Archive | April 2017

Dubrovnik FestiWine 2017/ LEDENO VINO – ŠAMPION DALMATINSKOG JUGA

DFW logo +

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

 OLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERA Ocjenjivanje vina za Dubrovnik FestiWine 2017, 14 članova žirija iz: Hrvatske, BiH, Slovenije, Grčke, Češke, Nizozemske, Velike Britanije, SAD… Predsjednik komisije bio je Bojan Kobal, članovi Mira Šemić, Darrel Joseph, Mario Tomeković, Cliff Rames, Josef  Valihrach jr, Ivan Vrban, Tihomir Prusina, Nenad Trifunović Vinopija, Ana Aga, Dominique Vrigneau, Quentin Sadler, Franjo Francem, Chris Alblas i Željko Suhadolnik

MANIFESTACIJA POSVEĆENA BAKHOVU NEKTARU u DUBROVNIKU OTVORILA JE VRATA i PROIZVOĐAČIMA IZVAN SVOJE ŽUPANIJE, i ODMAH JE NJEN POBJEDNIK IZ SASVIM SUPROTNOGA DIJELA LIJEPE NAŠE! KAKO JE BILO  – u PRILOGU ISPOD

Dubrovnik FestiWine – već četvrto proljeće zaredom u Grodu, dakako najljepšem gradu na svijetu, pravoj turističkoj meki. Organizator: Dubrovačko-neretvanska županija, producent: agencija Dubrovnik PartneR.

Proizvodnja grožđa i vina ima i sada, kao što je to bilo kroz bogatu povijest, gospodarsko, socijalno i strateško značenje za Dubrovačko-neretvansku županiju. Kako je osnovna privredna grana regije turizam s Dubrovnikom kao međunarodno vrlo afirmiranim brandom te osobito popularnim i posjećenim odredištem, uvidjela se važnost, na ovome području, snažnog razvoja i vinskog turizma. Festival Dubrovnik FestiWine utemeljen je s namjerom da podsjeti na dugačku prisutnost vinove loze i Bakhova nektara u ovome kraju, da bude poticaj stalno sve kvalitetnijoj proizvodnji te da pomogne boljem plasmanu lokalnoga vina, da ističe Dubrovnik kao grad-prijatelj plemenite kapljice gdje se vino može i treba slaviti, riječju – da pridonese da se ta vjekovna vinska tradicija što uspješnije nastavi, poruka je iz redova organizatora.

Počelo je kao manifestacija usredotočena samo na plemenitu kapljicu Dubrovačko-neretvanske županije, posve u skladu s upravo navedenom porukom organizatora, te po meni sasvim logično, naime kao što je Dubrovnik postao marka s visokim internacionalnim renomeom, tako bi bilo jako dobro da i dubrovački kraj po vlastitome vinu postane marka s visokom internacionalnom reputacijom, a dobro osmišljena značajna vinska događanja u tijeku godine u Grodu tome bi mogla dati svoj obol. Kao lijepi primjer za to o čemu govorim može se uzeti talijanska regija Toscana s Firencom, Sienom i drugim nekim gradovima kamo se hodočasti radi povijesti, kulture i umjetnosti, a koja je famozna i po vinu do mjere da je baš i ono postalo snažan magnet za privlačenje gostiju. Ovo, četvrto izdanje Dubrovnik FestiWine-a donijelo je međutim novost: jednotjedna manifestacija – inače naslonjena na Uskrs koji označava početak turističke sezone u Hrvatskoj – što objedinjuje više programskih cjelina kao npr. dubrovačku vinsku setemanu (settimana=sedmica, tjedan) s posebnom eno-gastronomskom ponudom u lokalnim ugostiteljskim objektima, strukovno ocjenjivanje vina, izbor najboljeg spoja između vina i kamenice kao bisera u ponudi delicija kraja, pa gala-večeru s humanitarnim predznakom i dvodnevni vinski festival začinjen nizom radionica – otvorla je vrata proizvođačima Bakhova nektara i iz drugih krajeva Lijepe naše ali i iz drugih država! Ono što je startalo sa  željom da se širem sloju domaćih i inozemnih tih dana u Dubrovniku nazočnih ljubitelja vina na kvalitetan način predstave i promoviraju ponajbolja vina od lokalnih sorata i iz županijskih podruma a da se dovođenjem u Dubrovnik na ocjenjivanje županijskih vina uglednih i inozemnih enologa, vinskih edukatora, vinskih trgovaca i eno-gastro novinara kao degustatora-ocjenjivača, i poradi na učinkovitoj internacionalnoj promociji plemenite kapljica vlastitoga kraja, sad je, po riječima župana Dubrovačko-neretvanske županije Nikole Dobroslavića, dobilo novu međunarodnu prepoznatljivost s ciljem da se s vremenom Dubrovnik FestiWine plasira uz rame već prepoznanim i uglednim vinskim događanjima ne zanemarujući pri tome značenje posebnosti vinogradarstva i vinarstva u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.

I tako su na strukovno ocjenjivanje vina ove godine prijavljena 133 uzorka, iz Hrvatske, zatim Bosne i Hercegovine, Slovenije, Srbije (Bačka), Makedonije, Italije, Grčke, Češke i Slovačke. Dakako, većina ih je stigla iz Hrvatske, a među tim hrvatskima pak većina iz Dubrovačko-neretvanske županije. Za vinski festival u prostoru Lazareti, inače lociranome malo izvan gradskih zidina, najavljena su 73 izlagača, od čega 43 s područja Dubrovačko-neretvanske županije.

____________________________________________

Nagrade DFW 2017

ŠAMPION – STJEPAN DJURINSKIŠampion četvrtog Dubrovnik FestiWinea 2017 je Traminac 2012 ledeno vino od OPG-a Đurinski iz Kupljenovoga. Sa 95,22 boda to je najbolje ocijenjeno vino s ostatkom šećera, i osvojilo je veliku zlatnu medaljuOLYMPUS DIGITAL CAMERAStjepan Djurinski, šampion Dubrovnik FestiWinea 2017. Zgodno je spomenuti da se za festival prijavio u posljednji trenutak, a da je njegov kolega po vinu i predikatima Boris Drenški Bodren u posljednji trenutak odustao… 

Sa 90, 67 bodova pozlaćeno, najbolje ocijenjeno suho bijelo vino i najbolje ocijenjeni pošip je Pošip Bačić 2016., OPG-a Zlatko Bačić

Najbolje ocijenjeni grk te najbolje ocijenjeno vino vinogorja Korčula je prošek Elysion 2015 obrta Zure. Ono je osvojilo 90,78 bodova i zlatnu medalju.OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Organizator DFW-a priredio je za članove ocjenjivačkoga žirija i izlet u Konavle, a jedna od postaja bila je kod Andra i Petra Crvika u Komajima. Petar i Andro prezentirali su seriju svojih vina posvećenu djelu Marina Držića – malvasiju dubrovačku Tezoro 2016, malvasiju dubrovačku Marin Držić 2016, malvasiju dubrovačku Blasius (orange) 2015, Fiora rosé, Negromant merlot 2015, plavac mali Pomet, cuvée Vilin ples, te kao novitet – cabernet sauvignon 2015 

Najbolje ocijenjena malvasija dubrovačka je – sa 87,89 bodova srebrno – vino Marin Držić 2016 obitelji Crvik.

Najbolje ocijenjeno ružičasto vino, s 88,10 bodova osvajač srebrne medalje, je Roza 2016 od Blata 1902. d.d

Najbolje ocijenjeno crveno vino, najbolje ocijenjeno vino vinogorja Pelješac ali i najbolje ocijenjeni plavac mali, te najbolje ocijenjeni Dingač kao i sa 92,60 bodova osvajač zlatne medalje je Dingač 2012 reserva Dingač-Exporta d.o.o. od obitelji Skaramuča.

Sa također 92,60 bodova drugo najbolje ocijenjeno crveno vino, te najbolje ocijenjeno vino vinogorja Konavle i dobitnik zlatne medalje je Merlotina 2007 od Dubrovačkih podruma d.d. Da, dobro ste pročitali: napokon se u nas povjerenje počelo ukazivati i eno-uradcima veteranima!


Sjajna Merlotina 2007 iz Dubrovačkih podruma. Na slici je, uz butelje, čelnik Dubrovačkih podruma Božo Martinović sa sinom

Sa također 92,60 bodova drugo najbolje ocijenjeno crveno vino, te najbolje ocijenjeno vino vinogorja Konavle i dobitnik zlatne medalje je Merlotina 2007 od Dubrovačkih podruma d.d.

Najbolje ocijenjeno vino vinogorja Komarna je s 91 bodom zlatom ovjenčani Volarević Plavac mali Gold Edition 2013 kuće Vinogradi Volarević.

Najbolje ocijenjeni pjenušac, sa 92 boda, zlatni je Misal Millenium 2013 kuće Pjenušci Peršurić.  ■

_______________________________________________________

Nažalost na ocjenjivanju, a i u izlagačkome segmentu na festivalu se nisu pojavila neka vrlo afirmirana vinska imena i imena koja su obilježila dalmatinsku vinsku scenu a upravo su iz Dubrovačko-neretvanske županije. Spomenuo bih tu Nika Buru, Mariju Mrgudić, Grgić-vina, Vedrana Kiridžiju, Pava Miličića, Frana Miloša, Matu Violića Matuška, Ivicu Radovića, Nika Karamana, Božu Metkovića, Frana Miline Birea, Branimira Cebala, te dva na ovome skupu svakako očekivana relativno svježa proizvođača – Saints Hills i Rizman iz novog službenog hrvatskog vinogorja Komarna u koje potrošači u kontekstu kakvoće i osebujnosti južno-dalmatinskog i hrvatskoga vina polažu velike nade. Svojom bi nazočnošću te šire znane i cijenjene konavoske, pelješke, korčulanske i komarnske vinske kuće svakako iskazale podršku projektu i uveličale ga…

________________________________________________

DVA DESETLJEĆA VINSKOG POSJEDA KRAJANČIĆ – Jedno od zvučnih imena dalmatinske vinske pozornice – Luka Krajančić iz Korčule odlučilo se za izlagački nastup na Dubrovnik FestiWineu. Vinogradarsko-vinarski posjed Krajančić upravo obilježava 20 godina postojanja, pa, eto, Luki čestitke i najbolje želje. Predstavio se Krajančić, koji se nada da će kćer nastaviti njegovim stopama (studira na Prehrambeno-biotehnloškom fakultetu), sa šest etiketa, s vinima u različitim kategorijama, od onoga svježeg mladog iz berbe 2016 preko sur lieja do tzv. narančastog vina – sva vina su od bijele sorte pošip, pa do plavca maloga.

OLYMPUS DIGITAL CAMERALuka Krajančić, s buteljama Pošip Orange 20-12, te Pošip Korkyra Melaina QR 2015

Kušanje je počelo s Pošipom 2016 Intrada, rađenim uz fermentaciju na niskoj temperaturi s 60 posto autohtonih kvasaca i s dodatkom oko 40 posto selekcioniranih (još je premlado!), i nastavilo se s Ježinom 2015, od pošipa iz mladih vinograda, vinom rađenim u inoksu i uz alkoholno vrenje s autohtonim kvascima. Lijepim, svježim i dinamičnime, suhim i s 13 vol% alkohola, vinom za koje bih rekao da svojstvima nadilazi kategoriju baznoga u kojoj ga se zna(lo) predstavljati. Sljedeći korak bio je Pošip 2015 sur lie, od grožđa s trsja starog 55 godina. Vino je ležalo godinu dana na finome talogu u bačvama od 500 i 700 litara od slavonskog i francuskog hrasta. S dosta je svježine, dotjerano, utjecaj drva osjeti se sasvim blago, u ustima vino traje, treba mu još vremena u boci.  Iz vinograda pošipa  s lozom starom i do 53 godine nastalo je vino Korkyra Melaina 2015 QR, provedena je maceracija od 48 sati na 11 Celzijevih stupnjeva, vrenje je bilo s autohtonim kvascem i bez kontrole i podešavanja temperature, vino je 18 mjeseci provelo u bačvama od 500 litara. Odlično! Ta kapljica je inače posvećena Korčuli, crnome otoku bijeloga vina. QR kod na etiketi Korkyre Melaine govori o 50 godina od zaštite vina pošip, o prostoru odakle dolazi kultivar pošip i o značenju te sorte za otočane. S prvim vinom iz serije QR Krajančić je krenuo od berbe 2011, tada je vino imalo naziv Statut, a bilo je posvećeno 800. godišnjici Statuta grada Korčule, na etiketu unesene informacije stavljene su na četiri jezika!

Pošip je protagonist i Krajančićeva nedavno izašloga prvog narančastog pokušaja, od grožđa iz berbe 2012., nazvanoga Orange 20-12 i posvećenoga 20. godišnjici vinarije Krajančić. Luka je uz jubilej svojega podruma htio izaći s nečim posebnime, pa se odlučio za varijantu kakvu su, kaže, nekad radili stari Grci. Grožđe pošipa macerirano je, uz alkoholnu fermentaciju, 100 dana, a potom je, do punjenja u bocu, dvije godine proboravilo u drvenoj bačvi, slijedilo je odležavanje u boci. Vino je jantarne boje, s mirisima na sušeno voće (smokva), puno, toplo, sa 15,5 vol % alkohola, s 5 g/lit neprovrelog šećera, lijepo zaobljeno, prikladno uz zreli tvrdi sir,ne jako slatke kolače s orašastim plodovima…

Kod Plavca 2015, od loza starih i do 70 godina, Krajančić je išao tehnologijom hladne maceracije od 12 dana, prije nego li je završilo alkoholno vrenje odvojio je tekući dio od krutoga… ■

______________________________________________

Moguće je da su razlozi nepojavljivanja spomenutih vinogradara/vinara Dubrovačko-neretvanske županije na ocjenjivanju (cijena po uzorku za ocjenjivanje iznosila je tek 14 eura plus PDV, dakle trošak i ne bi trebao biti problem) i na festivalu, smještenome na geografskome prostoru što je doista izazovno tržište za plasman ponude na kućnome pragu pa i po visokoj jediničnoj cijeni, vezani uz nekompatibilnost u stavovima oko organizacije i koncepta manifestacije, možda su i političke prirode (kod nas je politika umiješana baš u sve!), možda je razlog izostanka posljedica samozadovoljstva proizvođača jer ionako se količine vina kroz sezonu uspijevaju prodati… a možda i svega toga zajedno.

Vezano uz spomenuta dva izostala proizvođača iz vinogorja Komarna čulo se mišljenje da je njihov nedolazak možda protest, naime prije nekog kraćeg vremena pronio se u javnosti za vinare baš Komarne kao dijela Dubrovačko-neretvanske županije glas da tamo u pitanje dolazi – opstanak vinograda! Vinogradari/vinari Komarne županu su bili izrazili zabrinutost zbog dokumenta Strateška procjena utjecaja na okoliš koji se našao na javnoj raspravi, zajedno s izmjenama i dopunama Prostornog plana županije. U tom dokumentu se naime vrlo restriktivno odnosi prema svim poduzetničkim zahvatima u Komarni, ali i šire u području Neretve. To restriktivno je, objavljeno je u tisku, osobito vezano na vinograde, nastale mukotrpnim naporima i ovećim investicijama vinogradara/vinara kojima je država bila dodijelila koncesije i koji su – nakon što su uz trsje sagradili podrume i sada kad su već na tržištu sa svojim buteljama – namjeravali u suradnji s Općinom na tom krševitom području realizirati vinsku cestu… Je li se dakle ovdje izostanak može objasniti dvjema riječima:  Podrška za podršku!?

Boravak u Dubrovniku na FestiWineu vidio sam kao dobru priliku da i od župana Nikole Dobroslavića ali i od vinogradara/vinara iz Komarne čujem štogod na tu eko-temu koja je uzburkala duhove.

Župan je bio dosta štur u odgovoru, kazao je tek da razumije zaštitare prirode koji žele očuvati okoliš, ali da Županija inzistira da zaštita bude i u funkciji zapošljavanja i razvoja, radi čega se i bilo krenulo u izmjene prostornog plana. Županija će, kazao je, inzistirati na ostavljanju prostora poduzetničkim inicijativama. Pretvaranje krša u vinograde na Komarni i na drugim područjima župan smatra dobrim projektima koji su nastali uz suglasnost i potporu države te ih stoga podržava, pogotovu i jer su to, zapravo, i ekološki projekti. Dobroslavić je dodao da je ciljano u pokušaju olakšavanja poduzetništva na tom području Županijska skupština 2012. bila donijela zaključak o pokretanju postupka preispitivanja stupnja zaštite na kopnu rezervata Malostonski zaljev, i napominje da je bio uputio vinare da iskoriste javnu raspravu za iznošenje svojih stajališta, koja se neće moći ignorirati

OLYMPUS DIGITAL CAMERAIz Komarne su izlagali kuća Volarević te Terra Madre Poljopromet. Na slici su, slijeva. Davor Martinović, jedan od vlasnika Poljoprometa (drži u ruci bocu), sa kćerkom Vedranom, te Josip Volarević (s crvenim puloverom). Dolje: vinogradi Volarevićevih na Komarni

Josip Volarević iz istoimene obiteljske vinske kuće s Komarne, koji jeste svoja vina dao na ocjenjivanje i koji jeste izlagao na festivalu, iznio je tek da bi bila nepravda da se sada, nakon što je Komarna, koju, inače, karakterizira vapnenasto tlo s dosta kamena i koja je postala vinogorje s ukupno oko 85 hektara vinograda zasađenih s oko pola milijuna trsova, zabrani lokalnim stanovnicima da se bave vinom kroz proizvodnju i turizam, a također izlagač na Dubrovnik FestiWine 2017 Davor Martinović, jedan od suvlasnika vinskog posjeda Poljoprometa što se s vinom na tržištu pojavljuje pod markom Terra Madre, rekao mi je dosta nonšalantnim tonom da je, iako ekolozi brundaju da vinogradi i maslinici smetaju preletu ptica, Poljopromet dobio uporabnu dozvolu za svoju aktivnost u segmentu vinogradarstva i vinarstva i da on smatra slučaj riješenime…

Možda pak glavni razlog nesudjelovanja poprilične grupe znanih vinara Dubrovačko-neretvanske županije na Dubrovnik FestiWineu leži u tome što nedostaje zajedništva i kohezije (sindrom vinske Hrvatske!), a to znači da u segmentu vina nema po područjima odgovarajućeg cehovskoga tijela koje bi aktivno vodilo vinsku politiku svojega teritorija i koje bi, među ostalime, moglo i moralo ne samo kao poslovni partner podržavati neke prigodne vinske priredbe širih razmjera u svome kraju nego i inicirati te i sâmo uspješno organizirati neka atraktivna, za promidžbu vina i vinogorja korisna događanja.

_______________________________________________

KONZORCIJ, INTERPROFESIONALNI URED, INTERESNA UDRUGA, KLASTER ZA PLAVAC/DINGAČ-POSTUP, POŠIP, GRK, MALVASIJA, PROŠEK… – Na dubrovačkome području koje je s ogromnim potencijalom za vino ali i s potencijalom za vrlo kvalitetan plasman kroz brojčano cvatući turizam s jačom nazočnošću tzv. boljih gostiju, i te kako se osjeti da nedostaje snažna profesionalno ustrojena lokalna organizacija koja bi vodila brigu o vinskome sektoru. Između ostaloga npr. o profiliranju pojedine tipologije vina što se smatra lokalnom perjanicom – tu svakako mislim na pošip, grk, malvasiju, plavce s naglaskom na Dingač i Postup, te na tradicijski dalmatinski prošek, zatim koja bi brinula o stalnom i sustavnom unaprjeđivanju kakvoće te o marketingu. Pošip je zaštitni znak Korčule, grk pak užeg dijela otoka kod Lumbarde, malvasija dubrovačka ponos je Konavala, carstvo plavaca je Pelješac posebice sa svojim oazama Dingač i Postup, s crnjacima se ističe i Komarna. Iako su svi ti teritoriji u istoj županiji, na jugu hrvatskoga Jadrana, ipak – radi li se vino iskreno a ne tek tehnički – svako vinogorje s obzirom na specifično tlo, orografiju i mikroklimu dat će, logično, kapljicu s izraženim svojim specifičnim karakteristikama, pa i onda ako je riječ o istoj sorti. To međutim u domaćim proizvođačkim krugovima nije dovoljno prepoznano da bi se ovdašnji kreatori Bakhova nektara po vinogorjima udružili i poradili na tome da dođu do proizvoda koji će – u dovoljnoj količini po etiketi ponuđenih tržištu! – uvjerljivo prepoznatljivo u organoleptici i pokazivati te svoje posebnosti što ga makar u nijansama razlikuju od istorodnih proizvoda iz susjedstva, posebnosti što mogu kod potrošača lako biti prevaga da se odluči baš za ovu a ne za onu etiketu.  Ono što se uspješno provodi vani očito kod nas – ne prolazi.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAMeđu najbolje ocijenjenim crnim vinima: pozlaćeni Dingač Pepejuh 2013 Markus. Uz butelje – jedan od vlasnika Danijel Szabo. Noviteti u proizvodnji vinskog podruma Markus sa sjedištem u Zagrebu su rosé, te cabernet sauvignon, a i  merlot, od grožđa iz Nadina

S obzirom na svjetski image Dubrovnika, upravo područje Dubrovačko-neretvanske županije trebalo bi pokazati organiziranost i vinske grane kako bi se (tipično) vino županijskih vinogorja količinski i cjenovno kroz luksuzne dubrovačke hotele i restorane prodavalo bolje, kako bi potrošač iz svijeta kad se vrati kući iz Dubrovnika to vino duže pamtio ne samo kao ugodnu uspomenu s ljetovanja nego i na način da butelju iz dubrovačkoga kraja poželi kupiti i u vlastitoj zemlji i da kroz to navede tamošnjeg distributera da je nabavi i stavi u ponudu, te kako bi, uz čuvene Zidine i staru gradsku jezgru, i Bakhov nektar postao jak zasebni poticaj za eno-gastro gosta da nam dođe, dakle učinkoviti medij za daljnji razvoj turizma.

Stoga bi se točno i na temelju detaljno napravljenih elaborata i razrađenog pravilnika obveznoga za sve a o vinogradskim parcelama, radu u trsju, opterećenju loze i prinosima, eko-priklonu, berbi te postupcima u podrumu od vinifikacije do oblika i dužine dozrijevanja te najranijeg mogućeg datuma izlaska na tržište za pojedinu tipologiju moralo precizno ustvrditi, i iskomunicirati urbi et orbi, što su to zapravo dingač, postup a što ambiciozniji plavac s pozicija na neklasičnim južnim strminama, te što su to, zapravo, autentični pošip, grk, pa prošek… Određeni elaborati i smjernice doduše još i postoje, ali kako u nas nema interesnih poslovnih udruga vinogradara po vinogorjima u kojima djeluju,  nema, na žalost, i za sve proizvođače obvezujućih strogo definiranih regula ponašanja kao temelja za kakvoću i za formiranje prepoznatljivog organoleptičkog profila – u svježijoj i baznoj te u zreloj, odležanoj varijanti –  vina što se smatraju lokalnim perjanicama. Problem baš i u Dubrovačko-neretvanskoj županiji je i u izraženijoj garažnoj produkciji te u smislu dodane vrijednosti proizvoda nedovoljno ambicioznom pristupu proizvodnji vina karakter kojih, a i prezentacija kojih (prikladne i elegantne butelja, etiketa i kapica) nisu zasad takvi da na njima može počivati ozbiljna ponuda dostojna imagea Dubrovnika i snage što je taj image može imati u stvaranju internacionalne visoke reputacije lokalnog i hrvatskog proizvoda. ■

________________________________________________

Ali, uočen je, na festivalu, i problem nedostatka publike! Unatoč tome što je Dubrovnik sav – uvjerio sam se osobno za nekolikodnevnog boravka u tome gradu – bio oblijepljen plakatima vezanima uz festival te tome što direktorica agencije Dubrovnik PartneR Tilda Bogdanović (na slici) uvjerava kako je ukupno obavještavanje potencijalnih posjetitelja, posebice ugostitelja, bilo energično i žustro (moram priznati da sam i osobno svako malo od Tilde i njenih suradnica dobivao informacije kao najave festivalskih događanja), posjet festivalu u Lazaretima nije ispao ohrabrujuć. Predviđeno je bilo da od 11 do 13 sati vlada režim B2B – vremenski period rezerviran samo za susrete izlagača s poslovnjacima, tj, ugostiteljima, vinskim trgovcima, novinarima…, a da se široj publici vrata otvore nakon toga. Više proizvođača požalilo mi se da u B2B razdoblju nije bilo ni ugostitelja ni vinskih trgovaca, ali to možda i ne mora toliko čuditi jer prije koji mjesec kad su još trajale pripreme za turističku sezonu organiziran je pod patronatom Dubrovačke županije susret ugostitelja s vinarima upravo kako bi svatko za sebe navrijeme osigurao vina za koja smatra da će mu u lokalu trebati u sezoni.

Osim toga od 11 do 13 sati je i vrijeme oko ručka i za ručak pa je to moglo zadržati ugostitelje u svojim objektima. Neki od domaćih ljudi će ukazati na to da Lazareti, ma koliko kao pozornica za događanje bili solidni, i nisu baš najbolje mjesto za ovakvu priredbu, jer su ipak malo izvan ruke kretanja mase dubrovačkih turista koji se ponajviše zadržavaju unutar zidina što opasuju staru gradsku jezgru.

_______________________________________________

Reakcije

MEDALJE, i KAKO IH VALORIZIRATI? – Organizator Dubrovnik FestiWinea opredijelio se za to da strukovni ocjenjivački žiri bude dobrim dijelom sastavljen od degustatora iz inozemstva, što je jako dobro s obzirom da može donijeti višestruku korist: s jedne strane pokazuje kako u drugim državama što slove kao jako dobra vinska tržišta reagiraju na naša vina, a s druge strane prijenosom informacija o kušanim našim vinima u domicilnim zemljama kušača-članova žirija stvara se promidžba, k tome ako su kušači i uvoznici i distributeri vina logično je pretpostaviti da se za kapljicu koja na njih ostavi bolji dojam povećavaju izgledi uvoza te plasmana vani.

Nakon Dubrovnik FestiWinea, u Londonu je na rasporedu bilo tradicijsko ocjenjivanje vina Decanter World Wine Award, koje je ove godine skupilo rekordnih 17.200 uzoraka, na kojemu iz Hrvatske vina ocjenjuje sommelier Siniša Lasan, i na kojemu unatrag više godina, pa i s dobrim uspjehom, sudjeluju i brojni hrvatski vinari. U Engleskoj se inače održava i još jedno veliko i relevantno međunarodno ocjenjivanje vina: International Wine Challenge. Hrvatska vina osvajaju trofeje i na drugim značajnim međunarodnim ocjenjivanjima, međutim ne stječe se baš dojam da je Hrvatska u dovoljnoj mjeri u svijetu napokon i prepoznana kao vinska zemlja. Sudjelovanje stranaca kao kušača na dubrovačkom ocjenjivanju iskoristio sam za kratak razgovor s nekolicinom od njih o tome kako se Hrvatsku u svijetu sada percepira u kontekstu vina i što bi trebalo učiniti da stvari budu bolje.

Chris Alblas Ziri barbara toci 2 +CHRIS ALBLAS, novinar, vinski educator, Wijnjournal, Nizozemska: – S hrvatskim se vinom susrećem redovito unatrag nekoliko godina, i činjenica je da je Hrvatska osjetno napredovala u kvaliteti kapljice. Mislim da više šanse na europskome tržištu imaju hrvatska bijela vina, jer su podatnija. Smatram da su ukusima pilaca u Nizozemskoj bliža od hrvatskih crnih. Bitno je da butelje ne budu preskupe, naime u Nizozemskoj se oko 80 posto prodaje vina odvija kroz supermarket, gdje su maloprodajne cijene u prosjeku od 3,80 do pet eura. Za ekskluzivnije i skupe uratke svakako treba potražiti i naći specijalizirane uvoznike i distributere koji će se trsiti objasniti potrošaču o kakvome se proizvodu radi tako da  kupcu pri odabiru bude jasno za što to on plaća neku visoku cijenu. Moj je savjet da na značajnijim svjetskim vinskim sajmovima, poput, svakako, ProWeina, ali i u zemljama u koje kane izvoziti vino, Hrvati redovito održavaju radionice, tako da u potrošačke krugove krene priča. Preporučio bih hrvatskim ponuđačima da svakako sudjeluju kao izlagači i prezenteri svojih proizvoda na profesionalnom vinskome sajmu Wine Professional u Amsterdamu, a koji u siječnju organizira Jan van Lissum, ta je manifestacija odlična šansa za prezentaciju i promidžbu vina glede tržišta Beneluxa.

Ziri Quentin Sadler GB +QUENTIN SADLER, edukator i savjetnik za vino, Velika Britanija: – Hrvatsko vino u Ujedinjenom Kraljevstvu je nevidljivo! Imam prilike s vremena na vrijeme kušati hrvatsko vino, i uvjerio sam se da je ono u posljednje vrijeme bitno napredovalo u kakvoći. Kad sam prvi put prije nekoliko godina došao u Hrvatsku vina su bila nekako više za lokalno nepce. U međuvremenu su se znatno pročistila u mirisu i u okusu, porađeno je i na svježini. To je svakako dobro, ali s trgovačkog aspekta nije i dovoljno. Inače, kad bih govorio o boji, čini mi se da bijelo hrvatsko vino može imati bolju prođu u Engleskoj od crnog hrvatskoga vina. Teško je prodrijeti na britansko tržište, pogotovu sada nakon brexita. Ponuda na tržištu je ogromna, i svatko tko želi uspjeti mora računati na veće ulaganje u marketing. Vina iz Hrvatske u odnosu na ono što se u istoj kategoriji nalazi na Otoku pokazuju se malo preskupima. Treba znati da u Velikoj Britaniji vino kupljeno po tzv. export-cijeni od nekih tri eura u maloprodaji završi po i više od 10 eura. Zato valja dobro razmisliti kako i kojem uvozniku nuditi kapljicu: jedna su priča solidna uredna vina namijenjena plasmanu kroz supermarkete, te s konkurentnom cijenom u odnosu na druge etikete na policama velikih trgovačkih lanaca, a druga su priča vina visoke kakvoće i osebujnosti, ekskluzivnosti, koja logično imaju visoku cijenu i koja i podnose tu cijenu, samo s takvim vinima treba se potrošaču obratiti kroz kanale tzv. niše.

OLYMPUS DIGITAL CAMERADOMINIQUE VRIGNEAU, trgovac vinom, Watermill Wines, Velika Britanija: – Imao sam sreću posljednjih nekoliko godina redovito dolaziti u Hrvatsku i u Dubrovniku biti članom ocjenjivačkog suda za vino, i mogu reći da se kapljica kroz tih nekoliko godina bitno poboljšala u kakvoći, konkretno dobila je na svježini a izgubila na gorčini. Evo, sada u Dubrovniku na vrednovanju je bilo dosta mladih vina tj. onih iz berbe 2016., mislim da biste s takvim vinom mogli imati uspjeha među potrošačima na Otoku, naime Velika Britanija voli mlađe i svježe u čaši. Ove godine dosta su me se dojmila crna hrvatska vina, vidi se da proizvođači sve bolje drže pod kontorlom tanine. U Velikoj Britaniji dosta je komplicirano prodavati vino, naime treba se intenzivno pa i do agresivno pokazivati kupcima, a Hrvatska do sada nije to činila pa nije ni ostavila neki dublji trag kao vinska zemlja i zemlja niza interesantnih vinogorja na čija bi se vina svakako trebala obratiti pažnja. Hrvatska se u Velikoj Britaniji prvenstveno percepira kao zemlja odmora, i to je dobar temelj koji treba iskoristiti za prikladno upoznavanje britanskih ljubitelja plemenite kapljice i s hrvatskim vinom i iz premium kategorije. Ja kao trgovac vinom dosta radim sa supermarketima, nadam se da ću nešto uspjeti napraviti za plasman hrvatskih plavaca. Međutim tu je bitna cijena po kojoj bih uspio dobiti vino, naime supermarketi koji su okrenuti masi traže vino po niskoj cijeni da bi ga mogli i prodavati na polici jeftinije, a s obzirom da je ponuda tehnički vrlo dobro proizvedenih vina po nižoj cijeni velika i iz cijeloga je svijeta, bogatatvo etiketa u velikim trgovačkim lancima prilično je i veliki lanci ne vape za hrvatskim etiketama. Hrvatska je površinom mala zemlja i smatram da se maksimalno treba usreditočiti na premium i na velika vina s karakterom i istaknutim obilježjem terroirea, svjestan sam da takva vina ne mogu biti jeftina, ali ona i nisu za supermarkete! Postoji za njih rješenje: takva vina treba nuditi specijaliziranim trgovinama te distributerima koji su tijesno povezani s visokim ugostiteljstvom. Hrvatski ponuđači moraju, ponavljam, više ulagati u marketing, dobro osmisliti taj marketing, i biti strpljivi, jer uhodavanje vina, pogotovu ako je iz neke nove i općenito po vinu manje znane sredine, na tržištu na kojemu se nudi more etiketa, ide sporo i traje dugo.

OLYMPUS DIGITAL CAMERACLIFF RAMES, sommelier i vinski novinar – Wines of Croatia, The Tasting Panel Magazine, The Sommelier Journal, The Clever Root, SAD: – Na ovoj degustaciji oduševila su me bijela vina. Vina su pitka, nisu više oksidirana kao što su znala biti, ona koja su od aromatičnih sorata nisu više opterećujuća, naporna. Svježina se dosta poboljšala u odnosu na prije, alkohol ne pali kao što je znao nekad, kapljica kao da je dobila i na karakteru. Izdvojio bih pošip, grk i malvasiju, smatram da ih se lijepo može plasirati na međunarodnom, i američkom tržištu. Pokazuje se da sve više potrošača u SAD voli vina koja organoleptikom prezentiraju svoje uže geografsko porijeklo, konkretno mjesto, vinogorje, vinograd odakle dolaze. Posebno bih nešto kazao o aktualnim dalmatinskim ružičastim vinima: na mene su ova sada ostavila bitno bolji utisak od onoga prije, opolo, ma koliko mu je vrijednost tradicijska, ipak nije za međunarodno tržište jaka karta jer je pretežak za ono što se danas prihvaća pod rosé vino. Čini se da to uviđaju dalmatinski proizvođači koji se okreću nježnoj ružičastoj boji, većoj svježini i pitkosti. Nekako mi se čini da bi, ako se nastavi u tome tonu, Dalmacija mogla postati u roséu hrvatska Provansa. Uglavnom, s obzirom da konzumenti vina u SAD traže sve jače vina s tipičnošću za neki terroir, važno bi bilo definirati određeni karakterističan i prepooznatljiv organoleptički profil vina pojedinog vinogorja, naime nakon prve kušane butelje potrošač zna što da očekuje od kapljice iz tog vinogorja pa ako mu se ona svidjela potražit će u trgovini ili dotičnu etiketu koju je već kušao ili iz istoga vinogorja neku drugu etiketu od koje očekuje, i red je da ga i dobije, vino u tome istome stilu. Poveznica, neki most između Hrvatske i hrvatskoga vina te američkih konzumenata Bakhova nektara svakako je Crljenak/Tribidrag/ Pribidrag/Zinfandel. Pitanje je međutim iskorištava li Hrvatska u dovoljnoj mjeri za svoju svjetsku vinsku pa i turističku promidžbu činjenicu da je spomenuti kultivar porijeklom iz Dalmacije…. Određeni problem Hrvatske je što ima male količine vina i to što je u SAD malo uvoznika hrvatske kapljice. Hrvatsko vino nije moguće naći u svim američkim saveznim državama, koliko znam ima ga u New Yorku, u Washingtonu, na Floridi i u Kaliforniji. Što bi trebalo napraviti? Češće se prezentirati u SAD, konkretno barem tri puta godišnje, agresivnije se reklamirati, biti sa svojim porukama što češće na internetu, u kontinuitetu valja pokazivati javnosti svoju prisutnost tako da se na tržištu napokon počne razgovarati o hrvatskome vinu. Za početak nužno je i prihvatiti to da se po određenoj cijeni ponudi i vino više kakvoće, koje inače zavrjeđuje tu višu cijenu. Oni koji su nudili vina skuplje a kakvoća nije u punoj mjeri popratila cijenu nisu dobro prošli. Možda hrvatskim proizvođačima pomogne informacija o nekim uvozničkim i distribucijskim kućama za vno u SAD, pa evo: WineBon, oni imaju dobro razgranatu mrežu za plasman vina po SAD, inače uvoze vina od Trapana, zatim tu je i kuća Vinum USA Marka Podkubovšeka, a tu je i Skurnik Wines, oni, koliko sam čuo, traže vina baš manjih kvalitetnih proizvođača… ■

_____________________________________________

Ponuđačima vina koje se pozove i na koje se računa da će nastupiti dobro je uvijek pružiti što jači motiv za nastup, kako u smislu mogućnosti kvalitetnije promidžbe tako i u smislu mogućnosti plasmana, posebice izravnoga odmah. Među bitnim uvjetima koje treba zadovoljiti da se publika odazove u većem broju svakako su, dakle, i izbor lokacije za festival, i koncepcija, ali što je moguće u većoj mjeri i nazočnost atraktivnih proizvođačkih imena.

____________________________________________

Kamenice Koruna Oysters +U DRUŠTVU s KRALJICOM MALOSTONSKOG ZALJEVA – Kamenica je kraljica Malostonskog zaljeva. Čujem da čak 90 posto malostonskih kamenica završi upravo u Malome Stonu na jeziku gourmeta i onih koji vole sanjati slatke snove! Kamenica je inače dio atraktivne turističke ponude Stona, naime tu su i Solana te kompleks tvrdjave Koruna i starih zidina s uredjenjem kojega se uskoro završava.

Pet posto aktualnog uzgoja kamenice pojede se u Dubrovniku a preostalih pet posto potrošnje otpadne na ostatak Hrvatske. Tvrdi to popularni ugostitelj Sveto Pejić koji u Malome Stonu vodi restoran Koruna.

Kamenice Koruna Semic i Bacic Petar Cetinka +U glasovanju oko najboljeg sklada između malostonske kamenice i vina iz Dubrovačko-neretvanske županije pobijedila je Cetinka 2016 proizvođača OPG Bačić iz Blata na Korčuli. Pobjedu u nazočnosti mladog proizvođača Petra proglašava sommelijerka Mira Šemić, koja je vodila kroz program

Upravo u Koruni se u sklopu Dubrovnik FestiWinea 2017 održavalo kušanje kamenica s pjenušcima te bijelim i ružičastim vinima od južno-dalmatinskih sorata, da se, uoči ovogodišnje turističke sezone, hedonistima preporuči novi spoj te poslastice s Bakhovim nektarom. Medju gostima i krupne zvjerke – župan Dubrovačko-neretvanske županije Nikola Dobroslavić, gradonačelnik Stona Vedran Antunica, cijenjeni savudrijski chef Fabricio Vežnaver, uvoznik vina iz Velike Britanije Dominique Vrigneau Watermill Wines, britanski vinski edukator Quentin Sadler, propagator Wines of Croatia u SAD Cliff Rames, vinski novinar iz Nizozemske Chris Alblas, enolozi Bojan Kobal te Ana Aga iz Grčke, novinarka i organizatorica gastro-dogadjanja Ingrid Badurina, sommelieri Mario Tomeković i Mira Šemić, voditeljica kroz program.

Fešta od kamenica: vlasnik restorana Koruna Sveto Pejić i dubrovačka sommelijerka Anita

Kamenice Koruna 3 +Žiri, za brak kamenice s vinom, u kojemu su bili i savudrijski chef Fabricio Vežnaver i novinarka i organizatorica gastro-događanja Ingrid Badurina

Kamenice Koruna zupan Miroslavic Helena Kangjera i gradonacelnik Stona +Uz kamenice su bili i župan Dubrovačko-neretvanske županije Nikola Dobroslavić, zatim Helena Kangjera (Dunea) i gradonačelnik Stona Vedran Antunica

Dosta je kamenica te večeri platilo glavom, ali ipak to je ništa u odnosu na to koliko ih se u Malostonskome zaljevu za jelo ubere kroz godinu – spomenuti ugostitelj Sveto navodi da je godišnja produkcija oko tri milijuna komada! Dodaje da se uzgojem bavi stotinjak peljeških obitelji. Da dodje u zrelost za berbu kamenici navodno treba između dvije i tri godine vremena…

Eat oysters, love longer! Ipak, s vinom oprezno: svojedobno je mudri Shakespeare upozoravao: Što se više pije to obećanja lakše naviru, ali ih je i to teže ispuniti…

__________________________________________

Kad je riječ o Dubrovniku, možda bi s organizacijskog aspekta bilo dobro za ubuduće razmišljati o sljedećemu: u Bakhovu tjednu odnosno u vinskoj setemani u nekom ekskluzivnijemu prostoru unutar staroga grada prirediti smotru vina sa serijom vinskih radionica na određene teme i uz obvezno sudjelovanje ponajboljih – zvjezdanih županijskih vinara i eventualno, kao specijalnih gostiju, nekih nacionalnih te internacionalnih vinskih zvijezda, zatim i s nekim istaknutijim lokalnim proizvođačem i maslinova ulja, pršuta, sira, tipičnih domaćih slastica, pa i s kojim jačim chefom koji bi nudio neke svoje kreacije na tanjuru. Kako je Dubrovnik ipak nešto izvanserijsko, zašto za predsezonu i posezonu ne razmišljati i o modelu koji je usvojen u grupaciji Jadranka u Malome Lošinju a odnosi se na organizaciju ekskluzivnih večeri – gala-večere s kreacijama afirmiranih chefova i uz nazočnost nekog pomno izabranog domaćeg ili inozemnog renomiranog proizvođača…

Na mladima svijet ostaje! Eljmar Lučić i njegova kćerka Mirna (lijevo), iz Pijavičinog na Pelješcu. Nudili su Plavac Pijavičino 2013, Dingač 2012 i Dingač 2013 barrique. Lučići imaju oko četiri hektara vinograda, a ove su godine na kosini kod Pijavičina zvanog Granice posadili su novih 3200 loza plavca maloga te nešto pošipa. Mirna, koja studira u Zagrebu, mogla bi nastaviti putevima oca I još jedni otac i kćer u vinskom biznisu! Monika Prović vrlo je aktivna oko vina. Provići su se prezentirali sa Zlataricom 2016 Livia (12 vol%), svježim laganim ljetnim vinom, zatim sa Chardonnayem 2016 koji uskoro ide na tržište, te sa Chardonnayem  Narona 2015 sur lie, vinom što je godinu dana provelo u bačvi na finom talogu, i napunjenome u 900 boca. Imali su i rosé Teuta od syraha i MC-merlot+cabernet iz 2012

Za glavnu sezonu razmišljati se može o tome da se na više mjesta (trg, ulica…) unutar zidina staroga grada na tjedan dana podignu, na drvenome podestu, sa tri strane otvoreni veći bijeli šatori svaki sa centralnim šankom-vinotekom na neku temu (npr. sorta: pošip, grk, malvasija dubrovačka, plavac, dingač, postup… ) i sa visokim tzv. barskim stolovima i sjedalicama za degustaciju, s time da na priredbama bude moguća i kupnja butelja po prigodnim maloprodajnim cijenama i za ponijeti kući. Ovo sa šatorima po ulicama i/ili trgovima u gradu te s mogućnosti kupovine moglo bi se unutar staroga grada i par puta ponoviti kroz vremenski period od po npr. tjedan dana u glavnoj sezoni.

O takvim, nekim novim solucijama za iduću/iduće manifestacije Dubrovnik FestiWinea trebalo bi početi razmišljati pa i kretati u pripremu realizacije već sada. ♣  SuČ – 04/2017

___________________________________________________

HUMANITARNA VEČERA – Na festivalskoj gala-večeri u hotelu Dubrovnik Palace ***** iskazali su se chefovi Fabricio Vežnaver iz Savudrije i domaći chef Petar Obad, kojima su asistirali prošlogodišnji stipendisti Tihomir Antunović i Đuro Kravić. S njihovim kreacijama na tanjuru sljubljivana su pobjednička vina s prošlogodišnjeg Dubrovnik FestiWinea. Cjelokupan prihod od večere, ulaznica za koju je bila nešto manje od stotinjak eura, usmjeren je na stipendiranje izobrazbe mladih talenata u somelijerstvu i gastronomiji ■

_______________________________________________

Novi vinogradi Zure

PERSPEKTIVNI ZURE – Kao vrlo perspektivni u segmentu vina procjenjuju se braća Marko i Ivan Batistić s posjeda Zure iz Lumbarde na Korčuli. Nudili su Pošip Zure 2016, Grk Bartul 2016, Plavac mali Zure 2016, Plavac mali Advocatus Diavoli 2015, te Rebellion cabernet sauvignon merlot syrah, plavac mali alicante bouschet iz 2015, ali i pjenušac Quinta Essentia Grk iz berbe 2015, kao i prošek Elysion Grk 2016. Batistići, obojica strukovno potkovani u vinogradarstvu i vinarstvu, brinu o šeast hektara vinograda a imaju još hektar zemljišta za sadnju. Meliorirali su parcelu na kraškom terenu i tu namjeravaju posaditi grk, pa da vide razliku između toga s krša i onoga kojega poznajemo s lumbardskog pijeska. Izdvojio bih Plavac mali Advocatus Diavoli 2015 rođen od grožđa s poznate pozicije Deforo i sa dozrijevanjem u bačvi od 1000 litara znanog talijanskog proizvođača Garbelotta. Ovo vino svakako ukazuje na to da Korkyra Melaina ili Korkyra nigra odnosno Crni otok bijeloga vina može i te kako biti i crni otok crnoga vina! ■

_______________________________________________

OLYMPUS DIGITAL CAMERASMRZAVICA u KONAVLIMA – Da, predzadnjeg dana Dubrovnik FestiWinea – na kojemu je, gle koincidencije, šampionski naslov osvojilo LEDENO vino –  tužna vijest: na Konavle se pred to jutro – kažu da je oko četiri sata temperatura bila -5 Celzijevih stupnjeva – svalila smrzavica, koja je napravila goleme štete na vinovoj lozi. Proizvođač Zvonko Miljas, koji obrađuje oko četiri hektara vinograda smještenog na ravnici na 40 metara nadmorske visine i zasađenoga s oko 20.000 loza, na temelju prvih procjena pobojao se da je u pozebi izgubio oko 70 posto prinosa, ako ne i više… Miljasi uzgajaju malvasiju, grk, maraštinu, crljenak i plavac mali. Na nešto većoj visini štete su bile osjetno manje. Možda će i ovo zlo biti za neko dobro u smislu da se vinogradi počnu dizati na kosine i na nešto veću visinu, gdje su u manjoj opasnosti od mraza nego što su u dolini i na nizini, a uz prikladan rad u trsju logično je i iz vinoigrada na kosinama i na većoj visini očekivati bolju kvalitetu grožđa kao sirovine za vino. Pitanje je za Miljasa i bilo zašto se vinova loza toliko sadila u polju a ne na povišenim stranama. Miljas veli da su se vinogradari odlučili na polje prvenstveno stoga što su lokalni stanovnici grožđe uzgajali za prodaju a ne da bi i sami proizvodili vino, naviknuli su se da im je bolje igrati na kartu količine naime otkupljivači – velike vinarije, i nisu prije toliko inzistirali na nekoj osobitoj kakvoći koja će se poslije vidjeti u vinu, naime dosta od grožđa odavde nije ni išlo u vino kao finalni proizvod nego je bilo namijenjeno destilaciji. ■

_________________________________________________

OLYMPUS DIGITAL CAMERANovitet podruma Mato Antunović, inače znanoga po vinu s Postupa, predstavio je Matin sin Domagoj, a riječ je o Plavcu malome 2015 selekciji, od izabranoga grožđa s pozicija Dingač i Postup, te s godinom dana dozrijevanja u drvu. Domagoj se u obilasku izlagača zaustavio kod Istranina Luciana Visintina Veralde i s Rinom Prelcem kod njega kušao narančastu Ambru Orange 2014. Kreće li i Antunović u narančastu pustolovinu?

________________________________________________

PRIZORI IZ DUBROVNIKA – Biti u Dubrovniku poseban je doživljaj. Grod impresionira, i ostavlja duboko urezanu uspomenu. Vreva je nevjerojatna, konstantna. U trenucima gužva djeluje i zastrašujuće. A kako li će tek biti u punoj sezoni! Dubrovčani, koliko god su veseli što je posjet toliki – pa ipak žive od turizma! – toliko ih, kako sam čuo, već sva ta atmosfera pomalo i nervira. Strahuju i od devastacija pa i od onečišćenja, koje nisu neobične na mjestima ovakvog masovnog okupljanja. Evo nekoliko prizora iz Dubrovnika snimljenih za vrijeme Dubrovačke setemane i FestiWinea 2017. ■

Iz hotela Palace nevrijeme 3 +Iz hotela Palace 4 +Dubrovnik sunset time +Ćud proljetnog vremena, od jutra, pa preko dana do večeri i zalaza sunca

OLYMPUS DIGITAL CAMERAGrad iz zrakaTrubadur kod Onofrijeve fontane                     … i Gundulićeva  poljana

Stradun, te, dolje, loža i crkva sv. Vlaha

Blagodat sunca –  kafići i restorančići na trgovima i u uličicama 

Ponuda hrane, kroz prozor, na ulici, i sudbina kutaka u malim gradskim uličicama: This corner is NOT your Toilet! Shame on you!  Na trgovima se, na štandovima, mogu kupiti razni domaći sapuni!

 

 

Advertisements

Vinska antika u moderno doba / PLEŠIVICA u MACERACIJI

 

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

DREVNA GRUZIJSKA TEHNOLOGIJA PROIZVODNJE (BIJELIH) VINA SA ČAK POLUGODIŠNJOM PA i DO JEDNOGODIŠNJOM MACERACIJOM, POPRAĆENOM ALKOHOLNIM VRENJEM, u KLASIČNOJ AMFORI PRODRLA JE POČETKOM OVOGA STOLJEĆA (i TISUĆLJEĆA!!!) i u HRVATSKU. DANAS JOJ JE u LIJEPOJ NAŠOJ PRIKLONJENO VEĆ VIŠE VINARA, A ZASAD NAJVIŠE POBORNIKA-PRAKTIKANATA IMA NA PLEŠIVICI. POSTALO JE OBIČAJEM DA SE VINO s KOMINE OTAČE u VELIKOM TJEDNU, NAJČEŠĆE NA VELIKI ČETVRTAK…

Prvi su s dugačkim, višemjesečnim maceracijama u Hrvatskoj krenuli plešivičke obitelji Ivančić, Tomac, Šember te Istranin Marino Markežić Kabola. Prvi su s vinom od maceriranih bijelih kultivara u amfori službeno na tržište izašli Kabola i Tomci. U nas je već više vinara koji su se okrenuli dugim maceracijama bijelih sorata, ali zasad najviše pobornika-praktikanata dugih maceracija bijelih sorata i proizvođača jako dobrih vina na taj način je na Plešivici. Postalo je običajem da se vino s komine otače u Velikom tjednu, najčešće na Veliki četvrtak. Domaćini vađenje vina iz amfore vide ne samo kao događanje na radnoj razini nego i kao lijepo prigodno druženje u krugu obitelji i dragih im prijatelja, a neki pak i kao prigodu za jaču feštu od dobrog jela, vina i glazbe.

Zaljubljenik u macerirana vina: jaskanski biznismen Antonio Ivančić (Imaht, prodaja viličara te amfora uvezenih iz Gruzije), s majkom i ocem uz netom otvorenu amforu s vinom od sauvignona maceriranoga gotovo sedam mjeseci

S odvajanjem vina od komine i s njegovim vađenjem iz u zemlju ukopane amfore u Velikome tjednu ove godine prva je startala obitelj Mirka i Antonija Ivančića, znana kao uvoznik gruzijskih amfora za ovo područje. Antonio Ivančić, koji je naslijedio oca Mirka na čelnoj poziciji u obiteljskoj tvrtki Imaht u Jastrebarskome, bio je uzbuđen kao malo dijete.

– U ovoj 500-litrenoj amfori iz koje smo izvadili vino sa gotovo sedmomjesečne maceracije bila je sorta sauvignon. Tekući dio pretočili smo, vidjeli ste, pumpom u pripremljene cisterne, a kominu smo iz amfore plastičnim kantama prebacivali u prešu, ali ne i da je prešamo nego zato da iz komine preostali tekući dio iscuri sam. Više je načina postupanja s vinom nakon što se ono makne s koma. Prije smo vino stavljali u bačvice i u njima ga na dozrijevanju držali do dvije godine prije punjenja u bocu, a ove smo se godine odlučili postupiti drukčije, konkretno na to da vino nakon vađenja iz anfore desetak do 15 dana odleži u cisterni pa da, kad se talog spusti na dno, bistri dio napunimo, bez dodavanja SO2, u butelje koje smo planirali ostaviti dvije godine u podrumu. Tek onda počet ćemo s konzumacijom. Odustali smo od dozrijevanja u barriqueu jer bačvice su nam dotrajale pa smo smatrali da je bolje da ove godine s vinom ne idemo u drvo – rekao je Antonio Ivančić.

Vađenje iz amfore, te kušanje prvih kapljica…

S ovim pražnjenjem amfore kod Ivančićevih nije bilo i gotovo. Nekoliko dana poslije ponovili su operaciju, naime od lanjske berbe na macetaciju su u druge posude stavili i grožđe pinota sivoga i chardonnaya, ali ne i pomiješano, međutim zajedno u modelu hrvatske bačve koju je, u želji da spoji tradicijski gruzijski način i tradicijski hrvatski način, osmislio Antonio. Došao je na zamisao da tu svoju hrvatsku bačvu formira – kombiniranjem amfore i hrastove bačve, i to tako što je u sredinu hrastove bačve, koju je za njega izradio jaskanski bačvar Golub, učvrstio amforu i potom je grožđe pinota sivoga stavio na macertaciju u amfoiru, a grožđe chardonnaya pak stavio u prostor između amfore i unutarnje stijenke bačve. Volumen amfore stavljene u bačvu je 300 litara, a prostor između amfore i stijenke drvene bačve predviđen je za prihvat oko 1200 litara.

– Još je nešto radi čega sam se odlučio za ovakvu kombinaciju amfore i drveta: amforu, koja se inače ukopava u zemlju, nužno je, da ne pukne, s vanjske strane obložiti s najmanje osam centimetara debelim slojem žbuke sastavljene od živog vapna, pijeska i cementa. Htio sam izbjeći to dodavanje amfori žbuke, tako da ona ostane posve čista od stranog materijala, k tome htio sam i vidjeti kakva će biti razlika u vinima proizvedenima u takvoj čistoj amfori i onoj ožbukanoj, te kakva će biti razlika između vina na maceraciji u amfori i onoga s maceracije u prostoru između amfore i drveta. Komina u prostoru između amfore i drvene stijenke bačve, dakle dio koji ja nazivam plaštom, igra na neki svoj način ulogu zaštitnika amfore od puknuća. Dakako, sada još neću moći raditi prave usporedbe vina s obzirom da sam za amforu i za dio između amfore i drveta koristio različite sorte, a to se pak dogodilo zato što nisam imao dovoljno grožđa jedne sorte za ta oba prostora. Potrudit ću se da iz berbe 2017. osiguram dovoljnu količinu jedne iste sorte, s time da, naravno, svo to grožđe bude iz istog ili susjednog vinograda te brano istoga dana… – rekao je Antonio.

Enolog i proizvođač vina Tomislav Tomac uz Hrvatsku bačvu koju je osmislio njegov bratić Antonio Ivančić. U sredinu drvene bačve postavljena je amfora…

Po Ivančićevoj zamisli, dio grožđa stavlja se na maceraciju u amforu, a dio u prostor između amfore i drvene stijenke bačve. Pitao sam Ivančića kolika je opasnost da se amfora u dodiru s tekućinim istodobno i iznutra i izvana ošteti, odgovor je bio da opasnosti nema

______________________________________

NARANČASTA VINA u IZOLI – U palači Manzioli u Izoli u petak 28. travnja bit će šesti Festival narančastih vina, dakle upravo vina dobivenih dugom maceracijom bijelih sorata. U terminu od 14 do 21 sati nastupit će nekih 60 vinara iz pet država – Slovenije, Italije, Hrvatske, Austrije i Gruzije (iz gruzije stiže čak 10 podruma!), a pratit će ih ugostitelji koji dijele sličan odnos prema prirodnom okolišu. Društvo Vinadria, koje organizira ovaj festival u Izoli na proljeće, priređuje isti takav festival na jesen u Beču.

Evo i popisa sudionika među kojima su i Giorgio Clai koji, inače, ovih dana prezentira javnosti svoj novi podrum s kušaonicom, te Bruno Trapan. ■

______________________________________

Veselo je bilo kod obitelji Šember, kod koje se po sunčanom i toplom vremenu toga ranog popodneva okupila grupica prijatelja. Šemberi su se, vođeni iskustvom s vinom Qvevri iz 2011, odlučili i od 2016. macerirati rizling rajnski. Ovaj put u funkciji je bila jedna od njihove dvije amfore ukopane u zemlju u dvorištu obitejske kuće, konkretno ona zapremnine oko 1500 litara (druga je volumena oko 500 litara).

Zdenko Šember i njegov sin Nikola te kćerka Lucija, aktualna Vinska kraljica Zagrebačke županije, uz netom otvorenu amforu na Veliki četvrtak. Otvorenje i priču o vinu iz amfore došao je s kolegom snimiti Mladen Stubljar s Hrvatske televizije…(Marko Čolić)

Nakon polugodišnje maceracije vino je oslobođeno komine i slijedi mu dozrijevanje od dvije godine u velikoj drvenoj bačvi, nakon čega se puni u butelju gdje prije izlaska na tržište odležava godinu dana. Zdenko Šember najavljuje za ovo ljeto izlazak svojega Qvevrija 2013, također rajnskog rizlinga. Pitam za 2012 – što je s njom, a on odgovara da je te godine na maceraciju stavio chardonnay ali njime nije bio dovoljno zadovoljan pa iz te berbe nije ni bilo Qvevrija.

Na veliki četvrtak vino su s maceracije odvajali i Ivančićevi susjedi – enolozi Velimir i Josip Korak, koji su se maceraciji ozbiljno okrenuli s predlanjskom berbom. Koraci ne koriste amforu, nego drvene bačvice zapremnine 225 litara. Oni su od lanjske berbe pa sve do pred Uskrs na maceraciji ostavili grožđe od sorata sauvignon, chardonnay i rizling rajnski. Iz berbe 2015 rabljen je samo rizling.

– Mi smo u segmentu maceriranih bijelih vina novi i tek skupljamo iskustva. Odlučili smo se za to da vino nakon što ga se odvoji od pokožice napunimo u rabljene barrique i da ga tu držimo do iduće berbe, znači nekih pet do šest mjeseci, zatim ga pretočimo u druge, čiste rabljene bačvice, i tu ga ostavljamo još barem godinu dana na daljnjem dozrijevanju na finom talogu. Više puta rabljene bačvice koristimo zato što one više ne utječu na vino na način da mu daju štih drva. Bitno je reći da vina nisu ničim obrađivana, tretirana, te da su bez dodavanog sumpora sve do punjenja u bocu, a tada dodajemo minimalnu količinu SO2. U butelji vino prije izlaska na tržište odležava još nekoliko mjeseci, do pola godine – rekao je Velimir Korak.

Tomislav Tomac uz amforu ukopanu u dvorištu obiteljske kuće

Zvonimir i Tomislav Tomac imali su od grožđa iz berbe 2016. maceracije na nekoliko kolosijeka, konkretno rizling rajnski macerirali su pet mjeseci i on sada eto već ima nešto staža u dozrijevanju u velikoj bačvi, a kako je po njihovoj procjeni 2016. bila odlična godina za pjenušce odlučili su ponovno proizvesti pjenušavo vino i od bazne kapljice dobivene s dužom maceracijom. Chardonnay i nekoliko tradicijskih plešivičkih sorata predviđenih da završe u pjenušcu macerirali su oko mjesec dana, toliko je otprilike trajala i alkoholna fermentacija. Također mjesec dana kod njih macerira i pinot crni, kažu da za crne sorte nisu preporučljive duže maceracije jer dogodi se da vino izgubi na boji ako su one duže. Bazno vino za pjenušac te crni pinot bit će na dozrijevanju u bačvama od po 2000 litara godinu dana, a macerirani rajnski rizling također u bačvi od 2000 litara, ali dvostruko duže…  ♣ SuČ – 04/2017

Tomislav i Zvonimir Tomac uz njihov prvi ( (a možda i prvi u svjetskim razmjerima!) pjenušac proizveden od baznog vina dobivenog dugom maceracijom u amfori

_________________________________

Sto posto s Krasa

Sto posto s Krasa… Vitovska Kamen od Bejnamina Zidaricha

Benjamin Zidarich uz kamenu kacu

Nakon što se vino vađenjem iz kamena odvoji od pokožice ono odlazi na dvije godine na dozrijevanje u hrastove bačvice u mirni i hladni ambijent  podruma iskopanooga u kraškoj stijeni i smještenoga na dubini od  10 metara

VITOVSKA KAMEN – Drevni način vinifikacije tršćanski vinogradar i vinar Benjamin Zidarich iz Prepotta ponad Duina/Aurisine spaja ne s gruzijskim amforama nego s kacama napravljenim od bijelog kamena s Krasa. Kaca je u zanimljivom vrlo atraktivnom podrumu ukopanom u kraškoj stijeni i s nekoliko tunela. Prva razina podruma je na 10 metara dubine, a druga, koja se dovršava i gdje će biti i kušaonica, na 22 je metra dubine! Temperatura ambijenta ne diže se iznad 14 stupnjeva.

Nakon što se vino vađenjem iz kamena odvoji od pokožice ono odlazi na dvije godine na dozrijevanje u hrastove bačvice u mirni i hladni ambijent podruma iskopanooga u kraškoj stijeni i smještenoga na dubini od 10 metara

Zidarich ima kamenu kacu za maceracije koju mu je izradio rođak kamenorezac. Kaca je zapremnine 1050 litara i nije iznutra premazana pčelinjim voskom. Zidarich lokalnu bijelu sortu vitovska macerira u otvorenoj kamenoj kaci 25 dana, s čestim potapanjem klobuka. Nakon što istekne predviđeno vrijeme maceracije, tekući dio otoči se a preostali kruti dio stavlja se u prešu da se, najprije, što više soka spontano iscijedi, onda se komina preša sasma lagano. Čista lit pomiješana s onime što je isteklo u bazen ispod preše stavlja se na dozrijevanje u veliku bačvu do 1000 litara na dvije godine, slijedi punjenje i koji mjesec odlržavanje u boci prije izlaska pred kupca. ■

__________________________________

Jeunes restaurateurs d’Europe/ENO-GASTRONOMIJA KAO JAK MAGNET


Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

KAŽE SE, u NAS, DA TURISTIČKA SEZONA SLUŽBENO POČINJE s USKRSOM. U SVJETLU TOGA, ALI i MEĐUNARODNOG IZBORA ISTRE ZA ZA VINSKU REGIJU 2017. TE KANDIDATURE HRVATSKE ISPOSTAVE UDRUŽENJA MLADI RESTORATERI EUROPE (JRE) ZA DOMAĆINA SKUPA TE UDRUGE ZA DVIJE GODINE, OBIŠAO SAM S NEKOLIKO KOLEGA GOURMET-HOTELE BOŠKINAC u NOVALJI TE SAN ROCCO U BRTONIGLI  

Austrija, Belgija, Francuska, Hrvatska, Irska, Italija, Luxembourg, Nizozemska, Njemačka, Poljska, Rumunjska, Slovenija, Španjolska, Švicarska, Velika Britanija, ali i – Australija, te SAD: svi pod zajedničkim nazivnikom Jeunes Restaurateurs d’Europe ili Mladi restorateri Europe. Upravo nedavno članovi te međunarodne udruge mlađih ugostitelja (ili, barem, u JRE primljenih u mlađoj dobi!) utemeljene s namjerom kvalitetne promidžbe vrhunske i inovativne moderne gastronomije imali su godišnji skup u Švicarskoj, i taman po povratku doma a i sa željom prezentacije svoje nove ponude sada na početku turističke sezone 2017. neki iz hrvatske skupine odlučili su preko medija javnog informiranja izaći u širu javnost sa svojim kroz zimu brižljivo stvaranim proljetnim menuima i nekim novim detaljima u ukupnoj svojoj ponudi za 2017.

Postupno lijepo napredujemo u eno-gastronomiji, Hrvatska je eto u prestižnoj međunarodnoj organizaciji Mladi restorateri Europe sa 14 restorana već jako dobro zastupljena, postala je očito i dovoljno jaka – dobili smo i prvi restoran s Michelinovom (jednom) zvjezdicom, to je rovinjski Monte, takodjer pripadnik JRE – da se na internacionalnoj razini s velikom ozbiljnošću gleda na njenu kandidaturu da za dvije godine ona bude domaćinom velikog godišnjeg skupa članova te prestizne udruge.

______________________________

JRE  CROATIA – Od 14 hrvatskih ugostiteljskih objekata učlanjenih u udrugu JRE svi su, osim jednoga u Zagrebu, u područjima uz našu jadransku obalu. Evo i o kojim je restoranima riječ: Pergola (Savudrija, Fabricio Vežnaver, www.pergola.com.hr); Hotel & Restaurant San Rocco (Brtonigla, Teo Fernetich, www.san-rocco.hr), Badi (Umag, Ivan Badurina, www.restaurant-badi.com), Marina (Novigrad istarski, Marina Gaši & Davor Buršić, www.dbursic75@gmail.com), Zigante (Livade, Antonella Zigante, www.restaurantzigante.com), Monte (Rovinj, nositelj i jedne Michelinove zvjezdice, Tjitske & Danijel Dekić, www.monte.hr), Hotel restaurant Draga di Lovrana (Lovran, Sanja Nikolac, www.dragadilovrana.hr), Plavi podrum (Opatija, Danijela Kramarić, www.plavipodrum.com), Relais & Château Hotel & Restaurant Bevanda (Opatija, Damir Tomljanović, www.bevanda.hr), Hotel & Restaurant Boškinac (Novalja, Mirela & Boris Šuljić, www.boskinac.com), Foša (Zadar, Damir Tomljanović, www.fosa.hr), Pelegrini (Šibenik, Rudolf Štefan, www.pelegrini.hr), 360 Dubrovnik (Dubrovnik, Marijo Curić, www.360dubrovnik.com); Dubravkin put (Zagreb, Danijela Gajski, www.dubravkin-put.com) ■

Član udruge Jeunes Restaurateurs d’Europe i prvi i zasad jedini nositelj (jedne) Michelinove zvjezdice u Hrvatskoj – rovinjski Monte, vlasnika i voditelja Tjitske i Danijela Dekića. Hrvatska, inače, u udruzi JRE ima 14 članova

________________________________

Hrvatske JRE restorane prati dobar glas vezano uz ponudu i (naših) vina, kao kuriozitet spominjem i jedno ekskluzivno i s amblemom JRE ukrašeno punjenje (2160 boca) istarske malvazije s odlične pozicije Santa Lucija a iz podruma Kozlović. Vino je dostupno u svim JRE restoranima u Hrvatskoj.

Na spomenutom godišnjem skupu mladih ugostitelja Europe u Švicarskoj s ponudom su se, kako je uobičajeno na tom događanju, prezentirali domaćini. Teo Fernetich iz obiteljskog restorana San Rocco u Brtonigli, inače predsjednik hrvatskog ogranka udruženja Jeunes Restaurateurs d’Europe, veli da je u Švicarskoj bilo sjajno ali da Hrvatska ne samo da ukupnim dojmom može biti na jednakom nivou nego ga može i nadmašiti, posebice zahvaljujući kreacijama specijaliteta od jedinstvenih namirnica poput tartufa, te ribe i plodova mora koji doslovno za minutu mogu iz Jadrana biti na tanjuru.

Imao sam prilike biti kod JRE-članova Borisa Šuljića Boškinca u Staroj Novalji a koji je, nakon zimske stanke, sredinom ožujka otvorio vrata svojega hotela Boškinac s gourmet-restoranom, te kod obitelji Fernetich čiji pak gourmet-restoran San Rocco u Brtonigli je ugledni istarski vinar Moreno Coronica izabrao da sa pet sljedova iz majstorske radionice chefa Voljena Panića poprati njegov pjenušavi prvijenac CO2, te malvaziju iz 2016, Gran malvaziju 2015 i Gran teran 2013 što su upravo na izlasku na tržište.

Eto nas već u travnju, dani su se osjetno proljepšali, temperature skočile i iznad prosjeka, turistički djelatnici s Uskrsom ozbiljno zakoračuju u novu sezonu. Hoteli i ugostiteljski objekti koji su radili i zimi prebacuju se na novi proljetni režim, a neki koji su u zimskom razdoblju bili zatvoreni pa su mjesec dana prije Uskrsa počeli otvarati svoja vrata kako bi se na vrijeme i posve uhodali, nisu cijeli zimski predah proveli baš u zimskome snu nego su se iza zatvorenih vrata pripremali za nove izazove što stižu s proljećem i ljetom a u posljednje vrijeme malo-pomalo i sve više i s jeseni duž koje se nastoji produžiti turistička sezona.

Hotel Boškinac, U parku za djecu po vinski – tobogan i ljuljačke od – bačava!

Boris Šuljić, vlasnik i voditelj lijepog hotela-testorana Boškinac smještenog ponad Stare Novalje, poziva:

– Prirodno mediteransko okruženje, atraktivna eno-gastronomska ponuda i prozračne prostrane ugodne sobe, oveći park za igru djece, mogućnost sportske rekreacije osobito vožnjom biciklom, te posebna ponuda Spring gurmet-vikend koju smo pripremili prava su pozivnica za posjet ovamo. Za ljubitelje dobre papice i dobre kapljice osmislili smo tri nova menua, jedan je degustacijski, s pet sljedova, drugi je degustacijski sa sedam sljedova, a treći, Lamb 7, sa sedam sljedova, posvećen je isključivo janjetini, to znači jelima od mesa paškog janjeta te paškome siru koji se proizvodi od mlijeka ovaca što žive na ovom našem otoku. Lijepo surađujem s višestruko i na međunarodnome planu nagrađivanom siranom Gligora iz Kolana, ta sirana, u mojemu susjedstvu, ima veliku paletu proizvoda, od skute preko mlađih i odležanih sireva od ovčjeg kravljeg i kozjeg mlijeka do, naravno, paškog sira kao vrha. Inače, mogu se pohvaliti da u ponudi imam čak 14 različitih etiketa paškoga sira. Moj je motto maksimalno isticati paške proizvode…

Paško more

_______________________________________

PAŠKI SIR GLIGORA! – Sjedim u prostranoj kušaonici na katu u sirani Gligora u Kolanu na otoku Pagu, i kroz velike prozore gledam brežuljke s puno pregrada od suhozida koje služe kao ograda prostora za ovce pojedinog uzgajivača. Na Pagu su ovce u suhozidima ograđenim prostorima čuvali pripadnici drevnog plemena Liburni, navodno još u doba prije Krista…. Kamenje su micali s terena da bi od njega oslobodili zemlju nužnu za obradu za sadnju odnosno za ispašu ovaca, i onda ga rabili za gradnju suhozida što je kao ograda ujedno i zaštitnik od vjetra…

Kolan,otok Pag: brežuljci sa suhozidom kao ogradom za ovce raznih vlasnika

Tata Gligora sa sinom i snahom

U obiteljskoj sirani Gligora: mlijeko ovčje, kravlje i kozje. Ovčje je u glavnini s otoka Paga – rečeno je da je na Pagu ukupno oko 30.000 ovaca. Ovčje mlijeko, i to samo ono s otoka Paga, rabi se za proizvodnju znanog paškoga sira. Za ostale sireve koristi se kravlje i kozje mlijeko. Ima jednomliječnih sireva i onih od mješavine spomenutih mlijeka. Kravlje mlijeko dolazi uglavnom s Korduna, iz Banovine, a kozje uglavnom iz Dalmatinske zagore, objašnjava domaćin. Sirevi, pažnje i te kako vrijedni – mladi i odležani, mekši i tvrđi. Uz paški, Gligore nude i specifične druge tvrđe sireve, koji su po nekoliko mjeseci proveli u komini grožđa, odnosno masline ali i višnje maraske, te tvrde sireve s paprom a i s kimlom. Mada su po mjestu proizvodnje s Paga, oni nisu unutar onoga što bi se nazvalo, kao marka, paški sir. Sirana Gligora, inače, izlazi s nekih 30 vrsta raznih sireva, te s nekoliko vrsta skute. Potražnja za sirom velika je, i Gligore, proizvodi kojih se nalaze u redovnoj prodaji u trgovinama prehrambenim artiklima, počeli su otvarati svoje boutique, u Zagrebu su ih sada tri, smještena uz veće tržnice.

Prestižni u ponudi je, dakako, spomenuti paški sir. Paški sir Gligora postoji u dvije varijante: od pasteriziranog ali i od nepasteriziranog mlijeka.

Sirna ikebana Gligora! Sirana Gligora, uz paški sir od pasteriziranog mlijeka, počela je proizvoditi u manjoj količini i paški sir od NEpasteriziranog mlijeka. Kušali smo: izvrstan. Iako je razlika i te kako vidljiva u korist nepasterizirane varijante (izraženije arome i okusi, jače se osjeti izričaj kraja…), mpc. je podjednak. Gligore – i sâmi podijeljeni: otac Ivan preferira paški od pasteriziranoga, a sin Šime onaj od NEpasterizirnaoga mlijeka – objašnjavaju da je teško u nas podignuti, ionako visoku cijenu, paškome siru od nepasteriziranoga mlijeka stoga što nema u dovoljnoj mjeri potrošača koji znaju o čemu je riječ i koji sebi mogu i priuštiti veći trošak kupovine

Šime, tj. Gligora junior, s mladim sirom, koluti u zrionici, te gotov paški sir spreman za isporuku

Još na žalost nema relevantne oznake zaštite paškoga sira. Kako čujem, među paškim sirarima nema suglasja pa eto nema niti pravilnika koji bi službeno definirao kriterije proizvodnje te kategorije po zrelosti i razvijenosti, i na temelju toga davao podlogu i za cjenovni rang. Što se paškoga sira tiče zna se samo da treba biti proizveden od mlijeka ovce što živi na Pagu te da sir s nazivom paški ne bi smio pred kupca mlađi od dva mjeseca. U sirani Gligora s njime izlaze nakon četiri mjeseca.

Vlasnik sirane Gligora Ivan Gligora, iskusni tehnolog koji je nekad radio u Paškoj sirani, govori da se maloprodajne cijene paškome siru kreću od 250 do 300 kuna. Zašto razlika od čak oko 50 kuna? Mpc. od 250 a pogotovu 300 kuna još bi išla za stariji, odležani sir (on, čuvan u prikladnim uvjetima, s vremenom ipak kalira, a dobiva na kompleksnosti), ali kod paškoga sira službeno ne postoje kategorije kao npr. kod parmezana (parmigiano reggiano), koji se po zrelosti/dužini odležavanja i cijeni dijeli na mladi sa do pola godine dozrijevanja, zatim srednje stari sa od šest do 12 mjeseci, potom i na stariji, onaj s 18 mjeseci, a i više…

Ako već nema dovoljno sloge među sirarima na Pagu oko detaljnog pravilnika u proizvodnji i komercijalizaciji važećega za sve a nužnoga za stanovitu standardizaciju (ne i banalno uniformiranje!), bilo bi logično da ga sama za sebe formira sirana od imena, koja drži do sebe (i imena)…

Sirana Gligora utemeljena je 1966. godine. Sad je preuzima odnosno preuzeo ju je Ivanov sin Šime. Gligore godišnje izbace na tržište oko 400 tona sira, pedesetak tona manje od Paške sirane. Šime Gligora veli da s manjom proizvodnjom od Paške sirane ostvare godišnje podjednaki novčani prihod kao i Paška sirana. Od tih ukupnih oko 400 tona, paškog je sira kod Gligora oko 50 tona. ■

_____________________________________

Boris Šuljić kao proizvođač vina: Ivo Kozarčanin, pak, predsjednik kluba Vinske zvijezde što se bavi ocjenjivanjem vina uzetih s tržišta a za Potrošački putokaz predaje mu priznanje s pet zvjezdica za Boškinac crni cuvee 2011. Šuljić je, inače, na temeljima svog vinskog podruma podignuo hotel Boškinac

Chef kuhinje u Boškincu: Matija Bregeš

Šuljić, koji se ugostiteljstvom bavi vrlo dugo, i koji je imao dva kafića od toga jedan na famoznome Zrću, svoju da tako kažem unaprijeđenu ugostiteljsku, i hotelijersku karijeru počeo je na vinskim temeljima! Kao – i sâm – veliki gourmet i ljubitelj (vrhunske) plemenite kapljice, odlučio je bio svojedobno na visoko profesionalnome nivou okušati se u proizvodnji vina, i upravo na njegovome vinskome podrumu nastao je – 2003. godine otvoreni – te od plaže tek kilometar udaljeni lijepi hotel sa četiri zvjezdice, s osam dosta velikih luksuznih soba i sa tri elegantna apartmana, ukupno s oko 25 kreveta. Šuljić nakon što je krenuo s hotelom nije prestao s proizvodnjom vina, naprotiv, svjestan da je visokokvalitetno i karakterno vino jak i turistički magnet odlučio je s već osobito afirmiranog svog rasnog crnjaka, cuvéea Boškinac od cabernet sauvignona i merlota, proširiti produkciju, i to i drugim, i bijelim sortama poglavito s paškim gegićem, te još intenzivirati rad na uzdizanju kakvoće i osebujnosti proizvoda. Ne samo to: krenuo je i u ozbiljnu produkciju maslinova ulja. Angažirao je kao pomoć stručnjake savjetnike za vino, ulje, ali, mada osobno mnogo zna o eno-gastronomiji, i za kreiranje novih modernih jela baziranih na lokalnoj tradiciji i lokalnim sezonskim namirnicama, kao i za kreiranje degustacijskih menua uz koja je valjalo znalački preporučiti vina, ne samo ona iz njegove prizvodnje. Strast i ulaganja isplatili su se: objekt Boškinac, okružen maslinikom te vinovom lozom kao prvim susjedima pa i tipičnim drugim lokalnim raslinjem s izraženim metiteranskim mirisima/aromama (smilje, kadulja, majčina dušica, gospina trava…) postao je hram eno-gastronomije i poželjno mjesto za istinski odmor i višednevno uživanje.

– Danas  ovdje na uzvisini u predjelu šire znanome pod nazivom Novaljsko polje imam vinograd s oko 20.000 trsova, a tu je i mojih 300 stabala maslina. Zanimanje za moje vino i za ulje raste, pa sam se morao osigurati za dodatnu sirovinu, i tako sam u Posedarju kod Zadra uzeo u 10-godišnji najam vinograd od četiri hektara na 120 metara nadmorske visine i s oko 17.000 trsova cabernet sauvignona, merlota i syraha. U Nadinu sam naišao na vlasnika 1300 stabala masline i dogovorio s njime suradnju, tako da povećam i količine ulja.

Šuljić se sa svojom kuharskom ekipom na čelu sa chefom Matijom Bregešom doista potrudio predstaviti više novih (izvrsnih na pogled, u aromi i na okusu) sljedova Boškinčeve kuhinje.

Gof na savur (oblik marinade) zadimljen ružmarinom i popraćen želatinom • Sipa na posteljici od dugačkog savijenog crnog (od sipina crnila) špageta sve na kremi od čičvarde (slanutka), po vrhu ukrašeno hrustavcem od crnila sipe i ikrom od pastrve (veza s tradicijom: nekad se na Pagu uvelike jela sipa na gulaš sa čičvardom) • Ragu od sušene hobotnice, s jajem • Tripice od mliječnog janjeta sa čipsom od pancete na emulziji u kojoj je paški sir, te s palentom • Za kraj je ponuđena Janjetina (od buta i ramsteka) polagano pirjana 72 sata, s pireom od mrkve, te brokule. Kod Boškinca se već od jutra kreće žestoko: razne vrste sireva, među njima i paški, pa pršut, pjenušac Viaz. Završni pak slani desert također sirevi, i, potom, slatki desert – domaće praline i crni cuvée Boškinac…

Kušanju specijaliteta te prikladno uz njih sljubljene plemenite kapljice – aperitivni pjenušac Viaz kao novitet na tržištu, od sorte ugni blanc (od nje Francuzi rade konjak, a Šuljić se drznuo napraviti peninu!), mirna vina gegić, chardonnay, sauvignon, mješavina tih sorata Boškinac cuvée bijeli, te Boškinčić 2015 kao uvod u segment crnjaka,  a onda i Boškinac cuvée 2013 od cabernet sauvignona i merlota – pridružila se oveća ekipa gostiju iz Francuske, gle slučaja – na čelu s Bernardom Launoisom, jednim od količinski najvećih individualnih privatnih šampanjera (49 hektara vlastitih vinograda, trsje na visoko cijenjenim pozicijama Mesnil dur l’Oger!).

Lijepi uvod u novu sezonu: nadu u ponovno dobru turističku berbu podgrijavala je grupa veselih gostiju iz Francuske, na čelu s Bernardom Launoisom (u plavoj majici, s raširenim rukama) iz Champagne, jednim od najvećih individualnih privatnih proizvođača šampanjaca

Predvorje hotela Boškinac, i restoran, te soba

Zaredale su pjesme, od onih jednostavnijih pilačkih pa sve do – Marseljeze… Za Boškinac lijepi uvod u novu turističku sezonu…

SVETI ROK

Ali, lijepi početak sezone 2017. i za Istru, našu najjaču turističku regiju. Munskänkarna, jedna od najvećih neprofitnih vinskih udruga na svijetu s ukupno više od 25.000 članova i sa 170 sekcija ne samo po Švedskoj nego i u brojnim drugim zemljama, a mišljenje koje je, inače, vrlo utjecajno na uvoz vina u Švedsku ali i na kreiranje vinske scene općenito u Skandinaviji, odabrala je Istru kao svoju vinsku regiju 2017. godine! Istra se tako našla u prestižnome društvu područja koje je prethodnih godina Munskänkarna proglasila svojim vinskim regijama, a to su Donja Austrija, zatim Montsant i Priorat u Španjolskoj, doline Napa i Sonoma u SAD. Istra je inače 2016. svrstana i u 10 najboljih vinskih odredišta Europe. U povodu proglašenja Istre Vinskom regijom godine, predstavnici udruge Munskänkarna boravili su u Hrvatskoj, posjetili istarske vinare i upoznali se općenito s turističkom ponudom našeg najvećeg poluotoka. U nazočnosti veleposlanika Švedske u Hrvatskoj Larsa Schmidta predsjednica uprave udruge Munskänkarna Lena Sthal uručila je predsjedniku udruge Vinistra Nikoli Benvenutiju odličje u obliku grba Munskänkarne. Proglašenje Istre Vinskom regijom godine sjajna je najava sajma Vinistra 2017 od 12. do 14. svibnja u Poreču.

Predsjednica uprave udruge Munskänkarna Lena Sthal uručila je predsjedniku udruge Vinistra Nikoli Benvenutiju odličje u obliku grba Munskänkarne


Tullio Fernetich (desno) s Morenom Coronicom

Istra nas je – trojicu kolega i mene na pvratku s Paga u Zagreb – dakle dočekala također s dobrim vibracijama! S vinskim i gastronomskim sadržajima uobičajeno na visokoj razini. Ovom prigodom zaustavljanje je bilo u obalnome zaleđu, u Brtonigli. U tamošnjem malom i višestruko i međunarodno nagrađivanom obiteljskom hotelu San Rocco, koji već godinama pokazuje i dokazuje da elitan hotelsko-ugostiteljski kompleks može biti i te kako uspješan u turizmu ne samo ljeti te ako je smješten na morskoj obali, nego i kad se nalazi i u sasvim malenome mjestu u unutrašnjosti. I hotel San Rocco član je udruge Jeunes Restaurateurs d’Europe, a Hrvatsku i Istru već duže vrijeme prezentira i u vodičima Gault Millau, Ristortanti Veronelli, La Guida de l’Espresso, Dobri restorani, Magnar ben, Venezie a tavola, kao i u vodiču svjetskim maslinovim uljima Flos Olei, naime vlasnik San Rocca obitelj Fernetich, koja ima lijepi maslinik uz hotel, i proizvođač je visokokvalitetnog ekstra djevičanskog maslinovoga ulja. Fernetichi, inače, proizvode i vinski ocat (Cavallier), a imaju i svoje povrće i voće!

Pater familias Tullio proveo nas je atraktivnim prostorom hotelskog kompleksa (smještajni dio, gourmet-restoran, ljetna terasa, bazen, wellness, maslinik…) otvorenog, inače, 2004. godine, a koji je, baš toga dana kad smo došli, jedan od vodećih istarskih vinogradara/vinara Moreno Coronica izabrao za predstavljanje svojih vina što upravo izlaze na tržište, to su debitantski pjenušac CO2, zatim malvazija iz 2016, pa Gran Malvazija 2015 i Gran Teran 2013… Potom je Fernetich pred vodeće hrvatske sommeliere i specijalizirane eno-gastro novinare podastro kreacije svojega chefa Voljena Panića priređene da prate vina istarske vinske zvijezde.

San Rocco – ljetna terasa, suton, te, dolje, večernji prizor

– Moram biti zadovoljan onime što smo postigli, jer postigli smo mnogo, ali i te kako sam svjestan da se moglo i može učiniti puno, puno više. Međutim, u mjestu koje nije na samome moru kamo se hrli kad se masovno kreće na odmor treba se malo više potruditi, to vrijedi za pojedince ali i za zajednicu, da se privuku gosti. Kompliciraniji i zahtjevniji gost, a taj je često i s dubljim džepom, doći će ako mu se ponudi prikladan sadržaj. On jednostavno mora znati zašto da pođe nekamo drugamo. Smatram da je bitno u ponudi isticati ono što je tipično, karakteristično za kraj, dakle vlastito, ono što drugi nemaju ili eventualno imaju ali u manje uvjerljivoj mjeri. Mi smo jedno drevno obiteljsko imanje pretvorili u elegantni ekskluzivni kompleks, sa sjajnom modernom eno-gastronomskom ponudom tijesno vezanom uz naš kraj. Stvarajući turistički objekt vjerovao sam u obnovu staroga imanja zbog ljubavi prema ovoj zemlji i zbog velikog povjerenja što ga imam u njenu budućnost, te s nadom da će moja djeca znati poštovati ovu baštinu tradicije i povijesti. Moja želja i želja moje obitelji je da gost barem na trenutak doživi istinske vrijednosti zdravog života na selu kojega sam ja imao privilegiju osobno iskusiti kao dijete ali i zamišljati na temelju priča starijih generacija vezanih uz ovaj kutak istarskog teritorija – kazao je Tullio Fernetich.  ♣                                                                       SuČ – 04/2017

Obiteljski: supružnici Tullio i Rita, djeca Teo i Luana Fernetich, u sredini chef Voljen Panić. Menu je bio: novigradske oštrige • hladna buzara od dagnji s domaćom šalšom • šparuga s jajima i kvarnerskim škampom • špageti s kanoćama, morskim ježevima i prosušenom butargom od orade • janjeći kotlet • plata s istarskim sirevima. Uz jela – Coronica: pjenušac CO2, Malvazija 2016, Gran malvazija 2015, Gran teran 2013, Boscogrando 2007 (teran, cabernet sauvignon , merlot)

KROZ SVIJET u ČAŠI – 03.2017 – THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE

 ⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t

ZELINČANI u MAINZU – Gradonačelnik Svetog Ivana Zeline Hrvoje Košćec, direktorica Turističke zajednice Zeline Marinka Zubčić te predsjednik Hrvatske gospodarske komore Zagreb Zlatan Fröhlich, ali i prof Ivan Dropuljić, direktor međunarodnog festivala vina i kulinarike Zagreb Vino.com te grupa zelinskih vinogradara i vinara – Željko i Karlo Kos, Mario i Djurdjica Jurišić, Zdravko i Vesna Puhelek, Ivana Puhelek i Kruno Antolković … –  boravili su krajem ožujka u njemačkom gradu Mainzu, već, inače, 50 godina gradu-prijatelju Zagreba. Došli su vidjeti moguće oblike suradnje s Nijemcima, od kojih se, s obzirom na njihovu poslovnu organiziranost i uspješnost u gospodarskim aktivnostima može mnogo naučiti a i kod kojih bi se moglo naći i zanimljive poslovne partnere, posebice za projekte vezane uz vino i turizam.


Delegacija iz Hrvatske, koju je u zgradi gdje se nalaze uredi Industrijske i trgovinske komore Rhein Hessena i gdje je počasni konzulat Republike Hrvatske, primio dr. Elgelbert Günster, predsjednik Komore, prisustvovala je zanimljivim predavanjima o vinskoj oblasti Rhein Hessen – sa 26.500 hektara pod trsjem najvećim vinogorjem Njemačke, te o renomiranoj udruzi najboljih njemačkih vinara Verband Deutscher Prädikatsweingütern VDP, potom je u Vinogradu poznatih uz Citadelu (utvrdjeni stari grad) Mainz zasadila po jedan trs kraljevine i pinota crnoga, posjetila je Poljoprivrednu komoru u Alzeyu gdje je vidjela kako se vrednuju vina što trebaju ići na tržište… Obišlo se i državnu visoku školu za vinogradarstvo i vinarstvo te državni vinski posjed u Oppenheimu (član VDP-a) gdje je priredjen edukacijski program s degustacijom, svratilo se i na sajam Regio Wein te u jedan manji ali jako dobar vinski posjed u vlasništvu Eve Vollmer. Finale: hrvatska večera u Hrvatskoj kući u Mainzu…   ♣

MAINZER VDP WEIN BÖRSE 2017 – Taman nakon što sam se s delegacijom Svetog Ivana Zelina vratio iz Mainza, kad od tamo stiže poziv na 44. VDP Vinsku burzu u Mainzu (Mainzer VDP Wein Börse), u organizaciji vrlo snažnog Saveza njemačkih proizvođača predikatnih (ne samo slatkih desertnih nego općenito premium) vina. Šteta je – a bilo je to vremenski blizu!… – da se datumi našeg posjeta i održavanja Vinske burze nisu poklopili.

VDP (Verband Deutscher Prädikatsweingüter) okuplja oko 200 ponajboljih njemačkih vinskih kuća a sjedište mu je upravo Mainz. Tradicijska vinska burza u Mainzu s naglaskom na vino iz najnovije berbe (u ovome slučaju 2016) održava se u Rheingoldhallee, i to 23. i 24. travnja 2017. Ponudu, koja počiva na rajnskom rizlingu i na u Njemačkoj dosta raširenim burgundijskim sortama kao chardonnay, pinot bijeli, pinot sivi, pinot crni (Spätburgunder), predstavit će nekih 180 proizvođača, dakle gotovo svi članovi, i to je sjajna prilika da se na jednome mjestu stekne detaljna slika o adutima plemenite kapljice u Njemačkoj. Ovo događanje smatra se najjačim izlogom njemačke vinske špice…

Na slikama: u Vinogradu slavnih, Hrvoje Košćec kao novi član Vinskog Senata grada Mainza; njemački vinari Christian Schmitz Weingut Neuss te Hans W. Fleischer Weingut der Stadt Mainz; povratak kući, proslava rođendana Željka Kosa i pjesma uz kraljevinu….   ♣

U DRUŠTVU s GUTENBERGOM, a NA MEDIJU – ZUCKERBERGA! … – Eto me u Mainzu, u društvu s Johannesom Gensfleischom zur Laden zum Gutenbergom (Mainz, 1398-1468). Za Marca Zuckerberga valjda danas svi već znaju, a eto dvije riječi o Gutenbergu: on je bio kovač, zlatar, tiskar i izdavač, zaslužan za početak štampanja u Europi. Prvi je – dogodilo se to 1439. – uveo tiskarski stroj, i to se smatra najvažnijim otkrićem drugog milenija. Usavršio ga je i učinio dovoljno praktičnime da se zahvaljujući tome moglo na ekonomičan način tiskati razne priloge i u većem broju primjeraka, te knjige. Moji novinarski počeci sežu u vrijeme prije Zuckerberga, u doba dok je još u svijetu novinarstva i izdavaštva debelo vladao Gutenberg…  ♣

KONFRENCIJA TRIBIDRAG (ZINFANDEL) u SPLITU – Kako je već najavljeno, u Splitu se 27. i 28. travnja održava međunarodna konferencija o vinskoj sorti Tribidrag. Na toj će konferenciji sudjelovati desetak svjetskih vinskih stručnjaka koje će predvoditi ugledna profesorica Carole Meredith iz SAD i Jancis Robinson, najutjecajnija vinska kritičarka i novinarka na svijetu, od naših pak prof. dr. Edi Maletić i dr. Ivan Pejić. Kotizacija za konferenciju iznosi 750 €.

Udruga Tribidrag, organizator konferencije, pripremila je za članove Hrvatskog sommelier kluba posebnu ponudu za petak 28. travnja, uz kotizaciju od 400 €. Evo i programa predviđenog za petak 28. travnja 2017.: od 10.00 do 11.30 sati – Zinfandel u SAD, uz kušanje pet vina (David Gates Ridge Vineyards & Joel Peterson Ravenswood Winery); 11.30 do 12.00  – pauza za kavu; 12.00 do 13.30 – Primitivo u Italiji, uz kušanje pet vina (Lisa Gilbee Morella Vini); 13.30 do 15.00 – pauza za ručak; 15.00 do 16.30 – Tribidrag u Hrvatskoj, uz kušanje pet vina (Edi Maletić & Goran Zdunić); 16.30 do 17.00 – pauza za kavu; 17.00 do 18.30 – Tribidrag u ostatku svijeta, uz kušanje pet vina (José Vouillamoz i Jancis Robinson).

Kotizacija od 400 € uključuje četiri bloka predavanja s vođenim degustacijama, ručak i dvije pauze za kavu, simultani prijevod s engleskog na hrvatski. Na slikama su Maletić i Pejić u drustvu s Carole Meredith u Kaštelima kad se otkrivalo (dalmatinsko) porijeklo zinfandela, te u društvu s Jancis Robinson, Joséom Vouillamozom i Julijom Harding kad je promoviran njihov veliki altas svjetskim vinskim sortama.

Kontakt osoba/Contact person: Davorka Krnić-Trick, e-mail: davorka@cro-wine.com ; info@tribidrag.com    ♣

ERIC CLAPTON, SVIJET u ČAŠI i JA – Nije gitara Erica Claptona, ali da jeste – koliko li je još sjajnih pjesama moglo nastati iz njegova pera… A, naravno, nisam ni ja Eric Clapton, ali na ovakvoj tamburi ipak se znam snaći.

Moji su, zapravo, instrumenti pero, papir, fotoaparat, kompjuter, čaša te otvarač za boce, s njima sam praktički kao one man band odsvirao 25 godina i 155 brojeva revije Svijet u Čaši, te nešto više od 300 blogova na www.suhiucasi.wordpress.com, kao i litre i litre priloga za Facebook.

Upravo sam dovršio novi broj Svijeta u Čaši – 155. Što će i kako će biti dalje – vidjet ćemo…

Evo nekih tema iz revije Svijet u Čaši 155: Kakvu hranu jedemo?, Gluten i gluten free, Turizam & vino: Katalog i vodič za ljubitelje hrvatske kapljice i gastronomije; Prvi salon pjenušaca u Zagrebu, Vinart Grand Tasting u zagrebačkoj Laubi, Pink Day u Mimari, Wine Osijek, Villany Franc, skitnja španjolskom Riojom…

A možda će nekoga zanimati i da baci oko na neke od postova na mojemu blogu www.suhiucasi.wordpress.com

pa evo nekoliko naslova: 

POTROŠAČKI PUTOKAZ – 02.2017 – BUYING GUIDE  (08.03.2017); KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 02.2017. – THROUGH THE WORLD IN a GLASS & ON a PLATE (01.03.2017);  Vinart Grand Tasting 2017 / TERAN SE VRAĆA KUĆI… (27.02.2017); GLUTEN NA CRNOJ LISTI (27.02.2017); ZAGREBAČKI EN PRIMEUR 2017 (23.02.2017);  SVEČANOST MJEHURIĆA u ZAGREBU i LJUBLJANI (21.02.2017); Španjolska, Rioja/RASNI CRNJACI S PUNO ELEGANCIJE (11.02.2017); Prehrana i zdravlje/ ŠTO JEDEMO i PIJEMO u HRVATSKOJ? (03.02.2017); POTROŠAČKI PUTOKAZ – 01.2017 – BUYING GUIDE  (26.01.2017); Vino i turizam – Wine & Tourisme/KONTINENTALNA HRVATSKA – CONTINENTAL CROATIA – SLAVONIJA & PODUNAVLJE (19.01.2017); KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 12.2016-01.2017 – THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE (11.01.2017);  Primjer osmišljene promidžbe/VILLANY FRANC POZIVA EUROPU!  (09.01.2017);  WineOS/SJAJNA PRILIKA ZA PROMIDŽBU VINA s OBALA DUNAVA! (07.01.2017); Vino i turizam – Wine &Tourisme/KONTINENTALNA HRVATSKA – CONTINENTAL CROATIA – BREGOVITI SJEVEROZAPAD – NORTHWESTERN UPLANDS  (03.01.2017);  Vino i turizam-Wine & tourisme/HRVATSKA NA DLANU – 2016-2017 – CROATIA AT a GLANCE (28.12.2016); POTROŠAČKI PUTOKAZ – 12.2016. – BUYING GUIDE  (17.12.2016); Afera salmonela 2016 / BOMBA u TANJURU i ČAŠI (07.12.2016); Priča(nje) s Facebooka/ ZAGREB VINO.COM 2016 POST FESTUM  (04.12.2016); KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 11.2016. – THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE (4.12.2016); Klub VINSKE ZVIJEZDE / POTROŠAČKI PUTOKAZ – BUYING GUIDE: NAGRAĐENI u 2016 (30.11.2016); .DOMAINE de la ROMANEE CONTI  (28.11.2016); Zagreb Vino.com 2016 / VELIKA PRIREDBA s MOĆNIM RADIONICAMA (28.11.2016); Turizam/ BRENDIRATI NE TEK PROIZVOD ILI USLUGU, NEGO CIJELI TERITORIJ ODAKLE SU ONI! (15.11.2016); Joško Gravner, guru s Collija / PARK u RODILIŠTU VINA (09.11.2016); VinDel 2016/ NE SE BOSTI s ROGATIME – BEZ VLASTITIH ROGOVA! (02.11.2016); KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 10.2016 – THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE (31.10.2016);  Jematva 2016/ KAKVOĆA URODA VEĆMA, ČINI SE, JAKO DOBRA, ALI KOLIČINA PONEGDJE i DRASTIČNO MANJA… (27.10.2016); Top Vino 2016/BAKHOVA INTERNACIONALNA ŠPICA  (24.10.2016);  Emozioni dal Mondo 2016 / BELJE, FERAVINO, JAKOB, KRAUTHAKER  (20.10.2016);  ALEN BIBIĆ: OD PROFESORA HRVATSKOG JEZIKA i KNJIŽEVNOSTI DO PROF.DR. TURIZMA (05.10.2016);  Cro-turizam 2016/ VRHUNSKA SVJETSKA VINA, ŠKOTSKI MALT WHISKY TE NAMIRNICE IZ HRVATSKIH OPG-ova  (03.10.2016); POTROŠAČKI PUTOKAZ – 09.2016 – BUYING GUIDE (30.09.2016);  EFB Biotehnolozi Europe ocjenjuju hrvatska vina/ ŠAMPIONI 2016: ŠEMBER ROSE BRUT i BELJE CRNI PINOT 2012!  (25.09.2016); Mundus Vini 2016 / JOŠ MALO PA UKUPNO – 10.000 UZORAKA! (18.09.2016); MEĐIMURSKI SAUVIGNON REDOVNE BERBE – ŠAMPION NA SAJMU i OCJENJIVANJU 2016. i u SUSJEDNOM PREKMURJU! (12.09.2016); Pjenušci Zagrebačke županije/ ŠAMPUSI KAO JAKI ADUT (12.09.2016);AGRA 2016 / ŠAMPIONSKA ODLIČJA u PRAVCU HRVATSKE! (12.09.2016);  OD PZ GOSPOJA DO EKSKLUZIVNOG BOUTIQUE VINOTELA GOSPOJA (12.09.2016); SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 07_08_09_2016 – WORLD IN a GLASS & ON a PLATE (11.09.2016);  Ljetna skitnja (južnim) Jadranom / ČETIRI DANA MORSKE DINAMIKE VRIJEDNIJA OD DVOTJEDNE ODMORSKE KLASIKE!  (26.08.2016); Španjolska kao vinska velesila II / RED SPANISH WINES… (15.08.2016);  Delikatesna Hrvatska/DALMATINSKI PRŠUT SA EU-ZAŠTITOM ZEMLJOPISNOG PORIJEKLA! (01.08.2016);  POTROŠAČKI PUTOKAZ – 07_08_2016 – BUYING GUIDE  (24.07.2016);  Okusi hrvatske tradicije/ TANJUR i ČAŠA KAO OGLEDALO TERITORIJA  (19.07.2016);  SVIJET u ČAŠI i TANJURU – 07.2016. – WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE (13.07.2016);

 Jelo i zdravlje: istraživanja o navikama / OD GRICKALICA – ČIPS, OD UMAKA – SENF (08.07.2016);

Žene u vinu / FRANCUSKI ZA GOURMETE: VOULEZ-VOUS CAFÉ AVEC MOI? (06.07.2016); Moje skitnje svijetom / ŠPANJOLSKA KAO VINSKA VELESILA (04.07.2016); Svijet vina 2015-2016 / AKTUALNA BAKHOVA KRVNA SLIKA PO OIV-u (25.06.2016);  Concours Mondial de Bruxelles – Plovdiv 2016 / SLJEDEĆE GODINE – 10.000 UZORAKA?! (25.06.2016);  POTROŠAČKI PUTOKAZ – 06/2016 – BUYING GUIDE (21.06.2016);  KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU -05-06.2016- THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON THE PLATE (12.06.2016);  48. Izložba vina Zelina 2016/ BODREN!  (08.06.2016); Svjetski grad vina u Bordeauxu: LA CITÉ DU VIN EST ARRIVÉE  (04.06.2016);  Vinistra 2016 / FAKIN, CATTUNAR, BENVENUTI, DEGRASSI, DOBRAVAC  (01.06.2016); AKADEMIJA JESTIVE UMJETNOSTI HRVOJA ZIROJEVIĆA  (01.06.2016);  U carstvu luksuza/ LOŠINJSKA ALHAMBRA – KRALJEVSKA PALAČA i KRALJEVSKE PAPICA i KAPLJICA (01.06.2016); Ilok i prema elitnome gostu / PRINCIPOVAC ZA PRINČEVE!  (01.06.2016); Vinska Hrvatska danas/NEORGANIZIRANOST BRANŠE, VELIKI UVOZ JEFTINOGA VINA, NEPRIKLADAN ZAKON O VINU…  (19.05.2016);  SVIJET VINA / WORLD OF WINE: CROATIA 2015-2016  (16.05.2016).; POTROŠAČKI PUTOKAZ _04-05.2016_BUYING GUIDE  (06.05.2016);  KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU -04.-05.2016- THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE  ( 03.05.2016);  Portugieser du Monde 2016/ MLAD, ALI i ZREO, i ZAPJENJEN!… (17. 04.2016); Challenge International du Vin 2016/POŠIP STINA 2015 OSVOJIO BORDEAUX  (17.04.2016)

Dan Roséa/Pink Day – Dan Žena/Women’s Day

RASKOŠ LIJEPOG CVIJEĆA u VAZI, i KRASNIH CVJETOVA i PORED VAZE! – Peti jubilarni međunarodni festival ružičastih vina Pink Day u Mimari u Zagrebu, u organizaciji udruge Žene o vinu odnosno Women on Wine (WoW) – prava revija cvijeća, te smotra krasnih pupoljaka i cvjetova i uz vazu! Raspoloženje, dakako, veselo! Tooo!… Šteta je što ove godine u Mimari nije, kao do sada, s roséom bio prisutan i Miran Sirk Bjana, koji ima odlične pjenušce i koji je na ocjenjivanju pjenušaca za februarske festivale u Zagrebu i Ljubljani upravo za svoj Bjana rosé brut osvojio najviše bodova, a u Zagrebu ni u veljači nije nastupao.

No, i bez Bjaninih uradaka bilo je, naravno, u Mimari lijepih roséa, u sjećanju su mi, jače od drugih, ostali ružičasta hvarska (kao sorta na žalost marginalizirana) drnekuša od Jo Ahearne MW, pjenušac brut rosé od Šembera i rosé crni pinot od Pascala Joliveta iz Sancerrea. Za istaknuti – kao pohvalno nastojanje – korištenje i drugih donekle zapostavljenih sorata iz Hrvatske za pjenušce, konkretno u podrumima Krešimira Ivančića i Franje Kolarića, koji su se u velikoj mjeri baš za pjenušce okrenuli i portugiscu, pa je moguće da on, koji je simbol mladog vina što se nakon berbe prvo troši, poprimi i novu dimenziju, kao bazno vino za ugodan svjež voćni (ljetni) ružičasti pjenušac. Krešo Ivančić se pohvalio da radi čak pet proizvoda od portugisca – mirno mlado vino i mirno zrelo, šest do osam mjeseci u barriqueu dozrijevano vino, pod nazivom Dark Side, zatim pjenušac rosé, crni pjenušac Dark Side te bermet. Ivančić je upravo na Pink Dayu promovirao novi svoj pjenušac Griffin rosé, od 100 posto portugisca, istina već ga je imao i prije ali to je prije bila simbolična kvantiteta, sad konačno može ponuditi, veli, i tržišno zanimljivu količinu. Voćan i lijepo pitak, mogao bi imati dobru prođu uskoro kad dođu toplija vremena.

Zeleni i ružičasti: Istrani Klaudio Ipša i njegov sin Ivan oduševili su maslinovim uljem i zaintrigirali svojim prvim VINOM, u kategoriji tzv. narančastoga

Dame ne bi bile dame kad kroz ružičasto ne bi podvalile još jednu boju – zelenu: pod nazivom Green in Pink (zeleno u ružičastome) u Mimari, uz nekih 70 vinara iz više zemalja, nastupila je i grupa renomiranih proizvođača ekstra-djevičanskoga maslinovog ulja, dakako uvjerljivo zelene boje, s lijepima svježinom i voćnošću (berba 2016.) te umjerenom do izraženijom pikantnošću. Osobitu pažnju prema zelenome privlačili su Olea od obitelji Belić, Sandi Chiavalon, Klaudio Ipša, Salvela

Sandi Chiavalon, koji veli da već više od desetljeća u vodiču Flos Olei dobiva za svoja ulja ocjene 95/100 bodova, donio je ulja Organic iz vlastitog maslinika sa 7500 stabala i iz organske proizvodnje, te ulja Ex Albis, od maslina s 350 stabala od kooperanata kojima on kontrolira maslinik. Sva su ulja mješavine (domaćih, istarskih) sorata, tek neka su nešto blaže mješavine, da se posluže uu ribu, a neka jača i pikantnija, za uz meso.

Klaudio Ipša i njegov sin Ivan u tom ružičastom skupu žena nametnuli su se ne samo uljem nego i s – vinom! S uljem stoga što su ove godine na rang-listi najbojih svjetskih maslinovih ulja uglednog vodiča Flos Olei sa svojim Frantoiom 2016 u grupi od prvih 20 (ocjena: 97/100!), a s vinom stoga što su upravo sada u Mimari najavili svoj javni vinski debut na skorašnjoj Vinistri. Afirmirani maslinari Ipše, koji su eto ozbiljno krenuli i vinskim putem donijeli su sa sobom u Zagreb blago ružičasti sivi pinot iz 2015., dobiven uz 20-dnevnu maceraciju s alkoholnom fermentacijom dok sav slador nije provrio, te potom s dozrijevanjem u drvenim bačvicama. S njime će za koji mjesec na tržište. Ipše uz pinot sivi uzgajaju i malvaziju istarsku te refošk i merlot, a 2015. im je prva berba s kojom izlaze pred javnost. Voze kolosijekom tzv. narančastih vina, uzor im je Giorgio Clai, a stručnu podršku daje im enolog i proizvođač vina Matjaž Lemut Tilia iz Vipave.

Pink Day je inače, da ponovim, ne samo smotra ružičastih vina, te cvijeća i u količinski manjem ali kvalitativno i te kako snažnom opsegu i maslinovoga ulja, nego je to i manifestacija s humanitarnim karakterom. U predvečerje festivala Pink Day 2017 u zagrebačkom hotelu Esplanade održana je gala i humanitarna večera s gastro-kreacijama chefice Ane Grgić i uz glazbeni nastup kvarteta The Frajle, te je i dio prihoda s te večere išao je u dobrotvorne svrhe. Procjena je da se za fond Pink Day & FB Humanitarci za ugrožene obitelji  skupilo oko 12.000 kuna. Lijepo…   ♣

ŠPIJUNAŽA KAO SVOJEVRSNI PLEŠIVIČKI EN PRIMEUR – Na kušanjima En Primeur u zagrebačkome hotelu Westin, gdje su u veljači uz proizvođače vina iz Slavonije i Dalmacije nastupali i vinari iz sjeverozapadnoga dijela Hrvatske, Plešivičanaca – nije bilo!  Još od puno prije nego što je u Lijepoj našoj uvedeno kušanje En Primeur Plešivičanci su imali organizirane degustacije sasvim mladih vina samo pod drugim nazivom a taj je – Špijunaža. Dok je En Primeur ovdje nastao po uzoru na bordoški običaj da se sasvim mlada vina pokažu potencijalnim kupcima ne bi li ih oni naručili i zakaparili pa ih iz podruma preuzeli kad sazriju – korist za ponuđača je što potreban novac dobiva odmah a za kupca što takvom narudžbom vino u konačnici dobiva cjenovno povoljnije nego ako vino kupuje kad ono izađe na tržište, dotle je Špijunaža kao kušanje sasvim mladih vina nastala na drugim osnovama. A to će reći: iz zamisli znanog i cijenjenog enologa i nekadašnjeg mentora plešivičkih vinogradara/vinara ing. Franje Jambrovića, koji je htio mobilizirati lokalne vinare da proizvode što kvalitetnije i da se na određeni način natječu u tome tko će od njih od iste sorte dobiti bolje vino. Ing. Jambrović nastojao je da se kušanjima mladih vina u vrlo ranoj fazi unutar najprije samih proizvođača onima koji nisu taj put bili posve na visini zadatka na vrijeme ukaže na nedostatak i pomogne savjetima da poprave stvar i dakako da istu grešku više ne ponavljaju.

Ove godine na početku ožujka u Jastrebarskom je – konkretno na gospodarstvu Franje Kolarića – održana 33. takva Špijunaža udruge Klub prijatelja dobroga vina utemeljene na Jambrovićevu inicijativu još 1984. godine. Klub prijatelja dobroga vina, koji sada, kako je rečeno, broji 65 članova s time da nisu baš svi i pravi robni proizvođači vina naime ima i hobista i onih koji koji su tek ljubitelji-konzumenti Bakhova nektara, za Špijunažu 2017 skupio je od svoja 23 člana 71 uzorak mladih vina iz berbe 2016. Glede sorti, najviše vina bilo je od rizlinga rajnskoga – 18, slijedili su sa čak 15 etiketa graševina, pa potom pinoti bijeli i sivi, pa chardonnay, veltlinac crveni, silvanac zeleni, plavec žuti, neuburger, manzoni, traminac, muškat žuti, sauvignon te, od crnih, pinot crni, frankovka, merlot, cabernet sauvignon, syrah. Ove godine nije bilo portugisca, na kojemu su svojedobno na Plešivici gradili robnu marku vina Zagrebačke županije…

Kušanje u prostranom restoranskom ambijentu kod Kolarića pokazalo je lijepo koje se sorte tu uopće i nalaze – bogme zanimljiva paleta, zatim demonstriralo je različite stilove u proizvodnji nekih vina od istih sorata, ukazalo je dakako i na to koji su proizvođaci ambiciozniji i pedantniji… Očekivano, među onima koji su ostavili u ukupnosti najbolji dojam čistoćom i urednošću, izražajnošću, živošću a i složenošću kapljice i glede njena potencijala bili su Zdenko Šember, besprijekoran u grupi baznog vina za bijeli pjenušac, zatim graševine, chardonnaya i rajnskog rizlinga, pa Korak koji se pokazao u grupama chardonnaya, rajnskog rizlinga i sauvignona, kao i Tomac u grupi baznog vina za pjenušac rosé, te grupama mirnih rajnskog rizlinga i sauvignona, a od imena koja su manje znana široj javnosti istaknuo bih kao vrlo ugodno iznenađenje mladog Ivana Pavlečića (slika), koji je sudjelovao sa chardonnayem (sur lie), rajnskim rizlingom i manzonijem, i koji je iz berbe 2016 najavio mogućnost stvaranja cuvéea od chardonnaya (sur lie), sivog pinota (kičma i tijelo) i manzonija (tijelo, lijepa kiselost). Plešivičkom vinogorju svakako bi, po meni, kao prepoznatljiva robna marka, dobro došla jedna tipična bijela kupaža, ali i crna, a preferirao bih s obzirom na sortnu pripadnost kraju i s obzirom na nužnu originalnost buduće eno-kreacije da ona bude od kultivara tradicijski vezanih iz teritorij, primjerice, rizling rajnski i chardonnay, u slučaju crne kupaže pak navijam za crni pinot, lovrijenac koji je nekad, barem po pričama starijih tamošnjih vinogradara/vinara, bio dosta raširen na Plešivici, frankovku, a moglo bi se pridodati i malo portugisca ali rađenog  uz niži prinos i u ozbiljnijoj varijanti…     ♣

Plešivica – Hrvatska Champagnea(!?)

OBITELJ ŠEMBER: PRAVAC PJENUŠAC – Uz susjede Tomce i istarsku obitelj Peršurić, i Plešivičanac Zdenko Šember glavni je hrvatski pjenušar istodobno po kakvoći, kvantiteti produkcije i opredjeljenju. Samozatajni Zdenko, koji se posljednjih godina kvalitetom vinuo u vrh, već sada proizvodi 50 posto pjenušca unutar svoje ukupne količine vina. A da najozbiljnije u osjetno povećanom opsegu ulazi u sferu mjehurića govori njegova namjera da krene u izgradnju, isključivo za pjenušave potrebe, novog podruma na površini od 8 x 20 metara i – na dvije etaže. Investicija je vrijedna dva milijuna kuna, a troškovi se dijelom pokrivaju, preko famozne Vinske omotnice, sredstvima iz fondova Europske Unije.

Obitelj Šember – u kojoj su uz Zdenka i njegovu suprugu Ivanku (odlična kuharica!), njihovu odraslu djecu Luciju (studentica ekonomije i aktualna Vinska kraljica Zagrebačke županije), Nikolu (završio studij enologije) i Klaru (školarka) i vrlo agilni baka Ružica (odlična kuharica) i djed Stjepan (glavni u vinogradu) – gospodari sada sa šest hektara vlastitih vinograda na padinama Plešivice (osobnu kartu imanja pogledati u reviji Svijet u Čaši br. 155), a uzgaja pinot bijeli, chardonnay, rizling rajnski, plavec žuti i graševinu od bijelih i pinot crni te nešto cabernet sauvignona od crnih sorata. Prije su Šemberi od svih tih kultivara proizvodili jednosortna vina, vrlo interesantni i danas su (kušao nedavno, iz njihove kućne, privatne arhive!) npr. chardonnay sur lie iz 2004, pa bijeli pinot iz 2002. godine, ali i žuti plavec iz 2005. i iz – 1996.!!! Stari žuti plavec i njih je toliko ugodno iznenadio da su ga, osim za potrebe za pjenušac, htjeli još saditi i za mirno vino, ali, žali se Zdenko, praktički je nemoguće naći dovoljno cijepova…

Kad im se tako dobro pokazuju vina starijih godišta neobično je (i neoprostivo!!) da na odležavanju ne ostavljaju i veće količine tako da se te butelje mogu naći i na tržištu (dakako, po drukčijoj cijeni od mladih odnosno mlađih vina!).

S vremenom su Šemberi, koji su, inače, 1991. napunili i etiketirali svoje prve butelje i koji su s pjenušcem debitirali 1997., smanjivali broj etiketa i na tržište su posljednjih godina puštali chardonnay, rajnski rizling (ali u četiri verzije!!!) i crni pinot kao mirna vina, te pjenušac bijeli brut od chardonnaya, bijelog pinota i, radi kiselina (svježina!), žutog plaveca (aktualni je iz 2014. i s dvije godine na kvascu ali dio bi ga, kako je predvidjeno, Zdenko ostavio i na godinu do dvije dužem boravku na kvascu prije degoržiranja), kao i ružičasti od crnog pinota. Po najnovijemu, Zdenko se sprema ukinuti mirni chardonnay te svu količinu grožđa te sorte usmjeriti prema pjenušcu tako da bi ubuduće, uz osjetno veću količinu (sve traženijih) perlica, od mirnih vina imao samo rajnski rizling i pinot crni.

Rajnski rizling ostaje u četiri varijante, a to su Ice – aktualna je berba 2015, inoks, selekcionirani kvasci, vrenje na niskoj temperaturi, 12,5 vol% alkohola, 5,5 g/lit neprovrelog sladora, zatim Traditional – maceracija u preši oko 12 sati, vlastiti kvasci, ležalo nekoliko mjeseci na finom talogu, ukupno boravilo u bačvi od 3000 litara 1,5 godine, 12,5 vol%, 7,5 g/lit ukupna kiselost, potom jedan s godinom berbe (2011) izraženom rimskim brojkama (MMXI) – s maceracijom u kaci od 25 dana, praćeno alkoholnom fermentacijom, šest mjeseci na finom talogu a ukupno dvije godine u velikoj bačvi i potom odležavanje u butelji, također 12,5 vol%. Kao četvrti je Šember Qvevri, rađen s maceracijom, praćenom alkoholnim vrenjem, od šest meseci u amfori (=qvevri) i s nekolikogodišnjim dozrijevanjem u hrastovoj bačvi, 12,5 vol%, suho, na tržištu je aktualna berba 2011,  vjerojatno je ovo sada najbolje hrvatsko vino te vrste…).

(slike: Zdenko i Ivanka Šember u njihovoij kušaonici, te Vinska kraljica Zagrebačke županije, ekološki zelena Lucija Šember, te četiri lica Šemberovog rajnskog rizlinga ) ♣

Kamo na izlet?

BRAJE LOKOŠIN DOL – Dani su sve duži, sunca je sve više, temperatura raste. Nešto, naprosto, vuče van. U prirodu, na selo… Kamo konkretno na izlet? Dobra opcija je brežuljkasti plešivički kraj, predlažem kao bazu izletište Vinogradarsku kuću Braje u Lokošin Dolu, u neposrednom susjedstvu Mladine gdje je nekad vinograde i podrum imao grof Erdödy a gdje postoje i staze za motokros.

Obitelj Roberta Brajea ima krasan prostor za prihvat gostiju – u dolini podno vinograda oveća je drvena kuća oko koje je poprilično mjesta za razne aktivnosti na otvorenome, a u kojoj je prostrani i lijepo u domaćem stilu dekorirani restoran s kuhinjom gdje Robertova supruga Sanda sa svojom ekipom priprema odlične specijalitete od domaćih namirnica, što iz vlastita uzgoja povrća i domaćih životinja za hranu, što od, kad vlastiti izvor presuši, drugih lokalnih OPG-ova. Robert je vinogradar i vinar i brine se da prikladno poprati buteljama ono što Sanda na tanjuru iznese pred gosta.

Sanda Braje prezentirala je menu za novu izletničku/turističku sezonu, a Robert je otkrio karte iz vinskog podruma.

Stol vrlo elegantno uredjen, bijeli stolnjak, vrhunski servis za jelo te čaše… Na selu, a vrlo elitno…

Doček uz šunku burrique, (ne barrique nego upravo burrique!) a riječ je o šunki od na Plešivici domaće uzgojene svinje koja je sušena na buri otoka Paga gdje (u Povljani) Brajeovi imaju vikendicu, te je potom tri godine dozrijevala u njihovu podrumu na primjerenoj vlagi. Šunka je eto ne samo gastronomski nego i doživljajni element: gostu se omogućuje da, naravno, nakon pranja ruku i potrebnih naputaka, pokaže vještinu rezanja. Na pladnjevima su, uz domaći kruh, naresci – domaća špekerica i domaća salama, a pored su pečeni sir, mladi sir s orasima, te svježi, toga dana napravljeni kravlji sir koji je strukturom pomalo podsjećao na mozzarellu. Na drugome pladnju – nezaobilazni copanjak. Glavno jelo: goveđa rebra četiri sata pirjana na laganoj vatri. Desert: torta od čokolade posuta drobljenim bademima, te savijača od kruške s orasima. Robert je najprije ponudio svoj ružičasti pjenušac rose, potom jako dobar – raritet – crveni veltlinac 2015, pa crni poinot 2015 i potom vrlo ozbiljan Braje cuvée 2015, od cabernet sauvignona 70 posto, crnog pinota 25 posto i portugisca pet posto…   ♣

Place2Go: DeltaPo

TURIZAM i TRGOVINA, te TRGOVINA i TURIZAM – Ima li razlike? U krajnjem slučaju nema, jer stvar završava time da netko troši novac a netko ga na tome ubire. Nijansa između ta dva izraza međutim postoji: do sada se išlo u turizam radi kupovine (shoping tourism), a s novom inicijativom DeltaPo Family Destination Outlet što dolazi iz Padove poziva se u shoping – radi turizma!

U mjestu Occhiobello (= lijepo oko) na delti nadaleko znane rijeke Po ili Pad 12. travnja ove godine otvara se trgovačko naselje DeltaPo Family Destination Outlet, zamišljeno da bude ne tek klasičan kompleks trgovina u kojemu se užurbano jurca po prodavaonicama nego elegantno trgovačko središte i odredište za obitelji zainteresirane za nešto znatno jače od kupovanja krpica. Taj outlet, smješten uz park prirode Delta Po koji je pod zaštitom UNESCO-a, koji se prostire na 17.745 četvornih metara površine i ima 78 prodavaonica različite robe ali i hotel sa četiri zvjezdice (wellness & fitness centar), Gianluca Gerosa kao direktor marketinga i razvoja i naša Anita Bunčić koja već dugo radi u promocijskom sektoru u Padovi i koja je ambasadorica ove destinacije za Hrvatsku, Sloveniju, Srbiju i BiH, predstavljaju kao izvrsno mjesto za familijarni odmor u dodiru s prirodom, za bijeg od svakodnevne užurbanosti, za uživanje u lokalnom krajoliku, lokalnoj arhitekturi, promatranju ptičjeg svijeta, sportskoj rekreaciji (plivanje u bazenu, ribolov, biciklizam, šetnje…) i u lokalnoj gastronomiji slow food kategorije te u vrhunskim vinima (bogata ponuda butelja, gostovanja proizvođača vina i delikatesa, radionice…), zatim za uživanje u raznim koncertima i kazališnim predstavama… I ne samo to: ovaj outlet nastao je, veli mi Anita Bunčić, iz želje ne tek da se proda nešto odjeće odnosno obuće nego da on bude i ishodište za posjet i, s aspekta i povijesti i umjetnosti, zanimljivim mjestima u radiusu od stotinjak kilometara od Occhiobella, posebice se to odnosi na renesansni grad Ferraru.

Occhiobello će, inače, 3. srpnja biti postaja ženskog biciklističkog Gira d’Italia zvanoga Giro Rosa, i moguće je da tom prigodom tamo bude i festival ružičastih vina pa i sa sudjelovanjem nekih iz Hrvatske, direktorica zagrebačkog Pink Daya Sanja Muzaferija već je u kontaktu s Anitom Bunčić oko toga. Od Anite Bunčić saznajem i da se najesen u outletu DeltaPo planira i Tjedan Hrvatske…

Inače Po ili Pad, sa 652 kilometra, najduža je rijeka u Italiji. Na mjestu gdje je najšira razmak od obale do obale iznosi 503 metra. Po izvire u Alpama, kod Pian del Rea, ima 141 pritoku, i ulijeva se u Jadransko more. Rijeka prolazi uz nekoliko lijepih snažnih industrijskih centara ali i gradova s bogatom povijesti i kulturom, kao Piacenza, Pavia, Cremona, Mantova, i Ferrara. Ušće je blizu Venecije, i u znaku je delte. Predio uz rijeku znan je kao Val Padana, i kao velika hranionica. Na tome dijelu Apeninskog poluotoka s vrlo plodnim zemljištem živi više od 16 milijuna ljudi, gotovo trećina svih stanovnika Italije…   ♣

OBELIXOV APETIT: I DO 14 BUTELJA DNEVNO! – Grdosija Obelix ima zaista apetiti primjeren stasu: francuski filmski glumac Gerard Dépardieu koji je igrao Obelixa u filmovima o Asterixu i njegovoj galskoj družini, kaže da dnevno bez problema zna popiti i do 14 butelja vina! Ovo bez problema doslovno je, naime Depardieu u zapadnome dijelu Loire ima stotinjak hektara vinograda i proizvodi mirno vino, tamo su karakteristične sorte chenin od bijelih i cabernet franc od crnih, dakle za zadovoljenje pilačkih potreba ima i sâm sasvim dovoljnu količinu kapljice. Međutim, kad se govori o zdravlju, tada problema i te kako ima: Dépardieu kaže kako se liječnicima kad im govori o svojim navikama uz čašu kosa diže na glavi, naime glumac je već bio na pet operacija s ugradnjom bypassa, pa je logično da se doktori užasavaju. No Gerard mirno veli kako s toliko by passova još ne razmišlja i o – bye bye passu!

  – Pijem kad mi je dosadno odnosno kad sam ljut i raštiman. A kad pijem, to eto ne može biti u maniri normalne osobe. Nerijetko dnevno zaista smažem i do 14 butelja vina. Međutim niti od toliko vina nikad nisam totalno pijan, tek sam u blagom švungu. Dovoljno mi je petnaestak minuta sna i ponovno sam svjež k’o ružica, spreman na novu čašicu mirnog roséa ili pak pjenušca. Pijenje i nešto slobodnije ali ne i nasilničko i huligansko ponašanje dio su moje osobnosti, mislim da Francuzi vole takve ljude koje nisu mrtva puhala – rekao je nedavno Dépardieu, koji je, hvaleći se prijateljstvom s Vladimirom Putinom, dodao kako se takav pristup životu očito dopada i ruskom predsjedniku. – No, toliko da se zna: bez obzira što ja volim popiti i često sam zaljuljan, uvijek sam dovoljno pribran da mogu voditi računa da nijednim svojim postupkom ili izjavom ne naškodim ulagačima, poslovnim ljudima s kojima surađujem.

Iako voli pjenušce, njima se sâm (još) nije počeo baviti, pa je svojedobno bio zamolio znanu pjenušavu kuću Bouvet Ladubay, koja mu je s vinskim posjedom u susjedstvu i s vlasnicima koje je u vrlo prijateljskim odnosima, da mu njeni stručnjaci šampanjiziraju nešto vina. I tako je nastao pjenušac Taille Princesse brut Loire, od chenina i chardonnaya. Suradnja oko pjenušaca lani se preknula ali navodno bi se ove godine trebala nastaviti. Ima prijedloga da s obzirom na pilački potencijal Dépardieua i s obzirom na njegov izgled te njegovo personificiranje Obelixa novi pjenušac za glumca bude punjen obvezno u dvostruki magnum i da mu naziv bude Obelix.

Inače, pjenušac la Taille Princesse moguće je kupiti u zagrebačkoj vinoteci Vivat Fina Vina. Vivat fina vina ovih je dana prezentirala više pjenušaca kuće Bouvet Ladubay, od bijelih Saphire 2014 brut (chenin 90 posto, chardonnay 10 posto; mpc 78 kn), Tresor 2014 brut (mpc. 125 kn), Instinct 2012 brut magnum (godinu dana bazno vino provelo je u novome barriqueu; mpc za butelju je 154 kn), zatim Zéro pas dosé, a od obojenih Rosé excellence i tamniji crveni slatki pjenušac Rubis, od cabernet franca. Bénoit Defranoux kao predstavnik Bouvet Ladubaya ponudio je na kušanje i mirno vino kuće – zanimljivi Cabernet franc 2009 Samur Champigny aoc, dozrijevan u hrastovim bačvama.

Inače, tradicija kuće Bouvet Ladubay, u mjestu Saint Hillaire St. Florent, traje nekih 160 godina. U sklopu kompleksa su Centar suvremene umjetnosti s devet dvorana za izložbe i s jednom dvoranom kao knjižnicom, tu su i Malo kazalište Bouvet Ladubay, Škola degustacije, dvorane za seminare, razne svečanosti…. Zgodno je spomenuti da Bouvet Ladubay uz klasičan obilazak vinskog podruma pješačenjem organizira, za grupe od po osam osoba, i obilazak vinskog podruma – biciklima…     ♣

PIZZA MENU, s RAZNIM VINIMA – Zamišljeno je, i tako je i počelo i odvijalo se, kao promotivno kušanje pet različitih pizza uz koje su, kao prijedlog prikladnog spoja, poslužena različita vina, što – jer pizza se u Hrvatskoj uglavnom vezuje uz brzu prehranu i pivo na ex a sommelijersko spajanje vina s pizzom, obrazložio je organizator Tomislav Stiplošek iz G.E.T. Reporta – u nas nitko ne radi, međutim ispalo je i kao svojevrsna sugestija cijelog jednog pizza-menua, od jednostavnije margherite preko veganske, pa onih nazvanih Cinque formaggi, Chello italiano i American Deep Dish, do kolača s jagodom, sljedovi su bili popraćeni s devet vinskih etiketa od Slavonije (pjenušac Maximo brut, Graševina vrhunska 2015, Kutjevo d.d.), preko Istre (malvazija, chardonnay i merlot, svi 2015, od Medee), do juga Dalmacije (Korčula: Pošip Ježina 2015 i Pošip Intrada sur lie oba iz 2015 i od Luke Krajančića), na kraju, uz desert, pošlo se na izlet i do Francuske (Chambre d’amour, Lionel Osmin & Cie). Prisutnima je bio ponuđen ocjenjivački listić, da se očituju o najuspjelijem sljubljivanju.

Kao nešto drugo – dobra zamisao o prikladnom spajanju vina s pizzom! Ali, dobro mi, opet kao nešto drugo, zvuči i pizza-menu. Ne znam da i takav pizza menu (u nas) itko nudi, a možda bi baš i takva ponuda – naravno, realizirana s mnogo pažnje, jer riječ je o dosta tijesta pa veliki problem mogu imati osobe osjetljive na gluten (postoji način da i tijesto bude bez glutena) – bila dobar izazov za ambicioznijeg pizza-majstora koji želi pizzeriju od najčešće jednostavnijeg ugostiteljskog objekta podignuti na višu ugostiteljsku razinu. Darijan Katalinić, predstavljen kao pizza-majstor, i njegova supruga Glorija, koji vode zagrebačku pizzeriju Chello, čini se da imaju ambicije popeti se stepenicu više, naime, najavili su kako uskoro namjeravaju na zapadnome dijelu Metropole početi gradnju ugostiteljskog objekta površine 1500 četvornih metara u kojemu bi uz bogati izbor pizza na jelovniku imali i niz specijaliteta od tjestenine, te koji, kako kažu, s obzirom da bi uz lokal bilo dovoljno vanjskog prostora, vide i kao cjenovno pristupačno malo eno-gastro izletište s igralištem za djecu  gdje bi se gosti u gradu osjećali kao da su izvan grada.

Možda i još jedna sugestija mladome bračnome paru koji, inače, ima petero djece – ona veća već su dobri potrošači pizze i stoga mama Glorija inzistira na korištenju namirnica višeg kvalitativnog ranga: bilo bi, pretpostavljam, dobro – da se i napokon ublaži to pretjerano rašireno hrvatsko robovanje uvijek i u svemu (jela, nazivi…) onome što je inozemno – u ponudu uvrstiti i neka, rekao bih u širem smislu, i zapostavljena, i to posve nepravedno, tradicijska jela Lijepe naše kompatibilna lokalu tipa pizzerije, a to su – prvo što mi sad pada na pamet – npr. mlinci, koji mogu poslužiti kao grickalice uz aperitiv te koji se mogu servirati i topli, zatim zagorska strepa sa sirom a u sezoni i obogaćena ribanim bučama, pera iz predjela oko Zeline prema Vrbovcu, a i viška pogača…   ♣

PO DANU TORO, POSLIJE OLÉ! – Otvaraju se, u Zagrebu, novi restorani, preuređuju i moderniziraju jelovnike neki postojeći i nekad jako popularni, a vlasnici i voditelji nastoje pobjeći od onemoćale klasike i pokušavaju u interijeru, u ponudi jela i na vinskoj karti te koncepcijom rada donijeti novine i poneke detalje kojima bi lakše privukli suvremenog gosta. Otvoren je, tako, u jednom dugo napuštenom i zapuštenom gradskome prostoru restaurant & bar El Toro, koji je eto sada estetski oplemenio i eksterijer tog ugla u Šubićevoj ulici.

Vlasnici El Tora Jan Erič, Josip Šelendić i Ivan Kršić zamislili su ugostiteljski objekt kakav je vani vrlo popularan a koji je kroz dan i do nakon večere restoran – ovdje u prizemlju tipa bistròa sa dugačkim šankom i stolovima za više osoba (svi kušaju od svega pomalo!) te s visokim (barskim) sjedalicama, a na gornjoj etaži s klasičnim tipom stolova i sjedalicama, da bi nakon večere, kad se na staklene stijenke što gledaju na ulicu navlače zavjese pa kad se mijenja osvjetljenje i kad krene glazba (predviđena su gostovanja DJ-a), postaje mjesto za noćni izlazak.  Što se tiče hrane, već naziv El Toro sugerira elemente latino-kuhinje, s jelima kombinacijama hrvatskih namirnica (riba, meso…) s namirnicama karakterističnima za Argentinu, Čile, Peru, Urugvaj (batat, crni grah, crna divlja riža… ), kreacijama chefa Marija Mihelja i njegove ekipe (Aleksandar Kajtazi i Saša Pribičević…). Iz jelovnika El Tora valja izdvojiti npr. Ceviche od kozica i Jakobovih kapica (kozice, kapice, citrusna miso-marinada, salsa od manga, mandarine i metvice, mješavina mladih salata, maslinovo ulje…), Tacos od bikova repa (sporo kuhani bikov rep, ribani kuhani žumanjak, ribani svježi hren, mlada salata, ploškice rotkvice…), Marinirani janjeći filet, Tiradito od lososa sa aji amarillo paprikom… Ovim svime se htjelo, kaže Erič, da zagrebačka gastrotainment scena dobije novi centar zabavnog i društvenog gastro-života.El Toro (Olé) je ustrojen kao premium bar koji u ponudi ima odabrana zanimljiva pića npr. brojne etikete domaćih vina ali i vina iz Južne Amerike, zatim više od 15 vrsta gina, ruma, nudi i niz koktela karakterističnih za područje Latinske Amerike. U posebno uređenom i odvojenom prostoru gosti mogu uživati i u kubanskim cigarama Cohiba i Montecristo…   ♣

TRIO ADRIANA – Nova vina iz Istre za turističku sezonu za cijeli Jadran ali i za unutrašnjost Hrvatske. Nakon prezentacijske turneje morskim priobaljem porečka Agrolaguna finalno predstavljanje svojih triju novih robnih maraka s nazivom Adriana (po naški: Jadranka) i kreiranih, kako je rekao čelni čovjek spomenute kuće Veljko Ostojić, za grupu HoReCa a ne (i) za maloprodaju, održala je u Zagrebu. Glavni  enolog Agrolagune Milan Budinski objasnio je da je riječ o svježim pitkim vinima za ponudu u ugostiteljstvu kvalitativno na razini između baznih i ranga Festigije ali cjenovno dosta povoljnijima od onih u kategoriji Festigije. Govoreći konkretno o cijeni, radi se o 39,50 kuna za butelju prema ugostiteljima (dakako postoje rabati na količinu), s time da Agrolaguna preporučuje da cijena butelji (svježa skladna lijepo pitka kapljica – osobno mi se izražajnošću, cvijetnim i voćnim aromama najviše dopala malvazija; pluteni čep i dosta elegantna oprema) u ugostiteljstvu bude, ovisno o zvjezdicama odnosno renomeu restorana, do najviše oko 120 kuna. Za usporedbu: cijena bazne butelje (navojni zatvarač) prema ugostiteljima je oko 32 kune a mpc. te butelje je nešto ispod 100 kuna. Kako smo čuli od Veljka Ostojica, reakcije i dalmatindkih i istarskih i primorskih ugostitelja na vino i na cijenu bile su osobito povoljne.

Rosé, sastavljen od terana, syraha i merlota (12,0 vol %) te malvazija istarska (13,0 vol %) su iz 2016, s Red, od 60 posto cabernet sauvignona te od merlota, i dijelom sa zrenjem u barriqueu, iz 2015 je. U Agrolaguni se nadaju velikom komercijalnom uspjehu Adriane.

Poreština ima, čulo se na prezentaciji, oko 2500 hektara vinograda, a Agrolaguna kao vodeća poljoprivredna tvrtka u Istri brine o ukupno 1200 hektara obradive poljoprivredne površine, od čega je 600 vlastitih hektara pod vinovom lozom. Agrolaguna, inače, uz vino (Vina Istria; proizvodi više od 50 posto od ukupne količine istarske malvazije), nudi, sa svojih 220 hektara maslinika (i iz moderne vlastite uljare!), (odlično!) maslinovo ulje (Ol Istria), a zahvaljujući pašnjacima na 120 hektara i suvremenoj sirani Špin izlazi i s jako dobrim sirevima u raznim tipologijama.

U svjetlu najnovijih događanja oko Agrokora, susret s Veljkom Ostojićem (na slici sa Suzanom Diklić iz marketinga i enologom Budinskime) na ovoj prezentaciji Adrijane učinio se, logično, novinarima dobrom prigodom za aktualna pitanja o tome što sada u kontekstu najnovijih događanja očekuje Agrolagunu, međutim odgovora nije bilo, naime Ostojić se ispričao da mora na sastanak – vjerojatno upravo na onaj na kojemu su se predstavnici Vlade našli na razgovoru s vodećim ljudima u Agrokoru… Bilo bi gospodarski jako loše ako bi za Agrolagunu kao slijed sadašnjih okolnosti stvari u logističkome smislu krenule iole nizbrdo, naime Istri, kao uostalom i svakoj regiji, nužan je, kao neka vrsta lokomotive, upravo velik i ozbiljan ponuđač kvalitetnih (pogotovu za turizam značajnih!) proizvoda na više područja a u kakav se razvila upravo i Agrolaguna…


AUSTRIAN WINE SUMMIT 2017
– Kao i više drugih vinskih zemalja koje nastoje kvalitetno promovirati svoju plemenitu kapljicu i sebe kao vinorodnu državu, tako eto i Austrija kontinuirano svake dvije godine – tj. onda kad na rasporedu nije festival VieVinum – u svome dvorištu organizira veliku manifestaciju zvanu Austrian Wine Summit. Ove godine organizator – Austrian Wine Marketing Board (AWMB) predvidio ju je za dane od 8. do 12. svibnja, kad se inače u Beču održava i Europsko prvenstvo sommeliera. Po običaju, Austrijanci su za vodeće vinske novinare svijeta ali i za ugledne vinske trgovce (pozvan je i Svijet u čaši, ovaj put nažalost nećemo biti prisutni zbog sudjelovanja na ocjenjivanju vina Concours Mondial de Bruxelles u Valladolidu) ponudili nekoliko opcija za dublje upoznavanje s aktualnim trenutkom austrijskoga vina: obilazak vinorodnih područja Weinviertel, Wachau i Beč, zatim obilazak Kremstala, Traisentala i Thermenregioa, pa Kamptaa, Wagrama i Carnuntuma, potom Štajerska. Iz iskustva znam da AWMB odlično organizira to svoje događanje i već sam u više navrata isticao da bi napokon i Hrvatska trebala jednom godišnje ili pak bienalno tako nešto pripremiti ovdje…   ♣

SCHLOSS GOBELSBURG! – Lijepo je čuti da se netko odavde uspio smjestiti na dobroj poziciji u uglednoj inozemnoj tvrtki. Nakon završetka studija na zagrebačkom Agronomskom fakultetu i nakon jogginga i strukovnog usavršavanja u Peruu, na Novom Zelandu i u Kaliforniji te u njemačkome Badenu uspjelo je to Ani Djogić, koja je dobila stalno zaposlenje u proizvodnji u uglednom Schloss Gobelsburgu u austrijskom Kamptalu.

Kad već Svijet u čaši ovaj put nije u mogućnosti poći na Austrian Wine Summit, eto Ane s draguljima Schloss Gobelsburga u Zagrebu, u redakciji revije. Od ovih etiketa moj miljenik je Grüner Veltliner 2015 Ried Lamm 1 cru..   ♣

PLEMENITI OKUSI MEDITERANA – Portorož je nedavno bio posve u znaku malvazija. U hotelu Slovenija održan je 19. Festival Malvazija, plemeniti okus Mediterana. Predstavile su se 54 vinske kuće iz Slovenije, Hrvatske i Italije koje su na kušanje ponudile 120 etiketa malvazije, javlja Ingrid Mahnič, predsjednica Društva vinogradara slovenske Istre koje organizira priredbu.

U sklopu fesivala održano je i ocjenjivanje, i evo rezultata, koji su jako zanimljivi i za Hrvatsku: u kategoriji pjenušavih malvazija slavio je Vero blanc brut 2014 podruma Duvilio Zigante, a od svježih mirnih malvazija najviše se žiriju dopala ona od Rina Prelca iz Momjana. Među pak zrelim malvazijama najuvierljivijom se pokazala La prima 2015 podruma Fakin. U kategoriji maceriranih vina najbolje se plasirala Malvazija 2015 posjeda Cigoj, a među malvazijama s ostatkom neprovrrela sladora izabrana je kao prvak Malvazija 2011 kasna berba podruma Vinakoper. Svoje je  vrednovanje proveo i Europski red vinskih vitezova, tu je pak najbolje prošla Malvazija 2012 Capo d’Istria također od Vinakopera.   ♣

PAMETNA TRŽNICA u ZAGREBU – Otvorena je prva hrvatska pametna GoGreen tržnica.  U zagrebačkom Sigetu na 800 kvadratnih metara domaći mali proizvođači prodaju svoje proizvode pod strogo kontroliranim uvjetima. 

Tržnice u Hrvatskoj imaju dugu tradiciju. One su ne samo mjesto nabave namirnica, nego i poželjna turistička destinacija, zaštićena nematerijalna kulturna baština, a sada postaju i mjesto primjene održivih tehnologija. Razvoj tržnica od iznimne je važnosti za razvoj i opstanak malih proizvođača koji čine temelj održivosti ruralnih područja. Prema riječima Alana Slapara voditelja projekta, do sada je u GoGreen mrežu uključeno oko 700 malih proizvođača s time da je tendencija i širenja mreže, naime svakim se danom javljaju novi  ponuđači.

Projekt GoGreen važan je, jer se okrupnjivanjem malih proizvođača i  pokretanjem takvog tržišnog koncepta OPG-ima bitno olakšava tržišni nastup i time im se omogućava fokus na razvoj vlastitog  businessa  a oslobađa ih se dodatnih napora traženja prodajne mreže, donekle i u ulaganja u marketing…

eKupi je web platforma koja omogućava pristup velikom broju kupaca. eKupi je danas broj 1 web trgovac po opsegu poslovanja.  Iz udobnosti svojeg doma kupci mogu naručiti proizvode naših domaćih proizvođača hrane i pića, prvenstveno, ponavljam, mislimo na male proizvođače iz obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Dostava je nešto što se podrazumijeva, tako da kupac može zaboraviti nošenje teških vrećica s placa, naglasio je Ilija Matić voditelj marketplacea eKupi.

Kupci mogu biti sigurni da će dobiti hrvatski proizvod, zdravstveno ispravan, a za strogu kontrolu kvalitete zadužen je Nastavni zavod za javno zdravstvo Andrija Štampar. Prema riječima voditelja Laboratorija za kemijske analize dr.sc.Darija Lasića, kupci mogu u svakom trenu, ako im se nešto učini sumnjivime, te namirnice dostaviti Laboratoriju Zavoda  pa će se provjeriti njihova ispravnost.

Nakon eKupi tržnice u Zagrebu, sljedeće je otvorenje u Čakovcu, planira se i otvaranje u Osijeku, Dubrovniku, Splitu, Rijeci, Zadru i Puli. Grad Zagreb i Zagrebačka županija puno su pomogli projektu na način da su organizirali informativne radionice o projektu, a upravo je edukacija bitan segment. Županija i dalje pomaže s edukacijama o standardizaciji proizvoda, pomaže pri osiguravanju dozvola, pružanju savjetodavnih usluga vezanih uz EU fondove… kazao je mr.sc. Josip Kraljičković, pročelnik Upravnog odjela za fondove EU fondove  Zagrebačke županije.   ♣

MLADI RESTORATERI EUROPE – Eto nas već u travnju, dani su se proljepšali, temperature skočile i iznad prosjeka, turistički djelatnici kreću u novu sezonu. Hoteli i ugostiteljski objekti koji su radili i zimi prebacuju se na novi proljetni režim, a neki koji su u zimskom razdoblju bili zatvoreni upravo su ponovno otvorili vrata i, uhodavajući se, na neki su način još, za 2017., u probnome stadiju.

Pripreme – barem kod ambicioznijih objekata – teku užurbano tako da se do Uskrsa, kad se kod nas smatra da počinje nova turistička sezona, usavrši ponuda prikladna za proljeće i, potom, i za ljeto – s meteorološkog (temperature) i poljoprivredno-prehrambenog (sezonalnost namirnica) aspekta. Ovih dana imao sam priliku obići hotel-restaurant Boškinac u Staroj Novalji na Pagu, i obiteljski hotel i gourmet restaurant San Rocco u Brtonigli u srcu Istre. Oba objekta članovi su prestižne udruge Jeunes Restaurateurs d’Europe. Lijepa živost na obadva mjesta.

Boris Šuljić, vlasnik i voditelj Boškinca (gastronomija, vino, smještaj) imao je na kušanju plemenite kapljice (gegić, Boškinac cuvée od cabernet sauvignona i merlota…) te specijaliteta na tanjuru svojega chefa Matije Bregeša lijepu ekipu gostiju iz Francuske, na čelu s jednim od najvećih individualnih privatnih šampanjera (49 hektara vlastitih vinograda) Bernardom Launoisom (na slici je s crvenom kapicom na glavi; trsje mu je na visoko cijenjenim pozicijama Mesnil sur l’Oger!). A pater familias obitelji FernetichTullio, iz Brtonigle podastro je pred vodeće hrvatske sommeliere i specijalizirane eno-gastro novinare kreacije svojega chefa Voljena Panića priređene da prate vina znanog istarskog vinogradara/vinara Morena Coronike koji je upravo JRE San Rocco izabrao da predstavi svoj debitantski pjenušac (jako dobar) CO2, te malvaziju iz 2016, zatim Gran Malvaziju 2015 (izvrsna) i Gran Teran 2013 (još mu treba vremena)…

Opširnije o udruzi Jeunes Restaurateurs d’Europe uskoro na www.suhiucasi.wordpress.com      SuČ – 03/201