Archive | Iskustva drugih RSS for this section

Prekogranična suradnja: ZELINA NA – RAJNI!

Zagreb pozdravlja Mainz: pola stoljeća od bratimljenja

Njemačka, i unutar nje Pfalačko porajnje (puna tamna zelena boja) s pokrajinom RheinHessen (unutar kruga)

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Susret sa domaćinima, te predstavnicima vrlo jake udruge najboljih njemačkih proizvođača vina Verein Deutscher Prädikatsweingüter (VDP) sjedište koje je baš u Mainzu

PREDSTAVNICI GRADA SVETI IVAN ZELINA IZ ZAGREBAČKE ŽUPANIJE POSJETILI PFALAČKO PORAJNJE u ŽELJI DA SE i SAMI, IZRAVNO i AKTIVNO, DODATNO UKLJUČE u PRIJATELJSKE i GOSPODARSKE ODNOSE s NIJEMCIMA iz POKRAJINE RHEINHESSEN

Zagreb i Mainz odavna su gradovi prijatelji: ravno pola stoljeća. Svečanost obilježavanja jubileja priprema se za ovu jesen. Zagrebačka županija preko delegacije grada Sveti Ivan Zelina želi pridonijeti produbljenju tog prijateljstva moguće i širenjem i na mjesta tik uz glavni hrvatski grad, pa su gradonačelnik Zeline Hrvoje Košćec, direktor Hrvatske gospodarske komore Zagreb Zlatan Fröhlich, direktorica Turističke zajednice Zeline Marinka Zubčić i Ivan Dropuljić, direktor međunarodnog festivala vina i kulinarike Zagreb Vino.com, inače nedavno u Dubrovniku dobitnik poduzetničke nagrade Stvaratelj za stoljeća, kao i nekoliko zelinskih vinara krenuli na putovanje do Mainza da otkriju nove puteve moguće suradnje – u gospodarskome smislu s naglaskom na  vinu i turizmu – s Nijemcima.

U nazočnosti i generalnog konzula Hrvatske u Frankfurtu Vladimira Duvnjaka službeni pozdrav hrvatskim gostima uputio je predsjednik Industrijsko-trgovinske komore RheinHessena Engelbert Günster, koji je istaknuo sjajnu suradnju između Njemačke i Hrvatske

Delegacija Svetog Ivana Zelina vrlo srdačno primljena je u Mainzu u zgradi gdje su smješteni počasni konzulat Republike Hrvatske i Industrijsko-trgovinska komora RheinHessena, inače sastavnice prostrane regije Rheinland Pfalz (Pfalačko porajnje). U nju, kako nam je rečeno, s aspekta vinorodnih područja spadaju – uz Rhein Hessen kao najveću, sa nekih 26.500 hektara pod trsjem – još Pfalz (Palatinat) s oko 25.000 ha, Mosela s oko 8000 ha, Nahe sa 4000 ha, Mittle Rhein sa 450 ha i Ahr s 350 hektara pod vinovom lozom. U nazočnosti i generalnog konzula Hrvatske u Frankfurtu Vladimira Duvnjaka, službeni pozdrav hrvatskim gostima uputio je predsjednik Industrijsko-trgovinske komore komore Engelbert Günster, koji je istaknuo sjajnu suradnju između Njemačke i Hrvatske i naveo da je robna razmjena između dvije zemlje danas vrijedna oko četiri milijarde eura!

Domaćini su odmah za početak priredili nekoliko vrlo zanimljivih prezentacija kroz koje su goste detaljno upoznali sa svojim teritorijem posebice s aspekta vinogradarstva i vina te turizma (na bazi vina) što se u tome području unatrag nekoliko godina poprilično razvio i još se sve jače razvija upravo na enogastronomiji kao podlozi. Vrlo korisno predavanje – pogotovu stoga što kod nas u Hrvatskoj među vinskim kućama udruživanja na poslovnom nivou praktički nema – bilo je i o Savezu njemačkih proizvođača vrhunskih vina VDP (Verband Deutscher Prädikatsweingüter).

Za dvodnevni program gostima iz Zeline ponuđeni su pažnje vrijedni sadržaji na više punktova. Nastupom, kroz koji je Njemcima predstavio Sveti Ivan Zelinu i iznio ambiciozne planove u turizmu s obzirom da grad namjerava graditi impozantan kompleks Aqua Park s bazenima, autokampom, hotelom, restoranom, sportskim igralištima, prostorom za ljetne festivale, šetnicom…, uzvratio je zelinski gradonačelnik Košćec.

Iz zgrade Komore pošlo se na brežuljak gdje se nalazi Citadela odnosno stari grad s mini-vinogradom nazvanim Prominentenweinberg odnosno Celebrity Vineyard, jer tu su razne znane osobe iz političkog i društvenog života Njemačke i inozemstva imale privilegiju posaditi svoj trs. Zelinčanima je ponuđeno da zasade i svoju kraljevinu. Taj Vinograd slavnih inače ima šest trsnih redova sa sortama-tamošnjim uzdanicama, tri su reda s rizlingom rajnskime, a tri s pinotom crnim, i o tome kolika je pažnja ukazana Zelini u Mainzu govori to što je kraljevina sada kao prva od nekih drugih sorata ta što je, nakon nekoliko poteza lopatom od strane gradonačelnika Zeline Hrvoja Košćeca, u Vinogradu slavnih ušla u društvo sa svjetski glasovitim rizlingom i pinotom crnime! Hrvoju Košćecu poslije usadnje kraljevine na licu je mjesta dodijeljena povelja kao znak da je primljen u Vinski senat grada Mainza.

Nakon što je lopatom pomogao sadnju trsa kraljevine u Vinogradu promenentnih osoba uz Citadelu Mainza, gradonačelnik Zeline Hrvoje Košćec primljen je službeno u Vinski Senat grada Mainza. Novi vinski senator (Mainza) Hrvoje Košćec – drži povelju – s Christopherom Sitteom, zaduženime za gospodarski razvoj onoga kraja, te s nekoliko njemačkih i zelinskih vinara. Dolje: Citadela u Mainzu gdje je Vinograd slavnih i gdje je održana i degustacija nekoliko vina dvaju proizvođača iz Mainza – Weinguta Grada Mainza i Weinguta Neuss

Poseban doživljaj bio je posjet Poljoprivrednoj komori RheinHessena u mjestu Alzey, gdje je direktor ustanove dr. Ludwig Tauscher u prostoriji za organoleptičko vrednovanje vina demonstrirao kako tamo funkcionra nadležna služba za analizu koja provjerava uzorke prije nego li daje zeleno svjetlo za dobivanje dozvole za stavljanje proizvoda u promet. Vinar donosi na kušanje po tri butelje od svake etikete, jedna se boca otvara za degustaciju i ako nema problema s čepom ostale dvije zapečate se i čuvaju u Komori dok je vino u prodaji, a najduže dvije godine. Vino se svakako analizira i degustira unutar tri dana nakon što je doneseno. Degustatori-ocjenjivači su enolozi, vinski trgovci, ugostitelji pa i potrošači, s time da su svi prošli odgovarajuće testove koji im daju kvalifikaciju da taj posao mogu kvalitetno obavljati.

Alzey, Poljoprivredna komora RheinHessena: Ludwig Tauscher vodi degustaciju

Svatko od nas dobio je u Komori u Alzeyu ocjenjivački listić za provjeru kakvoće vina. Uz uobičajene navode rednog broja, sorte, godišta berbe, boje vina, kod svakog uzorka piše kandidira li se za kategoriju kvalitetnog vina ili pak za stepenicu višu kategoriju selekcije, zatim je li boravilo u drvu a posebice u barriqueu, je li u grupi mirnoga ili pjenušavog odnosno muzirajućeg. Kod uzoraka se ocjenjuju, dakako, boja, bistroća, perlanje, miris, okus, sklad te ukupan dojam. Dr Tauscher, koji nam se obraćao kao kušačima, počeo je degustaciju s dvama crvenim vinima od kojih je jedno bilo jače u znaku animalnoga, do razine bretta. Bilo je u našoj grupi frktanja nosom, no onda su stigla i dosta bolja, pa na kraju i jako dobra vina.

Ludwig Tauscher toliko je autoritativno pričao o svakome vinu da su Zelinčani postali radoznali što bi rekao na kapljicu iz Zeline, pa su donijeli na degustaciju i nekoliko svojih vina. I bogme, bilo je burno: dr. Tauscher pričao je bez dlake na jeziku, neka je vina pohvalio a na neka je imao i posve suprotne primjedbe, međutim uzorke je toliko dobro secirao da autori onih kojima je našao određene nedostatke jednostavno nisu imali kuda nego da priznaju – da je u pravu! Kao glavnu poruku s ukupnog Tauscherova nastupa vidim njegovu preporuku da se proizvodnji vina pristupa što je moguće ambicioznije i da se čim jače nastoji kreirati kompliciranije, dakle samim time odmah i zanimljivije vino (puna zrelost grožđa, kod bijelih sorata barem kraće maceracije, u dozrijevanju držanje vina barem neko vrijeme na finom talogu…) koje će imati ne samo snage duže izdržati u dobroj kondiciji, nego i sposobnost da se kroz to vrijeme i razvija i napreduje.

RHEIN HESSEN

Vinorodnu pokrajinu RheinHessen predstavio je Friedrich Ellerbrock iz tamošnjeg udruženja vinogradara.

U RheinHessenu je, čuli smo, oko 600.000 žitelja. Kroz RheinHessen, u kojemu je oko devet posto šume, rijeka Rajna prolazi u dužini od stotinjak kilometara. Tlo je vrlo plodno, pogodno za poljoprivredu. Padalina je malo. Vrlo su razvijeni vinogradarstvo i voćarstvo. Četiri su glavna središta vezana uz vino: Mainz na sjeveroistoku, Bingen na sjeverozapadu, Alzey dosta južnije i Worms kao najjužniji. Uz vinovu lozu i voće ima i drugih kultura, i slijedom toga u pokrajini su brojni mlinovi, pogoni za proizvodnju slada te šećerane. Površina pod trsjem je 26.500 hektara, 133 je vinogradarskih općina, 414 je po posebnoj kakvoći roda izdvojenih vinogradskih parcela, najraširenije bijele sorte su rizling rajnski, rizvanac (Müller Thurgau), silvanac  zeleni, pinot sivi (Grauer Burgunder), pinot bijeli (Weisser Burgunder), kerner a od crnih najviše su zastupljeni dornfelder, pinot crni (Spätburgunder), portugizac… Prinos se u prosjeku u ukupnosti (dakle od svih kultivara što se tu uzgajaju) kreće oko 98 hl vina po hektaru (u 2016 iznosio je 98,8 hl). Ukupna godišnja proizvodnja vina, unutar koje jednosortna vina obuhvaćaju 83 posto cijele, bude oko 2,5 milijuna hektolitara, oko 90 posto produkcije spada u kategorije s oznakama kvalitetno odnosno predikatno vino. Nekih 57 posto proizvodnje čine suha i polusuha vina.

RheinHessen – područje s tisuću brežuljaka

Danas je u RheinHessenu, gdje je 1989. bilo oko 7000 proizvođača vina, registrirano njih oko 2800, dakle više nego upola manje. Dominiraju obiteljska vinogradarsko-vinarska gospodarstva. Poljoprivrednika-članova Udruženja vinogradara (dakle što onih koji su samo vinogradari, što onih koji su i vinogradari i vinari) je oko 4500.

Različiti su tipovi proizvodnih pogona: neki individualni poljoprivrednici bave se vinogradarstvom i, paralelno, uzgojem drugih kultura, neki pak samo proizvodnjom grožđa koje predaju otkupnim stanicama, neki pak individualci uz to što su vingradari bave se i proizvodnjom vina. Neki proizvođači vina svoj finalni produkt direktno plasiraju, neki vino prodaju samo na bačvu a neki i kroz bocu odnosno, neki su pak udruženi u zadruge…

O tome kako raditi u vinogradu i podrumu i kako se organizirati u marketingu i plasmanu vina može se naučiti u više obrazovnih ustanova i podruma koji su uz njih. Friedrich Ellerbrock iznosi kako u pokrajini RheinHessen ozbiljno nastoje da se u vinogradarstvo i vinarstvo, koje se tamo smatra strateškom gospodarskom djelatnosti s obzirom da vino npr. u sprezi s turizmom može bitno pridonijeti daljnjem ekonomskom razvoju te boljitku kraja, uključi što više obrazovanih osoba. Iz tog razloga i u Oppenheimu postoji snažan Centar za izbrazbu kadrova za vinogradarstvo i vinarstvo, te uza nj i državni vinogradarsko-vinski posjed Weinbaudomäne Oppenheim, koji je inače član udruge najboljih njemačkih vinskih proizvođača znane kao VDP.  To što je uz obrazovni centar i visokokvalitetni podrum vrlo je važno jer omogućuje da se polaznici školovanja izravno susretnu i s praksom.

Bio nam je organiziran i posjet tom kompleksu. Imanjem nas je proveo direktor je Otto Schätzel, koji je iznio nekoliko vrlo važnih stvari. Istaknuo je kako je proizvodnji vina bitno pristupiti s visokim ambicijama, da bi se dobilo što bolje vino – za prodaju svakako kroz butelju, naime plasman Bakhova nektara preko butelje znatno je unosniji nego plasman na bačvu. Kad se vino nudi na bačvu tada je cijena, barem u RheinHessenu, obično tek od 0,70 eura do jedan euro za litru… Schätzel inače u proizvodnji svakako preporučuje maksimalno mogući priklon prirodi prijateljskom djelovanju jer vina su tada zdravija a za kapljicom s eko-predznakom i konstantno se povećava potražnja. Schätzel tvrdi da u Oppenheimu ne gnoje sintetskim gnojivom i da izbjegavaju dušik te da po trsu idu na prinos od najviše do 1,5 kilograma grožđa. Navodi i da su iz postupka bistrenja izbacili bentonit, jer da on vinu daje stress.

Državni vinski podrum Domäne Oppenheim i Centar za izobrazbu kadrova za vinogradarstvo/vinarstvo u Oppenheimu, te direktor posjeda Otto Schätzel

VEREIN DEUTSCHER PRÄDIKATSWEINGÜTER

U promidžbi, proizvođači vina RheinHessena rado ističu kako oni ne proizvode vino po nekakvim modama, navode da žele kroz vino pokazati svojstva svojega teritorija i vlastitu osobnost. Najambiciozniji proizvođači, koji su kakvoćom i originalnosti vina osjetno odskočili, učlanjeni su u prestižno udruženje, spomenuti VDP, odnosno Verein Deutscher Prädikatsweingüter, savez koji – s podružnicama po njemačkim vinorodnim regijama – postoji na nacionalnoj razini, a sjedište kojega je upravo u Mainzu. O njemu nam je govorila Sonja Reinbold.

VDP je, s više od 100 godina postojanja, u svijetu najstarija nacionalna asocijacija premium proizvođača vina, kaže Sonja. Sastoji se od 199 njemačkih vinskih posjeda koji su odlučili maksimalno posvetiti se vinogradarstvu i produkciji vina što će vjerno odražavati terroir. VDP je privatna organizacija i članovi su dužni pridržavati se strogih pravila u proizvodnji i komercijalizaciji Bakhova nektara. Identifikacijski element za VDP je stilizirani orao koji u pandžama drži grozd, taj znak nalazi se na ukrasnoj kapici na boci svakoga člana saveza i jamstvo je da se u boci nalazi brižljivo manufakturno stvarana kapljica najviše kakvoće od grožđa iz nekih  od ponajboljih vinogradarskih položaja u Njemačkoj.

O VDP-u je govorila Sonja Reinbold

                                                           Kako se postaje članom VDP-a? Na poziv. A pozivaju se oni podrumi vina kojih VDP prati duže vremena i za koje se uvjerio da su konstantno na visokoj razini, njihova su vina i u Njemačkoj i u svijetu prepoznana upravo po visokoj kvaliteti i izraženom karakteru. Ostali uvjeti: član VDP-a mora biti vlasnik ne samo podruma nego i vinograda, svi dijelovi proizvodnje moraju se odvijati unutar posjeda a obavljati ih treba visokokvalificirano (školovano) osoblje. Izgled imanja i nastup prema tržištu svakoga člana moraju u svim elementima – vanjština, elegancija, paleta ponude, tipovi vina, srdačnost u prijemu gosta… – biti u korelaciji s imageom VDP-a. Od članova se traži da imaju vinograde na jako dobrim i odličnim pozicijama. Vlasnici se imaju držati sorata koje su tradicijske za njihov kraj, ne smiju prekoračiti u VDP-u dogovorene maksimalne prinose, i moraju prihvatiti to da svakih pet godina dolaze na red da ih stručnjaci VDP-a detaljno pročešljaju, kako bi se i na taj način organizacija uvjerila da se svi njeni članovi čvrsto drže pravilnika.

Podrumi u RheinHessenu: i tradicijsko i moderno

Članovi VDP-a obrađuju ukupno 5028 hektara pod trsjem, a to je pet posto od ukupne aktualne površine vinograda u Njemačkoj (201.355 ha). Berba svih članova VDP-a, koji u prosjeku u prinosima ne prekoračuju 54 hl/ha, iznosi tek tri posto od ukupne godišnje berbe u Njemačkoj. Ali zato članovi VDP-a u novčanome prometu vezanom uz njemačko vino sudjeluju s više od 7,5 posto!

Prosječna veličina vinskog posjeda člana VDP-a je oko 25 hektara a proizvodnja se kreće oko 150.000 boca, godišnji promet bude nekih 1.480.000 eura.

Oko 22,9 posto njemačkih vinograda (23.440 ha) zasađeno je rizlingom. Unutar VDP-a 55 posto članova uzgaja rizling. To je ukupno oko 2654 ha. U kontekstu ukupne proizvodnje rizlinga u Njemačkoj to je 12 posto, a pet je posto u odnosu na ukupnu produkciju rizlinga u svijetu.

Degustacija za goste iz Zeline, iz tamnih čaša da se ne vidi boja vina, cilj je bio usredotočiti kušače na arome

Sve je počelo daleke 1910. godine kad su udruga vinogradarskih posjednika Rheingaua (osnovana 1897), udruga vinogradarskih posjednika Mosele, Saara i Ruwera (1908), udruga ponuđača prirodnih vina iz RheinPfalza (1908) i udruga ponuđača prirodnih vina iz RheinHessena (1910) utemeljili savez Verband Deutscher Naturwein Versteigerer. Njihov je cilj bio snažno se pozicionirati, posebice s rizlingom, na svjetskoj vinskoj pozornici, svakako uz bok već visoko afirmiranim Bordožanima pa i Burgundijcima. Ali njemački vinski zakon iz 1971. nije išao na ruku ambicioznijim i rafiniranijim razmišljanjima o kakvoći. Službena klasifikacija iz 1971. najednom više nije poznavala nijanse u vrijednosti položaja, stav je bio da se visokokvalitetno vino može proizvesti praktički s bilo koje pozicije, glavno mjerilo kakvoće vina bio je tada samo stupanj sladora u grožđu. Posljedice takvog razmišljanja dovele su do toga da su se počeli stvarati križanci koji su relativno lako dosizali visoki slador. Novolegalizirane kvalitativne kategorije nisu jasno pružale kupcu mogućnost da s etikete doista i precizno sazna o kvaliteti vina. Izgubila se korelacija između oznake/naziva vinograda i kakvoće. Klasifikacija bazirana na porijeklu provodi se u nizu zemalja odavna, spomenutim zakonom iz 1971. ne više i u Njemačkoj, pa se nerijetko danas kaže kako uz klasičan, latinski sustav, postoji i ovaj njemački.

Eva Vollmer iz predgrađa Mainza, nekad Vinska kraljica RheinHessena, a nakon što je završila enologiju i stekla doktorat na glasovitoj Visokoj školi u Geisenheimu sada vrlo uspješno vodi vinariju koju je preuzela od svojih roditelja. Godišnje napuni oko 58.000 boca. Glavne sorte su rizling rajnski, scheurebe, te pinot bijeli i crni. Priklonjena je ekološkoj produkciji. Vina su joj vrlo cijenjena. Iskorištava to što se, veli, u zadnjih nekoliko godina u Mainzu jako razvio vinski turizam, pa na svom posjedu često organizira razne vinske programe, među najpopularnijima su degustacije vina u mraku (da se ne vidi boja; reakcije kušača znaju biti, kaže Eva, vrlo zanimljive!), te vinski piknici. Eva ima smisla i za poeziju pa različite svoje stihove tiska na majice koje dakako prodaje gostima

Oznake za kakvoću prestale su biti vezane u iskrenost i tipičnost. Nove metode proizvodnje s, npr., sterilnim filtracijama, dovele su do povećane proizvodnje polusuhih i poluslatkih vina. Kako je mjerilo kakvoće bila visina nakupljenoga sladora u grožđu u berbi odnosno sadržaj sladora u moštu, iz straha da vina ne budu i jače alkoholna posegnulo se za zaustavljanjem alkoholnoga vrenja što je rezultiralo ostatkom neprovrelog sladora u vinu. A upravo ta slatkoća išla je i na ruku boljoj prodaji, naime vidjelo se da slatkasta vina lako osvajaju mase potrošača slabije obrazovanih baš na temu vina. Vrhunska SUHA vina u Njemačkoj su postala rijetkost. Tradicijski izraz Kabinett, koji upućuje na to da vino nije doslađivano, počeo se koristiti za niz vina različitog okusnog profila.

I onda, kao odgovor na sve to, skupina ambicioznih VDP proizvođača vina u Njemačkoj odlučuje u pravcu iskrenosti, kompleksnosti i time i ostvarenja veće kvalitete izmijeniti stvari nabolje i uvesti svoje interne regule kojima se vraća latinskom sustavu označavanja. Prepisujući primjere apelacija u Burgundiji, uvodi za vina svojih članova sljedeće kategorije kakvoće: VDP Grosse Lage (=ekvivalent burgundijskog Grand Crua), VDP Erste Lage (=Premier cru), VDP Ortswein (= appellation village ili mjesta/općinska apelacija) te VDP GutsWeine (bazna generična, usporedivo s npr. Bourgogne aoc). O tome koji će vinogradi dobiti dozvolu saveza da se koriste titulama VDP Grosse Lage odnosno VDP Erste Lage a i VDP Ortsweine odlučuju vinogradarski stručnjaci regijskih vinskih asocijacija VDP-a. Piramidu kakvoće čine najdonji dio VDP Gutswein (maksimalno dopušteni prinos je do 75hl/ha), zatim stepenica više VDP OrtsWein (bolji vinogradi unutar vinogradarskoga sela, sorte obvezno tradicijske i tipične za područje, prinosi nikako viši od 70 hl/ha, na etiketi mora pisati naziv sela, suha vina prati izraz Qualitätswein trocken, a prirodna slatka i ona s plemenitom plijesni prate uobičajeni pojmovi za predikate, konkretno tu spadaju Kabinett, Spätlese/=kasna berba, Auslese/=izborna berba, BA/=izbor bobica, TBA/=izborna berba prosušenih bobica, Eisswein/=ledeno vino). Još iznad na piramidi su VDP Erste Lage (izdvojeni najbolji vinogradi kraja, samo tradicijske sorte, maksimalni prinos do 60 hl/ha, na etiketi treba stajati naziv sela/općine i naziv izdvojenog Erste Lage vinograda, oznake su također Qualitätswein trocken za suho vino a PrädikatWein za prirodno slatko desertno) i, na špici, VDP Grosse Lage ili Grosses Gewächs odnosno skraćeno GG (samo po jedna parcela od najboljih parcela na razini cijele regije, samo tradicijske tipične sorte, maksimalni prinos do 50 hl/ha, na etiketi uz VDP Grosses Gewachs odnosno VDP GG stoji samo naziv tog ekstra-vinograda). Ova klasifikacija, koja se odnosi samo na vina članova VDP-a, u uporabi je od 2012. godine…

VDP je silno važan u promidžbi vina kako svojih članova tako zapravo i vina Njemačke.  Jedna od najznačajnijih manifestacija na vinskoj pozornici ne samo Njemačke nego i svijeta je Wein Börse, već tradicijska vinska burza u Mainzu s naglaskom na vinu iz najnovije berbe (sad je to bila 2016.), održava se u Mainzu u Rheingoldhallee, i to obično krajem travnja. Ponudu, koja počiva na rajnskom rizlingu i na u Njemačkoj dosta raširenim burgundijskim sortama kao što su chardonnay, pinot bijeli, pinot sivi, pinot crni (Spätburgunder), predstavlja uvijek nekih barem 180 proizvođača, dakle gotovo svi članovi, i to je sjajna prilika da se stekne detaljna slika o adutima plemenite kapljice u Njemačkoj.

Posjet Pfalačkome porajnju svakako je za nas bio velika stvar, i za nadati se da će se neka iskustva stečena za vrijeme putovanja u Mainz i okolicu naći u primjeni i na ovim našim prostorima koji teže jaču i međunarodnu afirmaciju u segmentima i vina i turizma.  ♣   SuČ – 06/2017

_____________________

Hrvatska kuća u Mainzu

HRVATSKA KUĆA – U Mainzu smo posjetili i Hrvatsku kuću, koja tamo već dugo postoji. U njoj je organizirana svečana večera na kojoj su, uz zelinskog gradonačelnika Hrvoja Košćeca, direktora Hrvatske gospodarske komore-komore Zagreb Zlatana Fröhlicha,  zatim Viktora Piela iz Njemačko-hrvatskog društva, direktoricu Turističke zajednice Svetog Ivana Zelina Marinku Zubčić i zelinsku enologinju i proizvođačicu vina Ivanu Puhelek, kao gosti bili Claus Schick, po naški rečeno župan područja Mainz-Bingen, zatim Franz Josef Seiss iz Ministarstva gospodarstva, prometa i poljoprivrede vinogradarstva RheinHessena, pa Ule Lachmayer i Herbert Egner iz Industrijske trgovačke komore RheinHessena, Simone Böhm iz Visoke škole za vinogradarstvo i vinarstvo iz Geisenheima, Christian Schmitz iz vinske kuće Neuss i Hans Fleischer iz Vinskog podruma grada Mainza…■

________________________

MAINZ KAO DOŽIVLJAJ – Bilo je vremena i za obilazak grada Mainza. Ima on što pokazati! Velebnu katedralu, arhitektonski krasne zgrade, Muzej Johana Gutenberga, Teatar, Rajnu…

Mainz: velebna katedrala, dolje glavni trg – krasne zgrade, i Muzej Johanna Gutenberga, pa Teatar i Gradska vijećnica

S Johanom Gutenbergom

Eto me u Mainzu i u društvu s Johannesom Gensfleischom zur Laden zum Gutenbergom (Mainz, 1398-1468). Za Marca Zuckerberga valjda danas svi već znaju, a za Gutenberga danas i nisam baš siguran u to, pa evo dvije riječi o njemu: on je bio kovač, zlatar, tiskar i izdavač, zaslužan za početak štampanja u Europi. Prvi je – dogodilo se to 1439. – uveo tiskarski stroj, i to se smatra najvažnijim otkrićem drugog milenija. Usavršio ga je i učinio dovoljno praktičnime da se zahvaljujući tome moglo na ekonomičan način tiskati razne priloge i u većem broju primjeraka, te knjige. Moji novinarski početi sežu u vrijeme prije Zuckerberga, dok je još u svijetu novinarstva i izdavaštva debelo vladao Gutenberg… ■

Mainz – šetnica uz Rajnu

Advertisements

Iz našeg susjedstva – Mađarska/ VILLANY FRANC DHC

NOVA ZVIJEZDA

NOVA ZVIJEZDA SREDNJE EUROPE i EU!

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

CRNE BORDOŠKE SORTE CABERNETI i MERLOT INTRODUCIRANE U NAMA SJEVERNOJ ZEMLJI PRIJE VIŠE OD STOLJEĆA i POL ODLIČNO USPIJEVAJU u TAMOŠNJEM VINOGRADARSKOM PODRUČJU PANNON TIK UZ HRVATSKU GRANICU, i – KAO DA SU u TOME KRAJU NAŠLE NOVU DOMOVINU. U ŽELJI DA TO CJELOVITO i ADEKVATNO ISKORISTE ZA PLASMAN OSNOVNOG PROIZVODA i ZA RAZVOJ TURIZMA, MAĐARI SU KRENULI ENERGIČNO u MARKETINŠKE AKCIJE, A JEDNA OD NJIH BILA JE NEDAVNA KONFERENCIJA FRANC & FRANC s PREDAVANJIMA, DEGUSTACIJAMA, KONFRONTACIJAMA, PREZENTACIJAMA, i ZA ŠIRU PUBLIKU, DOMAĆIH VINA OD RODITELJA CABERNET SAUVIGNONA i MERLOTA S VINIMA ISTE SORTE IZ FRANCUSKE DOLINE LOIRE ŠTO SE RADO PRIKAZUJE KAO NJENA DOMOVINA

Ne mogu ne započeti citatom stručnjaka za vinogradarstvo sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta prof. dr. Edija Maletića koji nadahnuto, sjajno kaže za nj:

Kao što postoje samozatajni i nenametljivi ljudi, koji unatoč vrlinama nikad nisu u prvome planu, tako postoje i takve vinske sorte. Nema ih mnogo, rijetko se spominju, ali bez njih bi svijet vina bio bitno drukčiji. Jedna od njih svakako je i Cabernet Franc koji se ubraja u stare klasične kultivare vinove loze. Raširen je po cijelome svijetu i sastavni je dio mnogih velikih vina, ali, nekako je, barem naizgled, uvijek u sporednoj ulozi!

Da, stari, klasični kultivar vinove loze raširen po cijelome svijetu, i sastavnica mnogih velikih vina svijeta, naročito onih iz bordoškoga kraja, ali poseban i po tome što, za razliku od velikoga broja drugih sorata vinove loze, tek na manje mjesta pokazuje one domete što ih dosiže negdje gdje uspijeva sazrijeti u mjeri da protagonist u velikome stilu može biti ne tek kao (samozatajna) potpora, nego i sâm, kao kralj!

Grožđe Cabernet Franca

Grožđe Cabernet Franca

Glavni sinonimi su mu – stoji u prije relativno kratkog vremena objelodanjenom velikom atlasu vinskih sorata svijeta Wine Grapes – a Complete Guide to 1368 Vine Varieties, including their origin and flavours, autora Jancis Robinson, Joséa Vouillamoza i Julije Harding – sljedeći:

Achéria (Baskija), Ardounet (Béarn), Bidure (Graves), Bordeaux (Švicarska), Bordo (Rumunjska), Boubet (dio Pirineja bliži Atlantiku), Bouchet Franc odnosno Gros Bouchet (Saint-Emilion i Pomerol), Bouchy (Madiran), Breton (dolina Loire), Cabernet Gris i Cabrunet (Pomerol), Capbreton rouge (Landes), Carmenet (Médoc), Couahort (Béarn), Plant Breton i Plant de l’Abbé Breton (Chinon, Loire), Sable Rouge (Tursan), Tsapournako (Grčka), Verdejilla Tinto (Aragon u Španjolskoj), Veron (Nièvre i Deux-Sevres), Vidure, Vuidure i Grosse Vidure (Graves).

Krivi izrazi koji se ponegdje rabe za Cabernet Franc:

Ardonnet, Arrouya, Bequignol Noir, Cabernet Sauvignon, Gros Cabernet i Carmenère, Hondarribi Beltza.

Priča o porijeklu Cabernet Franca nije jednostavna: iako se njime u segmentu crnoga vina jako diče u zapadnome dijelu Loire i tamo ga i svojataju kao vlastiti kultivar, te iako je to jedna od najstarjih, i bitnih sorata bordoškoga područja pa kad se ona spomene zacijelo je većina ljubitelja i poznavatelja plemenite kapljice u svijetu automatski odmah vezuje s Bordeauxom, najnovija istraživanja ukazuju da mu je domovina – španjolski Pais Vasco, odnosno Baskija. Koja, zemljopisno, i jeste tijesno vezana uz Francusku, naime Zemlja Baska postoji i u Francuskoj. U njenome je jugozapadnome području zvanome Sud-Ouest, ispod Bordeauxa, inače s glasovitim je ljetovalištem i u svijetu zasigurno najpoznatijim svojim gradom Biarritzom, koji međutim nije i njen glavni grad. Na baskijsko porijeklo upućuju DNA-analize koje govore da Cabernet Franc ima tijesnu rodbinsku vezu s dvama vrlo starim kultivarima Baskije – Morenoa i Hondarribi Beltza.

Pogled u povijest vodi do župne crkve Roncesvalles, po francuski Roncevaux, baskijski Orreaga, utemeljene u 12. stoljeću u Baskiji, tik uz granicu s Francuskom. Roncesvalles je kao odmorište bio važna stanica za hodočasnike prema svetištu Santiago de Compostela. Redovnici spomenutog predjela odmah nakon što su tamo stigli podignuli su vinograd od francuskog grada Iruoléguya do španjolskog baskijskog grada Hondarribije (po francuski: Fontarrabie), koristeći lokalne kultivare poput Achérije (sinonim za Cabernet Franc; izraz inače znači: lisica), koja je primitivni i valjda najstariji klon Cabernet Franca.

Baskija

Baskija, na sjeveru Španjolske, i na jugozapadu Francuske: zavičaj Cabernet Franca

Baskija France

Međutim, u povijesnoj dokumentaciji vezanoj uz Baskiju od nekad davno ne postoji spomen naziva Cabernet Franc. Kao jedan od najstarijih pisanih spomena, vezano uz tu sortu, izraz je Breton. Navodi ga glasoviti François Rabelais u svome djelu Gargantua, objavljenome 1434. godine, referirajući se na kultivar uzgajan blizu Chinona u dolini Loire i hvaleći vino od njega.

Vinograd na

Vinograd u francuskome dijelu Baskije, u Iruoleguyu

 Prisutnost baskijsko-bordoškoga kultivara u dolini Loire u to davno doba objašnjava se time da je još 1050. godine grof od Anjoua Geoffroi Martel tražio od opatije Ronceray u Angersu da mu dade parcelu blizu spoja rijeka Loire i Maine da bi tamo posadio vinograd s bordoškom sortom. Postoji i druga teorija: naziv Breton trebao bi, po nekim mišljenjima, sugerirati da je Cabernet Franc stigao u zapadni dio doline Loire preko Bretanje, gdje su, inače, vinogradi bili sađeni još u srednjem vijeku. Kaže se i da u prilog tvrdnji da je Cabernet franc dospio u predio Loire preko Bretanje govori to što je u Bretanji nađen stari kultivar Magdeleine Noir des Charentes, koji je, skupa s Cabernet Francom (prirodno križanje) roditelj Merlota! Treća teza, također bliska Bretanji, veli da je naziv Breton možda nastao po mornarima iz Bretanje koji su iz Bordeauxa vodenim putevima prevozili vino na sjever. Međutim, grof Alexandre-Pierre Odart 1845. daje četvrto objašnjenje za uporabu naziva Breton u dolini Loire: on navodi kako je famozni kardinal Richelieu poslao tisuće najboljih sadnica iz Bordeauxa svome gvardijanu na području Loire Abbéu Bretonu, koji ih je posadio u Chinonu (Centre France, Tourraine, dpt. Indre-et-Loire) i Bourgueilu. Kasnije je sorta nazvana Plant de l’Abbé Breton, što je onda skraćeno na Breton.

Napokon, za naziv Cabernet Franc za sortu koja se dotle spominjala pod prethodno navedenim nazivima, saznaje se tek nakon 1823.

Etimologija Caberneta počiva na više pretpostavki, a najuvjerljivijom djeluje ona da je baza bila latinska riječ carbon u značenju crn, naime izraz se počeo intenzivno rabiti s obzirom na tamnu boju bobica Cabernet Franca. Pa je od Carbona nastao Carbonet a onda je od Carboneta proizašao Carbenet a od toga Cabernet. Međutim, kako je bilo više sorata s jako tamnom kožicom bobice grozda, tako su se na bazi carbona razvili i nazivi Carmenet sauvignon i Petit Cabernet, za današnji Cabernet sauvignon,  te Carmènere. Sve do kraja 19. stoljeća često bi se događalo da se navedene sorte brkaju. Stvar se posve izbistrila kad se analizom DNA ustanovilo da je Cabernet Franc jedan od roditelja Cabernet sauvignonu (drugi roditelj je Sauvignon blanc, križanje je bilo spontano), Carmenèreu (drugi roditelj: Gros Cabernet, koji se više i ne uzgaja) i Merlotu (drugi roditelj: Raisin de la Madeleine ili Magdeleine Noir). Što se tiče roditelja samog Cabernet Franca, čini se da su oni iščezli i taj kultivar eto ostavili – siročetom.

Cabernet Franc dobar rezultat postiže na brežuljkastim pozicijama s propusnim tlima, odgovara mu ilovasto-vapnenasto tlo, a fino uspijeva i na pjeskovitome tlu ako je pošteđen stresa usljed nedostatka vode u tlu. Pupa i dozrijeva i do desetak dana ranije od Cabernet Sauvignona, konkretno za berbu dospijeva u drugom razdoblju, dakle nije ni rana a ni kasna sorta. Rodnost je redovita, srednja u smislu količine. Izgledom grozda, pa i lista sličan je Cabernet Sauvignonu. Bobice su mu malene. Vina od Cabernet Franca su, općenito, blago svjetlije boje nego ona od njegova potomka Cabernet sauvignona, nešto su i laganijeg tijela i s malo više su kiselosti. Ovisno o dozrelosti, arome mu idu od svježeg vegetalnoga do agresivno herbalnoga, okus je blago travnat. Kod njega je u trsju bitno sniziti opterećenje, naime pri većem prinosu i na slabijim pozicijama ima problema s dozrijevanjem, a nedovoljna zrelost rezultira visokom razinom zeleno-mirišećeg methoxypirazina. Vino koje dolazi s dobrih vinogradarskih pozicija i od grožđa s nižim prinosom te branoga u prikladnoj fenolnoj zrelosti a i koje je i u podrumu prerađeno ambiciozno, pažljivo i pedantno, ima lijepi potencijal za duže dozrijevanje.

Claude Bourguignon

Claude Bourguignon (desno) o Cabernet Francu i o njegovu terroireu, Anne Charlotte Genet o cabernet francu u francuskoj dolini Loire, te Jan van Lissum o svom (vilanjskom) cabernet francu marke Mondivin, o kvalitetnome stvaranju robne marke teritorija koje traje i do 25 godina, te o komercijalnom aspektu

S gotovo 37.000 hektara u Francuskoj je na listi sorata po zastupljenosti – po podacima od prije koju godinu – zauzimao šesto mjesto, odmah iza Carignana s 51.000 ha. U dolini Loire, gdje se prostire na gotovo 6000 ha (najviše unutar apelacija Chinon i Bourgueil) i gdje, ne samo zbog sniženog prinosa i boljih položaja nego i zbog osjetno poboljšanih tehnika rada u vinogradu, jako dobro sazrijeva, na tržište često izlazi kao jednosortno vino, a kad je u tamošnjim kupažama on bitno dominira količinom.

U regiji Bordeaux nekad ga se dosta sadilo jer nije kasna sorta i jer je tamo uglavnom uvijek vrlo solidno dozrijevao pa je, u kupažama osjetno popravljajući u lošijim godištima vina od Cabernet sauvignona li i Merlota, pružao jamstvo za ujednačenost kakvoće crne bordoške kapljice. Danas je vrlo je raširen u vinogradima uz desnu obalu rijeke Gironde, naime tamo baš posebice dobro sazrijeva pa je postao zvijezdom. U ponajboljim vinima Saint-Emiliona u priličnoj se količini miješa s merlotom. Cabernet Franca ima i dosta u jugozapadnome dijelu (Sud-Ouest) Francuske, u Bérgeracu, ali i Madiranu, gdje ga znaju miješati s vrlo taničnim vinima posebice od sorte Tannat. Dok Cabernet Sauvignon nije u osobitoj mjeri prodro na jug Francuske, Cabernet Francu uspjelo je ući u Midi, konkretno u departman Aude uz Sredozemno more.

Nazočan je u mnogim zemljama Europe, te u Sjevernoj i Južnoj Americi, i uglavnom ga se ponajviše koristi kao dodatak u crnim kupažama.

Inače, preporučena je sorta za više vinogorja u Hrvatskoj. Na nekoliko vrlo dobrih uradaka od Cabernet Franca samostalno naišao sam u Podunavlju, npr. kod Damira Josića u Baranji, i kod PZ Trs u Iloku. Kad bi se netko ovdje zaista ozbiljno pozabavio njime, možda bi se baš na krajnjem istoku kontinentalnoga dijela Lijepe naše, uz moćni Dunav, on iskazao kao, kako tamo vole reći – Princ Hrvatskog podunavlja

Vrlo značajnime Cabernet Franc pokazao se u južnoj mađarskoj regiji Pannon, gdje su crne bordoške sorte introducirane prije više od stoljeća i pol. Cabernet Franc stigao je 1896. Kao jedan od velikih terroirea za Cabernet Franc pokazuje se Villany, uz državnu granicu s Hrvatskom i u susjedstvu našega dijela Baranje. Bilo samostalno bilo u mješavini s drugim bordoškim kultivarima i te kako pridonosi sjajnoj vinskoj slici Villanyja. U Villanyju je postao toliko popularan da su ga tamošnji proizvođači odlučili predstavljati kao svojega paradnog konja. Išlo se dotle da mu je korigiran naziv: od Cabernet Franca postao je Villany Franc!

Velika prijelomnica u proizvodnji (crnoga) vina u Villanyju dogodila se, čujem, u prvoj dekadi ovoga stoljeća, uglavnom do 2010. godine, a evo i o čemu se radi: veći broj proizvođača shvatio je da je jeftinijih i na prvu loptu lako dopadljivih vina posvuda i previše i da je bolje ući u proizvodnju s većom ambicijom te nastojati dobiti kompleksno i karakterno vino s istaknutim obilježjima kraja, vino koje će se s obzirom na te svoje posebnosti izdvajati i koje bi se moglo na temelju svoje originalnosti plasirati po boljoj cijeni. Mlađi vinogradi sazreli su i počeli davati rod s bitno manje zelenoga i vegetalnoga, a proizvođači su odustajali od ostavljanja u vinu neprovrelog sladora, k tome manje su vino opterećivali drvom i vaniijom, prestali su ga nabildavati, što je neko vrijeme bilo u modi, i vina su se počela predstavljati s više voćnosti iobilježja sorte i podneblja te kao znatno elegantnija.

Efektan

Efektan jesenski motiv vilanjskih vinograda

     KONFERENCIJA – KONFRONTACIJA

Nedavno je u vinogorju Villany-Siklos, točnije u dvorcu Šikloš a potom i u podrumima najpoznatijih vinara Villanyja, u organizaciji Udruge vinogradara i vinara vinogorja Villany Siklos, Udruge Vinske općine i Udruge Vinske ceste Villany-Siklos, te pečuškog vinskog časopisa Pecsi Borozo, održana manifestacija kojom se na međunarodnom planu htjelo jače skrenuti pažnju na vilanjski Cabernet Franc, odnosno na – Villany Franc. Riječ je o dvodnevnoj konferenciji Franc & Franc na kojoj je domaćin u goste i na vinsku konfrontaciju pozvao proizvođače cabernet franca iz francuske doline Loire. Koliko je značenje pridano ovome događaju pokazuje i to da je konferenciju otvorio Peter Gal, zamjenik državnog tajnika u Odjelu za zaštitu oznaka izvornosti.

OLYMPUS

Dvorana u dvorcu Siklos u Šiklošu gdje su za uzvanike iz struke – oko 80 nazočnih! – održane prezentacije i degustacije vilanjskih i loarskih cabernet francova

Prvog dana u dvorcu Siklos bila su predavanja i vođene degustacije mađarskih i francuskih cabernet francova, s time da su govornici-predavači bili vrlo cijenjeni francuski stručnjak za sorte, pedologiju i vinogradarstvo Claude Bourguignon, koji je pričao na temu Cabernet Franc i za nj odgovarajući terroir, Andras Horkay koji je prezentirao Cabernet Franc/cabernet franc u Mađarskoj, te enologinja i proizvođačica Anne Charlotte Genet inače iz vinske kuće Charles Joguet koja je predstavila Cabernet Franc/cabernet franc u Francuskoj, s naglaskom na dolinu Loire odakle je i došla. Nizozemski ekspert za vino ali i za marketing i prodaju vina Jan van Lissum koji s holandskim kompanjonom i s lokalnim vinarom Edeom Tiffanom u Villanyju ima proizvodnju crnjaka pod robnom markom Mondivin, bavio se tržišnim aspektom. Taj prvi dan namijenjen je bio samo posjetiteljima iz vinskog sektora.

Ponajbolji

U restoranu Mandula Attile Gerea ponajbolji vilanjski proizvođači vina, s glavnim urednikom časopisa Pecsi Borozo Zoltanom Gyorffijem, slijeva: Valer (Jozsef) Bock, Csaba Malatinszky (Kuria Malatinszky), Susann Hanauer Wassmann, Monika Debreczeny Vylyan, Horst Hummel, Ede Tiffan i Attila Gere

Idućeg dana u Villanyju je – otvoreno i za širu publiku, bogme pristiglo je iz raznih krajeva dosta buseva s vinoljupcima koji su već prije rezervirali i kupili ulaznicu – organiziran susret s najznačajnijim tamošnjim proizvođačima, posjetilo se, raspoređeno po pažljivo pripremljenoj satnici da se na punktovima ne stvaraju gužve, pet podruma – onaj od Attile Gerea, onaj od Edea Tiffana, onaj od Joszefa Bocka, onaj od Tamasa Günzera, te podrum Sauska. Kod Gerea, Tiffana, Bocka, Günzera i Sauske okupili su se ostali važniji vilanjski vinari – Csaba Malatinsky Kuria, Tamas Gere, Csany, Heumann, Hummel, Polgar, Riczu-Stier, Vinatus, Vylyan Monike Debreczeny i Wassmann, a u svakom od tih podruma gostovao je i po jedan podrum iz doline Loire – Charles Joguet, Yannick Amirault, Domaine de la Butte, Domaine de la Chevalière i Couly-Dutheil, tako da se mogla steći zaista detaljna slika o cabernet francu iz Villanya pa i o onome iz doline Loire. Vrlo uspjela inicijativa, barem u ovome prvome koraku.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Na konferenciji Franc & Franc iz Hrvatske smo bili prof. Ivan Dropuljić, osnivač i direktor festivala Zagreb Vino.com, sommelier Kristijan Merkaš, zaposlen u Malom Lošinju, i ja ispred Svijeta u čaši. Na slici su Dropuljić i Merkaš s Attilom Gereom i njegovom kćerkom Andreom, u veseloj atmosferi na večeri priređenoj u čast Villany Franca u Gereovu restoranu i wine-baru Mandula u sklopu hotela Crocus u Villanyu. Hotel ima 43 sobe, wellness, elegantan restoran, a godišnje je u prosjeku popunjen sa 60 posto. Uz rafinirana jela pilo se Vylyan Villany Franc 2011, Bock Cabernet franc 2009, Sauska Cabernet franc 2011, Gere & Weninger Villany Franc 2011 (Gere već godinama ima i poslovnu suradnju s Austrijancem Franzom Weningerom iz Burgenlanda i u Villanyju rade sjajan cabernet franc), i Malatinski Kuria Cabernet Franc 2007

_______________________________

Gere Fekete JardovanyFEKETE JARDOVANY te ANTIOKSIDATIVNI ULJE i PRAH OD KOŠTICA GROŽĐA – Zanimljivost na posjedu Attile Gerea, koji gospodari sa 47 hektara vinograda, je i crno vino od stare i već zaboravljene sorte Fekete Jardovany (Crni Jardovany), koju je desetkovala filoksera. Gere, sklon istraživanjima I lokalnoj tradiciji, prije desetak godina od Instituta za vino u Pečuhu, koji ima bogatu kolekciju kultivara, tražio je da mu preporuče neku staru sortu koja bi mogla potjecati iz južne Mađarske, poglavito možda i iz Villanya, i tamo su mu predložili sedam takvih sorata koje je dao razmnožiti i posadio ih pokusno u svojemu vinogradu. Najbolje se primio i pokazao kultivar Fekete Jardovany, kojega sada Gere ima 3500 loza. Sorta je međutim porijeklom ne iz Villanya nego negdje iz Transilvanije. Gere proizvodi ekskluzivno male količine koje se, osim kod njega u podrumu, mogu kupiti i u dva restorana u Budimpešti.

Attila Gere radi i ulje od koštica grožđa. Od 100 kg koštica dobije, kaže, oko osam litara ulja! Attila naglašava kako je to ulje snažan antioksidant, dakle posebno je zdravo. Od koštica grožđa Gere radi i prah, koji upravo iz antioksidacijskih razloga preporučuje uzimati po jednu malu žličicu svako jutro! ■

__________________________________

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Legenda Ede Tiffan sa svojom enologinjom Ester Levai

 I ovdje se pokazalo kako bez zajedništva i udruživanja – nema ništa!

Propitao sam se za neke detalje vezano uz vilanjske vinske i turističke institucije, a pomoć da dođem do odgovora pružio mi je kolega novinar, glavni urednik časopisa za vino i gastronomiju Pecsi Borozo iz Pečuha Zoltan Gyorffy.

 Još 1994. godine utemeljena je Udruga Vinske Ceste Villány-Siklós, koja se pobrinula za uređenje i otvorenje prve vinske ceste u Mađarskoj. Na čelu joj je posljednjih 20 godina, sve do prije nekoliko dana kad je, na žalost, izgubila bitku s rakom, bila Leonóra Becker, osobno osnivačica Vinske ceste Villany-Siklos, organizatorica maltene svih prigodnih manifestacija na njoj. Članovi Udruge Vinske ceste Villany-Siklos su svi važniji vinari, restorateri i hotelijeri unutar vinogorja. Udruga broji više od 100 članova. Oni zajedno nude 3500 punktova za vinske degustacije, 900 hotelskih kreveta, i 1100 stolica u restoranima. Stručni dio posla obavlja Udruga vinogradarskih općina, s profesionalnim osobljem. Specijalno za vinski turizam brine Udruga vinske ceste, koja ima troje zaposlenih, a za profesionalni marketing koristi se pomoć u savjetima od osoba što rade marketing za vinarije.

Guska

Zimska guska u Villanyju: sami bataci s pribatcima

Koliku ukupnu površinu obuhvaća vinogorje Villany Siklos? Riječ je o 2600 hektara vinograda. Szársomlyó u sredini vinogorja čini se kao vulkansko brdo, zapravo je to vapnenac, i to jedan od najčistijih u Mađarskoj, koji služi kao vrijedno tlo za vinograd. Glavni sastojci tla u Villanyu su dolomit, lapor, vapnenac i glina, ali i prapor. Tlo je, kažu mi, vrlo bogato magnezijem. U većini vinograda donji je sloj tla od vapnenca. Iznad su slojevi lapora ili ilovače, prapora. Gornji sloj na visoravni i padinama na sjeveru čine rendzina i črnozem.

Klima je kontinentalna sa submediteranskim utjecajem, topla i dovoljno suha za dugi vremenski vegetativni period. Prosječna godišnja temperatura je između 10 i 11 stupnjeva Celzijevih, dok je prosjek sunčanih sati u godini između 2100 i 2150 sati.

 Glede količine topline i svjetlosti ovo je najbogatija vinska regija u Mađarskoj. Vinogradi su zaštićeni od hladnoće sa sjevera brdom, a s juga i iz mediteranskog područja dolazi topli zrak. Iako je ovo topla vinska regija, ipak nije i pretopla za bordoške sorte, i ovdje je moguće dobiti puna i jaka vina ali i s lijepo očuvanim aromama.

U vinogorju je 20 posto bijelih i 80 posto crnih sorata. Oko naselja Villány i Palkony većinom se uzgajaju crne sorte, a bijelih ima zapadno od mjesta Kisharsány, tu je za bijele sorte tlo prikladnije.

Od bijelih kultivara u jačoj mjeri zastupljeni su Graševina, na 200 ha, Chardonnay na 90 ha, te Veltlinac Zeleni, Rizling Rajnski i Hárslevelű odnosno Lipovina na oko 30 ha. Od crnih kultivara tu su, kao tipični za teritorij, Cabernet Sauvignon na 440 ha, Portugieser na 390 ha, Cabernet franc na 350 ha, Merlot na 280 ha, i Frankovka na 240 ha. Inače, Cebernet Franc je u stalnome rastu, dok Cabernet Sauvignon postupno pada.

Godišnja proizvodnja vina, po za 2013. obrađenim podacima: crno mirno vino – 43856 hl, ružičasto mirno – 10555, bijelo mirno – 5698 hl, pjenušci – 729 hl.

Kara

Karakterističan na proljeće za južne obronke vilanjskog brda – Colchicum hungaricum, djeluje kao šafran, izabran da bude likovni dio zaštićene oznake izvornosti Districtus Hungaricus Controllatus

Za područje Villanyja prije nekog vremena uvedena je apelacija DHC (Districtus Hungaricus Controllatus) a kao zaštitni znak izabran je cvijet nalik šafranu, karakterističan za južne padine brda kod Villanyja. Koja vina imaju pravo nositi znak DHC s crtežom šafrana? K tome, u Villanyju, eto, umjesto originalnog naziva sorte Cabernet Franc sve se više čuje naziv Villany Franc. Pitanje domaćinu bilo je i kakva je razlika između Cabernet Franca i Villany Franca, naime, dakako, neke razlike s obzirom da je izmijenjen naziv, moralo bi biti.

OLYMPUS

Podrum Zoltana Polgara: gospođa Polgar uz pjenušce kuće. Polgarovi su organizirani i u turističkom smislu – imaju pansion sa 30 soba te wellnes centar

Zaštićena oznaka podrijetla i izvornosti DHC uvedena je da se istaknu tipična vina za vinogorje Villany-Siklos i da se na toj tipičnosti gradi ozbiljan plasman primarnog proizvoda te i da se na njoj kao kvalitetnoj podlozi razvija turizam. Vina nastaju po pravilniku Districtus Hungaricus Controllatus koji propisuje vinogradske pozicije, sorte karakteristične za predio, rad u vinogradu i maksimalne prinose, rad u podrumu. Unutar zaštite DHC ostoje dvije kategorije – Classicus i Premium. Za kategoriju Classicus dopušta se nešto veći prinos po hektaru i nema obveze dozrijevanja vina u

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Polgarovi su jaki u crnome vinu: ove godine na tradicijskom ocjenjivanju mađarskih mješavina od bordoških sorata za svoj Cuvee 2011 barrique osvojili su prvo mjesto i šampionsko priznanje

drvu, dok za kategoriju Premium prinos ne smije biti veći od 8,5 tona po hektaru odnosno ne veći od oko 56 hl/ha, a vino obvezno ima dozrijevati najmanje godinu dana u drvenoj bačvi. U Villanyju većina proizvođača maceraciju i alkoholno vrenje obavi u periodu do oko 25 dana u inoksu, a onda vino dozrjeva 1,5 do dvije godine u barriqueu od mađarske hrastovine sa Zemplena. Prije stavljanja uzoraka što apliciraju za DHC Crocus u promet, vina podliježu laboratorijskoj analizi i organoleptičkoj provjeri. Kuša ih i vrednuje lokalna desetočlana strukovna komisija. Za cabernet franc, s kojim se u posljednje vrijeme kao posebnom robnom markom teritorija gradi image Villanyja, postoji i treća kategorija – super premium. Vina od isključivo Cabernet Franca koja ne samo s obzirom na tehničku ispravnost nego i s obzirom na visoku organoleptičku tipičnost osvoje bodove za premium ili super premium kategoriju smiju nositi naziv Villany Franc i biti obilježena s DHC Crocusom. Marka Villany Franc definirana je odlukom Ministarstva poljoprivrede, dakle dio je službene apelacije…

U Villanyju ima još jedan Gere -

U Villanyju ima još jedan Gere – uspješan baš i s cabernet francom. To je kuća Tamas & Zsolt Gere. Na slici je Tamasov sin Zsolt sa suprugom Evom, i sad oni vode posjed

Boravak u Villanyju bio je prigoda i za poneku informaciju o Frankovki. Kakva je politika prema njoj kao tradicijski domaćem kultivaru? Je li to s isključivo Cabernet Francom kao vinskom zvijezdom Villanyja definitivno, ili se ipak razmilja da se adut napravi i s Frankovkom ili možda s cuvéeom od Frankovke i Cabernet Franca tako da se, kad se već govori o terroireu i teritorijalnoj pripadnosti, i bolje, potpunije zadovolji taj pojam terroirea.

Zaštićene oznake – posebice one vezane uz izvornost (ZOI) – i definirane robne marke raznih proizvoda korisne su ne samo za plasman tog proizvoda nego i za plasman cijelog teritorija gdje taj proizvod nastaje. One mogu biti sjajna baza za razvoj turizma. Vino i turizam u Villanyju? Uz degustacije vina i hrane, što to Villany nudi od sadržaja? Koliko Villany, gradić s oko 3000 stanovnika, otprilike godišnje privuče turista, koja je struktura gostiju po zemljama, koliko gostiju dođe iz Hrvatske?…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Izvana i iznutra vrlo lijepi podrum Tamasa Gunzera

Tamas Gunzer

Tamas Gunzer

Zaštićene oznake – posebice one vezane uz izvornost (ZOI) – i definirane robne marke raznih proizvoda korisne su ne samo za plasman tog proizvoda nego i za plasman cijelog teritorija gdje taj proizvod nastaje. One mogu biti sjajna baza za razvoj turizma. Vino i turizam u Villanyju? Uz degustacije vina i hrane, što to Villany nudi od sadržaja? Koliko Villany, gradić s oko 3000 stanovnika, otprilike godišnje privuče turista, koja je struktura gostiju po zemljama, koliko gostiju dođe iz Hrvatske?…

Riczu-Stier

Riczu-Stier

Villány godišnje privuče vrlo mnogo turista i ostvari oko 30.000 noćenja. Gostiju je sve više. Oko 85 posto zasad je domaćih, veliki broj naiđe ih na jedan dan iz obližnjih Pečuha, Harkánya, Siklósa, a dobar dio dođe ciljano samo na dan ili dva i iz Budimpešte. Od stranaca najviše ih stiže iz Njemačke i Austrije, pa onda iz Češke, Poljske, Hrvatske, kaže mi Zoltan Györffy… Sadržaji? Gotovo svakog

Sauska

Sauska

mjeseca je neki festival, većinom vezan uz vino kao glavnog protagonista. Ima i raznih događanja gdje su službeno u glavnoj ulozi npr. folkloraši odnosno glazbenici koji održavaju koncerte džeza, Villany je i jedan od punktova gdje se zaustavljaju trkači sudionici Nacionaonog mađarskog vinskog marathon…, međutim – opet ništa bez vina, Bakhov nektar je kao protagonist djeluje iz pozadine! Preko ljeta, logično, događanja je najviše, na trgu gdje se održavaju programi tada bude u jednome danu od tri do 5000 ljudi. Postoje i veći festivali, u trajanju od dva do i tri dana, npr. Festival Roséa, on privuče i više od 10.000 osoba. Najpopularniji je Festival Crvenog Vina, prvog vikenda u listopadu, tada u Villány u jednome danu dođe više od 25.000 gostiju… ♣   SuČ – 01/2016

U

U Villanyju ima više obitelji porijeklom iz Njemačke te iz Švicarske koje se uspješno bave vinom. Švicarac je Erhardt Heumann, na slici gore, a Nijemac Horst Hummel

Hotel Hermitage Joszefa Bocka u Villanyju

Hotel Hermitage Joszefa Bocka u Villanyju

Jedna od ikona vilanjskog i mađarskog vinogradarstva i vinarstva - Joszef Bock, sa sinoim Valerom u

Jedna od ikona vilanjskog i mađarskog vinogradarstva i vinarstva – Joszef Bock, sa sinom Valerom u njihovom velebnom podrumu s tunelima i s krasno uređenom prostorijom za razne svečanosti i prezentacije

Villany:

Villany – ljetna vreva u glavnoj ulici s puno pilnica

Austrian Wine Summit 2015/ UČITI OD ONIH KOJI RADE BOLJE!

Upoznajmo vinske susjedeGruner Veltliner kao Austria    

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

TRADICIJSKO GODIŠNJE OKUPLJANJE SVJETSKIH NOVINARA, SOMMELIERA i TRGOVACA PLEMENITOM KAPLJICOM u BEČU, i STUDIJSKI OBILAZAK VINORODNIH KRAJEVA SJEVERNO-SUSJEDNE NAM ALPSKE ZEMLJE

           Austrian Wine Summit u punom smislu riječi! Dolazio sam već više puta na tu manifestaciju koju već niz godina za do gotovo 200 vinskih novinara (dakle: i novinarski je summit!) i trgovaca Bakhovim nektaroim iz cijeloga svijeta priredjuje tijelo Austrian Wine Marketing Board za promociju austrijskog vina ali i gastronomije i vinorodnih područja, i uvijek je organizacija bila besprijekorna, medjutim ovo sada, najnovije događanje, barem dio s putovanjem Gradišćem na kojemu sam bio ja (neki uzvanici išli su u Donju Austriju a neki u Štajersku), nadmašilo je prethodne u organizacijskoj savršenosti!

Prvi dan, predviđen za okupljanje, bio je zajednički u Beču, onda su grupe, sastavljene prema afinitetima anketiranih gostiju, krenule svaka u svoj kraj Austrije, da bismo se četvrtog dana oko podneva svi ponovno našli u austrijskoj metropoli na antologijskoj degustaciji stotinjak ponajboljih zelenih veltlinaca (položeni grozd, u obliku Austrije, gore na uvodnoj slici; Veltlinac zeleni je Austrijancima kao nama Graševina). Inače,  u Burgenlandu i u Donjoj Austriji i u Štajerskoj mogla su se kušati razna vina, i od najboljih proizvođača,  ipak prvenstveno ona tipična za teritorij.

Ajme, judi – ki to more platit!…

Trebalo je vidjeti kako su pedantni Austrijanci svoje goste opskrbili materijalima o austrijskom vinu općenito i o vinskim posebnostima vezano uz pojedina njihova područja! Podataka – ali vrijednih, da boli glava, a ne onih tek propagandno usmjerenih za korist domaćina. Dobra informativna reportaža mogla se napisati i bez boravka na Summitu 2015., samo iz dobivenih materijala! Naravno, jedinstveno je i neusporedivo iskustvo kad se dožive stvari na licu mjesta. Program je bio organiziran tako da se nitko nije osjećao kao da je, zapravo, na radnom zadatku.

Austrian Wine Marketing Boardu na čelu s generalnim menadžerom Willyjem Klingerom treba skinuti kapu jer je sjajno ustrojen, i jer je uspio okupiti sve relevantne austrijske vinare dakle ima odličnu bazu za akcije. I čestitati mu na tome što na svoja dobro osmišljena događanja uspijeva iz raznih pa i najinteresantnijih tržišta u vlastito dvorište, gdje strane oči stvar sagledavaju daleko kompleksnije nego kad se kod svoje kuće susretnu s ponekom buteljom odavde, privući veliki broj osoba relevantnih za plasman vina.

Au

Vinorodna Austrija: na sjeveroistoku države – sjeverno uz granicu sa Češkom i istočno uz granicu sa Slovačkom, pokrajina je Donja Austrija (Niederosterreich), odmah ispod je Beč, a ispod njega su Carnuntum, Thermenregion i, uz granicu s Mađarskom, Gradišće, vinski podijeljeno u tri dijela – Neusiedlersee (DAC) i Leithaberg (DAC) na sjeveru, u sredini je Mittelburgenland (DAC), a na jugu Sudburgenland s vinogorjem Eisenberg (DAC). Na jugu zemlje i zapadno od Južnog Gradišća je Štajerska, koja se vinski dijeli na Vulkanland Steiermark (Sud-Oststeiermark), Južnu Štajersku i Zapadnu Štajersku

Austrijanci su nam geografski tako blizu, a nikako da se u dobrim stvarima ugledamo na njih!

Austrija je danas u svijetu vrlo cijenjena po svojemu vinu. Mala zemlja, ali s proizvodom s identitetom! Evo nekih brojki: ima oko 46.000 hektara vinograda, međutim, čujem, postoji potencijal za oko 60.000 ha! Tamo je nekih 23.000 proizvođača Bakhova nektara, od čega je 6000 onih koji buteljiraju vino. Godišnje se proizvede oko 2,4 do 2,5 milijuna hektolitara vina. Berba 2014., problematična kao gotovo svuda u Europi, dala je oko dva milijuna hl.

Bijele sorte prevladavaju nad crnima, odnos je 65 posto prema 35 posto. Najraširenija bijela sorta, i općenito sorta, u Austriji je Veltlinac zeleni (Grüner Veltliner) – 29,4 posto, slijedi Graševina (Welschriesling) sa osam posto, od crnih sorata najznačajnija je Zweigelt sa 14,1 posto, iza njega je Frankovka (Blaufränkisch) sa nekih sedam posto udjela.

Generično kvalitetno vino plasira se s oznakom pokrajine: Niederosterreich, Burgenland, Steiermark, Wien, Bergland, Kärnten, Salzburg, Tirol, Vorarlberg, Oberösterreich.

Specifična uža područja kao dio apelacije su: Wachau, Kremstal, Kamptal, Traisental, Wagram, Weinviertel, Thermenregion, Carnuntum, Leithaberg, Neusiedlersee, Mittelburgenland, Eisenberg, Vulkanland Steiermark (Jugoistočna Štajerska), Südsteiermark, Weststeiermark, Wien.

_________________________________

au

Eno-gastronomija: austrijsko vino – lijepo pitko, i odlično uz mnoga jela

SEDAM ELEMENATA POSEBNOSTI – Austrijanci su u kampanju za svoje vino ušli sa sloganom Sedam elemenata posebnosti. To su TLO i KLIMA (igra se na – marketinški – bitnu kartu identiteta, kojega, logično, obilježavaju specifično tlo, mikroklimatski uvjeti, kao i stilistika kapljice, usko vezana uz lokalni mentalitet na području eno-gastronomije i uz ukorijenjene navike u proizvodnji u pojedinom području), zatim specifični PRIRODNI AMBIJENT i njegova vrijednost za proizvodnju posebno upečatljive kapljice te i za plasman i kapljice i teritorija, SORTA/SORTE (prvenstveno ona/one domaće, a onda i ona/one internacionalne koje su se lokalno dobro uklopile), KULTURA vina (tradicija je uzgoja vinove loze i produkcije vina dugačka, navodno još od sedmog stoljeća prije Krista), ODNOS LJUDI PREMA PRIRODI (održivi, prirodi prijateljski uzgoj vinove loze i produkcija Bakhova nektara posebice u manjim zanatskim vinarijama), ODNOS IZMEĐU SADRŽAJA BOCE i CIJENE (Austrijanci će se rado pohvaliti da je u malo kojoj zemlji tako dobar taj odnos kakvoća-cijena!), SLJUBLJIVANJE VINA S JELOM (Austrijanci će se rado pohvaliti i s time da su njihova vina izvanredno pitka i da se lijepo slažu s jelom). ■

______________________

U devet od tih specifičnih područja uvedena je nova apelacija DAC (Districtus Austriae Controllatus) s fokusom na pojedine za svaki taj predio karakteristične sorte, i to su: Weinviertel DAC sa Veltlincem zelenim u kategorijama Classic i u razini iznad – Reserve, zatim Mittelburgenland DAC s Frankovkom Classic i Reserve, Traisental DAC, Kamptal i Kremstal s Veltlincem zelenim i Rieslingom (svi kao Classic i Reserve), Leithaberg DAC sa Veltlincem zelenim, Pinotom bijelim, Chardonnayem i Neuburgerom, te s Frankovkom, sva vina sa statusom su Reserve, pa Eisenberg DAC s Frankovkom Classic i Reserve, Neusiedlersee DAC sa Zweigeltom 100 posto ili cuvéeom s većinskim udjelom Zweigelta, također su i tu kategorije Classic i Reserve, te Wiener Gemischter Satz DAC (vino od raznih sorata posadjenih u vinogradu a koje se sve zajedno beru i zajedno preradjuju).

U Wachauu se posebna pažnja posvećuje Veltlincu zelenome i Rieslingu, u Wagramu pak Veltlincu zelenome ali i crvenome, u Carnuntumu Zweigeltu i Frankovki, u Thermenregionu Zierfandleru, Rotgipfleru (Zelenac), Lovrijencu i Pinotu crnome, u Vulkanskoj Štajerskoj Pinotu bijelome, Morillonu (Chardonnay), Sauvignonu i Tramincu, u Južnoj Štajerskoj Sauvignonu, Muškatu, Pinotu bijelome i Morillonu, u Zapadnoj Štajerskoj Schilcheru (crveno vino od domaćeg kultivara Blauer Wildbacher).

Na području Wachaua za Veltlinac i Riesling uvedene su i dodatne, gradacijske oznake po kakvoći – bazna Steinfeder, pa Federspiel i, kao najviša, Smaragd, a u Južnoj Štajerskoj uvedene su oznake Erste Stm Lage (Erste Steiermärkische Lage, trebalo bi odgovarati francuskome Premier cruu), te Grosse Stm Lage (Grand cru), za vina s najboljih pozicija koje je definiralo posebno povjerenstvo udruga tamošnjih vinara. Te oznake nisu određene austrijskim Zakonom o vinu, ali govore o ambicioznosti vahauskih i južnoštajerskih proizvođača prema kakvoći, i njihovoj želji da se tim oznakama na etiketi odmah dade do znanja potrošaču u koji kvalitativni (i cjenovni!) rang vino spada.

____________________________

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Eisenstadt/Željezno, Gradišće/Burgenland: velebni dvorac Esterhazy, simbol grada. Dvorac Esterhazy ima vinograd, podrum i vlastitu vinsku produkciju, a kako čujem, eno-savjetnik je Stephane Derenoncourt iz Bordeauxa!

______________________________

Iz austrijskog Zakona o vinu

KATEGORIJE – Uz stolno vino bez geografskog porijekla, Austrijanci kao kategorije imaju – dakako, razina više – vino sa zaštićenom oznakom porijekla PGI (protected geographical indication, odnosno na francuski indication géographique protegée, ili talijanski indicazione geografica protetta, tradicijska oznaka za nj je Landwein, i odnosi se na Donju Austriju/Niederösterreich, Gradišće/Burgenland i Beč/Wien, zatim na Bergland odnosno brdske krajeve Gornje Austrije, Salzburga, Koruške, Tirola i Voralberga, te na Štajersku), potom, tu je i vino s oznakom PDO odnosno protected designation of origin – dakle sa zaštićenom oznakom izvornosti ZOI, tradicijski njihov izraz je Qualitätswein. To vino mora biti iz 25 službeno definiranih austrijskih vinorodnih područja i od jedne ili više od 35 preporučenih odnosno dozvoljenih sorata. Po propisu, maksimalni prinos smije se kretati oko devet tona grožđa po hektaru odnosno 6.750 litara po hektaru, minimum sladora u moštu je 15 KMW odnosno 73 oechslea, minimum alkohola u vinu definiran je na 9 vol%.

Specijalitet

Specijalitet Gradišća: visoki, slatki predikati

Od 1999. Austrija radi – što je vrlo važno za zahtjevnog potrošača i za marketinške akcije usmjerene na bolji plasman i vina i teritorija – na profiliranju specifičnih vinskih područja, gdje do izražaja maksimalno dolazi tipičnost vina s obzirom na kraj, sortu i tradicijski način proizvodnje, kao i na lokalne navike u eno-gastronomiji. Priča se bazira na staroromanskom vinskom zakonu koji uvelike valorizira vinogradske pozicije i (lokalne) sorte na njima. Taj pristup imaju Francuzi, u novije vrijeme jače su mu se priklonili Španjolci, dosta u tome pravcu rade Talijani i Nijemci.

U tome smislu uvedena je apelacijska oznaka DAC, odnosno Districtus Austriae Controllatus, zamišljena da potrošaču, čim pogleda etiketu, odmah dade do znanja da je u boci vino tradicijski – glede sorte i osnovnog pristupa u produkciji – tipično za neko austrijsko vinorodno područje. Pri označavanju vina u prvome redu nije sorta, nego vinogorje, i kad na etiketi stoji DAC popraćen nazivom vinogorja to znači da je vino od sorte raširene i tradicijski rabljene u dotičnome predjelu, primjerice ako je riječ o oznaci Mittelburgenland DAC to će reći automatski da je kapljica dobivena od sorte Frankovka.

U Austriji postoji još i oznaka Kabinett, a to znači da mošt ne smije biti doslađivan ili na drugi način obogaćivan, da sadržaj prirodnog sladora u moštu mora biti najmanje 17 KMW ili 83,5 oe, da alkohol u vinu ima biti do 13,0 vol %, te da ostatak neprovreloga sladora ne smije prelaziti 4 g/lit odnosno ako je kiselost jača onda do maksimalno 9 g/lit, kako bi se vino moglo po zakonu označiti kao suho.

Posebnu grupu čline predikatna vina, koja se dijele na kasnu berbu ili Spätlese (perfektno zrelo grožđe, minimum sladora u moštu 19 KMW ili 94,2 oe, vina smiju na tržište tek nakon 1. ožujka u godini što slijedi berbu), zatim izbor ili Auslese (selekcija najboljih grozdova, lišenih nedozrelih i oštećenih bobica, minimum sladora od 21 KMW ili 105 oe, vina na tržište ne smiju prije 1. svibnja u godini što slijedi berbu), pa izbor bobica ili Beerenauslese (vina od prezreloga grožđa zahvaćenog  plemenitom plijesni, minimum 25 KMW ili 127,3 oe sladora u moštu, vino na tržište ne smije prije 1. svibnja u godini što slijedi berbu, ledeno vino ili Eiswein (grožđe u berbi i u tijeku prešanja mora biti smrznuto, minimum sladora u moštu određen je na 25 KMW ili 127,3 oe. Postoji i slamnato vino ili Strohwein (grožđe mora biti posve zrelo, bogato sladorom, ono se još i suši na slami ili obješeno najmanje tri mjeseca prije vinifikacije, minimum sladora u njemu mora biti 25 KMW. Evo i kategorije Ausbruch odnosno samotok, od prezrelog i plemenitom plijesni zahvaćenog grožđa prosušivanoga na trsu, minimum sladora propisan je na 27 KMW ili 138,6 oe. Kralj predikatne priče je izbor prosušenih bobica (Slovenci kažu suhi jagodni izbor), sirovina je prezrelo grožđe značajno zajhvaćeno plemenitom plijesni, sa sladorom id najmanje 30 KMW ili 156 oe). ■

_________________________________ 

                                                           

Zelene eko-markice

Zelene eko-markice

Austrijanci su oštro krenuli i s eko-produkcijom i rabe već dosta zelenih oznaka – Nahhaltig Austria odnosno Sustainable Austria Certified, koju izdaje Udruga austrijskih vinogradara i za koju je kontrola svake tri godine (proizvod mora biti GM free, produkcija prirodi prijateljska a i ambalaža na tom, eko-kolosijeku), te oznaku EU Organic Farming, na razini EU, tu je kontrola svake godine, proizvodnja mora biti po organskim principima, proizvod dakako ne smije sadržavati GM-organizme.

Austrija, koja se od velikog vinskog skandala u osamdesetim godinama relativno brzo oporavila, zahvaljujući (i) energičnosti Vlade koja se pobrinula da se krivci oštro kazne i jako se angažirala u tome da se u vinsku branšu i u organizacijskome smislu uvede red, vrlo je uspješna u izvozu vina. Izvozi sada oko 50 milijuna litara (najviše u Njemačku, pa Švicarsku i Lichtenstein, Skandinaviju, SAD…) – doduše to je količinski manje nego npr. 2002, 2003 i 2004., kad je dostigla nekih 80 milijuna litara, međutim s tim manjim volumenom postiže bolji novčani rezultat, konkretno ostvaruje ukupno oko 146,5 milijuna €. Vrijednost je u prosjeku ukupno 2,93 € za litru. Velikom većinom se izvozi buteljirano vino, koje je skuplje, konkretno tu se realizira svota od 139.138 € i tu je prosječna cijena ukupno za litru oko 3,28 €, dok se rinfuze vani plasira u vrijednosti od oko 7000 €, i to po prosječnoj cijeni od oko 0,94 € za litru.

Imaju, odnedavno, Austrijanci, i tri razine kvalitete pjenušaca, oslikano je to kao piramida s tri nivoa – bazni čini najdonji dio kvalitativne piramide (tih je vina i najviše), razina piramide u sredini iznad je, i količinski manja, a vrh, koji je najmanji, je – špica!

GET TOGETHER: BEČ

Sastanak svih nas pozvanih na Wine Summit bio je u prostranom restoranu u središtu glavnog austrijskoga grada. Vinari su poslali svoje butelje i kušalo se u društvu sommeliera, bilo ih je više i svaki je nudio vina proizvođača iz po jedne vinorodne pokrajine. Etiketa mnogo, i kušao sam uistinu mnogo. Sva vina savršeno do gotovo savršeno čista. Ona iz 2014. sjajno dotjerana, svježa, dobre aromatike, bez grubosti i hrapavosti te stršeće kiselosti. Tek tijelom i strukturom tanja nego u boljim godištima. Alkoholi uglavnom oko 13,0 vol%, ostatak šećera, ne govorim naravno o visokim slatkim predikatima, u prosjeku oko 3 g/lit, ekstremi su bili od 1 do 5 g/lit.

Neka bijela vina s oznakom koja izravno govori ili sugerira da su dozrijevana u barriqueu odavala su – kroz drvo i nijanse dima – i malo jači utjecaj bačvice što je donekle prekrivao voćnost, ali kapljica se medjutim nije pokazala u jeftinom i banalnome svjetlu.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Vrlo dobri lovrijenci…

Burgenland se te, prve večeri prezentirao i s vinima na kolosijeku tzv. prirodnih te oranžnih, radjenih uz duže maceracije bijelih sorata. Vrlo dobro i elegantno vino Chardonnay 2013 Bambule od Judith Beck (90/100; mpc. €€€ odnosno oko 20 eura); iako ima specifičnu aromatiku narančastih eno-uradaka ne djeluje ekstremno kao mnoga druga macerirana bijela vina, s puno je živosti, skladno, i može ga prihvatiti i šira javnost. Vrlo dobar crnjak Josephine 2012 (88; €€€) – Gut Oggau.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

…te osobito dobri cuveei iz Thermenregiona, Leopold Aumann i Gregor Schup

Thermenregion, lovrijenci iz 2013. – dotjerani i uglađeni, stilom vrlo ujednačeni, prepoznatljivi, za popiti sada i ne baš za čuvati, nekima je drvo malo pojelo vino, nekoliko je uzoraka ipak pokazalo i lijepu voćnost, npr. St.Laurent 2012 (89/100, €€€) – Landauer-Gisperg; St.Laurent 2012 Reserve (88/100, €€€) – Familie Auer; St. Laurent 2012 Reserve (88, €€) – Schneider.

Thermenregion, crni pinoti 2012 – lijepi, skladni, s dosta elegancije i puni, dosta njih međutim dugo zatvoreni, zagušeni u nosu, dobar dio vinara očito je prilično naklonjen njemačkome stilu – drvo od bačvice i ponešto dima malo potiskuju voćnost, srećom nekoliko vinara pokazalo je naklonjenost burgundijskome stilu s boljom otvorenosti na nosu i s više voćnosti i svježine. (Pinot noir 2012 Reserve, 90, €€ – Heinrich Hartl; Pinot noir 2012, 87, €€ – Othmar Biegler).

Thermenregion: izvanredno ugodno iznenadjenje: Cabernet sauvignon 2011 Eichkogel Reserve – Gregor Schup (91, €€€) i Cuvée St Laurent & Merlot 2011 Badnerberg – Leopold Aumann (92, €€€).

GRADIŠĆE

Dimnjaci gradišćanskih kuća ljeti su stanovanja roda

Dimnjaci gradišćanskih kuća ljeti su stanovanja roda

Ruta koju sam ove godine izabrao za obilazak bila je Burgenland odnosno Gradišće, i Carnuntum.

Burgenland je sjeveroistočna austrijska regija što graniči s Mađarskom, obuhvaća 14.840 hektara vinograda i pokriva oko 30 posto ukupne vinogradske površine Austrije. U svom sjevernome dijelu gotovo potpuno zaokružuje Niuzaljsko ili Nežidersko jezero (Neusiedler See), a inače tek maleni dio tog jezera, na njegovu jugu, pripada Mađarskoj. Odmah sjevero-zapadno od tog sjevernog gradišćanskoga dijela, prema Beču, nalazi se vinogradska oblast Carnuntum, a odmah zapadno je Thermenregion. U sredini Burgenlanda je Mittelburgenland ili Srednje Gradišće, a ispod je Südburgenland, odnosno Južno Gradišće, ono dopire do Slovenije.

Zbog različitosti tla, mikroklime i zbog većeg broja sorata, Gradišće je u vinskome smislu moguće nazvati bogatstvom u bijelom, crnome i zlatno-slatkome!

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Neusiedlersee – Niuzaljsko jezero, najveće stepsko jezeru u Europi, kažu. Mnoge jahte kod gradića Rusta – kao da smo na moru. I vikendice su na vodi!

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Neusiedlersee – snažna vina s osunčane obale Niuzaljskog jezera. Najveće gradišćansko vinogorje Neusiedlersee, s oko 8000 hektara pod vinovom lozom, bitno je u klimatskome smislu pod utjecajem najvećeg europskog stepskog jezera. Dobar dio vinograda nalazi se, na visini od oko 115 – 120 metara u ravnici (Heideboden), sa sjeverne strane zaštićenoj Parndorfskim platoom na južnoj strani kojega su, od Weidena do Mönhhofa, i vrlo cijenjeni vinogradski položaji poput Salzberga, Gabarinze, Ungerberga, Altenberga… Tlo tu čine crna zemlja te ilovasto-pjeskovita kombinacija s dosta kamena. Uvjeti su idealni za proizvoidnju snažnih bijelih vina od sorata poput Chardonnaya a i Pinota bijeloga, te za dobivanje punih i dosta gustih, toplih crnjaka. Od sorata ovdje dominira Zweigelt, a što se tiče vina mnogo je cuvéea na njegovoj bazi. U sortimentu su zastupljeni još i Frankovka, Lovrijenac, Pinot crni, Syrah i Merlot. Na području Seewinkela na istočnoj strani jezera i uz mađarsku granicu, u trokutu Podersdorf-Illmitz-Apleton, gdje je više malenih jezeraca i gdje se redovito lijepo stvara plemenita plijesan, proizvode se, uvelike i od Graševine, svjetski glasovita visokopredikatna slatka vina.

Neusiedlersee Hügelland – dio je koji se proteže uz zapadnu obalu Niuzaljskog jezera i podnožjem brda Leitha (Leithagebirge). Tu su vinogradi do nadmorske visine od 250 metara. Tlo je s dosta vapnenca, škriljevca ali i prapora. Upečatljiva su i elegantna bijela i crna i slatka predikatna vina. Jedna od važnih karakteristika vina odande je mineralnost. Od bijelih sorata tu su zasađeni Graševina, Veltlinac zeleni, Chardonnay, Sauvignon bijeli i Pinot bijeli. Od crnih sorata dosta je Frankovke. U ovome dijelu historijski je značajno sjajno slatko predikatno vino Ruster Ausbruh, od grožđa iz vinograda uz grad Rust, smještenog na samoj obali jezera i nadaleko znanog po tome što je od proljeća do jeseni veliko okupljalište roda.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Tipovi tla u Gradišću: ilovasta pjeskulja, može biti i s dosta kamena, zatim ilovača i vapnenac, pa vapnenac, škriljevac i prapor

Mittelburgenland – Srednje Gradišće, s oko 2300 hektara pod trsjem, slovi kao područje crnih sorata i, dakako, crnoga vina. Teže ilovasto-pjeskovito tlo kod Deutschkreutza, Horitschona, Neckenmarkta i Lutzmannsburga idealno je za Frankovku, koja je i najviše zasađena – zato je cijeli kraj i nazvan Blaufränkischland, i za proizvodnju snažnih karakternih crnjaka. Uz Frankovku, tu su i kultivari Zweigelt, Lovrijenac, Merlot, pa i Cabernet sauvignon, koji se najčešće rabi za cuvée, da im pojača kičmu.

Südburgenland: Taj predio nazivaju idiličnim krajolikom, a što se tiče vina – zbog specifičnoga tla i tople klime – podesan je za produkciju snažnih toplih, začinima obilježenih pikantnih crnjaka, od Frankovke i Zweigelta sa ilovastog tla bogatog željezom s kosina brežuljaka kod Eisenberga i Deutsch-Schützena. Bijela vina pak raširena su uz Vinsku cestu dolinom Pinka, a sorte su Graševina, Pinot bijeli, Chardonnay. Kao specijalitet kraja nudi se kiselkasti rosé Uhudler, dobiven od direktno rodnih hibrida.

U Burgenlandu je vrlo mnogo malih proizvođača, a malo velikih. Odnosi se to ne samo na vino nego i na hranu. Gradišćanci vole fino jesti, posebno svoje lokalne proizvode. Nakon svojedobnog trenda u sadnji internacionalnih vinskih sorata, još prije dosta vremena postali su svjesni da moraju unaprjeđivati i gurati svoje, i uvelike su se vratili domaćim kultivarima posebice Frankovki, Lovrijencu, Zweigeltu.

U selu Donnerskirchen, u nekadašnjoj gospodarskoj zgradi, u povijesti u posjedu plemenitaša Esterhazy a nedavno obnovljenoj i preuredjenoj u edukacijski centar vezano za enogastronomiju (bazni tečajevi kuhanja, treninzi u kuhanju, poduke i vježbe u domeni senzorike, programi, i za djecu, kojima se nastoji pomoći polaznicima da prepoznaju KVALITETU proizvoda ali i da postanu svjesni vrijednosti i važnosti domaćih, regijskih artikala), nalazi se Akademija okusa (Genussakademie). Ona je bila domaćin najprije vođenoj degustaciji reprezentativnih uzoraka gradišćanskih bijelih, crnih (zweigelt, frankovka, lovrijenac i crni pinot) i predikatnih vina (zeleni veltlinac, graševina, sauvignon, chardonnay te sämling 88), a potom i slobodnog  – walk around – kušanja, hodajući od proizvođača do proizvođača, koji su priredili detaljan prikaz zweigelta apelacije Neusiedlersee DAC u kategorijama baznoga vina iz 2013. i Reserve, većma iz 2012, nešto je Reserve bilo i iz 2011.

Bazna vina bila su u ujednačenom organoleptičkom profilu, nepretenciozna i lijepo pitka, prikladna za svakodnevnu, nezahtjevnu konzumaciju, dok su reserve, očito rađene s većom ambicijom kako i priliči toj kvalitativnoj kategoriji, bile kompleksne, gušće, punije, osjetilo se da su dozrijevale u bačvi(ci), kod nekih vina moglo se zaključiti da proizvođač i voli izraženiji štih po bačvi(ci) .

Donnerskirchen

Donnerskirchen, pogled iz Akademije okusa (Genussakademie) na lijepu crkvicu, te prizor s kušanja zweigelta

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Moje ocjene za bijela vina kretale su se uglavnom od 83 do 87, a dva su mi iskočila – Chardonnay 2013 Leithaberg DAC Reserve od Kirchknopfa (90, €€ = mpc. između 10 i 20 eura) i Sauvignon blanc 2014 Steinmühle od Kollwentza Römerhofa (89, €€€ = iznad 20 eura).

Nitt

Blaufrankisch 2012 Leithaberg DAC Reserve – Hans & Anita Nittnaus

Kod crnih: Blaufränkisch 2012 Leithaberg DAC Reserve – Hans & Anita Nittnaus (92, €€€), Blaufränkisch 2012 Ungerberg – Paul Achs (91, €€€); Chevalier Blaufränkisch Hochacker-Gfanger-Durrau 2012 Mittelburgenland DAC Reserve – Anton Iby (90, €€), Pinot noir 2012 Baumgarten – Gerhard Pittnauer (88, €€€).

Predikati: Samling 88 TBA 2012 (izborna berba prosušenih bobica) – Tschida Angerhof (94, €€€)

Vrlo ugodno, uz čašu dobro ohlađenog šampusa bilo je na ručku u Weidenu am See u restoranu Zur Blauen Gans (Kod Plave guske), u vlasništvu Petera Szigetija, proizvođača pjenušaca. Eto i u vrućem Burgenlandu, koji godišnje ima, kažu, čak i do 300 sunčanih dana, spominje se oko 2000 sunčanih sati, bave se (dosta uspješno) i mjehurićima, i to od Veltlinca zelenoga, Sauvignona, Traminca, Muškata, Graševine, Pinota crnoga, ali i Zweigelta, Frankovke… Dopadljivima su se pokazali pjenušci, imaju svježinu međutim, po meni, nedostaje im ipak još malo kompleksnosti, britkosti i nerva…

Peter Szigeti

Peter Szigeti jedan je od najjačih i najpoznatijih šampanjera Gradišća, od njega saznajem da šampanjizira i na otoku Krku, konkretno za PZ Gospoja obitelji Toljanić

Nakon atraktivne i opuštajuće vožnje – uz kolače i pjenušce – brodom Niuzaljskim ili Nežiderskim jezerom (nije dublje od dva metra!) s istočne na zapadnu obalu jezera, dio popodneva pripao je posjetima vinskim posjedima. Kako je cijela grupa bila velika, trebalo se rasporediti u manje skupine. Na brodu je bilo izvlačenje brojeva kojima su bili označeni vinari, i po tome koji je broj tko izvukao definirala se manja skupina za odlazak ovome ili onome vinaru. Mene je zapao posjed Kloster am Spitz Thomasa Schwartza iz Purbacha… Ali, uspio sam u vlastitom aranžmanu, obići i Hansa i Anitu Nittnaus u Golsu.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Thomas Schwartz, Kloster am Spitz. Schwartz, inače svojedobno član punk-sastava, u vinogorju Leithaberg obrađuje 13 ha vinograda, zasađenih sa 70 posto crnih sorata. U središtu pažnje je Frankovka, a od crnih tu su još i Zweigelt i Syrah, Pinot crni, Cabernet sauvignon, Cabernet franc, Merlot, od bijelih pak Veltlinac zeleni, Sauvignon bijeli i Muškat. Proizvodnja je organska. Isprva je vino dozrijevao u barriqueu, a prije nekoliko godina prešao je, da izbjegne naglašeno drvo, na bačve veće zapremnine, od 5000 litara naviše. Ljeti drži i ponudu hrane, npr jela od domaće uzgojene svinje mangulice, i sve propagira sloganom Schwein und Wein

___________________________

WINE OVER TROUBLED WATER – Da, vino iznad uzburkane vode! Voda je iz obližnjeg Niuzaljskog jezera, podzemna, čak i ne jako duboko u tlu, tako da se vinski podrum sagradilo u razizemlju, nije ga je isplatilo raditi u zemlji jer bi za izolaciju – da voda ne bi srušila zidove i prodrla u Bakhovo carstvo – trebalo utrošiti mnogo i skupog armiranog betona.

A to Bakhovo carstvo prava je katedrala vina, s brojnim 500-litrenim hrastovim bačvama umjesto kićenih klasičnih oltara.

Anita i Hans Nittnaus

Anita i Hans Nittnaus

Kod Hansa sam i Anite Nittnaus u mjestu Gols, vinogorje Neusiedler See. U Golsu postoji još jedan vinski Hans Nittnaus, ali ovaj, Anitin Hans je onaj pravi, član renomirane grupe Pannobile (od Pannonia Nobilis) sastavljene od devet ponajboljih proizvođača vina iz ovoga kraja, i jedan od najcjenjenijih gradišćanskih i austrijskih vinara.

Nittnaus, inače u mladosti glazbenik – dvije je godine studirao glazbu u Beču, svira glasovir, nastupao je pod imenom John Nittnaus – posvetio se crnjacima (u ukupnoj njegovoj produkciji, sa nekih 42 hektara, oni čine 90 posto, oko osam posto otpada na bijela vina Chardonnay i Bijeli pinot, ostatak su visoki slatki predikati), a unutar zone crnoga ponajviše Frankovki kao sorti. U sortimentu u vinogradima kod jezera i u onima u vinogorju Leithaberg ima, od crnih kultivara, uz Frankovku, i Zweigelt, nešto Lovrijenca, te Merlot. Kaže da je svojedobno, ponesen modom stranih kultivara, uzgajao i Cabernet sauvignon, ali s vremenom je spoznao da mu je pregrub, pa ga je zamijenio Merlotom, koji se lijepo uklapa u njegovu mješavinu sorata. Eksperimentirao je i sa Syrahom i Pinotom crnime, ali nije bio zadovoljan pa je i od njih odustao.

– Drago mi je što ste mi došli u posjet. Nešto što nas Nittnause dijeli od niza drugih vinara je da uvijek nastojimo čvrsto stajati na zemlji. Mi smo obiteljsko gospodarstvo s višestoljetnom tradicijom, stvarni ljudi iza stvarnih vina. Volimo se družiti s potrošačima naših vina i s ljubiteljima plemenite kapljice koji slično razmišljaju kao i mi, zato nam je drago da možemo ugostiti osobe s kojima ćemo popričati o vinu, filozofiji vina i života, kušati vino i piti ga. Zainteresirane da nas upoznaju i podruže se s nama uvijek ćemo rado primiti, u toplom, gradišćanskome stilu – kaže Hans Nittnaus.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Kod Nittnausovih u Golsu: tipično burgenlandsko-panonsko dvorište

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Hans Nittnaus, sa Svijetom u čaši, uz paletu svojih vina

I nudi lijepo pitki vrlo svježi Heideboden Weiss 2014, BioWein  (Pinot bijeli, 11,5 vol %), zatim korpulentniji ali vrlo elegantan i također svježi Freudshofer Leithaberg DAC 2013 BioWein (Chardonnay, 14 vol %), potom se ide na crno: mineralno-voćni svježi Blaufränkisch 2013 Kalk und Schiefer BioWein (frankovka, 12,5 vol %), pa puni voćni Heideboden Rot 2013 BioWein (zweigelt 60 %, frankovka 30 %, Merlot 10 %), slijedilo je crno Pannobile Rot 2013 BioWein (po 50 posto zweigelt i frankovka, inače za to vino, po pravilniku grupe, smije se rabiti još samo lovrijenac). Odlični za rastanak i dugo sjećanje bile su dvije špice/bombe, sjajni elegantni, kompleksni živi, voćni, mineralni Blaufränkisch 2012 Tannenberg BioWein (frankovka s brežuljka Tannenberg, 18 mjeseci u hrastovoj bačvi od 500 litara, 14 vol %, cijena 58 € za butelju), te mješavina Comondor 2012 (merlot 85 posto, frankovka 15 posto, 15 vol %, naziv dolazi po staroj panonskoj pasmini psa ovčara nekad raširenoj upravo u Burgenlandu, cijena 58 €)…■

______________________________

MITTELBURGENLAND & GRÜNER VELTLINER ANTHOLOGY

Willy Klinger, glavni direktor Austrian Wine Marketing Boarda, organizatora ovog studijskog putovanja austrijskim vinom, te Christian Zechmeister, direktor Wein Burgenlanda, gradišćanske podružnice AWMB a, poveli su nas i u Srednje Gradišće (Mittelburgenland) na kušanje tamošnje kapljice Mittelburgenland DAC i južnogradišćanskoga Eisenberga DAC, a potom i na panonski ručak u mjesto Deutschkreutz na granici s Mađarskom, na kojemu su predstavljena tipična gradišćanska jela te vina austrijskih proizvođača nastala na njihovim posjedima u susjedstvu u Mađarskoj. Burgenland je inače nekad, prije nego li je pripojen Austriji, pripadao Mađarskoj, i u gradišćanskoj se kuhinji nalazi dosta mađarskog utjecaja.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Moriceva frankovka i Gesellmannov cuvee frankovka & lovrijenac

Dojmovi: G (frankovka & lovrijenac) 2009 – Gesellmann (93, €€€); Blaufränkisch 2012 Alte Reben – Moric (93); Blaufränkisch 2012 Bodigraben Reserve Mittelburgenland DAC – Juliana Wieder (88, €€); Blaufränkisch 2001 Goldberg Reserve Mittelburgenland DAC – Ernst (87, €€)

Predikat: Eisswein 2012 (zeleni veltlinac, traminac, graševina) – Ernst Triebaumer (94,€€)

Deutschkreutz: Blaufränkisch 2009 Goldberg reserve Mittelburgenland DAC – K+K Kirnbauer (91, €€); Baufränkisch 2012 Goldberg Reserve – J.Heinrich Silvia Heinrich (90, €€); Blaufränkisch 2011 Goldberg Reserve Mittelburgenland DAC – K+K Kirnbauer (89, €€)

Neckenmarkt: Blaufränkisch 2007 Hochberg Klassik – Wellanschitz (89, €); Blaufränkisch 2008 Hochberg Himmelsthron Reserve – Winzerkeller Neckenmarkt (88, €€).

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Vinograd Goldberg, Deutschkreutz: proizvođači Kirnbauer i Silvia Heinrich

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Horitschon, pozicija Durrau: Kerschbaum mlađi (kuća Paul Kerschbaum), te Franz Weninger mlađi

Horitschon: Blaufränkisch 2008 Dürrau Reserve Mittelburgenland DAC – Franz Weninger (93, €€€), Blaufränkisch Dürrau 2012 Reserve Mittelburgenland DAC – Franz Weninger (92, €€€); Blaufränkisch Dürrau 2009 Reserve – Paul Kerschbaum (93, €€); Blaufränkisch Dürrau 2011 Reserve Mittelburgenland DAC – Paul Kerschbaum (92, €€).

Pannobile 2012 (zweigelt & frankovka) – Renner (91, €€€); Vulcano (frankovka, zweigelt, merlot, cabernet sauvignon) 2012 – Hans Igler (91, €€).

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Christian Zechmeister, čelnik tijela Wein Burgenland, i enolog Clemens Reisner, iz vlasničke obitelji renomiranog posjeda Hans Igler

Iz vinogorja Eisenberg u Južnom Gradišću: Blaufränkisch 2012 Reserve Eisenberg DAC – Jalits (90, €€); Blaufränkisch 2012 Saybritz Reserve Eisenberg DAC – Kopfensteiner (89,€€); Blaufränkisch 2012 Reserve Eisenberg DAC – Poller (87, €€).

Carnuntum: posjet zanimljivom Arheološkom parku. Nekad je tu bio jedan od najvažnijih gradova starih Rimljana izvan Apeninskog poluotoka. Austrijanci su se doista potrudili u restauraciji starih građevina, i ovdje kroz građanske kuće, javna kupatila i što-šta drugoga dočarali život u ono nekadašnje vrijeme, iz 4. stoljeća naše ere. Muzej prikazuje razdoblje od Carnuntuma do kršćanstva, a amfiteatar je i dalje scena za (inscenirane) borbe gladijatora…

Jedna od dvorana poslužila je sada i za nas, za degustaciju lokalne kapljice, od sorata Zweigelt i Frankovka.

Carnuntum, arheološki park

Carnuntum, arheološki park

Carnuntum 003

Proizvođači iz carnuntuma

Proizvođači iz Carnuntuma

Među najboljima učinili su mi se Zweigelt Schüttenberg 2013 – Grassl (88, €€€); Zweigelt 2012 Steinäcker – Artner (88, €€€); Zweigelt 2012 Steinacker – Payr (88, €€€); Zweigelt 2011 Haidacker – Markowitsch-Lukas (88, €€€); Zweigelt 2011 Haidacker – Netzl Franz & Christine (87, €€€); Zweigelt Rubin Carnuntum 2013 – Oppelmayer (87, €€), Zweigelt Rubin Carnuntum 2012 – Ott (87, €€), a od frankovki Spitzenberg 2011 od Payra (89, €€€); Bernresier 2011 od Glatzera (89, €€€); Spitzenberg 2011 te Styx 2012 od Trapla (89, €€€), Spitzenberg 2013 od Markowitsch-Lukasa (89).

Na kraju, sjajni cuvéei Ex Calibur 2012 (zweigelt, merlot, cabernet sauvignon) od Tafernera (91, €€€); te Rosenberg 2012 (zw, me, cs) od Gerharda Markowitscha (90, €€€).

____________________________

U MALOME SELU – CIJELI SVIJET VINA! – Illmitz u predjelu Seewinkl u austrijskom Gradišću malo je, ali svjetski poznato mjestance. Od tamo su već odavna došla na glas pa se po svim kontinentima raširila slatka visokopredikatna elegantno botritizirana vina kasne i izborne berbe, berbe prosušenih bobica i izborne berbe prosušenih bobica, te ledena vina. Jedno od prvih proizvođačkih prezimena odavde je Kracher. Sa slavom je startao djed Alois Kracher, iza njega još veći globalni uspjeh ostvario je sin mu također Alois, nažalost prerano umro od raka, a sad posao u Weinlaubenhofu Kracher nastavlja sin jednoga i unuk drugoga Aloisa – Gerhard Kracher.

Gerhard Kracher sa suprugom Yvonne i sa sinom Luisom

Gerhard Kracher sa suprugom Yvonne i sa sinom Luisom

Od nekad specijalizirane manufakture slatkih predikata posjed Kracher postao je proizvođač i mirnih suhih bijelih i crnih vina redovne berbe, i proizvođač pjenušaca (80 posto slatkih vina, 15 posto crnih i pet posto bijelih vina), ali i – uvoznik i distributer vina na širokoj skali, međutim to ne znači svega i svačega, nego samo proizvoda najuglednijih svjetskih vinskih kuća, primjerice Georg Breuer, dr. Loosen, Clemens-Strobel, Koehler Ruprecht, Gaja, Bucella, Billecart-Salmon, Niepoort, Trimbach, Weinbach, Zind Humbrecht, Jean Grivot, René Rostaing, itd.itd., ukupno oko 1000 etiketa.

Unatrag već više godina svaki put u prvoj polovici listopada Kracher priredi u dvorištu svoje kuće, gdje mu je i podrum, vrlo ekskluzivnu trodnevnu eno-gastro manifestaciju na kojoj prezentira svoja vina i vina svojih austrijskih i inozemnih poslovnih partnera. Svojevrsni je to festival Bakhova nektara iz maltene cijeloga svijeta, te gastronomije s nekim i doista osobito elitnim dijelovima (pašteta od gusje jetre i specijaliteti s njom, najpoznatiji svjetski sirevi, čokolade i praline iz manufakturne produkcije, najfinije cigare Davidoff, kava Illy…).

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Na vinskom festivalu kod Krachera u Illmitzu: plešivički vinogradar/vinar Velimir Korak, te zagrebački ugostitelj Boris Orašanin Zubo iz Trilogije

 Ulaz se plaća 40 eura, za tu cijenu moguće je od 10 do 18 sati kušati, odnosno jesti i piti sve što se želi, a kupi li se za ponijeti kući proizvoda za 150 eura, spomenutih 40 eura priznaje se, dakle trošak je 110 eura.

Kracherovi misle doista na sve: u sklopu posjeta omogućuju razgled vinograda, prisutnost na raznim radionicama, dođe li obitelj s djecom za mališane imaju poseban zabavni program – razne igre, kino-predstave, sve uz zalogaje pizze, a pobrinuli su se i za nešto osobito važno, sukladno mottu Ako si pio, ne vozi: s ništa manje nego markama Land Rover i Jaguar (zato su na manifestaciji bila izložena dva automobila…) dogovorili su za zainteresirane shuttle-prijevoz do bližih odredišta odnosno do postaja javnog prijevoza!…

Sljedeća godišnja prezentacija kod Kracherovih planirana je za 8. do 10. listopada 2016! ■

___________________________________

I onda, elegantna palača Palais Niederösterreich u ulici Herrengasse u srcu Beča: velika vina od 2014 do – 1993! Više od 100 zelenih veltlinaca podijeljenih u četiri kategorije, pod nazivima: Young & Elegant, Powerful Reserves, Mature Wines, Innovative & Wild. Ukupno su bile 24 grupe (područja, godišta berbe, sadržaj alkohola, sadržaj neprovrelog sladora…). Svaki kušač pred sobom je imao na raspolaganju po šest čaša.

Zeleni veltlinac, nekad masovni proizvod niske reputacije i niske cijene, danas je – CAR! Ponajviše zahvaljujući angažmanu proizvođača iz Donje Austrije, poglavito Kamptala, Kremsa, i Wachaua.

Trebalo je to, u spomenutom Palais Niederösterreich, doživjeti! Ambijent kao sabornica, sva mjesta popunjena, nema svađa i prepucavanja, mir i tišina, užitak za oko, nos i usta!… ♣

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Desert u finišu: degustacija zelenih veltlinaca u raskošnoj palači Palais Niederosterreich u središtu Beča. Stotinjak etiketa, vina od 2014. do 1993! Nakon kušanja, neke uzorke ponovio sam, radi užitka: Wachau 2011 Ried Honivogl – Franz Hirtzberger; Kamptal DAC 2008 Ried Lamm – Schloss Gobelsburg; Kamptal Tradition 2007 – Schloss Gobelsburg, Kamptal DAC 2011 Ried Kaeferberg Reserve – Jurtschitsch; Wachau Wachstum Bodenstein 2011 Smaragd – Prager; Wachau M 2007  Smaragd – F-X Pichler

___________________________

Michael Moosbrugger, Schloss Gobelsburg

Michael Moosbrugger, Schloss Gobelsburg

Weingut Schloss Gobelsburg, Niederösterreich, Austria

GruVe  Traditio

GRUVE TRADITION – Upečatljiv Grüner Veltliner Tradition kuće Schloss Gobelsburg, najstarije vinarije uz Dunav na austrijskom području, s tradicijom od 12. stoljeća (1171. godine redovnici cisterciti, došli iz Burgundije, tu su započeli uzgoj vinove loze i proizvodnju vina). Odmah po osnutku Schloss Gobelsburg se kao vinska kuća nametnuo kakvoćom. Od 1996. Imanje vodi Michael Moosbrugger (Falstaff  Winemaker of the Year 2006, Golden glass Sweden 2007, Top 100 Winery prema Wine & Spirits Magazineu). Moosbrugger, koji maksimalno nastoji proizvoditi karakterna vina terroirea, ima liniju zelenog veltlinca i rajnskog rizlinga zvanu Tradition, kojom na suvremeni način želi odati počast tradicijskoj filozofiji proizvodnje vina, onoj njegovih djedova. Schloss Gobelsburg je inače član udruge Österreichische Traditionsweingüter koja zdušno radi na klasifikaciji vinogradskih pozicija na području uz Dunav. ■

_____________________________

pe

Rastanak s Wine Summitom za ovu godinu – na kostimiranome plesu organiziranom u Beču u povodu 200. godišnjice Bečkog kongresa (1815): glavni direktor AWMB-a Willy Klinger (lijevo) i prvi čovjek Austrijske vinske akademije Gradišćanac dr. Josef Schuller MW

_____________________________

SuČ – 10/2015

Prädikatsweingüter Deutschland/ FRANCUSKI NAČIN KLASIFIKACIJE i OZNAČAVANJA VINA i u NJEMAČKOJ!

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

 Google translater: http://translate.google.com/translate_t  

DOK SU DRUGI VEĆ ZNATNO NAPRIJED ILI BRZO IDU NAPRIJED, MI JOŠ U VINSKOME SEKTORU u POSLOVNOME SMISLU SPAVAMO. ŽELIMO LI NAPOKON PRAVI USPJEH NA MEĐUNARODNOJ POZORNICI, A TO BISMO KAO VINSKA i TURISTIČKA ZEMLJA VISOKOG POTENCIJALA MORALI ŽELJETI, TREBAMO SE PRIKLADNO ORGANIZIRATI RADI MAKSIMALNE ZAŠTITE VLASTITOGA i, POJEDINAČNO, NAŠIH KOMPARATIVNIH PREDNOSTI, PA NA TRŽIŠTU i u PREZENTACIJSKOM SMISLU NASTUPITI SUKLADNO INTERNACIONALNIM UZANCAMA i POJMOVIMA VRIJEDNOSTI

Tko shvaća, istinski želi, i primjereno primijeni, pretoči u život – može računati na uspjeh, i, uglavnom, uspjeh i ima. Tko putuje, taj i promatra, gleda, ali mora i vidjeti. I smisliti kako nešto što je dobro implementirati u svojoj sredini, po potrebi uz prilagodbe vezane s nekim domaćim pozitivnim specifičnostima. Bitno je krenuti, jer ako se ne krene, neće se ni stići. Ali, bitno je i poći na vrijeme, da se na vrijeme i stigne. Ako se na vrijeme ne stigne, dio kolača koji se objektivno mogao dobiti – uzima/uzeo je netko drugi, brži i učinkovitiji.

OLYMPUS DIGITAL CAMERARheinland PfalzOLYMPUS DIGITAL CAMERA

Govorim ovdje, dakako, o vinu: ne samo u Francuskoj i Italiji, nego i u Njemačkoj, Austriji, pa u novije vrijeme i u Portugalu, ima se što vidjeti, i iz toga izvući pouke i smjernice za napredovanje.

OLYMPUS DIGITAL CAMERADeidesheim, trg, i,dolje, Muzj vinaOLYMPUS DIGITAL CAMERA

 Deidesheim Steigenberger 1Hotel Steigenberger u Deidesheimu, okružen vinogradima

______________________

REICHSRAT VON BUHL – U selu Deidesheimu na Njemačkoj vinskoj cesti dvije su njemačke vinske perjanice, obje u posjedu obitelji Niederberger i obje članice VDP-a (udruge Verein des Deutschen Prädikatsweingüter) – imanja Reichsrat von Buhl, te Bassermann Jordan.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAReichsrat von Buhl. Dolje: Reichsrat von Buhl, podrum s bačvicamaReichsrat Von barrique

Reichsrat von Buhl utemeljen je 1849. godine, i oduvijek pripada proizvođačkoj eliti njemačkoga vina. Danas gospodari sa 62 hektara vinograda s time da je čak 44 posto površina u kategoriji Erste i Grosses Gewächs. Oko 87 posto u sortimentu kuće zauzima Rizling rajnski. Uz Rizling tu su još i Pinot bijeli, Pinot sivi, Chardonnay, Sauvignon, od crnih Pinot crni. Proizvode se mirna vina, visoki predikati i pjenušci. Kao najnovije, iskazana je velika želja da se proširi produkcija pjenušaca (dakako, klasičnom metodom), pa je kuća Reichsrat von Buhl angažirala kao enologa Alzašanina Mathieua Kaufmanna, koji je više godina bio šef podruma u glasovitoj šampanjskoj kući Bollinger.

Od 2006. krenulo se na kolosijek eko-proizvodnje, i najprije je Reichsrat von Buhl certificiran kao organski posjed, a sad je Reichsrat von Buhl ušao i u biodinamiku. Ne samo da je eko-eko u trsju nego je to i u podrumu: aditivi se ne rabe, vino se dugo drži na dozrijevanju na finom talogu (sur lie), sumporenje je praktički samo prije punjenja u bocu.

 OLYMPUS DIGITAL CAMERARichard Grosche priredio je odličnu degustaciju

OLYMPUS DIGITAL CAMERAVina s najboljih pozicija: Pechstein, Ugeheuer, Jesuitengarden…

U Reichrat von Buhlu bio sam s grupicom degustatora-ocjenjivača na Mundus Viniju, a primio nas je novi upravitelj Richard Grosche, koji je dao na kušanje praktički sva vina, od pjenušca preko baznog Guts Weina (grožđe iz svih vinograda u Pfalzu koje posjeduje Reichsrat von Buhl), Orts Weina (vinogradi unutar jedne određene općine) i vina Erste Lage odnosno 1Gewächs odnosno premier crua, pa do Grosses Gewächsa ili grand crua. Vina sva iz 2013, dakle u vrijeme kad sam bio na posjedu stara godinu dana, vrlo interesantna od samog početka, svježa i dinamična, s nervom, mineralna, rizlinzi s dosta citrusnih nota, kiseline izraženije. Ona u kategoriji premier cru a posebice ona iz grupe grand crua dublja, punija, zaobljenija i kompleksnija, osobito elegantna, s kiselošću koja je odlično izražena međutim iskazana osobito profinjeno, djeluje smireno ali je i te kako učinkovita.

Pjenušce u Reichsrat von Buhlu proizvode posebno od Rizlinga rajnskog a posebno od Weissburgundera, rosé pak od Pinota crnoga (Spätburgunder), ali od Pinota crnoga je i jedan Blanc de noir. Svi pjenušci su bez ili tek s minimumom ostatka sladora, dakle u kategorijama zero dosage i uvjerljivi brut.

Maloprodajne cijene u podrumu: u baznoj grupi, a tu su mirna suha vina najnovije berbe, počinje se s devet eura, većina je po 10 eura za butelju, rajnski rizlinzi iz boljih vinograda i unutar općinske apelacije (Lagen i Orts Weine; na etiketi je naznačeno selo/općina gdje se nalazi vinograd i naziv vinograda, npr. Deidesheimer Leinhohle, Deidesheimer Herrgottsacker, Forster Musenhang…) startaju s 10 pa idu do nekih 14-15 eura, većina ih je oko 12 eura za butelju. U grupi premier crua (1Gewächs) cijene su već drukčije – 30 eura za butelju, grand cru vina (Grosses Gewächs, GG) kreću se uglavnom od oko 30 do 36 eura makar ima ih i po 49 eura. Visoki predikati u grupi izbornih berbi i u bocama od 0,375 l nude se po 18 eura. Vina općenito imaju visoki potencijal odležavanja i starije berbe skuplje su. Pjenušci od rizlinga s oko dvije godine na kvascu po cijeni su od 12 eura, ali pjenušac od grožđa rizlinga sa GG pozicije Forster Pechstein sa tri do četiri godine na kvascu je 17 eura. Pjenušci od bijelog i crnog pinota drže se na kvascu po četiri godine i cijena im je 14,5 eura, a Blanc de noir bude na kvascu i šest godina, cijena je tu 22 eura.

Reichrat von Buhl inače vrlo je aktivan na širenju vinske kulture ali i u turističkom segmentu. U svojoj zgradi u središtu Deidesheima  uz klasične degustacije za vinske trgovce, sommeliere, novinare, organiziraju se za širu publiku razni seminari na temu vinogradarstva i podrumarstva, sorata, tipova vina, sljubljivanja vina s jelom, tehnike kušanja vina i ocjenjivanja, od proljeća do jeseni u svom prostranom dvorištu Reichsrat von Buhl priređuje vinske veselice s dobrom ponudom domaće hrane, za zainteresirane se organiziraju šetnje kroz vinograde s piknikom, ali i obilasci vinograda vožnjom na segwayu… ■

_______________________

Godinama odlazim na jedno od najvećih svjetskih ocjenjivanja plemenite kapljice Mundus Vini u grad Neustadt an der Weinstrasse u njemačkoj pokrajini Palatinat (Pfalz, RheinPfalz). Što zahvaljujući organizatoru – izdavačkoj kući Meininger Verlag s obiljem novinskih izdanja posvećenima vinu, hedonizmu, vinogradarstvu, a koja nâs, kušače, nakon degustacije prije podne, u popodnevnim satima vodi u posjet nekoj vinorodnoj oblasti pokrajine, a dijelom zahvaljujući vlastitoj inicijativi, imao sam prigode upoznati se s dosta toga u kontekstu proizvodnje plemenite kapljice, ali i načina poslovnog razmišljanja proizvođača. Njemačka, koju ovdje u nas kad se govori o gospodarstvu valjda načešće i najradije te s osobitim poštovanjem povezujemo s tzv. visokim tehnologijama, npr. i s proizvodnjom automobila osobito mercedesa i bmw-a, pokazuje se na svjetskome planu iznimno uspješnom i u sektoru u kojemu mi kao mediteranska zemlja mislimo da smo među najboljima, a uvjereni smo zacijelo i u to da zavrjeđujemo bolju pozicioniziranost od one na kojoj jesmo. No, ništa ne dolazi samo od sebe…

U Njemačkoj, kao i u Francuskoj, Italiji… u segmentu vina postoji poslovno zajedništvo kojega kod nas, na žalost, većma nema. Zakon o vinu je jedno, dok on uređuje okvir unutar kojega se produkcija i komercijalizacija kapljice trebaju događati, dotle izravno na proizvođačima počiva nužna organiziranost po pojedinim vinorodnim cjelinama što je čine geografski položaj, tip tla, orografija, sorta/sorte, klonovi, gustoća sadnje, klima i mikroklima, uporaba određenih, definiranih sojeva kvasaca, lokalna tradicija sa specifičnostima ne samo u eno-dijelu nego i u gastronomiji. Grupa proizvođača po vinogorju jednostavno se mora ustrojiti na način da uspješno prema tržištu izdvoji posebnost(i) proizvoda područja na kojemu živi i radi, i da se odluči u koji segment ponude da stavi taj proizvod, zatim da u suradnji sa znanstvenim i strukovnim institucijama osigura stalni napredak u kakvoći proizvoda za koji želi da bude paradni konj, te da se pobrine za kvalitetnu promidžbu, naime naravno, ako se slabo zna da nešto postoji slab će biti i gospodarski efekt i za cijeli kraj i za pojedinca. Što je među proizvođačima više intelektualaca i inteligentnih seljana, i jednih i drugih, dakle, sa širim pogledima, to je vjerojatno lakše osnovati učinkovitu poslovnu grupu i kvalitetno je usmjeriti u radu.

_______________________

OLYMPUS DIGITAL CAMERABASSERMANN-JORDAN – Geheimer Rat dr. von Bassermann-Jordan, također jedan od dragulja njemačkoga vina, I član VDP-a. Sa 49 je hektara pod trsjem, i to na 20 izdvojenih prvoklasnih pozicija u Forstu, Deidesheimu i Ruppertsbergu, od čega je više od trećine najboljih položaja kao Pechstein, Hohenmorgen, Ungeheuer, Kirchenstück i Jesuitengarden. Vina iz tih vinograda i jesu označena nazivima položaja.

I Bassermann-Jordan ima široku paletu etiketa, uglavnom od Rizlinga rajnskoga, uz taj kultivar uzgajaju se još i Chardonnay, Pinot bijeli, Pinot sivi (Grauer Burgunder), ali i Traminac mirisavi, Muškat žuti, Sauvignon bijeli, od crnih Pinot crni i Cabernet sauvignon. Interesantno vino Deux Nez (dva nosa, nazvano tako jer su u igri i pomiješane dvije sasvim različite sorte porijeklom iz dva sasvim različita francuska područja): kupaža je to crnog pinota i cabernet sauvignona!

OLYMPUS DIGITAL CAMERABassermann Jordan – prodavaonica

Posebnu pažnju privuklo je, dakako, nešto što tu uopće nisam očekivao: vino iz amfore! Da, od 2011. Bassermann-Jordan krenuo je u tu avanturu koristeći amfore od 250 litara kupljene u Španjolskoj. Enolog Ulrich Mell kušao je kod jednog prijatelja proizvođača vina iz Južnog Palatinata njegov pokušaj proizvodnje narančastoga vina, i predložio upravitelju Gunteru Haucku da se i Bassermann-Jordan, kuća s dugačkom i bogatom tradicijom u vinogradarstvu i vinarstvu i kuća uvelike sklona tradicijskim postupcima u proizvodnji, okuša i na tom području. Narančasti prvijenac u amfori, koja, inače, nije ukopana u zemlju, bio je bio sivi pinot ostavljen na maceraciji od berbe do Uskrsa. Iste godine u amforu je, ali ne na toliko dugo, na pokožici ostavljen cabernet sauvignon.

Sivi pinot nakon gotovo polugodišnje maceracije u amfori neko je vrijeme proveo na dozrijevanju u inoksu, a onda je, prije nego što je predstavljen javnosti, odležao još četiri mjeseca u butelji. Vino je izašlo pod nazivom Pithium, od starogrčke riječi Pithos koja označava posudu od pečene gline namijenjenu proizvodnji i dozrijevanju vina. U Bassermann-Jordanu vele da je vino, s izraženom oksidativnim tonom, bilo jako dobro za ljubitelja narančastoga vina, ali očito do takvih potrošača nije se uspjelo prodrijeti u dovoljnoj mjeri pa prodaja baš nije zadovoljavala. Stoga su iduće godine odlučili da umjesto Pinota sivoga na maceraciju stave grožđe od Muškata žutoga i Traminca mirisavoga, te da smanje dužinu maceracije. Pithium bijeli 2012 suho, 12,0 vol %, sa žutim muškatom i mirisavim tramincem koji sam imao prilike kušati – lijepo vino pune žućkaste boje, s dosta egzotičnog voća i s cvijetnim tonovima te sa začinskim notama, tek blago odaje maceraciju uz alkoholnu fermentaciju, a u prodavaonici Bassermann-Jordan nude ga po 29 eura za butelju.

 OLYMPUS DIGITAL CAMERASebastian Wandt, Basserman-Jordan, amfora, jedna od njih osam koliko ih zasad imaju

Pithium cabernet sauvignon 2011 suho, 14,0 vol %, koji je nakon maceracije u amfori dozrijevao u bačvama od 500 litara zapremnine, ispao je sjajno – puno, gusto, fino zaobljeno i mekano kompleksno vino tamne boje i s lijepo izraženim sortnim svojstvima i na nosu i u ustima. Maloprodajna cijena u podrumu: 49 eura.

Bassermann-Jordan htio je s jednim svojim vinom, nazvanim Ancestrale 2011 Riesling, 13,0 vol %, ostatak sladora 20 g/l, sačuvati uspomenu na starinski način proizvodnje plemenite kapljice u Deidesheimu i okolici. Radilo ga se onako kako su to činili prije nekih dva stoljeća: nakon prešanja mošt je stavljen u veliku drvenu bačvu od 1200 litara na vrenje na svojim kvascima, bez dodavanja kupovnih, poslije alkoholnoga vrenja vino je  dozrijevalo u isto takvoj velikoj bačvi do svibnja 2013. Maloprodajna cijena u podrumu za butelju: 29 eura. ■

OLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERABasserman-Jordan: Riesling Jesuitengarden, bijelo i crno Pithium (amfora), te Riesling AncestraleOLYMPUS DIGITAL CAMERA

____________________________

U Njemačkoj postoje dosta jaka klasična udruženja vinogradara i vinara po područjima ali i s krovnim organizacijama na nacionalnoj razini, a govorimo li u kontekstu odličnosti, tada se iznad svih spominje prestižni Verein des Deutschen Prädikatsweingüter, kraticom VDP, to je udruga njemačkih proizvođača visokokvalitetnih-vrhunskih, premium vina. VDP nije tijelo što spada u državnu instituciju nego dragovoljna poslovna udruga proizvođača koji nastoje ići naprijed, kakvoćom i posebnošću efikasno promovirati kako svoj proizvod vino tako, kroz njega, i cijeli kraj, te na taj način općenito ekonomski prosperirati. VDP je postavio određena pravila ponašanja u vinogradu, podrumu i komercijalizaciji a koja su detaljnija i stroža od zakonskih propisa, a koja i rezultiraju uistinu jako dobrim vinom u baznoj kategoriji i doista odličnim i specifičnim tipičnim vinom u kategoriji špica, te koja su zahvaljujući i dobrom marketingu postala mamac kako za kupce izravno neke boce tako i za turiste  zainteresirane da obiđu zavičaj neke vinske etikete.

Velika stvar je što je VDP išao na ustroj klasifikacije vina po francuskom principu (to je zasad još interna stvar VDP-a i nije ušlo u Zakon o vinu, ali svejedno je relevantno jer u VDP-u su svi najbolji njemački vinski proizvođači), kao piramidu kojoj je baza, i s najvećom produkcijom, šire potrošna kapljica pod nazivom GutsWein, iznad nje je kategorija Orts Weine (kao što je francuski village aoc) a to su vina manjih količina od onih u baznom segmentu i isključivo od grožđa iz boljih vinograda unutar određene općine, pa 1 Gewächs ili po francuski 1er cru, riječ je o izdvojenoj osobito, i natprosječno kvalitetnoj parceli unutar teritorija općine, kvantiteta produkcije je dakako još manja, a u samome vrhu piramide i dakako s najmanjom proizvedenom količinom je Grosses Gewächs ili GG, vino od grožđa iz najboljeg vinograda užeg teritorija koji u apsolutnom smislu ima sposobnost dati, i to kontinuirano, špicu špica. Organiziranost pri VDP-u je pak takva da je komunikacija prema potrošačima vrlo efikasna. Ako baš ne u svakoj a ono u gotovo svakoj njemačkoj vinorodnoj regiji postoji podružnica VDP.

Hans Jorg RebholzHansJörg Rebholz, predsjednik udruge VDP Pfalz

Predsjedavajući tijela VDP Prädikatsweingüter Pfalz je znani i vrlo cijenjeni vinogradar i vinar Hansjörg Rebholz (gle: Rebholz, od Rebe = loza, Holz = drvo, stablo!), vlasnik i voditelj posjeda Weingut Ökonomierat Rebhloz iz Siebeldingena. Predstavlja brojkama vinsku regiju Palatinat kroz prizmu dakako VDP-a:

– Iza svakog dobrog vina stoji neka dobra priča, negdje je ona vezana uz povijest i tradiciju, negdje uz prirodnu posebnost, negdje uz nekog osobito nadarenog i inovativnog vinogradara/vinara, no većina dobrih priča ipak dolazi iz trsja, u ovom našem slučaju iz Palatinata sa kosih do strmih položaja s tlom s dosta kamena koje obrađuju članovi VDP-a, regijske udruge stare nešto više od 100 godina. U Palatinatu, gdje je godišnje oko 1800 sunčanih sati a klima blaga tako da uspijevaju i mediteranske kulture stoga Pfalz nerijetko nazivaju njemačkom Toscanom, te gdje je ozbiljna produkcija vina počela nakon dolaska Rimljana, u prvom stoljeću nakon Krista, pod trsjem je oko 23,5 tisuća hektara, i to je, kažu, 15 puta veća površina od površine Vatikana. Pfalz je, nakon RheinHessena, po veličini druga od inače 13 vinskih regija u Njemačkoj. Oko 57 posto ukupnog sortimenta otpada na Rizling rajnski, dok Pinot bijeli i Pinot sivi te Chardonnay zauzimaju 24 posto, Pinot crni 14 posto. U Palatinatu je 26 etabliranih vinskih posjeda koji su članovi VDP-a. Svi članovi VDP-a na kolosijeku su prirodi prijateljskog pristupa u vinogradu i podrumu. Više od polovice njih je i s certifikatom eko odnosno bio-produkcije, to je, prevedeno na površinu pod trsjem, oko 68 posto, i u stalnom je povećanju. Godišnja proizvodnja članova VDP-a Pfalz, podatak je iz berbe 2013, kreće se oko 4.695.000 butelja mirnog vina i pjenušca. Najboljim godištem u Palatinatu smatra se 1811. U jednoj arhivi u Pfalzu postoji još nekoliko butelja vina iz te berbe, u kojoj je znao uživati i veliki Goethe. Zajednički znak svim našim članovima je orao s grozdom, der TraubenAdler, stavljen na ukrasnu kapicu na vratu butelje. Taj orao je jamstvo da se u butelji nalazi ponajbolje vino ponajboljih njemačkih proizvođača. On je simbol prirodi, okolišu prijateljske obrade vinograda, tradicijskog načina proizvodnje, razumijevanja tla i klime, nižeg prinosa, dugogodišnjeg iskustva i strpljivosti da vino kako treba sazrije. Naše poslanje je da, u ovome posvemašnje globaliziranome svijetu, ponudimo vina svojega terroirea, dakle ona koja istinski i uvjerljivo govore o svom porijeklu, znači o položaju, tlu, sorti, klimi, tradiciji glede stila, i umješnosti vinogradara/vinara. Da bismo s vinom postigli to što želimo, dakako, na dugi rok, prije nekoliko godina VDP je za vina svojih članova službeno izašao s klasifikacijom koja ističe i valorizira položaje, jer upravo vinogradski položaj i dakako prikladno ponašanje u trsju i u podrumu bitni su za iskaz specifičnog karakterističnog izričaja u organoleptici.

NIJE DOVOLJNO TEHNIČKI ISPRAVNO, TRAŽI SE i – KARAKTERNO, TIPIČNO

Razlog da se krene u taj novi oblik klasifikacije, po vrijednosti pozicija, dale su, čujem, posljedice Zakona o vinu uvedenog u Njemačkoj 1971. godine.

– Taj Zakon nije stimulirao kakvoću vina u smislu da ono bude ne samo tehnički ispravno nego da bude i karakterno, tipično za svako vinogorje, uže područje. Miješanjem grožđa s jako dobrih, dobrih i brojnih slabijih položaja označavanje je izgubilo puni smisao. Razina kvalitete nije se više mjerila i organoleptičkom tipičnošću. Sve više se počelo pribjegavati ostavljanju u vinu neprovrelog sladora, da ono bude koketnije i privlačnije što širem krugu potrošača. Došlo je do toga da je gotovo glavni parameter za određivanje kvalitete vina bio sadržaj neprovrelog šećera u njemu. U tehnički dobro opremljenom podrumu takvo se, podjednako, vino moglo kreirati svuda. To ambicioznim vinogradarima i vinarima koji su već bili članovi VDP-a ili su se spremali da to postanu, nije bilo dovoljno. VDP je htio u organoleptiku vratiti arome i okuse tipične za vino iz svakog vinogorja i iz svakog boljeg vinograda zasebno. To je nešto što ide u prilog tako važnim različitostima koje donose zanimljivost. Nekom potrošaču više će se dopasti ovaj a nekome onaj organoleptički izričaj, ali svatko će imati mogućnost šireg izbora, i to ne samo vina, nego i odredišta za turistički posjet, tj. kraja gdje je vino što se dopalo tipičnošću i nastalo, odnosno gdje nastaje.

Počeci rada na novoj klasifikaciji u VDP-u bilježe se negdje u osamdesetima prošlog stoljeća. Godine 1984. u Rheingauu je donesen manifest Charta Vereiningung u kojemu se govori o nužnosti nove klasifikacije, a 1993. predstavljen je u Stassbourgu dopunjeni manifest. Nekoliko renomiranih vinskih kuća iz Palatinata, konkretno npr. Dr. Burklin Wolf, Christmann, Koehler-Ruprecht Bernda Philippija i Mosbacher, predstavili su dokument Erklärung zur Lage, u kojemu detaljno pojašnjavaju priču o važnosti vinogradskih položaja i u označavanju vina, i u kojemu su iznijeli kriterije proizvodnje grožđa i vina prvenstveno suhog rajnskog rizlinga, te tražili obvezno uvođenje oznake vrhunskih položaja na etiketu vina. Od stručnjaka za vinogradarstvo, pedologiju, ekologiju, klimatologiju ali i od onih koji prate gospodarsku povijest zatražena je pomoć u ustanovljenju tih vrhunskih pozicija s jasno obilježenim granicama pojedine pozicije. U pravilnik o ponašanju u vinogradu i u podrumu uneseno je da maksimalni prinos po hektaru ne smije prelaziti 50 hektolitara, te da berba posebice za najbolje kategorije vina mora biti ručna, kao i to da je nužno selekcionirati grožđe. Udruga je odlučila i da se, da bi vina uopće konkurirala za znak VDP, kapljica mora redovito komisijski kušati naslijepo prije punjenja a, potom, i nakon buteljiranja. Kao slijed svega toga, 2001. godine iznesen je pred javnost model klasifikacije u obliku piramide, s time da dno te piramide čine, kako je navedeno, bazna vina VDP Guts Wein koja mogu biti proizvedena miješanjem grožđa iz raznih vinograda unutar nekog određenog vinogorja, njih je količinski ukupno najviše što na ilustraciji i pokazuje sloj označen na piramidi, a vrh da čini VDP Grosses Gewächs (dakle grand cru) koji je s najmanjom ukupnom produkcijom, logično, jer i ukupna površina tih najboljih pozicija je unutar vinogorja najmanja. VDP Guts Wein je uvod u kvalitetna njemačka vina koja u organoleptici  odražavaju karakterističnost, određenu tipičnost vezanu uz kraj. I ta vina, ma kako ih netko doživljavao kao ležerna, obična, pod kontrolom su VDP-a. Stupanj više su VDP Orts Weine, od grožđa iz boljih vinograda unutar teritorija neke općine u nekom određenom vinogorju, ali iz vinograda u vlasništvu vinske kuće, a ne i od kupljenoga grožđa. Prinos po trsu niži je. Za njih se rado veli da su ambasadori ne samo položaja (tla), nego i tradicijskih sorata u dotičnoj regiji. VDP Erste Lage je stupanj još više prema vrhu piramide, a vina se, ponavljam, proizvode od grožđa s prvoklasnih vinogradskih položaja unutar vinogorja gdje su optimalni uvjeti za uzgoj grožđa premium kvalitete. Ta su vina tijesno vezana uz ponajbolje tradicijske kultivare tipične za taj teritorij. Što se tiče sorata koje se smatraju tradicijskima i na koje se maksimalno i prvenstveno oslanjaju članovi VDP-a u Pfalzu, to su u prvom redu Rizling rajnski, zatim francuski kultivari odavna rašireni u Pfalzu (ne zaboravimo da je Pfalz uz samu granicu s Francuskom!) dakle Chardonnay, Pinot bijeli (Weisser Burgunder), Pinot sivi (Grauer Burgunder) i Pinot crni (Spätburgunder), potom tu su Muškat žuti (Gelber Muskateller), Traminac mirisavi (Gewürztraminer) i Scheurebe, križanac između Silvanca zelenoga (mama) i Rizlinga rajnskog (tata). Tipičnost u aromi i okusu kod vina 1 Lage/Gewächs znatno je bolje izražena. Vina imaju vrlo dobar potencijal odležavanja. U samoj špici piramide, VDP Grosses Gewächs, najbolje od najboljega, od grožđa je iz, reklo bi se, idealnih vinogradskih položaja, s trsova s vrlo niskim prinosom, od sorata ne samo tradicijskih za taj kraj nego, selektivno, kojima i baš i odlično paše neka dotična pozicija, prinos je još niži, tako da je riječ o vrlo ekspresivnoj dosta kompaktnoj kapljici s posebno visokim potencijalom odležavanja…   ♣

 VDPVDP klasifikacija, po francuskom sistemu: od baznih vina s dna piramide do VDP Grosse Lage ili grand cru na vrhu

_____________________________

JOSEF BIFFAR – Nekad je je zvijezda Deidesheima bio i podrum Josef Biffar, ali godine su učinile svoje i posustao je, imanje je prodano Japancima i sad je u rukama obitelji Tokuoka, u Japanu inače dosta snažne u sektoru ugostiteljstva i trgovine vinom. Kćerka glavnog gazde Fumiko Tokuoka, koja je studirala enologiju u Geisenheimu, od 1989. je u Deidesheimu, naime vlasnik Reichsrat Von Buhla bio je tada odlučio odustati od vinskog posla i dao je  imanje u najam familiji Tokuoka, pa je Fumiko tu postala upraviteljica. Ugovor je istekao predlani a vlasnička se obitelj Niederberger predomislila i ponovno preuzela Reichsrat von Buhl. Obitelj Tokuoka osigurala je svoj opstanak u Deidesheimu kupnjom imanja Josef Biffar, i Fumiko Tokuoka sad je upraviteljica tu. Kad je napuštala Reichsrat von Buhl, gdje je dugo surađivala s enologom i podrumarom Michaelom Laibrechtom, tog je enologa povela sa sobom u kuću Josef Biffar, koja se s preuzimanjem kormila od strane Fumiko Tokuoka osjetno okrenula prema pjenušcima. ■

OLYMPUS DIGITAL CAMERADeidesheim: Josef Biffar, sada u vlasništvu Japanaca, obitelji Tokuoka. Upraviteljica Fumiko Tokuoka pobrinula se da u prizemlju zgrade otvori wine-bar-restoran gdje sushi i druge japanske specijalitete uspješno kombinira s rizlinzima i pjenušcimaOLYMPUS DIGITAL CAMERA______________________________

FITZ RITTERFitz Ritter, također član VDP-a, vinski je podrum s dugom tradicijom – utemeljen je prije 200 godina. Sjedište mu je u središtu Bad Dürkheima, a obuhvaća stari šampanjski podrum iz 1837., najstariji te vrste u Palatinatu, te novi moderan podrum za mirno vino. Na uistinu prostranoj površini koju zauzima sjedište vinske kuće nalazi se neoklasicistička zgrada, prekrasno uređeni vrt za koji vele da je najljepši vrt na Njemačkoj vinskoj cesti. U njemu su jedno od naširih stabala Ginca Bilobe u Njemačkoj, zatim 400 godina stari hrast, a tu je i jedinstvena RebArena odnosno Arena vinove loze. U zgradi su lijepo uređene velike prostorije, idealne za različite svečanosti.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAFitz Ritter, Bad DürkheimFitz Ritter innenhof

Fitz kusaonica Imanje od 2007. vodi Johann Fitz, iz devete generacije obitelji. Proizvodnja grožđa i vina je s prirodi prijateljskim predznakom, prati je i službeni eko-cerftifikat. ■

Fitz Ritter vinotekaFitz Ritter: vinoteka

Fitz Ritter vrtFitz Ritter: najljepši vrt na Njemačkoj vinskoj cesti!

Fitz Johann Ritter trsjelJohann Fitz u vinogradu

_______________________________

VDP logoPITANJA ZA VDP – Kakva pravila vezano uz rad u vinogradu i podrumu te uz komercijalizaciju vina vrijede za članove VDP-a? Odgovore na neka pitanja dobio sam zahvaljujući Alexiji Putze iz udruge VDP:

VINOGRAD

  • Postoji li neka obveza vezano uz minimum broja trsova zasađenih po hektaru?

O gustoći nasada po hektaru u pravilniku VDP-a ne govori se.

  • Način rada u trsju: propisuje li se pravilnikom da je obvezan eko-pristup?

Za sve članove VDP-a obvezno je, i bez napisanoga o tome, da u trsju rade na prirodi prijateljski način. Za članove VDP-a eko-pristup razumljiv je sam za sebe. Članovi VDP-a svjesni su da su tlo i stupanj njegove plodnosti bitni čimbenici u proizvodnji visokokvalitetnog i zdravog vina.  Zasad međutim nemamo fiksirani zajednički standard, u smislu da to mora biti npr. za sve certificirana organska ili biodinamička proizvodnja. Velika većina vinskih posjeda unutar VDP-a članovi su neke od službenih eko-asocijacija i gotovo svi među njima imaju i certifikat o eko-proizvodnji.

  • Postoji li u pravilniku VDP-a točka koja nalaže priklon nekom od uzgojnih oblika, ili je svatko slobodan da odlučuje kako želi?

Glede izbora uzgojnog oblika u vinogradu nema propisanih pravila.

  • Gnojidba?

Nismo unosili u pravilnik način gnojidbe jer, kako je rečeno, najveća većina proizvođača unutar VDP-a članovi su neke od eko-organizacija i oni slijede regule koje propisuju te organizacije.

  • Zaštita od bolesti vinove loze?

Odgovor na ovo pitanje također proizlazi iz spomenute činjenice o članstvu brojnih VDP-proizvođača u eko-udrugama, dakle kad je već toliki broj naših vinara u eko-asocijacijama logično je da je sustav zaštite trsja na eko-kolosijeku

  • Berba grožđa: kakva je tu situacija?

Berba u punoj zrelosti grožđa. Ručno branje obvezno je za vina koja u klasifikaciji aspiriraju na oznake VDP.ERSTE LAGE i VDP.GROSSEs GEWÄCHS.

PODRUM

  • Maceracija na nižim temperaturama dozvoljava se?

Da.

  • Kakva je situacija s kvascima: divlji, autohtoni, selekcionirani na licu mjesta, kupovni, selekcionirani bilo gdje u geografskom smislu?

Nije se inzistiralo na toj točki, izbor kvasca prepušten je proizvođaču. Članovi VDP-a, svjesni svoje odgovornosti za kakvoću i autentičnost vina, izrazito su skloni tome da koriste vlastite kvasce za alkoholno vrenje, i nastoje za nastanak svojih vina koristiti one selekcionirane iz njihovih vinograda odnosno selekcionirane iz vinograda u njihovu vinogradarskome kraju.

  • Gdje proizvođači iz VDP-a mogu kupiti kvalitetne kvasce selekcionirane iz pojedinih njemačkih vinogorja?

Sveučilište u Geisenheimu i Enološki Institut u Neustadtu tijesno surađuju s proizvođačima po pitanju kvalitetnih sojeva autohtonih kvasaca.

  • Uporaba drveta u procesu fermentacije i dozrijevanja: preporučuje li VDP proizvođačima inoks, odnosno određene drvene bačve da se ne bi narušile autentičnost i tipičnost vina, ili nikoga od svojih članova ne obvezuje na korištenje neke od tih posuda?

Svakome proizvođaču prepušteno je da sam, prema svojoj vinskoj filozofiji i prema tipu vina, odluči koju će vrstu posude rabiti za fermentaciju, odnosno dozrijevanje. Proizvođači se odlučuju za ovu ili onu posudu ovisno o sorti vinove loze i o položaju vinograda, ali i vezano na tradiciju proizvodnje vina u nekome kraju. Zasad to funkcionira jako dobro, organoleptika posebice u najvišem kvalitativnome rangu u skladu je s onime što se smatra tipičnime za neko područje.

  • Eno-aditivi u vinskoj produkciji: dopušteni, ili ne?

Proizvođači unutar VDP-a mogu ih koristiti, ali samo u skladu s Vinskim zakonom Njemačke.

  • Bistrenje, filtracija, posebice za najbolja premium vina?

Pravilnik VDP-a ne brani ni bistrenje ni filtraciju.

  • Puštanje vina na tržište, po boji (bijela, ružičasta, crvena) i kategorijama (Orts Weine, 1 lage, Grosse Lage): s kojim datumom poslije berbe vina smiju van iz podruma?

Vina VDP.Erste Lage debitiraju na tržištu s prvim svibnjem u godini nakon berbe. I visokopredikatna slatka vina VDP Erste Lage smiju na tržište tek s prvom svibnjem u godini što slijedi godište berbe. VDP Grosse Gewächse bijela vina smiju izaći s 1. rujnom u godini što slijedi godište berbe, a VDP Grosse Gawachse crvena vina s 1. rujnom druge godine što slijedi godište berbe. Pravilnik ne propisuje posebno izlazak kapljice s oznakom Guts Weine i Ortsweine.

  • Kako je s kontrolom: obavlja li se ona kroz cijelo vrijeme procesa proizvodnje, nasumice?

Unutar VDP-piramide kakvoće obvezatnoj posebnoj kontroli podložna su samo vina što aspiriraju na oznaku VDP Erste Lage i VDP Grosses Gewächs. Vina se službeno kušaju barem dva puta, jednom prije punjenja u bocu i onda još i nakon punjenja. Prođu li uzorci na obje degustacije glede kvalitete i tipičnosti dobivaju pravo na prestižne oznake.

  • Što se događa ako nešto pođe po krivu?

U prvoj fazi nastojimo to riješiti na regijskoj razini, ali ako je nešto osobito komplicirano imamo i organizam na nacionalnoj razini.

  • Tko sjedi u tijelu što odlučuje o tome hoće li se dati vinu dopuštenje da dobije prestižnu oznaku – jesu li to samo lokalni proizvođači i enolozi, ili enolozi iz drugih njemačkih vinskih područja, jesu li prisutni i funkcionari iz državnih institucija?

Članovi regijske degustacijske komisije mijenjaju se, no komisija je uvijek dominantno sastavljena od enologa i proizvođača članova VDP-a, ponekad se pozovu i enolozi sa strane, te novinari i profesori enologije iz raznih vinskih sveučilišta.

  • Zasad klasifikacija koju je donio VDP nije pokrivena i njemačkim vinskim zakonom. Kad mislite da bi se to napokon moglo dogoditi?

Teško je predvidjeti kada će se to dogoditi, i hoće li uopće na naša klasifikacija biti pokrivena i njemačkim vinskim zakonom. Ali primjećujemo da mnogi visokokvalitetni proizvođači u Njemačkoj slijede ovaj naš način, dakle uočavaju da je to pravi put. A to nam je i cilj, biti na pravome putu. U ovome trenutku vinska industrija u Njemačkoj očito nije spremna da se harmonizira na taj način, pod jednim krovom. Što se tiče njemačkog vinskog zakona, on je dosta nefleksibilan, krut, i dugo mu treba za bilo kakve korekcije i revizije. Nadamo se da će se ovaj naš sustav s vremenom pokazati kao najispravniji, jer njime klasificiramo i ističemo kakvoću kroz porijeklo i izvornost a sve to prezentiramo potrošačima na vrlo razumljiv način.

_______________________________

AUSTRIJSKA PJENUŠAVA PIRAMIDA – Nije riječ o piramidi kvalitete baziranoj na ekstra položajima, ali jeste riječ o piramidi kakvoće – pjenušaca.

Austrijanci imaju svoj sustav zaštite i označavanja D.A.C. – Districtus Austriae Controllatus, a odnosi se na težnju da se maksimalno valoriziraju tipične vrijednosti pojedinoga vinorodnog područja, od vrhunskih vinogradskih položaja do domaćih sorata (primjerice posebno Veltlinca zelenoga, Frankovke…). Sad su Austrijanci predstavili svoju piramidu vrijednosti u sektoru pjenušaca.

Uveli su i Dan austrijskog pjenušca, svake godine 22. listopada, dakle u terminu koji već naviješta sezonu predblagdanskog šopinga. Kroz razne manifestacije toga dana i od toga dana prema blagdanima nastoji se kod potrošača pojačati interes za pjenušce od sorata karakterističnih za Austriju i proizvedene u Austriji od baznog vina dobivenog od grožđa iz vinograda u Austriji. Krajem godine u Austriji se potroši oko 12 milijuna butelja pjenušca, a po nekim anketama proizlazi da je već od tri butelje pjenušca jedna iz kompletno austrijske proizvodnje. Htjelo bi se postići i bolji rezultat…

Austrijanci su 2013. ustanovili ured za pjenušava vina Sparkling Wine Comitee, nastao velikim angažmanom i samih domaćih proizvođača pjenušaca i Austrijskog ureda za vinski marketing AWMB. Predsjednik je Herbert Jagersberger. Velike nade polažu se glede pjenušaca u berbu 2014., godište koje je, u posljednje vrijeme, klimatološki i bilo najbolje za alkoholno laganija vina s dobrom ukupnom kiselošću. A takva vina kao bazna odlična su baš za pjenušac. S ovim uredom i inicijativama AWMB-a nadaju se da bi 2014. mogla u konteklstu pjenušaca ući zlatnim slovima zapisana u povijest austrijskoga vina.

– U proizvodnji mirnoga vina Austrija je već desegnula rub najviše svjetske kvalitativne razine, sad nam je cilj to učiniti i u domeni pjenušaca 100 posto austrijske produkcije. Zamišljeno je da proizvodi s vrha piramide odgovaraju najvišim standardima u produkciji pjenušaca, npr. onima iz Champagne te talijanske Champagne Franciacorte – kaže Willy Klinger, glavni direktor AWMB-a, i dodaje: – Početna kategorija Level 1 ili Razina 1 piramide kvalitete pjenušaca odnosi se na pjenušce od baznog vina proizvedenoga u Austriji od sorte karakteristične za neko područje Austrije a s minimumom od devet mjeseci odležavanja na talogu prije puštanja na tržište. Razina 2, koja je iznad, obuhvaća pjenušce proizvedene u Austriji od baznog vina od austrijske sorte ali obvezno tradicijskom metodom drugog vrenja u boci te s minimumom od 18 mjeseci ležanja na talogu u butelji prije degoržiranja. Najvišu kategoriju, vrh piramide, čine pjenušci proizvedeni u Austriji klasičnom šampanjskom metodom od austrijske sorte iz vinograda unutar određene općine, pri čemu se na etiketi navodi naziv toga vinograda i općine gdje se on nalazi, minimum odležavanja na talogu u butelji nakon druge fermentacije je 30 mjeseci.

Austria sparkling pyramide +Piramida kakvoće austrijskih pjenušaca

Pravilnik sadrži i točke vezane uz način rada u vinogradu, maksimalne dopuštene prinose, termin berbe, način berbe (obvezno je ručno branje!), nježno prešanje da se izbjegne gorčina i da se ne podiže pH, bitan za kiselost i svježinu. Sve to treba pratiti i odgovarajuća strategija u marketingu. Austrijski proizvođači pjenušaca i AWMB taj cijeli pravilnik, koji je u fazi finiširanja, namjeravaju u tijeku ove godine progurati u austrijski vinski zakon.

Prema strukovnim kućama koje vode statistiku vezanu uz potrošnju i potražnju, pripadnost proizvoda nekoj regiji postala je iznimno važna. Rezultati istraživanja govore da je danas regijska pripadnost proizvoda za kupca važnija i od toga je li dobiven ekološkim načinom! Da bi pjenušac mogao službeno nositi oznaku Austrian Sparkling Wine, što nije sinonim od Sekt hergestellt in Österreich, 100 posto baznog vina mora biti proizvedno u Austriji od sorata tipičnih za pojedina austrijska područja.

Mogli bismo ne samo u kategoriji kvalitete nego i u kategoriji iskrenog domoljublja iz ovoga svega i mi mogli naučiti.■

SuČ – 01/ 2015

Burgenland/AUSTRIJSKA ISKUSTVA i DRAGULJI GRADIŠĆA

UZ ULAZAK HRVATSKE U EUROPSKU UNIJU OBIŠAO SAM NEKOLIKO INOZEMNIH VINORODNIH PODRUČJA, MEĐU PRVIMA ONO UZ NAJVEĆE EUROPSKO STEPSKO – NIUZALJSKO ILI NEŽIDERSKO JEZERO, TAMO GDJE SU OSTACI ALPA NA PRIJELAZU U PANONSKU REGIJU

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Sredina 2013. za Republiku Hrvatsku službeno je označila veliku prekretnicu: ušli smo u Europsku Uniju, što nam je donijelo i neka nova pravila ponašanja, ali nove mogućnosti. Iako smo zemlja s tradicijom u vinogradarstvu i proizvodnji vina dužom od 2000 godina, tek u novije vrijeme krenuli smo s ozbiljnijim nastojanjima da nas svijet prepozna i prizna i po dobroj plemenitoj kapljici. Danas je to važnije nego što je bilo valjda ikad prije, jer konkurencija etiketa u svijetu je velika, ali i jer je u modernome društvu Bakhov nektar postao nešto što je mnogo više od proizvoda namijenjenoga da se prodaje tek kao piće samo za sebe. Vino je fenomen koji, kao što lokomotiva vuče vlak, i izvan segmenta uzgoja grožđa, proizvodnje vina i jednostavne trgovine vinom pokreće cijeli niz gospodarskih aktivnosti, prvenstveno onih nazočnih u neobično obuhvatnoj i višeslojnoj te profitabilnoj – stoga danas u svijetu i jednoj od najznačajnijih! – privrednoj grani kao što je turizam.

Uz ulazak Lijepe naše u EU krenuo sam malo po Europi, u znane vinske zemlje, i u svjetski čuvena vinorodna područja, a i u svjetski glasovite podrume. Pa, da vidimo što se tamo događa s vinom i oko njega.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Vinorodni dijelovi Austrije smješteni su na istoku zemlje, uz državnu granicu sa Češkom na sjeveru, Slovačkom na sjeveroistoku, Mađarskom na jugoistoku i Slovenijom na jugu. Najviše hektara je u Donjoj Austriji (Niederösterreich), tu su, uz rijeku Dunav, glasovita vinogorja Kamptal, Kremstal i Wachau, zatim Traisental, pa Wagram i Weinviertel, druga po veličini vinska regija je Gradišće odnosno Burgenland. Na sjeveru Gradišća, uz Niuzaljsko ili Nežidersko jezero, vinogorje je Neusiedlersee. Uz taj sjeverni dio Gradišća drže se Thermenregion, Carnuntum i Beč. Dio Gradišća u sredini zvan je MittelBurgenland (Srednje Gradišće), a dio na jugu SüdBurgenland (Južno). Uz granicu s Južnim Gradišćem je Štajerska, koja se dijeli na WestSteiermark (Zapadnu), Süd-ostSteiermark (jugoističnu) i SüdSteiermark (južnu), taj predio je uz samu državnu granicu sa Slovenijom

Za prvo odredište izabrao sam Austriju i njenu vinorodnu pokrajinu Burgenland. Burgenland stoga što ima doista sjajna vina, od bijelih i crnih pa do visokih slatkih predikata, ali i zato što je Gradišće i povijesno vezano za Hrvatsku. A Austriju ne samo iz razloga što nam je zemljopisno blizu, nego i zbog stoga što se neposredno uoči ulaska u EU ona što se tiče internacionalne razine tržišta vinom nalazila u sličnoj situaciji kao mi sada.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Burgenland, Gradišće, oko 14.000 hektara pod trsjem

Potrošnja vina u Austriji počivala je na domaćoj produkciji, a Austrija, u ono vrijeme još uvijek na neki način i s teretom velike vinske afere sredinom osamdesetih godina ali i s proizvodnjom debelo orijentiranom na kapljicu za tipičan tadašnji austrijski ukus (laganije, svježe, kiselkasto-slatkasto, nekomplicirano, za piti na količinu), strahovala je od mogućih teških posljedica po svoju vinsku branšu kad padnu granice i kad na domaće tržište počnu stizati vina odasvud pa i po povoljnijim cijenama od onih domaćih, s druge strane strahovanja su bila vezana i uz tadašnji nivo sposobnosti Austrije da svojim vinom uspješno prodre na druga tržišta.

Crni scenariji koje su najavljivala spomenuta strahovanja nisu se ostvarili: Austrija je od internacionalno u vinskome smislu anonimne zemlje upravo nakon što je ušla u EU postala jedna od najcjenjenijih vinskih zemalja svijeta!

Brojke s kojima je u ožujku 2013. izašao Statistički zavod Austrije govore i o novom rekordu ostvarenome u austrijskoj vinskoj branši u financijskome smislu u 2012. godini. Ukupni opseg austrijskog izvoza vina dosegnuo je 47,4 milijuna litara, a vrijednost izvoza 132,2 milijuna eura, što je u obje grupe porast od oko pet posto u odnosu na prethodnu godinu. Ovaj najnoviji financijski uspjeh Austrijanci vide kao rezultat bitnog smanjenja izvoza otvorenoga vina te istodobno i bitnog povećanja izvoza buteljiraniih vina, koja, dakako, imaju višu cijenu, pa se eto lijepo pokazalo da se i s ukupno manjom količinom vani plasiranih litara može ostvariti osjetno bolji prihod.

U 2002. godini, dakle prije jednog desetljeća, Austrijanci su izvozili oko 55 milijuna litara vina u bačvama, tj. rinfuzi, a tek 19,5 milijuna litara vina u buteljama, ukupno je to bilo oko 75 milijuna litara. Izvoz rinfuze bio je tada gotovo triput veći od izvoza vina u butelji. Međutim desetljeće poslije, znači u 2012. godini, oni su izvezli ukupno gotovo 30 milijuna litara manje nego 2002., ali je odnos rinfuza-butelja znatno izmijenjen nauštrb rinfuze: čak 40 milijuna litara išlo je u inozemstvo kroz butelje, a samo 7,4 milijuna litara rinfuzno. Značajno su se odmaknuli od kategorije jeftinoga proizvoda i uspjeli su se na međunarodnome tržištu pozicionirati u grupi proizvoda s dobrim odnosom između kakvoće i cijene. Dosegnuli su prosječnu cijenu od gotovo tri eura i sad se guraju u cjenovni rang između tri do šest eura. Povećanje količina izvezenih butelja i stečena visoka reputacija na vrlo važnim europskim tržištima kao Njemačkoj, Švicarskoj, i Nizozemskoj, ali i na tržištu SAD, sada im, kako kaže Willy Klinger, direktor organizacije Austrian Wine Marketing Board (Austrijski ured za vinski marketing), uvelike pomažu i u poslovanju s dosta teškim tržištima kao što su Japan, te otvarajuća mnogoljudna perspektivna Kina.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Willy Klinger, direktor Austrian Wine marketing Boarda

DISTRICTUS AUSTRIAE CONOTROLLATUS
Austrijski proizvođači marljivo su kroz proteklih desetak godina dizali kakvoću svojih vina, nastojeći maksimalno zadržati naglasak na tipičnosti kapljice po područjima ali na način da istodobno vina budu organolepotikom prihvatljiva internacionalnom potrošaču. Da bi bolje istaknuli svoja vinogorja i uža područja, Austrijanci su uveli novu apelacijsku oznaku DAC – Districtus Austriae Controllatus, bitnu s marketinškog stanovišta jer kroz nju se u prvi plan stavlja geografsko područje, koje imaju samo oni, a ne sorta, koju može imati svatko i svugdje. Apelacija Districtus Austriae Controllatus (DAC), koja označava kvalitetno vino iz specifičnih područja, ograničena je samo na najtipičnija vina dotičnog predjela, a postoji u varijanti classic, u koju spada kapljica srednjega tijela i s naglaskom na voćnosti, te reserve, dakle ambicioznije proizvedeno tipično vino kraja, sa snažnim tijelom i s velikim potencijalnom za odležavanje. Vina označena s DAC ne trebaju na etiketi nositi naziv sorte, dovoljan je samo naziv područja odakle su, a, kao primjerice u Burgundiji, za svako područje točno je određeno koje sorte su u pitanju.

Austrijanci su se odlično organizirali u marketingu. Jedna od svakako ključnih osoba u austrijskom vinskom marketingu upravo je spomenuti Willy Klinger, s kojime smo porazgovarali o nekim austrijskim iskustvima vezano uz svojedobni ulazak Austrije i EU te vezano i uz sadašnje stanje austrijske vinske industrije u poslovnome smislu.

Zamolio sam Willyja Klingera da ukratko predstavi vinogradarsko-vinsku Austriju. Evo što je rekao:

– Vinogradarska Austrija nalazi se u pojasu nešto svježije klime, između 47 i 48 sjeverne paralele, njena vinorodna područja su, u odnosu npr. na glasovite francuske vinske centre Beaune u Burgundiji i Reims u Champagnei, upravo na geografskim širinama između ta dva grada. Tla su, ovisno o pozicijama, vulkanska i kamenita, zatim s dosta loessa odnosno prapora, pjeskovita i ilovasta.. Usporedi li se to geografski s drugim znanim europskim vinskim centrima, može se kazati da je vinogradarski dio Austrije smješten između burgundijskog Beaunea i šampanjskog centra Reimsa. Austrijski vinogradi nalaze se na istočnome dijelu zemlje, uz granicu sa Češkom na sjeveru pa Slovačkom i Mađarskom na krajnjem (sjevero- i jugo-) istoku, i Slovenijom na jugu. Tla su, ovisno o pozicijama, vulkanska i kamenita, zatim s dosta loessa odnosno prapora, pjeskovita i ilovasta. Austrija ima oko 46.000 hektara vinograda, 20.000 uzgajivača grožđa na svakoga od kojih, gleda li se u prosjeku, otpada oko 2,26 hektara vinograda. Posjedi i jesu uglavnom površinski mali i po tome smo, barem kako sam čuo o situaciji kod vas, dosta slični Hrvatskoj. U Austriji oko 6500 pogona buteljira vino, u kategoriji kvalitetnoga. Proizvodnja vina godišnje u meteorološki normalnoj godini kreće se oko 2,5 milijuna hektolitara. Izvozimo nešto manje od 50 milijuna litara, a toliko vina i uvozimo, potrošnja se kreće oko 2,5 milijuna hektolitara, dakle račun je izravnan.

Gdje se najviše troši austrijsko vino?

– Od količine koja ostaje u Austriji oko 41 posto popije ga se po restoranima, dakle u segmentu ugostiteljstva, 31 posto produkcije konzumira se u austrijskim kućanstvima, gastarbajteri ga popiju nešto više od pet posto. Najveća vanjska tržišta su Njemačka, sa 32,6 milijuna litara od čega ostvarujemo prihod od 71,8 milijuna eura, Švicarska sa 2,4 milijuna litara i s realiziranih čak 14,9 milijuna eura, SAD s 1,7 milijuna litara i sa 7,6 milijuna eura, slijede Nizozemska s 1,2 milijuna litara i 4,7 milijuna eura, Švedska sa 0,8 milijuna litara litara i 3,6 milijuna eura, Velika Britanija s 0,3 milijuna litara i s 2,3 miliuna eura, te Finska sa 0,4 milijuna litara i s dva milijuna eura prihoda.

Najraširenija sorta u Austriji je Veltlinac zeleni odnosno Grüner Veltliner. Slijede, od domaćih, Neuburger, pa Zierfandler, Rotgipfler, Veltlinac crveni, Zweigelt, Frankovka, Lovrijenac i Blauer Wildbacher. Oko 30 posto vinograda u Austriji pokriva Veltlinac zeleni. Od internacionalnih kultivara tu su, kao najzastupljeniji, Rizling rajnski, Sauvignon Blanc, Muškat žuti ili Muskateller, Pinot bijeli, Chardonnay, Pinot crni.

Po riječima Willyja Klingera, oko 20 posto austrijske poljoprivrede je na kolosijeku organske produkcije, a od toga u kontekstu vina riječ je o gotovo 10 posto, zatim, nekih 75 posto je u sustavu integrirane proizvodnje dakle s minimumom intervencija. Najveći prinosi kreću se oko devet tona po hektaru odnosno do najviše oko 65 hl po hektaru. Klinger ističe kako Austrijanci proizvode većma manufakturno, autentično, obiteljski, s karakterom, dok je aktualni svjetski trend, koji nameću velike kompanije i iz velikih zemalja, prvenstveno komercijalni, industrijski, tehnički odlično odrađeni ali i dosta unificirani proizvod. Upravo taj prirodi prijateljski uzgoj te vina s tipičnošću i s karakterom daju na tržištu vrlo dobar vjetar u leđa austrijskome vinu, dodaje Klinger. I napominje kako austrijsko vino obilježava sedam elemenata a to su tlo, klima, sorte, kultura prema tome piću, ljudi koji se vole veseliti uz vino, briga za prirodni okoliš, te velike mogućnosti sljubljivanja vina s jelima raznih kuhinja.

AUSTRIAN WINE MARKETING BOARD
Već spomenuta marketinška organizacija Austrian Wine Marketing Board, kojoj je eto Klinger na čelu i koja u energičnom radu na promociji austrijskoga vina koristi svaki detalj što ga smatra komparativnom prednošću, vrlo je dobro umrežena, snažna i učinkovita. Izvori financiranja dolaze s više strana. Evo i strukture vlasništva AWMB-a:
Vlasnici Austrian Wine Marketing Boarda su vinska industrija s 50 posto udjela, i regijske vlasti s 50 posto. Konkretno, prvih 50 posto vlasništva podijeljeno je na 25 posto koji otpada na Poljoprivrednu komoru i na 25 posto koji otpada na Gospodarsku komoru Austrije. Što se tiče regijskih vlasti, vlasništvo je raspodijeljeno ovisno o veličini površina pod trsjem. Pokrajine Donja Austrija i Burgenland kao najveća austrijska vinorodna područja drže po 15 posto udjela, a Štajerska i grad Beč po 10 posto. Proračun AWMB je oko osam milijuna eura, s time da 3,3 milijuna eura osigurava vinska industrija, konkretno vinogradari/vinari sa po 55 eura po hektaru godišnje, te proizvođači vina/ otkupljivači grožđa sa po 1,1 euro po hektolitru proizvedenoga vina, zatim 3,3 milijuna eura godišnje osiguravaju regijske vlasti, a 0,7 milijuna eura daje država Austrija, isto toliko dolazi iz fondova EU.

– Austrija, koja – naglašava Willy Klinger – kao mala zemlja ne može konkurirati s velikim količinama vina ali na tržištu se u globalnoj konkurenciji s količinski velikim igračima može uspješno nositi s manjim serijama karakternih i tipičnih vina, osobito mnogo polaže na marketing vina, a on se uvelike, osim na kakvoći i karakternosti te geografskoj pripadnosti proizvoda, bazira i na tipičnoj lokalnoj hrani, tradiciji, kulturi, na pružanju edukacije vezane uz vino, zatim na tijesnoj suradnji s domaćim ali i utjecajnim inozemnim medijima javnog informiranja. Mi općenito u Austriji volimo živjeti u lijepom i uređenome okruženju, a kad govorimo o vinu želimo i da ambijenti u koje pozivamo u goste na čašicu budu dotjerani, posebni. Naročito se trsimo da podrumski kompleksi budu ne samo suvremeno opremljeni radi kvalitetnije proizvodnje vina, nego i da se ističu i u segmentu arhitekture, a i da se sadržaji u njima, tj, uređenost, dekoracije, namještaj pa i programi poput wellness i spa, lijepo uklapaju u današnje shvaćanje visoke kakvoće življenja. Ovakav pristup stvara jaki magnet za turističke posjete, za vinski turizam.

————————————————————————————

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Središte edukacije: Weinakademie Österreich, Austrijska vinska akademija u gradiću Rustu

Schuller i mi

Voditelj MW Josef Schuller u razgovoru s nama u dvorištu Akademije

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Dr. Josef Pepi Schuller MW, prvi austrijski Master of Wine. Diplomu je stekao 1998. godine. Schuller je Gradišćanac i izvrsno govori hrvatski, to je gradišćanski hrvatski s nizom izraza koji se u modernome hrvatskome više i ne rabe

AUSTRIJSKA VINSKA AKADEMIJA – Ustanova za edukaciju o vinu utemeljena je u Rustu 1989. godine kao Gradišćanska vinska akademija, Weinakademie Burgenland, tek potom postala je Austrijskom vinskom akademijom. Godišnje se u njoj održi oko 850 seminara, koje, kaže mi direktor/voditelj Josef Schuller MW, pohodi oko 17.000 osoba željnih znanja o vinu, bilo iz profesionalnih razloga, jer se npr. bave trgovinom vinom, ugostiteljstvom, bilo iz privatnih hedonističkih razloga.
Start je s baznim tečajevima, slijede napredni, i tako se, polažući više razine, dolazi do diplome Vinskog akademika (Weinakademiker). Austrijska vinska akademija tijesno surađuje s ustanovom Wine & Spirits Educational Trust iz Londona, kao i s Institutom Masters of Wine, tako da su njeni tečajevi priznati kao dobra osnova za osvajanje titule MW.
Austrijska vinska akademija na partnerskoj osnovi surađuje po pitanju seminara ali i održavanja određenih vinskih manifestacija s palačom Coburg (Palais Coburg). Vlasnik palače Coburg je Nijemac Pürringer, koji je za direktora angažirao eksperta Franka Smouldersa. U podrumu Palače, čujem, postoji vina u vrijednosti oko 25 milijuna eura! Akademija surađuje i s vinogradarsko-vinarskom školom u švicarskome Wädenswillu.
Tečajevi do titule Master of Winea odvijaju se u Londonu, Bordeauxu i Rustu. Cijena tečaja u trajanju od tjedan dana npr. na temu najboljih svjetskih vina i s naslovom Fine & Rare Vein Course stoji oko 6000 eura. Jedan od polaznika toga tečaja je i iz Hrvatske! Trošak pak nauka do diplome MW a koji u prosjeku traje nekih četiri do pet godina i u tijeku kojega treba i dosta putovati svijetom, penje se i do 30.000 eura! ∎

—————————————————————————-

Vrlo je važno navedeno opredjeljenje Austrijanaca prema edukaciji vezanoj uz vino, naime što je potrošač educiraniji veći su izgledi da troši vina više kakvoće i skuplja. Austrijanci su utemeljili Vinsku akademiju, sa sjedištem u gradiću Rustu na obali Niuzaljskog jezera u Burgenlandu, povezali su se s engleskim WSET-om (Wine and Spirits Educational Trust) i Institutom Masters of Wine, tako da se dio edukacije odvija i kod njih. Interes za prohađanjem je velik, kroz seminare uvijek postoji velika mogućnost jače prezentacije primjera i kroz austrijske uzorke i austrijska vinogorja, jedno s drugim odlična je promidžba i vina i kraja, pa u konačnici i zemlje. Edukacija inače ide od osnovnog tečaja prema naprednome 1, pa prema diplomi WSET, zatim do titule Vinskog akademičara (WeinAkademiker) i na kraju do titule Master of Wine.

I još nešto: AWMB, razmišljajući slojevito poslovno, pobrinuo se i za proizvode suvenirske i praktične vrijednosti, poput majica, kišobrana i nekih drugih predmeta na kojima je dakako obvezno, negdje jače a negdje diskretno decentno, otisnut znak austrijskoga vina te koji se daruju ali i prodaju, pa se eto s tima koji se prodaju ostvaruju dva efekta: promidžba i zarada od plasmana predmeta…

Kao rezultat svega, Austrijanci bilježe porast svojega (vinskoga) turizma, podaci vele da je od 1995. do 2008. narastao za 1,2 posto. Od ukupnog broja turista u Austriji najviše onih vinskih je upravo Austrijanaca, slijede Englezi, pa Amerikanci, Mađari, Nijemci, Nizozemci, Talijani, Švicarci Francuzi, Česi, Rumunji, Danci i Belgijanci…

ŠTO NAM JE ČINITI?
Pitam Willyja Klingera kakvi su njegova razmišljanja i preporuke na temelju austrijskih iskustava, o čemu mi sada kad smo u EU trebamo jače voditi računa.

– Ako to već nije učinjeno, zasigurno valja najprije napraviti inventuru u branši kod kuće, i razmotriti aktualnu situaciju oko vina i oko tržišta vani. Vinski svijet jače se promijenio u posljednjih 30 godina nego u tisuću godina prije toga. Može se govoriti općenito o eksploziji kakvoće. U tehničkome smislu kvaliteta svih vrsta vina drastično se poboljšala. Enolozi, winemakeri dobili su iznimno mnogo na važnosti. Proizvođači su sve profesionalniji, ništa se više ne prepušta slučaju. Francuska više nije jedini lider. Snažno su se kakvoćom i uspješnosti na tržištu izdignuli Talijani, tu su i Španjolci. Pojavilo se dosta zemalja-novih proizvođača vina, sve značajniji igrači na tržištu su zemlje Novoga svijeta. Konkurencija na tržištu sve je žešća. Otvorila su se nova tržišta. SAD su se vinule među tri do četiri najvažnija tržišta na svijetu. Treba nešto naučiti i iz primjera Australije, koja je svojedobno naglo počela bilježiti sjajne uspjehe u izvozu, to je dalo poticaje za novu, jaču sadnju vinograda ali onda su nastupili problemi s plasmanom, dakle nužno je biti razuman i dugoročno razmišljati te donositi odluke na temelju dobro proanaliziranih okolnosti i predviđenih trendova.

Klinger se osvrće i na način distribucije, plasmana:

– Promjene se bilježe i u načinu distribucije i prodaje vina. Supermarketi nude ne više samo jeftino, nego i sve bolja i na polici skuplja vina, zahvaljujući obogaćenju ponude još i na bazi pažljivije selekcije uspjeli su i znatno povećati prodaju kapljice. Diskontne prodavaonice također već prodaju vina i s višim cijenama. Vinoteke kao specijalizirani dućani profilirale su se prvenstveno kao ponuđači visokokvalitretnih vina. Izravna prodaja vina na vinskome posjedu vrlo je važna za napredak vinskog turizma. Proizvođači vina uvelike se udružuju u manje interesne skupine radi bolje promidžbe vina svojega područja. Osjetno se razvila prodaja vina putem interneta. U sve većem broju ugostiteljskih objekata buteljirano vino nudi se i na čašu. Što se tiče ponašanja potrošača, valja biti svjestan da se smanjila potrošnja vina u većini zemalja tradicijskih proizvođača plemenite kapljice, zatim da se nakon perioda jagme za crnim vinom, poslije one čuvene američke TV-emisije French Paradox, u posljednje vrijeme eto sve se više traži bijelo vino. U konzumaciji sve šire se s prijašnjeg običnog pijenja prelazi na kušanje. Ne znači to nužno da se u konačnici popije bitno manja količina, ali kušanje je nešto što ima priču i može ga se svrstati u domenu određenog edukacijsko-zabavnog programa realizacijom kojega je ponuđaču moguće zaraditi više a potrošač dobije veće zadovoljstvo. Valja svakako voditi računa i o tome da potrošač može biti i nevjeran i da se lako prebacuje s neke etikete na drugu i s nekog proizvođača na drugoga. Vino je postalo dio stila i kulture življenja, lifestylea, vino je orestižan dar, Wine & Dine isprofiliralo se kao znak određene rafiniranosti, i imućnosti. Budući da je vino u društvenom životu steklo vrlo visoki image, budući da je ponuda golema i za sve je ukuse i afinitete, budući da je zemalja kao tržišta i poprišta konzumacije vina kao i naroda i narodnosti mnogo, logično je da se morao razviti i novi način komunikacije vezano uz vino, dakle bitne su dobro osmišljene pa i učestale prezentacije i to po mogućnosti uvijek na jeziku koji šira sredina gdje se vino prezentira razumije. Danas se i u segment vina debelo ugurao engleski kao univerzalni jezik. U novije vrijeme upravo britanski i američki mediji dominiraju komunikacijom na temu vina. Veliku ulogu u komunikaciji igraju specijalizirani mediji koji daju ocjene vinima, kao i posebne knjige-vinski vodiči.

————————————————————————-

11 ŽENA i NJIHOVA VINA i RWB – U komunikaciji i plasmanu vina važni su zajedništvo i dobro osmišljeni nastupi. U Austriji je priličan broj manjih udruga osnovanih na temelju određenih poveznica među proizvođačima, bilo da je riječ o renomiranim vinarima (Renomierte Weingüter Burgenland), bilo da je riječ o istomišljenicima u filozofiji produkcije i nekom vinogorju odnosno još užem području na koje se kani skrenuti pažnja i čije se specifičnosti nastoje učinkovitije prenijeti javnosti (Pannobile, Leithaberg…), bilo da je riječ o tome da su žene htjele pokazati kako se one bave vinom i kako mu pristupaju i u plasmanu, pa tako postoji, na razini cijele Austrije, udruženje 11 žena i njihova vina. U tom udruženju je i Heidi Schrock iz grada Rusta, enologinja školovana u Austriji, Njemačkoj i Južnoj Africi, posjednica 10 hektara vinograda.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Heidi Schröck (70 posto bijelih i 30 posto crnih vina) dozrijeva kapljicu i u bačvama od bagrema

Među članovima pak udruge Renomierte Weingüter Burgenland (RWB) posjed je Feiler-Artinger iz Rusta. Od starijih generacija vodstvo nad njime preuzeo je mladi Kurt Feiler. Feiler-Artingeri obrađuju 28 hektara vinograda, opredijelili su se za biodinamski uzgoj, a u trsju im pomaže sve traženiji stručnjak sa vinogradarstvo Marco Simonit iz Furlanije. Feiler-Artingeri nude dvije trećine crnoga i trećinu bijeloga vina, od bijelih sorata najviše imaju Pinota bijeloga, Chardonnaya i Graševine.

Kurt Feiler veli da bi se rado proširio još za koji hektar, međutim teško je naći dobar teren. Nije više problem zabrane sadnje i težnja EU da poticajima vinogradarima da iskrče lozu smanji viškove vina, sada je riječ o tome da se vinogradi smiju saditi isključivo na tipičnim i tradicijskim vinogradarskim pozicijama, a takve su manje-više sve već zauzete. Europska Unija više ne želi trošiti novac na sječu vinograda, nego želi u fondovima imati što više novaca za promidžbu vina na tržištima trećih zemalja. ∎

P4090093Kurt Feiler

Kurt Feiler, Feiler Artinger

———————————————————————————-

NOVE OZNAKE
Specijalizirani mediji za eno-gastronomiju postoje već dugo, kao i knjige vinski vodiči, i dobar dio potrošača u svijetu već se i dosta naučio o vinima, postao je i zahtjevniji u izboru, reći će Klinger

– S obzirom na načine proizvodnje ali i na spomenutu veću zahtjevnost konzumenata u odnosu na prije, sve više do izražaja dolazi dioba između tzv. industrijskih vina, tj. komercijalno dizajniranih vina napravljenih ponajprije u podrumu i tako da se svide na prvu loptu i privuku široki krug kupaca, i one tzv. izvorne kapljice za koju se može reći da je vino terroirea. Na jednoj su strani velike kompanije, a na drugoj obiteljske manje vinarije. Vina prvih odišu uglavnom uniformiranošću, a ona ovih drugih individualnošću. Brend je suprotstavljen porijeklu. Dominacija jakih brendova vidljiva je u supermarketima. U novije vrijeme kao odgovor na industrijalizaciju proizvodnje snažno jača pokret za proizvodnju vina terroirea, organskih i tzv. prirodnih vina. Potrošači, koji vole saznati o zdravlju, pa dakako i o tome kako vino utječe na zdravlje, u sve većoj mjeri postaju zabrinuti zbog raznih doduše zakonom dopuštenih ali ipak ne baš i za organizam zdravih aditiva koji se koriste u proizvodnji hrane i vina, u dobroj mjeri priklanjaju se upravo proizvodima za koje smatraju da su realizirani uz prirodi prijateljski uzgoj i prikladniji za očuvanje zdravlja.

Willay Klinger osvrnuo se i na promjene u strategiji EU vezano uz vino, na nove propise i na posljedice toga za marketing.

– Europska Unija obuhvaća gotovo polovicu ukupne svjetske površine pod trsjem a u svjetskoj produkciji vina sudjeluje sa oko 65 posto, u globalnoj potrošnji pak drži oko 57 posto. U ovome trenutku na EU otpada oko 70 posto svjetskog izvoza vina. Europska strategija u općenito poljoprivredi odmah nakon drugog svjetskog rata bila je osiguravanje dovoljno hrane, a da bi se to postiglo bilo je nužno široko pomaganje proizvodnji, dakle favorizirale su se količine. A potom je, kad su se pojavili viškovi, bilo nužno otkupljivati ih radi stabilizacije cijena i radi održavanja sigurnosti glede prehrane. I vinsko tržište odmah nakon 1945. trebalo se, dakako, stabilizirati, to nije trajalo dugo. Proizvodnja je hitro rasla, da zadovolji rastuću potražnju. U osamdesetim godinama međutim potražnja je počela opadati. Zakonskih ograničenja vezano uz sadnju vinograda nije bilo. Potom, kako je potražnja jače opadala i pojavljivale su se sve veće i zabrinjavajuće zalihe vina, krenulo se otkup tih viškova vina i u destilaciju, ali destilacija se pokazala preskupom da bi se na njoj i ostalo, te su počele zabrane sadnje i startalo se s poticajima za krčenje vinograda. Najnovija strategija EU je da se proizvođači vina osposobe da sami prežive na tržištima EU i u svijetu, u tom smislu predviđeni su paketi učinkovitijih zakonskih mjera koje je pri čitanju lakše razumjeti, te osiguravanje sredstava za ofenzivnu promidžbu posebice na trećim tržištima. Tendencija je njegovanje najboljih europskih tradicija u proizvodnji vina i jačanje uloge vinskog sektora u socijalnom i ambijentalnom smislu u ruralnim prostorima, radi njegova općeg ekonomskog uzdizanja. Zadatak Fondova je da poticajima, uz međunarodnu promidžbu kvalitetnih proizvoda, pomažu realizaciju korisnih i naprednih inovacija u poljoprivrednoj proizvodnji i produkciji hrane, kao i razvoj ruralnih prostora i deverzifikaciju gospodarske djelatnosti u ruralnim prostorima s ciljem da se bolje parira svjetskoj konkurenciji te da se bolje udovolji potražnji potrošača.

U tome smislu, dakle stavljanja naglaska na određeno proizvodno zemljopisno područje, bilo je i uvođenje novih oznaka.

– Što se tiče stila u smislu sadržaja neprovreloga sladora, kao suho vino može se označiti ono sa do 9 g/l neprovreloga šećera, kao polusuho ono čak sa do 18 g/li ostatka sladora, kao poluslatko ono sa do 45 g7l sladora a kao slatko ono s više od 45 g/l sladora. Zaštićena oznaka izvornosti odnosno Protected Designation of Origin (PDO) pokriva poljoprivrede proizvode i prehrambene artikle i pića koji su proizvedeni u određenom zemljopisnom području uz uporabu za dotični proizvod propisane, na pravilniku bazirane tehnologije. Zaštićena zemljopisna indikacija ili Protected Geographical Indication (PGI) pokriva poljoprivredne proizvode i prehrambene arktikle i pića koji su tijesno vezani uz određeno zemljopisno područje s time da se najmanje jedan dio u procesu produkcije odvija u dotičnome kraju. Oznaka Zajamčeno tradicijski specijalitet ili Traditional Speciality Guaranteed (TSG) treba istaknuti tradicijski karakter proizvoda, bilo što se tiče njegova sastava, bilo oblika produkcije.

Novi Zakon o vinu EU predvidio je sljedeće oznake: vino bez navoda porijekla, vino sa zaštićenom zemljopisnom indikacijom ili Protected Geographical Indication (PGI) i vino sa zaštićenom izvornosti odnosno Protected Designation of Origin (PDO). Austrija je na tragu tog EU-zakona u svojemu Zakonu o vinu prihvatila oznake Wein za vino bez navoda geografskog porijekla, zatim Landwein, što odgovara EU Protected Geografical Indication (PGI), te Qualitätswein, odnosno kvalitetno vino, što odgovara EU zaštićenoj oznaci izvornosti odnosno Protected Designation of Origin (PDO) – kazao je Willy Klinger.

Protected designation of origin ZOIProtected geographic indication PGITraditional specialty guaranteed TSG

I prepustio nas da se u neke stvari i sami uvjerimo na licu mjesta.

SJAJNI JURIS
Obišao sam, kao što je navedeno u uvodnome dijelu, nekoliko vinskih posjeda u Burgenandu, a sve je bilo u suradnji s AWMB. Na putovanje smo pošli kolege Vito Andrić, koji piše za Večernji list, Ivo Kozarčanin koji piše za 24sata i ima svoj blog Bakusov sin, zatim Mario Meštrović, sommelier restorana Mon Ami iz Velike Gorice, i ja ispred Svijeta u čaši i svojeg bloga http://www.suhiucasi.wordpress.com

Sjajan doček i prijem te razgled i degustacija bili su na završetku našeg boravka u Gradišću, u Golsu kod kuće Juris Georga i Axela Stiegelmara. Bilo je to doista veliko finale tog lijepog trodnevnog boravka u Austriji. To je bilo zapravo i za očekivati, jer kuća Juris član je vrlo prestižne udruge gradišćanskih vinogradara/vinara Renomierte Weingüter Burgenland.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Axel Stiegelmar, podrum Juris u Golsu

Axel Stiegelmar, koji nas je dočekao vrlo srdačno, najprije je predstavio mjesto Gols što se nalazi uz desnu obalu Niuzaljskog jezera: u njemu živi oko 4000 stanovnika, unutar granica općine je 2000 hektara vinograda, većma na Parndorfskoj visoravni, na nadmorskoj visini od oko 150 metara i više. Područje spada u vinogorje Neusiedlersee. Vinogradarstvom i vinarstvom tamo se bavi oko 200 obitelji, 100 od njih finalizira vino i plasira ga u boci pod svojom etiketom. Bijele sorte su na ravnome dijelu i bliže jezeru te gdje se tlo sastoji uglavnom od ilovače, nazivaju je panonska ilovača, a crni kultivari su na obroncima brda. Na razini od nekih 150 do 180 metara raste Frankovka, a Pinot crni i Lovrijenac (Austrijanci i Nijemci kažu mu St.Laurent), na položajima su na visinama iznad Frankovke. Uz Ungerberg (brdo Unger), posebno kvalitetne pozicije na onome dijelu su Hochreit, Altenberg, Goldberg, Salzberg, Heide, Breitenteil, Gabarinza.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

U podrumu: Axel uz bednjeve, namjerno izabrane s manjim zapremninama, tako da se svaki vinograd i svaka sorta mogu lijepo posebno vinificirati

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Stiegelmar (desno) i enolog Tamaz Varga

Stiegelmarovi – obitelj u analima zapisana da se u Golsu bavi vinogradarstvom i vinarstvom još od 1571. godine, imaju nasade i na Ungeru, Hochreitu, Heideu, Breitenteilu i na Altenbergu. Trsje je sađeno gustoćom od 5000 do 6000 čokota po hektaru. Obrađuju 25 hektara, i to na prirodi prijateljski način dakle s eko-predznakom, a proizvode ukupno oko 150.000 boca vina. Većina je crnoga vina. Velika je paleta sorata: Chardonnay, Pinot sivi, Sauvignon, Muškat ottonel, Traminac mirisavi, a od crnih Zweigelt, Frankovka, Lovrijenac, Pinot crni, Cabernet sauvignon, Merlot, Syrah… Vrste vina: pjenušac rosé rađen od Lovrijenca klasičnom metodom i s minimalniom ležanjem na kvascu 36 mjeseci, mirna bijela i crna vina u kategoriji selekcija, te crna vina u kategoriji reserva, jedno je vino – Tricata, od Frankovke i rađeno tehnologijom amaronea, tu su i klasični desertni slatki visoki predikat (ledeno vino od Traminca) te slamnato vino (Strohwein, od na slami prosušivanog grožđa Frankovke)…

Stiegelmarovi inače imaju i posjed Juris Villa u mađarskome Badacsonyju na brdu s tlom vulkanskog porijekla uz obalu Blatnog jezera. Tamo uzgajaju Pinot sivi i Syrah.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Posebno interesantni bili su mi na kušanju kod Jurisa St.-Laurent 2009 i Georg cuvée 2009 od Lovrijenca i Pinota crnoga. Uz taj cuvée Juris ima i mješavinu Inamera od cabernet sauvignona, frankovke i merlota. Axelov otac Georg Stiegelmar bio je u Austriji prvi kreator vina od mješavine sorata, desilo se to 1986., a čini se da će ostati i zapisan kao prvi koji se u Austriji upustio u kreaciju vina (Tricata) od tamošnje sorte (Frankovka) i po tehnologiji amaronea talijanskog vinogorja Valpollicella kod Verone.

Podrum Juris u Golsu relativno je nov, vrlo moderan u arhitektonskom smislu i po uređenosti interijera, međutim ne i po baš svim uređajima koji prate suvremene takve građevine: on naime kao objekt nije opremljen air-conditionom, a gotovo da i nema pumpi. Izveden je tako da ima izvrsnu izolaciju, pa zimi u njemu nije nikad manje od 10 Celzijevih stupnjeva, a ljeti nikad više od 15 stupnjeva. Što se pumpi tiče, njih se ne vidi jer su projekt i realizacija podruma maksimalno omogućili korištenje sile teže. Prostora je u podrumu mnogo, što omogućava komotniji rad i, na kraju, bolji rezultat. Najbolja svoja vina Stiegelmarovi vinificiraju i dozrijevaju u drvu, imaju badnjeve, klasične velike bačve i barrique. Kušaonica – vrlo lijepo uređena, elegantna, topla. Čaše – Riedel!

Bazna vina počinju s maloprodajnim cijenama u podrumu od šest i sedam eura, kategorija iznad – selection je unutar sedam do 11 eura, reserve su od 24 do 27 eura, crni pinoti iz 2009. s najboljih položaja Unger, Hochreit, Heide i Breitenteil dosižu 30 eura po butelji, pjenušac je 12,5 eura, frankovka Tricata 2010 42 eura, ledeno i slamnato vino po 23 eura za bočicu od 0,375 lit.

Posjed Juris oko 60 posto svoje produkcije plasira u Austriji, a 40 posto izvoza ide uglavnom u zemlje Europske Unije, ponajviše u Skandinaviju.

Jedno od prvih pitanja Axelu Stiegelmaru bilo je, s obzirom na naš ulazak u Europsku Uniju, kakve je prednosti, koristi kuća Juris odmah osjetila kad se Austrija svojedobno priključila EU.

– Prva velika prednost bila je ulazak na golemo tržište, smanjenje i pojednostavljenje papirologije i znatno olakšan plasman u drugim zemljama. EU je, onda, davala i pomoć onima koji su htjeli reprojektirati vinograde, saditi bolje sorte i većom gustoćom po hektaru. S poticajima su se tu priključili i Republika Austrija i pokrajina Burgenland. Usijedila je i znatna financijska potpora za projekte vezane uz promidžbu austrijskoga vina na tzv. trećim tržištima – odgovorio je Axel Stiegelmar, koji je, inače iskustva u domeni vinogradarstva i enologije osim u Austriji stjecao u Njemačkoj, Bordeauxu, Kaliforniji, a kojemu danas u radu kao enolog i podrumar pomaže Mađar Tamaz Varga. Varga je, inače, prije nego li se priključio Jurisu duže vrijeme bio enolog još jednog austrijskog vinskog velikana iz Gradišća, Franza Weningera.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

U Golsu nas je na svom obiteljskom gospodarstvu Vinum Pannonia s ugodnim i vrlo pitkim do i nekim poprilično kompleksnim (crnim) vinima primio simpatični i dinamični, temperamentni Michael Allacher. Vrlo dobri Blaufränkisch 2011 Erofläcker, zatim Altenberg 2011 (lovrijenac 40 %, te merlot i cabernet sauvignon po 30 posto) i Zweigelt 2011 Salzberg

_______________________________

Wine travel Dworan Petra Stolba Klinger

Willy Klinger (desno), direktor Austrian Wine marketing Boarda, i  Christian Dworan, iz AWMB-a, u društvu s Petraom Stolba , direktoricom Austrijske turističke zajednice

OTKRIVANJE AUSTRIJSKOG VINA – Turisti otkrivaju austrjsko vino – od vinograda gdje loza sazrijeva milovana suncem, do podruma. Austrija u ukupnom svom turističkom sektoru, koji bilježi godišnje oko 131 milijun noćenja, u segmentu eno-gastro gostiju može se pohvaliti s više od dva milijuna noćenja godišnje, s time da je zanimanje za dolascima u porastu, čujem od Susanne Staggl  iz organizacije Austrian Wine Marketing Board (AWMB, austrijski vinski marketing).

Dva milijun vinskih noćenja u izravnoj usporedbi s 131 milijun ukupno ne izgleda mnogo, ali samo od te niše ostvareni promet vrti se oko pola milijarde eura, kaže Willy Klinger, glavni direktor AWMB-a.

Da bi se potaknulo turiste da u još većem broju obilaze austrijske vinorodne krajeve  Austrian Wine Marketing Board krenuo je s ljetom 2013. u vrlo opsežnu promocijsku kampanju za vinska područja. Prijedlozi za posjete Štajerskoj, Donjoj Austriji, Gradišću i Beču vabe s web-stranica www.austrianwine.com pod naslovom Wine & Travel (Vino i putovanja). Prilozi su na njemačkom i engeskom jezik, koji je postao univerzalnime, tako da su dostupni zaista svima. Wine & Travel povezuje ponajbolje austrijske vinske posjede s ponudom Turističkog saveza Austrije, ali i s najznačajnijim turističkim i gastronomskm vodičima. Detaljno prezentira područje, eno-gastro ponudu, lokalne  atrakcije, mogućnosti noćenja, cijene.

Spomenuta web stranica gostima omogućuje da s nje skinu fotografije koje ih zanimaju za uspomenu, ali omogućuje i primanje komentara gostiju međutim stvar ne ostaje na pasivnome načinu nego ide u aktivu: ako se primijeti da gosti sami signaliziraju neku atrakcijuu koja možda nije navedena na stranicama Wine & Travel od strane nositelja web-stranice, uvijek postoji mogućnost da se kreiraju novi prilozi, dakle stranice su podložne konstantnom širokom ažuriranju… ∎

___________________________

SLOBODNI TRGOVAČKI KRALJEVSKI GRAD RUST
Evo nas u Rustu, s lijeve i nama bliže obale Niuzaljskog jezera. Rust je grad roda i plemenite kapljice.

Sa 1900 stanovnika, jedan je od najmanjih austrijskih gradova. Rust se prvi put u pisanim dokumentima spominje 1317. Godine 1470. dobio je pravo slobodnog kraljevskog trgovišta a 1524. pak i pravo da na svoje vinske bačve stavi slovo R kao znak Rusta, s tim znakom bačve s vinom mogle su se prodavati u tadašnjem tamošnjem kraljevstvu a da na vino nije trebalo platiti carinske pristojbe. Godine 1681. stanovnici Rusta otkupili su od vladajućih slobodu, plativši je 60.000 guldena i sa 500 bačava zvanih Eimer (=cca 56 litara), ukupno je riječ o oko 30.000 litara vina od sorte Furmint (Moslavac) u kategoriji Ausbruch, po kojemu su u Rustu bili poznati. Od tada pa sve do danas kao znak sjećanja na ono vrijeme na tržištu postoji slatko desertno vino Ruster Ausbruch.

Piktoreskna jezgra gradića s mnogo građanskih kuća iz razdoblja od 16. do 19. stoljeća s renesansnim odnosno baroknim fasadama, te s grbovima i štukaturama kao ukrasima, zaštićena je Haškom konvencijom kao spomenički prostor, UNESCO je pak Rust zaštitio kao svjetsku kulturnu baštinu.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Jedna od zgrada s posebno lijepim pročeljem u Rustu

Od proljeća pa do jeseni Rust je vrlo posjećeno turističko mjesto. Niuzaljsko jezero na obali kojega se gradić Rust nalazi najveće je europsko stepsko jezero, s površinom od oko 320 četvornih kilometara. Jezero dijelom pripada i Mađarskoj. Duboko je oko 1,5 metar. Uz obale jezera gusta je trska čiji pojas ponegdje dosiže jedan a ponegdje čak i šest kilometara. To područje gnjezdilište je i stanište mnogih vrsta ptica. U vodi pak žive brojne ribe, a prvorazredni specijalitet na gradišćanskom tanjuru je smuđ (po njemački: Zander). Na vodi uz obalu jezera upravo kod Rusta brojne su drvene kuće (vodenice) za odmor. Postoje i kupalište, kao i marina za brojne jedrilice. Rust je, ma kako je mali, gradić s popriličnim brojem hotela i privatnih soba za noćenje.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Lijepu degustaciju u Rustu nam je priredio Harald Tremmel, koji obrađuje 10 hektara vinograda

U okolici Rusta vinogradi su – danas je tu nekih 450 hektara – s vrlo povoljnom klimom za uzgoj crnih sorata, ali i bijelih sorata od kojih će se proizvesti visoko-predikatna slatka desertna vina. Klima je panonska, zimi hladno i sa snijegom, a ljeti vruće. Jezero je svojom blizinom dobar je regulator temperature i vlage. Najesen kad je grožđe već zrelo, crne se sorte poberu a bijele se sorte ostavljaju i duže na trsu da ih zahvati plemenita plijesan što visokiom predikatima daje poseban i vrlo cijenjeni ton. Od bijelih kultivara tu su Graševina, Bouvier, Pinot bijeli, Chardonnay, Traminac, Sauvignon, Muškat žuti, Furmint odnosno Moslavac, a od crnih Pinot crni, Frankovka, Zweigelt , Lovrijenac, Cabernet sauvignon…).

U središtu Rusta u ulici glasovitog skladatelja Josepha Haydna nalazi se podrum Petera Schandla koji odmah iza ugla, u Hauptstrasse, uz Austrijsku vinsku akademiju te SeeHotel na obali, ima lijep Buschenschank-restorančić s vrlo okusnom hranom. Od vlasnika Schandla čujem da je strogo određeno da hrana koju nudi u loklu budu proizvodi i namirnice iz lokalne produkcije, nikako oni tko zna odakle i kupljeni s polica samoposluživanja.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Kuća s podrumom Petera Schandla

Za vinogradarski i vinarski dio sada je zadužen Paul Schandl, Peterov sin. Paul Schandl studirao je agronomiju i enologiju u Austriji, naukovao je i u Njemačkoj, na praksi bio u Južnoj Africi i na Novom Zelandu. Imao je prilike učiti na pravim mjestima i steći šire spoznaje o tome kako vino mora izgledati za zahtjeve modernog potrošača.

– Nisam išao u daleke zemlje da stvari samo kopiram i onda ih primjenim ovdje, nego da vidim što od toga što sam mogao vidjeti i naučiti mogu dobro kombinirati s najboljom praksom u našoj staroj Europi i dakako ovdje kod nas u Gradišću. Krenuo sam eko-kolosijekom tako da u vinogradu više ne rabimo herbicide, pesticide, umjetno gnojivo. Orijentirani smo na integriranu proizvodnju. U podrumu se klonimo u današnjoj enološkoj praksi uobičajenih aditiva i radnji, nastojim da sve bude prirodi što prijateljskije i da vino bude ne samo uredno i čisto nego da se u vinu osjeti ovaj naš terroir. Oprezan sam sa sumporima, u mojim vinima maksimum ukupnoga ne prelazi 100 mg/lit. Grožđe pažljivo selekcioniramo, u podrumu je apotekarska higijena, naša je njega brižna, vino duže odležava na kvascu i praktički mu ne treba sumpor sve do punjenja. Budući da želim da većina mojih vina doživi i duže godina ne samo u odličnoj kondiciji nego i na višem razvojnom stupnju, prigodom punjenja takvima predviđenima za čuvanje dodajem sumpora da vrijednosti slobodnoga budu između 30 i 40 mg/lit. Poslije punjenja vina još odleže neko vrijeme u boci kod mene u podrumu i tek onda idu van, a ja svakome kupcu rado preporučim da ne žuri s konzumacijom nego da bocu još neko vrijeme u prikladnim uvjetima skladištenja pričuva kod sebe – rekao je Paul Schandl, i dodao da Schandlovi posjeduju 15 hektara i proizvode oko 70.000 butelja.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Enolog Paul Schandl u kušaonici

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Veselo, za stolom Petera Schandla u rstoranu: slijeva su Peter Schandl, Mario Meštrović, Daniela Tomka iz AWMB-a, Ivo Kozarčanin, Vito Andrić i Paul Schandl

Kuća Peter Schandl proizvodi 60 posto bijeloga i 40 posto crnoga vina. Od ukupne produkcije oko 60 posto proda se na kućnome pragu, zasigurno zahvaljujući restoranu, a od izvezenih 40 posto dio ide u Njemačku, dio u Švicarsku, Belgiju, Finsku, SAD, a nešto i u Indiju i Kinu.

GUT OGGAU
Oggau je malo mjesto udaljeno nekoliko kilometara od Rusta. Tradicija vinogradarstva i vinarstva tu seže još u doba starih Rimljana, koji su upravo ovdje, kaže povijest, proizveli prvo crno vino u Austriji. Gut ili dobro ili posjed Oggau star je po godinama, ali mlad po sadašnjem vodstvu, a to su enolog Eduard Tscheppe, kojega je ovamo iz Štajerske dovela ljubav, i njegova supruga Stephanie Eselböck- Tscheppe, inače kćerka Waltera i Evelyne Eselböck, a Walter je jedan od najpoznatijih austrijskih kuhara i ugostitelja, on u Gradišću drži prestižni restoran Taubenkobel. Na Kvarneru Eselböckovi imaju vikendicu i često su kod nas, vidio sam da poznaju uglavnom sve vodeće naše vinare i proizvođače maslinova ulja, posebice one iz Istre, neke naše proizvode drži u ponudi u svom restoranu.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Gut Oggau: Walter i Evelyn Eselböck, Stephanie Eselböck Tscheppe i Eduard Tscheppe

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Enolog Eduard Tscheppe u podrumu Guta Oggau.Naravno, s revijom Svijet u čaši!

Kad stupite u dodir s vinima posjeda Gut Oggau već na prvi pogled neobično je što svako vino na etiketi nosi crtež druge osobe. Butelje poredane jedna do druge kao da prezentiraju jednu cijelu obitelj.

– Brinemo o 14 hektara vinograda, s trsjem starim između 30 i 40 godina. Opredijelili smo se za biodinamski uzgoj i u sustavu smo Demeter. Vina nastojimo proizvesti na najprirodniji mogući način. Radimo i maceracije bijelih sorata s alkoholnom fermentacijom. Sumpori u vinima su od 30 mg/lit slobodnoga pri punjenju do najviše oko 50 mg ukupnoga kasnije u butelji. Likovi na etiketama ne predstavljaju konkretno našu obitelj nego obitelj općenito, od mame i tate preko njihovih sinova i kćeri do unuka. Vina s likom mame Mechthild (bijelo) i tate Bertholdija (crno) rade se na starinski način kako je bilo nekad, ona od sinova i kćeri (Joshuari, crno; Wiltrude, slatko; Emmeram, misiravi traminac, Timotheus, bijelo) nešto su modernija, sposobna su i za duže čuvanje, a vina Theodora (bijelo), Winifred (ružičasto) i Atanasius (crno) najmlađa su, i piju se kao mlada – rekao je Eduard Tscheppe.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Butelje posjeda Oggau: likovi na etiketama svi zajedno kao da čine cijelu jednu obitelj

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

http://www.suhiucasi.wordpress.com