Archive | Iskustva drugih RSS for this section

SVIJET u ČAŠI Kronika – 12.2019 – Chronicle WORLD IN a GLASS

KROZ /THROUGH

ŽELJKO SUHADOLNIK

Suradnici/contributors: Vinko Lozica, Zlatan Trsenjak, Zdravko Vodnik, Miran Debeljuh ⦁ Foto: Marko Čolić

_________s vama već – 28 godina/years – with you___________

Otok Hvar, južna strana, s glasovitim vinogradskim pozicijama Ivan Dolac, Sveta Nedjelja, Zavala / Southern Dalmatia, island of Hvar, south-southwest facing slopes with the grand cru and premier cru quality vineyards Ivan Dolac, Sveta Nedjelja, Zavala…

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Advent 2019: ČVARAK u DRUŠTVU s PJENUŠCEM ⦁ Sličice iz predbožićnog Zagreba: DRELE KAD KUHA VINO / CHEESE DADO s DEMOGRAFSKIM PROGRAMOM / BRATSTVO i JEDINSTVO TE JALTA PRED VITRINOM / ROUGEMARIN CITY: WE LOVE THE LOCAL FOOD, BUT NOT SO MUCH THE MOTHER LANGUAGE ⦁ SLAVONSKE RAPSODIJA i BAJADERA NA TANJURU ⦁ ORAŠAR ESPLANADINE ANE GRGIĆ ⦁ Hedonizam i zdravlje: BADNJAK u ZNAKU GADUSA ⦁ Hedonizam i zdravlje: MASLINOVO ULJE KAO IJEK, SAN ROCCO KAO AMBULANTA ⦁ Ne s jelom u otpad!: WWF i GASTRONOMADI PROTIV BACANJA HRANE ⦁ Gran odluke: MORENO CORONICA: MY WAY! BEZ DRVETA ZA BIJELO ⦁ Novo vinsko poglavlje Davora Zdjelarevića: VINORETUM INTERNATIONAL ⦁ Novo ruho moslavačkog cro-aduta: ŠKRLET – ODVOJENO ILI SPOJENO? ⦁ U novu godinu s novim vinskim časopisom: VINUM IN No. 2, SRETNO! ⦁ HENDRIXOV MOST ⦁ NAGRAĐENI NA CRO-AGRO 2019 ⦁ Wine OS 2020: ATRAKTIVNE RADIONICE ⦁ SUMMA LAGEDER 18-19. TRAVNJA 2020. ⦁ SVIJET ŽENA u VINU

POTROŠAČKI PUTOKAZ – 12.2019 – BUYING GUIDE

__________________________

Advent 2019

ČVARAK u DRUŠTVU S PJENUŠCEM!

Ne Bad Company, nego Excellent Company: čvarci i pjenušci Šember brut, Jasminka Vuglec, Sanabor Pallidia i Monteclassico Monterosso

Mogu li se – izvorno jeftina – selska namirnica koja se konzumira praktički prva nakon kolinja, i piće – od vajkada – s aureolom pripadnosti visokom društvu uspješno podružiti? O ooo, DA! Čovjek bi se iznenadio kako ne samo rafnirane kulinarske kreacije na tanjuru nego i namirnice s pedigreom rustikalnoga mogu na radost gourmeta, po naški gurmana, pokazati sjajan suživot s pjenušcima, Jednako kao i s toliko raznih tipova odličnih (i osobito skupih!) mirnih vina, sve te skupocjenosti odlično prijaju s hranom pripremljenom s pažnjom bez obzira je li hrana stilom rustikalna ili je rafiniranog tipa.

Prisjećam se nekih davnih vremena kad je slovenski šampanjer mr. Janez Istenič, s vinogradima i podrumom na Bizeljskome, odmah kod našeg Klanjca, pozvao k sebi na selo na pressicu u povodu izlaska na tržište njegove tada nove najgornje linije šampusa Prestige. Nakon prezentacije noviteta slijedio je domijenak, i to vrlo raskošan, tada sam prvi put doživio spoj otmjenoga i pučkoga, naime domaćin je, bez predrasuda, hranu naručio iz obližnje Gostilne Šekoranja, onda je uz Reziku, suprugu legendarnog bizeljskog gostioničara Renéa Sinea Šekoranje, aktivna u proizvodnji namirnica te u izboru namirnica i u prigotavljanju jela u kuhinji bila i Sineova mama, znana kao baka Šekoranja. Na Isteničev stol i do elegantnog servisa tanjura i pribora (bešteka!) stigle su domaće krvavice, domaće češnjovke, pečenice, domaće kiselo zelje, restani krumpir, grah salata s bučinim uljem… A u čaši – pjenušci No1 (Janez Istenič nekad je bio uspješni nogometni golman!), Gourmet bijeli i Gourmet Rosé, te, dakako, nova linija Prestige… BINGO! Kobasice sjajne, kiselo zelje i restani krumpir u svojoj rustikalnosti prvoligaški, a staleški visoki pjenušci, točeni u prikladnu kristalnu čašu tankih stijenki, punoćom, svježinom, finim sitnim mjehurićima, dotjeranošću pokazali su se odličnim partnerom jelima ponuđenih kroz ovaj zaista pedantno pripremljeni kolinjski domaći ručak. Pobijeno je bilo uvriježeno mišljenje da pjenušac mora biti samo u visokom društvu cijenjenih oblizeka poput npr. kamenica odnosno lososa itd. a koje ponekad performansom znaju objektivno biti i na nižoj razini od te neke plemenitaške reputacije što ih po automatici prati…

Pjenušac i čvarci, buncek, pečenice, krvavice, kiselo zelje, te repnjak (zmska savijača s ribanom repom, ljetni pandan joj je bućnica!)

A, zašto čvarak i ne bi s pjenušcem činio atraktivnu kombinaciju? To više i zato što je – to će valjda sada kao opravdanje odgovarati i onima koji paze više na staleže i pedigre nego na suštinu – eto došlo vrijeme da se po kilogramu taj čvarak, dobiven ne primarno od mesa nego od špeka i sala uz koji se prošverca kakva mesna mrvica…, po kilogramu danas vrlo skupo prodaje, dakle i CJENOVNO je dobio na cijeni…

Nužno je tek da, kao što se i pjenušac radi s više ambicije (mada kod nekih vinara uvjerenih da će se provući ne i uvijek s dovoljno više ambicije i požrtvovnosti!), čvarci budu dobro napravljeni, prhki a istodobno na svoj način i sočni, ne preprženi (pregoreni), ne glomazni te ne prestisnuti do stupnja žilavosti i osjećaja tvrdoće koštice od pri rezanju table špeka na kocke za topljenje moguće zaostalih komadića kožice odnosno mesa,

Kombinacija čvaraka i pjenušaca bila je dobra tema za vinsku radionicu – specijalno pripremljenu u restoranu Vuglec–breg u Hrvatskom zagorju – kao uvod u sljedeću radionicu na temu pjenušaca na posjedu Penine Istenič mr. Janeza Isteniča na Bizeljskom pa, odmah potom, i u ocjenjivanje pjenušaca početkom prosinca 2019. u Zagrebu, priređeno vezano uz već tradicijski, 4. Salon pjenušavih vina planiran za 31. siječnja 2010. u Zagrebnu u hotelu Dubrovnik, a ubrzo poslije – 14. veljače 2020. – i u Ljubljani.

Radionicu Magnum Monday – Pjenušac i čvarci organizirala je i na poznatom zagorskom eno-gastro i turističkom odredištu Vuglec breg na Vuglec-Bregu moderirala prof. Marija Vukelić, Zagrepčanka koja sa svojom promocijskom tvrtkom Zlatne riječi vrlo aktivno sudjeluje u cro-slo projektu Saloni pjenušaca Zagreb & Ljubljana i koja je i direktorica četvrtog Salona pjenušavog vina u Zagrebu ali i direktorica, za Zagreb, slovensko-hrvatskog projekta Vinski Univerzum što s 2020. po prvi put ulazi u Hrvatsku. Predstavnici medija i partneri događanja mogli su, uz vodstvo sommelijera Darka Lugarića Agave, koji je nastupio i u ime Hrvatskog sommelier kluba, kušati naslijepo četiri pjenušca (dva hrvatska i dva slovenska) s dvije vrste čvaraka (jedni stisnuti do daske, a drugi ne baš tako do kraja pa su imali malčice masnoće, dovoljno da ih se svrsta u zasebnu grupu), i s pogačicama od čvaraka, po domaće zvanima kram-pogačice a internacionalno čvarkuše.

Degustacija čvaraka i pjenušaca na Vuglec-bregu

Kod Vugleca – najava Salona pjenušavih vina u Zagrebu i Ljubljani: Darko Lugarić, Zdenko Šember, Jasminka Šaško, Boris Vuglec, Marija Vukelić, Ivanka Šember i Špela Štokelj (Julio Frangen)

Darko Lugarić objasnio je kategorije pjenušavih vina prema ostatku šećera te, tijekom kušanja i vrlo interaktivne radionice, vodio uzvanike na stručan ali lako razumljiv način kroz sljubljivanje. Pjenušci koji su se kušali sa čvarcima:  Sanabor Pallidia brut nature, NV (malvazija istarska, 35 mjeseci na kvascu u butelji, 13,3 vol %) i Monte Classico zero dosage NV od kuće Monterosso koja trsje ima u Istri i na slovenskoj i na hrvatskoj strani, zatim Jasminka NV demi-sec od Vugleca i Blanc de Blancs 2013 brut od Šembera. Mislim da i u ime svih nazočnih na radionici – od vinara prisustvovali su domaćin Boris Vuglec i njegova enologinja Jasminka Šaško te Zdenko Šember, a iz Slovenije je osobno stigla Špela Štokelj s granice Vipavskog vinogorja i vinorodnog Krasa – mogu i ponovno reći da pjenušac i čvarci idu lijepo skupa. Uđemo li u raščlambu, evo: čvarci su bili kako treba posoljeni, oni do kraja stisnuti i posve prhki. Druga grupa čvaraka bila je ne tako do kraja ali ipak vrlo solidno stisnuta, komadići su zbog te malenkosti masnoće lakše klizili grlom i, rekao bih, pružali doživljaj više. Pjenušci su bili različiti po stilovima i ostatku sladora, kazao bih da je u startu više trebalo više paziti na redosljed njihova posluživanja, tako da linija bude uzlazna, primjerice kao što je savjetovano da se najprije kušaju posve prhki čvarci, potom oni malčice masniji i onda da na red dođe čvarkuša odnosno još i čvarak zajedno s njom, tako je, po meni, trebalo i poredati pjenušce: najprije Monte Classico, potom Šemberov 2013, pa Pallidia 36 mjeseci na kvascu i na kraju vrlo aromatična poluslatka Jasminka, takva zbog toga što su kao ekspedicijski liker poslužili visoki predikati Vuglecovog prijatelja i susjeda Borisa Drenškog Bodrena. Iako je Jasminka i kao slatka sasvim dobro popratila čvarke, i to, po meni, one masnije pa i u kombinaciji sa čvarkušom, ne smatram da bi je trebalo preporučivati baš i uz čvarke, ona je izvan kategorije, i ipak aromatski, zaobljenošću i slasnoj kremoznosti uvjerljivo bolje pripada slatkom desertu, posebice kakvoj dobro nafilanoj orehnjači (kakvu Vuglec zna imati!). No dobro je da je ipak Jasminka ovdje servirana, radionica je bila i zamišljena da se kuša nešto drugo, da se nešto sazna i nauči. Vrlo profinjena Pallidia, iako je odlično prijala uz čvarke, prekompleksna mi je bila za čvarke i, osobno, radije bih je ipak pričuvao za uz neko kompleksno jelo iz slane kategorije. Monterossa Classic u ovoj mjehuričavoj konkurenciji i s čvarcima? Za nj bih se opredijelio kao pratitelja do kraja stisnutih, prhkih čvaraka. A u izboru dobitne, najbolje kombinacije sa čvarcima koje smo kušali opredijelio bih se, i to za spoj s onim nešto slabije stisnutim čvarcima, među spomenuta ponuđena četiri pjenušca za odličan Šemberov Blanc de Blancs s dodanom vrijednosti, koji bi svakako sjajno prijao uz neko kompliciranije jelo. ♣

Boris Vuglec ponosno poslužuje svoj pjenušac!

O PROJEKTU VINSKI UNIVERZUM – U nastavku degustacije čvaraka i pjenušaca pa potom i uz Vuglecov kolinjski ručak predstavljena je akcija Vinski Univerzum koja nam, kako je rečeno, dolazi iz Slovenije. Riječ je o obrazovno-promocijskoj priredbi, prvi put organiziranoj u prosincu 2015. u Ljubljani. Ona je odmah, sudeći po reakcijama posjetitelja i vinara, polučila velik uspjeh. Na događanju se tada okupilo preko 700 mladih, koji su preko vinara–svojih vršnjaka, različitih radionica i festivalskog programa ušli dosta duboko u domenu kulture vina općenito a pjenušaca zasebno. Svake je godine slovenski Vinski univerzum kao svojevrsna edukativna manifestacija sve bolja i sa sve više posjetitelja i izlagača. rsna edukativna manifestacija sve bolja i sa sve više posjetitelja i izlagača. Sad se eto Vinski unverzum, s ciljem da se širenjem objašnjenja i s mogućnošću kušanja za mlade (nove) potrošače usmjeri prema boljoj kakvoći proizvoda i da se vinare tim podizanjem svijesti novih mladih potrošača o kakvoći dodatno stimulira da  sami stalno dižu pragove kvalitete unutar svoje ponude, prenosi i u glavni grad Hrvatske, vidjet ćemo reakcije ovdje. Vinski univerzum Zagreb 2020 preuzima slovenski model i prilagođava ga hrvatskim uvjetima. Priredba je dakle tematski osmišljena da pruži maksimalni doživljaj mladim posjetiteljima kao novoj publici, a da vinarima kroz dodatne aktivnosti pokuša otvoriti nove prodajne kanale za novu ciljnu publiku. Plan je na priredbu pozvati do 500 studenata iz Hrvatske i inozemstva čija je zajednička želja upoznati vinske priče i vina raznih vinara. Kao uvod u priredbu Vinski Univerzum Zagreb 2020. trebao je poslužiti susret na Agronomskom fakultetu gdje se sa studentima razgovara o vinskoj kulturi, vinorodnim područjima, proizvodnji i degustaciji pjenušaca. Na Vinskom univerzumu u Zagrebu organizirat će se i dvije radionice sa zanimljivim temama. Festival se realizira uz podršku Kluba studenata Agronomskog fakulteta, Hrvatskog sommelier kluba te Turističke zajednica Zagrebačke županije. ◾

MASTERCLASS UMJESTO FESTIVALA – Ubrzo nakon radionice Pjenušci i čvarci, na Vuglec-bregu, slijedila je nova radionica posvećena pjenušcu, eto kao i ona prethodna zagorska datumski smještena u punu sezonu kolinja (čvarci) i vrijeme Adventa (pjenušci). I ova druga, a s lokacijom na posjedu Penine Istenič na Bizeljskom, po logici je uvrštena u predbožićno i prednovogodišnje vrijeme kad su baš pjenušci posebno aktualni. Prijašnjih godina Isteničevi, koji rado kažu kako su najveći obiteljski proizvođači pjenušaca u Sloveniji, priređivali su u prvoj polovici prosinca festival perlica ili, kako oni vele, mehurčkov, za ovu godinu promijenili su koncept i umjesto za festival opredijelili se za manifestaciju drukčijeg tipa od festivala međutim na kojoj bi također okupili brojne pjenušare osobno, zatim krug profesionalaca s eno-gastro scene kao npr. enologe, sommelijere i ugostitelje te vinske novinare, a nije izostao ni treći bitan segment kojim se nužno zatvara krug a to su ljubitelji vina i dakako, posebno pjenušaca, kao potrošači.

Domaćin Miha Istenič (u sredini) s komentatorima pjenušaca i s voditeljem kroz program Valentinom Bufolinom, dopredsjednikom Udruženja sommeliera Slovenije, slijeva su: Željko Suhadolnik, Miran Sirk Bjana, Sergij Cesar, Jure Tomič, Miha i Bufolin, zatim Tomaž Sršen i François Botton Slapšak. Dolje: Janez Istenič

Radionica je tako spojila edukativnu notu, hedonizam i poslovni aspekt. Nazočni proizvođači koji su donijeli svoje zapjenjene uzorke za kušanje – a tih uzoraka bilo je oko 30, među njima i dva iz Hrvatske! – imali su priliku široj publici (prostrana dvorana bila je puna!) prezentirati sebe kao proizvođača i svoj proizvod, S pjenušcima su se – netko s jednim uzorkom, netko s dva a netko i s tri uzorka – pokazali Berkovič, Pinterič, Zagmajster, Albiana, Kerin, Kunej, Marič, Mastnak, Kozinc, Domaine Slapšak, Istenič, Štokelj, Bjana, Ščurek, Silveri, Guerila, Kobal, a iz Hrvatske obitelj Tomac iz Jastrebarskoga (Classic brut nature 2006 i Amfora brut nature 2015). Po jedan član spomenute grupe izabranih enologa, ugostitelja, sommeliera i novinara predstavljene kao svojevrsna stručna komisija, komentirao je po par kušanih uzraka. U toj komentatorskoj grupi bili su, uz domaćina, Janeza Isteniča, znani tršćanski sommelier Sergij Cesar – sada nastanjen u Genevi, zatim François Botton – enolog iz Francuske koji radi za slovenski podrum Domaine Slapšak, pa Tomaž Sršen – publicist-vinski pisac, Miran Sirk – šampanjer kuće Bjana iz Goriških brda, Jure Tomič – istaknuti ugostitelj i sommelijer s restoranom Debeluh u Brežicana, inače član prestižne međunarodne udruge Mladi restorateri Europe (JRE), i Željko Suhadolnik, novinar i vinski pisac iz Zagreba. Kroz program je vodio Valentin Bufolin, dopredsjednik Udruženja sommeliera Slovenije. Publika koja se došla upoznati s pjenucima i pjenušarima i uživati u mjehurićima i prigodnom zalogaju ulaznicu je platila. Lijepo uspjela priredba! ◾

Najnovije! Čep DIAM za najgorljivije zagovornike eko-produkcije

O SALONU PJENUŠAVIH VINA ZAGREBČetvrti Salon pjenušavih vina Zagreb održat će se dan nakon Vinskog univerzuma, konkretno u petak, 31. siječnja 2010. popodne u hotelu Dubrovnik, vrata su otvorena od 15 do 21 sat. Priredba će okupiti, kao i prethodnih godina, četrdesetak izlagača.

Novost u vezi sa Salonom je da se ove godine međunarodno ocjenjivanje mreže SALON OF SPARKLING WINES po prvi put održalo u Zagrebu, a bilo je to u suradnji s Hrvatskim sommelier klubom. Pobjednici – konkretno proizvođači triju najbolje ocijenjenih bijelih i triju najbolje ocijenjenih ružičastih pjenušaca – svečano će se proglasiti i primit će odličja na salonima u Zagrebu i Ljubljani. Za vrednovanje je prijavljeno više od 80 uzoraka pjenušavih vina. Pjenušce je ocjenjivalo 16 strukovno potkovanih ocjenjivača iz regije, podijeljenih u dvije komisije. Predsjednica žirija s hrvatske strane bila je enologinja Ivana Nemet inače zaposlena u PP Orahovica, a sa slovenske enolog Dušan Brejc. U komisiji br. 1 pod predsjedanjem Ivane Nemet radili su Zelinčanka Ivana Puhelek iz vinske obitelji Puhelek Purek, pa slovenski vinski pisac Jože Rozman, zatim sommelijerka Milena Zaharić iz Novog Sada, proglašena u Srbiji najboljom ocjenjivačicom upravo pjenušaca, pa zagrebački sommelier i ugostitelj Darko Lugarić Agava, Špela Štokelj iz vinske obitelji iz Vipave, te enolog Saša Zec. U komisiji br. 2 pod predsjedanjem Dušana Brejca radili su enologinja Antonija Čeme, sommelier i ugostitelj Mario Meštrović Kajzer, novinari i vinski pisci Ivo Kozarčanin i Željko Suhadolnik, zatim slovenska sommelijerka Vanja Mramor, pa Nikola Šember iz znane plešivičke vinske obitelji, i enolog i sommelijer mr. Franjo Francem.

Moji osobni dojmovi s ocjenjivanja, dakako, mogu govoriti samo o pjenušcima koji su potočeni žiriju br. 2. Izdvojio bih kao jače pažnje vrijedne sljedeće pjenušce: Lucidia 2015 extra brut – Vina Sanabor (Primorska Slovenija, Kras, 12,5 vol %, 5 g/lit slador); Cuvée Prestige 2013 extra brut – Kurtalj (Središnja bregovita Hrvatska, Plešivica, 12,8 vol %, 3 g/lit ostatak sladora); Penina Vintage 2011 brut natureZlati Grič (Štajerka Slovenija, Podravlje, 13,0 vol %, 2 g/lit slador); Zlata radgonska penina Ciconia brut 2008Radgonske gorice (Štajerska Slovenija Podravlje, 12,5 vol %, 9 g/lit slador); Penina brut klasična metoda NVPuklavec Family Wines (Štajerska Slovenija, Podravlje 11,6 vol %, 6,8 g/lit sladora); Brut Moscato 2018Family Estate Leber -Vračko (Štajerska Slovenija, podravlje, 12,0 vol %, 9,5 g/lit sladora; za charmat metodu učinilo mi se baš prikladnime kao bazno vino rabiti ono od aromatične sorte ali u posve suhoj varijanti!).

Službeno, najbolje ocijenjeni u bijelim i ružičaastim pjenušcima sljedeći su uzorci:

Bijela pjenušava vina

Prestige extra brut 2013 – Istenič, Bizeljsko-Sremiški vinorodni okoliš, Slovenija; 1 a) Penina vintage 2011 brut natureZlati Grič, Štajerska Slovenija; 2) Muscat brut 2010 – Vina Kauran, Štajerska Slovenija; 3) No. 1 brut NV – Istenič, Bizeljsko-Sremiški vinorodni okoliš, Slovenija

Rosé pjenušava vina

Bregh rosé brut 2017 – Petrač, Središnja bregovita Hrvatska, Hrvatska; 2) Penina rosé brut 2017 – Vipava 1894, Vipavska dolina, Slovenija; 3) Ružica Vinodola brut 2017 – Vinska kuća Pavlomir, Hrvatska Istra i Kvarner, Hrvatska

U pripetavanju za najboljega: Prestige od Isteniča i Konjiška penina od Zlatog Griča

_______________________________

ŠAMPIONOVA MOGUĆA KORISTJanez Istenič (79) na vinskoj je pozornici i uglavnom u pjenušavom segmentu već više od pola stoljeća. Nakon što je prestao aktivno s nogometom, 1964. se okrenuo posve Bakhu i kao individualni proizvođač krenuo s vinogradom od oko 1,5 hektara na području Bizeljskoga na samoj granici s Hrvatskom. U sferu pjenušaca ušao je 1968. Razvio se u jednog od ne samo najcjenjenijih proizvođača pjenušaca nego i u jednog od najvećih pjenušara u Sloveniji, najvećime u smislu obiteljske produkcije. U prvih 51 godinu bavljenja pjenušcima, sa članovima svoje obitelji i s nekoliko suradnika proizveo je oko četiri milijuna boca pjenušavog vina. Danas godišnje napravi oko 130.000 do 150.000 boca, ovisno o berbi.

– Kad sam počeo, pjenušac je smatran kao nešto aristokratko i tajanstveno, tako da je start bio pun istraživanja i improvizacija, ali sve je sjelo na svoje mjesto zahvaljujući mojoj velikoj ljubavi prema tome poslu i uz puno učenja iz stručnih knjiga kao i uz posjete podrumima u Francuskoj, Italiji, Njemačkoj – reći će šampion 2019. Janez istenič

Na zalihi i sazrijevanju u podrumu Istenič stalno drži oko 400.000 do 500.000 boca, sirovina je 70 posto iz vlastitih vinograda, ostatak je od grožđa iz otkupa.

Istenič je afirmiran ne samo u Deželi nego i u Hrvatskoj, znan je i cijenjen i šire u europskim krugovima, uvršten u knjige šampanjera autori kojih su utjecajni vinski pisci.

– Za naše pjenušce smo u prošlosti u Parizu, Londonu i u Veroni primili barem stotinu medalja i oko 10 šampionskih naslova u Bruxellesu, New Yorku, Gornjoj Radgoni i Ljubljani. U 2019. smo osvojili srebrnu medalju na Decanterovom World Wide Awardsu i zlatnu medalju na Bubbles of Sparkling wines u Londonu. Što se tiče knjige, 2013. godine uvršteni smo u World Encyclopedia of Champagne & Sparkling Wine, autorica je Essi Avellan.

S legendom Janezom Istenicem

Što Isteniču, inače ove godine nositelju priznanja za doprinos razvoju vinskog turizma koji i na međunarodnoj razini dodjeljuje hrvatska udruga G.E.T. Report iz Zagreba, može u poslovnom smislu značiti ovaj trijumf na ocjenjivanju za Salon pjenušaca Zagreb-Ljubljana?

Ocjenjivanje naslijepo, strukovna komisija sastavljena od kušača iz Hrvatske, Slovenije, Srbije, konkurencija uzoraka jaka posebice iz Slovenije (Radgonske gorice, Zlati Grič, Sanabor, Klet Brda, Puklavec…), mada treba reći i to da, nažalost, nije bilo Bjane i Silverija, a iz Hrvatske nedostajali su teški artiljerci Tomac, Korak, Šember… Smještaj Isteničeva pogona u geografskom smislu i prirodna gravitacija prema na 45 minuta vožnje autom blizom Zagrebu kao značajnom tržištu odakle se otvara put prema jadranskome jugu… I dnevna politika koja međutim traje i koja uporno razdvaja i ono što može biti logički povezano i što je prije i bilo povezano do mjere da se skok odavde do Isteniča smatrao ne odlaskom nekome u drugu državu nego nekome maltene našemu ali na susjednoj strani Sutle.

– Ova odličja s ocjenjivanja za Salone pjenušca u Zagrebu i Ljubljani znače nam mnogo, ona, jednostavno, upućuju na kakvoću. Istina je da medalja sama za sebe u kontekstu posla ne predstavlja mnogo, svaki dobitnik mora se potruditi kroz svoju komercijalnu službu da nagradu dobro valorizira. Svjestan sam da ćemo i mi morati intenzivirati našu markretinšku aktivnost. Mogu reći da je naš podrum omiljeno odredište ljubitelja vina tj. pjenušaca, ali taj interes treba stalno i podgrijavati određenim akcijama na tržištu. Iz Hrvatske nam dođe godišnje između 30 i 40 posto od ukupnog broja posjetitelja, a u odnosu na našu produkciju pjenušaca u Hrvatsku izvezemo oko 35 posto boca, međutim prostora, smatram, ima i za jače povećanje, posebice u kontekstu naših najboljih proizvoda, a to su Prestige, linija Gourmet te No1, tako da već radimo novu strategiju marketinga baš i posebno za Hrvatsku – dodao je mr. Istenič.

Isteniče dakle čeka i te kako ozbiljan angažman u marketingu prema hrvatskome tržištu, bilo i smislu poboljšanja plasmana butelja u Lijepoj nasoj, bilo u privlačenju i većeg broja gostiju iz Hrvatske u Staru Vas kod Bizeljskoga. ◾

_______________________________

Prizor s ocjenjia, i, dolje, svi ocjenjivači (Julio Frangen)

Siniša Lasan, novi – i po treći put! – hrvatski sommelijerski prvak, u društvu s drugoplasiranim Ivanom Jugom i trećim Markom Škaricom, te s predsjednikom i dopredsjednikom Hrvatskog sommelier kluba Frankom Lukežom i Franjom Francemom, kao i s voditeljem edukacije pri HSK-u prof. Krešimirom Mikincem. Dolje: Lasan s uglednim peljeakim vingradarima/vinarima Marijom Bura Mrgudić i s njenim bratom Nikom

Sada, nakon ocjenjivanja, oči su proizvođača svakako osobito uprte u sommeliere koji su bili članovi žirija za vrednovanje, konkretno Marija Meštrovića koji se, nedavnim preuzimanjem objekta Kajzer vratio izravno ugostiteljstvu (nekad je odlično vodio velikogorički restoran Mon Ami), zatim Darka Lugarića, asa iz restorana Agava, a i u Novosađanku Milenu Zakarić kao specijalisticu za mjehuriće. Šteta je što u žiriju nije bio i Zagrepčanin Siniša Lasan. Lasan je naime nedavno postao i po treći put hrvatski sommelijerski prvak, a zamalo mu je u Londonu izmakla prestižna međunarodna titula MS ili Master Sommelier, no to mu je bio tek prvi pokušaj da je se domogne. Lasan unatrag nekoliko godina s velikim uspjehom i utjecajem radi na dubrovačkom području, u uglednom restoranu Proto, i zahvaljujući upravo njegovu zalaganju na vinskim listama toga dijela Lijepe naše našlo se dosta (mirnih i pjenušavih!) vina s hrvatskog sjevera koja i te kako odgovaraju lokalnoj, morskoj spizi!

_________________________________

HRVATSKI PJENUŠCI – RAST IZVOZA! – Lijepa vijest za kraj ove godine i ulazak u novu, s mogućim novim značajnim, kako se to kaže, radnim pobjedama. Nakon što je dovršena obrada podataka, iz Hrvatske gospodarske komore javljaju da je izvoz hrvatskih pjenušaca u 2018. u odnosu na 2017. porastao za 35 posto, konkretno s u 2017. ostvarenih 748.000 € na 1,08 milijuna € u 2018. Količinski, radi se o porastu od 117 hektolitara, konkretno sa 324 hektolitra u 2017., u 2018. dosegnut je 441 hektolitar.

Najviše se izvezlo u Nizozemsku (346.500 eura), a slijede Italija (178.100 eura) i Njemačka (140.300 eura). Četvrto najveće izvozno tržište za hrvatske pjenušce je Singapur, u koji smo prošle godine izvezli pjenušaca u vrijednosti 136.000 eura.

S druge strane, uvoz pjenušavih vina nam je prošle godine narastao za 19 posto, ali riječ je o mnogo većim iznosima. Tako smo u 2017. uvezli pjenušaca u vrijednosti 7,6 milijuna eura, a u 2018. u vrijednosti većoj od devet milijuna eura (porast sa 14.300 hektolitara na 17.900).

Najviše pjenušaca uvozimo iz Francuske (3,3 milijuna eura), Italije (2,8 milijuna) i Njemačke (1,1 milijun eura).

U prvih devet mjeseci 2019. godine izvoz je već količinski premašio cijelu prošlu godinu (476 hektolitara, inače vrijednih 683.000 eura), Prema podacima za prvih devet mjeseci 2019., najviše izvozimo pjenušce za zaštićenom oznakom izvornosti (211 hektolitara, vrijednih 546.000 eura). Uvoz je ove godine u odnosu na 2018. nešto usporio, do kraja rujna uvezeno je 12.800 hektolitara u vrijednosti 7,9 milijuna eura.◾

_______________________________

Zagrebačka smotra iz mreže Salon of Sparkling Wines, s kojom se, odmah nakon sajma WineOs u prvoj polovici siječnja u Osijeku otvara sezona festivala plemenite kapljice u 2020., predstavit će ponajbolje hrvatske i slovenske pjenušare ali i neka pjenušava vina nekolicine stranih proizvođača. Smisao Salona je, kaže prof. Marija Vukelić, zagrebačka direktorica, širenje svijesti da se pjenušava vina konzumiraju ne samo za praznike i svečanosti, nego i svaki dan, k tome želja je da se, kroz izobrazbu, i podiže razina kulture pijenja pjenušavih vina, tako da će na manifestaciji biti priređeno nekoliko vođenih radionice besplatnih za posjetitelje iz šire javnosti. A još i do Salona bit će još nekoliko najavnih događanja. Kao i prošlih godina, na festivalu pjenušaca u hotelu Dubrovnik dio prostora bit će u znaku ponude i kulinarskih delicija koje se lijepo sljubljuju s pjenušavim vinima.

Za četvrti Salon pjenušavih vina Zagreb, 31.1 2020., cijena ulaznice za posjetitelje iznosi u pretprodaji 120kn, a na dan priredbe 150kn. Prodaja na entrio.hr. Info: www.salonofsparkingwine.com

Sličice iz predbožićnog vremena Zagreba 2019

Adventski vijenac na Trgu bana Jelačića u Zagrebu

OD JELAČIĆ-PLACA PREKO TKALČE DO VITRINE i CHEESE BARA uz EUROPSKI TRG

Prekrasna subota, preko podneva sunce, makar zubato, idealno za jesti na cesti – moderno se to veli Street Food, pa dobro društvo, afrodizijak iz Malog Stona za duge zimske velegradske noći, i sirova i kuhana vina s istoka i zapada, od Fruške gore kroz Plešivicu do Collija u Italiji…. Vu tem Zagrebu, s’ega na volju, s’ega ima, to j’ istina, vu tem Zagrebu!…

Nakon debija na priredbi Kaj su jeli naši stari? u Vrbovcu, Davor Dretar Drele – glumac, radio i tv-voditelj, sve više se posvećuje ugostiteljstvu ali s one, unutrašnje strane šanka a manje s ove vanjske strane. U odnosu na malenu pečenjarnicu u Vrbovcu, ovo na Jelačić-placu na zagrebačkom Adventu prava je kuća dostoijna Djeda Božićnjaka odnosno Djeda Mraza…

Dado Tašner – briga za demografsku obnovu

Toga dana počelo je na Jelačić-placu – punom mirisa crnogorice (tu je postavljen i okićen golemi bor od 15 metara, najveći u Zagrebu u kojemu je, inače, ove godine Zrinjevac postavio 104 božićna stabla!), kobasica i kuhanog vina – upravo s vrućim kuhanim crnjakom (fino kuhano vino!!!) u kućici kod Dreleta DEdeka Mraza ili DEdeka Božičnjaka, i onda, dalje, uzlazno krenulo kod DAdeka Tašnera. Dado za predsjednika! Pripremao je marljivo malostonske kamenice za konzumaciju, jesti na cesti ili Street Food. U Metropoli na najboljem Adventu na svijetu nesebična propaganda za zimski turizam na jugu Lijepe naše Ali, i još važnije: briga za demografsku obnovu zemlje! Kad nas je već tako krenulo s izvozom Hrvata, pa da bude materijala i za nastavak!… Što reći u vrijeme zahuktale predsjedničke kampanje do li: Dado za predsjednika! Dado, Dado!…

Ni znani naš chef Hrvoje Zirojević nije odolio pružanju potpore demografskoj obnovi u društvu s kameničarom Dadom i pjenušarom Zdenkom Šemberom

Dva koraka preko Europskog trga do Vitrine, a tamo – delegati s Fruške gore, Plešivice i Collija tj. talijanske strane Goriških brda. Bratstvo i jedinstvo. Narančasta odnosno jantarna vina, pjenušci, rajski rizling. Đorđe Bikicki s Fruške gore, Zdenko Šember s Plešivice, Dario Prinčić s Colija. Jelena Bulum i Maras Manuela, pa cha cha cha…

Stiže i pajdaš Alfi Kabiljo, maestro od Jalte. Mjuzikl pred Vitrinom se nastavlja u sve jačem tonu, bogme – ne ideme dime dime… A kad se napokon odande krenulo, opet stop – kod demografa Dade Cheesea. Kao as na desetku odnekud laganinskim korakom bane chef nad chefovima Hrvoje Zirojević! Tome što on ponudi na tanjuru nema premca na ovim prostorima a i šire, riječ je ne samo o okusu, nego, bogme, kako to izgleda na tanjuru, nečemu što je stvarno i za izložbu, u Akademiji za LIKOVNU umjetnost!

Na tom starom ljetu veselimo se!…

Neizostavan na degustaciji visokokvalotetnog i osebujnog vina – proslavljeni naš skladatelj Alfi Kabiljo, u društvu s vinarima Zdenkom Šemberom (mirna vina, bijela i crna, pjenušci), zatim Darijom Prinčičem s Collija (jantarna vina Jakot i Trebež, crnjaci merlot i cabernet sauvignon, 10 ha, 7000 trsova, 35.000 butelja) i Đorđem Bikickijem s vinogradima na Fruškoj gori nedaleko od Iloka (bijela, rosé, crno i jantarno)

Rougemarin City Journal pop up we love local: WE LOVE LOCAL, EXCEPT OUR MOTHER LANGUAGE… – Kažu kako je zagrebački Advent postao čarobniji za još jedno gastro iskustvo – Rougemarin City u Petrinjskoj ulici kod Trga bana Jelačića na mjesec je dana postao Journal pop up We Love Local. Obožavateljima vrhunskih gastro užitaka omogućeno je da kroz cijeli prosinac u samom srcu grada kušaju specijalni We Love Xmas menu, maštovitu reinterpretaciju tradicionalnih hrvatskih jela u street food varijanti (zašto ne u varijanti jesti na cesti?). Sva adventska i božićna jela spravljena su bila isključivo od lokalnih namirnica koje su uzgojili i proizveli sjajni mali domaći proizvođači, baš u skladu s filozofijom gastronomske platforme We Love Local. Međutim očito nikako da se zavoli i vlastiti jezik. We love local, except our mother language….

Novi adventski punkt uz Jelačić-plac, na početku Petrinjske – Rougemarin. chefa Marina Medaka. We love local, a ako je već tako moglo je i pisati Obožavamo domaće!

Domaća jela koja je ponudio Journal pop up We Love Local a koja je potpisao chef Marin Medak bila su u dva različita posluženja: u porcijama normalne veličine i u novim malim porcijama small plates, izvrsnima za degustaciju. Organizatori kažu da su htjeli ići na ruku gurmanima koji vole uroniti u lokalne okuse, naime oni koji žele istraživati mogli su sebi priuštiti više različitih zalogaja We Love Xmas menua, a da im to ne bude preveliki financijski zalogaj.

Na pladnjevima su stizala redom jela neobičnih – ali, hvala Bogu, ipak hrvatskih – naziva: Smotani pršut, Livada i pastir, Bombon brudet, Batat juha, Skradinski rižoto, Tuna paštašuta i neobična Ramen purica. Kao glavna jela, Božićna patka, Janjeća koljenica u sarmi, Badnji mix i Vučena pašticada su kao kruna večeri, na kraju, dakako, poslužene su slastice. ◾

 Enogastronomija i trbušnjaci: PA, i LJUBAV IDE KROZ ŽELUDAC!… – U tijeku Adventa, na jednoj prezentaciji vezanoj strogo uz eno-gastronomiju u središtu pažnje – trbušnjaci! Pa, što da ne?! Ionako stara izreka kaže kako ljubav najprije ide kroz želudac, a s propovjedaonica pojačano slušamo da trebamo živjeti u ljubavi.

Evo famoznih rasplesanih želučeka…◾

SLAVONSKE RAPSODIJA i BAJADERA NA TANJURU – Rapsod je u staroj Grčkoj bio putujući pjevač koji je uz pratnju lire izvodio epske pjesme, a rapsodija je pjesma rapsoda odnosno muzička fantazija na temu narodne predaje, tako barem kaže Veliki rječnik stranih riječi Bratoljuba Klaića. Rapsodija u širem kontekstu može se odnositi i na gastro-segment, dakle biti i gastro-fantazija na temu delicija (ne delirija!). Dojmljivim ateljeom okusa u zagrebačkom Procaffeu na Adventu 2019 to je pokazao Klaster slavonskih turističkih zajednica. Čvarci, kulin i kulinova seka, slanina, razni sirevi, bajadera od svinjetine, šunka pečena u kruhu, požeški vinogradarski ćevap kao jelo kojime se otjeruje neprijatelj, sarmica, kuhane ljute kobase, tačkrle s orasima ali i s makom, orahnjača (masnica) i makovnjača, suhi kolačići poput sjajnih prhkih šapa…

Raskoš Slavonije na tanjuru. Njam, njam…

Što li je to bajadera od svinjetine? Riječ je o svinjetini pečenoj u komadu, pa ohlađenoj i izrezanoj na komade pravokutnog oblika (baš kako izgleda bajadera iz bombonijere) i tako posluženoj… A što je to požeški vinogradarski ćevap, jelo kojime se otjeruje neprijatelj?

Za 15 osoba treba: 25 komada svinjske vratine i 15 komada juneće vratine ili mesa od buta, 0,5 kg slanine, tri glavice luka, tri paprike, sol, papar, mljevena crvena paprika, krumpir. Komade mesa narezati na debljinu prsta, začiniti solju, paprom i mljevenom paprikom te ostaviti u pacu barem 24 sata. Na ražanj naizmjenice nabadati po komad svinjetine, slanine i junetine, sve dok se meso ne potroši. Da se meso ne bi vrtjelo oko ražnja, na svakih po desetak centimetara nabosti i kožu od slanine. Nabodeno meso zamotati svinjskom ili telećom maramicom i povezati špagom. Ako nema maramice, poslužit će, kažu, i papir za pečenje odnosno aluminijska folija. Peći vrteći uz laganu vatru, dok meso ne bude gotovo. Skinuti s ražnja i servirati vruće. Dok se meso peče, skuhati krumpir i narezati ga te istresti u tavu u kojoj se skupljala masnoća pri pečenju mesa, promiješati i kratko zapeći na vatri. Jelo prati uzrećica da se njime tjera neprijatelj naravno ne stoga što ne bi bilo dobro za jesti nego stoga što se u povijesti još za najezde Turaka na ove naše prostore pokazalo efikasnom prijevarom neprijatelja koji je određene prostore držao pod opsadom a kad mu se učinilo da se okruženi domaći stanovnici konstantno dobro hrane, misleći da će se opsada odužiti u nedogled, radije je napustio pozicije…

Adventski summit slavonskog turizma u Zagrebu: Martina Jakelić, Maja Jakobović Vukušić, Ružica Vidaković, Mislav Matišić i Rujana Bušić Srpak  (Marko Colić)

Adventski susret sa Slavonijom koji je u Metropoli priredilo pet slavonskih županijskih turističkih zajednica bio je prilika da se nešto novo nauči iz povijesti Slavonije ili da se podsjeti na neke detalje vezane uz tu našu regiju.

Evo tih nekih cveba kojih mi u Hrvatskoj moramo biti svjesni: na području Slavonije živi se dugih već osam tisuća godina, u Slavoniji je pronađen najstariji indoeuropski kalendar, vino se punilo u butelje gotovo 200 godina prije nego u Burgundiji i Bordeauxu, tu su se proizveli jedno od prvih piva u svijetu, ali i prvi hrvatski pjenušac. Slavonija ima i najveći crkveni trg nakon Rima, tu je bila prva kovnica novca u Hrvatskoj i prvi puta se u našoj zemlji upravo u Slavoniji zakotrljala nogometna lopta, a i zaigrao tenis…

Poziv na fine wine & dine u restoran novog kutjevačkog vinskog podruma Galić

A, sada, po prvi puta su se upravo u Slavoniji u Hrvatskoj i okupili direktori pet turističkih zajednica kako bi zajednički promovirali ljepote i turističku ponudu regije. Pod simboličnim nazivom Divani (od: divaniti), u vinoteci kavane Procaffe u srcu Zagreba održana je prezentacija ove jedinstvene regije uz vrhunska slavonska vina i najfinija jela koja potpisuje iločki hotel Dunav, prvi nositelj Michelinove preporuke u tom dijelu Hrvatske.

Martina Jakelić, direktorica TZ Virovitičko-podravske županije, Maja Jakobović Vukušić, direktorica TZ Požeško-slavonske županije, Ružica Vidaković, direktorica TZ Brodsko-posavske županije, Mislav Matišić, pomoćnik direktorice TZ Osječko-baranjske županije i Rujana Bušić Srpak, direktorica TZ Vukovarsko srijemske, koja je i koordinatorica Klastera Slavonija, prezentirali su turističke atrakcije najistočnije hrvatske regije, poznate po gostoljubivosti i ljudima otvorena srca.

Ovo je snažan i konkretan iskorak u promociji i prezentaciji Slavonije kao turističke destinacije Hrvatske. Sporazumom o suradnji na kreiranju i promociji turističkog brenda Slavonija, što su ga je prošle godine potpisali svih pet županijskih turističkih zajednica, Hrvatska turistička zajednica i Ministarstvo turizma, utvrdili smo okvire i aktivnosti kojima želimo ostvariti konačni cilj a to su razvoj i promocija proizvoda i usluga kao generatora povećanja turističkih rezultata. Nitko od potpisnika taj cilj ne može relizirati sam i stoga je zajedništvo u spremnosti da ostvarimo sve ono što Slavonija u turizmu može ključan faktor uspjeha. Imamo još jako puno toga čime se svijetu možemo pohvaliti. Kako je riječ o novom pristupu promociji, prvi je korak bio izrada strateškog marketinškog plana turizma Slavonije s planom brendiranja za razdoblje od 2019. do 2025. koji će uskoro na usvajanje, iz tiska je ove godine izišla brošura Slavonija, a zajednički nastupi na sajmovima i posebnim prezentacijama već daju prve rezultate, ističe Rujana Bušić Srpak.

Slavonija je destinacija koja ima što za ponuditi svih 365 dana u godini. Jedan od osnovnih motiva posjeta našem kraju je gastronomija, imamo i dva parka prirode, Kopački rit i Papuk, koji izgledaju božanstveno u svako godišnje doba. Slavonija nudi najljepši spoj tradicije i urbanog, a svi koji dođu prvi put oduševe se kad okuse boje i mirise, dožive moćni Dunav, ali i Savu i Dravu, nepregledne vinograde, Zlatnu dolinu, Plemićku rutu i otkriju da Slavonija nije samo nepregledna dosadna ravnica.

Visoka kuhinja/Haute cuisine, Esplanade Hotel: chefica ANA GRGIĆ – Po tradiciji, i ove godine zagrebački hotel Esplanade, i te kako znan po eno-gastro zbivanjima – posljednji veliki spektakl u 2019. bio je Zagreb Vino.com – priredio je u predpraznično vrijeme svečanost hrane i vina već i prije blagdana, tj. Božića i Nove godinu. Chefica Ana Grgić ponovno se dokazala da je kao umjetnica s kuhačom na vrhu hrvatske gastronomije, a hotel Esplanade i te kako je potvrdio svoju dugogodišnju reputaciju baš u tom profinjenom hedonističkom aspektu uz tanjur i čašu. Nije bilo uz Badnjak uobičajenog bakalara te uz Božić pečenih purice ili patke a uz novogodišnje slavlje odojka, ali je od ribe bila jadranska tuna, bilo je slanine (lardo), gljiva – tartufi i smrčci, bilo je prženog kukuruza i kreme od kukuriza, praha od dimljenog ružmarina, tamne čokolade u kremi…

U počast Božiću: hotel Esplanade Zagreb, chefica Ana Grgić u kuhinji sa svojom ekipom

Za početak: focaccia i razni oblici kruha s maslacem s tartufom i s maslacem s maslinama, te s maslinovim uljem, zatim potrbušnica od jadranske tune s ukiseljenom gorušicom u soku od cikle, artičoke, popraćno s pjenušcem Rosé brut Tomac, pa gnudi sa sušenim vrganjima, hrskavi lardo i tartufi, popraćeno sa Kuvlakhe Zelencom 2015 od Krauthakera, onda karamelizirani goveđi jezik (jabuka, krema od sira, gel od orahovca, smrčci), s Pinot noirom Marquis 2016 obitelji Barundić iz Doline kardinala, odrezak od noja na kremi od kukuruza, s prženim kukuruzom s prahom od dimljenog ružmarina, s korijandarom, praćeno Malbecom Terrazas reserva 2017 Bodegas Mendoza, i u finišu čokoladna cigara s kremom od tamne čokolade, rumom, prahom o gelom od hibiskusa, kremom od vanilije, popraćeno slatkastim Badelovim Merlotom boutique s Korlata kod Stankovaca. ◾

Pozdrav publici uz jela: Sanda Sokol, te uz vina: sommelier Ivan Šneler

Hedonizam i zdravlje

BADNJAK u ZNAKU – GADUSA!

            Na sjevernoj polukugli Božić, a s njime naravno i dan koji mu prethodi – Badnjak, su zimi. U zimsko vrijeme za tanjur, od namirnica poput mesa i ribe, češće se, logično, bira meso, nerijetko svinjetina, za masna pečenja. Ali, Badnjak je uvodni dan u mesne gozbe, pa je logično da se za badnju večer iz koje se s ponoći prelazi u Božić preferira riba. Kralj na tanjuru za badnju večer postao nam je bakalar, latinskim nazivom Gadus morhua, bez obzira na to što nam on stiže s dalekog sjevera (uglavnom Norveške) i na to što je Hrvatska zemlja na jugu Europe, k tome smještena uz obalu mora, Jadranskog mora kao staništa najplemenitijih ribljih vrsta. Nismo mi iznimka što se tiče popularnosti te arktičke ribe na južnim paralelama, bakalar je nadaleko znana delikatesa primjerice i u Italiji, s kojom dijelimo Jadransko more ali koja more ima i duž druge strane svoje Čizme, te u – Portugalu, čija je morska obala na Atlantiku!

Bakalar Gadus morhua

Priča iz 16. stoljeća govori da je mletački pomorac i trgovac stanoviti Pietro Querini krivac za dolazak bakalara na Mediteran, poslije je ta riba preko Mletaka stigla i u naše krajeve. Querini je sa svojim brodicama doživio brodolom uz obalu Norveške gdje je prvi put okusio tu iznimnu ribu, ali pripremanu kao svježu. I odlučio je ponijeti u svoje krajeve. Naravno, to nije bilo moguće sa svježom ribom, jer putem bi se, dakako, pokvarila. Queridi je vidio da je Norvežani suše kako bi je mogli koristiti stalno kroz godinu i u drugim krajevima zemlje a ne samo u onim priobalnima, te kako bi je mogli i prodati drugim zemljama, pa je nakon mjeseci izbivanja iz domovine i pred povratak u domaju svoju brodicu nakrcao sušenom ribom intenzivni miris koje je zgrozio njegove suputnike, nenavikle na tako nešto. Venecijanci su kao gurmani kroz načine pripreme bakalar pretvorili u izvanrednu deliciju koja se začas dopala širem krugu ljudi na Mediteranu, tako da bi se njih moglo smatrati odgovornima za najezdu bakalara na tanjure i na jugu Europe. S posebnim su se umijećem u prigotavljanju bakalara istaknuli i Portugalci, do mjere da je u toj zemlji na Iberijskom poluotoku bakalar, ili bacalhau kako ga tamo nazivaju stekao status nacionalnog specijaliteta. Portugalci pripremaju bakalar kao namaz, pa na bijelo s krumpirom, pa s porilukom, s bešamelom, pa iz pećnice itd, kako bi se to slikovito rado kazalo, na 100 načina, no za Portugal vrijedi izreka na 365 načina, za svaki dan drukčije.

Kako se vremena i običaji mijenjaju! Zgodno je spomenuti da je bakalar nekad bio hrana za siromašne, možda bismo ga ovdje mogli po tome usporediti s nečim što nam je ovdje odavna poznato, npr. sa špekom/slaninom i sa čvarcima, a onda je, s vremenom, nastupio značajan preokret za sve te tri namirnice, kojima se – cijena vinula prema nebu. Od, nekad davno, siromaške hrane, bakalar se zbog osjetno pojačane potražnje nakon njegova slučajna prvog improviziranog izvoza na brodici Venecijanca Querinija pretvorio u super-skupu ribu koju eto, najednom, oni s tanjim džepom više sebi nisu mogli (i još ne mogu) priuštiti. Jednaki slučaj sa čvarcima čija maloprodajna cijena po kilogramu je danas i dvostruko pa i trostruko veća od one za kilogram biranih komada svinjetine poput fileta, vratine, buta, karea…

Upravo visoka cijena bakalara bila je poticaj za pojačanu snalažljivost kako potrošača tanjeg novčanika tako i ponuđača hrane, u smislu okretanja ka vrstama ribe s kojima bi se moglo pokušati kao zamjenom za bakalar. Prisjećam se nekih godina kad se u nas u domaćinstvima u nemogućnosti da sebi priušte bakalar dosta rabila u našem Jadranu ulovljena pa posušena raža što bi se prigotavljala na brudet. U sjevernim dijelovima države kao što su Slavonija i Podunavlje koristile su se riječne ribe, poput npr. šarana. S druge strane, trgovci su za društvene slojeve s manje para u džepu ponudili jeftinije vrste ribe, među njima i oslića koji pripada obitelji bakalara. Sušenih riba u trgovinama je više vrsta, neke izgledom upućuju na bakalar ali to nisu, pa kod izbora treba pripaziti ne samo na cijenu nego i na što se pod kojim nazivom proizvoda kupuje.

Više je načina konzerviranja ribe sušenjem, primjerice nakon ulova samo njenim vješanjem na štap i boravkom na zraku (u periodu sušenja od siječnja do travnja u surovim zimskim uvjetima sjevera bakalar izgubi oko 70 posto vode, ali ništa od svojih prehrambenih vrijednosti), a pribjegava se i soljenju ribe nakon ulova pa onda njenim ostavljenjem na zraku. Soljenje pomaže da riba brže izgubi vodu. Otud i nazivi stockfish odnosno po njemački stockfisch (Stock=štap), te salt cod ili clip cod odnosno, po njemački, Klippfisch za ribu koja je nasoljena prije stavljanja na sušenje – obično na stijenu. Na taj način, dakle uz prethodno soljenje, konzerviraju se najčašće neke jeftinije vrste ribe. Neke ribe konzerviraju se i dubokim smrzavanjem. U nas se može naći i smrznuti bakalar, pod više naziva. Jedan je Pollachius virens, no tu je riječ o – crnoj kolji. Na filetima bakalara Pedro je pak latinski naziv Gadus Macrocephalus, prema popisu hrvatskih trgovačkih i znanstvenih naziva pojedinih vrsta proizvoda ribarstva riječ je o pacifičkom bakalaru. Da bi se bilo sigurno u kupnju onog pravog bakalara oznaka proizvoda mora biti latinski naziv Gadus morhua. Mnogi koji se razumiju govore da se pravi bakalar prepoznaje po repu koji mora biti u obliku metle, a ne u obliku slova V. Svi bakalari imaju intenzivan miris, no pravi miriše jako ali zdravo, bez arome plijesni. Loš miris može značiti da riba nije dobro osušena.

Bakalar, kralj Badnjaka! Norveški ponuđač suhog bakalara Gadus murhua preporučuje najprije najmanje osam sati namakanja ribe u hladnoj vodi prije kuhanja ribe. Dobro namočenu i vodom ponovno ispunjenu ribu narezati na manje komade i očistiti je od kosti i kožice, potom čisto meso kuhati oko pola sata u slanoj vodi. Kad je riba kuhana, usitnite je prstima na listiće (manje komade). Na ulju popirjajte glavicu sitno kosanog luka, zatim u posudu u kojoj će se jelo finalizirati stavite ulje s tim pirjanim lukom, na to složite ploške krumpira rezanog otprilike na debljinu kao za krumpirovu salatu, na te ploške pravilno rasporedite komadiće bakalara, na njih metnite sitno kosani češnjak, pospite po vrhu sitno sjeckanim peršinovim listom te s mljevenim paprom i s malo soli s time da vodite računa o tome da je riba bila kuhana u slanoj vodi! Pa opet na sve to složite ploške krumpira i na njih ribu, češnjak, peršinov list, papar, sol, pa tako dalje sve dok ima materijala. Zaliti s vodom u kojoj se kuhala riba tako da voda prekrije ribu i krumpir. Kuhati na laganoj vatri a kad krumpir dovoljno omekša podliti s malo bijeloga vina te još prokuhati koju minutu, poklopiti zdjelu i pustiti jelo da počine prije posluženja. Netko voli na tanjur s tako prigotovljenim bakalarom kao dopunu staviti krišku do dvije tanje rezane slanine.

Atlantski bakalar odnosno  atlantic cod odnosno Gadus morhua je riba iz obitelji Gadidae, značajne u ljudskoj prehrani. Komercijalno je znan kao  cod odnosno codling, bakalar sušen bez prethodnog soljenja naziva se, da ponovim, i  stockfish, dok je onaj posoljen pa stavljen na sušenje znan kao  salt cod ili clipfish.

Najveći primjerak bakalara dosad ulovljen bio je 1,8 metara dugačak i 98 kg težak, no obično bakalar bude između 61 cm i 1,2 metra dužine i do otprilike 40 kilograma težine. Mužjaci i ženke uglavnom su podjednake dužine i težine.

Bakalar je riba iznimnih nutritivnih vrijednosti. Odličan je izbor za sve koji brinu o zdravlju i kalorijama, jer sadrži važna dijetoterapijska svojstva i visoko je kvalitetna namirnica u prehrambenom smislu. Zbog vitamina D bakalar bi trebao biti nezaobilazna namirnica u prehrani djece. Bakalar obiluje i vitaminom B, pa kalcijem, jodom, magnezijem, željezom, selenijem koji štiti membrane stanica od posljedica oksidacije, ali i natrijem i kalijem, elementima nužnima za održavanje ravnoteže tekućina u tijelu. S druge strane, s vrlo malo je masti. U bakalaru je i vrlo malo ugljikohidrata. Masti koje posjeduje iz reda su esencijalnih, omega 3 masnih kiselina, koje su najprihvatljivije i povoljno utječu na neželjene promjene na arterijama, smanjuju razinu kolesterola, snižavaju krvni tlak i djeluju protuupalno. U 100 grama bakalara bude 307 kcal, 1,4 g masti od kojih su nezasićene masne kiseline u količini od 0,8 g, ugljikohidrata je 0,41 g, od čega šećera 0 g, bjelančevina je 68,1 g, soli 0,6 g . ♣

Hedonizam i zdravlje

HRVATSKO MASLINOVO ULJE KAO LIJEK!

Evo u cijelome ovom našem cro-džumbusu i nove LIJEPE vijesti, pristigle da nam baš i adventske dane učini ljepšima: nakon što je prije nekog vremena Istra proglašena najboljom regijom maslinovog ulja na svijetu, upravo je došla nova pohvala – znanstvena istraživanja na razini Europske Unije a vezana uz zdravlje pokazala su da je hrvatsko maslinovo ulje, za koje smo se već u mnogo navrata – dosad ponajviše u Istri – uvjerili da je posebno ukusno, i – najzdravije od svih drugih u Europi! Lijek!

Sandi i Tedy Chiavalon: tekuće zeleno zlato!

 U kontekstu zdravlja istraživalo se u prvom redu sadržaj fenola, kao snažnih antioksidanata, i tu je hrvatsko ulje pokazalo najveće bogatstvo u odnosu na ulja ostalih najznačanjijih EU-proizvođača – Italije, Španjolske, Francuske i Grčke!

Među najboljm proizvođačima maslinovog ulja kod nas su braća Sandi i Tedi Chiavalon, obitelj Belić (Duvilio i Bosiljka), Klaudio Ipša, Tullio Fernetich San Rocco, Giorgio Clai te Danijel Cuj Kraljević koji inače ima vlastitu uljaru i pruža i uslugu prerade masline, Od količinski većih proizvođača svakako u kontekstu kvalitetnoga maslinova ulja treba spomenuti porečku Agrolagunu. Čuo sam se ovih dana i vidio s tim uljarima, svi oni oduševljeni su kakvoćom mladog novog ulja iz berbe 2019. koja će se, međutim, uz po tome što je dala iznadprosječnu kvalitetu, pamtiti i po tome da je uvelike zakazala glede količine. U skladu s kvalitetom i sa visokom zdravstvenom podobnošću su i maloprodajne cijene maslinovog ulja: po riječima Tedija Chiavalona koji je nedavno prezentirao novo ulje i u Zagrebu u vinoteci Vivat Fina Vina, pola Chiavalonove litre stoji najmanje 140 kuna! Znani vinogradar, maslinar i vinar Giorgio Clai iz Krasice za bocu od pola litre, kad se ulje kupuje kod njega u podrumu u Brajkima (Krasica), traži 100 kuna. Zbog nestašice ove godine, i porečka Agrolaguna, veliki proizvođač i maslinova ulja i to vrlo kvalitetnoga a u maloprodaji po relativno prihvatljivoj cijeni, također je poskupjela berbu 2019., i to za nekih dvadesetak posto… Polica dopunskog zdravstvenog osiguranja ne pomaže!

_________________________

Giorgio Clai

EXTRAVERGINE TERREBIANCHE – Giorgio Clai, odličan vinogradar i vinar, maksimalno okrenut prema naturalnome, sa svojim novim mladim uljem extra vergine Terrebianche. Kod Claia bitne novosti: zahvaljujući poslovnom partnerstvu s braćom Penavić od kojih je jedan kirurg i živi u Zagrebu a drugi pak živi u SAD, Giorgio Clai povećao je površinu vinograda, i sad obrađuje 11 hektara. Kad mladi nasadi dođu u puni rod ukupna proizvodnja vina kod Claia bit će nekih 50.000 boca! Da podsjetim: uz svoju standardnu liniju vina u koju ulaze Malvazija sv. Jakob (podrumski mpc. 220 kn), bijela i crna mješavina sorata Ottocento bijeli i Ottocento crni (mpc. svaki po 174 kn) te kao crna špica Refošk Brombonero (mpc 298 kn butelja), Clai je na tržištu sada prisutan i s linijom Baracija (grožđe s mlađih nasada), bijela Baracija je malvazija istarska, a crna je refošk (mpc svakoga je po 93 kn). Clai je proširio i vinski podrum, iznad kojega je planirao veliko parkiralište. S plasmanom je zadovoioljan, navodi da oko 60 do 65 posto njegove ukupne proizvodnje ide u izvoz! ◾

_______________________

Klaudio Ipša iz sela Ipši kod Livada startao je s maslinovim uljem, a onda se, prije koju godinu, počeo baviti – opet vrlo uspješno! – i s vinom!

San Rocco iz Brtonigle kao ambulanta: BELICA, BUŽA i LECCINO TULLIJA FERNETICHA – Znani istarski hotelijer i ugostitelj Tullio Fernetich ovih je dana u svom luxury heritage boutique hotelu San Rocco u Brtonigli, inače pet puta nagrađenom kao najbolji mali hotel u Hrvatskoj, ali i uvrštenom u vodič Gault & Millau l’expert gourmand i učlanjenom u udrugu mladih restoratera Europe Jeunes Restaurateurs d’Europe (štaviše Tullijev sin Theo predsjednik je hrvatskog ogranka udruge JRE koji broji 15 objekata!), predstavio tri svoja nova maslinova ulja extra vergine, riječ je o monosortnim uljima buža (busa), bjelica (bianchera) i leccino, one se eto sada pridružuju San Rocco selekciji od miješanih kultivara.

Tullio Fernetich i jedan od uzvanika – njegov kolega po maslini Duvilio Belić. Od uljara kao gosta smo vidjeli Danijela Kraljevića Cuja, a od vinara Morena Coroniku

Hotel San Rocco sa svojim Gourmet Restaurantom nositelj je četiriju zvjezdica vodiča Gault & Millau, posebnost su mu ne samo izvrsna kuhinja i ponuda odličnih ulja, vina i pića, nego i to što od tradicijskih lokalnih namirnica izlazi pred gosta s majstorski prigotovljenim izvornim jelima prezentiranima na moderan način, ali, u kontekstu baš ulja, i to što je maslinik Fernetichevih, star 160 godina (zasadio ga je pranono Fernetich!), smješten upravo oko hotela i na svoj je način u ambijentalnom smislu i jedinstveni park, ukras objekta. Obitelj Fernetich uz objekt San Rocco ima još dva restorana gdje može plasirati svoju ponudu, npr. Primizia Food@ Wine. Maslinarstvo kod Fernetichevih zauzima sve značajnu ulogu. Nakon sadnje, 2005., dodatnih 800 stabala masline sada se maslinici prostiru ukupno na pet hektara na teritoriju općine Brtonigla, na bijeloj, crnoj i crvenoj zemlji i na nadmorskoj visini od 50 do 130 metara.

– Zbog vlastita uvjerenja a i zbog specifičnih agroekoloških karakteristika pojedinih pozicija, opredijelio sam se za sorte bjelicu, bužu i leccino, koje se eto po prvi put ove godine kod nas komercijaliziraju kao monosortna ulja. San Rocco Selection je blend spomenutih triju sorata uz dodatak frantoia i pendolina. Cijela kolekcija izlazi u novom pakiranju. Ulja su izvrsne organoleptičke kvalitete. Masline su brane ručno od 3. do 20. listopada i prerađene nakon nekoliko sati – rekao je Tullio Fernetich.

Ingrid Badurina Danielsson, direktorica Gault & Millaua Croatia (vodič prezentira 150 top hrvatskih restorana, 113 top vina RH, 25 hotela), sa suprugom, svojedobno veleposlanikom Švedske u Hrvatskoj

Ovom predbožićnom i prednovogodišnjom promocijom triju novih ulja odmah nakon ovogodišnje berbe maslina obitelj Fernetich je s grupom biranih uzvanika iz svijeta maslinarstva i uljarstva, turizma, eno-gastronomije i ugostiteljstva, strukovne publicistike, diplomacije, proslavila 15 godina djelovanja hotela San Rocco, 35 godina svoje tvrtke Primizia i – 45 godina braka Tullija i Rite, koji za sobom ostavljaju vrijedne i u poslu na polju gastronomije, ugostiteljstva i turizma, vrlo kompetentne nasljednike sinove Thea i Rocca te kćerku Luanu.

Obitelj Fernetich: Tullio, Luana, Rita, Theo (Dean Duboković)

San Rocco, koji slovi kao rasadnik dobrih kuhara i gdje je sada na čelu bijelog odreda kuhača chefica Floriana Ružić, ponudio je, nakon aperitiva i koktela od gina i maslinova ulja!), za svečanu večeru ove sljedove koje će lako privući ljubitelje fine hrane i iz daleka:

Iz majstorske radionice chefice Floriane Ružić

Jaje (žumanjak) s tartufom (Tuber Magnatum Pico) i s mladim špinatom, školjke capesante umotane u tanke kriške špeka od istarskog pršuta i popraćene domaćom marmeladom od šljive (sortno ulje buža), zatim Ječam s bučom i bijelim tartufom magnatum (ulje: San Rocco Selection blend), List u mirisu aromatičnog bilja (San Rocco leccino), Istarsku kobasicu na drukčiji način – na ljubičastom zelju i s cvjetačom (San Rocco bianchera), slastice su dakako došle u finalu. ♣

Ne s jelom u otpad!

WWF & GASTRONOMADI u BORBI PROTIV BACANJA HRANE

            A sad dosta o (finom) papanju! Ali – ne i o hrani!

Na hranu treba gledati ne samo s hedonističkog stanovišta nego i iz drugog kuta, a taj je da se toj dragocjenosti pristupa često, na žalost, vrlo nemarno i neprimjereno činjenici da dok se neki na razne načine razbacuju njome a od prejedanja i (i pretjeranog sjedenja) postaju pretilima, toliki drugi ljudi ne da nemaju priliku uživati u delicijama za blagdane nego nerijetko i inače kroz godinu nemaju priliku pošteno napuniti želudac. Čuju se podaci da trenutačno na svijetu devet milijuna ljudi umire od gladi, a da je čak 850 milijuna pretilih, u Hrvatskoj se 20 posto odraslih osoba smatra se pretilima.

Govorim ovdje o neprihvatljivom običaju da se hrana baca, bilo u sebe, bilo u otpad! Godišnje na svjetskoj razini u otpadu završi oko trećina proizvedene hrane, što je oko 1,3 milijarde tona (u vrijednosti od 700 milijardi eura), a na razini EU baci se 88 milijuna tona (143 milijardi), dok Hrvatska baca 400.000 tona. Čak 50 milijuna tona voća i povrća u Europi baca se isključivo zbog svojeg nepravilnog oblika, i to košta nevjerojatnih 140 milijardi eura. Čula se ovih dana i informacija da u prosjeku svatko od nas kroz godinu u smeće baci oko 75 kilograma hrabne.

Uz to što bi se tim bačenim količinama mogli nahraniti mnogi koji gladuju, bacanje hrane ima i štetan učinak s drugih, konkretno: eko-aspekata, jedan je, primjerice, taj što taj otpad stvara veliki pritisak na deponije, a jedan je i taj što takav nepravilno odloženi otpad pri svom rastvaranju razvija metan. Za odlaganje hrane kao otpada potrebne su ogromne površine tla, a za proizvodnju te hrane koja se na kraju baci potrebne su i goleme količine vode i energije. Smatra se da je čak 70 posto biološke raznolikosti izgubljeno zbog krčenja prirodnih staništa da bi se određeni prostori prenamijenili u poljoprivredna zemljišta.

U prostoru Gastronomada u Zagrebu: Robert Ripli iz Gastronomada i Fabijan Peronja iz WWF Adria prilikom predstavljanja projekta za smanjenje otpada iz hrane i demonstracije ukusnih jela od namirnica ili dijelova što se nerijetko a posve nepotrebno, nekad iz obijesti a nekad iz neznanja, bacaju u koš za otpad

S problemima vezanim uz zagađenja ukoštac se uhvatila WWF, jedna od, kako se predstavlja, vodećih svjetskih nevladinih i neprofitnih organizacija za zaštitu prirode, osnovana 1961. godine. WWF kao svoju glavnu misiju ističe zaustavljanje propadanja Zemljina prirodnog okoliša i gradnju budućnosti u kojoj bi ljudi živjeli posve u skladu s prirodom, a zacrtani bi cilj trebalo ostvariti kroz tri osnovna pravca – čuvajući/razvijajući (već i te kako ugroženu!) svjetsku biološku raznolikost, osiguravajući da upotreba obnovljivih prirodnih resursa bude održiva, te promovirajući smanjenje zagađenja i maksimalno obuzdavanje rasipne potrošnje. Teški – da li uopće savladivi?! – zadaci u današnjem društvu toliko okrenutom konzumerizmu da je potrošački mentalitet pustio korijenje vrlo duboko.

Početkom 2015. osnovana je podružnica WWF Adria, sjedište joj je u Hrvatskoj ali predviđeno je da bude aktivna ne samo u Hrvatskoj nego i u drugim okolnim zemljama, konkretno Albaniji, Bosni i Herecegovini, Crnoj Gori, Kosovu i Makedoniji, Sloveniji i Srbiji. WWF brine o zaštićenim područjima i vodi brigu o tome kako se njima upravlja, u segmentu slatkih voda provodi projekte obnove i zaštite riječnih eko-sustava i močvara, podiže svijest o opasnostima izgradnje hidroelektrana, što se tiče šuma radi na unaprjeđenju procesa izdvajanja šuma visoke zaštitne vrijednosti, provodi edukacije o upravljanju šumama i o njihovoj zaštiti, u domeni mora radi na razvoju održivih gospodarskih aktivnosti i promicanju održivog turizma, aktivna je u edukacijskom smislu u školama s namjerom osvještavanja djece i njihovih roditelja o okolišnim problemima, provodi treninge i aktivnosti oko razmjene iskustava za djelatnike u zaštićenim područjima i institucija te nevladinih orgnizacija kako bi se osigurala učinkovitija zaštita prirode u regiji. U sferi održivog poslovanja suradjuje s tvrtkama da bi se podigla svijest o održivom razvoju i društvenoj odgovornosti u poslovanju, potiče tvrtke da aktivno sudjeluju u rješavanju problema vezanih uz okoliš.

______________________________

OPET AFERA s MESOM – Mi kao da ne možemo bez afera u prehrambenom sektoru, konkretno npr. vezano uz meso. S jednom završavamo ovu godinu, naime upravo u vrijeme kad se što zbog godišnjeg doba koje traži nešto veći unos kalorija u organizam a što zbog blagdana uz koje se tijesno vezuju užici za stolom – pojačano jede i pije, sredstva javnog informiranja obavještavaju da je inspekcija što nadzire namirnice na našem tržištu od ukupnog broja uzoraka mljevenog mesa uzetih za analizu ustanovila da ih jedna petina ne odgovara propisu. Na žalost nije objavljeno – a trebalo je biti! – koji točno proizvodi nisu u redu i od kojih su oni proizvođača odnosno od kojih tvrtki što su tu robu stavile na tržište. Ne sjećam se da je i u prijašnjim objavama povezanim s nekvalitetnim mesom na našem tržištu službeno objavljeno tko su krivci, tek o nekima ulicom su – valjda s nekim razlogom upućujući na neka imena i nazive – kolale priče.

Hrana je iznimno osjetljiva tema, s obzirom da bez nje NE MOŽEMO i s obzirom da je riječ o nečemu što unosimo u organizam i što je tijesno povezano ne tek s užitkom nego i sa zdravljem, pa i s čuvanjem okoliša. Česte kontrole uzoraka s tržišta nužne su, ali ne tek stoga da se javnost obavijesti o nekoj nepravilnosti ili nekim nepravilnostima i manguparijama i time samo uznemiri, nego da se potrošačima dade do znanja koji su ponuđači mangupi – pa i češćim javnim objavama i crne liste prekršitelja! – te da se ti mangupi strogo kazne tako da se okane manipulacija, kad bi k tome klasična zatvorska kazna bila popraćena i jačim udarcem po džepu, a to i te kako boli, državni proračun u nas mogao bi lijepo profitirati!…

Često se govori o oznakama i deklaracijama koje potrošaču trebaju s aspekata sastojaka, trajnosti, nutritivne vrijednosti, zdravlja, osobnog afiniteta, te geografskog porijekla ali i uzgojno-proizvodnog oblika, biti koristan putokaz pri kupnji namirnice odnosno pića, ali,rekao bih da zakonodavac o njima ne vodi dovoljno računa u smislu da one i stvarno budu takav koristan putokaz, a ne tek pro forma. Naime na ambalaži većine proizvoda dominiraju šarene šarmirajuće ilustracije a dio koji po zakonu treba dati relevantne obavijesti o proizvodu nerijetko je sveden na sasvim maleni prostor i tu se, otkako smo u EU, uz poruku na hrvatskome nastoje uvrstiti poruke i na nekoliko drugih jezika, pa onda ako se nekako i uspiju uvrstiti uglavnom potrebne informacije slova budu toliko sitna, k tome ponekad je kontrast između boje slova i podloge vrlo slab, pa je deklaraciju i s dvostrukim naočarima maltene nemoguće pročitati. Ispada da bi potrošač, želi li biti obaviješten, uvijek sa sobom morao nositi i povećalo, te da bi, pođe li u prodavaonicu s namjerom da kupi nekoliko proizvoda, morao uzeti nekoliko dana godišnjeg odmora kako bi uspio dešifrirati za nj bitne obavijesti sa zakonom propisane deklaracije! ◾

_____________________________

Svjetska organizacija za zaštitu prirode WWF u 2019. je u široj regiji ovdje surađivala s trima hotelima kako bi im pomogla smanjiti ekološki otisak. Jedan od ta tri hotela je zagrebački Esplanade, jedan je hotel Jezero na Plitvičkim jezerima, a jedan je Cortiyard by Marriott u Beogradu. WWF je program proveo uz stručnu suradnju sa znanom hrvatskom udrugom Gastronomadi iz Zagreba.

– Borba protiv otpada hrane jako nam je važna, i želimo potaknuti na ozbiljne promjene u ponašanju u hotelima ovdje. Tri su hotela eto prepoznala problem i pokrenula su promjene s ciljem smanjenja otpada u hrani. Po podacima što smo ih dobili nakon uviđaja i mjerenja uvidjeli smo gdje je trebalo napraviti značajne promjene, a ubrzo nakon što su promjene stupile na snagu i otpad od hrane smanjen je za 20 posto, osoblje hotela primijetila je ostvarenje prednosti ne samo u ekološkom nego i u ekonomskom smislu. Vjerujemo da ćemo ovim primjerom nadahnuti i druge hotele u regiji da se uključe u borbu protiv suvišnih ostataka od hrane – istaknuo je Fabijan Peronja iz WWF Adrije.

WWW i Gastronomadi predstavili su ovih dana rezultate projekta za smanjenje otpada od hrane u prostorijama Gastronomada u Zagrebu, pokazali su okupljenima kako se mogu dobro iskoristiti mogući ostaci hrane prilikom kuhanja a koje neki kuhari očito smatraju otpacima. Prisutnima su poslužili, kako su se izrazili, ostatke hrane, ali ponuđeno kao ukusna jela, tako da je ovaj adventski i predbožićni domijenak koji je s tim ostacima pokazao da i takav može biti vrlo ukusan, te pokazao kako svi možemo kuhati pametnije i proizvoditi manje otpada od hrane.

– Iako je problem otpada iz hrane sveprisutan u svim okolnostima gdje se pojavljuje hrana, tj. od uzgoja i primarne prerade, preko prijevoza do proizvodnje hrane a onda i prijevoza namirnice do mjesta plasmana, pa trgovine, domaćinstva i ugostiteljstva, u ovom smo se programu fokusirali na područje ugostiteljstva gdje otpad iz hrane nastaje u lancu od ulaska namirnica u objekte pa do konzumacije gotovih jela. Istraživanja i realna snimanja u objektima u kojima smo radili pokazala su zanimljive rezultate, naime u pripremi namirnica naišli smo na mnogo više standarde od onih koji su zabilježeni u jednakim istraživanjim u SAD. U SAD su stručnjaci uočili da se namirnice u prigotavljanju jela ne iskorištavaju dovoljno, naime najčešće se, iz razloga nedovoljnog znanja u kulinarstvu i zbog nemaštovitosti kuhara, odbacuju dijelovi namirnica za koje se tek po izgledu smatra da su nejestivi ali koji se ipak prikladnim tretmanom mogu iskoristiti u stvaranju vrlo ukusnog jela. U ovim hotelima koje smo pratili ovdje to nije bio slučaj, namirnice su vrlo pažljivo i znalački korištene – kazao je Robert Ripli iz Gastronomada.

Ripli je dodao kako je veliki potencijal za uštedu pronađen u domeni posluživanja i konzumacije jela, naime pokazalo se da se dnevno u otpad bacaju velike količine gotove hrane ponuđene za doručak, te na domijencima.

– Aktivnostima u edukaciji gostiju prilikom dogovaranja domijenaka i edukacijom gostiju porukama i uputama o svjesnoj konzumaciji jela na tanjurima postigle su se velike uštende već nakon nekoliko tjedana. Ovaj program ćemo nastaviti prakticirati u sklopu naših redovnih aktivnosti jer sjajno je bilo vidjeti pozitivne rezultate I reakcije zaposlenih u hotelu i restoranu ali i reakcije pa i određeno povećanje svijesti gostiju kojima je postalo jasnije da je globalno zagađenje poprimilo ogromne razmjere, pri čemu je upravo otpad iz hrane jedan od jačih krivaca.

Umjesto bacanja u smeće, hranu koja je u nekom trenutku u kućanstvu ili ugostiteljstvu viška moguće je iskoristiti kroz duboko zamrzavanje u škrinji, bitno je međutim ovdje napomenuti da ipak,, tako je barem izjavila stručnjakinja za hranu u tv-intervjuu, jedino mliječne proizvode nije preporučljivo zamrzavati i onda ih odmrzavati pa jesti. Među rješenjima za viškove hrane koji nam ostaju je ono da se taj višak daruje pučkim kuhinjama.

            NEKOLIKO KORISNIH SAVJETA – U Italiji se u zadnje vrijeme također dosta ukazuje na prilično ležerno pa i do jako neodgovorno ponašanje prema hrani u smislu da se premalo vodi briga da je se prikladno (o)čuva i da ona kao još dobra ne završi u otpadu. Evo nekoliko preporuka koje su se upravo u posljednjem kvartalu 2019. često spominjale kod naših susjeda s Apeninskog poluotoka a u vezi su sa spašavanjem hrane što je bila predviđena da se potroši ali ipak je u nekim prigodama skončala kao višak i ostatak. Intenzivno se naglašavalo da loizinka za uspjeh glasi okus.

                Ne nagomilavanju hrane u hladioniku – Naravno da se hrana koja nije potrošena ali je još i te kako dobra za konzumaciju i za užitak mora do sljedećeg posluženja čuvati u prikladnim uvjetima, jedan od njih svakako je temperatura, u pravilu niža jer kao takva usporava degradativne procese. Uvjet svježine ambijenta zadovoljava hladionik, danas prisutan uglavnom u svakom domaćinstvu. Bitno je međutim paziti kako hranu stavljati u nj, konkretno namirnice odnosno hrana što se nije potrošila kako je zamišljeno pa je ostala, ne bi se smjele naguravati u hladionik jedna tijesno uz drugu, tako da zrak može dobro cirkulirati i svježina ambijenta kvalitetno se prenositi. Da bi se izbjegli gubitak vlage, odnosno moguće kapanje s nekog jela na drugo a i širenje mirisa neke hrane na ambijent pa onda tako i na drugu hranu, nužno je da su namirnice odnosno jela u posudama i da su posude dobro pokrivene poklopcem.

Upozorenje: nikad u hladionik ne stavljati hranu koja je još topla, naime to može podignuti temperaturu ambijenta u hladioniku na razinu kod koje se javlja opasnost za degradaciju druge hrane u hladioniku. Najbolje mjesto u hladioniku za čuvanje lakše/brže kvarljivih namirnica i jela poput umaka, ribe, pa i mesa, je donji dio hladionika. Preporuka je da se hranu koja je iz ovih ili onih razloga ostala kao višak od nekog obroka ne zagrijava više puta, dakle valja računati na to da se namirnicu ili dio jela koji se izvadi iz hladionika pa se zagriju taj put i potroši, dakle da se ista i eventualno ponovno preostala hrana ne zagrijava još jednom. Hranu zaostalu od nekog prethodnog obroka a čuva se u hladioniku trebalo bi konzumirati najkasnije unutar dva do najkasnije tri dana otkako stoji u hladioniku.

                Čuvati hranu razdijeljenu u manje porcije – Ugostiteljski objekti ovisno o veličini imaju rashladne prostorije većih odnosno manjih dimenzija, imaju i posebne uređaje za duboko zamrzavanje, a već i dosta kućanstava uz klasičan hladionik posjeduje zasebnu tzv. škrinju za duboko smrzavanje. Danas većina hladionika za kućanstvo sadrži i dio za duboko zamrzavanje hrane. Za čuvanje u škrinjama za duboko zamrzavanje odnosno dijelovima hladionika s ladicama na temperaturi dovoljno niskoj da namirnicu duboko zamrzne potrebno je namirnice razdvojiti i svaku zasebno staviti na duboko smrzavanje, a pametno je kad je riječ o nekoj većoj namirnici poput npr. komada mesa tu namirnicu izrezati na porcije veličine koja se namjerava koristiti za predviđeni obrok. Dobro je i to da se u škrinju odnosno ladice smrzivača ne naguraju odjednom i jedna na drugu sve namirnice na smrzavanje, nego da se paketići stavljaju postupno, naime na taj način hladnoća se brže širi i brže prodire u namirnicu te je smrzava. Kad se namirnice vade sa smrzavanja valja izvaditi onoliko paketića za koliko postoje stvarni izgledi da će se pojesti, naime jednom odmrznute namirnice, koje inače treba konzumirati unutar oko 24 sata otkako se odmrznu, nije dobro ponovno smrzavati. Kad se duboko smrznuta namirnica odmrzne bakterijska aktivnost se povećava maltene eksponencijalno i na izvornu hranu djeluje negativno dosta brzo.

                Ne zagrijavati više puta! – Jednom kad se hrana izvadi iz hladionika preporuka je da je se ne podgrijava više puta, jer to ide na ruku razmnožavanju bakterija. Kod prvog i jedinog grijanja iz hladionika izvađene hrane prije konzumacije bitno je da se juha i umaci zagriju do točke vrenja, dok je za drugu hranu dovoljno zagrivavanje do 75 stupnjeva, važno je međutim da se jelo pravilno rasporedi u tavici ili zdjeli kako bi zagrijavanje bilo za sve dijelove hrane istodobno podjednako.

                Život namirnica produžiti čuvanjem u staklenkama – Praktičan i učinkovit način čuvanja namirnica na duži rok je uporaba staklenki. Staklene posude za čuvanje hrane odlične su za domaćinstva, bolja su varijanta od plastičnig posuda jer su prirodi prijateljske. Razni umaci koji su ostali od nekog obroka, pa i prilozi od svježeg povrća mogu se lijepo očuvati u takvoj posudi, pogotovu ako ona ima poklopac koji dobro prianja. Dobra opcija može biti staklenku s namirnicom odnosno jelom stavljenom u nju i s čvrsto prianjajućim poklopcem da zrak ne može ulaziti, nakratko staviti u kućnu mikrovalku, tada se zahvaljujući mikrovalovima u staklenki stvore uvjeti koji pomažu da ne dođe do promjena u hrani i da hrana ne izgubi na prehambenoj vrijednosti i na okusu.

                Vakumiranje! – Jako dobar način za čuvanje namirnica je vakumiranje, dakle držanje namirnice u ambijentu bez zraka/kisika. Kisik je taj koji djeluje s jedne strane na razvoj namirnice ali, s druge strane, nakon određenog momenta dovodi i do oksidiranosti, degradacije. Čuvajući namirnice u ambijentu bez kisika postiže se to da one dulje izdrže u punoj ili barem jako dobroj formi, s time da je, ako je još riječ o nečemu bogatom aromama, kod prigotavljanja jela s dodatkim i tih aromatičnim biljem i travama finalni rezultat kuhanja izvrstan. U slučaju nedostatka uređaja za vakumiranje, moguće je kod npr. slanine, pršuta, kobasica za rezanje i jelo odmah, pa i tvrdih zrelih masnih sireva pomoći si zamotavanjem komada u masni papir pa ih tako zamotane staviti u vrećicu i onda sa strana rukama stisnuti da što je više moguće zraka izađe i da se papir tijesno pripije uz namirnicu, pa otvor vrećice tako stisnuti da se što je više moguće spriječi dotok zraka u paketić, i tada paketić, ovisno o tome je li namjera zamotano jesti prije ili tek nakon nekog vremena, staviti na čuvanje u hladionik odnosno u škrinju za zamrzavanje… ♣

Gran odluka

MORENO CORONICA: MY WAY! BEZ DRVETA ZA BIJELO

Gran personality, Gran Teran, Gran Grabar, Gran Malvazija, Gran Prosciutto fatto in casa… = GRAN MORENO!

Moreno Coronica

Moreno to što radi radi na neki svoj način. I treba! Gran Coronica: My Way!, odnosno His Way! Stvar je ne u pukoj tvrdoglavosti nego u logičnom zaključivanju temeljenom na golemom dugogodišnjem iskustvu u vinogradu i podrumu ali i na tržištu vina, zatim na impresijama s raznih putovanja vinskim svijetom, pa na onome što je čuo i naučio na raznim tečajevima i predavanjima vezanim u rad u vinogradu i podrumu, ali temeljenom i na nekim njegovim preferencijama glede vina, želji da vino proizvodi na način da se dopadne najprije njemu a ne da ga, kao mnogi drugi njegovi kolege, radi tako da se ponajprije svidi ukusu šireg tržišta.

Gran teran izbrusio je do razine crnog istarskog dijamanta i jedan je od prvih vinara ako ne i prvi koji je pokazao da se i od te sorte, što je zbog vrlo izražene kiselosti a i zamjetnih tanina (oporost i kiselost ne idu dobro zajedno!) neki znaju nazivati divljom, može kreirati veliko vino. A s Grabarom, koji je startao kao cabernet sauvignon a onda mu je pridodan merlot, pokazao je kako od bordošnih sorata, istina već odavna udomaćenih u Istri, može nastati francuz sa značajnom istarskom dimenzijom! Njegovu Gran Malvaziju od prije rado pamtim jer me svojom kompleksnosti znala vući prema velikim burgundijskim bijelim vinima, nasuprot brojnim drugim istarskim malvazijama što počivaju na dosta izraženom banalnom jednostavnom sauvignonskome kolosijeku.

Gran Teran s gran pršutom

Ali, Moreno Coronica sad više nije zadovoljan s takvom Gran Malvazijom iz drva! Objašnjava da je primijetio da mu bijelo vino u drvu prebrzo stari, a on ne želi to hitro starenje. Oduševio se bio svojedovno s nekim vinima Cantine Terlan iz Terlana u Alto Adigeu/Južnom Tirolu koja mu je donio naš znani sommelier Željko Bročilović Carlos, s dugim radnim stažem u restoranima upravo u Alto Adigeu, riječ je o bijeloj kapljici koja je na finom talogu dozrijevala – neka čak i puno godina – isključivo u inoks posudama, dakle bez sekunde kontakta s drvom. I, Coronica se opredijelio za to da ubuduće svoju Gran Malvaziju proizvodi također bez dodira s drvom, znači na finom talogu u inoksu!

Gran Grabar, Gran Teran i Gran Malvazija

– Željku Bročiloviću sam vrlo zahvalan! Ta južnotirolska vina pažljivo sam kušao i o njima puno razmišljao, ali je ipak trebalo proći više godina da u meni dozrije odluka za kretanje k novom stilu moje Gran Malvazije, vinu bez kontakta s drvom. Danas sam zbog toga jako sretan! Inače, Hrvatska je, rekao bih, još uvijek nedefinirano tržište pogotovu u kontekastu svježih vina. Mnoga bijela svježa vina i previše liče vinima iz Novog svijeta. Što se tiče crvenih vina, ona se sve više rade u podrumu s velikim utjecajem stila enologa!

Moreno spada u treću generaciju vinogradarsko-vinarske obitelji Coronica. Prvi put Coronike su napunili vino u bocu 1993. godine.

– Počeli smo s 2,5 hektara, a danas nam se vinogradi protežu na dvadesetak hektara. Fokus nam je na autohtonim sortama, malvaziji i teranu, a manji dio pripada internacionalnim sortama, merlotu i cabernet sauvignonu. Od etiketa imamo Malvaziju, GranMalvaziju, pjenušac klasične metode Due, Teran, GranTeran i Grabar u kojemu su zajedno merlot i cabernet sauvignon. Napomenuo bih da je svo grožđe koje rabimo iz našeg vinograda!

Coronica nastavlja:

– U proizvodnji Gran Malvazije počeo sam bio s barriqueom, naravno novim, a onda sam postupno smanjivao nove bačvice i povećavao udio rabljenih kako bi se u vinu reducirao dojam drvenosti. S obzirom da uz Gran Malvaziju ja proizvodim, od mlađih loza i s bržim izlaskom na tržuište, i tzv. baznu malvaziju, rekao bih svježi tip malvazije, bez drveta, imam mogućnost usporedbe, ne govorim sada o punoći, tijelu, kompleksnosti, nego prvenstveno o stupnju svježine. U najnovije vrijeme sve češće svako toliko otvorim po koju butelju bazne malvazije i istodobnp i Gran Malvazije, i primjećujem koliko mi se mnogo ova prva više dopada, upravo zato što bazna malvazija istog godišta kao što je i Gran Malvazija bude dosta svježija – kaže Moreno Coronica.

Moreno Coronica sa suprugom Suzanom i ocem Ottavianom koji upravo u 2020. puni 92 godina! Eto što su učinili svakodnevni rad (fizička aktivnost na čistome zraku) te čaša terana uz ručak!

Malvazija inače dobro podnosi odležavanje u hrastu, dodaje Coronica, koji veli da misli da nije i nužno da se s njom ide u drvo.

– Hrast ubrzava dozrijevanje, a u bijelim vinima cilj je upravo suprotan, tj. poželjno je što duže očuvati ih svježim. Moj najnoviji odabir je napuštanje hrasta u dozrijevanju bijelog vina.

Samo neka GranTeran i Grabar i dalje budu na dozrijevanju u drvu, za Gran Malvaziju bih možda, makar teško, bio spreman Morenu i oprostiti taj odmak od drva u procesu dozrijevanja. Nota bene: imao sam prilike svojedobno piti neka stara (ne ostarjela, dakle u negativnoj konotaciji!) velika bijela vina, konkretno npr. Puligny Montrachet kuće Domaine de la Romanée Conti koji je već bio punoljetan, navršio je tada kad mi je ponuđen 21 godinu, i bio je sjajan!…

Uz dužno poštovanje Morenova stava primijetio bih da se ja osobno ne bih odlučio za to da se za Gran Malvaziju drvo posve makne, jer vino boravkom u drvenoj bačvi ipak dobiva novu dimenziju, ali da treba biti opzezan s bačvom točno je. Ispravna bačva i te kako pridonosi kompleksnosti kapljice, elago tanin iz bačv(ic)e može vinu pomoći baš i glede dužeg trajanja u punoj kondiciji. Kad segovori o bačvi, valja reći kako mnogo ovisi o drvetu (hrastovina – lužnjak ilii kitnjak, zatim bagrem, koji je inče povezan s Istrom), zatim o tome jesu li dužice dovoljno dugo vremena sezonirane, o kvaliteti bačvara i njegovoj umješnosti pri paljenju dužice, o stupnju paljenja, spremnosti vina da uđe u drvo na duže dozrijevanje, dužini držanja vina u bačvici naime utvrđeno je da u prvo vrijeme vino najjače upija ono što mu drvo kani ispustiti i stoga je nužno vino u barriqueu držati do trenutka kad linija intenziteta upijanja iz drveta krene u silaznu putanju pri čemu se u vinu stvara ravnoteža, a ako se vino, u strahu da će biti drveno, izvadi iz bačvice prerano, tj. dok je linija upijanja u uzlaznoj putanji, kapljica ostaje drvena i gubi se šansa za spomenutu ravnotežu. No, u obzir kod korištenja drva za dozrijevanje treba uzeti i činjenicu da postoje bačve različitih dimenzija, uz barrique od 225 litara i burgundijski pièce od 228 litara, postoji i tonneau od 500 i 600 litara, a postoje i velike bačve od 1000, 2000 i više litara. Glede razvoja vina, najbrže se ono odvija u barriqueu, pogotovu ako bačvica nije od hrasta kitnjaka koji je vrlo gust, nego je od lužnjaka. Kod barriquea vino je najviše i najbrže zahvaćeno kisikom koji, s jedne strane, omogućuje brži razvoj kapljice ali, s druge strane, može pospješiti proces oksidacije prema starenju/starosti. Velike bačve imaju znatno deblju i, osobito ako je riječ o hrastu kitnjaku, za kisik slabije propusnu dužicu od barriquea, k tome kod njih s obzirom na zapremninu i veliku količinu vina te osjetno veću vanjsku površinu drvene mase kroz koju zrak može proći nužno je i osjetno više kisika (duže vremena) za jači razvoj oksidativnih procesa. Moglo bi se reći da se vino unutar nekoliko prvih godina boravka u velikim bačvama više razvija nego što stari. S obzirom na nepropusnost inoksa, da bi se vino ipak bolje razvijalo obično se posiže za postupkom mikooksigenacije, dakle dok se ona kad je riječ o velikim bačvama odvija spontano, ovdje kod inoksa čovjek intervenira…

Moreno Coronica uz cisternu od inoksa s malvazijom 2018 koja bi trebala biti punjena kao Gran Malvazija. Vino je rađeno s izdvojenim kvascima iz grupe kvasaca uzete iz obiteljskog vinograda starog 97 godina, te, dolje, uz veliku drvenu posudu u kojoj sazrijeva teran za etiketu Gran Teran

– Jedna od stvari koju najviše cijenim u vinskom svijetu je kad vinar istražuje potencijal autohtone sorte. Kad, osluškujući gledanjem i kušanjem što nekoj lozi treba, kako ona najbolje raste i sazrijeva, koje su njene specifičnosti, što je čini drukčijom i posebnom itd., vinar pronalazi stil vina u kojemu će sorta pokazati najviše – izjavio je Moreno Coronica, i dodao: – Svaka mlada, nova, nepoznata ili stara pa zaboravljena sorta kad stupa na vinsku scenu prolazi poznatim nizom koraka kroz koje se ona dokazuje i traži. Osnova od koje vinar mora poći je rad na čistoći, urednosti, tehničkoj ispravnosti vina. U tome dijelu zna doći i do spuštanja alkohola. Neki se željeni rezultati postignu određenim postupcima zbog kojih kultivar slabije pokazuje svoje sortne specifičnosti i slabije odaje geografsku, ambijentalnu poziciju vinograda, ali vina budu vrlo ugodna, pristupačna široj publici i tržišno, potencijalno, vrlo isplativa. Međutim pravi potezi vinogradara/vinara vezani su uz sortni izričaj, iskaz geografske pripadnosti, sklad i, svakako, eleganciju, pa dugotrajnost u nosu i ustima te dugovječnost kroz vrijeme, Sortu treba interpretirati stilom koji će vino odrediti i identificirati i okolišem, tj. tlom, ekspozicijom, količinom sunca, kiše, načinom rezidbe, prinosom, datumom berbe, kvascima, procesom fermentacije, dozrijevanjem itd.

Podrumska zgrada Moreno Coronica, te, dolje, ispred nje,park maslina kao prelijepa dekoracija u Morenovu selu Koreniki

Gran Malvazija 2017 prva je, eto, Coronikina malvazija iz ranga Gran bez utjecaja drva. Odležana je na vlastitim kvascima 16 mjeseci, a dobiva se iz vinograda starijih od 20 godina, s niskim prinosom po trsu. Izražena je više vinoznost, a manje voćnost, reći će Moreno, i dodati kako je jako svježa i mineralna, na nepcu dugo traje, upravo je namijenjena za uživanje.

– Od velike važnosti bili su mikrolokacija, starost loza. Kvasci su sigurno bitni, ali je ipak najvažnija kvaliteta grožđa. Zasad rabim tzv. komercijalne kvasce, ali to će se promijeniti, naime unatrag četiri godine radimo na istraživanju autohtonih kvasaca koje smo izolirali u našem vinogradu starom 97 godina. Izostavljanjem hrasta iz procesa, u vinu, ponavljam, više osjećamo teritorij i sortnost. Hrast otpušta vinu tanine i mikrokoličine kisika (mikrooksigenacija). Kvasci, nakon što odrade posao alkoholne fermentacije, štite vino od oksidacije i usporavaju starenje, k tome njihovom razgradnjom stvaraju se manoporoteini koji vinu pojačavaju strukturu i koji mu daju kremoznost i slast a bez ostatka neprovrelog sladora. Što da još kažem o Gran Malvaziji? Bitno je da se malvazija kao kultivar bolje izražava, te da meni paše taj stil. Tržište će s vremenom pokazati koliko dobru odluku sam donio… – kazao je Moreno Coronica. ♣

Novo vinsko poglavlje Davora Zdjelarevića

VINORETUM INTERNATIONAL

            U našoj obitelji nekad smo dobri, nekad smo grubi, nekad ludi, ali uvijek ambiciozni i kreativni. Rekao je to svojedobno Davor Zdjelarević, koji se sa suprugom Višnjom od 1985. godine bavi vinom, isprva kao direktni proizvođač (jedan je među prvim službeno priznatim privatnim vinarima u Hrvatskoj i tadašnjoj Jugoslaviji), potom, 2003. postaje i hotelijer (uz novu vinariju u Brodskom Stupniku otvorio je lijepi hotel), a od 2014. sudionik vinske scene je kao osnivač tvrtke Zdjelarević Vino Selekcija s projektom tzv. difuznih vinarija, što znači da je najprije prodao vinograde, podrum i hotel u Brodskom Stupniku (danas je tamo gazda kutjevački poduzetnik Galić) i da se potom upustio u suradnju s brojnim vinskim podrumima diljem Hrvatske (Antunović, Siber, Kronos-Kalazić, zatim Kašner i Miklaužić, pa Vinarum, Rota i PZ Pošip Čara), ali i nekima u Bosni i Hercegovini (podrum Andrija Paoča), Sloveniji (Posestvo Mastnak) i Makedoniji (Chateau Lazar), kod kojih od izabranih sirovina u vlasništvu tih podruma i u prostorima tih podruma kreira vina što će ih puniti i plasirati pod svojom etiketom Zdjelarević Vino Selekcija (Zdjelarević Wine Selection).

U vinoteci Vinoretum: Davor Zdjelarević s uzvanicima s otvorenja, dio njih su vinari njegovi poslovni partneri npr. Miro Palinkaš iz primorskog Pavlomira, a dio njih su ugostitelji koji plasiraju negovo vino, primjerice Ivan Srakovčić, vlasnik karlovačkog hotela Srakovčić i turističkog resorta Srakovčić u Ribniku na Žumberku, pa Nenad Kukurin, čelnik Kukuriku hotela u Kastvu… (Julio Frangen)

Davor Zdjelarević sa suprugom Višnjom, te s njihovim vinskim biserom Nagualom bijelim 2013 (Julio Frangen)

Najnovije u ukupnoj i bogatoj Zdjelinoj vinskoj priči je nedavno otvorenje, u zagrebačkom hotelu International, male elegantne vinoteke Vinoretum, s lijepim izborom vlastitih etiketa. U svom portfelju Zdjelarević sad ima vina za nove mlade generacije klink@, zatim vina za opuštena dnevna druženja, etikete za ljubitelje karakternih zrelih sortnih vina, pa odabrana sortna vina probirnih berbi Limited Edition, velike kupaže za zahtjevne enofile pod nazivom Nagual, tu su i pjenušci Grof, bijeli i ružičasti. Vinoteka Vinoretum zamišljena je ne samo kao klasična specijalizirana prodavaonica vina nego i kao pozornica elitnih i ekskuzivnih događanja poput npr. aukcija posebnih vina, iz njegove ponude to su svakako Nagual bijeli (2013) i Nagual crni (2016), prvi je cuvée od chardonnaya i sauvignona, dozrijevano u barriqueu, proizvedeno u podrumu Jasne Antunović u Erdutu, a drugi je od cabernet sauvignona i merlota, kreirano u podrumu Šime Škaulja u benkovačkom kraju. ♣

Novo ruho moslavačkog eno-aduta

ŠKRLET – ODVOJENO ILI SPOJENO?

Vinari članovi udruge Škrlet

Škrlet, odnosno sinonimima ovnek žuti i ovinek slatki, autohtona je moslavačka vinska sorta s kojom su vinogradari/vinari Moslavine, logično, htjeli koliko god je moguće više skrenuti pažnju javnosti na svoj kraj. Za pomoć su se obratili stručnjacima sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta, koji je 1999. počeo s klonskom selekcijom škrleta i 2014. godine prezentirao tri izabrana certificirana klona. Različite pokusne vinifikacije koje su javnosti svojedobno kroz predavanje ali, istodobno, i kušanje, predstavljene na susretu kod moslavačkog vinogradara/vinara Vlade Kašnera pokazale su da je doista vrijedilo uložiti toga truda oko škrleta. Vina, i ona još neuglađena, demonstrirala su, sjećam se dobro!, lijepu aromatiku, a neka, i s 14 vol % (što je za onda bilo čudo s obzirom da su dotadašnji škrleti bili polusuhe ili poluslatke vodice s uglavnom ne više od 11 ili 12 vol %), i popriličnu snagu. Potencjal!

Nekoliko ambicioznijih proizvođača škrleta prihvatilo se ozbiljnije posla, počelo je i suradjivati s enolozima savjetnicima, i malo pomalo modernijim pristupom nastao je tip (ne još I posve ujednačen, standardizirani organoleptički profil) lijepo pitkog uglavnom suhog dakle šećerom neopterećenog vina, vina s finom kiselošću a i s određenom slanošću povezanom s mineralnošću. Zanimljiva prezentacija bila je na imanju Kezele.

Tomislav Trdenić

I onda, nakon što su se s ciljem kvalitetne i učinkovite a i za svakog pojedinog ponuđača ekonomičnije promidžbe vina od moslavačke sorte škrlet bili udružili u poljoprivrednu proizvođačku organizaciju Škrlet, osmorica profesionalnih robnih proizvođača vina uvelike posvećenih spomenutoj lokalnoj sorti iz Moslavačkog vinogorja, koje se, inače, proteže u trima županijama – Sisačko-moslavačkoj, Bjelovarsko-bilogorskoj i Zagrebačkoj, odlučila je nedavno udružiti i – škrlet! Do prije nekog vremena Ilovčak, Jaram, Florijanović, Miklaužić, Mikša, Trdenić, Voštinić-Klasnić i Kezele svoja su vina na tržište plasirali svaki pod svojom etiketom, a onda je krenulo, po novome, tj. da van idu i sa škrletom pod jednom zajedničkom etiketom, s time da zajedničko vino nastaje ne miješanjem kapljice spomenutih proizvođača nego istodobnom vinifikacijom grožđa iz berbe 2019. što ga je iz svojega vinograda i to, rečeno je, s najboljih parcela, kod jednog prerađivača – nije se službeno htjelo obznaniti kojega! – dovezao svaki od članova udruge. Na taj način htjelo se, objašnjeno je, dobiti veću i moguće tržišno zanimljiviju količinu vina od škrleta u jednom profilu. Ovakav iskorak je dokaz zajedništva moslavačkih vinara te je projekcija budućnosti hrvatskog vinogradarstva i vinarstva, kazao je Tomislav Trdenić, predsjednik udruge Škrlet.

Vrlo lijepi objekt turističkog posjeda Moslavačka priča u Maloj Ludini. Dolje: na prezentaciji zajedničkog vina od škrleta vinari koji su sudjelovali u projektu, s njima su Snježana Ožetski, domaćica iz Moslavačke priče, zatim Josip Kraljičković, pročelnik Odjela za poljoprivredu Zagrebačke županije, i Tugomir Majdak iz Ministarstva poljoprivrede

Već 30. studenoga 2019. na lijepom (turistički vrlo atraktivnom!) seoskom imanju Moslavačka priča u Maloj/Velikoj Ludini na susretu nazvanom znanstveno-stručnim skupom Novo ruho škrleta u organizaciji udruge Škrlet, Grada Popovače, Udruge vinogradara i voćara Škrlet, Turističke zajednice Grada Popovače i Sisačko-moslavačke županije, održana je promocija tog zajedničkog vina. Prisutne su pozdravili domaćica Moslavačkih priča Snježana Ožetski, docentica Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo Agronomskog fakulteta i moderatorica programa doc. dr. sc. Zvjezdana Marković, te zamjenik župana Sisačko–moslavačke županije Roman Rosavec.

Zvjezdana Marković doc. dr. sc. sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo Agronomskog fakulteta iz Zagreba, moderatorica u programu prezentacije zajedničkog škrleta

Međutim škrlet je podastrt ne pod oznakom novog mladog vina, kako bi s obzirom na datume bilo logično, nego pod klasičnom etiketom, inače, rekao bih, dizajnerski vrlo uspjelom (autori: Bruketa-Žinić!), usput: za izbor butelje ne bih mogao reći da je uspio jer preteška je i premasivna za u nju napunjeni tip vina.

Rečeno je na skupu da je toga zajedničkog škrleta iz 2019. napunjeno 5000 butelja. Spominjalo se s ponosom i kako ima izgleda da se taj škrlet toči na svečanostima vezanim uz hrvatsko predsjedanje Vijećem EU koje je počelo s Novom godinom, pa u ubrzanom punjenju i promociji već kajem studenoga ima neke logike, ali je pitanje koliko ima i opravdanja u toj brzini naime teško je povjerovati da osobe kojima je na svečanostima vino namijenjeno s obzirom na svoje imovinsko stanje i iskustvo po prijemima nisu probirljive i zahtjevne… Od istaknutog moslavačkog vinogradara/vinara Marka Miklaužića, koji je inače sada i predsjednik novoosnovane udruge vinara Bregovite sjeverozapadne Hrvatske, čuo sam, međutim, da bi se s tim zajedničkim škrletom i dalje izlazilo ovako rano, dakle da je to budućnost škrleta, jer po njegovom iskustvu škrlet se najbolje proda ovako mlad..

Zajednički škrlet: na retro etiketi na kojoj su navedeni vinari-sudionici u projektu nema prezimena Kezele!?

Nisam siguran da je takvo razmišljanje o žurbi s izlaskom na tržište pravi put za škrlet. Na temelju kušanja ovog novog mladog zajedničkog škrleta ne govorim protiv zajedničke vinifikacije grožđa pogotovu kad je probrano ono (naj)bolje, nego govorim o izlasku vina pred potrošača puno puno prije od termina do kojega bi se vinu dopustilo da se razvije i uskladi i onda pokaže u pravoj svjetlosti. Ovo vino po meni svakako je oštećeno uskratom razvoja, uvjeren sam da bi, da ga se pustilo van negdje na proljeće, možda pred Uskrs, pokazalo u sasvim drukčijem, vrlo lijepom sjaju.

Agencija za plaćanje u poljprivredi (APPRR) s datumom 15. svibnja 2019. na popisu sorata prisutnih na teritoriju Hrvatske tek na 65. mjestu spominje škrlet ili ovnek žuti, uz napomenu da se prostire na 73,60 ha površine, a podatak sa tzv. znanstvenog skupa u objektu Moslavačka priča govori kako od ukupno 227 ha vinograda u Sisačko-moslavačkoj županiji škrlet zauzima 76 ha. Marko Miklaužić mi je pak spominjao da bi ukupno škrleta u dijelovima vinogorja Moslavina koji pripadaju Sisačko-moslavačkoj i Zagrebačkoj županiji moglo biti i stotinjak hektara. Po meni, budućnost škrleta trebalo bi graditi ponajrije na sadnji novih vinograda s tom sortom, da se uopće dobije relevantna površina za sirovinu i ozbiljan (unosan) posao sa škrletom. Svakako treba prikladno izabrati terene (ekspozicija, nadmorska visina, tip tla…) za nove vinograde. Saditi gušće po jedinici povšrine da bi se po trsu mogao smanjiti prinos, time se ne gubi na količini ali se povećava kakvoća roda. Možda ne bi bilo loše neke druge sorte a koje se nalaze na boljim pozicijama precijepiti na škrlet, tako bi se dobilo i na vremenu. Za škrlet koji bi nosio znak ZOI rabiti preporučene certificirane klonove. Maksimalno moguće krenuti u prirodi prijateljsku proizvodnju (uzgoj i pri radu u podrumu). Dogovoriti se za početak barem ugrubo oko načina vinifikacije (odvajanje odmah tekućeg dijela od krutoga ili maceracija od eventualno dan ili dva na nešto nižoj ali ne preniskoj temperaturi) i dozrijevanja (samo inoks, odnosno inoks i drvo…, sur lie?, minimalna dužina dozrijevanja…), te oko najranijeg mogućeg i dopušenog izlaska vina na tržište. Na određeni način ujednačiti rad u trsu i u podrumu, napraviti što prije osnovne standarde, detalje se može unijeti i u hodu. Neposredno prije izlaska vina na tržište prirediti internu degustaciju/ocjenjivanje uzoraka da se vidi je li to to, i može li s aspekta udruge ići van kao Škrlet ZOI Moslavina. Ne zadovolji li nečije vino standarde, upozoriti proizvođača za iducu godinu, da se greške/nepodopštine ponove. Vino koje nije u standard I na razini ne smije van pod oznakom Škrlet ZOI Moslavina. U udrugu nove članove primati samo ako se obvežu da će poštovati pravilnik udruge, te potom kontrolirati drže li se svoje riječi ili potpisa. Za uspjeh na tržištu i to ne samo kroz veći broj prodanih boca nego i kroz višu cijenu za buteju, nužno je da škrlet s oznakom ZOI Moslavina organoleoptikom predstavlja Moslavinu u izvornom smislu. Oznake moraju biti ne tek navod na etiketi nego i odraz apelacije, ona je ta koja kvalitetno i autentično prezentira određeno geografsko područje.

Stvar kod kreiranja zajedničkog vina od izabranog ponajboljeg grožđa više proizvođača kako bi se dobila veća količina vina ujednačenog profila dosta je osjetljiva, naime činjenica je da svaki vinogradar i vinar nije podjednako pedantan u trsju i u podrumu, pogotovu i ako mu određeni pravilnik nije za vratom, činjenica je i to da neki proizvođač proizvede bolje grožđe kako zbog bolje pozicije vinograda tako i zbog svog pristupa radu u trsju i zbog nižeg prinosa, a da je teško da će neki proizvođač koji nije toliko pedantan a i nema trsje na nekim ekstra pozicijama proizvesti grožđe istog ranga kvaltete kao onaj prvi. Ovako, u zajedničkom projektu moguće je, barem teoretski, određeno švercanje… Iako je s ovim projektom zajedničkog vina članovima udruge škrlet ostavljena mogućnost da nešto škrleta plasiraju i pod svojom, vlastitom etiketom, pitanje je vremena koliko će dugo vinogradari/vinari koji su u stanju s obzirom na vinogradsku poziciju i svoj rad dobiti vrhunsko grožđe pa i od njega vino htjeti davati svoje bolje grožđe da se miješa s drugime, i moguće slabije kakvoće, naime tim boljima koji zacijelo uspješnije od drugih prodaju svoje vino s vremenom će sve više nedostajati upravo onog najboljeg grožđa za vino koje bi plasirali pod vlastitim imenom i prezimenom, robnom markom i oznakom Škrlet ZOI Moslavina. Još i ova napomena: bit će problema ne bude li se strogo pazilo da se oznaka ZOI dodjeljuje za korištenje u smislu apelacije, a to je da se njena uporaba temelji na od grupe proizvođača usvojenog pravilnika o proizvodnji moslavačkog škrleta a ne samo na tome da je vino kao vino enološki ispravno odnosno bez mana.

Tomislav Voštinić, voditelj vinskog posjeda Voštinić-Klasnić. Od svih proizvođača škrleta jedini on ima paletu etiketa od škrleta koja može pokriti cijeli menu, od pjenušca i mladog vina kao aperitiva preko, zrelog vina, kasne berbe, arhive… Dolje: u podrumu uz inoks posude I bačve iz koji izlaze i crnjaci od merlota, cabernet sauvignona i cabernet franca iz vinograda u Moslavačkom vinogorju i iz trsja što radte u dalmatinskom Nadinu

 VOŠTINIĆ-KLASNIĆ – Jedan od proizvođača vina i član poslovne udruge Škrlet je, kako je već prije navedeno, Tomislav Voštinić iz Ivanić-Grada u Zagrebačkoj županiji. Na brdu Graberje na visini od 190 metara ima vinograd od oko 4,5 hektara, te moderan lijep vinski podrum, s obzirom na koncepciju i izgled očito usmjeren ne samo na produkciju Bakhova nektara nego i prema turizmu. U svoje vinograde puno ulaže, trsje je dao mikorizirati da bi iz dubine tla što bolje koristilo hranu. Iz kooperacijie Voštinić ima i grožđe s oko još četiri hektara. Od tih osam hektara škrlet pokriva šest, a preostala dva vezana su uz merlot, cabernet sauvignon i cabernet franc te syrah iz Nadina kod Benkovca. Voštinić je jedini vinar koji se bavi škrletom i koji ima škrlet u tipologijama što mogu pokriti cijeli menu, konkretno su tu aperitivni pjenušac Škrlet brut (škrlet 85 % i chardonnay 15 %; sad ima 1000 butelja!), zatim škrlet kao novo mlado vino, škrlet 2018 kasnu berbu kao polusuho zrelo vino za uz predjelo, Škrlet 2012 Arhivu (škrlet 80 posto, ostatak graševina moslavačka) kao vino za uz glavno jelo ili za uz meditaciju i uz glazbu, te crnjake Red (me, cs, cf) i Syrah, neka poznija godišta su i iz vinograda u Suzi u Baranji. Mješavinu merlota, cabernet sauvignona, cabernet sauvignona, syraha i crljenka, dijelom od grožđa iz Nadina a dijelom iz Moslavine, nudi u magnumu pod nazivom Fabula 2016. Kaže da godišnje proizvede i bez problema proda 24000 butelja suhih vina te najmanje 1000 butelja vina kasnijih berbi.

Ponuda kod Voštinić-Klasnića: domaći kruh, vanjkuši, domaće pacana pa pečena vratina, vina škrleta u nekoliko različitih tipova i etiketa. U proljetnom i ljetnom razdoblju nude se druženja uz finu domaću papicu i kapljicu te suvremenu gklazbu, od proljeća-ljeta ove godine radit će, uz vinska podrum I trsje,bazen sa šankom, za višestruko osvježenje….

Voštinić se dosta oslanja na turizam, prostor za prijem gostiju i degustacije lijep mu je i s pogledom na trsje. Počeo je nuditi i hranu – tipične i na domaći način pripremljene i prigotovljene namirnice i jela npr. domaću pacanu i u kruhu pečenu vratinu, domaće kobasice, sir s vrhnjem, grah, bučino ulje, domaći kruh… Na platou ispred vinskog podruma priređuje disko večeri uglavnom s hip-hop glazbom tako da su mu gosti pripadnici mlađih generacija koji žele uživati i u vinu, organizira i svojevrsne likovne radionice gdje gosti nastoje olovkom i kičicom stvarati likovne radove na kojima bojama prikazuju svoje osjećaje proizašle iz kušanja nekog Voštinićevog vina (škrlet u raznim varijantama!), sada Tomislav uz vinograd gradi bazen dimenzija 9 X 6 metara sa šankom gdje će se ljeti gosti moći osvježavati kupanjem i degustacijom pjenušaca i mlađeg škrleta, planira, pretežito za žene, večeri uz vina od muškata… a nudi i mogućnost noćenja naime posjeduje kućicu s 18 soba… Domišljati i poduzetni Voštinić veli da mu potporu u tim turističkim aktivnostima uvelike daju Grad Ivanić-Grad I Zagrebačka županija, posebice kroz marketing, te se nada da će za pola godine turizam kod njega biti u punom cvatu.

Od ekipe iz udruge Škrlet u turističkom segmentu vrlo su aktivni Drago Kezele i njegov sin Janko, oni imaju vrlo lijepo gospodarstvo za prihvat gostiju, uz vino vlastite produkcije nude i hranu u svom restoranu, tu su i mogućnosti rekreacije šetnjom i jahanjem (konji su hrvatski posavci) a na raspolaganju su i kućice za noćenje. Drago Kezele pohvalio se da je u posljednjih 12 mjeseci ostvario 3500 noćenja! I obitelj Trdenić uključena je u turizam i ima u planu i širiti se u turističkom smislu. Od zagrebačke udruge G.E.T. Report koja pomno prati vinarije uključene u turizam i svake godine, po ugledu na vodiče Michelin odnosno Gault & Millau nagrađuje zvjezdicama one za koje misli da su to zavrijedile Kezele je prije kratkog vremena primio priznanje s tri zvjezdice, Voštinić te Trdenići Tomislav i Krešimir po dvije, a Miklaužić i Mikša po jednu. ♣

U novu godinu s novim vinskim časopisom

VINUM IN br. 2, SRETNO!

Vinum.In br.2

U novu, 2020. godinu ušli smo s novim vinskim časopisom, riječ je o reviji Vinum.In koju je pokrenula Dijana Grgić. Prvi broj, koji međutim nije stavljen u kioske, izašao je uoči 14. međunarodnog festivala vina i kulinarike Zagreb Vino.com i promocija je održana u zagrebačkom bistròu Fino & Vino što je na Ivanje obilježio (slavio!) godišnjicu rada, a drugi broj, koji jeste krenuo na tržište, i to s cijenom od 39 kuna, promoviran je uoči Badnjaka u restoranu Kajzer(ica) na zagrebačkom Hipodromu, lokalu koji je upravo, kao voditelj, preuzeo znani naš sommelier Mario Meštrović, svojedobno inače vrlo uspješni eno-gastro kormilar velikogoričkog restorana Mon Ami.

Vinum.In br 2, te Dijana Grgić i Mario Meštrović

Ivan Dropuljić – Zagreb Vino.com, te novinari-suradnici Vinum.Ina Ivo Kozarčanin i Tomislav Radić

Moderno prelomljeni i elegantni Vinum.In, za koji je predviđeno da izlazi četiri puta godišnje, u svom izdanju br. 2 sa 112 stranica a što pokriva prosinac 2019. te siječanj i veljaču 2020., između ostaloga donosi: kao temu broja prilog o pjenušcima iz pera našeg znanog (vinskog) novinara Ive Kozarčanina, intervju s dugogodišnjim vinskim piscem Vitomirom Andrićem, prezentaciju vinogorja Komarna kao čarobnog bisera juga Dalmacije, u rubrici Vino na visokoj peti razgovor s istarskom pjenušarkom Anom Peršurić Palčić, Mustafa Topčagić predlaž pak a na izlet u segment craft piva vodi Domagoj Jakopović Ribafish…! ♣

Na badnju večer 2019

HENDRIXOV MOST!

Hey Joe, where are you goin’ with that camera in your hand? I am going to shoot my lady Sava river, messin’ around with the some other men, Hendrix is the name…
Hendrixov most, rijeka Sava, Zagreb, badnja večer 2019.
Nedostajali su Jimijevi gitara i glas…♣

Sajmovi, festivali: Cro Agro 2019

NAGRAĐENI, i PAŽNJE VRIJEDNI

            Snažna prosinačka živost na prostoru Zagrebačkog velesajma: veliki sajam poljoprivrede Cro Agro, s naglaskom na mehanizaciju i opremu za radove na zemlji te na opremu za vinske podrume, manji dio posvećen gotovim prehrambenim proizvodima. Nekih 180 izlagača iz 24 zemlje. Na inicijativu i uz zalaganje Društva agroturističkih novinara Hrvatske bilo je i nagrada, s obznanom – u dvorani Kongresnog centra ZV-a – najboljih proizvođača za 2019. godinu.

Laureatima su proglašeni iz Bakhova sektora Ivo Cibilić iz Potomja u grupi malih vinara, zatim Vlado Krauthaker iz Kutjeva u grupi srednje velikih proizvođača, te Iločki Podrumi iz Iloka u grupi velikih kuća. Kao temelj za taj izbor korištene su ocjene što ih je strukovna degustacijska ocjenjivačka komisija koja Ministarstvu poljoprivrede daje prijedloge koje uzorke plemenite kapljice i pod kojom oznakom kakvoće pustiti na tržište. Cibiliću je trofej donio njegov Dingač 2018, koji tek treba izaći (?!), Krauthakeru, koji, inače, uzgaja 39 sorata vinove loze a na tržište izlazi sa čak 32 etikete, za odličje je poslužilo vino Zelenac Kutjevo izborne berbe prosušenih bobica 2018, dodatno priznanje primio je i za to što je spomenuta strukovna komisija dala tom vinu i najviše bodova na ocjenjivanju), dok su se Iločkim podrumima, za koje je rečeno da su vinska kuća s najviše etiketa vrhunskih vina na tržištu – pa je to bio razlog i za dodatno priznanje, kao snažni asevi pokazali traminci izborne berbe i izborne berbe bobica 2017.

Ostali nagrađeni poljoprivrednici su, po grupama vezanim uz veličinu pogona, Zdravko Kušec iz Kamenice, Marijan Porkulabić iz Prilesja, Branko Horvatinčić iz Gusakovca, Žitar iz Donjeg Miholjca, Salaš iz Marijanaca, za uspješnost u uzgoju krava za mlijeko, zatim Capra Domestica iz Perkovića za uzgoj koza za mlijeko, Pro Lika iz Ličkog Petrovog Sela za uzgoj ovaca za mlijeko, pa Marija Stručić iz Treme i Pero Dulikravić iz Velikog Poganca, Darko Remuš iz Svetg Petra Čvrsteca i Belje Plus iz Mece za uzgoj junadi, onda Miljenko Letoja iz Pavlovca Ravenskog, Tomislav Smoljo iz Sapaca, tvrtka Protein iz Bobote za tov svinja, Mate Tomašević OPG iz Stružana za uzgoj pšenice visoke kakvoće, Zlatko Jelošek iz Beketinaca za uzgoj uljane repice i Ernest Nađ iz Ernestinova za uzgoj soje. Dobitnici su na slici sa čelnikom Društva agrarnih novinara Martinom Vukovićem, inače urednikom-novinarem na Hrvatskom radiju, i s Goranom Beinrauchom, glavnim urednikom Gospodarskog lista.

Na štandu AgroKokota, uz vlasnika Ivicu Kokota su enolog Miodrag Hruškar Enoexpert (lijevo na slici) i specijalist za agronomiju David Gluhić Agroexpert

U halama prepunim strojevima za obradu zemlje te strojevima i opremom za obradu nasada, posebice vinove loze, ali i punima opreme za podrume, osobito se isticala tvrtka Agro Kokot iz Jastrebarskoga. Kuća je to s dugom tradicijom u prodaji svega što treba poljoprivrednicima a posebice vinogradarima i vinarima, opsegom rada dugo je bila relativno malena (ali unatoč tome – jer vodstvo i djelatnici u poslu grizu – izrazito učinkovita!), a sad eto pokazuje golemi dimenzijski napredak i uz PA-Vin čini Jastrebarsko nezaobilaznim središtem za nabavku opreme za rad na zemlji i u podrumu. Jastrebarsko i Plešivica postali su u zadnjih desetak godina pak, s obzirom kvalitetu i na veći broj stilova produkcije jedno od najznačajnijih i najzanimljivijih područja proizvodnje vina u Hrvatskoj. Sad se, s obzirom na restoran Karlo sa chefom Karlom Navojem i na restoran Ivančić koji je bitno podigao kakvoću, ali i na obiteljsko gospodarstvo Robert Braje na kojemu se sjajnim jelima posebno ističe Robertova supruga Sanda, te pogotovu nakon što se ovih dana i službeno otvori fini restoran vođen chefom Bernardom, i preuređeni podrum s vinotekom obitelji Korak, očekuje da se Jastrebarsko i Plešivica (Plešivica curica!) – na pola sata vožnje od Zagreba i na pet minuta vožnje od autoputa Zagreb-Karlovac-more, kako treba razvijaju i napokon razviju i u turističkom segmentu!… ♣

6. WineOS – RADIONICE OSOBITO VRIJEDNE PAŽNJE

            Zavirimo sada malo i u novu godinu: početak 2020. obilježit će šesti po redu WineOS, osječki festival vina, delicija i ugodnog življenja. Dosad najveće izdanje te manifestacije, koja će se održati 10. i 11. siječnja 2020. u dvorani Gradski vrt, ponudit će posjetiteljima brojne novosti i zanimljivosti. Za ovu godinu najavljuju se, uz renomirana imena za izlagačkim punktovima, znatno privlačnije radionice od svih koje su održane do sada, kaže Boris Ocić, iz organizacijske ekipe Wine OS-a.

Autor vinskih radionica ponovno je vinski novinar, pisac i bloger Željko Garmaz. Njegove su vinske priče prethodnih godina privukle mnoge posjetitelje i goste, mahom one izvan Osijeka. U 2020., Garmaz na WineOS-u i opet dovodi brojne vinare i njihove priče iz svih krajeva Hrvatske te susjednih zemalja.

Na nekim radionicama posjetitelji Wine OS-a imat će prigodu iskusiti nešto za ovu manifestaciju potpuno novo: organizator, u suradnji s udrugom Panonski pivarski sindikat, osigurao je dvije radionice o kućnom kuhanju i stilovima piva.

Festivalski program počinje u petak 10. siječnja u 13 sati, pričom o bijelim sortama Dalmacije. Sat vremena kasnije najbolji hrvatski sommelier Siniša Lasan predstavit će vina Hercegovine, a u 15,30 sati predviđeno je upoznavanje s arhivom Davora Zdjelarevića. Od 16,30 bit će predstavljena vinarija Tri oraha, za koju se kaže da je najmističnija i najskuplja vinarija Balkana. Pa da otkrijemo široj javnosti ponešto o njoj: nema vino jeftinije od 60 eura!. Kirurg i ravnatelj KBC Dedinje, Radisav Šćepanović, vlasnik vinarije, za svoja vina kaže da su opasnija od kokaina, a bolja od bensedina! Ovo je njihov prvi i dosad jedini festivalski nastup od osnutka vinarije. Čista ekskluziva! Cabernet sauvignon 2009 (sedam godina u bačvama), Cabernet sauvignon 2010 (šest godina u bačvama), Merlot 2011 (šest godina u bačvama), 500 cuvée (1-8 godina iz 500 različitih bačava), Cabernet sauvignon 2009 i Merlot 2011 (75/25). Moderatori: Radisav Šćepanović i Željko Garmaz.

Mađarska prva vinska liga na okupu: Czaba Malatinski je treći zdesna, ostali su Valer Bock, Suzan Hanauer, Monika Debreczeni, Horst Hummel, Ede Tiffan i Attila Gere. Sasvim lijevo je novinar Zsoltan Gyorffy, glavni urednik vinskog časopisa Pecsi Borozo (suhiucasi)

Slijedi, u 17,30 sati, prezentacija poznatog mađarskog vinara Csabe Malatinskog iz Villanyja, Csaba Malatinszky mađarski je vinski genije za kojega je Caroline Gilby MW svojedobno rekla da u njegovim venama umjesto krvi teče – cabernet franc! Ne sudjeluje na vinskim festivalima i natjecanjima od 2004. godine, u marketing ne ulaže niti kunu, jer ne želi uljepšavati svoju vinsku priču. Jedinstvena prilika svjedočiti ponajboljim svjetskim izdanjima cabernet franca! Noblesse Chardonnay Kúria, Cabernet franc 2003 unfiltered, Kúria cabernet franc 2004, Kúria cabernet franc 2005, Kúria cabernet franc 2006, Kúria cabernet franc 2007, Kúria cabernet franc 2008, Kúria cabernet franc 2009

A u 19 sati počinje radionica o velikim crvenim vinima Makedonije. Najbolji makedonski crnjaci, u najvećoj mjeri vranci, dosegli su svjetski vrh, Ivana Simjanovska, vinska kritičarka, autorica dva makedonska vinska vodiča i pokretačica Skopje Wine Salona, potrudila se donijeti i predstaviti najbolje od najboljeg iz Makedonije, Imperator Vranec – Bovin, Heritage Cabernet sauvignon Grand Reserva – Chateau Kamnik, Vranec Orle 2016 – Venec, Private Reserve Vranec – Stobi, Smolnik Vranec – Popov, Black Diamond Vranec – Imako

_________________

(O vinskoj Makedoniji i vrancu opširno može se pročitati na www.suhiucasi.wordpress.com / Svijet u Casi Kronika – 11. 2019 – Chronicle World in a Glass)

________________

I drugi festivalski dan, subota 11. siječnja, pun je događanja, koja kreću od 13 sati radionicom o pelješkom vinu i kamenicama. Od 15 sati poznati vinski novinar Ivo Kozarčanin predstavlja macerirana bijela vina s Plešivice. Od 16 sati vinski pisac Tomislav Ivanović govorit će o manje poznatim sortama grožđa iz Srbije, a u 17 sati slijedi radionica na kojoj će nazočni imati prigodu kušati raritete iz arhive znanog istarskog vinara Morena Degrassija. Posljednja radionica šestog WineOS-a starta u 18 sati, legenda hrvatskog vinarstva Ivan Enjingi donosi na kušanje svoja vina iz 2003. godine.

Ulaznice za radionice mogu se kupiti u osječkoj vinoteci Vinita. Cijena ulaznica za vinske radionice iznosi 100 kuna, a za pivske je 50 kuna. Na istom će se mjestu prodavati i ulaznice za WineOS po cijeni od 80 kuna. Festival će oba dana biti otvoren za posjetitelje od 15 do 21 sat. Više informacija o festivalu i pratećem programu možete pronaći na Facebooku i na službenoj stranici WineOS-a. ♣

Must go … 2020!

 

            Počelo je prije dosta godina kad znani južnotirolski vinogradar/vinar Alois Lageder više nije htio trpjeti gungulu na Vinitalyju, i odlučio je odmaknuti se od tog sajma te nekako paralelno s njime kod sebe na posjedu Tòr Löwengang & Casòn Hirschprunn u Magréu ili, po njemački, Margreidu organizirati elitnu sajamsku manifestaciju po svojoj mjeri, ideja je bila na poziv okupiti kao izlagače globalno najistaknutija imena iz vinskog svijeta, te imena najpoznatijih pretežito domaćih, čitaj južnotirolskih proizvođača/ponuđača delikatesa, pa i šire znane chefove.

Tenuta Tòr Löwengang: Alois Lageder i Željko Suhadolnik

S imenima priredba je od početka bila u špici, ali opsegom je dugo bila relativno mala, međutim evo u što je prerasla sada: bogme, i glasoviti Merano Wine & Gourmet Festival, koji se održava u prvoj polovici studenoga, dobio je jaki proljetni pandan! Na priredbi Summa u Magreu 18. i 19. travnja 2020. kod Aloisa Lagedera nastupit će sljedeći proizvođači, dovoljno je samo kliknuti mišem po imenu odnosno nazivu i o svakome za koga se to želi saznati ono bitno :

Graf Adelmann, Al di là del Fiume, Ampeleia, Anselmi, Aquila del Torre, Arba Wine Beurer, Bietighöfer, Biserno, Léon Boesch,Maison BoizelIl Borro, Boscarelli, Braida, Buccia Nera, Clemens Busch, Pietro Caciorgna, Caggio Ipsus, Caiarossa, Marinella Camerani, Carleone,
Il Carnasciale, Cavalleri, Pio Cesare, Chateau Chambert, Chateau Changyu, Moser XV, M. Chapoutier, Chiamami quando piove – Valori Continuum, Corte d’Aibo,,Cos Costanti, Duemani, Fabbrica Pienza, Fiorano, Chateau Fonroque, Foradori, Nino Franco, Fritsch, Geyerhof, Ghizzano,
Gilvesy, Schloss Gobelsburg, Marchesi di Grésy, Guado al Tasso, Heitlinger, Iconic Wineries of British Columbia, Frank John, Jurtschitsch, Kaufmann, Krasna hora, Alois Lageder, Maso Martis, Chateau Mazeyres, Monteverro, Montevertine, Musella, Comtes von Neipperg, Niepoort, Nittardi, Anita und Hans Nittnaus, Ognissole, Bernhard Ott, Papiano, Petrolo, Pian dell’Orino, F.X. Pichler, Pichler-Krutzler, Podernuovo A Palazzone, Poggio Cagnano, Poggio Nibbiale, Pol Roger,
Potentino, Prima Pietra, Les Quelles Raen, La Raia – Cucco, Ökonomierat Rebholz, Reisetbauer, Sada, Salicutti, Prinz Salm, Salomon, Sander, Luciano Sandrone, Sanoner, La Sansonina, Schubert Wines, Rosi Schuster, Serra San Martino, Le Sincette, Stigler, Clemens Strobl, Taittinger, De Tarczal, Tarlant, Tement, Terre Nere, Terroir al Límit, Erwin Tinhof, Tormaresca, Torre degli Alberi, Oliviero Toscani, Castello del Trebbio, Umathum, Valgiano, Velich, – Moric, Villa Santo Stefano, Vistorta, Nik Weis, von Winning, Zahel, Zähringer, Herbert, Zillinger, Zwölberich ♣

_______________________________________________

Iskrena jela ⦁ Gostu, vinu & džepu prijateljski pristup

Genuine meals ⦁ Guest, wine & pocket friendly approach

Inventivni šef kuhinje & iskusni kompetentni sommelier ⦁ Inventive chef & experienced competent sommelier

Mogućnost organizacije posebnih degustacija pomno i tematski izabranih vina, odnosno degustacija dobitne kombinacije vina i jela ◾ Possible specially organised tastings of chosen particular wines, and tastings of the combination of chosen wines with appropriate food

Fino & vino; Kaptol 10, Zagreb – Hrvatska; Tel: +385 1 484 5336; e-mail: finoivino.zagreb@gmail.com ; www.finoivino.com ; Radno vrijeme/ Opening hours: pon-sub / mon-sat 12-23

__________________________________________

SIMEI 2019, Milano

SVIJET ŽENA U VINU!

            Uh, kakve li kombinacije: Žene u vinu, Žene o vinu, Women on Wine, The Women of Wine Worldwide! Muškarce već vidim kako se koprcaju u vinu, ali žene u vinu sjajno plivaju. Nešto što je još odavna osmišljeno za užitak pa se pretvorilo i u jak turistički magnet ali i nešto što lako i prijeđe rub na onu drugu stranu, žene s umijećem koriste i u kulturalne i poslovne svrhe. Prije kratkog vremena u Milanu je, za vrijeme znanog sajma opreme SIMEI, održan susret udruga žena u vinu iz cijeloga svijeta, cilj je bio ne tek zajedničko guštanje uz čašicu nego stvaranje jake, utjecajne međunarodne mreže koja bi pridonosila širenju kulture vina, pogotovu propagandi odgovorne konzumacije vina, turizmu na bazi vina a i s obzirom da se radi o mediju jako dragom muškarcima, i podizanju opće svijesti o ulozi žena i važnosti žene u svijetu, na kraju krajeva ali i ne manje važno, širenju kontakata i prijateljstava, razmjene iskustava.

Žene u vinu – predstavnice iz cijelog svijeta na susretu u Milanu

Naše Sanja Muzaferija i Suzana Zovko WoW u društvu s Donatellom Cinelli Colombini, čelnicom talijanske udruge Le donne del vino

Planirane aktivnosti sljedeće su: tješnje povezivanje članica svih zemalja, pomaganje članicama u stvaranju kontakata s predstavnicima ne samo vinske industrije u drugim zemljama nego i s predstavnicima turističkih organizacija i raznih poslovnih institucija, razmjena informacija kako iz svijeta vina tako i iz drugih područja života od zajedničkog interesa, lakši pristup konferencijama i tečajevima s edukacijskom notom.

Administrativno sjedište i referentno mjesto za koordinaciju, razmjenu informacija bit će kod udruge Le Donne del Vino u Milanu, Via San Vittore al Tetro no 3, rekla je Donatella Cinelli Colombini inače iz Montalcina u Toscani, vlasnica vinske kuće za proizvodnju brunella Casato prime Donne. Iz Hrvatske je na sastanku u Milanu sudjelovala udruga Women on Wine, s predstavnicama Sanjom Muzaferojom, predsjednicom WoW-a, i glavnom enologinjom podruma Belje Suzanom Zovkom. Evo i drugih sudionica:

A.MU.VA – Susana Hemsy; THE FABULOUS LADIES’ WINE SOCIETY – Jane Thomson; 11 Frauen und ihre Weine – Heidi Schroeck (Austrija); MUV Chile – Nadia Parra Monroe; FEMMES DE VIN – Melanie Pfister; BAIA’S WINE – Tamara Gvaladze; VINISSIMA – Stefanie Dreissigacker; Women in Wine – Nicola Grandorge; Las Damas del Pisco – Gladys Torres Urday; Wonder Women Of Wine – Rania Zayyat. ♣

Za kraj 2019. i početak 2020: sučeljavanje

VEŠ-MAŠINA, NAŽALOST – BEZ DETERDŽENTA!

            Famozno sučeljavanje kandidata za novog predsjednika Hrvatske. Televizor je tih posljednjih i, po nekima, najveselijih dana u godini postao obična perilica prljavog rublja. Nažalost, perilica – bez derdženta… ♣

________________________________________

pijte razborito – odgovorno – trijezno • drink wisely – responsibly – soberly  

POTROŠAČKI PUTOKAZ

VODIČ ZA PAMETNU KUPNJU / HINTS TO THE SMART PURCHASE

LEGENDA 

Veliki grozd, Šampion/Big Grape, Champion99 – 100 (ili or: 19,9 – 20 / 4,9 – 5,0) bodova/pts = Sjajno! Upečatljivo! Jedinstveno! Višeslojno, precizno i visokokarakterno, živo, zrelo, puno i snažno, skladno i elegantno, s dugačkim završetkom / Brilliant! Impressive! Unique! Multilayered, precise and with high character, very alive, mature, full(bodied), harmonious and elegant, with a long finish,

♣ ♣ ♣ ♣ ♣ – Velika zlatna odnosno platinasta medalja/Great gold medal = Platinum medal 95 – 98 (19,5 – 19,8 / 4,5 – 4,8) = Odlično, visoko karakterno, živo, zrelo, elegantno, klasično veliko vino / Excellent, with much character, very alive, mature, fullbodied, classic elegant great wine, long finish.

♣ ♣ ♣ ♣ – Zlatna medalja/Gold medal90 – 94 (18,6 – 19,4 / 4,0 – 4,4) bodova = Izvrsno, kompleksno, uzbudljivo, živo, zrelo, profinjeno vino, s vrlo izraženima osobnošću i stilom / Outstanding, complex, exciting, alive and mature, very refined, with high style and quite a big personality.

♣ ♣ ♣ Srebrna medalja/Silver medal85 – 89 (17,5 – 18,5 / 3,0 – 3,9) = Osobito dobro i tipično, složeno, moguće i s izgledima da se i još razvije, za ipak nešto zahtjevniji ukus / very good and typical, complex, with chances to develop even more, still for somewhat exigent consumer

♣ ♣ 80 – 84 (15,5 – 17,4 / 2,1 – 2,9) = Korektno, može biti sortno prepoznatljivo i stilom definirano, bez neke uzbudljivosti / Correct, may be varietal recognizable and in a certain determinated style, but not exciting.

7179 (11,0 – 15,4 / 1,1 – 2,0) = Obično, prosječno, jednostavno, bez vrlina i nekih značajnijih, prejakih mana.. Moguće ponešto grubo, i/ili načeto umorom pa i na silaznoj putanji, eventualno još prihvatljivo za ležernu uporabu / Average, ordinary, with no virtues and no significant to strong flaws, eventually still acceptable for everyday use

 Ispod/under 71 ( 11,0 / 1,0) = Nisko-prosječno, najbolje izbjegavati / low average, best to avoid.

⇑ – trošiti • ⇗ – trošiti ili još čuvati •   ⇒ – čuvati • – trošiti svakako uz hranu

HRVATSKA CROATIA

Bregoviti sjeverozapad / Hilly northwest

♣ ♣ ♣ ♣  (pc/pp: M – L) SAUVIGNON BLANC 2018 – DAMIR DRAGO REŽEK ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Plešivica ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina /slope • sorta/variety: sauvignon blanc PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova /selection of the grapes ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: loire • 0,75 lit   OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Plešivica ZOI • suho/dry • 14,0 vol% DIZAJN/DESIGN: estetski jako dobro – jednostavno /from the points of esthetics very good – simple • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: kompleksno, sortno tipično, elegantno, vrlo dobroga tijela, u ustima traje. Kristalno bistre žućkaste boje sa zelenkastom nijansom, miris lijepo izražen ali ne i napadački, pun i trajan, s notama slatke jabuke, začinskog bilja, usta topla, mekana, fino zaobljena, s nastavkom aromatike iz mirisa, okus slastan ali i slankast, s vrlo dobrom kiselosti, živ, struktura čvrsta. Vino koje ima život pred sobom / complex, varietal typical, dense and strong but elegant. Very good body, long finish. On the nose expressive, nice, full and persistent, not vulgar as many sauvignons can be, with notes of sweet apple, spicy herbs. In the mouth rounded, sapid, fine acidity, somewhat creamy, long lasting finish ■ SERVIS: ⇗ •  13-14 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bordeau….

♣ ♣ (♣) (mpc/pp: M) RAJNSKI RIZLING 2018 – Krešimir REŽEK ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Plešivica ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina /slope • sorta/variety: rizling rajnski  ■ BOCA/BOTTLE: 0,75 lit OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Plešivica – kvalitetno s kzp. • suho/dry • 12,5 vol% DIZAJN/DESIGN: uredno/OK VINO je/WINE is: mekano, dotjerano, lijepo pitko, s blago iskazanim sortnm miriom, u ustima živahno, skladno, dosta solidnog tijela i solidne trajnosti/ smooth, nice drinking,, with the discreet riesling notes on the nose, in the mouth vivid, rounded, good structure, ■ SERVIS: ⇑ • 12 ̊C • čaša/glass: srednja/medium – tip/type: rhine….

♣ ♣ ♣ (♣) (mpc/pp: L-XL) PINOT CRNI 2017 – DAMIR DRAGO REŽEK ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Plešivica ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina/slope • sorta/variety: pinot crni PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova/selection of the best grapes • dozrijevanje/maturation: drvo/wood ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bourgogne • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: à la DIAM OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Plešivica ZOI • suho/dry • 13,5 vol% DIZAJN/DESIGN: estetski jako dobro – jednostavno/from the points of esthetics very good – simple • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: složeno, toplo, dotjerano, s odlično uklopljenim drvom, na prvu loptu djeluje nježno, ali je zapravo, poslije se pokaže, vrlo čvrsto. Na nosu je s fino izraženom voćnosti prema koštićavom crvenom voću te s finom herbalnom nijansom koja pridonosi zanimljivosti. U ustima se spomenute voćnost te fenolna nit – rekao bih ne od drveta bačve nego od vlastite pokožice i koštice – nastavljaju. Tanin je dobro pripitomljen tako da je vino lijepo zaobljeno, elegantno je, tijelom vrlo dobro, solidne trajnosti / complex, warm, with fine incorporated wood. At first moment is leaving the impression of docility, gracility, but afterwards showing the firmness. On the nose nice red stone fruit and a tiny herbal line making it more interesting. In the mouth the fruiteness and the phenolic touch are continuing to show up. Tannin is well tamed so the wine iz rounded, elegant, very good body, solid persistence ■ SERVIS: ⇗ • 18 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bourgogne

♣ ♣ ♣ (♣) (mpc/pp: L) PINOT NOIR 2016 limited edition – Drago KURTALJ ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Plešivica ■ VINOGRAD/VINEYARD: Hrvojka • kosina/slope 45 % • nadmorska visina/altitude: cca 300 m • sorta/variety: pinot noir • berba/harvest: kasnija, u trećoj dekadi / a bit later than usual, in the 3rd decade – selekcija grozdova/ selection of grapes PODRUM/CELLAR, vinifikacija/vinification: maceracija i fermentacija u drvenim kacama /fermentation and maceration in open wooden cascs • dozrijevanje/maturation: bačvica, nova i rabljena/small casc (barrique), new and used ones: 1 godina/year • na finom kvascu /on the fine lees • poslije još u boci/after the wood, in the bottle: 1 godina/year ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bourgogne • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Plešivoica ZOI • suho/dry • 12,8 vol%, DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški jako dobro /from the points of esthetics and marketing very good VINO je/WINE is: zrelo, kompleksno, skladno, na kolosijeku elegancije, dobrog je tijela, za trošiti sada. Rubinsko s nijansama granatnoga, diskretno na nosu, s voćnošću – u pravcu crvenih koštićavih plodova – prepliću se note od dozrijevanja u drvu i note vremena (ta ipak su vinu tri pune godine!) ali ne i starine! U ustima vino je mekano, zaobljeno, slankasto, i solidne je trajnosti / mature, complex, harmonious, with a certain elegance too, very good body, to drink now. Ruby with the grenat nuances, discreet on te nose, showing fruiteness in the direction of red stone fruit, wood good incorporated. In the mouth rounded, sapid, quite long finish ■ SERVIS: ⇑ • • 16 – 18 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bourgogne

Pjenušci / Sparklings

♣ ♣ ♣ ♣ (mpc/pp: L-XL) CUVÉE PRESTIGE 2013 extra brut – KURTALJ ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Plešivica ■ VINOGRAD/VINEYARD, kosina /slope • nadmorska visina/altitude: cca 300 m • sorta/variety: chardonnay 80%, pinot crni 20 % PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova /selection of the grapes • vinifikacija/vinification: fermentacija u inoksu /fermentation in stainless steel • dozrijevanje baznog vina /maturation base wine: velika bačva/big barrel: 2 mjeseca/months • na kvascu/on the lees PJENUŠCI, metoda/SPARKLINGS, method: klasična/classical (champenoise) • u boci na kvascu, prije degoržiranja/in the bottle on the lees before degorging: 52 mjeseci/months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: champagne • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Plešivica ZOI – vrhunsko pjenušavo/premium sparkling • extra brut • 12,8 vol%, RS 3 g/l DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški jako dobro – moderno, razigrano /from the points of esthetics and marketing very good – modern • čitljivo/legible: dobro /good VINO je/WINE is: vrlo živo, svježe, kompleksno, elegantno, čvrste strukture, u ustima traje. Kristalne zlaćane boje, s finim složenim mirisom u kojemu se voćnost (rekao bih: kruška) lijepo miješa s koricom kruha i briošem, perlanje izvrsno. Usta slana, mineralna, peckava / very vivid, fresh, complex and elegant, firm structure, long lasting fnish. Crystal slightly golden colour, fine expressed nose with the fruiteness (pear?) mixing in harmony with the bread crust and brioche, effervescence excellent. Mouth sapid, salty, mineral ■ SERVIS: ⇗ • • 10 -12 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: champagne….

Dalmacija

♣ ♣ ♣ (♣) (mpc/pp: L – XL) POSTUP 2016 – MIKULIĆ ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Pelješac ■ VINOGRAD/VINEYARD: Postup • kosina/slope • sorta/variety: plavac mali ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: kopija/copy of DIAM OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI Srednja i Južna Dalmacija • suho/dry • 14,0 vol% DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški ne baš motivirajuće za kupovinu/from the points of esthetics and marketing not motivating VINO je/WINE is: složeno, puno u nosu i u ustima, tipičan plavac. Nešto svjetlije međutim još uvijek dovoljno tamne rubinske boje s nijansom granata, s diskretnim postojanim mirisom s notom suhe šljive i sugestijom orašastog voća. U ustima toplo, dobro zaobljeno, živo, puno, tanin solidno pripitomljen. Tijelo vrlo dobro, završetak dosta dugačak. Retronazalno javlja se badem… /complex, rich on the nose and in the mouth, typical plavac. Nice ruby-grenat, not to dark, nose is descreet but steady, suggesting dried plum and some nut-fruit such as wallnut and mandle. In the mouth warm, fullbodied, well rounded since tannin is well adomesticated, finish quite long, restronasaly – mandle nuance ■ SERVIS: ⇗ • 18 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bordeaux

♣ ♣ ♣ (♣) (mpc/pp: XL)  PLAVAC IVAN DOLAC 2010 – BADEL 1862 ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Hvar ■ VINOGRAD/VINEYARD: Ivan Dolac • kosina/slope • nadmorska visina/altitude:  50 – 350  m • ekspozicija/exposition;  južna/south • tlo/soil:  krševito pomiješano sa zemljom / poor, with much stones  • sorta/variety: plavac mali • loze stare/vines old: 40 – 50 godina/years • gustoća nasada/plantation density:  6000 – 7000 loza/ha  • uzgojni oblik/training system: en gobelet • pristup u trsju/approach in the vineyard:  prirodi prijateljski / nature friendly one • berba/harvest: redovna/regular one PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova/selection of the best grapes • vinifikacija/vinification: fermentacija u inoksu/fermentation in stainless steel • dozrijevanje/maturation: inoks/stainless steel ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL:   vrhunsko s kzp – eko • suho/dry • 14,5 vol%, DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški jako dobro/from the points of esthetics and  marketing very good • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is:  kompleksno, zrelo, ima karakter, dotjerano i elegantno, u ustima solidno traje. Tamnije ali providne rubinske boje s granatnom nijansom, diskretno na nosu, bouquet u znaku suhe šljive, začinskog bilja, borovih iglica u tragu, nijansi tamne čokolade i dima. Usta se aromatski nastavljaju na nos, zaobljena su, mekana, tanin nazočan ali odlično je ispeglan,. Osjeća se kao da vino počinje gubiti dah/complex, mature, with character, elegant, good to very good body, relatively long finish. Grenat in colour, on the nose quite discreet, bouquet in the sign of dried plum, mediterranean herbs, nuance of dark chocolate and smoke. Rounded in themouth,tannin well tamed. It seems as if the wine is slowly beginning to loose the breath  ■ SERVIS:  ⇑ • poslužiti na/ serve on 16 – 18  ̊C – bilo bi poželjno dekantirati 1,5 h – 2 h prije konzumacije / recommended: decantation 1,5 – 2 h before serving the wine • čaša/glass: velika/big one  –  tip/type: bordeaux♣ ♣ ♣ (♣) (mpc/pp: L – XL) L’AMOUR 2016 – MATKOVIĆ ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Pelješac ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: marselan ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit   OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: suho/dry • 14,0 vol% DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški dobro – simpatično/from the points of esthetics and marketing good • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: složeno, živo, dotjerano, lijepo pitko, vrlo dobra tijela, u ustima traje. Vrlo tamne gotovo neprobojne živahne rubinske boje, s dosta suza na stijenkama čaše. Mirisom diskretno ali postojano, na nosu puno, u pravcu tamnog koštićavog i bobičastog voća, prisutna i nit šipka (nar). Usta živahna, voćni segment dolazi do izražaja, fina kiselost lijepo je poduprta nijansom slanoga. Okus je dobro zaokružen, prisutnost tanina se osjeti ali je on dobro obuzdan. Retronazalno; blagi štih začina-mirodija, jako dobro uklopljeno / complex, elaborated, nicely drinkable, very good body, fine finish. Very dark ruby, on the nose discreet but steady, suggesting dark berry an stone fruit, even a bit the pomegranat. In the mouth vivid, fruiteness on the palate also present in a way, good acidity supported well by certain saltiness. Tannin present, but well tamed. Retro: light spiceness, well incorporated ■ SERVIS: ⇗ • 18 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bordeaux

♣ ♣ ♣  (mpc/pp: L) BABIĆ 2017 organic – TESTAMENT WINERY ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Sjeverna Dalmacija ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: babić ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI Sjeverna Dalmacija – organic • suho/dry • 13,5 vol% • nefiltrirano/unfiltered DIZAJN/DESIGN: uredno/OK VINO je/WINE is: Dotjerano, živahno, ugodno, lijepo pitko. Tamne rubinske boje, s diskretnim mirisom na tamno bobičasto i koštićavo voće, malo i na orašasto voće. U ustima skladno, dosta mekano, zaobljeno toplo, vrlo dobra tijela, dosta dugačke trajnosti/Vivid, nice drinkable. Dark ruby, discreet nose towards blue berry and stone fruit, hint of the nutty fruit (mandel) too. In the mouth harmonious, rounded, warm, very good body, quite a long finish ■ SERVIS: ⇗ • 16-18 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bordeaux

♣ ♣ ♣  (mpc/pp: L-XL) BABIĆ TEMPLAR AURUM 2016 – LIVAIĆ ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Sjeverna Dalmacija, vinogorje Pirovac-Skradin ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: babić ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: aglomerirani OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI Sjeverna Dalmacja • suho/dry • 14,5 vol% DIZAJN/DESIGN: uredno/ OK VINO je/WINE is: kompleksno, toplo, živo, voćnost obogaćena mirodijskim nitima, Tamni neprobojni rubin s blagom granatnom nijansom, nos diskretan, donekle na prosušeno tamno-crveno koštićavo voće, nit mliječne čokolade. U ustima slankasto, s dobrom kiselosti, lijepo zaobljeno, donekle kremasto, retronazalno otkriva trag orašastog voća (badem) te, sasvim blago, cimeta i vanilije, tijelo dosta snažno, trošiti svakako uz jelo /complex, warm, vivid, fruiteness tied to the mature and a bit dried dark stone fruit, nuance of milk chocolate. In the mouth sapid, with a good acidity, rounded, somewhat creamy, retronasal sensation with traces of mandle, cinamon, vanilla. Fullbodied. Drink with food ■ SERVIS: ⇗ • 18 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bordeaux

Istra & Kvarner

♣ ♣ ♣  (mpc/pp: M) MALVAZIJA ISTARSKA 2018 – VALENTA ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Hrvatska Istra /Centralna Istra ■ VINOGRAD/VINEYARD: Kaldir • kosina/slope • sorta/variety: malvazija istarska ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: à la DIAM OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI Hrvatska Istra – kzp • suho/dry • 13,0 vol% DIZAJN/DESIGN: uredno/ OK • čitljivo/legible: dobro / good VINO je/WINE is: kristalno bistro, svijetlo-žućkasto (slamnati tonovi), s dobro iskazanim i postojanim mirisom prema suhom bijelom voću i orašastim plodovima, ali i kamenu, u ustima slano, mineralno, vrlo dobre kičme, živo, svježe, uvjerljivije nego na nosu / crystal clear, light yellow in colour, with quite a lasting nose towards the white stone fruit, nuts and a stone, in the mouth sapid, salty, mineral, very good backbone, vivid, good finish ■ SERVIS: ⇗ • 12 ̊C • čaša/glass: srednja/medium – tip/type: bordeaux

♣ ♣ ♣ (mpc/pp: M-L) MALVAZIJA ISTARSKA 2018 – CORONICA ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Hrvatska Istra, Zapadna Istra, Umag ■ VINOGRAD/VINEYARD: tlo/soil: crvenica/red soil • sorta/variety: malvazija istarska pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski (organski)/nature friendly (organic) • berba/harvest: redovna/normal PODRUM/CELLAR, vinifikacija/vinification: u inoksu – in stainless steel • dozrijevanje/maturation: inoks/stainless steel ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI Hrvatska Istra • suho/dry • 13,0 vol% DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški dobro – jednostavno/from the points of esthetics and marketing good – simple • čitljivo/legible: dobro VINO je/WINE is: višeslojno, zanimljivo, žive svijetle slamnato-žućkaste boje, na nosu diskretno, miris zreo, i kao da se već pomalo predaje vremenu, upućuje na zrelo bijelo koštićavo voće, pomalo i na orašasto voće (badem), dojam je i aromatičnog bilja u tragovima. U ustima zaobljeno, mekano, slankasto i, rekao bih, s nešto izraženijom kiselosti nego što su druge malvazije (što mu dobro dođe!), tijelom dobro do vrlo dobro, u ustima solidno traje/multilayered, interesting, light yellow straw in colour, discreet on the nose, bouquet mature and as if it is somewhat surrendering to the time, suggesting some mature white stone fruit, some nut fruit (mandle?), hints of aromatic herbs in traces. In the mouth rounded, salty, acidity pronounced a bit more than in other malvasias (what is good!), body good to very good, quite long finish. ■ SERVIS: ⇑ • 10 ̊C • čaša/glass: srednja/medium – tip/type: bordeaux

♣ ♣ ♣  (mpc/pp: L) MALVAZIJA 2018 Baracija – CLAI ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Hrvatska Istra ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: malvazija istarskapristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski (organski)/nature friendly (organic,) • berba/harvest: redovna ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bourgogne • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: à la DIAM OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: kvalitetno s kzp. • eco certification • suho/dry • 14,0 vol% DIZAJN/DESIGN: OK, • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: malo u starinskom štihu, dojam blage maceracije, punije slamnato-žuto, nos solidne jačine, malo na prosušeno voće, orašasto voće, usta lijepo zaobljena, živa, uvjerljivija od nosa, tijelo snažno, u ustima traje / remembering the old style winemaking, impression of certan (not orange!) maceration, yellow straw colour, on the nose relatively intense, showing some dried white stone fruit, some nut fruit. In the mouth vivid and more convincing than on the nose, well rounded, full bodied, finish pretty long ■ SERVIS: ⇑ • 12 ̊C • čaša/glass: srednja/medium – tip/type: bordeaux

♣ ♣ ♣ ♣ (mpc/pp: L) MERLOT 2016 Festigia – AGROLAGUNA ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Hrvatska Istra-Zapadna Istra ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: merlot PODRUM/CELLAR, dozrijevanje/maturation: bačvica/small casc (barrique) ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Hrvatska Istra-Zapadna Istra – vrhunsko s kzp • suho/dry • 14,0 vol%, DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški jako dobro, bogato /from the points of esthetics and marketing very good, rich • čitljivo/legible: dobro /good VINO je/WINE is: profinjeno, zrelo, kompleksno, s dovoljno voćnosti i sa suptilno uklopljenim drvom, puno, toplo a istodobno i izvrsno pitko. Tamnije rubinske boje s nijansom granatne, na nosu lijepo izraženo, u pravcu tamnog bobičastog i koštićavog voća, popunu daju fine začinske note od boravka u bačvici ali i note razvoja kroz godine. U ustima mekano, zaobljeno, mirodijske niti javljaju se i retronazalno. Tijelo vrlo dobro, trajnost dugačka / Fine, mature, complex, with enough fruiteness and with the subtle incorporated wood. Full, warm but at the same time nice drinkable. Dark ruby-grenat, good expression on the nose, towards the dark berry and stone fruit, enrichment coming by the slightly spicy notes from the barrel and notes developed through the time. In the mouth rounded, slightly spicy nuances again, retronasaly, Very good body, long finish ■ SERVIS: ⇗ • 18 C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bordeaux ♣ ♣ ♣ ♣ ♣  (mpc/pp: XXL) GRABAR 2016 – CORONICA ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Hrvatska Istra, zapadna Istra, Umag • grožđe isključivo vlastito / grapes only from the own vineyard ■ VINOGRAD/VINEYARD: Boscogrando parcela Grabar • ravnica-blago valovito/plain • nadmorska visina/altitude: 60 – 70 m • tlo/soil: duboka crvenica, bogata željezom i drugim mineralima/deep red soil, rich in iron and other minerals • sorta/variety: cabernet sauvignon & merlot • gustoća nasada/plantation density: 6250 loza-vines/ha • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski(organski)/nature friendly (organic) • berba/harvest: nešto kasnija od redovne (kraj rujna-početak listopada) selekcija grozdova za liniju Gran/a bit later than normal (end of september-beginning october) – selection of grapes for the line Gran PODRUM/CELLAR, vinifikacija/vinification: fermentacija i malolaktika u inoksu – vrenje tri tjedna, tekući dio na kožici ukupno pet mjeseci/fermentation and malolactic in stainless steel – the liquid part on the skins in total five months • dozrijevanje/maturation: drvo/wood – bačave/cascs 600 lit & velike bačve/ big barrels 2600 lit • 2,5 godine/years • poslije drva još neko vrijeme u butelji, intencija je malo-pomalo dosegnuti jednu godinu butelje/after the wood certain time in the bottle, intention is to reach one year of bottle before the exit to the market ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI Hrvatska Istra (Zapadna Istra) • suho/dry • 14,0 vol% ■ PROIZVEDENO/PRODUCED: 3230 butelja/bottles DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški jako dobro /from the points of esthetics and marketing very good • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: višeslojno, s visoko izraženim karakterom, dotjerano i elegantno. Odličan primjer kako bordoški cabernet i merlot, rašireni svuda po svijetu, ne moraju uvijek i biti baš na bordoškom kolosijeku, naime u ovome vinu sorte se lijepo prepoznaju ali tlo (crvenica, bogata mineralima), obrada trsja, rad u podrumu od vinifikacije preko njege do punjenja rekli su svoje na način da maksimalno afirmiraju Istru kao područje rođenja vina. Vino lijepo pokazuje vrlo živahnu voćnost, u pravcu tamnog bobičastog voća, blagi fenolni štih svojstven cabernetu, osjeti se sanoviti začinski štih koji kao da malo upućuje na borove iglice, drvo se ni na koji način (tanin, prženo, vanilija) ne nameće i ne ukalupljuje vino u znane klišeje. Usta voćno svježa, lijepo zaobljena, struktura i tijelo vrlo dobri, trajnost u ustima dugačka / multilayered, with character, refined and elegant. Example of how the bordeaux cabernet and merlot are not necessarily always bordeaux (sometimes also boredeaux) style wines, this wine with nice and vivid fruiteness and pronounced minerality is showing the istrian face of the marriage of these two french varieties. Dark in colour, typical fruiteness – dark berry fruit, nice phoenolic touch of the cabernet, spice herbs, pin, wood very discreet, contributing to the complexity and richness ■ SERVIS: ⇗ • 18 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bordeaux

♣ ♣ ♣ ♣ ♣ (mpc/pp: XXL) GRAN TERAN 2016 – CORONICA ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Hrvatska Istra, zapadna Istra, Umag • grožđe isključivo vlastito / grapes only from the own vineyard ■ VINOGRAD/VINEYARD: Boscogrando • ravnica-blago valovito/plain • nadmorska visina/altitude: 60 – 70 m • tlo/soil: duboka crvenica, bogata željezom i drugim mineralima/deep red soil, rich in iron and other minerals • sorta/variety: teran • gustoća nasada/plantation density: cca 6250 loza-vines/ha • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski (organski)/nature friendly (organic) • berba/harvest: nešto kasnija od redovne (početak listopada) selekcija grozdova za liniju Gran/a bit later than normal (beginning of october) – selection of grapes for the line Gran PODRUM/CELLAR, vinifikacija/vinification: fermentacija i malolaktika u inoksu – vrenje tri tjedna, tekući dio na kožici ukupno pet mjeseci/fermentation and malolactic in stainless steel – the liquid part on the skins in total five months • dozrijevanje/maturation: drvo/wood – od bačava od 600 lit do velikih bačava od 2600 lit/from the cascs of 600 lit to the big barrels of 2600 lit • 2,5 godine/years • poslije drva još neko vrijeme u butelji, intencija je malo-pomalo dosegnuti jednu godinu butelje/after the wood some time in the bottle, intention is to reach one year of bottle before the exit to the market ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI Hrvatska Istra (Zapadna Istra) • suho/dry • 14,0 vol% ■ PROIZVEDENO/PRODUCED: 7950 butelja/bottles DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški jako dobro /from the points of esthetics and marketing very good • čitljivo/legible: dobro VINO je/WINE is: izvanredna interpretacija terana, vrlo kompleksno, s karakterom, dotjerano, elegantno. Tamne (gotovo) neprobojne rubinske boje, lijepo iskazano na nosu, s dosta voćnosti – zrelo tamno bobičasto voće, boravak u drvu, koje je odlično uklopljeno, dao je svoj doprinos na najbolji način, U ustima zaobljeno, dobro pripitomljenog tanina, s dobrom kiselosti s time da je međuigra tanina i kiselina koja zna nerijetko biti problematična ovdje besprijekorna. Tijelom vrlo dobro, zavšetak dugačak / perfect interpretation of the istrian variety teran. Very complex, with character, elabor<ated, eklegant. Dark ruby, nice nose, fine fruiteness – mature dark berry fruit, wood ageing result very fine. In the mouth rounded, tannin tamed, acidity appropriate, interplay between the tannin and acidity excellent. Very good structure, long finish ■ SERVIS: ⇗ • 18 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bordeaux

♣ ♣ ♣ (mpc/pp: L) TERAN TERRE DI PARADISO 2017 – VALENTA ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Hrvatska Istra, Središnja Istra ■ VINOGRAD/VINEYARD: Kaldir • kosina /slope • sorta/variety: teran PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova/selection of grapes ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: – • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork   OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI Hrvatska istra  • suho/dry • 14,0 vol% DIZAJN/DESIGN: OK • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: Ambicioznije rađeni teran, sortno raspoznatljiv, u ustima donekle grub. Pokazuje voćne arome ali i fenolne niti. U ustima djeluje kao moćno i puno, toplo, tanin se osjeti, između njega i kiselina međuigra nije idealna. Tijelo vrlo dobro./ Teran created with ambition, varietaly recognizable, somewhat rough in the mouth. Fruiteness ok, phenolic note present. The interplay tanin-acidity not ideal. Body very good. ■ SERVIS: ⇗ • (poslužiti s krepkijim,rustikalnim jelima) • 18 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bordeaux

♣ ♣ ♣ (mpc/pp: L) REFOŠK 2018 Baracija – CLAI ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Hrvatska Istra ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: refošk • loze mlade/vines young • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski/nature friendly ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bourgogne • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: à la DIAM   OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: kvalitetno vino s kzp / quality wine with controlled origin • suho/dry • 14,0 vol% DIZAJN/DESIGN: OK • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: Uredno, čisto, lijepo pitko, nekompicirano, na kolosijeku sorte. Tamnije rubinske boije, s iskazanom voćnosti na nosu, miris ide u pravcu koštićavg i jadičastog tamnog voća,. U ustima lijpo zaobljeno, skladno, toplo, tijelom dobro do vrlo dobro,/ Nice, clean, fine drinkable. Not complicated, good rapresenting the variety. Dark ruby, fine fruiteness on te nose, in the mouth rounded, harmoinious, warm, body good to very good ■ SERVIS: ⇑ • 16 ̊C • čaša/glass: srednja/medium – tip/type: bordeaux….

♣ ♣ ♣ (mpc/pp: M-L) CUVÉE 13 – RITOŠA ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Hrvatska Istra, Zapadna Istra (Poreč) ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: teran 60 %, merlot & cabernet sauvignon 40 % PODRUM/CELLAR, dozrijevanje/maturation: drvo/wood (barrique, tonneau) ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: à la DIAM OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Hrvatska Istra – kvalitetno s kzp. • suho/dry • 13,0 vol%l DIZAJN/DESIGN: uredno/OK VINO je/WINE is: ugodno, lijepo pitko, ne baš komplicirano, te neobvezujuće, ukazuje na to da nije mlado ali za vino staro šest godina očekivao bi se veći razvoj. Na nosu je s notama zrelog tamnog voća, u ustima živahno i zaobljeno, tijelom srednje jačine i srednje dugačke trajnosti / nice drinkable, not complicated, showing that has got some years on it’s shoulders but for the (red) wine six years old one would expect more development. On the nose with notes of mature red fruit, in the mouth rounded, good to very good body, medium long finish ■ SERVIS: ⇑ • 16-18 ̊C • čaša/glass: srednja/medium – tip/type: bordeaux

 Slavonija & Podunavlje/Danube region

♣ ♣ ♣ ♣  (mpc/pp: L) ZELENAC KUTJEVO 2018 Rosenberg – KRAUTHAKER  ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Kutjevo ■ VINOGRAD/VINEYARD: Rosenberg • kosina/slope • sorta/variety: zelenac slatki (crvenovršac, rotgipfler…) • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski / nature friendly PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova / selection of the best grapes ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux – 0,75 l ■ ZATVARAČ/CLOSURE: DIAM 5 OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Kutjevo ZOI/PDO • suho/dry • 13,5 vol% DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški dobro • čitljivo/legible: dobro /good VINO je/WINE is: kompleksno, mineralno, s lijepim aromama, puno, skladno i profinjeno, ima karakter, čaša zove drugu! Miris isprva malo suzdržan, poslije se lijepo otvara, pokazuje dosta voća (kruška, jabuka…), finu začinsku notu. U ustima vino je ozbiljno, lijepo zaobljeno, slankasto, toplo, tijelom čvrsto, u ustima traje / complex, mineral, with nice aroma, full, harmonious, with character. On the nose at first a bit closed, after a while is opening, and showing fruits (pear, apple…) and some light, elegant spiceness. In the mouth serious, nice rounded, sapid, warm. Body very good, persistence quite long ■ SERVIS: ⇗ • 13 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bourgogne

♣ ♣ ♣  (mpc/pp: M) ZELENAC KUTJEVO 2018 – KRAUTHAKER ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Kutjevo ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina/slope • sorta/variety: zelenac slatki (crvenovršac, Rotgipfler) • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski / nature friendly • berba/harvest: redovna/normal ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux – 0,75 l ■ ZATVARAČ/CLOSURE: DIAM 5 OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Kutjevo Slavonija ZOI/PDO • suho/dry • 12,5 vol% VINO je/WINE is: vrlo ugodno, skladno, živo, pitko, dosta aromatično, na tragu bijelog koštićavog voća (kruška) i s nitima začinskog bilja, fino zaobljeno, dosta puno, s lijepom kiselosti i s nijansom dopadljive slasti . Tijelom dosta dobro, u ustima traje / harmonious, vivid, nice drinkable, pretty aromatic in the direction of white stone fruit (pear) and with a hint of spice, nice rounded, fine acidity and a nuance of coquette sweetnes. Very good in body, enough long in the mouth ■ SERVIS: ⇑ • 12 ̊C • čaša/glass: srednja/medium one – tip/type: bourgogne

♣ ♣ ♣ ♣  (mpc/pp: L) CHARDONNAY 2017 Princ s Dunava – BELJE ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Baranja ■ VINOGRAD/VINEYARD: blaga kosina / slught slope • sorta/variety: chardonnaypristup u trsju/approach in the vineyard: klasičan/classic PODRUM/CELLAR, dozrijevanje/maturation: na kvascu /on the lees ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux – 0,75 l ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Baranja vrhunsko / premium • suho/dry • 13,5 vol% DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški uredno • čitljivo/legible: dobro /good VINO je/WINE is: kompleksno, ozbiljno, toplo, zrelo i zaobljeno, donekle kremasto. Lijepe pune žive žućkaste boje, finog umjerenog mirisa na orašasto voće (badem, orah), snažna tijela, s fino gorkastim završetkom, duge trajnosti u ustima / Complex, serious, warm, mature, rounded, a bit creamy. Nice vivid straw yellow colour, fine bouquet of the nut-fruit like mandel, wallnut, powerfull body, slightly bittery and quite long finish ■ SERVIS: ⇗ • (bijela mesa, bakalar na brudet, složenci…) • 14 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bourgogne

♣ ♣ ♣ (mpc/pp: L) CABERNET SAUVIGNON 2016 Princ s Dunava – BELJE ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Baranja ■ VINOGRAD/VINEYARD: blaga kosina – • sorta/variety: cabernet sauvignonpristup u trsju/approach in the vineyard: klasičan/classic • berba/harvest: redovna PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova / selection of the best grapes • vinifikacija/vinification: fermentacija u inoksu • dozrijevanje/maturation: drvo / wood ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux – 0,75 l ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Baranja – vrhunsko s kzp./premium with the controlled origin • suho/dry • 13,5 vol% DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški uredno • čitljivo/legible: dobro / good VINO je/WINE is: ■ SERVIS: ⇑ • 17 – 18 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bordeaux

MAKEDONIJA  MACEDONIA

♣ ♣ ♣ ♣ (mpc/pp: L-XL) VRANEC VERITAS 2016 Private Reserve barrique – STOBI ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Tikveš vinogorje ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina/slope • sorta/variety: vranac PODRUM/CELLAR, dozrijevanje/maturation: barrique ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: suho/dry • 14,0 vol% DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški dobro, u crnom tonu i dosta elegantno, stražnja etiketa jedva čitljiva zbog sićušnih slova/from the points of aesthetics good, in a black tone and elegant, the rear label hardly legible because of a to small font VINO je/WINE is: moćno, toplo, gusto, jako dobro strukturirano, uglađeno, s neopterećujućim, dosta mekanim taninom, u ustima traje prilično dugo. Vrlo tamne rubinske boje s još donekle ljubičastom nijansom, na nosu lijepo izraženo, s finom voćnosti (borovnica, višnja…) te sa začinskim nitima. Ne žuriti se s potrošnjom / powerfull, warm, dense and very good structured, fine rounded, with not bothering tannin, pretty long finish. Dark ruby with still violet nuances, on the nose nice fruiteness (blackberry, wild cherry…) and some refined spiceness. No need to hurry with the consumption ■ SERVIS: ⇗ • 18 ̊C • čaša/glass: velika/big one – osnovni tip/basic type: bordeaux

SLOVENIJA SLOVENIA

♣ ♣ ♣ ♣  (mpc/pp: L – XL) PINOT GRIGIO 2018 SEVEN NUMBERS 3 Single Vineyard handpicked – PUKLAVEC FAMILY WINES ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Štajerska Slovenija ■ VINOGRAD/VINEYARD: Kajžar • kosina/slope • sorta/variety: pinot grigio ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit (10.000) ■ ZATVARAČ/CLOSURE: DIAM 5 OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Štajerska Slovenija – zgp – PDO • suho/dry • 14,0 vol% DIZAJN/DESIGN: dobro/good VINO je/WINE is: višeslojno, moćno, snažna tijela, živo. Nježne ružičaste boje s bakrenom nijansom, lijepo izražen ali ne i napadan nos, u pravcu bijelog koštićavog voća poput zrele jabuke, ali i orašastog voća – rekao bih badema, popunu daje blaga vanilijska nijansa. Usta mekana, topla, živahna, dojam fine kremoznosti, slankasto i s vrlo dobrom kiselosti, dugačkog završetka/multilayered, powerfull, well structured, vivid. Gentle ruby with copper nuances, quite intensive but not at all agressive nose in the direction of white stone fruit like mature apple, hints also of the nutty fruit like mandel, certain richness coming from a tiny vanilla lines. Mouth souple, rounded, warm, somewhat creamy, sapid & salty, fine acidity, long finish ■ SERVIS: ⇗ • 14 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bourgogne

♣ ♣ ♣ (♣) (mpc/pp: L – XL) MALVAZIJA ISTRAS WHITE 2018 – KLENART ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Slovenska Istra ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: malvazija istarska • berba/harvest: malo kasnija/a bit later than normal PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova/selection of grapes • dozrijevanje/maturation: drvo/wood ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Slovenska Istra – kakovostvo s kzp /quality wit controlled origin • suho/dry • 14,5 vol% serija/series: LO1 DIZAJN/DESIGN: elegantno/elegant VINO je/WINE is: ozbiljno, složeno, korpulentno, vrlo toplo, s notama bijelog koštićavog voća, zrelog ali i posušenoga, nazočna fina nijansa smole. U ustima lijepo zaobljeno, kremozno, alkohol malkice peče, stoga je preporuka ovo vino svakako konzumirati uz (krepku) hranu/serious, complex, very warm, with notes of white stone fruit, matured and also a bit dried. In the mouth nicely rounded, creamy, alcohol at the finish is a bit burning, therefore recommendation is to drink this wine with food ■ SERVIS: ⇗ • 14-16 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bourgogne

♣ ♣ ♣ (♣)  (mpc/pp: XL) PINOT NOIR TINJA CRU 2016 – KLENART ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Slovenska Istra ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: pinot crni/noir • berba/harvest: nešto kasnija/a bit later than normal PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova/selection of the best grapes • dozrijevanje/maturation: drvo/wood ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bourgogne • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Slovenska Istra – kakovostvo s kzp • suho/dry • 15,0 vol% • nefiltrirano DIZAJN/DESIGN: elegantno/elegant VINO je/WINE is: ozbiljno, složeno, korpulentno, snažno, vrlo toplo, dugo traje u ustima. Vrlo tamne boje, na nosu dobro iskazano, s dosta voćnosti (tamno koštićavo voće), pokazuje se nijansa marcipana, dobro se osjeti da je vino dozrijevalo u bačvi, zanimljivosti bouqueta pridonosi malo povišena hlapljiva kiselost. U ustima vino je lijepo zaobljeno, grije, traje, a retzronazalno opet se javlja nit marcipana. Ne treba žuriti s potrošnjom, svakako trošiti uz krepku hranu / seroius, complex, corpulent and powerfull, warm, long lasting. Very dark colour, on the nose with nice fruiteness (stone fruit), traces of marzipan, a bit higher volatile acidity making the bouquet more interesting. In the mouth wine is rounded, retronasal sensation on the nuance of marzipan. No need to hurry with the consumption of this wine. Drink with food ■ SERVIS: ⇗  ⇒ • 18 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bourgogne

♣ ♣ ♣  (mpc/pp: XL) REFOŠK ISTRAS 2017 – KLENART ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Slovenska Istra ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: refošk PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova/selection of the best grapes • dozrijevanje/maturation: drvo/wood ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Slovenska Istra – kakovostvo s kzp/quality with controlled origin • suho/dry • 14,0 vol%l DIZAJN/DESIGN: elegantno/elegant VINO je/WINE is: robusno, vrlo tamne, nepropusne boje, s notama tamnog voća i začina, dosta se osjeti i utjecaj drveta. Usta gusta, topla, vrlo dobra kiselost, tanin ne baš još uglađen. Čekati s konzumacijom, obvezno trošiti uz hranu / robust, dark ruby, with blue berry fruit, spicy lines, wood quite pronounced. In the mouth dense, warm, nice acidity, tanin not yet enough smooth. Drink with food. ■ SERVIS:   ⇒ • 18 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bordeaux

Pjenušci / sparklings

♣ ♣ ♣ (♣)  (mpc/pp: XL) LUCIDIA extra brut – SANABOR ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Kras ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: rebula, chardonnay PJENUŠCI, metoda/SPARKLINGS, method: klasična/classical(champenoise) ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: champagne • 0,75 lit OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: kakovostvo zgp /quality with controlled origin • extra brut • 13,0 vol%, RS 5 g/l DIZAJN/DESIGN: minimalistički stil, etikete male te teže čitljivo zbog sitnih slova/ minimalistic, labels quite small, fonts small therefore legiblity is not very good VINO je/WINE is: složeno, živo, puno, s finim i dugotrajnim mjehurićima, mirisom u pravcu bijelog koštićavog voća ali i korice kruha, brioša, u ustima lijepo zaobljeno, slankasto, s finom kiselošću, tijelom vrlo dobro, traje u ustima / complex, vivid, with very fine long lasting perlage. On the nose in the direction of the white stone fruit but also bread crust, brioche, in the mouth refined, well rouded, sapid, nice acidity, good do very good bodied, long finish ■ SERVIS: ⇑ • 10 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: champagne 

SuČ 12.2019.

 

Prekogranična suradnja: ZELINA NA – RAJNI!

Zagreb pozdravlja Mainz: pola stoljeća od bratimljenja

Njemačka, i unutar nje Pfalačko porajnje (puna tamna zelena boja) s pokrajinom RheinHessen (unutar kruga)

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Susret sa domaćinima, te predstavnicima vrlo jake udruge najboljih njemačkih proizvođača vina Verein Deutscher Prädikatsweingüter (VDP) sjedište koje je baš u Mainzu

PREDSTAVNICI GRADA SVETI IVAN ZELINA IZ ZAGREBAČKE ŽUPANIJE POSJETILI PFALAČKO PORAJNJE u ŽELJI DA SE i SAMI, IZRAVNO i AKTIVNO, DODATNO UKLJUČE u PRIJATELJSKE i GOSPODARSKE ODNOSE s NIJEMCIMA iz POKRAJINE RHEINHESSEN

Zagreb i Mainz odavna su gradovi prijatelji: ravno pola stoljeća. Svečanost obilježavanja jubileja priprema se za ovu jesen. Zagrebačka županija preko delegacije grada Sveti Ivan Zelina želi pridonijeti produbljenju tog prijateljstva moguće i širenjem i na mjesta tik uz glavni hrvatski grad, pa su gradonačelnik Zeline Hrvoje Košćec, direktor Hrvatske gospodarske komore Zagreb Zlatan Fröhlich, direktorica Turističke zajednice Zeline Marinka Zubčić i Ivan Dropuljić, direktor međunarodnog festivala vina i kulinarike Zagreb Vino.com, inače nedavno u Dubrovniku dobitnik poduzetničke nagrade Stvaratelj za stoljeća, kao i nekoliko zelinskih vinara krenuli na putovanje do Mainza da otkriju nove puteve moguće suradnje – u gospodarskome smislu s naglaskom na  vinu i turizmu – s Nijemcima.

U nazočnosti i generalnog konzula Hrvatske u Frankfurtu Vladimira Duvnjaka službeni pozdrav hrvatskim gostima uputio je predsjednik Industrijsko-trgovinske komore RheinHessena Engelbert Günster, koji je istaknuo sjajnu suradnju između Njemačke i Hrvatske

Delegacija Svetog Ivana Zelina vrlo srdačno primljena je u Mainzu u zgradi gdje su smješteni počasni konzulat Republike Hrvatske i Industrijsko-trgovinska komora RheinHessena, inače sastavnice prostrane regije Rheinland Pfalz (Pfalačko porajnje). U nju, kako nam je rečeno, s aspekta vinorodnih područja spadaju – uz Rhein Hessen kao najveću, sa nekih 26.500 hektara pod trsjem – još Pfalz (Palatinat) s oko 25.000 ha, Mosela s oko 8000 ha, Nahe sa 4000 ha, Mittle Rhein sa 450 ha i Ahr s 350 hektara pod vinovom lozom. U nazočnosti i generalnog konzula Hrvatske u Frankfurtu Vladimira Duvnjaka, službeni pozdrav hrvatskim gostima uputio je predsjednik Industrijsko-trgovinske komore komore Engelbert Günster, koji je istaknuo sjajnu suradnju između Njemačke i Hrvatske i naveo da je robna razmjena između dvije zemlje danas vrijedna oko četiri milijarde eura!

Domaćini su odmah za početak priredili nekoliko vrlo zanimljivih prezentacija kroz koje su goste detaljno upoznali sa svojim teritorijem posebice s aspekta vinogradarstva i vina te turizma (na bazi vina) što se u tome području unatrag nekoliko godina poprilično razvio i još se sve jače razvija upravo na enogastronomiji kao podlozi. Vrlo korisno predavanje – pogotovu stoga što kod nas u Hrvatskoj među vinskim kućama udruživanja na poslovnom nivou praktički nema – bilo je i o Savezu njemačkih proizvođača vrhunskih vina VDP (Verband Deutscher Prädikatsweingüter).

Za dvodnevni program gostima iz Zeline ponuđeni su pažnje vrijedni sadržaji na više punktova. Nastupom, kroz koji je Njemcima predstavio Sveti Ivan Zelinu i iznio ambiciozne planove u turizmu s obzirom da grad namjerava graditi impozantan kompleks Aqua Park s bazenima, autokampom, hotelom, restoranom, sportskim igralištima, prostorom za ljetne festivale, šetnicom…, uzvratio je zelinski gradonačelnik Košćec.

Iz zgrade Komore pošlo se na brežuljak gdje se nalazi Citadela odnosno stari grad s mini-vinogradom nazvanim Prominentenweinberg odnosno Celebrity Vineyard, jer tu su razne znane osobe iz političkog i društvenog života Njemačke i inozemstva imale privilegiju posaditi svoj trs. Zelinčanima je ponuđeno da zasade i svoju kraljevinu. Taj Vinograd slavnih inače ima šest trsnih redova sa sortama-tamošnjim uzdanicama, tri su reda s rizlingom rajnskime, a tri s pinotom crnim, i o tome kolika je pažnja ukazana Zelini u Mainzu govori to što je kraljevina sada kao prva od nekih drugih sorata ta što je, nakon nekoliko poteza lopatom od strane gradonačelnika Zeline Hrvoja Košćeca, u Vinogradu slavnih ušla u društvo sa svjetski glasovitim rizlingom i pinotom crnime! Hrvoju Košćecu poslije usadnje kraljevine na licu je mjesta dodijeljena povelja kao znak da je primljen u Vinski senat grada Mainza.

Nakon što je lopatom pomogao sadnju trsa kraljevine u Vinogradu promenentnih osoba uz Citadelu Mainza, gradonačelnik Zeline Hrvoje Košćec primljen je službeno u Vinski Senat grada Mainza. Novi vinski senator (Mainza) Hrvoje Košćec – drži povelju – s Christopherom Sitteom, zaduženime za gospodarski razvoj onoga kraja, te s nekoliko njemačkih i zelinskih vinara. Dolje: Citadela u Mainzu gdje je Vinograd slavnih i gdje je održana i degustacija nekoliko vina dvaju proizvođača iz Mainza – Weinguta Grada Mainza i Weinguta Neuss

Poseban doživljaj bio je posjet Poljoprivrednoj komori RheinHessena u mjestu Alzey, gdje je direktor ustanove dr. Ludwig Tauscher u prostoriji za organoleptičko vrednovanje vina demonstrirao kako tamo funkcionra nadležna služba za analizu koja provjerava uzorke prije nego li daje zeleno svjetlo za dobivanje dozvole za stavljanje proizvoda u promet. Vinar donosi na kušanje po tri butelje od svake etikete, jedna se boca otvara za degustaciju i ako nema problema s čepom ostale dvije zapečate se i čuvaju u Komori dok je vino u prodaji, a najduže dvije godine. Vino se svakako analizira i degustira unutar tri dana nakon što je doneseno. Degustatori-ocjenjivači su enolozi, vinski trgovci, ugostitelji pa i potrošači, s time da su svi prošli odgovarajuće testove koji im daju kvalifikaciju da taj posao mogu kvalitetno obavljati.

Alzey, Poljoprivredna komora RheinHessena: Ludwig Tauscher vodi degustaciju

Svatko od nas dobio je u Komori u Alzeyu ocjenjivački listić za provjeru kakvoće vina. Uz uobičajene navode rednog broja, sorte, godišta berbe, boje vina, kod svakog uzorka piše kandidira li se za kategoriju kvalitetnog vina ili pak za stepenicu višu kategoriju selekcije, zatim je li boravilo u drvu a posebice u barriqueu, je li u grupi mirnoga ili pjenušavog odnosno muzirajućeg. Kod uzoraka se ocjenjuju, dakako, boja, bistroća, perlanje, miris, okus, sklad te ukupan dojam. Dr Tauscher, koji nam se obraćao kao kušačima, počeo je degustaciju s dvama crvenim vinima od kojih je jedno bilo jače u znaku animalnoga, do razine bretta. Bilo je u našoj grupi frktanja nosom, no onda su stigla i dosta bolja, pa na kraju i jako dobra vina.

Ludwig Tauscher toliko je autoritativno pričao o svakome vinu da su Zelinčani postali radoznali što bi rekao na kapljicu iz Zeline, pa su donijeli na degustaciju i nekoliko svojih vina. I bogme, bilo je burno: dr. Tauscher pričao je bez dlake na jeziku, neka je vina pohvalio a na neka je imao i posve suprotne primjedbe, međutim uzorke je toliko dobro secirao da autori onih kojima je našao određene nedostatke jednostavno nisu imali kuda nego da priznaju – da je u pravu! Kao glavnu poruku s ukupnog Tauscherova nastupa vidim njegovu preporuku da se proizvodnji vina pristupa što je moguće ambicioznije i da se čim jače nastoji kreirati kompliciranije, dakle samim time odmah i zanimljivije vino (puna zrelost grožđa, kod bijelih sorata barem kraće maceracije, u dozrijevanju držanje vina barem neko vrijeme na finom talogu…) koje će imati ne samo snage duže izdržati u dobroj kondiciji, nego i sposobnost da se kroz to vrijeme i razvija i napreduje.

RHEIN HESSEN

Vinorodnu pokrajinu RheinHessen predstavio je Friedrich Ellerbrock iz tamošnjeg udruženja vinogradara.

U RheinHessenu je, čuli smo, oko 600.000 žitelja. Kroz RheinHessen, u kojemu je oko devet posto šume, rijeka Rajna prolazi u dužini od stotinjak kilometara. Tlo je vrlo plodno, pogodno za poljoprivredu. Padalina je malo. Vrlo su razvijeni vinogradarstvo i voćarstvo. Četiri su glavna središta vezana uz vino: Mainz na sjeveroistoku, Bingen na sjeverozapadu, Alzey dosta južnije i Worms kao najjužniji. Uz vinovu lozu i voće ima i drugih kultura, i slijedom toga u pokrajini su brojni mlinovi, pogoni za proizvodnju slada te šećerane. Površina pod trsjem je 26.500 hektara, 133 je vinogradarskih općina, 414 je po posebnoj kakvoći roda izdvojenih vinogradskih parcela, najraširenije bijele sorte su rizling rajnski, rizvanac (Müller Thurgau), silvanac  zeleni, pinot sivi (Grauer Burgunder), pinot bijeli (Weisser Burgunder), kerner a od crnih najviše su zastupljeni dornfelder, pinot crni (Spätburgunder), portugizac… Prinos se u prosjeku u ukupnosti (dakle od svih kultivara što se tu uzgajaju) kreće oko 98 hl vina po hektaru (u 2016 iznosio je 98,8 hl). Ukupna godišnja proizvodnja vina, unutar koje jednosortna vina obuhvaćaju 83 posto cijele, bude oko 2,5 milijuna hektolitara, oko 90 posto produkcije spada u kategorije s oznakama kvalitetno odnosno predikatno vino. Nekih 57 posto proizvodnje čine suha i polusuha vina.

RheinHessen – područje s tisuću brežuljaka

Danas je u RheinHessenu, gdje je 1989. bilo oko 7000 proizvođača vina, registrirano njih oko 2800, dakle više nego upola manje. Dominiraju obiteljska vinogradarsko-vinarska gospodarstva. Poljoprivrednika-članova Udruženja vinogradara (dakle što onih koji su samo vinogradari, što onih koji su i vinogradari i vinari) je oko 4500.

Različiti su tipovi proizvodnih pogona: neki individualni poljoprivrednici bave se vinogradarstvom i, paralelno, uzgojem drugih kultura, neki pak samo proizvodnjom grožđa koje predaju otkupnim stanicama, neki pak individualci uz to što su vingradari bave se i proizvodnjom vina. Neki proizvođači vina svoj finalni produkt direktno plasiraju, neki vino prodaju samo na bačvu a neki i kroz bocu odnosno, neki su pak udruženi u zadruge…

O tome kako raditi u vinogradu i podrumu i kako se organizirati u marketingu i plasmanu vina može se naučiti u više obrazovnih ustanova i podruma koji su uz njih. Friedrich Ellerbrock iznosi kako u pokrajini RheinHessen ozbiljno nastoje da se u vinogradarstvo i vinarstvo, koje se tamo smatra strateškom gospodarskom djelatnosti s obzirom da vino npr. u sprezi s turizmom može bitno pridonijeti daljnjem ekonomskom razvoju te boljitku kraja, uključi što više obrazovanih osoba. Iz tog razloga i u Oppenheimu postoji snažan Centar za izbrazbu kadrova za vinogradarstvo i vinarstvo, te uza nj i državni vinogradarsko-vinski posjed Weinbaudomäne Oppenheim, koji je inače član udruge najboljih njemačkih vinskih proizvođača znane kao VDP.  To što je uz obrazovni centar i visokokvalitetni podrum vrlo je važno jer omogućuje da se polaznici školovanja izravno susretnu i s praksom.

Bio nam je organiziran i posjet tom kompleksu. Imanjem nas je proveo direktor je Otto Schätzel, koji je iznio nekoliko vrlo važnih stvari. Istaknuo je kako je proizvodnji vina bitno pristupiti s visokim ambicijama, da bi se dobilo što bolje vino – za prodaju svakako kroz butelju, naime plasman Bakhova nektara preko butelje znatno je unosniji nego plasman na bačvu. Kad se vino nudi na bačvu tada je cijena, barem u RheinHessenu, obično tek od 0,70 eura do jedan euro za litru… Schätzel inače u proizvodnji svakako preporučuje maksimalno mogući priklon prirodi prijateljskom djelovanju jer vina su tada zdravija a za kapljicom s eko-predznakom i konstantno se povećava potražnja. Schätzel tvrdi da u Oppenheimu ne gnoje sintetskim gnojivom i da izbjegavaju dušik te da po trsu idu na prinos od najviše do 1,5 kilograma grožđa. Navodi i da su iz postupka bistrenja izbacili bentonit, jer da on vinu daje stress.

Državni vinski podrum Domäne Oppenheim i Centar za izobrazbu kadrova za vinogradarstvo/vinarstvo u Oppenheimu, te direktor posjeda Otto Schätzel

VEREIN DEUTSCHER PRÄDIKATSWEINGÜTER

U promidžbi, proizvođači vina RheinHessena rado ističu kako oni ne proizvode vino po nekakvim modama, navode da žele kroz vino pokazati svojstva svojega teritorija i vlastitu osobnost. Najambiciozniji proizvođači, koji su kakvoćom i originalnosti vina osjetno odskočili, učlanjeni su u prestižno udruženje, spomenuti VDP, odnosno Verein Deutscher Prädikatsweingüter, savez koji – s podružnicama po njemačkim vinorodnim regijama – postoji na nacionalnoj razini, a sjedište kojega je upravo u Mainzu. O njemu nam je govorila Sonja Reinbold.

VDP je, s više od 100 godina postojanja, u svijetu najstarija nacionalna asocijacija premium proizvođača vina, kaže Sonja. Sastoji se od 199 njemačkih vinskih posjeda koji su odlučili maksimalno posvetiti se vinogradarstvu i produkciji vina što će vjerno odražavati terroir. VDP je privatna organizacija i članovi su dužni pridržavati se strogih pravila u proizvodnji i komercijalizaciji Bakhova nektara. Identifikacijski element za VDP je stilizirani orao koji u pandžama drži grozd, taj znak nalazi se na ukrasnoj kapici na boci svakoga člana saveza i jamstvo je da se u boci nalazi brižljivo manufakturno stvarana kapljica najviše kakvoće od grožđa iz nekih  od ponajboljih vinogradarskih položaja u Njemačkoj.

O VDP-u je govorila Sonja Reinbold

                                                           Kako se postaje članom VDP-a? Na poziv. A pozivaju se oni podrumi vina kojih VDP prati duže vremena i za koje se uvjerio da su konstantno na visokoj razini, njihova su vina i u Njemačkoj i u svijetu prepoznana upravo po visokoj kvaliteti i izraženom karakteru. Ostali uvjeti: član VDP-a mora biti vlasnik ne samo podruma nego i vinograda, svi dijelovi proizvodnje moraju se odvijati unutar posjeda a obavljati ih treba visokokvalificirano (školovano) osoblje. Izgled imanja i nastup prema tržištu svakoga člana moraju u svim elementima – vanjština, elegancija, paleta ponude, tipovi vina, srdačnost u prijemu gosta… – biti u korelaciji s imageom VDP-a. Od članova se traži da imaju vinograde na jako dobrim i odličnim pozicijama. Vlasnici se imaju držati sorata koje su tradicijske za njihov kraj, ne smiju prekoračiti u VDP-u dogovorene maksimalne prinose, i moraju prihvatiti to da svakih pet godina dolaze na red da ih stručnjaci VDP-a detaljno pročešljaju, kako bi se i na taj način organizacija uvjerila da se svi njeni članovi čvrsto drže pravilnika.

Podrumi u RheinHessenu: i tradicijsko i moderno

Članovi VDP-a obrađuju ukupno 5028 hektara pod trsjem, a to je pet posto od ukupne aktualne površine vinograda u Njemačkoj (201.355 ha). Berba svih članova VDP-a, koji u prosjeku u prinosima ne prekoračuju 54 hl/ha, iznosi tek tri posto od ukupne godišnje berbe u Njemačkoj. Ali zato članovi VDP-a u novčanome prometu vezanom uz njemačko vino sudjeluju s više od 7,5 posto!

Prosječna veličina vinskog posjeda člana VDP-a je oko 25 hektara a proizvodnja se kreće oko 150.000 boca, godišnji promet bude nekih 1.480.000 eura.

Oko 22,9 posto njemačkih vinograda (23.440 ha) zasađeno je rizlingom. Unutar VDP-a 55 posto članova uzgaja rizling. To je ukupno oko 2654 ha. U kontekstu ukupne proizvodnje rizlinga u Njemačkoj to je 12 posto, a pet je posto u odnosu na ukupnu produkciju rizlinga u svijetu.

Degustacija za goste iz Zeline, iz tamnih čaša da se ne vidi boja vina, cilj je bio usredotočiti kušače na arome

Sve je počelo daleke 1910. godine kad su udruga vinogradarskih posjednika Rheingaua (osnovana 1897), udruga vinogradarskih posjednika Mosele, Saara i Ruwera (1908), udruga ponuđača prirodnih vina iz RheinPfalza (1908) i udruga ponuđača prirodnih vina iz RheinHessena (1910) utemeljili savez Verband Deutscher Naturwein Versteigerer. Njihov je cilj bio snažno se pozicionirati, posebice s rizlingom, na svjetskoj vinskoj pozornici, svakako uz bok već visoko afirmiranim Bordožanima pa i Burgundijcima. Ali njemački vinski zakon iz 1971. nije išao na ruku ambicioznijim i rafiniranijim razmišljanjima o kakvoći. Službena klasifikacija iz 1971. najednom više nije poznavala nijanse u vrijednosti položaja, stav je bio da se visokokvalitetno vino može proizvesti praktički s bilo koje pozicije, glavno mjerilo kakvoće vina bio je tada samo stupanj sladora u grožđu. Posljedice takvog razmišljanja dovele su do toga da su se počeli stvarati križanci koji su relativno lako dosizali visoki slador. Novolegalizirane kvalitativne kategorije nisu jasno pružale kupcu mogućnost da s etikete doista i precizno sazna o kvaliteti vina. Izgubila se korelacija između oznake/naziva vinograda i kakvoće. Klasifikacija bazirana na porijeklu provodi se u nizu zemalja odavna, spomenutim zakonom iz 1971. ne više i u Njemačkoj, pa se nerijetko danas kaže kako uz klasičan, latinski sustav, postoji i ovaj njemački.

Eva Vollmer iz predgrađa Mainza, nekad Vinska kraljica RheinHessena, a nakon što je završila enologiju i stekla doktorat na glasovitoj Visokoj školi u Geisenheimu sada vrlo uspješno vodi vinariju koju je preuzela od svojih roditelja. Godišnje napuni oko 58.000 boca. Glavne sorte su rizling rajnski, scheurebe, te pinot bijeli i crni. Priklonjena je ekološkoj produkciji. Vina su joj vrlo cijenjena. Iskorištava to što se, veli, u zadnjih nekoliko godina u Mainzu jako razvio vinski turizam, pa na svom posjedu često organizira razne vinske programe, među najpopularnijima su degustacije vina u mraku (da se ne vidi boja; reakcije kušača znaju biti, kaže Eva, vrlo zanimljive!), te vinski piknici. Eva ima smisla i za poeziju pa različite svoje stihove tiska na majice koje dakako prodaje gostima

Oznake za kakvoću prestale su biti vezane u iskrenost i tipičnost. Nove metode proizvodnje s, npr., sterilnim filtracijama, dovele su do povećane proizvodnje polusuhih i poluslatkih vina. Kako je mjerilo kakvoće bila visina nakupljenoga sladora u grožđu u berbi odnosno sadržaj sladora u moštu, iz straha da vina ne budu i jače alkoholna posegnulo se za zaustavljanjem alkoholnoga vrenja što je rezultiralo ostatkom neprovrelog sladora u vinu. A upravo ta slatkoća išla je i na ruku boljoj prodaji, naime vidjelo se da slatkasta vina lako osvajaju mase potrošača slabije obrazovanih baš na temu vina. Vrhunska SUHA vina u Njemačkoj su postala rijetkost. Tradicijski izraz Kabinett, koji upućuje na to da vino nije doslađivano, počeo se koristiti za niz vina različitog okusnog profila.

I onda, kao odgovor na sve to, skupina ambicioznih VDP proizvođača vina u Njemačkoj odlučuje u pravcu iskrenosti, kompleksnosti i time i ostvarenja veće kvalitete izmijeniti stvari nabolje i uvesti svoje interne regule kojima se vraća latinskom sustavu označavanja. Prepisujući primjere apelacija u Burgundiji, uvodi za vina svojih članova sljedeće kategorije kakvoće: VDP Grosse Lage (=ekvivalent burgundijskog Grand Crua), VDP Erste Lage (=Premier cru), VDP Ortswein (= appellation village ili mjesta/općinska apelacija) te VDP GutsWeine (bazna generična, usporedivo s npr. Bourgogne aoc). O tome koji će vinogradi dobiti dozvolu saveza da se koriste titulama VDP Grosse Lage odnosno VDP Erste Lage a i VDP Ortsweine odlučuju vinogradarski stručnjaci regijskih vinskih asocijacija VDP-a. Piramidu kakvoće čine najdonji dio VDP Gutswein (maksimalno dopušteni prinos je do 75hl/ha), zatim stepenica više VDP OrtsWein (bolji vinogradi unutar vinogradarskoga sela, sorte obvezno tradicijske i tipične za područje, prinosi nikako viši od 70 hl/ha, na etiketi mora pisati naziv sela, suha vina prati izraz Qualitätswein trocken, a prirodna slatka i ona s plemenitom plijesni prate uobičajeni pojmovi za predikate, konkretno tu spadaju Kabinett, Spätlese/=kasna berba, Auslese/=izborna berba, BA/=izbor bobica, TBA/=izborna berba prosušenih bobica, Eisswein/=ledeno vino). Još iznad na piramidi su VDP Erste Lage (izdvojeni najbolji vinogradi kraja, samo tradicijske sorte, maksimalni prinos do 60 hl/ha, na etiketi treba stajati naziv sela/općine i naziv izdvojenog Erste Lage vinograda, oznake su također Qualitätswein trocken za suho vino a PrädikatWein za prirodno slatko desertno) i, na špici, VDP Grosse Lage ili Grosses Gewächs odnosno skraćeno GG (samo po jedna parcela od najboljih parcela na razini cijele regije, samo tradicijske tipične sorte, maksimalni prinos do 50 hl/ha, na etiketi uz VDP Grosses Gewachs odnosno VDP GG stoji samo naziv tog ekstra-vinograda). Ova klasifikacija, koja se odnosi samo na vina članova VDP-a, u uporabi je od 2012. godine…

VDP je silno važan u promidžbi vina kako svojih članova tako zapravo i vina Njemačke.  Jedna od najznačajnijih manifestacija na vinskoj pozornici ne samo Njemačke nego i svijeta je Wein Börse, već tradicijska vinska burza u Mainzu s naglaskom na vinu iz najnovije berbe (sad je to bila 2016.), održava se u Mainzu u Rheingoldhallee, i to obično krajem travnja. Ponudu, koja počiva na rajnskom rizlingu i na u Njemačkoj dosta raširenim burgundijskim sortama kao što su chardonnay, pinot bijeli, pinot sivi, pinot crni (Spätburgunder), predstavlja uvijek nekih barem 180 proizvođača, dakle gotovo svi članovi, i to je sjajna prilika da se stekne detaljna slika o adutima plemenite kapljice u Njemačkoj.

Posjet Pfalačkome porajnju svakako je za nas bio velika stvar, i za nadati se da će se neka iskustva stečena za vrijeme putovanja u Mainz i okolicu naći u primjeni i na ovim našim prostorima koji teže jaču i međunarodnu afirmaciju u segmentima i vina i turizma.  ♣   SuČ – 06/2017

_____________________

Hrvatska kuća u Mainzu

HRVATSKA KUĆA – U Mainzu smo posjetili i Hrvatsku kuću, koja tamo već dugo postoji. U njoj je organizirana svečana večera na kojoj su, uz zelinskog gradonačelnika Hrvoja Košćeca, direktora Hrvatske gospodarske komore-komore Zagreb Zlatana Fröhlicha,  zatim Viktora Piela iz Njemačko-hrvatskog društva, direktoricu Turističke zajednice Svetog Ivana Zelina Marinku Zubčić i zelinsku enologinju i proizvođačicu vina Ivanu Puhelek, kao gosti bili Claus Schick, po naški rečeno župan područja Mainz-Bingen, zatim Franz Josef Seiss iz Ministarstva gospodarstva, prometa i poljoprivrede vinogradarstva RheinHessena, pa Ule Lachmayer i Herbert Egner iz Industrijske trgovačke komore RheinHessena, Simone Böhm iz Visoke škole za vinogradarstvo i vinarstvo iz Geisenheima, Christian Schmitz iz vinske kuće Neuss i Hans Fleischer iz Vinskog podruma grada Mainza…■

________________________

MAINZ KAO DOŽIVLJAJ – Bilo je vremena i za obilazak grada Mainza. Ima on što pokazati! Velebnu katedralu, arhitektonski krasne zgrade, Muzej Johana Gutenberga, Teatar, Rajnu…

Mainz: velebna katedrala, dolje glavni trg – krasne zgrade, i Muzej Johanna Gutenberga, pa Teatar i Gradska vijećnica

S Johanom Gutenbergom

Eto me u Mainzu i u društvu s Johannesom Gensfleischom zur Laden zum Gutenbergom (Mainz, 1398-1468). Za Marca Zuckerberga valjda danas svi već znaju, a za Gutenberga danas i nisam baš siguran u to, pa evo dvije riječi o njemu: on je bio kovač, zlatar, tiskar i izdavač, zaslužan za početak štampanja u Europi. Prvi je – dogodilo se to 1439. – uveo tiskarski stroj, i to se smatra najvažnijim otkrićem drugog milenija. Usavršio ga je i učinio dovoljno praktičnime da se zahvaljujući tome moglo na ekonomičan način tiskati razne priloge i u većem broju primjeraka, te knjige. Moji novinarski početi sežu u vrijeme prije Zuckerberga, dok je još u svijetu novinarstva i izdavaštva debelo vladao Gutenberg… ■

Mainz – šetnica uz Rajnu

Iz našeg susjedstva – Mađarska/ VILLANY FRANC DHC

NOVA ZVIJEZDA

NOVA ZVIJEZDA SREDNJE EUROPE i EU!

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

CRNE BORDOŠKE SORTE CABERNETI i MERLOT INTRODUCIRANE U NAMA SJEVERNOJ ZEMLJI PRIJE VIŠE OD STOLJEĆA i POL ODLIČNO USPIJEVAJU u TAMOŠNJEM VINOGRADARSKOM PODRUČJU PANNON TIK UZ HRVATSKU GRANICU, i – KAO DA SU u TOME KRAJU NAŠLE NOVU DOMOVINU. U ŽELJI DA TO CJELOVITO i ADEKVATNO ISKORISTE ZA PLASMAN OSNOVNOG PROIZVODA i ZA RAZVOJ TURIZMA, MAĐARI SU KRENULI ENERGIČNO u MARKETINŠKE AKCIJE, A JEDNA OD NJIH BILA JE NEDAVNA KONFERENCIJA FRANC & FRANC s PREDAVANJIMA, DEGUSTACIJAMA, KONFRONTACIJAMA, PREZENTACIJAMA, i ZA ŠIRU PUBLIKU, DOMAĆIH VINA OD RODITELJA CABERNET SAUVIGNONA i MERLOTA S VINIMA ISTE SORTE IZ FRANCUSKE DOLINE LOIRE ŠTO SE RADO PRIKAZUJE KAO NJENA DOMOVINA

Ne mogu ne započeti citatom stručnjaka za vinogradarstvo sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta prof. dr. Edija Maletića koji nadahnuto, sjajno kaže za nj:

Kao što postoje samozatajni i nenametljivi ljudi, koji unatoč vrlinama nikad nisu u prvome planu, tako postoje i takve vinske sorte. Nema ih mnogo, rijetko se spominju, ali bez njih bi svijet vina bio bitno drukčiji. Jedna od njih svakako je i Cabernet Franc koji se ubraja u stare klasične kultivare vinove loze. Raširen je po cijelome svijetu i sastavni je dio mnogih velikih vina, ali, nekako je, barem naizgled, uvijek u sporednoj ulozi!

Da, stari, klasični kultivar vinove loze raširen po cijelome svijetu, i sastavnica mnogih velikih vina svijeta, naročito onih iz bordoškoga kraja, ali poseban i po tome što, za razliku od velikoga broja drugih sorata vinove loze, tek na manje mjesta pokazuje one domete što ih dosiže negdje gdje uspijeva sazrijeti u mjeri da protagonist u velikome stilu može biti ne tek kao (samozatajna) potpora, nego i sâm, kao kralj!

Grožđe Cabernet Franca

Grožđe Cabernet Franca

Glavni sinonimi su mu – stoji u prije relativno kratkog vremena objelodanjenom velikom atlasu vinskih sorata svijeta Wine Grapes – a Complete Guide to 1368 Vine Varieties, including their origin and flavours, autora Jancis Robinson, Joséa Vouillamoza i Julije Harding – sljedeći:

Achéria (Baskija), Ardounet (Béarn), Bidure (Graves), Bordeaux (Švicarska), Bordo (Rumunjska), Boubet (dio Pirineja bliži Atlantiku), Bouchet Franc odnosno Gros Bouchet (Saint-Emilion i Pomerol), Bouchy (Madiran), Breton (dolina Loire), Cabernet Gris i Cabrunet (Pomerol), Capbreton rouge (Landes), Carmenet (Médoc), Couahort (Béarn), Plant Breton i Plant de l’Abbé Breton (Chinon, Loire), Sable Rouge (Tursan), Tsapournako (Grčka), Verdejilla Tinto (Aragon u Španjolskoj), Veron (Nièvre i Deux-Sevres), Vidure, Vuidure i Grosse Vidure (Graves).

Krivi izrazi koji se ponegdje rabe za Cabernet Franc:

Ardonnet, Arrouya, Bequignol Noir, Cabernet Sauvignon, Gros Cabernet i Carmenère, Hondarribi Beltza.

Priča o porijeklu Cabernet Franca nije jednostavna: iako se njime u segmentu crnoga vina jako diče u zapadnome dijelu Loire i tamo ga i svojataju kao vlastiti kultivar, te iako je to jedna od najstarjih, i bitnih sorata bordoškoga područja pa kad se ona spomene zacijelo je većina ljubitelja i poznavatelja plemenite kapljice u svijetu automatski odmah vezuje s Bordeauxom, najnovija istraživanja ukazuju da mu je domovina – španjolski Pais Vasco, odnosno Baskija. Koja, zemljopisno, i jeste tijesno vezana uz Francusku, naime Zemlja Baska postoji i u Francuskoj. U njenome je jugozapadnome području zvanome Sud-Ouest, ispod Bordeauxa, inače s glasovitim je ljetovalištem i u svijetu zasigurno najpoznatijim svojim gradom Biarritzom, koji međutim nije i njen glavni grad. Na baskijsko porijeklo upućuju DNA-analize koje govore da Cabernet Franc ima tijesnu rodbinsku vezu s dvama vrlo starim kultivarima Baskije – Morenoa i Hondarribi Beltza.

Pogled u povijest vodi do župne crkve Roncesvalles, po francuski Roncevaux, baskijski Orreaga, utemeljene u 12. stoljeću u Baskiji, tik uz granicu s Francuskom. Roncesvalles je kao odmorište bio važna stanica za hodočasnike prema svetištu Santiago de Compostela. Redovnici spomenutog predjela odmah nakon što su tamo stigli podignuli su vinograd od francuskog grada Iruoléguya do španjolskog baskijskog grada Hondarribije (po francuski: Fontarrabie), koristeći lokalne kultivare poput Achérije (sinonim za Cabernet Franc; izraz inače znači: lisica), koja je primitivni i valjda najstariji klon Cabernet Franca.

Baskija

Baskija, na sjeveru Španjolske, i na jugozapadu Francuske: zavičaj Cabernet Franca

Baskija France

Međutim, u povijesnoj dokumentaciji vezanoj uz Baskiju od nekad davno ne postoji spomen naziva Cabernet Franc. Kao jedan od najstarijih pisanih spomena, vezano uz tu sortu, izraz je Breton. Navodi ga glasoviti François Rabelais u svome djelu Gargantua, objavljenome 1434. godine, referirajući se na kultivar uzgajan blizu Chinona u dolini Loire i hvaleći vino od njega.

Vinograd na

Vinograd u francuskome dijelu Baskije, u Iruoleguyu

 Prisutnost baskijsko-bordoškoga kultivara u dolini Loire u to davno doba objašnjava se time da je još 1050. godine grof od Anjoua Geoffroi Martel tražio od opatije Ronceray u Angersu da mu dade parcelu blizu spoja rijeka Loire i Maine da bi tamo posadio vinograd s bordoškom sortom. Postoji i druga teorija: naziv Breton trebao bi, po nekim mišljenjima, sugerirati da je Cabernet Franc stigao u zapadni dio doline Loire preko Bretanje, gdje su, inače, vinogradi bili sađeni još u srednjem vijeku. Kaže se i da u prilog tvrdnji da je Cabernet franc dospio u predio Loire preko Bretanje govori to što je u Bretanji nađen stari kultivar Magdeleine Noir des Charentes, koji je, skupa s Cabernet Francom (prirodno križanje) roditelj Merlota! Treća teza, također bliska Bretanji, veli da je naziv Breton možda nastao po mornarima iz Bretanje koji su iz Bordeauxa vodenim putevima prevozili vino na sjever. Međutim, grof Alexandre-Pierre Odart 1845. daje četvrto objašnjenje za uporabu naziva Breton u dolini Loire: on navodi kako je famozni kardinal Richelieu poslao tisuće najboljih sadnica iz Bordeauxa svome gvardijanu na području Loire Abbéu Bretonu, koji ih je posadio u Chinonu (Centre France, Tourraine, dpt. Indre-et-Loire) i Bourgueilu. Kasnije je sorta nazvana Plant de l’Abbé Breton, što je onda skraćeno na Breton.

Napokon, za naziv Cabernet Franc za sortu koja se dotle spominjala pod prethodno navedenim nazivima, saznaje se tek nakon 1823.

Etimologija Caberneta počiva na više pretpostavki, a najuvjerljivijom djeluje ona da je baza bila latinska riječ carbon u značenju crn, naime izraz se počeo intenzivno rabiti s obzirom na tamnu boju bobica Cabernet Franca. Pa je od Carbona nastao Carbonet a onda je od Carboneta proizašao Carbenet a od toga Cabernet. Međutim, kako je bilo više sorata s jako tamnom kožicom bobice grozda, tako su se na bazi carbona razvili i nazivi Carmenet sauvignon i Petit Cabernet, za današnji Cabernet sauvignon,  te Carmènere. Sve do kraja 19. stoljeća često bi se događalo da se navedene sorte brkaju. Stvar se posve izbistrila kad se analizom DNA ustanovilo da je Cabernet Franc jedan od roditelja Cabernet sauvignonu (drugi roditelj je Sauvignon blanc, križanje je bilo spontano), Carmenèreu (drugi roditelj: Gros Cabernet, koji se više i ne uzgaja) i Merlotu (drugi roditelj: Raisin de la Madeleine ili Magdeleine Noir). Što se tiče roditelja samog Cabernet Franca, čini se da su oni iščezli i taj kultivar eto ostavili – siročetom.

Cabernet Franc dobar rezultat postiže na brežuljkastim pozicijama s propusnim tlima, odgovara mu ilovasto-vapnenasto tlo, a fino uspijeva i na pjeskovitome tlu ako je pošteđen stresa usljed nedostatka vode u tlu. Pupa i dozrijeva i do desetak dana ranije od Cabernet Sauvignona, konkretno za berbu dospijeva u drugom razdoblju, dakle nije ni rana a ni kasna sorta. Rodnost je redovita, srednja u smislu količine. Izgledom grozda, pa i lista sličan je Cabernet Sauvignonu. Bobice su mu malene. Vina od Cabernet Franca su, općenito, blago svjetlije boje nego ona od njegova potomka Cabernet sauvignona, nešto su i laganijeg tijela i s malo više su kiselosti. Ovisno o dozrelosti, arome mu idu od svježeg vegetalnoga do agresivno herbalnoga, okus je blago travnat. Kod njega je u trsju bitno sniziti opterećenje, naime pri većem prinosu i na slabijim pozicijama ima problema s dozrijevanjem, a nedovoljna zrelost rezultira visokom razinom zeleno-mirišećeg methoxypirazina. Vino koje dolazi s dobrih vinogradarskih pozicija i od grožđa s nižim prinosom te branoga u prikladnoj fenolnoj zrelosti a i koje je i u podrumu prerađeno ambiciozno, pažljivo i pedantno, ima lijepi potencijal za duže dozrijevanje.

Claude Bourguignon

Claude Bourguignon (desno) o Cabernet Francu i o njegovu terroireu, Anne Charlotte Genet o cabernet francu u francuskoj dolini Loire, te Jan van Lissum o svom (vilanjskom) cabernet francu marke Mondivin, o kvalitetnome stvaranju robne marke teritorija koje traje i do 25 godina, te o komercijalnom aspektu

S gotovo 37.000 hektara u Francuskoj je na listi sorata po zastupljenosti – po podacima od prije koju godinu – zauzimao šesto mjesto, odmah iza Carignana s 51.000 ha. U dolini Loire, gdje se prostire na gotovo 6000 ha (najviše unutar apelacija Chinon i Bourgueil) i gdje, ne samo zbog sniženog prinosa i boljih položaja nego i zbog osjetno poboljšanih tehnika rada u vinogradu, jako dobro sazrijeva, na tržište često izlazi kao jednosortno vino, a kad je u tamošnjim kupažama on bitno dominira količinom.

U regiji Bordeaux nekad ga se dosta sadilo jer nije kasna sorta i jer je tamo uglavnom uvijek vrlo solidno dozrijevao pa je, u kupažama osjetno popravljajući u lošijim godištima vina od Cabernet sauvignona li i Merlota, pružao jamstvo za ujednačenost kakvoće crne bordoške kapljice. Danas je vrlo je raširen u vinogradima uz desnu obalu rijeke Gironde, naime tamo baš posebice dobro sazrijeva pa je postao zvijezdom. U ponajboljim vinima Saint-Emiliona u priličnoj se količini miješa s merlotom. Cabernet Franca ima i dosta u jugozapadnome dijelu (Sud-Ouest) Francuske, u Bérgeracu, ali i Madiranu, gdje ga znaju miješati s vrlo taničnim vinima posebice od sorte Tannat. Dok Cabernet Sauvignon nije u osobitoj mjeri prodro na jug Francuske, Cabernet Francu uspjelo je ući u Midi, konkretno u departman Aude uz Sredozemno more.

Nazočan je u mnogim zemljama Europe, te u Sjevernoj i Južnoj Americi, i uglavnom ga se ponajviše koristi kao dodatak u crnim kupažama.

Inače, preporučena je sorta za više vinogorja u Hrvatskoj. Na nekoliko vrlo dobrih uradaka od Cabernet Franca samostalno naišao sam u Podunavlju, npr. kod Damira Josića u Baranji, i kod PZ Trs u Iloku. Kad bi se netko ovdje zaista ozbiljno pozabavio njime, možda bi se baš na krajnjem istoku kontinentalnoga dijela Lijepe naše, uz moćni Dunav, on iskazao kao, kako tamo vole reći – Princ Hrvatskog podunavlja

Vrlo značajnime Cabernet Franc pokazao se u južnoj mađarskoj regiji Pannon, gdje su crne bordoške sorte introducirane prije više od stoljeća i pol. Cabernet Franc stigao je 1896. Kao jedan od velikih terroirea za Cabernet Franc pokazuje se Villany, uz državnu granicu s Hrvatskom i u susjedstvu našega dijela Baranje. Bilo samostalno bilo u mješavini s drugim bordoškim kultivarima i te kako pridonosi sjajnoj vinskoj slici Villanyja. U Villanyju je postao toliko popularan da su ga tamošnji proizvođači odlučili predstavljati kao svojega paradnog konja. Išlo se dotle da mu je korigiran naziv: od Cabernet Franca postao je Villany Franc!

Velika prijelomnica u proizvodnji (crnoga) vina u Villanyju dogodila se, čujem, u prvoj dekadi ovoga stoljeća, uglavnom do 2010. godine, a evo i o čemu se radi: veći broj proizvođača shvatio je da je jeftinijih i na prvu loptu lako dopadljivih vina posvuda i previše i da je bolje ući u proizvodnju s većom ambicijom te nastojati dobiti kompleksno i karakterno vino s istaknutim obilježjima kraja, vino koje će se s obzirom na te svoje posebnosti izdvajati i koje bi se moglo na temelju svoje originalnosti plasirati po boljoj cijeni. Mlađi vinogradi sazreli su i počeli davati rod s bitno manje zelenoga i vegetalnoga, a proizvođači su odustajali od ostavljanja u vinu neprovrelog sladora, k tome manje su vino opterećivali drvom i vaniijom, prestali su ga nabildavati, što je neko vrijeme bilo u modi, i vina su se počela predstavljati s više voćnosti iobilježja sorte i podneblja te kao znatno elegantnija.

Efektan

Efektan jesenski motiv vilanjskih vinograda

     KONFERENCIJA – KONFRONTACIJA

Nedavno je u vinogorju Villany-Siklos, točnije u dvorcu Šikloš a potom i u podrumima najpoznatijih vinara Villanyja, u organizaciji Udruge vinogradara i vinara vinogorja Villany Siklos, Udruge Vinske općine i Udruge Vinske ceste Villany-Siklos, te pečuškog vinskog časopisa Pecsi Borozo, održana manifestacija kojom se na međunarodnom planu htjelo jače skrenuti pažnju na vilanjski Cabernet Franc, odnosno na – Villany Franc. Riječ je o dvodnevnoj konferenciji Franc & Franc na kojoj je domaćin u goste i na vinsku konfrontaciju pozvao proizvođače cabernet franca iz francuske doline Loire. Koliko je značenje pridano ovome događaju pokazuje i to da je konferenciju otvorio Peter Gal, zamjenik državnog tajnika u Odjelu za zaštitu oznaka izvornosti.

OLYMPUS

Dvorana u dvorcu Siklos u Šiklošu gdje su za uzvanike iz struke – oko 80 nazočnih! – održane prezentacije i degustacije vilanjskih i loarskih cabernet francova

Prvog dana u dvorcu Siklos bila su predavanja i vođene degustacije mađarskih i francuskih cabernet francova, s time da su govornici-predavači bili vrlo cijenjeni francuski stručnjak za sorte, pedologiju i vinogradarstvo Claude Bourguignon, koji je pričao na temu Cabernet Franc i za nj odgovarajući terroir, Andras Horkay koji je prezentirao Cabernet Franc/cabernet franc u Mađarskoj, te enologinja i proizvođačica Anne Charlotte Genet inače iz vinske kuće Charles Joguet koja je predstavila Cabernet Franc/cabernet franc u Francuskoj, s naglaskom na dolinu Loire odakle je i došla. Nizozemski ekspert za vino ali i za marketing i prodaju vina Jan van Lissum koji s holandskim kompanjonom i s lokalnim vinarom Edeom Tiffanom u Villanyju ima proizvodnju crnjaka pod robnom markom Mondivin, bavio se tržišnim aspektom. Taj prvi dan namijenjen je bio samo posjetiteljima iz vinskog sektora.

Ponajbolji

U restoranu Mandula Attile Gerea ponajbolji vilanjski proizvođači vina, s glavnim urednikom časopisa Pecsi Borozo Zoltanom Gyorffijem, slijeva: Valer (Jozsef) Bock, Csaba Malatinszky (Kuria Malatinszky), Susann Hanauer Wassmann, Monika Debreczeny Vylyan, Horst Hummel, Ede Tiffan i Attila Gere

Idućeg dana u Villanyju je – otvoreno i za širu publiku, bogme pristiglo je iz raznih krajeva dosta buseva s vinoljupcima koji su već prije rezervirali i kupili ulaznicu – organiziran susret s najznačajnijim tamošnjim proizvođačima, posjetilo se, raspoređeno po pažljivo pripremljenoj satnici da se na punktovima ne stvaraju gužve, pet podruma – onaj od Attile Gerea, onaj od Edea Tiffana, onaj od Joszefa Bocka, onaj od Tamasa Günzera, te podrum Sauska. Kod Gerea, Tiffana, Bocka, Günzera i Sauske okupili su se ostali važniji vilanjski vinari – Csaba Malatinsky Kuria, Tamas Gere, Csany, Heumann, Hummel, Polgar, Riczu-Stier, Vinatus, Vylyan Monike Debreczeny i Wassmann, a u svakom od tih podruma gostovao je i po jedan podrum iz doline Loire – Charles Joguet, Yannick Amirault, Domaine de la Butte, Domaine de la Chevalière i Couly-Dutheil, tako da se mogla steći zaista detaljna slika o cabernet francu iz Villanya pa i o onome iz doline Loire. Vrlo uspjela inicijativa, barem u ovome prvome koraku.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Na konferenciji Franc & Franc iz Hrvatske smo bili prof. Ivan Dropuljić, osnivač i direktor festivala Zagreb Vino.com, sommelier Kristijan Merkaš, zaposlen u Malom Lošinju, i ja ispred Svijeta u čaši. Na slici su Dropuljić i Merkaš s Attilom Gereom i njegovom kćerkom Andreom, u veseloj atmosferi na večeri priređenoj u čast Villany Franca u Gereovu restoranu i wine-baru Mandula u sklopu hotela Crocus u Villanyu. Hotel ima 43 sobe, wellness, elegantan restoran, a godišnje je u prosjeku popunjen sa 60 posto. Uz rafinirana jela pilo se Vylyan Villany Franc 2011, Bock Cabernet franc 2009, Sauska Cabernet franc 2011, Gere & Weninger Villany Franc 2011 (Gere već godinama ima i poslovnu suradnju s Austrijancem Franzom Weningerom iz Burgenlanda i u Villanyju rade sjajan cabernet franc), i Malatinski Kuria Cabernet Franc 2007

_______________________________

Gere Fekete JardovanyFEKETE JARDOVANY te ANTIOKSIDATIVNI ULJE i PRAH OD KOŠTICA GROŽĐA – Zanimljivost na posjedu Attile Gerea, koji gospodari sa 47 hektara vinograda, je i crno vino od stare i već zaboravljene sorte Fekete Jardovany (Crni Jardovany), koju je desetkovala filoksera. Gere, sklon istraživanjima I lokalnoj tradiciji, prije desetak godina od Instituta za vino u Pečuhu, koji ima bogatu kolekciju kultivara, tražio je da mu preporuče neku staru sortu koja bi mogla potjecati iz južne Mađarske, poglavito možda i iz Villanya, i tamo su mu predložili sedam takvih sorata koje je dao razmnožiti i posadio ih pokusno u svojemu vinogradu. Najbolje se primio i pokazao kultivar Fekete Jardovany, kojega sada Gere ima 3500 loza. Sorta je međutim porijeklom ne iz Villanya nego negdje iz Transilvanije. Gere proizvodi ekskluzivno male količine koje se, osim kod njega u podrumu, mogu kupiti i u dva restorana u Budimpešti.

Attila Gere radi i ulje od koštica grožđa. Od 100 kg koštica dobije, kaže, oko osam litara ulja! Attila naglašava kako je to ulje snažan antioksidant, dakle posebno je zdravo. Od koštica grožđa Gere radi i prah, koji upravo iz antioksidacijskih razloga preporučuje uzimati po jednu malu žličicu svako jutro! ■

__________________________________

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Legenda Ede Tiffan sa svojom enologinjom Ester Levai

 I ovdje se pokazalo kako bez zajedništva i udruživanja – nema ništa!

Propitao sam se za neke detalje vezano uz vilanjske vinske i turističke institucije, a pomoć da dođem do odgovora pružio mi je kolega novinar, glavni urednik časopisa za vino i gastronomiju Pecsi Borozo iz Pečuha Zoltan Gyorffy.

 Još 1994. godine utemeljena je Udruga Vinske Ceste Villány-Siklós, koja se pobrinula za uređenje i otvorenje prve vinske ceste u Mađarskoj. Na čelu joj je posljednjih 20 godina, sve do prije nekoliko dana kad je, na žalost, izgubila bitku s rakom, bila Leonóra Becker, osobno osnivačica Vinske ceste Villany-Siklos, organizatorica maltene svih prigodnih manifestacija na njoj. Članovi Udruge Vinske ceste Villany-Siklos su svi važniji vinari, restorateri i hotelijeri unutar vinogorja. Udruga broji više od 100 članova. Oni zajedno nude 3500 punktova za vinske degustacije, 900 hotelskih kreveta, i 1100 stolica u restoranima. Stručni dio posla obavlja Udruga vinogradarskih općina, s profesionalnim osobljem. Specijalno za vinski turizam brine Udruga vinske ceste, koja ima troje zaposlenih, a za profesionalni marketing koristi se pomoć u savjetima od osoba što rade marketing za vinarije.

Guska

Zimska guska u Villanyju: sami bataci s pribatcima

Koliku ukupnu površinu obuhvaća vinogorje Villany Siklos? Riječ je o 2600 hektara vinograda. Szársomlyó u sredini vinogorja čini se kao vulkansko brdo, zapravo je to vapnenac, i to jedan od najčistijih u Mađarskoj, koji služi kao vrijedno tlo za vinograd. Glavni sastojci tla u Villanyu su dolomit, lapor, vapnenac i glina, ali i prapor. Tlo je, kažu mi, vrlo bogato magnezijem. U većini vinograda donji je sloj tla od vapnenca. Iznad su slojevi lapora ili ilovače, prapora. Gornji sloj na visoravni i padinama na sjeveru čine rendzina i črnozem.

Klima je kontinentalna sa submediteranskim utjecajem, topla i dovoljno suha za dugi vremenski vegetativni period. Prosječna godišnja temperatura je između 10 i 11 stupnjeva Celzijevih, dok je prosjek sunčanih sati u godini između 2100 i 2150 sati.

 Glede količine topline i svjetlosti ovo je najbogatija vinska regija u Mađarskoj. Vinogradi su zaštićeni od hladnoće sa sjevera brdom, a s juga i iz mediteranskog područja dolazi topli zrak. Iako je ovo topla vinska regija, ipak nije i pretopla za bordoške sorte, i ovdje je moguće dobiti puna i jaka vina ali i s lijepo očuvanim aromama.

U vinogorju je 20 posto bijelih i 80 posto crnih sorata. Oko naselja Villány i Palkony većinom se uzgajaju crne sorte, a bijelih ima zapadno od mjesta Kisharsány, tu je za bijele sorte tlo prikladnije.

Od bijelih kultivara u jačoj mjeri zastupljeni su Graševina, na 200 ha, Chardonnay na 90 ha, te Veltlinac Zeleni, Rizling Rajnski i Hárslevelű odnosno Lipovina na oko 30 ha. Od crnih kultivara tu su, kao tipični za teritorij, Cabernet Sauvignon na 440 ha, Portugieser na 390 ha, Cabernet franc na 350 ha, Merlot na 280 ha, i Frankovka na 240 ha. Inače, Cebernet Franc je u stalnome rastu, dok Cabernet Sauvignon postupno pada.

Godišnja proizvodnja vina, po za 2013. obrađenim podacima: crno mirno vino – 43856 hl, ružičasto mirno – 10555, bijelo mirno – 5698 hl, pjenušci – 729 hl.

Kara

Karakterističan na proljeće za južne obronke vilanjskog brda – Colchicum hungaricum, djeluje kao šafran, izabran da bude likovni dio zaštićene oznake izvornosti Districtus Hungaricus Controllatus

Za područje Villanyja prije nekog vremena uvedena je apelacija DHC (Districtus Hungaricus Controllatus) a kao zaštitni znak izabran je cvijet nalik šafranu, karakterističan za južne padine brda kod Villanyja. Koja vina imaju pravo nositi znak DHC s crtežom šafrana? K tome, u Villanyju, eto, umjesto originalnog naziva sorte Cabernet Franc sve se više čuje naziv Villany Franc. Pitanje domaćinu bilo je i kakva je razlika između Cabernet Franca i Villany Franca, naime, dakako, neke razlike s obzirom da je izmijenjen naziv, moralo bi biti.

OLYMPUS

Podrum Zoltana Polgara: gospođa Polgar uz pjenušce kuće. Polgarovi su organizirani i u turističkom smislu – imaju pansion sa 30 soba te wellnes centar

Zaštićena oznaka podrijetla i izvornosti DHC uvedena je da se istaknu tipična vina za vinogorje Villany-Siklos i da se na toj tipičnosti gradi ozbiljan plasman primarnog proizvoda te i da se na njoj kao kvalitetnoj podlozi razvija turizam. Vina nastaju po pravilniku Districtus Hungaricus Controllatus koji propisuje vinogradske pozicije, sorte karakteristične za predio, rad u vinogradu i maksimalne prinose, rad u podrumu. Unutar zaštite DHC ostoje dvije kategorije – Classicus i Premium. Za kategoriju Classicus dopušta se nešto veći prinos po hektaru i nema obveze dozrijevanja vina u

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Polgarovi su jaki u crnome vinu: ove godine na tradicijskom ocjenjivanju mađarskih mješavina od bordoških sorata za svoj Cuvee 2011 barrique osvojili su prvo mjesto i šampionsko priznanje

drvu, dok za kategoriju Premium prinos ne smije biti veći od 8,5 tona po hektaru odnosno ne veći od oko 56 hl/ha, a vino obvezno ima dozrijevati najmanje godinu dana u drvenoj bačvi. U Villanyju većina proizvođača maceraciju i alkoholno vrenje obavi u periodu do oko 25 dana u inoksu, a onda vino dozrjeva 1,5 do dvije godine u barriqueu od mađarske hrastovine sa Zemplena. Prije stavljanja uzoraka što apliciraju za DHC Crocus u promet, vina podliježu laboratorijskoj analizi i organoleptičkoj provjeri. Kuša ih i vrednuje lokalna desetočlana strukovna komisija. Za cabernet franc, s kojim se u posljednje vrijeme kao posebnom robnom markom teritorija gradi image Villanyja, postoji i treća kategorija – super premium. Vina od isključivo Cabernet Franca koja ne samo s obzirom na tehničku ispravnost nego i s obzirom na visoku organoleptičku tipičnost osvoje bodove za premium ili super premium kategoriju smiju nositi naziv Villany Franc i biti obilježena s DHC Crocusom. Marka Villany Franc definirana je odlukom Ministarstva poljoprivrede, dakle dio je službene apelacije…

U Villanyju ima još jedan Gere -

U Villanyju ima još jedan Gere – uspješan baš i s cabernet francom. To je kuća Tamas & Zsolt Gere. Na slici je Tamasov sin Zsolt sa suprugom Evom, i sad oni vode posjed

Boravak u Villanyju bio je prigoda i za poneku informaciju o Frankovki. Kakva je politika prema njoj kao tradicijski domaćem kultivaru? Je li to s isključivo Cabernet Francom kao vinskom zvijezdom Villanyja definitivno, ili se ipak razmilja da se adut napravi i s Frankovkom ili možda s cuvéeom od Frankovke i Cabernet Franca tako da se, kad se već govori o terroireu i teritorijalnoj pripadnosti, i bolje, potpunije zadovolji taj pojam terroirea.

Zaštićene oznake – posebice one vezane uz izvornost (ZOI) – i definirane robne marke raznih proizvoda korisne su ne samo za plasman tog proizvoda nego i za plasman cijelog teritorija gdje taj proizvod nastaje. One mogu biti sjajna baza za razvoj turizma. Vino i turizam u Villanyju? Uz degustacije vina i hrane, što to Villany nudi od sadržaja? Koliko Villany, gradić s oko 3000 stanovnika, otprilike godišnje privuče turista, koja je struktura gostiju po zemljama, koliko gostiju dođe iz Hrvatske?…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Izvana i iznutra vrlo lijepi podrum Tamasa Gunzera

Tamas Gunzer

Tamas Gunzer

Zaštićene oznake – posebice one vezane uz izvornost (ZOI) – i definirane robne marke raznih proizvoda korisne su ne samo za plasman tog proizvoda nego i za plasman cijelog teritorija gdje taj proizvod nastaje. One mogu biti sjajna baza za razvoj turizma. Vino i turizam u Villanyju? Uz degustacije vina i hrane, što to Villany nudi od sadržaja? Koliko Villany, gradić s oko 3000 stanovnika, otprilike godišnje privuče turista, koja je struktura gostiju po zemljama, koliko gostiju dođe iz Hrvatske?…

Riczu-Stier

Riczu-Stier

Villány godišnje privuče vrlo mnogo turista i ostvari oko 30.000 noćenja. Gostiju je sve više. Oko 85 posto zasad je domaćih, veliki broj naiđe ih na jedan dan iz obližnjih Pečuha, Harkánya, Siklósa, a dobar dio dođe ciljano samo na dan ili dva i iz Budimpešte. Od stranaca najviše ih stiže iz Njemačke i Austrije, pa onda iz Češke, Poljske, Hrvatske, kaže mi Zoltan Györffy… Sadržaji? Gotovo svakog

Sauska

Sauska

mjeseca je neki festival, većinom vezan uz vino kao glavnog protagonista. Ima i raznih događanja gdje su službeno u glavnoj ulozi npr. folkloraši odnosno glazbenici koji održavaju koncerte džeza, Villany je i jedan od punktova gdje se zaustavljaju trkači sudionici Nacionaonog mađarskog vinskog marathon…, međutim – opet ništa bez vina, Bakhov nektar je kao protagonist djeluje iz pozadine! Preko ljeta, logično, događanja je najviše, na trgu gdje se održavaju programi tada bude u jednome danu od tri do 5000 ljudi. Postoje i veći festivali, u trajanju od dva do i tri dana, npr. Festival Roséa, on privuče i više od 10.000 osoba. Najpopularniji je Festival Crvenog Vina, prvog vikenda u listopadu, tada u Villány u jednome danu dođe više od 25.000 gostiju… ♣   SuČ – 01/2016

U

U Villanyju ima više obitelji porijeklom iz Njemačke te iz Švicarske koje se uspješno bave vinom. Švicarac je Erhardt Heumann, na slici gore, a Nijemac Horst Hummel

Hotel Hermitage Joszefa Bocka u Villanyju

Hotel Hermitage Joszefa Bocka u Villanyju

Jedna od ikona vilanjskog i mađarskog vinogradarstva i vinarstva - Joszef Bock, sa sinoim Valerom u

Jedna od ikona vilanjskog i mađarskog vinogradarstva i vinarstva – Joszef Bock, sa sinom Valerom u njihovom velebnom podrumu s tunelima i s krasno uređenom prostorijom za razne svečanosti i prezentacije

Villany:

Villany – ljetna vreva u glavnoj ulici s puno pilnica

Austrian Wine Summit 2015/ UČITI OD ONIH KOJI RADE BOLJE!

Upoznajmo vinske susjedeGruner Veltliner kao Austria    

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

TRADICIJSKO GODIŠNJE OKUPLJANJE SVJETSKIH NOVINARA, SOMMELIERA i TRGOVACA PLEMENITOM KAPLJICOM u BEČU, i STUDIJSKI OBILAZAK VINORODNIH KRAJEVA SJEVERNO-SUSJEDNE NAM ALPSKE ZEMLJE

           Austrian Wine Summit u punom smislu riječi! Dolazio sam već više puta na tu manifestaciju koju već niz godina za do gotovo 200 vinskih novinara (dakle: i novinarski je summit!) i trgovaca Bakhovim nektaroim iz cijeloga svijeta priredjuje tijelo Austrian Wine Marketing Board za promociju austrijskog vina ali i gastronomije i vinorodnih područja, i uvijek je organizacija bila besprijekorna, medjutim ovo sada, najnovije događanje, barem dio s putovanjem Gradišćem na kojemu sam bio ja (neki uzvanici išli su u Donju Austriju a neki u Štajersku), nadmašilo je prethodne u organizacijskoj savršenosti!

Prvi dan, predviđen za okupljanje, bio je zajednički u Beču, onda su grupe, sastavljene prema afinitetima anketiranih gostiju, krenule svaka u svoj kraj Austrije, da bismo se četvrtog dana oko podneva svi ponovno našli u austrijskoj metropoli na antologijskoj degustaciji stotinjak ponajboljih zelenih veltlinaca (položeni grozd, u obliku Austrije, gore na uvodnoj slici; Veltlinac zeleni je Austrijancima kao nama Graševina). Inače,  u Burgenlandu i u Donjoj Austriji i u Štajerskoj mogla su se kušati razna vina, i od najboljih proizvođača,  ipak prvenstveno ona tipična za teritorij.

Ajme, judi – ki to more platit!…

Trebalo je vidjeti kako su pedantni Austrijanci svoje goste opskrbili materijalima o austrijskom vinu općenito i o vinskim posebnostima vezano uz pojedina njihova područja! Podataka – ali vrijednih, da boli glava, a ne onih tek propagandno usmjerenih za korist domaćina. Dobra informativna reportaža mogla se napisati i bez boravka na Summitu 2015., samo iz dobivenih materijala! Naravno, jedinstveno je i neusporedivo iskustvo kad se dožive stvari na licu mjesta. Program je bio organiziran tako da se nitko nije osjećao kao da je, zapravo, na radnom zadatku.

Austrian Wine Marketing Boardu na čelu s generalnim menadžerom Willyjem Klingerom treba skinuti kapu jer je sjajno ustrojen, i jer je uspio okupiti sve relevantne austrijske vinare dakle ima odličnu bazu za akcije. I čestitati mu na tome što na svoja dobro osmišljena događanja uspijeva iz raznih pa i najinteresantnijih tržišta u vlastito dvorište, gdje strane oči stvar sagledavaju daleko kompleksnije nego kad se kod svoje kuće susretnu s ponekom buteljom odavde, privući veliki broj osoba relevantnih za plasman vina.

Au

Vinorodna Austrija: na sjeveroistoku države – sjeverno uz granicu sa Češkom i istočno uz granicu sa Slovačkom, pokrajina je Donja Austrija (Niederosterreich), odmah ispod je Beč, a ispod njega su Carnuntum, Thermenregion i, uz granicu s Mađarskom, Gradišće, vinski podijeljeno u tri dijela – Neusiedlersee (DAC) i Leithaberg (DAC) na sjeveru, u sredini je Mittelburgenland (DAC), a na jugu Sudburgenland s vinogorjem Eisenberg (DAC). Na jugu zemlje i zapadno od Južnog Gradišća je Štajerska, koja se vinski dijeli na Vulkanland Steiermark (Sud-Oststeiermark), Južnu Štajersku i Zapadnu Štajersku

Austrijanci su nam geografski tako blizu, a nikako da se u dobrim stvarima ugledamo na njih!

Austrija je danas u svijetu vrlo cijenjena po svojemu vinu. Mala zemlja, ali s proizvodom s identitetom! Evo nekih brojki: ima oko 46.000 hektara vinograda, međutim, čujem, postoji potencijal za oko 60.000 ha! Tamo je nekih 23.000 proizvođača Bakhova nektara, od čega je 6000 onih koji buteljiraju vino. Godišnje se proizvede oko 2,4 do 2,5 milijuna hektolitara vina. Berba 2014., problematična kao gotovo svuda u Europi, dala je oko dva milijuna hl.

Bijele sorte prevladavaju nad crnima, odnos je 65 posto prema 35 posto. Najraširenija bijela sorta, i općenito sorta, u Austriji je Veltlinac zeleni (Grüner Veltliner) – 29,4 posto, slijedi Graševina (Welschriesling) sa osam posto, od crnih sorata najznačajnija je Zweigelt sa 14,1 posto, iza njega je Frankovka (Blaufränkisch) sa nekih sedam posto udjela.

Generično kvalitetno vino plasira se s oznakom pokrajine: Niederosterreich, Burgenland, Steiermark, Wien, Bergland, Kärnten, Salzburg, Tirol, Vorarlberg, Oberösterreich.

Specifična uža područja kao dio apelacije su: Wachau, Kremstal, Kamptal, Traisental, Wagram, Weinviertel, Thermenregion, Carnuntum, Leithaberg, Neusiedlersee, Mittelburgenland, Eisenberg, Vulkanland Steiermark (Jugoistočna Štajerska), Südsteiermark, Weststeiermark, Wien.

_________________________________

au

Eno-gastronomija: austrijsko vino – lijepo pitko, i odlično uz mnoga jela

SEDAM ELEMENATA POSEBNOSTI – Austrijanci su u kampanju za svoje vino ušli sa sloganom Sedam elemenata posebnosti. To su TLO i KLIMA (igra se na – marketinški – bitnu kartu identiteta, kojega, logično, obilježavaju specifično tlo, mikroklimatski uvjeti, kao i stilistika kapljice, usko vezana uz lokalni mentalitet na području eno-gastronomije i uz ukorijenjene navike u proizvodnji u pojedinom području), zatim specifični PRIRODNI AMBIJENT i njegova vrijednost za proizvodnju posebno upečatljive kapljice te i za plasman i kapljice i teritorija, SORTA/SORTE (prvenstveno ona/one domaće, a onda i ona/one internacionalne koje su se lokalno dobro uklopile), KULTURA vina (tradicija je uzgoja vinove loze i produkcije vina dugačka, navodno još od sedmog stoljeća prije Krista), ODNOS LJUDI PREMA PRIRODI (održivi, prirodi prijateljski uzgoj vinove loze i produkcija Bakhova nektara posebice u manjim zanatskim vinarijama), ODNOS IZMEĐU SADRŽAJA BOCE i CIJENE (Austrijanci će se rado pohvaliti da je u malo kojoj zemlji tako dobar taj odnos kakvoća-cijena!), SLJUBLJIVANJE VINA S JELOM (Austrijanci će se rado pohvaliti i s time da su njihova vina izvanredno pitka i da se lijepo slažu s jelom). ■

______________________

U devet od tih specifičnih područja uvedena je nova apelacija DAC (Districtus Austriae Controllatus) s fokusom na pojedine za svaki taj predio karakteristične sorte, i to su: Weinviertel DAC sa Veltlincem zelenim u kategorijama Classic i u razini iznad – Reserve, zatim Mittelburgenland DAC s Frankovkom Classic i Reserve, Traisental DAC, Kamptal i Kremstal s Veltlincem zelenim i Rieslingom (svi kao Classic i Reserve), Leithaberg DAC sa Veltlincem zelenim, Pinotom bijelim, Chardonnayem i Neuburgerom, te s Frankovkom, sva vina sa statusom su Reserve, pa Eisenberg DAC s Frankovkom Classic i Reserve, Neusiedlersee DAC sa Zweigeltom 100 posto ili cuvéeom s većinskim udjelom Zweigelta, također su i tu kategorije Classic i Reserve, te Wiener Gemischter Satz DAC (vino od raznih sorata posadjenih u vinogradu a koje se sve zajedno beru i zajedno preradjuju).

U Wachauu se posebna pažnja posvećuje Veltlincu zelenome i Rieslingu, u Wagramu pak Veltlincu zelenome ali i crvenome, u Carnuntumu Zweigeltu i Frankovki, u Thermenregionu Zierfandleru, Rotgipfleru (Zelenac), Lovrijencu i Pinotu crnome, u Vulkanskoj Štajerskoj Pinotu bijelome, Morillonu (Chardonnay), Sauvignonu i Tramincu, u Južnoj Štajerskoj Sauvignonu, Muškatu, Pinotu bijelome i Morillonu, u Zapadnoj Štajerskoj Schilcheru (crveno vino od domaćeg kultivara Blauer Wildbacher).

Na području Wachaua za Veltlinac i Riesling uvedene su i dodatne, gradacijske oznake po kakvoći – bazna Steinfeder, pa Federspiel i, kao najviša, Smaragd, a u Južnoj Štajerskoj uvedene su oznake Erste Stm Lage (Erste Steiermärkische Lage, trebalo bi odgovarati francuskome Premier cruu), te Grosse Stm Lage (Grand cru), za vina s najboljih pozicija koje je definiralo posebno povjerenstvo udruga tamošnjih vinara. Te oznake nisu određene austrijskim Zakonom o vinu, ali govore o ambicioznosti vahauskih i južnoštajerskih proizvođača prema kakvoći, i njihovoj želji da se tim oznakama na etiketi odmah dade do znanja potrošaču u koji kvalitativni (i cjenovni!) rang vino spada.

____________________________

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Eisenstadt/Željezno, Gradišće/Burgenland: velebni dvorac Esterhazy, simbol grada. Dvorac Esterhazy ima vinograd, podrum i vlastitu vinsku produkciju, a kako čujem, eno-savjetnik je Stephane Derenoncourt iz Bordeauxa!

______________________________

Iz austrijskog Zakona o vinu

KATEGORIJE – Uz stolno vino bez geografskog porijekla, Austrijanci kao kategorije imaju – dakako, razina više – vino sa zaštićenom oznakom porijekla PGI (protected geographical indication, odnosno na francuski indication géographique protegée, ili talijanski indicazione geografica protetta, tradicijska oznaka za nj je Landwein, i odnosi se na Donju Austriju/Niederösterreich, Gradišće/Burgenland i Beč/Wien, zatim na Bergland odnosno brdske krajeve Gornje Austrije, Salzburga, Koruške, Tirola i Voralberga, te na Štajersku), potom, tu je i vino s oznakom PDO odnosno protected designation of origin – dakle sa zaštićenom oznakom izvornosti ZOI, tradicijski njihov izraz je Qualitätswein. To vino mora biti iz 25 službeno definiranih austrijskih vinorodnih područja i od jedne ili više od 35 preporučenih odnosno dozvoljenih sorata. Po propisu, maksimalni prinos smije se kretati oko devet tona grožđa po hektaru odnosno 6.750 litara po hektaru, minimum sladora u moštu je 15 KMW odnosno 73 oechslea, minimum alkohola u vinu definiran je na 9 vol%.

Specijalitet

Specijalitet Gradišća: visoki, slatki predikati

Od 1999. Austrija radi – što je vrlo važno za zahtjevnog potrošača i za marketinške akcije usmjerene na bolji plasman i vina i teritorija – na profiliranju specifičnih vinskih područja, gdje do izražaja maksimalno dolazi tipičnost vina s obzirom na kraj, sortu i tradicijski način proizvodnje, kao i na lokalne navike u eno-gastronomiji. Priča se bazira na staroromanskom vinskom zakonu koji uvelike valorizira vinogradske pozicije i (lokalne) sorte na njima. Taj pristup imaju Francuzi, u novije vrijeme jače su mu se priklonili Španjolci, dosta u tome pravcu rade Talijani i Nijemci.

U tome smislu uvedena je apelacijska oznaka DAC, odnosno Districtus Austriae Controllatus, zamišljena da potrošaču, čim pogleda etiketu, odmah dade do znanja da je u boci vino tradicijski – glede sorte i osnovnog pristupa u produkciji – tipično za neko austrijsko vinorodno područje. Pri označavanju vina u prvome redu nije sorta, nego vinogorje, i kad na etiketi stoji DAC popraćen nazivom vinogorja to znači da je vino od sorte raširene i tradicijski rabljene u dotičnome predjelu, primjerice ako je riječ o oznaci Mittelburgenland DAC to će reći automatski da je kapljica dobivena od sorte Frankovka.

U Austriji postoji još i oznaka Kabinett, a to znači da mošt ne smije biti doslađivan ili na drugi način obogaćivan, da sadržaj prirodnog sladora u moštu mora biti najmanje 17 KMW ili 83,5 oe, da alkohol u vinu ima biti do 13,0 vol %, te da ostatak neprovreloga sladora ne smije prelaziti 4 g/lit odnosno ako je kiselost jača onda do maksimalno 9 g/lit, kako bi se vino moglo po zakonu označiti kao suho.

Posebnu grupu čline predikatna vina, koja se dijele na kasnu berbu ili Spätlese (perfektno zrelo grožđe, minimum sladora u moštu 19 KMW ili 94,2 oe, vina smiju na tržište tek nakon 1. ožujka u godini što slijedi berbu), zatim izbor ili Auslese (selekcija najboljih grozdova, lišenih nedozrelih i oštećenih bobica, minimum sladora od 21 KMW ili 105 oe, vina na tržište ne smiju prije 1. svibnja u godini što slijedi berbu), pa izbor bobica ili Beerenauslese (vina od prezreloga grožđa zahvaćenog  plemenitom plijesni, minimum 25 KMW ili 127,3 oe sladora u moštu, vino na tržište ne smije prije 1. svibnja u godini što slijedi berbu, ledeno vino ili Eiswein (grožđe u berbi i u tijeku prešanja mora biti smrznuto, minimum sladora u moštu određen je na 25 KMW ili 127,3 oe. Postoji i slamnato vino ili Strohwein (grožđe mora biti posve zrelo, bogato sladorom, ono se još i suši na slami ili obješeno najmanje tri mjeseca prije vinifikacije, minimum sladora u njemu mora biti 25 KMW. Evo i kategorije Ausbruch odnosno samotok, od prezrelog i plemenitom plijesni zahvaćenog grožđa prosušivanoga na trsu, minimum sladora propisan je na 27 KMW ili 138,6 oe. Kralj predikatne priče je izbor prosušenih bobica (Slovenci kažu suhi jagodni izbor), sirovina je prezrelo grožđe značajno zajhvaćeno plemenitom plijesni, sa sladorom id najmanje 30 KMW ili 156 oe). ■

_________________________________ 

                                                           

Zelene eko-markice

Zelene eko-markice

Austrijanci su oštro krenuli i s eko-produkcijom i rabe već dosta zelenih oznaka – Nahhaltig Austria odnosno Sustainable Austria Certified, koju izdaje Udruga austrijskih vinogradara i za koju je kontrola svake tri godine (proizvod mora biti GM free, produkcija prirodi prijateljska a i ambalaža na tom, eko-kolosijeku), te oznaku EU Organic Farming, na razini EU, tu je kontrola svake godine, proizvodnja mora biti po organskim principima, proizvod dakako ne smije sadržavati GM-organizme.

Austrija, koja se od velikog vinskog skandala u osamdesetim godinama relativno brzo oporavila, zahvaljujući (i) energičnosti Vlade koja se pobrinula da se krivci oštro kazne i jako se angažirala u tome da se u vinsku branšu i u organizacijskome smislu uvede red, vrlo je uspješna u izvozu vina. Izvozi sada oko 50 milijuna litara (najviše u Njemačku, pa Švicarsku i Lichtenstein, Skandinaviju, SAD…) – doduše to je količinski manje nego npr. 2002, 2003 i 2004., kad je dostigla nekih 80 milijuna litara, međutim s tim manjim volumenom postiže bolji novčani rezultat, konkretno ostvaruje ukupno oko 146,5 milijuna €. Vrijednost je u prosjeku ukupno 2,93 € za litru. Velikom većinom se izvozi buteljirano vino, koje je skuplje, konkretno tu se realizira svota od 139.138 € i tu je prosječna cijena ukupno za litru oko 3,28 €, dok se rinfuze vani plasira u vrijednosti od oko 7000 €, i to po prosječnoj cijeni od oko 0,94 € za litru.

Imaju, odnedavno, Austrijanci, i tri razine kvalitete pjenušaca, oslikano je to kao piramida s tri nivoa – bazni čini najdonji dio kvalitativne piramide (tih je vina i najviše), razina piramide u sredini iznad je, i količinski manja, a vrh, koji je najmanji, je – špica!

GET TOGETHER: BEČ

Sastanak svih nas pozvanih na Wine Summit bio je u prostranom restoranu u središtu glavnog austrijskoga grada. Vinari su poslali svoje butelje i kušalo se u društvu sommeliera, bilo ih je više i svaki je nudio vina proizvođača iz po jedne vinorodne pokrajine. Etiketa mnogo, i kušao sam uistinu mnogo. Sva vina savršeno do gotovo savršeno čista. Ona iz 2014. sjajno dotjerana, svježa, dobre aromatike, bez grubosti i hrapavosti te stršeće kiselosti. Tek tijelom i strukturom tanja nego u boljim godištima. Alkoholi uglavnom oko 13,0 vol%, ostatak šećera, ne govorim naravno o visokim slatkim predikatima, u prosjeku oko 3 g/lit, ekstremi su bili od 1 do 5 g/lit.

Neka bijela vina s oznakom koja izravno govori ili sugerira da su dozrijevana u barriqueu odavala su – kroz drvo i nijanse dima – i malo jači utjecaj bačvice što je donekle prekrivao voćnost, ali kapljica se medjutim nije pokazala u jeftinom i banalnome svjetlu.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Vrlo dobri lovrijenci…

Burgenland se te, prve večeri prezentirao i s vinima na kolosijeku tzv. prirodnih te oranžnih, radjenih uz duže maceracije bijelih sorata. Vrlo dobro i elegantno vino Chardonnay 2013 Bambule od Judith Beck (90/100; mpc. €€€ odnosno oko 20 eura); iako ima specifičnu aromatiku narančastih eno-uradaka ne djeluje ekstremno kao mnoga druga macerirana bijela vina, s puno je živosti, skladno, i može ga prihvatiti i šira javnost. Vrlo dobar crnjak Josephine 2012 (88; €€€) – Gut Oggau.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

…te osobito dobri cuveei iz Thermenregiona, Leopold Aumann i Gregor Schup

Thermenregion, lovrijenci iz 2013. – dotjerani i uglađeni, stilom vrlo ujednačeni, prepoznatljivi, za popiti sada i ne baš za čuvati, nekima je drvo malo pojelo vino, nekoliko je uzoraka ipak pokazalo i lijepu voćnost, npr. St.Laurent 2012 (89/100, €€€) – Landauer-Gisperg; St.Laurent 2012 Reserve (88/100, €€€) – Familie Auer; St. Laurent 2012 Reserve (88, €€) – Schneider.

Thermenregion, crni pinoti 2012 – lijepi, skladni, s dosta elegancije i puni, dosta njih međutim dugo zatvoreni, zagušeni u nosu, dobar dio vinara očito je prilično naklonjen njemačkome stilu – drvo od bačvice i ponešto dima malo potiskuju voćnost, srećom nekoliko vinara pokazalo je naklonjenost burgundijskome stilu s boljom otvorenosti na nosu i s više voćnosti i svježine. (Pinot noir 2012 Reserve, 90, €€ – Heinrich Hartl; Pinot noir 2012, 87, €€ – Othmar Biegler).

Thermenregion: izvanredno ugodno iznenadjenje: Cabernet sauvignon 2011 Eichkogel Reserve – Gregor Schup (91, €€€) i Cuvée St Laurent & Merlot 2011 Badnerberg – Leopold Aumann (92, €€€).

GRADIŠĆE

Dimnjaci gradišćanskih kuća ljeti su stanovanja roda

Dimnjaci gradišćanskih kuća ljeti su stanovanja roda

Ruta koju sam ove godine izabrao za obilazak bila je Burgenland odnosno Gradišće, i Carnuntum.

Burgenland je sjeveroistočna austrijska regija što graniči s Mađarskom, obuhvaća 14.840 hektara vinograda i pokriva oko 30 posto ukupne vinogradske površine Austrije. U svom sjevernome dijelu gotovo potpuno zaokružuje Niuzaljsko ili Nežidersko jezero (Neusiedler See), a inače tek maleni dio tog jezera, na njegovu jugu, pripada Mađarskoj. Odmah sjevero-zapadno od tog sjevernog gradišćanskoga dijela, prema Beču, nalazi se vinogradska oblast Carnuntum, a odmah zapadno je Thermenregion. U sredini Burgenlanda je Mittelburgenland ili Srednje Gradišće, a ispod je Südburgenland, odnosno Južno Gradišće, ono dopire do Slovenije.

Zbog različitosti tla, mikroklime i zbog većeg broja sorata, Gradišće je u vinskome smislu moguće nazvati bogatstvom u bijelom, crnome i zlatno-slatkome!

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Neusiedlersee – Niuzaljsko jezero, najveće stepsko jezeru u Europi, kažu. Mnoge jahte kod gradića Rusta – kao da smo na moru. I vikendice su na vodi!

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Neusiedlersee – snažna vina s osunčane obale Niuzaljskog jezera. Najveće gradišćansko vinogorje Neusiedlersee, s oko 8000 hektara pod vinovom lozom, bitno je u klimatskome smislu pod utjecajem najvećeg europskog stepskog jezera. Dobar dio vinograda nalazi se, na visini od oko 115 – 120 metara u ravnici (Heideboden), sa sjeverne strane zaštićenoj Parndorfskim platoom na južnoj strani kojega su, od Weidena do Mönhhofa, i vrlo cijenjeni vinogradski položaji poput Salzberga, Gabarinze, Ungerberga, Altenberga… Tlo tu čine crna zemlja te ilovasto-pjeskovita kombinacija s dosta kamena. Uvjeti su idealni za proizvoidnju snažnih bijelih vina od sorata poput Chardonnaya a i Pinota bijeloga, te za dobivanje punih i dosta gustih, toplih crnjaka. Od sorata ovdje dominira Zweigelt, a što se tiče vina mnogo je cuvéea na njegovoj bazi. U sortimentu su zastupljeni još i Frankovka, Lovrijenac, Pinot crni, Syrah i Merlot. Na području Seewinkela na istočnoj strani jezera i uz mađarsku granicu, u trokutu Podersdorf-Illmitz-Apleton, gdje je više malenih jezeraca i gdje se redovito lijepo stvara plemenita plijesan, proizvode se, uvelike i od Graševine, svjetski glasovita visokopredikatna slatka vina.

Neusiedlersee Hügelland – dio je koji se proteže uz zapadnu obalu Niuzaljskog jezera i podnožjem brda Leitha (Leithagebirge). Tu su vinogradi do nadmorske visine od 250 metara. Tlo je s dosta vapnenca, škriljevca ali i prapora. Upečatljiva su i elegantna bijela i crna i slatka predikatna vina. Jedna od važnih karakteristika vina odande je mineralnost. Od bijelih sorata tu su zasađeni Graševina, Veltlinac zeleni, Chardonnay, Sauvignon bijeli i Pinot bijeli. Od crnih sorata dosta je Frankovke. U ovome dijelu historijski je značajno sjajno slatko predikatno vino Ruster Ausbruh, od grožđa iz vinograda uz grad Rust, smještenog na samoj obali jezera i nadaleko znanog po tome što je od proljeća do jeseni veliko okupljalište roda.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Tipovi tla u Gradišću: ilovasta pjeskulja, može biti i s dosta kamena, zatim ilovača i vapnenac, pa vapnenac, škriljevac i prapor

Mittelburgenland – Srednje Gradišće, s oko 2300 hektara pod trsjem, slovi kao područje crnih sorata i, dakako, crnoga vina. Teže ilovasto-pjeskovito tlo kod Deutschkreutza, Horitschona, Neckenmarkta i Lutzmannsburga idealno je za Frankovku, koja je i najviše zasađena – zato je cijeli kraj i nazvan Blaufränkischland, i za proizvodnju snažnih karakternih crnjaka. Uz Frankovku, tu su i kultivari Zweigelt, Lovrijenac, Merlot, pa i Cabernet sauvignon, koji se najčešće rabi za cuvée, da im pojača kičmu.

Südburgenland: Taj predio nazivaju idiličnim krajolikom, a što se tiče vina – zbog specifičnoga tla i tople klime – podesan je za produkciju snažnih toplih, začinima obilježenih pikantnih crnjaka, od Frankovke i Zweigelta sa ilovastog tla bogatog željezom s kosina brežuljaka kod Eisenberga i Deutsch-Schützena. Bijela vina pak raširena su uz Vinsku cestu dolinom Pinka, a sorte su Graševina, Pinot bijeli, Chardonnay. Kao specijalitet kraja nudi se kiselkasti rosé Uhudler, dobiven od direktno rodnih hibrida.

U Burgenlandu je vrlo mnogo malih proizvođača, a malo velikih. Odnosi se to ne samo na vino nego i na hranu. Gradišćanci vole fino jesti, posebno svoje lokalne proizvode. Nakon svojedobnog trenda u sadnji internacionalnih vinskih sorata, još prije dosta vremena postali su svjesni da moraju unaprjeđivati i gurati svoje, i uvelike su se vratili domaćim kultivarima posebice Frankovki, Lovrijencu, Zweigeltu.

U selu Donnerskirchen, u nekadašnjoj gospodarskoj zgradi, u povijesti u posjedu plemenitaša Esterhazy a nedavno obnovljenoj i preuredjenoj u edukacijski centar vezano za enogastronomiju (bazni tečajevi kuhanja, treninzi u kuhanju, poduke i vježbe u domeni senzorike, programi, i za djecu, kojima se nastoji pomoći polaznicima da prepoznaju KVALITETU proizvoda ali i da postanu svjesni vrijednosti i važnosti domaćih, regijskih artikala), nalazi se Akademija okusa (Genussakademie). Ona je bila domaćin najprije vođenoj degustaciji reprezentativnih uzoraka gradišćanskih bijelih, crnih (zweigelt, frankovka, lovrijenac i crni pinot) i predikatnih vina (zeleni veltlinac, graševina, sauvignon, chardonnay te sämling 88), a potom i slobodnog  – walk around – kušanja, hodajući od proizvođača do proizvođača, koji su priredili detaljan prikaz zweigelta apelacije Neusiedlersee DAC u kategorijama baznoga vina iz 2013. i Reserve, većma iz 2012, nešto je Reserve bilo i iz 2011.

Bazna vina bila su u ujednačenom organoleptičkom profilu, nepretenciozna i lijepo pitka, prikladna za svakodnevnu, nezahtjevnu konzumaciju, dok su reserve, očito rađene s većom ambicijom kako i priliči toj kvalitativnoj kategoriji, bile kompleksne, gušće, punije, osjetilo se da su dozrijevale u bačvi(ci), kod nekih vina moglo se zaključiti da proizvođač i voli izraženiji štih po bačvi(ci) .

Donnerskirchen

Donnerskirchen, pogled iz Akademije okusa (Genussakademie) na lijepu crkvicu, te prizor s kušanja zweigelta

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Moje ocjene za bijela vina kretale su se uglavnom od 83 do 87, a dva su mi iskočila – Chardonnay 2013 Leithaberg DAC Reserve od Kirchknopfa (90, €€ = mpc. između 10 i 20 eura) i Sauvignon blanc 2014 Steinmühle od Kollwentza Römerhofa (89, €€€ = iznad 20 eura).

Nitt

Blaufrankisch 2012 Leithaberg DAC Reserve – Hans & Anita Nittnaus

Kod crnih: Blaufränkisch 2012 Leithaberg DAC Reserve – Hans & Anita Nittnaus (92, €€€), Blaufränkisch 2012 Ungerberg – Paul Achs (91, €€€); Chevalier Blaufränkisch Hochacker-Gfanger-Durrau 2012 Mittelburgenland DAC Reserve – Anton Iby (90, €€), Pinot noir 2012 Baumgarten – Gerhard Pittnauer (88, €€€).

Predikati: Samling 88 TBA 2012 (izborna berba prosušenih bobica) – Tschida Angerhof (94, €€€)

Vrlo ugodno, uz čašu dobro ohlađenog šampusa bilo je na ručku u Weidenu am See u restoranu Zur Blauen Gans (Kod Plave guske), u vlasništvu Petera Szigetija, proizvođača pjenušaca. Eto i u vrućem Burgenlandu, koji godišnje ima, kažu, čak i do 300 sunčanih dana, spominje se oko 2000 sunčanih sati, bave se (dosta uspješno) i mjehurićima, i to od Veltlinca zelenoga, Sauvignona, Traminca, Muškata, Graševine, Pinota crnoga, ali i Zweigelta, Frankovke… Dopadljivima su se pokazali pjenušci, imaju svježinu međutim, po meni, nedostaje im ipak još malo kompleksnosti, britkosti i nerva…

Peter Szigeti

Peter Szigeti jedan je od najjačih i najpoznatijih šampanjera Gradišća, od njega saznajem da šampanjizira i na otoku Krku, konkretno za PZ Gospoja obitelji Toljanić

Nakon atraktivne i opuštajuće vožnje – uz kolače i pjenušce – brodom Niuzaljskim ili Nežiderskim jezerom (nije dublje od dva metra!) s istočne na zapadnu obalu jezera, dio popodneva pripao je posjetima vinskim posjedima. Kako je cijela grupa bila velika, trebalo se rasporediti u manje skupine. Na brodu je bilo izvlačenje brojeva kojima su bili označeni vinari, i po tome koji je broj tko izvukao definirala se manja skupina za odlazak ovome ili onome vinaru. Mene je zapao posjed Kloster am Spitz Thomasa Schwartza iz Purbacha… Ali, uspio sam u vlastitom aranžmanu, obići i Hansa i Anitu Nittnaus u Golsu.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Thomas Schwartz, Kloster am Spitz. Schwartz, inače svojedobno član punk-sastava, u vinogorju Leithaberg obrađuje 13 ha vinograda, zasađenih sa 70 posto crnih sorata. U središtu pažnje je Frankovka, a od crnih tu su još i Zweigelt i Syrah, Pinot crni, Cabernet sauvignon, Cabernet franc, Merlot, od bijelih pak Veltlinac zeleni, Sauvignon bijeli i Muškat. Proizvodnja je organska. Isprva je vino dozrijevao u barriqueu, a prije nekoliko godina prešao je, da izbjegne naglašeno drvo, na bačve veće zapremnine, od 5000 litara naviše. Ljeti drži i ponudu hrane, npr jela od domaće uzgojene svinje mangulice, i sve propagira sloganom Schwein und Wein

___________________________

WINE OVER TROUBLED WATER – Da, vino iznad uzburkane vode! Voda je iz obližnjeg Niuzaljskog jezera, podzemna, čak i ne jako duboko u tlu, tako da se vinski podrum sagradilo u razizemlju, nije ga je isplatilo raditi u zemlji jer bi za izolaciju – da voda ne bi srušila zidove i prodrla u Bakhovo carstvo – trebalo utrošiti mnogo i skupog armiranog betona.

A to Bakhovo carstvo prava je katedrala vina, s brojnim 500-litrenim hrastovim bačvama umjesto kićenih klasičnih oltara.

Anita i Hans Nittnaus

Anita i Hans Nittnaus

Kod Hansa sam i Anite Nittnaus u mjestu Gols, vinogorje Neusiedler See. U Golsu postoji još jedan vinski Hans Nittnaus, ali ovaj, Anitin Hans je onaj pravi, član renomirane grupe Pannobile (od Pannonia Nobilis) sastavljene od devet ponajboljih proizvođača vina iz ovoga kraja, i jedan od najcjenjenijih gradišćanskih i austrijskih vinara.

Nittnaus, inače u mladosti glazbenik – dvije je godine studirao glazbu u Beču, svira glasovir, nastupao je pod imenom John Nittnaus – posvetio se crnjacima (u ukupnoj njegovoj produkciji, sa nekih 42 hektara, oni čine 90 posto, oko osam posto otpada na bijela vina Chardonnay i Bijeli pinot, ostatak su visoki slatki predikati), a unutar zone crnoga ponajviše Frankovki kao sorti. U sortimentu u vinogradima kod jezera i u onima u vinogorju Leithaberg ima, od crnih kultivara, uz Frankovku, i Zweigelt, nešto Lovrijenca, te Merlot. Kaže da je svojedobno, ponesen modom stranih kultivara, uzgajao i Cabernet sauvignon, ali s vremenom je spoznao da mu je pregrub, pa ga je zamijenio Merlotom, koji se lijepo uklapa u njegovu mješavinu sorata. Eksperimentirao je i sa Syrahom i Pinotom crnime, ali nije bio zadovoljan pa je i od njih odustao.

– Drago mi je što ste mi došli u posjet. Nešto što nas Nittnause dijeli od niza drugih vinara je da uvijek nastojimo čvrsto stajati na zemlji. Mi smo obiteljsko gospodarstvo s višestoljetnom tradicijom, stvarni ljudi iza stvarnih vina. Volimo se družiti s potrošačima naših vina i s ljubiteljima plemenite kapljice koji slično razmišljaju kao i mi, zato nam je drago da možemo ugostiti osobe s kojima ćemo popričati o vinu, filozofiji vina i života, kušati vino i piti ga. Zainteresirane da nas upoznaju i podruže se s nama uvijek ćemo rado primiti, u toplom, gradišćanskome stilu – kaže Hans Nittnaus.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Kod Nittnausovih u Golsu: tipično burgenlandsko-panonsko dvorište

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Hans Nittnaus, sa Svijetom u čaši, uz paletu svojih vina

I nudi lijepo pitki vrlo svježi Heideboden Weiss 2014, BioWein  (Pinot bijeli, 11,5 vol %), zatim korpulentniji ali vrlo elegantan i također svježi Freudshofer Leithaberg DAC 2013 BioWein (Chardonnay, 14 vol %), potom se ide na crno: mineralno-voćni svježi Blaufränkisch 2013 Kalk und Schiefer BioWein (frankovka, 12,5 vol %), pa puni voćni Heideboden Rot 2013 BioWein (zweigelt 60 %, frankovka 30 %, Merlot 10 %), slijedilo je crno Pannobile Rot 2013 BioWein (po 50 posto zweigelt i frankovka, inače za to vino, po pravilniku grupe, smije se rabiti još samo lovrijenac). Odlični za rastanak i dugo sjećanje bile su dvije špice/bombe, sjajni elegantni, kompleksni živi, voćni, mineralni Blaufränkisch 2012 Tannenberg BioWein (frankovka s brežuljka Tannenberg, 18 mjeseci u hrastovoj bačvi od 500 litara, 14 vol %, cijena 58 € za butelju), te mješavina Comondor 2012 (merlot 85 posto, frankovka 15 posto, 15 vol %, naziv dolazi po staroj panonskoj pasmini psa ovčara nekad raširenoj upravo u Burgenlandu, cijena 58 €)…■

______________________________

MITTELBURGENLAND & GRÜNER VELTLINER ANTHOLOGY

Willy Klinger, glavni direktor Austrian Wine Marketing Boarda, organizatora ovog studijskog putovanja austrijskim vinom, te Christian Zechmeister, direktor Wein Burgenlanda, gradišćanske podružnice AWMB a, poveli su nas i u Srednje Gradišće (Mittelburgenland) na kušanje tamošnje kapljice Mittelburgenland DAC i južnogradišćanskoga Eisenberga DAC, a potom i na panonski ručak u mjesto Deutschkreutz na granici s Mađarskom, na kojemu su predstavljena tipična gradišćanska jela te vina austrijskih proizvođača nastala na njihovim posjedima u susjedstvu u Mađarskoj. Burgenland je inače nekad, prije nego li je pripojen Austriji, pripadao Mađarskoj, i u gradišćanskoj se kuhinji nalazi dosta mađarskog utjecaja.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Moriceva frankovka i Gesellmannov cuvee frankovka & lovrijenac

Dojmovi: G (frankovka & lovrijenac) 2009 – Gesellmann (93, €€€); Blaufränkisch 2012 Alte Reben – Moric (93); Blaufränkisch 2012 Bodigraben Reserve Mittelburgenland DAC – Juliana Wieder (88, €€); Blaufränkisch 2001 Goldberg Reserve Mittelburgenland DAC – Ernst (87, €€)

Predikat: Eisswein 2012 (zeleni veltlinac, traminac, graševina) – Ernst Triebaumer (94,€€)

Deutschkreutz: Blaufränkisch 2009 Goldberg reserve Mittelburgenland DAC – K+K Kirnbauer (91, €€); Baufränkisch 2012 Goldberg Reserve – J.Heinrich Silvia Heinrich (90, €€); Blaufränkisch 2011 Goldberg Reserve Mittelburgenland DAC – K+K Kirnbauer (89, €€)

Neckenmarkt: Blaufränkisch 2007 Hochberg Klassik – Wellanschitz (89, €); Blaufränkisch 2008 Hochberg Himmelsthron Reserve – Winzerkeller Neckenmarkt (88, €€).

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Vinograd Goldberg, Deutschkreutz: proizvođači Kirnbauer i Silvia Heinrich

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Horitschon, pozicija Durrau: Kerschbaum mlađi (kuća Paul Kerschbaum), te Franz Weninger mlađi

Horitschon: Blaufränkisch 2008 Dürrau Reserve Mittelburgenland DAC – Franz Weninger (93, €€€), Blaufränkisch Dürrau 2012 Reserve Mittelburgenland DAC – Franz Weninger (92, €€€); Blaufränkisch Dürrau 2009 Reserve – Paul Kerschbaum (93, €€); Blaufränkisch Dürrau 2011 Reserve Mittelburgenland DAC – Paul Kerschbaum (92, €€).

Pannobile 2012 (zweigelt & frankovka) – Renner (91, €€€); Vulcano (frankovka, zweigelt, merlot, cabernet sauvignon) 2012 – Hans Igler (91, €€).

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Christian Zechmeister, čelnik tijela Wein Burgenland, i enolog Clemens Reisner, iz vlasničke obitelji renomiranog posjeda Hans Igler

Iz vinogorja Eisenberg u Južnom Gradišću: Blaufränkisch 2012 Reserve Eisenberg DAC – Jalits (90, €€); Blaufränkisch 2012 Saybritz Reserve Eisenberg DAC – Kopfensteiner (89,€€); Blaufränkisch 2012 Reserve Eisenberg DAC – Poller (87, €€).

Carnuntum: posjet zanimljivom Arheološkom parku. Nekad je tu bio jedan od najvažnijih gradova starih Rimljana izvan Apeninskog poluotoka. Austrijanci su se doista potrudili u restauraciji starih građevina, i ovdje kroz građanske kuće, javna kupatila i što-šta drugoga dočarali život u ono nekadašnje vrijeme, iz 4. stoljeća naše ere. Muzej prikazuje razdoblje od Carnuntuma do kršćanstva, a amfiteatar je i dalje scena za (inscenirane) borbe gladijatora…

Jedna od dvorana poslužila je sada i za nas, za degustaciju lokalne kapljice, od sorata Zweigelt i Frankovka.

Carnuntum, arheološki park

Carnuntum, arheološki park

Carnuntum 003

Proizvođači iz carnuntuma

Proizvođači iz Carnuntuma

Među najboljima učinili su mi se Zweigelt Schüttenberg 2013 – Grassl (88, €€€); Zweigelt 2012 Steinäcker – Artner (88, €€€); Zweigelt 2012 Steinacker – Payr (88, €€€); Zweigelt 2011 Haidacker – Markowitsch-Lukas (88, €€€); Zweigelt 2011 Haidacker – Netzl Franz & Christine (87, €€€); Zweigelt Rubin Carnuntum 2013 – Oppelmayer (87, €€), Zweigelt Rubin Carnuntum 2012 – Ott (87, €€), a od frankovki Spitzenberg 2011 od Payra (89, €€€); Bernresier 2011 od Glatzera (89, €€€); Spitzenberg 2011 te Styx 2012 od Trapla (89, €€€), Spitzenberg 2013 od Markowitsch-Lukasa (89).

Na kraju, sjajni cuvéei Ex Calibur 2012 (zweigelt, merlot, cabernet sauvignon) od Tafernera (91, €€€); te Rosenberg 2012 (zw, me, cs) od Gerharda Markowitscha (90, €€€).

____________________________

U MALOME SELU – CIJELI SVIJET VINA! – Illmitz u predjelu Seewinkl u austrijskom Gradišću malo je, ali svjetski poznato mjestance. Od tamo su već odavna došla na glas pa se po svim kontinentima raširila slatka visokopredikatna elegantno botritizirana vina kasne i izborne berbe, berbe prosušenih bobica i izborne berbe prosušenih bobica, te ledena vina. Jedno od prvih proizvođačkih prezimena odavde je Kracher. Sa slavom je startao djed Alois Kracher, iza njega još veći globalni uspjeh ostvario je sin mu također Alois, nažalost prerano umro od raka, a sad posao u Weinlaubenhofu Kracher nastavlja sin jednoga i unuk drugoga Aloisa – Gerhard Kracher.

Gerhard Kracher sa suprugom Yvonne i sa sinom Luisom

Gerhard Kracher sa suprugom Yvonne i sa sinom Luisom

Od nekad specijalizirane manufakture slatkih predikata posjed Kracher postao je proizvođač i mirnih suhih bijelih i crnih vina redovne berbe, i proizvođač pjenušaca (80 posto slatkih vina, 15 posto crnih i pet posto bijelih vina), ali i – uvoznik i distributer vina na širokoj skali, međutim to ne znači svega i svačega, nego samo proizvoda najuglednijih svjetskih vinskih kuća, primjerice Georg Breuer, dr. Loosen, Clemens-Strobel, Koehler Ruprecht, Gaja, Bucella, Billecart-Salmon, Niepoort, Trimbach, Weinbach, Zind Humbrecht, Jean Grivot, René Rostaing, itd.itd., ukupno oko 1000 etiketa.

Unatrag već više godina svaki put u prvoj polovici listopada Kracher priredi u dvorištu svoje kuće, gdje mu je i podrum, vrlo ekskluzivnu trodnevnu eno-gastro manifestaciju na kojoj prezentira svoja vina i vina svojih austrijskih i inozemnih poslovnih partnera. Svojevrsni je to festival Bakhova nektara iz maltene cijeloga svijeta, te gastronomije s nekim i doista osobito elitnim dijelovima (pašteta od gusje jetre i specijaliteti s njom, najpoznatiji svjetski sirevi, čokolade i praline iz manufakturne produkcije, najfinije cigare Davidoff, kava Illy…).

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Na vinskom festivalu kod Krachera u Illmitzu: plešivički vinogradar/vinar Velimir Korak, te zagrebački ugostitelj Boris Orašanin Zubo iz Trilogije

 Ulaz se plaća 40 eura, za tu cijenu moguće je od 10 do 18 sati kušati, odnosno jesti i piti sve što se želi, a kupi li se za ponijeti kući proizvoda za 150 eura, spomenutih 40 eura priznaje se, dakle trošak je 110 eura.

Kracherovi misle doista na sve: u sklopu posjeta omogućuju razgled vinograda, prisutnost na raznim radionicama, dođe li obitelj s djecom za mališane imaju poseban zabavni program – razne igre, kino-predstave, sve uz zalogaje pizze, a pobrinuli su se i za nešto osobito važno, sukladno mottu Ako si pio, ne vozi: s ništa manje nego markama Land Rover i Jaguar (zato su na manifestaciji bila izložena dva automobila…) dogovorili su za zainteresirane shuttle-prijevoz do bližih odredišta odnosno do postaja javnog prijevoza!…

Sljedeća godišnja prezentacija kod Kracherovih planirana je za 8. do 10. listopada 2016! ■

___________________________________

I onda, elegantna palača Palais Niederösterreich u ulici Herrengasse u srcu Beča: velika vina od 2014 do – 1993! Više od 100 zelenih veltlinaca podijeljenih u četiri kategorije, pod nazivima: Young & Elegant, Powerful Reserves, Mature Wines, Innovative & Wild. Ukupno su bile 24 grupe (područja, godišta berbe, sadržaj alkohola, sadržaj neprovrelog sladora…). Svaki kušač pred sobom je imao na raspolaganju po šest čaša.

Zeleni veltlinac, nekad masovni proizvod niske reputacije i niske cijene, danas je – CAR! Ponajviše zahvaljujući angažmanu proizvođača iz Donje Austrije, poglavito Kamptala, Kremsa, i Wachaua.

Trebalo je to, u spomenutom Palais Niederösterreich, doživjeti! Ambijent kao sabornica, sva mjesta popunjena, nema svađa i prepucavanja, mir i tišina, užitak za oko, nos i usta!… ♣

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Desert u finišu: degustacija zelenih veltlinaca u raskošnoj palači Palais Niederosterreich u središtu Beča. Stotinjak etiketa, vina od 2014. do 1993! Nakon kušanja, neke uzorke ponovio sam, radi užitka: Wachau 2011 Ried Honivogl – Franz Hirtzberger; Kamptal DAC 2008 Ried Lamm – Schloss Gobelsburg; Kamptal Tradition 2007 – Schloss Gobelsburg, Kamptal DAC 2011 Ried Kaeferberg Reserve – Jurtschitsch; Wachau Wachstum Bodenstein 2011 Smaragd – Prager; Wachau M 2007  Smaragd – F-X Pichler

___________________________

Michael Moosbrugger, Schloss Gobelsburg

Michael Moosbrugger, Schloss Gobelsburg

Weingut Schloss Gobelsburg, Niederösterreich, Austria

GruVe  Traditio

GRUVE TRADITION – Upečatljiv Grüner Veltliner Tradition kuće Schloss Gobelsburg, najstarije vinarije uz Dunav na austrijskom području, s tradicijom od 12. stoljeća (1171. godine redovnici cisterciti, došli iz Burgundije, tu su započeli uzgoj vinove loze i proizvodnju vina). Odmah po osnutku Schloss Gobelsburg se kao vinska kuća nametnuo kakvoćom. Od 1996. Imanje vodi Michael Moosbrugger (Falstaff  Winemaker of the Year 2006, Golden glass Sweden 2007, Top 100 Winery prema Wine & Spirits Magazineu). Moosbrugger, koji maksimalno nastoji proizvoditi karakterna vina terroirea, ima liniju zelenog veltlinca i rajnskog rizlinga zvanu Tradition, kojom na suvremeni način želi odati počast tradicijskoj filozofiji proizvodnje vina, onoj njegovih djedova. Schloss Gobelsburg je inače član udruge Österreichische Traditionsweingüter koja zdušno radi na klasifikaciji vinogradskih pozicija na području uz Dunav. ■

_____________________________

pe

Rastanak s Wine Summitom za ovu godinu – na kostimiranome plesu organiziranom u Beču u povodu 200. godišnjice Bečkog kongresa (1815): glavni direktor AWMB-a Willy Klinger (lijevo) i prvi čovjek Austrijske vinske akademije Gradišćanac dr. Josef Schuller MW

_____________________________

SuČ – 10/2015

Prädikatsweingüter Deutschland/ FRANCUSKI NAČIN KLASIFIKACIJE i OZNAČAVANJA VINA i u NJEMAČKOJ!

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

 Google translater: http://translate.google.com/translate_t  

DOK SU DRUGI VEĆ ZNATNO NAPRIJED ILI BRZO IDU NAPRIJED, MI JOŠ U VINSKOME SEKTORU u POSLOVNOME SMISLU SPAVAMO. ŽELIMO LI NAPOKON PRAVI USPJEH NA MEĐUNARODNOJ POZORNICI, A TO BISMO KAO VINSKA i TURISTIČKA ZEMLJA VISOKOG POTENCIJALA MORALI ŽELJETI, TREBAMO SE PRIKLADNO ORGANIZIRATI RADI MAKSIMALNE ZAŠTITE VLASTITOGA i, POJEDINAČNO, NAŠIH KOMPARATIVNIH PREDNOSTI, PA NA TRŽIŠTU i u PREZENTACIJSKOM SMISLU NASTUPITI SUKLADNO INTERNACIONALNIM UZANCAMA i POJMOVIMA VRIJEDNOSTI

Tko shvaća, istinski želi, i primjereno primijeni, pretoči u život – može računati na uspjeh, i, uglavnom, uspjeh i ima. Tko putuje, taj i promatra, gleda, ali mora i vidjeti. I smisliti kako nešto što je dobro implementirati u svojoj sredini, po potrebi uz prilagodbe vezane s nekim domaćim pozitivnim specifičnostima. Bitno je krenuti, jer ako se ne krene, neće se ni stići. Ali, bitno je i poći na vrijeme, da se na vrijeme i stigne. Ako se na vrijeme ne stigne, dio kolača koji se objektivno mogao dobiti – uzima/uzeo je netko drugi, brži i učinkovitiji.

OLYMPUS DIGITAL CAMERARheinland PfalzOLYMPUS DIGITAL CAMERA

Govorim ovdje, dakako, o vinu: ne samo u Francuskoj i Italiji, nego i u Njemačkoj, Austriji, pa u novije vrijeme i u Portugalu, ima se što vidjeti, i iz toga izvući pouke i smjernice za napredovanje.

OLYMPUS DIGITAL CAMERADeidesheim, trg, i,dolje, Muzj vinaOLYMPUS DIGITAL CAMERA

 Deidesheim Steigenberger 1Hotel Steigenberger u Deidesheimu, okružen vinogradima

______________________

REICHSRAT VON BUHL – U selu Deidesheimu na Njemačkoj vinskoj cesti dvije su njemačke vinske perjanice, obje u posjedu obitelji Niederberger i obje članice VDP-a (udruge Verein des Deutschen Prädikatsweingüter) – imanja Reichsrat von Buhl, te Bassermann Jordan.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAReichsrat von Buhl. Dolje: Reichsrat von Buhl, podrum s bačvicamaReichsrat Von barrique

Reichsrat von Buhl utemeljen je 1849. godine, i oduvijek pripada proizvođačkoj eliti njemačkoga vina. Danas gospodari sa 62 hektara vinograda s time da je čak 44 posto površina u kategoriji Erste i Grosses Gewächs. Oko 87 posto u sortimentu kuće zauzima Rizling rajnski. Uz Rizling tu su još i Pinot bijeli, Pinot sivi, Chardonnay, Sauvignon, od crnih Pinot crni. Proizvode se mirna vina, visoki predikati i pjenušci. Kao najnovije, iskazana je velika želja da se proširi produkcija pjenušaca (dakako, klasičnom metodom), pa je kuća Reichsrat von Buhl angažirala kao enologa Alzašanina Mathieua Kaufmanna, koji je više godina bio šef podruma u glasovitoj šampanjskoj kući Bollinger.

Od 2006. krenulo se na kolosijek eko-proizvodnje, i najprije je Reichsrat von Buhl certificiran kao organski posjed, a sad je Reichsrat von Buhl ušao i u biodinamiku. Ne samo da je eko-eko u trsju nego je to i u podrumu: aditivi se ne rabe, vino se dugo drži na dozrijevanju na finom talogu (sur lie), sumporenje je praktički samo prije punjenja u bocu.

 OLYMPUS DIGITAL CAMERARichard Grosche priredio je odličnu degustaciju

OLYMPUS DIGITAL CAMERAVina s najboljih pozicija: Pechstein, Ugeheuer, Jesuitengarden…

U Reichrat von Buhlu bio sam s grupicom degustatora-ocjenjivača na Mundus Viniju, a primio nas je novi upravitelj Richard Grosche, koji je dao na kušanje praktički sva vina, od pjenušca preko baznog Guts Weina (grožđe iz svih vinograda u Pfalzu koje posjeduje Reichsrat von Buhl), Orts Weina (vinogradi unutar jedne određene općine) i vina Erste Lage odnosno 1Gewächs odnosno premier crua, pa do Grosses Gewächsa ili grand crua. Vina sva iz 2013, dakle u vrijeme kad sam bio na posjedu stara godinu dana, vrlo interesantna od samog početka, svježa i dinamična, s nervom, mineralna, rizlinzi s dosta citrusnih nota, kiseline izraženije. Ona u kategoriji premier cru a posebice ona iz grupe grand crua dublja, punija, zaobljenija i kompleksnija, osobito elegantna, s kiselošću koja je odlično izražena međutim iskazana osobito profinjeno, djeluje smireno ali je i te kako učinkovita.

Pjenušce u Reichsrat von Buhlu proizvode posebno od Rizlinga rajnskog a posebno od Weissburgundera, rosé pak od Pinota crnoga (Spätburgunder), ali od Pinota crnoga je i jedan Blanc de noir. Svi pjenušci su bez ili tek s minimumom ostatka sladora, dakle u kategorijama zero dosage i uvjerljivi brut.

Maloprodajne cijene u podrumu: u baznoj grupi, a tu su mirna suha vina najnovije berbe, počinje se s devet eura, većina je po 10 eura za butelju, rajnski rizlinzi iz boljih vinograda i unutar općinske apelacije (Lagen i Orts Weine; na etiketi je naznačeno selo/općina gdje se nalazi vinograd i naziv vinograda, npr. Deidesheimer Leinhohle, Deidesheimer Herrgottsacker, Forster Musenhang…) startaju s 10 pa idu do nekih 14-15 eura, većina ih je oko 12 eura za butelju. U grupi premier crua (1Gewächs) cijene su već drukčije – 30 eura za butelju, grand cru vina (Grosses Gewächs, GG) kreću se uglavnom od oko 30 do 36 eura makar ima ih i po 49 eura. Visoki predikati u grupi izbornih berbi i u bocama od 0,375 l nude se po 18 eura. Vina općenito imaju visoki potencijal odležavanja i starije berbe skuplje su. Pjenušci od rizlinga s oko dvije godine na kvascu po cijeni su od 12 eura, ali pjenušac od grožđa rizlinga sa GG pozicije Forster Pechstein sa tri do četiri godine na kvascu je 17 eura. Pjenušci od bijelog i crnog pinota drže se na kvascu po četiri godine i cijena im je 14,5 eura, a Blanc de noir bude na kvascu i šest godina, cijena je tu 22 eura.

Reichrat von Buhl inače vrlo je aktivan na širenju vinske kulture ali i u turističkom segmentu. U svojoj zgradi u središtu Deidesheima  uz klasične degustacije za vinske trgovce, sommeliere, novinare, organiziraju se za širu publiku razni seminari na temu vinogradarstva i podrumarstva, sorata, tipova vina, sljubljivanja vina s jelom, tehnike kušanja vina i ocjenjivanja, od proljeća do jeseni u svom prostranom dvorištu Reichsrat von Buhl priređuje vinske veselice s dobrom ponudom domaće hrane, za zainteresirane se organiziraju šetnje kroz vinograde s piknikom, ali i obilasci vinograda vožnjom na segwayu… ■

_______________________

Godinama odlazim na jedno od najvećih svjetskih ocjenjivanja plemenite kapljice Mundus Vini u grad Neustadt an der Weinstrasse u njemačkoj pokrajini Palatinat (Pfalz, RheinPfalz). Što zahvaljujući organizatoru – izdavačkoj kući Meininger Verlag s obiljem novinskih izdanja posvećenima vinu, hedonizmu, vinogradarstvu, a koja nâs, kušače, nakon degustacije prije podne, u popodnevnim satima vodi u posjet nekoj vinorodnoj oblasti pokrajine, a dijelom zahvaljujući vlastitoj inicijativi, imao sam prigode upoznati se s dosta toga u kontekstu proizvodnje plemenite kapljice, ali i načina poslovnog razmišljanja proizvođača. Njemačka, koju ovdje u nas kad se govori o gospodarstvu valjda načešće i najradije te s osobitim poštovanjem povezujemo s tzv. visokim tehnologijama, npr. i s proizvodnjom automobila osobito mercedesa i bmw-a, pokazuje se na svjetskome planu iznimno uspješnom i u sektoru u kojemu mi kao mediteranska zemlja mislimo da smo među najboljima, a uvjereni smo zacijelo i u to da zavrjeđujemo bolju pozicioniziranost od one na kojoj jesmo. No, ništa ne dolazi samo od sebe…

U Njemačkoj, kao i u Francuskoj, Italiji… u segmentu vina postoji poslovno zajedništvo kojega kod nas, na žalost, većma nema. Zakon o vinu je jedno, dok on uređuje okvir unutar kojega se produkcija i komercijalizacija kapljice trebaju događati, dotle izravno na proizvođačima počiva nužna organiziranost po pojedinim vinorodnim cjelinama što je čine geografski položaj, tip tla, orografija, sorta/sorte, klonovi, gustoća sadnje, klima i mikroklima, uporaba određenih, definiranih sojeva kvasaca, lokalna tradicija sa specifičnostima ne samo u eno-dijelu nego i u gastronomiji. Grupa proizvođača po vinogorju jednostavno se mora ustrojiti na način da uspješno prema tržištu izdvoji posebnost(i) proizvoda područja na kojemu živi i radi, i da se odluči u koji segment ponude da stavi taj proizvod, zatim da u suradnji sa znanstvenim i strukovnim institucijama osigura stalni napredak u kakvoći proizvoda za koji želi da bude paradni konj, te da se pobrine za kvalitetnu promidžbu, naime naravno, ako se slabo zna da nešto postoji slab će biti i gospodarski efekt i za cijeli kraj i za pojedinca. Što je među proizvođačima više intelektualaca i inteligentnih seljana, i jednih i drugih, dakle, sa širim pogledima, to je vjerojatno lakše osnovati učinkovitu poslovnu grupu i kvalitetno je usmjeriti u radu.

_______________________

OLYMPUS DIGITAL CAMERABASSERMANN-JORDAN – Geheimer Rat dr. von Bassermann-Jordan, također jedan od dragulja njemačkoga vina, I član VDP-a. Sa 49 je hektara pod trsjem, i to na 20 izdvojenih prvoklasnih pozicija u Forstu, Deidesheimu i Ruppertsbergu, od čega je više od trećine najboljih položaja kao Pechstein, Hohenmorgen, Ungeheuer, Kirchenstück i Jesuitengarden. Vina iz tih vinograda i jesu označena nazivima položaja.

I Bassermann-Jordan ima široku paletu etiketa, uglavnom od Rizlinga rajnskoga, uz taj kultivar uzgajaju se još i Chardonnay, Pinot bijeli, Pinot sivi (Grauer Burgunder), ali i Traminac mirisavi, Muškat žuti, Sauvignon bijeli, od crnih Pinot crni i Cabernet sauvignon. Interesantno vino Deux Nez (dva nosa, nazvano tako jer su u igri i pomiješane dvije sasvim različite sorte porijeklom iz dva sasvim različita francuska područja): kupaža je to crnog pinota i cabernet sauvignona!

OLYMPUS DIGITAL CAMERABassermann Jordan – prodavaonica

Posebnu pažnju privuklo je, dakako, nešto što tu uopće nisam očekivao: vino iz amfore! Da, od 2011. Bassermann-Jordan krenuo je u tu avanturu koristeći amfore od 250 litara kupljene u Španjolskoj. Enolog Ulrich Mell kušao je kod jednog prijatelja proizvođača vina iz Južnog Palatinata njegov pokušaj proizvodnje narančastoga vina, i predložio upravitelju Gunteru Haucku da se i Bassermann-Jordan, kuća s dugačkom i bogatom tradicijom u vinogradarstvu i vinarstvu i kuća uvelike sklona tradicijskim postupcima u proizvodnji, okuša i na tom području. Narančasti prvijenac u amfori, koja, inače, nije ukopana u zemlju, bio je bio sivi pinot ostavljen na maceraciji od berbe do Uskrsa. Iste godine u amforu je, ali ne na toliko dugo, na pokožici ostavljen cabernet sauvignon.

Sivi pinot nakon gotovo polugodišnje maceracije u amfori neko je vrijeme proveo na dozrijevanju u inoksu, a onda je, prije nego što je predstavljen javnosti, odležao još četiri mjeseca u butelji. Vino je izašlo pod nazivom Pithium, od starogrčke riječi Pithos koja označava posudu od pečene gline namijenjenu proizvodnji i dozrijevanju vina. U Bassermann-Jordanu vele da je vino, s izraženom oksidativnim tonom, bilo jako dobro za ljubitelja narančastoga vina, ali očito do takvih potrošača nije se uspjelo prodrijeti u dovoljnoj mjeri pa prodaja baš nije zadovoljavala. Stoga su iduće godine odlučili da umjesto Pinota sivoga na maceraciju stave grožđe od Muškata žutoga i Traminca mirisavoga, te da smanje dužinu maceracije. Pithium bijeli 2012 suho, 12,0 vol %, sa žutim muškatom i mirisavim tramincem koji sam imao prilike kušati – lijepo vino pune žućkaste boje, s dosta egzotičnog voća i s cvijetnim tonovima te sa začinskim notama, tek blago odaje maceraciju uz alkoholnu fermentaciju, a u prodavaonici Bassermann-Jordan nude ga po 29 eura za butelju.

 OLYMPUS DIGITAL CAMERASebastian Wandt, Basserman-Jordan, amfora, jedna od njih osam koliko ih zasad imaju

Pithium cabernet sauvignon 2011 suho, 14,0 vol %, koji je nakon maceracije u amfori dozrijevao u bačvama od 500 litara zapremnine, ispao je sjajno – puno, gusto, fino zaobljeno i mekano kompleksno vino tamne boje i s lijepo izraženim sortnim svojstvima i na nosu i u ustima. Maloprodajna cijena u podrumu: 49 eura.

Bassermann-Jordan htio je s jednim svojim vinom, nazvanim Ancestrale 2011 Riesling, 13,0 vol %, ostatak sladora 20 g/l, sačuvati uspomenu na starinski način proizvodnje plemenite kapljice u Deidesheimu i okolici. Radilo ga se onako kako su to činili prije nekih dva stoljeća: nakon prešanja mošt je stavljen u veliku drvenu bačvu od 1200 litara na vrenje na svojim kvascima, bez dodavanja kupovnih, poslije alkoholnoga vrenja vino je  dozrijevalo u isto takvoj velikoj bačvi do svibnja 2013. Maloprodajna cijena u podrumu za butelju: 29 eura. ■

OLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERABasserman-Jordan: Riesling Jesuitengarden, bijelo i crno Pithium (amfora), te Riesling AncestraleOLYMPUS DIGITAL CAMERA

____________________________

U Njemačkoj postoje dosta jaka klasična udruženja vinogradara i vinara po područjima ali i s krovnim organizacijama na nacionalnoj razini, a govorimo li u kontekstu odličnosti, tada se iznad svih spominje prestižni Verein des Deutschen Prädikatsweingüter, kraticom VDP, to je udruga njemačkih proizvođača visokokvalitetnih-vrhunskih, premium vina. VDP nije tijelo što spada u državnu instituciju nego dragovoljna poslovna udruga proizvođača koji nastoje ići naprijed, kakvoćom i posebnošću efikasno promovirati kako svoj proizvod vino tako, kroz njega, i cijeli kraj, te na taj način općenito ekonomski prosperirati. VDP je postavio određena pravila ponašanja u vinogradu, podrumu i komercijalizaciji a koja su detaljnija i stroža od zakonskih propisa, a koja i rezultiraju uistinu jako dobrim vinom u baznoj kategoriji i doista odličnim i specifičnim tipičnim vinom u kategoriji špica, te koja su zahvaljujući i dobrom marketingu postala mamac kako za kupce izravno neke boce tako i za turiste  zainteresirane da obiđu zavičaj neke vinske etikete.

Velika stvar je što je VDP išao na ustroj klasifikacije vina po francuskom principu (to je zasad još interna stvar VDP-a i nije ušlo u Zakon o vinu, ali svejedno je relevantno jer u VDP-u su svi najbolji njemački vinski proizvođači), kao piramidu kojoj je baza, i s najvećom produkcijom, šire potrošna kapljica pod nazivom GutsWein, iznad nje je kategorija Orts Weine (kao što je francuski village aoc) a to su vina manjih količina od onih u baznom segmentu i isključivo od grožđa iz boljih vinograda unutar određene općine, pa 1 Gewächs ili po francuski 1er cru, riječ je o izdvojenoj osobito, i natprosječno kvalitetnoj parceli unutar teritorija općine, kvantiteta produkcije je dakako još manja, a u samome vrhu piramide i dakako s najmanjom proizvedenom količinom je Grosses Gewächs ili GG, vino od grožđa iz najboljeg vinograda užeg teritorija koji u apsolutnom smislu ima sposobnost dati, i to kontinuirano, špicu špica. Organiziranost pri VDP-u je pak takva da je komunikacija prema potrošačima vrlo efikasna. Ako baš ne u svakoj a ono u gotovo svakoj njemačkoj vinorodnoj regiji postoji podružnica VDP.

Hans Jorg RebholzHansJörg Rebholz, predsjednik udruge VDP Pfalz

Predsjedavajući tijela VDP Prädikatsweingüter Pfalz je znani i vrlo cijenjeni vinogradar i vinar Hansjörg Rebholz (gle: Rebholz, od Rebe = loza, Holz = drvo, stablo!), vlasnik i voditelj posjeda Weingut Ökonomierat Rebhloz iz Siebeldingena. Predstavlja brojkama vinsku regiju Palatinat kroz prizmu dakako VDP-a:

– Iza svakog dobrog vina stoji neka dobra priča, negdje je ona vezana uz povijest i tradiciju, negdje uz prirodnu posebnost, negdje uz nekog osobito nadarenog i inovativnog vinogradara/vinara, no većina dobrih priča ipak dolazi iz trsja, u ovom našem slučaju iz Palatinata sa kosih do strmih položaja s tlom s dosta kamena koje obrađuju članovi VDP-a, regijske udruge stare nešto više od 100 godina. U Palatinatu, gdje je godišnje oko 1800 sunčanih sati a klima blaga tako da uspijevaju i mediteranske kulture stoga Pfalz nerijetko nazivaju njemačkom Toscanom, te gdje je ozbiljna produkcija vina počela nakon dolaska Rimljana, u prvom stoljeću nakon Krista, pod trsjem je oko 23,5 tisuća hektara, i to je, kažu, 15 puta veća površina od površine Vatikana. Pfalz je, nakon RheinHessena, po veličini druga od inače 13 vinskih regija u Njemačkoj. Oko 57 posto ukupnog sortimenta otpada na Rizling rajnski, dok Pinot bijeli i Pinot sivi te Chardonnay zauzimaju 24 posto, Pinot crni 14 posto. U Palatinatu je 26 etabliranih vinskih posjeda koji su članovi VDP-a. Svi članovi VDP-a na kolosijeku su prirodi prijateljskog pristupa u vinogradu i podrumu. Više od polovice njih je i s certifikatom eko odnosno bio-produkcije, to je, prevedeno na površinu pod trsjem, oko 68 posto, i u stalnom je povećanju. Godišnja proizvodnja članova VDP-a Pfalz, podatak je iz berbe 2013, kreće se oko 4.695.000 butelja mirnog vina i pjenušca. Najboljim godištem u Palatinatu smatra se 1811. U jednoj arhivi u Pfalzu postoji još nekoliko butelja vina iz te berbe, u kojoj je znao uživati i veliki Goethe. Zajednički znak svim našim članovima je orao s grozdom, der TraubenAdler, stavljen na ukrasnu kapicu na vratu butelje. Taj orao je jamstvo da se u butelji nalazi ponajbolje vino ponajboljih njemačkih proizvođača. On je simbol prirodi, okolišu prijateljske obrade vinograda, tradicijskog načina proizvodnje, razumijevanja tla i klime, nižeg prinosa, dugogodišnjeg iskustva i strpljivosti da vino kako treba sazrije. Naše poslanje je da, u ovome posvemašnje globaliziranome svijetu, ponudimo vina svojega terroirea, dakle ona koja istinski i uvjerljivo govore o svom porijeklu, znači o položaju, tlu, sorti, klimi, tradiciji glede stila, i umješnosti vinogradara/vinara. Da bismo s vinom postigli to što želimo, dakako, na dugi rok, prije nekoliko godina VDP je za vina svojih članova službeno izašao s klasifikacijom koja ističe i valorizira položaje, jer upravo vinogradski položaj i dakako prikladno ponašanje u trsju i u podrumu bitni su za iskaz specifičnog karakterističnog izričaja u organoleptici.

NIJE DOVOLJNO TEHNIČKI ISPRAVNO, TRAŽI SE i – KARAKTERNO, TIPIČNO

Razlog da se krene u taj novi oblik klasifikacije, po vrijednosti pozicija, dale su, čujem, posljedice Zakona o vinu uvedenog u Njemačkoj 1971. godine.

– Taj Zakon nije stimulirao kakvoću vina u smislu da ono bude ne samo tehnički ispravno nego da bude i karakterno, tipično za svako vinogorje, uže područje. Miješanjem grožđa s jako dobrih, dobrih i brojnih slabijih položaja označavanje je izgubilo puni smisao. Razina kvalitete nije se više mjerila i organoleptičkom tipičnošću. Sve više se počelo pribjegavati ostavljanju u vinu neprovrelog sladora, da ono bude koketnije i privlačnije što širem krugu potrošača. Došlo je do toga da je gotovo glavni parameter za određivanje kvalitete vina bio sadržaj neprovrelog šećera u njemu. U tehnički dobro opremljenom podrumu takvo se, podjednako, vino moglo kreirati svuda. To ambicioznim vinogradarima i vinarima koji su već bili članovi VDP-a ili su se spremali da to postanu, nije bilo dovoljno. VDP je htio u organoleptiku vratiti arome i okuse tipične za vino iz svakog vinogorja i iz svakog boljeg vinograda zasebno. To je nešto što ide u prilog tako važnim različitostima koje donose zanimljivost. Nekom potrošaču više će se dopasti ovaj a nekome onaj organoleptički izričaj, ali svatko će imati mogućnost šireg izbora, i to ne samo vina, nego i odredišta za turistički posjet, tj. kraja gdje je vino što se dopalo tipičnošću i nastalo, odnosno gdje nastaje.

Počeci rada na novoj klasifikaciji u VDP-u bilježe se negdje u osamdesetima prošlog stoljeća. Godine 1984. u Rheingauu je donesen manifest Charta Vereiningung u kojemu se govori o nužnosti nove klasifikacije, a 1993. predstavljen je u Stassbourgu dopunjeni manifest. Nekoliko renomiranih vinskih kuća iz Palatinata, konkretno npr. Dr. Burklin Wolf, Christmann, Koehler-Ruprecht Bernda Philippija i Mosbacher, predstavili su dokument Erklärung zur Lage, u kojemu detaljno pojašnjavaju priču o važnosti vinogradskih položaja i u označavanju vina, i u kojemu su iznijeli kriterije proizvodnje grožđa i vina prvenstveno suhog rajnskog rizlinga, te tražili obvezno uvođenje oznake vrhunskih položaja na etiketu vina. Od stručnjaka za vinogradarstvo, pedologiju, ekologiju, klimatologiju ali i od onih koji prate gospodarsku povijest zatražena je pomoć u ustanovljenju tih vrhunskih pozicija s jasno obilježenim granicama pojedine pozicije. U pravilnik o ponašanju u vinogradu i u podrumu uneseno je da maksimalni prinos po hektaru ne smije prelaziti 50 hektolitara, te da berba posebice za najbolje kategorije vina mora biti ručna, kao i to da je nužno selekcionirati grožđe. Udruga je odlučila i da se, da bi vina uopće konkurirala za znak VDP, kapljica mora redovito komisijski kušati naslijepo prije punjenja a, potom, i nakon buteljiranja. Kao slijed svega toga, 2001. godine iznesen je pred javnost model klasifikacije u obliku piramide, s time da dno te piramide čine, kako je navedeno, bazna vina VDP Guts Wein koja mogu biti proizvedena miješanjem grožđa iz raznih vinograda unutar nekog određenog vinogorja, njih je količinski ukupno najviše što na ilustraciji i pokazuje sloj označen na piramidi, a vrh da čini VDP Grosses Gewächs (dakle grand cru) koji je s najmanjom ukupnom produkcijom, logično, jer i ukupna površina tih najboljih pozicija je unutar vinogorja najmanja. VDP Guts Wein je uvod u kvalitetna njemačka vina koja u organoleptici  odražavaju karakterističnost, određenu tipičnost vezanu uz kraj. I ta vina, ma kako ih netko doživljavao kao ležerna, obična, pod kontrolom su VDP-a. Stupanj više su VDP Orts Weine, od grožđa iz boljih vinograda unutar teritorija neke općine u nekom određenom vinogorju, ali iz vinograda u vlasništvu vinske kuće, a ne i od kupljenoga grožđa. Prinos po trsu niži je. Za njih se rado veli da su ambasadori ne samo položaja (tla), nego i tradicijskih sorata u dotičnoj regiji. VDP Erste Lage je stupanj još više prema vrhu piramide, a vina se, ponavljam, proizvode od grožđa s prvoklasnih vinogradskih položaja unutar vinogorja gdje su optimalni uvjeti za uzgoj grožđa premium kvalitete. Ta su vina tijesno vezana uz ponajbolje tradicijske kultivare tipične za taj teritorij. Što se tiče sorata koje se smatraju tradicijskima i na koje se maksimalno i prvenstveno oslanjaju članovi VDP-a u Pfalzu, to su u prvom redu Rizling rajnski, zatim francuski kultivari odavna rašireni u Pfalzu (ne zaboravimo da je Pfalz uz samu granicu s Francuskom!) dakle Chardonnay, Pinot bijeli (Weisser Burgunder), Pinot sivi (Grauer Burgunder) i Pinot crni (Spätburgunder), potom tu su Muškat žuti (Gelber Muskateller), Traminac mirisavi (Gewürztraminer) i Scheurebe, križanac između Silvanca zelenoga (mama) i Rizlinga rajnskog (tata). Tipičnost u aromi i okusu kod vina 1 Lage/Gewächs znatno je bolje izražena. Vina imaju vrlo dobar potencijal odležavanja. U samoj špici piramide, VDP Grosses Gewächs, najbolje od najboljega, od grožđa je iz, reklo bi se, idealnih vinogradskih položaja, s trsova s vrlo niskim prinosom, od sorata ne samo tradicijskih za taj kraj nego, selektivno, kojima i baš i odlično paše neka dotična pozicija, prinos je još niži, tako da je riječ o vrlo ekspresivnoj dosta kompaktnoj kapljici s posebno visokim potencijalom odležavanja…   ♣

 VDPVDP klasifikacija, po francuskom sistemu: od baznih vina s dna piramide do VDP Grosse Lage ili grand cru na vrhu

_____________________________

JOSEF BIFFAR – Nekad je je zvijezda Deidesheima bio i podrum Josef Biffar, ali godine su učinile svoje i posustao je, imanje je prodano Japancima i sad je u rukama obitelji Tokuoka, u Japanu inače dosta snažne u sektoru ugostiteljstva i trgovine vinom. Kćerka glavnog gazde Fumiko Tokuoka, koja je studirala enologiju u Geisenheimu, od 1989. je u Deidesheimu, naime vlasnik Reichsrat Von Buhla bio je tada odlučio odustati od vinskog posla i dao je  imanje u najam familiji Tokuoka, pa je Fumiko tu postala upraviteljica. Ugovor je istekao predlani a vlasnička se obitelj Niederberger predomislila i ponovno preuzela Reichsrat von Buhl. Obitelj Tokuoka osigurala je svoj opstanak u Deidesheimu kupnjom imanja Josef Biffar, i Fumiko Tokuoka sad je upraviteljica tu. Kad je napuštala Reichsrat von Buhl, gdje je dugo surađivala s enologom i podrumarom Michaelom Laibrechtom, tog je enologa povela sa sobom u kuću Josef Biffar, koja se s preuzimanjem kormila od strane Fumiko Tokuoka osjetno okrenula prema pjenušcima. ■

OLYMPUS DIGITAL CAMERADeidesheim: Josef Biffar, sada u vlasništvu Japanaca, obitelji Tokuoka. Upraviteljica Fumiko Tokuoka pobrinula se da u prizemlju zgrade otvori wine-bar-restoran gdje sushi i druge japanske specijalitete uspješno kombinira s rizlinzima i pjenušcimaOLYMPUS DIGITAL CAMERA______________________________

FITZ RITTERFitz Ritter, također član VDP-a, vinski je podrum s dugom tradicijom – utemeljen je prije 200 godina. Sjedište mu je u središtu Bad Dürkheima, a obuhvaća stari šampanjski podrum iz 1837., najstariji te vrste u Palatinatu, te novi moderan podrum za mirno vino. Na uistinu prostranoj površini koju zauzima sjedište vinske kuće nalazi se neoklasicistička zgrada, prekrasno uređeni vrt za koji vele da je najljepši vrt na Njemačkoj vinskoj cesti. U njemu su jedno od naširih stabala Ginca Bilobe u Njemačkoj, zatim 400 godina stari hrast, a tu je i jedinstvena RebArena odnosno Arena vinove loze. U zgradi su lijepo uređene velike prostorije, idealne za različite svečanosti.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAFitz Ritter, Bad DürkheimFitz Ritter innenhof

Fitz kusaonica Imanje od 2007. vodi Johann Fitz, iz devete generacije obitelji. Proizvodnja grožđa i vina je s prirodi prijateljskim predznakom, prati je i službeni eko-cerftifikat. ■

Fitz Ritter vinotekaFitz Ritter: vinoteka

Fitz Ritter vrtFitz Ritter: najljepši vrt na Njemačkoj vinskoj cesti!

Fitz Johann Ritter trsjelJohann Fitz u vinogradu

_______________________________

VDP logoPITANJA ZA VDP – Kakva pravila vezano uz rad u vinogradu i podrumu te uz komercijalizaciju vina vrijede za članove VDP-a? Odgovore na neka pitanja dobio sam zahvaljujući Alexiji Putze iz udruge VDP:

VINOGRAD

  • Postoji li neka obveza vezano uz minimum broja trsova zasađenih po hektaru?

O gustoći nasada po hektaru u pravilniku VDP-a ne govori se.

  • Način rada u trsju: propisuje li se pravilnikom da je obvezan eko-pristup?

Za sve članove VDP-a obvezno je, i bez napisanoga o tome, da u trsju rade na prirodi prijateljski način. Za članove VDP-a eko-pristup razumljiv je sam za sebe. Članovi VDP-a svjesni su da su tlo i stupanj njegove plodnosti bitni čimbenici u proizvodnji visokokvalitetnog i zdravog vina.  Zasad međutim nemamo fiksirani zajednički standard, u smislu da to mora biti npr. za sve certificirana organska ili biodinamička proizvodnja. Velika većina vinskih posjeda unutar VDP-a članovi su neke od službenih eko-asocijacija i gotovo svi među njima imaju i certifikat o eko-proizvodnji.

  • Postoji li u pravilniku VDP-a točka koja nalaže priklon nekom od uzgojnih oblika, ili je svatko slobodan da odlučuje kako želi?

Glede izbora uzgojnog oblika u vinogradu nema propisanih pravila.

  • Gnojidba?

Nismo unosili u pravilnik način gnojidbe jer, kako je rečeno, najveća većina proizvođača unutar VDP-a članovi su neke od eko-organizacija i oni slijede regule koje propisuju te organizacije.

  • Zaštita od bolesti vinove loze?

Odgovor na ovo pitanje također proizlazi iz spomenute činjenice o članstvu brojnih VDP-proizvođača u eko-udrugama, dakle kad je već toliki broj naših vinara u eko-asocijacijama logično je da je sustav zaštite trsja na eko-kolosijeku

  • Berba grožđa: kakva je tu situacija?

Berba u punoj zrelosti grožđa. Ručno branje obvezno je za vina koja u klasifikaciji aspiriraju na oznake VDP.ERSTE LAGE i VDP.GROSSEs GEWÄCHS.

PODRUM

  • Maceracija na nižim temperaturama dozvoljava se?

Da.

  • Kakva je situacija s kvascima: divlji, autohtoni, selekcionirani na licu mjesta, kupovni, selekcionirani bilo gdje u geografskom smislu?

Nije se inzistiralo na toj točki, izbor kvasca prepušten je proizvođaču. Članovi VDP-a, svjesni svoje odgovornosti za kakvoću i autentičnost vina, izrazito su skloni tome da koriste vlastite kvasce za alkoholno vrenje, i nastoje za nastanak svojih vina koristiti one selekcionirane iz njihovih vinograda odnosno selekcionirane iz vinograda u njihovu vinogradarskome kraju.

  • Gdje proizvođači iz VDP-a mogu kupiti kvalitetne kvasce selekcionirane iz pojedinih njemačkih vinogorja?

Sveučilište u Geisenheimu i Enološki Institut u Neustadtu tijesno surađuju s proizvođačima po pitanju kvalitetnih sojeva autohtonih kvasaca.

  • Uporaba drveta u procesu fermentacije i dozrijevanja: preporučuje li VDP proizvođačima inoks, odnosno određene drvene bačve da se ne bi narušile autentičnost i tipičnost vina, ili nikoga od svojih članova ne obvezuje na korištenje neke od tih posuda?

Svakome proizvođaču prepušteno je da sam, prema svojoj vinskoj filozofiji i prema tipu vina, odluči koju će vrstu posude rabiti za fermentaciju, odnosno dozrijevanje. Proizvođači se odlučuju za ovu ili onu posudu ovisno o sorti vinove loze i o položaju vinograda, ali i vezano na tradiciju proizvodnje vina u nekome kraju. Zasad to funkcionira jako dobro, organoleptika posebice u najvišem kvalitativnome rangu u skladu je s onime što se smatra tipičnime za neko područje.

  • Eno-aditivi u vinskoj produkciji: dopušteni, ili ne?

Proizvođači unutar VDP-a mogu ih koristiti, ali samo u skladu s Vinskim zakonom Njemačke.

  • Bistrenje, filtracija, posebice za najbolja premium vina?

Pravilnik VDP-a ne brani ni bistrenje ni filtraciju.

  • Puštanje vina na tržište, po boji (bijela, ružičasta, crvena) i kategorijama (Orts Weine, 1 lage, Grosse Lage): s kojim datumom poslije berbe vina smiju van iz podruma?

Vina VDP.Erste Lage debitiraju na tržištu s prvim svibnjem u godini nakon berbe. I visokopredikatna slatka vina VDP Erste Lage smiju na tržište tek s prvom svibnjem u godini što slijedi godište berbe. VDP Grosse Gewächse bijela vina smiju izaći s 1. rujnom u godini što slijedi godište berbe, a VDP Grosse Gawachse crvena vina s 1. rujnom druge godine što slijedi godište berbe. Pravilnik ne propisuje posebno izlazak kapljice s oznakom Guts Weine i Ortsweine.

  • Kako je s kontrolom: obavlja li se ona kroz cijelo vrijeme procesa proizvodnje, nasumice?

Unutar VDP-piramide kakvoće obvezatnoj posebnoj kontroli podložna su samo vina što aspiriraju na oznaku VDP Erste Lage i VDP Grosses Gewächs. Vina se službeno kušaju barem dva puta, jednom prije punjenja u bocu i onda još i nakon punjenja. Prođu li uzorci na obje degustacije glede kvalitete i tipičnosti dobivaju pravo na prestižne oznake.

  • Što se događa ako nešto pođe po krivu?

U prvoj fazi nastojimo to riješiti na regijskoj razini, ali ako je nešto osobito komplicirano imamo i organizam na nacionalnoj razini.

  • Tko sjedi u tijelu što odlučuje o tome hoće li se dati vinu dopuštenje da dobije prestižnu oznaku – jesu li to samo lokalni proizvođači i enolozi, ili enolozi iz drugih njemačkih vinskih područja, jesu li prisutni i funkcionari iz državnih institucija?

Članovi regijske degustacijske komisije mijenjaju se, no komisija je uvijek dominantno sastavljena od enologa i proizvođača članova VDP-a, ponekad se pozovu i enolozi sa strane, te novinari i profesori enologije iz raznih vinskih sveučilišta.

  • Zasad klasifikacija koju je donio VDP nije pokrivena i njemačkim vinskim zakonom. Kad mislite da bi se to napokon moglo dogoditi?

Teško je predvidjeti kada će se to dogoditi, i hoće li uopće na naša klasifikacija biti pokrivena i njemačkim vinskim zakonom. Ali primjećujemo da mnogi visokokvalitetni proizvođači u Njemačkoj slijede ovaj naš način, dakle uočavaju da je to pravi put. A to nam je i cilj, biti na pravome putu. U ovome trenutku vinska industrija u Njemačkoj očito nije spremna da se harmonizira na taj način, pod jednim krovom. Što se tiče njemačkog vinskog zakona, on je dosta nefleksibilan, krut, i dugo mu treba za bilo kakve korekcije i revizije. Nadamo se da će se ovaj naš sustav s vremenom pokazati kao najispravniji, jer njime klasificiramo i ističemo kakvoću kroz porijeklo i izvornost a sve to prezentiramo potrošačima na vrlo razumljiv način.

_______________________________

AUSTRIJSKA PJENUŠAVA PIRAMIDA – Nije riječ o piramidi kvalitete baziranoj na ekstra položajima, ali jeste riječ o piramidi kakvoće – pjenušaca.

Austrijanci imaju svoj sustav zaštite i označavanja D.A.C. – Districtus Austriae Controllatus, a odnosi se na težnju da se maksimalno valoriziraju tipične vrijednosti pojedinoga vinorodnog područja, od vrhunskih vinogradskih položaja do domaćih sorata (primjerice posebno Veltlinca zelenoga, Frankovke…). Sad su Austrijanci predstavili svoju piramidu vrijednosti u sektoru pjenušaca.

Uveli su i Dan austrijskog pjenušca, svake godine 22. listopada, dakle u terminu koji već naviješta sezonu predblagdanskog šopinga. Kroz razne manifestacije toga dana i od toga dana prema blagdanima nastoji se kod potrošača pojačati interes za pjenušce od sorata karakterističnih za Austriju i proizvedene u Austriji od baznog vina dobivenog od grožđa iz vinograda u Austriji. Krajem godine u Austriji se potroši oko 12 milijuna butelja pjenušca, a po nekim anketama proizlazi da je već od tri butelje pjenušca jedna iz kompletno austrijske proizvodnje. Htjelo bi se postići i bolji rezultat…

Austrijanci su 2013. ustanovili ured za pjenušava vina Sparkling Wine Comitee, nastao velikim angažmanom i samih domaćih proizvođača pjenušaca i Austrijskog ureda za vinski marketing AWMB. Predsjednik je Herbert Jagersberger. Velike nade polažu se glede pjenušaca u berbu 2014., godište koje je, u posljednje vrijeme, klimatološki i bilo najbolje za alkoholno laganija vina s dobrom ukupnom kiselošću. A takva vina kao bazna odlična su baš za pjenušac. S ovim uredom i inicijativama AWMB-a nadaju se da bi 2014. mogla u konteklstu pjenušaca ući zlatnim slovima zapisana u povijest austrijskoga vina.

– U proizvodnji mirnoga vina Austrija je već desegnula rub najviše svjetske kvalitativne razine, sad nam je cilj to učiniti i u domeni pjenušaca 100 posto austrijske produkcije. Zamišljeno je da proizvodi s vrha piramide odgovaraju najvišim standardima u produkciji pjenušaca, npr. onima iz Champagne te talijanske Champagne Franciacorte – kaže Willy Klinger, glavni direktor AWMB-a, i dodaje: – Početna kategorija Level 1 ili Razina 1 piramide kvalitete pjenušaca odnosi se na pjenušce od baznog vina proizvedenoga u Austriji od sorte karakteristične za neko područje Austrije a s minimumom od devet mjeseci odležavanja na talogu prije puštanja na tržište. Razina 2, koja je iznad, obuhvaća pjenušce proizvedene u Austriji od baznog vina od austrijske sorte ali obvezno tradicijskom metodom drugog vrenja u boci te s minimumom od 18 mjeseci ležanja na talogu u butelji prije degoržiranja. Najvišu kategoriju, vrh piramide, čine pjenušci proizvedeni u Austriji klasičnom šampanjskom metodom od austrijske sorte iz vinograda unutar određene općine, pri čemu se na etiketi navodi naziv toga vinograda i općine gdje se on nalazi, minimum odležavanja na talogu u butelji nakon druge fermentacije je 30 mjeseci.

Austria sparkling pyramide +Piramida kakvoće austrijskih pjenušaca

Pravilnik sadrži i točke vezane uz način rada u vinogradu, maksimalne dopuštene prinose, termin berbe, način berbe (obvezno je ručno branje!), nježno prešanje da se izbjegne gorčina i da se ne podiže pH, bitan za kiselost i svježinu. Sve to treba pratiti i odgovarajuća strategija u marketingu. Austrijski proizvođači pjenušaca i AWMB taj cijeli pravilnik, koji je u fazi finiširanja, namjeravaju u tijeku ove godine progurati u austrijski vinski zakon.

Prema strukovnim kućama koje vode statistiku vezanu uz potrošnju i potražnju, pripadnost proizvoda nekoj regiji postala je iznimno važna. Rezultati istraživanja govore da je danas regijska pripadnost proizvoda za kupca važnija i od toga je li dobiven ekološkim načinom! Da bi pjenušac mogao službeno nositi oznaku Austrian Sparkling Wine, što nije sinonim od Sekt hergestellt in Österreich, 100 posto baznog vina mora biti proizvedno u Austriji od sorata tipičnih za pojedina austrijska područja.

Mogli bismo ne samo u kategoriji kvalitete nego i u kategoriji iskrenog domoljublja iz ovoga svega i mi mogli naučiti.■

SuČ – 01/ 2015

Burgenland/AUSTRIJSKA ISKUSTVA i DRAGULJI GRADIŠĆA

UZ ULAZAK HRVATSKE U EUROPSKU UNIJU OBIŠAO SAM NEKOLIKO INOZEMNIH VINORODNIH PODRUČJA, MEĐU PRVIMA ONO UZ NAJVEĆE EUROPSKO STEPSKO – NIUZALJSKO ILI NEŽIDERSKO JEZERO, TAMO GDJE SU OSTACI ALPA NA PRIJELAZU U PANONSKU REGIJU

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Sredina 2013. za Republiku Hrvatsku službeno je označila veliku prekretnicu: ušli smo u Europsku Uniju, što nam je donijelo i neka nova pravila ponašanja, ali nove mogućnosti. Iako smo zemlja s tradicijom u vinogradarstvu i proizvodnji vina dužom od 2000 godina, tek u novije vrijeme krenuli smo s ozbiljnijim nastojanjima da nas svijet prepozna i prizna i po dobroj plemenitoj kapljici. Danas je to važnije nego što je bilo valjda ikad prije, jer konkurencija etiketa u svijetu je velika, ali i jer je u modernome društvu Bakhov nektar postao nešto što je mnogo više od proizvoda namijenjenoga da se prodaje tek kao piće samo za sebe. Vino je fenomen koji, kao što lokomotiva vuče vlak, i izvan segmenta uzgoja grožđa, proizvodnje vina i jednostavne trgovine vinom pokreće cijeli niz gospodarskih aktivnosti, prvenstveno onih nazočnih u neobično obuhvatnoj i višeslojnoj te profitabilnoj – stoga danas u svijetu i jednoj od najznačajnijih! – privrednoj grani kao što je turizam.

Uz ulazak Lijepe naše u EU krenuo sam malo po Europi, u znane vinske zemlje, i u svjetski čuvena vinorodna područja, a i u svjetski glasovite podrume. Pa, da vidimo što se tamo događa s vinom i oko njega.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Vinorodni dijelovi Austrije smješteni su na istoku zemlje, uz državnu granicu sa Češkom na sjeveru, Slovačkom na sjeveroistoku, Mađarskom na jugoistoku i Slovenijom na jugu. Najviše hektara je u Donjoj Austriji (Niederösterreich), tu su, uz rijeku Dunav, glasovita vinogorja Kamptal, Kremstal i Wachau, zatim Traisental, pa Wagram i Weinviertel, druga po veličini vinska regija je Gradišće odnosno Burgenland. Na sjeveru Gradišća, uz Niuzaljsko ili Nežidersko jezero, vinogorje je Neusiedlersee. Uz taj sjeverni dio Gradišća drže se Thermenregion, Carnuntum i Beč. Dio Gradišća u sredini zvan je MittelBurgenland (Srednje Gradišće), a dio na jugu SüdBurgenland (Južno). Uz granicu s Južnim Gradišćem je Štajerska, koja se dijeli na WestSteiermark (Zapadnu), Süd-ostSteiermark (jugoističnu) i SüdSteiermark (južnu), taj predio je uz samu državnu granicu sa Slovenijom

Za prvo odredište izabrao sam Austriju i njenu vinorodnu pokrajinu Burgenland. Burgenland stoga što ima doista sjajna vina, od bijelih i crnih pa do visokih slatkih predikata, ali i zato što je Gradišće i povijesno vezano za Hrvatsku. A Austriju ne samo iz razloga što nam je zemljopisno blizu, nego i zbog stoga što se neposredno uoči ulaska u EU ona što se tiče internacionalne razine tržišta vinom nalazila u sličnoj situaciji kao mi sada.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Burgenland, Gradišće, oko 14.000 hektara pod trsjem

Potrošnja vina u Austriji počivala je na domaćoj produkciji, a Austrija, u ono vrijeme još uvijek na neki način i s teretom velike vinske afere sredinom osamdesetih godina ali i s proizvodnjom debelo orijentiranom na kapljicu za tipičan tadašnji austrijski ukus (laganije, svježe, kiselkasto-slatkasto, nekomplicirano, za piti na količinu), strahovala je od mogućih teških posljedica po svoju vinsku branšu kad padnu granice i kad na domaće tržište počnu stizati vina odasvud pa i po povoljnijim cijenama od onih domaćih, s druge strane strahovanja su bila vezana i uz tadašnji nivo sposobnosti Austrije da svojim vinom uspješno prodre na druga tržišta.

Crni scenariji koje su najavljivala spomenuta strahovanja nisu se ostvarili: Austrija je od internacionalno u vinskome smislu anonimne zemlje upravo nakon što je ušla u EU postala jedna od najcjenjenijih vinskih zemalja svijeta!

Brojke s kojima je u ožujku 2013. izašao Statistički zavod Austrije govore i o novom rekordu ostvarenome u austrijskoj vinskoj branši u financijskome smislu u 2012. godini. Ukupni opseg austrijskog izvoza vina dosegnuo je 47,4 milijuna litara, a vrijednost izvoza 132,2 milijuna eura, što je u obje grupe porast od oko pet posto u odnosu na prethodnu godinu. Ovaj najnoviji financijski uspjeh Austrijanci vide kao rezultat bitnog smanjenja izvoza otvorenoga vina te istodobno i bitnog povećanja izvoza buteljiraniih vina, koja, dakako, imaju višu cijenu, pa se eto lijepo pokazalo da se i s ukupno manjom količinom vani plasiranih litara može ostvariti osjetno bolji prihod.

U 2002. godini, dakle prije jednog desetljeća, Austrijanci su izvozili oko 55 milijuna litara vina u bačvama, tj. rinfuzi, a tek 19,5 milijuna litara vina u buteljama, ukupno je to bilo oko 75 milijuna litara. Izvoz rinfuze bio je tada gotovo triput veći od izvoza vina u butelji. Međutim desetljeće poslije, znači u 2012. godini, oni su izvezli ukupno gotovo 30 milijuna litara manje nego 2002., ali je odnos rinfuza-butelja znatno izmijenjen nauštrb rinfuze: čak 40 milijuna litara išlo je u inozemstvo kroz butelje, a samo 7,4 milijuna litara rinfuzno. Značajno su se odmaknuli od kategorije jeftinoga proizvoda i uspjeli su se na međunarodnome tržištu pozicionirati u grupi proizvoda s dobrim odnosom između kakvoće i cijene. Dosegnuli su prosječnu cijenu od gotovo tri eura i sad se guraju u cjenovni rang između tri do šest eura. Povećanje količina izvezenih butelja i stečena visoka reputacija na vrlo važnim europskim tržištima kao Njemačkoj, Švicarskoj, i Nizozemskoj, ali i na tržištu SAD, sada im, kako kaže Willy Klinger, direktor organizacije Austrian Wine Marketing Board (Austrijski ured za vinski marketing), uvelike pomažu i u poslovanju s dosta teškim tržištima kao što su Japan, te otvarajuća mnogoljudna perspektivna Kina.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Willy Klinger, direktor Austrian Wine marketing Boarda

DISTRICTUS AUSTRIAE CONOTROLLATUS
Austrijski proizvođači marljivo su kroz proteklih desetak godina dizali kakvoću svojih vina, nastojeći maksimalno zadržati naglasak na tipičnosti kapljice po područjima ali na način da istodobno vina budu organolepotikom prihvatljiva internacionalnom potrošaču. Da bi bolje istaknuli svoja vinogorja i uža područja, Austrijanci su uveli novu apelacijsku oznaku DAC – Districtus Austriae Controllatus, bitnu s marketinškog stanovišta jer kroz nju se u prvi plan stavlja geografsko područje, koje imaju samo oni, a ne sorta, koju može imati svatko i svugdje. Apelacija Districtus Austriae Controllatus (DAC), koja označava kvalitetno vino iz specifičnih područja, ograničena je samo na najtipičnija vina dotičnog predjela, a postoji u varijanti classic, u koju spada kapljica srednjega tijela i s naglaskom na voćnosti, te reserve, dakle ambicioznije proizvedeno tipično vino kraja, sa snažnim tijelom i s velikim potencijalnom za odležavanje. Vina označena s DAC ne trebaju na etiketi nositi naziv sorte, dovoljan je samo naziv područja odakle su, a, kao primjerice u Burgundiji, za svako područje točno je određeno koje sorte su u pitanju.

Austrijanci su se odlično organizirali u marketingu. Jedna od svakako ključnih osoba u austrijskom vinskom marketingu upravo je spomenuti Willy Klinger, s kojime smo porazgovarali o nekim austrijskim iskustvima vezano uz svojedobni ulazak Austrije i EU te vezano i uz sadašnje stanje austrijske vinske industrije u poslovnome smislu.

Zamolio sam Willyja Klingera da ukratko predstavi vinogradarsko-vinsku Austriju. Evo što je rekao:

– Vinogradarska Austrija nalazi se u pojasu nešto svježije klime, između 47 i 48 sjeverne paralele, njena vinorodna područja su, u odnosu npr. na glasovite francuske vinske centre Beaune u Burgundiji i Reims u Champagnei, upravo na geografskim širinama između ta dva grada. Tla su, ovisno o pozicijama, vulkanska i kamenita, zatim s dosta loessa odnosno prapora, pjeskovita i ilovasta.. Usporedi li se to geografski s drugim znanim europskim vinskim centrima, može se kazati da je vinogradarski dio Austrije smješten između burgundijskog Beaunea i šampanjskog centra Reimsa. Austrijski vinogradi nalaze se na istočnome dijelu zemlje, uz granicu sa Češkom na sjeveru pa Slovačkom i Mađarskom na krajnjem (sjevero- i jugo-) istoku, i Slovenijom na jugu. Tla su, ovisno o pozicijama, vulkanska i kamenita, zatim s dosta loessa odnosno prapora, pjeskovita i ilovasta. Austrija ima oko 46.000 hektara vinograda, 20.000 uzgajivača grožđa na svakoga od kojih, gleda li se u prosjeku, otpada oko 2,26 hektara vinograda. Posjedi i jesu uglavnom površinski mali i po tome smo, barem kako sam čuo o situaciji kod vas, dosta slični Hrvatskoj. U Austriji oko 6500 pogona buteljira vino, u kategoriji kvalitetnoga. Proizvodnja vina godišnje u meteorološki normalnoj godini kreće se oko 2,5 milijuna hektolitara. Izvozimo nešto manje od 50 milijuna litara, a toliko vina i uvozimo, potrošnja se kreće oko 2,5 milijuna hektolitara, dakle račun je izravnan.

Gdje se najviše troši austrijsko vino?

– Od količine koja ostaje u Austriji oko 41 posto popije ga se po restoranima, dakle u segmentu ugostiteljstva, 31 posto produkcije konzumira se u austrijskim kućanstvima, gastarbajteri ga popiju nešto više od pet posto. Najveća vanjska tržišta su Njemačka, sa 32,6 milijuna litara od čega ostvarujemo prihod od 71,8 milijuna eura, Švicarska sa 2,4 milijuna litara i s realiziranih čak 14,9 milijuna eura, SAD s 1,7 milijuna litara i sa 7,6 milijuna eura, slijede Nizozemska s 1,2 milijuna litara i 4,7 milijuna eura, Švedska sa 0,8 milijuna litara litara i 3,6 milijuna eura, Velika Britanija s 0,3 milijuna litara i s 2,3 miliuna eura, te Finska sa 0,4 milijuna litara i s dva milijuna eura prihoda.

Najraširenija sorta u Austriji je Veltlinac zeleni odnosno Grüner Veltliner. Slijede, od domaćih, Neuburger, pa Zierfandler, Rotgipfler, Veltlinac crveni, Zweigelt, Frankovka, Lovrijenac i Blauer Wildbacher. Oko 30 posto vinograda u Austriji pokriva Veltlinac zeleni. Od internacionalnih kultivara tu su, kao najzastupljeniji, Rizling rajnski, Sauvignon Blanc, Muškat žuti ili Muskateller, Pinot bijeli, Chardonnay, Pinot crni.

Po riječima Willyja Klingera, oko 20 posto austrijske poljoprivrede je na kolosijeku organske produkcije, a od toga u kontekstu vina riječ je o gotovo 10 posto, zatim, nekih 75 posto je u sustavu integrirane proizvodnje dakle s minimumom intervencija. Najveći prinosi kreću se oko devet tona po hektaru odnosno do najviše oko 65 hl po hektaru. Klinger ističe kako Austrijanci proizvode većma manufakturno, autentično, obiteljski, s karakterom, dok je aktualni svjetski trend, koji nameću velike kompanije i iz velikih zemalja, prvenstveno komercijalni, industrijski, tehnički odlično odrađeni ali i dosta unificirani proizvod. Upravo taj prirodi prijateljski uzgoj te vina s tipičnošću i s karakterom daju na tržištu vrlo dobar vjetar u leđa austrijskome vinu, dodaje Klinger. I napominje kako austrijsko vino obilježava sedam elemenata a to su tlo, klima, sorte, kultura prema tome piću, ljudi koji se vole veseliti uz vino, briga za prirodni okoliš, te velike mogućnosti sljubljivanja vina s jelima raznih kuhinja.

AUSTRIAN WINE MARKETING BOARD
Već spomenuta marketinška organizacija Austrian Wine Marketing Board, kojoj je eto Klinger na čelu i koja u energičnom radu na promociji austrijskoga vina koristi svaki detalj što ga smatra komparativnom prednošću, vrlo je dobro umrežena, snažna i učinkovita. Izvori financiranja dolaze s više strana. Evo i strukture vlasništva AWMB-a:
Vlasnici Austrian Wine Marketing Boarda su vinska industrija s 50 posto udjela, i regijske vlasti s 50 posto. Konkretno, prvih 50 posto vlasništva podijeljeno je na 25 posto koji otpada na Poljoprivrednu komoru i na 25 posto koji otpada na Gospodarsku komoru Austrije. Što se tiče regijskih vlasti, vlasništvo je raspodijeljeno ovisno o veličini površina pod trsjem. Pokrajine Donja Austrija i Burgenland kao najveća austrijska vinorodna područja drže po 15 posto udjela, a Štajerska i grad Beč po 10 posto. Proračun AWMB je oko osam milijuna eura, s time da 3,3 milijuna eura osigurava vinska industrija, konkretno vinogradari/vinari sa po 55 eura po hektaru godišnje, te proizvođači vina/ otkupljivači grožđa sa po 1,1 euro po hektolitru proizvedenoga vina, zatim 3,3 milijuna eura godišnje osiguravaju regijske vlasti, a 0,7 milijuna eura daje država Austrija, isto toliko dolazi iz fondova EU.

– Austrija, koja – naglašava Willy Klinger – kao mala zemlja ne može konkurirati s velikim količinama vina ali na tržištu se u globalnoj konkurenciji s količinski velikim igračima može uspješno nositi s manjim serijama karakternih i tipičnih vina, osobito mnogo polaže na marketing vina, a on se uvelike, osim na kakvoći i karakternosti te geografskoj pripadnosti proizvoda, bazira i na tipičnoj lokalnoj hrani, tradiciji, kulturi, na pružanju edukacije vezane uz vino, zatim na tijesnoj suradnji s domaćim ali i utjecajnim inozemnim medijima javnog informiranja. Mi općenito u Austriji volimo živjeti u lijepom i uređenome okruženju, a kad govorimo o vinu želimo i da ambijenti u koje pozivamo u goste na čašicu budu dotjerani, posebni. Naročito se trsimo da podrumski kompleksi budu ne samo suvremeno opremljeni radi kvalitetnije proizvodnje vina, nego i da se ističu i u segmentu arhitekture, a i da se sadržaji u njima, tj, uređenost, dekoracije, namještaj pa i programi poput wellness i spa, lijepo uklapaju u današnje shvaćanje visoke kakvoće življenja. Ovakav pristup stvara jaki magnet za turističke posjete, za vinski turizam.

————————————————————————————

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Središte edukacije: Weinakademie Österreich, Austrijska vinska akademija u gradiću Rustu

Schuller i mi

Voditelj MW Josef Schuller u razgovoru s nama u dvorištu Akademije

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Dr. Josef Pepi Schuller MW, prvi austrijski Master of Wine. Diplomu je stekao 1998. godine. Schuller je Gradišćanac i izvrsno govori hrvatski, to je gradišćanski hrvatski s nizom izraza koji se u modernome hrvatskome više i ne rabe

AUSTRIJSKA VINSKA AKADEMIJA – Ustanova za edukaciju o vinu utemeljena je u Rustu 1989. godine kao Gradišćanska vinska akademija, Weinakademie Burgenland, tek potom postala je Austrijskom vinskom akademijom. Godišnje se u njoj održi oko 850 seminara, koje, kaže mi direktor/voditelj Josef Schuller MW, pohodi oko 17.000 osoba željnih znanja o vinu, bilo iz profesionalnih razloga, jer se npr. bave trgovinom vinom, ugostiteljstvom, bilo iz privatnih hedonističkih razloga.
Start je s baznim tečajevima, slijede napredni, i tako se, polažući više razine, dolazi do diplome Vinskog akademika (Weinakademiker). Austrijska vinska akademija tijesno surađuje s ustanovom Wine & Spirits Educational Trust iz Londona, kao i s Institutom Masters of Wine, tako da su njeni tečajevi priznati kao dobra osnova za osvajanje titule MW.
Austrijska vinska akademija na partnerskoj osnovi surađuje po pitanju seminara ali i održavanja određenih vinskih manifestacija s palačom Coburg (Palais Coburg). Vlasnik palače Coburg je Nijemac Pürringer, koji je za direktora angažirao eksperta Franka Smouldersa. U podrumu Palače, čujem, postoji vina u vrijednosti oko 25 milijuna eura! Akademija surađuje i s vinogradarsko-vinarskom školom u švicarskome Wädenswillu.
Tečajevi do titule Master of Winea odvijaju se u Londonu, Bordeauxu i Rustu. Cijena tečaja u trajanju od tjedan dana npr. na temu najboljih svjetskih vina i s naslovom Fine & Rare Vein Course stoji oko 6000 eura. Jedan od polaznika toga tečaja je i iz Hrvatske! Trošak pak nauka do diplome MW a koji u prosjeku traje nekih četiri do pet godina i u tijeku kojega treba i dosta putovati svijetom, penje se i do 30.000 eura! ∎

—————————————————————————-

Vrlo je važno navedeno opredjeljenje Austrijanaca prema edukaciji vezanoj uz vino, naime što je potrošač educiraniji veći su izgledi da troši vina više kakvoće i skuplja. Austrijanci su utemeljili Vinsku akademiju, sa sjedištem u gradiću Rustu na obali Niuzaljskog jezera u Burgenlandu, povezali su se s engleskim WSET-om (Wine and Spirits Educational Trust) i Institutom Masters of Wine, tako da se dio edukacije odvija i kod njih. Interes za prohađanjem je velik, kroz seminare uvijek postoji velika mogućnost jače prezentacije primjera i kroz austrijske uzorke i austrijska vinogorja, jedno s drugim odlična je promidžba i vina i kraja, pa u konačnici i zemlje. Edukacija inače ide od osnovnog tečaja prema naprednome 1, pa prema diplomi WSET, zatim do titule Vinskog akademičara (WeinAkademiker) i na kraju do titule Master of Wine.

I još nešto: AWMB, razmišljajući slojevito poslovno, pobrinuo se i za proizvode suvenirske i praktične vrijednosti, poput majica, kišobrana i nekih drugih predmeta na kojima je dakako obvezno, negdje jače a negdje diskretno decentno, otisnut znak austrijskoga vina te koji se daruju ali i prodaju, pa se eto s tima koji se prodaju ostvaruju dva efekta: promidžba i zarada od plasmana predmeta…

Kao rezultat svega, Austrijanci bilježe porast svojega (vinskoga) turizma, podaci vele da je od 1995. do 2008. narastao za 1,2 posto. Od ukupnog broja turista u Austriji najviše onih vinskih je upravo Austrijanaca, slijede Englezi, pa Amerikanci, Mađari, Nijemci, Nizozemci, Talijani, Švicarci Francuzi, Česi, Rumunji, Danci i Belgijanci…

ŠTO NAM JE ČINITI?
Pitam Willyja Klingera kakvi su njegova razmišljanja i preporuke na temelju austrijskih iskustava, o čemu mi sada kad smo u EU trebamo jače voditi računa.

– Ako to već nije učinjeno, zasigurno valja najprije napraviti inventuru u branši kod kuće, i razmotriti aktualnu situaciju oko vina i oko tržišta vani. Vinski svijet jače se promijenio u posljednjih 30 godina nego u tisuću godina prije toga. Može se govoriti općenito o eksploziji kakvoće. U tehničkome smislu kvaliteta svih vrsta vina drastično se poboljšala. Enolozi, winemakeri dobili su iznimno mnogo na važnosti. Proizvođači su sve profesionalniji, ništa se više ne prepušta slučaju. Francuska više nije jedini lider. Snažno su se kakvoćom i uspješnosti na tržištu izdignuli Talijani, tu su i Španjolci. Pojavilo se dosta zemalja-novih proizvođača vina, sve značajniji igrači na tržištu su zemlje Novoga svijeta. Konkurencija na tržištu sve je žešća. Otvorila su se nova tržišta. SAD su se vinule među tri do četiri najvažnija tržišta na svijetu. Treba nešto naučiti i iz primjera Australije, koja je svojedobno naglo počela bilježiti sjajne uspjehe u izvozu, to je dalo poticaje za novu, jaču sadnju vinograda ali onda su nastupili problemi s plasmanom, dakle nužno je biti razuman i dugoročno razmišljati te donositi odluke na temelju dobro proanaliziranih okolnosti i predviđenih trendova.

Klinger se osvrće i na način distribucije, plasmana:

– Promjene se bilježe i u načinu distribucije i prodaje vina. Supermarketi nude ne više samo jeftino, nego i sve bolja i na polici skuplja vina, zahvaljujući obogaćenju ponude još i na bazi pažljivije selekcije uspjeli su i znatno povećati prodaju kapljice. Diskontne prodavaonice također već prodaju vina i s višim cijenama. Vinoteke kao specijalizirani dućani profilirale su se prvenstveno kao ponuđači visokokvalitretnih vina. Izravna prodaja vina na vinskome posjedu vrlo je važna za napredak vinskog turizma. Proizvođači vina uvelike se udružuju u manje interesne skupine radi bolje promidžbe vina svojega područja. Osjetno se razvila prodaja vina putem interneta. U sve većem broju ugostiteljskih objekata buteljirano vino nudi se i na čašu. Što se tiče ponašanja potrošača, valja biti svjestan da se smanjila potrošnja vina u većini zemalja tradicijskih proizvođača plemenite kapljice, zatim da se nakon perioda jagme za crnim vinom, poslije one čuvene američke TV-emisije French Paradox, u posljednje vrijeme eto sve se više traži bijelo vino. U konzumaciji sve šire se s prijašnjeg običnog pijenja prelazi na kušanje. Ne znači to nužno da se u konačnici popije bitno manja količina, ali kušanje je nešto što ima priču i može ga se svrstati u domenu određenog edukacijsko-zabavnog programa realizacijom kojega je ponuđaču moguće zaraditi više a potrošač dobije veće zadovoljstvo. Valja svakako voditi računa i o tome da potrošač može biti i nevjeran i da se lako prebacuje s neke etikete na drugu i s nekog proizvođača na drugoga. Vino je postalo dio stila i kulture življenja, lifestylea, vino je orestižan dar, Wine & Dine isprofiliralo se kao znak određene rafiniranosti, i imućnosti. Budući da je vino u društvenom životu steklo vrlo visoki image, budući da je ponuda golema i za sve je ukuse i afinitete, budući da je zemalja kao tržišta i poprišta konzumacije vina kao i naroda i narodnosti mnogo, logično je da se morao razviti i novi način komunikacije vezano uz vino, dakle bitne su dobro osmišljene pa i učestale prezentacije i to po mogućnosti uvijek na jeziku koji šira sredina gdje se vino prezentira razumije. Danas se i u segment vina debelo ugurao engleski kao univerzalni jezik. U novije vrijeme upravo britanski i američki mediji dominiraju komunikacijom na temu vina. Veliku ulogu u komunikaciji igraju specijalizirani mediji koji daju ocjene vinima, kao i posebne knjige-vinski vodiči.

————————————————————————-

11 ŽENA i NJIHOVA VINA i RWB – U komunikaciji i plasmanu vina važni su zajedništvo i dobro osmišljeni nastupi. U Austriji je priličan broj manjih udruga osnovanih na temelju određenih poveznica među proizvođačima, bilo da je riječ o renomiranim vinarima (Renomierte Weingüter Burgenland), bilo da je riječ o istomišljenicima u filozofiji produkcije i nekom vinogorju odnosno još užem području na koje se kani skrenuti pažnja i čije se specifičnosti nastoje učinkovitije prenijeti javnosti (Pannobile, Leithaberg…), bilo da je riječ o tome da su žene htjele pokazati kako se one bave vinom i kako mu pristupaju i u plasmanu, pa tako postoji, na razini cijele Austrije, udruženje 11 žena i njihova vina. U tom udruženju je i Heidi Schrock iz grada Rusta, enologinja školovana u Austriji, Njemačkoj i Južnoj Africi, posjednica 10 hektara vinograda.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Heidi Schröck (70 posto bijelih i 30 posto crnih vina) dozrijeva kapljicu i u bačvama od bagrema

Među članovima pak udruge Renomierte Weingüter Burgenland (RWB) posjed je Feiler-Artinger iz Rusta. Od starijih generacija vodstvo nad njime preuzeo je mladi Kurt Feiler. Feiler-Artingeri obrađuju 28 hektara vinograda, opredijelili su se za biodinamski uzgoj, a u trsju im pomaže sve traženiji stručnjak sa vinogradarstvo Marco Simonit iz Furlanije. Feiler-Artingeri nude dvije trećine crnoga i trećinu bijeloga vina, od bijelih sorata najviše imaju Pinota bijeloga, Chardonnaya i Graševine.

Kurt Feiler veli da bi se rado proširio još za koji hektar, međutim teško je naći dobar teren. Nije više problem zabrane sadnje i težnja EU da poticajima vinogradarima da iskrče lozu smanji viškove vina, sada je riječ o tome da se vinogradi smiju saditi isključivo na tipičnim i tradicijskim vinogradarskim pozicijama, a takve su manje-više sve već zauzete. Europska Unija više ne želi trošiti novac na sječu vinograda, nego želi u fondovima imati što više novaca za promidžbu vina na tržištima trećih zemalja. ∎

P4090093Kurt Feiler

Kurt Feiler, Feiler Artinger

———————————————————————————-

NOVE OZNAKE
Specijalizirani mediji za eno-gastronomiju postoje već dugo, kao i knjige vinski vodiči, i dobar dio potrošača u svijetu već se i dosta naučio o vinima, postao je i zahtjevniji u izboru, reći će Klinger

– S obzirom na načine proizvodnje ali i na spomenutu veću zahtjevnost konzumenata u odnosu na prije, sve više do izražaja dolazi dioba između tzv. industrijskih vina, tj. komercijalno dizajniranih vina napravljenih ponajprije u podrumu i tako da se svide na prvu loptu i privuku široki krug kupaca, i one tzv. izvorne kapljice za koju se može reći da je vino terroirea. Na jednoj su strani velike kompanije, a na drugoj obiteljske manje vinarije. Vina prvih odišu uglavnom uniformiranošću, a ona ovih drugih individualnošću. Brend je suprotstavljen porijeklu. Dominacija jakih brendova vidljiva je u supermarketima. U novije vrijeme kao odgovor na industrijalizaciju proizvodnje snažno jača pokret za proizvodnju vina terroirea, organskih i tzv. prirodnih vina. Potrošači, koji vole saznati o zdravlju, pa dakako i o tome kako vino utječe na zdravlje, u sve većoj mjeri postaju zabrinuti zbog raznih doduše zakonom dopuštenih ali ipak ne baš i za organizam zdravih aditiva koji se koriste u proizvodnji hrane i vina, u dobroj mjeri priklanjaju se upravo proizvodima za koje smatraju da su realizirani uz prirodi prijateljski uzgoj i prikladniji za očuvanje zdravlja.

Willay Klinger osvrnuo se i na promjene u strategiji EU vezano uz vino, na nove propise i na posljedice toga za marketing.

– Europska Unija obuhvaća gotovo polovicu ukupne svjetske površine pod trsjem a u svjetskoj produkciji vina sudjeluje sa oko 65 posto, u globalnoj potrošnji pak drži oko 57 posto. U ovome trenutku na EU otpada oko 70 posto svjetskog izvoza vina. Europska strategija u općenito poljoprivredi odmah nakon drugog svjetskog rata bila je osiguravanje dovoljno hrane, a da bi se to postiglo bilo je nužno široko pomaganje proizvodnji, dakle favorizirale su se količine. A potom je, kad su se pojavili viškovi, bilo nužno otkupljivati ih radi stabilizacije cijena i radi održavanja sigurnosti glede prehrane. I vinsko tržište odmah nakon 1945. trebalo se, dakako, stabilizirati, to nije trajalo dugo. Proizvodnja je hitro rasla, da zadovolji rastuću potražnju. U osamdesetim godinama međutim potražnja je počela opadati. Zakonskih ograničenja vezano uz sadnju vinograda nije bilo. Potom, kako je potražnja jače opadala i pojavljivale su se sve veće i zabrinjavajuće zalihe vina, krenulo se otkup tih viškova vina i u destilaciju, ali destilacija se pokazala preskupom da bi se na njoj i ostalo, te su počele zabrane sadnje i startalo se s poticajima za krčenje vinograda. Najnovija strategija EU je da se proizvođači vina osposobe da sami prežive na tržištima EU i u svijetu, u tom smislu predviđeni su paketi učinkovitijih zakonskih mjera koje je pri čitanju lakše razumjeti, te osiguravanje sredstava za ofenzivnu promidžbu posebice na trećim tržištima. Tendencija je njegovanje najboljih europskih tradicija u proizvodnji vina i jačanje uloge vinskog sektora u socijalnom i ambijentalnom smislu u ruralnim prostorima, radi njegova općeg ekonomskog uzdizanja. Zadatak Fondova je da poticajima, uz međunarodnu promidžbu kvalitetnih proizvoda, pomažu realizaciju korisnih i naprednih inovacija u poljoprivrednoj proizvodnji i produkciji hrane, kao i razvoj ruralnih prostora i deverzifikaciju gospodarske djelatnosti u ruralnim prostorima s ciljem da se bolje parira svjetskoj konkurenciji te da se bolje udovolji potražnji potrošača.

U tome smislu, dakle stavljanja naglaska na određeno proizvodno zemljopisno područje, bilo je i uvođenje novih oznaka.

– Što se tiče stila u smislu sadržaja neprovreloga sladora, kao suho vino može se označiti ono sa do 9 g/l neprovreloga šećera, kao polusuho ono čak sa do 18 g/li ostatka sladora, kao poluslatko ono sa do 45 g7l sladora a kao slatko ono s više od 45 g/l sladora. Zaštićena oznaka izvornosti odnosno Protected Designation of Origin (PDO) pokriva poljoprivrede proizvode i prehrambene artikle i pića koji su proizvedeni u određenom zemljopisnom području uz uporabu za dotični proizvod propisane, na pravilniku bazirane tehnologije. Zaštićena zemljopisna indikacija ili Protected Geographical Indication (PGI) pokriva poljoprivredne proizvode i prehrambene arktikle i pića koji su tijesno vezani uz određeno zemljopisno područje s time da se najmanje jedan dio u procesu produkcije odvija u dotičnome kraju. Oznaka Zajamčeno tradicijski specijalitet ili Traditional Speciality Guaranteed (TSG) treba istaknuti tradicijski karakter proizvoda, bilo što se tiče njegova sastava, bilo oblika produkcije.

Novi Zakon o vinu EU predvidio je sljedeće oznake: vino bez navoda porijekla, vino sa zaštićenom zemljopisnom indikacijom ili Protected Geographical Indication (PGI) i vino sa zaštićenom izvornosti odnosno Protected Designation of Origin (PDO). Austrija je na tragu tog EU-zakona u svojemu Zakonu o vinu prihvatila oznake Wein za vino bez navoda geografskog porijekla, zatim Landwein, što odgovara EU Protected Geografical Indication (PGI), te Qualitätswein, odnosno kvalitetno vino, što odgovara EU zaštićenoj oznaci izvornosti odnosno Protected Designation of Origin (PDO) – kazao je Willy Klinger.

Protected designation of origin ZOIProtected geographic indication PGITraditional specialty guaranteed TSG

I prepustio nas da se u neke stvari i sami uvjerimo na licu mjesta.

SJAJNI JURIS
Obišao sam, kao što je navedeno u uvodnome dijelu, nekoliko vinskih posjeda u Burgenandu, a sve je bilo u suradnji s AWMB. Na putovanje smo pošli kolege Vito Andrić, koji piše za Večernji list, Ivo Kozarčanin koji piše za 24sata i ima svoj blog Bakusov sin, zatim Mario Meštrović, sommelier restorana Mon Ami iz Velike Gorice, i ja ispred Svijeta u čaši i svojeg bloga http://www.suhiucasi.wordpress.com

Sjajan doček i prijem te razgled i degustacija bili su na završetku našeg boravka u Gradišću, u Golsu kod kuće Juris Georga i Axela Stiegelmara. Bilo je to doista veliko finale tog lijepog trodnevnog boravka u Austriji. To je bilo zapravo i za očekivati, jer kuća Juris član je vrlo prestižne udruge gradišćanskih vinogradara/vinara Renomierte Weingüter Burgenland.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Axel Stiegelmar, podrum Juris u Golsu

Axel Stiegelmar, koji nas je dočekao vrlo srdačno, najprije je predstavio mjesto Gols što se nalazi uz desnu obalu Niuzaljskog jezera: u njemu živi oko 4000 stanovnika, unutar granica općine je 2000 hektara vinograda, većma na Parndorfskoj visoravni, na nadmorskoj visini od oko 150 metara i više. Područje spada u vinogorje Neusiedlersee. Vinogradarstvom i vinarstvom tamo se bavi oko 200 obitelji, 100 od njih finalizira vino i plasira ga u boci pod svojom etiketom. Bijele sorte su na ravnome dijelu i bliže jezeru te gdje se tlo sastoji uglavnom od ilovače, nazivaju je panonska ilovača, a crni kultivari su na obroncima brda. Na razini od nekih 150 do 180 metara raste Frankovka, a Pinot crni i Lovrijenac (Austrijanci i Nijemci kažu mu St.Laurent), na položajima su na visinama iznad Frankovke. Uz Ungerberg (brdo Unger), posebno kvalitetne pozicije na onome dijelu su Hochreit, Altenberg, Goldberg, Salzberg, Heide, Breitenteil, Gabarinza.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

U podrumu: Axel uz bednjeve, namjerno izabrane s manjim zapremninama, tako da se svaki vinograd i svaka sorta mogu lijepo posebno vinificirati

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Stiegelmar (desno) i enolog Tamaz Varga

Stiegelmarovi – obitelj u analima zapisana da se u Golsu bavi vinogradarstvom i vinarstvom još od 1571. godine, imaju nasade i na Ungeru, Hochreitu, Heideu, Breitenteilu i na Altenbergu. Trsje je sađeno gustoćom od 5000 do 6000 čokota po hektaru. Obrađuju 25 hektara, i to na prirodi prijateljski način dakle s eko-predznakom, a proizvode ukupno oko 150.000 boca vina. Većina je crnoga vina. Velika je paleta sorata: Chardonnay, Pinot sivi, Sauvignon, Muškat ottonel, Traminac mirisavi, a od crnih Zweigelt, Frankovka, Lovrijenac, Pinot crni, Cabernet sauvignon, Merlot, Syrah… Vrste vina: pjenušac rosé rađen od Lovrijenca klasičnom metodom i s minimalniom ležanjem na kvascu 36 mjeseci, mirna bijela i crna vina u kategoriji selekcija, te crna vina u kategoriji reserva, jedno je vino – Tricata, od Frankovke i rađeno tehnologijom amaronea, tu su i klasični desertni slatki visoki predikat (ledeno vino od Traminca) te slamnato vino (Strohwein, od na slami prosušivanog grožđa Frankovke)…

Stiegelmarovi inače imaju i posjed Juris Villa u mađarskome Badacsonyju na brdu s tlom vulkanskog porijekla uz obalu Blatnog jezera. Tamo uzgajaju Pinot sivi i Syrah.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Posebno interesantni bili su mi na kušanju kod Jurisa St.-Laurent 2009 i Georg cuvée 2009 od Lovrijenca i Pinota crnoga. Uz taj cuvée Juris ima i mješavinu Inamera od cabernet sauvignona, frankovke i merlota. Axelov otac Georg Stiegelmar bio je u Austriji prvi kreator vina od mješavine sorata, desilo se to 1986., a čini se da će ostati i zapisan kao prvi koji se u Austriji upustio u kreaciju vina (Tricata) od tamošnje sorte (Frankovka) i po tehnologiji amaronea talijanskog vinogorja Valpollicella kod Verone.

Podrum Juris u Golsu relativno je nov, vrlo moderan u arhitektonskom smislu i po uređenosti interijera, međutim ne i po baš svim uređajima koji prate suvremene takve građevine: on naime kao objekt nije opremljen air-conditionom, a gotovo da i nema pumpi. Izveden je tako da ima izvrsnu izolaciju, pa zimi u njemu nije nikad manje od 10 Celzijevih stupnjeva, a ljeti nikad više od 15 stupnjeva. Što se pumpi tiče, njih se ne vidi jer su projekt i realizacija podruma maksimalno omogućili korištenje sile teže. Prostora je u podrumu mnogo, što omogućava komotniji rad i, na kraju, bolji rezultat. Najbolja svoja vina Stiegelmarovi vinificiraju i dozrijevaju u drvu, imaju badnjeve, klasične velike bačve i barrique. Kušaonica – vrlo lijepo uređena, elegantna, topla. Čaše – Riedel!

Bazna vina počinju s maloprodajnim cijenama u podrumu od šest i sedam eura, kategorija iznad – selection je unutar sedam do 11 eura, reserve su od 24 do 27 eura, crni pinoti iz 2009. s najboljih položaja Unger, Hochreit, Heide i Breitenteil dosižu 30 eura po butelji, pjenušac je 12,5 eura, frankovka Tricata 2010 42 eura, ledeno i slamnato vino po 23 eura za bočicu od 0,375 lit.

Posjed Juris oko 60 posto svoje produkcije plasira u Austriji, a 40 posto izvoza ide uglavnom u zemlje Europske Unije, ponajviše u Skandinaviju.

Jedno od prvih pitanja Axelu Stiegelmaru bilo je, s obzirom na naš ulazak u Europsku Uniju, kakve je prednosti, koristi kuća Juris odmah osjetila kad se Austrija svojedobno priključila EU.

– Prva velika prednost bila je ulazak na golemo tržište, smanjenje i pojednostavljenje papirologije i znatno olakšan plasman u drugim zemljama. EU je, onda, davala i pomoć onima koji su htjeli reprojektirati vinograde, saditi bolje sorte i većom gustoćom po hektaru. S poticajima su se tu priključili i Republika Austrija i pokrajina Burgenland. Usijedila je i znatna financijska potpora za projekte vezane uz promidžbu austrijskoga vina na tzv. trećim tržištima – odgovorio je Axel Stiegelmar, koji je, inače iskustva u domeni vinogradarstva i enologije osim u Austriji stjecao u Njemačkoj, Bordeauxu, Kaliforniji, a kojemu danas u radu kao enolog i podrumar pomaže Mađar Tamaz Varga. Varga je, inače, prije nego li se priključio Jurisu duže vrijeme bio enolog još jednog austrijskog vinskog velikana iz Gradišća, Franza Weningera.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

U Golsu nas je na svom obiteljskom gospodarstvu Vinum Pannonia s ugodnim i vrlo pitkim do i nekim poprilično kompleksnim (crnim) vinima primio simpatični i dinamični, temperamentni Michael Allacher. Vrlo dobri Blaufränkisch 2011 Erofläcker, zatim Altenberg 2011 (lovrijenac 40 %, te merlot i cabernet sauvignon po 30 posto) i Zweigelt 2011 Salzberg

_______________________________

Wine travel Dworan Petra Stolba Klinger

Willy Klinger (desno), direktor Austrian Wine marketing Boarda, i  Christian Dworan, iz AWMB-a, u društvu s Petraom Stolba , direktoricom Austrijske turističke zajednice

OTKRIVANJE AUSTRIJSKOG VINA – Turisti otkrivaju austrjsko vino – od vinograda gdje loza sazrijeva milovana suncem, do podruma. Austrija u ukupnom svom turističkom sektoru, koji bilježi godišnje oko 131 milijun noćenja, u segmentu eno-gastro gostiju može se pohvaliti s više od dva milijuna noćenja godišnje, s time da je zanimanje za dolascima u porastu, čujem od Susanne Staggl  iz organizacije Austrian Wine Marketing Board (AWMB, austrijski vinski marketing).

Dva milijun vinskih noćenja u izravnoj usporedbi s 131 milijun ukupno ne izgleda mnogo, ali samo od te niše ostvareni promet vrti se oko pola milijarde eura, kaže Willy Klinger, glavni direktor AWMB-a.

Da bi se potaknulo turiste da u još većem broju obilaze austrijske vinorodne krajeve  Austrian Wine Marketing Board krenuo je s ljetom 2013. u vrlo opsežnu promocijsku kampanju za vinska područja. Prijedlozi za posjete Štajerskoj, Donjoj Austriji, Gradišću i Beču vabe s web-stranica www.austrianwine.com pod naslovom Wine & Travel (Vino i putovanja). Prilozi su na njemačkom i engeskom jezik, koji je postao univerzalnime, tako da su dostupni zaista svima. Wine & Travel povezuje ponajbolje austrijske vinske posjede s ponudom Turističkog saveza Austrije, ali i s najznačajnijim turističkim i gastronomskm vodičima. Detaljno prezentira područje, eno-gastro ponudu, lokalne  atrakcije, mogućnosti noćenja, cijene.

Spomenuta web stranica gostima omogućuje da s nje skinu fotografije koje ih zanimaju za uspomenu, ali omogućuje i primanje komentara gostiju međutim stvar ne ostaje na pasivnome načinu nego ide u aktivu: ako se primijeti da gosti sami signaliziraju neku atrakcijuu koja možda nije navedena na stranicama Wine & Travel od strane nositelja web-stranice, uvijek postoji mogućnost da se kreiraju novi prilozi, dakle stranice su podložne konstantnom širokom ažuriranju… ∎

___________________________

SLOBODNI TRGOVAČKI KRALJEVSKI GRAD RUST
Evo nas u Rustu, s lijeve i nama bliže obale Niuzaljskog jezera. Rust je grad roda i plemenite kapljice.

Sa 1900 stanovnika, jedan je od najmanjih austrijskih gradova. Rust se prvi put u pisanim dokumentima spominje 1317. Godine 1470. dobio je pravo slobodnog kraljevskog trgovišta a 1524. pak i pravo da na svoje vinske bačve stavi slovo R kao znak Rusta, s tim znakom bačve s vinom mogle su se prodavati u tadašnjem tamošnjem kraljevstvu a da na vino nije trebalo platiti carinske pristojbe. Godine 1681. stanovnici Rusta otkupili su od vladajućih slobodu, plativši je 60.000 guldena i sa 500 bačava zvanih Eimer (=cca 56 litara), ukupno je riječ o oko 30.000 litara vina od sorte Furmint (Moslavac) u kategoriji Ausbruch, po kojemu su u Rustu bili poznati. Od tada pa sve do danas kao znak sjećanja na ono vrijeme na tržištu postoji slatko desertno vino Ruster Ausbruch.

Piktoreskna jezgra gradića s mnogo građanskih kuća iz razdoblja od 16. do 19. stoljeća s renesansnim odnosno baroknim fasadama, te s grbovima i štukaturama kao ukrasima, zaštićena je Haškom konvencijom kao spomenički prostor, UNESCO je pak Rust zaštitio kao svjetsku kulturnu baštinu.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Jedna od zgrada s posebno lijepim pročeljem u Rustu

Od proljeća pa do jeseni Rust je vrlo posjećeno turističko mjesto. Niuzaljsko jezero na obali kojega se gradić Rust nalazi najveće je europsko stepsko jezero, s površinom od oko 320 četvornih kilometara. Jezero dijelom pripada i Mađarskoj. Duboko je oko 1,5 metar. Uz obale jezera gusta je trska čiji pojas ponegdje dosiže jedan a ponegdje čak i šest kilometara. To područje gnjezdilište je i stanište mnogih vrsta ptica. U vodi pak žive brojne ribe, a prvorazredni specijalitet na gradišćanskom tanjuru je smuđ (po njemački: Zander). Na vodi uz obalu jezera upravo kod Rusta brojne su drvene kuće (vodenice) za odmor. Postoje i kupalište, kao i marina za brojne jedrilice. Rust je, ma kako je mali, gradić s popriličnim brojem hotela i privatnih soba za noćenje.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Lijepu degustaciju u Rustu nam je priredio Harald Tremmel, koji obrađuje 10 hektara vinograda

U okolici Rusta vinogradi su – danas je tu nekih 450 hektara – s vrlo povoljnom klimom za uzgoj crnih sorata, ali i bijelih sorata od kojih će se proizvesti visoko-predikatna slatka desertna vina. Klima je panonska, zimi hladno i sa snijegom, a ljeti vruće. Jezero je svojom blizinom dobar je regulator temperature i vlage. Najesen kad je grožđe već zrelo, crne se sorte poberu a bijele se sorte ostavljaju i duže na trsu da ih zahvati plemenita plijesan što visokiom predikatima daje poseban i vrlo cijenjeni ton. Od bijelih kultivara tu su Graševina, Bouvier, Pinot bijeli, Chardonnay, Traminac, Sauvignon, Muškat žuti, Furmint odnosno Moslavac, a od crnih Pinot crni, Frankovka, Zweigelt , Lovrijenac, Cabernet sauvignon…).

U središtu Rusta u ulici glasovitog skladatelja Josepha Haydna nalazi se podrum Petera Schandla koji odmah iza ugla, u Hauptstrasse, uz Austrijsku vinsku akademiju te SeeHotel na obali, ima lijep Buschenschank-restorančić s vrlo okusnom hranom. Od vlasnika Schandla čujem da je strogo određeno da hrana koju nudi u loklu budu proizvodi i namirnice iz lokalne produkcije, nikako oni tko zna odakle i kupljeni s polica samoposluživanja.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Kuća s podrumom Petera Schandla

Za vinogradarski i vinarski dio sada je zadužen Paul Schandl, Peterov sin. Paul Schandl studirao je agronomiju i enologiju u Austriji, naukovao je i u Njemačkoj, na praksi bio u Južnoj Africi i na Novom Zelandu. Imao je prilike učiti na pravim mjestima i steći šire spoznaje o tome kako vino mora izgledati za zahtjeve modernog potrošača.

– Nisam išao u daleke zemlje da stvari samo kopiram i onda ih primjenim ovdje, nego da vidim što od toga što sam mogao vidjeti i naučiti mogu dobro kombinirati s najboljom praksom u našoj staroj Europi i dakako ovdje kod nas u Gradišću. Krenuo sam eko-kolosijekom tako da u vinogradu više ne rabimo herbicide, pesticide, umjetno gnojivo. Orijentirani smo na integriranu proizvodnju. U podrumu se klonimo u današnjoj enološkoj praksi uobičajenih aditiva i radnji, nastojim da sve bude prirodi što prijateljskije i da vino bude ne samo uredno i čisto nego da se u vinu osjeti ovaj naš terroir. Oprezan sam sa sumporima, u mojim vinima maksimum ukupnoga ne prelazi 100 mg/lit. Grožđe pažljivo selekcioniramo, u podrumu je apotekarska higijena, naša je njega brižna, vino duže odležava na kvascu i praktički mu ne treba sumpor sve do punjenja. Budući da želim da većina mojih vina doživi i duže godina ne samo u odličnoj kondiciji nego i na višem razvojnom stupnju, prigodom punjenja takvima predviđenima za čuvanje dodajem sumpora da vrijednosti slobodnoga budu između 30 i 40 mg/lit. Poslije punjenja vina još odleže neko vrijeme u boci kod mene u podrumu i tek onda idu van, a ja svakome kupcu rado preporučim da ne žuri s konzumacijom nego da bocu još neko vrijeme u prikladnim uvjetima skladištenja pričuva kod sebe – rekao je Paul Schandl, i dodao da Schandlovi posjeduju 15 hektara i proizvode oko 70.000 butelja.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Enolog Paul Schandl u kušaonici

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Veselo, za stolom Petera Schandla u rstoranu: slijeva su Peter Schandl, Mario Meštrović, Daniela Tomka iz AWMB-a, Ivo Kozarčanin, Vito Andrić i Paul Schandl

Kuća Peter Schandl proizvodi 60 posto bijeloga i 40 posto crnoga vina. Od ukupne produkcije oko 60 posto proda se na kućnome pragu, zasigurno zahvaljujući restoranu, a od izvezenih 40 posto dio ide u Njemačku, dio u Švicarsku, Belgiju, Finsku, SAD, a nešto i u Indiju i Kinu.

GUT OGGAU
Oggau je malo mjesto udaljeno nekoliko kilometara od Rusta. Tradicija vinogradarstva i vinarstva tu seže još u doba starih Rimljana, koji su upravo ovdje, kaže povijest, proizveli prvo crno vino u Austriji. Gut ili dobro ili posjed Oggau star je po godinama, ali mlad po sadašnjem vodstvu, a to su enolog Eduard Tscheppe, kojega je ovamo iz Štajerske dovela ljubav, i njegova supruga Stephanie Eselböck- Tscheppe, inače kćerka Waltera i Evelyne Eselböck, a Walter je jedan od najpoznatijih austrijskih kuhara i ugostitelja, on u Gradišću drži prestižni restoran Taubenkobel. Na Kvarneru Eselböckovi imaju vikendicu i često su kod nas, vidio sam da poznaju uglavnom sve vodeće naše vinare i proizvođače maslinova ulja, posebice one iz Istre, neke naše proizvode drži u ponudi u svom restoranu.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Gut Oggau: Walter i Evelyn Eselböck, Stephanie Eselböck Tscheppe i Eduard Tscheppe

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Enolog Eduard Tscheppe u podrumu Guta Oggau.Naravno, s revijom Svijet u čaši!

Kad stupite u dodir s vinima posjeda Gut Oggau već na prvi pogled neobično je što svako vino na etiketi nosi crtež druge osobe. Butelje poredane jedna do druge kao da prezentiraju jednu cijelu obitelj.

– Brinemo o 14 hektara vinograda, s trsjem starim između 30 i 40 godina. Opredijelili smo se za biodinamski uzgoj i u sustavu smo Demeter. Vina nastojimo proizvesti na najprirodniji mogući način. Radimo i maceracije bijelih sorata s alkoholnom fermentacijom. Sumpori u vinima su od 30 mg/lit slobodnoga pri punjenju do najviše oko 50 mg ukupnoga kasnije u butelji. Likovi na etiketama ne predstavljaju konkretno našu obitelj nego obitelj općenito, od mame i tate preko njihovih sinova i kćeri do unuka. Vina s likom mame Mechthild (bijelo) i tate Bertholdija (crno) rade se na starinski način kako je bilo nekad, ona od sinova i kćeri (Joshuari, crno; Wiltrude, slatko; Emmeram, misiravi traminac, Timotheus, bijelo) nešto su modernija, sposobna su i za duže čuvanje, a vina Theodora (bijelo), Winifred (ružičasto) i Atanasius (crno) najmlađa su, i piju se kao mlada – rekao je Eduard Tscheppe.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Butelje posjeda Oggau: likovi na etiketama svi zajedno kao da čine cijelu jednu obitelj

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

http://www.suhiucasi.wordpress.com