Archive | September 2017

MUNDUS VINI summer tasting 2017: DVA ZLATA i SREBRO ZA ILOK!

               SAALBAU NEUSTADT – Summer Tasting 2017 – AN DER WEINSTRASSE

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Svi degustatori u dvorani Saalbau gdje se odvijalo ocjenjivanje

HRVATSKI DOBITNICI MEDALJA VISOKOGA SJAJA SU JOŠ AGROLAGUNA i BADEL 1862, te KUTJEVO i AGROPRODUKT

Dok je većina međunarodnih ocjenjivanja pa i jačih promidžbenih internacionalnih manifestacja vezanih uz vino u prvome dijelu godine – s ciljem da se na ruku ide ponudi vezanoj uz proljetni početak i ljetnu kulminaciju turističke sezone, dotle ih je i nekoliko vrlo važnih od kraja ljeta do studenoga i starta božićno-novogodišnje šoping-groznice. Jedan od tih je prestižno ocjenjivanje Mundus Vini na prijelazu između kolovoza i rujna u gradu Neustadt an der Weinstrasse (Novigrad na vinskoj cesti) u njemačkoj pokrajini Palatinat (Pfalz). Osnovano 2001, već od 2004. sa nešto više od 3500 uzoraka, 2014. je prešlo 7000 prijavljenih etiketa i tada je odlučeno da se degustacije održavaju po dva puta po črtiri dana u godini, jednom u veljači a drugi put upravo krajem kolovoza i početkom rujna. Godine 2015. Mundus Vini imao je ukupno u dvama terminima gotovo 8500 uzoraka, 2016. prešao je 10.000 uzoraka, a 2017. je dosegnuo ukupno gotovo 10.500 vina! Gdje li je samo plafon?!…

Za ovu ljetnu degustaciju pristiglo je 4281 vino iz cijeloga svijeta pa i iz nekih zemalja koje bismo u vinskom kontekstu mogli nazvati egzotičnima. Od toga broja najviše je bilo mirnih vina – 3889 (crnih 2155, a bijelih 1518…), pjenušaca je dostavljeno 343, muzirajućih vina 36 a fortificiranih 33. Evo i rang-liste sudionika po državama: Italija je prednjačila je s 1165 uzoraka, slijedili su domaćini Nijemci sa 784, iza njih su bili Španjolci sa 752 vina, pa onda Portugalci sa 329 i Francuzi sa 313 uzorka. Iz Hrvatske je poslano 25 vina, iz Makedonije sedam, Bosne i Hercegovine, Slovenije i Srbije po šest, s Kosova pet. Evo i onih zemalja-sudionica koje inače teško povezujemo s vinskom produkcijom ali – vremena se mijenjaju: Belgija, Brunei, Danska, Kina, Poljska, Tajvan, Tajland…

Grafikon rasta Mundus Vinija od 2004. do 2017, kad su prijavljeni uzoraci dosegnuli ukupnu brojku od gotovo 10.500!

Među 164 degustatora-ocjenjivača iz 41 zemlje dvojica smo – mr. Franjo Francem, dopredsjednik Hrvatskog sommelier kluba, i ja ispred revije Svijet u Čaši, bili iz Hrvatske, troje kušača stiglo je iz Slovenije.

Žiri broj 9 u kojemu su uz mene bili Nijemac Bruno Hamm kao predsjednik, te Španjolac Santiago Castro Gonzales kao direktor poslovne udruge Consejo Regulador DO Toro, pa Nijemac dr. Claus Fischer, Portugalka Teresa Rosario, trgovkinja vinom, i Talijan Alberto Lusini iz vinske kuće Ferrari što pripada grupaciji Lunelli

Evo i tehničkih podataka vezanih uz ocjenjivanje koje se obavlja po skali do 100 bodova: na ocjenjivačkom listiću uz, klasično, redni broj uzorka i kategoriju vina dani su podaci o godištu berbe, sadržaju neprovrelog sladora po grupama do 4 grama, od 4 do 12, od 12 do 50 i od 50 g/lit naviše, a spomenuta je i sorta odnosno kod cuvéea sorta što dominira. Ocjenjivački listic na Mundus Viniju sastoji se od dva dijela, jedan je bodovni kakav poznajemo i kod nas, a drugi je opisni s ponuđenim pojmovima za svaku kategoriju vina u domeni mirisa, zatim – s kvadraticima i strelicom uzlazno – za označavanje intenziteta sklada, tijela i potencijala za odležavanje.

Ocjenjivački listić na Mundus Viniju: lijevo je tablica s bodovima, a desno je opisni dio

Poseban kutak predviđen je za signaliziranje raznih mana koje se najčešće javljaju u vinu, od one vezane uz čep i TCA do neugodnih sumpornih spojeva, hlapljive kiselosti, atipičnog starenja itd. Dakle vrlo ozbiljna priprema za vrednovanje uzorka međutim koju u realizaciji ocjenjivanja, rekao bih, i nešto koči, a to je po meni (ničim opravdana) ponekad i malo prevelika brzina posluživanja uzoraka (da se s radom završi u predviđeno vrijeme), zbog čega su na neki način u startu nagrađena moderna i s komercijalnim porivom dizajnirana vina što upravo u prvi trenutak opojno zamirišu a nakon minute u čaši posve se izgube, a penalizirana su ozbiljna kompleksna vina kojima treba više vremena da se otvore i pokažu u punome svjetlu. Još je nešto: bodovna tablica ocjenjivačkoga listića prekrojena je od one početne i nekad identične s OIV-tablicom, pa s vremenom blago modificirane, do ove sadašnje kojom se začas dosegne 85 bodova tj. prag za srebro (zlato je od 90 di 94,99, a veliko zlato od 95 do 100 bodova). Ne mogu a da ovu najnoviju modifikaciju ne vidim kao rezultat želje da više uzraka primi odličje i da se time na ocjenjivanje privuče više proizvođača…

Kuriozitet pri žiriju br. 2 u kojemu je bio Franjo Francem: spektar boja, vinskih i nevinskih, od žućkasto-zelenkaste preko slamnato žute do jantarne i – plave. Neke su vinske kuće da bi se približile mladoj publici nekad vino i pjenušce punili u plave boce, a sad su došle na zamisao da vino – u ovome slučaju riječ je o chardonnayu – oboje u plavo!…

REZULTATI

Rezultati ocjenjivanja vina na ovogodišnjem ljetnom vrednovanju Mundus Vini: Hrvatska je osvojila četiri zlatne i tri srebrne medalje!

Evo osvajača trofeja:

Hrvatska

ZLATO: Traminac 2012 izborna berba bobica, slatko, 13,5 vol %, 0,5 l  – Iločki podrumi (od strane stručnjaka za vino i marketing preporučena maloprodajna cijena: 30 €)

Traminac 2016 Premium, suho, 13,0 vol %, 0,75 l – Iločki podrumi (preporučena mpc: 10 €)

Grafički prikazi opisa zlatnog iločkog traminca izborne berbe bobica 2012, te zlatnog merlota Korlat supreme 2012

Korlat Merlot 2012 Supreme, polusuho, 13,5 vol %, 0,75 l – Badel 1862 (preporučena  mpc: 50 €)

Castello 2015 Festigia Vina Istria, merlot, syrah, cabernet sauvignon, suho, 14,0 vol %, 0,75 l – Agrolaguna (preporučena mpc: 9,90 €)

SREBRO: Graševina 2016 Turković, polusuho, 13,5 vol %, 0,75 l – Kutjevo d.d. (preporučena mpc: 12 €)

Graševina 2016 Premium, suho, 13,0 vol %, 0,75 l  – Iločki podrumi (preporučena mpc: 8 €)

Merlot 2013 Punta Greca, suho, 14,5 vol %, 0,75 l – Agroprodukt (preporupčena mpc: 17,30 €)

Bosna i Hercegovina

Merlot 2013 Premium, suho, 14,5 vol % ,0,75 – Nuić (preporučena mpc: 17,5 €)

Žilavka 2016 Selekcija, suho, 13,0 vol %, 075 l – Nuić (preporučena mpc: 10 €)

 

Slovenija
Pullus 777, chardonnay, riesling, graševina, slatko, 11,5 vol % – Ptujska klet (preporučena mpc: 28 €)

 

 

Srbija

Kadarka 2012 Fantazija, suho, 13,5 vol %, 0,75 l – MR Vinogradi/Tonković (preporučena mpc: 6,60 €)

Pinot Noir 2015 Lastar, suho, 14,0 vol %, 0,75 l – Lastar, Sekurić  (preporučena mpc: 12 €)

Inače, na ljetnom ocjenjivanju Mundus Vini 2017 dodijeljeno je ukupno 16 velikih zlata, 703 zlata i 1001 srebra. Najuspješnija zemlja sudionica je Italija, koja je osvojila dva velika zlata, 139 zlata i 270 srebra.  Po broju odličja slijede Nijemci sa 341 medaljom, pa Španjolci sa 340, Portugal sa 151 i Francuska sa 106 medalja. S najviše dobivenih velikih zlata (6) vodi Španjolska, slijede Francuska (5), Italija i Portugal (po 2) i Njemačka (1).

Zgodno je spomenuti da su s vinima ugodno iznenadile Belgija, koja je osvojila jedno zlato i jedno srebro, te Danska kojoj su pripala dva srebra!

Na temelju odličja koja su im pripala proglašeni su najbolji proizvođači po zemljama sudionicama:

Najboljim njemačkim proizvođačem vina proglašen je Weingut Juliusspital, Würzburg (5 zlata i 4 srebra), titulom najbolje njemačke vinogradarsko-vinarske zadruge zakito se Vier Jahreszeiten Winzer eG iz Bad Dürkheim (osam zlata, šest srebra)

Najbolji proizvođač Italije: Cantine San Marzano, San Marzano di San Giuseppe (jedno veliko zlato, četiri zlata i devet srebra)

Najbolji proizvođač iz Španjolske: Emilio Lustau, Jerez de la Frontera (tri velika zlata, 10 zlata i dva srebra)

Najbolji proizvođač Francuske: Cooperative Agricole Wolfberger iz Eguisheima u Alsaceu (dva zlata i četiri srebra).

Najbolji proizvođač iz Portugala: Sogrape Vinhos, Vila Nova Gaia (pet zlata i sedam srebra)

Najbolji proizvođač Australije: Casella Family Brands, Yenda (12 zlata i pet srebra)

Najbolji proizvođač iz  Čilea: Viña Ventisquero, Lo Miranda (pet zlata i osam srebra).

IZLETI: JANSON, RAPPENHOF, MULLER CATOIR, JOSEF BIFFAR SUSHI

U popodnevnim satima osnivač i priređivač Mundus Vinija – izdavačka kuća Meininger Verlag specijalizirana za vinsku tematiku i s nekoliko vrlo ozbiljnih revija za vino, vinogradarstvo, sommelierstvo (WeinWirtschaft, Wine Business International; Getränke Zeitung – za trgovinu i tržište, Sommelier; High Glass – za ugostiteljstvo, WeinWelt za ljubitelje vina, Craft za pivo, te Der Deutsche Weinbau – za proizvođače) – uvijek povede u posjet nekom vinskom posjedu, pa nas je tako ovaj puta odvela u Schloss Janson u Bockenheimu u Palatinatu te potom i u VDP podrum Rappenhof u Alsheimu (dobro sam napisao, nije u Alzheimu!) u RheinHessenu. Jedno popodne i večer uvijek je ostavljeno slobodno a nas nekoliko iskoristilo je vrijeme za posjet vrlo cijenjenome vinskom posjedu Müller Catoir u Haardtu kod Neustadta te u vinskome selu Deidesheim za skok u sushi wine-bar Japanke Fumiko Tokuoka, čija je obitelj prije koju godinu kupila znani i nekad vrlo cijenjeni dajdenhajmski vinski posjed Josef Biffar i nastavila s proizvodnjom vina a ponudu je kompletirala s japanskim kulinarskim specijalitetima. Posljednje večeri bili smo gosti španjolske organizacije uz izvoz ICEX, na večeri sa španjolskom kapljicom.

Christoph Meininger, vlasnik izdavačke kuće Meininger Verlag i organizator ocjenjivanja Mundus Vini degustatorima prezentira domaćine obiteljskog posjeda Schloss Jansen, sa oko 20 hektara vinograda u Pfalzu

Klaus Muth, ponosan na svoju kapljicu

Karin Muth, na slici s Ralfom Anselmannom i s poljskim vinskim novinarom Tomasom Prangeom

Vrlo ugodno bilo je na imanju Rappenhof u Alsheimu u RheinHessenu. Rappenhof, inače s tradicijom još iz 17. stoljeća te sada i član udrug ponajboljih njemačkih vinskih kuća  VDP, obuhvaća oko 130 hektara vinograda, oko 40 posto sortimenta pokriva rizling, a ostalo su ponajviše burgundijske sorte poput chardonnaya te pinota bijeloga, sivoga, crnoga… Lijepa vina, vrlo srdačni i gostoljubivi domaćini Klaus Muth, ponosan na svoju kapljicu, te supruga mu Karin Muth.

Odasvud po netko: Paul Robert Blom iz Nizozemske, Ingrid Mahnič iz Slovenij, Per  iz Finske i Gunnar Swenson iz Švedske

Weingut Müller Catoir jedna od najboljih njemačkih vinskih kuća. Smještena je u Haardtu ponad Neustadta. Vinogradi – oko 21 hektar površine – su na kosinama koje se spuštaju prema Rajni. Impozantni dvorac Müller Catoir sagrađen je u 18. stoljeću, a od 19. stoljeća uređen je u neoklasicističkom stilu. Od početka je u obiteljskom vlasništvu. Filozofija kuće bazira se na prirodi prijateljskom pristupu. Od 2015. proizvodnja je organska, i s certifikatom.

Impozantni dvorac Müller Catoir u Haardtu

Odlična kapljica Müller Catoir!

Philipp David Catoir lijepo nam je predstavio imanje i vina…

Danas je na kormilu kuće Philipp David Catoir. Tehnički direktor i glavni enolog je Martin Franzen. U našoj maloj ekipi koja je posjetila Müller Catoir bio je enolog Franjo Francem, koji se nadao da će upoznati svojega prezimenjaka, međutim nije imao sreće – primio nas je vlasnik Philipp, Franzen je bio zauzet pripremama za berbu.

Müller Catoir uzgaja rizling (60 posto), pinot bijeli i sivi te crni, scheurebe, muškatel i sauvignon bijeli. Vina ima u grupama od baze – Gutsweine, preko općinske apelacije – Ortsweine, do apelacija Erste Lage (1er cru – Bürgergarten i Herrenletten te Herzog), ali i u kategoriji Grosse Lage (ili grand cru – Mandelgarten, te, na samo 0,2 ha, Bürgergarten im Breumel Monopol). Uz mirnu kapljicu nudi i jedan pjenušac. Degustacija sjajna, imali smo prilike kušati vina sve do grand crua, uz rizlinge osobito je impresionirao Grauburgunder 2013 Herrenletten Erste Lage, s alkoholnim vrenjem u inoksu i potoim s malolaktikom i dozrijevanjem u bačvama od 500 litara…

Nekad u vlasništvu Josefa Biffara, tada uglednog dajdenhajmskog proizvođača vina, i prodavaonica plemenite kapljice, danas sushi wine bar

Fumiko Tokuoka, koja već dugo živi u Njemačkoj, uspješno je spojila dajdenhajmsko vino s orijentalnim specijalitetima

Predvečerje u Deidesheimu, tipičnom njemačkom vinogradarskom selu. Nekoliko je tamo vrlo cijenjenih vinskih podruma, primjerice Reichsrat von Buhl, te Bassermann Jordan i Von Winning, koji imaju i vrlo ugledne restorane, s ponudom za goste dubljeg džepa. Nekad je u tome selu jedna od vinskih zvijezda bio i vinski posjed Josef Biffar, nazvan tako, dakako, po vlasniku. Prije nekoliko godina deda Josef umro je a nasljednici nisu očito imali ni dovoljno znanja ni srca da nastave putem koji je on utro. I tako se vinski podrum Josef Biffar našao u – japanskim rukama! Kupila ga je obitelj Tokuoka, koja se u Zemlji izlazećeg sunca uspješno bavi uvozom i distribucijom vina te ugostiteljstvom. Kćerka pater familiasa, Fumiko, s kojom sam jednom bio na Mundus Viniju u istom žiriju, već duže živi u Njemačkoj, upravo u Palatinatu, neko je vrijeme na uredskim poslovima radila i za Josefa Biffara, a sad je eto čelnica toga imanja koje je i pod njenim vodstvom ostalo u vinskoj produkciji ali koje je djelatnost proširilo, i to vrlo ozbiljno, na ugostiteljstvo. Vina su, naravno, ostala njemačka – i po sortama i po tehnologiji, ali hrana je uz njih sasma drukčija od nekadašnje domaće: sada je u nekadašnjoj Biffarovoj zgradi gdje je bila prodavaonica plemenite kapljice lijepo i moderno uređeni (i dobro posjećeni!)  sushi wine-bar s orijentalnim specijalitetima u srcu vinske Njemačke! Mundus Vini – svijet vina: kako li se stvari mijenjaju! Samo, ovo je lokal na višoj razini i ne dodvorava se domaćinu, kao neki drugi lokali i drukčijeg ranga, prizemnm dosjetkam, nego hranom ostaje izvoran i goste privlači i nečim drukčijim, i kakvoćom. Ti neki drugi lokali i s drukčijom ponudom na koje sam naišao za boravka u tome dijelu Njemačke u segmentu su kebaba, i goste pokušavaju pridobiti reklamom: Pfalzer Kebab odnosno kebab iz Palatinata…  ♣ SuČ – 09/2017

Završetak druženja na Mundus Viniju 2017 – na španjolskoj večeri. Unatrag nekoliko godina španjolski ICEX, odnosno ured u sklopu tamošnjeg Ministarstva gospodarstva a koji je zadužen za izvoz španjolskih proizvoda, u popodnevnim satima priredi prezentaciju neke vinske regije svoje zemlje, i pred tolikom koncentracijom i vinskih trgovaca i sommeliera i vinskih novinara iz raznih dijelova svijeta na Mundus Viniju je zacijelo našao plodno tlo za uspjeh. Posebno su se istaknula vina Manuel Quintano Reserva Especial 2010 iz Rioje (tempranillo 70 % i grenache 30 %) te Dominio de Cair Pendon de la Aguilera 2009 iz Ribere del Duero (100 % tempranillo), izvanredno spojeni s dugo pirjanom goveđom obrazinom. Odlični crnjak Essencia 2012 Rioja podruma Rolland (Michel) & Galarreta, kao i  pjenušac cava Extra brut Imperial Ville Conchi, vrlo solidan aperitivni pjenušac od sorte hondarribi zerattia Txacoli de Bizkaia DO

U najpoznatijem svjetskom vinskom (k)raju/ BORDEAUX – SNAGA VINA

 

 

Vinorodni Bordeaux: vinogradi su smješteni uz rijeke (označeno nijansama crvenoga i ljubičastom bojom)

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

VINORODNA GIRONDA NE SAMO DA JE (i) VISOKO ENO-GASTRONOMSKO PA i SVOJEVRSNO MONDENO OKUPLJALIŠTE, NEGO JE i VISOKO ŽIVOTNO UČILIŠTE ZA SVE OKO BAKHOVA NEKTARA i NA NJEMU BAZIRANOGA TURIZMA. VRLO JE VRIJEDNO POĆI TAMO, TE DRŽATI DOBRO OTVORENE OČI, UŠI, NOS i USTA, RADI KONCENTRIRANOG UPIJANJA (NE OPIJANJA!!) SVEGA ŠTO MOŽE FORMIRATI DRAGOCJENO ISKUSTVO i BITI POTICAJEM ZA UNAPRJEĐENJE OVOGA GOSPODARSKOG SEGMENTA KOD NAS

Jedan od svjetskih glavnih gradova vina – Bordeaux, s nekih 250.000 stanovnika u užem dijelu i s gotovo 1,5 milijuna žitelja sa širom okolicom, te najpoznatije vinorodno područje svijeta – Bordeaux, s oko 117.500 hektara vinograda = više od šest milijuna turista – uvelike i onih dubljeg džepa – godišnje! Malo mjesto Saint-Emilion, na desnoj obali u bordoškome kraju, s jedva oko 1900 stanovnika, čujem, čak milijun turista godišnje.

La Cité du Vin, Grad vina u Bordeauxu, svojevrsni muzej plemenite kapljice i edukacijska ustanova – svemirska arhitektura, na meti fotoaparata

Mi se sada silno hvalimo kako rušimo sve rekorde u broju turističkih posjeta, a to nam nije i dovoljno. Treba privući što veći broj gostiju, tako se barem čuje iz izjava na našem radiju i na tv. Jak naglasak stavlja se na hrvatska turistička predstavništva po svijetu, upravo se traže nove osobe koje bi mogle biti sposobne usmjeriti prema nama još više stranaca, i tim, kako ih se naziva, ambasadorima hrvatskog turizma nude se velike plaće i razne pogodnosti za život vani. Naš turistički predstavnik u Austriji pohvalio se ovih dana javno da se, otkako je on ambasador našeg turizma u blizoj nam alpskoj državi, broj dolazaka Austrijanaca u Hrvatsku povećao 100 posto… Ali ovo što se upravo događa u Hrvatskoj više liči na invaziju, i to uglavnom u jedno područje – ono uz more, nego na turizam kao gospodarsku granu radi koje zemlja domaćin treba nastojati sebi i kao cjelina ali i po regijama s tipičnom ponudom stvarati snažan image na međunarodnome planu pa onda na kraju godine i očekivati/ostvariti (maksimalno mogući) visoki prihod. A o prihodu se u nas rjeđe i slabije govori sa službenog mjesta, doduše napomene se da će prihodi (da li i zarada?!) ove godine biti veći nego prije, ali – to je i logično s obzirom na veći broj dolazaka i noćenja… Kvalitetan turizam, ne nužno onaj prvenstveno s masovnim dolascima uglavnom u jednu regiju, i turistička invazija  (jednoga prostora) različite su stvari. U razmišljanja naših turističkih djelatnika a i političara valjale bi se, smatram, jače uključiti tema o nužnosti formiranja u Hrvatskoj, u raznim regijama koje imaju svoje posebne zanimljivosti, u što većem opsegu adekvatne ponude i za goste više platežne moći, i tema o zabrinjavajućim posljedicama turističke invazije po okoliš…

Bordeaux, snaga vina!

Château Pichon Longueville Comtesse de Lalande

Biseri kao jaki magneti – sâm grad, te ekskluzivni châteaui, primjerice Domaine de Chevalier, Château Margaux, Château Angélus, Château Smith Haut Lafitte, Château Haut Brion, Château Beychevelle, Château Pétrus, Château Mouton Rothshild, Château Ausone, Château Cheval Blanc, Château Pichon Longueville Comtesse de Lalande, Château Giscours, Château Canon la Gaffelière, Cos d’Estournel itd… Upravo Bordeaux, smješten na obali rijeke Garonne, i neke od ponajboljih tamošnjih vinskih châteaua obišla je prije kratkoga vremena sa mnom grupa Bakhovih štovatelja iz Hrvatske, dio njih ljubitelji visokokvalitetnih vina i visoke kuhinje a dio i proizvođači vina, također izrazito priklonjeni visokokvalitetnim proizvodima i istinskim užicima za stolom.

Bordeaux – Brasserie Bordelaise: veselo uz junetinu sa žara, od tamošnje pasmine boeuf-gras-de-Bayas, te uz bordoške rasne crnjake

Bordeaux, na francuskom jugozapadu i u blizini Atlantika. Kao drevna Burdigala, utemeljen je, inače, u trećem stoljeću prije Krista, a osnivači su bili Kelti. U Burdigali i okolici vinova loza uzgaja se još od prvog stoljeća nakon Krista. Bordeaux je glavno administrativno središte departmana Gironde, unutar kojega su, kao podprefekture, Arcachon (znan po uzgoju kamenica), Blaye, Langon, Lesparre-Médoc i Libourne. Departman Gironde nalazi se unutar regije Nouvelle Aquitaine (Nova Akvitanija), a nazvan je po Girondi, koju neki, Bordožani će reći: pogrešno, smatraju rijekom, međutim riječ je zapravo o najdužem, i plovnome, riječnom ušću u Europi. Ono počinje malo nizvodno od Bordeauxa, na spoju dviju rijeka – Garonne i Dordogne u jedan tok, te se proteže do Atlantskog oceana u dužini od oko 80 kilometara i u širinama od tri do 11 kilometara, pokrivajući površinu od 635 četvornih kilometara.

Simpatičan wine-bar La Ligne Rouge na keju (quai) uz Garonnu: vlasnik Gwen Jugan, čija je filozofija Uživati za stolom ne po automatizmu na bazi razvikanosti neke robne marke na tržištu, nego po našim osjetilima vida, mirisa i okusa, nudi lokalne specijalitete lokalnih po naški rečeno OPG-a kao male zalogaje, te velik izbor različitih, široj javnosti manje poznatih etiketa ne samo iz Francuske nego i iz niza drugih zemalja, među njima je i Hrvatska (Krauthaker, Cmrečnjak, Coronica, Stina…). Vinski izbor vlasnika Jugana i našeg vodiča Thierryja Basbayona i njihov trud da u tehničkome smislu i objasne svako vino bili su za nas sjajno iskustvo – odličan prikaz vrlo kvalitetne a manje znane pa eto stoga i cjenovno pristupačne vinske Francuske. Takvih ugostitelja trebalo bi biti posvuda puno!

La Ligne Rouge ima i hrvatska vina!

Od prije desetak godina grad Bordeaux – odakle su nekad vina, skupljena iz podruma u okolici, išla s kejeva Garonne upravo ušćem Gironde prema Atlantskom oceanu i dalje za druge zemlje – diči se prostorom kojega je, na urbanoj površini od 1810 hektara, UNESCO proglasio Svjetskom baštinom čovječanstva, i unutar toga predjela dosta je punktova koje se svakako preporučuje obići.

To su npr., u središtu grada, trg pod nazivom Place des Quinconces, jedan od najvećih gradskih trgova u Europi! Trg, u obliku dugačkog pravokutnika koji međutim u ovome slučaju na jednome svome kraju završava ne ravnom linijom i pravim kutevima nego polukružno, s površinom je od čak 12,6 hektara, a uređen je početkom 19. stoljeća, na mjestu gdje je nekad bio dvorac Château Trompette. Naziv mu dolazi od pojma quincunx, a to je geometrijski oblik označen svojevrsnim križem formiranim od četiri točke na rubovima pravokutne površine te s jednom, petom točkom, u sredini, predodžbu o čemu je riječ lijepo pruža pogled na dio s pet točkica na standardnoj kockici za npr. popularni Čovječe ne ljuti se te za druge neke društvene igre za koje se rabi kocka s točkama od jedne do šest. Na Trgu Quinconces na prostoru svake od tih pet točaka stavljena su stabla. Trg se proteže do rijeke Garonne, i na tom dijelu dva su 21 metara visoka stupa, jedan predstavlja trgovinu a drugi navigaciju. Naknadno su tamo dodane dvije statue od bijelog mramora, jedna je posvećena Michelu de Montagneu, a druga Charlesu secondatu, barunu od Montesquiea. Glavni spomenik na trgu podignut je na prijelazu s 19. u 20. stoljeće, a riječ je o Monumentu aux Girondins tj. spomeniku Žirondincima, poslanicima koji su ustali protiv nasilja i završili kao žrtve vladavine terora za vrijeme Francuske revolucije.

Bordeaux, Le Grand Théatre – Veliko kazalište

Bordeaux, jedan od glavnih vinskih gradova svijeta. Uz rijeku Garonnu – Place de la Bourse, Trg Burze, te Vodeno ogledalo uz Garonnu, na kojemu se ljeti rado skupljaju djeca da bi se igrala i prskala

Most Chaban Delmas, sredina kojega se diže da bi propustila velike brodove. Dizanje mosta privlači dosta pažnje turista

Bridge over troubled water – Bordeaux, most Pont de Pierre, preko Garonne. S mosta se kroz Burgundijska vrata ili Porte de Bourgogne (dolje lijevo) ulazi u centar

Za vidjeti još: Maison Gobineau kao sjedište bordoškog poslovnog vinskog udruženja Conseil Interprofessionel du Vin de Bordeaux, zatim Le Grand Théatre ili Veliko kazalište, crkva Nôtre Dame koju su sagradili Jakobinci, nekadašnji dominikanski samostan Cour Mably, katedrala Saint-André, Muzej Akvitanije, Trg Fernand Lafargue, crkva sv Petra, Trg Parlamenta, Trg Burze, Vodeno ogledalo koje je 2007. osmislio pejsažni arhitekt Michel Courajoud na način da je na gradskom šetalištu na obali rijeke Garonne dao napraviti bazen dubine tek nekoliko centimetara i napuniti ga vodom na čijoj se površini, kao na ogledalu, zrcali okolni ambijent. To Vodeno ogledalo jako je popularno osobito među

Jedna od najpoznatijih svjetskih vinoteka – bordoški L’Intendant

mlađarijom koja ljeti rado bosa njime gaca i prska se…

Svakako je među točkama koje u Bordeauxu valja pogledati i novootvoreni Grad Vina – La Cité du Vin  (u vinoteci kojega se nalaze i hrvatske butelje!), netko ga naziva muzejem ali rekao bih da mu više odgovara kvalifikacija opće obrazovne i promocijske ustanove vezane uz vino jer daje prikaz vinogradarstva i vinarstva ne samo u bordoškome kraju i Francuskoj nego i općenito po cijelome svijetu.

Ugrijavanje za Bordeaux počelo je u Hrvatskoj uz vina grupacije Baron Philippe de Rothschild, posjedâ Château Mouton Rothschild, Château Clerc Milon, Château d’Armailhac iz Pauillaca. Bilo je zamišljeno ući i u taj vinski podrum u Pauillacu, ali, jednostavno, to se vremenski nije uklopilo, pa je sreća bila to što je Mouton Rothschild neposredno prije našeg polaska za Bordeaux stigao u Hrvatsku.

U društvu s Hérvom Gouinom, direktorom komercijale Château Mouton Rothschilda, ugrijavanje za Bordeaux u Hrvatskoj, uz vina nekoliko podruma grupacije Baron Philippe de Rothschild: Château d’Armailhac, Château Clerc Millon i Château Mouton Rothschild, Pauillac aoc. Sedam crnjaka, od 2012 do 1998. Lijep doživljaj. Vina potražiti preko zagrebačke tvrtke Pago, koja se eto ne bavi samo sokovima! Dopali su mi se osobito Clerc Milllon 2012 (mpc 900 kn), Château d’Armailhac 2011 (612 kn) i Château Mouton Rothschild 2008 (4812 kn)

__________________________________

BORDOŠKO VINORODNO PODRUČJE – U vinorodnom predjelu Bordeaux u regiji Nova Akvitanija i na području departmana Gironde na jugo-zapadu Francuske vinogradarske podregije su MédocGravesSauternesEntre-deux-Mers, Libourne, Blaye, Bourg. Tla su ilovasto-vapnenasta, te pjeskovita i šljunčana. Najvažnije sorte: merlotcabernet sauvignoncabernet franc, petit verdot, sémillonsauvignon, muscadelle. Vrijedi ovdje navesti i neke sorte koje su danas u Bordeauxu nešto manje istaknute ali su vrlo popularne u nekim zemljama Južne Amerike, primjerice carmenère (Čile), malbec (Argentina), tannat (Urugvaj)…  Klima je oceanska, a osunčanost kroz godinu je u prosjeku 2083 sata.

Karta vinorodnog Bordeauxa s detaljno označenim vinogorjima i apelacijama

Na 117,500 hektara vinograda je oko 9820 vinogradara.

Neka vina koja se proizvode u bordoškome kraju spadaju u najbolja i najskuplja na svijetu, pa to čini Bordeaux svjetski referentnim vinogradarsko/vinarskim predjelom, ali i turističkom Mekom.

Oko 80 posto je crne kapljice, a oko 20 posto bijele (npr. u Pessac-Léognanu i u Entre-deux-Mers), Vina su većinom suha, ali ima i izrazito slatkih desertnih (Francuzi ih nazivaju vins liquoreux), npr. u Sauternesu, Barsacu, Cadillacu. Nešto sasvim malo je i mirnih roséa, te nešto pjenušaca zvanih crémant de Bordeaux (klasična, tradicijska metoda). U bordoškom predjelu su, ovisno o sortama, tipovima tla, radu u vinogradu i podrumu, čak 63 apelacije.

Departman Gironde godišnje proizvede između pet i šest milijuna hektolitara vina, i prvo je francusko vinorodno područje po količini vina s oznakom aoc, a s obzirom na ukupnu produkciju, dakle vina aoc i bez aoc, treće je, poslije Herlaulta i Audea. ■

__________________________________

PESSAC-LÉOGNAN

Dan po dolasku u Bordeaux – odlazak za Pessac i Léognan. S nama je kao vodič Thierry Basbayon, zaposlen u tvrtki Les Robes de l’Est, što ju je – da bi u Francusku uvozila i po Francuskoj a po mogućnosti i šire u Europskoj Uniji, plasirala vina iz zemalja europskog jugoistoka te država Azije sve to Gruzije i Azerbajdžana – osnovala Barbara Bačić, kćerka Dalmatinca Ante Tonija Bačića, prije više desetljeća trbuhom za kruhom iseljenoga u Francusku gdje eto već niz godina kao trgovac surađuje s tamošnjim znanim tvrtkama za proizvodnju vinogradarske i podrumarske opreme.

Pessac-Léognan je apelacija iz 1987. godine, a odnosi se na vina kod mjestâ Pessac i Léognan, u vinorodnome dijelu Graves što se nalazi odmah južno od grada Bordeauxa i što se prostire na oko 1600 hektara. Klima je i tu oceanska. Tlo je šljunkovito, dosta je i pjeska i ilovače. Šljunak ide u dubinu u slojevima od 20 centimetara do tri metra. Vinogradi su sađeni u prosjeku gustoćom od oko 6500 loza po hektaru. Sorte su za crna vina, koja izlaze kao cuvéei, cabernet sauvignon, merlot i cabernet franc, dopušteno je rabiti i carmenère, malbec (cot) i petit verdot. Za bijela se koristi sauvignon bijeli, uz dodatak sémillona, a dopušteni kultivari su još i muscadelle i sauvignon sivi. Maksimalni dozvoljeni prinosi za apelaciju kreću se od 54 do 60 hl po hektaru. Najbolji châteaui su i niže s prinosima.

Domaine de Chevalier, iz daljega i izbliza

Salon za dnevni boravak

U Pessac-Leognanu je 75 châteaua odnosno domaina. Po dokumentu iz 1953. godine, 16 je klasificiranih cruova. Pravo na oznaku 1er grand cru classè ima samo jedan proizvođač a to je Château Haut Brion. U najbolje vinske kuće u Pessac-Léognanu, s pravom na oznaku grand cru classé, ubrajaju se Domaine de Chevalier, Château Haut Bailly, Latour Martillac, Malartic Lagravière, Olivier, Pape Clément, Smith Haut-Lafitte

Ukupna godišnja proizvodnja kreće se oko devet milijuna butelja  Oko 80 posto je crnoga vina. Izvoz je oko 75 posto od produkcije.

Olivier Bernard, vlasnik Domaine de Chevalier i predsjednik udruge Union de Grand Cru de Bordeaux

Eto nas u Léognanu na imanju Domaine de Chevalier grand cru classe Pessac-Léognan,  vlasnika Oliviera Bernarda, inače aktualnog predsjednika udruge Union des Grands Crus de Bordeaux. Direktor je Rémy Edange,  direktor proizvodnje Thomas Stonestreet, eno-avjetnik Stéphane Derenoncourt, a posebno za bijelo vino donedavna, dok nije umro, bio je glasoviti prof Denis Dubourdieu. Povijest ovoga posjeda dugačka je i seže u 1783. godinu, kad je osnovan pod nazivom Chibaley, a to je gaskonjski izraz za francuski pojam chevalier. Godine 1983. imanje kupuje obitelj Bernard, znana na tržištu u Francuskoj kao lider u jakim pićima i kao vrlo značajan trgovac velikim bordoškim vinima. Prije tridesetak godina počelo se na posjedu s velikim investicijama u gradnju novih podrumskih hala i kupnju nove, suvremene podrumarske opreme, dakle u opću modernizaciju pogona. Oduvijek je ova vinska kuća visoko kotirala kakvoćom vina, a danas spada u najcjenjenije francuske proizvođače plemenite kapljice.

Prvo vino kuće – jedno je bijelo, a jedno crno – pod nazivom je Domaine de Chevalier, a drugo vino kuće je L’Esprit de Chevalier.

Ekipa iz Hrvatske s Rémyjem Edangeom (sasvim lijevo), direktorom u Domaine de Chevalier, u obilasku vinograda i podruma

Elokventni Edange prezentirao je imanje te vinsku filozofiju kuće, baziranu na prirodi prijateljskom, organskom pristupu u vinogradu.

Imanje obuhvaća 49 hektara vinograda, podignutoga na tlu s pjeskovitim i šljunkovitim slojem smještenim na podlozi od vrlo propusnog sedimentarnog stjenovitog dijela sastavljenog od pijeska i quartza. Oko 40 ha je s crnim sortama – 65 posto je cabernet sauvignona, 30 posto merlota i po 2,5 cabernet franca i petit verdota, te devet hektara s bijelim sortama – sauvignona bijeloga je 70 posto, a sémillona 30 posto. Gustoća sadnje je 10.000 loza po hektaru.

Tlo, i stare loze

Edange veli da su vinogradi Domaine de Chevalier projektirani tako da redovi idu malo ukoso u smjeru sjever jug da bi upravo u periodu kad su ljeti po danu sunčeve zrake toplinski najjače grozdovi bili zaštićeni od njihova direktnog djelovanja hladom što ga u tim trenucima stvara susjedni red. Edange naglašava i kako se u vinogradu nastoji raditi tako da se u tlu maksimalno zadržavaju postojeći mikroorganizmi. Ne koriste se pesticidi ni herbicidi, prska se samo sumporom i s nešto bakra te s eko-preparatima. Domaine de Chevalier zaposlilo je dvojicu biodinamski nastrojenih stručnjaka koji rade te eko-preparate. Za gnojidbu Domaine kupuje po potrebi eko-komposte od više ekoloških proizvođača kojih u Francuskoj, tvrdi Edange, ima dosta. Edange dodaje kako sa zloćudnom escom nemaju mnogo problema.

Obrada uz pomoć konja kao vučne snage

Na pitanje hrvatskih vinogradara imaju li na imanju problema s radnom snagom kako u brojčanom smislu tako i u kvalitativnom (stručnost) smislu Edange odgovara da nemaju, naime u najbližoj okolici mnogo je obitelji iz generacije u generaciju ostajalo, i ostalo, u svojim seoskim domovima upravo da bi zarađivalo baveći se profesionalno vinogradarstvom.

Berba se, napominje Edange, uvijek obavlja ručno, i u više navrata, uglavnom trga se kad je grožđe zrelo ne samo fiziološki nego i feniono. Berba počinje već uoči izlaska sunca, i od toga trenutka toga dana traje nekoliko sati, uglavnom dok još temperatura nije jače skočila. Selekcija grožđa po kakvoći prvi put je odmah u vinogradu, a poslije je još i na pokretnoj traci u podrumu.

Podrum: bijelo grožđe nakon laganog prešanja ide na alkoholnu fermentaciju u barrique. Maceracija crnih sorata je najprije nekoliko dana na hladno, potom na pokožici kreće alkoholna fermentacija. Crno grožđe na maceraciji je tri tjedna u kosusnim drvenim i termo-reguliranim inoks cisternama te, kao najnovije, sve više u velikim pri vrhu jače suženim betonskim cisternama, bez remontaže. Prednost takvih pri vrhu jače suženih betonskih cisterni nad onim klasičnima je, čujem, u tome što je u njima s obzirom na suženi vrh tih posuda najveći dio klobuka stalno potopljen. Budući da je najveći dio klobuka upravo zbog tog suženja pri vrhu posude stalno potopljen, ne treba toliko raditi na potapanjima koja, objasnio je Edange, mogu rezultirati jačom ekstrakcijom ali koja mogu donekle biti nauštrb finoće i elegancije. U podrumu inače ima i velikih drvenih konusnih kaca-bačava, koje služe ne kao fermentori ia ni kao zrionice vina nego samo kao kontejneri za čuvanje asembliranog i gotovog vina prije punjenja u bocu.

Drvene konusne bačve i betonske posude s osjetnim suženjem pri vrhu, za maceraciju i alkoholnu fermentaciju

Domaine Chevalier za vinifikaciju rabi i bačvu u obliku jajeta. Za dozrijevanje vina je barrique

Bijelo vino dozrijeva na finom talogu u drvenim bačvicama 18 mjeseci, crno je također u drvu 18 mjeseci. Bistrenje: za bijelo vino rabi se bentonit, a za crno svježi bjelanjak. Filtracija: jedino ako se zaključi da treba.

Produkcija crnoga vina je 100.000 boca. Maloprodajna cijena za butelju sjajnog crnjaka Domaine de Chevalier dosiže 100 i nešto više eura. Bijelo vino, od sauvignona i sémillona, u količini je od 18.000 butelja, cijena je slična kao i crnome,  s obzirom na osjetno manju količinu u odnosu na crnjak i s obzirom na potražnju u boljim godištima zna biti i nešto veća nego što je za crno.

Chateau Smith-Haut-Lafitte

Florence i Daniel Cathiard

Chateau Smith Haut Lafitte grand cru classé de Graves u Martillacu (Pessac Léognan) u području Gravesa, s krasnim i dobro održavanim eksterijerom – parkom!, dvorac je osobito drag ne samo ljubiteljima plemenite kapljice nego i, posebno, ženama, zbog glasovitog spa-wellnesa Les Sources de Caudalie. Wellness je u vinskome znaku, naime brojni preparati su na bazi grožđa (pokožica, koštice-sjemenke bogate fenolima koji su snažni antioksidanti), a neke kupke na bazi su vina. I u nazivu spa sadržan je vinski pojam – caudalie, odnosno kodalija, a taj izraz označava trajnost vina u ustima. Jedna sekunda = jedna kodalija. Uz spa, Les Sources de Caudalie ima kao magnet tri restorana sa dva zvjezdana chefa, bazen za plivanje, ville za boravak…

Vlasnici i voditelji cijeloga kompleksa su bračni par Daniel i Florence Cathiard, nedavno im se u Upravi pridružila i njihova kćerka Alice Cathiard Tourbier. Bračni par Cathiard, koji je sportski nastrojen i dobro je znan u svijetu skijanja, kupio je château 1990. godine. Florence i Daniel rado ističu kako je njihova filozofija sažeta u jednoj rečenici a ta je da nastoje učiniti sve što je moguće da svaka berba crnoga i bijeloga vina na najbolji mogući način oslikava i prezentira iznimni terroir Châteaua Smith Haut-Lafitte.

U vinogradu također rad s konjem

I ovdje velike konusne bačve služe za maceraciju i fermentaciju, a barrique za dozrijevanje. Barikni podrum Châeau Smith Haut Lafittea uistinu je impresivan

Smith Haut Lafitte – svojevrsna osobna karta

Zagrebačka grupa u brižljivo održavanome krasnom parku Château Smith-Haut-Lafittea…, i, poslije, na ručku u restoranu dvorca

Smith Haut Lafitte glasovit je ne samo po vinu, nego i po spa/wellnesu, baziranome glavninom na grožđu i vinu

Enolog Yann Laudeho, u strukovnom razgovoru s plešivičkim enologom i proizvođačem Velimirom Korakom

Cathiardovi su snažno okrenuti prema prirodi prijateljskoj proizvodnji, pristupom u trsju – loze su inače u prosjeku nešto starije od 20 godina – u kategoriji su organskog uzgoja. Na razne načine nastoje u vinogradu njegovati bioraznolikost. Čuli smo da ne rabe ni herbicide ni pesticide, tlo obrađuju plugom na konjsku vuču, što se tiče gnojiva sami pripremaju kompost od stajskog gnoja te tropa. Berba je uvijek u

Frano Milina Bire uz vina Chateau Smith Haut Lafittea – Blanc 2012, 13,5 vol %, te Rouge 2012, 14 ,0 vol %

zoru dok su temperature niže, selekcija grožđa obavlja se i u vinogradu i na pokretnim trakama na stolovima za izabiranje. Podrum su Cathiardovi najsuvremenije opremili, pretoci se odvijaju ne pumpom nego na principu sile teže. Njihov eko-pristup ogleda se i u tome što su na puno mjesta postavili solarne ćelije radi dobivanja vlastite struje. Château Smith Haut-Lafitte ima i svoju bačvariju. Najbolja hrastovina za bačve bira se u francuskim šumama Tronçais i Jupillers.

U Pessacu, u samome gradu – vinogradi su i podrum Château Haut-Brion premier grand cru classe u 1855, a u neposrednom susjedstvu je pak Château Mission-Haut-Brion, u istom vlasništvu. Odmah na ulazu u Château Haut-Brion objašnjenje:

Karakter grand cru dolazi od prikladnog, skladnog spoja između onoga što pruža priroda i onoga što maksimalno može učiniti čovjek. Kakvoća i osobnost rezultat su braka u kojemu, zahvaljujući teritoriju, te strpljivosti, vrlini, znanju i iskustvu, u vinu ništa nije prevladavajuće važno i vitalno, ali sve je – esencijalno.

Chateau Haut Brion, Pessac

Vlasnik – princ Robert od Luxembourga, te direktor imanja Jean-Philippe Delmas

Château Haut-Brion, na kojemu je cabernet sauvignon zastupljen sa 45 posto, cabernet franc s 15 a merlot sa 40 posto, ima vrlo dugačku povijest, s motivima od kojih bi se mogla napraviti uspješna tv-serija s notama sapunice. Kao početak ozbiljnog vinogradarsko-vinskog posjeda spominje se 1533. godina, kad je izvjesni Jean de Pontac kupio zemljište zvano Haut Brion u Pessacu. Nova i vrlo prosperitetna era Châteaua nastupa 1935, kad je cijeli kompleks prešao u ruke jednog od tada najjačih američkih financijskih poduzetnika Clarencea Dillona, koji je odmah počeo snažno investirati u njegovo modernizaciju. Clarence Dillon, koji je umro 1979. u dobi od 96 godina, za života je ljubav prema vinu prenio na svoje nasljednike. Njegov sin Douglas Dillon 1953. postavljen je za američkog veleposlanika u Francuskoj, a nakon isteka ambasadorskog mandata on postaje državni podtajnik SAD za ekonomske poslove, potom, za ere Johna Kennedyja, državni tajnik za financije. S njim u SAD nije otišla njegova kćerka Joan Dillon. Ona se 1967. udala za njegovo kraljevsko visočanstvo princa Charlesa od Luxembourga, princa od Nassaua i princa Bourbon-Parme. Godine 1975. Joan Dillon uspela se na čelno mjestu u Château Haut-Brionu. Njen suprug princ Charles umire, i ona se 1978. ponvno udaje, za vojvodu od Mouchyja, s kojime upravlja posjedom. I danas je Chateau Haut-Brion u znaku obiteji Dillon: sada je glavni na kormilu sin Joan Dillon princ Robert od Luxembourga, koji je na vodećoj poziciji predsjednika kompanije 2008. zamijenio majku Joan. Inače direktor imanja je Jean-Philippe Delmas.

Haut Brion – podrum s barriqueom

Dvorana za prijem gostiju, te, dolje, salon za degustaciju

SAINT-EMILION

Saint Emilion kao mjesto – poseban doživljaj. Od 1999. godine nalazi se na UNESCO-voj listi zaštićene svjetske kulturne baštine. Riječ je o srednjevjekovnom utvrđenome gradu, niknulom na izrazito vapnenačkom terenu. Općina obuhvaća 5400 hektara vinograda u rodu i broji oko 800 châteauxa. Ukupna godišnja proizvodnja vina u tome vinogorju kreće se, kad je godina povoljna, oko 51.000 hl.

Saint-Emilion – pogled šire, te na glavni trg

Čuvena crkva St-Emiliona. Mjesto je zaštitio UNESCO kao spomenik kulturne baštine čovječanstva

Lijepi vinogradski prizor na ulazu u mjesto

Oznake su Saint-Émilion grand cru, Saint-Émilion appellation d’origine contrôllée (AOC), zatim appellation d’origine protégée (AOP). Proizvode se samo crna vina, udarne sorte su tu merlot s oko 60 posto, cabernet franc s 30 posto i cabernet sauvignon s oko 10 posto. Po pravilniku, prinosi ne smiju biti nikako veći od 65 hl/ha, preporučuje se zapravo da ne budu veći od 53 hl/ha, službeno dopušteni maksimum pak za vina u kategoriji cru classé je 40 hl/ha. Kategorizacija vina vinogorja Saint-Emilion seže u 1955., određene izmjene kao poboljšanja donesene su 2012.

U Saint-Émilionu postoji ukupno 64 klasificirana grand crua. Po novome, ima i premier grand cru classéa, i to u dvjema kategorijama – A i B.

Premier Grand cru classé A, pravo na nj imaju četiri châteauaCheval Blanc, Ausone, Angélus, Pavie.

Premier Grand cru classé B, pravo na nj ima 14 châteaua, među njima suBeauséjour, Château Beau-séjour Bécot, Canon, Canon-la-Gaffelière, Figeac, Clos Fourtet, La Gaffelière,Troplong Mondot, Trottevielle, Valandraud.

Elitni smještajno-ugostiteljski objekt Le Logis de la Cadène, s Michelinski zvjezdanim restoranom u vlasništvu Château Angélusa

Stol samo za dvoje!

U Châteauu Angélusu u Saint-Emilionu odmah na ulazu pridružio nam se jedan od čelnika kuće, Jean-Bernard Grenié osobno (drugi gazda Hubert de Boüard de Laforest bio je odsutan), a u znak dobrodošlice Angélusovo glasovito zvono Clarion, koje u sedam ujutro, potom u podne i onda u 19 sati svira angeluš, obradovalo nas je s hrvatskom nacionalnom himnom Lijepa naša! Baš lijepo!

Angeluš se svira u Saint-Emilionu još od 15. stoljeća, kao znak sjećanja na naredbu Pape Calixta III da se od 21. srpnja 1456. zvonjavom  crkvenih zvona na tornjevima kršćanskih crkava svakoga dana ujutro, u podne i navečer obilježi pobjeda Zapada nad osvajačkom vojskom otomanskog carstva.

Château Angélus sa zvonom – clarionom koji redovito svira angeluš i koji ne naš dolazak popratio melodijom hrvatske himne! Dolje: interijer ulazne dvorane, te sasvim dolje: vlasnici starije i mlađe generacije – Hubert de Boüard de Laforest sa kćerkom Stephanie te Jean-Bernard Grenié sa sinom Thierryjem

Osobno nas je u podrumu primio Jean-Bernard Grenié

Obitelj de Boüard de Laforest smjestila se u Sain-Emilionu u drugoj polovici 18. stoljeća, nakon što je tamo stigao Jean de Boüard de Laforest, član tjelesne garde tadašnjeg francuskoga kralja. Jeanova kćerka Cathérine-Sophie udala se 1795. za stanovitoga Charlesa Souffraina de Lavergnea koji je u Saint-Emilionu posjedovao vinograde. Kao nasljednik imanja javlja se početkom 20. stoljeća Maurice de Boüard de Laforest, koji posjed proširuje za tri hektara, vinogradom zvanim Angélus. Na završetku drugog svjetskog rata Maurice ostavlja imanje u nasljedstvo svojim sinovima, koji ga vode do 1985., kad ga preuzima na Bordoškom sveučilištu diplomirani enolog Hubert de Boüard de Laforest, kojemu se, 1987. na kormilu pridružuje Jean-Bernard Grenié.  A onda u vodstvo ulaze mlađe generacije obitelji – Stéphanie de Boüard-Rivoal, te 2016. Thierry Grenié de Boüard.

Château Angélus je u prvoj klasifikaciji na području Saint-Emiliona, 1955., uvršten u kategoriju grand cru classé. Godine 1973. Hubert de Boüard de Laforest, držeći se čvrsto i dalje principa da su bitni terroir i tipičnost vina za vlastiti kraj, počinje s modernizacijom posjeda, ne bi li ostvario još bolju kakvoću vina.

Vinogradi Angélus nalaze se u podnožju brežuljka u nekoj vrsti prirodnog amfiteatra s kosinama okrenutima prema jugu. Tlo je sastavljeno od vapnenca i ilovače u omjeru 80 prema 20 posto. Za taj teren izabrane su najbolje podloge po preporuci struke. Merlot je sađen više na dijelu terena gdje je jača zastupljenost ilovače, a cabernet franc tamo gdje nad ilovačom u gornjem dijelu prevladavaju pijesak i vapnenac. U nasadu je ukupno otprilike oko 47 posto cabernet franca, a ostatak je merlot. Cabernet franc svoju vrijednost počeo je pokazivati tek u dobi od 20 godina, da bi sada, sa 40 godina na plećima, bljesnuo punim sjajem, kaže Hubert de Boüard de Laforest.

Konusne velike drvene posude za maceraciju i za čuvanje vina prije punjenja, te barrique za dozrijevanje

Uz de Laforesta, enolog na imanju je još i Emmanuelle d’Aligny-Fulchi. Evo i tehnike rada u podrumu:  maceracija i alkoholno vrenje odvijaju se u cisternama od inoksa, te u velikim konusnim posudama od betona i drveta. Dozrijevanje je 18 do 24 mjeseca u barriqueu, za prvo vino kuće – a to je Château Angélus Premier Grand Cru Classé A, u novim bačvicama. Vino se puni u butelju obično 26 mjeseci nakon godišta berbe. Uz ovo prvo vino kuće postojii i tzv. drugo, tj second vin, a to je Carillon d’Angélus. Ukupna produkcija kreće se oko 100.000 butelja. Inače, u okviru kuće Angélus postoji još jedno vino – Château Bellevue St-Emilion grand cru, od 100 posto merlota.

Prigodno punjenje vina Château Angélus nakon što je posjed uvršten u kategoriju Premier Grand Cru Classé A

Plasman za francusko tržište i za svijet ide preko bordoških vinskih trgovaca. U Bordeauxu je običaj da châteaui na proljeće svoja mlada nova vina prezentiraju i nude na prodaju trgovcima vinom na manifestaciji nazvanoj En Primeur. Kuće koje trguju vinom kušaju uzorke i one za koje su zainteresirane zakapare odnosno kupe s time da onda, dakako, čekaju na isporuku kapljice dok vino ne prođe zacrtani mu period dozrijevanja i dok se ne napuni u butelju. Ovakav način pogoduje i proizvođaču i trgovcu, jer  proizvođač tako brže dođe do novca potrebnog mu za daljnja ulaganja, a trgovac dobije vino po znatno povoljnijoj cijeni za butelju nego što bi bila cijena iste količine da vino kupuje kad je ono već finalizirano i ubočeno. Unatrag nekoliko godina u dobroj namjeri En Primeur su počeli u nas organizirati Istrani, s malvazijom, poslije su im se pridružili Slavonci s graševinom, međutim taj naš domaći En Primeur zaživio je samo kao prezentacija a ne i kao kaparenje odnosno kupnja vina. Château Angelus 2015 na En Primeuru 2016 u količini od jedne butelje nudio se po 210 €! Sada je u redovnoj prodaji u trgovinama berba 2011 (14,5 vol %). Ulazak Château Angélusa u društvo Premier Grand Cru Classé A donio je toj kući mogućnost da za oko 20 posto podigne cijenu butelji Château Angélusa u odnosu na cijenu koju je to vino imalo prije ulaska u seriju A.

Unutar apelacije Saint-Emilion grand cru obišli smo i Château Tour Saint-Christophe, u mjestu Saint-Christophe–des-Bardes. To imanje u sklopu je grupe Vignobles (vinogradi) K, u kojoj su još i Château Haut-Brisson, također Saint-Emilion grand cru, te Château Patache Pomerol aoc. Primio nas je glavni direktor Jean-Christophe Meyrou, koji je odmah naglasio da se ne želi gurati u društvo Premier Grand Cru Classé jer za ulazak u to društvo treba zadovoljiti ne samo kakvoćom vina nego i nekim drugim parametrima, kaže da se on i njegova ekipa maksimalno trse na kvaliteti kapljice, ali da im taj dodatni dio u koji spada i način prihvata posjetitelja kao gostiju na posjedu predstavlja napor koji bi, iako on donosi image, zasad, dok jače ne stasaju, htjeli izbjeći.

Château Tour Saint-Christophe, nešto skromniji u vanjskom izgledu, ali vina dobra!

Vinogradi, te podrum s betonskim ciesternama za maceraciju i s bariqueima za dozrijevanje, te s direktorom Jean-Christopheom Meyrouom

Zgrada s vinskim podrumom na uzvisini je s koje se pruža krasan pogled na vinograde, dobrim dijelom sađene na terasama poduprtim suhozidom od lokalnog kamena starime nekoliko stoljeća. Terase na nekoliko razina visine i na ilovasto-vapnenastom tlu protežu se u ukupnoj dužini od 1,5 kilometra. Unatrag nešto vremena vlasnik Peter Kwok odlučio se za obnovu terasa na način da su suhozidi postupno demontirani, svaka je kamena gromada očišćena i vraćena na svoje potporno mjesto, i sada suhozid izgleda točno onako kako je izgledao u 18. stoljeću kad je napravljen. Namjera je dakle ne samo vinom nego i ambijentom a i povijesnom pričom privući turista.

Jean-Christophe Meyrou (u sredini) ponudio je četiri berbe vina Château Tour-Saint-Christophe St-Emilion grand cru – 2012, 2014, 2015 i 2016, sva vina jako dobra s time da su ipak odskakala dva, kušana iz barriquea dakle još nenapunjena u bocu, ono iz 2015, izvanredno, trebalo se puniti u butelju u srpnju ovoga ljeta a na tržište bi išlo krajem ove godine, i berba 2016, kao potencijal možda i još bolja, njoj predstoji još godinu dana u bačvici

Château Tour Saint-Christophe obuhvaća 20 hektara vinograda, od čega ih je zasad 16 u punome rodu. Merlot je u sortimentu zastupljen sa 80, a cabernet franc s 20 posto. Pristup u vinogradu je prirodi prijateljski, ne rabe se pesticidi ni herbicidi, ide se na zatravljivanje. Prinosi su oko 40 hl/ha. Vinifikacija je u barriqueu i u velikim betonskim cisternama debelih stijenki koje služe kao dobra toplinska izolacija i zaštita od mogućeg jačeg povećanja temperature vina izazvanog vanjskim uvjetima. Dozrijevanje je oko dvije godine u barriqueu, 40 posto novome, 40 posto korištenime jedanpout i 20 posto korištenime dva puta. Iz berbe 2016 bit će oko 60.000 butelja, rekao je Meyrou.

MÉDOC, NA LIJEVOJ OBALI

Nakon obilaska desne obale, skok dakako, i na lijevu obalu, u Médoc.

Médoc je vinorodni predio sjeverozapadno od grada Bordeauxa, na lijevoj obali Gironde pa prema Atlantiku. Naziv dolazi od starorimskog in medio aquae, slobodno prevedeno između voda, konkretno te vode su one od Gironde i Atlantskog oceana. Vinogradi su smješteni u užem pojasu uz Girondu. Stara izreka žitelja Médoca kaže da će vino biti bolje ako trsje gleda na rijeku.

U Médocu je 16,500 hektara vinograda u rodu. Udarna sorta je cabernet sauvignon, koriste se i merlot i cabernet franc, dopušteni su i malbec, petit verdot i carmenère. Proizvođača je oko 1330. Godišnja proizvodnja se kreće oko 85 milijuna butelja. Opća apelacija je Medoc aoc. Jedno manje ograničeno područje je pod apelacijom Haut-Mèdoc aoc (Haut-Médoc = Gornji Médoc). U hijerarhiji kakvoće izdvojeno je šest užih, općinskih apelacija – Margaux, Moulis en Médoc, Listrac Médoc, Saint Julien, Pauillac, Saint Estèphe.

Hijerarhijska klasifikacija ovdje postoji još od 1855, a neke dopune su napravljene 1932., kad je uvedena oznaka Cru bourgeois. Po klasifikaciji iz 1855. u Médocu je 60 grand cru classéa podijeljenih na pet klategorija – pet je nositelja 1er grand cru classéa, 15 ih ima pravo na 2ème grand cru classé, 14 na 3ème, 10 na 4ème, a 18 posjeda ima pravo na 5ème cru classé..

Nositelja Cru bourgeoisea je oko 240, ali tu nisu uvijek ista određena imena, nego se svake godine stvara i objavljuje lista onih koji su na temelju pokazanoga vina dobili za tu godinu pravo na tu oznaku.

Godine 1989. godine nakon što je u Bordeauxu osnovano Udruženje manufakturnih proizvođača uvedena je i oznaka Cru artisan, za manje uglavnom obiteljske vinogradarsko-vinarske posjede gdje vlasnici i sami, osobno, rade u trsju i u pdrumu, finaliziraju vino i plasiraju ga uglavnom na vlastitim imanjima. Zasad je nositelja te oznake nešto više od 40.

Evo i posjednika oznaka 1er, 2ème, 3ème, 4eme, 5ème grand cru u Médocu i Pessac-Léognanu:

PREMIER GRAND CRUChâteau Lafite-Rothschild, Pauillac, AOC Pauillac; Château Latour, Pauillac, AOC Pauillac; Château Mouton Rothschild, Pauillac, AOC Pauillac; Château Margaux, Margaux, AOC Margaux

Château Haut-Brion, Pessac, AOC Pessac-Léognan

Famozni Château Margaux u Margauxu, iz dva kuta: jedan je onaj kad ga se gleda u cjelini, a drugi onaj s pogledom dostupnim turistima

DEUXIÈME GRAND CRU Château Brane-Cantenac, Cantenac, AOC Margaux; Château Cos-d’Estournel, Saint-Estèphe, AOC Saint-Estèphe; Château Ducru-Beaucaillou, Saint-Julien-Beychevelle, AOC Saint-Julien; Château Durfort-Vivens, Margaux, AOC Margaux; Château Gruaud-Larose, Saint-Julien-Beychevelle, AOC Saint-Julien; Château Lascombes, Margaux, AOC Margaux; Château Léoville-Barton, Saint-Julien-Beychevelle, AOC Saint-Julien; Château Léoville-Las-Cases, Saint-Julien-Beychevelle, AOC Saint-Julien; Château Léoville-Poyferré, Saint-Julien-Beychevelle, AOC Saint-Julien; Château Montrose, Saint-Estèphe, AOC Saint-Estèphe; Château Pichon-Longueville-Baron-de-Pichon, Pauillac, AOC Pauillac; Château Pichon-Longueville-Comtesse-de-Lalande, Pauillac, AOC Pauillac; Château Rauzan-Ségla, Margaux, AOC Margaux; Château Rauzan-Gassies, Margaux, AOC Margaux

Chateau Margaux – dio podruma s inoks cisternama te s hrastovim konusnim bačvama, za maceraciju

TROISIÈME GRAND CRU Château Boyd-Cantenac, Cantenac, AOC Margaux; Château Calon-Ségur, Saint-Estèphe, AOC Saint-Estèphe; Château Cantenac-Brown, Cantenac, AOC Margaux; Château Desmirail, Margaux, AOC Margaux; Château Ferrière, Margaux, AOC Margaux; Château Giscours, Labarde, AOC Margaux; Château d’Issan, Cantenac, AOC Margaux; Château Kirwan, Cantenac, AOC Margaux; Château Lagrange, Saint-Julien-Beychevelle, AOC Saint-Julien; Château La Lagune, Ludon, AOC Haut-Médoc; Château Langoa-Barton, Saint-Julien-Beychevelle, AOC Saint-Julien; Château Malescot-Saint-Exupéry, Margaux, AOC Margaux; Château Marquis-d’Alesme, Margaux, AOC Margaux; Château Palmer, Cantenac, AOC Margaux

QUATRIÈME GRAND CRU – Château Beychevelle, Saint-Julien-Beychevelle, AOC Saint-Julien; Château Branaire-Ducru, Saint-Julien-Beychevelle, AOC Saint-Julie; Château Duhart-Milon, Pauillac, AOC Pauillac; Château Lafon-Rochet, Saint-Estèphe, AOC Saint-Estèphe; Château Marquis-de-Terme, Margaux, AOC Margaux, Château Pouget, Cantenac, AOC Margaux; Château Prieuré-Lichine, Cantenac, AOC Margaux; Château Saint-Pierre, Saint-Julien-Beychevelle, AOC Saint-Julien; Château Talbot, Saint-Julien-Beychevelle, AOC Saint-Julien; Château La Tour-Carnet, Saint-Laurent-de-Médoc, AOC Haut-Médoc.

Chateau Margaux: Dio podruma s barriqueom, te, ispod, vlastita bačvarija. Dosta vinskih podruma u bordoškome kraju ima svoju bačvariju!

CINQUIÈME GRAND CRUChâteau d’Armailhac, Pauillac, AOC Pauillac; Château Batailley, Pauillac, AOC Pauillac; Château Belgrave, Saint-Laurent-de-Médoc, AOC Haut-Médoc; Château Camensac, Saint-Laurent-de-Médoc, AOC Haut-Médoc; Château Cantemerle, Macau, AOC Haut-Médoc; Château Clerc-Milon, Pauillac, AOC Pauillac; Château Cos-Labory, Saint-Estèphe, AOC Saint-Estèphe; Château Croizet-Bages, Pauillac, AOC Pauillac; Château Dauzac, Labarde, AOC Margaux; Château Grand-PuyDucasse, Pauillac, AOC Pauillac; Château Grand-Puy-Lacoste, Pauillac, AOC Pauillac; Château Haut-Bages-Libéral, Pauillac, AOC Pauillac; Château Haut-Batailley, Pauillac, AOC Pauillac; Château Lynch-Bages, Pauillac, AOC Pauillac; Château Lynch-Moussas, Pauillac, AOC Pauillac; Château Pédesclaux, Pauillac, AOC Pauillac; Château Pontet-Canet, Pauillac, AOC Pauillac; Château du Tertre, Arsac, AOC Margaux

Corinne Mentzelopoulos, na čelu Château Margauxa

Put nas je najprije odveo u Margaux u historijski i svjetski glasoviti Château Margaux premier grand cru classe iz 1855., slavna povijest kojega traje već nekih oko 400 godina. Od kraja 18. stoljeća, još prije čuvene klasifikacije iz 1855., Château Margaux slovi kao jedna od najboljih vinskih kuća Bordeauxa. Bilo je doduše kroz svo to vrijeme i nekih padova, uvjetovanih općim krizama, ali Château Margaux uspio je prebroditi nedaće. Današnji sjaj ponajviše duguje Andréu Mentzelopoulosu, koji je 1977. postao njegovim vlasnikom. Iako je prebrzo zauvijek otišao, ostavio je na Château Margauxu dubok i trajan trag vezan uz izvrsnost. Poslije njega kormilo je preuzela njegova kćerka Corinne, koja je i prema vinu i dvorcu i pojmu kakvoće i osebujnosti vina pokazala jednaku strast kao i njen otac.

Dočekala nas je vrlo ljubazna gdja Marie Guillard, i povela u razgled vinograda, podruma, među njima i u jedan novije gradnje a u koji se može ući direktno iz vinograda, odnosno iz kojega se može uspinjući se stepenicama i izaći izravno među trsje. Dakako, u podzemnoj kušaonici degustiralo se, dobili smo najprije tzv. drugo vino kućeChâteau Pavillon rouge 2009, odličan, a potom zvijezdu Château Margaux 2004, odličniji. Degustaciju su pratile i lijepe riječi domaćina, koje su u ukupnom doživljaju sjajno dopuniile ponuđena nam vina:

Terroir je temelj moguće velikog vina. Kao što je nasljeđe temelj moguće velikog čovjeka. To je istodobno sve, ali i – ništa. Sve, zato što bez pravog terroirea i odgovarajućeg nasljeđa ništa nije moguće, a ništa stoga što bez strasti, adekvatnog zalaganja i konkretnoga rada čovjeka jednostavno nema pažnje vrijednoga izričaja.

Među čimbenicima bitnima za grand cru poziciju su na prvom mjestu prirodne okolnosti, konkretno tlo, izloženost i (mikro)klima. Oni su bitni za ishod na kraju vegetativne sezone, u berbi. Grand cru omogućuje grožđu da dosegne skladnu zrelost. Na tim privilegiranim položajima, na kojima grožđe dozrijeva polagano i dugo, tlo je vrlo važno za intenzitet i za kakvoću izričaja tipičnosti. Da bi se iz ovih preduvjeta vezanih uz tlo i klimu dobilo vrhunski rezultat nužno je potruditi se spoznati kako postojeće kompartativne prednosti najbolje valorizirati. Ako taj dio posla koji nužno pripada čovjeku izostane ili bude u blijedome izdanju, od potencijala grand crua nema ništa. Valja, dakle, izabrati najbolje adaptirane sorte, optimalno definirati sustav uzdržavanja vinograda, otkriti najbolji način vinifikacije i dozrijevanja vina. U Château Margauxu istraživanja da se iznađu najbolja rješenja traju gotovo četiri stoljeća,  a proces – još nije završen!

Degustacija vina Château Margaux u podrumskoj kušaonici, s Marie Guillard

Uz reputaciju robne marke i proizvođača te odlične ocjene na strukovnim vrednovanjima, veliko vino mora neizostavno imati još nešto: golemu sposobnost da pobudi emocije, uzbudi. U tom kontekstu prvenstveno su tu važni kompleksnost, živost, sklad, elegancija, koji su i jamstvo dugog i harmoničnog starenja vina.

 Za Château Margaux duže odležavanje vina u butelji nisu gluma i javni performance, nego je to način da vino s vremenom kroz razvoj bude bolje. Vino Château Margaux upravo ima tu sposobnost da s vremenom razvije spoj bogat gustativnim svojstvima koji u današnjoj kulturi mirisa, okusa i ukusa pokazuje višeslojnost, karakter, mekoću i profinjenost što ostavljaju neusporedivo upečatljiviji utisak na gourmeta i intelektualca šire kulture nego što to  može učiniti, ma kako dobro bilo, mlado vino…

 Posjed Château Margaux prostire se na 262 hektara, od čega su 82 hektara vinogradi s crnim sortama a 12 ha s bijelom sortom. Crne su cabernet sauvignon, merlot, petit verdot, cabernet franc, starost loza u prosjeku je oko 33 godine. Bijeli kultivar je sauvignon blanc, prosječna starost loza je 25 godina. Crne sorte na maceraciji su tri tjedna u velikim hrastovim bačvama. Dozrijevanje je od 18 do 24 mjeseca u novom hrastovom barriqueu. Bistrenje bude s bjelanjkom od jajeta. Bijelo vino fermentira u hrastovom barriqueu, a onda provede oko sedam mjeseci na dozrijevanju također u hrastovom barriqueu.

Nakon obilaska novoga dijela vinskog podruma Château Margaux i degustacije – izlaz stepenicama ravno u vinograd među trsje!

Vina i godišnje količine:  Château Margaux – 130.000 butelja, Pavillon rouge du Château Margaux – 115.000 butelja. Margaux du Château Margaux: 10.000 butelja, Pavillon blanc du Château Margaux– 12.000 butelja.

Skoknulo se i u Château Haut Marbuzet, vinogorje Saint-Estephe u Haut Médocu: vinograd i podrumska zgrada

Mjesto Beychevelle, apelacija Saint Julien, Château Beychevelle 4ème grand cru, gdje je nedavno otvoren novi supermoderni podrum, ali i gdje je, zidovima skriven od očiju šire javnosti, krasan park s stilu Versaillesa.

Krasni dvorac Beychevelle

Skriven od očiju šire javnosti – park u versajskome stilu!

Nedavno otvoreni novi, supermoderni podrum za vinifikaciju, s vojskom konusnih inoks cisterni za maceraciju i fermentaciju

Podrum za dozrijevanje vina, s barriqueima

Primio nas je simpatični mladi Talijan Charlie (iz Toscane!) koji studira enologiju na Bordoškom sveučilištu a na ovome posjedu je na praksi.

Toskanac Charlie vodi degustaciju bordoških crnjaka

Vina, dakako, sjajna – Amiral de Beychevelle 2014 Saint Julien aoc, merlot sortno prevladava, 13,5 vol %, jako dobar ***; Amiral de Beychevelle 2011 Saint Julien aoc, 13,0 vol %, kompleksan i elegantan ***(*); Château Beychevelle 2014 Saint Julien, 14,0 vol %, vrlo mineralan ***(*); Château Beychevelle 2011 Saint Julien 2011, 13,0 vol %, vrlo kompleksno, mineralno, s voćnosti pomiješanom sa začinskim biljem, drvo odlično uklopljeno, slano, tanin živ ali mekan, vrlo dobra tijela, traje ****.

I onda – buđenje: boravak u bordoškome (k)raju je stigao do kraja, sutradan putovalo se kući. U restoranu Le Chiopot u Bordeaux-Bèglesu – posljednja naša (bordoška) večera! I u tome objektu nudi se i hrvatska kapljica (eksponiran je Krauthaker).

Posljednja naša bordoška večera u restoranu Le Chiopot u Bordeaux-Bèglesu. ⧫ Lokalni specijaliteti: grdobina, pa pečeni golub, goveđi odresci sa žara te kao desert kolačići canele, rađeni od žumanjca

Bordeaux i okolica ne samo da su (i visoko) enogastronomsko pa i mondeno okupljalište, nego su i visoko životno učilište za sve oko vina i VINSKOG TURIZMA. Svakako je Bordeaux u svojoj cjelini vrijedan boravka, i to uz, nužno, dobro otvorene oči, uši, nos i usta, koncentrirano upijanje (ne opijanje!) svega što može formirati dragocjeno iskustvo i poticaj za unaprijeđenje ovoga segmenta i kod nas. Potrebno je uložiti nešto vremena i novca, ali svaka se škola plaća a kad se na nešto takvoga potroši i iz vlastitoga džepa obično se od investicije što-šta toga i vrati…  ♣  SuČ – 09/2017