Kroz Svijet u Čaši i na Tanjuru – 05_2018 – Through the World in a Glass and on a Plate

    

ŽELJKO SUHADOLNIK

⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t

SADRŽAJ/CONTENTS

OIV– SVIJET VINA 2017/2018 • NOVI ZAKON o VINU HRVATSKE • HVAR – OTOK SUNCA, VINA i TURIZMA • CRO-KAPLJICA PRED BAVARCIMA • URBANOVO 2018 • MESO z TIBLICE i MEĐIMURSKA GIBANICA • VINISTRA: POREČKA ZLATA 2018 • VINO ZAGREBAČKE ŽUPANIJE 2018: ĐURINSKI i RAJAKOVIĆ • DANI GRAŠEVINE 2018: KUTJEVO d.d. KAO GLAVNI SLAVLJENIK • GALIĆEVO SLAVONSKO VINSKO CARSTVO • Plešivica: VILLA NA TRI KORAKA te NOVI ŠAMPANJSKI PODRUM ŠEMBEROVIH • TRI BITNA AGROLAGUNINA KANTUNA • OSCAR ZA GRGIĆA • VINO IZ ALJOŠINOG JAJA • CHATEAU PALMER u ALHAMBRI • VIEVINUM 2018 • PISMA IZ SARAJEVA USRED VINOGRADA s VRANCEM

______________________________

Iz ureda OIV-a

SVIJET VINA 2017/2018 – Glavni direktor OIV-a Jean-Marie Aurand ovih je dana na pressici u sjedištu Međunarodne  organizacije za vinovu lozu i vino u Parizu javnosti prezentirao aktualno stanje u vinogradarstvu i vinarstvu u svijetu.

Jean-Marie Aurand, glavni direktor OIV-a

Glavni akteri su i dalje Italija, Francuska i Španjolska, a istaknuti treba sve značajniju prisutnost Kine, koja je po površini vinograda skočila na drugo mjestu u svijetu. Kad se sagledaju sve komponente prikaza, ispada da je u vinskome svijetu najuspješnija Francuska, naime po broju hektara pod vinovom lozom ona je na trećem mjestu na svijetu, po proizvodnji vina na drugome, po godišnjoj potrošnji vina kao zemlja na drugime mjestu a i po potrošnji po stanovniku na drugome mjestu, po ukupnom količinskom izvozu na trećemu mjestu na svijetu ali po od izvoza ostvarenoj vrijednosti u € na prvome mjestu, Što se tiče uvoza, Francuzi su na četvrtome mjestu glede količine, ali po potrošenim eurima za uvoz tek na desetom mjestu!

Evo Aurandova izlaganja:

Kako je utvrđeno u 2017, u svijetu je 7,6 milijuna hektara pod vinovom lozom. Čini se da se, s obzirom na kretanja prošlih godina, ukupna površina vinograda stabilizira oko te brojke. Najviše vinograda imaju Španjolci = 967.000 hektara, slijede Kina sa 870.000 ha, Francuska sa 787.000 ha, Italija sa 695.000 ha, Turska sa 448.000 ha, SAD sa 441.000, Argentina sa 223.000 ha, Iran sa također 223.000 ha, Čile sa 209.000 ha, Portugal sa 194.000, Rumunjska sa 191.000, Australija sa 145.000 ha, Moldavija sa 140.000, Indija sa 131.000 ha, Južnoafrička Republika (JAR) sa 125.000, Grčka sa 106.000, Njemačka sa 102.000, Brazil sa 86.000, Rusija sa 85.000, Egipat sa 80.000, Mađarska sa 68.000, Bugarska sa 64.000, Gruzija sa 48.000, Austrija sa 46.000 i Novi Zeland sa 40.000 hektara.

Proizvodnja

Godišnja proizvodnja vina (SAMO VINA, DAKLE ISKLJUČENI SU SOKOVI OD GROŽĐA i MOŠTOVI!) u 2017. bila je oko 250 milijuna hl. To je povijesno niska količina, Aurand je kazao da je ukupni pad proizvodnje 8,6 posto u odnosu na 2016. Objašnjenje je da razlog tolikom smanjenju produkcije leži u nepovoljnim meteorološkim uvjetima u 2017, posebno u EU, gdje se bilježi smanjenje od čak 14,6 posto. Količinski slabe berbe – slično kao 2017. no ipak za sedam do osam milijuna hektolitara bolje od 2017. – u odnosu na ostale od 2000. na ovamo, bile su 2012., kad se proizvodnja kretala oko 258 milijuna hl, i 2002 kad je bila 257 milijuna hl.

Za 2017. količinski prvak u proizvodnji je Italija, sa 42,5 milijuna hektolitara vina, iza nje su Francuska sa 36,7 i Španjolska s 32,1 milijuna hektolitara, slijede SAD s 23,3 milijuna hl, pa Australija s 13,7, Argentina s 11,8, JAR i Kina sa po 10,8, Čile s 9,5 i Njemačka sa 7,7 milijuna hektolitara. Portugal je u 2017. proizveo 6,6 milijuna hl, Rusija 4,7, Rumunjska 4,3 a Brazil 3,4 milijuna hl. Na OIV-tablici globalne proizvodnje glede područja našeg okruženja nailazimo na Srbiju, s podatkom o godišnjoj proizvodnji od 2,3 milijuna hl.

U 2017. godini potrošnja vina u svijetu iznosila je 243 milijuna hektolitara vina. Konzumacija se eto, nakon ekonomske krize 2008., zahvaljujući pozitivnim trendovima u potrošnji u posljednje tri godine, stabilizirala. Najveći potrošač ukupno, kao zemlja, su SAD, gdje je u 2017. konzumirano oko 32,6 milijuna hektolitara vina. Francuzi, koji su nekad, još u 2000. godini, po potrošnji ukupno kao zemlja bili na 35 milijuna hl godišnje, sad su na 27 milijuna hl, i na drugome mjestu ove rang-ljestvice. Talijani su treći, sa 22,6  milijuna hektolitara, slijede Nijemci sa 20,2 milijuna, pa Kinezi sa 17,9, Velika Britanija je na 12,7 milijuna hl, Španjolska na 10,3, Argentina na 8,9,  kao i Rusija, Australija je na 5,8 milijuna hektolitara. Za potrošnju u Francuskoj, Njemačkoj, Velikoj Britaniji i Španjolskoj Aurand je kazao da je ona posljednjih godina dosta stabilna. Na OIV-tablici globalne potrošnje za Hrvatsku stoji da je u 2017 popila 1,1 milijun hektolitara, a za Srbiju da je popila 2,2 milijuna hektolitara vina.

Na pressici je Aurand predočio i potrošnju po zemljama po glavi stanovnika, međutim podastro je podatke za 2016, a ne za 2017., valjda mu ti najnoviji još nisu stigli. Svejedno, zanimljivo je, radi bolje usporedbe, vidjeti baš tu rang-listu potrošnje po stanovniku, vjerojatno se ionako brojke za 2017. i neće jače mijenjati. U ovoj kategoriji prvim pilcima vina na svijetu pokazali su se Portugalci, sa 51,4 litre po stanovniku. U Francuskoj konzumacija po stanovniku u 2016. iznosila je 51,2 litre, u Italiji 43,6 litara, Švedskoj 41 litru, Švicarskoj 39,1 litru, Belgiji 31,8 litara, Argentini 28,7 litara, Australiji i Njemačkoj po 28 litara, Španjolskoj 25,2 litre, Nizozemskoj 24,1 litru, Velikoj Britaniji 22,8 litara, Čileu 17,1 litru, Kanadi 16,5 litara, SAD 12,1 litru, Južnoafričkoj Republici 11 litara, Rusiji 7,6 litara, Japanu 3,2 litre, Brazilu 1,9 litara i Kini 1,5 litru…

Trgovina vinom na svjetskoj razini u pozitivi je, kako s aspekta količine tako i u novčanome kontekstu. U odnosu na 2016. količinski porast je 3,4 posto, a što se tiče vrijednosti u novcu 4,8 posto!

U ukupnom izvozu na globalnoj razini u kontekstu količina butelje čine 57 posto, rinfuza (posude od dvije litre naviše) čine 35 posto, a pjenušci osam posto. U kontekstu ostvarene novčane vrijednosti pak butelje obuhvaćaju 72 posto, pjenušci 19 a rinfuza devet posto.

Najveći svjetski izvoznici u količini su Španjolci, s 22,1 milijun hektolitara, Talijani su drugi s 21,4 milijuna, a Francuzi treći s 15,4, slijede Čileanci s 9,8, Australci s 8,0, JAR sa 4,5, Njemačka s 3,8, SAD s 3,3, Portugal s 2,9, Novi Zeland s 2,5 i Argentina s 2,2 milijuna hl. Po ostvarenoj novčanoj vrijednosti najbolji su Francuzi s 8989 milijuna €, poslije njih su Talijani s 5873 milijuna, pa Španjolci s 2814 milijuna €. Slijede Čile s 1741, Australija s 1727, Novi Zeland s 1054, Njemačka s 956, Portugal sa 752 i Argentina sa 713 milijuna €.

Najveći svjetski uvoznici po količini su Njemačka s 15,2 milijuna hl, Velika Britanija s 13,2 milijuna, SAD s 11,8, Francuska sa 7,6, Kina sa 7,5, Rusija sa 4,5, Nizozemska sa 4,4, Kanada sa 4,1, Belgija s 3,1 i Japan s 2,6 milijuna hl. Po novčanoj vrijednosti uvoza prednjače SAD s 5190 milijuna €, iza njih je Velika Britanija sa 3453 milijuna, slijede Njemačka s 2469 milijuna, Kina sa 2458 milijuna, Kanada s 1653 milijuna, Japan s 1388 milijuna, Nizozemska s 1139 milijuna, Belgija s 897 milijuna, Rusija s 878 milijuna i Francuska s 812 milijuna €.

Predviđanja vezano za berbu 2018 na južnoj polukugli (kad je nama proljeće tamo je jesen!): povoljni rezultati očekuju se za Argentinu, Čile, Urugvaj i Novi Zeland, a rezultati slabiji nego inače za Južnu Afriku (zbog jakih suša), te za Australiju i Brazil.

HRVATSKA

Inače, o najnovijoj situaciji u Hrvatskoj objavio sam nedavno prilog Hrvatska na dlanu 2017 (www.suhiucasi.wordpress.com), a evo ovdje ga ponavljam tako da ovaj godišnji izvještaj bude kompletan na jednome mjestu.

Vinogradi, ukupna površina: 19.866 ha (Arcod); sjeverni dio – kontinentalna Hrvatska: cca 52,7 %, primorski dio: 47,3 %. Broj registriranih parcela vinograda: 76.558. Najveće površine vinograda po županijama: 1. Hrvatska Istra ukupno cca 3084 ha; 2. Osijek-Baranja = 2248 ha; 3. Dubrovnik-Neretva = 2214 ha. Struktura vinogradarskih imanja – u posjedu do 1 ha = 83 % proizvođača. Ukupno proizvođača vina u Hrvatskoj: cca 38.826

Sorte: kultivara koji se mogu naći, ukupno = cca 250.  Navedeni kao priznati na službenoj listi = cca 200 • Autohtonih = cca 70. Glavne domaće sorte: GRAŠEVINA = 4.536,7 ha (cca 22 %), MALVAZIJA ISTARSKA = 1.662 ha, PLAVAC MALI = 1.539 ha. Od ukupne vinogradske površine u Hrvatskoj one zajedno zauzimaju nekih 7728 ha.

Slijede, po zastupljenosti: merlot, cabernet sauvignon, plavina, chardonnay, rizling rajnski, frankovka, debit, babić, rukatac ili maraština, pošip, sauvignon bijeli, kraljevina – imbrina, teran, traminac, trbljan, trebbiano toscano, syrah, kujundžuša, pinot sivi, vranac, pinot crni, ranfol, žlahtina, pinot bijeli, silvanac zeleni, moslavac = šipon = furmint, muškat žuti, grenache noir, cardinal, zweigelt, refošk, cabernet franc, škrlet, tribidrag = crljenak = kratošija = zinfandel = primitivo, bogdanuša, vugava, grk …

Tržište:  godišnja proizvodnja vina = cca 575.940 hl; većina je bijelo (434.458 hl); oko triput više je bijeloga nego crnoga i roséa. Najviše proizvedenoga vina u Hrvatskoj po županijama: 1. Osijek-Baranja = 117.169 hl; 2. Istra = 101.487 hl; 3. Vukovar-Srijem = 93.892 hl; 4. Požega-Slavonija = 60.985 hl; 5. Dubrovbnik-Neretva 45.859 hl… Vrijednost hrvatske vinske proizvodnje u odnosu na ukupnu poljoprivrednu produkciju u Hrvatskoj: cca 7,3 %

Izvoz = 51.380 hl, u vrijednosti = € 13.101.145. Najviše u: Bosnu & Hercegovinu, Njemačku, Austriju, Češku. Uvoz vina = 268.932 hl, u vrijednosti = € 28.705.948. Najviše iz Makedonije, Italije.

Potrošnja po stanovniku: cca 27 lit. ♣

Prvi središnji strukovni skup vinogradara i vinara Hrvatske

Goran Beinrauch, glavni urednik Gospodarskog lista i moderator na skupu, otvara susret

NOVI ZAKON O VINU – Hrvatska s obzirom na svoje prirodne predispozicije i na svoju već više od 2000 godina dugačku tradiciju u vinogradarstvu i vinarstvu svakako bi trebala biti jedna od najpoznatijih vinskih zemalja na svijetu, međutim od toga je, iako je u posljednjim godinama u ukupnosti bitno napredovala u kakvoći vina i mada je posljednjih godina nešto intenzivnije poduzimala korake u prezentaciji prema inozemstvu, prilično daleko. Šteta, iz razloga što je – kao i popularni sportovi poput npr. nogometa, rukometa, košarke… – eno-gastronomija, s naglaskom baš na vinu, u novije vrijeme postala alatom za sjajnu promidžbu kako užeg teritorija kao ponuđača nekog specijaliteta na tanjuru i u čaši tako i za i izvrsnu međunarodnu promidžbu i cijele države. A što visoki image posebice temeljen na ponudi užitaka za stolom uz tipične, dakle tijesno za neki uži kraj vezane lokalne artikle (od poljoprivrednih proizvoda upravo je izričaj vina najtješnje vezan uz teritorij na kojemu se rađa) znači za razvoj turizma u nekome kraju ne treba objašnjavati, kao što ne treba ni govoriti o tome što turizam znači za gospodarstvo neke zemlje. A valjda ne treba ni kazivati što se gubi ako se komparativne prednosti ne(dovoljno) valoriziraju… Eto iz izvještaja (Vinogradarski registar) za 2017. koji je objavila Agencija za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju vezano uz zalihe vina što ih imamo, stoji, s datumom 31. 12. 2017: vrhunsko vino s kzp (pretvoreno u zoi), crveno i rosé: 59.026 hl; vrhunsko vino kzp (zoi) bijelo: 34.288 hl; kvalitetno vino kzp crveno i rosé: 159.709 hl; kvalitetno vino kzp (zoi) bijelo: 261.698 hl; sortno vino bez ZOI (s oznakom sorte i berbe), crveno i rosé: 6.743 hl; sortno vino bez zoi (s oznakom sorte i berbe) bijelo: 30.316 hl; vino bez zoi, crveno i rosé: 30.357 hl; vino bez zoi bijelo: 64.358 hl; ostalo vino crno i rosé: 10.821 hl; ostalo vino bijelo: 6720 hl. Ukupno je to oko 527.000 hl. A registrirana godišnja proizvodnja vina u Hrvatskoj je oko 576.000 hl!

Doc. dr. sc. Leo Gracin sa Sveučilišta u Splitu govori o Zakonu o vinu

Sami prirodni uvjeti i duga tradicija ne donose željeni rezultat, oni su tek sjajna komparativna prednost i odličan temelj za neke visoke dosege u poslovnoj realizaciji. Stoga su, kao pokretač i oplemenjivač, nužni prikladno čovjekovo poduzetništvo, dobra organizacija, red, disciplina i prihvaćanje napora i ulaganja na dugi rok. Svakako je osnovno da se najprije stvari urede na razini države, odgovarajućima Zakonom o poljoprivredi i Zakonom o vinu i voljom države da osigura poštivanje zakona, a potom i da se uredi kroz dobru organiziranost sama branša na više razina, od lokalne, pa regijske do nacionalne. Tek kad se postave dobre osnove, kao nužna i učinkovita nadgradnja, nastupa marketing koji je u stanju dovesti do punog ili gotovo punog pogotka.

Već neko vrijeme u nas se govori o kreiranju novoga Zakona o vinu, ali detalja za javnost dugo nije bilo. Nedavno je međutim zagrebački časopis Gospodarski list, shvativši da treba nešto poduzeti vezano uz to, vinsko – nevjerojatno obećavajuće područje za Lijepu našu u ekonomskom smislu, organizirao Prvi središnji strukovni skup vinogradara i vinara Hrvatske, bilo je to u Svetom Martinu na Muri u vinorodnom Međimurju. Teme su bile razne, dosta njih u domeni agronomije i enologije, jedna je pak bila posvećena upravo novom Zakonu o vinu, jedna o problematici vezanoj uz radnu snagu (nedostatak!), jedna o korištenju sredstava iz fondova EU, a u Zborniku radova objavljen je i opširan prilog o Prijedlogu Nacionalnog programa pomoći sektoru vina od 2019. do 2023. godine.

Jaka delegacija iz Istre na skupu u Svetom Martinu na Muri – uz Ivicu Kovačevića, predsjednika udruge Vino Dalmacije, su Ivica Matošević bivši predsjednik Vinistre, zatim, Gianfranco Kozlović, predsjednik Udruge vinarstva pri HGK, i Nikola Benvenuti, aktualni predsjednik Vinistre

U uvodnom izlaganju na temu Zakona o vinu čulo se malo toga bitnoga, pogotovu o tome što se sprema za novi Zakonu. Lako moguće i stoga što se najavljeni Tugomir Majdak, državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede, nije pojavio na skupu, jer da je spriječen važnim poslovima, kao da ovo i nije tako važno! U više se navrata čulo kako je Zakon nužan i da se spriječi veliki uvoz vina u Hrvatsku, uvoz koji je poremetio situaciju na tržištu i stavio domaće proizvođače vina u nepovoljan položaj. Rečeno je da treba spriječiti uvoz otvorenih vina u Hrvatsku i punjenje tih vina u bocu u Hrvatskoj. Hrvatska je svojom voljom prihvatila tržišnu ekonomiju, svojom je voljom ušla u Europsku uniju, i trgovina se odvija po važećim zakonitostima i jednog i drugog aspekta: slobodan protok roba, kupi što možeš za sebe povoljnije, i plasiraj što možeš povoljnije za sebe. Što se tiče rinfuznoga vina, valja znati da je bulk-wine postao iznimno jak i tržišno značajan na svjetskoj razini a i u stalnom je porastu, u Amsterdamu već nekoliko godina postoji velika međunarodna izložba otvorenih vina International World Bulk Wine Exhibition s ocjenjivanjem tih vina (ove godine datumi su izložbe 26. i 27. studenoga, a prostor RAI Amsterdam). U Londonu pak postoji International Bulk Wine & Spirits Show. Evo i 10 najjačih zemalja u segmentu trženja otvorenoga vina na godišnjoij razini: Španjolska: 12,53 milijuna litara, vrijednost 495 milijuna €; Italija 5,37 milijuna litara, vrijednost 385 milijuna €; Australija 4,16 milijuna litara, vrijednost 284 milijuna €; Čile 4,02 milijuna litara, vrijednost 274.5 milijuna €; Južna Afrika 3,01 milijuna litara, vrijednost 176.5 milijuna €; Francuska 2,11 milijuna litara, vrijednost 284 milijuna €; SAD 1,78 milijuna litara, vrijednost 197,5 milijuna €; Novi Zeland 0,78 milijuna litara; Njemačka 0,71 milijun litara, vrijednost 88.5 milijuna €; Portugal 0,64 milijuna litara, vrijednost 44 milijuna €…

Zakon se tu, glede naših problema s uvezenom rinfuznom kapljicom, može umiješati valjda jedino po pitanju inspekcije. Bitno je da se pomno i strogo kontroliraju i roba što izlazi iz naših proizvodnih pogona i roba što nam uvozom ulazi u zemlju, te nadasve da se redovito kontrolira roba što se već nalazi na našem tržištu. A vezano uz domaću inspekciju, evo i pikanterije kao začina izlaganju: inspekcijska služba u Hrvatskoj konkretno baš u sektoru vina već više godina ne kontrolira kapljicu s tržišta – zbog loših odnosa između Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo i Inspektorata!????!!!! Da čovjek ne povjeruje!

Spominjani su i nužnost postojanja udruga vinogradara/vinara po regijama u nas, te krovne udruge u kojoj bi sjedili predstavnici regijskih udruga. Nije međutim istaknuto da bi te udruge morale biti ustrojene kao snažno i ozbiljno poslovne, a jedino kao takve mogu polučiti zadovoljavajući poslovni rezultat. Službeno su danas četiri regije u Hrvatskoj: Bregovita Hrvatska, Slavonija i Podunavlje, Istra i Kvarner, Dalmacija, pa su, tako, nabrojane udruge Graševina Croatica, Vinistra, Vino Dalmacije, za Sjeverozapad nismo čuli naziv udruge, a isto tako u zraku je ostao visiti i Kvarner, aduti kojega nisu, kao u Istri uz koju je ovdje u podjeli spojen, ni malvazija ni teran ni muškat. Regija Bregovita Hrvatska nema precizan naziv jer iz njega se ne vidi gdje se u zemljopisnom smislu to područje nalazi, a što se tiče udruga – da li uopće ima neka koja pokriva regiju Bregovita sjeverozapadna Hrvatska (koliko znam: nema), zatim, naziv Graševina Croatica nije baš sretno izabran jer – gleda li se Slavonija gdje je Graševina glavni igrač – kao da sugerira da u Slavoniji i Podunavlju uz graševinu nema i još nečeg drugog tradicijskoga, domaćeg ili već odavna udomaćenoga (frankovka npr.).

Sudionici u raspravi, prvi slijeva je Vlado Krauthaker, peti slijeva prof. Đuro Horvat

Poslovne udruge proizvođača trebale bi postojati već od užeg lokaliteta koji ima, od onoga sebi svojstvenoga, stvarati vlastitu robnu marku, te pridonijeti, kroz brendiranje glavnoga proizvoda kraja, i brendiranju teritorija. Da se vratim na graševinu: jedan profil tipičan je npr. za područje Daruvara, drugi za Kutjevo, treći za Đakovo i Osijek, zatim druge su nijanse u graševinama Baranje i iločkog kraja. Dalmacija također ne može ostati samo na Vinu Dalmacije, naime za šibenski kraj karakterističan je jedan sortiment (debit, maraština, babić, lasin…), za Split i Kaštela drugi (crljenak, babica…), za morsko zaleđe treći (kujundžuša, trnjak, vranac…), za jug i otoke opet drukčija je situacija (plavac mali, pošip, grk, rukatac… a gdje je vugava?!). Kako mi u Hrvatskoj, iako postoje oznake na etiketama vina, nemamo apelacija a trebalo bi da ih imamo (ne može se jednostavno s prijašnjeg vrhunsko odnosno kvalitetno s kzp prijeći automatski za sve na zoi!). Jedino udruge po užim teritorijima – ali dakako teritorijima s istim odnosno podjednakim svojstvima unutar pojma terroir (tlo, nagib, ekspozicija, mikroklima, tradicijske sorta ili sorte, gustoća sadnje, način uzgoja, tradicijski stil/profil vina, termini berbe, način i dužina dozrijevanja, datumi najranijeg mogućeg izlaska na tržište…) mogu, naravno u suradnji s vinogradarskim i vinarskim te marketinškim stručnjacima, biti generatori tih apelacija, nužnih za pravilnu komunikaciju i kvalitetan marketing i proizvoda i kraja. Udruge po užem području a čiji članovi primarno žive (egzistencija!) od vinogradarstva i vina i poznaju dobro situaciju na terenu nužne su, osim u organizacijskome i razvojnome smislu, i posebno s aspekta samokontrole (discipline u provedbi pravilnika o ponašanju važećeg za sve) što je učinkovitija od inspekcijskih službi, ali i za prikladnu komunikaciju pa i za još jedan bitan element marketinga – edukaciju o finalnome proizvodu prema kupcu.

Bitno je za Hrvatsku osobito u segmentima poljoprivrede i turizma da se i općenito ekonomska situacija poboljša. Previše je (mladih) ljudi koji iseljavaju u inozemstvo, tako da ovdje nedostaje radne snage. Na nedostatak radnika žale se brojni naši vinogradari/vinari. Neki koji iz ovih ili onih razloga (dob, zdravstveno stanje…) ne mogu više voditi brigu o svom vinogradu a žao im je da se trsje zapusti i da vinogradi propadaju čak su – kaže to bračni par Zdravko i Vesna Puhelek iz Zeline, u društvu s direktorom festivala Zagreb vino.com Ivanom Dropljićem i novinarima Tomislavom Radićem i Markom Čolićem – voljni dati parcele na obradu uz minimalnu naknadu, ali – interesa, vele, nema…

Donošenje čim prije novog Zakona o vinu, za koji se sada u Svetom Martinu na Muri govorkalo da bi bio gotov do kraja ove godine, potrebno je da se najprije i odmah napravi reda u branši i reda na tržištu. Spomenulo se u izlaganju o Zakonu da bi bilo dobro preuzeti austrijski koncept. Slažem se s austrijskim modelom i na ovom našem prostoru. Prije više godina na jednom međunarodnom festivalu vina u zagrebačkoj Gliptoteci gostovao je kao predavač upravo o austrijskom ustroju Willy Klinger, glavni direktor Austrijskog ureda za vinski marketing (Austrian Wine Marketing Board), i nakon što je istaknuo da Austrija svoje vinogradarstvo i vinarstvo smatra strateški važnima, sve je lijepo iznio i obrazložio. Ali, u nas se od tada nije dogodilo ništa.

Nakon znanog velikog vinskog skandala Austrijanci su energično počistili svo svoje smeće i krenuli u novu svoju vinsku eru, te dogurali vrlo visoko. Vezano uz primjer Austrije glede vina nije, na žalost, spomenuto i ovo što je, smatram, bitno: da bi pomogli poslovno bavljenje vinom i punu profesionalizaciju u proizvodnji vina te poslovno interesno udruživanje svojih vinara, te da bi i namaknuli dio sredstava za marketing, Austrijanci su odmah na početku svog novoga puta za one koji se sa svojim proizvodima žele legalno naći na tržištu uveli i takse po hektaru trsja, bilo je to u iznosu od oko tadašnjih 700 šilinga odnosno 100 DM, a uveli su i neki manji postotak kao dadžbinu po boci napunjenoj za tržište. I mi bismo, po meni, trebali dobro pomesti kod sebe pred vratima, pa onda energično krenuti – ab ovo. Polazište bi svakako imao biti jasno i čvrsto definirani prostorni plan, dakle da se točno zna koje su parcele poljoprivredne i, posebice, koje su prvenstveno za uzgoj vinove loze za proizvodnju grožđa za vino, pa, potom, da se ne dopusti da se poljoprivredna zemljišta radi interesa nekoga preimenuju u građevne terene (želimo li unosan turizam bitno je da uz smještaj nudimo i hranu i pića vlastite produkcije!). K tome, valjalo bi odmah uvesti i oštar zakon o porezu na neobrađeno poljoprivredno zemljište (sramota je npr. da su u nas i na jako dobrim pozicijama vinogradi zbog nebrige zapušteni i da propadaju). Potpore davati samo onim aplikantima koji ispunjavaju uvjete i pružaju sigurnost da će kroz svoje djelovanje društvenoj zajednici i vratiti to što su izabrani da dobiju potporu. S obzirom da mladi sve više u potragu za kruhom odlaze u inozemstvo, ako već nastojanja da se ti mladi zadrže doma ne bi dala rezultat, olakšati i strancima da podizanjem ovdje svojih vinskih kuća investiraju u hrvatsko vinogradarstvo i vino. Vidim, u Mađarskoj, Bugarskoj, Rumunjskoj su vrlo etablirane europske, poglavito francuske pa i talijanske vinske kuće uložile u podizanje nasada i gradnju podruma – bolje to nego da nam vinogradi propadaju i da od njih nitko nema ništa, a u nas još od uglednih stranaca iz svijeta vina uložio nije – nitko. Zašto?

Zatim, poći u serioznu akciju točnog, strukovnog omeđivanja te klasifikacije a uz to i posebne zaštite kvalitativno osobitih vinogradarskih pozicija, sve do stupnja da se za najkvalitetnije, one u rangu francuskih premier a naročito grand crua, uvede poseban režim, kao da je riječ o zaštićenom parku prirode i nacionalnome parku, tako da tamo ne može svatko raditi što ga je volja niti po pitanju izbora sorata, gustoće sadnje, uzdržavanja trsja, a naročito niti po pitanju toga gdje će završiti grožđe od tamo. Postoje naime područja u nas za koja stručnjaci tvrde da su iznimno dobra ali s kojih se grožđe prodaje raznim privatnicima-pojedincima iz raznih krajeva pa tako prvorazredna sirovina umjesto da izađe pod oznakom svojega teritorija i bude paradni konj toga teritorija te time i pomogne gospodarskom rastu toga teritorija završava bez neke odgovarajuće etikete, i anonimo, tko zna gdje. A u kontekstu sadašnjih žalbi da se nepravedno dopušta uvoz vina u rinfuzi valja kazati i ovo: javna je tajna bilo to da u neka naša (južna) vinorodna područja u vrijeme berbe stižu cisterne s grožđem odnosno s jače obojenim i dosta gustim relativno jeftinim vinom proizvedenim u nekoj od susjednih nam zemalja, pa da se, lako moguće, dio te sirovine iskoristi i za miješanje u nekoj mjeri s našom, od popularnoga lokalnoga kultivara skuplje proizvedenom sirovinom a za neke nominalno prestižne etikete što se na tržištu u butelji pojavljuju s poprilično visokom cijenom, pa, eto – to je nešto što treba suzbiti…

Vrlo je važno i zakonski urediti pitanje etikete, koja je prvi dodir potrošača s vinom, neka vrsta osobne karte vina. Poželjno je, naravno, da ona lijepo izgleda, ali ona prvenstveno treba biti u oznakama točna, te dovoljno i precizno informativna. Na njoj jednostavno moraju biti svi nužni podaci o vinu (naziv vina, godina berbe, naziv ili ime proizvođača, navod vinorodnog područja/vinogorja kao provjerenog zemljopisnog porijekla, eventualno navod nekoga po višoj kakvoći izdvojenog vinograda, apelacija kao stilistika karakteristična za to neko određeno područje, navod, a može i kraticom kako to rade u Francuskoj, je li ponuđač vina proizvođač sa sirovinom iz vlastitog vinograda ili je i trgovac (négociant) pa i kupuje grožđe. Obvezni su potom sadržaj alkohola, sadržaj boce. Osobno pristalica sam da, radi boljeg stjecanja prvog saznanja o okusu a iz razloga manjeg ili većeg afiniteta potrošača prema suhome odnosno slađemu kao i s aspekta vezanog uz dijabetes, obvezna ostane i ona stara oznaka o sadržaju neprovrelog sladora, tj. suho (do 4 g/lit), polusuho (od 4 do 12 g/lit), poluslatko (od 12 g/lit do 50 g/lit), te slatko (od 50 g/lit naviše), i sve to ispisano prikladno velikim slovnim znakovima, da bude čitljivo i pregledno.

Vidjet ćemo hoće li do kraja godine biti još javnih skupova na kojima će se govoriti o Zakonu o vinu, te – što će biti na kraju…♣

Prostori neslućenih mogućnosti 

HVAR, OTOK SUNCA, VINA i TURIZMA – Hvar, prostor neslućenih mogućnosti u agronomiji, enogastronomiji i turizmu. Silan gospodarski potencijal, a – da li i adekvatno valoriziran?

Oduvijek otok sunca, mirišljavog mediteranskog raslinja i začinskog bilja, od 384. godine prije Krista i otok vina, a od prije stoljeća i pol, eto, i otok organiziranog turizma. Svibanj 2018. bio je mjesec obilježavanja te 150. godišnjice, naravno kroz vino i gastronomiju te razne kulturne i zabavne sadržaje. Zateklo se na otoku već – primijećeno je to vrevom posebice u gradu Hvaru i stranim jezicima (ponajviše engleskim) na svakom ćošku – mnogo gostiju koji su stigli onamo ugrijati se na suncu i malo potamniti ten.

Grad Hvar – pogled s mora

Grad Hvar, centar – Arsenal (gore), i Loža (dolje)

Svečanosti u povodu 150. godišnjice organiziranog turizma na Hvaru počele su u gradu Hvaru mini festivalom vina u prostorima Arsenala, nekad gradilišta brodova a sad mjesta društvenih događanja. Predstavili su se članovi udruge Hvarski vinari – Bastijana Andro Tomić, Hvar Hills, Antun Plančić, PZ Svirče, Vino Hvar Ivo Carić, Zlatan otok, odaziv publike odličan, brojni i stranci. A imalo se i što kušati! Vrlo dobri hvarski plavci, nekoliko od njih, bogme, i na svjetskom nivou!, pa crljenak, pošipi, bogdanuše…

Grad Hvar – glavni trg sa crkvom, te, dolje, uske uličice s lijepim i toplijim vremenom pretvorene u prostore za uživanje uz ugostiteljsku ponudu

Iz mora u tanjur: razne školjke, škampi, kozice spojeni sa špagetima

Grad Hvar – šetnica uz more, tipično mediteransko raslinje: crnogorica, palma, agava, kaktus…

… te cvijeće raznih oblika i boja

Hvar, hotel Amfora – kupalište

Otok Hvar, najviši vrh je Sveti Nikola, na 626 metara. Pogled odozgor na južnu stranu otoka, na vinograde te na selo Sveta Nedjelja, i na objekte Zlatan otok i Bilo idro obitelji Plenković

Vinogradi Antuna Plančića odakle dolazi grožđe za njegovo najbolje vino Pharos grand cru

Organizatorica mini-festivala hvarskih vina Ivana Krstulović Carić, supruga proizvođača Ive Carića i predsjednica udruge Hvarski vinari

Kušanje za stolom kod Ante Plančića i njegove kćerke Magdalene. Plančić Brine o oko sedam  hektara vinograda. Iako  kao njegova najbolja vina slove Pharos grand cru 2009 i Pharos riserva 2012, od plavca maloga ovom prigodom osobito je isticao svoj Opolo 2016,također od plavca, a sa četiri dana maceracije na osam Celzijevih stupnjeva, govoreći kako pri konzumaciji na osam Celzijevih stupnjeva to vino zadržava ulogu opola, dok na 18 Celzijevih stupnjeva preuzima ulogu crnjaka.

Andro Tomić Bastijana, umjetnik iz Jelse. Novitet u ponudi: Illyricus 2015 od plavca maloga i cabernet sauvignona (50:50) iz vinograda na sjevernoj strani Hvara (25.000 loza), riječ je o prvoj berbi i o prvom ekološki obrađivanome trsju Tomića. Upečatljiv Caplar 2011 (također od cabernet sauvignona i plavca malog ali iz vinograda na južnim stranama otoka i samo od najboljega grožđa u najboljim godištima, proizvodnja bude između 20.000 i 30.000 butelja), impresivan Plavac mali 2006 barrique!

Hvar Hills iz Vrbanja novi je igrač na hrvatskoj vinskoj sceni. Vlasnik Hvar Hillsa je obitelj Jeličić Purko. Mladi Mario Jeličić Purko zadužen je za prodaju vina. Enologinja je Eva Krištof,. Ponudili su Plavac mali maior riserva 2015 (13,5 vol%, godina dana barriquea) kao bazni (mpc. 85 kuna), zatim odličan kompleksni  Plavac mali Pharos maximus 2012 (16,0 vol%; mpc. oko 200 kn), i  zanimljiv Prošek 2010

Antun Plančić sa kćerkom Magdalenom, te Mario Jeličić Purko i Eva Krištof s posjeda Hvar Hills

Andro Tomic – Bastijana, te, desno, PZ Svirče

Voditelji radionica: Bartolomeo Roberto Lepori i Mario Meštrović

Radionice – dobro popunjene

Idućeg dana prigodne radionice o današnjim hvarskim bijelim vinima (naglasak na svježini!) i crnim vinima (od plavca maloga i njegova roditelja tribidraga/crljenka odnosno primitiva s juga Italije), voditelji sommelier Mario Meštrović HSK i Bartolomeo Roberto Lepori AIS iz Rima (Veličanstveni preokooceanski putnik Tribidrag, otac plemenitog potomka plavca maloga).

____________________________________

Davor Šestanović na mini festivalu u hvarskome Arsenalu, s magnumom Zlatan crljenka 2012 i s buteljom Zlatan plavca grand cru 2011

Jubilarci: 25 GODINA i ZLATAN OTOKA – U istome tjednu kad se u gradu Hvaru počelo obilježavati 150. godišnjicu organiziranog turizma na otoku, tvrtka Zlatan otok, sa sjedištem u Svetoj Nedjelji a koju je utemeljio Zlatan Plenković i koju sada, već dvije godine nakon što je on zauvijek otišao, vode njegovi sinovi braća Marin i Nikola Plenković, obilježila je dva i pol desetljeća postojanja. Agilni Plenkovići juniori dobro su se snašli na kormilu vrlo zahtjevnog broda što im je iznenada pripalo. Mlade snage čuda čine!

Uz njih, jedna od mladih snaga što bitno pridonosi uspjehu je i enolog Davor Šestanović, koji za Zlatan otok i za obitelj Plenković radi već sedam godina,

Šestanović je rodom iz Perne kod Orebića na Pelješcu, diplomirao je vinogradarstvo i vinarstvo na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, iskustvo je stjecao uz glasovitog enologa Paula Drapera u kalifornijskoj kući Ridge Vineyards, po povratku u  Hrvatsku a prije ustoličenja u Svetoj Nedjelji neko je vrijeme radove obavljao u vinogradima Zlatana Plenkovića kod Šibenika. Izvrstan svježi pošip, bitno poboljšana kvaliteta novog izdanja baznog plavca Zlatan plavac (s plavom etiketom), sjajan Crljenak 2012, odličan Zlatan plavac grand cru 2010, izvanredan je Zlatan plavac 2011 kategorije grand cru koji sad treba izaći na tržište. Posebno se Davor ponosi sa Crljenkom 2012, naime, kako kaže, na njemu je radio od početka do kraja.

Davor Šestanović u podrumu Zlatan otok u Svetoj Nedjelji

Kuća Zlatan otok, koja u vlasništvu ima, kaže Davor, oko 50 posto ukupnih površina pod crljenkom u Hrvatskoj, gospodari s 58 hektara vlastitih vinograda i to u vinogorjima Hvar i Makarska. Obitelj Plenković uz Zlatan otok posjeduje i tvrtku Vinoline kao sestrinsku firmu, ona pak na području Šibenika upravlja sa 56 hektara s trsjem u rodu a sad ulazi u sadnju još 20 hektara. Grožđe se i otkupljuje, s oko 80 hektara, tako da Plenkovićima ukupna sirovina za vino stiže s nekih gotovo 200 hektara! Ukupna pak godišnja proizvodnja vina, ovisno o godištu, kreće se između 350.000 i 500.000 litara.

Šestanović predstavlja paletu proizvoda kuće. Na tržište izlazi dosta etiketa, u hijerarhiji vrijednosti na prvome je mjestu Zlatan plavac Exclusive, u limitiranoj seriji. Krenulo se s jednim barriqueom, sada ih je tri. Riječ je o posebnoj selekciji grožđa, maceraciji od nešto više od 18 dana, alkoholno vrenje odvija se u barriqueu u dirigiranim temperaturnim uvjetima, slijedi dvo- odnosno dvoipol-godišnje sazrijevanje vina u francuskom barriqueu. Grand cru odnosno po novome, tj. od berbe 2012,, bit će grand select, od probranoga je kasnije branoga grožđa s trsova starijih od 30 godina i s veće nadmorske visine na lokacijama iznad Svete Nedjelje. Alkoholno vrenje odvija se u inoksu, bez prethodnog dodavanja kvasaca, a malolaktika se provodi spontano, bez dodavanja bakterija. Slijedi boravak od najmanje dvije godine u barriqueu, što od francuske što od hrvatske hrastovine. Zlatan plavac barrique od loza je iz vinograda ponad Svete Nedjelje, starih između 20 i 25 godina, vino se njeguje oko dvije godine u bačvicama od francuske i hrvatske hrastovine. Za bazni Zlatan plavac rabi se grožđe iz mlađih nasada iznad Svete Nedjelje ali i s drugih pozicija na otoku. Dozrijevanje je u velikim hrastovim bačvama i u rabljenom barriqueu oko dvije godine. Što se tiče bijelih vina, vino pošip nastaje od grožđa istoimene sorte posađene u vinogorju Makarska, u tehnološkom smislu riječ je o klasičnoj proizvodnji bijeloga vina. Klasičnom tehnologijom za bijela svježa vina dobiva se i kapljica od hvarske sorte bogdanuša. Bazno bijelo vino je mješavina sorata Zlatan otok bijelo, od grožđa iz vinogorja Hvar i Milna. U planu je izlazak novog bijeloga cuvéea, od bogdanuše i pošipa, nakon alkoholnog vrenja vino godinu dana treba provesti na finom talogu (na kvascu, sur lie) u inoksu. ■

Dok braća Marin i Nikola brinu u poslovnome smislu o vinskom segmentu i čini se da su se sasvim dobro snašli u tome, dotle njihova sestra Antonija brine o turističkom aspektu. Plenkovići, uz smo more, imaju apartmane za goste, a na moru i lučicu s lijepim ugostiteljskim objektom Bilo idro

Sveta Nedjelja i vinogradi iznad nje. Dolje, vidljivo s broda u vožnji prema Palmižani: parcele s trsjem na južnoj strani Hvara, zapadno od Svete Nedjelje

____________________________________

Dan poslije obilježavanja 150. godišnjice organiziranog turizma na otoku Hvaru u gradu Hvaru, program na drugome mjestu i u drugoj organizaciji: obitelj Plenković iz Svete Nedjelje priredila je susret u povodu 25. godišnjice tvrtke Zlatan otok što ju je osnovao eto prije dvije godine preminuli Zlatan Plenković. Sunčano subotnje popodne provelo se u vožnji brodicom južnom stranom otoka Hvara na kojoj su znane vinogradske pozicije Sveta Nedjelja, Jagodna, Ivan Dolac, te Lučica, Zavala. Večer, pak, na Palmižani, u restoranu Laganini, uz sjajnu večeru u režiji chefa Hrvoja Zirojevića.

Kapetan Ivan Dropuljić, ali ne broda nego međunarodnog festivala vina Zagreb vino.com! Hoće li se na ovogodišnjem izdanju pojaviti i Laganini sa chefom Hrvojem Zirojevićem?

Dolazak u lijepu, prostranu uvalu – punu jahti. Ekskluzivni restoran Laganini, koji su posjetila već brojna slavna imena iz raznih krajeva svijeta, uz sâmo je more, vrlo zgodno uređen, a hrana je – prema onome što sam već prije čuo a i prema onome što sam osobno kušao – odlična, krivac za to je maestro Hrvoje Zirojević koji kao kreativan chef predvodi vrlo kompetentnu ekipu kuhara. Izbor vina i pića velik. Braća Plenković ovdje su odlučili predstaviti javnosti vino Zlatan 2010, specijalni plavac mali u rangu kakvoće između grand crua i exclusivea, punjen u bocu zapremnine 12 litara. U spomen na pater familiasa Zlatana napunjeno je 67 takvih boca, dobar dio njih predviđen je za prodaju, i to u kamenim kutijama, tako da će ta boca u toj kutiji kao dar imati zaista težinu: 20 kg! Vino je moguće izravno kupiti odnosno naručiti ga jedino u tvrtki Zlatan otok. Marin Plenković veli da je većina boca određena za prodaju već naručena! ♣

Restoran Laganini na Palmižani, tik uz more. Oveći prostor razbijen je u više manjih cjelina. Uvala – puna jahti!

Chef Hrvoje Zirojević sa svojim pomoćnicima: priprema slijedova za večeru

Prvo predjelo te dva rižota, ovaj crvenkasti je sa sladoledom od – paškoga sira!

Mladi nastavljaju za tatom: sinovi Marin i Nikola Plenković te kćerka Antonija. U povodu 25. godišnjice tvrtke Zlatan otok i kao sjet na svojega prije dvije godine preminuloga oca napunili su 67 boca od po 12 litara s vinom Zlatan kreiranim miješanjem plavca kategorija grand cru i exclusive

Hvarski jubilarci u Laganiniju: predstavnici turizma – Gordana Tomičić, predsjednica Uprave tvrtke Sunčani Hvar hoteli, Boris Lovrenčić, korporativni direktor za hranu i piće u tvrtki, i Renata Lichtberger, direktorica prodaje, te Marin i Nikola Plenković iz sektora vina (ali i turizma: apartmani u Sv. Nedjelji!)

Dalmatinska pisma u vrhunskoj izvedbi Ive Raiča, Marija Markovine i Mate Grgata. Markovina i Grgat su inače članovi klape Koluri, a Ivo Raič svira i pjeva i u klapi Koluri i u klapi Nostalgija

_____________________________________

KAD SVETONEDJELJANI GRIZU u PROIZVODNJI PLAVCA!… –  Vinogradari i vinari u Svetoj Nedjelji očito i te kako grizu u proizvodnji vina od plavca maloga. Dobar dio njih kooperanti su većih proizvođača, uglavnom kuće Zlatan otok, za sebe bi ostavljali tek nešto grožđa da naprave kapljicu za obiteljske potrebe ali onda je prije nešto godina jedna grupa tih vinogradara odlučila tu proizvodnju u kvalitativnome smislu visoko dignuti. Bio sam kod nekih od njih i vidio da su nekadašnje tradicijske konobe pretvorili u simpatične tzv. garažne podrume koje pedantno održavaju. Zlatan otok se već bio dokazao svojim vinima, rekao bih da je on poslužio tim vinogradarima kao inspiracija da se potrude da vino što ga rade za sebe bude vrlo respektabilno. Momci, koji su se odlučili na kreiranje plavca kao vrlo ozbiljnog i snažnog suhog i koju godinu odležanoga vina, vole pokazati javnosti kako postižu visoku kakvoću, a rado će reći da na taj način brane vinske boje otoka Hvara i dokazuju da su Hvarani glede vina od plavca maloga – najbolji!

Svako toliko sastaju se u restorančiću Jurica u Svetoj Nedjelji na degustaciji i ocjenjivanju naslijepo uzoraka vlastite produkcije pomiješanih s kupljenim uzorcima vina proizvođača plavca iz drugih dijelova Hvara ali i iz drugih krajeva Dalmacije, na degustacijsku listu znaju staviti i neke druge crnjake iz podruma zvučnih imena odnosno naziva. Kušanje vodi Jovito Vranković, inače zaposlen u računovodstvu Plenkovićevog Zlatnog otoka, a to radi tako energično da mi je navrla misao kako bi se od te degustacije na nivou lokalnih proizvođača I druženja u lokalu Jurica mogao napraviti zanimljiv i privlačan program, recimo, jednom u dva tjedna, i za turiste, te time poboljšati sadržaje u ponudi gostima u malim mjestima na južnoj strani Hvara. Dakako, bio bi to program koji bi se gostima-sudionicima u degustaciji/ocjenjivanju i naplatio, a nakon kojega bi se gostima mogla ponuditi na prodaju neka od raspoloživih etiketa, dakako i animirati ih da ostanu na večeri… I, od jednog zgodnog sastajanja lokalnih malih vinara i njihova samodokazivanja, za turističku sezonu stvoriti za vinare i za ugostitelja Juricu Milatića lijep poslovni projekt!

Berti Vranković u svom malom podrumu u Svetoj Nedjelji

Imao sam sreću i zadovoljstvo da je jedna takva degustacija s ocjenjivanjem održana te večeri kad sam, sada nedavno, bio na Hvaru i u Svetoj Nedjelji. Kod Jurice se skupilo desetak svetonedjeljskih mini-vinara, a ja sam pozvan da budem nazočan kao kao gost. Na vrednovanju se našlo 17 uzoraka plavca uglavnom berbi 2016. i 2015, dva su bila iz 2011. Bilo je dosta finalnih ocjena od 86/100 bodova do 89,5 bodova (vrlo zasluženo), a bogme, vrlo zasluženo, i nekoliko je vina dobilo ocjene 90, 91, 91,5, 92/100! Ti s 90/100 i više bodova su: Zlatan plavac gran cru 2011 – Zlatan otok; Pharos maximus 2012 – Hvar Hills; Plavac Zibac 2015 – Goran Brstilo; Plavac Vlado 2012 – Berti Vranković. Na slici su, uz ugostitelja Juricu Milatića, vlasnika objekta Jurica, te gosta kušača Marka Kozine iz Kopra, Jovito Vranković, Davor Šestanović, Mirko Štec. ■

________________________________________________________

MATUŠKO & MATUŠKO, PELJEŠANI NA – HVARU! – Stvorio ga je, i odgojio, na svoju sliku i priliku. I postali su dva prijatelja, maltene nerazdvojni i stalno u điru. Dva uvijek nasmijana malo i otkačena frajera, s izraženom željom da od života uzmu najbolje. Dvije generacije skupa ali bez iole vidljivog sukoba generacija.

Iza fasade bezbrižnosti na vidjelo će izaći velika spremnost oca da se u odgoju posveti sinu, i izvanredna poslovna sposobnost oca, koja zasigurno prelazi na sina. Riječ je o Mati Violiću Matušku, enologu i znanom vinaru iz pelješkog Potomja, koji već godinama sjajno vrti svoj vinski biznis, te o njegovu sinu Mati, koji će, čuje se, svom tateku uskoro predstaviti unuka!

Dva Matuška – otac i sin

Duo Matuško sreo sam ovih dana u Svetoj Nedjelji na Hvaru kamo su Violići stigli svojom jahticom na obilježavanje 25 godina hvarske vinske kuće Zlatan otok. Ali dvojica Mate i istodobno dvojica Violića i istodobno dvojica Matuška dolazak na Hvar iskoristila su ne samo za zabavu nego i za biznis. Upravo u objektu Bilo idro obitelji Plenković dovršen je novi posao: Violići su od jednog lokalnog vinogradara kupili vinograd s plavcem veličine 1,2 hektara a lociranime na padini iznad mjesta i na nadmorskoj visini između 300 i 400 metara! Matuško i Mato snimljeni su upravo u Bilom idru i to tako da se u pozadini, desno, vidi trsna parcela unutar koje se, na najvišoj točki, nalazi novokupljeni vinograd. Matuško kaže da će grožđe s te, odlične pozicije koristiti za proizvodnju ne plavca s Hvara i iz Svete Nedjelje nego vrhunskog plavca Matuško pod zaštićenom oznakom Srednja i Južna Dalmacija. Veli da ga ne zanima raditi nove brendove po vinogorjima i užim vinogradarskim položajima te da će ubuduće sva svoja vina plasirati pod oznakom Srednja i Južna Dalmacija.

S ovom akvizicijom Matuško, koji je lani na Pelješcu posadio 1500 trsova pošipa a ove godine još 3500 loza pošipa i koji je nedavno u iločkome području kupio 4,7 hektara zasađenih graševinom i tramincem, dostigao je površinu od 20 hektara u svom vlasništvu. Matuško i otkupljuje grožđe, od kooperanata na ukupnoj površini od 70 ha! ■

__________________________________________________________

PLAVAC MALI, s MORA DO SOTLE (SUTLE)! – Po uzoru na svjetskog putnika i svojega roditelja tribidraga, koji je u Italiji znan kao primitivo, a u dalekoj sjevernoj Amerci postao je zinfandel i proslavio se globalno, svijetom je stidljivo krenuo i plavac mali. Ima ga u Makedoniji, nešto ga je kao slijed druženja sa Zlatanom Plenkovićem bio posadio Movia u Goriškim brdima u Sloveniji, žele ga saditi i Japanci i oko toga se konzultiraju s prof. Edijem Maletićem sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta, a najnovija vijest je da je – kao slijed plemenitih akcija Sutla-Sotla i Dobro mi došel prijatelja! koje je, s ciljem očuvanja ali i produbljavanja prijateljstva među dvama narodima što ih je nakon raspada Jugoslavije razdvojila državna granica, već odavna osmislila revija Svijet u čaši – plavac mali stigao na područje Slovenije uz rijeku Sotlu, odnosno, po naški, Sutlu. S jedne strane plavac mali posađen uz cijep mariborske Stare trte (za koju Slovenci kažu da je najstarija loza u rodu na svijetu!) u dvorištu središnjeg ugostiteljskog objekta – Šekoranja – na Bizeljskome, a gdje su dosad održani brojni susreti slovenskih i hrvatskih vinara i ljubitelja fine papice i kapljice i gdje je i utemeljena udruga Sutla-Sotla, simbolizira to prijateljstvo Hrvata i Slovenaca s obje strane Sutle kao međudržavne granice, a s druge strane nekih desetak trsova plavca maloga (cijepovi su, dakako, certificirani) u vinogradu na visokokvalitetnoj bizeljskoj poziciji Chander a u vlasništvu vrijednog vinogradara/vinara Simona Pinteriča, uz to što su također simbol prijateljstva poslužit će i u pokusne svrhe

Sadnja plavca kod Pinteriča (markocolic)

.Znatiželjni Simon Pinterič uz klasičan sortiment primjeren vinogorju Bizeljsko-Sremič već duže vrijeme u svom nasadu ima mediteranski syrah, i makar on tu raste blizu Sotle (Sutlu) a ne blizu Rhône, sasvim dobro i uspijeva, pa je Pinterič, bez obzira što je, kaže, čuo kako plavac jako voli sunce i toplinu i kako mu najviše odgovara područje južne Dalmacije, htio vidjeti što će pružiti kod njega na dobro osunčanome Chanderu, to više što svjedočimo globalnom zatopljenju… Simon, kao član udruge Sutla-Sotla, Mladen Horić iz Svijeta u čaši kao inicijatora akcije Sutla-Sotla, Vinko Morović iz Zaprešića koji je također već odavna uključen u projekt Sutla-Sotla, te zagrebački ugostitelj Milan Labus koji je isto tako već od davnina duboko u Sutli-Sotli, kao i negov sin Zoran ovih dana na parceli s novim Pineričevim nasadom na Chanderu zasadili su i cijepove plavca što ih je na zagrebačkom Agronomskom fakultetu nabavio Milan Labus. Pinterič je upravo uspješno dovršio svoju novu sadnju i, dakako, nekoliko posljednjih njegovih trsova što ih je stavio u zemlju i ovi cijepovi plavca veselo su poškropljeni Pinteričevim pjenušcem. Naravno da kasnije i grla nisu ostala suha…

Pinterič kaže da će nakon nekoliko godina praćenja odlučiti hoće li posaditi još plavca. Nije nužno, kaže, da on pokaže uvjerljivi rezultat na Bizeljskome za samostalno vino, naime može naći dobro mjesto u nekoj mješavini. Možda Pinterič, koji od crnih sorata njeguje žametnu črninu ili crnu kavčinu (Slovenija/Hrvatska), frankovku (Austrija), syrah (Francuska), dornfelder (Njemačka)… osmisli – neki širi međunarodni cuvée prijateljstva… ■

________________________________

Cro-kapljica mami potrošače

VINA MOSAICA PRED BAVARCIMA!… – Najnoviji domaćin prezentacije hrvatskoga vina, u organizaciji Udruženja vinarstva pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, bio je glavni bavarski i pivarski grad München. Dio programa – degustacija vina – odvijao se na poznatom gradskom trgu Wittelsbacherplatz. Predstavilo se 12 hrvatskih tvrtki, uz vinare i ponuđači delikatesa, konkretno: Aura Delikatessen, Baba delicije–Kuća pršuta, Badel 1862, Dingač-Skaramuča, Kutjevo d.d., Maraska, OPG Rajka Dvanajščak, Osilovac–Feravino, PP Orahovica, PZ Masvin, PZ Vrbnik i Zigante Tartufi. Na štandovima na spomenutom trgu stanovnici Münchena i njihovi gosti mogli su kušati hrvatsko vino od 12 do 20 sati. Dodatno je priređena radionica, koja je održana u Gardenu, restoranu jednog od najpoznatijih minhenskih hotela Bayerischer Hof, a koju je vodio Ivan Barbić MW (Master of Wine), koji već godinama živi i radi u Švicarskoj.

Radionica

Njemačka je jedan od najvećih vanjskotrgovinskih partnera Hrvatske. Jedno je od pet najjačih izvoznih tržišta za naše proizvode i najvažnije tržište za izvoz usluga. Govorimo li konkretno o vinu, Njemačka nam je, nakon Bosne i Hercegovine, drugo izvozno tržište, mi smo u tu zemlju u 2017. izvezli vina u vrijednosti od više od dva milijuna eura, no s obzirom da su Nijemci dobro poznati kao turisti koji ostvaruju visok turistički promet, još ima potencijala kako bi se izvozna brojka povećala, zato i jesmo ovdje, rekao je predsjednik HGK Luka Burilović na promociji hrvatskih vina u Münchenu.

Među našim  vinima koja su se prije 20 godina počela osjetno jače izvoziti na njemačko tržište ona su od kuće Dingač-Skaramuča. Nijemcima smo zanimljivi upravo zato što kušavaju naša vina dok turistički borave u Hrvatskoj, pa ih rado vide i doma. Ipak, još uvijek su nam najbrojniji konzumenti naši iseljenici, rekao je voditelj prodaje Branimir Anđelić.

Nastup hrvatskih vinara u Münchenu planiran je bio i kao mogući vrlo učinkoviti oblik promidžbe Hrvatske i kao turističkog odredišta. Njemačka za hrvatski turistički sektor predstavlja najvažnije emitivno tržište, s kojega Lijepa naša realizira najveći turistički promet. S tog tržišta u 2017. godini ostvareno je 2,7 milijuna dolazaka i više od 20 milijuna noćenja, dok je tijekom prva četiri mjeseca ove godine ostvareno 141.000 dolazaka (+10%) i 559.000 noćenja (+1%). Inače, kad smo kod turizma, po podacima Državnog zavoda za statistiku, u siječnju 2018. godine u komercijalnome smještaju ostvareno je 20,5 posto više turističkoh noćenja nego u siječnju 2017., i ako se se promatra samo taj mjesec, to predstavlja najbržu dinamiku rasta u posljednjih 15 godina. Siječanj je mjesec kada se uobičajeno ostvari najmanje turističkih noćenja u godini. Među članicama EU, najznačajniju ulogu siječanj, s gotovo 10 posto noćenja cijele godine, ima u Austriji.

Na Wittelsbacherplatzu u Münchenu

Promatrajući cijelu godinu, u hrvatskome turizmu uočljiva je izražena sezonalnost. U Hrvatskoj se posljednjih godina u najjačem mjesecu u godini (kolovoz) prosječno ostvari 64 puta više noćenja u odnosu na najslabiji mjesec u godini (većinom je to siječanj). To je najveća razlika u cijeloj EU. U nas se samo u dva mjeseca u godini (srpanj i kolovoz) realizira oko 60 posto noćenja cijele godine. Izraženost sezonalnosti hrvatskog turizma još je uočljivija ako se usporedi taj pokazatelj (udio srpnja i kolovoza u turističkim noćenjima na razini cijele godine) s drugim europskim mediteranskim zemljama. Uz izraženu sezonalnost, u hrvatskom turizmu prisutna je i prostorna ograničenost. Naime, u samo trima županijama, Istarskoj, Splitsko-dalmatinskoj i Primorsko-goranskoj županiji, bilježi se približno dvije trećine ukupno ostvarenih noćenja u Hrvatskoj na razini cijele godine. A čak 95 posto noćenja ostvari se samo u sedam primorskih županija, što također predstavlja preveliku prostornu koncentriranost, kažu u HGK.♣

Urbanovo 2018 – za novu generaciju hedonista

SVEČANOST PUŠIPELA!… – U drugoj polovici svibnja Međimurje je neizostavno mjesto posjeta: ove godine u njegovom vinorodnome dijelu održana je 10. jubilarna manifestacija Urbanovo 2018. Ljubiteljima fine papice i fine kapljice doista u nas nije dosadno: s jubilarnog 25. festivala Vinistra u Poreču, a može i s netom spomenutog festivala vina u Hvaru – oba događanja na rasporedu su bila istoga vikenda – ravno u Štrigovu i njenu okolicu!

Rudi Grula, Matija Posavec i David Štampar

Program Urbanova 2018 bio je bogme bogat. Od 18. do 20. svibnja u Štrigovi festival pušipela, 25. i 26. svibnja dani otvorenih vrata podruma tamošnjih vinara, a 1. lipnja, u dvorcu Trebotz, vinski bal. U danima neposredno ispred te između upravo spomenutih datuma bili su gurmanski tjedan, vinske radionice, ocjenjivanje vina, noćni kuharski šou uz disko-glazbu u LifeClass Termama Sv.Martin, pa manifestacija Štrigova noću.

Predsjednik društva vinogradara i vinara Hortus Croatiae David Štampar, ugledni vinogradar/vinar iz Sv. Urbana, objašnjava da se Urbanovo nastoji realizirati kao posebno atraktivnu manifestaciju koja bi privlačila i brojne goste iz drugih gradova i mjesta Hrvatske, a i iz inozemstva. Počelo je, prije punog desetljeća, s priredbom isprva nekako više usmjerenom prema domaćem, lokalnom stanovništvu, međutim kako je vrijeme odmicalo sve intenzivnije se krenulo razmišljati – ispravno!!! – o tome da se lokalno narodno veselje pretvori, kaže voditelj Turstičke zajednice Međimurske županije Rudi Grula, u snažnu eno-gastronomsku turističku manifestaciju koja bi po značenju i nadišla županijske okvire. Predsjednik Organizacijskog odbora Urbanovoga međimurski župan Matija Posavec, vrlo zadovoljan ovim konceptualnim usmjerenjem manifestacije, rado će se pohvaliti da događanje iz godine u godinu raste, privlači sve veći broj gostiju, postaje istinski brend Međimurske županije. Uveli smo određene novitete ali i određene standarde, i sad to počinje davati rezultate. Turistički posjeti osjetno su porasli, po broju ostvarenih noćenja mi smo eto druga županija kontinentalne Hrvatske…, kaže župan Posavec.

Dani otvorenih podruma Cmrečnjak, Sv. Urban

Evo i nešto detaljnije o događanjima: u festivalskoj dvorani u Štrigovi uz relevantne domaće vinare kao izlagače, ove godine kao gosti su se prezentirali ugledni proizvođači vina iz Dubrovačko-neretvanske županije. Poseban prostor bio je predviđen za najbolje ocijenjene pušipele, moslavce, šipone, furminte, dakle vina od jedne sorte ali ne samo iz Međimurja odnosno Hrvatske nego i Slovenije i Mađarske. Uz ponuđače vina, na festivalu su izlagali i razni OPG-ovi koji podastrli lokalne specijalitete. Prvog dana festivala, u petak 18. svibnja, podijeljena su priznanja za najbolje ocijenjena vina koja je kušala i vrednovala strukovna komisija pod predsjedanjem dr. sc. Ivane Alpeze.

Obitelj Cmrečnjak dobitnik je u trima glavnim kategorijama – Pušipel classic, pjenušci rosé classic i u kategoriji vina redovne berbe ali drugih sorata (sauvignon 2017)

Petra Cmrečnjak pokazuje novu butelju za pušipel kao robnu marku Međimurske županije, te novu butelju ali i nove etikete vinarije Cmrečnjak

Posjet podrumu Cmrečnjak: na slici je, uz domaćina Petru i novinare koji pišu o poljoprivredi, prehrani i enogastronomiji prof.dr.sc. Đuro Horvat, inače s dr.sc. Marcelom Melerom autor knjige Marketing vina u teoriji i primjeni a koja je objavljena upravo ovih dana

Glavni dobitnici su:

Šampion u kategoriji pušipela predikatne kategorije: obitelj Jakopić. Riječ je o vinu Pušipel prestige izborne berbe bobica 2017, bocu ovdje u ruci drži Martin Jakopić. Isto to vino ove je godine osvojilo zlatnu medalju na ocjenjianju Decanter Wide World Award 2018

Kategorija pušipela – šampioni su Pušipel 2017 predikatno vino – Jakopić, te u kategoriji classic Pušipel 2017 classic obitelji Cmrečnjak. U kategoriji pjenušaca pobjednici su Stridon od DGA pjenušci, te Rosé classic 2017 obitelji Cmrečnjak. Šampion u kategoriji predikatnih vina drugih sorata je Traminac 2015 izborna berba prosušenih bobica Stjepana Đurinskoga, u kategoriji vina redovne berbe ostalih sorata Sauvignon 2017 obitelji Cmrečnjak.

Pjenušavi šampion, dakle, Stridon. Gordan Horvat i Alen Švenda (sin Mirka Švende Žige!) vode tvrtku DGA pjenušci iz Banfija. Na festivalu su se prezentirali s bijelim pjenušcima Sibon extra brut i brut, te s ružičastime Rosé, sva tri su iz berbe 2015. Horvat i Švenda najavljuju poseban, prigodni pjenušcac  Animo, od grožđa iz berbe 2015., a koji je prije dvije godine napunjen u 1115 boca i otvorit će se 2019. na ceremonijalu proslave 115. godišnjice od izlaska prvog pjenušavoga vina u Međimurju a što ga je proizvela kuća Strahija i kompanjoni. Taj Animo degoržirat će se u svibnju 2019. na Danima Međimurske županije. Zgodno je spomenuti da će se – tako barem najavljuje Goran Horvat – degoržiranje i finalizacija pjenušca obaviti na opremi što se koristila prije više od stotine godina a sad se nalazi u Tehničkom muzeju u Zagrebu…

Na danima otvorenih podruma 25. svibnja goste su primali sljedeći podrumi: Dvanajščak-Kozol (Dragoslavec), Hažić (Jurovčak), Preiner (Sv.Urban), Kocijan (Štrigova), Štampar (Sv. Urban), Rossi (Štrigova), Solum (Vugrišinec), Munđarov breg (Frkanovec), Turk (Štrigova) i Agromeđimurje podrum Štrigova, a u subotu 26. svibnja Cmrečnjak (Sv. Urban), DGA pjenušci (Banfi), Dvanajščak-Kozol (Dragposlavec), Boris Novak (Bandi), Knehtl-Medenjak (Sv. Urban), Tomšić (Železna Gora), Hažić (Jurovčak), Lovrec (Sv. Urban), Kocijan (Štrigova), Kunčić (Banfi), Horvat (Sv. Urban), Rossi (Štrigova), Solum (Vugrišinec) i Munđarov breg (Frkanovec). U Gurmanskom tjednu sudjelovali su restorani Le Batat Terme sv. Martin, Mundoaka, Panorama, Terbotz i Mala hiža, prepoznatljivi izvana pod oznakom Međimurski zlatni gurman. Nudili su menu s tri slijeda i tri vina po 125 kuna.

Goran Horvat (lijevo) i Alen Švenda

Širok izbor etiketa i naglašeni ženski šarm (Ana Maria Rainer, Monika i Ana Štampar, Helena Rainer) za stolom obitelji Štampar: pušipel classic, sauvignon, rajnski rizling, sivi pinot, chardonnay pro et contra (kažu: ili voliš, ili ne voliš, riječ je o vinu njegovanom na finom talogu – sur lie), muškat žuti, urban rosé, urban white, urban red… A kruna na kraju – pušipel 2011 claassic 2011 iz magnum

Susret kolega s fakulteta! Na Urbanovo je iz Plešivice stigao enolog Josip Korak sa zaručnicom Martinom, i zadržao se na kušanju kod Kreše Lovreca i njegove sestre Jasne (lijepi sauvignon 2017)

Dvanajščak-Kozol: standardno vrlo dobra vina, a odličan izbor za ponijeti kući je npr. i bijelo vino DK Grofovo 2017 selection, cuvée od chardonnaya, bijelog pinota, pušipela i graševine, mpc. za butelju je, kaže Rajka Dvanajščak (na slici) – 45 kuna!

Revija sireva međimurske sirane Krnjak iz Belice, koja posluje kao OPG. Obitelj na imanju uzgaja 40 krava i proizvodi sir – domaći slatki, škripavac, tip mozzarella, tradicijski turoš, sa začinima, polutvrdi i tvrdi. Posebno dobar je tvrdi sir, od sirovoga mlijeka, cijena za takav proizvod vrlo ugodna – 100 kn/kg

Vinski bal 1. lipnja predviđen je u dvorcu Terbotz. Upravo na tome balu i službeno će se predstaviti od strane društva Hortus Croatiae specijalno naručena nova butelja određena da se u nju puni pušipel kao robna marka Međimurske županije te će se i službeno otvoriti prve boce Pušipela classic 2017, i s tim trenutkom vina od pušipela iz lanjske berbe a u kategoriji classic i oficijelno su na tržištu.♣

Iz riznice hrvatske gastronomije

MEĐIMURSKI MESO z TIBLICE i GIBANICA! – Međimurje moje malo, kak si lijepo, zeleno… A meso z tiblice tak je lepo ukusno… Malo Međimurje, haj kak si v lepem cvetu, gibanica međimurska najbolja je na svetu!… Sa sirom, makom, jabukama, puno oraha – krepka kao cijeli obrok, te poslužena kao topla.

Majstor kulinar Branimir Tomašić obogatio ju je sladoledom od buče i s bučinim košticama te pokapanime s malo, naravno, međimurskog bučinog ulja, te joj dao novu zavičajnu i hedonističku dimenziju, za ljetne vrućine i osvježavajuću… Mačkovec, Mala hiža – veliki doživljaj! Jako dobre meso z tiblice i međimursku gibanicu kušao sam i u dvorcu Terbotz, ugostiteljskom objektu što ga vodi vinogradarsko-vinarska obitelj Jakopić. I ovdje je međimurska gibanica u društvu sa sladoledom od buče… ♣

Mini Hortus Croatiae: Mala hiža

____________________________________________________________

URBANOVO i u ZAGREBU – Urbanovo je obilježeno i u Zagrebu, u Vinskoj kleti plešivičkog vinogradara i vinara Drage Kurtalja. Prigodnom ceremonijalu nazočio je i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. A zatekla se tamo i jedna od zvijezda kulinarskog tv-showa 3,2,1… kuhaj! Matea Domitrović.

Matea, na slici s Dragom Kurtaljem i njegovom suprugom Dubravkom, došla je i na dogovor s Kurtaljem da u njegovoj kulinarskoj srijedi u Zagrebu nastupi ne kao ocjenjivačica na TV nego kao kuharica, a za ocjenjivača je pozvan Tomislav Špiček…■

___________________________________

Vinistra 2018

POREČKA ZLATA! – Za ovogodišnju, inače 25. i jubilarnu Vinistru s više se strana čulo kako je unatoč dva i pol desetljeća na leđima bila vrlo svježa i mladolika, i kako je možda bila i najatraktivnija od svih do sada. Sjajna vina, najveći broj izlagača, bogat popratni program, odlična posjećenost.

Evo rezultata s ocjenjivanja na Vinistri 2018:

Malvazija istarska: najboljom u kategoriji mladih malvazija proglašena je Malvazija 2017 Gcru od Marijana Armana. Najboljom zrelom malvazijom pak proglašena je Malvazija 2016 od Giulija Ferenca. Najbolji mladi teran je Teran 2017 il Primo – Fakin, a najbolji zreli teran je Fuga 2015 – Dobravec. Najbolji mladi refošk: Refošk 2017 – Kmetija Jogan, najbolji zreli refošk: Refošk aMorus 2011 – MonteMoro.

Bijelo miješano, zlata: Corona grande 2015 – Benvenuti; Meneghetti white 2016 – Meneghetti.

Borgonja, zlato: Borgonja 2017 – Damjanić Fuškulinski

Cabernet franc, zlato: Cabernet franc 2011 – Degrassi;

Cabernet sauvignon, zlata: Cabernet sauvignon 2011 – Degrassi; Veronika 2016 – Benazić; Cabernet sauvignon Festigia 2015 – Agrolaguna; Cabernet sauvignon 2015 – Degrassi; Cabernet sauvignon 2016 – Banko; Cabernet sauvignon 2015 – Giulio Ferenac; Cabernet sauvignon 2015 – Vina Zigante; Cabernet sauvignon 2015 – Pino Rossi, Cabernet sauvignon 2016 – Vinarija Pavlomir.

Chardonnay, zlata: Chardonnay 2017 – San Tommaso; Chardonnay 2016 – Giulio Ferenac; Chardonnay 2017 riserva A&M – Dešković; Chardonnay 2017 – Medea

Crno miješano, zlata: Santa Lucia crno 2015 – Kozlović; Terre bianche cuvée rouge 2013 – Degrassi; Santa Lucia crna 2013 – Kozlović; Terre bianche 2009 cuvée rouge – Degrassi; Meneghetti 2012 red – Meneghetti; Clemente 2015 – Damjanić; Castello 2015 Festigia – Agrolaguna

Merlot, zlata: Merlot Festigia 2013 – Agrolaguna; Merlot barrique 2016 – San Tommaso; Merlot 2016 – ABvina; Merlot 2017 – Vivoda; Merlot 2015 – Banco; Merlot 2015 Silente – Tomaz; Merelot 2015 – Siljan

Muškat bijeli, zlato: Muškat bijeli 2017 – Dešković

Muškat momjanski, zlata: Muškat San Salvatore 2013 – Benvenuti; Muškat momjanski 2017 – Kozlović.

Muškat žuti, zlata: Muškat 2015 – Geržinić; Allegro 2013 – Dobravac; Muškat žuti 2017 – Mario Peršurić; Muškat žuti 2016 – Vinarija Pavlomir; Muškat žuti 2017 – San Martino; Muškat žuti 2016 – Agrolaguna; Deklić muškat 2017 – Deklić

Pjenušci, zlato: Misal millennium 2013 – Misal Peršurić. ♣

Vina Zagrebačke županije 2018

ĐURINSKI i RAJAKOVIĆ – Po tradiciji, Zagrebačka županija održala je svoje godišnje ocjenjivanje vina iz proizvodnje u okolici Zagreba. Ovaj put kušanje je bilo u objektu Četiri srca u mjestu Marija Gorica nedaleko od Zaprešića. Uz komisiju koja je degustrirala sve prijavljene uzorke radio je posebno i novinarski žiri zadužen da vrednuje samo vina od sortata chardonnay i rizling rajnski naime za njih se smatra da su na cijelome području Županije tradicijske i udarne za postizanje vrhunskoga vina.

Stjepan Đurinski kao ukupni šampion i gospođa Žnidaršić s rajnskim rizlingom koji je pobijedio u ocjenjivanju novinarskog žirija

Josip Rajaković

Šampionsko vino 15. ocjenjivanja vina Zagrebačke županije je mješavina bijelih sorata – ledena berba 2014 OPG-a Stjepan Đurinski iz Zaprešića.

Isto vino ponijelo je šampionsku titulu i u kategoriji bijelih mirnih vina s ostatkom šećera. Sauvignon 2017 Josipa Rajakovića iz Krašića proglašen je šampionom u kategoriji bijelih mirnih suhih vina i u kategoriji vina iz posljednje godine berbe. Cabernet sauvignon 2016 Ivice Rozijana iz Samobora zakitio se šampionskom titulom među ružičastim i crnim mirnim vinima, a pjenušac iz 2016 Josipa Rajakovića među pjenušavim vinima. Bermet Damira Kirina iz Samobora šampion je u kategoriji specijalnih vina.

Pored Đurinskoga, koji uz Željka Šimanovića iz Krašića (s vinom Traminac 2015 ledena berba) jedini nosi ocjenu 91/100 bodova, k tome ima i jedno vino – Graševina 2015 izborna berba prosušenih bobica – s 90 bodova, najuspješnijim sudionikom ocjenjivanja 2018. može se i ove godine smatrati Josip Rajaković koji je osvojio još nekoliko zlata za mirna i pjenušava vina.

Dvije stručne komisija pod predsjedanjem prof.dr. Ane Jeromel ocijenile su ukupno 136 uzoraka te dodijelile dvije velike zlatne medalje, 50 zlatnih, 63 srebrnih i 17 brončanih diploma.

Članovi žirija s Josipom Kraljičkovićem, pročelnikom za poljoprivredu Zagrebačke županije

Kod novinarskoga žirija na ocjenjivanju su se našla samo četiri županijska chardnnaya, te 13 rajnskih rizlinga. Najboljim chardonnayem proglašen je onaj iz 2017. a od OPG-a Crnić iz Zaprešića, dok je u grupi rajnskih rizlinga kao najbolji isplivao onaj iz 2017. a od obitelji Žnidarić, također iz Zaprešića. ♣

Dani graševine 2018

Ivan Marinclin, glavni enolog Kutjeva d.d

KUTJEVO d.d: RAZLOG ZA SLAVLJE!  – Ocjenjivanje graševina, uz skorašnji – 2. lipnja! – Festival graševine u Kutjevu: slavlje Kutjeva d.d.!
Glavni enolog Kutjeva d.d. Ivan Marinclin, naravno, u veselom raspoloženju.
Nešto više od 113 uzoraka, tri ocjenjivačke komisije sa po sedam članova, predsjednik stručnog ocjenjivačkog suda prof.dr. Edi Maletić, dopredsjednici Ana Jeromel i Marko Markota.

Šest vina dobilo je veliku zlatnu medalju a 49 vina osvojilo je zlatnu medalju. Pragovi za medalje bili su 90 – 100 za veliko zlato, 85 do 89,99 za zlato, 80 do 84,99 za srebro.

Najbolje ocijenjeno mlado vino: Graševina 2017 Turković – Kutjevo d.d.

Najbolje ocijenjena graševina starijih godišta: Graševina De Gotho 2016. – Kutjevo d.d.

Najbolje ocijenjeno vino-predikat: Graševina ledeno vino 2011 – Kutjevo d.d.

Iz službene liste s rezultatima vidljivo je da su se bodovi za vina koja nisu bila u kategoriji predikata kretali najčešće između 83 i 86 bodova. Bez obzira na toliko dodijeljenih zlatnih medalja, može li graševina, za koju često spominjemo kako je najvažnija Hrvatska (bijela) sorta – bolje?

Vidljivo je bilo i još nešto: graševina – opet govorim o vinu izvan kategorije predikata – uvelike tržišno igra na kartu slatkoga! Česti sadržaji neprovreloga sladora u uzorcima bili su od 3,4 g/lit do 5 g/lit. Za grupu suhoga vina (1/1) previše je već 3,40 ili 3,50 g/lit šećera, a više vina – barem onih što su bila u mojoj ocjenjivačkoj grupi – svrstanih u kategoriju suhoga sadržavao je više od 4 g/lit, pa i do 5 g/lit. Na moje pitanje kako je moguće vino s više od 4 g/lit označiti kao suho dobio sam odgovor da je udruga Kutjevački vinari odlučila granicu podići za jedan gram! Bit će zanimljivo vidjeti kako će ta vina biti označena na etiketi na butelji na tržištu. Pitanje je i hoće li na etiketama i biti uopće oznaka suho, polusuho…  naime vidim da u posljednje vrijeme one izostaju.

Pogled na predsjednika i dopredsjednike stručnog žirija – Edija Maletića te Anu Jeromel i Marka Markotu, kao i na članove u radu

Nije sporno to što netko želi proizvesti i plasirati vino s ostatkom sladora, a bitno je da se službena klasifikacija o sadržaju sladora u vinu poštuje i da se točna oznaka oznaka napiše na etiketu. Naime vino se radi i za potrošača, ali ne samo za neku veću grupu potrošača nego za sve. Činjenica je da vina s ostatkom sladora jako dobro prolaze kod šire mase, znanstvenici su i ustanovili da slatkoća osvaja na mah pa se to i rado koristi u komercijalne svrhe (ipak ne mora slast biti i trend, pa nekoliko i stvarno suhih graševina sa sadržajem do oko 2 g/l dobilo je u Kutjevu lijepe ocjene i zlatnu medalju!), međutim ponavljam, sadržaj neprovreloga sladora treba i precizno komunicirati konzumentu, kako s aspekta prepoznavanja odgovara li proizvod organoleptičkom afinitetu pojedinog potrošača, tako i iz određenih zdravstvenih razloga. Postoje naime potrošači koji u vinu što bi trebalo biti suho ne vole slatkoću, a s druge strane da ima i potrošača s problemima s dijabetesom koji bi ponekad i voljeli popiti čašicu vina ali dakako ne i onoga s ostatkom šećera…

Festival Graševine 2018 odvijat će se glavninom na Trgu Graševine u središtu Kutjeva. Predviđen je i simpozij o graševini, među temama su npr. Konačni rezultati projekta klonske selekcije graševine u Kutjevačkom vinogorju (Edi Maletić), Marketing vina u teoriji i primjeni (Đuro Horvat), Zakon o vinu (Vlado Krauthaker), Vino i zdravlje: Deblja li Graševina? (Mladen Boban)…   ♣

Od Kutjeva do Stupnika

GALIĆEVO SLAVONSKO VINSKO CARSTVO – Novi glavni igrač u domaćem vinskome svijetu postao je slavonski poduzetnik Josip Galić, koji je u Kutjevu sagradio suvremeni vinski podrum što će se službeno otvoriti na Martinje 2018, te koji je u svoje okrilje uzeo nekadašnji posjed Majetić u Kutjevu i nekadašnji posjed Zdjelarević u brodskom Stupniku. Navodno su investicije samo u gradnju podruma u Kutjevu bile oko osam milijuna eura!

Vinski podrum u Kutjevu kapaciteta je, čujem, oko 660.000 litara a u njemu će se prerađivati grožđe iz vinograda iz Kutjeva i iz vinograda iz Stupnika, te, barem zasad, proizvoditi oko 333 333 (Galić je čini se opsjednut brojkama tri, šest i devet) litara vina. Glavni u proizvodnji je mladi ali iskusni enolog Slaven Jeličić, koji osobiti rezultat u vinu očekuje od grožđa iz stupničkog vinograda gdje se nalazi trsje chardonnaya starije oko30 godina.

Sadašnji Galićev a prijašnji Majetićev posjed u Kutjevu, a to je kompleks s vinogradom i hotelčićem (prenoćište) nazvan je Akademija Graševine, a onaj u Stupniku (na slici)  je još i dalje je s nazivom Stupnički dvori. Stalna ponuda je u ovome trenutku u oba objekta na bazi noćenja i doručka, moguće je dobiti i hladni narezak, vina su ne samo od Galića nego i od drugih kvalitetnih proizvođača iz kraja, ali ambicije su dosta veće – u planu je u oba slučaja aktiviranje i tople kuhinje, već su i angažirani dobri i iskusni kuhari. Podrumi na nekadašnjem Zdjelarevićevom imanju trebali bi tek dijelom ostati u znaku pića, naime tu bi dozrijevali pjenušci i vinjaci, dok bi se dio preuredio za pružanje usluge wellnessa. Galićeva je zamisao da se Slavonija obogati objektima koji će u eno-gastronomskom smislu zadovoljiti i najzahtevnije potrošače. Slaven Jeličić naglašava: Eto, dok se toliki mladi odlučuju za iseljenje u razne druge države EU, Galić zapošljava i nudi lijepu budućnost u domovini! Hotel Akademija u Kutjevu inače ima deset dvokrevetnih soba, a hotel u Stupniku ima 13 dvokrevetnih soba i dva apartmana.♣

Fine Wine & Dine na Plešivici

VILLA NA TRI KORAKA – Riječ je, ovdje na slici, ne o dvorcu nego o villi! Na tri je koraka od grada. Počiva na trima Koracima – pater familiasu Velimiru, utemeljitelju, te sinovima Bernardu, kuharu, i Josipu, enologu. U pozadinskome, ali ne manje važnome dijelu, tri su vile BMV – Baka, mama Mirjana i kćerka Vera. Tri bitna elementa u ponudi: ambijent, vino, hrana. Menu s najmanje tri slijeda – predjelo (odlični svježi domaći kravlji sir, pa copanjak…), glavno jelo, desert. Vina u trima kategorijama: bijelo, ružičasto, crno. Zatim: mirno (u tri varijante: klasično, pa macerirano tzv. orange, i slatko desertno), potom pjenušavo, i u destilatu. Ukupan tris jačine – full housea!

Plešivička vinogradarska-vinarska obitelj Korak u velikom je poslu na značajnom pothvatu – na proplanku, uz svoje vinograde, od prvobitne selske stambene hiže najprije s vinskim podrumčićem pa onda i s ovećom kušaonicom, i onda s velikim suvremeno opremljenim vinskim podrumom, realizirati ekskluzivan kompleks koji će, uz prošireni i modernizirani proizvodni vinski dio, činiti i restoran na visokoj razini, vinska kušaonica, prodavaonica vina, ljetna terasa, a na katu i prostorije za razna događanja – skupove, mini kongrese, sastanke, izložbe, moguće je da će se urediti i koja gostinjska soba.

S građevinskim radovima trebalo bi završiti do kraja ove godine, slijedi uređenje interijera i eksterijera, a otvaranje Hiže na tri Koraka predviđa se za proljeće 2019.

Okruženje – trsje i golemo stablo sa širokom krošnjom što ljeti pruža sjajno utočište u savršenoj hladovini, pogled na okolicu lijep, opuštajući, zrak čist, vina već debelo etablirana – Velimir i Josip kao enolozi vrlo pedantni, mama i baka odlične kuharice, sin Bernard koji se pridružuje kao chef specijalizirao se kroz posljednjih par godina u renomiranom zagrebačkom restorani Dubravkin put (uz Priscu Thuring!), potom ni manje ni više nego kod chefice Ane Roš u Hiži Franko u Kobaridu, ali i u Modeni u Italiji.

Treba li reći još štogod? ♣

U znaku mjehurića – Rockin’ All Over the World

OTVOREN NOVI ŠAMPANJSKI PODRUM ŠEMBER – Netko će za 25. svibnja reći da je to Dan mladosti, a netko da je to Dan svetog Urbana, zaštitnika vinograda, vinogradara a i vinara… A nekome će se – ispravno!!! – dopasti obje kvalifikacije.  Za vinorodnu Plešivicu i za mjesto Donje Pavlovčane 25. svibnja 2018. tijesno je vezan i uz sv. Urbana i baš i uz uz mladost, naime taj je datum plešivička vinogradarsko-vinska obitelj Šember, sastavljena od tri generacije (mladi brojčano pretežu!), izabrala za otvorenje svojega novog šampanjskog podruma, lociranog u dvorištu tik uz kućicu gdje je još od prije dosta godina uređena lijepa kušaonica sa zatvorenim dijelom (zima) te s natkritom verandom.

Zdenko Šember i gradonačelnik Jastrebarskog Zvonimir Novosel

Šemberovi, kod kojih je obiteljska vinogradarska i podrumarska tradicija vrlo dugačka a koji su se pjenušcima počeli baviti prije 21 godinu, podrum su realizirali kroz tzv. Vinsku omotnicu, to znači da su aplicirali za financijska sredstva iz EU fondova. Investicija je vrijedna oko 2,3 milijuna kuna, Šemberovi su morali najprije sâmi podmiriti trošak gradnje a sad očekuju da im se, kažu, kroz Omotnicu vrati najmanje 35 posto sredstava. Podrum je na dvije etaže, i ukupne je površine 320 četvornih metara, opremljen je klima-uređajima, a služit će samo za čuvanje butelja s pjenušcima i za degoržiranje (odvajanje taloga) te čepljenje, etiketiranje. Ukupan kapacitet objekta je nešto veći od 200.000 butelja. Šemberi sada proizvode oko 25.000 butelja pjenušca godišnje, počeli su s bijelim, pa mu pridodali ružičastoga, onda je prije koju godinu stigao pjenušac Qvevri proizveden od baznog vina nastalog polugodišnjom maceracijom bijelih sorata u gruzijskoj amfori ukopanoj u dvorištu, a najnoviji, upravo i promoviran 25. svibnja, je Pavel, od 90 posto chardonnaya i 10 posto plaveca žutoga zasađenih u vinogradu na poziciji nazvanoj Pavel stoga što je u blizini crkva sv. Pavla. Zdenko Šember koji vodi vinsko imanje kaže da obitelj namjerava još podizati vinograde, u prvom naletu u planu je oko tri hektara, te dosegnuti i ustabiliti obiteljsku proizvodnju perlica sigurno na oko 50.000 a možda čak i na 60.000 butelja godišnje.

Avenue Šember, od parkirališta pa uz novi podrum do lijepe kušaonice (dolje)

Sa svečanog otvorenja: nakon pozdravnog govora domaćina i izraza dobrodošlice gostima potekao je pjenušac. Zdenko Šember sa suprugom Ivankom, s lijeve strane na slici su njihove kćeri Lucija i Klara a s desne je sin Nikola (markočolić)

Novi pjenušac obitelji Šember – Pavel. Uz domaće jagode, odličan uvod u proslavu koja je, s obzirom na obujam i ugledne goste te program, s razine slavlja prerasla u svojevrsno društveno događanje na području Plešivice

Dado iz zagrebačkog Cheese bara počeo je, i dovršio, povremeno je u kontrolu dolazio gastronomad Rene. A dok gulaš nije bio spreman uživalo se u malim zalogajima na sto načina (markočolić)

Tisuća malih zalogaja… Poslije je na red došla i domaća šunka (markočolić)

Od Vardara pa do Triglava… Iz Skopja stigao je Ilija Malinkovski, vlasnik uglednog Chateaua Kamnik, iz Goriških brda pak došao je Stojan Ščurek… (markočolić)

Šemberi su u povodu otvorenja ovoga podruma priredili svečanost za nekoliko stotina uzvanika – svojih kolega vinogradara i vinara (uz domaće vinare bilo ih je od Vardara pa do Triglava – Iki Malinkovski i Goran Milanov iz Château Kamnika iz Skopja, Barbara Istenič s Bizeljskoga, Ivan Damjanić Fuškulinski iz Poreča, Stojan Ščurek iz Goriških brda…), pa vinskih trgovaca, ugostitelja, enologa, sommeliera, novinara, prijatelja iz raznih drugih gospodarskih segmenata, susjeda…  Pjenušac je tekao potocima (u grlo, naravno!…), a vjetar u leđa dobrom raspoloženju davali su DJ i glazbeni sastav s obiljem rock-klasika (Zdenko Šember inače veliki je ljubitelj rocka i često degustacije svojih vina poprati dobrom glazbom s gramofonskih ploča!). Popodne i večer prošli su u Rockin’ All Over The World… Vrijednoj obitelji dobro zdravlje, i želja da se, uz Rockin’ All Over The World, ostvari – Drinkin’ Šember’s bubbles All Over The World.  ♣

Prodaja najboljih proizvoda na prikladnoj razini

TRI (BITNA) AGROLAGUNINA KANTUNA: SIR, MASLINOVO ULJE i VINO! – Tko kaže da velike kuće u nas ne mogu biti u špici sa svojim proizvodima?! Trebaju samo imati rukovoditelja koji želi i koji se razumije u onu višu, tzv. dodanu vrijednost artikla, te djelatnike na razini da u realizaciji mogu zadovoljiti visokim zahtjevima, a potom i sposobne marketingaše i verzirane trgovce. Već duže vrijeme hod dobrim kolosijekom u proizvodnji je onaj od porečke Agrolagune, tvrtke što eto sada, napokon, i u kontekstu plasmana svojih specijaliteta na širem planu kreće i samostalno, hvalevrijednim putem.

Rene Bakalović i Milan Budinski

Prezentacija, jedna od mnogih, ali ustrojena ne na klasičan način da samo jedni govore a drugi samo slušaju nego drukčije, vrlo interaktivno, tako da je publika bila bitno uključena. Protagonisti: sirevi Špin porečke Agrolagune. Ta tvrtka, već odavna šire znana po vinu, odlučila je pred javnost uz plemenitu kapljicu u prvi plan staviti još dva svoja ključna proizvoda – sir i maslinovo ulje. Predstavljanje u ugostiteljskom objektu koncipirano je kao neka vrsta nagradnog kviza s edukacijskom notom. Nazočni, suočeni s neoznačenim uzorcima sedam raznih sireva sirane Špin u sklopu Agrolagune, trebali su pogoditi o kojim se sirevima radi, a kasnije je na red došlo i spajanje raznih Agrolaguninih vina sa svakim od tih sedam sireva. Prezentaciju u obliku radionice vodili su glavni enolog Agrolagune Milan Budinski, aktualna šefica marketinga Mia Vukdragović, direktor prodaje Saša Ukušić, i gastronomad Rene Bakalović.

Mia Vukdragovic i Saša Ukušić

U visokokvalitetnome rangu Agrolaguna se, eto, isprofilirala u trima segmentima: vino – Laguna Festigia i Festigia riserva, maslinovo ulje – Ol Istria, i sir – stancija Špin, a četvrti dio kao nužna popuna za valjano zatvaranje kruga trebaju biti jači specijalizirani marketing u vlastitome aranžmanu i trgovina (prodavaonice!) pod vlastitom kontrolom, i upravo to se sada priprema realizirati. Riječ je o planiranim češćim posebnim, ciljanim strukovnim prezentacijama te o stvaranju niza samostalnih dućana pod nazivom Tri kantuna (tri kantuna = vino, maslinovo ulje, sir). Za otvorenje prve prodavaonice Tri kantuna izabran Rovinj, potom, za drugu, Zagreb, a onda bi ih trebalo proraditi još nekoliko i u drugim gradovima Lijepe naše. Kaže mi to glavni enolog Agrolagune Milan Budinski, na slici s gastronomadom Reneom Bakalovićem, i Mia Vukdragović iz Agrolaguninoga marketinga.

Ponajbolji proizvodi Agrolagune, koji mogu zadovoljiti i najzahtjevnija nepca, tako eto dobivaju punktove na kojima će se oni, logično je za očekivati, nuditi istaknuto, te adekvatno svojim vrijednostima i osjetljivosti na svjetlost, toplinu i stupanj čistoće zraka, dakle drukčije nego dosad u velikim trgovačkim lancima gdje su izloženi bezlično, pomiješani u hrpu s drugim artiklima i često stavljeni ravnodušno i maćuhinski na s aspekta moguće degradacije vrlo neodgovarajuća im mjesta (svjetlost, toplina…).

Agrolaguna ozbiljno kreira novi image, pa bi do kraja ove godine trebala, kaže dalje Budinski, kroz nove etikete s drukčijim dizajnom znatno promijeniti vizualni identitet proizvoda. Pred javnost izlazi i s novim uradcima u segmentu Bakhova nektara. Riječ je o trima malvazijama – malvaziji (berba 2012) koja je nastala uz sedam mjeseci maceracije i potom dozrijevanjem u velikim bačvama od bagrema (Budinski naglašava da s akacijom nastoji biti što bliži Istri!) i sa četiri godine odležavanja u butelji (naziv vina berbe 2012 bit će Malvazija 210, po broju dana koliko je trajala maceracija), zatim o pjenušcu rađenom klasičnom metodom a od malvazije istarske i s dodatkom bijeloga pinota (godina dana na kvascu u butelji; dosad je Agrolaguna imala samo ružičasti pjenušac Perla rosé rađen metodom charmat), te o malvaziji 2016 kasne berbe u slatkoj desertnoj kategoriji. Planirani su, za kasnije, i izlazak bijele mješavine Castelblanc berbe 2017 od chardonnaya, viogniera, malvazije i bijelog pinota, dozrijevane u velikim bačvama i u barriqueu, te crne Festigije reserve od merlota i terana iz 2013. A onda, za još poslije, u 2019., sprema se i izlazak Festigije reserve od terana, cabernet sauvignona i merlota iz berbe 2015, s tri godine dozrijevanja u bačvama i s jednom godinom u inoksu.

U segmentu maslinovog ulja Agrolaguna ima pet jednosortnih ulja u manjim bočicama i dvije mješavine sorata u bocama od pola litre i 0,75 lit, a što se tiče sireva, više ih je vrlo zanimljivih – mladi kravlji, ovčji, od miješanog mlijeka, kravlji tvrdi, pa onaj odležan na komini od terana, onaj dozrijevan uz mazanje orahovicom i onda zamotan u listove oraha, onaj obogaćen maslinama, onaj oplemenjen tartufom, a tu je još i Gran Istriano, ekstra tvrdi sir koji dozrijeva minimalno 12 mjeseci i proizvodi se u kolutima od 11 kg… Sir Agrolagune, koja inače ima 2000 svojih ovaca ali se i opskrbljuje mlijekom od pouzdanh kooperanata, nastaje od sirovog i neobranoga mlijeka u modernoj sirani Špin, s kapacitetom od 400 tona, pogonom u koji je uloženo oko 35 milijuna kuna. U trgovinama Tri Kantuna uz vino, maslinovo ulje i sir moći će se kupiti i Agrolagunina skuta! ♣

Prvenstvo sommeliera Istre i Kvarnera

PRVAK ZA 2018: ZORAN GREGOROVIĆ – Održano je i ogovodišnje prvenstvo sommeliera Istre i Kvarnera. U eliminacijskom natjecanju sudjelovalo je 28 natjecatelja iz hotelskih kuća Maistra iz Rovinja, Valamar Riviera iz Poreča, Laguna Novigrad iz Novigrada, Istraturista iz Umaga, Arenaturista iz Pule, Plava laguna iz Poreča, Liburnija Riviera Hoteli  iz Opatije, Villa Ariston iz Opatije, Petaeani iz Labina, Flanoma iz Plomina i Stancija Meneghetti iz Bala.

U polufinale se plasiralo 12 natjecatelja, a u finalu, pred brojnom publikom u Zajednici Talijana Brtonigla, nadmetali su se Zoran Gregorović (Valamar Isabella resort – Poreč), Ivan Dušić (Stancija Meneghetti – Bale), te Darjan Zelić (hotel Kvarner-LRH Opatija). Finalisti su svoje znanje i vještine iskazali u otvaranju pjenušca, ispravku vinske liste, dekantiranju crvenog vina, prepoznavanju vina i jakih alkoholnih pića, pogađanju malvazije sa četiri zemlje te istakanju magnuma.

Konačni poredak je sljedeći: 1. Zoran Gregorović, 2. Ivan Dušić i 3. Darjan Zelić. ♣

Lijepa vijest iz SAD 

OSCAR ZA GRGIĆA – Lijepe vijesti stižu iz SAD: naš Miljenko Mike Grgić (95!) upravo je osvojio nagradu James Beard Foundation Restaurant and Chef Award za 2018. godinu. Trofej, dodijeljen, inače, u Chicagu, smatra se jednim od najprestižnijih odličja u SAD u segmentu ugostiteljstva i često ga se naziva Oscarom u svijetu hrane i pića.  Čestitke!

Na slici su vremešni ali vedri i nasmijani Mike Grgich, kao i prizori iz nove kušaonice vina u podrumu u Trsteniku. Mikeova kćerka Violet je inače nedavno bila u Hrvatskoj i obišla Grgićevu vinariju u Trsteniku na Pelješcu, koja se ozbiljno priprema za kvalitetan obuhvatnji prijem gostiju u nastupajućoj turističkoj sezoni.

U sklopu objekta u Trsteniku otvorena je kušaonica vina – wine bar, s 50 mjesta, a uz kušaonicu je i terasa koja također može komotno primiti 50 osoba. Zasad se, uz vina, nude hladne plate – sir, pršut, marinirana riba, a u planu je i ponuda toplih jela. Plan je za kreiranje toplih složenih gurmanskih poroka angažirati nekog znanog chefa… Spremni su trebali biti i smještajni kapaciteti, ali građevinski su radovi malo kasnili pa taj nije još nije posve gotov. Krešimir Vučković, upravitelj Vinarije Grgić u Trsteniku, kaže da se njihovo službeno otvorenje očekuje iduće godine. Smještajni dio obuhvatit će četiri sobe i dva apartmana, puca se na pet zvjezdica… ♣

Gostovanja

Aljoša Jakončić

VINO IZ JAJA! – Oho, vino iz jaja? Pa, što je to? To je, naravno, vino iz jaja! A ovo jaje je veliko, nije sneseno – tko zna koliko bi moralo biti veliko biće koje bi snijelo jaje zapremnine nekoliko stotina litara!…  Jaje je nastalo zahvaljujući vještini bačvara da izradi veliku drvenu posudu za vino u obliku jaja a u kojoj plemenita kapljica sazrijeva i razvija se na finom talogu (sur lie, na kvascu…) na  poseban način, bez tzv. batonaža, tj. povremenog miješanja vina specijalnim štapom. Ukratko: s obzirom na oblik jaja-bačve i na to da se toplina uvijek uzdiže a hladniji slojevi spuštaju prema dolje, miješanje vina počiva na tom principu. Vino u vršnom, suženome  dijelu jajeta uvijek je s nižom temperaturom od vina u središnjem, najširem dijelu, i taj svježiji sloj s vrha stalno se, nježno, spušta prema dolje, dok topliji stremi prema gore…  Vino iz jaja, nazvano Uvaia, donio je u Zagreb na kušanje proizvođač Aljoša Jakončić iz Goriških brda, koji surađuje – i to, kaže, dobro! – s vinotekom Vivat Fina Vina. Ovo je prvo njegovo vino iz jaja s kojim je – upravo! – izašao na tržište, riječ je o sorti pinot sivi iz vinograda na većoj nadmorskoj visini, berba je 2016., maceracija je trajala 10 dana a nakon maceracije i alkoholne fermentacije kapljica (14,5 vol %) je pola godine provela u bačvi-jajetu, onda je napunjena u butelju bez filtracije. Vino je na kušanju točeno u poseban model čaša oblika jajeta koje je na tržište pustila tvornica Spiegelau. U organoleptici je pokazalo obilježje vina od maceriranih bijelih sorata, no bilo bi dobro, za konačni sud, ostaviti ga u butelji još barem godinu dana – ako ne i više! – i onda ga ponovno kušati.

Jakončić je uz jajčano vino donio i svoje bijele i crvene Caroline, također dozrijevane na finom talogu u drvu, ali ne u bačvi-jajetu. One su lijepo pokazale da Jakončićeva vina vrlo uspješno plove kroz vrijeme. U čašama su se našle Carolina bela 2015 Cosana Classé, od chardonnaya (70 %), rebule (25 %) i sauvignona (13,5 vol %), Carolina bela 2012 Cosana I classé  (13,5 vol %), kao i Carolina bela 2009 Cosana, potom, iz dvostrukog magnuma (boca od tri litre), Carolina red 2013 (cabernet sauvignon, cabernet franc i malkice merlota; 13,5 vol %), Carolina red 2009, te Carolina red 2006 select, to je vino samo od merlot. ♣

Gostovanja

FANTASTIČAN VREMEPLOV ALHAMBRE! – Mali butikni hotel Alhambra, Mali Lošinj, ali – velika vinska imena i velika vina! I velika hrana!

Château Palmer – enolog Damien Grelat; jelo chefa Melkiora Bašića; Château Palmer 2000

U svibnju je u Alhambri, u sklopu već znane serije vinskih radionica u predsezoni i u posezoni, gostvao glasoviti Château Palmer iz famozne bordoške apelacije Margaux! Vinski  je dio vodio enolog Palmera Damien Grelat, a kulinarski Melkior Bašić, glavni chef à la carte restorana Alfred Keller hotela Alhambra. Jakobove kapice, gusja jetra, Vin Blanc de Palmer 2016, Alter Ego 2010, Château Palmer iz berbi 2005. i 2000. te zadivljujući Château Palmer iz 1995! Sjajan vremeplov u daleku vinsku povijest… Zaista za šmekere!

Novo ubuđenje u Alhambri – za praznični vikend od 22. lipnja: alzaška vinska kuća Hugel!  ♣

Palača Hofburg, Beč

VIEVINUM 2018! – Novo, i vrlo značajno međunarodno događanje, ovaj put u Beču, u palači Hofburg u središtu austrijskoga glavnoga grada. Riječ je o sajmu VieVinum, koji traje od 9. do 11. lipnja. Manifestacija obilježava 20 godina postojanja, a po informacijama vezanima uz kompletan sadržaj mogla bi biti svježija i dinamičnija nego ikad do sada. S vinima će se predstaviti oko 550 izlagača iz cijeloga svijeta, dakako najviše će biti Austrijanaca. Iz Hrvatske kao izlagači dolaze Badel 1862, Feravino, Iločki podrumi, Kozlović, Krauthaker, Kutjevo dd., Dvanajščak-Kozol.

Ovogodišnji festival VieVinum očekuje rekordan posjet vinskih profesionalaca iz cijeloga svijeta. Za izlagače na manifestaciji (pa i za naše!) ukazuje se eto sjajna prigoda za prodor na nova tržišta odnosno za stabilizaciju ili poboljšanje svoje već eventualno postignute pozicije na pojedinim tržištima.  Organizator najavljuje da će u Beč u palaču Hofburg iz inozemstva stići više od tisuću vinskih trgovaca, sommeliera, ugostitelja, novinara. Dosad akreditirani novinari su iz 45 zemalja. Najviše vinskih trgovaca dolazi iz Njemačke, SAD, Švicarske i Rusije. AWMB odnosno Austrijski ured za vinski marketing pobrinuo se da nazočni budu i brojni uvoznici iz Azije, i Južne Amerike.   Austrijski proizvođači vina mnogo očekuju od ovog VieVinuma, između ostaloga i stoga što su posebno zadovoljni kakvoćom vina iz berbe 2017. koju su pustili odnosno pomalo puštaju na tržište i koju će snažno prezentirati. Optimizam Austrijanaca bazira se i na stalnom rastu prosječne vrijednosti izvezenoga vina po litri. Od nedavno u ukupnome izvozu Austrijanci uspijevaju ostvariti prosječnu cijenu vina od 3,39 € po litri. Po svježim podacima, austrijski izvoz vina kreće se oko 47 milijuna litara, a ukupna vrijednost vrti se oko 159 milijuna €.

Program VieVinuma bogat je radionicama, degustacijama, predavanjima. Osobito atraktivnima čine mi se sljedeće:

Schatzkammersaal, 9.6.2018. 11,30 sati – Respect Biodin Wine (biodinamska vina), dvadesetak proizvođača, kako slijedi: Paul Achs, Judith Beck, Clemens Busch, Steffen Christmann, Kurt Feiler, Karl Fritsch, Michael Goëss-Enzenberg/Manincor, Andreas Gsellmann, Gernot Heinrich, Johannes Hirsch, Fred Loimer, Hans Nittnaus, Bernhard Ott, Gerhard Pittnauer, Claus Preisinger, Hansjörg Rebholz, Franz Wehrheim, Franz Reinhard Weninger, Fritz Wieninger/Wieninger & Hajszan Neumann, Philipp Wittmann i Herbert Zillinger).

Metternichsaal, 9.6., 12:30-14:30 sati –  Die Alte Wachau (vina iz Wachaua)

Schatzkammersaal, 9.6.2018, 14:00-15:15 sati – Veliko godište 2015.  i velika vina članova udruge Renomierten Weinguter Burgenland

Schatzkammersaal, 9.6.2018, 16:00 sati – Najbolji crni pinoti svijeta izvan Burgundije

Metternichsaal, 9.6., 16:00 sati – United by Blaufränkisch (Ujedinjeni kroz frankovku – ponajbolja vina od te sorte prezentira 60 vinskih kuća iz Njemačke, Mađarske, Slovačke, Češke, Rumunjske, Slovenije i Austrije)

Metternichsaal, 10.6., 9:30 sati –Zweigelt kao podcijenjena sorta

Metternichsaal, 10.6., 14:00 sati – Značenje izdvojenih vinogradskih položaja

Bit će i jedna radionica – Wines of Croatia and Slovenia – posvećena dakako hrvatskoj i slovenskoj kapljici (malvazije, graševine, terani, refoški, plavci… ), odvijat će se 10.6. s početkom u 13:00 sati u dvorani Künstlerzimmer, a  vodit će je Saša Špiranec.  U nastavku popodneva su radonice vezane uz švicarsko vino, naime Švicarska je ove godine partner-gost VieVinuma.

Radionica s vinima Mađarske, Rumunjske, Srbije, Crne Gore i Makedonije, a pod vodstvom Zoltana Györffyja i Igora Lukovića, predviđena je za 11. lipnja popodne, od 15:30 sati u dvorani Künstlerzimmer.

Ulaznice u pretporodaji na www.vievinum.at/tickets ♣

Plantaže 13. jul

PISMA IZ SARAJEVA USRED VINOGRADA s VRANCEM! – Da, u Podgorici Goran Bregović u Ćemovskome polju gdje su vinogradi znane vinske tvrtke Plantaže 13. jul!  Najavljuje mi to Aleksandar Rajković, direktor izvoza te velike crnogorske kuće plemenite kapljice. U povodu 55 godina svojega postojanja kompanija 13. jul Plantaže AD odlučila je 13. lipnja 2018. (zašto ne 13. srpnja kad je već 13. jul dio naziva tvrtke?) upravo u trsnome okružju organizirati koncert s Bregovićem kao zvijezdom! Ćemovsko polje je inače najveći vinograd u jednom komadu u Europi, pokriva 2.300 hektara i na njemu je posađeno 11,5 milijuna čokota vinove loze.

Zimski pogled na ogromni vinograd Plantaža 13.jul u Podgorici, te dolje, prizor s poodmaknulom vegetacijom

Glavna enologinja Plantaža 13.jul Biljana Knežević

Poznato je da neki proizvođači vina u svojim podrumima vinu na dozrijevanju u bačvama puštaju glazbu diskretnom jačinom zvuka, uvjereni da muzika vinu godi i da se ono uz nju bolje razvija. Može li i trsje izravno uz zvuke glazbe dobiti neki novi, dodatni zamah u rastu? To ne znam, ali – moglo bi biti nekih drugih posljedica… Čelnici 13. jula Plantaža očito ne strahuju da bi sutradan pogled na Ćemovsko polje – inače nekad ledinu, pustaru – odnosno na dio njega mogao i te kako umanjiti slavlje u povodu jubileja, a nisu ni zabrinuti datumom koncerta koji je s brojem 13!

Prizor vinograda Plantaža 13. jul zaista je impresivan. Uz  domaće sorte vranac i krstač tu su i internalcionalni kultivari kao chardonnay, pinot bijeli, cabernet sauvignon, crljenak, marcelin, petit verdot (odlično vino od petit verdota!!!)… Posban odjel uređen je za mikrovinifikacije, tako da se pomno prati što koja parcela i koja sorta može maksimalno dati.  Otkako je svijetom krenula priča o osobitoj vrijednosti crnoga vina u zdravstvenom smislu, posebice kod bolesti krvožilnog sustava i srca, osobita se pažnja posvećuje vrancu i njegovom antioksidativnom potencijalu. Glavna enologinja Plantaža 13. jul Biljana Knežević kaže kako je s Institutom za vino iz francuskoga Montpelliera nastao projekt Vranca Pro Corde (vranac za srce). S posebno dobrih parcela izabire se grožđe vranca u punoj fenolnoj zrelosti i od jednog dijela toga grožđa koji ne ide u preradu za ovu posebno ljekovitu kapljicu vade se koštice pune antioksidativno vrijednih fenola te se njima, dodavanjem odmah u maceraciji i fermentaciji (ona traje 15 dana), obogaćuje ona količina grožđa od koje će nastati taj Vranac Pro Corde, tako se dobije vino s jednim gramom po litri bogatije fenolima!

Sektor za razvoj, ekipa za mikrovinifikacije: Jovana Rajčević, Sanja Šućur, Anita Gazivoda, Vesna Kodžulović

Ogroman je i vinski podrum Plantaža 13. jul, nazvan Ćemovsko polje. Tu se odvija proizvodnja vina. On je kapaciteta 32 milijuna litara! Plantaže 13. jul inače imaju tri vinska podruma, uz ovaj spomenuti za preradu grožđa i za proizvodnju vina, kao najstariji postoji objekt Lješkopolje, tu se odvijaju pokusien vinifikacije i tu zriju i odležavaju serije specijalnih vina. A treći podrum, uistinu impresivan, je Šipčanik, u brdašcu tik uz vinograde.

Nekad je to bio hangar za vojne avione, naime postojao je tu u neko prijašnje vrijeme i aerodrom. U Plantažama 13. jul odlučili su taj hangar, inače na dubini od 30 metara ispod površine zemlje, preurediti u vinski podrum za dozrijevanje vina ali i za prihvat turista. Dužina podruma je oko 356 metara, širina 13,5 metara a visina sedam metara, ukupna površina je 7000 četvornih metara. Unutra je što u velikim bačvama što onim manjima sve do barriquea na dozrijevanju oko dva milijuna litara vina! U jednome dijelu smještena je i vinoteka, s oko 28.000 boca vina starijega od 10 godina! Taj hangar-podrum vrlo je važan Plantažama i s turističkog aspekta: kroz organizirane turističke ture u trajanju od oko dva sata i s cijenom od po 10 € po osobi a koje uključuju vožnju vlakićem (zašto ne nekim rashodovanim avionom sa slabijim motorom, da manje troši i da ne zagađuje?!) kroz vinograd, obilazak podruma te degustaciju njeguškoga pršuta, njeguškoga sira i triju vina, Špičanik godišnje obidje gotovo 10.000 posjetitelja!  ♣          SuČ – 05/2018

Hangar pretvoren u vinski podrum!

Name(required)

Email(required)

Website

Message

Submit

Δ