Archive | March 2013

SAJMOVI, FESTIVALI/Svečanost rosea RUŽO, RUŽICE!…

…ILI, ZAŠTO NE: KLINČEK STOJI POD OBLOKOM… U SKLADU PAK S DANAŠNJIM VREMENOM TO JE – PINK DAY. MEĐUNARODNU SMOTRU RUŽIČASTIH VINA U ZAGREBAČKOM MUZEJU ZA UMJETNOST i OBRT NA MEĐUNARODNI DAN ŽENA 8. MART USPJEŠNO SU ORGANIZIRALE ČLANICE UDRUGE ŽENE o VINU, u SKLADU S DANAŠNJIM VREMENOM – WOMEN on WINE, SKRAĆENO WoW

ŽELJKO SUHADOLNIK, s lica mjesta

pink_day_logoWOW Pink Day

                              Ružičasto raspoloženje, zahvaljujući angažmanu članica udruge Žene u vinu

Na vidiku nam je, eto, bio i ružičasti dan, u ovome sivilu, na žalost, samo jedan. Zapravo, riječ je čak ne ni o jednome cijelome danu, nego tek o jednome popodnevu. Datum: 8. ožujka, na međunarodni praznik žena.
Nakon duge stanke poslije pada prošle države, eto, vraća nam se 8. mart! Barem u zagrebački Muzej za umjetnost i obrt. Samo što su sada bolje – sadržajnije od pukog primanja cvijeta – uključene žene, a znatno i s više žara, u nazočnosti žena, i muškarci. Svi zadovoljni. Brawo WoW- WoW-ice (vau-vau-vice), od milja po naški Lajavice, odlično ste osmislile i iskomunicirale svoju priredbu i sigurno je da je i to bitno utjecalo na njen uspjeh.

Kako sam čuo, u MUO, niskobudžetna kompanija, a kako sam vidio – s mogućim dugim letenjem!
CVIJEĆA, VINA i IGARA!

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Bruno Trapan iz Istre, rosé, dakako, od sorte Teran. Trapan je proizveo, klasičnom metodom, i ružičasti pjenušac od terana, promociju je zamislio na festival Zagreb Wine Gourmet Weekend 2013. Stiže eto još jedno izvrsno osvježenje za vruće ljeto! DRINK pink!

Ružičasto raspoloženje, zahvaljujući angažmanu članica udruge Žene u vinu ili Women on Wine skraćeno WoW, (čitaj: Vauu) donio je prvi međunarodni festival rosé vina Pink Day, u Zagrebu, u Muzeju za umjetnost i obrt. Prezentiralo se, na jednome mjestu, pedesetak domaćih i inozemnih vinara sa svojom rosé-kapljicom. Predviđen je bio i veći broj zanimljivih radionica i okruglih stolova, vezano, primjerice, uz sljubljivanje rosé vina s različitom hranom, te vezano uz odnos između karaktera i spolova pilaca i ružičastog vina. Neki su sudionici i posjetitelji bili za Think Pink, svi za Drink Pink, ja sam za ove druge.
Manifestacija se pokazala kao mnogo više od komercijalne smotre vina i delicija te druženja uz njih, imala je i informativno-edukativni i humanitarni karakter naime išlo se na promoviranje zdrave hrane i prehrane te razumne i odgovorne konzumaciju jela i pića, a organizirano je i prikupljanje donacija za Autonomnu žensku kuću, nevladino i neprofitno tijelo što osigurava sklonište ženama i djeci žrtvama raznih oblika nasilja. U zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt još jedan sadržaj u režiji žene: izložba estetski lijepih čaša i drugih staklenih posuda ali i još nekih drugih, moguće inovativno ukrasno-informativnih predmeta od stakla, vrlo zanimljivih i čak i prilično provokativnih oblika…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

                                   Ružice uz klinčeke! Martina Tomac i Ivanka Šember

Dvorane u muzeju za umjetnost i obrt kroz koje je tog popodneva prodefiliralo oko 800 posjetitelja, bile su sve, prigodno, u znaku cvijeća, najčešće crvenih karanfila, klinčeka, i to ne samo na stolovima uz koje su izlagale žene nego i na mjestima gdje su s vinom bili i muškarci. Please, drink pink! Atmosfera odlična. WoW-ice doista i mogu biti zadovoljne jer uspjelo im je organizirati lijepo i vrlo posjećeno događanje.
Dobronamjerna primjedba za idući Pink Day (a zašto ga, makar u podnaslovu, ne nazvati malo i po naški, pa ipak živimo u Hrvatskoj, primjerice: Ružo, ružice, ili Klinček stoji pod oblokom…): vidjeti da se osigura veći prostor, s boljim odnosom površine te broja izlagača i očekivane publike, tako da ponuđači ne budu toliko zbijeni jedan uz drugoga kako je to bilo sada, i da se u prostoru predviđenom za posjetitelje ne stvaraju velike gužve koje onemogućavaju koncentrirano kušanje i zbog kojih u dvoranama očito neopskrbljenim dobro s učinkovitim klima-uređajima dolazi do prevelike vrućine i manjka kisika.
Kušati se moglo lijepih i pažnje vrijednih roséa, dio njih vrlo svježih i idealnih kao osvježavajuća pića za nastupajuće dugo vruće ljeto (primjerice: Agrolaguna 2012 i Korak 2012, Trapan, Gaube…), uz Taittingerove rosée šampanjce vjerojatno najupečatljiviji rosé mirni manifestacije bio je onaj iz 2012. od Korta Katarine. Interesantan ružičasti pjenušac (klasična metoda) posjeda Vignetti Brichet iz Isole d’Asti u Pijemontu, proizveden, kao rijetkost, od inače dosta tanične sorte Nebbiolo. Sasvim nešto drukčije – u barriqueu dozrijevani i odležani rosé s više žućkastom nego ružičastom bojom i s izaženom oksidativnom notom, vrlo kompleksan, po rubu plešuće vino koje će netko obožavati a netko drugi izbjegavati, ponOLYMPUS DIGITAL CAMERAudila je Martina Simčič, supruga Aleksa Simčiča (Edi Simčič) iz Goriških brda…

Ernest, ovdje u znaku lila, i Ivana Tolj, ovdje, prigodno, barem s dijelom odjeće prema ružičastome, uvijek su zajedno na prezentacijama. Lijepo ih je vidjeti skupa! Pink Panther sommelier Siniša Škaberna (desno na slici) došao im je na čašicu pink-razgovora Tolj inače ima vina svih boja: bijelo iz Istre – mješavinu malvazije i chardonnaya, te iz Dalmacije ružičasto i rasni crnjak Dingač.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAMartina Simčič, supruga Aleksa Simčiča, posjed Edi Simčič iz Goriških brda. Posve drukčije vino, Aleks ne želi biti kao drugi
Na radionici koju je vodila riječka enologinja Ivanka Rosati moglo se čuti kako danas u ukupnoj proizvodnji vina u svijetu ružičasta kapljica drži 10 posto udjela, te da se globalna produkcija roséa pomalo povećava, u razdoblju od 2002. do 2010. porasla je navodno za 10 posto. Najveći proizvođači ružičastih vina u svijetu su Francuzi, slijede Talijani, pa SAD, Španjolska, Njemačka, Argentina. Najveći potrošači roséa su također Francuzi s 35 posto, slijede Nijemci (7 %), i Rusi (4 %). Najveći proizvođači roséa u nas su, rečeno je, porečka AgroLaguna te Iločki podrumi…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Radionica o roséu, pod vodstvom enologinje Ivanke Rosati (treća slijeva, stoji). Uz nju su proizvođačica vina Jasna Antunović iz Erduta, zatim Jana Bojadžiska, pa Jenny Simić iz Feravina, ispred WoWica je pak Davorka Krnić-Trick.

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Advertisements

SVIJET VINA 2012-2013

 

Agrokor

Španjolska, označena crvenom bojom na karti, i dalje je zemlja s najviše vinograda u svijetu

NEŠTO MANJE POVRŠINA, KOLIČINSKI SLABIJA PRODUKCIJA, BLAGO POVEĆANA KONZUMACIJA. SMANJENJE VINOGRADA i KVANTITATIVNI PAD u PROIZVODNJI OSOBITO SE OSJEĆAJU U EUROPI. ITALIJA i ŠPANJOLSKA i DALJE – UNATOČ, u 2012., SMANJENJU PLASMANA SVOJE KAPLJICE VINA u INOZEMSTVU – NAJJAČE IZVOZNICE u HEKTOLITRIMA, FRANCUZI i DALJE IZVOZOM NA TREĆEM MJESTU NO ONI u 2012. BILJEŽE LAGANI RAST, k TOME MOGU BITI OSOBITO ZADOVOLJNI FINANCIJSKIM EFEKTIMA. JAČI OPORAVAK ČILEANSKOG IZVOZA

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Kao i svake godine u ovo vrijeme, OIV – Međunarodna organizacija za vinovu lozu i vino sa sjedištem u Parizu objavljuje aktualno stanje u vinogradarstvu i vinarstvu svijeta. Evo kako to, po izvještaju glavnog direktora Federica Castelluccija, izgleda za 2012.:

Pod vinogradima na našem planetu u 2012. kao ukupna površina zabilježeno je oko 7575 milijuna hektara.

Površina pod trsjem u Europi – barem po do sada OIV-u podastrtim podacima – obuhvaća oko 4212 milijuna hektara. To je oko 32 milijuna hektara odnosno 0,8 posto manje nego što je bilo godinu prije. Vinogradi su se smanjili u Španjolskoj za 14, u Italiji za sedam a u Francuskoj za šest milijuna ha.

Vinogradi Douro Portugal

                                     Impresivni vinogradarski krajolik uz rijeku Douro u Portugalu
Izvan Europe: u odnosu na 2011., izvan Europe zamjetan je lagani rast površina pod trsjem, to bi, konkretno, bilo za oko 15 milijuna ha. Za taj dio svijeta za 2012. se govori o ukupno oko 3363 milijuna ha. Stanje s površinama u SAD, Novom Zelandu i Južnoj Africi djeluje prilično stabilno. Stanovita povećanja vinograda registrirana su u Turskoj, te u Kini. U toj mnogoljudnoj istočnoazijskoj zemlji rast međutim ide nešto sporije nego prijašnjih godina. Smanjenje površina zamjetno je u Australiji i Rusiji.

Svjetska produkcija vina u 2012 u znaku je brojki između 247,2 i 254,7 milijuna hl, a to je između minus 7,2 i minus 4,6 posto u odnosu na 2011. Moglo bi se, u prosjeku, govoriti o proizvodnji od 250,9 milijuna hektolitara. Globalna produkcija u 2012. može se okvalificirati kao količinski slabija do i dosta slabija u Europskoj Uniji i Argentini.

Proizvodnja vina unutar EU: oko 141,3 milijuna hl, što je desetak posto manje nego u 2011. Francuska je 2012. u produkciji podbacila za 8,5 milijuna hl odnosno 16,8 posto u odnosu na 2011, Španjolska je kraća za 3,7 milijuna hl ili 11,2 posto, Italija za 2,7 posto. Po OIV-u, Mađari su u 2012. tanji za 32, a Austrijanci za 25 posto.

U odnosu na 2011., u 2012. jedino Njemačka, Grčka i Portugal imaju rast, mada skroman.

Izvan EU: u Europi – Švicarska količinama u 2012. zaostaje za 1,03 posto u odnosu na 2011.

Argentina je u 2012. s 11,8 milijuna hl oko 20 posto u padu u odnosu na 2011., Brazil je objavio 2,9 milijuna hl produkcije, što je oko 0,5 miliiuna hl manje nego 2011. Na drugome kraju svijeta, ali i dalje na južnoj polukugli, Novi Zeland je u 2012. u odnosu na 2011. bio manji je za 0,4 milijuna hl.

SAD, koje su u 2012. godini proizvele oko 20,5 milijuna hektolitara vina, te nekoliko najvažnijih vinogradarsko-vinarskih zemalja južne hemisfere produkciju još od 2010. drže stabilnom. U Južnj Americi Čile obara rekorde u produkciji: u 2012. proizveo je 12,6 milijuna hl vina, što je oko 20 posto više nego u 2011. Južna Afrika je sa 10 milijuna hl za 0,7 milijuna hl bolja u odnosu na 2011, a Australija s 11,6 milijuna hl govori o rastu od 4,2 posto.

tocenje

KONZUMACIJA: U nekoliko europskih zemalja koje tradicijski proizvode vino zapaža se blagi rast potrošnje, primjerice u Francuskoj za otprilike 0,9 posto. Nijemci su u odnosu na 2011. što se tiče potrošnje u plusu oko tri milijuna hl. Potrošnja je dosta stabilna u Portugalu (4,5 milijuna hl) i Grčkoj (tri milijuna hl). I u sjeverno-europskim zemljama – neproizvođačima potrošnja je dosta stabilna, dobra.

Ali, u Italiji i Španjolskoj konzumacija je slabija, u Italiji za 0,4 milijuna hl u odnosu na 2011., a u Španjolskoj za oko 0,6 milijuna hl.

Izvan Europe: u SAD, vrlo važnome uvozniku vina, konzumacija počiva na nekih 29 mil hl, što je blagi rast potrošnje, konkretno za 0,6 milijuna hektolitara. Potrošnja u Kini u 2012. bila oko 17,8 mil hl, što znači da je u odnosu na 2011. narasla devet posto.

U Argentini, Južnoj Africi, Australiji, na Novom Zelandu u 2012. potražnja se za vinom pokazala nešto slabijom nego u 2011. Čile, Mađarska, i Češka također su slabiji u konzumaciji vina.

U svijetu, ukupna potrošnja vina u 2012. kretala se između 240,4 i 250,1 milijuna hektolitara, dakle u prosjeku oko 245,2 milijuna, što je otprilike 1,4 milijuna hl više nego u 2011. Razlika između ukupne produkcije i ukupne konzumacije u 2012 bila bi, u prosjeku, oko 5,7 milijuna hektolitara.

TRGOVINSKA RAZMJENA: Što se tiče izvoza, s 21,5 milijuna hl na prvom je mjestu po količinama Italija, a odmah do nje je Španjolska, s 19,1 milijun hl. No u 2012. obje zemlje su sa smanjenom ukupno izvezenom kvantitetom u odnosu na 2011., Italija s 1,7 milijuna hl manje odnosno sa sniženjem od sedam posto, a Španjolska sa 2,9 milijuna hl manje odnosno sa sniženjem od 13 posto. U usporedbi sa 2011. pad se uvelike odnosi na rinfuzno vino. Zasigurno je padu izvoza pridonijelo i to što su obje zemlje i u 2011. i u 2012. imale količinski dosta slabiju berbu.

Caparzo - Brunello Riserva

                                   Među talijanskim vinskim perjanicama u izvozu – Brunello iz Montalcina

Po izvozu u kategoriji količine Francuska je na trećem mjestu, sa 15 milijuna hektolitara. To je za 2012. oko 0,8 milijuna hl ili šest posto povećanje u odnosu na 2011.

Billecart salmon rose

Francuzi rade vrlo dobar izvozni posao i sa šampanjcima
U Južnoj Americi, Čile se, nakon razdoblja slabosti u izvozu, vratio, i u 2012. bilježi 7,5 milijuna izvezenih hektolitara, što je povećanje od 0,9 milijuna hl odnosno 13 posto. Argentina je u 2012. izvezla 3,7 milijuna hl vina, što je 0,6 milijuna hl više nego u 2011. Obje te zemlje povećale su izvoz rinfuznoga vina.

Izvoz vina i iz Južne Afrike raste, i u 2012. bio je 4,2 milijuna hl, što je 17 posto više nego u 2011., to je oborilo rekord iz 2008. Rinfuzno vino bilo je u osobitom je porastu u izvozu, i to uvelike u Veliku Britaniju i Njemačku.

Australija je također bila vrlo dobra u izvozu – sa 7,2 milijuna hektolitara odnosno tri posto više nego u 2011. Novi Zeland što se tiče izvoza stabilan, u 2012. ostvario je povećanje od četiri posto, konkretno izvezao je 1,6 milijuna hektolitara, što predstavlja oko tri četvrtine njegove prosječne proizvodnje.

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

 

BAKHO i TURIZAM/ Vinska putovnica Plešivice

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

TURISTIČKA ZAJEDNICA JASTREBARSKOGA KRENULA JE U JAČU PROMIDŽBU SVOJEGA KRAJA, i TO JE BIO RAZLOG NEDAVNE ORGANIZACIJE IZLETA ZA VINSKE NOVINARE TIM KRAJEM

ŽELJKO SUHADOLNIK: s lica mjesta i iz mojega kuta
Nedavno sam pisao o Plešivici potaknut time da se s obzirom na njen potencijal u (vinskome) turizmu i na neposrednu blizinu velikog emitivnog centra Zagreba te emitivnog centra Karlovca, kao i na njenu lokaciju uz autoput od Metropole prema moru odnosno natrag ne događa baš mnogo toga u smislu pune valorizacije mogućnosti.

O razlozima zašto je tome tako govorio mi je Zdravko Režek, iz Odjela za gospodarstvo Gradskog poglavarstva te proizvođač vina. Je li baš taj prilog objavljen u Svijetu u čaši donio malo bure u plešivičke turističke vode ili je posrijedi nešto drugo, ne mogu reći, no bitno je da se stječe dojam da se ipak nešto upravo počelo organizirano pokretati. Turistička zajednica grada Jastrebarskoga izdala je i ovih dana promovirala Vinsku putovnicu Plešivice, s ciljem bolje promidžbe toga kvalitetnoga vinorodnog dijela Lijepe naše koji je u odnosu na Slavoniju i Podunavlje, Istru i Dalmaciju uvelike u medijskoj sjeni. Vinska putovnica, predstavljena, u nazočnosti i jaskanskog gradonačelnika Zvonimira Novosela, na svečanosti u vinoteci-wine baru Dobra vina u zagrebačkom centru Green gold, svojevrsni je i, s obzirom da osigurava i nagrade, i poticajni turistički vodič Plešivicom.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Gradonačelnik Jastrebarskoga Zvonimir Novosel i direktorica Turističke zajednice Jastrebarskoga Ivana Herceg

Brošura je s popisom proizvođača vina vinogradarske podregije Plešivica, s njihovim adresama, s mapom kako do koga od njih doći, te s navodom ponude vinogradarsko-vinarskog posjeda i s crticom vezanom uz neku posebnu kulturno-povijesnu zanimljivost u blizini imanja a što je vrijedi pogledati. Naziv brošure je Otkrijte svoje eno JAstrebarsko. Devetnajstorici proizvođača vina i jednome jaskanskom bačvaru koji ima mali muzej posvećen obiteljskoj djelatnosti u bačvarstvu dodijeljena je po jedna stranica, a na toj stranici nalazi se i prostor za pečat, pa izletnik, turist, koji skupi sve žigove ili barem određeni broj žigova kao dokaz posjete pojedinim ili svim gospodarstvima dobiva nagradu. Primjerice, pet skupljenih pečata donosi set plutenih podmetača s logotipom, 10 pečata bocu sa stalkom kao suvenir, 15 pečata stalak za čaše s logotipom, a 20 pečata bačvicu za čuvanje vina, s ugraviranim logotipom, kaže direktorica Turističke zajednice Jastrebarskoga Ivana Herceg.

Iako je takva akcija uvelike na dobrobit vinara, odziv lokalnih proizvođača Bakhova nektara išao je, saznajemo, malo šepavo, no ipak  za suradnju je u ovoj početnoj fazi okupljeno 20 ponuđača od nekih gotovo 40 registriranih za vinsku produkciju i mogućih za uključenje. U oči upada da među dvadesetoricom zasad unutra nema nekoliko vrlo renomiranih imena. Kod nekolicine onih koji su unutra i nekolicine koji su ostali vani propitao sam se za razloge izbjegavanja sudjelovanja u akciji, i evo što se moglo zaključiti iz od njih dobivenih odgovora: neki se proizvođači vina ne snalaze dobro s propisima vezanim uz njihovu djelatnost u turističkome segmentu. Neki očito (još) nisu spremni na obveze u punom zakonskome, a neki ni u financijskome smislu za promidžbene aktivnosti. Nakon perioda tolerancije došlo je vrijeme da se situacija posve raščisti, i sad svojedobni nagovori, rekao bih, (lokalnih) političara koji su radi prikupljanja bodova forsirali i blagoslivljali otvaranje vinskih cesta i žmirili na to da neka gospodarstva (još) nemaju za to sve zakonom propisane uvjete odnosno ne ponašaju se posve po slovu zakona, dolaze na naplatu. Moguće je, doduše, i da propisi nisu i posve dorečeni u detaljima (ponavljam po tko zna koji put: stoga što nema kvalitetnih organiziranih tijela lokalnih vinogradara i vinara, pa to stvara probleme u nijanasiranju propisa a onda i kad naiđu inspektori. Koji, primjerice, žale se vinari, ako na poljoprivrednom gospodarstvu ne nađu izvješenu obavijest o radnom vremenu kušaonice i osobu zaduženu za doček i podvorbu gostiju u toj kušaonici, oštro kažnjavaju, pa to vinare, koji napominju da im je primaran posao u vinogradu i podrumu a doček gostiju smatraju tek dopunskom djelatnošću u predahu kad uhvate vremena, sada navodi na izbjegavanje angažmana u tom turističkom segmentu.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Velimir Jagunić i Robert Braje: oni kažu da bi propisima trebalo na bolje odgovarajući način riješiti status vinara koji se žele baviti i turističkom ponudom kao dopunskom djerlatnosti, da bi što je više moguće svojih vina plasirali na kućnome pragu

Prije kratkog vremena je, kao slijed izdavanja Vinske putovnice Plešivicom odnosno Plešivičkom vinskom cestom, zagrebačka kuća G.E.T. Report (G=gastronomija, E=enologija, T=turizam), koja je, uz konkretnu podršku Hrvatske Lutrije, pokrenula i otvaranje Centra za razvoj vinskog turizma u Hrvatskoj, organizirala za grupu novinara i pisaca o eno-gastronomiji i turizmu obilazak Jastrebarskoga i vinorodne Plešivice, sa zaustavljanjem na nekoliko punktova, da se vidi što Plešivičanci imaju za ponuditi gostu. U vlastitoj režiji i naknadno obišao sam i neke plešivičke točke koje zbog nedostatka vremena nisu bile u službenom programu ovoga izleta.

Direktorica Turističke zajednice Jastrebarsko Ivana Herceg dočekala nas je na Štrosu, središnjem jaskanskom trgu, uz simpatičan lokal zvan Mazana, koji je počeo raditi kao kušaonica tipičnih specijaliteta plešivičkog prigorja te vina Plešivice a koji na žalost nije imao sreću duže poživjeti u tome obliku pa je pretvoren u još jedan kafić. Tu nam se pridružio i gradonačelnik Jastrebarskoga Zvonimir Novosel.

– Jastrebarsko i njegova okolica s Plešivicom imaju što za pokazati. Istina, puno toga još treba i dotjerati. Dosta vrijednih kulturno-povijesnih objekata koji su bili dugo zapušteni obnavlja se, odnosno u planu su za obnovu. Jaska je grad stariji od 750 godina, dakle s dugačkom je povijesti prikazanom u gradskom muzeju, koji se upravo preuređuje, modernizira. U gradu je, na uzvisini ponad glavne ceste, lijepa crkvica sv. Nikole, a dolje, malo dalje od nje, dvorac je obitelji Erdödy, doduše zasad još u derutnome stanju ali i on uskoro dolazi na red za uređenje i za otvorenje prema javnosti. Park oko dvorca već je lijepo sređen. Spomenula bih i obnovljeni mlin u Svetoj Jani koji nas vraća u neko staro vrijeme, pokazujući kako se nekad mljelo žito. U Volavju je, pored crkvice Blažene djevice Marije, zanimljivo eko-etno imanje Zelena livada. Na Plešivici je pak mnogo vinogradarsko-vinarskih posjeda koji nude ili samo kušanje vina ili kušanje vina i domaćih narezaka ili i smještaj i hranu i vino. Osam vinogradarsko/vinarskih posjeda ima sobe za spavanje, oni mogu ponuditi i hranu, ali i pobrinuti se oko organizacije nekih popratnih sadržaja, kao npr. jahanja, vožnje biciklom uz vinograde, paraglajding… Tu su i sirana s vrlo kvalitetnim proizvodima, te dva bolja restorana. Pomalo eto i na Plešivicu stiže i gastronomija višega ranga, što je vrlo bitno za kvalitetnu turističku ponudu. Svjesni smo da nam nedostaje smještajnih kapaciteta, na žalost hotel u Jaski već duže je vrijeme zatvoren, pa sad brzo moramo raditi na povećanju broja kreveta. U novije vrijeme Turistička zajednica Jastrebarskoga postala je i znatno aktivnija u promidžbi, povezani smo već vrlo dobro s Turističkom zajednicom Zagrebačke županije i s Turističkom zajednicom grada Zagreba tako da se naši prospekti mogu naći na info-punktovima obje spomenute turističke zajednice u Zagrebu, i to pokazuje rezultate, konkretno pomalo se povećava broj gostiju, osobito stranih, što nam dolaze – kazala je Ivana Herceg.

BRAJE – ZREO ZA TURIZAM
Udruga za podizanje kulture stola i za razvoj vinskog turizma G.E.T. Report iz Zagreba ustoličila je izbor najboljeg hrvatskog vinskog podruma okrenutoga i turizmu. Tragom toga pošlo se, za 2013., provjeriti kakvo je stanje kod proizvođača vina Roberta Braje u Lokošin Dolu/Vlaškovcu u vinogorju Plešivica-Okić. Vidljivo je da je ambijent uz relativno novosagrađenu kućicu za prihvat gostiju, smještenu uz vinograde Brajevih, sjajan za izletište, posebice od proljeća i prvih sunčanih toplih dana i posebice za obitelji s djecom. Interijer, uređen s ukusom, pruža toplinu jer uvelike je rabljena drvena građa, ali ona prava toplina te, što je iznimno važno za ovakvo izletničko odredište, topli zamamni mirisi domaće mamine i bakine (Ljubica!) kulinarike, uz koju je uspješno stasala Brajeva supruga Sanda, dolaze iz kuhinje.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Robert i supruga mu Sanda

Akademska rasprava startala je dakako već kod prve vruće teme – jedinstvenog copanjka kao predjela, sjajne krem-juhe od gljiva ubranih u okolnoj šumi, a pojačala se kod ostalih vrućih tema: kuhanih češnjovki i krvavica domaće produkcije sa domaćim kiselim zeljem i restanim krumpirom, zatim rolade od svinjetine sa suhom šljivom i omotane kriškama domaćeg špeka poslužene s umakom od likera od maline iz proizvodnje Sande Braje te s kroketima od krumpira s komadićima špeka i s orasima. Diskusija se naprosto rasplamsala do usijanja kod dobro pečene patke iz domaćeg uzgoja s domaćim mlincima i s umakom od ugušćenog portugisca u kojemu su se kuhale kruške i koji je začinjen cimetom. Ponudu jela pratili su uspješno crveni veltlinac, rajnski rizling, mladi portugizac (ponovno jedan od nekoliko najboljih s Plešivice), te crna mješavina sorata Braje cuvée, koja je popratila palačinke punjene sirom i zapečene u vrhnju te posute mljevenim orasima.

Zaključeno je da se gospodarstvo Braje – koje po eko-principu uzgaja povrće, koje (roditelji od Sande) uzgaja perad te svinje za svježe meso i mesne prerađevine, a drži i poneku kravu da bi sama radila svježi sir i vrhnje, a i koje već ima dovoljno različitih vina da može s njima dobro popratiti razna i raznolika jela, od ove godine krenulo se i u šampanjizaciju pa će biti i primjerenog aperitiva – gastronomski dobro pripremilo za turističku djelatnost.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Kušaonica obitelji Roberta Braje

Uz brigu Brajevih za odrasle i, pogotovu, starije, pojačanom uporabom oraha u domaćim specijalitetima, važno je istaknuti plan domaćina da na prostoru ispred kućice za degustaciju uredi igralište za djecu.

Čudno je međutim da u okruženju, u naselju od nekih 14 domaćinstava, drugi ne razmišljaju slično, i ne odlučuju se da uzgajaju domaće blago i proizvode kvalitetan sir i mesne prerađevine te da tom svojom ponudom dopunjuju ponudu brojnih plešivičkih vinara koji bi na vinskoj cesti rado uz svoje vino podastrli i domaći prigrizak međutim sami se ne mogu istodobno baviti s više tako zahtjevnih aktivnosti…

CIBAN u RAJU

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Plešivica, položaj Raj: Kuća za prihvat gostiju proizvođača Dragutina Cibana

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Drago Ciban u svom podrumu. Njegova suputnica Irena Funčić brine o posluženju specijaliteta kuće

Zaustavljanje na vinogradarsko-vinskom objektu kod Dragutina Cibana na lokaciji Raj na brdašcu na visini od 160 metara s kojega se pruža lijepi pogled daleko uokolo, domaćin će reći da se za lijepa vremena vidi čak i Velebit! Ciban ima 15 hektara terena, od čega je osam, i to u komadu, na pozicijama Raj, Polakov breg i Misirka pokriveno trsjem, a sedam hektara je pod šumom. Privlačna i prostrana drvena kuća originalno sagrađena 1855. a uređena i otvorena za turizam 2007, okružena je vinogradima, i u svojoj unutrašnjosti ima oveću dvoranu za prijem pedesetak gostiju na degustacije hrane i vina te malu kuhinju, na katu je šest komfornih dvokrevetnih soba. U zidanome temelju u zemlji i ispod kuće krije se vinski podrum kapaciteta oko 35.000 litara. Objekt koji izgledom svakako spada u odredište više kategorije i tako bi ga trebalo i koristiti.

– Radimo po najavi, uz vino nudimo domaći narezak a po dogovoru spremamo i toplu hranu. Od jela nudimo ono što je tipično za Plešivicu, tj. domaće kobasice, sir, juhe, perad, pečenja, gulaš. Od sorata uzgajamo Pinot bijeli i Pinot sivi, Rizling rajnski, Muškat, Potugizac, Pinot crni, Merlot, Cabernet sauvignon. Uz samu kuću vinograd je star oko 100 godina, sa 40 različitih sorata. Nekad je tu bilo 20.000 trsova a sad ih je ostalo oko 2400, od grožđa s njih ponekad proizvedem posebno vino što sam ga nazvao Antico. Kod nas se ručak s tri slijeda može dobiti već za 120 kuna po osobi, a spavanje s doručkom je 300 kuna. Od proljeća do kasne jeseni ovdje je lijepo boraviti, priroda je krasna, zrak čist i svjež, savjetujemo šetnju okolicom, u šumi imamo i gatere s jelenom lopatarom pa je moguće razgledavanje i fotografiranje – kazao je Ciban.

DARKO ŠPANIĆ
Evo me i na gospodarstvu Darka Španića.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Darko Španić sa suprugom Ljiljanom i s predsjednikom Kluba prijatelja dobroga vina Željkom Gregorićem

Druženje uz domaće tamburaše i još uz zimsku hranu: češnjovke, krvavice, kiselo zelje, restani krumpir, kotlovinu, te šarana pečenog na rašljama. Usput: plešivički tamburaši, mladi dečki i jako dobri svirači, u početku su, a na Plešivici, upravo forsirali slavonske pjesme – to inače nije usamljeni slučaj, pa se začas čuo prijedlog da, ako se već na Plešivici svira Slavonija, neka se istodobno umjesto lokalne kapljice poslužuje npr. graševina iz Slavonije ili pak danas u nas neizmjerno popularna istarska malvazija!… Nešto o čemu domaćin treba debelo razmisliti!

Pod izlikom bolje pjevnosti i veće popularnosti te povlađujući nastojanju tamburaša da na bajsu skupe od prisutnih što više novčanica inzistirati, u svome kraju, na nečemu iz sasvim drugoga kraja a ne nastojati maksimalo u prvi plan istaknuti svoj terroir, dakle i domaću prigorsku, također lijepo pjevnu pjesmu, taj vlastiti melos samo udaljava od pjevnosti u društvu i zapravo ga zatire. Hoćemo li onda sutra na Plešivici umjesto, kao pripadajućih tome kraju, domaće šunke i domaćih češnjovki jesti – kulenovu seku odnosno istarski ili dalmatinski pršut, a umjesto domaćeg sira i vrhnja ementaler?!…

Obitelj Španić u Prhoću kod Jastrebarskoga sjajno je uredila svoje gospodarstvo za prihvat gostiju – veliki restoranski prostor, dio uz šank, dodatna prostorija za goste, te, za toplije dane, posebna vrlo velika sala ipak s mogućnošću zatvaranja stijenke kad je hladno a otvaranja ljeti. Španići nude (vrlo okusni!) narezak vlastite produkcije – sir (brat od Darkove supruge Ljiljane uzgaja krave!), mesne prerađevine (sami uzgajaju svinje i perad i proizvode kobasice, krvavice itd.), a po najavi i toplu hranu (u ovome svom objektu, za goste, imaju modernu kuhinju). Kuharice su supruga Ljiljana i baka, a Darkove dvije kćeri i sin uskaču pri posluživanju. Od vina, tu su zeleni silvanac, graševina, kerner i rajnski rizling.

Španići od 2009. nude i smještaj, u sedam soba s ukupno 19 kreveta, jedna je soba za šest osoba, tri su dvokrevetne, dvije trokrevetne, jedna jednokrevetna.

Inače, promatrajući, pri posluživanju na ovogodišnjem Vincekovome, vrlo vrijedne Španićeve kćerke, i prisjećajući se vrijednih kćeri i snaha više drugih plešivičkih proizvođača vina (npr. od Josipa Braje, Zdenka Šembera, Tomca, Zdravka i Bibe Režek, Velimira Koraka… ) pala mi je na pamet ideja da se njih, pod pokroviteljstvom npr. Turističkog ureda Jastrebarskoga, okupi u grupu – udrugu Vinskih princeza Plešivice, grupu šarma s kojom bi se, dakako skupa s aktualnom Vinskom kraljicom Zagrebačke županije, sada je to Iva Braje, mogla odlično organizirati učinkovita promidžba plešivičkih vina, vinara i vinogorja Plešivice…

I PJENUŠAC IZ AMFORE!

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Obitelj Tomac u ponešto zatvorenome krugu prijatelja i poslovnih partnera. Asovi – as je kod Kluba prijatelja dobroga vina naziv pjesme Nikaj na svetu lepšega ni, neg’ je gorica kada rodi, kume moj dragi daj se napij, dugo nas ne bu, daj se ga vžij!…. – su frcali, ali jedan je bio poseban, u počast dragih prijatelja i članova Kluba kojih više nema među nama, konkretno Brune Sušnja, Borisa Matjašića, Franje Jambrovića, Ive Turka, Štefa Rogana….

Što je najavio, to i ostvaruje: pronicljivi Zvonimir Tomac, kojemu nije dovoljno to što će ga se pamtiti kao pionira proizvodnje i pjenušaca i vina u amfori u Hrvatskoj, te njegov sin Tomislav, računajući na nešto posebno kvalitetno i pomišljajući i na to da Tomci budu prvi na tržištu u tome segmentu, odlučili su u berbi 2010. bazno vino za šampanjizaciju proizvesti i polugodišnjom maceracijom u amfori i, potom, jednogodišnjim dozrijevanjem u velikoj bačvi. Mješavinu chardonnaya i vina od na Plešivici tradicijskih sorata iz nasada starog više od 70 godina na drugu fermentaciju u bocu stavili su u ljeto 2012. Nedavno sam imao priliku kušati taj neobični pjenušac, možda i prvi u svijetu rađen na taj način. Tomci su toga dana iz želje da vide što se događa i iz nestrpljivosti degoržirali nekoliko od ukupno oko 5000 boca i, bez dodavanja ekspedicijskog likera, ponudili ga u čaši i meni, naravno ne stoga što smatraju da je doista već spreman za tržište i konzumaciju nego čisto da i sa strane čuju reakciju na svoj eksperiment.
Neobični pjenušac – dakako, sasma nešto drukčije, vrlo zanimljivo, naravno da je za konačni sud još puno prerano, jer vino je u boci nakon sekundarnog vrenja tek nešto više od pola godine. Moj je dojam da taj pjenušac, koji je sada još uvelike pod jačim utjecajem maceracije s alkoholnm fermentacijom, vrijedi držati u butelji na kvascu još barem pet do šest godina, tako da omekša i da na ovu posebnost što je pokazuje sada dobije i onaj dio dodane vrijednosti što je nosi odležavanje na talogu u butelji kroz duže vrijeme. U svakom slučaju, to će, po meni, biti pjenušac koji će svakako biti najbolje ponuditi uz jelo, i to ono snažnije…

Tomci inače nisu skloni turističkim aktivnostima na svojemu gospodarstvu, kažu da ih suviše okupira rad u vinogradu i podrumu i da jednostavno nisu u stanju kvalitetno se posvetiti prihvatu gostiju. Ipak, dođe li se kod njih kupiti vino, dok se pakiraju naručene butelje u kutiju čašica se uvijek stigne i može popiti…

Zvonimir Tomac, čija je zamisao i bila da se vino iz amfore stavi na šampanjizaciju, veli mi da je proširio vinograde s dosadašnjih pet na šest hektara i da je taj novi hektar s nasadom Pinota bijeloga, Rizlinga rajnskoga i Traminca

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Bistro Karlo na Veselnici, dobrodošlicu želi vlasnik i chef Karlo Navoj. Karlo Navoj, otac je supruge od Tomice Tomca Martine.  Navoj je dugo  radio kao šef kuhinje u restoranima u inozemstvu i prati ga dobar glas. Karlova supruga Marijanka uz pomoć svoje konobarice nosi na stol veliki pladanj narezaka chefa kuhinje

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

   NAJBOLJI HRVATSKI CHARDONNAY i CRNI PINOT!

Obitelj Velimira Koraka u zaseoku je Plešivica, na nekih gotovo 400 metara nadmorske visine. Uz kuću u kojoj Korakovi stanuju građevina je s vinskim podrumom i kušaonicom za pedesetak osoba. Na sredini kušaonice vrlo je prikladno smješten oveći kamin pa to, pogotovu kad pucketa vatra, daje poseban ugođaj. Korakovi na malom perivoju pored te natkrite kušaonice imaju, pod krošnjama stoljetnih stabala, krasan prostor za prihvat gostiju u razdoblju godine kad to temperatura i meteo-uvjeti dopuštaju. Idealno za tamo pobjeći s usijanog (vele)gradskog asfalta i žege ljeti!

Kuća obitelji Korak na Plešivici: lijevo su klupe plato je za sjedenje i uživanje u finom vinu u ljetnim vrućinama, kad je u gradu, na asfaltu, nesnosna temperatura

Unatrag koju godinu dograđeno je i novo, prostrano krilo podruma, tako da je proizvodnja profitirala a prikaz proizvodnje reprezentativan.

Velimirova supruga Mirjana i njena mama odlične su kuharice i u suvremeno uređenoj kuhinji u stanju su prigotoviti niz sjajnih jela, s naglaskom, dakako, na lokalnu kulinarsku tradiciju i sezonu. Za posebnu preporuku: copanjek, bilo kao slani kolač od prhkog tijesta s nadjevom od kosane blitve i svježeg sira, bilo u desertnoj varijanti s nadjevom od mljevenih oraha, zatim domaći naresci, pečenje… Uglavnom: jela s aromama iz kuhinje naših starih, ali poslužena na moderan način. K tome odlična vina: sauvignon, rizling, syrah te zasigurno najbolji hrvatski chardonnay (sur lie), najbolji crni pinot, a za kraj – dižestiv – nešto što se u nas rijetko nalazi – domaći calvados!

U neposrednom susjedstvu Korakovih je i obitelj Režek – Dragica i njen sin Damir. Također lijepa kušaonica, fini domaći naresci i kad se mama Dragica prihvati posla vrlo dobra kuhinja, vina su zeleni silvanac, rizvanac, chardonnay, sauvignon, portugizac – redovito jedan od najboljih na Plešivici, te crni pinot…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Velimir Korak, prije nekog vremena proglašen Vinarem godine u Hrvatskoj, ovdje je s visokim priznanjima Svijeta u čaši za svoja vina, dodijeljenima mu krajem 2012., i, u kušaonici s gostima, Korakova supruga Mirjana i njihov sin Josip, koji nastavlja očevim vinogradarsko-vinarskim stopama. U sredini između njih stoji Tomislav Stiplošek, predsjednik udruge G.E.T. Report, organizator studijskog putovanja po Plešivici

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Damir i Dragica Režek s Plešivice, koji su primili povelju Zlatni vinar Svijeta u čaši za 2012

TREĆI PLEŠIVIČKI MUŠKETIR

Zdenko Šember uvjerljivo stasa u trećeg plešivičkog vinskog mušketira! Izdvaja ga to što u ponudi ima od vrlo ugodnog baznog vina koje plasira kao otvoreno, što se danas u nas rjeđe nalazi, preko vrlo kvalitetne kapljice redovnog usmjerenja do posebnosti poput maceriranih bijelih vina, i u amfori, te pjenušaca. Fini rajnski rizling 2011, crni pinot iz 2011, interesantan bijeli pinot iz općenito slabije 2002. godine a rađen uz dvodnevnu maceraciju i dozrijevanje u barriqueu. Novi bijeli pjenušac – sada na bazi bijelog pinota, chardonnaya i žutog plavca – bitno mu je bolji od prijašnjega. U akciji Kuharevo vino revije Svijet u čaši Šember je s rajnskim rizlingom 2011 povezan s uglednim ugostiteljem-kuharom Stjepanom Grgosom iz elitnog restorana Kod Špilje u Otruševcu blizu Bregane, a od revije Svijet u čaši dobio je, na Ateljeu okusa s kojime je časopis proslavio 20. godina djelovanja, povelju Zlatni vinar…

u podrumu

Zdenko Šember u svom podrumu. I on je dobio s povelju Zlatni vinar Svijeta u čaši

Šember, koji se uključio u produkciju vina uz korištenje amfora, u dvorištu ima zakopane dvije takve posude od terakote, jednu od 1500 i jednu od 500 litara. Od berbe 2012 u onu veću stavio je rajnski rizling, a u manju chardonnay. Lani na proljeće je iz berbe 2011. u tu manju amforu, koju je tada jedinu imao, imao rajnski rilzing što sada dozrijeva u bačvici od 350 litara koju mu ju je specijalno za to bio napravio jaskanski bačvar Milivoj Golub. Kako bi u vinu izbjegao jači aromatski utjecaj nove bačvice, Šember je tu Golubovu bačvicu najprije opario a onda je još i ovinio držanjem u njoj neko vrijeme bijeloga vina. I ove godine skidanje tekućeg dijela s krutoga i premiještanje iz amfore u bačvu bilo je na Veliki četvrtak.

Šemberovi imaju lijepu kušaonicu, dijelom zatvorenu za hladnije dane a dijelom samo natkritu, za ljeto. U kušaonici mogu ugostiti pedesetak osoba i ponuditi im odličnu domaću hranu, od kod kuće pečenog kruha preko vlastitih narezaka do tople hrane bilo od preradi ili svinjetine. Zdenkova mama i Zdenkova supruga odlično kuhaju i kad bi imali dovoljno predaha od rada u vinogradu i podrumu te dostave, dakle da mogu biti stalno otvoreni svakako bi bili jedan su od bitnih punktova posjeta na Plešivičkoj vinskoj cesti.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Bačvar Milivoj Golub, sa stalkom za čaše koji je izradio i koji se daje za nagradu posjetiteljima Plešivice s dovoljno skupljenih žigova u Vinskoj putovnici

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Sirevi mljekare Šestak, također adut Plešivice

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

S promocije Vinske putovnice Plešivice u zagrebačkom wine-baru Dobra vina: Zvonimir Novosel, gradonačelnik Jastrebarskoga, Ivana Herceg, direktorica Turističke zajednice Jastrebarskoga, vinska kraljica Zagrebačke županije za 2013 Jaskanka Iva Braje, i Damir Horvat, suvlasnik Dobrih vina

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

LIJEPA NAŠA i FENOMEN SUVREMENIH NOMADA/ Put prema 20 vodećih u svijetu

PLANOVI i ŽELJE SU JEDNO, STVARNOST JE DRUGO. PRIRODNI POTENCIJALI OVE ZEMLJE ZA TURIZAM (i ZA PROIZVODNJU HRANE i PIĆA u SLUŽBI i TURIZMA) NISU UPITNI, MEĐUTIM – IMAMO LI MI, KAO DRUŠTVO VIŠE IGROKAZA NEGO KONKRETNIH POTEZA ZA OPĆI BOLJITAK, DOVOLJNO VOLJE i SNAGE ZA OSTVARENJE AMBICIJA IZ NAJNOVIJEG DOKUMENTA ZVANOG STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA HRVATSKE DO 2020. GODINE? TAMAN KAKO JE OBJAVLJENO DA JE VLADA PRIHVATILA STRATEGIJU, U VLADI POTRES – RESORNI MINISTAR JE NA PRAGU TURISTIČKE SEZONE 2013. (ODLUČIO/MORAO) ODSTUPITI…

ŽELJKO SUHADOLNIK

Početak godine donosi nam uvijek iznova isto pitanje: Kakav će nam biti turizam u nastupajućoj sezoni i što ćemo, tj. koliko od njega ostvariti? Hrvatska je svakako glede prihoda u toj iznimno važnoj gospodarskoj djelatnosti – od koje može imati ogromnu korist i od koje se upravo sada kad smo maltene na dnu, ako ne i posve na dnu, očekuje da nas izvuče – u posljednje dvije godine učinila određene pomake naprijed, no ostaje i dalje dojam da nam se turizam više događao nego što smog a mi kreirali. Hoće li se rast turističke realizacije, k tome i, poželjno, većom dinamikom, i nastaviti? Planovi i želje su jedno a stvarnost je drugo. Prirodni potencijali ove zemlje za turizam i za proizvodnju hrane i pića u službi i turizma (izvoz na kućnome pragu!) nikad nisu bili upitni pa to nisu ni sada, međutim imamo li mi, kao društvo na žalost više igrokaza nego konkretnih poteza za opći boljitak, dovoljno volje i snage za ostvarenje ambicija iz najnovijeg dokumenta Strategija razvoja turizma do 2020. godine?

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Dojučerašnji ministar turizma u Vladi Republike Hrvatske Veljko Ostojić (sasvim desno), na slici u radu Udruge malih obiteljskih hotela Hrvatske u karlovačkom hotelu Korana Srakovčić, Ostojić je, baš na pragu nove turističpke sezone, odlučio/morao otići s položaja možda čak i više zato što je, i to dosta nespretno, pokušavao prikriti upletenost u skupu prodaju jeftino kupljenoga zemljišta u Balama u Istri i zato što, navodno, nije platio porez na tu transakciju, nego zbog samog čina kupoprodaje…

Veljko Ostojić u ulozi ministra turizma nedavno je rekao:

– Za hrvatski turizam 2013. će godina biti vrlo složena, zbog niza pozitivnih, ali i nekih nepovoljnih okolnosti. Ovo je godina velikih izazova jer na neke stvari koje su nam prijašnjih godina išle i te kako na ruku više ne možemo računati, i uspjeh u 2013. sada ovisi najviše o nama samima, tj. kako smo se pripremili i kako ćemo se još pripremiti za sezonu, te kako ćemo raditi u sezoni.

Godina nam, gledano iz ugla turizma, nije ponajbolje počela, naime osoba koju se smatralo najuspješnijim ministrom u vladi Zorana Milanovića odstupila je s položaja zbog, kako je sada bivši ministar turizma Republike Hrvatske izjavio, pritisaka kojima sam bio izložen a što mi više nije omogućavalo da staloženo i kvalitetno obavljam svoju dužnost. Vidjet će se još je li riječ tek o odlasku jednog člana vlade kojega će zamijeniti druga osoba, ili je riječ, s obzirom da već više članova ove vlade prate afere, o odlasku s jačim reperkusijama na vladu.

Veljko Ostojić – koji je kazao da je zadovoljan dosad učinjenime, naime 2012. je, istaknuo je, bila u turizmu najuspješnija u hrvatskoj povijesti, zatim u proteklih godinu i tri mjeseca napravljeno je ono na što hrvatski turizam čeka već dugo vremena, tj. uvedena je diferencirana stopa PDV-a čiji će se učinci sigurno ubrzo jasno vidjeti, napravljena je kvalitetna Strategija razvoja turizma do 2020. godine s jasno definiranim i kvantificiranim ciljevima, oživljena je investicijska aktivnost naime ulaganja su dvostruka u odnosu na godinu prije, izvršena je ciljana izmjena Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, pripremljene su sveobuhvatne izmjene niza zakona od kojih je za posebno istaknti Zakon o turističkom zemljištu, učinjene su već neke bitne promjene u operativnom marketinškome planu Hrvatske turističke zajednice kao i u komuniciranju s tržištem uopće… – na odlasku iz svojega ureda izjavio je da ima puno povjerenje da će zacrtanim dobrim putem znati nastaviti njegovi dojučerašnji suradnici i osoba koja ga nasljeđuje u ministarskoj fotelji.

A osoba koja ga je naslijedila je Darko Lorencin.

Lorencin i udruge

Darko Lorencin, nakon preuzimanja funkcije ministra, na sastanku s predstavnicima strukovnih udruga u turizmu – Borisom Žgombom predsjednikom Udruge hrvatskih putničkih agencija, Kristianom Šustarom predsjednikom Udruge poslodavaca u hotelijerstvu Hrvatske te Ivanom Srakovčićem, zamjenikom predsjednika Udruge obiteljskih i malih hotela. I ovom prilikom Lorencin je istaknuo kako Ministarstvo turizma nastavlja već zacrtanim putem.

 

Lani su sve jadranske županije te Grad Zagreb ostvarili značajan rast turističkog prometa, iznio je podatak Ostojić kad je prije kratkog vremena u karlovačkom hotelu Korana Srakovčić kao ministar sudjelovao u radu skupa članova Udruge malih obiteljskih hotelijera Hrvatske. Trećina turističkog prometa realizirana je u Istri. Za porast broja noćenja općenito u nas zaslužni su turisti iz gotovo svih važnih emitivnih tržišta, primjerice, Njemačke, Slovenije, Austrije, Češke, Poljske. Među onime pozitivnime što čeka hrvatski turizam u ovoj godini tadašnji ministar turizma, uz znatno sniženu stopu PDV-a na gotovo sve usluge u turizmu, izdvojio je ulazak Hrvatske u EU, naime naš turizam trebao bi od toga imati dosta koristi jer će se, pored ostaloga, otvoriti brojna vrata i mogućnosti, posebno što se tiče financija i investiranja u turistički sektor. Hrvatska postaje dio velike europske obitelji i time će prepoznatljivost same zemlje i turističkog proizvoda još više doći do izražaja ne samo u EU nego i cijelom svijetu. Činjenica da će Hrvatska biti globalno prisutna u brojnim medijima i te kako je dobrodošla u promociji.

—————————————————————————————————————————————–.

ZAGREB – KONGRESNA ZVIJEZDA JUGOISTOČNE EUROPE – Na nedavnoj kongresnoj burzi Conventa održanoj u Ljubljani Zagreb je osvojio nagradu Meetings star kao najbolja kongresna destinacija jugoistočne Europe.

Kako bi dobila ovo prizanje, hrvatska metropola morala je zadovoljiti niz tajno ispitivanih kategorija kao što su kvaliteta infrastrukture, atraktivnost turističkih lokaliteta, dostupnost, itd. Uz Zagreb kao destinaciju, prizanje je dobio i zagrebački hotel Esplanade kao nabolji luksuzni hotel (The best luxury city meeting hotel).

Svečana dodjela nagrada održana je u ljubljanskom Cankarjevom domu, a nagradu je preuzeo Zlatan Muftić, voditelj Kongresnog ureda Turističke zajednice grada Zagreba. Turistička zajednica grada Zagreba izuzetno cijeni osvojenu nagradu te posebno ističe činjenicu da je prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u prvih devet mjeseci 2012. godine u Metropoli održano 2.274 poslovnih skupova, koji čine gotovo polovicu svih održanih skupova u Republici Hrvatskoj. ∎

—————————————————————————————————————————————–.

Mnogo se očekuje od dokumenta Strategija razvoja hrvatskog turizma do 2020. U segmentu investicija konkretno već za 2013. planirana su ulaganja od barem tri milijarde kuna! Jednu od ključnih razvojnih uloga za destinacije trebao bi imati sustav destinacijskih menadžment-organizacija (DMO) i kompanija (DMC), za koji je za 2013. predviđeno 800 posto više sredstava nego što je to bilo u 2012.. To bi, kao i povećanje potpora za manifestacije i druge aktivnosti u pred i posezoni imalo pridonijeti smanjivanju sezonalnosti hrvatskog turizma te njegovom jačem proširenju i na kontinentalni dio zemlje. Krajnje je i vrijeme da se turizam s mora, koje ljeti automatski privlači goste, proširi i na unutrašnjost, to naime znači bolje iskorištenje u turizmu cijeloga prostora Lijepe naše i svakako produženje turističke sezone u zemlji i na dio godine nepogodan za kupanje i sunčanje. Bolja valorizacija počivala bi na raznim znatnim turističkim potencijalima Hrvatske u sinergiji, a to su prirodne ljepote, planine i toplice, kulturno-povijesna baština, narodni običaji, te, kao iznimno važna, eno-gastronomija… Među nepovoljnim okolnostima za ovu godinu upozorava se na nastavak negativnih trendova u globalnom gospodarstvu, posebno u većini zemalja važnih za hrvatski turizam, kao i na nepovoljan kalendarski raspored blagdana. Ni izmjena viznog režima ulaskom Hrvatske u EU nije u prilog hrvatskom turizmu, ona može utjecati na smanjenje turističkog prometa iz primjerice Rusije i Ukrajine u odnosu na nekoliko zadnjih godina kada su turisti s tih tržišta, zbog tzv. sezonskih viza, u Hrvatskoj bilježili snažniji rast noćenja.

U DRUŠTVU NAJJAČIH?!
Zahvaljujući Strategiji razvoja hrvatskog turizma do 2020. godine kao polazištu očekuje se ostvarenje velikoga cilja: ulazak Hrvatske u vodećih 20 turistički najkonkurentnijih zemalja svijeta. Inače, po informaciji objavljenoj prije koji tjedan na programu talijanske televizije RAI, najjača turistička zemalja svijeta sada je Francuska, s posjetom od nešto više od 80 milijuna gostiju, slijede SAD pa Kina, a Italija je na petom mjestu. Francuzi objašnjavaju svoj uspjeh time što ponudu tijesno vezuju uz pojedini teritorij (bolje je rabiti njihov izraz terroir, koji je najčešće spominjan uz vino, ali koji je sa znatno širim značenjem), dakle da gost može doživjeti ono što je izvorno i autentično u tome kraju, barem i u nijansama različito od onoga što se nudi u nekoj drugoj oblasti. Uz prirodne ljepote dominantni u atraktivnosti ponude su, vele Francuzi, povijest, kultura i umjetnost, gastronomija s lokalnim delikatesama i specijalitetima te lokalnim vinom kao lokomotivom.

Na svojoj 75. sjednici Vlada RH usvojila je Strategiju razvoja hrvatskog turizma do 2020. godine kao putokaz za snažniji razvoj turizma svih hrvatskih krajeva u narednih osam godina. Dokument precizno definira smjernice za povećanje konkurentnosti hrvatskog turizma na međunarodnom tržištu, daje jasne naputke za pokretanje investicija u sektoru te je ujedno i osnova za akcije za povlačenje sredstava iz fondova Europske unije. Nositelj izrade Strategije bio je Institut za turizam iz Zagreba, a u njezinu su pripremu bili uključeni predstavnici hrvatskog javnog i privatnog turističkog sektora te šira javnost. Za potrebe izrade dokumenta Institut je proveo niz istraživanja o imageu i percepciji Hrvatske kao turističke destinacije, stavovima javnog sektora i lokalne populacije, a u kojima je sudjelovalo oko 5000 ispitanika. Organizirani su susreti i diskusije s predstavnicima strukovnih udruga i ostalih sudionika u turizmu, bilo je zatim sedam radionica i 33 dubinska intervjua o, između ostaloga, pozicioniranju turističkih regija i razvoju turističkih proizvoda. Kako bi prikupilo prijedloge, ideje i mišljenja stručne i šire javnosti vezane uz pripremu Strategije, Ministarstvo turizma je na svojim web stranicama (www.mint.hr) otvorilo javno savjetovanje sa zainteresiranom javnošću. Da bi javnost bila kontinuirano upoznata s procesom izrade dokumenta, održano je i 15 prezentacija Strategije ili nekih njezinih dijelova u okviru raznih javnih događanja. Od listopada lani javnosti su dostupni svi materijali na web stranicama Ministarstva. Nakon što ju je usvojila Vlada RH, Strategiju razvoja hrvatskog turizma do 2020. treba potvrditi i Hrvatski sabor.

Naša bi zemlja 2020. godine, prema viziji definiranoj u Strategiji, trebala biti globalno prepoznatljiva turistička destinacija, konkurentna i atraktivna za investicije, koja stvara radna mjesta i na održiv način upravlja razvojem na svom cjelokupnom prostoru, koja njeguje kulturu kvalitete, a svojim gostima tijekom cijele godine pruža gostoljubivost, sigurnost i jedinstvenu raznovrsnost autentičnih sadržaja i doživljaja.

S obzirom na važnost turizma za nacionalno gospodarstvo te naše barem deklarirano opredjeljenje za upravljanjem vlastitom turističkom budućnošću, Strategija razvoja hrvatskog turizma do 2020. godine bitna je ne samo za one koji izravno sudjeluju u kreiranju turističkog razvoja, nego i za sve građane Hrvatske budući da smo svi na neki način vezani uz turizam. Istina je zaista da svi mi u Hrvatskoj moramo na svoj način, makar i neprofesionalno, biti turistički djelatnici, to za svakoga od nas znači biti ljubezan i uljudan, upućen u osnovnim crtama u ono što imamo za ponuditi, odgovorno se ponašati prema okolišu…

—————————————————————————————————————————————.

KONOBA DABAR – U moru izgledom nezgrapnih kuća sagrađenih za stanovanje vlasnika ali i za iznajmljivanje smještaja turistima duž naše jadranske obale – ugodno iznenađenje u selu Danilo blizu Šibenika i nacionalnih parkova Krka i Kornati: konoba Dabar! Zgradu u tipičnom domaćem stilu, u kojoj uz ugostiteljski dio u prizemlju i na ljetnoj terasi na vanjskom prostoru postoji, na katu, i nekoliko dvo i trokrevetnih visokokomfornih soba za turiste, sami su, pretežito od lokalnoga kamena, gradili dva prijatelja Jadran Škugor i Goran Kljajić. Građevina, izgledom tipična za kraj, odlično se uklopila u krševiti okoliš. Interijer konobe također topao, s velikom prostorijom podijeljenom na donji i gornji dio, s time da donjim dijelom dominira golemi kamin. Hrana, maslinovo ulje i vino domaći, od namirnica iz obiteljske proizvodnje, bilo vlasnika Škugora i Kljajića bilo njihovih susjeda, sumještana. Nude se prvenstveno pršut, sir, pečenica (otkošteni kare, blago podimljen i posušen te pečen s jajima), peka, pa sočivo, te topli, iz peći netom izvađeni kruščići, na stol stižu novi čim konobar vidi da je prva tura pojedena… Ovamo vrijedi doći, radi osjećaja ugode kako u ambijentu tako i za stolom uz tanjur i čašu. U blizini Danila i bogato je arheološko nalazište znano pod nazivom Danilska kultura. ∎

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Konoba Dabar, Goran Kljajić i Jadran Škugor, te vrući hljepčići s pršutom, sirom i maslinama

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

——————————————————————————–.

U godini u kojoj postajemo članom velike europske obitelji treba, kažu naši turistički djelatnici, poslati jasnu poruku o tome što činimo i što ćemo učiniti da uđemo u red vodećih 20 turističkih zemalja svijeta. Ovim dokumentom želi se ohrabriti investitore u njihovim idejama vezanim uz turizam. Planovi su da se do 2020. godine u turizam uloži ukupno oko sedam milijardi eura, da se ukupni primici u turizmu povećaju za nekoliko milijardi eura te da se otvori nekoliko desetaka tisuća novih radnih mjesta, a sve to, istodobno, i uz očuvanje onog najvrjednijeg što imamo – prostora.

Sadašnja ponuda: oko 852 tisuće stalnih, čvrstih ležajeva – 13 posto u hotelima, 25 posto u kampovima, 13 posto u ostalim kolektivnim kapacitetima te 49 posto u kućanstvima. Samo 40 posto hotelskih kapaciteta je visoke kvalitete sa četiri i pet zvjezdica. Dominantni turistički proizvod su sunce i more.

Potražnja: 11,5 milijuna dolazaka (2011. prema DZS); nešto više od 60,4 milijuna noćenja u registriranim komercijalnim smještajnim objektima (2011. prema DZS); svako treće noćenje ostvareno u privatnom smještaju.

Zaposleni, promet, sezonalnost: nešto je više od 95,500 osoba zaposlenih u sektoru ugostiteljstva i turizma, što čini gotovo sedam posto svih zaposlenih u Hrvatskoj; realizirano je 7,3 milijarde eura u sektoru turističke potrošnje (6,3 milijarde inozemna i milijarda domaća); zbog proizvodne strukture u nas je uočljiva izrazita sezonalnost – u četiri ljetna mjeseca (lipanj-rujan) ostvari se 87 posto svih noćenja u Hrvatskoj.

Konkurencijski status: nedovoljna diferenciranost proizvoda i usluga; nedostatak inovativnih i kvalitetnih sadržaja za goste; rast temeljen na ekspanziji privatnog smještaja; nedovoljna investicijska aktivnost i premalo novih hotelskih kapaciteta; klasičan nacionalni turistički marketing; naslijeđena orijentacija prema sezonskom poslovanju. Usput – ipak, i s ovakvim konkurentskim nedostatcima, hrvatski turizam je, k tome i u krizno doba, ostvarivao rezultate bolje od nekih zemalja iz mediteranske konkurencije!

ČETIRI STRATEŠKA CILJA
Za ostvarenje zacrtanoga glede razvoja hrvatskog turizma do 2020. godine predstoji dakle ostvariti nove investicije u iznosu od već spomenutih sedam milijardi eura, poboljšati strukturu i kvalitetu smještaja; otvoriti oko 30 tisuća novih radnih mjesta u turizmu i pratećim djelatnostima (oko 20 tisuća u turizmu i oko 10 tisuća u pratećim djelatnostima); maksimalno s naše strane raditi na tome da se stvore uvjeti za osjetno povećanje turističke potrošnje od nekoliko milijarda eura.

Ključni segmenti na kojima je, po Strategiji, imperativ poraditi:

Marketing – novi organizacijski ustroj Glavnog ureda HTZ-a i reorganizacija sustava turističkih zajednica (profesionalna procedura turističkog brendinga, profesionalizacija odnosa s javnošću u turizmu, prelazak na online komunikaciju prema tržištima, permanentna edukacija kadrova na svim razinama)

Turistički proizvod – izdvojeno je nekih desetak bitnih turističkih proizvoda na koje trebamo staviti naglasak, a to su, uz more i sunce, nautički turizam, zdravstveni turizam, kulturni turizam, poslovni turizam, golferski turizam, ciklo-turizam, eno i gastro-turizam, ruralni i planinski turizam te pustolovni i sportski turizam. Bolji, jači razvoj svih tih proizvoda trebao bi omogućiti smanjenje sezonalnosti i povećanje turističke potrošnje.

Privatizacija i aktiviranje državne imovine (privatizacija turističke imovine u državnom vlasništvu, aktiviranje neaktivne vojne i industrijske imovine; brownfield i greenfield).

——————————————————————————————————————————————.

MENEGHETTI WINE & DINE EXPERIENCE – Villa Maneghetti na Stanciji Meneghetti u sve popularnijim Balama kod Rovinja dosad se u turističke svrhe iznajmljivala samo u kompletu, a od ove godine koncepcija se mijenja i kompanjoni odvjetnik Miroslav Plišo i Goran Hanžek kao suvlasnici krenuli su s novim konceptom – hotelsko-restoranskim programom Wine & Dine Experience. Elitna Stancija Meneghetti, oaza užitaka za oko i nepce i ostale dijelove tijela naime ambijent je prekrasan I s građevinama tipično istarske odnosno mediteranske arhitekture, obuhvaća Villu sa četiri elegantne sobe s dekorom što podsjeća na neka prijašnja vremena i sa svim komforom modernoga doba (WI FI, Internet, TV…) te s blagovaonicom izvornog domaćeg istarsklog ugođaja, zatim park sa stoljetnim hrastovima, bazen, vinograde, maslinik, te vinski podrum u kojemu se proizvode vrhunska bijela i crna vina Meneghetti. Stancija Meneghetti vrlo je znana i po svome maslinovu ulju. Za sjajne specijalitete prigotavljane od namirnica iz produkcije okolnih poljoprivrednika brinu kuhari Danijela Pifar i Boris Vuković. Uz vina Meneghetti na raspolaganju je i selekcija butelja članova novoosnovane udruge hrvatskih proizvođača plemenite kapljice Grand Cro, kojoj dakako pripada i Meneghetti. Za goste su osmišljeni programi Mala škola vina i Mala škola kuhanja. ∎

Villa_Menegetti_1150_525

——————————————————————————————————————————————-.

Unaprjeđenje smještajne ponude (novi kapaciteti većinom u hotelima i resortima sa četiri i pet zvjezdica te malim hotelima, povećanje kvalitete obiteljskog smještaja, podizanje kvalitete kampova /izgradnja novih oko 20 tisuća soba u hotelima i rast njihovog udjela s postojećih 13,1 posto; izgradnja novih sadržaja u kampovima; povećanje kvalitete obiteljskog smještaja);

Unaprjeđenje ostale turističke ponude (tematski parkovi, plaže, staze i šetnice, centri za posjetitelje, zabava, shopping ponuda i dr.). S obzirom da su nove investicije preduvjet za jačanje turističke konkurentnosti, ukupno predviđeno ulaganje od tih otprilike sedam milijardi eura išlo bi u sljedeće svrhe: za izgradnju novih hotela i resorta (oko 20 tisuća novih hotelskih soba) – 2,2 milijarde eura, za obnovu i rekonstrukciju postojećih hotelskih kapaciteta (oko 15.000 soba) – 825 milijuna eura, za ulaganje u male obiteljske hotele i pansione (200 novih malih obiteljskih hotela i podizanje kvalitete postojećih malih hotela) – 295 milijuna eura, za ulaganje u ploveće male hotele (100 novih plovećih malih hotela tj. brodova i podizanje kvalitete postojećih) – 110 milijuna eura, za ulaganja u kampove – 400 milijuna eura, za smještajne kapacitete u kućanstvima – 700 milijuna eura, za luke nautičkog turizma – 552 milijuna eura, za kongresne centre (izgradnja najmanje dva velika centra) – 46 milijuna eura, za tematske parkove – 300 milijuna eura, za ulaganja u ostalu turističku infrastrukturu: sadržaji zabave, rekreacije, plaže, hrana i piće, shopping – oko 1,5 milijarde eura. Predviđaju se hitrija privatizacija državnih poduzeća, hitrije rješavanje pitanja turističkog zemljišta, brže približavanje uvjeta poslovanja konkurentskim destinacijama, nastavak jačanja uloge HBOR-a kao razvojne banke s poticajnim uvjetima za razvojne turističke projekte, korištenje EU fondova za sljedeća područja: javna infrastruktura za razvoj turizma, privatni poduzetnički pothvati, projekti obrazovanja u turizmu, promocije i zaštite okoliša.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA  OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Sir Grana istrijana i ulje Ol Istria

Vina Laguna

Vina Laguna

Turizam je sjajna prigoda ne samo za plasman mora i sunca nego i za izvoz mnogo čega na kućnome pragu. Na žalost, mogućnosti koje posjedujemo za ponudu raznih jedinstvenih, izvornih proizvoda, delikatesa, ne koristimo dovoljno. Naše su trgovine prepune uvoznih artikala… Ili nismo shvatili, ili smo zaboravili, ili one koji odlučuju nije briga za to da gost nekamo ide da doživi nešto autentično lokalno… Primjer da se mogu ponuditi, ne samo minijaturno nego i u većoj količini, i te kako primamljivi domaći proizvodi poput vina, sira, maslinova ulja pruža porečka Agrolaguna sa svojom paletom…

Što se tiče razvoja ljudskih potencijala, valja postići tržišno orijentirani sustav obrazovanja u turizmu. S obzirom da su tržišno konkurentni ljudski potencijali preduvjet kvalitete i rasta konkurentnosti hrvatskog turizma, nužno je utemeljiti jake regijske centre obrazovanja za turizam unutar mreže srednjih strukovnih škola, uskladiti kurikulume sukladno potrebama gospodarstva, uspostaviti trening-centre i tehnički opremiti strukovne škole, uspostaviti specijalizirane visoke poslovne škole, uspostaviti sustav cjeloživotnog obrazovanja.

Ministarstvo turizma označeno je kao glavni nositelj provedbe Strategije. Potrebno je konstituirati Međuministarsko stručno vijeće za turizam, glavni zadatak kojega su rasprave i donošenje godišnjih akcijskih planova provedbe Strategije, te profesionalizirati sustav turističkih zajednica radi povećanja učinkovitosti (DMO).

Učinci do 2020. godine:
Prema Strategiji, do 2020. godine moguće je očekivati ekonomske učinke novoizgrađenih smještajnih objekata i ostalih investicija vezanih uz povećanje kvalitete turističke ponude. Hrvatski turizam bi u 2020. godini uz barem oko 30 tisuća novozaposlenih u turizmu i pratećim djelatnostima, trebali obilježiti nekih 955 tisuća ležajeva u komercijalnim smještajnim kapacitetima (+7posto), oko 86 milijuna turističkih noćenja (+43 posto), i 14,3 milijarde eura turističke potrošnje…

——————————————————————————————————————————————–.

Zelena i Plava Hrvatska                              Vina Croatia logo

PROŠEK  baj baj, PAŠKI SIR, KULIN, moguće… – Prva vijest koja je šokirala, iako je moralo biti jasno da će se tako dogoditi: od 1. srpnja 2013. više se u nas neće smjeti u službenom označavanju rabiti izraz prošek! Zato što su Talijani već prije zaštitili termin prosecco, kojemu je prošek u izgovoru previše sličan. Prosecco je međutim sasma nešto drugo od prošeka. Riječ je o sorti od koje se na području sjeverne odnosno sjeveroistočne Italije, kod Conegliana i Vadobbiadenea, proizvodi danas internacionalno vrlo popularni pjenušac prosecco, što nastaje metodom charmat. A prošek je pak mirno desertno vino dobiveno vinifikacijom prosušivanoga grožđa dalmatinskih kultivara.

Prosecco kao pjenušac nema veze s našim desertnim prošekom, ali – i to ne zbog popriličnog uvoza toga pića ovamo – ima i te kako veze s Hrvatskom, međutim mi to nismo bili u stanju iskomunicirati tako da najvjerojatnije možda i nitko ni od brojnih kupaca niza u Hrvatsku uvezenih prosecca ni ne zna za zavičajnu vezu Prosecca s Istrom. Sorta Prosecco je naime, tako stoji u najnovijem Vodiču svjetskim vinskim sortama Jancis Robinson, Julije Harding i Joséa Vouillamoza, isto što i – Teran bijeli! Troje autora navode i rezultate istraživanja dr. Edija Maletića iz kojega izlazi i da je Teran bijeli u srodstvu sa Žilavkom! Talijanski naziv, Prosecco, kultivar je vjerojatno dobio u selu Prosecco (Prosek) kod Trsta, na svome putu od Istre prema Furlaniji i Coneglianu… Zar mi nismo mogli imati pjenušavi Teran bijeli?…

Jakovina Vidosevic

Ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina i predsjednik Hrvatske gospodarske komore Nadan Vidošević: koliko mogu, koliko žele i koliko sa svojim ekipama stvarno i rade na dobro osmišljenoj poljoprivrednoj/prehrambenoj proizvodnji u funciji (i) domaćeg turizma?

Mi eto, koliko god se već duže vremena govori da se domaćim proizvodima, inače nužnim u turističkoj ponudi, želimo nametnuti internacionalnome tržištu, spavamo u komunikaciji, promociji i zaštiti svojih interesa. Po onome što se čulo ovih dana na našoj tv, ni paški sir a niti kulen nismo zaštitili kako treba… Eh, pa – baš smo neki!…

Lorencin Darko

Ministar turizma Darko Lorenzin: je li u ovome času primarno srediti stanje u domaćoj ponudi naše domaće hrane (i) turistima, ili je primarno golf igralište kod Dubrovnika, gdje će se turistima nuditi pretežito iz uvoza namirnice i voće što ih možemo i sami proizvesti na visokoj kvalitativnoj razini, do mjere da upravo i ti specijaliteti postanu jedan od glavnih mamaca turista k nama

 

Mnogi će na red pozivati samo naša ministarstva i komore jer da nisu s EU uspjeli ispregovarati valjano taj naš eno-gastro dio, ali krivica ide zapravo uvelike i prvenstveno na naše proizvođače, koji su zbog ne shvaćanja poslovne suštine i gospodarske važnosti pravilnikom poduprte institucionalizirane zaštite specifičnog proizvoda teritorija kao i zbog nesloge i nesklonosti udruživanju u snažne udruge udruge kao efikasna tijela u takvoj zaštiti i kao mogući ravnopravni partneri za razgovor s vladinim institucijama na ovu temu – razjedinjeni. Netko drugi sam, umjesto njih, dakle izravnih ponuđača, odnosno u suradnji s njima kojima je to primarna egzistencija, teško da će samoinicijativno gristi na zaštiti proizvoda i imena/naziva, I da će se tu polučiti uspjeh. Pa od toga imamo štetu svi, i proizvođači i svi mi drugi koji – za inače visoke dosege izrazito sposobnu – poljoprivrednu i turističku dimenziju naše zemlje ne uspijevamo valorizirati na optimalan način…  ∎

————————————————————————————————————————————–.

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

http://www.suhiucasi.wordpress.com

WWW.SUHI U ČAŠI – SADRŽAJ / CONTENTS

EVO ŠTO MOŽETE PROČITATI NA http://www.suhiucasi.wordpress.com

easy to understand using the Google translater

HERE WHAT YOU CAN READ ON www.suhiucasi.wordpress.com

 

VINSKE SORTE/ Graševina, tekući simbol Slavonije
GRAŠEVINA i MALVAZIJA 2012 – PRETPRETPREMIJERNO/ En primeur 2013 Esplanade
KORTA KATARINA S PET ZVJEZDICA
SVIJET u ČAŠI: DVA DESETLJEĆA S VAMA
HRVATSKI VINSKI I TURISTIČKI OTOCI: BOSSO, I BROČKA RIČ TATE TONČIJA
ĐAKOVAČKA MISA SOLEMNIS u OPERA HOUSEU/Sjaj trnavačkog traminca u Londonu
POSJETI PRIJATELJSTVA: MALVAZIJA ISTARSKA – i NA JUGOZAPADU FRANCUSKE!
NARODNI OBIČAJI / Vinkovo, Vincekovo, Vinceška…
DALEKI ISTOK – KINA – U LIJEPOJ NAŠOJ/ U znaku zmije, i – amfore!
TRŽIŠTE, I KAKO GA STEĆI…/Ino-eno mediji u Hrvatskoj
SLABO (IS)KORIŠTENI POTENCIJALI/Kamo plove Plešivica i Jastrebarsko?
SORTE/Plavec žuti, iz zapećka u žižu
NARODNI OBIČAJI/Poklade – fašnik: DANI KAD NORIJU PAMETNI…
RENESANSA KULTIVARA IZ SJENE/ Šampus, vinjak, balzamski ocat
VINSKA CESTA HRVATSKE METROPOLE/ Sesvete – budući zagrebački Grinzing
GARAŽNO PODIZANJE RAZINE KAKVOĆE/ Pepejuh Danijela Szaboa
BRAND(ING) STORY/ Vina Croatia – vina mozaika
VINOLAB, PROTAGONISTI IZ SJENE
SVIJET U ČAŠI/ Dva desetljeća s vama
CHILE: VRAŽJI PROPUH i POTRESI, ALLENDE i PINOCHET, i – SJAJNO VINO
GRAND CRO: JURIŠ NA (INOZEMNOG) POTROŠAČA
PRIRODNA VINA, i – KAD TEHNOLOGIJE NADJAČAJU TERROIR
KUPUJMO HRVATSKO, ILI KUPUJMO U HRVATSKOJ?!
BERBA 2012: KOLIČINA DOSTA SLABIJA, KAKVOĆA I BOLJA OD OČEKIVANE!
SAJMOVI FESTIVALI OCJENJIVANJA/ ZAGREB VINO.COM 2012

VINSKE SORTE/ GRAŠEVINA

TEKUĆI SIMBOL SLAVONIJE

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Kad se kaže Slavonija, misli se odmah i na GRAŠEVINU. Graševina je najraširenija sorta u Hrvatskoj  (4633 ha; oko 22 % u ukupnom sortimentu), a po rasprostranjenosti u globalnim okvirima nalazi se negdje oko 15. mjesta rang-ljestvice.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

     Graševina                         Crtež: Greta Turković

Graševinu poznajemo kao sortu srednje Europe. Osim u Hrvatskoj (kontinentalni dio, od Međimurja, varaždinskoga kraja, Hrvatskog zagorja i Plešivice na sjeverozapadu i zapadu zemlje preko Podravine i Moslavine pa do Slavonije, Podunavlja / Kutjevo, Slavonski Brod, Đakovo, Erdut, Baranja, Srijem – Ilok, Vukovar…), ima je mnogo i u Sloveniji, ponajviše u Slovenskoj Štajerskoj, zatim u Mađarskoj, Austriji, Češkoj, Slovačkoj, Rumunjskoj, a nešto i u Srbiji, te sjevernoj Italiji – u Furlaniji (tamo je u vinu najčešće miješaju s drugim sortama), kao i u Lombardiji (ukupno oko 2000 ha) konkretno u okolici grada Pavia (Oltrepò pavese). Uzgaja se i u Albaniji, pa i u dalekima Kini i Brazilu pa čak i u Kanadi! U Brazilu je dosta rabe u proizvodnji pjenušaca.

SINONIMI su joj Grašica, Laški rizling, Riesling italico, Riesling italiano, Olaszrizling, Wälsch/ Welsh Riesling, Ryzlink Vlašsky, Rizling Vlašsky, Borba (Španjolska Ribera del Guadiana, jugozapadni dio zemlje)…

Kao POGREŠNI SINONIMI za nju se ponekad rabe: Aligoté, Greco, Petit Meslier, Pignoletto, Riesling.

Sorta dugo pati od toga što je se miješa s Rizlingom rajnskim, zato što u nekim svojim sinonimima sadrži upravo riječ Rizling ili Riesling. Graševina međutim genetski a ni organoleptički nije isto što i Riesling bijeli ili Rizling rajnski, vezan uz područje Rajne u Njemačkoj. Riječ je o dva zasebna kultivara iz dvaju odvojenih zavičaja. U svježe objelodanjenome opsežnom vodiču kroz 1368 sorata svijeta, knjizi debeloj gotovo 1200 stranica, trio autora Jancis Robinson, Julia Harding i José Vouillamoz odlučio je – baš radi toga da se Graševinu napokon prestane u bilo kojem smislu i obliku brkati s Rizlingom rajnskim, ali i stoga što je ona sada ponajviše i vezana za prostor Hrvatske (gdje je, kako je već kazano, i najrasprostranjenija u sortimentu) a onda za prostore još nekih susjednih nam zemalja Srednje Europe – taj kultivar uvrstiti u svoju knjigu Wine Grapes pod hrvatskim nazivom GRAŠEVINA.

Za Hrvatsku je svakako osobito zanimljiva u vodiču Wine Grapes navedena pretpostavka Jancis Robinson, Julije Harding i Joséa Vouillamoza da bi zavičaj Graševine mogao biti – Danube region, odnosno regija podunavlja, što se, međutim, ne može automatski i sa sigurnošću prevesti i kao bazen Hrvatskog podunavlja!

PORIJEKLO: neki ampelografi poput npr. Ludwiga von Baboa (19. stoljeće) zastupali su stav da Graševina dolazi iz Francuske, moguće iz doline rijeke Marne u Champagnei, odnosno možda iz Alsacea, te da je introducirana u njemački Heidelberg kao Wälsch Riesling. Von Babo ju je pokušao identificirati kao Aligoté ili Petit Meslier, ali ustanovljeno je da ona nema nikakve veze njima.  Kako je sorta danas gotovo nepoznata u Francuskoj, mnogi drugi ampelografi protivnici su mišljenja da joj je domovina Francuska. Iz riječi Wälsch, Welsh u nazivu, pojedini ampelografi koji su pokušavali dokučiti istinu o njenu porijeklu zaključivali su da su za sortu znali u Franačkoj, na njemačkom govornom području, tj. da su joj Franci i nadjenuli upravo spomenute pridjeve. Wälsch se u Franačkoj nazivalo ono što je strano, što nije domaće, tj. germansko, franačko, dok se ono što jeste bilo franačko nazivalo fränkisch.

Zanimljivo je da je o Graševini, iako ona nije planetarno popularna kao neki drugi kultivari, isprelo mnogo priča u kontekstu njena porijekla. Zasigurno i to poprilično govori o vrijednosti toga kultivara, mada eto on danas nije globalno medijski toliko istaknut kao neki drugi. Neki svojedobno dobiveni podaci – bazirani i na spomenutim Von Baboovim tezama – kazivali su da je Graševina stigla k nama iz Njemačke, preko austrijske Štajerske, te da se u 19. stoljeću proširila zapadno-balkanskim prostorima gdje je našla idealne uvjete za uzgoj, pa je postala silno popularnom, i toliko se udomaćila da je se u Slavoniji smatra kultivarom ovih krajeva.

Neki, pak, izraze Wälsch, Welsh, Laški, Vlašsky ispred kojih odnosno – ovisno o jeziku – iza kojih se pojavljuje riječ Riesling ili Rizling, povezuju i s rumunjskom pokrajinom Walachia, koja se na slavenskim jezicima spominjala i kao Vlaška, pa su se rodile pretpostavke da je Welsh, Laški, Vlašsky nastalo od Walachije, Vlaške, te razmišljanja da porijeklo Graševine treba tražiti u Rumunjskoj. Međutim budući da je u Rumunjskoj za taj kultivar uvriježen naziv Riesling italiano, brojni stručnjaci s područja ampelografije suprotstavljaju se teoriji o rumunjskom porijeklu sorte, te s obzirom na pridjev italiano radije upućuju na talijansko porijeklo kultivara. To više što i Mađari dijelom svojega naziva – Olasz rizling – vuku prema talijanskoj strani, naime olasz znači talijanski.

Maletic Gilles Besse Vouillamoz Pejic Robinson Harding

Autori debele knjige Wine Grapes – vodič vinskim sortama svijeta, Jancis Robinson, Julia Harding i José Vouillamoz koristili su kao izvore za predstavljanje više sorata i  rezultate istraživanja u kojima su sudjelovali naši prof. dr. Edi Maletić i dr. Ivan Pejić sa zagrebačkog Agrononskog fakulteta  te podatke iz tekstova što ih je objavio prof. dr. Nikola Mirošević. Nedavno na promociji knjige u Londonu bili su prof.dr. Maletić i dr. Pejić, na slici ih vidimo na svečanoj večeri u društvu s Jancis Robinson, Julijom Harding, Joséom Vouillamozom te s Gillesom Besseom, predstavnikom udruge vinara švicarske pokrajine Valais.

Grasevina 2013 - Wine Grapes Robinson

Neki od onih koji su s obzirom na izraze italiano odnosno italico zagovarali talijansko porijeklo Graševine Graševinu su uspoređivali i izjednačavali sa jednom od sorata talijanskoga juga iz grupe Greco, jer da, navodno, obje dosta sliče rimskom kultivaru Vitis aminea gemella, međutim analize putem DNA pokazale su da Graševina i taj dotični Greco nisu genetski povezani. Iako eto, da ponovimo, naziv Riesling italico odnosno italiano sugerira Italiju kao zavičaj Graševine, čvrstoći prepostavke da je riječ o kultivaru talijanskoga porijekla ne idu u prilog tvrdnja profesora Antonija Calòa (2006.) da je Graševina u Italiju, u njen sjeverni dio, introducirana tek u 19. stoljeću, ali i činjenica da ona uopće nije karakteristična za Italiju.

Glede porijekla Graševine imamo i sljedeće: spominjala se i teza da je Graševina spontani križanac između sorte s talijanskog sjevera, kultivara s nazivom Verduzzo (kojega ima i u Hrvatskoj), i, možda, jedne sorte što se vezuje uz njemačko govorno područje. To roditeljstvo međutim nije i znanstveno potvrđeno.

Zanimljivo je svakako da Graševina ima veze sa – zamislite! – Španjolskom! Iznenađujuće je da 2003. godine objavljeni DNA-profil kultivara Borba uzgajanog u području Ribera del Guadiana na jugozapadu Španjolske odgovara DNA-profilu Graševine (Vouillamoz)!

SVOJSTVA: Graševini odgovaraju sjevernija kontinentalna vinogorja, visinski položaji na južnoj i od vjetra zaštićenoj strani, hladniju zemlju te hranjivo tlo, makar njoj može biti dobro i ono s dosta šljunka i kamena ali da je s nešto više vlage. Sorta po terminu početka berbe spada u kasne, a daje vino s dosta svježine, s lijepom kiselošću i voćnosti te s cvijetnim notama. Optimalni rezultat pruža kad je vegetacijski period dugačak, oko 165 do 170 dana. Graševina je vrlo pogodna za proizvodnju tzv. narančastih vina, konkretno za maceraciju dugačku i do 200 dana.

Zahvalna je, jer od nje se dade napraviti paleta različitih tipova vina. Ovisno o položaju vinograda, radu u vinogradu i opterećenju trsa te terminu berbe, kao i pristupu u podrumu, od nje je moguće proizvesti pjenušac, zatim vitka svježa jednostavnija aromatski neutralna vina no ipak i s dosta voćnosti, idealna kao ljetna vina, pa punija vina što se mogu njegovati i u barriqueu – mada valja reći da graševina u principu ipak i nije najprikladnija za barrique, te visoki plemenito botritizirani predikati. Iz austrijskog Gradišća, slovenskih Ljutomersko-ormoških gorica pa i Mariborskog vinogorja i, u Hrvatskoj, iz Hrvatskog zagorja te iz zapadne Slavonije (Daruvara), središnje Slavonije (Kutjevo) a i Podunavlja od nje dolaze najbolje izborne berbe, izborne berbe prosušenih bobica, ledena vina.

JELO i SERVIS: Mlado vino redovne berbe sa živom je žućkasto-zelenkastom bojom, svježe, s mirisom što upućuje na zelenu i zrelu jabuku, pa na krušku, (vinogradsku) breskvu, u ustima je profinjeno kiselkasto i s nervom. Vina iz odgođenih berbi punije su žućkaste do zlaćane boje, s voćnošću – ukuhano bijelo domaće koštićavo voće… – obogaćenom medom i specifičnim senzacijama za koje je odgovorna plemenita plijesan. U ustima vina budu slasna do slatka, i kremaste strukture do sirupasta.
Vina od Graševine dok su suha i mlađa prikladna su kao aperitiv te uz hladna predjela od plodova mora i topla predjela sa šparogama (kajgana, rižot), s artičokama, avokadom, tjesteninama s umacima od maslaca i sira, ali i uz kuhanu ribu, a malo strukturiranije graševine dobro će se složiti s pečenom ribom, piletinom pa i teletinom kao glavnim jelom. Visoki predikati odličan su pratitelj aromatičnih elaboriranih sireva poput gorgonzole, a i roqueforta, te, naravno, slatkih kolača, posebice onih s bijelim i žutim voćem.
Mlade suhe graševine poslužite na 10 Celzijevih stupnjeva, strukturiranije na 12 do 13 stupnjeva, a slatke predikate na oko 10 stupnjeva.

___________________________

GRAŠEVINA – THE LIQUID SYMBOL OF SLAVONIA

Željko SUHADOLNIK © november 2014.

By mentioning, in Croatia, the big northern region Slavonia, thoughts are immediately focused on the GRAŠEVINA (grashevina). Graševina – covering 4633 ha, about 22% of the total country’s assortment – is the most widespread variety in Croatia. Regarding it’s distribution on the global level, it takes around 15th place on the ranking charts.

Graševina is known as the Central Europe variety. Apart from Croatia (Međimurje, Varaždin surroundings, Hrvatsko zagorje and Plešivica on the northwest and west of the country, through Podravina and Moslavina until Slavonia & Danube area/Kutjevo, Slavonski Brod, Ðakovo, Erdut, Baranja, Srijem – Ilok, Vukovar…), it can be found in Slovenia, especially in the Slovenian Styria, Hungary, Austria, Czech Republic, Slovakia, Romania, then in Serbia, too, and in northern Italy – Friuli (there it is, in the wine production, most often mixed with other varieties in cuvées), as well in Lombardy (about 2000 ha), around the town of Pavia (Oltrepò pavese). It is grown in Albania, even in distants China, Brazil, Canada! In Brazil, it is mostly used in the production of sparkling wines.

SYNONYMS for Graševina are Grašica, Laški rizling, Riesling italico, Riesling italiano, Olaszrizling, Wälsch/Welsh Riesling, Ryzlink Vlašsky, Rizling Vlašsky, Borba (Spain’s Ribera del Guadiana)….

As FALSE SYNONYMS for it sometimes are used: Aligoté, Greco, Petit Meslier, Pignoletto, Riesling.

Variety is for a long time suffering from being mixed with Riesling, because some of its synonyms are containing in it’s name the words Riesling or Rizling. Graševina, however, neither genetically nor organoleptically is the same as the White Riesling or Riesling, closely tied to the area of the Rhine river in Germany. Graševina (Welsh Riesling) and Riesling are two separate cultivars from two separate homelands. In freshly published complete guide to 1368 vine varieties of the world WINE GRAPES, the book almost 1200 pages thick, the authors Jancis Robinson, Julia Harding and José Vouillamoz decided – just for the sake that Graševina finally stops in any way and form being confused with Riesling, but also because it is now mostly related to the space of Croatia (where, as already stated, it is the most widespread in the assortment), and, then, for it’s presence in other to Croatia neighbouring Central European countries – to include this variety in their book Wine Grapes under the Croatian name as a principal one.

For Croatia is, certainly, particularly interesting in the guide Wine Grapes Jancis Robinson’s, Julia Harding’s and José Vouillamoz’s stated assumption that the Graševina’s homeland could be the Danube region, however, that does not automatically mean it is for sure the Croatian area of the vast Danube region!

ORIGIN: some ampelographers such as Ludwig von Babo (19th century) advocated the view that Graševina comes from France, possibly from the valley of the river Marne in Champagne, or, perhaps, from Alsace, and that it had been introduced into the German Heidelberg as Wälsch Riesling. Von Babo tried to identify it as Aligoté or Petit Meslier, but the science has found that Graševina have nothing to do with these two varieties. As Graševina is almost unknown in France, many other ampelographer’s opinion was it’s homeland could not be France. From words Walsch, Welsh, in the name, some ampelographers, who were trying to find out the truth about Graševina’s origins, have made conclusions that the variety had been known in Franconia, the German speaking area, and that Franks inserted the adjective Wälsch in it’s name. Wälsch in Franconia was called what was foreign, what was not local, Germanic, Frankish, while what was Frankish has been called Fränkisch.

It is interesting that about Graševina, although it is not globally popular as some other cultivars, many stories in the context of it’s origin are existing. Certainly, this says a lot about the value of that cultivar, although it is, as said before, not so prominent on the global vine/wine scene as some others, especially the ones from the French provenience. Some former datas – based on the mentioned Von Baboo’s theses – claimed that the Graševina or Welsh Riesling had arrived to Croatia from Germany, across the Austrian Styria, and that in the 19th century has spread through the Western Balkans where it found the ideal conditions for life, breeding. Graševina became immensely popular especially in the Croatian Slavonia, where among the people it is widely considered as the cultivar originally from right this area.

Some experts in ampelography, however, the expression Walsch, Welsh, Laški, Vlašský appearing in front of or – depending on the language – behind the word Riesling or Riesling, tended to associate with the Romanian province of Walachia, which in the Slavic languages sounds as Vlaška, so they gave birth to the assumption that the Walsch, Welsh, Laški, Vlašský are resulting from Wallachia, and were convinced that the origin of Graševina/Welsh Riesling, Laški rizling… should be sought in Romania. But since in Romania for this cultivar is commonly used the name Riesling italiano, many other experts in the field of the ampelography are opposed to the theory of Graševina being of the Romanian origin. The adjective italiano rather suggest to the Italian origin of the cultivar. What’s more: also the Hungarian name Olasz Riesling is dragging to the Italian side, namely olasz means Italian.

PHOTO, SEE ABOVE: Authors of the thick book Wine Grapes – a complete guide to wine grape varieties of the world, Jancis Robinson, Julia Harding and José Vouillamoz as sources for the presentation of several varieties have used also different research results in obtaining of which the croatian prof.dr. Edi Maletić and dr. Ivan Pejić from the Zagreb Faculty of Agronomy were involved, and the texts published by prof. dr. Nikola Mirošević, from the same faculty. At the book Wine Grapes promotion in London presents in person have been Maletić et Pejić, on the photo they can be seen at the dinner in the company of Jancis Robinson, Julia Harding and José Vouillamoz, and with Gilles Besse, representative of the Association of winemakers of the Swiss region of Valais

Some ampelographers on the basis of the terms Italiano or Italico supported vividly the suggestion of the Italian origin of the variety Graševina. They also compared, and equated, Graševina with one of the varieties from the Italian south, belonging to the group Greco. They claimed that Graševina and this certain Greco di… look a lot like the Roman cultivar Vitis aminee gemella, but through DNA analysis it has been showed that Graševina and the respective Greco are not genetically related. While there, again, the names Riesling Italico and Riesling Italiano suggest Italy as the homeland of Graševina, the strength of assumptions that Graševina is a cultivar of Italian origin do not at all support the claim of the professor Antonio Calò (2006) that the Graševina or Riesling italico, Riesling Italiano in Italy, in its northern part, had been introduced only in the 19th century, and the fact that Graševina was not, and is not even today, typical for Italy.

Regarding the origin of Graševina, here can also be added the mention that Graševina is the spontaneous cross between a variety from the northern Italy, cultivar named Verduzzo (grown in a small quantity in Croatia, too), and, perhaps, one variety which is linked to the German-speaking countries. This parenting has not been scientifically proven.

It is also interesting that Graševina has something to do with – imagine! – Spain! It is surprising that in 2003 published DNA-profile of the cultivar Borba, grown in the Ribera del Guadiana in the southwest of Spain, corresponds to the DNA profile of Graševina (Vouillamoz)!

PROPERTIES: Graševina prefers the northern continental vineyards, high altitude locations turned to the south, and the wind-protected sides. The variety likes cold and nutritious soil, but good for it can be also the one with a lot of gravel and rock, only with a little more humidity. In the term of the harvest it is a late ripening variety. The optimum for this variety is the long vegetative period, 165 to 170 days. It yields a wine with a lot of freshness, with a nice acidity, with fruitiness and with floral notes. Very suitable for the producing of orange wines, supports very well the long macerations even up to 200 days.

Graševina is a very versatile variety, since it can give really a range of different types of wine. Depending on the location/position of the vineyard and the work in the vines, the quantity of the yield and the date of harvest, as well as on the approach in the cellar, it is possible to produce out of it the sparklings, lean fresh simple, aromatically neutral however fruity still wines perfect for the summer consumption, then fuller wines which can be aged in oak barrels – although it must be said that Graševina in principle is not suited for barriques. Graševina showed itself as very suitable for the noble botrytis affected high predicates like late harvest, Auslese, BA, TBA, the Ice Wine too. From the Austrian Burgenland, Slovenian Ljutomer-Ormož and Maribor area, and vineyards in Croatia’s northwest like Hrvatsko zagorje, then Slavonia from the west (Daruvar), through the central part (Kutjevo) to the Danube area at the far east (Ilok) where Danube is the natural border between Croatia and Serbia, best late harvests, selected harvest of berries and dried berries, ice wines are coming.

FOOD AND SERVICE – Young Graševina wine from the regular harvest and to be consumed in one or two years time is characterized by lively bright colour with the yellow-greenish nuances, freshnes with the green and ripe apple, pear, (vineyard) peach on the nose, some mention even banana too, the mouth is round and subtly sour. Wines from the delayed harvest, ment for a longer life, present themselves with more density and better structure, are at first yellow-green and then with the time are getting the yellowish to golden colour, they are with fine fruitiness – mature and cooked local white stone fruits…, and the particular sweet Prädikatsweine (Spätlese, BA, TBA…) are enriched with honey flavours and specific sensations for which the noble rot is responsible. In the mouth the wines are deliciously sweet, creamy until syrupy.

The wines of Graševina while dry and younger are fine as an aperitif and with cold appetisers, dishes of seafood and warm dishes such as scrambled eggs and risotto with asparagus, also with artichokes, avocado, pasta with sauce of butter and cheese, even with cooked fish. A more structured Graševina will pair well with baked fish, chicken, veal as a main course. High Prädikats wines are an excellent accompaniement to the elaborated aromatic cheeses like Gorgonzola, Roquefort, and, of course, to the sweet cakes, especially those with white and yellow fruits.

Casa GrasevinaThe glass

Young dry Graševina is to be served at 10 degrees Celsius, structured one from 12 – 13 degrees to the, if alcohol is high and the structure powerfull, 14 degrees. Sweet Prädikats serve at around 10 – 12 degrees Celsius.

GRAŠEVINA i MALVAZIJA 2012 – PRETPRETPREMIJERNO/ En primeur 2013 Esplanade

Na kušanju: nove mlade graševine i malvazije koje tek izlaze na tržište

Na kušanju: nove mlade graševine i malvazije koje tek izlaze na tržište

S OBZIROM NA BROJ PROIZVOĐAČA-IZLAGAČA i POSJETITELJA, VRLO USPJEŠNA POPODNEVNA PREZENTACIJA JOŠ NEDOVRŠENIH VINA LANJSKE BERBE U METROPOLI. ZACIJELO JE TO JAMSTVO DA ĆE SE TAKVA PRIREDBA i PONAVLJATI u IDUĆIM GODINAMA. ORGANIZATORIMA BI IPAK, RADI VEĆE PRECIZNOSTI PROGRAMA i LAKŠEG SVLADAVANJA OPSEŽNOG GRADIVA OD STRANE POSJETITELJA, VRIJEDILO RAZMISLITI O TOME DA SE ova DOGAĐANJA PO SORTAMA UBUDUĆE REALIZIRAJU DATUMSKI ODVOJENO i DA BUDU USREDOTOČENA SAMO NA MLADU NOVU KAPLJICU. HOĆE LI SE IDUĆE GODINE OVAKVIM KUŠANJIMA PRIDRUŽITI i PLAVCI?

ŽELJKO SUHADOLNIK, s lica mjesta, i  iz mojega kuta

Lani se pokazalo kao jako dobro, i sad se ponovilo: udruga Vinistra, koja je prije godinu dana u zagrebačkom hotelu Esplanade organizirala nešto što drugi prije toga u nas još nisu – kušanje, za novinare, vinske trgovce, ugostitelje, a u posljednjim satima popodneva i za širu javnost, mladih malvazija još iz cisterni odnosno bačava i koje su se na tržištu mogle očekivati tek nekoliko mjeseci poslije ovoga kušanja, odlučila je nastaviti s ovakvim događanjem. I to, ponovno u Esplanadi u Zagrebu, hotelu koji je bio na glasu kao rasadnik ponajboljih kuhara i ponajboljeg ugostiteljskog kadra a koji u posljednjim godinama s obzirom na događanja u njemu očito sve više postaje hramom plemenite kapljice. Članovi pak udruge Graševina croatica, koji su nazočili lanjskoj priredbi Istrana kao posjetitelji, prepoznali su vrijednost manifestacije do mjere da su sada i sami bili spremni sudjelovati na ovakvom događanju. Kušanje malvazija i graševina odvijalo se istoga dana u istome terminu, a pokrovitelj Graševine & Malvazije en primeur 2013 bila je Hrvatska gospodarska komora.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Vlado Krauthaker, predsjednik udruge Graševina croatica, i Ivica Matošević, predsjednik udruge Vinistra

Na prezentaciji u Zagrebu sudjelovalo je gotovo 40 članova udruge Vinistra i nešto više od 20 članova udruge Graševina croatica. U ponudi najmanje oko 150 vina. Vrlo veliki broj stanovnika Zagreba iskazao je interes za mlade graševine i malvazije, još ako bude i realizacije narudžbi za vina – što je i cilj, uspjeh priredbe bit će potpun!

OLYMPUS DIGITAL CAMERAEsplanadin sommelier Ivan Šneler i upravitelj Iločkih podruma i enolog Mladen Papak

Ako bi svaki proizvođač iznio samo jedno vino, to bi bilo već 50 uzoraka za kušanje. Dobar dio vinara ima po nekoliko vina od malvazije odnosno graševine, ovisno o položaju vinograda, pa to brojku uzoraka čini i većom. Ali, tu i ne staje: dogovor u udrugama Vinistra i Graševina croatica bio je da svaki vinar donese mladu malvaziju odnosno graševinu, znači vino iz berbe 2012, te jedno crno vino iz 2011. ali koje još nije na tržištu nego tek treba izaći, kao i jednu etiketu koja je u paleti toga proizvođača sasvim novi proizvod. To pak čini brojku još i većom, dakle moguća su bila najmanje tri vina po proizvođaču, znači valjalo je degustirati i do 150 vina. Za onoga tko se želio upoznati sa svime ponuđenime – a od profesionalaca se svakako i očekuje da to učine! – bilo je vraškog posla.

Na početku događanja publici je prezentirana berba 2012. za graševinu i malvaziju podacima o tijeku vegetacijskog ciklusa u vinogradu dakako u ovisnosti o meteorološkim prilikama, te analitičkim podacima što se ponajviše odnose na alkohole i kiseline u dobivenome vinu, kao i kroz nekoliko rečenica o organoleptici.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Mladen Ziber iz Erduta, te Zdravko Ilija Jakobović, s vinogradom u Stupniku kod Slavonskoga Broda. Oni su donijeli i svoja crna vina koja tek trebaju krenuti na tržište. S njima u društvu: majstor za maslinovo ulje Istranin Duvilio Belić, koji je došao pružiti podršku manifestaciji

Za lanjsku berbu s naglaskom na graševinu slavonskih proizvođača iz udruge Graševina croatica podatke su podastrli predsjednik udruge Graševina croatica, enolog i proizvođač vina Vlado Krauthaker za Kutjevačko vinogorje, zatim enologinja PP Orahovica Zrinka Vinković Jergović za orahovičko područje, Miroslav Bošnjak, glavni enolog vinogradarsko-vinarskog posjeda Đakovačko-osječke nadbiskupije za Đakovštinu, Marijan Knežević, glavni enolog Belja za baranjski dio, te Mladen Papak, enolog i upravitelj Iločkih podruma za iločki dio. O berbi 2012. za malvaziju u Istri govorio je na temelju podataka strukovnih tijela znani istarski sommelier i svojedobno hrvatski prvak u sommelijerstvu Sandi Paris.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

 Među kušačima bio je i gradonačelnik Zagreba Milan  Bandić, na slici s Davorom Zdjelarevićem

Kod ovakvih prezentacija vegetacijskoga ciklusa uobičajeno je da se govori o onome što je nepromjenjivo a to su tlo, položaj i nadmorska visina, te onome što se mijenja a to su meteo-situacija i temperatura kao i raspoloživost vode u tijeku vegetacijskog razdoblja, posebice u osobito osjetljivim momentima kao što su pupanje, cvatnja, posljednja faza dozrijevanja, te berba.

KUTJEVO, ORAHOVICA, FERIČANCI
Krenimo od Slavonije, i od na prezentaciji u Esplanadi sudjelujućeg vinogorja najbližega Zagrebu – Kutjeva. Vinorodna Slavonija počinje s Daruvarom, ali daruvarski proizvođači nisu izlagali na prezentaciji en primeur.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Kutjevčanin Ivica Perak (desno), donedavno glavni enolog Kutjeva d.d. a sada samostalni proizvođač, pokazao je nekoliko jako dobrih graševina iz 2012.

Kutjevačko je vinogorje u vegetacijsku sezonu krenulo nezgodno, naime zimske temperature bile su vrlo niske, u nekim se danima mjerilo i do -22 Celzijeva stupnja. Dosta rodnih pupova smrznulo se, stradale su dakako ponajviše rane sorte i to osobito u vinogradima na nižim položajima gdje je bilo više vlage, što je pogodovalo smrzavanju. Početak cvatnje, 24. odnosno 25. svibnja, obilježio je olujni vjetar i oštetio mladice tako da je tu došlo do znatnog gubitka rodnih pupova. Vrijeme se smirilo, i nastupila je toplina, te su se u većoj mjeri pojavili zameci koji daju tzv. martinjsko grožđe, zvano također i greš. Martinjsko grožđe uspjelo je solidno sazrijeti, i to je nekome donekle popravilo količinu, međutim s kvantitetom taj greš nije donio i kakvoću. Zbog problema u cvatnji a i, kasnije, visokih temperatura i suhog vremena, na grozdovima Graševine bio je smanjen broj bobica, k tome bobice su bile i manje nego inače, tako da je u preradi grožđa zabilježen rijetko nizak randman.

Zbog vrućina i izostanka oborina ljeti slador se hitro nakupljao, pa se iz straha od previsokog alkohola u vinu ali i zbog gubitka kiselina u berbu išlo ranije. To je skratilo vegetacijski ciklus, a, dakako, za dozrijevanje je bolje da je taj period duži.

Graševina međutim u Kutjevu, na kraju se pokazalo, ipak nije i toliko patila sušu kako je izgledalo da će biti, naime većinom je ta sorta u Kutjevačkom vinogorju posađena na težim, dubljim tlima koja imaju stanovitu sposobnost zadržavanja vlage. Dogodio se i fenomen koji je i te kako išao na ruku graševini iz berbe 2012.: ostvarene su, istaknuo je Krauthaker, vrlo niske vrijednosti pH, od 3,1 do 3,3, što kod graševine u Kutjevu u vrućim godinama još nije zabilježeno. Niski pH iznimno je važan jer s njime je vinifikacija kvalitetnija a vino na specifičan način dobiva na svježini. Fermentacije su protekle u redu, problema s neželjenim ostatkom neprovrela sladora nije bilo, kao primjerice u berbi 2011.

Tako se u 2012. dobilo graševinu dosta snažnoga tijela, s dosta visokim alkoholom ali istodobno i s dosta svježine, te s lijepim aromama. Po mišljenjima stručnjaka, ambicioznije rađene kutjevačke graševine lanjske berbe imaju lijepi potencijal i za odležavanje, a ocjena berbe 2012. bila bi malkice veća od čak vrlo dobar.

I u Orahovici, koja je u odnosu na Kutjevo sjevernije i preko brda, početak vegetacijskog razdoblja bio je kao i onaj u Kutjevu: smrzavica je desetkovala mnoge pupove i, na kraju, prinosi su bili znatno manji nego što je uobičajeno. Cvatnja je protekla u redu, toplina i sušno vrijeme omogućili su dobro nakupljanje sladora i izostanak bolesti. Graševine u Orahovici su i na nešto dubljim tlima, pa to i smanjeni rod usljed smrzavica pomogli su da biljka lakše podnese kasnije visoke temperature. K tome, manja kiša u drugoj polovici kolovoza stigla je u pravo vrijeme, tako da je Graševina od svih sorata u orahovičkome kraju najmanje osjetila ekstreme lanjskoga godišta. U berbu se išlo dosta ranije nego inače, kako bi se profitiralo na kiselinama. U to vrijeme slador je već bio nakupljen u dovoljnoj količini. Stručnjaci iz Orahovice kažu da su vinogradari koji su išli u raniju berbu i vinari s dobro opremljenim podrumima mogli i u ekstremnoj 2012. proizvesti graševinu s dovoljnim ali ne i previsokim alkoholom te sa solidnom kiselošću/svježinom bitnom za pitkost. Zapažanja iz podruma sada, nešto više od oko pola godine nakon berbe, ukazuju da se orahovička graševina iz 2012. dosta brzo razvija i da je bilo dobro s njom izaći na tržište svakako do prvih dana kalendarskog proljeća.

Feričanci su od Orahovice u pravcu Našica, dakle nešto istočnije. S obzirom na meteorološku situaciju, u vegetacijskome ciklusu nije bilo bitne razlike od prilika u Orahovici. Cvatnja je i tu protekla, kako se čuje, dobro. Ljeto je bilo vrlo toplo, vruće, suho, međutim feričanački vinogradi u prednosti su u takvim okolnostima stoga što su na nešto većim nadmorskim visinama i što je tlo u njima uglavnom ilovasto, dublje, s mogućnošću čuvanja vlage, tako da tu loza nije patila od stresa zbog suše.

OD SLAVONSKOG BRODA DO DUNAVA
Slavonsko-brodsko vinogorje u pravilu je toplije i nekako s manje oborina od, primjerice, Kutjevačkoga. Zima je međutim i ovdje bila hladna, a niske temperature nakon što je loza propupala rezultirale su smrzavanjem pupova tako da je već to donijelo smanjenje roda i do 10 posto. Visoke temperature i do 40 stupnjeva te suša u ljeto uzele su još danka, ponegdje i do 30 posto pa su neki proizvođači na kraju imali i do 40 posto manje ubrane količine. U Slavonsko-brodskom vinogorju u berbu, pa i Graševine, koja je inače kasnija sorta, krenulo se već 20. kolovoza. Alkoholi u vinu dosta visoki, kiseline u berbi tek 5,5 g, tako da se pribjeglo i korekciji kiselosti. Sve je više razmišljanja u Slavonsko-brodskome vinogorju o navodnjavanju u ovako ekstremnim godištima, neki vinogradari/vinari počeli su raditi akumulacijska jezera iz kojih bi crpili vodu za pomoć vinovoj lozi. Ima razmišljanja i o tome da se pribjegne i onome što rade u nekim drugim, prekomorskim zemljama kad prijete jako visoki alkoholi: da se mošt razrijedi s određenom količinom vode…

Đakovačko vinogorje smjestilo se otprilike na pola puta između Kutjeva, Orahovice i Feričanaca na zapadu, te Podunavlja na istoku Hrvatske. I tu je lanjska zima pokazala svoje zube, bilo je jače smrzavice koja je nanijela dosta štete i Graševini. Zbog niskih temperatura, sve do točke smrzavanja, prilično je smanjen rod. Proljeće je donijelo nešto kiše, ali nipošto u mjeri da bi se u tlu stvorile vodne zalihe za ljeto. Iz hladnoće se dosta naglo prešlo u vrućinu. Cvatnja je protekla dobro, ali ljetne vrlo visoke temperature i suša negativno su se odrazile na dozrijevanje. Ni vinogradi s težim ilovastim tlima, koja su i jače u dubinu bila raspucana od suše, a ni oni na višim pozicijama gdje bi se očekivala veća razlika između temperature dana i noći nisu bili na dobitku. Rod se pokazao i oko 35 posto manji, a randman znatno slabiji nego inače. Sladora se nakupilo mnogo, a iz bojazni za svježinu vina u berbu se pošlo dosta ranije, već potkraj kolovoza, konkretno 29. u tome mjesecu, što se prije nikad nije dogodilo, naime u berbu Graševine se obično išlo krajem rujna i početkom listopada. Kontroliranim i dirigiranim temperaturama alkoholnog vrenja na 16 do 17 Celzijevih stupnjeva pokušalo se stvar izvući. Đakovačka vina od Graševine iz 2012. su s oko 13,1 do 13,5 vol %, dakle vrlo topla, a s nižom su ukupnom kiselošću, znači s nešto manje svježine. Arome su još i solidne s obzirom na tako vruće i sušno godište. Vino iz 2012. se hitrije razvija i dozrijeva. Ocjena berbe: dobar.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Iz Baranje – Slavko Kalazić                                                                                                              

Što se tiče Baranje, glede karakteristika vinogradske 2012. situacija je ovakva:

Zima je bila natprosječno hladna, s puno snijega, i s apsolutnim minimumom od čak -27 Celzijevih stupnjeva u veljači. Posljedica toga je promrzavanje dijela trsja. Vegetacija je kod graševine krenula u drugoj dekadi travnja. Svibanj se pak pokazao kao jako topao, i povoljan za vegetacijski razvoj. Oborine su se kretale u granicama prosjeka za svibanj. Cvatnja je protekla u redu. Od lipnja se bilježe i dosta jači porast temperature i smanjenje oborina, u odnosu na višegodišnji prosjek bilo je znatno toplije i suhlje. U srpnju i kolovozu pak iznadprosječno toplo i bez oborina. Maksimalne temperature penjale su se i iznad 40 Celzijevih stunjeva, a izravno na suncu mjerilo se i više od 50 stupnjeva C. Vrućina se odrazila pojavom ožegotina na lisnoj masi i grožđu. Suša se nastavila i vrijeme berbe. Došlo je do pojave sušica i do smanjenja uroda. Bobice su bile sitnije od prosjeka sorte, s osjetno povišenim sadržajem šećera. Berba graševine počela je u prvoj dekadi rujna, dva tjedna ranije nego inače u Baranji. Grožđe je ubrano u odličnom zdravstvenom stanju. Slador se kretao, ovisno o poziciji vinograda, i do 100 Oechslea. Iznenađujuće je da je pH bio vrlo dobar, od 3,1 do 3,4, i to je išlo uvelike u prilog vinu.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA Lijepo mlado iz Belja

Alkoholi u mladome vinu kreću se u prosjeku, ovisno o pozicijama gdje je grožđe brano, od 12,5 do 13,5 vol %, a ukupna kiselost sada je u vinu od 5,3 do 6,0 g/lit. Što se tiče aromatike, ona je nešto slabija nego inače, međutim ne i zabrinjavajuće manja. Razvoj mladih vina govori da se Graševina u Baranji i u ovako teškim godinama pokazala kao dosta prilagodljiva i otporna sorta, te da i u ovakvim ekstremnim uvjetima uspijeva pružiti vina s aromama voćnog karaktera. Kad bi se brojčano od jedan do pet vrednovalo berbu 2012. u Baranji ocjena bi, kažu eksperti, bila četvorka.

U Iloku je sve teklo uglavnom normalno i u okvirima standarda do iza cvatnje, koja je protekla u redu. No onda se naglo povisila temperatura i nastupila je suša, tako da je ukupni prinos na graševini iz tog razloga smanjen za nekih 30 posto. Šećeri su se hitro nakupljali, a kiseline su opadale. Krenulo se dosta ranije u berbu, ali visoke sladore nije se moglo izbjeći. Zbog takvih šećera u moštu bilo je i problema s alkoholnim vrenjem. Vina od graševine iz Iloka su s visokim alkoholom i s nešto manje svježine, dosta se brzo razvijaju i nisu za duže čuvanje. Ocjena berbe 2012. za graševinu u iločkome području – nešto više od dobar (3+)

—————————

ZAKLJUČAK – Graševina 2012
2012.: godina ekstrema u meteorološkom smislu; zima hladna, s temperaturama do smrzavica; proljeće i ljeto s visokim temperaturama i s oskudnim oborinama, sušom; cvatnja svuda dobra, osim u Kutjevu, gdje je bilo nevremena; bojazan od previsokih alkohola i nedostatka kiselina (svježine) u vinima rezultirala odlukom o znatno ranijoj berbi, ponegdje za sortu Graševina i gotovo mjesec dana ranijoj od uobičajenog termina; smanjeni prinosi zbog smrzavanja i zbog vrućina i suše, u Kutjevu još i zbog olujnog vjetra u vrijeme cvatnje, smanjene bobice, niži randmani; u Kutjevu i u Baranji fenomen: iznenađujuće niski pH – 3,1 do 3,4 – što je pomoglo fermentaciji i tome da vina ipak, iako s dosta alkohola, budu svježija; problema s alkoholnim vrenjem uglavnom (osim u Srijemu/Iloku) nije bilo a, za razliku od 2011., uglavnom nije bilo ni problema s neželjenim ostatkom neprovrelog sladora;
Kutjevčani smatraju da su vina toga vinogorja iz 2012. sposobna i za duže odležavanje.
ocjena berbe općenito: između 3 i 4, dakle između dobrog i vrlo dobroga. ■

—————————–

Berbu 2012 Malvazije istarske i mlada nova vina od spomenute sorte prezentirao je sommelier Sandi Paris, svojedobno hrvatski sommelijerski prvak, danas uposlen u Hrvatskom sommelier klubu kao predavač-edukator

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Među posjetiteljima bilo je i više znanih osoba, među njima i Davor Dretar Drele, koji je navratio – nakon što je preživio Tudumijadu (festival vina od tzv. tuduma). Nakon druženja s Vladom Krauthaklerom i porečkom obitelji Ritoša i s njihovim vinima, iz Esplanade je otišao vidno oporavljen…

NAŠ NAJVEĆI POLUOTOK
Glde Malvazije istarske iz 2012 u Istri, situacija je sljedeća:

Jug

U srpnju u južnome dijelu Istre uopće nije bilo oborina, a u kolovozu jedva nešto, tek je prema kraju mjeseca stigla kiša, s rujnom su oborine dosegnule i do 150 mm. Maksimalna temperatura je već u svibnju skočila na 30 stupnjeva i onda je i još rasla, srpanj i kolovoz bili su u znaku oko 35 stupnjeva, u rujnu mjerio se maksimum od 30 Celzijevih stupnjeva. Srednja mjesečna temperatura kretala se od 20 stupnjeva krajem svibnja do 25 u lipnju te gotovo 30 u srpnju i kolovozu, u rujnu je pala na 20 stupnjeva.

Karakteristike malvazije 2012. s područja južne Istre: boja – slamnato-žuta sa izraženim zelenkastim tonovima; aroma – izražena, kompleksna, dominantno voćna (kruška, breskva, marelica i zrela jabuka) te prema cvjetnim tonovima (bagrem, lipa i jasmin); okus – ugodno harmoničan.

Zapad

Što se tiče temperature, situacija je bila slična kao i u južnoj Istri, a glede oborina njih je u ovome dijelu Istre u svibnju bilo mnogo više, lipanj donosi nagli pad, srpanj i kolovoz ništa, potom je količina oborina rasla i sredinom rujna doprla i 150 mm.

Karakteristike malvazije vinogorja zapadne Istre: boja – žuto-zelene nijanse srednjeg intenziteta; aroma – izražena, kompleksna, dominantne biljno-travnate note (mediteransko bilje, zelena trava, šparoge, začinsko bilje i paprat) koje prati lijepa voćnost (breskva i agrumi); okus – harmoničan, voćan i mineralan u ustima, ugodne svježine.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Stol Morena Coronike iz Korenika kod Umaga uvijek privlači pažnju, kako vinom tako i ljubaznim suradnicama koje pomažu u prezentaciji

Sjever
Karakteristike: boja – žuto-zelenkasta; aroma – vrlo izražena, kompleksna, dominantno voćna (zrelo voće, jabuka, kruška, ananas, dinja); okus – skladan i harmoničan, voćan

Središnji dio

Temperature slične kao i u prethodno spomenutim područjima osim što su maksimalne već u lipnju bile blizu 40 stupnjeva, a u srpnju i kolovozu zamalo su i dosizale do 40 stupnjeva. Oborina dosta u svibnju, slijedio je, u lipnju pad na ništicu, srpanj je ovdje, za razliku od drugih vinogorja Istre, donio solidnu kišu, kolovoz ponovno sušan, bez oborina, one su stigle u rujnu.

OLYMPUS DIGITAL CAMERASalamun Sabina, enologinja porečke Agrolagune

Karakteristike: boja – od zelenkasto-žute do slamnato žute; aroma – voćno-cvjetna (kruška, žuta jabuka, breskva – bagrem i kadulja), kompleksna; okus – harmoničan, mineralan, ugodno svjež.

————————

ZAKLJUČAK – Malvazija istarska 2012
2012. klimatski je bila vrlo slična 2011.; kvalitativno vina su vrlo slična vinima berbe 2011., a na nekim područjima čak i bolja jer su vinari naučili puno iz prethodne berbe; ostavljeno je više lisne mase po trsu, berba je bila ranija – sačuvala se svježina; 2012. je moglo bi se reći s predznakom ekološkoga, jer korišteno je manje zaštitnih sredstava; malvazija berbe 2012. iz Istre s dosta je voćnosti, intenzivnijih boja i na okus dugotrajnija. ■

————————-

OZBILJNOST NARUČITELJA
Kušanje en primeur vrlo je rašireno u Francuskoj, posebice u bordoškoj regiji. Tamo se proizvode vina koja duže dozrijevaju i imaju i sposobnost dužeg trajanja, a proizvođači, da bi ranije došli do novca, dosjetili su se da vino ponude na prodaju en primeur, znači pretpremijerno, dok je ono još u bačvi na dozrijevanju, a da ga finaliziranoga i u butelji isporuče kupcu tek kad ono bude spremno za izlazak iz podruma. Pogodnost koju ima kupac je da se vino prodavano en primeur nudi po nižoj cijeni od one ustanovljene za butelju istoga toga vina i jednaku količinu toga vina u trenutku kad mu je čas da izađe u trgovine. Na pitanje je li lani u Esplanadi bilo zainteresiranih naših trgovaca odnosno ugostitelja da na taj način kupe vino, Matoševićev odgovor glasio je da je bilo interesa, neki su potencijalni kupci htjeli rezervirati određenu količinu butelja po toj nižoj cijeni ali istodobno – NISU bili spremni i uplatiti novac unaprijed. Dogodilo se to da je, kad je trebalo preuzeti robu i onda, naravno, kod primopredaje platiti, nekoliko naših ugostitelja kazalo je da je zaboravilo da je išta naručivalo i da su umjesto ovih rezerviranih vina kupili neka druga vina… Znači, proizvoači koji su imali povjerenja i za poznatog kupca čuvali osobno od njega naručeno vino – to su radili uzalud! Naravno, naša posla…
Google prevoditelj / translater: http://translate.google.com/translate_t