Archive | Kuhinja & (pre)hrana/Cooking & food RSS for this section

SVIJET u ČAŠI – 09.2019 – WORLD IN a GLASS

   KROZ /THROUGH

ŽELJKO SUHADOLNIK

__________s vama već – 27 godina/years – with you__________

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Hrvatska gospodarska komora: KVALITETNIJIM BRENDIRANJEM  DOMAĆEGA PROTIV JEFTINOG UVOZA ⦁ Promidžba cro-vina:  STRANI NOVINARI PONOVNO ORGANZIRANO NA ZAGREB VINO.Com-u? ⦁ Decanter je 2019. nagradio: SMOTRA LAUREATA NAŠE REGIJE NA BRDU KOD KRANJA ⦁ Američko tržište: NEISKORIŠTENI POTENCIJAL⦁ Dani berbe. PARTY u TRSJU u FERIČANCIMA, te RADIONICA i FESTIVAL POSVEĆENI FRANKOVKI ⦁ Vinski utorak/Winy Tuesday: UČITI i UŽIVATI uz TALIJANSKI i VINO  ⦁ Informacija i edukacija:  REINKARNACIJA REVIJE VINUM IN ⦁ Cest is the best: VRHUNSKI CHEFOVI KAO ULIČNI SVIRAČI (Dalmacija, Posavje, Prekmurje…) ⦁ Gurmanski poroci – elitne namirnice: TARTUF u GLAVNOJ ULOZI ⦁ Motovunski kraj kao novo i brzo šireće gnijezdo odličnih vinara: ROXANICH WINE & HERITAGE LUXURY HOTEL ⦁ Kupujmo hrvatsko!: KUPUJMO KVALITETNO! ⦁ 186. Oktoberfest u Münchenu: DVOTJEDNA PRIREDBA s VRIJEDNOŠĆU VEĆOM OD MILIJARDE EURA! ⦁ POTROŠAČKI PUTOKAZ – 09.2019 – BUYING GUIDE

_______________________________

Iz Hrvatske gospodarske komore o Bakhovu nektaru

                KVALITETNIJIM BRENDIRANJEM DOMAĆEGA, PROTIV JEFTINOG UVOZANa hrvatskom tržištu vina jasno se zrcale problemi cjelokupnog poljoprivredno-prehrambenog sektora. Unatoč preduvjetima za dostatnu proizvodnju te znanju i tradiciji, ne proizvodimo dovoljno vina za domaće potrebe, pa se okrećemo jeftinom uvozu. S druge strane, izvozimo kvalitetna vina koja su prepoznata na međunarodnom tržištu i koja postižu dobru cijenu. Prostora za veću potrošnju hrvatskog vina na domaćem tržištu i u inozemstvu ima, uz snažniju promidžbu i brendiranje kroz zaštitu zemljopisnog podrijetla vina (ali na čvrstom temelju postavljenima! – primjedba: Svijet u čaši!) oznakom izvornosti (ZOI) ili oznakom zemljopisnog podrijetla (ZOZP). Tako kažu u Hrvatskoj gospodarskoj komori.

                ZOI i ZOZP potrošačima, između ostaloga, jamče da grožđe i vino dolaze iz točno određenog područja te da se na godišnjoj razini kontroliraju uvjeti proizvodnje i fizikalno-kemijski i organoleptički parametri vina definirani specifikacijama proizvođača, vele u HGK. Hrvatska trenutno ima zaštitu sa 16 oznaka izvornosti – tri ZOI-ja odnose se na razinu vinogradarske regije, 12 na razinu vinogradarskih podregija, a samo jedna oznaka je na razini položaja – svjetski poznatog Dingača. Problem je, nastavlja HGK, u tome što su specifikacije naših ZOI-ja jako široko postavljene i ne nude prava rješenja proizvođačima niti odgovore potrošačima.

                – Sazrelo je vrijeme da naši proizvođači preispitaju sadržaj specifikacija postojećih zaštita i upuste se u kreiranje novih, specifičnijih, koje će najbolje transponirati značajke podneblja, tradicije i izvrsnosti te tako razvijati brand određenog područja. Zaštita naziva snažan je marketinški alat za proizvođače, mamac i jamstvo za potrošača, a pruža velike mogućnosti za razvoj lokalne eno-gastronomije te turizma – istaknuo je ovih dana potpredsjednik Hrvatske gospodarske komore za poljoprivredu i turizam Dragan Kovačević

Dragan Kovačević

                Godišnje se u Hrvatskoj popije oko milijun hektolitara vina, od toga između 750 i 800 tisuća hektolitara dolazi iz domaćih vinarija, dok ostatak uvozimo (od 250 do 300 tisuća hektolitara). U izvoz ide između 50 i 55 tisuća hektolitara, u pravilu skupljih vina. Od ulaska u EU smanjuju nam se površine pod vinogradima, proizvodnja vina nam je pala, a uvoz narastao. Do ne tako davne 2004. godine bilježili smo suficit u vanjskotrgovinskoj razmjeni vina, a prošle godine smo ostvarili deficit od 14,3 milijuna eura, uz pokrivenost uvoza izvozom od samo 53 posto. Od izražene samodostatnosti u proizvodnji vina, danas je ona pala na razinu oko 75 posto, ističu, dalje, u HGK.

                Istovremeno, hrvatska vina su se etablirala na globalnim vinskim kartama, a naši vinari osvajaju odličja na prestižnim svjetskim natjecanjima i događanjima. U čemu je onda problem: zašto imamo veliki uvoz i tako nisku pokrivenost uvoza izvozom, pitaju se u HGK.

                – Uz manje površine vinograda i smanjenje proizvodnje vina, veliki izdaci za hranu u strukturi potrošnje kućanstava u Hrvatskoj (28,2 posto) i niža kupovna moć prosječnog hrvatskog potrošača idu na ruku uvozu mahom jeftinijeg vina u odnosu na cijene domaćeg. Prosječna uvozna cijena u 2018. je iznosila 1,26 eura, no čak 75 posto količine uvezenog vina imalo je prosječnu cijenu ispod 80 euro centi. Radi se o vinu koje uglavnom stiže u rinfuzi ili u većim pakiranjima, bez oznaka zaštićenog zemljopisnog podrijetla, i najčešće bez oznake sorte. S druge strane, prosječna cijena našeg vina u izvozu iznosi 2,8 eura, a ne beznačajne količine izvoze se na EU i treća tržišta po prosječnim cijenama iznad 10 eura za pojedine kategorije vina – objašnjava Kovačević, i dodaje da hrvatski proizvođači moraju nastaviti graditi brand kvalitete, prvenstveno,,ponavlja, kroz zaštitu izvornosti i zemljopisnog podrijetla svojih vina.

                Novi Zakon o vinu govori o četiri regionalne organizacije vinogradara i vinara koje korespondiraju sa četiri vinogradarske, ali ujedno i marketinške regije Hrvatske: Slavonija i Hrvatsko Podunavlje, Središnja bregovita Hrvatska, Hrvatski Istra i Kvarner te Dalmacija. Vinari okupljeni u nacionalno Udruženje vinarstva HGK i stručna služba HGK inicijatori su ovakve podjele, a upravo te četiri regije smatraju se okosnicom HGK brend-strategije Vina Croatia vina mosaica.

                – Trebamo unaprijediti postojeći sustav kvalitete vina kroz redefiniranje postojećih i definiranje novih zaštićenih oznaka vina koje će odražavati specifičnosti užih zemljopisnih područja. U tome vidimo ključnu ulogu regionalnih organizacija. Bilo bi pretenciozno očekivati da ćemo time riješiti sve probleme hrvatskog vinarstva i vinogradarstva, ali to je svakako korak u pravom smjeru – zaključuje Kovačević.

                A sad, Svijet u čaši: puna su nam usta riječi brendiranje hrvatskog vina, ali u stvarnosti nismo pokazali da znamo što to znači. Kod nas se na vinskoj sceni radi(lo) na ho-ruk, a to nije način za ono što se želi postići. Nema dovoljno zajedništva na kvalitetnoj poslovnoj razini, i to je problem. Govori se, toliko, o oznakama ZOI i ZOZP a ta čuvena ZOI, koja bi trebala biti glavna, podijeljena je od početka maltene svakome, vinima koja to ne zavrjeduju, npr. ZOI je dan nekima koja nisu nekvalitetna međutim nemaju veze s onime što nazivamo izvornost,, za takva vina primjerena bi mogla biti ZOZP. Ništa nismo radili na apelacijama, a to je loše!

Vinske zvijezde Istre – Marino Markežić Kabola i Livio Benvenuti (Marko Čolić)

Otkrivanje novih imena G.E.T. razgovori Tomislava Stiplošeka u Zagrebu, gosti – obiteljski podrum Fuhtar iz Labina te Magistra iz Čepina (Marko Čolić)

            Prije dosta vremena osnovana je Udruga vinarstva pri HGK, proizvođači okupljeni zbrda zdola, i to nije dalo rezultat. Već sam isticao: kuća se gradi ne od krova prema dolje, nego od temelja prema krovu, dakle nužno je bilo da se proizvođači najprije organiziraju u poslovna udruženja po užim područjima uz koja su tijesno vezani, onima na kojima žive, rade i zarađuju za egzistenciju, tako da bi im moralo biti bitno da stvore tipična, za svoje područje karakteristična vina koja će dostojno prezentirati teritorij i time pozivati kupce. No, da bi se realizirala takva karakteristična vina nužno je bilo odmah na početku donijeti pravilnik ponašanja u vinogradu, podrumu i komercijalizaciji, te se zalagati, pa i strogim kontrolama unutar samog udruženja, da se pravilnik provodi u djelo. Država, kojoj mora biti stalo da joj kako treba funkcioniraju razni gospodarski sektori, morala je na svoje načine, među ostalime i odobravanjem sredstava i olakšica udruženim tržišno ozbiljnim proizvođačima, poticati takvo poslovno udruživanje po branši u užim geografskim područjima. Tek nakon što se po predjelima koji s obzirom na orografske, pedološke, (mikro)klimatske  uvjete spadaju u po jednu cjelinu stvore spomenute poslovne udruge i donese pravilnik obvezan za sve članove udruženja može proraditi krovna organizacija pri HKG, sastavljena dakako od predstavnika udruga. Tek kad bi se po područjima glede vina u nas točno znalo što je što i što je maksimalno karakteristično za neko pojedino područje (sorta odnosno sorte i njihov udio u vinu, s aspekta gospodarske isplativosti minimum posađenih biljaka po jedinici površine, maksimalno dopušteni opterećenje i prinos po trsu, određivanje termina berbe, način prerade te oblik i dužina dozrijevanja kao i prvi mogući izlazak vina na tržište) a i nakon što se uvedu stroge kontrole puteva grožđa od vinorada do podruma moglo bi se reći da je položen temelj za dobar marketing na domaćoj i međunarodnoj razini. Čudimo se silno tome što stranci kad dođu k nama u turizam masovno piju pivo, a ne vino kao naš adut, ali jesmo li razmislili o tome da je pivo što se nalazi na našem tržištu na određeni način standardizirano i da stranac manje-više zna što će za svoj novac dobiti u kategoriji najprodavanijih hrvatskih marki piva koje se, usput, nude po prihvatljivoj cijeni, međutim – koliko stranac zna što se stvarno krije iza svake naše vinske etikete od kojih su neke vrlo vrlo skupe, neke, doduše, i s obzirom na kakvoću vina i opravdano, pa tko je tek-tako na neviđeno za neki proizvod o kojemu ništa ne zna spreman ruku dublje zavući u džep?

Glavna enologinja Iločkih podruma Vera Zima slavi medalje s Mundus Vinija s kolegom enologom Slobodanom Čapinom

                Što se tiče jeftinog vina iz uvoza, zacijelo se mnogi inozemni jeftilen-uzorci ne bi mogli legalno naći na našem tržištu da redovne, državne inspekcije kako treba rade svoj posao. Doduše, isto vrijedi i za brojne uzorke iz domaće proizvodnje barem što se tiče vinskog podruma kao mjesta kreacije vina.

                Kupovna moć stanovništva u nas općenito, eto, nije velika, ima logike u tome da se uvoze mahom jeftinija vina, ali je činjenica da ipak ovdje ima i poprilično onih s debljim novčanikom – pa vidi se to i po modelima automobila s hrvatskim registracijama na našim cestama, po odlascima našijenaca na skijanje i ljetovanja van i u elitnije resorte, po posjetu ugostiteljskim objektima i višeg cjenovnog ranga, po ponudi razvikanih svjetskih etiketa mirnog vina i šampanjca u našim renomiranim vinotekama, po buticima koji vrve artiklima (odjeća, obuća…) najpoznatijih svjetskih robnih maraka i pod imenima najjačih svjetskih estradnih i sportskih zvijezda, zasigurno – da ovdje nema dovoljno kupaca i za te skup(lj)e proizvode takve elitne ponude u tom opsegu tu ne bi bilo, tako da nisam siguran da su jeftina uvozna vina glavna opasnost za hrvatsku vinsku industriju.

Država koja želi da je smatraju velikom vinskom zemljom mora moći ponuditi lijep poljoprivredni poglavito vinogradski krajolik, toplu gostoljubivost, osebujnu gastronomiju i visokokarakterna lokalno obilježena vina jasne apelacije koja obaraju s nogu. Goriška brda u Sloveniji sve to imaju! – kaže Wine Spectator

                Kako dalje? Svakako treba žustro poticati zajedništvo na poslovnj bazi u branši (samo skupa mogu se ostvariti velike stvari i, što je bitno, u dovoljnoj količini ili tzv. kritičnoj masi nužnoj za tržišnu ponudu), poraditi kvalitetno na apelacijama (od postojeće četiri udruge vinara po četirima hrvatskim vinorodnim regijama jedino kao neka zajednička etnička i agroekološka cjelina smisla imaju udruga Vinistra i međimurski Hortus Croatiae, dok Dalmacija od svojega sjevera do svojega juga i na obali i otocima ne može biti jedna cjelina, jednako tako ni Slavonija od Daruvara na zapadu preko Kutjeva i Đakova, Osijeka do Baranje i Srijema, makar je tu barem čvrsta poveznica sorta graševina, a Bregovita Središnja Hrvatska, koja je sve do nedavno bila bez geografske oznake i time sakata, pravi je tutti frutti glede eko-uvjeta, sorata, tipova vina) i raditi na kvalitetnoj komunikaciji naših vina prema tržištu i ovdje i vani, kao i založiti se na boljoj edukaciji i protagonista hrvatske proizvodne i potrošačke vinske scene kako bi što širi krug ljudi ovdje dobro shvatio što u ponudi znači kvaliteta i s turističkog aspekta – pa mi rado kažemo kako smo turistička zemlja, zar ne! Nužne su učinkovite inspekcije koje bi nadzirale puteve grožđa što završava u uvezenim i domaćim vinima ponuđenima na hrvatskom tržištu kao i puteve vina (vanjski i domaći proizvođač-prodavatelj vina, zatim punitelj, te ponuđač vina ovdje) što se nalaze na hrvatskom tržištu, potom stroge kontrole vina uzetih za analizu s tržišta i visoke kazne za prekršitelje. Važno je i vođenje u dovoljnoj mjeri računa o tome kome se i na kakvoj podlozi dodjeljuju poticaji. Bitno je iskorjeniti manipulacije s tržišta, maknuti ono što nema propisane deklaracije i ono što ne odgovara propisanoj deklaraciji, dakle ono čemu nije mjesto na tržištu…   ♣

14. Zagreb VINO.com 2019

LISTA IZLAGAČA

SMARAGDNA DVORANA / EMERALD BALLROOM

 ARMAN FRANC OPG,HRVATSKA E01 ⦁ PRELAC, HRVATSKA E02 ⦁ IQ ISTARSKA MALVAZIJA, HRVATSKA E03 ⦁ BARUN(DIĆ), HRVATSKA E04 ⦁ MISAL PJENUŠCI PERŠURIĆ, HRVATSKA E05 ⦁ KOPJAR, HRVATSKA E06 ⦁ MIKLAUŽIĆ, HRVATSKA E07 ⦁ VINA ZIGANTE, HRVATSKA E08 ⦁ VIOLIĆ NIKO, HRVATSKA E08 ⦁ MARKOTA, HRVATSKA E09 ⦁

FERAVINO, HRVATSKA E10 ⦁ KUTJEVO d.d., HRVATSKA E11 ⦁ ĐAKOVAČKA VINA d.d., HRVATSKA E12 ⦁ BADEL 1862, HRVATSKA E13,E14 – VINARIJA BENKOVAC- BADEL 1862 d.d., HRVATSKA E13 – VINARIJA DARUVAR- BADEL 1862 d.d., HRVATSKA E13 – KRIŽEVAČKI VINOGRADI-BADEL 1862 d.d., HRVATSKA E14 – PZ SVIRČE-BADEL 1862 d.d., HRVATSKA E14 ⦁ ŠAFRAN, HRVATSKA E15 ⦁ IVANČIĆ GRIFFIN, HRVATSKA E16 ⦁ ILOČKI PODRUMI, HRVATSKA E17 ⦁ MLADINA, HRVATSKA E18 ⦁ BELJE VINA, HRVATSKA E19 ⦁ KORTA KATARINA, HRVATSKA E20 ⦁

ADŽIĆ, HRVATSKA E21 ⦁ ANTUNOVIĆ, HRVATSKA E22 ⦁ KRALJEVSKI VINOGRADI, HRVATSKA E23 ⦁ ZLATAN OTOK d.o.o. (Plenković), HRVATSKA E24 ⦁ VINO-HVAR  d.o.o. , HRVATSKA E25 ⦁ BASTIJANA d.o.o., HRVATSKA E26  E27 ⦁ MATUŠKO, HRVATSKA E28 ⦁ RADOVIĆ, POTOMJE PZ, HRVATSKA E28 ⦁ BURA – MRGUDIĆ, HRVATSKA E29 ⦁ BENMOSCHE FAMILY, HRVATSKA E29 ⦁

MATO ANTUNOVIĆ PG, HRVATSKA E29 ⦁ CRVIK, HRVATSKA E30 ⦁ EDIVO d.o.o, HRVATSKA, HRVATSKA E31 ⦁ CLAVIS d.o.o, HRVATSKA E32 ⦁ TOMAC, HRVATSKA E33 ⦁ KORAK E34 ⦁ ŠEMBER P.G. HRVATSKA E35 ⦁

BUHAČ, HRVATSKA E36 ⦁ KALAZIĆ (KRONOS d.o.o.), HRVATSKA E37 ⦁ ŠTAMPAR, HRVATSKA E38 ⦁ FAKIN, HRVATSKA E39 ⦁ TOMAZ VINA P.T.O., HRVATSKA E40 ⦁ ROSSI, HRVATSKA E41 ⦁ DEGRASSI, HRVATSKA E42 ⦁

DVORANA PARIS:

 NOVAK, HRVATSKA P01 ⦁ KOJTER, HRVATSKA P01 ⦁ HORVAT, HRVATSKA P02 ⦁ KOCIJAN, HRVATSKA P02 ⦁ MATOČEC, HRVATSKA P03 ⦁ JAKOB d.o.o, HRVATSKA P04 ⦁ VUINA, HRVATSKA P05 ⦁ ARMAN MARIJAN, HRVATSKA P06 ⦁ ELIĐO PILATO OPG, HRVATSKA P07 ⦁ IPŠA d.o.o, HRVATSKA P08 ⦁ BENVENUTI, HRVATSKA P09 ⦁

LAGUNA VINA (Agrogaluna), HRVATSKA P10 ⦁ RADOVAN, HRVATSKA P11 ⦁ POLETTI OPG LOREDANA POLETTI, HRVATSKA P12 ⦁ CORONICA ATC d.o.o., HRVATSKA P13 ⦁ RAVALICO F&F, HRVATSKA P14 ⦁ MEDEA, AGROPRODUKT DOO, HRVATSKA P15 ⦁

MIMICA KUĆA SRETNOG ČOVJEKA, HRVATSKA P16 ⦁ RIZMAN, HRVATSKA P16A ⦁

 KOLARIĆ, HRVATSKA P17 ⦁ KURTALJ, HRVATSKA P18 ⦁ JAGUNIĆ PG, HRVATSKA P19 ⦁ BRAJE IZLETIŠTE VINOGRADARSKA KUĆA, HRVATSKA P20 ⦁ JAREC-KURE OG, HRVATSKA P21 ⦁ KOS, HRVATSKA P22 ⦁ PUHELEK – PUREK OG, HRVATSKA P22 ⦁ LEGOVINA, HRVATSKA P23 ⦁ DAMJANIĆ, HRVATSKA P24 ⦁

__________________________________________

Promidžba hrvatskog vina

            STRANI NOVINARI PONOVNO ORGANIZIRANO NA ZAGREB VINO.COMu? – Svojedobno je, dok je prof. Ivan Dropuljić kao osnivač i direktor međunarodnog festivala vina i kulinarike Zagreb Vino.com u zagrebačkom hotelu Esplanade – što se,  kako se sada, uz 14. izdanje priredbe, pokazuje kao daleko najuspješnija manifestacija te vrste u nas a i šire u regiji – imao određeni budžet za neke dodatne poteze u poslovnom smislu korisne za hrvatsko vino i vinsku Hrvatsku, funkcioniralo odlično: nekoliko godina zaredom u povodu Zagreb Vino.coma u Lijepu našu na poziv organizatora festivala dolazila je organzirano grupa relevantnih vinskih novinara iz raznih krajeva svijeta, program za njih uključivao je trodnevnu turneju nekim hrvatskim vinorodnim krajem te dva dana boravka u Zagrebu kako bi posjetili i festival. Ideja je tada bila i grupu proširiti inzemnm vinskim trgovcima.

Ivan Dropuljić i Ivo Bašić, tajnik u Ministarstvu turizma RH

                A onda su dolasci vanjskih novinara prekinuti, ne stoga što oni u svojim sredinama nisu objavljivali priloge o hrvatskom vinu i krajevima koje su obišli nego stoga što je Dropuljićeva kasa presušila a institucija voljnih pružiti odgovarajuću potporu nije bilo, tako da se iz toga odbijanja na neki način dalo iščitati  da se smatralo da je Dropuljić strane novinare pozivao ovamo radi sebe. a ne iz općeg interesa. Bez jače i kontinuirane prezentacije vina i, uza nj, i lokalne gastronomije svjetskoj javnosti barem jednom godišnje na vlastitom kućnom pragu teško se može očekivati relevantno jačanje reputacije neke zemlje kao vinske, te jači razvoj eno-gastro turizma u toj zemlji. Jedno je prirediti prezentaciju vina u nekoj državi interesantnoj kao vinsko tržište i kao emitivno turističko tržište – takvi su nastupi svako toliko doista nužni!, a sasvim drugo je dovesti novinare i ugledne vinske trgovce iz svijeta ovamo k nama, da osjete duh i dah pojedinog (vinorodnog) područja, da vide (vinogradske) pejsaže, vinske podrume, da upoznaju proizvođače, saznaju nešto o domaćim kultivarima i tradiciji u prehrani, da na licu mjesta kušaju naše vino ali i druge tipične specijalitete, da se uvjere i u turistički potencijal kraja. Impresije s takvih turneja uvijek su upečatljive, ostaju dugo u sjećanju, pravog materijala ima dovoljno za objavu ne samo jedanput nego i kroz više puta, u odnosu na ovakvo predstavljanje kod sebe doma povremeni organizirani nastupi naših proizvođača vina vani, ma koliko bili važni i neophodni i ma koliko su i dobro pripremljeni i ma koliko osvrti uzvanika na prezentirana vina bili pozitivni, teško su usporedivi, ipak ti naši povremeni istupi vani budu s određenom dozom sterilnosti. Znam dobro očemu govorim jer sam i sâm niz puta na poziv organizatora boravio u Italiji, Francuskoj, Austriji, Mađarskoj, Sloveniji, Njemačkoj na vinskim događanjima na kućnome pragu vina. Kad taj jednodnevni naš nastup negdje vani završi, posjetiteljima se ni približno dojmovi ne usijeku u pamet kao onda kad su osobno nazočni izravno na izvoru nastanka hedonističkog proizvoda kakav je vino, tako da,  uz silnu ponudu u svojoj zemlji uzoraka vina sa svih strana svijeta, oni teško na duži rok pamte baš naše etikete i poslovno razmišljaju o njima, međutim da bi se to ipak u nekoj iole jačoj mjeri dogodilo trebalo bi u svakoj pojedinoj poslovno zanimljivoj nam sredini u inozemstvu svako malo održavati naše nacionalne prezentacije.

                Moguće je da se sad s 14. međunarodnim festivalom Zagreb Vino.com koji je istinski Vinska Hrvatska na dlanu, stvari mijenjaju, naime dobru volju da u značajnoj mjeri pomogne dovođenju i ugošćenju grupe renomiranih inozemnih eno-gastro a time i turistčkih novinara pokazuje Ministarstvo turizma RH, prof. Dropuljić u razgovorima je izravno s Ivom Bašićem ispred Ministarstva, i rješenje je na vidiku… ♣

Decanter je 2019. nagradio

        SMOTRA LAUREATA NAŠE REGIJE NA BRDU KOD KRANJA – Na ulazu u zgradu šepurio se raskošni Rolls Royce, ali ovaj put riječ nije bila o političarima. Značajna revija dobitnika nagrada DWWA 2019 uglednog britanskog vinskog časopisa Decanter za ovu godinu za našu regiju održana je, u organizaciji ljubljanske Vinske šole Belvin koju vodi Robert Gorjak sa suprugom Sandrom, u elitnom ambijentu Kongresnog centra na Brdu kod Kranja.
Kao izlagači – 45 vinskih kuća, dobitnici priznanja različitih kategorija vrijednosti, od Preporuke do Platinaste medalje, iz Slovenije, Hrvatske, Srbije, Makedonije, Crne Gore, Austrije, Italije…. Renomirani nazivi i imena, ali i oni široj javnosti nešto manje poznati, barem zasad, u svakom slučaju svim laureatima  – čestitke!

Gašper Čarman, znan inače kao sommelier i kao vinski trgovac (eVino), u suradnji s nekim enolozima, uvelike s Darinkom Ribolicom iz Kleti Brda u Goriškim brdima, kreira nekoliko vina koja pušta na tržište pod svojom etiketom. Jedno od tih vina je i 18 mjeseci u francuskom hrastu dozrijevani Cabernet franc 2017 Selekcija, koji je osvojio Decanterovu platinastu medalju, navodno sa čak 97 od 100 mogućih bodova! Zanimljiva Gašperova kreacija je i vino ribljeg naziva Palamida 2017 od merlota (45 %), cabernet sauvignona (35 %) i cabernet franca, na DWWA s 90 bodova srebrno, a u maloprodaji u Sloveniji po 7,5 €! Dolje: Izvrstan suhi profinjeno aromatični i elegantni Aldebaran Riesling 2017 – zlato po Decanteru! – od kuće Vino Kupljen koju nakon smrti znanog mu oca Jožeta, jednog od pionira svojedobno uspješnog plasmana slovenskog vina u Hrvatskoj, vodi Samo Kupljen iz Ivanjkovaca na Jeruzalemu u Ormoško-ljutomerskim goricama. Samo Kupljen rođen je u horoskopskom znaku Bika, a Aldebaran je, čujem, najsvjetlija zvijezda u sazviježđu Bika

            Evo, po onome kako je objavljeno u katalogu izložbe, koje su od tih 45 vinarija osvajači platinaste i zlatne medalje: platina – Cabernet Franc 2017 Selekcija – Gašper Čarman; Les Rochelles 2917 – Domaine Louis Max, Burgundija Francuska (uvoznik u Sloveniju: eVino); Iglič Furmint 2016 – Alois Gross; Šipon Seven Numbers 2015 – Puklavec Family Wines; Leonardo 2013 – Marjan Simčič; Secca del capo 2018 – Colossi (uvoznik u Sloveniju: WeVinoVinoteka) ⦁ zlato – Gran Teran 2015 – Coronica; Rosé 2018 – Colnar; DP Brut Šipon 2015 – Dveri Pax; Gorca Furmint 2016 – Alois Gross; Aldebaran Riesling 2017 – Vino Kupljen; Plavac mali Vron Bod 2012 – Tonči Marjan (zlato na granici s platinom!!!); Rebula opoka Medana jama cru 2013 – Marjan Simčič; Tri Morave crveno rezerva 2016 – Temet (Jagodina Srbija); Red Cuvèe 2016 Domaine BarovoTikvesh Châteaux & Domains; Icon Campana Rubimus 2017 i Cuvée No 1 2017 – Vinarija Zvonko Bogdan.

Hvaranin Tonči Marjan sa svojim Plavcem Vron Bod 2012 na DWWA 2019 s 94 boda zlatan i na rubu platine, te platinasti (Leonardo 2013), zlatni (Rebula Opoka Medana jama cru 2013) i trostruki srebrni (Sauvignon blanc opoka Jordano cru 2014, Merlot opoka Trobno cru 2013 i Pinot noir opoka Breg cru 2015) Marjan Simčič iz Goriških brda U sredini i desno: Nakon što sam kušao, smatram da je vino Gran Teran 2015 od Morena Coronike svakako zavrijedilo ocjenovni razred više, dakle u ovome slučaju platinasto odličje!!!!

Michela Nassiz Decanter i Terra Madre Martinović

                Za stolom vinarije Terra Madre iz vinogorja Komarna degustirao sam u društvu big bossa Martinovića i Michele Nassiz kao odgovorne ispred Decantera na manifestaciji kod Kranja, vina Plavac mali Terra Madre 2016 koje je osvojilo srebrnu medalju, te Plavac mali Terra Madre 2011, koje mi je ostavilo znatno bolji utisak, ali tko zna iz kojih razloga to vino, kako mi je kazao Martinović – NIJE bilo poslano na ocjenjivanje!?…

            Na Brdu kod Kranja među Decanterovim laureatima našlo se i feričanačko Feravino. Feravino se predstavilo kao dobitnik, za 2019, triju srebrnih medalja i jedne brončane medalje – srebro su ove godine osvojila vina Graševina Dika 2018, Frankovka Miraz 2016 i Cuvée Miraz 2015 a broncu Rosé Dika 2018. Na kušanje su – za svaki slučaj! – donesene i Frankovka Ice Wine 2016 koja je srebro na Decanteru dobila u 2018, te Graševina Miraz 2017 koja je pak 2018 osvojila broncu.

Luka Vrga i Josip Pavičić – Feravino

            Luka Vrga, član Uprave poduzeća Osilovac kamo spada Feravino i voditelj vinarije Feravino, i Josip Pavičić iz izvoznog odjela kuće uvelike se koncentriraju na ono što je upravo najaktualnije i najvažnije: ubiranje ploda kao sirovine na preradu te sirovine za proizvode dostojne novih medalja, ne samo s Decanter World Wide Awarda nego i s drugih značajnih međunarodnih ocjenjivanja plemenite kapljice. U jeku berbe u srcu svojih vinograda Feravino je upomoć bilo pozvalo i berače sa strane, za njih je priređen poseban berbeni party i u znaku nagradnog natjecanja ekipa berača u efikasnosti u berbi u smislu brzine trganja i količine ali i KAKVOĆE ubranog grožđa. Velike nade polagane su u frankovku, koja slovi kao feričanačko crno zlato. Upravo Decanterove medalje primljene i za frankovku i ova prezentacija na Brdu kod Kranja posebno su dobrodošle za Feravino jer desetak dana nakon nastupa na Brdu kod Kranja u Sloveniji Feravino je bilo domaćin drugog međunarodnog Festivala frankovke, neposredno prije kojega je, da bude dobar uvod u manifestaciju, valjalo organizirati u Zagrebu i masterclass o frankovki, s desetak najbolje ocijenjenih uzoraka na još u srpnju održanome vrednovanju kapljice od spomenute sorte.

Sorta trnjak, zasigurno je golemi potencijal južnijih krajeva konkretno Hercegovine i, u Hrvatskoj, Imotske krajine, i vrijedilo bi, mislim, s obzirom na klimatske uvjete, razmisliti o njenoj sadnji npr. i u – Baranji!!! Ako je već nužno da u Baranji uz tradicijske domaće kultivare budu posađeni u tolikoj mjeri kultivari karakteristični za druga područja, zašto se ne bi smanjili internacionalci merlot i cabernet sauvignon koje danas već svi i svuda imaju, pa da se eventualno na račun tog smanjenja introducira neka sorta iz ovih naših krajeva (trnjak, vranac?), pretpostavljam da bi od francuza u Baranji vrijedilo zadržati cabernet franc…. Josip i Vlatko Nuić iz Crnopoda kod Ljubuškog već su u nekoliko navrata kroz vino dokazali da je trnjak i te kako vrijedan za vino a ne tek kao oprašivač za blatinu. Zamislite sad i ovu (heretičku???!!!) ideju: CRO Cuvée Baranja od 80 posto frankovke te sa po 10 posto trnjaka i vranca zasađenih na baranjskim top-pozicijama!!! A možda – vjerujem da bi vrijedilo pokusa! – baranjski ZOI SUHINT Cuvée od 70 posto frankovke te sa po 10 posto trnjaka, vranca i cabernet franca      

Nikoila Mladenović Matalj

Robert Gorjak i Sandra Bohinec Gorjak, Vinska škola Belvin

Začinak bukovski! Što li je to začinak bukovski? To je sorta, to je i vino. Došao sam na Brdo kod Kranja na kušanje kapljica koje su ove godine osvojile Decanterove medalje, i onda naletim na začinak bukovski, ali ne kao nagrađeni uzorak nego kao uzorak ponuđen maltene od – ispod stola. Na bijelome stolnjaku na stolu vinarije Matalj iz Negotina u Srbji šepurili su se na DWWa 2019 brončani suhi vrlo dobri bordožanin Kremen Kamen 2015 (cabernet sauvignon s 20 mjeseci barriquea i sa 14,5 vol %; mpc. 37 € butelja; smatram da je, iako je još mlađahna duha, na ocjenjivanju DWWA 2019 bio podcijenjen i da svakako zavrjeđuje visoko srebro pa i ono na granici sa Decanterovim zlatom, ako ne i zlato!), potom također brončani Kremen 2016 od cabernet sauvignona (85 %) i merlota, s 12 mjeseci barriquea i s 13,5 vol % (mpc 11 €), te brončani Chardonnay Terasa 2017, a nekako skriven od pogleda čubio je začinak (mpc: 14 €). Nikola Mladenović, vlasnik podruma Matalj, ponudio je začinak na eventualno traženje gosta odnosno po procjeni kome ima smisla ga dati na kušanje, jako mi je drago da je taj uradak kliznuo i niz moje grlo, vrlo lijepo, složeno, skladno i nenabildano fino pitko crno vino, odlično npr. i za tople ljetne dane, a rekao bih intuitivno da bi ga se moglo uz možda malo manji prinos po trsu pa moguće i uz još nešto kasniju berbu da se dobije na koncentraciji, jednog dana predstaviti i kao krepko snažno (ne nužno komercijalno nabildano!) vino i za uz izrazito zimska jela… Mladenović veli kako ima veće ambicije s tom sortom, no treba mu vremena da kultivar bolje upozna i kao sortu zasebno a i u kombinaciji sa svojim agroekološkim uvjetima…

Vinarija Matalj inače brine o 20 hektara vinograda na trima lokacijama u Negotinskoj krajini – Kremen, Terasa i Bukovo. Svaka od njih s obzirom na tlo i mikroklimu predstavlja posebnu cjelinu. Nakon određenog uspjeha s međunarodnim kultivarima (cabernet, merlot, gamay, chardonnay i sauvignon) red je, sada, malo jače se potruditi usklađujući u nijansama s lokalnim tlom i mikroklimom i neke lokalne sorte, Matalj zasad ima temjaniku crnu (za slatku kapljicu) i spomenuti začinak bukovski…

Jako dobar cabernet sauvignon iz 2016, srebro po Decanteru 2019, na kušanje je ponudio Željko Jungić iz Vinarije Jungić iz Čelinca kod Banja Luke

                Na kraju, nešto što se tiče manifestacije na Brdu kod Kranja: katalog! Katalog je vrlo, vrlo važna karika za uspješnu kompletnu realizaciju sajma odnosno festivala, smotre vina.  Njegova je zadaća da bude svojevrsna osobna karta i manifestacije i proizvođača i svakoga vina. Kvalitetna podloga tome da ljubitelj plemenite kapljice bude KVALITETAN potrošač-kupac je upravo to da bude dobro informiran i vinski upućen. Nerijetko će dobar katalog poslužiti i kao svojevrsni vinski vodič. Novinarima koji prate vinsku scenu katalog s bitnim osnovnim obavijestima o vinaru i vinima temelj je kvalitetnog napisa, izvještaja. Poruka organizatoru: ubuduće u katalogu dati ne samo naziv/ime proizvođača, njegovu adresu i e-mail te nazive vina s navodom osvojenog odličja, nego, za praktičnu uporabu, više podataka o proizvođaču i vinima, primjerice iz kojega vinogorja je proizvođač i iz kojega je/kojih su vinogorja vina tog proizvođača, od koje je sorte vino odnosno od kojih su sorata vina označena ne nazivom sorte nego fantazijskim nazivom, pa o dužini maceracije, načinu (inoks, drvo, barrique, velika bačva…) i dužini dozrijevanja, sadržaju alkohola, neprovrelog sladora, ukupne kiselosti, koristan podatak je i maloprodajna cijena u vinoteci u zemlji iz koje vino dolazi… To zacijelo ne bi iziskivalo – pogotovu koriste li se uobičajene kratice i s obzirom na korištenje brojaka i odgovarajućih znakova, bitno više tiskanog teksta i bitno više papira da bi izazvalo jače poskupljenje izrade kataloga  ♣

Američko tržište

          NEISKORIŠTENI POTENCIJAL – Gospodarsko izaslanstvo od više od 20 naših tvrtki u organizaciji Hrvatske gospodarske posjetilo je Cleveland. Predviđeno je bilo da hrvatski poduzetnici za posjeta SAD sudjeluju na poslovnom forumu i u B2B razgovorima, da obiđu nekoliko američkih tvrtki te da nazoče konferenciji Udruženja hrvatsko-američkih stručnjaka (The Association of Croatian American Professionals – ACAP).

            Cilj izaslanstva je bolje povezivanje naših poduzetnika s američkim malim i srednjim poduzetnicima te s hrvatskom poslovnom dijasporom u SAD. Naglasak je stavljen na suradnju u zdravstvenom turizmu, farmaceutici, medicinskoj opremi i rješenjima za pametne gradove.

Naši na poslovnom forumu u Clevelandu u SAD

            – Robna razmjena s SAD nam je prošle godine iznosila oko 620 milijuna dolara, što nikako nije zadovoljavajuća brojka. Dobra stvar je da od tih 620 milijuna više od 400 milijuna otpada na hrvatski izvoz u SAD. Američko tržište prepoznalo je kvalitetu naših farmaceutskih proizvoda i oružja, ali mi imamo puno više za ponuditi, naročito u zdravstvenom turizmu – istaknuo je potpredsjednik HGK za međunarodne poslove i EU Ivan Barbarić na otvaranju poslovnog foruma Sjeveroistočnog Ohia i Hrvatske te dodao da su najveće kočnice bržem razvoju gospodarskih odnosa dviju zemalja vizni režim i dvostruko oporezivanje. Upravo zato je ACAP osnovao radne skupine fokusirane na rješavanje problema dvostrukog oporezivanja, te na unaprjeđenje suradnje u zdravstvenom turizmu.

            U sklopu izaslanstva je i tvrtka Alpha Aplikacije, čiji direktor Marko Kukec ističe da se hrvatski IT sektor mora što više okrenuti izvozu.

            – Naša velika prednost je u tome da imamo znanje i kvalitetu te, naravno, niže cijene nego tvrtke u SAD, Australiji, Kanadi ili EU. Upravo zato se tvrtke poput Alpha Aplikacija moraju snažno orijentirati na traženje klijenata i partnera na inozemnom tržištu. Naravno, ne smije se zanemariti ni domaće tržište jer se stanje kod nas mijenja na bolje, ali smatram da prioritet svake tvrtke mora biti izvoz na svjetsko tržište – izjavio je Kukec, uz napomenu da je Alpha aplikacije, mada je dvostruko oporezivanje uteg u poslovanju, cijenom još uvijek prihvatljivija od američke konkurencije.

            Ognjen Bagatin iz Poliklinike Bagatin osvrnuo se na potencijale zdravstvenog turizma i rekao da vodeće domaće institucije u toj branši dijele zajedničku viziju o etabliranju Hrvatske kao top-destinacije za zdravstveni turizam.

            – Gledamo na zdravstveni turizam kao na sektor koji može i mora postati jedan od glavnih generatora investicija i rasta u Hrvatskoj te kao idealno rješenje za problem sezonalnosti hrvatskog turizma. Trenutno smo regionalno prepoznati po kvaliteti dentalnih usluga, ali nastavljamo ka cilju pozicioniranja Hrvatske kao odlične destinacije i za mnoge druge grane zdravstva jer pružamo vrhunsku uslugu na razini najboljih svjetskih zdravstvenih odredišta – poručio je Bagatin..

            Vlasnica FizioVita centara, Anita Mišković, također smatra da Hrvatska ima ogroman potencijal za razvoj zdravstvenog turizma.

            – Što se tiče djelatnosti fizikalne terapije, rehabilitacije i medical spa u smislu unaprijeđenja života, a pri tome mislim ne samo na wellness, još uvijek nismo dovoljno prepoznati i vrlo sporo se razvijamo. Kao tvrtka trenutno nemamo gostiju iz SAD-a, a cilj nam je pronaći partnera s kojim bismo osmislili programe za američke gosta – kazala je Mišković.

            Članovi delegacije imali su priliku posjetiti tvrtke US Endoscopy, Volk i CRT, kao i kliniku Cleveland na čijem čelu je naš poznati kardiokirurg Tomislav Mihaljević. ACAP-ova konferencija će u dva dana trajanja pokriti brojne aktualne teme i raditi na povezivanju naših poduzetnika s američkom dijasporom koje se pokazala zainteresiranom za investicije u Hrvatsku.

            Tržište SAD veliko je i značajno za i nešto što mu još možemo ponuditi, a to su osebujni proizvodi iz segmenta enogastronomije. Iz svojh vinskih lutanja svijetom i susreta s brojnim inozemnih proizvođačima vina znam da je svakome od njih s kojime sam se susreo bilo iznimno stalo izvoziti vino ponajviše u SAD, a na moje pitanje zašto baš prioritetno u SAD obrazloženje je bilo jednostavno i kratko, ali i te kako uvjerljivo: u SAD je moguće lakše nego drugdje plasirati i visokokvalitetno vino koje je i skupo, k tome Amerikanci su promptni u plaćanju! Valjda se u međuvremenu stvari nisu promijenile na loše…

            Neke hrvatske vinske kuće uspijevaju izvesti vino u SAD, određenu zaslugu za skretanje pažnje na vinsku Hrvatsku svakako ima naš valjda svjetski najpoznatiji Amerikanac Miljenko Mike Grgić, kako po tome što je svojedobno vrlo uspješno radio za američku vinsku legendu Roberta Mondavija, tako i po tome što je vino chardonnay, kojega je upravo on kreirao u SAD, u glasovitom povijesnom pariškom dvoboju Burgundije u bijeloj kapljici i Bordeauxa u crnoj protiv Kalifornije bijele i crne kapljice, u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća bilo pobjednik. Ali korisno za promidžbu Hrvatske u SAD bilo je i te kako i to što se Grgić jako zalagao u tome da se znanstveno dokaže da je globalno čuveni američki zinfandel zapravo porijeklom iz naših krajeva, ovdje znan kao tribidrag odnosno crljenak kaštelanski. Zasigurno su zasluge za određeni izvoz hrvatske kapljice u SAD vezane i uz povremene prezentacije hrvatskih vina i vinara u organizaciji HGK na sjevernoameričkom kontinentu, gdje su hrvatske etikete stekle simpatizere i među pripadnicima medija javnog informiranja i vinskim piscima aktivnima na društvenim mrežama, jedan od utjecajnijih od tih svakako je Cliff Rames, koji je u više navrata posjećivao Hrvatsku. Nesumnjivo je da se zasluge za dio izvezenih hrvatskih vina u SAD mogu pripisati i nekim mogli bismo reći novijepečenim Amerikancima koji su inače rodom iz ovih naših krajeva na Balkanu, primjerice Samu Ramiću pa i Mili Rupčiću, glumcu i pjevaču koji se otkako živi u SAD uvelike okrenuo i prema vinskoj sceni i nakon godina rada u trgovini vinima postao vinskim edukatorom! Tu je i Slovenac Marko Podkubovšek koji je nekad davno radio u dubrovačkoj putničkoj agenciji Atlas gdje se od početne stepenice uspeo do gotovo samoga upravljačkog vrha, da bi onda pošao u SAD i više godina tamo bio kao šef predstavništva Atlasa, tamo je, s vremenom, kao veliki ljubitelj vina i sa sve jačom željom da američko tržište upozna s vinima s prostora bivše Jugoslavije, utemeljio uvozničku tvrtku, hrvatska zvijezda njegova uvoza u SAD je vino Dingač Pelješanina Nike Bure.

____________________________________

Amerika sve više voli gorkasto! – Nekad je Amerika trošila samo mekana zaobljena vina, sladunjava do slatkasta, s malo a čak i s dosta ostatka neprovrelog sladora. Po onome što je nedavno objavio Shanken News Daily, ukusi se mijenjaju, i čini se da šira porošačka masa u SAD postaje zrelijia u procjeni kakvoće vina, ali i drugih pića, inače u Americi namjerno serviranih u slađoj varijanti da bi se privukla upravo ta ista šira i za slatkim povodljiva publika… Amerikance bi još trebalo podrobno testirati na preferencije prema barikiranom vinu u smislu toga što barrique mnogim vinima prekrije osnovnu aromatiku i što aromama vanilije i bijele čokolade daje slast i kad vina nemaju količine neprovrelog sladora kojima prelaze iz kategorije suhog u polusuho, pa u poluslatko i u slatko. Rezultati jedne nedavno provedene ankete kažu da je sada sve veći broj Amerikanaca manje sklon sladunjavim eno-uradcima a sve više onim suhima te, štaviše, gorkastima. Više nego ikad prije Amerikanci vole gorkastu espresso kavu, vole intenzivan okus gorke čokolade, priklanjaju se sve više i gorkastoj IPA pivi. U porastu je i potražnja za gorkastim jakim pićima, poglavito za fernet brancom, Gorkasta pića postala u većoj mjeri obvezna u koktelima…

_____________________________________

Niko Bura gotovo sve što proizvede izveze u SAD

                U više navrata i to od inače vrlo cijenjenih vinara u Italiji – jedan od njih je npr. Bibi Graetz iz Toscane – čuo sam da je u SAD vrlo teško pronaći uvoznika kao zaista dobrog partnera… osim ako je riječ o toskanskoj vinariji s dugačkom povijesti u produkciji Bahova nektara i s dugogodišnjom visokom reputacijom kao proizvođača.

                Evo, ovdje, zasigurno za hrvatske ponuđače plemenite kapljice korisnih informacija o tome što danas u kontekstu vina za koje očekuju da će ga uspjeti dobro plasirati najviše traže američki uvoznici, kao posrednici između inozemnih vinara i tržišta u SAD. Stavovi proizlaze iz izjava anketiranih predstavnika nekoliko vodećih uvozničkih i distribucijskih kuća na nacionalnoj razini, naime u SAD ima i dosta manjih, regijskih uvoznika koncentriranih u uvozu na ponudu određenog vinorodnog područja u nekoj zemlji i usreditočenih na plasman tih vina u pojedinim zemljopisno manjim sredinama u SAD. U te vodeće kuće spadaju npr.  Taub Family Selections, Wilson Daniels, Folio Fine Wine Partners (koju je osnovao Michael Mondavi), Vineyard Brands, Michael Skurnik Wines & Spirits. Wilson Daniels, Taub, Portfolio i Vineyard Brands inzistiraju na tome da s proizvodima budu prisutne 100 posto na tržištu SAD, one svaka žele za proizvode imati ekskluzivu za svih 50 američkih država, makar  treba reći da postoje iznimke, jedna iznimka je glasoviti bordoški Château Petrus, kojega uvoze i distribuiraju sve te četiri navedene tvrtke.

                Predosnove za sklapanje poslovnog odnosa su zainteresiranost proizvođača-ponuđača za povezvanjem s uvoznikom koja se može pokazati bilo izravnim kontaktiranjem uvoznika na njegovu adresu, bilo susretom s predstavnicima uvozničkih kuća na nekom od najznačajnijih međunarodnih vinskih sajmova. Američki trgovci vinom rado kažu kako u sklapanju poslova uvijek nastoje u kontaktiranju održati ravnotežu između ponuđača za kojega su svaki od njih posebno zainteresirani, i brojnih ponuđača koji pokazuju inicijativu da se obrati njima i koji im se i obraćaju maltene svakog tjedna. Do prije koju godinu dva najvažnija sajma za obvezno sudjelovanje i za posjet vinskih trgovaca bili su bordoški Vinexpo i diseldorfski ProWein, a u posljednjim godinama glavna zvijezda je ProWein. Sajmovi poput ProWeina osobito su zanimljivi američkim uvoznicima kad za svoj portfolio traže nekog istaknutog vinara iz nekog partikularnog vinorodnog područja iz kojega inače u ponudi još nemaju vino.

                Američki uvoznici traže kakvoću i vino po razumnoj cijeni, što je logično, ali ovdje je, s obzirom da već imaju puno butelja na zalihi, važno napomenuti i da žele da to vino bude drukčije, iz neke druge apelacije dakle nešto što još nemaju u ponudi odnosno nešto čime bi proširili specifičnu ponudu. Najčešće se drže toga da po jednoj apelaciji ne drže više etiketa, ali zato vole da apelacija koju imaju ili je se žele domoći bude zvučna. Mnogi proizvođači ponuđači koji još nemaju uvoznika u SAD, razumljivo, gravitiraju onim uvoznicima za koje, možda baš i od svojih susjeda, saznaju da već uvoze vina slična po stilu njihovima pa ih to na neki način ohrabruje, ali u najvećem broju slučajeva kontaktiranje tih uvoznika greška je jer ti uvoznici u principu, logično, ne vide neku korist od toga da se prihvate plasmana još jednog sličnog vina i da time na tržištu zapravo sami sebi rade stanovitu konkurenciju. U mogućoj poslovnoj suradnji američki uvoznici i distributeri prednost daju proizvođaču-ponuđaču za kojega vjeruju da je dovoljno pouzdan da s njime mogu sklopiti dugoročan poslovni odnos, a to znači da se radije upuštaju u poslovnu vezu s proizvođačem koji glede kvalitete, stila i osebujnosti vina ima podjednake stavove kao i oni. Preferira se u poslovnu vezu ući s vinskom kućom u obiteljskom vlasništvu i u kojoj obitelj određuje stil vina i nadgleda proizvodnju, vjerovanje je da je pouzdanije ići u dugoročni poslovni odnos sa stabilnom obiteljskom vinskom kućom. Kooperative nisu popularne, naime predstavnici vodećih američkih uvozničkih kuća objasnili su da u vinima s kojima dilaju traže iskrenost i autentičnost a ta je svojstva, po njihovu mišljenju, lakše pronaći u kapljici ozbiljne obiteljske vinarija. Naravno, ima i još nešto: u donošenju odluke uvoznika s kojom će stranom vinskom kućom surađivati bitno pomaže ako vinarija ima dugu svijetlu vinsku povijest i na temelju toga kakvu zgodnu priču o sebi a s kojom je moguće lijepo začiniti marketinški istup. Plus je i to ako vino – bilo da je već prije bilo prisutno na američkom tržištu bilo od toga što su se o njemu u američkim eno-gastro časopisima raspisali domaći novinari – ima u SAD neke dobre epitete. Rado se podržavaju proizvođači-ponuđači koji dobro govore engleski, koji imaju neku svoju karizmu, i koji su spremni s vremena na vrijeme doći u SAD radi prezentacije, te koji su sporazumni i na druge načine sudjelovati u stanovitoj mjeri u marketinškoj aktivnosti. Američki uvoznici gledaju još na nešto – kamo da s obzirom na kakvoću i osebujnost vina, na reputaciju vinarije i na zanimljivost o vinariji koja se koristi u promidžbene svrhe unutar vlastitog portfolija pozicioniraju vino s obzirom na maloprodajnu cijenu što će ga pratiti na tržištu i što bi je kupac bio voljan platiti.

                Dakako da se pri odluci o uvozu i sklapanju poslovne suradnje vodi briga i o količini što je neki proizvođač može staviti uvozniku na raspolaganje. Nije rečeno da to mora obvezno uvijek biti velika kvantiteta, preciznije je dakle govoriti o tzv. kritičnoj masi koja se nudi od neke etikete, naime kod nekih posebnih, ekskluzivnih vina proizvedenih u maloj količini prihvatljive su, s obzirom na ekskluzivnost proizvoda i znatno manji broj proizvedenih butelja nego što bi a tražilo kod nekog vrlo dobrog regularnog proizvoda. Uvoznik se u svakome slučaju zanima za to koliko je proizvođač čije vino dobro prodaje i do kojega mu je stalo u slučaju da u startu ne postoje neke osobite količine od toga vina voljan širiti se s vinogradima i produkcijom te kapljice,

            I, za kraj, još ova bitna stavka: koje će biti novčane i druge (primjerice očekuje se osobna nazočnost ne tek na jednoj nego na više prezentacija vina po većim gradovima SAD u organzaciji uvoznika) obveze proizvođača vina da sudjeluje u ukupnom marketingu vina na američkom tržištu. Vodeće američke uvozničke i distribucijske kuće kažu da oko 80 posto vinarija čija vina one uvoze/distribuiraju financijski sudjeluje u troškovima marketinga, prema prijedlogu uvoznika i prema potpisanom sporazumu o marketinškm planu između uvoznika i proizvođača/ponuđača. Sudjelovanje u marketingu prihvaća se ne samo podmirenjem određenih novčanih svota nego i/ili stavljanjem uvozniku na raspolaganje besplatno određenog broja boca neke etikete namijenjenih zakušanje vinskim novinarima, blogerima koji u svojim medijima objavjuju recenzije o vinima, te biranim sommelierima, kao i određenog broja butelja predstavnicima uvoznika koji vina daju na degustaciju klijentima u promotivnim aktivnostima. ♣

Dani berbe

          PARTY u TRSJU te RADIONICA i FESTIVAL FRANKOVKE – Intenzivan kalendarski početak jeseni u Feričancima: trganje – kao stanje redovno u tome dijelu godine, pa party u trsju kao nadgradnja, i masterclass i festival posvećeni frankovki – kao veliki marketinški finale. Feričanački podrum Feravino osobito se diči s frankovkom i želi, čuo sam, ozbiljno skrenuti pažnju javnosti da je Slavonija ne samo graševina, kako bi se iz raznih dosadašnjih kampanja moglo zaključiti, nego da je ona i frankovka!

Feričanci, Feravino, jematva 2019: najljepše beračice

                U srcu vinograda Feravina poseban berbeni party bio je u znaku nagradnog natjecanja ekipa berača (domaćini, novinari, te distributeri vina) u efikasnosti u berbi u smislu brzine trganja i količine ali i kakvoće ubranog grožđa. S obzirom na broj beračica trebalo je svakako službeno proglasiti Ljepoticu berbe 2019.

                Velike nade polagane su u frankovku, makar se istovremeno i strepilo kako će s obzirom na hirovite meteorološke okolnosti stvar u vinogradu završiti. Sâm kraj rujna u Feričancima je bio u znaku drugog Festivala frankovke. Uz Miss berbe, upravo zbog nastojanja Feravina da jače afirmira feričanačku (slavonsku!) frankovku vrijedilo je – vidi se to lijepo na fotografiji mlade dame uhvaćene u druženju s frankovkom – bilo odmah proglasiti Miss frankovke 2019 odnosno Ambasadoricu feričanačke frankovke, bilo pak najaviti proglašenje Miss za dane Festivala frankovke!

Ambasadorica feričanačke (slavonske) frankovke!

                Feravino, koje inače ima 170 hektara vinograda, brigu o frankovki vodi na oko 40 hektara. Godišnje proizvede oko 150.000 litara frankovke, u nekoliko verzija – kao sasvim mladu (primeur), kao jednogodišnju do dvogodišnju srednjeg tijela i za svakodnevnu potrošnju pod markom Dika, te, kao špicu Miraz, duže (barem oko 2,5 do tri godine) dozrijevanu u bačvicama.

__________________________________

Kapljica Karla Velikoga Frankovka, SINONIMIMA Frankovka modra, Modra frankinja, Plavi frankovac, Blaufränkisch, Limberger, Lemberger, Franconia, Kekfrankos, Borgonja, jedna je od najkvalitetnijih crnih sorti kontinentalnih vinogorja. Poznata je kao Vino Karla Velikoga!

Frankovka crna          Crtež: Greta Turković

 Domovina sorte je nepoznata. Kad govorimo o njenu PORIJEKLU valja reći da bi neki danas stavili ruku u vatru da je ona iz Austrije, gdje je i ima mnogo – prostire se na gotovo 3340 ha, a od toga je čak gotovo 94 posto u predjelu Gradišća (Burgenlanda). Iz Austrije, upravo Burgenanda, ali i iz Württemberga kod Stuttgarta u Njemačkoj (ukupno je u Njemačkoj ima 1729 ha) zasad frankovka stiže kao vino s najupečatljivijim kvalitativnim i karakternim izričajem. S obzirom na naziv, neki, međutim, misle da je kultivar iz njemačke pokrajine Franken (Franačka), ali u to je teško povjerovati s obzirom na to da sorta traži ipak drukčiju klimu od one u spomenutoj regiji. U Njemačkoj se frankovka uzgaja praktički jedino u Württembergu, i to pod nazivom Blauer Limberger, Lemberger, a u Frankenu je (gotovo) nema.

Postoje mišljenja da je sorta nastala na teritoriju današnje Slovenije, ali i mišljenja da se rodila u Mađarskoj. Leksikon Wine Grapes of the World autora Jancis Robincon, Joséa Vouillamoza i Julije Harding spominje tu čak i – Dalmaciju! Na temelju podataka koje su rečenom autorskom triju za potrebe Leksikona svjetskim vinskim kultivarima dostavili regijski stručnjaci objavljeno je da se mjesto rođenja frankovke kao sorte nalazi negdje u pojasu od Dalmacije do Austrije i Mađarske

Pretpostavka je da je sorta križanac između jedne slabije njemačke i jedne francuske sorte. Utvrđeno je da ima stanovitu rodbinsku vezu s gouais blancom ili Heunisch weisserom, belinom. Inače, izraz Blaufränkisch dolazi od običaja iz vremena prije srednjega vijeka da se sorte dijele na one kvalitetnije što su iz zemlje Franaka (Franačka), i te su u nazivu nosile i izraz fränkisch, i na one iz drugih područja i manje kvalitetne, nazivane heunisch. Karlu Velikom, kojega pamtimo i kao reformatora i u vinogradarstvu, te koji je naredio čišćenje vinogorja od nekvalitetnih sorti, vino od frankovke se jako dopalo, jer da daje kapljicu francuske kakvoće, i sorta se očuvala uvelike zahvaljujući njemu. Danas je frankovka u većoj mjeri rasprostranjena, osim u Austriji i u južnome dijelu Njemačke, i u Hrvatskoj (Slavonija), Mađarskoj (mađarski dio Gradišća, Panonski jug/Villany), Sloveniji (Metlika, područje Posavja uz Krku), a nešto je ima i u Švicarskoj, sjevernoj Italiji (oko Bergama), pa i u Francuskoj.

Frankovka kao sorta nije osobito zahtjevna u vinogradu, vrlo je rodna, s grozdovima težine od čak i 250 grama. Za postizanje premium vina nužno je vinogradi posaditi na prikladnoj poziciji, te gotovo drastično smanjivati rod

Spomenuti treba i to da je frankovka – inače roditelj kultivara gamay crni – kao partner sudjelovala u stvaranju brojnih križanaca, kao što su npr. zweigelt (frankovka i lovrijenac), blauburger (frankovka i portugizac), zatim acolon, cabernet cubin, cabernet mitos, Heroldrebe, magyarfrancos, rubintos i reberger.

______________________________________

Razotkrivena borgonja! – Dugo je inkognito živjela u Istri, poistovjećivana je s francuskom sortom gamay, otud i naziv Borgonja, ali onda je razotkrivena:

Borgonja je isto što i Frankovka!

 Svojedobno je znani opatijski ugostitelj Joso Tariba u nastojanju da istakne sklad između jela od namirnica iz našeg morskog priobalja, tj. ribe i plodova mora, i bijelih vina iz Slavonije, posebice Kutjeva, smislio izreku Jadransko more ljubi Panonsko more, a ovim najnovijim otkrićem o borgonji, potvrđenim i od strane stručnjaka prof. dr. Edija Maletića, još se produbljuju veze između i Slavonije i Istre.

______________________________________

 Najprikladniji za frankovku su južni, topli i od vjetra zaštićeni položaji, u pojasu umjerene a i sjevernije klime. Nije osobito izbirljiva na tlo, ali valja ipak reći da vrlo voli duboka i plodna tla. Podnosi i vapnenačko tlo, ali tu ne pruža velike rezultate. ROD je uglavnom redovit, a prinos joj je jako dobar, grozd dosta velik, pa i do 250 grama, može dati i do oko 70 hl prilično kvalitetnog mošta po hektaru.

Što se tiče SVOJSTAVA, ona omogućuje proizvodnju jako dobrog do izvrsnog vina no izvrsnog tek ako je njeno trsje na prikladnoj vinogradskoj poziciji i na prikladnome tlu uz mali prinos te ako grožđe besprijekorno dozori. U Hrvatskoj se sjajno pokazuje u Feričanačkom vinogorju.

Frankovka

Vino je kompaktne vrlo tamne rubinaste boje s dosta dugotrajnim ljubičastim odsjajem. Miris je svjež, voćni, podsjeća pomalo na malinu, pa i na dud, od aroma znaju se javiti i badem, i kopriva, a, naravno, ako se vino stavi na dozrijevanje u barrique, začinski segment – valja znati izabrati dobro napravljenu bačv(ic)u i prikladno paljenje, kako ne bi iskakali vanilija i zadimljenost – jače dolazi do izražaja. Okusom vino od trsja a malim prinosom bude puno, s vrlo dobrom kiselošću, te blago oporo. Vinificira li se prikladno, uz dovoljno dugu maceraciju, frankovka je pogodna za odležavanje, a optimum obično postiže nakon tri do četiri godine.

SERVIS i JELO – Frankovku poslužite na 16 stupnjeva mladu, a stariju nešto topliju, na 18 stupnjeva, te i iz veće čaše, ovakve kao na crtežu. Mlađu uz paštete, topla predjela s tijestom, kuhani jezik, srce, pečenu jetru, puževe, gljive, janjetinu s ražnja, a odležanu i kompleksniju uz npr. pečenje od svinjetine, teletinu i janjetinu ispod peke, pernatu divljač, polutvrde ne suviše aromatične sireve. Lijevo: prikladna čaša za ozbiljnu, odležanu frankovku (Željko Suhadolnik © srpnja 2012) ■

____________________________________

Masterclass o frankovki: Matjaž Lemut te, dolje, predstavnici Feravina – Luka Vrga, direktor , Jenny Šimić iz marketinga, te enolozi koji su od 2010 na ovamo radili na frankovki bilo u Feravinu bilo u Belju – Antonija Čeme, Lemut, Marijan Knežević (Marko Čolić)

            O frankovki je na masterclassu opširno govorio enolog i iskusni proizvođač vina Matjaž Lemut Tilija iz Vipavske doline, inače već godinama eno-savjetnik u Feravinu. Iznio je podatak o stupnju njene raširenosti u pojedinim zemljama, pa je tako spomenuo da je u Slovačkoj uzgajaju na oko 1378 ha, u Češkoj na oko 1160 ha, u Čileu je navodno ima čak na 290 hektara, u Sloveniji je pak na 680 ha, za Hrvatsku je izašao s brojkom od 558 ha no po Arcodu – podatak koji sam prije nekoliko mjeseci dobio od naše Agencije za plaćanje u poljoprivredi – površina je ovdje u nas ipak nešto manja – 475 ha. Lemut za frankovku kaže da su višegodišnja mjerenja pokazala da u berbi nakupi sladora svakako od 20 do 24 g/l, da joj se kiseline kreću oko 7 g/lit, da je bogata fenolima, antocijanima, što je moguće vidjeti iz njene tamne boje. Sorta je prikladna za proizvodnju većeg broja tipova vina, od mirnog i pjenušavog roséa, preko sasvim mladog crnog vina (nouveau, primeur, novello, mladuh…), zatim jednogodišnjeg do dvogodišnjeg vina srednjega tijela pa do velikog dugo u bačvi(ci) dozrijevanog vina. Primarne arome joj počivaju, veli Lemut, na terpenima, koji su vrlo osjetljivi na oksidaciju pa enolog treba biti oprezan da se u vinu ne razviju neke strane arome.

Najbolje ocijenjene frankovke na vrednovanju vezanom uz Festival frankovke 2019 u Feričancima

Nakon predavanja kušalo se 11 vina od sorte frankovka, na nedavnom vrednovanju u vezi s Drugim festivalom frankovke uzorci najbolje ocijenjeni u svojim kategorijama (rosé mirno 2018, crnjaci berbe 2018, zatim crna vina stara dvije do tri godine i crna vina starija od tri godine, pa slatki bijeli predikat), konkretno riječ je o etiketama:

                Rosé 2018 – Miklaužić i Rosé 2018 – Feravino, pa Modra Frankinja 2018 – Mramor (Slovenija), Kekfrankos 2018 – Gere Tamas & Zsolt (Mađarska), Dika 2018 – Feravino, potom Miraz 2017 – Feravino, Kekfrankos 2016 – Wylyan (Villany Mađarska), te Modra Frankinja 2015 – Kozinc (Slovenija), Frankovka 2012 – Belje i Miraz 2012 – Feravino, predikat je bio Frankovka ledeno vino 2016 od Feravina.  Pobjednik na ocjenjivanju bilo je vino Frankovka Miraz 2017 – Feravino.   ♣

Vinski utorak/Winy Tuesday

        UČITI i UŽIVATI: TALIJANSKI i VINO – Različiti su putevi vina: jedan teče konobom odnosno podrumom, drugi gostionicom, treći vinskim barom, četvrti vinskim sajmom, peti žilama i mozgom, šesti vinskom radionicom u informativnom, edukacijskom i komercijalnom smjeru, sedmi vinotekom i boljim restoranom… Rekao bih da je ovaj šesti način posebno dobar jer uz užitak u kapljici omogućuje i stjecanje ponešto znanja s više područja, a šire znanje uvijek je dobrodošlo, k tome ono znanje baš vezano uz vino pomaže promociji ne samo tog vina ili stila vina nego i promociji čitavog vinskoga teritorija odakle je vino, a to je bitno za razvoj turizma (gospodarski napredak!) na tome teritoriju.

Marija Vukelić s buteljama koje je pripremila za radionicu L’italiano ed il vino

                Zagrebačka profesorica stranih jezika, baš i talijanskoga!, Marija Vukelić –  koja se još od prije mnogo vremena a nakon što je bila uključena u udrugu Žene u vinu odnosno Women on Wine ili WoW bavi plemenitom kapljicom na način da joj pristupa ne tek kao ukusnom otkako je svijeta i vremena popularnom napitku nego kompleksno kao mediju uz koji je moguće mnogo toga upoznati te spoznati pa, s obzirom na neraskidivu vezu enogastronomije, geografije i turizma, i gospodarski valorizirati pojedini kraj – s vremena na vrijeme s vinom kao protagonistom-magnetom organizira zanimljive radionice i druženja uz čašu na hedonističko-intelektualnom nivou. Najnovija i s početkom rujna pod nazivom Vinski utorak/Winy Tuesday startala serija vinskih radionica profesorice Vukelić krenula je s prvim danima rujna u novootvorenom bistrou fine hrane i biranog vina Fino & Vino na zagrebačkom Kaptolu, a odvijala se na temu L’italiano ed il vino = Talijanski i vino. Druženje uz čašu oplemenjeno je spojem talijanskog jezika i Bakhova nektara proizvedenog u Italiji. Prof. Vukelić u priču je umiješala i velikana Renesanse Dantea Alighierija!

                Uz desetak talijanskih vina iz više područja apeninske Čizme moglo se upoznati više talijanskih riječi bitnih za opću komunikaciju te izraza vezanih uz enogastronomiju, zatim saznati pojedinosti o nastanku tih vina naime u svakom talijanskom vinogorju postoje – za razliku od situacije u nas! – pravilnici vezani uz produkciju vina (sorta odnosno sorte, berba, vinifikacija, način i dužina dozrijevanja, najraniji mogući izlazak vina na tržište…) zamišljenih da uvjerljivo predstavljaju svako svoj kraj.

                Prezentirana su sljedeća vina: CASA COSTE PIANE Valdobbiadene  Prosecco DOCG Veneto proizvedeno, rado se kaže, od sorte glera, iz Lombardije je došao BERSI SERLINI Franciacorta brut Satèn, 100%  blanc de blancs (chardonnay), objašnjeno je što je Franciacorta i što je to Satèn.

Voditelj bistroa Fino & Vino, sommelier Krešimir Šesnić

                Iz Veneta su slijedila dva bijela vina iz područja Soave: ROCCA SVEVA Soave Classico DOC 2018 i COFFELE Alzari Bianco IGT 2016, tu se moglo saznati što se krije iza oznaka Soave Classico DOC i Bianco IGT i osjetiti koje bolje paše uz izvrstan rižoto s račićima kuhinje Fino & vino. S vulkanskoga tla, crnjak izrazite punoće i odlične pitkosti bilo je vino MAELI:  D+  (di più) Colli Euganei DOC Rosso 2013 (merlot – cabernet sauvigon – carménère).

                Drugo crveno vino opet uzorak iz Veneta, riječ je o Valpolicelli ripasso 2013 DOC Superiore COLLINA deL SOLE  toplo, puno vino jakoga tijela,  posluženo uz originalnu talijansku salamu tipa Milano.

                Dva najvažnija predstavnika regije Pijemont, a od sorte nebbiolo, bila su CERETTO Barbaresco  DOCG  2012 (14,5 vol%) i FRANCESCO RINALDI & FIGLI Barolo DOCG Brunate (14 vol%). Barbaresco taman u svojim dobrim godinama, a Barolo još mlađahan, jer, kako kažu Talijani – najbolji je između svoje desete i dvadesete  godine života, a ovaj je navršio tek osam.

                Za kraj degustacije – povratak u Veneto s vinom CANTINE UGOLINI Valle Lena  Recioto della Valpolicella DOC 2015 (13,5 vol %). Vino Recioto della Valpolicella Talijani preporučuju uz čokoladne i tradicionalne deserte sa sušenim voćem i čokololadom. Uz ovaj Recioto poslužen je čokoladni desert profiterol, svi nazočni bili su oduševljeni tom kombinacijom  za finale ove talijanske večeri.

 Pojmovi: Glera! – Glera je bijela vinska sorta za koju se danas najčešće kaže da se rabi za proizvodnju pjenušaca Prosecco di Valdobbiadene i Prosecco di Conegliano. Po najnovijim istraživanjima koja se spominju u velikom i prije nekoliko godina izdanom Svjetskom atlasu vinskih kultivara što su ga priredili Jancis Robinson, José Vouillamoz i Julia Harding, kičma pjenušca prosecca je kultivar prosecco tondo (s okruglim bobicama, danas zvan samo prosecco; postoje još i prosecco lungo s ovalnim bobicama, te prosecco nostrano, napominje se da se ti kultivari već odavna uzgajaju u području Trevisa a da im naziv prosecco dolazi od zaseoka Prossecco ili po slovenski: Prosek kod Trsta). A prosecco (tondo) je zapravo isto što i – teran bijeli iz Istre, ostali sinonimi prosecca kao glavnog naziva za sirovinu za talijanski pjenušac prosecco su briška glera, glera di Trieste, serpinia, serpina i serpino (Colli Euganei), števerjan (Slovenija). Stručnjaci za ampelografiju navode da se kao glavni junak svjetski silno popularnog lepršavog sladunjavog pjenušca sa zaštićenim nazivom prosecco iz Veneta u sortnom smislu službeno sada ističe ipak izraz glera, a ne prosecco, stoga da ne bi više dolazilo do prijepora oko naziva prosecco, prosek i prošek.

Prosecco se inače proizvodi metodom charmat, a to je drugo vrenje ne u butelji nego u velikim inokx-cisternama. Proces prozivodnje je dosta kratak (nekoliko mjeseci), pa prosecco može dosta hitro na tržište, između ostaloga i to omogućuje prodaju po dosta nižoj cijeni od pjenušaca rađenih klasičnom šampanjskom metodom na koje treba potrošiti dosta više vremena (nekoliko godina). Uz vrlo prihvatljivu cijenu ostali razlozi tolikoj potražnji za proseccom su njegovi lepršavost i blaga slast koja lako osvaja široku publiku.

Bersi Serlini

 Franciacorta, vinogorje smješteno između Brescije i Bergama u blizini jezera Iseo (Lago d’Iseo) u talijanskoj pokrajini Lombardiji, proslavilo se s pjenušcima rađenim klasičnom šampanjskom metodom. Glavnina proizvodnje je pjenušac, mirno vino u količinskom smislu a i po reputaciji daleko je ispod ranga što ga drži pjenušavo. Toliko se kakvoćom ali dakako zahvaljujući i povoljnijim cijenama u odnosu na šampanjce, Franciacorta nametnula na međunarodnom  tržištu da je nazivaju talijanskom Šampanjom. Pjenušci se proizvode od chardonnaya te bijelog i crnog pinota. Ukupna površina vinograda je oko 12.000 ha.

Nekoliko je kategorija pjenušaca iz Franciacorte: redovni mora na kvascima u butelji a nakon drugog vrenja provesti prije degoržiranja najmanje 18 mjeseci s time da na tržište smije izaći tek 25 mjeseci nakon berbe, a za riservu obvezno ležanje na kvascu u butelji je 30 mjeseci. Posebnost Franciacorte je Satèn, riječ je o pjenušcu s tlakom nižim od 4,5 atmosfere, dakle s manjim pritiskom u odnosu na klasične pjenušce. Najpoznatiji i najcjenjeniji proizvođači su Ca’ del Bosco, Bellavista, Monterossa, Cavalleri, Majolini… među bolje spada i Bersi Serlini.

Soave classico DOC: Soave je vinogorje kod Verone, šire poznato po laganijem nekompliciranom bijelom svježem vinu kralježnicu kojega s udjelom od barem 70 posto čini lokalna sorta garganega, u ostalih 30 posto smiju ući trebbiano toscano u Soaveu zvan trebbiano di Soave, bijeli pinot i chardonnay. Ako je vino proizvedeno od grožđa iz vinograda baš unutar područja Soave odnosno unutar područja Monteforte d’Alpone na etiketi u nazivu smije stajati i oznaka classico. Uz baznu apelacijsku oznaku DOC postoji i ona DOCG (denominazione d’origine controllata e garantita), rezervirana za viši kvalitativni razred, po konzorcijskom pravilniku o proizvodnji i apelacijama prinosi po hektaru moraju biti i do 40 posto manji manji u odnosu na one za vino bazne linije, slador u grožđu mora biti takav da vino bude minimalno s 12 vol % alkohola. Recioto dei Soave, s dugom tradicijom proizvodnje u predjelu Soave, slatko je desertno vino proizvedeno od djelomice prosušivanog grožđa. Vino je sa statusom DOCG.

Colli Euganei tradicijsko je vinogradarsko područje relativno na sjeveru Italije, između Padove i mjesta Monselice južno od Padove. Područje je to bijelih i crnih sorata te jednostavnijih ali istodobno i vrlo kompleksnih respektabilnih eno-uradaka, posebice od cabernet sauvignona i merlota, bilo svakog zasebno bilo pomiješanih. U specijalitete teritorija ubraja se pjenušavo vino Fior d’Arancio od sorte muškat žuti, koja se na tom prostoru odavna uzgaja Od muškata žutoga u vinogorju Colli Euganei rade i passito, tip vina od prosušivanog grožđa. Na području Colli Euganei od kultivara se uzgaja još i prosecco (teran bijeli), da ponovim: lokalno zvan serpino. Od njega, te od sorte pinello rade se muzirajuća (frizzante) vina (frizzante = muzirajući).

Maeli D+ (cabernet sauvignon, merlot, carmenère) i Valpollicella Ripasso, s milanskom salamom

Valpollicella također je vinorodna zona pokraj Verone, ali riječ je, za razliku od Soavea, o području crvenoga vina. Bazno vino Valpollicelle, gdje se također, još i uvijek, ide na dosta visoke prinose, svjetlije je rubinske boje, s notom trešnje a i tragova badema u mirisu, s dobrom svježinom. Za proizvodnju se, po pravilniku tamošnjeg Konzorcija za vino, koriste domaće corte corvina veronese (40 do 70 %), rondinella (20 do 40 %), molinara (5 do 25 %). Tih sorata mora u valpollicelli biti najmanje ukupno 85 posto, dok preostalih 15 posto mogu činiti barbera, sangiovese, rossignola, negrara. Uz baznu valpollicellu postoji i valpollicella classico, to je viši rang, grožđe treba biti iz točno definiranih kvalitetnijih užih lokacija unutar oblasti Valpollicelle, visina prinosa po hektaru točno je određena i vina classico su već dosta tamnije boje i dobrom notom ozbiljnosti. Ima još: bolja valpollicella kapljica označena je kao valpollicella classico superiore. Postoji i kategorija valpollicella ripasso. Ripasso je stara tehnologija vinara Valpollicelle a sastoji se u tome da se već gotovo vino valpollicella stavlja na trop na kojemu su se odvijale maceracija i alkoholna fermentacija grožđa istih sorata iz Valpollicelle ali branih dosta kasnije, u terminu najmanje kasne berbe da bi se dobilo ili desertno (Recioto) ili neko moćno suho vino (Amarone). Kroz tu drugu maceraciju i alkoholnu fermentaciju osnovna valpollicela dobiva na boji, taninu i alkoholu, strukturi. Ripassom se postiže to da se prilična količina obične valpollicelle pretvori u osjetno bolju kapljicu.

Špice teritorija Valpollicella su Amarone della Valpollicella i Reciotto della Valpollicella. Amarone je svjetski glasovito tamno gusto crno veliko vino s alkoholnom gradacijom od 14 do 17 vol % i vodi se u kategoriji suhoga, a proizvodi se od kasnije branoga te u sušionicama prosušivanog grožđa corvine, rondinelle i molinare, nakon maceracije i alkoholne fermentacije vino mora u drvenim bačvama dozrijevati najmanje pune tri godine. Reciotto della Valpollicella proizvodi se, kao i amarone, prosušivanjem grožđa, ali se vrenje u nekom trenutku zaustavi da bi vino bilo slatko. U reciotu budu sorte corvina gentile, corvina grossa, rondinella i oseleta koje se ručno beru u listopadu, onda se bobice još suše u posebnim prostorijama za sušenje. Početkom travnja, kad grožđe izgubi  i do 55 posto svoje prvotne težine, bobice se odabiru ručno, prešaju i maceriraju do dva mjeseca. Fermentacija se prekida da bi vino ostalo željeno slatko. Nakon punjenja vino odležava još osam mjeseci u bocama prije nego što ga se pusti na tržište.

Zagrebački ugostitelji Boris Orašanin Zubo (Trilogija) i Krešimir Šesnić (Fino & Vino) u posjetu kod barolaša Roberta Voerzija u La Morri te na posjedu Bruno Rocca u Barbarescu

I još vezano uz barbaresco i barolo: oba vina glavni su aduti Pijemonta. Oba su od sorte nebbiolo 100 posto, oba su u statusu DOCG. Nazivi vina su po nazivima vinogorja. Oba vina nešto su svjetlije boje (karakteristika sorte nebbiolo), svojstveni su im snažna struktura, vrlo dobra kiselost  i izraženiji tanin zbog čega je i preporučljivo ne žuriti nego strpiti se s konzumacijom. Postoji konzorcij koji brine o proizvodnji, marketingu i plasmanu tih vina. Barolo je glavni igrač, a barbaresco je, uvjetno rečeno, s obzirom da po konzorcijskom pravilniku smije na tržište ranije, mlađi brat. Barolo dolazi iz brdskih vinograda jugozapadno od grada Alba u provinciji Cuneo, godišnja proizvodnja barola kreće se oko sedam milijuna boca. Zona obuhvaća 11 sela i ukupno oko 1000 hektara pod trsjem. Od tih 11 sela pet ih slovi kao ekstra-kvalitetno za vino, a to su: Serralunga d’Alba, Monforte d’Alba, Castiglione Falletto, La Morra, Barolo. Od 1980. vino barolo je u apelaciji DOCG. Po pravilniku, vino barolo smije iz podruma na tržište izaći tek nakon tri godine od godišta berbe, s time da od toga najmanje dvije godine mora provesti na dozrijevanju u drvenoj bačvi. Postoji i barolo u kategoriji riserva, on na tržište smije najranije izaći nakon pet godina od godišta berbe. Među najbolje proizvođače barola spadaju Roberto Voerzio, Paolo (Enrico) Scavino, Elio Grasso, Giacomo Conterno, Aldo Conterno, Enzo Boglietti, Fratelli Revello, Bartolo Mascarello, Marziano Abbona, Aldo Vajra, Elio Altare, Giovanni Alessandria, Brovia, Bruno Giacosa, Luigi Einaudi, Gaja, La Spinetta. Giovanni Manzone, Pira-Chiara Boschis, Luciano Sandrone, Vietti, Damilano, Fratelli Revello….

____________________________________

Iskrena jelaGostu, vinu & džepu prijateljski pristup

Genuine meals ⦁ Guest, wine & pocket friendly approach

Inventivni šef kuhinje & iskusni kompetentni sommelier

Inventive chef & experienced competent sommelier

Mogućnost organizacije posebnih degustacija pomno i tematski izabranih vina, odnosno degustacija dobitne kombinacije vina i jela ◾ Possible specially organised tastings of chosen particular wines, and tastings of the combination of chosen wines with appropriate food

Fino & vino;  Kaptol 10, Zagreb – Hrvatska; Tel: +385 1 484 5336; e-mail: finoivino.zagreb@gmail.com  ; www.finoivino.comRadno vrijeme/ Opening hours: pon-sub / mon-sat  12-23

_____________________________________________

 Barbaresco je vino koje dolazi iz brdskih vinograda četiriju općina pijemontskog područja Langhe – Barbaresca, Treisa, Neivea i dijelom iz općine Alba. Riječ je o površini vinograda od ukupno oko 500 hektara. Ukupna godišnja proizvodnja barbaresca kreće se oko 2,5 milijuna boca. Po konzorcijskom pravilniku, barbaresco smije iz podruma na tržište najranije izaći tek nakon dvije godine od godišta berbe, s time da barem godinu dana vino mora dozrijevati u drvenoj bačvi. Kategorija riserva na tržište smije najranije nakon četiri godine od godišta berbe. Među najpoznatije i najcjenjenije proizvođače spadaju Gaja, Bruno Rocca, Cascina Luisin, Moccagatta, Piero Busso, Albino Rocca, Tenute Cisa Asinari Marchesi di Grésy, Vietti, Bruno Giacosa, Bruna Grimaldi, Sottimano, Pelissero..

.

                PLAVCI, PLAVCI… – Odmah nakon talijanske vinske smotre, radionica na novi Vinski utorak u zagrebačkom bistrou-restoranu Fino & Vino bila je posvećena hrvatskim odležanim plavcima, kao najstariji od desetak predviđenih etiketa vina Marija Vukelić donijela je, uz najavljeni  Stagnum 2005 od Frane Miloša, Dingač 2002  proizveden u tadašnjoj Vinariji Dingač pod nadzorom zagrebačkog Badela 1862.  Prezentirano je 11 plavaca, počevši od ružičastog vina  Opolo 2018 korčulanskog podruma Cebalo dalje preko crnjaka do spomenutog Badelova dingača s početka ovog stoljeća i tisućljeća. Plavac se i ovaj put pokazao kao sorta koja traži duže odležavanje, najbolji utisak ostavila su vina Stagnum 2005 od Frana Miloša, Plavac mali Ivan Dolac 2006 barrique ++ od Bastijane Andra Tomića, pa Plavac mali Ivan Dolac 2011 od PZ Svirče sa Hvara, Plavac mali Mili 2010 od Miha Rozića s Pelješca, te, još mlađahan, Plavac mali 2016 Selection vinarije Mata Antunovića iz Oskorušnoga…  ♣

Informacija i edukacija

VINUM IN: NOVI HRVATSKI POKUŠAJ S REVIJOM ZA ENO-GASTRONOMIJU – Priče i pričice o hrani i vinu izviru odasvud i vrve posvuda u nas: na stranicama su dnevnih novina, po raznim revijama vezanim uz stil života, čuju se preko radio i tv-emisija. Vino i hrana postali su silno obljubljena tema, tema u modi. Donedavno imali smo i par časopisa vezanih samo uz eno-gastronomiju te uz turizam što počiva na specijalitetima na tanjuru i u čaši, primjerice Iće & Piće, Svijet u Čaši, G.E.T. Report, Vinum In, ali stjecajem okolnosti one su zamrle ili se ugasile, što je šteta za zemlju koja se želi nametnuti svijetu i kao prostor osebujne visoke gastronomije i odličnoga vina. Srećom, eto, Vinum In poput ptice Feniks našao je sada ponovno snagu za izlazak,  prvi broj u drugom svom ciklusu izlaženja ugledao je svjetlo dana i promoviran je u zagrebačkom bistrou Fino & Vino. Novi izdanje pokrenula je Dijana Grgić, koja je svojedobno sudjelovala i u njegovoj prvoj realizaciji, a nakladnik je zagrebački Carwin.motion j.d.o.o. Urednik fotografije u reviji, zamišljenoj da izlazi svaka dva mjeseca i u 2000 primjeraka za početak, je Julio Frangen, među glavnim suradnicima, barem po njenom sudjelovanju prvome broju, čini se da će biti prof. Marija Vukelić. Časopis je formata A 4, na 82 je stranice i u koloru, lijepa tiska. Dijana Grgić  okupila je za ovaj prvi broj grupu suradnika od imena i, dakako, nada se, i u ova komplicirana vremena u nas, bitno dužem životu revije od onoga što je Vinum In imao u prvome slučaju.

Dijana Grgić, glavna urednica

                Evo i tema ovoga broja: Rajnski rizling, iz pera Ive Kozarčanina, razgovor sa znanim zagrebačkim sommelijerom i edukatorom u okviru Hrvatskog sommelier kluba Darkom Lugarićem, Vino na visokoj peti – razgovor e enologinjom Hvar Hillsa Evom Krištof, priča o vinskom posjedu Hvar Hills, priča o marketingu hrvatskog vina i vinu u turizmu na primjerima iz nekoliko europskih zemalja, priča o zelinskoj kraljevini, priča o sorti i vinu grk, prilog Ukorak s izvanvremenskim, pa Bajka o Potribici (RokOtok), osvrt na to što zajedničko imaju vino i oblikovanje, tu su i Iskustva osječke Vinske mušice kao i prikaz vinske scene u Južnoj Africi… Kao svojevrsni Potrošački putokaz objavljeni su i rezultati ocjenjivanja vina u organizaciji Vinskih zvijezda.

Fini mali zalogaji iz radionice chefa Darka Kesaka

                Promocija u Fino & Vino protekla je, dakako, u vedrome tonu, uz fine male zalogaje i fina vina. ♣

Cest is the Best, i ChâteauR de Boire: okusi Dalmacije, Posavja i Prekmurja

          VRHUNSKI CHEFOVI i VINARI KAO ULIČNI SVIRAČI – Malo pomalo došlo je vrijeme da ulica i šator, gradska tržnica, riva budu ne samo domaćini kioscima za prodaju ćevapa, pomfrita i kobasica, srdelica, pizza… nego i da ugošćuju vrhunske chefove s njihovim maštovitim uradcima na tanjuru, vinare prve lige, ponuđače ekskluzivnih craft piva i jakih pića elitnih marki. Da bi se kušalo nešto fino i rafinirano nije više nužno poći samo u neki inače za mnoge cjenovno nepristupačan ugostiteljski objekt, naime u novije vrijeme moguće je  za manje pare (manja porcija, tanjuri i pribor za jednokratnu uprabu – niža cijena!) istinski uživati uz tanjur i čašu i – na ulici! Nekad su izrazi uličar i uličarka bili pogrdni, danas eto mogu ući i u kategoriju pozitivnoga…

Skradin: marina, efektan prizor              

Skradin, marina, riva: chef Rudi Štefan Pelegrini i vinar Ivo Duboković Medvid, desno je chef Marin Rendić dok kuha gulaš na ulici u Brežicama

Pred ljeto na rivi u Skradinu među uličarima (ili rivičarima!) i naš Michelinov miljenik Šibenčanin Rudi Štefan Pelegrini sa svojim kreacijama, te vinari poput Bibića, Roxanicha, Matoševića, Ščureka, Dubokovića (Medvid), Boškinca… Pa onda u središtu Brežica  Kuhna na na ulici, iz Hrvatske su kao gosti bili chefovi Marin Rendić i Mate Janković, a na kraju ljeta u Krškome Okusi Posavja sa chefovima redom s pedigreom prestižnog Michelina, JRE-a (Udruženja mladih restoratera Europe/Jeunes Restaurateurs d’Europe) poput Jure Tomiča Debeluha, Dejana Mastnaka Tri Lučke, Grege Repovža iz Gostilne Repovž, Kristijana Ermana i gosta chefa Michaela Husnaya kao predstavnika Gostilne Kunst,..,  a u strogom centru Murske Sobote pod šatorom Okusi Prekmurja, s nastupom glasovite tamošnje gostionice Rajh, zatim najboljeg tamošnjeg proizvođača bučinog ulja Kocbeka, sjajnog proizvođača šunki, pršuta, čvaraka, kobasica, salama Janka Kodile, prvoligaških vinskih podruma Steyer (Danilo) i Marof, craft pivara Vasje Bevoga, te, kao specijalnih gostiju – naših Rudija Štefana (Michelin i JRE) i, s vinom, Bibića!

               To po cesti i pod šatorom te na tržnici u suštini nije bilo nimalo nipodištavanje visoke kuhinje i prvoklasnih specijaliteta te sjajnih vina i drugih pića, nego povremeni sjajni iskorak prema širenju kulture stola i kulture izvornih domaćih proizvoda u tradicijskoj ali i u modernoj verziji omogućavanjem i najširoj publici da sebi priušti nešto što to ona u dosta slučajeva nije u mogućnosti sebi priuštiti jer s obzirom na svoja primanja ni ne razmišlja o odlasku u neki elitni ugostiteljski objekt a ovdje sebi s obzirom na veličinu degustacijske porcije i cijene prilagođene šire pristupačnom ambijentu i društvenome krugu može sebi dopustiti kušanje i užitak, kao i edukaciju i progres eno-gastronomskom smislu. Prikladan razvoj cijele društvene zajednice i u eno-gastronomskom smislu i kroz organizaciju svako toliko ovakvih manifestacija važan je da ponuđači i potrošači postaju sve zahtjevniji i da se u širokom mogućem krugu shvati da u turizmu valja maksimalno nuditi ono što je (naj)bolje i (naj)osebujnije makar i bilo nešto skuplje, jer samo na taj način moguće je u moru ponude privući pažnju (zahtjevnijeg i imućnijeg) potrošača, gosta (turista). Bitno je u toj priči usmjerenoj i na promidžbu lokalne eno-gastronomije prema van i to da ponuda počiva na onome što mogu na tanjuru i u čaši biti veliki lokalni aduti i prema svijetu.…

Okusi Posavja u Krškome, ekskluzivni program u Kleti Krško: ekipa gostionice Kunst iz Bistrice na Sutli, s vlasnikom Srečkom Kunstom (sasma desno) i sa chefovima Kristijanom Ermanom i Michaelom Husnayem

Chefovi Grega i Sabina Repovž – Gostilna Repovž, te Dejan Mastnak iz Tri lučke

Vinari, s dosta etiketa frankovke: Kmetija Kobal – Andreja i Janko, te podrum Albiana – Jernej Žaren, supruga mu Lidija i enolog Miha Ritonja

                U Krškome  je događanje bilo na dvije razine – jedno za širu publiku, na gradskoj tržnici (trebalo je i ove godine biti na ulici u staroj gradskoj jezgri ali zbog bojazni od kiše premješteno je u natkriti prostor tržnice), te, za one koji su htjeli i mogli za jelo i piće odvojiti više novaca,  u zadružnom podrumu KZ Krško (ulaznica za program u KZ Krško stajala je 40 €!). U tom izdvojenom dijelu nastupili su  Gostilna Repovž, Gostilna Kunst i restoran Tri lučke, te vinari Klet Krško, Albiana-Klet Žaren, Kmetija Kobal. A na prostoru tržnice hranu i pića nudili su  Splavar, Gostilna Pečnik, Restavracija Ajda, Restavracija Silvester, Gostilna Jež, a vina Vinarsvo Kerin- Hiša frankinje, Hiša trt vina in čokolade Kunej, Klet Pirc, Albiana – Vinska klet Žaren, Vina Dular, Klet Krško, Vinska klet Molan, Vinarstvo Keltis, Vinska klet Mastnak,  Jarkovič Gadova peč, Kmetija Kobal, Vina Kozinc, Vinogradništvo Kralj, Hiša vina Grabnar, Domaine Slapšak

Katarina Simončič i zeleni silvanac – Klet Krško, te Lojze Kirin i likersko vino od frankovke

Renomirani chefovi u akciji Okusi Prekmurja pod šatorom u središtu Murske Sobote

Janko Kodila, vlasnik mursko-sobotske tvrtke Kodila za proizvodnju mesnih prerađevina – posebice šunki, pršuta, kobasica, salama, čvaraka, špeka… i njegov kuhar bogme su se narezali pršuta!

Ugledni slovenski vinogradari/vinari enolog Uroš Valcl – Marof, te Danilo Steyer – Hiža traminca. Marof (Valcl) i Steyer članovi su udruge Okusi Prekmurja – Gourmet Over Mura u kojoj su još Gostilna Rajh, seosko obiteljsko poljoprivredno-turističko gospodarstvo Firbas Holyday, mesna industrija Kodila Gourmet, craft pivovara Bevog i proizvođač prvorazrednog bučinkog ulja Kocbek, a upravo udruga Gourmet Over Mura je inicijator i organizator ulične priredbe Okusi Prekmurja. Udruga Gourmet Over Mura najavila je sudjelovanje na 14. međunarodnom festivalu vina i kulinarike Zagreb Vino.com 2019 u studenome u zagrebačkoj Esplanadi

Gost kuhar i u Murskoj Soboti – šibenski chef Rudi Štefan, u društvu sa znanim i vrlo cijenjenim prekomurskim ugostiteljem Rajhom (u crvenoj majici; Gostilna Rajh) i sa Skradinjaninom Darkom Petrovićem koji je Slovencima prezentirao vina Alena Bibića

                Koja su uopće jela karakteristična za krško Posavlje? Krškopoljski praščić, slatkovodne ribe, svježe seznsko povrće i voće, domaće bučino ulje, jabučni ocat, razni suhomesnati proizvodi. Evo i, konkretno, ponuđenih jela tipičnih za okuse Posavja: goveđi carpaccio s keljom, gljivama i mahunama, štrukli zakuhani u juhi, hladni krškopoljac s kožom, rotkvica i kopriva, pa dugo pirjani svinjski buncek s kremastim krumpirom i brokulom, zatim govedina u vinskom umaku, krumpir, zeleno povrće, krumpirov poljubac s gjivama, ragu od jelena, buče, pire od cikle… Predstavljeni su i složenac od buče sa skutom i kiselim vrhnjem i umak na bazi šljive, medaljoni od šarana sa ječmom, rebrica od krškopoljca, štrukli od heljde i pire od cvjetače, vratina krškopoljca s punozrnatim žgancima sa čvarcima, štrukli sa zagrijanim vrhnjem, šalota kuhana u frankovki, onda dugo pirjana plećka krškopoljca s umakom od luka ifrankovke, zapečeni žganci s orasima, krema od buče, pire od cikle, muškatni kolač s jabukama i bučinim košticama, čokoladna pjenica s frankovkom, tortica od kuhanog vrhnja, maline kuhane u frankovki, sladoled od frankovke, kolač od skute sa zagrijanim vrhnjem…

U društvu s proizvođačem vina i pjenušaca Gjerkešom: Matej Fišer, autor knjige o tradicijskoj prekmurskoj kuhinji, izdane i na njemakom jeziku

                A što je karakteristično za prekmursku kuhinju? Matej Fišer, autor knjige recepata Tradicijska prekmurska kuharica, između ostalih spominje sljedeće namirnice i jela:  raž,, vlasac, gljive, jaja, špek, šunka, krumpir, repa (kisela), heljda, vrhnje, buča, bučino ulje, svinjetina, domaća perad, mlinci, divljač, jabuka, orah… za predjelo npr. raženi kruh s vlascem, salata od gljiva s kiselim vrhnjem, jaja pečena sa špekom ili šunkom, kao klasična jela naveo je npr. prekmursku šunku s ukiseljenim gljivama, bograč, krumpirova kašu, a kao jela sa žlicom prežganu juhu, goveđu juha s tamnim knedlima, pa kuhanu govedinu s hrenom u kiselom vrhnju i s prženim krumpirom, zakiseljene komadići kuhane govedine s narezanim lukom i poškropljeno bučinim uljem, pirjanu govedina s krumpir-pireom, pečene svinjetinu i junetinu, od divljači pečenog zeca, jelenji odlezak u umaku s okruglicama od kruha, … a za desert štrudel od jabuke, orahnjaču, te naravno jedinstvenu prekmursku gibanicu… ♣

Gurmanski poroci: elitne namirnice

Giancarlo Zigante – tartufar (rekorder, upisan i u Guinnessovu Knjigu rekorda!), uljar, vinar, trgovac, ugostitelj, hotelijer, te njegov suradnik na plasmanu ponude Branimir Sović. Michelin – preporuka, JRE – članstvo, Gault & Millau – 2 kapice (Marko Čolić)

TARTUF u GLAVNOJ ULOZI – Jesen je, zna se, među ostalime i u znaku gljiva, a u elitnu kategoriju ne samo gljiva nego općenito namirnica i delikatesa spada tartuf. Posebice bijeli – Tuber magnatum Pico, naime uza nj postoji i crni. Puna sezona bijelog istarskog tartufa, dakle kad je on najkvalitetniji za jelo, je upravo od kraja rujna-početka listopada do kraja prosinca.

Bijeli i crni tartuf, te Ziganteova staklenka s ribanim bijeim tartufom

              Hrvatsko carstvo tartufa je u Istri, u motovunskoj šumi blizu obale rijeke Mirne, pored mjesta Livade, ispod Motovuna. A kraljem tartufa smatra se Giancarlo Zigante, upisan u Guinnessovu Knjigu rekorda po tome što je pronašao najveći tartuf na svijetu. Ziganteov dvor je njegov lijepi restoran u središtu Livada. Svake godine u razdoblju od sredine rujna pa do sredine studenoga Ziganteova ekskluzivna loža bitno se vikendima proširuje površinom, jer gazda Giancarlo pod golemim šatorom odmah uz svoj restoran vrlo umješno i sa stilom u skladu s reputacijom tartufa kao (skupocjenog) gurmanskog poroka organizira, i za širu publiku, Sajam tartufa, odnosno Zigante Truffle Days – International Gourmet Expo. Ove godine start je bio 14. i 15. rujna, a završetak će biti o vikendu 16. i 17. studenoga, ukupno dakle 10 specijalnih događanja.

      U Livadama, koje su se i međunarodno proslavile kao jedan od svjetskih centara bijelog tartufa, za svaki od tih 10 vikenda predviđen je bogat program, naime Giancarlo Zigante ovdje promovira ne samo vlastite proizvode a tih je mnogo – svježi bijeli i crni tartuf, namazi od tartufa, sir te maslinovo ulje s tartufom, čokoada s tartufom…  – i ugostitejsku ponudu, nego i brojne autohtone istarske proizvode drugih proizvođača i ponuđača, primjerice istarskog pršuta, kobasica, salama, sira, meda, maslinova ulja, vina, rakija. U sklopu sajma postoje i kuharske radionice s tartufom u glavoj ulozi, a za zainteresirane se, dakako pod vodstvom iskusnog tartufara, na terenu u motovunskoj šumi organizira i pokazni lov na tartufe! I još nešto: Giancarlo Zigante, s obzirom da je nakon 25 godina otkako se intenzivno bavi tartufom jako duboko uključen u priču o tartufu i znajući dobro da su njegovi kolege tartufari posebno ponosni na svoje pse koji ih vode do tartufa kao i da su kao osobe vrlo samouvjereni, odlučio je lani prirediti i prvo međunarono natjecanje tartufara i njihovih pasa u lovu na bijeli tartuf, ove godine utakmica će, tako, biti druga do sada, i odvijat će se o vikendu 19. i 20. listopada. Uz prijave za sudjelovanje iz Hrvatske stižu, čujem, i prijave tartufara iz Slovenije, Italije i Mađarske. A o vikendu 26 i 27. listopada na rasporedu je licitacija tartufa.

Što je to tartuf, da je grumenje, koje je, kaže priča, nekad stizalo i do bogova i vještica, postao toliko (skupo)cijenjena namirnica? Tartuf je vrsta jestive gljive koja raste pod zemljom, najčešće uz korijenje stabala poput hrasta, bukve, topole, vrbe i brijesta. Tartuf je izgledom sličan gomolju. Uglavnom naraste do veličina od trešnje do jabuke, međutim poneklad se zna naći i veći primjerak kao što je bio onaj težine 1310 grama kojega je svojedobno pronašao Giancarlo Zigante. Tartuf se bere tek kad je posve zreo. Berbu, ili potragu ili, kako se to najčešće naziva, lov vodi stručnjak tartufar, uz pomoć posebno istreniranih pasa koji njuhom pronalaze tartufe. Nekad su se za lov na tartufe rabile i svinje, ali. makar su se u lovu pokazale iznimno vještima, od njih se odustalo jer se vidjelo da dosta tartufa s kojima bi tartufar mogao dobro napuniti ne samo svoj želudac nego i svoj džep završi u svinjskom trbuhu!

Majstor ubijelom -, glavni chef kuhinje Damir Modrušan, j jedna od njegovih kreacija

Ono što je tartuf učinilo slavnim i astronomski skupime to su njegovi arome i okus. Bouquet tartufa komplicirano je opisati, neki će spominjati zemljani miris, miris šumskog poda, miris mješavine čokolade i zemlje, pojedinci idu dotle da koriste izraz – miris stare čarape! Bilo kako bilo, tartuf, koji se kao oplemenjivač hrane koristi u sasma maloj količini, kao začin hrani daje jedinstveni miris i okus, ali tartuf prati još nešto što mu je podignulo popularnost: pojam erotičnosti. Potražnja za tartufom golema je, višestruko veća od ponude, pa je, šturo rečeno, to razlog njegove skupoće. Bijeli tartuf dostigne i cijenu od nevjerojatnih 2000 € po kilogramu!

Ekskluzivni restoran Zigante u Livadama

Giancarlo Zigante s ovećim bijelim tartufom, gljivom koja po kilogramu može dosegnuti cijenu i do 2000 €!

                Tartuf je inače u Istri otkriven negdje u prvoj polovici prošlog stoljeća, kako su se razvijali pruga i promet cestom La Parenzana što je spajala Poreč s Trstom. Tartufe je počela brati i komercijalno iskorištavati neka privatna tvrtka sa sjedištem u Livadama.

                Svježi tartuf nakon berbe treba dobro očistiti od zemlje, a to se radi mekanom četkicom poput zubne te s tekućom hladnom vodom. Kako je riječ o vrlo osjetljivim organizmima koji relativno brzo gube miris, tartufe je najbolje konzumirati odmah. Ako tartuf ipak treba pričuvati, najbolje je, kažu stručnjaci, svježi i od zemlje očišćeni tartuf zamotati u čist papirnati ručnik te ga, tako zamotanoga, metnuti u manju staklenku koju je nužno dobro zatvoriti, i onda staklenku staviti u vrata hladionika. Bijeli tartuf na taj je način moguće, uz svakodnevnu promjenu papira, čuvati oko tjedan dana, a crni tartuf i, navodno, dva tjedna! Kad tartuf postane jako mekan, nužno ga je odmah upotrijebiti.

                Oko tartufa isprele su se brojna vjerovanja, pa evo nekih od njih, ali evo i nekih činjenica:

U daljoj prošlosti vjerovalo se da je tartuf mineral, pa i da je životinjska vrsta. Tartuf ne nastaje nakon pogotka munje u vlažno tlo, kako se također mislilo.

Stari Grci i Rimljani koristili su tartuf kao poslasticu, afrodizijak i lijek. Redovnicima je u srednjem vijeku bilo zabranjeno jesti tartufe, strahovalo se da će zaboraviti na svoje zvanje.

Bijeli tartuf ne raste u simbiozi s bilo kojom biljkom, rijetko koje biljke imaju privilegiju imati ga za društvo. Bijeli tartuf ne može rasti ni na bilo kakvome tlu, on je spontana biljka. Istarski bijeli tartuf moguće je pronaći samo od rujna do siječnja. Tartufe može lako uz svinju i psa, nanjušiti i koza, danas se za lov najčešće rabe trenirani psi.

Bijeli tartuf u salamuri gubi miris i okus, smrzavanjem gubi sva prestižna svojstva, u ulju fermentira. Svježi tartuf se ne guli, i jede se ne kao cijeli, najbolje ga je naribati na tanke listiće. Tartuf  nazivaju dijamantom kuhinje, vilinskom jabukom, crnom kraljicom, draguljem siromašnih zemalja, mirisnim grumenom i crnim biserom…

                U novije vrijeme Sajam Zigante tartufa obiđe, kažu domaćini, svake godine i do 35.000 posjetitelja, što iz Hrvatske, što iz Slovenije, Italije, Austrije, Njemačke, a dođu i oni iz SAD, Kine, Japana…

U Livade i Motovun goste privlače i odlični uljari i vinari, na slikama su Klaudio Ipša iz sela Ipši kod Livada i Valter Valenta kod Kaldira, te Marko Fakin i Klaudio Tomaz kod Motovuna (obojica na slici sa suprugama)

                Nije čudno što je posjet tako dobar: restoran Zigante na čelu čije kuhinje je kao glavni chef Damir Modrušan, dakako baš specijaiziran i za jela na bazi tartufa, on kreira zaista sjajne sljedove, maloprodaja Zigante nudi izvrsna svoja maslinova ulja, namaze, sireve, tu su, na bogatoj vinskoj karti, i Giancarlova vina, a u preuređenoj staroj istarskoj kamenoj kući gostinjske su sobe, kategorizrane sa četiri zvjezdice…  ♣

 Motovunski kraj – novo i brzo šireće gnijezdo odličnih vinara

ROXANICH Wine & Heritage Luxury HOTEL – Nije čudno što je općenito u dolini rijeke Mirne u predjelu Motovunske šume – Livadama i okolici, toliko posjetitelja i iz dosta dalekih zemalja.

Pogled na Motovun na brdu, Roxanich Wine & Heritage Hotel. te pogled s terase hotela na okolne vinograde koji bi jednog dana mogli prijeći u Rožanićevo vlasništvo

Mladen Rožanić u svom novom podrumu u sklopu hotela Roxanich

Prostorija s ukopanim amforama

Restoran u sklopu hotela, te pogled na bar

Vinoteka Roxanich, u kojoj se uz vino na prodaju nudi i umjetnost, konkretno uz eno-uratke s potpisom Roxanich među kojima je I SuperIstrian 2011 što ga Mladen Rožanić drži u rukama, evo i art-uratka Ede Murtića

    Mamac u taj dio Istre svakako je i drevni, srednjevjekovni Motovun, s brojnim visokokvalitetnim proizvođačima vina i ulja u mjestu i okolici, te s novootvorenim luksuznim Wine & Heritage hotelom Roxanich u vlasništvu jednog od tih proizvođača vina Mladena Rožanića. Objekt vrijedi svakako posjetiti, vidjeti ga i kušati ga, posebice se isplati razgledati novi Rožanićev vinski podrum ukopan u zemlju na pet razina!  ♣

 Kupujmo hrvatsko!…

            …ili: KUPUJMO KVALITETNO!? – Glavni zagrebački trg posvećen banu Josipu Jelačiću s vremena na vrijeme postaje velika tržnica na otvorenome. I to je lijepo i korisno, jer takva događanja s jedne strane obogaćuju društveni život grada i na neki način vraćaju nas korijenima, a s druge strane omogućuju raznim seoskim proizvođačima i ponuđačima da prodaju svoje proizvode a građanima Metropole da praktički na kućnom pragu pa i po eventualno prigodno povoljnijim maloprodajnim cijenama dođu do izvornih poljoprivrednih i prehrambenih artikala mahom manjih proizvođača iz redova obiteljskih agrikulturnih gospodarstava, te ostalih produkata – raznih rukotvorina – domaće manufakture.

Ovih dana ponovno na Trgu bana Jelačića u Zagrebu bila prodajna izložba Kupujmo hrvatsko! Pokrovitelj: Hrvatska gospodarska komora, koja već godinama nastoji na taj način popularizirati domaću robu i poboljšati njen plasman ovdje. A odmah nakon Kupujmo hrvatsko!  stigla je prodajna izložba Zagorje – bajka na dlanu. Sugestije domoljublja, te bajkovitosti (pričam ti priču) jednog određenog našeg geografski definiranoga prostora. Nakon Zagoraca stigli su Slavonci.

Paleta Zigante tartufi – sve originalno zatvoreno u posudicama I bocama

                Pretencioznost i samouvjerenost u marketingu mogu biti dobre ako ih prati određena prikladna, primjerena podloga, ali i smiješne i istodobno tužne ako počivaju tek na puno bla bla fraza i desnoj ruci na srcu…

                Bajka na dlanu zato što to doista jeste, ili zato što bi se željelo da to bude i zato što postoji potencijal da to bude, pa se onda stvar reklamira kao da to već doista jeste?! Kupujmo hrvatsko zato što jeste kvalitetno i sigurno, ili je možda bolje opredijeiti se za: Kupujmo kvalitetno!  i činiti sve da  upravo to Kupujmo kvalitetno! postane i bude sinonim za Kupujmo Hrvatsko!?

Plešivički sirevi Šestak

                Ne bi li bilo u ovome trenutku ozbiljnije reći Zagorje – prema bajci na dlanu, ili pak Zagorje na putu prema bajci na dlanu, odnosno pozivati Kupujmo kvalitetno! stvarajući istodobno i na ozbiljan način preduvjete i uvjete iz kojih će proizaći upravo to da je Kupujmo kvalitetno! zapravo finije izrečeno za Kupujmo hrvatsko!

Je li ovo – na suncu i dostupno svakome na pipkanje – način nuđenja prehrambenih proizvoda (koji se jedu i bez termičke obrade)? Zar za mesne i mliječne prerađevine ne bi trebalo imati ostakljeni hladionik koji bi sprječavao degradaciju i pipkanje robe? Za razliku od ovih komada špeka koji su zacijelo svježe izloženi, na više štandova bilo je slanine s originalno crvenim dijelom koji je posmeđio i s bijelim dijelom blago na tragu žućkaste boje…

Mesne prerađevine. Pedantno vakumirane i u zatvorenim posudicama, te s etiketom. Higijenski ispravno. Tako bi se trebalo nuditi proizvode te vrste i na izložbama i na gradskim trgovima

OPG Grah, a graha – nigdje!

Grešna gorica: zagorski štrukli, te, dolje, baka Ivka pri izradi zagorskih mlinaca – finiš na staroj seoskoj gusnatoj peći na drva, odmah do bana Jelačića na konju

Vrijeme berbe, a već se i pije!! Vino obitelji Željka Petrovečkog. Nudi ga Žacova snaha Martina

JESTI na CESTI! Nakon Zagoraca stigli su, vrlo bučno na sredstvima javnog informiranja (posebice Hrvatski radio Drugi program!) najavljivani Slavonci. Okusi Slavonije: stotinjak izlagača članova braniteljskih udruga, bogata ponuda… A zapravo – šaka jada! Kakvih stotinjak izlagača iz Slavonije! Na većini štandova na Trgu bana Jelačića izlagači iz drugih hrvatskih krajeva, tek nekoliko, a ne stotina Slavonaca! Vinara iz Slavonije nisam vidio niti jednoga! Eh, što ti je profesionalnost, na više razina… OPG Kračun iz Županje predstavilo se s proizvodima na dva punkta, uz koja je nastupio Šima Jovanovac, reklamirajući i taj OPG ali i svoj koncert Šimunovo  28. listopada u zagrebačkom Lisinskom! Za 4. do 6. listopada najavljeni su Dani zimnice i autohtonih proizvoda…

             Istinskog domoljuba ne bi trebalo (tolikim godinama) parolama i kazalištem usmjeravati na to da kupuje proizvode vlastite zemlje, tà – to da se opredijeli za domaći proizvod posebice sezonski i iz segmenta poljoprivrede i prehrane (gdje je iznimno važan što kraći put od polja do stola) nešto je što treba biti sasma normalno. Ako se učini sve (nužno je na više nivoa uvesti reda!) da domaći proizvod odnosno uslugu u dovoljnoj mjeri prate kakvoća i prikladan način ponude te odgovarajuća cijena u odnosu na stupanj vrijednosti robe i servisa nekako sam siguran da će svi koji i ne drže teatralno u nekim prigodama desnicu na lijevoj strani prsa a i oni drugi koji to čine pa i s vidljivom dozom lakejstva suptilno izraženi poziv Kupujmo kvalitetno shvatiti baš kao poziv da, zapravo, kupuju hrvatsko!… ♣

Oktoberfest u Münchenu – 186. put

            DVOTJEDNA PRIREDBA S VRIJEDNOŠĆU VEĆOM OD MILIJARDE EURA – I bez craftova, za kojima luduje današnji svijet, u glavnoj ulozi, ali s kvalitetnim osnovnim proizvodom te s dobro osmišljenima organizacijom i marketingom 14-dnevni festival piva pod šatorima (oko 20.000 sjedećih mjesta!)  i pored šatora – upravo u tijeku, do 6. listopada! – u Münchenu doživio je svoje 186. izdanje! O tome koliko je pivska veselica Oktoberfest, koju redovito otvara minhenski gradonačelnik a to je sada Dieter Reiter, snažna, govori podatak da  ona lokalnom gospodarstvu pridonosi s više od milijarde eura! To je samo izravno u novcu, a gdje li je još reklama koja u Münchenu pospješuje turizam. Inače, službeno objavljeni podatak govori da Oktoberfest posljednjih godina svaki put u ta njegova dva tjedna kraljevine piva privuče više od šest milijuna posjetitelja. Na njemu se, između ostaloga, ispeku i posluže 122 vola skinuta s ražnja, a popije se nekih 7,7 milijuna litara piva…

                I onda – neš pil?! Vraga neš pil! ♣

_______________________________________

pijte razborito – odgovorno – trijezno • drink wisely – responsibly – soberly

 POTROŠAČKI PUTOKAZ / BUYING GUIDE

VODIČ ZA PAMETNU KUPNJU / HINTS TO THE SMART PURCHASE

LEGENDA

 – Veliki grozd, Šampion/Big Grape, Champion99 – 100 (ili or: 19,9 – 20 / 4,9 – 5,0) bodova/pts = Sjajno! Upečatljivo!  Jedinstveno! Višeslojno, precizno i visokokarakterno, živo, zrelo, puno i snažno, skladno i elegantno, s dugačkim završetkom / Brilliant! Impressive! Unique! Multilayered, precise and with high character, very alive, mature, full(bodied), harmonious and elegant, with a long finish,

♣ ♣ ♣ ♣ ♣   – Velika zlatna medalja/Great gold medal = Platinum medal 95 – 98 (19,5 – 19,8 / 4,5 – 4,8) = Odlično, visoko karakterno, živo, zrelo, elegantno, klasično veliko vino / Excellent,  with much character, very alive, mature, fullbodied, classic elegant great wine, long finish.

♣ ♣ ♣ ♣  – Zlatna medalja/Gold medal90 – 9 4 (18,6 – 19,4 / 4,0 – 4,4) bodova = Izvrsno, kompleksno, uzbudljivo, živo, zrelo, profinjeno vino, s vrlo izraženima osobnošću i stilom / Outstanding, complex, exciting, alive and mature, very refined, with high style and quite a big personality.

♣ ♣ ♣ – Srebrna medalja/Silver medal85 – 89 (17,5  – 18,5 / 3,0 – 3,9) = Osobito dobro i tipično, složeno, moguće i s izgledima da se i još razvije, za ipak nešto zahtjevniji ukus / very good and typical, complex, with chances to develop even more, still for somewhat exigent consumer

♣ ♣   80 – 84 (15,5 – 17,4 / 2,1 – 2,9) = Korektno, može biti sortno prepoznatljivo i stilom definirano, bez neke uzbudljivosti / Correct, may be varietal recognizable and in a certain determinated style, but not exciting

♣   7179 (11,0 – 15,4 / 1,1 – 2,0) = Obično,  prosječno, jednostavno, bez vrlina i nekih značajnijih, prejakih mana.. Moguće ponešto grubo, i/ili načeto umorom pa i na silaznoj putanji, eventualno još prihvatljivo za ležernu uporabu / Average, ordinary, with no virtues and no significant to strong flaws, eventually still acceptable for everyday use

Ispod/under 71 ( 11,0 / 1,0) = Nisko-prosječno, najbolje izbjegavati / low average, best to avoid.

HRVATSKA  CROATIA

Bregoviti sjeverozapad – središnji dio / Hilly northwest–central part

♣ ♣ ♣ ♣ (mpc/pp: L – XL) RAJNSKI RIZLING 2015 – JAKOPIĆ ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Međimurje  ■ VINOGRAD/VINEYARD:  kosina/slope • sorta/variety: riesling • pristup u trsju/approach in the vineyard: klasičan/classic ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova/selection of the best grapes ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux (?) – 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Zagorje-Međimurje • suho/dry • 13,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški dobro/from the points of esthetics and marketing: good • čitljivo/legible: dobro ■ VINO je/WINE is: Zrelo, razvijeno složeno, uglađeno i elegantno, na kolosijeku sorte, živo, s diskretnim tercijarnim bouquetom, s lijepom kiselosti, slankasto, vrlo dobrog tijela, dosta dugačkog završetka/Matured, developed, complex, rounded and quite elegant, with a discreet tertiary bouquet, fine acidity, sapid, very good body, long finish ■ SERVIS: ⇑ • 12  ̊C • čaša/glass: velika/big one  –  tip/type: rhine

♣ ♣ ♣  (mpc/pp: M) ŠKRLET 2018 – MIKŠA ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Moslavina ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina /slope • sorta/variety: škrlet • pristup u trsju/approach in the vineyard: klasičan/classic ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova /selection of the best grapes • vinifikacija/vinification: fermentacija u inoksu/fermentation in stainless steel ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Moslavina  ZOI  • suho/dry • 12,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN, estetski i marketinški: dobro/from the point of esthetics and  marketing good • čitljivo/legible: dobro/good ■ VINO je/WINE is: vrlo ugodno, svježe, živo, lako se pije, Na nosu s dovoljno voćnosti (malo na dunju), sa stanovitom mineranosti. U ustima zaobljeno, skladno, s lijepom kiselosti, slankasto, solidnog tijela/very pleasant, fresh, vivid, easy drinking. On the nose with enough of fruit (a bit in the quince direction), with s hint of minerality. In the mouth rounded, harmonious, nice acidity, sapid, with a good body ■ SERVIS:  ⇑ • 10 -12  ̊C • čaša/glass: srednja/medium – tip/type: bordeaux

♣ (mpc/pp: M – L) CUVÉE 2015 – KEZELE ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Moslavina ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: cabernet sauvignon, merlot, syrah ■ PODRUM/CELLAR, dozrijevanje/maturation: drvo/wood ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Moslavina – vrhunsko • suho/dry • 13,0 vol% ■ VINO je/WINE is: s izraženom kiselosti, preopterećeno drvom, paljenime, vanilijom / with pronounced acidity, to much under the influence of wood, toasted and vanilla ■ SERVIS:  ⇑ • 16 ̊C • čaša/glass: srednja/medium one  –  tip/type: bordeaux

Dalmacija – Dalmatia

DINGAČ 2014BURA ■ Mnogi proizvođači vina 2014. ne smatraju kao berb uvrijednu pamćenja. Niko Bura iz Potomja proizveo je i iz te godine moćno (15,0 vol %) i upečatljivo vino. Koje, uz vrlinu na hedonističkom planu, ima i stanovitu edukacijsku vrijednost: u nešto jačoj mjeri iskazuje hlapljivu kiselost, međutim pokazujući istodobno koliko ona, kad je sve posloženo kako treba, može u Bakhovu nektaru biti pozitivna, čineći vino jedinstvenime. Ovo vino lijepi je primjer razmišljanja glasovitog australskog enologa Penfoldsa (Grange) Maxa Schuberta o hlapljivoj kiselosti i objašnjenje njegova riskantnog ali uspješnog žongliranja po tankoj liniji i rubu s jedne strane fantastičnoga i s druge strane – katastrofe!

Many wine producers do not consider the 2014 vintage as something really worth remembering. Niko Bura, a small Potomje’s garage guy from the Pelješac peninsula in southern Dalmatia close to Dubrovnik, has made also from this harvest a nice and powerfull, unique red (15,0 vol%). Hedonistic with food (game, matured cheese…) and perfect meditation wine, with the quite pronounced volatile acidity showing itself in this case not at all as a vice, on the contrary giving to the wine uniqueness and greatness. Here one could see clearly the world famous australian Penfolds (Grange) oenologist Max Schubert‘s thoughts about the volatile’s positive face, and understand his courageous risky but successful walk on the tiny line separating the  fantastic on one side and the catastrophe on the other side… Bravoooo Niko, hurrra, Bura!

Istra & Kvarner-Istria & Quarnaro

♣ ♣ ♣  (mpc/pp: L) MALVAZIJA 2016 – IPŠA ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Hrvatska Istra ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina/slope • sorta/variety: malvazija istarska • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski • berba/harvest: redovna/regular ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova/selection of the best grapes • vinifikacija/vinification: kraća maceracija, fermentacija u inoksu/short maceration with fermentation in stainless steel • dozrijevanje/maturation: bačvica/small casc ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bourgogne ■ ZATVARAČ/CLOSURE:  pluto/cork  ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL:  ZOI  Hrvatska Istra, kvalitetno s kzp • suho/dry • 14,0 vol% ■ VINO je/WINE is: izraženije žuto ali ne i orange kategorije, s notom maceriranoga, usta živa, puna, zaobljena mada se još osjete fenolne note, kiselost dobra, slankasto, minaralna nijansa, vrlo dobro tijelo, u ustima vino traje/deep yellow but not on the orange way/type, on the nose with a note of maceration, mouth vivid, quite rounded altough some phenolic notes present, acidity very good, salty and sapid, nuance of minerality, very good body, long lasting finish ■ SERVIS: ⇗  •  12-13  ̊C • čaša/glass: velika/big one  –  tip/type:, bourgogne

Podunavlje/Danube region

♣ ♣ ♣ ♣ (mpc/pp: L – L) SYRAH 2015 – JAKOB ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Brodski Stupnik ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina/slope • sorta/variety: syrah • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski/nature friendly • berba/harvest: redovna/regular ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova – bobica/selection of the best grapes – berries •  dozrijevanje/maturation: bačvica/small casc ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux ■ ZATVARAČ/CLOSURE:  DIAM 10  ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: vrhunsko/premium • suho/dry • 14,0 vol% ■ VINO je/WINE is:  moderno u pozitivnom smislu, tamne rubinske boje, na nosu s dobrim skladom tamnog voća, utjecaja od boravka u drvu i začnskih nota (blago papar), u ustima mekano, zaobljeno, toplo, sa snažnim tijelom, traje/modern in a very positive way, dark ruby colour, on the nose with a good harmony of dark fruit, influences of wood, spices (a bit od pepper), in te mouth rounded, warm, fullbodied, long lasting ■ SERVIS: ⇗  • 18   ̊C • čaša/glass: velika/big one  –  tip/type: bordeaux

BOSNA i HERCEGOVINA  BOSNIA & HERZEGOVINA

♣ ♣ ♣ ♣ (mpc/pp: XL) BLATINA 2016 barrique – NUIĆ ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Mostar vinogorje, Ljubuški ■ VINOGRAD/VINEYARD: Crnopod • tlo/soil: kamenito, crvenica/red, rich in stones • sorta/variety: blatina • berba/harvest: selekcija najboljih grozdova s odabranih pozicija/selection of best grapes from the best parcels ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova /selection of the best grapes • dozrijevanje/maturation: bačvica/small casc (barrique) ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux – visoka vitka, rekao bih da bi tu prikladan bio model bourgogne/tall and slim, I should say that here it would better suit the bourgogne type ■ ZATVARAČ/CLOSURE: DIAM 5 ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: vrhunsko s kzp • suho/dry • 14,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno/OK • čitljivo/legible: dobro/good ■ VINO je/WINE is: dotjerano, toplo, živo, skladno, lijepo zaobljeno. Tamnije rubinske boje, s bouquetom u kojemu se harmonično miješaju tamno koštićavo voće, niti paljenoga i mirodija, snažne strukture i čvrsto ali ne i nabildano, drvo vrlo dobro uklopljeno/polished, warm, vivid, harmonious, nice rounded. Dark ruby colour, bouquet as a mix of blue stonefruit (wild cherry), nuances of toasted and of some spices. Strong and firm structure, wood very good incorporated ■ SERVIS: ⇗ •  (zreli sir, pršut, riba s roštilja, brudeti, jela od crvenog mesa/matured cheese, prosciutto, grilled fish, dishes with the red meat… ) • 18  ̊C • čaša/glass: velika/big one  –  tip/type: bordeaux….♣ ♣ ♣ (♣) (mpc/pp:  XL) TRNJAK 2015 – NUIĆ ■ PORIJEKLO/ORIGIN:  Mostar vinogorje, Ljubuški ■ VINOGRAD/VINEYARD: Crnopod • blaga kosina/ light slope • tlo/soil: kamenito • sorta/variety: trnjak ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova/selection of the best grapes • vinifikacija/vinification: fermentacija u inoksu • dozrijevanje/maturation: bačvica/small casc ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux ■ ZATVARAČ/CLOSURE: DIAM 5 ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: vrhunsko s kzp. • suho/dry • 14,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški solidno/from the points of esthetics and  marketing good • čitljivo/legible: dobro/good ■ VINO je/WINE is: Dotjerano, uglađeno, bouquet s mješavinom voćnosti, povezanom s utjecajima od boravka vina u drvu (vanilija, paljeno, čokolada…), zaobljeno, malo sladi, toplo, traje/polished,, with bouquet mix of the dark berry fruit and the barrel influences like vanilla, toasted, chocolate, slightly sweety, well rounded, warm quite long lasting  ■ SERVIS: ⇗ •  (pršut, zreli sir, pečenje, jela od crvenog mesa/prosciutto, matured cheese, rosted meat,) • 16  ̊C • čaša/glass: velika/big one  –  tip/type: bordeaux….

MAKEDONIJA  MACEDONIA

♣ ♣ ♣ ♣  (mpc/pp: L – XLCABERNET SAUVIGNON 2017 ročno trgano – PUKLAVEC ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Makedonija ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina/slope • sorta/variety: cabernet sauvignon ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova/selection of the best grapes ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: suho/dry • 15,0 vol%, ■ DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški dobro/from the points of esthetics and  marketing good • čitljivo/legible: dobro/good ■ VINO je/WINE is: s izraženom toplinom juga i, srećom, neopterećeno barriqueom, što znači vanilijom i dimom. Miris lijepo iskazan, sortan, s dosta tamnog jagodičastog i koštićavog voća, s dosta paprike i začinskih niti u pravcu papra, malo i duhana. U ustima vrlo toplo, mekano, fino zaobljeno, tanin se ćuti ali je uglađen, u ovoj fazi zapravo je takav kakav i treba biti kao jamstvo da bi vino duže izdržalo kroz vrijeme. Tijelom snažno, u ustima traje/with the pronounced warmness of the south and, luckily, NOT barrique (vanilla and smoky notes) signed. Bouquet nice, original and not trendy, variety typical, with dark berry and stone fruit, some paprika and spices in the pepper direction, detectable also a tobacco in traces. In the mouth warm, fine rounded, tannin present but only as a guarantee of the long life. Fullbodied, long finish  ■ SERVIS: ⇗ • 18 ̊C • čaša/glass: velika/big one  –  tip/type: bordeaux

SLOVENIJA  SLOVENIA

♣ ♣ ♣  (mpc/pp: M-L)  KLARNICA 2017 – CIGOJ ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Vipavska dolina ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: klarnica • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski/nature friendly ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux ■ ZATVARAČ/CLOSURE: DIAM 3 ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Vipava • suho/dry • 13,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno/ok

VINO je/WINE is: ugodno, svježe, pitko, donekle složeno, s notom bijelog voća u nosu (kruška) popraćenog začinskim nitima, u ustima djeluje slasno (ne jeftino slatko!!), s dobrom kiselosti, toplo, vrlo dobra tijela, s donekle gorkastim završetkom / nice, fresh, in a way complex, with a hint of white fruit on the nose (pear) in combination with some light spicyness, in the mouth with a good acidity, warm, very good body, a bit fine bittery and quite a long finish ■ SERVIS:  ⇑ • 12  ̊C • čaša/glass: srednja/medium –  tip/type: bordeaux                                                                                                                                                        SuČ 09.10.2019

Afera salmonela 2016 / BOMBA u TANJURU i ČAŠI

 

pilicnjakPriredio ŽELJKO SUHADOLNIK

 ⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t

IMA LI RAZLIKE IZMEĐU UZIMANJA ŽIVOTA PIŠTOLJEM, NOŽEM i PODVALOM HRANE? NARAVNO DA NEMA. NEDAVNO JE u NAS OD ZARAŽENE HRANE UMRLO DIJETE, TO SE ETO TREBALO DOGODITI DA SE POJAČA INSPEKCIJSKI NADZOR NAD HRANOM i DA SE u NAŠIM VELIKIM TRGOVAČKIM LANCIMA USTANOVI DA u PONUDI IMAJU NEISPRAVNE NAMIRNICE. MOŽEMO LI SE NADATI DA ĆE SE STVARI DOVESTI u RED, ILI ĆE SVE BITI PO ONOJ TRESLA SE BRDA, RODIO SE MIŠ?…  

Ima li razlike između uzimanja života pištoljem, nožem i podvalom hrane? Naravno da razlike ne bi smjelo biti… Ali, hoće li se ipak, na kraju, pokazati – da je ima?

Lijepu našu posljednjih mjesec dana trese afera s neispravnom hranom što se nudi u prodavaonicama, namirnicama ne samo opterećenima pesticidima i raznim aditivima, istekom roka trajanja, nepoznatim porijeklom, nego i zaraženima, i to salmonelom, koja je – odnijela jedan dječački život. Trebalo je da se dogodi čak smrtni slučaj pa da o zdravstvenoj ispravnosti hrane na našem tržištu nadležni povedu barem nešto malo brige. Ili barem da pokažu kako vode brigu! Odjednom je, kad je novi ministar poljoprivrede Tolušić na tu temu zborio pred medijima javnog informiranja i obećao sređivanje stvari, javnost otkrila da mi u Hrvatskoj, gle!, čak i imamo – inspekcijsku službu zaduženu za prehrambeni sektor. Sa zaposlenima koji primaju plaću iz državnog proračuna, pa su valjda i odgovorni prema građanima ove zemlje.

U aferi salmonella nekako najviše je inkriminirana piletina, a tu su i jaja

U aferi salmonella nekako najviše je inkriminirana piletina, a tu su i jaja

jaja

U više od 10 distributivnih lanaca u koje su po Tolušićevu nalogu poslani inspektori otkrivene su nepravilnosti u hrani, koja je onda, objavljeno je, i povučena s tržišta. Da li radi hitnog uništenja, ili da se na temelju pravni(čki)h razloga još pričuva kao dokaz, pa da se na kraju, s obzirom da je riječ zasigurno o nemaloj vrijednosti potencijalne zarade, kad se prašina slegne – sram bilo onoga tko tako nešto i pomisli! – pokuša ponovno plasirati? Sve je moguće, kad je eto bilo moguće i to da su se, objavljeno je to preko radija, u jednom od trgovačkih lanaca gdje su nađeni proizvodi sa salmonelom pravdali da –  ta salmonela nije opasna!

U kakvome mi to društvu danas živimo? Govorim ne samo za Hrvatsku, iako u ovome trenutku naglasak jeste na njoj (i na Poljskoj!), nego i za druge sredine. Koje li hipokrizije, kamo god da se čovjek okrene! Licemjerja vrlo jaka baš i u domeni prehrane i zdravlja. U silnoj brizi društvene zajednice za zdravlje stalno smo bombardirani porukama o tome što za organizam nije zdravo činiti, jesti, piti. Duhan ubija, može se to i pročitati na mrtvačkom glavom unakaženoj kutiji za cigarete, alkohol je neprijatelj, čak se u nekim zemljama i na vinskim etiketama pojavljuju obavijesti o njegovoj mogućoj štetnosti po zdravlje, ali – koliko god se ti proizvodi optužuju oni su i dalje u nesmanjenoj količini nazočni u svakodnevnom životu. Jednostavno stoga što netko tko s vrha odlučuje zna da, zabrani li ih se zakonom, porezna kasa ostaje bez popriličnog kolača. A, poznavajući i ljudsku narav i slabost prema novcu, pretpostavka je – i pojedinaci i bez lijepog džeparca od kakvog mita.

Stalno se priča o nužnosti čuvanja okoliša od zagađenja, a zagađuje se sve u 16, i ne čuje se baš, barem u nas, o kažnjenim zagađivačima. Zakon dopušta upotrebu stanovitih kemijskih sredstava, npr. upravo i u poljoprivredi, preparata koji ako ne odmah ali svakako na duži rok, opasno zagađuju tlo i koji iz tla preko korijena biljke rabljene za prehranu lako dođu u hranu i piće.

Pravi cinizam je da čak i od PR-agencija za koje se zna da rade ili da su radile za velike i financijski moćne strukture iz industrijske proizvodnje i iz velikih trgovačkih lanaca danas pod lupom zbog slučaja salmonela, dolaze razna upozorenja primjerice protiv kuhinjske soli, šećera…, upozorenja koja u principu jesu hvale vrijedna, međutim koja ne upućuju na potpunu iskrenost odašiljača takvih poruka brige za naše zdravlje jer među tim porukama nema i onih što govore o većim problemima – raznim aditivima, konzervansima koji se stavljaju u prehrambene proizvode i pića i koji mogu biti dosta opasniji od konzumirane malo veće količine soli ili šećera.

____________________________

Kupujmo hrvatsko?

Dalmatinski prsut znakPOVJERENJE u ZAŠTIĆENE OZNAKE – U crni petak 25. studenoga 2016. objavljeni su nazivi 10 distributivnih centara u Hrvatskoj kod kojih je inspekcija pronašla nepravilnosti vezane uz meso. Spomenuto je tada da je otkriveno 42,7 tona mesa kojemu je istekao rok, koje je ponovno smrzavano te koje nije imalo potrebne prateće dokumente što bi govorili o sljedljivosti. Evo i tih deset naziva: Billa, Braća Pivac, Kaufland, Konzum (koji se, gle, reklamira sloganom Od polja do stola…), Lidl, Metro, Petason, Plodine PPK Karlovačka mesna industrija,  Spar.

U prošlome broju revije za vino i gastronomiju Svijet u čaši objavio sam oveći prilog o zaštiti Dalmatinskog pršuta oznakom geografskog porijekla (PGI, protected geographical indication).  Među članovima udruge Dalmatinski pršut dva su koji se na temelju nalaza inspekcije terete za nepravilnosti vezano uz zdravstvenu ispravnost hrane, tj. mesa, doduše ne i pršuta – M.I. Braća Pivac iz Vrgorca i Petason d.o.o. iz Vranjica.

Bilo bi logično da se udruga Dalmatinski pršut – želi li da se vjeruje u nju i proizvode koje zastupa –  javno ogradila od ta dva svoja člana, i ne samo to, nego i da ih je, s ovakvim pedigreom, isključila iz svojih redova. Nisam čuo, a ni u novinama vidio, očitovanje tajnika udruge Dalmatinski pršut dr.vet-med.  Ante Madira...  Griješim li, ispravite me!  Smisao postojanja udruge što proizvod oko kojega se okupila želi bolje plasirati na tržištu nije tek izboriti se za neku od oznaka zaštite i činovnički je zalijepiti na artikla kao stanovitog jamca originalnosti i veće kakvoće pa ga se isplati kupiti. Udruga mora razvijati i štititi kakvoću te kredibilitet.

Nakon što je Afera salmonela puknula, odmah se u nas posegnulo za pozivom Kupujmo hrvatsko! Da, vrlo rado, ali tko jamči da je u ovoj globalizaciji i hrvatska namirnica pošteđena onoga što u njoj ne treba biti? Tko jamči da možda neka jeftino kuljena uvezena namirnica pri prepakiranju završi na polici trgovine u nas s oznakom što sugerira da je doista hrvatska? Salmonela nije jedina problematična. U inspekcijskim nalazima stajalo je da je pronađeno i meso koje je ponvno smrzavano, i koje nije imalo prateće dokumente…  ■

______________________________

Brine ono što se već dugo priča u kuloarima – još dodatno brine što se više priča u kuloarima a manje službeno i što mjerodavne službe kasne u obavještavanju javnosti o opasnosti i izvoru odakle opasnost stiže – da u nas postoji dosta tvrtki koje u inozemstvu jeftino kupuju meso i druge namirnice što ih nitko drugi neće pa im je cijena vrlo niska, zatim ih prepakiravaju i stave u naše trgovine s dosta većom cijenom od svote po kojoj su ih kupili ali još uvijek zanimljivom širokom sloju osiromašenih potrošača ovdje. Povremeno – još uvijek za sebe isplativo – uvode za te proizvode popusne akcije tako da se i dodatno dodvore kupcu, ne brinući očito o tome kakve posljedice zbog neispravnih namirnica mogu nastati po zdravlje ljudi. Govori se kako postoje uvoznički lobiji koji su toliko jaki – kako li su samo stekli takvu snagu?! – da mogu dobrim dijelom upravljati (našim) našim tržištem.

Zabrinjavajuće je i kako nas agresivno napada farmaceutska industrija reklamama o raznim tabletama  protiv ovoga ili onoga, naravno istodobno i ograđujući se ekspresnom brzinom u govornim medijima pročitane rečenice U slučaju nus pojava i smetnji obratite se najbližem liječniku ili ljekarniku. Treba plasirati i dosta farmakoloških preparata, pa, zapravo, malo bolesti među ljudima biznisu valjda i dobro dođe…

SOL i JETRA

Oni koji se predstavljaju kao brižnici o našemu zdravlju uvelike raspravljaju o soli, šećeru, masti, što je, ponavljam, dobro, ali nije dobro to da eto, I to ponavljam, štošta drugoga ostaje pod tepihom.

solenkaPosljedice prekomjernog unosa soli! Umjeren unos soli u organizam pomaže u očuvanju jetre. Najveću količinu soli – da li samo soli?! – u organizam unosimo skrivenim putem, kroz hranu a da to niti ne primjećujemo. Velik broj potrošača već prilikom pripreme hrane dodaje previše soli, dakle, navodi se, svijest o utjecaju prekomjernog unosa soli na zdravlje trebala bi biti puno veća.

Prevelik unos kuhinjske soli rizik je za nastanak povišenog krvnog tlaka, bolesti srca i krvnih žila, a također ima i štetan utjecaj na jetru, povezan je s pojavom upalnih procesa što dovode do uništavanja stanica jetre. U današnje vrijeme velik broj osoba ima masnu jetru, tzv. nealkoholnu masnu bolest jetre, a jedan od glavnih razloga leži upravo i u prevelikoj količini soli koja se unosi u organizam hranom. Prehrana i jetra povezane su na mnoge načine i zato raznovrsni i uravnoteženi obroci mogu pomoći zadržati jetru zdravom.

Nužno je jako paziti s dosoljavanjem hrane, u principu ono se, zapravo, ne preporučuje. Savjet je ograničiti dnevni unos kuhinjske soli na pet do šest grama, tj. na jednu čajnu žličicu, a po preporukama ADA-e (American Diabetes Association) osobe sa šećernom bolešću ne bi je smjele konzumirati dnevno više od 2,3 g. Kod osoba s oštećenom jetrom potrebno je dodatno smanjiti unos soli, jer ona zadržava višak vode u tijelu a to povećava pritisak na oštećenu jetru. Glavni simptom kod ovog problema je naticanje nogu zbog zadržavanja vode. Upravo i osobe s oteklinama i nakupljanjem tekućine sol trebaju svesti na manje od tri grama po danu. Osobe s problemom nakupljanja tekućine morale bi povećati unos hrane koja je prirodni diuretik i potiče rad bubrega i jetre, a to su peršin, radič, riga ili rukola, češnjak, šparoga…

Prednost valja dati hrani koja prirodno ne sadrži sol i ima vrlo malu količinu natrija, kao što su voće, povrće, meso, riba, žitarice… Zaključci nakon dosad provedenih studija pokazuju da regulirani ili smanjeni unos soli treba biti sastavni dio liječenja ili prevencije nekih bolesti i stanja. Pa, dakako, i čuvanja vlastite jetre, najveće žlijezde u tijelu, koja obavlja važne funkcije u metabolizmu, a naročito je važna za detoksikaciјu, probavu te proizvodnju krvnih stanica.

Bitno je, preporuka je, čitati deklaracije i izabrati proizvode koji sadrže manju količinu soli od uobičajenih istovjetnih proizvoda.

Da, bitno je čitati deklaracije na proizvodima, ali one su nerijetko manjkave ili nedovoljno precizne podacima, najčešće su podaci tiskani tako sitnim slovima da je tekst i s naočalima s jačom dioptrijom teško dešifrirati. U supermarketima na policama gdje se npr. voće i povrće prodaje rinfuzno deklaracije, dakako i one napisane malenim slovima i nerijetko tiskane kad je već toner na izmaku snaga, budu poprilično daleko od oka kupca koji komadno bira proizvod, i nemoguće je vidjeti što na njima piše.

Kad bi htio provjeravati svaki proizvod što ga želi kupiti, potrošač bi morao u prodavaonicu svakako poći s jakim naočarima pa i s povećalom, a taj dan kad se odluči otići u šoping trebao bi zatražiti godišnji odmor da ima dovoljno vremena pročitati dostupne mu deklaracije i realizirati koliko-toliko zdravu kupovinu.

ŠEĆER NA KRAJU, ALI i NA POČETKU, PA i PRJE…

Malo i o šećeru. Šećer je zasigurno najdopadljivija ali i jedna od najopasnijih namirnica za zdravlje. Treba li većeg upozorenja od samo jedne riječi: dijabetes?! Vijesti iz Europske Unije govore o tome da se unutar EU nastoji smanjiti unos šećera u organizam stoga što on može biti  uzrokom i teških kroničnih nezaraznih oboljenja.

Šećer - velika slatka zamka

Šećer – velika slatka zamka

Bombastično u prilozima upravo objavljenima na najpraćenijim medijskim emisijama: hamburger (!!!) bogatiji šećerom nego boca gaziranog soka! Opasnost vreba, rečeno je, i iz kupovnih kašica za malu djecu…

O temi pred mikrofonom i kamerama pričaju stručnjaci za prehranu koji navode kako industrija nastoji naviknuti čovjeka već od rane dobi na slatko. I tu stvar, praktički, staje.

Prehrambena industrija zapravo i nije ta koja navikava klince od najranije dobi na slatko, nego ona perfidno iskorištava to što je slatko urođeno dopadljivo, pa u tome i ona i trgovina vezana uz nju vide svoju šansu za veliki prihod odnosno profit. O tome da je slatko urođeno dopadljivo govori jedno znanstveno istraživanje koje je o okusima slatko, slano, kiselo, gorko svojedobno, s ciljem da pri izradi čaša za razne tipove vina dizajnira najbolji model, naručila najpoznatija svjetska tvornica čaša Riedel iz Kufsteina u Austriji. Istraživanje je pokazalo da još fetus u maminom trbuhu jače reagira odmah čim mama konzumira nešto slatko.

Godinama pratim vino, gdje se također šećer, kojemu se ne dopusti potpuna fermentacija, često rabi upravo s ciljem da proizvod bude dopadljiv na prvu te da se brže bolje proda. Vino s ostatkom neprovrelog sladora nekome potrošaču izrazito smeta u organoleptici, a  konzumirano i u sasvim maloj količini može biti vrlo neugodno za nekoga tko ima povišeni šećer u krvi. Čitajte deklaracije! Ali, za razliku od nekad kad je na etiketama bilo obvezno staviti oznake suho, ili polusuho, poluslatko, slatko, danas se ta u biti vrlo važna informacija i za okus vina i za zdravlje pilca više ne mora pisati!! Zašto?

Kad je riječ o vinu, valjda bi i na etiketi dobre kapljice, osim obvezne informacije sadrži sumpor trebala stajati i obavijest o drugim dodacima koji su korišteni u proizvodnji i koji mogu biti u najmanju ruku alergeni. Možda je to i važnije od onih spomenutih upozorenja o štetnosti alkohola na vinskim etiketama u nekim zemljama. A od onga što se rabi u podrumu najčešći su dodavanje kiseline, tanina, koncentriranog rektificiranog mošta, gumiarabike, industrijski selekcioniranih kvasaca te enzima, čipsa (da vino ostavi utisak da je dozrijevalo u barriqueu), bistrila…  Mnoge sredine htjele bi imati neke tipove vina koji su u svijetu stekli popularnost a odudaraju od onoga što kao tipičnost daju teritorij ili teritoriji u tim sredinama s obzirom na tlo, ekspoziciju i stupanj nagnutosti vinograda, nadmorsku visinu, klimu i mikroklimu… K tome, proizvođači u nekim sredinama nisu vodili brigu o tome na kojim pozicijama podignuti vinograd ili pak nisu bili u mogućnosti kupiti teren na za vinovu lozu ponajboljoj poziciji, pojedini su proizvođači i komotniji što se tiče rada u trsju pa se onda, posebice ako malo još zakaže i meteorologija te i kad se jako žuri s izlaskom vina na tržište, stvari nastoje riješiti dodavanjima i oduzimanjima, tehniciranjem u podrumu…  Dok oduzimanja ostaju u domeni organoleptike, dotle su dodavanja već i u zoni zdravlja…

Špek - da, ili ne?

Špek – da, ili ne?

Sada su dakle na službenoj tapeti šećer i sol, jučer su bili svinjska mast, špek… Svojedobno se govorilo da crno vino nije dobro jer da povisuje krvni tlak, potom se, nakon famoznog Francuskog paradoksa crno vino uzdignulo na visoki pijedestal kao, zbog sadržaja polifenola koji imaju antioksidativni učinak, zaštitnik od bolesti srca i krvnih žila. Osobe koje nisu bile sklone crnome vinu okrenule su se prema njemu nakon što je počela kampanja da je zdravo. U novije vrijeme, valjda nakon što je bolje krenula prodaja crnoga vina, počelo se govoriti opet o bijelome vinu zdravstveno podobnome… Paradoksalno, vina proizvedena na maksimano zdrav način od bijelih sorata a uz dužu maceraciju popraćenu alkoholnom fermentacijom, dakle rađena po principu crnoga vina – da se iz kožice i koštice izvuku fenoli koji bi bili blagotvorni za naš organizam kao i oni u crnome vinu te koji bi ujedno i gotovo bez zaštitnih aditiva čuvali vino od degradacije, nisu imali neki svoj Francuski paradoks kao marketinški vjetar u leđa i zapravo su zasad na razini tek tržišne niše…

Primjeri nepotpunih informacija i svojevrsnih manipulacija vezani su i uz biljno ulje, špek, svinjsku mast. Dosta osoba, možda i odraslih na svinjskoj masti i špeku, priklonilo se biljnome ulju kad se počelo govoriti kako je ono zdravo i kako mast i špek treba izbjegavati. Energično bi odstranjivale – dosta ih to čini i sada! – i ono malo bijeloga (slanine) sa kriške šunke i pršuta. Uzgajivači svinja nastojali su stvoriti pasminu koja će dati meso s tek malo masnoga tkiva. Od nekad masnim tkivom fino prošaranoga svinjskog mesa koje bi bilo sočno nakon pečenja, dobili smo krtinu. Onda je buknulo nekoliko međunarodnih afera vezanih uz stanovite neispravnosti u biljnome ulju, pa je to donekle poljuljalo zaljubljenost u biljna ulja. U novije vrijeme pak ponovno se popularnost vraća i slanini i svinjskoj masti, ali oni koji je propagiraju uglavnom preporuku ne poprate bitnime: o porijeklu (uzgoj životinja, proizvodnja na prirodan način a ne forsirano…)

Pršut:

Pršut: odvajati bijelo od crvenoga? Kapitalni grijeh!

Vrli skrbnici za naše zdravlje već jednom bi morali reći popu pop a bobu bob, tj. da nijedna od tih spomenutih namirnica koje sad jesu malo podobne a onda malo nisu, nije štetna odnosno opasna za zdravlje ako je provenijencijom iz provjerenih proizvodnih izvora koji vode brigu o eko-aspektu i izvornosti, izbjegavaju sve te silne aditive što se danas rabe kao bojila, poboljšivači okusa i konzervansi, te ako je konzumacija umjerena, naravno i ako se samo ne sjedi nego se i prakticira odgovarajuća fizička aktivnost..

Moguće je da se uvijek s visokih mjesta i ne kaže sve što bi trebalo, jer industrija, unutar koje se vrte veliki brojevi i koja je svjesna da mora poduzeti to što treba da prehrambeni proizvodi dovoljno dugo budu upotrebljivi, očito je pre moćna. S druge strane, brojni potrošači kao da ne misle dovoljno svojom glavom o vlastitome zdravlju i proizvode, dosta i pod utjecajem reklama, uzimaju u trgovini u svoju košaricu automatski. Potrošači su se i razmazili, i jako vole na svome stolu ono što je nekad bilo nemoguće a danas je s obzirom na razvijenost tehnologije produkcije velikih količina i razvijenost prometnih veza lako moguće – različite namirnice, pogotovu voće i povrće, kroz cijelu godinu a ne tek kroz njihovu punu sezonu. Začudo očito ih uopće ne smeta sasma drukčiji, zeleni okus rajčice uzgojene u plasteniku i na vodi od fino slatkastog okusa zdrave zrele sočne rajčice ubrane u vrtu u kolovozu…

ANTIOKSIDANSI, KONZERVANSI, POJAČIVAČI OKUSA

I sad nas, eto, u srži: aditivi! Među njima su npr. antioksidansi, koji sprječavaju oksidativne promjene u namirnicama. Poznato je da mnoge namirnice izložene djelovanju kisika mijenjaju svojstva. Tako npr. masnoće na zraku užegnu, a oguljeno voće i povrće poprimi smeđu boju. Antioksidansi ne dopuštaju te procese a treba reći i da ne dopuštaju uništavanje vitamina osjetljivih na djelovanje kisika. Oni pomažu, navodno, i očuvanju aroma u namirnici, te produžuju trajnost namirnice. U proizvodnji hrane najčešće rabljeni antioksidansi su tokoferoli (vitamin E), askorbinska kiselina (vitamin C) te galati (E310-E312), BHA (E320) i BHT (E321).

E315 IZOASKORBINSKA KISELINA je sintetski antioksidans i sredstvo za zadržavanje boje dopušteno u proizvodnji trajnih mesnih i ribljih proizvoda i smrznute ribe. Ima neznatan vitaminski učinak. Postoji sumnja da u organizmu ometa resorpciju prirodnog vitamina C (E300). Zbog malog broja objavljenih istraživanja nije moguće dati konačnu procjenu učinaka, kao ni procjenu učinaka izoaskorbinske kiseline proizvedene iz genetski promijenjenih sirovina.

Konzervansi sprječavaju ili usporavaju razmnožavanje mikroorganizama koji uzrokuju kvarenje. Tako se produžuje trajnost namirnice i omogućuje transport lako pokvarljive robe na velike udaljenosti. Najčešći konzervansi jesu sorbinska kiselina (E200) i njezine soli te benzojeva kiselina (E210) i njezine soli.

E250 NATRIJEV NITRIT kao sredstvo za konzerviranje dopušteno je samo za suhomesnate proizvode u salamuri (npr. slanina). U organizmu ometa transport kisika u krvi. Pri temperaturama višim od 130°C mogu nastati kancerogeni nitrozamini. Preporučuje se smanjenje potrošnje (industrijskih) namirnica iz salamure te izbjegavanje pečenja ili prženja takvih namirnica. Svi nitriti su problematični aditivi. Istraživanja pokazuju da mogu izazvati širenje krvnih žila i sniziti krvni tlak. U visokim dozama mogu izazvati akutno trovanje. Kod djece moguća je pojava sindroma hiperaktivnosti. Vitamin C (E300) sprječava nastajanje kancerogenih nitrozamina. Vidi E249.

Pojačivači okusa su tvari koje ističu ili poboljšavaju djelovanje prisutnih aroma. Najpoznatiji pojačivači okusa sa glutamati (E621-E625). Dodaju se mlinskim i pekarskim proizvodima, kobasicama i konzervama, umacima, kečapu, proizvodima od riba, rakova i glavonožaca, margarinu, majonezi, gumama za žvakanje, bezalkoholnim osvježavajućim pićima, juhama, umacima, začinskim mješavinama, čipsu, flipsu, ekspandiranim žitima, prženim plodovima, sjemenkama i drugim raznim snack-proizvodima, senfu, praškastim umjetnim sladilima…

kruhE621 MONONATRIJEV GLUTAMINAT Pojačivač okusa biljnog ili životinjskog podrijetla. Natrijeva sol glutaminske kiseline. Mononatrijev glutaminat nalazi se i u mesu ribe, mlijeku, rajčici, no tada ne stvara probleme, jer nije u slobodnom obliku. Kao aditiv koji može izazvati štetne posljedice dodaje se u hranu u konzervama i u mnoge pikantne namirnice, i to pod raznim imenima, a najčešće uz natpis prirodna aroma. Učestala upotreba može uzrokovati napadaje glavobolje, mučnine, vrtoglavice, lupanja srca, depresije, tjeskobe, bolove u prsima, promjene raspoloženja, napetost, hiperaktivnost, nadutost, žeđ, hladan znoj, crvenilo lica. Postoje sumnje da izaziva alergijske reakcije, posebno kod astmatičara. Smatra se ekscitotoksinom – može potaknuti živčane stanice na odumiranje, što je uočeno i u pokusima s eksperimentalnim životinjama. Smatra se da velika količina mononatrij-glutaminata izaziva snažno pobuđivanje receptora živčanih stanica, što vodi do njihova uništenja. S tim je povezan i nastanak neurodegenerativnih bolesti (Alzheimerova, Parkinsonova. Huntingdonova).

kobasicePosebno može biti štetan u kombinaciji s aditivima E626 do E635. Stoga ih proizvođači često razdvajaju, ne bi li barem na ambalaži učinili opasnost manje očitom. Zabranjen je u dječjoj hrani. Uvažavajući načelo opreza, Europska unija smatrala je potrebnom novu procjenu ovog aditiva.

U posljednje vrijeme širom svijeta kobasa-suhapovela se rasprava o upotrebi mononatrijevog glutaminata ili monosodium glutamata (MSG) kao dodatka hrani. Ako je za povjerovati onima koji dižu glas i iznose podatke o znanstvenim istraživanjima, desetljećima smo izloženi namjernom stvaranju ovisnosti o hrani i poticanju debljanja od strane različitih kompanija, a da pritom nema nikakve reakcije mjerodavnih državnih inspekcija. Sve sliči na veliku svjetsku zavjeru u kojoj se ne biraju sredstva za ostvarivanje velikih prihoda, pri čemu se namjerno koriste štetni kemijski spojevi koji to omogućavanju.

MSG je 1908. godine otkrio Kikuane Ikeda (Sveučilište u Tokiju) kada je pokušavao pronaći kemijske spojeve koji stoje iza okusa što ga Japanci nazivaju umami. Izolirao je taj okus iz juhe od morskog raslinja i spoj koji ga izaziva nazvao monosodijum glutamate (MSG). Uz pomoć japanske korporacije Ajinomoto, Ikeda je MSG patentirao 1909., kada je prvi put postao komercijalno dostupan. Dakle, MSG je u komercijalnoj uporabi već 100 godina. Vrlo je brzo postao poželjan zbog toga što je stvarao podražajan osjećaj slasti u hrani, što je naročito važno u vegetarijanskoj kuhinji ili kod pripremanja niskoproteinske hranu za masovno tržište.

MSG je danas toliko prisutan u lancima hrane širom svijeta da bi zaista bilo teško zanemariti ga. Kao što je i za očekivati, brza i instant-hrana poput juha i ostalih mješavina, sadrži MSG. Pripremljena hrana u trgovinama, restoranima brze hrane (pileća kožica u nekim popularnijim svjetskim lancima restorana nafilana je MSG-om) i običnim restoranima također je preplavljena MSG-om. Crveno meso, iznutrice i ostali mesni proizvodi ili su sprejani otopinom koja sadrži MSG ili injektirani smjesom koja ga sadrži u većim količinama (šunke, puretina, piletina itd.).

Izgled je savršen. Krije li se iza MSG?

Izgled je savršen. Krije li se, iza, MSG?

MSG sadrže i upakirana peciva za hamburger. Voće i povrće špricano je otopinama koje sadrže MSG. Čak je i dječja hrana u pedesetim godinama imala deklarirane manje doze MSG-a, što je kasnije zabranjeno. Od tada je MSG maknut s etiketa na dječjoj hrani, ali ne i iz same hrane. Čitajući etikete moguće je prepoznati neke eufemizme poput modificiranog škroba, prirodne arome… Kad se u popisu sastojaka naiđe na riječ citric acid, sigurno je riječ o MSG-u. Industrijska limunska liselina nije napravljena od citričnog voća, napravljena je od kukuruza. Važno je napomenuti da takva limunska kiselina nije čista. Kad se jednom napravi limunska kiselina iz kukuruza, ona je kontaminirana kukuruznim proteinima koje proizvođači ne uklanjaju. Ti proteini su degradirani ili hidrolizirani u slobodan MSG.

Početkom pedesetih godina prošlog stoljeća studije su iznosile značajne podatke o MSG-u. Ako bi novorođene štakore izložili MSG-u samo jednom, neuroni u unutrašnjem sloju njihove retine bili bi uništeni. Također je prijavljeno da su bili oštećeni i neki dijelovi njihovih mozgova (hipotalamus). A ljudi su nekih pet do šest puta osjetljiviji na MSG od štakora! U jednom trenutku istraživači su pomislili kako bi štakori bili izvrstan model za studiju debljine nakon izloženosti MSG-u. MSG je kemijski pobuđivač debljine, dijabetesa tipa II i metaboličkog sindroma X kod štakora. Gledajući rezultate provedenih znanstvenih istraživanja, jasno je da MSG potiče debljanje čak i onda kada se smanji kalorijski unos hrane. Nerijetko se čuje nekoga da kaže kako se deblja unatoč tome što gotovo ništa ne jede.

MSG je sastojak na kojemu se temelji naša moderna proizvodnja hrane. Skrivena uporaba MSG-a raste iz dana u dan, iz godine u godinu. Čak i ako nije deklariran, on je najčešće tu, a skriva iza različitih drugih naziva!

Krasno! Ali to još i nije sve. Stiže i GMO….  ♣   SuČ – 12/2016

Okusi hrvatske tradicije/ TANJUR i ČAŠA KAO OGLEDALO TERITORIJA

Okusi

Osvajači plakete Okusi Zagorja, u društvu s krapinsko-zagorskim županom Željkom Kolarom i predsjednicom Županijske skupštine Vlastom Hubicky. U Krapinsko-zagorskoj županiji zasad je 14 dobitnika. Župan Kolar kaže da je u 2016. do sada u 2016. u Krapinsko-zagorskoj županiji zabilježeno 37 posto više turističkih dolazaka nego lani i 35 posto više noćenja, a ambicije su do kraja godine ostvariti milijun dolazaka. Njegova izreka: Pločica je okrenuta – prije se pomagalo slabima, u nadi da će biti bolji ali na kraju oni su propali, sad se pomaže boljima, da budu još bolji!

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

ENOGASTRONOMIJA KAO DIO KULTURE i NARODNIH OBIČAJA i KAO RIZNICA TRADICIJSKIH NACIONALNIH i REGIJSKIH VRIJEDNOSTI DADE SE ODLIČNO VALORIZIRATI KROZ TURIZAM. U NAS JE POKRENUT NOVI PROJEKT VEZAN UZ POPULARIZACIJU IZVORNIH LOKALNIH NAMIRNICA i JELA. DOSAD SU u LIJEPOJ NAŠOJ UGOSTITELJSKIM OBJEKTIMA ŠTO NJEGUJU PONUDU ORIGINALNE DOMAĆE HRANE  i PIĆA DODIJELJENE 44 PLAKETE, NAJNOVIJA PODJELA ODVIJALA SE PRIJE KOJI DAN ZA PODRUČJE KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE   

Ambijent vrlo lijep – i znakovit!, stol zamaman. Prostrani restoran Villa Zelenjak, uz Sutlu-Sotlu u zelenilu  između Klanjca i Kumrovca a pored kojega je spomenik hrvatskoj himni Lijepa naša, dočarao je na sjajan način bajku na dlanu, slogan kojim se reklamira Krapinsko-zagorska županija što se sve jače nastoji nametnuti kao turističko odredište, među ostalime i sa svojom gastronomijom s jedinstvenim mirisima i okusima, baziranom na lokalnoj tradiciji i pedantnoj izvedbi. U Zelenjaku je naime, u nazočnosti i krapinsko-zagorskog župana Željka Kolara i predsjednice Županijske skupštine Vlaste Hubicky, upravo održana svečana podjela plaketa,

Branko

Branko Greblički Ventek prilikom preuzimanja pločice Okusi Zagorja, sa županom Kolarom i predsjednicom Županijske skupštine Vlastom Hubicky. Dolje: Ventek s organizatorom projekta Okusi hrvatske tradicije Borislavom Šimencom na ulazu u svoj restoran gdje je pločica i postavljena

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Okusi Zagorja dodijeljih vlasnicima odnosno predstavnicima 14 restorana Hrvatskog zagorja što sustavno njeguju tradicijsku kuhinju kraja. Slijedio je banket. Dobitnici su BlueSun hotel Kaj restoran Academia – Marija Bistrica; restoran Dvorac Mihanović – Tuheljske Toplice; hotel Terme Jezerčica – Donja Stubica; klet Bolfan Vinski vrh – Hraščina; klet Grešna gorica – Desinić; klijet Lojzekova hiža – Gornja Stubica; Majsecov mlin – Donja Stubica, pansion Rody – Gornja Stubica; restoran catering Sermage – Sveti Križ Začretje; restoran Magdalena Villa Magdalena – Krapinske Toplice; restoran Zaboky – Zabok, Villa Zelenjak Ventek – Kumrovec; vinarija Micak Klet Zagorski dvori – Marija Bistrica; vinarija restoran & pansion Vuglec-breg – Škarićevo ponad Krapinskih Toplica. Dakako da se svaki od tih ugostiteljskih objekata prezentirao s prigodnim domaćim specijalitetima, a, kako je više vlasnika objekata uključeno i u proizvodnju vina, u ponudi se našla i plemenita kapljica – bijela i (vrlo ozbiljna!) crna, te visokopredikatna slatka desertna, pjenušci…

Bajka

Villa Zelenjak Ventek – bajka na dlanu, izvana, te, u nastavku, na stolovima unutra

Zagorski hladni narezak

Zagorski hladni narezak: kobasica, salama, šunka, špek, svježi sir… Idealno bi bilo za razvoj proizvoda i ukupne ponude da restoranski izbor tradicijskih specijaliteta bude i u funkciji plasmana tih izvornih produkata i u trgovinama, i obratno. Jedan od preduvjeta da stvar dobro funkcionira je i brendiranje, konkretno da proizvod unutar svoje kategorije bude organoleptički standardiziran, stilski ujednačen. A to znači da bi za svaki proizvod trebalo imati i pravilnik o produkciji kojega bi se proizvođači članovi priznatoga tijela što stvara brend morali pridržavati. Imamo li mi to sređeno kako treba?

Gastronomija se, s obzirom na različitost i originalnost po teritorijima isprofilirala kao čuvar tradicijskih nacionalnih i regijskih vrijednosti, i pokazuje se, kao dio kulture i narodnih običaja, vrlo vrijednom baštinom koju se dade i odlično valorizirati kroz turizam.

Revija Svijet u čaši, rođena prije 24 godine, a koja je već u prvoj fazi svojega života prošla dosta svijeta i vidjela štošta što bi se moglo lijepo primijeniti i u nas, već odavna piše o gastronomiji kao adutu u turizmu a i – s obzirom da imamo veliki potencijal u poljoprivredi i proizvodnji hrane ali ga se u nedovoljnoj mjeri koristi – kao o jednome od bitnih razloga za ostanak ljudi na selu što dovodi do razvoja i unaprjeđenja ruralnog prostora. K tome, i u više navrata u elitnim prostorima poput npr. zagrebačkih hotela Esplanade i Intercontinental Zagreb (sada je to Westin) organizirala je –mislim čak i kao u nas prvi priređivač takvog tipa prezentacijskog nastupa – niz uspješnih Ateljea okusa kao uistinu reprezentativnih i velebnih skupova ponajboljih hrvatskih kulinarskih majstora i

Viteška sablja

Viteška sablja

proizvođača vina, s ciljem sa se široj ali i zahtjevnoj javnosti ukaže na svo bogatstvo i zanimljivost domaće kuhinje i kapljice na ovim prostorima te na njihovo moguće značenje za (elitnu) turističku ponudu, konkretno potražnju tijesno vezanu uz neki specifični teritorij. Nedugo nakon što je stvorena nova država, određene strukture u zemlji u sprezi s našim ugostiteljima i trgovcima nastanjenima i s radnom dozvolom u inozemstvu posebice u Njemačkoj kao jednom od najvećih tržšta u segmentu enogastronomije i kao za nas, ovdje, iznimno važnom emitivnom turističkom tržištu, krenule su u projekt Restaurant Croatica, međutim on, iako u suštini dobro zamišljen, na žalost nije bio duga vijeka. Bilo je još pokušaja u Hrvatskoj vezanih uz izbor najboljih nacionalnih restorana i njihovu promociju kroz dodjelu prigodne o tome informativne pločice zamišljene da se postavi na ulaz u lokal, ali i to je ubrzo zamrlo.

Purica i raca z mlincima

Purica i raca z mlincima

Zapečeni zagorski štrukli (gore), te zapečeni štrukli s koprivom

Zapečeni zagorski štrukli, te zapečeni štrukli s koprivom. Na slici lijevo su originalni zapečeni zagorski štrukli, a unatrag više godina postoji i unaprijeđena varijanta – štrukli zapečeni u dosta slatkog vrhnja. Njihov standard postavili su i po njima se proslavili zagrebački hoteli Esplanade i Intercontinental. Odlično moderno jelo s predznakom tradicije. Priznaju li se oni u Okusima kao tradicijski lokalni specijalitet? Bilo bi to dobro, jer u svemu postoji evolucija priznate baze, pa tako eto i u gastronomiji

Laureat

Laureat je i Villa Magdalena iz Krapinskih Toplica, na slici je s plaketom chef Mislav Božić

Zacijelo vrijeme za tako nešto nije u nas još bilo dovoljno dozrelo. Istodobno Slovenci su na istome kolosijeku radili na projektu Gostilna Slovenija, i izradili dosta zahtjevan pravilnik s kriterijima glede toga tko može ući u tu grupu, te se trsili u promidžbi. Je li u Hrvatskoj vrijeme sada napokon dozrelo – kao turističkoj zemlji već je odavna moralo biti zrelo! – vidjet će se uskoro, naime s akcijom popularizacije tradicijskih jela i hrvatskih vina u restoranima u nas krenulo se ponovno, a za to je kao operativno tijelo zadužen DMK Vall042  odnosno Destinacijska menadžment kompanija Vall042 d.o.o., putnička agencija, nakladništvo, usluge i proizvodnja, na čelu s Borislavom Šimencom kao voditeljem i Hrvojem Potrebicom kao glavnim koordinatorom projekta. Šimenc je dugo bio tajnik Hrvatskog kuharskog saveza a i radio je u turističkim tijelima u Varaždinskoj županiji, dakle tijesno je vezan uz gastronomiju ali i uz turizam. Potrebica je također određeno vrijeme proveo radeći u turističkoj zajednici, u Varaždinskim Toplicama. DMK Vall042 u provedbi projekta tijesno surađuje sa županijskim turističkim zajednicama u Lijepoj našoj.

– Polazeći od spoznaja da je pristup prema jelu danas na visokom intelektualnom i emocionalnom nivou i da je gastronomija u moderno doba iznimno značajan motiv putovanja i bitan element ocjene ukupnog doživljaja i razine zadovoljstva gosta turističkim odredištem, a i na temelju našeg dugogodišnjeg rada na području gastronomije i turizma, razvili smo projekt Okusi tradicije – kaže Borislav Šimenc. – Sadržaj projekta usmjeren je na razvoj ponude tipičnih lokalnih namirnica i lokalnih i regijskih kulinarskih prepoznatljivosti, zatim na označavanje i brendiranje lokalnih ugostiteljskih objekata s ponudom tradicijskih namirnica i jela, umrežavanje nositelja standarda Okusi radi zajedničkih edukacijskih, promotivno-marketinških aktivnosti i radi sustavnog razvoja novih turističkih proizvoda na planu gastronomije na cijelom području Hrvatske.

Odličan

Odličan gulaš ponudile su plaketom nagrađene Grešne gorice, a i svoje specijalitete i vino ponudio je Mladen Micak

Šimenc dodaje da po uspostavljenim pravilima u grupu pod zajedničkim nazivnikom Okusi tradicije mogu ući ugostiteljski objekti u Hrvatskoj koji u dnevnoj ponudi stalno imaju najmanje po dva lokalna tradicijska jela (jesu li samo dva jela dovoljna?) i po šest etiketa pića, od čega najmanje četiri vina. Predviđeno je da ti izabrani objekti budu označeni standardiziranom pločicom sa znakom, logotipom, s time da su moguće dvije opcije označavanja: jedna je regijska-lokalna kod koje se stavlja naziv lokalnog prostornog odredjenja, npr. Okusi Zagorja, Okusi varaždinskog kraja, Okusi zagrebačkoga kraja, Okusi Slavonije, ili Okusi Istre…, a druga je Okusi hrvatske tradicije, koja se primjenjuje za objekte što u ponudi uz jela svojega teritorija imaju i jela iz najmanje triju drugih hrvatskih regija. Bitno je, naglašava Šimenc, prikladno označiti i javnosti komunicirati ugostiteljski objekt što nosi standard Okusi hrvatske tradicije, te u široj javnosti izgraditi identitet objekta kao mjesta koje jamči ne samo visoko zadovoljstvo hranom i pićem nego još i istinski doživljaj lokalnih jela i pića.

Realizacija? Standard Okusi hrvatske tradicije utvrđuje se za ugostiteljske objekte – turističko obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, kušaonica, etno-kuća, bistrò, gostionica, krčma, samostalni odnosno hotelski restoran – koji u pravilu rade kontinuirano najmanje tri godine, koji, naravno, nude originalna lokalna jela, te koji uz to što zadovoljavaju propisane osnovne uvjete struke zadovoljavaju i, dodatno, višu razinu u pet kategorija: hrana, usluga, piće, ambijent, okoliš. Uglavnom, da bi ušao u konkurenciju za dobivanje plakete objekt u vrednovanju mora ostvariti minimum 75 bodova od mogućih 100.

A – tko sudjeluje u ocjenjivanju i odabiru kandidata i potom i dobitnika plakete Okusi hrvatske tradicije? Pokušao sam doći do preciznog odgovora ali – puna je sezona godišnjih odmora i nedostupnost organizatora ovih dana posve je logična, pa za podrobnu informaciju čekam  turističku posezonu…

Uglavnom, radi uvjerljivosti vrlo je važno tko su selektori, pa sam htio saznati detalje o tome – o kojim je profesijama riječ, kojim imenima… Naime već postoje u nas razni izbori najboljih restorana, ali s obzirom na njihovu koncepciju i provedbu te ishode (nije da nisu prepoznani najbolji, nego kao da nekima ipak nije – još? – mjesto među izabranima) – pitanje je jesu li oni na najboljem mogućem kolosijeku. Što se ocjenjivanja i izbora restorana (i trgovina) u akciji Okusi hrvatske tradicije logično je, s obzirom da je riječ o vrlo ozbiljnoj stvari, da selektori budu dobro verzirane osobe s iskustvom na više područja – etnologije, vrhunskog kuharstva te sommelijerstva, estetike i posluživanja, a rekao bih da bi kao član žirija dobrodošao i strukovno obrazovani specijalizirani novinar, naime ako se nešto ne objavi – nije se ni dogodilo!

Što se tiče realizacije projekta svakako je važno i financiranje, u nedostatku novca obično dolazi do polovičnih i kompromisnih rješenja – kako narod kaže: koliko para toliko i muzike, a njima ovdje nije mjesto. Lako je moguće da su prijašnje akcije ovakve vrste pale upravo ponajviše na financijama, šteta bi bila da takva sudbina – pogotovu ako se sada kad je Hrvatska u Europskoj Uniji na ime promocije mogu neka sredstva povući i iz EU-fondova – zadesi i ovaj projekt Okusi hrvatske tradicije 

Zagorski crnjaci

Pažnje vrijedni zagorski crnjaci od Bolfana, Micaka i Vuglec-brega…

– U suradnji sa županijskim turističkim zajednicama u Hrvatskoj su zasad dodijeljena 44 standarda Okusi, konkretno u Krapinsko-zagorskoj 14, u Varaždinskoj 13, u Vukovarsko-srijemskoj županiji osam, u Požeško-slavonskoj osam, u gradu Zagrebu jedno… U tijeku je proces dodjele objektima u Zagrebačkoj županiji, a upravo počinje proces realizacije za Sisačko-moslavačku i Koprivničko-križevačku županiju, do kraja ove godine standardom Okusi bit će obuhvaćeno stotinjak objekata u 10 županija. Tijekom 2017. planira se pokriti sve hrvatske županije – izjavio je Šimenc.

Dodaje da s 1. rujnom 2016. kreće web portal www.okusi.hr a tada bi se i osnovao klaster Okusi hrvatske tradicije. Ostvarenje projekta predvidjelo je i stvaranje promidžbenog tv-serijala Okusi. Zasad su već snimljene 22 epizode, i, čujem, prikazane su već na Varaždinskoj televiziji, a najesen se kreće u nova snimanja. Serijal, koji bi, kaže glavni koordinator Hrvoje Potrebica, epizodom obuhvatio svakog dobitnika plakete Okusi, prikazivat će se preko portala www.okusi.hr a pregovara se o tome da krene prema široj javnosti i preko lokalnh tv-postaja. Pripremaju se i drugi promotivni materijali, oblikuje se, u suradnji s Keramikom Ilovac, i posebna linija suđa Okusi – riječ je o keramičkim tanjurima i zdjelama za jelo, kreiraju se turistički paket-aranžmani i najavljuju razna događanja kao Dani Okusa, zajednički nastupi restorana, posebne godišnje prezentacije…

...te sok od Traminca

…te sok od Traminca

Bude li dovoljno znanja, sloge i logističke (i novčane!) potpore društvenih struktura no bez političkih pritisaka koji su i tu uvijek mogući, ali i volje ugostitelja i trgovaca da u ovim ne baš sjajnim ekonomskim vremenima u nas – kad je i imućniji mogući korisnik ponude oprezan u trošenju i zazire od toga da hrli u kupovinu nečega što je skuplje a on to dovoljno ne poznaje – istraju i da dobru ideju ne počnu izjedati određenim kompromisima, turističku sezonu 2017. mogli bismo s ovog aspekta ponude izvornih jela i pića dočekati uglavnom spremni, a potom i uspješno nastaviti priču. No da bi stvar doista potrajala i razvijala se, i poseban se, dodatni napor – barem ja to smatram osobito važnime – mora početi hitno činiti prema inače reklamama bombardiranim a u edukacijskom kontekstu rekao bih dosta zanemarenim najširim krugovima (ovdašnjih) potencijalnih potrošača (domaći konzument uvijek je bitan u kreiranju imagea, koji onda odjek ima i u inozemstvu!). Govorim ne samo opet o stvaranju čvrstog povjerenja kod potrošača u ozbiljnost organizatora posebice kroz prikladan transparentan pravilnik vezan uz akciju i uvjerljiv izbor ocjenjivača što određuju kome dodijeliti plaketu Okusi, nego svakako i o nužnosti podizanja opće razine eno-gastronomske svijesti i kulture na našim prostorima, o nužnosti i prihvaćanja činjenice da od nečega što je originalno, iskreno i dobro nije logično automatski očekivati da bude u ponudi jeftino (dobro i iskreno, jednostavno, ne može biti jeftino, ali, isto tako, ako je nešto skupo ne znači automatski da je i dobro i iskreno!), tu je nužno da što širi krug kroz potrebnu detaljnu obrazovnu informaciju spozna razlog tome zašto su neki proizvod i neki restoran skuplji, dakle da shvati zašto za nešto doista i vrijedi izdvojiti (investirati) koju kunu više…  ♣ SuČ – 07/2016

Grofovske palačinke i orehnjača

Grofovske palačinke s bagremovim medom, i orehnjača, sjajan kolač koji je, smatram, poprilično zapušten u ponudi, a uglavnom tamo gdje ga se i nudi u jako je šparnoj verziji, s puno žutoga i s tanko pisanim smeđime, međutim očekuje se – obratno!

Jelo i zdravlje: istraživanja o navikama / OD GRICKALICA – ČIPS, OD UMAKA – SENF

 

Chips razne varijantePriredio ŽELJKO SUHADOLNIK 

⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t  

VRIJEDNOST PLASIRANIH GRICKALICA u GODINI DOSIŽE U NAS 584 MILIJUNA KUNA, a VRIJEDNOST PLASIRANIH UMAKA 210,4 MILIJUNA KUNA 

Često se govori o prehrani i njenom utjecaju na zdravlje, i u tome kontekstu nerijetko su na udaru različiti proizvodi koje se rado onzumira ne unutar regularnih obroka nego dosta nekontrolirano i u raznim prilikama – u kinu, na utakmici, na rođendanima, zabavama, pred televizorom dok se prate film, serija, sportska priredba… Tada se jede ne iz potrebe organizma za hranom ili iz želje za gastronomskim užitkom, nego iz dosade, valjda i iz neke nervoze, navike da nešto vrti među prstima i stavlja u usta.

Iz grupe tih proizvoda koji se vrte među prstima pa se žvaču, učestalo se spominju tzv. grickalice, a kao jednu od najraširenijih neželjenih posljedica toga grickanja navodi se pretilost, osobito među mladima. Pretpostavljajući, logično, da će pred televizorima baš za vrijeme utakmica Europskog nogometnog prvenstva u Francuskoj, posebice onih sa sudjelovanjem Hrvatske, zubi gledatelja samljeti brdo grickalica, magazin JaTRGOVAC iz Zagreba došao je na zamisao da, u suradnji sa specijaliziranom agencijom Hendal, upravo uoči Prvenstva organizira istraživanje o potrošnji grickalica u nas. Išlo se, napominje izvršni urednik Ja TRGOVCA Goran Pavlović, na nacionalno reprezentativni uzorak od 400 građana Republike Hrvatske starijih od 15 godina. Provedena je stratifikacija po šest regija i po četiri veličine naselja uz metodu slučajnog odabira kućanstva i ispitanika unutar pojedinog kućanstva, pri čemu se pazilo na ravnotežu prema spolu, dobi i obrazovnom statusu ispitanika.

Evo i rezultata:

Grickalice su, kao jedna od najomiljenijih razbibriga, najtraženije upravo u vrijeme velikih sportskih natjecanja. Kategorija slanih grickalica je izuzetno popularna, naime ove proizvode konzumira čak 85,3 posto ispitanika, a ne iznenađuje da je čips najpopularnija vrsta slanih grickalica.

Grupa slanih grickalica, prema Nielsenovoj klasifikaciji, obuhvaća čips od krumpira, uključujući i onaj u obliku štapića, zatim flipseve (ekstrudirane grickalice), čips od kukuruza uključujući i tortilje, zatim krekere, kokice, štapiće, perece, krušne štapiće, orašaste plodove te sjemenke.

Čips u raznim varijantama – s okusom koji vuče na pršut, na paprika, čili, … Čips s okusom paprika najomiljeniji je, odmah iza je onaj slani

Čips se nudi u raznim varijantama – s okusom koji vuče na pršut, na papriku, čili … Čips s okusom paprike najomiljeniji je, odmah iza je onaj slani

Chips slani

Analiza prodajnih rezultata, koja obuhvaća godišnje razdoblje od travnja 2015. do ožujka 2016. u usporedbi s prethodnih 12 mjeseci (MAT period) ukazuje na stabilnost u konzumaciji, naime količinski je na ukupno prodanih 12.437 tona plasman smanjen za jedva primjetnih 0,1 posto, dok je u vrijednosnome smislu prodaja istodobno porasla za 1,1 posto i iznosi nešto više od 584 milijuna kuna!

Vodeći proizvođači u kategoriji slanih grickalica u nas su (abecednim redom): Bobi snacks (Bobi), Franck (Čipi čips, Franck, Kroki kroket, Tip top, My Chips), Koestlin (Koestlin, Saltas), Podravka (Kviki) i Štark (Chipsos, Smoki, Prima). Trgovačke robne marke zajedno imaju 38 posto količinskog udjela u ovoj kategoriji.

Na pitanje koliko često jedu grickalice, najveći broj ispitanika (30,5 %) odgovara da ih konzumira nekoliko puta mjesečno. Kod malo određenijih odgovora Samo u posebnim prigodama npr. kad su utakmice, pa na rođendanima, zabavama, postotak potvrdnih odgovora je 24,9 posto, a odgovora Nekoliko puta tjedno je bilo 24,7 posto. Onih koji ovu kategoriju konzumiraju svakodnevno je 5,2 posto, a da uopće ne jedu grickalice odgovorilo je 14,7 posto ispitanika.

Na prvom mjestu omiljenih vrsta grickalica je dosta uvjerljivo čips, kao svoj prvi izbor ističe ga 36,1 posto konzumenata kategorije. Upola manje udjela – 18,8 % – od čipsa ima kikiriki, a potom s još manjim udjelima dolaze: flips – 9,2 %; štapići – 9,1 %; kokice – 8,9 %; sjemenke bundeve – 6,7 %; krekeri – 4,1 %; indijski oraščići – 3,5 %; pistacije – 2 % i sjemenke suncokreta – 1,7 % udjela.

Nikakvih iznenađujućih odgovora nije bilo na pitanje gdje se najčešće kupuju slane grickalice: 98,1 posto konzumenata ovu kategoriju kupuje u najbližoj trgovini. S minimalnim udjelima tu su još i kupnja na benzinskim postajama – 1,1 %; na kiosku –  0,4 %; na štandovima – 0,2 % i u kinu – također 0,2 %.

Kad je riječ o okusu čipsa kao najpopularnije vrste slanih grickalica, paprika je najomiljenija, preferira je 45 posto konzumenata, a nije baš daleko niti slani čips, koji ima 37,1 posto poklonika. Daleko su manje popularni čips s okusom sira – 9,8 % udjela, zatim pikantni  čips – 4 %; pa onaj s aromom jogurta – 2,8 %; onaj s aromom suhomesnatih proizvoda  – 1 %, i s aromom kečapa – 0,3 %.

Goran Pavlović veli kako se željelo vidjeti koliko potrošači paze na zdravstveni aspekt, primjerice opredjeljujući se eventualno više za grickalice s manjim udjelom soli, masnoća itd.  Dobiveni odgovori pokazuju da dvije trećine potrošača – 66,3 posto – kod kupnje ne obraća pažnju na taj aspekt, dok jedna trećina njih – 33,7 posto – ipak pazi na sastav grickalica koje konzumira.

SENF ISPRED KEČAP-a i MAJONEZE

Ja TRGOVINA pobrinula se i za još jedno istraživanje, ono vezano uz potrošnju gotovih umaka koji se također rado često troše, što se veli – u svakoj situaciji.

U potrošnji senf prednjači, nad kečapom i majonezom. Majonezu konzumira ukupno 77 posto anketiranih građana, kečap konzumira njih 80,6 posto, a senf konzumira veći udio potrošača nego majonezu i kečap – čak 89,3 posto ispitanika

SenfU zadnjih godinu dana potrošnja novaca na kečap, majonezu i senf u hrvatskoj maloprodaji iznosila je 210,4 milijuna kuna, dok je količinska prodaja svih triju kategorija umaka u tom periodu dosegnula 6,3 milijuna kilograma. Senf i majoneza blago su i u količinskome i u novčanome smislu povećali svoju prodaju, dok je, istodobno, kečap ostvario mali pad prodanih količina.

U pogledu potrošačkih preferencija, anketno istraživanje magazina Ja TRGOVAC i agencije Hendal pokazalo je, dakle, da majonezu konzumira ukupno 77 posto anketiranih građana, i da od toga velika većina (59,5 %) najčešće konzumira majonezu Classic. Light-majonezu preferira 12,5 %, majonezu s aromama (chili, limun, jogurt i dr.) njih pet posto. Nekih 23 posto ispitanika izjavilo je da uopće ne jede majonezu. Kad je riječ o jelu uz koje konzumenti najčešće koriste majonezu, na prvome je mjestu sendvič – 39 posto. Dvostruko manje nego uz sendviče majoneza se troši uz pomfrit – 18,3 %. Majoneza se inače konzumira i uz kobasice – 12,2 %, hrenovke – 11,8 %, meso – 10,2%, te i uz salate – 8,2 %, dok na pizzu majonezu stavlja jedva 0,3 % ispitanika.

Kečap redovito konzumira 80,6 posto sudionika ankete. Pritom je blagi kečap – s udjelom od 56,1 posto – dvostruko popularniji od svog ljutog pandana, kojeg rado konzumira 24,5 posto ispitanika. Pomfrit je jelo uz koje čak 44,1 posto ispitanika najčešće jede kečap, dok je na drugom mjestu pizza s dvostruko manjih 21,5 posto udjela. Potom dolaze kobasice (12,3 %), meso (9,4 %), hrenovke (6,4 %), tjestenina (4,2 %), dok je prvoplasirani kod majoneze – sendvič, ovdje na začelju, sa samo 2,2 posto udjela.

Senf uz meso jede oko 1o,5 posto ispitanika, majonezu 10,2 posto, a kečap uz meso kombinira 9,4 posto ispitanika

Senf uz meso jede oko 1o,5 posto ispitanika, majonezu 10,2 posto, a kečap uz meso kombinira 9,4 posto ispitanika

Senf se, dakle, troši najviše. Taj gorkasti dodatak jelima jede čak 89,3 posto anketiranih, a najveći broj njih (49,9 %) senf kombinira s kobasicama. Četvrtina ispitanika – 26,7 posto – konzumira senf uz hrenovke, njih 10,5 posto uz meso, a samo 2,1 posto ispitanika stavlja senf u sendvič. ♣                                                                                      SuČ – 07/2016

AKADEMIJA JESTIVE UMJETNOSTI HRVOJA ZIROJEVIĆA

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

 ⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t 

Hrvoje Zirojević pokazuje ovdje neke svoje kreacije na tanjuru s kojima može kako estetskim izgledom tanjura tako i kakvoćom jela prigotovljenih od domaćih namirnica, bez problema stati uz bok radovima nekih razvikanih svjetskih kuhara

Hrvoje Zirojević pokazuje ovdje neke svoje kreacije na tanjuru s kojima može kako estetskim izgledom tanjura tako i kakvoćom jela prigotovljenih od domaćih namirnica, bez problema stati uz bok razvikanim svjetskim kuharima

CHEF PALMIŽANSKOG LAGANINIJA – PRVA LIGA HRVATSKOG KUHARSTVA. RIBLJA KOST i LIMENKA KONZERVE KAO – UKRAS NA TANJURU!

Pogledajte! Kad kuha chef Hrvoje Zirojević i riblja kost na tanjuru izgleda kao ukras, a i može se jesti! Za njegovom limenkom na tanjuru pomamit će se i najveći sladokusac!

Riblja kost i čarobna konzerva! Postoji i to, u ekskluzivnome izdanju!

Umjetnik i kreativni autor, chef  Hrvoje Zirojević, iz restorana Laganini na Palmižani kod Hvara, daje odgovore, ali manje riječima a više djelima…

Chef Zirojević ima markantnu profesionalnu biografiju. Karijeru je počeo u vrhunskim restoranima, u devedesetima je bio u splitskom ACI-ju, potom je radio u Starom mornaru, pa splitskim kultnim ribljim restoranima Boban i Noštromo, hvarskima Giaxi te Passarola, neko vrijeme je proveo i kuhajući na luksuznim brodovima, a danas je eto chef u Laganiniju na Palmižani. Svoja znanja i iskustva prenosi na kolege kao predavač na kuharskoj akademiji SKMER-a u Splitu, na kuharskoj akademiji HKS-a i na Fakultetu za gastronomiju i menadžment u Opatiji. Kuha za diplomate, te slavne osobe, u njegovim su specijalitetima uživali primjerice Andriy Shevchenko, Beyonce, Novak Đoković, princ od Jordana, princ Saudijske Arabije.

S njim sam se prvi put susreo upravo na kuharskom natjecanju Biser mora, ali još dok se manifestacija odvijala u Makarskoj; tada se on još natjecao. Prisjećam se i onih jela – izvanredno!

– Pokušavam neke tradicijske recepture prezentirati drukčije. Jako volim istraživati stara već i zaboravljena jela, od prije nekoliko stotina godina. Krenulo je to od kuće, gledao sam mamu i baku dok kuhaju. Hrvati zasad većinom vole veliku porciju, nisu za minimalizam i modernu prezentaciju… Kuham zato što to volim, a ne zato što moram – govori Zirojević.

Evo nekih njegovih majstorija:

Zele od moraŽele od mora – Kamenicu otvoriti, i sačuvati more. U more od kamenica dodati malo prženih morskih algi i riblju mlađ, pa želirati. Na žele složiti meso sirovog škampa, pepeo od crnih maslina i ikru od sipe…

Morska pricaMorska priča – Rakovicu skuhati i odvojiti meso. Luk sitno narezati, dodati kapare, sok od limuna, maslinovo ulje, začiniti. Servirati i kavijar od crvene morske trave, meso sirove brbavice, kavijar od crne morske trave. Poslužiti i meso sirovog škampa i tatar od tune…

morski pjatMorski pjat – Meso sirovog škampa servirano s mariniranom hobotnicom, kuhanom u prošeku, maslinovom ulju, medu i majčinoj dušici. Ljubičasti luk mariniran s octom, na njega položiti sipicu kratko poprženu sa kaparima, bijelim vinom i maslinovim uljem. Riblju mlađ kratko skuhati u kipućoj vodi s malo limunova soka od limuna. Procijediti i odmah ohladiti. Napraviti salatu od riblje mlađi uz dodatak luka, kapara, sušenih rajčica, začiniti. Marinirati filet trlje u soku od limuna, naranče i maslinovog ulja… Uz ovo jelo servirati džem od luka i gorke naranče, pepeo od pistacia i kavijar od balzamskog octa!

sirovi morski pjatSirovi morski pjat – Na meso svježeg škampa dodati ragu od crvene naranče i pepeo od maslina. Od tune napraviti carpaccio. Servirati i meso od kamenice. Od mesa capesante napraviti tartar kojega treba začiniti s maslinovim uljem, sokom od limete, solju i paprom, na samom kraju dodati ikru od morskog ježa.

barbin pjatBarbin pjat – Meso sirovoga škampa uvaljati u pepeo od crnih maslina i pistacija. Napraviti carpaccio od tune. Servirati meso sirove kamenice. Od kuhanog brudeta odvojiti dio umaka i još ga malo reducirati. Pustiti da se ohladi. Kad se ohladi, on postane želatinozan. Trlju filetirati, filete marinirati u soku od limuna, naranče i maslinovog ulja. Kost od trlje lagano pobrašniti i popržiti u vrućem ulju. Na želeu od brujeta servirati tartar od bijele ribe….

podusene lignjePodušene lignje – Male lignje očistiti i položiti ih u prigodnu posudu na maslinovo ulje. Popeći ih kratko te ih podliti bijelim vinom pa dodati kapare. Poklopiti i pustiti kuhati 10 minuta da omekšaju.. Servirati ih u konzervi…

Karamelizirana riblja jetraKaramelizirana riblja jetra i sladoled od luka – Riblju jetru samljeti i dodatati slatko vrhnje. Začiniti, pa staviti peći 15 minuta na 180 stupnjeva Celzija. Kad je gotovo, posuti smeđim šećerom i karamelizirati. Uz ovo jelo poslužiti sladoled od ljubičastog luka

Tortica od liganjaTortica od liganja – Lignju očistiti i izrezati na manje komade. Ubaciti je u blender i samljeti. U manju posudu za pečenje dodati meso samljevene lignje prethodno namazano maslinovim uljem. Peći 12 minuta na 180 stupnjeva Celzija. Povrće sitno nasjeći i kratko ga popećo u tavi. Od ljusaka škampi napraviti umak.

Murina u vrećiMurina u vrići – Odvojiti kožu od mesa murine, očistiti je od suvišne masnoće i na nju položiti meso murine, prethodno začinjemo Napraviti ragu od patlidžana i položiti ga na meso murine. Napraviti i umak od ljusaka od škampi i prošeka. Umak preliti po mesu i raguu od patlidžana. Krajeve kože od murine skupiti, podignuti i na vrhu vezati da izgleda kao vrećica. Staviti poširati. Kad je gotovo, začiniti s malo maslinova ulja i poslužiti.

File ribe u mediteranskoj hrustiFilet brancina u mediteranskoj hrusti – Filet brancina zapeći u mediteranskoj hrusti (lan, indijski oraščić, tost, limeta, maslinovo ulje). Od ljusaka škampi te prošeka napraviti umak na koji položiti filet zapečenog brancina. Kao prilog servirati čips od celera, confit od cherry rajčice, pire od mrkve i ružmarina, kremu od artičoka, glaziranu ciklu i prokulicu.

Prhki užitakPrhki užitak – Napraviti tijesto od brašna, jaja, kakaoa, crnog vina, svinjske masti i malo cimeta. Tijesto pržiti u svinjskoj masti dok ne porumeni. Kremu za nadjev raditi od ricotte uz dodatak ušećerene korice od naranče, čokolade, ulja od badema i pistacija. Kremu puniti u cannole odnosno tubice, te posuti šećerom u prahu. Za podlogu napraviti karamelnu kremu, na nju položiti punjenu tubicu/cannol.   ♣                     SuČ – 05/2016

Gastronomija, turizam, zdravlje/ OLEA bb KERAMIKA GOLD, TE TORKUL S – ČVARCIMA i KULENOM!

OLYMPUS DIGITAL CAMERAPriredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

ULIKA – MITSKA i MAGIČNA BILJKA. SKROMNO SE IZDIŽE IZ ZEMLJE – DO EKSTRA-DJEVIČANSKOG IZRIČAJA. MOŽEMO BITI SRETNI ŠTO JE i LIJEPA NAŠA DOM PRIKLADAN ZA NJU. ŠTETA JE ŠTO JE OPĆA NAŠA SITUACIJA TAKVA DA JE MALO TKO OVDJE u STANJU PRIUŠTITI SEBI TO VRHUNSKO ZELENO TEKUĆE ZLATO, SINONIM ZA AROME, OKUS, ANTIOKSIDANTE…  KAKVOĆU MEĐUTIM VALJA USTRAJNO UNAPRJEĐIVATI i ŠIRITI a OSEBUJNOST DOBRO KOMUNICIRATI, PA DA – i DOK SE OPORAVLJAMO – DOBIJEMO OVDJE KAO KUPCE i GOSTE BOLJE STOJEĆE VANJSKE POTROŠAČE. NEKOLIKO PRIMJERA u PRILOGU GOVORI DA SMISLA ZA AKCIJE IMAMO!

Hrvatska je zemlja (i) maslinova ulja. Imamo nekih 30.000 hektara maslinika i oko šest milijuna stabala masline od čega ih je čak pola milijuna na Braču – na tome otoku proizvodi se u nas najviše maslinova ulja, 30 je domaćih sorata među kojima zastupljenošću prednjači Oblica a slijede Buža, Drobnica i Lastovka, 60 je vanjskih a ovdje udomaćenih kultivara, proizvođača ima 180, godišnja proizvodnja ulja kreće se oko 7000 tona, a potrošnja je oko dvije litre po stanovniku. Oni koji se razumiju vele da je moglo i moralo biti i osjetno bolje…

Za usporedbu: u svijetu se godišnje proizvede oko 3.270.000 tona maslinova ulja. Najveći proizvođač je Španjolska, sa 1.487.000 tona, slijede Italija s 548.500 tona, Grčka s 352.800 tona, i Sirija, u europskim okvirima na četvrtom mjestu je Portugal. Najveći svjetski potrošači su pak Italija s 30 posto od globalne produkcije, slijede Španjolska s 20, Grčka s devet, SAD s osam, Francuska sa četiri, Sirija s tri posto, a sa dva posto konzumiranih količina su Portugal, Alžir, Maroko, Tunis, Turska.

Masline u berbi i

Masline u berbi i, dolje, tekuće zeleno zlato

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Maslinovo ulje sinonim je za aromu, začin, i pravi je dragulj u gastronomiji. Ali, ono je sinonim i za antioksidante i za zdrave masnoće, pa je dragulj i u zdravoj prehrani i općenito za zdravlje. Maslinovo ulje, konkretno ekstra-djevičansko, iznimno zdravo jer je bogato klorofilom, lecitinom (prirodni antioksidans koji stimulira metabolizam masnoća, šećera i bjelančevina), karotenom, polifenolima (antioksidanti) i esencijalnim vitaminima A, D i K, te vitaminom E, lako je probavljivo, pomaže u borbi protiv raka, kao i rastu djece, usporava starenje zbog visokog sadržaja antioksidanata što blokiraju slobodne radikale. Dobro je za kosti i zglobove, kožu, jetra i crijeva. Djelotvorno je kod dijabetesa i čira na želucu. To ulje ima blagotvoran utjecaj na srce i krvne žile. S visokim sadržajem mono nezasićenih kiselina maslinovo ulje štiti HDL odnosno dobri kolesterol, a smanjuje loš kolesterol LDL.

Kao proizvod s takvim svojstvima ono je pak sinonim i za – visoku cijenu, a time i za ekskluzivu.

Kod pohvala treba biti jako oprezan, odnosno – ne i generalizirati! Ima par kategorija ulja od ulike, i nisu sva ta ulja na razini takvog veličanja kakvo se najčešće rabi pri spomenu maslinovo ulje u generalnome smislu. Čini se da i unutar najhvaljenije grupe ima problema…

Maslinovo ulje klasificirano je u kvalitativne grupe po kakvoći aroma i okusa i po vrijednosti za zdravlje, a što sve ovisi o zastupljenosti i količinskom sadržaju određenih sastojaka. U kojoj će se grupi naći ulje s nazivom sa spomenom maslina, olive, olive… odnosno s nazivom s pridjevom maslinovo ovisi o kakvoći ubranoga ploda gdje je bitan parametar zdravstveno stanje ploda (s obzirom na moguća oštećenja važan je i način berbe), zatim o vremenskom razdoblju od berbe do prerade masline – poželjno je da ono bude unutar 24 sata a svakako ne duže od 48 sati, obliku prerade – mehanički, ili drukčije (proces proizvodnje maslinovog ulja odvija se u dvije faze, u prvoj se zdravi plod masline drobi gnječenjem, a potom se u drugoj fazi tiještenjem smjese zdrobljenih plodova cijedi čisto maslinovo ulje, pri čemu je hladno tiještenje najčistija tehnologija obrade maslina), te, kasnije, načinu čuvanja dok se ulje izbistri pa, potom, i čuvanju u boci. Maslinovo ulje traži prozračni (da na sebe ne navuče neke strane arome) i zatamnjeni ambijent, k tome ono mora biti skladišteno i podalje od izvora topline, naime vrlo je osjetljivo na svjetlost i na višu temperaturu pa ako ga se ne skloni od njih ono brzo degradira. Poželjno je zato i da boca u koju se puni bude od tamnog stakla.

Maslinovo ulje

Maslinovo ulje, sinonim za aromu, antioksidante, zdrave masnoće: pravi dragulj u gastronomiji i zdravoj prehrani

Evo i koje su to glavne službene kvalitatvne kategorije maslinova ulja u prodaji u domeni prehrane: ekstra-djevičansko (extra vergine), koje najbolje kotira (super-djevica, kako onda i ne bi!!!), zatim djevičansko (vergine), potom rafinirano maslinovo ulje i sansa ulje (olio di sansa).

Najzdravije od svih vrsta maslinovog ulja je ekstra-djevičansko ulje. Ekstra-djevičansko maslinovo ulje dobiva se nakon prvog tiještenja mehaničkim putem besprijekorno zdravog ploda masline hitro iz berbe dovezenog u uljaru. Randman mu se, već prema dobivenome plodu ovisno o situaciji u masliniku u tijeku vegetativne sezone, kreće od minimalnih 8 do 9 odnosno do najviše 22 kilograma ulja na 100 kg maslina. Slobodne masne kiseline mu ne prelaze 0,8 posto, a peroksidni broj koji govori o zasićenosti kisikom ne smije prelaziti 10 mmol O2. Uz zadovoljenje kemijskih parametara, ulje mora još proći organoleptičku provjeru i tu ne smije pokazati niti jedan miris što nije svojstven ulju. Stoga, primjerice, ekstra-djevičansko maslinovo ulje koje je, kako bi neki rekli, oplemenjeno (zar dobro maslinovo ulje treba oplemenjivati?!!) grančicom ružmarina zapravo oficijelno više i nije ekstra-djevičansko maslinovo ulje…

Djevičansko ulje (vergine) dobiva se, također mehaničkim putem, nakon prvog tiještenja nešto slabijeg ploda masline. Njemu je kiselost u odnosu na ekstra-djevičansko ulje veća, a tolerira se sadržaj masnih kiselina do dva posto.

Potom postoji i ulje lampante, dobiveno također mehaničkim postupkom, ono ima više od dva posto kiselina i nije za prehranu, nekad se rabilo kao pogonsko gorivo za svjetiljke (lampada, lampa, otud i naziv). Ono međutim može biti sirovina za dobivanje jestivog ulja, naime njegovom rektifikacijom fizikalnim i kemijskim metodama pa m i rafiniranjem dolazi se do rafiniranog maslinovog ulja (olio d’oliva raffinato). Rafiniranome maslinovom ulju radi poboljšanja boje i okusa obično se dodaje određena količina ekstra-djevičanskog ili djevičanskog maslinovoga ulja. Takvo ulje može imati do oko pet posto kiselina.

Sansa ulje (olio di sansa) dobije se kemijskim izdvajanjem tekućeg dijela iz krutih ostataka ploda masline (sansa) nakon tiještenja. U tim krutim ostacima zna se naći još oko tri do šest posto ulja. Prvo dobiveno ulje sansa Talijani nazivaju grezzo (sirovo, grubo…), i ono nije za konzumaciju. Njega se rafinira i dobije se rafinirano sansa ulje, koje još uvijek nije za jelo, a da bi to postalo dodaje mu se određena količina djevičanskog ulja, i tada ono može kao proizvod u kategoriji prehrane na tržište pod oznakom olio di sansa di olive. Ovo ulje proizvodi se sličnim postupkom kao i razna sjemenska jestiva ulja koja nalazimo na tržištu. Dok je kategorije ekstra-djevičansko i djevičansko najbolje za jelo koristiti u sirovu stanju, dakle bez da prođu termičku obradu, dotle sansa ulje nije šteta koristiti za prženje.

Umaški maslinar s 1000 stabala (cilj mu je doći do 3000) sorata Buža, Crnica, Bjelica, Leccino i Casaliva te vinogradar/vinar Danijel Kraljević Cuj, vlasnik moderne male uljare kapaciteta prerade 700 kg maslina na sat. U Cujevu uljaru maslina stiže najkasnije dva sata nakon berbe. Kraljević prerađuje i iz usluge, primjerice obiteljima Belić, Ipša

Umaški maslinar s 1000 stabala (cilj mu je doći do 3000) sorata Buža, Crnica, Bjelica, Leccino i Casaliva te vinogradar/vinar Danijel Kraljević Cuj, vlasnik moderne male uljare kapaciteta prerade 700 kg maslina na sat. U Cujevu uljaru maslina stiže najkasnije dva sata nakon berbe. Kraljević prerađuje i iz usluge, primjerice obiteljima Belić, Ipša

Lijepa naša može biti sretna što je i ona, duž cijelog obalnog i pribalnog jadranskog pojasa, stanište prikladno za maslinu, a i stoga što sve više naših maslinara nudi ulje od ulike stalno veće kvalitete. Napredak je vjerojatno mogao biti i hitriji i izraženiji, međutim veliki je problem u nas dosta niska platežna moć većine stanovnika, pa je manjina od mogućih potrošača ovdje u stanju priuštiti sebi ono hvaljeno zaista vrhunsko ekstra-djevičansko zeleno tekuće zlato Istre, Primorja i Dalmacije. To, s jedne strane, ne ide na ruku širenju, tu, doma, navike za konzumacijom a ni povećanju stupnja educiranosti i zahtjevnosti konzumenata, s druge pak strane ne ide na ruku proizvođačima, jer one koji su već u rangu izvrsnosti i ne žele spuštati cijenu, smatrajući zacijelo da bi u tome slučaju morali u proizvodnji ići u nevoljene kompromise, na neki način tjera na izvoz u bogatije sredine i time i na dodatne marketinške aktivnosti i nove troškove u akcijama da se u jakoj konkurenciji kao globalni anonimci nametnu na vanjskom tržištu, onima pak mnogim proizvođačima koji u maslinicima i imaju potencijal za proizvodnju ulja i do ranga izvrsnosti i u zanimljivoj količini ali moguće nisu dovoljno snalažljivi u marketinškom segmentu pa i financijski potkovani za pravu finalizaciju produkta te i za taj dodatni promidžbeni dio, zacijelo ne predstavlja dovoljan poticaj za posebno ambiciozan pristup i još jači, dodatni napor za izlazak pred zahtjevnog potrošača.

Kušanje

Kušanje

Problem vezan uz kulturu konzumacije vrhunskog maslinovoga ulja može biti još u nečemu: navodno ne postoji, u kategorizaciji, čvrsti internacionalni standard koji je i globalno priznat. .A kako se čuje iz krugova maslinara, kušači koji daju zeleno svjetlo za kategoriju extra vergine nisu, namjerno ili nesvjesno, uvijek na visini zadatka! Codex Alimentarius naime dopušta neke razlike u klasifikaciji maslinovih ulja za pojedine zemlje koje imaju ponešto drukčije nacionalne standarde od Codexa i od tijela International Olive Oil Council, posebno se to odnosi na SAD, Kinu, Australiju i Južnu Afriku gdje, konkretno, u svojim uljima dopuštaju veći sadržaj α-linolenske kiseline od onoga definiranoga u Europi. Lako je moguće da postoje i još neke rupe i rupice i da ih iskoriste neki ponuđači koji su svjesni okolnosti u društvu – besparice te nedovoljne educiranosti i nedovoljne zahtjevnosti šireg pučanstva, i koji se uspijevaju ubaciti u priču s lošijim ali besprijekorno u bocu napunjenim uljem i označenime na etiketi kao ekstra-djevičansko a na polici po, u odnosu na druge proizvođače, s nekako nesrazmjerno nižoj maloprodajnoj cijeni za tu prestižnu kategoriju.

Unatoč svemu ipak smatram da kakvoću valja ustrajno unaprjeđivati i širiti, a osebujnost dobro komunicirati, pa da – dok se oporavljamo – dobijemo OVDJE u većoj mjeri kao kupce i goste bolje stojeće vanjske potrošače. Nekoliko primjera u ovome prilogu govori da smisla za akcije imamo!

LOGIKA, MOGUĆNOSTI i NEMOGUĆNOSTI

Što se tiče maloprodajnih cijena hrvatskome maslinovoime ulju, evo: u nedavnom razgovoru s renomiranim istarskim uljarom Sandijem Chiavalonom čujem da se maloprodajna cijena istarskoj ekstra-djevičanskoj litri etabliranog proizvođača kreće od 240 kuna naviše. Najpoznatiji naši individualni maslinari svoje bočice, najčešće punjenja od 0,25 do 0,50 lit, imaju samo u ekskluzivnijim trgovinama delikatesama & vinotekama, cijene za ekstra-djevičansko ulje idu i do više od 300 kuna za litru, a ulja uglavnom većih kuća na policama su supermarketa, tu se cijene za ulje označeno kao ekstra-djevičansko kreću već od 45-46 kuna za litru, veći broj ulja pod oznakom ekstra-djevičansko na etiketi vidio sam na policama supermarketa u cjenovnom rangu od nekih 70 do 80 kuna za litru.

Mjesta za plasman maslinovoga ulja su i tržnice, tu se nudi mahom domaće ulje, lako moguće, da tako kažem, nastalo instinktivno a i u tko zna kakvim uvjetima, a napunjeno u obične prozirne ili tek eventualno u zelene litrene i polalitrene boce s navojnim zatvaračem, u pravilu bez ikakve etikete, cijena za litru za nešto za što ne znaš što ćeš dobiti nije nimalo nježna: oko 100 kuna.

Maslinovo ulje moguće je kupiti i u rinfuzi i izravno na gospodarstvima maslinara i u nekim PZ-ima, tu se, kod pedantnijih gazda, nađe i vrlo dobro maslinovo ulje, pogotovu odmah nakon berbe, takvo ulje također nije baš lako dostupno iole tanjem džepu – cijene su za takvu bolju rinfuzu oko 120-130 pa i do 150 kuna za litru, napominjem da je za uspješnu kupovinu svakako nužno ići posebno preporučenome proizvođaču.

Evo cijena i konkretno, prepisano s polica nekih naših najvećih i najpoznatijih supermarketa: K plus ekstra-djevičansko maslinovo ulje, zemlja porijekla EU, jedna litra = 45,99 kn; Passignano Fiorentini extra vergine, litra 69,90, Monini extra vergine, Spoleto Italija, 1 lit = 71,99 kn; Zvijezda ekstra-djevičansko, zemlja porijekla EU, 1 lit = 75,99 kn; Orgula ekstra-djevičansko u jednom velikom zagrebačkom supermarketu vidio sam po cijeni od 75,99 kn za litru, u istom tom supermarketu, zanimljivo, pored ulja Orgula označenog kao djevičansko, dakle u nižem rangu kakvoće od prethodno spomenutoga, bila je stavljena nešto veća kunska cifra od one kod ekstra-djevičanske Orgule, riječ je o 77,99 kn. U drugom, još većem supermarketu istog naziva i istoga vlasnika, djevičanska litra Orgule nudi se po 71,99 kuna za litru, a ekstra-djevičanska litra Orgule po 74,99 kuna. Logično je da ekstra-djevičansko bude skuplje od djevičanskoga, ali – koliko je logično da gornja kvalitativna kategorija bude skuplja od one niže tek za tri kune?

Bracchia ekstra-djevičansko bračkog proizvođača po litri je 97,99 kuna, a boca od 0,75 lit stoji 70,99 kn. Ekstra-djevičansko maslinovo ulje od PZ Postira s Brača nudi se u velikom zagrebačkom supermarketu po 134,99 kuna za litru, Marina ekstra-djevičansko od PZ Marina iz Marine u boci od 0,75 lit košta 67,99 kuna. Iliada Kalamata grčko ekstra-djevičansko sa zaštićenom oznakom porijekla u boci od 0,75 lit s maloprodajnom je cijenom od 69,90 kuna. Litra maslinovoga ulja u rinfuzi u preodavaonici korčulanskog Blata 1992 u Zagrebu stoji 75 kuna, litra djevičanskoga je 80, a litra ekstra-djevičanskoga 90 kuna.

Od

Od 39,99 do 99,99 kuna!

Ekstra-djevičansko ulje Ol Istria po kakvoći vrlo afirmirane porečke Agrolagune i za koje na etiketi stoji da je porijeklom iz Istre i Hrvatske, u boci od 0,75 lit prodaje se u supermarketu po 119,99 kuna, dok boca istog toga ulja ali volumena 0,5 lit košta 89,99 kn.

Cijena istarskim ekstra-djevičanskim uljima jednog od najboljih hrvatskih proizvođača Olea bb u bocama zapremnine 0,5 lit. kreće se u vrlo znanoj zagrebačkoj vinoteci 135,85 kuna, u bočici od 0,25 lit je po 95,10 kuna, a u jedinom supermarketu gdje je Olea bb u nas prisutna – super-supermarketu u Zagrebu, bočica od 0,25 lit stoji 99,99 kuna. Istarsko ekstra-djevičansko od još jedne istarske zvijezde Sandija Chiavalona u istoj zagrebačkoj vinoteci je u boci od 0,5 lit 130 kuna a u boci od 0,25 lit 75 kuna. Ekstra-djevičansko maslinovo ulje vrlo cijenjenog proizvođača Istranina Klaudija Ipše u boci od 0,5 lit je po mpc. od 119,60 kuna a u bočici od 0,25 lit 67 kuna. Salvela iz Istre u istoj vinoteci u Zagrebu nudi se po 102,50 kuna u boci od 0,5 lit, a po 56,30 u boci od 0,25 litre.

Od maslinovih ekstra-djevičanskih ulja iz Dalmacije spomenuo bih ono od pelješkog vinara i maslinara Frane Miloša, koje, u jednoj drugoj, također poznatoj zagrebačkoj vinoteci, košta 120 kuna za pakiranje od 0,25 lit, zatim Torkul s Korčule, koje u zagrebačkoj vinoteci na glasu po elitnim hrvatskim, slovenskim, talijanskim, francuskim i njemačkim vinima u boci od pola litre košta 165 kuna a u boci od 0,25 lit 93 kune, tu je Didino ulje OPG-a Jemin iz Tučepa po 125 kuna za pola litre i 70 kuna za četvrtinu litre.

Sigurno je to da visokokvalitetno, tj. ekstra-djevičansko maslinovo ulje ne može biti jeftino, pa time, dakle, i svakome lako dostupno, no jedno od pitanja koje, doduše, u kontektsu konzumacije visokokvalitetnoga maslinova ulja neće riješiti problem siromašnijega dijela pučanstva a niti će specijalno zaintrigirati imućnije krugove, jeste ovo: može li prvoligaško, ekstra-djevičansko maslinovo ulje iz naše proizvodnje ipak, uz neku drukčiju organizaciju i drukčije osmišljenu ponudu, biti nešto jeftinije a da proizvođač ostane zadovoljan? Možda se može razgovarati npr. o onome ekstra ulju odmah nakon berbe, koje je još donekle opterećeno talogom a nije opterećeno cijenom ambalaže? Nakon gornjeg pregleda maloprodajnih cijena pitanje nad pitanjima je sljedeće: je li logično ne samo ono već prije spomenuto da na polici trgovine razlika u cijeni između ulja označenoga kao ekstra-djevičansko i onoga s razinom niže tj. djevičanskoga bude tek par kuna, nego i je li normalno da je tolika razlika u maloprodajnoj cijeni ulja unutar iste kategorije i u uobičajenom pakiranju (dakle ne u nekim ekskluzivnim bocama), konkretno ovdje unutar grupe ekstra-djevičanskoga ulja?

___________________________________

OLYMPUS DIGITAL CAMERAULJE CHIANTI CLASSICO  – Toscana je glasovita po maslinovu ulju. Tamo je mnogo vinara, inače članova Konzorcija Chianti Classico, koji na tržište izlaze i s maslinovim uljem. Berba 2015. bila je odlična glede kakvoće i količine. Lani je proizvedeno 1076,35 kvintala maslinovoga ulja s oznakom Chianti Classico DOP ili PDO (ZOI), od toga punjeno u bocu je 556,29 kvintala. Broj proizvođača je 237, broj registriranih hektara zasađenih maslinom je 2853, broj stabala masline 370.176.

Evo i analitike maslinovoga ulja Chianti Classico PDO (ZOI) iz berbe 2015: kiseline u prosjeku: 0,18 %;  peroksidi, prosjek: 6,1 mqO2/kg; oleinska kiselina, prosjek: 76,48 %; ukupno polifenoli: 557 mg/kg; tokoferoli: 262 mg/kg

Agronomkinja i tehnologinja pri Konzorciju Chianti Classico olio PDO Fiammetta Nizzi Griffi kaže mi da se cijena boci od pola litre ulja iz 2015 kreće od 8 do 12 eura.  ■

__________________________________

ELITNO PAKIRANJE

Već godinama kakvoćom maslinovoga ulja u Hrvatskoj prednjači Istra, kojoj se prije nekog vremena pridružilo Hrvatsko primorje, a u posljednje vrijeme znatno se u kvaliteti diže Dalmacija. Tržišno afirmirani Istrani krenuli su žestoko i na drugome kolosijeku: u dizajnu, prezentaciji, marketingu. Spomenuto je da Hrvatska u količinskome smislu nije veliki proizvođač maslinovoga ulja ali proizvodi nekih naših kuća uistinu blistaju kakvoćom, a Lijepa naša pokazuje se na međunarodnoj pozornici interesantnom i po trendu produkcije jednosortnih ekstra-djevičanskih ulja te po osobito u Istri izraženome trendu kombiniranja svakog od tih jednosortnih ulja s hranom i vinom. Svaka sorta ima svoju prepoznatljivu posebnost u organoleptici pa se kuhari ali i sommelieri, koji su, inače, zaduženi ne samo za vino i sljubljivanje pića s hranom nego i za sljubljivanje ulja s hranom, rado poigraju s tim specifičnostima pojedinih ulja preporučujući npr. neko uz salatu, neko drugo uz kuhanu, neko uz pečenu ribu, neko uz ovo ili ono meso, neko uz ovaj ili onaj umak…

Bočice

Bočice Olee bb – njih 10 – poredane u elegantnu drvenu kutiju krasan su dar!

Među proizvođačima s najviše jednosortnih ulja, ako ne i proizvođač s najvećim izborom jednosortnih ulja u nas je renomirana istarska Olea bb u vlasništvu Duilija i Bosiljke Belić. Olea bb nudi ekstra-djevičansko maslinovo ulje od 13 različitih sorata svaku za sebe, te jednu Selekciju, kao mješavinu od tih 13 sorata. Evo i koje sorte imaju Belići: Ascolana tenera, Buža, Casaliva, Cipressino, Frantoio, Istarska bjelica, Itrana, Leccino, Moraiolo, Pendolino, Picholine, Rosulja, Vodnjanska crnica… Inače, po riječima tehnologinje Bosiljke Belić, koja brine o proizvodnji Olee bb, prošla godina bila je u Istri za kakvoću izvrsna, međutim količinski je dala manje jer bilo je problema u cvatnji i s oplodnjom.

Inače, i ove godine na uglednom međunarodnom ocjenjivanju maslinovoga ulja Flos Olei Marca Oreggie Belići su za svoju istarsku belicu osvojili čak 97/100 bodova!

__________________________________

KOJA SORTA S ČIME? – Obitelj Belić iz Olee bb svoja jednosortna ulja preporučuje uz sljedeće namirnice, odnosno jela:

ASCOLANA TENERA – talijanska sorta, ulje svježe na nosu, ravnomjerne ugodne gorčine, blage pikantosti, mirisa i okusa na svježu travu, na rajčicu srednje zrelosti, s poljupcem kadulje i mravunca. Dobro je dodati ga juhama od grahorica, vrganja i ribe, tartaru i kuhanom crvenome mesu, kuhanoj ribi, tjestenini s umacima od povrća, a, u emulziji s medom, i skuti i svježem mladome siru.

BUŽA – autohtona stara istarska sorta, najcjenjenije ulje, izraženog mirisa na maslinu, aromatično bilje, artičoku, pa i jabuku, dosta voćnog okusa, skladnih gorčine i pikantnosti. Odlična je dopuna svježim sirovim namirnicama, npr. sirovoj ribi posebice tuni i lososu, zatim sezonskom povrću sa žara, rižotu od morskih plodovs, slatkim pečenim jabukama.

CASALIVA – talijanska sorta, srednje voćnog mirisa i okusa na zelenu maslinu, jabuku i badem, te aromatično bilje u tragu. Blago ulje harmoničnih gorčine i pikantnosti, izvrsno se slaže s brusketama s povrćem, sirovim škampima i kozicama, maneštrama od povrća i ječma, rižotom od lignje, pečenima piletinom i puretinom, srednje zrelim sirevima. Odličan je dodatak svježim jagodama, sladoledu od jagode i slasticama od vanilije.

CIPRESSINO – talijanska sorta, izrazito voćna mirisa, te s okusom i zelene masline, trave, divljeg radiča, badema u tragu, suhe rajčice. Uravnoteženi gorčina i pikantnost. Jako dobro se slaže sa sirovim povrćem, povrćem sa žara, plemenitom ribom ispod peke, prženim arbunima i triljama, laganijim maneštrama od povrća. Poseban okus daje kolačima od svježih agruma i ananasa.

FRANTOIO – talijanska sorta, voćnoga mirisa, s dominantnim okusom na zelenu maslinu, badem i aromatično bilje, umjerene gorčine, snažne pikantnosti peperončina. Tako moćno ulje najbolji je dodatak namirnicama intenzivnih mirisa i okusa, poput npr. bifteka, tartufa, divljači, gusje jetre, zrelih sireva, divljih šparoga.

ISTARSKA BJELICA – stara istarska sorta, s mirisom na pokošenu travu, okusa na zelenu maslinu, badem, šparoge, divlji radič. Jače gorčine, umjerene pikantnosti. Draž daje mariniranim šampinjonima s limunom, a i kao preljev na sladoled od čokolade i čokoladni mousse, tortu od lješnjaka i gorke čokolade.

ITRANA – talijanska sorta intenzivno zelene boje, s naglašenim mirisnim i okusnim notama na zrelu rajčicu, metvicu, bosiljak i kadulju, jače gorčine i izražene pikantnosti. Sjajan je dodatak hladnoj juhi gazpacho, tjestenini s plodovima mora, bifteku, pečenoj janjetini, plavoj ribi sa žara, zrelom siru. Marinirano šumsko voće u naranči, a i skuta s medom od vrijeska već s nekoliko kapi ulja itrana postaju zamamne slastice.

LECCINO – talijanska sorta, harmonično, svježe i laganije ulje izvrsne kakvoće. Tamne je zelene boje, mirisa i okusa na maslinu i aromatično bilje, blage gorčine i blage pikantnosti. Zbog svoje neodoljive voćne svježine te trajnosti u ustima naglašava profinjenost okusa sirove bijele ribe, škampa, kozica. Oplemenjuje lignju i sipu sa žara, odlično prati svježe sezonske salate. Sladoled, pannacotta i parfait od vanilije, šumskog voća, kolač od sira i ovčja skuta s par kapi leccina postaju čudesni…

MORAIOLO – Talijanska sorta koja u istarskome podneblju daje odlično ulje bogatog herbalnog mirisa na artičoku, metvicu i zeleni papar. Gorčina i pikantnost vrlo su dobro uklopljeni, trajnost u ustima dugačka je, retronazalno čuje se maslina. Posebnost ovoga ulja izvrsno dolazi do izražaja kad ga se dodaje predjelu od tune i sabljarke, vrganjima sa žara, rižotu od gljiva, varivu od grahorica, zrelim sirevima. Torta od svježeg sira i šumskog voća s emulzijom ovoga ulja i kadulje prvorazredna je mediteranska delicija.

PENDOLINO – talijanska sorta, prepoznaje se po naglašenoj gorčini i nešto jačoj pikantnosti. Voćnog je mirisa, podsjeća na svježu travu, artičoku, metvicu, ruzmarin. Izvrsno se sljubljuje s krem-juhama i varivima od više vrsta gomoljika, te čudesno obogaćuje i pojačava okus mesa divljači, zatim bifteka, ramsteka, pa hlapa, jastoga, srednje zrelog sira.

PICHOLINE – cijenjena francuska sorta, vrlo podesna za konzerviranje zelenih maslina, ali daje i odlično ulje intenzivne tamno-zelene boje, skladnog mirisa na celer, artičoku, rajčicu, te harmoničnog okusa. Izvrsno se stapa s plavom ribom, tartufom, crvenim mesom i iznutricama. Neobičan, jedinstven doživljaj novih i interesantnih okusa nastaje dodavanjem ovog ulja na tortu od maka i na tortu od rogača, na razno šumsko voće kao i na sladoled s aromom borovnice.

ROSULJA – autohtona istarska sorta, intenzivnog voćnog mirisa u kojemu se lijepo osjeti i aroma masline. Početni sklad gorčine i pikantnosti postupno prelazi u jači okus papričice. Upotpunjuje puretinu i piletinu na padelu, zagorsku juhu od gljiva, zrele sireve, razna jela s tjesteninom kao što su fuži sa slanim srdelama, ili bakalarom. Posebnost ovoga ulja najviše dolazi do izražaja na sirovim vrganjima te suhim kolačićima od lješnjaka, badema, pistacija…

VODNJANSKA CRNICA – stara istarska sorta, daje ulje vrlo visoke kakvoće. Intenzivne je zeleno-žućkaste boje voćnog mirisa uvelike i na badem, relativno slatkog okusa, srednje izražene gorčine i vrlo umjerene pikantnosti. Odlilčan je začin za plavu i bijelu ribu sa žara, te za salatu od hobotnice i morskih plodova, graha boba i slanutka. Obogaćuje i pobošljava razne maneštre od povrća. Idealno je za pripremu emulzije u kombinaciji s medom, agrumima a i paprom za preljev na tortu od svježeg sira. ■

_______________________________

 

Dizajn

Dizajn kakav zavrjeđuje prvoligaško ulje ekstra-vergine Belićevih. Nove boce su od keramike, jedna bijela a druga crna, amblem tvrtke je od zlata! Bosiljka Belić uz izbor ulja Olee bb

Belići image svoje kuće ulja grade kako na kakvoći i bogatstvu ponude jednosortnih ulja, tako i na dizajnu. Već na pogled žele pokazati da se tu radi ne tek o ekstra-djevičanskome ulju nego i općenito o nečemu ekstra. Kao i vino, tako je i maslinovo ulje visoke kakvoće kao veliko finale jedne svjetski mitske biljke, sjajan dar. Olea bb, što inače već ima u ponudi luksuzna pakiranja – elegantne drvene kutije za po desetak boca njihova maslinova ulja od kojih je jedan komplet otišao u Rim tj. u Vatikan na dar Papi – upravo kreće s posebnim pakiranjima svojih ulja u crnim i bijelim polalitrenim keramičkim bocama s amblemom tvrtke napravljenime od – zlata! Bijela boca izabrana je za jednosortna ulja, a crna boca određena je za mješavinu kreiranu od ulja više sorata a koja se u dotičnoj godini pokažu s najbolje izraženim aromama i okusima.

Bosiljka Belić kaže mi da visokokvalitetno maslinovo ulje u nas zbog slabije kupovne moći najvećeg dijela stanovništva dosta teško nalazi kupca… Doduše Belići, barem kako vele, zasad nemaju problem s plasmanom, dio ulja uspije naći put do potrošača dubljeg džepa u Hrvatskoj, a dobar dio njihova ulja, čak 50 posto, ide u izvoz… sve i do dalekih SAD i Japana…

__________________________________

Jedno

Jednosortna ulja Agrolagune

AGROLAGUNA u MARSEILLESU! – Porečka pak Agrolaguna ima pet jednosortnih ulja – Ascolana, Istarska bjelica, Leccino, Pendolino i Picholine, i jednu mješavinu, Ol Istria.

Tehnologinja za ulje Katja Gašparin

Tehnologinja za ulje Katja Gašparin

Nedavno se Hrvatska predstavila upravo s tih pet jednosortnih ulja Agrolagune i s mješavinom Ol Istria u Marseilleu na manifestaciji Food in Sud posvećenoj mediteranskoj hrani i prehrani. Na cooking showu sudjelovalo je uz domaćina i Hrvatsku još 10 zemalja. Kuhajući i objašnjavajući nastupili Vesna Miletić iz zagrebačkog Tača i Fabrizio Vesnaver iz savudrijske Pergole, porečki enolog Milan Budinski, koji je prezentirao Agrolagunina ulja i vina, govorio o istarskim iskustvima sljubljivanja, u priču je bio uključen i naš znani Gastronomad Rene Bakalović. Uglavnom, Francuze smo oduševili!… ■

_________________________________

FANITO TORKUL

S juga Hrvatske, iz Korčule, nameće se ekstra djevičansko maslinovo ulje Torkul, obitelji Žuvela. Kakvoćom zahvaljujući pater familiasu Fanitu Žuvela, a marketinškim akcijama pak zahvaljujući uvelike njegovoj kćerki Mariji, koja je u ovome slučaju kao adut koristila ne dizajn, nego provokativno sljubljivanje.

Vrlo zanimljivo popodne u Zagrebu u restoranu Trilogija priredili su nedavno Marija Žuvela i njen otac Fanito iz Vela Luke, s njihovim maslinovim uljima Lastovka, Drobnica i mješavinom Torkul, kuhari Trilogije i chef Belizar Miloš iz zagrebačkog restorana Agava, kao i plešivička obitelj Šember s vinima. Vrlo do iznimno hrabro kombinirani su čaj, maslinova ulja, hrana te i Šemberova bijela mirna (i macerirana) i crna vina i pjenušac.

U tri

Trilogija: maslinovo ulje, hrana, vino – Fanito i Marija Žuvela, chef Belizar Miloš, vinar Nikola Šember

Žuvele imaju 1700 vlastitih stabala masline a plod dobivaju još i iz maslinika nekoliko svojih kooperanata, te godišnje, ako vegetativna sezona protekne bez turbulencija, proizvedu u prosjeku oko šest tona ulja, dakle nisu baš mali proizvođači. Iz berbe 2015. uspjeli su dobiti, kaže Fanito Žuvela, samo 30 posto od uobičajenih količina, naime bilo je i u Dalmaciji nekih problema u cvatnji i oplodnji i to je rezultiralo količinskim manjkom. Ali ono što je ostalo, pohvalit će se Fanito, izvanredne je kakvoće.

Žuvele posjeduju vlastitu, modernu uljaru, što je jedan od bitnih uvjeta za kakvoću ulja, naime oni plod prerade začas nakon berbe, posve suprotno od dosad uobičajene tradicije u Dalmaciji. Bave se sortama Lastovka i Drobnica, koja je nešto pikantnija, jedan dio pune u bocu kao jednosortna ulja no većina i jedne i druge sorte završava u mješavini nazvanoj Torkul. Maslinarska kuća Fanito zanimljiva je i po tome što od probranih listova masline proizvodi – čaj! I nudi ga na suvremeni način, pakiranog u malim vrećicama. Taj čaj, barem po meni, može odlično odigrati dvije uloge, mediteransku i britansku, dakle npr. kao klasičan 5 o’clock tea, koji se kao što to običavaju Englezi, poslužuje uz čavrljanje oko 17 sati, ili, također poslužen u šalici za čaj, kao uvod u ručak odnosno večeru, naime bez šećera i uz dodatak malo ekstra-djevičanskog maslinova ulja dobije na kremoznosti i aromi masline i, onako topao, kad ga se pije prija kao neka vrsta juhe.

Marija Žuvela s njime je i počela druženje na eno-gastro radionici u restoranu Trilogija na temu maslinova ulja kuće Fanito i mogućnosti njegova sljubljivanja s namirnicama i vinom.

Čaj - juha

Čaj – juha

Nekih osam sljedova bilo je zamišljeno kao prikaz univerzalnih mogućnosti sljubljivanja maslinovog ulja, istina, neka rješenja nisu se pokazala osobito uspješnima, ali bilo ih je svakako zanimljivo kušati.

Dirigentica radionice Marija Žuvela nakon čaja Fanito krenula je sa svježim sirom blago začinjenim solju, paprom i peršinom, te sa štangicama polutvrdog sira, sve je bilo poškropljeno maslinovim uljem Torkul. Uz to poslužen je Šemberov Rajnski rizling 2013. Po meni, odlična kombinacija mladog sira i ulja te vina, polutvrdi sir bio je pregumast i rekao bih da je na nj, bolje reći na taj koji je, možda i malo brzopleto, izabran, bila šteta trošiti ulje.

Slijedile su kombinacije – čvaraka (!) i slavonskog kulena s uljem Torkul. I čvarci i kulen odležavali su nekoliko sati u maslinovu ulju. Čvarci su posluženi u zdjelici, spoj njihove arome i arome ulja nije mi bio sretan, a još mi se manje svidjelo to što je bilo previše masnoće. Kombinacija Torkula s kockicama kulena po meni znatno prihvatljivija. Nije mi žao što sam kušao ovu egzibiciju, ali osobno ipak ne vidim razloga miješati namirnice koje svaka za sebe imaju dovoljno osobnosti da im ne treba partner sa strane. Uz ovaj tanjur poslužen je macerirani Šemberov Rajnski rizling 2011, koji je podignuo stvar!

Čvarci

Čvarci i kulen s maslinovim uljem

Nakon toga došli su focaccia s maslinovim uljem, sušenim rajčicama te maslinama i krema od artičoke, parmezana, tartufa s jadranskim kozicama i emulzijom Torkula i vlasca. Vrlo okusno, pratnja spomenutog macereiranog Rizlinga odlična, pozivalo je na još, ipak moja je primjedba da je s tartufom trebalo malo opreznije jer jačinom arome uvelike je zasjenio arome ostalih sastojaka kreacije na tanjuru, donekle pošteđena ostala je emulzije ulja s vlascem. Volio bih npr. da sam tartuf osjetio diskretno a artičoku jače…

Kao glavno jelo servirana su pačja prsa sa žara s knedlima punjenim ricottom na podlozi od buče i špeka te uz kremu od komorača i umak od brusnice, sve opet poškropljeno uljem Torkul. Vrlo dobro, od svih sljedova valjda najviše obilježeno stanovitom klasikom.

Focaccia i, dolje, pačja prsa

Focaccia i pačja prsa

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

U nastavku: bruskete s paštetom od gusje i pileće jetre s emulzijom od Torkula i naranče, pratitelj u oba slučaja Šemberov Crni pinot 2013.

 

Desert osebujan, i odličan: suhe smokve odležavane u maslinovu ulju, svježi sir s medom (možda smanjiti udio meda jer suhe smokve su već i te kako slatke) i Torkulom, sladoled s aromom oraha i s drobljenim orahom! Za osvježenje u početku tog velikog slatkog finala: pjenušac Šember

Fani

Fanitov Torkul i Trilogijina torta s crnom čokoladom

rosé. Još se jedanput pokazalo da se pjenušac ne treba promatrati tek aperitivom, on se upravo sjajnime pokazuje na kraju (obilnog) obroka.

I, nije gotovo kad je gotovo, nego kad Trilogijin gazda Zubo kaže da je gotovo: jako dobra torta od crne čokolade, poškropljena uljem Torkul i obogaćena mrvicama badema, domaći Fanitovi varenik (ukuhani mošt) i liker od masline…

Eno-gastro igre ovako kao što je bila ova, uvijek maksimalno s naglaskom na tipične lokalne namirnice, prehrambene proizvode, kreacije chefova i na vina i tradicijskih pića – obvezno malo pomaknute jer poslije se o tome i te kako priča – svakako bi bilo korisno pojačano nuditi svuda u Hrvatskoj po područjima koja jesu izrazito turistička i onima koja još to nisu ali imaju aspiracije vezane uz turizam… ♣ SuČ – 02/2016

 

Urbanovo 2014/ VELIKA HRANA u MALOJ HIŽI: MEĐIMURSKI HESTON BLUMENTHAL

 OLYMPUS DIGITAL CAMERAPriredio ŽELJKO SUHADOLNIK 

 Google translater: http://translate.google.com/translate_t  

PRETJERANO? JESTE, ALI i – NIJE! BRANIMIR TOMAŠIĆ SKLON JE INOVACIJAMA i EKSPERIMENTIRANJU U KUHINJI, DODUŠE NE TAKO EKSTREMNO KAO TUSTI PATAK…

OLYMPUS DIGITAL CAMERAMala hiža – dvorište

Pretjerano? Jeste, ali i – nije! Pogledajte: bez kose, s upečatljivim crtama lica, samouvjeren, gourmet par-excellence, ljubitelj plemenite kapljice koji i te kako pazi da mu vinska karta bude raznovrsna i bogata te da počiva na visokokvalitetnim proizvodima s visokom zastupljenošću onih ih njegova kraja… Sklon inovacijama te eksperimentiranju u kuhinji, doduše ne tako brutalno ekstremno kao Blumenthal. Njegov stol nije, kao onaj u Fat Ducku, pozornica s obiljem efekata znanih nam iz šoubiznisa kao suhi led što stvara maglu iz koje, poput rockera na sceni, postupno izranja jelo, slušalice preko kojih čujete smirujuće zvukove (morskih valova dok jedete školjke servirane na pijesku), i drugi predmeti iz prirode predviđeni da dočaravaju neki ambijent odakle su namirnice rabljene za jelo (šljunak, mahovina…). Njegov izričaj u vizualnom, mirisnom i okusnome smislu u skladu je s našim južnjačkim mentalitetom, nova rješenja vezana uz (tradicijsko) jelo i servis toga (umjetnički a ne tek tehnički) moderniziranog jela idu u pravcu uporabe sezonskih namirnica (kopriva, medvjeđi luk, gljive, povrće, jagodičasto i bobičasto voće…) i njihovih neuobičajenih ali kako se pokazuje vrlo uspješnih kombinacija (primjerice: u istome jelu bučino i maslinovo ulje!), a atrakcijama koje se nude kod Tustog Patka, i koje tamo stalno treba izmišljati do umora da se gostu naviknutom na uvijek nešto novo pa i donekle šokantno ne dosadi, ovdje uspješno parira jedinstveni ambijent kako interijera tako i eksterijera. A taj ambijent, skupa s ponudom, slika su Međimurja, običaja u toj regiji i suvremenoga što počiva na tim običajima, i ne da ga nije potrebno mijenjati nego bi bilo i žalosno mijenjati ga.

Znate li o kome govorim? Pa, o Branimiru Tomašiću i njegovom kultnom restoranu Mala hiža u međimurskom selu Mačkovcu. Mala hiža već godinama slovi ne samo kao najbolji restoran u tome dijelu Hrvatske nego i kao jedan od ponajboljih u Lijepoj našoj, a o tome svjedoče kako odličan posjet restoranu tako i odnedavna, otkako je proradio i smještaj, gotovo stalna zauzetost nekoliko gostinjskih apartmana, ali i službena priznanja stručnjaka za enogastronomiju i ugostiteljstvo, najnovije je s nedavnog proglašenja  izbora Dobri restorani za 2014 a na kojemu je Mala hiža zauzela peto mjesto na rang-listi 100 najboljih ugostiteljskih objekata u Hrvatskoj.

OLYMPUS DIGITAL CAMERABranimir Tomašić: uspješan spoj tradicije i inovacije

– Na blagim brežuljcima i ravnicama Međimurja oduvijek se dobro jelo. Međimurska tradicijska gastronomija osebujna je i isprepletena brojnim sjajnim jelima domišljatih kulinarskih majstora, prožeta je austro-ugarskim utjecajima.Pripremaju se raznovrsne krepke juhe, koristi se puno povrća i mliječnih proizvoda, obilje je mesnih jela, mahom nešto jačih, poput dimljenog mesa, neizostavna je tjestenina poput trganaca i širokih rezanaca, kruh se peče od kukuruza, raži, ječma, a za desert se uživa u gibanicama, orahnjači… – kaže Branimir Tomašić.

 I dodaje:

– U današnjem ubrzanom ritmu života, u nedostatku vremena, autohtona kuhinja često se nepravedno zapostavlja. Mi u Maloj hiži nastojimo biti na braniku tradicijskih međimurskih jela bilo da se držimo i tradicijskih recepata i načina prigoitavljanja, bilo da tradicijska jela uzimamo kao polazišnu točku za osmišljavanje jela s notom inovativnosti u skladu s današnjim vremenom.Osluškujem suvremene trendove, reakcije gostiju te sa zadovoljstvom istražujem nove granice i moderne mogućnosti međimurske gastronomije. Za našu kuhinju možemo reći da je građansko-pučka ali istodobno i istraživalačka, inventivna, sezonska.Naša ponuda jela sadrži mjesečni sezonski jelovnik s kreacijama zavisno o sezoni pojedinih namirnica, zatim jelovnik klasika Male Hiže kroz godinu, kao i listu nekoliko jednostavnijih i pristupačnijih jela u sklopu turističkih menua. Vinska karta sadržava vina 30 međimurskih vinara, kao i svih poznatijih hrvatskih vinara, pa i veći broj stranih, ukupno oko 150 etiketa. Pohvalit ću se, primjerice, da imam sva ponajbolja vina od našeg Plavca maloga. S obzirom na krepku kuhinju a i s obzirom da imam dosta gostiju iz inozemstva koji su uživali u plavcima na odmoru u Dalmaciji a i onih koji su samo čuli za plavce pa ih žele kušati, kod mene je velika potrašnja za rasnim južnim crnjakom.I još nešto: Mala hiža odnedavno ima mogućnost pružanja smještaja u dvjema luksuzno uređenim sobama i jednom prostranom apartmanu.   ♣

OLYMPUS DIGITAL CAMERAMala hiža – pogled u restoran

??????????????????????Mala hiža – mala soba … Mala hiža – velika soba??????????????????????

 

OLYMPUS DIGITAL CAMERABranimir Tomašić u vsvom vinskom podrumu u Maloj hiži: većma su tu etikete međimurskih proizvođača (logično!) te ponajbolji dalmatinski plavci

OLYMPUS DIGITAL CAMERAZačinsko bilje iz vlastitog vrta

OLYMPUS DIGITAL CAMERAModerna kuhinja, brojna ekipa kuhara i – na čelu piramide Branko Tomašić, koji redovito daje posljednji dodir

MENU

 Mala hiza Terina i meso iz tibliceMala hiža predjelo: terina – pašteta od pačjih prsa, svinjskog lungića, gusje jetre, punjeno šparogama i prepeličjim jajima, na popečenom domaćem kruhu i rigi, sa salaticom od šparoga, jagoda, bosiljka i metvice, te meso i kobasica iz tiblice, suhi jezik, sir s vrhnjem, domaća paštetica od slanine, brzo kiseljene međimurske šparoge

 OLYMPUS DIGITAL CAMERAJuha od koprive i medvjeđeg luka

OLYMPUS DIGITAL CAMERATemfani kunić i ždrebeći ramstek u vlastitom umaku, savijača sa šparogama, prosom, krumpirom i začinskim biljem, mladi krumpir, mrkvica i šparoge sotirane na maslacu

Mala hiza Pohana bazga i agacija, sladoled od bucePohani cvjetovi bazge, te bagrema s metvicom i preljevom od svježih jagoda

 Mala hiza Nepecena gibanicaNova, nepečena gibanica Mala Hiža. Tomašićeva inovativna varijanta međimurske gibanice. Razlika između klasične međimurske gibanice i ove je u pripremi nadjeva: jabuke se preliju vrućim sirupom od vode, šećera, limuna i kore jabuke, a mak i orasi se prokuhaju u mlijeku. Konzistencija nadjeva je ne pretvrda-ne premeka, tako lijepo sjednu. Između slojeva se stavljaju i tanki listići čokolade, a kad se gibanica složi na tanjur poškropi se bučinim uljem