Sajmovi: AGRA 2013/ VELIKO ZLATO ZA BISTRANSKI KRAJ
Stjepanu Đurinskome među prvima je na osvojenome velikom zlatu čestitao Janez Erjavec, glavni direktor Pomurskog sajma, koji organizira Agru
LIJEP USPJEH PROIZVOĐAČA VINA, MLIJEKA i MLIJEČNIH PRERAĐEVINA, MESA i MESNIH PRERAĐEVINA, SOKOVA, TE MEDA IZ LIJEPE NAŠE NA OCJENJIVANJU U SKLOPU MEĐUNARODNOG SAJMA POLJOPRIVREDE i PREHRANE u GORNJOJ RADGONI
ŽELJKO SUHADOLNIK
Google translater: http://translate.google.com/translate_t
Lijep uspjeh za vino Hrvatske na 51. međunarodnom sajmu poljoprivrede i prehrane AGRA u Gornjoj Radgoni: Veliku zlatnu medalju osvojio je Stjepan Đurinski iz Bistre kod Zaprešića, za Traminac 2012 ledeno vino! Dugo je kajkavska vina pratio podrugljiv izraz kiseliši, ali bogme evo u novije vrijeme naš Bregoviti sjeverozapad (tu je i Bodren!) međunarodne degustatore osvaja – vrlo zahtjevnim visokim predikatima!
Đurinski, koji je nagrađenoga vina, kaže, dobio u količini od nešto više od 300 litara i koji proizvodi i suha vina redovne berbe, ima, opet s obzirom na odličja osvojena u Gornjoj Radgoni, i dobrog pratitelja iz Hrvatskog zagorja – mini-mljekaru Veronika iz Desinića, koja je u grupi mlijeka i mliječnih prerađevina osvojila šampionski naslov za sirutku, zlato za zagorski svježi sir te srebra za vinogradarski slani sir i za zagorski maslac Veronika.
Na sajmu poljoprivrede i prehrane Agra 2013, na rasporedu na sajmištu u Gornjoj Radgoni uvijek na kraju kolovoza, Hrvatska je na ocjenjivanjima sudjelovala s ukupno 70 proizvoda, i pobrala poprilično medalja. Hrvati su na vrednovanje ove godine prijavili ukupno 12 vina, i sva su ovjenčana odličjem, uz veliko-zlatnog vinskog Đurinskoga osobito je uspješan bio i Međimurac Mlinarić, sa četiri zlatne medalje i dvije srebrne medalje. Mlinarić, koji je znan po slatkim vinima, uz kapljicu iz 2012 poslao je i jedan arhivski primjerak bijelog pinota iz 1999. (zlato!). Srebra u Gornjoj Radgoni, gdje je od hrvatskih degustatora bio Zdenko Ivanković sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta, dobili su Libero Sinković (dva), Josip Siljan (dva) i Novacco.
Inače, strukovna komisija, kojoj je predsjedavao dr. Mojmir Wondra, predstojnik katedre za vinarstvo na Biotehničkom fakultetu u Ljubljani, ukupno je ocijenila 471 uzorak vina od 148 vinara iz četiriju država.
Vlado Kupljen iz Okoslavaca kod Svetoj Jurija Ščavnice – velike zlatne medalje za Traminac ledeno vino 2001 i Šipon ledeno vino 2001
————————————————————————————–
ŠAMPIONI u 2013.
Suho nearomatično bijelo vino: Chardonnay Stobi 2012, Stobi Winery Doeel, Gradsko, Makedonija
Slatko nearomatično bijelo vino: Welschriesling TBA 2011, Weingut Felberjörgl, Kitzeck im Sausal, Austrija
Suho crno vino mlađe od tri godine: Merlot single vineyard 2010 reserve, Chateau Kamnik, Makedonija
Suho crno vino starije od tri godine: Cabernet sauvignon 2009, Vina Zgonik Aleksander Zgonik, Branik, Slovenija
Teran PTP: Izbrani teran 1 2012, Vinakras, Sežana, Slovenija
Aromatično suho: Sauvignon Kreuzegg 2012, Weingut Felberjörgl, Kitzeck im Sausal, Austrija
Aromatično poluslatko: Gewürztraminer 2012, Weingut Puschnig Josef, Leutschach, Austrija
Aromatično slatko: Sauvignon SJI 2001, Vinska klet Prus Jožef, Krmačina, Bela krajina, Slovenija
Pjenušci: Zlata radgonska penina 2007, Radgonske gorice d.d., Gornja Radgona, Štajerska Slovenija
PRVACI SLOVENSKIH VINSKO-TURISTIČKIH CESTA
Vipavska vinsko-turistička cesta: Cabernet sauvignon 2009, Vina Zgonik, Branik
Kraška vinsko-turistička cesta: Sara 2005, Borislav Lisjak, Dutovlje
Istarska vinsko-turistička cesta: Capris plemenito rdeče 2008 (mješavina četiriju sorata, djelomično dozrijevano u barriqueu ), Vinakoper d.d., Koper
Belokranjska vinsko-turistička cesta: Modra frankinja barrique 2009, Vinska klet Prus, Krmačina
Belokranjska vinsko-turistička cesta: Traminec 2012, Martin Pečarič, Čurile
Radgonsko-kapelska vinsko-turistička cesta: Zlata radgonska penina 2007, Radgonske gorice d.d., Gornja Radgona
VINAR GODINE:
Radgonske gorice – U konkurenciji za Vinara godine uz Radgonske gorice bili i Jožef Prus, koji je dosad osvojio već četiri te titule zaredom, te koparski Vinakoper. Prus je sada u Gornjoj Radgoni za 19 uzoraka danih na vrednovanje dobio jednu titulu šampiona, devet velikih zlatnih medalja, šest zlatnih i tri srebrne medalje. Doista impresivno! Vinakoper iz Kopra pak strukovnu je komisiju osvojio do mjere da je na 11 podastrtih uzoraka dobio 11 odličja, šest zlatnih (Capris klasični pjenušac, Capris plemenito rdeče 2008, Capris merlot 2010, Capris cabernet sauvignon 2009, Merlot 2010, Cabernet sauvignon 2009) i pet srebnih medalja (Capris charmat pjenušac, Rumeni muškat 2012, Capris refošk 2011, Refošk 2012 i Capris Modri pinot 2011). ∎
————————————————————————————
PROTESTNI SKUP – I Slovenci protestiraju, pa ne samo naš nego i njihov ministar poljoprivrede nema mira. Na Dan vinogradara i vinara, pred upravnom zgradom Pomurskog sajma vinogradari i vinari, predvođeni onima iz Dolenjske, organizirali su protestni skup protiv najavljenih promjena vezanih uz katastarska davanja i porez na nekretnine. Okupilo se oko 1000 vinogradara a predsjednik Saveza udruga vinogradara Dolenjske Matjaž Jakše slovenskome ministru za poljoprivredu mr. Dejanu Židanu predao je zahtjev sa šest točaka usvojenih na izvanrednoj skupštini Saveza. Traži se da katastarska davanja ne budu jedna i jednaka nego da se posebno obračunavaju na grožđe a posebno na vino, te da se smanje postojeća opterećenja u segmentu vinogradarstva, voćarstva i šumarstva. Savez udruga vinogradara Dolenjske odlučno zahtijeva da se izdvoje od oporezivanja nekretnine kao zemljište, šuma, objekti koji služe za poljoprivrednu proizvodnju. ∎
————————————————————————————-
Na sajmištu u Gornjoj Radgoni bilo je poprilično štandova s odličnom ponudom domaćih, lokalnih jela, primjerice i prleška gibanica te tri vrste kruha – od raži, kukuruza i miješani od raži, kukuruza i pira, te ali nudili su se se i ćevapi, pljeskavice, prebranac… pod šatorom zvanim, naravno, Kalifornija
——————————————————————————
NEEVIDENTIRANO OKO 60 MILIJUNA LITARA VINA – Vinska družba Slovenije, koja broji 25 članova i okuplja sve glavne vinske posjede u Sloveniji, obuhvaća 50 posto evidentirane prodaje vina na slovenskom tržištu i pokriva 80 posto cjelokupnog izvoza vina. Direktor Družbe Dušan Brejc osvrnuo se na ovogodišnju berbu i kaže kako će ona biti količinski najslabija u posljednjih dva desetljeća (vjerojatno oko 26.000 tona), lošija i do sedam posto čak i od lanjske koja se u Sloveniji dosad bilježila kao najoskudnija u zadnjih 20 godina. Što se tiče kakvoće, Brejc veli da se ne očekuju problemi. Od Brejca se moglo čuti i da se čak 70 posto od ukupnog slovenskog izvoza plasira u treće države, a da je od te količine 80 posto bijeloga vina. Brejc je napomenuo da je vinski sektor u Sloveniji u posljednjim godinama na najnižim granama i da se godišnje evidentira prodaja od oko 23 milijuna litara te da je procjena da godišnje čak oko 60 milijuna litara plasiranoga vina ostane neevidentirano.
Na što/koga to podsjeća?∎
—————————————————————————-
VINA ZA EUROBASKET – Za rujan je u Sloveniji dogovoren Eurobasket 2013, europsko prvenstvo u košarci. Slovenci kao vinorodna zemlja izabrali su i službena vina za tu prigodu. Koja su to? Evo: Stara brajda crno od Ščureka iz Goriških brda, Quercus rebula podruma Brda iz Goriških brda, Gomila exceptionel furmint posjeda od Puklavca, 3 cuvée trojka od Steyera, Lanthieri zelen od Vipave 1824, chardonnay od Dušana Kristančiča iz Goriških brda, Beli križ i Breg chardonnay od Marofa, zatim cviček od Martinčilča i Damski rosé od Erzetiča, Rex Fuscus refošk od Vinakopra kao i pjenušci Zlata penina brut od Radgonskih gorica i Villa Istenič od Isteniča.
Na sajmu Agra uspjelo se za slikanje skupiti samo četiri etikete od 13 slovenskih vina izabranih da budu službena za vrijeme europskog prvenstva u košarci Eurobasketa 2013
Nadao sam se da ću butelje s obavjestima o Europskom prvenstvu vidjeti na sajmu poljoprivrede i prehrane Agra u Gornjoj Radgoni te da će biti moguće i kušati ako ne sva ta vina a ono barem nekoliko od njih, međutim od organizirane prezentacije – ništa. Uspio sam, tražeći po vinskim štandovima i pultovima prostoru na Agri, skupiti tek nekoliko butelja za slikanje, potom sam i neka od tih vina i kušao, primerice Puklavčev Gomila exceptional furmint, Ščurekovu Staru brajdu, pa Zlatu peninu brut od Radgonskih gorica, za njih mogu reći samo lijepe riječi, ali ne mogu naći lijepe riječi ni za organizatora ovog izbora vina za Eurobasket a ni za organizatora Eurobasketa koji na ovako posjećenome sajmu, kamo dolaze ljudi iz najmanje triju država (a to su, uz Sloveniju kao domaćina, npr. susjedne Mađarska i Hrvatska…), nisu osjetili potrebu prezentirati tekuće dobrote slovenskoga sela u sprezi s europskom košarkom u Deželi.
Mogli bi se ugledati na Istrane, kad organiziraju ATP turnir u Umagu… ∎
———————————————————————————–
U kategoriji mesa i mesnih prerađevina predstavili smo se s ukupno 13 uzoraka, a varaždinska Koka šampion je s pilećom jetrenom paštetom Cekin. Ista kuća primila je još jednu zlatnu, tri srebrne i jednu brončanu medalju. Koka inače ima i dva velika zlata i u grupi mlijeka i mliječnih prerađevina, i to za panirani sir edamac i za panirani smrznuti camembet. Višestruki šampion u toj mliječnoj grupi, uz spomenutu sirutku od mini mljekare Veronika, je i Vindija (tri šampionska naslova: svježi sir od kozjeg mlijeka Caprofresh, meki ovčji sir od ovčjeg mlijeka u salamuri Ovis feta i UHT ledena kava). Vindija je ubrala čak 12 velikih zlatnih medalja. Belje je za tri varijante svojega Abc-sira dosegnulo tri velika zlata, a velika zlata pripala su i Mini sirani iz Kolana za paški sir i za sir Otočan od ovčjeg i kravljeg mlijeka.
Varaždinska Vindija dobila je tri velika zlata i tri zlata za voćne sokove i bezalkoholna pića a DalmacijaVINO (u stečaju) – gle, veliko zlato za NARANČADU Pipi (0,25l).
Od deset uzoraka hrvatskoga meda sedam ih je osvojilo zlato!
Uz ministra poljoprivrede Tihomira Jakovinu, koji se radije držao unutarnjih prostora jer na vanjskome je bilo ne samo kiše nego i previše traktora, vrhuška koncerna Agrokor – Ljerka Puljić i savjetnik Ivice Todorića, Kuštrak
Ne mogu reći da sam kod naših u ponudi primijetio kranjsku kobasicu, pa ni petrinjsku, ali mogu reći da sam kranjsku dan prije vidio u ponudi PIK-a Vrbovec na manifestaciji Kaj su jeli naši stari u Vrbovcu, petrinjsku međutim u Vrbovcu nisam zapazio
Na sajmu Agra u Gornjoj Radgoni izravni izlagači iz Hrvatske bili su Agrokor d.d., s Beljem, Ledom i Jamnicom, Hrvatska gospodarska komora Županijska komora Sisak, Petrokemija, d.d. Kutina, Stražaplastika d.d., Hum na Sutli i Udruga poduzetnika općine Nedelišće, a kao suizlagači nastupili su Bačvarija Srnec, Čalopek strojarstvo d.o.o., Elektronovak, Pozvek d.o.o., Sladorana d.d. Županja, Strojarstvo Branilović, Toroid–energija d.o.o. Zanimljivo je da najnagrađivanijega od Hrvata na ovim radgonskim ocjenjivanjima (mlijeko, meso i prerađevine te sokovi…) i, prije, redovnog izlagača – varaždinske Vindije, ovaj put nije bilo… Investiraš, radom, pa uzorcima i novcem, u međunarodno ocjenjivanje, osvojiš brdo medalja, a onda kad se trebaš pokazati i tržištu – nema te… Strategija o kojoj vrijedi razmisliti.
Prva hrvatska dužica, međimurski bačvar Stjepan Pozvek iz Dunjkovca, veli da izvozi bačve u osam zemalja a najnoviji kupci su mu iz Grčke (kaže da je već dobio uplatu, ne pouzdaje se previše u tamošnje banke i naknadna plaćanja!). Sjećam ga se od prije, iz vremena njegovih početaka: dok je bio mali radio je bačvice od 225 litara zapremnine, sad je očito stasao i glavnina produkcije su mu velike bačve od 3000 litara…
Sajam Agra protezao se s izložbenim prostorom na ukupno oko 68.300 četvornih metara, od toga je 23.000 m2 bilo u halama a ostalo vani. Izložba životinja obuhvatila je 3,000 četvornih metara, izložbene plantaže, jahaonica, prostor za predstavljanje odnosno prikaz određenih aktivnosti – 15.300. Broj izlagača: 1.730, iz 29 zemalja. Računa se da je posjetitelja bilo nešto više od 120.000.
Slovenci uz vinsku kraljicu imaju i mliječnu i medenu kraljicu. Mliječna je Andreja Jurkar, kraljevanje joj traje godinu dana, a medena Mojca Čerpnjak, njoj kruna na glavi ostaje tri godine
Na sajmu su predstavljene najbolja poljoprivredna tradicija i kvaliteta u proizvodnji hrane. Važno je istaknuti snažan zaokret sajma Agra prema ekološkom uzgoju i produkciji. Prikazan je uzgoj novih zanimljivih biljaka kao npr. visoko energetski miscanthus, pogodan za eko-gorivo. Ogledni nasad Biotehničke škole Rakičan pokazao je više od 300 vrsta autohtonih, domaćih i tradicijskih poljoprivrednih biljaka, te razno zelenilo i cvijeće.
Uvid u ekološku (biodinamsku) proizvodnju strukovno je dao Zavod za biološko dinamičko gospodarenje Demeter, a o iskustvima su govorili predstavnici udruženja, te pojedinci-uzgajivači i proizvođači.
——————————————————————————
TERRA PARZIVAL – FENIKS REGIJSKOG RAZVOJA i BIODINAMSKOG VINARSTVA – Ovogodišnji sajam Agra 2013 u Gornjoj Radgoni bio je uvelike u znaku zaštite okoliša i promidžbe eko-proizvodnje. Na ovećem štandu, na kojemu su dominirale oznake vezane uz biodinamiku i Demeter kao organizaciju što biodinamiku prati, bilo je moguće susresti se sa zanimljivim projektom – europskim modelom regijskog razvoja pod nazivom Terra Parzival. Kako objašnjava Elena Begant, stručna savjetnica za regijski razvoj, riječ je o novom velikom brendu, kojemu je cilj u ekonomskom smislu i na umjetničkoj razini čvršće povezati – te gospodarski uzdići! – regiju Terra Parzifal što se kao prirodna cjelina prostire trima europskim državama. Govorimo o bogatom poljoprivrednom području od Graza preko Celja do Zagreba i od Donjeg Kraljevca u Međimurju na granici s Mađarskom, gdje je rođen otac biodinamike Rudolf Steiner.
Otac biodinamike Rudolf Steiner i njegova rodna kuća u Donjem Kraljevcu u Međimurskoj županiji, uz granicu s Mađarskom
– Sa čvrstim temeljima u srednjevjekovnoj priči o legendarnom vitezu Svetog Grala Parzivalu, čije je rođenje i životnu transfomaciju od posve materijalnog čovjeka u posve duhovnu osobu Wolfram von Eschenbach u 13. stoljeću smjestio na područje današnje Slovenije, konkretno Ptuj, Borl, Rogaška, Boč, te kroz životni rad najeminentnijeg slovenskog umjetnika i ambasadora kulture, violinista svjetskog glasa Mihe Pogačnika, kao i uz pomoć više gurua iz oblasti ekonomije i najboljih globalnih korporacija, ovaj projekt upravo doživljava svjetsku promociju. Iznimno važan segment projekta dotiče se poljoprivrede, i unutar toga, osobito, biodinamske proizvodnje hrane i pića. Dakako da je cijela stvar tijesno povezana i s turizmom – naglašava Elena Begant.
Elena A. Begant, stručna savjetnica za regijski razvoj područja Terra Parzifal koje uključuje Podravlje i Posavlje u Sloveniji, dio austrijske Štajerske do Graza i kod nas dio do Zagreba pa do naših Međimurja i Podravine, te Radovan i Simona Šuman iz Voličine, vlasnici ekološkog vinskog posjeda koji je krenuo putem biodinamike i teži certifikatu Demeter
U kontekstu biodinamike Elena Begant ističe, kako veli, vodećeg biodinamskog vinara u regiji Terre Parzival, a to je Radovan Šuman, čije je obiteljsko poljoprivredno i turističko gospodarstvo pod nadzorom ustanove Demetar. U suradnji s međunarodnim stručnjacima i s Društvom za biodinamiku slovenske oblasti Podravje, Radovan priprema masterclass radionice vezano uz biodinamsku produkciju vina, te simpozije o enologiji i druge strukovne aktivnosti koje bi bile od koristi svima u regiji. ∎
————————————————————————————-
O važnosti lokalne samoopskrbe, kao i o potrebi skraćivanja puta od polja do stola govorili su predstavnici vladinih ustanova i komora a seoska i turistička domaćinstva predstavila su regijsku i lokalnu ponudu u prehrani.
————————————————————————————-
O PITKOJ VODI – Odbor Državnoga zbora Republike Slovenije za poljoprivredu, prehranu, šumarstvo i okoliš na međunarodnom sajmu Agra priredio je javno predstavljanje mišljenja na temu Kako prikladno zaštititi pravo na (pitku) vodu. Europska komisija je nedavno pitanje opskrbe pitkom vodom, oko kojega se podiglo mnogo prašine, maknula iz predloga direktive o koncesijaama, međutim još uvijek postoji ozbiljna opasnost da tu djelatnost postupno preuzmu multinacionalne kompanije. U Sloveniji većina zagovara da voda ostane svima dostupno javno dobro, od izvora pa do trenutka kad je se natoči u čašu. Poslanik Branko Ficko spomenuo je da Pivovara Laško želi prodati Radensku, za kupnju koje su dosta zainteresirani stranci. Upozorio je da je potrebno riješiti problem vode kao javnog dobra, i spriječiti da prodajom Radenske strancima koncesija za mineralnu vodu dođe u tuđe ruke. Nekadašnji ustavni sudac dr. Lojze Ude naveo je da bi bilo potrebno, makar bilo nužno i mijenjati slovenski ustav, vodu kao javno dobro bolje zaštititi od interesa kapitala.∎
——————————————————————————
Sajam AGRA pratili su mnogi strukovni skupovi, savjetovanja i okrugli stolovi u organizaciji vladinih i nevladinih organizacija.
Poslastica za posjetitelje bili su degustacija mesnih i mliječnih proizvoda, bezalkoholnih pića, meda, kao i izložba i degustacija vina od ekološki proizvedenog grožđa nagrađenih na Otvorenom državnom ocjenjivanju vina Vino Slovenija Gornja Radgona.
Sudjelovala je i Gostilna Slovenije s ponudom slovenskih jela.
Preša za hladno stiskanje buča za bučino ulje. Za litru tako dobivenoga ulja potrebno je, čujem, čak i do oko 17 kilograma koštica, dok je za litru bučnoga ulja dobivenoga toplim prešanjem dovoljno oko 3,5 kg koštica
———————————————————————————-
HRVATSKI REZULTATI SA MEĐUNARODNOG OCJENJIVANJA
Mlijeko i mliječni proizvodi
| Naziv uzorka | Nagrada | Naziv proizvođača |
| ABC svježi krem sir povrće | VZM | Belje d.d. |
| ABC svježi krem sir Mediteran | VZM | Belje d.d. |
| ABC svježi krem sir | VZM | Belje d.d. |
| Tvrdi kozji sir Capra | ZM | Biogal d.o.o. |
| Panirani edamec | VZM | Koka d.d. Varaždin |
| Panirani camembert, zamrznjen | VZM | Koka d.d. Varaždin |
| Otočan – sir od ovćijeg i kravljeg mljeka | VZM | MIH Sirana Kolan |
| Paški sir | VZM | MIH Sirana Kolan |
| Studenački sir | SM | Mils, Mljekara Split d.d. |
| Maslac zagorski Veronika | SM | Mini mljekara – Veronika d.o.o. |
| Vinogradarski slani sir | SM | Mini mljekara – Veronika d.o.o. |
| Zagorski svježi sir | ZM | Mini mljekara – Veronika d.o.o. |
| Sirutka | Š | Mini mljekara – Veronika d.o.o. |
| Dimljeni kozji sir | ZM | OPG Đurković |
| Mladi kozji sir | VZM | OPG Đurković |
| Vindino – sirni desert – jagoda, marelica | ZM | Vindija d.d. Prehrambena industrija |
| Puding Čoko – loko | VZM | Vindija d.d. Prehrambena industrija |
| UHT Popy shake vanilija | Š M | Vindija d.d. Prehrambena industrija |
| Ovidur – tvrdi sir od ovčjeg mlijeka | ZM | Vindija d.d. Prehrambena industrija |
| Vindino – sirni desert – jagoda, banana | VZM | Vindija d.d. Prehrambena industrija |
| Mliječni puding čokolada | VZM | Vindija d.d. Prehrambena industrija |
| Caprodur – tvrdi sir od kozjeg mlijeka | ZM | Vindija d.d. Prehrambena industrija |
| Caprofresh – svježi sir od kozjeg mlijeka | Š | Vindija d.d. Prehrambena industrija |
| Bovizola – meki masni sir s plemenitom plijesni | ZM | Vindija d.d. Prehrambena industrija |
| Mliječni puding vanilija | VZM | Vindija d.d. Prehrambena industrija |
| Tekući jogurt Z’bregov, 2,8 % m.m. | ZM | Vindija d.d. Prehrambena industrija |
| Fetaca – meki masni sir od kozjeg mlijeka u salamuri | VZM | Vindija d.d. Prehrambena industrija |
| Mliječni puding sa šlagom – vanilija | VZM | Vindija d.d. Prehrambena industrija |
| UHT Ledena kava | Š | Vindija d.d. Prehrambena industrija |
| Ovis feta – meki masni sir od ovčjeg mlijeka u salamuri | Š | Vindija d.d. Prehrambena industrija |
| UHT Kozje mlijeko | VZM | Vindija d.d. Prehrambena industrija |
| Bovidur – tvrdi sir od kravljeg mlijeka | VZM | Vindija d.d. Prehrambena industrija |
| Mliječni puding sa šlagom – čokolada | VZM | Vindija d.d. Prehrambena industrija |
| Vindino – mliječni desert lješnjak čokolada | VZM | Vindija d.d. Prehrambena industrija |
| UHT Čokoladno mlijeko | VZM | Vindija d.d. Prehrambena industrija |
| Grabancijaš – meki masni sir od kravjeg mlijeka u salamuri | VZM | Vindija d.d. Prehrambena industrija |
Meso i mesni proizvodi
| Naziv uzorka | Nagrada | Naziv proizvođača |
| Prestige šunka – Picante 850 g | ZM | Koka d.d. Varaždin |
| Hrenovke u prirodnom ovitku 240g | SM | Koka d.d. Varaždin |
| Cekin pileća jetrena pašteta | Š | Koka d.d. Varaždin |
| Extrawurst 350g | SM | Koka d.d. Varaždin |
| Panirane hrenovke 300g | SM | Koka d.d. Varaždin |
| Pureći Bečki odrezak 800g | BM | Koka d.d. Varaždin |
Voćni sokovi, bezalkohla pića
| Naziv uzorka | Nagrada | Naziv proizvođača |
| PIPI narančada 0,25 l | VZM | Dalmacijavino d.d. v stečaju |
| Vindi Iso sport limun – grejp 1,75 l PET | VZM | Vindija d.d. Prehrambena industrija |
| GI Control limunada 1,75 l | ZM | Vindija d.d. Prehrambena industrija |
| Vindi Iso sport limun – trešnja 1,75 l PET | ZM | Vindija d.d. Prehrambena industrija |
| Vindi Vital rajčica 1 l prizma | ZM | Vindija d.d. Prehrambena industrija |
| Vindi Vital naranča – mrkva – limun s luteinom 1 l prizma | VZM | Vindija d.d. Prehrambena industrija |
| Vindi Vital nar – grožđe – aronija 1 l prizma | VZM | Vindija d.d. Prehrambena industrija |
Vino
| Naziv uzorka | Godina | Nagrada | Naziv proizvođača |
| Pinot bijeli |
2012 |
ZM | Obiteljski podrum – Mlinarić |
| Grašica |
2012 |
ZM | Obiteljski podrum – Mlinarić |
| Pinot bijeli – arhiva |
1999 |
ZM | Obiteljski podrum – Mlinarić |
| Traminac |
2012 |
ZM | Obiteljski podrum – Mlinarić |
| Silvanac zeleni |
2012 |
SM | Obiteljski podrum – Mlinarić |
| Rajnski rizling |
2012 |
SM | Obiteljski podrum – Mlinarić |
| Ledeno vino (Traminac) |
2012 |
VZM | OPG – Đurinski |
| Muškat momjanski |
2012 |
SM | OPG Libero Sinković |
| Vino prijateljstva (Muškat žuti) |
2008 |
SM | OPG Libero Sinković |
| Muškat žuti |
2010 |
SM | OPG Novacco |
| Merlot |
2011 |
SM | OPG Siljan Josip – Vina Siljan |
| Malvazija |
2012 |
SM | OPG Siljan Josip – Vina Siljan |
Benkovac u vinskome uzletu/ KORLAT, ŠKAULJ i…
SYRAH, MERLOT i CABERNET SAUVIGNON KAO GLAVNE UZDANICE. BADELOVA VINARIJA NA NEKI NAČIN STARTALA JE S RENESANSOM NA KORLATU, SAD JE SLIJEDI NEKOLIKO INDIVIDUALNIH PROIZVOĐAČA MEĐU KOJIMA NAJVEĆU REPUTACIJU IMA ŠIME ŠKAULJ. ORIJENTACIJA PREMA EKO-PRODUKCIJI!
ŽELJKO SUHADOLNIK
Google translater: http://translate.google.com/translate_t
Vinfest 2013 – svečana večera i podjela medalja najboljim vinima sjeverne i srednje Dalmacije u Kaštelu ponad Benkovca. Sjajan ambijent, s velikim potencijalom da se iskoristi za promidžbu lokalnih eno-gastronomskihproizvoda
Kako odgovoriti zašto je tome tako, kad je riječ o kraju, u zadarskome zaleđu, koji je odavna vinogradarski, i kad su na tome području svojedobno – prije dosta desetljeća – a potom i sasvim nedavno upravo stručnjaci organizirano i s jasnim ciljem sadili vinovu lozu (Grenache bijeli i crni, Syrah, i, u najnovijem naletu, i Merlot i Cabernet sauvignon), i kad je tamo već godinama sa svojim pogonom prisutna jedna od vrlo dugo vremena, još iz doba bivše države, najjačih kuća vina i jakih pića Badel 1862, sada, doduše, ponešto u sjeni? Benkovačko vinogorje tek se sada budi i počinje pomalo skretati pažnju šire javnosti na sebe. Bolje ikad nego nikad, kaže izreka. Paradoksalno je da je u ovo novo vrijeme prvi značajniji korak u afirmaciji benkovačkoga kraja kao vinskoga napravio upravo taj sada u gospodarskom smislu donekle hendikepirani Badel 1862, sadnjom stotinjak hektara vinograda na poziciji Korlat na visini od oko 300 metara, i izlaskom s trima jako dobrim i dizajnerski sjajno opremljenim vinima Korlat syrah, Korlat merlot i Korlat cabernet sauvignon…
Juraj Sladić, novi upravitelj i voditelj vinogradarske i vinarske proizvodnje Badelove vinarije u Benkovcu, koja je na Vinfestu 2013. osvojila šampionski naslov za Korlat 210 selection, poveo nas je na Korlat, gdje Badel 1862 sada ima 110 hektara pod trsjem, sađenime 2005. i 2006. godine. Syrahu, Merlotu i Cabernet sauvignonu pridružilo se u međuvremenu i malo Cabernet franca i Mourvedrea. Sladić veli da je posljednjih godina zbog suše prinos na Korlatu bio tek oko 0,20 kg po trsu! U 2012. 27 hektara pod Merlotom počelo se prebacivati na ekološku stazu a u planu je s vremenom na ekološku produkciju okrenuti i cijeli vinograd.
Benkovac je tik do turističkoga Zadra, ali i do karinskoga mora. Nekad, dok nije bilo autoputa, na more na srednji Jadran putovalo se upravo i kroz taj gradić, i već su onda, s obzirom na turizam, bile prilične mogućnosti za plasman i vina iz benkovačkoga kraja. Bivši sustav za žalost favorizirao je tzv. društvene firme, pa tako i vinarije što su nudile uglavnom neatraktivne finalne proizvode industrijskoga tipa, a seljacima, vlasnicima vinograda preostalo je tek da uzgajaju grožđe za prodaju velikom društvenom podrumu, na svoje su kao samostalni vinari i finalizatori za tržište u pravnome smislu mogli početi dolaziti tek nakon osamostaljenja, popraćenog, inače, ratnim stanjem pa zbog njega par godina nije bilo prostora i za ozbiljan zaokret u vinogradarstvo i vinarstvo. Koliko je sredstava izgubljeno, može se samo nagađati…
Napredak s vinom u benkovačkoj oblasti nakon uspjeha spomenutih korlatskih crnjaka podupire nekoliko lokalnih vinogradara i vinara, i, evo, ovoga ljeta grad je imao i već treći puta svoju godišnju svečanost vina sjeverne i srednje Dalmacije Vinfest, podijeljenu na strukovno ocjenjivanje (pod predsjedanjem dr. sc. Ivane Alpeze iz Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo) i na dodjelu priznanja i svečanu večeru u (svjetski) sjajnom ambijetu benkovačkog Kaštela. Priredbi je nedostajalo jedino to da se prije svečane večere s dodjelom priznanja lokalni proizvođači nisu, svaki za svojim stolom, na baš za to vrlo prikladnome prostoru oko Kaštela sa svojim uzorcima predstavili publici. Organizatoru, a to je grad Benkovac, preporučio sam da tako naprave iduće godine, te da na svoju manifestaciju pozovu sve hrvatske relevantne medije ali i važnije vinske trgovce, pa i poneki medij i ponekog trgovca (s obzirom da smo sada u EU) iz susjednih EU- zemalja.
– Ove godine naš Vinfest zbio se odmah nakon službenog ulaska Hrvatske u Europsku Uniju. Hrvatskim proizvođačima, pa dakle i benkovačkima, otvara se golemo tržište, ali i pooštrava se konkurencija, pa dalje treba dobro osmišljeno. Rezultati na ocjenjivanju u Benkovcu pokazuju da se, što se tiče kvalitete, možemo nositi s jakim rivalima. Našu priliku moramo tražiti u visokoj kakvoći, ekološkoj proizvodnji a tu smo jaki jer već trećina ovdašnjih proizvođača je u sustavu eko-eko, zatim moramo je, s obzirom na turizam, tražiti i u prodaji na kućnome pragu te u plasmanu na jadranskoj obali. U proizvodnji ali i marketingu treba značajnije krenuti u udruživanje, zajedno smo uvijek jači, zajedništvo je i jamstvo efikasnosti uz manji napor i trošak pojedinačno a i otvara vrata financiranju iz fondova EU – rekao je gradonačelnik Benkovca dipl. ing. Branko Kutija.
REVITALIZACIJA UDRUGE
Zacijelo je Badel 1862/Vinarija Benkovac i dalje u širem smislu najpoznatiji proizvođač vina benkovačkoga teritorija, ali među proizvođačima vina iz benkovačkoga područja trenutno najveću reputaciju ima Šime Škaulj, i to je svakako bio razlog posjeta i njegovu vinskom podrumu u Nadinu. Šime i njegov sin Tomislav goste na vino, sir, pršut, maslinovo ulje i slane fritule (odlična ideja!) primaju u vrlo lijepome ambijentu na platou ispred njihovog novog podruma, sagrađenoga 2009, i u kušaonici s velikim kaminom unutar zgrade.
Podrum Šime Škaulja u Nadinu
Škauljevi su u proizvodnji posve na ekološkome kolosijeku, na putu prema biodinamici, a njihovu proizvodnju nadzire Prva ekološka stanica iz Zagreba. Na eko-stazu Šime Škaulj krenuo je 2007, od tada ne gnoji umjetnim gnojivom, ne koristi razne …icide, za gnojidbu rabi samo stajsko gnojivo, vinovu lozu tretira biljnim preparatima iz ekološke produkcije te sumporom i s nešto bakra. U podrumu je sa sumporom vrlo oprezan, tvrdi da mu se u vinu u boci slobodni SO2 kreće oko 16 mg/lit, a ukupni oko 40 mg/lit… Od lanjske berbe po prvi put koristi i barrique.
Vina Šime Škaulja. Cabernet sauvignon prednjači, ali vrlo zanimljiva je po odnosu sadržaja i cijene kombinacija sorata Tomislav cuvee
– U vinogradarstvo sam uključen još od svojega ranog djetinjstva. Prije nekih sedam godina ozbiljnije sam krenuo i s proizvodnjom vina, sve do finalizacije u butelji. Imam šest hektara pod trsjem, na oko 180 metara nadmorske visine i s tlom s dosta vapnenca. Ukupno, ovisno o godištu, proizvedem između 25.000 i 30.000 litara vina, i to samo od grožđa iz svojih vinograda. Od sorata uzgajamo Maraštinu, Cabernet sauvignon, Merlot, Syrah i Grenache. Vina punim kao jednostortna, osim jednoga, s nazivom Tomislav cuvée, koji je mješavina grenachea u količini od 60 posto te cabernet sauvignona, merlota i syraha. U procesu proizvodnje pomaže mi kao vanjski suradnik enologinja Marina Pelajić Pavlović, koja je radila za benkovačku vinariju. S nastupa na ocjenjivanjima vina i s plasmanom sam zasad zadovoljan, nešto i izvozim, i to u Njemačku i SAD – kaže Šime Škaulj, najavljujući i postupno širenje s vinogradima ritmom kojim to bude financijski moguće.
Šime Škaulj sa sinom Tomislavom i njegovom suprugom, te Škaulj uz cisterne u njegovu podrumu
Među većim individualnim proizvođačima kad se gleda količina vina u benkovačkome kraju spada Božo Bačić iz Podgrađa. Obrađuje vrlo lijepe vinograde na kvalitetnoj poziciji nedaleko od ruševina staroga grada Asserije, na oko 200 metara nadmorske visine. Brine o 16 hektara pod trsjem, od čega su dva u njegovu vlasništvu a ostalo je za zemljištu dobivenom u koncesiju. Tlo je s puno kamena, prije sadnje bilo je i velikog kamenja koje je trebalo drobiti. Bačić je od grada Benkovca dobio subvencije za kupnju sadnica, a od Ministarstva poljoprivrede poticaje za sadnju vinograda. Prve loze zasadio je 2007, i to gustoćom od 4700 trsova po hektaru. Opredijelio se za 27.000 Syraha, 23.000 Cabernet sauvignona i 20.000 Merlota. Dosad je sva vina dozrijevao u inoksu, sad se sprema širiti podrum da bi mogao smjestiti i drveno suđe, ipak nužno za crna vina. I Bačić je u sustavu ekološke proizvodnje.
Vinogradi Bože Bačića – 16 hektara na Aseriji, i Bačić sa suprugom i kćerkom, te s kolegom vinogradarom i vinarom Šimom Vrsaljkom
Prilična količina vina, treba to sada – makar Bačićeve butelje i nisu po neprihvatljivoj cijeni: od 40 do 50 kuna, i prodati. Bačić je svjestan da su prošla vremena kad je kupac kucao na vrata vinara, u ovome trenutku kad je pravo more vina u ponudi na tržištu vinar treba paziti kakvu će cijenu formirati za svoj proizvod, treba ići agresivnije prema potrošaču što iziskuje dosta dodatnog vremena, a i košta. Što se tiče vremena, uskoro bi se situacija mogla za Božu promijeniti nabolje jer kćerka mu završava fakultet na odjelu za vinogradarstvo i vinarstvo pa ona može dobrim dijelom preuzeti na sebe i vinograd i podrum. Ili pak podrum i marketing. Božo se, kao i Škaulj i još jedan benkovački vinar za kojega se pročulo – Šime Vrsaljko iz Nadina, nada da će napokon ponovno profunkcionirati udruga benkovačkih proizvođača vina koja je trenutno u letargiji, pa da će zajedničkim naporom članova uspjeti jače afirmirati Benkovačko vinogorje i da će time i više benkovačkih vinara poboljšati plasman…
Turizam/ ADUTI OTOKA PAGA: ČIPKA, SOL, SIR, MASLINA, ULJE, JANJETINA, RIBA, VINO… KAMEN i MAKIJA, BURA i POSOLICA, MORE, STRAŠKO, a i – ZRĆE!
SPECIFIČNOSTI PETOG PO VELIČINI OTOKA u JADRANSKOME MORU, PODIJELJENOGA, INAČE, IZMEĐU DVIJE ŽUPANIJE – LIČKO-SENJSKE i ZADARSKE, DAKLE NA PRIMORSKI i DALMATINSKI DIO, JAKI SU ADUTI ZA PRIVLAČENJE SUVREMENIH NOMADA NAJRAZLIČITIJIH SKLONOSTI
ŽELJKO SUHADOLNIK
Google prevoditelj / translater: http://translate.google.com/translate_t
Tko nije bio, vidio i na licu mjesta čuo, okusio, teško će vjerovati što sve ima tu, na morem okruženoj kopnenoj površini od 284.181 četvornih kilometara i nastanjenoj s nekih 8400 stanovnika a koja je od otoka postala na određeni način poluotokom: dvije županije, dva glavna grada, čipka, sol, sir, maslina, maslinovo ulje, ovca i janjetina, riba, vino, kamen, s predjelima koji i te kako podsjećaju na prizore s fotografija Mjesečevoga tla, makija, ali i zelenilo, bura i posolica, Straško i – Zrće!
Otok Pag, sjeverni dio u Ličko-senjskoj a južni u Zadarskoj županiji
S mjesečevim krajolikom susret s Pagom počinje kad na taj otok a u novije vrijeme i poluotok dolazite mostom, a to je s južne strane. Inače, osim što se može stići s te, južne strane, mostom dugačkim 340 metara iz pravca Zadra i Posedarja, pristup je moguć i trajektom u Žigljen, na sjeveru otoka, a iz luke Prizna, na kontinentu. Pejsaž s juga: poprilično prostranstvo izboranoga kamena i ambijent u sivkasto–smeđkastoj boji… Kako se ide od obale, okrenute Velebitu, prema sjeveru i prema suprotnoj strani, pejsaž postaje zeleniji, pitomiji. Od, otprilike, sredine otoka pa porema gore uz cestu s obje strane vide se relativno prostrani suhozidom ograđeni prostori gdje vlasnici drže ovce koje prilično oskudnu ispašu pretvaraju u mlijeko kao dragocjenu osnovu za – kako bi se Pažani, ali i gourmeti što su imali prilike kušati one prave uratke, rado pohvalili: dakako, čuveni paški sir. Međutim, navodno, nažalost, još nezaštićen po EU mjerilima…
Otok Pag duljinom obale najrazvedeniji je otok Jadrana, s, ako vam to nešto znači, koeficijentom razvedenosti 4,5. Poznat je po slaboj pokrivenosti nekih svojih dijelova vegetacijom. Kameniti pejzaž nerijetko s tek pokojom vlati aromatičnog bilja koje pasu ovce stvara jedinstveni dojam. Zbog položaja otoka u neposrednom susjedstvu s Velebitom, s kojega cijele godine, a osobito žestoko zimi, puše jaka bura, otok Pag je gotovo čitav prekriven posolicom od mora iz Velebitskog kanala.
Sivo-smeđi dio otoka Paga i pogled na Velebit odande
Otok Pag jedini je hrvatski otok podijeljen između dvije županije. Sjeverni dio otoka s gradom Novaljom nalazi se u Ličko-senjskoj, a južni, s gradom Pagom te općinama Kolan, nastalom 2003. godine izdvajanjem iz područja Grada Paga, i Povljana, u Zadarskoj županiji. Uspostavom županija na početku devedesetih godina prošloga stoljeća cijeli je otok pripao Ličko-senjskoj županiji, što je izazvalo otpor na južnom dijelu otoka. Inače, prije osamostaljenja Hrvatske, otok je gravitirao i Rijeci i Zadru, ali automobili na čitavom otoku imali su riječke registarske oznake. Zakonom o županijama iz 1997. otok je podijeljen između dvije županije te je veći, južni dio s gradom Pagom i općinom Povljana pripao Zadarskoj županiji.
Od više stanovnika Paga čuo sam žaljnje zbog te administratvne podijeljenosti na otoku jer da upravo ona, s obzirom na nerijetko pre čvrste različite stavove, koči provedbu nekih za otok Pag korisnih gospodarskih projekata a time i usporava ekonomski razvoj otoka…
POVIJEST
Otok Pag bio je naseljen već u neolitiku. Najstariji poznati naziv otoka, Kissa, predilirskog je podrijetla. U željeznome dobu na otoku je živjelo ilirsko pleme Liburni. Pag spada među jadranske otoke koji su najranije bili naseljeni Hrvatima. Cissa se prvi put spominje kao castrum 1174. godine, u vrijeme Venecije. Nakon što se Zadar 1180. godine odmetnuo od Venecije i priznao vlast ugarskog kralja Belle III, Mlečani su 1192. zauzeli Pag i postavili tamo svog kneza. Mleci su onda izgubili Pag, ali su ga se ponovno domogli. Pod Mlecima Pag je stekao ograničenu autonomiju.
Kako je u ono vrijeme grad Pag bio smješten na nepovoljnom mjestu – oko tri kilometra južnije od današnjeg grada Paga – koje nije dozvoljavalo širenje grada, a bilo je i dosta izloženo buri, odlučeno je da se izgradi novi grad. Sa gradnjom se počelo 1443. godine, a preseljenje u novi grad trajalo je desetak godina. U projektiranju novog grada i izgradnji Kneževog dvora sudjelovao je i Juraj Dalmatinac.
Poslije pada Venecije krajem 18. stoljeća, Pag se našao pod Austrijom, nakon koje, početkom 19. stoljeća stiže Napoleon. U sedam godina francuske vladavine Pag je doživio stanoviti kulturno-ekonomski napredak. Godine 1808. utemeljena je u Pagu osnovna škola. Snižene su izvozne carine na vino, solane su renovirane i proizvodnja soli je povećana, na otoku su popravljene ceste. U Pagu je ustanovljen sud.
Za vrijeme druge austrijske vladavine od 1813. do 1918. godine Pag ekonomski nazaduje. Stanovništvo Paga počinje u 19. stoljeću emigrirati u Ameriku. Solane su do 1909. bile u privatnom vlasništvu, a zatim prelaze u državno vlasništvo, što je unaprijedilo proizvodnju soli. Poslije prvog svjetskog rata otok Pag dolazi pod talijansku okupaciju…
GRAD PAG
Grad Pag nastao je 1443. godine preseljenjem stanovništva iz Staroga Paga koji je bio čestim poprištem bitaka između Rabljana i Zadrana. Novi je grad, projektiran po urbanističkom planu poznatog hrvatskog graditelja Jurja Dalmatinca, dobio je pravilan raspored ulica i središnji trg. Danas broji nešto više od 5000 stanovnika.
Grad Pag iz zraka, s pogledom i na bazene Paške solane
Grad Pag obiluje kulturno-povijesnim spomenicima. Najznačajnije građevine su Zborna crkva Marijinog Uznesenja, Knežev dvor i Skrivanat, jedina preostala od devet kula koje su, zajedno s bedemima, nekada okruživale grad. Pored navedenih građevina tu su i crkve sv. Jurja, pa sv. Frane, sv. Margarite. A ne smiju se zaboraviti ni stari magazini soli. Kilometar udaljeno od gradske jezgre nalazi se arheološko područje Stari grad s crkvom sv. Marije, i s ostacima akropole.
Prvo zaustavljanje na Pagu bilo je u Pagu, u solani. Kažu da je prirodna sol zdrava, korisna baš i u vrijeme velikih vrućina kad je znojenje osjetno pojačano i kad organizam gubi minerale. Ugostitelji su jako skloni hvaljenju soli, ali iz drugog razloga: kad je jelo nešto slanije, to stvara žeđ, i potrošnja je veća… I mi potrošači volimo kad jelo nije anemično nego kad je dovoljno slano, jer tada je okusnije a, istina, i čaša vina bolje prija (Z nečim si moraš narediti žeju!, rekao bi Zagorec), ne samo jedna nego i dvije…
Na žalost, u Paškoj solani, koja u gradu Pagu ima mali Muzej soli, i koja nije tek proizvodni pogon za sol nego je mnogo više – svijetla povijest, vjekovna egzistencija lokalnih stanovnika, turistička atrakcija, nisu se nimalo pripremili za prihvat grupe eno-gastro i turističkih novinara, koji stalno imaju neka pitanja. Nadam se da se direktorica Turističke zajednice Paga Željka Miletić pobrinula za ukore, naime na onakav način ne dočekuju se ni novinari ni turisti…
Željka Miletić, direktorica TZ Pag
Ipak sam se snašao, i neke podatke izvukao iz dokumentacije postavljene u Muzeju soli.
A oni kažu kako se odavna primijetilo da otok Pag ima izvrsne, možda i najbolje uvjete na našem Jadranu za proizvodnju morske soli. Po velikoj prostranosti ravnog ilovastog terena raspoloživoga za brzu i jeftinu gradnju solane, zatim po dobrom položaju za otpremu proizvedene soli, kao i po povoljnim klimatskim prilikama – puno sunčanih i vjetrovitih dana, zaključuje se da je solana na Pagu sagrađena među prvima na našoj obali.
Paška solana bila je najveća mletačka Solana, i u ono vrijeme Pag je bio sinonim za sol. Sa solju se sve mjerilo, a i plaćalo. Državni službenici plaćani su određenom količinom soli, a kako svoju plaću obračunanu velikom količinom soli nisu mogli preuzeti, kvantiteta soli koja im je dodijeljena pretvarana je u kovani novac. Da bi takvu novčanu transakciju što bolje i jednostavnije proveli, paški su suci (iudices Paghi) 1778. dobili tiskane priznanice-asignate na kojima su rukom mogli ispisivati sve detalje transakcije. Taj asignat grada Paga uvodi Hrvatsku među malobrojne zemlje svijeta koje su u 18. stoljeću na svom području za plaćanje koristile i vlastiti papirnati novac.
Kuhinjska sol jedna je od najrasprostranjenijih soli u prirodi. U kristalnom obliku javlja se kao kamena sol, a u otopljenome obliku je u morima, slanim jezerima i slanim izvorima. Priča o soli počinje još u vrijeme stvaranja svijeta. Pretpostavka je da su već pri hlađenju Zemljine kore stvorene ogromne količine soli koje je voda isprala u oceane. Od ukupne površine Zemljine kugle, oceani i mora zauzimaju oko tri četvrtine, tj. konkretno oko 71 posto, pa se s pravom moće reći da je more najveći rudnik na svijetu. Kad bi se sva sol sadržana u moru rasporedila po površini svih mora dobio bi se, navodno, izračunano je, sloj soli debljine 60 metara!
Sve u bijelome – a na moru i u ljeti ne može biti snijeg, nego je, naravno, berba soli
U solanama na moru sol se dobiva na način da se u sagrađeni sustav plitkih bazena pušta morska voda koja je izložena učinku sunčeve energije i vjetra. Morska voda se isparava i postupno ugušćuje do zasićenosti, tj. do gustoće kad se sol više ne može održati u otopljenome stanju, pa se ona kristalizira i taloži, a kad je se dovoljno nataloži ona se kupi, bere. Solana Pag mješovito je solarno-termička. Isparavanje svježe morske vode odvija se na bazenima do gustoće od 24 ̊Bé. Ugušćena morska voda uvodi se u postrojenje gdje se obavlja uparavanje u četverostupanjskoj isparivačkoj stanici, na principu ekspanzije u vakuumu, pročitao sam u Muzeju soli u Pagu.
——————————————————————————-
SOLNI CVIJET – Paška Solana, najveći pogon za proizvodnju soli u nas, inače u sastavu Agrokora, od 2010. godine uz redovnu sol proizvodi i pakira te tržištu nudi specijalitet zvan solni cvijet, ili cvijet soli. Dugo nam je i trebalo da dođemo do toga da se potrošaču ponudi ta posebnost, naime po našemu prijašnjemu zakonu na tržištu se smjela pojavljivati samo jodirana sol, a solni cvijet ne smije se jodirati jer bi time izgubio na svojim dragocjenim svojstvima, on smije sadržavati samo jod s kojom dolazi iz mora.
Solni cvijet: pakiranje od 150 grama u maloprodaji stoji oko 50 kuna!
Solni cvijet je 100 posto prirodni proizvod jer postupak dobivanja počiva na prirodnom procesu kristalizacije i sušenja na otvorenome, branje je ručno, a sušenje isključivo na suncu a nikako (i) u proizvodnim pogonima. Toj soli ne dodaju se nikakvi aditivi. Cvijet soli smatra se najfinijom i najzdravijom soli, koja sadrži najviše minerala potrebnih organizmu. Kao nešto ekstra, solni cvijet se i pakira u posebnu, elegantnu ambalažu. Solni cvijet je skup – cijena po kilogramu mu je u nas oko 334 kune. Za pakiranja od 0,150 kg odnosno 150 grama za prodavaonice u Hrvatskoj formirana je cijena od oko 50 kuna – ali to nije čudno.
Kako se solni cvijet proizvodi? Početak je kao i za redovnu konzumnu sol: u bazenima solane more je ljeti prepušteno suncu i toplini, i voda pomalo isparava. Ali, za njegovo stvaranje nužni su, reklo bi se, idealni vremenski uvjeti. Zbog idealnih vremenskih uvjeta potrebnih za stvaranje i branje cvijeta soli ili solnog cvijeta, lani ga je u Solani Pag ubrano čak 1600 kilograma. More se u bazenu postupno ugušćuje i dolazi do kristalizacije. Dugotrajno sunčano vrijeme pogoduje je da se na površini salamure u vrijeme kristalizacije stvori kristalni sloj u obliku listića. Upravo taj gornji sloj pobere se prije nego što bi, za nekoliko sati, potonuo. I to je solni cvijet. Nakon branja slijedi spremanje solnog cvijeta u plastične posude s rupicama kako bi se iscijedio višak tekućine, a zatim se solni cvijet prostre na drvene police i stavlja na sušenje na suncu. Istoga dana, nakon prve faze sušenja sušenja, solni cvijet sprema se u zatvoreni prostor, a idući dan opet iznosi na sunčevu svijetlost. Sušenje na taj način traje tri do četiri dana dana. Poslije sušenja sol se pakira u prodajnu ambalažu.
Solni cvijet ima bogat, donekle kremast te moglo bi se reći i blago slatkast okus što prirodno obogaćuje hranu kojoj se dodaje. Manje je slan od klasične konzumne, kuhinjske soli, jer sadrži manje natrijeva klorida od nje. I količina joda je manja u solnome cvijetu jer, kako je rečeno, njega se ne smije naknadno jodirati.
Solni cvijet rabi se za posipanje hrane prije posluživanja, a ne pri kuhanju. Posebno se preporučuje za salate, povrće, meso s roštilja, ali i za voće i deserte. ■
—————————————————————————————
SOLANE u NAS – Mnogi o soli ne razmišljaju kao o nečem velikome. Ipak, sol znači mnogo, a u neko prijašnje vrijeme sol je u komercijalnome smislu visoko kotirala, njome se ponegdje moglo čak i plaćati. Danas je u kategoriji soli kod gurmana kao proizvod vrlo cijenjen solni cvijet, koji izlazi u ekskluzivnijim pakiranjima i koji po kilogramu u maloprodaji stoji i gotovo 100 puta više nego klasična kuhinjska sol.
Hrvatski Jadran vrlo je dobro područje za proizvodnju soli. Naša obala diči se s 80 posto sunčanih dana, što je vrlo važno, a i salinitet morske vode visok je. Kod nas su, dakle, odlični prirodni uvjeti za solane.
Navodno je najstariji zapis o solanama na ovome području iz 543. godine. U nas danas postoje tri tržišno relevantne i šire poznate solane – ona kod grada Paga na otoku Pagu, koja je i najveća, zatim ona u Stonu na poluotoku Pelješcu, koja je najstarija, ne samo u nas nego možda čak i na svijetu a nastala je nakon što je Dubrovačka Republika kupila Ston te u kojoj se i danas koriste tehnike što datiraju iz vremena Dubrovačke Republike, i ona u Ninu kod Zadra. Na Rabu je solana postojala negdje još u 14. stoljeću, a jedna je bila i u Brbinju na Dugome otoku.
Što je morska sol? To su kristali koji sadrže – konkretno to vrijedi, kažu, za pašku sol: 98,5 – 99,1 posto čistog natrijevog klorida (NaCl) kao suhe tvari te 0,10 do 20 posto vlage. U morskoj soli je inače dosta raznih elemenata npr. sol s Paga sadrži i dosta raznih elemenata npr. kalcij (Ca), kalij (K), magnezij (Mg), olovo (Pb), kadmij (Cd), živu (Hg), arsen (As), bakar (Cu)… Oko 1000 litara jadranske vode sadrži 30,4 kg kuhinjske soli… ■
————————————————————————————–
Sol je božanska!, pisao je u antici grčki pjesnik Homer. Važnost soli, koju jedemo jer smo se na nju naviknuli kao na začin, u tome je što je neophodna za život i razvoj organizma. Ona sadrži natrijev klorid, soli magnezija, kalija, kalcija i još neke druge, manje prisutne soli, te jod. Manjak nekih od tih soli ali i joda može prouzročiti bolest, u drastičnom slučaju i smrt.
Ali, bjež’mo od crnih misli!…
Pag, centar: pročelje crkve s paškom čipkom kao ukrasom
Nekoliko minuta hoda od muzeja-solane, na trgu u središtu Paga su impozantna crkva s velikom paškom čipkom na pročelju, Galerija paške čipke i Etnografski muzej, ispred kojega je bista Bartola Kašića, Pažanina zabilježenog da je bio prvi hrvatski gramatičar.
Bartol Kašić ime je i prezime koje kad ste na Jadranu vidite na velikom bijelome brodu-trajektu, i ako se pitate tko je on, evo: prvi hrvatski gramatičar, rođen u Pagu 1575. Desno: skulptura paške čipkarice
Paška čipka na iglu ponos je otoka, ali i cijele Hrvatske. Ravnopravno se uspoređuje s čipkarskim proizvodima istočnog Mediterana. Svojim se specifičnim razvitkom od njih razlikuje. Osnovu nalazi u poznavanju vještina tzv. bijelog veza: izrizu, raspletu i pripletu. Za izradu paške čipke potrebni su manji tvrdo ispunjeni polukružni kušin ili jastuk, te iscrtani predložak, mašta da se kreira motiv za predložak, igla i bijeli konac, kao i mirne i uvijek besprijekorno čiste ruke…
Kako paška čipka i ne bi bila ponos, kad je, zajedno s lepoglavskom čipkom na batiće i hvarskom čipkom od agave uvrštena u UNESCO-vu Listu nematerijalne baštine čovječanstva!
Paška čipka, pod zaštitom UNESCO-a kao nematerijalno nasljeđe
Čipka se nekad koristila u izradi narodne nošnje, ali kako početkom 20. stoljeća nošnja prestaje biti svakodnevna odjeća, intenzitet izrade se smanjuje. No da se tradicija i vrijedno blago ne izgubi, u Hrvatskoj se potiče otvaranje strukovnih škola, u Pagu je čipkarska škola otvorena 1906. godine. S obziroom da se tradicijska nošnja sve manje rabila, paške čipkarice sve više su počele tehnikom čipke izrađivati razne ukrasne predmete – stolnjake, podloške, rupčiće. Paške žene imale su od izrade i prodaje čipki lijep izvor prihoda.
Etno-muzej u Pagu, kojime nas je proveo Dušan Herenda: tradicijske nošnje
PAŠKA ŽUTICA, GEGIĆ, ULJKA s LUNA
Paška čipka ističe se na mnogo mjesta, proizvođači raznih tipičnih paških proizvoda, kao npr. Ivan Gligora, vlasnik sirane Gligora, najpoznatije na otoku uz Pašku siranu, stavljaju je, dakako kao identitetnu ukrasnu sliku, na etiketu. Promatrajući čipke u Galeriji paške čipke na pamet mi je pao paški sir. Do njega i do osvježenja u čaši srećom nije daleko: Denis Rako u blizini vodi objekt Vina otoka Paga. To je, kaže, dakako ako se izuzmu mali privatni podrumi s količinama praktički tek za vlastitu potrebu, najstarija ozbiljna vinarija na Pagu. Doduše s tek zanemarivim opsegom vlastitih vinograda, ali s jakim otkupom grožđa po Pagu i u Benkovačko-Stankovačkom vinogorju te s proizvodnjom od 80.000 boca vina godišnje. Rako je kuću u kojoj mu je podrum, a nalazi se uz cestu, sredio upravo za prihvat turista na degustacije, a uz vino nudi sireve sirane Gligora. Na Pagu je rašireno vino paška žutica, mješavina raznih sorata primjerice Kuča ili Trebbiana, pa Gegića, Debita i Maraštine ali Rako je htio da njegov otok, nekad izrazito poljoprivredni i prije filoksere sa 50 različitih domaćih kultivara, a na kojemu ima i Topola, Petovke i Silbijanca od bijelih te Cipar od crnih sorata, pruži i nešto više, pa se svojedobno sa stručnjacima zagrebačkog Agronomskog fakulteta angažirao na revitalizaciji i afirmaciji sorte Gegić, koja ima određeni potencijal. Zahvaljujući uvelike njemu, koji je startao, a onda i Borisu Šuljiću, vlasniku hotela i vinskog posjeda Boškinac, koji proizvodi gegić ne samo predano nego i vrlo ambiciozno, sorta i vino stekli su simpatije potrošača i izvan otoka Paga.
Vina otoka Paga: Denis Rako u svojoj vinariji turiste dočekuje s paškom žuticom kao aperitivom, te sa paškim sirom Gligora
Denis Rako dosta se založio oko toga da paška vinska sorta Gegić ne iščezne
Put nakon okrepe kod Denisa Rake vodi me prema sjevernome dijelu Paga zvanome Lun, do Parka maslina. Predio je to Paga gdje, kaže znanjem očito dobro potkovani vodič Bruno Modrušan, nikad nema prejake bure, pa su se stoga masline lijepo očuvale – i više od tisućljeća. Područje parka pokriva 18 hektara i obuhvaća 80.000 stabala, dosta je maslina staro od 800 do 1200 godina, a najstarija maslina slavi 1600. rođendan!
Iako maslina nije baš znana kao samonikla biljka, većina maslina ovdje je, čujem, samonikla, i to zahvaljujući – ovci. Ovaca se u Parku maslina može vidjeti dosta, one tu lutaju u potrazi za hranom! Simbioza ovce i masline vrlo je važna, napominje Modrušan: ovca pojede plod masline koji padne na tlo i nahrani se, a koštica masline kad dođe u njen želudac pod utjecajem želučanih kiselina ispere se od uljne masnoće, što je bitno, naime kad takva izađe iz ovce vlaga više nema zapreku masnoga sloja da prodre u jezgru, i klijanje može početi…
Lun, Park maslina: stablo masline, dokazano, staro 1600 godina!
Fotografija uz 1600 godina staru maslinu, za uspomenu: Silvija Munda, iz udruge G.E.T. Report. Vodič Bruno Modrušan najprije nas je uz puno objašnjenja proveo Parkom maslina sa dosta suhozidova, a potom i odveo na kušanje lunjskog ulja kod Gabrijele Kocijan
Ne bi bilo uopće ispravno, nakon polusatnog hoda po najgoroj ljetnoj vrućini, ne kušati ulje od tih maslina s Luna. Kušanje nije daleko, kod proizvođačice Gabijele Kocijan.
BOŠKINÀC, i BARBATI
Voda na maslinovo ulje baš i ne ide, a žeđ postaje sve teže podnošljiva, pogotovu kad se zna koje nam je sljedeće odredište. A ono je pravo, zapravo najbolje rješenje! Pravac, dakle, prema renomiranom hotelsko-vinogradarsko-vinarskom-vinskom kompleksu Boškinac u Staroj Novalji.
Reprezentativni objekt, okružen mediteranskim zelenilom, gledajući i s hotelsko-ugostiteljske i s vinske strane. Hotel, ispred kojega je bazen, s osam je soba i tri apartmana. Kompleks sadrži i prostrani lijepo uređeni restoran, te, dolje, konobu, a iza konobe i vinski podrum. Vlasnik Boris Šuljić, koji je, inače, značajan komercijalni uspjeh ostvario kafićem na Zrću počevši tamo još i prije nego što je ta plaža kuliminirala ovime što je danas, vinariju Boškinac unutar kuće Boškinac što se nalazi tek nekoliko stotina metara od njegova vinograda, otvorio je i promovirao 2003. godine. Danas je i s vinom u hrvatskoj špici.
Hotel-restoran,vinarija i konoba Boškinac u Novalji
Interijeri restorana i konobe i barricaije u kojima nas je primila Mirela Šuljić i gdje su bile degustacije vina Boškinac i paških sireva Gligora
Kao gurman, ugostitelj i hotelijer te turistički djelatnik, znajući dobro i u hedonističkom i marketinškome smislu vrijednost autohtonoga, odmah se maksimalno posvetio lokalnoj (bijeloj) sorti Gegić, kojoj je već na otoku prijetilo iščeznuće. Proizvodi ga u dvije varijante – kao jednostavnije svježije i laganije vino i u kategoriji grand cru s ambicioznim pristupom, a to znači s nekih pola kilograma prinosa po trsu i s pola godine dozrijevanja u barriqueu. Išao je i na jaču internacionalizaciju sa grand cuvéeom, a to je mješavina chardonnaya, sauvignona i gegića po 30 posto od svakoga.
Šarmantna Šuljićeva supruga Mirela, koja nas je dočekala i koja se odlično snalazi u ulozi sommeliera i prezentera, u ovome našem slučaju odigrala je odlično i ulogu doktorice: primila nas je s dobro ohlađenim lijekom – baznim gegićem, koji je ubrzo uspostavio ravnotežu organizma što je omogućilo da se lijepo krene dalje, i za dušu, a to znači na paški sir, i na Boškinac grand cru, pa Boškinac grand cuvée, zatim na udarni adut kuće Boškinac 2009 od cabernet sauvignona i merlota, završetak je bio u znaku prošeka.
Boris Šuljić, po novome i predsjednik Gradskoga vijeća Novalje, i njegova supruga Mirela, a u preporuci im se dakako pridružuje Tatjana Peranić iz TZ Novalje, rado će istaknuti kako u blizini kuće Boškinac ima više atrakcija koje valja obići i pogledati, a to su, primjerice, baš Park maslina Lun pod zaštitom UNESCO-a odakle smo upravo bili stigli, zatim otkačeno Zrće, na koje na žalost nismo otišli, ornitološki rezervat Kolan i tzv. Paški trokut. Samo koji kilometar od Novalje, na vrhu Velo tusto čelo, nalazi se taj prirodni fenomen, kažu: megalitski otisak u kamenu poznat kao Paški trokut. Trokut je istokračan, veličine 32x32x22 metara i ima oblik otiska glačala. Posjet ovom lokalitetu zahtijeva malo spretnosti u hodanju po kamenjaru jer utabane staze nema. Fenomen nije do kraja rasvijetljen i istražen, a njegov nastanak neki povezuju s pojavom NLO-a nad cijelim paškim područjem u prošlim vremenima. Od povijesno značajnih lokaliteta tu su, u gradu Novalja, antički vodovod iz prvog stoljeća, kao i ostaci antičkog grada Cissa, također iz prvog stoljeća, u Caskoj…
Svojevrsni kuriozitet na tome gornjemu dijelu Paga je turistička ponuda u organizaciji i nekoga tko ne pripada lokalnom stanovništvu nego je, štaviše, kilometarski a i vožnjom automobilom poprilično daleko od Kvarnera i Sjeverne Dalmacije. Riječ je o obitelji Coner iz Bjelovara, koja na lokalitetu Vidalići, što spada Novalji, uz samo more ima lijep hotelsko-apartmanski kompleks Barbati, s prostranim restoranom unutra i vani, eksterijer je dijelom klasično retoranski uređen a dijelom, kako se ide prema moru, u pomalo je egzotičnom stilu sa šankom i prostorima za goste natkrivenim slamom i šibljem, prvenstveno za kupače s plaže koji se i samo u kupaćem kostimu mogu osjvežiti pićem.
Hotel Barbati
Marijan Coner vlasnik je vinskog podruma Coner na Bjelovarskoj vinskoj cesti, a objektom Barbati operativno upravljaju njegov sin Bernard i zet Igor Prka, za (odlične) gastro-kreacije brine chef Senad Mujezinović, vina su dakako bjelovarska – graševina, sauvignon, traminac, crni pinot i zweigelt, te slatka desertna graševina…
Bernard Coner, chef Senad Mujezinović i Igor Prka
Jela tris Barbati, i biftek sa škampom na umaku od šparoge
Turizam mimo mora/LIČKI MEĐED U VAŽNOJ ULOZI
OTOČAC JE, ČUJEMO, ZAHVALJUJUĆI MEDI, SPORTSKOM RIBOLOVU NA GACKOJ, DOBROJ LIČKOJ KUHINJI i IZBORU EUROPSKIH HODOČASNIKA ZA MEĐUGORJE DA BAŠ TU PREDAHNU OD PUTOVANJA, OD OŽUJKA DO KRAJA LISTOPADA TOLIKO POSJEĆEN DA MU, UNATOČ TRIMA HOTELIMA, NEDOSTAJE SMJEŠTAJNIH KAPACITETA…
ŽELJKO SUHADOLNIK
Google translater: http://translate.google.com/translate_t
U prvoj polovici ove godine uvelike zbog lošeg vremena situacija u domaćem turizmu nije se, kako se priželjkivalo, pokazivala sjajnom, a ni sa svijetlom perspektivom, naime strahovalo se da bi se vremenske neprilike koje su se dugo rastegnule mogle još nastaviti, a često je istican i nepovoljan raspored školskih praznika u Europi. Međutim oporavak je ipak stigao, i ministar turizma Darko Lorencin zadovoljno je nedavno iznio najnovije podatke koji govore o povećanju dolazaka gostiju od tri posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine i povećanju od 2,6 posto u noćenjima, ponajprije na Jadranu i u Zagrebu. U prvih šest mjeseci 2013. prihod je od turizma bio 6,6 posto veći nego u isto vrijeme lani. Najviše su se dolascima iskazali gosti iz Austrije, Belgije, Francuske, Nizozemske, Poljske, SAD, Kanade, Slovačke, Švedske, Švicarske i Velike Britanije. Od turističke 2013. godine sada očekujemo rezultate barem na razini odličnih prošlogodišnjih. Ako ne bude nekih neugodnih iznenađenja, do kraja godine mogli bismo, čulo se, ostvariti lijepi, možda dosad i najveći broj milijardi eura od turizma.
Ministar turizma Darko Lorencin i direktorica Hrvatske turističke zajednice Meri Matišić
I mimo mora ova zemlja ima veliki potencijal za turizam, ali pitanje je koliko smo mi sami toga i svjesni. Većma se, po nekom automatizmu, gleda na sunce i more, što dakako ima smisla u ljetnim vrućinama, ali dosta je gostiju koji ljeti traže i više od prženja na suncu a postoje, u godini, i mjeseci koji uopće nisu za preživljavanje na plaži osvježavanjem u moru i pod tušem. Eno-gastronomija se već duže vrijeme pokazuje dobitnom kroz cijelu godinu, jer ne samo da kao magnet dobro funkcionira u predjelima uz more i u velikim gradovima, koji su već dugo klasična turistička odredišta, nego dovlači goste i u ruralna područja, kojima time otvara novu dimenziju poželjne lijepe gospodarske perpektive.
Uz eno-gastronomiju ima i još toga, također upravo vezanoga uz prirodni ambijent, primjerice promatranje životinja, posebice ptica, u rezervatima. Djelatnica koja je uključena upravo u taj segment prije kratkoga vremena u radio-emisiji govorila je o tome kako je mnogo zainteresiranih za dolazak u područje staništa ptica radi promatranja i fotografiranja, te da je riječ o gostima koji su veće platežne mogućnosti. To je i te kako važno, međutim o tomu se čini se u nas (još) nedovoljno vodi računa. A mi smo mala zemlja s raznolikim mogućnostima zanimljive ponude, pa se u turizmu trebamo postaviti tako da ponudu i organiziramo na način da bude ekskluzivnija, kako bismo dobili što više gostiju koji su ne samo voljni na odmoru više potrošiti nego i koji se, što je bitno, odgovornije ponašaju prema okolišu.
Kuterevo, dio utočišta za mlade medvjede Rezervat je turistička atrakcija i godišnje ga obiđe i do 20.000 posjetitelja
Medvjed i medvjedica u igri na njihovoj plaži. Naša grupa novinara ovome se medi (lijevo, i dolje) očito svidjela kad je u jednom trenutku skočio na stablo i teatralno počeo praviti reda među granjem…
Krenuli ste, dakle, na odmor automobilom prema našemu moru, ali – koliko zapravo znate da usput imate prilike što-šta zgodnoga za pogledati i doživjeti? Konkretno, ovdje sada govorim o prolasku kroz Liku ali ne o Plitvičkim jezerima. Gourmeti u nas znaju dobro za lički krumpir, za pastrvu iz Gacke, i za ličku janjetinu (no zašto to ličko prostranstvo naprosto npr. i ne vrvi ovcama i kravama, kozama na pašnjacima, tako da i razni sirevi odande budu relevatna robna marka na tržištu, a da, usput, okoliš bude uredniji…), medvjeđi pršut… Međutim ne treba, dakako, sve promatrati kroz hranu: ličkog međeda, o kojemu se zna pričati, lijepo je pogledati u njegovom punome opsegu i u njegovom prirodnom carstvu. U mjestu Kuterevu kod Otočca postoji rezervat gdje je moguće, naravno kroz zaštitnu ogradu, podružiti se s medom i bolje ga upoznati u izravnom susretu, ali i preko tekstova o njemu stavljenih na informativne ploče. Svakako preporučujem da se na putu prema Jadranu zaustavite u Kuterevu, u utočištu sa devet medvjeda kojime gospodari Velebitska udruga Kuterevo čiji je predsjednik, ujedno i voditelj utočišta, Ivan Crnković Pavenka. Nisu ti medvjedi u Kuterevu, doduše, oni pravi divljaci, koje bi, kako čujem baš od Crnkovića, bilo nemoguće zadržati u ovakvim ograđenim prostorima kakvi su tu sada, jer našli bi već načina da pobjegnu, nego su to medvjedi već naviknuti na omeđeni prostor i na ljudsko društvo, no ne i pitomi!!! Shvaćaju oni i moderno društveno ponašanje, pa će vam, ako im se svidite, s ciljem da se pred vama isproduciraju, u okviru svojih mogućnosti i prirediti mali šou…
Ivan Crnković Pavenka, predsjednik Velebitske udruge Kuterevo i voditelj utočišta za medvjede
20.000 POSJETITELJA BRUNDOVA UTOČIŠTA
Kuterevo, selo koje je nastalo 1692. godine i koje sada broji oko 700 stanovnika, prije je bilo znano po drvodjeljstvu, to je bio glavni izvor prihoda za egzistenciju stanovnika mjesta. A onda je grupa lokalnih stanovnika okupljenih u Velebitsku udrugu Kuterevo, u želji da se jače posveti u ovome dijelu Like neizbježnome medi i očuva ga na tim prostorima kao svoju posebnost, krenula u uređenje rezervata, koji je prve medvjede primio 2002. godine. Malo pomalo ulazilo se i u animaciju posjetitelja, i sada Kuterevo, navodno samo radi medvjeda, obiđe godišnje po oko 20.000 turista, kaže kroz svoj vrlo osebujan govor i nastup Ivan Crnković. Kuterevo se posebno otvorilo i za mladež ne samo iz Hrvatske nego i iz drugih zemalja, naime tamo je formirana ljetna radna kolonija i svakog ljeta dođe dosta mladih osoba da tu na radnim akcijama proboravi u lijepoj prirodi i da se uči živjeti s prirodom. Četrdesetorici članova Velebitske udruge Kuterevo u sezoni se pridruži još toliko mladih volontera iz cijele EU.
– Životni vijek medvjeda u šumi je oko 25 godina, a ovdje u rezervatu produži se i na četiri desetljeća. Danas se inače broj medvjeda u Hrvatskoj kreće oko 1000 jedinki – veli Crnković.
Smeđi medvjed u Hrvatskoj i u svijetu
Studenti na radnim akcijama u Kuterevu i znakovi koje su svi što su tu dosad bili ostavili iza sebe
Nakon što se obiđe utočište za medvjede, čisti svježi zrak i šetnja učine svoje: želudac počne zvoniti na uzbunu. A stanica za prvu pomoć nije daleko: riječ je o lijepome obiteljskom hotelu-restoranu Mirni kutak, u vlasništvu Frane Markovića i njegove energične supruge Josipe. Mirni kutak otvoren je, kao lokalčić sa šankom i četiri stola, još 1985. godine, a u međuvremenu, do danas, postao je kompleksom sa restoranom sa 180 mjesta, s 31 sobom, s bazenom, saunom. S obzirom da Otočac, iako ima tri hotela, muku, čujem, muči sa smještajnim kapacitetima, obitelj Marković namjerava svoj Mirni kutak uskoro proširiti za 20 soba. Područje je prilično posjećeno, i to već od ožujka, čak oko 95 posto je stranaca, posebice Talijana i Nijemaca. Dolazi se u velikom broju dakako ne samo radi medvjeda, naime taj je dio uz rijeku Gacku, bogatu pastrvom, privlačan zbog sportskog ribolova otvorenoga do kraja listopada, a kao odmorište otkrili su ga brojni vjernici iz Europe na putovanju prema Međugorju. Mirni kutak uz klasičnu gačansku juhu i ličku janjetinu nudi specijalitete od pastrve, među njima i kavijar od te ribe, zatim jela s gljivama i s mesom od divljači, med, marmelade od šumskoga voća, odlične sireve velebitske sirane Runolist obitelji Tomajić…
Obiteljski hotel-restoran Mirni kutak, te vlasnici i voditelji Frane i Josipa Marković
Sjajna gaćanska juha: komadi janjetine kuhaju se s korijenastim povrćem i lovorovim listom, a nakon dva sata laganog kuhanja dodaje se zelje!
Galerija fotografija/ PONIKVANSKI VINOGRADI – ČETIRI GODIŠNJA DOBA
Vinogradar, vinar, pjesnik Frano Miloš – kao fotograf
KAO AUTOR i UMJETNIK s RADOVIMA SE PREDSTAVLJA VINOGRADAR i VINAR FRANO MILOŠ s PELJEŠCA
Google translater: http://translate.google.com/translate_t
U Galeriji se kao autor fotografija predstavlja pelješki vinogradar i vinar Frano Miloš iz Ponikvi blizu Maloga Stona, pelješkog sela uz cestu prema Orebiću. Miloš je umjetnički nastrojen, okušao se već kao pjesnik, a sad ga, evo, vidimo i kao fotografa. Snimio je, u svim četirima godišnjim dobima, vinogradske pozicije ponad Ponikvi, za koje smatra da imaju golemi potencijal i da kakvoćom vina mogu najozbiljnije konkurirati poznatima Dingaču i Postupu.
– Iako već generacijama moja obitelj živi od loze i vina, sebe ne ubrajam u dio vinskog businessa u modernom smislu te riječi. Vino je dio naše stvarnosti, ono je naš život. Zbog toga imam poseban pristup vinogradu i rađanju vina, nastojim razumjeti čarobno okruženje u kojem živim i stvaram, te svoje spoznaje o njemu kao poruku poslati svijetu putem poezije, priče, fotografije, vina. Ovog puta to je fotografijama Četiri godišnja doba u vinogradu – rekao je Frano Miloš.
Naglašava kako je svojim fotografskim uradcima želio istaknuti pejzažno-krajobrazno uređenje ručnim radom-suhozidom, zatim ekologiju, biološku raznolikost te, iznad svega, snažne boje što dominiraju poluotokom Pelješcem.
Ponikvanski Dingač
Pozicije prema moru
Poput čipke
Sitni vez
Zelenilo u kamenu
Milošev nasad
Suhozid
Plavac mali
Plavac
Boje jeseni
Kombinacija smeđe – plavo.
Hrvatska i EU/ PROŠEK, TERAN, PORTUGIZAC… ŠTO, JOŠ, DOLAZI SUTRA?
MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE NIJE ODGOVORILO NA SLUŽBENI DOPIS KOJIM JE ZATRAŽENO 0BJAŠNJENJE ZA NAJNOVIJI PROBLEM VEZAN UZ NAZIV PORTUGIZAC NA ETIKETI, PA SE POSTAVLJA PITANJE NE SAMO SLUČAJEVA NEGO i ZAKONSKE OBVEZE DAVANJA INFORMACIJE ZA JAVNOST TE PRISTOJNOSTI TE USTANOVE u POSLOVNOJ KOMUNIKACIJI. SPORNI MOGU BITI i NAZIVI RAJNSKI RIZLING, TRAMINAC, FRANKOVKA, CHARDONNAY, BORGONJA…
ŽELJKO SUHADOLNIK
Google translater: http://translate.google.com/translate_t
Nakon prošeka i terana, eto sad, s ulaskom Hrvatske u Europsku Uniju, novih nevolja, s – portugiscem!
Zašto portugizac? Navodno stoga što naziv sugerira geografski pojam, dakako, Portugal. Ali, taj naziv sugerira i zaštićenu marku izvornosti porto. Međutim nije se, barem zasad, čulo da Slovenci ne bi smjeli na etiketi kao naziv za vino na etiketi rabiti naziv portugalka, iako on još i jače upućuje na Portugal. U njemačkom govornom području i dalje se rabi Blauer Portugieser, a i Mađari, koji su na svojem jeziku koristili oporto i kek oporto pa im je pravo na te nazive, makar su na mađarskome, oduzeto, rabe portugieser, čak imaju i festival portugisca s nazivom Portugieser du Monde, ove godine bio sam i na ocjenjivanju uzoraka među kojima su bili i hrvatski (Krauthaker – dva zlata, Damir Drago Režek – srebro, te Braje i Mladina).
Najnoviji problem je portugizac. Iz Zagrebačke županije, koja je iznjedrila robnu marku Portugizac Plešivica: Vino je od sorte Portugizac crni koja se tradicijski uzgaja na obroncima Plešivice,kvalitetno suho, u Zagrebu je obilježje jeseni i pojam je crnog mladog vina, izvrsno je i kao zrelo vino, čuvano u boci, a pije se rashlađeno na 14°C, s posebnim užitkom uz pečenu patku, gusku i kestene.,, Ako već nema izgleda da nam se dopusti korištenje toga izraza kao oznake na etiketi vina, treba(lo je) hitro razmišljati o tome da se nađe neki drugi, prikladan naziv. Naime portugizac je vino koje prvo izlazi na tržište,
Obratio sam se sa službenim zahtjevom za objašnjenje Ministarstvu poljoprivrede, Hrvatskoj gospodarskoj komori, Hrvatskoj obrtničkoj komori, Zagrebačkoj županiji koja je – dok je tamo, prije nego li je postao državni tajnik, pročelnik za poljoprivredu bio Josip Kraljičković – pri stvaranju županijskih robnih maraka, uz Kraljevinu Zelina, kreirala i Portugizac Plešivica… Pisao sam i Damiru Režeku, predsjedniku udruge Portugizac Plešivica… Ubrzo nakon što sam poslao dopise stigli su telefonska poruka od visoke dužnosnice iz HGK da će Ministarstvo poljoprivrede dati službeni odgovor, zatim dopis od Zagrebačke županije da se butelje s etiketom s nazivom mlado vino portugizac mogu nalaziti na tržištu do isteka zaliha i da se za detalje obratim Ministarstvu poljoprivrede, kao i telefonski poziv od Damira Režeka, koji nije znao zašto je naziv portugizac postao sporan, tek nagađao je da je u pregovorima s EU bilo nekih nespretnosti s naše strane. Kako odgovor na pitanje nisam dobio, poslao sam ponovno dopis na navedene adrese, ali – opet ništa. Žalosno! HGK, Zagrebačka županija i Režek barem su se javili, makar nisu dali traženo objašnjenje, ali Ministarstvo poljoprivrede i Hrvatska obrtnička komora nisu se udostojali niti javiti. Pristojnost u poslovnom komuniciranju – ništavna…
Prošek i teran smo, zacijelo, popušili, je li doista tako i s portugiscem, i, zapravo, zašto je sve tome tako u hrvatskome slučaju? Ako se nekome sa strane možda čini da se ne trebamo osobito brinuti oko portugisca jer on ionako nije kao vino tržišnim renomeom na razini npr. merlota, cabernet sauvignona, syraha…, pitanje upravo portugisca baš je sada, ovoga ljeta, bilo jako važno jer portugizac je u nas prvo vino što izlazi iz podruma. Na području Plešivice postoji, kako sam već i naveo, robna marka Portugizac Plešivica nastala na temelju inicijative i uz potporu Zagrebačke županije, pa je bitno znati koji će se, ako ne više Portugizac Plešivica, naziv koristiti za to vino od ove berbe, 2013.
Kad već Zagrebačka županija nije dala odgovor nego je samo uputila na odgovor u Ministarstvo poljoprivrde, pokušavam ponovno s Damirom Režekom kao predsjednikom županijske udruge Portugizac Plešivica.
Damir Režek sa srebrnom diplomom sa svjetskog prvenstva portugizaca, održanog ovog proljeća u Villanyju i Pečuhu
– U međuvremenu sam čuo da se pokušavalo zaštititi portugizac mlado vino, što nije prošlo. Postoji i mogućnost da Portugizac kao sortu nismo ni stavili na popis kad smo EU prijavljivali našu sortnu listu – veli Režek, i dodaje kako je u udruzi bilo prijedloga da se mladi plešivički portugizac nazove Plešivica mlado.
I enolog i proizvođač s Plešivice Velimir Korak, koji je član Povjerenstva utemeljenoga da rješava domaće vinske probleme i da pazi da ubuduće ne upadamo u probleme, nema konkretan odgovor, i strahuje da je bilo propusta naših pregovarača.
Nije jasno zašto se, kako nam je napisala Zagrebačka županija, htjelo štititi oznaku mlado vino portugizac, kad se upravo Zagrebačka županija bila toliko angažirala u stvaranju marke PORTUGIZAC PLEŠIVICA… Mlado vino portugizac kao zaštićena oznaka ionako ne znači ništa, ali Portugizac Plešivica da, jer govori o tome gdje se sorta u nas uzgaja i odakle dolazi vino od nje.
Što li nas još čeka? Ako je problem u tome da naziv sugerira neko zemljopisno područje, koje nije naše, po logici, sporni nam mogu biti još neki nazivi što se ovdje u nas rabe, primjerice rajnski rizling (Rajna), frankovka (od Franačka, Franken kao njemačka pokrajina), traminac (grad Tramin u Alto Adigeu odnosno talijanskom Južnom Tirolu), borgonja jer navodi na Burgundiju, pa i chardonnay, mada je jedan od roditelja te sorte Krapinska belina velika, ili Heunisch Weiss ili Gouais blanc – jer u Burgundiji, koja je poznata baš po chardonnayu, postoji selo Chardonnay…
Ali, onda bi se i u drugim zemljama trebali suočiti s ograničenjima oko naziva. Ako u obitelji (EU) nešto vrijedi za jednoga, moralo bi i za drugoga, zar ne? To je nesporno, ali kad se stvar slama samo preko naših leđa opravdano je upitati se nismo li mi možda nešto zabrljali dok je bilo vrijeme da se s EU stvari na vinskome području srede kako treba.
Zašto nam se sve to događa? Evo što veli zagrebačka odvjetnica Kristina Delfin Kanceljak, koja se bavi pravom intelektualnog vlasništva i bila je uključena u dio pregovora o pristupanju Hrvatske u Europsku Uniju, a napisala je i u časopisu Iće & piće objavila sjajan tekst s naslovom Problem prošeka i terana. Taj sam tekst preporučio predsjednicima udruga vinogradara i vinara u Hrvatskoj, te još i nekim našim istaknutim proizvođačima koji (možda) nisu u čelništvu udruga, od svih njih stigla je samo jedna reakcija, i to od Antona Katunara iz Vrbnika s otoka Krka, koji je kratko napisao – kako je to još jedan članak koji je promašio metu…
Što, dakle, s označavanjem izrazima prošek i teran, a evo sada i portugizac?
To su različiti problemi, i svaki od njih ima svoje uzroke, logičnosti i nelogičnosti. Svaki od tih problema ima i više slojeva odgovornosti. U Hrvatskoj su na snazi dva zakona koja se tiču oznaka zemljopisnog podrijetla i izvornosti, vrlo slična naslova, no jedan se odnosi na poljoprivredne proizvode, a drugi na sve ostale. Oba su usklađena u potpunosti s aktualnim EU-zakonodavstvom. Postoji i poseban Zakon o vinu, koji između ostaloga regulira oznake kontroliranoga zemljopisnog podrijetla vina. Do našega pridruživanja Uniji, da bi neki proizvod mogao zatražiti inozemnu zaštitu, bilo je potrebno da se on najprije zaštiti u proceduri pred domaćim mjerodavnim tijelima. Takav postupak morali su pokrenuti proizvođači proizvoda, piše Kristina Delfin Kanceljak.
Što se tiče nepoljoprivrednih proizvoda, tijelo nadležno za registraciju i zaštitu oznaka izvornosti i zemljopisnog podrijetla jest Državni zavod za intelektualno vlasništvo, dok je za zaštitu poljoprivrednih proizvoda nadležno Ministarstvo poljoprivrede.
– Da je svijest o potrebi zaštite autohtonih i karakterističnih proizvoda vrlo niska, educiranost gotovo nikakva, a da je procedura iznimno zamršena, dokazuju brojke. Na području RH zasad su, što se nepoljoprivrednih proizvoda tiče, zaštićena ukupno tri proizvoda, i to zaštitom izvornosti. Riječ je o paškoj čipki, lepoglavskoj čipki i svetomarskoj čipki. Što se pak tiče poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, u Hrvatskoj zasad postoje četiri oznake izvornosti i osam oznaka zemljopisnoga podrijetla. Tu su uključeni istarski pršut, varaždinsko zelje, poljički soparnik, ekstra djevičansko maslinovo ulje sa Cresa, baranjski kulen… Gotovo zanemariv broj proizvoda. Kao da već odavna nismo znali da ćemo ući u Uniju i da se za to treba dobro pripremiti! U Unijinim okvirima, u bazi oznaka zemljopisnoga podrijetla, izvornosti i tradicijskih naziva, u što ne ulaze vina, jedini proizvod iz Hrvatske je istarski pršut, za koji je tek nedavno zatražena zaštita. U središnjoj Unijinoj bazi oznaka zemljopisnoga podrijetla i oznaka izvornosti za vina zaštićenih na teritoriju EU pretraživanje nije moguće za Hrvatsku. Od tzv. trećih zemalja, Crna Gora upisana je sa devet zaštićenih oznaka, Bosna i Hercegovina sa sedam, a Srbija sa čak 29. Kada pak gledamo EU-zemlje, Slovenija ima zaštitu 17 oznaka, ovdje se nalazi i čuveni teran, kao oznaka izvornosti, dok Italija ima primjerice 605 oznaka, među kojima, naravno i prosecco. Tim bi se pitanjem trebao svakako pozabaviti netko od mjerodavnih, mislim na državne strukture, ali ne i samo netko od mjerodavnih nego i proizvođači kojima je stvar izravno u interesu – navodi Kristina Delfin Kanceljak.
Može li, i hoće li biti problema i s graševinom?
Cilj takve vrste zaštite proizvoda je određeno deklariranje javno prepoznatljive kvalitete, posve precizno utvrđenih kontroliranoga načina proizvodnje i karakteristika proizvoda.
– Upravo u tom dijelu razlikuju se oznake izvornosti i zemljopisnoga podrijetla. Dok se za oznaku izvornosti traži da proizvod potječe iz određenog područja, da se proizvodi na specifičan i karakterističan način i da od samoga početka uzgoja materijala do konačnog uratka bude strogo pod nadzorom, za oznaku zemljopisnoga podrijetla bitno je da se ili priprema, ili proizvodnja, ili obrada odvija na jednom geografskom području na točno određeni način. Takva oznaka, osim što potrošača nedvojbeno upućuje da će kupiti proizvod točno traženih i prepoznatljivih svojstava, a ne zanemarimo pri tom ni primjerene cijene – ima tržišnu/ marketinšku vrijednost. Druga je karakteristika takve oznake da pruža mogućnost svojem nositelju da spriječi bilo koga drugoga da pod takvom oznakom stavlja svoj proizvod na tržište, ukoliko nije pripadnik skupine proizvođača koja je stekla to pravo. Rekla bih da se kod nas ne uviđaju te prednosti, i uopće nije jasno zašto je tome tako. Za ove zaštićene oznake načelno nije moguća pojedinačna zaštita, odnosno moguća je vrlo iznimno, i to jedino ukoliko je riječ o jednom jedinom proizvođaču točno određenoga proizvoda. Postupak mora inicirati grupa proizvođača zajednički ili jedinica lokalne uprave i samouprave. Upravo taj proces jamči da neće biti zloporabe eventualnih prava prednosti pri pokušaju zaštite, već da će zaštita pripasti upravo i samo onima koji dokažu da jedini proizvode tu vrstu proizvoda. I to bilo da je riječ o vinu, kulenu, maslinovu ulju ili čipki. No čini se da je kod nas u većini slučajeva upravo potreba za zajedničkim nastupom zapravo prva nepremostiva prepreka – iznosi Kristina Delfin Kanceljak.
TOSCANA: VINO CHIANTI CLASSICO, I VIŠE – TURIZAM/ primjeri drugih
USPJEŠNO PODUZEĆE CHIANTI CLASSICO!
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
(Google prevoditelj / translater: http://translate.google.com/translate_t )
OD NARODSKOGA VINA, ŠIROKO POPULARNOGA ZATO ŠTO JE BILO SOLIDNO, PITKO i VRLO DOSTUPNO CIJENOM, CHIANTI CLASSICO NAPREDOVAO JE U VRLO RESPEKTABILNU, a i VEĆ i SKUPU KAPLJICU. KONZORCIJ CHIANTI CLASSICO PAK RAZVIO SE OD ŠAČICE PROIZVOĐAČA KOJI SU GA UTEMELJILI u IZNIMNO RESPEKTABILNU VIŠESLOJNU ORGANIZACIJU NA KOLOSIJEKU VRHUNSKOG GLOBALNOG BIZNISA. IMALI BISMO u VINSKOJ BRANŠI ŠTO-ŠTA NAUČITI OD TOSKANACA!
U 2013. napunila su se dva desetljeća prezentacija vina što ih za domaće i inozemne novinare te uvoznike, distributere i ugostitelje jednom godišnje u svom dvorištu – u Firenci, u prostorima nekadašnje željezničke stanice Leopolda što ih prigodno uređuje cijenjeni arhitekt Alessandro Moradei – priređuje Konzorcij za vino Chianti Classico iz Toscane. Daleke 1993. na Anteprimu (pretpremijeru) Chianti Classico došlo je tek nešto više od dvadesetak novinara, a danas manifestacija, s novim nazivom – Chianti Classico Collection, slovi kao jedno od najvažnijih vinskih događanja ne samo u Italiji nego i na međunarodnoj razini.
Na kušanju: vino, maslinovo ulje iz područja Chianti Classico, pršut, sir
Na kušanje se ponudi oko 500 različitih etiketa vina Chianti Classico (sasvim mlada vina još na dozrijevanju u cisterni ili bačvi, da se prezentira najnovija berba, zatim jedno i pol-godišnja vina zvana annata a koja su već na tržištu, te zrele selekcije i od annate najmanje godinu dana starije riserve koje su po konzorcijskom pravilniku upravo stekle pravo izlaska na tržište), a tu su još i brojni drugi tipični proizvodi teritorija Chianti Classico dop i igt, primjerice sir, maslinovo ulje, pršut, kobasice, tipični kolači… Priredba okuplja više od 200 novinara iz 29 do 30 zemalja – Italije, Danske, Španjolske, Njemačke, Engleske, Poljske, Srbije, Nizozemske, Češke, Rusije, Švedske, Norveške, Austrije, Ukrajine, Finske, Francuske, Belgije, Grčke, Švicarske, Hrvatske, SAD, Japana, Kanade, Kine, Južne Koreje, Australije, Indije, Israela i Brazila, povremeno dođu i Slovenci.
Od, nekada, moglo bi se reći narodskoga vina, popularnoga zato što je bilo solidno a istodobno i široko dostupno cijenom, Chianti Classico zahvaljujući dobro osmišljenoj poslovnoj politici Konzorcija napredovao je – to se pokazuje naročito posljednjih nekoliko godina, u za teritorij vrlo prepoznatljivu i vrlo respektabilnu kapljicu koja u velikom broju slučajeva i ne nužno samo u gornjoj kategoriji riserva može bez problema i kakvoćom ali već i cijenom stati uz bok famoznom, prestižnom i oduvijek skupom Brunellu iz Montalcina. Konzorcij Chianti Classico pak razvio se, od šačice proizvođača-vizionara koji su ga utemeljili još 1924. godine, u iznimno respektabilno višeslojno poduzeće koje s jedne strane, maksimalno surađujući sa stručnjacima s fakulteta za vinogradarstvo i vinarstvo da bi članstvo u proizvodnji moglo dobiti relevantne informacije i savjete bazirane na znanstvenim istraživanjima, te unaprjeđivanjem pravilnika o produkciji, radi na poboljšanju kakvoće proizvoda, s druge strane bavi se promidžbom ne samo vina kao osnovnog proizvoda nego i cijeloga teritorija Chianti Classico. A tu su uključene i ovakve manifestacije u Firenci ali i organizirani nastupi drugdje, posebice na značajnim tržištima, tu je uključeno redizajniranje-moderniziranje znakovlja vezanog uz Chianti Classico, tu je uključena i prodaja raznih predmeta suvenirske i suvenirsko-praktične vrijednosti kao vadičepova, čaša, zatim majica, vesti, pregača, kapa, torbi za nošenje vina sve dakako s konzorcijskim amblemom a to je Gallo Nero ili crni pijetao… S treće strane, s timom eksperata iz područja prava i ekonomije Konzorcij brine i o tržišnoj zaštiti marke Chianti Classico i dobro pazi da službeni naziv ne bi koristio netko drugi u nastojanju da poboljša plasman svjega/svojih proizvoda koji nemaju veze s Chianti Classicom (događalo se to prije, posebice u SAD, ali preko odvjetnika tome se stalo na kraj!).
Konzorcij Chianti Classico mogao bi poslužiti kao uzor upravo vinskoj branši u Hrvatskoj, koja se želi svojim vinom nametnuti na međunarodom tržištu, ali zbog nesloge i neuviđanja potrebe i koristi poslovnog udruživanja, sada, u nastojanju da se što prije ostvari rezultat, to čini dosta nervozno, i ne baš prikladno…
Konzorcij Chianti Classico se stalno trsi na razne načine biti globalno kompetitivan, ali očito ne tek u baznom razredu, nego i u znatno višem rangu, dakle i s vinima namijenjenima potrošačkoj klasi koja je educiranija, koja ima novac i voljna ga je i trošiti na hedonističke užitke. Na glavnoj skupštini Konzorcija baš nedavno je, uz to da se redizajnira logotip i zaštitni znak Konzorcija Gallo Nero, odlučeno da se u piramidi kakvoće uvede nova kategorija – gran selezione, kao i to da se veća pažnja posveti kategoriji vina riserva što, inače, pokriva čak oko 40 posto plasmana, te da se promijene pravila oko plasmana rinfuze.
Što se tiče razine gran selezione, u kategoriju mogu ući samo vina koja su proizvedena isključivo od grožđa u vlasništvu proizvođača i na njegovu posjedu, ne dopušta se nikakvo miješanje grožđa i vina iz drugih izvora, makar bila s područja Chianti Classico. Cilj je dobiti proizvod najbolje moguće kakvoće i u organoleptici s najbolje izraženim karakteristikama teritorija. O tome može li vino ući u ovu apelaciju odlučuje poseban strukovni žiri koji najbolje poznaje mogućnosti i ono što treba pružiti vino toga kraja.
Na razini ispod gran selezione je riserva, koja također u organoleptici mora odgovarati kriterijima tipičnosti, s time što su postojeći kriteriji još poštreni u odnosu na prije. Ispod ovih grupa, na kvalitativnoj ljestvici je Chianti classico annata.
Na tržištu, sva vina s oznakom Chianti classico moraju imati konzorcijsku markicu/traku o pripadnosti i kao znak da su prošla konzorcijski test.
Na samome dnu dna piramide je vino koje se pod apelacijom Chianti Classico plasira rinfuzno. Od ove godine i to rinfuzno vino mora odgovarati parametrima organoleptičke tipičnosti, dakle i ono, da bi dobilo oznaku Chianti Classico, ima ići na provjeru strukovnom degustacijskom žiriju.
Po novome, bitno je i sljedeće: da bi vina bila priznata u određenoj kategoriji, proizvođač ih mora nadležnoj ustanovi prijaviti odmah na početku proizvodnog ciklusa, a ne tek naknadno. S time se želi postići to da se već od prvih radova u vinogradu vodi briga o tome za koju je kvalitativnu kategoriju vino namijenjeno.
Sergio Zingarelli, predsjednik konzorcija Chianti Classico, govori o novitetima vezanima vino spomenute apelacije
OSOBNA KARTA CHIANTI CLASSICO
Naziv: Chianti Classico docg. Godina rođenja: 1716. Mjesto rođenja: teritorij Chiantija koji između gradova Firenze i Siene obuhvaća općine Castellina, Gaiole, Greve i Radda in Chianti u cijelosti, a Barberino Val d’Elsa, Castelnuovo Berardenga, Poggibonsi, San Casciano Val di Pesa i Tavarnelle Val di Pesa djelomice. Površina teritorija: 70.000 ha. Površina pod vinovom lozom: 10.000 ha. Površina vinograda od tih 10.000 koji su upisani u apelaciju Chianti Classico: 7.200 ha.
Područje Chiantija između Firence i Siene i, zatamnjeni dio, predio Chianti Classica
Sorte dopuštene da se koriste za vino Chianti Classico docg: Sangiovese, od minimuma od 80 posto pa do 100 posto; maksimum 20 posto drugih crnih sorata vinove loze, autohtonih ili međunarodnih ali dozvoljenih konzorcijskim pravilnikom; bijele sorte nisu više dopuštene, od 2006. Minimum trsova obvezno po hektaru: 4400. Maksimalni dopušteni prinos po hektaru: 7,5 tona, u svakom slučaju manje od dva kilograma po trsu. Navodnjavanje: samo kao prva pomoć, u ekstremnim uvjetima suše.
Kategorije regulirane pravilnikom: annata, s minimumom 12,0 vol. % alkohola, vino koje mora dozrijevati najmanje 12 mjeseci (ne smije van iz podruma prije 1. listopada u godini što slijedi berbu) – već u mladosti vrlo podatno i pitko, kupcu zanimljivo i po dobrom odnosu između kakvoće i cijene / riserva, s minimalno 12,5 vol % alkohola, s dozrijevanjem minimalno 24 mjeseca počev od 1. siječnja u godini koja slijedi berbu, od tih 24 mjeseca na kraju mora u butelji provesti minimum tri mjeseca – vino osjetno bolje strukture, veće kompleksnosti i sposobno za znatno duže odležavanje od annate / gran selezione, od grožđa isključivo s vlastitoga posjeda, s minimumom od 13,0 vol % alkohola, s minimalno 30 mjeseci dozrijevanja počev od 1. siječnja u godini što slijedi berbu, i ono na kraju, prije izlaska, mora najmanje tri mjeseca provesti u boci – puno i snažne strukture, ali istodobno i elegantno, sposobno za dugo odležavanje i poboljšavanje s vremenom, sve kao rezultat i osobito dobre godine te pažljivog rada u vinogradu i prikladnog izbora grožđa.
Prosječna godišnja prizvodnja: oko 270.000 hektolitara. Prosječna proizvodnja u buteljama: 35 milijuna. Plasman: Italija – oko 20 posto; Izvoz: u 50 zemalja, najviše u SAD – 28 posto, zatim u Njemačku 12 posto, Kanadu devet posto, Veliku Britaniju sedam posto, Švicarsku sedam posto, Japan i Skandinavija po četiri posto, slijede Benelux, Rusija, Kina itd.
Članova Konzorcija Chianti classico: 560, od čega ih 365 puni vino u bocu.
Marka Gallo Nero registrirana je u više od 40 zemalja svijeta i za tu zaštitu Konzorcij u Europi te SAD, Kanadi i Rusiji kao i na najvažnijim tržištima Azije na čelu s Japanom i Kinom, troši svake godine 150.000 eura. Toj se svoti pribraja još dva milijuna eura za akcije promocije i komunikacije. Rezultat toga je odlično pozicioniranje robne marke na globalnome tržištu, stalni rast plasmana – u 2012. godini zabilježeno je povećanje od 10 posto, posebice se ističe dobra prodaja u SAD, Njemačkoj i Kanadi. Ovdje kao vrlo važno za proizvođača treba dodati i to da su cijene vinima Chianti Classico docg porasle, pa čak i u kategoriji rinfuznoga vina (kod rinfuze od 120 do 140 eura u 2012. sad se kreću od 150 do 175 eura za hektolitar), i da su zalihe u podrumima jedva do pet posto.
Procjena je, inače, da se promet vezan uz marku Chianti Classico Gallo nero godišnje kreće preko pola milijarde eura, s time da se vrijednost buteljiranih vina procjenjuje na oko 360 milijuna eura, a vrijednost maslinovoga ulja oko 10 milijuna eura…
Cijelo vrijeme spominjem Chianti Classico i Gallo nero, a kod naziva Konzorcija i vina o kojemu pričam ne rabim samu riječ Chianti nego uvijek popraćenu izrazom Classico. To je stoga što je Chianti Classico, koji se nalazi u zoni Chianti između Firence i Siene, ograničeno i uže područje i kao takvo je i posebna apelacija. Mnogi nedovoljno upućeni i kad pričaju o vinu Chianti Classico nerijetko kažu samo Chianti. Chianti kao šira oblast je generična apelacija, a uz taj općeniti, generični Chianti postoje navedeni Chianti Classico Gallo nero s točno definiranim i omeđenim prostorom u samome srcu pokrajine i sa svojim Konzorcijem i konzorcijskim pravilnikom, zatim Chianti Rùfina, Chianti Colli fiorentini kod Firenze, Chianti Colli senesi, s brežuljaka kod Siene… Kako se kod potrošača najčešće brkaju vina Chianti i Chianti classico, i kako mnogi za Chianti classico kažu samo Chianti – što, opravdano, izrazito smeta Konzorciju Chianti Classico koji kao sinonim nudi izraz Gallo nero, evo tek nekoliko napomena iz pravilnika proizvodnje generičnog Chiantija, da se usporedi s pravilima u produkciji Chianti classica spomenutima gore:
Sorta: Sangiovese, minimalno 70 pa do 100 posto, od bijelih kultivara dopušteni su do 10 posto Trebbiano i Malvasia Bianca, minimalna gustoća trsova u vinogradu mora biti do 4000 komada po hektaru; dopušteni maksimalni prinos je oko devet tona po hektaru; alkohol: vino godišta (annata) mora imati najmanje 10,0 vol % alkohola, a riserva 11,5 vol %; Plasman: Chianti annata smije van iz podruma već 1. ožujka u godini koja slijedi berbu, riserva mora biti na dozrijevanju 24 mjeseca.
Vertikalna degustacija šest vina La Corte (Sangiovese) u podrumu Castello di Querceto Alessandra Françoisea. Vina su bila iz 2007, 2003, 2000, 1997, 1995 i 1990. Najbolji dojam ostavili su 2007, 1997, i 2000. Vrlo zanimljivime pokazalo se vino iz 1990. Castello di Querceto nazočan je i na hrvaskom tržištu, preko uvoznika Vrutka.
Jedni od najvažnijih enologa-savjetnika u Toscani: Franco Bernabei i njegov sin Marco. Oni potpisuju ponajbolja vina apelacije Chianti Classico
Snažne tvrtke i grupacije mogu sebi dozvoliti vlastite edukacijske centre, od kojih imaju višestruku korist. Jedna je ta da kad stvore educiranoga potrošača dobivaju kupca koji će birati (i) vino i višeg cjenovnog ranga, druga je zarada od prodaje tečajeva, a treća je mogućnost da na tečajevima, korištenjem vlastitih vina za primjere, populariziraju svoje proizvode i područje, proizvođače. U srcu proizvodnje Chianti classica, Konzorcij Chianti Classico, u suradnji s organizacijom Wine and Spirits Education Trust (WSET) iz Londona koja je sa svojim obrazovnim programom na temu vina prisutna u više od 60 zemalja, otvorio je Vinsku akademiju. Tečajevi WSET održavaju se u samostanu svete Marije iz 18. stoljeća u mjestu Radda in Chianti. Samostan je nedavno obnovljen i pretvoren u multifunkcionalni centar posvećen Crnome pijetlu i u sjedište akademije Chianti Classico. Cjenik: WSET razina 1/nagrađena vina: trajanje jedan dan = € 250,00; WSET razina 2/ napredni tečaj u trajanju od tri dana, cijena 740,00 €. (www.chianticlassico.com/academy )…
————————————————————————–
FATTORIA LA MASSA – Na pitanje što je to umijeće jedan od odgovora je i da je to uspjeti beduinu u pustinji prodati pijesak. U vinskome kontekstu velikim umijećem smatra se u Francusku izvesti vino, k tome i prodano po dobroj cijeni. Mada nije lak pothvat ali da je to i te kako moguće dokazuje Gianpaolo Motta, vlasnik vinskog posjeda Fattoria La Massa u mjestu Panzano u središtu oblasti Chianti classico.
Fattoria La Massa, sa 45 hektara terena ukupno od čega je s 28 hektara pod trsjem na tlu od ilovače, pijeska, šljunka i škriljevca i na visinama između 350 i 460 metara, djelo je strastvenog ljubitelja plemenite kapljice Motte, inače rodom iz Napulja. Motta je u Toskanu stigao 1969., radio je u nekoliko posjeda u oblasti Chianti classico, učio je i praksirao je i u bordoškome kraju, a imanje, koje je nazvao Fattoria la Massa, kupio je 1992. U strukovnom smislu na početku je tijesno suradjivao s najpoznatijm toskanskim stručnjakom za vinogradarstvo i vinarstvo Carlom Ferrinijem, a od 2008. suradnjom se priklonio Francuzu Stéphaneu Derenoncourtu. U prvih deset godina La Masse Motta je uz pomoć eksperata proveo niz istraživanja, i u novije vrijeme kompletno je restrukturirao posjed kako bi dobio osjetno bolju kakvoću od one s početaka. Opredijelio se za sadnju redova tako da lisna masa ima maksimum iluminacije a da istodobno, upravo zbog postavljanja redova, grozdovi nisu izloženi izravno vrućim sunčevim zrakama, odlučio se i za zatravljivanje vinograda te za posebno brižnu selekciju grozdova a potom i bobica. Motta uzgaja Sangiovese, Cabernet sauvignon, Merlot, Petit verdot i o njih radi mješavinu Giorgio I. Napravio je i novi podrum, koji funkcionira na princiopu gravitacije, a ima niz manjih konusnih inoks-cisterni za vinifikaciju svake parcele i sorte posebno…
Počeo sam s Francuskom: vino La Massa u boljim lokalima u Francuskoj prodaje se po 18 eura za čašu! ∎
————————————————————————————–
MODA i PRESTIŽ
Zahvaljujući svojim lijepim krajolicima, svojoj povijesti, značajnim političarima, pjesnicima i znanstvenicima, umjetnicima, kao i svojim kulturno-povijesnim spomenicima, arhitekturi, modi, eno-gastronomiji i stanovnicima koji su se umjeli organizirati u valorizaciji svojih komparativnih prednosti, Toscana je postala izrazito turističko područje. Nekoga privuku građevine, nekoga kulturna događanja, nekoga moda, nekoga vino, a kad čovjek tamo dođe nastoji uživati u svemu pomalo. Firenca je doživljaj za sebe. Boravak u Firenci za vrijeme manifestacije Chianti Classico Collection uvijek iskoristim i za šetnju prelijepim gradom punim znamenitosti, od stanice Leopolda duž rijeke Arno sve do Ponte Vecchija s puno draguljarnica pa do trgova Piazza della Signoria, Piazza Antinori, Piazza Duomo s katedralom (Duomo) za koju je kupolu radio Filippo Brunelleschi. Projektirajući svoje građevine, Brunelleschi je dao temelje renesansnoj arhitekturi. Surađivao je u gradnji firentinske prvostolnice i konstruirao je njezinu golemu kupolu promjera 42,2 m. Upućeni vele: iako još ima neka gotička obilježja, ona je prvo djelo gdje je primijenio ostavštinu antike i utvrdio način izrade kupole za ideal renesansne crkve.
Ponte Vecchio na rijeci Arno. Pun je zlatarskih radnji…
Palazzo Antinori, s Cantinettom Antinori, na trgu Piazza Antinori
Katedrala u Firenzi, Duomo: čuvena kupola koju je izradio Brunelleschi
Muška i ženska moda: Roberto Cavalli, Firenze, Via della Spada
Naišao sam u šetnji i do Trga Svetog Trojstva odnosno Piazza Santa Trinità i impozantne palače Spini Feroni, srednjevjekovnog zdanja koje je 1289. godine sagradio Geri Spini, bogati trgovac i bankar pape Bonifacija VIII. Sredinom 19. stoljeća otkupio ju je grad Firenze, a nakon što je građevina promijenila još nekoliko vlasnika-privatnika, 1938. je kupuje Salvatore Ferragamo s namjerom da ona postane sjedište njegove postolarske tvrtke. Od 1995. u toj je zgradi Muzej Salvatore Ferragamo. Obitelj Salvatorea Ferragama, koji je, inače, izrađivao cipele za cijelu plejadu svjetski znanih i popularnih ličnosti, htjela je prikazati život čuvenoga modnog postolara kojega se smatra umjetnikom svojega zanata i u nekoj mjeri i revolucionarom u postolarstvu, naime on se dosta bavio proučavanjem anatomije nogu, konkretno stopala, i osmislio je novu tehniku manufakturne izrade cipela što je onda i nazvana po njemu: metodo Ferragamo. No eksponati u Muzeju Salvatore Ferragamo su ne samo o Ferragamu i njegovim cipelama, nego i općenito o fenomenima iz suvremene umjetnosti i suvremenog života, komunikacije, dizajna… Kad sam posjetio Muzej Salvatore Ferragamo u njemu je bila izložba posvećena Marylin Monroe…
Boutique-krojačnica Romagnoli u Firenci: cijene odjeće za muškarce i žene
Među brojnim njegovim kreacijama cipela na policama primijetio sam i model nazvan – Opanke. Daleko je to izgledom od onoga što mi znamo pod opankama, ali lijepo je vidjeti među ekskluzivnim modelima nešto što je s nazivom iz naših krajeva. Upitao sam osoblje zašto jer Ferragamo taj model nazvao baš opanke, ali nisu znali odgovor.
Trg sv. Trojstva: Muzej Salvatore Ferragamo. Upravo se održavala izložba posvećena Marilyn Monroe
Ferragamove opanke, cijena je 475 eura!
Toscana uz poslovne imperije bazirane na vinu i maslinovom ulju ima prava carstva koja počivaju na modi a istodobno i na vinu. Dva su tu velikana svjetske mode modernoga vremena – Roberto Cavalli, i Salvatore Ferragamo. Roberto Cavalli i njegov sin Tommaso, koji, inače, uzgajaju i rasne konje, u oblasti Panzano u zoni Chianti Classica na svom imanju Tenuta degli Dei proizvode i plemenitu kapljicu, i o njima sam obavio veći prilog prije nekog vremena. A obitelj Ferragamo vlasnik je vinskog posjeda Castiglion del Bosco u Montalcinu. Boravak u Toscani – nakon Firenze put me je vodio prema Montalcinu – bio je prigoda da se ikona Ferragamo obiđe i u vinskom ambijentu.
CASTIGLION DEL BOSCO
U vlasništvu obitelji Ferragamo, nadaleko znane iz krugova visoke mode, su, inače, imanje Castiglion del Bosco u Montalcinu i imanje Il Borro u San Giustinu Valdarno u Toscani. Castiglion del Bosco je po količini peti proizvođač famoznoga vina Brunello di Montalcino. Povijest Castiglion del Bosca bogata je, a sadašnjost i budućnost su – svijetli. Osim na renomiranome vinu Brunello, koje odavde izlazi i u verziji riserve Campo del Drago, prosperitet počiva na ekskluzivnoj, elitističkoj turističkoj ponudi.
Do prije pet milijuna godina na predjelu gdje se nalazi Castiglion del Bosco bilo je, kažu, more, a kad se ono povuklo, na padinama u dolini, kasnije nazvanoj Chiana (Val di Chiana), ostale su naslage pijeska i vapnenca. Vulkani Radicofani i Amiata izbacivali su u svojim erupcijama u lavi i tamnu tvar znanu kao trakit, i tlo je s vremenom postalo mješavina idealna za uzgoj vinove loze, poslije se pokazalo upravo i za sortu Sangiovese.
Podrum Castiglion del Bosco, izvana. Kompleks obuhvaća ukupno oko 38.000 četvornih metara površine.
Castiglion del Bosco: kuća za golfere
Arheolozi na temelju raznih nalaza zaključuju da su lokaciju Castiglion del Bosco još u šestom stoljeću prije Krista nastanjivali drevni Etrušćani. Pozicija je na uzvisini, i odatle je odličan pogled na sve strane, što je bilo bitno s vojnog aspekta. U 725. godini nakon Krista ustanovljena je cesta Via Francigena što je vodila od Canterburyja do Rima. Castiglion del Bosco s crkvicom San Michele, na toj cesti, stoljećima je bio odmorište tisućama hodočasnika na putu za Rim. Dvorac, u srednjevjekovnom stilu, u 13. stoljeću dopunjen je građevinama i okružen je zidinama. Castiglion del Bosco imao je prominentno mjesto u Republici Siena, plaćao je najviše takse od svih drugih u okruženju.
Castiglion del Bosco: barricaia
Castiglion del Bosco 2003. godine dolazi u ruke obitelji Ferragamo. Sin čuvenog modnog dizajnera Salvatorea Ferragama Massimo Ferragamo, koji je kupio posjed i koji mu je i upravitelj, odlučio ga je s Corky Severson pretvoriti u najljepši i najekskluzivniji klub zatvorenoga tipa na svijetu. Dolinu Chiane i s njom i objekt Castiglion del Bosco UNESCO je 2004. dodao svom popisu zaštićenih lokaliteta svjetske baštine, što je imanju osjetno povisilo rejting.
Stari grad Castiglion del Bosco, podignut na vrhu jednog od najviših brežuljaka areala, obuhvaća desetak građevina – vilu za stanovanje vlasnika, stari podrum, štale za konje, crkvicu San Michelea arkanđela s prekrasnom freskom Pietra Lorenzettija iz 1345. godine, te kuću za svećenika. Građevine su u novije vrijeme obnovljene, ali nisu ostavljene kao primjerci iz povijesti tek za razgledavanje, nego imaju praktičnu, uporabnu vrijednost. Tako preuređene i namijenjene ugošćavanju, cijelom tome ruralnom kompleksu su dale dodanu vrijednost, zahvaljujući tome on se sjajno valorizira. Uređena su 42 luksuzna apartmana za goste u veličini od 50 do 800 četvornih metara površine. Ali, za smještaj gostiju postoji još i 20 vila što su, inače, sagrađene u 17. i 18. stoljeću, riječ je o luksuzno a u tradicijskome lokalnome stilu uređenim nekadašnjim toskanskim farmerskim kućama svrsishodno raspršenima po imanju, tako da su neke u šumi, neke uz vinograd i maslinik, neke u samome starome gradu.
Nekadašnja kuća za svećenika danas je sjedište kuharske škole, u svom okrilju ima dva restorana, vinoteku i prodavaonicu tradicijskih predmeta-suvenira, knjižnicu i aperitiv-bar te lože za uživanje u konjaku i cigarama. Pored je uređeni vrt s povrćem za kuhinju.
Enolog Niccolo d’Afflitto, lijevo, i Roberto Ruscito, zadužen za komercijalu, s a svojom pomoćnicom
Uz stari podrum Castiglion del Bosco postoji i novi, izgledom i on u tradicijskome stilu, a moderan opremom. Dakako da je za degustaciju čuvenoga vina Brunello ali i druge kapljice iz podruma tog proizvođača, o kojima sa strukovne strane brinu u Italiji vrlo cijenjeni enolog Niccolo d’Afflitto, te stalna enologinja posjeda Cecilia Leoneschi, uređena i posebna kušaonica.
Da se stvar ne svede samo na sjedenje, jelo i piće, osmišljeni su brojni sadržaji rekreacijskoga tipa i oni vezani uz ljepotu. Sagrađen je veliki bazen za kupanje, uređeni su igrališta za nogomet i tenis te teren za golf, napravljeno je boćalište, označene su, uz vinograde, maslinike i kroz šumu, staze za pješačenje ali i za vožnju biciklom, nudi se i mogućnost jahanja. Dvorani za fitness pridružuje se prostrani i odlično opremljeni spa-centar.
Dizajner-vizionar Salvatore Ferragamo, koji je izradio cipele za niz najpoznatijih osoba u svijetu i čije su kreacije poslužile kao inspiracija brojnim drugim stilistima, umro je 1960. godine, a na čelu sad je njegov sin Massimo
susreti/DVA TAUBEKA, I ETO FRANCUSKE U BOSNI!
ALZAŠANIN CHRISTIAN ZWICKERT, UPOSLEN U PODRUČJU CHÂTEAUNEUF-DU-PAPEA, NA DJEDOVINI SUPRUGE OKSANE U BLIZINI PRNJAVORA ZASADIO JE VINOGRAD i SAGRADIO NOVU KUĆU ZA STANOVANJE S VINSKIM PODRUMOM. NJEGOV PRVI PRNJAVORSKI CRNJAK, IZ BERBE 2011., BIO JE SYRAH, PROIZVEDEN U KOLIČINI OD SAMO ČETIRI LITRE. SAD VEĆ IMA i RIZLING (100 LITARA IZ 2012.), TE CRNI PINOT i MJEŠAVINU CRNI PINOT & SYRAH
ŽELJKO SUHADOLNIK
Google translater: http://translate.google.com/translate_t
Republika BiH – od Bosne, i Hercegovine. U Bosni pak – Republika Srpska. A u njoj djelić – Francuske! A u tome djeliću – domaća golubica, i francuski golub.
Klasika: dva taubeka! Ali nije baš klasika njihov pothvat…
Christian Zwickert iz Alsacea, koji je u vinskme svijetu već više od 20 godina i radi za jedan vinogradarsko-vinarski posjed iz predjela Châteauneuf-du-Pape, družicu je našao u Oksani Sadžik rodom iz okolice Prnjavora a koja već godinama radi kao zubarica u malom njemačkome mjestu na granici s francuskim Alsaceom.
Kad je prije nekih pet ili šest godina s njom prvi put stigao na godišnji odmor na njenu djedovinu u seoce Lišnja blizu Prnjavora, kazao je da će na padini sa šikarom uz koju je bila stara i dotrajala obiteljska kućica zasaditi trsje, te da će pored te stare kuće, na mjestu gdje je postavio tri opeke kao znak, niknuti nova kuća s vinskim podrumom. Eto što ljubav radi! Nakon što je to izjavio, Oksanina mama Nada, u nevjerici, ostala je bez teksta… Zapravo, rekla je tek: Jeste li normalni? Ja mislim da je ipak najbolje da zemlju prodamo.
Zdesna na lijevo: Christian Zwickert, Oksana Sadžik i Boris Lepir: Oksana je kod Prnjavora dala teren, Zwickert je sadio trsje i nadgledao proizvodnju vina, a Lepir po uputama Zwickerta obavlja radove u vinogradu i podrumu dok Christiana i Oksane nema
Vinograd i podrum Zwickertovih u Lišnji kod Prnjavora
Christian Zwickert u svom trsju u Lišnji. Boris Lepir pomaže mu u radovima u trsju i u podrumu.
No, vino iz Prnjavora – pa zašto ne?! Bosnu i Hercegovinu u vinskom smo smislu dosad doživljavali kroz kapljicu hercegovačkog juga, ali eto i na sjeveru susjedna nam država ima s vinom što reći. Nekoliko vinara iz okolice Banja Luke na tržištu je s buteljama, a sad se evo za to područje kod Prnjavora zainteresirao i Francuz!
Ukupna površina terena na raspolaganju Zwickertu je bila oko sedam hektara, od toga Zwickert ih je dosad trsjem – oko 11.000 čokota – pokrio nešto manje od polovice. Danas su tamo, u Lišnji, na padini na visini od 150 do 200 metara, oko tri hektara zasađenih sortama koje Zwickerta prate na čestim njegovim poslovnim putovanjima od doma u Alsaceu, preko Burgundije do ureda u Châteauneuf-du-Papeu, konkretno to su Rizling rajnski, Chardonnay i Pinot crni, te Syrah. Tamo je i lijepa nova stambena kuća s vinskim podrumom koji još čeka svu potrebnu opremu da bude kompletiran. Za iduću godinu predviđena je sadnja još nešto više od pola hektara vinovom lozom. Od vina, već su proizvedeni rizling, crni pinot i mješavina crnog pinota sa syrahom. Izdiže li se to, zahvaljujući i Francuzu, novo kvalitetno vinogorje Bosne i Hercegovine – Prnjavor?
Zvonimir Tomac, Boris Lepir, Nada Sadžik, Oksana Sadžik i Christian Zwickert
Kako sam uopće došao do te francuske oaze u Bosni? Christian i Oksana ljetovali su na Kvarneru i tamo su u nekom restoranu pili vina od obitelji Tomac, dopala su im se, i pošli su na izvor, Tomčevima u posjet. Od tada svaki put kad dodju na odmor i idu za Bosnu odnosno vraćaju se iz Bosne u Francusku zastanu kod Tomca i svaki njihov posjet u znaku je degustacije hrvatskih, te francuskih vina što ih donese Zwickert. Zvonko Tomac na degustaciju je pozvao i mene. Christian Zwickert, nakon kušanja rajnskog rizlinga, chardonnaya i crnog pinota te vina iz amfore od Tomca i kod Tomca, prezentirao je lani kod Tomčevih najprije svoj bosanski syrah iz 2011. koji je pokazao da u Prnjavoru može pružiti vrlo zanimljiv rezultat, onda je predstavio butelje od prnjavorskih proizvođača Željka Jungića (bijelu mješavinu Balatin i crnu mješavinu Šikar) i od podruma ZZ Banjolučke biskupije, pa je prešao na uratke Châteaua de la Font du Loup – vrlo dobre Châteauneuf-du-Pape blanc (Grenache bijeli 40 %, Rousaanne 30, Bourboulenc i Clairette), te Châteauneuf-du-Pape rouge (Grenache grni 75 % loze stare 70 godina, te Syrah 15 % i Mourvèdre 10 %), i Les Demoiselles de la Font du Loup (Grenache 40 % loze stare 40 godina, Syrah 15 % loze stare 15 godina, i Cinsault 20 % loze stare 50 godina)…
Dobro je biti dobar ne samo sa družicom nego i s punicom!
Ove godine, nakon što su sredili prostor za prihvat gostiju, Zwickerti su pozvali na druženje k sebi u Lišnju. Osobno Christian prigotovio je tipičan alzaški specijalitet baeckaofe, s dugo u zatvorenoj posudi u pećnici kuhanim raznim korijenastim povrćem, lukom i 12 sati pacanim komadima mesa od junetine, svinjetine i janjetine. Nisu izostali ni francuski sirevi pa ni tipični francuski quiche sa šljivama, a ni francuska vina – sjajni Vouvray 2007 Clos Naudin (Chenin blanc) od Foreaua, zatim Riesling Alsace 1988. od Mischlera (nejvjerojatno svjež za svoju dob) i vrlo interesantni syrah Côte Rôtie 2001 od Bonnefonda.
Tradicijsko alzaško jelo baeckaofe i kušana vina kod Oksane Sadžik i Christiana Zwickerta u Lišnji
– Moj djed još prije drugog svjetskog rata tu je imao vinograde i proizvodio vino. Nakon oslobođenja, kad se na privatno vlasništvu nije gledalo lijepim okom, proizvodnja vina napuštena je. Ovo je sada na neki način revival, u spomen na djeda. Ovaj vinograd nam ne znači egzistenciju, jer prihode za život ostvarujemo drugdje, i namjera nam nije bila ići u komercijalnu produkciju. Izazov je bio vidjeti što u vinskoj proizvodnji možemo napraviti na mojoj djedovini. Moja mama, isprva u nevjerici, kasnije se oduševila idejom i, s obzirom da mi ne možemo stalno biti u Prnjavoru nego dolazimo povremeno, ona vodi najviše brige oko imanja, organizira rad u trsju i podrumu, nadgleda da sve štima. Kako ona ipak nije i strukovno osposobljena, morali smo naći osobu što se dobro razumije i radove u trsju i podrumu, a to je mladi Boris Lepir, koji se školovao za to. Našem vinskom posjedu dali smo naziv Fazan, jer na tome terenu ima dosta fazana – rekla je Oksana Sadžik.
Zwickertovi se redovito na proputovanju prema Prnjavoru i iz Prnjavora zaustave na degustaciji kod obitelji Tomac iz Jastrebarskoga. Christian Zwickert izrekao je poprilično komplimenata na račun Tomčevih vina, a to nije bilo iz puke kurtoazije, na odlasku je i kupio nekoliko kartona…
bajka na dlanu/ BABIČINI KOLAČI – VNUČEKOVO VINE!
ŽELJKO SUHADOLNIK
KRAPINSKO-ZAGORSKA ŽUPANIJA NASTOJI RAZVITI TURIZAM KOJI ĆE TRAJATI SVIH 365 DANA u GODINI, KAŽE ŽUPAN ŽELJKO KOLAR, NAVODEĆI ENO-GASTRO KAO OKOSNICU OKO KOJE ĆE SE SVE VRTITI
U turizam kao gospodarsku granu uprte su u nas mnoge oči, videći u njemu adut što nas može izvući iz ekonomske krize u koju smo duboko potonuli. Sasma je logično da u turizmu naziremo spas, jer predispozicije što nam ih daje priroda za turizam – k tome i u smislu mogućeg uspješnog privlačenja i ekskluzivnijeg gosta koji je u stanju i želi i potrošiti za svoj užitak! – imamo odavna. Međutim nelogično je to što vrijeme toliko dugo prolazi a mi sve naše resurse iskoristive kroz cijelu godinu – more, rijeke, planine i ostale prirodne ljepote i posebnosti, zatim kulturno-povijesne znamenitosti, narodne običaje/folklor, poljoprivredu i prehrambenu proizvodnju s nizom mogućih osobito okusnih tipičnih specijaliteta širih i užih područja, ali, npr., i uspješnost hrvatskih sportaša pa i nekih glazbenika na međunarodnoj pozornici zahvaljujući kojoj su mnogi uopće i čuli za Hrvatsku – preslabo koristimo.
Predsjednik Ivo Josipović i ministar turizma Darko Lorencin
U špici ljeta i turističke sezone, u Umagu su predsjednik države Ivo Josipović i premijer Zoran Milanović pred medijima izjavili kako je nužno da se turistička sezona u Hrvatskoj s praktički dva do tri ljetna mjeseca produži na cijelu godinu, te kako nije važno da se bavimo brojem dolazaka i noćenja, povećanim brojem automobila na prometnicama i brojem prometnih nesreća, nego je bitno koliko smo zaradili od turizma. Ne mogu se oteti dojmu da je način na koji je to rečeno, odnosno na koji su to prenijeli mediji javnog informiranja i na što se svojom izjavom oglasio ministar turizma Darko Lorencin rečenicom da je logično da se najprije broje dolasci, automobili i noćenja jer od njih kreće turistička potrošnja (točno!), upućivao na neku vrstu javnog prigovora (prijekora?) ministru turizma. I to baš u srcu njegove Istre, koju su, i to valja reći, čelnici ove države pohvalili zbog njene organiziranosti i uspješnosti u turizmu. Pompozno medijski popraćene pomalo docirajuće izjave Josipovića i Milanovića o potrebi produženja sezone na cijelu godinu, izjave koje su i te kako istinite ali koje ne otkrivaju toplu vodu i ni za koga nisu novost, pri slušanju preko radija i TV doimale su se, u kontekstu našega življenja ovdje, kao da bi se netko drugi – a ne upravo ponajprije država dakako uz maksimalno uključenje i svojih čelnika! – trebao pobrinuti da se stvore svi potrebni osnovni uvjeti – uključujući tu dakako i veći životni standard što generira veću zahtjevnost kod domaćina bez koje nema ponude za zahtjevnijega i platežno sposobnijega gosta – da se u nas bitno promijeni pristup prema turizmu. Turizmu kao nevjerojatno kompleksnoj djelatnosti u čijoj službi bi u bitnoj funkciji svakako trebali biti prvenstveno domaća poljoprivredna i prehrambena proizvodnja, ali ne tek da ponude poneki (ali uvjerljivi!) tipični lokalni specijalitet (to da je enogastronomija jedan od najjačih aduta u turističkoj ponudi, Hrvatska, osim Istrana koji su to uvidjeli već dosta prije, otkriva u značajnijoj mjeri tek sada), nego da hranom maksimalno s naših gospodarstava opskrbljuje naše hotele, restorane, samoposluživanja. Zaboraviti se ne smije edukacija o nužnosti njegovanja okoliša i potrebu čuvanja i prikladnog obnavljanja našeg kulturnog i povijesnog nasljeđa, blaga. Gost kad privatno izabire odredište svojega godišnjeg odmora ili vikend-odmora ili iz drugog razloga, vezanog uz njegove afinitete, svakako radije ide u lijep i uređeni ambijent i tamo gdje je ponuda sadržaja diverzificirana i bogatija, s naglaskom na izvorno, regijsko, lokalno…
Nadajmo se da turizam u nas ipak ubuduće neće biti ponajviše vezan uz samo nekoliko ljetnjih mjeseci i daleko najviše uz Jadran. Ovo zagovaranje nije dakako u smislu da se našemu moru želi oduzeti gosta i prebaciti ga nekamo drugamo, u unutrašnjost, nego je želja da se povećanim dolaskom gostiju i u druga područja maksimalno valoriziraju svi krajevi, posebice ruralni dijelovi unutrašnjosti, koji imaju išta za ponuditi, ali i oni neki, uvjetno rečeno, siromašniji ponudom baziranom na onome što pruža sama priroda a gdje bi čovjek i od ništa uz dovoljno inentivnosti mogao nekim sadržajima stvoriti atraktivnu destinaciju.
Iz unutrašnjosti, Krapinsko-zagorska županija je ta koja svoju gospodarsku budućnost nastoji snažno bazirati na turizmu, a turističku ponudu na eno-gastronomiji. Župan Željko Kolar ističe kako Županija turizam želi razviti na način da on traje svih 365 dana u godini. A da dosadašnji zajednički napori daju i pozitivan efekt govori podatak da je u prvih šest mjeseci ove godine broj dolazaka turista u Hrvatsko zagorje u odnosu na isto razdoblje lani veći za 17 posto.
U Majsecovome mlinu: domaćin Marko Živaljić, vlasnik Majsecovog mlina, ministar turizma Darko Lorencin, krapinsko-zagorski župan Željko Kolar i chef Slavko Večerić
Značajni županijski projekti su Gastro Zagorje i Babičini kolači. Upravo nedavno su u Majsecovom mlinu u Stubičkim Toplicama, u nazočnosti ne samo župana Kolara nego i ministra turizma Darka Lorencina, održane promocija sedme po redu kuharice (knjige recepata) Babičini kolači i prezentacija mobilne aplikacije Gastro Zagorje.
– Vrijednost tradicije i njegovanje tradicije kroz različite aktivnosti – od potpora i i drugih mjera nužnih za ruralni razvoj pa do niza raznovrsnih promotivnih programa zaslužni su za mjerljive dobre rezultate, napominje Ana Pavić, voditeljica projekata Gastro Zagorje te Babičini kolači, jedinstvene manifestacije u Hrvatskoj, natjecanja zagorskih žena u pripremi autohtonih slastica prema receptima što su ih naslijedile od svojih majki, baka i prabaka. Uz podjelu priznanja – s nazočnošću, dakako, i predsjednika strukovnog žirija chefa Slavka Večerića – te izložbu kolača, postoji eto i pisani i slikovni trag i to praktične prirode, tj. knjiga recepata Babičini kolači. http://www.babicinikolaci.com.hr/ . Inače, najbolje s kolačima za ovu su godinu Magda Svečak, šampionka, Vesna Hršak, ukupno drugoplasirana ali i prva u kategoriji Izvorno zagorski, i Marija Martinec.
—————————————————————————————
PUTICA ZA VINSKE SVECE – Prvu nagradu na ovogodišnjem natjecanju babičini kolači osvojila je Magda Svečak, drugu Vesna Hršak, a treću Marija Martinec. Evo i recepta Magde Svečak za pobjednički kolač – puticu za vinske svece.
Za tijesto je potrebno: 40 dag glatkog brašna, pola kocke germe, malo soli i šećera, decilitar ulja, 2,5 dl mlijeka.
Za nadjev: četiri veća luka, 15 dag špeka, tri jaja, pet žlica kiselog vrhnja, 15 dag sira, sol, biber.
Priprema: umijesi tijesto, razvaljaj ga i stavi u pleh tako da tijesto bude podignuto malo i po rubovima. Za nadjev, luk izreži na ploške, poprži ga na malo masti i vode, da luk omekša. U luk dodaj špek izrezan na sitne kockice. Soli i biberi po želji. Luk i špek rasporedi po tijestu, te prelij istučenim jajima (začinjenima po želji) i vrhnjem. Po vrhu naribaj sir, i stavi u pećnicu, neka se peče oko 25 minuta. ∎
Tri prvoplasirane natjecateljice s ovogodišnjeg ocjenjivanja u akciji Babičini kolači:
Magda Svečak
Vesna Hršak i Marija Martinec
—————————————————————————————
Svojim adutom Zagorci smatraju dakako i vino, a vjetar u leđa u promociji njihove kapljice dali su projekti sa zagrebačkom Agronomskiom fakultetom a vezani uz inventarizaciju i valorizaciju starih domaćih sorata, među kojima je za Krapinsku belinu veliku utvrđeno da je isto što i Heunisch Weiss odnosno Gouais blanc, a od novijega vremena i zahvaljujući sofisticiranim analizama DNA, Heunisch Weiss ili Gouais blanc poznaje se kao jedan od roditelja svjetski glasovite vinske sorte Chardonnay!
Stara hrvatska belina – Krapinska belina velika, odnosno Heunisch Weiss odnosno Gouais blanc, jedan od roditelja Chardonnaya
Glede vina, svakako treba istaknuti visoke predikate Borisa Drenškoga Bodrena, s vinogradima između Pregrade i Huma na Sutli. Pravi magnet u kompletu je Vuglec Breg, ugostiteljsko-turistički kompleks s dobrom ponudom domaćih jela i vina vlastite produkcije, uključujući i pjenušce! Atrakcija u Hrvatskom zagorju svakako može biti i frankovka iz Titova vinograda kod Kumrovca.
Prof. dr. Edi Maletić (sasvim desno) i njegov suradnik znanstveni djelatnik Darko Preiner sa zagorskim vinarima članovima udruge Vino Zagorje i njenim predsjednikom Slavkom Merkašom, pri predstavljanju vina proizvedenih od starih zagorskih belina, te od sorte Sokol
Zagorsko etno-selo u Kumrovcu: i ličnosti iz povijesti, posebice ako su bile poznate kao gourmeti dobro posluže u promidžbi kraja: Zagorci su se dosjetili napuniti i turistima ponuditi frankovku iz Titova vinograda i organizirati igrokaz s maršalom kako je prezentira!
Ministar turizma Lorencin, koji dolazi iz Istre kao regije gdje su već prije dosta vremena u turizmu, i to s većim uspjehom, zaigrali na kartu eno-gastronomije, bio je sada u Stubičkim Toplicama vidljivo zadovoljan i čestitao je domaćinima na tome što su upravo finu papicu i kapljicu postavili kao okosnicu oko koje graditi ponudu u turizmu, ali i na tome što se stalno pazi da projekti u realizaciji idu i najmodernijim putevima, konkretno internetom, pametnim telefonima…
Župan Kolar, ministar Lorencin i Ana Pavić, voditeljica županijskih projekata Gastro Zagorje i Babičini kolači
– Današnji turist ima točno definirane želje i očekivanja, sve jače pazi na kvalitetu proizvoda i usluge te na vrijednost za novac. Snažan su trend autohtona jela i zdrava prehrana, a to je tijesno povezano s izvornim navikama, tradicijom. Tradicijska zagorska kuhinja, dakako prilagođena zahtjevima modernoga vremena, svakako je kvalitetna baza za nova kretanja. Treba njegovati svo to naše blago koje imamo, međutim to nije i dovoljno: jednako su bitni dobro osmišljena komunikacija s tržištem, promocija na odgovarajući način kako bi bila i učinkovita. Svakako je dobro maksimalno se držati i elektroničkih medija, naime preko njih, posebice zahvaljujući tzv. pametnim telefonima, svatko u bilo kojemu dijelu svijeta vrlo lako dođe do informacija na temelju kojih izabire odredište za posjet i boravak. Činjenica je da 50 posto gostiju svoje odluke o turističkom dolasku donosi uz pomoć informacija što ih pruža Internet.
Na Vuglec Bregu, u lijepom prirodnom ambijentu: dobra domaća hrana i vino. Boris Vuglec i njegova enologinja Jasminka Šaško uz paletu Vuglecovih vina. Po kakvoći proizvoda, među prvim imenima zagorskoga vina: Boris Drenški Bodren, sa svojim visokim predikatima
Predstavljajući mobilnu aplikaciju Gastro zagorje, Rikard Micek, direktor tvrtke Metro koja ju je izradila, skrenuo je pozornost na činjenicu da je u prošloj godini prodaja pametnih telefona i tableta povećana za čak 71 posto, a sve procjene govore o daljnjem rastu u idućim godinama.
Gastro Zagorje, mobilna aplikacija na pametnim telefonima
– Mobilne su aplikacije alat koji brže radi i pristupa podacima, te ima značajnu ulogu u povećanju vidljivosti i promicanju branda. Trendovi koji danas postoje u turizmu pokazuju da 64 posto turista traži podatke upravo o restoranima, od toga se čak 94 posto pretraživanja vezano je uz informacije i o drugome što je uže lokalno. Mobilna aplikacija Gastro Zagorje podržava iOs i Androide, odnosno pametne telefone i tablete. Aplikacija detektira trenutnu geolokaciju korisnika i ujedno ga usmjerava na ostalu ponudu u okruženju, daje prikaz na karti, recepte, galerije fotografija, kontakte objekata, ponudu i cijene te omogućava komunikaciju telefonom ili mailom. Dodatna je vrijednost ove aplikacije vrlo detaljna navigacija, poput GPS uređaja.
Google translater: http://translate.google.com/translate_t
Suhi u čaši 