SUHI u CASI – 06.2022

STILL YOUNG TO ROCK’N’ROLL  NOT TO OLD TO  FLY  BYE BYE

Motiv za moj najnoviji, nedavni posjet Bosni i Hercegovini bio je kao tinta crn te gust, okusan i vatreno topao Trnak (Trnjak Fest 2023), međutim i te kako uvjerljiv razlog za putovanje prema Ljubuškome svakako je ova suprotnost trnku gore na slici – prekrasni, spektakularni prizor slapova Kravice s fantastično bistrom hladnom  (također ukusnom!) vodom! (suhiucasi)

______________________________

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t

⦁ Šesti salon pjenušavog vina Zagreb 2023: MAKSIMIR POD TUŠEM PERLICA ⦁ Stoljeće međimurskog podruma Štampar: SVEČANOST NA BAJKOVITOJ MAĐERKI ⦁ Uzbudljivo u Hercegovini: TRNJAK – UMJETNIK NA VINSKOJ SCENI ⦁ Decanter WWA 2023: BENVENUTI TRIJUMF ⦁ Bedekovčina: ŠTRUKLJI, KAPLICA, POPEVKE NA BAJERIMA ⦁ Vinski grad Zagreb: DOBRIM DIJELOM OMETEN KIŠOM ⦁

­Ulica žeđi /POTROŠAČKI PUTOKAZ – BUYING GUIDE/ Rue de la soif

Šesti salon pjenušavog vina Zagreb 2023 i deveti u Ljubljani – osvježavajući ulazak u dugo toplo/vruće (?)  ljeto…

MAKSIMIR POD TUŠEM PERLICA

…a zatim pjenušavi doručak u vinogradu na Pavlomiru u Novom Vinodolskom te zalazak sunca u Galićevom vinogradu u Brodskom Stupniku

Po ocjeni stručne komisije – najbolje ocijenjeni pjenušavi trio s vrednovanja Salon of Sparkling Wines – Zagreb & Ljubljana 2023: Rosé organic pinot noir brut zagorske vinarije Kopjar – apsolutni šampion, na drugom je mjestu zapjenjeni bijeli Jazz brut classic od obitelji Josipović iz slavonske Zlatne doline (Vallis Aurea), dok se na treće mjesto plasirao bijeli 1288 vinarije Pavlomir s Kvarnera (Marko Čolić)

Vrijeme za osvježenje?! Bili smo tada na kraju drugoga dijela proljeća, s obzirom na kalendarsko razdoblje tik i na početku ljeta sa skorašnjim – odnosno: već od puno prije očekivanim! – stabilnim sunčanim i toplim vremenom, dakle na uobičajenom startu nešto dužeg razdoblja pojačane potražnje za pjenušcima. Lipanj nam je u Zagrebu počeo s tušem s neba. Doduše,  Marija Vukelić, organizatorica raznih atraktivnih vinskih događanja ne samo po Zagrebu nego i po cijeloj Lijepoj našoj i direktorica Salona pjenušavog vina Zagreb, za festivalsku priredbu u ugostiteljskom objektu Maksimir, na samom ulazu u znani park u Metropoli, najavila je tuš, ali onaj – zamamni s PERLICAMA! Srećom, tog petka od 15 sati do 21 sati tuširanje je i bilo samo s perlicama, osvježavanje mjehurićima, kiša je izostala i događanje se moglo komotno iz interijera rastegnuti i van na restoransku terasu.

U navedenome terminu u spomenutom maksimirskom objektu odvijala se šesta revija pjenušavog vina u Zagrebu, koja je inače sa festivalom pjenušaca u Ljubljani umrežena u projekt Salon of Sparkling Wines. Suradnja zagrebačke i ljubljanaske smotre mjehurića ogleda se ne samo kroz degustacije za publiku uz obilazak štandova izlagača nego i u obrazovno vrijednim radionicama i u stručnom ocjenjivanju pjenušaca na kojemu radi žiri sastavljen od hrvatskih i slovenskih degustatora, jedne godine vrednovanje se održava u glavnom gradu Lijepe naše a jedne u glavnome gradu Dežele. Ove godine na redu se našla Ljubljana odakle su nam, kao snažni i dodatni motiv za posjet Salonu 2023 u restoranu Maksimir, stigle zaista lijepe vijesti,

Naime: APSOLUTNI ŠAMPION pjenušavog međunarodnog ocjenjivanja za 2023. je Rosé organic pinot noir brut  (91,20 bodova) zagorske vinarije Kopjar! Na drugom je mjestu zapjenjeni bijeli Jazz brut classic (90) od kutjevačkog proizvođača Josipovića, dok se na treće mjesto plasirao bijeli 1288 (89,60) vinarije Pavlomir s Kvarnera. Odlično drugo mjesto u kategoriji samo ružičastih pjenušaca zauzeo je vrlo vrlo dobri  Rosé 260 extra brut (87,80) zagorskog podruma Kota!

Proizvođači iz Hrvatske i u kategoriji bijelih i u kategoriji ružičastih pjenušaca napokon su u hrvatsko-slovenskoj konkurenciji uspjeli zasjesti i na po prva dva mjesta! U oba slučaja na trećem mjestu su Slovenci, u kategoriji bijelih pjenušaca treća je slovenska Albiana iz Posavja s Peninom brut (88,60) a u ružičastoj kategoriji na trećem je mjestu kuća Radgonske Gorice iz Gornje Radgone i Podravja u Slovenskoj Štajerskoj, sa Zlatom radgonskom peninom Ciconia Rosé brut (87,2).

Šampion Robert Kopjar i njegovi pjenušci: izložio ih je kiblama od leda što ih je specijalno za njega i za ovu prigodu izradila Tvornica leda! (suhiucasi)

Bračni par Josipović – sa svojim Jazzom brut najbolji u kategoriji bijelih pjenušaca. Desno: Odlično drugo mjesto u kategoriji ružičastih pjenušaca zauzeo je Rosé 260 extra brut zagorskog podruma Kota! (suhiucasi)

U sklopu Salona of Sparkling Wines Zagreb Ljubljana – voditeljice priredbi: Nina Levičnik za ljubljansko izdanje i Marija Vukelić, odgovorna za zagrebačku manifestaciju (Julio Frangen)

Ocijenjena su bila 74 uzorka. Sedmeročlanu komisiju hrvatskih i slovenskih enologa, vinskih akademika/diplomanata londonske škole WSET predvodila je kao predsjednica izv.prof. dr Ana-Marija Jagatić Korenika s Agronomskog fakulteta u Zagrebu.

Na radionici na temu pravilne konzumacije pjenušaca predstavljene su čaše najpoznatijeg svjetskog proizvođača – austrijskog Riedela. Točili su se pjenušci od Royal Hill Estatea iz Aljmaša i od Degrassija iz Istre (Julio Frangen)

– Predvidjeno je bilo da se na smotri u Maksimiru okupi tridesetak izlagača, vinara što iz Hrvatske, što iz Slovenije, što iz Italije. Uz promenadno kušanje pjenušaca i druženje s vinarima, posjetiteljima su se nudile i dvije vinske radionice, na koje je ulaz bio besplatan. Radionice su zamišljene kao svojevrsna edukacija koja pridonosi podizanju kulture stola na višu razinu. U tom smislu je i detalj vrijedan spomena, konkretno na radionicama su se pjenušci kušali iz posebnih čaša glasovite austrijske tvrtke Riedel – istaknula je direktorica zagrebačkog Salona prof. Marija Vukelić, i dodala: – I ove godine izlagači su svoja vina predstavili u velikoj dvorani, ali eto posjetitelji su mogli šetati a i sjediti na terasi restorana Maksimir

Nove i mlade hrvatske pjenušave snage – Patrik Braje iz plešivičke obitelji Roberta Brajea. Patrik s djevojkom prvenstveno je prezentirao svoje pet natove (Julio Frangen)

Iz Tisna na festival je stigao Luka Slamić s pjenušcem Didin san te pokazao kako se dalmatinske sorte Debit, Pošip i Trbljan snalaze kao šampanjizirani trio! Desno: Elma i Admir, Filmmusicorkestar

te u pauzama naručiti jela pripremljena kao poseban pjenušavi menu restorana za ovu prigodu. Moguće je da se zbog tog svojevrsnog raspršivanja posjetitelja na nekoliko različitih prostorija/prostora  nekome tko je vrijeme proveo samo u glavnoj sali učinilo da je bilo nešto manje posjetitelja nego inače… U svakom slučaju zadovoljna sam zato što nitko nije imao razloga prigovoriti na nešto što se često spočitava na drugim festivalima vina u nas, a to su velike gužve uz izlagačka mjesta proizvođača do mjere da je gotovo nemoguće degustirati uzorke s pažnjom i o njima porazgovarati s ponuđačima.

Da bi ukupan doživljaj bio kao na filmu pobrinuo se duo Elma i Admir iz sastava Filmmusicorkestar.          

Evo i popisa za nastup u Zagrebu prijavljenih izlagača: MIVA galerija vina, Vinarija Kopjar, Bolfan Vinski vrh, Vina Belje, Enosophia, Royal Hill Estate, Kvarner Wines, Vina Jakob, Winery Mihelin, Kutjevo d.d., Josipović, Vinogradništvo Mulec, Radgonske gorice, Penine Istenič, Albiana Wines, Klet Krško, Vina Kota, Degrassi, Vina Slamić, Simčič Karol & Igor & Marijan, Vina Vuglec, Vina Siber, Vina Robert Braje, Frelih, Monte Rosso. Na štandovima nekih od tih navedenih proizvođača osobno nije bilo, prof. Vukelić navodi kako su se unaprijed ispričali za izostanak.

Jake slovenske snage na okupu: lijevo je Miha Istenič Penine Istenič iz Bizeljskoga – pjenušci bez grama dodanog SO2 – jedan je bio Cuvée Natura od Chardonnaya 80 posto i Plaveca žutoga 20 posto iz berbe 2018 i sa četiri godine provedene na kvascu u butelji dok je drugi, s nazivom Rare (rijetki) od Plaveca žutoga 80 posto i Chardonnaya 20 posto, grožđe je prije fermentacije bilo macerirano osam dana, u sredini je Jernej Žaren iz Albiane iz okolice Krškoga s trima pjenušcima od kojih je jedan – Albiana Rosé brut nature od sorata Žametna črnina/Modra-Crna kavčina 70 % i Chardonnay 30 %, 45 mjeseci na kvascu, ove godine na Decanteru osvojio srebrnu medalju, a desno je Veronika Frelih iz Šentruperta sa svojim Blanc de Noir brutom također od lokalne sorte Žametna črnina/Modra-Crna kavčina a iz berbe 2017. i s pet godina na kvascu, također bez dodavanog SO2 (Julio Frangen & suhiucasi)

Iako se strahovalo od tuširanja pod kišnim pljuskom dogodilo se – i doslovno tuširanje s pjenušcem! Predstavnica vinska kuće Monte Rosso s Crvenog Vrha u Savudriji prihvatila se otvaranja roséa koji se nije bio dovoljno ohladio i, dakako, nakon što je pritisak izbacio čep iz butelje, rosé, inače napravljen klasičnom metodom od sorte Montepulciano d’Abbruzzo, damu je dobrano zalio! Desno: savudrijski vinogradi u eksploataciji kuće Monte Rosso, vlasnici imanja Monte Rosso dvojac je iz Slovenije, jedan od njih znani je fotograf s hvarskim prezimenom Duboković! (suhiucsi)

Tjedan dana nakon zagrebačke smotre održan je Salon penina u Ljubljani. Prof. Vukelić navodi kako se tamošnja publika u velikom broju okupljala na prostoru gdje su bili smješteni izlagači iz Hrvatske te time pokazala doista veliki interes za pjenušcima iz Lijepe naše. Medjutim, i u glavnom gradu Dežele također, kao i u Zagrebu, nije bilo nekolicine naših proizvođača osobno, a zacijelo su, da su došli, mogli mnogo bolje, učinkovitije, iskoristiti spomenuti taj veliki interes domaćih posjetitelja za svoju promociju u Deželi…

PERLICE u PRIRODI ODMAH JUTRO, te potom UZ ZALAZAK SUNCA – U prvome dijelu napisa spomenuo sam razdoblje pojačane potražnje za pjenušcima. Nakon dvaju spomenutih salona priča se s plemenitim mjehurićima nastavila, konkretno ovdje kod nas u Hrvatskoj i u organizaciji prof. Marije Vukelić, naime nakon uspješnog početka u sjeverozapadnome dijelu Hrvatske krenulo se i na druge lokacije u Lijepoj našoj,  pjenušavim doručcima u vinogradima, pridružila su se i  uživanja uz zalazak sunca…

Ovog lipnja Pjenušavi doručak preselio se, logično, s kontinenta na more, konkretno u vinograde vinarije Pavlomir Miroslava Palinkaša u Novom Vinodolskome. Na slici, nasmijani i potamnjeli prof. Marija Vukelić kao organizatorica Pjenušavih doručaka, domaćin Miro Palinkaš, inače predsjednik udruge Kvaner Wines, te Tena Peričić iz Turističke zajednica Novi Vinodolski koja je poduprla događanje (Marko Čolić)

Okusi zavičaja na doručku na Pavlomiru, i, dolje, detalj iz podruma Pavlomir

Kraj lipnja je, tako, bio u znaku pjenušavog doručka u vinogradima Kvarnera. Prof. Marija Vukelić kao inicijatorica, zatim Miro Palinkaš kao vlasnik vinarije Pavlomir što slavi četvrt soljeća postojanja te kao istaknuti član udruženja Vina Kvarnera, i Tena Peričić kao direktorica Turističke zajednice Novi Vinodolski što pak obilježava 145 godina organiziranog turizma na svom području i 30 godina Međunarodnog ljetnog karnevala, zajednički su se pobrinuli za lijepo događanje u sklopu Palinkaševog vinskog posjeda Pavlomir.

Prvi pjenušavi doručak u vinogradu Chez Ines, što ga je pokrenuo Salon of Sparkling Wines a podržale Krapinsko-zagorska županija i TZ Krapinsko-zagorske županije, krenuo je iz Hrvatskog zagorja s posjeda Vuglec-breg, a po konceptu javnog okupljanja više vinara-pjenušara u prijepodnevnim satima na jednom mjestu – naravno u vinogradu, prvenstveno uz njihove pjenušce a onda i uz nova mlada mirna vina (en primeur), pa uz glazbu i domaće specijalitete. Na prvom pjenušavom doručku, svoje su pjenušce predstavila četiri najjača zagorska vinara – Vuglec. Petrač, Bolfan i Bodren, lijepo je pokazano koliko su važni zajedništvo i potpora jedni drugima. Marija Vukelić u smislu dobre promidžbe pjenušave destinacije predvidjela je Pjenušave doručke u vinogradu i u Međimurju, na Plešivici, u Srijemu, Erdutu, ali i pjenušave marende u Srednjoj i Južnoj Dalmaciji. Pjenušavim doručcima s vremenom su se pridružili i susreti uz čašicu u vinogradima uz zalazak sunca!

Uživanje u perlicama iz čaše ujutro i u idiličnom ambijentu na prostoru odakle starta proizvodnja finalnog produkta! Među prvim pjenušavim doručcima bio je onaj prije nekoliko godina u režiji prof. Marije Vukelić a na Vuglec-bregu, i uz sudjelovanje i osobnu nazočnost najpoznatijih zagorskih vinara Borisa Vugleca, Borisa Drenškog Bodrena, Nikice Petrača i Tomislava Bolfana

Zalazak sunca u vinogradu Galić u Brodskom Stupniku. Dolje:  fotografija s događanja Daniele Kuzmić Domorad, izabrana kao najbolja na natječaju

Marija Vukelić na radionici za vrijeme vožnje vlakom od Zagreba do Brodskog Stupnika (Julio Frangen)

Ante Gelo kojega je atmosfera u trsju očito posebno motivirala za sjajne glazbene izvedbe (Julio Frangen)

Zasad treći po redu Zalazak sunca u vinogradu održan je sredinom lipnja, u organizaciji Turističke zajednice Meridiana Slavonica i tvrtke Zlatne riječi te uz podršku TZ Brodsko-posavske županije. Ovogodišnja posebna atrakcija bio je izletnički vlak koji je putnike iz Zagreba besplatno dovezao u Brodski Stupnik i nakon događaja vratio u Zagreb. Dodatno iznenađenje bila je prva vinska radionica u vlaku – Graševina na tračnicama.

Zalazak se održao u zelenilu vinograda vinarije Galić, domaćina ovoga događaja, a uz vinare, nazočilo je stotinjak gostiju koji su uživali u vinima, pogledu na vinograde i glazbi Ante Gele i prijatelja. Poznati glazbenik Ante Gelo sa svojim je prijateljima započeo koncert originalnim genijalnim uvodnim instrumentalom Oliverove Molitve za Magdalenu, a svojim glasom i pjevanjem oduševila je i pjevačica Bruna Oberan.

Butelje i…desno – slavonski sladoled

Zalazak u vinogradu projekt je promocije vinogorja s nekoliko vinara, a obuhvaća tri segmenta važna za uživanje – vino, glazbu i lijepo okružje koje poziva na fotografiranje, tako da je i osmišljen nagradni natječaj odabir najljepše fotografije zalaska sunca toga predvečerja. Zalazak Meridiane Slavonice se predstavio s vinarijama Galić, Vučković, Jurković, Jakob i Grozdanović, koje su sa svojom kapljicom sudjelovale i na vinskoj radionici prof. Vukelić Vina Meridiane Slavonike – ponos našega kraja  i na izlagačkim mjestima popodne u vinogradu.

Nakon Graševine na tračnicama u vlaku od Zagreba prema odredištu u Slavoniji – u Brodskom Stupniku  Zalazak sunca u vinogradu bio je i s drugim vinima. Predstavljen je i slavonski – naročito baranjski sladoled na štapiću!

Posjetitelji su imali priliku kušati vina od tradicionalnih sorata koje se ovdje uzgajaju: Graševine, Chardonnaya, Pinota bijeloga, Rizlinga rajnskog, Cabernet sauvignona, Cabernet franca te Merlot (odmah se nameće pitanje: ZAŠTO JE IZOSTAVLJEN, INAČE uz GrašeVinu, NAJLOKALNIJI KULTIVAR – FRANKOVKA?!!) – u bijelim, ružičastim i crnim varijantama te mirnim i pjenušavim izdanjima.

Sudionici nagradnog natječaja svoje su fotografije trebali objaviti na vlastitim Facebook profilima s oznakom #sunsetinMeridianaSlavonica ili #zalazakMeridianaSlavonica. U 21 sati stručna komisija fotografa i novinara (Julio Frangen, Vlado Šestan, Sunčana Barušić)  odabrala  je najljepšu fotografiju koja će tijekom sljedećih mjesec dana biti naslovnica FB stranice Meridiana Slavonica. Izabranu i nagrađenu fotografiju snimila je Daniela Kuzmić Domorad, a za nagradu je dobila noćenje za dvoje u Villi Melani u Oriovcu.

Za posjetitelje ovog vinskoga događanja restoran Stupnički dvori pripremio je večeru Okusi Graničarskog Posavlja s vinima od Galića… ♣

Predstavništvo za Hrvatsku: Vjekoslav Mahovlić ◾ +385 91 3828 770 ◾

Stoljeće podruma Štampar

JUBILEJ PROSLAVLJEN o KRASNOM SUNČANOM DANU i NA REPREZENTATIVNOJ MAĐERKI!

Čuvena, čudesna i čaarobna međimurska Mađerka!

 Tog jutra i prijepodneva nebo u meteorološkom smislu nije obećavalo mnogo, ali eto ipak nije imalo srca i ostati mrgodnime, naime od podneva nadalje na području praktički cijelog vinogradarskog dijela Međimurja sve je jače dopuštalo suncu da se razmaše, i dan je u malom međimurskom selu Sveti Urban i njegovoj okolici u punom smislu prošao lijepo svečano, sasvim u skladu s ambijentom i posve onako kako su zahtijevale kompletne okolnosti vezano uz obilježavanje vrijednog jubileja od više od punog jednog stoljeća! U glavnoj ulozi – Štampari, ali ne iz tiskarske branše nego stotinjak godina tijesno u Bakhovoj službi, tj. u vinogradarstvu i proizvodnji plemenite kapljice.

Nakon pedantno pripremljenog prigodnog uvodnog govora novinara i marketingaša iz Studija Reci DA Ivana Goričanca, predstavnik treće aktivne generacije međimurske vinogradarske i vinarske obitelji David Štampar i njegova baka Ana puhanjem u svjećice na slavljeničkoj torti i potom rezanjem prvih kriški torte otvorili su proslavu-obilježavanje visoke godišnjice postojanja njihovga familijarnog vinskog posjeda.

David Štampar i baka Ana uz slavljeničku tortu: puhanje u svjećice i rezanje prvih kriški (Marko Čolić)

Početak dugačkog puta – u mjestu Sv. Urban kod Štrigove u lipnju 1913. godine. Kao osnivači imanja pamte se Ištvan Grabar i Andraš Novak. Desetak godina kasnije u posjed vinarije i vinograda Novakovih došla je prva generacija obitelji Štampar. Start je bio sa tek 3000 trsova. Vino se proizvodilo u malom neuglednom podrumu. Desetljećima je obitelji donosilo tek sitan dodatni prihod. Prvi uzlet vinarije nastupa nakon što je Bojan Štampar, krajem prošlog i početkom ovog stoljeća, počeo širiti vinograde i posvećivati se vinarstvu kao mogućem glavnom izvoru obiteljskih prihoda. Bojan i supruga mu Danica, koji su bili vrijedni i na širenju obitelji, imaju tri sina: Davida, Benjamina i Franju. Pojačano investiraju u vinograde i u podrumarsku opremu. Najnovija jača akvizicija zemljišta bila je 2014., kad su kupljeni vinogradi na Mađerkinom bregu. Nekako u isto vrijeme vođenje vinarijom preuzima jedan od tri sina, David Štampar. S njegovim dolaskom na čelo imanja bilježe se dosad najveći tržišni/poslovni uspjesi kuće: svo vino se, uglavnom punjeno posebno po sortama, plasira na tržište u buteljama a potražnja nadmašuje ponudu, etikete Štamparovih osvajaju medalje visokoga sjaja na raznim najznačajnijim međunarodnim vinskim ocjenjivanjima…

Neposredno prije proslave 110-godišnjice Štamparima je, kao zasad najdraža čestitka, stigla obavijest iz Londona s glasovitog Decanter World Wide Awarda 2023, o osvajanju Zlatne medalje za pjenušac klasične metode Urban White 2020 extra brut, od sorte Pušipel (95/100 bodova!), zatim Srebrne medalje za Muškat žuti 2022 (90 bodova), te triju Bronci – Chardonnay Pro et Contra (87), Sauvignon 2022  (87), i Pušipel Classic 2022 (86 bodova)!

Nakon uvodnog govora Ivana Goričanca dakako da David, inače do sada kroz dva mandata i predsjednik udruženja međimurskih vinogradara/vinara Hortus Croatiae, nije tog dana mogao odoljeti izazovu da brojnim uzvanicima pokaže kako je vješt u otvaranju mačetom boce s pjenušcem…. (Marko Čolić)

Svečanost u povodu jubileja održana je, kako i priliči tako velikoj obljetnici, na po zahtjevima izletništva besprijekorno (visoka konstrukcija s koje se pruža krasan pogled naokolo, pa kiosci za ponudu hrane i vina, pod krošnjama stabala brojni manji stolovi s pripadajućim im klupicama, ljuljačke…) uređenom platou/vidikovcu na vrhu prekrasnog vinovom lozom sa svih bočnih strana ukrašenog brdašca Mađerka s primjereno održavanim trsjem podignutim na na strminama formiranim uskim terasama, vinogradi su tu – ukupno je u rodu 12 hektara – u vlasništvu dijelom Štamparovih, a dijelom u vlasništvu također jedne vrlo visoko cijenjene međimurske vinogradarsko/vinarske obitelji – Cmrečnjakovih, isto iz Svetog Urbana. Postoje, kako čujem, još tri hektara nezasađenog terena, s njima bi se trebao pozabaviti Marko Cmrečnjak…

Bajkovita Mađerka

Na čestitarskom druženju u nezaboravnom ambijentu Mađerke uz fine roštilj i pečenja te paletu Štamparovih mirnih vina nazočno je bilo dosta vinskih novinara i pisaca na portalima te neki ugostitelji i vinski trgovci, nadam se da će prisutnost medija i rezultirati u javnosti velikim odjekom o vinogradarskom i turističkom značenju pozicije Mađerka, koju, inače, svakako vidim kao najozbiljnijeg kandidata na nominaciju, pa i osvajanje, prestižnog zaštićenog naslova Grand Cru!

Što se tiče takvog službenog imenovanja – oni koji najviše moraju poraditi na tome da ga Mađerka s vremenom, a nakon dakako odgovarajuće tijesne suradnje vlasnika vinogradara/vinara sa stručnjacima za vinogradarstvo i vinarstvo i izrade nužnog elaborata sa svim relevantnim smjernicama, i dobije, prvenstveno su Štampari i Cmrečnjaci, makar, zapravo su tu bitni i ostali članovi udruženja Hortus Croatiae koji zahvaljujući tituli svakako mogu poslovno profitirati indirektno. Možda Mađerka kao Grand cru bude stanoviti okidač da na još kojem dijelu Međimurja neki ekstra vinogradarski položaj bude službeno promoviran u rang Crua, tada imaju šansu da od uvođenja Grand crua ili 1er Crua profitiraju i izravno.

Na vrhu brdašca Mađerka – prostor idealan za piknike, proslave…

Pitao sam slavljenika Davida je li se pokrenula kakva akcija na tome da se vinogradarska pozicija Mađerka valorizira kroz službeno proglašenje Grand Cru, odgovor je bio da je o tome razgovarano unutar udruge ali da se zasad – još nije ništa konkretno pokrenulo na realizaciji.

Vlasnici vinograda na Mađerki – obitelji Štampar i Cmrečnjak. Lijevo su David Štampar sa suprugom Monikom, a desno su otac i sin Rajko i Marko Cmrečnjak

PUŠIPEL i SAUVIGNON – Međimurje se nalazi na sjeverozapadu Lijepe naše i iznad Hrvatskog zagorja, njegov bregoviti dio na zapadu se dotiče Slovenije, a na sjeveru te malo i na istoku dodiruje Mađarsku. Na temelju službene podjele po regijama u vinogradarskom sektoru, ono spada u, oficijelno, Bregovitu Hrvatsku. Usput: bolji bi, po meni, s obzirom da dosta trsja na brdu imamo i drugdje u zemlji, izraz bio Bregoviti hrvatski sjeverozapad. Govorimo li, pak, o Međimurju unutar Bregovite Hrvatske, dakle kao podregiji, ono je pod službenom oznakom Zagorje-Međimurje.

U Međimurju se uzgajaju uglavnom bijele sorte, karakteristični kultivari za taj kraj su lokalno zvani Pušipel a to je Moslavac, odnosno Šipon (tako ga nazivaju zapadni nam susjedi Slovenci) ili Furmint (naziv koji se rabi u nama sjevernoj Mađarskoj a i općenito u svijetu), zatim su tu i Sauvignon bijeli, Graševina, Silvanac zeleni, Chardonnay, Pinot sivi, Muškat bijeli i žuti. Istaknuti valja kako Međimurci nekako najviše polažu u Pušipel i Sauvignon bijeli. Od crnih sorata prisutne su one tipične za sjevernija područja, konkretno Frankovka, Pinot crni, a ima i nešto bordoških aduta – Merlota i Cabernet sauvignona.

Međimurje – na krajnjem sjeveru regije Bregovita Hrvatska

Međimurska županija broji po najnovijem popisu APPR-a ukupno 462,03 hektara vinograda, a što se tiče ukupne godišnje proizvodnje vina najnovije službene brojke (2022-2023) govore o 17.218,21 hektolitara, od toga bijelo vino, daleko najjače zastupjeno, dosiže količinu od 16.431,64 hl. Što se tiče uzgoja Moslavca (Pušipela), dostupan mi je bio podatak samo na razini cijele Hrvatske, a riječ je o u Hrvatskoj ukupno 116,24 hektara vinograda zasađenih sa 666,830 trsova sorte Moslavac, Šipon, Pušipel. Glede Sauvignona, on, po najnovijim podacima iz APPR-a, ukupno u Hrvatskoj dostiže površinu od 296,40 ha, sa zasađenih 1.571.884 trsova. Navodno on – rečeno je to neslužbeno na svečanosti na Mađerkinom bregu – u Međimurju zauzima oko 80 ha. Čulo se i to da je u Međimurju Sauvignon u širim razmjerima prisutan već više od 70 godina, Kraljem Sauvignona smatra se legendarni vinogradar i vinar iz Železne Gore Franjo Lebar. Po tom vrlo simpatičnom, duhovitom i gostoljubivom velikanu koji nas je sasvim blizu svoje stotke nedavno napustio nazvana je relativno novije ustanovljena nagrada za najbolje ocijenjeni  sauvignon.

Međimurski proizvođači vina iz udruge Hortus Croatiae zajedno

Udruga Medjimurje Hortus Croatiae nastoji Pušipel lansirati kao svoju robnu marku i zasad su u tome pravcu ustanovljene dvije kategorije – Classic, koja, kako mi je kazano, obuhvaća mlađa vina uglavnom iz inoksa i za koja je predviđeno da budu kao svježa i suha, za hitriju potrošnju, te kategorija Prestige za koju iz istog izvora, vrlo bliskog udruzi Hortus Croatiae, čujem da su u nju svrstana vina od grožđa s boljih položaja i od parcela s manjim urodom po trsu, alkoholno jača i ne nužno s ostatkom sladora, predviđena za školovanje i u drvu i kroz duže vrijeme, te da je zamišljeno da u njoj budu i predikati kao kasna berba, izborna berba, izborna berba bobica, ledena berba, dakle kapljica za koju smo naviknuti da bude gusta do sirupasta, i slatka. Od slavljenika pak Davida Štampara, donedavno predsjednika a sada, po najnovijemu, kao dopredsjednika udruge Hortus Croatiae, saznajem da su u kategoriju Prestige zapravo svrstana isključivo vina od kasne berbe pa na više, ta vina u pravilu su, kako je upravo navedeno, s (i većim!) ostatkom neprovrela sladora, dakle ustvari su posve odvojena kategorija, kategorija za sebe. Uglavnom, službeni dokument (npr. iz Pravilnika udruge) o tome koja sve vina ulaze u grupu Prestige nije mi podastrt na uvid, a nemam niti informaciju o tome postoji li uopće precizni službeni pravilnik udruge o raspodjeli što je Classic a što Prestige. Zasad eto u međimurskoj kategoriji Prestige postoji, rekao bih, stanovita nedorečenost, naime logično je da u grupi Prestige kao razred iznad dakle nadgradnji Classica, budu ambicioznije radjena posve suha i alkoholno jača vina duže njegovana i eventualno u drvenim bačvicama, kao što nije logično da se u istoj grupi nađu dvije različite kategorije vina (suha, te ona sa većim do i popriličnim sadržajem neprovrela šećera, bitno drukčijih – uglavnom vrlo niskih – alkohola, aroma i bouqueta te gustoće što ide i do sirupastog oblika. Zar je bio (organzacijski i financijski) problem uspostaviti tri grupe, dakle Classicu i Prestigeu  dodati Predikate?

Međimurski proizvođači vina u novije su vrijeme sve aktivniji u promidžbenim nastupima, svako toliko kod sebe imaju manifestacije i razne eno-gastro priredbe s Bakhovim nektarom u glavnoj ulozi, šire najpoznatija je Urbanovo. I u glavnom gradu, uz to što u lijepom broju sudjeluju na festivalima poput Zagreb Vino.coma i Vinartove Laube, imaju skupne prezentacije kapljice po temama, krajem kalendarske godine godine prezentiraju svoje novo Mlado Međimurje vino nuđeno moderno, u buteljama, a  onda, poslije, izlaze i s novijim berbama unutar kategorija Classic i Prestige, ove godine odvijale su se, s pušipelom i sauvignonom u glavnim ulogama, u renomiranim restoranima, jedna u Ružmarinu, te, potom, druga, i u restoranu na katu u sklopu objekta Johann Franck na zagrebačkom  Jelačićevom trgu a što ga vodi kuhar Mate Janković.

Pušipel – prezentacija u Zagrebu. Desno: Model butelje izabran kao vizualni dio prepoznatljivosti međimurskog pušipela.Boca je slična onoj kakvu rabe za svoj furmint u  Tokaju

Nedavna prezentacija međimurskih sauvignona u prizemlju objekta Johann Frank te, gore, na katu na prostoru bivše Gradske kavane a sada u restoranu chefa Mate Jankovića na Jelačićevu trgu u Zagrebu: dobrodošlicu brojnim uzvanicima poželjeli su David Štampar ispred udruge Hortus Croatiae, Mate Janković kao domaćin i kuhar, te vinnski pisac i preko tvrtke Vinart organizator vinskih događanja, pa i ovoga, Saša Špiranec. Dolje, uz sauvignone i tragovima Franje Lebara kao uzora – mlade snage Preiner te Lebarov unuk Belović

Što se tiče crnog vina, koje je zasad količinski u velikoj manjini u odnosu na bijelo ali je lako moguće da će se stvari bitno i hitro mijenjati s obzirom na klimatske promjene i na – za punokrvne crnjake dobrodošlo – povišenje temperatura i u sjevernijim nekad svježijim našim krajevima. Po onome što sam imao prilike kušati i po onome što sam čuo od lokalnih poznavatelja, na nivou Međimurja nužno je u kategoriji crnjaka spomenuti pohvalom svakako Cmrečnjakove Pinot crni i Merlot Mađerka, pa Pinot crni i Pinot crni Amarant Dvanajščak Kozol, a i  Veliko crveno od merlota, cabernet sauvignona i syraha od Jakopića, Cabernet sauvignon od Kocijana, Urban red (60 % gamay, 40 % cabernet sauvignon, 12 mjeseci dozrijevan u drvu, 80 posto u velikim bačvama a 20 posto u barriqueu) od Štampara, pa i Pinot crni od Belovića… ♣

_____________________________

Michelin: chef Bernard KORAK – jedna zvjezdica

Plešivica se u segmentu vina i gastronomije osjetno izdignula, i ne samo da unatrag koju godinu ima u ukupnosti najbolje pjenušce pa i macerirana tzv. jantarna mirna vina u Lijepoj našoj, nego ima i za probirljive potrošače i nekoliko odličnih ugostiteljskih objekata. Jedan od njih svakako je restoran što ga u sklopu posjeda obitelji KORAK vodi chef BERNARD KORAK, na slici sa sestrom Verom, jedan od sinova VELIMIRA KORAKA što pripada svakako grupi ponajboljih vinogradara/vinara  Hrvatske, te brata od JOSIPA KORAKA koji u enološkom smislu karijeru nastavlja svijetlim putevima visoko priznatog oca. Chef Bernard Korak ponio jer titulu mladog talenta gastro-vodiča Gault & Millau Croatia za 2021, a ovih dana stiglo je novo, blješteći visoko priznanje – restoran KORAK zakitio se JEDNOM ali i te kako  prestižnom zvJezdicom MICHELINA! Čestitke!!!    ♣

________________________________

Gault&Millau Croatia 2023 u prodaji

Uzbudljivo u Hercegovini

TRNAK – NOVI NAŠ UMJETNIK NA VINSKOJ SCENI!

Trnak

Humac kod Ljubuškoga, reprezentativan široki prostor na otvorenome i manja dvorana kod Muzeja franjevačkog samostana sv. Ante Padovanskoga i mjesne crkve, sredina lipnja subota popodne i navečer: sjajno posjećeno događanje posvećeno vinskoj sorti Trnak – umjetniku na Bakhovoj pozornici  kako ga je u najavi nazvao organizator, s obzirom na vina od njega koja sam dosad imao prilike kušati potpuno bih se složio s tom kvalifikacijom.

Trnak, Trnjak, Rudedžuša, Rudežuša, Kovačuša napokon, nakon dugog vremena što mu je glavna funkcija bila da donžuanski pomaže Blatini da se oplodi, počinje doživljavati svoj pravi preporod kao ishodište za sjajnu plemenitu kapljicu dostojnu i Bakha i Dioniza. Uz Crljenak, Tribidrag, Pribidrag, Kratošiju, proslavljene po svijetu kao Zinfandel, te Vranac sjajnog potencijala, pa i Plavac mali koji u Hrvatskoj u domeni crnjaka stalno s hvalisanjem spominjemo ali kojemu se baš i nismo prikladno posvetili u poslovnom smislu, Trnak je bez sumnje novi adut koji može i te kako pridonijeti da se globalno proslavi balkanski vinski bazen. Nužno je samo adekvatno mu se posvetiti. Vrijedi pozdraviti i maksimalno poduprti inicijativu grupe lucidnih i ambicioznijih vinogradara i proizvođača vina okupljenih u Udrugu vinogradara i vinara Ljubuški  i njihove kolege iz Imotske krajine okupljene u udrugu Cvit razgovora da ga se podigne na visoki pijedestal i tu održi pa time svijetu uvjerljivo pokaže i dokaže da globalni vrhovi vrhova nisu samo Bordeaux, Burgundija, Rioja, Toscana, Pijemont, Rajnska oblast, nego da i mi ovdje odgovarajuće(g) konja(e) za trku imamo…

Posjetitelje su na uzlazu dočekivale nasmijane ljupke ljepuške Ljubuške! (Zoran Lutz)

Trnjak-fest 2023 u Humcu kod Ljubuškoga pamtit će se kao lijepa manifestacija na kojoj su posjetitelji mogli na velikom platou i uz visoke barske stolove popraćene odgovarajućim sjedalicama uživati na zraku u vrlo finoj hrani- uglavnom lokalnim specjalitetima (domaći pršut, sirevi, kobasice i salame, čak i kulen hercegovačkog mesara, pa namazi, pečenja, masline, razno lokalno svježe povrće…) – ponuđenoj na službenom golemom stolu, te u vinima od Trnka ili na bazi Trnka što su ih članovi spomenutih udruga – ukupno njih dvadesetak – nudili na kušanje svako za svojim izlagačkim punktom u navedenoj dvorani. Popodne je uz izlagačka mjesta bilo dovoljno mjesta za posjetitelje koji su htjeli koncentrirano kušati kod svih proizvođača/ponuđača, a kasnije, nakon službenog otvorenja priredbe pred večer stvarala se gužva. Da atmosfera bude ljepša pobrinuli su se angažirani glazbenici.

Priprema stola s bogatom ponudom izvrsne hrane, kao nužne podloge za kušanje vatrenog trnka. Dolje: Svojim proizvodima među kojima je bio i odličan kulen, izgledom nalik na slavonski, istaknuo se lokalni pršutar sa same granice s Hrvatskom! (suhiucasi)

Izobilje kobasica, salama, sira, maslina, uštipaka (suhiucasi)

U izvuide o trnku došao je majstor Pribidraga, Tribidraga odnosno Crljenka Nikša Mimica iz Omiša. Na slici je sa zagrebačkim posjetiteljima vinskim prezenterom Vjekoslavom Madunićem i Zdravkom Mrkocijem, koji je blizak ugostiteljskom sektoru (Batak!)  (suhiucasi)

MEĐUNARODNI DAN TRNJKA – TRNJAK FEST – 17.06.2023 – LJUBUŠKI

Najavljeni izlagači iz Bosne i Hercegovine (Zapadna Hercegovina) i oni iz Hrvatske (Dalmatinska zagora)

A da ne ostane samo na dugo pamtljivom lijepom druženju i iščekivanju repriza svakoga idućeg  ljeta nego da se akcija digne i potpuno na razinu što je Trnjak/trnjak zaslužuje trebaju se pobrinuti  prvenstveno vinogradari/vinari, dakako u suradnji sa znanstvenim institucijama vezanim uz vinograd, podrum i vino, s društvenim institucijama, eno-gastro i turističkim tijelima. U tome smislu ohrabruje činjenica da su se oranizatori prije početka degustacije i zabavnog dijela programa priredbe potrudili prirediti opširnu radionicu s nastupima stručnjaka s vinogdadarske i vinarske scene koji su putem Power Pointa na svima razumljiv i prihvatljiv način prezentirali Trnak kroz više aspekata. U nastavku evo dijela od onoga što su na temu Trnjak rekli i pokazali dipl. ing.agr.polj. Marijo Leko iz Federalnog agro-mediteranskog zavoda iz Mostara, zatim dr.sc. Željko Andabaka sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo  Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, pa dr.sc. Goran Zdunić  iz Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša iz Splita, i hercegovački enolog dr .sc. Tihomir Prusina.

Pogled u dvoranu s izlagačima. Dio proizvođača nudio je vina od Trnka 100 posto, a velik dio proizvođača predstavio se (i) s kupažama trnjka i drugih sorata, među njima i internacionalnih, porijeklom uglavnom iz Bordeauxa. Sve redom snažna topla gusta kapljica najčešće s alkoholom između (ne bih kazao smetajućih!) 14 i 15 vol %. Među kupažama nekako mi je najbolje sjela ona između Trnka i Cabernet sauvignona! Općenito, više vina nego što sam očekivao djelovalo mi je kao da je na prijelazu sa slasnoga (pozitivno!) na slatkasto, kao da je i s većim ostatkom neprovrela sladora… Neka vina imala su jače izraženi bouquet što sugerira neku odgođenu berbu do mjere kad bi to trebalo i označiti na etiketi. Nekoliko vina odavala su malo prenaglašeni utjecaj bačvice… (suhiucasi)

Enolog Vlatko Nuić iz obiteljskog podruma Nuić iz Crnopoda kod Ljubuškoga i koji se dosad najbolje iskazao s vinom od Trnka, u društvu s jednim od braće Ćorić, vlasnika podruma Andrija-Paoča, te zagrebački sommelier Tomo Jakopović s enologunjom Josipom Andrijanić koja se proslavila svojom kreacijom trnjka iz 2012 upravo dok je još radila kod Nuićevih. Ona je, inače, sada zaposelena u podrumu Domano u Domanovićima (suhiucasi)

Jako dobre trnke moglo se kušati na štandu Katich gdje ih je prezentirao enolog i autor Viktor Zdilar, te na standu obitelji Škegro i susjede mu ovdje na slici Monike Prović. Bariša Škegro ponudio je jako dobru gornju kategoriju Carsus. Monika Prović iz Opuzena nova je članica grupe vezane uz Trnjak – upravo je izašla sa svojim prvijencem od tog kultivara… (suhiucasi)

Vjekoslav Majić kao ugostitelj, i Josip Tolj iz vinarije Tolj iz Blatnice kod Čitluka. Majić je uz čisti trnjak sa sobom donio i odličan cuvée Two Sisters (Trnjak + Cabernet sauvignon à 50:50), a Toljev Trnjak u ovećoj boci toliko se dopao turističkoj djelatnici iz Ljubuškoga Stani da ga je svako malo došla – podragati i ponunati kao da je njeno vlastito novorođenče… (suhiucasi)

RADIONICA

Nakon što je predsjednik udruge Ljubuški vinari Zdenko Milas, jedan od ponajboljih proizvođača plemenite kapljice u Hercegovini ali, inače, glavnim zanimanjem odvjetnik, priredbu službeno otvorio, krenulo se s radionicom s više uglednih govornika, stručnjaka iz vinogradarsko-vinarskog sektora. Evo ih svih četvero na slici, slijeva su: Željko Andabaka, Goran Zdunić, Tihomir Prusina i Marijo Leko (suhiucasi)

Dipl. ing. agr polj. Marijo Leko govorio je na temu ampelografskih i tehničko-tehnoloških istraživaja vezanih uz sortu Trnjak. Prezentacija je bazirana na sljedećoj literaturi:

• Stjepan Bulić: Dalmatinska ampelografija, Zagreb, Poljoprivredni nakladni zavod, 1949.  – Trnjak crni (sin.: rudežuša).  Loze zvane Trnak, T. mali. T. uzgoriti, T. veliki ima u nekoliko sela kotara i općine Imotski, općine Makarska Makarskog kotara te općina Vrgorac i Opuzen Metkovskog kotara. Sadi je se malo a kažu da daje  posve crna vina.  Obilježja su: list okrugao ili duguljast, dobro urezan, s pet krpa; naličje lista golo, peteljkin strižaj (sinus) otvoren poput slova U, grozd srednji, piramidalan, nabijen, zrna srednja, okrugla, modra.
• Hepok IRC, Odsjek za vinogradarstvo – Dr. Zlata Aničić: Rodni potencijal sorata i kvalitete grožđa plantažnih nasada, Mostar 1977. god. – Obrađene su crne sorte: Blatina, Vranac, Merlot, Alicante bouschet i Gamay. Trnjak se NE spominje???!!!
• APRO-RO Istraživačko razvojni institut Mostar Hercegovački vinogradi i vina,  Mostar, 1986.  –  U poglavlju Sortiment vinove loze naglasak je na Žilavci te Blatini za koju se navodi da daje grožđe nadprosječne kvalitete, ali i da ima ozbiljan biološki nedostatak, riječ je o funkcionalno ženskom cvijetu. Kao njeni pratioci navode se Vranac, Merlot i Gamay bojadiser.  Ostale crne sorte: Alicante bouschet, Plavka, Skadarka, Trnjak i druge sporadično se uzgajaju u vinogradima individualnih proizvođača pa stoga i ne daju u punoj mjeri karakter hercegovačkim vinima koja su na tržištu.
• Nikola Mirošević, Vinogradarstvo (drugo prošireno izdanje), Nakladni zavod Globus, Zagreb 1996. – TRNJAK crni kultivar je Dalmatinske zagore, najviše zastupljen na području Imotskog i Vrgorca. Istoznačnica mu je Rudedžuša crna. Vrlo je bujan kultivar, redovite i dobre rodnosti, vrlo dobre kakvoće. Dobar je oprašivač za Blatinu. Dozrijeva u III razdoblju. Vino je užitnog, skladnog okusa, specifičnog mirisa, tamne rubinske crvene boje.
• J.Beljo i suradnici: Ampelografski atlas vinogradarstva i vinarstva Bosne i Hercegovine, Fram Ziral, Mostar 2014. god. – TRNJAK, sinonimi: Trnak, Kovačuša, Rudedžuša. Podrijetlo: Smatra se autohtonom sortom Dalmatinske zagore, odakle se proširila u Hercegovinu. Rasprostranjenost: Uzgaja se oko Imotskog, Vrgorca, Gruda, Ljubuškog, a danas se širi i u ostala područja Hercegovine. Botanički opis: Trs veoma bujan. Vrh mladice poluotvoren i povijen, s jednom do dvije vitice. List je okrugao ili duguljast, slabo urezan, petodijelan, naličje golo, peteljkin sinus zatvoren i u obliku lire. Zupci uspravni, peteljka lista kratka. Cvijet morfološki i funkcionalno hermafroditan. Grozd je srednje veličine, zbijen, piramidalna oblika. Ima jedno do dva krilca. Bobice su srednje krupnoće, okrugle i modre. Meso intenzivno obojeno, pa može služiti kao obojivač za blatinu. Sjemenke potpuno formirane. Gospodarsko-tehnološka svojstva: Oplodnja redovita, rodnost dobra. Dozrijeva u III epohi. Najbolje mu odogovaraju tla tipa crvenica, srednje visoko stablo i kratak rez. Ožiljava se dobro, afinitet s podlogama poput Cobera je dobar. Ima visok sadržaj šećera i obojeno meso. Vino je rubin tamno-crvene boje, jako, puno, harmonično, ugodne arome. Unutarsortna varijabilnost: Postoje razlike između tipova unutar sorte. Veliki trnjak ima duži grozd i krupne bobice a Mali trnjak ima zbijeniji grozd i sitnije bobice.
• J.Andrijanić, Diplomski rad – Ampelografska istraživanja hercegovačkih kultivara  vinove loze (Vitis vinifera L), Zagreb 2004. ∎ Detaljno obrađeno pet bijelih i jedna crna sorta -Trnjak ⦁ Uvometrija ⦁ Filometrija  ⦁ Ampelografska svojstva
• Genotipizacija autohtonih sorti vinove loze iz Hercegovine pomoću SSR markera (2011. god) M. Leko(1), S. Šimon(2), A.Sabljo(3), J. Beljo(3), I. Pejić(2) (1 = Federalni agromediteranski zavod Mostar; 2 = Agronomski fakultet, Zagreb; 3 = Agronomski i prehrambeno-tehnološki fakultet, Mostar

Gospodarska svojstva – Kvaliteta mošta: Šećer 21 %, kiselina 5,97 g/l. Sorta nije pokazala povećanu osjetljivost na bolesti.

BERBA daleke 2007. (urod 2.8 kg/trs) i  daleke 2008. (urod 2,2 kg/trs) – PET RAZNIH SORATA

PROSJEČAN SADRŽAJ ŠEĆERA (Oe) i KISELINA (g/l) u MOŠTU u RAZNIM SORTAMA UNUTAR TRI GODINE ISTRAŽIVANJA

Zastupljenost sorte Trnjak u crvenom sortimentu u Federaciji Bosna i Hercegovina = 17 hektara odnosno  0,64 posto (podatak iz 2017.)

Daleko najzastupljeniji kultivar u crvenom sortimentu u BiH je Blatina, ona zauzima 850 hektara, na drugom mjestu je Vranac sa 125 ha, slijedi Alicante Bouschet sa 60 ha. Trnjak se nalazi na sredini tablice. Na dnu tablice su Syrah sa 3,5 ha, Cabernet sauvignon s jednim hektarom i Pinot crni s pola hektara

U općini Čitluk u BiH ukupno je unutar crvenog sortimenta evidentirano 318,877 trsova, od toga na Trnjak ih otpada samo 8697! Najjača je Blatina s 57,1 %, slijede Vranac s 15%, Kambuša s 9 %, na dnu tablice su Syrah sa 0,92 %, Plavka sa 0,69 % i Gamay s 0,29 %

Ovdje dodajem i aktualni podatak o raširenosti Trnjka u Hrvatskoj: po najnovijem izvještaju Agencije za plaćanje u poljoprivredi, Lijepa naša ima ga ukupno zasađeno 138.111 trsova na  24,20 hektara.

ZAKLJUČAK

• Nazočnost Trnka u crvenom sortimentu u Hercegovini vrlo je skromna – 17 ha, odnosno 0,64 posto
• Sve do 2000. godine Trnak je u skupini ostalih sorti u kompoziciji vina Blatina
• Prednost se davala sortama obojenog soka radi popravka boje vina od Blatine
• Vinifikacija sortnih vina i pozitivan odjek na tržištu učinili su Trnak vidljivim

O klonskoj selekciji kao jednom od vrlo važnih alata za poboljšavanje kvalitete roda na trsu na predavanju u Humcu kod Ljubuškog predavao je dr. sc. Željko Andabaka.

Trnjak je autohotna sorta Dalmatinske Zagore (Imotski i Vrgorac) i Hercegovine. Na području Republike Hrvatske uzgaja se na nešto više od 15 ha, iznio je dr. sc. Željko Andabaka, a ja ponavljam najnoviji podatak iz 2023. koji sam dobio od APPR-a i koji kao površinu uzgoja navodi 24,20 ha.

Danas na području Republike Hrvatske nalazimo nešto više od 130 autohtonih sorata vinove loze, kazao je dr. sc. Andabaka. Prije pojave filoksere smatra se da je bilo više od 400 autohtonih sorata (Bulić, 1949.). Ukupna površina pod vinogradima u Hrvtskoj danas je (napominjem: podatak s datumom 15.05.2023) 17.317 ha. Usprkos ogromnim naporima samo je 12 sorata uključeno u postupak klonske selekcije. Klonska selekcija se počela provoditi u Njemačkoj u 19. stoljeću (Silvanac zeleni)

Željko Andabaka (suhiucasi)

Što je to klonska selekcija? Tijekom dugotrajnog uzgoja i vegetativnog razmnožavanja dolazi do spontanih mutacija. Dugotrajnim razmnožavanjem bez kontrole sorta gubi proizvodni potencijal. Klonska selekcija nameće se kao jedino sredstvo oplemenjivanja.

Genetička selekcija je izdvajanje i evaluacija pozitivnih genotipova iz populacije sorte, s najboljim (nasljednim) gospodarskim obilježjima • Fitosanitarna selekcija = provjera (testiranje) na nazočnost najvažnijih viroza i njima sličnih bolesti – GFLV (Grapevine Fanleaf Virus), ArMV (Arabis Mosaic Virus), GLRaV 1, 2 i 3 (Grapevine Leafroll associated Virus) • Klonska selekcija temelji se na genetskoj varijabilnosti unutar pojedine sorte • Masovna pozitivna selekcija prvi je korak u postupku klonske selekcije: na odabranim matičnim trsovima provede se vizualna evaluacija koja uključuje procjenu sanitarnog statusa, ampelografskih i gospodarskih karakteristika. Utvrđuju se broj grozdova po trsu, prirod, pokazatelji kakvoće mošta.

Virus free: da bi sadni materijal mogao nositi oznaku virus free mora biti negativan na prisustvo četiri u negativnom smislu gospodarski najznačajnija virusa: ➢virus mozaika lista vinove loze (ArMV), ➢virus lepezastog lista vinove loze (GFLV), ➢virus uvijenosti lista tip 1 i tip 3 (GLRaV-1, GLRaV-3). • Prisutnost virusa utvrđuje se najćešće serološkim testom ELISA (Enzyme-Linked Immuno-Sorbent Assay).

 

Klonska selekcija obuhvaća tri faze i ukupno 15 do 18 godina vremena. Predklonska selekcija izvornih matičnih elitnih trsova je testiranje na prisustvo virusa i praćenje gospodarski važnih svojstava, i traje minimalno tri godine. Slijedi selekcija potencijalnih klonova (klonskih kandidata). Potomstvo odabranih i bezvirusnih matičnih trsova sadi se u ujednačenim uvjetima (10-15 trsova) – ujedno može služiti kao predbazni nasad za standard sorte. Povode se opažanja i mjerenja na trsovima (od treće do pete godine nakon sadnje). Traže se minimalno dvije mikrovinifikacije, osnovna kemijska analiza i senzorna ocjena vina. Izdvaja se cca 20 posto najboljih klonskih kandidata. Traži se zaključno ispitivanje i potom je priznavanje klonova.

Zašto zapravo provoditi klonsku selekciju kad nam mnoge studije govore o mogućim gubicima u prirodu od 10 do 30 % (SAD, Novi Zeland, Australija, Francuska itd.)? Smatra se, međutim, da ekonomska vrijednost provedbe klonske selekciju u Kaliforniji iznosi 50 miljuna američkih dolara godišnje.

Klonska selekcija Trnjka

Trnjak: grozdovi odrezane donje špice i stručno fazonirani u male loptice radi postizanja veće koncentracije mošta i bolje kakvoće vina (suhiucasi)

S masovnom pozitivnom selekcijom na područja Vrgorca krenulo se 2018, a na području Imotskoga 2019. godine. Ukupno je izdvojeno 160 matičnih trsova na 16 lokacija. Nakon provedbe serološke analzize prisutnost virusa nije utvrđena na 48 matičnih trsova.

Matični nasad u Vrgorcu podignut je 2020. godine (pet klonskih kandidata, 187 trsova), a matični nasad u Imotskom podignut je 2021. godine (25 klonskih kandidata, 774 trsova).

Trnjak: grozdovi odrezane donje špice i stručno fazonirani u male loptice radi postizanja veće koncentracije mošta i bolje kakvoće vina (suhiucasi)

Provedena su i ampelotehnička istraživanja. Defolijacija je ampelotehnički zahvat kojim se uklanjaju listovi vinove loze. Ovaj zahvat može se koristiti u različitim fenofazama razvoja vinove loze. Ovisno o periodu, defolijacija može biti rana ili kasna. Rana defolijacija povodi se unutar četiri tjedna od cvatnje.

Išlo se i na vršnu defolijaciju. Primjenom vršne defolijacije uklanjaju se listovi iznad zone grozda. Na ovaj način moguće je odgoditi dozrijevanje te, posljedično smanjiti negativne učinke visokih temperatura u vrijeme dozrijevanja grožđa. Cilj je pomaknuti dozrijevanje grožđa prema pogodnijim klimatskim prilikama.

Sigurno je, dakle, da se i u slučaju Trnjka, koji se i prije u usporedbi s drugim kultivarima pokazivao u vrlo dobrom svjetlu, uz veću pažnju pri izboru lokacije za podizanje vinograda i nakon primjene – na temelju znanstvenih istraživanja otkrivenih – raznih suvremenih tehnika za poboljšanje kakvoće ploda i efekata rada u vinogradu postiglo mnogo.

Vidljivo je to bilo, rekao bih, upravo na kušanju vina od Trnka iz relativno novijih berbi sada na Trnjak festu u Humcu: kapljica se pokazala dosta ujednačemo što se tiče snage, topline, punoće i strukture, moćnog ali finog tanina i živosti, trajnosti okusa.

Dr. sc. Goran Zdunić izašao je s vrlo zanimljivom temom o porijeklu vinove loze, s posebnm osvrtom na Trnjak.

Prikaz glavnih pravaca selidbe vinove loze iz jugozapadne Azije prema i po Europi

Grčka kolonizacija istočne strane Jadrana

Hora / Ager na Hvaru: parcelizacija, treće stoljeće prije Krista

Brojni arheološki ostaci: amfore , otok Lastovo, prvo do treće stoljeće prije Krista – grčki i rimski brodolomi

Genetska povezanost sorata vinove loze, podloga i divlje loze vitis sylvestris

Genetska struktura dalmatinskih sorata

Genetski srodnici Trnka

Goran Zdunić (suhiucasi)

ZAKLJUČAK – Centar nastanka kultivirane loze je zapadna Azija i područje Kavkaza. Oko 130 kultivara vinove loze s pretpostavljenim je hrvatskim podrijetlom; trenutna industrija temelji se na njih 10 do 15. Sinonimi i homonimi između hrvatskih sorti i onih iz susjednih zemalja sugeriraju razmjenu materijala duž drevnih trgovačkih putova. Vrlo dobro rasprostranjene sorte u Hrvatskoj: Graševina, Malvazija istarska, Plavac mali. Podrijetlo Trnjka: analiza cijelog genoma sugerira pripadnost genetskoj grupi hrvatskih autohtonih sorata (CG4); nisu (još) pronađene sorte koje su kao roditelji sudjelovali u križanju.

Osvrt  na Trnjak u Hercegovini dao je dr. sc. Tihomir Prusina.

Marijo Leko i Tihomir Prusina (suhiucasi)

Prvi veći vinograd Trnjka u Hercegovini podignut je u osamdesetim godinama prošlog stoljeća u Otoku, u posjedu tadašnje Vinarije Ljubuški. Trnjak je sađen prvenstveno da bude oprašivač sorte Blatina. Vinarije Čitluk i Hercegovina-vino iz plantažnog vinograda Otok 2003. godine uzimaju plemke za cijepljenje. U godinama 2006. i 2007. od grožđa iz mladog vinograda radimo mini vinifikaciju. Fermentacija s maceracijom bila je od 10 do 14 dana. Izvrsni rezultati pokazali su se u hrastovim bačvama, ali i u barrique bačvama. Vidljiv je bio potencijal sorte i vina. S berbama 2008 i 2009 odlučujemo zaštititi prvo čisto sortno vino Trnjak. Najprije je izradjen elaborat za kvalitetno vino Trnjak. Berbu 2010 zaštićujemo kao vrhunsko vino. Vina se iz godine u godinu pokazuju izvrsnima i dobivaju nagrade. Evo i parametara: alkohol uglavnom od 13,5 do 14,0.

I sad, brojčano, vrlo indikativno te kao veliko finale iz krugova znanosti podatak što i te kako ide u prilog mišljenju da je Trnjak velika sorta: Tihomir Prusina navodi da se s berbom 2022., koja još nije na tržištu ali od koje se mnogo očekuje, sadržaj sladora u grožđu pretvorio u vinu u alkohol od 14,8 vol %, ekstrakt je iznosio 34,2 g/lit a ukupna kiselost bila je  4,9 g/lit!!

______obilazak vinarija ______

Organizator Trnjak festa 2023 doista se iskazao, naime pozvanim novnarima i piscima o vinu za boravka u Hercegovini  omogućio je obilazak vinarija-sudionika ovgodišnjeg festivala, neke su adrese bile na području BiH a neke u Hrvatskoj, u Imotskome i Vrgorcu na samoj državnoj granici. Evo nekoliko fotografija s tih posjeta. Opširnije o posjećenim podrumima podrumima u idućim izdanjima bloga www.suhiucasi.wordpress.com

Dio zagrebačke grupe vinskih pisaca i promotora u vinariji Emporio Carski vinogradi u Gnojnicama kod Blagaja i Mostara, domaćin nam je bio enolog Josip Martinović. Vinogradi tu postoje još iz vremena Austrije. Sad ih je ukupno oko 40 hektara. Kapacitet novog vinskog podruma otvorenoga lani je oko 70.000 butelja. Uz novi podrum je i elitni hotel sa sedam apartmana. Josip Martinović, još mlad po godinama, ima dugogodišnje iskustvo na području enologije, učio je od naše znane enologinje Vesne Bućan, kalio se u hercegovačkom podrumu Andrija, iskustva stjecao i u znanim vinskim podrumima u Italiji, Francuskoj i Austriji, bio je dio enološkog tima u podrumu vrlo respektabilnog Gerharda Markovicha u područja austrijskog Carnuntuma! Martinović inače ima i svoju firmu za enološko savjetovanje, a i vlasnik je velike platforme za proizvodnju i prodaju vina hedonist.ba Dolje: Josip Martiović u podrumu uz novonabavljene betonske bačve u obliku jaja, za nove vinska kreacije kuće (suhiucasi)

Degustacija u velikoj kušaonici posjeda Domano u Domanovićima. Nekad je to bilo u vlasništvu obitelji Zadro, a sada je glavna obitelj Gagro & Crnjac . Glavna enologinja je Josipa Andrijanić, koja se istaknula u proizvodnji trnjka u berbi 2012, u vrijeme dok je još radila za vinsku kuću obitelji Nuić (suhiucasi)

Josip Nuić nastavlja sa sjajnim crnjacima od Trnjka, ali i od drugih sorata, ističe se dakako i s bijelom žilavkom (suhiucasi)

Kušanje niza uzoraka u degustacijskom prostoru obitelji Grabovac u Prološcu uz Imotski. Grabovci ostvaruju – posebno otkako su vinogradi – sdam hektara! – zasadili na Vučjoj Dragi, na 450 metara nadmorske visine na brdu na šljunkovitom terenu – ZAVIDNE rezultate i s pjenušcima i s mirnim bijelim vinom i s rasnim crnjacima. Odlični bijeli pjenušci posebice Brut bijeli Vintage Selection, vrlo lijepa Draga Riserva 2020 (Kujundžuša, Pošip, Žilavka, Chardonnay, Sauvignon), impresivni Trnjak riserva, Vranac riserva, ali naročito i Syrah Riserva iz berbe 2020 te Modro jezero 2017 riserva, mješavina Vranca, Trnjka, Cabernet sauvignona i Merlota. Grabovci upravljaju s 30 hektara vlastitih vinograda od čega je 15 novih, konkretno sada starih godinu dana. Trnjka i Vranca imaju svakoga po četiri hektara (suhiucasi)

Predah uz pjenušac u sjenici stabla masline, na platou između vinograda i degustacijske dvorane u sklopu obiteljske kuće i podruma Grabovčevih: desno su tata Ante (u sredini trija), nekad vrlo aktivan u politici, inače osnivač vinskog posjeda, te sinovi Tomislav i Milan, a sasvim lijevo je Tomislav Jerković, imoćanski vinogradar i vinar, predsjednik udruge Cvit razgovora koja okuplja desetak jačih tržišno prisutnih vinogradara/vinara s ukupno 300 hektara pod trsjem, ukupna godišnja proizvodnja članova udruge kreće se oko 70.000 butelja, kaže Jerković. Udruga se najviše trsi u brendingu Kujundžuše (obavljena je klonska selekcija!) i, po novome, Trnka. Svake godine udruga sredinm kolovoza datumski vezano uz blagdan Velike Gospe priredi manifestaciju Cvit razgovora zamišljenu da pomogne na daljnjem unaprjeđenju proizvodnje i ponude lokalnih vinskih etiketa i na promidžbi imoćanskog kraja i njegovih svekolikih dobrota. Za ovu godinu, kad će se događanje odvijati dosad po 18. put, kao datum Cvita razgovora predviđen je 13. kolovoza (suhiucasi)

Braća Drago (enlog) i Ante Mihaljević u Vrgorcu vode posjed Pilač sa četiri hektara vinograda i s modernom i vrlo prostranom vinarijom kapaciteta oko 200.000 litara vina. Prva berbe bila im je 1999. godine. Veliku vinarija sagradili su jer se kane širiti s vinogradima, a dok im nasadi ne budu u opsegu u kojemu bi ih oni htjeli višak kvadrata u podrumu koristit će za iznajmljivanje, kao prostor za njegovanje i čuvanje vina od svojih kolega suočenih s nedostatkom mjesta. Mihaljevići uzgajaju sorte Zlatarica bijela, Rukatac, Pošip kojega kroz vino nude i u kategoriji sur lie, od crnih kultivara imaju Trnka što im daje godišnje oko 4000 litara, te Syraha. Kako posjeduju nešto veće vinifikatore, tih 4000 litara od Trnka nije bilo dovoljno da koliko treba napune vinifikator, pa su stoga privremeno, dok dovoljno ne povećaju količine Trnjka, odlučili intervenirati sa syrahom kao vrlo mu prikladnim partnerom… Zasad su jako koncentrirani na produkciju i plasman zlatarice, u kategoriji mladog /mlađeg svježeg nižealkoholnog vina s dobrom kiselosti (svježina i pitkost osobito u ljetnim vrućinama) koje se, tvrde, jako traži, butelju uspiju plasirati po maloprodajnoj cijeni od čak devet eura!… (suhiucasi)

Veliko finale našeg putovanja Trnjak 2023 bilo je kod obitelji Tolj u Blatnici. Dočekali su nas veteran Martin Tolj, najrazgovorljiviji i najraspjevaniji – s obzirom da je dugo u mladosti živio u Zagrebu iskazao se i u kajkavskom izričaju (Suza za zagorska brege!), zatim ugostitelj Zvonko Tolj koji je takodjer odavna krenuo prema kajkavijani i dugo je radio kao upravitelj Samoborske pivnice, te vinogradar/vinar Josip Tolj sa svojim mezimcem Trnjakom Prozračac (ima ga zasađenog na 5,8 ha) u velikim bocama, sa žilavkom iz ekološke produkcije i s, kao obveznim pratiteljima, golemim pršutom, raznim domaćim sirevima i s ogromnom domaćom pogačom… Naravno da je putovanje prema Zagrebu kao nastavak dana proteklo u sjajnom raspoloženju!

_________________________

E, sad se nameće pitanje svih pitanja: na koji su način članovi udruge Ljubuški vinari i udruge Cvit razgovora  iz Imotskoga zamislili zaštititi Trnjak kao posebnost i eno-gastro identitet vlastita kraja, kao nešto što će i gospodarski bitno pridonijeti području na kojemu se vino rađa?... Pokušao sam to saznati od predsjednika udruge Ljubuški vinari uglednog proizvođača i jednog od zacijelo najboljih u BiH Zdenka Milasa, inače odvjetnika (to više mi je bilo stalo do njegova odgovora!) i od Tomislava Jerkovića kao predsjednika udruge Cvit razgovora, međutim niti od jednoga a ni od drugoga na susretu na Trnjak festu u Ljubuškom nisam uspio dobiti odgovor. Pitanja na tu temu uputio sam i Josipu Nuiću i njegovu sinu enlogu s diplomom iz Wachaua Vlatku s posjeda Nuić, još jednoj po kakvoći vina najistaknutijoj hercegovačkoj kući proslavljenoj sa sjajnim upravo trnjakom iz 2012 godine, te osobito uglednim proizvođačima vina Anti Grabovcu i sinovima Milanu i Tomislavu iz Imotskoga, no ni od njih, iako sam, po povratku u Zagreb,  pitanja slao još i e-mailom, zasad – odgovora nema…

Činjenica jeste da stvar nije jednostavna, oko mnogih ključnih detalja nužno je pozabaviti se. Treba se dogovoriti koja se precizno geografska područja zaštićuju, zatim oko prepoznatljive stilistike i prikladnog, jasnog i konkretnog označavanja zaštićene marke kraja, a da se to postigne nužno je ustanoviti obvezujuća pravila ponašanja – i vlastitu kontrolu pridržavanja tih pravila – u vinogradu i podrumu (u najširem smislu!), o sortnom sastavu (da li isključivo Trnjak, po meni svakako da, ili ipak dopuštenje nekog manjeg dodatka i neke druge sorte), o najranije mogućem i dopustivom terminu izlaska pojedine zaštićene kategorije vina iz podruma pred kupca….

Velika šteta bila bi da priča o Trnku i trnjaku ostane na razini tek – makar lijepe kakva je bila ovog lipnja – ljetne priredbe Trnjak fest… .  ♣

Vinski klub Zagreb i Decanter World Wine Awards London

BENVENUTI  TRIJUMF na 2023 DWWA!

Nedavno završeno jedno od – po broju uzoraka odasvud, te po reputaciji –  najjačih godišnjih ocjenjivanje vina na svjetskoj razini Decanter World Wide Awards 2023 izazvalo je u nas veliku pažnju jer Hrvatska je i ove godine osvojila oveći broj medalja, konkretno zlatnih je bilo 25!

Veliki slavljenik unutar tih zlata je istarska vinska kuća Benvenuti što ju je osnovao Livio Benvenuti a  što je vode njegovi sinovi, braća Nikola i Albert. Dakako, sretni su i te kako zato što su im se tri poslana uzorka pozlatila, ali i zato što su osvojili i dva srebra! Zlatne medalje Benvenuti su primili za Teran Livio 2019, Teran Anno Domini 2012, te za Muškat San Salvatore 2017, a srebra za Malvaziju Livio 2021 i za mješavinu Caldierosso 2021. Osvojene tri zlatne i dvije srebrne medalje na DWWA 2023 najveći je uspjeh vinarije Benvenuti na DWWA do sada i ujedno je najveći uspjeh jedne hrvatske vinarije na tom prestižnom natjecanju u jednoj godini.

Vrijedi istaknuti kako su spomenute medalje zlatnog sjaja potvrda kontinuiteta Benvenutijevih u kakvoći vina, te to da su ih dobila vina od domaćih, istarskih sorata  Primjerice, uspjeh Muškata: San Salvatore je već četvrtu godinu za redom zlatna ili platinasta medalja, a zlata su u ranijim godinama osvajale i malvazije i terani drugih godišta.

– Uspjeh Terana Anno Domini iz 2012. govori o nesvakidašnjem potencijalu te sorte za dugogodišnji razvoj u boci. Naime, isto je vino poslano na isto natjecanje prije sedam godina kada je bilo aktualno na tržištu, i osvojilo je brončanu medalju. Nakon sedam godina stajanja u boci u podrumu njegova kvaliteta je rasla do razine zlatne medalje – komentirao je uspjeh Nikola Benvenuti.

Ubrzo nakon javne obznane dobitnika medalja na DWWA 2023, novinar Ivo Kozarčanin i sommelier Tomo Jakopović, osnivači-partneri na Internetu platforme Vinski klub,u prostranoj degustacijskoj dvorani u okiru zagrebačkog sjedišta jednog od najvećih trgvačkih centara za prodaju prehrabenih proizvoda i pića Vrutak ,priredili su stučno vodjenu degustaciju i prezentaciju cro-uzoraka nagrađnih Zlatom, s degustacijom. Evo popisa Zlatnih Hrvata i nekoliko prizora s prezentacije_kušanja:

Hrvatski osvajači zlatnih medalja na ocjenjivanju DWWA 2023

Neke od DWWA 2023 zlatnih butelja prezentirane publici u Vrutku: Galićev Tzribidrag, Malvazija istarska sveta Eufemija od Vivode, Malvasija dubrovačka – Zoro Wines, Debit od Ante Sladića, Škrlet od Florijajovića, Dalmatian Ego, Cmrečnjakov Pušipel Mađerka sur lie , Kabolina Malvazija Unica, Graševina vrhunska Kutjevo – Kutjevod.d, Reuben Riserva – Korta Katarina, Graševina premium Belje, te Teran Livio Benvenuti (Marko Čolić)

Organizatori i prezenteri novinar Ivo Kozarčanin (lijevo) i sommelier Tomo Jakopović (desno) iz Vinskog kluba, s domaćinom, direktorom Vrutka Martiom Matićem (u sredini) (Marko Čolić)

Dio brojne publike okupljene na priredbi u Vrutku (Marko Čolić)

U posljednji trenutak ušlo u ovu Kroniku: DECANTERJEVI NAGRAJENCI 2023 u Ljubljani

Na prezentaciji Vinskog kluba u Zagrebu bila su i vina Kutjeva d.d., a na već tradicijskoj priredbi Decanterjevi nagrajenci u Ljubljani Kutjevčani su imali i vlastiti stol. Na medjunarodni festival nagrađenih po Decanteru ove godine direktno s manifestacije Trnjak Fest 2023 u Humcu kod Ljubuškoga dojurio je Bariša Škegro na slici s eVinom Gašperom Čarmanom, uvoznikom vina Škegro za Sloveniju. Škegro je prezentirao u Londonu nagrađene Žilavku 2022 i Blatinu 2020 iz kategorije Krš, zacijelo će iduće godine nakon DWWA 2024 biti u mogućnosti u Ljubljani nastupiti i s Trnjkom Carsus!. Opširnije s priredbe u Ljubljani u sljedećem javljanju  (suhiucasi)

Bregovita Hrvatska i DWWA

SJEVEROZAPAD u LAUBI

Udruga pak Bregovita Hrvatska, koja obuhvaća zemljopisno područje devet hrvatskih županija (uključujući i Zagreb) smještenih na sjeverozapadnome dijelu Lijepe naše, te koja okuplja ukupno 89 vinarija kao članova, odlučila je vina nagrađena medaljama na ovogodišnjem DWWA publici predstaviti kroz radionicu pod vodstvom našeg znanog sommeliera i inače i ocjenjivača na Decanteru Marija Meštrovića, te, u nastavku, s mogućnošću kušanja nekih iz Londona 2023 zlatnih, srebrnih i brončanih uzoraka u popularnoj zagrebačkoj dvorani Lauba. Novi predsjednik udruge Miroslav Polovanec, koji je nedavno na toj poziciji zamijenio Josipa Tržeca (iz vinarije Šafran) sada s titulom dopredsjednika, obavijestio je da je Lauba postala Visoko vinsko poslanstvo Bregovite Hrvatske te da će se njoj 22. listopada održati BregFest 2023, promenadno kušanje kapljice svih članova uz osobnu nazočnost vinara, u planu su, paralelno, i neke zasebne radionice.  Lauba će kao Visoko vinsko poslanstvo kroz godinu jednim svojim dijeolom funkcionirati kao stalna izložba etiketa iz Bregovite Hrvatske, tu će se u narednom razdoblju moći i naručivati/kupovati butelje.

Novi predsjednik udruge Bregovita Hrvatska Miroslav Polovanec, zelinska enologinja i proizvođačica vina Ivana Puhelek Purek, te Suzana Operman iz Udruge, sa sjedištem u zgradi HGK u Zagrebu. Polovanec najavljuje energičnije akcije udruge na promidžbi vina područja sjeverozapadnog dijela Lijepe naše koji ona predstavlja Dolje: znani zagrebački sommelier Mario Meštrović, inače voditelj vrlo uspješnog restorana Kaiser na zagrebačkoj Kajzerici, već vie godina degustator je i ocjenjivač na DWWA. On je u Laubi vodio radionicu na kojoj su prezenrirana četiri zlatna i jedno zamalo zlatno (visoko srebro, nedostajao mu je samo bod do zlata!) (Marko Čolić)

Na interaktivnoj radionici Marija Meštrovića na degustaciju su ponuđena Decanterovim medaljama ove godine ovjenčana četiri uzorka, konkretno izvrsni zlatni pjenušac Urban White extra brut Davida Štampara, zatim zlatni Pušipel Mađerka sur lie 2021 posjeda obitelji Cmrečnjak iz Međimurja, pa zlatni Škrlet 2022 od Florijanovića, te Zeroplus  Natural Amfora  2019 od Bedekovicha, tom inače srebrnom, uz maceraciju rađenome vinu nedostajao je samo jedan bod za zlato! (inače, Zlato na DWWA počinje s 95/100 odnosno 96/100 bodova)

Nakon radionice nazočni su uz stolove pored mogli kušati još i Škrlet 2022 Nikice Katića, te Sauvignon od zelinske obitelji Puhelek Purek uz nazočnost autorice enologinje Ivane Puhelek Purek, pa Škrlet 2022 od Seletkovića, Rajnski rizling 2021 od Cmrečnjaka, Štamparove pušipel i sauvignon…

David Štampar uz svoj zlatni pjenušac Urban Whoite na kušanje je poslao i sauvignon i pušipel, Florijanovića vidimo s njegovim pozlaćenim Škrletom, a kao šećer na kraju – šarmantna djelatnica u Laubi pozira s buteljom Zeroplus od Bedekovicha (Marko Čolić)

Vidjet ćemo kako će hrvatski dobitnici Decanterovih medalja prestižna međunarodna odličja iz 2023  iskoristiti u poslovnom smislu… ♣

Sajam i izložba Bedekovčina 2023

ŠTRUKLJI, POPEVKE & KAPLICA na BAJERIMA

Nekad u dobra stara vremena na Bedekovačkim su jezerima u Hrvatskom zagorju u Bregovitoj Hrvatskoj u proljetno-ljetnom razdoblju posebno, kroz vikende, bile smotra domačih štrukli, manifestacija Igrajte nam mužikaši, te Sajam i izložba zagorskih vina. Sad je, pak, sve to skupa! Jej, pij, popevaj!…

Prisjećam se kako je to nekad izgledalo: bogata ponuda, prostor je vrvio s izlagačima i posjetiteljima. Ove godine, doduše, ponuda štruklji bila je obilata međutim pitanje je koliko je tu bilo baš onih zagorskih tipičnih, za koje kažu da su na bazi sira a tu ih se vidjela masa – bez sumnje vrlo ukusnih! ali s raznim voćem! Muzikaši – folkloraši svirali su, istina, lijepo, njihovi nastupi kroz popodne svakako na visokom nivou, ali pitanje je koliko ih je posjetitelja uz obilazak, s čašom u ruci, štandova sa štrukljima doživljavalo doista kao nastup vrijedan pažnje a koliko kao tek prigodnu zvučnu kulisu. Što se tiče vinara, u dosta kućica očekivani šire poznatiji vinari nisu se pojavili osobno, i, nekako, dio manifestacije vezan uz zagorska vina u svom ovogodišnjem izdanju – u znaku značajnog, visoko-jubilarnoga broja od čak 55 do sada! – nije baš bilo na nekadašnjoj razini.

U Bedekovčini su nas dočekali zagorska (vele)majstor predikata Boris Drenški Bodren, ali ovaj put s pjenušcem By The Way… (?!), te, sa zlatnim pjenušcem Vuglec-brega Baronial –  enologinja Vuglec–brega Jasminka Šaško, inače dopredsjednica stručne ocjenjivačke komisije za vina (Marko Čolić)

Uoči  ovogodišnje priredbe na Bajerima održano je stručno ocjenjivanje plemenite kapljice, degustatori, pod ravnanjem predsjednice desetočlanog žirija dr. sc. Mirele Osrečak i potpredsjednice Jasminke Šaško dipl. ing.agr, inače enologinje Vuglec-brega, pozabavio se s uzorcima proizvođača koji nastupaju sa svojim proizvodima na tržištu, ali i s uzorcima proizvođača-hobista koji vino rade samo za vlastite potrebe, oni, inače nisu bili u konkrenciji za nagrade. Vina profesionalaca su raspoređena po sljedećim grupama: prirodna pjenušava, miješana mirna bijela, zatim po sortama: Starohrvatska belina, Graševina, Silvanac zeleni, Chardonnay, Rizling rajnski, Pinot sivi, Muškat žuti, Sokol, Traminac, Sauvignon, te Solaris i Johanniter, ružičasta & crna vina, predikatna vina, voćna vina.

Uz šampiona ovogodišnje izložbe zagorskih vina u Bedekovčini, Prekratića: Ivan Dropuljić, osnivač i direktor festivala Zagreb Vino.com, i njegova supruga Ivanka (Marko Čolić)

Šampion 55.sajma i izložbe zagorskih vina je Traminac 2018 od OPG-a Preklratić  iz Kumrovca, to je vino osvojilo 95 bodova i Veliko zlato. Inače za Veliko zlato trebalo je po zagorskom pravilniku osvojiti od 90/100 bodova naviše, za Zlato od 85 do 89 bodova, za Srebro 80 do 84, Bronca se kretala od 75 do 79/100 bodova.

Najbolji crnjak – Darmol 2015 od Micka iz Marije Bistrice (lijevo), te osvajač medalja visokoga sjaja u nekoliko kategorija – vinar Siniša Znika iz Gornje Podgore kod Donje Stubice: srebro za miješano bijeo Zagorski bregi 2022, zlato za Graševinu Ztubycza 2022, srebro za Sivi pinot 2022, zlato za Sauvignon 2022… (Marko Čolić)

Najbolje ocjenjeni pjenušac bio je Muscat Organic demi sec 2020 vinarije Kopjar iz Budinščine (87 bodova), najbolje ocijenjeno vino u grupi mirnih suhih vina redovne berbe je Graševina 2021 obitelji Sever iz Klanjca (88/100), najbolje bijelo s ostatkom sladora je Rajnski rizling 2021 Kopjar (88/100), kod Chardonnaya zlatom su zasjali Dario Poštek iz Donje Stubice (berba 2022) i Nenad Posavec iz Klanjca, u grupi pak ružičastih i crnih vina kao najbolje je izdvojen Cuvée crnih sorata Darmol 2015 vinarije Micak iz Marije Bistrice (89/100), najbolji predikat je, dakako, Traminac 2018 Prekratić. Najbolje ocijenjeno vino iz grupe hobista bio je Rajnski rizling 2022 od Marka Pušeca iz Oroslavja (to vino osvojilo je 91 bod! Bravo!) ♣

Bilo je i ocjenjivanje štrukli, u žiriju su radili Dražen Đurišević, na sceni znan još iz onih najboljih dana uzleta koprivničke Podravke, kao predasjednik, te znana naša gastro-novinarka Božica Brkan (Marko Čolić)

Štruklji od jabuke i od višnje (Marko Colic)

Kako bi to bilo da na manifestaciji uz jezera – ne bude i fiša?… (Marko Čolić)

Vinski grad Zagreb

LIJEPO DOGAĐANJE – DOBRIM DIJELOM, NA ŽALOST, OMELA GA KIŠA

Lijepi prostrani ambijent u središtu Metropole, kao stvoren za popodnevno ljetno opuštanje, ali Zagrepčani ove godine nisu imali sreću da uživaju u potpunosti jer umiješala se kiša. Vinski grad sad seli u druga područja u Lijepoj našoj, poželimo im da vremenski uvjeti posluže kako i koliko treba!

Na zagrebačkom Trgu dr Franje Tuđmana – puno kućica s vinarima kao izlagačima i ponuđačima, vodilo se računa da puno prostora na platou omeđenog vinskim kućicama i punktovima s ponudom hrane ostane za stolove, klupice, ležaljke, ljuljačke i ostalo što vole djeca. Nadajmo se boljem vremenu idućeg ljeta!

Vino Grad – Zagreb: ambijent

Makedonske delicije

Za makedonske delicije u Hrvatskoj – glavni je Zagrepčanin Karlo Ljubić koji je sa sestrom Matejom Rimay osnovao tvrtku Makedonske delicije za uvoz i distribuciju finih eno-gastro proizvoda s dubokog juga…

Za ljubitelje plemenite kapljice vinski grad je odlična prilika za kušanje raznih (sjajnih!) vina iz različitih krajeva ne samo Hrvatske nego i iz drugih uglavnom susjednih zemalja. Uz vina, nudili su se i destilati, a, posebice na punktu Makedonske delicije, i specijaliteti poput izvornim načinom proizvedenog ajvara i raznh namaza. Zanimljivo za posjetitelje: proizvodi, te vina i druga pića, pa i na čašu, bili su ne po (višim!) ugostiteljskim cijenama nego po maloprodajnoj cijeni kod proizvođača odnosno u vinoteci!

Veliki hitovi i ove godine bili su makedonski biseri – Chateau Kamnik s izvrsnima vrancem (Terroir), syrahom (10 barrels) i kratošijom (tribidrag), te gigantski Tikveš s finesama iz svojih ekskluzivnih manjih vinarija s francuskim oznakama Domaine de… ili Chateau, konkretno na slici su izvanredan Grand cuvée 2019 (vranec, cabernet sauvignon, merlot) Domaine Lepovo, te Bela voda crveno 2019 (vranec, plavac mali), i Barovo crveno 2019 (vranec, kratošija/crljenak)… ♣

______________________

Uz završetak lipnja – zagrebački Srednjaci – lipanjsko sunčano prijepodne, te, dolje, lipanjska ponoćna mjesečina…(suhiucasi)

Željko Suhadolnik, suosnivač i glavni urednik, Mladen Horić, suosnivač, poslovni motor, glavni direktor izdavačkog poduzeća MAM–vin, Marko Čolić, urednik fotografije

PANTA REI, TEMPUS FUGIT. GAUDEAMUS IGITUR IUVENES DUM SUMUS. POST IUCUNDAM IUVENTUTEM, POST IUCUNDAM/MOLESTAM SENECTUTEM NOS HABEBIT HUMUS… VERBA, FAMA VOLANT / FACTA MANENT!

…..pijte razborito – odgovorno – trijezno • drink wisely – responsibly – soberly…..

POTROŠAČKI – BUYING GUIDE – PUTOKAZ

Vodič za pametnu kupnju – 06. 2023 – Hints to the smart purchase

 LEGENDA

. ⇑ – trošiti sada/drink now  •  ⇗ – trošiti ili još čuvati/drink or hold •   ⇒ – čuvati/hold •  – trošiti uz hranu/drink with food

______________________________

■ VINO je: impresivno • ozbiljno • (donekle) kompleksno • moderno – s obilježjem tradicije – rustikalno • drukčije • sadržajno • skladno • s dovoljno izraženom voćnosti – s cvijetnim – (ugodnim) herbalnim / vegetalnim notama – s finim začinskim nitima • bogato • sočno • gusto – mesnato • (vrlo) toplo • robusno ■ iskreno – s karakterom/autorski rad • dotjerano • na kolosijeku elegancije i profinjenosti • ostavlja dojam (visokog) suglasja sa: teritorijem – tipologijom – sortom/sortama – godištem berbe – dobi ■ s (još) mladenačkim nabojem • lepršavo / svježe • dopadljivo/koketno • dinamično i s nervom – u usponu • zrelo – umireno – u špici (koja može još trajati – vrijedi mu/može mu se ostaviti još vremena u boci • sa (zanimljivim) tercijarnim bouquetom/ u znaku je otmjenog starenja  – lijepo se pije uz hranu – prikladno za uz meditaciju ■ prelazi/prešlo zenit – umorno/starikavo – jače u padu • bez finoće • nekomplicirano • neuzbudljivo • djeluje kao jače do naporno začinjeno/preopterećeno od dodira s (pretjerano paljenim) drvom • mlitavo/tupo • nečisto • zeleno • agresivno kiselo – prekiselo • skuhano/sprženo • oksidirano • odaje plijesni/trulež – TCA • SO2 – H2S – refermentaciju – octikavost – lak – brett ■

Ocjenjivački listići – Tasting sheets

 ________________________

 

Name(required)

Email(required)

Website

Message

Submit

Δ

 

 

 

 

SVIJET u CASI – 07.2022 – WORLD IN a GLASS

kroz / through

ŽELJKO SUHADOLNIK

___s vama od – 11.11.1992  – since, with you___

PELJEŠKI LJEPOTAN! – Čekali smo ga, i čekali, a onda je, četiri godine nakon obavljenog potpisivanja potrebnih ugovora, krajem srpnja 2022. na spektakularnoj svečanosti službenog otvorenja zasjao impresivnim sjajem. Pelješki most! PELJEŠKI LJEPOTAN

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t

⦁ Događaj dana, mjeseca i godine: VELEBNO  OTVORENJE PELJEŠKOG MOSTA ⦁ Decanter World Wine Award 2022, friški Nagrajenci u Ljubljani: APSOLVIRANI PRVI i DRUGI ČIN, a DALJE?… ⦁ Moć i nužnost marketinga:  OSMIŠLJAVANJE IDENTITETA PROIZVODA, BRENDIRANJE TERITORIJA KROZ SPECIFIČNE PROIZVODE i USLUGE, REBRANDING, SVE u SKLADU s MODERNIM VREMENOM ⦁ Gurmanski poroci u Novigradu u Istri: CHE GUSTO!…/ KAKVOG LI OKUSA!… ⦁ Polastice iz Doline kardinala: BARUN 100+  2018 PAS DOSÉ VALLÉE DES CARDINAUX ⦁ Podnožje zagrebačke Medvednice: programirano carstvo više vrsta pastrve: GRAČANSKI RIBNJAK! ⦁

⦁ VIJESTI / NEWS ⦁

SAMOBORSKO LJETO SA – ZIMSKIM VINOM… ⦁ DVA ZLATA ZA KULEN BELJA

______POTROŠAČKI PUTOKAZ – 07.2022 – BUYING GUIDE_____

___________________________________________

Događaj dana, mjeseca, godine, desetljeća, stoljeća…

VELEBNO OTVORENJE PELJEŠKOG MOSTA

Pogled po danu na impozantnu građevinu–prekomorsku spojnicu dvaju teritorija iste države

Pr(a)va pričest!

Vinska tradicija prikazana u Domu u Putnikovićima. i pelješke vinske špice Dingač i Postup – Bura-Mrgudić i Ivca Radović, kao i Ponikve koja zahvaljujući uvelike i Frani Milošu (Stagnum) i njegovim sinovima na sjevernoj strani Pelješca izrasta u vinogradsku poziciju – novi dragulj, lako moguće na razini prvih dviju spomenutih

Kad je već značenje mosta da spaja, i teritorije i stanovnike, kolika je njegova moć i da na neku tzv. kulturnu ili na barem neku koliko-toliko društveno prihvatljivu razinu međusobnog odnosa i komuniciranja prikazivanih u javnosti spoji i neke javne osobe pojedinačno? Pred Marom Burom Mrgudić, čuvateljicom pelješke nacionalne tradicije, inače, iz obitelji koja već godinama proizvodi neka od najupečatljivijih vina Pelješca (Dingač Bura i Postup Mare) sad na svečanosti otvorenja pelješkog mosta državni čelnički duo pokazao je da ipak može izmijeniti par riječi na način odgovarajuć funkcijama svakoga od tog dvojca (bez kormilara)… Možda bi ubuduće nesuglasice radije umjesto pred kamerama i mikrofonima dvojac mogao, dok konačno protagonisti ne dođu k sebi, radije jedan drugome iznositi i rješavati ih jednom mjesečno i zasebno, ovim čudesnim mostom od Komarne do Brijesta, pričajući. Druženje nakon te rekreativne šetnju po fino pirkajućem maestralu mogli bi okruniti malostonskim kamenicama, pa i na janjetini te na, programirano!!, ponekoj čaši dingača i postupa… Ako ni to ne pomogne – Bog nam pomogao!

Folkloraši u akciji: narodni plesovi našega dubokog juga

Most: značenje – kompleksno: društveno-političko (simbol: povezivanje dvaju dijelova Lijepe naše tako da više nije nužno da se iz vlastite u vlastitu državu ide kroz drugu državu; važno povezivanje i s drugim zemljma), poslovno i turističko (prijašnju rutu kroz BiH, dakako sa zaustavljanjima na graničnim prijelazima, da se sa sjevera Lijepe naše dođe do poluotoka Pelješca u dužini ceste od nekih 50 km i trajanju vožnje autom od, kažu, i do sat i pol vremena, svodi na oko 2,5 kilometra razdaljine i na tek par minuta sjedenja za volanom), kulturno-umjetničko (ljepota, elegancija, ahitektonski i građevinarski pothvat za divljenje, spomenik posvećen nečemu za čovjeka prije naizgled nizvedivome). Tata – arhitekt Slovenac, mama – izvođač radova kineska kompanija, prostor – južna Dalmacija. Dite se proteže od Komarne na hrvatskome obalnom kopnu, do Brijesta na poluotoku, odnosno obratno, ima dvije trake, dužina mu je 2404 metra a širina 21 metar. Navodno je ukupna težina mosta jednaka onoj od 30 pariških Eiffelovih tornjeva zajedno! Visina nad površinom mora je 55 metara, tako da ispod njega mogu prolaziti i najveći cruiseri. U ukupnom trošku izgradnje sudjelovala je Europska Unija s 85 posto, a to znači, kako je spomenuto na otvaranju, s iznosom od 357 milijuna €. Svečanost službenog otvorenja – krasna, dojmljiva. Sve čestitke redatelju Krešimiru Dolenčiću

Decanter World Wine Award 2022, friški Nagrajenci  u Ljubljani

APSOLVIRANI PRVI i DRUGI ČIN, a DALJE?...

            Prvi i drugi čin najvećeg i unatrag više godina statusno najvažnijeg svjetskog vrednovanja vina Decanter World Wide Award nakon obavljene degustacije u Londonu i obznane nagrađenih te smotrama laureata održanima pred širom publikom (predstavnici medija, vinski trgovci, ugostitelji, krajnji potrošači) u raznim sredinama, završeni su za ovu godinu. Slijedi novo poglavlje – objava o nagrađenima u prigodnoj reportaži u Decanteru, uživanje svakog laureata u samome sebi, u svom proizvodu i u osvojenoj medalji (visokog sjaja), te, dodatno, angažman dobitnika u najmanju ruku jednako zahtjevan kao što je bilo kreiranje te kapljice ovjenčane trofejem, a to je primjereni rad na marketingu i plasmanu, tako da finalni plod truda i ulaganja u poslu bude maksimalan a onda i zadovoljstvo višestruko i potpuno.

Darrel Joseph, Caroline Gilby, Robert Gorjak, Olivia Mason

            U Ljubljani je početkom srpnja održana manifestacija DECANTERJEVI NAGRAJENCI / DECANTER’S AWARDS 2022 kao događanje koje omogućuje vinskim trgovcima, sommelijerima i ugostiteljima, vinskim piscima i široj publici (potrošačima) upoznavanje s nagrađenim etiketama (mogućnost izravnog kušanja!) i druženje s proizvođačima Bakhova nektara iz dijela jugoistočne Europe s naglaskom na alpsko-jadransko područje, ali omogućuje i susret i razgovor s Decanterovim ocjenjivačima. Ovu eto već debelo tradicijasku priredbu unatrag osam ljeta svake godine, odmah nakon obznane rezultata ocjenjivanja DWWA, u glavnom gradu Dežele priređuje Vinska škola Belvin sa sjedištem u Mengešu kod Ljubljane a osnovana u travnju 2002. godine. Riječ je o zasad jedinom slovenskom poduzeću koje se profesionalno bavi vinskom edukacijom. Belvin seminare održava ne samo u Ljubljani nego i diljem Slovenije. Oko 600 sudionika godišnje prođe kroz edukativna događanja u organizaciji Belvina. Konkurentska prednost Belvina su veliko međunarodno iskustvo te praktičan i pragmatičan pristup temi koja se razmatra, kao i umijeće efikasnog prijenosa znanja u praksu. Smisao i cilj su, kaže Robert Gorjak, osnivač i direktor Vinske Škole Belvin i već godinama ocjenjivač vina na raznim renomiranim svjetskim natjecanjima pa i na ovom Decanterovome, ali i osnivač manifestacije Decanterovi nagrajenci, inače otvorene ne samo za slovenske proizvođače vina-dobitnike medalja na DWWA nego i za vinare-laureate iz drugih pogotovu Sloveniji susjednih država – razvijanje i realizacija kvalitetnih i zanimljivih tečajeva, radionica i degustacija namijenjenih kako profesionalcima iz vinske industrije, tako i entuzijastima koji žele proširiti svoje vinske horizonte. Belvin je jedini slovenski APP (Approved Program Provider) najveće vinske obrazovne institucije Wine and Spirit Education Trust (WSET) sa sjedištem u Londonu.

Među ocjenjivačima na DWWA 2022 iz Hrvatske su bili Saša Špiranec (treći slijeva) i Mario Meštrović, te Siniša Lasan. U Ljubljani na predstavljanju nagrađenih nazočili su i Špiranec i Meštrović – na slici iz Ljubljane Meštrović je u društvu prof. Ivana Dropuljića, direktora Zagreb vino.coma iz Lijepe naše i Stojana Ščureka, vinogradara/vinara iz Goriških brda), te američki vinski novinar i degustator nastanjen u Beču Darrel Joseph (sasvim desno) (Marko Colić)

  Službeni izvještaj vezan uz ovogodišnje ocjenjivanje vina pod kapom Decantera, inače globalno znanog i vrlo cijenjenog vinskog časopisa, kaže sljedeće: nakon rekordne cifre za ocjenu prijavljenih vina u 2021, ove godine postavljen je novi rekord: na evaluaciju je u 2022. prispjelo 18.244 vina iz 54 zemlje iz cijeloga svijeta! Uzorke je kroz dva tjedna degustacija ocjenjivalo 250 izabranih međunarodnih vinskih stručnjaka, među njima bili su 41 Mastera of Wine i 13 Master sommeliera. Iz Hrvatske kao kušači-ocjenjivači sudjelovali su sommelieri Siniša Lasan i Mario Meštrović, te direktor zagrebačkog Vinarta i vinski pisac Jutarnjeg lista Saša Špiranec, a iz susjedne nam Slovenije bio je ovdje, dakako, i već spomenuti Robert Gorjak.

            NAČIN RADA – Evo nešto i o načinu rada komisije: kušači na ocjenjivanju dobiju sljedeće podatke nužne za prikladno vrednovanje uzorka – porijeklo vina (zemlja/država, regija/vinogorje), sorta, kategorija vina u smislu mirno odnosno pjenušac, bijelo, ružičasto, crno, redovna berba, odgođena berba, predikat, suho, polusuho, poluslatko, slatko.

            Komisiji se obznanjuje i još jedan podatak, a to je onaj o maloprodajnoj cijeni uzorka ako se on već nalazi na tržištu u Velikoj Britaniji odnosno izračun moguće maloprodajne cijene za uzorak koji (još) nije na engleskom tržištu, taj izračun nastaje na bazi maloprodajne cijene dotične etikete u zemlji porijekla ili eventualno u nekoj drugoj europskoj državi s time da se u obzir uzimaju uvozničke takse što ih potražuje engleska država i marže što ih za sebe formiraju uvoznik i maloprodaja. Na taj način organizator DWWA nastoji pri objavi nagrada potrošaču posebno skrenuti pažnju ako je kod nekog uzorka osobito vrijedan pažnje odnos između maloprodajne cijene vina i kakvoće. Kod objave rezultata ocjenjivanja na službenoj stranici Decanter World Wide Award uz uzorak za koji se smatra da je važno potrošaču istaknuti da ima jako dobar odnos između kakvoće i maloprodajne cijene pored naziva vina stavlja se prigodna oznaka.

Šaljivdžija Stojan Ščurek, dobitnik Platinaste medalje na DWWA 2022 za pjenušac Zero na sebi svojstveni vrckavi način na pozornici je napravio show kojime je privukao najveću pažnju na događanju u Ljubljani

 Sigurno je da je, kad su ocjene vina zaključene, ta oznaka s informacijom vezanom uz mpc kupcu i te kako dobro došla, međutim moje osobno mišljenje je da ocjenjivače, za koje je pri službenom vrednovanju uzorka iznimno važno da se usredotoče na geografsko porijeklo, sortu/sorte, izvornost/iskrenost (identitet), stupanj kompleksnosti te sklad i stupanj elegancije/profinjenosti, ne bi trebalo opterećivati s tim podatkom o cijeni, jer mpc-podatak može utjecati na kušača u smislu da mu prođe kroz glavu to da ako je cijena niža vino možda i nije ni rađeno za neke više dosege pa ga na račun toga može bodovno oštetiti, a s druge strane podatak o tome da je uzorak u (vrlo) visokom cjenovnom razredu može, po analogiji, dovesti do toga da vino dobije i više bodova nego što zavrjeđuje…  Platina, zlato i srebro plemeniti su metali koji svuda, svaki u svojoj kategoriji, sjaje jednako, bez obzira na njihou prodajnu cijenu… Čini mi se boljime ono što npr. radi ocjenjivanje Mundus Vini u Njemačkoj: ocjenjivaču se ne daje podatak o maloprodajnoj cijeni vina, taj podatak čuva se za potrošača. Nakon Mundus Vinija bude u globalnom smislu vrlo važni  sajam vina ProWein, tu Meininger Verlag, koji izdaje nekoliko revija posvećenih vinu i sommelijerstvu i koji i organizira Mundus Vini, u jednom od većih paviljona priređuje reviju etiketa ocijenjenih na Mundus Viniju pa tu uz svaku etiketu postavi ploču s bitnim informacijama o porijeklu i nastanku i svojstvima vina, o njegovoj stvarnoj aktualnoj maloprodajnoj cijeni i mišljenje stručnjaka iz krugova vinskih trgovaca, ugostitelja i sommeliera, inače i kvalificiranih ocjenjivača na Mundus Viniju, o tome u kojem cjenovnom rangu bi bilo realno da se na tržištu nudi dotična etiketa.

PRAGOVI ZA MEDALJE  na DWWA su sljedeći: Bronca 85 – 89/100; Srebro 90 – 94; Zlato 95 – 100. Platina se dobiva pripetavanjem zlata, uglavnom onih sa dobivenih 97/100 bodova, a naslov Best in Show dobiva se pripetavanjem Platina.

            NAGRAĐENI – Na DWWA 2022 nekih 50 uzoraka osvojilo je titulu Best in Show (svojevrsni šampioni), 163 ih je dobilo Platinastu medalju (to bi bilo ono što je na drugim ocjenjivanjima Velika zlatna medalja; Hrvatska ih iz 2022. ima tri platine), 678 domoglo se Zlatne medalje (Hrvatskoj ih je pripalo 16), 5900 Srebro (od toga 111 je išlo u Lijepu našu!), a 8074 Broncu.

Hrvatska je na DWWA 2022 osvojila tri platinaste medalje, a u Ljubljani je od te trojke štand imao samo Gianfranco Kozlović, međutim – ni on ni njegova supruga Antonella nisu bili i osobno prisutni. Od hrvatskog trija nazočnog ukupno u Ljubljani štand su, uz Kozlovićeva predstavnika, imali još vinarije Matočec i Vislander (Marko Čolić)

Platinastu medalju za Hrvatsku dobili su uzorci San Salvatore Muskat 2017 – Benvenuti iz Istre (97/100); Haiku 2019 orange (macerirani RR i Manzoni) – Dvorska vina Šoškić s Plešivice (97/100), Malvazija Santa Lucia 2017  – Kozlović, Istra (97/100)

Teran Fakin 2021 – Fakin, Istra (95/100) – zlato.

Zlatnu medalju primili su od naših  Teran Barbarossa 2019 – Tomaz, Istra (95/100); Graševina 2020 – De Mar, Zagorje Međimurje (96/100); Vallis Rabiosa desertno – Vučemilović, Sjeverna Dalmacija (96/100); Gold Cuvée 2020 – Zlatno Brdo, Baranja (96/100); Cuvée sv. Šimun 2018 – Vina Mario Banko, Istra (95/100); St. Euphemia malvazija istarska 2018 – Vivoda, Istra (95/100); Sauvignon Purek 2021 – Puhelek Purek, Prigorje-Bilogora (95/100; pridodana je ozanaka povoljne cijene tj. da je vino u trgovinama u maloprodji ispod 15 funti); Afrodita malvazja istarska 2019 – Matić, Istra (95/100; pridodana je oznaka o povoljnoj cijeni, tj. kako vino spada u kategoriju mpc od ispod 15 funti); “R” Rajnski rizling 2019 – Jakopić, Međimurje (95/100); Reventon sur lie grk 2019 – Zure , Korčula (96/100); Bartul grk 2019 – Zure (95/100); Pošip prestige 2019 – Kraljevski vinogradi, Sjeverna Dalmacija (95/100); Teran Fakin 2021 – Fakin, Istra (95/100), Traminac ibpb 2016 – Iločki podrumi, Ilok (95/100); Sauvignon 2021 – Štampar, Međimurje (95/100), Korlat supreme 2013 – Korlat Badel, Dalmatinska zagora (96/100) . Sve vrlo vrlo visoke ocjene!!!

DWWA 2022 – hrvatska zlata. Ocjene – gotovo sve 95/100, četiri vina dobila su 96/100

S aspekta logičnog stava da Platinasta, Zlatna i Srebrna i Brončana medalja svuda trebaju imati jednaki sjaj malo je na općoj razini za promatrača sa strane zbunjujuće to što se pragovi za medalje na DWWA bitno razlikuju od onih na drugim također osobito značajnim svjetskim vrednovanjima vina poput Mundus Vinija i Concours Mondiala de Bruxelles. Niti na tim dvama ocjenjivanjima bodovni pragovi za medalje nisu međusobno identični ali su vrlo blizu, dok su kod DWWA kategorije Platine, Zlata i Srebra bodovno za cijeli jedan razred više nego na Mundusu i na CMB, tako da, usporedbom osvojenih bodova, ispada da je npr. Zlato osvojeno na Mundusu i CMB-u tek Srebro na Decanteru, a Srebro na Mundusu i CMB-u je na DWWA tek Bronca…  Pogledom na objavljene tablice s popisom nagrađenih vina na DWWA i na osvojene bodove pojedinih uzoraka uočljivo je da je bi uzorci na DWWA proglašeni Zlatnima, na Mundusu i na CMB-u bili na pragu Platine ili VZL odnosno u kategoriji Platine i VZL. Promatrajući pak samo bodove navedene na službenoj tablici rezultata pored svakoga vina i ne vezujući ih uz DWWA medalje a i istodobno poznavajući dobro neka barem naša, hrvatska vina upada u oči i to da je većem broju uzoraka na DWWA dodijeljeno ipak malo previše bodova. Mišljenja sam da, barem kad je riječ o etiketama odavde koje poznajem, medalja za koju piše da su je dobili još uglavnom i odgovara i da bi medalju toga sjaja osvojili i na spomenutim drugim ocjenjivanjima, međutim na DWWA pripisani im broj bodova ipak pretjeran. Sad proizvođači osvajači medalja na DWWA mogu birati kad spominju svoj uspjeh na međunarodnoj sceni: u trenutku kad im odgovara da ističu na DWWA osvojeno odličje spominju njega, a kad im se čini da bi bolji dojam mogli ostaviti i osobito impresionirati navođenjem-isticanjem pripisanih im  bodova mogu se opredijeliti za tu  opciju reklamiranja.

            U osvrtu na ocjenjivana vina ove godine organizator među ostalime naglašava kako su na DWWA 2022 osobito do izražaja došla tzv. narančasta ili orange (pravilno bi bilo reći: jantarna vina ili amber wines), i to potkrepljuje Platinastom medaljom dodijeljenom hrvatskom vinu Plešivica Haiku 2019 proizvođača Dvorska vina Šoškić, te sa šest Zlatnih medalja uručenih uzorcima iz Hrvatske, Francuske, Gruzje i Italije.

Vinska priredba u Ljubljani bila je lijepa prigoda i za promidžbu lokalnih specijaliteta, primjerice Prekmurske gibanice, inačica tog deserta postoji u Međimurju kao Međimurska gibanica

Ove godine marketinški orijentirana priredba Decanterjevi nagrajenci 2022 s osvajačima medalja prvenstveno s područja Slovenije a onda i nekih od onih iz susjednih joj zemalja inače članica bivše zajednike države, održana je u hotelu Slon u središtu Ljubljane. Doimala se na prvi pogled manjom nego što je znala biti u prijašnjim izdanjima, međutim organizator ljubljanske priredbe Belvin kaže kako je svih ovih posljednjih godina broj izlagača bio podjednak. U svakom slučaju sada, za razliku od prije, uz Slovence i tri laureata iz Lijepe naše, nisu bili prisutni vinari-dobitnici iz drugih zemalja bivše države. Osmi međunarodni salon prestižnih vina privukao je ukupno 36 vinskih kuća nositelja medalja s DWWA 2022. Što se tiče posjetitelja, službeni izvještaj što ga je podastro organizator, ne specifizirajući precizno poslovne kategorije posjetitelja, govori o oko 300 vinskih stručnjaka i ljubitelja vina. Iz Velike Britanije stigla je Caroline Gilby MW, jedna od jakih karika ocjenjivanja u Londonu, a iz Beča je došao Amerikanac Darrel Joseph, inače ugledni vinski pisac, također i ocjenjivač na DWWA. Iz Hrvatske su došli naši degustatori na DWWA – Saša Špiranec i Mario Meštrović. S pozornice u hotelu Slon izlagače i posjetitelje uz domaćina Roberta Gorjaka iz Belvina pozdravili su osobno Caroline Gilby, Darrel Joseph, te Olivia Mason kao voditeljica marketinga DWWA i na neki način zadužena za ovaj naš dio Europe.

            – Decanterove recenzije svake godine stvaraju svojevrsni pozitivni nemir i znatiželju među vinarima, vinskim profesionalcima i ljubiteljima vina. Sretni smo što možemo izravno publici prenijeti dio Decanterove priče – rekao Robert Gorjak, jedan od vodećih slovenskih vinskih profesionalaca: – I ove smo godine uspjeli spojiti vinare i ljubitelje vina, to je naša misija. Na Salonu su posjetitelji, među kojima je bilo dosta vinskih kritičara iz inozemstva, mogli probati vina etabliranih vinara. Kvaliteta je sve veća, krug kvalitetnih igrača iz ove naše regije sve širi, i Decanter to primjećuje.

Engleska vinska stručnjakinja s prestižnom titulom Master of Wine, Caroline Gilby:

– Salon Decanterovih pobjednika je nesvakidašnje iskustvo koje svim posjetiteljima omogućuje da vinu dodaju “lice“, a i nama prisutnim ocjenjivačima daje priliku da upoznamo vinare i osobno im čestitamo. A svi vinari koji su među Decanterovim dobitnicima zaslužuju veliki pljesak!

Darrel Joseph, vinski kritičar i Decanterov recenzent:

– Oduševljen sam što sam ovdje, Slovenija je izuzetna vinska zemlja, ima svoj i to visoki karakter. Sretan sam što na današnjem Salonu možemo susresti autore vina. Ovo je jedini način da stvarno upoznamo priče iza boce.

Najviše pozornosti među posjetiteljima sada u Ljubljani svakako je izazvala vinarija Ščurek iz Goriških brda koja je za svoj pjenušac Zero dobila Platinastu medalju. Inače su slovenski vinari ove godine osvojili i sedam Zlatnih medalja, dobili su i 70 Srebrnih i 118 Brončanih medalja.

Zlato na granici, ali ne u smislu nekakvih spornih osvojenih bodova nego – na državnoj razini! Naime osvajač Refošk 2018 izlazi iz podruma Vina Brič, smještenog kod Kopra u SlOveniji u pograničnoj zoni tik uz Lijepu našu, a inače u vlasništvu Envera Moralića, vlasnika i Kutjevačkih podruma u SlAvOniji ! Desno: Uz Zlato za bijelo vino Rebula Orbis 2018 (kao što je Malvazija istarska sinonim za Istru, tako je bijela Rebula sinonim za Goriška brda), obitelj Erzetič iz Gorških brda osvojila je Srebro za jednu drukčiju rebulu a koja u genetskom smislu NIJE crna varijanta znane nam bijele Rebule. Riječ je, doduše, o crnjaku s nazivom Črna rebula 2018! A Črna Rebula je Ribolla nera, odnosno Schioppettino, odnosno Pokalca, Pocalza, sorta Furlanije odnosno Friulija, te sjeverozapadnog dijela Slovenije, uz granicu s Italijom. Najpoznatiji proizvođači Schioppettina su Bressan, Girolamo Dorigo, Petrussa… (Marko Čolić)

S obzirom da je, kako još naglašava Robert Gorjak kao organizator i domaćin na Decanterjevim nagrajencima 2022 , namjena manifestacije domaćoj i stranoj javnosti predstaviti vina odavde a koja imaju međunarodno certificiranu kvalitetu dobivenu na najznačajnijim svjetskim ocjenjivanjima te pokazati uživo tko su vinari odavde dobitnici ovih značajnih nagrada šteta je što ipak dosta nagrađenih vinara iz ove naše regije nije osjetilo potrebu sudjelovanja na toj priredbi. Tu mislim uvelike baš i na hrvatske vinare. Kad se već slalo uzorke na DWWA u London, a što baš i nije bilo jeftino, bilo bi nekako logično da se, radi poslovno moguće znatno boljeg zaokruženja priče, našlo još malo vremena i sredstava za i osobni nastup na toj manifestaciji s promidžbenim predznakom. Vinari u svojim sredinama imaju već izgrađene ime i image, bitno je takvu marketinški i te kako bitnu nagradu na DWWA iskoristiti koliko god je moguće bolje za promociju i u drugim sredinama, koje valja animirati na uvoz. Od triju naših dobitnika medalja i izlagača u Ljubljani osobno je nazočio samo Matočec!?  Neke naše dobitnike pitao sam, naknadno, kako to da nisu nastupili u Ljubljani, neki su odgovorili da nemaju neku veću proizvodnju vina i da je to razlog, nekako kao da im je  dovoljno da na DWWA medalju gledaju s ushićenjem jer potvrdjuje da rade dobro i daje im sigurnost da će količinu koju nude dobro plasirati, a neki odgovori bili su da je posla puno a vinskih manifestacija također i da se jednostavno ne stigne biti svuda prisutan. Neki hrvatski vinari-dobitnici medalje na DWWA 2022 našli su neka svoja rješenja za vlastitu promidžbu (kod kuće) kao osvajača trofeja na DWWA, primjerice organizirajući na svojim posjedima događanja tipa vinski doručak u vinogradu ili pak zalaz sunca u vinogradu ili pak okupljanje ljubitelja vina kod sebe u trsju odnosno uz podrum a nazvano nekako drukčije. Jedno takvo događanje, s nazivom Kraljevina Food Summer, priredila je npr. enologinja i zaposlenica Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta, glavna odgovorna za obiteljsku vinsku produkciju, Ivana Puhelek Purek iz Gornjeg Psarjeva kod Svetog Ivana Zelina. Neki drugi vinari dobitnici, uglavnom srebrnih i brončanih odličja (bilo je jedno zlatno!), konkretno oni iz Varaždinske županije odlučili su svoje uspjehe na DWWA 2022 a vidljive kroz medalje javnosti prikazati nastupom na priredbi 19. Decanter World Wine Award 2022 na manifestaciji Vinski lideri Varaždinske županije u Varaždinu i u organizaciji Varaždinske županje. S te manifestacije izdan je decentni katalog u kojemu su ukratko predstavljene sve vinarije-laureati, butelje što su dobile trofeje, i u kojemu su, kao kontakti za zainteresirane, tiskane i adrese svih laureata-sudionika u Varaždinu.

Ivana Puhelek Puhelek, Vinska kraljica kraljevine i njeno veliko vino – Sauvignon Purek 2021, na DWWA 2022 Zlatna medalja (95/100) (Marko Čolić)

Ivana Puhelek Purek proslavila je zlatni uspjeh u Londonu večernjim/noćnim eno-gastro tulumom na prostranoj čistini pored podruma Purek Puhelek u Gornjem Psarjevu ponad Zeline

Grupa proizvođača vina iz Varaždinske županije smatrala je nastup na manifestaciji Vinski lideri Varaždinske županije, održanoj kratko vrijeme nakon Decanter World Wine Awarda 2022 boljim rješenjem za prezentaciju svojih jedne Zlatne medalje

 Službene izjave organizatora manifestacije Decanterovi nagrajenci u Ljubljani o tome koji su sve uvaženi domaći i osobito strani vinski novinari, vinski trgovci, ugostitelji iz zemalja što su nama ovdje zanimljive odnosno mogu biti zanimljive kao uvoznici vina odavde, pozvani da dodju u Ljubljanu i koji su se sve odazvali – nije bilo. Sigurno bi najava i obznana potvrde dolaska nekih utjecajnih imena iz poslovnog vinskog svijeta izvana bila korisna i pretpostavljam da bi motivirala naše vinare da u većem broju sudjeluju na Salonu nagrađenh na DWWA. A radi pojačanja promidžbene snage priredbe možda bi se moglo razmišljati i o tome da Ljubljana i Zagreb udruže snage u organizaciji, na način da se jedne godine prezentacija odvija u Ljubljani a sljedeće u Zagrebu…

Je li bilo razmišljanja i razgovora u tome pravcu na razini Gorjak i, s naše strane, Špiranec, koji je takodjer degustator na DWWA a ujedno je i uspješan organizator viskih događana primjerice festivala Grand Tasting u zagrebačkoj Laubi, pa manifestacije Vinski grad u Zagrebu, Varaždinu, ove godine eto i u Puli? Na moje pitanje o tome upućeno i Robertu Gorjaku i našem Saši Špirancu obojica su mi rekla da zamisao o tome nije loša… ♣

Moć, i nužnost marketinga

OSMIŠLJAVANJE IDENTITETA PROIZVODA, BRENDIRNJE TERITORIJA KROZ SPECIFIČNE PROIZVOD i USLUGU, REBRANDING, SVE U SKLADU s MODERNIM VREMENOM…

Osmišljavanje identiteta proizvoda i usluga, brendiranje teritorija kroz proizvod i uslugu, rebranding, dizajniranje ambalaže u skladu s bitkom (suštinom) proizvoda i usluge a sve u skladu modernim vremenom, izrada iskrenog i uvjerljivog promotivnog materijala, suradnja na projektima s malim proizvođačima ali i s velikim kompanijama… To je nešto što bi i te kako moralo početi jače zanimati hrvatsku vinsku branšu koja nikako da napokon postane ono što je, s obzirom na dugu povijest vinogradarstva i vinarstva na ovim prostorima (dokumenti govore o počecima još u šestom stoljeću prije Krista!), s obzirom na iznimno kvalitetne vinogradske pozicije, klimatsku i pedološku raznolikost područja, značajan broj sjajnih domaćih kultivara a i na, u novije vrijeme, lijepi broj  etiketa s izvrsnim i vrlo ozbiljnim eno-uradcima, kao i s razvijenim turizmom kao sjajnim poligonom za upoznavanje i stranaca i s našim eno-uradcima, već trebala biti, a to je u poslovnom smislu relevantan igrač na globalnome vinskome planu.

Izvorka Serdarević Jurić

To na žalost nije postala zbog izražene sklonosti naših proizvođača prema soliranju, zbog i dosta raširenog zadovoljavanja tek prosjekom, a i zbog upitnih razine stručnosti i stupnja zainteresiranosti nekih položajno bitnih pojedinaca i u političkim struktirama i unutar cjelokupne grane a posljedica čega su neadekvatna poslovna (samo)organiziranost branše po područjima a i, nekako je dojam, i ne baš, kako u kakvoći tako i u intenzitetu i kontinuitetom, najprimjerenija općenita aktivnost pripadnika branše u marketingu. pa time, kao posljedicom u poslovnom smislu, nedovoljni povratni efekti.

Evo lijepe vijesti koja bi u poslovnom smislu mogla biti zanimljiva i za hrvatsku vinsku branšu: riječ je o Zagrepčanki  Izvorki Jurić, predstavnici Lijepe,naše, kao prvoj s hrvatske dizajnerske scene kojoj je to uspjelo biti, na prestižnoj svjetskoj konferenciji za brending First Round u Amsterdamu! Izvorka i njena firma Design Bureau bili su pozvani da svoj način rada predstave na spomenutom okupljanju etabliranih svjetskih dizajnerskih studija, a prezentirali su se temom pod naslovom Dizajn identiteta proizvoda i ambalaže za Hrvatsku kovanicu novca!, sad je upravo Kovanica u kojoj se izrađuju metalni euri i te kako aktualna. S druge strane, Izvorki Jurić vinska branša nije nešto strano, naime, poznajem je već dugo i znam da je već imala poslovne odnose u toj domeni…

Izvorka, inače docentica na Sveučilištu u Zagrebu na Studiju Dizajna pri Arhitektonskom fakultetu gdje drži kolegije Strategije brendiranja i Upravljanje dizajnom dok na Sveučilištu Algebra u Zagrebu vodi i kolegije Dizajn ambalaže, Brending i Dizajn multikultura, danas će, ako treba pričati o sebi, istaknuti kako je na poziciji kreativne i art-direktorice u vlastitom dizajn studiju Design Bureau, gdje vodi tim vrlo kreativnih osoba – dizajnera, ilustratora, copywritera, s njima zajedno radi na raznovrsnim projektima s područja brandinga i dizajna ambalaže.

Osnovni princip je, veli Izvorka, isti kao i na početku, uvijek pristupati svakom projektu kao da je najvažniji do sada, sa strašću, te analitički, tražeći baš to nešto što je specifično i drukčije što se može pretočiti u kreativnu ideju, ispričati i stvoriti neku novu vrijednost za korisnike.

A jedan od značajnih rezultata u karijeri svakako je taj recentni poziv na First Round. Izvorka govori kako ju je, dakako,vrlo ugodno iznenadio i bila je naravno jako polaskana time što su je Armin Vit i Bryony Gomez-Palacio iz UnderConsiderationa uključili u svoju prvu europsku inačicu First Round konferencije. Otkriva kako je UnderConsideration zapravo poznati američki dizajn studio koji vodi nekoliko popularnih dizajn-blogova s višemilijunskim pregledima, među kojima je najpoznatiji Brand New, njega redovito i sama prati.

– Poziv na ovu konferenciju veliko je priznanje za mene osobno, ali i za rad moga studija. Ideja First Round prezentacije je predstavljanje ne tek jednog konkretnog projekta, nego vlastitih znanja i vještina prezentiranja, suradnje s klijentima te načinima na koji teče takva suradnja. Na konferenciji iskusni dizajneri dijele svoja znanja te iskustva rada s klijentima od prve prezentacije do realizacije projekta.

Izvorka Jurić na First Roundu u Amsterdamu:

– Mislim da je naša snaga u strateškom pristupu dizajnu. Ako pogledate naš portfolio vidjet ćete da ne postoji neki prepoznatljivi stil, već svaki projekt zapravo traži i daje odgovor na postavljeni zadatak. Takav način rada omogućuje nam da osmislimo takvu komunikaciju i dizajn koji će biti najučinkovitiji za našeg klijenta, neki brend, proizvod ili uslugu najbolje približiti korisnicima. Volimo raditi projekte koji su uvijek različiti i svježi, koji za nas predstavljaju svojevrstan izazov i donose neku dizajn inovaciju, a time klijentima donose komparativnu prednost na zahtjevnom tržištu.

Naglašava opetovano kako dizajn uvijek korespondira s vremenom u kojem je nastao i odgovor je na današnje potrebe društva ili korisnika, pa je najčešće i odraz onog što se događa u svijetu ili u našoj užoj okolini.

– Naš je posao dosta intenzivan, pa  iako je zabavan i uvijek drukčiji, znamo se i prilično umoriti. Zato se trudimo putovati i redovno odlaziti na periode godišnjih odmora kako bi se fizički i psihički odmorili, prikupili nova iskustva i vratili se na posao spremni za nove kreativne ideje.

Opširnije o Izvorki Jurić i njenom Design Bureauu  na:

https://super1.telegram.hr/snaga/prva-je-kojoj-je-to-uspjelo-iz-hrvatske-izvorka-juric-izlagala-je-na-prestiznoj-konferenciji-za-brending/    ♣

Gurmanski poroci u Novigradu u Istri

 CHE GUSTO! / KAKVOG LI OKUSA!… –

Zajednica Talijana Novigrad (istarski) i Slow Food Istra u suradnji s Turističkom zajednicom Grada Novigrada i insitucije Sergija Nesicha Bever Forever Organizastion pod pokroviteljstvom Grada Novigrada-Cittanova i Generalnog  Konzulata Republike Italije u Rijeci organizirali su u istarskome Novigradu šesto izdanje manifestacije CHE GUSTO! Smotra s degustacijom kvalitetnih vina, piva i raznih prehrambenih proizvoda renomiranih proizvođača iz Hrvatske, Italije i Slovenije odvijala se na samom kraju srpnja 2022. u večernjim satima na terasi Zajednice Talijana.

Pred brojnom publikom svoje je eno-gastro uratke podastrlo 47 proizvođača. Ovaj susret okusa i užitaka zamišljen je bio kao revija delikatesa i finih pića uglavnom manjih proizvodnih tvrtki  što se drže načela Slow Fooda temeljenog na pojmovima Dobro, Čisto i Pravedno, rekao je  ispred organizatora Glauco Bevilacqua, predsjednik Vijeća Zajednice Talijana iz Novigrada.

Evo i popisa najavljenih izlagača, na cijeloj listi je mnogo interesantnih a nekih i globalno vrlo znanih imena:

Iz Hrvatske, konkretno Istre, kao nastupači najavljeni su bili Mihelić, Ivančić, Diković, Demark, Bertoša, Roxanich, Bura Brew, Tomaz, Monte Rosso, Franc Arman, Degrassi, Radovan, Valenta, Leonardo Palčić, Vorić; zatim Al Torcio ulje, Belić Olea,  Brajko ulje, Červar ulje; Šegon destilati.

Mladen Rožanić, Roxanich vina: legendarni Teran RE, redizajnirano

Iz Slovenje: Montemoro, Korenika & Moskon, Joško Renčel, Vinoteka Brda, Ingrid Mahnič.

Iz Italije: Komjanc, Enoteca Cormòns, Tenuta Stella, Primosic, Venica, Villa Russiz, Renato Keber, Due del Monte i Subida di Monte s Collija; Andrej Milic s talijanskog Krasa (Carso); Murva i Amandum – Isonzo; Fiore dei Libri i Conte d’Attimis Maniago – Colli orientali del Friuli; la Versa – Oltrepo Pavese; Scriani – Valpollicella;  Conterno Fantino – Langhe (zona apelacije Barolo docg); Masarotti; Spirits & Colori – Reggio Emilia; Fred Jerbis– Italia distillati; Antica Cortea Birra di Gorizia – Gorizia.

Moreno Degrassi s Glaucom Bevilacquom (s naočarima, sroji s desne strane Degrassija)

Ovo je mogla biti lijepa prigoda za jaču prezentaciju upravo proglašenog novog predsjednika udruge Vinistra, a to je mladi Luca Rossi, koji nasljeđuje dosadašnjeg čelnika Nikolu Benvenutija i od kojega se očekuje da javnosti što prije iznese svoje prijedloge i svoje viđenje vezano uz daljnji rad tog važnog udruženja vinogradara, vinara a i uljara najvećeg hrvatskog poluotoka.

Inače, Luca Rossi prošle je godine bio kandidat u izboru najboljeg hrvatskog poljoprivrednika. Iako radi i u vinogradu i u podrumu, u obiteljskoj vinariji zadužen je ponajviše za promociju i prodaju, pa članovi Vinistre od mladog vinara upravo na području marketinga i promocije očekuju najviše.

Primopredaja dužnosti – novi predsjednik udruge Vinistra Luca Rossi i njegov prethodnik Nikola Benvenuti. Očekujemo najave najvažnijih daljnjih aktivnosti te važne udruge istarskih vinogradara, vinara a i uljara. Dosadašnji predsjednik Nikola Benvenuti nije baš bio rječit na tu temu

– Želio bih se zahvaliti članovima Vinistre na ukazanome mi povjerenju. Svjestan sam činjenice da na meni leži velika odgovornost i spreman sam se uloviti u koštac sa svim izazovima koje ova funkcija nosi. Vinistra je kao udruga iznimno kvalitetno posložena, leži na dobrim temeljima, ima jasno razrađenu Strategiju i vjerujem kako ćemo uspjeti realizirati sve zadane ciljeve – istaknuo je novi predsjednik.

Manifestacija u Novigradu istarskome bila je namijenjena svima – lokalnim stanovnicima te domaćim profesionalcima iz sektora eno-gastronomije, turistima što borave u Istri. Ulaznica za posjetitelje stajala je 200 kuna odnosno 25 € po osobi, u cijenu su bili uključeni čaša za degustaiju, torbica za nošenje čaše, te mogućnost kušanja svih izloženih vina.

Iz popisa izlagača uočljivo je da su svi osim dvoje njih iz triju geografskih područja koja su međusobno u neposrednom susjedstvu, konkretno Hrvatske Istre, Slovenske Istre & Krasa, te talijanske Furlanije Venecije Julije, međutim u grupi talijanskih vinara nazočnih  sada u Novigradu dvoje ih je bilo i iz udaljenijih područja u odnosu na državnu granicu između Italije i Slovenije, riječ je o jednome iz Valplolicelle kod Verone i jednome iz Pijemonta. Ako je ovdje bila riječ o želji organizatora da dodatno kao izlagače ima ponekog gosta iz neke druge regije Italije, postavlja se pitanje zašto onda, paralelno, kao poseban gost-izlagač nije bio i neki vinar npr. iz Slovenske Štajerske (tamo ima vlo jakih imena!!), eventualno iz Dolenjske, te, govorimo li o Hrvatskoj, netko iz sjeverozapadnoga dijela Lijepe naše ili netko iz Slavonije/Podunavlja, odnosno netko iz Dalmacije? S druge strane, moguće je da je dovođenje vinara iz Veneta i iz Pijemonta najava nekih promjena u konstrukciji manifestacije, u smislu da bi se priredba mogla sa sadašnjih triju pograničnih regija značajnije proširiti i na po nekoliko istaknutijih predstavnika drugih predjela svake od triju sadašnjih nacionalnh nositelja priče. Pitao sam o tome Bevilacquu ali on se zasad nije o tome htio izjasniti.

Zvijezde Barola iz Pijemonta – duo Guido Fantino i Claudio Conterno iz Monfortea d’Alba, najavili su mi uoči priredbe da na kušanje u Novigrad donose i jedan od svojih ponajboljih Barola, onaj od grožđa iz vinograda Vigna del Gris

Još jedno pitanje za glavnog odgovornoga za organizaciju, Glauca Bevilacquu, ali i za neke druge iskusne naše poslovno snažne organizatore kako u Istri tako i izvan nje: bi li ovakva manifestacija mogla prerasti u neko bitno ambicioznije regijsko eno-gastro događanje s uključenjem u priču i još nekih ciljano izabranih, dakako ponajboljih, proizvođača vina i tipičnih lokalnih delicija iz nama blizih pograničnih regija odnosno susjednih  država kao izlagača, primjerice Austrije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije…?

I još nešto bitno, a na što na žalost nisam dobio odgovor: jesu li na ovu priredbu u Novigrad bili pozvani i neki bitni eno-gastro novinari i neki međunarodno značajniji vinski trgovci i ugostitelji? U svakom slučaju, ako bi manifestacija idućih godina – naravno i uz odgovarajući pomoć društvenih institucija – prerasla ove sadašnje okvire i postala bogatim izlogom ponajboljih tipičnih, specifičnih eno uradaka i gurmanskih specijaliteta s područja ovog južnog i jugoistočnog dijela Europe svakako bi bilo nužno osigurati i posjet važnih vinskih trgovaca a i vinskih novinara iz Hrvatske, Slovenije, Italije, a također i onih iz Austrije, Mađarske, Njemačke, Beneluxa, skandinavskih zemalja, Velike Britanije, pa, Češke i Poljske, zemalja koje su vrlo interesantna kao tržišta… ♣

Ljeto na Krku

IN VINO VERITAS u PUNTU

Potkraj tjedna u drugoj polovici srpnja, dakle u špici glavne turističke sezone, u Puntu na otoku Krku održan je mini vinski festival IN VINO VERITAS, za koji su ideja i koncept rođeni 2019., ali koji je zbog tadašnjih poznatih ograničenja za svoj debut morao pričekati do sada.

Punat iz zraka

Organizatori – TZ Općine Punat na čelu s Brankom Karabaićem i novinarka i vinska promotorica, inače glavna WoW-ica Sanja Muzaferija nazvali su ga vikend-priredbom za uživanje, a rado će naglasiti to da su ga zamislili kao priliku za  jačanje prijateljskih i poslovnih odnosa vinara raznih krajeva Lijepe naše i vinara, vinskih trgovaca i ugostitelja i hotelijera s područja otoka Krka, te kao prigodu da se domaćem stanovništvu te turistima podrobno i kroz izravne nastupe proizvođača predstave i drugi hrvatski vinari i njihova vina, njihove regije. Organizatori su željeli, vele, vinarima omogućiti i kratki predah od vinograda – na moru, jasno, uz pružanje poslovne prilike za promociju i prodaju.

Punat – Trg zahvalnosti, In Vino Veritas 2022

IN VINO VERITAS  je u svom prvom izdanju spojio zelenu i plavu Hrvatsku, i istaknuo je pobratimljenje općina Punat i Tovarnik. Točila su se i pila vina manjih, obiteljskih vinarija, njih šest, a to su vinarija Agris, Kovats, Papak, Pinkert, Siber i Szabo.

Inicijatori i organizatori – Branko Karabaić iz TZ Općine Punat otvara festival, desno na slici je WoW-ica Sanja Muzaferija

Endre Kubik iz vinarije Pinkert, održao je edukativnu interaktivnu radionicu Vinski terroir Baranje, na kušanje je ponuđena kapljica vinarija Pinkert,  Kovats i Szabo. U restoranu Bocoon pak bila je svečana večera s tri slijeda, svako jelo prikladno sljubljeno s odgovarajućim baranjskim vinom. Večeri se pridružio i Domagoj Jakopović Ribafish, koji je zadnju etapu svog trogodšnjeg projekta Rok Otok trebao otplivati krajem srpnja upravo na punatskom području.

Iz Punta Sanja Muzaferija, koja kaže kako su svi bili jako zadovoljni festivalom, najavljuje da će dogodine ovdje, u okviru 2.festivala IN VINO VERITAS,  gostovati vinari s vinima  iz neke druge hrvatske regije, međutim ne precizira i koje

In Vino Veritas 2022 – neke od prezentiranih butelja

Zanimljiv pristup

IN MEDIAS tRES – Logično je da gostujući vinari iz drugih dijelova Lijepe naše ovakvu prigodu da na prodaju ponude svoje butelje u znanom turističkom području u punoj sezoni promatraju s oduševljenjem, upitno je međutim koliko su s ovim terminom izabranim za ovaj festival, makar i s tako kratko trajućim gostovanjem svojih kolega iz drugih krajeva u mjestu gdje domaćin očekuje za sebe maksimalnu berbu od turizma, oduševljeni i autori i ponuđači vina s otoka Krka! Rekao bih da vjerujem kako oni na odabir nekog drugog datuma kao termina održavanja priredbe ne bi imali ništa protiv festivala što predviđa ugošćenje, na njihovom otoku, radi toga da se jačaju međusobno prijateljtsvo i poslovna povezanost, vinara iz ostalih naših krajeva. Vrijedilo bi vezano uz festival In Vino Veritas za budućnost razmisliti o održavanju manifestacije npr. uoči pune sezone, kad u pravilu ima manje događanja, i o realizaciji priredbe u ponešto drukčijoj koncepciji, onoj kroz koju će se atraktivnim cjelodnevnim (jer temperature u to vrijeme još nisu paklene kao što su bile ove u srpnju!) eventom obogatiti program zbivanja u vremenskom periodu najave pune turističke sezone, te i kroz koju će i lokalni vinari biti vidljivi u programu. To druga koncepcija značilo bi primjerice da se ne na jednoj poziciji (npr. glavni trg) u Puntu ili gradu Krku nego na više različitih lokacija (trgova) postave s tri strane otvoreni četvrtasti oveći bijeli šatori sa izlogom nuđenih etiketa, sa šankom s blagajnom i s, ispred šanka, visokim barskim stolićima i sjedalicama, svaki šator da je namijenjen posebno za po jednu pozvanu vinsku hrvatsku regiju, naravno barem jedan morao bi biti predviđen za lokalne, kvarnerske proizvođače. Raspršenost ponude po više atraktivnih mjesta u gradu Krku ili pak po Puntu, kao i radno vrijeme šatora i preko dana potaknuli bi goste da u potrazi za eno-šatorima obilaze grad i bolje ga upoznaju, a ne da se uvečer zadržavaju i piju tek na jednom mjestu. Zamisao o širenju prijateljstva između domaćih i gostujućih vinara i unaprjeđenju suradnje između poslovnih subjekata (s jedne strane gostujućih vinara a s druge strane restorana i hotela s područja otoka Krka), djelovala bi vjerodostojnije nego što djeluje, barem prema van, ovako kao što je sada. I o sadržaju ponude u tim vinskim šatorima kao zanimljivim eno-punktovima prikladnim za upoznavanje cijele vinske Hrvatske vrijedilo bi podrobnije razmisliti, naime idući festival In Vino Veritas mogao bi kroz nekoliko dana u svakom šatoru prezentirati, uz kvarnerske vinare i kvarnerska vina, proizvošače i Bakhov nektar iz drugih hrvatskih regija kompletno po sortama i tipovima kapljice, a potom, za dvije godine svaka regija mogla bi se prezentirati npr. naglašeno s bijelim i ružičastim mirnim vinom i s pjenušcima (prvenstveno od svojih lokalnih kultivara), a onda, u idućim izdanjima, da protagonisti u ponudi budu crna mirna vina, ružičasti pjenušci i slatka desertna vina… ♣

Poslastice iz Doline kardinala

BARUN 100+  2018 pas dosé Vallée des Cardinaux

Pažnju šire javnosti sve više privlače vina Barun obitelji Barundić iz Brezarića kod Krašića, u Dolini kardinala. U vinsku kartu Hrvatske ta obitelj, u novije vrijeme osjetno pojačanim angažmanom na unaprjeđenju kakvoće svojega proizvoda i u marketinškoj aktivnosti kao sastavnome dijelu cijeloga posla, na područje Plešivičkog vinogorja, zasad najafirmiranije po tekućim Bakhovim poslasticama s brdskih padina ponad Jastrebarskoga, učvršćuje relativno novi te geografski uži pojam – oznaku Vino iz Doline kardinala. Pred javnost Barundići izlaze s bijelim i crnim suhim mirnim vinom te s bijelim i ružičastim pjenušcem u extra brut i brut varijanti. Osobito su posvećeni bijelom i u nas još rijetko sađenom kultivaru Manzoni, križancu Rizlinga rajnskog i Pinota bijeloga (u dozrijevanju odlično nakupljanje sladora i, istodobno, jako dobro zadržavanje kiselina) u izvedbi talijanskog profesora Luigija Manzonija, te Pinot noiru odnosno crnome. S obzirom na to da je Josip Joseph Stjepan Stéphane Barundić rodjen na jugu Francuske i da je s roditeljima djetinjstvo proveo tamo, na etiketama se znaju naći i francuski izrazi.

Josip Joseph Stjepan Stéphane Barundić i Mara Špoljar Barundić, sa sinovima koji se odlično snalaze i u vinogradu i u podrumu ali i, na tragu onoga kako ih uče mama i tata, i u kuhinji uz štednjak… S obzirom na uistinu pažnje vrijednu ponudu i odlične hrane te s obzirom da je jedan od sinova krenuo putevim profesionalnog kuhara, u obitelji Barundić lociranoj u ambijentu Doline kardinala vrijedno bi doista bilo – to sam već i prije predlagao – napokon ozbiljno razmisliti o tome da se Baruni organziraju na način da se na visokom nivou i tome primjerenim cjenikom,  i s hranom što prije otvore prema javnosti

Novo poglavlje kod vinske obitelji Barundić, koja se pomalo širi s površinama pod vinovom lozom i sada vodi brigu o pet vlastitih hektara s trsjem i koja pod posebnom pažnjom supruge Mare Špoljar Barundić obrađuje vinograde, nastupilo je pred nešto više od četiri godine kad su Barundići svoj, prije gotovo tri desetljeća na nakošenoj poziciji Hrženjak (brdašcu iznad Krašića) kupljeni vinogradarski jako dobar teren zasadjen s 400 panjeva vinove loze starije od 100 godina, odlučili početi iskorištavati drukčije. Staro trsje nisu bili iskrčili da bi zasadili novo, nego su Mara i Josip Barundić, u prvo vrijeme, kojih desetak godina vrijedno razvijajući obiteljsku vinariju, grožđe odande miješali s drugime, za ostala vina. Kultivari su u tom starom nasadu tradicijski: Lipovina, Štajerska belina, Graševina, Kraljevina, Muškati bijeli i žuti, Plavec žuti, Plemenka… A onda su, eto, upravo tu starost trsja napokon odlučili početi koristiti za proizvodnju nekog posebnog vina s dodatnom oznakom staro trsje i kvalitativno s dodanom vrijednosti, kako to rade Francuzi, Nijemci, Talijani, Španjolci (vieilles vignes, alte Reben, vigna vecchia, viñas viejas). U konzultacijama s prijateljima, među kojima smo bili i Ivan Dropuljić, osnivač i direktor Zagreb Vino.coma, vinski pisac i degustator Ivo Kozarčanin Bakhov sin i ja ispred revije Svijet u Čaši, na temu tog posebnog proizvoda i uzimajući u obzir poziciju vinograda i spomenute tradicijski tamo uzgajane sorte iskristaliziralo se da bi najbolje bilo pokušati izaći s pjenušcem klasične šampanjske metode, eventualno i s dužim dozrijevanjem u butelji, tj. ako se mladi pjenušac pokaže u prikladnoj kondiciji za odležavanje ostaviti ga nakon druge fermentacije u boci na razvoju na finom talogu do degoržiranja i čepljenja plutenim zatvaračem, u  šampanjskom stilu – najmanje tri godine…

Prva berba na Hrženjaku za nešto ekstra bila je 2018. U ekipi smo uz domaćine Barundiće te godine od trenutka orezivanja bili i nas trojica uravo spomenutih pajdaša. O tome i o punjenju baznog vina u bocu na šampanjizaciju  Svijet u Čaši je svojedobno objavio reportaže, a Iwek Kozarčanin sad se, evo, prisjeća:

– Vinograd smo orezali u travnju 2018. Sljedećih mjeseci smo ga obilazili i milovali pogledima, pa smo 24. kolovoza pošli u berbu. Grožđe je bilo zdravo, prerada ploda se odvijala u kontroliranim uvjetima. Ubrano smo grožđe isprešali, i pustili ga na vrenje, vino je potom stavljeno na odležavaje na finom talogu u inox-tanku. Svako toliko smo ga, dakako, kušali. Nakon nekog vremena to bazno vino pokazalo se spremnim za šampanjizaciju, bilo je ugodno na nepcu, za razliku od francuskih osnovnih vina za šampanjac koja budu jako, čak pungnentno kisela i teško ih je kao takve piti, međutim baš takvo bazno vino poslije se u gotovom šampanjcu pokaže da je dobro da prije stavljanja na šampanjizaciju bude takvo. Konačno smo to naše osnovno vino 24. srpnja 2019. napunili u šampanjsku bocu, dodali mu kvasce za drugo vrenje i prepustili njima da mirno vino počnu pretvarati u pjenušac, kojemu smo kao radni naziv odredili oznaku 100+ pas dosé, znači bez dodavanja ekspedicijskog likera. Napunili smo 252 magnuma, dakle boca zapremnina kojih je po litru i pol.

Došao je trenutak da, nakon što je pjenušac odležao tri godine pod krunskim zatvaračem i na kvascu, otvorimo prvi magnum 100+  i da kušamo naših ruku djelo i naš zajednički prvijenac na početku karijere. Uz Maru i Josipa Barundića su Ivan Dropuljić, novinarka Ana Rogač i Ivo Kozarčanin (suhiucasi)

I tako, tri su godine već od onda prošle, i za sredinu srpnja 2022. pao je dogovor da se nađemo kod Barundićevih na kušanju tog našeg bisera. A on se pokazao najprije lijepom žućkastom bojom i s brojnim živahnim sitnim perlicama, pa složenim mirisom s naznakama zrelog bijelog koštićavog voća (kruška, marelica…) i s briošem u tragu, pa s jako dobrom konzistencijom,  te kao svjež, mekan i elegantan, za dodatni razvoj treba mu da poslije degoržiranja još nekoliko mjeseci odleži i na plutenom čepu!…

Mara i Josip Barundić pobrinuli su se za svečanu večeru koja je počela s ovim domaćim nareskom (vlastita produkcija!) i namazom i nadjevom obogaćenim kruškama povrća iz vlastita vrta. Slijedili su velika pastrva pečena s krumpirom u pećnici, zatim pečena patka s mlincima, za slani desert pita od sira a za slatki desert kolačići sa sezonskim voćem… (suhiucasi)

Uz jela su posluženi najprije pjenušac Barun Manzoni Elégance extra brut pa, potom, mirna vina Barun Vallée des Cardinaux Seigneur Chardonnay 2019 sur lie, onda Marquis Pinot noir 2019, pa Cardinal Pinot noir 2019 Vallée des Cardinaux Magnum, a za kraj krajeva – da uz Fête nationale budemo još bliže Francuskoj, i u dvostruki magnum napunjeni izvanredan izvanredno držeći crnjak s francuskog juga – Clos de Joncuas Gigondas (Grenache, Mourvèdre, Cinsault) 1989! Vive la France! Vive la Croatie! (suhiucasi)

Nekako se ovaj naš nedavni srpanjski radno-hedonistički susret kod Barundićevih datumski  poklopio s onime navedenime u uvodu ovog teksta a što govori o zemlji rođenja Josipa Barundića i zemlji njegovo prvog djetinjstva, naime 14. srpnja u Francuskoj je nacionalni praznik, sjećanje na pad Bastille i slavlje u povodu formiranja Republike Francuske! (početak himne: Allons enfants de la patrie, le jour de gloire est arrivé, contre nous de la tyranie l’étandard sanglant est levé. Aux armes, aux armes…). Hrvat s rođenjem i ranom mladosti provedenom u Francuskoj a potom stalno nastanjen u Lijepoj našoj tako, eto, može slaviti DVA Dana Republike!, nije mogao bolje izabrati termn za prvo i odlučujuće otvaranje svog pjenušavog vina rađenog od domaćih kultivara i tehnologijom te načinom elaboracije onako kako u francuskoj Champagnei pristupaju kreiranju svojih ponajboljih šampanjaca. Prigoda je to bila i da se, uz odličnu Marinu domaću kuhinju dodatno skrene pažnja na još tri vina Barun od francuskih sorata a iz Doline kardinala – Seigneur Chardonnay sur lie Vallée des cardinaux i Marquis Pinot noir Vallée des cardinaux u buteljama te na magnum Cardinal Pinot noir Valée des cardinaux…

Priča Barun 100+ nastavlja se i ove godine, iako je dobar dio trsova nastradao u olujama nakon rezidbe. Grožđa će biti iznimno malo i od njega će se ovaj put, lako moguće, raditi tek mirno vino. Pa, da vidimo kakvime će se pokazati… ♣

Podnožje zagrebačke Medvednice – programirano carstvo pastrve

GRAČANSKI RIBNJAK

Ujutro su još u potoku, a oko podneva mogu već biti na tanjuru!

Emin Teskeredžić s uistinu uvjerljivim ulovom

Riječ je o pastrvama, i to kalifornijskoj, kalifornijskoj salmoniziranoj i autohtonoj potočnoj. Veličine različite – kalifornijska od 250 do 400 grama, kalifornijska posebno hranjena da se pretvori u salmoniziranu i da meso dobije boju lososa bude u težinama od 800 do 1.500 grama (1,5 kg), potočna je pak u varijantama od 300 do oko 1.000 grama. Adresa: Zagreb, ulica Gračanski ribnjak bb. Vrijedi, i te kako, skoknuti do tog ribnjaka posebice sada u ovo ljetno i osobito vruće vrijeme, boravak makar i na kratko u podsljemenskoj zoni osvježit će, a ovakva svježa pastrva ponuđena k tome u tri varijante idealna je hrana također baš i po vrućini…

Gračanski ribnjak, s ribama spremnim za prodaju: bazeni s pastrvama, svaki za svoju grupu (suhiucasi)

Gračani, nekad osobito popularni među Zagrepčanima zbog obilja restorana koji su nudili finu domaću hranu (Stari Puntijar, Debeli Martin, Gračanka, Kamanjo…), sad kao dragulj koji za krug ljubitelja fine papice ima najveće značenje, slove, još uvijek, Stari Puntijar, u međuvremenu dopunjen hotelom, te, upravo, Gračanski ribnjak, kad se ide iz pravca Mihaljevca prema Gračanima, malo dalje od Puntijara za nj se skreće  ulijevo na Isce pa u ulicu Gračanski ribnjak. Za sjaj Gračanskog ribnjaka krivac je Zagrepčanin nastanjen na Gornjem gradu a s pogledom i s vinogradom prema popularnoj Tkalči – Emin Teskeredžić dr.med.vet., veterinar s magisterijem iz oceanologije na PMF-u i s doktoratom na Agromskom fakultetu iz područja ribarstva, autor tristotinjak znanstvenih i stručnih radova – eminentni stručnjak za ribe, svojedobno duboko uključen u osnutak i rad niza ribnjaka u nas. Vlasnik je Gračanskog ribnjaka smještenog na izvoru potoka Ribnjak, te korisnik velikog  ribnjaka Krčić na samom izvoru rijeke Krke u Kninu.

Ribnjak Krčić u Kninu koji za rast ribe veličinom i težinom koristi Emin Teskeredžić

Dr.sc. Teskeredžić, u maksimalnoj mjeri sklon prirodnome, u Zagrebu se u Gračanima uvelike bavi proizvodnjom mlađi gore spomenutih vrsta pastrve, u određenom trenutku ribice prebacuje na uzgoj do konzumne veličine na ribnjak Krčić u Kninu. Nakon određenog vremena, primjerice i dvije, tri odnosno četri godine, konzumne ribe specijalnim vozilom u vodi s kisikom vraćaju u bazene na Gračanskom ribnjaku.

Lov, ali ne udicom, i ulov (suhiucasi)

Na Gračanskom ribnjaku nudi se i usluga čišćenja i filetiranja ribe

Konzumne ribe tu se žive nalaze do prodaje kada ih prodavač Igor prema narudžbi kupca lovi, čisti i, po želji kupca, i filetira. Kalifornijska pastrva se prodaje po 49 kuna/kg, a kalifornijska salmonizirana ili tzv. losos-pastrva i potočna pastrva su po 65 kuna/kg. Prodaja na Gračanskom ribnjaku radi od utorka do petka od 9-17 sati, subotom I nedjeljom od 9-13 sati, a ponedjeljkom se ne radi. Želi li se da se kupcu očisti ili filetira riba potrebno je nazvati barem sat vremena prije dolaska na ribnjak, na tel. 01 4611460.  ♣

____________________________________________

ISTRA VEĆ PO SEDMI PUT U MEĐUNARODNIM OKVIRIMA PROGLAŠENA NAJBOLJOM REGIJOM ZA MASLINOVO ULJE NA SVIJETU!

OLIstria,sir Špin, vino Laguna – Agrolaguna Poreč________________________

                                          Rovinjola, Rovinj

______________________________

VINOGRADARSTVO i PODRUMARSTVO KRAUTHAKER IZ KUTJEVA – POKUSNI NASAD S VIŠE OD 20 RAZLIČITIH KULTIVARA VINOVE LOZE ODAVDE i IZ RAZLIČITIH DIJELOVA SVIJETA. A GROŽĐE KOJIH VLADO KRAUTHAKER VRLO USPJEŠNO PRETVARA u VINO!

______________________________________

VIJESTI / NEWS

U Prolazu

SAMOBORSKO LJETO sa – ZIMSKIM VINOM – Samoborsko ljeto sa – zimskim vinom, te s vrlo pikantno pikajućim očito prenapaljenim osvjetoljubivim osama koje ću, s obzirom na intenzitet svraba na ubodnom mjestu, pamtiti valjda još najmanje mjesec dana. Samborski ugostitelj i vinar Marijan Žganjer potrudio se prirediti atraktivnu i s aspekta poučnosti i s aspekta hedonizma podjednako vrijednu degustaciju jela i različitih vina popraćenu diksusijom o najboljoj mogućoj kombinaciji. Posebno se pobrinuo za ovu prigodu uz rasne crnjake ponuditi i jedan relativno novi kolač njegove slastičarcnice – od tamne čokolade crnu crnu izvrsnu tortu Fantazija.

Zimskom vinu – crnjacima redom sa po 14,5 i 15 vol %, ne da po pakleoj vrućini vrućini što nas je snašla ovog ljeta nije bilo ništa za zamjeriti, naprotiv bila bi vječna šteta da nisu bili ponuđeni naime kapljica je, kao osobito dojmljiva, briljirala, i izvrsno je dopunila odlične kreacije na tanjuru – osobito pečenu janjetinu s krumpirom! – domaćina susreta samborskog ugostitelja i vinara, vlasnika slastičarnice U prolazu na glavnom samoborskom trgu te, u neposrednom susjedstvu, i café-bara Tin (posvećeno Tinu Ujeviću) kamo se nakon obroka redovito ode na meditaciju.

Središte Samobora, glavni trg – zgrada Gradsklog poglavarstva s Gradskom vijećnicom

Trenuci sadržajnog Ljeta 2022 u Samoboru, u organizaciji jednog od najznačajnijih samoborskih ugostiteljskih djelatnika Marijana Žganjera (na slici: u sredini). Sasvim lijevo su istaknuti obrtnik Marijan Sokolović i poduzetnik Mika Rožić, uz njih stoji zagrebački poduzetnik Božo Roknić, a sasvim desno su znani plešivički vinogradar i vinar Zvonimir Tomac te osnivač i direktor festivala vina i kulinarike prof. Ivan Dropuljić

Merlot Cru Selection 2016 – Marjan Simčič. Vidi rubriku Buying Guide!

U vrlo ugodnom debelom hladovinom pokrivenom ambijentu dvorišta (eto i Samobor, kao i Zagreb, ima svoju priredbu Dvorišta!) između Gradske vijećnice i objekta U prolazu Žganjer je, po svom običaju, organizirao uistinu ekskluzivnu reviju Bakhova nektara iz Hrvatske i iz vana, kao crème de la crème izdvajam Merlot Cru Selection 2016 selected vineyards Marjana Simčiča iz Goriških brda, te Trnjak 2017 od Nuića iz Ljubuškog i Vranac 2018 od Grabovca iz Imotskoga, pa, kao kuriozoitet, meksički Petite Syrah 2019 Vale de Guadalupe Baja California proizvođača L.A. Cetta. Inače,Petite Syrah sorta je što dolazi iz Francuske, tamo je uvelike u sjeni Syraha, a vrlo je raširena u Kaliforniji i dijelu Meksika, originalni francuski naziv joj je Durif.

Kao ulazno u cijelu priču te kao spasonosno osvježavajuće i kao nešto za poseban užitak istaknuti valja kao aperitiv Zlatu radgonsku peninu extra dry od Radgonskih gorica i, na kraju nekolikosatne svečanosti za stolom, odličan plešivički pjenušac Blanc de Noir obiteji Tomac, zastupljene ovdje i sa svojim mirnim Sauvignonom Amfora 2017 kao rezultatom višemjesečne maceracije u amfori.

Vrijedni spomena uz hranu svakako su još bili Chardonnay sur lie 2019 svetojanskog biznismena Nikole Mike Rožića i njegova zeta Jalševca, pa Rajnski rizling 2018 istog dueta R&J, te Amphora Cuvée 2019 R & J, a to je mješavina sauvignona, chardonnaya, crnog i sivog pinota i rajnskog rizlinga, grožđe je provelo devet mjeseci na maceraciji u amfori a vino je dozrijevalo godinu i pol u bačvama od Garbelotta. Domaćin Žganjer  sa svojim vinom nije se gurao U prolazu, ali je, kao dugogudišnji (doduše sada već bivši!) predsjednik  Udruge samoborskih vinogradara/vinara za osvježavajuću meditaciju u Tinu ponudio svoje vrlo dobru Graševinu 2021 i još bolji  Chardonnay 2021… ♣

DVA ZLATA ZA KULEN BELJE  –  Na Fakultetu agrobiotehničkih znanosti u Osijeku održano je prvo ocjenjivanje kakvoće kulena u organizaciji upravo spomenute znanstvene institucije koja je dugogodišnji partner kako malim obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima tako i velikim proizvođačima u standardizaciji i unaprijeđenju proizvodnje kulena.

Dr.sc. Goran Kušec, profesor na FAZOS-u i jedan od najboljih poznavatelja kulena u Hrvatskoj, osvrnuo se na ocjenjivanje i na kakvoću prijavljenih i poslanih uzoraka:

– Dugo godina, zajedno s kolegama s Prehrambeno-tehnološkog fakulteta, ocjenjujem kulene na brojnim kulenijadama diljem Slavonije i Baranje. Ove godine smo odlučili da je došlo vrijeme za organizaciju ocjenjivanja u okviru velike znanstvene institucije, kakva je naš fakultet, kako bismo dodatno naglasili važnost kulena i njegove proizvodnje za cijelu regiju. Na ocjenjivanju su bila 33 uzoraka kulena s područja svih pet slavonskih županija i svi redom bili su odlični. Tehnika ocjenjivanja bila je dakako u skladu s međunarodnim standardima i normama, pomno smo smo ispitivali presjek, miris te okus kulena.

Belje je na to ocjenjivanje poslalo uzorak premium iz linije Crna Slavonska i uzorak Baranjskog kulena s oznakom zemljopisnog podrijetla. Oba kulena su oduševila žiri, koji im je dodijelio zlatne medalje za kakvoću.

Željko Garmaz,osječki eno-gastro novinar i autor više knjiga, sa svojim najnovijim izdanjima – Kulen, hrvatska mesna perjanica (lijevo) i, u društvu s renomiranim korčulanskim vinarom Lukom Krajančićem, s knjigom Memorija prostora ili Lukina Korčula

Ljiljana Vajda-Mlinaček, voditeljica korporativnih komunikacija Belja, prilikom dodjele nagrada istaknula je kako je svaki komad kulena koji dolazi iz proizvodnje te kuće ručni rad, kao što je to i kod obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Baranjski kulen radimo prema strogo definiranoj specifikaciji zaštite pa na svakom komadu ponosno ističemo europsku plavu ZOZP markicu.  Riječ je o proizvodnji koja traje oko četiri mjeseca i tijekom koje pažljivo pratimo sve faze od punjenja kulena u svinjsku katicu, preko hladnog dimljenja do zrenja. Naravno, s jednakom strašću i predanošću proizvodimo i kulen od Crne slavonske svinje koju uzgajamo na prostoru pašnjaka u Parku prirode Kopački rit. ♣

Nešto iz daleka svijeta: Japan

TREŠNJA KAO NACIONALNI SIMBOL –  Kasno proljeće i ljeto razdoblje je raznog pojedinog voća, a među najpopularnijim voćem mogu se svakako smatrati trešnje. Trešnja, plodovi koje smo u raznim varijantama – u nas su osobito cijenjene one  kaštelanske, i hrušterice… – viđali i još vidimo na tržnicama na određeni je način nacionalno voće u Japanu.  Stanovnici Zemlje izlazećeg sunca običavaju slaviti sezonu cvatnje.  Sezona cvjetanja trešnje iznad potoka u okrugu Tsuzuki u Yokohami u Japanu tradicijski je u znaku obiteljskih okupljanja, festivala i provođenja vremena na otvorenom. Divljenje sakuri a to su cvjetovi trešnje – stoljećima je nacionalni običaj i zabava. Uživanje u trešnjinim cvjetovima poznato je kao hanami, a najčešće se svodi na piknike ispod rascvjetanih grana. Za kasnonoćne piknike vješaju se lampioni na drveće kako bi osvijetlili cvjetanje. Slika prikazuje potok Egawa, omiljeno mjesto za promatranje sakure u okrugu Tsuzuki. Zadivljujuća proljetna scena odvija se na prilično neobičnom mjestu – uz potok i pješačke staze u pretežito industrijskoj skladišnoj četvrti. Ovdje oaza obrubljena sakurama očima nudi golemi užitak.

Trešnja u cvatu u Japanu

Kada trešnje cvjetaju? Najveći čimbenik u određivanju perioda cvatnje trešnje su geografski položaj i klima. Što je klima blaža, cvjetovi se ranije otvaraju. Na južnom japanskom, suptropskom otočju Okinawa, trešnje se otvaraju već u siječnju, dok na sjevernom otoku Hokkaido cvjetaju u svibnju. U većini velikih gradova između – uključujući Tokio, Kyoto i Osaku – sezona cvjetanja trešnje obično se odvija krajem ožujka ili početkom travnja. Nadalje, vrijeme cvatnje razlikuje se od godine do godine, ovisno o vremenu. Ako je vrijeme tijekom tjedana koji prethode sezoni cvjetanja trešnje blago, cvjetovi će se rano otvoriti. Ako je hladnije, cvjetovi će se otvoriti kasnije. Iz godine u godinu početak sezone cvatnje obično varira za plus/minus tjedan dana, no moguća su i veća odstupanja. Koliko dugo traje cvjatnja trešanja? Sezona cvatnje trešnje je relativno kratka. Potpuni cvat (mankai) obično se bude otprilike tjedan dana nakon otvaranja prvih cvjetova (kaika). Tjedan dana kasnije vrhunac cvatnje je gotov i cvjetovi opadaju s drveća. Jak vjetar i kiša mogu znatno skratiti sezonu cvatnje. ♣

_____________________________________________

Željko Suhadolnik, suosnivač i glavni urednik – Mladen Horić, suosnivač i glavni direktor – Marko Čolić, urednik fotografije

FAMA VOLAT. PANTA REI, TEMPUS FUGIT. LA VITA BREVIS EST. GAUDEAMUS IGITUR IUVENES DUM SUMUS. POST IUCUNDAM IUVENTUTEM, POST IUCUNDAM/MOLESTAM SENECTUTEM NOS HABEBIT HUMUS… VERBA / FACTA MANENT!

…..pijte razborito – odgovorno – trijezno • drink wisely – responsibly – soberly…..

POTROŠAČKI – BUYING GUIDE – PUTOKAZ

Vodič za pametnu kupnju – 07. 2022 – Hints to the smart purchase

 HRVATSKA  CROATIA

Bregoviti sjeverozapad / Northwestern uplands

(XL) SAUVIGNON PUREK 2021 – PUHELEK PUREK ■ Prigorje-Bilogora, Zelina; Sauvignon bijeli; suho, 12,5 vol %; ZOI Prigorje Bilogora, vrhunsko s kzp;  0,75 lit ■ Poslužiti na: 12 °C ■ ⇗

(XL-XXL) BARUN SEIGNEUR CHARDONNAY SUR LIE 2019 Vallée des Cardinaux – BARUNDIĆ ■ Plešivica, Krašić; Chardonnay; vlastiti vinogradi, pozicije na visini od oko 250 m, prinos po trsu oko 1 kg, oko  2 godine u barriqueu, njega na kvascu; suho, 13,0 vol %; vino odiše svježinom i na nosu i u ustima, na mirisu s dosta voćnosti i s nitima dobivenim od boravka u bačvici, u ustima puno, dojam je međutim da bi, prikladno pohranjeno u arhivi, s vremenom bi moglo osjetno dobiti u razvoju i na kompleksnosti ■ Poslužiti na: 12 – 13°C ■  ⇒

(L)  KRALJEVINA 2021 – PUHELEK PUREK ■ Prigorje-Bilogora; Kraljevina; suho, 11,5 vol %; ZOI Prigorje Bilogora, Zelina, kvalitetno s kzp;  0,75 lit ■ Poslužiti na: 10 °C ■  ⇑

(XXL) SYRAH 2016 Križevac – KORAK ■ Plešivica, Jastrebarsko, Križevac; Syrah; vlastiti vinogradi, više od dvije  godine u barriqueu, suho, 13,5 vol %; nadasve elegantno, vino lijepe svježine, strukturom djeluje više u pravcu crnog pinota nego južnog obično korpulentnog syraha, djeluje kao da ima snagu i da još odležava, možda i da još kroz nešto vremena i dobije u razvoju ⦁ Poslužiti na: 12 – 13°C ■    ⇗

Istra i Hrvatsko primorje / Istria & Quarnaro

(Xl-XXL) GRAN TERAN 2017 – CORONICA ■ Hrvatska Istra, Umag; Teran, grožđe 100 % iz vlastitih vinograda, suho, 13,5 vol %; ZOI Hrvatska Istra;  0,75 lit ■ Poslužiti na: 16 °C ■ ⇗

Slavonija i Hrvatsko podunavlje / Slavonia & Croatian Danube region

(XL) SYRAH 2018 – KRAUTHAKER ■ Kutjevo; Syrah; suho, 13,5 vol %; ZOI Slavonija; 0,75 lit ■  Poslužiti na: 18 °C ■  ⇗

_____________________________________________________   

iVino by Ana&Ivo

 

CRO WHITE BLEND      

Novinari Ivo Kozarčanin i Ana Rogač kao osnivači projekta iVino by Ana i Ivo nastavljaju s organizacijom strukovnih ocjenjivanja vina na određenu temu.

Nakon lanjskih uspješnih odabira najboljih hrvatskih mirnih i pjenušavih roséa Drink Pink, mješavina crvenih/crnih sorata Red Blend, pjenušavih vina The Flute Stars, te vina u bag-in-box pakiranju u travnju ove godine, najnovije, peto specijalizirano vrednovanje Bakhova nektara, pod nazivom White Blend, održano sada u srpnju u hotelu Esplanade u Zagrebu, bilo je u znaku hrvatskih bijelih vina od mješavina sorata. Uzorci su na degustaciji bili su iz svih krajeva Hrvatske. Veseli pokazana sortna i stilska raznolikost hrvatskih mješavina bijelih sorata, a još više njihova ujednačena kvaliteta. Vina su se pokazala kao odraz terroira, klime, tla i ideje vinara, izjavilli su organizatori ocjenjivanja.

Dominik Jagunić, Franjo Francem, Žarko Stilin Belec

Ocjenjivači su bili enolozi Nataša Puhelek Puština, mr.sc. Franjo Francem i Dominik Jagunić, sommelier dr. sc. Žarko Stilin i vinski kritičar Ivo Kozarčanin. Uspjehu ocjenjivanja White Blend puno su pridonijeli vrijedni domaćini iz zagrebačkog hotela Esplanade.

Evo rezultata:

ZLATO – ENJINGI Venje 2006. izborna berba (graševina, rizling, sivi pinot, traminac, sauvignon) ⦁ ENJINGI Venje 2010. kasna berba (graševina, rizling, sivi pinot, traminac, sauvignon) ⦁ ANTUNOVIĆ  Jubilea (silvanac 2011 chardonnay 2014., Graševina; 2016) ⦁ DEGRASSI Terre Bianche Limited Edition 1, n/v (malvazija, chardonnay, sauvignon, viognier ⦁ GRABOVAC Draga Riserva 2019 (kujundžuša, pošip, žilavka, chardonnay, sauvignon) ⦁ Klet ROMIĆ  Dragonada 2017 (chardonnay, pinot bijeli) ⦁

SREBRO –  KOPJAR Cuvée Zagorje, n/v (graševina, manzoni, sauvignon) ⦁ ZDJELAREVIĆ  Nagual bijeli 2013 (chardonnay, sauvignon) ⦁ ANĐELINI  Magdalena 2019 (chardonnay, malvazija; suho) ⦁ DAMJANIĆ  Clemente Blanc 2019(chardonnay, bijeli pinot; 13,5 vol%) ⦁ GALIĆ  Bijelo 9 2018. (graševina, chardonnay, sauvignon) ⦁

BRONCA –  ERDORO Blend One 2021 (rizling, traminac, pinot sivi, pinot bijeli, Plešivica) ⦁ KUTJEVO d.d.  Maximo Bianco 2020 (graševina, traminac, polusuho) ⦁ KUTJEVO d.d. Maximo Oro 2019 (graševina, chardonnay) ⦁ MARLAIS  Dišpet  (pošip, rukatac, dubrovačka malvasija; Pelješac) ⦁ PLOVANIĆ Belica 2021 (mejsko, brajkovac, divjaka, malvazija istarska, glera…) ⦁ SIBER M&S 2018  (muškat, sauvignon i chardonnay) ⦁

________________________

SLOVENIJA  SLOVENIA

(XXXL) MERLOT CRU SELECTION 2016 selected vineyards – Marjan SIMČIČ ■  Merlot, birane parcele, prinos 40 hl/ha, 42 mjeseca u hrastovim bačvama; suho, 14,5 vol %; 0,75 lit ■ Poslužiti na: 18 °C ■ ⇗   ⇒

LEGENDA

–  Veliki grozd, Šampion/Big Grape, Champion – 99 – 100 (ili or: 19,9 – 20 / 4,9 – 5,0) bodova/pts = Upečatljivo! Jedinstveno! Višeslojno, precizno i visoko-karakterno, iskreno, vjeran odraz terroirea. Zrelo, živo puno i snažno, skladno i elegantno, s dugačkim završetkom i s dobrim potencijalom odležavanja / Brilliant! Unique! Multilayered, precise and with high character, genuine, fine reflextion of the terroir. Mature, very alive, full(bodied), harmonious and elegant, with a long finish, and with a long ageing potential

.– Platinasta medalja odnosno Velika zlatna medalja / Platinum medal or Great gold medal = 96 – 98 (19,6 – 19,8 / 4,6 – 4,8) = Odlično, visoko karakterno, iskreno, zrelo, živo, skladno i elegantno, klasično veliko vino, u ustima dugo traje, s potencijalom za odležavanje / Excellent,  with much character, genuine, mature, very alive, fullbodied, classic harmonious and elegant great wine, in the mouth long-lasting, with a big ageng potential.

 – Zlatna medalja/Gold medal – 91 – 95 (18,6 – 19,5 / 4,1 – 4,5) = Izvrsno, kompleksno, uzbudljivo, iskreno, vjerno sorti i terroireu, zrelo, živo, profinjeno vino, s vrlo izraženima osobnošću i stilom / Outstanding, complex, exciting, genuine and nice presenting the variety and the terroir, mature and alive, very refined, with high style and quite a big personality.

–  Srebrna medalja/Silver medal – 86 – 90 (17,6  – 18,5 / 3,0 – 4,0) = Osobito dobro i tipično, složeno, moguće i s izgledima da se i još razvije, kapljca za, zahtjevniji ukus / very good and typical, complex, with chances to develop even more, wine still for the exigent consumer

   – 80 – 85 (15,5 – 17,5 / 2,1 – 2,9) = Korektno do tehnički i vrlo dotjerano, može biti sortno prepoznatljivo i stilom definirano, ipak bez dovoljno izraženog identiteta i bez neke veće uzbudljivosti / Correct to technically very well done, may be varietal well recognizable, and, in a certain determinated style, but still lacking a bit of identity & character, not exciting

 – 71 – 79 (11,0 – 15,4 / 1,0 – 2,0) = Obično, niskoprosječno, sasvim jednostavno, bez nekih prejakih mana. Moguće ponešto grubo, i/ili očito načeto umorom a i na silaznoj putanji, ne baš preporučljivo / low average, ordinary, tired, not quite recommendable

Ispod / under 71 (11,0 / 1.0) – Izbjegavati / Avoid!

 ⇑– trošiti sada/drink now  • ⇗ – trošiti ili još čuvati/drink or hold •  ⇒ – čuvati/hold •  – trošiti uz hranu/drink with food

__________________________

CIJENE  mpc / PRICES retail 0,75 l:  S (mall) = do 35 kn (till 5 €) • M (edium) = 36 – 75  kn (5 – 10 €) • L (arge) = 76 – 110 kn (10 – 15 €) • XL (extra large) = 111 – 150 kn (15 – 20 €) • XXL = 151 – 220 kn (20 – 30 €) • XXXL = iznad/over  220 kn (30 €) •

ooooooooooooooooooooooooooooooooooooo

SVIJET u CASI – 05.2022 – WORLD IN a GLASS

kroz / through

ŽELJKO SUHADOLNIK

______s vama od – 11.11.1992  – since, with you______

Međimurje: Madjerka – jedinstveni vinogradarski položaj ranga grand cru i pravo turističko blago. Na stranama terase s vinogradima, a na vrhu – krasnom vidikovcu – čudovita oaza za specijalna događanja i za predah i lješkarenje s predznakom ekskluzive u krasnom prirodnom prostoru

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t

⦁ Viti-vinicultural world, spring 2022: WINE PRODUCTION, CONSUMPTION & INTERNATIONAL TRADE ⦁ Sajmovi, festivali: MALVAZIJE SVIJETA u POREČKOJ ŽATIKI ⦁ Verticale magistrale: GRAN TERAN I, REX ISTRIAE ⦁ Klaudio i Ivan Ipša: ŠPICA u ULJU i VINU ⦁ Giorgio Clai: TKO ČEKA, TAJ DOČEKA ⦁ The United Nations of Fine Wine: CONCOURS MONDIAL de BRUXELLES SLJEDEĆE GODINE u ISTRI! ⦁ Saloni: PINK DAY(S) KAO SLAVLJE LJEPOTE i OPTIMIZMA ⦁ POLETTI – 180 GODINA!  ⦁ Uz Urbanovo 2022: značajne obljetnice: CMREČNJAK u TAJERU te TANJURU i u ČAŠI ⦁ Amber/Orange u Izoli, New Yorku,Londonu,Beču: OBLIK i SUŠTINA, SVJETLOSTI i SJENE ⦁ TOMCI PO SVIJETU, USKORO i s OZNAKOM DEMETER! ⦁ Konferencija u Osijeku: RAZVOJ i POZICIONIRANJE GRAŠEVINE KAO NAJVAŽNIJE HRVATSKE VINSKE SORTE

______POTROŠAČKI PUTOKAZ – 05.2022 – BUYING GUIDE____

_____________________________________________

Actual state of the viti-vinicultural world, spring 2022

WINE PRODUCTION, CONSUMPTION & INTERNATIONAL TRADE in 2021

            Short time ago the OIV director general Pau Roca presented the actual state of the viti-vinicultural world. Here the most important facts:

2021: HISTORIC HIGH IN TRADE AND PARTIAL RECOVERY IN CONSUMPTION – The 2021 sees a partial recovery of global consumption after the 2020 sanitary crisis, and the boom in the international trade market, which registered a record high in 2021 in both  volume and value. However, the scenario for 2022 looks uncertain, due to the turbulence posed by the global supply chain crisis, the war in Ukraine, covid variants and the increasing energy prices.

2021 Key Figures for the wine sector

The surface area of the world vineyard in 2021 is estimated to be 7.3 mha (million hectares), and this is only marginally lower compared to 2020.

World wine production, excluding juices and musts, in 2021 is estimated at 260 mhl, marking a decrease of almost 3 mhl compared to 2020.

                World wine consumption in 2021 is estimated at 236 mhl, marking an increase of 2 mhl  (+0.7%) compared to 2020 volume.

With a volume of  111.6 mhl, the largest exported volume ever recorded in history,  world wine exports in 2021 have increased by 4% compared to 2020, and have boosted even more in terms of value, with 34.3 bn (bilijuna = mlijardi) EUR, registering a yearly increase of 16%

First estimates in 2022 in the Southern Hemisphere – A decline in wine production for 2022 in the Southern Hemisphere is expected overall. This is not necessarily bad news. This fall recorded is due to the extremely high wine production levels seen in 2021, and this year we expect harvests to return to their long-term averages. With the exception of New Zealand and South Africa, all other major Southern Hemisphere wine producing countries are expected to decline their 2022 production levels.

Pau Roca, at the Press Conference about the viti-vinicultural world today

                2021: Partial recovery from covid-19 pandemics and booming of online sales in 2021, the pandemic was certainly not over but the wine sector overall has proved to be more resilient than other sectors. Part of this success has to do with the sector’s great capacity to adopt innovative and technological solutions to cope with the lockdown measures like the e-commerce.

2022 important items: Global supply chain disruptions, Ukraine invasion and the energy crisis announce a year of turbulences. Covid-19 pandemic initially slowed the global supply chain as manufacturers were forced to suspend work until safety precautions were enforced. New covid variants and the lack of access to the vaccine specially in certain developing countries exacerbated the recovery of global production even when developed economies like US and EU reconciled to their consumption behaviours. The war in Ukraine has set off a series of new supply-chain bottlenecks. So has a surge in Covid cases in China, which has led to temporary lockdowns in parts of the country. In addition, the war is putting unprecedented pressure on the global energy market, which was already experiencing a rise in prices in 2021. Moreover, the sanctions imposed by the EU on Russia are putting further  pressure on the market.

Also, potential trade disruption between EU and Russia might cause some concerns, especially in Italy, France and Spain. As a reminder, Russia is the 10^th largest wine importer in the world in 2021 (accounting for about 2% of the world imports) and the 8^th largest wine market in terms of sales value.

The new challenge in 2022 is to see how the sector will cope with this new situation, where global supply chain patterns have to be probably reconsidered and energy prices will create an inflationary pressure on consumers. ♣

Sajmovi, festivali

SVJETSKE MALVAZIJE u POREČKOJ ŽATIKI

Nakon prošlogodišnjeg predaha, manifestacija Vinistra u 28. izdanju vratila se u svoju dvoranu Žatika u Poreču. Organizatori oduševljeno izjavjuju: Najbolje malvazije i terani na kupu, istarska izložba vina još jednom je oduševila, u tri dana trajanja privukla je više od 10 tisuća posjetitelja među kojima je bilo vrlo mnogo poznatih i uglednih osoba iz javnog života, i među kojima je bilo mnogo stranih gostiju, prostor je prštao pozitivnom energijom!

Vinistra je, pohvalit će se domaćini, potvrdila status najatraktivnije vinske manifestacije u nas

Ove je godine Vinistra na 3500 četvornih metara okupila 110 izlagača, od čega 80 proizvođača vina. Nikola Benvenuti, predsjednik udruge vinara i vinogradara Vinistra, ističe kako se iz godine u godinu posjetitelji pokazuju sve educiranijima glede Bakhova nektara, te kako su izlagači zadovoljni posjetom i poslovnim susretima.

A sommelier Emil Perdec, korporativni voditelj Odjela hrane i pića u Plavoj Laguni, dugogodišnjem partneru Vinistre, naglašava da je manifestacija sve bolja u organizacijskom smislu.

– Bitno je reći da se visoko podigla kvaliteta Vinistrinog ocjenjivanja uzoraka što je iznimno poticajno za vinare, da se u bitno većem opsegu posvete kreaciji vina na razini svjetske klase. Najveća vrijednost izložbe je brendiranje Istre kao atraktivne vinske destinacije s odličnim malvazijama i teranima – Perdecove su riječi. Predsjednica ocjenjivanja vina bila je Caroline Gilby MW iz Velike Britanije, inače duboko uključena i u ocjenjivanje na Decanter World Wine Awardu.

Znani vinski pisac Paul Balke na štandu Coronike na sajmu prezentirao je svoj projekt – elegantnu, podacima bogatu i lijepo ilustriranu knjigu North Adriatic Wine, uključene regije su Veneto i Venecija Julija, Slovenska i Hrvatska Istra

Vinistru je posjetio naš Slavonac Josip Blažević koji već četiri desetljeća živi i radi u Schaffhausenu u Švicarskoj i tamo vodi poduzeće Vallis Aurea za uvoz i distribuciju vina. Na slici je u razgovoru o mogućoj suradnji s gostom-izlagačem Tomislavom Bolfanom sa zagorskog posjeda Vinski vrh. Blažević je na njihovim posjedima obišao neke vrlo značajne istarske vinare koji medjutim nisu nastupili odnosno nisu osobno prisustvovali na ovogodišnjoj Vinistri, konkretno Giorgia Claija, Morena Coroniku, Klaudija Ipšu

Među poslovnjacima-posjetiteljima – Gordan i Jasna Mohor, glavni i odgovorni u tvrtki MIVA Mohor Trgovina, te Ivan Dropuljić, osnivač i direktor festivala Zagreb Vino.com (još se ne izjašnjava za javnost o tome kakvi su mu festivalski planovi za 2022.!)

            Dragan Kovačević, potpredsjednik HGK za poljoprivredu i turizam, istaknuo je kako Istra i Kvarner čine 17 posto hrvatske proizvodnje vina.

– Istarski su proizvođači Bakhovog nektara pokazali kako se kroz vinske ceste, inovacije i stalno podizanje kvalitete vina, u kombinaciji s autohtonom gastronomijom, može značajno pridonijeti razvoju cjelogodišnjeg turizma i brendiranju destinacije. Ohrabruje činjenica da nam se kontinuirano, već nekoliko godina, povećava izvoz vina više cjenovne kategorije, posebice pjenušaca, što jasno govori da međunarodnu promociju i pozicioniranje hrvatskih vina treba graditi upravo u segmentu vrhunske kvalitete – kazao je Kovačević. A državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede dodao je kako je na području Istarske županije ugovoreno projekata u vrijednosti 800 milijuna kuna iz Europskog fonda za ruralni razvoj, do sada je isplaćeno 612 milijuna kuna.

Na planu organizacije vinske branše Istra sa svojom udrugom Vinistra vodeća je regija na području Hrvatske. S obzirom na današnji osobito visoki stupanj popularnosti plemenite kapljice (i) u nas te na naglo povećano zanimanje za javno druženje s Bakhovom čašicom i na višem nivou a kao rezultat toga i već uistinu silnog broja postojećih i do ludila posjećivanih manifestacija nazivanih (poslovnim) sajmovima odnsno festivalima vina (i delikatesa!), možda bi skup Vinistra mogao biti i prvi u nečemu vrlo važnome za bitno uspješniji upravo poslovni efekt s događanja izravno na licu mjesta a onda još i, naknadno, i za izlagače i za potrošače.

Ovdje mislim na omogućavanje kvalitetnijeg kontakta posjetitelj-potrošač s izlagačem-ponuđačem i s uzorkom, kao i na, u nastavku, daljnje kvalitetnije širenje vinske kulture među potrošačima preko (specijaliziranih) medija javnog informiranja. Naime, na priredbama nazvanim sajmovima i festivalima u nas, koliko god može (organzatora) radovati veliki broj posjetitelja, toliko istinskog zaljubljenika u vino kao napitak bogova i odraz terroirea, vinskog trgovca te novinara-pisca o plemenitoj kapljici, gastronomiji i turizmu smeta gužva što je uz štandove – na dosta festivala potaknuto i treštanjem glazbe zamišljene od strane organizatora kao obogaćenje programa!!!??? – stvaraju brojni posjetitelji u želji da (za cijenu jednodnevne ulaznice) čim više popiju i zabave se kao u kakvom lokalu. Vinskom trgovcu, ugostitelju i publicisti o vinu praktički je nemoguće prići koliko treba štandu odnosno stolu kao izlagačkom mjestu, pa se ozbiljnije s vinarem porazgovarati o nastanku i karakteristikama nekog vina, uvjetima kupnje u okviru veleprodaje i maloprodaje…. Bilo bi korisno da se (i) na Vinistri uz već postojeću pozornicu za širu publiku, predvidi još neka susjedna manja – za širu publiku zatvorena – dvorana ili soba a gdje bi se omogućilo u domeni trgovine, ugostiteljstva i eno-gastro pubicistike istaknutim osobama kao uzvanicima da sjedeći na miru za stolom koncentrirano kušaju i dobro upoznaju razne uzorke. Te bi uzorke s predočenog popisa sastavljenog od strane organizatora u dogovoru s izlagačima, na kušački stol po želji gosta donosio/donosili za to zaduženi sommelier(i). K tome, u nekom dijelu te prostorije moglo bi se realizirati kvalitetan poslovni susret poslovnog gosta sa zainteresiranim proizvođačem, tzv. B2B… Netko će možda na ovaj prijedlog odgovoriti kako za ozbiljnije upoznavanje s određenim vinima postoje vinske radionice, međutim one, pogotovu ako se odvijaju za vrijeme trajanja festivala/sajma paralelno s izlagačkim dijelom, nisu i dovoljne, jer su svaka na određenu temu, i onaj tko iz publike u obrazovnom i barem dijelom poslovnom smislu nastoji što bolje zadovoljiti svoj interes trebao bi svakako izabrati više radionica, onda mu ostaje dosta manje vremena za sajamski dio… ♣

Na ocjenjivanju malvazija svijeta, osvajanjem šampionske titule, sve je pomeo Gianfranco Kozlović sa svojom Malvazijom Santa Lucia 2018, na prvo mjesto Kozlović se uspeo i s Teranom 2021 u konkurenciji mladih terana Desno: Na Vinistri 2022 su dodijeljene diplome za vino studentima Stručnog studija vinarstva u Poreču. Pet sadašnjih i bivših studenata Veleučilišta u Rijeci predstavilo je nagrađena vina s Vinistrinog ocjenjivanja. Među njima je i 23-godišnji Paolo Agapito, čiji je Teran 2018. ovogodišnji šampion u kategoriji zrelih vina od spomenute sorte

Vinakoper iz Kopra dominirao je sa svojim refoškom – za Capris 2020 osvojio je Platinastu medalju, a za Capo d’Istria 2018 i za Refošk 2021 Zlato. Zaista sjajna vina u trima kategorijama i od Refoška, domaćieg crnog aduta Koparštine, kao što je Teran domaća crna uzdanica Hrvatske Istre

Vitki Ivica Matošević, bivši dugogodišnji predsjednik Vinistre i dio nekad čuvenog istarskog vinskg trija DKM (Degrassi-Kozlović-Matošević) a sada na određeni način vinski spojen s Kozlovićem u KozloMat, posebno je ponosan na svoje mješavine bijelu i crnu Grimaldu koje uklanjaju bore i koje mu, kaže, daju svježinu i snagu da ovdje ali i po svijetu i dalje trči za za svojom suprugom Đurđicom nadajući se da će mu se posrećiti da na utrkama na cilj stigne prije nje… Desno: Giancarlo Zigante ponosno je pozirao uz svoj VELIKI Cabernet sauvignon!…

Na štandu Chateau Belaj, ruskog vlasnika, okrepu je, naravno s jako dobrim crnjakom 2017 mješavinom pola-pola od Merlota i Pinota crnoga i iz dvostrukog magnuma, kod aktualnog hrvatskog viceprvaka u sommelijerstvu Josipa Oriškovića, zaposlenog u tom podrumu, potražio – oklopljeni ratnik (!!), koji je, lijepo zagrijan, potom – potražio novo društvo…

Na Vinistri je i ove godine bilo izlagača i izvan Istre pa i Hrvatske. Oni su, kao gosti, uglavnom bili smješteni u prolaznom prostoru na ulazu u dvoranu odnosno na izlazu iz nje. Znanoj kakvoći kapljice Puklavec Family Wines iz područja između Ormoža i Ljutomera, posebice marki Seven Numbers, ali, dakako, i šarmu za marketing zadužene Sonje Erčulj teško se moglo odoljeti… Desno: na tom ulaznom/izlaznom dijelu genijalne reklame za ovogodišnji Festival pršuta u Tinjanu, međutim na tako velikim info-panoima – nije nađeno mjesta da se spomenu i datumi održavanja festivala… (Marko Čolić)

Povratak na TERAN! Obitelj Franca i Olivera Armana iz Nardučija kod Vižinade, znana i po teranu i to u vrlo ozbiljnoj varijanti, htjela je široj javnosti  jače skrenuti pažnju na to da svako vino nije za konzumaciju odmah nakon što ga se napuni u bocu i pošalje na tržište, naime neka  vina od kojih se očekuje visoka kompleksnost trebaju još i u butelji određeo vrijeme za finalni dio razvitka i to im se vrijeme mora i pružiti želi li se s kapljicom susresti se na njenu vrhuncu i u kapljici maksimalno moguće uživati, a ne tek konzumirati je. Oliver Arman, koji je od oca Franca preuzeo vođenje podruma, na svoj je način htio postići to da potrošač i nakon što kupi takvo vino kojemu do špice još treba vremena bude dovoljno strpljiv glede konzumacije, pa je odlučio da butelje s najboljim teranom kuće, njegovanime brižno u barriqueu, stavi prije puštanja na tržište u posebne elektroničkom napravom opremljene kutije koje je, da se dođe do boce, moguće otvoriti samo zadanom lozinkom a tek od roka do kojega je, kako je procjenjeno, kapljica mogla dostići zenit ili mu je sasvim blizu! Na slikama je Oliver Arman dok prezentira vinska potencijale kuće Franc Arman i tu famoznu crnu kutiju-čuvalicu butelje, te, dolje, Oliver s ocem Francom u obiteljskom vinskom podrumu  (Marko Čolić)

Verticale maestrale

GRAN TERAN I, REX ISTRIAE

Pune je tamno-plave plemenitaške krvi, svoj i osoben, još s relativno kratkim i ne još baš s naročito uočljivim pedigreom, ali srećom u devedesetim godinama prošlog stoljeća počela je prekretnica. Stanoviti Moreno (prevedeno na hrvatski=tamni) s prezimenom Coronica povezanime, opet kroz prijevod, s krunom, a inače čovjek seoskih korijena i orijentiran više na težački rad na zemlji nego na sjedenje na prijestolju, odlučuje mu posvetiti maksimalnu pažnju. I, 1997. nastupa bitna promjena, s jasnim nagovještajem institucionalizacije veličine karaktera tog do tada nestašnog, razbarušenog, malo i divljeg, tvrdog istarskog sina, očito željnog, od rođenja do časa spremnosti izlaska iz kuće prikladnog mjesta stanovanja, puno sunčevog milovanja i dovoljno vremena i mira doma za stjecanje pune staloženosti za trenutak kad pođe u svijet gdje bi trebao duže izdržati u dobroj kondiciji.

Sjajna uvertira u ovogodišnju Vinistru – Gran vertikalu svojega GranTerana od 2015 pa do terana iz daleke 1997 na svom posjedu u Korenikima organizirao je za odabrane uzvanike Gran Moreno Coronica, na slici s našom istaknutom sommelijerkom Danijelom Kramarić. Teran je pokazao da je senzacionalno, gotovo bezvremensko vino. Novije berbe lijepo otkrivaju akumulirani trud i iskustvo te znalačku ruku proizvođača koja je, uz idealan terroir, presudna za vino kao finalni proizvod – kazala je sommelijerka Daniela Kramarić (suhiucasi)

GranTeran I, Rex Istriae, a glass full of heritage (suhiucasi)

Desetljeće poslije prikladno hranjeni i maženi miljenik postaje pun, dotjeran, s 2008. ulazi u nivo boutiquea i dobiva na eleganciji, 2009. jača na tijelu i predstavlja se već snažnim, osobito kompleksnime s time da zadržava eleganciju i profinjenost.  Pred nama je, eto, Gran Teran I, kralj Istre! Ponosni tata Gran Moreno Coronica, koji se s pravom, sada, diči sa svojim čedom začetim 2017., predstavio je na svom imanju u Korenikijima kod Umaga, razvojni put od onog pomalo divljeg siromaška tamno-plave krvi a, zapravo, očito je u ovim momentima, dečko velikog ali nekad prije neprepoznatog potencijala, od tih nekih vremena potkraj prošlog stoljeća do GranTerana I, kralja Istre što je, nakon rođenja u 2017. i najranije mladosti na školovanje krenuo u 2018. da bi nedavno, nakon prethodnika iz 2015. i 2011. nastavio jednakom snagom i visokom uvjerljivošću osvajati javnost.

Degustacija GranTerana

…’STA TERRA ROSSA LA TRIONFERÀ… –  GLASS WITH TERAN, A GLASS FULL OF HERITAGE: Veliki dirigent maestro Moreno Coronica s područja između Buja i Umaga, njegova pozornica na slikama, njegove skladbe u čaši te istarski dio poprilično plave krvi u mojim žilama (trebam li se danas pitati od čega toliko plave?!…) inspirirali su me za nedavnog kratkog boravka na našem najvećem poluotoku, da, dobro zagrijan, zapjevam:

…’sta terra rossa la trionferà, ‘sta terra rossa la trionferà, ‘sta terra rossa la trionferàaaaaa, evviva il GranTeran, e berlo a libertà!…

Teran se predstavio u punoj raskoši te, sudeći po reakcijama nazočnih, zavrijedio status usporediv s prestižnim svjetskim crnim vinima. Teran je budućnost istarskog vinarstva, zaključili su vinski stručnjaci iz svijeta okupljeni na Velikoj vertikali GranTerana. Ugledni enolozi, sommelieri i vinski novinari bili su oduševljeni svježinom i elegancijom odležanih terana koje su kušali, dopao im se i najstariji teran iz 1997. godine. Ova tradicionalna istarska sorta dokazala je potencijal odležavanja kakav ima rijetko koje vino u Hrvatskoj, istaknuli su ugledni gosti (suhiucasi)

Moreno Coronica poveo je svoje goste – nakon kušanja desetak terana različitih godišta od 1997. do berbe 2017. –  u obilazak vinograda Bosco Grando (nekad je tu bila šuma, pa je posječena da bi se sadila vinova loza) koji su vrlo blizu obiteljske kuće,  i objašnjavao je uzvanicima:

Pred kraj devedesetih bio je Teran Coronica, a s početkom ovog stoljeća vino je stasalo u GranTeran

– Teran, koji inače ima grozd veličine/težine i do 350 grama, velike bobice i tanku pokožicu, toliko je zahtjevan u vinogradu da mi je u nekim trenucima došlo da ga svega počupam! Srećom, nakon početnih ljutnji pa i očajavanja pri pomisli da moram poći raditi među trsje smirio sam se i, tješeći se time da je ipak Teran naš, pripremio sam se za dugo, makar bude li i manijakalno istraživanje vezano uz to kako da obrnem stvari nabolje. Teran je bio vino težaka koje je nekad davalo snagu za rad na zemlji. Kao sorta je divlji i pomalo čudan poput samih nas Istrijana, a traži i više nego dvostruko više truda i pažnje nego s neke druge sorte. Malvazija je svojedobno postala vizitkarta Istre, no teran će vinsku Istru dovesti na oltar velikana! Mislim da je ova Gran verticale veliki događaj za istarsko i hrvatsko vinarstvo, ipak su za veći uspojeh terana na tržištu, uz ustrajnost vinogradara/vinara, nužni brže jače širenje nasada pod tom sortom te proizvodnja i ponuda u istoj stilistici ipak nešto veće količine vina od te sorte. S vremenom sam uvidio da je, unatoč tome što je na položajima gdje imamo vinograde tlo izvanredno, zemlja crvenica, terra rossa specifičnog sastava, nužno ispitati teran i na raznim drugim mikropozicijama u odnosu na one gdje je bio prije. Tri puta sam micao nasade, i to ne baš daleko od prvotnih, pa sam se igrao eksperimentalno s različitim gustoćama nasada, s obradom tla, zatravljivanjem, uzgojnim oblicima, načinima rezidbe, datumima berbe… dok nisam bio zadovoljan. Došao sam do zaključka da je, barem ovdje kod mene, optimalno ostaviti oko 6000 trsova po hektaru, ustanovio sam u kojem opsegu ograničiti bujnost i rodnost, te što je još potrebno da sorta Teran vinom u organleptičkom smislu na najvišem rangu pokaže sve vrijednosti  posebice identitet  s obzirom na geografsku poziciju na kojoj raste. Između ostaloga baš i tim ciljanim zatravljivanjem prostora među trsnim redovima postižem i manju bujnost i niži rod a u smislu boljeg izričaja tla puno je napravila trava, naime ona je počela raditi ozbiljnu konkurenciju lozi glede ishrane, pa je trs, da bi došao do dovoljno hranjiva, prisiljen s korijenom silaziti što više u dubinu, a baš tu  može naći ono esencijalno baš za iskaz karakteristika tla.

Vinograd Bosco Grando (suhiucasi)

Zemlja crvenica istarska terra rossa, svaki drugi međured zatravljen (suhiucasi)

Da bih ovim tekstom odgovorima koji su me zanimali mogao zaokružiti-upotpuniti sliku, uputio sam Morenu nekoliko sljedećih pitanja: koliko su sada stare loze Terana od kojih proizvodi GranTeran, koji oblik uzgoja i rezidbe mu se pokazao najboljime, koliko je u njegovim nasadima sada kod Terana opterećenje po trsu, obavlja li se zelena berba, prakticira li se možda kad je berba neku količinu grožđa još ostaviti na kraćem prosušivanju na trsu, koliki je konačni prinos po trsu?

Bačve za dozrijevanje

Što se tiče podruma: koliko dugo traju maceracija i alkoholno vrenje za GranTeran, na kojoj su oni temperaturi, odvija li se process u inoksu ili u drvenoj posudi ili, možda, kombinirano, koliko dugo traje dozrijevanje vina teran za GranTeran prije punjenja u bocu i u kojoj se vrsti posude ono odvija, koliko je Moreno odredio vremena da GranTeran nakon punjenja provede u butelji prije izlaska na tržište, koliki su mu ukupan i suh ekstrakt, oko koje se vrijednosti kreće ukupna kiselost, koji je pH… Za visinu alkohola vidio sam na etiketama da se on, ovisno o godini, kreće od 13,5 do 14,5 vol %. I, na kraju: koliko, u prosjeku, butelja GranTerana kuća ATC Coronica proizvede godišnje i koji je to postotak u odnosu na ukupnu proizvodnju vina kuće Coronika (postoje naime još i jako dobar pjenušac Coronica brut nature, te mirna vina malvazija, GranMalvazija, Grabar kao kombinacija crnih sorata…)

Evo odgovora koje sam od Morena Coronike dobio e-mailom, naime s obzirom na situaciju na terenu u Korenikijima (nabit program, popriličan broj uzvanika koji su također svi htjeli pročavrljati s domaćinom…), tih desetak pitanja morao sam riješiti naknadno, odnosno ja ih njemu slati elektroničkom poštom :

1. Loze su stare od 15 d0 30 godina; 2. Uzgojni oblik je jednokraki guyot; 3. Gustoća nasada je 6000 trsova po hektaru, a proizvodnja grožđa po hektaru je otprilike sedam tona, to bi značilo da se prinos po trsu kreće oko 1,2 kilograma grožđa; 4. Prosušivanje grozdova na trsu ne prakticira se; 5. Maceracija traje od dva do četiri mjeseca mjeseca ovisno o karakeristici godišta berbe; 6. Maceracija se odvija u inoxu a temperatura kod fermrentacije kreće se od 20 do 29 Celzijevih stupnjeva; 7. Dozrijevanje vina je u bačvama zapremnina od od 600 i 2500 litara; 8. idealno bi bilo da prije izlaska na tržište vino u butelji odleži od šest mjeseci do jedne godine; 9. Ekstrakti u vinu uvijek budu iznad 30 g/lit; 10. Proizvodnja GranTerana godišnje u prosjeku bude, ovisno o godini, od 12.000 do 15.000 boca, a to je oko 10 posto ukupne produkcije proizvodnje kuće ATC Coronica. ♣
   

   Moreno Coronica sa suprugom Suzanom i sa kćerkama, te, u podrumu, s talijanskim enologom Aldom Vencom, koji mu je savjetnik. U Morenov je stav prema Teranu vjerovao od samog početka: GranTeran je potvrdio svoju izvrsnost i izvanredne karakteristike usporedive s rasnim vinima od sorata kao što su Pinot noir i Nebbiolo. Treba nastaviti s ovakvim degustacijama kako bi se glas o Tteranu proširio diljem svijeta, naglasio je Venco (suhiucasi)

   

Coronica, koji ne zanemaruje druge svoje sorte, na ovom je događaju, uz ručak kasnije popodne, odlučio predstaviti novu svoju malvaziju Ottaviano, posvećenu svome ocu kojemu je Ottaviano bilo ime. Gosti su uz ručak mogli kušati sva Coronikina vina, svako sljubljeno s nekim specijalitetom, kreacijama koje su pripremali chefovi iz najboljih restorana sjeverozapadne Istre – Badi, konoba Nono, hotel-restaurant San Rocco, konoba Morgan te za finale, konoba Buščina voditeljica koje Fabiana Mijanović je za desert i otplesala par koraka s Morenom… Ovaj je događaj pokazao snagu terana, iznimnost terroira te ljubav obitelji Coronica prema svom kraju i crvenoj zemlji koja bitno pomaže da se s vinom dođe do ovakvih rezultata (suhiucasi)

U podrumu kod Morena Coronike – zajednička slika svih koji su prisustvovali Gran Verticali terana. Devedesetih godina jedino je Coronica vjerovao u ovu sortu, a danas imamo niz vinara koji joj se ozbiljnije posvećuju. Teran je svojom kvalitetom kao svježe, ali i kao odležano vino izrastao u nešto zaista veliko, istaknuo je vinski pisac Saša Špiranec, na slici sasvim desno i naslonjen na bačvu

Središte sela Koreniki – park maslina ispred zgrada gdje živi obitelj Coronica, gdje ima vinski podrum i skladište (suhiucasi)

U posjetu još nekima važnima a koji nisu izlagali na Vinistri 2022

KLAUDIO i IVAN IPŠA: ŠPICA u ULJU i VINU – Obitelj znanog maslinara i sve poznatijeg vinogradara/vinara Klaudija Ipše ove godine nije sudjelovala kao izlagač na Vinistri, samo je dala uzorke vina na ocjenu, i osvojila, u kategoriji crnih mješavina, 91 bod i Zlatnu medalju za sjajnu Santa Elenu 2018. Izostanak Ipše kao maslinara i vinara s visokom reputacijom za Vinistru 2022 bio je svakako veliki gubitak. Ali, bio je to i razlog za posjet tome imanju u selu Ipši!

Dvorište obitelji Ipša – lijevo je kušaonica, a desno ljetna terasa, dolje: prostrana kušaonica (suhiucasi)

Na ulazu lijep prizor – nova nedavno montirana uljara, jedna od najmodernijih na svijetu, kako čujem ima je u nas još samo uljara Chiavalon, te prostrano novouređeno dvorište koje eto, svojim sadržajima posve spremno pred punu turističku sezonu, dočekuje goste, a to što se kod Ipših nudi lijep je i karakterističan djelić ambijenta mirnog istarskog sela, čist zrak, debela hladovina na terasi, moderna kušaonica što može primiti 40 osoba, osvježenje uz pjenušac Ipša extra brut (šampanjska metoda, 20 mjeseci na kvascu u butelji), degustacijski sezonski menui na bazi lokalnih namirnica, odlična ulja vlastite produkcije od Istarske bjelice, Frantoija i Leccina te blend-selekcija od pet različitih sorata,  pa mirna vina izvrsna Santa Elena bianco, bijelo (macerirano) na bazi Malvazije istarske, te odlična Sant’Elena crno od Refoška i Merlota. Dame će svakako posebno zanimati, za ponijeti kući, i kozmetički proizvodi na bazi masline i maslinova ulja! ⦁

Bračni par Ipša goste dočekuje srdačno nasmijana i s pjenušcem Ipša extra brut kao novitetom u ponudi. Klaudio Ipša u razgovoru s Josipom Blaževićem, Slavoncem koji već 40 godina živi i radi u Schaffhausenu i bavi se uvozom hrvatskog vina u Švicarsku, posebice je zainteresiran za jantarnu kategoriju (suhiucasi)

Kod obitelji Ipša uz vino i maslinovo ulje ima i još nešto: kozmetički proizvodi na bazi masline u maslinova ulja!

Ustrajan i uspješan borac CLassius

Giorgio Clai sa suprugom Vesnom, koja mu je kroz cijelo vrijeme i najtežih fizičkih i psihičkih trenutaka nesebično pružala podršku (suhiucasi)

GIORGIO CLAI: TKO ČEKA, TAJ i DOČEKA… – Sjećam se davnog  vremena kad je, nakon što se poslije 20-godišnjeg rada u ugostiteljstvu u Trstu preselio u Istru, počinjao u vinskome svijetu: bilo je to na šačici vinograda i u podrumčiću obiteljske kućice u Brajkima kod Krasice. On, i supruga što mu je pružala podršku. Skučeni prostor od 37 četvornih metara površine, s nekoliko starih bačava, zdravlje krhko, volja i ambicija – veliki! Poslije se pokazalo: neizmjerni srpljivost i upornost isplatili su se! Privržen svojim idejama o proizvodnji i maksimalno orijentiran na terroir i lokalne kultivare poput Malvazije istarske i Refoška kao svojim glavnim zvijezdama, opredijeljen za klasičan način i ekološki pristup ali, sve i do sada, skroman, bez puno razbacujućih hvalisavih riječi, izraza.

Giorgio CLassius Clai sa svojom desnom rukom Dimitrijem Brečevićem,vrijednim vinogradarom I vinarom koji slično diše i koji mu pomaže u uspješnom vođenju posjeda (suhucasi)

Prostorija za čuvanje butelja dok vino ne bude dovoljno zrelo za izlazak na tržište (suhiucasi)

Danas, nakon tridesetak godina, Giorgio Clai posjeduje 11 hektara vinograda s time da je u planu skorašnje širenje barem za još jedan hektar, uz vinovu lozu tu je i 1500 stabala maslina, podrum je nov, prostran i suvremen, površine 800 četvornih metara, vanjskim izgledom ukras ambijenta, lijepa kušaonica i prostrana terasa za domjenke s lijepoim pogledom na okolicu, četvero mladića zaposlenih u proizvodnji i dvije djevojke u uredskome sektoru, glavna vina su rasni crnjak Brombonero na bazi Refoška, Malvazija sv. Jakov, mješavine Ottocento bijeli i Ottocento crni, pjenušac Clai brut nature s tri godine dozrijevanja na kvascu u butelji, slatki Tassel od prosušivanog Muškata sve to od grožđa iz starih nasada, te kao nešto novije, bijelo i crno vino Barazzia/Baracija od mladjih loza, a nazvano tako po susjednom selu gdje su vinogradi… Kapljica izvrsna, solidna količina polalitrenih bočica sjajnog maslinovog ulja, u ponudi i nešto boca komovice u baznoj liniji i liniji Riserva, na pragu certifikacije Demeter za biodinamsku produkciju, vrlo dobra prodaja na kućnom pragu, izvoz vina i ulja u Japan, Austraiju, Singapur, Južnu Koreju, SAD, Kanadu, Italiju, Austriju, Njemačku, Francusku, Češku, Srbiju, Sloveniju, Belgiju, Nizozemsku, Veliku Britaniju, Švedsku, Finsku, Norvešku…

Zdravlje još krhko, ali na licu je i te kako vidljiv znak olakšanja – široki osmijeh…

– Početno vrijeme borbe prošlo je! – reći će, logično, i sjetno i sretno…

BRAVO, GIORGIO!

Ni on nije nastupio na sajmu Vinistra! Kako to da na njemu nije bilo nekoliko istinskih istarskih vinskih zvijezda?!…  ♣

_________________________________

ISTRA VEĆ PO SEDMI PUT U MEĐUNARODNIM OKVIRIMA PROGLAŠENA NAJBOLJOM REGIJOM ZA MASLINOVO ULJE NA SVIJETU!

Laguna – Spin – OL Istria

Rovinjola, Rovinj

________________________

The United Nations of Fine Wines…

…SLJEDEĆE GODINE u ISTRI! – Sljedećeg proljeća istarski grad Poreč bit će ne samo, kao do sada, susretište malvazija iz cijeloga svijeta, nego i okupljalište gotovo možda i desetak tisuća uzoraka vina na globalnoj razini! Na nedavnom, 29. po redu međunarodnom vrednovanju vina Concours Mondial de Bruxelles, ove godine priredjenome u Cosenzi u južnotalijanskoj regiji Calabria (7370 uzoraka iz 40 zemalja, 310 degustatora iz 45 zemalja svijeta!), službeno je obznanjeno ono što se odnedavna pa do sada šuškalo, a to je da će domaćin 30. ocjenjivanja biti Poreč!

Baudoin Havaux, vlasnik Concours Mondiala de Bruxelles, Željko Suhadolnik – do pojave Corone barem 15 puta član ocjenjivačke komisije na CMB-u (zadnji put u Plovdivu u Bugarskoj), te enologinja i znanstvenica Vesna Maraš iz Crne Gore i Subhash Arrora iz Indije, degustatori na nedavno završenom 29. ocjenjivanju CMB u Cosenzi, najvjerojatnije će biti i iduće godine u Poreču

Concours Mondial de Bruxelles, uz Decanter World Wide Award (DWWA), International Wine & Spirits Competition (IWSC) i Mundus Vini, najjznačajnije je i najveće svjetsko ocjenjivanje plemenite kapljice. CMB je startao i u prvo vrijeme održavano se samo u belgijskom glavnome gradu i europskoj metropoli, da bi se, potom, počeo seliti, svake godine domaćin mu je bio neki drugi grad, uglavnom europski, u zemlji članici EU, makar skoknuo je dvaput i na druge kontinente – jedno ocjenjivanje odvijalo se u Pekingu a jedno u Čileu. Prije su se ocjenjivali sve vrste i tipovi vina, a nedavno je kao novitet uvedena podjela po kategorijama, grupa je četiri, konkretno zasebno se vrednuju bijela i crna mirna vina, zatim ružičasta vina, pa pjenušci, pa slatka visokopredikatna i fortificirana vina.

U Poreču će se ocjenjivati mirna bijela i crna vina, a predviđeni datumi su 12, 13. i 14 svibnja 2023.

– Vrlo mi je drago što ćemo u našim ocjenjivanjima obuhvatiti i Poreč. Istra je već međunarodno znana i po gastronomiji i turizmu i kao vinska zemlja, posebice kao utočište Malvazije istarske, Terana i Refoška, uvjeren sam se da će Concours Mondial kako samim ocjenjivanjem tako i organizacijom, skupa s domaćinima, posjeta degustatora, među kojima, usput, ima i proprilično vinskih i turističkih novinara, porečkoj okolici i istarskim vinarima dati svoj značajan doprinos još boljem i čvršćem pozicioniranju Istre pa time i Hrvatske na svjetskoj eno-gastro-turisičkoj sceni – kazao je Baudoin Havaux, vlasnik ocjenjivanja Concours Mondial de Bruxelles. ⦁

Concours Mondial de Bruxelles bijelo & crveno 2023 – Poreč

Revije                                                                                       

PINK DAY(s) KAO SLAVLJE LJEPOTE i OPTIMIZMA

Mladost i ljepota! Optimizam! O vikendu u drugoj polovici svibnja Zagreb je bio u ružičastom raspoloženju. Po prvi put Pink Day festival odvijao se dva dana, a nakon osam godina provedenih u zgradi Muzeja Mimara, ova, deveta po redu međunarodna ružičasta gurmanska smotra preselila je u drugi dio Metropole, konkretno u dvoranu Lauba na Črnomercu.

Ružičasta kapljica iz podruma istarskog vinara i uljara Danijela Kraljevića Cuja, i zagrebačkog podruma Zdravka Ilije Jakobovića, porijeklom iz Slavonije (Marko Čolić)

Za one koji uživaju i u još nekim drugim bojama i drugim osjetima bitno je, vezano uz Pink Day(s), spomenuti i zelenkasto, riječ je naravno o festivalu ekstra-djevičanskih maslinovih ulja Green in Pink smještenom unutar festivala ružičastog Bakhovog nektara.

Novost na ružičastim danima ove godine bio sadržaj je nazvan Mixology – a riječ je o tome da su bili izloženi i na degustaciju ponuđeni i ružičasti ginovi, tonic-wateri i kokteli!

Kutjevo d.d. je bučno predstavilo svoj novi Rose

U jednom od VIP kutaka Pink Day(s)a ukupnom sadržaju pridružio se Kraš, koji u sklopu svoje kampanje #IJaSamDomaćica nastoji u javnosti podignuti svijest o tome da žene, uz svoj redovan posao, svakodnevno vode i brigu o kućanstvu. Smisao kampanje je podsjetiti da je posao domaćice zahtjevan i složen te da u našem društvu još uvijek postoji puno prostora za napredak kad je riječ o pravednijoj raspodjeli kućanskih poslova među svim članovima obitelji. O tome neka se razmišlja uz, dakako, Kraševe kekse Domaćica…

Naravno, na Pink Dayu 2022 su, uz zabavu i mogućnost kušanja izložaka i uživanje u eno-uradcima, bili i edukativni sadržaji. Zanimljivi su dodatni programi bili vezani uz rosé vina, maslinovih ulja kao i Pink Mixology.

RADIONICE su posebna vrijednost manifestacije. Evo tema o dove godine: VAPT rosé vina; Voditelji: Dino Kušen i Juraj Dusper; Pink Mixology.  Voditeljica: Natali Borić.  Vina od sorte Svrdlovina prezentirala je Nikolina Paleka. Maslinovo ulje: Autohtone sorte masline iz Istre; Voditelj:  Edi Družetić

Vrlo zanimljiva bila je radionica vezana uz maslinovo ulje. Istarski stručnjak Edi Družetić upoznao je prisutne na radioici s uljima od autohtonih hrvatskih, uglavnom istarskih sorata. Na kušanje je u malim čašicama ponuđeno šest jednosortnh ulja, od čega jedna dalmatinska – Oblica, i jedna (istarska) mješavina sorata. Sjajnima, pikantnima pokazala su se ulja Istarska bjelica uljare Vodnjan, Crnica od Olee bb, Buža i Rosinjola/Rosulja uljare Vodnjan, Žižolera Oio vivo iz Vodnjana, naveo sam ih redosljedom od prve pa dalje, kako su mi se dopale… Desno gore: šarmantna Žižolera u akciji! (suhiucasi)

U ugodnom ambijentu Pupitres Wine and Coffee bara u središtu Zagreba, koji uspješno vodi poznata hrvatska sommelijerka Jelena Šimić Valentić, održana je prezentacija nekih vina talijanske iz više podruma vinske grupacije Piccini 1882. S obzirom da su na festivalu Pink Day u Laubi gostovali, naravno, samo s roséima (Torre Mora Etna Rosato DOC 2021, Tenuta Moraia Maremma Toscana DOC Rosato 2021 i Piccini Prosecco Rosato Venetian Dress), predstavnici kuće Piccini iskoristili su priliku da ovdašnjim vinskim profesionalcima i specijaliziranim medijima zasebno predstave djelić svoje crne vinske palete.

Prezentaciju je vodio Antonio Ciccarelli, desna ruka valsnika i pokretačke snage grupacije Piccini 1882, Marija Piccinija, a pomoć mu je bila dugogodišnja suradnica Nermina Muzaferija.  Kušali su se sljedeći crnjaci:

Tenuta Moraia Essence of Maremma Toscana Vermentino Brut NV (organsko); Tenuta Moraia Vermentino Maremma Toscana DOC 2021  (organsko); Torre Mora Etna Bianco DOC Scalunera 2021 (organsko), Piccini Chianti riserva DOCG Collezione d’oro; Sasso al Poggio Toscana igt 2018; Valiano Chianti Classico DOCG Poggio Teo 2019 (organsko); Agricoltori del Chianti geografico Chianti classico Contessa di Radda 2018; Regio Cantina Aglianico del Vulture Riserva DOCG Campo del Melograno 2016; Villa al Cortile Brunello di Montalcino DOCG 2017; Piccini Rosso d’Italia Pinocchio NV

Piccini u crnome: osobno, najviše su mi se dopali Aglianico di Vulture Riserva 2016 Campo Melograno od Regio Cantine, pa Chianti Classico Riserva Contessa di Radda 2018 proizvođača Agricoltori del Chianti geografico, zatim Sasso al Poggio 2018 Toscana IGT te Chianti Classico Poggio Teo single vineyard 2019 podruma Valiano

– Pink Day, jednostavno, slavi mirna ružičasta i pjenušava vina a i roza koktele, ekstra djevičansko (zelenkasto!) maslinovo ulje, raznoliko cvijeće, pa proljeće, ženstvenost, profinjenost i eleganciju, ljepotu, nadu u bolje dane, svijet bez rata, potresa i Covida… Manifestacija u Laubi odvijala se  pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede RH. Dvodnevni pokušaj pogleda kroz ružičaste naočale… riječju: slavlje optimizma! Ponovno smo okupili veliki broj posjetitelja odjevenih u ružičasto ili ukrašenih nečim ružičastime, te željnih druženja i nježnosti osobito nakon svega što nas je u posljednje vrijeme zadesilo – rekla je zadovoljna Sanja Muzaferija, predsjednica udruge Woman on Wine kao organizatora.

Više stotina posjetitelja, od kojih su neki na dar dobili (do isteka zaliha) ružičaste naočale i pakete Kraševih legendarnih keksa Domaćica, moglo je kušati više od 120 etiketa rosé vina iz Hrvatske, Francuske, Italije, Slovenije i Austrije, te Srbije zastupljene sa čak pet vinskih kuća. Kao i obično, novinari i fotografi najaktivnije su reagirali na slavne osobe – a to je ovoga puta bila Lepa Brena koja sa suprugom Slobodanom Živojinovićem ima vinariju Vertiz. Na after-partyju bile su i Daniela Trbović sestra joj Nataša.

Na radost izlagača, Pink Day je nastavio i s tradicionalnim nagrađivanjem najmaštovitije i najkreativnije uređenog izlagačkog mjesta. Žiri u sastavu: Sanja Muzaferija, predsjednica udruge WOW; osnivačica i direktorica festivala Pink Day, Zrinka Jelić-Belinić, izvršna direktorica Festivala i Vlasta Pirnat, art-direktorica Festivala, odabrao je najljepše izlagačke stolove.

Glavne u organizacijskoj ekipi Pink Day(s)a 2022 – Sanja Muzaferija, Zrinka Jelić Belinić i Vlasta Pirnat,članice žirija koji je ocjenjivao uređenje štandova

Ove godine glavna nagrada bio je paket vodećeg beauty-tech brenda Foreo (www.foreo.com) koji profesionalne tretmane donosi u domove beauty entuzijasta diljem svijeta, spomenuta kuća pripremila je pink-paket u vrijednosti od tisuću eura i on je predan zagrebačkoj Galeriji vina MIVA koja je premijerno izložila brend najprodavanijeg rosé-vina na svijetu – Whispering Angel. Druga nagrada – predivno ružičasto SMEG kuhalo (u vrijednosti od 1500 kuna) – pripala je kreativno uređenom kutku vinarije Royal Hill, a bogati paket kozmetike Nikel (u vrijednosti od 600 kuna) osvojio je istarski izlagač Bastiàn. Posebnu pohvalu za štand dobila je Enosophia iz Feričanaca, a od izlagača Green in Pink kao znak pažnje cvijeće je predano izlagaču extra djevičanskog maslinovog ulja DalFleur, od sorte Oblica s položaja u šibenskom zaleđu.

Nakon završetka izlagačkog dijela prvog dana festivala, u subotu i s početkom u 19 sati odvijao se, u suradnji s Laubom a na otvorenome ispred dvorane, AFTER PARTY.

Posebnu pažnju privlačile su medijske zvijezde, medju njima svakako ponajviše Lepa Brena koja sa suprugom na Fruškoj gori vodi vinski podrum Vertiz. Zvonko Bogdan nazočan samo kroz vino!

Slatka kiparica Marija Oršolić i njene desertne biste- portreti

Kad se već u najavama Pink Daya naglasak stavljalo na ljepotu, ženstvenost i veselje, predlažem da se iduće godine u festival službeno uvrsti i majstorica kiparica za desertne skulpture slastičarka Marija Oršolić koja može pružiti slatku ljepotu i ženstvenost kroz svoje kipove-torte! Izrađuje ih po narudžbi, primjerice prigodno npr. za rođendan, imendan… a njene slatki portreti kao desertni kipići mogu se naručiti preko (relativno novog) restorana Dalmatino smještenog uz obalu malog jezera na zagrebačkom Jarunu!…

Inače, na nedavnom ocjenjivanju ružičastih vina Vinske zvijezde u Zagrebu šampionskom titulom ovjenčan je rosé Rossella 2021 Petera i Mattea Polettija iz Istre, a na istom vrednovanju kao drugoplasirani zlatni po broju bodova navodi se ružičasto vino CROsé 2021 od Mladena Sibera uz Erduta. ♣

Na slici gore, na sajmu su Matteo Poletti, u društvu s Jaqueline Marovac i Olivierom Erzbischofom koji su se iz Francuske preselili živjeti u Istru i tu u svom podrumu Koquelicot proizvode vrlo fina mirna i pjenušava vina. Na slici dolje je bračni par Siber – sin i snaha vinara Mladena Sibera, koji veselo kaže da upravo snaha pokazuje veliki interes da ga malo-pomalo naslijedi u vođenju vinarije

_________________________________

POLETTI – 180. GODINA! – Vinogradar, vinar disko-džokej, pisac knjiga (konkretno: autor je npr. monografije o Momjanu!)…, diči se sa 180 godina obiteljske tradicije u proizvodnji vina! Peter Poletti, iz Markovca kod Višnjana!

Matteo i Peter Poletti na prezentaciji u Zagrebu. Nastup na Pink Dayu 2022 i osvajanje šampionske titule za Rossellu 2021 na ocjenjivanju Vinske zvijezde Polettijevi su, nakon svečanog obilježavanja 180. godišnjice postojanja obitelji u Poreču u njihovoj Casi/Kući Manzolin, iskoristili i za feštanje u povodu obiteljskog jubileja i u Zagrebu, konkretno u okviru serije programa Vinske večeri srijedom u restoranu Trilogija Fino & Vino na Kaptolu, a sve u režijii agilne prof. Marije Vukelić, znane po organizaciji različitih značajnih vinskih događanja u nas, od ovakvih na gradskom asfaltu do pjenušaih doručaka u srcima vinograda… (Julio Frangen)

Na Peterovim leđima obiteljsko vinogradarstvo i vinarstvo počiva od kasnih devedesetih godina, kad je od oca, kao osma generacija, preuzeo upravljanje posjedom. Danas vodi brigu o nešto više od devet hektara vinograda, a uzgaja šest sorata – Malvaziju istarsku, koje je najviše, zatim Chardonnay, Muškat ruža porečki, Teran, Merlot, Cabernet sauvignon, a na tržište izlazi sa sedam etikekta. U produkciji se, ističe, drži načela koje mu je usadio otac: kreiranja Bakhova nektara kakvoga bi i sâm rado pio, ali ne tek konzumirao, nego pio ga s visokim užitkom.

Za svoja vina Poletti je osvajač niza medalja viskoga sjaja, međutim dok je to drugdje, pa i u inozemstvu (prmjerice na natjecanju The Global Cabernet Sauvignon Masters 2020 u organizaciji Wine & Businessa u Londonu njegov Cab 2015 proglašen je petim najboljim na svijetu u kategoriji od 15 do 20 funti mpc), dotle trofeji s najjače domaće vinska priredbe Vinistra nedostaju! Pjerin Poletti objašnjava da na Vinistru ne daje svoja vina na ocjenu zato što je pretolerantna već u startu, naime smeta ga to što na vrednovanje, zacijelo zato da se može pohvaliti sa što više uzoraka, prima i još nedovršena vina, konkretno i ona iz bačve i nefinalizirana i nenapunjena za tržište. S tim svojim stavom, za koji držim da je posve ispravan jer ovakvo ocjenjivanje kakvo je na Vinistri nije tipa savjetodavno/korektivnoga za vinara u smislu da do kraja još može pokušati popraviti određene eventualne slabosti uzorka, nego je prvenstveno orijentir potrošačima u izboru i kupnji etiketa, Poletti postavlja Vinistri vrlo principijelno kompleksno pitanje, na koje se s pravom očekuje odgovor na vrlo važno, esencijalno Quousque tandem…?

Od prije nekoliko godina obitelj Poletti osobito je aktivna i u turističkoj ponudi, naime kuću u starogradskoj jezgri Poreča preuredila je u objekt zvan Wine & Food Casa Manzolin, to je sada prostor za posebne eno-gastro užitke. A ide se i dalje – baroknu pak kuću pored te Case Manzolin a s dvorištem s lijepim pogledom na more Polettijevi preuređju u boutique-hotel sa 14 soba, otvorenje se očekuje u 2024!

Pjerin Poletti – vinogradar, vinar, disko-džokej (suhiucasi)

Srećom, Pjerin Poletti, inače i disko-džokej iz hobija, ima nasljednika koji može bito pridonijeti da se osigura čijepa budućnost ie samo vinskom brandu nego i turističkom segmentu. Riječ je o sinu Matteu koji je nakon studija u Trstu upisao studij vinarstva u Poreču, i koji u kontekstu vina priprema neke novitete. Ideja Polettijevih je da se što više posvete domaćim kultivarima i da nude tipove vina koje većina drugih im kolega nema. Izraslo je to, npr. iz davne odluke Petera Polettija da proizvede suhi rosé od Porečkog muškata ruže, dakle koji će po tipu biti drukčiji od većine ostalih roséa na tržišu, konkretno riječ je o snažnom, dosta kompleksnom i karakternom vinu što nema veze s lepršavom svježom brzopotrošnom ljetnom ružičastom kapljicom kakvu proizvodi većina vinara, a razmišljanja su Polettijevih i u pravcu toga da se domaćim adutima malvaziji i teranu u portfoliju pridruže i vrlo ozbiljna posve suha vina drugih kultivara znanih kao domaćih, konkretno ozbiljni suhi crnjak od Muškata ruže, pa crnjak od Malvazije crne (nera), crnjak od Borgonje (Frankovka), no u kupnom projektu nisu isključena ni osebujna ozbiljna slatka sirupasta desertna vina od primjerice prosušivanih grozdova/bobica Muškata momjanskog… ⦁

Casa Manzolin Wine  Food izvana i, dolje, unutra

Međimurje: uz Urbanovo 2022 – značajne obljetnice

CMREČNJAK u TAJERU NA TANJURU i u ČAŠI!!!

Velika proslava velikog jubileja – 30. godišnjice moderne međimurske vinske kuće Cmrečnjak iz Svetog Urbana, priređena u zagrebačkom međimurskom restoranu Tajer, u vlasništvu još jednog proslavljenog Međimurca, Dražena Ladića, legendarnog golmana zagrebačkog Dinama. Uz slavljenike Cmrečnjake kao domaćine, u Tajeru je tog popodneva i te večeri bilo još jubilaraca s tri desetljeća i među uzvanicima. primjerice jedan je prof. Ivan Dropuljić, osnivač i direktor uglednog festivala vina i kulinarike Zagreb Vino.com a koji 30 godina otkako je profesionalno ušao u svijet Bakhova nektara puni ovih dana, drugi je revija za vino, gastronomiju i turizam Svijet u Čaši koja bi 30 godina od izlaska svojega prvog broja trebala napuniti 11. studenoga 2022., na Martinje, stjecajem okolnosti (zdravstveni razlozi) u najnovije vrijeme tiskano izdanje obustavljeno je a Svijet u Čaši pred javnost nastavlja izleziti preko interneta u obliku redovite kronike uz početak svakog novog mjeseca.

Cmrečnjaci i kuhari Tajera pobrinuli su se za stol bogat međimurskm specijalitetima i buteljama iz podruma slavljenika, uz cijelu svoju paletu etiketa Rajko i njegov sin Marko Cmrečnjak u povodu 30-godišnjice donijeli su posebno izdanje svojega sivog pinota.

Veliki prilog o jubilarcima – vinskoj obitelji Cmečnjak izašao je u Svijetu u Čaši – Kronici za ožujak 2022 (www.suhiucasi.wordprss.com / SVIJET u ČAŠI Kronika – 03.2022 – Chronicle WORLD IN a GLASS), a ovdje evo prizora sa svečane večere u Zagrebu i još nekoliko prizora iz vinograda (Mađerka!) i vinskog podruma Cmrečnjakovih u Svetom Ubanu i okolici. Vinska kuća Čmrečnjak jedna je od najznačajnijih te vrste u Međimurju, prednjači u kakvoći i jedna je s najvećom lepezom etiketa u ponudi.

Marko i Rajko Cmrecnjak s Drazenom Ladicem, vlasnikom restorana Tajer, te s međimurskim novinarom Ivanom Goričancem, moderatorom na večeri (Marko Colic)

Državna tajnica Herman i predstavnici Hrvatske gospodarske komore

Rajko Cmrečnjak uz znanstvenika prof. dr. Edija Maletića sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta, te s našim istaknutim sommelijerom Darkom Lugarićem, kao i, dolje, s direktorom Zagreb vino.coma Ivanom Dropuljićem i doajenima hrvatskog vinskog novinarstva Martinom Vukovićem, Željkom Suhadolnikom i Tomislavom Radićem

 

Slani i slatki međimurski specijaitetiiz ponude Tajera

Ova je večera Cmrečnjakovih u Zagrebu inače bila uvod u ovogodišnje tradicijsko međimursko Urbanovo. ♣

Svečari 2022 kod kuće u Međimurju:

Svečari 2022. – članovi obitelj Cmrečnjak i njihovi zaposlenici u vinogradu i vinskom podrumu

Pogled iz zraka – vinski kompleks Cmrečnjakovih u Svetom Urbanu kod Štrigove

Gledano s nebeskog plavetnila – zeleni prizor vinograda Cmrečnjakovih

Vanjski prostor kod vinarija Cmrečnjak, za događanja na otvorenome, te odvojeni prostor za degustacije vani. Dolje: kušaonica

Tradicijska međimurska zakuska – meso z tiblice, i, desno, lokalni aduti u butelji: Pušipel Classic te, stepenica iznad, Pušipel Madjerka

Paleta Cmrečnjak, 14 etiketa: pjenušci bijeli i rosé, te mirna bijela, ružičasta i crna vina od Pušipela, Sauvignona, Pinota sivog, Rizlinga rajnskog, Merlota…

Mađerka je, inače, brijeg visine 342 metra. Tlo je dijelom kamenito a dijelom pjeskovito, izloženost odlična, tako da i te kako vrijedi krenuti u akciju da se položaj i službeno, KAKO TREBA, valjano dokumentirano dakle s čvrstom podlogom!, zaštiti kao izdvojena posebno kvalitetna vinogradska pozicija, možda bi to moglo čak ići i do ranga grand crua! Vinogradi se nalaze na kosinama, zasad još na visinama između 320 i 340 metara, po riječima Rajka Cmrečnjaka ukupna površina zasađena vinovom lozom trenutno je oko 24 hektara ali ima rezona i mogućnosti da se ona još proširi i na pojas nešto niži od 320 metara, možda na dio od 200 metara visine prema gornjim postojećim nasadima. Zasad trsje na Mađerki u podjednakom omjeru dijele obitelji Cmrečnjak i Štampar, svaka po otprilike nekih 12 ha.

Tradicijski međimurski specijaiteti i skokoviti ples oduševljenih ljubitelja pjenušavih doručaka (Julio Frangen)

  U sklopu obilježavanja Urbanovoga 2022, na Madjerki na dijelu u posjedu Davida Štampara, predsjednika udruge međimurskih vinogradara i vinara Hortus Croatiae, priređeno je već jako dobro poznato  dogadjanje Pjenušavi doručak u režiji prof. Marije Vukelić . Nakon užitka u finim tradicijskim međimurskim delicijama i nakon par jutarnjih čašica pjenušca u svim nazočnima doslovno se iz svog dubokog sna probudio i sam zaštitnik trsja i vinogradara sv. Urban i veselicu u čast vina i loze obilježio – specifičnim plesnim skokovima – uvis!

Što amber, što orange: u Izoli, Beču, RAW WINE u New Yorku i Londonu

OBLIK i SUŠTINA, SVJETLOSTI i SJENE

Otkako se s njima – napustivši u potpunosti, početkom ovog stoljeća i tisućljeća, stari, za ovo područje Europe uobičajeni stil vinifikacije – počeo baviti vinogradar i vinar Joško Gravner s Collija i sa svojim (sjajnim!) ostvarenjima privukao pažnju šire javnosti, silno su dobila na popularnosti, začas se u Srednjoj Europi, posebice uz državnu granicu između Italije i Slovenije namnožio broj vinara koji su prirodnim pristupom nastojali slijediti Gravnera, ubrzo se u pojam prirodnih vina uključila slovenska Štajerska, a onda su i do pola godine dugačke maceracije bijelih sorata pa i korištenje gruzjskih amfora stigle i u Hrvatsku, nekako su se, barem zasad, najjače usidrile na Plešivičkom vinorodnom području.

Pa su, logično, i zaredali specijalizirani festivali/sajmovi vina u zapadnom svijetu nazvani orange wines odnosno narančasta vina, valjda i stoga što, dojam je, orange wine djeluje za šire mase zavodljivije nego kad se kaže amber wine odnosno jantarno vino, a, zapravo, amber/jantarno bilo bi ispravno jer označava ispravnu boju kad je vino čisto i uredno, dok orange odnosno narančasto znalcu ukazuje na to da vino ima određenih problema.

S obzirom na situaciju što se tiče ukupne ponude tih, kako se kaže, prirodnih vina na tržištu, prikladnima se mogu smatrati, makar imala različito značenje, očito, obadva naziva!…

I tu je problem: tih orange wines (ne brkati s amber!) previše je na tržištu!

Veliki ljubitelj maceriranih vina – Igor Zlatkov, inače kvarnerski majstor izrade vrlo elegantnih drvenih poslužavnika za hranu i za pića

Neka vina budu orange umjesto jantarna zbog nespretnosti/šlampavosti, nehata i nehaja, slabijeg znanja pojedinih autora vezano uz procese što se događaju u pretvorbi grožđa u vino i poslije u vinu, ali u više navrata imao sam dojam i zato što je nekim pojedincima (bilo) najvažnije na tržištu se prošvercati, te taj novi stil, koji eto neki smatraju tek (dobrodošlom) modom, iskoristiti za bolju zaradu! Pa, kad im se i prigovori za neku manu, čak i očitu jaču grešku, takvi vas nastoje uvjeriti da mane nema te da je to prirodno vino.

Čudilo me u svemu tome to što nisam primijetio niti mi je netko na to skrenuo pažnju da su se protiv falša podignuli vinari koji rade ispravno, a ti šverceri rade im lošom reklamom – izravnu štetu. Razgovarao sam s nekim našim vinarima vrlo uspješnima u proizvodnji naturalnih i izvrsnih jantarnih vina, uglavnom su se odgovori na moje pitanje zašto se javno ne distanciraju od onih koji ne rade dobro a uzdižu se maltene u nebo svodili na to da ti, pošteni, nisu za svađe i da se uzdaju u to da će kad-tad primjereno reagirati i mediji javnog informiranja i službe zadužene za kontrolu hrane i pića na tržištu.

Sad je napokon došao kraj šutnji, naime ovih dana je jedan znani vinar upravo iz redova prirodnjaka javno progovorio, i na elegantan način prigovorio onima koji ne rade kako treba a opravdavaju se, zapravo hvale se prirodnošću proizvoda što ga nude tržištu. Taj vinar koji je odlučio javno progovoriti objavio je poruku javnosti s naslovom OBLIK i SUŠTINA, SVJETLOSTI i SJENE. Riječ je o PAOLU VODOPIVECU iz sela Coludrozza kod Trsta, on je inače predsjednik udruge VINI VERI (Iskrena vina), i evo što veli:

Paolo Vodopivec, predsjednik udruge Vini veri (iskrena vina)

Mnogi proizvođači Bakhova nektara opasno se navikavaju na određene – manje ili veće – nedostatke pa i mane u vinu, smatrajući ih, po onome kako reagiraju u javnosti, općenito tek eventualno manjom greškicom, ili, ako je riječ samo i baš o njihovom vinu ili vinu njihovih prijatelja, govore o karakterističnom aspektu vina, što je mnogo gori stav od uvjeravanja u puku sitnu greškicu. Načuo sam, izjavjuje Vodopivec, ali nisam mogao vjerovati da je stvar postavjena ovako: od groznih pristupa nekih jeftinih komercijalnih podruma koji su izlazili sa stavovima kako su uporaba kemijskih sredstava i biotehnologije naprosto nužni u proizvodnji dobroga vina sad su zaredali jednako grozni stavovi s druge strane, naime proširene su glasine kako je strukovna kompetencija u domeni vinogradarstva i vinarstva prepreka u kreiranju vrhunskoga vina, ide se toliko daleko da se tvrdi kako je uspjeh u proizvodnji vina to veći što je znanje proizvođača – manje!…

Pojedinci sebi dopuštaju malo previše, da budem blag; opuštenosti glede odnosa između forme i supstance. Ne bi se smjelo zanemariti koncept oblika i suštine,jer je to nešto što je tijesno povezano! Nužno je dobro pripaziti da se ne nasjedne tek banalnoj vanjštini kao nečemu najvažnijem, bitno je i pripaziti da se ne padne u zamku iskrenosti proizvoda kao jedinoj stvarnoj vrijednosti, pokazatelja kakvoće. Bavi li se već netko nekom aktivnosti za koju su nužni znanje iz agronomije i prikladan pristup radu na zemlji, educiranost, ručni rad, taj, dotični, taj posao treba odraditi znalački i kompletno da bi u finalnom proizvodu postigao ne tek izvanjsku i lako zavodjivu privlačnost, nego kompletnu ljepotu.

S festivala orange vina u Izoli

Postoje, očito, probemi oko percepcije i raspoznavanja istinske kvalitete, aspekta koji se ne smije izjednačavati samo s onime što se smatra pod pojmom iskrenosti. Iskrenost je sasvim sigurno bitan dio kvalitete, međutim prečesto je se i zlorabi korištenjem izraza kako na vinu nije rađeno ništa  a čime se istodobno na neki način nastoji opravdati mogući sumnjiv do i loš miris i okus, nestabilnost kapljice. Pokazuje se kako se može biti daleko od etičnosti vezane uz formu i suštinu. Vino je napitak u kojemu treba uživati, ali ne na neuk i jeftin i banalan način, to zapravo i nije užitak! Vino o kakvome govorim mora biti ZDRAVO, mora uz lijep izgled imati i ugodan miris i okus, mora biti skladno i elegantno, kompleksno, nešto što izaziva snove i maštanje, zahtijeva razmišljanje…

Uz to da se nauči prikladno raditi u trsju, te u vinifikaciji u podrumu, da se shvati način dozrijevanja i razvijanja ploda vlastitog  rada na zemlji i u podrumu svakako je nužno izobraziti se i u segmentu degustacije, na način koji će uzdignuti osjećaj stvarne ljepote a ne sravniti sav uloženi napor. Ako već brojna konvencionalna industrijska enološki u organoleptici korektna vina uglavnom ne govore o suštini, mnoga vina nazivana prirodnima suštinu, na žalost, brkaju s mrljama endemskih infekcija, jakim redukcijama i nedostatkom sposobnosti trajanja…  – naveo je u svom pismu urbi et orbi Paolo Vodopivec.  ⦁

TOMCI PO SVIJETU, USKORO i s OZNAKOM DEMETER!

Nije ih ove godine dosad bilo na nekoliko vinskih festivala na kojima ih se ovdje očekivalo, ali sudjelovali su, zato, na nekim vinskim smotramu New Yorku i, upravo sada, u Londonu, pa u Beču! Riječ je o manifestacijama posvećenim prirodnim vinima a iza kojih stoji velika podupirateljica takve kapljice već svjetski glasovita Isabelle Legeron, radi se o smotrama nazvanima Raw Wine. Plešivička obitelj Tomac pod vodstvom pater-familiasa Zvonimira Tomca još prije mnogo godina okrenula se produkciji Bakhova nektara na najprirodniji mogući način, a kad je, nakon stjecanja diplome na odsjeku Vinogradarstvo/Vinarstvo na zagrebačkom Agronomskom fakultetu, u proizvodnju vrlo aktivno kročio sin Tomislav, kojemu sada otac prepušta vodstvo imanja, angažman u toj eko-kategoriji pojačan je i prema biodinamici. Tomci su aplicirali za vrlo važnu oznaku biodinamske produkcije – Demeter!

Tomci – tata Zvonimir i sin Tomislav u njihovu vinogradu na Šipkovici, u društvu s Joškom Gravnerom

Tomci, veliki štovatelji lika i djela famoznog amforaša i gurua s Collija Joška Gravnera,  sada brinu o nešto više od 10 vlastitih hektara pod vinovom lozom, specijalizirani su za pjenušce (rađene klasičnom, šampanjskom metodom), te za jantarna (NE ORANGE!!!) vina tj. kapljicu od bijelih sorata a rađenu u amfori i sa do pola godine dugačkom maceracijom te s dozrijevanjem barem oko dvije godine u velikim hrastovim bačvama. To su, sve redom, sjajni uradci među kojima kao poseban kuriozitet svakako treba spomenuti jantarni pjenušac: iz njihovog podruma izašao je prvi takav u svijetu!

Obitelj Tomac koja je, da bi poboljšala radne uvjete, nedavno dovršila gradnju novog podruma, krasno je uredila ne samu građevinu nego uvelike zahvalujući volji i nadarenosti mame Pavice i snahe Martine i cijeli okoliš, sad, uz to što je sve posve funkcionalno, ambijent je obogaćen cvijećem djeluje poput parka u kojemu je užitak naći se s njihovom punom čašicom (suhiucasi)

 

Novi podrum, Zvonimir Tomac u prostoriji s velikim bačvama, te,dolje, prostor za amfore, ukopane u zemlju (suhiucasi)

Tradcijska drvena kućica u cvijeću, za prihvat gosta (suhiucasi)

Tomislav Tomac uz pjenušce, jedan od njih – Amfora – proizveden je, kao prvi u svijetu ili jedan od prvih u svijetu, od jantarnog vina (suhiucasi)

Tomci, inače veliki zaljubljenici u RR i zagovornici Rizlinga rajnskog kao sorte odavna prisutne na Plešivici, a koji oni proizvode i u klasičnoj domaćoj varijanti i u kategoriji amber, napravili su, kao najnovije, mali zaokret s vinom RR, sad ga nude i pod modernim nazivom RockStar, što povezuju s pojmovima rock=kamen, stijena, te star=zvijezda (zvjezdano nebo Plešivice), lijepo se može koristiti u kontekstu enološke zvijezde s kamena, ali i – rock-zvijezde…

Martina Tomac te Tomislav Tomac i supruga mu Martina na sajmovima Raw Wine u New Yorku u SAD te u Londonu

Dugogodišnji trud te izdržljivost i beskompromisnost na liniji izvornog, iskrenog naturalnoga urodili su lijepim uspjehom – Tomci, koji su još prije koju godinu aplicirali za certifikat biodinamike Demeter i trebali bi ga uskoro i dobiti, te čija vina imaju (opravdano!!!) višu cijenu, sjajno plasiraju, i one skuplje, svoje eno-uratke ne samo u Hrvatskoj nego i u Sloveniji, Njemačkoj, Austriji, Nizozemskoj, Singapuru, a, od nedavno, i u SAD gdje su prije kratkog vremena sudjelovali na festivalu prirodnih vina, sad se spremaju i na osvajanje britanskog tržišta, tome je dakako bio podređen nedavni njihov nastup na smotri Raw Wine u Londonu… ♣

Za kraj svibnja 2022: Konferencija u Osijeku

RAZVOJ i POZICIONIRANJE GRAŠEVINE KAO NAJVAŽNIJE HRVATSKE VINSKE SORTE

U organizaciji Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu (HAPIH), Turističke zajednice Osječko-baranjske županije i udruge Graševina Croatica u Osijeku je na kraju svibnja ove godine održana konferencija GO – Graševina Osijek, u fokusu koje su, kako je rečeno, bili razvoj  i pozicioniranje Graševine kao najvažnije hrvatske vinska sorte s udjelom od 40 posto u ukupno proizvedenom vinu u Lijepoj našoj.

Govornici na Konferenciji u Osijeku

Konferencija je, stoji u priopćenju, organizirana u okviru projekta Vinski turizam bez granica – jedinstvena vinsko-turistička destinacija, sufinanciranog kroz EU Interreg program Mađarska-Hrvatska. Želja je, rečeno je, jačanje razvoja turizma kroz promociju jedinstvenog prekograničnog odredišta vinskog turizma, povezujući neke od najvažnijih vinskih regija u Mađarskoj i kontinentalnoj Hrvatskoj – Siklós-Villány te Slavoniju i Hrvatsko podunavlje.

– Jedan od glavnih ciljeva ovog projekta je i pozicioniranje Graševine kao vodeće sorte u Republici Hrvatskoj. Nekih 25 posto od ukupne površine pod vinogradima u Hrvatskoj pokriva upravo ta sorta, a čak 40 posto vina stavljenog na tržište upravo je graševina. Graševina je najelastičnija sorta, široke lepeze okusa, zastupljena u praktično svim kategorijama vina – naglasila Darja Sokolić, ravnateljica HAPIH-a, ovom prigodom u dvojnoj ulozi organizatora konferencije i izaslanice ministrice poljoprivrede Marije Vučković.

– Povezujemo vino i turizam, jer upravo regija prodaje vino. Podizanjem vrijednosti destinacije diže se i vrijednost samom vinu, i obratno. To vidimo jako dobro na primjeru Istre. Kao i u našem susjedstvu Villanyu, koji nam je partner na projektu i od kojega možemo puno naučiti. Vino je jedan od glavnih sadržaja u smislu turističke ponude na samoj destinaciji. Dug je put još pred nama, ali ovako velik broj u kojem smo se okupili dokazuje da idemo u pravom smjeru – izjavila je Ivana Jurić, direktorica TZ Osječko-baranjske županije, ističući kako je ta županija bogata vinogorjima, kao i turističkim vinskim manifestacijama, među kojima je i Večer vina i umjetnosti, održana upravo nakon završetka ove Konferencije u slavljeničkom tonu jer 2022. je  deseta godina godina od prvog izdanja priredbe.

Nakon uvodnih riječi organizatora konferencije, skup su pozdravili zamjenik gradonačelnika Grada Osijeka Dragana Vulin, te zamjenik župana Osječko-baranjske županije Josip Miletić, koji je konferenciju i službeno otvorio.

Darja Sokolić, ravnateljica HAPIH-a

                Josip Pavić, predsjednik udruge Graševina Croatica, naglasio je kako u je u realizaciji strategije i planova potrebna izuzetna suradnja svih aktera, od vinara, Ministarstva poljoprivrede i HAPIH-a, preko turističke zajednice, gradova i županija, do akademske zajednice i medija.

Svoja znanja i iskustva na temu vinskih udruživanja, vinskog marketinga i turizma, klimatskih promjena te odgovor na pitanje kamo ide vinska Hrvatska nastojali su dati istaknuti domaći i inozemni govornici s bogatim iskustvom u vinskom, turističkom i gospodarskom sektoru, kaže se u priopćenju.

Kroz panel raspravu Graševina jučer, danas sutra istaknuti su aktualno stanje te perspektive razvoja graševine, a na panelu su sudjelovali: Vlado Krauthaker, Saša Špiranec, Edi Maletić, Josip Pavić i Marijan Knežević.

– Neka ova naša konferencija bude početak novog početka – znakovito (??!!!) je istaknuo Marijan Knežević iz Belja, apelirajući da vinari trebaju biti glasniji i uporniji kako bi postigli željene rezultate.

– Predivnu sortu imamo, imamo znanja, imamo izuzetne rezultate, imamo struku koja nas podržava, mnoge institucije ali, na koncu, moramo se najviše uzdati u sebe i na kraju puno uložiti financija i vremena i sebe da i edukacija i prodaja daju rezultat, da boljim pozicioniranjem napravimo taj završni korak – rezimirala je enologinja Ivana Nemet, ističući  nužnost godišnjih održavanja ove konferencije, potrebne i struci i prodaji.

VINOGRADARSTVO i PODRUMARSTVO KRAUTHAKER IZ KUTJEVA – POKUSNI NASAD S VIŠE OD 20 RAZLIČITIH KULTIVARA VINOVE LOZE ODAVDE i IZ RAZLIČITIH DIJELOVA SVIJETA. MEĐU TIM SORTAMA JE i SYRAH, KOJI VLADO KRAUTHAKER VRLO USPJEŠNO PRETVARA u VINO!

– Graševina bi trebala biti lokomotiva koja će vući sve hrvatske sorte, sve hrvatske regije – slikovito je rekao Saša Špiranec, ugledni vinski stručnjak.

Prof.dr.sc Edi Maletić s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu mišljenja je kako država mora pokrenuti brendiranje Hrvatske kao vinske zemlje.

Tijekom trajanja konferencije sudionici su imali prigodu uživati u izboru vrhunskih vina graševine koje su predstavili vinari regije Slavonija i Hrvatsko podunavlje.

GO Graševina – degustacija nakon Konferencije

Program ovog osječkog skupa završio je obilaskom vinske Baranje i erdutskog vinskog poluotoka.

Osvrnuvši se na postignuto i posljednjih 10 godina, doajen hrvatskog vinarstva Vlado Krauthaker je zaključio: Idemo naprijed! Samo trebamo malo brže!

Program ovog osječkog skupa završio je obilaskom vinske Baranje i erdutskog vinskog poluotoka.

Iako sam želio doći u Osijek, stjecajem iznenadnih okolnosti nisam mogao osobno prisustvovati konferenciji – pod moderiranjem Mirte Milas a na kojoj su, kao govornici po temama, najavljeni: Graševina jučer, danas, sutra – već ovdje spomenuti Saša Špiranec, Edi Maletić, Vlado Krauthaker, Ivana Nemet, Marijan Knežević, zatim Vinska udruživanja – Đuro Horvat Vina Mosaica: Analiza potrošača 2021; Zoltán Győrffy: Regionalna i nacionalna iskustva Mađarske;  Tomislav Panenić: Graševina Croatica; CroViZone – Klimatske promjene i vinogradarstvo regije Slavonije i Hrvatskog Podunavlja, potencijali i perspektiva – Maja Telišman Prtenjak, Marko Karoglan, Domagoj Karačić, Ivan Prša; Vinski marketing i vinski turizam – Ana Petak: Neka etiketa priča…; Ivana Jurić: Događanja kao motiv dolaska, turizam i terroir; Mario Meštrović: Brendiranje tipova graševina s kuhinjom Slavonije i Baranje; Quo Vadis vinska Hrvatska –  Đuro Horvat, Dragan Kovačević, Darja Sokolić, MP predstavnik, Josip Pavić…-  pa sam organizatora, uz iskazanu ispriku za nedolazak, zamolio da mi pošalje izlaganja sudionika makar u sažetom obliku kako bih ipak prenio koje su konkretne akcije planirane da se napokon i ostvare ti željeni Razvoj i pozicioniranje Graševine kao najvažnije hrvatske vinske sorte u međunarodnim okvirima te jačanje razvoja turizma kroz promociju jedinstvenog prekograničnog odredišta vinskog turizma, povezivanjem neke od najvažnijih vinskih regija u Mađarskoj i kontinentalnoj Hrvatskoj, a, eto, dobio sam ovo ovdje u cijelosti  objavljeno priopćenje s dosta već slušanih fraza i uljudnih rečenica, međutim bez ičega konkretnoga, i obrazloženog, o tome što se poduzelo i što se poduzima i što se konkretno kani i u kojem roku poduzeti.

Neobično je, a rekao bih: valjda i indikativno, to da se organzator Konferencije i posebno udruga Graševina Croatica, koja bi morala biti glavni nositelj cijele priče, nisu u službenom priopćenju medijima radi objave za javost o skupu smatrali potrebnim učiniti nešto što bi bilo i te kako logično napraviti u izvještavanju sa skupa pod nazivom Razvoj i pozicioniranje Graševine kao najvažnije hrvatske vinske sorte u međunarodnim okvirima te jačanje razvoja turizma, a to je da upozori na to da je vrlo kratko  prije Konferencije u Osijeku, maltene kao neki uvod u događanje u Osijeku,  u Kutjevu održano tradicijsko stručno ocjenjivanje graševina, te da priloži rezultate… ♣

_______________________________

…..pijte razborito – odgovorno – trijezno • drink wisely – responsibly – soberly…..POTROŠAČKI – BUYING GUIDE – PUTOKAZ

Vodič za pametnu kupnju – 05. 2022 – Hints to the smart purchase

 HRVATSKA  CROATIA

Bregoviti sjeverozapad / Northwestern uplands

(L-XL) DVIJE RUŽE PINOT CRNI 2017– IVANIĆ OPG ■ Moslavina; Pinot crni; suho, 13,5 vol %; ZOI Moslavina  0,75 lit ■ Poslužiti na: 16 – 18 °C ■ ⇑

(L-XL) PINOT CRNI 2020 Amber Selection – JAGUNIĆ ■ Plešivica, Veliki Dol; Pinot crni; trsje staro šest godina; šest mjeseci maceracije, dozrijevanje: drvene/hrastove bačve; nefiltrirano; suho, 13,4 vol %; ZOI Plešivica;  0,75 lit; ■ Poslužiti na: 16 – 18 °C ■ ⇗

Dalmacija / Dalmatia

(XXXL) DANTE PLAVAC MALI IVAN DOLAC Selekcija Petric 2011– PETRIC ■ Hvar, Ivan Dolac; Plavac mali; selekcija najboljih grozdova s najboljih raspoloživih mikrolokacija; dozrijevalo u barriqueu; PAZITI KAKO GA PITI! – snažno – bomba od vina, suho, 16,5 vol %; 0,75 lit; ■ Poslužiti uz hranu ■ Poslužiti na: 18 °C ■ ⇗  ⇒

Petric Dante Plavac mali Ivan Dolac 2011_Clai Ottocento bijeli 2018_Baracija Refosk 2020 (suhiucasi)

Istra i Hrvatsko primorje / Istria & Quarnaro

(XXL-XXXL) MALVAZIJA sv. JAKOV 2018 – CLAI ■ Hrvatska Istra; Malvazija istarska; suho, 15,0 vol %; ZOI;  0,75 lit ■ Poslužiti na: 13 – 14 °C ■ ⇗ ⇒

(XXL) OTTOCENTO bijelo 2018 – CLAI ■ Hrvatska Istra; Malvazija istarska, Pinot sivi, Sauvignon bijeli; suho, 14,0 vol %; ZOI;  0,75 lit ■ Poslužiti na: 12 – 14 °C ■ ⇗

.  (XXL) OTTOCENTO crno 2018 – CLAI ■ Hrvatska Istra; Refošk, Merlot; suho, 14,5 vol %; ZOI;  0,75 lit ■ još puno premlado, ali i puno obećava, treba mu vremena!!, poslužiti na: 18 °C ■ ⇒

  (L) REFOŠK BARACIJA 2020 – CLAI ■  Zapadna Istra, Baracija; Refošk; mlade loze;  suho, 13,0 vol %;  0,75 lit; butelja: bourgogne ■ Poslužiti na: 16 – 18 °C ■. ⇑

Pjenušci/sparklings

  (L) IPŠA extra brut – Klaudio IPŠA ■  Zapadna Istra, vrenje u boci; 12,5 vol %;  0,75 lit; eko-znak: organski uzgoj grožđa ■ Poslužiti na: 10 °C ■ ⇑

____________________________________________________________

 –  Veliki grozd, Šampion/Big Grape, Champion – 99 – 100 (ili or: 19,9 – 20 / 4,9 – 5,0) bodova/pts = Upečatljivo! Jedinstveno! Višeslojno, precizno i visoko-karakterno, iskreno, vjeran odraz terroirea. Zrelo, živo puno i snažno, skladno i elegantno, s dugačkim završetkom i s dobrim potencijalom odležavanja / Brilliant! Unique! Multilayered, precise and with high character, genuine, fine reflextion of the terroir. Mature, very alive, full(bodied), harmonious and elegant, with a long finish, and with a long ageing potential

– Velika zlatna odnosno platinasta medalja/Great gold medal = Platinum medal – 96 – 98 (19,6 – 19,8 / 4,6 – 4,8) = Odlično, visoko karakterno, iskreno, zrelo, živo, skladno i elegantno, klasično veliko vino, u ustima dugo traje, s potencijalom za odležavanje / Excellent,  with much character, genuine, mature, very alive, fullbodied, classic harmonious and elegant great wine, in the mouth long-lasting, with a big ageng potential.

– Zlatna medalja/Gold medal – 91 – 95 (18,6 – 19,5 / 4,1 – 4,5) bodova = Izvrsno, kompleksno, uzbudljivo, iskreno, vjerno sorti i terroireu, zrelo, živo, profinjeno vino, s vrlo izraženima osobnošću i stilom / Outstanding, complex, exciting, genuine and nice presenting the variety and the terroir, mature and alive, very refined, with high style and quite a big personality.

– Srebrna medalja/Silver medal – 86 – 90 (17,6  – 18,5 / 3,0 – 4,0) = Osobito dobro i tipično, složeno, moguće i s izgledima da se i još razvije, kapljca za, zahtjevniji ukus / very good and typical, complex, with chances to develop even more, wine still for the exigent consumer

– 80 – 85 (15,5 – 17,5 / 2,1 – 2,9) = Korektno do tehnički i vrlo dotjerano, može biti sortno prepoznatljivo i stilom definirano, ipak bez dovoljno izraženog identiteta i bez neke veće uzbudljivosti / Correct to technically very well done, may be varietal well recognizable, and, in a certain determinated style, but lacking a bit of identity & character, not exciting

– 71 – 79 (11,0 – 15,4 / 1,0 – 2,0) = Obično, niskoprosječno, sasvim jednostavno, bez nekih prejakih mana. Moguće ponešto grubo, i/ili očito načeto umorom a i na silaznoj putanji, ne baš preporučljivo / low average, ordinary, tired, not quite recommendable

Ispod/under 71 ( 11,0 / 1,9) = Nisko-prosječno, najbolje izbjegavati / low average, best to avoid

_________________________

CIJENE  mpc / PRICES retail 0,75 l:  S (mall) = do 35 kn (till 5 €) • M (edium) = 36 – 75  kn (5 – 10 €) • L (arge) = 76 – 110 kn (10 – 15 €) • XL (extra large) = 111 – 150 kn (15 – 20 €) • XXL = 151 – 220 kn (20 – 30 €) • XXXL = iznad/over  220 kn (30 €) •

___________________________

. ⇑- trošiti sada/drink now  • ⇗ – trošiti ili još čuvati/drink or hold •    ⇒ – čuvati/hold •  – trošiti uz hranu/drink with food

ooooooooooooooooooooooooooooooooo

Name(required)

Email(required)

Website

Message

Submit

Δ

 

 

 

 

 

 

 

 

SVIJET u CASI – 04.2022 – WORLD IN a GLASS

kroz /through

ŽELJKO SUHADOLNIK

______s vama od – 11.11.1992  – since, with you______

Uskrs 2022. Svijet danas, samo – ne daj Bože…

IZ SADRŽAJA / FROM THE CONTENTS

⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t

⦁ Hrvatski kulinarski summit 2022: GAULT & MILLAU CROATIA ⦁ Zeleni silvanac: DRAGULJ GURNUT u GRUPU STARIH PLEŠIVAČKIH SORTI ⦁  Tomaz vina rebranding: MALVAZIJE BIJELA i CRNA te TERAN u PRVOM PLANU ⦁ Saloni, festivali, sajmovi: PROLJETNA EKSPLOZIJA MJEHURIĆA u MAKSIMIRU ⦁ Vinistra 2022: KOZLOVIĆ!!! ⦁ Vinitaly 2022: ORGAZMIČKA VINA ⦁ Uoči početka turističke sezone 2022: MUZEJ PELJEŠKE TRADICIJE ⦁

_____POTROŠAČKI PUTOKAZ – 04.2022 – BUYING GUIDE___

_____________________________________________

Hrvatski kuharski summit 2022

            Što se bijeli u dvorani Smaragdnoj? Il’ je snijeg, il’ su labudovi… Nit’ je snijeg, nit’ su labudovi, to je –hrvatski kuharski summit!

Legendarni  zagrebački hotel Esplanade, iz kojega su – to svakako treba naglasiti! – potekli brojni vrsni naši kuhari i ugostitelji, bio je u prvoj polovici travnja domaćin velikom kuharskom skupu bijelih bluza tako da je znana prostrana Smaragdna dvorana kroz to vrijeme, s obzirom da su chefovi – ukupno stotinjak, dio njih i iz inozemstva – došli u svojim radnim odijelima, kompletno promijenila boju, zabijelila se kao da je okupila golemo jato labudova! Povod okupljanja: predstavljanje petog izdanja međunarodnog vodiča Gault&Millau Croatia 2022 i dodjela trofeja najboljim chefovima i restoranima.

Kome čestitati, i s kolikim divljenjem? Po izboru gastronomskog vodiča Gault&Millau Croatia 2022 chef godine je Ana Grgić Tomić, s kulinarske strane glavna i odgovorna za restoran Zinfandel’s i za Le Bistro u hotelu Esplanade. Trofej veliki chef sutrašnjice osvojila su tri kuhara – Michael Gollenz iz restorana Alfred Keller u hotelu Alhambra na otoku Lošinju, Nikola Marušić iz splitskog restorana PiNKU Fish & Wine te Stiven Vunić, vlasnik restorana Zijavica iz Mošćeničke Drage.

Postoji i odličje chef tradicijske kuhinje, ono je pripalo Nebojši Rajkoviću iz restorana Čingi Lingi čarda u Bilju, a proglašava se i najbolji chef NOVE tradicijske kuhinje ta je titula predana Ani Morgan, iz restorana Morgan u Brtonigli. Priznanje Mladi talent godine osvojili su Matea Jurec, chefica restorana Loora u Đakovu, te Marko Jantolek, chef restorana Matrix u Zagrebu.

Laureatica – glavna chefica u Esplanadinom Zinfandel’su te odgovorna i za Le Bistro – Ana Grgić Tomić! Svečanu večeru za uzvanike na promociji novog vodiča Gault & Millau Croatia i na dodjeli nagrada pripremali su Ana Grgić Tomić i Stefan Heilemann, chef Widder Restauranta u Zurichu, nagrađen s 2 Michelin** i 4 toke Gault&Millau, a proglašen i Gault&Millau chefom godine u Švicarskoj 2021. Uz šest sljedova njihovih delicija posluživana su vrhunska vina iz vinarija Belje, Krauthaker, Laguna i Veralda (suhiucasi)

            Daniela Kramarić, vlasnica restorana Plavi podrum iz Voloskoga, izdvojena je kao najbolja u promicanju hrvatske gastronomije i enologije, a restoran Martinis Marchi na otoku Šolti istaknut je po najboljem servisu. Restoran Pandora Greenbox iz Splita službeni je prvak u kategoriji POP-lokala.

U kategoriji najboljih restorana i ove su godine slavili 360 iz Dubrovnika i njegov chef Marijo Curić, zatim restoran Monte iz Rovinja i chef Danijel Đekić, zagrebački NAV  i chef Tvrtko Šakota, šibenski Pelegrini i njegov vlasnik i chef Rudolf Štefan, restoran Pergola iz Zambratije i vlasnik i chef Fabricio Vežnaver, te restoran Zinfandel’s hotela Esplanade u Zagrebu i chefica Ana Grgić Tomić, svi su osvojili po 4 toques (toke  = kuharske kapice kao simbole) Gault&Millau.

Chef i vlasnik restorana Mala hiža kod Čakovca Branimir Tomašić, u društvu sa sommelierom i kuharom i vlasnikom kastavskog hotela i restorana Kukuriku Nenadom Kukurinom i njegovom suprugom Tamarom (suhiucasi)

Diplomatski stol: francuski veleposlanik u Hrvatskoj Gayel (drugi slijeva) i, do njega, švedski diplomat Danielsson (suhiucasi)

Legendarni splitski Noštromo chef Zlatko Marinović i bračni par Tihomir i Vesna Miletić, vlasnici i voditelji zagrebačkog (uvijek prepunog!) restorana Tač! (suhiucasi)

Veseli chef Marin Rendić želi vam – Bon Appetit! U istarskom zavoju – Fabiana Mijanović iz znane konobe Bušćina, te do nje, s bijelim naočarima i u bijelj bluzi, majstorica za slastice Dragica Lukin, Villa Soći (suhiucasi)

Dobitnik četiriju Gault & Milauovih kapica (toques) Rudolf Stefan slavi s prijateljima i profesionalnim kolegama, na slici lijevo od njega su gosti iz Slovenije sommelier, gastronom i ugostitelj Tomaž Kavčič iz Gostilne Pri Lojzetu dvorca Zemono u Vipavi te sommelier i ugostitelj Jure Tomič, voditelj objekta Debeluh u Brežicama, a desno od njega je Vjeko Basić iz konobe Boba na Murteru (suhiucasi)

U Smaragdnoj dvorani okupilo više od 100 vodećih chefova hrvatskih restorana na svečanoj večeri, dodjeli nagrada i prezentaciji petog izdanja dvojezičnog međunarodnog gastronomskog vodiča Gault & Millau Croatia u koji je uvršteno 265 TOP-restorana, 105 POPularnih lokala (bistroa, zalogajnica, slastičarnica, street food objekata) i 105 vina iz cijele Hrvatske. Spomenuti etablirani internacionalni vodič, pokrenut 1965. u Francuskoj, prisutan je u 18 zemalja svijeta i snažan je poticaj promidžbi restoranske scene i nacionalnih gastronomija na domaćem i inozemnom tržištu. Kuharske kapice (toke) otisnute na prepoznatljivoj žutoj naljepnici turistima jamče provjerenu kvalitetu, a uvrštenim restoranima i chefovima snažan su podstrek za razvijanje kreativnosti i poboljšanje usluga u ugostiteljstvu i hotelijerstvu. S početnih 150 restorana i POP-mjesta uvrštenih u prvo izdanje vodiča Gault&Millau Croatia, u posljednjih pet godina taj se broj povećao na ukupno 370 restorana i POP mjesta.

– Ponosni smo da veliki trud i rad koji ulažemo u izradu ovog vodiča i promociju hrvatske gastronomije prepoznaju chefovi, ali i gosti na domaćoj i međunarodnoj sceni. Osobito nam je drago što je u proteklih  godinu dana stasala nova generacija mladih chefova i chefica, koja s puno strasti i znatiželje pristupa gastronomiji i kreira uzbudljiva jela. Namjeravamo ih i dalje poticati da ustraju u poboljšanju kvalitete, da ostanu posvećeni jelima, vinima i autentičnim namirnicama svoga kraja. Želimo zahvaliti našim stalnim partnerima – HTZ-u te proizvođačima hrane i vina koji nas podržavaju i vjeruju u snagu i kvalitetu hrvatske gastronomije – rekla je Ingrid Badurina Danielsson, direktorica hrvatskog Gault&Millaua, dodajući kako je gastro-vodič Gault&Millau Croatia 2022 globalno dostupan i na webu hr.gaultmillau.com  a knjigu kao tiskano izdanje moguće je kupiti na prodajnim mjestima Tiska po cijeni od 120 kuna.

Jela iz Noela (Julio Frangen)

________________________________________________

Kneževi(ćevi) vinogradi / MARIJAN SE VRAĆA KUĆI… – U sklopu promocije najnovijeg izdanja gastronomskog vodiča Gault & Millau u Esplanadi, uz menu za svečanu večeru i kuhare prezentirani su i vina predviđena da se posluže na svečanoj večeri kao i  vinari-autori te, za ovu prigodu odabrane kapljice. Za stolom s buteljama Vina Belje bio je Marijan Knežević! Nakon nekoliko godina izbivanja iz Belja i rada u par vinskih podruma npr. u Feravinu, pa kod Slavka Kalazića, te potom i nekog vremena direktorovanja u kompaniji znanoj prije pod nazivom Agrokor, enolog Marijan Knežević vratio se u Kneževe vinograde (sad im neki kažu Kneževićevi vinogradi!) i vinariju Belje gdje je za njegove odsutnosti podrum vodila enologinja Suzana Zovko.

Enolog Marijan Knežević (desno) s kolegom, na prezentaciji vina Belje i šampionska Frankovka Premium 2012 s ocjenjivanja Kekfrankos Grand Tasting 2022 nedavno u Mađarskoj (suhiucasi)

Kao glavni enolog, 2010.  godine Knežević je primio je priznanje za Belje (pa time i za sebe!) osvojeno na temelju glasanja struke (enolozi, sommelieri/ugostitelji, vinski trgovci, vinski znalci…) u izboru Vinara godine u organizaciji revije Svijet u čaši. Na promociji vodiča Gault & Millau Croatia u zagrebačkom hotelu Esplanade, gdje je s kolegom prezentirao etikete Vina Belje, zatekao sam ga prilično uzbuđenoga, jer pjenušac Belja La Belle Grand Graševina charmat na Mundus Viniju 2022 u Njemačkoj dobio je zlatnu medalju, ali i prilično našpananoga, naime očekivao je nestrpljivo rezultate s međunarodnog ocjenjivanja frankovki Kekfrankos Grand Tasting 2022 upravo održanoga u Harkanyju u susjednoj Mađarskoj (na granici s Hrvatskom). Procurilo je bilo, iz krugova bliskih ocjenjivanju, da je nekoliko etiketa frankovke iz Vina Belje s velikim izgledima da osvoji čak i platinastu medalju I titulu šampiona! Glasine vrlo često, ako ne i najčešće budu – čak i zlonamjerne – dezinformacije, međutim (neke) ipak znaju imati i dobru stranu, u tome što pružaju nadu, a ponekad se nada i ostvari! U ovome slučaju pokazale su se za Marijana, za Belje pa i za Hrvatsku – u sjajnom svjetlu!

Vinska cesta – Kneževi(ćevi)m vinogradima

Belje je, dakle, na spomenutoj međunarodnoj smotri frankovki i dobilo jednu od tri ukupno podijeljene šampionske platinaste medalje, i to za Frankovku Premium 2012.

Vinski podrum Vina Belje

Marijan Knežević, glavni enolog Vina Belje, za osvojene medalje kaže

– Ciljano smo na ocjenjivanje poslali vina različitih godišta berbe, od mlade frankovke iz 2019. do one zrele i odležane iz berbe 2009., kako bismo i na ovom specijaliziranom ocjenjivanu ponajboljih frankovki Srednje Europe pokazali da i frankovka iz hrvatske Baranje može biti prestižno vino najviše kvalitete s potencijalom za dugo čuvanje. Visoki bodovi za svaku od naših frankovki pokazali su da je riječ o iznimnim uradcima izraženog terroirskog karaktera neovisno o tome je li riječ o vinima koja su godinama odležavala u podrumu ili o novijim berbama koje su kraće vrijeme na tržištu. Posebno smo ponosni na frankovku iz 2012., jedne od najboljih berbi u povijesti Vina Belje. Uz Graševinu, i Frankovka je vrlo važna sorta našeg podneblja. Vina Belje su jedan od najznačajnijih proizvođača frankovke u Hrvatskoj pa su ove medalje za kvalitetu posebno važne za daljnju promociju frankovke a i našeg kraja i našeg podruma i na domaćem i na međunarodnom tržištu. ⦁

__________________________________________________

Inače Gault&Millau Croatia je ne samo institucija koja prati i provjerava kreativnost i kakvoću kuhara i kakvoću usluge te na bazi toga javno dodjeljuje odličja i o svemu tome prikladno informira javnost, nego je i ustanova koja pomno prati i ponudu pića posebuice vina u restoranima, ali je i ustanova koja pokazuje želju i napore na poticanju osobito mladih kuhara, slastičara i restoranskog osoblju da se usavršavaju na najboljim svjetskim učilištima kako bi mogli povećati kakvoću radne snage u ugostiteljstvu i turizmu, pa u tu svrhu brine o uručenju stipendija Raise the Bar fondacije, platforme Coca Cole HBC Hrvatska. Vrijedne stipendije dobili su Rok Smonkar – chef u Gostinstvu Jezeršek, Monika Gubić, zaposlena u restoranu ManO, Marija Prša iz restorana Dubravkin put, te Ante Kapović, koji je tijekom školovanja stažirao u brojnim domaćim restoranima. ♣

BOŠKINAC GRAND CUVÉE, OCÚ i LASINA – Boris Šuljić i Boškinac iz Novalje na otoku Pagu sinonimi su ne samo za dobru, ukusnu hranu, nego i za elaborirana vrlo profinjena jela, a i za fina, natprosječno dobra vina. Iako je ove godine od Gault & Millaua Boškinac dobio priznanje s tri kuharske kapice, Šuljića na promociji vodiča Gault & Millau Croatia u zagrebačkoj Esplanadi na žalost nisam vidio – a svakako mu je tamo bilo mjesto!, k tome nije ga u Zagrebu bilo niti, poslije tog događanja u Esplanadi, na već tradicijskom zagrebačkom Salonu pjenušavih vina – a i tamo mu je i te kako bilo mjesto! – održanome, inače, ovaj put ne u hotelu Dubrovnik u središtu Metropole nego u lijepome prostoru u preuređenom restoranu Maksimir na ulazu u park Maksimir. Ali, srećom, bio je u Zagrebu u međuvremenu na prezentaciji – u organizaciji ex-spikera na Hrvatskome radiju a u novije vrijeme sve aktivnijeg prezentera vinara Vjekoslava Madunića – posvećenoj njemu kao gastronomu, ugostitelju i proizvođaču Bakhova nektara, te dakako njegovim vinima, navedene izostanke objasnio je time da je danas već uistinu previše događanja posvećenih vinu i da na sve njih – ne stiže…

Boris Šuljić (suhiucasi)

Boškinac ponad Novalje mali je boutique-hotel-vinarija s osam gstinjskih soba i tri apartmana te s finim restoranom i modernim podrumom. Još 2007. godine objekt je dobio nagradu Plavi cvijet Hrvatske turističke zajednice, slijedio je i prvi trofej Adrian kao najbolji mali hotel u Hrvatskoj u anketi Slobodne Dalmacije. Restoran Boškinac je 2020. osvojio Michelinovu zvijezdicu, i tako je ušao u društvo sedam po Michelinu odabranih restorana u Hrvatskoj. K tome, Šuljić, koji je vinsku priču počeo s lokalnim sortama konkretno Gegićem, proslavio se i s vinom, konkretno Cuvéeom Boškinac, na bazi Merlota i Cabernet sauvignona.

U jednoj od rijetkih zelenih oaza na otoku Pagu – Novaljskom polju Šuljić ima zasađeno oko 30.000 trsova Gegića, pa Chardonnaya, Cabernet sauvignona, Cabernet franca i Merlota. Prve berbe istaknule su, kaže Boris Šuljić, veliki potencijal spomenutog prostora za vina crnih sorata i Boris dakako nije dvoumio – odlučio se da glavninu njegove najbolje produkcije čini klasična bordoška kupažu. Zauzvrat, već za prve berbe crnih kultivara za Cuvée Boškinac 2006 i 2007 godine dobiva ovacije. Malo pomalo, igrajući se sa sortama, tehnologijama i blendiranjem, kvalitativno unaprjeđuje i svoj bijeli portfelj. U međuvremenu Šuljić širi izvor sirovine – glede kultivara dolazi još i do do Debita, Maraštine i Pošipa pa i do Lasina, a glede površine pod lozom stiže do ukupno osam hektara s više od 35.000 trsova u rodu, u njegovu su vlasništvu četiri hektara, dok se druga četiri hektara, u najmu, nalaze se na posedarskom kamenitome tlu na oko 120 metara nadmorske visine, sorte su tu uglavnom crne, konkretno Cabernet sauvignon, Merlot i Syrah. Sada je Šuljić, kako veli, uglavnom upotpunio ono što je kao proizvodni plan zamislio oko vina, ponudu butelja uspio je zaokružiti na oko 40.000 godišnje, od čega gotovo trećinu čini perjanica vinarije – Boškinac Cuvée.

U Boškinčevoj kuhinji, veselo, u društvu s legendom – chefom Stevom Karapandžom

Prezentacija je počela s vrlo ugodnim svježim pjenušcem Viaz, i te kako podesnim za aperitiv, za uz lagana predjela i za pijuckanje za ljetno osvježenje. Naziv Viaz izraz je na paškom dijalektu a dolazi od talijanske riječi viaggio, te znači putovanje, Šuljić dodaje da se misli na putovanje s okusnom ugodom. Pjenušac je proizveden klasičnom metodom a od sorata Ugni blanc, Gegić i Chardonnay, grožđe je iz berbe 2014. koja nije bila na nekoj razini kakvoće za bolju mirnu kapljicu, međutim s obzirom na niži stupanj šećera u grožđu pa potom i sadržaja alkohola a i na višu kiselost u baznom vinu pokazala se i te kako prikladnom za pjenušac. Šuljić kaže kako u ovom svom pjenušavom debiju, kad je Viaz nakon drugog vrenja na kvascu držao u boci samo godinu dana, nije išao na najviši kvalitativni rang, taj korak tek slijedi u narednim odgovarajućim berbama. Maloprodajna cijena butelji Viaza u podrumu Boškinac je 110 kuna.

Potom su na red došli bijela mješavina Calma 2021, od debita (60%) i maraštine (40 %), nekomplicirana ali ne i banalna, te Grand cuvée bijeli 2020 od chardonnaya, sauvignona, debita, pošipa i gegića. Luzar rosé 2020 je od merlota, s 13,5 vol %, i s vrlo čvrstim tijelom, znatno je ozbiljniji od većine drugih ružičastih vina na tržištu. Uvod u obojeno finale bio je vrlo zanimljiv Gegić Ocú orange 2020, posvećen Šuljićevom tati, i rađenom uz 21 dan maceracije s alkoholnom fermentacijom te dozrijevanome godinu dana na finom talogu u bačvicama od 500 litara. Vrlo zanimljivo, mineralno vino bilo je svjetlo-crvenkasta Lasina 2021, doneseno je na kušanje kao kuriozitet,  Šuljić priznaje da mu treba još vremena u butelji. Grožđe Lasina je iz Oklaja, maceracija je trajala sedam dana a dozrijevanje je proteklo u inoksu. Vrijedilo bi, rekao bih, pokušati s barem 14 dana maceracije i barem s godinom dana dozrijevanja na finom talogu u bačvicama ali – bez komercijalnog palenja koje često daje previše začina što onda prekrije arome sorte.

Skladni pitki Boškinčić je jednostavna varijanta cuvéea Boškinac, rađena dijelom u inoksu a dijelom u barriqueu, maloprodajna cijena butelji iz 2021. u podrumu Boškinac je 110 kuna. Kruna Boškinac Cuvée 2016 je od merlota i cabernet sauvignona sa starijih loza, te s dozrijevanjem dvije godine u bačvicama od kojih je 70 francuske proizvodnje, količina je iznad 12.000 butelja, a maloprodajna cijena u podrumu 240 kn.

Na kraju – razmišljanje Borisa Šuljića koje otkriva njegovu vinsku i poslovnu filozofiju:

– Jedna generacija ne bi se trebala zanositi hitrim osvajanjem visoke pozicije u tržišnom smislu. Važno je da se izgrađuju know how, povjerenje… Važni su vjera u to da to što radiš ima smisla, kao i to da te nitko na to nije nije tjerao. Ne znam ja li me moja ustrajnost učinila boljim, ali znam da me učinila jačim i istrajnijim. I o je već nešto! U poduzetništvu postoji više kategorija energenata, bitno je odabrati one koje tebi odgovaraju i koje će na kraju dati dobar rezultat.  ♣

Uz Uskrs 2022: Zeleni silvanac!

DRAGULJ, GURNUT u GRUPU STARIH PLEŠIVAČKIH SORTI

Veliki je četvrtak dan kad se prisjećamo muka Isusovih, ali ipak s obzirom da Uskrs, vremenski pozicioniran začas nakon Velikog četvrtka, donosi i radost, zdušno se pripremamo i za vedre trenutke, uvelike u obiteljskom krugu i uz prijatelje, okupljeni uz tanjur sa šunkicom, kuhanim jajima, mladim lukom, rotkvicama, te uz čašicu s nečim finim što lijepo ispire grlo i što uzdiže profinjenošću. I drago nam je kad su takvi topli (kalorični!) susreti češći. Ništa čudno kad se kaže da onaj tko uistinu uživa u životu jednostavno ne može imati ravan trbuh!…

E, pa kad je već definiran blagdanski tanjur, pitanje je za što se konkretno – a odgovarajuće i dostojanstvu trenutka i pravilima gastronomije pa i nekim drugim bitnim parametrima – odlučiti da tog svečanog dana bude u čaši!

Izbor se čini popriličnime glede posebne kakvoće i glede prikladnosti s gastro-aspekta, ali je možda ipak malo suženiji što se, uz to da zadovoljava dva prethodno spomenuta uvjeta ali i umjerenost u konzumaciji, tiče i cijene. Imam privilegiju u tome što se profesionalno i s osobitom voljom krećem u krugovima eno-gastronomije, i evo mojega izbora vina što bi, uvjeren sam, u ovoj prigodi posve zadovoljio i aspekt kakvoće i vrsnosti, originalnosti, aspekt pripadnosti (sjeverozapadni dio Hrvatske), zatim aspekt jako dobrog suglasja s definiranom hranom, i, teže je vjerovati, zaista i aspekt maloprodajne cijene!

Damir Režek, Agro Damir Drago Režek i butelja Zelenog silvanca Rezek (suhiucasi)

Riječ je o Zelenom silvancu konkretno iz berbe 2019, 13,5 vol %, iz podruma Agro Drago Damir Režek s Plešivice. Kompleksno, skladno, vrlo elegantno, puno vino s profinjeno izraženom aromom na tragu voća fino prošaranom nježnim nitima što blago podsjećaju na šumski ambijent, živo, sjajno zaobljeno, vrlo dobroga tijela i dugačke trajnosti u ustima! Maloprodajna cijena butelji: oko 50 kuna!!!

Ali, kako bi to u nas bilo – bez problema?!

Tog zelenog silvanca Režekovih – nema u vinotekama, prodavaonicama plemenite kapljice! Međutim moguće ga je, kao i druga vina te obitelji – a to su također uobičajeno jako dobri portugizac, crni pinot, rizvanac, sauvignon i chardonnay – kupiti na Plešivici na kućnom pragu proizvođača. Znači, treba to saznati, a zatim treba surfati internetom da se dođe do kontakta s proizvođačem. Pa onda treba autom potegnuti prema Jaski i zatim ubrdo. Srećom, čuo sam, i eto ovdje prenosim (jer prigoda za gurmanski užitak ima i dakako poslije Uskrsa), da postoji opcija što je onima koji ne voze automobil nudi obitelj Režek – Agro Damir Drago Režek a riječ je o tome da se Režeke nazove radi dogovora, naime moguća je, za stanovnike bliže okolice a tu je uključen i Zagreb, dostava naručenog vina na kućnu adresu!

Silvanac zeleni, kao i Moslavac, Veltlinac crveni, Neuburger, Pinot bijeli, Plavec žuti spada u one kultivare koje plešivički proizvođači vina skupno nazivaju Stare plešivičke sorte. Iako taj naziv može sugerirati to da su sorte i porijeklom s Plešivice, to nije točno, točno je da se one vrlo dugo, što bismo danas rekli, od davnina, uzgajaju na Plešivici. Točno je i to što su se i Silvanac zeleni a i Moslavac osobito u Mađarskoj i regiji Tokaj, pa Veltlinac crveni, Neuburger, pretvoreni u vino i u hrvatskim podrumima pokazali da kakvoćom što su je kadri pružiti zavrjeđuju mnogo mnogo više nego to što je to svrstavanje u grupu Stare plešivičke sorte.

Upravo obitelj Režek, pokojnog majstora Drage Režeka te vrhunske ekspertice za vinogradarstvo njegove supruge Dragice Režek pokazuje vrhunske dosege Silvanca zelenoga! Veltlinac crveni pokazao se u sjajnom svjetlu iz produkcije proslavljene obitelji Tomac, a Neuburger pamtim kao vrlo dobar s posjeda Vlade Brace Nežića, na žalost također već pojkonoga. Bijeli pinot pak memorirao sam kao izvrstan od grožđa iz izdvojenih nasada nekadašnjeg podruma Mladina!  Sigurno je da grupa Plešivačke (lokalni izraz) stare sorte u kojoj je mnogo kultivara, među njima su i Kraljevina i razne beline, ima svoju vrijednost jer sadržava brojne vrline što mogu u ukupnosti dati visok doprinos u proizvodnji određenih vrsta kvalitetnoga vina, ali to ne znači da ih se ne bi, barem neke, s ponosom rabilo, ako su zasađene na boljim pozicijama i kad to u meteorološkom smislu godina dopusti, i za zasebna, jednosortna vina.

Ne zaboravimo TO da je Pinot bijeli odavna prisutan konkretno na Plešivici, doduše poslije se ispostavilo da je većina nasada zapravo Chardonnay, ne zaboravimo na Portugizac – koji se reklamno puno spominje ali na kojemu se, dojam je, i u vinogradu i u podrumu ne radi kako i koliko treba, ne zaboravimo i to da je u vinogradima između samoborskog i jaskanskog dijela brda Plešivice bilo puno Lovrijenca – ali tek u par navrata I prikazanoga u pažnje vrijednome svjetlu u samostalnoj kapljici… A budimo i svjesni toga da su na Plešivici već odavno prisutni Rizling rajnski i Chardonnay koji se, kad izađu u butelji, vrlo često znaju pokazati u izvanrednom svjetlu, budimo svjesni i toga da sad već, nakon toliko godina što su tu, i RR i Chardonnay pa i Pinot crni zapravo spadaju u stare plešivačke sorte….

Sve je više pojedinaca koji sebi daju truda na što bolji način uz hranu sljubiti vino, ali ne treba se u tome uvijek držati samo  već odavna etabliranih kultivara, klasičnih velikana poput Chardonnaya, Sauvignona bijeloga, Rizlinga rajnskog, Malvazije istarske, Graševine, Plavca malog, Merlota, Cabernet sauvignona, Syraha. Lako za dobitnu gric & guc kombinaciju, s obzirom da su u sjeni spomenutih sorata-zvijezda,  promaknu vina nekih sorata što na određeni način zapostavl jene. Jedna od tih svakako je, kazao bih, upravo Silvanac zeleni. Dok je u kraju oko Jastrebarskoga, osim u jednom relevantnom slučaju a to je posjed Agro Damir Drago Režek, gurnut je u grupu starih plešivačkih sorata, kao samostalno ipak je kao vino dostupan u određenom opsegu u Međimurju, ali u Slavoniji opet nezgoda: kao jednosortno vino izlazi praktički tek kroz etiketu PP Orahovice….

DOSIJE SILVANAC ZELENI 

            SINONIMI: Balint, Gros Rhin, Grüner Silvaner, Grüner Zierfandler ili Zierfandl, Franken, Johannisberg, Gentil vert, Picardon blanc, Clozier, Gamay blanc, Österreichisch, Salfin, Silvaner vert, Silvaner verde, Silvanske zelene, Zsold szilvani, Zeleni silvanec.

Kao pogrešni  sinonimi nerijetko se čuju nazivi Elbling, Sauvignon blanc (nekad označavan i kao Würzel Silvaner).

U nekim krajevima, npr. austrijskoj i slovenskoj Štajerskoj, a gdje-gdje i u sjevero-zapadnome dijelu Hrvatske (Međimurje) rabi se izraz Muškatni silvanac (Muškatni silvanec, Muskat Sylvaner), ali to ime i prezime zapravo nikako ne pripada sorti Silvanac nego se pod time misli  Sauvignon bijeli, s kojim, inače, Silvanac zeleni nije u rodu.

PORIJEKLO: Po nekim izvorima još do relativno nedavno smatralo se da kultivar potječe iz više zemalja, konkretno Austrije, Njemačke, Mađarske (oko Srijema!), naime neki ampelografi iznijeli su, oslanjajući se na riječ silva što na latinski znači šuma, pretpostavku o njegovu nastanku kao rezultatu križanja divlje loze u raslinju na obalama Dunava, bilo je i onih koji su tvrdili da je kultivar u Srednju Europu stigao iz Transilvanije u Rumunjskoj, neki su opet kao polazište njegova puta svijetom od istoka ka zapadu spominjali kao kolijevku i Kurdistan. Ubrzo je odbačeno mišljenje da Silvanac dolazi iz Transilvanije, naime naknadno pronađeni zapisi kažu kako je njegova prisutnost u Transilvaniji zabilježena sadnjom tek u 1875. godini.

Moderne analize na bazi DNA upućuju na to da bi Silvanac mogao biti u Austriji ostvareni križanac između Savagnina i Österreichisch Weissa, objavili su u svom velikom Atlasu vinskih sorata svijeta ugledni autori Engleskinja Jancis Robinson i Švicarac José Vouillamoz. No, prvi zapisi o Silvancu datiraju iz 1665. iz Njemačke, i u njima stoji da je u vinograde cistercitskog samostana u Ebrachu u Južnoj Njemačkoj introduciran kultivar nazvan Österreichische Rebe, zapravo Sylvaner. Savagnin se pak prvi put spominje u Austriji 1349. godine, ali pod sinonimom Traminer. Za Österreichisch Weiss kazano je kako je to stara sorta, dosta uzgajana u Austriji u okolici Beča, a budući da je Österreichisch Weiss uzgojem bio ograničen na od Beča istočni dio Austrije, najvjerojatnijime se čini da je Silvanac rođen na tom austrijskome području prema Mađarskoj. Pobornici stava da je Silvanac nastao u Austriji a blizu Mađarske reći će da to podupire činjenica da DNA-profil sorte Balint s mađarskim prizvukom pokazuje da su Silvanac i Balint dva naziva za isti kultivar! (José Vouillamoz). Kako se našlo dosta onih koji bi htjeli da se prizna kako je Silvanac svjetlo dana ugledao još istočnije, zapravo na jugoistoku Mađarske blizu Srijema, kraja uz današnju državnu granicu između Mađarske te, Hrvatske i Srbije, s obzirom na znanstveno utvrđene roditeljstvo te predio uzgoja oba roditelja zaključak o austrijskom podrijetlu nedvojbeno ide na stranu onih što podupiru Silvančevu čistu austrijsku nacionalnost.

Jancis Robinson (suhiucasi) i Jose Vouillamoz

Što su još utvrdili znanstvenici? Pinot i Savagnin u odnosu su roditelj-potomak, a Osterreichisch Weiss potomak je sorte Gouais blanc odnosno Heunisch Weissa, a to bi bila sorta hrvatski sinonimi koje su Belina drobna te Krapinska belina!  Iz toga proizlazi da je Silvanac unuk ili pak polubrat Pinota, te unuk Gouais blanca odnosno Krapinske beline.

Silvanac, inače, ima dva potomka, od križanja s Veltlincem crvenim nastao je Frühroter Veltliner, njegov drugi potomak je sorta Neuburger.

Iako je Silvanac, eto, rođen u Austriji, tamo ga više i nema puno, prije nekoliko godina objavljen je podatak o oko ukupno samo 44 njime zasađenih hektara, uglavnom u Donjoj Austriji. Sorte je najviše u Njemačkoj i Francuskoj. Njemačka ga ima na ukupno oko 5500 hektara, najviše u predjelu RheinHessena i Frankena, glede organoleptike u Frankenu daje bolji rezultat. U Francuskoj je u značajnom opsegu nazočan u pokrajini Alsace, uz državnu granicu s Njemačkom, tamo ga je, navodno, oko 1400 ha. Kao najbolji proizvođači silvanca u Alsaceu slove Josmeyer, Ostertag i Domaine Weinbach sestara Faller. U Italiji se Silvanac prostire na ko 113 hektara, uglavnom u pokrajini Alto Adige (Sud Tirol). Sorta se njeguje i u Češkoj, Slovačkoj, Ukrajini, Moldaviji, Sloveniji i nešto, eto, i u Hrvatskoj, po svježim podacima Agencije za plaćanje u poljoprivredi u Lijepoj našoj ga je ukupno oko 140  hektara.  U Hrvatskoj se nekad dosta uzgajao u Međimurju, pa se od njega odustalo, da bi ga se u novije vrijeme počelo vraćati u vinograde. Sad je u Hrvatskoj najviše vinograda Silvanca zelenoga u Virovitičko-podravskoj županiji = 36 ha, slijede po površinama Krapinsko-zagorska županija s oko 28 ha, u Zagrebačkoj županiji ga je nekih 24,5 ha, a u Međimurju se ta sorta proteže na površini od ukupno 23 hektara.

Kazati treba da postoje još i Roter (crveni) i Blauer (plavi) Silvaner, riječ je također o kultivaru Silvaner a, s obzirom na boje, o njegovim mutantima. Roter Silvaner znan je i pod sinonimima Cirfandler, Österreicher Roth, Piros Cirfandli, Piros Szilvani, Rother Zierfandler, Schönfeiner Roth, a Blauer Silvaner, raširen dosta u njemačkom Württembergu, po sinonimima Blauer Österreicher, Blauer Reifler, Blauer Schönfeilner, Blauer Zierfandler, Bodenseeburgunder, Bodenseetraube, Schwarzer Österreicher, Schwarzer Silvaner.

____________________________________

Znanje je bogatstvo!

Moram ovdje reći da o zelenom silvancu i Silvancu zelenome nisam osobito razmišljao dok neke davne godine na putovanju Alsaceom nisam stigao i do podruma Domaine Weinbach sestara Faller.

Klasična degustacija bila je sjajna, RR i Pinot gris izvanredni a bogme Grüner Sylvaner nije zaostajao. Te arome, strukturu ali i profinjenost i eleganciju sada nalazim u ovome Silvancu od Režekovih. Katastrofa je ako ponuđač nije svjestan vrijednosti što je nudi, a drsko i sramotno je kad netko za nešto drsko traži više novaca nego što njegov proizvod objektivno vrijedi, neshvatljivo je pak da ima potrošača-kupaca koji si ne daju dovoljno truda da spoznaju što je to što vrijedi, i za što se iako je nekad cijena i viša (opravdano) isplati potrošiti nesto više…⦁

____________________________________

ROD: Silvanac zeleni traži plodnije tlo i pozicije na brežuljku, voli umjerenu ili sjeverniju klimu. Vrhunsku kakvoću daje samo na najboljim položajima. Sorta je relativno osjetljiva na mraz, a dosta osjetljiva na napad botrytisa, peronospore, oidiuma, kloroze. Prinos nije osobito velik, a ni redovit. Sazrijeva potkraj rujna (južniji krajevi) do sredine listopada.

SVOJSTVA: Daje vino natprosječne kakvoće, vrlo fino i na nosu i u ustima, skladno, zelenkasto-žute je boje, nenametljivog, lijepog, specifičnog bouqueta s dosta voćnosti, cvijetnih nota i mirisa šume, mio i nježan, s umjerenom ali dovoljnom ukupnom kiselosti te, obično, i s ne previše maligana. Najčešće se proizvodi kao suho vino. Kao vino redovne berbe najbolji je dok je mlad odnosno relativno mlad, u suhoj varijanti tek u iznimnim slučajevima uspješno se arhivira na duži rok. Od njega se mogu postići fina predikatna vina.

JELO i SERVlS: prija uz brojna jela, npr. uz šparoge, srca od artičoka, avokado s plodovima mora, njoke i tjesteninu s umacima na bazi sira, uz kuhanu bijelu ribu i perad, jaja na razne načine, ementaler, topljeni sir. Poslužite ga u tzv. riesling-čaši na osam Celzijevih stupnjeva ako je mlađi, suh i s nešto nižim alkoholom, odnosno u nešto većoj Riesling čaši i na 10 do 12 Celzijevih stupnjeva ako je s alkoholom od 13,0 odnosno 13,5 vol %, suh po ostatku neprovrela sladora ali s dozrijevanjem kroz neko vrijeme na finom kvascu prije punjenja, te ako je u dobi od dvije do četiri godine.  ♣

Tomaz vino – rebranding

MALVAZIJE BIJELA i CRNA, te TERAN PRVOM PLANU

Klaudio Tomaz, vinogradar i vinar iz motovunskoga kraja koji je oduvijek pokazivao ambicije da što hitrije što jače preraste konvencionalni status još jednog u nizu istarskih proizvođača plemenite kapljice, u novije vrijeme, očito je, napreduje ka punom ostvarenju cilja još bržim i čvrstijim koracima. Vina uvjerljiva, snažna, složena, u odnosu na ona od prije nekoliko godina bitno su dobila na skladu i na eleganciji. Da bi ona stekla još i višu dimenziju, obitelj Tomaz ubrzano se širi s vinarijom i osobito pažljivim izborom opreme za proizvodnju modernizira vinski podrum. A, bitno je poradila i na rebrandingu! Prije kratkog vremena s novostima i novitetima odlučila se široj javnosti uz pomoć medija, od kojih se najjajči i najutjecajniji nalaze u Zagrebu, predstaviti  i šire oznateu hotelu Sheraton u glavnome gradu Lijepe naše. Tomazi su donijeli vina iz berbi koje su upravo izašle ili trebaju uskoro izaći a napunjena su u nove, prikladno odabrane, vrlo elegantne butelje, te opremljena s novo-kreiranom, vrlo lijepom etiketom. Klaudio Tomaz donio je na kušanje, uz ostale svoje, šire poznate, još jedan svoj adut, ali nešto raritetno – vino od sorte Malvazija crna, odnosno Malvasia nera!

Klaudio i Danijela Tomaz – obitelj pored stola i na stolu: BOGATSTVO! (Marko Čolić)

S obzirom na veliku popularnost vina od Malvazije (istarske) u nas, te s obzirom da se u posljednje vrijeme (napokon!) sve jače ovdje čuje i za Malvasiju (dubrovačku), mnogi ljubitelji plemenite kapljice – promatrajući stvar tek kroz hedonistički aspekt uživanja za stolom uz tanjur i čašu – bilo znajući jer su nešto načuli, bilo svjesni jer dobro osjećaju razliku u organoleptici, prihvaćaju da  je riječ o dvjema različitim gotovo identično nazvanim sortama i misle da tu s malvazijama priča staje.

Međutim, Malvazija je naziv vrlo velike grupe vinskih kultivara kojoj pripada pedesetak –  ako ne i više! – sorata što nisu nužno sve u međusobnom srodstvu ali nose taj naziv, doduše kod svake sorte  obogaćen, radi preciznosti u identifikaciji, nekim dodatnim izrazom. U svom velikom atlasu vinskih sorata svijeta Wine Grapes (prvo izdanje bilo je 2012.) unutar ukupno oko 1370 predstavljenih sorata plemenite vinove loze svjetski čuveni trio vinskih pisaca i znanstvenika Jancis Robinson, Julia Harding i José Vouillamoz  popriličan su prostor posvetili malvazijama, kojih je najviše njih s grožđem s bijelom kožicom, međutim kojih ima i obojanih, od crvenog do gotovo plavoga.  U Atlasu su, od tih tamnih, navedene sljedeće: Malvasia di Casorzo, Malvasia di Schierano, Malvasia nera di Basilicata, Malvasia nera di Brindisi, Malvasia nera di Lecce, Malvasia nera lunga, Malvasia Preta.

U Istri uz klasičnu Malvaziju istarsku uzgaja se u određenoj mjeri također i Malvasia nera, prije nekoliko godina kad sam je po prvi put kušao oduševila me baš ona iz butelje vinogradara i vinara motovunskoga kraja Klaudija Tomaza. Upravo sada u travnju bila je prigoda za ponovno kušanje (naravno, druge, nivije berbe), i pozitivni dojam je u potpunosti potvrđen. E, sad, koja bi crna malvazija od ovih upravo spomenutih iz atlasa Wine Grapes bila ta što se nalazi u uzgoju kod Tomaza?  Klaudio Tomaz kaže da je njegova crna malvazija Malvasia nera di Brindisi, s krajnjeg talijanskog juga! I objašnjava:

Tomaz – novi podrum! (Marko Čolić)

– U Istru je, po mojim saznanjima dobivenim od oca, sorta introducirana negdje u četrdesetim godinama prošlog stoljeća, kad je Istra bila još pod Talijanima.

Tomaz-aduti: Malvasia nera (di Brindisi) 2018, Barbarossa Teran istarski 2018, Sesto senso Malvazija istarska 2019 i Avantgarde Malvazija istarska 2021 te Klaudio Tomaz s buteljom Nera, napunjenom vinom od Malvazije crne 2018 – HIT!! (Marko Čolić)

Pa, evo nešto o malvazijama općenito, a potom i, posebno, o ovoj što je uzgaja Klaudio Tomaz.

MALVAZIJA – Grupa

Malvasia/ Malvazija je  generički naziv u uporabi za oveći broj vinskih sorata – pedesetak, a moguće i više!, koje nisu nužno i rodbinski povezane te koje mogu imati različite boje pokožice – žućkastu/bijelu, ružičastu, sivkastu te crvenu/crnu, a kojima je kao glavno zajedničko to što se od njih proizvodi i vrlo fino slatko desertno vino s poprilično visokim sadržajem alkohola.

Glavni SINONIMI, zapravo ovdje prijevodi osnovnog naziva, su, za Malvaziju kao općeniti izraz, sljedeći: Malmsey (Engleska), Malvagia (Španjolska), Malvasier (Njemačka), Malvazija (Hrvatska), Malvelzevec (Slovenija), Malvoisie (Francuska).

PORIJEKLO: Pretpostavka je bila da je ishodišna točka Malvazije  prema svijetu grčka luka Monemvassia na istočnoj obali Peloponeza, izvorno poluotoka a onda, nakon otvorenja Korintskog kanala, otoka, u svakom slučaju prostora gdje je vinogradarstvo bilo vrlo rašireno. Grožđe se inače dosta uzgajalo i na susjednim otocima u južnome dijelu Egejskog područja. Uvriježilo se  to da su sorte što su kroz luku Monemvassiju odlazile u svijet i označavane nazivom Monemvassia.

A onda je stigao nov oblik – Malfasia, ubrzo su se Talijani i Portugalci opredijelili za minimalnu izmjenu i od Malfasije  je nastalo Malvasia, Španjolci su se odlučili za naziv Malvagia, Nijemci su počeli koristiti oblik Malvasier, a Englezi Malmsey, Francuzi Malvoisie, u Hrvatskoj je u uporabu ušao i ostao izraz Malvazija.

Najstariji spomen slatkog vina od Monemvassije seže u 1214. godinu. registriran je u Efesosu u Grčkoj. Relativno brzo nakon toga, godine 1278. u Republici Veneciji spominje se Vinum de Malvasias, izraz se odnosio na tadašnji venecijanski uvoz vina od Malvazija. Identitet sorata od kojih se proizvodilo to tada uglavnom slatko vino nije znanstveno i posve utvrđen/potvrđen, po pretpostavkama moglo bi biti da je riječ o sortama odnosno nekim mutacijama sorata Aidani, Assyrtico, Athiri, Kydonitsa, Liatico, Monemvassia, Therapsathiri i Vilana.

Recentne analize na bazi DNA NE potvrdjuju da su sve sorte koje se znaju spomenuti kao pripadnice grupe Malvazija grčkog porijekla, a s druge strane rezultati analiza DNA govore da kultivari što su se našli u grupi Malvazija međusobno mogu biti genetski i dosta različiti, tako da dok bi izraz Grupa Malvazija i mogao proći nema ipak nikakvog smisla govoriti i o OBITELJI Malvazija.

Evo, iz atlasa svjetskih vinskih sorata Wine Grapes  autora Jancis Robinson, Josea Vouillamoza i Julije Harding, navoda nekih sorata koje u nazivu nose riječ Malvazija, a uz svaku od njih su dodatak u nazivu, zatim naznaka boje kožice bobice grozda i spomen ispravnih postojećih sinonima.

MALVASIA BIANCA di BASILICATA = bijelo; ima naznaka nekih sličnosti s Malvasijom biancom di Candia

MALVASIA BIANCA di CANDIA = bijelo; Malvasia Bianca Calabria, Malvasia Candia

MALVASIA BIANCA di PIEMONTE = bijelo; Caccarella; Malvasia greca, Moscatella; Greco, Mosella

MALVASIA BIANCA LUNGA = bijelo; Malvasia Bianca, Malvasia Bianca siciliana, Malvsia Bianca Toscana, Mavasia del Chianti, Mavasia di Arezzo, Malvasia di Brolio, pa Krizal, Maraskin, Maraština, Rukatac, Višan(k)a  (Hrvatska), Menuetta (Slovenija), Pavlos (Grčka), Prosecco nostrano (Conegliano Veneto), Racina di Monacu Bianca, Tundullilu bianco

MALVASIA BRANCA de SAO JORGE = bijelo; rabi se za proizvodnju madere.

MALVASIA CANDIDA = Malvasia di Lipari

MALVASIA CASTELLANA = bijelo; sinonim je Siria a to je vrlo stara sorta s Ibeijskog poluotoka, u Portugalu je znaju pod nazivima Malvasia branca i Roupeiro

MALVASIA de COLARES  = bijelo

MALVASIA di LANZAROTE = bijelo; Malaga, Tacoronte–Acentejo Teneriffe, Malvasia, Malvasia portuguesa, Malvasia volcanica, Peregril, Pejeril, Sebastian Garcia

MALVASIA de SITGES  = Malvasia di Lipari

MALVASIA del LAZIO = bijelo; Malvasia col puntino, Malvasia gentile, Malvasia puntinata

MALVASIA di CANDIA AROMATICA = bijelo; genetski donekle bliza Malvaziji di Casorzo

MALVASIA di CASORZO Piemonte = crno; rabi se u Pijemontu za slatka desertna vina i za pjenušce

MALVASIA di LIPARI = bijelo; Greco bianco di Gerace, Malmsey, Malvagia, Malvasia candida, Malvasia de la Palma, Malvasia de Sitges, Malvasia de Teneriffe, Malvasia delle Lipari, Malvasia di Cagliari, Mavasia di Sardegna, Malvasija dubrovačka

MALVASIA di SCHIERANO = crno; Malvasia a grappolo corto, Malvasia di Castelnuovo Don Bosco

MALVASIA FINA = bijelo; Arinto do Dao, Assario branco, Boal, Boal canchudo, Boal da graciosa, Boal de Madeira, Cachudo, Galego, Terrantez do Pico, Torrontes

MALVASIA NERA di BASILICATA = crno; Malvasia nera, pokazuje određene sličnosti s Mavasijom nerom di Brindisi

MALVASIA NERA di BRINDISI = crno; Malvasia negra, Malvasia nera di Bari, Mavasia nera di Bitonto, Malvasia nera di Lecce, Malvasia nera di Trani, Malvasia niura

MALVASIA NERA LUNGA = crno; Moscatella; pokazuje neke sličnosti s Malvasijom di Casorzo

MALVASIA PRETA = crno; Moreto, Mureto, Pinheira Roxa

MALVAZIJA ISTARSKA = bijelo; Istrska malvazija, Malvasia del Carso, Malvasia friulana, Malvasia istriana, Malvazija istarska bijela, Polšakica Drnovk ⦁

A sada – MALVASIA NERA di BRINDISI

Grozd Malvasije nere di Brindisi

SINONIMI: Malvasia negra, Malvasia nera di Bari, Malvasia di Bistonto, Malvasia nera di Lecce, Malvasia niura…

PORIJEKLO: Do prije relativno kratkog vremena vjerovalo se da su Malvasia nera di Brindisi i Malvasia nera di Lecce dvije zasebne sorte iz predjela Salento u Apuliji, na jugu Apeninskog poluotoka, ali je onda iz DNA-istraživanja isplivalo da je riječ o JEDNOM, istom kultivaru, nastalom spontanim križanjem sorte Malvasia bianca lunga i sorte Negroamaro. S obzirom na to da se oba roditelja stoljećima uzgajaju u Apuliji, logičan bi bio zaključak da se križanje dogodilo tamo.

Smatra se i da bi jedna ista sorta mogle biti i Malvasia nera di Brindisi i Malvasia nera di Basilicata, ali do sada još nije provedeno odgovarajuće testiranje usporedbom DNA, pa zato zasad o tome nema i potvrde sa znanstvenom težinom.  Inače, u Basilicati a i u nekim vinogradima Toscani za koje se dugo vremena mislilo da su čisti nasadi Malvasije nere di Basilicata pronađeno je nešto starih trsova – španjolskog Tempranilla…

OBILJEŽJA SORTE – Malvasia nera di Brindisi dozrijeva u srednoj do kasnoj epohi. Plod je blago aromatičan. Od te sorte proizvode se puna  topla a i elegantna crna vina, ali, uz prosušivanje grožđa, i ona gusta slatka desertna iz kategorije znane kao passito.

PODRUČJE UZGOJA – Malvasia nera di Brindisi najraširenija je u Apuliji, u provincijama Lecce, Taranto i Brindisi, a ima je dosta i u Toscani i u Calabriji. Mnogo je se koristi u proizvodnji roséa, za dio mješavine s jednim od roditelja – Negroamarom, i s kultivaroim Susumantellom. U dobrom dijelu vina plasiranih pod apelacijom DOCG (denominazione d’origine controllata e garantita), ulazi, s učešćem od 15 do 30 posto, u blend s lokalnim Negroamarom, za ozbiljne crnjake. Kao samostano vino djeluje nesto slađe nego u mješavinama sorata. ♣

Saloni, festivali, sajmovi

PROLJETNA EKSPLOZIJA MJEHURIĆA u MAKSIMIRU

Peti zagrebački salon pjenušaca, ove godine ne više u hotelu u središtu Metropole,  nego, u skladu s godišnjim dobom, u zagrebačkom parku Maksimir! Kakve li prigodne kombinacije: proljetna eksplozija cvijeća, mjehurića i ljepote! Cvjetnjak na Maksimirskoj pokazuje put, pred obnovljenim restoranom Maksimir na samom ulazu u park ekipa lokala koji se, s obnovljenim ruhom pretvorio u gric & guc zagrebačkih tradicijskih jela i pića, srdačno dočekuje goste, za eksploziju mjehurića pobrinulo će se 28 vinara s nizom pjenušaca iz Hrvatske, Slovenije i Italije, a s obzirom na njihov zamjetno sve veći odaziv na vinska događanja nije iznenadilo to što su se za eksploziju ljepote pobrinule brojne pripadnice nježnog spola.

Ove je godine program prilagođen novoj lokaciji i proljetnom terminu te novom modernome makar, istina, sada bitno liberaliziranome u odnosu na ono kako je, s obzirom na coronu, bilo još do nedavno. Izlagači su svoje pjenušce predstavili u velikoj restoranskoj dvorani, a u maloj dvorani bile su radionice. Predviđeno je bilo i to da domaćin ponudi neka prigodna jela pripremljena kao poseban pjenušavi menu restorana Maksimir za ovu prigodu. Da bi doživljaj bio kao na filmu pobrinuli su se Elma & Admir iz sastava Filmmusicorkestar.

Radionice – susret hrvatskih i slovenskih pjenušaca, te susret pjenušaca Hrvatskog zagorja i Istre (Kota-Degrassi). Voditeljice: Marija Vukelić i Nina Levičnik (Julio Frangen)

Najbolje ocijenjeni pjenušci na ovogodišnjem vrednovanju: Istenič, Kota, Degrassi, Kozinc, Protner, Albiana. Jedan od najboljih pjenušaca na Salonu u Zagrebu bio je, rekao bih, onaj što se točio pod etiketomm Meneghetti Valle d’Istria Reserva brut 2016 (12,5 vol%) Stancije Meneghetti iz Bala, riječ je o pjenušcu od Chardonnaya i Pinota bijeloga. Možda nije toliko došao do izražaja, jer istodobno se ponajviše nudila i Meneghetti Riserva 2015 brut, kojoj je – nedostajalo živosti što ju je imao brut 2015. (Julio Frangen)

Poslovni dogovori: Miha Istenič (desno) iz Hiže penin Istenič s Bizeljskoga, u razgovoru s vinskim trgovcem Tomislavom Sagrakom iz zagrebačke tvrtke Vino.hr (Marko Čolić)

Ozračje, kako su mnogi komentirali, dosta drukčije od drugih vinskih događaja u Hrvatskoj.  Posjetitelja je došlo poprilično, međutim nije se stvorila nesnosna gužva kao što zna biti slučaj na drugim festivalima. Na izlagačkim mjestima mnogi su vinari imali I više od dviju minimalno predviđenih etikete, te je broj različitih butelja na kušanju bio oko 100.

Posjetitelji su mogli nazočiti dvjema besplatnim radionicama, kojima je mreža Salon of Sparkling Wines ponovno pokazala koliko je obrazovanje vinske publike važno i kako treba biti dostupno svima koji se vinom bave. Kad je već riječ o edukaciji svakako, vezano uz pjenušce, vrijedi i sada, ponovno, spomenuti vrlo informativnu i poučnu knjižicu Pjenušci Plešivica autora Ive Kozarčanina.

Plešivički pet nat Braje i slovenska klasična metoda Kozinc i Joannes. Dosta proizvođača iz slovenskog Posavja za bazno vino za šampanjizaciju rabi domaću sortu Žematna črnina ili Kavčina crna (Marko Čolić)

– Nakon uspjeha lanjskog Festivala pjenušaca i jagoda koji je okupio brojne posjetitelje, odlučili smo izdati jedinstvenu brošuru sa svim plešivičkim proizvođačima pjenušaca. Tako ljubitelji pjenušaca, ali i oni koji ih tek upoznaju te struka i distributeri na jednom mjestu mogu saznati važne informacije o pjenušcima i njihovim tvorcima s Plešivice. Brošura je dostupna u uredu Turističke zajednice grada Jastrebarskog i plešivičkim vinarijama  – rekla je Petra Masnec, voditeljica ureda TZ Jastrebarsko, dodajući da je kultura pijenja pjenušaca vrlo razvijena baš u plešivičkom kraju koji već mnogi znalci nazivaju Hrvatsklom Champagneom!

Prvu radionicu, već tradicionalnoga naziva PJENUŠAVI SUSRET u ČAŠI: Hrvatska & Slovenija moderirale su organizatorice, dr. Nina Levičnik, osnivačica mreže Salon of Sparkling Wines i prof. Marija Vukelić, direktorica Salona pjenušavih vina Zagreb. U neobaveznom vinskom razgovoru uz najbolje ocijenjene pjenušce s ovogodišnjeg ocjenjivanja, a to su bili oni s posjeda Istenič, Kota, Degrassi, Albiana, Protner i Kozinc polaznici su prepoznavali šampanjske note ali i neke nove utjecaje vezane uz terroir, naime u nekim slovenskim pjenušavim vinima kao jedna od uporabljenih sorti bila je i Žametna črnina, po hrvatski rečeno Kavčina crna. Na drugoj radionici  Zagorski & istarski mjehurići: Kota & Degrassi po dva pjenušca su na kušanje ponudili vinari Tihomir Kota iz Hrvatskog Zagorja i Moreno Degrassi iz Istre, oni su eto osobno prezentirali ne samo te svoje izabrane pjenušce nego i općenito svoje vinarije, sorte, terroire, mirna vina i pjenušave pravce, planove za budućnost!

Pjenušac kao barem mali poticaj za inspiraciju u poeziji: pjesnik Enes Kišević! Vino Zagorje od B preko K do V: Tomislav Bolfan, vlasnik Vinskog vrha, Jasminka Šaško, predsjednica udruge i enologinja pri Vuglec bregu, te veliki zlatarski iskorak vinarija Kota poduzetnika Tihomira Kote iz Zlatara koji, mada nije iz enološke struke, kaže kako sve oko pjenušca radi sam…  Kota, inače, svoje pjenušce označava ne nazivima, nego brojkama, brojka na etiketi govori na kojoj se nadmorskoj visininalazi vinograd  (Marko Čolić))

Salon pjenušavih vina Zagreb 2022 bio je lijepa prigoda i za najavu novih perlajućih događanja u najskorijoj budućnosti, konkretno za 8. Salon penečih vin Ljubljana sada, 6. svibnja u glavnom gradu Dežele, te za, ubrzo poslije, vrlo popularne regionalne pjenušave doručke diljem Hrvatske, organizirane  u suradnji s lokalnim i županijskim turističkim zajednicama. Evo zasad poznatog rasporeda tih doručaka za sljedećih nekoliko mjeseci: 14.05.2022. – Pjenušavi doručak Međimurje, u vinariji Štampar, Mađerkin Breg, uz podršku TZ Međimurske županije; 21.05.2022. – Pjenušavi doručak Zagorje, u vinariji Kota, uz podršku grada Zlatara i TZ Krapinsko-zagorske županije; 12.06.2022.– Pjenušavi doručak Plešivica, u vinariji Braje, uz podršku TZ i grada Jastrebarsko te TZ Zagrebačke županije; 02.7.2022 – Pjenušavi doručak Srijem, u vinariji Papak, uz podršku TZ Vukovarsko-srijemske županije; 10.7.2022. – Pjenušavi doručak Erdut, u vinariji Siber, uz podršku TZ Osječko- baranjske županije.

Leđa s leđa, i leđa en face (Marko Colic)

Prof. Marija Vukelić kazala je i to da, budući da je Salon pjenušavih vina Zagreb jedini vinski festival u Hrvatskoj koji cjelogodišnjim događanjima, promocijama i edukacijama pridonosi izobrazbi hrvatskih ljubitelja pjenušavih vina te podiže vidljivost pjenušavim eno-gastro destinacijama, serija zgodnih priredbi koje su eto ove godine već dosegnule lijep broj, može izvrsno poslužiti u promidžbi mnogo čega obuhvaćenog pojmom vinski turizam! ♣

Knjižica o plešivičkim pjenušcima autora novinara Ive Kozarčanina

__________________________________________

PLEŠIVIČKI PJENUŠCI i MACERATI – Dominik Jagunić, četvrta vinogradarsko-vinarska generacija plešivičke obitelji, jedan je od trojice braće Jagunić i jedan od dvojice mladih Jagunića koji su završili studij agronomije, i to vinskog smjera. Jagunići su se, uključujući i tatu Velimira, bavili za Plešivicu uobičajenom proizvodnjom mirnog vina, a kad je zasjeo na kormilo Dominik je odlučio gotovo maksimalno, primjerice do 70 posto u odnosu na ukupnu produkciju, posvetiti se pjenušcima, te u preostalih 30 posto kreacijama od bijelih sorata ali podvrgnutih dužoj maceraciji praćenoj alkoholnom fermentacijom, dakle stvaranju tzv. jantarnih vina.

Dominik Jagunić sa suprugom Matejom, koja također zagovara strpljenje s izlaskom Blanc de Noirsa na tržište Dolje: pinot sivi amber (Marko Čolić)

Mladi Dominik u novije vrijeme sve se jače nameće kakvoćom proizvoda. On je taj koji stoji iza klasična dva pjenušca među kojima je već dosta cijenjeni Three Stars brut nazvan tako jer je od grožđa (Chardonnay 50 %, Rizling rajnski 10 posto i tzv. stare plešivačke sorte – njih oko 20 – u količini od 40 posto) iz triju obiteljskih vinograda a jedan od njih je Hrvojka što osjetno iskače. Drugi je ružičasti pjenušac, à la française nazvan La Boule Rosé brut od 70 posto portugisca i 30 posto crnog pinota. Uskoro će, najavljuje, na tržištu biti i s trećime, a to je Blanc de Noirs 2019 extra brut od crnog pinota, polovica baznog vina dozrijevala je u inoksu a polovica u drvenim bačvama, za ekspedicijski liker korišten je samo ugušćeni mošt, proizvedeno ga je oko 3000 butelja. I taj novitet donio je na kušanje nedavno na radionicu pod vodstvom sommeliera Tomislava Jakopovića iz zagrebaččkog Vinskog kluba, dojam bio da taj pjenušac obećava mnogo, ali i da je šteta žuriti se s njegovim izlaskom jer uz dovoljno dugo sazrijevanje i, kroz to, razvoj na kvascima u butelji nakon druge fermentacije mogao bi pružiti daleko više nego na svom moguće preranom izlasku. Jagunić je prezentirao i tri svoja macerirana ali mirna vina – od Traminca, Pinota sivog i Pinota crnoga iz 2020, maceriranih, svaki, po pola godine, sigurno u njima, što se veli, ima štofa, međutim rekao bih da takva vina nisu za žurbu glede izlaska te da zavrjeđuju da ih se ostavi duže na sazrijevanju u tijeku kojega ne samo da još mogu dobivati na kompleksnosti nego bitno dobivati i na profinjenosti. ⦁

_______________________________________________

Sajmovi, izložbe

KOZLOVIĆ!!!

Poreč je početkom svibnja domaćin 28. međunarodnoj izložbi vina i vinarske opreme Vinistra 2022. Pozornica događanja ponovno je dvorana Žatika. Po već odavna ustaljenom običaju, uoči izložbe odvijaju se međunarodno ocjenjivanje vina i alkoholnih pića, ali i zasebno ocjejivanje Svijet malvazija, vrednovanje kapljice od sorte Malvazija istarska koja je jedan od glavnih eno-aduta područja. Degustacija Svijet malvazija održana je po 13. put. S obzirom na lokalnu pripadnst I raširenost, posebnu pažnju dobivaju i vina od kultivara Teran i Refošk. U konkurenciji se nalaze ne samo malvazije te Terani i Refoški iz Hrvatske nego i kapljica iz inozemstva, malvazije čak sa šireg područja svijeta, a članovi stručnog žirija su ne samo degustatori iz Lijepe naše nego i istaknuta imena s tog područja iz vana, jedno od takvih imena je i Caroline Gilby MW iz Velike Britanije, već više godina predsjednica ocjenjivanja. Evo i nekih drugih: Annemarie Foidl, predsjednica Austrijskog sommelier kluba, Thomas Costenoble, enolog i direktor ocjenjivanja Concours Mondial de Bruxelles, Izabela Kaminska, poljska blogerice i youtuberice s WSET diplomom, Igor Sotric, britanski sommelier i ocjenjivač na Decanteru Worfld Wide Award, Đurđice Katić, sommelijerka iz Srbije, Ivan Jug, aktualni Hrvatski sommelijerski prvak…

Predsjednik udruge Vinistra Nikola Benvenuti, predsjednica ocjenjivačkog suda Carolyne Gilby MW, te znani istarski sommelier Emil Berdec, sasvi desno Thomas Costenoble, član ocjenjivačkpog žirija, inače predsjednik ocjenjivanja Concours Mondial de Bruxelles

            Obitelj Gianfranca Kozlovića ima više razloga za slavlje: Malvazija Santa Lucia iz 2018. okitila se s dvije titule na 13. Svijetu malvazija održanom u porečkom hotelu Parentium Plava Laguna. To vino s obzirom na ocjene postalo je svjetskim šampionom u kategoriji odležanih malvazija, a izabrano je i kao najbolje na svijetu u kategoriji Best in Show. Uz ovo poznato istarsko prezime iz Momjana, slavi i obitelj Dešković iz Kostanjice pored Grožnjana. Vino od te obitelji postalo je šampionom u kategoriji svježih malvazija.

Glasoviti istarski vinogradski položaj Santa Lucia – živopisne boje jeseni

_________________________________________

VINSKA DAMA 2022: ANTONELLA SORGO KOZLOVIĆ – Za obitelj Kozlović sjajno se poklopilo to što je na nedavno završenom izboru Vinske dame godine i Vinskog gospodina godine, u organizaciji udruge za kulturu stola G.E.T. (gastronomija, enologija, turizam) iz Zagreba, Vinskom damom 2022 proglašena Antonella Sorgo Kozlović, supruga Gianfranca Kozlovića, šampiona ovogodišnje Vinistre!

Antonella Sorgo Kozlović, Vinska dama 2022 godine!

Bračni par Gianfranco i Antonella Kozlović

– Biti proglašena Vinskom Damom u ovom izboru znači posebno poštovanje i uvažavanje svega onoga što radimo, ne samo ja nego i cijela moja obitelj. Imamo veliku čast i moć biti ambasadori takve priče i pravi je užitak to prenijeti na naše goste, gdje god ih mi susretali: na sajmu vina, na posebnim događanjima, na prezentacijskim večerama ili u našim domovina/vinarijama – izjavia je Antonella Kozlović na dodjeli trofeja kojega je, inače, u muškoj konkurenciji dakle kao Vinski gospodin godine primio vinar Ivan Sladić iz Plastova kod Skradina.

– Tko su vinari i vinarke koji stoje iza sjajne ponude nekih od vrhunskih hrvatskih vina te koji ulažu puno ljubavi i strasti u uzgoj najboljih sorti i u proizvodnju kapljice vrhunske kakvoće? To je pitanje zaintrigiralo Udrugu za kulturu stola G.E.T. (gastronomija, enologija, turizam), pa je ona 2020. godine pokrenula projekt Vinska Dama i Vinski Gospodin godine. Na temelju postignutih rezultata u proizvodnji, pa osobnog stila u nastupu, karizme, načina komunikacije s medijima i s publikom, pristupa prezentaciji i marketingu na društvenim mrežama… nominiraju se kandidati, a onda one najbolje  ravnopravno biraju publika glasanjem za svoje favorite na stranici Udruge www.get4u.hr  te žiri koji ocjene šalje izravno uredništvu G.E.T. Reporta kao organizatoru natjecanja – objašnjava Tomislav Stiplošek, predsjednik Udruge G.E.T.

Tomislav Stiplošek, predsjednik Udruge G.E.T., organizatora izbora Vinske dame i Vinskog gospodina godine

S obzirom da su se kod Kozlovićevih, kod kojih je Giancarlo svakako iznimno zaslužan za najviša odličja na Vinistri 2022 ali i za vinske  uspjehe općenito,  poklopile šampionska titula na ocjenjivanju i titula Vinska dama godine spontano se, bez ikakve zle namjere da se na bilo koji način umanjuje Sladićevo osvajanje ovogodišnjeg naslova Vinski gospodin godine, nameće stav da bi ovaj izbor Dame i Gospodina GODINE trebalo svakako s prve polovice godine pomaknuti na kraj tekuće godine, kad se mnogo jasnije vidi tko su u tom trenutku najbolji kandidati za titulu dobivenu na rezultatu svojega rada i ponašanja TE GODINE!… ⦁

__________________________________________

Vinarija Kozlović imala je na ovogodišnjem vrednovanju i najbolji mladi teran, dok je u kategoriji zrelih terana najviše bodova dobio onaj iz 2018. buzetske vinarije Vina Agapito. Slovenski Vinakoper s vinom Capo d’ Istria iz 2018. potvrdio je prošlogodišnju šampionsku titulu u kategoriji najboljih zrelih refoška.

                Inače, može se reći kako su medalje na Vinistri sada vrijednije nego što su bile prije, jer podignuti su bodovni pragovi pragovi za trofeje, konkretno ove godine za zlatnu medalju potrebno je bilo osvojiti 90 i više bodova. Uvedena je i Platinasta medalja, ona je zapravo ekvivalent Velikoj zlatnoj medalji a  dodjejuje se za uzorak što skupi 95 i više bodova. Sad eto postoji i kategorija Best in Show, za najbolje ocijenjenu malvaziju na svijetu.

Po prvi puta, dakle, ove godine dodjeljivana su i platinasta odličja, za vina koja su osvojila 95 i više bodova. Čak četiri platinaste medalje otišle su u Vižinadu, i to podrumima Vina Bruno Ferenac a za Istarsku malvaziju 2021, Pilatu za Malvaziju sur lie 2018. i za Serafin 2018. pa u vinariju nedavno preminulog Marijana Armana za Malvaziju Grand Cru. Inače, ovim odličjem okitili su se i San Salvatore muškat 2017. Benvenuti vina iz Kaldira kod Motovuna, talijanski Le Solane 2008., vinarije Mossi 1558 i slovenski Capris Refošk 2020 od Vinakopra.

Uz tih sedam platinastih medalja dodijelnjene su i 152 zlatne i 36 srebrnih medalja. Ostali proizvođači dobivaju diplome.

Nekih 16 zlatnih medalja otišlo je jakim alkoholnim pićima, a ove je godine pravo na oznaku IQ – istarska kvaliteta dobilo je 25 vinara za malvazije iz berbe 2021. i sedam vinara za teran, iz berbe 2019.

Na Vinistrinom ocjenjivanju 2022 ponovo su postavljeni rekordi! Rekordan broj malvazija i sudaca! Nikad veći broj malvazija, čak 273 uzorka iz deset zemalja (Hrvatska, Italija, Slovenia, Grčka, Španjolska, Njemačka, SAD, Portugal, Crne Gora i Srbija!), ali i nikad veći boj ocjenjivača- njih 70 iz 15 zemalja.

Što se tiče jakih alkoholnih pića, u Poreč ih je na ocjenu ove godine stiglo 35 uzoraka, također najveći broj do sada. Na Vinistrino međunarodno ocjenjivanje sveukupno je pristiglo 565 uzoraka.

– Veliko mi je zadovoljstvo vidjeti da su se šampionskom titulom uz etablirane vinare okitila i nova mlada imena koja inzistiraju na kvaliteti. Upravo su im Vinistrino ocjenjivanje a i izložba značajna odskočna daska – kazao je Nikola Benvenuti, predsjednik udruge vinara i vinogradara Istre Vinistra. ♣

ORGAZMIČKA VINA!

Dočekali smo i to: nakon što su vina podijeljena na industrijska, ekološka, biodinamska, prirodna, iskrena, prava (autentična), evo i nove kategorije – orgazmička! A to su ona proizašla iz, dakako, orgazmičkog vinogradarstva.  Nova kategorija vina, predstavljena nedavno na međunarodnom sajmu plemenite kaplice Vinitaly u Veroni, bila su, naravno, za široklu publiku pravi hit!

Golišavci u trsju angažirani i na eko-planu – prosvjeduju protiv globalnog zatopljenja, upozoravajući na negativne posljedice koje bi ono moglo donijeti i proizvodnji Bakhova nektara

Što bi to bila orgazmička vina, i gdje su im korijeni? Priča kaže kako je stvar krenula još u šezdesetim godinama prošlog stoljeća, dakako, u SAD i, dakako, u Kaliforniji, te s trendom propagande slobodne ljubavi. Mnogi mladi ljudi priklonili su se pokretu za slobodnu ljubav kao nečemu novome, ali primijećeno je i kako su mnogi mladi, koji su suvremeni život na gradskom asfaltu smatrali deprimirajućime, odlučili krenuti u ruralno područje, na selo, posebice su ih privlačila prostranstva vinograda u Kaliforniji. Tu su, kaže se, na miru i u miru, kao, prepoznali sjajan ambijent za razvoj slobodne ljubavi. I onda su, s vremenom, kao, osjetili da njhovo razgolićeno druženje međusobno i s vinovom lozom i slobodno te veselo izvikivanje parola na temu slobodne ljubavi – vinovoj lozi daje dodatnu snagu u rastu i razvoju, da pospješuje formiranje zdravih grozdova s tvrđom i na bolesti otpornijom kožicom. Potom se, nastavlja se priča, došlo do zaključka da je, navodno, pozitivan rezultat u uzgoju efikasniji ako se u vinogradu primjenjuje tehnika kordonskog uzgoja! Mladi i goli  odlučili su koketirati s eko-postulatima u uzgoju loze i kreiranju Bakhova nektara- I tako je eto napredovalo stasanje orgazmičkog vinogradarstva!

Kao prvi proizvođač orgazmičkog vina kao rezultata orgazmičkog vinogradarstva slovi mladić po imenu Hugh Hefner (!!!),  tada u dolini Napa u Kaliforniji vlasnik oveće parcele na ilovastom terenu od grožđa s kojeg je dobiveno i napunjeno vino Clayboy….

Glede tog orgazmičkog vinogradarstva koje se barem na početku prikazivalo uvelike fotografijama velikog broja golih muškaraca i žena među trsjem, stavovi onih koje bi se moglo svrstati u ozbiljnije osobe isprva su bili uglavnom na razini podsmijeha, međutim – orgazmičko vino je tu!… ♣

Uoči početka turističke sezone 2022…

MUZEJ PELJEŠKE TRADICIJE

Uoči početka turističke sezone: privatna zbirka obitelji Mikulić u Mokalu pored Orebića na više od 400 četvornih metara ispričat će toplu priču o tradiciji poluotoka poznatog po vrhunskim vinima, javlja suradnica Alma Radoš.

Obitelj Mikulić

Impresivna zbirka amfora stara više od dvije tisuće godina, muljače, bačve, kotao za rakiju, stari alati, ognjište, peć za kruh, slika Bogorodice zaštitnice vinograda, samari, kamenice, mlinica za maslinovo ulje poznate dubrovačke obitelji Sorkočević iz 19. stoljeća – samo su neki od eksponata jedinstvene zbirke koje su godinama prikupljali članovi obitelji Mikulić.  U želji da ispričaju toplu priču o tradiciji i ljepoti života na Pelješcu, u sklopu svoje poznate boutique-vinarije u Mokalu otvorila je Muzej pelješke tradicije. Doživljaj za sva čula, jer obilazak završava degustacijom njihovih vrhunskih pošipa i postupa, među kojima se posebno ističe Don Josip.

– Našem postupu naziv je dao moj sin Antonio u znak poštovanja prema svom djedu Josipu, od kojega je naslijedio ljubav prema vinogradarstvu i vinarstvu ali i proizvodnji maslina. Generacijama se bavimo uzgojem vinove loze i vinarstvom kao i mnoge obitelji na Pelješcu. Pelješkim težacima posvetili smo ovaj muzej. Obilazak simbolično započinje ispred slike djeda Josipa i unuka Antonija, u fokusu je vino koje se u antici s Pelješca transportiralo amforama, a još do sredine prošlog stoljeća u mijehovima na tovarima i mazgama u karavni poznatoj kao Ponos. Sve smo to prikazali u našem Muzeju, a za kraj dojmovi se najbolje sabiru uz vino – ističe Igor Mikulić, koji je otvorenjem Muzeja pelješke tradicije ostvario san.

Otvorenjem Muzeja pelješke tradicije uoči Uskrsa i nove turističke sezone zaokružena je bogata ponuda poluotoka. Obitelj Mikulić je, inače, vlasnik jedinstvenog vinskog resorta – kampa i glampinga Adriatic i nagrađivane butikne vinarije u Mokalu, ali i luksuznog heritage hotela Adriatic s vrhunskim à la carte restoranom… ♣

_____________________________________________

…..pijte razborito – odgovorno – trijezno • drink wisely – responsibly – soberly…..

POTROŠAČKI – BUYING GUIDE – PUTOKAZ

Vodič za pametnu kupnju – 04. 2022 – Hints to the smart purchase

 HRVATSKA  CROATIA

Dalmacija / Dalmatia

(XL) GRK 2021 Matuško – MATO VIOLIĆ MATUŠKO ■ Pelješac & Lumbarda; Grk; suho, 14,0 vol %; 0,75 lit; ■ Poslužiti na: 10 – 12 °C ■ ⇗

(M) POŠIP 2021 Matuško – MATO VIOLIĆ MATUŠKO ■ Pelješac & Smokvica; Pošip; suho, 12,5 vol %; 0,75 lit; ■ Poslužiti na: 8-10 °C ■  ⇑

(XXL) DINGAČ 2017 Matuško – MATO VIOLIĆ MATUŠKO ■ Pelješac, Dingač; Plavac mali; suho, 14,5 vol %; 0,75 lit;  ■ Poslužiti na: 18 °C ■ ⇗

Istra i Hrvatsko primorje / Istria & Quarnaro

(XXL) TERAN BARRIQUE 2016 – FRANC ARMAN ■  Zapadna Istra; Teran; vrhunsko, suho, 13,5 vol %;  0,75 lit; butelja: bourgogne ■ Poslužiti na: 16 – 18 °C ■. ⇑

(XL) TERAN 2019 – FRANC ARMAN ■  Zapadna Istra; Teran; vrhunsko, suho, 13,5 vol %;  0,75 lit; butelja: bordeaux ■ Poslužiti na: 16 – 18 °C ■ ⇗

Slavonija i Hrvatsko podunavlje / Slavonia and the Croatian Danube region

 (L) GRAŠEVINA MITROVAC 2020 – KRAUTHAKER ■ Kutjevo; Graševina; suho, 13,5 vol %; ZOI Kutjevo;  0,75 lit ■ Poslužiti na: 10-12 °C ■ ⇗

(M-L)  ZELENAC KUTJEVO 2020 – KRAUTHAKER ■ Kutjevo; Rotgipfler/Crvenovršac; suho, 13,0 vol %; ZOI Kutjevo;  0,75 lit ■ Poslužiti na: 10 °C ■  ⇑

________________________________________

Ocjenjivanje frankovki

KEKFRANKOS GRAND TASTING 2022 HARKANY

Na međunarodnom ocjenjivanju vina od sorte Frankovka, Modra frankinja, Kekfrankos, Blaufränkisch pod dirigentskom palicom glavnog urednika vinskog časopisa Pecsi borozo Zoltana Györffyja a na kojemu su kao degustatori iz Hrvatske sudjelovali novinar Ivo Kozarčanin i sommelier Tomo Jakopović, na kušanje je ponuđeno 126 uzoraka iz 72 podruma iz sedam zemalja, konkretno Mađarske (88 uzoraka, najviše), Hrvatske (16; od Belja, Feravina, Vupika, Krauthakera, Iločkih podruma, Ivana Ivanića…), Austrije (14), potom Slovenije, Srbije, Slovačke i Njemačke.

Žiri u kojemu su bili Tomo Jakopović iz Hrvatske te Tomislav Ivanović iz Srbije, te, dolje, žiri u kojemu je radio Ivo Kozarčanin

Bodovi kao pragovi za medalje: Platina = 92 – 100; Zlato = 86 – 91,99; Srebro = 80 – 85,99; Bronca 74 – 79,99.

Mađarskoj je pripao najveći broj odličja – sedam platinastih medalja, 41 zlato i 31 srebro, Hrvatska je dobila dvije Platine, 10 zlata i 3 srebra, Austrija jednu Platinu, pet Zlata i sedam Srebra, Slovenija dvije Platine i  jedno Srebro, Srbija dva  Zlata.

ŠAMPIONI Kekfrankos Grand Tastinga 2022 s PLATINASTIM sjajem su:

Pálffy Szőlőbirtok és Pince Káli Királyi Kékfranos 2017 (Balatonfelvidék, Mađarska) 95/100 bodova ⦁Vina Belje Frankovka Premium 2012 (Hrvatsko Podunavlje, Hrvatska) 95/100 ⦁ Vinska Klet Prus Modra Frankinja Barrique 2016 (Bela Krajina, Slovenija) 95/100

PLATINU je iz Lijepe naše dobile su još i Frankovka 2016 ledena berba od Feravina

ZLATA su u Hrvatsku donijeli: Belje vino, za Frankovku Goldberg 2012, Frankovku Premium 2009 i Frankovku premium 2019, zatim Feravino za Frankovku Miraz 2017, Frankovku Miraz 2018 i Frankovku Dika 2018, pa Vlado Krauthaker za Frankovku 2019, Igor Ivanić za Frankovku 2017, te Vupik za Frankovku Goldšmit 2017.

A SREBRA –  Krauthaker za Frankovku 2020 i Iločki Podrumi za pjenušac Princeps Rosé.

FRANKOVKA petit tasting ZAGREB

Kao slijed spomenutog nedavnog vrednovanja Kekfrankos Grand Tasting u Mađarskoj, sommelier Tomo Jakopović, priredio je ovih dana u zagrebačkom Vinskom klubu, u čijoj se nalazi vlasničkoj strukturi, kušanje frankovki manjeg opsega – 22 uzorka, a za domaće vinske profesionalce… Kušači su, uz domaćina Jakopovića, bili i Ivo Kozarčanin, zatim sommelier Predrag Pedja Čavić, sommelier s dugim stažem u ugostiteljstvu u Njemačkoj Frane Ševo, osnivač i direktor festivala vina i gastronomje Zagreb Vino.com Ivan Dropuljić, pa vinski kolekcionar a i djelatnik u sektoru promidžbe Bakhova nektara Siniša Medenica, te ja kao glavni i odgovorni iz Svjeta u Čaši.

Frankovka Petit Tasting – Vinski kkub, Zagreb. Slijeva nadesno: Siniša Medenica, Ivo Kozarčanin, Frano Ševo, Ivan Dropuljić, Predrag Čavić, Tomo Jakopović. Kozarčanin i Jakopović ocjenjivali su frankovke nedavno na Kekfrankos Grand tastingu u Harkanyju u Mađarskoj (suhiucasi)

Pa, evo kako smo mi ovdje reagirali na frankovku…- izraženo brojem zlatnih grozdova kako je uobičajeno u Potrošačkom putokazu Svijeta u Čaši

FRANKOVKA PREMIUM 2012– VINA BELJE ■ Baranja ■ Frankovka; suho, 14,0 vol %; 0,75 lit ■ Poslužiti na: 18 °C ■ ⇗

DÜLLÕ VALOGATAS KEKFRANKOS 2018 – BODRI ■ Szekszard ■ Frankovka; suho, 14,0 vol %; 0,75 lit ■ Poslužiti na: 18 °C ■ ⇗

SZEKSZARDI KEKFRANKOS 2019 – LAJVER ■ Szekszard ■ Frankovka; suho, 13,5 vol %; 0,75 lit ■ Poslužiti na: 18 °C ■ ⇗

FRANKOVKA GOLDBERG 2012 – VINA BELJE ■ Baranja ■ Frankovka; (polu)suho, 15,0 vol %; 0,75 lit ■ Poslužiti na: 18 °C ■  ⇑

S ponajboljim buteljama u finalu ocjenjivanja u Vinskom klubu u Zgrebu

MENEK KEKFRANKOS 2018 – HALMUT CZABA ■ Szekszard ■ Frankovka; suho, 14,0 vol %; 0,75 lit ■ Poslužiti na: 18 °C ■ ⇗

KETTVÕGLY KEKFRANKOS 2018 – VESTERGOMBI ■ Szekszard ■ Frankovka; suho, 13,5 vol %; 0,75 lit ■ Poslužiti na: 18 °C ■ ⇗

FRANKOVKA PREMIUM 2019 – VINA BELJE ■ Hrvatsko porunavlje, Baranja ■ Frankovka; suho, 14,0 vol %; 0,75 lit ■ Poslužiti na: 18 °C ■ ⇗

HIDASPETRE KEKFRANKOS 2018 – VIDA PETRE ■ Szekszard ■ Frankovka; suho, 13,0 vol %; 0,75 lit ■ Poslužiti na: 18 °C ■ ⇗

FRANKOVKA PREMIUM 2009 – VINA BELJE ■ Baranja ■ Frankovka; suho, 15,2 vol %; 0,75 lit ■ Poslužiti na: 18 °C ■  ⇑

TELIHOLD KEKFRANKOS 2019 – JANES ESZTEBAUER ■ Szekszard ■ Frankovka; suho, 14,0 vol %; 0,75 lit ■ Poslužiti na: 18 °C ■ ⇗

KEKFRANKOS SZELEKCIO 2019 – BUJDOZSO SZOLOBIRTOK ■ Balaton ■ Frankovka; suho, 14,0 vol %; 0,75 lit ■ Poslužiti na: 18 °C ■ ⇗

VILLANY KEKFRANKOS 2020– GERE TAMAS ■ Villany ■ Frankovka; suho, 13,5 vol %; 0,75 lit ■ Poslužiti na: 16 -18 °C ■ ⇗

SZEKSZARDI KEKFRANKOS TRADICIO 2020 – BODRI ■ Szekszard ■ Frankovka; suho, 14,5 vol %; 0,75 lit ■ Poslužiti na: 18 °C ■   ⇒

FRANKOVKA 2017– IVANIĆ ■ Moslavija, Kutina ■ Frankovka; suho, 13,0 vol %; 0,75 lit ■ Poslužiti na: 16 -18 °C ■  ⇑

FRANKOVKA MARTIN ALBUS 2017 – PP ORAHOVICA ■ Slavonija, Orahovica ■ Frankovka; suho, 13,0 vol %; 0,75 lit ■ Poslužiti na: 16 -18 °C ■  ⇑

FRANKOVKA 2021 – SOKAČ ■ Zagorje-Međimurje ■ Frankovka; suho, 13,0 vol %; 0,75 lit ■ Poslužiti na: 16 -18 °C ■  ⇑

ORDOGSZIKLA KEKFRANKOS 2020 – VALIBOR ■ Badacsony ■ Frankovka; suho, 12,5 vol %; 0,75 lit ■ Poslužiti na: 16 -18 °C ■  ⇑

SZIGET DUNA KEKFRANKOS 2019 – GAL ■ Frankovka; suho, 12,5 vol %; 0,75 lit ■ Poslužiti na: 16 -18 °C ■  ⇑

FRANKOVKA SUZA BARANJE Personal Collection 2012– KOLAR ■ Hrvatsko podunavlje, Baranja ■ Frankovka; suho, 13,5 vol %; 0,75 lit ■ Poslužiti na: 16 -18 °C ■  ⇑

SZEKSZARDI BENDEGUZ KEKFRANKOS VALOGATAS 2019 – ATILA BIRTOK ■ Szekszard ■ Frankovka; suho, 14,0 vol %; 0,75 lit ■ Poslužiti na: 16 -18 °C ■  ⇑

VINOGRADARSTVO i PODRUMARSTVO KRAUTHAKER IZ KUTJEVA – POKUSNI NASAD S VIŠE OD 20 RAZLIČITIH KULTIVARA VINOVE LOZE ODAVDE i IZ RAZLIČITIH DIJELOVA SVIJETA. MEĐU TIM SORTAMA JE i SYRAH, KOJI VLADO KRAUTHAKER VRLO USPJEŠNO PRETVARA u VINO!

BAG-in-BOX

Graševina 2020. Iločkih podruma, Debit 2021. Dalmacijavina i crni Cuvée Benkovac 2020 Badela 1862 bili su najbolji na ocjenjivanju vina u bag-in-box pakiranju održanom u zagrebačkom Vinskom klubu, i zavrijedila su titulu zlatnih.

Srebrna vina su Bijelo 2021 (mješavina graševine i rizlinga) Dobre berbe, Žlahtina 2021. vinarije Gospoja i Merlot 2018 Dalmacijavina, a brončani su Graševina 2021. Đakovačkih vina, Graševina Vezak 2020 Badela 1862. te Vupikova Graševina Terra Vinea 2020.

Ocjenjivali su enolog mr. Franjo Francem, sommelieri Tomo Jakopović i Frane Ševo, vinski kritičar i novinar Željko Suhadolnik te urednica časopisa Vinum.in Dijana Grgić.

Na ocjenjivanje su stigla vina iz sve četiri hrvatske vinogradarske regije. Sva su, prema službenim oznakama na ambalaži, u kategoriji kvalitetnih, a prema kriteriju s organoleptičkog ocjenjivanja u Centru za vinogradarstvo, vinarstvo i uljarstvo Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu tri ovdje spomenuta zlatna vina zavrijedila bi i kategoriju vrhunskih, kaže novinar Ivo Kozarčanin, također ukljuen u ovu akciju vrednovanja bag-in-boxova.

Dio uzoraka stiglih na ocjenjivanje

Pakiranje bag-in-box iznimno je praktično zato što slavina ne dopušta ulazak kisika u posebnu vrećicu pa vino tjednima zadržava organoleptička svojstva koja je imalo u trenutku punjenja. Zato je bag-in-box pogodan za ugostitelje koji žele vino točiti na čaše. Ne trebaju se bojati ni da ga neće istočiti s obzirom da je cijena po litri 20-ak kuna pa i gostu može čaša biti iznimno pristupačna. Bag-in-box vrlo je praktično pakiranje i za domaćinstva, a posebno za izletnike.

Baš smo radi izletnika, a i drugih ljubitelja gemišta, nakon ocjenjivanja čistih vina probrali i ona s izraženijom svježinom pogodna za miješanje s mineralnom vodom. Uz precizno točenje na čašice svaki je ocjenjivač dobio jednak omjer vina i vode, a odabir najboljih bio je jednoglasan: Debit Dalmacijavina osvojio je prvo mjesto, Žlahtina Gospoja drugo, a Bijelo Dobre berbe treće.

LEGENDA

 –  Veliki grozd, Šampion/Big Grape, Champion – 99 – 100 (ili or: 19,9 – 20 / 4,9 – 5,0) bodova/pts = Upečatljivo! Jedinstveno! Višeslojno, precizno i visoko-karakterno, iskreno, vjeran odraz terroirea. Zrelo, živo puno i snažno, skladno i elegantno, s dugačkim završetkom i s dobrim potencijalom odležavanja / Brilliant! Unique! Multilayered, precise and with high character, genuine, fine reflextion of the terroir. Mature, very alive, full(bodied), harmonious and elegant, with a long finish, and with a long ageing potential

– Velika zlatna odnosno platinasta medalja/Great gold medal = Platinum medal – 95 – 98 (19,5 – 19,8 / 4,5 – 4,8) = Odlično, visoko karakterno, iskreno, zrelo, živo, skladno i elegantno, klasično veliko vino, u ustima dugo traje, s potencijalom za odležavanje / Excellent,  with much character, genuine, mature, very alive, fullbodied, classic harmonious and elegant great wine, in the mouth long-lasting, with a big ageng potential.

– Zlatna medalja/Gold medal – 90 – 94 (18,6 – 19,4 / 4,0 – 4,4) bodova = Izvrsno, kompleksno, uzbudljivo, iskreno, vjerno sorti i terroireu, zrelo, živo, profinjeno vino, s vrlo izraženima osobnošću i stilom / Outstanding, complex, exciting, genuine and nice presenting the variety and the terroir, mature and alive, very refined, with high style and quite a big personality.

  – Srebrna medalja/Silver medal – 85 – 89 (17,5  – 18,5 / 3,0 – 3,9) = Osobito dobro i tipično, složeno, moguće i s izgledima da se i još razvije, kapljca za, zahtjevniji ukus / very good and typical, complex, with chances to develop even more, wine still for the exigent consumer

– 80 – 84 (15,5 – 17,4 / 2,1 – 2,9) = Korektno do tehnički i vrlo dotjerano, može biti sortno prepoznatljivo i stilom definirano, ipak bez dovoljno izraženog identiteta i bez neke veće uzbudljivosti / Correct to technically very well done, may be varietal well recognizable, and, in a certain determinated style, but lacking a bit of identity & character, not exciting

– 71 – 79 (11,0 – 15,4 / 1,0 – 2,0) = Obično, niskoprosječno, sasvim jednostavno, bez nekih prejakih mana. Moguće ponešto grubo, i/ili očito načeto umorom a i na silaznoj putanji, ne baš preporučljivo / low average, ordinary, tired, not quite recommendable

Ispod/under 71 ( 1,1 / 1,9) = Nisko-prosječno, najbolje izbjegavati / low average, best to avoid

CIJENE  mpc / PRICES retail 0,75 l:  S (mall) = do 35 kn (till 5 €) • M (edium) = 36 – 75  kn (5 – 10 €) • L (arge) = 76 – 110 kn (10 – 15 €) • XL (extra large) = 111 – 150 kn (15 – 20 €) • XXL = 151 – 220 kn (20 – 30 €) • XXXL = iznad/over  220 kn (30 €) •

. ⇑- trošiti sada/drink now  • ⇗ – trošiti ili još čuvati/drink or hold •   ⇒ – čuvati/hold •  – trošiti uz hranu/drink with food

__________________________________________________

Name(required)

Email(required)

Website

Message

Submit

Δ

 

SVIJET u CASI – 03.2002. – WORLD IN a GLASS

kroz /through

ŽELJKO SUHADOLNIK

______s vama od – 11.11.1992  – since, with you_______

Svijet danas: samo – ne daj Bože da netko kihne!… / The world today. Good save us from a single sneeze!…

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t

⦁ Zagreb, siloviti početak ožujka 2022: BLITZKRIEG SA SVIH STRANA… – Esplanade: MALVAZIJA en PRIMEUR / Lauba  i Dubrovnik: VINART  GRAND & PETIT TASTING  / MOĆNA KONAVOSKA ARTILJERIJA CRVIK ⦁ Academia  bar café za Dan žena: PERŠURIĆEVA PJENUŠAVA ISTRA ⦁ INDIJAN i… PELJEŠKI VINOGRADAR VINA PALIHNIĆ  ⦁ PETIT TASTING VINO.RS u ZAGREBU i GRAND TASTING u BEOGRADU ⦁ Eno-gastro VIP event: KONFERENCIJA ZNALACA o VINU, DELIKATESAMA, UGOSTITELJSTVU / Šampionska kulinova seka BELJA  ⦁ Zagreb International: VinMarKon o VINSKOM TURIZMU u HRVATSKOJ ⦁ Le vin: côté intellectuel:  APPRENDRE le FRANÇAIS à TRAVERS  LES CEPAGES FRANÇAIS  ⦁  Zagreb, kak imam te rad: GORNJOGRADSKI VINOGRADI i PODSLJEMENSKA PASTRVA ⦁ Bakho u digitalnoj eri:  BURZA VINA – NOVO ZDJELAREVIĆEVO VINSKO POGLAVLJE ⦁ Puna sezona ocjenjivanja: DWWA, MUNDUS, IWSC, te CMB… MOŽDA USKORO i u – NAŠOJ ISTRI! ⦁ Uz kraj ožujka i početak travnja – proljeće na tanjuru: IZ KORIZME u PARIŠKI ŠIK le BISTRO! / Dašak orijenta: VINO UZ ŽLICU i ŠTAPIĆE CHI LE MA  ⦁ Život piše romane: MIKEOVIH ZAVIDNIH 99!

_____POTROŠAČKI PUTOKAZ – 03.2022 – BUYING GUIDE_____

Zagreb, početak ožujka 2022.

BLITZKRIEG SA SVIH STRANA…

Ožujak 2022. u Metropoli startao je s rijetkom, nevjerojatnom žestinom, nedostajao nam je još samo kakav novi potres klasične vrste! Cijelog prvog tjedna bombardiralo je sa svih strana i po raznim lokacijama: maltene polarna hladnoća, marčane bure, ponešto snijega, stigla je čak i prijetnja nuklearnim oružjem, bili su tu En Primeur istarske malvazije i nekih sjeverno-hrvatskih vina u Esplanadi, konferencija o vinskom turizmu VinMarKon u Internationalu, Vinart Grand & Petit tasting te radionice, u Dubrovniku i u Laubi…

Početak EN PRIMEUR, s malvazijama: Vinski vitezovi RH u punoj spremi

U znaku corone; da je barem riječ bila o ovoj Coroni Grande na slici! ⦁ Desno: Iskusni istarski kralj tartufa Giancarlo Zigante donio je, uz novu mladu malvaziju, i glasovitu gljivu – da se DEČKI dobro pripreme i za napad i za obranu… (Marko Čolić)

Vinart radionice: Makedonski vranci na prvoj liniji fronte, prezentira ih Igor Luković (stoji) iz Beograda. Najbolji dojam ostavili su Vranec Instinct Black Label 2019 kuće Puklavec, zatim Barovo red 2019 (pola vranca, pola plavca maloga), Vranec reserve 2017 Sopot, Terroir Vranec Grand Reserva 2018 Chateau Kamnik i A’giupka 2015 od Bovina, a među njima kao najiskreniji (bez utjecaja bačve kao poboljšivača) pokazao se Instinct Black Label 2019 Puklavec, kojega je kreirao enolog Dane Jovanov Hermes jr, slikom se,kao predsjednik žirija, javio sa značajnog svjetskog ocjenjivanja Mundus Vini spring 2022 (suhiucasi)

Sa Sicilije nam je s vinom stigla, preko vlasnika Diega Planete, svjetski znana kuća Planeta, i preko uvoznika u Hrvatsku tvrtke MIVA. Radionica s nazivom Veduta sicilijanskog vinarstva, kapljica s područja Menfi, Noto, Etna i Capo Milazzo, vinogradi uz Etnu na visinama i do 700 metara, sorte Creccanico, Nero d’Avola, Carricante, Nerello mascarese, Mamertino, od internacionalnih Chardonnay. Uz Chardonnay 2020 najviše su mi se dopali Planeta Santa Cecilia 2018 i Planeta Mamertino 2017. Na Siciliji je 98.000 ha vinograda, 14 posto ih je u ravnici, 62 posto na brdašcima a 24 posto visoko na brdu. Oko 80 posto je domaćih sorata, 64 posto je bijelih i 36 posto crnih, najraširenija sorta je Nero d’Avola, slijede Grillo, Syrah, Chardonnay, Merlot, Grecanico i Nerelo Mascalese. Na slici smo, uz Diega Planetu, Ksenija Vrabec WoW, influencerica Andrea Pančur, Tomislav Tuđen iz MIVA-e i Željko Suhadolnik suhiučaši Svijet u čaši

U subotu uvečer u Laubi je na inicijativu krašićke kraljice Mare i njena supruga Josepha-Stephanea nakon uvjerljivog otvaranja crvene vatre iz kanona Cardinal Magnum iz Doline kardinala, ipak došlo do smirivanja pa je vrijeme kroz noć iskorišteno za opću evakuaciju ljudi kućama, međutim spokoj nije dugo trajao, već sljedećeg popodneva, dakle u nedjelju (bitke ne vode računa o tome je li radni dan ili praznik!) raketiranje je nastavljeno u samom središtu glavnoga grada na poziciji simboličnog naziva Napredak, projektili tipa Crvik, od lakšeg do teškog kalibra, stigli su iz dubrovačke okolice, preciznije iz Komaja i utvrde gospara Andra i Petra Crvika.

Vinart se pokazao kao multi-izražajna manifestacija, riječ je tu i o – reviji ljepote! (Marko Čolić)

I kad se već u glavnome gradu očekivao napokon ipak duži predah, najavljeni su za Zagreb i s adrese u znakovitoj Radničkoj ulici – Academije blizu Gradske plinare a pod zapovjedništvom PUKovnika Tomislava Stiplošeka novi specifični pucnjevi čepnim projektilima snažnog dometa tipa DIAM, s, kao posljedicom, poplavom jako ohlađenog zamamnog vibrantnog tekućeg preparata punog ugljikova dioksida, projektiranog od strane uspješnih kreatorica Ane i Katarine Peršurić i realiziranog u njihovim laboratorijima, po navodima obavještajnih službi smještenima vrlo strateški u istarskim mjestima Bačva i Peršurići… Ali ni s datumom 8. ožujka i po završetku osmomartovske perlajuće ofenzive šarmantnih sestara duže općenito mirovanje nije se činilo izglednime…

Lijepi pregled uradaka pod etiketom Zagorski bregi! Kad već prema javnosti dosad o tome projektu nije inicijalno bilo neke osobite komunikacije od strane udruge Vino Zagorje koja je odlučila izaći s navedenom markom zagorskih bijelih vina svježijeg tipa, posjetitelji radionice mogli su vidjeti i osjetiti o kojim je sortama, alkoholima i o kojoj organoleptici tu riječ. Za one koji nisu bili na radionici evo onog najosnovnijega: sorte Silvanac zeleni, Kraljevina, Ranfol, Moslavac, Graševina, Chardonnay, Pinot bijeli, Veltlinac crveni, Kerner, Plavec žuti, Manzoni, razne stare beline, u iznimnim slučajevima u manjoj mjeri rabljeni su i aromatični Sauvignon bijeli i Muškat žuti. Alkoholi: između 11 i 12 vol %. Berba uglavnom 2021, dva vina bila su iz 2020. Na slici dolje: Jasminka Šaško, predsjednica udruge Vino Zagorje i nekoliko proizvoiđača – Boris Vuglec, Boris Drenški Bodren i Dubravko Žerjavić (suhiucasi)

SEDMI VINART: GRAND & PETIT TASTINGS – Nakon Vinartova četiri uvodna dana i 24 rasprodane vinske radionice uslijedilo je veliko finale manifestacije, najprije s Petit tastingom u hotelu Dubrovnik pa potom i s Grand Tastingom u Laubi. Riječ je o dva dana druženja, kušanja dobro poznatih etiketa i ponekog iznenađenja o kojem se još mjesecima poslije priča.

Uz niz uobičajeno vrhunskih radionica prije samog festivala, Vinartova ekipa organizirala je ove godine i eksluzivno kušanje Vinart Petit Tasting (sjajna ideja!) odnosno degustaciju arhivskih vina osobito visoke vrijednosti, možda bi se mogao upotrijebiti izraz  remek-djela hrvatskih vinara, prva grupa obuhvatila je kapljicu staru od uglavnom deset do 15 godina, većma su to bila vina kojih više nema na tržištu a jedva da se još i koja butelja nađe u podrumu proizvođača, u drugoj grupi izašlo se s vinima kolekcionarske vrijednosti, sada u starosti od tri do gotovo šest godina.

Petit Tasting arhiva – Moreno Coronica, istarska legenda s Gran Teranom 2011, te Korčulanin Luka Krajančić s Pošipom 2011 sur lie. Vinart je uplovio i u luku glamoura, za vinarima se trčalo da bi se s njima i fotografiralo: Luka Krajančić svako malo pozirao je za suvenir-snimku s obožavateljima (Marko Čolić)

U prvoj grupi Petit tasintga posjeiteljima su ponuđena sljedeća vina: Benvenuti Teran 2012; Bodren Triptih ledeno vino 2009; Boškinac Ocu 2015; Clai Brombonero 2013; Coronica Grand Teran 2011; Degrassi Terre Bianche Cuvée Rouge 2009; Galić Crno 9 2013; Iločki podrumi Graševina Velika berba 2011; Jakob Cuvee J 2013; Karaman Prošek malvasija dubrovačka 2007; Kiridžija Dingač 2012; Korak  Riesling 2011; Korta Katarina Plavac mali Reubens Reserve 2011; Kozlović Santa Lucia Malvazija 2011; Krajančić Sur lie 2011; Krauthaker Graševina Mitrovac; Kutjevo Graševina ledena berba 2009; Madirazza Dingač Grande Madirazza 2011; Matošević Alba Barrique 2006; Medea Punta Greca 2013;  Meneghetti Red 2010; Miloš Stagnum 2012; Petrač Cuvée 999 2012; Roxanich SuperIstrian  2012; Saints Hills Dingač 2011;  Stina Plavac mali Remek djelo 2011;  Šember Qvevri 2011; Štampar Pušipel ledena berba 2007; Tomac  Classic 2006; Voštinić Klasnić Arhiva 2012.

Petit Tasting, grupa Talents, s kapljicom koja tek s vremenom treba dosegnuti svoj vrhunac: Filip Baraka iz šibenskog područja prezentirao je svoj jako dobar Syrah Memento 2018, uz njega je, inače, na slici ¸Neven Vuina iz kaštelanskoga dijela naše obale znan po jako dobrome Crljenku Štafileo 2016, a, desno, Istranin Ivan Ipša u ovoj je prigodi ponudio izvrsnu Santa Elenu White 2017 makar osobno smatram da je svakako ovdje trebao istaknuti i jedno od najboljih vina cijele ovogodišnje Vinartove manifestacije – Santa Elena crno (refošk i merlot) 2018 (Marko Čolić)

Druga grupa – Talents tasting: Ante Sladić Lasina  2017; Antunović Jasna Chardonnay sur lie Grand Selection 2017; Baraka Syrah Memento 2018; Cmrečnjak Pušipel Xtreme 2016; Cossetto Andrea Prima luce 2018; Crna ovca Dingač 2019;  Crvik   Vilin ples 2016;  Damjanić Clemente bijeli 2017; Dom Kalebić Gaštald Dobričić 2018; Dvanajščak Kozol Sauvignon blanc Natura  2018;  Fakin Teran Il Primo  2015; Franković Korona Malvazija sur lie 2016;  Glavić Martin Cabernet Sauvignon 2017; Grabovac Modro jezero Riserva 2016; Ipša Santa Elena White edition 2017; Jakopić Rajnski rizling 2016; Jakovac Traminac mirisavi 2019;  Jerković Trnjak Mračaj; Kastel Sikuli Kaštelanski crljenak 2018; Kolarić Coletti Amfora Pinot grigio  2017;  Kopjar Sauvignon blanc 2019; Kos Anita Brut nature; Kosovec Škrlet Selekcija 2017;  Lagena  Škrlet Iconic 2019;  Lovrec Traminac mirisavi izborna berba bobica 2018; Markus Pepejuh 2016; Mežnarić Marvel Noir Old School Collection 2019; Mihalj Graševina 2020;  Milina Amfora 2015;  Pilato Malvazija sur lie 2015;  Rizman Tribidrag 2017; Senjković Tristeca pošip 2018; Testament Babić 2017; Tošić Cuvée Unique  2015;  Valenta Terre di paradiso Teran 2017; Veralda Ambra 2017

Ukupno je izlagalo 120 vinarija iz Hrvatske i 20 vinarija iz inozemstva.

Vinski ponos Hrvatske već godinama su vina hvarske kuće Zlatan otok obitelji Zlatana Plenkovića. I ovom prigodom oduševili su (očekivano!) Zlatan plavac Grand Select 2013 iz butelje i Zlatan plavac grand select 2011 magnum, Zlatan Syrah Grand Select 2016 magnum, Zlatan Crljenak Grand Select 2016 magnum, zatim uvjerljivo izvrstan je bio i Zlatan pošip reserve 2014 magnum (14,vol %), vrlo dobar i pjenušac Zlatan Bogdanuša brut 2017 ⦁ Ponos pak Srbije su vina Tri Morave reserve bijelo 2019 (od Tamjanike, mpc: 413 kuna za butelju!) i Tri Morave rezerva crno 2017 (od Prokupca i Cabernet franca, 24 mjeseca u francuskim hrastovim bačvama pola novima pola rabljenima, mpc: 469 kuna!) Aleksandra Temeta iz Jagodine u Šumadiji, područje Tri Morave. Aleksandar Temet kaže kako nema problema s plasmanom tih dvaju vina bogme pozamašnih cijena… (suhiucasi)

Dok vinari Gianfranco Kozlović i Vlado Krauthaker te novinar Željko Žutelija debatiraju o vremenu i strahuju od mogućih kasnih mrazeva u trsju, legendarni meteorology i prognostičar Ivan Čačić, službeno u mirovini, s veseljem se objeručke prigodno prihvatio novog posla, i, bogme – ide mu od ruku! Poseban razlog za veselje imao je istarski vinar Rino Prelac, koji je tog dana postao djedom! (suhiucasi)

Nakon kušanja pušipela i sauvignona kod Međimuraca Kocijana i Cmrečnjaka, ugledna gošća Vinarta Caroline Guilby MW prešla je za gotovo susjedni stol na – istarsku malvazju i istarski sauvignon kod Valtera Valente koji ju je lako nagovorio i na rajski teran Terre di Paradiso 2017 (Marko Čolić)

SMJENA GENERACIJA i – TRENERA: Za stolom obitelji Radovan iz Istre – relativno novo lice, ali kakvoća proizvoda uvijek konstantna! Bravo Radovani! Uz to što pomalo preuzima i vođenje podruma, tatu Franka i na sajmovima sve češće zamjenjuje sin Antonio. Desno: otac i sin Velikanovići s Plešivice. S njima je novi trener, odnosno eno-savjetnik. Riječ je o uspješnom slovenskom proizvođaču vina Matjažu Lemutu Tiliji iz Vipavske doline, koji je već više godina i sve do sada bio savjetnik prijatelju Ivanu Ergoviću oko Feravina (danas je to Enosofia), ovih dana došlo je do raskida poslovnog ali, moguće, i prijateljskog odnosa. Tilia je, inače, kod nas, već nekoliko godina savjetnik oko vina i kod obitelji Ipša iz Istre koja ima sjajnu i bijelu i crnu kapljicu. Vidjet ćmo kako će funkcionirati kod Velikanovićih (suhiucasi)

Josip Barundić iz Krašića ovaj put ne sa svojom Marom, kraljicom Doline kardinala, nego s – Jasnom Antunović, kraljicom vinskog Erduta! Nakon pjenušca dobrodošlice, na bazi sorte Manzoni, kušao se novitet iz podruma Barun – crni pinot Cardinal. Desno: debitant u javnosti u vinskome svijetu– Martin Tomac, sin Martine i Tomislava Tomca iz cijenjene vinsko-šampanjske kuće Tomac kod Jastrebarskog. Mladi školarac Martin, koji je već svladao dosta vještina u kontekstu proizvodnje Bakhova nektara sad usvaja i vještine vezane uz servis i plasman, a ima i od koga učiti, s njim na slici u Laubi je znani splitski sommelier Roko Bekavac (suhiucasi)

Vinart Grand Tasting, Lauba – pogled u dvoranu, atmosfera vrlo gužvovita (Marko Čolić)

Ovogodišnji sajam obilježio je, rečeno je iz službenih krugova, nikad veći broj posjetitelja iz struke ali, dodao bih tu, i posjetitelja općenito. Organizator je doveo i grupu inozemnih novinara kako bi se i stranci dobro upoznali s najboljim hrvatskim vinima, među gostima iz vana najopznatija je novinarka britanskog magazine Decanter Caroline Gilby. Po golemim gužvama u oba dana Grand tastinga već praktički na početku tj. odmah poslije 14 sati (radno vrijeme bilo je od podneva do 19 sati) vidjelo se da u nas postoji golemi broj vinoljubaca kao i to da se u našoj sredini jedva dočekalo ublažavanje anti-covid mjera, pa da ljudi sebi daju oduška. Lauba, realizirana, logično s obzirom na tip i veličinu dvorane, ne – kako je najavljeno – po konceptu sajma sa štandovima s unutarnjim prostorom za prihvat posjetitelja na ozbiljuniji posloivni razgovor, nego po konceptu festivala – stolić tik do stolića što omogućuje bitno veći broj izlagača – ovaj se put pokazala premalom za kvalitetan (poslovni) prijem tolikog broja posjetitelja, poklonika plemenite kapljice odjednom. Prizori u oba popodneva a posebice u subotu popodne ličili su na one znane nam iz Esplanade a to će reći da je bilo vrlo teško probiti se do izlagačkog stola pojedinog proizvođača i gotovo nemoguće ozbiljno poslovno razgovarati s njime tako da je priredba, reklamirana kao upravo poslovna manifestacija, dobila drukčiju konotaciju, upravo onakvu kakva se iz krugova profesionalaca i poslovnih ljudi vezanih uz vino na određeni način zamjeravala posljednjih godina na Vino.comu… ♣

MOĆNA KONAVOSKA ARTILJERIJA CRVIK – U zvijezde među izlagačima na ovogodišnjem festivalu Vinart Grand Tasting u zagrebačkoj Laubi svakako se može ubrojiti vinski posjed Andro Crvik iz Komaja u Konavlima a što ga u posljednje vrijeme, dakako uz asistenciju oca, s enološke i komercijalne strane vodi Petar Crvik, sin osnivača gospara Andra. I te kako zasluženo, neposredno nakon završetka festivala Petar Crvik dobio je još jedan termin za prezentaciju u Metropoli, ona je održana, za uži krug profesionalaca iz sektora vina, dan poslije masovke Grand Tastinga 2022.

Moćna konavoska veliko-kalibarska artiljerija Crvik s glavnim zapovjednikom Petrom Crvikom kojemu društvo ovdje rade Tomo Jakopović i Vjeko Madunić (Marko Colić)

Za to se pobrinuo Vjekoslav Madunić, donedavna inače spiker na Hrvatskom radiju a sada u mirovini, i u domaćem vinskom vrtlogu prilično aktivan kao prezenter biranih vinara i njihovih etiketa. Vino je očito u nas sada u velikoj modi i na višem nivou od onoga prije, i u novije vrijeme takvih prezentera s konstantnim događanjima u njihvoj režiji u Zagrebu je već više. Svakako treba istaknuti prof. Mariju Vukelić, koja se iskazuje na promidžbenoj i komercijalnoj bazi (prva za medije i poslovni svijet a druga za vinoljupce-hedoniste željne i užitka i znanja vezano uz eno-gastronomiju), a daje sebi dosta truda, uz to da osigura fine sadržaje na tanjuru i u čaši, i u približavanju/podučavanju naše publike stranim jezicima (posebice francuskome kao svojevrsnom sinonimu za eno-gastronomiju)… Već godinama nezaobilazan je u tom krugu prezentera i Tomislav Stiplošek, koji je sa svojim malim prednoćnim Vinskim razgovorima namijenjenima javnosti krenuo među prvima u ovu poslovnu avanturu,  a tu su i sommelier Tomo Jakopović iz Vinskog kluba i Irena Lučić iz udruge Vinopljupci… ona se okušala i u organizaciji konferencija na temu vinskog turizma u Lijepoj našoj…

No, da se vratim na obitelj Crvik, koja kroz vino i uz pomoć vina nastoji na više načina – s kapljicom što svojstvima u organoleptici dobro odražava zemljopisno područje i tradiciju življenja na prostoru na kojemu nastaje – promovirati svoj kraj. Glavni aduti kuće Crvik su Malvasija dubrovačka, specifična sorta iz velike obitelji malvazija (sinonimi su joj: Malvasia delle Lipari, Malvasia di Cagliari, Malvasia di Sardegna, Malvasia de Tenerife (Kanarski otoci), Malvasia de Sitges (Katalonija), Malvasia Candida (Madeira), Greco di Gerace (Calabria), te glavni crni kultivar naše Dalmacije Plavac mali. Kao na sortnu potporu iz svijeta Crvici su se oslonili na Merlot i Cabernet sauvignon. U skladu s orijentacijom Crvika na promidžbu vlastitoga, nazivi vina kuće Crvik tijesno su povezani s likom i djelom velikog Marina Držića!

Andro Crvik krenuo je u profesionalnu proizvodnju plemenite kapjice 1993. godinee. Prva tri hektara terena vinovom lozom zasađena su između 1995. i 1999. godine. Petar Crvik, kao četvrta generacija u obitelji, uključio se u sadnju novih tri hektara 2019. godine.

Petar Crvik – naglasak, kako je i logično, na Malvasiji dubrovačkoj (suhiucasi)

– Danas obrađujemo šest vlastitih hektara vinograda s ukupno nešto više od 25.000 trsova. Vinogradi su jednim dijelom na crvenici i u samom selu Komaji, a ostatak ih je na diluvijalnom tlu u polju te na padinama planine Snježnice, na nadmorskoim visinama od 50 do 150 metara. Pozicije su u Pjeran dolu, na Vlahotini, Bjelinama i Barama. Od kooperanata otkupljujemo grožđe s još 25.000 loza. Prodaja je odlična u Dubrovniku u elitnim restoranima, tamo ode i više od 80 naših količina, pet posto tržimo na kućnom pragu i još po pet posto plasiramo na ostatku jadranske obale i u Zagrebu. Logično je bilo da glavninu snaga usmjerimo na Malvasiju dubrovačku, pa to je sjajna sorta. Nekad davno vino od toga kultivara bilo je iznimno cijenjeno, toliko da se moglo plasirati maltene po bilo kako visokoj cijeni. U ono prijašnje davno vrijeme malvasija dubrovačka bila je slatka. Nastupilo je bilo, međutim, razdoblje kad joj se posvećivalo premalo pažnje i zamalo je iščezla. Srećom, u dovoljnom broju našli su se ljudi koji su krenuli u njenu revitalizaciju. Najprije je njome posađeno desetak hektara a nakon nekog vremena posađeno ih je još 10, za potrebe Dubrovačkih podruma. Onda je ponovno zapuštena, pa joj se ponvno počelo vraćati, jedan od najzaslužnijih za tu novu jaču sadnju je upravo tata Andro. Svoj značajan obol u novoj revitalizaciji dao je i Stanko Karaman.

Petar Crvik, koji je, inače, diplomirao na Odjelu za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta, u Zagreb je u Laubu donio svoje Malvasiju dubrovačku Blasius 2019 (jantarna verzija; nazvana je Blasius po sv. Vlahu), maceracija je bila devet mjeseci, dozrijevanje u novim i rabljenim bačvama od po 500 litara), zatim Malvasiju dubrovačku Tezoro 2021 (24 sata maceracije na 20 stpnjeva Celziusovih), te od crnih vina Negromant merlot barrique 2018 (14,0 vol %), Vilin ples 2018 od Merlota, Plavca malog i Cabernet sauvignona te s pet posto Malvasije dubrovačke, dvije godine drvene bačve, 14,0 vol %), i Lorko merlot 2017 gran riserva (dvije godine bačve, 15,6 vol %), a na prezentaciju kod Madunića sve to ali još i Tezoro barrique 2018 magnum (50 posto vina dozrijevalo dvije godine u francuskim bačvicama, suho, 14,0 vol %), te Malvasiju dubrovačku 2007 Marin Držić (70 posto vina bilo je na maceraciji i na fermentaciji divljim kvascima a 30 posto vina je rađeno na klasičan način. Najbolji dojam ostavila su vina Marin Držić 2007, Tezoro barrique magnum 2018, Lorko 2017 i Vilin ples 2018. Za još detalja – pogledati Potrošački putokaz na kraju Kronike! ♣

MISAL, CILJANO NA DAN ŽENA! – Iako su, s obzirom da već godinama s uspjehom vode šampanjsku kuću što ju je svojedobno u istarskom mjestu Peršurići kod Poreča utemeljio njihov na žalost prerano otišli otac Đordano, i te kako zavrijedile biti prisutne i na Grand Tastingu, Ana i Katarina Peršurić odlučile su se za javni nastup uživo u Zagrebu na drugi datum i na drugoj lokaciji, točnije za utorak 8. marta, na Dan žena, praznik malo poslije Vinartova Grand Tastinga u Laubi. Bile su zvijezde prigodnog programa Razgovor sa… u organizaciji Tomislava Stiplošeka.

Gošće u Vinskom razgovorima Tomislava Stiplošeka – sestre Ana i Katarina Peršurić iz Poreča. Desno: Đordano Peršurić, tata spomenutih sestara, započeo je s pjenušcima potkraj devedesetih godina…

Pjenušcu posebno odane sestre, koje se valjda jedine na svijetu mogu pohvaliti da vinograde imaju u BAČVI!, pod markom Misal – a Misal je knjiga što sadrži pravilnike i zakone važeće u davnim vremenima u Istri i spada u našu kulturnu baštinu – donijele su na kušanje devet različitih svojih pjenušaca s većim odnosno manjim udjelom Malvazije istarske, sortom  s kojom također pojam Misal širi i na vrlo velikom krugu ljudi prihvatljivo slasno područje eno-gastronomije i hedonizma.

S obzirom na datum i značenje 8. ožujka i na to čime se dvije sestre profesionalno bave,  k tome i kao 100 posto uključene u posao, bilo je nekako logično da susret s Anom i Katarinom počne u znaku pitanja – je li ženi teško biti vinogradarka, vinarka, k tome i istodobno i propagandistica i prodavačica. Obje su rekle kako nije, jer to čime se bave vole, i od početka su bile spremne prihvatiti zahtjeve što ih profesija nosi, a, dakako, pohvalile su i svoje supruge koji im zdušno pomažu. Priznale su međutim da su muškarci na njih svojedobno, dok se nisu dokazale kakvoćom proizvoda, gledali kao da su u priči sporedne, a ne glavne.

Vinograd Peršurićevih u – Bačvi! Dolje: Katarina i Ana još iz djevojačkih dana,  druže se s vinovom lozom i s pjenušcima

S posjeda Misal Peršurić, koji brine o vlastitih šest hektara vinograda smještenih u selu Bačva na crvenici i na 180 metara nadmorske visine a u blizini mjesta Peršurići, danas na tržište godišnje, i isključivo od grožđa s tih spomenutih vlastitih trsova, izlazi oko 45 do 50 tisuća butelja s 12 etiketa pjenušaca na zavidnoj kvalitativnoj razini. Moglo bi se reći da je Misal zapravo još uvijek u nas najozbiljniji konkurent već naširoko visokoafirmiranim pjenušcima rođenima na Plešivici koju ovdje neki rado nazivaju hrvatskom Champagneom.

– Slijedeći petstoljetnu vinogradarsku i vinarsku tradiciju naše obitelji, u devedesetim godinama prošlog stoljeća počela je, zahvaljujući velikom angažmanu našeg oca Đordana, proizvodnja pjenušavih vina u malom selu Peršurići. Dakako da je produkcija u početku bila skromna, tek po nekoliko stotina butelja po svakoj etiketi. Malo-pomalo skupljali smo nužno znanje i stjecali iskustvo, i to je dalo rezultat. Ipak smo mi na jugu i u području viših temperatura, a pjenušcu ne treba alkohol, njemu trebaju kiseline, ali ne one nedozrele i grube od ranijeg termina berbe, i morali smo puno toga shvatiti i usvojiti da stvar dovedemo u red. Stvorili smo, eto, i u širim razmjerima prepoznaljivu marku Misal, i danas možemo s ponosom reći kako smo u Hrvatskoj jedni od najvećih proizvođača kvalitetnih prirodnih pjenušavih vina rađenih klasičnom metodom drugog vrenja u boci – rekla je Ana, a Katarina se dovezala:

– Proizvodni process od vinograda do gotovog proizvoda počiva na svom potrebnom znanju vezanom uz tehnologiju i na svoj nužnoj suvremenoj opremi kao i na ljubavi i entuzijazmu jednakima onima kakvi su bili na početku. To je svakako dobro jamstvo za svaki naš proizvod, a potvrda našeg uloženog truda i ostvarene kakvoće mnogobrojne su nagrade/priznanja na raznim izložbama i ocjenjivanjima kod kuće i u inozemstvu.

Evo desetak etiketa što su ih sada u Zagrebu na kušanje ponudile sestre Peršurić. Za različite su prilike i ukuse, jela, raspoloženja. Misal blanc de Blancs brut natur od sorte Chardonnay, za aperitiv (na višem nivou!) i kao pratnja plodovima mora npr. račićima, kamenicama, zatim Misal Prestige extra brut na bazi chardonnaya uz dodatak malvazije istarske i crnog pinota kao piće dobrodošlice i kao aperitiv te za uz neka laganija i jednostavija jela, Misal Blanc de noirs brut, bijeli pjenušac samo od sorte Pinot crni, prikladan kao aperitiv, te kao pratitelj laganijih jela slatkasto-kiselkastog okusa, morske ribe, mladog sira, tropskog voća, pa i kestena. Tu su, dalje, Misal Millenium brut na bazi malvazije i uz dodatak crnog pinota i chardonnaya, preporučuje ga se uz jelo na bazi tjestenine s različitim umacima, za uz salate, morsku ribu i bijelo meso.

                Misal Istra brut je sasvim nešto drugo, osobito je zanimljiv, nastao je samo od sorte Malvazija istarska, ali uvijek je to mješavina triju vina iz različitih berbi i djelomice dozrijevanih u drvenim bačvama. Za izlazak na tržište spreman je nakon što je na kvascima u boci nakon drugog alkoholnog vrenja i prije degoržiranja proveo najmanje 10 godina, za ovaj susret u Zagrebu Ana i Katarina donijele su Misal Istra brut od kapljice iz berbi 2009, 2010. i 2011. Vrlo slojevito, pjenušac za trenutke meditacije a što se tiče jela zahtijeva nešto vrlo posebno poput tartufa, bakalara, sestre ističu tu i istarske tradicijske kolačiće s orašastim voćem, posebice bademom. Ana i Katarina Peršurić dosta ga izvezu u Italiju. Proizvede ga se u količini od 7000 do 9000 butelja, ovisno o berbama. Kod nas ga je moguće kupiti u Vrutku, maloprodajna mu je cijena oko 200 kuna za butelju. U nastavku kušali smo obojene pjenušce, najprije Misal Royal (rose) brut od crnog pinota, zatim Misal noir brut od Borgonje kao glavne sorte, dodatak su teran i hrvatica, a dalje su išli slatkasti pjenušci: Misal Rosé sec od pinota crnog i s dodatkom malvazije istarske i chardonnaya, pa Misal Rouge demi sec od terana s dodatkom muškata ruže porečkoga i malo malvazije istarske, finale je bilo u znaku Misala Amor demi sec od malvazije i muškata bijelog uz manji dodatak crnog pinota i chardonnaya. ♣

          INDIJAN i…- Još je, rekao bih na temelju dojmova s nekoliko nedavnih posljednjih mojih kušanja dalmatinskih vina, bilo nekih za koje je šteta što se nisu kao izlagači pojavili na Vinartovom Grand Tastingu 2022 u zagrebačkoj Laubi. Spomenuo bih, tu, braću Ivana i Juraja Violića iz Potomja a koji izlaze s vinima pod markom Indijan što je odavna nadimak obitelji, i Pelješkog vinogradara gdje glavnu riječ vodi Anto Palihnić iz Kune pelješke. Dok su Indijani manja vinarija, Pelješki vinogradi velik su pogon, bitno je da i jedni i drugi imaju doista što za ponuditi, a, na žalost, i jednima i drugima nedostaje vidljivosti na tržištu.

Juraj i Ivan Violić – Indijani (Marko Čolić)

Modernija priča s Violićima Indijanima krenula je 1975. kad je legendarni did Indijan, zanimljiva osoba za koju se odmah i nadaleko vidjelo i osjetilo da je vrlo drukčija i samosvojna, istupio iz lokalne poljoprivredne zadruge i krenuo u privatnike-individualce. Veteran Indijan, koji je razna svoja vina prodavao rinfuzno, u podrumu je u ni po čemu vanjštinom ističućoj bačvi imao skriveni biser dingač što ga je, rekao bih, ponudio samo onima za koje je procijenio da su vrijedni kušati i kupiti ga. Poslije je brigu o crnjaku dingač, za koji je djed, naglašavajući za svoje vladavine kako vino ne smi prilitit u podrumu (prilitit = provesti ljeto), nastojao svakako plasirati već do lipnja u godini što je slijedila berbu (a što je ipak za rasni crnjak poput Dingača prekratko da se posve formira i zaobli), preuzeo Indijanov sin Ivo, po struci i zanimanju građevinar i uspješni poduzetnik, inače veliki prijatelj s Ivom Skaramučom, i tada je Dingač Indijan s primjerenim razvojem kroz nešto duže vrijeme počeo dobivati na eleganciji i profinjenosti. Tata Ivo Indijan u Orebiću je sagradio lijep hotelčić, i otvorio mogućnosti za bolji plasman obiteljske kapljice višeg ranga. Srećom, za bavljenje s vinom i u vinogradu i u podrumu i u tržišnom segmentu zainteresirali su se prije nešto godina unuci starog dida Indijana i sinovi Ive Indijana građevinara – Ivan Violić, koji je studirao ekonomiju, i Juraj Violić kojega je privukao studij turizma. Po onome što sam dosad vidio, čuo i kušao u nekoliko navrata, rekao bih da je vino Indijan dobilo nasljednike dostojne renomea marke Dingač odnosno onoga što ta marka treba predstavljati. Etikete Indijan – ne samo dingača nego i drugih vina – bile su nedavno a tek za uži krug zagrebačkih pisaca o vinu predstavljene u Metropoli na priredbi u režiji Vjekoslava Madunića.

Dingači i Plavci Indijan (Marko Čolić)

Proizvodna paleta Indijan obuhvaća rukatac, pošip, Plavac mali Burino ždrilo i Dingač. Vrijedi istaknuti kako su maloprodajne cijene vina – butelje crnoga je moguće kupiti u Vrutku! – vrlo umjerene, za Dingač čak vrlo prihvatljive! Po riječima Ivana Violića, rukatca, koji je sada na zagrebačkoj prezentaciji bio iz 2021 i pokazao se donekle složenime, mineralnim/slankastime, lijepo skladnime i užitnim za pijuckanje i osvježenje, proizvedeno je oko 2000 litara. Grožđe je sa starih trsova a prinos oko kilograma po lozi. Od braće Violić čuli smo i to kako bi Rukatac na Pelješcu lako mogao uskoro iščeznuti naime, navodno, pelješki vinari glede bijelog vina sve veće zanimanje pokazuju za sortu Pošip, pa i za sortu Grk. I Indijani su, iz 2021, izašli s pošipom, od grožđa kupljenog u Čari, dobili su ga 600 litara.

U degustaciji su slijedili plavci, najprije Plavac mali Burino ždrilo 2019, s maceracijom ne samo na svojoj pokožici nego i sedam dana, i uz alkoholnu fermentaciju, i na tropu od plavca s Dingača. Besprijekorno čisto, s 14,5 vol %, u aromatskom smislu sortno prepoznatljivo, djelovalo je svježije od onoga na što smo u kontekstu svježine naviknuli kod plavaca. Predstavljen je i Plavac mali Burino ždrilo 2018, također s 14,5 vol %, s tom godinom dana više pokazao je dodanu vrijednost u odnosu na 2019. Na red je stigao i Dingač, iz nekoliko različitih godišta. Obitelj Violić Indijan na izdvojenoj poziciji Dingač u okviru oko 80 hektara posebno zaštićenog i kao posebno vinogorje definiranog područja, posjeduje površinu nešto manju od jednog hektara. Inače, kako smo čuli od Ivana i Juraja, kilogram grožđa s Dingača na tržištu je između 17 i 20 kuna. Indijani na Dingaču imaju prinos od oko 0,7 kg po lozi,  grožđe s Dingača drže na maceraciji u inoksu najmanje desetak dana, nakon alkoholne fermentacije koju, kako vele, nastoje kod crnjaka provesti na prirodnim, vlastitim kvascima, dakle na kvascima s ubranog grožđa, vino drže na dozrijevanju u drvenim bačvama barem godinu dana. Kušali smo Dingače iz 2019, (15,5 vol %), zatim iz 2018 (16,0 vol %), 2017 (15,5 vol %), te, uz posebnu najavu, opravdano, i Dingač 2018 Prestige, od nešto kasnije berbe, probranih bobica, sa tri godine dozrijevanja u francuskim bačvicama, sa 16,7 vol % alkohola, sa 4 g/lit neprovrelog sladora, proizvedeno je oko 300 butelja, predviđena maloprodajna cijena je po butelji oko 500 kuna. Dingači vrlo uvjerljivi, s priličnim potencijalom za odležavanje, primjedba na 2019 je, dakako, da je premlad, a glede onoga iz berbe 2018 čini mi se da, iako je godinu dana mlađi, nadmašuje berbu 2017. Dingač 2018 Prestige upečatljiv, vrlo kompleksan, snažan i bogat, topao, s blagom slasti, ali to vino po meni prije posluženja traži, da pokaže svoje vrhunce, barem pet godina  odležavanja…

Dingač! Pelješac, južna strana / Peljesac, southern slopes: vinogradi i do visine/ vineyards high up to 350-400 m

          …i PELJEŠKI VINOGRADAR /VINA PALIHNIĆ –  Kuna pelješka: mjesto u kojemu je rođen veliki hrvatski slikar Celestin Medović. Tu su PZ Kuna, Roso, OPG Antunović s glasovitom kuhinjom i s uzgojem magaraca, te – vinarija Palihnić, u vlasništvu Anta Palihnića. Obilježavaju je, vani, vidljive već iz daleka dvije goleme vinske posude, jedna od 10.000 a druga od 15.000 litara zapremnine. Golem je podrumski prostor, unutra s inoksom kao inventarom, impresivne u kamenu i posebne su dvije građevine u kojima leže brojni barriquei za dozrijevanje plemenite kapljice.

Pelješki vinogradar Anto Palihnić sasvim gore u vinogradu, ovdje iznad uz inoks posude i bačvice u podrumu u Kuni, te, dolje, Stanko Štambuk (desno), zadužen za promidžbu i prodaju, na nedavnoj prezentaciji u Zagrebu

Anto Palihnić, koji je u vinogradu i vinu već više od četiri desetljeća i kojemu u novije vrijeme u poslu pomažu sin Goran te, u segmentu distribucije, Stanko Štambuk, brine o 40.000 vlastitih loza i o 20.000 u najmu, sorte su Plavac mali, Pošip, Rukatac, a vina su bijela te plavci, pa plavci s posebnih pozicija npr. Postupa i Dingača, zatim i prošek… Palihnić je sada jedno od najvećih gospodarstava na Pelješcu, prostire se na nešto više od 10 vlastitih hektara i lijepoj površini u zakupu, ali u ukupnosti grožđe prerađuje i vino proizvodi od sirovine sa čak 110 hektara od kojih je najveći dio u vlasništvu 165 kooperanata od Stona do Orebića. Anto i Goran Palihnić 1995. su osnovali tvrtku Pelješki vinogradar  s time da su, kako je prezentirano na predstavljaju firme sada u ožujku u Zagrebu, kooperanti koji su odlučili učlaniti se i surađivati morali pristati na poštivanje određenih pravila ponašanja u vinogradu, kako bi vrhovni zapovjednik mogao prikladno i pouzdano ustrojiti proizvodnju i ponudu vina bazirano po vrstama i tipovima te kvalitativnim rangovima. Prilične površine vinograda s kojih Palihnići mogu računati na vrhunsko grožđe nalaze se na Dingaču, navodno je tamo u vlasništvu kooperanata Pelješkog vinogradara gotovo 50 od ukupno, kako se govori, 80 ha terena zaštićenog kao marka Dingač, dok im je s Postupa sirovina dostupna s nekih 25 ha. Trsovi na obje pozicije, kazano je, stariji su, što je bitno, od 30 godina. Danas iz tvrtke Pelješki vinogradar izlazi nekih 16 etiketa s više od 700.000 litara vina. Po riječima Stanka Štambuka koji je novinarima, blogerima i sommelierima u Zagrebu predstavljao cijeli pogon i proizvodnju te prodaju, vina se najviše – 85 posto – plasira u Hrvatskoj i to kroz maloprodaju, nešto se izveze u Njemačku, nešto ide u Aziju, pretežito u Kinu, te dio u Australiju…

Pelješki vinogradar i vinar Anto Palihnić pokazao nam je sada u Zagrebu kako vrlo lijepo i u službi KAKVOĆE vina može funkcionirati i veći proizvodni pogon baziran i na koopereaciji, bitno je da je kapetan broda dovoljno verziran u posao što ga obavlja i da zna što hoće te da dobro razlučuje segmente publike kojoj se svojim proizvodom želi obratiti, te, naravno, da to što želi postići i kako to želi postići umije kako treba iskomunicirati svojim suradnicima u poslu… (Marko Čolić)

Pelješki vinogradar i vinar Anto Palihnić pokazao nam je sada u Zagrebu kako vrlo lijepo i u službi  KAKVOĆE vina može funkcionirati i veći proizvodni pogon baziran i na koopereaciji, bitno je da je kapetan broda dovoljno verziran u posao što ga obavlja i da zna što hoće te da dobro razlučuje segmente publike kojoj se svojim proizvodom želi obratiti, te, naravno, da to što želi postići i kako to želi postići umije kako treba iskomunicirati svojim suradnicima u poslu… (Marko Čolić)

U Zagrebu su na prezentaciji bili Pošip 2021, Rosé 2019 (mpc. cc 40 kn), Plavac mali Selekcija 2019 (15,0 vol %; mpc. 60 kn), Postup 2019 (dvije godine bačvice; cca 30.000 butelja; mpc 90 kn), Dingač 2019 (dvije godine bačvice; 20.000 butelja; mpc. 90 kuna) i Dingač Riserva 2015 (tri godine bačve, napunjeno oko 500 butelja; mpc 280 kn). ♣

PETIT TASTING VINO.RS u ZAGREBU UVOD u GRAND TASTING u BEOGRADU – Svojevrsni Grand Tasting u ožujku je, osim u zagrebačkoj Laubi, održan i u Vinskom klubu u Zagrebu, bila je to neka vrsta najave za glavni  Grand Tasting, također u ožujku ali u Beogradu, u hotelu Metropol  i u organizaciji magazina i platforme Vino.rs. U Zagrebu su osobno bili Viktor Čikeš i Vladan Stanojlović Kika, koji brinu o spomenutoj beogradskoj manifestaciji. Donijeli su Zagrepčanima na kušanje 13 različitih vina raznih spomena vrijednih proizvođača iz susjedne nam države, zastupljene su bile kategorije mirno i pjenušavo, bijelo, ružičasto i crno, macerirano (jantarno) i organska produkcija. Iako na sajamskim priredbama u Srbiji nerijetko sudjeluju i hrvatski vinari i mada su na beogradskom martovskom salonu Grand Tasting u Metropolu bili i proizvođači iz Lijepe naše – Benvenuti, Clai, Roxanich, Kozlović, Degrassi, Korta Katarina, Boškinac, Enjingi i Bibić – Čikešov prijedlog zagrebačkim domaćinima sommelieru i od nedavno i vinskom piscu Tomi Jakopoviću te Miru Barecu iz Vinskog kluba bio je da se pobrinu za formiranje hrvatske vinske reprezentacije koju bi na neku osmišljenu temu doveli na posebno gostovanje u Beograd!

Grand Tasting Vinski klub Zagreb – Vino.rs: Miro Barec, Siniša Medenica, Ivan Dropuljić, Vladan Stanojlović Kika, Tomo Jakopović, Predrag Čavić, Viktor Čikeš, Željko Suhadolnik, Darko Lugarić

U Zagrebu smo, sjedeći udobno i na miru, koncentrirano i s ciljem vrednovanja, degustirali pjenušac klasične metode Dina Grašac brut od Vinuma iz Sremskih Karlovaca (bazno vino neko je vrijeme odležavalo na finom talogu u drvenoj bačvi; mpc: 15 €), zatim pjenušac Memento 2016 brut od Pusule iz Zapadne Srbije, sorta je Pinot crni, pjenušac je proveo tri godine u boci na kvascu prije degoržiranja; mpc: 15 e), pa mirno bijelo suho vino Morava 2000  (sorta je Morava a riječ je o križancu između kultivara Rizling rajnski, Bianca i Traminer kumbarat, provedena je maceracija od 48 sati na kontroliranoj temperaturi, alkohol je 13,5 vol %), proizvođač je Deurić iz područja Sjeverne Morave; četvrti uzorak bio je Rajnski rizling Valerius 2018 vinarije Imperator s Fruške gore, kapljica je iz biodinamske produkcije, sadrži 12,0 vol %;  potom je stigao Sauvignon blanc premium 2020 Campana Albus vinarije Zvonko Bogdan s 10 mjeseci barriquea, 13,5vol %; mpc.30€.  Slijedio je Ergo rose 2019 proizvođača Temeta iz Šumadije. Vino je od sorata Prokupac 40 %, Syrah i Cabernet sauvignon po 30 %, dozrijevanje se odvijalo u inoksu i onda  šest mjeseci u drvu, 13,0 vol %. Još jedno ružičasto: Lex Rosé 2020 od Trivanovića s Fruške gore, sorta Syrah, suho, 13,0 vol %. Iz organske proizvodnje bila je Temjanika 2019 Mladena Buića, macerirano šest dana, 20 mjeseci dozrijevanja od toga 12 u bačvicama od 500 litara, 14,6 vol %. U jantarnoj kategoriji stiglo je vino Belim 2017 iz proizvodnje kuće Probus s Fruške gore. Kapljica je od Rizlinga rajnskog i Traminca mirisavog. Vino je provelo 24 mjeseca u rabljenom drvu na finom talogu, dio u bačvicama u kojima je prije toga sazrijevao whisky a dio u bačvicama u kojima se njegovao rum. Alkohol: 14,0 vol %).

Neka od vina koja su ostavila najbolji do jako dobar dojam – zdesna na lijevo: crnjaci Rodoslov, Prokupac Gaga, Kadarka, bijela Morava, sasvim lijevo su pjenušci

Na kraju – crno, ali oobito svijetlih dojmova! Krenulo se s Kadarkom Kania 2017 od proizvođača Sagmeistera s Fruške gore. Organska proizvodnja, alkoholno vrenje s divljim kvascima, alkoholni stupanj 14,0 vol %, suho; mpc: 16 €. Prokupca su bila dva. Prokupac Gaga 2017 proizveo je Ivan Ivanović, od loza sorte Prokupac starih 60 godina, vinifikacija tradicijska, dozrijevanje dvije godine u bačvi od srijemskog hrasta, suho, puno, 14,5 vol %. Prokupac 2017 natural od Budimira Zdravkovića. Na samome kraju – Rodoslov 2016 grand reserve od jednog od najpoznatijih srpskih vinara Aleksandrovića, iz Šumadije. Taj crnjak je od Merlota, Cabernet franca i Cabernet sauvignona, dozrijevan u bačvicama. Mpc: 40 €.

Najbolji – sjajan! – dojam ostavili su crnci u finalu – Aleksandrovićev Rodoslov 2016 grand reserve, napomena je da je dobro još pričekati s konzumacijom jer vino ima šansu da još napreduje,  na vrhu i bodovno uz rame Aleksandroviću našla se Kadarka Kania 2017 od Sagmeistera (osobno sam dao 90/100 bodova), a onda su na top-liasti prokupci, s bodom do dva zaostatka – Gaga 2017 Ivanović i Natural 2017 Zdravković. Od bijelih značajno je, na vrh ljestvice i bodovno uz bok crnjacima iskočila Morava 2020 od Deurića (živo, puno, mineralno, kompleksno). Većina ostalih vina – konkretno pjenušci, zatim Tamjanika 2019 Buić te Belim 2017 Probus… vrlo, vrlo solidna, od 13 uzoraka samo su dva ostavila nešto slabiji do slabi dojam – jedno zato što je djelovalo već malo umorno a drugo jer se činilo izraženo reduktivnime. ♣

Eno-gastro VIP-event

KONFERENCIJA ZNALACA o VINU, DELIKATESAMA i UGOSTITELJSTVU

Mada se na prvi pogled moglo činiti da je riječ tek o još jednoj domaćoj reviji plemenite kapljice i gurmanskih specijaliteta, manifestacija nazvana međunarodnom konferencijom znalaca vezanih uz vino, gastronomiju i ugostiteljstvo za koju je odgovoran Dantes Begić a koja postoji dobrih pet godina, po onome kako se taj događaj nastoji prezentirati programom i po onome koje se osobe i institucije vežu uza nj (prelistavanjem službenog prospekta vidi se da potporu daju, ovim redosljedom: Hrvatska turistička zajednica s direktorom Kristijanom Stanišićem, Ministarstvo poljoprivrede s ministricom Marijom Vučković, Primorsko-goranska županija i župan Zlatko Komadina, TZ Kvarner, Grad Rijeka i TZ Rijeka, TZ Novigrada/Cittanove, TZ grada Zagreba, HGK Zagreb, Splitsko-dalmatinska županija i župan Blaženko Boban, TZ Splitsko-dalmatinske županije i direktor Joško Stella, Grad Split i gradonačelnik Ivica Puljak, TZ Grada SplitaZadarska županija I župan Božidar Longin, Grad Zadar, TZ Grada Zadra, Obrtnička komora Zadarske županije, HGK Rijeka, Zadar, Split, Pula, Zagrebačka županija i župan Stjepan Kožić, te TZ Zagrebačke županije), ima znatno veće ambicije. Begić sa svojom suradničkom ekipom Ricerca Mercato (istraživanje tržišta) manifestaciju priređuje pod sloganom Oživimo i unaprijedimo zajednički ugostiteljstvo, i turistički sektor!

Ove godine start je bio u Zadru, slijedili su, 17. ožujka, Split – Hotel Amphora****, pa 24. žujka Zagreb –  Hotel Westin Zagreb*****, nekoliko dana poslije grad domaćin bio je Rijeka – Hotel Bonavia Plava Laguna****, ožujak je završio s događanjem u Novigradu – Marina & Hotel Nautica****.

Program

Prvo lice Eno-gastro VIP Eventa 2022 Dantes Begić i poznata sommelijerka i Vinska akademičarka WeinAkademie Österreich Mira Šemić kao voditeljica radionica, te, desno, istarski vinar Rino Prelac s malvazijama, refoškom i momjanskim muškatom

– I ove godine nastavljeni su eventi s ciljem da se pomogne djelatnicima u raznim segmentima na kojima uvelike počiva turizam u tome da svoju ponudu, tj. proizvod i uslugu dignu na što viši nivo. Glavni cilj ove međunarodne konferencije je podizanje kvalitete ponude i usluge kroz  upoznavanje poslovne a i šire javnosti s ponajboljim sadržajima što ih se može u nas naći, zatim kroz neke edukacijske programe vezane uz eno-gastronomiju a namijenjene široj publici, potrošačima. Wine EnoGastro Vip Event i ove je, eto, godine na pet lokacija u Lijepoj našoj okupio vrhunske enologe, vinare, edukatore i vodeće lokalne proizvođače kako bi krenula i napredovala nužna kvalitetna povezanost između ponuđača, ugostitelja, hotelijera i turističkih djelatnika te kako bi, s druge strane, potrošači kao korisnici usluga u ugostiteljstvu i turizmu bili što bolje informirani i educirani glede toga što se nudi. Od poznatih imena govornika-sommeliera, chefova i ugostitelja treba istaknuti Miru Šemić, Marija Meštrovića, Renata Todesca, Manuelu Maras, Maria Majcena, Josipa Oriškovića, Tomislava Razumovića, Davida Hrkača, Zvonimira Pelka. Uz chefove hotela domaćina Falkensteiner hoteli Iadera i Borik, hotela Amphora, Westin, Bonavia Plava Laguna i Marina & Hotel Nautica predviđeni da na ovaj ili onaj način gostuju bili su mnogobrojni restorani i njihovi chefovi, kao Brasseria on 7 i Zinfandel iz Splita, Foša iz Zadra, restorani Hotela Baška Voda, Konoba Ribica Rijeka, Maškovića Han, Marina Punat, konoba Loznati sa Cresa, konoba Rino iz Momjana, Konoba Kala sa Brača itd. Koncept je taj da se na svakom eventu sa svojom eno-gastronomijom dominantno prezentira regija u kojoj se event održava – kazao je Begić.

O ekološkoj izvrsnosti vinara zadarskoga kraja na (degustacijskoj) radionici govorio je vinar i maslinar Rade Bobanović, vlasnik PZ Maslina i vino

O preduvjetima za razvoj turizma, povećanje posjećenosti ugostiteljskim objektima i povećanje profita govorio je iskusni sommelier i ugostitelj Mario Meštrović

U zagrebačkom hotelu The Westin sad pred kraj ožujka bilo je 25. događanje u organizaciji Dantesa i njegovog tima Ricerca Mercato (Istraživanje tržišta). Priredba –  dobro posjećena, Dantes Begić će rado upotrijebiti izraz iznimno dobro. Kaže da je osobito zadovoljan jer nije bilo gužvi, istaknuo je kao bitno to što su gosti- profesionalci mogli u miru razgovarati s izlagačima, kvalitetno na nepcu osjetiti proizvode, susresti se ne samo s ponuđačima koje poznaju nego i s nekim novima, bili su zadovoljeni uvjeti za sklapanje posla. U velikoj dvorani izlagačka su mjesta imali mnogobrojni vinari i proizvođači te distributeri prehrambenih proizvoda.  Partneri događaja bili su Turistička zajednica grada Zagreba, Zagrebačka županija i Turistička zajednica Zagrebačke županije, Hrvatska turistička zajednica, Hrvatska gospodarska komora ŽK Zagreb i Maistra,  hotel Westin, Ministarstvo turizma i Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske. Otvorenje eventa bilo je s vrlo lijepim pozdravom malim zalogajčićima pripremljenim sa tematikom Zagreba i Zagrebačke županije iz kuhinje kuhara hotela The Westin a nakon toga uzvanike su pozdravili studenti Aspire koji su također pripremili vrlo ukusne kanapee.  Uz fina vina, servirani su mali zalogaji npr. tanko rezani roastbeef na rigi sa cherry-rajčicama, štrukle s tartufima, razni sirevi, pršuti, dimljena pačja prsa, proizvodi od istarskog boškarina, tartufi i proizvodi od njih, maslinovo ulje….

Neka od obilježja enogastronomije u regiji Bregoviti sjeverozapad: turopoljski štrukli Cipov by Ivana…

… moslavački škrlet Florijanović i graševine, sauvignoni kao vina redovne berbe te visoki predikati Stjepana Đurinskog s granice Zagrebačke i Krapinsko-zagorske županije, kao i sauvignon, chardonnay, rajnski rizling, zeleni silvanac i pjenušci kuće Kopjar iz Budinšćine s granice Krapinsko-zagorske i Varaždinske županije (suhiucasi)

Supružnici Orehovec, vlasnici PG-a Orehovec kod Ludbrega, znani kao (ekologiji skoni) uzgajivači gusaka, pataka i kokica te istodobno, u suradnji sa chefom Raulom Lajtmanom, i proizvođači sjajnih delikatesa kao kobasica, zatim dimljenih pačjih prsa, te nekoliko uistinu izvrsnih gusjih i pačjih pašteta, sa žlahtinom Pavlomir spojili su dvije naše vinorodne regije – Bregoviti sjeverozapad i Istru & Kvarner (Marko Colić)

Kod stola vinara Stojana Ščureka iz Goriških brda zaustavili su se znani zagrebački ugostitelj/ hotelijer te predsjednik Ceha ugostitlja pri Obrtničkoj komori u Zagrebu, Zlatko Puntijar i njegpva kćerka Mateja. Oduševili su ih Ščurekovi tri i četiri godine stari crnjaci Stara Brajda i UP, ovaj drugi naziv nema veze ni s engleskim a ni s našom birokracijom, riječ je, jednostavno, o – kratici Uživaj Polako! Na slici desno, povratak iz Slovenije u Hrvatsku Istru, na vino kuće Adriano Sosich iz Lašića kod Vižinade. Vina je predstavljala Nevenka Krupljan, koja se, inače, specijalizirala i za prezentacije maslinovog ulja. Za izdvojiti: Malvasia La Pregiata 2017 i Merlot Silva Aurea premium 2017. Šteta je što ovom prigodom nije ponuđen i Teran di nono Giorgio… (Marko Colić)

U dvorani pored one centralne, velike, odvijale su se brojne radionice u trajanju od otprilike pola sata, evo nekih: vinar Radoslav Bobanović predstavio je ekološko-vinski kraj Zadarskog zaleđa i njegovu izvrsnost; Manuela Maras i novinarka Sunčana Barušić uvele su prisutne u marketing tiskanih medija i ispričale koliko i šta je sve bitno proizvođačima da bi se kvalitetno predstavili u njima; poznata sommelijerka i vinska dama Mira Šemić upoznala je publiku s istarskom vinarijom Prelac; F&B manager David Hrkač ispričao je kako unaprijediti kvalitetu odjela hrane i pića u hotelsko-ugostiteljskom objektu; sommelier Jure Andrijašević upoznao je publiku s putevima i stranputicama modernog gina; o tome koji su preduvijet za razvoj turizma te povećanja posjećenosti u ugostiteljstvu pričao je sommelier Mario Meštrović…

————————————————

ŠAMPIONSKA KULENOVA SEKA BELJA! –  U trenucima u kojima je domaća hrana u posebnom fokusu, u istarskom Svetom Petru u Šumi održano je 2. nacionalno ocjenjivanje kobasica i salama na koje je prijavljeno 123 uzorka odabranih uradaka najviše kvalitete iz svih dijelova Hrvatske, ali i iz susjedne Slovenije. Ocjenjivanje, koje obuhvaća osam definiranih kategorija kobasica i salama, ističe se visokom profesionalnošću i stručnošću te je veliki izazov za sve proizvođače vrhunskih kobasica i salama, neovisno o njihovoj veličini proizvodnje i regiji iz koje dolaze.

Ove godine po prvi put sudjelovao je sa svojim proizvodima i mesni pogon baranjskog PIK-a Belje, i za svoju kulenovu seku Crna slavonska, proizvedenu od crne slavonske svinje osvojilo je u svojoj kategoriji šampionsko odličje! Čudi da ponosni šampion nije i snažnije i sa širim odjekom u javnosti oglasio ovaj svoj uspjeh, nisam ga zapazio ni sada u Zagrebu na manifstaciji VIP eno-gastro event održanoj u hotelu Westin.

Anton Kliman kao saborski zastupnik iz Istre, u društvu s Marijom Bratulićem, načelmikom općine Sveti Petar u Šumi, predaje šampionsko odličje Mirabeli Opančar, voditeljici proizvodnje trajnih kobasica i slanina u Belju

– Iako smo jedan od najvećih proizvođača tradicionalnih delicija u Hrvatskoj, kod nas se sve radi uz puno ručnog rada, čime postižemo vrhunsku kakvoću Imamo vlastitu proizvodnju, crne slavonske svinje su iz našeg uzgoja na prostoru Parka prirode Kopački rit, dakle kontroliramo cjelokupni proces od dobivanja sirovine najviše kvalitete do dimljenja na drvetu bukve. Ponosni smo na ovu nagradu jer s njom pokazujemo kolika je naša posvećenost kvaliteti vrhunske hrane u Belju – rekla je Mirabela Opančar, voditeljica proizvodnje trajnih kobasica i slanina u Belju..

– Općina Sveti Petar u Šumi dugi niz godina je organizatori sajma S klobasicom u Europu. Ocjenjivanje kobasica i salama dio je tog našeg velikog projekta S klobasicom u Europu koji smo pokrenuli prije punog desetlječa i u sklopu kojeg smo izgradili i hrvatsku kuću od kobasica ili kako je mi lokalno zovemo Hiža od klobasic, u njoj imamo laboratorij i dvoranu namijenjenu upravo za ocjenjivanja kvalitete kobasica i salama. Kroz sve naše projekte ističemo značenje kobasica u hrvatskoj gastronomiji i važnost njihove daljnje promocije istaknuo je dr.sc. Mario Bratulić, načelnik općine. ◾

——————————-

Prikazano je bilo i spajanje hrane s plemenitom kapljicom, uz sudjelovanje tvrtki PG Orehovec, Histris Gold From Istria (tartufi), Cromaris i PIK Vrbovec te vinarija Florijanović, Pavlomir, Šcurek, Matić i Prelac.  Uz sušenog boškarina, svježu skutu s okusom bundeve, mlade izdanke od rotkvice, istarski sušeni ombolo s aromatizranim sirom i crvenim paprom predloženo je vino Škrlet 2021 vinarije Florijanović, uz sashimi dimljenih pačjih prsa s grusjom jetrom od PG Orehovec ponuđena  je Žlahtina Grand Cru (izraz grand cru koji službeno u nas ne znači ništa nisu – kao što bi trebalo biti uz uporabu tog pojma! – popratili ni naziv tog nekog izdvojenog položaja grand cru a ni godište berbe!!!!) vinske kuće Pavlomir, istarska tjestenina s crnim tartufom u krokantu od parmezana, čips od pancete i izdanci graška našli su tekućeg partnera u Staroj brajdi belo 2018 Stojana Ščureka iz Goriških brda, a odležana hama, te grilana blitva i krumpir u umaku od dagnji bili su partner na tanjuru svježoj malvaziji Matić (berba nije naznačena, vino je bilo zacijelo od 2021. Maturo biftek na kremastom rižotu na kremastom rižotu od šumskih gljiva PIK-a Vrbovec zalijevan je refoškom (i ovdje je nedostajala oznaka berbe!) od Prelca. ♣

Le vin – côté intellectuel

APPRENDRE le FRANÇAIS à TRAVERS les CÉPAGES FRANÇAIS

Outre l’aspect hédoniste prononcé, le vin montre bien son côté intellectuel dans divers autres domaines, par exemple comme source d’inspiration pour une connaissance sinon profonde du moins certaine et discrète de la langue française.

Atelier Cépages françaises au restaurant Trilogija Fino & Vino, prof. Marija Vukelić introduisant l’auditorium dans la langue française (Julio Frangen)

Quelques jours après l’evenement de Zagreb, à Zadar a eu lieu le Festival du vin ou aussi se sont présentés les members de l’Association des vignerons du Comté de Zadar, sur la photo au dessus on voit le président de l’Assotiation Tomislav Glavić, et sur la photo au dessous Tomislav Glavić avec le restaurateur Željko Radić, pendant beaucup d’anées avec le restaurant Kornat de classe present au centre de Vienne, mainenant il va quitter l’Autriche pour retourner en Croatie, à Zadar il est en train d’ouvrir le nouveau Kornat! (Marko Colic)

Outre le Korlat Badel 1862, parmis des plus importants producteurs de vin près de Zadar est la famille Škaulj, 20 ha de vigne. Le proprietaire Šime Škaulj avec les barriques avec merlot e cabernet qui font partie de la cuvèe rouge speciale Carl Gustaf collection private, produite en omage au roi de la Suède qui, il y a quelques année, avait fait visite au domaine (suhiucasi)

Ici en Croatie, il convient de bien souligner la précieuse initiative de Mme Marija Vukelić, professeur de français qui s’occupe également d’œno-gastronomie, et qui s’efforce de rapprocher le français aux amateurs de nectar de Bachus en leur parlant dans cette langue, bien sûr avec les traductions et explanations nécessaires, sur les cultivars viticoles originaires de France et plantés en quantité elevée depuis longtemps en Croatie. Au restaurant Trilogija Fino & vino à Zagreb, où elle organise régulièrement ses événements, Mme la Professeur a présenté, soutenue de savoureux plats du chef et à travers le vin, ce jours-la aux nombreuses présents des cépages français Grenache, Syrah, Merlot et Cabernet sauvignon, plantés dans des vignes près de Zadar, très belle ville sur l’Adriatique. Les vins qui ont été dégustés provenaient des producteurs-membres de la nouvelle Association des vignerons du Comté de Zadar, une grande partie d’entre eux sont favorables á l’éco-production. Précisement, il s’agit de vins de Glavić, Škaulj, Masvin, Bora, Degarra, G&J et Badel 1862 Korlat.

Prof Marija Vukelić est minutieuse, toujours bien préparée, et son initiative mérite certainement d’être saluée!  ♣

VinMarKon 2022

VINSKI TURIZAM i HRVATSKA

Krovna tema drugog po redu VinMarKona, konferencije o vinskom marketingu održane u organizaciji tvrtke diWine s Irenom Lučić na čelu u ožujku u zagrebačkom hotelu International uz nazočnost oko 70 sudionika iz cijele Hrvatske, bila je posvećena vinskom turizmu u Lijepoj našoj. O tom, za Hrvatsku vrlo važnom obliku turizma, diskutiralo se s različitih stajališta.

                Zamišljeno je bilo da konferencija dade određene smjernice za razvoj vinskog turizma koje se odnose na potrebu za jasnijom strategijom na nacionalnoj razini, brendiranje i zaštitu robnih marki na razini pojedinih destinacija unutar zemlje, na poslovno udruživanje vinara i poboljšanje komunikacije sa institucijama pri čemu valiku ulogu igraju turističke zajednice, te važnost story-tellinga u turističkom marketingu.

VinMarKon 2022 panel Hrvatska – destinacija vinskog turzma, govornici s pozornice, dolje: za stolom u društvu Irene Lučić dio govornika koji čeka red za svoj nastup (Marko Colić)

Na početku, u uvodu u temu, organizatorica Irena Lučić odmah je istaknula kako, iako turizam čini 20 posto BDP-a Hrvatske, vinski turizam kao specifični oblik spomenute vrlo važne gospodarske grane nije ni približno dosegao željene vrhunce koji su mu, smatra ona, s obzirom na potencijale Lijepe naše, dosegljivi, a napomenuto je i to da nam za kvalitetan razvoj vinskog turizma nedostaje strategije i vertikalne komunikacije između institucija i vinarija.

Kroz panel-diskusiju Hrvatska – destinacija vinskog turizma!?  nastojalo se izdvojiti ključne probleme ovog tržišnog segmenta, a i ponudilo se neke smjernice za mogući uspješan razvoj. Ivan Matić iz Ureda europarlamentarca Tonina Picule istaknuo je važnost zaštite i brendiranja vinskih sorti i proizvoda. Prof.dr.sc. Ivo Grgić s Agronomskog fakulteta u Zagrebu istaknuo je kako Hrvatskoj ne nedostaje dobrih vina i vinara, te da kvaliteta, dapače, iz godine u godinu raste, ali je apelirao na vinare da se što više udružuju na poslovnom planu i da kvalitetno brendiraju svoje proizvode. Prof.dr.sc Oliver Kesar s Ekonomskog fakuteta u Zagrebu upozorio je na nedostatnu razvijenost raznih sektora bitnih za potporu turizmu, što u konačnici dovodi do disbalansa. Vinski turizam Kesar smatra jednom od najperspektivnijih grana turizma u budućnosti. Direktorica turističke zajednice Osječko-baranjske županije Ivana Jurić iznijela je zanimljive rezultate recentnih istraživanja o percepciji, vani, Slavonije kao turističke destinacije, ta su istraživanja pokazala kako se Slavoniju često brka sa Slovenijom pa i Slovačkom, te da uz tu našu kopnenu i sjevernu vinsku regiju mnogi povezuju – Malvaziju!?!! Trebamo, dakle, snažnije razvijati i brendirati identitet Hrvatske kao vinske zemlje, ali i jasnije komunicirati temeljna obilježja različitih vinskih destinacija u okviru naše zemlje, rečeno je. Zaključak panela je da u vinskom turizmu leže ogromne mogućnosti ali da je potrebno intenzivno aktivno raditi na vertikalnoj komunikaciji na relaciji vinarije – institucije, tu se smatra da bi vrlo značajnu ulogu morale odigrati i županijske i lokalne turističke zajednice kao komunikatori destinacija. U ovome bi dijelu svakako, kao predstavnici izravno umiješane branše, bili dobrodošli kao govornici i predsjednici udruga proizvođača vina iz četiriju službeno definiranih četiriju vinorodnih zona Lijepe naše a to su Bregoviti sjeverozapad, Dalmacija, Istra i Hrvatsko primorje te Slavonija i Hrvatsko podunavlje, ali…

______________________________

ISTRA VEĆ PO SEDMI PUT U MEĐUNARODNIM OKVIRIMA PROGLAŠENA NAJBOLJOM REGIJOM ZA MASLINOVO ULJE NA SVIJETU!

Rovinjola, Rovinj

_______________________________________

Damjana Domanovac, glavna urednica časopisa Place2Go, lijepo je primijetila kako se u domeni onoga što bi trebalo biti razvoj turizma predugo i previše držimo nekih istih šema, i kako treba više razmišljati i o nekim novim potezima koji bi bili korisni za promidžbu. Skrenula je pažnju na to kako bismo osjetno više i snažnije trebali poraditi na brendiranju pojedinih naših regija pa i, unutar njih, i užih područja ovisno o tome u kojemu je svaki taj geografski prostor jak u ponudi vezanoj za neku odnosno neke teme. Damjana Domanovac iskoristila je prigodu i da najavi održavanje sajma turizma Place 2 Go u Zagrebu, datumi su 8. i  9. travnja 2022.

Očekivalo se da će koju riječ na temu vinskog turizma u Hrvatskoj kazati i predstavnici krovnih institucija poput Ministarstva turizma, Hrvatske turističke zajednice, Hrvatske gospodarske komore ali, požalila se organizatorica, nitko iz tih ustanova nije se odazvao na poziv da dođu…

Pogled na auditorij u dvorani (Marko Čolić)

Snimka panel-diskusije može se pogledati na YouTube kanalu diWine.

U prvom bloku predavanja, pod nazivom Vinski turizam u teoriji i praksi, saznali smo definiciju vinskog turizma, izneseni su i konkretni primjeri uspješnih praksi iz svijeta, primjerice iz portugalske vinske (a i turističke) doline Douro i iz toskanske oblasti Chianti, govornik je bio  izvanredni profesor dr.sc. Aleksandar Lukić sa Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Ovdje bih kazao kako se u nas u praksi ne prihvaćaju organizacijska osnova na kojoj počivaju ti svjetski uspjesi portugalskih vina posebice upravo ovih modernih iz Doura, te cehovski odnosno poslovni načini vinske organizacije kakvi postoje u Toscani, ali i u Bordeauxu, Šanjolskoj, već i u Njemačkoj i Austriji,pomalo već i u Mađarskoj…  a zahvaljujući kojima je npr. ta ovdje istaknuta talijanska regija, Toscana, donedavno turistička Meka prvenstveno zbog kulturno-povijesne ostavštine no posljednjih godina izraziti magnet baš i za turiste željne hedonizma za stolom, uz tanjur i naročito uz čašu vina. Mi se rado hvalimo s nekim visoko-kvalitetnim vinima, i općenito velikim napretkom u kakvoći naših vina u zadnje vrijeme, činjenica jeste da imamo vinskih dragulja, ali nikako da shvatimo da prosperitet ne možemo graditi na prvenstveno malim garažnim vinarima koji, kad se potrude, uspijevaju stvoriti remek-djela u različitim stilovima i tipovima Bakhove kapljice, naime izvrsnost ovdje u nas ne prate u dovoljnoj mjeri stilistika PREPOZNATLJIVA i tipična za svako naše pojedino vinogorje, dakle iskrenost oko izvornosti, autentičnost (upravo takva posebnost motivirajuća je za suvremenog nomada), a o kritičnim tržišnim količinama odnosno opsegu količinske dostupnosti na tržištu takvih stilskih prepoznatljivih tipova vina visoke kakvoće da i ne govorim. Kako brendirati neko vinsko područje ako nema neke polazne prepoznatljive stilske osnove i ako je nema dostupne u nekoj minimalno nužnoj tržišnoj količini (a propos Picule: priča s prošekom i proseccom)?! O našem odnosu prema vrlo visoko-kvalitetnim izdvojenim viogradarskim područjima ovdje, skupa s Dingačem na čelu, da i ne govorim…

Dr.sc Žarko Stilin iz udruge Kvarner Wines istupio je na temu Tko su vinski turisti u Hrvatskoj.  Suočio nas je sa činjenicom da  je eno-gastronomija kao motiv dolaska u Hrvatsku tek na sedmom (obala) odnosno devetom mjestu (kontinent), prema istraživanju istraživanju THOMAS. Obilazak vinskih cesta i vinarija (također prema THOMAS-u) kao aktivnost za vrijeme boravka na destinaciji nalazi se tek na 17. mjestu!

Na kraju prvog bloka predavanja Renata Lončarić, mag.oecc. provela nas je kroz razne modele sufinanciranja investicija u ruralni turizam.

Drugi blok predavanja pod nazivom Vinska karta Hrvatske bio je posvećen odredištima koje aktivno razvijaju – ili braem misle da to čine aktivno i uspješno – vinski turizam, te (da) mogu poslužiti kao dobri primjeri, uzori. Od Ivice Dobrinčića i Žarka Stilina, članova udruženja Kvarner Wines čulo se kako su kvarnerska vina, i vinari, u kratkom vremenu od osnivanja udruge osjetili prve benefite udruženog tržišnog nastupa. Direktorica TZ Zagrebačke županije, Ivana Alilović trudila se ispričati priču o razvoju vinskog turizma na Plešivici. Koliko znam, suradnja plešivičkih vinara i lokalnih turističkih institucija nije baš (bila) na nekom nivou, a kolega Ivo Kozarčanin i ja tome smo razgovarali, u želji da stvari krenu u osjetno boljem pravcu, kako s plešivičkim vinarima tako i, u više navrata, s gradonačelnikom Jastrebarskog  Zvonimirom  Novoselom. U međuvremenu u središtu  Jastrebarskog je zatvoren hotel, stvar donekle spašavaju  relativno nedavno otvoreni hotel na ulazu u grad, zatim objekt Mazana na glavnom trgu, zamlšljen da bude ogledna i reprezentativna vinoteka lokalnog biserja postao je običnim kafićem, historijski vinski podrum grofa Erdödyja u Mladini propada, Mladina, nekad popularno izletište pogotovu Zagrepčana više to nije. Takvom području, koje je zahvaljujući trudu nekolicine plešivičkih vinara postalo, s punim pravom naziva Hrvatska Champagnea (i zasad se uopće ne slažem da takve usporedive izraze trebamo izbjegavati!), otprije godinu dana srećom pravu krunu daje novootvoreni i po svjetskim mjerilima elitni restoran obitelji Korak na Plešivici, ima doduše još nekoliko obiteljskih vinskih gospodarstava koja pokazuju obećavajući potencijal i u ugostiteljstvu, možda im treba tek još malo hrabrosti i spremnosti na rizik pa da ona svojim svjetlom budu u potpunosti dio blještavog sjaja spomenute svjetleće krune…

Irena Lučić s Andrijom Popoviem s braniteljskog posjeda Opus Plavca malog na Komarni na jugu Lijepe naše, i s Ivicom Dobrinčićem Šipun iz udruge Vino Kvarner koja kao dobar mamac za turiste vidi žlahtinu (Marko Čolić)

Hrvoje Lukačević svojim nas je predavanjem proveo kroz najznačajnije vinske atrakcije Slavonije – destinacije koja, kako je rekao, bilježi snažan porast broja vinara i veliki napredak u kvaliteti vina, i koja ima veliku perspektivu postati snažna destinacija vinskog turizma. U ovom bloku Nenad Trifunović Vinopija u svom se nastupu osvrnuo na značenje autohtonih sorati u službi vinskog turizma. Trifunović je istaknuo kako su autohtone sorte snažan vinsko-turistički adut na kojem svakako treba graditi identitet Hrvatske kao destinacije.

Posljednji je blok predavanja bio posvećen individualnim primjerima dobre prakse vinskog turizma. Andrija Popović iz Komarne predstavio je razvojni put mlade, ali već tržišno značajne vinarije Opus, koja svoju priču – kao i ostalih šest vinarija ovog najmlađeg hrvatskog vinogorja – veže uz svoj vrlo privilegirani zemljopisni smještaj (Neretva, more, tijesan doticaj s BiH, Pelješac – most, blizina jedinstvenog Dubrovnika…), i proces melioracije krša. Tatjana Hažić iznijela je iskustva s prvog hrvatskog vinskog kampa, koji usprkos negativnim turističkim trendovima izazvanih koronom, bilježi, kako je rekla, snažan rast broja posjetitelja i predstavlja jedinstvenu međimursku vinsku atrakciju. Naposlijetku, Nedeljka Krupljan predstavila je svoj poslovni model kustomiziranih vođenih degustacija vina i maslinovog ulja za elitne turiste kojega provodi u suradnji sa istarskim Commodo vilama.

Pogled na vinograde vinskog posjeda Opus i na nedavno dovršeni pelješki most, kojemu je i posvećeno na tržištu najnovije vino spomenutog proizvođača – Opus Bridge, iz berbe 2018, godine kad je počela i gradnja mosta!

Priča s Komarne može biti s vinsko-turističke strane i te kako uspješna!  Pogled na vinograde vinskog posjeda Opus i na nedavno dovršeni pelješki most, kojemu je i posvećeno na tržištu najnovije vino spomenutog proizvođača – Opus Bridge, iz berbe 2018, godine kad je počela i gradnja mosta! Vinograd Plavca malog za Opus Bridge je uz more, na 50 metara nadmorske visine i na kamenitom tlu obogaćenom mineralima crvenice. Kroz godinu sunce mu daje 2600 sati, stalni vjetrić smanjuje vlagu a time i opasnst od mnogih bolesti, te, dakako, i uporabu zaštitnih sredstava, kaže  je tvorac vina Opus enolog Marko Šuman

Opus Bridge s Komarne I enolog tvrtke Opus Marko Šuman

VinMarKon bio je pozornica nekoliko zanimljivih vinskih prezentacija. Vrijedi istaknuti pretpremijeru vina Opus Bridge, od Plavca malog s Komarne a iz berbe 2018., godine kada je počela izgradnja Pelješkog mosta, a stavlja je se na tržište upravo u 2022., za kada je bilo predviđeno i puštanje mosta u promet. Ovo je upravo primjer sjajnog marketinga s obzirom da je vizura mosta neodvojivo vezana za vizuru vinograda.

Udruženje Kvarner Wines na konferenciji je predstavilo vina svojih sedam proizvođača, među vinima, jasno, dominira žlahtina. No, našli su se tu i jako dobar cabernet sauvignon Vinske kuće Pavlomir, te rosé od Trojiščine vinarije Šipun. Uz predavanje o autohtonim sortama imali smo priliku kušati malo poznatu sortu Kleščec, karakterističnu za Kalničko vinogorje. Vino je predstavila vinarija Kamenjak vlasnik koje je Dragutin Kamenjak, aktivno uključen u procese certifikacije sadnog materijala i aktivnosti vezane za popularizaciju ove sorte. Kao šećer na kraju, degustiralo se sjajni odležani Teran di Nonno Giorgio istarske vinarije Sosich.

Na kraju, Irena Lučić, organizatorica konferencije, najavila je krovnu temu VinMarKona 2023 – Vino i mediji. Dodala je i kako se nada da će konferencija poprimiti regionalni karakter, u vezi s time su već održani početni dogovori za predstavnicima delegacija Srbije i Crne Gore. ♣

Zagreb, kak imam te rad!

GORNJOGRADSKI VINOGRADI i PODSLJEMENSKA (LOSOS) PASTRVA

Nekad davno dijelili smo klupe u istom razredu u tadašnjoj zagrebačkoj IV Gimnaziji, zgradi u kojoj je danas Muzej Mimara. Nakon srednje škole krenuli smo svaki svojim putem, na fakultete, da bi se, igrom slučaja, ponovno sreli – nakon više od pola stoljeća! Spojnica? Zagrebački gornjogradski vinogradi, ali i podsljemenska pastrva!

Počelo je za stolom, uz komade kuhane Teskeredžićeve pastrve, odličnu domaću paštetu od pastrve i pjenušac što ga od grožđa iz svog vinograda s 520 loza proizvodi naš domaćin Emin po naputcima zelinske vinarke dr. Ivane Puhelek, inače zaposlene u Zavodu za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta

Emin Teskeredžić diplomirao je na Veterinarskom fakultetu, potom završio oceanografiju na Prirodno-matematičkom fakultetu, a onda i doktorirao na ribarstvu na zagrebačkom Agronomskom fakultetu. Vodio je laboratorij za istraživanje razvoja akvakulture i bolesti riba, poslom obišao pola svijeta, neko vrijeme živio u Sjevernoj Americi, izdao stotinjak stručnih i znanstvenih radova, postao instruktor u ronilaštvu, u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća na Krapnju je postavio uzgajalište riba, pa je uzgajalište ustrojio u posljemenskoj zoni u zagrebačkim Gračanima, potom je i u Kninu otvorio uzgajalište… Kad je počeo Domovinski rat stupio je u Hrvatsku vojsku i bio u diverzantskoj jedinici za podvodne zadatke, zaradio je težu ozljedu noge i od tada nezaobilazni njegov kopneni rekvizit je štap. Nevjerojatna životna snaga u tog je čovjeka s adresom na uzvisini zagrebačke Radićeve ulice: ni sve nabrojano nije mu bilo dosta, pa je, s obzirom da mu se ispod obiteljske kuće nalazi oštra kosina što se spušta prema Tkalčićevoj ulici odlučio upravo na njoj nastaviti aktivnost koja u ovome dijelu grada, upravo od Tkalčićeve i Radićeve pa sve do Mesničke ulice u današnjem Zagrebu, seže navodno sve do u vrijeme starih Rimljana a riječ je o vinogradarstvu i proizvodnji vina! … Sasvim nov u vinogradarsko-vinskom segmentu i pedantan kakav jest, Teskeredžić se prije poduzimanja bilo kakvog koraka u pravcu sadnje za stručnu pomoć obratio na najprimjereniju adresu – Zavodu za vinogradarstvo i vinarstvo Agronmskog fakulteta u Zagrebu.

Dobrano nakošena parcela površine od oko 1000 četvornh metara na kojoj je Emin Teskeredžić nanovo posadio vinovu lozu. Sorte su Chardonnay i Pinot crni. Parcela se spušta od Teskeredžićevog doma na Gornjem gradu do Tkalčićeve ulice (suhiucasi)

Što se pak mene tiče, ja sam nakon studija na Filozofskom fakultetu krenuo u novinarstvo, najprije sam radio u kući NIŠP Vjesnik, najduže – i sve dok s dolaskom rata nije ukinut – u tjedniku Vikend. Nakon što je Vikend naprasno ukinut (kako drukčije objasniti likvidaciju nečega što jako dobro radi i zarađuje?!), imao sam sreću da s prijateljem Muhom, koji je osigurao nužnu financijsku podlogu, osnujem prvu hrvatsku reviju za eno-gastronomiju i turizam Svijet u čaši, ona još i sada, i u 30. godini od osnutka, ima što-šta za reći, međutim stjecajem okolnosti vezanih uz zdravlje posebice spomenutog mojeg poslovnog partnera Mladena Horića Muhe, u posljednje dvije godine izlazi ne više u tiskovnom obliku nego tek preko Interneta (www.suhiucasi.wordpress.com ), kao SVIJET u ČAŠi Kronika za svaki mjesec.

Mog šul-kolegu Emina i mene, nakon toliko godina, spojilo je, eto, vino, ali vezano ne tek uz nekakvu čašicu popijenu u kakvom kafiću nego zahvaljujući projektu realizacija kojega se upravo sprema na razini grada a riječ je o Revitalizaciji vinograda zagrebačkog Gornjeg grada! Priču je, inspiriran svjetski znanim gradskim vinogradima na Montmartreu u Parizu te onima uz Beč, pokrenuo muzealac prof. Nenad Jandrić iz udruge Scena Amadeo, sa željom da Metropola, upravo posljednjih godina snažno okrenuta i turizmu, dobije novi kulturološki sadržaj s potencijalom za uspješan razvoj vinskog turizma, dakle da još jače privlači goste ali i da dodatno šire promovira hrvatsko vino općenito, ne samo kao hedonistički sadržaj nego i kao vrijednu i povijesnu baštinu.

U strmom vinogradu u koji je Teskeredžić uveo i stepenice s ogradom kako bi i sâm mgao sudjelovati u radovima u trsju. Slijeva su: Emin Teskeredžić, Nenad Jandrić i grafičar Zoran Lutz (suhiucasi)

Ovih dana, upravo radi razgovora o tome i radi uvida u zamisli prof. Jandrića, u gornjogradskome domu i u vinogradu Emina Teskeredžića okupili smo se idejni začetnik prof. Nenad Jandrić, zatim Zoran Lutz, grafičar  i izdavač raznih publikacija vezanih uz vinsku Hrvatsku, pa osnivač i direktor međunarodnog festivala Zagreb Vino.com prof. Ivan Dropuljić, turistički novinar Tomislav Radić i ja, i evo nekoliko fotografija sa susreta. Planirano je bilo da nazočni budu i prof. Edi Maletić i dr. Ivana Puhelek sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta, naime prof. Maletić bio je Teskeredžiću stručni savjetnik pri podizanju vinograda i oko rada u trsju a dr. Ivana Puhelek savjetovala je oko proizvodnje pjenušaca, međutim oni nisu mogli doći jer iz poslovnih razloga bili su odsutni iz Zagreba… Uz oživljavanje zagrebačkih vinograda na potez, za početak, od Radićeve/Tkalčićeve pa do Mesničke ulice ideja je i povezivanje, kao s bitnom vrlo kompatibilnom točkom, s Teskeredžićevim ribogojilištem pastrva (naša, kalifornijska, losos-pastrva…) u Gračanima, Zagrepčanima i gostima grada pružiti kompletniji nov značajan turistički sadržaj…

Pogled u podrumčić: Teskeredžić se opredijelio za proizvodnju pjenušaca, godišnja produkcija bude oko 300 butelja

Prizor iz razdoblja vegetacije: Emin Teskeredžić u svom gornjogradskom vinogradu

DODATNE NAPOMENE – Ideja o revitalizaciji gornjogradskih vinograda na južnim padinama Gornjeg grada, prostora zapadno od Uspinjače unutar obuhvata Mesničke, Ilice, Tomićeve i Strossmayerovog šetališta nastala je u želji da se ovaj jedinstveni spomenički povjesni prostor definira kao prvorazredna spomenička baština. Prostor Gornjeg grada, koji je već 1242. godine dobio časni naziv i privilegirani položaj kraljevskog i slobodnog grada na brdu Gradecu zagrebačkome već godinama vapi za sveobuhvatnom spomeničkom obnovom koja bi simbolički trebala početi upravo revitalizacijom povijesnih gornjogradskih vinograda, riječi su prof. Nenada Jandrića

Tradicija uzgoja vinove loze prisutna je na zagrebačkom području od rimskih vremena, a prihodi od ove privredne grane dosezali su u 16. stoljeću čak trećinu gradskog budžeta.

– Sadnjom Kraljevine, sorte grožđa karakteristične upravo za Zagreb i zagrebačku okolicu, te sorte Portugizac koja se udomaćila na ovom prostoru, grad Zagreb potvrdio bi svoju širu pripadnost civilizaciji vina i vinske kulture. Uz navedne kultivare bilo bi dobro, po mišljenju prof.dr Nikole Miroševića, svojedobno predstojnika Zagovda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta, posaditi i druge sorte koje su bile inventarizirane 1847. godine na području Zagreba – dodao je prof. Jandrić, inače znan kao promoter i voditelj niza akcija u za to prikladnim prostorima zagrebačkij muzeja i galerija te po tome što je s neumornim vinskim novinarom Srećkom Ljubljanovićem osnovao i dugo godina u Zagrebu vodio Festival portugisca.

Iako prof. Jandrić nije još spreman u ovome trenutku iznositi detalje o projektu zagrebačkih gornjogradskih vinograda dok on i službeno ne dobije zeleno svjetlo započetak, ipak sam uspio nešto iščačkati! Uz uvodne napomene prof. Nenada Jandrića, u podnesku prijedloga o revitalizaciji Gornjegradskih vinograda u Zagrebu nalaze se prilozi kako slijedi:

Srećko Ljubljanović, prof: Zagrebačko vinogradarstvo u srednjem vijeku;  Jadranka Janjić, dipl.ing.šumarstva: Krajobrazne vrijednosti južnih padina Gornjeg grada; Nikola Mirošević, prof. dr. sc: Idejni/kratki/ projekt revitalizacije vinograda Grič Zagreb; Marko Vučetić, dipl.ing. fizike, šire znan kaometeorolog: Klimatske značajke za Studiju podizanja vinograda na lokaciji Zagreb-Grič;  Saša Zec, dipl.oec: Zagrebački gornjogradski vinogradi – Zašto i kako?

Zamišljeno je da se u dijelu tunela između Radićeve i Mesničke a ispod Uspinjače postavi izložba posvećena revitaliziranim zagrebačkim gornjegradskim vinogradima i hrvatskome vinu općenito

– U dijelu prostora predviđenog za sadnju vinove loze mogao bi se oformiti i tzv. diplomatski vinograd u kojemu bi prijateljski europski gradovi i države posadili svoju brajdu kao znak prijateljstva i pripadnosti istom civilizacijskom krugu. Danas se u Europi rijetke države mogu podičiti povijesnim vinogradima u centru grada a najpoznatiji je onaj u čuvenoj pariškoj četvrti Montmartre, on je i jedan od najpoznatijih simbola Francuske kao vinorodne zemlje. Prijateljski Beč ima zasigurno najveće površine zasađene vinovom lozom u gradskom vlasništvu makar, doduše, one nisu i u najužem centru grada ali jesu uz rub grada.  Važan doprinos ideji je i obnova tunela koji spaja Mesničku i Radićevu ulicu, te njegovi krakovi koji izlaze na Ilicu, kao moguće mjesto prerade i pohrane vina, te kao mjesto stalne izložbe hrvatskih vina. Idejni začetnici i autori pojedinih dionica sadržanih u ovom Nacrtu volonterski su pristupili razradi projekta uvjereni da će Poglavarstvo grada Zagreba prepoznati njegovu vrijednost, te organizirati, preko svojih stručnih službi, razradu ideje u svim njezinim segmentima. Svjesni da put od ideje do realizacije često zna biti težak, vjerujemo da ćemo uz punu podršku Zagrepčana smoći snage ostvariti je kako bi u sredinom ovog desetljeća u zagrebačkom gornjogradskom vinogradu zajedno popili prvu čašu vina – kazao je prof. Jandrić.  ♣

Vino u digitalnoj eri

BURZA VINA – NOVO ZDJELAREVIĆEVO POSLOVNO POGLAVLJE

Burza vina: Davor Zdjelarević i Edvin Jurin

Poznati naš vinar Davor Zdjelarević otvorio je svoje novo poslovno poglavlje, koje je logičan nastavak njegovog dosadašnjeg djelovanja na Bakhovoj vinskoj pozornici: ušao je u sferu Burze vina (Wine Stock Market), za koju kaže kako je inovativni hrvatski i regionalni vinski prozor u svijet. Ostajući i dalje aktivan, kroz suradnju s pojedinim izabranim uglavnom našim vinogradarima/vinarima spremnima mu, dakako uz novčanu naknadu, ustupiti dio svoje proizvodnje po njegovu izboru da je Zdjela onda finišira po svojemu kao kreator plemenite kapljice za svoje etikete Zdjelarević Wine Selection te ostajući i dalje vinotekar sa svojim butikom Vinoretum, Zdjelarević je u novu avanturu ušao s Edvinom Jurinom, stručnjakom za brendiranje i komunikacije. Novo sjedište je u sklopu jednog od Sky Officea u ekskluzivnom EU Business Clubu inače protegnutome kroz cijeli 14 kat objekta A jednog od dvojca  staklenih nebodera lociranih u prometnoj aveniji  prema zapadnom izlazu iz Metropole a sasma blizu blizu velike crvene zgrade gdje je sada veliki Konzum a gdje je nekad bio Mercator, inače malo dalje u pravcu zapada je hotel Antunović.

Eu Business Club je, kako Davor Zdjelarević kaže, u vlasništvu Ricarda Zwickera, i kao članove okuplja poslovne ljude iz različitih biznisa, jedan od njih je, ističe Zdjela, i Branko Roglić. Uz razne što manje-što veće urede obuhvaća više prostorija za sastanke, radionice, poslovna druženja uz degustacije, oveću konferencijsku dvoranu, terasu na prolazu iz nebodera u neboder, restoran zatvorenog tipa. Dijelovi hodnika a i neke od dvorana krase različite slike i fotografije niza protagonista domaćeg i svjetskog show businessa, riječ je ne tek o dekorativnoj izložbi nego i o reviji autorskih djela (najviše fotografija vidio sam od Splićanina Jadrana Lazića) koja je moguće kupiti.

Vinoretum ZFW u Sky Officeu (suhiucasi)

Zdjelarevićevo i Jurinovo gnijezdo u znaku je dakako butelja, na dvjema stalažama ovdašnjeg Vinoretuma su boce bijelog odnosno crvenog vina sa Zdjelinim etiketama i s etiketama nekih naših vinara s kojima Zdjelarević jače surađuje i koji su i čanovi EU Business Cluba, riječ je primjerice o Trdeniću, Štamparu, Iločkim podrumima, koketira se i sa Stojanom Ščurekom iz Goriških brda. Namjera je ovdje okupiti i poslovno predstavljati i ponajbolje proizvođače delikatesa koje se odlično slažu s vinom, čokolada manufakturne produkcije Hedonica već je tu a radi se na uključivanju Zigantea (tartufi, masliovo ulje…), Gligore (sir s Paga), proizvođača maslinova ulja, majstora produkcije suhomesnatih specijaliteta posebice onih od crne slavonske svinje. Povremeno se u svrhu razvoja poslovne suradnje i plasmana robe ovdje organiziraju kušanja toga što je izloženo, te vinske radionice, koje, inače, obično četvrtkom od 19 do 21 sat, vodi sommelier Luka Tenodi. Komercijalne degustacije moguće su samo za članove EU Business Cluba a cijene kušanja su onakve kakvima ih proizvođači drže u svojim pogonima, objasnio je Zdjelarević. Kazao je i da u sklopu ove Burze vina sve veće značenje dobiva njegova vinoteka Vinoretum stoga što kao prodajni punkt više nije ograničena na jedno mjesto, kako je bilo do sada, naime Vinoretum kao primarno maloprodajni prostor upravo se počeo širiti Hrvatskom, najprije je, uz sklapanje ugovora o suradnji a ACI-marinama krenuo na Jadran, konkretno u Skradin, a uskoro će proraditi i u Milni na Braču.

Zdjelarević i Jurin usmjerili su se zasad pretežito na hrvatska vina, sad najavljuju i nazočnost Stojana Ščureka zvanog Vinar-Optičar iz Goriških brda (Marko Colic)

– Projekt Burza vina ili Wine Stock Market predstavlja, ponavljam, novi prozor u svijet za domaće i regionalno vinogradarstvo i vinarstvo. Riječ je o digitalnoj komunikacijskoj i prodajnoj platformi, koja omogućuje vinogradarima i vinarima transparentnu tržišnu komunikaciju i, naravno, prodaju u kontekstu uravnoteženja i poravnanja viškova i manjkova grožđa, grožđanog soka i vina te dodatno neprodanih tzv. overstock vina i malih serija vrhunskih i arhivskih odnosno premium vina. Ona omogućuje vinarima nov, suvremeni način trgovanja prilagodljiv digitalnoj eri poslovanja na svim razinama usmjeren kako domaćem i regionalnom tako i širem svjetskom tržištu – izjavili su najavljujući WSM Davor Zdjelarević i Edvin Jurin, stručnjak za brandiranje i komunikacije, inače idejni pokretači i koautori.

                Kompleksni projekt – Riječ je o kompleksnom projektu kojemu je, čujem, uz osnivače svoj doprinos u protekle tri do četiri godine dao multidisciplinarni tim od desetak stručnjaka i specijalista.

 – WSM je namijenjen proizvođačima grožđa i vina u regiji i svijetu, domaćim i međunarodnim veletrgovcima i potencijalnim kupcima grožđa i vina, tvrtkama iz industrije proizvodnje i dobave opreme i repromaterijala iz sektora vinogradarstva i vinarstva, a dakako i međunarodnim portalima specijaliziranim za trgovinu grožđem, moštom i vinom u rinfuzi, zatim medijima, novinarima i blogerima specijaliziranima za vinsku tematiku kao i nezavisnim ljubiteljima vinske kulture.

Novi ured na 14 katu zagrebačkog nebodera

Moderna prijemna kancerariuja (suhiucasi) )

Konkretne procesne faze WSM-a obuhvaćaju unos i obradu podataka za vinare po regijama, sortama, godištima, po kvalitativnom i cjenovnom razredu uz poštivanje instituta anonimnosti za sudionike prodajnog procesa do same prodaje, zatim kontrolu ponuđenog vina od strane WSM-a provjerom dokumentacije i degustativno od strane nezavisnog tima, klasifikaciju cjenovnih razina te u konačnici realizaciju kupoprodaje i plaćanja između kupaca i prodavatelja uz nadzornu ulogu sustava WSM-a.

– Za proizvođače vina planirali smo ustrojiti poseban marketing, a za potrošače brojne različite aktivnosti kroz koje bi se bolje upoznali s proizvodom i lakše odlučili za kupnju s obzirom na karakter i stupanj kakvoće kapljice te na njenu cijenu po jedinici. Potencijalni kupci s vinima u ponudi moći će se upoznati na više načina, primjerice preko interneta ili raznih tiskanih publikacija a kroz razne materijala s fotografijama boca i s tekstovima o karakteristikama svakog vina  ali i putem video-priloga u obliku filmića što će ih o svakoj etiketi pripremiti sommelieri, ali i nana raznim prezentacijama uživo, komercijalnim degustacijama i radionicama za do oko 50 osoba. Jedna od naših zamisli ide i u pravcu toga da organiziramo i privatne kućne degustacije uzoraka, naša ekipa u dogovoru s naručiteljem došla bi s uzorcima, što se kaže, na kuću i održala prezentaciju zatvorenog tipa dakako s kušanjem, naručitelj bi se međutim, radi naše sigurnosti, prije morao obvezati da će ipak nakon što prezentacija bude obavljena kupiti vina u određenoj vrijednosti – rekao je Zdjelarević, uz napomenu da će zahvajujući angažmanu WSM-a veću osjetno šansu za plasman dobiti vina visoke vrijednosti i visokih cijena a proizvedena u maloj količini, ali i vina koja u nekim sredinama budu nepravedno zanemarena a riječ je dakako o odležanim vinima što kroz duže dozrijevanje dobivaju na dodanoj vrijednosti pa je i logično da budu i skuplja, ali  tržište koje preferira sasvim mladu kapjicu ne prihvaća ih kako bi trebalo upravo stoga oto na plećima nose koju godinu više a na cjeniku traže više novaca.

U portfelju  je postupno predviđeno i uvođenje ponude vinskog turizma po modelu atraktivnih dnevnih i višednevnih vinskih obilazaka kao i trgovanje vinskim nekretninama i opremom.

Sky office – pogledi na Zagreb s 14 kata (suhiucasi)

            Poslovni model – Poslovni model je temeljen, kao i kod drugih platformi toga tipa, na godišnjoj članarini ovisno o tipu i razinama transakcija te proviziji po ostvarenoj prodaji.

                – Procjene govore da oko 40 posto ukupne svjetske trgovine vinom čini upravo prodaja u rinfuzi odnosno bulku.  Naš projekt se razvija postupno i u fazama sukladno interesima i potrebama njegovih korisnika. Takav razvojni put su prošle i prolazile relevantne platforme toga tipa, u čije osnivanje i financiranje su ulazili, uz sudionike iz vinske industrije, i ulagači iz drugih industrija. Jedna od najrazvijenijih engleskih online platformi  je nastala 2016. i to postupno nakon dvije godine uz sudjelovanje gotovo tridesetak ulagača – naglasio je Jurin.

– Živimo u dinamičnim i neizvjesnim vremenima. Proizvodni i tržišni procesi više su disruptivni nego linearni. S jedne pak strane razvijaju se nova tržišta vina u mnogoljudnim zemljama Dalekog Istoka i Azije, a s druge svjedoci smo neočekivanih poremećaja poput klimatskih promjena ili pak pandemije, koje generiraju učestale neravnoteže u robnim tokovima grožda i vina. Na nama je da, doslovce rečeno, prihvatimo vrijeme u kojem živimo i okrenemo se digitalnim tehnologijama ili bolje rečeno prodaji na digitalnom kućnom pragu uz znatno višu razinu informiranosti, interaktivnosti i profitabilnosti. U ovaj projekt do sada je uloženo oko 150.000 eura, ali  morat će se investirati još da bi bismo mogli otvoriti za početak barem desetak nvih radnih mjesta i da bi Burza proradila na način i punim tempom kakav smo zamislili. U planu je i otvorenje našeg predstavništva u Londonu kao  snažnom poslovnom središtu na svjetskoj razini, i to bi smatram, bitno pomoglo i boljem izvozu hrvatskog vina ali i bržem i snažnom razvoju našeg vinskog turizma –  zaključio je Zdjelarević. ♣

Puna sezona ocjenjivanja vina

DWWA, MUNDUS, IWSC, te CONCOURS MONDIAL… MOŽDA USKORO i u ISTRI!

Prva trećina odnosno prva četvrtina godine, barem u Europi, to je dakle upravo sada, puna je sezona raznih međunarodnih i domaćih vrednovanja plemenite kapljice, naime smisao je, s obzirom da se na tržište obično s 1. siječnjem svake nove godine na tržište puštaju vina neke nove berbe (ne nužno samo ona najsvježija iz trganja prethodne jeseni), i obznaniti  mišljenja stručnjaka o tim novim uradcima kako bi trgovci a osobito ugostitelji i hotelijeri mogli na vrijeme tj. do početka glavne turističke sezone pripremiti osvježene vinske karte. U ovome trenutku po broju uzoraka koje obradi na svom godišnjem skupu zacijelo najjače ocjenjivanje je Decanter World Wide Award u Londonu,  tu su zatim IWSC  (rok za prijavu uzoraka – 1. travnja 2022, rok za slanje je 6. travnja, a ocjenjivanje je od 2. do 16. svibnja 2022 ⦁ Kontakt: T. +44 (0)20 8154 6989; e-mail:  info@iwsc.net), Mundus Vini u Neustadtu an der Weinstrasse u njemačkom Palatinatu (Pfalz). Mundus je svoje ovogodišnje proljetno ocjenjivanje već je odradio i sad, za kraj kolovoza, priprema  svoj Summer Tasting.

Sjećanje na neke prošle godine: glavni urednik revije Svijet u Čaši Željko Suhadolnik u društvu s osnivačem CMB-a Louisom Havauxom i njegovim sinom, sada glavnim direktorom ocjenjivanja, Baudoinom, te s direktorom degustacija enologom Thomasom Costenobleom. Od Baudoina čujem zanimljivu vijest vezanu uz CMB i Hrvatsku!

Na ocjenjivanju Concours Mondial Chile, u društvu s predsjednikom mojega žirija Patrickom Valetteom, porijeklom Francuzom, enologom i proizvođačem vina Viña VIK u Čileu

S nekih 12.000 primljenih uzoraka svake godine i s obzirom na veliki broj degustatora-ocjenjivača vinskih eksperata koji stignu iz različitih zemalja Concours Mondial de Bruxelles (CMB) ubraja se među najznačajnija I najcjenjenija vinska vrednoanja u svijetu. Posebnost CMB-a koji želi maksimalno istaknuti svoju međunarodnost, je to da još od početka ovog stoljeća  pozornica za njegovo kušanje nije više samo Bruxelles, kako je bilo prije, nego su to različiti gradovi, isprva se organizator opredjeljivao samo na one u zapadnim zemljama unutar Europske unije, potom se krenulo i u gradove zemalja najnovijih članica EU a inače nekad iz tzv. istočnog bloka, konkretno  u Bratislavu u Slovačkoj i u Plovdiv u Bugarskoj, što se tiče drugih kontinenata CMB ima svoje ojenjivanje u Južnoj Americi u Čileu, a prije koju godinu jedno je izdanje bilo u Pekingu (Bejing) u Kini.  Na ocjenjivanja Concours Mondial de Bruxelles odlazio sam redovno nekih dvadesetak godina zaredom, počeo sam, s kolegom novinarom Vitom Andrićem, još u ono vrijeme kad su se kušanja odvijala samo u glavnom belgijskom gradu i kad je još direktor bio Louis Havaux, inače osnivač CMB-a. Veliko je to, neprocjenjivo, bilo iskustvo sudjelovati na CMB-u, ne samo zato što se moglo mnogo naučiti na samom ocjenjivanju nego se zahvaljujući jako dobroj organizaciji u svakoj zemlji imalo prilike posjetiti bitne vinogradarske regije i renomirane proizvođače u različitim zemljama svijeta! Posljednji put na CMB-u sam bio u Plovdivu u Bugarskoj, a potom je stigla corona… Inspiriran upravo izletima CMB-a u Slovačkuu i Bugarsku i razmišjajući i o međunarodnoj promidžbi i Hrvatske općenito i, posebice, vina Lijepe naše, ali i svjestan toga da je organizacija CMB-a vrlo složena i skupa, upravo u Plovdivu pitao sam vrlo oprezno sadašnjeg direktora CMB-a Baudoina Havauxa, koji je na čelnoj poziciji nasljedio oca Louisa, je li razmišljao o tome da se CMB održi koji put i u Hrvatskoj, odgovor je bio potvrdan, međutim do ovog trenutka još oko organizacije ocjenjivanja kod nas još nije bilo ozbiljnijih konkretnih razgovora.

A sada eto s veseljem mogu reći da sam i iz ovdašnjih krugova načuo kako se nešto kuha oko CMB-a u Istri, i nakon slijeda dopisivanja s direktorom Baudoinom Havauxom, mogu iz prve ruke potvrditi da razgovori da se zamisao ostvari ipak pomalo napredujuu! Međutim još je prerano za objavu bilo kakvih detalja oko termina… Strpimo se i optimistički pričekajmo!

Druženje na CMB-u u Plovdivu – s osnivačem Concoursa Louisom Havauxom i s grofom Stephaneom von Neippergom, vlasnikom glasovitog bordoškog vinskog Châteaua Canon-la-Gaffeliere i suvlasnikom vinskog imanja Bessa Valley u dolini Besa Bugarskoj

Concours Mondial de Bruxelles do prije koju godinu okupljao je u jednom terminu vina svih tipova, dakle bijela, ružičasta i crvena, mirna i pjenušava te slatka desertna i alkoholizirana. Prije koju godinu organizator je odlučio ocjenjivanje ružičastih vina odvojiti kao zasebno i u drugom gradu, a eto kao najnovije, iz 2022. je to da je nekadašnji nekad kompletni Concours Mondial sada podijeljen u četiri samostalne grupe i jednu podgrupu, konkretno to su bijela i crvena mirna vina, podgrupa bi tu mogla biti zasebno ocjenjivanje sauvignona, drugu grupu čine ružičasta vina, u trećoj su pjenušci a u četvrtoj slatka desertna i alkoholizirana. Za ovu godinu ružičasta grupa te sauvignon svoj posao su već obavili, roséi su degustirani još početkom ožujka u španjolskom Valladolidu. Bijela i crvena vina najmanje oko 350 eksperata-kušača vrednovat će u talijanskom gradu Cosenza od 19 do 21. Svibnja 2022., pjenušci su predviđeni, logično, za lipanj, a slaka i posebna vina za listopad…     Upravo do kraja ožujka trebalo je prijaviti sudjelovanje za svibanjsku degustaciju bijelih i crvenih(crnih vina, no kraće zakašnjenje najvjerojatnije će se tolerirati.

Evo i nekih nama zanimljivih informacija, te rezultata s ocjenjivanja sauvignona i ružičaste kapljice. Najprije sauvignoni: stiglo ih je 1120 uzoraka iz 23 zemlje. Ove godine bilo je znatno više nego ikad prije – 225 odnosno petina od ukupnog broja prijavljenih! – sauvignona njegovanih u drvu. Najviše takvih drvenih sauvignona stiglo je iz Bordeauxa, što naravno nimalo ne čudi, te iz – austrijske Štajerske! U odnosu na ukupno podijeljena odličja, sauvignoni iz drveta osvojili su 35 posto priznanja!

Inače, uz klasične zlatne i srebrne medalje ove godine posebno su dodatno istaknuta priznanja po grupama, konkretno nagrada za najbolji blend na bazi sauvignona, nagrada za najbolji sauvignon dozrijevan u drvenom posuđu, nagrada za najbolji slatki sauvignon, a podijeljeno je i zasebno odličje za najbolje ocijenjeni sauvignon općenito.

Evo kako je na ocjenjivanju 2022. sa sauvignonima  prošla Hrvatska: zlata sada nije bilo za nas, evo osvojenih srebrnih medalja:

SAUVIGNON 2021 –  Vina DK  – Kontinentalna Hrvatska, Zagorje-Medimurje, Međimurje ⦁ ECO SAUVIGNON  SPRINGTIME PREMIUM 2021 – Vina  BEDEKOVICH – Kontinentalma Hrvatska, Prigorje-Bilogora  ⦁ SAUVIGNON 2021-  CMREČNJAK – Kontinentalma Hrvatska, Zagorje Medimurje  Međimurje ⦁  SAUVIGNON 2020 – OPG HAŽIĆ Tatjana Hažić – Kontinentalma Hrvatska, Zagorje-Medimurje, Međimurje  ⦁ SAUVIGNON 2021 – PUHELEK PUREK, Kontinentalma Hrvatska, Prigorje-Bilogora

Concours Mondial du Rosé 2022

Srebrna medalja: BELJE PLUS CUVÉE ROSÉ 2021 – Vina BELJE, Hrvatsko podunavlje

Važni datumi vezani uz prijavu pjenušaca na ocjenjivanje CMB 2022:

Rok za prijavu bio je 21. ožujka 2022, a rok za dostavu uzoraka ističe 25. travnja 2022. Ocjenjivanje će se odvijati od 1. do 3. srpnja 2022, a s rezultatima će se izaći u javnost 7. srpnja 2022. ♣

Uz kraj ožujka i početak travnja: proljeće na tanjuru

IZ KORIZME u – PARIŠKI ŠIK!!

Zvijezda proljetnog menua chefica Ana Grgić Tomić, pred Bistroom i u društvu s glavnim direktorom Esplanade Ivicom Maxom Krizmanićem i sa Sandom Sokol iz sektora promidžbe (suhiucasi)

Proljeće – jedinstveno godišnje doba. Buđenje! Osobito slasno preko tanjura. Vrhunski chefovi mogu i te kako pomoći glede ideja oko primjerenih namirnica, njihovog prikladnog kombiniranja u prigotavljanju vrhunski ukusne kreacije. Najbolja naša chefica Ana Grgić Tomić iz kultne zagrebačke Esplanade, nadahnuta proljećem osmislila je s nizom svježih sezonskih namirnica jelovnik s gurmanskom eksplozijom boja i okusa i s dozom pariškog šika. Šparoge, tartufi, mladi špinat, alge, sok od krastavaca, velouté od koprive, ljubičasti krumpir, dimljeni romb, jadranske kozice, medvjeđi luk, bijeli grah, domaći sladoled od manga i kokosa… uključeni su u najnoviji à la carte koncept popularnog Esplanadina Le Bistroa. Nadahnuće inspirirano proljećem 2022 i realizirano zahvaljujući chefici Ani i njenoj talentiranoj mladoj kuharskoj ekipi na terasi Bistroa predstavljeno je, u nazočnosti brojnih osoba znanih iz medija i preko medija, u veseloj atmosferi i na, kako i priliči, po prekrasnom sunčanom vremenu.

Ana Grgić Tomić sa svojom ekipom dio ponuđenih jela prigotavljala je pred gostima. Inače, Ana Grgić već 22 radi u kuhinji Esplanade, a od toga puno desetljeće je s titulom chefice kuhinje (suhiucasi)

– Istinski sam uživala kreirajući novi jelovnik Le Bistroa. Obožavam proljeće i ovu raskoš boja, tekstura i okusa što ih upravo to godišnje doba omogućava. Ponudili smo niz iznenađujućih te nutritivno izbalansiranih i zdravih jela. Blisko surađujem s odličnim lokalnim dobavljačima koji mi šalju najbolje namirnice, srdele i kozice stižu iz Jadrana, janjetina dolazi iz Gorskog kotara, dok kozji sir nabavljamo iz jednog maloga gospodarstva pored Zagreba a začinsko bilje iz mog je vrta na terasi Oleander, tako da inspiracije nije nedostajalo – rekla je chefica Ana Grgić Tomić i dodala: – U kreiranju jelovnika i prigotavljanju jela posebno sam se vodila održivim načelom kuhanja kako bi se svi dijelovi maksimalno iskoristili.

Srdelice su marinirane u soli i šećeru, a poslužuje ih se s domaćim pestom od peršina i marmeladom od rajčice koju Ana sama priprema. Njoki od ljubičastog krumpira ručno su rađeni, a dolaze u spoju s domaćim kozjim sirom i ikrom pastrve. Ana priprema tunu kao arty mozaik – najprije je marinira u soli, potom reže na trakice i oblaže algama, onda je kuha, svježinu tuni dodatno daju sok od krastavaca, menta i domaće potočarke. Lagano pečeni gof dolazi na tanjuru s karameliziranim mladim zeljem, dok je romb u zanimljivoj kombinaciji s keljom i bijelim grahom. Artičoke se kuhaju u soku od začinskog bilja i poslužuju uz mladu janjetinu.

Ana je vodila računa i o tome da dio jela bude prilagođen vegetarijanskoj prehrani i onima koji jedu prema halal standardima kao i osobama koje ne podnose gluten. Vrijedi istaknuti legendarne Esplanadine štrukle u bezglutenskoj varijanti koje su podjednako ukusne kao i one s pšeničnim brašnom.

Voditelj Le Bistroa Ivan Trbušić, koji je prvo lice tog lokala već punih 22 godine, u dogovoru sa svojim sommelijerima kao pratitelje novog proljetnog jelovnika u čaši preporučio je selekciju vina Voštinić Klasnić. iz Ivanić-Grada. Uvodno je poslužen pjenušavi Škrlet pod nazivom Fraktal, slijedili su dva mirna bijela vina od Škrleta, pa crnjak s nazivom Red te Muškat  koji je je popratio selekciju slastica s potpisom chefice slastičarke Mirjane Špoljar. U ponudi su bili domaći sladoled od manga i kokosa s krekerom od kardamoma i s malinama, pa mille-feuille s bijelom čokoladom, sočni kolač s mrkvom, narančom i prženim bademima, te neizostavni Esplanadin hit – topli čokoladni kolač, ovaj put u spoju s jagodama i kremom od vanilije i mente.

Za sjajne kolače se pobrinula chefica slastičarka Mirjana Špoljar (suhiucasi)

U stalnoj ponudi Le Bistroa nalazi se i Dnevni menu – tri slijeda svježih jela po izboru šefa kuhinje, cijena je 215 kn, a uključuje i čašu kućnog vina te kavu ili čaj. ♣

Dašak i orijentalnoga

VINO UZ ŽLICU i ŠTAPIĆE CHI LE MA

I, za kraj ožujka, kako i priliči kozmopolitskom duhu naše metropole, malo orijenta: vrata ovom događanju u režiji Mustafe Topčagića i Renate Cisar iz platforme Fama otvorio je u Zagrebu novi azijski restoran Chi Le Ma, i tu je u ovom tek početku proljetnog raspoloženja bio veliki izazov spajati egzotična jela s hrvatskim vinima.

Chi Le Ma – atmosfera (Nikola Zoko)

Chi Le Ma svoje kreacije bazira na kineskoj, tajlandskoj i japanskoj kuhinji, izvorne oblike prilagođava europskom ukusu. Naziv restorana potječe iz kineskog jezika u kojemu je Chi Le Ma? (jeste li jeli?) u staro doba gladi bilo česta uzrečica i pitanje osobama do kojih vam je stalo. Uzrečica je s vremenom prerasla u kulinarsku filozofiju, koju pronosi vlasnik Kinez, po europski – Mr. Bill. On je u više gradova (Varšava, Amsterdam, Beograd, Podgorica) otvorio restorane s tim nazivom, a u širenju lanca na Zagreb pomogao mu je njegov hrvatski partner Filip Špiranec. Restoran je otvoren krajem prošle godine, a voditelj je iskusni ugostitelj Selmir Bešić. Pravila kuhinje postavio je kineski chef Mao Hailin koji je nakon dva mjeseca obuke posao prepustio domaćim snagama. Goran Galić i Dominik Letinić dobro su ovladali istočnjačkim kulinarskim vještinama, u što su se uvjerili i uzvanici iz medija na 14. izdanju Musovih i Renatinih prezentacija Vina uz žlice (i štapiće).

Proljetne rolice, krem-juha hoki-doki, gyoza i osam blaga (Marko Čolic)

Uz sljedove servirana su kao odgovarajuća prateća pića: gin Murska dekla, Bijeli pinot 2020 Jarec Kure, Sauvignon 2019 Bolfan, Malvazija la Pregiata 2017 Sosich, a uz sladoled Kaboo Graševina 2020 Zlatno brdo. Na raspolaganju je bilo i maslionvo ulje San Antonio ekstra vergine istarskog proizvođača Marjanovića. Kuhao je chef Goran Galić (Marko Colic)

Za dobrodošlicu poslužene su popularne Proljetne rolice (junetina, mladi luk, garam masala-mješavina začina), ali ne s vinom nego uz tonik i gin Murska dekla, međimurski craf rađen u London Dry stilu. Uz krem juhu Hoki-doki od hokaido tikve s bučinim uljem i sjemenkama ponuđen je znani vinski brend Jarec Kure perjanicom vinarije Pinotom bijelim 2020. Slijedila je Gyoza, tjestenina nalik raviolima, punjena piletinom, kineskim kupusom i raznim začinima, izvrsno ju je pratio Bolfanov Sauvignon 2019. U neformalnoj anketi među uzvanicima, ova je kombinacija jela i vina proglašena najboljom. Jedan od specijaliteta kuće su Osam blaga, jelo od tri vrste mesa (junetina, piletina, svinjetina), povrća (luk, paprika, gljive) i još dva začinska sastojka koja su ostala tajnom. Kao prilog bila je riža ukrašena klicama. S ovim pikantnim jelom suočila se Malvazija 2017 La Pregiata podruma Sosich iz Vižinade. Finale i desert Kaboom, a to je pohani sladoled s bijelom čokoladom i vanilijom,  grlo se ispiralo Graševinom 2020 Zlatnog brda iz baranjskog Zmajevca.

Domaćini, te organizatori i prezenteri: Selmir Bešić, voditelj restorana, Mustafa Topčagić i Renata Cisar – organizatori događanja, te chef Goran Galić (Marko Čolić)

Vino uz žlice (i štapiće) bilo je prigoda da se predstavi i vrhunsko maslinovo ulje San Antonio iz istoimene stancije u Vodnjanu, a čiji je vlasnik Marijan Marjanović. San Antonio proizvodi pet vrsta ulja (jednosortna od Buže, Karbonace, Leccine i Bjelice te mix San Antonio) za njih je, uz trofeje u Hrvatskoj i Europi, Stancija osvojila brojne nagrade od New Yorka do Japana.  ♣

Život piše romane

MIKEOVIH ZAVIDNIH ’99!

Miljenko Mike Grgich – na pragu nove stotice! Koliko su mu pomogli Zinfandel/Crljenak i Plavac mali?…

Sretno/zdravo i u – novoj STOTKI!   ♣

__________________________________________________

…..pijte razborito – odgovorno – trijezno • drink wisely – responsibly – soberly….

POTROŠAČKI – BUYING GUIDE – PUTOKAZ

Vodič za pametnu kupnju  – 03. 2022 – Hints to the smart purchase

 HRVATSKA  CROATIA

Bregoviti sjeverozapad / Northwestern uplands

(L)  PINOT BIJELI 2020 – JAREC-KURE ♣ Prigorje-Bilogora ZOI; Pinot bijeli; kvalitetno s kzp; suho; 12,5 vol %; 0,75 lit ♣ Poslužiti na: 10 °C ♣  ⇑

(L)  PINOT CRNI 2019 – ŠEMBER ♣ Plešivica; Pinot crni; suho, 13,5 vol %; ZOI Plešivica;  0,75 lit ♣ Poslužiti na: 16 – 17 °C ♣  ⇑

Istra i Hrvatsko primorje / Istria & Quarnaro

(XL)  SESTO SENSO MALVAZIJA ISTARSKA 2019  – TOMAZ ♣ Motovun; Malvazija istarska; suho, 14,0 vol %; ZOI Hrvatska Istra;  0,75 lit ♣ Poslužiti na: 14 – 15 °C ♣  ⇗ ⇒

(M)  AVANTGARDE MALVAZIJA ISTARSKA 2021 – TOMAZ ♣ Motovun; Malvazija istarska; suho, 13,5 vol %; ZOI Hrvatska Istra;  0,75 lit ♣ Poslužiti na: 12 °C ♣  ⇑ ⇗

Tomaz Klaudio: Nera (Malvasia) 2018, Barbarossa Teran 2018,, Sesto senso Malvazija 2019, Avantgarde Malvazija 2020. Rezultat najnobijeg brandiranja: boca, etiketa, kapica – lijepo i elegantno, problem kod nekih vina kojima je naziv malo duži je taj što se treba pomučiti da se, zbog tipa slova na pozadini kakva jeste, dešifrira naziv vina, koji je vrlo, vrlo važan! (suhiucasi)

(XXL)  NERA 2018  – TOMAZ ♣ Motovun; Malvazija crna/Malvasia nera; suho, 14,5 vol %; ZOI Hrvatska Istra, vrhunsko s kzp;  0,75 lit ♣ Poslužiti na: 16 – 18 °C ♣ ⇗ ⇒

(XL)  BARBAROSSA TERAN 2018  – TOMAZ ♣ Motovun; Teran; suho, 14,5 vol %; ZOI Hrvatska Istra, vrhunsko s kzp;  0,75 lit ♣ Poslužiti na: 16 – 18 °C ♣ ⇗

Pjenušci/sparkling

Misal Istra

(L)  MISAL MILLENIUM brut 2017  – MISAL PERŠURIĆ ♣ Višnjan; Malvazija istarska s dodatkom Pinota crnoga i Chardonnaya; brut, tri godine na kvascu u butelji prije degoržiranja; 12,0 vol %; ZOI Hrvatska Istra;  0,75 lit ♣ Poslužiti na: 10 °C ♣  ⇑ ⇗

(XL-XXL)  MISAL BLANC de NOIRS brut 2018  – MISAL PERŠURIĆ ♣ Višnjan; Pinot crni (tri klona) vinificiran na bijelo; brut; 12,0 vol %; ZOI Hrvatska Istra;  0,75 lit ♣ Poslužiti na: 10 °C ♣  ⇑ ⇗

Izvan kategorije

(XXXL)  MISAL ISTRA brut  – MISAL PERŠURIĆ ♣ Višnjan; Malvazija istarska 100 %; iz tri različite berbe – 2011, 2010. i 2009.; dozrijevalo u drvenim bačvama, ova šarža sada na tržištu odležala je ukupno 10 godina na kvascu u butelji prije degoržiranja; vrlo specifično, intrigantno, za uz meditaciju; 12,0 vol %; ZOI Hrvatska Istra;  0,75 lit ♣ Poslužiti na: 10 °C ♣ ⇑

———-LEGENDA———-

 –  Veliki grozd, Šampion/Big Grape, Champion – 99 – 100 (ili or: 19,9 – 20 / 4,9 – 5,0) bodova/pts = Upečatljivo! Jedinstveno! Višeslojno, precizno i visoko-karakterno, iskreno, vjeran odraz terroirea. Zrelo, živo puno i snažno, skladno i elegantno, s dugačkim završetkom i s dobrim potencijalom odležavanja / Brilliant! Unique! Multilayered, precise and with high character, genuine, fine reflextion of the terroir. Mature, very alive, full(bodied), harmonious and elegant, with a long finish, and with a long ageing potential

 – Velika zlatna odnosno platinasta medalja/Great gold medal = Platinum medal – 95 – 98 (19,5 – 19,8 / 4,5 – 4,8) = Odlično, visoko karakterno, iskreno, zrelo, živo, skladno i elegantno, klasično veliko vino, u ustima dugo traje, s potencijalom za odležavanje / Excellent,  with much character, genuine, mature, very alive, fullbodied, classic harmonious and elegant great wine, in the mouth long-lasting, with a big ageng potential.

 – Zlatna medalja/Gold medal – 90 – 94 (18,6 – 19,4 / 4,0 – 4,4) bodova = Izvrsno, kompleksno, uzbudljivo, iskreno, vjerno sorti i terroireu, zrelo, živo, profinjeno vino, s vrlo izraženima osobnošću i stilom / Outstanding, complex, exciting, genuine and nice presenting the variety and the terroir, mature and alive, very refined, with high style and quite a big personality.

    – Srebrna medalja/Silver medal – 85 – 89 (17,5  – 18,5 / 3,0 – 3,9) = Osobito dobro i tipično, složeno, moguće i s izgledima da se i još razvije, kapljca za, zahtjevniji ukus / very good and typical, complex, with chances to develop even more, wine still for the exigent consumer

      80 – 84 (15,5 – 17,4 / 2,1 – 2,9) = Korektno do tehnički i vrlo dotjerano, može biti sortno prepoznatljivo i stilom definirano, ipak bez dovoljno izraženog identiteta i bez neke veće uzbudljivosti / Correct to technically very well done, may be varietal well recognizable, and, in a certain determinated style, but lacking a bit of identity & character, not exciting

                – 71 – 79 (11,0 – 15,4 / 1,0 – 2,0) = Obično, niskoprosječno, sasvim jednostavno, bez nekih prejakih mana. Moguće ponešto grubo, i/ili očito načeto umorom a i na silaznoj putanji, ne baš preporučljivo / low average, ordinary, tired, not quite recommendable

Ispod/under       71 ( 1,1 / 1,9) = Nisko-prosječno, najbolje izbjegavati / low average, best to avoid

CIJENE  mpc / PRICES retail 0,75 l:  S (mall) = do 35 kn (till 5 €) • M (edium) = 36 – 75  kn (5 – 10 €) • L (arge) = 76 – 110 kn (10 – 15 €) • XL (extra large) = 111 – 150 kn (15 – 20 €) • XXL = 151 – 220 kn (20 – 30 €) • XXXL = iznad/over  220 kn (30 €) •

 ⇑– trošiti sada/drink now  • ⇗ – trošiti ili još čuvati/drink or hold •   ⇒ – čuvati/hold •  – trošiti uz hranu/drink with food

Mali podsjetnik: VINO & HRANA

Laganija (pred)jela:  laganija i mlađa mirna (bijela, svjetlo-ružičasta ) vina voćnog karaktera, pjenušci extra brut, brut  ♣ riba i plodovi mora: pjenušac brut nature, extra brut, brut, laganija kiselkasta bijela mirna vina (kuhane namirnice), pjenušac extra brut, brut, mirna bijela puna vina s određenom slasti (nije ovdje riječ o slatkoći od neprovrela šećera) ali i s dobro izraženima kiselosti i slanosti, što se crnog vina tiče u obzir dolaze puni rasni i mineralni crnjaci ali odležani dovoljno dugo godina da dobiju na mekoći tanina i lijepoj zaokruženosti  (pržena riba te brudeti) ♣ masna mesna jela, hladna (odojak, svinjetina…): kiselkastija mirna lijepo pitka vina malo bolje punoće ♣  zamašćena mesna (pečena,pržena, pirjana, topla) jela, sočna: puna, gušća kapljica s nešto jačim alkoholom i (ili) s nešto izraženijim taninom, da se usta dobro isperu ♣ jela s tendencijom prema kiselome te jače začinjena (razne mirodije): puna i slasna mekana zrela (bijela) vina s određenom slašću (ne nužno od neprivrelog sladora!) i s izraženijom aromatikom ♣ Kad se želi uživati u crnom (punijem i jačem) suhom vinu: dobro je da jela nisu jače slana a niti slatkasta, naime tanin pojačava osjet slanosti dok u kombinaciji sa slatkastime stvara osjećaj jače oporosti ♣ gorkasta jela: dobri pratitelji bit će puna suha vina visokog ekstrakta i jačeg alkoholnog stupnja, ona daju osjet slasti što dobro parira gorkastosti ♣ sir: mladi svježi, s vrhnjem – mlađe bijelo ili ružičasto, nekomplicirano, svježe, voćnog karaktera, s dobrom kiselosti, nižeg alkohola; polutvrdi i tvrdi sir, mlađi – jednogodišnja do dvogodišnja bijela, ružičasta i crvena suha vina nešto veće punoće, srednjeg stupnja alkohola i dobre zaokruženosti; aromatični dobro odležani mekani masniji sirevi tipa gorgonzole, roqueforta dobro će prihvatiti punije, slasno, zrelo, lijepo zaobljeno akholholno jače vino s izraženom aromatikom, dobro/dugo odležane tvrde masne sireve tipa paškoga, parmezana dobro će smiriti dugo dozrijevani i jako dobro zaobljeni alkoholmo jači rasni crnjaci, ali i dobro dozrela južna slatka desertna vina poput prošeka, vinsanta, pa i specijalna vina kao porto, marsala ♣ Slatki desert: ako je na bazi voća (jabuka, kruška, dunja, trešnje, višnje…odnoso s marmeladom, džemom prihvatit će poluslatka i slatka bijela predikatna vina sjevera (kasne berbe, izborne berbe, izbor prosušenih bobica, ledeno vino…) no ako je riječ o kolaču s puno orašastih plodova (badem, lješnjak, orah…) tražit će predikate najvišeg ranga, prigrlit će i prošek i tokajac i vinsanto, sauternes, ako je pak riječ o slatkom desertu s orašasrim voćem i s čokoladom dobitna kombinacija su odležani puni i gusti suhi rasni crnjaci, prošek, vinsano, porto, sherry…. 

 oooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo

SVIJET u CASI Kronika – 11.2021 – Chronicle WORLD IN a GLASS

.

kroz /through

ŽELJKO SUHADOLNIK

______s vama od – 11.11.1992  – since, with you______

Advent u Zagrebu, 2021., nakon niza godina sada, u novom normalnome, ponešto drukčiji (Marko Čolić)

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t

⦁ The New OIV Report: IN THE 2021 EXTREMLY LOW WORLD WINE PRODUCTION, SIMILAR TO 2017! ⦁ Najnovije, i optimistično protiv covida19: VINUM & ACROBAT PORTFOLIO TASTING 2022 u OPATIJI ⦁ Mi i svijet… još o prošeku i proseccu: U NAS ZANEMARENI TRŽIŠNI ASPEKT ⦁ Kraj godine – mjeseci nove berbe u čaši: JE LI MLAĐE (VINO) ZDRAVIJE? ⦁ Mlado Međimurje: NOVO BIJELO s KRAJNJEG NAŠEG SJEVEROZAPADA ⦁ Ususret Božiću i Novoj godini: THE FLÛTE STARS OF CROATIA – 2021. – NAJBOLJI HRVATSKI PJENUŠCI ⦁ Praznici uz kraj godine – razdoblje za posebne užitke i kurioziteti iz našeg neposrednog susjedstva: PERLICE NETAKNUTE SVJETLOŠĆU i SUMPOROM! ⦁ Go, oeno-gastro: DIJAMANTI HRVATSKE ISTRE  – SIR, ULJE VINO ⦁  Dragulj posebna sjaja: TERAN SANTA ELISABETTA 2017 ⦁ Premijerno kušanje vrhunskih eno-uradaka Iločkih podruma:: SUHO ZLATO PRINCIPOVCA, SVE DO 2011. ⦁ U gostima u Zagrebu – Vrijeme je za… Hercegovinu: GRK u LJUBUŠKOM IMA i TE KAKO ŠTO ZA REĆI, a i OTVARA PITANJA… ⦁ Novi izazovi za Lijepu našu: DESTILATI, S NAGLASKOM NA ŠLJIVU i LOZU ⦁ Sommelieri u utrci za titulom 2021: PRVAK EUROPE JE TALIJAN;  SINIŠA LASAN – 11. /NOVI HRVATSKI PRVAK:  IVAN JUG ⦁

______⦁ POTROŠAČKI PUTOKAZ – 11.2021 – BUYING GUIDE ⦁______

The new OIV Report

IN THE 2021 EXTREMLY LOW WORLD WINE PRODUCTION, SIMILAR TO 2017!

Speaking from the OIV headquarters in Paris, Director General Pau Roca presented the first estimations of the 2021 world wine production.

• Low production volume registered in the EU, notably in Italy, Spain, and France, which together lost about 22 million hl in comparison to the 2020 and due to late spring frost and overall unfavourable climatic conditions.
• The only large EU wine producing countries that recorded harvests bigger than 2020 are Germany, Portugal, Romania and Hungary.
• First harvest forecasts in the USA indicate production volumes slightly above those of 2020.
• Very positive year for Southern Hemisphere’s vineyards where relatively favourable climatic conditions led to record high production levels in countries of South America, South Africa and Australia, New Zealand being the only exception.
• OIV Director General Pau Roca, speaking about the newest world wine production

WORLD in GENERAL

Based on the information collected on 28 countries, which represent 85% of the world production in 2020, the 2021 world wine production (excluding juices and musts) is estimated between 247.1 and 253.5 millions hl, with a mid-range estimate at 250.3 mhl.

The 2021 wine production can be considered extremely low, only slightly above the historically small production of 2017. This year’s expected volume seems to have fallen by 4% compared to 2020.

Northern hemisphere

EUROPEAN UNION

For the 2021 the EU wine production is estimated at 145 mhl (excluding juices and musts). This volume shows for the EU an annual decrease of 21 mhl (13%) compared to 2020.

ITALY, still ranking first at 44.5 mhl, estimates a drop of 9% in its 2021 wine production compared to the 2020 as well as its last five year average.

SPAIN, before on the 3rd place, is now the 2nd largest wine producer in the world, its 2021 production is estimated to 35.0 mhl. This level, however, is expected to be 14% lower compared to 2020 and 9% lower than its five year average.

FRANCE, before on the 2nd place, bore the hardest brunt of a disastrous vintage with severe frost in April, followed by summer rains, hailstorms, and mildew. Consequently, for the 2021 it foresees a production level of  34.2 mhl , representing a drop of 27% compared to 2020.

AUSTRIA is reaching 2.3 mhl (- 4% regarding the 2020), and GREECE 1.7 mhl (-26% /2020).

Moreover, CROATIA is estimated to register approximately 0.7 mhl, with a 13% drop compared to the 2020; SLOVENIA 0.5 mhl (- 26%/2020), SLOVAKIA with its 0.3 mhl (- 2%/2020) also is joining the group of countries that saw a fall in their wine production levels.

On the other hand, several countries within the EU expect a positive growth with respect to the last year. For example GERMANY, the fourth largest European wine producer, has an estimated production volume of 8.8 mhl (+4%/2020). PORTUGAL, with 6.5 mhl, is expected to record a wine production volume slightly above its 2020 level (+1%). Another large producer, ROMANIA, whose harvests have been subject to very high volatility in the recent years, anticipates a surge in wine production in 2021, with 5.3 mhl (+37%/2020), a level 29% above its last five-year average.

HUNGARY’s estimated wine production in the 2021 is 3.1 mhl, a level 6% above 2020 and 4% higher than its five-year average. BULGARIA, with a production level of 0.9 mhl is 7% higher compared to last year, but 15% lower than its last five-year average. Lastly, CZECH REPUBLIC expects a wine production of 0.6 mhl, a level 2% higher than 2020 and in line with its average.

Outside EU

Wine production volume in SWITZERLAND continues to decline in 2021, thereby recording 0.8 mhl, the lowest volume in 20 years.

In the USA, the preliminary estimate for 2021 wine production is 24.1 mhl. For CHINA there are no datas yet, RUSSIA’s 2021 wine production is estimated at 4.5 mhl, GEORGIA is with a record-high level of 2.2 mhl, MOLDOVA is speaking about 1.1 mh.

SOUTHERN HEMISPHERE

CHILE reported 13.4 mhl, ARGENTINA 12.5 mhl, BRAZIL 3.6 mhl, AUSTRALIA 14.2 mhl, and NEW ZEALAND 2.7 mhl, which is 19% lower than last year and 13% below the last five-year average. ♣

_____________________________

Najnovije, i s optimizmom: najava, napokon, ODLASKA pošasti zvane covid19!

VAPT u KVARNERSKOJ MUZIKALNOJ KRISTALKI

Što li je sad to – VAPT?! Što li je to kvarnerska muzikalna kristalka?

VAPT je kratica od Vinotrade & Acrobat Portfolio Tasting, dakle riječ je o kušanju vina iz vrlo ekskluzivne palete ponude svjetski relevantnih Bakhovih etiketa koje na našem tržištu nude zagrebački Vinotrade kao kultna i jedna od najstarijih, ako ne i najstarija hrvatska vinoteka – u njoj je, inače rođen Hrvatski sommelier klub!, te vinoteka Acrobat, također iz glavnog grada ali kao jedna od mlađih kuća specijaliziranih za plasman visoko-kvalitetne svjetske kapljice u Lijepoj našoj. Kvarnerska pak muzikalna kristalka je nadaleko čuvena Kristalna dvorana glasovitog opatijskog hotela Kvarner, proslavljena, među ostalima, po festivalima zabavne glazbe što su se odvijali u njoj  godinama, a sad je eto izabrana da bude poprište osebujnog vinskog spektakla na globalnom nivou, riječ je o jedinstvenom festivalu plemenite kapljice ali i destilata najvišeg međunarodnog renomea.

Juraj Dusper, vinoteka Vinum, i Dino Kušen, Acrobat: ujedinjenim snagama organiziraju manifestaciju Vinum Acrobat Portfolio Tasting, 19. veljače 2022 u Opatiji (suhiucasi)

Manifestacija Vinotrade & Acrobat Portfolio Tasting bi se, kako je kao plan događanja najavljeno još prije nešto manje od dvije godine, u Zagrebu na sjajnom prvom festivalu Acrobat Portfolio Tasting u jednom od hotela iz Hiltonova lanca, trebala održavati svake dvije godine, uvijek u nekom drugom hrvatskome gradu. Sad je eto vrijeme zahuktanih priprema za manifestaciju u 2022, predviđenu za 19. veljače  (a baš se moglo i poigrati brojkama i kao datum odrediti 20. 02.2022, da sve nekako bude u znaku broja 2!). Dino Kušen, glavni i odgovorni za Acrobat Portfolio Tasting početkom 2020. godine šalje optimističnu poruku: Prva priredba organizirana je bila neposredno prije nego što je scenom zloćudno zagospodario covid19, a što se tiče sljedeće priredbe, 2022., računamo na to da ćemo s njom proslaviti odlazak covida19 sa scene!

Kao podsjetnuik, prizori s prvog festivala Acrobat Portfolio Tasting 2020 u Zagrebu: mojamalenkost s Gaiom Gaja, opatijska sommelijerka i ugostiteljka Danijela Kramarić na štandu Pontet Canet sa sinom od Alfreda Tesserona, te ja s Robertom Voerzijom (Marko Colic)

VAPT 2022 predviđen je samo za jedan dan, a s trajanjem od 11 pa do oko 18 sati, ali, poslije, i sa specijalnim dodatkom – vinski tematskim večerama za po otprilike 40 gostiju u nekoliko opatijskih restorana i uz nazočnost osobno vinara čija će se vina te večeri u u dotičnom lokalu točiti uz hranu. A kad je već raskoš, neka bude raskoš i do kraja: postoji mogućnost da se kao lijepi uvod u sljedeći dan održi i svojevrsna vinska simfonija, kao moguća zvijezda večeri spominje se sin svjetski znamenite kuharice-gastronomke Lidije Bastijanich istarskog porijekla a s boravkom u SAD, riječ je o Joeu Bastianichu, znanome kao vlasniku više desetaka ekskluzivnih restorana po svijetu i kao voditelju vinskog podruma Bastianich u Furlaniji Veneciji Juliji (Friuli Venezia Giulia), sklonome inače i glazbenim nastupima!

Cognac Tesseron

O ovoj manifestaciji u Opatiji u veljači 2022, pravoj poslastici na hrvatskoj vinskoj sceni a za koju se računa da će privući veliku pažnju i izvan granica Lijepe naše upravo su za javnost službeno (pro)govorili Juraj Dusper, sin legendarnog vinotekara i osnivača Hrvatskog somelier kluba Ninoslava Duspera i voditelj vinoteke Vinum, i Dino Kušen iz tvrtke Acrobat, koji su se eto ove godine udružili u organizaciji ovog drugog festivala globalnih vinskih zvijezda u Hrvatskoj, te koji su kao novo mjesto događanja izabrali naš turistički biser Opatiju, želeći, suradnjom s Turističkom zajednicom Primorsko-goranske županije, dati svoj doprinos daljnjoj svjetskoj popularizaciji Kvarnera.

Kušen i Dusper iznijeli su da je, zacijelo zadovoljno nastupom prije dvije godine u Zagrebu odnosno odjekom o manifestaciji iz Zagreba, sudjelovanje na festivalu izvrsnosti 2022. u Opatiji potvrdilo već nekih šezdesetak glasovitih vinskih kuća, no očekuju se i nove potvrde. Među ino-zvijezdama na koje Dusper jr. i Kušen računaju u Opatiji su velikani poput Gaje, Ornellaije, Frescobaldija, Roberta Voerzija, Oliviera Leflaivea, Billecart Salmona, Pontet-Caneta, Tesserona (cognac), Roederera, Deutza, Piper Heidsieka, Jean-Marc Brocarda, Ladoucettea, Biondi Santija, Viettija, Kristančiča, Simčiča, Torresa, Lopez Heredije, Vega Sicilije, Bodegas Mauro (sjajna vinarija)… I Dusper i Kušen očekuju i dobar odaziv hrvatskih proizvođača, kojima bi ovo mogla biti lijepa prigoda da svoje eno-uratke i izravno usporede s onima svjetski glasovitima, i (s razlogom!) razvikanima, te da, možda, pronađu (nove) puteve uspješnog izvoza. Kakvoća na svjetskoj razini svakako postoji u podrumima u Lijepoj našoj, ali koliko će vinari iz Lijepe naše i oni iz Hrvatskoj susjednih zemalja osjetiti potrebu i moguće prednosti nastupa u najprestižnijem svjetskom vinskom društvu vidjet će se. Organzatori obećavaju da će se pobrinuti da na festival dođu relevantni uvoznici i distributeri vina iz svijeta i relevantni strani novinari što pišu o vinu, eno-gastru i turizmu, dakle, iako se za sudjelovanje u izlagačkom smislu poprilično plaća, izazov (i) za naše svakako je značajan. I Vinotrade i Acrobat naglašavaju da događanje nije zamišljeno kao cuganje nego kao koncentrirana degustacija kroz koju vinski trgovci mogu naći nove zanimljivosti za svoju ponudu a posjetitelji iz redova potrošača mogu i trebaju mnogo doživjeti i oni koji možda znaju manje i puno toga naučiti i o vinu i o jakim pićima (ponavljam: dio manifestacije bit će posvećen i destilatima). Na određenu selekciju posjetitelja će svakako utjecati cijena ulaznice od 1000 kuna, ulaznice će se moći naručiti i kupiti na temelju rezervacija kod Vinotradea i Acrobata… ♣

Mi i svijet…  još o prošeku i proseccu

U NAS ZANEMARENI TRŽIŠNI ASPEKT

Mislio sam da sam kad sam u izdanju Kronike SVIJETA u ČAŠI br 7.2021 (srpanj ove godine) opširno pisao o tim nesretnim odnosima prošek-prosecco iznio sve bitno, međutim sad vidim da o toj temi treba još objavljivati. Naime čini se da neki od kojih bi se očekivalo da će shvatiti nisu shvatili, ili se ponašaju kao da nisu shvatili, POSLOVNU DIMENZIJU priče.

Stol s organizatorima, među kojima se vide Tonino Picula, u sredini, Tugomir Majdak, s Piculine desne strane, i Ana Marušić Lisac, sasvim lijevo na slici (suhiucasi)

Ovih dana stigao je poziv na panel-raspravu pod nazivom Hrvatska kvaliteta na europskom stolu, na kojoj bi se razgovaralo o perspektivama zaštite hrvatskih tradicijskih proizvoda, s naglaskom upravo na prošek. Poziv za susret u zagrebačkom hotelu Dubrovnik poslan je iz ureda Tonina Picule, predstavnika Lijepe naše u Europskom parlamentu u Bruxellesu. Najprije je najavljeno da će, uz Tonina Piculu, na panel-raspravi sudjelovati ministrica poljoprivrede RH Marija Vučković (ali nije došla!; umjesto nje nazočan je ispred Ministarstva bio Tugomir Majdak), zatim prof.dr. Edi Maletić s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, pa Leo Gracin, predsjednik udruženja Vino Dalmacije, Ana Marušić-Lisac, direktorica poduzetničkog centra Biotechnicon, i Lucija Franjić, odvjetnica specijalizirana za intelektualno vlasništvo, a kao proizvođači Niko Karaman (OPG), Antonija Mrgudić ispred vinarije Bura-Mrgudić, Zure (nije ga bilo), Stina-vino (Rikard Petrić), Andro Tomić (osobno nije bio prisutan), Šime Škaulj (OPG; nije došao), Stjepan Vučemilović (OPG), Vinoplod Šibenik, a na dan događanja lista je proširena na odvjetnika Ivana Krnića, na tri predstavnika Vinoploda (Mandica Erceg, Damir Lasan i Krešimir Lokas), Željka Paskovića Zore vina, Mariju Vukobratović iz Savjeta za poljoprivredu i hranu, te Mladena Zrnu iz Badela 1862. Za poslije okruglog stola predviđeno je bilo neformalno druženje uz kušanje prošeka i prosecca, a za dan kasnije na Trgu Petra Preradovića, poznatom i pod nazivom Cvjetni trg, degustacija prošeka i prosecca te hrvatskih proizvoda s europskim oznakama izvornosti.

Stol s proizvođačima – Rikard Petrić iz Stina vina i trojac iz Vinoploda (suhiucasi)

Skup u hotelu Dubrovnik otvorili su kao uvodničari funkcioneri, zatim je poučno-informativno izlaganje imala direktorica Biotechnicona Ana Marušić-Lisac općenito o zaštićenim oznakama za proizvode i značenju takve zaštite na tržištu, a prof. dr. Edi Maletić iznio je informaciju (objavio sam je u svom spomenutom prijašnjem napisu!) koja je, činilo mi se, iznenadila većinu nazočnih na skupu, riječ je o tome da je jedan od sinonima sorte Glera kao ishodišta za talijanski pjenušac prosecco Prosecco tondo a još jedan sinonim je Teran bijeli (stoji to i u velikom Atlasu vinskih sorata svijeta čuvene Jancis Robinson, Joséa Vouillamoza i Julije Harding). Većina govornika zborila o tome kako je prošek u Dalmaciji stoljećima prisutan – iznošeni su podaci o proizvodnji prošeka u Dalmaciji navodno još u 15. stoljeću, opširno je pričano o tome kako nam Talijani ne bi smjeli osporavati pravo na naziv prošek i time zagorčavati život. Kasnije su se u raspravu uključili i nazočni proizvođači prošeka iz Dalmacije, također uglavnom s izlaganjima o nepravdi što nam je rade naši susjedi s Apeninskog poluotoka. Naslušali smo se, dakle, o nečemu što smo već čuli, nečemu što je neupitno i što je valjda svakome ovdje tko se iole bavi vinom sasvim jasno, a to je da su prošek i prosecco dva bitno drukčija proizvoda – prvi je južno slatko desertno vino, a drugi je lagani i osvježavajući pjenušac. Ali, nikome od govornika nije padalo napamet npr. nešto reći za bitnu i očito u borbi s Talijanima spornu riječ PROŠEK. Možda bi uvelike za bolji administrativni međunarodni položaj prošeka pridonijelo to da se u našem obraćanju europskim institucijama i Talijanima vezano uz izraz prošek inzistiralo na tome da se skrene pažnja na to da taj izraz NIJE nikakvo naše oruđe za bolju poziciju na tržištu nakon što su Talijani postigli golemi svjetski komercijalni uspjeh s proseccom pa se sad mi na to želimo šlepati, nego da je taj izraz u Dalmaciji jednostavno slijed toga što je taj dio Hrvatske dugo vremena bio pod okupacijom upravo Italije pa nije čudno da je puno talijanskih riječi ušlo u lokalni govor i ostalo u izvornom ili, s vremenom, modificiranom obliku u upotrebi kod naših ljudi kao stanovnika (tada okupirane) Dalmacije. Trebalo je inzistirati i na tome da – s obzirom da izraz prosecco u ovome kontekstu i te kako ima smisla, naime na neki način sugerira (secco=suh) prosušeno – nije ništa čudno i nije uopće u smislu neke zavjere protiv pjenušca prosecca naime prošek se sasvim LOGIČNO rabi za vino nastalo od prosušivanoga grožđa!

Proizvođači Niko Karaman iz Dubrovnika i Antonija Mrgudić s Pelješca (suhiucasi)

Umoran od slušanja toliko ponavljanih jalovih žalopojki taman sam se kanio uključiti u raspravu, kad je, srećom,  istupio Zadranin Stjepan Vučemilović, koji je, napokon, prvi progovorio i o TRŽIŠNOM ASPEKTU vezanom uz prošek. Hvala Vučemiloviću, koji se, inače, ozbiljno bavi proizvodnjom baš i prošeka, BITNO je bilo to što je KLJUČNE  REČENICE na ovome skupu izgovorio upravo on, iz redova producenata. A što je to kazao?

To da je prva specifikacija ili jedna od prvih specifikacija o proizvodnji prošeka donesena  2013., ali dobar dio vinara koji su sa svojim prošekom izašli na tržište nije se pridržavao pravilnika, zatim to da je te iste 2013. godine na tržištu zabilježeno 972 hektolitra prošeka a u 2018. i 2019. prošeka napunjenog u butelju opremljenu odgovarajućom etiketom za tržište bilo je, kao se Vučemimović izrazio NULA litara! Usput, kad sam pripremao prilog o prošeku za svoju Kroniku Svijeta u Čaši za srpanj (br. 7, 2021) raspitivao sam se kod vinotekara u nas, te kod dalmatinskih proizvođača vina a i kod predsjednika udruge Vino Dalmacije Lea Gracina o tome tko proizvodi,  dakako i po propisanom novom pravilniku (Vučemilović je imao primjedbu da je neusklađen!), te puni i etiketira pa onda na suvremeni način nudi i na tržištu ima svoj prošek, priča se svela na to da svaka obitelj u Dalmaciji proizvede nešto prošeka da ima što ponijeti sa sobom kad ide doturu te na tek nekoliko etiketa, konkretno na prošek Hektorović Tomićeve Bastijane, na prošek Stina-vina, na Ambru od Bibića, inače osobno sam imao prilike vidjeti bočice etiketirane kao prošek od podruma Bura Mrgudić te kod pelješke obitelji Matković, kao i od Zadranina Vučemilovića, vezano uz proizvodnju baziranu na Pravilniku ispalo je da sigurno po njemu radi Stina vino. Kako očekivati pobjedu ako na borilištu nema prikladno pripremljenog konja za utrku?!

Zadranin Stjepan Vučemilović obratio se prisutnima s nekoliko ključnih rečenica vezanih uz prošek i njegovu prisutnst na tržištu (suhiucasi)

Ana Marušić Lisac uz poster koji objašnjava što je prošek a što prosecco (suhiucasi)

Iz Vučemilovićeva nastupa moglo se iščitati i to da se NITKO ovdje ne trudi u promidžbi prošeka i u skretanju pažnje i šire i međunarodne javnosti i potrošača na to da se prošek i prosecco kao proizvodi bitno razlikuju u tipologiji (slatko desertno, te lagano svježe i pjenušavo), već i na prvi pogled razlika je i te kako uočljiva po bocama u koje se ta pića pune, prošek ide u manju bocu uglavnom zapremnine do 0,375 lit, eventualno 0,50 lit dok se prosecco puni u butelju na vrhu koje je veliki poseban čep što ga je teško ne zamijetiti i prepoznati kao šampanjskoga…

Neobično mi je da je Toninu Piculi, koji je pokazao kako dobro zna vrijednost promidžbe i kako umije lijepo iskoristiti prigodu i za samo-reklamu a koji se eto zalaže za to da se odupremo nastojanjima Talijana da nam se na razini EU ne dopusti uporaba naziva prošek za naš tradicijski proizvod, promakao taj toliko važan tržišni aspekt vezan uz naš prošek. Smatram da je (i) s ovog skupa dalmatinskim proizvođačima prošeka trebala biti upućena poruka da je zaštita vrlo ozbiljna i kompleksna stvar koja ide na ruku ne samo proizvođaču izravno nego i društvenoj zajednici tog nekog dotičnog teritorija, tako da eto Društvo ima interesa i opravdanja ulagati u razvoj  i plasman proizvoda, te da vinari napokon moraju staviti glave skupa, kako bi, kao ozbiljno i dobro organizirani, iznjedrili kvalitetan pravilnik o proizvodnji i ostvarili za početak barem minimalno nužnu tržišnu količinu prošeka, dokument striktno vezan uz dotično podneblje, uz propisani termin izlaska na tržište, uz NUŽNU efikasnu samo-kontrolu i u procesu nastanka proizvoda (vinogradi, podrum, izlazak iz podruma), zatim edukaciji potencijalnih kupaca, koordiniranoj promidžbi i plasmanu i samog proizvoda i čitavog dotičnog teritorija… ♣

Kraj kalendarske godine – mjeseci nove berbe već u čaši

JE LI MLAĐE (VINO!) ZDRAVIJE?

Studeni je već odavna na glasu kao mjesec novog, tek rođenog vina. U cijelome svijetu dva su novembarska datuma da tako kažem i službeno vezana upravo uz novo mlado vino, riječ je o Martinju, 11. studenoga, i trećem četvrtku – ove godine to je 18. 11., gle kako se poklopilo: na kalendarima taj je treći četvrtak u studenome ove godine označen crvenom bojom kao znakom da je riječ o prazniku, ali taj je praznik sasma druge vrste. Što se tiče Martinja, siguran sam da je svima ovdje – i pilcima i nepilcima –  sve jasno o čemu je riječ, a što se tiče trećeg četvrtka u studenome možda ipak nekim pojedincima treba pomoć, bilo da saznaju o čemu se radi, bilo tek da ih se podsjeti: treći četvrtak u studenome dan je kad već desetljećima cijeli svijet otvara butelje novog mladog francuskog vina Beaujolais nouveaux/Beaujolais primeur.

Ono što se ovdje u nas s novim mladim vinom u javnosti radi s komercijalno potencijalno vrlo vrijednim institutom mladog novog vina ima u poslovnom smislu tek otužan oblik veselice uz čašicu. Bilo je doduše pokušaja stvaranja robne marke Zagrebačke županije Portugizac Plešivica, ali nakon nekoliko godina, svojedobno, kad se činilo da je stvar na dobrom putu da saživi i razvija se – počelo je rasipanje… Površina na kojoj se Portugizac prostire u Hrvatskoj danas je tek 36 ha (2020., APPRRR), a najveći dio je u području podregije i zaštićene oznake izvornosti Plešivica  (71%).

Enologinja dr. Ivana Alpeza kao članica ocjenjivačkog suda u žiriju na međunarodnom vrednovanju vina Emozioni dal Mondo: Merlot & Cabernet insieme u Bergamu. Lijevo od nje (s brkovima) sjedi dr. Marin Berović, s Kemijsko-biotehnološkog fakulteta u Ljubljani… (suhiucasi)

Lijepo kaže dr.sc. Ivana Alpeza, iz Centra za vinogradarstvo, vinarstvo i uljarstvo Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu (HAPIH):

– Vino je proizvod koji u društvu ima status kakav nema niti jedan drugi. Posljednja tri desetljeća vino zaokuplja znanstvenu i strukovnu javnost kao nikada prije, prvenstveno zbog novih spoznaja o utjecaju vina na zdravlje.

U nastavku dr.sc. Alpeza iznosi konkretno i opširno upravo nešto što ide i te kako na ruku proizvođačima upravo vina, prvenstveno crnih, onih koja se na tržište stavljaju kao sasvim mlada. Na ovogodišnjoj Sabatini prikazan je dio rezultata istraživanja što ih je dr. sc. Alpeza provela zajedno s kolegama iz Centra i Prehrambeno biotehnološkog fakulteta u Zagrebu a iz kojih je  vidljivo nešto što ide i te kako na ruku proizvođačima upravo vina od Portugizca, koja se na tržište stavljaju kao sasvim mlada.

– Godine 1992. objavljeni su rezultati istraživanja na temu zdravlja francuskih građana te povezivanja načina života i navika u prehrani s konzumacijom vina s prevencijom bolesti krvožilnog sustava. Glede rezultata, riječ je o fenomenu nazvanome French Paradox/Francuski paradoks a uz koji se vezuju znanstvenici-istraživači Serge Renaud i Michel de Lorgeril, kardiolog. Ispostavilo se das u majvažniji spojevi zaslužni za pozitivne učinke su, ponavljam, polifenoli. Sadržaj polifenola u bijelim vinima je 0,2-0,5 g/L, a u crnima 1-5 g/L.

Crtež prikazuje sastojke vina: 84 posto čini voda, 13 posto etanol, a tri magična postotka polifenoli. Prijevod s engleskoga na desnom crtežu: glycerol = glycerol, organic acids = organske kiseline, amino acids – aminokiseline, sugars – šećeri, Otjer alcohols = ostali alkoholi. Minerals = minerali

Dakle, vezano uz Francuski paradoks i bazirano uvelike na polifenolima kojima su crna vina značajno bogatija ostvareni su značajni pozitivni učinci na popularizaciji crnjaka..

Godine 1992. po prvi put se spominje otkriće resveratrola u grožđu i vinu. Resveratrol je jedan od desetak fitohormonskih spojeva iz grupe polifenol-stilbena (Siemanni Creasy). Otkriće izaziva nevjerojatan interes i rezultira desecima vrijednih istraživanja koja potvrđuju različite pozitivne učinke resveratrola na zdravlje. Resveratrol je u grožđu i vinu prisutan u dva oblika, kao cis i kao trans, ali je samo trans-oblik bioaktivan i stoga važan u smislu potencijalne dobrobiti za ljudsko zdravlje.

(https://www.researchgate.net/figure/Diverse-health-beneficial-effects-of-resveratrol-Anti-cancer-and-cardio-protective_fig1_250780125)

RESVERATROL U VINU

Crno: 0.03-1.07 mg/L

Bijelo: 0.01-0.27 mg/L

Pozitivni učinci resveratrola vezani su uz rak, artritis, starenje, asmu, jetru, dijabetes, srce (https://www.researchgate.net/figure/Diverse-health-beneficial-effects-of-resveratrol-Anti-cancer-and-cardio-protective_fig1_250780125)

            Grožđe i vino, a nije grožđe i vino… Rezultat istraživanja biodostupnostii učinaka polifenola i resveratrola na zdravlje su i brojni pripravci, najviše trans-resveratrola, koje se koristi kao dodatak prehrani i kao pripravke za vanjsku primjenu.

            Dozrijevanje cr(ve)nog vina i polifenoli: Utjecaj polifenola na zdravlje ovisi o njihovom sastavu (biodostupnosti) i sadržaju. Polifenolna kakvoća ovisi o brojnim čimbenicima, i s dozrijevanjem/starenjem vina mijenja se.

Znanje o vinu i polifenolima je ogromno, ali i dalje nedostatno, osobito u odnosu na razumijevanje promjena tijekom dozrijevanja vina i brojnih reakcija u kojima polifenoli sudjeluju.

S vremenom se uvidjelo da čuvanje vina u boci rezultira smanjenjem sadržaja polifenolnih spojeva (tanini, proantocijanidini, kvercetin, katehin, epikatehin, resveratrol …) kao potencijalane potpore zdravlja.

Istraživanje utjecaja dozrijevanja/starenja vina u boci na sadržaj trans-resveratrola u crnim vinima različitih područja Australije pokazalo je da vina s vremenom drastično  gube trans-resveratrol, čak do 96 posto, a prosječno 76 posto (Naikeri dr., 2020).

Čuvanje vina u boci rezultira i smanjenjem antioksidacijskog potencijala koji je pokazatelj kvalitete polifenolnih spojeva, kao i drugih spojeva u vinu koji imaju zaštitni antioksidacijski učinak na stanicu (glutation, kafeinska kiselina).

Novi mladi portugizac i pečeni kesteni – plešivičk i vinar Željko Gregorić, tajnik udruge Portugizac Plešivica. Od njega stigao je, napokon, za 1. prosinca, poziv na radionicu dr.sc. Ivane Alpeze na temu za zdravlje korisnih polifenola upravo u mladom vinu portugizac

Najvažniji čimbenici čuvanja/očuvanja vina u boci su temperatura i način zatvaranja boce (čep).

Mlado vino i portugizac

Grozd portugisca

Mlado vino je tradicijski izraz, može biti korišten za sva vina sa zaštićenom oznakom izvornosti i podrazumijeva vino koje mora biti stavljeno na tržište do kraja kalendarske godine berbe grožđa (EU 1308/2013, EU 2019/33, 2019/34., https://ec.europa.eu/info/food-farming-fisheries/food-safety-and-quality/certification/quality-labels/geographical-indications-register/).

Na hrvatskom tržištu sve je veći broj mladih vina, i od bijelih i od crnih sorata, ali tradicija proizvodnje i potrošnje novog mladog vina prvenstveno se veže uz crno (crveno) vino i sortu Portugizac.

Portugizac je sorta ranog dozrijevanja, dobre rodnosti i potencijala za proizvodnju svježih, živo obojenih vina s nježnom, privlačnom voćnom aromom i bez izražene trpkoće, dakle vina koje se najradije pije dok je sasvim  mlado.

Potrošnja mladog vina na globalnoj vinskoj sceni nije ekonomski značajna, međutim, novo mlado vino može biti izvrstan lokalan proizvod koji je lokalno i ekonomski važan (Vino Beaujolais Noveau – Francuska, Vino Novello-Italija, Mlado vino – Slovenija, Mlado vino Portugizac Plešivica – Hrvatska).

Posljednjih godina zabilježen je porast potrošnje mladih vina u svijetu, osobito kod mlađih potrošača (osobe između 25 i 40 godina)

Uz vizualni identitet boce i privlačna senzorna svojsava, izvrstan alat u promociji mladog vina mogu biti i konkretni podaci o kakvoći, primjerice polifenolni sastav

– Zašto smo izabrali Portugizac Mlado vino? Prvo, stoga što su o tehnologijama i kakvoći vina sorte Portugizac dostupne informacije bile su vrlo skromne, a, kao drugo, o promjenama kakvoće tijekom čuvanja mladog vina u boci podataka uopće nije bilo – objašnjava dr. sc. Alpeza.

Cilj istraživanja, materijal i metode

Cilj istraživanja: novo znanje o mladom vinu Portugizac, ZOI Plešivica i o konkretnim parametrima kakvoće koji se vežu uz potencijalne dobrobiti umjerene potrošnje, te o promjenama u vinu tijekom njegova čuvanja u boci. Materijal: originalna pretpakiranja vina Portugizac Plešivica, Mlado vino berbe 2019. Parametri kakvoće analizirani su u mladim vinima tri mjeseca nakon punjenja i 12 mjeseci nakon prve analize, vino je čuvano u kontroliranim uvjetima, na 16°C. Traženi parametri u analizi: ukupni fenoli (mg/L, galnakiselina), antioksidacijski potencijal (FRAP, mmol/L Fe (II)) i stilbeni(cis-i trans-resveratroli cis-i trans-piceid)

Rezultati

Sadržaj ukupnih fenola (mg/L, galnakiselina)

Prosječna vrijednost u prvoj analizi: 1430 mg/L (1326 mg/L)

Prosječna vrijednost u drugoj analizi: 1324 mg/L (1221 mg/L)

Antioksidacijski potencijal (FRAP, mmol/L Fe (II))

Prosječna vrijednost u prvoj analizi: 17,4 mmol/L Fe (II) (16,3 mmol/L)

Prosječna vrijednost u drugoj analizi: 16,0 mmol/L Fe (II) (14,79 mmol/L)

Ukupni stilbeni(mg/L)

Prosječna vrijednost u prvoj analizi: 7,34 mg/L (7,95 mg/L)

Prosječna vrijednost u drugoj analizi: 7,15 mg/L (6,85 mg/L)

 trans-resveratrol(mg/L)

Prosječna vrijednost u prvoj analizi: 2,17 mg/L  (2,37 mg/L)

Prosječna vrijednost u drugoj analizi: 1,29 mg/L (1,24 mg/L)

 Zaključak

– Čuvanje vina u boci, čak i u poželjnim i kontroliranim uvjetima u odnosu na okolišne, manifestirano je promjenama polifenolne kakvoće mladih vina Portugizac ZOI Plešivica u neželjenom smjeru. Nakon 12 mjeseci čuvanja vina u originalnoj pretpakovini, u kontroliranim uvjetima na 16°C, promjene su bile slijedeće: sadržaj ukupnih fenola prosječno je smanjen 8 %, antioksidacijski potencijal prosječno je smanjen 9%, sadržaj ukupnih stilbena prosječno je smanjen 14%, sadržaj trans-resveratrola prosječno je smanjen 48%. Vrijednosti parametara polifenolne kakvoće, kao izričaj potencijalne dobrobiti za ljudsko zdravlje, bolje su u mladim vinima Portugizac ZOI Plešivica, u odnosu na isto vino čuvano u boci 12 mjeseci – istaknula je dr.sc. Ivana Alpeza.  ♣

ANTIOKSIDACIJSKA SVOJSTVA VINA – Zahvaljujući ljubaznosti dr. sc. Ivane Alpeze evo i priloga o antioksidansima o kojima se u kontekstu zdravlja toliko govori:

U ljudskom organizmu kao posljedica normalnog metabolizma nastaju slobodni radikali, a to su spojevi sa slobodnim (nesparenim) elektronima. Upravo zbog slobodnih elektrona ovakvi spojevi su vrlo reaktivni, te mogu prouzročiti oksidativnu štetu biomolekulama stanica u organizmu ljudi. Spojevi koji neutraliziraju slobodne radikale i tako umanjuju oksidativan stres u stanicama nazivaju se antioksidansima. Za održavanje ravnoteže antioksidansa u tijelu važni su endogeni antioksidansi, a kako oni u nekim stresnim situacijama nisu dovoljni, u organizam treba unositi i dodatne antioksidanse zdravom hranom, poput voća, povrća, žitarica i sl.

Najvažniji u vodi topivi antioksidansi se polifenoli, kojih u određenim koncentracijama ima u grožđu, pa i u vinu. U bobici grozda neflavonoidni polifenolni spojevi su smješteni uglavnom u mesu, dok se flavonoidni polifenoli najvećim dijelom nalaze u kožici, sjemenkama i peteljci. Procesom vinifikacije spomenuti spojevi prelaze u vino, i najzaslužniji su upravo za zdravstvene učinke vina, ali i za doprinos senzorskim karakteristikama vina poput boje, okusa, stupnja gorčine i oporosti.

U dobrom zdravlju i dobrom raspoloženju: nasmijana dr.sc. Ivana Alpeza uz vesele lokalne folkloraše i u društvu s istaknutim slovenskim enolozima Iztokom Klenarom i Darinkom Ribolicom (suhiucasi)

Najvažniji flavonoid u vinu je resveratrol, jaki antioksidans, koji hvata slobodne radikale te zaustavlja pojačano razaranje stanica štiteći ljubitelje vina od preuranjena starenja. Ima cijeli niz blagotvornih učinaka na zdravlje ljudi: sprječava kljenut srčanog mišića i tvorbu nakupina na mozgu i krvnim žilama, usporava grušanje krvi, blagtvoran je kod upalnih bolesti crijeva (ulcerativni kolitis i Crohnova bolest) i dijabetesa. Među važne fenolne spojeva spada i katehin, koji sprječava nastajanje krvnih ugrušaka. Tu su još kvercetin i epikatehin, koji zaustavljaju rast stanica raka i štite LDL kolestrol od oksidacije. Svi spomenuti fenolni spojevi usporavaju protok hrane kroz crijeva poslije obroka, spječavaju oscilacije u razini šećera u krvi nakon apsorpcije hrane u krvotok. Na taj način pomažu pri liječenju dijabetesa, djelujući na razgradnju glukoze u stanicama isto kao i sintetski lijekovi. Antioksidacijska aktivnost vina je u korelaciji s koncentracijom ukupnih fenola u vinu te ovisi i o koncentraciji pojedinih fenolnih spojeva te o njihovim međusobnim odnosima. Primjenom različitih analitičkih metoda poput ORAC, DPPH i ABTS moguće je utvrditi koncentraciju fenola u vinu kao i antioksidacijsku aktivnost vina.

RESVERATROL – Najznačajniji i najviše proučavan stilben je trans-resveratrol. Sintetizira se u kožici bobice. Resveratrol se nalazi u hrani poput poput sjemenki i kožici grožđa, a nastaje kao posljedica okolišnog stresa ili gljivičnog oboljenja. Njegova je koncentracija do deset puta veća u crvenim (oko 5 mg/L) u odnosu na bijela vina, te je odgovoran za smanjenje rizika raznovrsnih oboljenja, a ponajviše kroničnih bolesti poput raka i kardiovaskularnih bolesti. Mehanizam djelovanja resveratrola nije do kraja objašnjen. Neka istraživanja uporabu resveratrola dovode u vezu s produženjem životnog vijeka testiranih životinja. Pretpostavlja se da bi jedan od načina djelovanja mogao biti utjecaj na funkciju mitohondrija te zaštita stanične opne i staničnih stuktura od propadanja uslijed oksidacije (Gambuti i sur., 2004; Perrone i sur., 2007).

MJERENJE ANTIOKSIDATIVNE AKTIVNOSTI – Za određivanje antioksidacijske aktivnosti u vinu, potrebno je nekoliko različitih metoda zbog kompleksnosti oksido-redukcijskih reakcija koje se odvijaju. Te metode temelje se na inhibiciji slobodnih radikala, kelaciji metalnih iona ili lipidnoj peroksidaciji. Metode za mjerenje antioksidacijskog kapaciteta dijele se na direktne poput ORAC (Oxygen Radical Absorbance Capacity) i indirektne poput DPPH i ABTS, FRAP koje se temelje na inhibiciji slobodnih radikala pomoću sinetičkih odnosno radikalnih kationa. ♣

Mlado Međimurje!

NOVO BIJELO S KRAJNJEG NAŠEG SJEVEROZAPADA

Deset međimurskih vinarija je i ove je godine u prvoj polovici studenoga izašlo na tržište s Mladim Međimurjem, novim (bijelim) vinima iz berbe 2021.

Prvo ovogodišnje službeno otvoreno i promotivno kušanje uradaka iz berbe 2021. međimurski vinari upriličili su u Zagrebu, naravno uz potpuno pridržavanje protuepidemijskih mjera na otvorenome (srećom, kiše nije bilo a i temperatura je za boravak vani bila podnošljiva, pogotovu i jer su se u središtu prostora događanja uz jaču vatru prigotavljali bogato nadjeveni sočni burgeri, mljac mljac!), kao pozornica je poslužilo dvorište Cogito Cafea u okviru stambene zgrade u  središtu grada, kao uzvanici okupili su se brojni novinari što prate eno-gastro scenu i ljubitelji mladog vina iz Metropole.

Na promociji novog Mladog Međimurja u Zagrebu, u organizaciji kuće Vinart, sudjelovalo je devet međimurskih vinara od ukupno 10 koji su odlučili izlaziti na tržište s novim mladim vinom (Marko Čolić)

Na prosudbu je svoje uratke ponudilo devet vinarija uključenih u projekt Mlado Međimurje, a to su Cmrečnjak, Dvanajščak-Kozol, Horvat, Jakopić, Knehtl-Medenjak, Kocijan, Kunčić, Preiner i Štampar.

Promenadna degustacija, obilazak vinara (Vinart)

 Mlado Međimurje je živahno i atraktivno nekomplicirano ali istodobno i nimalo banalno vino. Karakteriziraju ga lagani okus, nizak alkohol (uglavnom 11,0 i 11,5 vol%), intenzivan i privlačan miris, vitko tijelo i lepršava svježina, podloga za koju su primjerena ukupna kiselost i stanovita slanost. Jako dobro funkcionira kao vino za predah, zatim uz neformalna druženja i obiteljske objede. Najbolje je kvalitete, kažu Međimurci, u periodu od tri do četiri mjeseca od puštanja na tržište, a vrhunac se očekuje oko (skorašnjih!) Božićnih blagdana.

Mini-spektakl na sredini pozornice: burger chef – ne u bijelom, nego u crnome! Vatra gori, burgeri pomalo nastaju… do finalne kreacije na tanjuru (Marko Čolić)

Vina su dostupna u vinotekama i kod distributera kapljice širom Hrvatske. Neki od njih su: Puni Sepet, Vrutak, Bornstein, Vivat fina vina i Magma. Mogu se naći u brojnim restoranima i barovima, a mogu se naručiti i direktno od vinara.

Kako svaka marka, želi li biti ozbiljno shvaćena pa time i komercijalno uspješna na dugi rok i korisna općenito za teritorij na kojemu se rađa i kojega promovira (što podrazumijeva i pomoć društvene zajednice iz dotičnoga kraja!), mora počivati na određenim temeljima, zanimao sam se kod prisutnih međimurskih proizvođača, a posebice kod altualnog predsjednika udruge vinogradar/vinara Međimurja Hortus Croatiae Davida Štampara, na kojim temeljnim parametrima je zamišljeno Mlado Međimurje, i evo što Štampar kaže:

– Osnovno je to da ovo novo mlado vino ne smije imati veći sadržaj alkohola, svih nas deset proizvođača koji smo odlučili izlaziti s novim vinom Mlado Međimurje složilo se da maksimum alkohola ne prelazi 12,0 vo%. Većina od nas desetero mišljenja je da za novo mlado vino ne rabimo jače aromatične sorte, odnosno ako bi se ipak i one koristile da to bude u sasvim maloj mjeri i kao sasma blagi začin. Usuglašeni smo bili i u tome da prvi izlazak mladog vina iz podruma pred javnost i na tržište bude u prvom tjednu u mjesecu studenome u godini berbe. Smatramo da bi to novo mlado vino moglo u najboljem svom izdanju, dakle u špici, biti u drugoj polovici prosinca, super, dakle, za božićne i novogodišnje praznike. Uvjereni smo u to da u vrlo dobroj kondiciji može svakako izdržati do kraja veljače-početka ožujka u godini što slijedi berbu. S cijenama smo umjereni, kod svakoga od nas u vinariji butelja se može u maloprodaji dobiti za oko 40 kuna, a u vinotekama s kojima radimo cijena je neznatno, za nekih tri do četiri kune viša.

David Štampar, predsjednik udruge međimurskih vinara Hortus Croatiae, zatim Nenad Preiner, Štamparova supruga Monika i Marko Cmrečnjak, on se za Međimursko mlado opredijelio za sortu Rizvanac i za kapljicu u suhoj varijanti . Petar Kocijan odlučio se pak za Mlado Međimurje za sortu Silvanac zeleni i također za posve suho. (Marko Čolić)

Petar Kocijan

Neki vinari Mlado Međimurje rade od tradicijskih domaćih sorata Silvanac zeleni, Rizvanac, neki pak od internacionalnih sorata poput Pinota bijelog i Pinota sivoga, dva od 10 vinara inizistiraju na tome da rabe i one jače aromatične kultivare. Neka vina su suha, a neka polusuha… a razlike toga tipa unutar jedne zaštićene robne marke nisu baš korisne.

Međimurje, koje ima sjajne prirodne uvjete (pedologija, reljef, nadmorske visine prikladne za vinograd, ekspozicije, osunčanost, klima koja u posljednje vrijeme donosi i nešto više temperature pogodne za bolje dozrijevanje a zasad ne i nužno pogubne za gubitak kiselina i svježine u kapljici…) za produkciju odličnih karakternih tipičnih vina te koje je posljednjih godina otkako se sve više proizvođača odlučuje za izlazak s vinom u butelji a sve više ugostitelja trsi u ponudi izvornih lokalnih specijaliteta i s njima i kapljice, znatno je dobilo na renomeu. Valjalo bi se potruditi na jačanju tog trenda što mora rezultirati učinkovitom (turstičkom) propagandom za područje i još boljim komercijalnim efektima za pojedince-ponuđače i za cijeli teritorij. To zahtijeva da se ipak kod stvaranja robnih maraka obvezno u obzir uzme još nekoliko ključnih parametara, a to su oni vezani uz optimalan izbor sorte/sorata/klonova (naime neki su kultivari za berbu spremni ranije a neki tek prilično kasno i svakako je za mlado novo vino logično preferirati kultivare što se ranije beru tako da i novo mlado vino kad izađe bude bolje formirano, zatim neki kultivari nisu baš aromatični a neki su umjereno, neki pak i vrlo izraženo aromatični a za kategoriju novog mladog vina ipak ne bi trebalo trošiti aromatično grožđe…) kao nositelja pojedine marke, dobro bi bilo definirati i gustoću sadnje loza u smislu da bude gušća tako da se po hektaru kao jedinici površine zadržava zadovoljavajuća količina sirovine i pri jačem smanjenju roda po trsu a što je neophodno za dobivanje bolje kakvoće,  zatim   poželjan je svakako i eko- odnosno prirodi prijateljski pristup i u vinogradu (zaštitna sredstva!)  i u podrumu (enološki preparati), nužno je za svaku marku – jer unutar nje vino radi uspjeha kod šireg kruga potrošača mora, kad se već naviknu na određeni, specifični okvir što ga pojedina marka nudi, imati određen i kontinuirano prepoznatljiv organleptički profil. Bitno je svakako, baš za one pilce koji ne vole slatko osim u desertnome vinu te, čak presudno bitno, za moguće potrošače što imaju problem s dijabetesom, i odmah u startu odrediti za svaku marku predstavnicu dotičnog teritorija dopušteni raspon (suho, polusuho, poluslatko,slatko) ostatka neprovrelog sladora… ♣

Ususret Božiću i Novoj godini

The FLÛTE STARS CROATIA – 2021. – NAJBOLJI HRVATSKI PJENUŠCI

oooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo

Ocjenjivanje hrvatskih pjenušavih vina, Esplanade Hotel, Zagreb, studeni 2021.

S nedavnog ocjenjivanja hrvatskih pjenušaca u Esplanadi, uz organizatore i domaćine Ivu Kozarčanina i Anu Rogač (stoje). Žiri je bio u sastavu Ivan Dropuljić, Jelena Šimić Valentić, Franjo Francem, Darko Lugarić i Silvio Dedić, ja sam bio u svojstvu gosta-promatrača.

Eto nas u prosincu, mjesecu Adventa, blagdana, proslava… Prvo decembarsko veselje u ovim u posljednje vrijeme izvanrednim – netko ih naziva novo-normalnima  – okolnostima donosi nam sv. Nikola, a onda stižu Božić, uz Uskrs najveći kršćanski praznik, ubrzo nakon njega i Stara godina iz koje u novu, 2022. ulazimo s očekivanjem da će se na nekim kriznim frontovima prvenstveno nastalima zbog Covida19 stvari smiriti, pa onda napokon i okrenuti bitno nabolje. Prosinac je mjesec u kojemu se, s obzirom na tradiciju slavlja (ovaj put svakako punog nastojanja da se zaboravi ono što u proteklih 11 i više mjeseci nije bilo dobro!)  traži pjenušac više.

U najbolje moguće vrijeme, a to je u ovome slučaju bila druga polovica studenoga 2021., novoformirano društvo-klub-projekt iVino by Ana & Ivo, kormilo kojega drže novinari Ivo Kozarčanin i Ana Rogač, priredilo je u elitnom zagrebačkom hotelu Esplanade strukovno vrednovanje pjenušaca hrvatske proizvodnje i prisutnih na tržištu u Lijepoj našoj. Ukupno je kroz oko, nos, usta i mozak svakog od članova ocjenjivačkog suda prošlo više od 50 uzoraka. Na dosad najveće ocjenjivanje hrvatskih pjenušaca najznačajniji proizvođači iz svih 12 vinorodnih podregija, od Podunavlja do Srednje i Južne Dalmacije, poslali su 53 bijela, ružičasta te crvena, odnosno crna pjenušava vina proizvedena tankovskom (charmat) i klasičnom metodom.

Ivo Kozarčanin autor je nedavno izašle informativno poučne knjižice Pjenušci Plešivice, u kojoj – nakon uvodnog dijela s objašnjenjima vezanim uz pjenušac općenito – predstavlja tekstom i fotografijama proizvode relevantnih lokalnih kreatora perlica u boci (suhiucasi)

Kušači-ocjenjivači bili su iskusni enolog mr. Franjo Francem, danas aktivan u vinariji Đakovačke nadbiskupije, sommelijerka Jelena Šimić Valentić, vlasnica zagrebačkog wine-bara Pupitres i kreatorica-voditeljica  raznih edukacijskih i prezentacijskih programa u njemu, pa prof. Ivan Dropuljić, osnivač i direktor festivala vina i kulinarike Zagreb Vino.com, Darko Lugarić, sommelier u uglednom zagrebačkom restoranu Tač, te Silvio Dedić, sommelier u hotelu Esplanade.

Bilo je to treće ocjenjivanje u okviru projekta iVino. Drink pink je bilo vrednovanje ružičastih vina u lipnju, a Red Blend mješavina crvenih sorata u rujnu. Zlatna, srebrna i brončana priznanja za najbolja vina sa sva tri ocjenjivanja trebala su biti dodijeljena na posebnoj svečanosti na Međunarodnom festivalu vina i kulinarstva Vino.com u Esplanade Hotelu Zagreb, no kakoi je Festival otkazan zbog epidemije dobitnicima će priznanja stići poštom.

U nastavku je navod najbolje ocijenjenih pjenušaca po grupama, a grupe su bile Bijeli pjenušci charmat metoda, Bijeli i ružičasti pjenušci klasične metode – svrstani, u obje boje, u podskupine Brut nature, Extra brut, brut, Extra dry (Extra sec), Dry (sec), zasebni dio sasma na kraju činili su pjenušci nešto tamnije crvene boje.

U nadi da će rezultati ove degustacije sada uoči praznovanja biti na pomoć pri  izboru pjenuš(a)ca koji će posve  zadovoljiti i glede užitnosti i glede odnosa kakvoća-cijena  želim ispred Svijeta u Čaši i u svoje osobno ime svima svako dobro uz blagdane, te u novoj 2022. godini!

Bijeli / White, klasična metoda – classical method

Brut Nature

BLANC de BLANCS 2016 brut nature, 12,0 vol % – KORAK ; BLANC de BLANCS non dosage, 12,5 vol %  –  JAGUNIĆ

Extra Brut

PRESTIGE CUVÉE extra brut (Chardonnay 80%, Pinot crni), 12,8 vol %   – KURTALJ  ;   BARUN ELEGANCE  extra brut  (Manzoni),  12,0 vol %  –  BARUN VINA   ;   KOTA 267 extra brut (Chardonnay) 12,5 vol %  (magnum) – KOTA ; MISAL PRESTIGE extra brut  (Chardonnay, Pinot crni, Malvazija istarska), 12,0 vol % – MISAL PERŠURIĆ ;  VUGLEC extra Brut (Chardonnay + beline, Kraljevina, Graševina, Rizling, Silvanac zeleni), 12,0 vol % – VUGLEC-BREG

Brut

THREE STARS brut (Chardonnay, Rizling & stare sorte), 12,5 vol %  – JAGUNIĆ  ; BLANC de MOI 2016 brut (Malvazija istarska, Pinot bijeli), 12,0 vol % – LAGUNA; DININ SAN brut (Trbljan, Debit, Pošip i Maraština), 12,0 vol % – SLAMIĆ ; VIAZ brut (Gegić,  Chardonnay, Ugni blanc),  11,5 vol %  – BOŠKINAC

Ružičasti/ Rosé

Brut nature & extra brut

VUGLEC ROSALIA extra brut  (Pinot crni, Frankovka), 13,0 vol %  – VUGLEC_BREG

Brut

PRINCEPS brut (Frankovka), 13,0 vol %  – ILOČKI PODRUMI

Kompletni rezultati ocjenjivanja u rubrici POTROŠAČKI PUTOKAZ – 11.2021 – BUYING GUIDE, na kraju ove Kronike Svijeta u Čaši ♣

Prosinac i praznici – razdoblje za posebne užitke: kurioziteti iz našeg susjedstva

PERLICE NETAKNUTE SVJETLOŠĆU i SUMPOROM!

Najljepše se stvari događaju noću … čuo sam u društvima kako pojedinci rado potiho pjevuše kad se nađu u lijepome društvu, i, doista, toliko se toga lijepoga – i to u raznim sferama! – može događati noću, odnosno u mraku!

Tako se, eto, po mraku stvaraju i – pjenusci! Jedan od njih je i onaj, slijedom okolnosti i nazvan, doduše, ne Touched by Night, nego UNtouched by LIGHT – riječ je, koliko čujem, o prvom pjenušavom vinu na svijetu koje se proizvodi (uz korištenje specijalnih naočala!), prodaje i kuša – u potpunome mraku! Prema profesorici Ann C. Noble, izloženost vina danjoj svjetlosti ili pak umjetnoj rasvjeti rezultira promjenom aroma (goût de lumière=okus svjetlosti). Iz tog je razloga znana kuća pjenušaca Radgonske gorice iz Gornje Radgone odlučila prijeći, kako kaže njena glavna i višestruko za vina nagrađivana enologinja Klavdija Topolovec, na mračnu stranu te daleko od svjetla kreirati pjenušavo vino klasičnom šampanjskom metodom – Untouched by Light – Nedodirnuto svjetlošću.

Na drugoj strani Slovenije, na Bizeljskom u neposrednom susjedstvu našeg Klanjca, rodio se, također klasičnom metodom, pjenušac Cuvée Natura, bez grama dodanog SO2! Stvorio ga je i krajem studenoga službeno promovirao nekad u mladosti cijenjeni nogometni golman (NK Olimpija, reprezentacija Jugoslavije…) a nekoliko posljednjih desetljeća uvaženi enolog mr. Janez Istenič. Imamo dakle, ovdje, perlice netaknute svjetlošću i sumporom!

Oba pjenušaca onako kako se nude na tržištu (suhiucasi)

Iako je kao zaštitno sredstvo za vino odavna u uporabi, sumpor je u vinu, zbog toga što se s dodanim količinama znalo i pretjeravati, stekao jako loš glas. Dobar dio vinara već neko vrijeme nastoji ga smanjiti u mirnoj kapljici do minimuma minimuma. Ali, ovo je sada pjenušac! Pri proizvodnji baznog vina za pjenušac i kod finalizacije šampusa sumpor se rabi u minimalnoj količini, ali Janez Istenič je eto ulazak u svoje osmo desetljeće života htio obilježiti i proslaviti s pjenušcem bez imalo dodanog SO2. Vezano uz totalnu eliminaciju sumpora konzultirao se sa stručnjacima Enološkog instituta Champagne, ponajviše s enologom Pierreom-Yvesom Bourneriasom.

Eto nas, ponavljam, u predblagdanskom raspoloženju, prigoda je za razvedriti se i pobjeci barem nakratko iz ovog novog normalnog u nešto što smatramo starim normalnime, na izbor za pomoć u tome su sada, kao noviteti dostojni svjetske pažnje – i Untouched by Light i Cuvée Natura!…

Detaljnije o perlicama Untouched by Night govorili su mi enologinja Radgonskih gorica Klavdija Topolovec, a o Cuvéeu Natura bez sumpora mr. Janez Istenič, njegov sin Miha, te prof. Marin Berović, stručnjak s Biotehnološkog fakulteta u Ljubljani i dugogodišnji ocjenjivač i predsjednik ocjenjivačkih komisija na raznim vrednovanjima upravo pjenušaca po svijetu, u posljednje vrijeme najčešće je prisutan na onome s nazivom The World Best Glass of Bubbly u Velikoj Britaniji.

                UNTOUCHED… Ono što ovaj pjenušac nedodirnut svjetlošću čini jedinstvenim to je već i njegov proces proizvodnje. Sve u mraku! Za vrijeme noćne berbe, rotacije boca i pakiranja koriste se naočale za gledanje u tami. Vino sazrijeva dvije do tri godine u potpunom mraku špilje u Gornjoj Radgoni u Sloveniji. Djelatnici Radgonskih gorica to u žargonu nazivaju mračnom metodom. U vremenu kad jednom izađe iz špilje, pjenušac je zaštitićen bocom od 99% crnoga stakla, a radi dodatne zaštite od svjetla i zraka pakira se u vakuumirane tamne vrećice. Untouched by Light proizvodi se od najboljih grozdova Chardonnaya (Blanc de Blancs) korištenjem francuske klasične metode druge fermentacije u boci.

Pravi je, prilično – i na svjetlu a kako ne i, po preporuci, u mraku – prilično trajni ritual da se postupnom eliminacijom ambalaže dođe do butelje iz koje rastočiti pjenušac Untouched by Light (suhiucasi)

Untouched by Light je naše najnovije pjenušavo vino. Preporučujemo da ga se kuša u mraku, s nekime tko vam je posebno drag –  kazao je Borut Cvetkovič iz Radgonskih gorica.

– Boja je intenzivno zlatna, a mjehurići su minijaturni i brojni. Ovo je pjenušavo vino bogato i primamljivo na nosu s razvijenim notama zreloga žutog i bijelog voća poput breskve, kruške, tu je i nagovještaj manga… Vrlo zavodljivo. Prvi dojam u ustima je potpuna svježina sa živahnim citrusnim notama. Zatim polagano slijede kremoznost i nježnost, naglašeni vrlo blagim i delikatnim mjehurićima, zaokruženost lijepa. Retrookus je dug, i dalje svjež s naznakom mineralnosti. Usta žude za sljedećim gutljajem! – rekao je Pierre-Yves Bournerias, stručnjak iz Instituta Oenologique de Champagne.

Pierre Yves Bournerias, Institut Oenologique de Champagne (suhiucasi)

– Untouched by Light je jedinstveno pjenušavo vino originalni terroir kojega je maksimalno došao do izražaja, naime na njega svjetlo ne utječe ni u procesu proizvodnje, ni u distribuciji pa ni, kako preporučujemo, u trenucima kušanja –  izjavilala je enologinja Radgonskih gorica, Klavdija Topolovec Špur.

                Prva berba za pjenušac Untouched by Light bila je 2016. a lansirana je prije godinu dana po cijeni od 100 eura za butelju, te je odmah pobudila interes svjetske javnosti i ubrzo je rasprodana. U međuvremenu je pjenušac osvojio Decanterovo srebro, pa zlato na Glass of Bubbly, a tu je i titula Zlatna nacionalna inovacija Slovenije. Ovaj pjenušac distribuira se od SAD-a sve do Japana. Ovih je dana izašla je na tržište druga berba, iz 2017. Broj butelja limitiran je na  2000, boce su dostupne preko  untouchedbylight.com.

Tvrtka Radgonske Gorice ima gotovo 170 godina dugu tradiciju proizvodnje pjenušavih vina. Početak je bio kad je Alojz Klenošek proizveo prve primjerke, zatim je nadvojvoda Ivan Habsburško-Lorenski proširio proizvodnju vina na području Radgone, a poslije su podrumi bili u vlasništvu švicarsko-francuske obitelji Bouvier…

                Tehnički podaci i karakteristike aktualnog izdanja Untouched by Light brut:  berba: 2017.;  méthode classique; ukupna kiselost: 7,8 g/l; malolaktična fermentacija: ne; alkohol: 12,5 vol %; ostatak neprovrelog sladora: brut 8,5 g/l; vrijeme dozrijevanja/odležavanja na kvascu: 36 mjeseci; degoržiranje: početkom 2021.

                Terroir:  Parcela na osunčanom južnome položaju s koje se bere grožđe za ovaj pjenušac odabrana je na temelju proučavanja profila tla, praćenja rasta vinove loze, dozrijevanja grožđa i kemijskih parametara mošta i vina; Tlo: euterično smeđe s primjesom vapnenca i šljunka; Nasad: stariji, vlastita selekcija, sadnja je bila 1989. godine; Sustav uzgoja: dvostruki guyot; Prinos: 2 kg po trsu.

Glavna enologinja Radgonskih gorica Klavdija Topolovec s osvojenom Decanterovom diplomom, i vidno razdragani veteran No1 Janez Istenič s još jednim svojim ponosom – sinom Mihom, koji pomalo operativno preuzima kormilo šampanjerije. Mr. Janez Istenič i njegov sin Miha osobito su zadovoljni berbom 2021. osobito za pjenušce.

Novo postignuće u paleti Janeza Isteniča – Sumporni dioksid SO2 u enologiji djeluje antimikrobno i suzbija štetnu mikrofloru, sprječava oksidaciju, čuva arome i boju. Glavni je i nužni dodatak u proizvodnji i čuvanju kakvoće plemenite kapljice.  Sumpor kao dodatak u prehrambebnim proizvodima kod nekih osoba lako uzrokuje alergije i probleme vezane uz astmu, glavobolju.

Uporaba sumpora u vinarstvu odavna se prati i temeljito je dokumentrana. Nekad se paljenjem sumpora konzerviralo vino i raskuživane su posude u kojoj je ono trebalo biti čuvano. Prve analize o sumporu u vinima datiraju iz 1472. Godine, veli prof. Berović. Prije više od deset godina uvedena je obveza da se na stražnjoj etiketi navede da vino u toj boci sarži sumpor. Gornja granica u vinu dopuštenog ukupnog sumpora na razini Europske Unije je 160 ppm za cr(ve)no vino, a 210 ppm za bijelo i ružičasto vino. Vina s manje od 10 mg/l slobodnog sumpora oslobođena su obveze navoda. Ukoliko je koncentracija SO2 u vinu niska, sumpor je u vinu vrlo teško prepoznati mirisanjem, međutim bude li  sadržaj slobodnog sumpora 50 mg i više sumpor se lako razaznaje i u mirisuu i u okusu. U posljednjem desetljeću osjetno su smanjene količine SO2 u vinu i dobar dio vina na tržištu danas je već čak i s upola manjom količinom sumpora od zakonski dopuštenog maksimuma.

Janez Istenič, legenda slovenske proizvodnje pjenušaca, iskusni i kreativni tehnolog s karijerom od nekih 40 godina, na slovensku je scenu pjenušavih vina uveo mnogo tehnoloških postupaka kao novina,. Janez i njegov sin Miha upravo su službeno predstavili novo tehnološko dostignuće kuće Istenič – pjenušac bez dodanog sumpora! Postupak je razvijen u Champagnei gdje su mnogi proizvođači razinu ukupnog SO2 spustili ispod 50 mg/l, želje i težnja su sada da se što skorije u budućnosti gornja granica spusti na 30 mg/l! Zahvaljujući provedbi novih postupaka i znatnom sniženju količine sumpora prvenstveno mali proizvođači posebno su zadovoljni jer im se to čini kao dobar put za stvaranje novoga identiteta s poboljšanjem svojih izgleda na tržištu. Osnova cijele priče o pjenušcu bez dodavanoga SO2 su besprijekrno zdravo i tehnološki posve zrelo grožđe, za postizanje čega  su bitne posebno dobre pozicije vinograda i provjereno kvalitetne sorte te za što se osobito u nekim zahtjevnim godištima treba dodatno osobito potruditi I u trsju i u podrumu, kao sortno ishodište zasad se ponajviše preporučuje Chardonnay.

Isteničevi imaju vinograd Chardonnaya na Drenovcu kod Bizeljskoga, i u 2020. Berba im je dala čudesnu osnovu za produkciju upravo ovakvog pjenušca bez iole dodavanog sumpora. Chardonnayu je dodano malčice Pinota crnoga. pH u berbi iznosio je 2,8, i to je Isteniče ohrabrilo da se okušaju u ovom novom postupku u produkciji pjenušca. U cijelome procesu proizvodnje, dakle ni na početku, od berbe do preše, nije kao zaštita korištena niti zerica SO2. Na fermentaciju je išao isključivo samotok. Na početku fermentacije korišteno je tek nešto askorbinske kisleine i vitamina dobivenih preradom grožđanih koštica. Poastupak zahtijeva što manji broj pretakanja i izbjegavanje filtracije. U ekspedicijskom dodatku nema udjela odležavanog vina. Mladi pjenušci nakon fermentacije u butelji odležavaju na kvascima najmanje dvije godine prije nego što izađu na tržište. Preživi li taj novi pjenušac u dobroj kondiciji prvih 12 mjeseci, u sljedećih 12 mjeseci dobiva i punu stabilnost. Za prvu seriju, za ovaj izlazak u javost sada, Isteniči su predvidjeli 1000 boca, a 7000 butelja ostavili su još na odležavanju, da pjenušac razvije dodatne arome i dobije visoko cijenjeni tercijarni bouquet.

Janez i Miha Istenič novi pjenušac Cuvée Natura promovirali su svečano, uz sjajan ručak chefa i istaknutog slovenskog sommeliera Jure Tomiča u gostilni Debeluh u Brežicama

Cuvée Nature, neopterećen sumporom, pokazuje se sada kao vrlo zanimljivi savršeno čisti mladi pjenušac što ga odlikuje bouquet mladosti s  lijepim mirisom na jabuku, te elegantna svježina. U okusu besprijekorno je skladan, s finim voćnim nitima svježih i zrelih jabuka. Perlanje odlično, okus solidno traje, tek pookus (naknadni)  je zasad nešto kraći.

Prof. Marin Berović, već godinama ocjenjivač upravo na međunarodnim vrednovanjima pjenušaca i već duže vrijeme i predsjednik ocjenjivačkih komisija, posebice na degustaciji The Best Glass of Bubbly u Velikoj Britaniji

Inače, druga značajna novost u kući Istenič uporaba je jettinga u klasičnom načinu produkcije pjenušaca. Jetting, donosi prednost u tome što se zahvaljujući njemu u pjenušcu u finalnoj fazi produkcije smanjuje ostatak pri finalizaciji dodavanog SO2 i istodobno se onemogućava pristup kisika u pjenušac pri degoržiranju i pri dodavanju ekspedicijskog likera prije čepljenja. Postupak se temelji na ubrizganju mikro-curka pjenušca u bocu, što izazove dizanje mjehurića ugljičnog dioksida, koji napuni grlić boce i odande istisne zrak s kisikom te svojom težinom kao zaštita bude u grliću boce. Taj sloj stvara inertnu atmosferu, što omogućava daljnju zaštitu prije moguće oksidacije a s time i kvalitetnije dozrijevanje pjenušca u boci. Maksimalna koncentracija kisika u pjenušcu na taj se način smanji s 10 na 1 mg/l a to poprilično smanjuje daljnju mikrobnu aktivnost pa se time i smanjuje potreba za SO2 u ekspedicijskom likeru za dobrih 30 posto. Inače postupak jetting obvezan je u proizvodnji pjenušaca bez SO2.

Ponavljam: oba opisana i objašnjena postupka Isteniči su uveli u svoju produkciju u suradnji sa stručnjacima IOC-a, a to je Institut Oenologique de Champagne u Épernayu. Eto, novi tehnološki pristupi donose novu kakvoću u razvoju tehnologije dozrijevanja Isteničevih pjenušavih vina i otvaraju novi put tehnologije proizvodnje pjenušaca bez dodavanog sumpora… ♣

Go, OenoGastro! Dijamanti našeg najvećeg poluotoka

 SIR ŠPIN DRUGI NA SVIJETU! ISTRA PONOVNO NAJBOLJA NA SVIJETU S MASLINOVIM ULJEM! A OSVAJA i S VINOM…

Lijepe novosti stigle su s našeg najvećeg poluotoka: istarski sir Špin drugi je na svijetu, a Istra kao regija ponovno je najbolja u svijetu s maslinovim uljem!

Porečka  Agrolaguna sa svojim punomasnim ovčjim sirom Špin osvojila je drugo mjesto na svjetskom ocjenjivanju sireva World Cheese Awards 2021. Ali, uz taj ovčji sir briljirali su i kravlji sir Špin i Istarski miješani sir Špin, koji su u svojim kategorijama osvojili brončane medalje!  Inače, u kategoriji kozjeg sira prvak je bio uradak andaluzijske sirane Quesos y Besos (u prijevodu: Sir i poljupci!, rime kao u originalu nema!) koji je proglašen ukupnim šampionom natjecanja.

Ukupni šampion ocjenjivanja World Cheese Awards za 2021 godinu je kozji sir andaluzijske sirane Quesos y Besos

Punomasni tvrdi ovčji sir istarske mljekare Špin – drugi na svijetu na ocjenjivanja World Cheese Awards za 2021 godinu. Ukupni šampion natjecanja je kozji sir andaluzijske sirane Quesos y Besos

Ove godine 33. ocjenjivanje sira održano je u Oviedu u Španjolskoj, a za vrednovanje u kojemu je sudjelovalo 230 degustatora-stručnjaka za sir iz 38 država prijaviljeno je bilo rekordnih 4.000 sireva iz 40 zemalja svijeta. U svakoj kategoriji proglašena su službeno po tri najbolja sira na svijetu. Djelatnici sirane Špin izuzetno su ponosni na osvojene medalje, a izvrsno je to što su sirevi Špina dostupni u prodajnoj mreži diljem Hrvatske. Od zadovoljstva i sreće posebno je, logično, sjao Krunoslav Salaj, majstor-sirar u Špinu, on rado ističe kako sirana Špin sir proizvodi od domaćeg mlijeka, s time da se mlijeko za spomenuti visokonagrađeni ovčji sir proizvodi na vlastitoj farmi s 800 ovaca, a farma se nalazi u neposrednoj blizini sirane!

Sirevi Spin, u sastavu porečke Agrolagune, nagrađeni na ovogodišnjem svjetskom vrednovanju sira World Cheese Awards Desno: Ponosni majstor sirar Spina Krunoi Salaj

Dio ovaca iz stada uz siranu Špin

Agrolaguna se inače osobito trsi u stalnom unaprjeđivanju kakvoće proizvoda svih triju svojih maraka, a uz Špin to su maslinovo ulje Ol Istria i Vino Laguna.

            ULIKA/OLJKA i ulje – Što se pak maslinova ulja tiče, lošu vijest o značajnom smanjenju prinosa masline u 2021. (navodno i za 50 posto u odnosu na uobiajeni prosjek!) i o osjetnom povećanju cijena koštanja za litru (najmanje za 30 do 40 posto!) u ovogodišnjoj berbi debelo je zasjenila vijest o u svjetskim razmjerima superiornoj kakvoći istarskog ulja (i) ove godine. Potkraj svake godine u Rimu izlazi najvjerojatnije najrelevantniji vodič (ekstra-djevičanskim) maslinovim uljima svijeta, s nazivom Flos Olei. U tom najnovijem vodiču. objavljena su, okićena blistavim reakcijama stručnog žirija, čak 66 uzorka od 79 koliko su ih poslali na ocjenu istarski uljari! Ekstra-djevičansko maslinovo ulje Franka Červara iz Novigrada proglašeno je najboljim na svijetu u klasi monosortnog ulja srednje voćnosti. Prvi put jedno istarsko ekstra djevičansko ulje dobilo ocjenu 99, bilo je to Mate od Aleksandre Vekić. Treći puta zaredom, čak dva maslinara – a to su Klaudio Ipša, te Duvilio i Bosiljka Belić Olea BB, dostigla su ocjenu 98, time su za četiri boda prešli granicu s kojom počinje (94/100) ekstra klasa kakvoće.

Istru će tako i kroz cijelu 2022. godinu ponovo – a to je sedmi put zaredom! – krasiti titula najkvalitetnije svjetske regije za ekstra djevičansko maslinovo ulje. O tome koliko je značenje te titule dovoljno govori i to  da su u vodiču Flos Olei ulja iz cijelog svijeta, preciznije iz 55 maslinarskih država s pet kontinenata. Tako su se istarski maslinari našli u društvu 500 najboljih s ukupnim udjelom od čak 13 posto. U novo izdanje tzv. biblije za ekstra maslinovo ulje, uvršteno je ukupno 67 ulja iz Hrvatske, uz spomenuta 66 iz Istre jedno je iz Dalmacije. Konstantno izvrsni rezultati istarskih maslinara s uljem rezultat su intenzivnog truda, edukacije, primjene najnovijih znanstveno-tehnoloških dostignuća u maslinarstvu, a i novčanih ulaganja u podizanje kvalitete.

_______________________________

GOURMET TURIZAM – Pred kraj studenoga u Samoboru je održana promocija projekta GOURMET TURIZAM, nastalog udruživanjem triju Turističkih zajednica –  iz Svetog Ivana Zeline, Samobora i Jastrebarskog. Projekt se provodi uz podršku Turističke zajednice Zagrebačke županije, a udruživanje je odobrilo Ministarstvo turizma i sporta. Predstavljeni su zajednički slogan projekta GoWine, web stranicu, tiskanu kartu s tri vinske ceste te  WebVR aplikaciju interaktivne virtualne šetnje kroz vinske ceste. Interaktivna karta posjetiteljima i turistima olakšava odabir destinacija, pruže sve potrebne podatke o pojedinoj vinariji i popratne navigacijske alate.

Rene Bakalović i Saša Špiranec s Mirjanom Jarec Kure iz zelinske obitelji koja je prezentirala kraljevinu i chardonnay, te Samoborac Toni Filipec, majstor za bermet, koji je uz tradicijski crni, od frankovke i portugisca, sada kao novitet predstavio i bijeli bermet nastao od – gotovo 20 godina odležavane graševine…

Naš znani Gastronomad Rene Bakalović uzvanike je proveo kroz tradicijska jela tog dijela Zagrebačke županije s time da je kruna uživanja za stolom bio Zimski kraljevski ručak, a Saša špiranec izabrao je za kušanje vina toga kraja. ⦁

______________________________

Denis Ivošević

Osobito je tim sjajnim rezultatima sa sirom i uljem ali i s medaljama zlatnoga sjaja koje su osvojila vina Agrolagune na raznim međunarodnim ocjenjivanjima ushićen i Denis Ivošević, direktor Turističke zajednice Istarske županije. Turističkim djelatnicima istarske županije treba svakako odati priznanje na tome što su već odavna shvatili ono što tek sada pomalo shvaćaju njihovi kolege u drugim regijama Lijepe naše, a to je da je eno-gastronomija s naglaskom na ono svoje, izvorno, snažan magnet i od iznimne je važnosti za turizam – kroz koji  je moguće sjajno valorizirati ne tek poneki proizvod, nego i CIJELI teritorij. ♣

_______________________­­­­­­­­­­­­­­­______

Na Trešnjevačkoj tržnici u Zagrebu

AGROLAGUNINA MODERNA KONOBA TRI KANTUNA (sir, ulje, vino…)

Agrolagunin boutique Tri kantuna na trešnjevačkoj tržnici u Zagrebu. Šarmantna zaposlenica Dora ističe adute: zlatne Festigije Castello i LV  u magnumu i dvostrukom magnumu, pa Ol Istria kao zrelo i kao novo mlado, lijep izbor sireva Laguna Špina

__________________________

Dragulj posebnog sjaja

TERAN SANTA ELISABETTA 2017,

Ljubitelji karakternih vina, eto, prije koji tjedan su dočekali: u primjerenom ambijentu riječkog elitnog hotela Hilton Costabella i na najvišem nivou održana je svečana premijera Terana Santa Elisabetta 2017 (suho, 14,5 vol%), dragulja s pozicije Santa Elisabetta kojega, kao kvalitativnu nadgradnju redovitog, odličng terana Anno Domini, kreira istarska vinogradarsko-vinarska obitelj Benvenuti iz Kaldira kod Motovuna a kojega publika, već od prvog njegovog izdanja, 2015., na tržištu svake godine iščekuje s nevjerojatnom nestrpljivosti. Prve dvije berbe, 2015. i 2016., rasprodane su, unatoč za naše uvjete a i navike moglo bi se reći po ne baš nježnim ali s obzirom na uložene trud, brigu, znanje i financijska sredstva tvoraca opravdanim cijenama, začas po izlasku iz podruma, i već odavna se mogu naći još samo u kolekcijama strastvenih zaljubljenika u vino.

Složna braća i dobri prijatelji – Nikola i Albert Benvenuti, u sredini, te Sandi Chiavalon, sasvim lijevo, i Tedi Chavalon, sasma desno. Iako su glavni protagonisti manifestacije bili k’o ugljen črni teran i krasno zeleno novo maslinovo ulje, zdravica je u – žućkastome tonu i puna razigranih mjehurića, dakle pjenušcem, kako je i običaj kod različitih proslava (Vinart)

Tata braće Benvenuti – Nikole, inače aktualnog predsjednika udruge Vinistra, i Alberta, Livio Benvenuti, kojega pamtim kao čovjeka nježna stasa ali i kao istinsku i svojoj grudi posvećenu ljudinu, zacijelo sada likuje …na plavom nebu iznad Kaldira…, ponosan time što mu dva sina uspješno dosljedno nastavljaju njegovim stopama u vinogradarstvu i vinarstvu, konkretno naglašenoj njezi domaćih, istarskih sorata – Malvazije istarske, Terana i Muškata momjanskoga, dakle vjerni primarno proizvodnji autentičnih lokalnih vina od ta tri nesumnjivo, kad su prezentirana u iskrenom izdanju, velika aduta našeg najvećeg poluotoka te dijela iznimno vrijedne kulturne baštine ne samo Istre nego i cjele Lijepe naše, i te kako važna za turizam i gospodarstvo.

Događanje u Hiltonu Costabella uveličala su braća Sandi i Tedi Chiavalon, koji su također prezentirali jedan istarski dijamant, ali bitno drukčijih boje, mirisa i okusa, a to je njihovo ekstra djevičansko maslinovo ulje, ove godine kakvoćom još i bolje nego inače ali, na žalost, dobiveno u manjoj količini nego inače. Ovaj proizvod i te kako pridonosi tome da Istra bude i po sedmi put proglašena regijom najboljeg maslinovoga ulja na svijetu!

Među prvim komentarima koji su se mogli čuti o vinu Teran Santa Elisabetta 2017 bio je taj da ovo novo izdanje Santa Elisabette u čaši nudi besprijekornu ravnotežu između koncentracije, snage i elegancije.

                Santa Elisabetta 2017 dobivena je od Terana, za koji su autori vina, braća Albert i Nikola Benvenuti, uvjereni da je sorta budućnosti, jer u sebi utjelovljuje neizmjerni potencijal kad je u pitanju kvaliteta, savršeno je prilagođen klimatskim promjenama, a istovremeno posjeduje jedinstveni okus, karakterističan samo za centralnu Istru, preciznije Motovunštinu.

Pogled na vinograd Santa Elisabetta

  Santa Elisabetta je rezultat upravo ideje da se publici ponudi autentično istarsko, ali iz kategorije najfinijih vina svijeta, rado govore braća Benvenuti.

                – Santa Elisabetta je plod naše težnje da dosegnemo savršenu verziju terana. U teran vjerujemo iz sveg srca i toj potrazi smo potpuno posvećeni. Vjerujemo u njegov čvrsti i živi karakter, u njegovu finesu i dugovječnost, u potencijal da u pravim uvjetima dade vino najviše klase. Uvjereni smo da je Santa Elisabetta, položaj na nadmorskoj visini od 330 metara, s optimalnom izloženošću suncu i strujanju zraka, s bijelim istarskim tlom koji teran obožava, upravo taj vinograd koji mu omogućava da pokaže najbolje od sebe – rekao je u Rijeci na promociji Albert Benvenuti.

            – U podrumu je sve podređeno očuvanju autentičnosti i prepoznatljivosti sorte jer, nakon žestokih redukcija u vinogradu u vidu zelene berbe i selekcije najkvalitetnijih grozdova, želimo da okus tog koncentracijom i zdravljem savršenog i idealno dozrelog grožđa bude prenesen u bocu na što vjerniji način. Nakon fermentacije vino njegujemo u drvenim bačvama različite starosti i različitih veličina čime mu dajemo priliku da se razvije na različite načine. Tako stvaramo dobar materijal za finalnu kupažu. Pazimo da su bačve što neutralnije i da njihov ključan doprinos bude samo u tome da vino prevede iz mlade u zrelu dob, da se na tom putu razvije i izgradi otpornost i vlastiti potencijal za dugo čuvanje u boci – kazao je pak Nikola Benvenuti.

Ništa bez WoW-ica: sommelijerka i ugledna ugostiteljka Danijela Kramarić i novinarka Sanja Muzaferija, peedsjednica udruge Žene u vinu WoW, svojom nazočnošću začinile su promociju Terana Santa Elisabetta 2017!

Treba istaknuti i ovo, a što baš i nije uobičajeno u (našem) vinskome svijetu: nakon što Santa Elisabetta završi proces dozrijevanja u bačvama, braća Benvenuti vino iz svake bačv(ic)e daju na prosudbu komisiji sastavljenu od iskusnih poznavatelja vina i tržišnih trendova pozvaniu kod njih u podrum u Kaldir, na taj način dobiju dragocjenu pomoć u kreiranju finalne, dobitne kupaže. Komisija za odabir vina za 2017. godište bila je u sastavu Rene Bakalović, Davor Butković, Danijela Kramarić, Sandi Paris, Emil Perdec, Tihomir Purišić, Sanja Simić i Saša Špiranec. Kušanjem šifriranih uzoraka naslijepo odabran je najbolji omjer vina iz različitih bačava. Boce napunjene finalnom kreacijom  ostavljene na dodatnom odležavanju od šest mjeseci.

I na kraju tehnički podaci: Teran Santa Elisabetta 2017 napunjen je u 3900 butelja od 0.75 lit zapremnine te u 100 magnuma. Butelje se prodaju, ovisno o vinoteci, po cijeni od 250 do oko 280 kuna. Magnumi barem zasad još nisu na prodaji, još vremena u magnumu svakako im može samo dobro doći, braća Benvenuti još trebaju odlučiti na koji će način one naći put do kupca odnosno kada i pod kojim uvjetima će do magnuma moći doći zainteresirani ljubitelji plemenite kapljice… ♣

______________________

ROVINJOLA, Rovinj

__________________

Premijerno kušanje vrhunskih vina Iločkih podruma

SUHO ZLATO PRINCIPOVCA, SVE do 2011.

Bila je to, u otmjenom ambijentu prostrane dvorane zagrebačkog hotela Academia, ne, kako bi lako ovaj naslov te ova prva fotka sugerirali, svečanost primarno ljepote, lepršavosti, mode, plemenitog metala, dragog kamenja i visokog društva, nego akademija (prilika za stjecanje i širenje znanja) vezana uz neko drugo suho zlato – Zlato Principovca. A Principovac je jedna od najboljih vinogradarskih pozicija Hrvatske, nalazi se u Iloku, u vinogorju Srijem na samoj državnoj granici sa Srbijom. Suho zlato o kojemu govorim u skladu je sa sugeriranom  bojom, međutim zapravo je  tekuće, u ovome slučaju suho – inače riječ što spojena u ulozi pridjeva s imenicom zlato daje izraz posebnog značenjea – a što korištena u kontekstu okusa vina, upućuje na s minimalnim ostatkom neprovrela sladora.

Ekipa s vrha Iločkih podruma, pored jedinstvenog buketa etiketa na kolicima: uz vlasnika Jurja Mihaljevića, koji stoji sasvim desno na slici, su, redom s lijeva nadesno: Renato Krčmar – savjetnik Uprave; Ines Štivić – članica Uprave za logistiku, enologinja Ivana Raguž – voditeljica vinarske proizvodnje, Karmela Tancabel – zadužena za marketing i plasman vani, Antonijo Kraljević – predsjednik Uprave, i Darija Rotim – članica Uprave za tuzemnu prodaju. Dolje: vina ponuđena na kušanje (Marko Čolić)

Tvrtka Iločki podrumi, ne samo najveći i najjači proizvođač vina u hrvatskome Srijemu nego i u čitavoj državi, priredila je premijerno kušanje svojih vrhunskih SUHIH vina iz punjenja i godišta što tek izlaze pred širu publiku, međutim na raspolaganju je tog popodneva ipak bilo i nekih hvale vrijednih godinama odležanih etiketa, da se pokaže što u segmentu starijih vina iločki teritorij i eno-uradci odgovorne ekipe Iločkih podruma mogu pružiti ljubiteljima i poznavateljima plemenite kapljice. Priredbu je dinamično te pružajući mnoštvo korisnih informacija o vinima, vodila Karmela Tancabel, članica Uprave Iločkih podruma i voditeljica odjela za marketing i za izvoz.

Kušani su: Graševina vrhunska 2020, Graševina Grand Collection 2018 magnum, Graševina Velika Berba 2011, Chardonnay vrhunski 2020, Chardonnay Grand Collection 2018 magnum, Traminac vrhunski 2020, Traminac Grand Collection 2019 magnum.

Kako bi se ipak i ovdje pokazalo da zlata Iločkih podruma nisu samo suha, za kraj je sačuvan poluslatki Traminac Principovac 2019., i izazvao je oduševljenje uzvanika. To vino dobilo je prestižna priznanja prije samo nekoliko dana na natjecanju Sélections Mondiales des Vins Canada, tamo je, u konkurenciji više od 1900 prijavljenih uzoraka iz 32 zemlje svijeta, osvojilo i zlatnu medalju i titulu Best in show.

Prezentacija vina prošla je interaktivno, većina se uzvanika uključila kako bi podijelili svoje dojmove o vinu i davali konkretne sugestije za određena vina Iločkih podruma.

Zvijezda večeri bila je Graševina s Principovca. Prva u redosljedu i u hijerarhiji, ona iz 2020. (13,0 vol%) predstavila se, u ovome slučaju bazna, u osobito lijepom svjetlu, kao ozbiljna, mineralna te živa i slana, s dosta ali vrlo profinjeno iskazane arome i prilično čvrsta tijela, informacija za one nešto strpljivije potrošače – ima šansu i za odležavanje još neko vrijeme. Uzlazno dalje:  Graševina iz berbe 2018 (13,5 vol %), ovaj put u ruhu premijerno predstavljene Grand kolekcije iz magnuma. Puna mirisa, lijepa i nesumnjivo još ne posve dovršena bouqueta, kompleksna, s početnim naznakama zrelosti, slana, blago kremasta, topla, s vrlo dobrom strukturom i solidnom trajnosti u ustima, nije nužno žuriti se s potrošnjom. Da je Graševina Grand Collection 2018 veliko vino potvrđuju domaća i svjetska priznanja vinskih stručnjaka, spomenuti valja  zlatnu medalju s International Wine Challengea u Londonu 2020. godine, brončana medalja s Decantera WWA 2020, kao i šampionsku titula u kategoriji bijelih suhih i polusuhih vina na Sabatini 2020.  Graševina 2011 Velika berba – zlaćane boje, s mirisom zrelog voća, s donekle slasnim okusom, mekano, nešto tanjeg tijela, za desetgodišnjaka izvrsno održano.

Chardonnay Principovac 2020 (13,0 vol), svjež, mladenački vibrantan, s vrlo ugodnim mirisom te aromama tek na početku formiranju bouqueta, čvrsta tijela, s dobrom kiselosti, slan, traži još vremena. Chardonnay 2018 Principovac Grand Collection magnum (13,5 vol%) vrlo precizan, pun i čvrst, s aromama na tragu bijelog koštićavog voća, bilo je primjedbi da pokazuje i finu herbalnu nit a meni se učinilo da odaje nijansu orašastog voća npr. badema, puno, blago kremasto,  traži još vremena i dojam je da ima šansu za lijep razvoj. Idealno pristaje uz odabrane zrele sireve, jela od bijelog mesa i plemenite ribe.

Traminac Principovac 2020 (14,0 vol%) djelovao mi je ovom prigodom kao malo raštiman, arome tipične za sortu i alkohol (osobno mi ne smeta visoki sadržaj) kao da se se u ovome trenutku još malo razdvajaju, kao da idu svaki svojom stranom… Rado bih ga kušao za par godina. Traminac 2019 Principovac Grand Collection magnum (13,5 vol%) precizan, s aromama tipičnim za sortu (naglasak na ružu),  djeluje kao ugodno svježe, puno, bogato, čvrsto, s vrlo dobrim tijelom, skladno ali još je beba, svakako mu treba još dosta vremena za razvoj aroma i okusa te pokaz pune kompleksnosti. Idealno bi pristao uz foie gras, fine deserte i odabrano društvo.

odabrano društvo. Za stolom u dvorani – Juraj Mihaljević (sasvim desno), vlasnik Iločkih podruma, i ugostitelj Nikola Stojanović iz uglednog restorana Potkova na zagrebačkoj Kajzerici (Marko Čolić)

Kao i Kutjevo d.d., s kojime smo se družili nedavno na prezentaciji u restoranu Kaiser u Zagrebu, tako i Iločke podrume – koji su se dugo vrijeme zadovoljavali s produkcijom relativno jenostavnih suhih vina smatrajući, čini se, da se nešto ozbiljno na tržištu može napraviti samo s (visokim) predikatima s jačim ostatkom neprovrela sladora – treba pohvaliti za odluku da i bijelo vino u suhoj varijanti prikladnim pristupom u vinogradu i potom u podrumu dignu na vrlo visoku razinu kompleksnosti. Nadam se da ova priča u Iloku započeta s Principovcem i oznakom Grand Collection nije tek izlet odnosno da neće ostati zapisana kao izlet. Bilo bi jako dobro da se Iločki podrumi u smislu postizanja maksimalne moguće kakvoće i dodane vrijednosti jače potrude i oko crnog suhog vina, ekološki uvjeti na iločkom području zasigurno kao preduvjet i te kako odgovaraju dobivanju ozbiljnih snažnih crnjaka koji mogu dugo trajati, napredovati u razvoju i – dobivati na cijeni.

Po onome koliko vidim i čujem krećući se po terenu, u nas svakako ima i te kako zainteresiranih za takva ozbiljna suha, dobro i dovoljno dugo njegovana vina. Osloniti se svakako treba i na izvoz, s time da se intenzivira promidžba (među otaloime i radom na Internetu!) na raznim boljim i željenim tržištima. Pa – zar nismo dio Europske Unije?! Treba to iskoristiti!

Inače vezano uz njegu vina iz kategorije ozbiljnih i zahtjevnih, osobno bih se složio, na temelju spoznaja stečenih kroz brojna moja putovanja i posjete prvorazrednim vinskim kućama po Europi, s preporukama  da je radi bolje stabilnosti i boljeg izdržavaja vina kroz vrijeme u preradi i kod bijelih sorata dobrodošla kraća maceracija u preši a za dozrijevanje (svakako na finom talogu) drvena bačva provjerenog proizvođača – ne nužno barrique, možda radije ona do 1000 ili 2000 litara velika, te bez paljenja ili evenatualno nekim minimalnim paljenjem…

Prezentacija je bila interaktivna, a na slici je, dok komentira vina, sommelijerka i ugostiteljka Jelena Šimić Valentić, vlasnica zagrebačkog wine-bara Pupitres i voditeljica vinskih edukacija i radionica u njemu (Marko Čolić

Svim vlasnicima i voditeljima velikih podruma koji raspolažu – što u vlasništvu što i preko vinogradara-pouzdanih partnera – s popriličnom ukupnm površinom vinograda, poželjno lociranih na različitim pozicijama, jednostavno mora prodrijeti duboko u glavu to da su oni, ako pravilno razmišljaju i opredijele se za osobito kompleksna i ozbiljna vina, u znatno većoj prednosti od malih vinara od kojih su neki svojim zamislima i predanošću napravili čuda glede kakvoće finalnog proizvoda, naime da krenem od sirovine, bez koje – ništa (sine quae non!): što su raspoložive veće površine pod trsjem dakako visokokvalitetnih sorata i što su pozicije na razmim mjestima (tlo, ekspozicija, nadmorska visina, nagib…) gotovo svake godine a možda i svake godine ukazuje se prilika ubrati odgovarajuće količine roda posve prikladnog za različite tipove vina, od baze do špice kakvoće i najskuplje kategorije, dočim tako nešto mali vinogradar/vinar, osim možda ako sve vinograde ima na najboljim položajima u vinogorju, teško da svake godine može postići. Ako se prikladno postavi prema proizvodnji i plasmanu, s pojačanim trudom u kreaciji i proizvodnji skupih do i vrlo (ekskluzivno) skupih vina ne bi se trebala pojaviti opasnost od financijske štete jer produkcija tih vrlo skupih vina mala je i prikazana je u samoj špici piramide kakvoće i vrijednosti, a tu količinu, koja inače, kao nešto elitno i što izaziva pozor, predstavlja vrlo važnu podlogu za odličnu reklamu tvrtke i čitave produkcije – u europskom prostoru ne bi trebalo biti nemoguće plasirati. Postoje i druga interesantna tržišta, npr. SAD, istok Azije…

S obzirom da ovdje govorimo o Iloku, to je turistički sjajno i perspektivno područje i, kako je to slučaj s brojnim drugim vinorodnim područjima u svijetu, upravo s takvim elitnim etiketama može platežno sposobnog i platiti voljnog vanjskog kupca dobiti ina kućni prag kao tržište. A to po logici otvara mogućnost za dobivanje konkretne potpora i drušvene zajednice predviđene za dobro ustrojene poslovne subjekte što izlaze pred domaću i međunarodnu javnost s vrlo uvjerljivim adutima magnetske sposobnosti tijesno vezanima uz baš određeni teritorij, ti aduti u modernom su vremenu upravo i lokalno tipična za kraj prepoznatljiva vina…  ♣

U gostima u Zagrebu: Vrijeme je za…Hercegovinu

GRK u LJUBUŠKOM IMA i TE KAKO ŠTO ZA REĆI, a i OTVARA PITANJA…

Sorta Grk i u hercegovačkom kršu u Ljubuškome i te kako ima što za reći, a i – otvara neka pitanja… Uvjerio sam se u to na doista reprezentativnoj prezentaciji deset etiketa plemenite kapljice iz produkcije vinskog posjeda Josipa Nuića iz Crnopoda kod Ljubuškog, trenutno, uz Radovana Vukoju iz Trebinja, a i uz odvjetnika Zdenka Milasa, zacijelo najboljeg proizvođača Bakhova nektara u Hercegovini i svakako jednog od najboljih i najznačajnijih s obzirom i na količine u izvrsnoj performansi u cijeloj Bosni i Hercegovini.

Evo 10 uzoraka ponudjenih na kušanje na nedavnoj reviji vina Nuić u Zagrebu: Grk 2020 – novitet, iznimno ugodno iznenađenje, Pošip 2020 – novitet, iznimno ugodno iznenađenje, Žilavka vrhunska 2020 – očekivano vrlo dobro, Žilavka selekcija 2020 – kompleksnije i kompletnije od prethodne žilavke, Trnjak rosé 2020 – ugodno pitko, skladno, nekomplicirano, Blatina vrhunska 2016 – očekivano vrlo dobro, Blatina barrique 2017 – kompleksnije i kompletnije, Merlot 2015 – Syrah 2016 – Trnjak 2016 – IZVANREDNI!

Vjekoslav Madunić, organizator prezentacije Nuićevih vina u Zagrebu, te sommelier Tomo Jakopović koji je komentirao uzorke (Marko Čolić)

Josip Nuić, uspješni biznismen iz domene prodaje automobila i autoservisa, inače veliki ljubitelj plemenite kapljice, do mjere da se eto – ne tek hobistički i kao da je riječ o sentimentalnom nastavku neke obiteljske tradicije nego na poslovno najozbiljniji način – odlučio uključiti u vinogradarstvo i vinarstvo. Okupio je oko sebe sposobne i vrijedne osobe iz vinska struke, te pedantno spremno krenuo u novu pustolovinu. Prisjećam se trenutaka s početka 2015. godine kad sam s grupom uglednih hrvatskih enologa pod vodstvom Nenada Masleka bio na mini-turneji Hercegovinom i kad smo obišli i Nuićevo imanje, s vinarijom smještenom na Orlovcu u Crnopodu. Objekt je to suvremena dizajna, djelo bečkog arhitektonskog studija Spitzbart&Partners. Taj, prvi put kad smo ga obišli Nuićeva je glavna enologinja bila Josipa Andrijanić, cipelica-lutalica s bogatim eno-iskustvom stečenim radom u znanim podrumima osobito u Novome svijetu. U podrumu kapetana Nuića s vremenom izraslom u jednog od ponajboljih ne samo u susjednoj nam državi nego i na prostoru cijele nekadašnje države, danas je voditelj proizvodnje vina i posebno zadužen za podrum Ivan Marinović a zadužen za vinogad je Marko Marjanović.

Josip Nuić sa sinom Vlatkom, te, u ruci, s buteljom svojeg čuvenog trnjka

Josip Nuić u razgovoru-dogovaranju oko nastupa s Ivanom Dropuljićem, direktorom festivala Zagreb Vino.com, za koji se poslije, maltene u posljednji trenutak prije najavljenog početka, ispostavilo da je – odgođen!

Tik uz vinograde velika je ali do danas još ne i posve dovršena zgrada, donjim dijelom prostro se, dakako, oveći vinski podrum, koji je tada kad smo naišli već bio u punoj funkciji, a prostori iznad i na katovima, predviđeni za prihvat gostiju, tada su još tek čekali završetak radova. Sva i tada kušana vina besprijekorna, a ona iz gornje kategorije, tu prvenstveno mislim na Merlot (2012!) , Syrah i Trnjak – izvanredna.! Potvrdio je to u međuvremenu i svijet, naročito u slučaju Trnjka, sorte s kojom se Hercegovci hvale kao svojom autohtonom ali koja, odmah će se javiti Imoćani (u Imotskoj krajini odličan crnjak-trnjak proizvodi obitelj Grabovac), možda ipak izvorno dolazi s područja i naše Imotske krajine, smještene na samoj državnoj granici s BiH, Imoćani tvrde da su brojni hercegovački uzgajivači Blatine u neko davno doba bili ponajprije posegnuli za Trnjkom prvenstveno kao oprašivačem za Blatinu. Sa svojim trnjkom, koji je slao na razna najjača svjetska ocjenjivanja vina, Josip Nuić pobrao je brojne medalje visokog sjaja (treba mu doista zahvaliti na tome što je skrenuo značajno pažnju svjetske javnosti na trnjak kao iznimno vino od iznimne sorte s ovih prostora.

Josip Nuić bitno je, s vremenom, poslovno napredovao u vinskom segmentu: danas raspolaže s 35 hektara vinograda, sedam ih je uz vinariju na poziciji Orlovac u Crnopodu, a 28 nešto podalje od podruma. Tu s trsjem kod Nuića stvar i ne staje: nedavno je Josip Nuić kupio novu parcelu od devet hektara, koja u sadnju ide iduće godine, pa će od 2022. ukupna površina Nuićevih vinograda iznositi nešto manje od 45 hektara. On i još pet hercegovačkih vinogradara/vinara – Milas, Buntić, Begić, Majić, Keža – zakupili su, kako mi kaže Nuićev sin Vlatko, oveću vinogradsku površinu (oko 40 ha ukupno) od nekadašnjeg kombinata iz Ljubuškoga, većina spomenutih vinara odlučila se, kako čujem, na svojim parcelama saditi Žilavku, Nuić razmišlja i o drugim kultivarima.

Pogled na vinogradi Nuićevih u razdoblju pune vegetacije te, dolje, zimski prizor iz Nuićeva vinograda – tlo govori dovoljno! (suhiucasi)

Vinski podrum Nuićevih, s najboljom je mogućom vinarskom opremom. Uz prostor za primarnu preradu grožđa obuhvaća, dakako, i veliku dvoranu za drvene bačve za dozrijevanje vina. Prema kraju ide  uređenje vinske arhive te na katovima najveće buduće vinoteka u Hercegovini i šire, degustacijske sale i smještajnih, gostinjskih  kapaciteta u vinskim apartmanima.

Nuić je u želji da svoju ukupnu ponudu što je obuhvaćala već spomenute crnjake od tradicijskih domaćih kultivara i one od internacionalnih sorata, te bijelu žilavku, obogatiti s još kojom bijelom sortom prikladnom da u njegovim agroekološkim uvjetima dade snažno i karakterno, veliko bijelo vino, u 2010. godini pokusno zasadio Pošip, a s obzirom da mu se on pokazao jako dobrime nagovorio je, kako mi je rečeno, svog partnera čiji je vinograd površine 20 hektara smješten tik uz Nuićev, da, u 2013., i on, po uputama Nuića i njegovih savjetnika, zasadi Pošipa u većoj količini pa da Nuiću predaje grožđe, a istodobno sâm se opredijelio za pokus s Grkom, za početak sa 4000 cijepova. Uvjerljivi rezultat Grka iz berbe 2020. – koji nam je eto bilo moguće kušati nedavno na zagrebačkoj susretu s Nuićevim vinima u organizaciji Vjeke Madunića – upućuje na zaključak da Nuić neće i ostati na spomenutih 4000 loza Grka.

Josip Nuić – barricaija (suhiucasi)

S obzirom na vrlo ozbiljan i investicijama popraćen Nuićev pristup vinu u kontekstu kakvoće i osebujnosti – npr. prije nekog vremena obitelj se, ne radi širenja svoje proizvodnje u Austriji nego radi vinskog školovanja mlađeg naraštaja, preselila u austrijski Krems, inače jednu od tri (ostale dvije, u susjedstvu, su Kamptal i Wachau) svjetski glasovite vinorodne zone Austrije za (bijelo) vino te grad s vrlo cijenjenim institucijama za školovanje za vinogradara/vinara – Nuićev sin upravo je završio tamošnju srednju školu za vinogradarstvo i podrumarstvo i sad se priprema za majstorski, specijalizacijski ispit, zatim s obzirom na to da Nuić već dobro plasira vina ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u Hrvatskoj i Srbiji ali i (zacijelo uvelike zahvaljujući brojnim zlatnim medaljama osvojenima na Decanteru, Mundus Viniju, Concours Mondialu, Austrian Wine Challengeu) na tržištu Zapadne Europe, zatim s obzirom na potencijalno uskoro i veću količinu Nuićevih butelja s odličnim grkom, a, opet, i s obzirom na male količine (treba reći: izvanrednoga kakvoćom!) grka iz podruma korčulanskih/lumbarajskih vinara – pitanje pitanja je koliki su izgledi da svijet Grk/grk doživi i zapamti kao hercegovački, a koliki kao izvorno korčulanski fenomen?… ♣

_____________________

Vrijeme je za…Hercegovinu: NUIĆ, GRGO VASILJ, VINARIJA ČITLUK, MILAS, KEDŽO… – Upečatljivi duboki glas Vjekoslava Madunića kao dugogodišnjeg spikera na Hrvatskom radiju i posebice u Vijestima u posljednje se vrijeme rjeđe čuje preko radio-valova, ali sve više na – vinskoj sceni. Odlaskom u mirovinu, Madunić nije prestao s poslovnom aktivnošću, kao veliki ljubitelj plemenite kapljice marljivo je krenuo, pod parolom Vrijeme je za…, u organizaciju prezentacija raznih vinara i njihovih ponajboljih proizvoda, pozornica mu se ustalila u ovećoj prostoriji u HKD Napredak u središtu Zagreba i sad ga se kao moderatora tamo može čuti na gostovanjima proizvođača Bakhova nektara ne samo iz Hrvatske nego i iz susjednih zemalja, a vjerni pomagač u strukovnom smislu, tj. u komentiranju vina mu je zagrebački sommelier Tomo Jakopović.

Najnovija eno-događanja Vrijeme je za… , obično ponedjeljkom u predvečerje, u Madunićevoj režiji u prvi su plan stavila vinske kuće Grgo Vasilj_Carska vina  iz Međugorja i Josip Nuić iz Crnopoda kod Ljubuškog iz Bosne i Hercegovine, potom je na redu je bila Vinarija Čitluk, iz Hercegovine, u ovom BiH-turnusu još su uključene vinarija mostarskog odvjetnika Milasa (jako dobra vina!) te vinarija Kedžo iz Ljubuškoga, Madunić je u ovom svom novembarsko-prosinačkom zaletu s juga Hrvatske  doveo i odličnu vinarij Škaulj, vlasnika  Šime Škaulja  iz Nadina.

Uz domaćine Vjekoslava Madunića (sasvim desno na slici) i pomoćnika mu Tome Jakopovića (sasvim lijevo) su gost iz Hercegovine Andrija Vasilj, te kao uzvanik prof. Ivan Dropuljić, direktor festivala Zagreb Vino.com, o tom trenutku još se nije znalo da će Zagreb Vino.com u 2021. biti otkazan

___________________________

 CARSKA VINA VASILJ

Andrija Vasilj

Prezime Vasilj spada u legendu Međugorja i vinske Bosne i Hercegovine. Dugo je (od) tamo svojom žilavkom dominirao Stanko Vasilj Stankela, u posljednje vrijeme – sasvim logično jer ipak mu je danas 85. jesen na ramenima – posustala zvijezda. Iz dinastije Vasilj i Međugorja, prema prvome planu u kontekstu vina plivale su i u prvi plan i isplivale nove snage, primjerice prvi Stankelin rođak Grgo Vasilj, kojega eto sada pomalo zamjenjuje njegov sin Andrija, suočen sa dva velika izazova – obiteljskim hotelom u Međugorju i vinogradarsko-vinskim posjedom Carska vina Grgo Vasilj. Izraz Carska vina u nazivu marke spomen su, objašnjava Andrija Vasilj, na davna vremena kad se žilavka točila kao službeno vino na Bečkom carskom dvoru i kad su se i na raznim drugim dvorovima po Europi dosta trošila hercegovačka vina. Ostavština je značajna i, dakako, treba jako paziti da prezime Vasilj, s tradicijom u vinu dužom od stoljeća, kako doliči sjaji i dalje.

– Danas vinski posjed Carska vina Grgo Vasilj obuhvaća 22 vlastita hektara vinograda, i godišnje proizvede oko 80.000 butelja vina. Dvije su grupe vina s obzirom na to kako idu na tržište: Carska vina namijenjena su lancu HoReCa, a vina s nazivom Fine Edition za vinoteke, maloprodaju, najviše se zasad oslanjamo na sarajevsko tržište. Inače, Bosna i Hercegovina prema službenim podacima raspolaže s nekih 3600 hektara vinograda i danas proizvodi oko 18 milijuna litara vina, a godišnja potrošnja po stanovniku kreće se oko osam litara. Uz hercegovačke uzdanice Žilavku i Blatinu, moja obitelj uzgaja i neke međunarodne sorte poput Pinota sivoga i Cabernet sauvignona. Uz vino proizvodimo i šest različitih rakija lozovača na bazi svježe prešavine grožđa – kazao je Andrija Vasilj na predstavljaju u Zagrebu.

Vinarija Grgo Vasilj prezentirala je sedam svojih Carskih vina, bile su to sljedeće etikete: Žilavka Premium Edition 2020, Gregorius žilavka 2020 Limited Edition, Sophia Special Edition 2020 od 50% žilavke i 50% sivog pinota, pa Nika Rosé Special Edition 2020 od Cabernet sauvignona, Blatina Premium Edition 2018, David Special Edition 2018 od blatine (50%) i cabernet sauvignona (50%), te Jeanne Cabernet sauvignon Special Edition 2017. Najviše su se dojmile Žilavka Gregorius pa Žilavka Premium edition od bijelih, te Jeanne Cabernet sauvignon od crnih. ♣

 VINARIJA ČITLUK

Na prezentaciju u Zagreb vinarija Čitluk d.d. iz Čitluka stigla je sa statusom  najvećeg vinskog posjeda u Bosni i Hercegovini. Riječima i vinima prezentirali su je Maja Nakić iz Marketinga tvrtke, zatim sommelier Tomo Jakopović te organizator prezentacije i moderator Vjekoslav Madunić. Moglo se čuti kako vinarija Čitluk d.d., danas u većinskom vlasništvu dviju obitelji – Nakić i Čule – zajedno sa svojim strateškim partnerom Hercegovina vinom iz Mostara ima oko 400 hektara nasada (250 Čitluk i 150 partneri), iz kojih se u prosječnoj godini proizvede oko 3,5 milijuna litara vina. Tvrtka i otkupljuje tržišne viškove malih vinogradara sa svoga područja. Svo grožđe prerađuje se u vinariji u Čitluku.  Najznačajniji vinogradarski položaji su Kameni vinograd, Dubrava, Trtla, Kručevići, Žitomislići te Konjusi gdje je i restoran Romanca u vlasništvu vinarije.

Tomo Jakopović i Maja Nakić uz butelje vinarije Čitluk (Marko Čolić)

Vina izlaze na tržište pod čak 35 etiketa među kojima je najznačajnija marka Teuta, nazvana po imenu legendarne kraljice Ilira sa devet etiketa namijenjenih grupaciji HORECA dok grupa HERCEGO nudi pet različitih imena. Na kušanje su ponuđena vina Teuta – žilavka 2020, Žilavka selekcija 2020, Vranac 2015 i Trnjak 2018. te crna linija u kojoj prevladavaju blatine i vranac. Od žilavki najviše se svidjela Teuta žilavka selekcija 2020, od kasnije branog grožđa iz Kamenih vinograda.

Potom su stigli crnjaci. Sommelier Tomo Jakopović kaže o trnjaku vinarije Čitluk sljedeće: Tanini su brojni, uglađeni a nalazim mirise niskog raslinja smilje, šmrika. Vino prepuno slasti, dobro bi mu došlo još malo kiseline ali i malo manje drva ali je  svakako veliko vino. Na pitanje zašto Trnjaka nema i više u vinogradima Čitluka Maja Nakić odgovara  kako mu popularnost brzo raste i kako će  vrlo vjerojatno ubrzo u ukupnoj zastupljenosti crnih sorata dostići i 50 posto i tako se izravnati sa zasad vodećom crnom sortom Blatinom.

Kušana je dakako i blatina, ona s nazivom  De Broto (De Broto označava hercegovačko područje kod Čitluka koje se u povijesti prvi put spominje još 1306., po posljednjim istraživanjima naziv potječe od biljke broć kojom se bojalo sukno u srednjem vijeku) a iz 2019, za nju je zaključeno da je sada u najboljoj formi (izražena mineralnost, dobro iskazane arome) i da je teško da s vremenom može još rasti. Posljednje vino u testiranju sa područja Dubrava-Međugorje bilo je  Blatina Grand Cru (??!!) 2015. Do sada su u toj ediciji izašla dva godišta 2011. i 2015. Količine su ograničene na po oko 5000 butelja. Cijena ovoga vina je oko 30 eura! Jakopović Vino je besprijekorno, elegantno, istaknuo je Jakopović, s izraženim okusom na šljivu, pekmez od nje. Malo slatkasto. Kroz sva vina od kamenog do ovoga posljednjega je vidljiv stil enologa Tihomira Prusine, prvog doktora vinarstva u BiH i predavača na Agronomskom fakultetu u Mostaru.

Vinarija Čitluk inače izvozi nešto više od 50 posto svoje produkcije vina,  a uz susjedne zemlje Hrvatsku, Srbiju i Sloveniju najveći uvoznik je Njemačka.

Inače, o gostovanju vinara Milasa iz Ljubuškoga te o gostovanju Šime Škaulja iz Nadina kod Zadra, a koji su se predstavili sa sjajnom kapljicom, u idućem izdanju Kronike Svijeta u Čaši, za prosinac 2021. ♣

Novi izazovi za Lijepu našu

DESTILATI, S NAGLASKOM NA ŠLJIVU i LOZU!

S vinom smo pokazali što u proizvodnom možemo, mada, nažalost, zasad još nismo i ostvarili komercijalni efekt kakav smo i bismo trebali u odnosu na potencijale što ih posjedujemo. Bez obzira na takvu situaciju na tržištu, nije naodmet dalje krenuti  s većim entuzijazmom i u pokušaje da širu internacionalnu pažnju značajnije usmjerimo i na naše destilate, poglavito na, kad govorimo o voću općenito na (staru) šljivovicu, te, onda, dakako i na lozovaču.

Ima proizvođača koji se tima dvjema rakijama posvećuju u najozbiljnijem i najiskrenijem smislu, međutim problem je što su količine koje oni zasad proizvode na tržištu su premalo dostupne. Pojedince koji su potpuno posvećeni produkciji vrhusnkih destilata potrebno je podržati, stimulirati,  tako da se upuste u proizvodnju ekstra-uradaka koji bi bili u, ono što se kaže: barem u dovoljnoj kritičnoj mjeri prisutni na tržištu. Bitni faktori tu su svakako edukacija, edukacija, edukacija, privrženost višim ciljevima, marljivost i inventivnost u nečemu bez čega se danas ne može – promidžbena aktivnost. Nadam se da u našem napadu na svijet u kontekstu destilata kao određeni korektiv i poželjno usmjerenje mogu pomoći i stručna ocjenjivanja uradaka na razini zemlje odnosno regije u smislu da je uz Hrvatsku obuhvaćeno i neposredno susjedstvo, a jedno takvo upravo se odigralo u Zagrebu. Najprije evo nešto o tome, a potom je i nešto o istraživanju portala JA trgovac na temu jakih alkoholnih pića na hrvatskom tržištu.

U prvom dijelu priručnika opisuju se sirovine za proizvodnju voćnih rakija. Potom je detaljno objašnjena ispravna priprema sirovina za alkoholnu fermentaciju te priprema selekcioniranih kvasaca. U sljedećem poglavlju opisan je tehnološki postupak destilacije pomoću destilacijskih kotlova. Zadnja faza proizvodnje je faza dozrijevanja i finalizacije proizvoda koja je također opisana na primjeren način za čitatelja. Na kraju, autor upoznaje čitatelja s najčešćim manama destilata te kako ih izbjeći, opisuje osnovne korake proizvodnje te recepte za proizvodnju likera i travarica, daje osnovne naputke o kušanju i serviranju rakija i likera te naputke o kontroli kvalitete sirovina i potrebne izračune

U organizaciji zagrebačkog časopisa Gospodarski list koji se za suradnju obratio Agronomskom fakultetu i Prehambeno-biotehnloškom fakultetu u Zagrebu u Metropoli je održano 3. Međunarodno ocjenjivanje jakih pića, najviše rakija i likera.

Svoje radove na ocjenjivanje je prijavilo više od 70 proizvođača iz Hrvatske, Srbije, Slovenije, Bosne i Hercegovine, na kušanje je stiglo 120 uzoraka koji se uglavnom svi mogu i naći na tržištu, neki u prodavaonicama a doduše neki samo na kućnom pragu autora-ponuđača.

Doc. dr. sc. Marin Mihaljević Žulj, predsjednik ocjenjivačke komisije

Stručni ocjenjivački žiri radio je u sastavu prof. dr. Ninoslav Nikičević (Poljoprivredni fakultet Beograd), Vlasta Rubeša Vili, dipl. ing. agr. (Savjetodavna skužba; u mirovini), Nataša Puhelek Puština, dipl. ing. agr., (Savjetodavna služba), prof. dr. sc. Jasna Mrvčić, (Prehrambeno – biotehnološki fakultet Zagreb) i Ozren Hrsto, dipl. ing. preh. teh. (Savjetodavna služba), predsjednik Komisije bio je doc. dr. sc. Marin Mihaljević Žulj (Agronomski fakultet Zagreb). Vrednovalo se po bodovnoj skali do 20 bodova. U svakoj kategoriji  poglašen je  najbolji uzorak.

Sve je iznenadila kvaliteta ovih sada kušanih uzoraka. Više od 60 kandidata za medalju dobilo je  ocjene 18 i više, a koje donose zlato odnosno veliko zlato. Vrijedno je istaknuti kako je apsolutni šampion natjecanja dobio maksimalno mogućih ocjenu 20 bodova, i to je po prvi put otkako se priređuje međunarodno ocjenjivanje rakija i likera u Zagrebu. To lijepo govori o sve kvalitetnijim uradcima u kategorijiama rakije, likera, ali i gina na ovim prostorima. Inače, od svih degustiranih uoraka ovaj put odbačena su samo dva. Predsjednik ocjenjivačke komisije doc. dr. sc. Marin Mihaljević Žulj bio je vidno zadovoljan ovom revijom kakvoće, ali je i naglasio kako ima još puno prostora za napredak i kako se proizvođači moraju nastaviti educirati.

Puno toga o proizvodnji voćnih rakija, likera i travarica uskoro će (se) moći naučiti i preko njegove knjige Voćne rakije, likeri i travarice  koja se već može naručiti i putem Gospodarskog lista.

Prof. dr. Ninoslav Nikičević s Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu

            Prof. dr. Ninoslav Nikičević s Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu, član komisije ocjenjivača, rekao je kako je sada kušana šampionska šljivova prepečenica jedna od najboljih koje je osobno probao. Kazao je i kako su šljivove prepečenice na posebnoj cijeni te da pripadaju samom vrhu svjetskih pića, uz francuski konjak i škotski viski. Smatra kako se za vrhunski proizvod prvo potrebno dobro educirati, a zatim najozbiljnije krenuti u proizvodnju.

Apsolutni šampion natjecanja i šampion u kategoriji rakija je Stara šljivova prepečenica iz 2001. proizvođača Luke Perića (Stari Vitez d.o.o, Srbija). Ona je osvojila maksimalnih 20 bodova.

Šampionsku titulu u kategoriji likera osvojio je liker Teranino iz 2021. destilerije Patrik  Patrika Sračića, s 18,8 bodova.

Ovogodišnji pobjednik u kategoriji gina je Raven’s London dry gin iz 2021. destilerije Gavran Ivana Gavrana, s 18,5 bodova.

Likeri i rakija najpopularniji  

                U nastavku, evo i nešto osobito važno a izravno s tržišta: najpopularnija vrsta jakih alkoholnih pića su likeri koje najčešće pije 35,2% hrvatskih građana, dok je na čvrstom drugom mjestu rakija s 23,3% udjela. Slijedi džin s 14,8%, dok su viski (10,8%) i votka (10,1%) skoro izjednačeni

Jaka alkoholna pića čine život ljepšim i veselijim. Dakako, uz odgovornu konzumaciju. U vremenu u kojem živimo sada već gotovo dvije godine možda nam je pokoja žestica pomogla da u ovim teškim danima lakše podnesemo brojne vijesti i informacije kojima smo svakodnevno bombardirani.

Upravo žestici pribjegava više od polovice hrvatskih građana. Naime, ukupno 55,6% ispitanika iz našeg nacionalno reprezentativnog uzorka ističe da konzumiraju jaka alkoholna pića. Preostalih 44,4% ispitanika navodi pak da ne konzumiraju dastilate.

Kad je riječ o učestalosti konzumacije,  rezultati su pokazali da najviše ima onih koji jaka alkoholna pića konzumiraju nekoliko puta mjesečno (29,6%) i nekoliko puta godišnje (28,5%), dok je vrlo blizu i broj onih koji žesticu piju na tjednoj bazi (23,9%). Nešto je manje onih koji konzumiraju kategoriju nekoliko puta tjedno (15,9%), a najmanje je svakodnevnih korisnika (2,1%).

Najbolje ocijenjeni na nedavnom vrednovanju jakih pića u organizaciji Gospodarskog lista: Stara šljivova prepečenica iz 2001. proizvođača Luke Perića (Stari Vitez DOO, Srbija), Teranino liker 2021 – destilerija Patrik, te Raven’s London dry gin 2021-destilerija Gavran

Najpopularnija vrsta jakih alkoholnih pića su likeri koje najčešće pije 35,2% hrvatskih građana, dok je na čvrstom drugom mjestu rakija s 23,3% udjela. Slijedi džin s 14,8%, a viski (10,8%) i votka (10,1%) gotovoo su izjednačeni. Vrijedne premda male udjele zabilježili su i rum (2%) i tekila (1%). Preostalim vrstama jakih alkoholnih pića pripalo je 2,8% udjela.

Na pitanje piju li češće jaka alkoholna pića samostalno ili ih radije miješaju sa sokom ili drugim pićima, dosta uvjerljivu prednost ostvarila je samostalna varijanta sa 62,6% udjela, dok 37,4% domaćih konzumenata preferira mikseve.

Ako govorimo o mjestu konzumacije najveći broj hrvatskih građana žesticu pije kod kuće (53,1%), dok izvan kuće (kafić, restoran) najčešće pije 29,1% njih. Da jaka alkoholna pića podjednako konzumiraju i kod kuće i izvan nje navodi pak 17,8% sudionika anketnog istraživanja.

Istraživanje su tijekom listopada 2021. godine proveli Ja TRGOVAC magazin i agencija Hendal na nacionalno reprezentativnom uzorku građana Republike Hrvatske starijih od 16 godina.

U sklopu istraživanja provedena je stratifikacija po šest regija i četiri veličine naselja uz slučajan odabir kućanstva i ispitanika unutar pojedinog kućanstva pri čemu je uzorak stanovništva uravnotežen prema spolu, dobi i obrazovnom statusu ispitanika.

Kompletni rezultati s ocjenjivanjima su na kraju ovog priloga, u Potrošačkom putokazu! ♣

Sommelieri u utrci za titulom 2021

PRVAK  EUROPE JE TALIJAN; SINIŠA LASAN – 11. u UKUPNOM PORETKU

Na Cipru je upravo završilo prvenstvo sommeliera Europe i Afrike za 2021. godinu. Pobjednik je Talijan Salvatore Castano, drugoplasirana je Nina Jensen iz Danske, a treće je mjesto osvojio Suad Zlatić, zastupajući boje Austrije. Osvajač šampionske titule Castano automatski se kvalificirao za nastup na Svjetskom prvenstvu sommeliera koje će se održati 2023. u Parizu.

Radosno je za nas odjeknulo kad su na svečanosti proglašenja rezultata čitani rezultati plasmana prvih petnaest natjecatelja. Naš predstavnik Siniša Lasan po osvojenim bodovima plasirao se na 11. mjesto!  U nadi da će i budući hrvatski predstavnici na međunarodnim natjecateljima postizati slične, pa i značajnije rezultate upućujemo čestitke Lasanu na odličnom rezultatu, dosad najboljem od nekog hrvatskogg predstavnika na nekom od najvećih dosadašnjih međunarodnih natjecanja sommeliera.

Ovo su bili ciparski polufinaliasti: Suvad Zlatić Austrija, Jacub Pribyl Češka, Roman Sosnovskij Rusija, Ketri Leis Estonija, Maximillian Wilm Njemačka, Salvatore Castano Italija, Nina Jensen Danska, Eric Zwiebel Ujedinjena kraljevina, Jo Wessel Južna Afrika, i Réza Nahaboo Švicarska

24. prvenstvo sommeliera Hrvatske

Početak prosinca 2021. obilježio je i završetak 24. Prvenstva sommeliera Hrvatske, u organizaciji Hrvatskog sommelier kluba. U opatijskom hotelu Palace Bellevue, pod pokroviteljstvom HTZ-a, proglašen je najbolji sommelier Lijepe naše  za 2020/21. godinu.

Siniša Lasan, 11. na Prvenstvu sommeliera Europe i Afrike, a peti na 24. Sommelijerskom prvsnstvu Hrvatske, za 2020/2021 godinu

Podsjećam: 24. prvenstvo sommeliera Hrvatske počelo je izlučnim natjecanjima u Poreču i Zagrebu, u studenom protekle godine. Kako je zbog epidemioloških razloga Prvenstvo moralo biti prekinuto odlučeno je da se njegova završnica (polufinale i finale) održi potkraj ove godine. Opatijski hotel Palace Bellevue bio je domaćin dvanaestorici (od 26 prijavljenih) najbolje plasiranih hrvatskih smmeliera na izlučnim natjecanjima, oni su 1. prosinca nastavili svoja polufinalna nadmetanja. Obveza im je bila ispuniti test na engleskom jeziku, prepoznavanje četiri različitih stilova piva, prepoznavanje i posluživanj različitih stilova pjenušca te usklađivanje jela i vina na konkretnim primjerima jela. U finalu, tri najbolja kandidata pokazala su svoje umijeće u opisu dva domaća i jednog stranog vina kušanih na slijepo, prepoznavanju šest različitih svjetskih destilata, posluživanju i dekantiranju crvenog vina, ispravljanju vinske karte, usklađivanju vina sa zadanim jelovnikom, poznavanju općenito svijeta vina, ophođenju s gostima i disciplinom iznenađenja.

Popis polufinalista (abecednim redom): Toni Arbunić, Noel Zagreb, Miljenko Čehuljić, Mano2 Zagreb, Ivan Dušić, Zoran Gregorović, Spinnaker Valamar Poreč, Ivan Jug, Noel Zagreb, Siniša Lasan Rixos Premium Dubrovnik, Lucija Matijević Nebo restaurant Hilton Rijeka, Tomislav Mikinac, Nebo restoran Hilton Rijeka, Mate Negulić, hotel Ikador Opatija, Monika Neral, Josip Orišković, Dvorac Belaj, Marko Škarica, Agli amici, Maistra, Rovinj.

Novi hrvatski prvak u sommelijerstvu Ivan jug (drugi slijeva), uz finaliste Moniku Neral (trećeplasirana) i Josipa Oriškovića (drugoplasirani), te voditelja svečanosti dodjele priznanja Sandija Parisa

Naslov najboljeg sommeliera Hrvatske 2019. osvojio je Siniša Lasan, a NOVI šampion, za 2020/2021, je  Ivan Jug, suvlasnik znanog zagrebačkog restorana Noel.  Uz Ivana Juga, u finale ovog, 24. Državnog prvenstva sommeliera plasirali su se Josip Orišković, Dvorac Belaj, te Monika Neral. Orišković je natjecanje završio na drugom, a Monika Neral na trećem mjestu. Prvak Jug  skupio je najviše bodova u praktičnim disciplinama finala: opisu triju vina različite stilistike I kušanih na slijepo, prepoznavanju šest različitih svjetskih destilata, posluživanju i dekantiranju crvenog vina, ispravljanju vinske karte, kreiranju menua na temelju zadanih vina, poznavanju svijeta vina i ophođenju s gostima. Kao i prethodne godine, finalno natjecanje odvijalo se na engleskom jeziku. Finalistima, a posebno šampionu: Čestitamo! ♣

Dostojan tradicijski ispraćaj studenoga

KOLINJE 2021!

Dostojan tradicijski ispraćaj studenoga – od dvaju nekad u jedno stopljenih praznika u jedno slavlje ostala je, zacijelo za vječnost, jedna svečanost sine quae non u posljednjim danima 11. mjeseca u godini:  KOLINJE!  Oku, nosu i nepcu ugodniji prizor – topljenje kockica špeka u čvarke i usitnjavanje izabranih komada mesa za kobasice – pečenice, one za kuhanje (češnjofke!), i one koje će se jesti kao suhe. A kad je, k tome, u kolinje uključen i sommelier…  stvar dobiva, logično je pretpostaviti, dimenziju više. U ovome slučaju kobasičari i čvarkeri su Tomo Jakopović i Miro Barec, suvlasnici zagrebačkog Vinskog kluba u zagrebačkoj Paromlinskoj, pozornice brojnih vinskih događanja…

Čarobno gnijezdo – ukusnih riđovki!…

Uglavnom, bez GEMIŠTA, naravno – NEMA NIŠTA! ♣

_______________________________

…..piti razborito – odgovorno – trijezno • drink wisely – responsibly – soberly….POTROŠAČKI – BUYING GUIDE – PUTOKAZ

vodič za pametnu kupnju  – 11. 2021 – hints to the smart purchase

HRVATSKA  CROATIA

Istra & Kvarner / Istria & Quarnaro

(XXL) GRAN TERAN 2017 –  CORONICA ■ Hrvatska zapadna Istra,  ZOI, Teran,  suho,  13,5 vol %; 0,75 lit

Dalmacija / Dalmatia

(XXXL) CARL GUSTAF CUVÉE 2016 –  ŠKAULJ ■ Srednja i Južna Dalmacija, Nadin, Merlot & Cabernet sauvignon 50:50%, kasnija berba, maceracija 20 dana, dozrijevanje dvije godine u barriqueu, suho, 39 g/lit ekstrakta,   15,5 vol %; 0,75 lit, za prodaju raspoloživo samo 3000 butelja

(XXL) PLAVAC MALI 2018 –  GRGIĆ-vina ■ Srednja i Južna Dalmacija  ZOI, Pelješac, Plavac mali,  suho, 16,0 vol %; 0,75 lit

(XL)  MERLOT barrique 2017 –  ŠKAULJ ■ Srednja i Južna Dalmacija, Nadin, Merlot,  maceracija: 10 dana,  dozrijevanje: dvije godine u barriqueu,  suho  15,5 vol %; 0,75 lit

  (XL) CABERNET SAUVIGNON barrique 2017 –  ŠKAULJ ■ Srednja i Južna Dalmacija, Nadin, Cabernet sauvignon,  dozrijevano u barriqueu, suho  15,0 vol %; 0,75 lit, na raspolaganju za tržište: 10.000 butelja

(L)  PLAVAC TIHE BRAĆE 2017 –  SENJANOVIĆ ■ Srednja i Južna Dalmacija, Vis, Tihobraće polje, Plavac mali,  ZOI,  suho,  16,0 vol %; 0,75 lit

(L)  SYRAH 2018 –  ŠKAULJ ■ Srednja i Južna Dalmacija, Nadin, Syrah,  dozrijevano u barriqueu, suho,  14,0 vol %; 0,75 lit

Slavonija – Hrvatsko podunavlje / Slavonia – Croatian Danube region

(XXL) GRAŠEVNA 2018 Grand Collection –  ILOČKI PODRUMI ■ Srijem, Ilok, Principovac ■ Graševina,  suho, 13,5 vol %; 1,5 lit

(M) NEUBURGER 2019 –  KRAUTHAKER ■  Kutjevo ZOI  ■ Neuburger, suho,  12,5 vol %; 0,75 lit

(M) ŽERJAVINA 2019 –  KRAUTHAKER ■ Kutjevo, ZOI ■ Graševina,  suho, 13,5 vol %; 0,75 lit

(ML) MUŠKAT RUŽA 2019 –  KRAUTHAKER ■ Kutjevo, ZOI ■ Muškat ruža,  suho, 13,5 vol %; 0,75 lit

(M)  FRANKOVKA 2019 –  KRAUTHAKER ■ Kutjevo, ZOI ■ Frankovka, suho, 13,0 vol %; 0,75 lit

_____________________________

VINOGRADARSTVO i PODRUMARSTVO KRAUTHAKER IZ KUTJEVA – POKUSNI NASAD S VIŠE OD 20 RAZLIČITIH KULTIVARA VINOVE LOZE ODAVDE i IZ RAZLIČITIH DIJELOVA SVIJETA. MEĐU TIM SORTAMA JE i SYRAH, KOJI VLADO KRAUTHAKER VRLO USPJEŠNO PRETVARA u VINO!

___________________________________________

ooooo  Posebna degustacija mjehurića vezana na praznični prosinaC  ooooo

oooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo

The FLÛTE STARS CROATIA – 2021. – NAJBOLJI HRVATSKI PJENUŠCI

Charmat                                                          ⦁ Bijeli/ White

BISER ŽLAHTINE, 12 ,0 vol % – KATUNAR

 

Klasična metoda – Classique               ⦁ Bijeli / White  –  brut nature

BLANC de BLANCS 2016 brut nature, 12,5 vol %  – KORAK

 

BLANC de BLANCS non dosage, 12,5 vol %  –  JAGUNIĆ

GRIFFIN ZERO brut nature (Chardonnay), 12,0 vol % – GRIFFIN ◾ MONTECLASSICO brut nature (Malvazija istarska), 12,5 vol % – MONTEROSSO ◾ CENTURION GOLD BLANC de BLANCS, 12,5 vol% – BOLFAN ◾ FERNÉ BLANC de BLANC brut nature (Chardonnay), 12,0  vol % –  DEGRASSI ◾ BLANC de BLANCS brut nature, 12,7 vol %  – STRUČIĆ ◾

⦁ Extra Brut

PRESTIGE CUVÉE extra brut (Chardonnay 80%,Pinot crni),12,8 vol %  – KURTALJ 

 

BARUN ELEGANCE extra brut  (Manzoni),  12,0 vol %  –  BARUN(DIĆ) VINA  

KOTA 267 extra brut (Chardonnay) 12,5 vol %  magnum – KOTA ◾ KOTA 235 extra brut (Chardonnay, Pinot bijeli) 12,5 vol %  magnum – KOTA ◾ VUGLEC extra brut (Chardonnay + beline, Kraljevina, Graševina, Rizling, Silvanac zeleni), 12,0 vol % – VUGLEC-BREG ◾ MISAL PRESTIGE extra brut (Chardonnay, Pinot crni, Malvazija istarska), 12,0 vol % – MISAL PERŠURIĆ ◾ VALOMET brut natur (Žlahtina), 12,0 vol %  ◾ “R” (Graševina, Traminac), 11,5 vol%  – ROGIĆ

⦁ Brut

 THREE STARS brut (Chardonnay, Rizling & stare sorte), 12,5 vol %  – JAGUNIĆ

 BLANC de MOI 2016 (Malvazija istarska, Pinot bijeli), 12,0 vol % – LAGUNA

DININ SAN (Trbljan, Debit, Pošip i Maraština), 12,0 vol % – SLAMIĆ ◾ MAXIMO brut (Graševina), 12,5 vol %  – KUTJEVO d.d. ◾ JAZZ (Graševina 65%, Rizling rajnski) 12,5 vol % –  JOSIPOVIĆ ◾ GRIFFIN brut (Muller-Thurgau), 12,0 vol% – IVANČIĆ GRIFFIN ◾ RADOSH WHITE brut (Chardonnay), 12,0 vol% – PAPAK  ◾ VIAZ (Gegić, Chardonnay, Ugni blanc), 11,5 vol % – BOŠKINAC ◾ BARONIAL brut (Pinot crni, Chardonnay), 13,0 vol % –VUGLEC, ◾ POLARIS brut (Pušipel) 12,0 vol % – CMREČNJAK ◾ CENTURION SILVER (mješavina sorata), 12,0 vol %  – BOLFAN ◾

Ružičasti / Rose

⦁ Brut nature – extra brut 

VUGLEC ROSALIA extra brut (Pinot crni, Frankovka), 13,0 vol %  – VUGLEC-BREG ◾ LA VIE EN ROSE brut nature (Refošk, Teran ), 12,0 vol %  – DEGRASSI ◾ ROSÉ brut nature dosage zéro (Montepulciano), 12,0 vol %  – MONTEROSSO

 

⦁ Brut

PRINCEPS brut (Frankovka), 13,0 vol %  – ILOČKI PODRUMI ◾ ROSÉ brut (Pinot crni), 12,5 vol % – ŠEMBER ◾ COLLETTI ROSÉ brut (Pinot crni), 12,5 vol %  – KOLARIĆ ◾

 

⦁  Extra dry/extra sec

ROSÉ extra dry (Teran, Merlot, Malvazija crna), tankovska metoda, 12,5 vol % – TOMAZ

 

oooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo

BOSNA  HERCEGOVINA

(mpc/pp: M-L)  GRK 2020 – NUIĆ ■ Mostar, Ljubuški, Crnopod, Grk,  selekcija grožđa  iz vinograda zasađenog 2015. godine, suho, 14,0 vol  %

 (mpc/pp: XL)  ŽILAVKA 2016 – MILAS ■ Mostar, Ljubuški Humac, Žilavka (uz mali dodatak Bene i Krkošije), vrlo nizak prinos, 24 sata maceracije i potom alkoholno vrenje na 15 stupnjeva Celzija, suho, 13,5 vol %

mpc/pp: XL)  ŽILAVKA 2018 – MILAS ■ Mostar, Ljubuški Humac, Žilavka (uz mali dodatak Bene i Krkošije), vrlo nizak prinos, 24 sata maceracije i potom alkoholno vrenje na 15 stupnjeva Celzija, suho, 13,5 vol %

(mpc/pp: M-L)  GREGORIUS ŽILAVKA 2020 limited edition – CARSKA VINA GRGO VASILJ ■ Međugorje, Žilavka, selekcija grožđa iz vinograda Medjugorje i Vionica, 12,8 vol  %,

(mpc/pp: XXXL)  MERLOT 2011 reserve – MILAS ■ Mostar, Ljubuški Humac, Merlot (uz dodatak 10 % Cabernet sauvignona), izbor najboljeg grožđa, vrlo nizak prinos, njegovano u barrique-bačvicama, suho, suhi ekstrakt: 37 g/lit, alkohol:  14,5 vol %

(mpc/pp: XL-XXL)  TRNJAK 2016 – NUIĆ■ vinogorje Mostar, Ljubuški, Crnopod, Trnjak, dozrijevalo u drvenom posuđu, suho, 15,0 vol %

 (mpc/pp: XXXL)  MERLOT 2013 barrique – MILAS ■ Mostar, Ljubuški Humac, Merlot (uz mali dodatak Cabernet sauvignona), izbor grožđa, vrlo nizak prinos, njegovano u barrique-bačvicama, suho, suhi ekstrakt: 37 g/lit, alkohol:  14,5 vol %

 (mpc/pp: XXL)  BLATINA 2012 reserve – MILAS ■ Mostar, Ljubuški Humac, Blatina (uz mali dodatak Trnjka i Alicante Bouscheta), izbor grožđa, vrlo nizak prinos, njegovano u barrique-bačvicama, suho, alkohol: 14,5 vol %

 (mpc/pp: XL-XXL)  SYRAH 2016 – NUIĆ ■ vinogorje Mostar, Ljubuški, Crnopod, Syrah, 12 mjeseci barriquea, suho, 14,0 vol %

(mpc/pp: XXXL)  JEANNE CABERNET SAUVIGNON SPECIAL EDITION 2017 – CARSKA VINA GRGO VASILJ ■ Međugorje, Cabernet sauvignon, 15 dana maceracije, 13,5 vol %  

 (mpc/pp: XL)  BLATINA  2015 – MILAS ■ Mostar, Ljubuški Humac, Blatina, suho, alkohol: 13,5 vol %

(mpc/pp: XXL_XXXL)  BLATINA grand cru 2015 – Vinarija ČITLUK ■ Mostar, Čitluk, Blatina, suho, alkohol: 13,5 vol %

Vina Milas

SLOVENIJA  SLOVENIA

(mpc/pp: XXL)  CAPO d’ISTRIA REFOŠK 2013 – VINAKOPER ■ Slovenska Istra, Koparština, Refošk, vrhunsko s kzp, suho, 14,5 vol %

(mpc/pp: XXL)  CAPRIS REFOŠK 2016 –VINAKOPER ■ Slovenska Istra, Koparština, Refošk, vrhunsko s kzp, suho, 14,5 vol %

ŠPANJOLSKA  ESPAÑA

(mpc/pp: XXL-XXXL) VINA PEDROSA 2016 Reserva – BODEGAS Hns PEREZ PASCUAS ■ Ribera del Duero (Burgos), Tempranillo, selekcija grožđa, 24 mjeseca barrique, suho, 14,0 vol % ■

(mpc/pp: XXL-XXXL)  VINA PEDROSA LA NAVILLA 2017 Reserva – BODEGAS Hns PEREZ PASCUAS ■ Ribera del Duero (Burgos), Tempranillo, selekcija grožđa, 20 mjeseca barrique, suho, 14,5 vol %

(mpc/pp: XXL) VINA PEDROSA GAVILÁN 2018 crianza – BODEGAS Hns PEREZ PASCUAS ■ Ribera del Duero (Burgos), Tempranillo (Gavilán je sinonim za Tempranillo!), selekcija grožđa, 20 mjeseca barrique, suho, 14,0 vol %

__________________________

Legenda

–  Veliki grozd, Šampion/Big Grape, Champion – 99 – 100 (ili or: 19,9 – 20 / 4,9 – 5,0) bodova/pts = Upečatljivo! Jedinstveno! Višeslojno, precizno i visoko-karakterno. Zrelo, živo puno i snažno, skladno i elegantno, s dugačkim završetkom i s dobrim potencijalom odležavanja / Brilliant! Unique! Multilayered, precise and with high character, mature, very alive, full(bodied), harmonious and elegant, with a long finish, and with a long ageing potential

– Velika zlatna odnosno platinasta medalja/Great gold medal = Platinum medal – 95 – 98 (19,5 – 19,8 / 4,5 – 4,8) = Odlično, visoko karakterno, zrelo, živo elegantno, klasično veliko vino, u ustima dugo traje, s potencijalom za odležavanje / Excellent,  with much character, mature, very alive, fullbodied, classic elegant great wine, in the mouth long-lasting, with the ageng potential.

– Zlatna medalja/Gold medal – 90 – 94 (18,6 – 19,4 / 4,0 – 4,4) bodova = Izvrsno, kompleksno, uzbudljivo, zrelo, živo, profinjeno vino, s vrlo izraženima osobnošću i stilom / Outstanding, complex, exciting, mature and alive, very refined, with high style and quite a big personality.

   – Srebrna medalja/Silver medal – 85 – 89 (17,5  – 18,5 / 3,0 – 3,9) = Osobito dobro i tipično, složeno, moguće i s izgledima da se i još razvije, kapljca za, zahtjevniji ukus / very good and typical, complex, with chances to develop even more, still for the exigent consumer

– 80 – 84 (15,5 – 17,4 / 2,1 – 2,9) = Korektno, može biti sortno prepoznatljivo i stilom definirano, ipak bez jače izraženog identiteta i bez neke veće uzbudljivosti / Correct, may be varietal well recognizable and in a certain determinated style, but lacking a bit of identity & character, and not exciting

.           – 71 – 79 (11,0 – 15,4 / 1,1 – 2,0) = Obično,  prosječno, jednostavno, bez vrlina i nekih značajnijih, prejakih mana.. Moguće ponešto grubo, i/ili načeto umorom pa i na silaznoj putanji, eventualno još prihvatljivo za ležernu uporabu / Average, ordinary, with no virtues and no significant to strong flaws, eventually still acceptable for an everyday use

ispod/under 71 ( 1,1 / 1,9) = Nisko-prosječno, najbolje izbjegavati / low average, best to avoid

CIJENE mpc / PRICES retail 0,75 l:  S(mall) = do 35 kn (till 5 €) • M(edium) = 36 – 75  kn (5 – 10 €) • L(arge) = 76 – 110 kn (10 – 15 €) • XL (extralarge) = 111 – 150 kn (15 – 20 €) • XXL = 151 – 220 kn (20 – 30 €) • XXXL = iznad/over  220 kn (30 €) •

⇑ – trošiti/drink  • ⇗ – trošiti ili još čuvati/drink or hold •   ⇒ – čuvati/hold •  – trošiti uz hranu/drink with food

____________________________

JAKA PIĆA

Evo, kako je najavljeno, kao informacija i pomoć za dobar odabir zainteresirnima za čašicu kvalitetne žestice, ovo u tablicama su rezulati recentnog ocjenjivanja rakija, likera i gina što ga je uz pomoć Agronomskog fakulteta i Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta u Zagrebu organizirao časopis Gospodarski list:

Najrađene rakije

Nagrađeni likeri

Nagrađeni ginovi

_______________________

Malo smaohvale – lijep osjećaj, posebice tik pred ulaskom u jubilarnu 30. godišnjicu

ZELJKO, YOUR STATS ARE BOOMING!

Malo samohvale, nemoguće je ne podičiti se!

Ovih dana, a nakon što je već neko vrijeme u okviru mojega stalnog bloga objavljena redovita mjesečna Kronika SVIJETa u ČAŠI za listopad 2021., te tik pred ulaskom u jubilarnu 30. godinu od izlaska prvog broja prve hrvatske revije za vino, gastronomiju i turizam SVIJET u ČAŠI  (da podsjetim: prvi broj pojavio se na svjetlu dana, prigodno, na Martinje 1992.), ponovno stigne obavijest tvrtke WordPress preko koje se moj blog pojavljuje na Internetu: na ekranu mobitela zablinkalo je ZELJKO, YOUR STATS ARE BOOMING!…, kao obavijest da je prilog pobudio priličnu pažnju kod čitatelja.

Kušanje, kod Pinteriča, šipona iz 1992, godine kad je rođena revija Svijet u casi, i crnjaka koji zrije nekoliko godina u bačvici Svijeta u Čaši i čeka na punjenje u butelju

Bio je to dobar povod za skok do vinogradara/vinara Simona Pinteriča na Bizeljsko kod Klanjca, da se radosna vijest proslavi i da se podsjetimo na neka davna vremena početka časopisa i akcija što ih je incirao Svijet u Čaši, među njima je i ona Dobro mi došel, prijatelj!…, s kojom smo htjeli, kroz organizaciju druženja na objema obalama Sutle naizmjence a na podlozi eno-gastronomije, sporta i glazbe, u trenucima kad je rijeka Sutla najednom postala državnom granicom, dati naš doprinos sprječavanju, kao slijedu novih političkih i administrativnih okolnosti, mogućeg zabrinjavajućeg odalečivanja stanovnika jedne obale od onih s druge obale rijeke. Gospodarstvo gotoljubivog Simona Pinteriča bilo je meta našeg recentnog posjeta i stoga što je u Pinteričevu podrumu svojedobno uređen prostor Svijeta u Čaši a za čuvanje nekih butelja proizvođača s obiju strana Sutle, a od tih butelja imali smo mogućnost za osobito prikladnu probnu zdravicu u iščekivanju ispunjenja 30. jubilarne godišnjice Svijeta u Čaši otvoriti  jednu bocu od 0,75 lit obraslu u gustu crnu vunu zvanu Raccodium Cellare, u boci je bio sjajno očuvani žućkasto-još lijepo zelenkasti šipon Pinteričevih rođen istodobno kad i SVIJET u ČAŠI – s berbom 1992!  Trebalo je, inače, i provjeriti u kakvom je stanju crnjak u bačvici Svijet u Čaši, vino je inače iz berbe 2013… i pokazalo se jako dobrime, sad čeka na punjenje u butelju…

Berkovic Bojan, Oljevina

Naravno da nismo zaboravili naše stare i vjerne prijatelje na Bizeljskome – Gostilnu Šekoranja, nezaboravnoga i prerano otišloga Sineka Šekoranje, prostor unutra i uokolo na otvorenome gdje smo organizirali brojne eno-gastro susrete Dobro mi došel prijatelj i brojna natjecanja u tenisu s natjecateljima s obje obale Sutle, dakako neizorstavan posjet na Bizeljskome je uvijek i gospodarstvo Bojana Berkoviča, koji je nakon što se svojedobno proslavio visokim predikatima odlučio posvetiti se ozbiljnim suhim na finom talogu u bačvi(ci) njegovanim bijelim (chardonnay, sauvignon) i crnim (cabernet sauvignon, merlot) vinima što ih nudi pod markom Oljevina…  ♣

Name(required)

Email(required)

Website

Message

Submit

Δ

_______________

SVIJET u CASI – 10.2021 – WORLD IN a GLASS

kroz / through

ŽELJKO SUHADOLNIK

______s vama od – 11.11.1992  – since, with you______

Eto nas već kod Martinja 2021. To je ne samo vinski praznik, nego i lijep jubilej, iako do punog sjaja (tri desetljeća!) nedostaje godina dana. Ova prigodna fotografija našla se na naslovnoj stranici prvog broja revije Svijet u Čaši, izdanog na Martinje 1992! Vinski biškup Simpy i miništrant Riba u akciji blagoslivljanja, po narodnim običajima. I dok su ovdje u prvom planu sa Simpyjem i Ribom vidljivi dobra hrana i domaći specijaliteti te demižonka s vino, u pozadini je nevidljiva, jezgra, u sastavu, Mladen Horić, Željko Suhadolnik i Marko Čolić

_________________________________________

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t

⦁ 6. Goût de France – 2021 – Okusi Francuske: SVJETSKA MANIFESTACIJA OKRENUTA EKO-ORIJENTIRANOJ GASTRONOMIJI SUTRAŠNJICE! ⦁ Restaurant Croatica: 26. DODJELA PLAKETA NAJBOLJIMA MEĐU 100 VODEĆIH HRVATSKIH UGOSTITELJSKIH OBJEKATA ⦁ Domaći restorani novijeg doba: MATRIX u MODERNOM STILU ⦁ Simbioza iće&piće za primjer: JADRANKA GRIC & GUC MIVA ⦁ Mamma mia:  PIZZA KOJA JE NADIŠLA SEBE ⦁ Bakho ispod mora: LJULJUŠKANJEM DO BRŽEG NAPRETKA u ORGANOLEPTICI ⦁ Zagrebačka Kajzerica,: KORIA & KAISER ⦁ Kulturna baština uz vinske ceste Zagrebačke županije: VIA KINO – NO TIME TO DIE! ⦁ Vinske legende Grgić,Lebar, Enjingi, Crvik, Istenič, Kollwentz, Gaja: SENIORI NADOMAK STOTKE ⦁ Sajmovi, festivali i ocjenjivanja 2021, i oni u pripremi za 2022: PROSECCO DAYS u ZAGREBU / DALMATINSKE VINSKE IKONE u SPLITU / EMOZIONI DAL MONDO u BERGAMU / VINITALY SPECIAL SELECTION – JANTARNA VINA u VERONI / ZAGREB VINO.COM RADIONICE (uzbudljivo!) / DECANTER WORLD WINE AWARD 2022, ključni datumi ⦁

⦁ POTROŠAČKI PUTOKAZ – 10.2021 – BUYING GUIDE ⦁

_________________________________.

6. Goût de France – 2021 – Okusi Francuske

SVJETSKA MANIFESTACIJA OKRENUTA EKO-ORIJENTIRANOJ GASTRONOMIJI SUTRAŠNJICE!

            Nakon godine stanke zbog corone/covida19, s tjednom od 14. do 22. listopada 2021. vratila se eno-gastronomska manifestacija na globalnoj razini Okusi Francuske/Goût de France, za koju organizatori ističu da je, po najnovijemu, čvrsto okrenuta eko-osviještenoj gastronomiji sutrašnjice! U priču je, kao kum i pokrovitelj, umiješan famozni chef Alain Ducasse!

            Izdanje 2021., inače ukupno šesto po redu, bilo je, dakle, u znaku odgovorne gastronomije koja prednost daje lokalnim i sezonskim proizvodima, koja promiče povezivanje s lokalnim proizvođačima te druženja i razmjene, etičko ugostiteljstvo, koja promiče kuhanje bez stvaranja otpada i plasman bez stvaranja otpada, učenje o okusima… Bilo je pitanje trenutka kad će se na svjetskoj razini gastronomija, koja se ponajviše vezuje uz hedonizam, istaknuti i u društveno visoko angažiranome smislu, naime već je s ekološkog stanovišta postalo zabrinjavajuće neodgovorno upravljanje resursima posebice u segmentu hrane a kroz hiperprodukciju i kroz jeftino podilazeće komercijalne (čitaj: nezdrave) kreacije te istodobno i bacanje – inače sve skupljeg! – jela. Podatak iz Hrvatske, ovih dana izrečen na radio-valovima: u 2021. do kraja listopada, s tržišta je iz domene hrane u nas povučeno 87 proizvoda jer nije odgovaralo propisu, zatim: puno hrane završi u kantama za smeće, a, eto, istodobno u nas se 26 posto od kućnog proračuna izdvaja za hranu a to je dva puta više nego u većini drugih zemalja Europske Unije…

Francuski veleposlanik NJ. E. g. Gaël Veyssière dok govori o manifestaciji Okusi Francusku/Goût de France (Marko Čolić)

            O tom opredjeljenju prema odgovornoj gastronomiji na pressici u najavi manifestacije u zagrebačkom Francuskom institutu gvorio je aktuani veleposlanik Republike Francuske u Hrvatskoj  Gaël Veyssière:

            – Manifestacija ima za cilj isticati važnost odgovorne kuhinje kako u pogledu zdravlja ljudi i okoliša, tako i na području gospodarstva, energije, kulture, obrazovanja… Svijet ugostiteljstva mora više nego ikad prije biti dio održivog, ekološkog pristupa. Mnogo je pravaca na kojima se može raditi: nabavka sirovina, stavljanje naglaska na lokalne i sezonske namirnice, primjereno formiranje jelovnika, educiranje potrošača o okusima i najboljim svojstvima namirnice koja se uzgaja na licu mjesta i rabi se svježa te bez konzervansa inače nužnih pri dužim transportima. Važno je kuhati u količinski razumnim količinama u smislu da se od iskoristivih namirnica kroz moguće viškove ne stvara otpad, zatim tu su recikliranje, pažljivija potrošnja vode i energije, primjerena ambalaža. U Hrvatskoj, kao i u Francuskoj, postoje mnoge regije usmjerene na razvoj poljoprivrede što  brine o okolišu, i koje su odavno shvatile kako je kvaliteta okusa ne samo plod znanja i umijeća chefa, nego je i u cijelome procesu skladnog odnosa čovjeka s prirodom. Pozitivnih primjera u Hrvatskoj imamo i na kopnu, od Međimurja do Slavonije, ali i diljem obale, od Istre do Dalmacije uključujući dakako i otoke, treba se samo trsiti da ti pozitivni sve jače potiskuju one negativne. Kulinarske i gastronomske tradicije Hrvatske i Francuske, između kopna i mora, podudaraju se s obzirom da se koriste vrlo slične namirnice, a opet se svaka tradicija ističe sebi svojstvenim identitetom. Osim odgovorne kuhinje i stavljanja u središte pozornosti regije Centre-Val-de-Loire, željeli bismo u svijetu pa eto i u Hrvatskoj staviti poseban naglasak i na važnost francuskog jezika u eno-gastronomiji,  dakle u ugostiteljstvu i hotelijerstvu, taj sektor, tijesno vezan uz turizam, i te kako je gospodarski važan jer zapošljava veliki broj osoba u našim dvjema zemljama. Francusko veleposlanstvo u Zagrebu usko surađuje s brojnim svojim partnerima u cilju promicanja učenja francuskog jezika kao jezika struke. Mreža Francuskih alijansi u Hrvatskoj osmislila je niz tečajeva francuskog jezika posebno namijenjenih turističkim djelatnicima i različitim zanimanjima, bilo da se radi o kuharima te konobarima i barmenima, bilo djelatnicima na recepciji i osoblju koje dočekuje goste u hotelima, odnosno vozačima i vodičima organiziranih grupa, ili pak prodavačima i malim trgovcima. Znanje francuskog jezika važno je radi zapošljavanja te radi mogućnosti što se nude zaposlenima u ovoj sektoru!

Uvod u Okuse Francuske u Hrvatskoj bio je festival Taste the Mediterranean pod vodstvom Ingrid Badurine u Splitu na početku listopada (Marko Čolić)

Francuska zbog specifičnosti i kakvoće svojih prehrambenih proizvoda i zahvaljujući nadarenosti i naporima svojih chefova odavna slovi kao svjetski eno-gastronomski div i logično je da se rodilo ovakvo događanje poput Goût de France koje će simultano na globanoj razini tricolore slaviti specijalno baš za stolom! Manfestacija Goût de France/Okusi Francuske 2015. godine uvrštena je, kao Francuski  gastronomski obrok, na popis nematerijalne baštine UNESCO-a! U 150 zemalja svijeta, među kojima je i Hrvatska, u priredbu se uključuje više od 5000 talentiranih šefova kuhinja i Goût de France stasao je do najvećeg gastronomskog događanja na planetu.

Svojevrsni uvod u događanje Okusi Francuske u Hrvatskoj bio je festival Taste the Mediterranean, u Splitu od 6. do 9. listopada, a u režiji novinarke a i direktorice za Hrvatsku vodiča Gault & Millau Ingrid Badurina. Chefovi, slastičari i čokolatieri s juga Francuske sudjelovali su na tom festivalu u Splitu.

Slastice-kreacije ponuđene na pressici u sklopu događanja Okusi Francusku u Esplanadi (suhiucasi)

Evo hrvatskih restorana uključenih u manifestaciju Okusi Francusku/Gout de France 2021 od 14. do 22. listopada: ZAGREB – Zinfandel’s (Esplanade), Stara škola, Market Street food & drinks; Bistro Fotić; MAČKOVEC  kod Čakovca: Mala hiža Branka Tomašića; SPLIT: Noštromo i Zora bila; OSIJEK: Waldinger

Claude Krajner u društvu s hrvatskim slastičarima za koje je u Esplanadi održao radioicu na temu čokolade (suhiucasi)

______________________________________

CLAUDE KRAJNER i ZA TVRTKU SWAROWSKY – Claude Krajner jedan je od 50 najboljih čokolatijera u Francuskoj. To priznanje, kao i titulu Maître Artisan Chocolatier dobio je 2015. godine. Iste je godine postao i član prestižne kulinarske akademije Académie Nationale de Cuisine. Zanat je pekao u najboljim pariškim restoranima, ali i na Kanarskim otocima gdje je radio kao slastičar u restoranu Les Moulins de Paris na Lanzaroteu. Stalni je predavač na renomiranoj kulinarskoj školi Villa des Chefs u Aix-en-Provenceu, gdje poznati chefovi i slastičari održavaju tečajeve i masterclassove za polaznike. Claude Krajner također je autor personaliziranih čokoladnih proizvoda za velike tvrtke kao što su Kartell, Swarovsky i Palais des Thés ⦁

_____________________________________

Francuski Slavonac chef Claude Krajner, te ove godine nagrađena Michelinovom tzv. zelenom zvjezdicom (povezivanje gastronomije i ekologije!) chefica u Esplanadi i Zinfandel’su Ana Grgić, osmislili su menu za centralnu večeru Okusi Francuske u Esplanadi. Chefica Ana Grgić Tomić, s buteljom vina Zinfandel, u društvu kutjevačkog vinogradara/vinara Vlade Krauthakera koji brine o mini-vinogradu Crljenka na Esplanadinoj terasi Oleander te o proizvodnji i punjenju zinfandela u bocu za potrebe restorana Zinfandel’s (suhiucasi) .

Esplanadin restoran Zinfandel’s na središnjoj svečanoj večeri Goût de France bio je, unatoč tome što je ulaznica koštala 680 kuna po osobi, što se veli, pun k’o šipak, dosta interesenata ostalo je vani zbog nedostatka mjesta. Predmnijevajući da bi tako moglo biti, na pressici sam bio pitao je li predviđeno da se ponudi u prikladnim paketićima na prodaju za van nešto od ponude (npr. čokolada i kolači od čokolade à la française) odgovoreno mi je da o tome nije bilo govora! Menu su za večeru osmislili chefica Ana Grgić i chef maître-chocolatier Claude Krajner, jedan od 50 najboljih francuskih majstora za čokoladu koji je u popodnevnim satima u hotelu a za profesionalne kuhare održao radionicu na temu čokolade, i koji je u predvečerje dan prije u Francuskom institutu u središtu Metropole vodio kušanje čokolade.

Zgodno je spomenuti da je Krajner porijeklom iz Slavonije, a kad su već u pitanju čokolada, restoran Zinfandel’s, vino zinfandel koje se odlično slaže s čokoladom… palo mi je na pamet da je tih gastro-dana vrijedilo – pa sam i to predlagao – na neki način spojiti Krajnera i kutjevačkog vinara Vladu Krauthakera, naime Vlado je već bio kroz neke svojedobne pokušaje suradnje s gastronomadom Reneom Bakalovićem iskazao interes za kvalitetno sljubljivanje čokolade i čokoladnih proizvoda s njegovom kapljicom. Krauthaker u svom vinogradu ima i nasad Crljenka/Zinfandela, k tome i brine o mini-vinogradu Zinfandela na terasi Oleander uz Esplanadin restoran Zinfandel’s te o proizvodnji i punjenju crljenka u bocu za potrebe restorana Zinfandel’s. I još nešto: ovo događanje Okusi Francuske ima, kako je već navedeno, eko-predznak a Krauthaker također u svojima vinogradu i podrumu nastoji biti prirodi prijateljski, znači na eko-kolosijeku… dakle povezanst tijesna da tješnja ne može biti… ♣

Restaurant Croatica

26. DODJELA PLAKETA NAJBOLJIMA MEĐU 100 VODEĆIH HRVATSKIH UGOSTITELJSKIH OBJEKATA

Evo i o gastronomiji u Lijepoj našoj: na svečanosti na botelu Marina u Rijeci održana je promocija knjige 100 vodećih hrvatskih restorana i njihovi recepti 2021/22 – tiskovno i on-line hrvatsko i englesko izdanje. Zaslužni za to su prof. Karin Mimica i njena ekipa Abisal biblioteke Gastronaut iz Opatije. Voditeljici projekta i urednici izdanja prof. Karin Mimici najjaču su pomoć u stvaranju ovog vodiča pružili dipl. oec. hot. Marina Selak kao glavna stručna suradnica, te Vlatko Ignatoski kao grafički urednik izdanja. Dodjela plaketa Restaurant Croatica, realizirana je, inače, uz podršku Primorsko-goranske županije, TZ Kvarner, TZ grada Rijeke, Udruge hrvatskih restoratera.                                                 100 vodećih hrvatskih restorana – Restaurant Croatica projekt je poticanja kvalitete u ugostiteljstvu kroz godišnje izbore najboljih domaćih ugostiteljskih objekata i izdavanje prateće publikacije. S projektom se počelo 1995. godine, a osnovna ideja bila je napraviti istraživanje tržišta o tome koji restorani najbolje zadovoljavaju potrebe i očekivanja gostiju te istaknuti vodeće ne bi li se na taj način motiviralo i ostale na poboljšanje kvalitete ponude i usluge. U 1995. godini istraživanjem je bilo obuhvaćeno oko 700 restorana, dok se 2020. godine ta brojka popela na više od 2400 restorana. Dio glasovanja proveden je preko portala www.gastronaut.hr , a glasači su mogli istaknuti kvalitetu ponude, usluge i ambijenta. Konačnu riječ nakon pregleda svih dobivenih mišljenja dao je Časni odbor projekta koji svaki put i proglašava novu listu 100 vodećih, prezentiranih u knjizi-vodiču. Tijekom 26 godina projekta u grupu Restaurant Croatica je uvršteno ukupno 497 restorana, a titulu je svih 26 godina obranilo šest restorana.

Dobitnici priznanja Zlatko Puntijar, vlasnik zagrebačkog restorana Stari Puntijar, pa Branko Greblički Ventek, Vila Zelenjak Kumrovec, Lidija Žganjer, restoran Žganjer iz Jaškova, uz njih su Karin Mimica, voditeljica projekta, Tonči Glavina, državni tajnik u Ministarstvu turizma RH te, sasvim lijevo, Nikica Karamarko, član Časnog suda (Marko Čolić)

Stotina vodećih hrvatskih restorana 2021/22 dobila je naljepnice Restaurant Croatica s QR kodom koji vodi na on-line izdanje knjige na hrvatskom i engleskom jeziku.

Restorani su u knjizi 100 vodećih hrvatskih restorana i njihovi recepti 2021/22 prezentirani tekstom, slikom i specijalitetima kuće te informacijama što u njihovoj okolici vrijedi vidjeti i doživjeti. Uz restorane koji su izabrani među 100 vodećih u knjizi se prezentiraju i kvalitetni i vrhunski proizvodi koji se mogu naći na stolu te destinacije sa svojim gastronomskim i enološkim adutima.

Prisutnima su se, uz Karin Mimicu kao voditeljicu projekta i urednicu izdanja, osobno obratili i Petar Škarpa, direktor TZ grada Rijeke; Irena Peršić Živadinov, direktorica TZ Kvarnera; Marina Medarić, zamjenica župana  Primorsko-goranske županije; Tonči Glavina, državni tajnik Ministarstva turizma i sporta RH; Abi Shalabi ispred Udruge hrvatskih restoratera; Nikola Serdar, savjetnik projekta; Nikica Karamarko, član Časnog odbora;

Ispred nagrađenih ugostitelja se zahvalo Zlatko Puntijar.

Nakon dodjele plaketa i promocije knjige, uslijedio je domijenak tijekom kojeg su ponuđeni na kušanje i prozivodi partnera projekta:

          Aperitivi:  DARNA – pelinkovac, teranino i liker od kave ⦁ Vinari:  BLATO1902, DEKLIĆ, ERDUTSKI-VINOGRADI, MATIĆ,  PZ-GOSPOJA, PZ-SVIRČE, PZ-VRBNIK,  SIRK,  PAVLOMIR ⦁  Proizvođači i distributeri hrane: BACCALLA DELLA MAMA Milena – četiri vrste namaza od bakalara ⦁  DOPO DROPO – ulje iz sjemenki bijelog i crnog grožđa ⦁ DUKAT – sirevi ⦁ KARLIĆ tartufi – tartufi, sirevi i salamini s tartufima ⦁ KOTANYI – začini ⦁ METRO – veleprodaja za ugostitelje ⦁ QIMIQ – sedam vrsta vrhnja za kuhanje ⦁ PG OREHOVEC – salame od jelena i vepra, pašteta od patke, sušena pačja prsa ⦁ ROVINJOLA – ekstra djevičanska maslinova ulja ⦁ VENDRIJA – vrganji, šitake, šampinjoni, bukovače, panjevka, lisičarke. ♣

Hrvatski restorani novijeg doba

MATRIX u MODERNOM STILU

Moderno vrijeme donosi novu ponudu. Mjesto pod suncem prije nešto više od mjesec dana tražiti je počeo restoran Matrix, u Matrix Office Parku, u jednoj od čeličnih/staklenih poslovnih zgrada pomalo futurističkog a moglo bi se reći i industrijskog izgleda u Slavonskoj aveniji u Metropoli (Zagrepčani su tu aveniju prije nego li je proradila obilaznica nazivali autoputom), sasvim blizu križanja s Heinzelovom. Futurističko izvana sa sobom donosi i futurističko unutra – interijer, prostran i jednostavan, prozračan, te jela s kojima teško da bi se s obzirom na količinu u tanjuru na prvi pogled i prije nego što nađu strpljenja da pričekaju da se predviđeni sljedovi izredaju do kraja, složili klasični naši Zagorci i Slavonci…

Zgrade Matrix, te, dolje, na slici Marka Čolića, interijer restorana Matrix  u jednoj od njih

Matrix, se u ponudi opredijelio za više zanimljivih različitih sljedova u manjoj količini svakoga, nastojeći zadovoljiti gosta koji dođe tek na gablec (jedan ili dva slijeda) te omogućiti gostu koji želi ručak da prođe kroz cijeli menu i uživa u bogatstvu aroma i okusa, pa da na kraju kad se digne od stola ne odlazi pretrpana i teška želuca. Za izbor kvalitetnih namirnica, uglavnom od specijaliziranih domaćih OPG-ova, i za kreacije na tanjuru zadužena je mlada ekipa kojoj je na čelu (26-godišnji!) chef Marko Jantolek, on je u Matrix stigao s lijepim pedigreom – prije je radio u zagrebačkom restoranu Noel koji se zakitio Michelinovom zvjezdicom, a potom i u bistròu Pod Zidom kod zagrebačke tržnice Dolac.

Menu: carbonara u tekućem stanju, tartar ramstek, rižoto s grana padanom,cherry rajčicama i ploškama jezika, goveđa obrazina dugo pirjana i lički krumpir kao pire (Marko Čolić)

– U Matrixu prije svega nudimo doživljaj. U kuhinji ćete naći isključivo dnevno svježe namirnice iz probranih hrvatskih OPG-ova i vrhunsku ekipu kuhara koji jela pripremaju na moderan, nesvakidašnji način – istaknuo je mladi chef te dodao kako mu je veliki poticaj u ooslu to što mu se gosti i osobno zahvaljuju i to što se redovno vraćaju.

Chef Marko Jantolek u akciji u kuhnji, i sommelijerka Manuela Maras u akciji uz gosta (suhiucasi)

Da bi se u okviru i visokog emotivnog doživljaja pospješilo klizanje zalogaja prema želucu brine Manuela Maras, sommelijerka inače već duže vrijeme znana i s pozornice trgovine vinom, tako da je Matrixova vinska karta vrlo pažljivo složena. Vinska karta broji više od sto etiketa ponajboljih hrvatskih, ali i desetak vrhunskih svjetskih vinara, u kojima gosti imaju priliku uživati. Zahvaljujući uvelike Manueli kao Istranki, na stolovima restorana Matrix nađe se i prvorazredno maslinovo ulje s našeg najvećeg poluotoka, koji unatrag već šest godina u svjetskim razmjerima slovi kao ponuđač najboljeg ekstra djevičanskog zelenog tekućeg zlata na svijetu.

– Uvijek je izazov pokrenuti nešto novo i drukčije, ali gosti prepoznaju kvalitetu i to znači da smo krenuli u dobrom smjeru. Tim je mlad, energičan, ambiciozan i stručan te uvijek spreman dati pravu kulinarsku i sommelijersku preporuku da doživljaj u lokalu bude potpun –  rekla je Manuela. ♣

Simbioza iće&piće za primjer

JADRANKA GRIC & GUC MIVA

Idealan spoj:  zalogaj i gutljaj, po zagrebački gric & guc, bistrò uz vinoteku, gostima na raspolaganju su interijer i terasa, čašica-dvije su za popiti na licu mjesta uz gablec, butelja za ponijeti doma…

MIVA JADRANKA Gutljaj i zalogaj, po zagrebački gric & guc

Isplati se, i te kako, zaustaviti se: bistro Jadranka i vinoteka MIVA vrata do vrata, zagrebačka Vukovarska ulica.  Jadranka i chefica Olivera svakodnevno za GRIC na menùu, koji se tjedno mijenja, nude, uz juhu, još po 11 finih jela, bilo na bazi tjestenine, bilo mesa, petkom je obvezno na rasporedu riba. Mljac!  Sve fino, ipak valja navesti kako kod gostiju od jela s tjesteninom nekako najbolje prolaze ravioli s raznim umacima te rezanci (tagliatelle) s gamberima, a od jela s mesom  pašticada te gulaš s njokima.  Za GUC na raspolaganju je 60 različitih visokokvalitetnih domaćih i uvoznih vina točenih na čašu. Za ponijeti kući: u vinoteci MIVA na raspolaganju je nekih 700 etiketa domaćih i inozemnih mirnih i pjenušavih, te desertnih vina u bocama različitog opsega – od butelje do magnuma i više… GRIC & GUC!!! ♣

Mamma mia!

PIZZA, KOJA JE NADIŠLA SEBE

Nekad davno siromaško jelo talijanskog juga, a unatrag više desetljeća možda i najpopularnije jelo na svijetu! Nesumnjivo je da su glavnu ulogu u stvaranju svjetskog branda od pizze odigrali brojni talijanski iseljenici i oni Talijani koji su, kako mi ovdje kažemo i za našijence, pošli u tuđinu trbuhom za kruhom na privremeni rad, te u drugim zemljama otvorili ugostiteljske objekte sa snažno izraženim identitetom svoje domovine. Pizza kao jelo i crno vino chianti te poneka kancona s džuboksa bili su idealni za start, jer pri otvaranju lokala za plasman nisu zahtijevali previsoku investiciju, važno je bilo krenuti pa onda eventualno pomalo napredovati. Bitnime za popularnost pizze smatram i to da su se, za razliku od nas – govorim to iz iskustva jer imao sam još dok sam radio u tjedniku Vikend koji je izlazio i s izdanjem za naše ljude vani, putovati zapadnom Europom, posebice Njemačkom i Austrijom, baš radi obilaska naših vani i objave priloga o njima, pa sam vidio kako se hrvatski ugostitelji uvelike drže njemačkih naziva za lokale a i jela  –  naši susjedi Talijani u inozemstvu i pri davanju naziva svojim ugostiteljskim objektima (npr. Bell’Italia, Bella Napoli, Paradiso…) čvrsto držali domovine, jelima koja su nudili kao nešto što (re)prezentira Italiju ostavili su originalne nazive te njima a i sa svojom glazbom se probijali do duše (i džepa) domaćih stanovnika.

Velika prednost pizze u smislu plasmana pokazala se i u tome što je kao jednostavno i po cijeni svakome pristupačno jelo bila i praktična jer prikladna i uz hodanje po ulici, te kao takva i podesna za prodaju i na kioscima, a kako je išlo vrijeme pokazala se da je kad se s njome izađe i u nekom bogatijem izdanju i kao pogodna za ponudu i u ljepšem, profinjenije uređenom ugostiteljskom ambijentu. Kako maštovitosti nikad kraja, pizza je malo pomalo, do sada, zahvaljujući i unaprjeđenju kakvoće tijesta kao baze i nekim vrlo skupocjenim sastojcima (pršut, biftek, skupocjene gljive…) koji se stavljaju na to tijesto dosegnula bogme i luksuzno izdanje, a s time su i neke pizzerije uređenjem svojih interijera napredovale do lokala ambijentalno na vrlo visokoj estetskoj razini.

Mislim da se kao primjer toga može navesti zagrebačka, negdje prije godinu dana na Vrbanima i u susjedstvu znanog trgovačkog centra Point otvorena pizzerija Come to Mama. Upravo ovih jesenskih dana vlasnici i voditelji te pizzerije, koja je, inače, kad je već riječ o specijalitetu Italije, baš i mogla s nazivom – primjerice Mamma mia!… – ostati I u nas u talijanskome duhu, ali koja je, kad je već mama u pitanju, baš mogla iskoristiti i simpatičnu hrvatsku tvorbu već iskušanu u ovdašnjem ugostiteljstvu – K dobroj mamici, odlučili su organizirati prezentaciju svog, kako računaju, novog sezonskog hita na tanjuru – pizze s istarskim tartufom! Uz taj novitet poslužene su i druge vrste pizze, od one siromaške Margherite preko Vezuva i onih s inčunima, tunom do one s odležanim biftekom i tartufom.

Bila je to lijepa prilika doista uživati u pizzama, ali s vremenom je naprosto moralo iskrsnuti pitanje – zašto i mi Hrvati, koji s Talijanima dijelimo Jadransko more i koji u naše krajeve nastojimo privući što više turista, nismo više, odnosno koliko treba i sustavno, radili na popularizaciji nekih naših tradicijskih i nekad siromaških jela bilo u izvornom bilo u mogućem obogaćenom obliku…

Različite pizze, iz široke ponude pizzerije Come to Mama. Uz pizze naručiti je moguće i dvadesetak različitih dodataka u porciji zasebno, zatim platu na bazi pršuta, paškog sira, maslina, pa različite salate,nazivi su burrata (burrata, riga, cherry rajčice, bosiljak, grisini), caprese te od tune,, a nude se i kolači…

MAMA BURRATA TUNA SALATA:  50 g  rukola; 150 g  tuna,  40 g  masline, 50 g  mozzarella, 50 g  cherry rajčice, 200 g burrata, 40 g  grana padano, 150 gr pogače  ⦁ MAMA BEEF : 150 g  pelat,  150 g  mozzarella,  150 g  biftek (odležani),  100 g  krema od sira i tartufa,  10 g  cherry rajčica, 10 g  matovilac, 10 g  masline, 0,025 dl maslinovo ulje ⦁ MAMA TARTUF & PRŠUT
70 g  stracciatella di burrata, 70 g  pršut, 10 g  cherry rajčice, 0,025  dl ulje tartuf, 15 g  ribani svježi tartuf , 0,025 dl  maslinovo ulje, 2 g  bosiljak, 50 g  masline kalamata.

                Cijene:   Margherita –  49 kn, Vesuvio – 52, Capricciosa i Vege – po 54 kn, Panzetta, Quattro Formaggi,  Di Mare, Prosciutto, Bianca, Dalmacija, Slavonija i Inčuni – po 64 kune. Nudi se i Le Kolač: pita od jabuka, yuzu cheesecake, klješnjak i bajadera, po 28 kuna.  ♣

Bakho ispod mora

LJULJUŠKANJEM do (BRŽEG) NAPRETKA U ORGANOLEPTICI

Uzorci koji su se među te večeri kušanim kandidatima za spuštanje pod more na višemjesečni boravak pokazali najboljima

Prije dosta godina, još u prethodnom stoljeću, Francuski proizvođač Bakhova nektara Guy Saget s područja Loire odlučio je dio svoje produkcije na dozrijevanje umjesto u klasičnom vinskom podrumu staviti u sasvim novi ambijent za taj zadatak – na dno korita rijeke Loire. Radoznalost vezano uz to može li u konačnici dobiti ne samo drukčiji nego i bolji, zanimljiviji proizvd u odnosu na onaj klasičan bila je jača od straha od štete zbog mogućeg gubitka u kakvoći potopljene plemenite kapjice. Sagetov postupak izazvao je dosta zanimanja u javnosti, i to je vinaru donijelo jako dobru reklamu.

Nakon određenog perioda što su provele u kavezima ljuljuškajući se u rijeci, Saget, koji je u ono vrijeme dosta svojih vina plasirao i preko tzv. free shopova na aerodromima (butelje sam vidio i u zagrebačkoj zrakoplovnoj luci ali to nisu bile one  doslovno iz rijeke Loire),  mogao je ne samo odahnuti, jer butelje nisu bile oštećene i čepovi nisu u bocu propustili vodu, vino nije pokzivalo degradaciju, ali jeste određene promjene u mirisu i okusu. Međutim, koliko je bilo opravdano i isplativo stavljati ih i držati pod vodom tek je trebalo ustanoviti, no – dobar publicitet bio je na djelu.

Malo pomalo i u drugim krajevima svijeta bilo je pojedinaca koji su krenuli u Sagetovu pustolovinu, u nekim slučajevima razlika je bila u tome da su umjesto u slatkovodne tokove ponegdje vina stavljana u more, koje je pružalo veće mogućnosti glede dubine, temperature čuvanja i glede svojega gibanja putem strujanja.  Prvi površni dojmovi onih manje strpljivih vlasnika pokazali su da more u odnosu na slatku vodu rijeke pruža, ako ništa drugo, ono dobivanje ambijentalnim raslinjem ljepše ukrašene butelje za koju je publika bila spremna platiti (i dosta) više od maloprodajne cijene iste butelje s istim vinom ali čuvanima u klasičnom vinskom podrumu. Iz naših krajeva primjer boljeg količinskog plasmana butelje i po višoj cijene imamo na Krku gdje je vinarija poljoprivredne zadruge svojedobno neko vrijeme bila u žiži s buteljama svojega pjenušca držanima određeno vrijeme u podmorju.

Kako se malo-pomalo s vremenom stjecalo iskustvo s vinom čuvanim pod morskom površinom uvidjelo su da njegovanje vina određeno vrijeme – ovisno o tipu i svojstvima originalne kapljice – pod morem pruža lijep poslovni izazov i s obzirom na novi vanjski izgled izgled boce i s obzirom na promjene u organoleptici kapljice. Steklo se naime dojam da vino kojega je određeno vrijeme ljuljuškala morska struja malko brže sazrijeva i dospijeva za kušanje. Bitno je doci do zaključka za koje vino su optimalne neka dubina i dužina boravka pod morem. Za proizvođača vina bitno je da mu vino djeluje spremno za tržište hitrije tako da prodajom može brže do povrata u produkciju uloženog novca, i  do zarade.

Marko Dušević sa sommelijerom Krešimirom Šesnićem, voditeljem zagrebačkog restorana Trilogija Fino & Vino gdje je priređeno kušanje vina-kandidata za stavljanje na njegu u podmorje (suhiucasi)

U svijetu danas navodno postoji i više od 20 pojedinaca odnosno tvrtki koje se između ostaloga i vrlo ozbiljno bave i čuvanjem butelja vina u podmorskim uvjetima, njima se prije određeni broj godina pridružio i Zadranin Marko Dušević, koji s ocem u jednoj od lijepih uvala otoka Paga već vrlo dugo vodi uzgajalište školjaka, riba i račića i pogon za njihovu preradu i pakiranje i plasman kao jadranskih morskih specijaiteta. Dušević se zdušno prihvatio posla, krenuo je najprije s pokusnim stavljanjem pod more butelja hrvatskih vinara, pa je suradnju proširio i na slovenske vinare, probio se, među osalime nastupajući i na raznim sajmovima, i na tržište Europske Unije, i sad se, kao nečime najnovijime, može pohvaliti da ga sve više traže da im vino njeguje pod morem vinari iz drugih europskih zemalja, posebice Italije. Upravo ovih dana Marko se  vratio se js jednog putovanja po Pijemontu, Toscani, srednjoj i južnoj Italiji i donio je sa sobom mnogo butelja tamošnjih proizvođača zaineresiranih za njegove podmorske usluge.  Često nakon  što se s većom količinom butelja vrati s nekog putovanja Marko okupi grupu vinskih znalaca s kojima kuša određene uzorke i prodiskutira o tome koji bi trebali, da dođu do svojega organoleptičkog maksimuma, pod morem stajati duže i eventualno dublje, a koji kraće vrijeme i na manjoj dubini. Najnovija takva degustacija četrdesetak vina bila je kod sommeliera i ugostitelja Krešimira Šesnića u zagrebačkom restoranu Trilogija Fino & Vino, uz zagrebačke sommeliere prisutni su bili i neki vinski trgovci, među njima i Tea DosSantos, uvoznica vina u Nizozemsku. Ona u Hrvatskoj najviše radi s Enjingijem, Kozlovićem i Coronicom, kaže da jako dobro prodaje Kozlovićeve i Coronikine malvazije te Enjingijevo Venje, a da u najnovije vrijeme sve bolje idu i vina Testament.

zagrebačkog restorana Dubravkin put Domagoj Skuliber, i Tea DosSantos, uvoznica vina u Nizozemsku (suhiucasi)

Na kušanju je bilo najprije pet bijelih vina talijanskog juga i od tamošnjih sorata Grillo, Inzolia, Pecorino, Trebbiano, crnjaci, poslije, bili su uglavnom od sorata Nero d’avola,  Negroamaro i Montepulciano d’Abruzzo s juga, Sangiovese (i u verziji famoznog Brunella) iz Toscane, Corvina, Rondinella i Molinara iz Veneta (Valpolicella superiore i Ripasso te Amarone) iz okolice Verone, zatim Barbera i Nebbiolo (i u verzijama Barbaresco i Barolo).  Što Dušević kaže – na što prvenstveno, uz to da, naravno, kapljica bude čista i uredna jer od uzoraka s manom ne može se postići to da mana nestane, treba gledati kod vina koja bi se stavljala pod more? To da su vina dobro strukturirana i s lijepima kiselosti i taninom kao određenim jamstvom da mogu duže trajati i uspješno se razvijati, dakle određenu prednost u odnosu na klasična mirna bijela tu imaju crnjaci i ona od duže maceriranih bijeih kultivara tj. jantarna. Za neka vina poput npr. Brunella od Sangiovesea imaju snažne tanine te ona posebice od Barbatesca i Barola od Nebbiola a koja imaju i snažne tanine i izraženu kiselost postoje konzorcijski pravilnici o najranije mogućem dozvoljenom iszasku na tržište, s time se postiže to da ta vina pred kupca izađu s koliko-toliko pripitomljenim taninom i kiselinama, ali i nakon što ona izađu na tržište treba proći još vremena da lijepo omekane i postanu i posve elegantnima, stoga pojedini proizvođači žele proces omekšavanja malo ubrzati i kao jedan od načina za to vide i u odležavanju butelja neko vrijeme pod morem.

– Iz mojega iskustva vino ne treba držati pod morem duže od godine dana, a kao prednost za vino koje se stavlja pod more u odnosu na klasični pluteni čep ima zatvarač DIAM, posebice modeli 5, 10 i više, naime kod klasičnog pluta događalo mi se da čep propusti more u vino,  dok spomenuti DIAM odlično prijanja – rekao je još Marko Dušević.  ♣

Zagrebačka Kajzerica

KORIA & KAISER!

Protagonisti večeri: Graševina kao bazna, kao de Gotho te kao macerirana i s pozicije Koria, i Koria Cuvée Cabernet sauvignon & crni pinot (Marko Čolić)

Mjesto Kutjevo još odavna naglašeno vinski blista u srcu Zlatne doline, od boga Bakha blagoslovljene Vallis auree i još od starih Rimljana sa slavom na širokom geografskom prostoru. Vinogradi u tome dijelu nalaze se na padinama Krndije na tlu od gline i ilovače te tinčavog škriljevca i silikata, na visinama do 400 metara i na jačim nagibima prema jugu, te Papuka, najstarije planine u tome dijelu Slavonije, na tlu vulkanskog porijekla i na blažim nagibima, a do nadmorske visine i 440 metara. U Kutjevačkom vinogorju najboljim vinogradarskim pozicijama smatraju se Vinkomir, Hrnjevac i Vetovo, međutim, nažalost, do sada nije pokazano dovoljno truda da ti položaji steknu i službenu zaštićenu oznaku u smislu francuske i svjetski cijenjene gradacije cruova. Po mnogima, kad se govori o kakvoći položaja u obzir valja ozbiljno uzeti poziciju Koria, ona tek treba dostići i potpunu afirmaciju. Neki najugledniji kutjevački vinogradari/vinari pokazali su svojim eno-uradcima pod etiketom s nazivom Koria njenu visoku vrijednost, a sad je eto i podrum Kutjevo d.d. kao količinski i kvalitativno jedan od najjačih i kao, kroz svoju povijest, i pravi rasadnik vrsnih majstora vinogradarstva i podrumarstva, danas inače statusno visoko etabliranih privatnih proizvođača plemenite kapljice, odlučio, po, kako čujem, već dugo tinjajućoj želji većinskog vlasnika Envera Moralića, dati svoj puni doprinos u korist uvrštenja i Korie u vinogradarski vrh i nekako uz rame Vinkomiru, Hrnjevcu, Vetovu. U tome smislu ovih je dana Kutjevo d.d. i oficijelno izašlo s novom linijom vina označenom nazivom Koria. Premijerna prezentacija bila je u listopadu u organizaciji agilnog vinskog novinara Ive Kozarčanina i pojekta njega i novinarke Ane Rogač iVino, u restoranu Kaiser na zagrebačkoj Kajzerici, nastalom od ugostiteljskog objekta Kajzerica i u posljednjih nekoliko godina pod vodstvom našeg istaknutog sommelijera i ugostiteljskog djelatnika Marija Meštrovića (kojemu se, kao najnovije, pridružio sommelijer Ivan Maljevac) u svojevrsni mali hram eno-gastro kulture te istinskog hedonizma što treba počivati ne samo na temeljima instinkta nego i na podlozi spoznaja i saznanja o onome što se poslužuje na tanjuru i u čaši.

Kroz vrlo ugodnu, informativno-poučnu večer, u režiji novinara Ive Kozarčanina u sklopu projekta iVino, vodili su glavni enolog Kutjeva d.d. Ivan Marinclin, glava restorana Kaiser Mario Meštrović, chef Mateo Pus, te organizator Kozarčanin (Marko Čolić)

Vinogradarska pozicija Koria nalazi se istočno od spomenutog Vinkomira, a ukupona površina joj je oko 30 hektara. Vinariji Kutjevo d.d. od tih tridesetak hektara pripada oko šest ha, sađenih vinovom lozom 2009. i 2010. godine. Na tri table što pokrivaju oko 3,5 hektara raste Graševina, na četvrtoj tabli i na dijelu pete table što skupa čine površinu od 1,8 ha, nalazi se Cabernet sauvignon, a ostatak te pete table zauzimaju Pinot crni (0,66 ha) i Graševina (0,19 ha).

Prezenteri u Kaiseru bili su, uz organizatora Ivu Kozarčanina, dakako glavni enolog Kutjeva d.d. a to je unatrag više godina Ivan Marinclin, te Mario Meštrović kao domaćin i vrhovni kapetan Kaisera, i mladi chef Mateo Pus.

Evo i priče o vinima – počelo je s pjenušcem Maximo i s baznom graševinom Kutjeva d.d., nastavilo se s Graševinom de Gotho da bi se potom prešlo na kapljicu s pozicije Koria, konkretno maceriranu graševinu i na u nas sasvim novi a inače vrlo rijetko viđeni spoj bordoške i burgundijske sorte Cabernet sauvignon i Pinot crni,  finale bilo je dakako u znaku visokog predikata, naravno, od graševine. Veliko priznanje Kutjevu d.d za sva tri ova navedena vina. Na susretu u restoranu Kaiser na kušanje su, dakle, uvodno ponuđena tri vina od najraširenije vinske sorte u Hrvatskoj i aduta upravo Slavonije u Zlatne doline – Graševine,  vina su to koja već poznajemo iz programa ovog podruma. Riječ je o pjenušcu Maximo bijeli brut, specifičnost kojega je ta da se u njegovo finalizaciji u bocu dodaje ekspedicijski liker predikatne berbe, u ovome slučaju radi se o graševini ledene berbe, taj pjenušac izabran je za ovu prigodu i stoga da se prigodno najavi kako će s idućom berbom uslijediti neke promjene u tehnologiji (s metode drugog vrenja u butelji prešlo bi se na produkciju metodom charmat korištenom za prosecco, a za klasičnu šampanjsku metodu rabila bi se manja količina chardonnaya), zatim je na red došla Graševina 2020 vrhunska, nagrađena zlatom i obilježjem Best ih show na ovogodišnjem ocjenjivanju Mundus Vini u njemačkom Palatinatu i šampionu ocjenjivanja u Kutjevu i u Vinkovcima, a treće vino u ovoj grupi bila je Graševina de Gotho 2019 u koju se polažu velike nade, ona je nasljednik afirmirane Graševine de Gotho iz 2018 koja je lani bila platinasta na Decanterovu World Wide Awardu 2020.

MAXIMO BRUT – KUTJEVO d.d, brut,  12,5vol %

Pjenušac od čiste graševine, ekspedicijski liker od ledene graševine. Drugu fermentaciju u boci pokreću inkapsulirani kvasci, a poslije nje vino je na finom talogu do godine dana. Na taj se način izbjegava dominacija kvaščanih, odnosno krušnatih nota, a u pjenušcu zadržava voćnost. Posebnost je i ekspedicijski liker kojim se prije puštanja pjenušca na tržište reguliraju arome i slatkoća. On je često tajna proizvođača, a u Kutjevu ga ne skrivaju. Boce su pri čepljenju šampanjskim čepom dopunili ledenom berbom graševine.

Pjenušac nosi oznaku brut, što znači da po propisu može imati do 12 grama neprovrela šećera po litri, a u ovom je to oko 10 grama. Okusom krijepi, gasi žeđ, a dobro prati i hranu poput kutjevačkih kanapea od suhomesnatih proizvoda te jela od plodova mora, slatkovodne i slanovodne ribe te bijelog mesa.

GRAŠEVINA 2020. Vrhunska – KUTJEVO d.d, suho, 13,0 vol %

Zlato i titula Best in show na ovogodišnjem ocjenjivanju Mundus Vini u Neustadtu an der Weinstrasse, šampion ocjenjivanja u Kutjevu te u Vinkovcima.

Grožđe je s položaja Vinkomir, Hrnjevac i Vetovo, a vino reprezentativan primjerak svježe ali i ozbiljnije slavonske graševine. Sad je u punoj formi, s izmiješanim voćnim i cvjetnim aromama, punog skladnog okusa i izražene svježine pa je i jako dobra prijateljica laganim predjelima, tjesteninama te jelima od bijelog mesa i bijele ribe.

Graševina, najraširenija vinska sorta u Hrvatskoj, najvjerojatnije potječe s područja Panonske nizine, ima je u gotovo svim zemljama bivše monarhije, a najbolja vina daje u kontinentalnoj Hrvatskoj te naslanjajućem dijelu Vojvodine, ponajprije Srijemu. Nudi nevjerojatnu raznolikost stilova, od pjenušavih do predikatnih bijelih vina.

GRAŠEVINA DE GOTHO 2019 – KUTJEVO d.d. suho,  13,5 vol %

Grožđe je s Vetova, iz vinograda sađenog 1988. Kasna berba, prezrelo grožđe s 20 posto sušica, sve isto kao i slavna 2018. platinasta, samo o vremenu ovisi koliko može biti na trsu. Berba 2019. morala je krenuti ranije, bilo je 100-200 grama grožđa po trsu više, pa je malo drukčija. Na tržištu vino je oko mjesec dana.

Naziv je vino dobilo prema opatiji koju je 1232. u Kutjevu osnovalo 12 cistercita iz Zirca na obali Balatona i nazvalo Vallis honesta de Gotho. Gotho je jedan od starih naziva za Kutjevo, jedna od teorija je da su naziv dali bugarski osvajaći u 10. stoljeću koji su južne padine brda zvali kuč.

Cisterciti su radili vino do 1536. i dolaska Turaka pred kojima je baš Kutjevo najdulje odolijevalo u Požeškoj dolini. Srušili su opatiju, koja je obnovljena oko 1660. S obzirom da su Turci za svoje vladavine naplaćivali porez i na vino, nisu zabranili njegovu proizvodnju. Otjerani su s tih prostora 1691. i vlast je preuzela Carska komora iz Beča. Car je dodijelio imanje zagrebačkom kanoniku i skradinskom biskupu Ivanu Josipu Babiću koji ga je 1698. darovao isusovačkom redu. Isusovci su obnovili dobro, i na ruševinama opatije sagradili dvorac. Papa je njihov red raspustio 1773. pa su ugarske vlasti preuzele imanje u korist Hrvatsko-slavonske naukovne zadruge. Obitelj Turković kupuje imanje na dražbi 1882. i vlasnik je do 1945. Tad im ga vlast oduzima, od 2004. kombinat preuzima tvrtka Božjakovina d.d. Envera Moralića

MACERIRANA GRAŠEVINA KORIA 2017 –  KUTJEVO d.d., suho, 13,5 vol%, proizvedeno 1500 boca zapremnine 0,75 lit, te po 50 magnuma (1,5 lit) i dvostrukih magnuma (3,0 lit)

Grožđe, u fazi prezrelosti, bere se ručno i odmah se probiru najzdravije bobice. Ostavlja se i manja količina prosušenih bobica, ali dobro se pazi da bobe budu bez botritisa, koji bi vodio u truljenje. Fermentaciju pokreću prirodni kvasci, oni koji na grožđu dođu iz vinograda u podrum. Maceracija se odvijala u inoksu i ukupno je trajala šest mjeseci. Alkoholno vrenje na pokožici, po riječima enologa Ivana Marinclina, trajalo je dva mjeseca. Slijedilo je dozrijevanje od oko dvije godine u drvu. Priča o maceriranoj graševini u Kutjevu d.d. počela je 2017. kad su u vinariju stigle nove bačve. Osjete se u vinu, ali njihove arome nisu napadne nego diskretne. Berba 2018. njegovana je već u jednom rabljenim bačvicama pa vino ide boljim putem. Luda i mlada je berba 2019., a  mlađa 2020. još luđa, no to ne znači da se s vremenom neće mijenjati. Tko je pratio razvoj tako dugo maceriranih bijelih vina, zna da se mijenjaju iz mjeseca u mjesec i puno im vremena treba da dosegnu punu ravnotežu i vrhunac. No, zato taj vrhunac i poprilično dugo traje. Vino je vrlo kompleksno, snažne strukture, skladno i elegantno, lijepe pune zlaćane boje, unatoć dugoj maceraciji nije jantarno!), u ustima traje.

KORIA CUVEE CABERNET SAUVIGNON & PINOT CRNI 2017 – KUTJEVO d.d.. suho, 14,5 vol %,  3628 butelja (0,75 lit),  237 magnuma i 156 dvostrukih magnuma,

Cabernet sauvignon daje najmanje 80 posto sirovine, ali crni pinot i u takvoj manjini sasvim se dobro hrva s njim, ma koliko inače bio nježniji bojom, aromom i okusom. Tajna je u načinu berbe. Grozdovi Pinota crnoga odrezani su od trsa kad su sasvim zreli, ali su ostavljeni na stabljikama na lozi u vinogradu da se prosušuju na zraku kako bi im se sadržaj dovoljno koncentrirao dok sasvim ne dozrije Cabernet sauvignon. Nakon berbe grozdovi oba kultivara skupa se prešaju i prepuštaju maceraciji i fermentaciji zajedno, u drvenim bačvama. Bobice iz berbi 2017. i 2018. macerirane su tri tjedna u velikoj bačvi (1500 i 2000 lit), a one iz 2019. i 2020. dva tjedna, dio je bio u velikoj bačvi a dio u barriqueu ali mirisi i okusi ne pokazuju da drvo iskače. Cabernet sauvignon dominira vinima iz 2017. i 2020., no u berbi 2018. se kroz arome (pre)zrele višnje i čokolade osjeti – tipično za crni pinot – i crveno voće poput tek sazrele trešnje, a ima i nježnog cvijeća te zemlje.  Lijepo vino, dobro će mu doći  još nešto vremena u butelji

Neke od majstorija chefa Matea Pusa i njegove ekipe u Kaiserovoj kuhinji

GRAŠEVINA  2018 ledena berba – KUTJEVO d.d., slatko,  13,0 vol %, 0,375 lit

Berba često i nije u godini koja piše na etiketi, nego je početkom sljedeće godine, sve ovisi o tome kad temperatura padne na minus sedam stupnjeva. Uz to, u grožđu mora biti 127 stupnjeva sladora po Oechsleovom moštomjeru, a grami neprovrela šećera po litri mjere se u stotinama.

Zašto? Zato što je i onaj mali ostatak vode u bobicama zamrznut pa praktički ne ulazi u mošt. Mošt iz preše curi polagano (kap po kap) kao med. Vrenje se pobuđuje specijalnim vinskim kvascima otpornim na niže temperature. Vino ledene berbe jantarno je žute boje, s malo je alkohola i s puno neprovrela šećera, raskošnog je bukea s vrlo izraženim aromama orašastih plodova i meda. Okus je pun, sladak i, na kraju, istovremeno i ugodno gorkast. Ovakvo visokopredikatno vino savršeno je za popiti ga čašicu u trenucima meditacije a dakako i vrlo je prikladno za spoj sa zrelim sirevima posebice onima s plemenitim plijesnima, zatim s paštetom od gusje jetre i s posebno pripremljenim desertima, uvelike na bazi orašastih plodova. Često se zna reći kako je ovdje riječ o vinu koje jako vole muškarci, posebno kad ga piju žene…  ♣

Kulturna baština uz vinske ceste Zagrebačke županije

VIA KINO: NO TIME TO DIE!

Imali smo, preko ljeta, pjenušave doručke u vinogradu, piknike među trsjem, koncerte uz vinovu lozu, a evo, sad, kad se s obzirom na promjenu godišnjeg doba, skraćenje dana i sniženja tempereature zraka selimo u zatvorene prostore stigle su, u posljednji trenutak, i kino-predstave na vinskim imanjma na otvorenome. Turistička zajednica Zagrebačke županije u sklopu, kako je navedeno u pozivnici, projekta In Cultura Veritas kojemu je cilj povezivanje, razvijanje i promoviranje kulturne baštine uz vinska ceste, u kategoriji Via Kino (lijep hrvatski izraz!) pozvala je na imanje znane plešivičke vinogradarsko-vinarske obitelji Roberta Brajea u Lokošin-dol kod Mladine na projekciju jednog od najočekivanijeh filmova krajem ove godine a to je James Bond: No time to die/Nema vremena za umiranje (promoviranje kulturne baštine).

Burger James Bond!

Direktorica TZ Zagrebačke županije Ivana Alilović i Sanda Braje kao domaćica

Robert Braje i supruga mu Sanda Braje

Okupljanje uzvanika kod Brajeovih bilo je predviđeno za dana, od 15 sati, uz prve prigodne ovosezonske kestene i mladi novi portugizac te ove godine u nas veliki hit pjenušac Pét Nat, da bi potom buknula ponuda jela koja voli slavni James Bond a koja je priredila Sanda Braje, supruga spomeutog Roberta. Kao u jednoj od glavnih uloga na tanjuru bio je najavljen Burger James Bond!

Sandin copanjak te druge domaće delicije iz njene kuhinje. Kad Sanda kuha, nema vremena za umiranje…

Prisutni su se lijepo zabavili, zamijećeno je – logično s obzirom da, inače, znam kako se jede i pije kod Brajeovih – kako se gosti zadovoljno glade po trbusima, rekao bih da je poruka s ovoga skupa sljedeća: KAD SANDA BRAJE KUHA, DOISTA NEMA VREMENA ZA UMIRANJE…♣

Novo mlado aktualno

PORTUGIZAC SELECTION KAO PRVE KAPI iz 2021. NA TRŽIŠTU

Novi mladi Portugizac Plešivica Selection 2021 (Marko Čolić)

Prije nešto godina Zagrebačka županija odlučila je pomoći novom mladom portugiscu kao specifičnosti vinorodnog područja Plešivice između Zagreba i Karlovca ne samo da opstane na tržištu nego i da se razvija pod oznakom županijske robne marke. Županija je inicirala osnutak udruge Portugizac  Plešivica i pomagala projektu određenim materijalnim sredstvima i kroz marketing. Smisao je bio da se sorta koja je nekad bila dosta raširena u vinogradima oko Jastrebarskoga očuva na tom prostoru i da se lokalnim vinarima olakša u namjeri da brzo nakon berbe izađu na tržište s prihvatjivim proizvodom što u kućnu blagajnu donosi barem nešto novih sredstava nužnih za financiranje daljnje djelatnosti u nasadu i podrumu.

Promocija novog mladog portugisca iskorištena je i da se podsjeti na uspješno djelovanje malih proizvođača sira Zagrebačke županije, okupljenih u udrugu Sirek

U nekom trenutku činilo se da su stvari krenule putem koji bi omogućio da se i mi u Hrvatskoj u nekoj barem na početklu sasvim maloj mjeri u odnosu na već svjetski razvikane Francuze iz vinogorja Beaujolais, možemo dičiti s mladim novim vinom kao što to rade spomenuti Burgundijci, koji su također s pričom bili krenuli kako bi što prije po berbi vratili kućama barem dio sredstava investiranih u vinograde u tijeku te sezone. Prvih godina nakon što se Zagrebačka županija uključila u novi mladi portugizac i nakon što se ceremonijalno čak i u hotelima svjetskih marki poput Intercontinentala (Zagreb) promotivno svečano otvarala prva butelja novog mladog portugisca, činilo se da će projekt polučiti željeni uspjeh, te da će se područje Plešivice i u potpunosti iskazati po brojnim različitim i uvjerljivim i profiliranim tipovima vina kao nijedno drugo naše (dakle: novo mlado crveno, mirna jednostavnija bijela, mirna bijela vrlo kompleksna, mirno crno vino, pjenušac šampanjske metode i šampanjskoga kvalitativnog dosega, jantarna-dugo macerirana kapljica…)…

Pored Portugisca Plešivica Selection 2021 kao kolektivnog uratka kušati se moglo i nove mlade portugisce još nekolicine individualnih privatnih proizvođača s Plešivice, primjerice Željka Gregorića, obitelji Majcenović, Golubić, Josipa Brajea, Dragutina Cibana… Na slici su Tomislav Haramija i Željko Gregorić, predsjednik i tajnik udruge Portugizac Plešivica, uz predstavljene uzorke (Marko Čolić)

Županija se, rekao bih, nije postavila na dovoljno jasan i čvrst način da lokalni proizvođači budu svjesni društvene pomoći i određene svoje obveze prema društvenoj zajednici kao primatelji pomoći, i udruga je počela stagnirati. Dojam je, potom, da je i Županija na neki način od projekta u nekom trenutku počela dizati ruke, i najnovije vijesti su da se sortu Portugizac u plešivičkim vinogradima počelo u sve većem broju napuštati, da bi se prešlo na glasovite bjelosvjetske kultivare. Spoznaja o nužnosti da u moru ponude budu maksimalno originalni na svim mogućim područjima kao i to da se od portugisca ne mora raditi samo mlado novo vino nego da je od njega moguće proizvesti i ozbiljniju kapljicu, očito nije dovoljno prodrla u mozak dobrog dijela proizvođača navedenog područja. Iako neke iznimke pokazuju da je Portugizac vrijedan uzgoja i da se od te sorte može i te kako proizvesti lijepo vino, pogotovu sada u novije vrijeme kad se klima promijenila na način da je i u ova sjevernija područjima donijela više temperature, općenito očito nije se došlo do toga da portugizac vrijedi zadržati u vinogradima. Tek manji dio proizvođača ostaje mu vjerno. Neki od tih plasiraju ga pod vlastitom etiketom, a neki grožđe predaju u zadrugu, konkretno PZ Plešivica, koja od sakupljenoga roda proizvede novo mlado vino Portugizac Selection.

Pročelnik za poljoprivredu Zagrebačke županije mr. Josip Kraljičković, predsjednica udruge malih sirara Zagrebačke županije Anđelka Pejaković te Petra Masnec, direktorica TZ Jastrebarskoga I Zagrepčanka Željka Balja kao organizatorica ove promocije novog mladog portugisca u društvu plešivičkih proizvođača vina, ovdje konkretno portugisca (Marko Čolić)

Treće subote u listopadu (Francuzi iz Beaujolaisa već odavna su za cijeli svijet  tempirali izlazak svog novog mladog beaujolaisa za treći četvrtak u studenome!) u Zagrebu je u prostorima Matis Absolut Loungea, u organizaciji udruge Portugizac Plešivica i Autentike te uz potporu Zagrebačke županije, Grada Jastrebarsko i Turističke zajednice grada Jastrebarsko, održana promocija Portugisca Selection – mladog vina iz berbe 2021. Tada je službeno objavjeno da se sada u cijeloj podregiji Plešivica sorta Portugizac uzgaja na površini od oko 40 hektara, od toga nešto sitno više od polovice (25 ha) otpada na parcele u vlasništvu 17 plešivičkih vinogradara/vinara okupljenih u udrugu Portugizac. Plešivica. PZ Plešivica od skupljenog grožđa Portugisca proizvede, ovisno o godini, između 1500 i 2000 butelja Portugisca Selection, vino se na tržištu nalazi po cijeni od 35 kuna za butelju. Vidjet ćemo kako će se stvari s Portugiscem na Plešivici razvijati idućih godina. Bilo bi svakako dobro da se plešivički vinari na kvalitetniji način bave i marketinškom aktivnosti, malo čudi npr. to da do sada – a očekivalo sam da će se to napokon dogoditi upravo na ovoj svečanosti 2021. u Matizu – uopće se u promidžeben svrhe vezano uz portugizac nisu koristili određenim znanstvenim spoznajama vezano uz koristi za zdravlje koju pružaju fenoli upravo u mladom cr(ve)nom vinu, naime neka znanstvena istraživanja o tome provođena su upravo na portugiscu, a o tome koliko treba zna mag. Ivana Alpeza koja je nekad radila u Zavodu za vinogradarstvo i vinartstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta, a sad je zaposlena u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu (HAPIH)…

Violinist Dragan marinković gostima Ivanu Dropuljiću i Časlavu Matijeviću te organizatorici dogadjaja Željki Balji svirao i na uho (Marko Colic)

Harfistica Doris Karamatić (Marko Čolić)

Ništa bez glazbe! Za muzički dio u program zaduženi su bili harfistica Doris Karamatić i violinist Dragan Marinković, posao su, sudeći po izrazima lica gostiju, odradili i više nego dobro. Željke Balje, prof. Ivana Dropuljića sa (skorašnjeg) Zagreb Vino.coma i gosta iz Opatije gastronoma Časlava Matijevića, odradili i više nego dobro (Marko Čolić)

Nakon pozdravnih riječi pročelnika za poljoprivredu Zagrebačke županije mr. Josipa Kraljičkovića  i predsjednika udruge Portugizac Plešivica Tome Haramije uz čašu novog mladog portugisca ponuđenog kroz etiketu Portugizac Selection i kroz privatne etikete nekolicine plešivičkih vinara, primjerice Željka Gregurića, obitelji Josipa Brajea, zatim od obitelji Golubić…, ponuđeni su sirevi članova udruge malih sirara Zagrebačke županije Sirek, dok se grickalo i pijuckalo Petra Masnec ispred Turističke zajednice grada Jastrebarskoga predstavila je prirodna bogatstva, atraktivne biciklističke te vinske ceste Plešivice (dobili smo informaciju da se znani jaskanski dvorac unutar lijepog parka uređuje iznutra i da bi uskoro i interijerom mogao biti otvoren za javnost, ali i to da se pristupa uređenju starog vinskog podruma grofa Erdödyja i susjedne mu zgrade u Mladini u kojoj je nekad bio i restoran, ali i da postoje projekti za kompletno uređenjem Mladine kao izletišta,  ♣

Vinski klub  Zagreb

ŠKRLET NA STAZI IZAZOVA

S rasnih crnjaka – sjajne serije ocjenjivačkih degustacija crljenka/zinfandela, dobričića, plavca maloga, trnjka, vranca ovoga ljeta, u prvim danima listopada u zagrebačkom Vinskom klubu  prijelaz na moslavački škrlet!

Poziv Tome Jakopovića, suvlasnika Vinskog kluba i sommeliera koji se dosta trsi na popularizaciji upravo škrleta, na sudjelovanje na ovom susretu zaintrigirao je, jer riječ je o vinu i sorti na stazi izazova.

S kušanja škrleta u Vinskom klubu: gore, sasvim lijevo, u prvom planu: Tomo Jakopović, sommelier i suvlasnik Vinskog kluba, dolje, za stolom – dr. Zvjezdana Marković sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta, sasvim lijevo na slici je Miro Barec, drugi suvlasnik Vinskog kluba (suhiucasi)

Htjelo bi se, naime, da škrlet bude slavan i perjanica Moslavine, ali, istodobno, premalo ga uopće ima na tržištu (već godinama riječ je, po podacima Agencije za plaćanja u poljoprivredi, o nekih jedva ukupno 60 hektara!), zatim pojavljuje se u raznim stilovima, konkretno rađen konvencionalnom tehnologijom uobičajenom za naše krajeve ali i tehnologijom svojstvenom nekim drugim geografskim područjima npr. dugačkim maceracijama primjenjivanima za dobivanje popularno zvanih narančastih/orange vina (pravilno bi bilo jantarnih/amber). K tome, škrleti se u stilistici mirnog vina redovne berbe znaju i dosta razlikovati u sadržaju neprovrelog sladora, prilično nezgodno je, baš pri tome – ali to vrijedi i općenito kod vina jer podatka o suhoći odnosno stupnju slatkoće već na većini vinskh etiketa više nema. Nedostatak te oznake veliki je to problem za ljubitelje plemenite kapljice koji ne vole ostatak neprovrela sladora i kod nekih vina ne očekuju slatkoću, a pogotovu za osobe koje imaju problema s dijabetesom.

Na ovoj analitičkoj degustaciji sada – održanoj, inače, bez nazočnosti proizvođača i šire publike – htio sam vidjeti do kuda su sa škrletom, o karakteristikama kojega sam od ponajboljih poznavatelja i iz fakultetskog vinogradarskog i enološkog miljea čuo puno pohvala, u enološko-gastro-hedonističkom ali i u poslovnom smislu kroz sve te godine napokon stigli moslavački vinari. Na kušanje, kojemu je prisustvovala i dr. Zvjezdana Marković, profesorica na zagrebačkom Agronomskom fakultetu, bilo je ponuđeno 14 škrleta najpoznatijih proizvođača iz, uglavnom, berbi 2020. i 2019., jedan uzorak bio je iz 2017. Zastupljene autore pod čijim (prez)imenima butelje izlaze na tržište navodim abecednim redom: Florijanović, Glavica, Ilovčak Lagena, Ivanić, Jančar, Kezele, Košutić, Katić-Romić, Mikša, Trdenić, Voštinić-Klasnić. Najveći proizvođači škrleta su, kako mi je rečeno, Marko Miklaužić s nekih 50.000 litara godišnje (njegovo vino nije ovaj put ponuđeno jer, objašnjeno je, da je prodao svu lanjsku količinu), zatim obitelj Trdenić s nekih 40.000, te obitelj Mikša s oko 30.000 litara. Kao cjenovni rang vina za bocu od 0,75 lit bilo je navedeno oko 35 kuna mpc uglavnom za mlada vina konvencionalne produkcije, dok je tek za neka vina – njih par zamišljenih da budu elaboriranija, kao mpc. navedeno 50 do 70 kuna.

________________________________

Sorte

ŠKRLET KAO ROBNA MARKA i VINSKA LEGITIMACIJA MOSLAVINE – Škrlet je sorta kojom se osobito ponose u Moslavini, krenulo se bilo s tim kultivarom i u stvaranje marke vina Sisačko-moslavačke županije. Sinonimi su mu Škrlet tusti, Ovnek žuti, Ovinek slatki, Vinek žuti, Medenaci, Divljak, Šklec, Škrtec, Osukač, Kanigl Grüner… Naziv Škrlet dolazi najvjerojatnije od toga što su bobice grozda škrletne, odnosno grimizne. Na strani grozda koju jače miluje sunce pojave se ljubičasto crvene pjegice. Škrlet je hrvatska riječ za njemački izraz Scharlach, a to je opasna kožna bolest koja se manifestira upravo u osutosti kože crvenim, grimiznim flekicama.

Grozd Škrleta

 Porijeklo: Prvi zapisi o sorti Škrlet objavljeni su 1856. u Gospodarskom listu u Zagrebu. Znanstvenim istraživanjima ustanovljeno je da sorta potječe s područja Pokuplja i Moslavine, uže gledano iz okolice Petrinje, nekad vrlo razvijenog vinogradarskog kraja. Mnogo se uzgaja oko Popovače, Volodera i Kutine, a za to je jako zaslužan doajen hrvatske vinogradarske i vinarske struke inž. Ljudevit Lujo Miklaužić, koji je sortu izvukao iz zaborava.

Rod: Najbolje rezultate daje na južnim terenima i na lakšim pjeskovitim tlima. Dosta je rodan. Dozrijeva u trećem razdoblju.

Svojstva: Različita su mišljenja o vrijednosti Škrleta. Niz poznatih vinogradara smatra da Škrlet može i mora stajati u rangu Pinota. Škrlet je suho kiselkasto vino nježne svijetle žuto-zelenkaste boje, s koncentracijom alkohola obično od 9,5 do 11 maligana, te s ukupnom kiselosti 6 do 8 g/l. Ambicioznije rađeni škrleti od grožđa s boljih pozicija i s reduciranim prinosom dosižu i 13,5 i više maligana.

Jelo i servis: poslužite ga iz manje čaše na 10 do 12 stupnjeva uz sir i vrhnje, bijelu ribu, piletinu, slane pite od sira. ■

_________________________________________

Uzorci na ovoj degustaciji bili su čisti i uredni, pjenušac, rađen tradicionalnom metodom, čuli smo 24 mjeseca na kvascu u butelji i bez dodavanog ekspedicijskog likera, vrlo ugodan, pun, međutim malo siromašan mjehurićima, dobro bi mu došlo još malo ukupne kiselosti. Mirna inox vina većma iz berbi 2020. i 2019. s finom naznakom arome ali i uglavnom ipak dosta jednoslojna, te s tanjim tijelom, rekao bih namijenjena većma za hitru i ležernu potrošnju. Neka su bila suha, neka polusuha čak i do sasvim blizu granice s poluslatkime. Nekoliko je bilo vina rađenih očito s većom ambicijom.        Vrlo zanimljivom predstavilla se mješavina od 60 posto škrleta i 40 posto graševine, a iz berbe 2019, to je vino, inače s 13,5 vol %, dozrijevalo u novoj, srednje paljenoj bačvi, dobro bi mu došlo ostaviti ga na još barem malo vremena na odležavanju u butelji, da stekne višu notu razvoja i elegancije. Još jedno vino – ovo je bilo iz berbe 2017. – nastalo po konvencionanoj tehnologiji ali nakon ipak 24-satne maceracije međutim na niskoj temperaturi da ne dođe do alkoholnog vrenja, te potom dozrijevano pola godine na kvascu (slast, slanost i dobra kiselost), odisalo je lijepom zrelosti i solidnom kompleksnosti te pokazalo vrlo dobru strukturu i trajnost u ustima, samo ga je, da bi otkrilo vrline u punom smislu, trebalo, nakon što je utočeno u čašu, neko vrijeme pričekati da se ozrači i da mu se malko podigne temperatura.

Ostala vina nastala su uz maceracije od više tjedana pa i  do 190 dana a praćene alkoholnim vrenjem, po receptu za tzv. jantarnu kategoriju. Kod jednog vina, iz 2019., maceracija je trajala tri tjedna a slijedilo je dozrijevanje od četiri mjeseca u srednje paljenom rabljenom barriqueu. Jedno pak vino iz 2019., inače s 13,0 vol %, na maceraciji je provelo 190 dana, u ovome trenutku bilo je još donekle grubo, svakako bi na dozrijevanju trebalo provesti još vremena.

Ovi škrleti izdvojili su se dojmljivošću… (suhiucasi)

Najbolji dojam ostavile su mi ove butelje na slici: Škrlet 2017 (eko-produkcija) – Glavica, pa Škrlet 190 2019 od Romića a i izvedbi mladog enologa Nikice Katića (napomena da mu treba dati još vremena!) i Škrlet Dragonada 2019 (nefiltrirano), također podruma Romić (vlasnici su Drago i Nada, otud naziv vinu) i u izvedbi nećaka Romićevih Nikice Katića (i kod njega se još treba malo strpiti s konzumacijom).

Poruka: Nužno bi bilo da se lokalni vinogradari/vinari potrude da se što prije poveća ukupna površina na kojoj se uzgaja sorta Škrlet, te da se dogovore oko ujednačenog organoleptičkog profila unutar kojega će vino kao rezultat promišljenog pristupa u trsju i u podrumu kao nešto vrlo prepoznatljivo za svoje područje s obzirom na potencijal sorte i s obzirom na lokalne ekološke uvjete (ekspozicije, tlo, mikroklima…) ponuditi javnosti u barem minimalnoj tržišno kritičnoj masi. Može se, dakako, ići na nekoliko kategorija, npr. na bazno vino predviđeno za ležerniju konzumaciju kao mlado i svježe, zatim na stupanj više na koji se pale sladokusci (dubljeg džepa!)  – dobro dozrelu i odležanu ozbiljnu punu  kompleksnu mirnu kapljicu (rezerva ili select) te na bazni ali i na elaborirani pjenušac. ♣

______________________________________

VINOGRADARSTVO i PODRUMARSTVO KRAUTHAKER IZ KUTJEVA – POKUSNI NASAD S VIŠE OD 20 RAZLIČITIH KULTIVARA VINOVE LOZE ODAVDE i IZ RAZLIČITIH DIJELOVA SVIJETA. MEĐU TIM SORTAMA JE i SYRAH, KOJI VLADO KRAUTHAKER VRLO USPJEŠNO PRETVARA u VINO!

_______________________________________

Vinske legende

SENIORI NA PUTOVANJU – BLIZU STOTKI! 

Vrijeme leti i godine se začas nakupe na plećima. Nekoliko je vinskih legendi iz Hrvatske i okolnih zemalja koje su se na putu do svoje prve stotKe dobrano približili cilju. Neke unatoč dobi manje-više dobro se osjećaju ali su poslove na vinskom posjedu ipak prepustili mlađima, a neke su od njih pak, makar što na plećima nose 80 i 80+, još i te kako i aktivne u vinogradu, podrumu, u nastupima prema tržištu. Evo nešto o tim 80+ velikanima u nas i u susjednim nam zemljama, BILO BI ZGODNO OKUPITI IH NA DRUŽENJU NA JEDNOME MJESTU…

Miljenko Mike Grgić, još uvijek prilično živahan, a 98 mu je, dvije godine do prve stotKe! Sretno

Miljenko Grgić, Grgich Eills Estate, Kalifornija, SAD, 98 godina proslavio u travnju 2021. Naravno da u vinogradu i podrumu više nije direktno aktivan, vođenje imanja prepustio je kćerki Violet, a bitne odluke vezane uz vino donose njegov dugogodišnji enolog Ivo Jaramaz za kapljicu koja izlazi iz kalifornijskog podruma, a  Krešo Vučković Bagio za vina što izlaze uz njegova podruma na Pelješcu. Pozna dob nije međutim nimalo smanjila njegovo zanimanje za stanje u vinodradima i podrumima pa i na tržištima na obje strane, s obzirom na kakvoću proizvoda Grgić Hills Estate i Grgić-vina, legendarni Mike sada, na samom pragu do svoje prve stotKe, može samo biti zadovoljan!

Legenda iz Međimurja Franjo Lebar, prešao 96! Duboki naklon!

                Franjo Lebar, Železna Gora, Štrigova, Međimurje, prošao 96 godina.  Zasluženi odmor!  Franjo Lebar  začetnik je modernog vinogradarstva i vinarstva u Međimurju. Prvi je počeo buteljirati vina, prvi je dobio pravo na oznaku geografskog porijekla, prvi sadio najbolje sorte grožđa… Zaljubljenik u Sauvignon, taj je kultivar zaštitni znak njegove produkcije! Svoje znanje nesebično je prenosio drugima. Danas više ne može raditi ni u vinogradu, ni u podrumu, ali savjetima i dalje rado pomaže.

Ivan Enjingi, Kutjevo, Slavonija. Osam desetljeća i nešto sitno. Malo je vinskih legendi i veličina poput njega. Prvi je privatni vinar koji je punio vina u butelje u bivšoj državi još 1972. Prvi je ekološki proizvođač na ovim prostorima, od 1985., međutim treba istaknuti da je poštovao je prirodu u vinogradu i podrumu i u godinama u kojima nije imao eko-markicu na etiketi. Prvi je kupio stado goveda, danas ih je oko 300, kako bi imao dovoljno prirodnoga gnojiva za prihranu vinograda. Danas brine o više od 50 hektara vinograda na Venju, Hrnjevcu i Mitrovcu, ponajboljim položajima u Kutjevačkom vinogorju

Ivan Enjingi, prošao 81. Nevjerojatne snaga i izdržljivost, te posvećenost. Sve unikatne osobe posebna su kova. Enjingi je i dalje aktivan u poljoprivredi, ne samo u vinogradu i podrumu nego i oko – stada goveda o kojemju brine da bi dobio prirodno, stajsko gnojivo za trsje. Vrlo fletan i u društvenom životu! (Marko Čolić)

Uza sve to, prvi je privatnik čija su vina prije 30-ak godina uvrštena na vinsku kartu legendarnog zagrebačkog hotela Esplanade, prvi je naš vinar o čijim vinima su skladali pjesme, čak i simfoniju (Vinska simfonija Enjingi za tamburaše, autor Davor Bobić iz Varaždina), te je prvi hrvatski osvajač velikog svjetskog vinskog priznanja. Osvajač je i titule Vinar godine u izboru koji je na razini Hrvatske organizirala revija za eno-gastronomiju i turizam SVIJET u ČAŠI. Njegovo Venje (Enjingi je jedan od prvih u Hrvatskoj, ako ne i prvi, koji je svoje vino umjesto po navodu sorte ili sorata nazvao po nazivu vinogradskog položaja, kako mu je poticaj dala upravo revija Svijet u čaši!), vino iz berbe 1998., proglašeno je 2004. najboljim bijelim vinom u kategoriji do 10 funta na prvom ocjenjivanju britanskog časopisa Decanter koje je danas najveće na svijetu. Zbog te mješavine graševine, rajnskog rizlinga, sivog pinota, sauvignona i traminca s položaja čije ime vino nosi, te vina Graševina 2002., koje je na istom ocjenjivanju dobilo 95 bodova, Decanter je objavio tekst pod naslovom Hvala Bogu na hrvatskim bijelim vinima.

Unatoč godinama Enjingi je i dalje je vrlo aktivan u poslu i u vinogradu i u podrumu, uz stoku, ali i, uz tamburašku glazbu i pajdaše i pajdašice. I red je da ima takva sjajna vina kakva ima.

Andro Crvik. Malvasija Tezoro! (suhiucasi)

Andro Crvik, Komaji, Konavle, s punih 81 na ramenima. U posljednje vrijeme posustao u radu u vinogradu i u podrumu jer, veli, ponestaje mu daha. Proizvodni dio prepustio je prije nekog vremena sinu Petru, koji se svakom godinom na toj svojoj, sada glavnoj poziciji iskazuje u sve boljem svjetlu. Tata Andro veseo je i spreman na šalu, pjesmu, pomalo sklada i piše stihove, jedan mu je uradak, s nazivom Sveti Vinko, nedavno, pohvalio se, izašao na YouTubeu. Andro je aktivan u konavoskom vinskom društvu Kokan koje njeguje lokalne narodne običaje, prvenstveno one vezane uz Bakhov nektar. Veli da se osjeća posve spremnime za veselje u povodu Dana sv. Martina, službena čaša novog mladog vina Martinu u čast popit će se kod gospara Mata, kod kojega će se službeno u siječnju popiti i čaša vina u čast sv. Vinka, supruga gospara Mata će ispeći prikle, a to su fritule.  Očekuje se veselje veće nego prijašnjih godina, naime lokalni vinogradari i vinari iznimno su zadovoljni kakvoćom berbe 2021!

Janez Istenič: odmor nakon završene berbe 2021, s kojom je kvalitativno vrlo zadovoljan (suhiucasi)

Janez Istenič, Penine Istenič, Bizeljsko, Slovenija, 81. rođendan stiže mu ovog prosinca tik pred Božić. Janez je u odličnoj kondiciji i još i te kako u snazi, zacijelo zahvaljujući svom sportskom duhu i predanju, naime dugo vremena aktivan je bio u nogometu, nastupao je kao golman, npr. u ljubljanskom NK Olimpija, u isto vrijeme kad su aktivni bili Jusufi, Vladica Jovanović, Vasovitć, braća Čebinac, Zvonko Bego, kao omladinac bio je i član olimpijske nogometne reprezentacije Jugoslavije. Životni put ponio ga je stazama vina, posebice pjenušca koji je počeo proizvoditi na obiteljskom imanju u Staroj Vasi na Bizeljskome, i s vremenom je narastao do jednog od vodećih slovenskih pjenušara i kakvoćom jednog od ponajboljih proizvođača pjenušavoga vina na području cijele danas bivše Jugoslavije. Zahvaljujući Janezu, kuća Istenič danas u podrumu na dozrijevanjju čuva oko 450.000 butelja pjenušca, a na tržištu se nalazi s desetak različitih etiketa pjenušavog vina, najbolja je s nazivom Prestige unutar koje su pjenušci odležani nakon druge alkoholne fermentacije u butelji na kvascu, veli Istenič, oko pet godina, odmah do su etikete No 1 i Rosé Gourmet sa po najmanje tri godine ležanja na kvascu u boci.

Janez Istenič i sin mu Miha, na njihovu posjedu u Staroj Vasi Bizeljsko. Po pjenušavim vinima kuća je naširoko znana, međutim Isteniči se (uspješno) bave i proizvodnjom vinjaka i balzamskog octa! (Marko Čolić)

Isteniču, koji pomalo kormilo posjeda prepušta mladima, konkretno svojoj djeci sinu Mihi i kćerki Barbari te enolozima koje je dobrim dijelom i sam stvorio ili dodatno odgajao na svom posjedu, vrag, što bi rekli njegovi vršnjaci, nije dao mira, i krenuo je u novu avanturu, a to je proizvodnja pjenušca Blanc des  Blancs od 100 posto chardonnaya i bez dodavanog SO2, tu mu je pomoć i potporu pružio renomirani enolog iz Champagne Pierre-Yves Bournerias, inače uposlen Institutu za enologiju međuprofesionalnog ureda za vino Champagne (CIVC). Prva i za tržište probna količina tog pjenušca kojemu se nakon degoržiranja a prije čepljenja plutom NE dodaje sumpor, trebala bi izaći pred kupce prigodno, uz Božić ove godine. Janez Istenič, osobito zadovoljan kakvoćom roda 2021. pobranog za pjenušac, za početak prosinca na svom posjedu u Staroj Vasi najavljuje nastavak internacionanog festivala pjenušavih vina kojeg je inače, taman nakon što se bio lijepo zahuktao, lani prekinula pandemija.

Anton Kollwentz, Weingut Kollwentz Römerhof, Grösshoflein, Burgenland, Austrija. Nedavno je velikm feštom obilježio punih osam desetljeća. Marljivim dugogodišnjim radom dostigao je svjetsku slavu. Iako se, kako kaže, i sada dobro osjeća, ipak smatra da kormilo treba i posve prepustiti mlađima, mladi svojima agilnošću i svježom energijom mogu posve udovoljiti sadašnjem tempu i sadašnjem zahtjevima života,  a on je tu, veli, da dade poneki koristan savjet  vinogradara i vinara s dugačkim plodnim iskustvom.

Vinska legenda iz Burgenlanda, nasmijani Anton Kollwentz u društvu s, nama u Hrvatskoj i u okolnim državama dobro znaiom novinarom Darrelom Josefom, nedavno na proslavi 80. rođendana

Bitno je bilo, naglašava, postaviti prikladnu filozofiju u pristupu proizvodnji i tržištu i postupno je prenositi je na mlađe snage, ponajprije na svojega sina Andija u kojemu je, pokazalo se, našao vrijednog sljedbenika i pouzdanog suradnika. Anton Kollwentz sagradio je svoje carstvo od 25 hektara vinograda na ponajboljim vinogradarskim pozicijama kod mjesta Grosshöflein uz rijeku Leitha, smještenima na jugo-istoku okrenutim nagibima na ilovasto-vapnenastom, laporastom tlu i na nadmorsim visinama većma od oko 180 do 200 metara, dio vinograda je i na položajima na visinama između 280 do 380 m. Nazivi najpoznatijih pozicija su Gloria, Tatschler, Dürr, Eichkogel, Steinzeiler. Tri četvrtine od ukupnog sortimenta uglavnom čine za Gradišće karakteristični Frankovka i Zweigelt te francuski Chardonnay, što se tiče ostatka bitno je spomenuti Sauvignon bijeli. Vina iz vinograda Steinzeiler i Eichkgel zamišljena su kao cuvéei, dok su jednosortna s pozicija Tatschler i Gloria (Chardonnay) te Steinmühle (Sauvignon)…

Angelo Gaja

Angelo Gaja, Barbaresco, Pijemont, Italija, lani je prebacio osamdeseticu. Gaja je talijanski proizvođač vina iz regije Pijemont, užeg područja Langhe i još uže geografski gledano mjesta Barbaresco. Sadašnji vlasnik posjeda Gaja, Angelo Gaja, nije i osnivač tvrtke, nego je unuk osnivača, Giovannija Gaje. Rođen je 1940. Karijeru je na obiteljskom imanju počeo 1961., dakle u dobi od 21 godine. Studirao je na Institutu za enologiju u pijemontskim gradu Alba te na Sveučilištu u Montpellieru u Francuskoj. Diplomu iz ekonomije stekao je na Sveučilištu u Torinu. U vrijeme njegove mladosti u Pijemontu jedva da je bilo stotinjak proizvođača vina s nazivom barolo i barbaresco. Vinogradi su davani na prodaju po relativno dobrim cijenama, i dalekovidna obitelj Gaja, videći očito veliki ekonomski potencijal u njima ali i u mladom i ambicioznom Angelu, ubrzo je postala jedan od najvećih vinogradarskih posjednika u općini Barbaresco.

Nakon niza putovanja po Francuskoj i nakon čestih prepirki s ocem oko rada u trsju, berbe i proizvodnje vina, Angelo je u sustav rada introducirao niz zahvata viđenh na tim putovanjima a koji su u ono vrijeme za Pijemont i vinifikaciju Nebbiola bili revolucionarni. U šezdesetima prošlog stoljeća uveo je u vinograde politiku smanjenja prinosa i zelenu berbu radi dobivanja konačnog ploda za berbu osjetno više kakvoće. Opredijelio se i za praksu izdvajanja najboljeg grožđa iz vinograda s najboljih pozicija za vina-adute s etiketom s nazivom tih vinograda. Proizvodnju tzv. single-vineyard kapljice pokrenuo je 1967. s izabranim grožđem s položaja Sorì San Lorenzo, pa Sorì Tildin 1970, Costa Russi 1978. Godine 1970. Angelo Gaja zaposlio je eminentnog enologa Guida Rivellu, a ubrzo potom uveo je u Pijemont i malolaktičnu fermentaciju, od 1975. počeo je za dozrijevanje vina uz tradicijske velike bačve primijenjivati i francuski barrique. Posadio je i neke francuske sorte, primjerice Cabernet sauvignon. Uporaba barriquea i sadnja Caberneta toliko su razbjesnile njegova oca da je u jednom momentu bijesno opsovao Darmagi!, što bi na lokalnom dijalektu bilo nešto kao dovraga!, dođavola. Lucidni Angelo Gaja poslije je tu riječ Darmagi  iskoristio za naziv svojega vina upravo od Cabernet sauvignona!

– Cabernet povezujem s Johnom Wayneom, kao što Nebbiolo povezujem s Marcellom Mastroiannijem. Cabernet ima snažnu osobnost, otvoren je i dominantan, relativno lako razumljiv. Kad bi Cabernet bio čovjek, muškarac, on bi svake noći odlično obavio posao u spavaćoj sobi, ali uvijek bi to bilo praktički na posve jednak, isti način. S druge strane, Nebbiolo bi bio poput nekakvog zamišljenog, mirnog čovjeka u kutu, mnogo težeg da ga se pročita razumije, ali neusporedivo kompleksnije osobe – znao bi reći Angelo Gaja vezano uz lokalni kultivar Nebbiolo i uvozni, bordoški Cabernet

Angelo Gaja i Alberto Graci, u obilasku vinograda uz Etnu

Poduzetni i svijetu naglašeno okrenuti Angelo Gaja godine 1977. proširio je poslovnu aktivnost kuće Gaja s proizvodnje vina i na zasebnu trgovačku djelatnost Gaja Distribuzione, za uvoz/izvoz i distribuciju vina i raznih potrepština za posluživanje Bakhova nektara,  prvenstveno je tu riječ o raznim tipovima čaša te dekanterima najpoznatijih svjetskih staklara u tom segmentu, konkretno npr. ponajviše od Riedela.

Kad je bio u punoj snazi u poslu – sad prepušta vodjenje tvrtke kćerki Gaii i sinu – njegov plan bio je i uspostaviti joint-venture s nekim od glasovitih kalifornijskih vinskih podruma, ali je onda ipak odustao od širenja u inozemstvo. A kad je već bila rasplamsana želja za ekspanzijom, radije se Angelo odlučio za neka glasovita područja u Italiji, primjerice za Toscanu gdje je kupio imanje Pieve Santa Restituta u Montalcinu i gdje proizvodi svjetski famozni Brunello, kao i za područle Bolgherija, znanoga upravo po francuskim crnim sportama, tu je kupio teren za vinograde i sagradio podrum pa posjed nazvao Ca’Marcanda.

Opet da upotrijebim onu staru: vrag mu nije ni pod starije dane dao mira, pa je prije relativno kratkog vremena uslijedilo novo širenje – krenuo je, Angelo Gaja,  na sam jug Apeninske čizme, na Siciliju, i to u predio gdje je vulkan Etna. Tamo je involviran u projekt Idda.

Idda je joint-venture između Angela Gaje iz Piemonte i Alberta Gracija koji od sirovine iz vinograda kod Etne proizvodi plemenitu kapljicu. Graci je svojim eno uradcima uvjerio Gaju da je razmišljanjem o vinu i rezultatima kao plodovima tog razmišljanja na dovoljno visokoj razini za suradnju sa zahtjevnim pijemontskim velikanom. Vino iz projekta Idda rađa se od grožđa iz trsja što raste na vulkanskom tlu na južnim padinama vulkana Etna ali onima na većoj nadmorskoj visini na kojoj je ljeti danju vruće ali noću temperatura osjetno padne tako da je velika, idealna razlika između one dnevne i te, noćne, a to je jedan od važnih preduvjeta za dobivanje, pogotovu u južnim predjelima, jako dobro strukturirane kompleksne i vrlo elegantne kapljice s dosta svježine, sposobne i za duže odležavanje. Gaja se odlučio za vino s povišenih pozicija na južnoj strani brda Etna razmišljajući i o klimatskim promjenama s globalnim povećanjem temperatura kojemu svjedočimo u posljednje vrijeme i koje bi se mogle još i dugo nastaviti s još dosta jačim povišenjem prosječne dnevne temperature u nižim i ravničarskim ambijentima.

U sklopu Idda projekta Gaje i Gracija su (zasad) dva vina, jedno je Etna bianco 2020 DOC, od domaće sorte  Carricante 100 posto. Vino je vrlo precizno, dinamično i elegantno, na nosu s finim cvijetnim aromama, u ustima vrlo ukusno, živo, iskazuje slanost/mineralnost, vrlina mu je i prilična dužina trajanja na nepcu i jeziku. Drugo, crno, je Etna Rosso 2019 DOC, od sorata Nerello Mascalese većma te od malog postotka Nerella Capuccio. Kompleksno, delikatno, elegantno, svježe, toplo, na nosu s dosta voća – upućuje na trešnju, šipak i sitno tamno-plavo bobičasto voće, osjeti se i zanimljiva mirodijska nijansa, u ustima puno, s uglađenim taninom, vrlo okusno, s dugačkim završetkom.  ♣

Sajmovi, festivali, ocjenjivanja 2021, održani i u pripremi, i za 2022.

DIJAMANTI u ČAŠI – PROSECCO DAYS u ZAGREBU

U jeku stanovitih prijepora između Italije i Hrvatske oko naziva prošek-prosecco sredinom listopada u zagrebačkom hotelu Dubrovnik održan je prvi poslovni vinski sajam Prosecco Days. Dvadeset talijanskih proizvođača Prosecca DOC prezentiralo je ukupno više od 60 vinskih etiketa, među kojima i velik broj Prosecca DOC Rosé – ružičastog charmat-pjenušca koji je novitet i na talijanskom tržištu, pušten je tek 2020. godine. Na popisu izlagača našla su se neka Hrvatima vrlo poznata proizvođačka imena, poput Ville Sandi, Bottege i  Astorie. Većina izlagača je po prvi puta prezentirala svoje pjenušce na hrvatskom tržištu. Organizatori ovog događanja bili su udruga Vinoljupci i Talijansko hrvatska gospodarska komora, potporu su pružili Veleposlanstva Republike Italije i Konzorcij za zaštitu marke Prosecco DOC iz Trevisa.

                Irena Lučić, voditeljica projekta Vinoljupci i Andrea Perkov, direktorica Talijansko hrvatske gospodarske komore, organizatorice sajma, pozdravile su sve prisutne, vidno zadovoljne odazivom talijanskih vinara i hrvatske vinske struke. Veleposlanik Republike Italije u Zagrebu, NJ.E. Pierfrancesco Sacco ukazao je na važnost suradnje Italije i Hrvatske te naglasio kako ovakve manifestacije služe povezivanju i jačanju ne samo poslovne nego i međudržavne suradnje. Vicedirektor Konzorcija za zaštitu Prosecca DOC Andrea Batistela istaknuo je kako se nada da je ovo tek prvi ovakav sajam u nizu, te kako vjeruje u uspješnu buduću suradnju talijanskih vinara i hrvatskih vinskih profesionalaca. Naposlijetku, izaslanica gradonačelnika Zagreba gđa Tanja Operta, voditeljica Gradskog ureda za gospodarstvo, energetiku i zaštitu okoliša, zahvalila je prisutnima na inicijativi jačanja talijansko-hrvatskih poslovnih odnosa i naglasila kako će takvi projekti uvijek naići na podršku Grada Zagreba.

Ines Matić Matešković kao ambasador kuće Bottega u Hrvatskoj (suhiucasi)

Revija butelja kuće Astoria, koju ovdje zastupa Roto

Na dvodnevnom sajamskom programu, uz promenadno kušanje pjenušaca, našlo se i predavanje Andreje Perkov pod nazivom Prosecco DOC – prošlost, sadašnjost, budućnost,  tom prigodom moglo se čuti da prvo spominjanje prosecca datira još iz 13. stoljeća, zatim da to vino svoj boom doživljava u renesansi kad se naglašavalo kako ono daje dugovječnost i ljepotu, istaknuto je da je danas  pjenušac prosecco jedan od najvažnijih izvoznih proizvoda Italije: svaka četvrta boca vina proizvedena u Italiji je prosecco, a čak 80 posto proizvedenog Prosecca DOC popije se izvan Italije!

Između dvadesetak izlagača koji ovdje tek traže kupce na festivalu su bile kuće Bottega i Astoria, koje su već neko vrijeme prisutne na hrvatskom tržištu

Zgodno je ovdje spomenuti i gala večeru Prosecco&Dijamanti na kojoj su osim sa ukusnim sljedovima hrane, pjenušci sljubljeni sa – dijamantima! Partneri gala-večere – Zlatarnice Rodić, za prisutne su pripremili kratko, ali vrlo edukativno predavanje o dijamantima, a prisutne predstavnice ljepšeg spola imale su priliku fotografirati se s dragocjenim nakitom. Dijamanti nisu slučajno izabrani kao tema večere – najdragocjeniji i najsjajniji kamen najbolje dočarava vrijednost koju prosecco ima za Talijane: uspoređuju ga s draguljem i nazivaju dijamantima u čaši…

Veleposlanika Republike Italije u Zagrebu, NJ.E. Pierfrancesca Sacca i vicedirektora Konzorcija za zaštitu Prosecca DOC Andreu Batistelu te izaslanicu gradonačelnika Zagreba gđu Tanju Operta, voditeljicu Gradskog ureda za gospodarstvo, energetiku i zaštitu okoliša, pozdravile su na festivalu i provele njime Andrea Perkov, direktorica Talijansko hrvatske gospodarske komore, i Irena Lučić, voditeljica projekta Vinoljupci

Pitanje, kao neka vrsta poruke: može li veliki međunarodni uspjeh prosecca motivirati hrvatske vinare na udruženo tržišno djelovanje i potaknuti ih da, po uzoru na uspješne talijanske susjede, ozbiljno prionu na zaštitu i brendiranje domaćih mirnih i pjenušavih i desertnih vina…. ♣

Godišnje kušanje najboljih vina hrvatskog juga

DALMATINSKE VINSKE IKONE

            Dalmatinske vinske ikone naziv je manifestacije u listopadu u Splitu zamišljene kao prestižno dogaĐanje na kojemu bi vinari Dalmacije predstavili isključivo svoja najbolja vina!

Riječ je o prigodnim vinskim radionicama i o jednodnevnom promenadnom kušanju na koje bi vinari iz svih dijelova Dalmacije donijeli samo po jednu ili maksimalno dvije svoje etikete, ali onu/one s kojom/kojima se najviše ponose! Predstavljanjem samo posebnih vina, takozvanih perjanica podruma, vinari bi skrenuli pažnju javnosti i medija na iznimnu koncentraciju kvalitete koja je posljednjih godina u Dalmaciji više nego evidentna, ali i na sortnu i stilsku raznolikost, te autentičnost vina, kaže organizator, a to udruga Dalmatinski vinar.

Naime, poručuju iz udruge Dalmatinski vinar,  u Hrvatskoj niti jedna regija ne posjeduje sortno i stilsko bogatstvo kao Dalmacija, broj autohtonih sorti u Dalmaciji nadmašuje ukupan broj autohtonih sorti svih ostalih regija zajedno, a potvrda najviše kvalitete dalmatinskih vina stiže s renomiranih internacionalnih natjecanja poput britanskog Decantera gdje Dalmacija osvaja više najsjajnijih odličja od bilo koje druge regije iz ovog dijela Europe, ističe organizator. Stoga se manifestacija Dalmatinske vinske ikone postavlja kao uzbudljiva priredba ekskluzivnog karaktera na kojoj se posjetiteljima pruža prilika na jednom mjestu kušati najvažnija vina Dalmacije i o njima pričati s autorima osobno.

Manifestacija u prostoru restorana Kampus u sklopu Sveučilišta u Splitu a potkraj listopada podijeljena je bila u dva dijela – prvog dana na rasporedu su bile radionice: Dalmatinski rosé – Dalmacija je hrvatska Provansa; Odležana bijela vina Dalmacije kolekcionarske vrijednosti; Male sorte s velikim potencijalom – autohtoni kultivari s autentičnim pečatom Dalmacije; Plavac mali, Babić i Tribidrag/Crljenak – tri lokomotive crnih sorti; Decanterovi laureati 2021 – kušanje vina koja su osvojila zlatne i platinaste medalje na zadnjem DWWA natjecanju.

Dan poslije slijedili su promenadno kušanje i susreti s proizvođačima, evo i imena i naziva nekih od onih koji su se prijavili za nastup i naziva vina što su ih izabrali za svoju prezentaciju toga dana: Tomić Veliki Plavac mali 2011; Hvar Hills Pharos Maximvs 2013; Grgić Pošip 2019; Gracin Babić 2016; Zlatan otok Zlatan Plavac Grand Select 2013; Grabovac Modro jezero Riserva 2016; Stina Pošip Majstor 2019; Rizman Nonno 2019; Toreta Pošip sur lie 2017; Birin Babić 2016; Glavić Martin Cabernet Sauvignon 2017; Ante Sladić Lasina 2018; Škaulj Carl Gustaf 2016; Blato 1893 Notturno 2018; Carić Veli Visko 2018; Kastel Sikuli Kaštelanski crljenak 2018; Boškinac Cuvée 2016; PZ Nerica Mindel; Kraljevski vinogradi Crljenak 2016; Krolo Pošip 2019, Kuća sretnog čovjeka Pribidrag 2016; Livaić Babić Templar Aurum 2016; Markus Babić 2018; Matela Crljenak kaštelanski Tradicija 2018; Matošin Babić 2017; Zadruga Neretvanski branitelj Opus plavac mali 2017; Prović Naron 2018; Provin Merlot 2017; Skaramuča Dingač Elegance 2017; Vuina Crljenak Štafileo 2016; Zore Malvasija dubrovačka 2019; Bora Cuvée 2017; Prgin Babić 2016…

Začuđuje to što na popisu ikona nema i Vedrana Kiridžije s Dingačem, nazvao sam Vedrana da pitam zašto a on je odgovorio: U malome gradu Splitu održava se nekoliko vinskih festivala godišnje. Dok se broj ne svede samo na JEDAN, koji bi bio sasvim dovoljan, ja ne želim sudjelovati… rekao je Kiridžija, posve u pravu.

Vedran Kiridžija i Leo Gracin

Snimljeno nedavno u podrumu Vedrana Kiridžije u Potomju: Vedran, te Leo Gracin na kušanju ponajboljih peljeških vina. Kiridžija i Gracin inače već godinama dobro suradjuju, čak su prije koju godinu izašli sa zajedničkim vinom Contra, sastavljenim od pola Kiridžjinoga plavca malog s Dingača i pola Gracinova babića iz Primoštena, najnovija vijest je da se ubuduće mješavini pridružuje još jedan kultivar a to je – Syrah. Postavlja se pitanje: iako francuski syrah kao vino mediteranske sorte ima određenoga smisla miješati s dalmatinskim plavcem, je li možda, ako se već u ménage à trois željelo uključiti internacionalca, bilo primjerenije, s obzirom na to da je na Pelješcu već duže vrijeme prisutan također francuski kultivar Marselan, u prvom naletu kao trećeg partnera rabiti  Marselan, a tek potom odlučiti se za Syrah…

Predsjednik udruge vinara Dalmacije Leo Gracin veli: Željeli smo našim suradnicima i kupcima omogućiti da na jednom mjestu nađu svoje favorite i izaberu vina u kojima će uživati odnsno koja će ponuditi u svojim restoranima, vinotekama ili široj distribuciji. Nedavno održano internacionalno natjecanje gdje su dalmatinska vina izuzetno dobro ocijenjena budi među nama vinarima ponos, ali glavno tržište i glavni partneri su u Hrvatskoj te se želimo nastaviti zbližavati s domaćim kupcima jer je to naš temelj razvoja.  ♣

– Tradicijsko, već 17. međunarodno ocjenjivanje vina od Merlota i Caberneta Emozioni dal Mondo 2021 održano je u dvorcu Castello degli Angeli kod Bergama u drugoj polovici listopada. Boravak niza istaknutih degustatora vina iz cijeloga svijeta, među kojima je bilo i poprilično vinskih novinara, domaćin je, priredivši, u popodnevnim satima, i razgled cijeloga kraja i upoznavanje gostiju s kulturno-povijesnim znamenitostima područja, iskoristio za lijepu promidžbu teritorija.

Emozioni dal Mondo – medjunarodni ocjenjivački žiri

Na degustaciji-vrednovanju, pod pokroviteljstvom OIV-a, bilo je 220 uzoraka vina iz 18 zemalja svijeta, a degustiralo ih je 56 degustatora iz 18 zemalja. Po prvi put ove godine na ovome ocjenjivanju, održanome u posebnim uvjetima zbog covida19, nije bilo kušača iz Hrvatske (redoviti ocjenjivači bili smo prof. Ivan Dropuljić, osnivač i direktor festivala Zagreb Vino.com i ja iz Svijeta u Čaši), a iz našeg okruženja došli su oni iz Slovenije i Srbije ali u manjem broju nego inače.

                Emozioni dal Mondo: Merlot e Cabernet insieme 2021 podijelio je 66 zlatnih medalja i, posebno, 15 priznanja za vina koja su vinski noviari – članovi žirija izdvojili kao najbolja među uzorcima što ih je poslala svaka zemlja, dakle proglašeni su na određeni način uzorci-prvaci  za svaku državu.

Evo i rezultata, s time da odmah ističem da su iz Hrvatske zlatne medalje osvojili porečka Agrolaguna i baranjski posjed Vina Belje, prvakom Hrvatske za 2021. proglašeno je  vino iz Belja.

Izvanredan uspjeh Vina Belje – kombinacija Merlot & Cabernet sauvignon 2019 – po bodovima na drugom mjestu u ukupnom plasmanu u Bergamu. Vino je na temelju odluke vinskih novinara, koji su među kušanim uzorcima birali prvake po državama-sudionicama u Bergamu proglašeno i prvakom Hrvatske Čestitke Belju!

Vinogradi Vina Belje s Merlotom i Cabernet sauvignonom korištenima za kreaciju ovog u Bergamu visoko nagrađenoga vina!

                Andrej Dean, predsjednik Uprave Belja plus, o ovom velikom svjetskom uspjehu Vina Belje kaže:

-Puno je sličnosti između Baranje i Bordeauxa, a glavna od njih je proizvodnja iznimnih crnih vina. Terroir, položaji vinograda, tehnologija i znanje vrsnih stručnjaka naša su velika vrijednost koja se prezentira u svakom od nagrađenih vina. Ovaj uspjeh nastavak je velikog trofeja koji smo dobili na Decanteru za Merlot berbe 2008. Tada smo prvi put svijetu pokazali koliki su naši potencijali u proizvodnji izvrsnih crnih vina. Osvojen 91 bod lijepo govori o tome da je da je naš blend cabernet sauvignona i merlota među najboljim vinima od ovih sorti, a prihvatljiva cijena i dostupnost na tržištu sigurno će pridonijeti njegovoj daljnjoj popularnosti kod potrošača.

– U Cabernet sauvignon-Merlotu Vina Belje naglasak je na Cabernet sauvignonu koji osigurava tanine, svježinu i naglašenu teksturu vina. Merlot u ovoj kombinaciji daje sočnost i slast s aromama čokolade i crnog bobičastog voća, Cabernet osigurava stanovitu robusnost te zanimljivost a već pri prvom kušanju je jasno da je riječ o vinu s odličnim potencijalom za daljnji razvoj tijekom dozrijevanja – dodao je Dean.

Deset najbolje nagrađenih zlatnih vina na Emozioni dal Mondo 2021 u Bergamu: 1) I due Lauri 2016 Valcalepio Rosso – Medolago Albani (Italija,  91,75 bodova), 2) Cabernet sauvignon & Merlot Premium 2019 – Vina Belje (91,40); 3) Glaude Danuivet Saint Emilion Grand cru 2019 – SARL de Mour (Francuska, 91,27); 4) Salariato rosso Colli trevigiani 2011 – Ricci Luca (Italija, 91,14); 5) Riserva Famiglia Appassimento Cabernet franc Niagara on the Lake 2015 – Pillitteri estate Winery (Kanada, 90,63); 6) Ten Barrels Cabernet 2018 – Chateau Kamnik (Sjeverna Makedonija, 90,0); 7) Rialto Colli euganei cabernet sauvignon 2020 – Cantina Colli Euganei (89,75); 8) Krunski dokal 2017 – Vinarija Despotika (Srbija, 89,75); 9 Regent reserve 2017 Šumadija – Aleksandrović (Srbija, 89,75); 10) Ilustro 2015 – Fautor (Moldavia, 89,38).

Vinarija Belje zlato je osvojila i za vino Merlot premium 2019 (88,10 bodova) te za vino Goldberg red 2019 (87,44 boda)

Porečka Agrolaguna osvojila je pak zlata za vina Festigia Cabernet franc 2018 s 88,71 bodom te Festigia Castello 2018, sa 87,75 bodova.

Agrolagunina zlata u Bergamu 2021

– Velika je čast osvojiti zlato za vina koja ćemo tek predstaviti svojim potrošačima. Ovo nam je još jedna potvrda kontinuirane kvalitete naših vina, ali i poticaj svim našim vrijednim ljudima koji sudjeluju u stvaranju vinske priče. Dat ćemo sve da i dalje proizvodimo vina koja će postizati ovakve prestižne rezultate na natjecanjima s najboljim svjetskim konkurentima – istaknula je Nerina Zec, predsjednica Uprave Agrolagune. – Dokaz da Agrolaguna proizvodi jednu od najboljih crnih kupaža u Hrvatskoj su osvojene 43 medalje, od kojih je 28 zlatnih. Castello Festigia kontinuirano osvaja zlatne medalje na najprestižnijim svjetskim natjecanjima. Ova nagrada je treće zlato dobiveno u ovoj godini, a ujedno i prva potvrda vrhunske kvalitete za berbu 2018 koja će uskoro na tržište. Radi se o crnoj kupaži u čiji sastav ulaze međunarodne sorte, Merlot i Cabernet Franc. Vino odiše istarskim duhom i terroireom i na najbolji način pokazuje sve karakteristike istarskih vrhunskih crnih vina: eleganciju, kompleksnost, mekoću i zrelost tanina, duboku i živu boju, svježinu posebne istarske umjerene mediteranske klime i toplinu istarske crvenice.

Ispred organizatora ocjenjivanja Sergio i Sara Cantoni objavljuju listu nagrađenih

Prvaci po državama:

Australija – Reserve Parcel Cabernet sauvignon 2020 Wakefield Taylors Wines; Kanada – Riserva Famiglia Appassimento Cabernet franc 2015 Pillitteri; Hrvatska – Cabernet sauvignon & Merlot Premium 2019 Belje; Francuska – Glaude Denivet 2019 Saint Emilion Grand Cru Sarl De Mour; Njemačka – Anselmann Pfalzer Cabernet sauvignon im Barrique gereift trocken – Gebrüder Anselmann; Izrael: Recanati merlot 2018 – Recanati Winery; Italija – Punton del Sorbo Maremma Toscana cabernet sauvignon 2018 – Fattoria Mantelassi; Sjeverna Makedonija – Ten barrels cabernet 2018 Chateau Kamnik; Moldavia: Illustro 2015 Fautor; Češka – Manuscript Moravia Cabernet & Merlot 2018 Baloun; Rumunjska – Babadag Pagaia Merlot Rose 2020 Crama Hamangia; Srbija – The Merlot 2017 – Madžić; Slovačka – Cabernet sauvignon VZH 2020 Miroslav Dudo; Slovenija – Goriška brda Schumacher Selection Cabernet franc 2016 vinska klet Brda; Mađarska – Villany Ordegarok Merlot 2018 – Günzer Tamas Pincesete.  ♣

Vina Laguna, maslinovo ulje Agrolaguna i sirevi Spin dostupni su u Agrolaguninom boutiqueu TRI KANTUNA na Trešnjevačkom placu u Zagrebu

Vinitaly special

JANTARNA VINA u VERONI

Pandemija je ostavila traga, dakako, i na velikom međunarodnom sjamu vina Vinitaly u Veroni. Obično se ta manifestacija održava na proljeće, a u 2021. specijalno izdanje priređeno je sredinom listopada. Bilo je znatno smanjeno u odnosu na uobičajeni okvir, i ponajviše namijenjeno tzv. fah-publici, dakle vinskim trgovcima, ugostiteljima, sommelierima i enolozima, vinskim novinarima, bitno je bilo ipak ne prekidati slijed unatoč tim novim nepovoljnim okolnostima. Analize pokazuju da je sajam obišlo poprilično poslovnih ljudi iz 60 država svijeta. Znatan odjek ostavila je posebna prezentacija jantarnih (amber) vina, u svijetu popularno zvanima orange wines. Unatrag nekoliko godina u našem susjedstvu značajniji festivali jantarnih vina odvijali su se u Izoli i u Beču, a evo ove godine velik prostor dobili su i u Veroni. Ekipa Orange Wine Festivala iz Izole u suradnji s organizacijskim timom Vinitalyja priredila je detaljnu prezentaciju jantarnih vina pod nazivom Orange Wine Festival @Verona Masterclass, na kojoj se sa svojim maceriranim vinima predstavilo 15 vinara iz šest država. Deset vinara bilo je iz Slovenije. Ostale zemlje sudionice, svaka sa po jednim poizvođačem: Austrija, Grčka, Gruzija, Hrvatska i Italija. Iz Hrvatske se sa svojom jantarnom kapljicom pokazala istarska kuća vina i maslinova ulja Ipša, iz sela Ipši. Ostali nazočni vinari i njihova vina : Burja bela 2019 – Burja, Vipavska dolina; Retro Selection 2019 – Guerila, Vipavska dolina;  Chardonnay Kramarovci 2018 – Marof, Prekmurje; Veliko rebula Java 2019 –  Movia, Brda;  Rebula opoka Medana Jama cru 2019 – Marjan Simčič, Brda; Orange Alte Reben 2018 – Georg Nigl, Austrija; miNimus 2019 – Chatzivaritis, Grčka; Robinia cuvée 2016 – Sebastjan Štemberger, Kras; Malvazija Pivol 2019 – Zaro, Slovenska Istra; Malvazija 2017 – Ipša, Hrvatska Istra; Pynot Rosso 2018 – Emeran Reya, Brda; Rkatsiteli 2017 – Château Bruale, Gruzija; Malvazija 2016 – Rojac, Slovenska Istra, Rebula selekcija 2015 – Svetlik, Vipavska dolina, te Trebež – Dario Prinčič, Collio Italija. Na radionici su podrobno prezentirana vinorodna područja odakle dolaze vina i načini proizvodnje. Zanimanje publike bilo je veliko, po broju onih koji nisu mogli prisustvovati dvostruko u odnosu one posjetitelje sajma koji su uspjeli naći slobodno mjesto. Uz poslovnjake iz više europskih država. veće grupe onih koji su u Veroni pokazali zanimanje za jantarna vina bile su iz SAD i Kanade.

Organizatori Orange Wine Festivala najavljuju za travanj 2022 dvije priredbe vezane uz jantarno vino: 11. travnja bit će cjelodnevna prezentacija jantarnih vina na sajmu Vinitaly 2022. koji  će se, inače, dvijati u terminu od 10. do 13. travnja, a 29.  dana istog mjeseca  bit će tradicijski festival u Izoli. Valjda će se tada na događanjima u svojstvu izlagača pojaviti i još koji proizvođač iz Hrvatske. ♣

ZAGREB VINO.COM 2021 – ATRAKTIVNE RADIONICE

Prof. Ivan Dropuljić

Prof. Ivan Dropuljić, glavni direktor festivala Zagreb Vino.com, užurbano vodi završne pripreme za 15. međunarodni festival Zagreb Vino.com, koji je svoje jubilarno izdanje trebao proslaviti lani ali u tome ga je omela pandemija

Pripreme za međunarodni festival vina i kulinarike Zagreb Vino.com 2021 predviđen da se I ove godine održi, po tradiciji, u zagrebačkom hotelu Esplanade posljednjeg petka i subote u studenome, u punom su zamahu i odvijaju se u vrlo delikatnim trenucima naglo pojačane, naprosto divljanja pandemije, tako da osnivač i glavni direktor manifestacije prof. Ivan Dropuljić ozbiljno strahuje da bi se stvari mogle neželjeno drastično poremetiti, istodobno dakako potajno se ipak nadajući da će na kraju festival biti realiziran. O tome koliko je zanimanje za festival lijepo govori ogroman interes proizvođača da nastupe, ali i ogroman broj upita o manifestaciji koje Ivan Dropuljić prima od potencijalnih posjetitelja. Uvid o stanju prijava vidljiv je na Facebooku na stranicama Zagreb Vino.coma, a evo sada ovdje i nešto najnovije, ekskluzivno, a riječ je o vinskim radionicama po kojima je festival postao nadaleko poznat. U dva dana – posljednjeg petka i posljednje subote u studenome 2021. – planirane su iznimno atraktivne, ekskluzivne radionice uvelike vezane za najpoznatija svjetska vinogorja,, najpoznatije svjetske proizvođače i glasovita vina posebno izabranih berbi. Evo popisa radionica:

Club Board Room

PETAK 26. studenoga 2021.

11:00 – 12:30 h – New World Pinot noir

Moderator: Daniel Čečavac, dipl. WSET, Weinakademiker

Opis: 2018 Chacra, Lunita Pinot Noir, Patagonia, Argentina ⦁ 2018 Dog Point, Pinot Noir, Marlborough, New Zealand ⦁ 2018 Giant Steps, Sexton Vineyard Pinot Noir Yarra Valley, Victoria Australia ⦁ 2018 Newton Johnson, Pinot Noir, Upper Hemel en Aarde, Walker Bay, S. Africa ⦁ 2017 Ventisquero, Herú Pinot Noir, Casablanca Valley, Chile ⦁ 2016 Roserock Drouhin, Zéphirine Pinot Noir, Eola-Amity Hills, Oregon, USA

Cijena ulaznice: 300,00 kn ⦁ Kontakt i rezervacije: Daniel Čečavac, 091 577 0053, info@wineclubcroatia.com  (maksimalno 12 osoba)

13,00 -14:30 h – Cool Climate Syrah

Moderator: Daniel Čečavac, dipl. WSET, Weinakademiker

Opis:  2018 Shaw+Smith, Shiraz, Adelaide Hills, Australia ⦁ 2018 Te Mata, Bullnose Syrah, Hawke’s Bay, New Zealand ⦁ 2016 Iona, Solace Syrah, Elgin, South Africa ⦁ 2016 Reynvaan, In The Rocks Estate Syrah, Walla Walla, USA ⦁ 2014 Matetic, EQ Syrah, San Antonio Valley, Chile ⦁ 2018 Maison les Alexandrins, Saint Joseph, N. Rhône, France ⦁ 2017 Maison les Alexandrins, Crozes-Hermitage, N. Rhône, France ⦁ 2017 Maison les Alexandrins, Côte-Rôtie, N. Rhône, France ⦁ 2017 Maison les Alexandrins, Cornas, N. Rhône, France ⦁ 2017 Jaspis Ziereisen, Syrah, Baden, Germany ⦁ 2015 Castell d’Encus, Thalarn Syrah, Costers del Segre, Spain ⦁ 2015 Isole e Olena, Collezione Privata Syrah, Tuscany, Italy

Cijena ulaznice: 450,00 kn ⦁ Kontakt i rezervacije: Daniel Čečavac, 091 577 0053, info@wineclubcroatia.com (maksimalno 12 osoba)

15-16:30 h – Arhiva Kutjeva d.d. jučer, danas, sutra

Ivo Kozarčanin

Moderator: Ivo Kozarčanin

Opis: Pronađite svog vinskog vršnjaka. Kušajte vina stara desetljećima, vina koja su pred vratima arhive, kao i ona koja će tek biti spremna, a imaju potencijal za dugogodišnje odležavanje Arhiva Kutjeva d.d. Jučer, danas, sutra

Kontakt i rezervacije: Ivo Kozarčanin, bakhov.sin@gmail.com (maksimalno 12 osoba)

SUBOTA  27. studenoga 2021

11:00-12:30 h – Riedel glass tasting

Moderator: Stefano Canello, Riedel brand manager

Opis: jeste li ikada razmišljali o tome kako oblik čaše utječe na vino koje pijete? Koja je najbolja čaša za pojedinu sortu? Znate li da i Hrvatska ima ‘svoju’ čašu kreiranu specijalno za vina sorte Malvazija istarska? Vođeno kušanje 4 vina iz različitih čaša promijenit će vašu percepciju o vinskim čašama zauvijek.

Cijena ulaznice: 200 kn ⦁ Kontakt i rezervacije: tomislav.tuden@miva.com.hr (broj mjesta ograničen na 12  )

13:00-14,30 h – Rajnski rizlinzi vinarije Kopjar, Zagorje vs. Mosel

Moderator: Tomo Jakopović

Tema: Opis: Vertikalna degustacija rizlinga vinarije Kopjar. Cilj radionice je ukazati na viziju vinara, domet ove velike sorte u Zagorju, kao i na potencijal odležavanja u usporedbi sa eminentnim njemačkim proizvođačima Rizlinga.

Cijena ulaznice: 350,00 kuna ⦁ Kontakt i rezervacije: Tomo Jakopović, tel.099 6538 777 ⦁ email: tomo.jakopovic1@mail.com

15:00-16:30 – Château Lynch Bages, bordoška vinarija s poviješću proizvodnje vina iz 18. stoljeća. Grands crus classés iz glasovitog Pauillaca,  svjetske regije čuvene po iznimnoj kvaliteti, zavidna godišta berbi u Bordeauxu.

Moderatori Mario Meštrović & Frane Ševo

Opis: Malo ljudi u svijetu ima priliku biti na ovakvoj vertikalnoj degustaciji, doživljaju za pamćenje u životu. Sva vina su u izvrsnom stanju, čuvana u originalnim drvenim kutijama na konstantnoj temperaturi od 11 stupnjeva.

1. 1998. Château Lynch Bages Blanc, Pauillac ⦁ 2. 1995. Château Lynch Bages, Pauillac ⦁ 3. 1989. Châeau Lynch Bages, Pauillac ⦁ 4.1986.  Château Lynch Bages, Pauillac ⦁ 5.1966. Château Lynch Bages, Pauillac

Cijena ulaznice po osobi 2000 kn ⦁ Prijave na mail mario.mestrovic@gmail.com (broj mjesta ograničen na 12) ⦁ Kontakt za upite: 00 385 91 6236 555  ♣

DECANTER WORLD WINE AWARD 2022

– Svjetski glasovita vinska revija Decanter najavila je ocjenjivanje Decanter World Wide Award za 2022. godinu!  Prijave se primaju od 16. studenoga 2021. Do 18. veljače 2022. očekuje se da uzorci budu dostavljeni u London i da trošak ocjenjivanja bude podmiren. Posljednji rok za dostavu i plaćanje bio bi 10. ožujka 2022.

Cijene:  predbilježba preko interneta i plaćanje karticom – £165 po uzorku plus 20 posto PDV-a, odnosno plaćanje preko banke ili čekom: £165 po uzorku plus 20 PDV-a plus dodatnih £15, trošak prijevoza je £55 po uzorku.

DWWA 2022 ocjenjivanje & objava rezultata

24-30 travnja2022 – DWWA ocjenjivanje

04-08 svibnja 2022 – DWWA izbor vina za priznanja Best in show i Platinasta medalja

07 lipnja 2022 – DWWA 2022 objava rezultata

03 kolovoza 2022 – DWWA 2022 dodatna degustacija za žiri sastavljen od probranih vinskih trgovaca u Velikoj Britaniji.  ♣

…..piti razborito – odgovorno – trijezno • drink wisely – responsibly – soberly…..

POTROŠAČKI – BUYING GUIDE – PUTOKAZ

Vodič za pametnu kupnju – 10. 2021 – Hints to the smart purchase

_____________________________________

LEGENDA

–  Veliki grozd, Šampion/Big Grape, Champion – 99 – 100 (ili or: 19,9 – 20 / 4,9 – 5,0) bodova/pts = Upečatljivo! Jedinstveno! Višeslojno, precizno i visoko-karakterno. Zrelo, živo puno i snažno, skladno i elegantno, s dugačkim završetkom i s dobrim potencijalom odležavanja / Brilliant! Unique! Multilayered, precise and with high character, mature, very alive, full(bodied), harmonious and elegant, with a long finish, and with a long ageing potential

– Velika zlatna = platinasta medalja/Great gold medal = Platinum medal – 95 – 98 (19,5 – 19,8 / 4,5 – 4,8) = Odlično, visoko karakterno, zrelo, živo elegantno, klasično veliko vino, u ustima dugo traje, s potencijalom za odležavanje / Excellent,  with much character, mature, very alive, fullbodied, classic elegant great wine, in the mouth long-lasting, with the ageng potential.

– Zlatna medalja/Gold medal – 90 – 94 (18,6 – 19,4 / 4,0 – 4,4) bodova = Izvrsno, kompleksno, uzbudljivo, zrelo, živo, profinjeno vino, s vrlo izraženima osobnošću i stilom / Outstanding, complex, exciting, mature and alive, very refined, with high style and quite a big personality.

– Srebrna medalja/Silver medal – 85 – 89 (17,5  – 18,5 / 3,0 – 3,9) = Osobito dobro i tipično, složeno, moguće i s izgledima da se i još razvije, za, još, zahtjevniji ukus / very good and typical, complex, with chances to develop even more, still for the exigent consumer

.– 80 – 84 (15,5 – 17,4 / 2,1 – 2,9) = Korektno, može biti sortno prepoznatljivo i stilom definirano, ipak bez neke veće uzbudljivosti / Correct, may be varietal well recognizable and in a certain determinated style, but not exciting

– 71 – 79 (11,0 – 15,4 / 1,1 – 2,0) = Obično,  prosječno, jednostavno, bez vrlina i nekih značajnijih, prejakih mana.. Moguće ponešto grubo, i/ili načeto umorom pa i na silaznoj putanji, eventualno još prihvatljivo za ležernu uporabu / Average, ordinary, with no virtues and no significant to strong flaws, eventually still acceptable for everyday use

Ispod/under 71 ( 1,1 / 1,9) = Nisko-prosječno, najbolje izbjegavati / low average, best to avoid

CIJENE mpc / PRICES retail 0,75 l:  S = do 35 kn (till 5 €) • M = 36 – 75  kn (5 – 10 €) • L = 76 – 110 kn (10 – 15 €) • XL = 111 – 150 kn (15 – 20 €) • XXL = 151 – 220 kn (20 – 30 €) • XXXL = iznad/over  220 kn (30 €) •

.⇑ trošiti/drink • ⇗ trošiti ili čuvati/drink or hold • ⇒ čuvati/hold •  – trošiti uz hranu/drink with food

_________________________________________

Name(required)

Email(required)

Website

Message

Submit

Δ

SVIJET u ČAŠI – 06.2021 – WORLD IN a GLASS

kroz/through

ZELJKO SUHADOLNIK

 

______s vama od – 11.11.1992  – since, with you______

Ljeto!  Skradin!

_______________________

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Vinart Grand Tasting 2021: SVEČANOST VRHUNSKIH VINA i LJEPOTE ⦁ Osmi festival Pink Day: OSVJEŽENJE-SPAS, u MSU, u POSLJEDNJI ČAS ⦁ Novi zagrebački Bakhov hram: VINSKI KLUB u POSLOVNOM OKRUŽENJU ⦁ Hotel Westin Zagreb – Borsa vini italiani in Croazia: TALIJANSKI VINSKI JUG u HRVATSKOJ ⦁ NAKON PJENUŠAVOG DORUČKA u TRSJU – VINSKI ZALAZAK SUNCA u VINOGRADU

 ⦁ POTROŠAČKI PUTOKAZ – 06.2021 – BUYING GUIDE ⦁

________________________

Vinart Grand Tasting 2021

SVEČANOST VRHUNSKIH VINA i LJEPOTE

            Rekao bih da s društvenog stanovišta ulazak u lipanj 2021. nije mogao biti bolji nego što je bio: prvomajska proslava znatnog olabavljenja anti-covidnih stega kroz dva se dana na početku svibnja odvijala na prestižnoj lokaciji – na terasi zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti, koja se pokazala idealnom baš (i) za ovakva, hedonistička događanja. Na okupu, kao izlagači, gotovo svi relevantni proizvođači plemenite kapljice iz Hrvatske i dobar dio njih iz susjednih nam zemalja. Mnoštvo razdraganih posjetitelja, ali ne baš i u prevelikom broju tako da su kretanje prostorom i pristup štandovima i vinarima bili komotni. Doduše, neki izlagači požalili su se da s poslovnog aspekta od sajma s pridjevom poslovni nisu sada imali baš nešto, te objasnili da je organizator priredbe svakako trebao izbjeći datum uz praznik na kraju tjedna jer taj praznik zacijelo je mnoge stanovnike Zagreba i potencijalne posjetitelje odveo prema moru. Među posjetiteljima puno mladih, te velik broj – pripadnica nježnog spola. Vinart Grand Tasting 2021 može se pamtiti kao svakako jedan od NAJLJEPŠIH vinskih sajmova i festivala u nas: kako u krugu izlagača tako i kod, s druge strane šanka, tj.  ljubitelja plemenite kapljice –  velik broj baš ljepotica!

Sjeverna terasa u prizemlju Muzeja suvremene umjetnosti pokazao se kao idealan prostor i za održavanje većih vinskih događanja u dijelu godine u kojemu to dopusti vanjska temperatura

                Ovaj, šesti Vinart Grand Tasting, u sklopu kojega je, po tradiciji, ali na drugoj lokaciji – u hotelu Dubrovnik u središtu Zagreba, održano više vrlo zanimljivih radionica, bio je prvi vinski sajam ove godine u nas, i podsjetio nas je da se peto izdanje što se odvijalo lani u svom inače uobičajenom terminu i na uobičajenoj lokaciji, te da je samo za dva dana bilo preduhitrilo uspostavu ograničenja, dakle taj sajam je bio istodobno i – posljednji u prošloj godini! Ovaj sadašnji, tako željno očekivani ponovni opsežniji susret vinara s poslovnim partnerima, prijateljima i ljubiteljima vina protekao je dakako u osobito emotivnom raspoloženju, radosno. Iz redova organizatora navode kako su već krenuli u pripreme za sljedeći Vinart Grand Tasting 2022, koji bi se, ne bude li naknadno nekih neugodnih iznenađenja, trebao vratiti u svoj termin – prvi vikend u ožujku.

Na ulazu u sajam, prigodno kao uvod u ukupan sadržaj manifestacije i s obzirom na toplinu toga dana kao odlično osvježenje s hedonističkom i estetskom dimenzijom posjetitelje na svojim štandovima dočekale kraljice pješivičkih rashlađenih perlica – Lucija Šember, Mara Barundić i Martina Tomac

Odmah na ulasku na sajamski podij osobito veselo raspoloženje: ponuda je tu, posve adekvatno trenucima kad gost stiže u kuću, bila u znaku pjenušaca, i to onih ponajbojih iz hrvatske produkcije. Odbor za doček iz snova: pjenušarke Plešivice – Lucija Šember, Mara Barundić i Martina Tomac! O  pjenušcima obitelji Šember i Tomac već i ptice pjevaju, a vezano uz mjehuriće obitelji Barundić vrijedi istaknuti etiketu  Barun bijeli proizveden od u nas još uvijek rjeđe sorte Manzoni bianco ili Incrocio Manzoni, riječ je o križancu između Rizlinga rajnskog i Pinota bijeloga kojega je realizirao prof. Luigi Manzoni (otud sorti i naziv!) sa Znanstvenog instituta u Coneglianu u sjevernoj talijanskoj pokrajini Veneto. Jedno od svojstva Manzonija je da jako dobro nakuplja šećer ali i da, istodobno, u dozrijevanju lijepo zadržava kiseline  što je povoljno za pjenušac. Vino bude  s kompleksnim bouquetom te, kako dolikuje ozbiljnom pjenušcu, glede primarnih komponenti s vrlo diskretnom aromom,  naime raskoš Rizlinga rajnskog koju volimo kod mirnog vina od te sorte sjajno smiruje i pod kontrolom drži relativno neutralni Pinot bijeli…

Tik do spomenutog ženskog zvjezdanog trija bili su smješteni također Plešivičanci i pjenušari, Velimir i Josip Korak, kod njih je, više iz razloga užitka nego razloga informacije,  bilo obvezno, uz perlice, kušati i mirna vina od sorata od kojih se najčešće proizvode pjenušci a to su chardonnay i crni pinot, ta mirna vina rađena na Korakov način, kad god je prigoda za degustaciju kušanje se NE propušta.

A odmah do Koraka stajao je i njegov susjed na Plešivici Damir Režek. Damir uspješno nastavlja stopama svojega oca Drage i mame Dragice koji su se specijalizirali za chardonnay i posebice za crni pinot, kod bijelih vina još i za zeleni silvanac (lijep, nježan!), rizvanac pa i za sauvignon bijeli (ne kričav i napadan nego vrlo elegantan), a kod crnih vina i za – portugizac. Obitelj Damir Drago Režek, koja eto ima fina mirna vina (zasad još ne proizvodi i pjenušce) i cjenovno dostupna vina rijetko se pojavljuje na ovakvim sajmovima i mnogi ljubitelji plemenite kapljice možda na žalost ni ne znaju za nju.

Damir Drago ReŽek – dobra vina po povoljnim cijenama

Zelinsko prigorje dostojno su prezentirali Željko i Karlo Kos iz Nespeša

                JASNA ANTUNOVIĆ s PONOSOM s DECANTERA – I onda sa svojega štanda nailazi Jasna Antunović iz Erduta sa, u ruci, već čuvenom Graševinom Tradition Grand Selection 2017, za koju je visoko odlikovana u Decanterovu hramu u Londonu! Tamo je odlikovana a ovdje eto sada, s pravom, likuje!

Vinarija Antunović razvila se na stogodišnjoj obiteljskoj tradiciji uzgoja vinove loze i proizvodnje vina. Sadnjom vinograda 2004. i izgradnjom nove moderne vinarije kapaciteta 100.000 litara 2009. godine, obitelj Jasne Antunović Turk kreće u novu vinsku avanturu i pod ženskim vodstvom diže vinariju Antunović do statusa jedne od najboljih hrvatskih vinarija (I Decanter WWA London 2017, Platinasta medalja za graševinu!).

Spoj zrelosti, umjetnosti i najvišeg internacionalnog priznanja za vino. Kao pozadinu za slikanje ponosne dobitnice odličja Jasne Antunović Marko Čolić izabrao je ovu impozantnu instalaciju smještenu na središtu terase Muzeja suvremene umjetnosti (Marko Čolić)

_______________________

                Osobna karta posjeda ANTUNOVIĆ: Vinska regija, vinogorje: Hrvatsko Podunavlje, vinogorje Erdut; Enolog-podrumar: Jasna Antunović Turk; Pristup proizvodnji: konvencionalan, u prelasku na eko; Hektara: vlastitih 7,5 – kooperacija:  2; Sorte: Graševina, Silvanac zeleni, Chardonnay, Muškat ottonel, Pinot noir, Cabernet franc, Cabernet sauvignon; Godišnja proizvodnja vina: 50.000 boca, mirno: 100 %, bijelo: 80 %, ružičasto: 5 %, crno 15 %; Vina kao robne marke, po nazivima na etiketama: Antunović Graševina, Antunović Graševina Tradition Premium Grand Selection, Antunović Cuvée Blanc (graševina, zeleni silvanac, muškat), Antunović Cuvée Rosé (pinot noir, cabernet franc),  Antunović Chardonnay sur lie, Antunović Pinot Noir, Antunović Grand Cuvée Blanc Reserve, Antunović Grand Cuvée Rouge Reserve (sva su vina u kategoriji suhog i vrhunskog) Mogućnost kupnje vina na posjedu: da; Drugi proizvodi, vlastite i lokalne produkcije, koji se mogu kupiti na posjedu: domaća rakija vinovica;  Degustacija vina na posjedu moguća: da; Ponuda hrane:  da – hladni narezak, mali zalogaji, a topla jela uz raniju najavu; Kušaonica za koliko osoba: 40 (interijer) + 60 osoba u uređenom vanjskom prostoru; Smještaj:   ne na objektu, da u neposrednoj blizini (objekt STARI MLIN); Radno vrijeme: 8-20h, po najavi; Način plaćanja: gotovina, virman, kartice; Sadržaji za sport i rekreaciju: biciklistička staza, plovidba Dunavom, edukacijska šetnica uz Dunav i kroz vinograde; Prirodne ljepote, kulturno-povijesni i sakralni spomenici u okruženju, svakako preporučeni za posjet: Svetište Gospe od utočišta u Aljmašu, Spomen kuća Milutina Milankovića u Dalju, Erdutska kula i šetnica u Erdutu; Kulturno-zabavna, folklorna događanja, festivali kroz godinu: Wine& bike tour, razni sajmovi lokalnog sadržaja ◾

________________________

Revija ljepote: 1. Kakvo veselje! Dobro raspoloženje začinjeno s ljupkosti; 2 Crnjak za – crnku!; 3 Kako bi sve to proteklo bez – selfieja?!; 4. Šarmantne sestrice Puhelek (Purek) iz Zeline, svojedobno inače i službene Vinske kraljice Zagrebačke županije (Marko Čolić)

Vesela Hrvatska, od krajnjeg istoka preko krajnjeg zapada do krajnjeg juga, u obilasku sajma: Zlatko Bošnjak Đuza (PZ Trs Podunavlje), Melinda Cossetto (vinski posjed Alfredo Cosseto, Istra) i Mato Violić Matuško Royal (Pelješac) (Marko Čolić)

Ivica Dobrinčić Šipun (sasvim desno) s Krka nije odolio pozivu za slikanje. Posebno zadovoljan bio je i stoga što je njegovo crno vino Kapitul 2015 od cabernet sauvignona i merlota upravo bilo dobilo potrebne dokumente za izlazak na tržište. Dobrinčić je ovom prigodom, kao predsjednik Udruge vinogradara/vinara Kvanera što obuhvaća riječko područje i prostor južno od njega na kopnu sve do Karlobaga, zatim otoke Cres, Lošinj, Krk, Rab, i dio otoka Paga do Novalje, htio najaviti održavanje vinskog festivala WineRi 2021 od 10. do 12. lipnja u Rijeci. Inače spomenuta udruga okuplja kao članove vinska objekte Jarbola Ružić, Grand Village, vinarije Pavlomir, Katunar (Anton te Ivan Katunar, PZ Gospoja, PZ Vrbnik, Nada, Boškinac…

Matea Grabar, Dvanajščak-Kozol

Krajnji hrvatski vinski sjeverozapad – Međimurje, u sve jačoj žiži: s Pušipelom (Moslavcom, Šiponom, Furmintom) ostvaruju se sve bolji rezultati, stanovita samo-organiziranost proizvođača donosi plodove.  Uz klasike i već šire znane Cmrečnjaka, Jakopića, Dvanajščaka, Štampara, Novaka…. uzdižu se mladi, lijep primjer je Nenad Preiner iz Svetog Urbana. Obiteljsku vinsku priču pokrenuli su Alojz i Sabina Preiner, 2002. ju je nastavio njihov sin Darko, a njegov sin odnosno unuk Alojza i Sabine s prvom buteljom na tržište izlazi 2016! Sortiment? Međimuraka klasika – Pušipel, Sauvignon, Silvanac zeleni, Graševina, Muškat žuti te, od crnih, Pinot crni. Obitelj pak Dvanajščak-Kozol iz Sv. Jurja na Bregu kod Lopatinca nastojala je pažnju Zagrepčna privući ukazujući na nekoliko linija svojih vina: light i mlada, kvalitetna s kzp, posebna premium Natura (izabrano grožđe s posebnih, najboljih  pozicija, prerada grožđa s još više pažnje te duže dozrijevanje vina i u drvu), u tu grupu spadaju Sauvignon bijeli, Pušipšel Prestige, Amaranth kao ekstra elegantna kreacija od Pinota crnoga, u ponudi su i pjenušci Pozoj i Plemenita. Vina je prezentirala Matea Grabar, buduća snaha u obitelji Dvanajščak-Kozol.

David Štampar, Branimir Jakopić i Marko Cmrečnjak

Veselo, kao i uvijek kod Slavonaca i tu gdje je Ivan Ergović iz Feravina: na feričanačku frankovku navratio je enolog imoćanskog podruma Grabovac Mislav Maršić, majstor za vranac, trnjak, i syrah… A onda se čulo neko šuškanje. Eno Sofija, eno Sofija…

U nastavku obilaska lagano spuštanje prema jugu, do Istre. Dvorac neobična naziva – Belaj. Izraz sugerira jedno, ali riječ je o drugome! Belaj kao naziv posjeda dolazi od toga što je to prezime vlasnika. A vlasnik je – Rus! Dobro se on snašao kod nas, potražio je, i našao, dobre suradnike kako glede proizvodnje tako i glede plasmana, a jedan od tih je i Josip Orišković koji je ponosno nudio najprije mladu Malvaziju s laporna tla, a potom i jednu također s lapora, iz berbe 2016., ali duže odležanu na finom talogu (sur lie) – baš finu!

Josip Orišković koji je prezentirao istarski Dvorac Belaj posebno ponosno nudio je, izmđu ostalih vina, Malvaziju 2016 s laporna tla i duže njegovanu na finom talogu

Moreno Degrassi, sa širokim repertoarom: od baznih mlađih vina različitih sorata do vrlo kompleksnih bijelih i crnih mješavina kategorje Riserva i Limited Edition! (suhiucasi)

Nekad, na početku moderne renesanse istarskog vina, naprosto – barem je tada tako djelovalo – zauvijek neraskidivi trio Degrassi, Kozlović, Matošević, uvijek skupa na sajamskim štandovima, no posljednjih godina nisu više u onom obliku zajedno, svaki nastupa posve samostalno i nerijetko su na vinskim sajmovima lokacijom štanda razbacani i međusobno ponekad i dosta udaljeni. Moreno Degrassi dočekao me na štandu s pjenušcem Ferné Chardonnay brut nature s dvije godine ležanja na kvascu u butelji, međutim Degrassi, koji mi kaže kako dosta kupaca traži ovakav, mlađi pjenušac pa zato ide van i s ovakvim izdanjem, nastoji da mu pjenušci nakon drugog vrenja u butelji na finom talogu provedu najmanje po tri godine, a drži ih i duže, da dodatno dobiju na kompleksnosti. Zanimljivi su Degrassijevi eksperimenti s vinom Terre Bianche Cuvée Blanc Limited Edition, sastavljenime od četiri sorte i od vina iz četiriju različitih berbi. Riječ je o kultivarima Malvazija istarska, Chardonnay, Sauvignon i Viognier, a što se tiče godišta to su 2012, 2013, 2015. i 2016. Degrassi objašnjava da je u proizvodnji koristio i određenu količinu prosušenih bobica. Vino se nudi u dvjema varijantama – jedna je polusuha i s oko 17 vol % alkohola, a druga je poluslatka (35 g/lit neprovrela sladora), a s 15,5 vol % alkohola! Treba istaknuti da vina imaju lijepu svježinu a da slast nije nimalo naporna. Dakako, ta vina nisu baš za svakoga a i za svaku prigodu te za piti tek tako: Degrassi ih preporučuje svakako uz razne zrele rafinirane pikantne sireve te uz fois gras… a i u trenucima meditacije. Ima Degrassi i izvrstan crnjak s bijele zemlje (lapor, mineralnost!), riječ je o etiketi  Terre Bianche cuvée crno 2013,  od cabernet franca, cabernet sauvignona, merlota i petit verdota koji ukupno čine 80 posto mješavine, te od 20 posto miksa u kojemu su syrah, crni pinot i refošk…

Franka Radovana iz istarskog sela Radovani more slatke brige: ono što je iz svoje proizvodnje vina planirao prodati u 2021. sve je već plasirao, i u Zagreb je čisto radi kontinuiteta nastupa i iz propagandnih razloga poslao kćer i sina s nešto uzoraka svojih malvazija, chardonnaya, sauvignona bijeoga i cabernet sauvignona, a sredinu I desnu stranu slike uz kćerku Franva Radovana ispunjavaju Simona Pilato i njena kćerka, snaha i unuka Eligia Pilata iz Vižinade odnosno supruga i kćerka Eligiovoga sina Sanjina. Simona Pilato s osobitim ponosom ukazala je na etiketu-novitet kuće, riječ je izvrsnome vinu Grand Cuvée 2015 od 65 posto cabernet sauvignona te 30 posto merlota i terana (suhiucasi)

Stol pored – obitelj Radovan iz Radovana. Godinama tata Franco Radovan strpljivo je, naravno uz svesrdnu familijarnu potporu, beskompromisno gradio kakvoću. Malvazija istarska, Chardonnay, Sauvignon, Refošk, Merlot, Cabernet sauvignon. Uz pojam kvaliteta, kuću Radovan oduvijek resi još nešto bitno: stalnost u kakvoći!  Nikad medijske zvijezde, ali eto – pošteno zadovoljni: na ovo događanje Grand Tasting koje inače ima i prodajni karakter, ove godine brat i sestra Radovani stigli su samo s nešto uzoraka za degustaciju, uz njihov štand nije, kao uz druge štandove, bilo postavljenog cjenika po kojemu bi posjetitelj mogao kupiti vino za ponijeti, naime Radovani su od onoga što je bilo namijenjeno za plasman u tijeku 2021. sve već prije koji mjesec prodali i, kažu Francovi sin i kćerka kao predstavnici kuće sada u MSU u Zagrebu, čekaju da vrijeme dođe za izlazak vinima novi(ji)h berbi!

Za istim stolom još jedna vrlo radišna, vrijedna vinska obitelj iz Istre – Pilato iz Vižinade. Simona Pilato, supruga Sanjina Pilata koji je preuzeo vodstvo posjeda od oca Eligija,  skrenula mi je pažnju na novitet kuće, koji se pokazao u doista vrlo lijepome svjetlu (kompleksno, puno, elegantno), a riječ je o vinu Grand Cuvée 2015 od cabernet sauvignona (65,5%), merlota (30 %) i terana, sa 14,5 vol % jačine. Vino je godinu dana dozrijevalo u bačvi a potom je, prije izlaska na tržište, u butelji u podrumu provelo četiri godine.

Po tradiciji na Vinartu – Frano Milina Bire sa suprugom i s njihovim grkom! (suhiucasi)

Duboko vjeran Plavcu malome, ali i Cabernet sauvignonu! Andro Tomić iz jelšanske kuće Bastijana poslao je u Zagreb na kušanje bazno vino od Plavca maloga iz 2017 i prestižni Plavac mali barrique 2015, kao i, da pokaže kako se u njegovoj izvedbi domaći Plavac snalazi u društvu internacionalaca mješavinu plavca i cabernet sauvignona Illyricum 2016 kao i mješavinu Caplar 2014 barrique nastalu od izbora najboljih grozdova obiju sorata. Nije dakako izostao ni tradicijski prošek Bastijane Hektorović (suhiucasi)

Izlagači izlagaču: kod Franje Kolarića, kojega se počelo nazivati kraljem sivog pinota – Krešo Vučković Bagio, voditelj vinarije Grgić-vina na Pelješcu, i enolog i profesor Leo Gracin, znan po Babiću Suha punta, danas zaposlen na sveučilištu u Splitu (Rene Karaman)

Šibenski dio Dalmacije počeo se buditi u vinskome smislu. Nekad dok je Vinoplod bio u punoj snazi, i sa svojom etiketom Suha punta izlazio, kad je u Primoštenu operirao, enolog Leo Gracin, danas profesor na Splitskom fakultetu, čulo se barem povremeno barem za babić.  A onda je utihnulo, da bi se u najnovije vrijeme energičnije na sceni počela pojavljivati braća odnosno rođaci Sladić, pa je na Jadrtovac stigao inozemni investitor i omogućio stvaranje kuće Testament, k tome u Bakhovo carstvo iz grafičke-dizajnerske djelatnosti stigao je Filip Baraka i vinograde podigao na području zvanome Srima, Šibensko-kninska županija uključila se donekle u promidžbenom segmentu, i počelo se osjećati da je šibenska vinska scena zamjetno živnula.

Filip Baraka za svojim stolom u razgovoru s osnivačem organizatorom Vinartovog Grand Tastinga Sašom Špirancem. U pozadini, lijevo i s bradom: Ante Sladić (suhiucasi)

Filip Baraka, naklonjen i tradIcjskim lokalnim kultivarima i stranim sortama, bavi se Debitom, Trbljanom, Maraštinom, Plavinom, Babićem, ali i Syrahom, Merlotom, Cabernet sauvignonom. Dobro je što, poput većine hrvatskih proizvođača vina, ne robuje tomu da vino uvijek nužno označava po sorti, tako da se u nazivima kapljice, i kad u vinu ima i stranih sorata, može lijepo osjetiti domaći štih, konkretno odgovarajući domaći izrazi branitelji su lokalnoga. Baraka je u produkciji sklon i izletima u pokuse, neka vina radi na klasičan način a neka, i bijela, uz različite dužine maceracije i dužine dozrijevanja u drvu. Želja mu je na osjetno višu granu podgnuti vino debit, smatrajući da sorta zavrjeđuje i više od toga da bude ugodno laganije pitko ljetno osvježavajuće vino, Priprema se, veli, naći odgovarajuće lokacije za Debit. Na kušanje je ponudio ljepu Maraštinu 2019 koja tek treba biti napunjena u butelju, zatim pokazao je vino Amina (od izraza Anima = duša), sa 72 sata maceracije, fermentiralo na vlasitom kvascu u bačvi od 780 litara. Crnjak Mocira (u Dalmaciji tradicijski kameni zidić) 2018 je od merlota i plavine 51 posto, te nešto babića i syraha. Babić 2018 dozrijevao je u bačvicama od američkog i francuskoga hrasta. Memento 2018 je od syraha i s osam posto plavca maloga, a vrlo ozbiljni Pribus 2016 iz vinograda Prižba od cabernet sauvignona i merlota u omjeru gotovo popola proveo je 24 mjeseca u hrastovim bačvicama.

Barakin stolni susjed Ante Sladić (na gornjoj slici, s bradom, između Barake i Špiranca) koncentrira se na debit, maraštinu, lasinu, plavinu a i tribidrag. Debit 2020 svjež, ugodan, Maraština 2020 s 24 sata maceracije i s 30 posto od ukupne količine dozrijevana u bačvicama od slavonske hrastovine obećava, Tribidrag 2015 tek treba biti punjen.

Petar Crvik s krajnjeg hrvaskog juga, iz Konavala

Petar Crvik  stigao je iz Konavala. Predstavio se s ambiciozno rađenime Merlotom 2017, s 37 mjeseci dozrijevanja u novim francuskim bačvicama od Boutesa i u bačcicama talijanskog Garbelotta, te s Blasiusom iz 2019 dobivenim uz devet mjeseci maceracije, uz batonage, u bačvama tonneaux  i odmah potom napunjenime u bocu, tako da je vino još grubo…

Na završetku pak obilaska Grand Tastinga upečatljiv ispraćaj – s vrlo dojmljivima hercegovačkom žilavkom i blatinom te s moćnima a elegantnima merlotom i trnjakom iz proizvodnje Zdravka Milasa, Josipa Nuića i linije C /Carsus) obiteljske vinarije Škegro iz Bosne i Hercegovine.

Slatko finale, uz štandove na izlasku iz festivalskog prostora:: sjajna vina Nuić i Milas iz Hercegovine. Riječka enologinja Ivanka Rosati, nekad glavna u Istravinu a sad konzultantica kod krčkog vinara Antona Katunara, bila je i te kako zadovoljna okrepom! (suhiucasi)

Zdravko Milas odvjetnik je a vinogadarstvo i vinarstvo su mu, kaže, hobi i velika ljubav, tolika da se, objašnjava, potrudio ući duboko u tajne posla i u trsju i u podrumu. Sada brine o nekih 30.000 loza posađenih na 10 ha terena, namjera mu je ozbiljno se širiti s vinogradom – do čak 17 ha! – i sukladno tome dakako povećati količinu prozvodnje kapljice. Sad u sortimentu ima 60 posto bijelih kultivara, ugavnom Žilavku, te 40 posto crnih, uglavnom Merlot.

Josip Nuić vlasnik je 35 hektara vinograda a u proizvodnji vina rabi i grožđe uzgojeno u kooperaciji. Sortiment mu obuhvaća 30 posto bijelih i 70 posto crnih kultivara, kod bijelih sorata oslanja se najviše na Žilavku, a kod crnih na Blatinu, Trnjak, Syrah, Merlot.  ♣

________________________

Vinski Grad, Zagreb 2021

VINO-GRAD – Nakon Grand Tastinga zagrebačka tvrtka Vinart sve do 20. lipnja bila je u glavnoj ulozi u Zagrebu, nastavak na Vinart Grand Tasting bio s – također njenom već tradicijskom – priredbom VinoGrad. Iako je sjedište Vinarta u Zagrebu, VinoGrad je sada debitirao u Zagrebu, lokacija: Trg Franje Tuđmana. Pozornica na livadi između Ilice i Zapadnog kolodvora gdje je program počinjao u predvečerje bila je u znaku ne samo finih bouqueta i zamamnih okusa nego, i glazbe i blještavila (Marko Čolić)

________________________

Radionice

Vinart Grand Tasting redovito prate vinske radionice, pa je tako bilo i sada. Na jednoj od njih jaskanski vinogradar i vinar Franjo Kolarić predstavljen je, uz pomoć zagrebačkog sommeliera Darka Lugarića, kao Kralj sivog pinota.

Kralj sivog pinota Franjo Kolarić i sommelier u uglednom zagrebačkom restoranu Tač Darko Lugarić (suhiucasi)

O tome koliko se Kolarić posvećuje sivom pinotu lijepo je pokazala vođena degustacija 12 sivih pinota u različitim kategorijama – pjenušci rađeni klasičnom metodom, zatim sasvim mlada bijela svježa mirna vina iz inoksa, pa dvije godine odležavana vina koja su dozrijevala u velikoj drvenoj bačvi, bijela sur lie, ružičsta mlada svježa vina, vina macerirana 10, odnosno 11 mjeseci u gruzijskoj amfori, te, na kraju, slatka desertna kasna berba 2013.

Rikard Petrić, Stina

◾Bračka vinarija Stina piredila je vertikalno kušanje svojega plavca maloga Mali Majstor iz berbi od 2016. do berbe 2009, ukupno devet vina. Prezentacija koju je vodio enolog Stine Rikard Petrić pokazala je uzorke u jako dobroj formi.

Matjaž Lemut Tilia i njegova suradnica Tonia Blatnik (suhiucasi)

◾ Došao je i red na Matjaž Lemut Tilia Estate iz Vipavske doline. Lemut je vrlo zanimljiv jer se u novije vrijeme silno posvetio crnom pinotu, čak na svom imanju u Dobravlju i organizira značajni međunarodni Festival crnog pinota, a dodatno pažnju porivlači ovdje u Hrvatskoj iz razloga što je angažiran kao eno-savjetnik u feričanačkome Feravinu u Slavoniji te u podrumu znanog istarskog vinara, maslinara i uljara Klaudija Ipše, tu je pak zadužen za kreiranje, zajedno s Klaudiom Ipšom i njegovim sinom Ivanom, kapljice što nastaje dugim maceracijama praćenim alkoholnim vrenjem i dugim sazrijevanjem u drvu. Lemut je na radionici odlučio pružiti presjek svoje proizvodnje crnog pinota kroz četiri kvalitativne kategorije. U prvoj je prezentirao vino (Vipava Valley 2019) od grožđa iz svih njegovih šest vinograda u Vipavskoj dolini, smještenih na potezu u dužini od oko 30 km, riječ je o Tilijinoj baznoj kapljici  koja govori o teritoriju u širem smislu. Slijedila su vina u grupi Cru odnosno od izabranog grožđa s jedne izdvojene pozicije – Merljaki, kušane su berbe 2018, 2017. i 2016. Potom su došli uzorci Estate 2019. do 2015., a veliko finale su činila Kolekcionarska vina – White Label 2018, 2017. i 2016. Uz napomenu da u svijetu postoji 250 klonova Pinota crnoga a Tilia ih u svojim vinogradima ima osam, vrijedi istaknuti njegova novija razmišljanja o vinu od Pinota crnoga. Tilija veli kako u posljednje vrijeme sve češće nailazi na crne pinote koji su s većim alkoholima i koji su postali sve mekaniji pa time na neki način gube intrigantnost, sve to pripisuje globanom zatopljenju, stoga se, kad već ne može mijenjati klimu a nije baš ni jednostavno naći odgovarajuće vinogradske pozicije okrenute i prema sjeveru, pa i smatrajući da pravo rješenje nije ni uranjena berba jer daje zeleni tanin, unatrag koju godinu počeo se s određenim količinama masulja igrati u svom podrumu s dužinama i temperaturama maceracije, kako bi ustanovio optimalnu opciju i poslije u vinu ipak dobio ono što bi na neki način razbijalo pretjeranu uglađenost a zadržavajući eleganciju i ostavilo vinu intrigantnost…

Na završetku radionice posvećene vinima obitelji Ipša: Ivan i Klaudio Ipša, s lijeve i desne strane, u sredini Matjaž Lemut Tilia i njegova suradnica Tonia Blatnik (suhiucasi)

O vinima Klaudija i Ivana Ipše nije potrebno puno pričati, dovoljne su tri riječi: kušati, nakloniti se, i polagano i dugo uživati!

Sjajna radionica s njemačkim rajnskim rizlinzima: etikete ponuđene na kušanje, i Željko Bročilović Carlos, voditelj

◾ Veliko finale, izvanredna kapljica od Rizlinga rajnskog a koju je sommelier Željko Bročilović Carlos donio u Njemačke – Pfalza (Palatinata), Mosele i RheinHessena. Maestralna, vina su bila od Knebela (Mosel Riesling von der Terrassen 2017 trocken), Markusa Molitora (Mosel Riesling Zeltinger Sonnenuhr Auslese ** Weise Kapsel 2016, trocken), Heymana Löwensteina (Mosel Riesling GG Uhlen Laubach 2017, trocken), Bürklin Wolfa (Pfalz Riesling Wachenheimer Goldbächl PC 2016 trocken te Pfalz Riesling Gaisbohl GG 2017, trocken), A.Christmanna (Pfalz Riesling Reiterpfad-Hofstück GG 2017 trocken), J.J.Prüma (Mosel Riesling Wehlener Sonnenuhr Spätlese 2016 süss), Wittmanna (Rheinhessen Riesling Aulerde Auslese 2015 süss). Na ovoj degustaciji na kojoj se uistinu moglo lijepo vidjeti zašto Rizling rajnski nosi titulu Kralja bijelih vinskih kultivara – nazočna tek, na žalost, nekolicina hrvatskih vinara koji se bave rizlingom! Šteta.  ♣

Osmi festival Pink Day

OSVJEŽENJE-SPAS, u MSU – u POSLJEDNJI ČAS!

Meteorlozi su nam bili za cijeli pretposljednji lipanjski tjedan obećavali puno sunca i paklenu vrućinu, tako da se već od nedjelje 20. lipnja nedjelja 27. lipnja iščekivala s golemim nestrpljenjem, ne toliko zato što je riječ o neradnom danu nego zato što je za taj dan iz drugih izvora najavljena, napokon, mogućnost kolektivnog osvježenja, i to ne bilo gdje nego upravo na sjevernoj prizemnoj terasi zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti. Naime nakon nekoliko odgađanja, zbog protuepidemijskih mjera na snazi, napokon je upravo posljednju nedjelju u lipnju zapalo to da je priželjkujemo kao datum eventualnog osobito učinkovitog općeg ružičastog rashladnjenja od već nasilnički napadajućih tropskih temperatura. U nedjelju 27. lipnja bilo je određeno da se po osmi put otvore vrata omiljenog zagrebačkog festivala ružičastih vina Pink Day, oplemenjenog i sada, treba naglasiti, i zelenom bojom (green in pink), a to znači da pratitelj tekućeg ružičastog osvježenja preko čaše ostaje i dalje tekuća zelena za organizam i te kako značajna okrepa visoko-hedonističke dimenzije (vrijednosti) a u obliku ekstra-djevičanskog maslinovog ulja, najvećim dijelom iz naše Istre što već godinama na međunarodnom planu slovi kao jedno od najboljih ako ne i kao najbolje područje za proizvodnju zelenog zlata na tanjuru.

Čelništvo Wowica-organizatorica Pink Daya – Sanja Muzaferija i Vlasta Pirnat, te, sasma desno, počasna gošća kao predstavnica zemlje-partnera Austrije Ana Pekić (Marko Čolić)

A kad je stigao taj očekivani 27. lipnja – ništa od meteo-osvježenja, naprotiv, dan je bio pun sunca i vruć, i ispostavilo se da je ta nedjelja s tim suncem bila zapravo tek najava – novog toplinskog vala, inače drugog u kratkom vremenu i od nedavno provedenih najnovijih smjena u vrhuški Metropole! Nakon dužeg perioda dosta (meteoroloških) nestabilnosti sve do prije nedugo, novim političkim strukturama ovo sunce, jače i trajnije zasjalo upravo nakon službeno potvrđenih smjena, zacijelo je išlo na ruku jer obećavane ružičaste promjene koje su novoustoličene snage obećavale i bile su simbolično vezane uz Sunce, kao nešto lijepo, kreativno, za život iznimno značajno, makar eto sad se s ovim temperaturama Pakla s kraja lipnja i na početku srpnja sve jače uvjeravamo u to da i Sunce, kad, općenito i na duži rok čovjek samovoljno turne svoje prste tamo gdje ne treba/ne smije, i nije više baš uvijek ono što je nekad predstavljalo kao simbol i čežnju…

Nazočnost prilično jake međunarodne političke delegacije na osmom Pink Dayu 2021 bila je eto, logično, i te kako u znaku najnovijih promjena u čelništvu glavnog hrvatskoga grada, naime Pink Day je ove godine službeno otvorio novi predsjednik GSGZ Joško Klisović, s kojim je, inače, u visokom društvu, gostiju WoW-ica kao organizatorica festivala, viđena i saborska zastupnica Rada Borić. To pak što je ove godine zemlja partner Pink Dayu bila Austrija prikladno je obilježeno nazočnošću na manifestaciji austrijskog veleposlanka u Hrvatskoj Njegove Ekselencije Josefa Markusa Wuketicha, koji je stigao u društvu austrijskog  konzula u Zagrebu Gerharda Götza i direktorice EBRD-a Hrvatska Victorije Zinchuk.  Ambasador je na terasi MSU-a obišao i pozdravio grupu svojih sunarodnjaka vinara-izlagača iz Burgenlanda, među njima bili su dobro nam znani Gradišćanac Mate Kliković, te Helmut Gangl. Prisustvovao je i radionici na temu istarskog maslinovoga ulja.

Uz domaćina Sanju Muzaferiju (u zelenome!) su, slijeva nadesno, Joško Klisović, novi predsjednk GSGZ-a, veleposlanik Republike Austrije Markus Wuketich, te saborska zastupnica Rada Borić (Rene Karaman)

S Austrijom se inače već dugo razgovaralo o tome da ona na Pink Dayu  sudjeluje kao zemlja-partner i eto nakon niza godina dogovaranja to se i ostvarilo, na raspolaganje joj je stavljen lijep dio prostora terase MSU-a. Ovaj put kao festival-partner Pink Daya već u najavama je spomenuta porečka Vinistra, tako da je bilo opravdano nadati se nastupu u MSU najjačih istarskih imena s područja i vina i maslinovoga ulja. Bogme, donijela je Istra u Zagreb i lijepih vina i lijepih maslinovih ulja. I bilo je, među izlagačima, najvažnijih imena istarskog maslinovog ulja, jedno je npr. Olea BB u vlasništvu Duvilija i Bosiljke Belić.

Bosiljka Belic Olea BB na štandu, i njen sin na radionici o istarskom maslinovom ulju (Marko Čolić)

Krešo Ivančić sa svojim novim roséom Griffinom, te jedna iz najnovije serije ozbiljnih Kraševuih okolada Selection, sa 60 posto kakaoa, ova i s limunom I đumbirom (Marko Čolić)

Novost osmog Pink Daya je i pokaz jačeg povezivanja roséa s čokoladom, k tome – crnom! Zagrebački Kraš odlučio je što se čokolade tiče krenuti modernijim tokovima i svoju ponudu baziranu na široko atraktivnim (pre)slatkim etiketama proširiti u stanovitom opsegu kompleksnim nešto manje slatkim čokoladama začinjenima raznim kombinacijama voća i mirodija kao začina te s osjetno većim udjelom kakaoa (60 %; objašnjenje predstavnika Kraša bilo je da se zasad zaustavilo na maksimumu od 60 posto jer drugi i renomirani svjetski proizvođači već imaju bogatu ponudu onih sa 70, pa 75 i čak  90 posto udjela kakaoa). Tamna čokolada kao bitan faktor i saveznik zrelih crnjaka u svijetu hedonizma nije novost, ali dosad je manje–više uvijek tijesno povezivana s crvenom/crnom zrelom kapljicom. Vrijeme će pokazati hoće li, i koliko, uspješan biti spoj s (najčešće mladim) roséom ove sada najnovije Kraševe linije Selection famoznog gurmanskog poroka baš u jače zatamnjenoj verziji i obogaćenog raznim mirodijskim elementima.

A novost osmog Pink Daya je i introdukcija, u službeni dio manifestacije, obznane rezultata ocjenjivanja hrvatskih ružičastih vina, za koje je, evo, bilo prijavljeno oko 45 uzoraka iz raznih krajeva Lijepe naše, većina njih u mirnoj varijanti i suha, četiri su bila pjenušca, a jedan pak nevelik dio vina bio je i od aromatskih sorata te s manjim do jačim ostatkom neprovrela sladora.

Puno bilo toga što eto, naprosto, mami – a sve to predviđeno samo za jedan dan, i to unutar termina od 11 do 19 sati! Za posjetitelje koji su malo sporiji u obilasku i oprezniji s količinom osvježavajućeg ružičastog napitka te za one koji su željeli prisustvovati zanimljivm stručno vođenim radionicama, s obzirom na to spomenuto tek jednodnevno trajanje manifestacije, kao stanovito umirenje moglo je biti to da je priredba bila prodajnog tipa, što znači da su se izloženi proizvodi mogli kupiti za ponijeti kući, pa tko zacrtani program kušačkog obilaska nije stigao obaviti u potpunosti u Muzeju, mogao je nastaviti uživati i naknadno, kod svoje kuće.

Dojam je da je tog popodneva (logično: vrućina vapi za dobro ohlađenim perlicama) nešto veća gužva bila kod štandova koji su na kušanje nudili ružičaste pjenušce. Na stazi pjenušca naišao sam na dva nešto drukčija, proizvedena od sorata koje se kad je riječ o tome tipu vina spominju manje ili nikako. U vrlo zanimljivom pjenušcu La Vie en Rosé pas dosé moglo se uživati kod istarskog proizvođača Morena Degrassija, koji se inače predstavljao na terasi MSU-a i na sajmu Vinart Grand Tasting, ali tada nisam uočio da je sa sobom imao ovaj La Vie en Rosé. Riječ je o pjenušcu proizvedenome klasičnom metodom od istarskih sorata Teran i Refošk i bez grama dodavanog SO2. Degrassijev bliski suradnik u poslu Alen Matelić kaže da je nakon drugog vrenja u butelji pjenušac na finom talogu prije degoržiranja proveo pune tri godine. Degoržiranje je obavljeno krajem prosinca 2020.

Naravno da je obveza bila zastati i uz štand najpoznatijeg istarskog proizvođača pjenušaca Misal, obitelji Peršurić. Dobro raspoložena Katarina Peršurić donijela je među ostalim etiketama i pjenušac koji je vrlo teško naći u prodaji izvan kušaonice Peršurićevih u Istri a riječ je o  Misalu noir brut, od Terana, Hrvatice i Borgonje iz berbe 2011, a koji je degoržiran tek u prosincu 2020. i nedavno pušten na ržište. Katarina, pojašnjava da je pjenušac nakon druge fermentacije dugo počivao na talogu i stoga da se bolje umire tanini, koji u pjenušcu nisu rado viđeni a ona ih kod Terana ne može dobiti dovoljno zrelima i mekanima u startu, naime ako bi  teran brala malo kasnije nego što ga je brala dobila bi se dovoljno mekani teran ali bi to bazno vino za pjenušac sadržavalo previše alkohola

Alen Matelić s Degrassijevim pjenušcem La Vie en Rose od terana i refoška… i Katarina peršurić Brnobićž sa svojim Misalom noir od terana, hrvatice i borgonje (Marko Čolić)

.Evo i koje su radionice priređene: Svijet  ružičastih šampanjaca grupacije Moët Hennessy (12,30 – 14,00 sati, prezenter Ted Lelakas, brand-ambassador), Ružičasta Austrija (14,30 – 15,30 sati), zatim Istra: kraljica maslinovoga ulja; voditelj je bio prekaljeni stručnjak  Edi Družetić iz Salvele).

Ružičasti šampanjci Moët Hennessyja: radionica je rasprodana u času! (Rene Karaman)

Edi Družetić, koji je, inače, lani proslavio 40 godina rada u maslinarstvu, lijepom je i iscrpnom prezentacijom nazočne u dvorani upoznao s posebnostima (istarskog) ekstra-djevičanskog maslinovoga ulja i svakome posjetitelju radionice omogućio je kušanje po pet različitih uzoraka – četiri monosortna ulja (Bužu od Salvele, Bjelicu od Buršića, Crnicu od Belića, Coratinu od Kalcine, te jednu mješavinu od pet ulja – Punta Cissana od Salvele . Nazočne je i uveo u svijet stručnog ocjenjivanja maslinovoga ulja, svaki je dobio ovakav ocjenjivački listić, na slici dolje (Marko Čolić)

DARIO ČNIĆ, Rovinjola, Rovinj

Samo najbolje iz Istre

iVino by Ana&Ivo

I objava rezultata ocjenjivanja roséa Drink Pink u stručnoj realizaciji znanog novinarskog dueta Ane Rogač i Ive Kozarčanina, osnivača projekta iVino dobro je došla onima koji su i nakon silnog kušanja možda ostali neodlučni u izboru etikete za repeticije na licu mjesta odnosno za ponijeti doma.

Ana Rogač i Ivo Kozarčanin kao organizatori ocjenjivanja roséa (suhiucasi)

Degustacija u tijeku, slijeva na desno: prof. Ivan Dropuljić (Zagreb Vino.com), Željko Suhadolnik (Svijet u Čaši), enologinja Ivana Puhelek (Agronomski fakutet Zagreb), novinarka Ana Rogač (iVino, zadužena za unos ocjena u komputer i za obradu podataka), Ivo Kozarčanin (Bakhov sin; iVino), Matthew Horkey (vinski pisac iz inozemstva trenutno nastanjen u Zagrebu i autor napisa o hrvatskim vinima), Tomo Jakopović (zagrebački sommelier i suosnvač Vinskog kluba) (Miro Barec)

S ocjenjivanja:

BEST IN SHOW

PZ TRS  FRANCA ROSÉ 2020 (sorta: Frankovka), Hrvatsko podunavlje, Ilok, suho, 13,5 vol%  ◾  POLETTI  ROSELLA Muškat Ruža 2020, Hrvatska Zapadna Istra, suho, 13,5 vol % ◾

(Osobito dobro i tipično, složeno,  s izgledima da se i još razvije. Za potrošača zahtjevnijeg ukusa )

Peter Poletti – Rosella! (Julio Frangen) i Zlatko Bošnjak Đuza – Franka (PZ Trs) (Marko Čolić)

_______________________

Mirno, od aromatične sorte, te s ostatkom neprovrela sladora:

 VINA ERDUT  ROSÉ, polusuho, 11,5 vol% ◾ VINA LAGUNA FESTIGIA MUŠKAT RUŽA, slatko, 12,0 vol% ◾ JOSIĆ PANNONIUM DEA, slatko, 10,0 vol %.

(Osobito dobro i tipično, složeno,  s izgledima da se i još razvije. Za potrošača zahtjevnijeg ukusa )

Pjenušci:

KURTALJ  ROSÉ brut, 12,5 vol% ◾ JAGUNIĆ LA BOULLE ROSÉE extra sec, 12,5 vol%   – (uvjerljiviji od ostalih)

PAVLOMIR RUŽICA VINODOLA 2017 brut, 13,5 vol% ◾PAPAK ROSÉ brut ◾ JOSIPOVIĆ TANGO brut, 13,0 vol%  (solidni, međutim bez neke uzbudljivosti )

Mirna suha vina 2020 od nearomatičnih sorata:

KUTJEVO d.d. ROSÉ,  suho, 12,0 vol% ◾ ILOČKI PODRUMI ROSÉ FRANKOVKA, suho, 12,0 vol% ◾ ĐAKOVAČKA VINA ROSÉ, suho,  12,5 vol% ◾PILATO TEROSA 2020, suho, 10,0 vol% ◾KOPJAR ROSÉ CABERNET SAUVIGNON, suho,11,5 vol % ◾ BENVENUTI ROSÉ TERAN, suho, 13,0 vol %◾KUTJEVO ROSÉ PREMIUM, suho,  12,0 vol% ◾ SIBER CROSE CABERNET SAUVIGNON rosé, suho, 12,5 vol % ◾APOLITICO ROSÉ, suho, 13,5 vol% ◾PAVIČIĆ Vina,  ROSÉ, suho, 13,0 vol% ◾MAS VIN ROSÉ(Crljenak & Plavina), suho, 13,0 vol%◾ (solidna i tipična,  s izgledima da se i još razviju, uvjerljivija od preostalih).

KRAUTHAKER Rosé Cuvée, suho, 12,5 vol % ◾ANTUNOVIĆ CUVEE Rosé, suho, 12,5%  ◾Vina MAGISTRA Rosé, suho, 12,5 vol%◾ŠIMUNOVIĆ Rosé Šimun, suho, 12,0 vol% ◾DAMJANIĆ Rosé Penelope, suho, 13,0 vol%◾DUBOVAČKI PODRUMI  Syrah, suho, 13,0 vol% ◾PP Orahovica Rosé Frankovka, suho, 12,0  vol%◾NERICA Pošip crni, suho, 13,0 vol % ◾DEMAR Rosé, suho,13,0 vol % ◾

________________________

Štand prvonagrađene vinarije Enosophia iz Feričanaca (suhiucasi)

Kolekcija Privée kozmetike Nikel kao jedna od triju jednakopravnih nagrada za uređenje štanda pripala je odličnoj istarskoj uljari Maslinarstvo Buršić (Marija Buršić iz Brtonigle), na slici su sin vlasnice i njegova zaručnica, najvjerojatnije najzaslužnija za dekoracije (Marko Čolić))

Na kraju krajeva, proglašenje dobitnika trofeja za najbolje uređeni štand: ovaj put dodijeljene su čak četiri nagrade. Žiri u sastavu Vlasta Pirnat, akademska slikarica; Maja Kuzmanović, dipl.arhitekture; Ivica Mamić, agencija IMC, Sanja Muzaferija, novinarka i osnivačica WOW i Pink Day-a, odlučio je da glavna nagrada – ružičaste Jimmy Choo cipele – sada model Smokey – vrijedan tisuću dolara, pripadne vinariji izEnosophia  (ex Feravino) iz Feričanaca, dok su ostale tri nagrade bile jednakopravne. Umjetničko djelo DESIDERIO N°1 ART MUST BE TASTED austrijskog umjetnika Andrewa Stixa, izrađeno specijalno za Pink Day, otišlo je u ruke vinarije Kutjevo d.d., kolekciju Privée kozmetike Nikel, hrvatske inovatorice Mirjane Brlečić dobila je istarska uljara Buršić, a genijalni zatvarač za boce Coravin u vrijednosti 300 eura, osvojila je vinarija Belje.

Ovdje kod nagrađivanja najbolje uređenih štandova dobronamjerna primjedba organizatoru za ubuduće: ako se već, valjda s ciljem da se postigne općenito bolja uređenost izlagačkih štandova, nagrađuje uređenost štanda, sve objekte bi trebalo promotriti kompletno pa gdje treba dodijeliti i packe, naime na nekoliko izlagačkih punktova vidjele su se ispod stola/postolja kartonske kutije za butelje i to je donekle narušavalo cjelokupnu estektiku prostora, bilo bi najvjerojatnije dovoljno to da se nekom prigodnom tkaninom pokrio do poda dio oko stola ili postolja okrenut prema publici…   ♣

_______________________

Predstavništvo za Hrvatsku: Vjekoslav Mahovlić ◾ +385 91 3828 770 ◾ vjekoslav@vinajakob.hr ◾ Vina Jakob, Zagreb, Gramača 1 C ◾ tel. +385 98 207901 ◾ info@vinajakob.hr

_______________________

Novi zagrebački Bakhov hram

VINSKI KLUB u POSLOVNOM OKRUŽENJU

Vinski klub, prostor za prezentacije (suhiucasi)

Vlasnici Vinskog kluba i voditelji programa Miro Barec i sommelier Tomo Jakopović ugostili su Ivicu Dobrinčića Šipuna s otoka Krka (suhiucasi)

Nakon bogate serije odrađenih vrlo značajnih događanja vezanih uz plemenitu kapljicu sad je, moglo bi se reći, jasno: glavni Hrvatski grad dobio je nov Bakhov hram! Riječ je o višenamjenskom objektu zasad jednostavno zvanome Vinski klub, a smještenome u vrlo aktivnom poslovnom okruženju u Strojarskoj ulici, između ostaloga u neposrednom susjedstvu Autobusnog kolodvora i tik uz prepoznatljivi nadaleko uočljivi gotovo 20-katni crni poslovni toranj, što mu I jedno i drugo može ići i te kako na korist. Dimenzijama ne prevelik ali sasma dovoljan za prihvat relevantnog broja onih koji jesu odnosno žele biti u kvalitetnom kontaktu s plemenitom kapljicom.

Već sam svojedobno, kad je objekt uređivan, obznanio da je prizemlje zamišljeno kao vinoteka biranih vina s naglaskom na ponudu etiketa iz Hrvatske i zemalja iz neposrednog susjedstva te od sorata koje su porijeklom osim iz Lijepe naše i iz drugih bliskih nam zemalja jugoistočne Europe i koje ili pokazuju ogroman potencijal ili su se već i te kako etablirale. Prostor ispod razizemlja – da ga baš ne nazovem trivijalno podrumskim i možda za neke automatski s negativnom konotacijom, predviđen je (kao idealan) za različita događanja, poput eno-gastro prezentacija, promocija, strukovno vođenih degustacija i edukativnih programa, zatim predaja nagrada, a i decentnih proslava.

Prostor za predstavljanje dobili su i članovi udruge Škrlet iz Moslavine, na slici su Tomislav Trdenić, Mikša, Jančar, Košutić i Katić

U posljednjih nešto više od mjesec dana Vinski klub imao je popriličan broj značajnih programa što zatvorenog što otvorenog tipa, konkretno ciljano vođene degustacije vina, s ocjenjivanjem, od sorata Plavac mali crni iz Hrvatske, zatim od Vranca iz Hrvatske, Crne Gore i Makedonije, pa od Trnjka iz BiH i Hrvatske, Dobričića iz Hrvatske, sad još preostaje, da se zatvori taj tematski krug, kušanje Crljenka, Tribidraga odnosno Kratošije (crna Gora i Makedonija) i Primitiva (Južna Italija).

Najnovije ocjenjivanje, i posljednje u lipnju, bilo je posvećeno ružičastoj kapljici i vezano uz osmi festival Pink Day u Zagrebu. Prezentacije za publiku su kao protagoniste popodneva/večeri vidjele proizvođače moslavačkog škrleta, zatim eno-uratke krčke vinarije Šipun Ivice Dobrinčića. Sa svojm radovima nastupila je i iločka vinarija PZ Trs, a veteran i jedna od ikona hrvatskoga vina Davor Zdjelarević riječju i kapljicom otkrio je ono što je i kako radio kroz nekoliko posljednjih desetljeća, od trenutka kad je pred široku publiku izašao s prvim svojim vinom – graševinom iz vinograda u brodskom Stupniku, do najnovijih dana kad je, uz kreiranje vina i brendova na neki svoj način koji ovdje u nas nije uobičajen, u zagrebačkom hotelu International otvorio  lijepu malu vinoteku.  ♣

_______________________

PZ TRS iz iločkoga dijela Hrvatskog Podunavlja dugo je već nazočna na hrvatskom tržištu, a iako je tome tako i iako se kroz godine i godine Trsova vina pokazuju u jako dobrom svjetlu vinski posjed što ga vode Zlatko Bošnjak Đuza i njegov kompanjon Marijo Faletar nije u javosti osobito eksponiran/prepoznan, dvojac eto nekako nije bio dovoljno energičan i učinkovit u marketingu. Šteta!

Gostovanje Zlatka Bošnjaka Đuze iz PZ Trsa. U programe u Vinskom klubu kao moderator se redovito uključuje i vrlo aktivni naš vinski novinar Ivo Kozarčanin, na slici je lijevo, uz Đuzu u sredini i, desno, Tomu Jakopovića (suhiucasi)

PZ Trs gospodari sa 60 hektara vinograda u svom vlasništvu, a grožđe za proizvodnju vina koristi još sa 40 hektara od kooperanata. Sorte su, u ukupnosti, Graševina, Rizling rajnski, Chardonnay, Traminac, Muškat bijeli, Frankovka, Cabernet sauvignon, Cabernet franc i Carmenère. Đuza kaže kako je, s obzirom na određene podudarnosti iločkoga kraja u klimatskim uvjetima s onima na našem dalmatinskom jugu, nedavno pokusno posadio 200 loza Pošipa, a razmišlja da to učini i s Vugavom! Bravo, krasna sorta, kad se već o njoj nedovoljno brinu Višani uz koje se ona tijesno veže, neka to budu – Slavonci!

Vina koja nudi PZ Trs su graševina i graševina Dekan, pa chardonnay, rajnski rizling, traminac i muškat bijeli (2020. u posve suhoj varijanti, odličan aperitiv!), zatim su tu rosé Franka od Frankovke, kao i snažni crnjaci Cabernet sauvignon 2016 (15,0 vol%) njegovan u velikoj drvenoj bačvi zapremnine 1000 litara, Cabernet franc 2015 (14,5 vol %) njegovan u 225-litrenim barriqueima, obadva su na tržištu po maloprodajnoj cijeni od po 20 €. Plan je da se od sorata Cabernet sauvignon, Cabernet franc i Carmenère kreira posebna kapljica, zasad joj je radni naziv 3 C.

Oko 25 posto vina PZ Trs izvozi u Bosnu i Hercegovinu, Rusiju i Švicarsku. Sva u Vinskome klubu u Zagrebu prezentirana vina ostavila su jako dobar dojam, ipak iskakali su Graševina Dekan 2019 i Graševina Dekan 2015 (Dekan je naziv vinogada a loze od tamo starije su od 30 godina!), zatim frankovka Rosé Franka 2020 (jedan od dvaju najboljih roséa na ocjenjivanju za festival Pink Day 2021), pa moćni suhi Traminac 2019 (14,0 vol %, lijepa živost,; grožđe je brano u dva navrata, u prvome se išlo na to da se koliko je u optimalnome smislu moguće više očuva kiselost, a u drugome da se postigne snažno tijelo), Muškat bijeli 2020 suhi, te Cabernet sauvignon 2016 i Cabernet franc 2015.), ◾

________________________

ZDJELAREVIĆ od 1985! – Prikaz karijere jedne od svojevrsnih vinskih legendi u nas Davora Zdjelarevića, koji se s prvom svojom buteljom na tržištu pojavio daleke 1985. godine, iziskivao je dosta više vremena od onoga što ga je te večeri u Vinskome klubu za nj odredio organizator. Donio je, Zdjela, sa sobom lijepu količinu butelja za kušanje, a i podrobno je objašnjavao razne svoje odluke i procjene koje su ga u procesima od uzgoja grožđa i proizvodnje vina te marketnga vodile kroz nekoliko različitih oblika bavljenja vinom kao kreatora i kao vinskog trgovca.

Zdjelarević, rođen u Zagrebu, porijeklom je, zapravo, iz brodskog Stupnka u Slavoniji. Prve butelje s prezimenom Zdjelarević i s vinom od grožđa uzgojenog u stupničkome području a ukrašene vrpcama lika izlazile su na tržište iz garažnog podruma Zdjelarevićevih u Zagrebu. Težište je na početku, logično, bila sorta Graševina. Poslije su uključivani i drugi kultivari. Davor Zdjelarević, po struci koju je svladao školovanjem – kuhar, u nekom trenutku, obuzet ambicijama i osiguravši dovoljna kreditna sredstva, utemeljio je u Stupniku kod Slavonskog Broda lijepo vinsko-turističko gospodarstvo što je obuhvaćalo vinograd (dogurao je bio do nešto više od 30 vlastitih hektara pod trsjem!), vinski podrum te lijepi hotel s prostranim restoranom, ideja je bila plasirati vino kroz ugostiteljstvo i razvijati na hedonizmu i lokalnim proizvodima kao temelju visokokvalitetnu turističku ponudu u tome dijelu Slavonije.

Zdjelarević Wine Selection, te špic-linija Nagual u crnoj i bijeloj varijanti (suhiucasi)

Potporu je Davoru aktivnim sudjelovanjem na svečanom otvorenju objekta dala tadašnja ministrica turizma RH Pave Rusković. Davor se afirmirao kao vinar, posao je i u tom drugome dijelu išao, a onda je iz nekog razloga – stalo!  Zdjelarević je bio prisljen prodati imanje, kupac je bio Rus koji – pokazalo se poslije – nije znao kako upravljati njime, pa posjed ide i dalje u prodaju. Zdjelarević je, u međuvremenu, kod svoje kuće u Zagrebu, bez izvora vlastitoga grožđa kao polazne sirovine i bez preradbenih i skladišnjih kapaciteta za stvaranje i odležavanje proizvoda do trenutka izlaska na tržište. Veza s vinom bila je ipak preduboka i prečvrsta da bi se Zdjela ostavio plemenite kapljice, i to baš u trenucima koje je i on, skupa s drugim svojim hrvatskim kolegama, dugo čekao i priželjkivao a to du bili oni kad je proizvodnja vina individualnih privatnih proizvođača već sjajno cvala, te kad se kod nas sve više tražilo vino više kakvoće do osebujno i, posebice,  organoleptičkim izričajem vezano uz određeni teritorij i lokalnu tradiciju.

Davor je nekako uvijek pokazivao smisao za marketing, i, slijedeći vlastite ideje ali gledajući malo i što se i kako sve događa s vinom u svijetu, osmislio je način kako da ostane u poslovnom smislu tijesno vezan uz boga Bakha. Ohrabren nekim primjerima koji su pokazivali kako neki njegovi kolege makar i radili jako dobra vina imaju problem s plasmanom, krenuo je u pothvat popularno zvan Difuzne vijarije. Riječ je o tome da se obilaze izabrani vinski podrumi u kojima se, i unatoč dobroj kakvoći proizvoda, ipak zbog nedovoljnog vlasnikovoga truda i snalaženja u marketingu i prodaji, stvaraju određene zalihe što nepredviđeno zauzmaju bačveni prostor u podrumu, a kako je i svaka berba sama po sebi novi trošak, u konačnici gazdini troškovi se, dolaskom tih novih količina, još povećavaju. U suradnji s vinarima koji mu ulijevaju povjerenje u kvalitetan rad u trsju i u podrumu i koji su prisiljeni ili spremni otpustiti (prodati!) dio neke svoje proizvodnje što su predstavljale višak za koji Zdjela zagrize, vidjela se korist i za Zdjelarevića i za te vinare. Malo pomalo Zdjela je razgranao suradnju s vinarima diljem cijele Lijepe naše i stvorio brend ZWS odnosno Zdjelarević Wine Selection. U svakoj od četiri službene regije u Hrvatskoj Davor je osigurao to da u ponudi ima (barem) po jedno bijelo vino, a Slavoniju i Dalmaciju predvidio je da mu one svaka daju još i po jedan crnjak. Tako se u sjeverozapadnome dijelu Hrvatske što se tiče sorata oslanja na Škrlet, Pušipel i Kraljevinu, u Slavoniji na Graševinu, Rizling rajnski, Chardonnay i Sauvignon bijeli, Ružicu bijelu te, među crnima, na Cabernet sauvignon, Merlot, Syrah i Frankovku, u Istri i na Kvarneru prednost kod njega u ZWS-grupi imaju Malvazija istarska, Žlahtina i Muškat bijeli, u Dalmaciji Pošip, Grk, Vugava, što se tiče crnih Plavac mali, Babić i Crljenak.  I, sad, vrh piramide: kvalitativna špica Zdjelarevićevog vinskog portfelja, doista za visoko-zahtjevnog potrošača, su Nagual bijeli kao zastupnik Slavonije, i Nagual crni kao predstavnik Primorske Hrvatske. Nagual bijeli mješavina je chardonnaya i sauvignona bijeloga, a Nagual crni mješavina je cabernet sauvignona i merlota, eventualno s malim dodatkom syraha. U novije vrijeme Zdjela se za Nagual crni oslanja na vrlo pouzdanog partnera Šimu Škaulja iz benkovačkoga područja u zadarskom zaleđu. Na tržištu su sada Nagual bijeli iz 2013, te Nagual crni 2016 private selection (ovoga crnjaka iz 2016 pod Zdjelarevićevom etiketom je 2000 a cijena butelji je oko 180 kuna).

Na Zdjelarevićevu prezentaciju u Vinskome klubu odazvao se popularni eko-vinogradar/vinar Tomislan Bolfan s Vinskog vrha u Hrvatskom zagorju (suhiucasi)

Te večeri na kušanju u Vinskome klubu se našao uistinu popriličan broj vina koja dobro ilustriraju vinski put Davora Zdjelarevića od početaka pa do danas, pa – evo ih: kušanje su otvorili Zdjelarevićev bijeli pjenušac Grassecco od graševine a rađen u vinariji Pavlomir na Kvarneru metodom charmat, te ružičasti Classic Rosé od crnog pinota rađen klasičnom metodom ali uz korištenje inkapsuliranih kvasaca, realizator ovog vina je znani slovenski enolog i pjenušar Zdravko Mastnak iz okolie Sevnice, on inače dosta surađuje s hrvatskim proizvođačima vina. Zdjelarević je – kao, uz suvlasnika Vinskog kluba Tomu Jakopovića, voditelj u programu – govoreći o nekim svojim etiketama – nastupio i kao vinotekar, naime navodio je maloprodajne cijene buteljama. Butelja Grassecca je kod njega u vinoteci oko 48 kuna, a Classic Roséa 75 kn. Treće po redu na kušanju bilo je vino Purger’s Graševina ili Purgerica, punjeno u litrenu bocu, Zdjelin je to svojevrsni dar Zagrepčanima. Vino je od grožđa s tri lokacije – iz vinograda u brodskm Stupniku, zatim iz Erduta, te iz Iloka. Taj blok slijedila su vina grupe Zdjelarević Wine Selection Essence. Graševina 2013 Essence ZWS stvorena je u Zdjelarevićeoj suradnji s Jasnom Antunović iz Erdutskog vinogorja. Chardonnay 2018 Essence ZWS također je porijeklom iz Erdutskog vinogorja, kao i Sauvignon 2014 stvoren u suradnji s vinarom Mladenom Siberom.  Vrlo zanimljiv i odlično uščuvan k’o barut suh Muškat brutal 2009 također je plod suradnje sa Siberom. Malvazija 2018 Essence ZWS nastala je u podrumu Alfreda Cossetta iz Kaštelira u Istri.  Crna vina: Babić 2013 ZWS (14 vol%) dolazi iz vinograda koje je nekad na Jadrtovcu posjedovao zagrebački zubar Alenko Đunđer, dok je Cabernet sauvignon ZWS 2016 iz trsja uzgajanog u brodskom Stupniku.

Veliko finale kušanja: Nagual bijeli i Nagual crni. Chardonnay fermentacjiu počinje u inoksu a završava je u velikoj hrastovoj bačvi od 2000 litara, u kojoj onda odležava na finom talogu, a sauvignon bijeli fementirao je u inoksu i poslije, da bi sačuvao dovoljno svježine, i nastavio odležavati u inoksu. Nakon dvije godine vina – chardonnay je, ponavljam, bio iz podruma Jasne Antunović a sauvignon od Mladena Sibera – su pomiješana, i potom je blend ostavljen neko vrijeme na odležavanju-sjubljivanju. Nagual crni grand cuvée sastavljen je od oko 60 posto cabernet sauvignona i 40 posto merlota, dozrijevanje je u drvenim bačvama.

Za pozdrav s društvom te večeri – poseban kuriozitet: pjenušac Grof Millenium 2000, s punih 18 godina odležavanja na finom talogu u boci nakon druge fermentacije! ◾

________________________

Hotel Westin Zagreb

TALIJANSKI VINSKI JUG u HRVATSKOJ

Bakhov nektar s Apeninskog poluotoka u popriličnoj je mjeri, i već dugo vrijeme, prisutan na brojnim svjetskim tržištima pa, logično, s obzirom da smo mi s Talijanima prvi susjedi, i na hrvatskome. Italija, koja je već godinama najveći svjetski proizvođač plemenite kapljice na Zemlji s time da se najprije dugo godina na vrhu rang-liste izmjenjivala s Francuskom, zdušno je pomagala ustroju kvalitetne poslovne organiziranosti vlastite vinska branše i kao nastavak na to pomno je brusila i dobro i izbrusila svoj vinski marketing, posebice najprije prema vrlo privlačnim i obećavajućim tržištima – onome u SAD (visoka platežna moć stanovnika, spremnost kupaca da troše i na skuplje etikete, i uredno pa i promptno plaćanje uvoznika …), te onima u (imućnijim) zemljama sjeverne Europe odakle joj stižu brojni turisti i u kojima je u pečalbi mnogo Talijana. Talijanska vinska branša dobro je iskoristila to što je npr. u Njemačkoj odavna mnogo Talijana u ulozi gastarbajtera, posebice u ugostiteljstvu kao sjajnoj platformi za plasman upravo (i) talijanskih lokalnih delicija, što se tiče sunarodnjaka-gastića oni su u smislu potpore odigrali svoju igru u smislu dobave, reklamiranja robnih maraka i u prodaji, a ostali pak, zaposleni u drugim djelatnostima, kao lokal-patrioti bili su s ulogom izravnog dobrog potrošača.

Što se tiče prodora vina s Apenina na hrvatsko područje, neke su butelje ovdje na policama kao rezultat klasičnih prezentacija plemenite kapljice u organizaciji ICE-a, odnosno Talijanskog instituta za vanjsku trgovinu, neka vina pak kao rezultat nastupa talijanskih vinara na vinskim sajmovima i festivalima u Lijepoj našoj, a neka kao rezultat visoke ambicioznosti pojedinih istaknutih hrvatskih uvoznka koji su, kako su se ovdje počeli otvarati sve finiji i luksuzni objekti – restorani i hoteli,  te kako se sve brže razvijalo privatno poduzetništvo i kupovna moć određenih slojeva stanovništva  počela je rasti, smatrali da dobar dio i skupljeg uvoza imaju lijepu šansu ovdje plasirati zahtjevnijim domaćim kupcima željnih istraživanja po vinskome svijetu, dok su glede plasmana ostalog dijela uvoza računali na  turiste za boravka u Hrvatskoj. I dogodilo se to da su danas na hrvatskim policama vrlo zastupljene inozemne vinske proizvođačke kuće – naročito iz Italije i Francuske – čak najjačih svjetskih imena, u kontekstu Italije konketno to znači osobito podrumi iz Toscane, Pijemonta, Južnog Tirola, Veneta pa i Furlanije.

Evo nekoliko vina koja su mi se svidjela: Baglio Oro Apulija – Guardiani di Cepineri 2016 riserva; Varvaglione Apulija – Papale Oro Primitivo di Manduria 2017; Tenuta Giustini di Papadopoli Salvatore Apulija – Ad Hoc Primitivo di Manduria doc; Borgo Turrito, Apulija – Terra Cretosa Nero di Troia 2018…

Smatrajući da je, s obzirom na neposredno zemljopisno susjedstvo – državna granica ide Jadranskim morem, zatim s obzirom na bogatstvo sortimenta juga talijanske Čizme i s obzirom na to da nam je zajednička  sorta koja na svakoj strani nosi drukčiji naziv (Crljenak, Tribidrag, Kratošija, Primitivo…) ali koja je na svjetskoj razini i te kako respektabilna kad je se spomene kao Zinfandel, talijanski vinski jug  ipak preslabo zastupljen svojim etiketama u Hrvatskoj, proizvođači vina pet pokrajina donjega dijela Apeninskog poluotoka – Apulije, Basilicate, Calabrije, Campanije i Sicilije, krenuli su u akciju! Uz pomoć ICE-a (Istituto Commercio Estero) a to je, dakle, Talijanski institut za vanjsku trgovinu pri Veleposlanstvu Republike Italije u Zagrebu, nedavno su u centralnoj dvorani za događanja zagrebačkog hotela Westin a za uvoznike, vinske trgovce, ugostitelje i vinske novinare priredili popodnevnu četverosatnu tzv. hodajuću degustaciju (walk around tasting) svojih vina, na način da su uzorci  izloženi po stolovima onako kako to obično bude na festivalima, a gosti da obilazie izlagače. Prezentirano je, ovom prigodom, 120 različitih vina od ukupno 40 proizvođača. Riječ je o obiteljskim vinarijama srednje veličine, koje tradicijski proizvode visokokvalitetna vina od autohtonih kultivara tipičnih za svoj teritorij, konkretno radi se o sortama Aglianico, Falanghina, Fiano di Avellino, Greco di Tufo, Grillo, Malvasia, Negroamaro, Nero d’Avola, Primitivo, Taurasi, i druge.

Sandra di Carlo, direktorica zagrebačkog ureda ICE

  Vinari iz Apulije poslali su na kušanje 42 vina, sa Sicilije 33, iz Campanije 24, Calabrije 15 i Basilicate šest. Kapljicu su točili i na temelju dobivenih podataka o svakome uzorku objašnjavali sommelieri hotela Westin. U susjednoj prostoriji organizirana je za zainteresirane pojedince-businessmene iz Hrvatske mogućnost virtualnog susreta i komuniciranja (poslovnog razgovora) video-linkom s predstavnicima svih sudjelujućih proizvođačkih kuća.

 Bilo je interesantnih bijelih, ružičastih i crnih vina. Od onoga što sam kušao, crna vina pokazala su mi se u najboljem svjetlu. Kod većine bijelih vina, učinilo mi se ipak malo previše onih (Grillo npr.) još premladih (berba 2020!) i rađenih malo i, rekao bih, forsirano,u stilu da budu izrazito svježa, kao da u sjeverna. A u ozbiljnoj varijanti i te kako bi se dojmila! Kod crnih našao sam ih dosta s nekoliko godina na plećima, zrelih, ozbiljnih, kompleksnih.  Inače, uz vina s juga na kušanje su ponuđeni i tipični sicilijanski likeri od limuna, naranče, lovora….

– Od ulaska Hrvatske u Europsku Uniju 2013. godine vrijednost uvoza talijanskog vina u Hrvatsku neprestano se povećavala, postoji podatak da je 2019. dosegnula 5,6 milijuna eura. Godišnji rast držao se neko vrijeme na oko 16 posto. Što se tiče količina uvezenoga vina iz Italije, koja je, inače, drugi najvažniji hrvatski trgovinski partner i koja izvozi vina u vrijednosti od 6,3 mlijijarde eura, one su bile odmah ispod količina uvezenih iz Sjeverne Makedonije i Francuske, ovom inicijativom nastoji se pridonijeti obnavljaju pozitivnog trenda izvoza talijanskoga vina u Hrvatsku – rekla je direktorica zagrebačkog ureda ICE-a Sandra di Carlo.  ♣

Za kraj lipnja

NAKON PJENUŠAVOG DORUČKA u TRSJU – PRVI HRVATSKI ZALAZAK SUNCA u VINOGRADU!

Pjenušavi doručci u trsju raširili su se u (sjevero)zapadnim krajevima vinorodne Hrvatske, a kraj lipnja dočekali smo, u istočnome dijelu zemlje, i s prvim glazbenim zalaskom sunca u vinogradu! Pozornica manifestacije Zalazak u vinogradu – prostor pred vinskim hotelom Stupnički dvori, nekad znanime kao hotel Zdjelarević. Organizatori – Turistička zajednica Meridiana i TZ Brodsko-posavske županije. Smisao je bio skrenuti pažnju široke javnosti na turističke mogućnosti kraja – Stupnika, Oriovca i Nove Kapele – inače idealnoga za uzgoj vinove loze za proizvodnju vrhunskih vina. Predviđeno je bilo da goste uz bogate stolove dočekaju lokalni OPG-ovi s tipičnim slavonskim specijalitetima te proizvođači ponajboljih vina od sorata Graševina, Chardonnay, Cabernet sauvignon, Cabernet franc te Merlot.

Nakon vinske radionice – uz orahnjaču i makovnjaču iščekivanje glazbenog programa

 

Na početku programa, koji je službeno zacrtan od 16 sati do 21 sat, bila je vinska radionica Vina Meridiana Slavonica – ponos našega kraja, za realizaciju koje je bila zadužena prof. Marija Vukelić WSET2, inače utemeljiteljka pjenušavih doručaka u široj zagrebačkoj okolici, njen glavni zadatak bio je da uzvanike upozna s vinogorjem i s vinima petorice proizvođača predviđenih da toče svoju kapljicu. Riječ je o vinarijama Galić, Jurković, Vinković, Vučković, Aladrović, Grozdanović. Polaznici radionice bili su iznimno zadovoljni kvalitetom vina i raznim vrstama vina, od pjenušavih do mirnih, suhih do polusuhih, mladih i odležanih, bijelih, ružičastih, crvenih.

Kako se spuštao mrak tako se sve više točilo i pilo – crno vino!

Jazziana Croatica: Hrvoje Galler, Elvis Penava, Borna Šercar i Vojkan Jocić, akademski, te, dolje, u uživo u vinogradu

A kulturno-umjetnički dio pao je na leđa glazbenog sastava Jazziana Croatica Borne Šercara (bubnjevi), Vojkana Jocića (sakrofon), Hrvoja Gallera (glasovir) i Elvisa Penave (gitara). Jazziana Croatica, osnovana 2009. godine, nastoji očuvati hrvatsku glazbenu baštinu inspiriranu etno-utjecajima te nametnuti nove standarde u hrvatskom jazz izričaju. Jedan od ciljeva ansambla je proizvesti zvuk autentičan podneblju i stvoriti prepoznatljiv brand. Zvuk hrvatskoga jazza u zelenilu stupničkih vinograda uz čašu vina  – stvorio je jedinstven doživljaj u kojemu su uživali svi posjetitelji, domaći i strani, koji su upravo zvog ovoga događaja došli u Brodski Stupnik.  Događanje  u Stupniku pokazuje je eto da i sumrak može biti lijep, upečatljiv… ♣

________________________

          …..pijte razborito – odgovorno – trijezno • drink wisely – responsibly – soberly…..

 POTROŠAČKI – BUYING GUIDE – PUTOKAZ

Name(required)

Email(required)

Website

Message

Submit

Δ

 

SVIJET u CASI – 04.2021 – WORLD IN a GLASS

kroz/through

 

ŽELJKO SUHADOLNIK

______s vama od – 11.11.1992  – since, with you_______

Riječ je, ovdje, ne o spektaklu, vjerskom obredu, neredima u SAD, snimanju za horror film ili neku reklamu za TV. Radi se o obrani vinograda da ne pozebe i da se u njemu ne uništi rod. U francuskoj dolini Rhône (slika: nasad Paul Jaboulet l’Ainée), glasovitoj po vinu, kroz posljednjih nekoliko godina naviknuli su se na rani proljetni i ranojutarnji jak mraz, kojemu nastoje parirati palenjem vatre noću u brojnim velikim kantama stavljenima među lozne redove, kako bi temperaturu u vinogradu držali na vrijednostima daleko od točke smrzavanja. Za mnoge vinorodne dijelove Europe travanj 2021. bio je što se tiče mraza maltene poguban

___________________________

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Europski Uskrs i Božić 2021 – u travnju!: VATROM PROTIV LEDA u VINOGRADU ⦁ Svijet vina -OIV headquarters, Paris: GLOBAL PRODUCTION, CONSUMPTION & TRADE in 2020  ⦁ Svijet vina 2020: VINSKA HRVATSKA NA DLANU ⦁ Prirodno i konvencionalno: ORGANSKA i BIODINAMSKA VINA – ORGANOLEPTIČKI BOLJA! ⦁ Domaće, tradcijsko, i zaštićeno: SANOBORSKA ČEŠNOFKA ⦁ Gurmanskim porocima protiv covida: BAKHO OBOŽAVA ČOKOLADU ⦁

⦁VIJESTI/NEWS  Vinistra – Festival traminca u Iloku – Lauba – Ocjenjivanja – Trnjak – Pupitres – Abeceda vina – Vino, novinarstvo, politika – Bach(us)ova Toccata – Ganni Morandi – Baranjska kuhinja – Michelin u AlHambri – Chefovi mađioničari – Cjepivo Corona Grande – Ispraćaj covida?

⦁ POTROŠAČKI PUTOKAZ – 04.2021 – BUYING GUIDE ⦁

______________________________

Europski Uskrs i Božić 2021 – u travnju!…

VATROM PROTIV LEDA u TRSJU

Riječ je ne o spektaklu, vjerskom obredu, neredima u SAD, snimanju za horror film ili neku reklamu za TV. Eto što se događa kad su Uskrs i Božić u travnju, na niti puni dan razmaka jedan od drugoga… Preciznije – kad se praktički od dana do dana jutarnja a i dnevna temperatura razlikuju u rasponu od 20 i više Celzijevih stupnjeva, s time da se u najnižim vrijednostima i ne baš u kratkim momentima živa nađe debelo ispod ništice. Svjedoci smo drastičnih klimatskih promjena, ranoproljetnih visokih maltene ljetnih temperatura na koje se izravno nastavi zimski ambijent s pogubnim jutarnjim mrazem. Takva nagla promjena u tako kratkom vremenskom razmaku jak je atak na ljudsko zdravlje, a kad je riječ o jutarnjim vrijednostima mjerenim u Celzijima s popriličnim minusima uništenje je usjeva. Osobito budu pogođeni vinogradi. Proljetna toplina potjera biljku i ona lijepo propupa, a sljedećeg jutra nagli povratak u zimu krasan i u smislu uroda obećavajući prizor uništi nov i grub vizualni dojam i ubije nadu poljoprivrednika u rod koji očekuje na jesen.

Travanj 2021. bio je poguban za mnogo trsje u južnoj Europi i za sorte što ranije kreću.

Unatrag nekoliko godina na vinorodnom području Côtes du Rhône imaju redovito takvo neugodno iskustvo s ranim proljetnim i ranojutarnjim jakim mrazom, protiv pošasti organiziraju se na način da u kritično vrijeme u noćima pred dane za koje meteorolozi najave mogući mraz pale vatre, pa – evo kakav to bude prizor…

U posljednje dvije godine svijet napada corona, a nas ovdje dodatno su posjetili i potresi, no to, očito, nije bilo dovoljno, u ofenzivu su odmah po Uskrsu 2021. krenuli i meteo i klima. Jedan dan ljeto, sljedeći pak zima! U Bordeauxu je, primjerice, u dane oko Uskrsa ove godine izmjereno 26 do 28 Celzijevih stupnjeva, da bi odmah na tu vrućinu stigla jaka hladnoća, s jutarnjim mrazom praćenim na većini vinogradskih pozicija s minimalnim vrijednostima vlage, tako da je smrzavanje na takvim lokacijama bilo, kažu vijesti, totalno, pogubno gdje-gdje i 100 posto! Bordožani jadikuju, a engleski veletrgovci vinima, koji ih dobro poznaju jer upravo iz Bordeauxa uvoze lijepe količine i skupih butelja, odvraćaju im, malo i s podsmijehom, da im ne vjeruju naime podsjećaju ih da su se i prije u više navrata znali jako žaliti na mraz i smanjenje uroda pa su, iako im štete u trsju nisu bile tako visoke kako su ih predstavljali, na neopravdani način nastojali poskupljivati svoje vinska etikete… Međutim od 6. do 8. travnja 2021. napad leda bio je istinito žestok, nemilosrdan. Srećom, ne baš i posve poguban u svim dijelovima tog velikog vinorodnog područja Francuske (oko 120.000 hektara pod vinovom lozom ukupno), u procjeni stradanja bordoškog poljoprivrednog kraja u cjelini spominje se u prosjeku 40 posto.

Vinorodna dolina Rhône nastradala je, rečeno je, oko 60 posto. Tamo su vinogradari/vinari na neki način već navikli na opasne ranoproljetne mrazeve. Kako oni zadnjih godina nisu rijetkost, pripremili su obranu. U trsju u vlasništvu glasovite vinske kuće Paul Jaboulet Aine – vatra, međutim ne i požar! Vide se trsje glasovitog Hermitagea i trsje u apelaciji Châteauneuf-du-Pape: među redovima s vinovom lozom postavljene su rabljene cisterne s ulogom peći za grijanje, u njima lokalni vinogradari noću pale vatru od pruća s upravo orezanog trsja kako bi podignuli temperaturu ambijenta i održali je iznad ništice sve do dobrog dijela jutra dok ne prođe najveća opasnost od smrzavanja…

Neke bogatije vinske kuće u Francuskoj a i Španjolskoj borbu protiv za lozu opasnih proljetnih mrazeva vode i snažnim svjetiljkama i ventilatorima po stupovima raspoređenima u pravilnim razmacima među redovima u vinogradima,  umjesto da se pali vatra i riskira požar po noći se zapali svjetlo što zrači i toplinu a onda se ta toplina protiv smrzavanja po vinogradu širi ravnomjerno zahvaljujući elisama ventilatora…

Inače, u Francuskoj su od ovog travanjskog jakog mraza poprilično nastradali i Chablis – procjene stradanja idu od 80 do 100 posto, Burgundija nekih 55 posto. Za, Sancerre se govori o 50 do 60 posto, porciju je navodno dobio i Alsace… itd. Francuska vlada proglasila je stanje poljoprivredne katastrofe i obećala agronomiji milijardu eura potpore za oporavak. Priča se već i o nekim izmjenama u pravilnicima vezanim uz apelacije, dopustilo bi se, iznimno, neka blendiranja vina koja do sada nisu bila odobrena, a procurilo je i to da će se od vinogradara/vinara tražiti i smanjenje prinosa po trsu.  Što će na kraju biti, dakako, vidjet će se…  Ugledni njemački vinski časopis Wein & Business International (Meininger Verlag) donosi sljedeće procjene za Francusku: berba 2021. kao rezultat ove travanjske smrzavice mogla bi biti i do 30 posto količinski slabija od prosjeka u posljednjih pet godina. To bi značilo otprilike između 12,5 i, možda, čak i 15 milijuna hektolitara manje, prevedeno u financije riječ je o gubitku od oko dvije milijarde eura!

O smrzavici i borbi protiv ranoproljetnih mrazeva u dolini Rhône progovorio je vrlo cijenjeni enolog iz doline Rhône Philippe Cambie, koji je, inače, savjetnik u makedonskoj vinskoj kući Tikveš, na slici ovdje u društvu je s Markom Stojakovićem, enologom Tikveša. Od Radoša Vukičevića, izvršnog direktora Tikveša, čujem da osobito u novije vrijeme i Makedonci znaju imati problema s ranoproljetnim mrazevima, bilo je tako i sada u travnju, za iduću godinu planiraju se pripremiti da hladnoći efikasno pariraju po savjetima što im ih je na temelju vlastitog iskustva iz Rhône dao Cambie… Tikveš inače upravo u područja Rhône, kod mjesta Bolen, ima u svom vlasništvu Château Gourdon, djelatnici kojega već znaju kako se nositi s ranoproljetnom hladnoćom…

U Europi su štete u većoj mjeri evidentirane u južnijim dijelovima kontinenta – žalbe stižu osim iz Francuske još i iz Portugala, Španjolske i Italije, gdje je toplije i gdje vegetacija kreće ranije nego na sjeveru, tako da je pritužbi iz npr. Njemačke i Velike Britanije malo.

Što se tiče sorata, izgleda da je najpogođeniji bio Chardonnay, znatno jače nego Pinot crni, koji je također rani kultivar.

U Hrvatskoj, ponajviše su pritužbe stigle od vinogradara i vinara s Plešivice, gdje se neki vinogradari žale da im je urod 2021. uništen gotovo 100 posto. Zvonimir Tomac osobito je pogođen. Velimir Korak, čiji su vinogradi na popriličnoj visini, kaže kako to nije bila riječ o uobičajenoj ranoproljetnoj smrzavici na Plešivici nego o svojvrsnom polarnom valu kakav je Plešivicu bio već zahvatio 1985. i kojemu bi, smatra Korak, i palenje vatre među redovima vinograda teško moglo učinkovito parirati. ♣

Svijet vina  – 2020/2021 – World of  of Wine From the OIV’s headquarters in Paris

GLOBAL PRODUCTION, CONSUMPTION & TRADE in 2020

Under the title 2020: a year of resilience (elasticity), OIV director general Pau Roca during the press conference held on April the 20^th in the OIV’s headquarters in Paris presented the actual state of global wine production, wine consumption and international trade.

OIV Director General/Glavni direktor Pau Roca

                2020 – the year of the Covid-19 crisis: drops in wine consumption volume by 3%, wine production slightly below average for the second consecutive year. Latest data on China highlight the end of its wine sector’s rapid growth. However, new opportunities arise.

KEY FIGURES for the WINE SECTOR – The surface area of the world vineyard in 2020 is estimated at 7,3 million ha, stable since 2017.

World wine production, excluding juices and musts, in 2020 is  estimated at  260 million hl (+1% / 2019), a level slightly below average for the second consecutive year.

World wine consumption in 2020 is estimated at 234 million hl, marking a 3% decrease compared to 2019 and reaching the lowest recorded level of consumption since 2002.

In 2020 the world wine export market has contracted slightly in volume reaching 105.8 mhl (-1.7% /2019), but has seen a relatively sizeable fall in value, with 29.6 billion EUR (-6.7% /2019).

First estimates of wine production in the Southern Hemisphere indicate high expected volumes for 2021 for the majority of countries, with the exception of Argentina.

Significant downward data revisions in vineyard surface area, wine production and consumption in China, together with the sharp decline in wine imports, signal the probable end of the rapid growth trend that started 20 years ago.

The impact of Covid-19 on the wine sector: main trends observed heterogeneous consumption behaviours in 2020 across countries depending on factors such as national consumption habits (weight of wine over total alcoholic beverages, weight of Horeca channel, etc.), length and strictness of lockdown measures and associated policies such as sales bans, and the weight of tourism in national wine consumption.

Distribution channel shift – The full or partial closure of the Horeca channel has caused a fall in sales in value, and to a lesser extent in volume, only partially compensated by the increase in wine sales via e-commerce and large retailers.

Volume vs value – Premium wine suffered the most from the closure of restaurants and tasting rooms, while large producers that owned the off-premise channel with large partner wholesalers performed well.

With the exception of Prosecco, sparkling wine is the category of wines that suffered the most in 2020. Contrarily, bag-in-box wine sales have experienced a sharp increase in sales although overall volumes remain low.

Shifts in global trade patterns due to the combination of the expected decrease in global demand due to Covid-19 crisis and the imposition of new trade barriers (US retaliatory tariffs, China tariffs on Australian wine, Brexit).

A moment of new opportunities – On his final intervention, the OIV Director General reminded that for wine producers there has been and will continue to be a need to adapt to the diversification of markets and distribution channels. The Director General stressed that this situation added difficulties to an already complex system, and only those who incorporate continuous adaptive behaviour will stand up.

The sector is highly concentrated, and therefore risky. This shows us that diversification is necessary, starting with consumption, this is the message. Among other objectives, the OIV is working to make wine a more universal consumer product. “Asia, as a growing consumer continent, is one of the main challenges for the wine world”, considered Pau Roca.

_______________________

Zemlje s najvećom potrošnjom vina/Countries with the highest wine consumption podaci za/datas for  2020

SAD/USA – 33 million hl (približno toliko bilo je i u/similar as in the 2019) ⦁ Francuska/France – 24,7 m hl (približno toliko bilo je i u/similar as in the 2019) ⦁ Italija/Italy – 24,5 m hl (u odnosu na/regarding the 2019 rast /up 7,5 %) ⦁ Njemačka/Germany – 19, 8 m hl (rast/up 0,2 %) ⦁ Ujedinjeno Kraljevstvo/United Kingdom – 13,3 m hl (rast/up 2,2 %) ⦁ Kina/China – 12,4 m hl (pad/down 17,4 %) ⦁ Rusija/Russia – 10,3 m hl (rast /up3%) ⦁ Španjolska/Spain – 9,6 m hl (pad/down 6,8 %) ⦁ Argentina/Argentina – 9,4 m hl(rast/up 6,5 %) ⦁ Australija/Australia – 5,7 m hl (pad/down 37 %)

           Potrošnja po broju stanovnika /Consumption per capita

(odrasli iznad/adults in age over 15, podaci za/data for 2018)

Portugal – 62,1 lit ⦁ Luxembourg – 55,5 lit ⦁ Francuska/France –  50,2 lit (upola manje nego prije 50 godina/half volume than 50 years ago!) ⦁ Italija/Italy – 43,7 lit ⦁ Ujedinjeno Kraljevstvo/United Kingdom – 22,6 lit ⦁ SAD/USA –  12,4 lit.  ♣

___________________________

Svijet vina  – 2020/2021 – World of  Wine

VINSKA HRVATSKA na DLANU – CROATIA WINE at a GLANCE

Uvod / Introduction

Zemljopisni položaj: južni dio Srednje Europe, uz Jadransko more. Oblikom: poput pereca/kifle/kroasana. Okružena Slovenijom (zapad), Mađarskom (sjever), Srbijom (istok), Bosnom i Hercegovinom (između svojega sjevernog i južnog kraka), s Crnom Gorom (jugoistok), i Italijom (jug; granica morem)

Location: southern part of the Mittel-Europa, on the Adriatic sea. With a shape similar to a croissant. Surrounded by Slovenia (west), Hungary (nord), Serbia (east), Bosnia & Herzegovina (between it’s northern and the southern wing), Montenegro (south-east), and Italy (south, and west; the sea border)

Glavni grad Hrvatske Zagreb: centar, Trg bana Jelačića. U pozadini se vide dva tornja katedrale / Zagreb, the capital of Croatia: center, main square Trg bana Jelačića. Behind, the two towers of the Cathedral.  (Photo: Tomislav Šklopan, Hrvatska turistička zajednica, the Croatian Board of Tourism)

Klima: tipična kontinentalna u unutrašnjosti i tipična mediteranska u primorskome dijelu, s time da u Istri te Kvarneru – Hrvatskom primorju dolazi i do miješanja kontinentalne i sredozemne

Climate: typical continental in the northern part, and typical mediterranean in the southern littoral part of the country; in Istria and the Quarnaro area the continental one is mixed with the mediterranean one

Biser hrvatskoga juga / Pearl of the southern Croatia:  Dubrovnik

Površina/Surface: 56.542 km2 • Broj stanovnika/Inhabitants: cca 4.437.500 • Valuta/Currency: kuna (1 kuna = 100 lipa) • Tečaj/Exchange: 1 € = cca 7,60 kuna. • Glavni grad/Capital: Zagreb = cca 800.000 stanovnika/inhabitants • sa širim područjem / large area = 1.200.000. • Značajniji i veći ostali gradovi/Other significant big towns: Split, Rijeka, Dubrovnik, Osijek… • Najviši planinski vrh/The highest mountain peak: Dinara, 1831 m • Površina teritorijalnog mora/Territorial sea surface: 31.067 km2. • Ukupna dužina morske obale/Total sea coast lenghth: 5835 km • od toga na kopnu/on the coast: 1777 km; otočki je dio/on islands: 4058 km. • Broj otoka/Islands: 1185, od kojih naseljenih/inhabitated: 66. • Veći otoci/bigger islands: Krk, Cres, Brač, Hvar, Pag, Korčula, Dugi otok, Mljet, Vis, Rab, Lošinj. • Nacionalni parkovi, ukupno/National parks, total: 8,  od toga u planinskom području / in the mountain area: 4 – Risnjak, Sjeverni (northern) Velebit, Paklenica, Plitvička jezera (Plitvice lakes) • na moru/on the sea side: Brijuni, Krka, Mljet… • Parkovi prirode / Nature – wildlife parks: Biokovo, Kopački rit, Lonjsko polje, Telašćica, Učka, Velebit, Vransko jezero, Žumberak • Površine zaštićene kao prirodna dobra, nacionalni parkovi, rezervati, spomenici i parkovi prirode, ukupno/Surfaces under protection as natural parks, monuments, in total: 450.000 ha. • Zaštićene vrste/Protected species: bilje/flora = 44 • životinje/animals = 381. • Spomenici pod zaštitom UNESCO-a/Monuments under the UNESCO‘s protection: Dubrovnik: stari grad/old town; Plitvička jezera/Plitvice lakes; Poreč: Eufrazijeva bazilika/Euphrasius’ basilica in Poreč; Split: palača cara Dioklecijana/Split: emperor Diocletianus’ palace; Šibenik: katedrala/cathedral. •

Vinograd & vino/Vineyard & wine

Četiri hrvatske vinske regije/Four croatian wine regions

Četiri regije/Four regions: 1. Bregoviti Hrvatski sjeverozapad/Croatian North-western Uplands; 2. Slavonija i Hrvatsko podunavlje/Slavonia & Croatian Danube; 3. Istra i Kvarner (Hrvatsko primorje)/Istria & Quarnaro; 4. Dalmacija/Dalmatia

Kontinentalni i primorski vinogradarski dio Hrvatske, s ukupno 12 užih vinorodnih oblasti svaki/Continental and littoral vinegrowing parts of Croatia, with 12 smaller vineyard territories each

Širi vinogradarski dijelovi/Larger vinegrowing parts: Kontinentalna (unutrašnjost, sjeverni dio)/Continental (internal, northern part of the country) & Primorska/littoral, coastal part, at the sea side

Kontinentalni tj. unutrašnji dio, od zapada prema istoku/Internal continental part, from the west to the east = Zagorje-Međimurje, Plešivica, Pokupje, Prigorje-Bilogora, Moslavina, Slavonija, Hrvatsko podunavlje (Danube area)

Primorski dio, od sjevero-zapada prema jugo-istoku/Littoral part, from the north-west to the south-east = Hrvatska Istra i Kvarner/Croatian Istria & Quarnaro, Sjeverna (northern) Dalmacija, Dalmacija unutrašnjost (Hinterland), Srednja (central) i Južna (southern) Dalmacija, Dingač.

Užih vinorodnih oblasti/Smaller vinegrowing territories: 12.  Kontinentani dio, od istoka prema zapadu/Continental part from the east towards west: Podunavlje/Croatian Danube, Slavonija, Moslavina, Prigorje-Bilogora, Pokupje, Plešivica, Zagorje-Međimurje. Primorski dio/Littoral part: Istra, Hrvatsko primorje (Kvarner-Quarnaro), Sjeverna (Northern) Dalmacija, Dalmatinska zagora /Dalmatian Highlands, Srednja i Južna (Middle and South) Dalmacija.

Površina – 2021 – Surface 

Vinogradi, ukupna površina/Vineyards, in total (Arcod): 18.235,99 ha ⦁

Sjeverni dio – kontinentalna Hrvatska/Northern, interior part: cca 52,7 % ⦁ Primorski dio/Littoral part: 47,3 % ⦁ Broj registriranih parcela vinograai ukupno/Number of the registered vineyard parcels, total: 69.002

Najveće površine vinograda po županijama/The largest vineyard surfaces by counties:

Hrvatska Istra ukupno/Croatian Istria total = cca 2881,79 ha (bilo je prije/before there were 3084 ha); 2. Osijek-Baranja = 2198,23 ha; 3. Dubrovnik-Neretva = 2086,44 ha (godinu dana prije ih je bilo/a year before  there were 2214 ha. Slijede županije/following counties are: Splitsko-dalmatinska (Split Dalmatia) = 1581.75 ha; Vukovarsko-srijemska (Vukovar-Srijem) = 1544,37; Požeško-slavonska (Požega Slavonia) = 1467,24 ha; Zadarska (Zadar) = 1399,87 ha . Ostale županije imaju manje od/other counties are with less than 1000 ha; Grad Zagreb /Zagreb as the capital = 82,13 ha

Ukupno proizvođača vina u Hrvatskoj/Wine producers in total in Croatia: cca 35.573.

____________________________

Povijest

Vinovu lozu donijeli su na prostor današnje Hrvatske Feničani i stari Grci obalom šest stoljeća prije Krista, o čemu svjedoče nalazi na srednjedalmatinskim i južno-dalmatinskim otocima, te, kopnom, Tračani i stari Rimljani. Prvi vinogradi u Hrvatskoj, iz VI stoljeća prije Krista, sađeni su na Hvaru, Korčuli, Visu, a vinograde u kontinentalnome dijelu, Srijemu, na Fruškoj gori, dao je saditi još 232. godine rimski car Prob. Posljednjih godina hrvatsko vinogradarstvo i vinarstvo učinilo je velike pomake prema naprijed u kvaliteti Bakhova nektara. U mnoge posjede dosta je investirano, puno ulaganja došlo je i iz krugova poslovnih ljudi što prije profesionalno nisu bili vezani uz vino kao primarni posao (proizvodnja i prodaja), sagrađeni su novi pogoni, a postojeći su znatno modernizirani. Radi podizanja kakvoće vina ali i radi poboljšanja marketinga angažiraju se i ugledni enolozi vinski konzultanti te marketinški stručnjaci iz inozemstva, među njima i globalna zvijezda vinske scene Michel Rolland.

U Istri i na Plešivici kod Zagreba za proizvodnju vina koriste se i amfore. Prvi s vinom iz amfore u Hrvatskoj je na tržište izašao Marino Markežić Kabola iz Istre, odmah nakon njega to je učinila i obitelj Tomac iz Jastrebarskoga. Tomci – moguće kao prvi u svijetu – proizvode klasičnom metodom i orange-pjenušac! Amfora se inače lijepo rabi i za ukras dvorišta / In Istria and in the Plešivica area near Zagreb in the wine production also amphora (qvevri) is used. First with the amphora wine on the croatian market appeared Marino Markežić Kabola from Istria, followed soon by Plešivica Tomac family. Tomac family is producing – maybe as the first in the world – also the orange sparkling (classical method). Amphora is serving as a garden decoration, too

History

The vine was brought by Phoenicians and ancient Greeks sea way, and, inland, by Trachians and ancient Romans. First vineyards, from the 6th century before Chryst, had been planted on the islands of Hvar, Korčula, Vis. Inland vineyards were planted in the Srijem area close to the river Danube by the emperor Probus in the year 232 after Chryst. In the last years the croatian wine has made a big progress in quality. There have been many huge investments, also from the business-people who were not before professionaly (production and sales) involved primarily with wine, many new facilities have been built, the existing estate’s facilities have been modernized. In order to achieve higher quality and possible success on the international market, also the renowned international oenologists and marketing managers as wine and marketing consultants are hired, among them the global wine star Michel Rolland, too.

Kutjevo: cistercitski podrum / cistecites’ cellar Anno Domini 1232, lijevo/ left • Ilok: stari podrum / historic cellar

_________________________

 Sorte/Varieties

 Kultivara koji se mogu naći, ukupno/Grape varieties present  in total: cca 250  ⦁  Navedeni kao priznati na službenoj listi/Mentioned on the official list, as approved: cca 200 • Autohtonih/Indigenous: cca 70  ⦁  Glavne domaće sorte/Most important local varieties:

GRAŠEVINA (grashevina)/Welsh Riesling – 4.385,11 ha. MALVAZIJA ISTARSKA/MALVASIA ISTRIANA – 1.598,83 ha, PLAVAC (plavatz) MALI – 1.421,15 ha.

Od ukupne vinogradske površine u Hrvatskoj te tri sorte zajedno zauzimaju nekih/Of the total croatian vineyard surface these three varieties are covering about: 7405 ha.

Slijede, po zastupljenosti/following are, by presence: Merlot (797,29 ha), Cabernet sauvignon (643,90 ha), Chardonnay (577,13 ha), Plavina (575,96 ha), Rizling rajnski (Riesling) (518,06 ha), frankovka/Franconia/Blaufränkisch/Lemberger) (448,67 ha), debit (345,82 ha), Pošip (poship) (331,90 ha), Rukatac (rukatatz) /Maraština (marashtina) (308,82 ha), Babić (babich) (307,35 ha), Sauvignon bijeli/blanc (278,96 ha), Traminac crveni i mirisavi/Traminer roter & gewürtz (238.86), Teran (234,01 ha), Syrah (221,95), Trebbiano toscano/Ugni blnc (218,27), Trbljan bijeli/kuč (200,64), Kraljevina (194,93), Kujundžuša (186,27), Pinot sivi/gris (186,10), Pinot crni/noir (177,63), Vranac (162,34), Žlahtina (149,70), Silvanac zeleni / Grüner silvaner (142,90), Pinot bijeli/blanc (140,68), Ranfol (137,17), Moslavac/šipon/Furmint (125,21), Muškat žuti (108,09), Cabernet franc (88,39), Cardinal crveni (86,82), Refošk (86,07), Grenache noir/crni (84,84), Tribidrag/ zinfandel (76,79), Zweigelt (76,78),  Škrlet  (66,54)…

___________________________

Stara Krapinska velika belina, Heunisch Weiss, Gouais blanc (lijevo/left) &  Tribidrag, Crljenak,Kratošija Primitivo, Zinfandel

U sjevero-zapadnome dijelu Hrvatske blizu grada Krapine u većoj količini pronađena – kao stara autohtona domaća – sorta Krapinska belina velika identificirana je nedavno modernim znanstvenim metodama kao Heunisch Weiss odnosno, francuskim sinonimom, Gouais blanc. Taj se kultivar, uz Pinot crni, vodi kao jedan od roditelja svjetski glasovitog Chardonnaya. Postoji indicija da je Krapinska belina velika u vrlo bliskim familijarnim odnosima – sve do odnosa roditelj-potomak – sa značajnim kultivarima Srednje Europe, npr. Moslavcem i Frankovkom, raširenima u Hrvatskoj, Sloveniji, Mađarskoj, Austriji. Ako Krapinska belina velika već i nije nastala u Hrvatskoj kao potomak neke još starije sorte, s obzirom da je put vinove loze išao od Istoka prema ovamo moguće je da se kultivar, nazvan vinskim Casanovom jer roditelj je mnogim sortama, zadržavao u svom ljubavnom zanosu i duže vrijeme u ovim krajevima u Hrvatskoj i uz Hrvatsku a sve to prije svog odlaska dalje prema zapadu kontinenta gdje je postao famozan zbog roditeljstva Chardonnayu. Inače, i svjetski znameniti Zinfandel vezuje se uz Hrvatsku, znanstvenim istraživanjima ustanovljeno je da je njegovo porijeklo u jugoistočnoj Europi, lako moguće je da dolazi iz područja Kaštela. U Dalmacijii su mu nazivi Tribidrag i Crljenak. Smatra se jednim od roditelja najvažnije hrvatske crne vinska sorte Plavca maloga. Crnogorci pak smatraju da je sorta iz Crne Gore, gdje joj je naziv Kratošija.

Found in the north-western part of Croatia close to the town of Krapina, variety Krapinska belina velika has been short time ago with the modern scientific methods identified as Heunisch Weiss or Gouais blanc, which is, with the Pinot noir, the parent of the world famous Chardonnay. There is an indication of very tight parental relationship – even to the father/mother-discendent niveau – between the Krapinska belina or Heunisch Weiss or Gouais blanc with the important old middle european varieties such as Moslavac-Furmint and Blaufränkisch, spread in Croatia, Slovenia, Hungary, Austria. If the birthplace of the Heunisch Weiss was not somewhere between the just mentioned countries of the Middle Europe and since the vine started it’s world travelling from the East, it is possible that this variety, named as The Don Juan Vine  because being parent of a large number of other varieties, stayed quite a long time either in Croatia or in the areas touching also Slovenia, Hungary and Austria, before leaving for the west and getting the chance to gain the glory by becoming the parent of today’s famous Chardonnay!  Also the world famous Zinfandel is closely tied with Croatia, the scientific research established that it’s origin is in the south-eastern Europe, it is possible right in the Kaštela area close to Split in Dalmatia, the Dalmatian name for the variety is Tribidrag and Crljenak. It is considered as one of the parents of the most important Croatian red variety Plavac mali. Montenegro claims it’s origin, too, there the variety is called Kratošija.

__________________________

Prvo zaštićeno i međunarodno registrirano hrvatsko vino/The first croate internationally registered wine: Dingač (13. V 1964.), Pelješac, južne – jugozapadne padine/southern – southwestern slopes – sorta/variety: Plavac mali ⦁ Zaštićeno/Protected vineyards for the Dingač wine: cca 71,5 ha ⦁ Od ukupne površine vinograda na poluotoku Pelješcu/Of the total vineyard surface on the Pelješac peninsula (near Dubrovnik) – 1015 ha – Plavac mali zauzima/Plavac mali is covering there: cca 960 ha.

Pelješac, južna strana / Pelješac, southern slopes: Dingač, vinogradi i do visine od/vineyards high up to 350-400 m

Tržište – 2020 – Market

Proizvodnja/production

Prijavljena godišnja proizvodnja vina za 2020. godinu/Registered annual wine production for the 2020 harvest: cca 660.028 hl, od čega bijelo/out of it white: 439.921,74  hl, te ružičasto i crno/rosé and red: 220.107,18 hl

Najviše proizvedenoga vina u Hrvatskoj, po županijama/The largest wine production is in the following counties: 1. Dubrovnik-Neretva = 142.878,47 hl; 2. Osijek-Baranja = 114.418,56 hl; 3. Vukovar Srijem: 99.893,64 hl. 4. Istra = 90.024,60 hl; 5. Požega-Slavonija = 66.578,68 hl

Export-Import 2020

Izvoz – Exportation: 34.600 hl, u vrijednosti od/in value of: € 12,6 milijuna ⦁ Uvoz – importation:244,900 hl, u vrijednosti/in value of  € 27,4 milijuna

Potrošnja po stanovniku, procjena/Consumption per capita, estimated: cca 27 lit

Hvar, južna strana / Hvar, southern slopes: Ivan Dolac (suhiucasi)

Atraktivne primoštenske čipke Babića / Attractive Primošten Babić embroidery: Primošten, Šibenik (Marko Čolic)

Najpoznatiji proizvođači / Most renown producers

Vinari godine u Hrvatskoj/Wine-producers of the year in Croatia: Vlado Krauthaker, Kutjevo (2002.); Kutjevo d.d., Kutjevo (2003.); Zlatan Plenković, Sveta Nedjelja Hvar (2004.); Ivan Enjingi, Kutjevo (2005.); Zlatan Plenković, Sveta Nedjelja Hvar (2006.); Vlado Krauthaker, Kutjevo (2007.); Velimir Korak, Plešivica (2008.); Belje d.d., Kneževi vinogradi (2010)…

Ostali izvrsni proizvođači/some other excellent producers: Tomac, Šember, Bolfan, Jakob, Clai, Kabola, Kozlović, Matošević, Degrassi, Radovan, Franc Arman, Agrolaguna, Meneghetti, Boškinac, Bibich, Gracin, Stina, Bastijana Tomić, Grgić, Saints Hills, Badel 1862, Bura-Mrgudić, Kiridžija, Marcus Pepejuh, Luka Krajančić, Bire, Cebalo, Zure… 

Najbolji iz hrvatske dijaspore/Best of the croatian origin in the world: Miljenko Mike Grgich – Grgich Hills Estate; Marko Zaninovich – Rutherford Ranch (SAD / USA) • Peter & Joe Babich – Babich Wines; Michael Brajkovich – Kumeu River; Frank Yukich – Montana; Nick, Steve, Mark Nobilo – House of Nobilo (Novi Zeland / New Zealand) • Matetic (Čile / Chile); Gullermo Luksic – Viña San Pedro Tarapaca, Altaïr Tabali (Čile / Chile), Finca la Celia (Argentina) • Mike Dobrovic (South Africa) ♣

__________________

Pripremio/Prepared by: SVIJET u ČAŠI, hrvatska revija za kulturu jela, pića i turizam/Croatian wine&gastronomy&tourisme magazine, Zagreb • Željko Suhadolnik. Snimke/Photos: Marko Čolić & Tomislav Šklopan

Izvori/sources: Državni zavod za statistiku / Central Bureau of Statistics ; Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Republike Hrvatske Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju / Ministry of agriculture, fishery and rural development, Agency for the payments in agriculture, fishery and rural development ; Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo – Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo / Croatian center for agriculture, food and rural environment – Institute for viticulture and wine ; Hrvatska gospodarska komora / Croatian Chamber of Commerce ;  OIV • Zagreb, 04. 2021.

_________________________

Prirodno, i konvencionalno

ORGANSKA i BIODINAMSKA VINA – ORGANOLEPTIČKI BOLJA!

Ono što je zacijelo za razumne sasvim logično – a to je da su vina proizvedena iz organskog i biodinamskog uzgoja grožđa s time da se eko-filozofija iz vinograda nastavi i u podrumu, ne samo sa zdravstvenog stanovišta nego i organoleptički superiorna vinima iz konvencionalne produkcije – u posljednje vrijeme sve više dobiva i na određeni način službeno priznanje društvene zajednice.

Kao osnova za to ističu se nedavno objavljeni rezultati dvaju odvojenih znanstvenih istraživanja koja su sadržavala i degustacije uzoraka, jednoga u režiji autoriteta iz SAD a drugoga u režiji autoriteta iz Francuske. Obuhvaćeno je bilo više od 200.000 različitih vina danih još i na posebno kušanje većem broju vodećih vinskih kritičara, proučeni su nalazi i dojmovi, i ispostavilo se, eto, to da su organska i biodinamička vina u organoleptičkom smislu znatno bolja u odnosu na kapljicu iz konvencionalne produkcije. Naglašeno je npr. da je primjena osobito biodinamike zaslužna za jači izričaj mineralnosti, za finiji odnos između ukupne kiselosti i fenolne zrelosti, za snažniju energiju kojom vino zrači. Ovo će svakako biti čvrsti vjetar u leđa širenju eko-prihvatljive proizvodnje u vinogradarstvu i vinarstvu u svijetu. Konačno eto, u trenucima sve glasnijih upozorenja na kontinuirano zagađivanje okoliša i na već opasan stupanj zagađenosti prirode, nekog konkretnog poguranca u globalnoj popularizaciji eko-pristupa i vrijednog i nužnog zaštitničkog odnosa prema okolišu te, kao rezultat toga, i prema ljudskom zdravlju.

Najsvježiji naš zlatni eko, na ocjenjivanju Concours Mondial du Sauvignon – Tomislav Bolfan (Marko Čolić)

Najnovije analize i objavljeni rezultati nastavak su akcija koje su provodili i neke rezultate s kojih su još u 2016. obznanili profesori Delmas s Instituta za okoliš i održivost UCLA-e i Gergaud, ekonomski stručnjak zaposlen u Poslovnoj školi KEDGE u Bordeauxu. Najprije se krenulo u vađenje ocjena što su ih kalifornijski uzoraci vina dobili na raznim značajnijim i svjetski priznatim strukovnim vrednovanjima plemenite kapljice a namjera je bila usporediti vrijednosti onih dodijeljenih kapljici iz organskog uzgoja s onima što su ih dobila konvencionalna vina. Znanstvenici su se potrudili još i dodatno provjeriti i rezultate nekih 74.000 vina ocjenjivanih u organizaciji čuvenog Roberta Parkera, te vodećih američkih vinskih časopisa Wine Enthusiast i Wine Spectator. Pokazalo se da su, u globalu, ocjene vina rađenih na principima organske produkcije bile oko 4,1 posto veće u odnosu na  rezultate što su ih ostvarila ostala vina.

U veljači ove godine dvojac je u časopisu Ecological Economics podastro podatke o ishodu drugog proučavanja, ovaj put cilj interesa bilo je 128.000 vina francuske proizvodnje, i ponovno je utvrđeno da su certificirano organska i biodinamska vina u ocjenama osjetno nadmašila uzorke iz klasične produkcije. U ovom istraživanju u obzir su uzimane ocjene vinima dodijeljene na degustacijama za poznati vodič Gault et Millau te na degustacijama posebno za vrlo autoritativne i uvažavane vodiče Gilbert Gaillard i Bettane Desseauve. Ovdje je prosječna ocjena organskih vina bila 6,2 posto viša od one što su je u prosjeku dostigla klasično proizvedena vina, a ona certificirana kao biodinamska imala su skok od 11,8 posto više.

Giorgio Clai i Dimitrij Brečević idu i na rang Demetera! (suhiucasi)

            U istraživanjima je zamijećeno i to da je na spomenuta vrednovanja poslano mnogo vina koja nisu bila ni koji način označena da su iz eko-produkcije ali se naknadno pokazalo da ipak imaju službeni certifikat neovisnih za kontrolu ovlaštnih nadležnih ustanova o organskoj i biodinamskoj proizvodnji. Priličan je bio i broj uzoraka za koje su proizvođači, naknadno, neslužbeno naveli da su ipak rađena uz eko-prihvatljiv pristup ali da za to nije zatražena službena potvrda. Ispostavilo se da dobar dio takvih eko-vina bez eko-potvrde ocjenama nije bitno odskakao u odnosu na prosjek ocjena tzv. konvencionalnih vina.

Naravno, pogotovu s obzirom da su neka recentna istraživanja u SAD pokazala da striktno pridržavanje eko-postulata znači više fizičkog rada i da proizvodnju poskupljuje za 15 do 20 posto, postavilo se pitanje kako to da toliki proizvođači plemenite kapljice, kad već ulažu veći trud a i novac u eko-proizvodnju – a ponuda etiketa na tržištu je golema i nužno je i u marketinškome smislu učiniti neki korak koji bi kupca mogao navesti na kupi  baš ovu etiketu – taj eko-pristup u proizvodnji nisu htjeli institucionalizirati, javno obznaniti i onda tržišno i bolje svoju proizvodnju valorizirati većim kličinskim plasmanom i/ili plasmanom po višoj cijeni.

Motivi za tu neku vrstu tajnovitosti kod određenog broja samozatajnih eko-vinogradara-vinara zagolicali su znatiželju, to više i stoga što se javno neisticanje eko-pristupa događalo i u vrijeme kad je baš osjetno porasla popularnost eco-ecoa i u segmentu vina. Čačkanjem po toj temi došlo se u prvoj fazi do zaključka da je dosta od tih deklariranih pobornika eco-ecoa zapravo sklono švercanju u eko-segmentu, oni su, kao vrlo bistri, eko-eko jako dobro shvatili kao prednost na tržištu, ali su zacijelo i bili svjesni toga da na službenom testu ne bi prošli… Među takvim samozvanim prirodnjacima percepirani su oni niskog stupnja stručne kompetentnosti u vinogradarsko-vinarskoj djelatnosti, oni koji pak nemaju previše volje da uče i jače zapnu u radu, oni koji su nemarni i aljkavi te ne drže dovoljno do higijene… Iz  želje za bržom afirmacijom i boljom i hitrijom zaradom na lakši način, proračunato se lovi u mutnome, nudeći maglušasta do i mutna vina s nečistim mirisima i grubim okusima do razine mana i potpune neprikladnosti za iznošenje na stol, k tome još i – podržavajući te anomalije opravdanjem da je proizvod zdrav i dobar jer je dobiven čisto prirodnim putem, bez imalo omražene kemije…  Ako ni sa čime drugime, neki se pak od tih eco-eco samo-deklariranih a bez certifikata kompromitiraju nestrpljivošću da s vinom izađu na tržište – takvih ima puno i među konvencionalnim proizvođačima – pa se pojave vani, žureći se da zarade, s kapljicom koja možda I ima potencijal ali koja nije odradila svoje kako i koliko je morala i trebalo bi joj još dosta vremena.

Vinski Tomci odavna slove kao skloni eko-pristupu u vinogradu i u podrumu. Veliki utjecaj na njih u tome smislu imao je glasoviti guru s Collija Joško Gravner. Uz Marina Markežića Kabolu, koji je također dosta učio od Gravnera i čak je i angažirao njegova enologa Natalea Favretta kao savjetnika, Tomci su u Hrvatskoj pioniri proizvodnje vina na gruzijski način, u amforama. Mladi diplomirani enolog Tomislav Tomac kaže da unatrag koju godinu Tomci provode biodinamiku u potpunosti, i da im je želja s vremenom steći i oznaku Demeter! (suhiucasi)

U široj pak izravnoj anketi među proizvođačima o tome zašto se, kad su se već odlučili na eko-pristup, nisu htjeli pobrinuti i za službenu potvrdu o tome pa da imaju certifikat kao dobar, čvrst temelj za marketing pa i da se ograde i obrane od nelojalne konkurencije spomenutih švercera, neki su vinogradari-vinari odgovorili da im je dobivanje certifikata preskupo i da su im se prelaskom na eko-prihvatljivu poljoprivredu već ionako povećali troškovi te da nisu baš bili sigurni da će im se eko-certifikati dovoljno povoljno odraziti na prihode. Što se tiče dodatnih troškova, logično je da su prisutni, makar u nekim zemljama za one okrenute ekologiji postoje stanovite poticajne mjere. Naime kad je riječ o poljoprivredi, određena strukovna poduka aplikantu glede rada a i nadzor zemljišta na kojemu on obavlja svoju djelatnost pa i kontrola (analiza) proizvoda imaju svoju cijenu, k tome i – to je rečeno nedavno u jednoj emisiji na temu eko-produkcije na Hrvatskoj televiziji –  određeni certificirani eko-preparati za kojima barem ponekad postoji stanovita potreba imaju svoju cijenu, po nekim izjavama, ako se poljoprivrednik sam dobro ne snađe i ne organizira osobno u izradi preparata na posve prirodan način, od različitog bilja, pa u bio-prodavaonici mora kupiti preparat, taj kupljeni u odnosu na onaj što bi ga sam priredio može za nj biti i do tri, možda I četiri puta skuplji…

Među sugovornicima–ispitanicima bilo je više proizvođača vina koji su kazali da im je bilo jedino bitno to da svojoj djeci, koju su pripremali za to da se nastave baviti poljoprivredom, ostave ekološki čiste terene pa nisu mnogo razmišljali o marketinškom aspektu tog svog necertificiranog eko-pristupa. Neki pak vinari izrazili su bojazan od bilo kakvog javnog obznanjivanja da su se prebacili na organsku produkciju obrazlažući to time da je u glavama mnogih potrošača izraz prirodna proizvodnja ozloglašen, upravo zbog njihovih kolega-vinara spomenutih foliranata u kontekstu prirodnosti produkcije kojima se dopušta(lo) da i s takvim vinima neprimjerena izgleda, mirisa a i okusa budu na tržištu, pa i to da se pod krinkom prirodnosti  još  i hvale očitim manama vina. Pojedinci iz te grupe koja prešućuje to da se u radu drži eko-postulata očito su izgubili povjerenje u inspekcijske službe u svojim sredinama i ne želi da dobar dio potrošača njih automatski paušalno svrsta u folirante. Manji broj vingradara/vinara ispitanika rekao je da nije tražio certifikat o eko-produkciji zato što se u srcu smatraju istinskim i iskrenim seljacima-zemljoradnicima i zato što su uvjereni da je dovoljno to što oni svojim poštenjem u poslu te visokom kvalitetom svojega proizvoda i stalnošću takve svoje ponude paze da pomalo ali sustavno i čvrsto grade reputacijusvoje robne marke  vlastitim imenom. Ima i još nešto što se čulo kao objašnjenje za neapliciranje za eko-eko certifikat: termin organic nekako se, navodno, u mnogim sredinama suviše tijesno vezao kao pozitivan prvensteno uz uzgoj rajčice, krumpira i jagoda, i ne percepira ga se podobnime u slučaju s vinovom lozom i vinom! Izraz biodinamika međutim, vidjelo se iz odgovora vinara, nije negativno vezan uz vino, on nema, poput pojma organic, navedenu negativnu konotaciju međutim do certifikata o biodinamičkoj proizvodnji dosta je komplicirano doći, i treba dugo čekati, pravdali su se neki vinari, naime neovisne ovlaštene institucije koje izdaju cerfitikate o biodinamskom pristupu traže da potvrda počiva da čvrstom temelju tako da izdavanje dokumenta uvjetuju prethodnim nekolikogodišnjim praćenjem rada u vinogradu.  Dobar dio ispitanika odgovorio je da su u fazi nadzora nadležnih neovisnih institucija legaliziranih za izdavanje eko-certifikata i da će – neki koji su se ranije orijavili već uskoro a neki za koju godinu, ugavnom kad istekne propisana početna kontrolna faza – na etikete stavljati meritorne oznake  o eko-proizvodnji.

Eko-filozofijom a i maceriranim vinima u amfori zaraženi su i Plešivičanci Šemberi – na slici su tata Zdenko sin Nikola i kćerka Lucija. Aplicirali su za eko-certifikat i sad čekaju daa prođe vrijeme nadzora što ga provodi, uz savjetovanje, nadležna ustanova (suhiucasi)

I tu se nametnulo novo pitanje: koliko je zapravo proizvođača Bakhova nektara spremno s eko-pristupom beskompromisno nastaviti i u radu u podrumu, gdje su postupci zidovima zaklonjeni od pogleda i gdje je, dojam je, lakše neprimjetno ili teže primjetno upustiti se u neke neprimjerene kompromise (makar oni i bili u skladu sa zakonom). Iako bi bilo posve logično da eko filozofija u trsju i ona među bačvama idu zajedno, nije, postoji bojazan, rijetkost da eko-eko u podrumu ne slijedi baš kako treba onaj eko-eko iz vinograda… Proizvodnja enoloških sredstava silno se razvila i nudi bezbroj rješenja za kreaciju u tehničkom smislu korektne i u komercijalnom smislu privlačne kapljice, nekim je preparatima koji su, iako zakonski dopušteni ali možda ipak s eko-stanovišta to ne bi trebali biti, čini se teško odoljeti, pogotovu stoga što je tržište preplavljeno vinom i nužno je kupcu nametnuti se barem nekom drukčijom/naglašenijom nijansom u organoleptici. Ako ništa drugo, nekim pojačivačem mirisa i okusa… Među kamenjem smutnje nekako od svih tih preparata kao najozloglašeniji kod kritičara ispada sumpor, ne čudi stoga to što se u mnogo slučajeva tvrdnje o priklonu naturalnoj proizvodnji najglasnije i najuočljivije ističe kako je vino proizvedeno bez dodavanja SO2. A možda je, među toliko toga mogućega, najmanji krivac taj u nekoj minimalnoj količini dodani sumpor, radi zaštite vina namijenjenog da prije konzumacije odležava i razvija se još neko vrijeme – obično je to barem godina dana – u butelji. Pitanje je je li baš takva mini-količina doista eko-neprihvatljiva, vrhunski majstor enologije znat će i te kako dobro kolike su za koje vino i uz koje za zdravlje potrošača i za podržavanje eko-podobnosti proizvoda prihvatljive doze dodanog sumpora predviđenog dag a učinkovito zaštititi na duži rok. Francuzi su nedavno i apelacijski regulirali (vidi pretprošlo izdanje Kronike Svijeta u Čaši, za veljaču) pitanje proizvodnje naturalnog vina – a baš konkretno vezano uz SO2 priznali su dvije kategorije: jedna je od njih pod nazivom Vin méthode Nature sans sulfites ajoutés (prirodna metoda, bez dodavanog sumpora), a druga Vin méthode Nature s manje od 30 mg/lit dodanog sumpora (moins de 30 mg/lit de sulfites ajoutés).

U Hrvatskoj se također dosta proizvođača, i to onih s visokom reputacijom, priklonilo maksimalno mogućem prirodnom pristupu u radu u vinogradu i podrumu, među najzvučnijim imenima tu treba svakako spomenuti Tomca, Koraka, Šembera, Enjingija, Claija, Kabolu, Tomislava Bolfana (Vinski vrh)… Neki od njih posjećivali su, radi savjetovanja o tome kako da rade u trsju i u podrumu, svoje inozemne kolege globalno znane upravo po svom ekološkom radu. Neki su kao savjetnike i angažirali inozemne stručnjake specijalizirane za rad u vinogradu i u podrumu na maksimalno ekološki način. Zapazio sam da Tomislav Bolfan na svjim promo-materijalima navodi eko-opredjeljenje, da su eko-oznake otisnute na etiketama Enjingijevih vina, da je Marino Markežić Kabola na etiketu svojega vina Malvazija Amfora stavio eko-znak, a i da eko-oznaku nose i vina od Giorgia Claija, znak Agribiocerta rese i etikete Dimitrija Brečevića. Clai mi veli da eko-znak svakako donosi određenu prednost na tržištu i najavljuje da sad, u kontekstu eko-certifikata, ide i na stupanj više, puca na oznaku Demeter! Zasad je to za naše vinare donekle komplicirano, jer Demeter nema svoju ispostavu ovdje, Clai i Brečević vele mi da su molbu/zahtjev trebali poslati Demeterovoj centrali u Njemačkoj i onda između Italije, Austrije i Slovenije izabrati zemlju iz koje bi Demeterovi stručnjaci dolazili u nadzor, ti naši Istrani tražili su da im u kontrolu dolazi Demeterova ekipša iz Slovenije, odnosno Austrije.

Kod onih koji (još) nemaju na etiketi eko-oznake propitao sam se za razlog. I Korak i Šember i Tomac koji na etiketi nemaju oznaku da je njihova eko-produkcija certificirana objašnjavaju mi da su bili malo lijeni odmah se prijaviti za kontrolu, ali da su to učinili u međuvremenu i sad svo troje čekaju da istekne razdoblje nadzora – ono može trajati i pet godina! – od strane odgovarajuće ustanove pa će, kad se ostvare uvjeti za dobivanje eko-certifikata, predati molbu za izdavanje potvrde. Korak, koji dio grožđa i otkupljuje od probranih i provjerenih vinogradara, skreće pažnju na to da to može biti problem, naime to što se on još prije dosta godina odrekao umjetnog gnojiva, herbicida, pesticide, sistemika ne znači da identičan stav ima i vinogradar koji grožđe nudi na prodaju, uglavnom bude li I dalje otkupljivao grožđe morat će sagraditi novi podrum za preradu grožđa te za čuvanje vina do punjenja. Tomci pak napominju da oni već godinama bare posve u skladu s biodinamikom i da i oni poput Claija kane ići na Demeter.

_________________________

PREFERIRATI MALE VINARIJE? – Da li u kontekstu kvalitete, autentičnosti, osobnosti i karaktera vina isključivo biti na strani malih proizvođača? Mnogo ljubitelji vina preferiraju male vinarije, smatrajući velike pogone industrijskim postrojenjima. Manje vinare nekako se tješnje vezuje uz iskreni rad na zemlji i uz proizvod koji plasiraju, a velike vinarije najčešće prati glas grupe plaćenika koji često ne osjećaju povezanost sa zemljom i koji tek odrađuju svoj posao.

Manji proizvođači imaju iz emocionanih razloga zasigurno šansu kod većeg kruga potrošača ostati u povlaštenoj pozciji u srcu u odnosu na velike vinarije, međutim…

Dobro je, prije uzdizanja jednih u nebo i spuštanju drugih na dno razmisliti o nekoliko bitnih objektivnih momenata vezanih upravo uz kakvoću vina: svakako je bitno proučiti i pročitati vlasnika manje i vlasnika veće vinarije, spoznati o kakvoj je osobi riječ i kako tko pristupa proizvodnji. Što vlasnik točno, kao prvenstveno, želi: ponuditi tržištu tehnički uredan proizvod ili pak, kao hedonist, ponuditi potrošaču čestit proizvod i na tome graditi materijalni uspon tvrtke. Čovjek je čovjek, ima dobrih ali i kvarnih ljudi, ima onih emocionalno a time i hedonistički spoznajno vezanih uz proizvod koji kreiraju pa nastoje da on bude pošten i s dušom, ali ima I onih onih kojima nedostaje spomenuti emocionalni moment ali mogu u tehničkom smislu solidno odraditi posao. Tako je moguće da se i na čelu male i na čelu velike vinarije nađe poštena i stručna osoba manje poštena i manje strukovno potkovana osoba. Činjenica je da visokokvalitetan proizvod i pogotovu s osobnošću a koji starta s poljoprivrednom aktivnosti na različitim tlima i položajima te pod vedrim i oblačnim nebom i kojemu treba puno pažnje i njege i dovoljno vremena da bude potpuno spreman za upotrebu, iziskuje dosta investicija. Koliko manje vinarije djeluju da su u prednosti u proizvodnji osobene kapljice jer je vlasnik u mogućnosti i osobno jače biti u izravnom kontaktu s vinom u cijelom procesu njegova nastanka, toliko veći posjedi imaju prednost da svake godine manje-više bez obzira na meteorološke okolnosti sa svojih parcela raspoređenih na različitim stranama prikladnim za vinogradarstvo birati različite nivoe kakvoće grožđa i praktički svake godine skupiti dovoljno ekstra-baze za kreiranje dovoljne količine Bakhova nektara ekstra kakvoće, ostatak grožđa može se rasporediti u nekoliko kategorija nešto nižeg ali još uvijek kvalitativno dosta dobrog ranga, pa tako ostvarivati prihod, no manji proizvođač s manje vinograda tu je u težoj poziciji. Ključno je dakle to da na čelu bilo velike bilo male vinske kuće bude osoba širih pogleda, koja točno zna što hoće, koja je ne tek profiterski nego višestruko odano i iskreno priklonjena vinu i voljna je i sposobna, gledajući realno i aspekt tržišta, svoje zamisli besprijekorno provesti u djelo. Vrlo brzo pokaže se, i kod manjih i kod većih vinskih kuća – kako gazda diše… 

__________________________

Velimir Korak navodi kako od predlani prakticira organsku produkciju – ne rabi mineralna gnojiva, pesticide, herbicide, insekticide, zaštitu vinograda provodi samo bakrom i sumporom, u podrumu se maksimalno oslanja na vlastite kvasce, sumpor je na minimumu i ako ga dodaje to čini samo prilikom punjenja vina u bocu. I Koakovi čekaju da prođe vrijeme nadzora pa da podnesu zahtjev za dobivanje certifikata (suhiucasi)

Tržište je komplicirano. Danas kad je opća zagađenost visoka ekologija postaje sve značajniji faktor, posebice u segmentu prehrane. U Austriji je npr. već četvrtina svih poljoprivrednih zemljišta u eko-režimu, o ekologiji se sve više pažnje posvećuje i u nas, možda više u riječima nego i konkretno u proizvodnji hrane i pića. Neki kupci ne vode baš osobitu brigu o ekologiji i zdravlju, oni žele sve u bescijenje, najvažnije im je da u šopingu prođu najjeftinije. Neki su, s druge strane, spremni, pod utjecajem svemogćnog EPP-a, potrošiti i na tričarije hrpu novaca. Neki pak potrošači spremni su za ono za što su uvjereni da je kvalitetnije, potrošiti više. Rješenje bi moglo biti to da se eko-osviješteni prozvođači/ponuđači na prikladan način, a tu u današnje vrijeme opet ključnu ulogu igra dobra i kako treba plasirana informacija preko svih mogućih informacijskih kanala, obrate ciljano onim slojevima koji imaju nešto u džepu te koji su razumni i voljni za istinsku dodanu vrijednost potrošiti više. Takvih bi se mogao povećati broj – upravo zahvaljujući dosljednošću u beskompromisnosti proizvođača-ponuđača kad je riječ o ekologiji i moralu, te pravim pristupom u marketingu a to bi značilo istinito i jasno, pa i  predočenjem  potrošaču službenog certfikata kao potvrde svih navoda, objasniti kako proizvod nastaje, što sadrži, koje su i u čemu s obzirom na filozofiju proizvodnje i način nastanka sve njegove prednosti za zdravlje i prednosti u organleptici, dakle da bude razvidno da se za nj uistinu vrijedi potrošiti novčić više

Ohrabrujuća su predviđanja svjetskih organizacija koje se bave istraživnjem tržišta, naime na globalnom tržištu vinom IWSR najavljuje značajan rast plasmana plemenite kapljice iz organske produkcije do 2024. godine. U prvome dijelu priloga navedeno je da je od 128.000 uzoraka vina ispitanih u razdoblju od 1995. do 2000. godine u sklopu analiza profesora Delmas i Gergaud 3,87 posto vina bilo certificirano od strane nadležnih ustanova u kategorijama organskog odnosno biodinamskog produkta, a u ponovljenom takvom istraživanju ali u periodu od 2001. do 2005. godine postotak certificiranih popeo se na 7,37. Predviđa se da će plasman organskih i biodinamski proizvedenih vina s certifikatom na globalnom tržištu navodno do 2024. godine narasti na 43 posto!  Računa se i na to da će sve više i većih vinskih podruma postupno krenuti u pravcu organskog a možda i biodinamskoga, što se smatra i te kako dobrodošlime jer zahvajujući medijskoj snazi velikih kompanija svijest o prednostima organskog i naročito biodinamskog uzgoja ima šansu da se brže širi u masi potrošača. ♣

________________________________

SRDAČNE ČESTITKE!!! Jasna Antunović u svom podrumu (suhiucasi)

__________________________

Domaće tradicijsko, zaštićeno

SANOBORSKA ČEŠNOFKA

U prošlom izdanju Kronike Svijeta u Čaši u ovećem je prilogu bilo riječi o novije službeno zaštićenim gastronomskim specijalitetima toga kraja. Spomenuta je i sanoborska češnofka, koja je upravo dobila rješenje o nacionalnoj zaštiti zemljopisnog porijekla.  Samobor je, inače, svojedobno bio vrlo žustro krenuo i s promidžbom Samoborske salame kao svog specijaliteta, već godinama eto održava se tamo manifestacija Samoborska salamijada s ocjenjivanjem tog proizvoda i sa svečanom podjelom nagrada najboljim uzorcima, međutim ta salama, koju je u najvećoj mjeri u tržišno interesantnoj količini proizvodila tvrtka Igomat, dogurala je tek do službenog rješenja kojim je se proglašava kao zaštićeNom robnom markom Zagrebačke županije, Zagrebačka županija je i nositelj te zaštite. Rješenje o nacionalnoj zaštiti zemljopisnog podrijetla za Sanoborsku češnofku važan je prvi korak do zauzimanja statusa na europskoj gastronomskoj karti. Nositelj zaštite je udruga Sanoborska češnofka, na čelu koje je kao predsjednik Igor Runtas, on pomalo od svojega oca Zdravka Runtasa preuzima poziciju čelnika.

Iako je Svijet u Čaši u želji da potrošačima pojasni što mogu očekivati od zaštićene Sanoborske češnofke i kako će je se na tržištu – mesnica ima dosta! – uopće moći prepoznati, tražio detalje oko zaštite Sanoborske češnofke, i obećano je da će oni stići na vrijeme za objavu u prošlom izdanju Kronike na žalost oni nisu stigli, poslani su naknadno pa evo sada objave dostavjenog elaborata.

Ovo je Svijet u čaši dobio kao ilustraciu samoborske češnofke koja je zaštićena. Ako se ovako nudi u mesnicama i prodavaonicama – kako da potrošač zna je li baš riječ o zaštićenoj samoborskoj češnofki ili o nekoj drugoj kobasici, koja može biti također vrlo dobra ali isto ako može biti i bitno slabija, a po cijeni je one zaštićene…

Naziv proizvoda: SAMOBORSKA ČEŠNJOVKA / SANOBORSKA ČEŠNOFKA

Samoborska češnjovka/Samoborska češnofka je dimljena kobasica za kuhanje proizvedena od usitnjenog svinjskog, goveđeg i/ili junećeg mesa te masnog tkiva svinja uz dodatak uvarka od svježeg češnjaka i suhog bijelog vina. U kobasicu se dodaju i mljeveni crni papar, slatka mljevena paprika, tucana ljuta paprika ili ukiseljeni ljuti feferoni te kuhinjska sol i nitritna sol. Smjesa za češnofku je nadjevena u prirodno svinjsko crijevo, kobasice su složene u parove te toplo su dimljene. Češofka se konzumira kuhana, pirjana ili pečena.

Opis sirovine/sastojaka: u proizvodnji Samoborske češnjovke/Samoborske češnofke koristi se 55 do 60 posto obrezaka svinjskog mesa s 20 do 25 posto vidljive masnoće te 20 do 25 posto čistog mesa svinjske lopatice bez podlaktice s najviše pet posto vidljive masnoće. U proizvodnji se također rabi 10 do 15 posto goveđeg i/ili junećeg mesa s regije vrata, lopatice bez podlaktice i buta bez koljenice i/ili goveđi i/ili juneći obresci sa do pet posto vidljive masnoće. Masno tkivo svinja se dodaje najviše do 10 posto. Masno tkivo može biti čvrsto masno tkivo s područja svinjskog vrata i/ili leđa i/ili polučvrsto masno tkivo s područja svinjskog buta. U Samoborsku češnjovku/Samoborsku češnofku se stavlja: 2 do 4 posto uvarka od svježeg češnjaka i suhog bijelog vina. Količina mljevenog crnog papra treba biti od  jedan do tri posto, slatke mljevene paprike 0,25 do 0,5 posto, tucane ljute paprike 0,1 do 0,2 % ili ukiseljenog ljutog feferona 0,2 do 0,5 posto, kuhinjske soli jedan posto i nitritne soli jedan posto Nije dozvoljena upotreba šećera. Prirodno svinjsko crijevo za nadjev treba biti kalibra 32/34 mm. Samoborska česnofka se dimi.

Opis gotovog proizvoda – organoleptička svojstva Samoborske češnjovke/Samoborske češnofke nakon dimljenja (gotov proizvod): po površini ima tipičnu svjetliju do tamnije crveno-smeđu boju. Na presjeku je meso svijetle ružičaste boje s vidljivim komadićima masnog tkiva. Nadjev je na presjeku ujednačen, povezan i prijanja uz ovitak. Tekstura nakon dimljenja i hlađenja je mekša. Samoborska češnjovka/Samoborska češnofka pripremljena za konzumaciju ima elastičnu teksturu, jedra je i sočna u zagrizu. Ima okus kuhanog svinjskog mesa i blago je ljuta. Ima blagi zaokruženi miris dima, češnjaka i vina.

Kemijski parametri: udio ukupnih proteina mesa u gotovom proizvodu je najmanje 16 posto. Udio masti u gotovom proizvodu je najviše 30 posto. Težina gotovog proizvoda, jednog para ohlađene kobasice iznosi 250 do 300 g.

ZEMLJOPISNO PODRUČJE PROIZVODNJE Samoborska češnjovka/“Samoborska češnofka proizvodi se unutar administrativnih granica grada Samobora i okolnih 77 naselja: Beder, Bobovica, Braslovje, Bratelji, Bregana, Breganica, Budinjak,BukovjePodvrško,Celine Samoborske, Cerje Samoborsko,Domaslovec, DrežnikPodokićki, Dubrava Samoborska, Falašćak, Farkaševec Samoborski, Galgovo, Gradna, Grdanjci, Hrastina Samoborska, Jarušje, Javorek, Kladje, Klake, Klokočevec Samoborski, Konšćica,Kotari, Kostanjevec Podvrški, Lug Samoborski, Mala Jazbina, Mala Rakovica, Mali Lipovec, Manja Vas, Medsave, Molvice, Noršić Selo, Novo Selo Žumberačko, Osredek Žumberački, Osunja, Otruševec, Pavučnjak, Petkov Breg, Podgrađe Podokićko, Podvrh, Poklek, PrekrižjePlešivičko, Rakov Potok, Rude, Samoborski Otok, Savršćak, Selce Žumberačko, Sječevac, Slani Dol, Slapnica, Slavagora, Smerovišće, Stojdraga, Sveti Martin pod Okićem, Šimraki, Šipački Breg, Tisovac Žumberački, Velika Jazbina, Velika Rakovica, Veliki Lipovec, VišnjevecPodvrški, Vratnik Samoborski, Vrbovec Samoborski i Vrhovčak, smještenih u sjevero-zapadnom dijelu Hrvatske, na istočnim obroncima Samoborskog gorja koji su dio Žumberačke gore i na izlazu rijeke Gradne u nizinu rijeke Save. ♣

Gurmanskim porocima protiv covida

BAKHO OBOŽAVA ČOKOLADU…

Mnogi to dobro znaju, mnogi na žalost pojma o tome nemaju, mnogi u takvu mogućnost ne vjeruju…

Bog vina obožava ne samo ribu, janjetinu, svinjetinu, mesne prerađevine te sir, nego i sladoled, biskvit, torte, ČOKOLADU!… Poruka je to sa skupa nedavno održanog u zagrebačkom hotelu International, gdje su se, kao protagonisti, sastali znani hrvatski gastronomad Rene Bakalović, jedan od vodećih hrvatskih vinara Vlado Krauthaker, i jedna od, najavljuju je, budućih zvijezda čokoladnih pralina Zagrepčanka Ana Herović, koja u središtu grada ima malu tvornicu slastica što ih na tržište plasira po narudžbi i putem interneta preko firme Old Pilot. Ana sad na bazi prvenstveno čokolade nastoji lansirati svoju ekskluzivnu rafinirano slatku marku Praline Sweet Gabi.  Sastanak u Internationalu dogovoren je radi konkretiziranja suradnje, tako da smo nas nekolicina također nazočnih imali priliku uživati u kombinacijama čoksa-vinček (choxa & wincheck) u kojima se Bakhov ili Dionizov nektar, čak dignut i na visoku potenciju (vinjak!), nalazi ne tek kao pratitelj u čaši nego kao vrlo poželjni sastojak. Te bi kreacije uskoro mogle biti podastrte široj javosti.

Rene Bakalović i slastičarka Ana Herović, te stojeći, uz vinara Vladu Krauthakera, slijeva na desno: informatičar Denis Čuljak, Vladin djelatnik Tomislav Razumović i ugostitelj Dražen Horvat koji ima restoran u glavnom gradu Češke Pragu (suhiucasi)

Inicijator jedne, nadam se, u budućnosti osobito uspješne priče, Rene Bakalović, očito i te kako dobro svjestan (turističkog tj. gospodarskog) potencijala hrvatske eno-gastronomije a koji su tek dijelom iskorišteni, ali i te kako svjestan i činjenice da i dobar dio žitelja Lijepe naše ima jako dobru materijalnu podlogu i da je spreman i potrošiti više na nešto što je profinjenije, pozvao je Anu i Vladu na dogovor o suradnji na realizaciji ponude hrvatskih gurmanskih poroka koji bi bili u stanju privući pažnju i svjetske javnosti. Ključne riječi u ovome slučaju su čokolada i vino. Bakalović, veliki ljubitelj vrhunske čokolade, uvidio je koliku privlačnost u Europi imaju npr. praline i razne kreme/namazi na bazi orašastog voća i (tamne) čokolade, i sâm se počeo baviti kreiranjem takvih namaza prvenstveno od lješnjaka i čokolade pa i uz dodatak koje kapljice crnoga vina ili pak vrhunskog vinjaka, a Ana Herović kao profesionalna slastičarka naprosto je zaražena s pralinama. Vlado Krauthaker ovdje se odlično uklapa i kao vinar i kao destilater i kao uzgajivač lješnjaka. Vlado na bazi svojih vina proizvodi, u maniri zvijezda cognaca, stare vinjake što u javnost izlaze nakon 11-godišnjeg boravka u njegovu podrumu i po tome spadaju u opće poznatu svjetski osobito cijenjenu kategoriju XO (hors d’age). A što se tiče lješnjaka, nakon jednog prijašnjeg iskustva s njima, uzgajanima na dva hektara, sada, nakon što je te terene iskrčio, na drugima, uz rubove svojih vinograda, ima ukupno 350 stabala te biljke….

Krauthaker inače sada posjeduje ukupno 43 hektara vinograda od čega je 39 u punom rodu a četiri su blizu da to budu, na toj površini ima zasađeno ukupno 44 sorte od čega ih je dosta, ali u manjoj količini svaka, stranih, posadio ih je da vidi kako će se koja ponašati u Kutjevačkom vinogorju i sad se i one, kroz vino ili destilat, mogu lijepo u nekoj mjeri  uključiti u međunarodni projekt čokolada, vino, vinjak, bilo kao sastojci u pralinama i/ili drugim kolačima na bazi čokolade bilo kao piće za poslužiti uz neki određeni slastičarski proizvod, Vlado je sa svojim dugogodišnjim stažom iskusni i vrsni proizvođač visokopredikatnih desertnih vina, u sjajnom svjetlu pokazali su se npr. njegovi Graševina kasna berba (poluslatko), ali i slatki Graševina izborna berba prosušenih bobica i Zelenac ibpb.

Ana i Rene, cokoladni namaz, praline, crno vino…

Bakalović je zamislio da u akciju uključi i još neke vinare iz ostalih triju vinskih regija Lijepe naše (Sjeverozapadni dio, Istra, Dalmacija), i nada se da bi prva ponuda delikatesa iz zajedničkog djelovanja slastičara-chocolatiera i vinara mogla zaživjeti do ove jeseni. Najavljuje i mogućnost da se neke špice plasiraju u ekskluzivnim bombonierama i vani! Ambicije idu visoko: ima nekih naznaka da bi glasoviti svjetski proizvođač čaša Riedel, kojega na hrvatskom tržištu zastupa kuća MIVA,  mogao, nakon što je to napravio vezano uz starsku malvaziju, ići i u lansiranje čaše posebno za graševinu, pa bi se tako i tu našle vazne dodirne točke s inozemstvom.

Praline sa želeom i slatki visoki predikati

Na skupu u hotelu International prisustvovali su uz Anu, Renea te Vladu i njegovog djelatnika Tomislava Razumovića, još i Denis Čuljak iz zagrebačke IT tvrtke vezane uz informatičku djelatnost i mobilne aplikacije, te Dražen Horvat, naš ugostitej koji već godinama u glavnom gradu Češke Pragu uspješno vodi restoran Hrvatski mlin i dakako reklamira Ljepu našu…   ♣

VINOGRADARSTVO i PODRUMARSTVO KRAUTHAKER IZ KUTJEVA – POKUSNI NASAD S VIŠE OD 20 RAZLIČITIH KULTIVARA VINOVE LOZE ODAVDE i IZ RAZLIČITIH DIJELOVA SVIJETA A KOJE VLADO KRAUTHAKER VRLO USPJEŠNO PRETVARA u VINO!

_______________________­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­___

NOVO NA TREŠNJEVAČKOJ TRŽNICI u  ZAGREBU: AGROLAGUNINA MODERNA

KONOBA TRI KANTUNA (sir, ulje, vino…)

Na trešnjevačkoj tržnici u Zagrebu otvoren je  Agrolagunin boutique Tri kantuna. Šarmantna zaposlenica Dora ističe adute: zlatne Festigije Castello i LV  u magnumu i  dvostrukom magnumu, pa Ol Istria i kao zrelo i kao novo mlado, lijep izbor sireva Laguna Špina  (suhiucasi)

_____________________________________

VIJESTI / NEWS

Sajmovi, ocjenjivanja

VINISTRA OSTAJE, MIJENJA DATUM i MJESTO, i BRANI 0,5 PROMILA? – U svjetlu novih promjena nagore u epidemiološkom smislu i mogućeg daljnjeg razvoja negativnog trenda na tom kolosijeku, logično se nametnulo pitanje o održavanju, ove godine, tradicijskog sajma vina, maslinovog ulja i jakog pića Vinistra 2021. Organizatori su optimistični i ne odustaju, doduše sredinom travnja odrekli su se već prije najavljenog termina i, naglašavajući kako su u svakodnevnoj komunikaciji s regijskim Stožerom civilne zaštite, u tjednu ocjenjivanja vina i jakih pića općenito te ocjenjivanja Svijet malvazija u porečkom hotelu Plava laguna kao svježu su pustili vijest da će 27. Vinistra biti u lipnju, i to na otvorenome u porečkoj uvali Peškera!

– Vrlo smo sretni što smo sada, unatoč korona-krizi, nakon godinu dana pauze uspjeli organizirati ocjenjivanje vina i jakih pića općenito i 12. Svijet malvazija, kao tradicijski uvod u Vinistru. Zbog epidemioloških mjera smanjili smo broj komisija na tri, a za strane ocjenjivače iz Slovenije i Italije omogućili smo PCR i antigenski test – rekao je Nikola Benvenuti, predsjednik Vinistre, udruge vinara i vinogradara našeg najvećeg poluotoka.

Nikola Benvenuti, znani istarski vinogradar i vinar te predsjednik udruge Vinistra, s Engleskinjom Caroline Gilby MW, vinskom konzultanticom, specijalisticom za vina Srednje i Južne Europe, vinskim piscem i suradnicom Decantera, The Drinks Businessa, Hugha Johnsona, autoricom knjiga o kapljici Bugarske, Rumunjske i Moldavije. Ona je već bila na čelu ocjenjivačke komisije na Vinistri, a ove godine zbog okolnosti vezanih uz pandemiju Vinistru i njena vina prati od kuće

– Na ovogodišnje ocjenjivanje ukupno je stiglo 415 uzoraka vina i 20 jakih alkoholnih pića, to je oko 15 posto manje nego prijašnjih godina, i očekivano je s obzirom na korona-krizu. Na 12. Svijetu malvazija, neformalnom svjetskom prvenstvu ove sorte, ocijenjeno je 220 uzoraka, iz Hrvatske ih je bilo 166, iz Italije 24, Slovenije 20, te iz Španjolske i Grčke po pet. Što se tiče svježih vina, prema kušanim uzorcima mogu reći da je berba 2020. bila odlična, dok su odležana vina punog i zaokruženog okusa – istaknuo je Mario Staver, predsjednik ocjenjivačke komisije.

Objavljeni su i rezultati ocjenjianja, evo i glavnih dobitnika:

Puse šampionu, djevojke u transu: Klaudio Tomaz osvojio je titulu šampiona za mladi teran (Teran Barbarossa 2020) na ocjenjivanju za Vinistru 2021

Malvazija Collina iz 2016 obitelji Cattunar iz Nove Vasi pored Brtonigle šampion je u kategoriji zrelih malvazija; Teran Barbarossa 2020 Vina Tomaz iz Motovuna šampionsku je titulu osvojio u kategoriji svježih terana, dok je u kategoriji zrelih terana ta titula pripala vinu Santa Lucia 2018. obitelji Kozlović iz Momjana. U kategoriji zrelih refoška šampion je Capo d’Istria 2013. slovenskog Vinakopera. Dodijeljeno je i pet Velikih zlatnih medalja za osvojenih najmanje 92 boda, pripale su uzorku San Salvatore muškat bijeli 2015 obitelji Bennvenutiiz Kaldira, zatim uzorcima Muškat žuti 2019 od Capo vina iz Fernetića; Malvasia volcanica iz 1956 španjolskog proizvođača El Grifo Canari; Merlot 2017. od Vina Siljan iz Krnice, osvajač  Velikog zlata je i Aura biska ekstra iz 2021 od buzetske destilerije Aura.

Podijeljeno je još 139 zlatnih i 16 srebrnih medalja Ove godine pravo na oznaku IQ – istarska kvaliteta ostvarilo je 24 vinara za malvazije i sedam za teran.

Denis Bernobić iz Markovca pokraj Višnjana, osvojio je šampionsku titulu u kategoriji svježe Malvazije. U pripetavanju s još tri iznimne malvazije njegovo vino odnijelo je pobjedu. Ovo je ujedno najveće iznenađenje na ocjenjivanju vina i jakih alkoholnih pića i 12. Svijetu Malvazija koje se sredinom travnja tradicionalno održalo u porečkom hotelu Parentium Plava Laguna.

–  Moja obitelj u vinarstvu je već četiri generacije, ali posljednjih nekoliko godina fokus je na vinima vrhunske kvalitete. Šampionska titula veliki je uspjeh, moram priznati i iznenađenje, ali i priznanje i poticaj da nastavimo dalje u istom smjeru – ističe Denis Bernobić.

Samo najbolje iz Istre

Da je Vinistra jedan od simbola Poreča i Istre potvrdili su porečki gradonačelnik Loris Peršurić i direktor TZ grada Poreča Nenad Valenik, a Emil Perdec, predstavnik Plave Lagune, hotelske kuće koja je godinama partner ovoj regionalnoj vinskoj manifestaciji, istaknuo je kako se turistički radnici neopisivo vesele manifestacijama u ovim izazovnim vremenima, posebno onima kojima je u fokusu doživljaj i hedonizam, a upravo to nude istarska vina.

Ubrzo nakon potpisivana ugovora o suradnji s tvrtkom Savičenta udruga Vinistra je za vinoljupce u ekskluzivnom prostoru u kaštelu Morosini Grimani u Svetvičentu upravo otvorila prodajni punkt i ukojemu na tjednoj razini planira i organizirati tečajeve sljubljivanja vrhunskih istarskih vina i sireva.

Inače, u svjetlu ponovne inicijative da se ukine sada dopuštenih maksimalnih 0,5 promila alkohola u krvi vozača u prometu, kažimo i to da su među prvima nezadovoljstvo s predloženih moguće novih 0,0 promila javno izrazili istarski vinogradari i vinari.

Proširila se eto vijest o tome da je dio novog nacionalnog plana sigurnosti u cestovnom prometu u Hrvatskoj koji bi trebao stupiti na snagu do 2030. uvođenje režima od 0,0 promila, s time da se s tih jednom prije već nametnutih pa onda ipak ubrzo povučenih 0,0 ponovno starta s 2023. godinom.

Ne niječući da se, posebice u posljednje vrijeme, na hrvatskim prometnicama dogodio veliki broj stravičnih nesreća koje su skrivili upravo alkoholizirani vozači, i to s utvrđenim popriličnim sadržajem alkohola u krvi, te naglašavajući kako podržavaju odgovornu konzumaciju alkoholnih pića i skrećući pažnju na to da bi dugoročno rješenje za smanjenje prometnih nesreća u nas trebalo potražiti prije na nekim drugim stranama nego tek jednostavno u kresanju 0,5 na 0,0 promila, istarski vinari zalažu se da na snazi ostane sadašnja regulativa. Ukazuju na to kako su u posljednjih dvije godine mnogo štete vinogradarima i vinarima nanijeli corona i covid 19, primjerice prosječan pad prodaje u istarskim podrumima pao je i 30 posto, a kako se pandemiji još ne vidi kraj, uvođenje propisa o 0,0 promila moglo bi biti u gospodarskom smislu i kobno za brojne vinare a i ugostitelje, moguće i vrlo štetno po naš turizam općenito.

Istra i 0,0 promila?

– Istra se kvalitetom vina i ponudom u segmentu turizma napokon pozicionirala kao vrhunska eno-gastro destinacija i o tome bi trebalo voditi računa. Jedinstveni smo u tome da bi Hrvatska trebala imati propise o sigurnosti cestovnog prometa usklađene s drugim europskim turistički jakim vinskim zemljama poput Italije i Francuske u kojima je dozvoljeno 0,5 promila.  U Velikoj Britaniji dopušteno je 0,8 promila u krvi – ističe Nikola Benvenuti, predsjednik udruge Vinistra.

I prof. dr. sc. Mladen Boban sa splitskog Medicinskog fakulteta, znanstvenik koji se godinama bavi istraživanjem bioloških učinaka vina na zdravlje, kaže da se eventualnim uvođenjem 0,0 promila neizravno negiraju dokazani korisni učinci umjerenog konzumiranja vina uz jelo.

– To bi bilo i u suprotnosti s nekim drugim strateškim dokumentima i akcijskim planovima Republike Hrvatske kojima je cilj povećanje svijesti u općoj populaciji o zdravoj hrani i odgovarajućoj prehrani, pri čemu se kao pozitivan primjer najčešće ističe mediteranska prehrana. Ne smije se zaboraviti da je umjereno pijenje vina uz jelo jedan od stupova tog načina prehrane s relativno najvećim doprinosom korisnih učinaka na zdravlje. U tom kontekstu važno je napomenuti da je 2013. na inicijativu Hrvatske i šest drugih mediteranskih država, UNESCO upisao mediteransku prehranu u nematerijalnu kulturnu baštinu čovječanstva. Svjetska zdravstvena organizacija prihvaća mediteransku prehranu kao učinkovitu strategiju za prevenciju nezaraznih kroničnih bolesti kao vodećih uzroka prerane smrti na globalnoj razini – kazao je prof. Boban.  ♣

EURASIA, VINARIUM, SYRAH du MONDE – Unatoč problemima s covidom po cijelome svijetu, ocjenjivanja plemenite kapljice ne posustaju, ona već postojeća s i dužim stažom, pretežito iz zapadne hemisfere, nastavljaju se, a niču, uz poštivanje propisanih protuepidemijskih mjera, i nova, posebice u istočnome dijelu svijeta, koji postaje sve atraktivnije i važnije tržište i za Bakhov nektar.

U Moskvi je nedavno pod pokroviteljstvom OIV-a održano vrednovanje EURASIA Wine & Spirits competition 2021. Organizator priopćava da je 75 zemalja iz svijeta poslalo na ocjenu ukupno oko 300 uzoraka. Žiri, kojim je predsjedao vinski pisac Vladimir Tsapelik, znan dobro i našoj javnosti jer u više navrata boravio je kao vinski izvjestitelj u Hrvatskoj, bio je međunarodni, s članovima iz Rusije, Gruzije, SAD, Moldavije, Velike Britanije, Njemačke, Švicarske i Izraela. Hrvatskih uzoraka, javlja mi Tsapelik, nije bilo. Dodijeljeno je tri velika zlata, 40 zlata i 39 srebra.

Krajem svibnja, točnije od 27. do 30. ovog mjeseca, u Bukureštu u Rumunjskoj, koja za sebe kaže da ima 7000 godina dugačku vinogradarsko-vinarsku tradiciju, ocjenjivanje je Vinarium International Wine Contest 2021. Organizator očekuje najmanje 1200 uzoraka iz raznih zemalja svijeta. Najavljeno je da su kao ocjenjivači angažirani pomno birani vinski stručnjaci iz više zemalja, te da će, s obzirom na covid i na nužnost poštivanja protuepidemijskih mjera, dio degustatora dobiti doma neke uzorke na ocjenjivanje te da će se centrali u Bukureštu javljati s ocjenama preko video-linka. Cijena za ocjenjivanje za pet uzoraka je 70 eura za svaki, a za šest i više 60 eura po uzorku. Informacije na: daniela.paduraru@wineconsulting.ro  

CHE SYRAH, SYRAH… – U francuskom Ampuisu 1. i 2.lipnja 2021 je 15. vrednovanje Syrah du monde, svojevrsno svjetsko prvenstvo u toj sorti. Organizator očekuje najmanje 450 uzoraka syraha iz barem 26 zemalja svijeta. Vina će ocjenjivati žiri od stotinjak međunarodnih degustatora iz raznih zemalja. Podrobno na: www.syrah-du-monde.com  ♣

Festivali: Hiša Traminca na Principovcu

STEYER-MARK CUVÉE u ILOKU! – Danilo Steyer iz mjesta Apače kod Gornje Radgone, slovenski Kralj Traminca, nema problema  s označavajem kapljice i apelacijom: već samo njegovo prezime STEYER upućuje na porijeklo loze i grožđa, i to u dvjema zemljama – Sloveniji (Slovenska Štajerska) i Austriji (Steiermark). Kuva se, kuva nešto zanimljivo: uskoro Steyer-Mark Cuvée u Iloku, a Hiša Traminca na – Principovcu!

Naravno, riječ je o trećem Festivalu Traminca koji je najavljen za 21. i 22. svibnja 2021., inicijator i jedan od glavnih organizatora osječki publicist Željko Garmaz javio je da se od tog termina ne odustaje! Krepát, ma ne molát!, što bi rekli Istrani, koji nemaju Traminac ali imaju zato Muškat momjanski – upravo ove godine planiran da poteče na radionici Gostujuća aromatična sorta,  sada uvedenoj na spomenutoj manifestaciji u našem najistočnijem gradu. Kako sam i objavio na blogu u Kronici SVIJET u ČAŠI – 03.2021, početak priredbe je 21. svibnja sa svečanom večerom s Michelinovom zvjezdicom  Goranom Kočišem, a izlagački dio i radionice su dan poslije.

Kad govorimo o Tramincu, on ni opsegom a ni popularnošću (još) nije sorta za koju bi se moglo reći da značajnije općenito predstavlja Lijepu našu, ali zato svoju vrlo značajnu oazu ta sorta ima u iločkom području, određenu važnost ima i za Đakovo. Po najsvježijim podacima Agencije za plaćanja u poljoprivredi, Traminac se u Hrvatskoj prostire na ukupno 238,86 hektara. Gdje on svojom zastupljenošću stoji u  nas u odnosu na druge kultivare vinove loze moguće je vidjeti na početku ove Kronike, u prilogu Hrvatska na dlanu. Po nekim procjenama, a jednu mi je iznio Željko Garmaz, osječki novinar koji mngo putuje i obilazi vinare kako u Hrvatskoj tako i u okolnm zemljama, u nas se nešto intenzivnije Ttramincem bavi oko 60 vinskih podruma, iz Garmazovog iskustva u Iloku u Srijemu ih je 15, u Baranji bi ih bilo oko sedam, kao i u Kutjevačkom vinogorju, Đakovo i Trnava navodno ih broje  oko četiri (po tramincu je znan podrum Đakovake nadbiskupije!), u Moslavini bi se, po Garmazu, moglo spomenuti dvojicu, u Međimurju četvero, u Hrvatskom zagorju osam ili devet vinogradara-vinara, na Plešivici možda čak šestero….

Danilo Steyer

Posebno emotivna radionica vezana uvelike i uz traminac trebala bi u Iloku biti ona posvećena enologinji Veri Zimi koja je nakon 17 godina rada u Iločkim podrumima nedavno otišla u mirovinu.  Radionica s posebnim značenjem je svakako i ona što će je voditi slovenski Kralj Traminca Danilo Steyer, koji ima 10-godišnje iskustvo u organizaciji  Festivala traminca u Deželi.  Novinar Ivo Kozarčanin priprema radionicu na temu Ledene berbe Traminca. Svoje pak tramince u amber odnosno  jantarnoj verziji posebno će predstaviti Srđan Barić iz Križevaca (Anarhist) i Dominik Jagunić s Plešivice. Premijerno će s tramincem nastupiti Kutjevčanin Sontacchi. Bruno Graberšek najavio je radionicu s tramincima koji se proizvode po pravilima što im onda jamče eko-certifikat. Publicist Tomislav Ivanović iz Beogada održat će izlaganje o tramincima s Fruške Gore. Francuz Marc Tempé trebao bi predstaviti neke alzaške tramince, a talijanski sommelier Luca Gardini tramince Alto Adigea odnosno Južnog Tirola.

S ocjenjivanja traminaca za Festival traminca u Iloku. Komisija br. 1 sommeliera Marija Mestrovića, voditelja zagrebačkog restorana Kaiser gdje je bila degustacija. Dolje: komisija 2, Željka Bročilovića Carlosa (suhiucasi)

A za uvod u atraktivan mjesec traminca izabran je datum 3. svibnja u Zagrebu – riječ je o međunarodnom ocjenjivanju vina od sorte Traminac (uz hrvatske tramince očekivani su i oni iz vana, a uz hrvatske ocjenjivače također i oni iz vana), kao mjesto degustacije određen je restoran Kaiser što ga na Kajzerici vodi znani zagebački sommelier Mario Meštrović. Određena su bila dva stručna žirija sa po pet degustatora uključujući i predsjednika grupe, covid19 se na žalost umiješao i pomrsio račune, s popisa kušača u posljednji je čas eliminirao isprva predviđenog, također znanog zagrebačkog sommeliera, predavača na tečajevima Hrvatskog sommelier kluba Darka Lugarića. Svijet u čaši zavirio je na degustaciju i zatekao sljedeće ocjenjivače: Franju Francema, Ivanu Puhelek, Krešu Ivančića i Slovenca Brunu Gaberšeka koji su radili pod vodstvom Marija Meštrovića, dok su drugu ocjenjivačku komisiju, pod vodstvom Željka Bročilovića Carlosa, činili Saša Špiranec i Ivo Kozarčanin iz Hrvatske, te Igor Luković iz Srbije i Zoltan Gyorffy iz Mađarske. Na provjeri su bili ukupno 84 uzoraka iz Hrvatske i tri uzorka iz Mađarske. Među tih 87 vina našlo ih se sedam rađenih uz (dužu) maceraciju popraćenu alkoholnom fermentacijom, a zgodno je spomenuti i to da su se među 87 traminaca našli i oni što izlaze iz podruma pod imenom i prezimenom dviju popularnih osoba, konkretno pjevača Dražena Zečića i glumca Zlatka Ožbolta! Obvezni uvjeti za sudjelovanje na ovome ocjenjivanju, izjavio je jedan od glavnih organizatora ocjenjivanja Željko Garmaz,  bili su to da se vino finalizira do butelje i to da pri izlasku iz podruma ima svoju etiketu koja govori o njegovu identitetu. Kao prag za zlatnu medalju određen je bio minimum od 90  bodova, za platinastu medalju trebalo je skupiti najmanje 95/100 bodova. Ocjenjivanje sam napustio malo prije kraja, do tog trenutka kad sam otišao isplivalo je sedam etiketa okićenih platinastom medaljom…♣

LAUBA 2021: NOVI DATUM i MJESTO – Pandemija remeti planove: tradicijski Lauba Grand Tasting, dosad održavan u znanom zagrebačkom prostoru Lauba i za 2021. svojedobno najavljen za kraj travnja i početak svibnja, premješten je i datumski i lokacijski. Organizator – tvrtka Vinart, obznanio je da su novi termini 3. i 4. lipnja, a novo, u epidemiološkom smislu prikladnije  mjesto trebao bi biti otvoreni prostor sa sjeverne strane zagrebačkog Muzeja za suvremenu umjetnost. ♣

Tri izazova iz jugoistočne Europe

TRNJAK POSLIJE PLAVCA, a PRIJE VRANCA – Posložilo se, dosad, i bolje nego što sam se još do nedavno usudio i zamisliti: nekako taman uz moju objavu, u izdanju Kronike SVIJETA u ČAŠI za ožujak 2021,  te tekstova o Plavcu malome i o intrigantnome trisu iz jugoistočne Europe s članovima Plavcem malim, Trnjakom i Vrancem,  održano je, u Vinskome klubu u Zagrebu za grupu vinskih novnara i sommeliera-ugostitelja, kušanje nekih 37 dalmatinskih plavaca, a ubrzo potom, uoči izlaska Kronike SVIJETA u ČAŠI za travanj 2021, priređena je, za struku i u istome prostoru, degustacija petnajstak trnjaka, što iz Hrvatske što iz Bosne i Hercegovine. I odmah se počelo raditi na organizaciji organoleptičkog vrednovanja vranaca!

O kušanim plavcima smo već moji kolege i ja objavili dojmove, što se tiče trnjka složni smo u tome da se predstavio na vrlo visokom nivou, a za vrance, s kojima smo se imali lijepih prilika družiti lani i predlani i u Crnoj Gori i u Makedoniji, uz međunarodni praznik Vranca u listopadu, ali i na nekoliko prezentacija u Metropoli – ne sumnjamo da će oduševiti…

Trnjak, kojega prati glas da kroz vegetaciju do berbe lijepo nakuplja slador (alkohol, snaga, toplina; maligani od 13,5 vol% naviše, većina vina bila je s 14,5 do 15 vol%) ali i da istodobno uspijeva sjajno zadržati kiseline (svježinu), pokazao je monumentalnost – gustoću, visoku koncentriranost, ekstraktnost, potentnost,  uzorci i iz Dalmatinske zagore i iz Hercegovine odisali su mineralnošću, ali u aromatskome smislu oni iz Dalmatinske zagore bili su nešto uvjerljiviji u izričaju voćnosti, dok su oni s hercegovačkoga krša bili jači u izričaju prosušenog voća, začinskog bilja i kamena. Vina na ovome kušanju pokazala su se uglavnom unutar jedne stiliastike, tek jedno je malo pobjeglo, u smislu dosta izražene slatkoće i aromatikom u pravcu naglašene prosušenosti grožđa.  Kao i uvijek u grupi uzoraka, neki su se predstavili kao više zreli i razvijeni, profinjeni i elegantni, a neki kao tek na putu da to postignu, napomenuti tu valja da je na ovoj degustaciji bilo trnjaka – koji, inače, traži duže dozrijevanje i odležavanje u kojemu se i dodatno razvija – iz različitih godina berbe, od daleke 2012. pa do recentne 2020, dakle  neki uzorci ne nalaze se još na tržištu, štaviše nekima trebaju još godine dok budu spremni za izlazak a poslani su nam tek kao informacija da postoje i da se bolje upoznamo s time kako se trnjak kao vino razvija kroz vrijeme. Ovo u zagrebačkom Vinskom klubu nije bilo i ocjenjivanje vina za vinska vodiče.

Krešimir Šesnić, Darko Lugarić, Saša Zec, Branimir Turk, Tomo Jakopović, Ivo Kozarčanin, Miro Barec, Domagoj Jakopović Ribafish (suhiucasi)

Evo i manekena-sudionika u reviji, a redosljed na svoj način daje naslutiti dojmove što su ih oni najbolji izazvali kod kušača.

NUIĆ 2012; ŠKEGRO Carsus Trnjak 2017; NUIĆ 2017;  NUIĆ 2016; GRABOVAC Trnjak riserva 2017; GAŠPAR 2020; GAŠPAR 2019;  PILAČ 2017;  FRANIĆ 2019;   Ivica RADALJ  2018; FRANIĆ 2015;  FRANIĆ 2017;  NUIĆ ROSÉ 2019

Kao najsjajnije zvijezde toga dana iskočili su Trnjak 2012 od Nuića i, od mladih, Trnjak 2020 barrel sample od Gašpara,  a kao zvijezda pak na tanjuru bio je gulaš od mesa Enjingijevih angusa (Vrutak!) kojega je dan prije majstorski pripremio Ivo Kozarčanin. ♣

Novo iz Pupitresa

BILJEŠKE o VINU –  Limitirano izdanje od samo 400 kopija, ručno šivane korice od eko-kože, dva u jednom: detaljan vodič kroz kušanje vina i radna bilježnica za impresije – novi poslovni pothvat zagrebačke sommelierke Jelene Šimić Valentić koja je, nakon dugog razdoblja rada u visokom ugostiteljstvu u Metropoli, prije nekoliko godina postala vlasnicom i voditeljicom danas poznatog  wine-bara Pupitres u središtu glavnoga grada Lijepe naše, cijenjenog među ljubiteljima plemenite kapljice kako po bogatom izboru etiketa za kušanje tako i po vrlo kvalitetnim vinskim radionicama – dosad ih je bilo više od 800! – u Jeleninoj režiji.

Bilješke o vinu nova su priča poznate sommelierke Jelene Šimić Valentić, limitirana edicija od 400 komada (cijena 295 kn) za sada jedinstvenog vodiča kroz kušanje vina koji se sastoji od dva dijela. U prvome je detaljno naznačen kako opisati, a u drugom, rezerviranom za zapis impresija na bazi osobnih osjećaja, ima mjesta za popratiti čak 200 vina. Nećete pisati samo o boji, mirisima i okusima, zabilježit ćete gdje ste i s kim ste kušali vino, jer to je, kaže Jelena, jednako važan podatak. Vino je emocija, važno je zabilježiti kako ste se osjećali dok ste ga pili, i na taj način otkrit ćete njegovu novu dimenziju, veli Jelena.

– Ovom knjigom u kojoj je uz ocjene vinima te opise vina moguće, s obzirom da ima dovoljno mjesta, zabilježiti i to s kime se u društvu vino degustiralo željela sam pokazati koliko je važno voditi ozbiljne i detaljne bilješke o vinu, koje je ne samo piće nego i emocija. Tako se fokusiraš na vino, usavršavaš se, nepce postaje sofisticiranije, okus istančaniji, doživljaj je dublji – ističe Jelena.

Na ideju o knjižici Jelena je došla lani u vrijeme punog naleta pandemije, zbog koje je njezin mali bar sa četrdesetak mjesta zbog epidemioloških mjera više zatvoren nego otvoren. Na vinskim radionicama primijetila sam da ljudi vole zapisivati impresije o vinima koja su pili, pogotovu ako su njima oduševljeni. Traže po torbama rokovnike, pišu po salvetama, vole papir, iako živimo u digitalnom vremenu, otud zamisao o knjižici, dodaje Jelena kojoj je vino velika strast i koja se dakako posebno veseli tome što ima naznaka da bi se mjere Strožera mogle ublažiti i da će njen wine bar u Frankopanskoj od sredine lipnja proraditi opet punom parom.  ♣

Abeceda vina

BAKHOV POZDRAV IZ HRVATSKE – Zagrepčanin Zoran Lutz, vrlo neumorni umirovljenik iz redova grafičara, vjerni podanik boga Bakha, posljednjih desetak godina otkako je zatvorio svoje poduzeće Arakart  za tiskarske usluge i dalje je vrlo aktivan u izdavaštvu, s time što se fokusirao na temu vina i duboko koncentrirao na kreiranje informativno-poučnih publikacija te raznih reklamnih brošura posvećenih plemenitoj kapljici.  U okviru svojega hobija i u suradnji s tvrtkom Indugraf koju vodi njegov prijatelj  krenuo je najprije u osmišljavanje vinskih kalendara, a, nakon što se zbog bolesti sa scene povukao znani naš vinski pisac Srećko Ljubljanović i prestao s izdavanjem svog Vinskog vodiča, Lutz je, smatrajući da vino kao simbol hedonizma, plemenitosti i gospodarstva te kao obilježje Lijepe naše zavrjeđuje bolju promociju i na edukativan način kvalitetno približavanje široj javnosti, pa je i sam jače zapeo u toj aktivnosti.

Lutz je svake godine kroz posljednje desetljeće objelodanio vinski kalendar s fotografijama grozdova autohtonih hrvatskih kultivara, s različitim kratkim objašnjenjima o sezonskim radovima u trsju, s popisom vinskih praznika i s popisom godišnjih događanja na hrvatskoj vinskoj sceni. Onda je krenuo u osmišljavanje i objavu manjih brošura na temu vina s fotkama i s opisima vinskih kultivara, popisom vina, savjetima oko sljubljivanja vina s jelom. Uglavnom, zamslio je da s vremenom njegov postojeći projekt preraste u nešto što bi na popularan i zabavan i praktičan način širilo kulturu vina i bilo i svojevrsna turistička promidžba i vina i eno-gastro i turističke Hrvatske.  Plan mu je knjižicu, koja bi izlazila svake druge ili treće godine, unaprijediti novim prikladnim sadržajima, primjerice prezentacijama pojedinih hrvatskih vinogradarskih područja, dodavanjem popisa i adresa proizvođača vina i vinoteka, dakako popraćeno s jezgrovitim opisom vinskih podruma odnosno (malo)prodajnih punktova,  i pretvoriti je u svojevrstan praktičan mini-vodič eno-gastro Hrvatskom.  ♣

Neki novi Bakhovi djelatnici…

Iwek Kozarčanin (sasvim desno), Josip Barundić Vina Barun, Drago Prstac i Tomo Jakopović

OD NOVINARSTVA DO MANZONIJA – Poznati zagrebački novinar Ivo Kozarčanin, s novinarskim iskustvom u izdanjima novinske i nakladničke kuće Vjesnik te potom i iz najčitanijega 24sata, Bakhov sin s nadimkom, te autor knjigice Škola vina Bakhova sina sadržaja tipa vinske abecede, nakon što je prešao u slobodnjake pera, ovih dana eto postao je, ne zatvarajući vrata žurnalizma, na neki način opet početnik, konkretno otvorio svoj novi start – kao nezavisni vinogradar, s ciljem da postane šampanjer. Upravo posljednjeg dana travnja na svom Iwek-bregu, zapravo Gizniku i mikrolokaciji Rupica ponad Samobora posadio je, uz pomoć pajdaša iz vinske branše – zagrebačkog sommeliera Tome Jakopovića te Josipa Barundića Baruna i njegova Strikana Drage Prstaca  (prikladno prezime baš uz kvalitetan pjenušac!) iz kardinalskog sjedišta Krašića, u devet redova nekih 180 cijepova sorte Manzoni, cilj je Iweku grožđe pretvoriti, klasičnom metodom drugog vrenja u boci, u Iwekov Bubbly brzut na tur.  Do prvog gutljaja tog bubblyja u punoj formi trebat će pričekati najmanje osam godina, naime Iwekove ambicije su visoke i traže i vrijeme, najprije svakako četiri godine do prvog roda za bazno vino, potom nakon šampanjizacije baze i najmanje tri godine dozrijevanja pjenušca u boci na finom talogu prije degoržiranja pa potom barem još godinu dana odležavanja u butelji nakon degoržiranja. ♣

Tomislav Tolušić

IZ CARSTVA POLITIKE u RAJ BAKHA – Donedavni ministar poljoprivrede RH Tomislav Tolušić izlaskom iz visoke politike ušao je visoko u vino! Bez vinograda, zasad, međutim i bez improvizacije. Grožđe u ovome trenutku, istina, otkupuje, ali oko odabira sirovine i oko prerade pomaže mu iskusna enologinja Ivana Nemet, koja je po vinskim pitanjima radila u Feravinu i u PP Orahovici. Tolušić kod Virovitice, gdje ima vinaski podrum, za sadnju vinove loze priprema nekih tri do četiri hektara terena! Njegova vina već su u prodaji, a nudi graševinu, sauvignon, chardonnay (sur lie), te crnjak, mješavinu najvjerojatnije od merlota, cabernet sauvignona i cabernet franca, rađenu u – amforama! ♣

Miroslav Škoro – političar

S VEDRIM NOTAMA i GRAŠEVINOM u ARENU POLITIKE – Slavonac Miroslav Škoro okušao se kao glazbenik i pjevač, čuvar ravnice (Ne dirajte mi ravnicu…) potom i kao vinar, i to s graševinom iz vinograda u Kutjevu i nastalom bistrom glavom i vrijednom rukom enologinje Josipe Andrijanić, znane pod nadimkom Cipelice lutalice. Onda je Miroslav velike ambicije počeo pokazivati u politici. Postao je vođom oveće oporbene stranke, kad nije prošao u borbi za fotelju na drugim visokim političkim instancama, krenuo je u lov na sjedalicu gradonačenika Zagreba. Sredinom svibnja nakon izbora vidjet će se kako će taj lov završiti i hoće li apetite zadovoljiti – tek možda povratkom u ravnicu… I Osijek i Đakovo imaju lijepe katedrale… ♣

Show&Winebusiness: I KYLIE MINOGUE PODLEGLA DIONIZU – Još jedno ime iz svijeta poznatih i popularnih uključilo se u vinski biznis. Riječ je o pjevačici Kylie Minogue, koja je upravo promovirala i svoj novi pjenušac, riječ je o proseccu proizvedenome od 85 posto sorte Glera i 15 posto Pinota crnog, u znanoj vinskoj kući Zonin u Gambellari u Venetu. Kylie se uključila u vinski segment proše godine, i pod brandom kylieminoguewines preko londonskog distributera vina Benchmark Drinks do sada je već uspjela plasirati ukupno milijun butelja! Na slici je Kylie doduše s crnjakom, snimka je napravljena dok je još vladao zimski režim pijenja vina, sad kako je zatoplilo i kako idemo prema još toplijemu dolazi red na lepršavi ružičasti prosecco… Hoćemo li Kylie vidjeti s tim njenim pjenušcem uskoro – točnije 11. lipnja 2021, na Terasi Oleander zagrebačkog hotela Esplanade, na petom festivalu pjenušaca u Zagrebu, u organizaciji Marije Vukelić i Nine Levičnik?

U Kylino vinsko stado spadaju još dvije etikete roséa iz francuske Provence, jedan sauvignon iz vinogorja Côtes de Gascogne, jedan španjolski pjenušac cava, zatim merlot francuske apelacije Vin de Pays d’Oc, kao i australski Margaret River Chardonnay, u fazi kreacije sad je još jedan australac, Yara Yara Pinot noir. ♣

Prisjećanje na nekadašnje glazbene dane…

Miroslav Papić Pajo

SJETNO, UZ – BACH(us)OVU TOCCATU! – Zagrepčanin Miroslav Papić, generacija 1941., preživio, i ne znajući za to!, drugi svjetski rat, u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća glazbenik, poslije s dva desetljeća rada u svojstvu inžinjera strojarstva u oil & gas businessu u Sirte Oil Company u Gadafijevoj Libiji, a sada dobro stojeći penzić s kućama u podnožju Medvednice i na Hvaru, računa i na, oslanjajući se na glasovitog Dantea, novi životni krug, još ni iz daleka zadnji, Deveti!, a koji treba uslijediti sada nakon vladavine terora Covida 19. Majstor Papić, koji je u Libiji postao zahvalan tamošnjem crnome zlatu a nakon boravka na Hvaru navikao se,lako, na drugo crno zlato – naravno, plavac mali crni!, očekuje, dakako, da taj novi krug bude, jooooooj, dakako – dobar i dugotrajan!

Naširoko znan kao Pajo, u neka davna vremena prije nego što ga je obrlatila svemoćna nafta osnovao je i, kao trubač, vodio sastav Soul Sound Band, koji je žario i palio na popularnim plesnjacima u zagrebačkom Tucmanu u neposrednom susjedstvu HNK-a što bi završavali znakovitom i za natalitet Hrvata obećavajućom najavom završne skladbe te večeri – Zadnji ples, zadnji dogovori… A onda je SSB, znam jer sam jedan od rijetkih svjedoka, dakle dragocjen!, pretvorio u grupu Clan sa zvijezdom u nastajanju – Rajkom Dujmićem Limom, poslije alfom i omegom Novih fosila, danas legendom.

Bachova Toccata i Fuga u D-molu, grupa Clan: Papić, Mažuran, Štimac, Žilih (stoje), Dujmić Lima i Kezele Jull. Može se poslušati preko Youtubea

Uz opus s Fosilima s kojima je osvaja publiku, sjajni Lima je ljubiteljima glazbe ostavio, i u nekom drugom žanru, istinsku muzičku poslasticu – aranžman i nastup na Clanovoj snimci Bachove Toccate i Fuge u D molu. Uz Limu na klavijaturama (Hammond) i Paju na trubi, Bacha nam u jazz-rock stilu i pod paskom legendarnih urednika Vanje Lisaka i snimatelja Radana Bosnara, donose Boris Žilih – tenor-saksofon, Mato Šantek – trombon, Ante Mažuran na gitari, Branko Kezele na basu i Zdravko Štimac za bubnjevima.

Bogme, vrijedi to poslušati, i te kako!!! Svakako uz čašu ekstra vina neke starije berbe prikladne za meditativne trenutke, mogao bih spomenuti Plenkovićev Zlatan plavac neko vrijeme Grand cru a sada Grand Select, Tomčeve Amfore od prije 10 godina, Korakov syrah iz 2009, ali i Rajnski rizling 2009 i 2011, međutim i RR u potrazi za nekim starim vremenom iz 2015, Krauthakerove merlot i cabernet sauvignon od prije desetak godina, Claijevu Malvaziju Sveti Jakov, Gran teran od Coronike…  ♣

Rekonvalescent Gianni Morandi lijek za oporavak je našao u – brunellu!

BRUNELLO KAO LIJEK – Prošlo je doista mnogo godina od vremena kad smo i u Hrvatskoj rado pratili talijanski festival zabavne glazbe u Sanremu i vremena kad smo svako malo i na valovima naših radio-stanica slušali Giannija Morandija. Taj pjevač iz Bologne nije više onoliko eksponiran I u žiži kao prije, ali ne bi se moglo reći da mu je popularnost baš jako opala, tà on na Faceboku ima 1,2 milijuna sljedbenika! Neko vrijeme u ovom najnovijem periodu nije se, pa ni virtualno, pojavljivao u javnosti, ili barem ne mnogo, jer popravljajući nešto u vrtu obiteljske kuće teško se ozlijedio i zbog opeklina završio u bolnici. Ovih dana vratio se s odsluženja bolničkog roka, i očito dobro raspoložen uslikao se za Instagram da svojim obožavateljima objavi come back pa i da se pohvali novim lijekom koji troši nakon izlaska izbolnice, a to je – Brunello PianRosso ugledne montalcinske kuce Ciacci Piccolomini d’Aragona! Lijek izvrstan, bila je o njemu i recenzija u Svijetu u Čaši, nakon što ga lizne i gucne svatko bi poželio malo dužu kuru i dvostruko ozdravljenje ali – maloprodajna cijena tom lijeku je (doduše sigurno ne i za Morandija) upućuje na to da ga je ipak nužno uzimati ga u apotekarskoj količini!…   ♣

Visoka gastronomija i ljekoviti tretmani na bazi potpuno prirodnoga

Ekskluzivni hotel Al Hambra

LOŠINJSKA AL HAMBRA SA CHEFOM s DVIJE MICHELINOVE ZVJEZDICE – Slikovita uvala Čikat ovoga proljeća podiže doživljaj luksuza i hedonizma na još višu razinu te se potpuno jedinstvenim konceptom gastronomskog i wellness doživljaja svrstava uz bok vodećim svjetskim luksuznim hotelima. Raskošni Boutique Hotel Alhambra, uvršten u Top 10 najboljih hotela Europe, inače dio luksuzne kolekcije prestižnog brenda Lošinj Hotels & Villas, predstavit će iz Švicarske gostujućega chefa Christiana Kuchlera, nagrađenoga dvjema Michelinovim zvjezdicama i sa čak 18 Gault&Millau kulinarskih kapica. K tome, ovaj lošinjski brend predstavit će i ekskluzivni novi koncept s potpisom vodeće međunarodne konzultantice za spa i wellness Melisse Mettler.

Chef Kuchler

Za cjelovitost luksuznog iskustva tijekom svibanjskog boravka na otoku Lošinju, SPA i wellness direktorica za brend Lošinj Hotels & Villas te vodeća međunarodna konzultantica za luksuznu spa i wellness ponudu Melissa Mettler osmislila je potpuno novi koncept u jedinstvenoj zoni Cube Spa Alhambra, koji se temelji na prirodnom nasljeđu i ljekovitosti otoka. Ljekovite terapije i spa tretmani inspirirani biljnim svijetom otoka vitalnosti u zadivljujućem okruženju lošinjskih borova, ekskluzivna ceremonija čaja uz uživanje u bogatstvu lokalnoga bilja te jedinstvena masaža koju educirani terapeuti izvode s povezom na očima uz taktove svjetski poznate Bečke filharmonije, samo su neki od mogućih i neponovljivih doživljaja lošinjskog programa. ♣

______________________________

S vedrije strane

Travanj baranjske kuhinje: PRIGOTAVLJANJE AUTENTIČNIH JELA! – Baranja je pozvala goste, da si dobro omaste brk! Istodobno, Svijet u Čaši je preporučio: Pazite dobro da svaki zalogaj ode na pravo mjesto!

Svakog aprilskog vikenda pa do 2. svibnja u Baranji su se širom otvarala vrata seoskih domaćinstava na kojima su domaćini gostima željnima znanja otkrivali opće vještine i male skrivene tajne u prigotavljanju autentičnih baranjskih jela!

Na radionicama predviđenim za po 25 najbržih hedonista bilo je moguće upoznati se s time kako se rađaju izvorni perkelt od soma, štuka u mundiru, grah u ćupu i druge regijske I lokalne delikatese. Zainteresirani su se trebali (pri)javiti na punktovima Visit Baranja, Turistička zajednica Općine Bilje – Kopački rit i Visit Slavonia Baranja i na Facebooku  Mjesec baranjske kuhinje

Radionice su bile zamišljene tek kao uvod: organizator je odlučio da za najširu javnost u potpunosti rasvijeli baranjsku gastronomsku baštinu tako da je, uz spomenute radionice kao pozornice prikazivanja izvornih načina stvaranja raznih lokalnih jela, u ponudi predvidio i obilazak baranjskih restorana zadatak kojih je pak bio da ta ista stara jela ponude u novom, modernom ruhu. Da doživljaj na licu mjesta te sjećanje budu bogatiji, planirano je da barem dio osoblja objekta gdje je događaj bude u raskošnim baranjskim narodnim nošnjama.

Po službenom rasporedu bilo je određeno da manifestacija Mjesec baranjske kuhinje počne u subotu 10. travnja na Planini Gajić kod Filipa Golubova Cara, posljednjeg baranjskog gajdaša, te značajnog čuvara šokačke tradicije.  Uz paprikaš od pijetla (pitla) trgalo se trgance, razvlačilo lokšice, motali čikovi… Dan poslije na imanju Galić u ribarskom selu Kopačevu kao zvijezda je bio najavljen šaran na rašljama.  Evo službenog rasporeda događanja do kraja: PERKELT OD SOMA – Vinarija Gerštmajer, Zmajevac  ⦁  GOLUBOVI s TRGANCIMA – Seljačko domaćinstvo Kalinka, Gajić  ⦁  FIŠ PAPRIKAŠ – Vinarija Alexandar, Kamenac ⦁  GRAH U ĆUPU –  Asztalos keramika, Suza ⦁ GUŽVARA S MAKOM i GUŽVARA S ORASIMA –  Seoski turizam Lacković, Bilje ⦁  GULAŠ OD DIVLJAČI – Tri mudraca, Karanac  ⦁  ŠTUKA U MUNDIRU  –  OPG Čudesna šuma – Romulić, Bilje…   ♣

Chefovi mađioničari: MENU, NEŠTO MALO DRUKČIJE… –  Cjenovno povoljniji škampi, malo krepkije ribice, patka za vegetarijance, zabranjeno voće za desert, vino na dohvat  ruke…… Preporuke chefova Kvragića i Zlatkova.  ♣

Istarsko cjepivo na zagrebačkom Jarunu!

BENVENUTI (Dobrodošli!)! CORONA GRANDE KAO GLAVNA ZVIJEZDA! – Ovaj vikend vikend je cjepljenja. Stožeri i liječnici uoči 1. svibnja objavili su: samo u petak u Zagrebu je cijepljeno oko 20.000 osoba. Glavno cjepilište Metropole je, zna se, na prostoru Zagrebačkog velesajma. Astra-zeneki odzvonilo je, sve veći je broj sretnika koji se, ne skrivajući olakšanje, hvali ulaskom u prestižno društvo Pfizera…

U susjedstvu ZV-a kao zdravilište je, 200 posto epidemiološki sigurno, proradila plaža jezera Jarun. Sunce k’o naručeno! Ambijent topao, prirodna proizvodnja vitamina D u punom zamahu. Predviđeno je da nazočni budu stalno u pokretu jer to je sportski, a nekoliko sjedalica rezervirano je bilo za one s eventualnim nus-pojavama.

Benvenuti Nikola i Albert na zagrebačkom Jarunu

Cjepljenici, uglavnom iz rizičnih i nužno privilegiranih, prioritetnih skupina – novinari, osobe bliske ugostiteljstvu i turizmu, poneka starija osoba. Naručeni, strogo protuepidemiološki, u dvije grupe, za dolazak, konkretno, u 15 i, potom, u 17 sati. Naravno, uz upozorenje: držite se, obvezno, termina za koji ste potvrdili dolazak. Na dolasku prijavak, mjerenje temperature, pričest finim malim zalogajima prigotavljanima na licu mjesta, zamišljenima da pomognu stvaranju ugodne atmosfere cjepljencima. Zakuska je obuhvatila i nekoliko sirupa – jedan ružičasti i jedan bijeli na bazi istarskih autohtonih ljekovitih sirupnih sorata i jedan crveni na bazi četiri sorte iz četiriju zemalja – Hrvatske, Italije, Francuske i Španjolske. Za zajamčeno smirenje – naime cjepljenike je trebalo psihički i psihološki odgovarajuće pripremiti za dobivanje vakcine – osigurana je i ugodna diskretna glazba uživo.

Svakako – jedinstveno cijepljenje, ovo na Jarunu u Zagrebu! Cjepivo – hrvatske proizvodnje! Napunjeno u nešto veću bočicu od onih od Pfizera i drugih bjelosvjetskih marki, naime ovo cijepljenje se obavlja s većom dozom od one propisane za druge vakcine, i nije potrebno na repete čekati osam i više tjedana.

Riječ je o cjepivu Corona Grande proizvedenome 2016. godine, te prije službenog izlaska u javnost – a to je eto bilo upravo tog petka potkraj travnja u Metropoli – gotovo pet godina ispitivano je, i nije pokazalo neke osobite nus-pojave osim potrebe za sjedenjem i opuštanjem na sjedalici odmah nakon cijepljenja…

Coronu Grande osobno su na Jarunu predstavili specijalisti oinos-medicine i tvorci cjepiva Nikola i Albert Benvenuti iz Kaldira. Pohvale braći Benvenuti i organizatoru ovoga okupljanja na Jarunu – zagrebačkoj tvrtki Vinart, jer na Jarunu na pressici i prezentaciji za novinare od kojih javnost očekuje ne tek informaciju (što nerijetko, ako je štura, bude zapravo reklama!) nego i objašnjenje proizvoda, zajedno su se pobrinuli da nama info-medijima kao prenositeljima vijesti predočenjem i specifikacije pomognu upoznati šire pučanstvo s onime čemu je namjena da završi u našem organizmu.

Corona Grande 2016 – Od kasnije pobranih i, poslije, još i dodatno kroz tri mjeseca, prosušivanih Malvazije istarske i Muškata bijelog te, s manjim udjelom, rijetke lokalne Ulovine, uzgajanih na pozicijama s nazivima Corona Grande i San Salvatore. Godište 2016 pamtit će se u Istri kao jedno od najboljih posebice za ovaj tip proizvoda, naime izmjena padalina i sunčanih perioda bila je redovne i uravnotežena. Vegetacijski razvoj u toj godini iz udžbenika omogućio je biljkama razvoj bez stresa te potpunu harmoniju kiselina i sladora u punoj zrelosti. Kasnije je prosušivanjem taj balans samo dodatno naglašen. Unatoč izraženoj slasti lijepo je očuvana svježina. Trganje je obavljeno u terminu od 10. do 15. rujna 2016.

Dr. Nikola s bočicom Corone Grande u desnoj ruci

Tehnički podaci: Područje: Istra, Motovun, Corona grande (Malvazija, Ulovina), San Salvatore (Muškat) ⦁ tip tla: fliš (bijela zemlja s laporom s vrlo malim udjelom gline) ⦁ Nadmorska visina: od 330 do 400m ⦁ Starost nasada: od 2000. – Muškat, od 2003. – Malvazija, i od 1946. – Ulovina ⦁ Omjer: malvazija 60%, muškat bijeli 35%, ulovina 5% ⦁ Prinosi: 6 tona/hektar ⦁ Tip berbe: ručna ⦁ Prerada: prosušivanje ploda prirodnim putem u natkrivenom i otvorenom prostoru u trajanju od tri mjeseca. Potom maceracija i početak fermentacije u trajanju od 10 do 15 dana, vrenje potaknuto divljim kvascima. Slijedili su prešanje i, potom, višemjesečni nastavak fermentacije u čeličnom tanku pri temperaturi od 10 do 13 °C ⦁ Dozrijevanje: godina dana u čeličnom tanku, nakon ounjenja u boci odležavalo godinu dana. ⦁ Analitički podaci: 12,5 vol %, ukupna kiselinost 6,1 g, neprovreli slador 135 g, pH 3,38

Treba još reći i to da se od početka pandemije protiv corone kao protuoružje preporučivao crni serum GranTeran Coronica, ali vjerojatno zbog ograničenih, manjih proizvedenih količina a prevelikom potražnjom s njime se, pogotovu onda kad se kroz dugi period u Istri bilježila jako povoljna epidemiološka situacija, nisu činili osobiti napori da se cijepljenje njime proširi i na druge naše krajeve, smatralo se da je bolje da zainteresirani cjepljenici po taj sirup dođu osobno u Istru, oni jače rizični možda da se još i docijepe sirupastim serumom San Salvatore….

Oltar Domovine Benvenuti

Tamo su, u Kaldiru – Benvenuti tutti!, uz Oltar DomoWine! Njega su Nikola i Albert Benvenuti dovezli sada, prigodno, iz svojega Kaldira na Jarun, taj lijepo uređeni objekt krase proizvodi samo od sirovine iz Istre, tek jedan hommage – kroz Caldierosso – ukazan je našoj zajednici Europskoj Uniji, naime u tome su uzorku sirovine također uzgojene u Istri ali globalno znane kao porijeklom iz četiriju južnoeuropskih zemalja – Hrvatske, Italije, Francuske i Španjolske… ♣

ISPRAĆAJ COVIDA19? – Sasvim slučajno, odnekud iz tame povijesti (debelo prašnjavog albuma!) izletjela je fotka iz mladih dana. Bilo je to vrijeme novinarskih početaka i pisanja o glazbi u tadašnjim popularnim tjednicima Vikend i Studio. Vikend je bitno utjecao na to da glazba malo-pomalo bude potisnuta u drugi plan, primarnima su postali ugostiteljstvo i turizam. Ta važna gospodarska kategorija, ali i obiteljsko nasljeđe – po mami, koja je rodom iz ribarskog mjesta Kali na Ugljanu, žilama mi je tekao plavac mali a po tati Istraninu s Pazinštine pak teran, i kako nisam imao plemenitaški pedigre za tako jako plavu krv te kako sam se rodio i živio u Zagrebu morao sam za razrjeđivanje koristiti graševinu! – zaslužni su bili da se pojam gastro-turizam kao predmet moje profesije obogatio znakovitime eno, naglasak je i do danas ostao na Bakhovu nektaru, s time što je nekad jako popularni tjednik Vikend kao radno mjesto zamijenila specijalizirana revija Svijet u Čaši.

Evo, i jedne od najnovijih fotki, još sam – valjda uvelike zahvaljujući antioksidantima crnovinske provenijencije, živ(ahan), a ovim strogim izgledom s borama i sa sugestivnom, jačim vjetrom kreiranom, frizurom borisnom johnsonicom  te hrapavim glasom i prijetećim parolama I feel good… nastojim iz naše Lijepe naše čim prije zauvijek ispratiti taj vražji duet corona&covid19…  ♣

__________________________

_______________________

…..pijte razborito – odgovorno – trijezno • drink wisely – responsibly – soberly…..

kroz / through  

 

POTROŠAČKI PUTOKAZ – BUYING GUIDE

Vodič za pametnu kupnju – 04. 2021 – Hints to the smart purchase

Legenda

–  Veliki grozd, Šampion/Big Grape, Champion – 99 – 100 (ili or: 19,9 – 20 / 4,9 – 5,0) bodova/pts = Sjajno! Upečatljivo!  Jedinstveno! Višeslojno, precizno i visokokarakterno, živo, zrelo, puno i snažno, skladno i elegantno, s dugačkim završetkom i s potencijalom odležavanja / Brilliant! Impressive! Unique! Multilayered, precise and with high character, very alive, mature, full(bodied), harmonious and elegant, with a long finish, and with quite a long ageing potential

 – Velika zlatna odnosno platinasta medalja/Great gold medal = Platinum medal – 95 – 98 (19,5 – 19,8 / 4,5 – 4,8) = Odlično, visoko karakterno, živo, zrelo, elegantno, klasično veliko vino, u ustima dugo traje / Excellent,  with much character, very alive, mature, fullbodied, classic elegant great wine, in the mouth long-lasting.

.– Zlatna medalja/Gold medal – 90 – 94 (18,6 – 19,4 / 4,0 – 4,4) bodova = Izvrsno, kompleksno, uzbudljivo, živo, zrelo, profinjeno vino, s vrlo izraženima osobnošću i stilom / Outstanding, complex, exciting, alive and mature, very refined, with high style and quite a big personality.

 –   Srebrna medalja/Silver medal – 85 – 89 (17,5  – 18,5 / 3,0 – 3,9) = Osobito dobro i tipično, složeno, moguće i s izgledima da se i još razvije, za, još, ipak, zahtjevniji ukus / very good and typical, complex, with chances to develop even more, still for the exigent consumer

 – 80 – 84 (15,5 – 17,4 / 2,1 – 2,9) = Korektno, može biti sortno prepoznatljivo i stilom definirano, ipak bez neke veće uzbudljivosti / Correct, may be varietal well recognizable and in a certain determinated style, but not exciting.

– 71 – 79 (11,0 – 15,4 / 1,1 – 2,0) = Obično,  prosječno, jednostavno, bez vrlina i nekih značajnijih, prejakih mana.. Moguće ponešto grubo, i/ili načeto umorom pa i na silaznoj putanji, eventualno još prihvatljivo za ležernu uporabu / Average, ordinary, with no virtues and no significant to strong flaws, eventually still acceptable for everyday use

ispod/under 71 ( 1,1 / 1,9) = Nisko-prosječno, najbolje izbjegavati / low average, best to avoid

⇑ – trošiti/drink  • ⇗ – trošiti ili još čuvati/drink or hold • ⇒ – čuvati/hold •  – trošiti svakako uz hranu/drink with food

HRVATSKA  CROATIA

Bregoviti sjeverozapad / Hilly northwest

(mpc/pp: XL) MARANY 2019 – TOMAC ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Plešivica ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: nema službenih informacija/no official information; vjerojatno je riječ o nizu sorata zasađenih u vlastitom vinogradu/probably many varieties planted in the own vineyard • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski (organski, biodinamički)/nature friendly (organic, biodynamic) – službeni znak Eko na etiketi/official Eco sign on the label: ne/no ■ PODRUM/CELLAR, vinifikacija/vinification: maceracija/skin contact: 4 tjedna/weeks & alkoholno vrenje/fermentation: amphora (qvevri) • kvasci/yeasts: autohtoni, vlastiti/indigenous • dozrijevanje/maturation: velika bačva/big barrel (2000 lit) – koliko dugo/how long: 12 mjeseci/months – filtrirano/filtered: ne/no ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bourgogne – teška, teretna (nepotrebno!) • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO kvalitetno s kzp/quality with the controlled origin • suho/dry • 13,0 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno/OK • čitljivo/legible: dobro/good

■ VINO je/WINE is: s oksidativnom notom – tipa orange  • ima kompleksnost • s obilježjem tradicije • drukčije • toplo • s mladenačkim nabojem • rustikalno • s današnjeg, modernog aspekta djeluje kao još nedovršeno • lijepo se pije uz hranu • može trajati – vrijedi mu ostaviti još vremena u boci ■ IZGLEDOM maglušasto ■ NA NOSU upućuje na maceraciju s fermentacijom • mineralno • na voćnost, slabije (voće: dinja / sušeno) • na vegetalno/herbalno, diskretno • začinsko bilje/mirodije • na osjet kvasaca – kruha – plemenitog drveta ■ U USTIMA solidno zaobljeno • tanin: živ – malo steže usta • okus slankast – fino gorkast – ukazuje na kvalitetno prateću kiselost • tijelom & strukturom dobro do vrlo dobro • gorkastog – dosta dugačkog završetka ■ SERVICE: ⇗ • • odčepiti bocu nekoliko sati prije posluženja vina/uncork the bottle one hour before serving the wine • čaša/glass: srednja/medium size one –  tip/type: bordeaux, • 14-15 C

Dalmacija / Dalmatia

 (mpc/pp: XL-XXL) DRAGA RISERVA 2017 – GRABOVAC ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Imotski ■ VINOGRAD/VINEYARD: Vučja Draga • kosina/slope • nadmorska visina/altitude: 450 m • sorta/variety: Kujundžuša,Pošip, Žilavka, Chardonnay, Sauvignon blanc ■ PODRUM/CELLAR, dozrijevanje/maturation: bačvica/small casc (barrique 225 lit) • koliko dugo/how long: 12 mjeseci/months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bourgogne • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork – DIAM ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO Dalmatinka zagora, Imotski • suho • 13,0 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno – elegantno/OK – pedantly applied – elegant • čitljivo/legible: dobro/good

■ VINO je/WINE is: ozbiljno • kompleksno • moderno • sadržajno • sočno • dotjerano • skladno • ima eleganciju • dinamično – s nervom • u suglasju sa: tipologijom – godištem berbe – dobi • lijepo se pije – uz hranu • može trajati – vrijedi mu ostaviti još vremena u boci ■ IZGLEDOM živahno • slamnato žuto ■ NA NOSU umjerene jačine – razvijeno • upućuje na mineralno • na mirodije (slatke), iskazano s mjerom • na osjet maslaca – plemenitog drveta – fino paljenoga/dima, nijansa (osobno bih više volio da je ta začinska nota tanja) – voćnost (plodovi: domaći – bijeli – žuti/ koštićavi – svježi zreli • na floralno (cvijeće: bijelo) • med, dodir  ■ U USTIMA zaobljeno – donekle kremasto • okus sugerira slast – slankast – ukazuje na kvalitetno prateću kiselost • tijelom & strukturom vrlo dobro • živog – dugačkog završetka ■ SERVICE: ⇗ •  (preporuka za jelo/dish recommendation: pečena riba, teletina, janjetina…) • čaša/glass: velika/large one  –  tip/type: bourgogne, • 12-14   ̊C

(mpc/pp: M) POŠIP 2019 Selekcija – GRABOVAC ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Imotski ■ VINOGRAD/VINEYARD: Vučja Draga • sorta/variety: Pošip ■ PODRUM/CELLAR: dozrijevanje/maturation: inoks/stainless steel – 6 mjseci/months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO Dalmatinska zagora • 13,0 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno/OK – pedantly applied • čitljivo/legible: stražnja etiketa slabo, zbog sitnih slova i lošeg kontrasta između boje slova i podloge/the back label badly, to small fonts and to weak colour of the font

■ VINO je/WINE is: dotjerano • skladno • svježe • dopadljivo • ima kompleksnost ■ IZGLEDOM živahno • zelenkasto-žućkasto ■ NA NOSU umjerene jačine • upućuje na voćnost, izraženu dobro (plodovi: domaći/zeleni – bijeli/koštićavi – jabuka, citrusna nijansa) • mineralno ■ U USTIMA mekano • živo • s kvalitetno pratećom kiselosti • tijelom & strukturom dobro do vrlo dobro • trajnost u ustima solidna. ■ SERVICE:  ⇑ • čaša/glass: srednja/medium size one –  tip/type: bordeaux  • 10-12C

 (mpc/pp: XXL) MODRO JEZERO RISERVA 2016 – GRABOVAC ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Imotski ■ VINOGRAD/VINEYARD: Vučja Draga, Podvornica • Vučja Draga kosina/slope; Podvornica visoravan/plain • nadmorska visina/altitude: 450 m & 280 m • sorta/variety: Cabernet sauvignon, Vranac Trnjak, Merlot • loze stare/vines old: 12 – 20 godina/years • gustoća nasada/plantation density: 7000 i 5000 loza/vines per ha • uzgojni oblik/breeding system: guyot & cordon • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski • prinos po trsu/yield per vine: 0,70 kg – 1 kg ■ PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova • vinifikacija/vinification: maceracija/skin contact: cca 30  dana/days – alkoholno vrenje: u inoksu/fermentation in stainless steel • dozrijevanje/maturation: bačvica/small casc (barrique 225 lit) • koliko dugo/how long: 24 mjeseci/months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: 0,75 lit • ukupno proizvedeno boca/bottles produced in total: 6000 ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO Dalmatinska zagora, Imotski • suho • 14,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno – elegantno/OK – pedantly applied – elegant • čitljivo/legible: dobro/good

■ VINO je/WINE is: impresivno • ozbiljno • kompleksno • moderno • sadržajno • bogato • gusto – mesnato • vrlo toplo • s karakterom • skladno • na kolosijeku elegancije (traži još vremena!) • dinamično – s nervom • u suglasju sa: teritorijem (g.p.) – tipologijom – sortom/sortama • za piti uz hranu • za pet do šest godina vrlo prikladno i  uz meditaciju • u sponu – može trajati – treba mu ostaviti još vremena u boci, da se razvije do kraja ■ IZGLEDOM živahno • rubinsko – s još ljubičastom nijansom! • (tamno/neprobojno • već oku sugerira gustoću tkiva ■ NA NOSU umjerene jačine • lijepo razvijeno ali još  ne i dovoljno • upućuje na mineralno • te na mirodije (slatke – pikantne) i na osjet paljenoga – vanilije – čokolade, iskazano s mjerom ali još uvijek malo nadjačavajući voćnost • na voćnost (plodovi: domaći/plavi, koštićavi, bobičasti) • na vegetalno/herbalno, umjereno ■ U USTIMA zaobljeno – kremasto – koncetrirano • tanin: živ – uglađen • okus sugerira slast – slankast – fino gorkast – ukazuje na kvalitetno prateću kiselost • tijelom & strukturom potentno • živog – fino  gorkastog – dugačkog završetka ■ SERVICE: ⇗  ⇒  •   (preporuka za jelo/dish recommendation: stewed red fish, red meat, hard matured cheeses…) • odčepiti bocu nekoliko sati prije posluženja vina – poželjno dekantirati / uncork the bottle some hours before serving the wine – decanting recommended • čaša/glass: velika/large one  –  tip/type: bordeaux. • 16-18   ̊C

 (mpc/pp: XL-XXL) TRNJAK RISERVA 2017 – GRABOVAC ■ PORIJEKLO/ORIGIN: iMOTSKI ■ VINOGRAD/VINEYARD: Vučja Draga • sorta/variety: Trnjak ■ PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova • dozrijevanje/maturation: bačvica/small casc (barrique 225 lit) • koliko dugo/how long: 12 mjeseci/months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bourgogne • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO Dalmatinska zagora, Imotski • 13,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno – elegantno/OK – pedantly applied – elegant

■ VINO je/WINE is: kompleksno • moderno • svježe • sadržajno • toplo • sočno • skladno • dinamično • u suglasju sa: teritorijem (g.p.) – tipologijom – sortom – dobi • lijepo se pije uz hranu • može trajati – vrijedi mu ostaviti još vremena u boci nijansa • ima šanse za duže odležavanje i, pritom, i za daljnji razvoj ■ IZGLEDOM živahno • rubinsko – granatna • tamno ■ NA NOSU umjerene jačine • upućuje na voćnost (plodovi: domaći/ plavi /bobičasti svježi • na vegetalno/herbalno, umjereno • mirodije (slatke), iskazano s mjerom • osjet plemenitog drveta – nijanse paljenoga – na kraju kao da odaje i malo badema ■ U USTIMA zaobljeno • tanin: živ – uglađen • okus slankast – s kvalitetno pratećom kiselosti • tijelom & strukturom vrlo dobro • dosta dugačkog završetka ■ SERVICE: ⇗ •  (preporuka za jelo/dish recommendation: crveno meso s roštilja, pirjano, zreli tvrdi punomasni njegovani sirevi ) • čaša/glass: velika/large one  –  tip/type: bordeaux • 16-18   ̊C

Slavonija / Slavonia

 (mpc/pp: M–L) ŽERJAVINA 2019 – KRAUTHAKER ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Kutjevo ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: Žerjavina/Zierfandler ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: na navoj/screw cap ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO Slavonija Kutjevo • suho/dry • 12,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno/OK • čitljivo/legible: dobro/good

■ VINO je/WINE is: na svoj način kompleksno • dotjerano • skladno • s mladenačkim nabojem • u špici (koja može trajati) – vrijedi mu ostaviti još vremena u boci • s obzirom na slanost i lijepu kiselost moglo bi odlično poslužiti kao pomoć sorti ili mješavini sorata kojima bi radi svježine dobro došlo još kiselosti ■ IZGLEDOM živahno – bistro • zelenkasto-žuto ■ NA NOSU umjerene jačine • upućuje na na voćnost (plodovi: domaći/zeleni – bijeli / koštićavi – svježe • na floralno (cvijeće: svježe/bijelo • na vegetalno – diskretno • začinsko bilje – s mjerom – vrlo dobro uklopljeno ■ U USTIMA zaobljeno • okus sugerira slankasto – fino gorkasto – s izraženijom je kiselosti • tijelom & strukturom dobro do vrlo dobro • svježeg – kiselkastog – srednje dugog završetka ■ SERVICE:  ⇗  • čaša/glass: srednja/medium size one – tip/type: bordeaux, • 8-10   ̊C

 (mpc/pp: M–L) BLAUBURGER 2019 – KRAUTHAKER ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Zlatna dolina, Kutjevo ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: Blauburger ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: na navoj/screw cap ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO, Kutjevo • suho/dry • 13,5 vol%

■ VINO je/WINE is: donekle kompleksno • toplo • sočno • ima karakter • zrelo • skladno • svježe • s dosta živosti • u suglasju sa: tipologijom – sortom/sortama – dobi • lijepo / lako se pije – uz hranu – i na dužu stazu • u špici (koja može trajati) ■ IZGLEDOM živahno • rubinsko–ljubičasti odsjaj • tamno/neprobojno • već oku sugerira punoću tkiva ■ NA NOSU umjerene jačine • upućuje na mineralno • na voćnost, izraženu dobro (plodovi: domaći/crveni – plavi / koštićavi – bobičasti – svježi • na vegetalno/herbalno – diskretno ■ U USTIMA zaobljeno • tanin: uglađen • okus slankast – ukazuje na kvalitetno prateću kiselost • tijelom & strukturom dobro do vrlo dobro • svježeg – solidno dugog završetka ■ SERVICE:  ⇑ •  (preporuka za jelo/dish recommendation: predjela poput hladnih narezaka/mlađi i meki sir, finija salama/kobasica, slanina, tjestenine s umakom na bazi mesa, burgeri, svinjetina s roštilja) • čaša/glass: srednja/medium size one  –  tip/type: bordeaux • 14-16  ̊C

—————–SMOTRA: TRNJAK ——————-

S kušanja vina od sorte Trnjak u zagrebačkom Vinskom klubu: uzorci koji su ostavili najbolji dojam

Champion)  TRNJAK 2012 (Ljubuški, Crnopod, 15,5 vol %, suho) – NUIĆ

CARSUS TRNJAK 2017 (Mostar, Ljubuški, Radišići, 14,5 vol%, suho) –  ŠKEGRO

TRNJAK 2017 (Ljubuški, Crnopod, 15 vol %, suho) – NUIĆ

TRNJAK 2016 (Ljubuški, Crnopod, 15 vol %,  suho) – NUIĆ

TRNJAK 2017 riserva (Imotski, 13,5 vol%, suho) – GRABOVAC 

TRNJAK 2020 barrel sample (Vrgorac, 15,5 vol %, suho) – GAŠPAR (osobito ugodno iznenađenje s obzirom na još posve mlado vino, uzorak iz bačve)

 

Name(required)

Email(required)

Website

Message

Submit

Δ

SVIJET u ČAŠI Kronika – 09.2020 – Chronicle WORLD IN a GLASS

kroz /through

ŽELJKO SUHADOLNIK

⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t

_________s vama već – 28 godina/years – with you____________

TOKAJ – ulice vinskih podruma! Jedinstveni prizor, samo ovdje u cijelom vinogorju, snimljen je u mjestu Hercegkút, u mađarskome dijelu regije Tokaj. Podrumi su iz 18. i 19. stoljeća a sagradili su ih, u redovima jedan iznad drugoga, Nijemci, koji su se tamo doselili krajem 18. stoljeća. U redovima je 80+80 podruma, jedan red je Kőporosi pincesor, a drugi Gombos-hegyi pincesor.

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

Vrednovanja plemenite kapljice: SVJETSKO MORE OCJENJIVANJA VINA ⦁ Vinske razmirice: COVID19 PROTIV  TERANA IZ HRVATSKE, te GRANTERANOM CORONICA PROTIV CORONE ⦁ Berba 2020: MANJE JE, ČESTO, BOLJE! ⦁ Poduzetništvo i zdrava hrana: OD DRVOSJEČA i PILARA DO UZGAJIVAČA GOVEDA i MESARA (M-Brothers) ⦁ VIJESTI/NEWS Trilogija Fino & Vino: GRKINJA u ZAGREBU ⦁ Ulazak u punoljetnost: LUCIJA, ROBERTO CAVALLI i ZLATAN PLAVAC GRAND CRU 2010 ⦁ Na tanjuru i uz tanjur petkom:  TORTICE OD PATLIDŽANA ⦁ IZVORNA PLAVA JADRANSKA RIBA i  SLASNI CRNJAK ⦁ CHOKO BOMBA ⦁

⦁ POTROŠAČKI PUTOKAZ – 09.2020 – BUYING GUIDE ⦁

_____________________________________________

Vrednovanja plemenite kapljice

SVJETSKO MORE OCJENJIVANJA VINA

U moderno vrijeme Bakhov nektar postao je više od bilo kojeg drugog pića na svijetu medij s nevjerojatnim društvenim statusom, od razine jednostavnog a ponekad i konstruiranog (na način koji ne prihvaćaju moral i zakon!) opojnog napitka nekome za osvježenje, nekome za ublažavanje tuge i bijeg u zaborav a nekome kao stimulans za veselje, pa do nivoa vrlo kompleksnog i karakternog visokokvalitetnog eno-uratka  sa dostignutom globalnom slavom, istina, nekad ostvarenom više dobrim marketingom nego iskrenom suštinskom kakvoćom. Vino je s takvom popularnosti na tržištu da se, s jedne strane, manifestira kao uspješan pokretač masa ljudi koji za svoja izletnička i turistička putovanja kao odredište namjerno prvenstveno biraju područje nastanka nekog slavnog vina, dakle može se reći da je Bakhov nektar stekao značajnu gospodarsku ulogu. Svoje pak visoko investicijsko značenje vino otkriva kao katalizator znatnog poskupljenja nekretnina tj. zemljišnih parcela u razvikanijim vinogorjima, a, istodobno, kao visoko cijenjeni eksponat na dražbama, prodaje se, poput slikarskih i kiparskih radova pojedinih umjetnika, po nevjerojatnim svotama. Tu je i ona neizbježna tamna strana priče a to je da je, upravo zbog svoje visoke cijene, kao i umjetnine, podložno različitim postupcima  falsificiranja.

Danas je, kaže najnoviji izvještaj međunarodne organizacije za vinovu lozu i vino OIV sa sjedištem u Parizu, u svijetu nekih 7,4 milijuna hektara vinograda, s kojih se godišnje proizvede nešto više od 290 milijuna  hektolitara vina. Konzumacija u 2019. godini kretala se oko 246,5 milijuna hl.

Sorata je puno, proizvođača je također puno, neki izlaze s više raznih vina, tako da se na tržištu nalazi maltene bezbroj etiketa. Naravno, smisao je da se proizvodnja i plasira, i to adekvatno. Ponuđači vina nastoje svatko kako umije i financijski može rješenja naći u raznim oblicima marketinga, a oni pak koji se bave plasmanom našli su svoje načine. Promućurni poslovnjaci pošli su, pravilno, od toga da mase treba educirati oko vina, dio pojedinaca osposobiti i do akademskog ranga (Master of Wine, Wein Akademiker…) da postanu i sâmi edukatori, te da treba organizirati i stručna ocjenjivanja vina s visokim odjekom kako bi se kroz objave rezultata s tih ocjenjivanja potrošačima pomoglo da se bolje snađu u silnoj poplavi etiketa a proizvođačima da bolje plasiraju svoju robu, kroz to i trgovcima i ugostitejima koji su neizbježni posrednici u plasmanu. Naravno da organizatori edukacija i priređivači vrednovanja vina svoje usluge naplaćuju, vino je tako generiralo brojna dobro plaćena radna mjesta i u sektoru marketinga.

I tako je, eto, sada svijet poplavljen morem ocjenjivanja, od onih usko-lokalnih do regijskih, nacionalnih do međunarodnih i onih na globalnoj razini što svake godine lako okupe i po više od 10.000 uzoraka! Budući da je vino postalo značajan čimbenik u ugostiteljstvu višeg do i najvišeg ranga, ocjenjivanja se u pojedinim sredinama, manjim i većim, nastoje organizirati na način da budu dovoljno rano – pa i do pola godine – prije početka pune turističke sezone u pojedinoj zemlji, kod nas u Europi  turistička sezona, koja u južno-europskim sredinama starta oko Uskrsa da bi u špici bila kroz ljetne vrućine, dakle važnija vrednovanja vina nastoje se obaviti nekako do kraja travnja, da onda ugostitelji imaju dovoljno vremena da se s novim vinskim kartama u koje žele uvrstiti i ponajbolja vina s najsvježijih relevantnih ocjenjivanja dobro pripreme za najezdu suvremenih nomada. Ova, 2020. godina s pandemijom Covida19 donijela je mnogo problema organizatorima ocjenjivanja tako da su neka morala biti odgođena a neka i preskočena. Kraj kolovoza i početak rujna 2020. bili su u znaku dvaju među najjačim svjetskim ocjenjivanja plemenite kapljice – Mundus Vinija u njemačkom gradu Neustadt an der WeinStrasse Pfalz, od unatrag nekoliko godina zbog velikog interesa proizvođača da šalju uzorke to vrednovanje odvija se dijelom u veljači, kao proljetno, i dijelom na prijelazu iz kolovoza u rujan kao ljetno, te Concours Mondiala de Bruxelles, koji inače obično bude u ožujku ili travnju i koji unatrag nešto više od jednog desetljeća (prva izdanja bila su dakako u Bruxellesu), točnije od 2006. svake godine mijenja gradove domaćine, već ih je obišao mnoge u Europi (Lisabon, Maastricht, Bordeaux, Valencija, Palermo, Luxembourg, Guimarães, Jesolo, Valladolid…), prije koju godinu ušao je po prvi put i u zemlje nekadašnjeg istočnog bloka (Bratislava – Slovačka, pa Plovdiv – Bugarska), predlani je napravio skok i na drugi kontinent (Peking, Kina), a ove pandemijske godine bio je u Brnu u Češkoj.

_______________________________

JELSA SUMMER WINE TASTING 2020 – U Jelsi na Hvaru ovog je ljeta pod pokroviteljstvom Turističke zajednice Općine i u organizaciji Vinskih zvijezda zgrebačke kuće Zlatne riječi održano drugo ocjenjivanje vina otoka Hvara Jelsa Summer Wine Tasting, kojemu je slijedila manifestacija Dani hvarskih vina što  je čuvenu lokalnu Feštu vina, jedno od najdugovječnijih slavlja Bakhovog nektara na Jadranu, zamijenila iz epidemioloških razloga, u okviru nje su se lokalna vina nudila po popularnim cjenama u restoranima, konobama i barovima. Na ocjenjivanje su bili pozvani članovi udruge Hvarski vinari s napomenom da za natjecanje prijave vina od izvornih domaćih sorata i mješavinama od njih, smisao je dakako bio u prvi plan staviti lokalne adute. U komisiji su bili vinski stručnjaci i znalci – Katherine Pepper (SAD), vinska publicistkinja i ocjenjivačica, osnivačica projekta Cheers Croatia, Siniša Šime Matković-Mikulčić, WSET2 (Secret Hvar Travel agency, Hvar), Eva Krištof, enologinja,  Miro Štec, vinski znalac (Hvar), Marija Vukelić, prof., WSET 2, voditeljica projekta Vinske zvijezde (Zagreb), i Zagrepčanin  Saša Zec, dipl. ing. agr., kao predsjednik komisije.

Komisija za ocjenu

Kraj još uvijek aktivnog enologa Andra Tomića i kraj etabliranog enologa Davora Šestanovića koji već godinama uspješno radi za Zlatan otok/Plenković čudno je da ni za jednog ni drugog nije bilo mjesta u stručnom žiriju, iz Organizacijskog odbora čujem da nisu zvani jer da bi prepoznali svaki svoje/svoja vina i dakako obdarili ih bodovima…

Najbolji cuveei s bogdanušom

Najbolji plavci

Rezultati po kategorijama: Bogdanuše 1. Pavičić vina – Bogdanuša 2019 (88,25);  2. Vina Carić – Bogdanjuša 2019 (88,00); 3. Zlatan otok – Zlatan Bogdanuša 2019 (86,00)  Cuvéei s bogdanušom 1. Zlatan otok –  Zlatan otok Cuvée 2018  (90,000);  2. Vina Carić – Cesarica 2019 (89,000); 3. Vina Tomić Bastijana – Beleca 2019  (88,750)  Plavac mali  1. Vina Carić – Plovac Ploški barrique 2013 (92,75);  2. Hvar Hills – Plavac mali Pharos Maximus 2013 (92,50);  3. Vino Leše – Plavac mali 2017 (91,50); Najbolje ocjenjeno vino –  ukupni pobjednik:   Vina Carić – Plovac Ploški barrique 2013 (92,750)

Inače, među laureatima sam očekivao i Tončija Marjana iz Pitvi, koji već godinama ima odlična vina Vron Bod od Plavca maloga i koji je za taj Vron Bod i osvajač Decanterove medalje, međutim Marjan mi kaže da nije bio ni pozvan da dade vino na ocjenu. Iz redova organizatora pak odgovor da ga se više puta pokušalo kontaktirati ali da se nije javljao na telefon…

Bogme, s našim vinarima komunikacija je vrlo, vrlo komplicirana… ◾

_____________________________

Evo da nabrojim koja, uz upravo spomenute Concours Mondial de Bruxelles i Mundus Vini te Decanter WWA (Decanter World Wide Award), još relevantna svjetska ocjenjivanja danas postoje i da, vjerujući da bi to moglo zanimati one što nisu imali priliku zaviriti na njih, pokušam dočarati atmosferu na njima, predstaviti način rada, sustav ocjenjivanja, pragove nužne za pojedine medalje:

IWSC (International Wine and Spirits Competition), IWC (International Wine Challenge), AWC (Austrian Wine Competition), Vinalies internationales, Chardonnay du Monde, Syrah du Monde, Muscats du Monde, Effervescents su Monde, Alliances du Monde (samo za vina njegovana u drvu, ponajprije barriqueu; ovih pet organizira Savez enologa Francuske/Union des Oenologues de France), Berlin International Wine Competition, International Bulk Wine Competition u Amsterdamu, Emozioni dal Mondo: Merlot e Cabernet insieme u Bergamu, Vinitaly Verona, Vino Ljubljana, Vino Slovenije – Agra Gornja Radgona, Muvina Prešov, Concours Mondial du Sauvignon…

____________________________

Ivan Dropuljić, Ivo Kozarčanin i novinarka Ana Rogač

ZAGREB VINO.COM 2020 – Zahvaljujući Coroni i Covidu 19 moguće je da Hrvatska dobije novo, značajno ocjenjivanje vina na nacionalnoj razini kakvo postoji u više zemalja u našem susjedstvu, i s kakvim se, pod pokroviteljstvom Hrvatske gospodarske komore, već zapravo počelo prije nekoliko godina, održano je upravo uoči ustaljenog termina popularnog festivala Zagreb Vino.com, ali je – nejasno iz kojih, zapravo, razloga – prekinuto odmah nakon tog prvog izdanja. To eventualno novo vrednovanje naše kapjice i opet bi, možda, bilo vezano uz Zagreb Vino.com i hotel Esplanade, naime s obzirom na novonastale okolnosti glede pandemije sasvim je jasno da se ove godine Zagreb Vino.com ne može održati u obliku Esplanadine košnice vinara i posjetitelja kakvom je s obzirom na golemi interes i na nedostatak raspoloživog prostora u hotelu, postao, pa, s obzirom da osnivač i direktor prof. Ivan Dropuljić kaže da on u smislu smanjenja i izlagača i posjetitelja  jednostavno ne može odlučivati koga pustiti a koga ne pustiti na festival, postoji razmišljanje da se prije festivala održi posebno ocjenjivanje vina s time da za ovu godinu propusnicu za festival, možda samo na otvorenome na Esplanadinoj terasi kao pozornici, dobiju ponuđači najbolje nagrađenih vina u broju što može udovoljiti postavljenim epidemiološkim mjerama. Prijedlog novinara Ive Kozarčanina je najprije među osobama iz struke – vinskim trgovcima, ugostiteljima i sommelierima, enolozima, vinskim novinarima provesti anketu o tome za koje hrvatske vinske kuće smatraju da se s obzirom na kakvoću proizvoda moraju obvezno naći na festivalu, pa po rezultatima ankete sastaviti listu vinara i vina mogućih sudionika na ocjenjivanju. Razmišljanje razumno, i doista se nitko tko dobije odbijenicu jer mu vino nije prešlo određeni ustanovljeni bodovni prag ne bi trebao osjetiti uvrijeđenime. Dropuljiću, koji veli da o manifestaciji što ove godine slavi svoje 15. izdanje i šteta bi je bilo ne održati baš u jubilarnoj godini, intenzivno ragovara s glavnim direktorom Hotela Esplanade Ivicom Maxom Krizmanićem i najnovija vijest je da je dogovoreno da se u festival ipak ide samo treba naći odgovarajući model. Raspravlja se o prijedlozima za razne opcije, dakle da li sudionike priredbe u 2020. izabrati na temelju rezultata spomenutog ocjenjivanja, među tim opcijama je I ona da se festival privremeno premjesti na otvoreno, bilo na Esplanadinu terasu Oleander i na susjedni joj park na Starčevićevom trgu, odnosno da se prostre Zrinjevcem kao prikladni prethodnik ovogodišnjih adventskih događanja.. najnovije je to da ga se održi u dva termina tako da zapravo svi koji žele mogu nastupiti. ◾

_________________________________

Neka od tih ocjenjivanja – primjerice Decanter World Wide Award, Mundus Vini, CMB, Vinitaly, IWSC dostigla su ogroman broj prijavljenih uzoraka i svjetsku slavu između ostaloga i jer su tijesno vezana uz zemlje koje su veliki potrošači vina i jer su tijesno vezana uz specijalizirane eno-gastro publikacije s visokom nakladom u svojoj zemlji (revija Decanter, The Buyer, Vinopress od CMB-a, uz Mundus Vini Wine International Magazine, s nakladom od 100.000 kopija još je nekih sedam različitih revija novinske izdavačke kuće Meininger Verlag, organizatora Mundus Vinija), neka od tih novinskih izdanja (baš izrazito, konkretno, Decanter) prisutna su na tržištu ne samo u vlastitim zemljama nego i u mnogim zemljama svijeta. Razlog velikog odjeka  nekih ocjenjivanja je i u tome što su ta neka vrednovanja i tijesno povezana sa značajnim svjetskim sajmovima plemenite kapljice poput ProWeina, Vinitalyja, Vinexpoa… Kroz spomenute publikacije i kroz prostore koje neka ocjenjivanja imaju na vodećim svjetskim vinskim sajmovima proizvođači nagrađenih vina mogu imati odličnu promidžbu na globalnoj razini, i zasigurno je to snažan motiv vinskim kućama da redovito uzorke šalju na ta renomirana bjelosvjetska ocjenjivanja. Usput, velika pak vrijednost za ocjenjivače u tome je što kroz degustacije-ocjenjivanja mogu steći dobar uvid u aktualnu svjetsku vinsku produkciju, organizatori se svaki put pobrinu da podrobno predstave – predavanjima te popodnevnim posjetima na lice mjesta i degustacijama – neku vinsku regiju iz države u kojoj je ocjenjivanje, odnosno neku regiju u njenu susjedstvu. Tako je ove godine Concours Mondial de Bruxelles, s obzirom na to da se odvijao u Brnu, prezentirao češku vinorodnu južnu Moravsku…

Godinama (više od desetljeća!) bio sam redoviti degustator-ocjenjivač na Concoursu Mondial de Bruxelles, Mundus Viniju, Emozioni dal Mondo, par puta sudjelovao sam i na Vinu Ljubljana i na ocjenjivanjima u Gornjoj Radgoni, Veroni, na Muvini u Prešovu, a i na Concoursu Mondial du Sauvignon koji kao i glavni Concours Mondial svake godine mijenja mjesto održavanja, u 2021. će eto biti u Portugalu… Većina ocjenjivanja odvija se po tri do četiri dana, uglavnom kroz prije podne, te manje-više podjednakim načinom (ove godine novost su, dakako, bile epidemiološke mjere – razmak i maskice…) – a to je da u odgovarajuće velikoj dvorani za stolovima sjede komisije (svaka komisija ima svoju, zasebnu postavu od nekoliko spojenih stolova, međutim Concours Mondial osigurao je za svakog člana žirija i poseban, odvojeni stol veličine samo za po jednu osobu!). Komisije su sastavljene od po pet ili šest, ponegdje i sedam članova (međutim Emozioni dal Mondo u svakoj komisiji zna imati i po 12 članova, ove godine iz epidemioloških razloga broj članova komisije u Bergamu bit će znatno reduciran, kao ocjenjivači pozvani su samo degustatori iz Europe i to sjevernoj Italiji najbližih država!) uključujući i predsjednika žirija. U komisijama su enolozi, sommelieri, vinski trgovci, vinski pisci-novinari, na koje se dakako računa da podrobno informiraju javnost u svojim zemljama o ocjenjivanju i najbolje nagrađenim uzorcima. Na uistinu glomaznim ocjenjivanjima poput Mundus Vinija i CMB-a, s obzirom na veliki broj prijavljenih uzoraka, bude i po 130 do 150, u nekim prigodama i 200 komisija.

Svaka komisija svakog ocjenjivačkog dana ima svoj program za ocjenu – nekoliko serija složenih po porijeklu vina, boji vina, sorti odnosno mješaviama sorata, vrsti vina (mirno, pjenušavo, suho, polusuho poluslako, slatko, desertno…), sadržaju alkohola, sadržaju neprovrela sladora, ponegdje se vodi računa i o maloprodajnoj cijeni butelje kao dijelu obvezne kategorije poštivanja cjenovnog razreda. Obično, po danu, za kušanje bude ukupno po pedesetak uzoraka. U pravilu se ne ide na veći broj (bude, doduše iznimaka!), naime stručnjaci su zaključili da  nakon pedesetke dnevno počinju umor i bitan stupanj dekoncentracije kušača. U većini slučajeva uzorke, na znak predsjednika komisije, pred ocjenjivače donose sommelieri odnosno učenici ugostiteljskih škola kojima se taj rad priznaje kao praksa u sklopu redovnog školovanja. Boce su zamotane do vrha grlića tako da se ne vide ne samo etiketa nego i moguće oznake koje neki proizvođači kao reklamu daju ugravirati na svoje butelje.

Kušanje je naslijepo, što znači da se ne znaju naziv uzorka i proizvođač uzorka, a uzorci, koji su prethodno u drugoj dvorani kamo ocjenjivači nemaju pristupa svrstani po kategorijama i unutar svake kategorije po strukovnom redosljedu, najavljuju se po degustacijskom rednom broju. Kušači obično dobiju sljedeće podatke – godinu berbe, eventualno šire geografsko područje odakle je vino, sortu, zna se navesti i sadržaj alkohola i neprovrelog sladora te naznaka o tome je li vino dozrijevalo u barriqueu, ponegdje se cijena vina spomene nekako usputno a ponegdje, kako je upravo navedeno, baš kao dio kategorije u kojoj valja voditi računa. Nakon što predsjednik komisije pobere ocjenjivačke listiće za uzorak koji je neposredno kušan on pozove članove komisije da kažu koju svoju o vinu, objašnjenja traži pogotovu ako se ispostave jače razlike među bodovima ocjenjivača. Nakon kraće ali sadržajne diskusije, članovi komisije koji su s ocjenom bili ili jače nisko ili jače visoko od drugih imaju priliku, ako to smatraju opravdanime, na licu mjesta ispraviti prvotno dat broj bodova. Listići potom odlaze stručnjacima za kompjuterom koji za dotični uzorak izračunaju srednju ocjenu izbacivanjem najvećih i najnižih bodova i izračunaju aritmetičku sredinu, pa uglavnom ubilježe onaj povoljniji rezultat.

Većina ocjenjivanja primjenjuje sustav sa skalom do 100 bodova koji je prihvatio OIV i glede pragova za medalje drži se pravila preporučenih od strane OIV-a. Na nekim ocjenjivanjima brončane medalje se ne dodjeljuju. Po OIV-u pragovi su sljedeći: od 80 do 84,99/100 za srebro, od 85 do 89,99/100 za zlato a od 90 do 100 za veliko zlato.  Organizatorima nekih ocjenjivanja čine se ti pragovi koje preporučuje OIV preblagima pa su pooštrili pragove (što je logično jer u današnje vrijeme uz higijenu i dostupne eno-opremu i enološka sredstva lako je dostići 85 bodova), neki za tek koji bod, primjerice Concours Mondial de Bruxelles išao je na neke modifikacije tako da srebro dodjeljuje vinu za bodove u rasponu od 85 do 87,9 bodova, zlato za 88 do 95,99 bodova, veliko zlato za 96 do 100 bodova.  Mundus Vini, koji se očito nije bojao da će jače postroženje utjecati na smanjenje broja prijavljenih uzoraka (ne da nije bilo smanjenja prijava, nego svake godine prijava bude više!), odvažio se na pomak tako da tamo srebro počinje s 85 bodova, zlato s 90 a veliko zlato s 95 bodova, veliko zlato bila bi, inače, vrijednost koja se na nekim ocjenjivanjima prikazuje kao platinasta medalja. Događa se da je na nekom ocjenjivanju npr. zlato ono što je na nekom drugom ocjenjivanju tek srebro!

Evo, za ilustraciju, i ocjenjivačkih tablica za mirna vina na Mundus Viniju i na Concours Mondialu de Bruxelles. Uz klasičnu brojčanu tablicu Mundus Vini na listiću ima, na desnoj strani, i dio za opis vina.

Mundus Vini

Concours Mondial de Bruxelles

Na nekim ocjenjivanjima u Velikoj Britaniji obično se rabi nekad davno osmišljeni i prije prodora 100-bodovne ljestvice i u Hrvatskoj uvelike korišteni sustav do 20 bodova. Ako su već ocjenjivanja uvedena da se, osim da se na njima zaradi, širim krugovima potrošača koji rado uživaju u vinu a nemaju (dovoljno) strukovnog obrazovanja iz enologije ili dovoljno prakse da sâmi prepoznaju stvarne vrline pojedinog vina, vrijednosti medalja trebalo bi izjednačiti, tako da srebro, zlato i veliko zlato/platinum svuda sjaje jednakim sjajem, uostalom baš zbog tog postojanog sjaja spomenutih plemenitih plemenitih metala medalje su i dobile nazive. Tamo gdje se drže sustava do 20 moglo bi se, upravo da se potrošačima zaista olakša stvar, uz osvojene bodove po skali do 20 bodova u zagradi navesti i stručan prijevod dotičnog broja bodova na skalu do 100 bodova.

Veronique DeFreitas, IWSC, prije toga radila je za Decanter WWA

Kroz ocjenjivanje International Wines & Spirits Competitions  provodi nas Veronique De Freitas, International Brand Manager IWSC-a:

– IWSC se od drugih ocjenjivanja razlikuje po tome što je ovdje vrlo, vrlo rigorozna selekcija. Vina se ocjenjuju naslijepo a ocjenjivači su ključni čimbenici na tržištu, dakle Masteri of Wine, distributeri, uvoznici, ugostitelji, sommelieri, vinski novinari, influenceri. Članova žirija bude troje do četvero i oni sjede svaki za svojim stolićem, pri kušanju dakako zapisuju dojmove i potom zajedno s predsjednikom žirija raspravljaju o svakom uzorku dok ne se ne dogovore o tome koja bi ocjena bila najprikladnija za svaki pojedini uzorak. Smatramo da je komunikacija među članovima žirija bitna da konačna ocjena uzorka bude najpravednija moguća. Degustacija počinje obično oko 10 sati i traje do 15 sati, dakako u međuvremenu su pauze. Vrednuje se po skali do 100 bodova. Pragovi za medalje su: 95-100 bodova je Zlato (Izvaredno kompleksno vino s visokom osobnosti. Primjer koji kakvoćom i karakterom odskače od drugih istovrsnih uzoraka), od 90 do 94 boda je Srebro (gotovo, dobro dozrelo kompleksno vino sa značajnom osobnosti, klasičan primjer stila i/ili sorte); od 85 do 89 je Bronca (vrlo dobro odrađeno vino s naglašenom lijepom pitkosti).

Nakon prvog ocjenjivanja uzorci koji osvoje dovoljno bodova za zlato odnosno srebro odnosno broncu kušaju se ponovno, a kušači su ovaj put članovi Wine Judging Comiteeja. Ako se kod nekog uzorka ta nova, gornja ili viša instanca ne složi s medaljom dodijeljenom u prvom krugu slijede nova rasprava i ako treba i nova degustacija, dok se ne utvrdi konačna ocjena.

Novost ove godine na IWSC-u bila je to da se ocjenjivačima kao počasni predsjednik ocjenjivanja pridružio legendarni Steven Spurrier. Novost je i to što je proizvođačima vina koji su prijavili uzorke za ocjenu išlo na ruku na način da, ako su iskazali želju da vino prodaju glavninom preko velikih trgovačkih lanaca, u žiriju za ocjenu budu uključeni predstavnici široke distribucije, a ako je želja vinara da mu se uzorci plasiraju kroz lanac HoReCa da u žiriju kojemu idu njegovo ili njegova vina rade samo predstavnici tog lanca djelatnosti. Dakako, na kraju ocjenjivanja boce se pokažu degustatorima, da vide što su ocjenjivali i precizno ustanove što od kušanih vina već poznaju a što su za njih noviteti.

Decanter 2020

Decanter World Wine Award 2020 održan je uz poštovanje propisanih epidemioloških mjera (u prvom redu dovoljnog razmaka među ocjenjivačima) u Londonu od 1. do 28. kolovoza. Na ocjenu je podastrto 16.518 vina, koja je eto cijeli mjesec ocjenjivala grupa od 116 degustatora iz Velike Britanije, od toga broja 37 je bilo kušača s titulom Master of Wine. Ove godine zbog  Coivida19  nedostajali su brojni degustatori iz inozemstva. Iz Hrvatske su, inače, na DWWA obično bili  Siniša Lasan i Mario Meštrović, kako čujem ove godine trebao im se od naših pridružiti i Saša Špiranec.

Na DWWA degustacija traje po cijeli tjedan a ponekad i duže, ove specifične corona-godine protegnula se čak na mjesec dana. Vina kuša panel od tri do četiri suca i s predsjednikom žirija. Degustacije su po cijeli dan. Kušači su pretežito vinski pisci novinari, blogeri, influenceri, te vinski trgovci. Vina su složena u grupama po nekoliko cjenovnih razreda i ocjenjivači imaju uvid u to kojem cjenovnim razredu pripada neko vino što ga kušaju, tako da je i to parametar po kojemu se ravnaju u odluci.

Žiri je ove godine dodijelio 50 priznanja Best in Show, 178 platinastih medalja, 537 zlata, 5234 srebra i 7508 brončanih medalja. Hrvatska je osvojila tri platinaste medalje, 11 zlata, 68 srebrnih medalja i 88 bronci. Platinastima su postala vina  Nono 4 Terre 2015 (97/100) od Cattunara,  Selekcija Malvazija 2017 (97) od Kozlovića i  Graševina de Gotho 2018 (97) od Kutjeva dd.

Evo i zlata: Teran 2019 – Fakin (95/100);  Malvazija istarska 2019 – Pilato (95/100); Malvazija Templara Riserva 2017 – Rossi (95); Urban White extra brut 2017 – Štampar (95), Campi del Bosco 2019 – Tercolo (95); Pošip 2019 – Testament (95); Dalmatian Dog Babić 2016 – Testament Winery (95); Teran Barbarossa 2017 – Tomaz (96); Malvazija Sesto Senso 2017 – Tomaz (95), Malvazija istarska Festigia 2016 – Vina Laguna Istria (95); Castello Festigia 2016 – Vina Laguna (95).

Kraj kolovoza i početak rujna obilježilo je ocjenjivanje Mundus Vini Summer Tasting 2020 u njemačkom gradu Neustadt an der Weinstrasse. Mundus Vini 2020. proljeće + ljeto ukupno je okupio oko 12.000 uzoraka.

            Grand International Wine Award Mundus Vini 2020 Summer tasting izašao je ove pandemijske godine u toku četiri službena kušačka dana pred oko 120 vinskih eksperata iz raznih zemalja s nekih 4500 vina iz cijeloga svijeta. Mnogi degustatori izjavili su da je kvalitativni prosjek na ovom kušanju bio na vrlo visokoj razini. Podijeljeno je 13 velikih zlatnih medalja, 919 zlata i 849 srebrnih odličja.

Mundus Vini. Na tom ocjenjivanju sudjelovao sam redovito nekih 15 godina…

Italija prednjači po broju osvojnih medalja, skupila ih je 552, slijede Španjolska (sa 320), Njemačka (282), Francuska (112) i Portugal (91). Iz prekomorskih zemalja oduševilo, za medalju, je 59 vina iz Australije, 36 iz Južne Afrike, pa Češke i SAD 28, Gruzije i Luxembourga 26 vina, Moldavije 24, Argentine 23, Čilea 19, Novog Zelanda 18 itd.,  rekao je oduševljeno Christian Wolf, zadužen za organizaciju degustacije.

Među najboljim vinima natjecanja 2020. su 2015 Salentein Gran Vu Blend (Best of Show Argentina), 2013 Margaret Semillon (Best of Show Australia white) from Peter Lehmann Wines, 2019 Casillero del Diablo Carmenère (Best of Show Chile in retail markets) od Concha y Toro, 2019 Schloss Johannisberger Riesling Blaulack – Trockenbeerenauslese (Best of Show Riesling noble sweet), 2008 Palmes d’Or Brut Vintage Champagne Nicolas Feuillatte (Best of Show Champagne), 2016 Terre del Barolo Barolo DOCG Vinum Vita Est (Best of Show Barolo), 2020 Seifried Nelson Sauvignon Blanc (Best of Show New Zealand) i 2014 Marqués de Riscal Baron de Chirel Rioja DOCa Reserva (Best of Show Rioja Reserva).

MUNDUS VINI Summer Tasting 2020, osvajači medalja iz Hrvatske i zemalja u neposrednom susjedstvu:

Hrvatska
2018 Maximo Oro vrhunsko – Kutjevo d.d. Kutjevo;

2016 Chardonnay – Belje  plus d.o.o., Darda

 

2019 Graševina vrhunsko suho – Belje plus d.o.o., Darda

Bosna i Hecegovina

2015 Merlot – Vinogradi Nuić;

2016 Trnjak trocken – Vinogradi Nuić d.o.o., Ljubuški

Slovenija
2019 Furmint Puklavec & friends;

2015 34′ Jeruzalem Ormož; 2018 Pinot noir Ena Dva Tri  – Puklavec Family Wines d.o.o., Ormož   

Nagrađena vina s Mundus Vinija predstavit će se na sajmu ProWein u paviljonu 17 od 21. do 23. ožujka 2021.

_________________________________

Vinski razgovori Tomislava Stiplošeka: NOVI SVJETSKI ZLATO i SREBRO ZA BELJE – Nove potvrde za kakvoću vina Belje iz Baranje: Chardonnay 2016 i srebro za Graševinu 2019. Oba vina u Hrvatskoj su nedavno prigodno prezentirana u okviru događanja Vinski razgovori Tomislava Stiplošeka u Zagrebu, u lijepom novom kafiću Egoist. Enologinja Belja Suzana Zovko i šefica marketinga Ljiljana Vajda Mlinaček donijele su još i Graševinu 2017 Goldberg (ona nastaje tako da se u mošt redovne berbe umiješa oko 15 posto predikatne berbe na poziciji Goldberg, vino dijelom sazrijeva u inoksu a dijelom, na finom talogu, u hrastovim bačvama od 1500 i 1800 litara. Na druženju s Beljem pojetitelji su mogli uživati i u crnjacima Merlot 2016 koje je 20 mjeseci dozrijevalo u bačvama od 5000 te 1800 i 2000 litara, zatim Cabernet sauvignonu + Merlotu 2016 od 70 posto caberneta i 30 posto merlota dozrijevanima od 18 do 24 mjeseca u bačvama od 1900 litara, kao i, naposlijetku, u izvrsnoj Frankovki 2012 proizvedenoj uz prosušivanje grožđa na trsu i dozrijevanje također u velikim hrastovim bačvama. Belje inače ima 540 hektara vlastitih vinograda i vino proizvodi samo od grožđa iz svojih nasada. Kapacitet novog modernog podruma Belja je čak osam mlijuna litaravina a godišnja proizvodnja kreće se oko 3,5 milijuna litara vina.

Glavna enologinja Belja Suzana Zovko te Ljiljana Vajda Mlinaček iz Odjela za marketing u razgovoru s Tomislavom Stiplošekom. Pored: vina Belja prezentirana, uz laureate s Mundus Vinija 2020, na događanju neposredno poslije objave medlaja iz Njemačke u Zagrebu (Marko Čolić)

Belje se prezentiralo i sa špekom i  s odličnim sušenim kobasicama od crne slavonske svinje, uzgajane na otvorenome prigodnim terenima u Kopačkom ritu. ◾

___________________________________

            Concours Mondial de Bruxelles u češkom gradu Brnu odvijao se od 4. do 6. rujna 2020.

Ovogodišnji Concours Mondial de Bruxelles, 27. po redu, održan u Brnu u Južnoj Moravskoj u Češkoj, bio je u sasvim novome znaku, dakako zbog pandemije trebao je zadovoljiti sve propisane epidemiološke mjere. Isprva je bilo planirano da okupi, kao obično, oko 350 kušača iz cijeloga svijeta, međutim zbog novih corona-okolnosti izdanje CMB-a 2020. u Brnu okupilo je 250 degustatora, samo iz Europe. Veliki broj kušača iz redova je afirmiranih vinskih novinara, što treba jamčiti vrlo kvalitetan prodor vijesti o nagrađenim vinima u najširu javnost.

Na ovogodišnjem Concours Mondialu iz hrvatske su među ocjenjivačima bili Siniša Lasan, Ksenija Matić, Morana Petričević i Saša Špiranec

Ocjenjivači su bili podijeljeni u 55 žirija, na način da je svaki degustator unutar svojega žirija imao svoj poseban stol, kako bi se poštovao traženi razmak. Na raspolaganju su svakome bile maske, koje dakako nisu bile obvezne za vrijeme kušanja ali jesu kad su se degustatori u pauzama našli u zajedničkom prostoru gdje su cirkulirali po potrebi odnosno nahođenju, te kad se išlo u organizirane posjete lokalnim vinskim podrumima. Na kušanju se našlo 8500 uzoraka iz gotovo 50 zemalja. Zemlja domaćin Češka podastrla ih je 370, triput više nego lani. Više od Češke poslali su Francuska, Španjolska, Italija i Portugal. Inače, u posljednjim godinama iz Češke, Slovačke pa i Poljske znatno se povećao broj uzoraka na CMB-u. Samo Češka, Poljska, Mađarska zemlje bivše Jugoslavije, Rumunjska, Moldavija, Turska i Armenija prijavile su 1000 uzoraka.

Najviše medalja osvojili su Francuzi – 570, slijede Španjolci (495), Talijani (363) Portugal (306), Češka (112). Govori li se o sjaju medalja, Bugari su osvojili četiri velika zlata, 10 zlata i 14 srebra, Moldavci, Rumunji i Turci dosegnuli su po jedno veliko zlato, te po sedam zlatnih medalja. Slovačka je dobila 11 zlata i 24 srebra, Mađarska i Armenija po jedno zlato i četiri srebra, Hrvatska jedno zlato i pet srebra, Sjeverna Makedonija dva zlata i četiri srebra, Srbija dva zlata i jedno srebro, isto toliko i Crna Gora, Rusija se zakitila s jednim zlatom i jednim srebrom, Slovenija je osvojila četiri srebra a Ukrajina jedno srebro.

Hrvatske medalje na CMB 2020:

Zlato: Merlot Festigia 2016 – Vina Laguna Agrolaguna      Srebro: Malvazija istarska 2015 riserva Vižinada – Vina Laguna Agrolaguna; Graševina de Gotho 2018 – Kutjevo dd., Maximo nero 2016 – Kutjevo dd, Malvazija Santa Lucia 2016 – Kozlović, Malvazija Selekcija 2017 – Kozlović.

__________________________________

                Kapljica Češke, skriveni dragulji europskog vinarstva – Concours Mondial de Bruxelles sa sobom donosi veliki publicitet na globalnoj razini ne samo vinarima sudionicima ocjejivanja nego i zemlji u kojoj se manifestacija odvija. Tako je bilo i sada, s Češkom. Na dolasku u Brno degustatori su imali priliku detaljno se upoznati s češkim vinogradarstvom i vinarstvom, dijelom kroz predavanja i prezentacije a dijelom i kroz posjete vinarijama i kušanja. Češka se u principu percepira više kao zemlja-proizvođačica piva, ali sad u Brnu nazočni su se mogli uvjeriti da je vino i te kako važan proizvod te zemlje. Povijest otkriva kako je vinogradarstvo i vinarstvo na području Češke prisutno od doba Rimskog carstva. Grad Brno, domaćin ovogodišnjeg CMB-a, nalazi se u vinogradarskom dijelu južne Moravske koje graniči s austrijskim vinogradarsko-vinskim predjelom Weinviertel, i tamo je oko 96 posto čeških vinograda. U Republici Češkoj vino se proizvodi od više od 50 vinskih sorata, a 69 posto vinograda zasađeno je bijelim kultivarima. Od novih sorata uzgajanih u Češkoj su Devin, Palava i Andre, kaže Pavel Krška, direktor Nacionalnog vnskog centra Češke.

Godinama sam ocjenjivao i na Concours Mondialu de Bruxelles. Na slici sam s Baudoinom Havauxom, danas čelnikom CMB-a, njegovim ocem Louisom, utemeljiteljem CMB.a, i enologom Thomasom Constenobleom, direktorom ocjenjivanja. U više navrata pitao sam Baudoina Havauxa je li razmišljao o dovođenju CMB-a i u Hrvatsku i je li po tom potanju kontaktrao nekoga iz Lijepe naše, odgovori su zasad uvijek bili da je razmišljao o CMB-u i u Hrvatskoj, i tu je, zasad, stalo…

______________________________________

VINSKE TAJNE JUŽNE MORAVSKE – Kad se spominju glasovite vinska regije svijeta na pamet među prvima svakako ne pada Južna Moravska u Republici Češkoj, smještena, inače, na istoj zemljopisnoj širini kao Alsace i Burgundija, prostor na kojemu se odvija 96 posto proizvodnje vina u spomenutoj državi. Ipak, taj prostor ima što-šta zanimljivog za ponuditi ljubitelju plemenite kapljice, kaže Jaroslav Machovec, direktor Vinskog fonda Češke, i dodaje da je u posljednjih 25 godina, otkako je u zemlji donesen novi Zakon o vinu, kompatibilan s europskom legislativom, češka vinska produkcija osjetno napredovala. Uvođenje nove moderne tehnološke opreme i znatno poboljšanje rada u vinogradu rezultirali su količinski ali i kvalitativno većom proizvodnjom. U najnovije vrijeme zapažena je u velikom opsegu orijentacija prema prirodi prijateljskom pristupu u radu u trsju i u vinariji.

Južna Moravska ima kontinentalnu klimu s prosječnom godišnjom temperaturom od 9,42 Celzijeva stupnja te s prosjekom godišnjih kišnih padalina od 510 mm. Vegetativna sezona kraća je od one u zapadnoj Europi, ali relativno visoke ljetne temperature idu na ruku uzgoju sorata s kasnijim dozrijevanjem. Njihovo grožđe je na kraju perioda dozrijevanja s prilično visokom koncentracijom aroma u voćnom pravcu.

Dvije trećine čeških vina je bijelo, svježe i voćno. Južna Moravska afirmirala se dobro svojim bijelim vinom, pokazuju to brojne i na međuarodnim cjenjivanjjima osvojene medalje visokoga sjaja. Najraširenija sorta je Veltlinac zeleni, slijede Rizvanac, Rizling rajnski, Graševina, Sauvignon bijeli, Pinot bijeli, i Chardonnay. Od lokalnih sorata najpoznatija je Pálava, križanac između Traminca i Rizvanca.

Crvena vina Južne Moravske tek čekaju na svoju visoku afirmaciju, kaže još Machovec. Srce proizvodnje crvenog vina je vinogradarski predio Modré hory ili plave planine kod Velké Pavlovice. Tlo tamo karakterizira visoki udio magnezija, koji pridonosi osebujnom okusu moravskih crnjaka…

Tipične crne sorte za Južnu Moravsku su Lovrijenac, Zweigelt, Frankovka, Pinot crni i lokalni kultivar Cabernet Moravia, hibrid između Cabernet franca i Zweigelta.

Moravska broji oko 17.000 hektara registriranih vinograda (malo manje od Hrvatske!) i podijeljena je u četiri podregije a to su Mikulovská, Velkopavlovická, Slovácká and Znojemská.

Podregija Mikulov ili Mikulovská područje je brežuljaka Palava, tlo kojih obiluje vapnencem. Prve vinograde na obroncima Palave podigli su starorimski vojnici. Danas tu caruju sorte Sauvignon Blanc, Riesling, Chardonnay i Pinot Blanc, ima i Pálave, Neuburgera i Silvanca zelenog.

Podregija Velke Pavlovice ili Velkopavlovická nalazi se u središnjem dijelu Južne Moravske i to je jedan od najosunčanijih prostora u cijeloj Češkoj. Velkopavlovická je dom većma crnih kultivara, ponajviše je Frankovke i Lovrijenca. Ima nešto i Portugisca i lokalne sorte André.

Istočni dio Južne Moravske pokriva podregija Slovácká. Prostor je to s različitim eko-uvjetima i to se reflektira paletom različitih vina odavde. Slovácká je rodni kraj više lokalnih sorata, jedna je Moravski Muškat dobiven križanjem Muškat Ottonela s kultivarom Prachtraube, a druga je već spomenuti Cabernet Moravia.

Podregija Znojmo (Znojemská) na zapadu je Južne Moravske. Kolijevka je to aromatičnih bijelih vina ponajviše od Veltlinca zelenog, potom od Rizvanca pa Sauvignona i Rizlinga rajnskog. Oblast Znojma poznata je po vrlo razvijenom vinskom turizmu. U punoj turističkoj sezoni za turiste se organiziraju vožnje kroz vinograde specijalnim vinskim autobusima zvanim Vinobus, dakako svako toliko je zaustavljanje a stanice su naravno vinarije koje nude degustaciju.

Moravske vinske staze projekt je nastao 2009. godine s ciljem zaštite kulturnog nasljeđa vezanog uz vinogradarstvo i proizvodnju vina u Južnoj Moravskoj. Uređeni putevi prikladni npr. i za vožnju biciklom, u dužini su od 1200 kilometara a prolaze kroz 230 sela svih podregija. ◾

________________________________________

            NINGXIA – svjetsko vinsko središte 2021 – Concours Mondial de Bruxelles nastavlja svoje krstarenje svijetom. Službeno je objavljeno da će se ocjenjivanje sljedeće godine u svibnju, 28. po redu, održati ponovno u Kini, i to od 22. do 24. svibnja 2021, ali ovaj put ne u glavnom gradu Pekingu kao 2018, nego, da bi svijet što bolje otkrio vinogradarsku-vinarsku Kinu, u provnciji Ningxia.

Kina je inače po površini pod trsjem od više od 800.000 hektara jedna od najznačajnijih vinogradarskih zemalja svijeta i pomalo ide prema tome da i u segmentu proizvodnje i vlastite ponude Bakhova nektara bude jedan od glavnih igrača na našem planetu. U tom smislu angažirala je veći broj enoloških savjetnika iz najrazvijenijih vinskih zemalja svijeta kao Francuske, Italije npr., oni su svojim uradcima već pokazali kakvi su potencijali nekih vinogradarskih područja Kine, i vjerojatno neće trebati čekati još dugo dok Kina ne pokaže svijetu svoje pravo vinsko lice.

Područje Ningxia nalazi se na sjeveroistoku zemlje. Tamo je oko 40.000 hektara zasađeno vinovom lozom. U regiji Ningxia gdje postoji šest podregija aktivno je 90 vinskih podruma. Ningxia je uz provincije Xinjiang i Guangdong obećavajuće područje za vina vrhunske svjetske kakvoće. Predsjednik Concours Mondiala de Bruxelles Baudoin Havaux smatra da će se autonomna regija Ningxia u skoroj budućnosti pokazati kao jedan od ponajboljih terroirea svijeta. Usput, Baudoinu Havauxu bio sam svojedovno, u Plovdivu, postavio pitanje kakve su razmišljanja i šanse da se CMB dovede i u (turističku) Hrvatsku, odgovor je bio da je o tome promišljao ali da dosad nije bilo konkretnih koraka u tom pravcu…

Ningxia je, izvorno, pustinjsko područja uz granicu s Mongolijom, i do prije kratkog vremena bilo je znano samo po eksploataciji ruda i po električnim centralama. Vinogradarski predjeli Ningxia nalaze se na nadmorskoj visini od oko 1000 metara i prostiru se podnožjem planinskog lanca Helan. Kao mogući vrlo uspješan poljoprivredan kraj na sebe je skrenulo pažnju nakon programa irigacije kojim se dovodi voda iz Žute rijeke. U vinogradarskome dijelu Ningxije niču vinski châteaui, naime taj novi eldorado privlači brojne bogataše, ne samo one koji su se već obogatili na petrokemiji, ugljenu i gradnji nego i one debelo zainteresirane za vino, među njima je i svjetski čuvena grupacija LVMH et Pernod-Ricard.

Najbolji vinogradi u Ningxiji nalaze se između sjevernih 30. i 50. paralele, taj predio smatra se najboljime za uzgoj grožđa za visokokvalitetno vino. Najviše zasađene sorte su internacionalci Cabernet sauvignon, Merlot, Pinot noir, Syrah i Chardonnay, a moguće je naći i nešto Gamaya, Semillona i Rizlinga rajnskog. ◾

__________________________________

            BERLIN International Wine Competition 2020 uklopio se u termin od 3. do 13. rujna u Berlinu. Prjavljeno je bilo oko 13.000 uzoraka iz nekih 40 zemalja, a stići je trebalo čak oko 400 međunarodnih vinskih eksperata kao degustatora.

                MUVINA u slovačkom Prešovu predviđena je bila za 25. rujna, a Alliances du Monde Wine & Barrel 2020 13. i 14. listopada u opatiji Noirlac u Francuskoj, dok je kao termin za Emozioni dal Mondo: Merlot e Cabernet insieme u Bergamu najavljen 15. do 17. listopada.

EMOZIONI dal MONDO: MERLOT e CABERNRET INSIEME u Bergamu odvijat će se od  15. do17. listopada. Pokrovitelj e OIV. Ove godine bitno je smanjen broj degustatora, zbog Covida19 odlučeno je da se pozovu samo kušači iz europskih zemalja. Lako je još moguće da Covid19 ovaj put spriječi uopće nazočnost kušača izvan Italije.

                SYRAH du MONDE 2020 – U mjestu Ampuis uz rijeku Rhônu 27. i 28. listopada 2020. bit će svjetsko porvenstvo syraha Syrah du Monde. (infos@syrah-du-monde.com) Organizator je Udruženje enologa Francuske. Očekuje se 450 uzoraka iz 26 zemalja. Planira se dolazak stotinjak degustatora-eksperata za syrah iz raznih zemalja. Udruženje enologa Francuske inače za enologe koji se u svom poslu ne bave mnogo baš konkretno sa syrahom organizira tečajeve za ospsobljavanje za degustaciju vezano uz syrah, oni se održavaju u Institutu Paul Bocuse blizu Lyona. Cijena tečaju je 445 e bez PDV-a, s PDV-om je 534 €.

               IWC 2020 je pak najavljen za 1. do 14. studenoga, s time da će se rezultati objaviti 26. studenoga.

Svim dobitnicima medalja čestitam i želim daljnji napokon na odgovarajući način napokon pristupiti marketingu napredak, uz napomenu da medalje treba kako valja poslovno valorizirati, dakle nužno je…

____________________________________________________

Dileme uz ocjenjivanja

KOLIKO SU POUZDANI PARAMETRI PO KOJIMA SE VREDNUJE VINO? – Bez obzira na to što u svijetu postoji nekoliko ocjenjivanja vina koja redovito svake godine okupe i do 10.000 i više uzoraka svako, a iz toga bi trebalo proizaći da im proizvođači vjeruju, vezano uz vrednovanja vina kojih je danas, što malih što srednje velikih što vrlo velikih, puno, čuje se dosta često pitanje koliko su pouzdani parametri predviđeni za ocjenjivanje vina.

Na tu temu svoje mišljenje, koje ovdje prenosim, iznio je Christian Wolf, direktor jednog od najvećih svjetskih vrednovanja plemenite kapljice Mundus Vini koje se održava u Njemačkoj i koje je isprva bilo samo u ljetnom terminu, na prijelazu iz kolovoza u rujan, a unatrag nekoliko godina otkako je bitno povećan broj prijavljenih uzoraka – na godišnjoj razini bude ih i do 12.000 do 13.000 – podijeljen je na dva puta, na tzv. Spring Tasting ili proljetno kušanje obično na rasporedu u veljači, i Summer Tasting, ljetno kušanje, u spomenuto ljetno vrijeme na kraju kolovoza i na početku rujna, Mundus na svako vrednovanje pozove oko 280 do 300 ocjenjivača.

Oni koji su sumnjičavi u objektivnost na takvim velikim valutacijama vina smatraju da, bez obzira na to što organizator tvrdi da je za degustatore pozvao vrlo iskusne stručnjeke po pitanju organoleptike vina, rezultati ocjenjivanja uvelike ovise o spolu kušača, nacionalnosti, dobi, zanimanju. Kako su te razne sumnje prodrle i do Wolfa, on je  sebi dao truda provesti pokus da vidi koliko su prigovori točni. Prigodom Mundus Vinija 2019. među brojne žirije  uklopio je nekoliko svojih eksperimentalnih, konkretno za jednim je stolom sjedila ocjenjivačka komisija sastavljena samo od žena, za drugim komisija sastavljena samo od muškaraca, za trećim komisija sastavljena samo od mladih ljudi a za jednim stolom komisija sastavljena od nešto vremešnijih članova, jedan je stol sa šest sjedalica (pet članova žirija i predsjednik) Wolf popunio samo s Nijemcima, jedan pak isključivo s vinskim trgovcima, jedan samo sa sommelijerima a jedan samo sa specijaliziranim vinskim piscima. Isti uzorci ponuđeni su svim žirijima, i potom je ocjenjivanje ponovljeno, dakako kušači nisu znali da su pokusni kunići a niti da će kušanje istih uzoraka biti i ponovljeno.

Christian Wolf, nizozemski degustator Paul Robert Blom te Stephan Meininger

Christian Wolf kaže kako su, neovisno o tome kako su bili sastavljeni ti njegovi eksperimentalni žiriji, rezultati svih žirija bez obzira na spol, nacionalnost, starosnu dob, profesiju bili podjednaki. Razlike su se vidjele samo u jednom detalju, a to je brettanomyces, tj. neugodan životinjski miris koji stvaraju kvasci s istim nazivom a koji se razvijaju najčešće kod crnih vina dozrijevanih u drvu, i osobito ako proizvođač kako treba ne pazi na higijenu u podrumu i čistoću i ispravnost svake svoje bačve. Stariji ocjenjivači bili su vrlo strogi prema vinima s brettom, i to je Wolf objasnio dužim i većim iskustvom starijih degustatora koji su se pokazali znatno osjetljivijima i očito lakše su prepoznavali brett kao manu i kad je bio tek u tragovima. Wolf dodaje da što su pozvani degustatori u enološkom smislu obrazovaniji i na višem stupnju profesionalnosti, za ishod ocjenjivanja manje znače spol, nacionalnosti, starosna dob, profesija…

A, kako da organizator ocjenjivanja bude koliko-toliko na temelju nekog izravnog iskustva siguran u bolju eno-obrazovanost i visoki stupanj profesionalnosti? Određenim provjerama na licu mjesta, iz iskustva znam jer bio sam mnogo puta na ocjenjivanju Mundus Vini, primjerice radi provjere dosljednosti ocjenjivača pri službenom kušanju uzoraka češće se svakom žiriju znaju podvaliti isti uzorci pa se onda kontrolira jesu li kod istog kušača ocjene za isti uzorak kušan anonimno po dva ili tri puta jednake/podjednake, ili se dosta razlikuju, ako se vide razlike to je sugestija da se grešni ocjenjivač više ne poziva…

Wolf je inače u lipnju 2019. u suradnji s Njemaččkim vinskim institutom organizirao ocjenjivanje u Kopenhagenu, kao kušače okupio je 50 profesionalaca iz skandinavskog svijeta vina kojima je na kušanje je ponudio 660 uzoraka od 200 njemačkih proizvođača. Među tim vinima bilo je i onih koja su bila osvojila medalje na Mundus Viniju te godine u veljači u Neustadtu u Njemačkoj. Wolf navodi da su rezultati tog ocjenjivanja u Kopenagenu bili gotovo identični onima u Njemačkoj, konkretno da su vina kušana u Kopenhagenu dobila ocjene unutar rangova za iste medalje već osvojene u Njemačkoj.

Christian Wolf objašnjava da je nužno ne samo to da kušač pri degustaciji bude maksimalno usredotočen na ocjenjivački listić nego i to da listić bude sastavljen tako da odgovarajuće po važnosti vrednuje pojedine elemente po kojima se vino ocjenjuje ponuđenim bodovima unutar ocjena odličan, vrlo dobar, dobar,  zadovoljavajuć i nezadovoljavajuć, te da ocjenjivački listić uz bodovno-brojčani dio sadrži i opisni dio kao i da u tom segmentu opet po pojedinim elementima ponudi za zaokruživanje precizne izraze što će omogućiti i precizan opis i stvaranje, na tzv. paukovoj mreži, preciznog grafičkog prikaza uzorka .

Složio bih se s ovim riječima Christiana Wolfa, ali uz ogradu, a to je da to zadovoljava u potpunosti dok govorimo o tehnički ispravnom vinu, znači onome bez enoloških defekata. Što se tiče nacionalne pripadnosti nisam baš stopostotno uvjeren da ona ne može imati nikakav utjecaj na ocjenu nekog vina, naime svojedobno osobito – i na globalnom nivou – utjecajni  Amerikanac Robert Parker svojim je pristupom vrednovanju vina navodio potrošače na svoj okus koji je preferirao debela i nabildana vina obogaćena s dosta slatkih začina, posebice vanilije, od boravka u bačvicama s jače paljenim dužicama. Lako je moguće da je dio Amerikanaca, a onda i nekih iz drugih zemalja sklonih SAD-u i Parkeru, i još vjeran tim vrijednostima. Za kušača, koji zapravo treba raditi na korist potrošača, je, da bi pravilno procijenio vino, iznimno važno da se pri ocjenjivanju malo digne iznad osobnih afiniteta ali i da zna ono osnovno o sorti, njenom porijeklu i njenim svojstvima glede boje vina i glede nakupljanja sladora u grožđu, zatim da zna iz kojega područja dolazi neko vino (klima, tlo… što bitno utječu na karakteristike kapljice), da zna kakve su tradicija u prehrani i tradicija u vinskoj produkciji u tom nekom kraju (da li vina od redovne berbe, ili vina od prosušivanog grožđa kao Amarone npr. – eto mnogi Istrani su sad svoj teran, ne bi li nakupio više sladora i dobio više alkohola te snažniju strukturu počeli proizvoditi također uz prosušivanje grozdova međutim to na etiketama ne označavaju na prikladan način!)… Znači, na svaki uzorak trebalo bi gledati ne tek je li tehnološki ispravan i šire komercijalno atraktivan nego i koliko ima karaktera vezanog uz pojam zvan terroir, koliko je skladan i elegantan, te kakva mu je s obzirom na strukturu i fenolni sastav te koliko dugačka budućnost.  Napomenuo sam već u ovom prilogu da je danas uza sve raspoložive enološku opremu i preparate i s nužnim minimumom higijene moguće proizvesti tehnički korektno vino i dosegnuti već zapravo jako dobrih, međutim za neke proizvođače slabih i nezadovoljavajućih  85/100 bodova!  Problem zna biti i svojevrsna utrka s vremenom na ocjenjivanju, konkretno to da uzorci prebrzo slijede jedan drugome kako bi se ispoštovala neka unaprijed zadana satnica. Neka vina namjerno rađena da pršte aromama zapahnu ocjenjivača pa ga miris ponese, ali takav miris zna brzo i nestati no ocjenjivač nema vremena to kontrolirati jer pred njim je već novi uzorak. S druge strane, neka ozbiljna, kompleksna i zrelija vina otvaraju se dosta sporije i ocjenjivač i nehotice može podlegnuti slabijem dojmu na nosu jer nema dovoljno vremena pričekati da se vino posve otvori i pokaže u optimalnom svjetlu.

A ima i još nešto što nije niti rječju spomenuto, a to je – predsjednik žirija. Iz iskustva znam da ima nekih predsjednika žirija kojima je iz nacionalnih a i možda nekih drugih razloga bitno da neki uzorak pogurnu prema većem broju bodova, tako da ako se nastavi s na neki način forsiranjem prema većem broju bodova za dotični uzorak te i ako se nastavi čini mi se najnoviji trend da se još sasvim mlada vina, stara tek jedva i po jednu godinu, mada jako dobra ali zapravo ipak tek na početku onoga što još s vremenom mogu pružiti, nagrađuju bodovima iznad 95/100, dakle koju bi ocjenu onda trebalo dati vinu što nakon nekoliko godina pokaže punu raskoš? –  može se dogoditi da će se uobičajenu službenu tablicu morati sa sadašnjih maksimalnih 100 bodova koji sugeriraju savršenstvo (što li je u svijetu savršeno?) podignuti na najmanje 110 ili 120 bodova…◾

_______________________________________________________

OCJENJIVANJA PO NOVINAMA, VODIČIMA, INTERNETU – Kako se eno-gastronomija razvijala i postajala sve značajnijom u društvu i turističkim magnetom prema područjima izazovnih gurmanskih poroka na tanjuru i u čaši, tako su nastajali i sajmovi i festivali vina i kulinarike i tako su se i rađali i izbori najboljih restorana i vodiči ponajboljim restoranima i vinskim podrumima, kao i specijalizirane revije posvećene finoj (i zdravoj) papici i Bakhovoj kapljici.  Malo-pomalo, uz gotovo svaki sajam i festival vina vezalo se i ocjenjivanje vina. Vidjevši koliki je interes publike za dobru hranu i dobro vino i u brojnim tzv. općim novinama pa i u radio i na TV-programima nicale su posebne rubrike odnosno emisije vezane uz kulinariku te enologiju, dakako u smislu konzumacije. U tim vodičima i u novinskim rubrikama kutak je našao i potrošački putokaz – buying guide vezan uz vino. Novinari su se razvijali u kvalitetne vinske pisce i u ozbiljne organizatore i realizatore, u suradnji sa stručnjacima s područja enologije i senzorike vezane uz organoleptiku, ocjenjivanja vina za potrebe rubrika u kojima rade. Kad su se na Internetu namnožile šanse istupa u javnost preko društvenih mreža, iznijeti svoje mišljenje širem krugu ljudi mogao je – svatko.

U svijetu su s posebnom pažnjom praćene rubrike Buying Guide revija Decanter  (još od prije nego što je ta revija počela s projektom Decanter World Wine Award), pa američki Wine Spectator, Wine Enthusiast, kao svjetski guru ocjenjivanja i objava recenzija o vinu nametnuo se bio Robert Parker koji je nakon što je isprva s recenzijama izlazio sâm i stekao zvučno ime osnovao firmu i zaposlio nekoliko osoba i tako stvorio svoj tim ocjenjivača. S osobitom pažnjom pratilo se što će o vinu reći Jancis Robinson…

Prvi u Lijepoj našoj koji je redovito pisao o vinu u novinama bio je novinar Vjesnika Srećko Ljubljanović koji je, osim u svom Vjesniku gdje je imao rubriku Čavrljanja o vinu, neko vrijeme objavljivao i u tjedniku Vikend, gdje sam mu se s vinskim temama pridružio i ja, da bih poslije imao cijelu stranicu na raspolaganju za rubriku Svijet u Čaši. Srećko Ljubljanović bio je prvi koji je izdao Hrvatski vinski vodič, ali knjiga je bila – više nego na detaljna ocjenjivanja i recenzije – bazirana na to da prezentira hrvatsku vinsku scenu općenito i proizvođače posebno. Onda se u okviru Večernjeg lista pojavio početak rubrike vinskih recenzija, tada sam surađivao i ja, da bi nakon nekog vremena priču preuzeo i razvijao novinar i urednik Večernjaka Vito Andrić. Poslije je s Vinskim vodičem u kojemu su bile i ocjene vina izašao Saša Špiranec, danas istaknuti pisac o vinu i recenzent vina u Jutarnjem listu.

Dvije godine nakon što je počela izlaziti – a bilo je to 11.11.1992. – rubriku Potrošački putokaz uvela je revija Svijet u Čaši, čiji sam bio suosnivač i glavni urednik. Vrednovanje vina organizirao sam, polazeći od toga da su ugostiteljski objekti bitan medij za plasman kapljice, u ponajboljim restoranima u Zagrebu i okolici, naravno u odvojenim prostorijama da žiri bude neometan. Vrednovanja su bila naslijepo, po svim pravilima struke. Redovito do dvije trećine članova žirija iskusni renomirani enolozi, pa sommelieri i provjereni vinski pisci. U vinske recenzije je ušao u izdanjima u kojima je radio/surađivao i Ivo Kozarčanin, danas vinska kičma tiražnog 24sata. Neko vrijeme Andrić, Kozarčanin i ja zajednički smo organizirali vrednovanja pod nazivom Vinske zvijezde, a onda, u najnovije vrijeme kako su nam se na leđima nizale godine, organizacija ocjenjivanja Vinske zvijezde prešla je na mlađe, konkretno o njoj sada brine prof. Marija Vukelić, direktorica kuće Zlatne riječi što realizira mnogo eno-gastro događanja, ne samo u Zagrebu nego i po drugim krajevima Hrvatske.

____________________________________________

Malo modificirana moja (Suhadolnik) tablica za ocjenjivanje, te, dolje, prezentacija uzorka opisom

⍟ ⍟ ⍟ ⍟ ⍟ ⋆   00 (mpc rang/pp. range: M–L-XL-XXL-XXXL) VINO – PROIZVOĐAČ ■ PORIJEKLO/ORIGIN: područje ? ■ VINOGRAD/VINEYARD: naziv pozicije • kosina – ravnica/slope – plain • nadmorska visina/altitude:  ? m • ekspozicija/exposition;  ? • tlo/soil: ? • sorta/variety: Mer … • loze stare/vines old: ? godina/years • gustoća nasada/plantation density:  ? loza/vines per ha • uzgojni oblik/breeding system: ? • pristup u trsju/approach in the vineyard: klasičan/classic – prirodi prijateljski (organski, biodinamički)/nature friendly (organic, biodynamic) – službeni znak Eko na etiketi/official Eco sign on the label: ?  • prinos po trsu/yield per vine:  ?  kg • berba/harvest: redovna – kasna – izborna (plemenita plijesan) – ledena – grožđe prosušivano (na trsu – u sušionici )/normal – late – selection of (noble rot) berries – ice – grapes left to dry (on vine – in the drying room) ■ PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova – bobica/selection of grapes – berries • vinifikacija/vinification: maceracija/skin contact: ? dana/days – fermentacija u inoksu – drvu (otvorena kaca) – amfori/fermentation in stainless steel – wood container (open) – amphora (qvevri) – kvasci/yeasts: vlastiti kupovni/indigenous bought ones • dozrijevanje/maturation: inoks/stainless steel – bačvica/small casc (barrique 225 lit – tonneau 500 lit) – velika bačva/big barrel (1000 – 2000 lit) – amfora/qvevri • na finom talogu, koliko dugo/on the lees, how long:  ? mjeseci/months • filtriranje/filtering: da/yes – ne/no ■ PJENUŠCI, metoda/SPARKLINGS, method: klasična/classical (champenoise) – charmat • u boci na kvascu/in the bottle on the lees: ? mjeseci/months • DESERTNO, SLATKO, VISOKOPREDIKATNO/DESSERT, SWEET, PRÄDIKATSWEIN: LH Auslese BA TBA Icewine • FORTIFICIRANO/FORTIFIED: porto, sherry, marsala… ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux – bourgogne – rhein/alsace – champagne – bocksbeutel (Franken) – clavelin (Jura) – …  • 0,75 lit – 1,5 lit • ukupno proizvedeno boca/bottles produced in total:  ? ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork – DIAM – plastika/plastic – staklo/glass – na navoj/screw cap – krunski zatvarač/crown closure ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO  ZOZP/PGI  AOC DO DOC DOCG  IGT…  • suho – polusuho/dry – off dry… • 00,0 vol%; RS  ? g/lit; AC  ? g/lit ■ DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno – elegantno – estetski i marketinški jako dobro – siromašno – nedorečeno/OK – pedantly – elegant – from the points of esthetics and marketing very good – poor • čitljivo/legible: dobro – slabo/good – badly

■ VINO je impresivno • zanimljivo • drukčije • (donekle) kompleksno • sadržajno • bogato • mesnato • sočno • s karakterom/autorski rad • ozbiljno • zrelo • skladno • dotjerano • elegantno • (vrlo) toplo • s mladenačkim nabojem • svježe – lepršavo • dinamično – s nervom – umireno, ali još s dosta živosti • dopadljivo / koketno • nekomplicirano • robusno • rustikalno • bez finoće • s primarnim aromama – sa sekundarnim / (finim) tercijarnim bouquetom • u suglasju sa: terroireom – tipologijom – sortom/sortama – godištem berbe – dobi • lijepo / lako se pije – uz hranu – i na dužu stazu • za meditaciju • u usponu – u špici (koja može trajati) – prelazi/prešlo zenit – u znaku otmjenog starenja – umorno/starikavo – jače u padu • neuzbudljivo • mlitavo/tupo • nečisto • zeleno • agresivno kiselo – prekiselo • drveno • skuhano/sprženo • oksidirano • odaje plijesni/trulež – TCA • SO2 – H2S – refermentaciju – octikavost – lak – brett  ■ IZGLEDOM živahno – bistro – maglušasto – turobno • zelenkasto – (slamnato) žuto – zlatno – jantarno – bakreno – narančasto – ružičasto – rubinsko – granatno – ciglasto/smeđkasto • (vodo) blijedo – svijetlo – tamno/neprobojno • s veselim – tromim – trajnim – kraćim perlanjem finim sitnim – velikim – brojnim – rjeđim mjehurićima • sugerira gustoću ■ NA NOSU intenzivno – umjereno – diskretno – suzdržano – (pre) razvijeno • upućuje na mineralno • na voćnost, izraženu dobro – srednje – slabije (voće: domaće/zeleno; bijelo; crveno / koštićavo; bobičasto; jagodičasto – južno, tropsko, egzotično/citrusi – svježe – sušeno – u/kuhano – orašasto) • na floralno (cvijeće: svježe – suho / bijelo – tamno) • med • na vegetalno/herbalno, naglašeno – umjereno – diskretno • maceraciju (s fermentacijom) • začine/mirodije, iskazano jako – s mjerom – (vrlo) dobro uklopljeno • na osjet kvasaca – kruha/brioša – maslaca – plemenitog drveta – (fino) paljenoga/dima – banane/vanilije – čokolade/kave – ne plemenitu plijesan – smolu – nijansu petroleja/animalnoga – hlapljivu kiselost, prihvatljivo ■ U USTIMA zaobljeno – kremasto – sirupasto • hrapavo • tanin: živ – uglađen – zelen – grub • sugestija je na slast – slatk(ast)o – slan(kast)o – sa kvalitetno/dobro/slabo je pratećom kiselosti – gork(ast)o • tijelom & strukturom potentno – (vrlo) dobro – vitko – razrijeđeno – tanko • slatk(ast)og – svježeg – kisel(kast)og – gork(ast)og – isušujućeg – oporog – dugačkog/srednjeg/kraćeg – grijućeg završetka ■ SERVICE:  ⇑ ⇗  ⇒ •   (preporuka za jelo/dish recommendation:   ) • odčepiti bocu nekoliko sati prije posluženja vina – poželjno dekantirati • traži manju – srednje veliku – veću – veliku čaša / model: bordeaux – burgundy (tzv. balonka) – champagne / pjenušac  –  specijalna vina • 8-10-12-14-16-18° C

______________________________________________

Znatno smanjenim ritmom rubriku Potrošački putokaz – Buying Guide nastavljam na webu www.suhiucasi.wordpress.com  u ovoj Kronici koja izađe na prijelazu iz mjeseca u mjesec a s materijalima vezanim uz događanja u mjesecu završenom neposredno prije objave Kronike. S obzirom da u današnje vrijeme više nije, kako sam već naveo, teško proizvesti tehnički besprijekorno vino malo sam modificirao, u želji za poboljšanjem, ocjenjivačku tablicu i bodovne pragove za medalje, a pri kušanju kapljice i vrednovanju uzorka maksimalno nastojim paziti na kompleksnost i karakternost vina, na vezu između organoleptike i sorte i zemljopisnog porijekla vina. U tom smislu i s ciljem bolje prezentacije vina čitatelju pokušao sam složiti  opisni dio iz kojega bi bili vidljivi terroir i nastanak vina te organoleptika uzorka. ♣

__________________________________________

Vinske razmirice

COVID19 i PROTIV TERANA IZ HRVATSKE, GRAN TERANOM CORONICA PROTIV CORONE

Od prije već dosta vremena, a nakon svojedobne presude Europske komisije vezane uz teran iz Hrvatske Istre, smatramo kako je stvar s plasmanom vina pod nazivom Teran Hrvatska Istra riješena, međutim najednom na kraju prve trećine rujna 2020. u bujici vijesti o ponovno oštroj ekspanziji Covida19 eto i informacije da je Slovenija tužila Europsku komisiju za pristranost prema Hrvatskoj zbog njene odluke da se vinu pod nazivom Teran Hrvatska Istra dopusti izlazak na EU tržište!

Protagonisti – Refošk i Teran

               Vijest je na radiju bila štura, bez objave eventualno novih slovenskih argumenata kojima se tužba podupire. Imaju li uopće Slovenci neke nove argumente oko Terana i terana? Zna se da je naziv sorte opće dobro i da nije moguće da ga neka strana zaštiti za sebe, ali Slovenci, kako sam čuo iz više ustiju protagonista njihove vinske scene, tvrde da Teran nije sorta, te da su oni zaštitili VINO TERAN koje se proizvodi od sorte Refošk. Istina je da su se vinogradari/vinari sa slovenskog Krasa bili udružili u Konzorcij za kraški teran, ustrojen na principu talijanskih poslovnih vinskih konzorcija, i logično je da sa zaštitom pri EU žele ostvariti određene tržišne prednosti koje takva zaštita nosi, ali dojam je, na žalost, da se, iako zapravo govore o Kraškom teranu, nisu u apetitima ograničili na teran kao zaštićeno vino s njihova Krasa, što bi bilo najnormalnije i marketinški najbolje, nego su, kako nekako ispada, očito htjeli imati monopol nad pojmom teran i ne odgovara im da, makar je sasvim drukčije označeno, na tržištu EU bude i vino s nazivom Teran Hrvatska Istra. Evo što su Deželci stavili u Wikipediju na Internet.

Teran je slovensko avtohtono rdeče vino. Pridelujejo ga na Krasu iz trte Refošk. Teran je, tudi na ravni Evropske unije, zaščiten kot vino iz čiste sorte Refošk, pridelane na Krasu. Zaradi kraške prsti ima značilen okus, v primerjavi z drugimi vini pa vsebuje velik odstotek mlečne kisline. Po nekaterih raziskavah deluje zdravilno za človeški organizem, kot antioksidant, kot sredstvo za zaviranje slabokrvnosti (vsebuje veliko železa), kot sredstvo za zaviranje arterioskleroze in sredstvo za zniževanje LDL holesterola v krvi (v barvilu).

Domovina kraškega terana, vina Kraškega vinorodnega okoliša, leži med Tržaškim zalivom in Vipavsko dolino z nadmorsko višino okoli 300 m, ostrejšo klimo, ter terro rosso, bogato s silikati in železom. Vse to se odraža v polnosti, kislini in visokem ekstraktu kraškega terana. Je visoko-kakovostno suho vino, karminasto rdeče barve z veliko vsebnostjo mlečne kisline, ki je proizvod jabolčno-mlečnega vrenja, ter z nizko stopnjo alkohola. Njegove odlike se kažejo tudi v izrazitem sadnem okusu, ki spominja na maline ali ribez, ter v visokem ekstraktu, polnosti in harmoniji. Zdravniki ga priporočajo bolnikom s premalo kisline, slabokrvnim in rekonvalescentom. Kislina blagodejno vpliva na prebavila in pospešuje tek. Postreže se ga h gurmanskim jedem, mesu na žaru, pršutu, divjačini in pikantnim sirom. Teran je vino, ki se praviloma ne stara in ga je najbolje uporabljati v tekočem letu od proizvodnje dalje. Iz njega na Krasu izdelujejo tudi teranov liker.

GranTeran Coronica kontra Corone

Pravna zaštita: Teran ni sorta grozdja, ampak ime vina, ki se na kraški planoti, tj. na Krasu, že stoletja prideluje iz sorte Refošk. Ime teran je bilo v Sloveniji leta 2000. pravnoveljavno zaščiteno, 2006. pa je ta zaščita, ki je po pravu EU absolutna in trajna, postala tudi del evropskega pravnega reda. Hrvaška, ki takrat k temu ni imela pripomb, je leta 2010. svojo trto Refošk, iz katere pridelujejo vino Istrijanac, najprej preimenovala v trto Teran, potem pa od Evropske komisije na tej podlagi zahtevala, da za Istrijanca in podobna istrska vina v vsej EU tudi njenim vinarjem dovoli uporabo imena teran.

Hrvatski stav nešto je drukčiji, naime u Lijepoj našoj  govori se, ne kao u Deželi, o jednoj sorti od koje se proizvodi vino s nazivom što sugerira drugu sortu, nego o tome da POSTOJE SORTE i REFOŠK i TERAN, koje, istina, imaju srodnosti, ali strukovno i pravno tretiraju se kao dva kultivara. Hrvatski stručnjaci za ampelografiju na čelu s dr. Edijem Maletićem PhD koji je inače s istaknutom američkom profesoricom Carole Meredith sa Sveučilišta California u Davisu mnogo i uspješno surađivao na identifikaciji i porijeklu više sorata pa i Zinfandela odnosno Crljenka kaštelanskoga, odnosno Tribidraga, govore o dvjema sortama, a  i u golemom i opsežnom svjetskom atlasu vinskih sorata Wine Grapes što ga kao autori potpisuju uglednici poput Jancis Robinson, Joséa Vouillamoza i Julije Harding i što predstavlja 1368 vinskih kultivara našeg planeta, Teran je, pod nazivom Terrano, prezentiran kao zasebna sorta. Evo što piše u prilogu o teranu u spomenutom Atlasu:

Prof. Edi Maletić, desno, s najbližim suradnikom na fakultetu Ivanom Pejićem

Teran je značajna sorta što daje svježa i fino aromatska crna vina, kultivar raširen uz državnu granicu Italije i Slovenije te u Istri. Često ga se, pogrešno, zamjenjuje s mnogo poznatijim Refoškom. Glavni sinonimi su mu Cagnina (Furlanija te Emilia Romagna), Crodarina, Rabiosa nera (Breganze), Refosco del Carso, Refosco d’Istria, Refosco Terrano, Refošk, Teran (Istra) Terrano del Carso, Terrano d’Istria. Nazivi sorata koje se najčešće POGREŠNO koriste za Teran su Refosco dal peduncolo rosso te Refosco di Faedis.

Kad se govori o porijeklu terana kaže se da je riječ o vrlo staroj sorti s kraškog područja koji uključuje dio Furlanije (Friuli) na sjeveroistoku Italije i uz granicu sa Slovenijom, zatim jugozapadni pogranični dio Slovenije i gornji dio Istre. Najraniji spomen terana javlja se u dokumentu od 13. studenoga 1340., i tu se navodi uzgoj, u Barbanu (danas je to područje slovenski teritorij), Rabiole Malvazije Terrana bianco e vermiglio Moscatella i Pignola. Spominju se dakle sorte s bijelim i crvenim bobicama, a preživjela je samo ona s crvenim (vermiglio) bobicama. Poslije se Terrano spominje 14. kolovoza 1390. kad je 20 ingestarija (stara mjera za količinu) vina terana darovana grofu di Lozo.

Teran spada u grupu Refoška,  ali, NIJE, kako je već upravo rečeno, isto što i Refosco dal peduncolo rosso, kako neki krivo smatraju, kažu to rezultati DNA, koji međutim vele da je Teran, nađen u Hrvatskoj Istri, isto što i Refosco d’Istria odnosno Refošk u Sloveniji (Maletić 1999. i Kozjak 2003.). Teran se dakle uzgaja na Krasu kod Trsta, s talijanske i slovenske strane, te u vinogradarskom područja Slovenska Istra južno od Trsta, kao i nešto malo u Vipavskoj dolini, zatim pretežito u sjevernom području Hrvatske Istre gdje daje lijepa svježa vina s naglašenom aromom tamnog šumskog voća, s izraženom ukupnom kiselosti i s čvrstim taninom tako da je ipak prikladan i za duže dozrijevanje u drvenoj bačvi(ci). Nešto terana inače ima i u Makedoniji. Situacija je dakle s Teranom/teranom prilično komplicirana, i hrvatska strana kad bi se htjela inatiti mogla bi naglašavati – kako i Slovenci na Krasu proizvode vino teran od – Terana…

_______________________________________

DOKUMENTARNA SERIJA o IZVORNIM DOMAĆIM te UDOMAĆENIM SORTAMA u HRVATSKOJ – Davorin Marković iz Zagreba diplomirani je inžinjer eksperimentalne biologije i profesor biologije, devet je godina bio ravnatelj Zavoda za zaštitu prirode a sad je u istom Zavodu viši savjetnik. On je i pokretač edicije Zelenih knjiga, jedna je npr. o izvornim pasminama domaćih životinja u Hrvatskoj, a druga je o izvornim sortama vinove loze u Hrvatskoj. Sad priprema novi projekt, koji bi se realizirao preko elektronskih medija. Markovićeva je želja da se snimi dokumentarna serija emisija o izvornim hrvatskim i o u Hrvatskoj udomaćenim kultivarima vinove loze.  Pripremio je već u pisanom obliku detaljni scenarij za snimanje. Sebe je predvidio kao voditelja, u planu za pomoć ima nekoliko stručnih suradnika, kao goste spominje primjerice prof. dr. Edija Maletića, dr. Gorana Zdunića, u priču je uključio I prof. Ivana Dropuljića, osnivača i direktora festivala  Zagreb Vino.com, kao prisutni medij u nekim epizodama izabrao je (i) reviju Svijet u čaši.

Prof. Davorin Marković (desno) i prof. Ivan Dropuljić, Zagreb Vino.com, u razgovoru oko serije TV-filmova o izvornim hrvatskim vinskim sortama i o duboko udomaćenim stranim vinskim sortama u Hrvatskoj

– Područje današnje Republike Hrvatske od davnina je poznato po uzgoju vinove loze i proizvodnji vina. Tijekom tisućljeća na podruju Hrvatske razvile su se mnoge sorte vinove loze Vitis vinifere, u Hrvatskoj ih imamo, koliko znam, nešto više od 130 izvornih. To teoretski znači da bi se od njih moglo proizvesti više od 130 različitih sortnih vina! Pravo bogatstvo! Smatram stoga da je nužno snimiti serijal kratkih, konkretno oko 15-minutnih tv-filmova i materijal prezentirati ne samo hrvatskoj javnosti nego i publici u svijetu, neka stvar vani napokon odjekne kako treba i da u svjetskim okvirima poboljšamo naš image vinske zemlje te da taj svoj novi mogući osjetno bolji status i adekvatno gospodarski valoriziramo – veli Davorin Marković, koji za projekt traži investitora odnosno investitore. ◾

________________________________________

                Znanstvenik prof. Edi Maletić PhD sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta kaže:

– Odavno je sve kazano: Teran i Refošk su dvije različite sorte. Europska komisija  shvatila je svoju grešku nedovoljnog poznavanja od prije, i zato je reagirala kako je reagirala 2017. i sada. Činjenica jeste da se Teran često označava nazivom Refošk, upravo posebno u Sloveniji. Odnosno, Slovenci ga službeno uporno tako nazivaju, dakle  krivo, što je i bio razlog da je došlo do ovog sukoba. Oni naprosto negiraju postojanje Terana kao sorte, ne priznaju naziv Teran za sortu, što je, svakom tko zna imalo od struke i zaviri u neku knjigu o sortama, jasno da je pogrešno. Moje je mišljenje da su im šanse u ovom sudskom postupku nikakve, ako se bude pitala struka. Oni inzistiraju na tome da je teran naziv vina, a da je sorta Refošk, što ne odgovara istini. Ponavljam: Teran je i naziv sorte, to je službeno prema svim stručnim kriterijima, povijesnim zapisima kod sve tri zemlje gdje se uzgaja, a Refošk je druga sorta odnosno krivi sinonim za Teran.

Nikola Benvenuti (lijevo), predsjednik udruge Vinistra, i njegov brat Albert, jedni od najboljih istarskih proizvođača terana

                U tijeku istog prijepodneva nedugo nakon što je ujutro objavljeno o tužbi Slovenije doznaje se da je Opći sud Europske unije odbacio tužbu Slovenije protiv Europske komisije u slučaju Teran i potvrdio time svoju odluku iz 2017. godine kojom se dozvoljava vinarima Hrvatske Istre da na etiketi navedu Hrvatska Istra – Teran, s time da naziv vina na etiketi bude ispisan manjim fontom, što zasigurno samo djelomice zadovoljava vinare Hrvatske Istre jer iz onoga što je iznijela struka i što je napisano u Atlasu vinskih sorata svijeta što sam naveo u gornjem tijelu ovoga teksta nema nijednog razloga da se naziv Teran za Hrvatsko vino na neki način omalovaži ispisom u manjem fontu. Kako se čuje, Slovenija, nezadovoljna najnovijom odlukom Općeg suda EU mogla bi ući u novi postupak i s tražnjom za odštetu s, kako piše slovenski tisak, novim argumentima kojima bi se pozivala na kršenje prava Europske Unije od strane Europske komisije.

Zar ne bi bilo najlogičnije i marketinški za obje strane najbolje, te najpravednije dakle bez imalo straha za Slovence da bi samo zbog toga mogli proći komercijalno loše, da legalno postoje Teran sa slovenskog Krasa dakle Kraški teran, i teran iz Hrvatske Istre?

Visoki sjaj: Logično je dakako bilo i čuti se po ovome pitanju s Nikolom Benvenutijem, predsjednikom udruge istarskih vinogradara i vinara Vinistra, koji, očekivano zadovoljan, izjavljuje:

– Nije me začudilo to što je Opći sud EU glede terana odlučio tako kako je odlučio, to je samo potvrda onoga što smo mi u Hrvatskoj Istri tumačili od početka. Slovenci imaju pravo žalbe i vidjet će se kako će postupiti, međutim smatram da termin Hrvatska Istra – Teran koji zakonski dopušteno na nivou EU rabimo od 2017. godine pruža s ovom najnovijom odlukom Općeg suda EU još jaču sigurnost istarskim vinarima da sade i dalje Teran. Danas se računa da je u Istri Teranom zasađeno oko 300 hektara terena. Ova godina, barem kako zasad stoje stvari u vinogradima, mogla bi, pogotovu za one koji su kvalitetno obavili zelenu berbu, ponovno učiniti da Teran iz Hrvatske Istre zablista visokom ozbiljnošću i kompleksnošću dozrelog odležanog vina, čak možda da to bude i jačim sjajem od prijašnjih godišta, međutim ne smijemo se veseliti prebrzo, još treba dočekati polovicu listopada kad obično kreće berba te sorte za ozbiljna, mogao bih reći i velika vina.

Na moje pitanje planira li udruga Vinistra donijeti pravilnik o proizvodnji terana u smislu da se pod određenom zaštićenom oznakom nudi određeni prepoznatljivi organoleptički profil a ne da se pod istom oznakom prodaju vina teran različitog organoleptičkog izričaja (naime ima dosta vinara koji kako bi dobili na strukturi i snazi a i aromama s kojima misle da mogu privući više kupaca, ostavljaju grožđe neko duže vrijeme na prosušivanju), konkretan odgovor nisam dobio.  ♣

 __________________________________________________

    Berba 2020

MANJE JE, ČESTO, VIŠE (BOLJE)!

Svaka berba posebno je uzbudljivo vrijeme u godini, naime ona pokazuje rezultat pameti, ambicije, truda i rada uloženih u određeni projekt vezan uz poljoprivredu. Osobito emocionalno očekuje se berba grožđa i drugog voća kao finalni dio sezonske godišnje proizvodnje na zemlji, naime uz sposobnost ulagatelja ključan faktor djelatnosti pod vedrim nebom su opće ekološke okolnosti te meteorološke prilike, rezultat hirovitosti kojih mogu biti i jače štete i veći gubici. Uvriježilo se u narodu da se nekako najjače slavi berba grožđa kao polazišta za Bakhov nektar koji prati fama tažitelja tuge i širitelja i pospješitelja veselja, ali koji, ako se s njime pretjera, može postati i uzrokom nevolja.

Posljednji trzaji ljeta 2020: krasan, maltene morski prizor sa zagrebačkog,eto plavog jezera Jarun, dolje: zeleni ambijent obale. Pažnja je sada usmjerena na berbu! Kad već ove godine nije bilo očekivane €-berbe, da barem s grožđem i drugim voćem imamo sreću!

Cijela vegetacijska sezona a i berbeni finale 2020. odvijali su se u dosad nikad – barem u modernije vrijeme – viđenim uvjetima sa snažnim obilježjem  pandemije, konkretno s Coronom i Covidom19, te u široj zagrebačkoj okolici i posljedicama snažnog potresa u ožujku 2020. Brzo širenje zloćudnog virusa, nagli porast broja oboljelih, restriktivne mjere poput mjera izolacije, samoizolacije, zabrane putovanja, zabrane većih i veselih okupljanja, obvezno nošenje nelagodne maskice, osjetan manjak turista, lošiji ekonomske pokazatelji, stresovi od potresa, snažna olujna nevremena, tuča… ostavili su utisak kao da se najednom sva moguća pošast sručila na nas. Kako se ljeto uspinjalo prema svom zenitu, sve češće su se čula retorička pitanja hoće li nas barem meteorologija poštedjeti do jeseni i do kraja razdoblja dozrijevanja, da se u jematvi barem malo proveselilmo uz zdrave zrele plodove onoga što nam je ostalo nakon spomenutih meteo-neprilika.

Drugi dio ljeta ulijevao je nadu u radosnu berbenu jesen, polovinu rujna dočekali smo s određenim olakšanjem, bitno je da su dobre berbene vijesti stizale istodobno s raznih strana Hrvatske: grožđe se manje više svuda pokazivalo  lijepim i zdravime, i vlasnici vinograda sa sortama što za branje dospijevaju ranije prvi su mogli i posve odahnuti! Istina, prinos 2020. će se bilježiti kao manji, ali ponekad manje je, zapravo, više, naime, niži prinos zna biti kompenziran boljom kvalitetom, a što se tiče aktualnih poteškoća glede plasmana, na neki je način niži prinos ovaj put dobro došao i iz tih komercijalnih razloga.

Pretežito sunčano i toplo vrijeme što se protezalo i u drugu polovicu rujna razveselilo je i one koji su podložni gurmanskim porocima ali nemaju svoje trsje, naime dalo je mogućnost da se brojna događanja eno-gastronomskog i zabavnog, turističkog tipa, od kojih su neka obično vezana uz zatvoreni prostor, presele na epidemiološki sigurnije otvoreno, i upravo i među trsje, primjerice imali smo organizirane (pjenušave) doručke u vinogradu, cjelodnevne piknike u vinogradu, lijepe mogućnosti šetnje i vožnje biciklom stazama uz vinograde, natjecanja u branju grožđa, razne kulturne programe u trsju, svečanosti u čast plemenite kapljice. Svijet u Čaši zavirio je svuda pomalo, ,dotakao se, tako, Diplomatske berbe, a na jednome mjestu, i to u famoznoj Dolini kardinala, zadržao se i kao aktivni sudionik u berbi, pa s time i počinjem pregled.

DIPLOMATi u JEMATVI i – BORBENI AVIONI! – Bakhov nektar, znan kao medij osobito prikladan i učinkovit za promoviranje nekog vinogradarskog područja (i u turističkom smislu), postao je u čudovitoj maloj Hrvatskoj alat za promidžbu borbenih aviona! Fantastično! To valjda samo može biti u Lijepoj našoj!

U glavnoj ulozi na Diplomatskoj berbi 2020 kod Koraka – Zoran Milanović. U pozadini se vidi Velimir Korak

Posljednjih nekoliko godina vinorodna Plešivica, tek na pola sata vožnje automobilom od Metropole kao značajnog emitivnog turističkog centra – pokazuje se svakim danom u sve jačem svjetlu, posebice nakon nedavnog otvorenja ekskluzivnog restorana u sklopu vinskog posjeda obitelji Korak, kao prostor poželjnog turističkog odredišta. Krajolik  s vinogradima na blažim ali i strmim kosinama jedinstven je, zagađenja okoliša praktički nema, eno-gastro ponuda sve je bolja i za jedno ne suviše veliko područje nevjerojatno raznolika, zahvaljujući zasigurno nekolicini već godinama postojanih proizvođača vina koji su u produkciji nesumnjivo dosegnuli i svjetski vrh kakvoće, od inače popriličnog broja vinogradara/vinara malo pomalo sve ih više napreduje u profesionalnom pristupu i u kakvoći proizvoda, zatim nekoliko je vrlo vrlo dobrih do vrhunskih ugostiteljskih objekata, nekoliko je vinskih imanja koji se vrlo kvalitetno bave i ugostiteljskom aktivnosšću, neki privatnici nude i prenoćište… ali Plešivica i njen administrativni centar grad Jastrebarsko, smješten tik uz autoput od Zagreba prema Jadranu (!!!), ne mogu se pohvaliti titulom turističke destinacije.

Kolega Ivo Kozarčanin iz 24sata i ja iz Svijeta u čaši prije godinu ili dvije pošli smo kod gradonačelnika Jastrebarskog Zvonimira Novosela na razgovor o tome zašto je tome tako te da vidimo što je moguće učiniti, pa i eventualno uz naš doprinos, da se stvari poprave, međutim… slabe vajde.  Hotel u Jaski godinama ne radi, objekt Mazana u središtu grada, zamišljen da bude regijska Vinoteka s ponudom lokalnih butelja, posluje kao običan kafić, izletište Mladina smješteno uz čuvene vinograde djeluje otužno,  historijski podrum ne radi i ostavlja utisak zapuštenoga. Vinska manifestacija Jaskanske vinske svečanosti nakon sjajnog prvog eno-gastro-etno izdanja na središnjem gradskom trgu postupno se pretvorila u birtijetinu i pozornicu za noćne koncerte lakih nota i nema veze s istinskom promidžbom vina i lokalnih etnografskih i kulturnih vrijednosti. I sad – špica nonsensa: događanje Diplomatska berba postalo je platformom za propagandu borbenih aviona i za avionsko prepucavanje između američkog veleposlanika i visoke švedske diplomatkinje te već, uvelike i zbog manira ulice, doista zamorno prepucavanje predsjednika Države s premijerom i sa saborskim zastupnicama!

Uostalom, evo što je otprilike o Diplomatskoj berbi kao događanju ovih dana objavljeno u jednom od medija nazočnih na Diplomatskoj berbi 2020 na gospodarstvu Korak: Diplomatska berba originalna je i zaštićena manifestacija zamišljena da kroz okupljanje veleposlanika u piktoresknim plešivičkim vinogradima i kroz druženje uz berbu grožđa pa, poslije, i uz fino jelo i plemenitu kapljicu kraja, upoznaju lokalne vinare i vrhunsku kvalitetu vina i specijaliteta jaskanskog podneblja. Do sada je održana četiri puta, na veliko zadovoljstvo svih diplomata sudionika u berbi.

-Diplomatska berba simbolizira uvažavanje tradicijskog i kulturnog nasljeđa, zajedništvo koje iskazujemo u berbi grožđa te povezanost i međudržavno prijateljstvo uz iskrene i prijateljske osjećaje, a to sve zajedno čini one osnovne, najznačajnije ljudske vrijednosti. Ovom prilikom u ime svih Jaskanki i Jaskanaca zahvaljujem se predsjedniku Republike Hrvatske Zoranu Milanoviću što je prepoznao važnost ove lijepe tradicije po kojoj je Jastrebarsko jedinstveno u Hrvatskoj – izjavio je gradonačelnik Zvonimir Novosel…

Na Diplomatskoj berbi 2020 kod Korakovih odazvalo se, navodno, nekih pedesetak diplomata. Iz nekih objavljenih fotografija uzvanika na platou kod Korakovog restorana moglo bi se, po tome kako su bili odjeveni, prije zaključiti da su se uputili na ugodno prijepodnevno druženje uz kavicu odnosno aperitiv nego u koračanje kroz vinograd i branje grožđa. Prisjećam se Diplomatske berbe kod obitelji Tomac, kao određena uspomena na to događanje rodio se pjenušac Diplomat, pa me zanimalo hoće li i sada neko vino Korakovih podsjećati na međunarodni berbeni skup diplomata kod Koraka, Velimir Korak rekao mi je da od organzatora nije došla takva inicijativa.

Podsjetio bih da je, inače, priča o spajanju hrvatskih vina s inozemnim diplomatima najvišeg ranga krenula svojedobno zapravo od revije Svijet u čaši koja je stvar koncipirala na način da kod pojedinih vinara dovede veleposlanike raznih država u Hrvatskoj (propitali smo se, prethodno, kako bismo na ove prve susrete kod vinara najprije ipak doveli ambasadore za koje smo čuli da su gourmeti i dobri poznavatelji plemenite kapljice) više mjeseci nakon berbe, kako bi oni iz raznih bačvica (riječ je bila o onima zapremnine 225 litara) kušali već dosta dobro razvijena vina (prigoda je bila degustirati ne samo jednu sortu) iz posljednje berbe, pa da se izjasne koje vino iz koje bačvice im se najviše dopalo. Dakako u dogovoru s vinarom ambasadoru je na dar dodijeljena jedna bačvica s izabranim vinom s time da se strpi da kapljica u punoj potrebnoj mjeri provede svoj boravak u bačvici te da bude napunjena u butelju. Smisao je bio da veleposlanik to vino iz Hrvatske, u kojoj je eto odrađivao mandat, oficijelno poslužuje svojim gostima u ambasadi… Prvi veleposlanik  dobitnik Diplomatskog vina Svijeta u Čaši i Kurije Nespeš tada u sklopu Badela 1862 bio je norveški ambasador u Hrvatskoj Knut Thoraassen. ◾

____________________________________________

Berba 2020. za pjenušac Barun100+ brut nature: Ivo Kozarčanin, Ivan Dropuljić, Željko Suhadolnik, Strikan

Josip Barundić mlađi – prerada

BARUN 100+ brut nature – Tog dana kod Barundićevih, znanih po vinima unutar robne marke Barun, našli smo se u vinogradu Gorice na oko 200 metara nadmorske visine i ponad mjesta Hrženik nedaleko od Krašića u Dolini kardinala, u vinogorju Krašić. U njemu je nekih 400 trsova vinove loze sorata koje su tradicijski sađene na području Plešivice, a to su Lipovina, Štajerska belina ili Ranfol, Graševina, Kraljevina, Muškati bijeli i žuti, Plavec žuti, Plemenka… Mara i Josip Barundić iz mjesta Brezarić kod Krašića a koji su na vinskoj sceni već više od desetak godina, do 2018. godine pri proizvodnji vina grožđe iz tog vinograda miješali su s grožđem s drugih svojih parcela, a na inicijativu vinskih zanesenjaka Ivana Dropuljića, osnivača međunarodnog festivala vina i kulinarstva Zagreb Vino.com, zatim novinara i vinskog pisca Bakhovog sina Ive Kozarčanina, i Željka Suhadolnika, iz časopisa Svijet u čaši – koji su, znajući da Barundići imaju dugogodišnje iskustvo u proizvodnji pjenušaca te kojima je bilo žao da se jače ne iskoriste prednosti starosti loze (stariji panjevi daju plod bolje kakvoće), zatim spomenute tradicijske bijele sorte, vapnenasto tlo, pozicija vinograda s jačim nagibom, nadmorska visina parcele, mogućnost proizvodnje odličnog pjenušca a i mogućnosti vrlo učinkovitog marketinga što ga sve prethodno upravo nabrojano omogućuje – grožđe se eto u berbi prije dvije godine počelo odvajati za produkciju pjenušavog vina klasičnom šampanjskom metodom i s dužim odležavanjem na kvascu u butelji (najmanje tri godine, a možda i koju godinu duže!) nakon druge fermentacije, kako bi se realiziralo proizvod s osjetno višom dodanom vrijednosti. Dakle, sredinom rujna ove godine – treba reći da je što se tiče proizvodnje pjenušca berba lani preskočena jer premalo je bilo grožđa dovoljno dobroga za ove nove pjenušave prohtjeve – u tom vinogradu odvijala se berba grožđa, lijepim zdravim zrelim i slatkim grozdovima u bobama kojih se dobro osjetila fina kiselost, uspjelo se napuniti 35 klasičnih plastičnih kutija kakve se rade I rabe upravo za potrebe berbe.

Solidan rod i lijepo grožđe – dakako hitno prevezeno u hladan podrum Barundićevih, te zadovoljstvo razvojem kontrolno kušanog pjenušca Barun 100+ brut nature iz berbe 2018 a koji je dosad, nakon druge fermentacije, proveo godinu dana u boci, bili su okidač za slavlje uz fine papicu i kapljicu, konkretno pjenušce i mirna vina Barun.

Zadovoljstvo nakon berbe grožđa za Barun 100 + brut nature

Prikladno uz pjenušac gornje kvalitativne linije: gusja jetra kuhana šest sati na laganoj vatri!

Kako smo zamislili taj pjenušac Barun 100+ ? Kao prvo, da bude brut nature, dakle bez dodavanja ekspedicijskog likera. Od prve berbe, 2018., u srpnju 2019. napunjena su  bila 252 magnuma (dakle boca od po 1,5 l) i nešto klasičnh butelja (0,75 l), prvenstveno namijenjenih da nam posluže za povremena kontrolna kušanja, da se vidi kako se vino razvija. Kako se zna da s pjenušcem rađenim klasičnom metodom ne valja žuriti se nego treba biti strpljiv, dogovor je bio da ovo naše zajedničko pjenušavo vino na finom talogu leži i razvija se u boci najmanje tri godine, ako pri kontrolnm kušanjima vidimo da se stvar odvija kako smo mislili da treba ostavljena je mogućnost da pjenušac Barun 100+ brut nature 2018 u magnumima i produži dozrijevanje na pet godina!

Budući da je ove godine ubrano posve zrelo i posve zdravo grožđe, odlučeno je bilo da se provede nekolikodnevna maceracija u inoksu na temperaturi do 10 Celzijevih stupnjeva, pa da se onda krene s alkoholnom fermentacijom za bazno vino za novi pjenušac a potom da bazno vino, prije šampanjizacije, odleži nekoliko mjeseci na finom talogu, moguće ili svo u inoksu, moguće dio u inoksu a dio u bačvi(ci) … I dalje bi se ustrajalo u nedodavanju ekspedicijskog likera. ◾

__________________________________________

Vinorodna Plešivica (Marko Čolić)

Portugizqac

PORTUGIZAC, i PLEŠIVICA CURICA – Jedno od prvih grožđa koje se bere je Portugizac. S obzirom na tradiciju i raširenost Portugisca na Plešivici i s obzirom na uratke nekih ambicioznijih vinara od Portugisca, Zagrebačka županija bila je svojedobno odlučila vinorodnu Plešivicu brendirati i kao područje mladog novog portugisca i inicirala je ustanovljenje robne marke vina i osnutak udruge Portugizac Plešivica. U prvim godinama oduševljenje plešivičkih vinara činilo se velikim, svake berbe bile bi popraćene svečanostima vezanim uz portugizac a na priielazu iz listopada u studeni održavale bi se manifestacije u čast portugisca Plešivica – festival portugisca i, u Zagrebu, i to u boljim ugostiteljskim objektima  svečano otvaranje prve boce županijske robne marke za tu godinu, međutim kako je vrijeme prolazilo entuzijazam kao da je splašnjavao, uz tradicijske chardonnay i rajnski rizling najjače zvijezde su na Plešivici postali pjenušci i jantarna vina rađena uz duge maceracuije bijelih sorata. Mr. Josip Kraljičković, pročelnik za poljoprivredu Zagrebačke županije, inicijator osnutka udruge i stvaranja robne marke Portugizac Plešivica, probudio je sredinom rujna 2020. plešivičke vinogradare/vinare i okupio dobar dio njih na berbi portugisca ove godine na gospodarstvu Josipa Brajea u Lokošin-dolu kod Mladine. Uz domaćina Josipa mlađeg i njegovu sestru Ivu, svojedobno županijsku Vinsku kraljicu, vidjeli smo Tomislava Haramiju, čelnika PZ Plešivica, pa Roberta Brajea, Franju Gregurića, Željka Gregorića, Zdenka Vučinića, Franceka Stanišića…, nažalost nedostajali su – zašto! – neki plešivički proizvođači znani po redovito dobrom portugiscu, primjerice Damir Režek, Krešo Režek, Zdenko ili Nikola Šember, Velimir odnsno Dominik Jagunić, a i Velimir Korak…

Članovi udruge Portugizac Plešivica (Marko Čolić)

U berbi portugisca 2020: županijski pročelnik za poljoprivredu mr. Josip Kraljiković i svojedobno Vinska kraljica Zagrebačke županije Iva Braje (Dražen Kopač)

Blizu grtada-blizu srca_promotivni film TZZZ

Inače, u ovim berbenim danima javnosti je skrenuta pažnja na promidžbeni film kroz koji se Plešivica propagira kao vrlo vrlo sadržajno turističko područje. Turističke zajednice Zagrebačke županije i Grada Zagreba, po prvi put u partnerskoj suradnji u promidžbi Zagreba i okolice kroz jedinstvenu kampanju, odlučile su uz berbu grožđa 2020. izaći s novim propagandnim filmom za atraktivna područja uz Metropolu i u Županiji što Metropolu okružuje. Naslov filma je Blizu grada, blizu srca/Around Zagreb. Film stavlja naglasak na zelenilo, boravak u prirodi, rekreaciju, kao i na bogatu kulturnu i gastronomsku ponudu glavnog grada i zagrebačkog zelenog prstena. Može ga se pogledati na poveznici: Blizu grada, blizu srca. Producentica filma je Martina Miličević čiji je video Zagrebačka vinska priča/ Winetasting Path Home osvojio treće mjesto na svjetskom natjecanju video-uradaka u organizaciji tiražnog američkog vinskog magazina Wine Spectator. Narator u filmu je Rob Reider, peterostruki američki dobitnik nagrade Emmy za svoje emisije, s njim je TZGZ već ostvarila sjajnu suradnju na filmu Zagreb Loves You.

Kad govorimo o gastronomiji, valja napomenuti da na Plešivici postoji nekoliko vrlo jakih punktova za obvezni obilazak.

U visoku ekskluzivu spada novootvoreni restoran Korak u sklopu vinskog posjeda obitelji Velimira Koraka, na glasu je i restoran Karlo koji kao chef vodi Karlo Navoj, inače s dugogodišnjim iskustvom u gastronomiji u Švicarskoj, sjajno u ponudi domaćega prezentiranog na moderan način kotira obitelj Roberta i supruge mu Sande Braje,  s domaćim specijalitetima jako su dobri na obiteljskom gospodarstvu Jagunić te u restoranu Ivančić, popularno zvanome Galica, u intimnom ambijentu gosta dočekuje i obitelj Drage Kurtalja, koja svoju ispostavu kao svojevrsnu plešivičku ambasadu ima u Zagrebu…◾

Odmorište Roberta Brajea u Lokošin-dolu i uz vinograde, idealno za boravak kroz cijeli dan (Marko Čolić)

Sanda Braje jajna je kuharica, izvorne domaće namirnice iz obiteljskog uzgoja pretvara ne samo u iznimno ukusna jela nego i u atraktivne moderne likovne eksponate na tanjuru. Na slici je sa svojim kreacijama od tijesta što ga sama razvlači i nadjeva sirom što ga obitelj Braje sama proizvodi, od mlijeka vlastitih krava, Mladi pak naraštaj u obitelji Roberta i Sande Braje – sin Patrik, otvara novu stranicu u obiteljskoj vinskoj proizvodnji. Okrenuo se prema jantarnom vinu i po trećinu Veltlinca crvenog, Pinota sivog i Traminca macerira gotovo pola godine u gruzijskoj amfori (Brajeovi sad imaju ukupno tri amfore dvije su zapremnine po 600 i 800 litara) a onda vino na dozrijevanje stavlja na najmanje tri godine u rabljeni barrique volumena 300 litara (Marko Čolić)

Narezak i copanjak

Domaci ambijent i fina domaća hrana i kapljica na gospodarstvima Velimira Jagunića i Franje Kolarića te, u intimnijem opsegu, i kod Drage Kurtalja, svojevrsnog plešivičkog ambasadora u Zagrebu. Krešimir Ivančić dočekuje gosta najprije sa svojim glavnim adutom – pjenušcima Griffin

Plesivica, tipičan krajolik

Jaskanski stari dvorac

Spomenik iz prošlosti u Mladini: zgrada u kojoj je nekad bio vinski podrum velikaša baruna Edodyja, a koji je bio u funkciji sve do nedavno… Bilo bi lijepo kad bi ga se kao povijesnu vijednost obnovilo, uredilo, dakako skupa s okolišem (Marko Colić)

Trganje i  promocija istodobno: URBANI ZINFANDEL ESPLANADE! – U isto vrijeme i jematva i promocija! O čemu je riječ?

Kako i dolikuje: svjetski glasovita vinska sorta Crljenak, Tribidrag, Kratošija, odnosno Primitivo i Zinfandel, inače jedan od roditelja hrvatskog vinskog ponosa Plavca malog crnog, dobio je vječni dvostruki spomenik u elitnom zagrebačkom hotelu Esplanade.

Berba Zinfandela na terasi Oleander zagrebačkog hotela Esplanade.  Sudjelovali su  Vlado Krauthaker, Edi Maletić sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta te, ispred hotela Esplanade, glavni direktor Ivica Max Krizmanić i voditeljica marketinga Sanda Sokol

U zelenoj zoni na  terasi Oleander zagrebačkog hotela Esplanade šest je ovakvih stupova uz koje raste Crljenak/Zinfandel. Na dan promocije ekskluzivnog vina Zinfandel Esplanade-Krauthaker 2019 obavljena je berba 2020, u kojoj su sudjelovali vinogradar/vinar Vlado Krauthaker, znanstvenik Edi Maletić sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta te, kao domaćini ispred hotela Esplanade, glavni direktor Ivica Max Krizmanić i voditeljica marketinga Sanda Sokol.

Šefica kuhnje Esplanade Ana Grgić, na slici s Vladom Krauthakerom, i s generalcem Esplanade Ivicom Maxom Krizmanićem, popratila je degustaciju Zinfandela Esplanade/Krauthaker 2019 sjajnim kreacijama na tanjuru nastalim na bazi inspiracije bojama jeseni. Na promociji se očekivao i prof. Ivan Dropuljić, direktor međunarodnog festivala Zagreb Vino.com  i značajni Esplanadin poslovni partner, ali Dropuljića nije bilo. Nazočni novinari računali su da će na Oleanderici od Krizmanića i Dropuljića moći saznati nešto o sudbini festivala ove godine krajem studenoga, to više što bi ovo bilo15. jubilarmno izdanje manifestacije

Šefica kuhnje Esplanade Ana Grgić, s Vladom Krauthakerom, i s generalcem Esplanade Ivicom Maxom Krizmanićem

Najprije je hotel Esplanade svoj ekskluzivni restoran smješten uz famoznu terasu Oleander krstio nazivom Zinfandel’s, zatim je unutar zelene Oleanderice posađen mali vinograd s Zinfandelom, cijepovima što ih je hotelu bio darovao jedan od najpoznatijih i najcjenjenijih hrvatskih vinogradara/vinara Vlado Krauthaker koji inače ima Zinfandel u pokusnom nasadu kod sebe u Kutjevu, loza na terasi Oleander brižljivo je njegovana pod Krauthakerovim nadzorom, pa je 2019. bila prva berba od koje je Krauthaker i proizveo i odnjegvao vino, a ovih dana, upravo na Esplanadinoj Oleanderici, uz trsje, održana je promocija crnjaka (14,5 vol %) od Zinfandela 2019 napunjenog, u ograničenoj seriji za potrebe restorana Zinfandel’s, u oko 200 butelja od 0,75l i pod elegantnom etiketom Zinfandel Hotel Esplanade. Slijedila je berba Zinfandela 2020 u kojoj su kao protagonisti sudjelovali, da ponovim, Vlado Krauthaker osobno, glavni direktor Esplanade Ivica Max  Krizmanić i stručnjak za ampelografiju prof. dr. Edi Maletić sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta koji je s profesoricom Carole Maredith, visokim autoritetom u materiji, a s američkog sveučilišta Davis u Kaliforniji, sudjelovao u otkriću da je Zinfandel porijeklom iz Hrvatske. Prof. Maletić lijepo je reko da ovaj Zinfandel 2019 s Oleanderice u organoleptičkom smislu odlično predstavlja sortu! ◾

________________________________________

PJENUŠAVI BERBENI ERDUTSKI DORUČAK u VINOGRADU SIBER – Nakon dva uspješna bregovita i jednog srijemskog, četvrti pjenušavi doručak u vinogradu stigao je i u Erdut, i to upravo u vrijeme berbe. U organizaciji TZ Osječko-baranjske županije i zagrebačke promocijske kuće Zlatne riječi Marije Vukelić koja je duboko uključena i u realizaciju Salona pjenušavog vina u Zagrebu, ovaj pjenušavi doručak u trsju odvijao se na posjedu vinogradara i vinara Mladena Sibera koji u Erdutu tik uz Dunav brine o vinovoj lozi na značajnoj površini od 10 hektara. Taj doručak bio je inače dio već renomiranog projekta Wine&Bike Tour Erdut koji se održava od 2014. Uz Mladena Sibera, domaćini su bili znani vinogradari/vinari Jasna Antunović, zatim Ivo Brzica i Erdutski vinogradi.

Vina što su ih kao svoje aktualne adute odabrali za ovu prezentaciju vinari Siber, Erdutski podrumi, Jasna Antunović I Ivo Brzica (Julio Frangen)

Susret je počeo nešto poslije devet sati, uživalo se u sjajnim specijalitetima s tradicijski raskošnog slavonskoga stola te uz pjenušce, vrijeme je poslužilo i taj boravak na otvorenome bio je uistinu jedinstven, vjerojatno će se, s obzirom da nam jesen nosi osjetno manju sigurnost u topla sunčana druženja vani, sa sljedećim takvim doručcima nastaviti s proljećem iduće godine. Vrijedilo bi taj Doručak brendirati kao turističku atrakciju svakako prije ljeta 2021.

Službeni program u Erdutu obuhvatio je – s početkom u 13 sati kad su svi nazočni već stvorili u želucima, kako se kaže, dobru podlogu – i posebnu degustaciju erdutske kapljice nazvanu En Primeur vrhunskih erdutskih vina, po dogovoru spomenuti vinari domaćini ponudili su za tu prigodu svaki po vlastitom izboru neko svoje vino kao novitet na tržištu (otud u nazivu En Primeur) ili kao najbolje vino kuće. Pretpremijeru su, tako, imali pjenušci Erdutskih vinograda Rosé i Blanc de noirs od sorte Pinot crni. Mladen Siber iznio je Cabernet Sauvigon 2016 barrique, Ivo Brzica donio je Merlot 2016, Jasna Antunović – Tango with Life red blend Grande Selection, Erdutski vinogradi još i Graševinu The Big Barrel Edition, 2019.

Poslije Doručka gosti, koji su za ulaznicu za doručak trebali odvojiti po 100 kuna, imali su prilike poći na ručak u erdutske restorani znane uvelike po fišu, a poslijepodne moglo se obići vinske podrume lokalnih vinara Sibera, Danubia, Janečića, Jasne Antunović, Brzice, Erdutskih vinograda i Vina Magistra.

Uz domaćine Mladena Sibera i Jasnu Antunović – naši istaknuti novinari i vinski pisci Osječanin Željko Garmaz, koji je nedavno izdao novu knjigu – Vinske priče iz Bosne i Hercegovine (440 stranica!), te Bakhov sin Ivo Kozarčanin iz tiražnog zagrebačkog 24sata. Dolje: Enes Kišević u elementu, kod Sibera

Ove godine cijelo događanje uveličali su književnik i pjesnik Enes Kišević te Damir Urban i njegov prateći sastav 4!

Sudionici manifestacije imali su lijepu priliku uvjeriti se zašto je portal američke medijske kuće CNN.com prije nekoliko godina Erdutsko vinogorje uvrstio među 20 najljepših mjesta Hrvatske.  ◾

Franjo Ipša sa sinom

Desetkovano trsje u vinogradu Čurin Prapotnik

VESELA  LICA u  ISTRI u TRSJU PONAD LIVADA –  Istarski uljari i vinari Klaudio Ipša i njegov sin zadovoljni su berbom grožđa 2020., posebice kvalitetom, ali, istodobno, još i donekle zabrinuti – dok sad, uskoro, i masline ne budu pobrane i prerađene…U NOVOJ UPRAVO MONTIRANOJ ULJARI uz njihov dom u selu Ipši. ◾

TUŽNO NALIČJE  – Na žalost, kod nekih vinogradara berba 2020. pokazala je i jako tužno lice. Razloga za neraspoloženje imaju npr. u Istri sestre Katarina i Ana Peršurić jer tuča im je odnijela dobar dio roda, a pogledajte kakav razlog za tugu i plač ima obitelj Prapotnik (nasljednici famoznog  Stanka Čurina, iz sela Kog na samoj državnoj granici s Međimurjem i Hrvatskom…  ◾

___________________________

VRBNIK i GUŽVA PRED GOLOM – Vrbniče nad morem – zaliven žlahtinom!

Obilje s trsa – obilje u prikolici, a potom i u cisterni

______________________________________________

SLIKE ZA IZLOŽBU – Evo, izdvojeno, nekoliko prizora iz berbe u nas koji, rekao bih, zavrjeđuju naći se zasebno, radovi s određenom dodanom vrijednosti, kao slike za izložbu,. Autori su stari majstor fotografije Marko Čolić, te mlada, polentna nova nada s kamerom u ruci Lucija Šember, kao i  akademska slikarica Iva Bura s Pelješca.

MARKO ČOLIĆ

Igra boja: plavo-žuto-smeđkasta simfonija

Sunce u bobama Graševine: 24-karatno zlato Zlatne doline

Vallis Aurea – impresionizam francuskog tipa

Primošten, babić: jesenska ikebana prirode i čovjeka

LUCIJA ŠEMBER

Šetalište tate Zdenka Šembera

Savršeni geometrijski sklad

Reda mora biti…

Pedanterija! Ubrano grožđe je to zavrijedilo

Okrepa na kraju

IVA BURA

I na kraju – velebni Dingač! Grožđe i opet na visini. Autorica djela je akademska slikarica IVA BURA, kći pelješkog vinogradara/vinara Nika Bure. Prizor: vinogradska strmina Dingača gdje, na Potočinama, svoju parcelu na tome prestižnom lokalitetu ima rođak obitelji Bura – vinogradar/vinar Vedran Kiridžija. Dolje, na obali, Kiridžija posjeduje smještajni objekt. Hommage au Dingač Wine&Tourisme GRAND CRU Resort!                                                                                                                                            _________________________________________________

Poduzetništvo i zdrava hrana

OD DRVOSJEČA i PILARA DO UZGAJIVAČA GOVEDA i MESARA

M Brothers standardi

Nekad su, po obiteljskom nasljeđu, bili drvosječe, a sad su uzgajivači goveda i svinja te mesari. Nakon što je prodana obiteljska pilana, braća Nikola, Hrvoje i Tomislav Maturanec iz sela Sudovčina kod Ludbrega odlučili su se posvetiti radu na zemlji i štaviše – svjesni i zdravstvene i organoleptičke vrijednosti i važnosti prirodnog pristupa za kakvoću finalnog proizvoda – produkciji zdravo uzgojenih namirnica, pa su krenuli u okrupnjavanje zemljišta u svom vlasništvu.

U rodnome kraju nisu glede površina a i eko-uvjeta pronašli zadovoljavajuće rješenje pa su istraživali dalje, da vide gdje bi mogli doći do, po za njih prihvatljivim uvjetima, većih površina terena za start. Ono što su tražili našli su na lokaciji Gornji Poloj, tridesetak kilometara od Karlovca sa skretanjem, sa stare ceste prema Plitvicama, odmah prema Bariloviću, Perjasici i Primišlju. Tamo su, u ekološki nezagađenom prostranstvu na kojemu su se i nekad žitelji bavili stočarstvom, kupili 300 hektara zemljišta od čega su 150 ha odmah ogradili, te su 2015. godine uspostavili farmu The M-Brothers za uzgoj prvenstveno goveda, jer govedina se u trenucima njihovih usmjeravanja prema stočarstvu ponovno počela jače tražiti, ali odlučili su se i za paralelni uzgoj svinje.  Što se tiče vrsta, kod goveda su izabrali anguse, koji slove kao dosta otporniji od drugih pasmina, posebice za držanje stalno na otvorenome, i 2016. uvezli su iz Austrije a potom iz Njemačke i Estonije, prve junice, uglavnom crnog angusa, a kod svinje išli su na popularnu mangulicu i na kombinaciju mangulice i duroka.

Nikola (desno) i Hrvoje Maturanec, The M-Brothers za uzgoj goveda

– Sad imamo ukupno 580 grla goveda, 90 posto crnog i 10 posto crvenog angusa, od toga broja 320 je ženki za rasplod a ostalo su telad i junad – kaže Nikola Maturanec, kao najstariji brat voditelj farme, suport mu pružaju Tomislav kao strojarski tehničar i Hrvoje, zasad još kao student na zagrebačkom Agronomskom fakultetu na odsjeku za preradu mesa. –  Što se tiče svinja, njih jer ukupno 400, a ovamo na Gornje Poloje na otvoreno dovozimo ih iz našeg uzgajališta u Varaždinu tek kad dosegnu težinu od 50 kg.

Životinje su vani, u velikim oborima unutar spomenutih 150 ograđenih hektara terena, i lijepo ih je gledati, na trenutke prizori podsjećaju na  scene iz američkih kaubojskih filmova….

Angusi Maturanecovih na farmi u Gornjem Poloju. Uzgoj je na otvorenome. Ukupna površina zemljišta u vlasništvu je oko 300 ha, od toga polovica je već ograđeno, na način da su neke parcele vrlo prostrane, neke srednje veličine i neke, za zimske uvjete, manje. Po terenu Maturanci su dali izbušiti bunare za potrebe napajanja stoke

– Od početka svibnja do jeseni dok traje vegetacija životinje se hrane uglavnom s onime što im nudi priroda, dopuna su žitarice kupljene u okolnim OPG-ovima, a preko zime grupirane su u manjim ograđenim prostorima, angusi bez krova nad glavom,  i hrane se sijenom i žitaricama skupljenih tijekom rodne sezone i čuvanih u golemom hambaru. Voda za piće riješena je na način da su unutar prostora na kojima borave životinje iskopani  bunari duboki po 160 metara.  Na toj dubini dovoljno je vode, eto u blizini farme, na udaljenosti od nekih po tri kilometra, teku rijeke Mrežnica i Korana – dodaje Nikola Maturanec koji nas je poveo u razgled farme.

Zasad još M-Brothersi tuku po dva junca tjedno, tako da će ove godine tržištu ponuditi  stotinjak goveda. Maturančevi očekuju da bi u 2021. ponuda skočila za još toliko, a poslije, u narednim godinama, da bi mogli ponuditi godišnje i po 300 komada goveda.

Ovih dana uveden je na imanju zimski režim, što znači da je većina goveda već skupljena u manje obore gdje su postavljeni punktovi za hranu. Obilazak angusa: Nikola Maturanec s a svojim psima čuvarima pasmine Veliki pirinejac

U sklopu farme su, dakako, klaonica, mesnica i rashladne komore gdje se svježe meso nakon svakog kolinja ostavlja na cijeđenju tako da se i time izbjegava česta pojava vezana uz mesa u zatvorenim prostorima uzgajanih goveda a kupljena po mesnicama, to je da primjerice sirovi odrezak donesen doma izgleda obećavajuće velik a nakon termičke obrade, nakon što izgubi višak tekućine, bude znatno manji… Tu su, posebno, i komore za dozrijevanje mesa, a u planu je urediti još i dodatne komore za prikladno sušenje mesa za određene delicije. Maturanci zasad glavninom nude obrađene polovice, po dogovoru će ih izrezati i na manje komade, a inače, počeli su i s finalizacijom, konkretno proizvodnjom npr. kobasica, salama, špeka, čvaraka, svinjske masti, ponudu u tom smislu kane malo-pomalo širiti i intenzivirati. Aktualni izbor može se vidjeti na www.the-m-brothers.com.

Hambar sa za stoku pripremljenom hranom za zimu – sijenom i žitaricama kupljenim od lokalnih OPG-ova

U sklopu farme su, logično, i klaonica i mesnica, zrionica goveđeg mesa kao i zrionica za proizvode poput špeka, kobasica,šunki, rashladne komore za gotove vakumirane proizvode spremne za isporuku

Zasad još nemaju svojih mesnica kao prodajnih mjesta u gradovima, ali dobro je to što naručenu robu dostavljaju na kućnu adresu. I, kaže Nikola Maturanec, jako su zadovoljni odzivom naručitelja. Cijene mesu jesu nešto više nego inače po mesnicama, ali – treba uvažiti to da su životinje uzgajane zdravo, prirodno, na otvorenome i s mogućnosti da budu dosta u pokretu, te to da komadi mesa nakon pečenja ne kaliraju na veličini…   ♣

_________________________________

PATKICE OREHOVEC!

U usponu: PG Orehovec iz okolice Ludbrega, specijalizirano za uzgoj peradi posebice pataka, na otvorenome! Nedavno su prvi delikatesni proizvodi Orehovec izašli pred javnost – dimljena pačja prsa, kobasica, te četiri vrste paštete na bazi pačje jetre: klasična s jetrom i mesom patke (smeđa etiketa), pa ona s kombinacijom jetre i mesa dimljenih pačjih prsa (svjetlo-ljubičasta etiketa) , zatim s kombinacijom jetre i mesa te usitnjenih koštica buče (zelena etiketa), i , kao špica,parfait, 100 posto od pačje jetre (crna etiketa)

___________________________

Šesti Dani pršuta u Zadru

ŠAMPION 2020. JE DALMATINSKI PRŠUT SMJELI

            Pršut…mmmmm.. mljac mljac! Što je to pršut? Pojednostavljeno, riječ je o prerađevini od svinjskog buta s vrlo visokom dodanom vrijednosti, proizvodu dobivenom pacanjem, pažljivim stiskanjem do određene mjere, sušenjem na buri odnosno dimljenjem pa sušenjem na vjetru i, potom, dužim dozrijevanjem u ambijentu s primjerenom vlagom. Dok su po šunki poznati kontinentalci, u nas ponajviše Slavonci, pršut je obilježje mediteranskog juga. Ima ga više tipova, kod nas razlikujemo dva bitna, jedan je dalmatinski, koji sadrži i bijeli masni dio i koji se podvrgava i dimljenju, a drugi je istarski, koji, po tradiciji, nema tog bijelog dijela naime u neka gospodarski lošija vremena uzgajivači svinja odstranili su ga kako bi za sebe proizveli mast, k tome običaj je da se taj pršut ne dimi nego se samo izlaže vjetru. Oba tipa, svaki na svoj način – mmmm…mljac mljac!

Hrvatska proizvodi poprilično pršuta, svake godine više, podaci iz Hrvatske gospodarske komore govore o produkciji 4377 tona u 2019. godini, a 2014. pršuta smo imali 3989 tona. U 2019. godini smo izvezli 910 tona pršuta, u vrijednosti od 6.347.338 €. Na tržišta zemalja EU u 2019. godini plasirano je 83 posto vrijednosti. U 2019. godini prvo izvozno tržište za taj proizvod je, s udjelom od 37 posto u ukupnoj vrijednosti izvoza proizvoda od plećke i buta, bila Slovenija, a slijedile su Poljska i Njemačka. Kako je Hrvatska – zasigurno i zahvaljujući turizmu – popriličan potrošač pršuta, u istoj godini uvezla je 3646 tona pršuta, u vrijednosti od 20.211.164 €!

Šampion šestih Dana hrvatskog pršuta u Zadru je pršut marke Smjeli, iz proizvodnog pogona kojime upravlja Splićanin

                              Kad je već pršut roba s visokom dodanom vrijednosti i s obzirom da smo izrazito turistička zemlja za koju bi bilo logično da uz more sunce, prirodne ljepote, smještaj i razonodu maksimalno plasira i svoje poljoprivredne proizvode a posebice delicije poput vlastitog pršuta (naravno tu mislim i na neke druge, poput slavonske šunke naročito od crne slavonske svinje i mangulice, pa kulen, tipične domaće kobasice…), to baš – kad se na policama u odjelima za hranu pogleda uvoz – čini se i nije slučaj. Problem kod pršuta je svakako to što se očito nije vodilo dovoljno brige o tome da se kako treba širi i unaprjeđuje svinjogojstvo i da pršutari kao usredotočeni primarno na butove i eventualno plećke mogu povoljnije doći do njih, kako treba obrađenih, a ne da moraju kupovati i druge dijelove koji im ne trebaju, tako da, barem po pričanju niza hrvatskih pršutara s kojima sam razgovarao na festivalu pršuta u istarskom Tinjanu, mnogi pršuti iz hrvatskih pršutana što se tržištu nude pod blagoslovom Klastera hrvatskog pršuta odnosno udruge pršutara zamišljene da funkcionira na poslovnoj razini, nisu od buta svinje uzgojene u Lijepoj našoj nego od uvezenih butova, u velikoj mjeri npr., opet po tome što sam čuo u razgovoru s pršutarima u Tinjanu, iz Mađarske i Austrije.

Ne kažem da su pršuti hrvatskih pršutara proizvedeni od butova kupljenih vani iz razloga uvoza slabe kakvoće, samo postavljam pitanje Na čemu se baziraju njihove zaštite i Zaštićene oznake zemljopisnog porijekla a pogotovu Zaštićene oznake izvornosti? Proizvod što se nudi pod zaštićenom oznakom zemljopisnog porijekla a pogotovu proizvod pod zaštićenom oznakom izvornosti morao bi biti od sirovine od životinje uzgajane u ekološkim uvjetima i po tradicijskim lokalnim uzancama područja navedenog unutar tih dviju zaštita, naime od njega se očekuje da potrošaču u punoj mjeri prenese poruku kraja u kojemu se rodio. Uostalom, pa radi toga i postoje takve zaštite, upravo da deliciju izdignu iz mase istorodnih i najčešće industrijskim načinom rađenih proizvoda, te da je time stave u tržišnom smislu u povlaštenu, bolju poziciju, u smislu da podnosi višu cijenu koju će imućniji i verzirani kupac rado platiti (a takvih znalaca s dubljim džepom i spremnih platiti skuplje ima!), kao i to da na pojedinom teritoriju stimulira količinski dovoljnu produkciju takvog povjerenja vrijednog proizvoda, k tome te zaštite u bolju tržišnu poziciju – s obzirom da donose image, dobru reklamu k tome danas imaju i popriličnu moć privlačenja gostiju/turista u određeni prostor gdje se rađa nešto posebno, stavljaju i cijeli kraj odakle dolazi po geografskom porijeklu i izvornosti zaštićena delicija – bio to pršut, sir, vino, ulje….

U Hrvatskoj se već godinama održavaju gastro-turističke manifestacije Dani pršuta, za ovu je godinu šesto izdanje piredbe bilo, pod pokroviteljstvom HGK, krajem rujna u Zadru. Hrvatska gospodarska komora podržava Dane pršuta još od osnivanja Klastera hrvatskog pršuta jer smatra da u proizvodnji pršuta, koji zbog svojih vrhunskih senzornih svojstava i specifične tradicionalne tehnologije proizvodnje, ima velik potencijal i to ne samo u turističkoj ponudi već i u izvozu, izjavio je potpredsjednik HGK za poljoprivredu i turizam Dragan Kovačević.

U okviru ukupnog programa bilo je stručno ocjenjivanje pršuta. Šampion 6. Dana pršuta je dalmatinski pršut tvrtke SMJELI, koju u Splitu vodi Vlade Prančić znan kao Smjeli. Nikada do ove godine nije bilo toliko pršuta ujednačene kvalitete, čulo se iz krugova organizatora, i to je rezultiralo time da sada nije bilo srebrnih i brončanih plaketa nego su svi dobili zlatne plakete. Jedan dan manifestacije bio je posvećen struci pa su se tako u hotelu Kolovare održali okrugli stol na temu: Kontrola zaštićenih hrvatskih pršuta i njihov plasman u izazovnom vremenu pandemije te brojne radionice. Jedan cijeli dan pak bila je izložbeno-prodajna prezentaciju pršuta na Trgu Petra Zoranića.

– Zbog krize uzrokovane pandemijom u prvih osam mjeseci ove godine u odnosu na isto razdoblje prošle godine bilježimo pad turizma za gotovo 50 posto, a južnije od Zadra i snažniji. Smanjenje turističke potrošnje i blokada HORECA kanala posebno je utjecala na sniženje potražnje i prodaje vina i pršuta koji su perjanica eno-gastronomske ponude i dio identiteta pojedinih turističkih destinacija ovdje na Jadranu, ali i na kontinentu – kazao je potpredsjednik HGK za poljoprivredu i turizam Dragan Kovačević i dodao kako za pršutare, nažalost, ne postoji Nacionalni program pomoći kao za vinare, ali ako situacija potraje, osim horizontalnih mjera za očuvanje radnih mjesta i likvidnost, Država bi trebala razmisliti i o drugim oblicima pomoći ovom sektoru. Smatra kako je upravo ova kriza pokazala da je u turizmu važno imati i stabilnije prodajne kanale. Posebno, mrežu trgovačkih lanaca i to ne samo u Hrvatskoj već i izvozno-prodajne kanale na inozemnim tržištima.

                – To je posebno važno  jer proizvodanja pršuta u RH iz godine u godinu raste, sve je bolje povezivanje primarnih proizvođača svinja s proizvođačima pršuta. I ono što svakako ohrabruje kao podatak je da se u zadnjih nekoliko godina u pogone za proizvodnju pršuta uložilo više od 270 milijuna kuna i da su to automatizirani pogoni s najnovijim tehnološkim dostignućima i inovacijama što je uz tradicionalnu, zaštićenu, i specifičnu tehnologiju proizvodnje ključan preduvjet produktivnosti i konkurentnosti – poručio je Kovačević.

Dodatni poticaj izvozu pršuta svakako je i njegova vrhunska kvaliteta o čemu svjedoči i to da su krčki, drniški i dalmatinski zaštićeni oznakom zemljopisnog podrijetla, a istarski oznakom izvornosti. Prema podacima iz studije Europske komisije objavljene početkom 2020. procjenjuje kako je vrijednost ukupne prodaje proizvoda s geografskim porijeklom u 2017. godini iznosila je 74,7 milijarde eura od čega poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda 27,3 milijarde eura vrijednosti. Prema tome istraživanju zaštićeni proizvodi u najvećoj se mjeri traže u zemlji proizvodnje (58%), a procjenjuje se kako izvoz svih proizvoda sa zaštićenim oznakama čini 15,5 posto ukupnog izvoza sektora proizvodnje hrane i pića. Prema istoj studiji, vrijednost poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda sa zaštićenom oznakom raste za 55 posto u odnosu na proizvode koji nemaju zaštićenu oznaku.

– Hrvatska je još uvijek velika uvoznica pršuta, s manje od 500.000 komada ne podmiruje ni 50 posto vlastitih potreba. Još uvijek bilježimo veliki uvoz, ali vjerujem – poručio je Kovačević – da će se zbog povećanja proizvodnih kapaciteta situacija promijeniti i da ćemo postići samodostatnost. ♣

__________________________________

PAŠKI SIR GLIGORA!!!

_______________________________________

VIJESTI/NEWS

Trilogija Fino & Vino

GRKINJA u ZAGREBU: KAM’ ĆE SUZA NEG’ NA OKO!… – Počet ću od drugog dijela trilogije! Grkinja Claudia Papayianni u Zagrebu je sasvim slučajno prije nekoliko dana ušla u bistrò Trilogija Fino & Vino na Kaptolu, i pogodila upravo termin u kojemu se tamo za grupu gostiju održavala jedna od već uobičajenih degustacija većeg broja da tako kažem nesvakidašnjih vina, tj. onih koja se rjeđe vide u našim prodavaonicama i onih koja s obzirom na njihovu cijenu mnogi, ali ne i samo u nas, sebi ne mogu priuštiti.

Claudia i Alexandra Papayianni – prve su slijeva. Na kraju stola sjedi Marko Dušević

Na kušanju su u prvome krugu bila vina samo iz podruma, a u drugome krugu i vina iz butelja koje je Marko Dušević držao ispod mora

Riječ po riječ s voditeljem lokala Krešom, koji obavlja i ulogu sommeliera, i ubrzo se otkrilo da je gospođa već duže vrijeme privremeno nastanjena u Metropoli i da je i poslom vezana uz Zagreb te da je na području Chalkidikija vlasnica uglednog vinskog podruma! Društvance kušača pozvalo je Claudiju Papayianni da se pridruži degustaciji, a onda se saznalo i to da je gdja Claudia supruga veleposlanika Danske u Hrvatskoj te da je to razlog njena boravka u glavnome gradu Lijepe naše, a i to da je djevojka u njenoj pratnji njena kćerka Alexandra i da je u Zagrebu na studiju medicine! Za idući dan u bistròu Fino & Vino planirano je novo kušanje, ovaj put hrvatskih i u popriličnome broju talijanskih vina uglavnom iz Pijemonta a koja u buteljama u podmorju kod Paga po desetak mjeseci u kavezima na dubini te na prirodnom pritisku od oko 3,7 bara drži Zadranin Marko Dušević, vlasnik kuće Adriatic Shell, isprva usmjeren na uzgoj školjaka i plodova mora na Pagu a u neko novije vrijeme orijentiran i na istraživanje promjena na vinu čuvanome u boci u moru ali i na promatranje u kojoj se mjeri na boci lijepi morska flora čineći butelju i lijepim ukrasnim predmetom, pa su dame bile ponovno pozvane da se pridruže.

Claudia Papayianni i kćerka Alexandra

Na kušanju su ukupno bili: pjenušac Classic brut 2006 – Tomac; Sauvignon 2014 Goriška brda – Šibav; mješavina bijelih sorata Superslav 2018 macerirano nefiltrirano Kutjevo – Sontacchi; Venje bijelo 2008 kasna berba barrique Kutjevo – Enjingi; Nevina sv. Ante malvazija 2017 – Saint’s Hills; Santa Elena bijelo 2017 malvazija ZOI Hrvatska Istra – Ipša, pa Alexandra Malagousia 2019 malvazija PGI Chalkidiki – Claudia Papayianni; Bolgheri rosso Le Serre Nuove dell’Ornellaia 2007 – Ornellaia; Amarone della Valpollicella classico 1981 – MASI, te, iz mora, u režiji Marka Duševića: Zinfandel 2018 Pelješac – Benmosché; Barbera 2016 Pijemont – Silvano Bolmida; Barbera 2017 Pijemont – Edoardo Sobrino i Nebbiolo 2017 Pijemont – Edoardo Sobrino

Claudia Papayianni popunila je ovo drugo kušanje i nekim svojim vinima – pjenušcem, te  mirnom Malvazijom Alexandra nazvanom tako po kćerki. Specijalno za gošće iz Grčke, Trilogija Fino & Vino priredila je na tanjuru domaću puricu z mlincima! Ovo je bio prvi susret Claudije Papayianni s domaćom zagorskom puricom, jelo ju je oduševilo, ali i vina njegovanima neko vrijeme ispod mora, našla ih je vrlo zanimljivima, moguće je da će se kod Marka na Pagu uskoro naći i poneka Claudijina butelja.

I sad, napokon, prvi dio trilogije – za vrijeme ovoga kušanja na vidjelo je izašao još jedan detalj o tome kako bog vina Dioniz utječe na sudbine: današnji suprug Claudije Papayianni veleposlanik Danac svojedobno je kao visoki diplomat u Grčkoj sudjelovao na nekoj važnoj konferenciji na kojoj je odlučio kolege počastiti vinom što ga je za boravka u toj zemlji određeno vrijeme prije navedene konferencije imao prilike kušati i jako mu se dopalo, i eto bilo je to vino upravo iz podruma Papayianni – u kojoj, inače, žene vode glavnu riječ, žena je naime enologinja podruma a žena je i derektorica prodaje! – tako da je na prezentaciju pozvana i Claudia Papayianni. Ona u to vrijeme inače nije imala tješnje veze s diplomacijom kao profesijom, a onda je, ubrzo nakon što su se diplomat i vinarka upoznali i vjenčali – naglo počela imati veze s diplomacijom…

Treći dio trilogije? Danac nakon mandata ambasadora u Hrvatskoj dobio je premještaj u Ganu, i bračni par uskoro će tamo na četiri godine, međutim kćerka ostaje u Zagrebu dok ne završi studij a možda i specijalizaciju – želi biti kirurg, a mama k’o mama svako toliko će je posjećivati…

Podrum Claudije Papayianni iz vana te, dolje, barricaija

Claudia Papayianni sa svojom enologinjom i, desno, vino malvazija Alexandra Malagousia posvećeno njenoj kćerki Alexandri

Posjed Papayianni obuhvaća oko 20 hektara vinograda smještenih u planinskom lancu na lokaciji Arnea uz šumu Taxiarchis i na visini od 250 do 650 metara. Od tamo je rodom Claudijin tata, dok joj je mama Njemica. Claudija je inače rođena u Solunu, oko 70 km udaljenom od Arnee. Na imanju se uzgaja devet sorata, to su od domaćih Assyrtiko i Malagousia (bijele) te Xinomavro (crna) a od međunarodnih Sauvignon blanc, Chardonnay, Viognier (bijelo), Merlot, Syrah, Cabernet sauvignon.

Područje Arnea ima kontinentalnu klimu s hladnim i teškm zimama s dosta oborina i s dugotrajnim sušnim ljetom međutim s vrlo svježim noćima, što pogoduje dobrom dozrijevanju grožđa. Područje je to prikladnije za bijelo nego, iako je riječ o debelome jugu, za crno vino.

U 2006 sagrađena je moderna vinarija s 3300 četvornih metara površine i kapaciteta 400.000 boca. Uz prostor za prihvat grožđa i prostor za vinifikaciju i manji zasebni podrum pod zemljom za vinifikacije za proizvodnju superpremium vina, ima, dakako, prostranu dvoranu za dozrijevanje vina opremljenu drvenm bačvama Allier & Nevers i s nešto bačava od američkog hrasta, zatim suvremenu punionicu, laboratorij i oveću degustacijsku dvoranu te naravno i prodavaonicu vina ali i drugih tipičnih lokalnih proizvoda. ♣

fino & vino… NOVE VELIKE ZVJERKE… – Novo kušanje vinoljubaca u zagrebačkom bistròu Trilogija fino & vino, koji pomalo postaje kultno mjesto susreta uz svjetske vinske zvjerke: na degustaciji su sada bili Chablis 2004 Vieilles vignes (12,5vol %) Daniel-Etienne Defaix – Domaine du Vieux Château, Sauvignon blanc 2016 Opoka cru Jordano (14 vol %) – Marjan Simčič, Goriška brda; Noir 2018 Eko modri pinot (13,5 vol %) – Burja, Vipava; Sotanum MMX les Vins de Vienne syrah 13,5 vol%) – Cuilleron – Villard – Gaillard, Rhône igp; Châteauneuf-du-Pape 2013 (15 vol %) – Clos du Pape, Châteauneuf-du-Pape aoc… And the winner(s) is/are… Chateauneuf-du-Pape 2013 Clos du Pape and Sauvignon 2016 Jordano Marjan Simčič…  Veliko finale – Panama Rum 2013 5+1 što znači da je pet godina odležavalo u Panami a onda još godinu dana u Europi…♣

Pamtljivi ulazak u punoljetnost

LUCIJA, ROBERTO CAVALLI i ZLATAN PLAVAC GRAND CRU –  Lucija je upravo navršila 18., a s ulaskom u punoljetnost, kao učenica zagrebačke Hotelijersko-ugostiteljske škole s usmjerenjem prema ugostiteljstvu (plod ne pada daleko od stabla – njen tata Krešimir je sommelier i ugostitelj!) dobila je, simbolično, na dar od ponosnog dedeka (koji već desetljećima vršlja po vinskom svijetu) unikatni otvarač za butelje nastao u studiju svjetski glasovitog modnog maga i vlasnika vinskog posjeda u području Chianti Classico u Toskani Roberta Cavallija. Vještina baratanja tim skupocjenim alatom za otvaranje vinskih boca morala je biti pokazana na licu mjesta, naravno, na adekvatno ekskluzivnom hrvatskom proizvodu, zdravica u zagrebačkom bistròu Fino & Vino za dvadesetak uzvanika je uslijedila s izvanrednim hvarskim crnjakom Zlatan Plavac grand cru 2010 iz dvostrukog magnuma…

Lucy in the sky with the diamonds!… ♣

______________________

YESSS! CHEESE FROM PAG!

Mljac, mljac, mljac…  Jesti svježe sezonsko, domaće!

TORTICE OD PATLIDŽANA  – Ukusno, krepko, brzo gotovo, cjenovno dostupno: patlidžan, svježi krem sir ABC od Belja, nekoliko tanjih kriški finog domaćeg sušenog špeka, maslinovo ulje. Patlidžanu maknuti koru, narezati ga na ploške pa ploške staviti u zdjelu, posuti ih s malo soli i rukom izmiješati da sve budu podjednako zasoljene. Pustiti desetak do 15 minuta da odstoji u zdjeli. Na štednjaku jače zagrijati narebranu teflon-tavu. Iz zdjele izbaciti vodu koju je pustio nasoljeni patlidžan, ploške staviti na čistu suhu kuhinjsku krpu i prekriti ih drugom suhom krpom te s vrha dlanovima stisnuti, da ostatak vode s ploški prijeđe u krpu, Vruću tavu premazati kožicom od špeka da sva zasja, pa na njeno vruće kožicom špeka zamašćeno dno složiti posušene ploške patlidžana i dobro ih ispeći s obje strane. Pečene ploške patlidžana premjestiti na tanjur i politi s malo maslinova ulja, da ga patlidžan upije. Na jednu krišku razmazati po vrhu malo krem-sira i povrh složiti po kriškicu špeka, pa na to staviti novu krišku patlidžana i na nju novi sloj krem-sira i po krišku špeka, te tako formirati tortice, dovoljno je da budu sa po četiri kriške patlidžana s time što na najgornju plošku nije potrebno stavljati namaz, može je se malo politi uljem i za ukras posuti ribanim tvrdim zrelim sirom. Kao prilog poslužiti blago tostirani kruh, vrlo ukusan zna biti Mlinarova peka…  ♣

Drevna petkovna kultura/Friday’s long tradition

SJAJNO DRUŠTVO: JADRANSKA PLAVA RIBA & RASNI CRNJAK – Excellent company: genuine cro-adriatic home fried blue fish & racy red, odnosno svježa jadranska doma pržena plava riba, potom paški sir i rasni crnjak. Moje sadašnje sjećanje: bila mi je čast nalaziti se u društvu Ivana Gligore, osnivača i vlasnika paške sirane Gligora, te nekolicine svjetskih vinskih zvijezda, pijemontskih velikana Giovannija Conterna s posjeda Azienda Giacomo Conterno, zatim Domenica Clerica (Giovanni Conterno i Domenico Clerico nažalost pokojni su), te Elija Grassa. Svi vrlo jednostavni, srdačne osobe, od njih sam mnogo naučio o siru i vinu, posebice o Barolu.

Lokarda (lat. Scomber Japonicus), na slici, morska je riba iz porodice skušovki. U Hrvatskoj je još nazivaju plavica. Lokarda ima, kaže stručan opis, vretenasto tijelo, usko pri vrhu glave, a koje se širi prema sredini tijela te se ponovno sužava prema repnoj peraji. Repna peraja je izbačena pri vrhu i dnu a po sredini je duboko urezana. Leđa ribe su zelenkasto-smeđe boje i ispresjecana okomitim tamnim crtama. Lokardu je nekome teško razlikovati od njoj najsrodnije skuše. Karakteristike po kojima se razlikuju su sivkaste pjege na trbušnom i bočnom dijelu lokarde, dok je kod skuše taj dio tijela boje sedefa. Lokarda ima znatno veće oko od skuše.

U Jadranu lokarde dosegnu do 45 cm dužine i 1,10 kg težine dok drugdje mogu narasti i do tri kilograma. U Jadranu lokarde je mnogo, a ona se najradije zadržava na brakovima otvorenog mora uz koje i zimuje. Na proljeće se približava obali i kanalima. Način života i ishrana: lokarde žive na dubinama do 300 metara, tijekom dana borave bliže dnu, a u sumrak migriraju prema površini. Lokarda je grabežljivac koji se hrani raznim morskim životinjicama, srdelama, inćunima, račićima i ostalom sitnom ribom. Lokarda je uz skušu jedina jadranska skušovka koja se hrani i planktonima. Razmnožavanje: lokarde se mrijeste koncem ljeta i početkom jeseni. Gospodarska vrijednost: lokarda nije toliko ukusna i cijenjena kao skuša, a veća potražnja vlada jedino za većim primjercima. Rasprostranjenost: lokarde obitavaju uz sve obale. Raširene su i diljem Atlantika, Indijskog i Tihog oceana. U Atlantiku žive sjeverno do Nove Škotske te do zaljeva sv. Lovre na zapadu, te kod Britanskog otočja.♣

Hitro gotova slastica

ČOKO-BOMBA – Prirediti, za desert kad bude gotov, šest manjih šalica za crnu kavu, zapremnine od oko 1 dl ili 1,1 dl, te jednu malkice veću šalicu od oko 1,5 dl za jezrgu oraha i eventualno bademe (jezgre) koje treba usitniti, oko 15 dag keksa Petit Beurre iz Kraševe proizvodnje, zatim 20 dag tamne čokolade za kuhanje s udjelom kakaoa od 70 do 75 posto i 10 dag tamne čokolade za kuhanje Dorina, mlijeko s 3,8 ili najmanje 2,8 masnoće, malo maslaca. Kekse samljeti i odložiti u posebnu zdjelu, jezgre oraha i eventualno bademe napunjene u spomenutu veću kavenu šalicu usitniti također mljevenjem i staviti u zdjelu s keksima, dobro promiješati. Čokoladu usitniti trganjem na komadiće i držati posebno. U prikladnoj posebnoj zdjelici zakipiti oko 4 dl mlijeka, pa kad se ono smlači polagano ga ulijevati u zdjelu s izmiješanim usitnjenim keksima i orasima/bademima, te napraviti gustu smjesu. Njome napuniti onih pripremljenih šest manjih šalica za kavu do polovice, odnosno tri četvrtine, pa pustiti da se smjesa posve ohladi i jače zgusne, stvrdne. U posudu s oko 2 dl mlijeka dodati jušnu žlicu maslaca te zdjelu staviti na laganu vatru i pomalo u mlijeko dodavati komadiće čokolade koju treba, uz stalno miješanje da se ne prihvaća za dno, rastopiti. U pripremi imati još malo kuhanog mlijeka, naime valja paziti da čokoladna smjesa ne bude suviše gusta, znači moguće je da će trebati u zdjelu i doliti malo mlijeka. Sa čokoladnom smjesom dopuniti male kavene šalice do vrha i pustiti da se čokolada ohladi, dobro je prije konzumacije kolač ostaviti da počine preko noći. Po želji se može ukrasiti posipanjem po vrhu mljevenim orahom ili mješavinom mljevenih oraha i badema. Kao pratnju čoko-bombi mogu se ponuditi  svježe borovnice ili kupine… ♣

Za zabrinuti se

400.000 TONA BAČENE HRANE!

Doista, za zabrinuti se: u Hrvatskoj godišnje u otpadu završi 400.000 TONA hrane! Mali ekran kaže da svaki Hrvat u godini dana baci u smeće po oko 97 kilograma hrane! GROZNO.

Najviše hrane, rečeno je na radiju, baci se u kućanstvima, a najviše bacaju imućnije obitelji odnosno pojedinci. te MLADI LJUDI! ♣

____________________________________________

…..pijte razborito – odgovorno – trijezno • drink wisely – responsibly – soberly….. 

POTROŠAČKI – BUYING GUIDE – PUTOKAZ

Vodič za pametnu kupnju – 09. 2020 – hints to the smart purchase

LEGENDA

–  Veliki grozd, Šampion/Big Grape, Champion – 99 – 100 (ili or: 19,9 – 20 / 4,9 – 5,0) bodova/pts = Sjajno! Upečatljivo!  Jedinstveno! Višeslojno, precizno i visokokarakterno, živo, zrelo, puno i snažno, skladno i elegantno, s dugačkim završetkom / Brilliant! Impressive! Unique! Multilayered, precise and with high character, very alive, mature, full(bodied), harmonious and elegant, with a long finish,

– Velika zlatna odnosno platinasta medalja/Great gold medal = Platinum medal – 95 – 98 (19,5 – 19,8 / 4,5 – 4,8) = Odlično, visoko karakterno, živo, zrelo, elegantno, klasično veliko vino / Excellent,  with much character, very alive, mature, fullbodied, classic elegant great wine, long finish.

– Zlatna medalja/Gold medal – 90 – 94 (18,6 – 19,4 / 4,0 – 4,4) bodova = Izvrsno, kompleksno, uzbudljivo, živo, zrelo, profinjeno vino, s vrlo izraženima osobnošću i stilom / Outstanding, complex, exciting, alive and mature, very refined, with high style and quite a big personality.

– Srebrna medalja/Silver medal – 85 – 89 (17,5  – 18,5 / 3,0 – 3,9) = Osobito dobro i tipično, složeno, moguće i s izgledima da se i još razvije, za ipak nešto zahtjevniji ukus / very good and typical, complex, with chances to develop even more, still for somewhat exigent consumer

– 80 – 84 (15,5 – 17,4 / 2,1 – 2,9) = Korektno, može biti sortno prepoznatljivo i stilom definirano, bez neke uzbudljivosti / Correct, may be varietal recognizable and in a certain determinated style, but not exciting.

– 71 – 79 (11,0 – 15,4 / 1,1 – 2,0) = Obično,  prosječno, jednostavno, bez vrlina i nekih značajnijih, prejakih mana.. Moguće ponešto grubo, i/ili načeto umorom pa i na silaznoj putanji, eventualno još prihvatljivo za ležernu uporabu / Average, ordinary, with no virtues and no significant to strong flaws, eventually still acceptable for everyday use

Ispod/under 71 ( 11,0 / 1,0) = Nisko-prosječno, najbolje izbjegavati / low average, best to avoid

⇑  – trošiti •  ⇗ – trošiti ili još čuvati •  ⇒ – čuvati • – trošiti svakako uz hranu

HRVATSKA  CROATIA

Bregoviti sjeverozapad / Hilly northwest

(mpc/pp: M–L) VELTLINAC CRVENI 2019 – Robert BRAJE ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Plešivica ■ VINOGRAD/VINEYARD: Mladina-Lokošin Dol • kosina/slope • sorta/variety: Veltlinac crveni • pristup u trsju/approach in the vineyard: klasičan/classic • berba/harvest: redovna/normal ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bourgogne • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork  – doimlje se vrlo kvalitetnime ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO Plešivica • suho/dry • 12,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno/OK • čitljivo/legible: dobro/good ■ VINO je/WINE is: donekle složeno, s nervom, čisto i uredno, lijepo se pije uz jednostavnija svakodnevna jela. Žućkasto-zelenkaste boje, sa svježim trajnim voćnim mirisom prema kiselkastoj zelenoj jabuci i citrusima, kao da se tuda provlači i nit mineralnoga. U ustima živo, zaobljeno, slankasto, s vrlo dobrom kiselosti, dosta puno, dobrog do vrlo dobrog tijela, vrlo solidne trajnosti ■ SERVICE:  ⇑ • (preporuka za jelo/dish recommendation: svježi sir s vrhnjem, domaći naresci, školjke, glavonošci, kuhana riba, fiš-paprikaš, perad svjetlijeg mesa) • 12  ̊C • čaša/glass: srednja/medium one – tip/type: bordeaux

Pjenušci/Sparkling

  (mpc/pp: XL) BARUN Le ROSÉ pinot noir brut – BARUNDIĆ ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Plešivica, Krašić ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina • nadmorska visina/altitude: cca 200 m • tlo/soil: vapnenasto/limestone • sorta/variety: Pinot crni (noir) • pristup u trsju/approach in the vineyard: klasičan/classic ■ PODRUM/CELLAR, vinifikacija/vinification: fermentacija/fermentation: u inoksu/stainless steel ■ PJENUŠCI, metoda/SPARKLINGS, method: klasična/classical (champenoise) • u boci na kvascu/in the bottle on the lees: 18-20 mjeseci/months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: champagne • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO  Plešivica – vrhunsko • brut • 12,0 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno/OK – pedantly • čitljivo/legible: dobro/good ■ VINO je/WINE is: živahno i svježe, lijepo se pije. Privlačne svijetle ružičaste boje, perla s brojnim sitnim mjehurićima koji dosta dugo traju. Dobro izraženim, ne suviše kompliciranim ali dosta trajnim mirisom upućuje na crveno jagodičasto voće i note kruha. U ustima slankasto, s finom kiselosti, ugodno peckajuć, dobra do vrlo dobra tijela, solidno trajnog završetka ■ SERVICE:  ⇑ • 10 ̊C • čaša/glass: srednja/medium one – velika/large one  –  tip/type: bordeaux

ITALIA  ITALY

  (mpc/pp: XXXL = 68 €) SAN LEONARDO 2015 – TENUTA SAN LEONARDO ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Trentino – Dolomiti ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: Cabernet sauvignon  (60 %), Carmenère (30 %), Cabernet franc & Merlot • loze stare/vines old • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski/nature friendly ■ PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova/selection of grapes • vinifikacija/vinification: maceracija & spontano vrenje, na vlastitom kvascu u manjim posudama od cementa, uz remontaže i délestage/skin contact & spontaneous fermentation in small concrete cascs, with pumpovers and délestage – cca 18 dana/days  • dozrijevanje/maturation: bačvice – jednom, dvaput i triput rabljene – francuska hrastovina/small casc (barrique 225 lit) – once, twice and three times used  – french oak – 24 mjeseci/months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,375 lit – 0,75 lit – 1,5 lit – dvostruki/double magnum 3 lit – Imperiale 6 lit – Salamanazar 9 lit – Baltazar 12 lit – Melchior 18 lit • ukupno proizvedeno butelja/bottles produced in total: 71.182 = 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Vigneti delle Dolomiti IGT Z • suho/dry • 13,0 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno – elegantno – estetski i marketinški jako dobro/OK – pedantly – elegant – from the points of esthetics and marketing very good • čitljivo/legible: dobro/good ■ VINO je/WINE is: upečatljivo, s karakterom, višeslojno, toplo, skladno i aristokratski elegantno. Perjanica kuće San Leonardo. Klasična bordoška mješavina sorata, sposobna za osobito dugo odležavanje (pokazalo se na degustacijama u podrumu: 30 i više godina!). Tamne gotovo neprobojne rubinske boje, već na pogled na stijenku čaše na kojoj ostavlja debeli film što se pretvara u lijeno cijedeće suze, djeluje kao gusto. Diskretnog punog i trajnog mirisa koji upućuje na profinjenu varijantu bordoškog stila. Bouquet nudi splet zrelog tamnog bobičastog i jagodičastog voća prošaranog nitima mineralnoga te nježnim fenolnim notama i fino iskazanim začinima. U ustima slankasto, s odličnom, zrelom kiselosti, vrlo živo, puno, sjajno zaobljeno, sa zamjetnim ali zrelim i posve pripitomljenim taninom. Tijelo snažno, završetak dugačak. Za piti uz hranu ali i, zasebno, u meditativnim trenucima. ■ SERVICE: ⇗  ⇒ • 18  ̊C • čaša/glass: velika/large one  –  tip/type: bordeaux

 (mpc/pp: XXXL = 64 €) CARMENÈRE di San Leonardo 2015 – TENUTA SAN LEONARDO ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Trentino ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: Carmenère • loze stare/vines old • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski (organski)/nature friendly (organic) ■ PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova/selection of grapes • vinifikacija/vinification: maceracija & spontano vrenje na vlastitom kvascu u manjim posudama od cementa uz remontažu i délestage/skin contact & spontaneous fermentation in small concrete cascs with pumpovers and délestage – cca 18 dana/days • dozrijevanje/maturation: bačvice jednom, dvaput i triput rabljene – francuska hrastovina/small cascs (barrique 225 lit) once, twice and three times used – french oak – 24 mjeseci/months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux – teška/heavy • 0,75 lit  – 1,5 lit • ukupno proizvedeno boca/bottles produced in total: 6250 à 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Vigneti delle Dolomiti IGT • suho/dry • 13,0 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: pedantno – estetski i marketinški jako dobro/pedantly – from the points of esthetics and marketing very good • čitljivo/legible: dobro/good ■ VINO je/WINE is: vrlo ozbiljno,  kompleksno, elegantno, mekano, puno, gusto, svježe i podatno, može vrlo dugo trajati u odličnoj kondiciji. Tamne je duboke rubinske boje, lijepo iskazano na nosu i u ustima. Složeni bouquet nudi mješavinu voćnosti (bobičasto i jagodičasto voće) i slatkih začina te spojeva stvorenih kroz boravak vina u hrastovoj bačvici ali i, poslije, u tijeku odležavanja vina u butelji. Okusom rafinirano, lijepo zaobljeno, mekog tanina, donekle i kremasto, te fino slankasto i s odličnom kiselošću, to pridonosi živahnosti. Tijelom vrlo dobro, a i s dugačkim je finišom. Za piti uz jelo, ali i u trenucima meditacije, s time što će s vremenom postajati još boljime  upravo i kao vino meditacije ■ SERVICE: ⇗  ⇒ • (preporuka za jelo/dish recommendation: crveno meso/red meat dishes, poultry – duck, goose/perad poput patke, guske, pečenja, dugo pirjana tamna mesa divljači, zreli tvrdi sirevi/roasts, braised or stewed meats, game and mature cheeses) • 18 ̊C • čaša/glass: velika/large one  –  tip/type: bordeaux

_____________________________

Tenuta San Leonardo ukratko/Tenuta San Leonardo at a glance

Vinogradi na posjedu/Estate’s Vineyards: cca 25 – 30 ha • od/from 2015 organski uzgoj/organic • Vlasnik/Owner: Marchesi Guerrieri Gonzaga • Eno-savjetnk/consultant winemaker: Carlo Ferrini  • Ukupna proizvodnja vina/Total wine production: cca 300.000 butelja/bottles • Glavna vina kuće/most important wines: San Leonardo (65.000) & Villa Gresti (15.000 boca/bottles) • Tipičan sastav vina San Leonardo kao perjanice kuće/ Typical blend for flagship San Leonardo wine: Cabernet sauvignon 60 %  + Carmenère, Cabernet franc, Merlot

Vina Tenuta Sn Leonardo. Prilozi o bijelima – sauvignonu Vette i Rieslingu objavljeni su u Potrošačkom putokazu u izdanju Kronike za mjesec kolovoz 2020.

Prije više od 1000 godina bio je to samostan, a unatrag tri stoljeća rezidencija je obitelji markiza Guerrieri Gonzaga. Danas je posjed San Leonardo golemi vrt s vinogradima i s puno cvijeća, posebice ruža. Smješten je u dolini rijeke Adige, u podnožju impozantnih trentinskih brda Baldo i Lessinskih brda koji ga dobro štite od sjevernih hladnih vjetrova i snijega. Istodobno, s juga klimu oplemenjuju utjecaji s jezera Garda. Teren je odlično dreniran. Dobar dio nalazi se na pijesku i kamenčićima što ih je s vremenom nanijela rijeka Adige. Proljetna klima idealna je za razvoj vegetacije a za vrijeme ljeta dani su vrući međutim noći su svježe, s bitno nižom temperaturom od one dnevne, što ide na ruku polaganom sazrijevanju i održavanju kiselina u grožđu. Kroz cijelu godinu a i sasvim dovoljnoi kroz ljeto područjem stalno pirka vjetrić koji stiže s jezera Garda i koji suši moguću vlagu na površini i tako sprječava razvoj bolesti.  Pristup proizvodnji vina posve je u skladu s prirodom.

Ukupna površina imanja je oko 300 hektara, s time da se spomenutih između 25 i 30 hektara pod vinovom lozom nalaze na nadmorskoj visini od oko 150 metara. Od 2015. Tenuta di San Leonardo okrenula se biološkom uzgoju I 2018. Je od nadležnog tijela dobila I certifikat o tome. Od 2018 je posjed certificiran I kao Prijatelj bioraznolikosti i nosi i oznaku BWA Friends of Biodiversity.

_____________________________________

 (mpc/pp: XXL) VILLA GRESTI di SAN LEONARDO 2015 – TENUTA di SAN LEONARDO ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Trentino, Dolomiti ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: Merlot 90% & Carmenere • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski (organski)/nature friendly (organic) ■ PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova/selection of grapes • vinifikacija/vinification: maceracija i spontano vrenje na vlastitom kvascu u manjim posudama od cementa, uz remontažu i délestage/skin contact & spontaneous fermentation on it’s own yeasts in small concrete cascs – cca 15 -18 dana/days – with pumpovers and délestage • dozrijevanje/maturation: bačvice jednom rabljene – francuska hrastovina – 12 mjeseci/small cascs (barrique 225 lit) once used – french oak – 12 months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit (17.123) & 1,5 lit (600) ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL:  Vigneti delle Dolomiti IGT • suho/dry • 13,0 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno/OK – pedantly • čitljivo/legible: dobro/good ■ VINO je/WINE is kompleksno, skladno, mekano. Tamne rubinske boje s nijansom granatne, na nosu djeluje kao puno, mineralno, usmjerava i prema tamnom voću i slatkim začinima, zamjetne su i niti palenja, dobro uklopljene. U ustima dobre gustoće, slankasto, pokazuje lijepu kiselost, začinski segment iz bouqueta nastavlja se. Završetak je prilično trajan, u znaku fine gorkastosti ■ SERVICE: ⇗ • 18 ̊C • čaša/glass: velika/large one  –  tip/type: bordeaux

(mpc/pp: L) TERRE di SAN LEONARDO 2016 – TENUTA di SAN LEONARDO ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Trentino ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: Cabernet sauvgnon 50 %, Merlot 40 %, Carmenere 10 % • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski/nature friendly ■ PODRUM/CELLAR, vinifikacija/vinification: maceracija i spontano vrenje, na vlastitom kvascu/skin contact & spontaneous fermentation – u manjim posudama od cementa/in small concrete cascs – cca 15 -18 dana/days – with pumpovers and délestage • dozrijevanje/maturation: posude od cementa/concrete vats – 80 % & barrique 225 lit – 20 % ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux  • 0,75 lit – 1,5 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: suho/dry • 13,0 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno/OK • čitljivo/legible: dobro/good ■ VINO je/WINE is: skladno, svježe, ne naročito komplicirano, ugodno za popiti. Lijepe pune rubinske boje s nijansom granatne, s diskretnim ali postojanim mirisom prema tamnom bobičastom i jagodičastom voću, bouquet je stidljivo prošaran biljnim notama i začinima. U ustima vino se pokazuje mekanime, tanin odaje nazočnost ali je fino pripitomljen. Okus pun, s nešto izraženijom kiselosti, tijelo dobro do vrlo dobro finiš slankast, blago i gorkast ■ SERVICE:  ⇑ • 16  ̊C • čaša/glass: srednja/medium one –  tip/type: bordeaux

Name(required)

Email(required)

Website

Message

Submit

Δ