Archive | Ocjenjivanja / Competitions RSS for this section

SVIJET u ČAŠI – 06.2021 – WORLD IN a GLASS

kroz/through

ZELJKO SUHADOLNIK

 

______s vama od – 11.11.1992  – since, with you______

Ljeto!  Skradin!

_______________________

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Vinart Grand Tasting 2021: SVEČANOST VRHUNSKIH VINA i LJEPOTE ⦁ Osmi festival Pink Day: OSVJEŽENJE-SPAS, u MSU, u POSLJEDNJI ČAS ⦁ Novi zagrebački Bakhov hram: VINSKI KLUB u POSLOVNOM OKRUŽENJU ⦁ Hotel Westin Zagreb – Borsa vini italiani in Croazia: TALIJANSKI VINSKI JUG u HRVATSKOJNAKON PJENUŠAVOG DORUČKA u TRSJU – VINSKI ZALAZAK SUNCA u VINOGRADU

 POTROŠAČKI PUTOKAZ – 06.2021 – BUYING GUIDE

________________________

Vinart Grand Tasting 2021

SVEČANOST VRHUNSKIH VINA i LJEPOTE

            Rekao bih da s društvenog stanovišta ulazak u lipanj 2021. nije mogao biti bolji nego što je bio: prvomajska proslava znatnog olabavljenja anti-covidnih stega kroz dva se dana na početku svibnja odvijala na prestižnoj lokaciji – na terasi zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti, koja se pokazala idealnom baš (i) za ovakva, hedonistička događanja. Na okupu, kao izlagači, gotovo svi relevantni proizvođači plemenite kapljice iz Hrvatske i dobar dio njih iz susjednih nam zemalja. Mnoštvo razdraganih posjetitelja, ali ne baš i u prevelikom broju tako da su kretanje prostorom i pristup štandovima i vinarima bili komotni. Doduše, neki izlagači požalili su se da s poslovnog aspekta od sajma s pridjevom poslovni nisu sada imali baš nešto, te objasnili da je organizator priredbe svakako trebao izbjeći datum uz praznik na kraju tjedna jer taj praznik zacijelo je mnoge stanovnike Zagreba i potencijalne posjetitelje odveo prema moru. Među posjetiteljima puno mladih, te velik broj – pripadnica nježnog spola. Vinart Grand Tasting 2021 može se pamtiti kao svakako jedan od NAJLJEPŠIH vinskih sajmova i festivala u nas: kako u krugu izlagača tako i kod, s druge strane šanka, tj.  ljubitelja plemenite kapljice –  velik broj baš ljepotica!

Sjeverna terasa u prizemlju Muzeja suvremene umjetnosti pokazao se kao idealan prostor i za održavanje većih vinskih događanja u dijelu godine u kojemu to dopusti vanjska temperatura

                Ovaj, šesti Vinart Grand Tasting, u sklopu kojega je, po tradiciji, ali na drugoj lokaciji – u hotelu Dubrovnik u središtu Zagreba, održano više vrlo zanimljivih radionica, bio je prvi vinski sajam ove godine u nas, i podsjetio nas je da se peto izdanje što se odvijalo lani u svom inače uobičajenom terminu i na uobičajenoj lokaciji, te da je samo za dva dana bilo preduhitrilo uspostavu ograničenja, dakle taj sajam je bio istodobno i – posljednji u prošloj godini! Ovaj sadašnji, tako željno očekivani ponovni opsežniji susret vinara s poslovnim partnerima, prijateljima i ljubiteljima vina protekao je dakako u osobito emotivnom raspoloženju, radosno. Iz redova organizatora navode kako su već krenuli u pripreme za sljedeći Vinart Grand Tasting 2022, koji bi se, ne bude li naknadno nekih neugodnih iznenađenja, trebao vratiti u svoj termin – prvi vikend u ožujku.

Na ulazu u sajam, prigodno kao uvod u ukupan sadržaj manifestacije i s obzirom na toplinu toga dana kao odlično osvježenje s hedonističkom i estetskom dimenzijom posjetitelje na svojim štandovima dočekale kraljice pješivičkih rashlađenih perlica – Lucija Šember, Mara Barundić i Martina Tomac

Odmah na ulasku na sajamski podij osobito veselo raspoloženje: ponuda je tu, posve adekvatno trenucima kad gost stiže u kuću, bila u znaku pjenušaca, i to onih ponajbojih iz hrvatske produkcije. Odbor za doček iz snova: pjenušarke Plešivice – Lucija Šember, Mara Barundić i Martina Tomac! O  pjenušcima obitelji Šember i Tomac već i ptice pjevaju, a vezano uz mjehuriće obitelji Barundić vrijedi istaknuti etiketu  Barun bijeli proizveden od u nas još uvijek rjeđe sorte Manzoni bianco ili Incrocio Manzoni, riječ je o križancu između Rizlinga rajnskog i Pinota bijeloga kojega je realizirao prof. Luigi Manzoni (otud sorti i naziv!) sa Znanstvenog instituta u Coneglianu u sjevernoj talijanskoj pokrajini Veneto. Jedno od svojstva Manzonija je da jako dobro nakuplja šećer ali i da, istodobno, u dozrijevanju lijepo zadržava kiseline  što je povoljno za pjenušac. Vino bude  s kompleksnim bouquetom te, kako dolikuje ozbiljnom pjenušcu, glede primarnih komponenti s vrlo diskretnom aromom,  naime raskoš Rizlinga rajnskog koju volimo kod mirnog vina od te sorte sjajno smiruje i pod kontrolom drži relativno neutralni Pinot bijeli…

Tik do spomenutog ženskog zvjezdanog trija bili su smješteni također Plešivičanci i pjenušari, Velimir i Josip Korak, kod njih je, više iz razloga užitka nego razloga informacije,  bilo obvezno, uz perlice, kušati i mirna vina od sorata od kojih se najčešće proizvode pjenušci a to su chardonnay i crni pinot, ta mirna vina rađena na Korakov način, kad god je prigoda za degustaciju kušanje se NE propušta.

A odmah do Koraka stajao je i njegov susjed na Plešivici Damir Režek. Damir uspješno nastavlja stopama svojega oca Drage i mame Dragice koji su se specijalizirali za chardonnay i posebice za crni pinot, kod bijelih vina još i za zeleni silvanac (lijep, nježan!), rizvanac pa i za sauvignon bijeli (ne kričav i napadan nego vrlo elegantan), a kod crnih vina i za – portugizac. Obitelj Damir Drago Režek, koja eto ima fina mirna vina (zasad još ne proizvodi i pjenušce) i cjenovno dostupna vina rijetko se pojavljuje na ovakvim sajmovima i mnogi ljubitelji plemenite kapljice možda na žalost ni ne znaju za nju.

Damir Drago ReŽek – dobra vina po povoljnim cijenama

Zelinsko prigorje dostojno su prezentirali Željko i Karlo Kos iz Nespeša

                JASNA ANTUNOVIĆ s PONOSOM s DECANTERA – I onda sa svojega štanda nailazi Jasna Antunović iz Erduta sa, u ruci, već čuvenom Graševinom Tradition Grand Selection 2017, za koju je visoko odlikovana u Decanterovu hramu u Londonu! Tamo je odlikovana a ovdje eto sada, s pravom, likuje!

Vinarija Antunović razvila se na stogodišnjoj obiteljskoj tradiciji uzgoja vinove loze i proizvodnje vina. Sadnjom vinograda 2004. i izgradnjom nove moderne vinarije kapaciteta 100.000 litara 2009. godine, obitelj Jasne Antunović Turk kreće u novu vinsku avanturu i pod ženskim vodstvom diže vinariju Antunović do statusa jedne od najboljih hrvatskih vinarija (I Decanter WWA London 2017, Platinasta medalja za graševinu!).

Spoj zrelosti, umjetnosti i najvišeg internacionalnog priznanja za vino. Kao pozadinu za slikanje ponosne dobitnice odličja Jasne Antunović Marko Čolić izabrao je ovu impozantnu instalaciju smještenu na središtu terase Muzeja suvremene umjetnosti (Marko Čolić)

_______________________

                Osobna karta posjeda ANTUNOVIĆ: Vinska regija, vinogorje: Hrvatsko Podunavlje, vinogorje Erdut; Enolog-podrumar: Jasna Antunović Turk; Pristup proizvodnji: konvencionalan, u prelasku na eko; Hektara: vlastitih 7,5 – kooperacija:  2; Sorte: Graševina, Silvanac zeleni, Chardonnay, Muškat ottonel, Pinot noir, Cabernet franc, Cabernet sauvignon; Godišnja proizvodnja vina: 50.000 boca, mirno: 100 %, bijelo: 80 %, ružičasto: 5 %, crno 15 %; Vina kao robne marke, po nazivima na etiketama: Antunović Graševina, Antunović Graševina Tradition Premium Grand Selection, Antunović Cuvée Blanc (graševina, zeleni silvanac, muškat), Antunović Cuvée Rosé (pinot noir, cabernet franc),  Antunović Chardonnay sur lie, Antunović Pinot Noir, Antunović Grand Cuvée Blanc Reserve, Antunović Grand Cuvée Rouge Reserve (sva su vina u kategoriji suhog i vrhunskog) Mogućnost kupnje vina na posjedu: da; Drugi proizvodi, vlastite i lokalne produkcije, koji se mogu kupiti na posjedu: domaća rakija vinovica;  Degustacija vina na posjedu moguća: da; Ponuda hrane:  da – hladni narezak, mali zalogaji, a topla jela uz raniju najavu; Kušaonica za koliko osoba: 40 (interijer) + 60 osoba u uređenom vanjskom prostoru; Smještaj:   ne na objektu, da u neposrednoj blizini (objekt STARI MLIN); Radno vrijeme: 8-20h, po najavi; Način plaćanja: gotovina, virman, kartice; Sadržaji za sport i rekreaciju: biciklistička staza, plovidba Dunavom, edukacijska šetnica uz Dunav i kroz vinograde; Prirodne ljepote, kulturno-povijesni i sakralni spomenici u okruženju, svakako preporučeni za posjet: Svetište Gospe od utočišta u Aljmašu, Spomen kuća Milutina Milankovića u Dalju, Erdutska kula i šetnica u Erdutu; Kulturno-zabavna, folklorna događanja, festivali kroz godinu: Wine& bike tour, razni sajmovi lokalnog sadržaja ◾

________________________

Revija ljepote: 1. Kakvo veselje! Dobro raspoloženje začinjeno s ljupkosti; 2 Crnjak za – crnku!; 3 Kako bi sve to proteklo bez – selfieja?!; 4. Šarmantne sestrice Puhelek (Purek) iz Zeline, svojedobno inače i službene Vinske kraljice Zagrebačke županije (Marko Čolić)

Vesela Hrvatska, od krajnjeg istoka preko krajnjeg zapada do krajnjeg juga, u obilasku sajma: Zlatko Bošnjak Đuza (PZ Trs Podunavlje), Melinda Cossetto (vinski posjed Alfredo Cosseto, Istra) i Mato Violić Matuško Royal (Pelješac) (Marko Čolić)

Ivica Dobrinčić Šipun (sasvim desno) s Krka nije odolio pozivu za slikanje. Posebno zadovoljan bio je i stoga što je njegovo crno vino Kapitul 2015 od cabernet sauvignona i merlota upravo bilo dobilo potrebne dokumente za izlazak na tržište. Dobrinčić je ovom prigodom, kao predsjednik Udruge vinogradara/vinara Kvanera što obuhvaća riječko područje i prostor južno od njega na kopnu sve do Karlobaga, zatim otoke Cres, Lošinj, Krk, Rab, i dio otoka Paga do Novalje, htio najaviti održavanje vinskog festivala WineRi 2021 od 10. do 12. lipnja u Rijeci. Inače spomenuta udruga okuplja kao članove vinska objekte Jarbola Ružić, Grand Village, vinarije Pavlomir, Katunar (Anton te Ivan Katunar, PZ Gospoja, PZ Vrbnik, Nada, Boškinac…

Matea Grabar, Dvanajščak-Kozol

Krajnji hrvatski vinski sjeverozapad – Međimurje, u sve jačoj žiži: s Pušipelom (Moslavcom, Šiponom, Furmintom) ostvaruju se sve bolji rezultati, stanovita samo-organiziranost proizvođača donosi plodove.  Uz klasike i već šire znane Cmrečnjaka, Jakopića, Dvanajščaka, Štampara, Novaka…. uzdižu se mladi, lijep primjer je Nenad Preiner iz Svetog Urbana. Obiteljsku vinsku priču pokrenuli su Alojz i Sabina Preiner, 2002. ju je nastavio njihov sin Darko, a njegov sin odnosno unuk Alojza i Sabine s prvom buteljom na tržište izlazi 2016! Sortiment? Međimuraka klasika – Pušipel, Sauvignon, Silvanac zeleni, Graševina, Muškat žuti te, od crnih, Pinot crni. Obitelj pak Dvanajščak-Kozol iz Sv. Jurja na Bregu kod Lopatinca nastojala je pažnju Zagrepčna privući ukazujući na nekoliko linija svojih vina: light i mlada, kvalitetna s kzp, posebna premium Natura (izabrano grožđe s posebnih, najboljih  pozicija, prerada grožđa s još više pažnje te duže dozrijevanje vina i u drvu), u tu grupu spadaju Sauvignon bijeli, Pušipšel Prestige, Amaranth kao ekstra elegantna kreacija od Pinota crnoga, u ponudi su i pjenušci Pozoj i Plemenita. Vina je prezentirala Matea Grabar, buduća snaha u obitelji Dvanajščak-Kozol.

David Štampar, Branimir Jakopić i Marko Cmrečnjak

Veselo, kao i uvijek kod Slavonaca i tu gdje je Ivan Ergović iz Feravina: na feričanačku frankovku navratio je enolog imoćanskog podruma Grabovac Mislav Maršić, majstor za vranac, trnjak, i syrah… A onda se čulo neko šuškanje. Eno Sofija, eno Sofija

U nastavku obilaska lagano spuštanje prema jugu, do Istre. Dvorac neobična naziva – Belaj. Izraz sugerira jedno, ali riječ je o drugome! Belaj kao naziv posjeda dolazi od toga što je to prezime vlasnika. A vlasnik je – Rus! Dobro se on snašao kod nas, potražio je, i našao, dobre suradnike kako glede proizvodnje tako i glede plasmana, a jedan od tih je i Josip Orišković koji je ponosno nudio najprije mladu Malvaziju s laporna tla, a potom i jednu također s lapora, iz berbe 2016., ali duže odležanu na finom talogu (sur lie) – baš finu!

Josip Orišković koji je prezentirao istarski Dvorac Belaj posebno ponosno nudio je, izmđu ostalih vina, Malvaziju 2016 s laporna tla i duže njegovanu na finom talogu

Moreno Degrassi, sa širokim repertoarom: od baznih mlađih vina različitih sorata do vrlo kompleksnih bijelih i crnih mješavina kategorje Riserva i Limited Edition! (suhiucasi)

Nekad, na početku moderne renesanse istarskog vina, naprosto – barem je tada tako djelovalo – zauvijek neraskidivi trio Degrassi, Kozlović, Matošević, uvijek skupa na sajamskim štandovima, no posljednjih godina nisu više u onom obliku zajedno, svaki nastupa posve samostalno i nerijetko su na vinskim sajmovima lokacijom štanda razbacani i međusobno ponekad i dosta udaljeni. Moreno Degrassi dočekao me na štandu s pjenušcem Ferné Chardonnay brut nature s dvije godine ležanja na kvascu u butelji, međutim Degrassi, koji mi kaže kako dosta kupaca traži ovakav, mlađi pjenušac pa zato ide van i s ovakvim izdanjem, nastoji da mu pjenušci nakon drugog vrenja u butelji na finom talogu provedu najmanje po tri godine, a drži ih i duže, da dodatno dobiju na kompleksnosti. Zanimljivi su Degrassijevi eksperimenti s vinom Terre Bianche Cuvée Blanc Limited Edition, sastavljenime od četiri sorte i od vina iz četiriju različitih berbi. Riječ je o kultivarima Malvazija istarska, Chardonnay, Sauvignon i Viognier, a što se tiče godišta to su 2012, 2013, 2015. i 2016. Degrassi objašnjava da je u proizvodnji koristio i određenu količinu prosušenih bobica. Vino se nudi u dvjema varijantama – jedna je polusuha i s oko 17 vol % alkohola, a druga je poluslatka (35 g/lit neprovrela sladora), a s 15,5 vol % alkohola! Treba istaknuti da vina imaju lijepu svježinu a da slast nije nimalo naporna. Dakako, ta vina nisu baš za svakoga a i za svaku prigodu te za piti tek tako: Degrassi ih preporučuje svakako uz razne zrele rafinirane pikantne sireve te uz fois gras… a i u trenucima meditacije. Ima Degrassi i izvrstan crnjak s bijele zemlje (lapor, mineralnost!), riječ je o etiketi  Terre Bianche cuvée crno 2013,  od cabernet franca, cabernet sauvignona, merlota i petit verdota koji ukupno čine 80 posto mješavine, te od 20 posto miksa u kojemu su syrah, crni pinot i refošk…

Franka Radovana iz istarskog sela Radovani more slatke brige: ono što je iz svoje proizvodnje vina planirao prodati u 2021. sve je već plasirao, i u Zagreb je čisto radi kontinuiteta nastupa i iz propagandnih razloga poslao kćer i sina s nešto uzoraka svojih malvazija, chardonnaya, sauvignona bijeoga i cabernet sauvignona, a sredinu I desnu stranu slike uz kćerku Franva Radovana ispunjavaju Simona Pilato i njena kćerka, snaha i unuka Eligia Pilata iz Vižinade odnosno supruga i kćerka Eligiovoga sina Sanjina. Simona Pilato s osobitim ponosom ukazala je na etiketu-novitet kuće, riječ je izvrsnome vinu Grand Cuvée 2015 od 65 posto cabernet sauvignona te 30 posto merlota i terana (suhiucasi)

Stol pored – obitelj Radovan iz Radovana. Godinama tata Franco Radovan strpljivo je, naravno uz svesrdnu familijarnu potporu, beskompromisno gradio kakvoću. Malvazija istarska, Chardonnay, Sauvignon, Refošk, Merlot, Cabernet sauvignon. Uz pojam kvaliteta, kuću Radovan oduvijek resi još nešto bitno: stalnost u kakvoći!  Nikad medijske zvijezde, ali eto – pošteno zadovoljni: na ovo događanje Grand Tasting koje inače ima i prodajni karakter, ove godine brat i sestra Radovani stigli su samo s nešto uzoraka za degustaciju, uz njihov štand nije, kao uz druge štandove, bilo postavljenog cjenika po kojemu bi posjetitelj mogao kupiti vino za ponijeti, naime Radovani su od onoga što je bilo namijenjeno za plasman u tijeku 2021. sve već prije koji mjesec prodali i, kažu Francovi sin i kćerka kao predstavnici kuće sada u MSU u Zagrebu, čekaju da vrijeme dođe za izlazak vinima novi(ji)h berbi!

Za istim stolom još jedna vrlo radišna, vrijedna vinska obitelj iz Istre – Pilato iz Vižinade. Simona Pilato, supruga Sanjina Pilata koji je preuzeo vodstvo posjeda od oca Eligija,  skrenula mi je pažnju na novitet kuće, koji se pokazao u doista vrlo lijepome svjetlu (kompleksno, puno, elegantno), a riječ je o vinu Grand Cuvée 2015 od cabernet sauvignona (65,5%), merlota (30 %) i terana, sa 14,5 vol % jačine. Vino je godinu dana dozrijevalo u bačvi a potom je, prije izlaska na tržište, u butelji u podrumu provelo četiri godine.

Po tradiciji na Vinartu – Frano Milina Bire sa suprugom i s njihovim grkom! (suhiucasi)

Duboko vjeran Plavcu malome, ali i Cabernet sauvignonu! Andro Tomić iz jelšanske kuće Bastijana poslao je u Zagreb na kušanje bazno vino od Plavca maloga iz 2017 i prestižni Plavac mali barrique 2015, kao i, da pokaže kako se u njegovoj izvedbi domaći Plavac snalazi u društvu internacionalaca mješavinu plavca i cabernet sauvignona Illyricum 2016 kao i mješavinu Caplar 2014 barrique nastalu od izbora najboljih grozdova obiju sorata. Nije dakako izostao ni tradicijski prošek Bastijane Hektorović (suhiucasi)

Izlagači izlagaču: kod Franje Kolarića, kojega se počelo nazivati kraljem sivog pinota – Krešo Vučković Bagio, voditelj vinarije Grgić-vina na Pelješcu, i enolog i profesor Leo Gracin, znan po Babiću Suha punta, danas zaposlen na sveučilištu u Splitu (Rene Karaman)

Šibenski dio Dalmacije počeo se buditi u vinskome smislu. Nekad dok je Vinoplod bio u punoj snazi, i sa svojom etiketom Suha punta izlazio, kad je u Primoštenu operirao, enolog Leo Gracin, danas profesor na Splitskom fakultetu, čulo se barem povremeno barem za babić.  A onda je utihnulo, da bi se u najnovije vrijeme energičnije na sceni počela pojavljivati braća odnosno rođaci Sladić, pa je na Jadrtovac stigao inozemni investitor i omogućio stvaranje kuće Testament, k tome u Bakhovo carstvo iz grafičke-dizajnerske djelatnosti stigao je Filip Baraka i vinograde podigao na području zvanome Srima, Šibensko-kninska županija uključila se donekle u promidžbenom segmentu, i počelo se osjećati da je šibenska vinska scena zamjetno živnula.

Filip Baraka za svojim stolom u razgovoru s osnivačem organizatorom Vinartovog Grand Tastinga Sašom Špirancem. U pozadini, lijevo i s bradom: Ante Sladić (suhiucasi)

Filip Baraka, naklonjen i tradIcjskim lokalnim kultivarima i stranim sortama, bavi se Debitom, Trbljanom, Maraštinom, Plavinom, Babićem, ali i Syrahom, Merlotom, Cabernet sauvignonom. Dobro je što, poput većine hrvatskih proizvođača vina, ne robuje tomu da vino uvijek nužno označava po sorti, tako da se u nazivima kapljice, i kad u vinu ima i stranih sorata, može lijepo osjetiti domaći štih, konkretno odgovarajući domaći izrazi branitelji su lokalnoga. Baraka je u produkciji sklon i izletima u pokuse, neka vina radi na klasičan način a neka, i bijela, uz različite dužine maceracije i dužine dozrijevanja u drvu. Želja mu je na osjetno višu granu podgnuti vino debit, smatrajući da sorta zavrjeđuje i više od toga da bude ugodno laganije pitko ljetno osvježavajuće vino, Priprema se, veli, naći odgovarajuće lokacije za Debit. Na kušanje je ponudio ljepu Maraštinu 2019 koja tek treba biti napunjena u butelju, zatim pokazao je vino Amina (od izraza Anima = duša), sa 72 sata maceracije, fermentiralo na vlasitom kvascu u bačvi od 780 litara. Crnjak Mocira (u Dalmaciji tradicijski kameni zidić) 2018 je od merlota i plavine 51 posto, te nešto babića i syraha. Babić 2018 dozrijevao je u bačvicama od američkog i francuskoga hrasta. Memento 2018 je od syraha i s osam posto plavca maloga, a vrlo ozbiljni Pribus 2016 iz vinograda Prižba od cabernet sauvignona i merlota u omjeru gotovo popola proveo je 24 mjeseca u hrastovim bačvicama.

Barakin stolni susjed Ante Sladić (na gornjoj slici, s bradom, između Barake i Špiranca) koncentrira se na debit, maraštinu, lasinu, plavinu a i tribidrag. Debit 2020 svjež, ugodan, Maraština 2020 s 24 sata maceracije i s 30 posto od ukupne količine dozrijevana u bačvicama od slavonske hrastovine obećava, Tribidrag 2015 tek treba biti punjen.

Petar Crvik s krajnjeg hrvaskog juga, iz Konavala

Petar Crvik  stigao je iz Konavala. Predstavio se s ambiciozno rađenime Merlotom 2017, s 37 mjeseci dozrijevanja u novim francuskim bačvicama od Boutesa i u bačcicama talijanskog Garbelotta, te s Blasiusom iz 2019 dobivenim uz devet mjeseci maceracije, uz batonage, u bačvama tonneaux  i odmah potom napunjenime u bocu, tako da je vino još grubo…

Na završetku pak obilaska Grand Tastinga upečatljiv ispraćaj – s vrlo dojmljivima hercegovačkom žilavkom i blatinom te s moćnima a elegantnima merlotom i trnjakom iz proizvodnje Zdravka Milasa, Josipa Nuića i linije C /Carsus) obiteljske vinarije Škegro iz Bosne i Hercegovine.

Slatko finale, uz štandove na izlasku iz festivalskog prostora:: sjajna vina Nuić i Milas iz Hercegovine. Riječka enologinja Ivanka Rosati, nekad glavna u Istravinu a sad konzultantica kod krčkog vinara Antona Katunara, bila je i te kako zadovoljna okrepom! (suhiucasi)

Zdravko Milas odvjetnik je a vinogadarstvo i vinarstvo su mu, kaže, hobi i velika ljubav, tolika da se, objašnjava, potrudio ući duboko u tajne posla i u trsju i u podrumu. Sada brine o nekih 30.000 loza posađenih na 10 ha terena, namjera mu je ozbiljno se širiti s vinogradom – do čak 17 ha! – i sukladno tome dakako povećati količinu prozvodnje kapljice. Sad u sortimentu ima 60 posto bijelih kultivara, ugavnom Žilavku, te 40 posto crnih, uglavnom Merlot.

Josip Nuić vlasnik je 35 hektara vinograda a u proizvodnji vina rabi i grožđe uzgojeno u kooperaciji. Sortiment mu obuhvaća 30 posto bijelih i 70 posto crnih kultivara, kod bijelih sorata oslanja se najviše na Žilavku, a kod crnih na Blatinu, Trnjak, Syrah, Merlot.  ♣

________________________

Vinski Grad, Zagreb 2021

VINO-GRAD – Nakon Grand Tastinga zagrebačka tvrtka Vinart sve do 20. lipnja bila je u glavnoj ulozi u Zagrebu, nastavak na Vinart Grand Tasting bio s – također njenom već tradicijskom – priredbom VinoGrad. Iako je sjedište Vinarta u Zagrebu, VinoGrad je sada debitirao u Zagrebu, lokacija: Trg Franje Tuđmana. Pozornica na livadi između Ilice i Zapadnog kolodvora gdje je program počinjao u predvečerje bila je u znaku ne samo finih bouqueta i zamamnih okusa nego, i glazbe i blještavila (Marko Čolić)

________________________

Radionice

Vinart Grand Tasting redovito prate vinske radionice, pa je tako bilo i sada. Na jednoj od njih jaskanski vinogradar i vinar Franjo Kolarić predstavljen je, uz pomoć zagrebačkog sommeliera Darka Lugarića, kao Kralj sivog pinota.

Kralj sivog pinota Franjo Kolarić i sommelier u uglednom zagrebačkom restoranu Tač Darko Lugarić (suhiucasi)

O tome koliko se Kolarić posvećuje sivom pinotu lijepo je pokazala vođena degustacija 12 sivih pinota u različitim kategorijama – pjenušci rađeni klasičnom metodom, zatim sasvim mlada bijela svježa mirna vina iz inoksa, pa dvije godine odležavana vina koja su dozrijevala u velikoj drvenoj bačvi, bijela sur lie, ružičsta mlada svježa vina, vina macerirana 10, odnosno 11 mjeseci u gruzijskoj amfori, te, na kraju, slatka desertna kasna berba 2013.

Rikard Petrić, Stina

◾Bračka vinarija Stina piredila je vertikalno kušanje svojega plavca maloga Mali Majstor iz berbi od 2016. do berbe 2009, ukupno devet vina. Prezentacija koju je vodio enolog Stine Rikard Petrić pokazala je uzorke u jako dobroj formi.

Matjaž Lemut Tilia i njegova suradnica Tonia Blatnik (suhiucasi)

◾ Došao je i red na Matjaž Lemut Tilia Estate iz Vipavske doline. Lemut je vrlo zanimljiv jer se u novije vrijeme silno posvetio crnom pinotu, čak na svom imanju u Dobravlju i organizira značajni međunarodni Festival crnog pinota, a dodatno pažnju porivlači ovdje u Hrvatskoj iz razloga što je angažiran kao eno-savjetnik u feričanačkome Feravinu u Slavoniji te u podrumu znanog istarskog vinara, maslinara i uljara Klaudija Ipše, tu je pak zadužen za kreiranje, zajedno s Klaudiom Ipšom i njegovim sinom Ivanom, kapljice što nastaje dugim maceracijama praćenim alkoholnim vrenjem i dugim sazrijevanjem u drvu. Lemut je na radionici odlučio pružiti presjek svoje proizvodnje crnog pinota kroz četiri kvalitativne kategorije. U prvoj je prezentirao vino (Vipava Valley 2019) od grožđa iz svih njegovih šest vinograda u Vipavskoj dolini, smještenih na potezu u dužini od oko 30 km, riječ je o Tilijinoj baznoj kapljici  koja govori o teritoriju u širem smislu. Slijedila su vina u grupi Cru odnosno od izabranog grožđa s jedne izdvojene pozicije – Merljaki, kušane su berbe 2018, 2017. i 2016. Potom su došli uzorci Estate 2019. do 2015., a veliko finale su činila Kolekcionarska vina – White Label 2018, 2017. i 2016. Uz napomenu da u svijetu postoji 250 klonova Pinota crnoga a Tilia ih u svojim vinogradima ima osam, vrijedi istaknuti njegova novija razmišljanja o vinu od Pinota crnoga. Tilija veli kako u posljednje vrijeme sve češće nailazi na crne pinote koji su s većim alkoholima i koji su postali sve mekaniji pa time na neki način gube intrigantnost, sve to pripisuje globanom zatopljenju, stoga se, kad već ne može mijenjati klimu a nije baš ni jednostavno naći odgovarajuće vinogradske pozicije okrenute i prema sjeveru, pa i smatrajući da pravo rješenje nije ni uranjena berba jer daje zeleni tanin, unatrag koju godinu počeo se s određenim količinama masulja igrati u svom podrumu s dužinama i temperaturama maceracije, kako bi ustanovio optimalnu opciju i poslije u vinu ipak dobio ono što bi na neki način razbijalo pretjeranu uglađenost a zadržavajući eleganciju i ostavilo vinu intrigantnost…

Na završetku radionice posvećene vinima obitelji Ipša: Ivan i Klaudio Ipša, s lijeve i desne strane, u sredini Matjaž Lemut Tilia i njegova suradnica Tonia Blatnik (suhiucasi)

O vinima Klaudija i Ivana Ipše nije potrebno puno pričati, dovoljne su tri riječi: kušati, nakloniti se, i polagano i dugo uživati!

Sjajna radionica s njemačkim rajnskim rizlinzima: etikete ponuđene na kušanje, i Željko Bročilović Carlos, voditelj

◾ Veliko finale, izvanredna kapljica od Rizlinga rajnskog a koju je sommelier Željko Bročilović Carlos donio u Njemačke – Pfalza (Palatinata), Mosele i RheinHessena. Maestralna, vina su bila od Knebela (Mosel Riesling von der Terrassen 2017 trocken), Markusa Molitora (Mosel Riesling Zeltinger Sonnenuhr Auslese ** Weise Kapsel 2016, trocken), Heymana Löwensteina (Mosel Riesling GG Uhlen Laubach 2017, trocken), Bürklin Wolfa (Pfalz Riesling Wachenheimer Goldbächl PC 2016 trocken te Pfalz Riesling Gaisbohl GG 2017, trocken), A.Christmanna (Pfalz Riesling Reiterpfad-Hofstück GG 2017 trocken), J.J.Prüma (Mosel Riesling Wehlener Sonnenuhr Spätlese 2016 süss), Wittmanna (Rheinhessen Riesling Aulerde Auslese 2015 süss). Na ovoj degustaciji na kojoj se uistinu moglo lijepo vidjeti zašto Rizling rajnski nosi titulu Kralja bijelih vinskih kultivara – nazočna tek, na žalost, nekolicina hrvatskih vinara koji se bave rizlingom! Šteta.  ♣

Osmi festival Pink Day

OSVJEŽENJE-SPAS, u MSU – u POSLJEDNJI ČAS!

Meteorlozi su nam bili za cijeli pretposljednji lipanjski tjedan obećavali puno sunca i paklenu vrućinu, tako da se već od nedjelje 20. lipnja nedjelja 27. lipnja iščekivala s golemim nestrpljenjem, ne toliko zato što je riječ o neradnom danu nego zato što je za taj dan iz drugih izvora najavljena, napokon, mogućnost kolektivnog osvježenja, i to ne bilo gdje nego upravo na sjevernoj prizemnoj terasi zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti. Naime nakon nekoliko odgađanja, zbog protuepidemijskih mjera na snazi, napokon je upravo posljednju nedjelju u lipnju zapalo to da je priželjkujemo kao datum eventualnog osobito učinkovitog općeg ružičastog rashladnjenja od već nasilnički napadajućih tropskih temperatura. U nedjelju 27. lipnja bilo je određeno da se po osmi put otvore vrata omiljenog zagrebačkog festivala ružičastih vina Pink Day, oplemenjenog i sada, treba naglasiti, i zelenom bojom (green in pink), a to znači da pratitelj tekućeg ružičastog osvježenja preko čaše ostaje i dalje tekuća zelena za organizam i te kako značajna okrepa visoko-hedonističke dimenzije (vrijednosti) a u obliku ekstra-djevičanskog maslinovog ulja, najvećim dijelom iz naše Istre što već godinama na međunarodnom planu slovi kao jedno od najboljih ako ne i kao najbolje područje za proizvodnju zelenog zlata na tanjuru.

Čelništvo Wowica-organizatorica Pink Daya – Sanja Muzaferija i Vlasta Pirnat, te, sasma desno, počasna gošća kao predstavnica zemlje-partnera Austrije Ana Pekić (Marko Čolić)

A kad je stigao taj očekivani 27. lipnja – ništa od meteo-osvježenja, naprotiv, dan je bio pun sunca i vruć, i ispostavilo se da je ta nedjelja s tim suncem bila zapravo tek najava – novog toplinskog vala, inače drugog u kratkom vremenu i od nedavno provedenih najnovijih smjena u vrhuški Metropole! Nakon dužeg perioda dosta (meteoroloških) nestabilnosti sve do prije nedugo, novim političkim strukturama ovo sunce, jače i trajnije zasjalo upravo nakon službeno potvrđenih smjena, zacijelo je išlo na ruku jer obećavane ružičaste promjene koje su novoustoličene snage obećavale i bile su simbolično vezane uz Sunce, kao nešto lijepo, kreativno, za život iznimno značajno, makar eto sad se s ovim temperaturama Pakla s kraja lipnja i na početku srpnja sve jače uvjeravamo u to da i Sunce, kad, općenito i na duži rok čovjek samovoljno turne svoje prste tamo gdje ne treba/ne smije, i nije više baš uvijek ono što je nekad predstavljalo kao simbol i čežnju…

Nazočnost prilično jake međunarodne političke delegacije na osmom Pink Dayu 2021 bila je eto, logično, i te kako u znaku najnovijih promjena u čelništvu glavnog hrvatskoga grada, naime Pink Day je ove godine službeno otvorio novi predsjednik GSGZ Joško Klisović, s kojim je, inače, u visokom društvu, gostiju WoW-ica kao organizatorica festivala, viđena i saborska zastupnica Rada Borić. To pak što je ove godine zemlja partner Pink Dayu bila Austrija prikladno je obilježeno nazočnošću na manifestaciji austrijskog veleposlanka u Hrvatskoj Njegove Ekselencije Josefa Markusa Wuketicha, koji je stigao u društvu austrijskog  konzula u Zagrebu Gerharda Götza i direktorice EBRD-a Hrvatska Victorije Zinchuk.  Ambasador je na terasi MSU-a obišao i pozdravio grupu svojih sunarodnjaka vinara-izlagača iz Burgenlanda, među njima bili su dobro nam znani Gradišćanac Mate Kliković, te Helmut Gangl. Prisustvovao je i radionici na temu istarskog maslinovoga ulja.

Uz domaćina Sanju Muzaferiju (u zelenome!) su, slijeva nadesno, Joško Klisović, novi predsjednk GSGZ-a, veleposlanik Republike Austrije Markus Wuketich, te saborska zastupnica Rada Borić (Rene Karaman)

S Austrijom se inače već dugo razgovaralo o tome da ona na Pink Dayu  sudjeluje kao zemlja-partner i eto nakon niza godina dogovaranja to se i ostvarilo, na raspolaganje joj je stavljen lijep dio prostora terase MSU-a. Ovaj put kao festival-partner Pink Daya već u najavama je spomenuta porečka Vinistra, tako da je bilo opravdano nadati se nastupu u MSU najjačih istarskih imena s područja i vina i maslinovoga ulja. Bogme, donijela je Istra u Zagreb i lijepih vina i lijepih maslinovih ulja. I bilo je, među izlagačima, najvažnijih imena istarskog maslinovog ulja, jedno je npr. Olea BB u vlasništvu Duvilija i Bosiljke Belić.

Bosiljka Belic Olea BB na štandu, i njen sin na radionici o istarskom maslinovom ulju (Marko Čolić)

Krešo Ivančić sa svojim novim roséom Griffinom, te jedna iz najnovije serije ozbiljnih Kraševuih okolada Selection, sa 60 posto kakaoa, ova i s limunom I đumbirom (Marko Čolić)

Novost osmog Pink Daya je i pokaz jačeg povezivanja roséa s čokoladom, k tome – crnom! Zagrebački Kraš odlučio je što se čokolade tiče krenuti modernijim tokovima i svoju ponudu baziranu na široko atraktivnim (pre)slatkim etiketama proširiti u stanovitom opsegu kompleksnim nešto manje slatkim čokoladama začinjenima raznim kombinacijama voća i mirodija kao začina te s osjetno većim udjelom kakaoa (60 %; objašnjenje predstavnika Kraša bilo je da se zasad zaustavilo na maksimumu od 60 posto jer drugi i renomirani svjetski proizvođači već imaju bogatu ponudu onih sa 70, pa 75 i čak  90 posto udjela kakaoa). Tamna čokolada kao bitan faktor i saveznik zrelih crnjaka u svijetu hedonizma nije novost, ali dosad je manje–više uvijek tijesno povezivana s crvenom/crnom zrelom kapljicom. Vrijeme će pokazati hoće li, i koliko, uspješan biti spoj s (najčešće mladim) roséom ove sada najnovije Kraševe linije Selection famoznog gurmanskog poroka baš u jače zatamnjenoj verziji i obogaćenog raznim mirodijskim elementima.

A novost osmog Pink Daya je i introdukcija, u službeni dio manifestacije, obznane rezultata ocjenjivanja hrvatskih ružičastih vina, za koje je, evo, bilo prijavljeno oko 45 uzoraka iz raznih krajeva Lijepe naše, većina njih u mirnoj varijanti i suha, četiri su bila pjenušca, a jedan pak nevelik dio vina bio je i od aromatskih sorata te s manjim do jačim ostatkom neprovrela sladora.

Puno bilo toga što eto, naprosto, mami – a sve to predviđeno samo za jedan dan, i to unutar termina od 11 do 19 sati! Za posjetitelje koji su malo sporiji u obilasku i oprezniji s količinom osvježavajućeg ružičastog napitka te za one koji su željeli prisustvovati zanimljivm stručno vođenim radionicama, s obzirom na to spomenuto tek jednodnevno trajanje manifestacije, kao stanovito umirenje moglo je biti to da je priredba bila prodajnog tipa, što znači da su se izloženi proizvodi mogli kupiti za ponijeti kući, pa tko zacrtani program kušačkog obilaska nije stigao obaviti u potpunosti u Muzeju, mogao je nastaviti uživati i naknadno, kod svoje kuće.

Dojam je da je tog popodneva (logično: vrućina vapi za dobro ohlađenim perlicama) nešto veća gužva bila kod štandova koji su na kušanje nudili ružičaste pjenušce. Na stazi pjenušca naišao sam na dva nešto drukčija, proizvedena od sorata koje se kad je riječ o tome tipu vina spominju manje ili nikako. U vrlo zanimljivom pjenušcu La Vie en Rosé pas dosé moglo se uživati kod istarskog proizvođača Morena Degrassija, koji se inače predstavljao na terasi MSU-a i na sajmu Vinart Grand Tasting, ali tada nisam uočio da je sa sobom imao ovaj La Vie en Rosé. Riječ je o pjenušcu proizvedenome klasičnom metodom od istarskih sorata Teran i Refošk i bez grama dodavanog SO2. Degrassijev bliski suradnik u poslu Alen Matelić kaže da je nakon drugog vrenja u butelji pjenušac na finom talogu prije degoržiranja proveo pune tri godine. Degoržiranje je obavljeno krajem prosinca 2020.

Naravno da je obveza bila zastati i uz štand najpoznatijeg istarskog proizvođača pjenušaca Misal, obitelji Peršurić. Dobro raspoložena Katarina Peršurić donijela je među ostalim etiketama i pjenušac koji je vrlo teško naći u prodaji izvan kušaonice Peršurićevih u Istri a riječ je o  Misalu noir brut, od Terana, Hrvatice i Borgonje iz berbe 2011, a koji je degoržiran tek u prosincu 2020. i nedavno pušten na ržište. Katarina, pojašnjava da je pjenušac nakon druge fermentacije dugo počivao na talogu i stoga da se bolje umire tanini, koji u pjenušcu nisu rado viđeni a ona ih kod Terana ne može dobiti dovoljno zrelima i mekanima u startu, naime ako bi  teran brala malo kasnije nego što ga je brala dobila bi se dovoljno mekani teran ali bi to bazno vino za pjenušac sadržavalo previše alkohola

Alen Matelić s Degrassijevim pjenušcem La Vie en Rose od terana i refoška… i Katarina peršurić Brnobićž sa svojim Misalom noir od terana, hrvatice i borgonje (Marko Čolić)

.Evo i koje su radionice priređene: Svijet  ružičastih šampanjaca grupacije Moët Hennessy (12,30 – 14,00 sati, prezenter Ted Lelakas, brand-ambassador), Ružičasta Austrija (14,30 – 15,30 sati), zatim Istra: kraljica maslinovoga ulja; voditelj je bio prekaljeni stručnjak  Edi Družetić iz Salvele).

Ružičasti šampanjci Moët Hennessyja: radionica je rasprodana u času! (Rene Karaman)

Edi Družetić, koji je, inače, lani proslavio 40 godina rada u maslinarstvu, lijepom je i iscrpnom prezentacijom nazočne u dvorani upoznao s posebnostima (istarskog) ekstra-djevičanskog maslinovoga ulja i svakome posjetitelju radionice omogućio je kušanje po pet različitih uzoraka – četiri monosortna ulja (Bužu od Salvele, Bjelicu od Buršića, Crnicu od Belića, Coratinu od Kalcine, te jednu mješavinu od pet ulja – Punta Cissana od Salvele . Nazočne je i uveo u svijet stručnog ocjenjivanja maslinovoga ulja, svaki je dobio ovakav ocjenjivački listić, na slici dolje (Marko Čolić)

DARIO ČNIĆ, Rovinjola, Rovinj

Samo najbolje iz Istre

iVino by Ana&Ivo

I objava rezultata ocjenjivanja roséa Drink Pink u stručnoj realizaciji znanog novinarskog dueta Ane Rogač i Ive Kozarčanina, osnivača projekta iVino dobro je došla onima koji su i nakon silnog kušanja možda ostali neodlučni u izboru etikete za repeticije na licu mjesta odnosno za ponijeti doma.

Ana Rogač i Ivo Kozarčanin kao organizatori ocjenjivanja roséa (suhiucasi)

Degustacija u tijeku, slijeva na desno: prof. Ivan Dropuljić (Zagreb Vino.com), Željko Suhadolnik (Svijet u Čaši), enologinja Ivana Puhelek (Agronomski fakutet Zagreb), novinarka Ana Rogač (iVino, zadužena za unos ocjena u komputer i za obradu podataka), Ivo Kozarčanin (Bakhov sin; iVino), Matthew Horkey (vinski pisac iz inozemstva trenutno nastanjen u Zagrebu i autor napisa o hrvatskim vinima), Tomo Jakopović (zagrebački sommelier i suosnvač Vinskog kluba) (Miro Barec)

S ocjenjivanja:

BEST IN SHOW

PZ TRS  FRANCA ROSÉ 2020 (sorta: Frankovka), Hrvatsko podunavlje, Ilok, suho, 13,5 vol%  ◾  POLETTI  ROSELLA Muškat Ruža 2020, Hrvatska Zapadna Istra, suho, 13,5 vol % ◾

(Osobito dobro i tipično, složeno,  s izgledima da se i još razvije. Za potrošača zahtjevnijeg ukusa )

Peter Poletti – Rosella! (Julio Frangen) i Zlatko Bošnjak Đuza – Franka (PZ Trs) (Marko Čolić)

_______________________

Mirno, od aromatične sorte, te s ostatkom neprovrela sladora:

 VINA ERDUT  ROSÉ, polusuho, 11,5 vol% VINA LAGUNA FESTIGIA MUŠKAT RUŽA, slatko, 12,0 vol% ◾ JOSIĆ PANNONIUM DEA, slatko, 10,0 vol %.

(Osobito dobro i tipično, složeno,  s izgledima da se i još razvije. Za potrošača zahtjevnijeg ukusa )

Pjenušci:

KURTALJ  ROSÉ brut, 12,5 vol% ◾ JAGUNIĆ LA BOULLE ROSÉE extra sec, 12,5 vol%   – (uvjerljiviji od ostalih)

PAVLOMIR RUŽICA VINODOLA 2017 brut, 13,5 vol% ◾PAPAK ROSÉ brutJOSIPOVIĆ TANGO brut, 13,0 vol%  (solidni, međutim bez neke uzbudljivosti )

Mirna suha vina 2020 od nearomatičnih sorata:

KUTJEVO d.d. ROSÉ,  suho, 12,0 vol% ◾ ILOČKI PODRUMI ROSÉ FRANKOVKA, suho, 12,0 vol% ◾ ĐAKOVAČKA VINA ROSÉ, suho,  12,5 vol% ◾PILATO TEROSA 2020, suho, 10,0 vol% ◾KOPJAR ROSÉ CABERNET SAUVIGNON, suho,11,5 vol % BENVENUTI ROSÉ TERAN, suho, 13,0 vol %KUTJEVO ROSÉ PREMIUM, suho,  12,0 vol% ◾ SIBER CROSE CABERNET SAUVIGNON rosé, suho, 12,5 vol % ◾APOLITICO ROSÉ, suho, 13,5 vol% ◾PAVIČIĆ VinaROSÉ, suho, 13,0 vol% ◾MAS VIN ROSÉ(Crljenak & Plavina), suho, 13,0 vol%◾ (solidna i tipična,  s izgledima da se i još razviju, uvjerljivija od preostalih).

KRAUTHAKER Rosé Cuvée, suho, 12,5 vol % ◾ANTUNOVIĆ CUVEE Rosé, suho, 12,5%  ◾Vina MAGISTRA Rosé, suho, 12,5 vol%◾ŠIMUNOVIĆ Rosé Šimun, suho, 12,0 vol% ◾DAMJANIĆ Rosé Penelope, suho, 13,0 vol%◾DUBOVAČKI PODRUMI  Syrah, suho, 13,0 vol% ◾PP Orahovica Rosé Frankovka, suho, 12,0  vol%◾NERICA Pošip crni, suho, 13,0 vol % ◾DEMAR Rosé, suho,13,0 vol % ◾

________________________

Štand prvonagrađene vinarije Enosophia iz Feričanaca (suhiucasi)

Kolekcija Privée kozmetike Nikel kao jedna od triju jednakopravnih nagrada za uređenje štanda pripala je odličnoj istarskoj uljari Maslinarstvo Buršić (Marija Buršić iz Brtonigle), na slici su sin vlasnice i njegova zaručnica, najvjerojatnije najzaslužnija za dekoracije (Marko Čolić))

Na kraju krajeva, proglašenje dobitnika trofeja za najbolje uređeni štand: ovaj put dodijeljene su čak četiri nagrade. Žiri u sastavu Vlasta Pirnat, akademska slikarica; Maja Kuzmanović, dipl.arhitekture; Ivica Mamić, agencija IMC, Sanja Muzaferija, novinarka i osnivačica WOW i Pink Day-a, odlučio je da glavna nagrada – ružičaste Jimmy Choo cipele – sada model Smokey – vrijedan tisuću dolara, pripadne vinariji izEnosophia  (ex Feravino) iz Feričanaca, dok su ostale tri nagrade bile jednakopravne. Umjetničko djelo DESIDERIO N°1 ART MUST BE TASTED austrijskog umjetnika Andrewa Stixa, izrađeno specijalno za Pink Day, otišlo je u ruke vinarije Kutjevo d.d., kolekciju Privée kozmetike Nikel, hrvatske inovatorice Mirjane Brlečić dobila je istarska uljara Buršić, a genijalni zatvarač za boce Coravin u vrijednosti 300 eura, osvojila je vinarija Belje.

Ovdje kod nagrađivanja najbolje uređenih štandova dobronamjerna primjedba organizatoru za ubuduće: ako se već, valjda s ciljem da se postigne općenito bolja uređenost izlagačkih štandova, nagrađuje uređenost štanda, sve objekte bi trebalo promotriti kompletno pa gdje treba dodijeliti i packe, naime na nekoliko izlagačkih punktova vidjele su se ispod stola/postolja kartonske kutije za butelje i to je donekle narušavalo cjelokupnu estektiku prostora, bilo bi najvjerojatnije dovoljno to da se nekom prigodnom tkaninom pokrio do poda dio oko stola ili postolja okrenut prema publici…   ♣

_______________________

Predstavništvo za Hrvatsku: Vjekoslav Mahovlić ◾ +385 91 3828 770 ◾ vjekoslav@vinajakob.hr ◾ Vina Jakob, Zagreb, Gramača 1 C ◾ tel. +385 98 207901 ◾ info@vinajakob.hr

_______________________

Novi zagrebački Bakhov hram

VINSKI KLUB u POSLOVNOM OKRUŽENJU

Vinski klub, prostor za prezentacije (suhiucasi)

Vlasnici Vinskog kluba i voditelji programa Miro Barec i sommelier Tomo Jakopović ugostili su Ivicu Dobrinčića Šipuna s otoka Krka (suhiucasi)

Nakon bogate serije odrađenih vrlo značajnih događanja vezanih uz plemenitu kapljicu sad je, moglo bi se reći, jasno: glavni Hrvatski grad dobio je nov Bakhov hram! Riječ je o višenamjenskom objektu zasad jednostavno zvanome Vinski klub, a smještenome u vrlo aktivnom poslovnom okruženju u Strojarskoj ulici, između ostaloga u neposrednom susjedstvu Autobusnog kolodvora i tik uz prepoznatljivi nadaleko uočljivi gotovo 20-katni crni poslovni toranj, što mu I jedno i drugo može ići i te kako na korist. Dimenzijama ne prevelik ali sasma dovoljan za prihvat relevantnog broja onih koji jesu odnosno žele biti u kvalitetnom kontaktu s plemenitom kapljicom.

Već sam svojedobno, kad je objekt uređivan, obznanio da je prizemlje zamišljeno kao vinoteka biranih vina s naglaskom na ponudu etiketa iz Hrvatske i zemalja iz neposrednog susjedstva te od sorata koje su porijeklom osim iz Lijepe naše i iz drugih bliskih nam zemalja jugoistočne Europe i koje ili pokazuju ogroman potencijal ili su se već i te kako etablirale. Prostor ispod razizemlja – da ga baš ne nazovem trivijalno podrumskim i možda za neke automatski s negativnom konotacijom, predviđen je (kao idealan) za različita događanja, poput eno-gastro prezentacija, promocija, strukovno vođenih degustacija i edukativnih programa, zatim predaja nagrada, a i decentnih proslava.

Prostor za predstavljanje dobili su i članovi udruge Škrlet iz Moslavine, na slici su Tomislav Trdenić, Mikša, Jančar, Košutić i Katić

U posljednjih nešto više od mjesec dana Vinski klub imao je popriličan broj značajnih programa što zatvorenog što otvorenog tipa, konkretno ciljano vođene degustacije vina, s ocjenjivanjem, od sorata Plavac mali crni iz Hrvatske, zatim od Vranca iz Hrvatske, Crne Gore i Makedonije, pa od Trnjka iz BiH i Hrvatske, Dobričića iz Hrvatske, sad još preostaje, da se zatvori taj tematski krug, kušanje Crljenka, Tribidraga odnosno Kratošije (crna Gora i Makedonija) i Primitiva (Južna Italija).

Najnovije ocjenjivanje, i posljednje u lipnju, bilo je posvećeno ružičastoj kapljici i vezano uz osmi festival Pink Day u Zagrebu. Prezentacije za publiku su kao protagoniste popodneva/večeri vidjele proizvođače moslavačkog škrleta, zatim eno-uratke krčke vinarije Šipun Ivice Dobrinčića. Sa svojm radovima nastupila je i iločka vinarija PZ Trs, a veteran i jedna od ikona hrvatskoga vina Davor Zdjelarević riječju i kapljicom otkrio je ono što je i kako radio kroz nekoliko posljednjih desetljeća, od trenutka kad je pred široku publiku izašao s prvim svojim vinom – graševinom iz vinograda u brodskom Stupniku, do najnovijih dana kad je, uz kreiranje vina i brendova na neki svoj način koji ovdje u nas nije uobičajen, u zagrebačkom hotelu International otvorio  lijepu malu vinoteku.  ♣

_______________________

PZ TRS iz iločkoga dijela Hrvatskog Podunavlja dugo je već nazočna na hrvatskom tržištu, a iako je tome tako i iako se kroz godine i godine Trsova vina pokazuju u jako dobrom svjetlu vinski posjed što ga vode Zlatko Bošnjak Đuza i njegov kompanjon Marijo Faletar nije u javosti osobito eksponiran/prepoznan, dvojac eto nekako nije bio dovoljno energičan i učinkovit u marketingu. Šteta!

Gostovanje Zlatka Bošnjaka Đuze iz PZ Trsa. U programe u Vinskom klubu kao moderator se redovito uključuje i vrlo aktivni naš vinski novinar Ivo Kozarčanin, na slici je lijevo, uz Đuzu u sredini i, desno, Tomu Jakopovića (suhiucasi)

PZ Trs gospodari sa 60 hektara vinograda u svom vlasništvu, a grožđe za proizvodnju vina koristi još sa 40 hektara od kooperanata. Sorte su, u ukupnosti, Graševina, Rizling rajnski, Chardonnay, Traminac, Muškat bijeli, Frankovka, Cabernet sauvignon, Cabernet franc i Carmenère. Đuza kaže kako je, s obzirom na određene podudarnosti iločkoga kraja u klimatskim uvjetima s onima na našem dalmatinskom jugu, nedavno pokusno posadio 200 loza Pošipa, a razmišlja da to učini i s Vugavom! Bravo, krasna sorta, kad se već o njoj nedovoljno brinu Višani uz koje se ona tijesno veže, neka to budu – Slavonci!

Vina koja nudi PZ Trs su graševina i graševina Dekan, pa chardonnay, rajnski rizling, traminac i muškat bijeli (2020. u posve suhoj varijanti, odličan aperitiv!), zatim su tu rosé Franka od Frankovke, kao i snažni crnjaci Cabernet sauvignon 2016 (15,0 vol%) njegovan u velikoj drvenoj bačvi zapremnine 1000 litara, Cabernet franc 2015 (14,5 vol %) njegovan u 225-litrenim barriqueima, obadva su na tržištu po maloprodajnoj cijeni od po 20 €. Plan je da se od sorata Cabernet sauvignon, Cabernet franc i Carmenère kreira posebna kapljica, zasad joj je radni naziv 3 C.

Oko 25 posto vina PZ Trs izvozi u Bosnu i Hercegovinu, Rusiju i Švicarsku. Sva u Vinskome klubu u Zagrebu prezentirana vina ostavila su jako dobar dojam, ipak iskakali su Graševina Dekan 2019 i Graševina Dekan 2015 (Dekan je naziv vinogada a loze od tamo starije su od 30 godina!), zatim frankovka Rosé Franka 2020 (jedan od dvaju najboljih roséa na ocjenjivanju za festival Pink Day 2021), pa moćni suhi Traminac 2019 (14,0 vol %, lijepa živost,; grožđe je brano u dva navrata, u prvome se išlo na to da se koliko je u optimalnome smislu moguće više očuva kiselost, a u drugome da se postigne snažno tijelo), Muškat bijeli 2020 suhi, te Cabernet sauvignon 2016 i Cabernet franc 2015.), ◾

________________________

ZDJELAREVIĆ od 1985! – Prikaz karijere jedne od svojevrsnih vinskih legendi u nas Davora Zdjelarevića, koji se s prvom svojom buteljom na tržištu pojavio daleke 1985. godine, iziskivao je dosta više vremena od onoga što ga je te večeri u Vinskome klubu za nj odredio organizator. Donio je, Zdjela, sa sobom lijepu količinu butelja za kušanje, a i podrobno je objašnjavao razne svoje odluke i procjene koje su ga u procesima od uzgoja grožđa i proizvodnje vina te marketnga vodile kroz nekoliko različitih oblika bavljenja vinom kao kreatora i kao vinskog trgovca.

Zdjelarević, rođen u Zagrebu, porijeklom je, zapravo, iz brodskog Stupnka u Slavoniji. Prve butelje s prezimenom Zdjelarević i s vinom od grožđa uzgojenog u stupničkome području a ukrašene vrpcama lika izlazile su na tržište iz garažnog podruma Zdjelarevićevih u Zagrebu. Težište je na početku, logično, bila sorta Graševina. Poslije su uključivani i drugi kultivari. Davor Zdjelarević, po struci koju je svladao školovanjem – kuhar, u nekom trenutku, obuzet ambicijama i osiguravši dovoljna kreditna sredstva, utemeljio je u Stupniku kod Slavonskog Broda lijepo vinsko-turističko gospodarstvo što je obuhvaćalo vinograd (dogurao je bio do nešto više od 30 vlastitih hektara pod trsjem!), vinski podrum te lijepi hotel s prostranim restoranom, ideja je bila plasirati vino kroz ugostiteljstvo i razvijati na hedonizmu i lokalnim proizvodima kao temelju visokokvalitetnu turističku ponudu u tome dijelu Slavonije.

Zdjelarević Wine Selection, te špic-linija Nagual u crnoj i bijeloj varijanti (suhiucasi)

Potporu je Davoru aktivnim sudjelovanjem na svečanom otvorenju objekta dala tadašnja ministrica turizma RH Pave Rusković. Davor se afirmirao kao vinar, posao je i u tom drugome dijelu išao, a onda je iz nekog razloga – stalo!  Zdjelarević je bio prisljen prodati imanje, kupac je bio Rus koji – pokazalo se poslije – nije znao kako upravljati njime, pa posjed ide i dalje u prodaju. Zdjelarević je, u međuvremenu, kod svoje kuće u Zagrebu, bez izvora vlastitoga grožđa kao polazne sirovine i bez preradbenih i skladišnjih kapaciteta za stvaranje i odležavanje proizvoda do trenutka izlaska na tržište. Veza s vinom bila je ipak preduboka i prečvrsta da bi se Zdjela ostavio plemenite kapljice, i to baš u trenucima koje je i on, skupa s drugim svojim hrvatskim kolegama, dugo čekao i priželjkivao a to du bili oni kad je proizvodnja vina individualnih privatnih proizvođača već sjajno cvala, te kad se kod nas sve više tražilo vino više kakvoće do osebujno i, posebice,  organoleptičkim izričajem vezano uz određeni teritorij i lokalnu tradiciju.

Davor je nekako uvijek pokazivao smisao za marketing, i, slijedeći vlastite ideje ali gledajući malo i što se i kako sve događa s vinom u svijetu, osmislio je način kako da ostane u poslovnom smislu tijesno vezan uz boga Bakha. Ohrabren nekim primjerima koji su pokazivali kako neki njegovi kolege makar i radili jako dobra vina imaju problem s plasmanom, krenuo je u pothvat popularno zvan Difuzne vijarije. Riječ je o tome da se obilaze izabrani vinski podrumi u kojima se, i unatoč dobroj kakvoći proizvoda, ipak zbog nedovoljnog vlasnikovoga truda i snalaženja u marketingu i prodaji, stvaraju određene zalihe što nepredviđeno zauzmaju bačveni prostor u podrumu, a kako je i svaka berba sama po sebi novi trošak, u konačnici gazdini troškovi se, dolaskom tih novih količina, još povećavaju. U suradnji s vinarima koji mu ulijevaju povjerenje u kvalitetan rad u trsju i u podrumu i koji su prisiljeni ili spremni otpustiti (prodati!) dio neke svoje proizvodnje što su predstavljale višak za koji Zdjela zagrize, vidjela se korist i za Zdjelarevića i za te vinare. Malo pomalo Zdjela je razgranao suradnju s vinarima diljem cijele Lijepe naše i stvorio brend ZWS odnosno Zdjelarević Wine Selection. U svakoj od četiri službene regije u Hrvatskoj Davor je osigurao to da u ponudi ima (barem) po jedno bijelo vino, a Slavoniju i Dalmaciju predvidio je da mu one svaka daju još i po jedan crnjak. Tako se u sjeverozapadnome dijelu Hrvatske što se tiče sorata oslanja na Škrlet, Pušipel i Kraljevinu, u Slavoniji na Graševinu, Rizling rajnski, Chardonnay i Sauvignon bijeli, Ružicu bijelu te, među crnima, na Cabernet sauvignon, Merlot, Syrah i Frankovku, u Istri i na Kvarneru prednost kod njega u ZWS-grupi imaju Malvazija istarska, Žlahtina i Muškat bijeli, u Dalmaciji Pošip, Grk, Vugava, što se tiče crnih Plavac mali, Babić i Crljenak.  I, sad, vrh piramide: kvalitativna špica Zdjelarevićevog vinskog portfelja, doista za visoko-zahtjevnog potrošača, su Nagual bijeli kao zastupnik Slavonije, i Nagual crni kao predstavnik Primorske Hrvatske. Nagual bijeli mješavina je chardonnaya i sauvignona bijeloga, a Nagual crni mješavina je cabernet sauvignona i merlota, eventualno s malim dodatkom syraha. U novije vrijeme Zdjela se za Nagual crni oslanja na vrlo pouzdanog partnera Šimu Škaulja iz benkovačkoga područja u zadarskom zaleđu. Na tržištu su sada Nagual bijeli iz 2013, te Nagual crni 2016 private selection (ovoga crnjaka iz 2016 pod Zdjelarevićevom etiketom je 2000 a cijena butelji je oko 180 kuna).

Na Zdjelarevićevu prezentaciju u Vinskome klubu odazvao se popularni eko-vinogradar/vinar Tomislan Bolfan s Vinskog vrha u Hrvatskom zagorju (suhiucasi)

Te večeri na kušanju u Vinskome klubu se našao uistinu popriličan broj vina koja dobro ilustriraju vinski put Davora Zdjelarevića od početaka pa do danas, pa – evo ih: kušanje su otvorili Zdjelarevićev bijeli pjenušac Grassecco od graševine a rađen u vinariji Pavlomir na Kvarneru metodom charmat, te ružičasti Classic Rosé od crnog pinota rađen klasičnom metodom ali uz korištenje inkapsuliranih kvasaca, realizator ovog vina je znani slovenski enolog i pjenušar Zdravko Mastnak iz okolie Sevnice, on inače dosta surađuje s hrvatskim proizvođačima vina. Zdjelarević je – kao, uz suvlasnika Vinskog kluba Tomu Jakopovića, voditelj u programu – govoreći o nekim svojim etiketama – nastupio i kao vinotekar, naime navodio je maloprodajne cijene buteljama. Butelja Grassecca je kod njega u vinoteci oko 48 kuna, a Classic Roséa 75 kn. Treće po redu na kušanju bilo je vino Purger’s Graševina ili Purgerica, punjeno u litrenu bocu, Zdjelin je to svojevrsni dar Zagrepčanima. Vino je od grožđa s tri lokacije – iz vinograda u brodskm Stupniku, zatim iz Erduta, te iz Iloka. Taj blok slijedila su vina grupe Zdjelarević Wine Selection Essence. Graševina 2013 Essence ZWS stvorena je u Zdjelarevićeoj suradnji s Jasnom Antunović iz Erdutskog vinogorja. Chardonnay 2018 Essence ZWS također je porijeklom iz Erdutskog vinogorja, kao i Sauvignon 2014 stvoren u suradnji s vinarom Mladenom Siberom.  Vrlo zanimljiv i odlično uščuvan k’o barut suh Muškat brutal 2009 također je plod suradnje sa Siberom. Malvazija 2018 Essence ZWS nastala je u podrumu Alfreda Cossetta iz Kaštelira u Istri.  Crna vina: Babić 2013 ZWS (14 vol%) dolazi iz vinograda koje je nekad na Jadrtovcu posjedovao zagrebački zubar Alenko Đunđer, dok je Cabernet sauvignon ZWS 2016 iz trsja uzgajanog u brodskom Stupniku.

Veliko finale kušanja: Nagual bijeli i Nagual crni. Chardonnay fermentacjiu počinje u inoksu a završava je u velikoj hrastovoj bačvi od 2000 litara, u kojoj onda odležava na finom talogu, a sauvignon bijeli fementirao je u inoksu i poslije, da bi sačuvao dovoljno svježine, i nastavio odležavati u inoksu. Nakon dvije godine vina – chardonnay je, ponavljam, bio iz podruma Jasne Antunović a sauvignon od Mladena Sibera – su pomiješana, i potom je blend ostavljen neko vrijeme na odležavanju-sjubljivanju. Nagual crni grand cuvée sastavljen je od oko 60 posto cabernet sauvignona i 40 posto merlota, dozrijevanje je u drvenim bačvama.

Za pozdrav s društvom te večeri – poseban kuriozitet: pjenušac Grof Millenium 2000, s punih 18 godina odležavanja na finom talogu u boci nakon druge fermentacije! ◾

________________________

Hotel Westin Zagreb

TALIJANSKI VINSKI JUG u HRVATSKOJ

Bakhov nektar s Apeninskog poluotoka u popriličnoj je mjeri, i već dugo vrijeme, prisutan na brojnim svjetskim tržištima pa, logično, s obzirom da smo mi s Talijanima prvi susjedi, i na hrvatskome. Italija, koja je već godinama najveći svjetski proizvođač plemenite kapljice na Zemlji s time da se najprije dugo godina na vrhu rang-liste izmjenjivala s Francuskom, zdušno je pomagala ustroju kvalitetne poslovne organiziranosti vlastite vinska branše i kao nastavak na to pomno je brusila i dobro i izbrusila svoj vinski marketing, posebice najprije prema vrlo privlačnim i obećavajućim tržištima – onome u SAD (visoka platežna moć stanovnika, spremnost kupaca da troše i na skuplje etikete, i uredno pa i promptno plaćanje uvoznika …), te onima u (imućnijim) zemljama sjeverne Europe odakle joj stižu brojni turisti i u kojima je u pečalbi mnogo Talijana. Talijanska vinska branša dobro je iskoristila to što je npr. u Njemačkoj odavna mnogo Talijana u ulozi gastarbajtera, posebice u ugostiteljstvu kao sjajnoj platformi za plasman upravo (i) talijanskih lokalnih delicija, što se tiče sunarodnjaka-gastića oni su u smislu potpore odigrali svoju igru u smislu dobave, reklamiranja robnih maraka i u prodaji, a ostali pak, zaposleni u drugim djelatnostima, kao lokal-patrioti bili su s ulogom izravnog dobrog potrošača.

Što se tiče prodora vina s Apenina na hrvatsko područje, neke su butelje ovdje na policama kao rezultat klasičnih prezentacija plemenite kapljice u organizaciji ICE-a, odnosno Talijanskog instituta za vanjsku trgovinu, neka vina pak kao rezultat nastupa talijanskih vinara na vinskim sajmovima i festivalima u Lijepoj našoj, a neka kao rezultat visoke ambicioznosti pojedinih istaknutih hrvatskih uvoznka koji su, kako su se ovdje počeli otvarati sve finiji i luksuzni objekti – restorani i hoteli,  te kako se sve brže razvijalo privatno poduzetništvo i kupovna moć određenih slojeva stanovništva  počela je rasti, smatrali da dobar dio i skupljeg uvoza imaju lijepu šansu ovdje plasirati zahtjevnijim domaćim kupcima željnih istraživanja po vinskome svijetu, dok su glede plasmana ostalog dijela uvoza računali na  turiste za boravka u Hrvatskoj. I dogodilo se to da su danas na hrvatskim policama vrlo zastupljene inozemne vinske proizvođačke kuće – naročito iz Italije i Francuske – čak najjačih svjetskih imena, u kontekstu Italije konketno to znači osobito podrumi iz Toscane, Pijemonta, Južnog Tirola, Veneta pa i Furlanije.

Evo nekoliko vina koja su mi se svidjela: Baglio Oro Apulija – Guardiani di Cepineri 2016 riserva; Varvaglione Apulija – Papale Oro Primitivo di Manduria 2017; Tenuta Giustini di Papadopoli Salvatore Apulija – Ad Hoc Primitivo di Manduria doc; Borgo Turrito, Apulija – Terra Cretosa Nero di Troia 2018…

Smatrajući da je, s obzirom na neposredno zemljopisno susjedstvo – državna granica ide Jadranskim morem, zatim s obzirom na bogatstvo sortimenta juga talijanske Čizme i s obzirom na to da nam je zajednička  sorta koja na svakoj strani nosi drukčiji naziv (Crljenak, Tribidrag, Kratošija, Primitivo…) ali koja je na svjetskoj razini i te kako respektabilna kad je se spomene kao Zinfandel, talijanski vinski jug  ipak preslabo zastupljen svojim etiketama u Hrvatskoj, proizvođači vina pet pokrajina donjega dijela Apeninskog poluotoka – Apulije, Basilicate, Calabrije, Campanije i Sicilije, krenuli su u akciju! Uz pomoć ICE-a (Istituto Commercio Estero) a to je, dakle, Talijanski institut za vanjsku trgovinu pri Veleposlanstvu Republike Italije u Zagrebu, nedavno su u centralnoj dvorani za događanja zagrebačkog hotela Westin a za uvoznike, vinske trgovce, ugostitelje i vinske novinare priredili popodnevnu četverosatnu tzv. hodajuću degustaciju (walk around tasting) svojih vina, na način da su uzorci  izloženi po stolovima onako kako to obično bude na festivalima, a gosti da obilazie izlagače. Prezentirano je, ovom prigodom, 120 različitih vina od ukupno 40 proizvođača. Riječ je o obiteljskim vinarijama srednje veličine, koje tradicijski proizvode visokokvalitetna vina od autohtonih kultivara tipičnih za svoj teritorij, konkretno radi se o sortama Aglianico, Falanghina, Fiano di Avellino, Greco di Tufo, Grillo, Malvasia, Negroamaro, Nero d’Avola, Primitivo, Taurasi, i druge.

Sandra di Carlo, direktorica zagrebačkog ureda ICE

  Vinari iz Apulije poslali su na kušanje 42 vina, sa Sicilije 33, iz Campanije 24, Calabrije 15 i Basilicate šest. Kapljicu su točili i na temelju dobivenih podataka o svakome uzorku objašnjavali sommelieri hotela Westin. U susjednoj prostoriji organizirana je za zainteresirane pojedince-businessmene iz Hrvatske mogućnost virtualnog susreta i komuniciranja (poslovnog razgovora) video-linkom s predstavnicima svih sudjelujućih proizvođačkih kuća.

 Bilo je interesantnih bijelih, ružičastih i crnih vina. Od onoga što sam kušao, crna vina pokazala su mi se u najboljem svjetlu. Kod većine bijelih vina, učinilo mi se ipak malo previše onih (Grillo npr.) još premladih (berba 2020!) i rađenih malo i, rekao bih, forsirano,u stilu da budu izrazito svježa, kao da u sjeverna. A u ozbiljnoj varijanti i te kako bi se dojmila! Kod crnih našao sam ih dosta s nekoliko godina na plećima, zrelih, ozbiljnih, kompleksnih.  Inače, uz vina s juga na kušanje su ponuđeni i tipični sicilijanski likeri od limuna, naranče, lovora….

– Od ulaska Hrvatske u Europsku Uniju 2013. godine vrijednost uvoza talijanskog vina u Hrvatsku neprestano se povećavala, postoji podatak da je 2019. dosegnula 5,6 milijuna eura. Godišnji rast držao se neko vrijeme na oko 16 posto. Što se tiče količina uvezenoga vina iz Italije, koja je, inače, drugi najvažniji hrvatski trgovinski partner i koja izvozi vina u vrijednosti od 6,3 mlijijarde eura, one su bile odmah ispod količina uvezenih iz Sjeverne Makedonije i Francuske, ovom inicijativom nastoji se pridonijeti obnavljaju pozitivnog trenda izvoza talijanskoga vina u Hrvatsku – rekla je direktorica zagrebačkog ureda ICE-a Sandra di Carlo.  ♣

Za kraj lipnja

NAKON PJENUŠAVOG DORUČKA u TRSJU – PRVI HRVATSKI ZALAZAK SUNCA u VINOGRADU!

Pjenušavi doručci u trsju raširili su se u (sjevero)zapadnim krajevima vinorodne Hrvatske, a kraj lipnja dočekali smo, u istočnome dijelu zemlje, i s prvim glazbenim zalaskom sunca u vinogradu! Pozornica manifestacije Zalazak u vinogradu – prostor pred vinskim hotelom Stupnički dvori, nekad znanime kao hotel Zdjelarević. Organizatori – Turistička zajednica Meridiana i TZ Brodsko-posavske županije. Smisao je bio skrenuti pažnju široke javnosti na turističke mogućnosti kraja – Stupnika, Oriovca i Nove Kapele – inače idealnoga za uzgoj vinove loze za proizvodnju vrhunskih vina. Predviđeno je bilo da goste uz bogate stolove dočekaju lokalni OPG-ovi s tipičnim slavonskim specijalitetima te proizvođači ponajboljih vina od sorata Graševina, Chardonnay, Cabernet sauvignon, Cabernet franc te Merlot.

Nakon vinske radionice – uz orahnjaču i makovnjaču iščekivanje glazbenog programa

 

Na početku programa, koji je službeno zacrtan od 16 sati do 21 sat, bila je vinska radionica Vina Meridiana Slavonica – ponos našega kraja, za realizaciju koje je bila zadužena prof. Marija Vukelić WSET2, inače utemeljiteljka pjenušavih doručaka u široj zagrebačkoj okolici, njen glavni zadatak bio je da uzvanike upozna s vinogorjem i s vinima petorice proizvođača predviđenih da toče svoju kapljicu. Riječ je o vinarijama Galić, Jurković, Vinković, Vučković, Aladrović, Grozdanović. Polaznici radionice bili su iznimno zadovoljni kvalitetom vina i raznim vrstama vina, od pjenušavih do mirnih, suhih do polusuhih, mladih i odležanih, bijelih, ružičastih, crvenih.

Kako se spuštao mrak tako se sve više točilo i pilo – crno vino!

Jazziana Croatica: Hrvoje Galler, Elvis Penava, Borna Šercar i Vojkan Jocić, akademski, te, dolje, u uživo u vinogradu

A kulturno-umjetnički dio pao je na leđa glazbenog sastava Jazziana Croatica Borne Šercara (bubnjevi), Vojkana Jocića (sakrofon), Hrvoja Gallera (glasovir) i Elvisa Penave (gitara). Jazziana Croatica, osnovana 2009. godine, nastoji očuvati hrvatsku glazbenu baštinu inspiriranu etno-utjecajima te nametnuti nove standarde u hrvatskom jazz izričaju. Jedan od ciljeva ansambla je proizvesti zvuk autentičan podneblju i stvoriti prepoznatljiv brand. Zvuk hrvatskoga jazza u zelenilu stupničkih vinograda uz čašu vina  – stvorio je jedinstven doživljaj u kojemu su uživali svi posjetitelji, domaći i strani, koji su upravo zvog ovoga događaja došli u Brodski Stupnik.  Događanje  u Stupniku pokazuje je eto da i sumrak može biti lijep, upečatljiv… ♣

________________________

          …..pijte razborito – odgovorno – trijezno • drink wisely – responsibly – soberly…..

 POTROŠAČKI – BUYING GUIDE – PUTOKAZ

 

SVIJET u CASI – 04.2021 – WORLD IN a GLASS

kroz/through

 

ŽELJKO SUHADOLNIK

______s vama od – 11.11.1992  – since, with you_______

Riječ je, ovdje, ne o spektaklu, vjerskom obredu, neredima u SAD, snimanju za horror film ili neku reklamu za TV. Radi se o obrani vinograda da ne pozebe i da se u njemu ne uništi rod. U francuskoj dolini Rhône (slika: nasad Paul Jaboulet l’Ainée), glasovitoj po vinu, kroz posljednjih nekoliko godina naviknuli su se na rani proljetni i ranojutarnji jak mraz, kojemu nastoje parirati palenjem vatre noću u brojnim velikim kantama stavljenima među lozne redove, kako bi temperaturu u vinogradu držali na vrijednostima daleko od točke smrzavanja. Za mnoge vinorodne dijelove Europe travanj 2021. bio je što se tiče mraza maltene poguban

___________________________

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Europski Uskrs i Božić 2021 – u travnju!: VATROM PROTIV LEDA u VINOGRADU ⦁ Svijet vina -OIV headquarters, Paris: GLOBAL PRODUCTION, CONSUMPTION & TRADE in 2020  ⦁ Svijet vina 2020: VINSKA HRVATSKA NA DLANU ⦁ Prirodno i konvencionalno: ORGANSKA i BIODINAMSKA VINA – ORGANOLEPTIČKI BOLJA! ⦁ Domaće, tradcijsko, i zaštićeno: SANOBORSKA ČEŠNOFKA ⦁ Gurmanskim porocima protiv covida: BAKHO OBOŽAVA ČOKOLADU

VIJESTI/NEWS  Vinistra – Festival traminca u Iloku – Lauba – Ocjenjivanja – Trnjak – Pupitres – Abeceda vina – Vino, novinarstvo, politika – Bach(us)ova Toccata – Ganni Morandi – Baranjska kuhinja – Michelin u AlHambri – Chefovi mađioničari – Cjepivo Corona Grande – Ispraćaj covida?

POTROŠAČKI PUTOKAZ – 04.2021 – BUYING GUIDE

______________________________

Europski Uskrs i Božić 2021 – u travnju!

VATROM PROTIV LEDA u TRSJU

Riječ je ne o spektaklu, vjerskom obredu, neredima u SAD, snimanju za horror film ili neku reklamu za TV. Eto što se događa kad su Uskrs i Božić u travnju, na niti puni dan razmaka jedan od drugoga… Preciznije – kad se praktički od dana do dana jutarnja a i dnevna temperatura razlikuju u rasponu od 20 i više Celzijevih stupnjeva, s time da se u najnižim vrijednostima i ne baš u kratkim momentima živa nađe debelo ispod ništice. Svjedoci smo drastičnih klimatskih promjena, ranoproljetnih visokih maltene ljetnih temperatura na koje se izravno nastavi zimski ambijent s pogubnim jutarnjim mrazem. Takva nagla promjena u tako kratkom vremenskom razmaku jak je atak na ljudsko zdravlje, a kad je riječ o jutarnjim vrijednostima mjerenim u Celzijima s popriličnim minusima uništenje je usjeva. Osobito budu pogođeni vinogradi. Proljetna toplina potjera biljku i ona lijepo propupa, a sljedećeg jutra nagli povratak u zimu krasan i u smislu uroda obećavajući prizor uništi nov i grub vizualni dojam i ubije nadu poljoprivrednika u rod koji očekuje na jesen.

Travanj 2021. bio je poguban za mnogo trsje u južnoj Europi i za sorte što ranije kreću.

Unatrag nekoliko godina na vinorodnom području Côtes du Rhône imaju redovito takvo neugodno iskustvo s ranim proljetnim i ranojutarnjim jakim mrazom, protiv pošasti organiziraju se na način da u kritično vrijeme u noćima pred dane za koje meteorolozi najave mogući mraz pale vatre, pa – evo kakav to bude prizor…

U posljednje dvije godine svijet napada corona, a nas ovdje dodatno su posjetili i potresi, no to, očito, nije bilo dovoljno, u ofenzivu su odmah po Uskrsu 2021. krenuli i meteo i klima. Jedan dan ljeto, sljedeći pak zima! U Bordeauxu je, primjerice, u dane oko Uskrsa ove godine izmjereno 26 do 28 Celzijevih stupnjeva, da bi odmah na tu vrućinu stigla jaka hladnoća, s jutarnjim mrazom praćenim na većini vinogradskih pozicija s minimalnim vrijednostima vlage, tako da je smrzavanje na takvim lokacijama bilo, kažu vijesti, totalno, pogubno gdje-gdje i 100 posto! Bordožani jadikuju, a engleski veletrgovci vinima, koji ih dobro poznaju jer upravo iz Bordeauxa uvoze lijepe količine i skupih butelja, odvraćaju im, malo i s podsmijehom, da im ne vjeruju naime podsjećaju ih da su se i prije u više navrata znali jako žaliti na mraz i smanjenje uroda pa su, iako im štete u trsju nisu bile tako visoke kako su ih predstavljali, na neopravdani način nastojali poskupljivati svoje vinska etikete… Međutim od 6. do 8. travnja 2021. napad leda bio je istinito žestok, nemilosrdan. Srećom, ne baš i posve poguban u svim dijelovima tog velikog vinorodnog područja Francuske (oko 120.000 hektara pod vinovom lozom ukupno), u procjeni stradanja bordoškog poljoprivrednog kraja u cjelini spominje se u prosjeku 40 posto.

Vinorodna dolina Rhône nastradala je, rečeno je, oko 60 posto. Tamo su vinogradari/vinari na neki način već navikli na opasne ranoproljetne mrazeve. Kako oni zadnjih godina nisu rijetkost, pripremili su obranu. U trsju u vlasništvu glasovite vinske kuće Paul Jaboulet Aine – vatra, međutim ne i požar! Vide se trsje glasovitog Hermitagea i trsje u apelaciji Châteauneuf-du-Pape: među redovima s vinovom lozom postavljene su rabljene cisterne s ulogom peći za grijanje, u njima lokalni vinogradari noću pale vatru od pruća s upravo orezanog trsja kako bi podignuli temperaturu ambijenta i održali je iznad ništice sve do dobrog dijela jutra dok ne prođe najveća opasnost od smrzavanja…

Neke bogatije vinske kuće u Francuskoj a i Španjolskoj borbu protiv za lozu opasnih proljetnih mrazeva vode i snažnim svjetiljkama i ventilatorima po stupovima raspoređenima u pravilnim razmacima među redovima u vinogradima,  umjesto da se pali vatra i riskira požar po noći se zapali svjetlo što zrači i toplinu a onda se ta toplina protiv smrzavanja po vinogradu širi ravnomjerno zahvaljujući elisama ventilatora…

Inače, u Francuskoj su od ovog travanjskog jakog mraza poprilično nastradali i Chablis – procjene stradanja idu od 80 do 100 posto, Burgundija nekih 55 posto. Za, Sancerre se govori o 50 do 60 posto, porciju je navodno dobio i Alsace… itd. Francuska vlada proglasila je stanje poljoprivredne katastrofe i obećala agronomiji milijardu eura potpore za oporavak. Priča se već i o nekim izmjenama u pravilnicima vezanim uz apelacije, dopustilo bi se, iznimno, neka blendiranja vina koja do sada nisu bila odobrena, a procurilo je i to da će se od vinogradara/vinara tražiti i smanjenje prinosa po trsu.  Što će na kraju biti, dakako, vidjet će se…  Ugledni njemački vinski časopis Wein & Business International (Meininger Verlag) donosi sljedeće procjene za Francusku: berba 2021. kao rezultat ove travanjske smrzavice mogla bi biti i do 30 posto količinski slabija od prosjeka u posljednjih pet godina. To bi značilo otprilike između 12,5 i, možda, čak i 15 milijuna hektolitara manje, prevedeno u financije riječ je o gubitku od oko dvije milijarde eura!

O smrzavici i borbi protiv ranoproljetnih mrazeva u dolini Rhône progovorio je vrlo cijenjeni enolog iz doline Rhône Philippe Cambie, koji je, inače, savjetnik u makedonskoj vinskoj kući Tikveš, na slici ovdje u društvu je s Markom Stojakovićem, enologom Tikveša. Od Radoša Vukičevića, izvršnog direktora Tikveša, čujem da osobito u novije vrijeme i Makedonci znaju imati problema s ranoproljetnim mrazevima, bilo je tako i sada u travnju, za iduću godinu planiraju se pripremiti da hladnoći efikasno pariraju po savjetima što im ih je na temelju vlastitog iskustva iz Rhône dao Cambie… Tikveš inače upravo u područja Rhône, kod mjesta Bolen, ima u svom vlasništvu Château Gourdon, djelatnici kojega već znaju kako se nositi s ranoproljetnom hladnoćom…

U Europi su štete u većoj mjeri evidentirane u južnijim dijelovima kontinenta – žalbe stižu osim iz Francuske još i iz Portugala, Španjolske i Italije, gdje je toplije i gdje vegetacija kreće ranije nego na sjeveru, tako da je pritužbi iz npr. Njemačke i Velike Britanije malo.

Što se tiče sorata, izgleda da je najpogođeniji bio Chardonnay, znatno jače nego Pinot crni, koji je također rani kultivar.

U Hrvatskoj, ponajviše su pritužbe stigle od vinogradara i vinara s Plešivice, gdje se neki vinogradari žale da im je urod 2021. uništen gotovo 100 posto. Zvonimir Tomac osobito je pogođen. Velimir Korak, čiji su vinogradi na popriličnoj visini, kaže kako to nije bila riječ o uobičajenoj ranoproljetnoj smrzavici na Plešivici nego o svojvrsnom polarnom valu kakav je Plešivicu bio već zahvatio 1985. i kojemu bi, smatra Korak, i palenje vatre među redovima vinograda teško moglo učinkovito parirati. ♣

Svijet vina  – 2020/2021 – World of  of Wine From the OIV’s headquarters in Paris

GLOBAL PRODUCTION, CONSUMPTION & TRADE in 2020

Under the title 2020: a year of resilience (elasticity), OIV director general Pau Roca during the press conference held on April the 20th in the OIV’s headquarters in Paris presented the actual state of global wine production, wine consumption and international trade.

OIV Director General/Glavni direktor Pau Roca

                2020 – the year of the Covid-19 crisis: drops in wine consumption volume by 3%, wine production slightly below average for the second consecutive year. Latest data on China highlight the end of its wine sector’s rapid growth. However, new opportunities arise.

KEY FIGURES for the WINE SECTOR – The surface area of the world vineyard in 2020 is estimated at 7,3 million ha, stable since 2017.

World wine production, excluding juices and musts, in 2020 is  estimated at  260 million hl (+1% / 2019), a level slightly below average for the second consecutive year.

World wine consumption in 2020 is estimated at 234 million hl, marking a 3% decrease compared to 2019 and reaching the lowest recorded level of consumption since 2002.

In 2020 the world wine export market has contracted slightly in volume reaching 105.8 mhl (-1.7% /2019), but has seen a relatively sizeable fall in value, with 29.6 billion EUR (-6.7% /2019).

First estimates of wine production in the Southern Hemisphere indicate high expected volumes for 2021 for the majority of countries, with the exception of Argentina.

Significant downward data revisions in vineyard surface area, wine production and consumption in China, together with the sharp decline in wine imports, signal the probable end of the rapid growth trend that started 20 years ago.

The impact of Covid-19 on the wine sector: main trends observed heterogeneous consumption behaviours in 2020 across countries depending on factors such as national consumption habits (weight of wine over total alcoholic beverages, weight of Horeca channel, etc.), length and strictness of lockdown measures and associated policies such as sales bans, and the weight of tourism in national wine consumption.

Distribution channel shiftThe full or partial closure of the Horeca channel has caused a fall in sales in value, and to a lesser extent in volume, only partially compensated by the increase in wine sales via e-commerce and large retailers.

Volume vs value – Premium wine suffered the most from the closure of restaurants and tasting rooms, while large producers that owned the off-premise channel with large partner wholesalers performed well.

With the exception of Prosecco, sparkling wine is the category of wines that suffered the most in 2020. Contrarily, bag-in-box wine sales have experienced a sharp increase in sales although overall volumes remain low.

Shifts in global trade patterns due to the combination of the expected decrease in global demand due to Covid-19 crisis and the imposition of new trade barriers (US retaliatory tariffs, China tariffs on Australian wine, Brexit).

A moment of new opportunities – On his final intervention, the OIV Director General reminded that for wine producers there has been and will continue to be a need to adapt to the diversification of markets and distribution channels. The Director General stressed that this situation added difficulties to an already complex system, and only those who incorporate continuous adaptive behaviour will stand up.

The sector is highly concentrated, and therefore risky. This shows us that diversification is necessary, starting with consumption, this is the message. Among other objectives, the OIV is working to make wine a more universal consumer product. “Asia, as a growing consumer continent, is one of the main challenges for the wine world”, considered Pau Roca.

_______________________

Zemlje s najvećom potrošnjom vina/Countries with the highest wine consumption podaci za/datas for  2020

SAD/USA – 33 million hl (približno toliko bilo je i u/similar as in the 2019) ⦁ Francuska/France – 24,7 m hl (približno toliko bilo je i u/similar as in the 2019) ⦁ Italija/Italy – 24,5 m hl (u odnosu na/regarding the 2019 rast /up 7,5 %) ⦁ Njemačka/Germany – 19, 8 m hl (rast/up 0,2 %) ⦁ Ujedinjeno Kraljevstvo/United Kingdom – 13,3 m hl (rast/up 2,2 %) ⦁ Kina/China – 12,4 m hl (pad/down 17,4 %) ⦁ Rusija/Russia – 10,3 m hl (rast /up3%) ⦁ Španjolska/Spain – 9,6 m hl (pad/down 6,8 %) ⦁ Argentina/Argentina – 9,4 m hl(rast/up 6,5 %) ⦁ Australija/Australia – 5,7 m hl (pad/down 37 %)

           Potrošnja po broju stanovnika /Consumption per capita

(odrasli iznad/adults in age over 15, podaci za/data for 2018)

Portugal – 62,1 lit ⦁ Luxembourg – 55,5 lit ⦁ Francuska/France –  50,2 lit (upola manje nego prije 50 godina/half volume than 50 years ago!) ⦁ Italija/Italy – 43,7 lit ⦁ Ujedinjeno Kraljevstvo/United Kingdom – 22,6 lit ⦁ SAD/USA –  12,4 lit.  ♣

___________________________

Svijet vina  – 2020/2021 – World of  Wine

VINSKA HRVATSKA na DLANUCROATIA WINE at a GLANCE

Uvod / Introduction

Zemljopisni položaj: južni dio Srednje Europe, uz Jadransko more. Oblikom: poput pereca/kifle/kroasana. Okružena Slovenijom (zapad), Mađarskom (sjever), Srbijom (istok), Bosnom i Hercegovinom (između svojega sjevernog i južnog kraka), s Crnom Gorom (jugoistok), i Italijom (jug; granica morem)

Location: southern part of the Mittel-Europa, on the Adriatic sea. With a shape similar to a croissant. Surrounded by Slovenia (west), Hungary (nord), Serbia (east), Bosnia & Herzegovina (between it’s northern and the southern wing), Montenegro (south-east), and Italy (south, and west; the sea border)

Glavni grad Hrvatske Zagreb: centar, Trg bana Jelačića. U pozadini se vide dva tornja katedrale / Zagreb, the capital of Croatia: center, main square Trg bana Jelačića. Behind, the two towers of the Cathedral.  (Photo: Tomislav Šklopan, Hrvatska turistička zajednica, the Croatian Board of Tourism)

Klima: tipična kontinentalna u unutrašnjosti i tipična mediteranska u primorskome dijelu, s time da u Istri te Kvarneru – Hrvatskom primorju dolazi i do miješanja kontinentalne i sredozemne

Climate: typical continental in the northern part, and typical mediterranean in the southern littoral part of the country; in Istria and the Quarnaro area the continental one is mixed with the mediterranean one

Biser hrvatskoga juga / Pearl of the southern Croatia:  Dubrovnik

Površina/Surface: 56.542 km2 • Broj stanovnika/Inhabitants: cca 4.437.500 • Valuta/Currency: kuna (1 kuna = 100 lipa) • Tečaj/Exchange: 1 € = cca 7,60 kuna. • Glavni grad/Capital: Zagreb = cca 800.000 stanovnika/inhabitants • sa širim područjem / large area = 1.200.000. Značajniji i veći ostali gradovi/Other significant big towns: Split, Rijeka, Dubrovnik, Osijek… • Najviši planinski vrh/The highest mountain peak: Dinara, 1831 m • Površina teritorijalnog mora/Territorial sea surface: 31.067 km2. • Ukupna dužina morske obale/Total sea coast lenghth: 5835 km • od toga na kopnu/on the coast: 1777 km; otočki je dio/on islands: 4058 km. • Broj otoka/Islands: 1185, od kojih naseljenih/inhabitated: 66. • Veći otoci/bigger islands: Krk, Cres, Brač, Hvar, Pag, Korčula, Dugi otok, Mljet, Vis, Rab, Lošinj. • Nacionalni parkovi, ukupno/National parks, total: 8,  od toga u planinskom području / in the mountain area: 4 – Risnjak, Sjeverni (northern) Velebit, Paklenica, Plitvička jezera (Plitvice lakes) • na moru/on the sea side: Brijuni, Krka, Mljet… • Parkovi prirode / Nature – wildlife parks: Biokovo, Kopački rit, Lonjsko polje, Telašćica, Učka, Velebit, Vransko jezero, Žumberak • Površine zaštićene kao prirodna dobra, nacionalni parkovi, rezervati, spomenici i parkovi prirode, ukupno/Surfaces under protection as natural parks, monuments, in total: 450.000 ha. • Zaštićene vrste/Protected species: bilje/flora = 44 • životinje/animals = 381. • Spomenici pod zaštitom UNESCO-a/Monuments under the UNESCO‘s protection: Dubrovnik: stari grad/old town; Plitvička jezera/Plitvice lakes; Poreč: Eufrazijeva bazilika/Euphrasius’ basilica in Poreč; Split: palača cara Dioklecijana/Split: emperor Diocletianus’ palace; Šibenik: katedrala/cathedral. •

Vinograd & vino/Vineyard & wine

Četiri hrvatske vinske regije/Four croatian wine regions

Četiri regije/Four regions: 1. Bregoviti Hrvatski sjeverozapad/Croatian North-western Uplands; 2. Slavonija i Hrvatsko podunavlje/Slavonia & Croatian Danube; 3. Istra i Kvarner (Hrvatsko primorje)/Istria & Quarnaro; 4. Dalmacija/Dalmatia

Kontinentalni i primorski vinogradarski dio Hrvatske, s ukupno 12 užih vinorodnih oblasti svaki/Continental and littoral vinegrowing parts of Croatia, with 12 smaller vineyard territories each

Širi vinogradarski dijelovi/Larger vinegrowing parts: Kontinentalna (unutrašnjost, sjeverni dio)/Continental (internal, northern part of the country) & Primorska/littoral, coastal part, at the sea side

Kontinentalni tj. unutrašnji dio, od zapada prema istoku/Internal continental part, from the west to the east = Zagorje-Međimurje, Plešivica, Pokupje, Prigorje-Bilogora, Moslavina, Slavonija, Hrvatsko podunavlje (Danube area)

Primorski dio, od sjevero-zapada prema jugo-istoku/Littoral part, from the north-west to the south-east = Hrvatska Istra i Kvarner/Croatian Istria & Quarnaro, Sjeverna (northern) Dalmacija, Dalmacija unutrašnjost (Hinterland), Srednja (central) i Južna (southern) Dalmacija, Dingač.

Užih vinorodnih oblasti/Smaller vinegrowing territories: 12.  Kontinentani dio, od istoka prema zapadu/Continental part from the east towards west: Podunavlje/Croatian Danube, Slavonija, Moslavina, Prigorje-Bilogora, Pokupje, Plešivica, Zagorje-Međimurje. Primorski dio/Littoral part: Istra, Hrvatsko primorje (Kvarner-Quarnaro), Sjeverna (Northern) Dalmacija, Dalmatinska zagora /Dalmatian Highlands, Srednja i Južna (Middle and South) Dalmacija.

Površina – 2021 – Surface 

Vinogradi, ukupna površina/Vineyards, in total (Arcod): 18.235,99 ha ⦁

Sjeverni dio – kontinentalna Hrvatska/Northern, interior part: cca 52,7 % ⦁ Primorski dio/Littoral part: 47,3 % ⦁ Broj registriranih parcela vinograai ukupno/Number of the registered vineyard parcels, total: 69.002

Najveće površine vinograda po županijama/The largest vineyard surfaces by counties:

Hrvatska Istra ukupno/Croatian Istria total = cca 2881,79 ha (bilo je prije/before there were 3084 ha); 2. Osijek-Baranja = 2198,23 ha; 3. Dubrovnik-Neretva = 2086,44 ha (godinu dana prije ih je bilo/a year before  there were 2214 ha. Slijede županije/following counties are: Splitsko-dalmatinska (Split Dalmatia) = 1581.75 ha; Vukovarsko-srijemska (Vukovar-Srijem) = 1544,37; Požeško-slavonska (Požega Slavonia) = 1467,24 ha; Zadarska (Zadar) = 1399,87 ha . Ostale županije imaju manje od/other counties are with less than 1000 ha; Grad Zagreb /Zagreb as the capital = 82,13 ha

Ukupno proizvođača vina u Hrvatskoj/Wine producers in total in Croatia: cca 35.573.

____________________________

Povijest

Vinovu lozu donijeli su na prostor današnje Hrvatske Feničani i stari Grci obalom šest stoljeća prije Krista, o čemu svjedoče nalazi na srednjedalmatinskim i južno-dalmatinskim otocima, te, kopnom, Tračani i stari Rimljani. Prvi vinogradi u Hrvatskoj, iz VI stoljeća prije Krista, sađeni su na Hvaru, Korčuli, Visu, a vinograde u kontinentalnome dijelu, Srijemu, na Fruškoj gori, dao je saditi još 232. godine rimski car Prob. Posljednjih godina hrvatsko vinogradarstvo i vinarstvo učinilo je velike pomake prema naprijed u kvaliteti Bakhova nektara. U mnoge posjede dosta je investirano, puno ulaganja došlo je i iz krugova poslovnih ljudi što prije profesionalno nisu bili vezani uz vino kao primarni posao (proizvodnja i prodaja), sagrađeni su novi pogoni, a postojeći su znatno modernizirani. Radi podizanja kakvoće vina ali i radi poboljšanja marketinga angažiraju se i ugledni enolozi vinski konzultanti te marketinški stručnjaci iz inozemstva, među njima i globalna zvijezda vinske scene Michel Rolland.

U Istri i na Plešivici kod Zagreba za proizvodnju vina koriste se i amfore. Prvi s vinom iz amfore u Hrvatskoj je na tržište izašao Marino Markežić Kabola iz Istre, odmah nakon njega to je učinila i obitelj Tomac iz Jastrebarskoga. Tomci – moguće kao prvi u svijetu – proizvode klasičnom metodom i orange-pjenušac! Amfora se inače lijepo rabi i za ukras dvorišta / In Istria and in the Plešivica area near Zagreb in the wine production also amphora (qvevri) is used. First with the amphora wine on the croatian market appeared Marino Markežić Kabola from Istria, followed soon by Plešivica Tomac family. Tomac family is producing – maybe as the first in the world – also the orange sparkling (classical method). Amphora is serving as a garden decoration, too

History

The vine was brought by Phoenicians and ancient Greeks sea way, and, inland, by Trachians and ancient Romans. First vineyards, from the 6th century before Chryst, had been planted on the islands of Hvar, Korčula, Vis. Inland vineyards were planted in the Srijem area close to the river Danube by the emperor Probus in the year 232 after Chryst. In the last years the croatian wine has made a big progress in quality. There have been many huge investments, also from the business-people who were not before professionaly (production and sales) involved primarily with wine, many new facilities have been built, the existing estate’s facilities have been modernized. In order to achieve higher quality and possible success on the international market, also the renowned international oenologists and marketing managers as wine and marketing consultants are hired, among them the global wine star Michel Rolland, too.

Kutjevo: cistercitski podrum / cistecites’ cellar Anno Domini 1232, lijevo/ left • Ilok: stari podrum / historic cellar

_________________________

 Sorte/Varieties

 Kultivara koji se mogu naći, ukupno/Grape varieties present  in total: cca 250  ⦁  Navedeni kao priznati na službenoj listi/Mentioned on the official list, as approved: cca 200 • Autohtonih/Indigenous: cca 70  ⦁  Glavne domaće sorte/Most important local varieties:

GRAŠEVINA (grashevina)/Welsh Riesling – 4.385,11 ha. MALVAZIJA ISTARSKA/MALVASIA ISTRIANA – 1.598,83 ha, PLAVAC (plavatz) MALI – 1.421,15 ha.

Od ukupne vinogradske površine u Hrvatskoj te tri sorte zajedno zauzimaju nekih/Of the total croatian vineyard surface these three varieties are covering about: 7405 ha.

Slijede, po zastupljenosti/following are, by presence: Merlot (797,29 ha), Cabernet sauvignon (643,90 ha), Chardonnay (577,13 ha), Plavina (575,96 ha), Rizling rajnski (Riesling) (518,06 ha), frankovka/Franconia/Blaufränkisch/Lemberger) (448,67 ha), debit (345,82 ha), Pošip (poship) (331,90 ha), Rukatac (rukatatz) /Maraština (marashtina) (308,82 ha), Babić (babich) (307,35 ha), Sauvignon bijeli/blanc (278,96 ha), Traminac crveni i mirisavi/Traminer roter & gewürtz (238.86), Teran (234,01 ha), Syrah (221,95), Trebbiano toscano/Ugni blnc (218,27), Trbljan bijeli/kuč (200,64), Kraljevina (194,93), Kujundžuša (186,27), Pinot sivi/gris (186,10), Pinot crni/noir (177,63), Vranac (162,34), Žlahtina (149,70), Silvanac zeleni / Grüner silvaner (142,90), Pinot bijeli/blanc (140,68), Ranfol (137,17), Moslavac/šipon/Furmint (125,21), Muškat žuti (108,09), Cabernet franc (88,39), Cardinal crveni (86,82), Refošk (86,07), Grenache noir/crni (84,84), Tribidrag/ zinfandel (76,79), Zweigelt (76,78),  Škrlet  (66,54)…

___________________________

Stara Krapinska velika belina, Heunisch Weiss, Gouais blanc (lijevo/left) &  Tribidrag, Crljenak,Kratošija Primitivo, Zinfandel

U sjevero-zapadnome dijelu Hrvatske blizu grada Krapine u većoj količini pronađena – kao stara autohtona domaća – sorta Krapinska belina velika identificirana je nedavno modernim znanstvenim metodama kao Heunisch Weiss odnosno, francuskim sinonimom, Gouais blanc. Taj se kultivar, uz Pinot crni, vodi kao jedan od roditelja svjetski glasovitog Chardonnaya. Postoji indicija da je Krapinska belina velika u vrlo bliskim familijarnim odnosima – sve do odnosa roditelj-potomak – sa značajnim kultivarima Srednje Europe, npr. Moslavcem i Frankovkom, raširenima u Hrvatskoj, Sloveniji, Mađarskoj, Austriji. Ako Krapinska belina velika već i nije nastala u Hrvatskoj kao potomak neke još starije sorte, s obzirom da je put vinove loze išao od Istoka prema ovamo moguće je da se kultivar, nazvan vinskim Casanovom jer roditelj je mnogim sortama, zadržavao u svom ljubavnom zanosu i duže vrijeme u ovim krajevima u Hrvatskoj i uz Hrvatsku a sve to prije svog odlaska dalje prema zapadu kontinenta gdje je postao famozan zbog roditeljstva Chardonnayu. Inače, i svjetski znameniti Zinfandel vezuje se uz Hrvatsku, znanstvenim istraživanjima ustanovljeno je da je njegovo porijeklo u jugoistočnoj Europi, lako moguće je da dolazi iz područja Kaštela. U Dalmacijii su mu nazivi Tribidrag i Crljenak. Smatra se jednim od roditelja najvažnije hrvatske crne vinska sorte Plavca maloga. Crnogorci pak smatraju da je sorta iz Crne Gore, gdje joj je naziv Kratošija.

Found in the north-western part of Croatia close to the town of Krapina, variety Krapinska belina velika has been short time ago with the modern scientific methods identified as Heunisch Weiss or Gouais blanc, which is, with the Pinot noir, the parent of the world famous Chardonnay. There is an indication of very tight parental relationship – even to the father/mother-discendent niveau – between the Krapinska belina or Heunisch Weiss or Gouais blanc with the important old middle european varieties such as Moslavac-Furmint and Blaufränkisch, spread in Croatia, Slovenia, Hungary, Austria. If the birthplace of the Heunisch Weiss was not somewhere between the just mentioned countries of the Middle Europe and since the vine started it’s world travelling from the East, it is possible that this variety, named as The Don Juan Vine  because being parent of a large number of other varieties, stayed quite a long time either in Croatia or in the areas touching also Slovenia, Hungary and Austria, before leaving for the west and getting the chance to gain the glory by becoming the parent of today’s famous Chardonnay!  Also the world famous Zinfandel is closely tied with Croatia, the scientific research established that it’s origin is in the south-eastern Europe, it is possible right in the Kaštela area close to Split in Dalmatia, the Dalmatian name for the variety is Tribidrag and Crljenak. It is considered as one of the parents of the most important Croatian red variety Plavac mali. Montenegro claims it’s origin, too, there the variety is called Kratošija.

__________________________

Prvo zaštićeno i međunarodno registrirano hrvatsko vino/The first croate internationally registered wine: Dingač (13. V 1964.), Pelješac, južne – jugozapadne padine/southern – southwestern slopes – sorta/variety: Plavac mali ⦁ Zaštićeno/Protected vineyards for the Dingač wine: cca 71,5 ha ⦁ Od ukupne površine vinograda na poluotoku Pelješcu/Of the total vineyard surface on the Pelješac peninsula (near Dubrovnik) – 1015 ha – Plavac mali zauzima/Plavac mali is covering there: cca 960 ha.

Pelješac, južna strana / Pelješac, southern slopes: Dingač, vinogradi i do visine od/vineyards high up to 350-400 m

Tržište – 2020 – Market

Proizvodnja/production

Prijavljena godišnja proizvodnja vina za 2020. godinu/Registered annual wine production for the 2020 harvest: cca 660.028 hl, od čega bijelo/out of it white: 439.921,74  hl, te ružičasto i crno/rosé and red: 220.107,18 hl

Najviše proizvedenoga vina u Hrvatskoj, po županijama/The largest wine production is in the following counties: 1. Dubrovnik-Neretva = 142.878,47 hl; 2. Osijek-Baranja = 114.418,56 hl; 3. Vukovar Srijem: 99.893,64 hl. 4. Istra = 90.024,60 hl; 5. Požega-Slavonija = 66.578,68 hl

Export-Import 2020

Izvoz – Exportation: 34.600 hl, u vrijednosti od/in value of: € 12,6 milijuna Uvoz – importation:244,900 hl, u vrijednosti/in value of  € 27,4 milijuna

Potrošnja po stanovniku, procjena/Consumption per capita, estimated: cca 27 lit

Hvar, južna strana / Hvar, southern slopes: Ivan Dolac (suhiucasi)

Atraktivne primoštenske čipke Babića / Attractive Primošten Babić embroidery: Primošten, Šibenik (Marko Čolic)

Najpoznatiji proizvođači / Most renown producers

Vinari godine u Hrvatskoj/Wine-producers of the year in Croatia: Vlado Krauthaker, Kutjevo (2002.); Kutjevo d.d., Kutjevo (2003.); Zlatan Plenković, Sveta Nedjelja Hvar (2004.); Ivan Enjingi, Kutjevo (2005.); Zlatan Plenković, Sveta Nedjelja Hvar (2006.); Vlado Krauthaker, Kutjevo (2007.); Velimir Korak, Plešivica (2008.); Belje d.d., Kneževi vinogradi (2010)…

Ostali izvrsni proizvođači/some other excellent producers: Tomac, Šember, Bolfan, Jakob, Clai, Kabola, Kozlović, Matošević, Degrassi, Radovan, Franc Arman, Agrolaguna, Meneghetti, Boškinac, Bibich, Gracin, Stina, Bastijana Tomić, Grgić, Saints Hills, Badel 1862, Bura-Mrgudić, Kiridžija, Marcus Pepejuh, Luka Krajančić, Bire, Cebalo, Zure… 

Najbolji iz hrvatske dijaspore/Best of the croatian origin in the world: Miljenko Mike Grgich – Grgich Hills Estate; Marko Zaninovich – Rutherford Ranch (SAD / USA) • Peter & Joe Babich – Babich Wines; Michael Brajkovich – Kumeu River; Frank Yukich – Montana; Nick, Steve, Mark Nobilo – House of Nobilo (Novi Zeland / New Zealand) • Matetic (Čile / Chile); Gullermo Luksic – Viña San Pedro Tarapaca, Altaïr Tabali (Čile / Chile), Finca la Celia (Argentina) • Mike Dobrovic (South Africa) ♣

__________________

Pripremio/Prepared by: SVIJET u ČAŠI, hrvatska revija za kulturu jela, pića i turizam/Croatian wine&gastronomy&tourisme magazine, Zagreb • Željko Suhadolnik. Snimke/Photos: Marko Čolić & Tomislav Šklopan

Izvori/sources: Državni zavod za statistiku / Central Bureau of Statistics ; Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Republike Hrvatske Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju / Ministry of agriculture, fishery and rural development, Agency for the payments in agriculture, fishery and rural development ; Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo – Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo / Croatian center for agriculture, food and rural environment – Institute for viticulture and wine ; Hrvatska gospodarska komora / Croatian Chamber of Commerce ;  OIV • Zagreb, 04. 2021.

_________________________

Prirodno, i konvencionalno

ORGANSKA i BIODINAMSKA VINA – ORGANOLEPTIČKI BOLJA!

Ono što je zacijelo za razumne sasvim logično – a to je da su vina proizvedena iz organskog i biodinamskog uzgoja grožđa s time da se eko-filozofija iz vinograda nastavi i u podrumu, ne samo sa zdravstvenog stanovišta nego i organoleptički superiorna vinima iz konvencionalne produkcije – u posljednje vrijeme sve više dobiva i na određeni način službeno priznanje društvene zajednice.

Kao osnova za to ističu se nedavno objavljeni rezultati dvaju odvojenih znanstvenih istraživanja koja su sadržavala i degustacije uzoraka, jednoga u režiji autoriteta iz SAD a drugoga u režiji autoriteta iz Francuske. Obuhvaćeno je bilo više od 200.000 različitih vina danih još i na posebno kušanje većem broju vodećih vinskih kritičara, proučeni su nalazi i dojmovi, i ispostavilo se, eto, to da su organska i biodinamička vina u organoleptičkom smislu znatno bolja u odnosu na kapljicu iz konvencionalne produkcije. Naglašeno je npr. da je primjena osobito biodinamike zaslužna za jači izričaj mineralnosti, za finiji odnos između ukupne kiselosti i fenolne zrelosti, za snažniju energiju kojom vino zrači. Ovo će svakako biti čvrsti vjetar u leđa širenju eko-prihvatljive proizvodnje u vinogradarstvu i vinarstvu u svijetu. Konačno eto, u trenucima sve glasnijih upozorenja na kontinuirano zagađivanje okoliša i na već opasan stupanj zagađenosti prirode, nekog konkretnog poguranca u globalnoj popularizaciji eko-pristupa i vrijednog i nužnog zaštitničkog odnosa prema okolišu te, kao rezultat toga, i prema ljudskom zdravlju.

Najsvježiji naš zlatni eko, na ocjenjivanju Concours Mondial du Sauvignon – Tomislav Bolfan (Marko Čolić)

Najnovije analize i objavljeni rezultati nastavak su akcija koje su provodili i neke rezultate s kojih su još u 2016. obznanili profesori Delmas s Instituta za okoliš i održivost UCLA-e i Gergaud, ekonomski stručnjak zaposlen u Poslovnoj školi KEDGE u Bordeauxu. Najprije se krenulo u vađenje ocjena što su ih kalifornijski uzoraci vina dobili na raznim značajnijim i svjetski priznatim strukovnim vrednovanjima plemenite kapljice a namjera je bila usporediti vrijednosti onih dodijeljenih kapljici iz organskog uzgoja s onima što su ih dobila konvencionalna vina. Znanstvenici su se potrudili još i dodatno provjeriti i rezultate nekih 74.000 vina ocjenjivanih u organizaciji čuvenog Roberta Parkera, te vodećih američkih vinskih časopisa Wine Enthusiast i Wine Spectator. Pokazalo se da su, u globalu, ocjene vina rađenih na principima organske produkcije bile oko 4,1 posto veće u odnosu na  rezultate što su ih ostvarila ostala vina.

U veljači ove godine dvojac je u časopisu Ecological Economics podastro podatke o ishodu drugog proučavanja, ovaj put cilj interesa bilo je 128.000 vina francuske proizvodnje, i ponovno je utvrđeno da su certificirano organska i biodinamska vina u ocjenama osjetno nadmašila uzorke iz klasične produkcije. U ovom istraživanju u obzir su uzimane ocjene vinima dodijeljene na degustacijama za poznati vodič Gault et Millau te na degustacijama posebno za vrlo autoritativne i uvažavane vodiče Gilbert Gaillard i Bettane Desseauve. Ovdje je prosječna ocjena organskih vina bila 6,2 posto viša od one što su je u prosjeku dostigla klasično proizvedena vina, a ona certificirana kao biodinamska imala su skok od 11,8 posto više.

Giorgio Clai i Dimitrij Brečević idu i na rang Demetera! (suhiucasi)

            U istraživanjima je zamijećeno i to da je na spomenuta vrednovanja poslano mnogo vina koja nisu bila ni koji način označena da su iz eko-produkcije ali se naknadno pokazalo da ipak imaju službeni certifikat neovisnih za kontrolu ovlaštnih nadležnih ustanova o organskoj i biodinamskoj proizvodnji. Priličan je bio i broj uzoraka za koje su proizvođači, naknadno, neslužbeno naveli da su ipak rađena uz eko-prihvatljiv pristup ali da za to nije zatražena službena potvrda. Ispostavilo se da dobar dio takvih eko-vina bez eko-potvrde ocjenama nije bitno odskakao u odnosu na prosjek ocjena tzv. konvencionalnih vina.

Naravno, pogotovu s obzirom da su neka recentna istraživanja u SAD pokazala da striktno pridržavanje eko-postulata znači više fizičkog rada i da proizvodnju poskupljuje za 15 do 20 posto, postavilo se pitanje kako to da toliki proizvođači plemenite kapljice, kad već ulažu veći trud a i novac u eko-proizvodnju – a ponuda etiketa na tržištu je golema i nužno je i u marketinškome smislu učiniti neki korak koji bi kupca mogao navesti na kupi  baš ovu etiketu – taj eko-pristup u proizvodnji nisu htjeli institucionalizirati, javno obznaniti i onda tržišno i bolje svoju proizvodnju valorizirati većim kličinskim plasmanom i/ili plasmanom po višoj cijeni.

Motivi za tu neku vrstu tajnovitosti kod određenog broja samozatajnih eko-vinogradara-vinara zagolicali su znatiželju, to više i stoga što se javno neisticanje eko-pristupa događalo i u vrijeme kad je baš osjetno porasla popularnost eco-ecoa i u segmentu vina. Čačkanjem po toj temi došlo se u prvoj fazi do zaključka da je dosta od tih deklariranih pobornika eco-ecoa zapravo sklono švercanju u eko-segmentu, oni su, kao vrlo bistri, eko-eko jako dobro shvatili kao prednost na tržištu, ali su zacijelo i bili svjesni toga da na službenom testu ne bi prošli… Među takvim samozvanim prirodnjacima percepirani su oni niskog stupnja stručne kompetentnosti u vinogradarsko-vinarskoj djelatnosti, oni koji pak nemaju previše volje da uče i jače zapnu u radu, oni koji su nemarni i aljkavi te ne drže dovoljno do higijene… Iz  želje za bržom afirmacijom i boljom i hitrijom zaradom na lakši način, proračunato se lovi u mutnome, nudeći maglušasta do i mutna vina s nečistim mirisima i grubim okusima do razine mana i potpune neprikladnosti za iznošenje na stol, k tome još i – podržavajući te anomalije opravdanjem da je proizvod zdrav i dobar jer je dobiven čisto prirodnim putem, bez imalo omražene kemije…  Ako ni sa čime drugime, neki se pak od tih eco-eco samo-deklariranih a bez certifikata kompromitiraju nestrpljivošću da s vinom izađu na tržište – takvih ima puno i među konvencionalnim proizvođačima – pa se pojave vani, žureći se da zarade, s kapljicom koja možda I ima potencijal ali koja nije odradila svoje kako i koliko je morala i trebalo bi joj još dosta vremena.

Vinski Tomci odavna slove kao skloni eko-pristupu u vinogradu i u podrumu. Veliki utjecaj na njih u tome smislu imao je glasoviti guru s Collija Joško Gravner. Uz Marina Markežića Kabolu, koji je također dosta učio od Gravnera i čak je i angažirao njegova enologa Natalea Favretta kao savjetnika, Tomci su u Hrvatskoj pioniri proizvodnje vina na gruzijski način, u amforama. Mladi diplomirani enolog Tomislav Tomac kaže da unatrag koju godinu Tomci provode biodinamiku u potpunosti, i da im je želja s vremenom steći i oznaku Demeter! (suhiucasi)

U široj pak izravnoj anketi među proizvođačima o tome zašto se, kad su se već odlučili na eko-pristup, nisu htjeli pobrinuti i za službenu potvrdu o tome pa da imaju certifikat kao dobar, čvrst temelj za marketing pa i da se ograde i obrane od nelojalne konkurencije spomenutih švercera, neki su vinogradari-vinari odgovorili da im je dobivanje certifikata preskupo i da su im se prelaskom na eko-prihvatljivu poljoprivredu već ionako povećali troškovi te da nisu baš bili sigurni da će im se eko-certifikati dovoljno povoljno odraziti na prihode. Što se tiče dodatnih troškova, logično je da su prisutni, makar u nekim zemljama za one okrenute ekologiji postoje stanovite poticajne mjere. Naime kad je riječ o poljoprivredi, određena strukovna poduka aplikantu glede rada a i nadzor zemljišta na kojemu on obavlja svoju djelatnost pa i kontrola (analiza) proizvoda imaju svoju cijenu, k tome i – to je rečeno nedavno u jednoj emisiji na temu eko-produkcije na Hrvatskoj televiziji –  određeni certificirani eko-preparati za kojima barem ponekad postoji stanovita potreba imaju svoju cijenu, po nekim izjavama, ako se poljoprivrednik sam dobro ne snađe i ne organizira osobno u izradi preparata na posve prirodan način, od različitog bilja, pa u bio-prodavaonici mora kupiti preparat, taj kupljeni u odnosu na onaj što bi ga sam priredio može za nj biti i do tri, možda I četiri puta skuplji…

Među sugovornicima–ispitanicima bilo je više proizvođača vina koji su kazali da im je bilo jedino bitno to da svojoj djeci, koju su pripremali za to da se nastave baviti poljoprivredom, ostave ekološki čiste terene pa nisu mnogo razmišljali o marketinškom aspektu tog svog necertificiranog eko-pristupa. Neki pak vinari izrazili su bojazan od bilo kakvog javnog obznanjivanja da su se prebacili na organsku produkciju obrazlažući to time da je u glavama mnogih potrošača izraz prirodna proizvodnja ozloglašen, upravo zbog njihovih kolega-vinara spomenutih foliranata u kontekstu prirodnosti produkcije kojima se dopušta(lo) da i s takvim vinima neprimjerena izgleda, mirisa a i okusa budu na tržištu, pa i to da se pod krinkom prirodnosti  još  i hvale očitim manama vina. Pojedinci iz te grupe koja prešućuje to da se u radu drži eko-postulata očito su izgubili povjerenje u inspekcijske službe u svojim sredinama i ne želi da dobar dio potrošača njih automatski paušalno svrsta u folirante. Manji broj vingradara/vinara ispitanika rekao je da nije tražio certifikat o eko-produkciji zato što se u srcu smatraju istinskim i iskrenim seljacima-zemljoradnicima i zato što su uvjereni da je dovoljno to što oni svojim poštenjem u poslu te visokom kvalitetom svojega proizvoda i stalnošću takve svoje ponude paze da pomalo ali sustavno i čvrsto grade reputacijusvoje robne marke  vlastitim imenom. Ima i još nešto što se čulo kao objašnjenje za neapliciranje za eko-eko certifikat: termin organic nekako se, navodno, u mnogim sredinama suviše tijesno vezao kao pozitivan prvensteno uz uzgoj rajčice, krumpira i jagoda, i ne percepira ga se podobnime u slučaju s vinovom lozom i vinom! Izraz biodinamika međutim, vidjelo se iz odgovora vinara, nije negativno vezan uz vino, on nema, poput pojma organic, navedenu negativnu konotaciju međutim do certifikata o biodinamičkoj proizvodnji dosta je komplicirano doći, i treba dugo čekati, pravdali su se neki vinari, naime neovisne ovlaštene institucije koje izdaju cerfitikate o biodinamskom pristupu traže da potvrda počiva da čvrstom temelju tako da izdavanje dokumenta uvjetuju prethodnim nekolikogodišnjim praćenjem rada u vinogradu.  Dobar dio ispitanika odgovorio je da su u fazi nadzora nadležnih neovisnih institucija legaliziranih za izdavanje eko-certifikata i da će – neki koji su se ranije orijavili već uskoro a neki za koju godinu, ugavnom kad istekne propisana početna kontrolna faza – na etikete stavljati meritorne oznake  o eko-proizvodnji.

Eko-filozofijom a i maceriranim vinima u amfori zaraženi su i Plešivičanci Šemberi – na slici su tata Zdenko sin Nikola i kćerka Lucija. Aplicirali su za eko-certifikat i sad čekaju daa prođe vrijeme nadzora što ga provodi, uz savjetovanje, nadležna ustanova (suhiucasi)

I tu se nametnulo novo pitanje: koliko je zapravo proizvođača Bakhova nektara spremno s eko-pristupom beskompromisno nastaviti i u radu u podrumu, gdje su postupci zidovima zaklonjeni od pogleda i gdje je, dojam je, lakše neprimjetno ili teže primjetno upustiti se u neke neprimjerene kompromise (makar oni i bili u skladu sa zakonom). Iako bi bilo posve logično da eko filozofija u trsju i ona među bačvama idu zajedno, nije, postoji bojazan, rijetkost da eko-eko u podrumu ne slijedi baš kako treba onaj eko-eko iz vinograda… Proizvodnja enoloških sredstava silno se razvila i nudi bezbroj rješenja za kreaciju u tehničkom smislu korektne i u komercijalnom smislu privlačne kapljice, nekim je preparatima koji su, iako zakonski dopušteni ali možda ipak s eko-stanovišta to ne bi trebali biti, čini se teško odoljeti, pogotovu stoga što je tržište preplavljeno vinom i nužno je kupcu nametnuti se barem nekom drukčijom/naglašenijom nijansom u organoleptici. Ako ništa drugo, nekim pojačivačem mirisa i okusa… Među kamenjem smutnje nekako od svih tih preparata kao najozloglašeniji kod kritičara ispada sumpor, ne čudi stoga to što se u mnogo slučajeva tvrdnje o priklonu naturalnoj proizvodnji najglasnije i najuočljivije ističe kako je vino proizvedeno bez dodavanja SO2. A možda je, među toliko toga mogućega, najmanji krivac taj u nekoj minimalnoj količini dodani sumpor, radi zaštite vina namijenjenog da prije konzumacije odležava i razvija se još neko vrijeme – obično je to barem godina dana – u butelji. Pitanje je je li baš takva mini-količina doista eko-neprihvatljiva, vrhunski majstor enologije znat će i te kako dobro kolike su za koje vino i uz koje za zdravlje potrošača i za podržavanje eko-podobnosti proizvoda prihvatljive doze dodanog sumpora predviđenog dag a učinkovito zaštititi na duži rok. Francuzi su nedavno i apelacijski regulirali (vidi pretprošlo izdanje Kronike Svijeta u Čaši, za veljaču) pitanje proizvodnje naturalnog vina – a baš konkretno vezano uz SO2 priznali su dvije kategorije: jedna je od njih pod nazivom Vin méthode Nature sans sulfites ajoutés (prirodna metoda, bez dodavanog sumpora), a druga Vin méthode Nature s manje od 30 mg/lit dodanog sumpora (moins de 30 mg/lit de sulfites ajoutés).

U Hrvatskoj se također dosta proizvođača, i to onih s visokom reputacijom, priklonilo maksimalno mogućem prirodnom pristupu u radu u vinogradu i podrumu, među najzvučnijim imenima tu treba svakako spomenuti Tomca, Koraka, Šembera, Enjingija, Claija, Kabolu, Tomislava Bolfana (Vinski vrh)… Neki od njih posjećivali su, radi savjetovanja o tome kako da rade u trsju i u podrumu, svoje inozemne kolege globalno znane upravo po svom ekološkom radu. Neki su kao savjetnike i angažirali inozemne stručnjake specijalizirane za rad u vinogradu i u podrumu na maksimalno ekološki način. Zapazio sam da Tomislav Bolfan na svjim promo-materijalima navodi eko-opredjeljenje, da su eko-oznake otisnute na etiketama Enjingijevih vina, da je Marino Markežić Kabola na etiketu svojega vina Malvazija Amfora stavio eko-znak, a i da eko-oznaku nose i vina od Giorgia Claija, znak Agribiocerta rese i etikete Dimitrija Brečevića. Clai mi veli da eko-znak svakako donosi određenu prednost na tržištu i najavljuje da sad, u kontekstu eko-certifikata, ide i na stupanj više, puca na oznaku Demeter! Zasad je to za naše vinare donekle komplicirano, jer Demeter nema svoju ispostavu ovdje, Clai i Brečević vele mi da su molbu/zahtjev trebali poslati Demeterovoj centrali u Njemačkoj i onda između Italije, Austrije i Slovenije izabrati zemlju iz koje bi Demeterovi stručnjaci dolazili u nadzor, ti naši Istrani tražili su da im u kontrolu dolazi Demeterova ekipša iz Slovenije, odnosno Austrije.

Kod onih koji (još) nemaju na etiketi eko-oznake propitao sam se za razlog. I Korak i Šember i Tomac koji na etiketi nemaju oznaku da je njihova eko-produkcija certificirana objašnjavaju mi da su bili malo lijeni odmah se prijaviti za kontrolu, ali da su to učinili u međuvremenu i sad svo troje čekaju da istekne razdoblje nadzora – ono može trajati i pet godina! – od strane odgovarajuće ustanove pa će, kad se ostvare uvjeti za dobivanje eko-certifikata, predati molbu za izdavanje potvrde. Korak, koji dio grožđa i otkupljuje od probranih i provjerenih vinogradara, skreće pažnju na to da to može biti problem, naime to što se on još prije dosta godina odrekao umjetnog gnojiva, herbicida, pesticide, sistemika ne znači da identičan stav ima i vinogradar koji grožđe nudi na prodaju, uglavnom bude li I dalje otkupljivao grožđe morat će sagraditi novi podrum za preradu grožđa te za čuvanje vina do punjenja. Tomci pak napominju da oni već godinama bare posve u skladu s biodinamikom i da i oni poput Claija kane ići na Demeter.

_________________________

PREFERIRATI MALE VINARIJE? – Da li u kontekstu kvalitete, autentičnosti, osobnosti i karaktera vina isključivo biti na strani malih proizvođača? Mnogo ljubitelji vina preferiraju male vinarije, smatrajući velike pogone industrijskim postrojenjima. Manje vinare nekako se tješnje vezuje uz iskreni rad na zemlji i uz proizvod koji plasiraju, a velike vinarije najčešće prati glas grupe plaćenika koji često ne osjećaju povezanost sa zemljom i koji tek odrađuju svoj posao.

Manji proizvođači imaju iz emocionanih razloga zasigurno šansu kod većeg kruga potrošača ostati u povlaštenoj pozciji u srcu u odnosu na velike vinarije, međutim…

Dobro je, prije uzdizanja jednih u nebo i spuštanju drugih na dno razmisliti o nekoliko bitnih objektivnih momenata vezanih upravo uz kakvoću vina: svakako je bitno proučiti i pročitati vlasnika manje i vlasnika veće vinarije, spoznati o kakvoj je osobi riječ i kako tko pristupa proizvodnji. Što vlasnik točno, kao prvenstveno, želi: ponuditi tržištu tehnički uredan proizvod ili pak, kao hedonist, ponuditi potrošaču čestit proizvod i na tome graditi materijalni uspon tvrtke. Čovjek je čovjek, ima dobrih ali i kvarnih ljudi, ima onih emocionalno a time i hedonistički spoznajno vezanih uz proizvod koji kreiraju pa nastoje da on bude pošten i s dušom, ali ima I onih onih kojima nedostaje spomenuti emocionalni moment ali mogu u tehničkom smislu solidno odraditi posao. Tako je moguće da se i na čelu male i na čelu velike vinarije nađe poštena i stručna osoba manje poštena i manje strukovno potkovana osoba. Činjenica je da visokokvalitetan proizvod i pogotovu s osobnošću a koji starta s poljoprivrednom aktivnosti na različitim tlima i položajima te pod vedrim i oblačnim nebom i kojemu treba puno pažnje i njege i dovoljno vremena da bude potpuno spreman za upotrebu, iziskuje dosta investicija. Koliko manje vinarije djeluju da su u prednosti u proizvodnji osobene kapljice jer je vlasnik u mogućnosti i osobno jače biti u izravnom kontaktu s vinom u cijelom procesu njegova nastanka, toliko veći posjedi imaju prednost da svake godine manje-više bez obzira na meteorološke okolnosti sa svojih parcela raspoređenih na različitim stranama prikladnim za vinogradarstvo birati različite nivoe kakvoće grožđa i praktički svake godine skupiti dovoljno ekstra-baze za kreiranje dovoljne količine Bakhova nektara ekstra kakvoće, ostatak grožđa može se rasporediti u nekoliko kategorija nešto nižeg ali još uvijek kvalitativno dosta dobrog ranga, pa tako ostvarivati prihod, no manji proizvođač s manje vinograda tu je u težoj poziciji. Ključno je dakle to da na čelu bilo velike bilo male vinske kuće bude osoba širih pogleda, koja točno zna što hoće, koja je ne tek profiterski nego višestruko odano i iskreno priklonjena vinu i voljna je i sposobna, gledajući realno i aspekt tržišta, svoje zamisli besprijekorno provesti u djelo. Vrlo brzo pokaže se, i kod manjih i kod većih vinskih kuća – kako gazda diše… 

__________________________

Velimir Korak navodi kako od predlani prakticira organsku produkciju – ne rabi mineralna gnojiva, pesticide, herbicide, insekticide, zaštitu vinograda provodi samo bakrom i sumporom, u podrumu se maksimalno oslanja na vlastite kvasce, sumpor je na minimumu i ako ga dodaje to čini samo prilikom punjenja vina u bocu. I Koakovi čekaju da prođe vrijeme nadzora pa da podnesu zahtjev za dobivanje certifikata (suhiucasi)

Tržište je komplicirano. Danas kad je opća zagađenost visoka ekologija postaje sve značajniji faktor, posebice u segmentu prehrane. U Austriji je npr. već četvrtina svih poljoprivrednih zemljišta u eko-režimu, o ekologiji se sve više pažnje posvećuje i u nas, možda više u riječima nego i konkretno u proizvodnji hrane i pića. Neki kupci ne vode baš osobitu brigu o ekologiji i zdravlju, oni žele sve u bescijenje, najvažnije im je da u šopingu prođu najjeftinije. Neki su, s druge strane, spremni, pod utjecajem svemogćnog EPP-a, potrošiti i na tričarije hrpu novaca. Neki pak potrošači spremni su za ono za što su uvjereni da je kvalitetnije, potrošiti više. Rješenje bi moglo biti to da se eko-osviješteni prozvođači/ponuđači na prikladan način, a tu u današnje vrijeme opet ključnu ulogu igra dobra i kako treba plasirana informacija preko svih mogućih informacijskih kanala, obrate ciljano onim slojevima koji imaju nešto u džepu te koji su razumni i voljni za istinsku dodanu vrijednost potrošiti više. Takvih bi se mogao povećati broj – upravo zahvaljujući dosljednošću u beskompromisnosti proizvođača-ponuđača kad je riječ o ekologiji i moralu, te pravim pristupom u marketingu a to bi značilo istinito i jasno, pa i  predočenjem  potrošaču službenog certfikata kao potvrde svih navoda, objasniti kako proizvod nastaje, što sadrži, koje su i u čemu s obzirom na filozofiju proizvodnje i način nastanka sve njegove prednosti za zdravlje i prednosti u organleptici, dakle da bude razvidno da se za nj uistinu vrijedi potrošiti novčić više

Ohrabrujuća su predviđanja svjetskih organizacija koje se bave istraživnjem tržišta, naime na globalnom tržištu vinom IWSR najavljuje značajan rast plasmana plemenite kapljice iz organske produkcije do 2024. godine. U prvome dijelu priloga navedeno je da je od 128.000 uzoraka vina ispitanih u razdoblju od 1995. do 2000. godine u sklopu analiza profesora Delmas i Gergaud 3,87 posto vina bilo certificirano od strane nadležnih ustanova u kategorijama organskog odnosno biodinamskog produkta, a u ponovljenom takvom istraživanju ali u periodu od 2001. do 2005. godine postotak certificiranih popeo se na 7,37. Predviđa se da će plasman organskih i biodinamski proizvedenih vina s certifikatom na globalnom tržištu navodno do 2024. godine narasti na 43 posto!  Računa se i na to da će sve više i većih vinskih podruma postupno krenuti u pravcu organskog a možda i biodinamskoga, što se smatra i te kako dobrodošlime jer zahvajujući medijskoj snazi velikih kompanija svijest o prednostima organskog i naročito biodinamskog uzgoja ima šansu da se brže širi u masi potrošača. ♣

________________________________

SRDAČNE ČESTITKE!!! Jasna Antunović u svom podrumu (suhiucasi)

__________________________

Domaće tradicijsko, zaštićeno

SANOBORSKA ČEŠNOFKA

U prošlom izdanju Kronike Svijeta u Čaši u ovećem je prilogu bilo riječi o novije službeno zaštićenim gastronomskim specijalitetima toga kraja. Spomenuta je i sanoborska češnofka, koja je upravo dobila rješenje o nacionalnoj zaštiti zemljopisnog porijekla.  Samobor je, inače, svojedobno bio vrlo žustro krenuo i s promidžbom Samoborske salame kao svog specijaliteta, već godinama eto održava se tamo manifestacija Samoborska salamijada s ocjenjivanjem tog proizvoda i sa svečanom podjelom nagrada najboljim uzorcima, međutim ta salama, koju je u najvećoj mjeri u tržišno interesantnoj količini proizvodila tvrtka Igomat, dogurala je tek do službenog rješenja kojim je se proglašava kao zaštićeNom robnom markom Zagrebačke županije, Zagrebačka županija je i nositelj te zaštite. Rješenje o nacionalnoj zaštiti zemljopisnog podrijetla za Sanoborsku češnofku važan je prvi korak do zauzimanja statusa na europskoj gastronomskoj karti. Nositelj zaštite je udruga Sanoborska češnofka, na čelu koje je kao predsjednik Igor Runtas, on pomalo od svojega oca Zdravka Runtasa preuzima poziciju čelnika.

Iako je Svijet u Čaši u želji da potrošačima pojasni što mogu očekivati od zaštićene Sanoborske češnofke i kako će je se na tržištu – mesnica ima dosta! – uopće moći prepoznati, tražio detalje oko zaštite Sanoborske češnofke, i obećano je da će oni stići na vrijeme za objavu u prošlom izdanju Kronike na žalost oni nisu stigli, poslani su naknadno pa evo sada objave dostavjenog elaborata.

Ovo je Svijet u čaši dobio kao ilustraciu samoborske češnofke koja je zaštićena. Ako se ovako nudi u mesnicama i prodavaonicama – kako da potrošač zna je li baš riječ o zaštićenoj samoborskoj češnofki ili o nekoj drugoj kobasici, koja može biti također vrlo dobra ali isto ako može biti i bitno slabija, a po cijeni je one zaštićene…

Naziv proizvoda: SAMOBORSKA ČEŠNJOVKA / SANOBORSKA ČEŠNOFKA

Samoborska češnjovka/Samoborska češnofka je dimljena kobasica za kuhanje proizvedena od usitnjenog svinjskog, goveđeg i/ili junećeg mesa te masnog tkiva svinja uz dodatak uvarka od svježeg češnjaka i suhog bijelog vina. U kobasicu se dodaju i mljeveni crni papar, slatka mljevena paprika, tucana ljuta paprika ili ukiseljeni ljuti feferoni te kuhinjska sol i nitritna sol. Smjesa za češnofku je nadjevena u prirodno svinjsko crijevo, kobasice su složene u parove te toplo su dimljene. Češofka se konzumira kuhana, pirjana ili pečena.

Opis sirovine/sastojaka: u proizvodnji Samoborske češnjovke/Samoborske češnofke koristi se 55 do 60 posto obrezaka svinjskog mesa s 20 do 25 posto vidljive masnoće te 20 do 25 posto čistog mesa svinjske lopatice bez podlaktice s najviše pet posto vidljive masnoće. U proizvodnji se također rabi 10 do 15 posto goveđeg i/ili junećeg mesa s regije vrata, lopatice bez podlaktice i buta bez koljenice i/ili goveđi i/ili juneći obresci sa do pet posto vidljive masnoće. Masno tkivo svinja se dodaje najviše do 10 posto. Masno tkivo može biti čvrsto masno tkivo s područja svinjskog vrata i/ili leđa i/ili polučvrsto masno tkivo s područja svinjskog buta. U Samoborsku češnjovku/Samoborsku češnofku se stavlja: 2 do 4 posto uvarka od svježeg češnjaka i suhog bijelog vina. Količina mljevenog crnog papra treba biti od  jedan do tri posto, slatke mljevene paprike 0,25 do 0,5 posto, tucane ljute paprike 0,1 do 0,2 % ili ukiseljenog ljutog feferona 0,2 do 0,5 posto, kuhinjske soli jedan posto i nitritne soli jedan posto Nije dozvoljena upotreba šećera. Prirodno svinjsko crijevo za nadjev treba biti kalibra 32/34 mm. Samoborska česnofka se dimi.

Opis gotovog proizvoda – organoleptička svojstva Samoborske češnjovke/Samoborske češnofke nakon dimljenja (gotov proizvod): po površini ima tipičnu svjetliju do tamnije crveno-smeđu boju. Na presjeku je meso svijetle ružičaste boje s vidljivim komadićima masnog tkiva. Nadjev je na presjeku ujednačen, povezan i prijanja uz ovitak. Tekstura nakon dimljenja i hlađenja je mekša. Samoborska češnjovka/Samoborska češnofka pripremljena za konzumaciju ima elastičnu teksturu, jedra je i sočna u zagrizu. Ima okus kuhanog svinjskog mesa i blago je ljuta. Ima blagi zaokruženi miris dima, češnjaka i vina.

Kemijski parametri: udio ukupnih proteina mesa u gotovom proizvodu je najmanje 16 posto. Udio masti u gotovom proizvodu je najviše 30 posto. Težina gotovog proizvoda, jednog para ohlađene kobasice iznosi 250 do 300 g.

ZEMLJOPISNO PODRUČJE PROIZVODNJE Samoborska češnjovka/“Samoborska češnofka proizvodi se unutar administrativnih granica grada Samobora i okolnih 77 naselja: Beder, Bobovica, Braslovje, Bratelji, Bregana, Breganica, Budinjak,BukovjePodvrško,Celine Samoborske, Cerje Samoborsko,Domaslovec, DrežnikPodokićki, Dubrava Samoborska, Falašćak, Farkaševec Samoborski, Galgovo, Gradna, Grdanjci, Hrastina Samoborska, Jarušje, Javorek, Kladje, Klake, Klokočevec Samoborski, Konšćica,Kotari, Kostanjevec Podvrški, Lug Samoborski, Mala Jazbina, Mala Rakovica, Mali Lipovec, Manja Vas, Medsave, Molvice, Noršić Selo, Novo Selo Žumberačko, Osredek Žumberački, Osunja, Otruševec, Pavučnjak, Petkov Breg, Podgrađe Podokićko, Podvrh, Poklek, PrekrižjePlešivičko, Rakov Potok, Rude, Samoborski Otok, Savršćak, Selce Žumberačko, Sječevac, Slani Dol, Slapnica, Slavagora, Smerovišće, Stojdraga, Sveti Martin pod Okićem, Šimraki, Šipački Breg, Tisovac Žumberački, Velika Jazbina, Velika Rakovica, Veliki Lipovec, VišnjevecPodvrški, Vratnik Samoborski, Vrbovec Samoborski i Vrhovčak, smještenih u sjevero-zapadnom dijelu Hrvatske, na istočnim obroncima Samoborskog gorja koji su dio Žumberačke gore i na izlazu rijeke Gradne u nizinu rijeke Save. ♣

Gurmanskim porocima protiv covida

BAKHO OBOŽAVA ČOKOLADU…

Mnogi to dobro znaju, mnogi na žalost pojma o tome nemaju, mnogi u takvu mogućnost ne vjeruju…

Bog vina obožava ne samo ribu, janjetinu, svinjetinu, mesne prerađevine te sir, nego i sladoled, biskvit, torte, ČOKOLADU!… Poruka je to sa skupa nedavno održanog u zagrebačkom hotelu International, gdje su se, kao protagonisti, sastali znani hrvatski gastronomad Rene Bakalović, jedan od vodećih hrvatskih vinara Vlado Krauthaker, i jedna od, najavljuju je, budućih zvijezda čokoladnih pralina Zagrepčanka Ana Herović, koja u središtu grada ima malu tvornicu slastica što ih na tržište plasira po narudžbi i putem interneta preko firme Old Pilot. Ana sad na bazi prvenstveno čokolade nastoji lansirati svoju ekskluzivnu rafinirano slatku marku Praline Sweet Gabi.  Sastanak u Internationalu dogovoren je radi konkretiziranja suradnje, tako da smo nas nekolicina također nazočnih imali priliku uživati u kombinacijama čoksa-vinček (choxa & wincheck) u kojima se Bakhov ili Dionizov nektar, čak dignut i na visoku potenciju (vinjak!), nalazi ne tek kao pratitelj u čaši nego kao vrlo poželjni sastojak. Te bi kreacije uskoro mogle biti podastrte široj javosti.

Rene Bakalović i slastičarka Ana Herović, te stojeći, uz vinara Vladu Krauthakera, slijeva na desno: informatičar Denis Čuljak, Vladin djelatnik Tomislav Razumović i ugostitelj Dražen Horvat koji ima restoran u glavnom gradu Češke Pragu (suhiucasi)

Inicijator jedne, nadam se, u budućnosti osobito uspješne priče, Rene Bakalović, očito i te kako dobro svjestan (turističkog tj. gospodarskog) potencijala hrvatske eno-gastronomije a koji su tek dijelom iskorišteni, ali i te kako svjestan i činjenice da i dobar dio žitelja Lijepe naše ima jako dobru materijalnu podlogu i da je spreman i potrošiti više na nešto što je profinjenije, pozvao je Anu i Vladu na dogovor o suradnji na realizaciji ponude hrvatskih gurmanskih poroka koji bi bili u stanju privući pažnju i svjetske javnosti. Ključne riječi u ovome slučaju su čokolada i vino. Bakalović, veliki ljubitelj vrhunske čokolade, uvidio je koliku privlačnost u Europi imaju npr. praline i razne kreme/namazi na bazi orašastog voća i (tamne) čokolade, i sâm se počeo baviti kreiranjem takvih namaza prvenstveno od lješnjaka i čokolade pa i uz dodatak koje kapljice crnoga vina ili pak vrhunskog vinjaka, a Ana Herović kao profesionalna slastičarka naprosto je zaražena s pralinama. Vlado Krauthaker ovdje se odlično uklapa i kao vinar i kao destilater i kao uzgajivač lješnjaka. Vlado na bazi svojih vina proizvodi, u maniri zvijezda cognaca, stare vinjake što u javnost izlaze nakon 11-godišnjeg boravka u njegovu podrumu i po tome spadaju u opće poznatu svjetski osobito cijenjenu kategoriju XO (hors d’age). A što se tiče lješnjaka, nakon jednog prijašnjeg iskustva s njima, uzgajanima na dva hektara, sada, nakon što je te terene iskrčio, na drugima, uz rubove svojih vinograda, ima ukupno 350 stabala te biljke….

Krauthaker inače sada posjeduje ukupno 43 hektara vinograda od čega je 39 u punom rodu a četiri su blizu da to budu, na toj površini ima zasađeno ukupno 44 sorte od čega ih je dosta, ali u manjoj količini svaka, stranih, posadio ih je da vidi kako će se koja ponašati u Kutjevačkom vinogorju i sad se i one, kroz vino ili destilat, mogu lijepo u nekoj mjeri  uključiti u međunarodni projekt čokolada, vino, vinjak, bilo kao sastojci u pralinama i/ili drugim kolačima na bazi čokolade bilo kao piće za poslužiti uz neki određeni slastičarski proizvod, Vlado je sa svojim dugogodišnjim stažom iskusni i vrsni proizvođač visokopredikatnih desertnih vina, u sjajnom svjetlu pokazali su se npr. njegovi Graševina kasna berba (poluslatko), ali i slatki Graševina izborna berba prosušenih bobica i Zelenac ibpb.

Ana i Rene, cokoladni namaz, praline, crno vino…

Bakalović je zamislio da u akciju uključi i još neke vinare iz ostalih triju vinskih regija Lijepe naše (Sjeverozapadni dio, Istra, Dalmacija), i nada se da bi prva ponuda delikatesa iz zajedničkog djelovanja slastičara-chocolatiera i vinara mogla zaživjeti do ove jeseni. Najavljuje i mogućnost da se neke špice plasiraju u ekskluzivnim bombonierama i vani! Ambicije idu visoko: ima nekih naznaka da bi glasoviti svjetski proizvođač čaša Riedel, kojega na hrvatskom tržištu zastupa kuća MIVA,  mogao, nakon što je to napravio vezano uz starsku malvaziju, ići i u lansiranje čaše posebno za graševinu, pa bi se tako i tu našle vazne dodirne točke s inozemstvom.

Praline sa želeom i slatki visoki predikati

Na skupu u hotelu International prisustvovali su uz Anu, Renea te Vladu i njegovog djelatnika Tomislava Razumovića, još i Denis Čuljak iz zagrebačke IT tvrtke vezane uz informatičku djelatnost i mobilne aplikacije, te Dražen Horvat, naš ugostitej koji već godinama u glavnom gradu Češke Pragu uspješno vodi restoran Hrvatski mlin i dakako reklamira Ljepu našu…   ♣

VINOGRADARSTVO i PODRUMARSTVO KRAUTHAKER IZ KUTJEVA – POKUSNI NASAD S VIŠE OD 20 RAZLIČITIH KULTIVARA VINOVE LOZE ODAVDE i IZ RAZLIČITIH DIJELOVA SVIJETA A KOJE VLADO KRAUTHAKER VRLO USPJEŠNO PRETVARA u VINO!

_______________________­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­___

NOVO NA TREŠNJEVAČKOJ TRŽNICI u  ZAGREBU: AGROLAGUNINA MODERNA

KONOBA TRI KANTUNA (sir, ulje, vino…)

Na trešnjevačkoj tržnici u Zagrebu otvoren je  Agrolagunin boutique Tri kantuna. Šarmantna zaposlenica Dora ističe adute: zlatne Festigije Castello i LV  u magnumu i  dvostrukom magnumu, pa Ol Istria i kao zrelo i kao novo mlado, lijep izbor sireva Laguna Špina  (suhiucasi)

_____________________________________

VIJESTI / NEWS

Sajmovi, ocjenjivanja

VINISTRA OSTAJE, MIJENJA DATUM i MJESTO, i BRANI 0,5 PROMILA? – U svjetlu novih promjena nagore u epidemiološkom smislu i mogućeg daljnjeg razvoja negativnog trenda na tom kolosijeku, logično se nametnulo pitanje o održavanju, ove godine, tradicijskog sajma vina, maslinovog ulja i jakog pića Vinistra 2021. Organizatori su optimistični i ne odustaju, doduše sredinom travnja odrekli su se već prije najavljenog termina i, naglašavajući kako su u svakodnevnoj komunikaciji s regijskim Stožerom civilne zaštite, u tjednu ocjenjivanja vina i jakih pića općenito te ocjenjivanja Svijet malvazija u porečkom hotelu Plava laguna kao svježu su pustili vijest da će 27. Vinistra biti u lipnju, i to na otvorenome u porečkoj uvali Peškera!

– Vrlo smo sretni što smo sada, unatoč korona-krizi, nakon godinu dana pauze uspjeli organizirati ocjenjivanje vina i jakih pića općenito i 12. Svijet malvazija, kao tradicijski uvod u Vinistru. Zbog epidemioloških mjera smanjili smo broj komisija na tri, a za strane ocjenjivače iz Slovenije i Italije omogućili smo PCR i antigenski test – rekao je Nikola Benvenuti, predsjednik Vinistre, udruge vinara i vinogradara našeg najvećeg poluotoka.

Nikola Benvenuti, znani istarski vinogradar i vinar te predsjednik udruge Vinistra, s Engleskinjom Caroline Gilby MW, vinskom konzultanticom, specijalisticom za vina Srednje i Južne Europe, vinskim piscem i suradnicom Decantera, The Drinks Businessa, Hugha Johnsona, autoricom knjiga o kapljici Bugarske, Rumunjske i Moldavije. Ona je već bila na čelu ocjenjivačke komisije na Vinistri, a ove godine zbog okolnosti vezanih uz pandemiju Vinistru i njena vina prati od kuće

– Na ovogodišnje ocjenjivanje ukupno je stiglo 415 uzoraka vina i 20 jakih alkoholnih pića, to je oko 15 posto manje nego prijašnjih godina, i očekivano je s obzirom na korona-krizu. Na 12. Svijetu malvazija, neformalnom svjetskom prvenstvu ove sorte, ocijenjeno je 220 uzoraka, iz Hrvatske ih je bilo 166, iz Italije 24, Slovenije 20, te iz Španjolske i Grčke po pet. Što se tiče svježih vina, prema kušanim uzorcima mogu reći da je berba 2020. bila odlična, dok su odležana vina punog i zaokruženog okusa – istaknuo je Mario Staver, predsjednik ocjenjivačke komisije.

Objavljeni su i rezultati ocjenjianja, evo i glavnih dobitnika:

Puse šampionu, djevojke u transu: Klaudio Tomaz osvojio je titulu šampiona za mladi teran (Teran Barbarossa 2020) na ocjenjivanju za Vinistru 2021

Malvazija Collina iz 2016 obitelji Cattunar iz Nove Vasi pored Brtonigle šampion je u kategoriji zrelih malvazija; Teran Barbarossa 2020 Vina Tomaz iz Motovuna šampionsku je titulu osvojio u kategoriji svježih terana, dok je u kategoriji zrelih terana ta titula pripala vinu Santa Lucia 2018. obitelji Kozlović iz Momjana. U kategoriji zrelih refoška šampion je Capo d’Istria 2013. slovenskog Vinakopera. Dodijeljeno je i pet Velikih zlatnih medalja za osvojenih najmanje 92 boda, pripale su uzorku San Salvatore muškat bijeli 2015 obitelji Bennvenutiiz Kaldira, zatim uzorcima Muškat žuti 2019 od Capo vina iz Fernetića; Malvasia volcanica iz 1956 španjolskog proizvođača El Grifo Canari; Merlot 2017. od Vina Siljan iz Krnice, osvajač  Velikog zlata je i Aura biska ekstra iz 2021 od buzetske destilerije Aura.

Podijeljeno je još 139 zlatnih i 16 srebrnih medalja Ove godine pravo na oznaku IQ – istarska kvaliteta ostvarilo je 24 vinara za malvazije i sedam za teran.

Denis Bernobić iz Markovca pokraj Višnjana, osvojio je šampionsku titulu u kategoriji svježe Malvazije. U pripetavanju s još tri iznimne malvazije njegovo vino odnijelo je pobjedu. Ovo je ujedno najveće iznenađenje na ocjenjivanju vina i jakih alkoholnih pića i 12. Svijetu Malvazija koje se sredinom travnja tradicionalno održalo u porečkom hotelu Parentium Plava Laguna.

–  Moja obitelj u vinarstvu je već četiri generacije, ali posljednjih nekoliko godina fokus je na vinima vrhunske kvalitete. Šampionska titula veliki je uspjeh, moram priznati i iznenađenje, ali i priznanje i poticaj da nastavimo dalje u istom smjeru – ističe Denis Bernobić.

Samo najbolje iz Istre

Da je Vinistra jedan od simbola Poreča i Istre potvrdili su porečki gradonačelnik Loris Peršurić i direktor TZ grada Poreča Nenad Valenik, a Emil Perdec, predstavnik Plave Lagune, hotelske kuće koja je godinama partner ovoj regionalnoj vinskoj manifestaciji, istaknuo je kako se turistički radnici neopisivo vesele manifestacijama u ovim izazovnim vremenima, posebno onima kojima je u fokusu doživljaj i hedonizam, a upravo to nude istarska vina.

Ubrzo nakon potpisivana ugovora o suradnji s tvrtkom Savičenta udruga Vinistra je za vinoljupce u ekskluzivnom prostoru u kaštelu Morosini Grimani u Svetvičentu upravo otvorila prodajni punkt i ukojemu na tjednoj razini planira i organizirati tečajeve sljubljivanja vrhunskih istarskih vina i sireva.

Inače, u svjetlu ponovne inicijative da se ukine sada dopuštenih maksimalnih 0,5 promila alkohola u krvi vozača u prometu, kažimo i to da su među prvima nezadovoljstvo s predloženih moguće novih 0,0 promila javno izrazili istarski vinogradari i vinari.

Proširila se eto vijest o tome da je dio novog nacionalnog plana sigurnosti u cestovnom prometu u Hrvatskoj koji bi trebao stupiti na snagu do 2030. uvođenje režima od 0,0 promila, s time da se s tih jednom prije već nametnutih pa onda ipak ubrzo povučenih 0,0 ponovno starta s 2023. godinom.

Ne niječući da se, posebice u posljednje vrijeme, na hrvatskim prometnicama dogodio veliki broj stravičnih nesreća koje su skrivili upravo alkoholizirani vozači, i to s utvrđenim popriličnim sadržajem alkohola u krvi, te naglašavajući kako podržavaju odgovornu konzumaciju alkoholnih pića i skrećući pažnju na to da bi dugoročno rješenje za smanjenje prometnih nesreća u nas trebalo potražiti prije na nekim drugim stranama nego tek jednostavno u kresanju 0,5 na 0,0 promila, istarski vinari zalažu se da na snazi ostane sadašnja regulativa. Ukazuju na to kako su u posljednjih dvije godine mnogo štete vinogradarima i vinarima nanijeli corona i covid 19, primjerice prosječan pad prodaje u istarskim podrumima pao je i 30 posto, a kako se pandemiji još ne vidi kraj, uvođenje propisa o 0,0 promila moglo bi biti u gospodarskom smislu i kobno za brojne vinare a i ugostitelje, moguće i vrlo štetno po naš turizam općenito.

Istra i 0,0 promila?

– Istra se kvalitetom vina i ponudom u segmentu turizma napokon pozicionirala kao vrhunska eno-gastro destinacija i o tome bi trebalo voditi računa. Jedinstveni smo u tome da bi Hrvatska trebala imati propise o sigurnosti cestovnog prometa usklađene s drugim europskim turistički jakim vinskim zemljama poput Italije i Francuske u kojima je dozvoljeno 0,5 promila.  U Velikoj Britaniji dopušteno je 0,8 promila u krvi – ističe Nikola Benvenuti, predsjednik udruge Vinistra.

I prof. dr. sc. Mladen Boban sa splitskog Medicinskog fakulteta, znanstvenik koji se godinama bavi istraživanjem bioloških učinaka vina na zdravlje, kaže da se eventualnim uvođenjem 0,0 promila neizravno negiraju dokazani korisni učinci umjerenog konzumiranja vina uz jelo.

– To bi bilo i u suprotnosti s nekim drugim strateškim dokumentima i akcijskim planovima Republike Hrvatske kojima je cilj povećanje svijesti u općoj populaciji o zdravoj hrani i odgovarajućoj prehrani, pri čemu se kao pozitivan primjer najčešće ističe mediteranska prehrana. Ne smije se zaboraviti da je umjereno pijenje vina uz jelo jedan od stupova tog načina prehrane s relativno najvećim doprinosom korisnih učinaka na zdravlje. U tom kontekstu važno je napomenuti da je 2013. na inicijativu Hrvatske i šest drugih mediteranskih država, UNESCO upisao mediteransku prehranu u nematerijalnu kulturnu baštinu čovječanstva. Svjetska zdravstvena organizacija prihvaća mediteransku prehranu kao učinkovitu strategiju za prevenciju nezaraznih kroničnih bolesti kao vodećih uzroka prerane smrti na globalnoj razini – kazao je prof. Boban.  ♣

EURASIA, VINARIUM, SYRAH du MONDE – Unatoč problemima s covidom po cijelome svijetu, ocjenjivanja plemenite kapljice ne posustaju, ona već postojeća s i dužim stažom, pretežito iz zapadne hemisfere, nastavljaju se, a niču, uz poštivanje propisanih protuepidemijskih mjera, i nova, posebice u istočnome dijelu svijeta, koji postaje sve atraktivnije i važnije tržište i za Bakhov nektar.

U Moskvi je nedavno pod pokroviteljstvom OIV-a održano vrednovanje EURASIA Wine & Spirits competition 2021. Organizator priopćava da je 75 zemalja iz svijeta poslalo na ocjenu ukupno oko 300 uzoraka. Žiri, kojim je predsjedao vinski pisac Vladimir Tsapelik, znan dobro i našoj javnosti jer u više navrata boravio je kao vinski izvjestitelj u Hrvatskoj, bio je međunarodni, s članovima iz Rusije, Gruzije, SAD, Moldavije, Velike Britanije, Njemačke, Švicarske i Izraela. Hrvatskih uzoraka, javlja mi Tsapelik, nije bilo. Dodijeljeno je tri velika zlata, 40 zlata i 39 srebra.

Krajem svibnja, točnije od 27. do 30. ovog mjeseca, u Bukureštu u Rumunjskoj, koja za sebe kaže da ima 7000 godina dugačku vinogradarsko-vinarsku tradiciju, ocjenjivanje je Vinarium International Wine Contest 2021. Organizator očekuje najmanje 1200 uzoraka iz raznih zemalja svijeta. Najavljeno je da su kao ocjenjivači angažirani pomno birani vinski stručnjaci iz više zemalja, te da će, s obzirom na covid i na nužnost poštivanja protuepidemijskih mjera, dio degustatora dobiti doma neke uzorke na ocjenjivanje te da će se centrali u Bukureštu javljati s ocjenama preko video-linka. Cijena za ocjenjivanje za pet uzoraka je 70 eura za svaki, a za šest i više 60 eura po uzorku. Informacije na: daniela.paduraru@wineconsulting.ro  

CHE SYRAH, SYRAH… – U francuskom Ampuisu 1. i 2.lipnja 2021 je 15. vrednovanje Syrah du monde, svojevrsno svjetsko prvenstvo u toj sorti. Organizator očekuje najmanje 450 uzoraka syraha iz barem 26 zemalja svijeta. Vina će ocjenjivati žiri od stotinjak međunarodnih degustatora iz raznih zemalja. Podrobno na: www.syrah-du-monde.com  ♣

Festivali: Hiša Traminca na Principovcu

STEYER-MARK CUVÉE u ILOKU!Danilo Steyer iz mjesta Apače kod Gornje Radgone, slovenski Kralj Traminca, nema problema  s označavajem kapljice i apelacijom: već samo njegovo prezime STEYER upućuje na porijeklo loze i grožđa, i to u dvjema zemljama – Sloveniji (Slovenska Štajerska) i Austriji (Steiermark). Kuva se, kuva nešto zanimljivo: uskoro Steyer-Mark Cuvée u Iloku, a Hiša Traminca na – Principovcu!

Naravno, riječ je o trećem Festivalu Traminca koji je najavljen za 21. i 22. svibnja 2021., inicijator i jedan od glavnih organizatora osječki publicist Željko Garmaz javio je da se od tog termina ne odustaje! Krepát, ma ne molát!, što bi rekli Istrani, koji nemaju Traminac ali imaju zato Muškat momjanski – upravo ove godine planiran da poteče na radionici Gostujuća aromatična sorta,  sada uvedenoj na spomenutoj manifestaciji u našem najistočnijem gradu. Kako sam i objavio na blogu u Kronici SVIJET u ČAŠI – 03.2021, početak priredbe je 21. svibnja sa svečanom večerom s Michelinovom zvjezdicom  Goranom Kočišem, a izlagački dio i radionice su dan poslije.

Kad govorimo o Tramincu, on ni opsegom a ni popularnošću (još) nije sorta za koju bi se moglo reći da značajnije općenito predstavlja Lijepu našu, ali zato svoju vrlo značajnu oazu ta sorta ima u iločkom području, određenu važnost ima i za Đakovo. Po najsvježijim podacima Agencije za plaćanja u poljoprivredi, Traminac se u Hrvatskoj prostire na ukupno 238,86 hektara. Gdje on svojom zastupljenošću stoji u  nas u odnosu na druge kultivare vinove loze moguće je vidjeti na početku ove Kronike, u prilogu Hrvatska na dlanu. Po nekim procjenama, a jednu mi je iznio Željko Garmaz, osječki novinar koji mngo putuje i obilazi vinare kako u Hrvatskoj tako i u okolnm zemljama, u nas se nešto intenzivnije Ttramincem bavi oko 60 vinskih podruma, iz Garmazovog iskustva u Iloku u Srijemu ih je 15, u Baranji bi ih bilo oko sedam, kao i u Kutjevačkom vinogorju, Đakovo i Trnava navodno ih broje  oko četiri (po tramincu je znan podrum Đakovake nadbiskupije!), u Moslavini bi se, po Garmazu, moglo spomenuti dvojicu, u Međimurju četvero, u Hrvatskom zagorju osam ili devet vinogradara-vinara, na Plešivici možda čak šestero….

Danilo Steyer

Posebno emotivna radionica vezana uvelike i uz traminac trebala bi u Iloku biti ona posvećena enologinji Veri Zimi koja je nakon 17 godina rada u Iločkim podrumima nedavno otišla u mirovinu.  Radionica s posebnim značenjem je svakako i ona što će je voditi slovenski Kralj Traminca Danilo Steyer, koji ima 10-godišnje iskustvo u organizaciji  Festivala traminca u Deželi.  Novinar Ivo Kozarčanin priprema radionicu na temu Ledene berbe Traminca. Svoje pak tramince u amber odnosno  jantarnoj verziji posebno će predstaviti Srđan Barić iz Križevaca (Anarhist) i Dominik Jagunić s Plešivice. Premijerno će s tramincem nastupiti Kutjevčanin Sontacchi. Bruno Graberšek najavio je radionicu s tramincima koji se proizvode po pravilima što im onda jamče eko-certifikat. Publicist Tomislav Ivanović iz Beogada održat će izlaganje o tramincima s Fruške Gore. Francuz Marc Tempé trebao bi predstaviti neke alzaške tramince, a talijanski sommelier Luca Gardini tramince Alto Adigea odnosno Južnog Tirola.

S ocjenjivanja traminaca za Festival traminca u Iloku. Komisija br. 1 sommeliera Marija Mestrovića, voditelja zagrebačkog restorana Kaiser gdje je bila degustacija. Dolje: komisija 2, Željka Bročilovića Carlosa (suhiucasi)

A za uvod u atraktivan mjesec traminca izabran je datum 3. svibnja u Zagrebu – riječ je o međunarodnom ocjenjivanju vina od sorte Traminac (uz hrvatske tramince očekivani su i oni iz vana, a uz hrvatske ocjenjivače također i oni iz vana), kao mjesto degustacije određen je restoran Kaiser što ga na Kajzerici vodi znani zagebački sommelier Mario Meštrović. Određena su bila dva stručna žirija sa po pet degustatora uključujući i predsjednika grupe, covid19 se na žalost umiješao i pomrsio račune, s popisa kušača u posljednji je čas eliminirao isprva predviđenog, također znanog zagrebačkog sommeliera, predavača na tečajevima Hrvatskog sommelier kluba Darka Lugarića. Svijet u čaši zavirio je na degustaciju i zatekao sljedeće ocjenjivače: Franju Francema, Ivanu Puhelek, Krešu Ivančića i Slovenca Brunu Gaberšeka koji su radili pod vodstvom Marija Meštrovića, dok su drugu ocjenjivačku komisiju, pod vodstvom Željka Bročilovića Carlosa, činili Saša Špiranec i Ivo Kozarčanin iz Hrvatske, te Igor Luković iz Srbije i Zoltan Gyorffy iz Mađarske. Na provjeri su bili ukupno 84 uzoraka iz Hrvatske i tri uzorka iz Mađarske. Među tih 87 vina našlo ih se sedam rađenih uz (dužu) maceraciju popraćenu alkoholnom fermentacijom, a zgodno je spomenuti i to da su se među 87 traminaca našli i oni što izlaze iz podruma pod imenom i prezimenom dviju popularnih osoba, konkretno pjevača Dražena Zečića i glumca Zlatka Ožbolta! Obvezni uvjeti za sudjelovanje na ovome ocjenjivanju, izjavio je jedan od glavnih organizatora ocjenjivanja Željko Garmaz,  bili su to da se vino finalizira do butelje i to da pri izlasku iz podruma ima svoju etiketu koja govori o njegovu identitetu. Kao prag za zlatnu medalju određen je bio minimum od 90  bodova, za platinastu medalju trebalo je skupiti najmanje 95/100 bodova. Ocjenjivanje sam napustio malo prije kraja, do tog trenutka kad sam otišao isplivalo je sedam etiketa okićenih platinastom medaljom…♣

LAUBA 2021: NOVI DATUM i MJESTO – Pandemija remeti planove: tradicijski Lauba Grand Tasting, dosad održavan u znanom zagrebačkom prostoru Lauba i za 2021. svojedobno najavljen za kraj travnja i početak svibnja, premješten je i datumski i lokacijski. Organizator – tvrtka Vinart, obznanio je da su novi termini 3. i 4. lipnja, a novo, u epidemiološkom smislu prikladnije  mjesto trebao bi biti otvoreni prostor sa sjeverne strane zagrebačkog Muzeja za suvremenu umjetnost. ♣

Tri izazova iz jugoistočne Europe

TRNJAK POSLIJE PLAVCA, a PRIJE VRANCA – Posložilo se, dosad, i bolje nego što sam se još do nedavno usudio i zamisliti: nekako taman uz moju objavu, u izdanju Kronike SVIJETA u ČAŠI za ožujak 2021,  te tekstova o Plavcu malome i o intrigantnome trisu iz jugoistočne Europe s članovima Plavcem malim, Trnjakom i Vrancem,  održano je, u Vinskome klubu u Zagrebu za grupu vinskih novnara i sommeliera-ugostitelja, kušanje nekih 37 dalmatinskih plavaca, a ubrzo potom, uoči izlaska Kronike SVIJETA u ČAŠI za travanj 2021, priređena je, za struku i u istome prostoru, degustacija petnajstak trnjaka, što iz Hrvatske što iz Bosne i Hercegovine. I odmah se počelo raditi na organizaciji organoleptičkog vrednovanja vranaca!

O kušanim plavcima smo već moji kolege i ja objavili dojmove, što se tiče trnjka složni smo u tome da se predstavio na vrlo visokom nivou, a za vrance, s kojima smo se imali lijepih prilika družiti lani i predlani i u Crnoj Gori i u Makedoniji, uz međunarodni praznik Vranca u listopadu, ali i na nekoliko prezentacija u Metropoli – ne sumnjamo da će oduševiti…

Trnjak, kojega prati glas da kroz vegetaciju do berbe lijepo nakuplja slador (alkohol, snaga, toplina; maligani od 13,5 vol% naviše, većina vina bila je s 14,5 do 15 vol%) ali i da istodobno uspijeva sjajno zadržati kiseline (svježinu), pokazao je monumentalnost – gustoću, visoku koncentriranost, ekstraktnost, potentnost,  uzorci i iz Dalmatinske zagore i iz Hercegovine odisali su mineralnošću, ali u aromatskome smislu oni iz Dalmatinske zagore bili su nešto uvjerljiviji u izričaju voćnosti, dok su oni s hercegovačkoga krša bili jači u izričaju prosušenog voća, začinskog bilja i kamena. Vina na ovome kušanju pokazala su se uglavnom unutar jedne stiliastike, tek jedno je malo pobjeglo, u smislu dosta izražene slatkoće i aromatikom u pravcu naglašene prosušenosti grožđa.  Kao i uvijek u grupi uzoraka, neki su se predstavili kao više zreli i razvijeni, profinjeni i elegantni, a neki kao tek na putu da to postignu, napomenuti tu valja da je na ovoj degustaciji bilo trnjaka – koji, inače, traži duže dozrijevanje i odležavanje u kojemu se i dodatno razvija – iz različitih godina berbe, od daleke 2012. pa do recentne 2020, dakle  neki uzorci ne nalaze se još na tržištu, štaviše nekima trebaju još godine dok budu spremni za izlazak a poslani su nam tek kao informacija da postoje i da se bolje upoznamo s time kako se trnjak kao vino razvija kroz vrijeme. Ovo u zagrebačkom Vinskom klubu nije bilo i ocjenjivanje vina za vinska vodiče.

Krešimir Šesnić, Darko Lugarić, Saša Zec, Branimir Turk, Tomo Jakopović, Ivo Kozarčanin, Miro Barec, Domagoj Jakopović Ribafish (suhiucasi)

Evo i manekena-sudionika u reviji, a redosljed na svoj način daje naslutiti dojmove što su ih oni najbolji izazvali kod kušača.

NUIĆ 2012; ŠKEGRO Carsus Trnjak 2017; NUIĆ 2017;  NUIĆ 2016; GRABOVAC Trnjak riserva 2017; GAŠPAR 2020; GAŠPAR 2019;  PILAČ 2017;  FRANIĆ 2019;   Ivica RADALJ  2018; FRANIĆ 2015;  FRANIĆ 2017;  NUIĆ ROSÉ 2019

Kao najsjajnije zvijezde toga dana iskočili su Trnjak 2012 od Nuića i, od mladih, Trnjak 2020 barrel sample od Gašpara,  a kao zvijezda pak na tanjuru bio je gulaš od mesa Enjingijevih angusa (Vrutak!) kojega je dan prije majstorski pripremio Ivo Kozarčanin.

Novo iz Pupitresa

BILJEŠKE o VINU –  Limitirano izdanje od samo 400 kopija, ručno šivane korice od eko-kože, dva u jednom: detaljan vodič kroz kušanje vina i radna bilježnica za impresije – novi poslovni pothvat zagrebačke sommelierke Jelene Šimić Valentić koja je, nakon dugog razdoblja rada u visokom ugostiteljstvu u Metropoli, prije nekoliko godina postala vlasnicom i voditeljicom danas poznatog  wine-bara Pupitres u središtu glavnoga grada Lijepe naše, cijenjenog među ljubiteljima plemenite kapljice kako po bogatom izboru etiketa za kušanje tako i po vrlo kvalitetnim vinskim radionicama – dosad ih je bilo više od 800! – u Jeleninoj režiji.

Bilješke o vinu nova su priča poznate sommelierke Jelene Šimić Valentić, limitirana edicija od 400 komada (cijena 295 kn) za sada jedinstvenog vodiča kroz kušanje vina koji se sastoji od dva dijela. U prvome je detaljno naznačen kako opisati, a u drugom, rezerviranom za zapis impresija na bazi osobnih osjećaja, ima mjesta za popratiti čak 200 vina. Nećete pisati samo o boji, mirisima i okusima, zabilježit ćete gdje ste i s kim ste kušali vino, jer to je, kaže Jelena, jednako važan podatak. Vino je emocija, važno je zabilježiti kako ste se osjećali dok ste ga pili, i na taj način otkrit ćete njegovu novu dimenziju, veli Jelena.

– Ovom knjigom u kojoj je uz ocjene vinima te opise vina moguće, s obzirom da ima dovoljno mjesta, zabilježiti i to s kime se u društvu vino degustiralo željela sam pokazati koliko je važno voditi ozbiljne i detaljne bilješke o vinu, koje je ne samo piće nego i emocija. Tako se fokusiraš na vino, usavršavaš se, nepce postaje sofisticiranije, okus istančaniji, doživljaj je dublji – ističe Jelena.

Na ideju o knjižici Jelena je došla lani u vrijeme punog naleta pandemije, zbog koje je njezin mali bar sa četrdesetak mjesta zbog epidemioloških mjera više zatvoren nego otvoren. Na vinskim radionicama primijetila sam da ljudi vole zapisivati impresije o vinima koja su pili, pogotovu ako su njima oduševljeni. Traže po torbama rokovnike, pišu po salvetama, vole papir, iako živimo u digitalnom vremenu, otud zamisao o knjižici, dodaje Jelena kojoj je vino velika strast i koja se dakako posebno veseli tome što ima naznaka da bi se mjere Strožera mogle ublažiti i da će njen wine bar u Frankopanskoj od sredine lipnja proraditi opet punom parom.  ♣

Abeceda vina

BAKHOV POZDRAV IZ HRVATSKE – Zagrepčanin Zoran Lutz, vrlo neumorni umirovljenik iz redova grafičara, vjerni podanik boga Bakha, posljednjih desetak godina otkako je zatvorio svoje poduzeće Arakart  za tiskarske usluge i dalje je vrlo aktivan u izdavaštvu, s time što se fokusirao na temu vina i duboko koncentrirao na kreiranje informativno-poučnih publikacija te raznih reklamnih brošura posvećenih plemenitoj kapljici.  U okviru svojega hobija i u suradnji s tvrtkom Indugraf koju vodi njegov prijatelj  krenuo je najprije u osmišljavanje vinskih kalendara, a, nakon što se zbog bolesti sa scene povukao znani naš vinski pisac Srećko Ljubljanović i prestao s izdavanjem svog Vinskog vodiča, Lutz je, smatrajući da vino kao simbol hedonizma, plemenitosti i gospodarstva te kao obilježje Lijepe naše zavrjeđuje bolju promociju i na edukativan način kvalitetno približavanje široj javnosti, pa je i sam jače zapeo u toj aktivnosti.

Lutz je svake godine kroz posljednje desetljeće objelodanio vinski kalendar s fotografijama grozdova autohtonih hrvatskih kultivara, s različitim kratkim objašnjenjima o sezonskim radovima u trsju, s popisom vinskih praznika i s popisom godišnjih događanja na hrvatskoj vinskoj sceni. Onda je krenuo u osmišljavanje i objavu manjih brošura na temu vina s fotkama i s opisima vinskih kultivara, popisom vina, savjetima oko sljubljivanja vina s jelom. Uglavnom, zamslio je da s vremenom njegov postojeći projekt preraste u nešto što bi na popularan i zabavan i praktičan način širilo kulturu vina i bilo i svojevrsna turistička promidžba i vina i eno-gastro i turističke Hrvatske.  Plan mu je knjižicu, koja bi izlazila svake druge ili treće godine, unaprijediti novim prikladnim sadržajima, primjerice prezentacijama pojedinih hrvatskih vinogradarskih područja, dodavanjem popisa i adresa proizvođača vina i vinoteka, dakako popraćeno s jezgrovitim opisom vinskih podruma odnosno (malo)prodajnih punktova,  i pretvoriti je u svojevrstan praktičan mini-vodič eno-gastro Hrvatskom.  ♣

Neki novi Bakhovi djelatnici…

Iwek Kozarčanin (sasvim desno), Josip Barundić Vina Barun, Drago Prstac i Tomo Jakopović

OD NOVINARSTVA DO MANZONIJA – Poznati zagrebački novinar Ivo Kozarčanin, s novinarskim iskustvom u izdanjima novinske i nakladničke kuće Vjesnik te potom i iz najčitanijega 24sata, Bakhov sin s nadimkom, te autor knjigice Škola vina Bakhova sina sadržaja tipa vinske abecede, nakon što je prešao u slobodnjake pera, ovih dana eto postao je, ne zatvarajući vrata žurnalizma, na neki način opet početnik, konkretno otvorio svoj novi start – kao nezavisni vinogradar, s ciljem da postane šampanjer. Upravo posljednjeg dana travnja na svom Iwek-bregu, zapravo Gizniku i mikrolokaciji Rupica ponad Samobora posadio je, uz pomoć pajdaša iz vinske branše – zagrebačkog sommeliera Tome Jakopovića te Josipa Barundića Baruna i njegova Strikana Drage Prstaca  (prikladno prezime baš uz kvalitetan pjenušac!) iz kardinalskog sjedišta Krašića, u devet redova nekih 180 cijepova sorte Manzoni, cilj je Iweku grožđe pretvoriti, klasičnom metodom drugog vrenja u boci, u Iwekov Bubbly brzut na tur.  Do prvog gutljaja tog bubblyja u punoj formi trebat će pričekati najmanje osam godina, naime Iwekove ambicije su visoke i traže i vrijeme, najprije svakako četiri godine do prvog roda za bazno vino, potom nakon šampanjizacije baze i najmanje tri godine dozrijevanja pjenušca u boci na finom talogu prije degoržiranja pa potom barem još godinu dana odležavanja u butelji nakon degoržiranja. ♣

Tomislav Tolušić

IZ CARSTVA POLITIKE u RAJ BAKHA – Donedavni ministar poljoprivrede RH Tomislav Tolušić izlaskom iz visoke politike ušao je visoko u vino! Bez vinograda, zasad, međutim i bez improvizacije. Grožđe u ovome trenutku, istina, otkupuje, ali oko odabira sirovine i oko prerade pomaže mu iskusna enologinja Ivana Nemet, koja je po vinskim pitanjima radila u Feravinu i u PP Orahovici. Tolušić kod Virovitice, gdje ima vinaski podrum, za sadnju vinove loze priprema nekih tri do četiri hektara terena! Njegova vina već su u prodaji, a nudi graševinu, sauvignon, chardonnay (sur lie), te crnjak, mješavinu najvjerojatnije od merlota, cabernet sauvignona i cabernet franca, rađenu u – amforama! ♣

Miroslav Škoro – političar

S VEDRIM NOTAMA i GRAŠEVINOM u ARENU POLITIKE – Slavonac Miroslav Škoro okušao se kao glazbenik i pjevač, čuvar ravnice (Ne dirajte mi ravnicu…) potom i kao vinar, i to s graševinom iz vinograda u Kutjevu i nastalom bistrom glavom i vrijednom rukom enologinje Josipe Andrijanić, znane pod nadimkom Cipelice lutalice. Onda je Miroslav velike ambicije počeo pokazivati u politici. Postao je vođom oveće oporbene stranke, kad nije prošao u borbi za fotelju na drugim visokim političkim instancama, krenuo je u lov na sjedalicu gradonačenika Zagreba. Sredinom svibnja nakon izbora vidjet će se kako će taj lov završiti i hoće li apetite zadovoljiti – tek možda povratkom u ravnicu… I Osijek i Đakovo imaju lijepe katedrale… ♣

Show&Winebusiness: I KYLIE MINOGUE PODLEGLA DIONIZU – Još jedno ime iz svijeta poznatih i popularnih uključilo se u vinski biznis. Riječ je o pjevačici Kylie Minogue, koja je upravo promovirala i svoj novi pjenušac, riječ je o proseccu proizvedenome od 85 posto sorte Glera i 15 posto Pinota crnog, u znanoj vinskoj kući Zonin u Gambellari u Venetu. Kylie se uključila u vinski segment proše godine, i pod brandom kylieminoguewines preko londonskog distributera vina Benchmark Drinks do sada je već uspjela plasirati ukupno milijun butelja! Na slici je Kylie doduše s crnjakom, snimka je napravljena dok je još vladao zimski režim pijenja vina, sad kako je zatoplilo i kako idemo prema još toplijemu dolazi red na lepršavi ružičasti prosecco… Hoćemo li Kylie vidjeti s tim njenim pjenušcem uskoro – točnije 11. lipnja 2021, na Terasi Oleander zagrebačkog hotela Esplanade, na petom festivalu pjenušaca u Zagrebu, u organizaciji Marije Vukelić i Nine Levičnik?

U Kylino vinsko stado spadaju još dvije etikete roséa iz francuske Provence, jedan sauvignon iz vinogorja Côtes de Gascogne, jedan španjolski pjenušac cava, zatim merlot francuske apelacije Vin de Pays d’Oc, kao i australski Margaret River Chardonnay, u fazi kreacije sad je još jedan australac, Yara Yara Pinot noir. ♣

Prisjećanje na nekadašnje glazbene dane…

Miroslav Papić Pajo

SJETNO, UZ – BACH(us)OVU TOCCATU! – Zagrepčanin Miroslav Papić, generacija 1941., preživio, i ne znajući za to!, drugi svjetski rat, u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća glazbenik, poslije s dva desetljeća rada u svojstvu inžinjera strojarstva u oil & gas businessu u Sirte Oil Company u Gadafijevoj Libiji, a sada dobro stojeći penzić s kućama u podnožju Medvednice i na Hvaru, računa i na, oslanjajući se na glasovitog Dantea, novi životni krug, još ni iz daleka zadnji, Deveti!, a koji treba uslijediti sada nakon vladavine terora Covida 19. Majstor Papić, koji je u Libiji postao zahvalan tamošnjem crnome zlatu a nakon boravka na Hvaru navikao se,lako, na drugo crno zlato – naravno, plavac mali crni!, očekuje, dakako, da taj novi krug bude, jooooooj, dakako – dobar i dugotrajan!

Naširoko znan kao Pajo, u neka davna vremena prije nego što ga je obrlatila svemoćna nafta osnovao je i, kao trubač, vodio sastav Soul Sound Band, koji je žario i palio na popularnim plesnjacima u zagrebačkom Tucmanu u neposrednom susjedstvu HNK-a što bi završavali znakovitom i za natalitet Hrvata obećavajućom najavom završne skladbe te večeri – Zadnji ples, zadnji dogovori… A onda je SSB, znam jer sam jedan od rijetkih svjedoka, dakle dragocjen!, pretvorio u grupu Clan sa zvijezdom u nastajanju – Rajkom Dujmićem Limom, poslije alfom i omegom Novih fosila, danas legendom.

Bachova Toccata i Fuga u D-molu, grupa Clan: Papić, Mažuran, Štimac, Žilih (stoje), Dujmić Lima i Kezele Jull. Može se poslušati preko Youtubea

Uz opus s Fosilima s kojima je osvaja publiku, sjajni Lima je ljubiteljima glazbe ostavio, i u nekom drugom žanru, istinsku muzičku poslasticu – aranžman i nastup na Clanovoj snimci Bachove Toccate i Fuge u D molu. Uz Limu na klavijaturama (Hammond) i Paju na trubi, Bacha nam u jazz-rock stilu i pod paskom legendarnih urednika Vanje Lisaka i snimatelja Radana Bosnara, donose Boris Žilih – tenor-saksofon, Mato Šantek – trombon, Ante Mažuran na gitari, Branko Kezele na basu i Zdravko Štimac za bubnjevima.

Bogme, vrijedi to poslušati, i te kako!!! Svakako uz čašu ekstra vina neke starije berbe prikladne za meditativne trenutke, mogao bih spomenuti Plenkovićev Zlatan plavac neko vrijeme Grand cru a sada Grand Select, Tomčeve Amfore od prije 10 godina, Korakov syrah iz 2009, ali i Rajnski rizling 2009 i 2011, međutim i RR u potrazi za nekim starim vremenom iz 2015, Krauthakerove merlot i cabernet sauvignon od prije desetak godina, Claijevu Malvaziju Sveti Jakov, Gran teran od Coronike…  ♣

Rekonvalescent Gianni Morandi lijek za oporavak je našao u – brunellu!

BRUNELLO KAO LIJEK – Prošlo je doista mnogo godina od vremena kad smo i u Hrvatskoj rado pratili talijanski festival zabavne glazbe u Sanremu i vremena kad smo svako malo i na valovima naših radio-stanica slušali Giannija Morandija. Taj pjevač iz Bologne nije više onoliko eksponiran I u žiži kao prije, ali ne bi se moglo reći da mu je popularnost baš jako opala, tà on na Faceboku ima 1,2 milijuna sljedbenika! Neko vrijeme u ovom najnovijem periodu nije se, pa ni virtualno, pojavljivao u javnosti, ili barem ne mnogo, jer popravljajući nešto u vrtu obiteljske kuće teško se ozlijedio i zbog opeklina završio u bolnici. Ovih dana vratio se s odsluženja bolničkog roka, i očito dobro raspoložen uslikao se za Instagram da svojim obožavateljima objavi come back pa i da se pohvali novim lijekom koji troši nakon izlaska izbolnice, a to je – Brunello PianRosso ugledne montalcinske kuce Ciacci Piccolomini d’Aragona! Lijek izvrstan, bila je o njemu i recenzija u Svijetu u Čaši, nakon što ga lizne i gucne svatko bi poželio malo dužu kuru i dvostruko ozdravljenje ali – maloprodajna cijena tom lijeku je (doduše sigurno ne i za Morandija) upućuje na to da ga je ipak nužno uzimati ga u apotekarskoj količini!…   ♣

Visoka gastronomija i ljekoviti tretmani na bazi potpuno prirodnoga

Ekskluzivni hotel Al Hambra

LOŠINJSKA AL HAMBRA SA CHEFOM s DVIJE MICHELINOVE ZVJEZDICE – Slikovita uvala Čikat ovoga proljeća podiže doživljaj luksuza i hedonizma na još višu razinu te se potpuno jedinstvenim konceptom gastronomskog i wellness doživljaja svrstava uz bok vodećim svjetskim luksuznim hotelima. Raskošni Boutique Hotel Alhambra, uvršten u Top 10 najboljih hotela Europe, inače dio luksuzne kolekcije prestižnog brenda Lošinj Hotels & Villas, predstavit će iz Švicarske gostujućega chefa Christiana Kuchlera, nagrađenoga dvjema Michelinovim zvjezdicama i sa čak 18 Gault&Millau kulinarskih kapica. K tome, ovaj lošinjski brend predstavit će i ekskluzivni novi koncept s potpisom vodeće međunarodne konzultantice za spa i wellness Melisse Mettler.

Chef Kuchler

Za cjelovitost luksuznog iskustva tijekom svibanjskog boravka na otoku Lošinju, SPA i wellness direktorica za brend Lošinj Hotels & Villas te vodeća međunarodna konzultantica za luksuznu spa i wellness ponudu Melissa Mettler osmislila je potpuno novi koncept u jedinstvenoj zoni Cube Spa Alhambra, koji se temelji na prirodnom nasljeđu i ljekovitosti otoka. Ljekovite terapije i spa tretmani inspirirani biljnim svijetom otoka vitalnosti u zadivljujućem okruženju lošinjskih borova, ekskluzivna ceremonija čaja uz uživanje u bogatstvu lokalnoga bilja te jedinstvena masaža koju educirani terapeuti izvode s povezom na očima uz taktove svjetski poznate Bečke filharmonije, samo su neki od mogućih i neponovljivih doživljaja lošinjskog programa. ♣

______________________________

S vedrije strane

Travanj baranjske kuhinje: PRIGOTAVLJANJE AUTENTIČNIH JELA! – Baranja je pozvala goste, da si dobro omaste brk! Istodobno, Svijet u Čaši je preporučio: Pazite dobro da svaki zalogaj ode na pravo mjesto!

Svakog aprilskog vikenda pa do 2. svibnja u Baranji su se širom otvarala vrata seoskih domaćinstava na kojima su domaćini gostima željnima znanja otkrivali opće vještine i male skrivene tajne u prigotavljanju autentičnih baranjskih jela!

Na radionicama predviđenim za po 25 najbržih hedonista bilo je moguće upoznati se s time kako se rađaju izvorni perkelt od soma, štuka u mundiru, grah u ćupu i druge regijske I lokalne delikatese. Zainteresirani su se trebali (pri)javiti na punktovima Visit Baranja, Turistička zajednica Općine Bilje – Kopački rit i Visit Slavonia Baranja i na Facebooku  Mjesec baranjske kuhinje

Radionice su bile zamišljene tek kao uvod: organizator je odlučio da za najširu javnost u potpunosti rasvijeli baranjsku gastronomsku baštinu tako da je, uz spomenute radionice kao pozornice prikazivanja izvornih načina stvaranja raznih lokalnih jela, u ponudi predvidio i obilazak baranjskih restorana zadatak kojih je pak bio da ta ista stara jela ponude u novom, modernom ruhu. Da doživljaj na licu mjesta te sjećanje budu bogatiji, planirano je da barem dio osoblja objekta gdje je događaj bude u raskošnim baranjskim narodnim nošnjama.

Po službenom rasporedu bilo je određeno da manifestacija Mjesec baranjske kuhinje počne u subotu 10. travnja na Planini Gajić kod Filipa Golubova Cara, posljednjeg baranjskog gajdaša, te značajnog čuvara šokačke tradicije.  Uz paprikaš od pijetla (pitla) trgalo se trgance, razvlačilo lokšice, motali čikovi… Dan poslije na imanju Galić u ribarskom selu Kopačevu kao zvijezda je bio najavljen šaran na rašljama.  Evo službenog rasporeda događanja do kraja: PERKELT OD SOMA – Vinarija Gerštmajer, Zmajevac  ⦁  GOLUBOVI s TRGANCIMA – Seljačko domaćinstvo Kalinka, Gajić  ⦁  FIŠ PAPRIKAŠ Vinarija Alexandar, Kamenac ⦁  GRAH U ĆUPU –  Asztalos keramika, Suza ⦁ GUŽVARA S MAKOM i GUŽVARA S ORASIMA –  Seoski turizam Lacković, Bilje ⦁  GULAŠ OD DIVLJAČI Tri mudraca, Karanac  ⦁  ŠTUKA U MUNDIRU  –  OPG Čudesna šuma – Romulić, Bilje…   ♣

Chefovi mađioničari: MENU, NEŠTO MALO DRUKČIJE… –  Cjenovno povoljniji škampi, malo krepkije ribice, patka za vegetarijance, zabranjeno voće za desert, vino na dohvat  ruke…… Preporuke chefova Kvragića i Zlatkova.  ♣

Istarsko cjepivo na zagrebačkom Jarunu!

BENVENUTI (Dobrodošli!)! CORONA GRANDE KAO GLAVNA ZVIJEZDA!Ovaj vikend vikend je cjepljenja. Stožeri i liječnici uoči 1. svibnja objavili su: samo u petak u Zagrebu je cijepljeno oko 20.000 osoba. Glavno cjepilište Metropole je, zna se, na prostoru Zagrebačkog velesajma. Astra-zeneki odzvonilo je, sve veći je broj sretnika koji se, ne skrivajući olakšanje, hvali ulaskom u prestižno društvo Pfizera…

U susjedstvu ZV-a kao zdravilište je, 200 posto epidemiološki sigurno, proradila plaža jezera Jarun. Sunce k’o naručeno! Ambijent topao, prirodna proizvodnja vitamina D u punom zamahu. Predviđeno je da nazočni budu stalno u pokretu jer to je sportski, a nekoliko sjedalica rezervirano je bilo za one s eventualnim nus-pojavama.

Benvenuti Nikola i Albert na zagrebačkom Jarunu

Cjepljenici, uglavnom iz rizičnih i nužno privilegiranih, prioritetnih skupina – novinari, osobe bliske ugostiteljstvu i turizmu, poneka starija osoba. Naručeni, strogo protuepidemiološki, u dvije grupe, za dolazak, konkretno, u 15 i, potom, u 17 sati. Naravno, uz upozorenje: držite se, obvezno, termina za koji ste potvrdili dolazak. Na dolasku prijavak, mjerenje temperature, pričest finim malim zalogajima prigotavljanima na licu mjesta, zamišljenima da pomognu stvaranju ugodne atmosfere cjepljencima. Zakuska je obuhvatila i nekoliko sirupa – jedan ružičasti i jedan bijeli na bazi istarskih autohtonih ljekovitih sirupnih sorata i jedan crveni na bazi četiri sorte iz četiriju zemalja – Hrvatske, Italije, Francuske i Španjolske. Za zajamčeno smirenje – naime cjepljenike je trebalo psihički i psihološki odgovarajuće pripremiti za dobivanje vakcine – osigurana je i ugodna diskretna glazba uživo.

Svakako – jedinstveno cijepljenje, ovo na Jarunu u Zagrebu! Cjepivo – hrvatske proizvodnje! Napunjeno u nešto veću bočicu od onih od Pfizera i drugih bjelosvjetskih marki, naime ovo cijepljenje se obavlja s većom dozom od one propisane za druge vakcine, i nije potrebno na repete čekati osam i više tjedana.

Riječ je o cjepivu Corona Grande proizvedenome 2016. godine, te prije službenog izlaska u javnost – a to je eto bilo upravo tog petka potkraj travnja u Metropoli – gotovo pet godina ispitivano je, i nije pokazalo neke osobite nus-pojave osim potrebe za sjedenjem i opuštanjem na sjedalici odmah nakon cijepljenja…

Coronu Grande osobno su na Jarunu predstavili specijalisti oinos-medicine i tvorci cjepiva Nikola i Albert Benvenuti iz Kaldira. Pohvale braći Benvenuti i organizatoru ovoga okupljanja na Jarunu – zagrebačkoj tvrtki Vinart, jer na Jarunu na pressici i prezentaciji za novinare od kojih javnost očekuje ne tek informaciju (što nerijetko, ako je štura, bude zapravo reklama!) nego i objašnjenje proizvoda, zajedno su se pobrinuli da nama info-medijima kao prenositeljima vijesti predočenjem i specifikacije pomognu upoznati šire pučanstvo s onime čemu je namjena da završi u našem organizmu.

Corona Grande 2016 – Od kasnije pobranih i, poslije, još i dodatno kroz tri mjeseca, prosušivanih Malvazije istarske i Muškata bijelog te, s manjim udjelom, rijetke lokalne Ulovine, uzgajanih na pozicijama s nazivima Corona Grande i San Salvatore. Godište 2016 pamtit će se u Istri kao jedno od najboljih posebice za ovaj tip proizvoda, naime izmjena padalina i sunčanih perioda bila je redovne i uravnotežena. Vegetacijski razvoj u toj godini iz udžbenika omogućio je biljkama razvoj bez stresa te potpunu harmoniju kiselina i sladora u punoj zrelosti. Kasnije je prosušivanjem taj balans samo dodatno naglašen. Unatoč izraženoj slasti lijepo je očuvana svježina. Trganje je obavljeno u terminu od 10. do 15. rujna 2016.

Dr. Nikola s bočicom Corone Grande u desnoj ruci

Tehnički podaci: Područje: Istra, Motovun, Corona grande (Malvazija, Ulovina), San Salvatore (Muškat) ⦁ tip tla: fliš (bijela zemlja s laporom s vrlo malim udjelom gline) ⦁ Nadmorska visina: od 330 do 400m ⦁ Starost nasada: od 2000. – Muškat, od 2003. – Malvazija, i od 1946. – Ulovina ⦁ Omjer: malvazija 60%, muškat bijeli 35%, ulovina 5% ⦁ Prinosi: 6 tona/hektar ⦁ Tip berbe: ručna ⦁ Prerada: prosušivanje ploda prirodnim putem u natkrivenom i otvorenom prostoru u trajanju od tri mjeseca. Potom maceracija i početak fermentacije u trajanju od 10 do 15 dana, vrenje potaknuto divljim kvascima. Slijedili su prešanje i, potom, višemjesečni nastavak fermentacije u čeličnom tanku pri temperaturi od 10 do 13 °C ⦁ Dozrijevanje: godina dana u čeličnom tanku, nakon ounjenja u boci odležavalo godinu dana. ⦁ Analitički podaci: 12,5 vol %, ukupna kiselinost 6,1 g, neprovreli slador 135 g, pH 3,38

Treba još reći i to da se od početka pandemije protiv corone kao protuoružje preporučivao crni serum GranTeran Coronica, ali vjerojatno zbog ograničenih, manjih proizvedenih količina a prevelikom potražnjom s njime se, pogotovu onda kad se kroz dugi period u Istri bilježila jako povoljna epidemiološka situacija, nisu činili osobiti napori da se cijepljenje njime proširi i na druge naše krajeve, smatralo se da je bolje da zainteresirani cjepljenici po taj sirup dođu osobno u Istru, oni jače rizični možda da se još i docijepe sirupastim serumom San Salvatore….

Oltar Domovine Benvenuti

Tamo su, u Kaldiru – Benvenuti tutti!, uz Oltar DomoWine! Njega su Nikola i Albert Benvenuti dovezli sada, prigodno, iz svojega Kaldira na Jarun, taj lijepo uređeni objekt krase proizvodi samo od sirovine iz Istre, tek jedan hommage – kroz Caldierosso – ukazan je našoj zajednici Europskoj Uniji, naime u tome su uzorku sirovine također uzgojene u Istri ali globalno znane kao porijeklom iz četiriju južnoeuropskih zemalja – Hrvatske, Italije, Francuske i Španjolske… ♣

ISPRAĆAJ COVIDA19? – Sasvim slučajno, odnekud iz tame povijesti (debelo prašnjavog albuma!) izletjela je fotka iz mladih dana. Bilo je to vrijeme novinarskih početaka i pisanja o glazbi u tadašnjim popularnim tjednicima Vikend i Studio. Vikend je bitno utjecao na to da glazba malo-pomalo bude potisnuta u drugi plan, primarnima su postali ugostiteljstvo i turizam. Ta važna gospodarska kategorija, ali i obiteljsko nasljeđe – po mami, koja je rodom iz ribarskog mjesta Kali na Ugljanu, žilama mi je tekao plavac mali a po tati Istraninu s Pazinštine pak teran, i kako nisam imao plemenitaški pedigre za tako jako plavu krv te kako sam se rodio i živio u Zagrebu morao sam za razrjeđivanje koristiti graševinu! – zaslužni su bili da se pojam gastro-turizam kao predmet moje profesije obogatio znakovitime eno, naglasak je i do danas ostao na Bakhovu nektaru, s time što je nekad jako popularni tjednik Vikend kao radno mjesto zamijenila specijalizirana revija Svijet u Čaši.

Evo, i jedne od najnovijih fotki, još sam – valjda uvelike zahvaljujući antioksidantima crnovinske provenijencije, živ(ahan), a ovim strogim izgledom s borama i sa sugestivnom, jačim vjetrom kreiranom, frizurom borisnom johnsonicom  te hrapavim glasom i prijetećim parolama I feel good… nastojim iz naše Lijepe naše čim prije zauvijek ispratiti taj vražji duet corona&covid19…  ♣

__________________________

_______________________

…..pijte razborito – odgovorno – trijezno • drink wisely – responsibly – soberly…..

kroz / through  

 

POTROŠAČKI PUTOKAZ – BUYING GUIDE

Vodič za pametnu kupnju – 04. 2021 – Hints to the smart purchase

Legenda

–  Veliki grozd, Šampion/Big Grape, Champion – 99 – 100 (ili or: 19,9 – 20 / 4,9 – 5,0) bodova/pts = Sjajno! Upečatljivo!  Jedinstveno! Višeslojno, precizno i visokokarakterno, živo, zrelo, puno i snažno, skladno i elegantno, s dugačkim završetkom i s potencijalom odležavanja / Brilliant! Impressive! Unique! Multilayered, precise and with high character, very alive, mature, full(bodied), harmonious and elegant, with a long finish, and with quite a long ageing potential

 – Velika zlatna odnosno platinasta medalja/Great gold medal = Platinum medal – 95 – 98 (19,5 – 19,8 / 4,5 – 4,8) = Odlično, visoko karakterno, živo, zrelo, elegantno, klasično veliko vino, u ustima dugo traje / Excellent,  with much character, very alive, mature, fullbodied, classic elegant great wine, in the mouth long-lasting.

.Zlatna medalja/Gold medal – 90 – 94 (18,6 – 19,4 / 4,0 – 4,4) bodova = Izvrsno, kompleksno, uzbudljivo, živo, zrelo, profinjeno vino, s vrlo izraženima osobnošću i stilom / Outstanding, complex, exciting, alive and mature, very refined, with high style and quite a big personality.

 –   Srebrna medalja/Silver medal – 85 – 89 (17,5  – 18,5 / 3,0 – 3,9) = Osobito dobro i tipično, složeno, moguće i s izgledima da se i još razvije, za, još, ipak, zahtjevniji ukus / very good and typical, complex, with chances to develop even more, still for the exigent consumer

 – 80 – 84 (15,5 – 17,4 / 2,1 – 2,9) = Korektno, može biti sortno prepoznatljivo i stilom definirano, ipak bez neke veće uzbudljivosti / Correct, may be varietal well recognizable and in a certain determinated style, but not exciting.

7179 (11,0 – 15,4 / 1,1 – 2,0) = Obično,  prosječno, jednostavno, bez vrlina i nekih značajnijih, prejakih mana.. Moguće ponešto grubo, i/ili načeto umorom pa i na silaznoj putanji, eventualno još prihvatljivo za ležernu uporabu / Average, ordinary, with no virtues and no significant to strong flaws, eventually still acceptable for everyday use

ispod/under 71 ( 1,1 / 1,9) = Nisko-prosječno, najbolje izbjegavati / low average, best to avoid

⇑ – trošiti/drink  • ⇗ – trošiti ili još čuvati/drink or hold • ⇒ – čuvati/hold •  – trošiti svakako uz hranu/drink with food

HRVATSKA  CROATIA

Bregoviti sjeverozapad / Hilly northwest

(mpc/pp: XL) MARANY 2019 – TOMAC ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Plešivica ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: nema službenih informacija/no official information; vjerojatno je riječ o nizu sorata zasađenih u vlastitom vinogradu/probably many varieties planted in the own vineyard • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski (organski, biodinamički)/nature friendly (organic, biodynamic) – službeni znak Eko na etiketi/official Eco sign on the label: ne/no ■ PODRUM/CELLAR, vinifikacija/vinification: maceracija/skin contact: 4 tjedna/weeks & alkoholno vrenje/fermentation: amphora (qvevri) • kvasci/yeasts: autohtoni, vlastiti/indigenous • dozrijevanje/maturation: velika bačva/big barrel (2000 lit) – koliko dugo/how long: 12 mjeseci/months – filtrirano/filtered: ne/no ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bourgogne – teška, teretna (nepotrebno!) • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO kvalitetno s kzp/quality with the controlled origin • suho/dry • 13,0 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno/OK • čitljivo/legible: dobro/good

VINO je/WINE is: s oksidativnom notom – tipa orange  • ima kompleksnost • s obilježjem tradicije • drukčije • toplo • s mladenačkim nabojem • rustikalno • s današnjeg, modernog aspekta djeluje kao još nedovršeno • lijepo se pije uz hranu • može trajati – vrijedi mu ostaviti još vremena u boci ■ IZGLEDOM maglušasto ■ NA NOSU upućuje na maceraciju s fermentacijom • mineralno • na voćnost, slabije (voće: dinja / sušeno) • na vegetalno/herbalno, diskretno • začinsko bilje/mirodije • na osjet kvasaca – kruha – plemenitog drveta ■ U USTIMA solidno zaobljeno • tanin: živ – malo steže usta • okus slankast – fino gorkast – ukazuje na kvalitetno prateću kiselost • tijelom & strukturom dobro do vrlo dobro • gorkastog – dosta dugačkog završetka ■ SERVICE: ⇗ • • odčepiti bocu nekoliko sati prije posluženja vina/uncork the bottle one hour before serving the wine • čaša/glass: srednja/medium size one –  tip/type: bordeaux, • 14-15 C

Dalmacija / Dalmatia

 (mpc/pp: XL-XXL) DRAGA RISERVA 2017 – GRABOVAC ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Imotski ■ VINOGRAD/VINEYARD: Vučja Draga • kosina/slope • nadmorska visina/altitude: 450 m • sorta/variety: Kujundžuša,Pošip, Žilavka, Chardonnay, Sauvignon blanc ■ PODRUM/CELLAR, dozrijevanje/maturation: bačvica/small casc (barrique 225 lit) • koliko dugo/how long: 12 mjeseci/months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bourgogne • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork – DIAM ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO Dalmatinka zagora, Imotski • suho • 13,0 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno – elegantno/OK – pedantly applied – elegant • čitljivo/legible: dobro/good

VINO je/WINE is: ozbiljno • kompleksno • moderno • sadržajno • sočno • dotjerano • skladno • ima eleganciju • dinamično – s nervom • u suglasju sa: tipologijom – godištem berbe – dobi • lijepo se pije – uz hranu • može trajati – vrijedi mu ostaviti još vremena u boci ■ IZGLEDOM živahno • slamnato žuto ■ NA NOSU umjerene jačine – razvijeno • upućuje na mineralno • na mirodije (slatke), iskazano s mjerom • na osjet maslaca – plemenitog drveta – fino paljenoga/dima, nijansa (osobno bih više volio da je ta začinska nota tanja) – voćnost (plodovi: domaći – bijeli – žuti/ koštićavi – svježi zreli • na floralno (cvijeće: bijelo) • med, dodir  ■ U USTIMA zaobljeno – donekle kremasto • okus sugerira slast – slankast – ukazuje na kvalitetno prateću kiselost • tijelom & strukturom vrlo dobro • živog – dugačkog završetka ■ SERVICE: ⇗ •  (preporuka za jelo/dish recommendation: pečena riba, teletina, janjetina…) • čaša/glass: velika/large one  –  tip/type: bourgogne, • 12-14   ̊C

(mpc/pp: M) POŠIP 2019 Selekcija – GRABOVAC ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Imotski ■ VINOGRAD/VINEYARD: Vučja Draga • sorta/variety: Pošip ■ PODRUM/CELLAR: dozrijevanje/maturation: inoks/stainless steel – 6 mjseci/months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO Dalmatinska zagora • 13,0 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno/OK – pedantly applied • čitljivo/legible: stražnja etiketa slabo, zbog sitnih slova i lošeg kontrasta između boje slova i podloge/the back label badly, to small fonts and to weak colour of the font

VINO je/WINE is: dotjerano • skladno • svježe • dopadljivo • ima kompleksnost ■ IZGLEDOM živahno • zelenkasto-žućkasto ■ NA NOSU umjerene jačine • upućuje na voćnost, izraženu dobro (plodovi: domaći/zeleni – bijeli/koštićavi – jabuka, citrusna nijansa) • mineralno ■ U USTIMA mekano • živo • s kvalitetno pratećom kiselosti • tijelom & strukturom dobro do vrlo dobro • trajnost u ustima solidna. ■ SERVICE:  ⇑ čaša/glass: srednja/medium size one –  tip/type: bordeaux  10-12C

 (mpc/pp: XXL) MODRO JEZERO RISERVA 2016 – GRABOVAC ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Imotski ■ VINOGRAD/VINEYARD: Vučja Draga, Podvornica • Vučja Draga kosina/slope; Podvornica visoravan/plain • nadmorska visina/altitude: 450 m & 280 m • sorta/variety: Cabernet sauvignon, Vranac Trnjak, Merlot • loze stare/vines old: 12 – 20 godina/years • gustoća nasada/plantation density: 7000 i 5000 loza/vines per ha • uzgojni oblik/breeding system: guyot & cordon • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski • prinos po trsu/yield per vine: 0,70 kg – 1 kg ■ PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova • vinifikacija/vinification: maceracija/skin contact: cca 30  dana/days – alkoholno vrenje: u inoksu/fermentation in stainless steel • dozrijevanje/maturation: bačvica/small casc (barrique 225 lit) • koliko dugo/how long: 24 mjeseci/months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: 0,75 lit • ukupno proizvedeno boca/bottles produced in total: 6000 ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO Dalmatinska zagora, Imotski • suho • 14,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno – elegantno/OK – pedantly applied – elegant • čitljivo/legible: dobro/good

VINO je/WINE is: impresivno • ozbiljno • kompleksno • moderno • sadržajno • bogato • gusto – mesnato • vrlo toplo • s karakterom • skladno • na kolosijeku elegancije (traži još vremena!) • dinamično – s nervom • u suglasju sa: teritorijem (g.p.) – tipologijom – sortom/sortama • za piti uz hranu • za pet do šest godina vrlo prikladno i  uz meditaciju • u sponu – može trajati – treba mu ostaviti još vremena u boci, da se razvije do kraja ■ IZGLEDOM živahno • rubinsko – s još ljubičastom nijansom! • (tamno/neprobojno • već oku sugerira gustoću tkiva ■ NA NOSU umjerene jačine • lijepo razvijeno ali još  ne i dovoljno • upućuje na mineralno • te na mirodije (slatke – pikantne) i na osjet paljenoga – vanilije – čokolade, iskazano s mjerom ali još uvijek malo nadjačavajući voćnost • na voćnost (plodovi: domaći/plavi, koštićavi, bobičasti) • na vegetalno/herbalno, umjereno ■ U USTIMA zaobljeno – kremasto – koncetrirano • tanin: živ – uglađen • okus sugerira slast – slankast – fino gorkast – ukazuje na kvalitetno prateću kiselost • tijelom & strukturom potentno • živog – fino  gorkastog – dugačkog završetka ■ SERVICE: ⇗  ⇒  •   (preporuka za jelo/dish recommendation: stewed red fish, red meat, hard matured cheeses…) • odčepiti bocu nekoliko sati prije posluženja vina – poželjno dekantirati / uncork the bottle some hours before serving the wine – decanting recommended • čaša/glass: velika/large one  –  tip/type: bordeaux. • 16-18   ̊C

 (mpc/pp: XL-XXL) TRNJAK RISERVA 2017 – GRABOVAC ■ PORIJEKLO/ORIGIN: iMOTSKI ■ VINOGRAD/VINEYARD: Vučja Draga • sorta/variety: Trnjak ■ PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova • dozrijevanje/maturation: bačvica/small casc (barrique 225 lit) • koliko dugo/how long: 12 mjeseci/months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bourgogne • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO Dalmatinska zagora, Imotski • 13,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno – elegantno/OK – pedantly applied – elegant

VINO je/WINE is: kompleksno • moderno • svježe • sadržajno • toplo • sočno • skladno • dinamično • u suglasju sa: teritorijem (g.p.) – tipologijom – sortom – dobi • lijepo se pije uz hranu • može trajati – vrijedi mu ostaviti još vremena u boci nijansa • ima šanse za duže odležavanje i, pritom, i za daljnji razvoj ■ IZGLEDOM živahno • rubinsko – granatna • tamno ■ NA NOSU umjerene jačine • upućuje na voćnost (plodovi: domaći/ plavi /bobičasti svježi • na vegetalno/herbalno, umjereno • mirodije (slatke), iskazano s mjerom • osjet plemenitog drveta – nijanse paljenoga – na kraju kao da odaje i malo badema ■ U USTIMA zaobljeno • tanin: živ – uglađen • okus slankast – s kvalitetno pratećom kiselosti • tijelom & strukturom vrlo dobro • dosta dugačkog završetka ■ SERVICE: ⇗ •  (preporuka za jelo/dish recommendation: crveno meso s roštilja, pirjano, zreli tvrdi punomasni njegovani sirevi ) • čaša/glass: velika/large one  –  tip/type: bordeaux • 16-18   ̊C

Slavonija / Slavonia

 (mpc/pp: M–L) ŽERJAVINA 2019 – KRAUTHAKER ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Kutjevo ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: Žerjavina/Zierfandler ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: na navoj/screw cap ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO Slavonija Kutjevo • suho/dry • 12,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno/OK • čitljivo/legible: dobro/good

VINO je/WINE is: na svoj način kompleksno • dotjerano • skladno • s mladenačkim nabojem • u špici (koja može trajati) – vrijedi mu ostaviti još vremena u boci • s obzirom na slanost i lijepu kiselost moglo bi odlično poslužiti kao pomoć sorti ili mješavini sorata kojima bi radi svježine dobro došlo još kiselosti ■ IZGLEDOM živahno – bistro • zelenkasto-žuto ■ NA NOSU umjerene jačine • upućuje na na voćnost (plodovi: domaći/zeleni – bijeli / koštićavi – svježe • na floralno (cvijeće: svježe/bijelo • na vegetalno – diskretno • začinsko bilje – s mjerom – vrlo dobro uklopljeno ■ U USTIMA zaobljeno • okus sugerira slankasto – fino gorkasto – s izraženijom je kiselosti • tijelom & strukturom dobro do vrlo dobro • svježeg – kiselkastog – srednje dugog završetka ■ SERVICE:  ⇗  • čaša/glass: srednja/medium size one – tip/type: bordeaux, • 8-10   ̊C

 (mpc/pp: M–L) BLAUBURGER 2019 – KRAUTHAKER ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Zlatna dolina, Kutjevo ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: Blauburger ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: na navoj/screw cap ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO, Kutjevo • suho/dry • 13,5 vol%

VINO je/WINE is: donekle kompleksno • toplo • sočno • ima karakter • zrelo • skladno • svježe • s dosta živosti • u suglasju sa: tipologijom – sortom/sortama – dobi • lijepo / lako se pije – uz hranu – i na dužu stazu • u špici (koja može trajati) ■ IZGLEDOM živahno • rubinsko–ljubičasti odsjaj • tamno/neprobojno • već oku sugerira punoću tkiva ■ NA NOSU umjerene jačine • upućuje na mineralno • na voćnost, izraženu dobro (plodovi: domaći/crveni – plavi / koštićavi – bobičasti – svježi • na vegetalno/herbalno – diskretno ■ U USTIMA zaobljeno • tanin: uglađen • okus slankast – ukazuje na kvalitetno prateću kiselost • tijelom & strukturom dobro do vrlo dobro • svježeg – solidno dugog završetka ■ SERVICE:  ⇑ •  (preporuka za jelo/dish recommendation: predjela poput hladnih narezaka/mlađi i meki sir, finija salama/kobasica, slanina, tjestenine s umakom na bazi mesa, burgeri, svinjetina s roštilja) • čaša/glass: srednja/medium size one  –  tip/type: bordeaux • 14-16  ̊C

—————–SMOTRA: TRNJAK ——————-

S kušanja vina od sorte Trnjak u zagrebačkom Vinskom klubu: uzorci koji su ostavili najbolji dojam

Champion)  TRNJAK 2012 (Ljubuški, Crnopod, 15,5 vol %, suho) – NUIĆ

CARSUS TRNJAK 2017 (Mostar, Ljubuški, Radišići, 14,5 vol%, suho) –  ŠKEGRO

TRNJAK 2017 (Ljubuški, Crnopod, 15 vol %, suho) – NUIĆ

TRNJAK 2016 (Ljubuški, Crnopod, 15 vol %,  suho) – NUIĆ

TRNJAK 2017 riserva (Imotski, 13,5 vol%, suho) – GRABOVAC 

TRNJAK 2020 barrel sample (Vrgorac, 15,5 vol %, suho)GAŠPAR (osobito ugodno iznenađenje s obzirom na još posve mlado vino, uzorak iz bačve)

 

SVIJET u ČAŠI Kronika – 09.2020 – Chronicle WORLD IN a GLASS

kroz /through

ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

_________s vama već – 28 godina/years – with you____________

TOKAJ – ulice vinskih podruma! Jedinstveni prizor, samo ovdje u cijelom vinogorju, snimljen je u mjestu Hercegkút, u mađarskome dijelu regije Tokaj. Podrumi su iz 18. i 19. stoljeća a sagradili su ih, u redovima jedan iznad drugoga, Nijemci, koji su se tamo doselili krajem 18. stoljeća. U redovima je 80+80 podruma, jedan red je Kőporosi pincesor, a drugi Gombos-hegyi pincesor.

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

Vrednovanja plemenite kapljice: SVJETSKO MORE OCJENJIVANJA VINA ⦁ Vinske razmirice: COVID19 PROTIV  TERANA IZ HRVATSKE, te GRANTERANOM CORONICA PROTIV CORONE ⦁ Berba 2020: MANJE JE, ČESTO, BOLJE! ⦁ Poduzetništvo i zdrava hrana: OD DRVOSJEČA i PILARA DO UZGAJIVAČA GOVEDA i MESARA (M-Brothers)VIJESTI/NEWS Trilogija Fino & Vino: GRKINJA u ZAGREBU ⦁ Ulazak u punoljetnost: LUCIJA, ROBERTO CAVALLI i ZLATAN PLAVAC GRAND CRU 2010 ⦁ Na tanjuru i uz tanjur petkom:  TORTICE OD PATLIDŽANAIZVORNA PLAVA JADRANSKA RIBA i  SLASNI CRNJAKCHOKO BOMBA

POTROŠAČKI PUTOKAZ – 09.2020 – BUYING GUIDE

_____________________________________________

Vrednovanja plemenite kapljice

SVJETSKO MORE OCJENJIVANJA VINA

U moderno vrijeme Bakhov nektar postao je više od bilo kojeg drugog pića na svijetu medij s nevjerojatnim društvenim statusom, od razine jednostavnog a ponekad i konstruiranog (na način koji ne prihvaćaju moral i zakon!) opojnog napitka nekome za osvježenje, nekome za ublažavanje tuge i bijeg u zaborav a nekome kao stimulans za veselje, pa do nivoa vrlo kompleksnog i karakternog visokokvalitetnog eno-uratka  sa dostignutom globalnom slavom, istina, nekad ostvarenom više dobrim marketingom nego iskrenom suštinskom kakvoćom. Vino je s takvom popularnosti na tržištu da se, s jedne strane, manifestira kao uspješan pokretač masa ljudi koji za svoja izletnička i turistička putovanja kao odredište namjerno prvenstveno biraju područje nastanka nekog slavnog vina, dakle može se reći da je Bakhov nektar stekao značajnu gospodarsku ulogu. Svoje pak visoko investicijsko značenje vino otkriva kao katalizator znatnog poskupljenja nekretnina tj. zemljišnih parcela u razvikanijim vinogorjima, a, istodobno, kao visoko cijenjeni eksponat na dražbama, prodaje se, poput slikarskih i kiparskih radova pojedinih umjetnika, po nevjerojatnim svotama. Tu je i ona neizbježna tamna strana priče a to je da je, upravo zbog svoje visoke cijene, kao i umjetnine, podložno različitim postupcima  falsificiranja.

Danas je, kaže najnoviji izvještaj međunarodne organizacije za vinovu lozu i vino OIV sa sjedištem u Parizu, u svijetu nekih 7,4 milijuna hektara vinograda, s kojih se godišnje proizvede nešto više od 290 milijuna  hektolitara vina. Konzumacija u 2019. godini kretala se oko 246,5 milijuna hl.

Sorata je puno, proizvođača je također puno, neki izlaze s više raznih vina, tako da se na tržištu nalazi maltene bezbroj etiketa. Naravno, smisao je da se proizvodnja i plasira, i to adekvatno. Ponuđači vina nastoje svatko kako umije i financijski može rješenja naći u raznim oblicima marketinga, a oni pak koji se bave plasmanom našli su svoje načine. Promućurni poslovnjaci pošli su, pravilno, od toga da mase treba educirati oko vina, dio pojedinaca osposobiti i do akademskog ranga (Master of Wine, Wein Akademiker…) da postanu i sâmi edukatori, te da treba organizirati i stručna ocjenjivanja vina s visokim odjekom kako bi se kroz objave rezultata s tih ocjenjivanja potrošačima pomoglo da se bolje snađu u silnoj poplavi etiketa a proizvođačima da bolje plasiraju svoju robu, kroz to i trgovcima i ugostitejima koji su neizbježni posrednici u plasmanu. Naravno da organizatori edukacija i priređivači vrednovanja vina svoje usluge naplaćuju, vino je tako generiralo brojna dobro plaćena radna mjesta i u sektoru marketinga.

I tako je, eto, sada svijet poplavljen morem ocjenjivanja, od onih usko-lokalnih do regijskih, nacionalnih do međunarodnih i onih na globalnoj razini što svake godine lako okupe i po više od 10.000 uzoraka! Budući da je vino postalo značajan čimbenik u ugostiteljstvu višeg do i najvišeg ranga, ocjenjivanja se u pojedinim sredinama, manjim i većim, nastoje organizirati na način da budu dovoljno rano – pa i do pola godine – prije početka pune turističke sezone u pojedinoj zemlji, kod nas u Europi  turistička sezona, koja u južno-europskim sredinama starta oko Uskrsa da bi u špici bila kroz ljetne vrućine, dakle važnija vrednovanja vina nastoje se obaviti nekako do kraja travnja, da onda ugostitelji imaju dovoljno vremena da se s novim vinskim kartama u koje žele uvrstiti i ponajbolja vina s najsvježijih relevantnih ocjenjivanja dobro pripreme za najezdu suvremenih nomada. Ova, 2020. godina s pandemijom Covida19 donijela je mnogo problema organizatorima ocjenjivanja tako da su neka morala biti odgođena a neka i preskočena. Kraj kolovoza i početak rujna 2020. bili su u znaku dvaju među najjačim svjetskim ocjenjivanja plemenite kapljice – Mundus Vinija u njemačkom gradu Neustadt an der WeinStrasse Pfalz, od unatrag nekoliko godina zbog velikog interesa proizvođača da šalju uzorke to vrednovanje odvija se dijelom u veljači, kao proljetno, i dijelom na prijelazu iz kolovoza u rujan kao ljetno, te Concours Mondiala de Bruxelles, koji inače obično bude u ožujku ili travnju i koji unatrag nešto više od jednog desetljeća (prva izdanja bila su dakako u Bruxellesu), točnije od 2006. svake godine mijenja gradove domaćine, već ih je obišao mnoge u Europi (Lisabon, Maastricht, Bordeaux, Valencija, Palermo, Luxembourg, Guimarães, Jesolo, Valladolid…), prije koju godinu ušao je po prvi put i u zemlje nekadašnjeg istočnog bloka (Bratislava – Slovačka, pa Plovdiv – Bugarska), predlani je napravio skok i na drugi kontinent (Peking, Kina), a ove pandemijske godine bio je u Brnu u Češkoj.

_______________________________

JELSA SUMMER WINE TASTING 2020 – U Jelsi na Hvaru ovog je ljeta pod pokroviteljstvom Turističke zajednice Općine i u organizaciji Vinskih zvijezda zgrebačke kuće Zlatne riječi održano drugo ocjenjivanje vina otoka Hvara Jelsa Summer Wine Tasting, kojemu je slijedila manifestacija Dani hvarskih vina što  je čuvenu lokalnu Feštu vina, jedno od najdugovječnijih slavlja Bakhovog nektara na Jadranu, zamijenila iz epidemioloških razloga, u okviru nje su se lokalna vina nudila po popularnim cjenama u restoranima, konobama i barovima. Na ocjenjivanje su bili pozvani članovi udruge Hvarski vinari s napomenom da za natjecanje prijave vina od izvornih domaćih sorata i mješavinama od njih, smisao je dakako bio u prvi plan staviti lokalne adute. U komisiji su bili vinski stručnjaci i znalci – Katherine Pepper (SAD), vinska publicistkinja i ocjenjivačica, osnivačica projekta Cheers Croatia, Siniša Šime Matković-Mikulčić, WSET2 (Secret Hvar Travel agency, Hvar), Eva Krištof, enologinja,  Miro Štec, vinski znalac (Hvar), Marija Vukelić, prof., WSET 2, voditeljica projekta Vinske zvijezde (Zagreb), i Zagrepčanin  Saša Zec, dipl. ing. agr., kao predsjednik komisije.

Komisija za ocjenu

Kraj još uvijek aktivnog enologa Andra Tomića i kraj etabliranog enologa Davora Šestanovića koji već godinama uspješno radi za Zlatan otok/Plenković čudno je da ni za jednog ni drugog nije bilo mjesta u stručnom žiriju, iz Organizacijskog odbora čujem da nisu zvani jer da bi prepoznali svaki svoje/svoja vina i dakako obdarili ih bodovima

Najbolji cuveei s bogdanušom

Najbolji plavci

Rezultati po kategorijama: Bogdanuše 1. Pavičić vina – Bogdanuša 2019 (88,25);  2. Vina Carić – Bogdanjuša 2019 (88,00); 3. Zlatan otok – Zlatan Bogdanuša 2019 (86,00)  Cuvéei s bogdanušom 1. Zlatan otok –  Zlatan otok Cuvée 2018  (90,000);  2. Vina Carić – Cesarica 2019 (89,000); 3. Vina Tomić Bastijana – Beleca 2019  (88,750)  Plavac mali  1. Vina Carić – Plovac Ploški barrique 2013 (92,75);  2. Hvar Hills – Plavac mali Pharos Maximus 2013 (92,50);  3. Vino Leše – Plavac mali 2017 (91,50); Najbolje ocjenjeno vino –  ukupni pobjednik:   Vina Carić – Plovac Ploški barrique 2013 (92,750)

Inače, među laureatima sam očekivao i Tončija Marjana iz Pitvi, koji već godinama ima odlična vina Vron Bod od Plavca maloga i koji je za taj Vron Bod i osvajač Decanterove medalje, međutim Marjan mi kaže da nije bio ni pozvan da dade vino na ocjenu. Iz redova organizatora pak odgovor da ga se više puta pokušalo kontaktirati ali da se nije javljao na telefon…

Bogme, s našim vinarima komunikacija je vrlo, vrlo komplicirana…

_____________________________

Evo da nabrojim koja, uz upravo spomenute Concours Mondial de Bruxelles i Mundus Vini te Decanter WWA (Decanter World Wide Award), još relevantna svjetska ocjenjivanja danas postoje i da, vjerujući da bi to moglo zanimati one što nisu imali priliku zaviriti na njih, pokušam dočarati atmosferu na njima, predstaviti način rada, sustav ocjenjivanja, pragove nužne za pojedine medalje:

IWSC (International Wine and Spirits Competition), IWC (International Wine Challenge), AWC (Austrian Wine Competition), Vinalies internationales, Chardonnay du Monde, Syrah du Monde, Muscats du Monde, Effervescents su Monde, Alliances du Monde (samo za vina njegovana u drvu, ponajprije barriqueu; ovih pet organizira Savez enologa Francuske/Union des Oenologues de France), Berlin International Wine Competition, International Bulk Wine Competition u Amsterdamu, Emozioni dal Mondo: Merlot e Cabernet insieme u Bergamu, Vinitaly Verona, Vino Ljubljana, Vino Slovenije – Agra Gornja Radgona, Muvina Prešov, Concours Mondial du Sauvignon

____________________________

Ivan Dropuljić, Ivo Kozarčanin i novinarka Ana Rogač

ZAGREB VINO.COM 2020 – Zahvaljujući Coroni i Covidu 19 moguće je da Hrvatska dobije novo, značajno ocjenjivanje vina na nacionalnoj razini kakvo postoji u više zemalja u našem susjedstvu, i s kakvim se, pod pokroviteljstvom Hrvatske gospodarske komore, već zapravo počelo prije nekoliko godina, održano je upravo uoči ustaljenog termina popularnog festivala Zagreb Vino.com, ali je – nejasno iz kojih, zapravo, razloga – prekinuto odmah nakon tog prvog izdanja. To eventualno novo vrednovanje naše kapjice i opet bi, možda, bilo vezano uz Zagreb Vino.com i hotel Esplanade, naime s obzirom na novonastale okolnosti glede pandemije sasvim je jasno da se ove godine Zagreb Vino.com ne može održati u obliku Esplanadine košnice vinara i posjetitelja kakvom je s obzirom na golemi interes i na nedostatak raspoloživog prostora u hotelu, postao, pa, s obzirom da osnivač i direktor prof. Ivan Dropuljić kaže da on u smislu smanjenja i izlagača i posjetitelja  jednostavno ne može odlučivati koga pustiti a koga ne pustiti na festival, postoji razmišljanje da se prije festivala održi posebno ocjenjivanje vina s time da za ovu godinu propusnicu za festival, možda samo na otvorenome na Esplanadinoj terasi kao pozornici, dobiju ponuđači najbolje nagrađenih vina u broju što može udovoljiti postavljenim epidemiološkim mjerama. Prijedlog novinara Ive Kozarčanina je najprije među osobama iz struke – vinskim trgovcima, ugostiteljima i sommelierima, enolozima, vinskim novinarima provesti anketu o tome za koje hrvatske vinske kuće smatraju da se s obzirom na kakvoću proizvoda moraju obvezno naći na festivalu, pa po rezultatima ankete sastaviti listu vinara i vina mogućih sudionika na ocjenjivanju. Razmišljanje razumno, i doista se nitko tko dobije odbijenicu jer mu vino nije prešlo određeni ustanovljeni bodovni prag ne bi trebao osjetiti uvrijeđenime. Dropuljiću, koji veli da o manifestaciji što ove godine slavi svoje 15. izdanje i šteta bi je bilo ne održati baš u jubilarnoj godini, intenzivno ragovara s glavnim direktorom Hotela Esplanade Ivicom Maxom Krizmanićem i najnovija vijest je da je dogovoreno da se u festival ipak ide samo treba naći odgovarajući model. Raspravlja se o prijedlozima za razne opcije, dakle da li sudionike priredbe u 2020. izabrati na temelju rezultata spomenutog ocjenjivanja, među tim opcijama je I ona da se festival privremeno premjesti na otvoreno, bilo na Esplanadinu terasu Oleander i na susjedni joj park na Starčevićevom trgu, odnosno da se prostre Zrinjevcem kao prikladni prethodnik ovogodišnjih adventskih događanja.. najnovije je to da ga se održi u dva termina tako da zapravo svi koji žele mogu nastupiti. ◾

_________________________________

Neka od tih ocjenjivanja – primjerice Decanter World Wide Award, Mundus Vini, CMB, Vinitaly, IWSC dostigla su ogroman broj prijavljenih uzoraka i svjetsku slavu između ostaloga i jer su tijesno vezana uz zemlje koje su veliki potrošači vina i jer su tijesno vezana uz specijalizirane eno-gastro publikacije s visokom nakladom u svojoj zemlji (revija Decanter, The Buyer, Vinopress od CMB-a, uz Mundus Vini Wine International Magazine, s nakladom od 100.000 kopija još je nekih sedam različitih revija novinske izdavačke kuće Meininger Verlag, organizatora Mundus Vinija), neka od tih novinskih izdanja (baš izrazito, konkretno, Decanter) prisutna su na tržištu ne samo u vlastitim zemljama nego i u mnogim zemljama svijeta. Razlog velikog odjeka  nekih ocjenjivanja je i u tome što su ta neka vrednovanja i tijesno povezana sa značajnim svjetskim sajmovima plemenite kapljice poput ProWeina, Vinitalyja, Vinexpoa… Kroz spomenute publikacije i kroz prostore koje neka ocjenjivanja imaju na vodećim svjetskim vinskim sajmovima proizvođači nagrađenih vina mogu imati odličnu promidžbu na globalnoj razini, i zasigurno je to snažan motiv vinskim kućama da redovito uzorke šalju na ta renomirana bjelosvjetska ocjenjivanja. Usput, velika pak vrijednost za ocjenjivače u tome je što kroz degustacije-ocjenjivanja mogu steći dobar uvid u aktualnu svjetsku vinsku produkciju, organizatori se svaki put pobrinu da podrobno predstave – predavanjima te popodnevnim posjetima na lice mjesta i degustacijama – neku vinsku regiju iz države u kojoj je ocjenjivanje, odnosno neku regiju u njenu susjedstvu. Tako je ove godine Concours Mondial de Bruxelles, s obzirom na to da se odvijao u Brnu, prezentirao češku vinorodnu južnu Moravsku…

Godinama (više od desetljeća!) bio sam redoviti degustator-ocjenjivač na Concoursu Mondial de Bruxelles, Mundus Viniju, Emozioni dal Mondo, par puta sudjelovao sam i na Vinu Ljubljana i na ocjenjivanjima u Gornjoj Radgoni, Veroni, na Muvini u Prešovu, a i na Concoursu Mondial du Sauvignon koji kao i glavni Concours Mondial svake godine mijenja mjesto održavanja, u 2021. će eto biti u Portugalu… Većina ocjenjivanja odvija se po tri do četiri dana, uglavnom kroz prije podne, te manje-više podjednakim načinom (ove godine novost su, dakako, bile epidemiološke mjere – razmak i maskice…) – a to je da u odgovarajuće velikoj dvorani za stolovima sjede komisije (svaka komisija ima svoju, zasebnu postavu od nekoliko spojenih stolova, međutim Concours Mondial osigurao je za svakog člana žirija i poseban, odvojeni stol veličine samo za po jednu osobu!). Komisije su sastavljene od po pet ili šest, ponegdje i sedam članova (međutim Emozioni dal Mondo u svakoj komisiji zna imati i po 12 članova, ove godine iz epidemioloških razloga broj članova komisije u Bergamu bit će znatno reduciran, kao ocjenjivači pozvani su samo degustatori iz Europe i to sjevernoj Italiji najbližih država!) uključujući i predsjednika žirija. U komisijama su enolozi, sommelieri, vinski trgovci, vinski pisci-novinari, na koje se dakako računa da podrobno informiraju javnost u svojim zemljama o ocjenjivanju i najbolje nagrađenim uzorcima. Na uistinu glomaznim ocjenjivanjima poput Mundus Vinija i CMB-a, s obzirom na veliki broj prijavljenih uzoraka, bude i po 130 do 150, u nekim prigodama i 200 komisija.

Svaka komisija svakog ocjenjivačkog dana ima svoj program za ocjenu – nekoliko serija složenih po porijeklu vina, boji vina, sorti odnosno mješaviama sorata, vrsti vina (mirno, pjenušavo, suho, polusuho poluslako, slatko, desertno…), sadržaju alkohola, sadržaju neprovrela sladora, ponegdje se vodi računa i o maloprodajnoj cijeni butelje kao dijelu obvezne kategorije poštivanja cjenovnog razreda. Obično, po danu, za kušanje bude ukupno po pedesetak uzoraka. U pravilu se ne ide na veći broj (bude, doduše iznimaka!), naime stručnjaci su zaključili da  nakon pedesetke dnevno počinju umor i bitan stupanj dekoncentracije kušača. U većini slučajeva uzorke, na znak predsjednika komisije, pred ocjenjivače donose sommelieri odnosno učenici ugostiteljskih škola kojima se taj rad priznaje kao praksa u sklopu redovnog školovanja. Boce su zamotane do vrha grlića tako da se ne vide ne samo etiketa nego i moguće oznake koje neki proizvođači kao reklamu daju ugravirati na svoje butelje.

Kušanje je naslijepo, što znači da se ne znaju naziv uzorka i proizvođač uzorka, a uzorci, koji su prethodno u drugoj dvorani kamo ocjenjivači nemaju pristupa svrstani po kategorijama i unutar svake kategorije po strukovnom redosljedu, najavljuju se po degustacijskom rednom broju. Kušači obično dobiju sljedeće podatke – godinu berbe, eventualno šire geografsko područje odakle je vino, sortu, zna se navesti i sadržaj alkohola i neprovrelog sladora te naznaka o tome je li vino dozrijevalo u barriqueu, ponegdje se cijena vina spomene nekako usputno a ponegdje, kako je upravo navedeno, baš kao dio kategorije u kojoj valja voditi računa. Nakon što predsjednik komisije pobere ocjenjivačke listiće za uzorak koji je neposredno kušan on pozove članove komisije da kažu koju svoju o vinu, objašnjenja traži pogotovu ako se ispostave jače razlike među bodovima ocjenjivača. Nakon kraće ali sadržajne diskusije, članovi komisije koji su s ocjenom bili ili jače nisko ili jače visoko od drugih imaju priliku, ako to smatraju opravdanime, na licu mjesta ispraviti prvotno dat broj bodova. Listići potom odlaze stručnjacima za kompjuterom koji za dotični uzorak izračunaju srednju ocjenu izbacivanjem najvećih i najnižih bodova i izračunaju aritmetičku sredinu, pa uglavnom ubilježe onaj povoljniji rezultat.

Većina ocjenjivanja primjenjuje sustav sa skalom do 100 bodova koji je prihvatio OIV i glede pragova za medalje drži se pravila preporučenih od strane OIV-a. Na nekim ocjenjivanjima brončane medalje se ne dodjeljuju. Po OIV-u pragovi su sljedeći: od 80 do 84,99/100 za srebro, od 85 do 89,99/100 za zlato a od 90 do 100 za veliko zlato.  Organizatorima nekih ocjenjivanja čine se ti pragovi koje preporučuje OIV preblagima pa su pooštrili pragove (što je logično jer u današnje vrijeme uz higijenu i dostupne eno-opremu i enološka sredstva lako je dostići 85 bodova), neki za tek koji bod, primjerice Concours Mondial de Bruxelles išao je na neke modifikacije tako da srebro dodjeljuje vinu za bodove u rasponu od 85 do 87,9 bodova, zlato za 88 do 95,99 bodova, veliko zlato za 96 do 100 bodova.  Mundus Vini, koji se očito nije bojao da će jače postroženje utjecati na smanjenje broja prijavljenih uzoraka (ne da nije bilo smanjenja prijava, nego svake godine prijava bude više!), odvažio se na pomak tako da tamo srebro počinje s 85 bodova, zlato s 90 a veliko zlato s 95 bodova, veliko zlato bila bi, inače, vrijednost koja se na nekim ocjenjivanjima prikazuje kao platinasta medalja. Događa se da je na nekom ocjenjivanju npr. zlato ono što je na nekom drugom ocjenjivanju tek srebro!

Evo, za ilustraciju, i ocjenjivačkih tablica za mirna vina na Mundus Viniju i na Concours Mondialu de Bruxelles. Uz klasičnu brojčanu tablicu Mundus Vini na listiću ima, na desnoj strani, i dio za opis vina.

Mundus Vini

Concours Mondial de Bruxelles

Na nekim ocjenjivanjima u Velikoj Britaniji obično se rabi nekad davno osmišljeni i prije prodora 100-bodovne ljestvice i u Hrvatskoj uvelike korišteni sustav do 20 bodova. Ako su već ocjenjivanja uvedena da se, osim da se na njima zaradi, širim krugovima potrošača koji rado uživaju u vinu a nemaju (dovoljno) strukovnog obrazovanja iz enologije ili dovoljno prakse da sâmi prepoznaju stvarne vrline pojedinog vina, vrijednosti medalja trebalo bi izjednačiti, tako da srebro, zlato i veliko zlato/platinum svuda sjaje jednakim sjajem, uostalom baš zbog tog postojanog sjaja spomenutih plemenitih plemenitih metala medalje su i dobile nazive. Tamo gdje se drže sustava do 20 moglo bi se, upravo da se potrošačima zaista olakša stvar, uz osvojene bodove po skali do 20 bodova u zagradi navesti i stručan prijevod dotičnog broja bodova na skalu do 100 bodova.

Veronique DeFreitas, IWSC, prije toga radila je za Decanter WWA

Kroz ocjenjivanje International Wines & Spirits Competitions  provodi nas Veronique De Freitas, International Brand Manager IWSC-a:

– IWSC se od drugih ocjenjivanja razlikuje po tome što je ovdje vrlo, vrlo rigorozna selekcija. Vina se ocjenjuju naslijepo a ocjenjivači su ključni čimbenici na tržištu, dakle Masteri of Wine, distributeri, uvoznici, ugostitelji, sommelieri, vinski novinari, influenceri. Članova žirija bude troje do četvero i oni sjede svaki za svojim stolićem, pri kušanju dakako zapisuju dojmove i potom zajedno s predsjednikom žirija raspravljaju o svakom uzorku dok ne se ne dogovore o tome koja bi ocjena bila najprikladnija za svaki pojedini uzorak. Smatramo da je komunikacija među članovima žirija bitna da konačna ocjena uzorka bude najpravednija moguća. Degustacija počinje obično oko 10 sati i traje do 15 sati, dakako u međuvremenu su pauze. Vrednuje se po skali do 100 bodova. Pragovi za medalje su: 95-100 bodova je Zlato (Izvaredno kompleksno vino s visokom osobnosti. Primjer koji kakvoćom i karakterom odskače od drugih istovrsnih uzoraka), od 90 do 94 boda je Srebro (gotovo, dobro dozrelo kompleksno vino sa značajnom osobnosti, klasičan primjer stila i/ili sorte); od 85 do 89 je Bronca (vrlo dobro odrađeno vino s naglašenom lijepom pitkosti).

Nakon prvog ocjenjivanja uzorci koji osvoje dovoljno bodova za zlato odnosno srebro odnosno broncu kušaju se ponovno, a kušači su ovaj put članovi Wine Judging Comiteeja. Ako se kod nekog uzorka ta nova, gornja ili viša instanca ne složi s medaljom dodijeljenom u prvom krugu slijede nova rasprava i ako treba i nova degustacija, dok se ne utvrdi konačna ocjena.

Novost ove godine na IWSC-u bila je to da se ocjenjivačima kao počasni predsjednik ocjenjivanja pridružio legendarni Steven Spurrier. Novost je i to što je proizvođačima vina koji su prijavili uzorke za ocjenu išlo na ruku na način da, ako su iskazali želju da vino prodaju glavninom preko velikih trgovačkih lanaca, u žiriju za ocjenu budu uključeni predstavnici široke distribucije, a ako je želja vinara da mu se uzorci plasiraju kroz lanac HoReCa da u žiriju kojemu idu njegovo ili njegova vina rade samo predstavnici tog lanca djelatnosti. Dakako, na kraju ocjenjivanja boce se pokažu degustatorima, da vide što su ocjenjivali i precizno ustanove što od kušanih vina već poznaju a što su za njih noviteti.

Decanter 2020

Decanter World Wine Award 2020 održan je uz poštovanje propisanih epidemioloških mjera (u prvom redu dovoljnog razmaka među ocjenjivačima) u Londonu od 1. do 28. kolovoza. Na ocjenu je podastrto 16.518 vina, koja je eto cijeli mjesec ocjenjivala grupa od 116 degustatora iz Velike Britanije, od toga broja 37 je bilo kušača s titulom Master of Wine. Ove godine zbog  Coivida19  nedostajali su brojni degustatori iz inozemstva. Iz Hrvatske su, inače, na DWWA obično bili  Siniša Lasan i Mario Meštrović, kako čujem ove godine trebao im se od naših pridružiti i Saša Špiranec.

Na DWWA degustacija traje po cijeli tjedan a ponekad i duže, ove specifične corona-godine protegnula se čak na mjesec dana. Vina kuša panel od tri do četiri suca i s predsjednikom žirija. Degustacije su po cijeli dan. Kušači su pretežito vinski pisci novinari, blogeri, influenceri, te vinski trgovci. Vina su složena u grupama po nekoliko cjenovnih razreda i ocjenjivači imaju uvid u to kojem cjenovnim razredu pripada neko vino što ga kušaju, tako da je i to parametar po kojemu se ravnaju u odluci.

Žiri je ove godine dodijelio 50 priznanja Best in Show, 178 platinastih medalja, 537 zlata, 5234 srebra i 7508 brončanih medalja. Hrvatska je osvojila tri platinaste medalje, 11 zlata, 68 srebrnih medalja i 88 bronci. Platinastima su postala vina  Nono 4 Terre 2015 (97/100) od Cattunara,  Selekcija Malvazija 2017 (97) od Kozlovića i  Graševina de Gotho 2018 (97) od Kutjeva dd.

Evo i zlata: Teran 2019 Fakin (95/100);  Malvazija istarska 2019 – Pilato (95/100); Malvazija Templara Riserva 2017 Rossi (95); Urban White extra brut 2017 – Štampar (95), Campi del Bosco 2019 Tercolo (95); Pošip 2019 Testament (95); Dalmatian Dog Babić 2016 Testament Winery (95); Teran Barbarossa 2017 Tomaz (96); Malvazija Sesto Senso 2017 – Tomaz (95), Malvazija istarska Festigia 2016 – Vina Laguna Istria (95); Castello Festigia 2016 Vina Laguna (95).

Kraj kolovoza i početak rujna obilježilo je ocjenjivanje Mundus Vini Summer Tasting 2020 u njemačkom gradu Neustadt an der Weinstrasse. Mundus Vini 2020. proljeće + ljeto ukupno je okupio oko 12.000 uzoraka.

            Grand International Wine Award Mundus Vini 2020 Summer tasting izašao je ove pandemijske godine u toku četiri službena kušačka dana pred oko 120 vinskih eksperata iz raznih zemalja s nekih 4500 vina iz cijeloga svijeta. Mnogi degustatori izjavili su da je kvalitativni prosjek na ovom kušanju bio na vrlo visokoj razini. Podijeljeno je 13 velikih zlatnih medalja, 919 zlata i 849 srebrnih odličja.

Mundus Vini. Na tom ocjenjivanju sudjelovao sam redovito nekih 15 godina…

Italija prednjači po broju osvojnih medalja, skupila ih je 552, slijede Španjolska (sa 320), Njemačka (282), Francuska (112) i Portugal (91). Iz prekomorskih zemalja oduševilo, za medalju, je 59 vina iz Australije, 36 iz Južne Afrike, pa Češke i SAD 28, Gruzije i Luxembourga 26 vina, Moldavije 24, Argentine 23, Čilea 19, Novog Zelanda 18 itd.,  rekao je oduševljeno Christian Wolf, zadužen za organizaciju degustacije.

Među najboljim vinima natjecanja 2020. su 2015 Salentein Gran Vu Blend (Best of Show Argentina), 2013 Margaret Semillon (Best of Show Australia white) from Peter Lehmann Wines, 2019 Casillero del Diablo Carmenère (Best of Show Chile in retail markets) od Concha y Toro, 2019 Schloss Johannisberger Riesling Blaulack – Trockenbeerenauslese (Best of Show Riesling noble sweet), 2008 Palmes d’Or Brut Vintage Champagne Nicolas Feuillatte (Best of Show Champagne), 2016 Terre del Barolo Barolo DOCG Vinum Vita Est (Best of Show Barolo), 2020 Seifried Nelson Sauvignon Blanc (Best of Show New Zealand) i 2014 Marqués de Riscal Baron de Chirel Rioja DOCa Reserva (Best of Show Rioja Reserva).

MUNDUS VINI Summer Tasting 2020, osvajači medalja iz Hrvatske i zemalja u neposrednom susjedstvu:

Hrvatska
2018 Maximo Oro vrhunskoKutjevo d.d. Kutjevo;

2016 ChardonnayBelje  plus d.o.o., Darda

 

2019 Graševina vrhunsko suho – Belje plus d.o.o., Darda

Bosna i Hecegovina

2015 Merlot – Vinogradi Nuić;

2016 Trnjak trockenVinogradi Nuić d.o.o., Ljubuški

Slovenija
2019 Furmint Puklavec & friends;

2015 34′ Jeruzalem Ormož; 2018 Pinot noir Ena Dva Tri  – Puklavec Family Wines d.o.o., Ormož   

Nagrađena vina s Mundus Vinija predstavit će se na sajmu ProWein u paviljonu 17 od 21. do 23. ožujka 2021.

_________________________________

Vinski razgovori Tomislava Stiplošeka: NOVI SVJETSKI ZLATO i SREBRO ZA BELJE – Nove potvrde za kakvoću vina Belje iz Baranje: Chardonnay 2016 i srebro za Graševinu 2019. Oba vina u Hrvatskoj su nedavno prigodno prezentirana u okviru događanja Vinski razgovori Tomislava Stiplošeka u Zagrebu, u lijepom novom kafiću Egoist. Enologinja Belja Suzana Zovko i šefica marketinga Ljiljana Vajda Mlinaček donijele su još i Graševinu 2017 Goldberg (ona nastaje tako da se u mošt redovne berbe umiješa oko 15 posto predikatne berbe na poziciji Goldberg, vino dijelom sazrijeva u inoksu a dijelom, na finom talogu, u hrastovim bačvama od 1500 i 1800 litara. Na druženju s Beljem pojetitelji su mogli uživati i u crnjacima Merlot 2016 koje je 20 mjeseci dozrijevalo u bačvama od 5000 te 1800 i 2000 litara, zatim Cabernet sauvignonu + Merlotu 2016 od 70 posto caberneta i 30 posto merlota dozrijevanima od 18 do 24 mjeseca u bačvama od 1900 litara, kao i, naposlijetku, u izvrsnoj Frankovki 2012 proizvedenoj uz prosušivanje grožđa na trsu i dozrijevanje također u velikim hrastovim bačvama. Belje inače ima 540 hektara vlastitih vinograda i vino proizvodi samo od grožđa iz svojih nasada. Kapacitet novog modernog podruma Belja je čak osam mlijuna litaravina a godišnja proizvodnja kreće se oko 3,5 milijuna litara vina.

Glavna enologinja Belja Suzana Zovko te Ljiljana Vajda Mlinaček iz Odjela za marketing u razgovoru s Tomislavom Stiplošekom. Pored: vina Belja prezentirana, uz laureate s Mundus Vinija 2020, na događanju neposredno poslije objave medlaja iz Njemačke u Zagrebu (Marko Čolić)

Belje se prezentiralo i sa špekom i  s odličnim sušenim kobasicama od crne slavonske svinje, uzgajane na otvorenome prigodnim terenima u Kopačkom ritu. ◾

___________________________________

            Concours Mondial de Bruxelles u češkom gradu Brnu odvijao se od 4. do 6. rujna 2020.

Ovogodišnji Concours Mondial de Bruxelles, 27. po redu, održan u Brnu u Južnoj Moravskoj u Češkoj, bio je u sasvim novome znaku, dakako zbog pandemije trebao je zadovoljiti sve propisane epidemiološke mjere. Isprva je bilo planirano da okupi, kao obično, oko 350 kušača iz cijeloga svijeta, međutim zbog novih corona-okolnosti izdanje CMB-a 2020. u Brnu okupilo je 250 degustatora, samo iz Europe. Veliki broj kušača iz redova je afirmiranih vinskih novinara, što treba jamčiti vrlo kvalitetan prodor vijesti o nagrađenim vinima u najširu javnost.

Na ovogodišnjem Concours Mondialu iz hrvatske su među ocjenjivačima bili Siniša Lasan, Ksenija Matić, Morana Petričević i Saša Špiranec

Ocjenjivači su bili podijeljeni u 55 žirija, na način da je svaki degustator unutar svojega žirija imao svoj poseban stol, kako bi se poštovao traženi razmak. Na raspolaganju su svakome bile maske, koje dakako nisu bile obvezne za vrijeme kušanja ali jesu kad su se degustatori u pauzama našli u zajedničkom prostoru gdje su cirkulirali po potrebi odnosno nahođenju, te kad se išlo u organizirane posjete lokalnim vinskim podrumima. Na kušanju se našlo 8500 uzoraka iz gotovo 50 zemalja. Zemlja domaćin Češka podastrla ih je 370, triput više nego lani. Više od Češke poslali su Francuska, Španjolska, Italija i Portugal. Inače, u posljednjim godinama iz Češke, Slovačke pa i Poljske znatno se povećao broj uzoraka na CMB-u. Samo Češka, Poljska, Mađarska zemlje bivše Jugoslavije, Rumunjska, Moldavija, Turska i Armenija prijavile su 1000 uzoraka.

Najviše medalja osvojili su Francuzi – 570, slijede Španjolci (495), Talijani (363) Portugal (306), Češka (112). Govori li se o sjaju medalja, Bugari su osvojili četiri velika zlata, 10 zlata i 14 srebra, Moldavci, Rumunji i Turci dosegnuli su po jedno veliko zlato, te po sedam zlatnih medalja. Slovačka je dobila 11 zlata i 24 srebra, Mađarska i Armenija po jedno zlato i četiri srebra, Hrvatska jedno zlato i pet srebra, Sjeverna Makedonija dva zlata i četiri srebra, Srbija dva zlata i jedno srebro, isto toliko i Crna Gora, Rusija se zakitila s jednim zlatom i jednim srebrom, Slovenija je osvojila četiri srebra a Ukrajina jedno srebro.

Hrvatske medalje na CMB 2020:

Zlato: Merlot Festigia 2016Vina Laguna Agrolaguna      Srebro: Malvazija istarska 2015 riserva VižinadaVina Laguna Agrolaguna; Graševina de Gotho 2018Kutjevo dd., Maximo nero 2016Kutjevo dd, Malvazija Santa Lucia 2016Kozlović, Malvazija Selekcija 2017Kozlović.

__________________________________

                Kapljica Češke, skriveni dragulji europskog vinarstva – Concours Mondial de Bruxelles sa sobom donosi veliki publicitet na globalnoj razini ne samo vinarima sudionicima ocjejivanja nego i zemlji u kojoj se manifestacija odvija. Tako je bilo i sada, s Češkom. Na dolasku u Brno degustatori su imali priliku detaljno se upoznati s češkim vinogradarstvom i vinarstvom, dijelom kroz predavanja i prezentacije a dijelom i kroz posjete vinarijama i kušanja. Češka se u principu percepira više kao zemlja-proizvođačica piva, ali sad u Brnu nazočni su se mogli uvjeriti da je vino i te kako važan proizvod te zemlje. Povijest otkriva kako je vinogradarstvo i vinarstvo na području Češke prisutno od doba Rimskog carstva. Grad Brno, domaćin ovogodišnjeg CMB-a, nalazi se u vinogradarskom dijelu južne Moravske koje graniči s austrijskim vinogradarsko-vinskim predjelom Weinviertel, i tamo je oko 96 posto čeških vinograda. U Republici Češkoj vino se proizvodi od više od 50 vinskih sorata, a 69 posto vinograda zasađeno je bijelim kultivarima. Od novih sorata uzgajanih u Češkoj su Devin, Palava i Andre, kaže Pavel Krška, direktor Nacionalnog vnskog centra Češke.

Godinama sam ocjenjivao i na Concours Mondialu de Bruxelles. Na slici sam s Baudoinom Havauxom, danas čelnikom CMB-a, njegovim ocem Louisom, utemeljiteljem CMB.a, i enologom Thomasom Constenobleom, direktorom ocjenjivanja. U više navrata pitao sam Baudoina Havauxa je li razmišljao o dovođenju CMB-a i u Hrvatsku i je li po tom potanju kontaktrao nekoga iz Lijepe naše, odgovori su zasad uvijek bili da je razmišljao o CMB-u i u Hrvatskoj, i tu je, zasad, stalo…

______________________________________

VINSKE TAJNE JUŽNE MORAVSKEKad se spominju glasovite vinska regije svijeta na pamet među prvima svakako ne pada Južna Moravska u Republici Češkoj, smještena, inače, na istoj zemljopisnoj širini kao Alsace i Burgundija, prostor na kojemu se odvija 96 posto proizvodnje vina u spomenutoj državi. Ipak, taj prostor ima što-šta zanimljivog za ponuditi ljubitelju plemenite kapljice, kaže Jaroslav Machovec, direktor Vinskog fonda Češke, i dodaje da je u posljednjih 25 godina, otkako je u zemlji donesen novi Zakon o vinu, kompatibilan s europskom legislativom, češka vinska produkcija osjetno napredovala. Uvođenje nove moderne tehnološke opreme i znatno poboljšanje rada u vinogradu rezultirali su količinski ali i kvalitativno većom proizvodnjom. U najnovije vrijeme zapažena je u velikom opsegu orijentacija prema prirodi prijateljskom pristupu u radu u trsju i u vinariji.

Južna Moravska ima kontinentalnu klimu s prosječnom godišnjom temperaturom od 9,42 Celzijeva stupnja te s prosjekom godišnjih kišnih padalina od 510 mm. Vegetativna sezona kraća je od one u zapadnoj Europi, ali relativno visoke ljetne temperature idu na ruku uzgoju sorata s kasnijim dozrijevanjem. Njihovo grožđe je na kraju perioda dozrijevanja s prilično visokom koncentracijom aroma u voćnom pravcu.

Dvije trećine čeških vina je bijelo, svježe i voćno. Južna Moravska afirmirala se dobro svojim bijelim vinom, pokazuju to brojne i na međuarodnim cjenjivanjjima osvojene medalje visokoga sjaja. Najraširenija sorta je Veltlinac zeleni, slijede Rizvanac, Rizling rajnski, Graševina, Sauvignon bijeli, Pinot bijeli, i Chardonnay. Od lokalnih sorata najpoznatija je Pálava, križanac između Traminca i Rizvanca.

Crvena vina Južne Moravske tek čekaju na svoju visoku afirmaciju, kaže još Machovec. Srce proizvodnje crvenog vina je vinogradarski predio Modré hory ili plave planine kod Velké Pavlovice. Tlo tamo karakterizira visoki udio magnezija, koji pridonosi osebujnom okusu moravskih crnjaka…

Tipične crne sorte za Južnu Moravsku su Lovrijenac, Zweigelt, Frankovka, Pinot crni i lokalni kultivar Cabernet Moravia, hibrid između Cabernet franca i Zweigelta.

Moravska broji oko 17.000 hektara registriranih vinograda (malo manje od Hrvatske!) i podijeljena je u četiri podregije a to su Mikulovská, Velkopavlovická, Slovácká and Znojemská.

Podregija Mikulov ili Mikulovská područje je brežuljaka Palava, tlo kojih obiluje vapnencem. Prve vinograde na obroncima Palave podigli su starorimski vojnici. Danas tu caruju sorte Sauvignon Blanc, Riesling, Chardonnay i Pinot Blanc, ima i Pálave, Neuburgera i Silvanca zelenog.

Podregija Velke Pavlovice ili Velkopavlovická nalazi se u središnjem dijelu Južne Moravske i to je jedan od najosunčanijih prostora u cijeloj Češkoj. Velkopavlovická je dom većma crnih kultivara, ponajviše je Frankovke i Lovrijenca. Ima nešto i Portugisca i lokalne sorte André.

Istočni dio Južne Moravske pokriva podregija Slovácká. Prostor je to s različitim eko-uvjetima i to se reflektira paletom različitih vina odavde. Slovácká je rodni kraj više lokalnih sorata, jedna je Moravski Muškat dobiven križanjem Muškat Ottonela s kultivarom Prachtraube, a druga je već spomenuti Cabernet Moravia.

Podregija Znojmo (Znojemská) na zapadu je Južne Moravske. Kolijevka je to aromatičnih bijelih vina ponajviše od Veltlinca zelenog, potom od Rizvanca pa Sauvignona i Rizlinga rajnskog. Oblast Znojma poznata je po vrlo razvijenom vinskom turizmu. U punoj turističkoj sezoni za turiste se organiziraju vožnje kroz vinograde specijalnim vinskim autobusima zvanim Vinobus, dakako svako toliko je zaustavljanje a stanice su naravno vinarije koje nude degustaciju.

Moravske vinske staze projekt je nastao 2009. godine s ciljem zaštite kulturnog nasljeđa vezanog uz vinogradarstvo i proizvodnju vina u Južnoj Moravskoj. Uređeni putevi prikladni npr. i za vožnju biciklom, u dužini su od 1200 kilometara a prolaze kroz 230 sela svih podregija. ◾

________________________________________

            NINGXIA – svjetsko vinsko središte 2021 Concours Mondial de Bruxelles nastavlja svoje krstarenje svijetom. Službeno je objavljeno da će se ocjenjivanje sljedeće godine u svibnju, 28. po redu, održati ponovno u Kini, i to od 22. do 24. svibnja 2021, ali ovaj put ne u glavnom gradu Pekingu kao 2018, nego, da bi svijet što bolje otkrio vinogradarsku-vinarsku Kinu, u provnciji Ningxia.

Kina je inače po površini pod trsjem od više od 800.000 hektara jedna od najznačajnijih vinogradarskih zemalja svijeta i pomalo ide prema tome da i u segmentu proizvodnje i vlastite ponude Bakhova nektara bude jedan od glavnih igrača na našem planetu. U tom smislu angažirala je veći broj enoloških savjetnika iz najrazvijenijih vinskih zemalja svijeta kao Francuske, Italije npr., oni su svojim uradcima već pokazali kakvi su potencijali nekih vinogradarskih područja Kine, i vjerojatno neće trebati čekati još dugo dok Kina ne pokaže svijetu svoje pravo vinsko lice.

Područje Ningxia nalazi se na sjeveroistoku zemlje. Tamo je oko 40.000 hektara zasađeno vinovom lozom. U regiji Ningxia gdje postoji šest podregija aktivno je 90 vinskih podruma. Ningxia je uz provincije Xinjiang i Guangdong obećavajuće područje za vina vrhunske svjetske kakvoće. Predsjednik Concours Mondiala de Bruxelles Baudoin Havaux smatra da će se autonomna regija Ningxia u skoroj budućnosti pokazati kao jedan od ponajboljih terroirea svijeta. Usput, Baudoinu Havauxu bio sam svojedovno, u Plovdivu, postavio pitanje kakve su razmišljanja i šanse da se CMB dovede i u (turističku) Hrvatsku, odgovor je bio da je o tome promišljao ali da dosad nije bilo konkretnih koraka u tom pravcu…

Ningxia je, izvorno, pustinjsko područja uz granicu s Mongolijom, i do prije kratkog vremena bilo je znano samo po eksploataciji ruda i po električnim centralama. Vinogradarski predjeli Ningxia nalaze se na nadmorskoj visini od oko 1000 metara i prostiru se podnožjem planinskog lanca Helan. Kao mogući vrlo uspješan poljoprivredan kraj na sebe je skrenulo pažnju nakon programa irigacije kojim se dovodi voda iz Žute rijeke. U vinogradarskome dijelu Ningxije niču vinski châteaui, naime taj novi eldorado privlači brojne bogataše, ne samo one koji su se već obogatili na petrokemiji, ugljenu i gradnji nego i one debelo zainteresirane za vino, među njima je i svjetski čuvena grupacija LVMH et Pernod-Ricard.

Najbolji vinogradi u Ningxiji nalaze se između sjevernih 30. i 50. paralele, taj predio smatra se najboljime za uzgoj grožđa za visokokvalitetno vino. Najviše zasađene sorte su internacionalci Cabernet sauvignon, Merlot, Pinot noir, Syrah i Chardonnay, a moguće je naći i nešto Gamaya, Semillona i Rizlinga rajnskog. ◾

__________________________________

            BERLIN International Wine Competition 2020 uklopio se u termin od 3. do 13. rujna u Berlinu. Prjavljeno je bilo oko 13.000 uzoraka iz nekih 40 zemalja, a stići je trebalo čak oko 400 međunarodnih vinskih eksperata kao degustatora.

                MUVINA u slovačkom Prešovu predviđena je bila za 25. rujna, a Alliances du Monde Wine & Barrel 2020 13. i 14. listopada u opatiji Noirlac u Francuskoj, dok je kao termin za Emozioni dal Mondo: Merlot e Cabernet insieme u Bergamu najavljen 15. do 17. listopada.

EMOZIONI dal MONDO: MERLOT e CABERNRET INSIEME u Bergamu odvijat će se od  15. do17. listopada. Pokrovitelj e OIV. Ove godine bitno je smanjen broj degustatora, zbog Covida19 odlučeno je da se pozovu samo kušači iz europskih zemalja. Lako je još moguće da Covid19 ovaj put spriječi uopće nazočnost kušača izvan Italije.

                SYRAH du MONDE 2020 – U mjestu Ampuis uz rijeku Rhônu 27. i 28. listopada 2020. bit će svjetsko porvenstvo syraha Syrah du Monde. (infos@syrah-du-monde.com) Organizator je Udruženje enologa Francuske. Očekuje se 450 uzoraka iz 26 zemalja. Planira se dolazak stotinjak degustatora-eksperata za syrah iz raznih zemalja. Udruženje enologa Francuske inače za enologe koji se u svom poslu ne bave mnogo baš konkretno sa syrahom organizira tečajeve za ospsobljavanje za degustaciju vezano uz syrah, oni se održavaju u Institutu Paul Bocuse blizu Lyona. Cijena tečaju je 445 e bez PDV-a, s PDV-om je 534 €.

               IWC 2020 je pak najavljen za 1. do 14. studenoga, s time da će se rezultati objaviti 26. studenoga.

Svim dobitnicima medalja čestitam i želim daljnji napokon na odgovarajući način napokon pristupiti marketingu napredak, uz napomenu da medalje treba kako valja poslovno valorizirati, dakle nužno je…

____________________________________________________

Dileme uz ocjenjivanja

KOLIKO SU POUZDANI PARAMETRI PO KOJIMA SE VREDNUJE VINO? – Bez obzira na to što u svijetu postoji nekoliko ocjenjivanja vina koja redovito svake godine okupe i do 10.000 i više uzoraka svako, a iz toga bi trebalo proizaći da im proizvođači vjeruju, vezano uz vrednovanja vina kojih je danas, što malih što srednje velikih što vrlo velikih, puno, čuje se dosta često pitanje koliko su pouzdani parametri predviđeni za ocjenjivanje vina.

Na tu temu svoje mišljenje, koje ovdje prenosim, iznio je Christian Wolf, direktor jednog od najvećih svjetskih vrednovanja plemenite kapljice Mundus Vini koje se održava u Njemačkoj i koje je isprva bilo samo u ljetnom terminu, na prijelazu iz kolovoza u rujan, a unatrag nekoliko godina otkako je bitno povećan broj prijavljenih uzoraka – na godišnjoj razini bude ih i do 12.000 do 13.000 – podijeljen je na dva puta, na tzv. Spring Tasting ili proljetno kušanje obično na rasporedu u veljači, i Summer Tasting, ljetno kušanje, u spomenuto ljetno vrijeme na kraju kolovoza i na početku rujna, Mundus na svako vrednovanje pozove oko 280 do 300 ocjenjivača.

Oni koji su sumnjičavi u objektivnost na takvim velikim valutacijama vina smatraju da, bez obzira na to što organizator tvrdi da je za degustatore pozvao vrlo iskusne stručnjeke po pitanju organoleptike vina, rezultati ocjenjivanja uvelike ovise o spolu kušača, nacionalnosti, dobi, zanimanju. Kako su te razne sumnje prodrle i do Wolfa, on je  sebi dao truda provesti pokus da vidi koliko su prigovori točni. Prigodom Mundus Vinija 2019. među brojne žirije  uklopio je nekoliko svojih eksperimentalnih, konkretno za jednim je stolom sjedila ocjenjivačka komisija sastavljena samo od žena, za drugim komisija sastavljena samo od muškaraca, za trećim komisija sastavljena samo od mladih ljudi a za jednim stolom komisija sastavljena od nešto vremešnijih članova, jedan je stol sa šest sjedalica (pet članova žirija i predsjednik) Wolf popunio samo s Nijemcima, jedan pak isključivo s vinskim trgovcima, jedan samo sa sommelijerima a jedan samo sa specijaliziranim vinskim piscima. Isti uzorci ponuđeni su svim žirijima, i potom je ocjenjivanje ponovljeno, dakako kušači nisu znali da su pokusni kunići a niti da će kušanje istih uzoraka biti i ponovljeno.

Christian Wolf, nizozemski degustator Paul Robert Blom te Stephan Meininger

Christian Wolf kaže kako su, neovisno o tome kako su bili sastavljeni ti njegovi eksperimentalni žiriji, rezultati svih žirija bez obzira na spol, nacionalnost, starosnu dob, profesiju bili podjednaki. Razlike su se vidjele samo u jednom detalju, a to je brettanomyces, tj. neugodan životinjski miris koji stvaraju kvasci s istim nazivom a koji se razvijaju najčešće kod crnih vina dozrijevanih u drvu, i osobito ako proizvođač kako treba ne pazi na higijenu u podrumu i čistoću i ispravnost svake svoje bačve. Stariji ocjenjivači bili su vrlo strogi prema vinima s brettom, i to je Wolf objasnio dužim i većim iskustvom starijih degustatora koji su se pokazali znatno osjetljivijima i očito lakše su prepoznavali brett kao manu i kad je bio tek u tragovima. Wolf dodaje da što su pozvani degustatori u enološkom smislu obrazovaniji i na višem stupnju profesionalnosti, za ishod ocjenjivanja manje znače spol, nacionalnosti, starosna dob, profesija

A, kako da organizator ocjenjivanja bude koliko-toliko na temelju nekog izravnog iskustva siguran u bolju eno-obrazovanost i visoki stupanj profesionalnosti? Određenim provjerama na licu mjesta, iz iskustva znam jer bio sam mnogo puta na ocjenjivanju Mundus Vini, primjerice radi provjere dosljednosti ocjenjivača pri službenom kušanju uzoraka češće se svakom žiriju znaju podvaliti isti uzorci pa se onda kontrolira jesu li kod istog kušača ocjene za isti uzorak kušan anonimno po dva ili tri puta jednake/podjednake, ili se dosta razlikuju, ako se vide razlike to je sugestija da se grešni ocjenjivač više ne poziva…

Wolf je inače u lipnju 2019. u suradnji s Njemaččkim vinskim institutom organizirao ocjenjivanje u Kopenhagenu, kao kušače okupio je 50 profesionalaca iz skandinavskog svijeta vina kojima je na kušanje je ponudio 660 uzoraka od 200 njemačkih proizvođača. Među tim vinima bilo je i onih koja su bila osvojila medalje na Mundus Viniju te godine u veljači u Neustadtu u Njemačkoj. Wolf navodi da su rezultati tog ocjenjivanja u Kopenagenu bili gotovo identični onima u Njemačkoj, konkretno da su vina kušana u Kopenhagenu dobila ocjene unutar rangova za iste medalje već osvojene u Njemačkoj.

Christian Wolf objašnjava da je nužno ne samo to da kušač pri degustaciji bude maksimalno usredotočen na ocjenjivački listić nego i to da listić bude sastavljen tako da odgovarajuće po važnosti vrednuje pojedine elemente po kojima se vino ocjenjuje ponuđenim bodovima unutar ocjena odličan, vrlo dobar, dobar,  zadovoljavajuć i nezadovoljavajuć, te da ocjenjivački listić uz bodovno-brojčani dio sadrži i opisni dio kao i da u tom segmentu opet po pojedinim elementima ponudi za zaokruživanje precizne izraze što će omogućiti i precizan opis i stvaranje, na tzv. paukovoj mreži, preciznog grafičkog prikaza uzorka .

Složio bih se s ovim riječima Christiana Wolfa, ali uz ogradu, a to je da to zadovoljava u potpunosti dok govorimo o tehnički ispravnom vinu, znači onome bez enoloških defekata. Što se tiče nacionalne pripadnosti nisam baš stopostotno uvjeren da ona ne može imati nikakav utjecaj na ocjenu nekog vina, naime svojedobno osobito – i na globalnom nivou – utjecajni  Amerikanac Robert Parker svojim je pristupom vrednovanju vina navodio potrošače na svoj okus koji je preferirao debela i nabildana vina obogaćena s dosta slatkih začina, posebice vanilije, od boravka u bačvicama s jače paljenim dužicama. Lako je moguće da je dio Amerikanaca, a onda i nekih iz drugih zemalja sklonih SAD-u i Parkeru, i još vjeran tim vrijednostima. Za kušača, koji zapravo treba raditi na korist potrošača, je, da bi pravilno procijenio vino, iznimno važno da se pri ocjenjivanju malo digne iznad osobnih afiniteta ali i da zna ono osnovno o sorti, njenom porijeklu i njenim svojstvima glede boje vina i glede nakupljanja sladora u grožđu, zatim da zna iz kojega područja dolazi neko vino (klima, tlo… što bitno utječu na karakteristike kapljice), da zna kakve su tradicija u prehrani i tradicija u vinskoj produkciji u tom nekom kraju (da li vina od redovne berbe, ili vina od prosušivanog grožđa kao Amarone npr. – eto mnogi Istrani su sad svoj teran, ne bi li nakupio više sladora i dobio više alkohola te snažniju strukturu počeli proizvoditi također uz prosušivanje grozdova međutim to na etiketama ne označavaju na prikladan način!)… Znači, na svaki uzorak trebalo bi gledati ne tek je li tehnološki ispravan i šire komercijalno atraktivan nego i koliko ima karaktera vezanog uz pojam zvan terroir, koliko je skladan i elegantan, te kakva mu je s obzirom na strukturu i fenolni sastav te koliko dugačka budućnost.  Napomenuo sam već u ovom prilogu da je danas uza sve raspoložive enološku opremu i preparate i s nužnim minimumom higijene moguće proizvesti tehnički korektno vino i dosegnuti već zapravo jako dobrih, međutim za neke proizvođače slabih i nezadovoljavajućih  85/100 bodova!  Problem zna biti i svojevrsna utrka s vremenom na ocjenjivanju, konkretno to da uzorci prebrzo slijede jedan drugome kako bi se ispoštovala neka unaprijed zadana satnica. Neka vina namjerno rađena da pršte aromama zapahnu ocjenjivača pa ga miris ponese, ali takav miris zna brzo i nestati no ocjenjivač nema vremena to kontrolirati jer pred njim je već novi uzorak. S druge strane, neka ozbiljna, kompleksna i zrelija vina otvaraju se dosta sporije i ocjenjivač i nehotice može podlegnuti slabijem dojmu na nosu jer nema dovoljno vremena pričekati da se vino posve otvori i pokaže u optimalnom svjetlu.

A ima i još nešto što nije niti rječju spomenuto, a to je – predsjednik žirija. Iz iskustva znam da ima nekih predsjednika žirija kojima je iz nacionalnih a i možda nekih drugih razloga bitno da neki uzorak pogurnu prema većem broju bodova, tako da ako se nastavi s na neki način forsiranjem prema većem broju bodova za dotični uzorak te i ako se nastavi čini mi se najnoviji trend da se još sasvim mlada vina, stara tek jedva i po jednu godinu, mada jako dobra ali zapravo ipak tek na početku onoga što još s vremenom mogu pružiti, nagrađuju bodovima iznad 95/100, dakle koju bi ocjenu onda trebalo dati vinu što nakon nekoliko godina pokaže punu raskoš? –  može se dogoditi da će se uobičajenu službenu tablicu morati sa sadašnjih maksimalnih 100 bodova koji sugeriraju savršenstvo (što li je u svijetu savršeno?) podignuti na najmanje 110 ili 120 bodova…◾

_______________________________________________________

OCJENJIVANJA PO NOVINAMA, VODIČIMA, INTERNETU – Kako se eno-gastronomija razvijala i postajala sve značajnijom u društvu i turističkim magnetom prema područjima izazovnih gurmanskih poroka na tanjuru i u čaši, tako su nastajali i sajmovi i festivali vina i kulinarike i tako su se i rađali i izbori najboljih restorana i vodiči ponajboljim restoranima i vinskim podrumima, kao i specijalizirane revije posvećene finoj (i zdravoj) papici i Bakhovoj kapljici.  Malo-pomalo, uz gotovo svaki sajam i festival vina vezalo se i ocjenjivanje vina. Vidjevši koliki je interes publike za dobru hranu i dobro vino i u brojnim tzv. općim novinama pa i u radio i na TV-programima nicale su posebne rubrike odnosno emisije vezane uz kulinariku te enologiju, dakako u smislu konzumacije. U tim vodičima i u novinskim rubrikama kutak je našao i potrošački putokaz – buying guide vezan uz vino. Novinari su se razvijali u kvalitetne vinske pisce i u ozbiljne organizatore i realizatore, u suradnji sa stručnjacima s područja enologije i senzorike vezane uz organoleptiku, ocjenjivanja vina za potrebe rubrika u kojima rade. Kad su se na Internetu namnožile šanse istupa u javnost preko društvenih mreža, iznijeti svoje mišljenje širem krugu ljudi mogao je – svatko.

U svijetu su s posebnom pažnjom praćene rubrike Buying Guide revija Decanter  (još od prije nego što je ta revija počela s projektom Decanter World Wine Award), pa američki Wine Spectator, Wine Enthusiast, kao svjetski guru ocjenjivanja i objava recenzija o vinu nametnuo se bio Robert Parker koji je nakon što je isprva s recenzijama izlazio sâm i stekao zvučno ime osnovao firmu i zaposlio nekoliko osoba i tako stvorio svoj tim ocjenjivača. S osobitom pažnjom pratilo se što će o vinu reći Jancis Robinson

Prvi u Lijepoj našoj koji je redovito pisao o vinu u novinama bio je novinar Vjesnika Srećko Ljubljanović koji je, osim u svom Vjesniku gdje je imao rubriku Čavrljanja o vinu, neko vrijeme objavljivao i u tjedniku Vikend, gdje sam mu se s vinskim temama pridružio i ja, da bih poslije imao cijelu stranicu na raspolaganju za rubriku Svijet u Čaši. Srećko Ljubljanović bio je prvi koji je izdao Hrvatski vinski vodič, ali knjiga je bila – više nego na detaljna ocjenjivanja i recenzije – bazirana na to da prezentira hrvatsku vinsku scenu općenito i proizvođače posebno. Onda se u okviru Večernjeg lista pojavio početak rubrike vinskih recenzija, tada sam surađivao i ja, da bi nakon nekog vremena priču preuzeo i razvijao novinar i urednik Večernjaka Vito Andrić. Poslije je s Vinskim vodičem u kojemu su bile i ocjene vina izašao Saša Špiranec, danas istaknuti pisac o vinu i recenzent vina u Jutarnjem listu.

Dvije godine nakon što je počela izlaziti – a bilo je to 11.11.1992. – rubriku Potrošački putokaz uvela je revija Svijet u Čaši, čiji sam bio suosnivač i glavni urednik. Vrednovanje vina organizirao sam, polazeći od toga da su ugostiteljski objekti bitan medij za plasman kapljice, u ponajboljim restoranima u Zagrebu i okolici, naravno u odvojenim prostorijama da žiri bude neometan. Vrednovanja su bila naslijepo, po svim pravilima struke. Redovito do dvije trećine članova žirija iskusni renomirani enolozi, pa sommelieri i provjereni vinski pisci. U vinske recenzije je ušao u izdanjima u kojima je radio/surađivao i Ivo Kozarčanin, danas vinska kičma tiražnog 24sata. Neko vrijeme Andrić, Kozarčanin i ja zajednički smo organizirali vrednovanja pod nazivom Vinske zvijezde, a onda, u najnovije vrijeme kako su nam se na leđima nizale godine, organizacija ocjenjivanja Vinske zvijezde prešla je na mlađe, konkretno o njoj sada brine prof. Marija Vukelić, direktorica kuće Zlatne riječi što realizira mnogo eno-gastro događanja, ne samo u Zagrebu nego i po drugim krajevima Hrvatske.

____________________________________________

Malo modificirana moja (Suhadolnik) tablica za ocjenjivanje, te, dolje, prezentacija uzorka opisom

⍟ ⍟ ⍟ ⍟ ⍟ ⋆   00 (mpc rang/pp. range: M–L-XL-XXL-XXXL) VINO – PROIZVOĐAČPORIJEKLO/ORIGIN: područje ? ■ VINOGRAD/VINEYARD: naziv pozicije • kosina – ravnica/slope – plain • nadmorska visina/altitude:  ? m • ekspozicija/exposition;  ? • tlo/soil: ? • sorta/variety: Mer … • loze stare/vines old: ? godina/years • gustoća nasada/plantation density:  ? loza/vines per ha • uzgojni oblik/breeding system: ? • pristup u trsju/approach in the vineyard: klasičan/classic – prirodi prijateljski (organski, biodinamički)/nature friendly (organic, biodynamic) – službeni znak Eko na etiketi/official Eco sign on the label: ?  • prinos po trsu/yield per vine:  ?  kg • berba/harvest: redovna – kasna – izborna (plemenita plijesan) – ledena – grožđe prosušivano (na trsu – u sušionici )/normal – late – selection of (noble rot) berries – ice – grapes left to dry (on vine – in the drying room) ■ PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova – bobica/selection of grapes – berries • vinifikacija/vinification: maceracija/skin contact: ? dana/days – fermentacija u inoksu – drvu (otvorena kaca) – amfori/fermentation in stainless steel – wood container (open) – amphora (qvevri) – kvasci/yeasts: vlastiti kupovni/indigenous bought ones • dozrijevanje/maturation: inoks/stainless steel – bačvica/small casc (barrique 225 lit – tonneau 500 lit) – velika bačva/big barrel (1000 – 2000 lit) – amfora/qvevri • na finom talogu, koliko dugo/on the lees, how long:  ? mjeseci/months • filtriranje/filtering: da/yes – ne/no ■ PJENUŠCI, metoda/SPARKLINGS, method: klasična/classical (champenoise) – charmat • u boci na kvascu/in the bottle on the lees: ? mjeseci/months • DESERTNO, SLATKO, VISOKOPREDIKATNO/DESSERT, SWEET, PRÄDIKATSWEIN: LH Auslese BA TBA Icewine • FORTIFICIRANO/FORTIFIED: porto, sherry, marsala… ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux – bourgogne – rhein/alsace – champagne – bocksbeutel (Franken) – clavelin (Jura) – …  • 0,75 lit – 1,5 lit • ukupno proizvedeno boca/bottles produced in total:  ? ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork – DIAM – plastika/plastic – staklo/glass – na navoj/screw cap – krunski zatvarač/crown closure ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO  ZOZP/PGI  AOC DO DOC DOCG  IGT…  • suho – polusuho/dry – off dry… • 00,0 vol%; RS  ? g/lit; AC  ? g/lit ■ DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno – elegantno – estetski i marketinški jako dobro – siromašno – nedorečeno/OK – pedantly – elegant – from the points of esthetics and marketing very good – poor • čitljivo/legible: dobro – slabo/good – badly

VINO je impresivno • zanimljivo • drukčije • (donekle) kompleksno • sadržajno • bogato • mesnato • sočno • s karakterom/autorski rad • ozbiljno • zrelo • skladno • dotjerano • elegantno • (vrlo) toplo • s mladenačkim nabojem • svježe – lepršavo • dinamično – s nervom – umireno, ali još s dosta živosti • dopadljivo / koketno • nekomplicirano • robusno • rustikalno • bez finoće • s primarnim aromama – sa sekundarnim / (finim) tercijarnim bouquetom • u suglasju sa: terroireom – tipologijom – sortom/sortama – godištem berbe – dobi • lijepo / lako se pije – uz hranu – i na dužu stazu • za meditaciju • u usponu – u špici (koja može trajati) – prelazi/prešlo zenit – u znaku otmjenog starenja – umorno/starikavo – jače u padu • neuzbudljivo • mlitavo/tupo • nečisto • zeleno • agresivno kiselo – prekiselo • drveno • skuhano/sprženo • oksidirano • odaje plijesni/trulež – TCA • SO2 – H2S – refermentaciju – octikavost – lak – brett  ■ IZGLEDOM živahno – bistro – maglušasto – turobno • zelenkasto – (slamnato) žuto – zlatno – jantarno – bakreno – narančasto – ružičasto – rubinsko – granatno – ciglasto/smeđkasto • (vodo) blijedo – svijetlo – tamno/neprobojno • s veselim – tromim – trajnim – kraćim perlanjem finim sitnim – velikim – brojnim – rjeđim mjehurićima • sugerira gustoću ■ NA NOSU intenzivno – umjereno – diskretno – suzdržano – (pre) razvijeno • upućuje na mineralno • na voćnost, izraženu dobro – srednje – slabije (voće: domaće/zeleno; bijelo; crveno / koštićavo; bobičasto; jagodičasto – južno, tropsko, egzotično/citrusi – svježe – sušeno – u/kuhano – orašasto) • na floralno (cvijeće: svježe – suho / bijelo – tamno) • med • na vegetalno/herbalno, naglašeno – umjereno – diskretno • maceraciju (s fermentacijom) • začine/mirodije, iskazano jako – s mjerom – (vrlo) dobro uklopljeno • na osjet kvasaca – kruha/brioša – maslaca – plemenitog drveta – (fino) paljenoga/dima – banane/vanilije – čokolade/kave – ne plemenitu plijesan – smolu – nijansu petroleja/animalnoga – hlapljivu kiselost, prihvatljivo ■ U USTIMA zaobljeno – kremasto – sirupasto • hrapavo • tanin: živ – uglađen – zelen – grub • sugestija je na slast – slatk(ast)o – slan(kast)o – sa kvalitetno/dobro/slabo je pratećom kiselosti – gork(ast)o • tijelom & strukturom potentno – (vrlo) dobro – vitko – razrijeđeno – tanko • slatk(ast)og – svježeg – kisel(kast)og – gork(ast)og – isušujućeg – oporog – dugačkog/srednjeg/kraćeg – grijućeg završetkaSERVICE:  ⇑ ⇗  ⇒ •   (preporuka za jelo/dish recommendation:   ) • odčepiti bocu nekoliko sati prije posluženja vina – poželjno dekantirati • traži manju – srednje veliku – veću – veliku čaša / model: bordeaux – burgundy (tzv. balonka) – champagne / pjenušac  –  specijalna vina • 8-10-12-14-16-18° C

______________________________________________

Znatno smanjenim ritmom rubriku Potrošački putokaz – Buying Guide nastavljam na webu www.suhiucasi.wordpress.com  u ovoj Kronici koja izađe na prijelazu iz mjeseca u mjesec a s materijalima vezanim uz događanja u mjesecu završenom neposredno prije objave Kronike. S obzirom da u današnje vrijeme više nije, kako sam već naveo, teško proizvesti tehnički besprijekorno vino malo sam modificirao, u želji za poboljšanjem, ocjenjivačku tablicu i bodovne pragove za medalje, a pri kušanju kapljice i vrednovanju uzorka maksimalno nastojim paziti na kompleksnost i karakternost vina, na vezu između organoleptike i sorte i zemljopisnog porijekla vina. U tom smislu i s ciljem bolje prezentacije vina čitatelju pokušao sam složiti  opisni dio iz kojega bi bili vidljivi terroir i nastanak vina te organoleptika uzorka. ♣

__________________________________________

Vinske razmirice

COVID19 i PROTIV TERANA IZ HRVATSKE, GRAN TERANOM CORONICA PROTIV CORONE

Od prije već dosta vremena, a nakon svojedobne presude Europske komisije vezane uz teran iz Hrvatske Istre, smatramo kako je stvar s plasmanom vina pod nazivom Teran Hrvatska Istra riješena, međutim najednom na kraju prve trećine rujna 2020. u bujici vijesti o ponovno oštroj ekspanziji Covida19 eto i informacije da je Slovenija tužila Europsku komisiju za pristranost prema Hrvatskoj zbog njene odluke da se vinu pod nazivom Teran Hrvatska Istra dopusti izlazak na EU tržište!

Protagonisti – Refošk i Teran

               Vijest je na radiju bila štura, bez objave eventualno novih slovenskih argumenata kojima se tužba podupire. Imaju li uopće Slovenci neke nove argumente oko Terana i terana? Zna se da je naziv sorte opće dobro i da nije moguće da ga neka strana zaštiti za sebe, ali Slovenci, kako sam čuo iz više ustiju protagonista njihove vinske scene, tvrde da Teran nije sorta, te da su oni zaštitili VINO TERAN koje se proizvodi od sorte Refošk. Istina je da su se vinogradari/vinari sa slovenskog Krasa bili udružili u Konzorcij za kraški teran, ustrojen na principu talijanskih poslovnih vinskih konzorcija, i logično je da sa zaštitom pri EU žele ostvariti određene tržišne prednosti koje takva zaštita nosi, ali dojam je, na žalost, da se, iako zapravo govore o Kraškom teranu, nisu u apetitima ograničili na teran kao zaštićeno vino s njihova Krasa, što bi bilo najnormalnije i marketinški najbolje, nego su, kako nekako ispada, očito htjeli imati monopol nad pojmom teran i ne odgovara im da, makar je sasvim drukčije označeno, na tržištu EU bude i vino s nazivom Teran Hrvatska Istra. Evo što su Deželci stavili u Wikipediju na Internet.

Teran je slovensko avtohtono rdeče vino. Pridelujejo ga na Krasu iz trte Refošk. Teran je, tudi na ravni Evropske unije, zaščiten kot vino iz čiste sorte Refošk, pridelane na Krasu. Zaradi kraške prsti ima značilen okus, v primerjavi z drugimi vini pa vsebuje velik odstotek mlečne kisline. Po nekaterih raziskavah deluje zdravilno za človeški organizem, kot antioksidant, kot sredstvo za zaviranje slabokrvnosti (vsebuje veliko železa), kot sredstvo za zaviranje arterioskleroze in sredstvo za zniževanje LDL holesterola v krvi (v barvilu).

Domovina kraškega terana, vina Kraškega vinorodnega okoliša, leži med Tržaškim zalivom in Vipavsko dolino z nadmorsko višino okoli 300 m, ostrejšo klimo, ter terro rosso, bogato s silikati in železom. Vse to se odraža v polnosti, kislini in visokem ekstraktu kraškega terana. Je visoko-kakovostno suho vino, karminasto rdeče barve z veliko vsebnostjo mlečne kisline, ki je proizvod jabolčno-mlečnega vrenja, ter z nizko stopnjo alkohola. Njegove odlike se kažejo tudi v izrazitem sadnem okusu, ki spominja na maline ali ribez, ter v visokem ekstraktu, polnosti in harmoniji. Zdravniki ga priporočajo bolnikom s premalo kisline, slabokrvnim in rekonvalescentom. Kislina blagodejno vpliva na prebavila in pospešuje tek. Postreže se ga h gurmanskim jedem, mesu na žaru, pršutu, divjačini in pikantnim sirom. Teran je vino, ki se praviloma ne stara in ga je najbolje uporabljati v tekočem letu od proizvodnje dalje. Iz njega na Krasu izdelujejo tudi teranov liker.

GranTeran Coronica kontra Corone

Pravna zaštita: Teran ni sorta grozdja, ampak ime vina, ki se na kraški planoti, tj. na Krasu, že stoletja prideluje iz sorte Refošk. Ime teran je bilo v Sloveniji leta 2000. pravnoveljavno zaščiteno, 2006. pa je ta zaščita, ki je po pravu EU absolutna in trajna, postala tudi del evropskega pravnega reda. Hrvaška, ki takrat k temu ni imela pripomb, je leta 2010. svojo trto Refošk, iz katere pridelujejo vino Istrijanac, najprej preimenovala v trto Teran, potem pa od Evropske komisije na tej podlagi zahtevala, da za Istrijanca in podobna istrska vina v vsej EU tudi njenim vinarjem dovoli uporabo imena teran.

Hrvatski stav nešto je drukčiji, naime u Lijepoj našoj  govori se, ne kao u Deželi, o jednoj sorti od koje se proizvodi vino s nazivom što sugerira drugu sortu, nego o tome da POSTOJE SORTE i REFOŠK i TERAN, koje, istina, imaju srodnosti, ali strukovno i pravno tretiraju se kao dva kultivara. Hrvatski stručnjaci za ampelografiju na čelu s dr. Edijem Maletićem PhD koji je inače s istaknutom američkom profesoricom Carole Meredith sa Sveučilišta California u Davisu mnogo i uspješno surađivao na identifikaciji i porijeklu više sorata pa i Zinfandela odnosno Crljenka kaštelanskoga, odnosno Tribidraga, govore o dvjema sortama, a  i u golemom i opsežnom svjetskom atlasu vinskih sorata Wine Grapes što ga kao autori potpisuju uglednici poput Jancis Robinson, Joséa Vouillamoza i Julije Harding i što predstavlja 1368 vinskih kultivara našeg planeta, Teran je, pod nazivom Terrano, prezentiran kao zasebna sorta. Evo što piše u prilogu o teranu u spomenutom Atlasu:

Prof. Edi Maletić, desno, s najbližim suradnikom na fakultetu Ivanom Pejićem

Teran je značajna sorta što daje svježa i fino aromatska crna vina, kultivar raširen uz državnu granicu Italije i Slovenije te u Istri. Često ga se, pogrešno, zamjenjuje s mnogo poznatijim Refoškom. Glavni sinonimi su mu Cagnina (Furlanija te Emilia Romagna), Crodarina, Rabiosa nera (Breganze), Refosco del Carso, Refosco d’Istria, Refosco Terrano, Refošk, Teran (Istra) Terrano del Carso, Terrano d’Istria. Nazivi sorata koje se najčešće POGREŠNO koriste za Teran su Refosco dal peduncolo rosso te Refosco di Faedis.

Kad se govori o porijeklu terana kaže se da je riječ o vrlo staroj sorti s kraškog područja koji uključuje dio Furlanije (Friuli) na sjeveroistoku Italije i uz granicu sa Slovenijom, zatim jugozapadni pogranični dio Slovenije i gornji dio Istre. Najraniji spomen terana javlja se u dokumentu od 13. studenoga 1340., i tu se navodi uzgoj, u Barbanu (danas je to područje slovenski teritorij), Rabiole Malvazije Terrana bianco e vermiglio Moscatella i Pignola. Spominju se dakle sorte s bijelim i crvenim bobicama, a preživjela je samo ona s crvenim (vermiglio) bobicama. Poslije se Terrano spominje 14. kolovoza 1390. kad je 20 ingestarija (stara mjera za količinu) vina terana darovana grofu di Lozo.

Teran spada u grupu Refoška,  ali, NIJE, kako je već upravo rečeno, isto što i Refosco dal peduncolo rosso, kako neki krivo smatraju, kažu to rezultati DNA, koji međutim vele da je Teran, nađen u Hrvatskoj Istri, isto što i Refosco d’Istria odnosno Refošk u Sloveniji (Maletić 1999. i Kozjak 2003.). Teran se dakle uzgaja na Krasu kod Trsta, s talijanske i slovenske strane, te u vinogradarskom područja Slovenska Istra južno od Trsta, kao i nešto malo u Vipavskoj dolini, zatim pretežito u sjevernom području Hrvatske Istre gdje daje lijepa svježa vina s naglašenom aromom tamnog šumskog voća, s izraženom ukupnom kiselosti i s čvrstim taninom tako da je ipak prikladan i za duže dozrijevanje u drvenoj bačvi(ci). Nešto terana inače ima i u Makedoniji. Situacija je dakle s Teranom/teranom prilično komplicirana, i hrvatska strana kad bi se htjela inatiti mogla bi naglašavati – kako i Slovenci na Krasu proizvode vino teran od – Terana…

_______________________________________

DOKUMENTARNA SERIJA o IZVORNIM DOMAĆIM te UDOMAĆENIM SORTAMA u HRVATSKOJDavorin Marković iz Zagreba diplomirani je inžinjer eksperimentalne biologije i profesor biologije, devet je godina bio ravnatelj Zavoda za zaštitu prirode a sad je u istom Zavodu viši savjetnik. On je i pokretač edicije Zelenih knjiga, jedna je npr. o izvornim pasminama domaćih životinja u Hrvatskoj, a druga je o izvornim sortama vinove loze u Hrvatskoj. Sad priprema novi projekt, koji bi se realizirao preko elektronskih medija. Markovićeva je želja da se snimi dokumentarna serija emisija o izvornim hrvatskim i o u Hrvatskoj udomaćenim kultivarima vinove loze.  Pripremio je već u pisanom obliku detaljni scenarij za snimanje. Sebe je predvidio kao voditelja, u planu za pomoć ima nekoliko stručnih suradnika, kao goste spominje primjerice prof. dr. Edija Maletića, dr. Gorana Zdunića, u priču je uključio I prof. Ivana Dropuljića, osnivača i direktora festivala  Zagreb Vino.com, kao prisutni medij u nekim epizodama izabrao je (i) reviju Svijet u čaši.

Prof. Davorin Marković (desno) i prof. Ivan Dropuljić, Zagreb Vino.com, u razgovoru oko serije TV-filmova o izvornim hrvatskim vinskim sortama i o duboko udomaćenim stranim vinskim sortama u Hrvatskoj

– Područje današnje Republike Hrvatske od davnina je poznato po uzgoju vinove loze i proizvodnji vina. Tijekom tisućljeća na podruju Hrvatske razvile su se mnoge sorte vinove loze Vitis vinifere, u Hrvatskoj ih imamo, koliko znam, nešto više od 130 izvornih. To teoretski znači da bi se od njih moglo proizvesti više od 130 različitih sortnih vina! Pravo bogatstvo! Smatram stoga da je nužno snimiti serijal kratkih, konkretno oko 15-minutnih tv-filmova i materijal prezentirati ne samo hrvatskoj javnosti nego i publici u svijetu, neka stvar vani napokon odjekne kako treba i da u svjetskim okvirima poboljšamo naš image vinske zemlje te da taj svoj novi mogući osjetno bolji status i adekvatno gospodarski valoriziramo – veli Davorin Marković, koji za projekt traži investitora odnosno investitore. ◾

________________________________________

                Znanstvenik prof. Edi Maletić PhD sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta kaže:

– Odavno je sve kazano: Teran i Refošk su dvije različite sorte. Europska komisija  shvatila je svoju grešku nedovoljnog poznavanja od prije, i zato je reagirala kako je reagirala 2017. i sada. Činjenica jeste da se Teran često označava nazivom Refošk, upravo posebno u Sloveniji. Odnosno, Slovenci ga službeno uporno tako nazivaju, dakle  krivo, što je i bio razlog da je došlo do ovog sukoba. Oni naprosto negiraju postojanje Terana kao sorte, ne priznaju naziv Teran za sortu, što je, svakom tko zna imalo od struke i zaviri u neku knjigu o sortama, jasno da je pogrešno. Moje je mišljenje da su im šanse u ovom sudskom postupku nikakve, ako se bude pitala struka. Oni inzistiraju na tome da je teran naziv vina, a da je sorta Refošk, što ne odgovara istini. Ponavljam: Teran je i naziv sorte, to je službeno prema svim stručnim kriterijima, povijesnim zapisima kod sve tri zemlje gdje se uzgaja, a Refošk je druga sorta odnosno krivi sinonim za Teran.

Nikola Benvenuti (lijevo), predsjednik udruge Vinistra, i njegov brat Albert, jedni od najboljih istarskih proizvođača terana

                U tijeku istog prijepodneva nedugo nakon što je ujutro objavljeno o tužbi Slovenije doznaje se da je Opći sud Europske unije odbacio tužbu Slovenije protiv Europske komisije u slučaju Teran i potvrdio time svoju odluku iz 2017. godine kojom se dozvoljava vinarima Hrvatske Istre da na etiketi navedu Hrvatska Istra – Teran, s time da naziv vina na etiketi bude ispisan manjim fontom, što zasigurno samo djelomice zadovoljava vinare Hrvatske Istre jer iz onoga što je iznijela struka i što je napisano u Atlasu vinskih sorata svijeta što sam naveo u gornjem tijelu ovoga teksta nema nijednog razloga da se naziv Teran za Hrvatsko vino na neki način omalovaži ispisom u manjem fontu. Kako se čuje, Slovenija, nezadovoljna najnovijom odlukom Općeg suda EU mogla bi ući u novi postupak i s tražnjom za odštetu s, kako piše slovenski tisak, novim argumentima kojima bi se pozivala na kršenje prava Europske Unije od strane Europske komisije.

Zar ne bi bilo najlogičnije i marketinški za obje strane najbolje, te najpravednije dakle bez imalo straha za Slovence da bi samo zbog toga mogli proći komercijalno loše, da legalno postoje Teran sa slovenskog Krasa dakle Kraški teran, i teran iz Hrvatske Istre?

Visoki sjaj: Logično je dakako bilo i čuti se po ovome pitanju s Nikolom Benvenutijem, predsjednikom udruge istarskih vinogradara i vinara Vinistra, koji, očekivano zadovoljan, izjavljuje:

– Nije me začudilo to što je Opći sud EU glede terana odlučio tako kako je odlučio, to je samo potvrda onoga što smo mi u Hrvatskoj Istri tumačili od početka. Slovenci imaju pravo žalbe i vidjet će se kako će postupiti, međutim smatram da termin Hrvatska Istra – Teran koji zakonski dopušteno na nivou EU rabimo od 2017. godine pruža s ovom najnovijom odlukom Općeg suda EU još jaču sigurnost istarskim vinarima da sade i dalje Teran. Danas se računa da je u Istri Teranom zasađeno oko 300 hektara terena. Ova godina, barem kako zasad stoje stvari u vinogradima, mogla bi, pogotovu za one koji su kvalitetno obavili zelenu berbu, ponovno učiniti da Teran iz Hrvatske Istre zablista visokom ozbiljnošću i kompleksnošću dozrelog odležanog vina, čak možda da to bude i jačim sjajem od prijašnjih godišta, međutim ne smijemo se veseliti prebrzo, još treba dočekati polovicu listopada kad obično kreće berba te sorte za ozbiljna, mogao bih reći i velika vina.

Na moje pitanje planira li udruga Vinistra donijeti pravilnik o proizvodnji terana u smislu da se pod određenom zaštićenom oznakom nudi određeni prepoznatljivi organoleptički profil a ne da se pod istom oznakom prodaju vina teran različitog organoleptičkog izričaja (naime ima dosta vinara koji kako bi dobili na strukturi i snazi a i aromama s kojima misle da mogu privući više kupaca, ostavljaju grožđe neko duže vrijeme na prosušivanju), konkretan odgovor nisam dobio.  ♣

 __________________________________________________

    Berba 2020

MANJE JE, ČESTO, VIŠE (BOLJE)!

Svaka berba posebno je uzbudljivo vrijeme u godini, naime ona pokazuje rezultat pameti, ambicije, truda i rada uloženih u određeni projekt vezan uz poljoprivredu. Osobito emocionalno očekuje se berba grožđa i drugog voća kao finalni dio sezonske godišnje proizvodnje na zemlji, naime uz sposobnost ulagatelja ključan faktor djelatnosti pod vedrim nebom su opće ekološke okolnosti te meteorološke prilike, rezultat hirovitosti kojih mogu biti i jače štete i veći gubici. Uvriježilo se u narodu da se nekako najjače slavi berba grožđa kao polazišta za Bakhov nektar koji prati fama tažitelja tuge i širitelja i pospješitelja veselja, ali koji, ako se s njime pretjera, može postati i uzrokom nevolja.

Posljednji trzaji ljeta 2020: krasan, maltene morski prizor sa zagrebačkog,eto plavog jezera Jarun, dolje: zeleni ambijent obale. Pažnja je sada usmjerena na berbu! Kad već ove godine nije bilo očekivane €-berbe, da barem s grožđem i drugim voćem imamo sreću!

Cijela vegetacijska sezona a i berbeni finale 2020. odvijali su se u dosad nikad – barem u modernije vrijeme – viđenim uvjetima sa snažnim obilježjem  pandemije, konkretno s Coronom i Covidom19, te u široj zagrebačkoj okolici i posljedicama snažnog potresa u ožujku 2020. Brzo širenje zloćudnog virusa, nagli porast broja oboljelih, restriktivne mjere poput mjera izolacije, samoizolacije, zabrane putovanja, zabrane većih i veselih okupljanja, obvezno nošenje nelagodne maskice, osjetan manjak turista, lošiji ekonomske pokazatelji, stresovi od potresa, snažna olujna nevremena, tuča… ostavili su utisak kao da se najednom sva moguća pošast sručila na nas. Kako se ljeto uspinjalo prema svom zenitu, sve češće su se čula retorička pitanja hoće li nas barem meteorologija poštedjeti do jeseni i do kraja razdoblja dozrijevanja, da se u jematvi barem malo proveselilmo uz zdrave zrele plodove onoga što nam je ostalo nakon spomenutih meteo-neprilika.

Drugi dio ljeta ulijevao je nadu u radosnu berbenu jesen, polovinu rujna dočekali smo s određenim olakšanjem, bitno je da su dobre berbene vijesti stizale istodobno s raznih strana Hrvatske: grožđe se manje više svuda pokazivalo  lijepim i zdravime, i vlasnici vinograda sa sortama što za branje dospijevaju ranije prvi su mogli i posve odahnuti! Istina, prinos 2020. će se bilježiti kao manji, ali ponekad manje je, zapravo, više, naime, niži prinos zna biti kompenziran boljom kvalitetom, a što se tiče aktualnih poteškoća glede plasmana, na neki je način niži prinos ovaj put dobro došao i iz tih komercijalnih razloga.

Pretežito sunčano i toplo vrijeme što se protezalo i u drugu polovicu rujna razveselilo je i one koji su podložni gurmanskim porocima ali nemaju svoje trsje, naime dalo je mogućnost da se brojna događanja eno-gastronomskog i zabavnog, turističkog tipa, od kojih su neka obično vezana uz zatvoreni prostor, presele na epidemiološki sigurnije otvoreno, i upravo i među trsje, primjerice imali smo organizirane (pjenušave) doručke u vinogradu, cjelodnevne piknike u vinogradu, lijepe mogućnosti šetnje i vožnje biciklom stazama uz vinograde, natjecanja u branju grožđa, razne kulturne programe u trsju, svečanosti u čast plemenite kapljice. Svijet u Čaši zavirio je svuda pomalo, ,dotakao se, tako, Diplomatske berbe, a na jednome mjestu, i to u famoznoj Dolini kardinala, zadržao se i kao aktivni sudionik u berbi, pa s time i počinjem pregled.

DIPLOMATi u JEMATVI i – BORBENI AVIONI! – Bakhov nektar, znan kao medij osobito prikladan i učinkovit za promoviranje nekog vinogradarskog područja (i u turističkom smislu), postao je u čudovitoj maloj Hrvatskoj alat za promidžbu borbenih aviona! Fantastično! To valjda samo može biti u Lijepoj našoj!

U glavnoj ulozi na Diplomatskoj berbi 2020 kod Koraka – Zoran Milanović. U pozadini se vidi Velimir Korak

Posljednjih nekoliko godina vinorodna Plešivica, tek na pola sata vožnje automobilom od Metropole kao značajnog emitivnog turističkog centra – pokazuje se svakim danom u sve jačem svjetlu, posebice nakon nedavnog otvorenja ekskluzivnog restorana u sklopu vinskog posjeda obitelji Korak, kao prostor poželjnog turističkog odredišta. Krajolik  s vinogradima na blažim ali i strmim kosinama jedinstven je, zagađenja okoliša praktički nema, eno-gastro ponuda sve je bolja i za jedno ne suviše veliko područje nevjerojatno raznolika, zahvaljujući zasigurno nekolicini već godinama postojanih proizvođača vina koji su u produkciji nesumnjivo dosegnuli i svjetski vrh kakvoće, od inače popriličnog broja vinogradara/vinara malo pomalo sve ih više napreduje u profesionalnom pristupu i u kakvoći proizvoda, zatim nekoliko je vrlo vrlo dobrih do vrhunskih ugostiteljskih objekata, nekoliko je vinskih imanja koji se vrlo kvalitetno bave i ugostiteljskom aktivnosšću, neki privatnici nude i prenoćište… ali Plešivica i njen administrativni centar grad Jastrebarsko, smješten tik uz autoput od Zagreba prema Jadranu (!!!), ne mogu se pohvaliti titulom turističke destinacije.

Kolega Ivo Kozarčanin iz 24sata i ja iz Svijeta u čaši prije godinu ili dvije pošli smo kod gradonačelnika Jastrebarskog Zvonimira Novosela na razgovor o tome zašto je tome tako te da vidimo što je moguće učiniti, pa i eventualno uz naš doprinos, da se stvari poprave, međutim… slabe vajde.  Hotel u Jaski godinama ne radi, objekt Mazana u središtu grada, zamišljen da bude regijska Vinoteka s ponudom lokalnih butelja, posluje kao običan kafić, izletište Mladina smješteno uz čuvene vinograde djeluje otužno,  historijski podrum ne radi i ostavlja utisak zapuštenoga. Vinska manifestacija Jaskanske vinske svečanosti nakon sjajnog prvog eno-gastro-etno izdanja na središnjem gradskom trgu postupno se pretvorila u birtijetinu i pozornicu za noćne koncerte lakih nota i nema veze s istinskom promidžbom vina i lokalnih etnografskih i kulturnih vrijednosti. I sad – špica nonsensa: događanje Diplomatska berba postalo je platformom za propagandu borbenih aviona i za avionsko prepucavanje između američkog veleposlanika i visoke švedske diplomatkinje te već, uvelike i zbog manira ulice, doista zamorno prepucavanje predsjednika Države s premijerom i sa saborskim zastupnicama!

Uostalom, evo što je otprilike o Diplomatskoj berbi kao događanju ovih dana objavljeno u jednom od medija nazočnih na Diplomatskoj berbi 2020 na gospodarstvu Korak: Diplomatska berba originalna je i zaštićena manifestacija zamišljena da kroz okupljanje veleposlanika u piktoresknim plešivičkim vinogradima i kroz druženje uz berbu grožđa pa, poslije, i uz fino jelo i plemenitu kapljicu kraja, upoznaju lokalne vinare i vrhunsku kvalitetu vina i specijaliteta jaskanskog podneblja. Do sada je održana četiri puta, na veliko zadovoljstvo svih diplomata sudionika u berbi.

-Diplomatska berba simbolizira uvažavanje tradicijskog i kulturnog nasljeđa, zajedništvo koje iskazujemo u berbi grožđa te povezanost i međudržavno prijateljstvo uz iskrene i prijateljske osjećaje, a to sve zajedno čini one osnovne, najznačajnije ljudske vrijednosti. Ovom prilikom u ime svih Jaskanki i Jaskanaca zahvaljujem se predsjedniku Republike Hrvatske Zoranu Milanoviću što je prepoznao važnost ove lijepe tradicije po kojoj je Jastrebarsko jedinstveno u Hrvatskoj – izjavio je gradonačelnik Zvonimir Novosel

Na Diplomatskoj berbi 2020 kod Korakovih odazvalo se, navodno, nekih pedesetak diplomata. Iz nekih objavljenih fotografija uzvanika na platou kod Korakovog restorana moglo bi se, po tome kako su bili odjeveni, prije zaključiti da su se uputili na ugodno prijepodnevno druženje uz kavicu odnosno aperitiv nego u koračanje kroz vinograd i branje grožđa. Prisjećam se Diplomatske berbe kod obitelji Tomac, kao određena uspomena na to događanje rodio se pjenušac Diplomat, pa me zanimalo hoće li i sada neko vino Korakovih podsjećati na međunarodni berbeni skup diplomata kod Koraka, Velimir Korak rekao mi je da od organzatora nije došla takva inicijativa.

Podsjetio bih da je, inače, priča o spajanju hrvatskih vina s inozemnim diplomatima najvišeg ranga krenula svojedobno zapravo od revije Svijet u čaši koja je stvar koncipirala na način da kod pojedinih vinara dovede veleposlanike raznih država u Hrvatskoj (propitali smo se, prethodno, kako bismo na ove prve susrete kod vinara najprije ipak doveli ambasadore za koje smo čuli da su gourmeti i dobri poznavatelji plemenite kapljice) više mjeseci nakon berbe, kako bi oni iz raznih bačvica (riječ je bila o onima zapremnine 225 litara) kušali već dosta dobro razvijena vina (prigoda je bila degustirati ne samo jednu sortu) iz posljednje berbe, pa da se izjasne koje vino iz koje bačvice im se najviše dopalo. Dakako u dogovoru s vinarom ambasadoru je na dar dodijeljena jedna bačvica s izabranim vinom s time da se strpi da kapljica u punoj potrebnoj mjeri provede svoj boravak u bačvici te da bude napunjena u butelju. Smisao je bio da veleposlanik to vino iz Hrvatske, u kojoj je eto odrađivao mandat, oficijelno poslužuje svojim gostima u ambasadi… Prvi veleposlanik  dobitnik Diplomatskog vina Svijeta u Čaši i Kurije Nespeš tada u sklopu Badela 1862 bio je norveški ambasador u Hrvatskoj Knut Thoraassen. ◾

____________________________________________

Berba 2020. za pjenušac Barun100+ brut nature: Ivo Kozarčanin, Ivan Dropuljić, Željko Suhadolnik, Strikan

Josip Barundić mlađi – prerada

BARUN 100+ brut nature – Tog dana kod Barundićevih, znanih po vinima unutar robne marke Barun, našli smo se u vinogradu Gorice na oko 200 metara nadmorske visine i ponad mjesta Hrženik nedaleko od Krašića u Dolini kardinala, u vinogorju Krašić. U njemu je nekih 400 trsova vinove loze sorata koje su tradicijski sađene na području Plešivice, a to su Lipovina, Štajerska belina ili Ranfol, Graševina, Kraljevina, Muškati bijeli i žuti, Plavec žuti, Plemenka… Mara i Josip Barundić iz mjesta Brezarić kod Krašića a koji su na vinskoj sceni već više od desetak godina, do 2018. godine pri proizvodnji vina grožđe iz tog vinograda miješali su s grožđem s drugih svojih parcela, a na inicijativu vinskih zanesenjaka Ivana Dropuljića, osnivača međunarodnog festivala vina i kulinarstva Zagreb Vino.com, zatim novinara i vinskog pisca Bakhovog sina Ive Kozarčanina, i Željka Suhadolnika, iz časopisa Svijet u čaši – koji su, znajući da Barundići imaju dugogodišnje iskustvo u proizvodnji pjenušaca te kojima je bilo žao da se jače ne iskoriste prednosti starosti loze (stariji panjevi daju plod bolje kakvoće), zatim spomenute tradicijske bijele sorte, vapnenasto tlo, pozicija vinograda s jačim nagibom, nadmorska visina parcele, mogućnost proizvodnje odličnog pjenušca a i mogućnosti vrlo učinkovitog marketinga što ga sve prethodno upravo nabrojano omogućuje – grožđe se eto u berbi prije dvije godine počelo odvajati za produkciju pjenušavog vina klasičnom šampanjskom metodom i s dužim odležavanjem na kvascu u butelji (najmanje tri godine, a možda i koju godinu duže!) nakon druge fermentacije, kako bi se realiziralo proizvod s osjetno višom dodanom vrijednosti. Dakle, sredinom rujna ove godine – treba reći da je što se tiče proizvodnje pjenušca berba lani preskočena jer premalo je bilo grožđa dovoljno dobroga za ove nove pjenušave prohtjeve – u tom vinogradu odvijala se berba grožđa, lijepim zdravim zrelim i slatkim grozdovima u bobama kojih se dobro osjetila fina kiselost, uspjelo se napuniti 35 klasičnih plastičnih kutija kakve se rade I rabe upravo za potrebe berbe.

Solidan rod i lijepo grožđe – dakako hitno prevezeno u hladan podrum Barundićevih, te zadovoljstvo razvojem kontrolno kušanog pjenušca Barun 100+ brut nature iz berbe 2018 a koji je dosad, nakon druge fermentacije, proveo godinu dana u boci, bili su okidač za slavlje uz fine papicu i kapljicu, konkretno pjenušce i mirna vina Barun.

Zadovoljstvo nakon berbe grožđa za Barun 100 + brut nature

Prikladno uz pjenušac gornje kvalitativne linije: gusja jetra kuhana šest sati na laganoj vatri!

Kako smo zamislili taj pjenušac Barun 100+ ? Kao prvo, da bude brut nature, dakle bez dodavanja ekspedicijskog likera. Od prve berbe, 2018., u srpnju 2019. napunjena su  bila 252 magnuma (dakle boca od po 1,5 l) i nešto klasičnh butelja (0,75 l), prvenstveno namijenjenih da nam posluže za povremena kontrolna kušanja, da se vidi kako se vino razvija. Kako se zna da s pjenušcem rađenim klasičnom metodom ne valja žuriti se nego treba biti strpljiv, dogovor je bio da ovo naše zajedničko pjenušavo vino na finom talogu leži i razvija se u boci najmanje tri godine, ako pri kontrolnm kušanjima vidimo da se stvar odvija kako smo mislili da treba ostavljena je mogućnost da pjenušac Barun 100+ brut nature 2018 u magnumima i produži dozrijevanje na pet godina!

Budući da je ove godine ubrano posve zrelo i posve zdravo grožđe, odlučeno je bilo da se provede nekolikodnevna maceracija u inoksu na temperaturi do 10 Celzijevih stupnjeva, pa da se onda krene s alkoholnom fermentacijom za bazno vino za novi pjenušac a potom da bazno vino, prije šampanjizacije, odleži nekoliko mjeseci na finom talogu, moguće ili svo u inoksu, moguće dio u inoksu a dio u bačvi(ci) … I dalje bi se ustrajalo u nedodavanju ekspedicijskog likera. ◾

__________________________________________

Vinorodna Plešivica (Marko Čolić)

Portugizqac

PORTUGIZAC, i PLEŠIVICA CURICA – Jedno od prvih grožđa koje se bere je Portugizac. S obzirom na tradiciju i raširenost Portugisca na Plešivici i s obzirom na uratke nekih ambicioznijih vinara od Portugisca, Zagrebačka županija bila je svojedobno odlučila vinorodnu Plešivicu brendirati i kao područje mladog novog portugisca i inicirala je ustanovljenje robne marke vina i osnutak udruge Portugizac Plešivica. U prvim godinama oduševljenje plešivičkih vinara činilo se velikim, svake berbe bile bi popraćene svečanostima vezanim uz portugizac a na priielazu iz listopada u studeni održavale bi se manifestacije u čast portugisca Plešivica – festival portugisca i, u Zagrebu, i to u boljim ugostiteljskim objektima  svečano otvaranje prve boce županijske robne marke za tu godinu, međutim kako je vrijeme prolazilo entuzijazam kao da je splašnjavao, uz tradicijske chardonnay i rajnski rizling najjače zvijezde su na Plešivici postali pjenušci i jantarna vina rađena uz duge maceracuije bijelih sorata. Mr. Josip Kraljičković, pročelnik za poljoprivredu Zagrebačke županije, inicijator osnutka udruge i stvaranja robne marke Portugizac Plešivica, probudio je sredinom rujna 2020. plešivičke vinogradare/vinare i okupio dobar dio njih na berbi portugisca ove godine na gospodarstvu Josipa Brajea u Lokošin-dolu kod Mladine. Uz domaćina Josipa mlađeg i njegovu sestru Ivu, svojedobno županijsku Vinsku kraljicu, vidjeli smo Tomislava Haramiju, čelnika PZ Plešivica, pa Roberta Brajea, Franju Gregurića, Željka Gregorića, Zdenka Vučinića, Franceka Stanišića…, nažalost nedostajali su – zašto! – neki plešivički proizvođači znani po redovito dobrom portugiscu, primjerice Damir Režek, Krešo Režek, Zdenko ili Nikola Šember, Velimir odnsno Dominik Jagunić, a i Velimir Korak

Članovi udruge Portugizac Plešivica (Marko Čolić)

U berbi portugisca 2020: županijski pročelnik za poljoprivredu mr. Josip Kraljiković i svojedobno Vinska kraljica Zagrebačke županije Iva Braje (Dražen Kopač)

Blizu grtada-blizu srca_promotivni film TZZZ

Inače, u ovim berbenim danima javnosti je skrenuta pažnja na promidžbeni film kroz koji se Plešivica propagira kao vrlo vrlo sadržajno turističko područje. Turističke zajednice Zagrebačke županije i Grada Zagreba, po prvi put u partnerskoj suradnji u promidžbi Zagreba i okolice kroz jedinstvenu kampanju, odlučile su uz berbu grožđa 2020. izaći s novim propagandnim filmom za atraktivna područja uz Metropolu i u Županiji što Metropolu okružuje. Naslov filma je Blizu grada, blizu srca/Around Zagreb. Film stavlja naglasak na zelenilo, boravak u prirodi, rekreaciju, kao i na bogatu kulturnu i gastronomsku ponudu glavnog grada i zagrebačkog zelenog prstena. Može ga se pogledati na poveznici: Blizu grada, blizu srca. Producentica filma je Martina Miličević čiji je video Zagrebačka vinska priča/ Winetasting Path Home osvojio treće mjesto na svjetskom natjecanju video-uradaka u organizaciji tiražnog američkog vinskog magazina Wine Spectator. Narator u filmu je Rob Reider, peterostruki američki dobitnik nagrade Emmy za svoje emisije, s njim je TZGZ već ostvarila sjajnu suradnju na filmu Zagreb Loves You.

Kad govorimo o gastronomiji, valja napomenuti da na Plešivici postoji nekoliko vrlo jakih punktova za obvezni obilazak.

U visoku ekskluzivu spada novootvoreni restoran Korak u sklopu vinskog posjeda obitelji Velimira Koraka, na glasu je i restoran Karlo koji kao chef vodi Karlo Navoj, inače s dugogodišnjim iskustvom u gastronomiji u Švicarskoj, sjajno u ponudi domaćega prezentiranog na moderan način kotira obitelj Roberta i supruge mu Sande Braje,  s domaćim specijalitetima jako su dobri na obiteljskom gospodarstvu Jagunić te u restoranu Ivančić, popularno zvanome Galica, u intimnom ambijentu gosta dočekuje i obitelj Drage Kurtalja, koja svoju ispostavu kao svojevrsnu plešivičku ambasadu ima u Zagrebu…◾

Odmorište Roberta Brajea u Lokošin-dolu i uz vinograde, idealno za boravak kroz cijeli dan (Marko Čolić)

Sanda Braje jajna je kuharica, izvorne domaće namirnice iz obiteljskog uzgoja pretvara ne samo u iznimno ukusna jela nego i u atraktivne moderne likovne eksponate na tanjuru. Na slici je sa svojim kreacijama od tijesta što ga sama razvlači i nadjeva sirom što ga obitelj Braje sama proizvodi, od mlijeka vlastitih krava, Mladi pak naraštaj u obitelji Roberta i Sande Braje – sin Patrik, otvara novu stranicu u obiteljskoj vinskoj proizvodnji. Okrenuo se prema jantarnom vinu i po trećinu Veltlinca crvenog, Pinota sivog i Traminca macerira gotovo pola godine u gruzijskoj amfori (Brajeovi sad imaju ukupno tri amfore dvije su zapremnine po 600 i 800 litara) a onda vino na dozrijevanje stavlja na najmanje tri godine u rabljeni barrique volumena 300 litara (Marko Čolić)

Narezak i copanjak

Domaci ambijent i fina domaća hrana i kapljica na gospodarstvima Velimira Jagunića i Franje Kolarića te, u intimnijem opsegu, i kod Drage Kurtalja, svojevrsnog plešivičkog ambasadora u Zagrebu. Krešimir Ivančić dočekuje gosta najprije sa svojim glavnim adutom – pjenušcima Griffin

Plesivica, tipičan krajolik

Jaskanski stari dvorac

Spomenik iz prošlosti u Mladini: zgrada u kojoj je nekad bio vinski podrum velikaša baruna Edodyja, a koji je bio u funkciji sve do nedavno… Bilo bi lijepo kad bi ga se kao povijesnu vijednost obnovilo, uredilo, dakako skupa s okolišem (Marko Colić)

Trganje i  promocija istodobno: URBANI ZINFANDEL ESPLANADE! – U isto vrijeme i jematva i promocija! O čemu je riječ?

Kako i dolikuje: svjetski glasovita vinska sorta Crljenak, Tribidrag, Kratošija, odnosno Primitivo i Zinfandel, inače jedan od roditelja hrvatskog vinskog ponosa Plavca malog crnog, dobio je vječni dvostruki spomenik u elitnom zagrebačkom hotelu Esplanade.

Berba Zinfandela na terasi Oleander zagrebačkog hotela Esplanade.  Sudjelovali su  Vlado Krauthaker, Edi Maletić sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta te, ispred hotela Esplanade, glavni direktor Ivica Max Krizmanić i voditeljica marketinga Sanda Sokol

U zelenoj zoni na  terasi Oleander zagrebačkog hotela Esplanade šest je ovakvih stupova uz koje raste Crljenak/Zinfandel. Na dan promocije ekskluzivnog vina Zinfandel Esplanade-Krauthaker 2019 obavljena je berba 2020, u kojoj su sudjelovali vinogradar/vinar Vlado Krauthaker, znanstvenik Edi Maletić sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta te, kao domaćini ispred hotela Esplanade, glavni direktor Ivica Max Krizmanić i voditeljica marketinga Sanda Sokol.

Šefica kuhnje Esplanade Ana Grgić, na slici s Vladom Krauthakerom, i s generalcem Esplanade Ivicom Maxom Krizmanićem, popratila je degustaciju Zinfandela Esplanade/Krauthaker 2019 sjajnim kreacijama na tanjuru nastalim na bazi inspiracije bojama jeseni. Na promociji se očekivao i prof. Ivan Dropuljić, direktor međunarodnog festivala Zagreb Vino.com  i značajni Esplanadin poslovni partner, ali Dropuljića nije bilo. Nazočni novinari računali su da će na Oleanderici od Krizmanića i Dropuljića moći saznati nešto o sudbini festivala ove godine krajem studenoga, to više što bi ovo bilo15. jubilarmno izdanje manifestacije

Šefica kuhnje Esplanade Ana Grgić, s Vladom Krauthakerom, i s generalcem Esplanade Ivicom Maxom Krizmanićem

Najprije je hotel Esplanade svoj ekskluzivni restoran smješten uz famoznu terasu Oleander krstio nazivom Zinfandel’s, zatim je unutar zelene Oleanderice posađen mali vinograd s Zinfandelom, cijepovima što ih je hotelu bio darovao jedan od najpoznatijih i najcjenjenijih hrvatskih vinogradara/vinara Vlado Krauthaker koji inače ima Zinfandel u pokusnom nasadu kod sebe u Kutjevu, loza na terasi Oleander brižljivo je njegovana pod Krauthakerovim nadzorom, pa je 2019. bila prva berba od koje je Krauthaker i proizveo i odnjegvao vino, a ovih dana, upravo na Esplanadinoj Oleanderici, uz trsje, održana je promocija crnjaka (14,5 vol %) od Zinfandela 2019 napunjenog, u ograničenoj seriji za potrebe restorana Zinfandel’s, u oko 200 butelja od 0,75l i pod elegantnom etiketom Zinfandel Hotel Esplanade. Slijedila je berba Zinfandela 2020 u kojoj su kao protagonisti sudjelovali, da ponovim, Vlado Krauthaker osobno, glavni direktor Esplanade Ivica Max  Krizmanić i stručnjak za ampelografiju prof. dr. Edi Maletić sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta koji je s profesoricom Carole Maredith, visokim autoritetom u materiji, a s američkog sveučilišta Davis u Kaliforniji, sudjelovao u otkriću da je Zinfandel porijeklom iz Hrvatske. Prof. Maletić lijepo je reko da ovaj Zinfandel 2019 s Oleanderice u organoleptičkom smislu odlično predstavlja sortu! ◾

________________________________________

PJENUŠAVI BERBENI ERDUTSKI DORUČAK u VINOGRADU SIBER – Nakon dva uspješna bregovita i jednog srijemskog, četvrti pjenušavi doručak u vinogradu stigao je i u Erdut, i to upravo u vrijeme berbe. U organizaciji TZ Osječko-baranjske županije i zagrebačke promocijske kuće Zlatne riječi Marije Vukelić koja je duboko uključena i u realizaciju Salona pjenušavog vina u Zagrebu, ovaj pjenušavi doručak u trsju odvijao se na posjedu vinogradara i vinara Mladena Sibera koji u Erdutu tik uz Dunav brine o vinovoj lozi na značajnoj površini od 10 hektara. Taj doručak bio je inače dio već renomiranog projekta Wine&Bike Tour Erdut koji se održava od 2014. Uz Mladena Sibera, domaćini su bili znani vinogradari/vinari Jasna Antunović, zatim Ivo Brzica i Erdutski vinogradi.

Vina što su ih kao svoje aktualne adute odabrali za ovu prezentaciju vinari Siber, Erdutski podrumi, Jasna Antunović I Ivo Brzica (Julio Frangen)

Susret je počeo nešto poslije devet sati, uživalo se u sjajnim specijalitetima s tradicijski raskošnog slavonskoga stola te uz pjenušce, vrijeme je poslužilo i taj boravak na otvorenome bio je uistinu jedinstven, vjerojatno će se, s obzirom da nam jesen nosi osjetno manju sigurnost u topla sunčana druženja vani, sa sljedećim takvim doručcima nastaviti s proljećem iduće godine. Vrijedilo bi taj Doručak brendirati kao turističku atrakciju svakako prije ljeta 2021.

Službeni program u Erdutu obuhvatio je – s početkom u 13 sati kad su svi nazočni već stvorili u želucima, kako se kaže, dobru podlogu – i posebnu degustaciju erdutske kapljice nazvanu En Primeur vrhunskih erdutskih vina, po dogovoru spomenuti vinari domaćini ponudili su za tu prigodu svaki po vlastitom izboru neko svoje vino kao novitet na tržištu (otud u nazivu En Primeur) ili kao najbolje vino kuće. Pretpremijeru su, tako, imali pjenušci Erdutskih vinograda Rosé i Blanc de noirs od sorte Pinot crni. Mladen Siber iznio je Cabernet Sauvigon 2016 barrique, Ivo Brzica donio je Merlot 2016, Jasna Antunović – Tango with Life red blend Grande Selection, Erdutski vinogradi još i Graševinu The Big Barrel Edition, 2019.

Poslije Doručka gosti, koji su za ulaznicu za doručak trebali odvojiti po 100 kuna, imali su prilike poći na ručak u erdutske restorani znane uvelike po fišu, a poslijepodne moglo se obići vinske podrume lokalnih vinara Sibera, Danubia, Janečića, Jasne Antunović, Brzice, Erdutskih vinograda i Vina Magistra.

Uz domaćine Mladena Sibera i Jasnu Antunović – naši istaknuti novinari i vinski pisci Osječanin Željko Garmaz, koji je nedavno izdao novu knjigu – Vinske priče iz Bosne i Hercegovine (440 stranica!), te Bakhov sin Ivo Kozarčanin iz tiražnog zagrebačkog 24sata. Dolje: Enes Kišević u elementu, kod Sibera

Ove godine cijelo događanje uveličali su književnik i pjesnik Enes Kišević te Damir Urban i njegov prateći sastav 4!

Sudionici manifestacije imali su lijepu priliku uvjeriti se zašto je portal američke medijske kuće CNN.com prije nekoliko godina Erdutsko vinogorje uvrstio među 20 najljepših mjesta Hrvatske.  ◾

Franjo Ipša sa sinom

Desetkovano trsje u vinogradu Čurin Prapotnik

VESELA  LICA u  ISTRI u TRSJU PONAD LIVADA –  Istarski uljari i vinari Klaudio Ipša i njegov sin zadovoljni su berbom grožđa 2020., posebice kvalitetom, ali, istodobno, još i donekle zabrinuti – dok sad, uskoro, i masline ne budu pobrane i prerađene…U NOVOJ UPRAVO MONTIRANOJ ULJARI uz njihov dom u selu Ipši. ◾

TUŽNO NALIČJE  – Na žalost, kod nekih vinogradara berba 2020. pokazala je i jako tužno lice. Razloga za neraspoloženje imaju npr. u Istri sestre Katarina i Ana Peršurić jer tuča im je odnijela dobar dio roda, a pogledajte kakav razlog za tugu i plač ima obitelj Prapotnik (nasljednici famoznog  Stanka Čurina, iz sela Kog na samoj državnoj granici s Međimurjem i Hrvatskom…  ◾

___________________________

VRBNIK i GUŽVA PRED GOLOM – Vrbniče nad morem – zaliven žlahtinom!

Obilje s trsa – obilje u prikolici, a potom i u cisterni

______________________________________________

SLIKE ZA IZLOŽBU – Evo, izdvojeno, nekoliko prizora iz berbe u nas koji, rekao bih, zavrjeđuju naći se zasebno, radovi s određenom dodanom vrijednosti, kao slike za izložbu,. Autori su stari majstor fotografije Marko Čolić, te mlada, polentna nova nada s kamerom u ruci Lucija Šember, kao i  akademska slikarica Iva Bura s Pelješca.

MARKO ČOLIĆ

Igra boja: plavo-žuto-smeđkasta simfonija

Sunce u bobama Graševine: 24-karatno zlato Zlatne doline

Vallis Aurea – impresionizam francuskog tipa

Primošten, babić: jesenska ikebana prirode i čovjeka

LUCIJA ŠEMBER

Šetalište tate Zdenka Šembera

Savršeni geometrijski sklad

Reda mora biti…

Pedanterija! Ubrano grožđe je to zavrijedilo

Okrepa na kraju

IVA BURA

I na kraju – velebni Dingač! Grožđe i opet na visini. Autorica djela je akademska slikarica IVA BURA, kći pelješkog vinogradara/vinara Nika Bure. Prizor: vinogradska strmina Dingača gdje, na Potočinama, svoju parcelu na tome prestižnom lokalitetu ima rođak obitelji Bura – vinogradar/vinar Vedran Kiridžija. Dolje, na obali, Kiridžija posjeduje smještajni objekt. Hommage au Dingač Wine&Tourisme GRAND CRU Resort!                                                                                                                                            _________________________________________________

Poduzetništvo i zdrava hrana

OD DRVOSJEČA i PILARA DO UZGAJIVAČA GOVEDA i MESARA

M Brothers standardi

Nekad su, po obiteljskom nasljeđu, bili drvosječe, a sad su uzgajivači goveda i svinja te mesari. Nakon što je prodana obiteljska pilana, braća Nikola, Hrvoje i Tomislav Maturanec iz sela Sudovčina kod Ludbrega odlučili su se posvetiti radu na zemlji i štaviše – svjesni i zdravstvene i organoleptičke vrijednosti i važnosti prirodnog pristupa za kakvoću finalnog proizvoda – produkciji zdravo uzgojenih namirnica, pa su krenuli u okrupnjavanje zemljišta u svom vlasništvu.

U rodnome kraju nisu glede površina a i eko-uvjeta pronašli zadovoljavajuće rješenje pa su istraživali dalje, da vide gdje bi mogli doći do, po za njih prihvatljivim uvjetima, većih površina terena za start. Ono što su tražili našli su na lokaciji Gornji Poloj, tridesetak kilometara od Karlovca sa skretanjem, sa stare ceste prema Plitvicama, odmah prema Bariloviću, Perjasici i Primišlju. Tamo su, u ekološki nezagađenom prostranstvu na kojemu su se i nekad žitelji bavili stočarstvom, kupili 300 hektara zemljišta od čega su 150 ha odmah ogradili, te su 2015. godine uspostavili farmu The M-Brothers za uzgoj prvenstveno goveda, jer govedina se u trenucima njihovih usmjeravanja prema stočarstvu ponovno počela jače tražiti, ali odlučili su se i za paralelni uzgoj svinje.  Što se tiče vrsta, kod goveda su izabrali anguse, koji slove kao dosta otporniji od drugih pasmina, posebice za držanje stalno na otvorenome, i 2016. uvezli su iz Austrije a potom iz Njemačke i Estonije, prve junice, uglavnom crnog angusa, a kod svinje išli su na popularnu mangulicu i na kombinaciju mangulice i duroka.

Nikola (desno) i Hrvoje Maturanec, The M-Brothers za uzgoj goveda

– Sad imamo ukupno 580 grla goveda, 90 posto crnog i 10 posto crvenog angusa, od toga broja 320 je ženki za rasplod a ostalo su telad i junad – kaže Nikola Maturanec, kao najstariji brat voditelj farme, suport mu pružaju Tomislav kao strojarski tehničar i Hrvoje, zasad još kao student na zagrebačkom Agronomskom fakultetu na odsjeku za preradu mesa. –  Što se tiče svinja, njih jer ukupno 400, a ovamo na Gornje Poloje na otvoreno dovozimo ih iz našeg uzgajališta u Varaždinu tek kad dosegnu težinu od 50 kg.

Životinje su vani, u velikim oborima unutar spomenutih 150 ograđenih hektara terena, i lijepo ih je gledati, na trenutke prizori podsjećaju na  scene iz američkih kaubojskih filmova….

Angusi Maturanecovih na farmi u Gornjem Poloju. Uzgoj je na otvorenome. Ukupna površina zemljišta u vlasništvu je oko 300 ha, od toga polovica je već ograđeno, na način da su neke parcele vrlo prostrane, neke srednje veličine i neke, za zimske uvjete, manje. Po terenu Maturanci su dali izbušiti bunare za potrebe napajanja stoke

– Od početka svibnja do jeseni dok traje vegetacija životinje se hrane uglavnom s onime što im nudi priroda, dopuna su žitarice kupljene u okolnim OPG-ovima, a preko zime grupirane su u manjim ograđenim prostorima, angusi bez krova nad glavom,  i hrane se sijenom i žitaricama skupljenih tijekom rodne sezone i čuvanih u golemom hambaru. Voda za piće riješena je na način da su unutar prostora na kojima borave životinje iskopani  bunari duboki po 160 metara.  Na toj dubini dovoljno je vode, eto u blizini farme, na udaljenosti od nekih po tri kilometra, teku rijeke Mrežnica i Korana – dodaje Nikola Maturanec koji nas je poveo u razgled farme.

Zasad još M-Brothersi tuku po dva junca tjedno, tako da će ove godine tržištu ponuditi  stotinjak goveda. Maturančevi očekuju da bi u 2021. ponuda skočila za još toliko, a poslije, u narednim godinama, da bi mogli ponuditi godišnje i po 300 komada goveda.

Ovih dana uveden je na imanju zimski režim, što znači da je većina goveda već skupljena u manje obore gdje su postavljeni punktovi za hranu. Obilazak angusa: Nikola Maturanec s a svojim psima čuvarima pasmine Veliki pirinejac

U sklopu farme su, dakako, klaonica, mesnica i rashladne komore gdje se svježe meso nakon svakog kolinja ostavlja na cijeđenju tako da se i time izbjegava česta pojava vezana uz mesa u zatvorenim prostorima uzgajanih goveda a kupljena po mesnicama, to je da primjerice sirovi odrezak donesen doma izgleda obećavajuće velik a nakon termičke obrade, nakon što izgubi višak tekućine, bude znatno manji… Tu su, posebno, i komore za dozrijevanje mesa, a u planu je urediti još i dodatne komore za prikladno sušenje mesa za određene delicije. Maturanci zasad glavninom nude obrađene polovice, po dogovoru će ih izrezati i na manje komade, a inače, počeli su i s finalizacijom, konkretno proizvodnjom npr. kobasica, salama, špeka, čvaraka, svinjske masti, ponudu u tom smislu kane malo-pomalo širiti i intenzivirati. Aktualni izbor može se vidjeti na www.the-m-brothers.com.

Hambar sa za stoku pripremljenom hranom za zimu – sijenom i žitaricama kupljenim od lokalnih OPG-ova

U sklopu farme su, logično, i klaonica i mesnica, zrionica goveđeg mesa kao i zrionica za proizvode poput špeka, kobasica,šunki, rashladne komore za gotove vakumirane proizvode spremne za isporuku

Zasad još nemaju svojih mesnica kao prodajnih mjesta u gradovima, ali dobro je to što naručenu robu dostavljaju na kućnu adresu. I, kaže Nikola Maturanec, jako su zadovoljni odzivom naručitelja. Cijene mesu jesu nešto više nego inače po mesnicama, ali – treba uvažiti to da su životinje uzgajane zdravo, prirodno, na otvorenome i s mogućnosti da budu dosta u pokretu, te to da komadi mesa nakon pečenja ne kaliraju na veličini…   ♣

_________________________________

PATKICE OREHOVEC!

U usponu: PG Orehovec iz okolice Ludbrega, specijalizirano za uzgoj peradi posebice pataka, na otvorenome! Nedavno su prvi delikatesni proizvodi Orehovec izašli pred javnost – dimljena pačja prsa, kobasica, te četiri vrste paštete na bazi pačje jetre: klasična s jetrom i mesom patke (smeđa etiketa), pa ona s kombinacijom jetre i mesa dimljenih pačjih prsa (svjetlo-ljubičasta etiketa) , zatim s kombinacijom jetre i mesa te usitnjenih koštica buče (zelena etiketa), i , kao špica,parfait, 100 posto od pačje jetre (crna etiketa)

___________________________

Šesti Dani pršuta u Zadru

ŠAMPION 2020. JE DALMATINSKI PRŠUT SMJELI

            Pršut…mmmmm.. mljac mljac! Što je to pršut? Pojednostavljeno, riječ je o prerađevini od svinjskog buta s vrlo visokom dodanom vrijednosti, proizvodu dobivenom pacanjem, pažljivim stiskanjem do određene mjere, sušenjem na buri odnosno dimljenjem pa sušenjem na vjetru i, potom, dužim dozrijevanjem u ambijentu s primjerenom vlagom. Dok su po šunki poznati kontinentalci, u nas ponajviše Slavonci, pršut je obilježje mediteranskog juga. Ima ga više tipova, kod nas razlikujemo dva bitna, jedan je dalmatinski, koji sadrži i bijeli masni dio i koji se podvrgava i dimljenju, a drugi je istarski, koji, po tradiciji, nema tog bijelog dijela naime u neka gospodarski lošija vremena uzgajivači svinja odstranili su ga kako bi za sebe proizveli mast, k tome običaj je da se taj pršut ne dimi nego se samo izlaže vjetru. Oba tipa, svaki na svoj način – mmmm…mljac mljac!

Hrvatska proizvodi poprilično pršuta, svake godine više, podaci iz Hrvatske gospodarske komore govore o produkciji 4377 tona u 2019. godini, a 2014. pršuta smo imali 3989 tona. U 2019. godini smo izvezli 910 tona pršuta, u vrijednosti od 6.347.338 €. Na tržišta zemalja EU u 2019. godini plasirano je 83 posto vrijednosti. U 2019. godini prvo izvozno tržište za taj proizvod je, s udjelom od 37 posto u ukupnoj vrijednosti izvoza proizvoda od plećke i buta, bila Slovenija, a slijedile su Poljska i Njemačka. Kako je Hrvatska – zasigurno i zahvaljujući turizmu – popriličan potrošač pršuta, u istoj godini uvezla je 3646 tona pršuta, u vrijednosti od 20.211.164 €!

Šampion šestih Dana hrvatskog pršuta u Zadru je pršut marke Smjeli, iz proizvodnog pogona kojime upravlja Splićanin

                              Kad je već pršut roba s visokom dodanom vrijednosti i s obzirom da smo izrazito turistička zemlja za koju bi bilo logično da uz more sunce, prirodne ljepote, smještaj i razonodu maksimalno plasira i svoje poljoprivredne proizvode a posebice delicije poput vlastitog pršuta (naravno tu mislim i na neke druge, poput slavonske šunke naročito od crne slavonske svinje i mangulice, pa kulen, tipične domaće kobasice…), to baš – kad se na policama u odjelima za hranu pogleda uvoz – čini se i nije slučaj. Problem kod pršuta je svakako to što se očito nije vodilo dovoljno brige o tome da se kako treba širi i unaprjeđuje svinjogojstvo i da pršutari kao usredotočeni primarno na butove i eventualno plećke mogu povoljnije doći do njih, kako treba obrađenih, a ne da moraju kupovati i druge dijelove koji im ne trebaju, tako da, barem po pričanju niza hrvatskih pršutara s kojima sam razgovarao na festivalu pršuta u istarskom Tinjanu, mnogi pršuti iz hrvatskih pršutana što se tržištu nude pod blagoslovom Klastera hrvatskog pršuta odnosno udruge pršutara zamišljene da funkcionira na poslovnoj razini, nisu od buta svinje uzgojene u Lijepoj našoj nego od uvezenih butova, u velikoj mjeri npr., opet po tome što sam čuo u razgovoru s pršutarima u Tinjanu, iz Mađarske i Austrije.

Ne kažem da su pršuti hrvatskih pršutara proizvedeni od butova kupljenih vani iz razloga uvoza slabe kakvoće, samo postavljam pitanje Na čemu se baziraju njihove zaštite i Zaštićene oznake zemljopisnog porijekla a pogotovu Zaštićene oznake izvornosti? Proizvod što se nudi pod zaštićenom oznakom zemljopisnog porijekla a pogotovu proizvod pod zaštićenom oznakom izvornosti morao bi biti od sirovine od životinje uzgajane u ekološkim uvjetima i po tradicijskim lokalnim uzancama područja navedenog unutar tih dviju zaštita, naime od njega se očekuje da potrošaču u punoj mjeri prenese poruku kraja u kojemu se rodio. Uostalom, pa radi toga i postoje takve zaštite, upravo da deliciju izdignu iz mase istorodnih i najčešće industrijskim načinom rađenih proizvoda, te da je time stave u tržišnom smislu u povlaštenu, bolju poziciju, u smislu da podnosi višu cijenu koju će imućniji i verzirani kupac rado platiti (a takvih znalaca s dubljim džepom i spremnih platiti skuplje ima!), kao i to da na pojedinom teritoriju stimulira količinski dovoljnu produkciju takvog povjerenja vrijednog proizvoda, k tome te zaštite u bolju tržišnu poziciju – s obzirom da donose image, dobru reklamu k tome danas imaju i popriličnu moć privlačenja gostiju/turista u određeni prostor gdje se rađa nešto posebno, stavljaju i cijeli kraj odakle dolazi po geografskom porijeklu i izvornosti zaštićena delicija – bio to pršut, sir, vino, ulje….

U Hrvatskoj se već godinama održavaju gastro-turističke manifestacije Dani pršuta, za ovu je godinu šesto izdanje piredbe bilo, pod pokroviteljstvom HGK, krajem rujna u Zadru. Hrvatska gospodarska komora podržava Dane pršuta još od osnivanja Klastera hrvatskog pršuta jer smatra da u proizvodnji pršuta, koji zbog svojih vrhunskih senzornih svojstava i specifične tradicionalne tehnologije proizvodnje, ima velik potencijal i to ne samo u turističkoj ponudi već i u izvozu, izjavio je potpredsjednik HGK za poljoprivredu i turizam Dragan Kovačević.

U okviru ukupnog programa bilo je stručno ocjenjivanje pršuta. Šampion 6. Dana pršuta je dalmatinski pršut tvrtke SMJELI, koju u Splitu vodi Vlade Prančić znan kao Smjeli. Nikada do ove godine nije bilo toliko pršuta ujednačene kvalitete, čulo se iz krugova organizatora, i to je rezultiralo time da sada nije bilo srebrnih i brončanih plaketa nego su svi dobili zlatne plakete. Jedan dan manifestacije bio je posvećen struci pa su se tako u hotelu Kolovare održali okrugli stol na temu: Kontrola zaštićenih hrvatskih pršuta i njihov plasman u izazovnom vremenu pandemije te brojne radionice. Jedan cijeli dan pak bila je izložbeno-prodajna prezentaciju pršuta na Trgu Petra Zoranića.

Zbog krize uzrokovane pandemijom u prvih osam mjeseci ove godine u odnosu na isto razdoblje prošle godine bilježimo pad turizma za gotovo 50 posto, a južnije od Zadra i snažniji. Smanjenje turističke potrošnje i blokada HORECA kanala posebno je utjecala na sniženje potražnje i prodaje vina i pršuta koji su perjanica eno-gastronomske ponude i dio identiteta pojedinih turističkih destinacija ovdje na Jadranu, ali i na kontinentu – kazao je potpredsjednik HGK za poljoprivredu i turizam Dragan Kovačević i dodao kako za pršutare, nažalost, ne postoji Nacionalni program pomoći kao za vinare, ali ako situacija potraje, osim horizontalnih mjera za očuvanje radnih mjesta i likvidnost, Država bi trebala razmisliti i o drugim oblicima pomoći ovom sektoru. Smatra kako je upravo ova kriza pokazala da je u turizmu važno imati i stabilnije prodajne kanale. Posebno, mrežu trgovačkih lanaca i to ne samo u Hrvatskoj već i izvozno-prodajne kanale na inozemnim tržištima.

                – To je posebno važno  jer proizvodanja pršuta u RH iz godine u godinu raste, sve je bolje povezivanje primarnih proizvođača svinja s proizvođačima pršuta. I ono što svakako ohrabruje kao podatak je da se u zadnjih nekoliko godina u pogone za proizvodnju pršuta uložilo više od 270 milijuna kuna i da su to automatizirani pogoni s najnovijim tehnološkim dostignućima i inovacijama što je uz tradicionalnu, zaštićenu, i specifičnu tehnologiju proizvodnje ključan preduvjet produktivnosti i konkurentnosti – poručio je Kovačević.

Dodatni poticaj izvozu pršuta svakako je i njegova vrhunska kvaliteta o čemu svjedoči i to da su krčki, drniški i dalmatinski zaštićeni oznakom zemljopisnog podrijetla, a istarski oznakom izvornosti. Prema podacima iz studije Europske komisije objavljene početkom 2020. procjenjuje kako je vrijednost ukupne prodaje proizvoda s geografskim porijeklom u 2017. godini iznosila je 74,7 milijarde eura od čega poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda 27,3 milijarde eura vrijednosti. Prema tome istraživanju zaštićeni proizvodi u najvećoj se mjeri traže u zemlji proizvodnje (58%), a procjenjuje se kako izvoz svih proizvoda sa zaštićenim oznakama čini 15,5 posto ukupnog izvoza sektora proizvodnje hrane i pića. Prema istoj studiji, vrijednost poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda sa zaštićenom oznakom raste za 55 posto u odnosu na proizvode koji nemaju zaštićenu oznaku.

– Hrvatska je još uvijek velika uvoznica pršuta, s manje od 500.000 komada ne podmiruje ni 50 posto vlastitih potreba. Još uvijek bilježimo veliki uvoz, ali vjerujem – poručio je Kovačević – da će se zbog povećanja proizvodnih kapaciteta situacija promijeniti i da ćemo postići samodostatnost. ♣

__________________________________

PAŠKI SIR GLIGORA!!!

_______________________________________

VIJESTI/NEWS

Trilogija Fino & Vino

GRKINJA u ZAGREBU: KAM’ ĆE SUZA NEG’ NA OKO!… Počet ću od drugog dijela trilogije! Grkinja Claudia Papayianni u Zagrebu je sasvim slučajno prije nekoliko dana ušla u bistrò Trilogija Fino & Vino na Kaptolu, i pogodila upravo termin u kojemu se tamo za grupu gostiju održavala jedna od već uobičajenih degustacija većeg broja da tako kažem nesvakidašnjih vina, tj. onih koja se rjeđe vide u našim prodavaonicama i onih koja s obzirom na njihovu cijenu mnogi, ali ne i samo u nas, sebi ne mogu priuštiti.

Claudia i Alexandra Papayianni – prve su slijeva. Na kraju stola sjedi Marko Dušević

Na kušanju su u prvome krugu bila vina samo iz podruma, a u drugome krugu i vina iz butelja koje je Marko Dušević držao ispod mora

Riječ po riječ s voditeljem lokala Krešom, koji obavlja i ulogu sommeliera, i ubrzo se otkrilo da je gospođa već duže vrijeme privremeno nastanjena u Metropoli i da je i poslom vezana uz Zagreb te da je na području Chalkidikija vlasnica uglednog vinskog podruma! Društvance kušača pozvalo je Claudiju Papayianni da se pridruži degustaciji, a onda se saznalo i to da je gdja Claudia supruga veleposlanika Danske u Hrvatskoj te da je to razlog njena boravka u glavnome gradu Lijepe naše, a i to da je djevojka u njenoj pratnji njena kćerka Alexandra i da je u Zagrebu na studiju medicine! Za idući dan u bistròu Fino & Vino planirano je novo kušanje, ovaj put hrvatskih i u popriličnome broju talijanskih vina uglavnom iz Pijemonta a koja u buteljama u podmorju kod Paga po desetak mjeseci u kavezima na dubini te na prirodnom pritisku od oko 3,7 bara drži Zadranin Marko Dušević, vlasnik kuće Adriatic Shell, isprva usmjeren na uzgoj školjaka i plodova mora na Pagu a u neko novije vrijeme orijentiran i na istraživanje promjena na vinu čuvanome u boci u moru ali i na promatranje u kojoj se mjeri na boci lijepi morska flora čineći butelju i lijepim ukrasnim predmetom, pa su dame bile ponovno pozvane da se pridruže.

Claudia Papayianni i kćerka Alexandra

Na kušanju su ukupno bili: pjenušac Classic brut 2006 – Tomac; Sauvignon 2014 Goriška brda – Šibav; mješavina bijelih sorata Superslav 2018 macerirano nefiltrirano Kutjevo – Sontacchi; Venje bijelo 2008 kasna berba barrique Kutjevo – Enjingi; Nevina sv. Ante malvazija 2017 – Saint’s Hills; Santa Elena bijelo 2017 malvazija ZOI Hrvatska Istra – Ipša, pa Alexandra Malagousia 2019 malvazija PGI Chalkidiki – Claudia Papayianni; Bolgheri rosso Le Serre Nuove dell’Ornellaia 2007 – Ornellaia; Amarone della Valpollicella classico 1981 – MASI, te, iz mora, u režiji Marka Duševića: Zinfandel 2018 Pelješac – Benmosché; Barbera 2016 Pijemont – Silvano Bolmida; Barbera 2017 Pijemont – Edoardo Sobrino i Nebbiolo 2017 Pijemont – Edoardo Sobrino

Claudia Papayianni popunila je ovo drugo kušanje i nekim svojim vinima – pjenušcem, te  mirnom Malvazijom Alexandra nazvanom tako po kćerki. Specijalno za gošće iz Grčke, Trilogija Fino & Vino priredila je na tanjuru domaću puricu z mlincima! Ovo je bio prvi susret Claudije Papayianni s domaćom zagorskom puricom, jelo ju je oduševilo, ali i vina njegovanima neko vrijeme ispod mora, našla ih je vrlo zanimljivima, moguće je da će se kod Marka na Pagu uskoro naći i poneka Claudijina butelja.

I sad, napokon, prvi dio trilogije – za vrijeme ovoga kušanja na vidjelo je izašao još jedan detalj o tome kako bog vina Dioniz utječe na sudbine: današnji suprug Claudije Papayianni veleposlanik Danac svojedobno je kao visoki diplomat u Grčkoj sudjelovao na nekoj važnoj konferenciji na kojoj je odlučio kolege počastiti vinom što ga je za boravka u toj zemlji određeno vrijeme prije navedene konferencije imao prilike kušati i jako mu se dopalo, i eto bilo je to vino upravo iz podruma Papayianni – u kojoj, inače, žene vode glavnu riječ, žena je naime enologinja podruma a žena je i derektorica prodaje! – tako da je na prezentaciju pozvana i Claudia Papayianni. Ona u to vrijeme inače nije imala tješnje veze s diplomacijom kao profesijom, a onda je, ubrzo nakon što su se diplomat i vinarka upoznali i vjenčali – naglo počela imati veze s diplomacijom…

Treći dio trilogije? Danac nakon mandata ambasadora u Hrvatskoj dobio je premještaj u Ganu, i bračni par uskoro će tamo na četiri godine, međutim kćerka ostaje u Zagrebu dok ne završi studij a možda i specijalizaciju – želi biti kirurg, a mama k’o mama svako toliko će je posjećivati…

Podrum Claudije Papayianni iz vana te, dolje, barricaija

Claudia Papayianni sa svojom enologinjom i, desno, vino malvazija Alexandra Malagousia posvećeno njenoj kćerki Alexandri

Posjed Papayianni obuhvaća oko 20 hektara vinograda smještenih u planinskom lancu na lokaciji Arnea uz šumu Taxiarchis i na visini od 250 do 650 metara. Od tamo je rodom Claudijin tata, dok joj je mama Njemica. Claudija je inače rođena u Solunu, oko 70 km udaljenom od Arnee. Na imanju se uzgaja devet sorata, to su od domaćih Assyrtiko i Malagousia (bijele) te Xinomavro (crna) a od međunarodnih Sauvignon blanc, Chardonnay, Viognier (bijelo), Merlot, Syrah, Cabernet sauvignon.

Područje Arnea ima kontinentalnu klimu s hladnim i teškm zimama s dosta oborina i s dugotrajnim sušnim ljetom međutim s vrlo svježim noćima, što pogoduje dobrom dozrijevanju grožđa. Područje je to prikladnije za bijelo nego, iako je riječ o debelome jugu, za crno vino.

U 2006 sagrađena je moderna vinarija s 3300 četvornih metara površine i kapaciteta 400.000 boca. Uz prostor za prihvat grožđa i prostor za vinifikaciju i manji zasebni podrum pod zemljom za vinifikacije za proizvodnju superpremium vina, ima, dakako, prostranu dvoranu za dozrijevanje vina opremljenu drvenm bačvama Allier & Nevers i s nešto bačava od američkog hrasta, zatim suvremenu punionicu, laboratorij i oveću degustacijsku dvoranu te naravno i prodavaonicu vina ali i drugih tipičnih lokalnih proizvoda. ♣

fino & vino… NOVE VELIKE ZVJERKE – Novo kušanje vinoljubaca u zagrebačkom bistròu Trilogija fino & vino, koji pomalo postaje kultno mjesto susreta uz svjetske vinske zvjerke: na degustaciji su sada bili Chablis 2004 Vieilles vignes (12,5vol %) Daniel-Etienne Defaix – Domaine du Vieux Château, Sauvignon blanc 2016 Opoka cru Jordano (14 vol %) – Marjan Simčič, Goriška brda; Noir 2018 Eko modri pinot (13,5 vol %) – Burja, Vipava; Sotanum MMX les Vins de Vienne syrah 13,5 vol%) – Cuilleron – Villard – Gaillard, Rhône igp; Châteauneuf-du-Pape 2013 (15 vol %) – Clos du Pape, Châteauneuf-du-Pape aoc… And the winner(s) is/are… Chateauneuf-du-Pape 2013 Clos du Pape and Sauvignon 2016 Jordano Marjan Simčič…  Veliko finale – Panama Rum 2013 5+1 što znači da je pet godina odležavalo u Panami a onda još godinu dana u Europi…♣

Pamtljivi ulazak u punoljetnost

LUCIJA, ROBERTO CAVALLI i ZLATAN PLAVAC GRAND CRU –  Lucija je upravo navršila 18., a s ulaskom u punoljetnost, kao učenica zagrebačke Hotelijersko-ugostiteljske škole s usmjerenjem prema ugostiteljstvu (plod ne pada daleko od stabla – njen tata Krešimir je sommelier i ugostitelj!) dobila je, simbolično, na dar od ponosnog dedeka (koji već desetljećima vršlja po vinskom svijetu) unikatni otvarač za butelje nastao u studiju svjetski glasovitog modnog maga i vlasnika vinskog posjeda u području Chianti Classico u Toskani Roberta Cavallija. Vještina baratanja tim skupocjenim alatom za otvaranje vinskih boca morala je biti pokazana na licu mjesta, naravno, na adekvatno ekskluzivnom hrvatskom proizvodu, zdravica u zagrebačkom bistròu Fino & Vino za dvadesetak uzvanika je uslijedila s izvanrednim hvarskim crnjakom Zlatan Plavac grand cru 2010 iz dvostrukog magnuma…

Lucy in the sky with the diamonds!… ♣

______________________

YESSS! CHEESE FROM PAG!

Mljac, mljac, mljac…  Jesti svježe sezonsko, domaće!