Archive | February 2013

ĐAKOVAČKA MISA SOLEMNIS u OPERA HOUSEU/Sjaj trnavačkog traminca u Londonu

ALLEGRO FURIOSO: KAPLJICA POSJEDA ĐAKOVAČKO-OSJEČKE NADBISKUPIJE OSVOJILA JE ZLATO i ODLIČJE REGIONAL TROPHY NA DECANTEROVU OCJENJIVANJU 2012, A BILA JE NOMINIRANA i ZA INTERNATIONAL TROPHY… SVEČANA DODJELA DOGODILA SE NA GALA-VEČERI U GLAVNOM ENGLESKOME GRADU

ŽELJKO SUHADOLNIK

Uzbuđenju nije bilo kraja: groznica je, sasvim razumljivo, počela pri polasku prema zrakoplovu za London, a kulminacija je bila na gala-večeri u Londonu gdje je utjecajna britanska vinska revija Decanter, organizator golemog svjetskog vrednovanja plemenite kapljice World Wine Award, službeno objavila rezultate svojega 2012. u proljeće održanog ocjenjivanja, proglasila šampione i podijelila odličja. Misni Traminac 2009 ledene berbe iz produkcije tvrtke Misna vina d.o.o. što ju je osnovala Đakovačko-osječka nadbiskupija zasjao je posebnim sjajem u velebnoj zgradi londonske Opere, a gordost je pak sjala iz očiju Damira Zrna, zaduženog za marketing i plasman. Kako i ne bi gordost plamtila, kad je vino Đakovačko-osječke nadbiskupije bilo nominirano i za International Trophy, koji je izmaknuo, što se kaže, za dlaku, i pripao Austrijancima. Planirano je bilo da u glavni grad Velike Britanije na svečanost pođu i prečasni Stjepan Karalić, voditelj Ekonomata Đakovačko-osječke nadbiskupije, i dipl. ing. Miroslav Bošnjak, agronom, enolog i voditelj proizvodnje nadbiskupijskoga vina, ali to se na žalost nije ostvarilo.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Velebna katedrala sv. Petra u Đakovu, u kojoj je stari vinski podrum, danas sa statusom muzeja

OLYMPUS DIGITAL CAMERAStipa Karalić i Miro Bošnjak pored cisterne sa šampionskim ledenim misnim tramincem 2009

Polazište ove danas tako uspješne vinske priče je u nadaleko znanoj katedrali u Đakovu, gdje su od 13. stoljeća stolovali biskupi, koji su u Đakovštini favorizirali poljoprivredu s naglaskom na vinogradarstvo i na proizvodnju vina, o čemu smo opširno pisali u Svijeta u čaši pisali nedavno. U Katedrali je sagrađen veliki vinski podrum, koji danas međutim više nije u proizvodnjoj funkciji, novi suvremeni zahtjevi produkciju su posve preselili u Trnavu, u opremom modernizirani podrum uz vinograde. Vinski podrum u Katedrali međutim izgledom je ostao kakav je bio i nekad, sada je u statusu vinskog muzeja.

Visoki međunarodni trofej Misnih vina Đakovačko-osječke nadbiskupije, ali i skorašnji Uskrs 2013, prilika su da sada ponešto kažemo upravo o đakovačkoj katedrali kroz koju nas je detaljno proveo monsinjor Stjepan Karalić.

Katedrala u Đakovu, oduvijek ljepotica, sada prvostolna crkva, ponos je Slavonije. Moto na ulaznim vratima katedrale: Slava Božja – jedinstvo crkava i slava i ljubav naroda moga. Katedrala, u koju inače stane od, komotno, 5000 pa i do 7000 ljudi, spomenik je kulture A-kategorije.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAKatedrala snimljena sa stražnje strane, iz nadbiskupijskog parka.

Stjepan Karalić u starome podrumu ispod đakovačke katedrale

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Gradnja katedrale počela je 1866. godine. Biskup Josip Juraj Strossmayer tada je imao 52 godine i bio je u 16. godini biskupske službe. Za gradnju katedrale htio je imati vrhunski projekt. Kako je često boravio u Beču, obratio se bečkom arhitektu Karlu Rösneru, koji je izradio nacrt nove katedrale i nadgledao gradnju. Nakon tri godine radova arhitekt Rösner se razbolio i umro. Naslijedio ga je također bečki arhitekt Fridrich Schmidt, koji je, inače, gradio i zagrebačku katedralu. Prvi je bio romaničar, a drugi gotičar, pa je đakovačka katedrala poprimila u konačnici kombinaciju ovih dvaju stilova.

Prvostolnica u Đakovu sagrađena je dakle u neogotičko-romanskom stilu kao trobrodna katedrala u obliku latinskog križa u središtu kojega je postavljen žrtvenik. Gradnja je trajala do 1882, znači punih 16 godina, od toga četiri su godine trajali vanjski građevinski radovi, a 12 godina unutrašnje uređenje katedrale.

Najprije je trebalo srediti tlo, a onda se prišlo gradnji temelja. Zbog mekanog terena, kao pojačanje su ugrađena 394 trupca od slavonske hrastovine. Katedrala je građena od crvene slavonske opeke pečene specijalno za tu namjenu u biskupijskoj ciglani u Đakovu. Za gradnju katedrale potrošeno je sedam milijuna opeka. A kamen je za nju dopreman iz Istre, Mađarske, Austrije, Italije i Francuske.

Tornjevi su visine 84 metra. Vanjska visina kupole je 59 metara, a leži, po Strossmayerovoj želji, na četiri stupa, što simbolizira četiri evanđelja. U dnu kupole latinskim jezikom ispisane su Isusove riječi: Ti si Petar stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vatra je paklena neće nadvladati.

Unutarnja dužina katedrale iznosi 74 metra, poprečne lađe mjere 52 metra, visina glavne lađe 27 metara, a pokrajnjih lađa 15 metara. Katedrala ima sedam oltara, krase je 43 freske – neke od njih prikazuju najvažnije trenutke iz Isusova života, zatim 31 kip i 32 reljefa. Sa stropa vise tri impozantna svijećnjaka od pozlaćene mjedi, takvi se još mogu naći jedino u Gradskoj vjećnici Beča. U prostoru svetišta nalazi se posebno istaknut glavni oltar iznad kojega se izdiže bogato ukrašeni baldahin s pozlaćenim ornamentima. Iznad njega je jedan manji svod pod kojim je kip svetog Petra apostola, kojemu je posvećena katedrala. Na svakom uglu baldahina nalazi se po jedan od četvorice evanđelista. Cijeli baldahin je težak oko 80 tona, a stoji na četiri stupa od marsejskog crvenog kamena. Posebno i vrlo zanimljivo arhitektonsko rješenje.

  U središtu rimskog križa podignut je žrtvenik                                           Katedrala unutra

Katedrala interijerKatedrala interijer zrtvenik

                                             

Katedrala Karalic i grobnica StrossmayeraStjepan Karalić pored grobnice Josipa Juraja Strossmayera. U tome dijelu katedrale grobnice su i drugih velikana značajnih za povijest Đakova i biskupije

Kako je đakovačka katedrala posvećena sv. Petru, u njoj je moguće vidjeti i naopako postavljene križeve. Zašto? Zato što je sveti Petar krvnike koji su ga razapinjali tražio da ga razapnu upravo na naopako postavljeni križ! Na nekoliko mjesta vidjiv je križ ne samo s jednim nego s dva poprečno postavljena kraka, na nj se inače nailazi pred prijelazom željezničke pruge i u narodu ga nazivaju Andrijevim križem. Taj križ i vezan je uz Andriju, tj. njegovo pribijanje na križ.

Uz katedralu biskupski je dvor s dva vrlo otmjena prostora – Crvenim salonom za prijem uglednih gostiju i Zelenim salonom koji je na neki način predvorje nadbiskupova ureda i tu oni koji poslom dolaze nadbiskupu mogu pričekati dok dođu na red za razgovor. U tom Zelenom salonu iznimno je vrijedan namještaj iz 17. stoljeća, kakav se navodno još može vidjeti u kabinetu mađarskog predsjednika.
U tri rata katedrala je imala i stradanja, u prvome svjetskom ratu izgubila je svoja krasna zvona, u drugome je bila lakše oštećena, a u ovom posljednjem, domovinskome neprijatelj je na nju ispalio 36 granata, srećom nisu sve eksplodirale!

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Uz katedralu je i nadbiskupski dvor. U njemu su prostrani Crveni salon, za svečanosti i prijeme uglednika, i nešto manji Zeleni salon, odmah do ureda nadbiskupa, u tome salonu primaju se stranke koje su nadbiskupu došle nekim poslom.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Google prevoditelj / translater: http://translate.google.com/translate_t

Advertisements

POSJETI PRIJATELJSTVA: MALVAZIJA ISTARSKA – i NA JUGOZAPADU FRANCUSKE!

DELEGACIJA INSTITUTA ZA VINOVU LOZU i VINO REGIJSKOG ODJELA ZA OBLAST SUD OUEST ODUŠEVLJENA PRIJEMOM U POREČKOJ AGROLAGUNI

Željko Suhadolnik: s lica mjesta

Posjeti raznim sredinama da se vidi što drugi rade, da se eventualno s tih obilazaka i pokupi nešto interesantno i primijeni, u originalu ili prilagođeno, u svojoj sredini, ali i da se drugdje promoviraju vlastite vrijednosti, od velike su koristi. Istru – hrvatski i slovenski dio, konkretno porečku Agrolagunu i koparski Vinakoper – obišla je grupa sastavljena od predstavnika francuskog Instituta za vinovu lozu i vino Regijskog odjela za oblast Sud Ouest (Jugo-zapad) te enologa i vinogradara i vinara toga područja smještenog na potezu od Toulousea pa sve do bordoške vinorodne regije, riječ je o ukupno četrdesetak osoba pretežito iz vinogorja Gaillac, Fronton, Cahors i Côtes du Gascogne.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Gosti iz Francuske dočekani su u Agrolaguninom vinogradu u Funtani: na slici su, slijeva na desno – Goran Kramarić, Jean-François Roussillon, Mirko Galić, Đuro Horvat i Eric Serrano

OLYMPUS DIGITAL CAMERADean Ban, ravnatelj porečkog Instituta za poljoprivredu i turizam, i Goran Kramarić, čelnik Agrolagune

Domaćini u Poreču, kuća Agrolaguna, dočekali su francuske goste upravo comme il faut, dakle na vrlo visokoj razini struke, poslovnosti i gostoljubivosti. Nazočni su bili enolozi Agrolagune Ante Gavranić, Miroslav Latal i Milan Budinski, zatim dr. sc. Dean Ban, kao novi ravnatelj (v.d.) porečkog Instituta za poljoprivredu i turizam, zatim Goran Kramarić, čelnik Agrolagune, Đuro Horvat, izvršni direktor za vinarstvo u Agrokoru, kao i Mirko Galić, donedavna veleposlanik RH u Francuskoj a sada također Todorićev savjetnik. Ponuđeni su ponajbolji Agrolagunini proizvodi, primjerice vino, maslinovo ulje, sir, šunka pečena u kruhu… Da ne bi izostala delicija i tipičan istarski specijalitet, angažiran je proizvođač istarskog pršuta Milan Antolović, dugo godina znan i kao pročelnik za poljoprivredu u Istarskoj županiji. Svoj obol u prigotavljanju jela, prezentaciji i posluživanju dala je kulinarska ekipa Ugostiteljske škole iz Poreča, na čelu sa chefom Željanom Peložom.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

                      Ikebana na stolu: sirevi, maslinova ulja, vino…

Među uglednim gostima iz Francuske bili su Eric Serrano, direktor regijskog odjela Francuskog instituta za vino i lozu (IFV) za predio Sud Ouest, zatim Jean-François Roussillon, predsjednik te ustanove ali i počasni predsjednik udruge Vigneron de Rabastens, kao i Marc Bretou, predsjednik udruge Vigneron de Rabastens, Olivier Geffroy, zadužen pri ustanovi Institut Français de la Vigne et du Vin Pôle Sud-Ouest – IFV Sud-Ouest za komunikaciju s javnosti.

Francuski institut za vinovu lozu i vino istraživački je centar za vinogradarstvo i vinarstvo. Po riječima Erica Serranoa, svake godine ta ustanova organizira posjet nekom drugom vinogradarskome području bilo u Francuskoj, bilo u drugim zemljama Europe. Sada je eto na red došla Istra. Među razlozima za posjet Istri svakako su veliko zanimanje Francuza za sortu Malvazija istarska i zanimanje za neke druge – crne – autohtone istarske kultivare, poput npr. Terana, Refoška. Roussillon nam je rekao da je Institut de la vigne et du vin na svojim terenima u jugozapadnome dijelu Francuske prije dvije godine eksperimentalno posadio 400 trsova Malvazije istarske i sad se čeka prvi pravi rod da se proizvede pokusno vino i da se vidi što Malvazija istarska može pružiti i u tome dijelu Francuske.

Možda, eto, ubuduće neće više samo francuske sorte k nama, nego će u većem broju (svojedobno smo im poslali krapinsku Belinu veliku bijelu pa se rodio Chardonnay!) i naše Francuzima!… Mogla bi baš to biti Malvazija istarska, tà britanski majstor za marketing Tony Hodges, angažiran ovdje da radi promidžbu hrvatskoga vina, kazao je kako suvremena malvazija iz Istre može biti jako dobar supstitut za sauvignon, kojega su se, kao i chardonnaya, mnogi potrošači pomalo zasitili…

SJAJAN DOČEK

Obilazak Istre bio je Francuzima sjajna prigoda za upoznavanje s modernom malvazijom najvećeg hrvatskoga poluotoka. Utisci gostiju, koji su na Poreštini najprije obišli vinograde Agrolagune u Funtani a potom su u kušaonici u vinskome podrumu u Poreču imali ručak, bili su osobito pozitivni. Direktor Instituta Serrano rekao je i službeno da je ovo bio sjajan, nezaboravan doček, a poslije su te njegove riječi u neformalnom razgovoru potvrdili brojni drugi iz grupe s kojima sam porazgovarao.

Od ponude na stolu, uz vino – poglavito Malvaziju 2009 Festigia riserva i Cabernet sauvignon 2009 Festigia riserva, svi su (eh, ti Francuzi!) osobito hvalili Agrolagunine sireve, posebice najnoviju kreaciju Luane Vodopije – Grana Istrijana, fantastično uspjeli sir tipa grana padano dozrijevan, zasad, nešto manje od godine dana, ali i npr. onaj držan nekoliko mjeseci u maslinovu ulju, i onaj zvan pijanac koji je dva mjeseca proveo umiješan u trop istarskog terana. Duboki naklon bio je i za maslinova ulja, o proizvodnji kojih brine tehnologinja Katja Gasparini.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Pomoć iz Ugostiteljske škole iz Poreča, ekipa na čelu sa chefom Željanom Peložom. Uz sir, pršut, šunku, maslinovo ulje i vino ponudili su i izvanredno okusne loptice zvane pešt-kuglice, napravljene od sitno kosane slanine i fino mljevenih maslina s dodatkom protisnutog češnjaka, te soli, papra i maslinovoga ulja (sorte Leccino)

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

                             Uživanje uz Agrolagunin sir grana istrijana

Evo odmah i ideje o mogućem Laguninom čarobnom kvartetu: s obzirom da o siru brine Luana, o ulju Katja, o prihvatu gostiju Suzana Diklić (sve lijepe mlade žene!) a i u enološkom timu Agrolagune postoje dame no dosad ih je muška eno-ekipa nekako skrivala, ipak saznali smo za Sabinu Salamun, pa zašto ne osmisliti jedno vino, jedan sir, jedno ulje i jedan na tome bazirani program za goste pod nazivom Porečke Lagunine Primadone (Laguna Prime Donne)?… Ne tražim honorar za ideju (iako bi i te kako dobro došao!), jer tako nešto nije moja genijalna izmišljotina, nego tek ono što sam, putujući svijetom, pod nazivom Prime Donne vidio da u tržišnom smislu jako dobro funkcionira, i s proizvodnog (ženska pedanterija i profinjenost) i s marketinškog (žena je žena!) aspekta.

Katja Luana Suzy

Agrolagunine Prime donne: Luana Vodopija (sir), Katja Gasparini (maslinovo ulje), Suzana Diklić (turizam). Agrolagunina dama za vino je, otkrio sam, Sabina Salamun

Agrolaguna je tvrtka čija se djelatnost odvija u više proizvodnih grupa: vinogradarstvo i vinarstvo, maslinarstvo i uljarstvo te stočarstvo i proizvodnja sira. Od 1200 hektara obrađenih površina, najveći dio čine vinogradi, maslinici i travnate površine. Od ulaska Agrokora d.d. u većinsko vlasništvo Agrolagune pa do danas, po svim proizvodnim cjelinama tvrtke investirano je više od 35 milijuna eura, samo ulaganje u poljoprivrednu mehanizaciju i tehnološku opremu u visini je od 5,2 milijuna eura. U 2013. u daljnji razvoj te u širenje ponude planirano je ulaganje od 0,6 milijuna eura, veli mi Goran Kramarić, predsjednik Uprave Agrolagune.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA       Na završetku susreta s Francuzima – razmjena darova

Upravo nedavno, uz financiranje od 11 milijuna kuna iz fondova IPARD-a, dovršena je nova moderna Agrolagunina sirana koja zahvaljujući većem prostoru i suvremenoj opremi omogućuje i znatno kvalitetniju produkciju i veći opseg proizvodnje. Sirana je kapaciteta 300 tona tvrdog sira godišnje. Uz tvrdi kravlji i ovčji sir te sir od miješanoga mlijeka, Agrolaguna proizvodi i sir s tartufom, te sireve koji su po nekoliko mjeseci odležavali npr. u maslinovu ulju (od sorte Pichioline) odnosno u tropu od Terana, a sada se priprema i sir s namakanjem u tropu od Malvazije istarske. Najnoviji sir s kojim je Agrolaguna izašla pred javnost je spomenuti tvrdi masni sir Grana istrijana tipa grana padano u kolutovima od oko 11 kilograma. Sir je izvanredno uspio, a na temelju dojma vezanog uz ovaj mladi, polugodišnji, ponuđen sada na kušanje, može se svakako tvrditi da će taj sir s vremenom samo dobivati, i to osjetno, na dodanoj vrijednosti.

VELIKA OČEKIVANJA OD EU

Mnogo očekujemo od ulaska u Europsku uniju 1. srpnja ove godine. Imat ćemo tzv. izvozni broj za sireve, dakle svojevrsnu licencu za plasman naših sireva u Europsku uniju, a i inače papirologija će se pojednostavniti pa se nadamo prodaji naših proizvoda vani. Osobito to vrijedi za elaboriranije sireve koji su skuplji i koji bi lakše u većoj mjeri mogli naći kupca vani, kod potrošača koji se odlično razumiju u sir a i koje je opća ekonomska kriza manje udarila po džepu. Mogućnost boljega plasmana u inozemstvu svakako će nam biti poticaj da se više posvetimo i sirevima što duže dozrijevaju i time postaju kompleksnijima, boljima. Naši pašnjaci, uz koje je podignuta nova sirana, smješteni su u dolini rijeke Mirne, tu gospodarimo s oko 200 hektara površine na kojoj se pasu 1500 muznih ovaca i stotinjak krava. Mlijeko preuzimamo i od kooperanata, dakle zasad imamo dovoljno sirovine – dodaje Kramarić.

Suzana Diklić, zadužena u Agrolaguni za turistički segment, obavještava o novom Agrolaguninome projektu – Stazi sira.

– Na vidikovcu uz pašnjake je Stancija Špin, i tu postoji degustacijska dvorana, tako da smo upravo taj objekt zamislili kao početnu točku Staze sira. Naravno da bismo tu uz sir ponudili na kušanje i naše ulje i naša vina. Jedan naš punkt te staze sira, ulja i vina je u vinogradima u Funtani, a jedan je svakako podrum Agrolagune u Poreču, gdje imamo prostranu i lijepu kušaonicu uz koju je suvremeno opremljena kuhinja tako da je tu moguće prigotavljati najrafiniranija jela.

Ovakvom organizacijom u Agrolaguni se nadaju jako dobrom poslu na njihovome kućnom pragu. Velika prednost im je dakako što se cijela stvar nalazi i odvija u turističkoj Istri, u Poreštini. Od tri elitistička proizvoda – vina, sira i maslinova ulja proizvedenom količinom daleko prednjači vino, oko njega će se što se tiče plasmana zacijelo trebati najviše pomučiti.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Vina (Agro)Laguna – novi dizajn, i poneko punjenje u magnume

– Turizam svakako omogućuje dobru prodaju roba i usluga ovdje, međutim nužno se pojavljivati i u drugim sredinama jer u današnje vrijeme goleme ponude valja stalno skretati pažnju na sebe i na vlastite komparativne prednosti. Turista, da bi mu se moglo nešto prodati, najprije valja dovesti ovamo. Agrolaguna želi dati svoj maksimalno mogući doprinos upravo u dovođenju gostiju, dakle u tome da Istra postane internacionalno značajnije nego što je to do sada prepoznata i prihvaćena, i kao visoko vrijedno eno-gastronomsko turističko odredište. Znači, da turisti, kao što sada dolaze uvelike privučeni morem i suncem, tu dođu također primarno motivirani specijalno npr. sirom, maslinovim uljem, vinom. Sunčanje i kupanje protežu se kroz ljetne mjesece, a sir, ulje i vino aktualni su tijekom cijele godine, dakle omogućuju i te kakav produžetak turističke sezone! Inače, vino zasad još ne izvozimo u opsegu u kojemu bismo to željeli, ali mogu se pohvaliti da su se upravo otvorili i da se još otvaraju neki zanimljivi kanali za plasman u inozemstvo, i to najskupljih naših vina, za njih su osobito zainteresirani u Beneluxu i Engleskoj. Najave su i potražnje u Njemačkoj i Austriji, zemljama iz kojih u Hrvatsku stiže mnogo turista. Ulja i sira zasad nemamo u tolikim količinama da bismo svim silama forsirali izvoz, zasad usmjeren tek dijelom u Rusiju, Austriju i Benelux. Posebice to vrijedi za maslinovo ulje od lanjske berbe koja je zbog loših vremenskih uvjeta desetkovana. Iz 2012. dobili smo skromne količine ulja i bit ćemo sretni ako nam budu dovoljne za zadovoljenje potražnje ovdje u Hrvatskoj – kazao je Kramarić.

Google translater: http://translate.google.com/translate_t