Svjetski glasoviti kuhari/ VIZIJOM i RUKOM CHEFA HEINZA BECKA
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
Google translater: http://translate.google.com/translate_t
Heinz Beck velika je faca. On je chef u uglednom rimskom restoranu la Pergola. Uči nas, ovdje, kako pravilno postaviti stol, a pokazuje na tanjuru neka svoja zanimljiva viđenja onoga o čemu smo puno slušali – npr. postanka svijeta, te onoga s čime se toliko puta susretnemo, ali – ne i na ovaj, njegov način, na tanjuru…♣
Postava stola
I bi Sunce…
I bi Globus…
I bi zemlja…
I bi more…
Yin i Yang
Chips!
Jastog
Čokolada!
En Primeur 2014/SVIJET GRAŠEVINA, MALVAZIJA i… POŠIPA
OVE GODINE NA PRETPREMIJERI VINA BERBE 2013. ISTRANIMA i SLAVONCIMA PRIDRUŽILI SU SE DALMATINCI. ČETVRTE REGIJE – BREGOVITE HRVATSKE – JOŠ NEMA. PLEŠIVIČANCI SU S NEKOM VRSTOM PRETPREMIJERA, NAZVANOM ŠPIJUNAŽA, KRENULI PRIJE JOŠ 30 GODINA, ALI OD POČETNOG MODELA TE OD SVOJEGA DVORIŠTA i MEĐUSOBNOG DRUŽENJA NISU SE DO SADA ODMAKNULI
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
Google translater: http://translate.google.com/translate_t
En PRIMEUR – treći put u zagrebačkom hotelu Esplanade, koji je očito postao pravi vinski hram. Nakon Malvazije En primeur, odnosno pretpremijerno, u veljači prije dvije godine u zagrebačkom hotelu Esplanade, te Malvazije i Graševine En primeur u Esplanadi lani, manifestacija se u 2014. proširila i na Dalmaciju, prvenstveno na vino od Pošipa, no iz 2013. bilo je i grka, maraštine, debita, vugave, malvasije dubrovačke, ali i kombinacija primjerice pošipa i trebbiana toscana.
Nudila su se i crna vina, najviše od Plavca maloga, Babića, ali ne posve mlada nego uglavnom iz 2012, a neka i starija, u svakom slučaju ona koja nisu još na tržištu.
Ministar turizma Darko Lorencin u društvu s Ivicom Matoševićem kuša vino uz stol Agrolagune, i kod Mladena Rožanića
Istrana se prezentiralo oko 40, Slavonaca 16 a iz Dalmacije je došlo oko 20 vinara.
Malvaziju istarsku predstavili su: Agrolaguna, Franc Arman, Marijan Arman, Vina Banko, Benvenuti, Capo, Cattunar, Commot, ATC d.o.o. Coronica, Cossetto, Cuj, Robi Damijanić, Ivan Damijanić, Fakin, Giulio Ferenac, Geržinić, Moreno Ivančić, Kabola, Kozlović, Legovina – obitelj Legović, Ivica Matošević, Fameja Matošević, Medea, Mihelić, Perun, Pilato, Poletti, Prelac, Prodan, Radovan, Ritoša, Rossi, Roxanich, Dario Sirotić, Sosich, Tercolo, Tomaz, Trapan, Vino P&P, Vivoda, Zigante.
Graševinu su predstavili: Belje., Krauthaker, Kalazić (Kronos d.o.o.), Iločki podrumi, Buhač, Galić, Misna vina, P.P. Orahovica, Fera-vino, Markota, Perak, Jasna Antunović Turk, Jakovac, Iuris, Siber, Brzica.
Članovi udruge Graševina Croatica
Pošipe i druga dalmatinska vina su predstavili Jako vino, Suha Punta, Krolo dom, Grgić, Zlatan otok, Grbovac, PZ Maslina i vino, Škaulj, Krajančić vina, Madirazza, PZ Kuna, Saints Hills, Bibich, Kiridžija, Crvik, Sladić, Birin, PZ Nerica, PZ Čara, Bire.
Crvik mlađi s bocom vrlo vrlo lijepe malvasije dubrovačke Tezoro
Iz Dalmacije – dobri pošipi od Stine i Korta Katarine, Luke Krajančića, PZ Pošip, interesantan grk od Birea, iznenađujuća kombinacija pošipa i trebbiana toscana…
TAPKANJE PO ISTOME MJESTU
Na zagrebačkome En primeuru sada, nakon što se Istri i Slavoniji pridružila Dalmacija, nedostaje još jedna, četvrta vinska regija Hrvatske, nazvana Bregovita Hrvatska – Bregoviti sjeverozapad. Hoće li se taj dio Lijepe naše pojaviti u Esplanadi iduće godine? Plešivica s čime kao svojim paradnm konjem – chardonnayem, rajnskim rizlingom, sauvignonom, ili pak s portugiscem, crni pinotom? Zelinski kraj s kraljevinom, ili? Hrvatsko zagorje je također šaroliko u izboru. Međimurje može s pušipelom odnosno moslavcem ili šiponom, a Moslavina, dakako, sa škrletom
Šira naša javnost zacijelo slabo zna ili moguće uopće ne zna da su upravo u sjeverozapadnome dijelu vinogradarske i vinske Hrvatske, konkretno na Plešivici, još prije gotovo 30 godina startala događanja na tragu ovog našeg današnjeg cro En Primeura, a startalala su, i zadržala se, pod nazivom Špijunaža. Nakon što je, s ciljem unaprjeđenja kakvoće plešivičkih vina, u Jastrebarskome inicirao osnutak Kluba prijatelja dobroga vina, 1984. godine, enolog inž. Franjo Jambrović, jedan od braće iz već legendarne obitelji Jambrović, tada tehnolog u ondašnejm Jaska-vinu, pokrenuo je susrete lokalnih proizvođača početkom svake godine radi kušanja novih mladih vina, komentiranja, davanja sugestija onima kojima je to trebalo za moguća poboljšanja. Stvar se ponajviše vrtila oko vina dviju sorata koje su se vel bile isprofilirale kao s velikim potencijalom da budu tipični raprezentant vinogorja Plešivica-Okić, a to su chardonnay i rajnski rizling. Tada su stvarani i temelji za plešivički pjenušac. Onda, kad je hrvatsko vinogradarstvo trebalo stasati na novim, modernim osnovama i kad je proizvođačima trebalo strukovne pomoći, upravo je takav pristup bio i primjeren.
Špijunaža 2014 na Plešivici, na gospodarstvu Velimira i Dominika Jagunića. Prezentirano je 69 uzoraka, najviše rajnskih rizlinga i graševina. Među ponajboljim vinima tog popodneva zapamtio sam graševinu pa i chardonnay od Šembera, rajnski rizling od Koraka, manzoni od Josipa Barundića, koji je na slici u desnom donjem kutu. Lijevo dolje u kutu je Branko Puščak, a u pozadini, stoji, Dominik Jagunić
Koliko je tko htio poslušati, učiti, razvijati se, toliko je i profitirao je. Ubrzo su se vidjeli i uspjesi: za grupicu plešivičkih vinara zaredale su medalje visokoga sjaja na tada vrlo renomiranom međunarodnom sajmu vina Vino u Ljubljani, najvećoj manifestaciji te vrste onda u regiji. Na Plešivici su se kao izdanci uvelike i Jambrovićeva truda u edukaciji osobito izdignula dva vinara koji se bez kompleksa sa svojim radovima proizašlim iz strukovnog i inovativnog pristupa i uz poduzetničko razmišljanje mogu i tipom (mirno bijelo i crno, sur lie, amfora, pjenušac…), kakvoćom i cijenom svrstati uz bok etabliranih vanjskih kolega. No kako se očito s vremenom stvar na plešivičkoj vinskoj sceni razvodnjavala, na žalost, nakon 30 godina, na Plešivici, koja zasigurno može puno dati u kontektsu vina, sirarstva, pčelarstva, ali i, ambijentom, i u ruralnom turizmu, i dalje ih je samo dvoje!
Nedavno u selu Plešivica – špijunaža 2014. Poslije tri desetljeća od tih početaka, situacija općenito uvijek ista: umjesto da je napokon u proizvodnji vina apsolvirana ne samo osnovna nego i srednja škola i da je sad aktualna razina fakulteta, i umjesto da se lokalni vinari jače okreću prema tržištu a ne da ostaju zatvoreni među sobom u svojemu dvorištu, još uvijek se nalazi, za toliko dugačak dosadašnji osnovni nauk (kao da osoba od prvoškolskih dana do pozne dobi i dalje mora učiti tablicu množenja!, previše vina s greškama do i jačim manama (tko uopće kupuje ta vina?), sumpor se troši do mjere da trgovci eno-sredstvima mogu i te kako zadovoljno trljati dlanovima.
Iz sjeverozapadnoga dijela Hrvatske, mada ne i kao izlagač, vinarka Ivana Puhelek Purek, s enologom Nenadom Maslekom i u društvu s enolozima Belja Suzanom Zovko i Marijanom Kneževićem, kao i s Kristinom Lažeta iz Iločkih podruma
Upravo Plešivičanci, kojima je popriličnu potporu u kontekstu samoorganizacije branše dugo davala Zagrebačka županija, trebali su biti ti koji će, nakon godina svojih špijunaža, inicirati En Primeur! A nisu bili, niti ih još na tim priredbama ima kao sudionika, a nema nekih naznaka da bi se uskoro mogli i pojaviti. Spomenuta dva vinara koji svjetlaju obraz Plešivici, možda još koji mlađi koji je shvatio stvari i sad pomalo kreće njihovim stopama, mogli bi se pojaviti, ali kao duo ili trio tek da prezentiraju sebe, naime dvojac ili trojac premalo je da govori o cijeloj Plešivici.
Toliko se puta u posljednjim godinama, kad se pričalo o nužnosti udruživanja plešivičkih vinara, govorilo kako ta dvojica naafirmiranijih NE žele skupa s ostalima. No nakon toliko godina koliko pratim Plešivicu vidim da je zapravo obratno: ova većina očito ne želi s tom dvojicom…
PREVIŠE JE PREVIŠE
Bilo bi svakako lijepo da i vinari ovoga četvrtoga dijela vinske Hrvatske – dakle ne samo Plešivica, nego i Zelina, Hrvatsko zagorje i varaždinski kraj, Međimurje, Moslavina budu nazočni na En Primeurima, ali bi isto tako bilo lijepo da organizatori ozbiljno razmisle je li uopće pametno istoga popodneva u trajanju od nekoliko sati imati tri ili pak eventualno sve četiri regije, s obzirom da je izlagača već sada ukupno previše a mnogi sa sobom donesu i po nekoliko vina, moguće po par uzoraka iste sorte i iz posljednje berbe ali iz različitih cisterni ili bačava, te poneko (crno) vino i starije. Uostalom, ako se priredba već naziva En Primeur, zašto uopće donositi i vina drugih, starijih godišta? Logično bi bilo da proizvođači-izlagači žele da, kad su već prisutni, relevantne osobe (trgovci, novinari, sommelier, ugostitelji…) koncentrirano kušaju ako ne sva vina a onda većinu, a uz nastup tolikih vinara s toliko vina (lako je moguće da je uzoraka bilo i više od 150) to je problem zbog kratkoće vremena ali i zbog popriličnog napora za organizam kušača, bez obzira na to što se vino ne mora popiti nego ga je moguće ispljunuti…
Puni pogodak cijele te zanimljive manifestacije bio bi kad bi se tu ostvario i kakav posao.
Kušanje en primeur vrlo je rašireno u Francuskoj, posebice u bordoškoj regiji. Tamo se proizvode vina koja duže dozrijevaju i imaju i sposobnost dužeg trajanja, a proizvođači, da bi ranije došli do novca, dosjetili su se da vino ponude na prodaju en primeur, znači pretpremijerno, dok je ono još u bačvi na dozrijevanju, a da ga finaliziranoga i u butelji isporuče kupcu što ga je rezervirao, naručio tek kad ono bude spremno za izlazak iz podruma. Pogodnost koju ima kupac je da se vino prodavano en primeur nudi po nižoj cijeni od one ustanovljene za butelju istoga toga vina i jednaku količinu toga vina u trenutku kad mu je čas da izađe u trgovine.
Na pitanje prije godinu dana je li u Esplanadi bilo zainteresiranih naših trgovaca odnosno ugostitelja da na taj način kupe vino, odgovor Ivice Matoševića, predsjednika udruge Vinistra, glasio je da je interes pokazan: neki su potencijalni kupci htjeli rezervirati određenu količinu butelja po toj nižoj cijeni ali istodobno – NISU bili spremni i uplatiti novac unaprijed. Dogodilo se to da je, kad je trebalo preuzeti robu i onda, naravno, kod primopredaje platiti, nekoliko naših ugostitelja kazalo je da je zaboravilo da je išta naručivalo i da su umjesto ovih rezerviranih vina kupili neka druga vina… Znači, proizvoači koji su imali povjerenja i za poznatog kupca čuvali osobno od njega naručeno vino – to su radili uzalud! Naravno, naša posla…
Kontaktirao sam i ove godine predsjednike triju udruga – Vinistre, Graševine Croatike i Vina Dalmacije – da vidim ima li kakvih promjena nabolje. Odgovorio mi je jedino Ivica Kovačević, predsjednik Udruge proizvođača vina Dalmacije i novi predsjednik Udruge vinogradarstva i vinarstva Hrvatske, s kratkom i jasnom rečenicom da od narudžbi – nije bilo ništa. ♣
MALA PLEŠIVICA – INSPIRACIJA VELIKOJ CHAMPAGNEI!
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
Google translater: http://translate.google.com/translate_t
TOMISLAV TOMAC SA SVOJIM MIRNIM i PJENUŠAVIM AMFORAMA u GOSTIMA KOD KUĆE JACQUES SELOSSE!
Mala i svjetski nepoznata Plešivica kao inspiracija velikoj i svjetski slavnoj Champagnei!
Eto, i to se dogodilo! Nedavno je vinogradarsku i vinarsku obitelj Tomac iz Jastrebarskoga posjetio jedan francuski šampanjer i kad je vidio da Tomci od bijelih sorata proizvode (i) vino iz amfore uz šestomjesečnu maceraciju praćenu alkoholnim fermentacijom kao da i od tom tehnologijom dobivenoga baznoga vina klasičnom šampanjskom metodom rade i pjenušac, te nakon što je kušao i mirna vina iz amfore i pjenušac Amfora, toliko se oduševio da je odlučio i on krenuti tim putem!
Ali, gdje nabaviti kvalitetnu gruzijsku amforu a da se ne mora putovati u daleku Gruziju?
Plešivica je i za to imala rješenje: upravo u Jastrebarskome su uvoznici gruzijskih amfora, koji su s njima opskrbili i Tomce i više drugih domaćih, ali inozemnih vinara, čak i zapadnjačkog tatu produkcije bijelog vina s dugim maceracijama u amfori Joška Gravnera. Tomislav Tomac je uzvratio posjet šampanjerima i ponio u Champagneu svoja mirna vina i pjenušce iz amfore, da ih tamo kuša više proizvođača. Posjećeno je nekoliko šampanjerija, među kojima i svjetski slavna Jacques Selosse, te kuće Vouette & Sorbée, i Marguet.
Tomislav Tomac u Avizeu u društvu s Anselmeom Selosseom i s enologom Moët et Chandona Richardom Geofroyem. Toči se, naravno, pjenušac Amfora, koji je dobio puno pohvala od Francuza
Tomac junior sad, opravdano, cvate od ponosa što su mu uradak pohvalili i Anselme Selosse i drugi tamošnji šampanjeri, te i enolog Richard Geoffroy, u kući Moët et Chandon šef podruma gdje se rađa i njeguje svjetski čuveni šampanjac Dom Pérignon!
Velika stvar bio je prijem kod sina Jacquesa Selossea Anselmea, naime u šampanjeriju Jacques Selosse ne ulazi se tek tako. Najpoznatiji pak distributeri i uvoznici vina iz svijeta, koji bi silno htjeli prodavati šampanjce kuće Jacques Selosse, imaju problema s nabavom, s obzirom na Selosseove količine i potražnju, tog šampanjca dobivaju, što se kaže, tek na kapaljku. Čuje se da je Dino Kušen iz zagrebačke uvozničke i distribucijske kuće Akrobat, inače uvoznik u Hrvatsku šampanjaca Billecart-Salmon, uspio nekako, moguće i uz pomoć Billecarta, osigurati nešto butelja za hrvatsko tržište…
Kuća Jacques Selosse iz mjesta Avize, kojom dakle upravlja Anselme Selosse, posjeduje osam hektara vinograda i godišnje proizvede između 60.000 i 70.000 butelja pjenušca. Vinogradi su razasuti po 47 parcela. Većina vinograda, isključivo zasađena Chardonnayem, u predjelu je Côte de Blanc i uglavnom kod Avizea, a nešto ih je i u visokocijenjenim zonama Mesnil-sur-l’Oger, te Oger i Cramant. Malu količinu Pinota crnoga Selosse ima u Ambonayu, Mareuil-sur-Aÿ i u Aÿu.
Anselme Selosse, kuća Jacques Selosse. Priklon maksimalno prirodnome
Anselme Selosse školovao se u vinskome smislu u Burgundiji. Kad se 1980. vratio kući i od roditelja preuzeo imanje, odmah je, kao pobornik maksimalno moguće prirodne produkcije, oštro startao s biološkim uzgojem potom prešao i na biodinamiku, da bi se sada priklonio i filozofiji Permakultura japanskog mikrobiologa Fukoke, koji propagira ostvarenje i poštivanje u vinogradu i općenito u poljoprivredi permanentnog prirodnog ciklusa. Anselme Selosse oko sebe okuplja kolege istomišljenike pa je to druženje s njim i s ostalim šampanjerima iz te eko-grupe bila sjajna prilika za Tomislava Tomca, koji je na istoj (eko,eko) valnoj dužini, da iz vinogradarstva i glede postupaka u podrumu nauči što-šta korisnoga na prirodnome planu što može primijeniti u svojemu radu i čime može dodatno oplemeniti svoje proizvode.
Inače, Anselme Selosse 2008. godine naslijedio je oveću zgradu šampanjerije Bricout u Avizeu, i pretvorio je lijepi hotel s restoranom.
Anselme Selosse fermentira sve svoje moštove s izvornim kvascima, vina drži u barriqueu i tonneauu (bačve od 500 do 700 litara), dijelom su tu i sasma nove bačvice. Vina ne prolaze malolaktiku, i ne filtriraju se. Zanimljivo je da dio vina, za svoj cuvée Substance, Selosse dozrijeva španjolskim načinom zvanim solera. Originalni solera sustav je bačvica postavljenih u nekoliko redova jedan iznad drugoga. Svake godine iz najdonjeg reda, gdje je najstarije vino, vadi se određena količina, koja će, u ovome slučaju, ići na šampanjizaciju, odmah zatim mlađim vinom iz gornjeg reda dopunjava se praznina u donjem odnosno najdonjem redu a u najgornji red bačvica stavlja se svake godine sasvim mlado novo vino. Najstarije vino u jednom od tih najdonjih Selosseovih redova je iz berbe 1986! Šampanjcima se u postupku degoržiranja prije čepljenja ne dodaje ekspedicijski liker odnosno dodaje ga se u neznatnoj količini.
Nakon povratka iz Champagne, kod Tomčevih u Donjoj Reki priređeno je kušanje donesenih šampanjaca i Točmevih pjenušaca
Šampanjci Anselmea Selossea s upečatljivim su identitetom. Vrlo puni i kompleksni, u ustima trajni. S obzirom na boravak u drvu imaju finu, cijenjenu oksidativnu notu. S puno su svježine i živosti, te elegantni. S visokom su sposobnošću dozrijevanja. Odlično prijaju uz hranu, mogu sjajno pratiti cijeli obrok s više slijedova uključujući i one jače, s mesom i sirevima. Cijene butelji za finalnog kupca kreću se od 51 euro za bazni Brut Initiale Blanc de Blancs Grand cru do 100 eura za butelju Substance brut Blanc de Blancs Grand cru. Extra brut Millesime 1999 Blanc de Blancs Grand cru je 93 eura a ostali šampusi su uglavnom oko 70 eura za bocu. ♣
Kapljica i turizam u ruralnom prostoru/ ZVJEZDICE KAKVOĆE ZA BAKHOVE PODRUME
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
Google translater: http://translate.google.com/translate_t
UDRUGA G.E.T. – KATEGORIZACIJA i VINSKIH POSJEDA
Imamo kategorizaciju ugostiteljskih objekata i hotela sa zvjezdicama do pet kao oznakom kakvoće i svojevrsnim putokazom za gosta, imamo izbore najboljih restorana, ali, iako smo i vinska i turistička zemlja, dosad nismo imali i vinske podrume na taj, ne prvenstveno vinski nego vinsko-turistički način svrstane u zvjezdane grupe.
Udruga za promicanje kulture stola, vina i turizma G.E.T. (Gastronomija, Enologija, Turizam) iz Zagreba, koja, inače, unatrag više godina vrlo aktivno djeluje na informativnome planu kroz razne priloge vlastite produkcije emitirane na raznim tv-postajama i kroz istupe na internetu na društvenim mrežama kao modernom, popularnom i široko prodirućem komunikacijskom mediju, te koja je i utemeljila Centar za razvoj vinskog turizma u Hrvatskoj, odlučila je popuniti tu prazninu prije početka glavne turističke sezone 2014. u nas, i počela s kategorizacijom, što svakako treba pozdraviti.
Na temelju određenih kriterija pri kojima su kakvoća i opseg ponude vina jedna od najvažnijih točaka ali ne i najvažnija, nekim vinskim podrumima u Hrvatskoj koji su već duže vrijeme vidljivi i na turističkoj sceni podijeljene su prve plakete sa zvjezdicama kakvoće. Promatranje situacije na terenu bit će stalno, zvjezdice će se dijeliti još, a na kraju svake godine proglasit će se među proizvođačima/ponuđačima vina šampioni vinskog turizma. Izradit će se, kako čujem, i katalog, kao vodič, s tekstovima na četiri jezika.
U ime Korta Katarine, jedinu plaketu s tri zvjezdice od predsjednika udruge G.E.T. i Centra za razvoj vinskog turizma Tomislava Stiplošeka, preuzela je enologinja Nika Silić Marojević
Evo i prvih laureata: Korta Katarina iz Orebića, kao prva i zasad jedina, primila je plaketu s tri zvjezdice, s dvjema zvjezdicama okitili su se Kutjevo d.d., posjedi Zdjelarević, Belje, Meneghetti, Saints Hills, Iločki podrumi, Kozlović, Trapan, Boškinac, Stina Jako-vino, Bolfan, Vuglec-breg, Matuško, Bire, a jednu zvjezdicu dobili su Puhelek Purek, Dvanajščak, Šember, Tomaz, Bibić, Vinia Šapić, Bastijana Tomić, Adžić, Hažić, Tomac, Ciban, Cuj, Coner…
– Kad govorimo o kategorizaciji vinarija Centra za razvoj vinskog turizma, tada vinarije gledamo ne primarno s vinskog stanovišta nego znatno šire, s turističkog aspekta. Vinski turizam vani je osobito razvijen, a kao jedna od novijih grana turizma u nas on je i ovdje u velikoj ekspanziji. Bitno je istaknuti da Hrvatska može ponuditi veći broj vina od autohtonih sorata, ali isto tako i veliki broj zanimljivih, i ekološki uzgojenih namirnica, što je današnjem turistu, koji gleda na raznovrsnost i koji brine o svom zdravlju, i te kako privlačno. Zemlja smo s velikim turističkim potencijalom i logično je da nam turizam bude jedna od glavnih, ako ne i glavna grana gospodarske djelatnosti. S obzirom da smo i tradicijski vinska zemlja, a vino je iznimno popularno svuda u svijetu, logično je da našu plemenitu kapljicu duboko uključimo u turističku ponudu i da turiste dovodimo na vinogradarsko-vinarske posjede. Tamo će gost ne samo najbolje osjetiti ono što dotična vinarija kroz svoja vina želi reći, nego će se upoznati s krajem, njegovim ljepotama i posebnostima, poviješću… To je ono što nazivamo prodajom vina doživljaja. Plasira se, dakle, ne samo jedan glavni proizvod koji služi kao lokomotiva, nego cijeli teritorij – kaže Tomislav Stiplošek, predsjednik udruge G.E.T. i Centra za razvoj vinskog turizma. – Za vinare to je svakako vrlo primamljivo jer prodaja na kućnom pragu znači novac praktično odmah. Ne treba zaboraviti još nešto važno: izravan kontakt s kupcem. To bih mogao nazvati i mogućnošću izvoza, i to na dva načina. Prvi je takozvani nevidljivi izvoz ili izvoz na licu mjesta, odnosno potrošnja stranih turista na posjedu i
njihova kupnja kakve boce ili kutije vina za ponijeti kući. Drugi je reklama
koja se dobiva takvom ponudom, naime gost, nakon što je otišao zadovoljan od
vinara, i u sredini gdje stalno živi rado će potražiti to isto vino koje ga je
oduševilo na godišnjem odmoru. Rado će se i vratiti na obiđeni posjed gdje se
lijepo proveo, a i svojim poznanicima i prijateljima svakako će to mjesto
preporučivati.
Dobitnici dviju zvjezdica
OCJENJIVANJE, i OČEKIVANJA
Kako je turistima bitan ne tek proizvod, nego cijeli doživljaj, dodaje Stiplošek, pala je odluka da se krene u kategorizaciju vinarija temeljenu prvenstveno na aspektima turističke ponude. Cilj je na taj način turistima olakšati izbor kamo kada poći, informirati ih što gdje mogu očekivati, i, ono osobito bitno, unaprijed im naglasiti što kod koga svakako trebaju kušaati. Naime mnogi gosti nedovoljno poznaju a mnogi posebice stranci i uopće ne poznaju naše vinarije i vinare, s druge strane neki domaćini još nisu vični i turističkom aspektu svoje djelatnosti pa zaborave ponuditi sve što bi mogli i trebali, odnosno čak smatraju da su neki njihovi proizvodi previše obični i kao da se srame iznijeti ih na stol, međutim ispostavi se nerijetko da su upravo takvi proizvodi turistima vrlo interesantni.
GET-ovci, koji eto pripremaju gastro-eno-turistički vodič kao dobar marketinški alat svima što direktno ili indirektno sudjeluju u ponudi vinskog turizma, očekuju da će ovim svojim novim projektom vinarima, posebice manjima, olakšati poslovanje u dodatnom dijelu njihove gospodarske djelatnosti, a to je bavljenje i turizmom. Očekuje se i to da kategorizacija potakne naše vinare da što bolje urede svoje objekte i da unaprjeđuju kvalitetu ukupne ponude.
Pitam Stiplošeka za detalje vezano uz ocjenjivanje i komisiju koja procjenjuje kome dodijeliti zvjezdicu/zvjezdice, te za kategorizaciju.
O metodama ocjenjivanja Stiplošek veli sljedeće:
– Pri ocjenjivanju gledaju se vanjski izgled objekta, njegova uklopljenost u lokalnu tradiciju, uporaba tradicijskih materijala u gradnji, uklopljenost u okoliš, blizina vinograda, označavanje-putokazi do objekta, prilazni put, parkiralište. U vinskom segmentu: izgled podruma unutra tj. uređenje i izvedba, u podrumu tehnologija i higijena, priklon autohtonim sortama, kvaliteta vina. Gastro segment: izgled kušaonice tj. uređenje i veličina, ponuda hrane, vlastita proizvodnja hrane, uključenost lokalnih proizvođača u ponudu, zastupljenost autohtonih proizvoda, način prezentacije ponude, stručnost i kvaliteta izvedbe, ophođenje s gostima, komunikacija na stranim jezicima, umješnost u sljubljivanju vina i hrane, razina usluge unutar zakonskih mogućnosti, odnosno prema registraciji. Glede smještaja: vlastiti ili u neposrednoj blizini, kapacitet, uređenost i komfor, organizacija prijevoza od objekta do smještaja. Vezano još uz način prezentacije: stupanj uvažavanja povijesti i tradicije kraja, stupanj nastojanja da se objekt prikaže s visokim vlastitim identitetom, jačina osobnosti vinara-domaćina. U rubrici Ostalo su radno vrijeme, organizacija prodaje suvenira i proizvoda lokalnih proizvođača, oblik suradnje s lokalnom turističkom zajednicom, dodatni sadržaji.
Zasad nije spomenuta tješnja suradnja i s Ministarstvom turizma, a bilo bi svakako dobro da se ona što prije i ostvari.
Prilikom ocjenjivanja različiti elementi donose bodove na sljedeći način: prezentacija i opći dojam – 40 posto, ponuda vina – 30 posto, sve ostalno navedeno – 30 posto. Stiplošek iznosi napomenu da će se kod kvalitete vina G.E.T. voditi ocjenama Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo, ocjenama vina objavljenim u stručnim publikacijama, recenzijama istaknutih kritičara i nagradama koje su vinari-domaćini osvojili na renomiranim vrednovanjima vina.
Žiri čine članovi predsjedništva udruge G.E.T. koji pri donošenju konačne ocjene u obzir uzimaju: mišljenje novinara što glasaju za Bijeli grozd, mišljenje publike što glasa za Bijeli grozd, zaključke više kontrolora koji su svi osobe s edukacijom i iskustvom u turizmu, savjete stručnjaka iz područja etnografije i urbanizma, turističkih djelatnika.
PET GRUPA: OD PREPORUKE DO IZVRSNOSTI
– Vinarije smo, prema kriterijima, razvrstali u pet grupa. Počinjemo s oznakom Preporuka. Ona se odnosi na vinarije koje ne zadovoljavaju dovoljan broj kriterija, ili ne ispunjavaju jedan od bitnih kriterija da bi ih se svrstalo u kategoriju s oznakom zvjezdice, ali smatramo da su dovoljno zanimljive da ih gosti ipak posjete – govori Stiplošek.
Jedna zvjezdica dodjeljuje se vinarijama koje zadovoljavaju sve minimalne uvjete za dobru turističku prezentaciju.
– To znači da imaju kušaonicu na neki način odvojenu od proizvodnog dijela podruma te da mogu ponuditi barem jedno svoje visokokvalitetno vino, kao i da uz čašu vina nude jednostavne zalogaje autohtone gastronomije kao npr. domaće nareske, od za kraj tipičnih suhomesnatih proizvoda i mliječnih prerađevina, zatim maslinovo odnsno bučino ulje itd. Od vinarija s jednom zvjezdicom očekuje se, dakako, i da posjeduju i prikladan i uvijek uredan sanitarni čvor za goste. Trebali bi imati i uređene prilaz i parkiralište, kao i pravilno postavljene putokaze do objekta. Što se radnog vremena tiče, preporučujemo barem rad stalno vikendom, ali prihvaćamo i rad po najavi. Prezentaciju trebaju voditi vinar-vlasnik i/ili članovi obitelji, rezervna opcija je zaposleni djelatnik, u svakom slučaju važno je da se objekt pokaže s izgrađenim identitetom.
Dvije zvjezdice namijenjene su vinarijama koje, na neki način, sadržavaju kompletnu turističku ponudu, uključujući ne samo dobro vino i dobru hranu nego i smještaj, vlastiti ili u blizini.
– Za dvije zvjezdice traži se sve kao i za jednu zvjezdicu, ali s dogradnjom, što bi, konkretno, značilo posluživanje i toplih jela iz vlastite kuhnje ili putem pomno naručenog cateringa, zatim da u ponudi barem jedno njihovo vino bude u kategoriji vrhunskoga, a da barem s 25 posto u ponudi sudjeluju visokokvalitetna vina, a ostala mogu biti u rangu kvalitetnih. Traži se i da domaćin ima suradnju s lokalnim proizvođačima hrane, te da je njegov vinograd vidljiv iz vinarije odnosno da vlasnik ima pokazni vinograd pored vinarije. Objekt bi u izgledu morao imati obilježja domaćega, lokalne tradicije, autohtonosti, trebao bi i biti dobro uklopljen u okoliš za koji se vidi da se o njemu vodi briga. Želi se da prilaz objektu i parkiralište budu asfaltirani odnosno prikladno uređeni i da je moguć prihvat gostiju od minimalno jednog minibusa. Kušaonica mora biti dovoljno velika da prihvati najmanje deset osoba istodobno. Preporučujemo radno vrijeme svaki dan, prihvaća se i rad samo vikendom ali stalno, a ručkovi ili večere te stručna vođenja mogu biti po najavi. Prezentaciju vodi vinar, enolog, ili educirani prezenter. Mogućnost tečne komunikacije, osim na hrvatskome, barem na jednom stranom jeziku, konkretno engleskom. Informativni materijal na više jezika. Smještaj: poželjno vlastiti, ili barem u neposredoj blizini (eventualno organiziran prijevoz), barem za desetak osoba, noćenje u odvojenim sobama na razini tri hotelske zvjezdice.
Tri zvjezdice su za vinarije koje svojom ponudom odskaču od standarda, zadovoljavaju najviše kriterije i posebno drže do očuvanja autohtonih proizvoda i običaja.
– Sve kao prethodno, ali i, opet, i više. Autentičnost i izvornost prostora, upotreba u gradnji i uređenju, autentičnih materijala. Kušaonica i smještaj kapacitetom trebaju zadovoljavati prihvat minimalno dvadeset osoba, smještaj u odvojenim sobama, u klasi razine četiri hotelske zvijezdice. Gastro ponuda vlastite kuhinje ili putem cateringa, ali na vrlo visokoj razini kvalitete. Mogućnost stručno vođenog sljubljivanja vina iz ponude i odgovorajuće hrane. Barem 50 posto ponude su vrhunska vina, a ostalo visokokvalitetna. Suradnja s lokalnim proizvođačima hrane i suvenira, mogućnost da gost i kupi te proizvode za ponijeti kući. Povezanost s poviješću kraja, te čuvanje lokalnih običaja. Asfaltirani prilaz i parkiralište za barem dva minibusa i više automobila. Radno vrijeme: svakodnevno. Ručkovi, večere i vođene stručne degustacije mogu biti po najavi. Organizirana dostava kupljenog vina.
Zvijezda izvrsnosti ili Excellence star predviđena je za vinarije koje zadovoljavaju sve kriterije za kategoriju tri zvijezdice, ali koje imaju i neke dodatne de luxe sadržaje što njihovu prezentaciju dižu na puno višu razinu i stvaraju doista nezaboravan doživljaj.
– Opet sve kao prethodno, ali i više: kompletno vlastiti smještaj, vlastita priprema hrane. Kad kažem dodatni luksuzni sadržaj, to mogu biti i primjerice: privatna luka za pristup jahtama, konjički klub ili golf klub, razina luksuza itd. – riječi su Stiplošeka
Dobitnici jedne zvjezdice
Nakon objave dobitnika i nakon što sam pročitao propozicije, mišljenja sam da se trebalo ići malo opreznije s dodjelom zvjezdica, naime dojam je da su neki dobili ipak više nego što im u ovome trenutku pripada, a da neki koji su mogli dobiti više to nisu dobili.
ODRŽIVOST
– Smatramo da ovakav veliki projekt, koji zahtijeva dugogodišnji konstantan rad, mora imati viziju održivog razvoja i stabilnog financiranja. Kao udruga G.E.T. ne želimo naplaćivati proizvođačima, jer je to najbolji način da zadržimo objektivnost kod kategorizacije. Da ne bismo ovisili ni o službenim institucijama i njihovim donacijama, odlučili smo se za slijedeći model: svi ponuđači uvršteni u vodič za članove udruge G.E.T. odobrit će popuste na sve ili na dio svojih proizvoda i usluga. Visinu popusta i na koje proizvode ili usluge se popusti odnose ponuđači biraju sami. Da bi članovi-potrošači ostvarili popust, trebaju pokazati člansku iskaznicu G.E.T. udruge. Udruga će članarinu naplaćivati godišnje 150 kuna, što smatramo da nije puno i da to sebi veći broj ljudi može priuštiti – objašnjava Stiplošek. – Nadamo se da ćemo upravo tim popustima pridobiti u udrugu, kao članove, značajan broj ljudi, i to je ono na čemu baziramo održivi razvoj. Bilo bi poželjno da i proizvođači, odnosno davatelji usluga, budu članovi udruge G.E.T. jer time pomažu naš rad, ali to nije uvjet. Inače, ne namjeravamo brisati iz vodiča one ponuđače koji ne odobre popuste za naše članove… ♣
Wow Wow / PINK DAY – RUŽIČASTO u MIMARI
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
Google translater: http://translate.google.com/translate_t
U LIJEPOM AMBIJENTU PRESTIŽNOG ZAGREBAČKOG MUZEJA WoW-ice su USPJEŠNO ORGANIZIRALE DRUGI MEĐUNARODNI FESTIVAL ROSÉA. OKO 6O IZLAGAČA, STOTINJAK ETIKETA, NEŠTO VIŠE OD TISUĆU POSJETITELJA, PUNO ŽENA, i LIJEPIH i MLADIH, TE PUNO CVIJEĆA KAKO i PRILIČI TOME DANU, POZITIVNA ENERGIJA…
Obično kažu: Tko laje, ne grize. A, bogme, Wow-Wowice ili vau vauvice i rade, i baš i grizu!
Dobra organizacija festivala ružičastog vina. Humanitarna dimenzija: na probleme anoreksije i bulimije upozorila je liječnica prim.dr.sc. Orjena Žaja, na slici je druga zdesna. U društvu je wow-ica Marije Vukelić, Danijele Petričević Golojuh, Alis Pečarić, Sanje Muzaferije, Ive Drganc i Doroteje Kolić
Četiri Gracije, ruže i roséi: Ivana (Kolarić), Martina (Tomac), Sanja WoooW (Muzaferija), Ivanka (Šember)
Eto i drugog međunarodnog festivala ružičastih vina Pink Day, u Zagrebu, u muzeju Mimara. Lijepi ambijent. Za mene, ali i zacijelo za još dosta Zagrepčana, s posebnim značenjem, proradila je i nostalgija: pa, tu sam pohađao srednju školu, Četvrtu gimnaziju! Prije podne Četvrta, a popodne Prva gimnazija, i obratno. Baš na prostoru gdje je sada bila smještena većina pink-izlagač(ic)a tada je, u mojim srednjoškolskim danima, tu bila sportska dvorana. Eto koliko su povezani sport, rekreacija, vino, umjetnost… Tek što sam ušao, uz stol gdje su izlagali Bolfan, Vuglec i Petrač – sretnem, nakon 100 godina, generacijskog pajdaša Bulu, iz Prve gimnazije!… 
Tko kaže da vino pripada samo, ili prvenstveno muškarcima?! Na Pink Dayu 2014 nije bilo ništa manje žena, i lijepih i madih, nego na kakvoj ekskluzivnoj modnoj reviji! Ove su dame iz Istre – porečke Agrolagune, od Franca Armana i od Geržinića
A one su branile boje kuća vina Peršurić i Poletti
Osmi ožujka, famozni Osmi mart, međunarodni Dan žena, postaje u nas – i bez Iskoraka – Danom roséa, ali kako danas u Lijepoj našoj hrvatski više nije i dovoljan, valja reći i na engleskome, konkretno Dan roséa bio bi Pink Day. Ne samo to: wowice su toliko zadovoljne svojom organizacijom da su preporučile da se 8. ožujka više ne obilježava kao Dan žena nego da to bude praznik Pink Day! Ružičasta revolucija? Neki su imali narančastu, pa je i uspjela…
Pink Iuris iz Erduta
Novinarka Sanja Muzaferija, predsjednica hrvatske udruge Žene u vinu odnosno Women on Wine (WoW, čitaj: wauuuuuu…wuuuuu, naravno po engleski), koja postoji tri godine i okuplja stotinjak stalnih članica a korespondira, kaže se, s više od 700 žena, već je mjesec dana prije festivala najavila bogatu manifestaciju s ružičastim vinom kao protagonistom, ali i sa zelenim novitetom: smotrom maslinovoga ulja. Zeleno u ružičastome odnosno, dakako bez engleskoga ne možemo, Green in Pink, se i ostvarilo. Bravo! Ako išta paše zajedno, onda su to upravo, pogotovu u ljetnim vrućim mjesecima, pikantno maslinovo ulje s malo prepečnog kruha i dobro ohlađeni rosé, ako je kompleksniji to bolje…
Odziv izlagača očekivano dobar, prijavljeno je bilo oko 60 vinara sa više od 100 etiketa, te 12 proizvođača maslinova ulja sa nešto više od tridesetak etiketa.
Sigurna u sebe: Nika Silić, enologinja Korta Katarine…
…. i nevjerojatno razdragana Magdalena Senjković s Brača
Korta Katarina, Tomac, Šember, Siber, Vuglec-breg, Bolfan, Bastijana, Kozlović, Poletti, Agrolaguna, Geržinić, Senjković, Trapan, Peršurić, Kraljević Cuj, Roxanich, Šember, Feravino, Bjana, Movia i Ščurek i Bornstein, Billecart Salmon preko Dine Akrobata, Mireval Angelina Joly & Brad Pitt preko Vivata Fina Fina, Lionel Osmin preko Vinoliciousa, te maslinari Bosiljka i Duilio Belić, Sandi Chiavalon, Agrolaguna, Brist Silvana Puhara, Bracchia…
Zrele snage, iskreno vesele i srdačne: Ksenija Janečić, Dušica Siber i Žana Smok iz vinoteke Vintesa
Prigodne etikete: zubar Mladen Siber iz Erduta dao je za svoj rosé napraviti etiketu s motivom nježno ružičastog ženskog intinog rublja, a obitelj Korak s Plešivice svoj je rosé, promoviran na Dan žena, obilježila oznakom Draga, to je inače i naziv vinogradske pozicije gdje je trsje Korakovih
Publike mnogo, unatoč cijeni od 80 kuna koja za ovakvu degustacijsku prigodu nije visoka ali s obzirom na opću gospodarsku krizu velika je, za neke i ogromna. Govori se o najmanje oko tisuću posjetitelja tog popodneva u Mimari. Nisam ih dosad čuo, a i nadam se da neće ni biti prosvjeda što je takva institucija kao što je Mimara ugostila festival vina, kao što je bilo nekih negodovanja kad je nedavno pokal europskog nogometnog kupa ugostila druga značajna zagrebačka muzejska kuća…
Festival roséa je s pink-pogledom otvorio gradonačelnik Zagreba Milan Bandić
Na festivalu, koji je otvorio gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, pojavile su se brojne osobe iz svijeta poznatih, poput pjevačice Lane Jurčević, opernog pjevača Ronalda Brausa te Suzy Josipović Redžepagić…
Organizatorice iz udruge Woman on Wine, na čelu sa Sanjom Muzaferijom, više su nego zadovoljne održanim Festivalom:
– Zadovoljstvo nam je što svoju strast već drugu godinu zaredom ovom prelijepom prigodom možemo podijeliti sa svojim sugrađanima. Zahvalni smo svima što su podržali naš projekt i učinili ga toliko uspješnim. Prema prvim, ponekad čak ekstatičnim reakcijama izlagača i posjetitelja čini mi se da nam je Pink Day ove godine bolji nego lani, na što smo sve vrlo ponosne – rekla je Sanja Muzaferija.
Judy Ridgway, u drušvu istarske uljarke Bosiljke Belić i slovenske novinarke Nine Levičnik, za stolom koji je priredila za degustaciju maslinovih ulja. U svojoj je karijeri napisala šezdesetak knjiga na temu hrane i vina te četiri knjige specijalizirane upravo za maslinarstvo. Osam godina Judy Ridgway je bila sudac na prestižnom međunarodnom natjecanju maslinovih ulja Leone D’Oro te će svojim znanjem i iskustvom zasigurno zaintrigirati kako hrvatske maslinare, tako i sve one koji uživaju u djevičanskom plodu ovog plemenitog stabla
Stol za degustaciju maslinovog ulja, na radionici Judy Ridgeway
Pripremljene su bile i zanimljive radionice poput one o austrijskim ružičastim vinima posjeda Loimer, pa one o sljubljivanju WOW-kolačića Petre Jelenić i pjenušca Tomac, radionica i predavanje svjetski poznate stručnjakinje za maslinovo ulje Judy Ridgway, koja je doputovala iz Velike Britanije da bi svoja znanja i iskustva podijelila s hrvatskim maslinarima i svim zaljubljenicima u maslinovo ulje.
Sa zelenim zlatom nazočne su bile i kuća ulja Sandija Chiavalona, jednog od najcjenjenijih uljara Istre, zatim istarska kuća ulja Brist Silvana Puhara, te kuća ulja Bracchia s Brača
Okrugli stol bio je na temu Vino i mediji javnog informiranja. Organizator kaže da je događanje posjetilo stotinjak akreditiranih novinara.
Predstavnici medija na skupu o tome koliko su pisci o vinu pridonijeli odnosno kako pridonose formiranju vinske scene u nas. Skup je inače počeo kao okrugli stol (dolje)
Koliko doista vinski pisci u Hrvatskoj utječu na formiranje domaće vinske scene – na pravi način? Bojim se slabije od (barem mojih) očekivanja, jer ne postavljaju se svi pisci (dovoljno) edukacijski (i njima samima nedostaje nekih eno-znanja), što se pak tiče široke publike može se reći da se u nas svi odlično razumiju u dvije stvari: vino i nogomet i, osim u užim krugovima, teško je uvjeravanje u nešto drugo od onoga na što su našijenci kao potrošači duboko naviknuli. Mnogima koji bi htjeli istinski upoznati se s raznim buteljama nedostaje novaca, a mnogi od onih koji imaju novaca umjesto da su znatiželjni i da, kad im to dubina džepa dopušta, istražuju, biraju uglavnom samo po modi i mondenosti, ograničeni su tek na najpoznatije robne marke i razvikana (međunarodna) imena. Nerijetko nakon što se pred društvom pokažu da mogu i da su voljni platiti i za vrlo do i ekstra skupi proizvod kad prestaje širenje paunova repa vraćaju se svojoj pravoj ljubavi, gemištu, možda čak i Žuji, protiv kojih nemam ništa no ako govorimo o vinu kao pojmu s posebnom aureolom onda ipak treba respektirati razliku.
Pink-dame iz Slovenije: lijevo na slici je predstavnica kuće Gaube iz Maribora, a desno predstavnica kuće Štokelj, inače i vinska kraljica
Zanimljiva igra slova Slovenija
Kao i lani, i ove godine Pink Day nije tek cuganje i zabava nego je i druženje s humanitarnom dimenzijom, što je i te kako pohvalno. Ovaj put donacije su se prikupljale za KBC Sestre milosrdnice iz Zagreba, za kupnju novog aparata za pH-metriju za Odjel pedijatrijske gastro-enterologije gdje se liječe mlade djevojke, ali i mladići, oboljeli od anoreksije i bulimije. O problemima s kojima se žrtve tih bolesti susreću govorila je doktorica prim. dr. sc. Orjena Žaja, koja je istaknula da je anoreksija treća bolest po učestalosti među mladim djevojkama od 11 do 20 godina, a smrtnost je velika. Inače, na 20 djevojčica i po jedan je oboljeli dječak!…♣
Iskustva drugih: Toscana/ ZAJEDNIŠTVO SNAGU DAJE…
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
Google translater: http://translate.google.com/translate_t
VEĆ DVA DESETLJEĆA, a MOŽDA i KOJU GODINU VIŠE, TRI PROIZVOĐAČKE UDRUGE u POKRAJINI ZNANOJ NE SAMO PO VINU NEGO i PO RENESANSI, DANTEU, LEONARDU DA VINCIJU, MICHELANGELU…– KONZORCIJI ZA CHIANTI CLASSICO, VINO NOBILE IZ MONTEPULCIANA i BRUNELLO IZ MONTALCINA u VELJAČI ORGANIZIRAJU PRETPREMIJERNE PREZENTACIJE SVOJE KAPLJICE ZA BROJNE NAJUTJECAJNIJE SVJETSKE VINSKE NOVINARE, TRGOVCE, UGOSTITELJE. U NAJNOVIJE VRIJEME, S KREACIJOM TIJELA TOSCANA PROMOZIONE, PRIDRUŽILI SU SE i OSTALI KONZORCIJI IZ DRUGIH VINOGORJA U REGIJI. IZVOZ SE U PROSJEKU KREĆE OKO 65 POSTO, A TURISTI HRLE… NA NJIHOVOM PRIMJERU MOGLI BISMO ŠTOŠTA NAUČITI
Moj 18., ili možda čak i 19. odlazak bez prekida na u Europi – ako ne i u svijetu! – jednu od svakako najznačajnijih svakogodišnjih promocijskih manifestacija vezanih uz vino: Anteprime di Toscana, odnosno Toskanske pretpremijere 2014.
Toscana: ukupno 46.486 ha (dvostruko od Hrvatske!), od toga 43.430 ha pokriveno sa zoi – zaštićenom oznakom izvornosti , i zozp – zaštićena oznaka zemljopisnog porijekla
Zanimljivo iskustvo, te Anteprime u Toscani, talijanskoj regiji koja danas obuhvaća ukupno 46.486 hektara pod trsjem, s time da je čak 43.430 ha od toga, dakle vrlo visoki postotak, unutar dviju najvažnijih apelacija – denominazione d’origine protetta (dop) ili protected designation of origin (pdo), po naški zaštićena oznaka izvornosti (zoi) i indicazione geografica protetta (igp) odnosno protected geographical indication (pgi), po naški zaštićena oznaka zemljopisnog porijekl (zozp). Proizvodnja grožđa ukupno je oko 319.495 tona, a ukupna proizvodnja vina oko 2,315 milijuna hektolitara, od čega je 2,194 milijuna hl s oznakama dop i igp.
Upečatljiva organiziranost proizvođača udruženih ponajprije po vinogorjima i tek onda prema gore, na regijskoj razini, zatim, tijela ustrojena poput poduzeća, njegovanje vlastitoga i predani rad na razvoju i unaprjeđenju robne marke svojega kraja, stalni napredak u kakvoći vina, dobro osmišljeni i učinkoviti marketing uvelike orijentiran na vanjska tržišta, odličan internacionalni image i vrlo dobar plasman, pravničko bdijenje nad zaštićenim nazivima i oznakama da se spriječi pojava lažnjaka na tržištu (iz udruženja talijanskih poljoprivrednika Coldiretti čuje se da je zbog popularnosti talijanskih proizvoda na svjetskom tržištu mnogo falsifikata, navodno u vrijednosti od čak 60 milijardi eura!), unosna komplementarna poslovna aktivnost.
Bitna razlika između bordoškog En Primeura i toskanskih Anteprima je što su u Bordeauxu zvijezde kušanja mlada nova vina iz berbe prethodne godine te što se tu naručuju ta mlada vina s time da isporuka bude kad ona budu u boci i dovoljno zrela, dok u Toscani zvijezde nisu takva mlada još nedovršena vina, nego su to finalizirana vina različitih godišta a koja su, na temelju pravilnika, s 1. siječnjem tekuće godine stekla pravo izlaska na tržište. Osobenost Anteprima u Toscani je svakako i to što se uz bok Bakhovu nektaru pažnja u znatnoj mjeri nastoji skrenuti i na tamošnje maslinovo ulje, koje proizvode i pune u bocu te plasiraju s vlastitom etiketom praktički sve toskanske vinske kuće.
Na toskanskim pretpremijerama nude se mogućnost kušanja uz servis sommeliera i, u drugoj, susjednoj dvorani, mogućnost kušanja u društvu s proizvođačima
U ta gotovo dva desetljeća mojih toskanskih pretpremijera svaki put sam nakon Anteprime u Svijetu u čaši objavio opširan prilog u kojemu se dosta iscrpno daje informacija o tome kako to Toskanci rade, i o tome čime taj njihov rad rezultira gospodarstveno, na svjetskoj vinskoj, ali i turističkoj pozornici. Smisao tih priloga bio je dati prikaz poslovnih razmišljanja, nekih akcija i nekih iskustva drugih, od kojih se može podosta naučiti. U ovome slučaju to su naši prvi susjedi, koji su u svijetu i te kako renomirani i uspješni sa svojom eno-ponudom što međutim obuhvaća ne samo osnovni proizvod vino, nego i nešto znatno šire – praktički cijeli teritorij, pa i još šire: talijanski način života ili kako to oni rado vele talijansku kvalitetu življenja.
Ne znam u kojoj su mjeri ti dosadašnji prilozi u Svijetu u čaši pročitani s pažnjom a u kojoj su mjeri tek prolistani (da su prolistani u većoj mjeri to dobro znam jer su mi se mnogi obratili s primjedbom kako mi je sigurno bilo lijepo u Toscani), ali po onome koliko i kako je zasad u javnosti vidljivo da se stvara image vinske Hrvatske nisam, na žalost, siguran da se ide prokušanim receptom Toskanaca. Ili Francuza, koji također imaju svoje udruge, tamo zvane Buro Interprofesionnel du vin de… Bourgoge, Bordeaux, Champagne, pa Inter-Rhône itd. i kod kojih se, uz bordoške degustacije kod kuće, npr. svake dvije godine diljem Burgundije održavaju velike prezentacije Grands Jours de Bourgogne odnosno Decouvertes de la Valée du Rhône, od Lyona južno po vingorjima duž rijeke Rhône, ili pak Nijemaca koji imaju snažnu udrugu Verein des deutschen PrädikatsWeingüter (VDP) s ispostavama po vinogorjima i s centralnim uredom te s velikom Burzom vina Wein Börse svakog proljeća u Mainzu… Dojam je kao da se u Lijepoj našoj kuća gradi od krova prema tlu, temelju, umjesto da je obratno. Možda bismo baš i mi, koji se eto posljednjih godina silno trudimo nadoknaditi prijašnji nerad na polju stvaranja međunarodnog imagea hrvatske kapljice, da smo od prije nekoliko desetljeća bolje pratili što rade Francuzi i Talijani, danas s reputacijom vinske zemlje bili na znatno višim granama od ovih na kojima smo sada…
Ako ne kreneš, nećeš ni stići, kaže izreka, analogno tome je tko krene stići će, ali netko tko krene prije ima šansu i stići prije te se domoći većeg i kvalitetnijeg komada kolača od nekoga tko kreće kasnije pa onda u žurbi lako i nehotice napravi i greške u koracima, zbog čega onda usporava.
Anteprime di Toscana 2014: Consorzio Chianti Rùfina
Ponajbolji proizvođači vina Chianti Rùfina: Fattoria Lavacchio, te Selvapiana (dolje)
Valja nam uistinu poći od toga da je vino tijesno vezano uz zemlju, ali ne tek zato što je rezultat produkcije koja počinje na zemlji. Vino je zapravo tijesno vezano uz teritorij. Ono najbolje, a možda i kao jedino od svih plodova proizašlih iz poljoprivrede, može organoleptičkim izričajem uvjerljivo iskazati tipičnost što proizlazi iz tipa tla, položaja u smislu nadmorske visine i ekspozicije te zaštićenosti, zatim sorte/sorata pa klime i mikroklime određenoga kraja, ali i lokalne tradicije življenja. To znači da je u stanju snažno zaintrigirati. Stoga, ali i zato što je vino napitak iz domene hedonizma te je postalo široko prihvaćeno u modernome društvu i mnogi su voljni i željni učiti i informirati se o njemu, vino može biti istinski ambasador svojega zavičaja.
To što je vino ne kao generikum nego kao specifikum nekoga kraja ambasador (užeg) područja gdje nastaje odlična je baza za marketing i plasman, kako za sâmo to vino, tako i za oblast u kojoj se ono rađa. A dobar plasman glavnog proizvoda i preko njega plasman i druge ponude znače, dakako, ekonomski prosperitet i pojedinaca i kraja. Bolji život, zbog kojega se isplati ostati u ruralnome prostoru. Upravo ostanak ljudi na zemlji nemjerljivo je koristan za cijelu društvenu zajednicu, državu, predugo bi bilo ovdje nabrajati iz kojih sve razloga.
Vrijednost upravo ovoga što rade Toskanci u tome je što svoje izvorne posebnosti njeguju do razine organoleptičkih tipičnosti po užim područjima koje onda svijetu uvjerljivo prezentiraju kao svoje adute, dakle kao nešto što, iako ulazi u svjetski zajednički nazivnik VINO, imaju ipak samo oni, i to tu, tu i tu… Konkretno, ta uža područja ili vinogorja Toscane su, uz međunarodno najpoznatije Chianti Classico (vino chianti classico docg), Montalcino (brunello docg) i Montepulciano (vino nobile docg), još i ostatak Chiantija s vinogorjima (i po njima nazvanim konzorcijima) Chianti Rùfina, Chianti Colli fiorentini, Chianti Colli senesi, pa Bolgheri, Montecucco, Scansano (morellino), San Gimignano (vernaccia), Elba, Carmignano, Valdarno superiore, Orcia, Terratico di Bibbona, Elba, Val di Cornia, Cortona… Za usporedbu: kao u našoj Slavoniji Daruvarsko vinogorje, pa Kutjevo, Orahovica, Feričanci, Slavonski Brod, Đakovo, u Podunavlju Srijem (Ilok), Baranja… Toscana: veći broj raznih vinogorja, puno različitih (ipak ponajviše crnih) vina, ali sve to skupa spaja bitna zajednička nit: posljednjih godina izvoz je svima vrlo dobar, većinom se kreće oko 65 posto, u nekim slučajevima je i 80 posto od ukupne produkcije!
Toscana promozione: Buy Wine 2014. Susret ponuđača i kupaca, lice u lice. Na slici je Dominique Chenot, enolog i voditelj toskanskog posjeda Caiarossa, inače u francuskom vlasništvu
Toskanski Castello di Cacchiano s kupcima, buyerima. U sredini je vlasnik Giovanni Ricasoli Firidolfi
Myriam Capurali, Tenuta di Valdipiatta, Montepulciano
KONZORCIJI i APELACIJE/DENOMINACIJE
Dakle, ab ovo. Osnova za start su sređene apelacije (od appellation, po francuski) odnosno denominacije ili denominazioni kako ih nazivaju u Italiji.
Da bi se to postiglo na ovome nivou na kojemu su sada, bilo je nužno da se, s obzirom da jedinka sama za sebe ne znači ništa, proizvođači po vinogorjima udruže u tijela na Apeninskom poluotoku zvana konzorcijima za vino.
Konzorciji za vino (Consorzio di tutela del vino….) su interesne, poslovne udruge proizvođača vina iz nekog pojedinoga vinogorja. Rad konzorcija bazira se na pravilniku koji on kao skup članova donese i kojega se moraju pridržavati, dakako, svi članovi. Dio pravilnika vezan izravno uz produkciju kapljice za svaku pojedinu kategoriju vina obuhvaća i regule o radu u trsju (izbor položaja vinograda, vrsta tla, sorta odnosno sorte, oblik uzgoja i rez, maksimalni dopušteni prinos za pojedinu kategoriju vina) i podrumu (vinifikacija, vrsta posuđa, način i dužina dozrijevanja kapljice). Propisuje i prvi mogući datum izlaska vina na tržište. Određene su i osnovne karakteristike vina u organoleptici. Pridržavanje pravila kontrolira se, a prije nego što vino dobije oznaku doc, docg odnosno sada dop obavi se dakako i laboratorijska analiza i degustacija. Konzorciji s jedne strane suradnjom s ekspertima iz područja vinogradarstva i vinarstva konstantno rade na poboljšanju kvalitete i karakterističnosti vina a, s druge strane, okrenuti su marketingu i snažnim promotivnim aktivnostima kako na svom kućnom pragu tako naravno i u drugim sredinama. Cilj: unaprjeđenje kakvoće proizvoda, stvaranje i održavanje snažne teritorijalne robne marke (vina) i, dakako, količinski i cjenovno bolji plasman proizvoda, ali i plasman cijelog teritorija.
Konzorciji za vino u Italiji okupljaju i po 90 a pojedini i gotovo po 100 posto vinskih posjeda nekog teritorija, i relevantni su za kreiranje vinske politike svojega kraja. Konzorcij za brunello iz Montalcina okupio ih je svih 100 posto. Kao autonomna tijela pod nadzorom Ministarstva poljoprivrede imaju poprilične ovlasti u kreiranju i njegovanju svoje apelacije. S vremenom su konzorciji došli do razine da budu respektabilni sugovornici raznim za njih važnim državnim institucijama…
Kod nas takvih ozbiljnih interesnih udruga nema, osim donekle Vinistre, nešto se tek, čujem, sada kuha i u Slavoniji, vidjet ćemo do kada će se kuhati i što će se skuhati. U svakom slučaju, vrijeme leti… Takve smo, poslovno orijentirane udruge već odavno morali stvoriti i mi ovdje, ali teško je u Hrvatskoj, gdje se svatko razumije u sve, ponajviše u nogomet i vino, postići nešto takvoga. U nas je stalno ovaj protiv onoga odnosno onaj neće s ovime. Usput: ni vani se svi članovi udruge privatno iz ovih ili onih razloga ne šmekaju, ali svi shvaćaju da je bolje da radi ukupnog, a time i svojega, dugoročnog poslovnog interesa jednostavno prevladaju moguća privatna neslaganja.
Dakle, apelacija ili denominacija. Prateći dosta na Facebooku razne rasprave na temu pojedinih vina primjećuje se da neki sudionici tih diskusija, među njima i pojedinci koji se predstavljaju i kao proizvođači vina, smatraju da su apelacije bitne, neki dvoume oko toga jesu li potrebne, a neki ih odbacuju kao nešto suvišno.
Susret kupaca i proizvođača: u društvu s Robertom G. Droandijem iz kuće Mannucci Droandi iz vinogorja Chianti classico su Sam Ramić, naše gore list a koji već godinama u SAD ima uvozničku i distribucijsku kuću za vino Wine World Wide (s njime po vinskim pitanjjima surađuje Mile Rupčić kojega znamo kao glumca i koji također već dugo živi u SAD), te Tom Edwards, predsjednik udruge trgovina pićem NYS u njujorškom okrugu
Apelacija je, pojednostavljeno, institut koji uređuje proizvodnju vina u nekome kraju. Apelacija ili denominacija ili oznaka kontroliranog porijekla u zemljama gdje je rašireno i razvijeno vinogradarstvo vezana je uz točno određeni zemljopisni predio. Ona u zemljopisnom smislu definira prostor, govori potrošaču odakle je sirovina za vino, trebala bi i davati jamstvo da je sirovina točno od tamo kamo upućuje navod, zatim pruža informaciju o kojoj je izvornoj, preporučenoj odnosno dopuštenoj sorti odnosno sortama riječ u tom nekom određenom proizvodnom području i vinu, pdo odnosno dop odnosno zoi nalaže i to da se vino proizvodi i puni točno u tome označenome području.
Za državu važno je, radi inventarizacije i kreiranja politike vinskog sektora te mogućeg davanja subvencija u segment vinogradarstva, znati gdje su koji vinogradi, koliko su veliki i kolika je proizvodnja grožđa, koje su tamo sorte a i gdje završava to grožđe. Za ambicioznije proizvođače vina, koji teže visokoj kakvoći i maksimalnoj izvornosti proizvoda kao i postizanju bolje cijene produkta na tržištu, a regijskoj odnosno, uže, lokalnoj društvenoj zajednici, koja vinom nastoji postati šire poznata i ostvariti što bolji renome kako bi (lakše) plasirala još i što-šta drugo što ima, primjerice prirodne ljepote, kulturno-povijesne vrednote, ostale poljoprivredne proizvode, usluge, apelacija znači snažnu mogućnost isticanja, u ponudi, nečega što je visoko-karakteristično za dotični kraj i što se iz pedoloških i (mikro)klimatskih razloga organoleptički razlikuje od iste vrste proizvoda drugdje, pa i onih iz njenog bližeg susjedstva.
Apelacijom ili denominacijom kao oznakom o zaštićenom kontroliranom porijeklu traži se da organoleptika pokaže da vino svojstvima – kao rezultanti terroirea, u koji su uz položaj, tlo, sortu, klimu i mikroklimu uključeni i pozitivni elementi lokalne tradicije u elaboriranju a i trošenju vina – doista odgovara kraju gdje se rodilo.
Brojni zahtjevniji potrošači spremni su upravo za originalne eno (i gastro)-uradke izdvojiti i veće svote ne samo kroz kupnju butelje u najbližoj vinoteci u gradu gdje žive nego i kroz turističke dolaske i boravke u zavičaju dotičnoga vina, i to je svakako podstrek proizvođačima da interesno udruženi njeguju i unaprjeđuju proizvod i jače se posvete marketingu oko njega i cijeloga kraja.
Vina koja kao tipična trebaju u prvom redu prezentirati neko vinogorje označena su u Italiji nazivom toga vinogorja i riječima denominazione d’origine controllata (doc) odnosno sada denominazione d’origine protetta (dop), postoji i, kao stupanj viša od doc, oznaka denominazione d’origine controllata e garantita (docg).
Ponekad proizvođač, u želji da se drukčije umjetnički izrazi vinom, odluči odstupiti od nekih odredbi iz pravilnika za vino doc/dop odnosno docg, i u tome slučaju vino može biti ne strogo u znaku onoga što se traži kao izrazita i stroga tipičnost teritorija nego je više s obilježjima što su slika karaktera i osobnih razmišljanja vinara-autora, i tada proizvođaču u Italiji ostaje na raspolaganju za korištenje oznaka indicazione geografica tipica, tj. indikacija geografske tipičnosti (igt), sada indicazione geografica protetta (igp) odnosno zaštićena oznaka zemljopisnog porijekla (zozp), s time da uz tu oznaku mora svakako biti naveden širi geografski pojam, dakle ne pojedino vinogorje nego regija, konkretno u ovome slučaju Toscana (Toscana igt odnosno igp).
Znana toskanska chefica i voditeljica restorana Il Falconiere (Chateau & Relais) Silvia Barracchi iz vinogorja Cortona, uključena je i u obiteljski vinski segment, na posjedu Il Falconiere (vina su i na hrvatskom tržištu). Dok njen suprug radi u proizvodnji, ona je, dakako, zadužena za promidžbu i plasman
TROJE ZAJEDNO – EKONOMIČNIJE i UČINKOVITIJE
Nakon što se, dakle, dobrano poradilo na definiranju organoleptičkog profila vina tipičnoga za pojedino vinogorje, i to kako u kategoriji paradnoga konja koji inače može biti i kao riserva (selekcionirano najbolje grožđe, s najboljih pozicija, iz starih nasada, riserva je s minimalno godinu dana dužim dozrijevanjem u drvenom suđu), tako i u kategoriji tzv. drugog vina (mladi nasadi, kraće dozrijevanje ne nužno uvijek u drvu, brži izlazak na tržište; u nas je drukčije – primjerice u Istri najprije su, umjesto u najozbiljnija vina-špice, snage usmjerene u tzv. mladu jednogodišnju malvaziju!), krenulo se i s ambicioznijim predstavljanjima. U ovome toskanskom slučaju, s velikim konzorcijskim prezentacijama ovakve vrste na kojima sam ja bi(va)o počelo se prije nekih dva desetljeća, možda koju godinu više. Kao pioniri u organizaciji zapisani su Konzorcij za vino Chianti Classico iz mjesta Tavarnelle Val di Pesa kod Firence, pa Konzorcij za Vino Nobile iz Montepulciana i Konzorcij za Brunello iz Montalcina.
Te Anteprime toscane ili Toskanske vinske pretpremijere bile su zamišljene da se odmah početkom godine na vlastitom kućnom pragu svjetskoj javnosti (novinari, vinski trgovci, ugostitelji…) prezentiraju vina raznih berbi koja su, kako sam već prije naveo, s prvim siječnjem te godine stekla pravo izlaska na tržište. Slijedile su, u tijeku godine, promocijske aktivnosti i drugdje, po vinskim sajmovima, putem konzorcijskih nastupa osobito i po inozemstvu, ciljana su prvenstveno najinteresantnija tržišta.
Za boravka u Toscani, gdje se glavne degustacije vina odvijaju na centralnom mjestu po izboru konzorcija kao lokalnog organizatora – obično je to neka kulturno-povijesna ili sakralna građevina koja je na određeni način simbol mjesta, prilika je, dakako, za gosta i da obiđe vinogorja i posjeti pojedine vinske posjede te da se upozna s njihovom ne samo vinskom nego i s kompletnom realnosti, što je vrlo važno u donošenju odluke o izboru sigurnog poslovnog partnera osobito na duži rok.
Ubrzo, spomenuta tri konzorcija – Chianti Classico, Vino Nobile iz Montepulciana i Brunello iz Montalcina – odlučila su se udružiti i organizirati tri svoje prezentacije unutar jednog tjedna, tako da na svaki konzorcij otpadne po dan i pol odnosno dva dana za vlastito predstavljanje. To spajanje pokazalo se kao višestruko korisno.
Badia di Morrona iz okolice Pise. S Paolom Scaruffijem i Adolfom Benvenutijem je Maddalena Mazzeschi, ekspertica za marketing. U Italiji mnogi vinski podrumi imaju ne samo konzultanta za enološki segment nego i konzultanta za marketing i plasman
S obzirom na gužvu na tržištu i pooštrenu konkurenciju, bilo je iz promidžbenih razloga nužno svaki put pozivati više i po mogućnosti što uglednijih novinara i vinskih trgovaca, ugostitelja. Od početaka tih Anteprima do danas broj uzvanika je rastao, i ove je godine, na Anteprimama 2014, sa službenim pozivom i plaćenim troškovima putovanja i boravka bilo gotovo 200 vinskih novinara, iz Italije stotinjak a nas iz inozemstva, sa svih pet kontinenata, 91. Putni trošak do Firence i od Firenze prema doma na ovaj način obuhvatio je samo svote za po jedan dolazak i odlazak za svakog gosta, umjesto za po tri, kako bi bilo da prezentacije nisu spojene u jedan tjedan. S druge strane, kako je s obzirom na silinu ponude logično nastojati dovesti najutjecajnija novinarska pera i najjače vinske trgovce, koje, inače, žele i na drugim mjestima, da ih se okupi u željenom broju mnogo je lakše ovako, kroz tjedan u komadu, nego u po nekoliko puta u odvojenim prigodama. K tome, te uštede na voznim kartama, kao i popusti kod avio-kompanija na veće grupe putnika ali i popusti kod hotelijera na veće grupe za smještaj omogućile su komotnije pozivanje više osoba korisnih za promidžbu i plasman u drugim sredinama.
Prmigiano reggiano, dozrijevan 12, 18 i 36 mjeseci! Predstavio ga je Konzorcij pa parmezan. To što se nudilo na događanju Chianti Classico Collection nije se naplaćivalo se, a niti se moglo kupiti za ponijeti doma. Riječ je o konzorcijaskom načinu promidžbe proizvoda i kraja
Kako se uviđalo da Konzorciji rade uistinu seriozno i da se s jasnom i ostvarivom poslovnom vizijom organizirano pristupa projektu te da je odziv pozvanih velik, sve su se više i kvalitenije u manifestacije uključivali sponzori, dobar dio njih od početka je već bio iz lokalne poljoprivredno-prehrambene proizvodnje tako da su npr. ručkovi rješavani na najbolji mogući način – bogatom ponudom prvorazrednih lokalnih specijaliteta kao domaćih salama, pršuta, sireva, maslinovog ulja, tipičnih variva kao što je ribollita (odlična za želudac nakon opsežnih degustacija posebice crnjaka!), toplih jela od tjestenine s raznim umacima, jela od mesa domaćeg goveda chianina… A počele su se sve jače otvarati mogućnosti i za značajnu financijsku i drugu potporu od lokalnih i regijskih društveno-političkih ustanova, fondova, tako da se projekt nesmetano širio.
Prije četiri godine stasalo je promidžbeno tijelo Toscana promozione koje obuhvaća već spomenute etablirane Anteprime nekoliko toskanskih konzorcija, i koje daje prigodu i konzorcijima u ovome trenutku još ne toliko izvikanih ali potencijalno jakih i dosta obećavajućih vinogradarskih područja Toscane da se također lijepo prezentiraju, te koje brine i o posebnom programu Buy Wine/Tuscany Taste, tj. ostvarivanju, na jednoj pompozno uređenoj prostranoj lokaciji, izravnih poslovnih susreta između toskanskih vinara/ponuđača i vinskih trgovaca iz svijeta i vinskih novinara. Najprije je za sve prisutne održana kraća prezentacija svih vinogorja, a onda je krenulo i s radom. U jednom prostranom krilu goleme dvorane smješteni su bili štandovi svih toskanskih konzorcija za vino i tu su bili predviđeni kontakti između novinara i predstavnika konzorcija te kušanja za novinare, a u drugome krilu predviđeni su bili susreti licem u lice proizvođača/ponuđača i kupaca vina.
Ovakva događanja poput toskanskih Anteprima dobra su prigoda i za prezentaciju čaša, otvarača i drugog pribora za posluživanje vina. Pulltex je obvezno prisutan, a što se tiče čaša ove godine talijanska tvornica kristala RCR prezentirala je neke, kako ih reklamiraju, inovativne modele, za pjenušac, bijelo i crno vino i desertno vino, inovativne jer su bez stalka i odgovaraju svakim ustima i svakom nosu, dno im je s udubljenjima kakve ima poznata sommelijerska posudica za degustaciju, da se bolje procijene boja i bistroića, a sa strana okrugla forma na dva mjesta prelazi u tupi kut što, tvrdi Luca Gardini, najbolji sommelier svijeta u 2010., omogućuje da se, kad se čaša malo zavrti, bolje oslobađanju arome…
BUY WINE, i CIJENE VINOGRADIMA
Toscana Promozione na događanje The Buy Wine / Tuscany Taste u sklopu Anteprima 2014. okupila je 259 toskanskih proizvođača kao ponuđača. Oni su se uistinu sjajno pripremili, naime uz grupni debeli katalog za kupce i kataloge i promocijske mape što su se dijelile na štandovima pojedinih konzorcija, svaki je proizvođač/ponuđač imao opširnu tiskanu prezentaciju svojega posjeda i prezentaciju snimljenu na tabletu za prikazivanje odmah, ali i prezentaciju na USB-sticku koju je mogao dati potencijalnome kupcu. U dio dvorane za kupce stiglo je oko 300 vinskih trgovaca iz 33 zemlje svijeta. Najviše je kupaca (buyera, kako ih zovu) došlo iz SAD – 56, iz Kanade ih se odazvalo 30, Brazila 20, Kine 18, iz Južne Koreje također 18, iz Japana 16, iz Danske 13, iz Vijetnama 10, itd.
Ove godine broj vinskih trgovaca potencijalnih kupaca koji je došao u Toscanu bio je veći za oko 40 posto u odnosu na njihov broj lani, i, logično, očekuje se bitno bolji poslovni efekt od lanjskoga, kad je ostvareno poslova u vrijednosti od 860.000 eura.
Danas čak oko 98 posto proizvođača koji se pojavljuju kao ponuđači na Buy Wine vrlo dobro rade na inozemnom tržištu. Kaže se da gotovo 58 posto proizvođača koji se pojave kao ponuđači na manifestaciji Buy Wine može, u kontekstu povećanja izvoza, računati na proširivanje svoje proizvodnje i do 50 posto… Inače, po izvještaju asocijacije talijanskih poljoprivrednika Coldiretti, talijanska produkcija prehrambenih proizvoda i vina i prosperira ponajviše zahvaljujući odličnom izvozu, koji je u 2013. zabilježio vrijednost od 33 milijarde eura, u čemu vino sudjeluje s nešto više od pet milijardi eura.
I ne samo to: dobra samoorganizranost branše, stremljenje kakvoći i tipičnosti dakle i različitosti a time i zanimljivosti proizvoda, te snažan marketing, što je sve pomoglo da vina ali i njihova vinogorja steknu snažnu internacionalnu reputaciju, izazvali su veliki interes za stranim investicijama u Toscani, konkretno u kupnju vinograda a i cijelih posjeda. Kao slijed toga došlo je do znatnog porasta cijena hektaru vinograda, naročito u ponajboljim apelacijama. Navodno je od ukupnih 46.486 hektara toskanskih vinograda čak 33.000 hektara pod trsjem danas vrijedno 3,3 milijarde eura!
Hektar vinograda u Montalcinu (za brunello) procjenjuje se na 350.000 eura, a u oblasti Bolgheri na 320.000 eura. Nakon Montalcina i Bolgherija slijedi Montepulciano, gdje je hektar pod trsjem vrijedan između 150.000 i 200.000 eura. Hektar u zoni Chianti Classico procjenjuje se na 120.000 do 150.000 eura. U predjelu Scansano (Morellino) svota se vrti oko 100.000 eura.
Vinograd u Toscani
Unatoč takvim cijenama u Montalcinu se upravo očekuje kuporodaja jednog posjeda – ne otkrivaju još naziv nego ga označavaju prema javnosti tek pridjevom značajnijeg – koji odlazi u kinesko vlasništvo. Nedavno je u oblasti Chianti classico grupa Južnoafrikanaca navodno za nekih 30 milijuna eura kupila jedno od najljepših imanja u tome području – Castello di Vignamaggio, koji je prije nekih 700 godina sagradila obitelj Gherardini, čuvena po Monna Lisi, kćerki Antona Marije Gherrardinija rođenoj 1479. a koja je postala suprugom Francesca di Bartolomea del Gioconda, otud joj i naziv Gioconda. Posjed Vignamaggio obuhvaća 160 hektara terena od čega 42 hektara vinograda u apelaciji Chianti Classico. Novi vlasnici nastavljaju vinsku proizvodnju s francuskim enolozima.
Castello di Vignamaggio
Eto, tako je to kad se radi smišljeno i organizirano.
To da su danas na tržištu u svjetskim okvirima vina Chianti Classico i Brunello iz Montalcina te ona iz zone Bolgheri najjača vjerojatno nije potrebno posebno isticati. Konzorcij Chianti classico i Konzorcij Brunello di Montalcino postali su još prije više godina izrazito snažne poslovne institucije što ostvaruju i velike prihode od dodatnih aktivnosti, kao prodaje raznih predmeta suvenirske i uporabne vrijednosti poput čaša, otvarača za vino, pregača, majica, džempera, jakni, džempera, torbi… a pripisuju im se i velike zasluge za privlačenje turista u ruralno (vinogradarsko-vinarsko) područje…
CHIANTI CLASSICO
Direktor Konzorcija za Chianti Classico Giuseppe Liberatore i predsjednik Sergio Zingarelli, vlasnik imanja Rocca delle Macie. Predsjednik je uvijek iz redova proizvođača i on s Upravnim odborom konzorcija
donosi smjernice rada, a direktor je profesionalac, organizator, koji brine o
tome da se zacrtano i realizira
Evo i par riječi o tim najuspješnijim konzorcijima. Najprije Chianti Classico. Odmah na početku valja reći sljedeće: oblast Chianti je jedno, i daleko je šire područje, a apelacija Chianti Classico docg nešto je drugo, i obuhvaća dosta manji prostor, između Firenze i Siene. Ta dva pojma ne smiju se brkati.
Sivom bojom označen je širi teritorij na kojemu se proizvode vina Chianti (više apelacija kao npr. Chianti Rùfina te Chianti Colli fiorentini kod Firenze, Chianti Colli senesi kod Siene itd.), a tamno-crvenom bojom označen je, unutar predjela između Firence i Siene , teritorij Chianti classico docg
Evo i užih područja unutar Chianti classica docg: San Casciano in Val di Pesa, Tavarnelle Val di Pesa, Barberino Val d’Elsa, Greve in Chianti, Radda in Chianti, Castellina in Chianti, Poggibonsi, Gaiole in Chianti, Castelnuovo Berardenga
U području između gradova Firence i Siene a koje obuhvaća ukupno oko 70.000 hektara, od čega je oko 10.000 hektara vinograda, zonu proizvodnje vina što je sada u apelaciji Chianti classico docg još 1716. godine odredio je veliki vojvoda od Toscane Cosimo III. Apelacija Chianti classico docg od spomenutih 10.000 ha vinograda pokriva 7200 ha. U Konzorcij Chianti classico Gallo nero (Crni pijetao, povijesni lik u Toscani), koji je utemeljen još 1924. godine kao Konzorcij za tipično vino Chianti a pridjev classico dodan je 1932. da se tom oznakom izdvoji to vino od vina sa širokog teritorija Chianti, učlanjeno je 560 proizvođača (96 posto), od čega ih 365 finalizira vino i puni ga u butelju.
Chianti Classico Collection 2014
Konzorcij Chianti classico, koji ima vrlo ozbiljnu suradnju sa znanstvenim institucijama vezanim uz vinogradarstvo i vinarstvo, velika je poslovna tvrtka, s prometom od oko 600 milijuna eura godišnje. Vrijednost buteljiranoga vina iznosi oko 360 milijuna eura, vrijednost proizvedenog maslinovoga ulja oko 10 milijuna eura, ostalo se ostvaruje od raznih komplementarnih poslovnih aktivnosti.
Proizvodnja vina Chianti Classico dostigla je u 2013. oko 242.000 hektolitara, što je pet posto više nego u 2012. godini. U 2013. ukupna prodaja vina bila je u odnosu na 2012. za 0,5 posto veća. U vremenima opće ekonomske krize to, ma kako izgleda malo, i te kako nešto znači. Izvoz iznosi čak 80 posto od ukupne produkcije, a vina idu na sva najvažnija tržišta na svijetu. A to su u prvom redu SAD, najveći uvoznik Chianti Classica s 31 posto, slijede Kanada i Njemačka sa po 10 posto, Ujedinjeno kraljevstvo sa šest posto, Švicarska s pet posto, Japan i Skandinavija sa po četiri posto, Kina i Hong Kong sa tri posto, Rusija i ostale zemlje s dva posto.
Dio proizvođača članova Konzorcija, kako je i navedeno, (još) ne buteljira vino nego ga finalizatorima prodaje rinfuzno. Indikativan je podatak o cijeni vina koja se može postići u rinfuzi. U 2013. hektolitar vina Chianti classico mogao se prodati rinfuzno za 185 eura, dakle litra za 1,85 €. To je 27 posto više nego što je bilo u 2012.
Na prezentaciji/degustaciji vina Chianti classico Gallo nero docg ove su godine sudjelovale 142 vinske kuće, sa 769 etiketa, ukupno je otvoreno oko 8000 butelja, a odazvalo im se, uz neznatno manje od 200 novinara, čak oko 1300 vinskih trgovaca iz raznih krajeva svijeta.
Novost vezana uz vina Konzorcija Chianti Classico Gallo nero: ove godine promovirana je dosad službeno najjača kvalitativna kategorija Gran Selezione, vrh piramide kakvoće. Prezentacija je održana u velebnom prostoru firentinske palače Palazzo Vecchio iz 15. stoljeća, na stropu koje se nalazi i historijska slika umjetnika Vasarija s prikazom famoznog crnog pijetla, zaštitnog znaka vina Chianti classico docg. O vinima Chianti classico Gran selezione u idućim napisima.
U doista posebnom ambijentu Palače Corsini u Firenci održana je svečana večera uz promociju nove apelacije Chianti classico Gran selezione
Sve u znaku Crnog pijetla: ulaz u prostor za degustaciju vina Chianti Classico docg
Chianti Classico docg
Vojska kuhara, da, u podnevnom predahu od degustacija vina, nahrani vojsku uzvanika. Unatoč masi, hrana daleko od vojničke: izvrsni tipični toskanski naresci, sirevi, tjestenina, meso od toskanskog goveda chianina, slastice…
Imaju i Toskanci sjajan pršut, s oznakom dop odnosno zoi, po tipu on je blizak našem dalmatinskome. Lijevo na slici je Emore Magni iz Konzorcija za toskanski pršut sa sjedištem u Firenci
A sad nešto o dijelu konzorcijskog pravilnika vezanog uz proizvodnju: za Chianti classico docg u vinogradu mora biti najmanje 4400 loza po hektaru, sorta Sangiovese u vinu mora biti zastupljena s najmanje 80 posto a za ostalih 20 posto uz lokalne crne tradicijske kultuvare poput Canaiola, Cilegiola i Colorina dopuštaju se u Toscani već udomaćene Merlot, Cabernet sauvignon i Syrah. Bijele sorte, npr. Trebbiano toscano i Malvasia del Chianti koje su nekad ulazile u Chianti classico sa do oko dva posto, više nisu dopuštene. Maksimalni prinos ne smije prelaziti dva kilograma po trsu, navodnjavanje se smije koristiti samo u krajnoj nuždi tj. u velikim sušama. Izlazak na tržište baznog, svježeg vina Chianti classico docg predviđen je s 1. listopadom u godini nakon berbe, kategorija riserva mora dozrijevati u drvu a ukupno 24 mjeseca, prije izlaska na tržište mora u podrumu provesti u butelji još najmanje tri mjeseca. Za kategoriju Gran Selezione određeno je da grožđe mora biti isključivo iz vlastitog vinograda, predviđeno je minimalno 30 mjeseci dozrijevanja.
Svaki proizvođač u podrumu obvezan je na cisterni odnosno bačvi imati karton s oznakom o tome je li u posudi vino koje će biti napunjeno kao bazno i mlado pa će na tržište s 1. listopadom u godini što slijedi berbu, ili će vino godišta (annata) dozrijevati nešto duže u podrumu i izaći kasnije, odnosno je li vino namijenjenio da izađe kao riserva, te kao gran selezione. Tom odredbom proizvođače se htjelo potaknuti da selekciju rade što prije u fazi proizvodnje. Proizvođači članovi konzorcija Chianti classico pod nazivom Chianti classico ne smiju prodavati vino rinfuzno na otvorenome tržištu krajnjem potrošaču.
Inače, finalizirano vino Chianti classico mora biti žive rubinske boje kao mlado a s godinama može imati granatne nijanse, miris mora otkrivati voćnost ali i biti blago pikantan, svakako pun i trajan, okus suh, trajan, skladan…
Ovakvih regula, osim donekle u slučaju bazne odnosno mlade istarske malvazije IQ,, u nas nema. Hvale je vrijedna inicijativa Istrana da definiraju organoleptički profil svoje malvazije i da butelje na tržištu dobiju poveznicu u mirisu i okusu (riječ je o standardizaciji a ne o uniformiranju, naime dobar i pedantan proizvođač i unutar tog standardiziranog organoleptičkog koridora izaći će s odličnim i karakternim vinom, a šlampavi i proračunati proizvođač ponudit će osrednju do lošu kapljicu!), no događa se da dosta tih svježih mlađih malvazija bude npr. sa sauvignonskim notama, pa to i te kako stvara zabunu. Prisjećam se ocjenjivanja na Festivalu Malvazije istarske u Brtonigli prije dvije godine: kao kušač sjedio sam u žiriju s jednim degustatorom iz Italije, koji je kad nam je došla jedna takva sauvignonska malvazija upitao predsjednika komisije što da se čini: ocijeniti vino kao vino (vino je, inače, bilo dobro!) ili kao malvaziju…
I o slavonskoj graševini dalo bi se govoriti: netko je radi svježu i suhu, netko s ostatkom neprovrelog sladora, netko i s ponekom bobom zahvaćenom plemenitom plijesni, netko i s dozrijevanjem na finom talogu (sur lie), sve one mogu biti dobre, ali ovako nedostaje ujednačenosti u stilu.
Vrlo tužno je vidjeti i što se radi s plavcima na našem jugu, posebice s boljih pozicija, primjerice Dingača: Dingač kao vrhunski vinogradarski položaj nije precizno definiran, to tek treba učiniti i službeno obznaniti, a nisam siguran da je uvijek baš u dingaču samo domaći Plavac mali ali nisam siguran ni da eventualni dodatak čini logična domaća Drnekuša a ne neka druga sorta iz sasvim drugog i nimalo susjednog vinogorja, zatim, ima proizvođača dingača koji se drže starog recepta i koriste i suhvice, što vinu daje posebnu aromu, ima onih koji odbacuju suhvice jer ne žele taj štih u vinu, ima nekih koji vino naprave u kategoriji suhoga, neki pak vole ostaviti neprovreli slador, neki vino njeguju samo u inoksu a neki u bačvi, neki smatraju da vino ne smi prilitit (proći ljeto) i izlaze s njime već na proljeće u godini što slijedi berbu, a neki ga drže duže u bačvi i izlaze nakon godine i više dana, moguće je i da neki koriste ne bačvu nego čips….
Zainteresirani za prezentaciju na ovakvim skupovima poput Anteprima u Toscani su i proizvođači delikatesa iz drugih talijanskih regija. Odličan pršut San Daniele na pretpremijeri Chianti Classico Collection 2014
Ali, vratimo se u Toscanu: spomenuo sam kako se na ovakve manifestacije kao što su Anteprime na kojima se okuplja mnogo ljudi i među njima za promidžbu vrlo značajnih osoba, sponzori rado odazivaju. Konzorcij Chianti Classico docg Gallo nero odlično se snašao u okupljanju poslovnih partnera na svojoj degustaciji/prezentaciji obično priređenoj u nekadašnjoj firentinskoj željezničkoj stanici Leopolda koja se posljednjih godina, uz vrlo umješno dekoriranje ambijenta raznim zavjesama, uspješno koristi za razna društvena i mondena događanja, pa evo i za prezentaciju vina Chianti Classico: svoje specijalitete su uzvanicima ponudili Consorzio del Prosciutto di San Daniele, Consorzio Tutela Grana Padano, Consorzio Tutela Mozzarella di Bufala Campana dop, Consorzio per la tutela e la valorizzazione del Pane di Altamura dop, Consorzio del Prosciutto Toscano dop, Consorzio Tutela Pecorino Toscano dop, Consorzio di tutela oliva da mensa dop La Bella della Daunia kultivar La Bella di Cerignola, Consorzio Prosciutto di Parma dop, Consorzio del Formaggio Parmigiano-Reggiano, Consorzio per la Tutela del Formaggio Gorgonzola dop, Consorzio Mortadella Bologna….
Il RE BRUNELLO
Pogled na Montalcino
Consorzio di tutela dei vini Brunello di Montalcino, Rosso di Montalcino Moscadello i Sant’Antimo obuhvaća 250 proizvođača na teritoriju općine (100 %), od čega ih 208 vino finalizira do butelje. Na području Montalcina je 3500 hektara pod trsjem, od toga 2100 unutar apelacije Brunello di Montalcino, 510 unutar Rosso di Montalcino, 50 ha je Moscadella, 480 ha pokriva apelaciju Sant’Antimo a ostatak je s apelacijom igt (igp). Svake godine u prosjeku se proizvede oko devet milijuna butelja brunella. Iz 2013. produkcija je nešto manja od višegodišnjeg prosjeka, ukupno iznosi oko 12,73 milijuna butelja, od čega je 8,1 millijun brunella.
Za teritorij Montalcina 2013. bila je vrlo značajna. U odnosu na prethodnu godinu (2012.) izvoz je povećan sa 65 na 67 posto. U usporedbi s Chianti Classicom čiji je izvoz 80 posto ovih 67 posto doimlje se slabijim rezultatom, ali baš to i nije, naime vinograda za brunello je upola manje nego vinograda za Chianti Classico a butelje Brunella u prosjeku su dosta skuplje od vina Chianti Classico. Najvažnije tržište za Montalcino i dalje su SAD, sada s 28 posto, što je tri posto više nego prethodne godine, slijede Azija (15%) i Srednja i Južna Amerika (Meksiko, Panama, Venezuela, Brazil etc. s po oko 10%).
Benvenuto, Brunello!
Promet ostvaren prodajom vina iz Montalcina u 2013. godini iznosio je 165 milijuna eura. Taj je uspjeh svakako rezultat novog snažnog zaokreta montalčinskih vinara prema poduzetnosti. Tu veliku ulogu imaju mlađe generacije koje su donijele nove svježe vjetrove i iskazale se značajnim poslovnim odlukama o novim investicijama u teritorij (vinogradi, podrumi, kušaonice…) kao bazu odakle sve polazi, a i u znatno proširenje i modernizaciju objekata za prihvat turista i na boravak, kao i u promidžbu ne samo vina nego cijeloga kraja.
U 2013. za nešto više od 10 posto povećan je broj turista koji su posjetili domovinu brunella i boravili u njoj, računa se da je u 2013. više od 65.000 talijanskih i inozemnih gostiju, mahom iz SAD, Ujedinjenog Kraljevstva, Njemačke, Brazila, Belgije, Francuske, Kanade boravilo, i to po više dana, u hotelima i na agriturizmima u Montalcinu. Ankete među gostima pokazuju da je sve veći interes za boravak baš na seoskim gospodarstvima.
Restorani, hoteli, prodavaonice vina u Montalcinu završile su 2013. godinu s ostvarenim prometom od nešto više od 30 milijuna eura, a to je pet posto više u odnosu na 2012. Značajan je taj podatak o plasmanu vina izravno na teritoriju općine, u ugostiteljskim objektima i vinotekama: riječ je o realiziranih oko 18 posto od ukupnog plasmana, što se smatra jednim od najboljih rezultata na talijanskome tržištu.
Evo nešto i o nastanku Brunella iz Montalcina: on se rađa pod dosta strogim pravilnikom dobro definiranime u nijansama. Koristiti se smije samo sorta Sangiovese (lokalno nazvana Brunello) uzgajana isključivo u vinogradima unutar općine Montalcino, s time da je zona za vinograde strogo određena s obzirom na tlo, nagib i mikroklimu, još 1932. od strane posebne strukovne komisije Ministarstva poljoprivrede Republike Italije. Uzgoj mora biti kordonac, s vrlo kratkim rezom, u svakom slučaju po hektaru nije dopušten prinos veći od 80 kvintala grožđa na najmanje 5000 trsova po hektaru (većina proizvođača vlastitom odlukom ide dosta niže!), randman od grožđa u mošt ne smije biti veći od 68 posto. Vino brunello mora prije izlaska na tržište u podrumu provesti najmanje pet godina nakon berbe, s time da je obveza najmanje dvije godine držati ga u drvenom suđu. Ove godine s 1. siječnjem dopuštenje za izlazak na tržište dobila je berba 2009, odnosno riserva 2008.
Predsjednik Konzorcija Brunello di Montalcino Fabrizio Bindocci, inače upravitelj posjeda il Poggione, i novi direktor Gianpiero Pazzaglia
Brunellom se smije nazivati isključivo vino od početka do kraja nastajalo u Montalcinu i napunjeno u Montalcinu kao zoni produkcije. Vino mora imati živu rubinsko-granatnu boju, miris u kojemu se treba osjetiti voćnost ali i note balzamskoga karakteristične za duže dozrijevanje u bačvi te za dob crnoga vina, okus ima biti pun, suh s obzirom na sadržaj sladora a sočan, mekan, zaobljen skladan.
Kralj kave (Illy), čokolade (Domori) i vina (Matrojani) – Riccardo Illy, poduzetnik iz Trsta. Od prije kratkoig vremena u Hrvatsku se uvozi i Brunello Mastrojani
Svake godine u veljači prije Anteprime Konzorcij za Brunello angažira grupu lokalnih enologa ali i nekolicinu stručnjaka sa strane da kušanjima novih, mladih uzoraka procijene kakvoću najnovijega godišta i onda se na Anteprimama priređuje ceremonijal dodjele zvjezdica kakvoće za najnoviju berbu, koja će van nakon pet godina. Nakon pet zvjezdica za 2012., koja će izaći 2017., brunello 2013. dobio je četiri zvjezdice (nakon dugog perioda proljetnih kiša potraj ljeta nastupilo je lijepo i stabilno vrijeme što se produžilo i na rujan i listopad tako da je sangiovese, inače kasna sorta, imao vremena i mogućnosti da lijepo sazori, posebice s fenolnog aspekta, pa se očekuju snažna ali i elegantna vina).
BOLGHERI KAO BORDEAUX
Bolgheri, kod Livorna, i Castagneto Carducci, Donoratico, Bibbona, Cecina – carstvo posjeda kao što su Tenuta San Guido poznatiji kao Sassicaia, zatim Tenuta dell’Ornellaia, Gajina Ca’ Marcanda, Knaufova Campo alla Sughera, Tenuta di Biserno Lodovica Antinorija, Guado al Tasso od Piera Antinorija, zatim Le Macchiole, Podere Sapaio, Grattamacco… U ovome dijelu Toscane lokalni Sangiovese je u drugom planu, prve su francuske sorte kao Merlot i Cabernet sauvignon, od bijelih Sauvignon bijeli, koje su odavno presesene ovamo i odlično su se pokazale.
U 2013. Bolgheri je plasirao čak milijun butelja više nego u 2012., kaže mi direktor u Consorzija Bolgheri Riccardo Binda.
Štand konzorcija vina Bolgheri: desno na slici je direktor Riccard Binda
Godinu 2013. Binda spominje i kao iznimno dobru po kakvoći za vino. Ukupna produkcija je oko 4,5 milijuna butelja, od čega 2,9 milijuna otpada na Bolgheri Rosso a malo manje od jednoga milijuna čine Bolgheri Rosso superiore i Bolgheri Sassicaia. Izvoz je oko 70 posto, ponajviše u zemlje sjeverne Europe, zatim u SAD, Kanadu i Aziju.
Evo i izvoda iz konzorcijskog Pravilnika:
Apelacije su Bolgheri doc i Sassicaia Bolgheri doc.
Maksimalni prinos: za Bolgheri rosso superiore osam tona po hektaru, za Bolgheri Sassicaia najviše sedam tona po hektaru. Iole ambiciozniji proizvođači idu dosta niže.
Sorte koje se smiju koristiti: za kupažu Bolgheri bianco (bijelo) – Vermentino do 70 posto, Sauvignon bijeli do 40 posto, Trebbiano toscano do 40 posto; za Bolgheri vermentno: Vermentino najmanje 85 posto; za Bolgheri sauvignon: Sauvignon bijeli najmanje 85 posto, a za Bolgheri rosso i rosato (crveno i ružičasto) – Cabernet sauvignon do 100 posto, Merlot do 100 posto, Cabernet franc do 100 posto, Syrah do 50 posto, Sangiovese do 50 posto.
Bolgheri je toskanski Bordeaux: u prvom planu nije lokalna sorta Sangiovese, nego su bordoške sorte Sauvignon bijeli, Merlot, Cabernet franc, Cabernet sauvignon. Oblast Bolgherija s Castagnettom Carduccijem centar je najjačih talijanskih vinskih imena, tu su Sassicaia, Gaja (Ca’ Marcanda), Lodovoco Antinori (Tenuta di Biserno), Piero Antinori (Guado al Tasso), Knauf (Campo alla Sughera), Fresobaldi (Ornellaia), pa Le Macchiole, Grattamacco…
Dozrijevanje: Bolgheri rosso (crveno) smije izaći na tržište tek s 1. rujnom u godini što slijedi berbu, Bolgheri rosso superiore, s minimumom od 12,5 vol % alkohola, mora dozrijevati 24 mjeseca od čega 12 mjeseci u bačvi, a Bolgheri Sassicaia, koje mora biti proizvedeno od najmanje 80 posto Cabernet sauvignona, ima provesti 24 mjeseca na dozrijevanju, od čega najmanje 18 mjeseci u hrastovom barriqueu od 225 litara.
MONTEPULCIANO – BOGAT DOGAĐANJIMA
Iako je Toscana je s obzirom na svoju povijest i na velikane koje je dala u kulturi i umjetnosti te politici kao i s impresivnim građevinama nastalima prije niz stoljeća prava Meka za turiste, u moderno vrijeme kad je bitno mjesto u društvu zauzela eno-gastronomija htjelo se tamo i još napraviti na tome da baš i eno-gastronomija dobije na jačini kao magnet.
Firencu, centar posebno bogat sadržajima, kao cilj posjeta dakako ne treba posebno isticati po privlačnosti za turiste, a jednako tako ni po skupome vinu brunello svjetski znani srednjevjekovni Montalcino. Međutim, evo doista zanimljivih podataka o broju gostiju u vrlo interesantnim i piktoresknim srednjevjekovnim gradićima San Gimignano blizu Firence te Montepulciano, kod Siene.
Gradonačelnik Montepulciana Andrea Rossi (lijevo na slici), te Andrea Natalini, predsjednik Konzorcija za Vino Nobile iz Montepulciana
Uvijek na braniku domaćega: predsjednik Konzorcija Natalini priredio je na svom posjedu Le Berne večeru za uže društvo, a tipične specijalitete kraja (picci, chianina…) prigotovila je njegova mama. Gosti smo bili vinski pisci Nizozemci Jan Van Lissum i njegova kćerka, zatim Fred Nijhuis, Latvijka Inga i ja. Kušao se Vino Nobile iz nekih prijašnjih vremena, i više od 10 godina star, još uvijek ne samo živ nego i odličan
Gradonačelnik Montepulciana Andrea Rossi govori o godišnjem dolasku od oko čak milijun turista, s time da je od te cifre oko 250.000 gostiju koji ostaju tamo i spavati, i to u prosjeku po 3,5 noći, i takvi obično u gradu, veli, potroše, što se kaže, extra, i po 80 do 90 eura dnevno, dok prolazni jednodnevni gosti ostave u prosjeku po 30 eura.
Montepulciano se sprema i intenzivnije zaigrati na kartu turizma. U središtu mjesta, na brdu, upravo se dovršava preuređenje stare tvrđave, Fortezze, sredstva za što su osigurali u velikoj mjeri lokalni vinari upravo preko Konzorcija – predsjednik Konzorcija Vino Nobile Andrea Natalini, inače proizvođač s posjeda Le Berne, spominje oko 600.000 eura iz vinskih izvora, zatim općina je dala 1,5 milijuna eura, 400.000 eura osiguralo je sveučilište American University of Georgia, koje u 2015. u dvorcu namjerava održavati tečajeve talijanskog jezika i tečajeve na temu enogastronomije, što će svakako privući veći broj interesenata, posebice onih iz SAD…
Tijekom godine, kaže još predsjednik Konzorcija Natalini, u Montepulcianu je mnogo različitih atraktivnih događanja, primjerice od 8. do 11. svibnja je sajam poljoprivrede, 25. svibnja su Otvoreni podrumi, od lipnja do rujna svake srijede u gradiću su prezentacije i degustacije vina i tipičnih lokalnih poljoprivrednih proizvoda, od 18. srpnja do 2. kolovoza je Međunarodni umjetnički kampus s brojnim koncertima ozbiljne glazbe, izvedbama opera, nastupima književnika i pjesnika, glumaca, 10. kolovoza fešta je Svetog Lovre i program Calici e stele (kao kod nas u Brtonigli), od 14. do 17. kolovoza na glavnom trgu Piazza Grande na otvorenom se izvodi predstava Romeo i Julija, 22. kolovoza u Montepulcianu na glavnom trgu je program Le Cantine in Piazza (Podrumi na trgu) – degustacije Vina Nobile i lokalnih delikatesa, 23. i 24. kolovoza je natjecanje domaćica nekoliko lokalnih gradskih četvrti (contrade) u kulinarstvu (prigotavljanje tipičnih domaćih specijaliteta), od 24. do 31. kolovoza je Bravio delle botti, natjecanje u valjanju bačava od podnožja do vrha mjesta. Manifestacija obuhvaća i kostimirane procesije, degustacije vina i delikatesa. Od 10. do 14. rujna u četvrti Acquaviva je događanje Giardini del Fierale, s raznim koncertima na otovrenome i s ponudom visoke gastronomije. Krajem rujna i u listopadu je zatišje u zabavnim programima i degustacijama jer je berba. U studenome u lokalnom kazalištu Teatro Poliziano (ne po policiji, nego po pjesniku Polizianu) počinje sezona predstava i to traje do ožujka. Na glavnom trgu Piazza Grande 31. prosinca priređuje se doček nove godine. Doista bogato!
Le Berne, obitelji Natalini. Uz boce su mama i tata Andree Natalinija, predsjednika Konzorcia Vino Nobile
Montepulciano se inače nalazi južno od grada Siene, od kojega je udaljen oko 65 kilometara, jednaka daljina je i do Perugie, do Firenze od njega je 110 km, a do Rima 165 km. Tradicija vinogradarstva i vinarstva seže, barem po pisanim dokumentima, negdje u 700. godinu nakon Krista. Vinogradi apelacije Montepulciano smješteni su unutar općine, na brežuljcima na visinama između 250 i 600 metara. U apelaciju vino Nobile Montepulciano docg uključeno je oko 1300 hektara, a tzv. drugo vino, zvano Rosso di Montepulciano, obuhvaća 389 ha. Godišnja proizvodnja kreće se od nekih 7,5 do osam milijuna butelja Vina Nobile. Plasman u Italiji čini 24 posto, a izvoz je 76 posto. Najviše vina na Apeninskom poluotoku proda se u sjevernoj Italiji – 40 posto, slijedi Toscana s 38 posto, s time da se prodaja po vinotekama i restoranima kreće oko 19 posto, a prodaja na kućnome pragu također 19 posto. Najveći strani kupci su Nijemci, s 48 posto od ukupnog izvoza.
Il Frantoio di Montepulciano: odlično maslinovo ulje
Konzorcij za Vino Nobile iz Montepulciana broji 230 proizvođača vina (pokriva 90 posto ukupne površine vinograda u sustavu zaštita docg i doc), od kojih ih 78 buteljira vino.
Evo i pravilnika o produkciji Vina Nobile Montepulciano docg: tlo u vinogradima – pjeskovito, ilovasto-pjeskovito, posuto s, gdje-gdje i jače, šljunkom, s dobrim udjelom fosilnih ostataka još iz Pliocena. Sorta je Sangiovese, lokalno zvana Prugnolo gentile, i ona mora biti zastupljena s najmanje 70 posto. U ostalih 30 posto mogu ući druge crne sorte koje su preporučene odnosno dozvoljene u Toscani. Minimalan broj trsova u vinogradu: 3300. Najveći dopušteni prinos po hektaru: osam tona, iole ambiciozniji proizvođač pa i s većom gustoćom trsova na jedinicu površine ide i dosta niže. Randman u vino: najviše 70 posto. Minimalni sadržaj alkohola: 12,5 vol %, te 13,0 vol % za riservu (uglavnom su sadržaji 14 do 14,5 vol %), minimalna ukupna kiselost 4,5 g/l, minimalni suhi ekstrakt 23 g/l. Prije nego li izađe na tržište vino mora dozrijevati u podrumu najmanje dvije godine počevši od 1. siječnja u godini što slijedi berbu. Riserva mora dozrijevati tri godine te, nakon što se napuni, provesti najmanje još šest mjeseci u boci prije nego izađe na tržište.
U Montepulcianu su sjajna desertna vina Vinsanto. Čudo od tvrtke Avignonesi tadašnjeg vlasnika Ettorea Falva – sirupasti Occhio di Pernice vinsanto iz 1989. godine, te također čudesni vinsanto od Poliziana 2001 i od Boscarellija iz 2003. Za preporuku je svakako i vinsanto posjeda Santa Anna
SAN GIMIGNANO – TURISTIČKA VREVA, ODLIČNA PRODAJA NA KUĆNOM PRAGU
A što se pak tiče San Gimignana, to mjesto koje broji oko 7000 stalnih stanovnika godišnje obiđe, čuo sam na licu mjesta, čak oko – 2,5 milijuna turista.
San Gimignano, Piazza delle Cisterne
– Turisti nam dolaze u tolikom broju, istina, i zbog blizine glasovite Firence i Siene. Nisu sve prolaznici, ima ih dosta koji se rado i zaustave na koji dan. I otkrivaju delicije što se nude. Ovdje su uz vino znani maslinovo ulje, te šafran za zaštićenim porijeklom. San Gimignano je u ovome predjelu Toscane najjači centar za proizvodnju šafrana. San Gimigiano, koji inače ima oko 50 hotela, od toga ih je pet sa četiri zvjezdice, u Italiji je vodeća općina po agriturizmu. Imamo oko 200 objekata agriturizma. Sezona nam traje od početka ožujka do kraja listopada – kaže Stefano Campatelli, od nedavno a nakon godina i godina rada u Konzorciju za Brunello, novi direktor ovoga Konzorcija. – Želja je Konzorcija za vino Vernaccia di San Gimignano povećati prisutnost vernaccie u SAD, zemljama istočne Europe, i kroz to privući još i više gostiju ovamo. Koncentrirali smo se dosta na prezentacije ovdje, ali idemo i u druge sredine, s time da na naša događanja maksimalno nastojimo dovesti vrlo utjecajne osobe iz svijeta javnog života, osobe koje se obično naziva opinion makerima…
San Gimignano, gradska vijećnica. Tu je održana sjajna usporedna degustacija lokalnoga vina vernaccia i zelenog veltlinca iz Wachaua, Kamptala i Kremsa u Donjoj Austriji. Moram priznati da nisam očekivao da će se ponuđena inače za širu europsku javnost dosta anonimna vernaccia tako dobro nositi s glasovitim zelenim veltlincima. U Toscani inače češće znaju prirediti takve usporedne degustacije lokalnih vina i vina iz drugih znanih svjetskih vinogorja
Stefano Campatelli, direktor Konzorcija za vino Vernaccia di San Gimignano, i Ivaldo Volpini, direktor povijesnog vinskog podruma Cusona iz San Gimignana, u vlasništvu prinčeva Guicciardini Strozzi
Vernaccia di San Gimignano jedno je od talijanskih vina s najstarijim pisanim spomenom o uporabi na stolovima europskih kraljevskih dvorova. Ti zapisi sežu u daleku 1285. godinu. Vernaccia di San Gimignano prvo je talijansko vino koje je dobilo oznaku doc, bilo je to 1966. godine. U 1993. promovirano je u kategoriju docg, kaže predsjednica Konzorcija Vernaccia di San Gimignano Letizia Cesani, inače proizvođačica vina kuće Cesani.
Pravilnik kaže da vino koje se smije nazvati Vernacciom iz San Gimignana mora sadržavati najmanje 85 posto te, inače, bijele sorte, a u ostalih 15 posto smiju se naći druge u Toscani preporučene bijele sorte ali ne i one iz grupe aromatičnih, ipak ima iznimka: sauvignona bijeloga odnosno rajnskog rizlinga može se dodati do najviše 10 posto ali ne oba istovremeno nego jedino svakog posebno. Prinos ne smije biti veći od devet tona po hektaru. Vinifikacija, dozrijevanje i punjenje moraju biti unutar vinogorja. Vernaccia može na tržište već i kao mlado vino, ali ako je riječ o kategoriji riserva, za koju se rabi selekcionirano, bolje grožđe, tada mora dozrijevati minimalno 11 mjeseci, bilo u inoksu bilo u drvu – odluka je prepuštena vinaru, a prije izlaska na tržište još mora u podrumu provesti najmanje tri mjeseca u butelji.
Definirani organoleptički profil bio bi sljedeći: slamnato žute boje kao mlado, jače žućkasto prema zlaćanome s godinama, miris fin, delikatan s dosta voćnosti i floralnoga u mladim danima. Starenjem razvija note prosušenoga voća i mineralnoga s naglaskom na kremen. Dozrijevanjem u drvu dobiva dodatnu finu začinsku nijansu. Okusom suho, slano, skladno, retronazalni osjet upućuje na badem. S dobrim je potencijalnom za odležavanje.
Vernaccia se izvrsno slaže s jelima mediteranske kuhinje gdje se troši dosta maslinova ulja. Odlično prija uz tjesteninu s bijelim umacima, s jelima od ribe, povrća, bijelih mesa, sa svježe i srednje dugo dozrijevanim sirevima.
U općini San Gimignano oko 5600 hektara je poljoprivredne površine na kojoj se uzgajaju masline, žito, vinova loza i šafran. Ukupno je pod trsjem 1900 hektara, a od tih 1900 hektara oko 1000 ih je unutar apelacija Chianti, Chianti Colli senesi i igt. U apelaciji Vernaccia di San Gimignano je oko 800 hektara, a u apelaciji San Gimignano Rosso i San Gimignano Vinsanto (Vinsanto je slatko desertno vino pro prosušivanga grožđa, kao naš izvorni prošek) je 100 hektara. Vinogradi su na nadmorskoj visini od 200 do 340 metara, porijeklo tla seže u pliocen.
Članova Konzorcija za vino Vernaccia di San Gimignano je 172. Godišnja proizvodnja vernaccie iz San Gimignano vrti se oko pet milijuna butelja. Vino se najviše prodaje u Italiji, oko 60 posto od ukupne produkcije, a od 40 posto koliko ide u izvoz najviše kupuju Njemačka, SAD, Nizozemska, Belgija, Japan, Švicarska… Zanimljivo je da se od 60 posto plasiranih u Italiji čak oko 40 posto proda upravo na teritoriju San Gimignana (turizam!), i to izravno na posjedu, te kroz vinoteke u gradiću.
CARMIGNANO, NAJMANJI, SA 160 HEKTARA
I sasvim na kraju, o najmanjoj talijanskoj apelaciji docg, a to je Carmignano. Tako su i označena vina – ne po sorti odnosno sortama, jer riječ je mješavinama, nego jednostavno kao Carmignano docg, odnosno kao Carmignano riserva docg, što je kategorija više kakvoće.
Paolo Valdastri, direktor Konzorcija za vina Carmignano doc i docg
Po riječima direktora Konzorcija za vino Carmignano docg Paola Valdastrija, vinogorje obuhvaća tek 160 hektara pod trsjem. Vina su to na južnom području Prata, blago sjeverozapadno od Firence. Vinogradi su smješteni samo na obroncima, na između 250 i 400 metara nadmorske visine. Apelacija na zapadu obuhvaća obronke brda Monte Albano u općinama Carmignano i Poggio a Caiano. Ispred tih padina Monte Albana je prostrana aluvijalna ravnica. Južne granice vinogorja čini dolina rijeke Arno.
Tlo je vapnenasto i s vrlo dobrom drenažom. Otvorenost prema spomenutoj ravnici omogućuje strujanje vjetrova i odličnu ventilaciju, a budući da vjetrovi stižu s obližnjeg masiva Apenina ljetne noći svježe su i to uvelike pomaže sporijem i dobrom sazrijevanju grožđa.
Carmignano ima dvije apelacije vezane uz tipičnost odnosno zoi (zaštićena oznaka izvornosti) – jedna je doc, a druga docg. Doc obuhvaća ružičasto vino Vin Ruspo, crno vino Barco Reale di Carmignano te desertni Vin santo di Carmignano. Docg su Carmignano i Carmignano riserva. Oznakom igt – indicazione geografica tipica odnosno vino s geografskim porijeklom, obuhvaćena su bijela vina područja, koja se inače proizvode od sorata Trebbiano toscano, Canaiolo bianco i Malvasia del Chianti. Trebbiano toscano u području Carmignana može dati izvrstan rezultat, uvjerio sam se u to kušajući ga u dvjema varijantama – kao svježeg i iz inoksa od proizvođača Fattoria Ambra i Podere Allocco, te u verziji ozbiljnog vina njegovanog u bačvici tehnologijom sur lie od proizvođača Tenuta la Capezzana.
Mauro Mannucci, jedan od (naj)boljih proizvođača u oblasti Carmignano
Crna vina iz Carmignana počivaju na sortama Sangiovese, Canaiolo nero, Cabernet franc i Cabernet sauvignon. Apelacija Carmignano docg predviđa da lokalne sorte Sangiovese bude u količini od minimalno 50 posto, kultivar Canaiolo nero može se rabiti do 20 posto, a Cabernet Franc i Cabernet sauvignon, bilo sami ili zajedno, od po 10 do 20 posto.
Maksimalni prinos za Carmignano docg ne smije prelaziti osam tona grožđa po hektaru. Vino Carmignano docg može na tržište tek s 1. lipnjem u drugoj godini poslije berbe. Kategorija riserva mora još pričekati, na tržište smije izaći tek s 29. rujnom u trećoj godini poslije berbe grožđa. Dozrijevanje vina mora biti u bačvama od hrastovine ili od kestena, najmanje osam mjeseci za Carmignano docg, a najmanje 12 mjeseci za kategoriju riserva.
Jedan od najboljih vinskih posjeda u vinogorju Carmignano je Tenuta la Capezzana, čija vina se nalaze i na hrvatskom tržištu (Dobra vina), svakako treba kušati vino Ghiaie della Furba. Odličan proizvođač je i Mauro Vanucci…♣
Suhi u čaši 