Archive | December 2013

Zvijezde u kuhinji/ RUDOLF ŠTEFAN PELEGRINI

                         Pelegrini

Pelegrini ekipa Inovativni majstor jela – uz povijesnog majstora graditelja! Mladi restorateri Europe: ekipa šibenske konobe Pelegrini, s voditeljem i chefom Rudolfom Štefanom, gore u sredini

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

NAŠE JE RAZMIŠLJANJE DA RAZVOJ KUHINJE NIKAD NE PRESTAJE A FILOZOFIJA JE GRADITI KUHINJU NA DUGU STAZU UZ SPOJ TRADICIJE I INOVACIJE, KAŽE CHEF RUDOLF šTEFAN

Vrijedi, i te kako, doći u Šibenik, i kad ste u tome jadranskome gradu nezaobilazna je za posjet katedrala sv. Jakova, a kad je obiđete imperativ je posjetiti, odmah iza nje, restorančić znan kao konoba Pelegrini. Objekt je smješten u 700 godina staroj palači Pelegrini-Tambača. Naziv Pelegrini je ne samo zato što eto palača u kojoj se dijelom nalazi konoba nosi naziv Pelegrini-Tambača, nego i zato što je prvi hotel u povijesti Šibenika bio s nazivom Pelegrini. K tome, ali nikako manje važno: pelegrin je izraz koji znači hodočasnik, a katedrala sv. Jakova u neposrednoj blizini je cilj hodočasnika.

Kroz kameni portal klesan rukama majstora Jurja Dalmatinca ulazi se u gastronomske odaje konobe-vinoteke Pelegrini. Već taj dodir s velikim majstorom izaziva trnce.

Konoba Pelegrini hram je moderne gastronomije u šibenskome području. Zaslužan za to je Rudolf Štefan.  Objekt ima 45 sjedećih mjesta unutra i, na proljetno-ljetnoj terasi oko 60 mjesta. Od ožujka 2012. konoba Pelegrini član je udruge Jeunes Restaurateurs d’Europe, u ljeto 2012. kreacije konobe Pelegrini nudile su se u zrakoplovima Croatia Airlinesa u okviru projekta Okusi Dalmacije, a u travnju 2013. konoba Pelegrini proglašena je najboljim restoranom Dalmacije u izboru Dobri restorani 2013.

– Potpuno devastirani prostor u kojemu nitko nije boravio dobrih pet desetljeća kupili smo 2006. godine. Tada smo otkrili da se prije otprilike 100 godina tu čuvala čuvena slatka šibenska maraština grožđe za koju se tada sušilo na Trgu Četiri bunara, a koja se pila na europskim dvorovima.
Radovi na adaptaciji ambijenta trajali su cijelu godinu. Sa srcem smo kreirali naš prvi menu i započeli ljeto koje se pokazalo burnime i prepunim doživljaja, kako ugodnih tako i neugodnih. Svjesni smo da je svaki početak težak, i trsili smo se, te istrajali. Ljubav prema gastronomiji i upornost pomažu nam da idemo dalje – govori chef i vlasnik Pelegrina Rudi Štefan. OLYMPUS DIGITAL CAMERARudolf Štefan s tanjurima spremnima za stol. Gosti su bili dvadesetorica stranih i domaćih novinara specijaliziranih za enogastronomiju i turizam

Štefan i njegova ekipa iz Pelegrinija vode se time da razvoj kuhinje nikad ne prestaje, a to znači da koriste svaki dan kako bi unaprijedili sve ono što su radili jučer.

– Naša je filozofija da kuhinju gradimo na dugu stazu uz spoj tradicije i inovacije. Palača ima povijest, patinu starine, a mi želju, energiju i smisao za inovativnost u kulinarstvu. Cilj nam je iznenaditi vas ponudom koja će vam za stolom donijeti novo jedinstveno i nezaboravno iskustvo što ga ne možete doživjeti nigdje do li kod nas u konobi-vinoteci Pelegrini – dodaje Rudolf Štefan. – Svjesni smo velikog bogatstva kvalitetnim namirnicama u našoj regiji ali istodobno i donekle tužni što se ta prednost i znatno bolje ne iskorištava, valorizira.  Naše je poslanje da lokalne namirnice prigotovimo i ponudimo na ponešto drukčiji način i tako gosta uvedemo u vrhunski originalni gastronomsku doživljaj. Naglasak u našoj kuhinji uvijek je bio i ostat će okus….Volimo eksperimentirati, ali ne na štetu nego na korist naših gostiju – objašnjava Rudi Štefan.  ♣

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Tartar biftek, juha od cvjetače i poriluka, umak od pomidora i crna tempura s dagnjom, majoneza od maslinovoga ulja OLYMPUS DIGITAL CAMERABruschetta s pancetom i pomidorima (rajčicama) OLYMPUS DIGITAL CAMERAOrzot (ječam ili orzo rađen na način rižota) od verzota (verzot, od talijanskog izraza verza = kelj)  i luganiga (kobasica koja se tradicijski priprema u Šibeniku u vrijeme Božića)

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Juneći obraz lagano kuhan u plavini i povrću, sa pireom od celera

Zvijezde u kuhinji/ JANEZ BRATOVŽ JB

                          Bratovz Janez chef Janez Bratovž: KAD UZ TANJUR ZASTAJE DAH…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Chef JANEZ BRATOVŽ JB i TE KAKO ZNA NAMIRNICE IZABRATI i PRISTUPITI IM NA NAČIN DA NAPROSTO IMPRESIONIRA NADGRADNJA ŠTO JU JE JELU DAO ON SVOJOM INVENTIVNOŠĆU i OKRETNOSTI UZ ŠTEDNJAK

Mnogo je ne samo dobrih nego i jako dobrih kuhara, ali ipak manje je onih uz čija jela doista i zastaje dah. Bilo da rabe tzv. obične, siromaške – ali, dakako, svježe! – namirnice, bilo da rabe one prvorazredne. Oni i te kako znaju što i kako i s jednima i drugima, tako da i rezultat od siromaškoga materijala bude svojevrsno umjetničko djelo na tanjuru, te da zasluga odličnome jelu ne ostane samo na prvorazrednoj i skupoj namirnici nego da se u jelu vidi i nadgradnja što ju je dao chef a što je bazirana na njegovoj inventivnosti i okretnosti uz štednjak. Bratovz obiteljChef Janez Bratovž, te njegovi supruga Ema, kćerka Nina i sin Tomaž – svi uposleni u ljubljanskom restoranu JB

Među takvim kuharima koji na tanjuru nude visoku dodanu vrijednost svakako je Janez Bratovž, voditelj lijepog restorana JB (inicijali) smještenog u središtu Ljubljane u monumentalnoj zgradi secesijskog stila u kojoj je je inače znano osiguravajuće društvo Triglav.

Restoran JB, koji se, inače, nalazi u vodiču Top-100 svjetskih restorana u izdanju San Pellegrina, obiteljski je: supruga chefa Janeza Ema je direktorica, njihova kćerka Nina je sommelijerka, a sin Tomaž ide stopama oca i na putu je da i on postane iznimno cijenjeni chef.

Janez Bratovž znan je po tome što u svojim kulinarskim kreacijama nastoji ostvariti savršenstvo s aspekta izgleda, mirisa i okusa, dakle u svim trima kategorijama, a ne naglašeno u atraktivnom izgledu kako se često vidi u jelima dosta kuhara modernog vremena koji rado igraju na prvu loptu, dakle na šok prvog  (vizualnog) utiska. Bratovževe su kulinarske kreacije originalne, tj. sam ih smišlja. Njegova jela su – sam ih tako kvalificira – moderna kombinacija Mediterana, tradicijske slovenske kuhinje i francuskih kulinarskih utjecaja.

 Bratovz Janez chef cookingU žaru posla…

Oslanja se, Bratovž, ne samo na svježe namirnice nego i na one za koje voli znati porijeklo, i koje svakog jutra dobiva s obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava u Sloveniji. Želi li se unaprjeđivati agrikultura i proizvodnja visoko vrijedne svježe hrane s jedne strane te gastronomija koja ide u visinu, tako, zapravo, stvar i treba funkcionirati… A za ribu, škampe i plodove mora Bratovž se obraća tamo gdje su najbolji na Jadranu, ne nužno samo u Sloveniji nego i u Hrvatskoj, primjerice škampe nabavlja s Kvarnera, kad ih ne uspije nabaviti od tamo ne nudi ih uopće…  Tunu pak dobiva iz srednje Dalmacije, ova koja mi je poslužena stigla je taj dan iz okolice Murtera… Bratovž inače dosta surađuje ne samo s hrvatskim dobavljačima nego i s hrvatskim kuharima, a posebno cijeni, veli, Toma Gretića iz Istre i Christiana Cabaliera iz zagrebačkog Apetita. Odmah iza Božića kuhao je u Rovinju, gdje je nastupalo još nekoliko hrvatskih huhara medju njima Tom Gretić, Priska, Marina Gaši, David Skoko, Zdravko Tomšić

Što se tiče začina, ne libi se upotrijebiti i neke od egzotičnih. Voli reći kako se njegova jela, kao što postoje četriri okusa: slatko slano, kiselo i gorko, temelje na odnosima četiriju elemenata: Zemlje, Vode, Zraka i Vatre. Objašnjava: iz zemlje dolaze voće, povrće, začinsko bilje, meso, iz vode pak riba i rakovi, školjke te također određene biljke kao npr. alge, vatra daje temperaturu potrebnu za termičku obradu, a sve skupa traži zrak.

Kao svaki svjetski chef, Bratovž rado će se pohvaliti svojim bogatim vinskim podrumum, koji broji oko 375 etiketa najkvalitetnijih mirnih i pjenušavih vina Slovenije i cijeloga svijeta. OLYMPUS DIGITAL CAMERAUz slovenske proizvođače vina Joška Renčela i Acija Urbajsa. Bitno je umjeti dobro izabrati vino uz pojedino jelo. Chef Bratovž u svom restoranskom podrumu čuva 375 različitih etiketa domaćih i stranih vina! U lijepom sjećanju ostali su Renčelovi Malvazija 2009, Sauvignon 2009 i Teran 2011

 Što sam kušao kod chefa Bratovža?

Jedan od njegovih hitova je juha od češnjaka s jastogom. Ali tu je još i svježa sirova jadranska tuna marinirana u maslinovome ulju s wasabijem i sa cvijetom soli te prije posluženja nadjevena smjesom od mljevenih algi i soje. Na tunu idu umak od mladog luka, umak od manga te kockice ingvera. Zatim, kvarnerski škamp na pireu od pasternjaka, s maslinovim uljem i umakom od sipina crnila te s limetom, sve to vizualno, kako on rado kaže, čini vjenčić à la Picasso. Ne smiju se zaboraviti ni domaći ravioli, za koje kad ih radi na kilogram brašna utroši 40 žumanaca! Ravioli su nadjeveni pistacijom i skutom, umiješani su u umak od telećeg temeljca i kuhanog vrhnja te obogaćeni prahom od likviricije, prahom od kandirane pistacije i kockicama gusje jetre…

 Bratovz hobotnica-ikebanaHobotnica – ikebana OLYMPUS DIGITAL CAMERATuna

 Bratovz skampŠkamp s vjenčićem à la Picasso

OLYMPUS DIGITAL CAMERARavioli

 Bratovz praline-2Bratovz zemlja-3

Plodovi Zemlje i praline kao veliko finale

Za juhu od češnjaka s jastogom treba vam 30 gr maslaca, 130 gr krumpira, 200 gr češnjaka, sol, bijeli papar, 200 ml slatkog vrhnja, 700 ml temeljne juhe od povrća, 120 gr repova od jastoga. Na maslacu pržite krumpir rezan na kockice te oguljeni češnjak u trajanju od oko pet minuta, dodajte vrhnje i temeljnu juhu, te začine po potrebi, i kuhajte na laganoj vatri oko 25 minuta. Sve obradite u blenderu dok ne bude mekano i glatko, te vratite u posudu za kuhanje, i držite na laganoj vatri, dodajte očišćene repove od jastoga i prokuhajte oko dvije minute prije posluženja…    ♣

Inicijative / TAJ ČAROBNI TAVAN!

                                                OLYMPUS DIGITAL CAMERASpomenik kumici na zagrebačkoj tržnici Dolac

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK 

  Google translater: http://translate.google.com/translate_t

SOCIJALNI i ENO-GASTRO MOMENT: ODLIČNA ZAMISAO O SUSRETIMA i DRUŽENJU, U POTKROVLJU STAMBENE ZGRADE, PREHRAMBENO OSVIJEŠTENIH i HEDONIZMU ZA STOLOM SKLONIH OSOBA S GRADSKOG ASFALTA s IZABRANIM PONUĐAČIMA DOMAĆE UZGOJENIH NAMIRNICA TE MAJSTORIMA KOJI NA LICU MJESTA TE NAMIRNICE PRETVARAJU u ODLIČNA JELA 

Nekome je tavan spremište za određene predmete koji se ne rabe svaki dan, ali grupi mladih, moglo bi se reći prehrambeno osviještenih i hedonistički nastrojenih te izrazito društvenih ljudi iz Zagreba tavan služi za nešto sasvim drugo – za Eno-gastro laboratorij, i za Mali plac, a to su specifični tulumi, događanja s puno ritma i cijeloga tijela u pokretu međutim ne toliko uz uobičajenu stimulaciju pop-glazbe koliko uz stimulaciju miomirisa iz tave, zdjele i čaše, te novih kontakata kao i veselog druženja što otklanja stres.

 OLYMPUS DIGITAL CAMERAJelena Mikin i Jelena Nikolić osmislile su priču o čarobnom Tavanu

Riječ je ovdje doista o vrlo korisnim i opuštenim susretima između ponuđača hrane i pića s obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava koji, primjerice na Malom placu – 21. prosinca 2013. Mali plac je obilježio godinu dana postojanja! – na čarobnom Tavanu od 11 do 19 sati postaju kumice, te potrošača željnih izvornih mirisa i okusa, dakle publike koja voli domaću namirnicu i domaću kuhinju svojih mama, baka. Cijelu stvar vezano uz Eno-gastro laboratorij i Mali plac osmislile su dvije Jelene – Jelena Nikolić, vlasnica Tavana i blogerica, i njena prijateljica Jelena Mikin, a zdušno im pomaže eno-gastro bloger Ivan Vrban. Ideja odlična, čut će se, siguran sam, i još jače za njih i njihovu inicijativu ukupno nazvanu Tavan je javan

 OLYMPUS DIGITAL CAMERASvatko od pozvanih – dakle i oni koji nisu ponuđači nego se žele podružiti i podijeliti s drugima neka svoja eno-gastro iskustva, donese sa sobom ponešto, pa se kuša, i o tome priča, a tog popodneva Lorena Meeda, na slici s Ivanom Vrbanom (www.Enogastrobrutal) donijela je na Tavan svoj kolač od konoplje, koji je odmah iz poznatih razloga izazvao veliku pažnju prisutnih, ali poslije se vidjelo da mu pažnju treba posvetiti iz sasma drugog razloga – naime zato što je osobito okusan. Lorena veli da za nj koristi brašno od konoplje, zatim lješnjake, mrkvu, limun, naranču i đumbir

OLYMPUS DIGITAL CAMERAEno-gastro laboratorij na Tavanu opremljen je štednjakom i svime što treba za kuhanje i posluživanje hrane. Proizvođačke-ponuđačke i kuharske zvijezde tog popodneva bila su braća Čučković, mesari iz Rijeke

 OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Čučkovići su sa sobom donijeli svježe napravljene kobasice (svinjske, debrecinke i od mesa divljači) za kuhanje/pečenje, te meso od kojega su na licu mjesta prigotavljali  svoje specijalitete, npr. svinjski kare s medom (desna zdjela). Kare bez kosti stavi se u vodu s medom od kadulje i đumbirom te lukom u kori, češnjakom i mrkvim pa se to krčka oko tri sata… Nudili su se, u teglicama, i umaci domaće produkcije

OLYMPUS DIGITAL CAMERA OLYMPUS DIGITAL CAMERAJela su popraćena vinima mladih perspektivnih snaga Marka Sladića iz Skradinskog vinogorja i  Ivana Buhača iz Iloka

Taj čarobni Tavan, dakako s velikim početnim slovom, na vrhu je stambene zgrade na području zagrebačkoga Medveščaka. Jelena Nikolić, i Jelena Mikin došle su na zamisao da, stoga što je Jelena Nikolić vlasnica prostora u potkrovlju, upravo tu počnu povezivati ljude dobre volje, dobrih proizvoda, dobroga ukusa ali i one kod kojih bi trebalo razviti dobar ukus. Dvije Jelene ustanovile su prije godinu dana neprofitnu udrugu za promociju domaće hrane, a kako Jelena Nikolić ima blog Sjedi i jedi, promidžba je učinila svoje, i odziv publike prilično je velik…

Oznaka Protected designation of origin ZOIOznaka Protected geographic indication PGI ZZIOznaka Traditional specialty guaranteed TSG

Od prvotne ideje o eno-gastro hedonističkome druženju, s vremenom bi se upravo i takvim akcijama kakve su na čarobnome Tavanu moglo dati veliki doprinos daljnjem razvoju hrvatskih proizvoda s oznakom zaštićene oznake izvornosti, oznakom zaštićenog geografskog porijekla i s oznakom jamstva tradicijskog specijaliteta, a mogao bi se razviti i dobar biznis, bila bi to velika stvar…

PJENUŠAVO SLAVLJE U DEŽELI I NA PRAGU LIJEPE NAŠE

                    

pjenusci sretna nova

 TOM STEVENSON

Champagne  & sparkling wine

ESSI AVELLAN MW

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

 Google translater: http://translate.google.com/translate_t

POTKRAJ PROSINCA 2013. PROMOVIRANO JE NAJNOVIJE IZDANJE SVJETSKE ENCIKLOPEDIJE ŠAMPANJACA i PJENUŠACA u KOJEMU JE POPRILIČAN PROSTOR DAN SLOVENIJI, a OD HRVATSKIH PJENUŠARA TEK OFRLJE SU SPOMENUTI PERŠURIĆ, TOMAC i MENEGHETTI…

Iako se i u Hrvatskoj i u Sloveniji pjenušci – i klasičnom, šampanjskom metodom – proizvode već desetljećima, i iako se na tržištu u Hrvatskoj i Sloveniji već dugo nude šampanjci, svijet mjehurića i pjenušavo slavlje zapravo su tek sada i službeno došli u Deželu i na prag Lijepe naše.

Izašlo je, naime, i potkraj prosinca 2013. promovirano  najnovije izdanje Svjetske enciklopedije šampanjaca i pjenušaca (World Encyclopedia of Champagne & sparkling wines) autora Toma Stevensona, danas na području publicistike najvećeg svjetskog autorireta za šampanjce i pjenušce, i Essi Avellan MW, urednice magazina Fine Champagne, koja je ažurirala podatke i dala nove priloge.

 OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Janez Istenič i njegov sin Miha s Christie’s-ovom Enciklopedijom u kojoj su među 17 slovenskih proizvođača pjenušaca kao posjed ocijenjeni najbolje, sa 81 od mogućih 100 bodova

Knjiga, objelodanjena pod kapom vrlo znane londonske kuće Christie’s, na 528 stranica prezentira pjenušava vina od najboljih francuskih šampanjaca pa do pjenušaca manje znanih proizvođača iz cijeloga svijeta, uključujući i – Kinu! Opisani su 1600 proizvođača i njihovi proizvodi, svakog proizvođača prati i ocjena bodovima do 100, ali dodijeljenima ne pojedinim njegovim pjenušcima nego posjedu u ukupnosti, na bazi njegove povijesti, ponude, stabilnosti u kakvoći, načinu proizvodnje i stilu vina. Tekstove prati oko 400 sjajnih fotografija.

S područja ove naše regije poprilično je poglavlje posvećeno Sloveniji, odakle je spomenuto 17 proizvođača pjenušavih vina, s time da je najbolje ocijenjeni slovenski proizvođač kuća Istenič iz Stare Vasi kod Bizeljskoga na granici s Hrvatskom.

Vlastitu enciklopedijsku promociju s obzirom na uvrštenje u Enciklopediju i s obzirom i na najbolju ocjenu među Slovencima obitelj Istenič imala je pred grupom istaknutih novinara iz Slovenije i Hrvatske u svojoj vinoteci u Ljubljani na način da je pred svima video-vezom razgovarala s Essi Avellan MW i sa stručnjacima za pjenušce iz New Yorka i Moskve. Slavilo se uz male zalogaje i pjenušac No 1…

Evo i kako su ocijenjeni pojedini slovenski poizvođači, ponovno uz napomenu da je ocjena ogledalo cijele tvrtke a ne tek nekog pjenušca posebno.

 OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Za vrijeme promocije Enciklopedije – Isteniči su iz svojega ureda preko malog ekrana izravno razgovarali s koautoricom Essie Avellan MW i sa stručnjacima za pjenušce iz New Yorka i Moskve

Isteniči su osvojili ocjenu 81, a odmah do njih na drugome mjestu je Bjana iz Goriških brda s 80 bodova, treći je P&F Wineries iz Jeruzalema sa 77 bodova. Ostali su s bodovima dosta niže. Evo i, abecedno, imena/naziva proizvođača i njihovih ocjena po Christies’u: Čarga bez ocjene, Jakončič 70, Vinska klet Goriška Brda bez ocjene, Kunej 50, Medot 65, Movia bez ocjene, Pullus 72, Radgonske gorice 70, Silveri 75, Sinefinis 70, Vinag 60, Vinakoper 60, Vipava 1894 bez ocjene, Zlati grič 60 bodova.

Knjiga se može kupiti/naručiti kod Isteničevih  u Ljubljani i na Bizeljskom, odnosno putem interneta preko  http://www.bloomsbury.com/uk/christies-encyclopedia-of-champagne-and-sparkling-wine-9781906650186/  Cijena je oko 50 eura.

I Hrvatskoj je u knjizi dan prostor, istina tek sasvim mali, toliki da se ofrlje spomenu tri proizvođačka imena – Peršurić, Tomac i Meneghetti… Dakako da pomalo žalosti što je Lijepa naša baš tako oskudno spomenuta, istina mi se i ne možemo hvaliti da smo neka pjenušava velesila međutim hrvatska pjenušava scena posljednjih je godina dosta živnula što se tiče broja proizvođača i broja domaćih etiketa na tržištu, pa i kakvoće. A nekoliko imena kao što su npr. Tomac, koji je sada, rekao bih, i izrazito najbolji hrvatski pjenušar i koji je ove godine izašao s perlajućim kuriozitetom – pjenušcem od baznog vina proizvedenog uz pola godine maceracije u amfori i potom dvije godine dozrijevanoga u velikoj hrastovoj bačvi, te Peršurić svakako zavređuje i veći opis, a ne tek usputni spomen. Treće spomenuto ime u enciklopediji uopće i nije primarno orijentirano na pjenušava vina, ali kad je već u knjizi navedeno, trebalo je onda uvrstiti i Kabolu, Bolfana, Vuglec-breg, Kutjevo, Željka Kosa

KAKO LOBIRAMO SAMI ZA SEBE?

Ovaj blijedi tretman Hrvatske u Enciklopediji pjenušaca i predpraznično raspoloženje, kad se obično popije čaša više pjenušca, bio je povod da Hrvatski radio uz pomoć svojega suradnika novinara Tomislava Radića priredi prigodnu emisiju posvećenu pjenušcima, a u koju sam i ja pozvan da kažem nekoliko rečenica o Enciklopediji te o aktualnome pjenušavome stanju nacije, kad se na domaćem tržištu uz naše pjenušce po različitim maloprodajnim cijenama nalaze i razna pjenušava vina iz uvoza, od onih u maloprodajnoj po jedva 30 kuna (prisjetimo se: takve pjenušce novinar HTVa Mladen Stubljar prije koju godinu pred kamerom je izlijevao u kanal!), preko talijanskih prosecca po povoljnoj cijeni i preko španjolskih cava koje također znaju biti s dobrim odnosom kakvoća-cijena, do šampanjaca najjačih francuskih maraka po, i, astronomskim svotama.

Najprije o slučaju Enciklopedija u kontekstu Lijepe naše: s jedne strane greška je autora Stevensona i Avellan što kao odgovorni za izdanje sebi nisu dali dovoljno truda da se napokon posvete jače i Hrvatskoj (kao što su se npr. Jancis Robinson, José Vouillamoz i Julia Harding, surađujući s profesorima Edijem Maletićem i Ivanom Pejićem, u svom vodiču svjetskim vinskim sortama, također izdanime prije kratkog vremena, posvetili npr. Graševini!) i što su se oslanjali na podatke o hrvatskoj produkciji ne od izvora iz Hrvatske, dakle izravno s lica mjesta, nego od autora iz neke od susjednih nam zemalja a s kojime se poznaju i za kojega su valjda bili uvjereni da je dobro informiran o hrvatskim pjenušcima sada. S druge strane, propust je – i to veliki! – ovdje u nas, jer sami proizvođači ne odlučuju se, pogotovu ne ujedinjeni, za jači marketinški istup, i jer, očito, iako se posljednjih godina, uz svesrdnu potporu Ministarstva poljoprivrede i Hrvatske gospodarske komore, grčevito nastoji hitro učiniti neki marketinški pomak u našu korist i postići prodor s hrvatskim vinom vani, nismo se adekvatno i dovoljno pomučili nametnuti se, konkretno u ovome slučaju autoritetima za pjenušce na polju međunarodne publicistike.

Hrvatski proizvođači vina morat će uvidjeti da ovako kako sada rade baš i ne ide onako kako bi trebalo. A propos upravo pjenušaca, sjećam se da je upravo revija Svijet u čaši, baš i na moju inicijativu, svojedobno inicirala susret hrvatskih šampanjera u zagrebačkom restoranu Okrugljak a s ciljem da se utemelji poslovna udruga proizvođača pjenušaca, i svi iole relevantni domaći proizvođači odazvali su se, stvar su popratili i Hrvatska radiotelevizija i tisak, neki naši vinari-šampanjeri izrekli su tada pred tv-kamerom velike riječi, jedan je od njih izabran da sastavi i statut, ali se maltene odmah nakon izlaska iz Okrugljaka stvar razvodnila i onda i – raspala! Naši proizvođači valjda nisu ni shvatili o kakvoj udruzi tu treba biti riječ i kakvo može biti njeno značenje. Vidim da i sada udruživanje hrvatskih vinara općenito u interesne poslovne zajednice ide traljavo, i dok tako bude, tj. dok osobne netrpeljivosti i zavist budu iznad zajedničkog poslovnog interesa i kroz to i pojedinačnog poslovnog interesa teško je nadati se uspjehu na tržištu.

Što se tiče aktualne domaće mjehuričave scene: neki izvori kažu da se ozbiljnije – doduše više nastojanjem u samoj proizvodnji nego baš količinom – u nas pjenušcima bavi oko 40 vinskih posjeda. Prvi počeci bili su na Plešivici u osamdesetim godinama prolog stoljeća, dok je na području Jastrebarskoga djelovao ing. Franjo Jambrović, enolog tada Jaska-vina s podrumom u Mladini. U Istri, pokretač je bio Đordano Peršurić.

 OLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERA

Već godinama najbolji u nas: Tomac i Peršurić

Samo dva posjeda maksimalno su koncentrirana na pjenušce, ostalima je primarno mirno vino a pjenušac, mada ga proizvode za tržište, tek je izlet u nešto drugo. Kroz brojne degustacije u sklopu Potrošačkog putokaza revije Svijet u čaši, pa Čašica Večernjeg lista, vrednovanja u organizaciji revije Akademija, zatim kroz sajmove, festivale, radionice, posjete vinarima, mogu potvrditi da su se u hrvatski perlajući vrh značajno izdvojili obitelj Tomac iz Jastrebarskoga i obitelj Peršurić iz Peršurića/Poreča, zatm da vrlo solidne uratke nude Clai, Kabola, Puhelek Purek, Vuglec-breg, Grabovac, Meneghetti, Veralda, Jarec-Kure, na (vrlo) dobrome su putu Trapan, Željko Kos, Kašner, Šember, Miklaužić, Cmrečnjak, priključak drže Kutjevo, Franc Arman, Iločki podrumi, Mladina, Anton Katunar, PZ Vrbnik. Krenuo je i Tomislav Bolfan s Vinskog vrha, a od berbe 2013. proizvodnju pjenušaca najavio je i Velimir Korak.…

 Hrvatski potrošač sve se više priklanja pjenušcu, a kojemu – e, to ovisi o cijeni koju treba izdvojiti za butelju. Oni koji imaju novaca i koji, k tome, i dosta putuju svijetom pa poznaju materiju, bez problema će se opredijeliti za šampanjac, te za uradke ponajboljih pjenušara iz Franciacorte – talijanske Champagne, odnosno za hrvatske špice posebice one od Tomca i Peršurića.  Ali, znatno je više onih kojima je novčanik tanji. Čini mi se da je značajan pomak kod šire mase potrošača prema povećanju potražnje za pjenušcima u nas ostvaren jačim prodorom k nama, unatrag koju godinu, pjenušavih vina Prosecco di Conegliano odnosno Prosecco di Valdobbiadene, jer ta su vina redom vrlo korektna, neka i znatno nadilaze razinu korektnosti, a maloprodajna cijena je prihvatljiva i za širu masu, k tome ugostitelji su prosecco, za koji su sigurni da mu u tehničkom smislu neće biti upućene zamjerke publike, spremni, za razliku od  skupljih pjenušaca, rastakati i nuditi i na čašu…

 LansonBobo Moet rose

Moët 2002! U gornjoj kategoriji: i Lanson

VAŽNO ZA POTROŠAČA

Što je važno za potrošača da zna kad u moru ponude s police trgovine bira pjenušac? Šampanjci imaju svoj standard, image, i cijenu koja je uglavnom dosta visoka, makar ne znači automatski da i svaka šampanjska etiketa kakvoćom pjenušavoga vina i podnosi cijenu što je ima. U dosta slučajeva ta visoka cijena rezultat je zapravo visoke međunarodne reputacije Champagne kao kraja u kojemu kraljuju pjenušava vina. Najpoznatije šampanjske marke jesu doista kakvoćom u špici, ali su malo kome (u nas) dostupne. I najbolji naši i slovenski pjenušci kao i oni iz Franciacorte nisu baš jeftini – između 140 i 150 odnosno 170 kuna, ali cijenom su ipak niži od šampanjaca.

Dobar odnos cijene i kakvoće zna imati francuski crémant (pjenušci rađeni klasičnom metodom ali dakako ne u Champagnei nego u drugim pokrajinama, primjerice Alsaceu), dobar odnos u pravilu nudi i španjolski pjenušac cava iz područja Tarragona/Penedès u Kataloniji, proizveden klasičnom metodom od lokalnih sorata Macabeo, Xarello i Parellada. Kao što sam već spomenuo, joker za one s plićim džepom a željne pjenušavog slavlja i, ljeti, osvježenja, može biti prosecco, a mogu biti i neki pjenušci klasične metode koji se u novije vrijeme u nas i u Sloveniji namjerno rade na način da bi u prodaji bili jeftiniji te da se mogu rabiti i za razna osvježavajuća pića začinjena voćem, odnosno aromatičnim biljem i dodatno rashlađena kockama leda.

U čemu je kvaka? Šampanjci i iole ozbiljniji pjenušci proizvode se od pažljivo dobivenoga baznoga vina na način da su uzgoj grožđa i berba  podešeni posebno za pjenušac kao finalni proizvod tako da to, osnovno vino bude s vrlo niskim alkoholom, s niskim SO2 i s visokom ukupnom kiselošću. Bazno suho vino na drugo alkoholno vrenje (sekundarna fermentacija) stavlja se, uz dodatak sladora i šampanjskih kvasaca, u bocu s krunskim zatvaračem koji drži tako čvrsto da ništa ne propušta niti iz boce niti u bocu. Kvasci postupno pretvaraju šećer u alkohol, ugljični dioksid (mjehuriće) i talog. Potom pjenušac nakon fermentacije na kvascima u butelji treba odležavati najmanje tri godine a u dosta slučajeva ambiciozniji proizvođači ostavljaju ga i puno dulje, kako bi dobio na dodanoj vrijednosti. Logično je da takvi pjenušci moraju imati višu cijenu.

Neki proizvođači pjenušaca koji su se opredijelili za drugo vrenje u butelji idu na dosta kraći boravak pjenušca na kvascu u boci, često ne duži od 1,5 godine a nerijetko i od jedva godine dana, pa im to dopušta da ga prodaju jeftinije. Neki opet proizvođači upravo da bi im proizvodnja bila što jeftinija a povrat novaca od prodaje proizvoda hitriji, opredjeljuju se za drugu metodu, zvanu charmat, a riječ je o tome da se sekundarna fermentacija odvija ne u butelji nego u velikim tankovima pojačanih stijenki i s mogućnošću da budu hermetički zatvoreni. Nerijetko se s takvim pjenušcima izlazi već i nakon pola godine do najviše godinu dana, i proizvod se može ponuditi po dosta nižoj cijeni od one u pjenušaca rađenih šampanjskom metodom. Postoje i gazirana vina, ostvarena dodavanjem CO2, koja budu i jeftinija od charmata, ali o njime na bih ovdje…

 OLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERA

Franciacorta: Bellavista i Cavalleri

Rezultat u boci odnosno, na kraju, u čaši, ovisan je o proizvođaču, njegovoj filozofiji vina i nadasve pedantnosti, stoga je uvijek dobro prije kupnje obavijestiti se o producentu i produkciji, danas je to, osim u vinoteci, moguće u određenoj mjeri i preko interneta. Preporuka je, dakle, kao prvo, izbjegavati pjenušce po drastično niskoj cijeni kakve znamo vidjeti na policama samoposluživanja. Propitivanjem dakle steći informaciju, pa vidjeti u kojoj se mjeri neki proizvod dobiven šampanjskom metodom (šampanjci, crémanti, franciacorta, cava… i pjenušci naših najpoznatijih igrača…) uklapa u novčanik, odnosno vidjeti za što se opredijeliti u segmentu prosecca i drugih charmata …

 OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Pjenušac ide jako dobro i uz nareske – špek, kobasice, kulen…

 ———————————————————————

OLYMPUS DIGITAL CAMERAZAPJENJENI ŠEMBER 2013 – Sve je relativno, zar ne? Govoreći novinarski, za naslov je bolje reći zapjenjeni Šember 2013, ali u enološkome smislu prikladno je ipak kazati pjenušavi Šember 2013. Jeste li ikad pili pjenušac već u godini berbe? Ja nisam! Do koji dan prije Božića 2013. kad sam posjetio Zdenka Šembera u Donjim Pavlovčanima kod Jastrebarskoga. Otkrilo se jedno zanimljivo inače staro (propagirao ga je enolog ing. Franjo Jambrović, tata modernih hrvatskih pjenušaca) pa zaboravljeno razmišljanje (Zdenka Šembera) o pjenušcima. Riječ je o kontinuiranoj fermentaciji, za razliku od one dvostruke, koju danas provode gotovo svi pjenušari. Zdenko se od berbe 2013. odlučio na, da tako kažem, prirodniji način produkcije pjenušca tako da je pokusno manji dio količine predviđene za pjenušavo vino odvojio mošt koji nije provrio do kraja za bazno suho vino nego mu je ostalo nešto manje od 30 grama na litru neprovrelog sladora, pa ga je stavio, dakako bez dodavanja konzumnog sladora ali s dodakom šampanjskih kvasaca, u butelju na nastavak fermentacije. I, eto, nekoliko dana prije Božića iznio je na probu taj svoj novi pjenušac, iz berbe 2013.

Piće savršeno čisto (kao uostalom i nova potpuno provrela bijela i ružičasta baza), i odmah je pao prijedlog da napravi još nešto što drugi ne rade a to je da manji dio toga već lijepo pjenušavoga vina oko Nove godine reklamno ponudi tržištu, kao najavu za budući pravi pjenušac. Možda je prijedlog sada za jaču akciju prema javnosti došao prekasno, ali – zašto opsežnije ne pokušati s idućom godinom?… ■

ZAPIS IZ POLJSKE/ EU FINANCIRANI W.I.N.E. – I NA PLEŠIVICI!

TZ Jaska logo 

WINE EU logoTURISTIČKA ZAJEDNICA GRADA  JASTREBARSKO                                                                                                                                                                                                                                          

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Plešivički vinogradarski amfiteatar

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK 

 Google translater: http://translate.google.com/translate_t  

TZ JASKA SUDIONIK JE PROJEKTA VINO u SJEVEROISTOČNOJ EUROPI: UNAPRJEĐIVANJE MARKETINGA NA POLJU VINSKOG TURIZMA. AKCIJSKI PLAN JE OD 2013. DO 2015. MEĐUSOBNO POSJEĆIVANJE TURISTIČKIH DJELATNIKA i PREDSTAVNIKA VINSKE BRANŠE ŠEST ZEMALJA ČLANICA EUROPSKE UNIJE RADI RAZMJENE ISKUSTAVA S CILJEM STVARANJA KVALITETNE SINERGIJE KARAKTERISTIČNIH TRADICIJSKIH GLAVNIH LOKALNIH/REGIJSKIH GOSPODARSKIH DJELATNOSTI u RURALNOME PROSTORU i PRIVLAČENJA u KRAJ VEĆEG BROJA KLIJENATA i GOSTIJU

Mladi su agilni i brzi, nema što! Još i prije nego što smo ušli u Europsku Uniju mlada direktorica Turističke zajednice grada Jastrebarskog Ivana Herceg razmišljala je na koji način iskoristiti mogućnost potpore iz europskih fondova za gospodarski razvoj kraja, surfala je po internetu da nađe potrebne obavijesti, informirala se i na druge načine i – našla! Odmah poslije ulaska Hrvatske u EU Turistička zajednica grada Jastrebarskog prijavila se na natječaj Agencije za mobilnost i programe EU, koja se bavi usavršavanjem i razmjenom poslovnih praksi među zemljama EU, i dobila zeleno svjetlo za sudjelovanje u projektu pod nazivom W.I.N.E., Wine In the Northeastern Europe: improving winegrower`s marketing skills in the field of wine tourism, u prijevodu Vino u sjeveroistočnoj Europi: unaprjeđivanje marketinga na polju vinskog turizma.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERA

Dvije Ivane u Varšavi – Ivana Herceg, direktorica TZ Grada Jastrebarsko, i enologinja Ivana Rendulić, uposlena u Odjelu za poljoprivredu Zagrebačke županije. Jaskanci Ivana Rendulić, Velimir Korak i Ivana Herceg  pronašli su u Varšavi – Swetojansku ulicu!

– Tim projektom partnerstva W.I.N.E., koji obuhvaća međunarodnu institucionaliziranu suradnju osoba i tijela uključenih u vinogradarstvo i vinarstvo te u vinski turizam nekih regija u šest zemalja EU a to su Slovačka, Poljska, Češka, Italija, Njemačka i Hrvatska, želi se u tim zemljama odnosno u nekim turistički manje razvijenim vinogradarskim dijelovima tih zemalja, kroz poboljšanje marketinških vještina svih sudionika lokalni vinski turizam dignuti na znatno višu razinu od one na kojoj je sada. Projekt se bazira na međusobnim posjećivanjima i sastancima s razmjenom znanja, iskustava i poslovnih praksi između pojedinaca i tijela koji se u tim državama bave vinom i vinskim turizmom. Projekt se u potpunosti financira sredstvima, i to bespovratnima, iz EU. Evo i protagonista projekta: uz Institut za ujedinjenu Europu sa sjedištem u Poljskoj, a koji je koordinator, tu su Udruga vinogradara Podkarpacie (Poljska), Građanska udruga Mohyla (Slovačka) s tihim partnerom Tokaj Association, Europska agencija za razvoj (Češka) s tihim partnerom Vinogradi Moravske, Turistička zajednica Grada Jastrebarskog (Hrvatska) s tihim partnerom lokalnim vinarima s Plešivičke vinske ceste, Retica s.a.s. Michelea Dassièa (Italija) s tihim partnerom Associazione Mostre Primavera Prosecco s udrugom za promidžbu vina Prosecco, te Verein zur Forderung des historischen Weinanbaus im Raum Werder (Njemačka), tj. Udruga za promicanje povijesnog vinogradarstva u oblasti Werder. Turistička zajednica grada Jastrebarskog inače u ovome slučaju zastupa cijelu Hrvatsku, na što smo iznimno ponosni – kaže Ivana Herceg.

———————————————————————————————-

POLJSKA i VARŠAVA – Što, zapravo, znamo o Poljskoj, osim dakako toga da je to europska država i da je svijetu dala izvanrednoga Papu Woytilu? Posjet toj zemlji i njenom glavnome gradu bio je prigoda za  korisno, mada kratko pa nije moglo biti i opsežno, upoznavanje s Poljskom i Varšavom. I, svakako, za oduševljenje metropolom! Posve je jasno zašto tu zemlju godišnje posjeti oko tri mililijuna turista.  

   PoljskaPoljska-crtez

Poljska unutar Europe, i sa svojim susjedima

 

Poljska, službeno Republika Poljska, država je u srednjoj Europi koja se proteže sve do Baltika i koja graniči s Njemačkom na zapadu, Češkom i Slovačkom na jugu, Ukrajinom i Bjelorusijom na istoku, te s Litvom na sjeveru. Površina na kojoj se Poljska proteže je 312.699 četvornih kilometara. Poljska je po veličini 69 zemlja na svijetu, te deveta u Europi, već to je vrlo respektabilno. Broji 38,5 milijuna stanovnika i po napućenosti je 34. zemlja svijeta i šesta u europskoj Uniji. Poljska je unitarna država sa 16 vojvodstava.

Povjesničari kad govore o nastanku poljske države spominju dolazak slavenskih plemena na područje današnje Poljske, a posebno ističu 966. godinu, kad je Mieszko, vladar tamošnjeg teritorija, krenuo u preobraćanje podanika na kršćanstvo. Poljsko kraljevstvo utemeljeno je 1025. Godine, a 1569. nastala je politička asocijacija s Velikim vojvodstvom od Litve. Bio je to neki oblik zajedničkog tržišta. Asocijacija je raskinuta 1795. kad je teritorij Poljske razdijeljen na Prusko kraljevstvo, Rusko carstvo i Staru Austriju. Poljska je ponovno stekla nezavisnost krajem prvog svjetskog rata 1918. U drugom svjetskom ratu zemlja je osobito nastradala, a njen glavni grad Varšava bio je posve uništen.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAVaršava – moderan grad s monumentalnim građevinama, s puno crkava i sa širokim prometnicama

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

 I naziv Varšava, odnosno, kako se piše u originalu – Warszawa, vezan je uz Slavene. Warszawa označava pripadnost Warszu, a Warsz je skraćenica muškog imena slavenskoga porijekla Warcislaw. Ali, netko je trebao i pripadati tome Warszu, koji se bavio ribarstvom, bila je to Sawa, po narodnoj predaji morska sirena što je živjela u rijeci Visli i u koju se Warsz zaljubio… 

Varšava  je danas impresivni grad širokih ulica koji se proteže na 517 četvornih kilometara površine (Pariz je na 105 km2!), broji nešto manje od dva milijuna stanovnika, ima ulicu u dužini od 14,6 kilometara a riječ je o brzoj prometnici donekle na periferiji, ona je s nazivom Wal Miedzyeszyński, i nakon njujorškog Broadwaya najduža je na svijetu unutar granica jednoga grada. Ali, to nije sve: Pulawka, koja vodi od središta grada prema jugu dugačka je 12,2 km, međutim s dijelom izvan službene granice grada Varšave dugačka je 15,5 km! Aleja Jerozolimskie avenija je koja prolazi središtem Varšave, i proteže se u gradu na oko 12 km, međutim uzme li se u obzir dio te ulice izvan službenih granica grada tada se dužina penje na 16,4 km!.

Tramvajske tračnice u gradu, pak, u dužini su od 500 kilometara. Zelenih površina u gradu je ukupno 7200 hektara!

 OLYMPUS DIGITAL CAMERALijepi ulični ukrasi

 Kroz grad protječe najduža i najšira rijeka Poljske Visla ili Wistula, dugačka 1047 kilometara. Visla inače izvire na jugu Poljske u zapadnim Karpatina. Izvor čine Bijela i Crna Wiselka. Rijeka prolazi praktički cijelom Poljskom, a osim kroz Varšavu, i kroz gradove Krakow, Torun i Gdanjsk, gdje se ulijeva u Baltičko more..  

Varšava datira iz 13. stoljeća. Na te davnašnje dane podsjeća stara gradska jezgra opasana zidinama. U drugom svjetskom ratu povijesna jezgra Varšave bila je posve razorena ali je u potpunosti obnovljena i naslazi se na UNESCO-ovoj listi svjetskog nasljeđa. 

OLYMPUS DIGITAL CAMERAZgrada u zgradi: staklena fasada velike moderne građevine – poput ogledala

OLYMPUS DIGITAL CAMERAZidine stare gradske jezgere, koja je uništena u drugom svjetskom radu, ali je nakon oslobođenja potpuno obnovljena

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

    Grad je s puno je monumentalnih građevina koje su nakon drugog svjetskog rata relativno hitro zamijenile zgarište totalnog uništenja. Poljska je poslije drugog svjetskog rata bila u grupi zemalja kojima je dominirao tadašnji Sovjetski Savez sa sjedištem u Moskvi a njegova vrhuška htjela je upravo i tom monumentalnošću građevina u obnovi grada pokazati veličinu koju je i sebi pripisivala. Među najznačajnije građevine soc-realizma spada 237 metara visoka zgrada sa satom na vrhu tornja, nastala između 1952. i 1955. godine kao imitacija londonskog Big Bena. Bio je to dar Sovjetskog Saveza poljskom narodu. Isprva je zgrada služila za partijske potrebe, a danas je to Palača znanosti i kulture. Građevina broji više od 3000 prostorija i u njoj je gotovo 90 useljenika, riječ je uglavnom o kulturnim ustanovama što unose kulturne i znanstvene sadržaje u prostore. U sklopu palače su kazališta (ima ih čak četiri!), koncertne dvorane, muzeji, javne knjižnice… Tu je smješten i Turističko-informativni centar Varšave. Na 30. katu je vidikovac, a na 45. katu je značajna ornitološka izložba. Uz okviru građevine su, u prizemlju, nekoliko igrališta za košarku te klizalište.

Najstariji spomenik u Varšavi nalazi se pored crkvce sv. Ane u ulici Krakowske Przetmiescie. Posvećen dakako svetoj Ani. Podignut je 1643. godine. Varšavu značajnio obilježavaju i spomenici vezani uz židovsku zajednicu, naime između dva rata u Poljskoj je živjelo nekih 30 posto Židova

Najreprezentativnija ulica Varšave je Trakt Krolewski, ili Kraljevski trakt. Ulica, koja je nastajala godinama i u kojoj je mnogo crkava, povezuje kraljevski dvorac, koji inače čuva lijepu zbirku slika Bernarda Bellotta znanog kao Canaletto (18. stoljeće), s kraljevskim palačama u Parku Lazienki te  Wilanowu.  

OLYMPUS DIGITAL CAMERAKraljevska palača, koja čuva lijepu zbirku slika talijanskog majstora Canaletta

Kad govorimo o kulturi i umjetnosti, treba reći da je Varšava grad s 30 kazališta.

OLYMPUS DIGITAL CAMERANova umjetnost: ulični svirač bubnja (udara palicama) po naslonu stolice i po zidu zgrade iza sebe!… Ispred njega naravno nisu note, nego postolje s posudicom u koju očekuje da prolaznici ubace novac

OLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERA

Crkva sv. Križa, Varšava: urna sa srcem skladatelja Fryderyka Chopina.  Na zgradi  u kojoj je na svijet došla Marija Sklodowska Curie: crtež kao sjet na znanstvenicu, kemičarku koja je otkrila polonij i radij

Varšava je grad znamenitih Fryderyka Chopina i Marie Sklodowske Curie. Chopin je  više od polovice svojega života proveo u Varšavi, a grad mu se za to odužio s više spomeničkih mjesta. Muzej Chopina je u palači Ostrogski, a urna sa srcem velikog skladatelja nalazi se u crkvi Svetoga Križa. Marija Sklodowska Curie je rođena u Varšavi, a u dobi od 24 godine otišla je studirati u Pariz. Bila je kemičarka, i ona i njen suprug Francuz Pierre Curie zaslužni su za otkriće polonija i radija, pripale su im i dvije Nobelova nagrade, jedna za fiziku a druga za kemiju. Muzej Marije Sklodowske Curie nalazi se u zgradi blizu avenije Jerozolimskie. 

 ——————————————————————–

Što je zajedničko državama i područjima koji su unutar partnerstva? Slični klimatski uvjeti, brdoviti tereni, uglavnom podjednaki sortiment, uglavnom bijele sorte kao prevladavajuće, zajednička povijesna i kulturna baština jer većina tih zemalja ili dijelovi tih zemalja bili su dio Austro-ugarske monarhije a potom i dio socijalističkog bloka. Dobar dio vinogradarskih posjeda u tim područjima je dimenzijom malen, najveća većina tih manjih vinara uvelike je u tržišnom smislu ugrožena od velikih korporacija koje imaju novac za investiranje ne samo u proizvodnju nego i u učinkoviti marketing, dok baš financija a i vještina i znanja na tom marketinškome polju malima u pravilu nedostaje. Ova inicijativa međunarodne suradnje i izmjene iskustava  trebala bi bitno pridonijeti da se boljim trženjem proizvoda uvelike kroz vinski turizam situacija osjetno poboljša u korist malih proizvođača a i da cijeli kraj osjeti veću korist.

Predviđeno je da se aktivnosti projekta ostvaruju u vremenskom razdoblju od rujna 2013. do lipnja 2015. Ukupno će se održati sedam sastanaka, svaki u drugoj zemlji, od čega će jedan, i to u svibnju 2014., biti i kod nas u Hrvatskoj.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAIzložbeni stol s domaćim specijalitetima i vinima dijela sudionika susreta W.I.N.E. u Varšavi: Česi, Slovaci, i Hrvati. Slovaci, koji su donijeli zanimljiv sir u obliku makarona, oduševili su se samoborskom salamom i Korakovim vinom

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

– Kako bi se uspješno realizirao ovaj projekt, planirano je bilo u nj uključiti različite subjekte povezane sa temom projekta. Uvjet za pojedince za sudjelovanje je da je osoba aktivna na polju vinogradarstva i vinarstva, vinskog turizma, te da razumije i može govoriti na engleskome, kao i da ima osnovna znanja o kulturi naroda u državi koju posjećuje. Nama je, ovdje, dakako prvenstveno cilj da se ostvare daljnji pozitivni pomaci u vinskom turizmu na području Jastrebarskoga. Projektom nam je odobreno 18 odlazaka na sastanke i studijske posjete u zemlje partnere. To znači da imamo mogućnost uključiti više ljudi koji će prisustvovati tim sastancima, a da pri tom svi ne moraju sudjelovati na svima. Moguće je npr. da jedan sudionik prisustvuje sastanku i studijskom posjetu Poljskoj, ali da ne prisustvuje sastancima u Italiji, Češkoj, Njemačkoj i Slovačkoj, i obratno. Na svakom će putovanju sudjelovati u prosjeku po troje ljudi kao sudionici TZ Grada Jastrebarsko i TZ Zagrebačke županije, te vinari i vinski/turistički novinari. Prilika je to za sve sudionike, prvenstveno plešivičke vinare ne samo da upoznaju kolege iz tih pet zemalja i razmijene iskustva s njima, nego i da ostvare privatne i poslovne kontakte potencijalno vrlo korisne za budućnost – dodaje Ivana.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAMichele Dassie upoznaje nas s Poljskom

PLEŠIVICA: U STARTU S – DVA KORAKA VIŠE

Prvo putovanje bilo je u Poljsku, izravno u Varšavu odakle se išlo u posjet tamošnjim vinorodnim krajevima, slijedila je Češka.  U prvoj ekipi za Poljsku uz Ivanu Herceg  bili smo i enologinja Ivana Rendulić, zaposlena u Odjelu za poljoprivredu Zagrebačke županije, plešivički vinogradar i vinar Velimir Korak, prof. Ivan Dropuljić, osnivač i direktor međunarodnog festivala vina i kulinarike Zagreb Vino.com, te ja kao glavni urednik revije Svijet u čaši. U drugom krugu, u Češku – njenu regiju Moravsku, točnije u mjesto Kurdějov, uz predstavnike TZ Jaske i Zagrebačke županije putovali su mladi plešivički vinari Nikola Šember, Josip Korak i Dominik Jagunić. U veljači 2014. posjetit će se Italija.

Je li Ivana Herceg kao organizatorica hrvatske delegacije zadovoljna dosad viđenim?

– Prvo putovanje, u Poljsku, pokazalo je kako se tamošnji, većma mali vinari tek počinju baviti ovom vrstom posla, te da su im potrebne smjernice iskusnijih sudionika iz partnerskih zemalja, no već na idućem putovanju, u Češku, vidjeli smo primjere uspješne prakse bavljenja vinarstvom i vinskim turizmom. Od Talijana očekujem svakako barem dva koraka više.  Za Jasku je sudjelovanje u ovom projektu ujedno i lijepa prilika da iduće godine predstavi sav potencijal Plešivice svim ostalim sudionicima koji će u svibnju posjetiti upravo Plešivičku vinsku cestu kao hrvatski primjer bavljenja vinarstvom i vinskim turizmom.

Vidjet ćemo na kraju na kojem smo mi koraku u odnosu na druge, u svakom slučaju dva Koraka (jedan stariji enolog – Velimir i jedan mladi – Josip!) su nam već u startu tu!

Poljska Varsava Wine BarU najboljoj vinoteci/wine-baru u Poljskoj, Mielzynski u Varšavi: delegacija iz Hrvatske. Među 600 etiketa vina iz cijeloga svijeta nismo vidjeli niti jednu iz Lijepe naše

degustacijaS putovanja u Češku: uz predstavnike županijskog i jaskanskogg turizma, od mladih plešivičkih vinara tu su Nikola Šember, Josip Korak i  Dominik Jagunić

Kaplicky

Boravak u Poljskoj izgledao je ovako: dolazak u Varšavu i smještaj, posjet najznačajnijoj vinoteci/wine-baru Mielzynski, uvečer posjet Institutu za ujedinjenu Europu u Varšavi, susret s delegacijama Poljske i ostalih zemalja i upoznavanje s članovima, kušanje kulinarskih specijaliteta i vina proizvođača iz tih partnerskih zemalja, razmjena utisaka. Idući dan prije podne održan je radni susret osoba iz turističkih tijela svih zemalja uključenih u projekt, a za ostale ostavljena je mogućnost razgleda Varšave. Poslije ručka priređena je prezentacija Poljske s aspekta proizvodnje vina i vinskog turizma, uslijedila je nova prilika za razgled Varšave. Prekrasan velegrad monumentalnih građevina, izrastao na ruševinama poslije drugog svjetskog rata… Trećeg dana organiziran je posjet vinogradarskome kraju nekih 200 kilometara južno-jugoistočno od Varšave kod gradića Kazimierz Dolny, simpatičnog mjesta znanog po umjetnosti, likovnim galerijama, festivalima. Obišlo se tri vinogradara/vinara: posjed Solaris u Opole Lubelskiem, vlasnika Macieja Mickiewicza, zatim posjed Maja u Kowali, gdje su nas dočekali Zbigniew Kwiatoń i Adam Stręczywilk, koji svoje trsje ima u vinogradu na Góri Puławskoj. Tu je prezentacija bila u znaku pjenušaca, rađenih klasičnom metodom. Treći posjet: vinogradarstvo/vinarstvo Mały Młynek, vlasnika Mareka Kwaśniaka u Bronowicama… 

—————————————————————————– 

VINSKA POLJSKA – Iako podaci o povijesti govore da su prvi vinogradi u Poljskoj sađeni još za vrijeme Renesanse, a podizali su ih biskupi da bi mogli proizvoditi vino za misu, moderna proizvodnja vina u Poljskoj krenula je tek u ranim osamdesetim godinama prošlog stoljeća. Loza je najprije sađena na jugoistoku Poljske, a potom su se vinogradi širili dalje po jugu zemlje, kaže Aleksander Sucharda iz tvrtke Vino kultura iz Varšave a koji radi na području razvoja vinskog turizma.

Poljska Aleks Sucharda 1Aleksander Sucharda

Na pitanje o tome koliko uopće hektara pod vinovom lozom ima Poljska kaže da zasad ne raspolaže egzaktnim podatkom nego da postoje tek procjene, koje se vrte oko nešto više od 500 hektara, raspodijeljenih u šest vinogradarskih područja – Region zielonogorski, Polska cientralna i polnocna, Dolny Slask, Region Malopolskiego Przelomy Wisly, Region Malopolski Swietokrziskie i Šlaske, i Region podkarpacki. Danas je što se tiče vina u Poljskoj najdinamičnije potkarpatsko područje, gdje je, iunače, u posljednjih 10 godina formirano 150 vinarija. 

Poljska zbog svog geografskog smještaja i klime u tome dijelu Europe nije idealna za vinograde, ali nevjerojatno je s koliko se žara u novije vrijeme pristupa njihovom podizanju i proizvodnji Bakhova nektara. Ljeti je još i dobro za vinovu lozu, ali zime znaju biti okrutno hladne, sa i, trajućih, do minus 25 Celzijevih stupnjeva, pa je vitis vinifera svake godine u velikoj opasnosti od smrznuća. Kod jednoga vinogradara/vinara vidjelo se što je prošle zime zadesilo njegov Rizling rajnski: loze po tlu, potrgane, slomljene, prizor kao da je, primjerice, kroz taj dio vinograda protutnjalo gusto krdo bizona…   Zato Poljaci i sade ne viniferu, nego moderne križance između vitis vinifere i divlje koze koji su otporni na veliku hladnoću. Najčešće sorte su Aurora, Bianca, Hibernal, Jutrzenka, Johanniter, Muskat odeski, Seyval blanc, Siberal, te od crnih Cascade, Leon, Millot, Maréchal Foch, Regent, Rondo…  Svježina i ne mnogo sunca daju o berbi grožđe s nižim sadržajem sladora i s višom kiselinom, pa su, unatoč tome što se pribjegava doslađivanju, i vina s nižim alkoholom, te s višom ukupnom kiselošću.

Poljska eko odredistePoljska je, čuli smo, vrlo popularno odredište za tzv. eko-turizam, dakle za ljubitelje prirodnih ljepota, očuvanog okoliša. Sad je cilj naglasak staviti i na razvoj vinskog turizma.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAZanimljivo, kontradiktorno: u Poljskoj nije dopušteno reklamiranje alkoholnih pića, osim piva, a gotovo na svakom koraku u Varšavi vidjeli smo trgovine s ovakvim natpisima koji govore da se tu alkohol može kupiti od 0 do 24 sata!

Zasad su proizvođači većma imućne osobe iz sasvim drugih zanimanja, primjerice liječnici, odvjetnici, njima je vino strast i proizvodne količine im nisu velike. U prosjeku na obiteljsko gospodarstvo otpada po oko hektar vinograda. Većih proizvođača, sa šest do 20 hektara, malo je, tako da se zasad još, iako se poljske butelje mogu naći na policama vinoteka, ne može govoriti o u pravom smislu tržišno orijentiranoj gospodarskoj djelatnosti. Vinski turizam u povoju je. Aleksander Sucharda veli da je Poljska značajno odredište turista koji dolaze radi lijepih krajolika, prirodnih ljepota (brda, jezera, nacionalni parkovi…), te da je kao organizator Europskog nogometnog prvenstva dobila puno dobre reklame po svijetu kao i to da bi na ruku razvoju vinskog turizma moglo ići i to što se dosta povijesnih gradova kao što su npr. Krakow, Wroclaw, Kazimierz Dolny, Sandomierz… nalazi blizu vinogorja. Na ruku razvoju vinskog turizma međutim baš ne idu neke odredbe u poljskom zakoniku, naime u Poljskoj npr., kako su mi rekli domaćini, reklamiranje vina i alkohola općenito, osim piva. nije dopušteno…

OLYMPUS DIGITAL CAMERAKazimierz Dolny, gradić umjetnosti, s puno galerija. U gradiću je hotel Kazimierzowka s tri zvjezdice, ali koji izgledom, uslugom i restoranskom hranom te bogatom vinskom kartom, ali i vanjskim sadržajima (prostrani park, igralište za djecu…) zavređuje i višu ocjenu. Vlasnica i voditeljica je Joanna BilykOLYMPUS DIGITAL CAMERA

Poljski zakon kaže i to da ako vinar proizvede ukupno do 5000 litara vina, i to mora biti samo od vlastito uzgojenoga grožđa, on boce ne smije dati na prodaju za vinoteke a niti ih smije prodavati kod sebe na posjedu zainteresiranima da ih ponesu doma, dopušteno mu je jedino vino rastakati na svom posjedu i nuditi ga kroz degustacije. Na etiketi ne smiju biti navedeni sorta ni godište berbe i već to je znak da je vino samo za degustaciju na licu mjesta, dakle da nije za prodaju na bocu. Kreće li mu se proizvodnja iznad 5000 litara, tada, ako to zatraži, može dobiti dopuštenje da vino stavi na tržište, a nakon što preda zahtjev nadležna komisija mu dolazi u vinograd vidjeti što, koliko čega i kako uzgaja, te na temelju nalaza izdaje rješenje. Zasad je navodno samo nešto više od desetak poljskih vinogradara/vinara koji imaju takvu licencu za prodaju butelja. Da bi vinar dobio dozvolu za prodavanje boca na tržištu mora osim minimuma od ukupno 5000 litara ispuniti još jedan uvjet: pri traženju licence, po svakoj sorti koju uzgaja obvezan je državi uplatiti po 250 zlota (1 poljski zlot  =  1,8 kuna).

Poljaci, koji su prije bili isključivo pivopije odnosno potrošači jakih alkoholnih pića, na vino su se kao konzumenti počeli u jačoj mjeri navikavati prije desetak godina. Nakon što je Poljska ušla u EU i nakon što su se u toj zemlji počeli otvarati međunarodni trgovački lanci ponuda vina je porasla, a, kako je rasla, od početno dosta visokih cijena za butelju boce u ponudi su postajale jeftinije i pristupačnije širem sloju. Danas u Poljskoj ima više sjajno opremljenih i opskrbljenih vinoteka s najpoznatijim i najskupljim svjetskim etiketama, a šire se i wine-barovi, na dosta mjesta postoji odlična kombinacija bogatog vinskog magazina s wine-barom tako da se tu može izvrsno ručati, večerati, gablati, i, uz jelo, po vrlo povoljnoj cijeni u odnosu na onu u klasičnom restoranu popiti odličnu butelju. Cijena je, zapravo, vinotekarska maloprodajna s time što se u dijelu objekta s ugostiteljskom ponudom na tu cijenu još doplaćuje nešto novaca za posluživanje.

Kao što je to svuda, široka poljska publika koja tek prilazi vinu preferira slađe okuse, a znalci, dakako, posve suha vina. Koliko sam vidio u najpoznatijoj varšavskoj vinoteci-wine baru Mielzynski – koja inače ima svoju filijalu i u Poznanju i koja nudi oko 600 etiketa vina iz cijeloga svijeta a najskuplja butelja je bordoški Château Palmer, po 300 eura – kupaca vina za ponijeti a i gostiju za stolovima i za šankom mnogo je. Sudeći po zastupljenosti u ponudi u vinoteci, očito su najpopularnija novozelandska i čileanska vina, a iz Europe dosta se traže ona francuska, portugalska, španjolska, talijanska. Naših nisam vidio a i prodavač Michat Lewandowski mi je potvrdio da ih ne nude, vlasnik vinoteke navodno je bio razmišljao i o hrvatskoj kapljici, neke uzorke je i kušao, ali zasad nije našao interes da iz Lijepe naše nešto i naruči. Što se tiče poljskih vina koja smo vidjeli na policama, iako nije riječ o, priznaje otvoreno i prodavač u vinoteci, kakvoća koja se može mjeriti s vinima iz zemalja tradicijskih proizvođača s europskoga juga, maloprodajne cijene za butelju nisu male, u svakom slučaju nisu ispod 12 eura, a takvima ih drže jer poljsko vino i u Poljskoj je još kuriozitet i raritet, dakle naplaćuje se status iz niše a ne prvenstveno kakvoća.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAVinogradar i vinar Maciej Mickiewicz s posjeda Solaris, u svom vinogradu

 OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERANa imanju Maja u Kowali: Zbigniew Kwiatoń i Adam Stręczywilk

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Vinogradarstvo/vinarstvo Mały Młynek u Bronowicama, i vlasnik Marek Kwaśniak sa suprugom, u vinogradu. Pored slike Kwiatona i Streczywilka, te pored fotografije Kwasniaka sa suprugom prikazane su i njihove kuće, uz koje je lijepo sređen okoliš a interijeri kojih su također uređeni s mnogo ukusa 

————————————————————————————-

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERAI, na kraju, nešto i iz tipične gastronomije: juha žurek prigotovljena od vode u kojoj su se kuhale kobasice, s dodatkom brašna,  komadića tih kobasica, gljiva i kriški utvrdo kuhanog jajeta. Ta se juha tradicijski poslužuje na uskršnjoj večeri. 

Tu su i poljski pierogi, karakteristični knedli  nešto drukčijega oblika od onoga koji mi poznajemo. Mogu biti sa slanim i pikantnim (krumpir i svježi sir, luk, špinat, zelje, gljive, meso, leća…), odnosno slatkim nadjevom (uglavnom ljetno voće kao što su borovnice i jagode)

OLYMPUS DIGITAL CAMERADeserti: zygmuntowka, kolač s aromama badema, punjen čokoladnim mousseom, džemom od brusnice i šlagom, a na vrhu kojega je hrustavi kolačić od pečenog bjelanca u obliku krune. Kruna i naziv kolača upućuju na kralja Zygmunta, koji je iz Krakowa u Varšavu prenio ovlasti glavnoga grada Poljske.Desno na slici  je wuzetka, kolač od kakaoa, tj. kakao-kocke s aromom ruma ili punča, prerezane po sredini  da bi se između moglo staviti šlag i džem. Na vrhu je preljev od čokolade i  kupčić šlaga. ♣

MERANO: KURHAUS – VINSKI FORT KNOX!

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

IWF MERANO 2013

IZNIMNO OKUSNA i NOVČANO VISOKOVRIJEDNA MANIFESTACIJA OKUPLJA NAJBOLJE OD NAJBOJEGA, ALI i – NAJSKUPLJE OD NAJSKUPLJEGA

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK 

Google  translater: http://translat e.google.com/translate_t

Bio je to još jedan veliki uspjeh za sve, komentar je iz redova organizatora međunarodnog festivala vina i kulinarike u Meranu, ove godine 22. po redu. Vidjevši dobro, nakon više posjeta festivalu, o kojim je izlagačkim imenima tu riječ i uvjerivši se u sklonost Talijana i njihovih gostiju u Meranu prema finoj papici i kapljici, svjestan i kupovne moći stanovnika Alto Adigea/Južnog Tirola i okolnih te bližih zemalja (jednodnevna ulaznica stajala je ovaj put na blagajni 90 eura!) odakle su mnogi posjetitelji (Austrija, Švicarska, Njemačka), zatim uvažavajući značajnu geografsku poziciju grada Merana u Europskoj uniji u smislu tržišta za vino, znajući i za visoki smisao za vino i gastronomiju te za njemačku pedantnost organizatora, nisam, bez obzira na to što još ekonomska kriza nije prošla, ni sumnjao u veliki uspjeh i ovog najnovijeg izdanja manifestacije.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Merano, dvorana Kurhausa s vinarima iz Pijemonta, Trentina i Alto Adigea, Furlanije, Franciacorte: kao u košnici!

Festival vina i kulinarike u Meranu, inače vršnjak revije Svijet u čaši, navršio je punu 21. godinu postojanja. Manifestacija u Meranu počela je uoči samog klasičnog festivala, s Bio&Dynamicom, međunarodnom smotrom vina iz eko-produkcije. Izdanje 2013 završilo je, prigodno, baš na Martinje! Ponajbolja svjetska vinarska imena, a ti vinari donijeli su sa sobom samo ono najbolje. Jer – to je Merano! Obilje sjajne hrane – u šatoru dužem od 100 metara dominirali su ponuđači delikatesa tipičnih za svoj kraj (sir, pršut, kobasice, špek i slanina, maslinovo ulje, destilati, likeri, tjestenine, pekarski i konditorski proizvodi, čokolada, marmelade, umaci, kava…), ali bilo je i proizvođača plemenite kapljice te piva, i to i piva s – grožđanim moštom!

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Među osobito posjećenima na festivalu: Martin Foradori, Hofstätter, Tramin. Odlični bijeli pinot Barthenau vigna san Michele 2011, crni pinot Barthenau vigna san Urbano 2010, jako dobar Kolbenhof Gewürtztraminer 2012. Hofstätter inače ima i izvrstan lagrain

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Alessio Dorigo iz okolice Udina nastavlja stopama oca Girolama. Izvrstan Montsclapade 2009 (bordoška kombinacija – merlot, cabernet franc, cabernet sauvignon)

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

U šatoru: sir, maslinovo ulje, suhomesnati proizvodi, začini, čokolada i konditorski proizvodi, pivo, destilati…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

 Siegrfied Sepp i njena ekipa iz kuće Delizia iz Merana došli su s raznim vrstama senfa: selječkim, s jabukom i hrenom, s marelicom i medom, s malinama, s crnim ribizom, s bazgom, s tartufom…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Pivo začinjeno s – moštom Picolita! Tradicija u pivarstvu u sjevero-istočnoj talijanskoj pokrajini Furlanija Venecija Julija dugačka je, a u ovome slučaju u sektor piva ušli su Marco i  Masssimo Zorzettig iz vinogradarsko-vinarske obitelji iz mjesta Ciovidale del Friuli. Htjeli su se okušati u novom izazovu. Obiteljsko gospodarstvo ima sedam hektara oranica na kojima su Zorzettigi posadili ječam na šest hektara, za proizvodnju malta, te na jednom hektaru žito.  Pivovaru su sagradili u mjestu San Pietro al Natisone, kamo se potokom slijeva čista voda s brda Mia, idealna za proizvodnju piva. Njihova pivovara Gjulia je posve manufakturna, nudi redovnih pet piva, od svijetlog preko smeđkastoga do tamnoga, prva fermentacija je u inoksu a druga u boci. Kao posebnost je specijalno svijetlo pivo Grecale – svijetlo, bijelo, s dodatkom mošta od znane furlanske sorte Picolit, s devet volumnih postotaka alkohola. Na tržište izlazi samo u studenome. i jako je dobro!

Među brojnim atraktivnim radionicama sa skupim ulaznicama, a bilo ih je 14 s kultnim vinima sa svjetskoga vrha, jednu svakako valja izdvojiti: riječ je o onoj s brunellom u glavnoj ulozi a posvećenoj nedavno preminulome velikanu toskanske vinske filozofije i proizvodnje Francu Biondiju Santiju. Osam godišta, od 1971. do 2008. predstavili su sin preminulog velikana Jacopo Biondi Santi i Ian d’Agatha.

OLYMPUS DIGITAL CAMERADegustacija vertikale u počast nedavno preminulom Francu Biondiju Santiju, zaslužnom za renesansu brunella iz Montalcina

U zgradu Kurhausa kročio sam već i prijašnjih godina, a pogotovu i sada, pun strahopoštovanja. Ne samo zbog mogućnost kušanja izvanrednih vina! Naime, prošlo mi je glavom: pa ovo je prava riznica ne samo enološke, nego i novčane vrijednosti! Rekao bih da Kurhaus u Meranu tih festivalskih dana postaje – vinski Fort Knox!

A Fort Knox United States Bullion Depository, odnosno spremište zlatnih poluga SAD, (utvrđena) je zgrada u kompleksu Fort Knoxa u Kentuckyju, koji pripada američkoj vojsci. Taj iznimni dio Fort Knoxa čuva goleme količine zlatnih rezervi SAD te dragocjenosti koje su vlasništvo federalne vlade odnosno povjerene su njoj na čuvanje.  Spremište Fort Knox krije golemu količinu zlatnih šipki ili poluga, navodno nekih oko tri posto uopće rafiniranoga zlata u čovjekovoj povijesti! Međutim, usput rečeno, iako je upravo Fort Knox izraz koji slovi kao pojam ogromne novčane vrijednosti na jednome mjestu, on nije i najveće čuvalište zlata odnosno novčane vrijednosti, nego je drugo po redu, prvak je Banka federalnih rezervi SAD sa svojim podzemnim objektom na Manhattanu, koja u odnosu na ono što ima Fort Knox brine o gotovo dvostrukoj količini u težini i vrijednosti….

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Prva liga vina i vinara iz Bordeauxa – Union des Grands Crus, cijene prve kvalitativne chateau linije uglavnom sve iznad 120 eura, neka tzv. druga vina dosižu i stotku a kod njih je cjenovni prosjek oko 80 eura, s time što bih istaknuo, ne kao  obranu nego kao konstataciju,  da su ta tzv. druga vina kuće znatno porasla u kakvoći u odnosu na takva vina koja pamtim s kušanja od prije nekoliko godina. Domaine de Chevalier, s bijelim chevalierom 2011 u ruci gospođe Olivier, supruge vlasnika Bernarda Oliviera, inače aktualnog predsjednika Union des Grands Crus de Bordeaux. Kad se spominje bordoški kraj najčešće padnu napamet crnjaci od Cabernet sauvignona i Merlota, ali upečatljiva su i te kako i bijela vina od Sauvignona i Semillona. Inače, Weekend des Grand Crus de Bordeaux kad u Bordeauxu pod jednim krovom vlasnici najpoznatijih chateaua predstavljaju oko 100 vina (ovaj out berba 2011 i jedna berba po izboru svakoga od njih) predviđen je za 17. i 18. svibnja, Cijena ulaznice je 60 eura uz kupnju do 15. svibnja a 75 na blagajni na dan početka smotre

OLYMPUS DIGITAL CAMERA Odlično ali također ne s cijenom nježno: Barolo Roberta Voerzija. Na slici s barolima  La Serra 2009 i Rocche dell’Annunziata 2009  su Voerzijev enolog-podrumar  Cesare Bussolo (desno)  te suradnik u vinogradu i u podrumu Makedonac Zvonko Petkov

Na meranskom festivalu 2013. predstavljeno je ukupno 1200 etiketa vina, kaže mi Marion Premer ispred organizatora. Ogroman broj prezentiranih vina maloprodajnom cijenom prelazi 30 eura za butelju, a vrlo veliki broj, s obzirom na reputaciju vinorodnih krajeva (Toscana, Bordeaux, Pijemont, Champagne, Franciacorta, Palatinat, Donja Austrija…), na godište berbe (bilo je vina starijih od 15 godina!) i na ime odnosno naziv proizvođača premašuje i pragove od 130 eura za butelju (prednjači kapljica članova Union des Grands Crus de Bordeaux). Vinari su za tri dana festivala svakako po etiketi morali donijeti, za degustaciju (možda ne nužno i potrošiti), barem po dvije a lako je moguće i po tri kutije sa po šest boca)… Procijenjena srednja vrijednost po butelji, veli Marion Premer, kreće se oko 28,50 eura. Računa se da je na festivalu, koji je službeno dopustio da u sva tri festivalska dana svaki proizvođač publici na kušanje nudi po tri uzorka, otvoreno i istočeno ukupno nekih 50.000 butelja vina, pa kad se taj broj otvorenih boca pomnoži s 28,50 dobije se ukupna srednja novčana vrijednost od 1.425.000 eura. Ali, tu stvar ne staje, naime u ovome izračunu organizator nije u obzir uzeo i butelje sa starim vinom koje se kao četvrta dopuštena etiketa na festivalu po službenom protokolu službeno smjelo točiti samo posljednjeg dana festivala. Na kušanje je ponuđeno nekih 500 butelja sa odležanim vinom iz berbi sve i do iz osamdestih godina prošloga stoljeća, a takve starije boce u maloprodaji nisu jeftinije od 100 pa i 150 eura, dakle samo u tim vinima bila je, po etiketi, prosječna novčana vrijednost od najmanje 50.000 eura, pa neka je proizvođač za tu prigodu kroz cijeli taj zadnji dan u onoj silnoj gužvi posjetitelja potočio po dvije boce, to je već 100.000 eura, znači riječ može biti o ukupno i znatno više od 1,5 milijuna eura novčane vrijednosti koje je tih dana čuvao objekt Kurhaus, doista prava banka vina.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAIzvrstan Bukkuram Padre della Vigna passito (prosušivano grožđe) iz Pantellerije, od sorte Zibibbo, poizvođač je kuća Marco de Bartoli iz sicilijanske Marsale, izvrsno i likersko vino Vecchio Samperi ventennale, od sorte Grillo, interesantan južnjački pjenušac Terza via 2010 od sorte Grillo

Bilanca 22. izdanja festivala u Meranu: 6500 posjetitelja s plaćenom ulaznicom u tri dana, to je, čujem, oko pet posto više nego lani. Lako je moguće da bi ih bilo i više da je izlagačka površina veća, tj. da nije ograničena na zgradu Kurhausa i na spomenuti šator pored. Neka rješenja za proširenje površine i povećanje broja izlagača te povećanje prihvata publike vide se u nekoliko ovećih kontejnera ove godine postavljenih na ulici ispred glavnog ulaza u Kurhaus, u tim su prostorima lijepo uređenima kao kušališta, održavane radionice vezane uz vino Valpollicelle (amarone, valpollicella, recioto…) i Pijemonta (barolo, barbaresco, nebbiolo, barbera…).

 OLYMPUS DIGITAL CAMERADugački red pred glavnim ulazom u Kurhaus, da bi se moglo unutra

Bilo je naprosto nevjerojatno za vidjeti: unatoč vrlo skupoj ulaznici posjetitelji su navirali doista u golemom broju tako da se za ulaz moralo čekati u dugačkome redu. A u samoj zgradi Kurhausa na ulazu u dvorane s najatraktivnijim vinskim imenima, ponajviše veliku dvoranu u prizemlju gdje su smješteni pijemontski vinari te vinari Trentina i Alto Adigea/Južnog Tirola kao i oni iz Furlanije Venecije Julije i Franciacorte, stajali su redari iz Vatrogasnog saveza koji su bdjeli nad ulazom i izlazom i u špicama, uglavnom između 13 i 17 sati, iz sigurnosnih razloga (mogućnost požara npr. i panike pri evakuaciji u tome slučaju) jednostavno su propuštali u dvoranu samo onoliko ljudi koliko bi ih u nekom trenutku izašlo…

– Nagrada je to za naš predani rad i za prikladan izbor u selekciji izlagača i u ponuđenim sadržajima – kaže utemeljitelj i direktor Helmut Köcher, i dodaje da je festival pokrenuo snažnu inicijativu za bolju promociju talijanskoga vina po svijetu, posebice na istočnim tržištima primjerice u Kini. – Stvar je debelo zasnovana na teritoriju i njegovim posebnostima, na zajedništvu proizvođača, suradnji proizvođača s institucijama, stalnom osuvremenjavanju marketinga…

Merano KineziTo znači da organizatori festivala u Meranu sada imaju bolje razrađene smjernice za privlačenje na festival vinskih trgovaca posebice onih s vinskih tržišta koja se naglo razvijaju, kao što je to npr. mnogoljudna Kina. Kako veliki naglasak Festival u Meranu stavlja na prodor s talijanskim vinom u mnogoljudnu Kinu, pobrinuo se da ga posjeti značajna kineska delegacija…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Lijepa vina od lokanih kultivara Nero d’Avola (Harmonium) i Pernicone (Ribeca Sicilia 2011, 2008 i 2007) predočio je Federico Lombardo sa sicilijanskog posjeda Firriato iz okolice Trapanija

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Iako su šouovi kuhara na festivalu bili na drugome mjestu, renomiranu cheficu Silviju Baracchi iz toskanskog restorana Il Falconiere (kuhala je ovog proljeća u Zagrebu na Zagreb Wine Gourmet Weekendu!) zatekao sam, i ne u bijelome nego u civilu, u vinskome dijelu, naime njen suprug proizvodi vino, a ona je u ovome slučaju bila promotor. Izvrstan Ardito 2009 od Syraha i Cabernet sauvignona, od nedavno nazočan i na hrvatskom tržištu!…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Andrea Machetti i Ricardo Illy. Moguće je da će uskoro imati prezentaciju u novootvorenom zagrebačkom hramu vina, kave i čokolade Sherry’s, naime taj lokal upravo njeguje kulturu tih proizvoda, a biznismen i nekadašnji gradonačelnik Trsta  Illy ima pod svojom kapom upravo i kavu i vino (posjed Mastrojani, brunello di Montalcino) i čokoladu…

OLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERA

Poseban naglasak dan je u Meranu na nastup Gruzije. Prezentiralo se šest vinskih kuća – Winiveria, Alaverdi Monastery Cellar, Maisuradze, Schuhmann, Wine Man i Kakhuri, te proizvođač vinjaka Sarajishvilli.  Vina su bila od sorata Rkatsiteli, Mtsvane, Kisi i Saperavi. Gruzijci su donijeli sa sobom svoj specijalitet churchkhela, to je nešto slično proizvodu koji poznaju na Pelješcu pod nazivom mantala

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Nije moglo proći bez proizvođača koji je kao ličnost znan iz sasma drugog filma a ne iz vinogradarstva i vinarstva, a to je fotograf Oliviero Toscani.  Vinogradi su mu u okolici Pise u Toscani, a prvo vino proizveo je 2006. Sorte su Syrah, Cabernet franc, Petit verdot

Vinsko veselje u Meranu ne prestaje sa zatvaranjem vratiju izlagačkih dvorana Kurhausa toga dana odnosno te večeri. U večernjim satima – after party! Jedan od njih na kojemu sam bio nazvan je Full Moon Party, tulum punog mjeseca. Ponuđači: hrvatsko-slovensko-talijanska kombinacija, od naših, jela je nudila Fabijana Mijanović iz istarske konobe Buščina, maslinovo ulje bilo je od istarske tvrtke Mate, vino je točio Giorgio Clai, od Slovenaca pak pršuti iz Kobjeglave s Krasa, specijaliteti Tomija Kaučiča iz Zemona, vina i pjenušac od Movije, pjenušci kuće Istenič. Kava: Illy iz Trsta. Apsolutna zvijezda večeri, naravno: nenadmašni šoumen Aleš Kristančič Movia… 

OLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERA

Fabijana Mijanović, konoba Bušćina i Giorgio Clai

OLYMPUS DIGITAL CAMERA Na tulumu Noć punog mjeseca: Miha Istenič, s obiteljskog posjeda Istenič na Bizeljskome koji je upravo uvršten u Svjetsku enciklopediju šampanjaca /pjenušaca kao najbolji proizvođač u Sloveniji, upoznaje direktora festivala Köchera sa svojim etiketama.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAApsolutna zvijezda večeri, naravno: vinogradar, vinar i nenadmašni šoumen Aleš Kristančič Movia

 Festival se s aktivnostima znatno proširio s područja Kurhausa i najstrožeg središta grada i na druge dijelove grada Merana. U Festivalskom bistròu u četvrti Maia Bassa održane su dvije tematske večeri, jedna je bila posvećena Istri, koja se istaknula kreacijama chefa Ivana Jušte iz porečkog hotela Palazzo, zatim maslinovim uljem i vinom. Točila su se vina od Kabole, Geržinića, Ritoše, Pilata i Degrassija. Inače, ti vinari našli su se s vinima proizvedenim od domaćih kultivara Terana (Kabola 2009), Refoška (Terre rosse 2007 Degrassi), Malvazije istarske (2012 Pilato), Muškata ruže porečke (2012 Ritoša) u vinskome vodiču Vini buoni d’Italia novo izdanje kojega je promovirano upravo u Meranu a koji prezentira samo kapljicu dobivenu od autohtonih sorata, od prije nekog vremena knjiga donosi i podatke i o onima iz Istre.

Merano Marino Markezic i chef Ivan Justa

Od hrvatskih vinara ove godine u Meranu kao izlagač je sudjelovao samo Marino Markežić Kabola. Na slici je sa mladim chefom Ivanom Jušta koji je pobrao ovacije za svoja jela na istarskoj večeri u Meranu  što ju je posjetio i direktor festivala Helmuth Köcher

Istarska vecera Koecher Vojic

 Merano Cristina- Maja Markovic Alena BrocilovicPredstavnici Turističke zajednice Istarske županije nazočili su promociji vodiča Vini buoni d’Italia i istarskoj večeri. Uz Cristinu Vojić iz TZ Istre na slici su i Maja Marković iz Pule a koja je do prije koju godinu radila za festival u Meranu, te istarska sommelijerka Alena Bročilović

GURU S COLLIJA/Joško Gravner: Za stolom s – kraljem!

                                                                        

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Joško Gravner sa suprugom Marijom

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google prevoditelj / translater: http://translate.google.com/translate_t  

SUSRET, u NAŠIM KRAJEVIMA, S JOŠKOM GRAVNEROM, EUROPSKIM PIONIROM ZNAČAJNOG VINSKOG POKRETA PREMA PRIRODNIM, i NARANČASTIM VINIMA

Za stolom s kraljem! Parafrazirajući slavnog Erica Claptona: Dinin’ with the king!… Francesco Joško, po naški Franc Jozef, car s Collija! Kažu mu i vinski guru. Joško Gravner je i – pionir! Europski pionir značajnog vinskog pokreta prema prirodnim, i narančastim vinima.

Nedavno baš kad su bili zagrebački vinski festivali došao je u Hrvatsku, konkretno na Plešivicu, radi kupnje novih gruzijskih amfora od uvoznika Mirka Ivančića. Da sve bude comme il faut, Gravner se zaustavio na aperitivu s najnovijim uratkom uspješnih Gravnerovih sljedbenika Zvonimira i Tomislava Tomca – pjenušcu Amfora, rađenom klasičnom metodom od vina šest mjeseci maceriranoga u amfori i potom gotovo dvije godine dozrijevanoga u velikoj drvenoj bačvi.

 OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Joško Gravner veliki je gurman. Često sa suprugom ode u hrvatsku Istru na razne specijalitete, a osobito rado dođe i kod Jure Tomiča u ostariju Debeljuh u  Brežicama. Gravner je tek na proljeće 2013 izašao s Rebulom 2006, dakle sada je vani s vinom starim sedam godina. Još lani kad sam ga posjetio u Oslavju najavio je da će vina na dozrijevanju držati godinu dana duže nego prije, tako da se pred potrošačima pojave sedam godina nakon berbe. Smatra, veli, da je sedmica, uz to što slovi kao sretan broj, idealna za držanje vina u podrumu…

S njim sam se podružio i kod sommeliera i kuhara Jure Tomiča iz Ostarije Debeljuh u Brežicama. Sjajna jela, sjajno vino: Rebula. Nevjerojatno je kako se njegova Rebula 2006 sjajno prezentirala sama ali i kao pratitelj šest različitih odlično prijajućih jela. Rebula, sorta kojoj se do relativno nedavno prilazilo kao drugo-, ako ne i trećerazrednom kultivaru…

Joško Gravner će naširoko ostati upamćen po svojim nastojanjima, još odavna, da u orbitu lansira Rebulu, da proizvede vino na maksimalno moguće prirodan način (bez kemije i tehniciranja) i s maksimalnim obilježjem terroirea. To znači: uz drastične promjene u vinogradarstvu (prikladan položaj za vinograd, prikladna gustoća sadnje, niži prinos po trsu, jaka koncentracija na lokalne sorte kraja, berba u punoj zrelosti) i podrumarstvu (duge mnaceracije, dugo sazreijevanje u drvenim bačvama…). Upravo Gravner, koji se usredotočio na Rebulu i Pignolo i koji je nedavno izbacio iz svojih vinograda Chardonnay, Pinot sivi, Sauvignon i Graševinu i sad se sprema iskrčiti i Merlot i Cabernet sauvignon, iznimno je zaslužan što je Rebula, banalizirana kroz izričaj jednostavnog industrijskog gemišt-vina, stekla vrlo visoki renome. Osjetno smanjenje roda po trsu, prikladno uzdržavanje trsja uz izbacivanje iz vinograda sintetskih sredstava poput umjetnog gnojiva, pesticida, herbicida, fungicida itd., što znači i čuvanje okoliša, te u podrumarstvu izbacivanje inoksa i uporaba samo posuda od prirodnih materijala, konkretno drva i gline (amfore), provođenje dugih maceracija bijelih sorata, dugo dozrijevanje kapljice da vino dobije na zrelosti i na dodanoj vrijednosti,, eliminacija eno-aditiva i filtracije… Gravner se vodio znanstveno utvrđenom činjenicom da se iz kožice i koštice u maceraciji mogu izlučiti polifenoli znani kao antioksidanti a koji imaju sposobnost čuvanja vina. Gravner će ostati upamćen i po tome što je prvi u zapadnome svijetu krenuo s proizvodnjom vina na nekoliko tisuća godina stari način i u amforama, a što je sve vidio i čime se oduševio u domovini vinove loze i vina Gruziji.

Na svoju stranu nasađen, tvrdoglav i uporan, bez straha od plivanja i protiv struje, perfekcionist i, u početnoj fazi svojega novoga rada s puno i prolivenoga vina s kojime nije bio zadovoljan, danas je stvarno – neprikosnoven!

Gravner Josko TomacDegustacija sa Zvonimirom Tomcem

Svojom filozofijom vina privukao je mnoge da ga slijede pa se upravo Collio i Goriška brda te Vipava spominju kao početni epicentar proizvodnje tzv. narančastih vina u modernoj zapadnoj civilizaciji. Ali, nažalost, mnoge nije baš osvojio i svojom filozofijom života, koja je bitna za takvu, iskrenu vinsku produkciju. Za razliku od nekih sklonima kompromisu a koji su u moru današnje ponude vina i u snazi svemoćnog marketinga vidjeli priliku za komercijalni probitak s novim, drukčijim oblikom vina (narančasto), za razliku od nekih kolega manje spremnih na žrtvu i od nekih samoukih koji su toliko samouvjereni da sve znaju sami a i nekih takvih samoukih koji su još i slabo pedantni pa izlaze s vinima s očitim enološkim manama što, bez obzira na vrstu i stil vina, jednostavno ne smiju postojati i doći na stol ali za koje oni objašnjavaju da to tako mora biti kod prirodnih vina, pokazao je, nakon godina i godina samostalnoga rada začinjenog ponekad i očajem te potom nakon suradnje s vrhunskim stručnjacima za vinogradarstvo i podrumarstvo, da ipak biti samostalan i samouk i ne pitati za savjete u struci školovane osobe s naprednim razmišljanjem nije najbolje rješenje. Da bi se došlo do određenih željenih finalnih rezultata isključivo vlastitim samostalnim eksperimentiranjem treba potrošiti previše vremena i, s obzirom da se svaka greška i novcem plaća, i materijalnih sredstava, a finale je uvijek neizvjesno. Gravner svojim radovima posljednjih godina ukazuje da je i te kako moguće realizirati vino da ne bude opterećeno kemijom ali da istodobno bude enološki posve ispravno, kompleksno, jedinstveno te, što je i te kako bitno, kad ga se pije – užitno.

Gravner, rodonačelnik modernih zapadnih vina narančaste boje na kolosijeku je prirodnoga i zdravoga već odavno, rekao bih od vremena i prije nego li su se tijela društvene zajednice u svijetu osobito aktivno okrenula sustavnoj promidžbi onoga što je zdravo za organizam, i prije nego li je šira masa pojedinaca počela iz zdravstvenih razloga više voditi računa o tome što konzumira. On nas svojim primjerom drži u vezi ne samo s ekologijom i zdravljem, nego i s tradicijom, izvornošću, što je, da malo i banaliziram, i te kako bitno gledano upravo i iz komercijalnih razloga, naime originalno je uvijek, makar u nijansi, različito, jedinstveno, i kao takvo zanimljivije i izdiže se iz ostale goleme ponude, privlači u dotični kraj goste, dakle pridonosi razvoju turizma, pomaže plasmanu i drugih specifičnih lokalnih proizvoda i usluga.

Čuo sam mišljenja-prigovore da maceracije uopće a amfore pogotovu nisu tradicija Collija, Goriških brda, Krasa, Vipave, Istre…  Međutim, je li tome baš tako? Treba se samo prisjetiti nekadašnje, ne tako davne proizvodnje bijelih vina baš npr. u Istri, pa i Dalmaciji, kad se grožđe u kacama ili betonskim bazenima, prijenosom tehnologije sa starijih na mlade, držalo ne samo na kožici nego nerijetko i s peteljkovinom… U trsju se onda nije radilo kao što radi sada upravo Gravner, u podrumima nije bilo takve higijene i pedanterije kakva je upravo i kod Gravnera, i vina su bila takva kakva su bila, uglavnom takva da se od njih pobjeglo, i to pobjeglo a da se nije dovoljno vodilo računa od čega se i kamo, zapravo, bježi…  Jednostavno, pobjeglo se da bi se – uprabom enoloških pomagala od čega se, kao što je riječ s ljekovima i farmaceutskoj industriji, debelo okoristila industrija enoloških sredstava – dobila moderna, čista i uredna ali najčešće manipulirana i dizajnirana aromatski nerijetko agresivna i u kontekstu terroirea bezlična vina.

Gravner Tomac Ivancic amfore

U razgledavanju amfora kod Mirka Ivančića na Plešivici

Što se pak tiče amfora, vodimo računa o tome da nekad nije bilo inoksa, da i drvena bačva nije u povijesti bila prva posuda za vino, te da su se u antici i za vino i za ulje rabile posude od pečene gline…

______________________________________________

Gravner casa 3ČAŠE – Joško Gravner sustavno i pametno gradi image i šire od samoga vina koje proizvodi. U dva navrata lansirao je čaše koje preporučuje za svoja vina odnosno za taj tip narančaste kapljice. Prvi modeli s njegovim potpisom izašli su prije više godina u suradnji sa Steklarnom iz Rogaške Slatine, bile su to balonke umjerenog volumena na stalku, a lani je izašao s novim prijedlogom: čašama oblika balonke ovećeg volumena ali bez stalka, a s udubinama za palac, kažiprst i srednjak radi lakšeg držanja u ruci.

– Zamisao o takvoj čaši prvi mi se put javila 2000. kad sam došao u Kavkaz. U tijeku putovanja po Gruziji, s ciljem razgleda amfora koje sam htio kupiti i ukopati ih u zemlju kod mene u novome podrumu, posjetio sam samostan na brežuljku ponad Tbilisija. Pravoslavni redovnici u znak dobrodošlice višeglasno su zapjevali u čast vinu proizvedenome u amforama u njihovu podrumu. Potom su me ponudili s tim vinom utočenim u glinene čaše, kupe. I spoznao sam da je doživljaj vina iz takve čaše drukčiji: osjetio sam da je odnos s vinom intimniji, da se s takvim čašama ukazuje više poštovanja prema vinu, da je pijenje poniznije nego iz klasične vinske čaše na stalku. Otud ideja za ovu čašu. Svoje sam misli izložio arhitektu Ignaciju Voku, koji je na temelju njih kreirao ovu čašu, što je ručno izradio Massimo Lunardon – kazao je Joško Gravner. ■