Archive | Uncategorized RSS for this section

SVIJET u ČAŠI Kronika – 06.2020 – Chronicle WORLD IN a GLASS

kroz/through

ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

_________s vama već – 28 godina/years – with you___________

Plešivica: položaj Gorička. Mali dvorac na vrhu brda – idealan da bude Regionalna vinoteka i kušaonica

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

Klasifikacija vinogradarskih položaja:, i apelacije u Hrvatskoj: CRO GRAND i 1er CRU ⦁ Vina od davnina: ŠAMPION ŠAMPIONA 2020 – PRIMUS PLAVAC MALI 2016 RIZMAN ⦁ Vin méthode nature: U FRANCUSKOJ PRIRODNA VINA i SLUŽBENO PRIZNATA ⦁ Tržište vinom Corona 2020: OPORAVAK POLAGAN ALI – SNAŽAN (?!) ⦁ VinMarKon 2020: PRVA HRVATSKA KONFERENCIJA o MARKETINGU PLEMENITE KAPLJICE ⦁ Covid19 i vino: INTERNET NA RUKU BAKHOVU NEKTARU ⦁ Vijesti/News: NAJŽENA HRVATSKOG SELA BARUN(D)ICA MARA, i MARQUIS JOŽA ŠTEFEK ⦁ Očevi i sinovi smjena generacija Kos: MACERACIJA i DRVO, ALI NE NUŽNO ZA ORANGE WINE ⦁ Swanky Monkey garden WoW: MALVAZIJA SESTO SENSO, TURBO TERAN i KOŠULJA BIJELA… BEZ MRLJE ⦁ Madunićevi mali vinski razgovori: ZAGORSKA GRAŠEVINA NADMAŠILA SLAVONSKU ⦁ Sevnički festival Frankovke: FERAVINO šampion 2020 ⦁ Uz Sutlu kao državnu granicu: OD ŠIPONA 1989 ZA DORUČAK DO DEBELUHA ZA RUČAK ⦁ Okuasi Posavja 2020: STEVEN SPURRIER PO DRUGI PUT MEĐU SLOVENCIMA ⦁ Michelin po prvi put u Deželi: HIŽA FRANKO i ANA ROŠ SA DVIJE ZVJEZDICE ⦁ Concours Mondial de Bruxelles: NOVI POZIV SVIJETU u ČAŠI ⦁ Selection mondiales du Vin Canada 2020: ULAZNA VRATA u SJEVERNU AMERIKU ⦁ Sajmovi & festivali: AGRA 2020 u GORNJOJ RADGONI KRAJEM KOLOVOZA ⦁ Vino i kultura: PAINTBALL u 230 STRANICA

POTROŠAČKI PUTOKAZ – 06.2020 – BUYING GUIDE

__________________________________

Klasifikacija vinogradarskih položaja, i apelacije u Hrvatskoj

CRO GRAND i 1er CRU…

Nedavno je u rubrici Dobra hrana Jutarnjeg lista izašao prilog kolege Saše Špiranca o ponajboljim vinogradskim položajima u Hrvatskoj. Svaka pohvala, naime u nas se o tome momentu, koji je vrlo važan, dosad premalo vodi(lo) računa, kao i o tome da (bi)smo trebali uspostaviti apelacije za kvalitetno, precizno i potrošaču jasno označavanje vina. Odavna želimo u svijetu biti priznati kao relevantna vinska zemlja a ne trsimo se kako treba u organizaciji vinske branše i tome da se iznjedre organoleptički prepoznatljivi profili vina po pojedinim našim teritorijima i da vina tih profila tipičnih za neki kraj onda, u ukupnosti, i bude na tržištu u dovoljnoj, barem tzv. kritično nužnoj količini.

Pogled na Dingač kao mogući hrvatski grand cru

K tome, ne trudimo se koliko treba ni u prikladnom komuniciranju vina prema svjetskom potrošaču, stranome kupcu, naime sama činjenica da se vinova loza uzgaja i vino proizvodi na teritoriju današnje Hrvatske još od šestog stoljeća prije Krista te to što smo turistička zemlja – pa nam se valjda čini da su stranci shvatili što je što i kamo što na hrvatskoj vinskoj pozornici spada, nije dovoljno da inozemni potrošač poveže određene stvari i da kad je kod nas osjeti potrebu i sigurnost da istražuje hrvatsko vino te da pri tome bude spreman za butelju i potrošiti više. Udruge proizvođača vina u Hrvatskoj nisu ustrojene kao poslovne, dakle one koje će, kao što je to u razvijenim vinskim zemljama svijeta, voditi glavnu riječ u vinskoj politici svojega kraja i same nadzirati što se događa, a to znači voditi aktivno brigu po svojim vinogorjima od vinograda (tu spada i klasifikacija pozicija po kakvoći) i sorata (prvenstveno dakako lokalnih, optimalnih za svaki dotični kraj) preko vinskih podruma, pozitivnih elemenata tradicije u vinskoj produkciji, najranijeg datuma i načina izlaska pojedinih vina na tržište, do marketinga te, što je bitno, stroge kontrole čitavog procesa.

ZOZP/PGI

ZOI/PDI

Kod nas je čini se još uvijek najvažnije odnosno sasvim dovoljno ono administrativno – da vino na etiketi nosi naziv sorte, te da ga prati oznaka da je s kontroliranim geografskim porijeklom (doduše, taj je podatak nužan da se pokaže da je vinograd službeno zaveden, a to je pak vezano uz porezne obveze a služi i kao baza za statističke pokazatelje) i da je na Zavodu za vinarstvo na prolaznoj degustaciji dobilo oznaku vrhunsko, kvalitetno, stolno, sad u najnovije vrijeme otkako smo u Europskoj Uniji raširilo se i u nas EU-označavanje s time što su maltene sva vina sa staroga automatski i makar ne bi imala pravo na to jer npr. znaju biti i od kultivara koji uopće nisu tradicija u nekom našem kraju nego su introducirani i jer su rađena tehnologijom koja ne spada u našu tradiciju, stekla kategoriju ZOI/PDO a to je zaštićena oznaka IZVORNOSTI. Jedva da se u nas sada nađe neka od druge dvije u EU rabljene i ništa manje važne/vrijedne oznake – ZOZP (Zaštićena oznaka geografskog porijekla) i Zaštićena tradicijska oznaka.

________________________________

Upečatljive frankovke iz vinograda Eisenberg u Gradišću – Jalits, Krutzler…

AUSTRIAN SINGLE VINEYARD SUMMIT 2020 – Službeno i pravilnicima regulirano izdvajanje vinogradarskih položaja po kakvoći za vinogradarsku i turističku zemlju (kakva je i Hrvatska!) bitno je, jer spada u čvrst temelj za kvalitetan marketing ne samo vina nego i šireg područja odakle vino s uskih izdvojenih pozicija dolazi. Austrijanci, koji su to jako dobro shvatili, u osam svojih vinorodnih područja pronašli su i službeno u javnosti promovirali ograničene ekstra-položaje što zahvaljujući svojim specifičnim svojstvima ambicioznom vinogradaru/vinaru omogućuju produkciju plemenite kapljice posebno visoke kakvoće i sa snažno izraženim karakterom. Krajem kolovoza i početkom rujna kroz četiri dana u dvorcu Grafenegg smještenom u Donjoj Austriji (Niederoesterreich) nekih 45 kilometara zapadno od Beča odnosno oko 50 minuta vožnje automobilom od glavnoga grada, priređuju Austrian single-vineyard summit, najznačajnije kušanje vina ove godine u toj zemlji. U organizaciju i realizaciju priredbe koja traje od 31. kolovoza do 3. rujna uključeni su udruga austrijskih tradicijskih vinskih posjeda Österreichische Traditionsweingüter (ÖTW) koja pokriva vinorodna područja Traisental, Kremstal, Kamptal, Wagram, Wien & Carnuntum, te proizvođači Eisenberga i Leithaberga.

…i Wachter-Wiesler, Kopfensteiner

Degustatori inače sami snose troškove putovanja do Castel Grafenegga i smještaja, a organizatori Österreichische Traditionsweingüter (ÖTW), proizvođači s područja Eisenberga i Leithaberga i bečka marketinška kuća WINE +PARTNERS predvidjeli su u degustacijskim danima goste počastiti ručkom.

Victoria Todt, Peter-Jordan-Straße 6/3, 1190 Wien /
T: +43 1 369 79 90 18 / M: +43 660 25 40 199 /
v.todt@wine-partners.at ; www.wine-partners.at

The number of participants is strictly limited. You may reserve your place here and now. To the invitation: www.wine-partners.at/single-vineyard-summit-austria/

__________________________________________

Impresivan prizor plešivičkog vinogradskog amfiteatra

Još davno, npr. u vremenu dok je sajam Vinovita bio u punom sjaju, pisao sam u Svijetu u Čaši o tome kako konačno treba urediti hrvatsku vinsku scenu općenito te kao temelj pravom razvoju branše, a i kako treba i kod nas uvesti APELACIJE na način kako one funkcioniraju vani. U tome kontekstu pisao sam i o tome kako treba unutar vinogorja regulirati i status vinogradarsklih pozicija, od onih recimo to tako običnih najširih regijskih preko užih općinskih pa još užih premier (1er) cruova do grand crua kao vrha piramide, s time čak da se vinogradi sa statusom grand crua i 1er crua svrstaju statusno u razinu neke vrste nacionalnog parka, gdje ne može raditi svatko kako njemu paše. Sjećam se iz onog vremena i odličnog predavanja o selekciji vinogradarskih pozicija u nas a koje je imao prof. dr. Nikola Mirošević sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agrofaksa. Upravo uz ostale i sada u članku u Dobroj hrani nabrojane pozicije spominjao je uz hvale i lokaciju u Brodskom Stupniku o kojoj je brigu vodio pok. Tunja Vinković a s koje na žalost na tržištu ne vidim vina i označena po toj poziciji. Čule su se ovih dana primjedbe kako ta pozicija i nije toliko idealna jer da je pretopla za bijele kultivare. Makar. odlična je za crne, pa – u tome i jeste štos: bitno je znati i to gdje što saditi i zašto! Iako je naša vinogradarska struka bila spremna, kako se na spomenutom predavanju čulo, pomoći znanjemi iskustvom, izostala je podrška i samih vinogradara i vinara koji nisu očito razumjeli i poslovnu vrijednost dobre organizacije branše i prikladne klasifikacije, a nije bilo ni podrške društvenih struktura od kojih bi se očekivala pomoć u financiranju projekta. Ne znam zašto, a možda ipak i znam…, naša vinska pozornica niti danas nije sređena kako treba, mi dan-danas nismo u svijetu adekvatno priznati kao istinska vinska zemlja. Može li se očekivati pomak nabolje?

Čuvene primoštenske vinogradske čipke babića, te, dolje: vinograd visoke kakvoće Defora na Korčuli

Vinogradi u Trsteniku na Pelješcu

Vugava na komiškim terasama i, dolje,trsje na Biševu

Tri naše sortne bijele uzdanice – Graševina i Malvazija istarska kao najraširenije, i Pošip, dolje tri crna kultivara o kojima valja voditi računa: Plavac mali, kao treći najrašireniji u nas, te Teran i Refošk

Kad govorim o uređenju branše i o klasifikaciji vinogradskih pozicija ne govorim dakako o čistom prepisivanju iz francuskoga, iako bismo zapravo baš i mogli što-šta korisno za nas i prepisati od Francuza! Neka se vidi na etiketi da i kod nas baratamo pojmom grand cru, ali ne na način kako je to proizvoljno i bez uporišta učinjeno u nekoliko primjera i – propalo. Stručnjaci s VV područja trebaju na temelju postojećih podataka i očevida ovdje reći svoje glede orografije i izloženosti, pedologije, (mikro)klime, sorte/sorata, uzgojnog oblika… a u obzir je svakako dobro uzeti i povijest i tradiciju vinogradarstva i vina(rstva) na dotičnom širem a onda i, pogotovu, na užem do uskom omeđenom prostoru. Potrebno je da proizvođači vina određenog definiranog teritorija oforme svoje POSLOVNO udruženje (Comité ili Bureau Interprofessionel ili Consorzio di tutela..) koje uzimajući u obzir ono što je rekla struka donosi pravilnik s puno detalja vezanih uz vinograd, podrum i najraniji mogući izlazak vina na tržište, ta udruženja preko svojih službi prvi su i glavni kontrolori toga koji član i u kojoj mjeri se drži pravilnika, ta su tijela uz nadležnu državnu instituciju što vodi brigu o apelacijama i glavna u odlučivanju koje je vino kad je pred izlaskom na tržište ima temelje da bude kandidat za titulu grand ili 1er crua. Kod nas je bilo, ponavljam, pojedinačnih pokušaja da se i bez podloge na etiketi rabi izraz grand cru, znači pojedinci su i te kako shvatili marketinšku vrijednost grand crua, međutim ti neki koji su pokušali s grand cruom na etiketi morali su pod pritiskom Francuza odustati, čudno je da naša inspekcija nije reagirala i prije Francuza… ♣

Vina od davnina

ŠAMPION ŠAMPIONA 2020: PRIMUS PLAVAC MALI 2016 – RIZMAN

            Nakon stručnog ocjenjivanja uzoraka vina od hrvatskih autohtonih sorata održanoga u svibnju, u drugoj polovici lipnja proglašeni su šampioni po kategorijama i, dakako, Šampion šampiona za 2020.

Za ocjenjivanje ove godine 77 proizvođača poslalo je 159 uzoraka vina od 30 naših autohtonih sorti različitih godišta berbe. Najzastupljenija su bila vina redovnih berbi, no došlo je i nešto predikatne kapljice, te 13 pjenušaca. Po boji, prednjačila su – sa 123 uzorka – bijela vina, crvenih vina stiglo je 29, a ružičastih sedam uzoraka.               

Šampion šampiona 2020 Primus Plavac mali 2016 – Rizman. Darko Štimac iz kuće Rizman, ponosno s odličjem, uz ministricu poljoprivrede Mariju Vučković (Marko Čolić)

Vina je vrednovala petočlana komisija sastavljena od iskusnih ocjenjivača(enologa) koji posjeduju certifikat o provjeri znanja i sposobnosti sukladno Pravilniku o organoleptičkom (senzornom) ocjenjivanju vina i voćnih vina. Kao predsjedavajućega treba spomenuti Marijana Čižmešiju, dipl. ing. agr. iz Ministarstva poljoprivrede, a kao članove-degustatore dr. sc. Ivanu Puhelek , prof. dr. sc. Darka Preinera, dr.sc. Mirelu Osrečak i Aleksandara Brodskog, dipl. ing. agr. s Agronomskog fakulteta iz Zagreba, Ivanu Rendulić Jelušić, dipl. ing. agr. iz Zagrebačke županije, Gorana Josipovića, dipl. ing. agr. i mr. sc. Vlastu Rubeša Vili iz Ministarstva poljoprivrede, Roberta Brkića, univ. spec. iz Hrvatske agencija za poljoprivredu i hranu. Ocjenjivalo se po metodi do 100 bodova, a bodovni pragovi za odličja bili su (po meni preniski): 90-100 bodova – Velika zlatna diploma; 85-89 bodova – Zlatna diploma; 80-84 boda – Srebrna diploma; 75-79 bodova – Brončana diploma; 61-74 boda – priznanje. Nejasno je čemu nagrađivati (brončana diploma) vino koje dobije jednva 79 bodova, a odgovora nema na pitanje za što je bilo predviđeno priznanje uzorku koji osvoji od 61 do 74 boda.

Nakon vrednovanja, za predaju je bilo sedam šampionskih odličja najbolje ocijenjenim uzorcima u pojedinim kategorijama. Uz šampionske povelje, dodijeljene su i tri velike zlatne diplome, 60 zlatnih diploma, 65 srebrnih diploma, 18 brončanih priznanja.

Šampioni treće revije Vina od davnina su:

                Kategorija pjenušavih vina: San Marin Žlahtina 2017Pavlomir vinarija, Novi Vinodolski Kategorija bijelih vina redovne berbe regije Središnja bregovita Hrvatska: Pušipel classic 2019Vinogradarstvo-podrumarstvo Cmrečnjak, Sveti Urban Kategorija bijelih vina redovne berbe regije Hrvatska Istra i Kvarner: Malvazija istarska 2019OPG Siljan Sanjin, Krnica Kategorija crvenih vina regije Hrvatska Istra i Kvarner: Kurykta reserva (Sansigot/Debejan) 2016 Katunar Estate winery, Vrbnik  Kategorija bijelih vina redovne berbe regije Dalmacija: Tasovac Pošip 2018OPG Davor Tasovac, Žrnovo Kategorija crvenih vina regije Dalmacija i NAJBOLJE OCIJENJENO vino na vrednovanju tj. UKUPNI ŠAMPION 2020: Primus – Plavac mali 2016Rizman vinogradi, Komarna, Klek

Diplome vinarima za šampionska vina podijelila je na svečanosti u zagrebačkom hotelu Westin – u nazočnosti državnog tajnika za poljoprivredu i svog pomoćnika Zdravka Tušeka, stručnjaka za ampelografiju prof. dr. Edija Maletića sa Zavoda za vinogradrstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta, Roberta Brkića, predstojnika Centra za vinogradarstvo, vinarstvo i uljarstvo HAPIH-a, te enologa Marijana Čižmešije sa zagrebačkog Agrofaksa a, inače, predsjednika ocjenjivačke komisije, kao i u prisutnosti brojnih predstavnika medija javnog informiranja – ministrica poljoprivrede RH mr.sc. Marija Vučković.

Planirano je bilo da ocijenjena vina budu izložena na reviji kao sljedu ocjenjivanja da ih i šira publika može kušati i kupiti izravno od proizvođača, međutim zbog problema s covidom19 za ovu godinu, ili barem za ove prve dvije trećine godine, smotra Vina od davnina otpala je.

                Ovo je treća godina otkako postoji projekt Vina od davnina kojega je iniciralo i kojega uz pomoć Hrvatske agencija za poljoprivredu i hranu kao suorganizatora te Agronomskog fakulteta u Zagrebu, Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču te Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša iz Splita kao partnera, organizira Ministarstvo poljoprivrede RH s ciljem poticanja hrvatskih vinogradara/vinara da više pažnje posvete izvornim našim kultivarima i, kako je dodatno objašnjeno, s ciljem promocije vina hrvatskih autohtonih sorata i Hrvatske kao autentične vinske zemlje. Projekt se sastoji od ocjenjivanja uzoraka i od izložbe vina od davnina, tj. kapljice od sorata za koje se zna ili smatra da su hrvatske. Težnja je inicijatora projekta bila svakako i to da se s nekoliko kultivara što se već tržišno lijepo snalaze, poput primjerice Graševine (koja ako možda ipak nije posve naša domaća ali se odlično u nas udomaćila, posebice u Slavoniji), Malvazije istarske te Plavca malog crnoga, dakle triju najraširenijih kultivara u aktualnom hrvatskom sortimentu, zatim od Pošipa, Žlahtine, Debita, Maraštine, Moslavca, Babića… – lista autohtonih hrvatskih kultivara rabljenih u proizvodnji Bakhova nektara proširi na još niz drugih starih naših sorata koje bi bilo dobro revitalizirati.

Dobitnici šampionskih priznanja i šampion šampiona te organizatori Vina od davnina, slijeva: Tasovac, Katunar, Palinkaš Pavlomir, Cmrečnjak, Siljan, ministrica Vučković, Darko Štimac Rizman, Zdravko Tušek, državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede, Marijan Čižmešija i Edi Maletić

Vina od davnina 2020: šampionskim priznanjima po kategorijama nagrađeni uzorci

Ideja o nužnosti naglašenog posvećivanja pažnje domaćim izvornim kultivarima vinove loze i o revitalizaciji te kroz vino kao finalni proizvod valorizaciji niza naših starih sorata koje bi vrijedilo pridružiti autohtonom hrvatskom sortimentu već aktualnom u široj komercijalnoj uporabi svakako je hvalevrijedna. Dovoljno je imati stalno na umu ono što valjda već svi dobro vidimo ali možda i ne zamjećujemo svi u punoj mjeri, a to je da je vino kao napitak, bez obzira na to što je ono toliko staro i čovjeka prati, što se veli, odvajkad, u novije vrijeme otkako se uvis vinula gastronomija i od gurmana stvorila kategoriju gourmeta koji sve više traži izvorni iskreni lokalni proizvod omogućavajući tako tom proizvodu da se uzdigne do statusa snažnog i učinkovitog reklamera kraja gdje nastaje, postalo jakim adutom u turizmu, i kao takvo zlata vrijedno. Međutim, je li ovaj način potpore kakav je sada – osiguravanjem ocjenjivanja vina te organizacijom festivala Vina od davnina s ulazom za koji se ne naplaćuje ulaznica (ne govori li na neki način taj besplatan ulaz o tome da onaj koji je donosio ili oni koji su donosili odluku o neplaćanju ulaznice možda ni sam/sami nije bio/nisu bili uvjereni da bi festival mogao privući ozbiljnijeg potrošača?) – baš jedini i najbolji mogući izbor.

Prof. dr. Edi Maletić istaknuo je na dodjeli odličja da smo nekad u Hrvatskoj brojili oko 400 kultivara vinove loze za koje se može reći da su naše autohtone. No onda su rusvaj napravili razni nametnici i bolesti tako da se broj krenuo smanjivati, a kad se stanje smirilo hrvatski vinogradari i vinari počeli su posizati za inozemnim kultivarima koji su pokazali da se s lijepim uspjehom mogu i kod nas uzgajati i davati kvalitetnu sirovinu za vino, kao prednost tih kutlivara smatralo se i to što je dobar dio njih već bio stekao određenu popularnost u svijetu pa je to davalo našima i nadu da će svoje vino moći dobro unovčiti. Danas imamo, po Maletićevim riječima, nekih 130 autohtonih sorata i sve one nalaze se u vinogradima-banci gena zagrebačkog Agronomskog fakulteta. Hrvatske regije najjače po autohtonim sortama su Dalmacija sa 43 posto, pa Istra sa 42 posto, ostatak je vezan uz Bregoviti sjeverozapad Lijepe naše. Robert Brkić, ravnatelj Centra za vinogradarstvo, vinarstvo i uljarstvo Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu, kazao je da danas u ukupnom prometu u ponudi hrvatskog vina sudjeluje nekih 25 autohtonih naših kultivara. Evo i što se može vidjeti o zastupljenosti hrvatskih autohtonih sorata odnosno nekih sorata značajnijih u smislu izvornosti u državama u našem najbližem okruženju ali ipak dosta sađenih i ovdje, u vinogradima u nas, podatak je za 2019. a iz Agencije je za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju

Graševina – 4.532 ha; Malvazija istarska – 1.641 ha; Plavac mali crni – 1.746 ha; Plvina crna – 624 ha; Debit – 373 ha; Babić – 331 ha; Pošip – 319 ha; Maraština – 313 ha; Teran – 246 ha; Kraljevina – 233 ha, Trbljan (Kuč) – 219 ha; Kujundžuša – 195 ha; Vranac – 177; Žlahtina – 152 ha; Moslavac (šipon) 136 ha; Refošk – 88 ha; Tribidrag/Crljenak/Prmitivo/Zinfandel 76 ha; Škrlet 73 ha.

Iz izvještaja vezanog uz ocjenjivanje vina 2020. bilo je vidljivo da su na ovome vrednovanju sada sudjelovale sljedeće naše domaće sorte: Plavac mali, Maraština, Malvasija dubrovačka, Malvazija istarska, Pušipel, Pošip, Sansigot ili Sušćan, Debejan, Teran, Sokol, Žlahtina, Belica, Crljenak, Kraljevina, Škrlet, Cetink,a, Muškat momjanski, Plavina, Belina starohrvatska, Plavina, Kleščec, Belina svetokriška, Debit, Starohrvatska belina, Trnjak, Kadarun.

Što li je s Grkom, Lasinom, Vugavom, Babićem, Kujundžušom, te ako već ne posve našim a ono na neki način djelomice našim Refoškom, Vrancem, pa Plavecom žutim?

Kako, barem zasad – nema naznaka o održavanju festivala Vina od davnina do daljnjega – nećemo imati prilike vidjeti koja sve vina od domaćih kultivara imamo u Hrvatskoj napunjena u bocu i u prometu. Promatrajući dostupnu listu na kojoj su navedeni kultivari podvrgnuti vrednovanju po kategorijama vide se ponajviše ili gotovo samo domaće sorte od kojih se već podosta vremena u nas proizvode vina za tržište, dakle Žlahtina, Pušipel (Moslavac), Malvazija istarska, Pošip i Plavac mali, novitet u odnosu na spomenute kultivare čine Sansigot ili Sušćan te Debejan u vinu Kurykta! Sada, dakle, nakon tri godine održavanja Vina od davnina, ponavljam, zapazili smo na dodjeli medalja šampionima po kategorijama to da se i dalje stvar vrti oko sorata koje su nam svima već znane i koje su na tržište našle svoje mjesto.

Sjećam se da je nekoliko proizvođača iz Hrvatskog zagorja na smotri Vina od davnina lani imalo vrlo solidne svježe niskoalkoholne i fino kiselkaste mekane kapljice od nekih od belina raširenih po našem bregovitom sjeverozapadu. Zar nam ne bi bilo interesantno pozabaviti se jače npr. baš i s Krapinskom belinom ili Belinom drobnom (recimo za pjenušac klasične metode, nakon drugog vrenja duže odležavan na talogu u butelji), riječ je tu o kultivaru Gouais blancu ili Heunisch Weissu koji je roditelj niza u svijetu proslavljenih sorata grožđa, među njima i Chardonnayu! Zamislite: Belina Drobna Don Juan ili Casanova (tako je Gouais blanc zbog visoke promiskuitetnosti duhovito krstio prof. Maletić!) extra brut, možda čak i brut nature?

Vidio sam na drugim nekim priredbama da se, i to sa solidnim uspjehom, neki naši vinari bave u samostalnom smislu npr. i Debitom (Bibić, Filip Baraka…), Lasinom. Jedini ozbiljni babić je od zagrebačkog garažnog proizvođača pod robnom markom Markus. A ono što već dugo ne vidim i što me iznimno žalosti s obzirom na potencijal toga kultivara: na pozornici kao da više nema (ili je ima tek u kapima koje se jedva nadju) viške Vugave!

Postoji li od ovog, rekao bih, dosta sterilnog oblika učinkovitiji način za stimuliranje domaćih vinogradara/vinara da se više jače potrude oko hrvatskih autohtonih sorata? Dobro bi moglo biti to da umjesto oznaka koje automatski prelaze na vina oformimo apelacije, tako da se neke oznake poput npr. ZOI (zaštićena oznaka IZVORNOSTI) jednostavno više ne bi smjele primjenjivati za vina od nekih sorata koje nemaju nikakve tradicijske veze s teritorijem odakle vina dolaze (npr. syrah u Slavoniji odnosno na Plešivici, tu se za nj može rabiti oznaka ZOZP, ona nije manje vrijedna od ZOI-a). Važnije bi još bilo to da se nađe modus stimuliranja vinogradara/vinara kroz neku financijsku potporu izravno, zar se u nekom interprofesionalnom odnosu poljoprivrede i turizma, društveno-političkih struktura ne bi mogao osnovati neki fond iz kojega bi se vinarima za koje se stalnim stručnim praćenjem i ne tek ovakvim jednim ocjenjivanjem godišnje utvrdi da se trse oko naših autohtonih sorata pa i da imaju određenog uspjeha u proizvodnji, na višoj razini, vina od njih, znači fond iz kojega bi se djelomice moglo podmirivati i usluge znanstvenika vezanih uz vinovu lozu i vino, da barem inicijalno budu savjetnici glede terena (tlo, mikroklima,ekspozicija) na kojemu saditi koju od tih nasih sorata, zatim oko optimalnog uzdržavanja vinograda (rezidba, berba, prinos) i adekvatnog pristupa u podrumu, te tipa vina za proizvesti u smislu monosortnosti odnosno mješavine sorata, tako da svaki kraj može imati organoleptikom standardiziranu visokoprepoznatljivu svoju tipičnu eno- perjanicu?… .♣

Vin méthode nature

Francuska: PRIRODNA VINA i SLUŽBENO PRIZNATA

Za prosperitet vinske branše među ostalime je vrlo važno precizno označavanje vina. Jasne točne kratke na zakonskom propisu bazirane oznaka o porijeklu i godini berbe te oznaka o tipu vina – a ne (inače, često rabljeni!) razni propagandni tekstovi koji vizuelno i estetski opterećuju etiketu i ukupni dizajn – obavještavaju odakle dolazi vino, upućuju makar indirektno na lokalnu eno-tradiciju te informiraju je li vino mirno, suho, s ostatkom neprovrela sladora, slabije odnosno jače po maliganima, potom je li pjenušavo, alkoholizirano, visoko-predikatno, slatko desertno itd., tako da kupac/potrošač zna u kojoj mjeri sadržaj boce odgovara njegovu osobnu afinitetu u konzumaciji i eventualno u kojoj prigodi i uz koje jelo bi bilo prikladno poslužiti dotično vino. U novije vrijeme, otkako se sve jače pažnja posvećuje zdravoj hrani i prehrani i u javnosti se preporučuju namirnice i pića rađena na maksimalno moguće prirodan, eko, zdravi način, dakle sa što manje odnosno i bez kojekakvih aditiva-poboljšivača te bez raznih tehniciranja u proizvodnom pogonu i procesu, poprilično je narastao broj ponuđača koji se na tržištu pojavljuju s vinom za koje tvrde da je posve prirodno. U tom segmentu zna(lo) se naći svega i svačega, naime neki proizvođači takvih prirodnih vina nisu baš bili i posve iskreni, a neki pak nisu bili dovoljno pedantni, pa su im vina bila s određenim manama, za koje se nije htjelo priznati da su nedostaci i obrazlagalo se da to tako mora biti jer proizvodnja je posve prirodna. U svakoj zemlji postoji Zakon o vinu koji obuhvaća i kontrolu vina na tržištu, međutim bilo iz možda nekih nedostataka-nedorečenosti u propisima o produkciji a i zbog nedovoljnih kontrola kapljice uzete i s polica trgovina na tržištu se našlo proizvoda s manom/manama koju/kojih ne bi smjeli imati.

Ovih dana iz zemlje koju se smatra po renomeu najjačom vinskom zemljom svijeta – Francuske, stigla je vijest da je nakon punog desetljeća oštre borbe s nadležnim institucijama vlasti napokon francuskim proizvođačima prirodnih vina oficijelno dopušteno da na butelje stave etiketu s oznakom Vin méthode Nature (VMN), u prijevodu Vino proizvedeno prirodnom metodom. Izrazi vin naturel odnosno natural wine na razini EU službeno nisu dopušteni. Budući da rješenje oko oznake Vin méthode nature počiva na određenom pravilniku iz kojega se dobro vidi što se ne smije, te što su mane, Francuski nacionalni institut za apelacije (INAO) priznao je oznaku Vin méthode nature apelacijom. U izradi koncepta za cijeli projekt sudjelovali su Ministarstvo poljoprivrede Francuske, INAO i Ured za suzbijanje krivotvorenja. INAO je inače to novoformirano udruženje proizvođača prirodnih vina okupljenih pod nazivom Union des producteurs de vin méthode nature i koja broji više od stotinu članova priznao kao tijelo što će službeno predstavljati proizvođače prirodnih vina. Na čelu Nacionalnog udruženja proizvođača prirodnih vina nalazi se Jacques Carroget, međunarodno znani vinogradar/vinar i pionir proizvodnje prirodnih vina u Francuskoj, inače iz doline rijeke Loire, područja koje se, makar je cijeli pokret za prirodna vina u Francuskoj krenuo još 1960. navodno u Beaujolaisu, etabliralo kao kolijevka organske i biodinamičke proizvodnje u Francuskoj. Carroget, koji je startao s prirodnim vinom 1997., upravlja s 23 hektara vinograda.

Novoutemeljeno Udruženje proizvođača VMN svoju proizvodnu dlelatnost bazira na pravilniku što počiva na 12 kriterija kojih se moraju pridržavati proizvođači što na svojim buteljama ćele vidjeti oznaku Vin Méthode Nature. Obveza je da se vinograd uzdržava organski, dakle da grožđe bude na visokom eko-nivou, te da bude ubrano ručno. Fermentacija se mora odvijati na vlastitom kvascu, bez ikakvih aditiva. Nisu dopušteni cross-flow filtracija, flash-pasterizacija, termo-vinifikacija, obratna osmoza. Vino u boci smije sadržavati maksimalno 30 mg SO2 na litru i u tom slučaju na etiketi treba pisati da ima do 30 mg/l dodanog sumpora. Ako se sumpor ne dodaje, na etiketi treba pisati bez dodavanog sumpora (sans sulfites ajoutés). Svaka kategorija tj. sa dodavanim i bez dodavanog sumpora ima svoj logo. Proizvodi li eventualno vinarija i prirodna i konvencionalna vina, to mora na etiketi biti vidljivo označeno.

Proizvođači članovi Udruge obvezuju se na pristanak da ih Udruga kontrolira i da svake godine dobiju neku vrstu auto-certifikacije, a obvezni su pristati i na to da se detalji vezani uz njihov rad preko Udruge stave na raspolaganje javnosti. U Francuskoj inače ima oko 150.000 proizvođača vina, od toga samo je jedan posto onih okrenutih organskoj odnosno biodinamičkoj produkciji. Očekuje se da će se ovom novom francuskom Pokretu za prirodno vino priključiti i istomišljenici iz Italije i Španjolske, spominju se i Slovenci! Hrvati??

Najavljuje se da bi se u narednih nekoliko mjeseci na tržištu moglo pojaviti prvih oko 1000 hl vina s oznakom Vin Méthode Nature, riječ je o kapljici proizvedenoij od lanjske berbe a na posjedima određenog broja vinogradara/vinara koji su od početka prošle godine vinograde imali spremne za eko-produkciju i koji su se i u podrumu držali eko-kriterija potvrđenih sada pravilnikom.

_____________________________

MACERATI IZ AMFORE – U tzv. prirodna vina spada i kapljica rađena od bijelih sorata te i sa po pola godine dugim maceracijama u amfori, najčešće ukopanoj u zemlju. Većina proizvođača takvih vina naziva tu kapljicu pomalo nespretno narančastom ili orange a bilo bi prikladnije zvati je jantarnom, naime jantarna boja djeluje još zdravo, dok narančasta već sugerira oksidativne procese.

Na takva se vina ukazuje posebnom, znatno težom bocom i npr. oblikom boce barem donekle nalikom na amforu, pa bakreno-žutom etiketom, a u Hrvatskoj se nerijetko za njih rabi službena oznaka ZOI kao zaštićena oznaka izvornosti – makar rabljena sorta a ni tehnološka metoda dobivanja nimalo ne ukazuje na tradicijsku izvornu tehonlogiju u našim krajevima… pa bi bilo dobro I ovdje u nas naći odgovarajući oznaku i ozakoniti je za uporabu na etiketi proizvoda.◾

_____________________________

Veliku podršku francuski prirodni vinari imaju u poznatoj Isabelle Legeron MW, jedinoj Francuskinji s titulom Master of Wine. Ona je jaka zagovornica prirodnih vina, i 2012. osnovala je platformu Raw Wine, najveće svjetsko okupljalište proizvođača sklonih vinu dobivenom organskim odnosno biodinamičkim pristupom, uglavnom s minimumom intervencija. Godišnje u svijetu Legeron MW organizira črtiri velika sajma takvih prirodnih vina, po jedan o Londonu, Berlinu, New Yorku i Los Angelesu. Inače je autorica knjige Natural Wine: an introduction to organic and biodynamic wines made naturally. ♣

VinMarKon 2020

PRVA HRVATSKA KONFERENCIJA o MARKETINGU PLEMENITE KAPLJICE           

Organizatorice Konferencije Irena Lučić Vinoljupci i Marija Vukelić iz tvrtke Zlatne riječi

U organizaciji zagrebačke udruge Vinoljupci, koju vodi ekonomistica Irena Lučić, i zagrebačke tvrtke Zlatne riječi, na čelu koje je prof. Marija Vukelić, u Zagrebu je, u hotelu International, pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, održana prva hrvatska konferencija o vinskom marketingu VinMarKon 2020, primarno namijenjena onima kojih je u publici bilo najmanje – vinarima, vinskim profesionalcima, distributerima vina, predstavnicima HoReCa sektora. Kao glavna tema konferencije, na kojoj je bilo za naše okolnosti vjerojatno neiznenađujuće (!) ali ipak i neočekivano malo – kao da je riječ o nečemu drugome i nekome drugome, zapravo maltene nimalo hrvatskih proizvođača vina, navedeno je Strateško planiranje u vinskom marketingu. Kako vrlo često govorimo da smo svjetski relevantna vinska zemlja – za to, istina, postoje određeni argumenti primjerice taj da je vinogradarstvo i vinarstvo na prostorima današnje Hrvatske krenulo još u VI stoljeću prije Krista, te taj da gotovo po cijeloj državi imamo sjajne prirodne uvjete za uzgoj vinove loze, a i taj da smo nekad imali oko 400 autohtonih kultivara, taj da imamo niz upravo fantastičnih vinogradskih položaja pa i taj što smo s nekim vinima pokazali svijetu da smo u stanju proizvesti velike stvari – ipak taj željeni status nismo dosegnuli, i stoga sam spomenuti naziv konferencije smatrao najavom nekog novog, učinkovitijeg marketinga za vinsku Hrvatsku u ukupnosti.

Voditeljica Irena Lučić i panelisti Josip kraljičković, Krunoslav Karalić, Božica Marković, Zarko Stilin (Julio Frangen)

Diskusija pod naslovom Strategija vinskog marketinga u Hrvatskoj okupila je nekoliko predstavnika relevantnih institucija i nezavisnih marketinških stručnjaka, među njima bili su doc.dr.sc. Krunoslav Karalić, pomoćnik ministra poljoprivrede za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, prof.dr.sc. Dragan Kovačević, potpredsjednik Hrvatske gospodarske komore za poljoprivredu i turizam, Božica Marković, direktorica HGK za poljoprivredu i prehrambenu industriju, mr. Josip Kraljičković, pročelnik Upravnog odjela za poljoprivredu, ruralni razvitak i šumarstvo Zagrebačke županije, dr.sc. Žarko Stilin, prodekan za poslovnu suradnju i predstojnik katedre za marketing i komunikacije na Visokoj poslovnoj školi PAR u Rijeci, s druge strane pomalo čudi što u programu nije bilo prof. Đure Horvata koji je nedavno izdao knjigu o vinskom marketingu, a ni prof. Damira Kovačića sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta koji se dugo bavi marketingom i znao je u segmentu poljoprivrede organizirati razne akcije na marketinškoj frekvenciji. Nadao sam se da će nazočiti Martin Vuković s HRT, jedan od glavnih u uredništvu Emisije za poljoprivredu na Hrvatskom radiju i jedan od glavnih u Sekciji agrarnih novinara Hrvatske, te Goran Beinrauch, glavni urednik Gospodarskog lista. Panelisti s kojima je razgovarala Irena Lučić prisutnima su, svatko sa svog aspekta, pokušali dati uvid u postojeću strategiju vinskog marketinga u Hrvatskoj te u ideje i smjernice za unaprjeđenje brendiranja Hrvatske kao svjetski relevantne vinske zemlje. Spomenuti su, kao nešto što treba pomoći, novi Zakon o vinu i novi ustroj hrvatskog vinogradarstva & vinarstva po četiri regije – Središnji bregoviti dio, Slavonija i Podunavlje, Istra i Kvarner te Dalmacija, rečeno je i to da će se u nas smjeti reklamirati samo vina unutar oznaka ZOI i ZOZP, te da se radi na poboljšanju suradnje između Ministarstva poljoprivrede i vinara, HGK i Ministarstva turizma.

Krunoslav Karalić naglasio je da je za brendiranje i marketing vrlo važna podjela na četiri hrvatske vinske regije:

Kroz zakon o vinu koji je stupio na snagu 1. travnja 2019. godine napravili smo cjelovitu reformu sustava i osigurali sve pretpostavke za marketinško označavanje vina: prije svega stvorili smo financijske pretpostavke tj. osigurali smo 12 milijuna kuna, uspostavili smo vinske regije, a za svaku regiju predvidjeli smo osnivanje udruga i vinskih organizacija, pri čemu je Ministarstvo izvršno tijelo koje organizacijama dodjeljuje status a za nj je potrebno minimalno 25 proizvođača ili 33 posto površina (po meni: nedovoljno!) iz određene regije. Ključni je korak“sada na proizvođačima, da se organiziraju i ostvare ove uvjete – kazao je pomoćnik ministrice. Objasnio je i koje su dvije krizne mjere donešene Nacionalnim programom corona-pomoći sektoru vina (osigurano 43 milijuna kao mjera skladištenja i mjera destilacije) i na koji način funkcioniraju.

Pogled u dvoranu s publikom (Marko Čolić)

Božica Marković iz HGK govorila je o brendiranju Hrvatske kao vinske zemlje kroz projekt Vina Croatia-Vina Mosaica, nastao na inicijativu samih vinara. Josip Kraljičković izrazio je nezadovoljstvo suradnjom lokalne uprave s višim (državnim) institucijama. Spomenuo je projekte stvaranja županijskih marki npr. Portugizac Plešivica, Kraljevina Zelina; vinske ceste. Žarko Stilin osvrnuo se na marketing i obrazovanje i manjak strategije na raznim razinama, a posebice istaknuo da mora postojati nacionalna strategija za marketing vina,

Osobno, očekivao sam na toj konferenciji više o tome da bi se vinska branša u Lijepoj našoj morala kako treba POSLOVNO organizirati te da bi se svakako i Država – s obzirom na golemu gospodarsku važnost vina (turizam: potrošnja ovdje ali i snažan magnet za nove eno-gastro goste, izvoz… ) morala pobrinuti da se u vinski sektor od vinograda, preko podruma do najranijeg mogućeg izlaska na tržište po kategorijama (klasifikacija pozicija, poticaji isključivo proizvođačima koji to zavrjeđuju svojim radom i povratkom svojim postignućima društvenoj zajednici, minimalna gustoća sadnje loze po jedinici površine – optimalan odnos kakvoća-količina, sorte i optimalni klonovi, stvaranje za teritorij tipičnog profila vina što se smatra perjanicom kraja, najveći dopušteni prinosi i načini i dužine dozrijevanja kapljice predviđeni za određene apelacijske oznake, najraniji mogući izlazak na tržište pojedine kategorije vina…) uvede red i da gasom do daske prorade inspekcijske službe.

Bitne teme za brendiranje Hrvatske kao svjetski relevantne vinska zemlje o udruživnju vinara, prednostima i izazovima toga, dotaknuli su Nikola Benvenuti, istarski vinogradar/vinar i predsjednik tamošnje udruge Vinistra, i Janko Kezele iz moslavačke udruge Škrlet.

Nikola Benvenuti

Benvenuti, koji je inače od 2010 do 2014 bio član UO udruge Vinistra (osnovane 1994., sa samo sedam članova) a 2014. postao je predsjednikom Vinistre (danas: 130 članova) iznio je da je Istra, koja brine o oko 3200 hektara pod vinovom lozom, 2018. otvorila novu svoju stranicu početkom implementacije Strategije razvoja istarskog vinogradarstva i vinarstva do 2030. Konzultantska tvrtka izradila je smjernice za novo profesionalno i strukturalno upravljanje u vinogradarstvu i vinarstvu, marketingu koji uključuje tiješnju suradnju s turističkim sektorom, uvodi se i obveza jače participacije vinara u financiranju udruge tako da se računa da bi godišnji proračun Vinistre morao dosegnuti milijun kuna! U budućnosti Vinistra će (kao što to imaju npr. talijanski poslovni vinski konzorciji), uz Upravni odbor što ga čine vinari i iz čijeg reda se bira predsjednik, imati profesiju izvršnog direktora udruge…

Kezele je, spominjući situaciju vezanu uz moslavački škrlet, kazao da u Moslavačkom vinogorju koje se prostire kroz tri županije koje ne daju podjednaki dosprinos proizvođačima, kojih s profesionalnm pristupom ima od najmanjeg s 20.000 do najvećeg od 150.000 litara. Udruga profesionalnih proizvođača škrleta broji osam članova. Ivan Ćuk iz zagrebačkog odvjetničkog ureda Vukmir & partneri pričao je o brendiranju vina i udruženom tržišnom nastupu, iz auditorija je dosta stidljivo spomenuto da bi svakako u nas trebalo više poraditi na širenju kulture stola i kulture zajedništva.

Na kraju konferencije a pod nazivom Stvaranje dodane vrijednosti: vina iz mora nastupili su Karmela Tancabel iz Iločkih podruma koji su na degustaciju ponudili svoja vina određeno vrijeme njegovana u butelji pod morem, te Zadranin Marko Dušević, koji pokraj otoka Paga ima uzgajalište školjaka i rakova te podmorsko njegovalište vina.

Osvrt na Konferenciju dala je organizatorica Irena Lučić:

                – Iako smo se nadali većem odazivu vinara, doista smo zadovoljni konferencijom koju smo održali u ovim teškim i izazovnim vremenima. Pokrenuli smo važne teme i postavili neka ključna pitanja na koja ćemo zajedno nastaviti tražiti odgovore. Planiramo 2. konferenciju dogodine, s nadom u veću podršku relevatnih institucija, vinskih udruga i udruženja, te većim odzivom vinara, kojima je, ova konferencija bila prvenstveno i namijenjena.

S ove konferencije – za koju treba reći da je dobro da je organizirana ako to označava početak kojemu slijedi i nastavak takvih susreta – nismo baš izašli pametniji na temu optimalnog vinskog marketinga za afirmaciju Hrvatske kao relevantne svjetske vinske zemlje, potvrdilo se uglavnom ono što se znalo već prije, a to je da se Hrvati teško poslovno ujedinjuju da bi zajednički napokon ostvarili željeni (poslovni) cilj. ♣

___________________________

__________________________________

Tržište vinom Corona 2020

OPORAVAK POLAGAN, ALI – SNAŽAN(?!)

          U cijelome svijetu pandemija corona-virusa prouzročila je goleme gospodarske probleme, velike gubitke posebice i na tržištu vinom, ali ekonomski analitičari najavljuju – da li poduprto na nekoj čvrstoj bazi ili da ipak malo umire oštećene ? – da bi se između 2021. i 2024. godine trebala dogoditi osjetna poboljšanja…

            U nas, stanovite korake na ublažavanju krize poduzela je Hrvatska vlada, a Hrvatska gospodarska komora odmah je pozvala na žurnu provedbu natječaja za pomoć vinarima. O kakvim koracima je riječ? Odobreno je 38 milijuna kuna potpore za destilaciju i pet milijuna kuna za skladištenje neplasirane kapljice. K tome, Hrvatska gospodarska komora resornom Ministarstvu poljoprivrede predložila izmjene Nacionalnog programa pomoći sektoru vina, tzv. vinske omotnice.               

Dragan Kovačević, potpredsjednik HGK za poljoprivredu i turizam

Izvanredne mjere pomoći za destilaciju vina i za krizno skladištenje vina predložili su Hrvatska gospodarska komora i Udruženje vinarstva HGK. Ovo je još jedan primjer dobre suradnje proizvođača i resornog Ministarstva poljoprivrede. Vjerujemo da će ova potpora djelomično stabilizirati nepovoljnu situaciju na tržištu vina uzrokovanu pandemijom corona-virusa te pomoći vinarima i vinogradarima u osiguranju financiranja tekuće proizvodnje vina i grožđa te otkupa grožđa iz ovogodišnje berbe – istaknuo je potpredsjednik HGK za poljoprivredu i turizam Dragan Kovačević.

HGK je apelirala na Ministarstvo poljoprivrede i na Agenciju za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, kao tijelu za provedbu ovih mjera, da hitno krenu s provedbom ovih mjera kako bi se potpora vinarima mogla ostvariti čim prije i u predviđenom obujmu.

– Sad je sve na resornom ministarstvu. Žurnu objavu natječaja za provedbu mjera očekujemo kako ne bi došla u pitanje realizacija osiguranih sredstava, posebno za mjeru kriznog skladištenja. Članice Udruženja vinarstva HGK traže jednostavnu natječajnu proceduru, bez suvišnog administriranja. Ako se žurno ne pristupi provedbi natječaja, predviđena sredstva mogla bi ostati neiskorištena. Riječ je o ukupno 43,3 milijuna kuna potpore – upozorava Kovačević.

Početkom lipnja Vinexpo New York organizirao je webinar na kojemu se raspravljalo o onome što bi trebalo biti nova normalnost na tržištu vina i jakih pića. Govorilo se o promjenama u prodaji alkoholnih pića nakon što prođe nalet covida19, pričalo se o tome kako je moguće što prije oporaviti se od šteta nanesenih globalnom blokadom koja je mjesecima praktički eliminirala plasman preko kanala HoReCa.

Za vrijeme webinara pod naslovom Nova normalnost: alkoholna pića nakon pandemije covidom19 izvršna direktorica svjetske agencije IWSR koja se bavi analizama tržišta upravo alkoholnim pićima Brandy Rand (kako joj se ime poklopilo s onime čime se bavi!), izjavila j da je ona sa svojom ekipom provela istraživanja vezana uz najnovije uvelike coroninom zaslugom nastale promjene ponašanja kupaca/potrošača te analize o bitno povećanoj aktivnosti u propagandi i trgovanju putem elektronskih medija a u što su u značajnoj mjeri uključeni ne samo vinski trgovci nego i sami proizvođači. Dakle, je li 2019. bila posljednja normalna godina u kontekstu konzumacije alkohola ili će se, odnosno u kojoj mjeri, stare navike zadržati i nakon što se opsadno stanje smiri? Ocjenjuje se da će ključne promjene u navikama i ponašanju potrošača kao posljedica rusvaja što ga je napravio covid19 najvjerojatnije na naš odnos i ponašanje pri kupnji i konzumaciji alkoholnih pića trajati dugoročno.

Konzumacija alkohola bazira se na određenim, prigodnim društvenim okolostima, na našim iskustvima i na trgovačkim kanalima koji su nam na raspolaganju. Određene naše navike u novim corona-okolnostima počele su se mijenjati i izmijenile su se poprilično, htjeli mi to priznati ili ne, i lako je moguće da će se novi pravci ponašanja zadržati i u vremenu nakon što se oslobodimo ofenzive covida19, jednostavno stoga što se nije lako riješiti za pandemijskog vremena stečenih određenih strahovanja od nekih postupaka i/ili okolnosti koji su nam prije bili sasma normalni a sad već na njih gledamo s priličnom dozom opreza.

U stvaranju određenih zaključaka o tome kako ćemo se prema alkoholnim pićima odnositi u budućnosti Rand je uzela u obzir niz pokazatelja na koje je naišla prateći, kako je već spomenuto, osjetno povećano oslanjanje potrošača na tzv. e-trgovinu, među tim pokazateljima je, kazala je Rand, dosta onih koji upućuju na razmišljanja pojedinaca vezano uz planiranje života za dalje i na duži rok.

U 2019. godini potrošnja alkoholnih pića bilježi, veli Rand, u ukupnosti porast od 0,3 posto, s time što je povećanje kad se govori samo o vinu iznosilo 0,8 posto. Međutim utjecaj pandemije covida19 na konzumaciju alkohola u SAD doveo je, čuje se, do toga da je u ukupnosti potrošnja alkoholnih pića u toj zemlji u 2020. do sada pala za 1,9 posto, a, za usporedbu, smanjenje potrošnje alkoholnih pića zabilježeno nakon recesije 2009 bilo je za 1,5 posto. Predviđanja za SAD sada, međutim na vrlo dugi period, govore o sporom poboljšavanju situacije, nakon nekoliko godina očekuje se doduše da će se sadašnjih -1,9 posto, za što neki tvrde da je plafon za SAD, za nekih tri godine pretvoriti u – 0,4 posto. U prognozama koje ohrabruju unatoč još uvijek količinskom minusu od tih -0,4%, u smislu novčane vrijednosti spominje se rast čak +2,9 posto! Sugerira li to zaključak o stanovitom jačem usmjerenju prema nešto višoj kakvoći u pravilu nešto skupljoj? Ne nužno.

Što se tiče Europe i Južne Amerike situacija bi po Brandy Rand bila sljedeća: moguće je da bi u Europi smanjenje konzumacije alkoholnih pića do kraja ove godine ili do sredine sljedeće moglo dosegnuti čak -16,2 posto, a u Latinskoj Americi i -19,7 posto! Glede Azije, govori se o smanjenju potrošnje od -11,4 posto, a brojke za Afriku vrte se oko -13,6 posto, tako da bi se na tim kontinentima oporavak barem približno do stope potrošnju kakva je bila registrirana u 2019. mogao očekivati tek poslije 2024. godine.

Jedina kategorija alkoholnih pića koja je u vrijeme covida19 ostala posve pošteđena pada, su pjenušci, kojima je, inače, konzumacija u 2019. bila porasla za 1,4 posto.

Što se tiče podataka o gospodarstvu općenito, u SAD je u svibnju 2020. nezaposlenost dosegnula, navodi Brandy, 16,4 posto, a potrošnja svega uopćeno smanjena je za pet posto (za vrijeme recesije 2009. bila je -2,8 posto!). Postoje mišljenja da je spomenuti pad potrošnje alkoholnih pića općenito u SAD do sada narastao naglo na navedenih. -1,9 posto do sredine 2020. zbog šoka što su ga u prvo vrijeme izazvali pandemija i najednom uvedene zaštitne mjere ograničenja, te se već nedavno počelo pričati da je situacija s konzumacijom alkoholnih pića u poboljšanju, naime stanovnici u SAD valjda su se malo pomalo naviknuli na nove izvanredne uvjete života pa su s obzirom da su za vrijeme lock-downa morali smanjiti izlaske počeli u većoj mjeri konzumirati u udobnosti vlastitoga doma, neki čak možda – razlog može biti i stres – i dosta više nego što su prije bili naviknuti, a više su počeli piti i kako bi, kako su se izražavali, lakše preboljeli ograničenja u izlasku iz kuće i na javna okupljališta. Očita ekonomska kriza i novi, post-šokni povratak alkoholu i u većoj mjeri nego što je možda bilo prije mogu biti u stanovitoj vezi s obzirom da se u vrijeme tzv. lock downa s alkoholom može podružiti u vlastitom domu i po nižoj cijeni od one koju bi se npr. za istu vrstu pića, isti brand, istu količinu platilo da se sjedilo u ugostiteljskom objektu. A izolacija doma nakon kraćeg privikavanja mogla se relativno solidno podnijeti jer internet i društvene mreže omogućuju različite oblike komuniciranja i virtualna socijalna druženja, pa i mogućnosti (povoljnije) nabavke pića on-line, tako i to je otvorilo neke nove momente kao razlog za potrošnju pića. Internet s različitim e-mogućnostima koje pruža otvorio je, kako je rečeno, nove komforne načine prodaje i nabavke i pića, i potrošači su to znali iskoristiti.

Francuski Buvet Ladubay, vinska kuća uz koju se tijesno vezao glumac Gerard Depardieu, očito nema potrebe za kukanjem: prije još 25 godina svoje je predstavništvo otvorila u Njemačkoj i tamo dobro i sada prodaje i svoje pjenušce Cremant de Loire i mirno vino!

Što se proizvođača i trgovaca tiče moglo bi se reći da su koliko-toliko još i dobro prošli oni koji se bave vinima predviđenima za plasman u većim trgovačkm lancima. E-prodaja se općenito u razdoblju neposredno nakon početnog silovitog pandemijskog udara u SAD samo u posljednjih mjesec dana utrostručila, u segmentu alkoholnih pića plasman relativno hitro raste. Najteže pogođenima u novim okolnostima našli su se ugostitelji, dakle sektor HoReCa jer su lokali morali zatvoriti svoja vrata, predviđanja kažu da covid19 u SAD neće dopustiti preživljavanje čak i do 30 posto restorana i kafića.

Zaključak Brandy Rand: oporavak će biti kompliciran, i promatra li se cijeli naš planet dugačak, s promjenama koje će na dugi rok utjecati na život svih nas, a što se tiče alkoholnih pića ona su očito, posebice kad se prebrodi mogući iznenadni prvi šok kakav je bio na početku službene objave pandemije, tražena roba i u društvenim i ekonomskim krizama, kako su razlozi za piće podjednako i jad i veselje teško da ona kao takva mogu propasti jer eto i kanal za plasman i mimo klasičnih punktova lako se nađe. S obzirom da u svijetu ima mnogo ljudi s ogromnim bogatstvom pa oni sebi mogu priuštiti veliki luksuz i na tanjuru i u čaši, na kraju bi mogli, zahvaljujući pažljivom gospodarenju financijama te, u nevoljama uobičajenim, prigodnim novčanim potporama i vinskom sektoru profitirati i vinari što su se opredijelili da rade i nude osebujna vina ekstra kakvoće i sposobna za dugo trajanje i koja su s obzirom na veće investicije u proizvodnju i u opremu za produkciju kao i u vrijeme dozrijevanja u pravilu skuplja…  ♣

Covid19 lock down i vino

INTERNET NA RUKU BAKHOVA NAPITKA

U Velikoj Britaniji nedavno je provedeno istraživanje o on-line kupovanju vina, i pokazalo se da je, otkako je covid19 u naletu, kupovanje vina preko interneta znatno poraslo. Pokazalo se i to da potrošači u Ujedinjenoj kraljevini zasad najviše trzaju na pjenušava vina, koja u ukupnom udjelu maloprodajne trgovine vinom preko interneta dosižu 49,3 posto. Na drugom mjestu po potražnji su, s 35,4 posto, crna vina. Bijelo vino pokriveno je sa 14,7 posto, a interes za ružičastim mirnim vinom je na skromnih 0,6 posto!

U kategoriji pjenušaca, očekivano, na vrhu zanimanja e-kupaca u Velikoj Britaniji je svjetski razvikani i cijenom vrlo pristupačni prosecco, za koji je proteklog mjeseca bilo 84.300 zahtjeva za kupnjom. Na drugom mjestu na Otoku su s, iako s mnogo ali ipak s poprilično manje zahtjeva nego što ih je registrirano za proseccom, šampanjci, ali ipak oni s generičnom oznakom – Champagne – na etiketi, dakle cjenovno povoljniji od cruova odnosno millesiméa, za njih je došlo 52.500 narudžbi. U kategoriji crnog vina najtraženijima su se pokazali francuski crnjaci iz Bordeauxa (43,400 narudžbi prošlog mjeseca), i oni iz područja Châteauneuf-du-Pape (16,800 narudžbi). Među dvama najtraženijim bijelim vinima pokazali su se talijanski (uglavnom s područja Furlanije Venecije Julije) Pinot grigio i Sauvignon, prvi se diči s 13,600 narudžbi a drugi ih je imao 11,500.

U cjenovnom razredu nešto skupljih vina, onih u rangu od 15 do 25 funta, situacija je nešto drukčija, tu se najtraženijim pokazalo toskanski crnjak Chianti Classico docg, dok je u grupi bijelih vina malo prije spomenuto prvo mjesto Pinot grigia preuzeo pijemonski Roero Arneis, što je donekle začudilo jer Arneis u Velikoj Britaniji nije toliko poznat, ali stekao je ipak sasvim dovoljno vjernih potrošača, čiji se broj pomalo povećava, naime Arneis u organoleptici nudi dosta finog tropskog voća što se zacijelo Britancima vrlo dopada. Najpopularniji kod jeftinijih vina – Pinot grigio kod onih Britanaca koji rado za bocu plate više tek je na šestom mjestu u ukupnoj potražnji (bijelo i crno), a u grupi samo bijelih vina na drugom je mjestu, podosta nakon Arneisa.

U grupi jače skupljih crnjaka vode francuski Pinot noir i talijanski Barolo, a na trećem mjestu po potražnji rafniranijih potrošača je talijanski Primitivo, dubok i bogat, s aromama tamno-plavog bobičastog voća i suhog voća, iako je riječ o sorti znanoj i kao Zinfandel ljubitelji vina na Otoku nekako rjeđe se opredjeljuju za vina pod tim američkim nazivom, objašnjenje, smatraju vinski trgovci i vinski stručnjaci, je u tome što se Primitivo pokazuje svježijim i voćnijime te prirodno slasnijim od zinfandela koji često zna biti malo prepopterećen i (sladunjavim) aromama i slasti od američkih barriquea. Kod kupaca u Velikoj Britaniji spremnih da izdvoje nešto više novca za butelju Prosecco zauzima na rang-ljestvici ukupne potražnje tek peto mjesto, ali ovdje je, inače, riječ o Proseccu na kvalitantivnoj razini više naime o (Prosecco di Valdobbiadene) kategoriji millesimato docg, a to je ono za što Francuzi vele millesimé a Anglosaksonci rabe oznaku vintage, dakle pjenušac je isključivo od grožđa ubranog te, jedne i na etiketi označene godine iznimno visoke kakvoće. Na osmom mjestu u ukupnosti kod vinoljubaca debljeg džepa je pijemontska barbera, uz napomenu da se više traži ona nešto duže odležana, kod koje se stvorio kompleksniji organoleptički profil naime prvotnoj izraženoj voćnosti, koja je s vremenom stekla novu dimenziju, pridružene znaju biti zemljane note, arome kože te mirodije.

Oko desetog mjesta na listi traženijih vina kod onih koji kupuju po nižoj cijeni i kod onih koji su u mogućnosti i voljni izdvojiti koju funtu više za bocu vina moglo bi se svrstati vrlo delikatni, svježi i elegantni Pinot blanc doc iz alpskih vinograda u Alto Adigeu, od crnih pak vina Montepulciano d’Abruzzo docg (Montepulciano je sorta!), a od pjenušaca pjenušavi slatkasti i aromatični Moscato d’Asti, s 5 vol %.

Može li i naš Šime Škaulj iz Benkovačkog vinogorja imati u plasmanu koristi od toga što su mu Merlot 2015 barrique i Cabernet sauvignon 2015 barrique bili službena vina u Euro-parlamentu za hrvatskim predsjedanjem tom institucijom? Škaulj je inače za svoja vina dobivao medalje na razglašenom svjetskom ocjenjivanju u organizaciji revije Decanter. Škauljeva vina u ponudi su Zdjelarevićeve vinoteke Vinoretum u zagrebačkom hotelu international, a i izvoze se, zasad u Njemačku, SAD, Poljsku… (suhiucasi)

Šime Škaulj

Kao značajna razlika između uobičajenog kupovanja u trgovini i onoga naručivanjem preko interneta u tome je što potencijalni kupac, posebice dok je u karanteni ili lock downu, ima više mogućnosti i više vremena da uspređuje i cijene i prezentacije vina kod različitih trgovaca-ponuđača vina, tako da je kod naručivanja preko interneta u znatno boljoj situaciji da izabere vino koje mu po tipu i okusu te po cijeni najbolje odgovara. Ta navika vrlo detaljnijeg pregledavanja vinska ponude po etiketama i cijenama mogla bi se zadržati i kasnije, tako da trgovci računaju da bi potrošači i nešto plićeg džepa mogli početi, u nadi da će profitirati, i češće navraćali u trgovine poznate po boljem vinu, a kako je u pravilu u takvim trgovinama moguće kušati neka vina možda će kušanjem izgrađivati svoj ukus i navući se na uzorke koncentriranijih aroma i kompleksnijeg aromatskog profila za koje se uvjere da se s obzirom na doživljaj što ga pružaju isplati, makar se doma ponijelo manji broj boca, izdvojiti koji novčić više…

U kupnji preko interneta među zahtjevnijim kupcima dubljeg džepa pokazala su se vina iz talijanskog Alto Adigea (Sud Tirol). Odlični proizvođači tamo su Paolo Foradori (desno) i njegov sin Martin, s posjeda Hofstätter

KINA: Istraživanja o tome u kojoj je mjeri pandemija donijela promjena u konzumaciji vina provedeno je i u Kini. Wine Intelligence navodi kako je nalet covida19 ne samo inspirirao više Kineza da piju i više vina nego što je to bilo prije, nego i na to da troše više na vino, konkretno da su spremni butelju, kad naiđu na bolje vino, platiti i skuplje! I u Kini se, kao i u svijetu, osjetno pojačala trgovina vinom preko interneta, međutim dok podaci vezani uz on-line kupnju u Kini govore o tome da se tamo narudžbe obavljaju dosta brzo, dotle infrmacije iz većine drugih zemalja više upućuju na to da konzumenti dosta paze na to da prođu jeftinije, ne toliko u smislu da bi se opredijelili za jeftina vina ili manji broj boca koliko u smislu da troše više vremena na surfanje i obilazak stranica ponuđača da bi vino za koje smatraju da im odgovara po kakvoći pronašli po za njih najboljoj cijeni. Zamijećeno je naime bilo da su otkako se pojačala e-trgovina u raznim zemljama cijene (nekih) vina poskočile pa nije nelogično da su naručitelji uložili veći napor i više vremena da vino na koje su naviknuli najprije potraže na dosta adresa, a za narudžbu se odluče kad nađu ponudu po cijeni poznatoj im iz trgovina ili po internetskoj cijeni najbližoj onoj na koju su naviknuti iz vinoteke.

Istraživanje aktualnog stanja na tržištu vinom u Kini Wine Intelligence je proveo na uzorku od 1000 kineskih potrošača vina što stanuju u 12 najvećih kineskih gradova, vrijeme istraživanja trajalo je oko dva mjeseca.

Krenulo se od pretpostavke da bi ograničenja koja je vezano uz suzbijanje širenja corona-.virusa uvela kineska vlada moglo dosta negativno utjecati upravo na potrošnju Bakhova nektara, rekao je njemačkoj vinskoj reviji Meininger Wine International (izdavač – obitelj Meininger, uz to što ima nekoliko revija posvećenih vinu, pivu, sommelijerstvu, ugostiteljstvu, organizator je ocjenjivanja Mundus Vini) Richard Halstead iz čelništva Wine Intelligencea. Smatralo se da će ograničenja u kontekstu okupljanja ljudi i smanjenja druženja uživo zbog smanjenja tradicijskih uvjeta za potrošnju pića rezultirati bitnim smanjenjem konzumacije vina. Međutim dogodilo se upravo suprotno: potražnja za vinom znatno je skočila jer ljubitelji plemenite kapljice povećali su konzumaciju kod sebe doma, a za tradicijsko druženje uživo očito su pronašli dobru zamjenu u velikim mogućnostim socijalnih druženja preko društvenih mreža. Nekih 57 posto intervjuiranih reklo je da pijucka doma dok traže prijatelja za razgovor preko neke od društvenih mreža a onda kad se usportavi kontakt s jednim ili s nekoliko njih nastavlja se, u proširenom krugu, pijuckati i do kasnije u noć. Istraživanje je pokazalo i to da su zaslužni za porast narudžbi preko interneta i konzumacije vina zaslužni oni koji su s vinskim sektorom bili tješnje povezani prije, i ti su dosta utjecali na one druge koji su s vinom prije manje dolazili u kontakt, da, otkako su počele mjere izolacije (lock downa), povećaju potrošnju vina. Povećanju potrošnje vina u Kini zbog covida19 svakako je pridonijelo i to da su se u Kini tvrtke koje nude butelje on-line pokazale vrlo razumne s cijenama i vrlo ažurnima u dostavi.

Pitanje upućeno Halsteadu bilo je što misli o tome – hoće li se uzlazni trend u konzumaciji vina nastaviti i nakon što se smiri situacija s coronom, a njegov odgovor bio je vrlo oprezan: teško je reći kako će biti poslije, kazao je Halstead, dodajući kako bi se iz raznih odgovora u anketama vezanima uz reakciju na coronu i na okolnosti covida19 moglo možda iščitati da je Kinezima bitno da – ako su u stanju priuštiti ih sebi – mogu uživati u određenim luksuznim proizvodima, dakle i u (boljem) vinu, bez obzira jesu li u situaciji družiti se na klasičan način ili biti zatvoreni doma pa konzumirati sâmi odnosno u najužem obiteljskom-prijateljskom krugu i konzumirati spojeni u komunikaciji i druženju preko društvenih mreža.

Uglavnom čini se da, barem do ovog trenutka,u Kini vino nije nastradalo zbog covida19! ♣

_____________________________________

VIJESTI/NEWS

NAJ-žena hrvatskog sela!

BARUN(D)ICA MARA, i MARQUIS JOŽA-ŠTEFEK… – Barunica Mara i Marquis Joža. U Krašiću, u Dolini kardinala! Kud’ ćeš više!…

Mara – ali nije se pretvorila ni u Mary ni u Marie! – barunica po prezimenu Barundić koje je uzela od supruga Josepha-Stephanea čije porijeklo je vezano uz Krašić ali koji koji je dugo, od najranije mladosti pa do prije stanovitog vremena živio u Francuskoj, otud mu spomenuta bjelosvjetska imena, umjesto Jožeka-Štefeka, k tome iz Francuske je donio doma i nadimak Marquis.

Mara Špoljar Barundić

U Dolini kardinala Mare a ni Joseph-Stephane nisu plemenitaši nego su vrlo marljivi i odgovorni radnici u poljoprivredi – konkretno u vinogradarstvu i vinarstvu, a jesu plemeNITI! Marquis koji se Joži kao nadimak vezao na prezime BARUNdić naziv je vina koje Barundići proizvode od i, naravno, francuske sorte Pinot noir! Ostala vina su mirna, dakako robne marke Barun, od sorte Manzoni bijeli, talijanskog križanca između Rizlinga rajnskog i Pinota bijeloga, te zanimljivi pjenušac extra brut također od Manzonija, s godinom i pola odležavanja na kvascu na dozrijevanju i razvoju prije degoržiranja.

Ovih dana kod Barundićevih u Krašiću okupilo se malo društvo prijatelja da se informativno kuša novi budući pjenušac Barundićevih radno nazvan 100+ jer od grožđa je iz prije nekoliko godina kupljenog vinograda i s loza starijih od stoljeća, berba je bila predlani, bazno vino odmah se lijepo pokazivalo za pjenušac i šampanjizirano je točno prije godinu dana, namjera je autorima – Mari i Josipu Barundiću, zatim prof. Ivanu Dropuljiću, direktoru festivala Zagreb Vino.com, Ivi Kozarčaninu, vinskom piscu i novinaru 24 sata, te meni, Suhadolniku, da pjenušac u boci bude na talogu najmanje tri godine i da ga se finalizira bez dodavanja ekspedicijskog likera, dakle da izađe kao brut nature.

Veselo, gostoljubivo, uređeno i ukusno – na razini restorana visoke kategorije. Mara Barundić s pladnjem sa savijačama i Josip Barundić (u crvenoj majici) te gosti Ivan Dropuljić (Zagreb Vino.com), Tomislav Jakopović (sommelier) i Ivo Kozarčani (24sata, Bakhov sin), prigoda za ovaj susret bilo je kušanje i provjera razvoja novog pjenušca kuće Barun – Stare loze/Vieilles vignes 100 + koji bi za koju godinu trebao izaći u javnost

A mudra Mara, koja je, barem se tako stječe dojam, kičma obiteljske vinske produkcije, želi, poput čuvene šampanjerke Mme Cliquot, i više: primjerice pjenušac s najmanje pet-šest godina odležavanja na kvascu a od kojega će doslovno zastajati dah. Velika inspiracija su joj u nas plešivički vinari Korak, Šember i Tomac koji su dosegnuli to da nakon kušanja njihovih ponajboljih uradaka zastaje dah, a potvrda koliko je u pravu oko držanja pjenušca u butelji na kvascu pet i više godina su neki pjenušci Barundićevih rađeni na početku njihova zaokreta i na mjehuriće i posve slučajno u nešto malo boca očuvani šest godina, skriveni od pogleda i pohote, te nedavno otkriveni.

Za doček: svježe jagode s pjenušcem, za predjelo: drniški pršut, svježi krašićki sir i vrhnje te mladi sir s ljutom crvenom paprikom, pa sa zelenim začinskim biljem, dijelom i podimljen, pašteta od jetre od domaće uzgajane patke, fileti marinirane trlje s maslinom, topli domaći kruh s kukuruznim brašnom….

Bačve umjesto Ibize! – Što mislite kako je barun(d)ica Mara reagirala kad joj je suprug nedavno u povodu rođendana ponudio da izabere jedno od svjetskih mondenih ljetovališta da je tamo odvede na odmor: odgovorila mu je da joj radije za podrum kupi dvije nove visokokvalitetne bačve nužne za proizvodnju vrhunske kapljice….

Mara je nevjerojatna: brine, sjajno, o obitelji, radnik je par excellence (uh kako se dobro koristim francuskime!) u vinogradu i u podrumu, odlično kuha i kreira vrlo rafinirana jela, kao višestruka mama izvanredno izgleda, uvijek je raspoložena i srdačna, posebno privlači širokim osmjehom i zvonkim smijehom, nikad joj ništa nije teško.

Domaće je domaće: OPG-sir iz Doline kardinala i Marina sezonska voćna torta s jagodama, malinama i borovnicama

I stoga PONOVNO predlažem organizatorima već tradicijskog izbora Naj-seoske žene da je uvrste među najozbiljnije kandidate za titulu i da najozbiljnije razmisle o tome da joj i dodijele titulu i prije nego li Barundići izađu s pjenušcem s pet godina na finom talogu u butelji…

Ima još: Barundići žive u obiteljskoj kući s prostranim dvorištem i vrtom u zaseoku Brezarić tik do Krašića u Dolini kardinala gdje se razvija vjerski turizam, a kako su i vjernici slabi na finu hranu i fino vino (to nije grijeh!), pa i, kako i hodočašće može lijepo podnijeti i vedre trenutke uz eno-gastronomiju – poželjno, s obzirom na pozornicu (Dolina kardinala!) održavanja ukupnih aktivnosti, na višoj razini i s ponudom prvenstveno probranih LOKALNIH specijaliteta kao provjereno odličnih promotora teritorija, predložio sam Barundićima – to više što im se sin priprema za zvanje kuhara i ugostitelja i šanse su da s vremenom u krašićkome kraju otvori restoran – da, za početak povremeno, možda jednom mjesečno ili u špici (ljetne) sezone dvaput mjesečno kod sebe u dvorištu ponude mogućnost gostima Krašića da, naravno uz prethodnu najavu jer oni ipak nisu restoran, uživaju u vrijeme ručka ili u periodu od klasičnog termina ručka pa do ranog predvečerja, u specijalitetima što su ih u stanju prirediti Mara i Joža. To bi mogao, s obzirom da se s vremenom očekuje povećanje broja hodočasnika u Dolini kardinala, biti okidač da se i poneko drugo lokalno poljoprivredno obiteljsko gospodarstvo uključi u takvu vrstu ponude, a i da se i poneki krašićki ugostitelji ambicioznije i ekskluzivnije postave, tako da Dolina kardinala dobije pojačanu i šire priznatu i gurmansku dimenziju a što može i te kako pomoći gospodarskom razvoju kraja… ♣

Očevi i sinovi – smjena generacija Kos

MACERACIJA i DRVO, ALI NE NUŽNO ZA ORANGE WINE! – Nekad prije naziv vinogradarsko-vinarskog imanja u Hrnjancu kod Nespeša u zelinskome kraju bio je Mirko i Željko Kos, dakako riječ je o ocu i sinu. Poslije je naziv glasio Željko Kos, od nedavno se već uz ime Željko počelo pojavljivati i ime Karlo, a sad, bogme, kao najnovije, naziv službeno glasi Karlo Kos!

Karlo Kos s mamom Anitom i tatom Željkom

Naravno da je i opet riječ o ocu i sinu. Tata Željko, koji je, nakon što je svojedobno od svojega oca preuzeo uzde, osjetno u kvalitativnom smislu unaprijedio imanje i vino, sad se službeno povukao – ali samo na neki način, naime ostaje stupom-nositeljem u vinogradu i nužna pomoć u podrumu, a novi koraci prema naprijed očekuju se, logično, od aktualnog mladog nasljednika Karla.

Podloga, i to čvrsta, za to je tu: Karlo, koji je godinama stjecao iskustvo u trsju i u kleti uz oca, završio je studij enologije na zagrebačkom Agronomskom fakultetu, k tome već je proveo četiri mjeseca na praksi u SAD, konkretno na posjedu Grgich Hills Cellars našeg Miljenka Grgića, te na imanju Obsidian…. Mladić je oduševljen boravkom na praksi u Americi i onime što je tamo vidio i naučio, a što sad nastoji pomalo primjenjivati na obiteljskom vinogradarsko-vinskom kompleksu. I to posebice na sorti Kraljevina koju zelinski kraj, uvelike i na poticaj Zagrebačke županije, stalno ističe kao paradnog konja zagrebačkog Prigorja.

– Dosta me se dojmilo to što Amerikanci nastoje čim više vina raditi na način da budu sposobna duže izdržati kroz vrijeme u dobroj kondiciji i razvijati se te, ako ćemo pragmatično, uz organoleptičku vrijednost povećavati i onu novčanu, a jedan od postupaka za to su i maceracije u vinifikaciji i za bijele sorte, međutim ne nužno prvenstveno za produkciju jantarnih ili šire tzv. orange vina. Vrlo me zainteresirao i njihov pristup dozrijevanju vina u bačvama, bitne su dakako i nijanse. Planiram dosta detalja baš iz ta dva segmenta implementirati kod nas na imanju – kaže Karlo Kos, i nastavlja: – Mi uzgajamo više sorata, ali naglasak bih stavio na Kraljevinu od koje se, siguran sam, uz neke promjene u pristupu u vinogradu, posebice vezano za smanjenje prinosa, te uz neke zahvate u podrumu može dobiti ozbiljnije vino od ovoga što ga kao standard imamo sada i s kojim smo i sasvim zadovoljni međutim eto i kad misliš da si dosegnuo špicu vidiš da uvijek ima još mjesta za poboljšanja….

Kuća obitelji Kos u Hrnjancu, s vinskim podrumom lijevo od nje. Dolje: pogled iz obiteljskog dvorišta preko ceste na brežuljak u kojemu Kosovi namjeravaju početi uskoro graditi novi vinski podrum, da dobiju više nužnog prostora i modernije uvjete proizvodnje

U dogovoru s ocem Željkom Karlo je izabrao dio obiteljskog vinograda na Gaju a to je, kažu Kosovi, jedan od najboljih vinogradskih položaja u zelinskom području, okrenut je prema jugu, nije na strmini nego leži na blažem nagibu, tlo je ilovasto, loze su sađene gustoćom od 5000 trsova po hektaru i sad su stare 15 godina, uzgojni oblik je jednokraki guyot.

– Prošle godine berba je bila nešto kasnije nego inače, tako da fenolna zrelost bude potpuna, a po trsu smo imali prinos od jedva 1,5 kg po trsu. Ovaj put išli smo na hitru predradu s odvajanjem soka od pokožice odmah, i vino, koje ima 13 vol % alkohola i ukupnu kiselost 6,5 g/lit , sad već osam mjeseci boravi na dozrijevanju u inoksu na finom talogu, uz miješanje. Ove godine išli bismo i opet na nešto kasniju berbu i punu fenolnu zrelost te u podrumu i na hladnu maceraciju kraljevine od najmanje 12 sati, da se bolje izvuku arome i da se izvuče određena količina polifenola koji će pomoći vinu da se bolje drži kroz vrijeme. Prošle smo se godine s maceracijom, hladnom, igrali na kerneru, u dužini od šest sati, te na rizlingu rajnskome, u dužini od 12 sati.

Vrijedi podsjetiti da su se Kosovi okušali i u domeni jantarnog vina, i izašli s vinom Coctura. Rajnski rizling iz berbe 2015. macerirali su 183 dana, dakle oko šest mjeseci, a istodobno s maceracijom odvijala se i alkoholna fermentacija, nakon maceracije i vrenja na vlastitom kvascu slijedilo je duže dozrijevanje u velikoj posudi a onda i odležavanje u butelji, eto tek sada vino pokazuje pomalo spremnost za konzumaciju…

Karlo Kos preuzima kormilo u situaciji koja je sve drugo do li lagana i jednostavna, zbog corona-virusa koji je u društvu donio velike poremećaje. Možda je s jedne strane i bolje za mladog, žilavog i za dokazivanje željnog čovjeka da je tome tako nego da je sve onako učmalo kako je bilo, jer ove nove okolnosti ne dopuštaju uspavljivanje a kod iole prkosnih – jačaju žilavost!… ♣

Swanky Monkey Garden WoW

MALVAZIJA SESTO SENSO, TURBO TERAN i KOŠULJA BIJELA… BEZ MRLJE! – Netko bi rekao: neizvedivo! A ipak, bilo je izvedivo.

Klaudio Tomaz u Zagrebu s dvostrukim magnumom turbo terana Barbarossa superior, u društvu s WoW-icama Vlastom Pirnat i Zdenkom Mesić (Marko Čolić)

Otac i sin Klaudio i Antonio Tomaz (Marko Čolić)

Ugostiteljski objekt novohrvatskog junky/funky naziva Swanky Monkey Garden nalazi se u Zagrebu, preciznije u srcu grada, u Ilici, gdje je, inače, i hostel, WoW – izgovorom WauuViceee – čine hrvatsku organizaciju žena u vinu-vinoljubica, koje, vidjelo se to po njihovu odazivu na događanje (predsjednica udruge WoW Sanja Muzaferija sa sigurne epi-socijalne distance iz svoje vikendice na Krku objasnila je da je susret kod Swanky Monkeya bio ne, kako je to inače slučaj, edukativnog karaktera, nego kao opušteno druženje u znak veselja što su upravo bila popustila anti-corona ograničenja; dirigentice zagrebačkog programa bile su WoW-članice Vlasta Pirnat iz Uprave i vinski educirana i tržišno aktivna Manuela Maras, one silno vole istarskog vinara Klaudija Tomaza, do mjere da ističu kako Tomazi svoju mineralnu Malvaziju 2019 Avangarde, posluženu, inače, ovom prilikom, nakon lepršavog ležernog svježeg roséa Flaminio 2019 od terana, smatraju najboljom malvazijom ikad izašlom iz njihova podruma. Usput, opazio sam da ipak zapravo radije piju četiri godine stariju Malvaziju Sesto Senso, a da ne govorim o usijanju što među njima nastaje kad se najavi crveni kralj podruma Tomaz – Teran Barbarossa, u abartiranoj i, potom, posebno, u turbo verziji! Za kraj, nepojmljivo: osobito naočiti Klaudio Tomaz, u pratnji sina Antonija, pojavio se te večeri u Zagrebu među brojnim vinoljubicama WoW u sniježno-bijeloj košulji koja je u istinsku opasnost došla kad je točen Teran Barbarossa 2017, a pogotovu kad je otvarana trolitrenka turbo Terana Barbarossa 2017, međutim, na rastanku camicia bianca ostala je i bez crvene mrlje i bez ijedne blonde ili brinetne vlasi, što za camiciju scuru Tomaza juniora Antonija ipak ne bih mogao tvrditi…

Vinski posjed Tomaz nalazi se u samom srcu Istre, uz piktoreskni Motovun. Na više od 20 hektara vinograda dominiraju za Poluotok tipične sorte – Malvazija istarska, Teran i Muškat bijeli. Posebnost podruma su Malvazija Sesto senso i terani Barbarossa.

Malvazija Sesto Senso 2015 od odabranih je bobica s najboljih mikro-položaja na ukupno sedam Tomazovih hektara zasađenih Malvazijom istarskom. Pri vinifikaciji provedena je maceracija od nešto duže od dva tjedna, a pazilo se da pri fermentaciji temperatura ne prijeđe 20 Celzijevih stupnjeva. Poslije alkoholnog vrenja vino je odležalo na miru oko osam dana na grubom talogu a onda je tekući dio preseljen u drvo, na 18-mjesečno dozrijevanje na finom talogu u 500-litrene bačve, dio u hrastove, dio u one od bagrema (akacije) a dio u one od duda (murve), drvo za te bačve sezonirano je bilo, naglašava Klaudio Tomaz, sedam godina! Slijedilo je sljubljivanje u inoksu gdje je vino prije punjenja provelo tri mjeseca. Prije izlaska na tržište još je tri mjeseca ležalo u podrumu u butelji.

Kod Terana Barbarossa 2017 iz butelje 0,75 lit valja spomenuti to da je riječ o vinu, označenome kao vrhunsko, nastalome od grožđa koje je nakon pune zrelosti a na odrezanim lucnjevima ostavljeno još neko vrijeme na trsju na prosušivanju, tako da je u vinifikaciju ušlo sa 21,8 baboa sladora i sa 6,4 g/lit ukupne kiselosti, da bi taj teran sada u butelji imao 14,5 vol % alkohola i 5,6 g/lit ukupne kiselosti. Tomaz je međutim dio grožđa iz berbe 2017 ostavio na prosušivanju i na prostirkama i nešto duže, tako da dobije još veću koncentraciju. Taj turbo Teran Barbarossa 2017 nakon dozrijevanja u drvu napunjen je, kao ekskluziva, u trolitrene boce (dvostruki magnum) i tek treba izaći na tržište. ♣

Mali vinski razgovori: Vrijemeje i za… Madunića

ZAGORSKA GRAŠEVINA NADMAŠILA SLAVONSKU! – U promidžbu hrvatskih proizvođača vina i njihove kapljice uz mnoge blogere uključio se i čovjek krupnog glasa i stasa Vjekoslav Madunić iz najjačeg i središnjeg medija javnog informiranja u nas, osoba koju poznajemo kao spikera na Hrvatskom radiju. U više već navrata u Metropolu, gdje su najjače koncentrirani novinarstvo i ugostiteljstvo, dovodio je na male vinske razgovore pod nazivom Vrijeme je za… vinare iz raznih krajeva. Najnovije dvije prezentacije Madunić je održao odmah nakon što su bile popustile mjere ograničenja Nacionalnog stožera za borbu protiv corona-virusa, prvi na redu bio je vinogradar i vinar Gojko Soldo iz Vetova kod Kutjeva, a onda je red došao na Ivana Sokača iz stubičkog kraja. Soldo je na kušanje donio 10 uzoraka, Sokač također 10. Nakon Sokača svoje eno-uratke pokazala je kuća Trdenić (Tomislav i Krešimir) iz Moslavine.

Vjekoslav Madunić s Hrvatskog radija (treći slijeva) i njegovi gosti Gojko Soldo (drugi slijeva) i sin mu, te, kao pomagač u prezentaciji, stručni suradnik sommelier Tomislav Jakopović (sasvim lijevo) (Marko Čolić)

Madunić se kao moderator potrudi podrobno predstaviti gospodarstvo koje pozove u goste, u tome smislu upomoć pozove nekog stručnjaka iz enoloških i/ili sommelijerskih krugova da komentira vina. U sva tri navrata Maduniću se pridružio sommelier Tomo Jakopović. Jakopović je pokazao da se dobro snalazi u ovoj ulozi komentatora vina na javnom skupu, posebno uvjerljiv bio je na prezentaciji uzoraka Ivana Sokača.

Ivan Sokač sa svojim finim zagorskim vinima, među ostalima i s graševinama (Marko Čolić)

Ivan Sokač stigao je iz Strmca kod Stubičkih Toplica. Mali proizvođač vina, s ukupno 8000 loza, sa sedam sorata, te s godišnjom proizvodnjom od ukupno oko 12.000 litara. Glavni vinogradi nalaze se na poziciji Rebar, gdje su i klet te manja kušaonica, a Sokačevo trsje je i na Krču i Potkrču, loza je na nadmorskoj visini od 200 do 250 metara.

Vina koja smo imali priliku kušati – sva vrlo dobra! Iako (zasad još) amater, Sokač ih kreira vrlo pažljivo i precizno, što je kao navika u radu zacijelo vezano uz njegovo osnovno zanimanje, naime on je elektroničar, vlasnik tvrtke Elektron, i kao što mora biti precizan u svom glavnome poslu jer je odgovoran za proizvodnju opreme za mjerenje i regulaciju temperature, tlaka, vlage…, tako nastoji biti precizan i u stvaranju vina. U vinogradu i podrumu ne čini ništa sam i na svoju ruku, nego se konzultira sa strukom, savjetnik u vinskom segmentu mu je enolog Krešimir Hren iz znane i afirmirane zagrebačke konzultantske kuće Enoexpert u kojoj je, inače, i enolog Miodrag Hruškar. Među malim tajnama Ivana Sokača kao podlozi za visoku kakvoću vina su, uz, logično, na vrijeme obavljene radove u vinogradu i, što se veli, apotekarsku čistoću u podrumu, nizak prinos po trsu – do 1,5 kg, zatim prikladan termin berbe, ručna berba, selekcija grozdova, maceracije bijelih sorata do i osam sati u preši i davanje vinu dovoljno vremena da dozori prije nego što će na stol i u konzumaciju.

Krešimir Trdenić i Tomo Jakopović (Marko Čolić)

Krešimir Trdenić kao enolog posjeda Trdenić, imanja inače i u vlasništvu brata mu Tomislava, donio je sa sobom pet vina – Škrlet 2019, zatim Škrlet 2017 private collection i Škrlet 2015 private collection, potom Pinot bijeli 2017 private collection, pa Pinot sivi 2017 i Pinot gris founder’s reserve, kao i Rosé 2018 (cabernet sauvignon 2015 i portugizac), dodatno su na listi bila i vino od jagode i vino od kupine… Nastup obitelji Trdenić, koja se dosta trsi oko autohtone sorte Moslavine Škrleta, nekako se u Zagrebu zgodno poklopio s podjelom medalja u sklopu festivala Vina od davnina (inače odgođenog za bolje dane!) najbolje ocijenjenim vinima od naših autohtonih kultivara u zagrebačkom Westinu. Na tom ocjenjivanju Trdenići, koji inače gospodare sa 15 hektara vinograda i godišnje proizvedu oko 150.000 litara vina od čega su tri tipa škrleta, za Škrlet 2015 Private Collection i za Škrlet 2017 Private Collection osvojili su srebrnu medalju. ♣

Uz Sutlu kao državnu granicu

OD ŠIPONA 1989 ZA DORUČAK, DO DEBELUHA ZA RUČAK – Ograničenja smanjena do ukinuta, i skok preko rijeke Sutle bio je neizbježan. Pjenušac je postao nekako uobičajen za doručak a mr. Janez Istenič posebice u najnovije vrijeme već više puta pozivao je na svoj posjed u Bizeljsko, međutim baš tog petka proboja nach Bizeljsko on je bio na moru, ali časopis Svijet u Čaši i blog Suhiucasi imaju duž one strane malene rijeke Sutle odnosno Sotle već godinama dosta prijatelja i znali smo dobro kamo još možmo poći na svečani doručak da obilježimo ponovni početak eno cro/slo druženja naprasno prekinut zbog covida19.

Simon Pinterič u čast gostiju iz Zagreba koji su mu stigli praktički prvi nakon ukidanja covid19-ograničenja otvorio je crnim plijesnima raccodium cellare obraslu butelju šipona iz daleke berbe 1989. a u odličnoj formi!

I, eto nas na Bizeljskome kod vinogradara/vinara Simona Pinteriča koji je u stanju i pri volji s dragim gostom podijeliti vrlo zanimljive stvari u čaši, od mladih bijelih vina ali i vrlo vrlo dobrih crnih vina (dornfelder, frankovka, crni pinot) iz njegove produkcije do arhivskih i s crnim plaštom zvanim raccodium cellare ogrnutih graševina i šipona iz vremena dok je car na posjedu bio Simonov otac Milan. I tako je naš doručak na Bizeljskom krenuo sa – Šiponom 1989! U odličnoj formi!

Jedino ispravno rješenje za dalje, za ručak, bila je Osterija Debeluh u Brežicama, gdje stoluje višestruko nagrađivani chef i sommelier Jure Tomič (kod njega je na praksi bio sin konavoske obitelji Karaman znane po malvasiji dubrovačkoj!) i gdje su ponuđeni maestralno prigotovljeni tartar biftek od jelena te pečena pačja jetra popraćena lijepim

U Ostariji Debeluh u Brežicama: maestralno prigotovljeni tartar biftek od jelena, te odlične praline

lokalnim chardonnayem i crnim pinotom od Lipeja i odličnim vipavskim cabernet sauvignonom Lapor od Krapeža, za finale, domaće praline i ružičasti pjenušcem našeg Tomca (prijateljstvo Sutla-Sotla!)… Pri naručivanju vina oprez: dobro pogledati na vinsku kartu, da se za neka vina koja, makar su dobra, ne zavrjeđuju cijenu kakvu imaju u lokalu (Lipej Chardonnay = 48 € te Lipej Modri pinot = čak 65 €), ne potroši novaca više nego što treba…   ♣

Posavje, Štajerska & Slavonija: Frankovka u prvom planu

ŠAMPION 10. FESTIVALA MODRE FRANKINJE – MIRAZ 2017 FERAVINAFrankovka Miraz 2017 od feričanačkog Feravina osvojila je, s 91 od mogućih 100 bodova, titulu šampiona na ocjenjivanju vina od sorte Frankovka/Modra Frankinja/Blaufränkisch/Kekfrankos/Lemberger, održanom u sklopu tradicijskog, sada već 10. međunarodnog festivala što ga je bilo lansiralo slovensko mjesto Sevnica. Ovo sada je ponovljeni vrhunski uspjeh Feravina, naime na četvrtom festivalu u Sevnici Feravino je s Frankovkom Miraz 2012 također osvojilo šampionski naslov.

Na ocjenjivanje 2020 je prijavljeno nekih 80 etiketa većinom iz Slovenije i Mađarske, tri su bila iz Hrvatske (upravo od Feravina), nekoliko ih je stiglo iz Austrije.

Uzorci koje je, pod predsjedanjem Roberta Gorjaka, novinara i voditelja Vinske Škole Belvin iz Ljubljane, kušala strukovna ocjenjivačka komisija u sastavu Klemen Lisjak, Uroš Valcl, Ožbej Peterle, Bojan Kobal, Grega Repovž, François Button Slapšak, vrednovani su u kategoriji mladih vina, tj. onih iz berbe 2019, zatim u kategoriji 2018. i starijih godišta te barriquea, pa u grupi roséa, grupi pjenušaca i grupi likerskih vina. Evo rezultata, navodim samo uzorke koji su osvojili barem 85/100 bodova kao, na mnogim ocjenjivanjima vina a posebice na ovim našim prostorima, praga za zlatnu medalju.

Vlasnik Feravina Ivan Ergović u razgovoru s enologom Matjažom Lemutom, inače vlasnikom vinskog posjeda Tilia u Vipavskoj dolini a koji mu je prijatelj i kojega je angažirao kao savjetnika u svom vinskom podrumu. Feravino proizvodi frankovku u četiri varijante: kao novu, sasvim mladu, crnu i pod nazivom Mlada, kao bazno crno vino pod nazivom Frankovka Dika, zatim kao feričanački špic-crnjak Frankovka Miraz, te kao ružičasti pjenušac

Jenny Šimić iz marketinga feričanačkog Feravina i j glavni urednik Svijeta u čaši, u čast šampionskog naslova koji je za Frankovku Miraz 2017 Feravino osvojilo na nedavnom ocjenjivanju frankovki u okviru festivala frankovki u slovenskom gradu Sevnici… (fotke, Marko Čolić i Marinko Petković)

Berba 2019, samo dva proizvodjača dostigla su 85/100 bodova: 1) Stane Možič MODRA FRANKINJA 2019 (85,00); i 2) Bogdan Dular MODRA FRANKINJA 2019 (85,00)

Starija godišta & barrique, s bodovima od 85/100 naviše: 1) Feravino 1804 FRANKOVKA MIRAZ 2017 (91,00); 2) Bodry Winey BODRI SZEKSZARDI KEKFRANKOS GUROVICA SELECTION 2017 (91); 3) Vinska klet Šuklje VRBANJKA 2017 (90,00); 4) Hiša vin Emino MF EMINO 2017 (90,00); 5) KZ Krško MODRA FRANKINJA 2017 (90,00); 6) Heimann Csaladi Birtok KFT SZIVEM KEKFRANKOS 2018 (89,00); 7) Žaren doo. ALBIANA MF 2017 (89,00); 8) Heteni Winery Indivinum KFT BLUEFRANK 2011 (89,00); 9) Vinska klet Šuklje VRBANJKA 2018 (88,00); 10) Andrej Repovž MF BARRIQUE 2017 (88,00); 11) Kobal Since 1931 Kmetija Kobal MODRA FRANKINJA 2017 (88,00); 12) Faktor Kereskedelmi Father KEKFRANKOS 2017 (88,00); 13) Vinska klet Frelih MF 2016 (88,00); 14) Vinska klet Prus MF BARRIQUE 2012 (88,00); 15) Jelenič Marjan MF 2015 (87,00); 16) Karlovček MF 2016 BARRIQUE (87,00); 17) Bock Boraszat KFT BOCK VILLANYI KEKFRANKOS 2017 (87,00); 18) KZ Metlika vinska klet MODRA FRANKINJA 2017 (86,00); 19) Hungexvin KFT KEKFRANKOS 2018 CREATOR (86,00); 20) Karlovček MF 2017 (86,0); 21) KZ Šmarje Hiša Vin Emino EMINO MF EMINO 2018 (85,00); 22) Vinska klet Šuklje ŠUKLJE LODOMA 2018 (85,00); 23) KZ Krško MF CLASSIC 2017 (85,0)

Pjenušci: 1) Vino Kozinc 2017 SUHO (88,00); 2) Vino Kozinc 2016 BRUT ROSÉ (88,00) 3); Vino Kozinc 2017 BRUT ROSÉ (85,00); 4) Feravino 1804 2018 ROSÉ (85,00).

Što se tiče Festivala frankovke, zasad se još ne zna što će biti. Bilo je planirano da se održi poslije ljeta, međutim s obzirom na povećanje oboljelih od covida19 ne odlučuje se izaći s datumima. ♣

Michael Gross u razgovoru s Vladom Šuškom, koji je s Gordanom Mohorom osnovao MIVU, već godinama vrlo uspješnu kuću za plasman hrvatske i uvezene kapljice i jakih pića.

LAŠKI RIZLING POSTAO BLAUFRÄNKISCH! – Zanimljivost iz slovenskog vinorodnog područja između Ptuja i Podlehnika: mladi austrijski vinogradar-vinar Michael Gross, iz vrlo ugledne vinske obitelji Aloisa Grossa na austrijskoj strani Štajerske u blizini državne granice sa Slovenijom odlučio je nastavak svoje vinska karijere započete u familijarnome krugu u mjestu Ratsch produžiti u Deželi, u znanom vinorodnom predjelu Haloze gdje su Grossovi prije koju godinu bili kupili trsje i odakle već, bazirajući se na sortama sauvignon bijeli i furmint ili po naški moslavac imaju (odlična) vina Gorca. Ovih dana novi potez Grossa juniora: odlučio se na precjepljivanje nekoliko desetljeća starog kupljenog nasada i tako je – u ovom prvome koraku – sorta Graševina od 30-godišnjeg Laškog rizlinga postala 30-godišnja Frankovka! Michael Gross, koji ističe kako se na genetskom materijalu zahvaljuje gradišćanskom vinogradaru/vinaru Georgeu Prieleru, znanom baš po crnome vinu i od frankovke, uzda se mnogo u svoju novu Modru frankinju, prva prva berba očekuje se 2021…

Za one u nas koje zanimaju vina obitelji Gross dobra vijest: u Hrvatskoj se ona mogu naći u vinotekama Galerija vina MIVA! ♣

Okusi Posavja 2020

STEVEN SPURRIER u GODINI DANA PO DRUGI PUT MEĐU SLOVENCIMA – Čovjek koji je, priredivši još 1976. u Parizu povijesni sraz – degustaciju naslijepo burgundijskih bijelih i bordoških crnih vina s jedne i kalifornijske kapljice s druge strane, demistificirao francuska vina i proslavio dolinu Napa, vinski trgovac, ugledni vinski kritičar, organizator i protagonist više značajnih ocjenjivanja vina, od novijeg vremena i proizvođač pjenušaca u Engleskoj, Steven Spurrier u posljednjih godinu dana bio je dvaput među Slovencima. Najprije ga je na proslavi 50-godišnjice šampanjerije na svom posjedu na Bizeljskom ugostila obitelj Istenič, a sad u drugoj polovici lipnja gostovao je, opet na inicijativu Mihe Isteniča ali za razliku od prvog puta na Bizeljskom kad je došao osobno i stvarno, bilo je to virtualno, naime iz svoje kuće nastupio je prigodno pred kamerom kao komentator izabranih vina slovenskog Posavja.

Voditeljica Ksenija Kragl i enolog Albiane Miha Ritonja lijevo, te, desno komentatori iz Slovenije Grega Repovž, Jure Tomič, Gašper Čarman i Miha Istenič, gore uz naslov: Steven Spurrier i Miha Istenič u razgovoru preko ekrana

Dio publike na degustaciji

Događaj je operativno organizirao Centar za poduzetništvo i turizam iz Krškoga koji, između ostaloga, već godinama uz kalendarski početak ljeta na ulicama i trgovima starog dijela Krškoga uz Savu priređuje vrlo dobru manifestaciju Okusi Posavja gdje kao izlagače/ponuđače i promotore lokalnih specijaliteta i plemenite kapljice okupi veći broj na temelju kakvoće ponude i posvećenosti vlastitom teritoriju izabranih ponajboljih chefova kuhinje i vinara. Ovaj put redovno odvijanje priredbe Okusi Posavja, na kojoj se inače svake godine moglo vidjeti i poprilično Zagrepčana i stanovnika Hrvatske uz državnu granicu kao posjetitelja, omeo je, kao i što-šta drugo, covid19 odnosno Corona-virus. Nužnost odgode smotre Okusi Posavja – najavljeno je da bi ako sve bude epidemiološki u redu (a najnovije informacije o porastu broja oboljelih i u Sloveniji i u Hrvatskoj nekako ne zvuče ohrabrujuće) priredba bila unutar datuma 27. kolovoza i 5. rujna, iskoristile su Kristina Ogorevc Račič, direktorica CPT Krško, i njena suradnica na Okusima Posavja  Ksenja Kragl, koje očito imaju dobar osjećaj za značenje eno-gastronomije za turizam, da prihvate prijedlog Mihe Isteniča o najavi novog termina priredbe Okusi Posavja realizacijom gostovanja Stevena Spurriera kao komentatora izabranih posavskih vina preko društvenih mreža a na skupu istaknutih chefova i gastronoma te vinara i eno-gastro novinara na imanju Albiana u sklopu kojega je vinski podrum Žaren, a koje se nalazi u zaseoku Nemška Vas u vinogradarskom krajoliku na nekih gotovo 300 metara iznad Krškoga.

Kod Arbiane: organizatori, vinari, komentatori iz Slovenije

Rekao bih da je događanje – na kojemu su se okupili i predstavnici medija iz Hrvatske, bio pun pogodak, naime degustaciju vina Posavja na kojoj su u prostranoj kušaonici Vina Žaren pred brojnom publikom kao komentatori, ne toliko samih vina koliko važnosti lokalnih vina i kulinarike u turističkoj ponudi i u široj afirmaciji kraja, od domaćih chefova-sommelera-vinara sudjelovali osobno Miha Istenič (direktor, Penine Istenič), Jure Tomič (chef i vlasnik Ošterije Debeluh iz Brežica, slovenski državni prvak u sommelijerstvu 2010), Grega Repovž (chef i vlasnik Gostilne Repovž, sommelier), Miha Ritonja  (enolog, Albiana Estate) i Gašper Čarman (direktor tvrtke eVino, slovenski državni prvak u sommelijerstvu 2013. i 2015),  te preko velikog ekrana Steven Spurrier iz svojega doma, preko:  https://www.facebook.com/events/593613548223723/ pratilo je uživo nekih 1000 osoba a s obzirom da je na istom linku zainteresiranima bilo moguće gledati snimku događaja naknadno pokazalo se da se do kraja večeri broj gledatelja udvostručio. Mamac za gledatelje svakako je bila i obznana organizatora da zainteresirani mogu kupiti vina ponuđena na ovo kušanje po prigodnoj cijeni.

Za kušanje sa Stevenom Spurrierom izabrana su vina Gourmet Rosé 2016 brut, te Passion 2009 brut nature od Isteniča, zatim Sauvignon 2018 od Albiane (Žaren), Cuveé Extrême 2013 Keltisa, te Modra frankinja Luna 2016 od Janka Kobala i Modri pinot 2017 od Lipeja. Ovaj izbor napravljen je, čujem, ne na temelju nekog općeg ocjenjivanja vina Posavja nego po saznanjima enologa i ugostitelja o kakvoći baš tih uzoraka i po tome koliko su baš ta vina tražena i prodavana u ponajboljim restoranima na području Posavja.

Steven Spurrier u uvodnoj riječi na svom nastupu naglasio je kako suvremeni potrošač sve češće traži vina s odrazom terroirea, dakle s pečatom mjesta nastanka. Sva kušana vina opisao je pozitivno, koristeći izraze ljupko, šarmantno, izražajno, sa znakon terroirea, lijepo, originalno, pa sve čak i do extraordinary! Nakon izjava slovenskih komentatora zaključak sa susreta: ustrajati na podizanju kakvoće i izričaja izvornosti posavskih vina, poboljšati organizaciju vinska branše, dobiti kvalitetnog sugovornika u tijelima države i regije, ostvariti čvršće međuprofesionalne odnose i vidjeti da se povećaju broj proizvođača i ukupna količina prepoznatljivog vina što bi spadalo u perjanicu teritorija. (snimke Marko Čolić) ♣

Zagrebački Noel, voditelj Ivan Jug

Michelin 2020 u Hrvatskoj i, po prvi put, u Sloveniji

U VODIČU ZA 2020. JE 70 HRVATSKIH RESTORANA! – Glasoviti planetarni gastro- Michelin u svoj je vodič za 2020. godinu uvrstio 70 restorana iz Hrvatske. U Hrvatskoj već postoje restorani s Michelinovim zvjezdicama, to su 360° (Dubrovnik), Draga di Lovrana (Lovran), Monte (Rovinj), Noel (Zagreb) i Pelegrini (Šibenik), oni svaki svoju zvjezdicu zadržavaju i u novom Michelinovom vodiču za Hrvatsku za 2020. Od ove godine kao nostitelji Michelinove (jedne) zvjezdice pridružuju im se LD Terrace u Korčuli, koji vodi chef Marko Gajski, te Boškinac iz Novalje, gdje je kuharska zvijezda vrlo kreativni chef Matija Bregeš.

Hotel i restoran Boškinac iz Novalje uvjerio je Michelinove ocjenjivače da mu pripada koja njihova zvjezdica. Boris Šuljić i njegova mlada kuharska ekipa malo su se vježbali zajedno s našim kulinarskim majstorom veteranom-internacionalcem Stevom Karapandžom

Slavlje za Michelinovu zvjezdicu 2020: Boris Šunjić, gastronom i vlasnik novaljskog hotela Boškinac te vinskog posjeda Boškinac i chef Matija u zdravici s čestitarima Antonijom i Borisom Mrgudić sa znanog pelješkog posjeda Bura Mrgudić

Dobitnik oznake Bib Gourman – Dražen Jambriško, Zlatne Gorice, Varaždin-Breg

Hrvatska gastro-scena od 2020. godine bogatija je i za dva Bib Gourmand restorana. Oznaka Bib Gourmand, uvedena 1997, ističe ugostiteljske objekte koji nude visokokvalitetni atraktivni menu s dva slijeda s čašom vina odnosno s desertom po cijeni do 35 €, što bi bilo nešto iznad 250 kuna. Novi nositelji oznake Bib Gourmand u nas su Konoba Škoj s otoka Šolte i Zlatne Gorice Dražena Jambriškog iz Varaždin-brega.

Michelin Plate Hotel-restoran San Rocco, Brtonigla: obitelj Fernetich može biti relativno zadovoljna jer i unatoč coroni Istra ipak ima turista. Michelin plate Mala hiža, Mačkovec, Međimurje: neumorni gastronom Branimir Tomašić svakodnevno se maksimalno trsi u stvaranju ne samo iznimno okusnih jela nego i jela koja namirnicama i moderniziranom domaćom tradicijom u prigotavljanju odlično prezentiraju svoj teritorij!

Michelin još dodjeljuje posebno priznanje za gastronomiju Michelin Plate (Michelinov tanjur), karakterizira ga kao oznaka crtež tanjura s priborom za jelo. U nas ima već dosta nositelja te oznake, primjerice Zinfandel i Bistrò zagrebačkog hotela Esplanade, Mala hiža u Mačkovcu, San Rocco u Brtonigli, Zigante u Livadama, te, opet u Zagrebu, Boban, Apetit, Bistro Apetit by Marin Rendić, Agava, Tač, Dubravkin put. Među novim laureatima, za 2020., šest je restorana iz Splitsko-dalmatinske županije, to su Zrno Soli, ZOI, Kadena, Jeny, Dvor i Konoba Trs. Nositelji Michelinova tanjura iz Dalmacije proslavili su svoja odličja s Jozom Tomašem, predsjednikom HGK-Županijske komore Split, i s njime razgovarali o planovima da se još tješnje suradnjom vežu s lokalnim proizvođačima namirnica i posebno delikatesa koje svakako bitno pridonose kakvoći i originalnosti keracija na tanjuru što ih oni nude. ♣

Uz predsjednika HGK-Županijske komore Split Jozu Tomaša na slici su Vlado Čović (Jeny), Braco Sanjin (Kadena), Mirko Mirčeta (ZOI) i Ivo Vrdoljak (Zrno soli)

HIŽA FRANKO i ANA ROŠ SA DVIJE ZVJEZDICE – Legendarni Michelin po prvi put otkriva Sloveniju kao eno-gastro destinaciju! Inspektori svjetski znanog vodiča ugostiteljskim objektima obišli su teren u Deželi i u svoje najnovije izdanje knjige za 2020. uvrstili su i 52 restorana iz Slovenije. Jednome su dodijelili dvije zvjezdice, a pet lokala dobilo je po jednu zvjezdiceu. Dvije Micheliove zvjezdice osvojili su Hiža Franko iz Kobarida, u kojoj su glavni Ana Roš, svjetski priznata chefica (kod koje je na praksi dugo vremena bio Bernard Korak, sada chef u obiteljskom restoranu Korak na Plešivici!), te Valter Kramar.

Ana Roš, Hiža Franko, dvije zvjezdice, Tomaž Kavčič Pri Lojzetu jedna zvjezdica

Po jednu zvjezdicu primili su dobro nam u Hrvatskoj znani chef i sommelier Tomaž Kavčič iz restorana Pri Lojzetu u dvorcu Zemono kod Vipave, zatim chef Uroš Fauč iz Nove Gorice, chef Jorg Zupan iz ljubljanskog Ateljea, chef Gregor Vračko iz Hiže Denki iz Zgornje Kungote, te chef Uroš Štefelin iz Ville Podvin iz Radovljice. Ostali objekti dobili su priznanja. ♣

Concours Mondial de Bruxelles 2020

PONOVNO SVIJETU u ČAŠI POZIV NA OCJENJIVANJE! – Dear Zeljko Suhadolnik, in 2020, for the first time in its history, the Concours Mondial de Bruxelles will travel to the Czech Republic, hosted by the city of Brno from 4 to 6 September.

For its 27th event, and in conjunction with the South Moravia Region, the National Wine Center – Czech Republic and the Wine Fund – Czech Republic, the Concours Mondial de Bruxelles is inviting you to discover one of Europe’s oldest wine regions, located in South Moravia.

We will be happy to have you with us for the next edition of the Concours in Brno. (Saremmo lieti di averti con noi per la prossima edizione del Concorso a Brno).

Despite its size and relatively small area under vine (approximately 17,900 ha), the Czech Republic boasts over 50 different grape varieties! Below is a glimpse of the events planned as an introduction to the local vineyards:

                Programme – Wednesday 02 September: Arrival of the judges ⦁ Thursday 03 September: An introduction to the vineyards and masterclasses ⦁ Friday 04 September: 1st tasting session ⦁ Saturday 05 September: 2nd tasting session Sunday 06 September: 3rd tasting session Monday 07 September: Departure of the judges

We would be very grateful if you could inform us of your decision as soon as possible, even if you decide to decline the invitation.

Best wishes, Stefania Manfredi, Project Manager, Concours Mondial de Bruxelles

S Louisom Havauxom, osnivačem CMB-a, i njegovim sinom Baudoinom koji je sada na čelu Concoursa, te s Thomasom Costenobleom, enologom i direktorom degustacije. Dosad sam na CMB-u sudjelovao mnogo puta, i zapazio sam da su uzorci iz Hrvatske svaki put prisutni u lijepome broju…

Pitao sam Stefaniju Manfredi je li se možda na Organizacijskom odboru razmatralo to da se u dogledno vrijeme Concours Mondial de Bruxelles – koji se isprva odvijao u Bruxellesu a od 2006. svake godine u nekoj drugoj je europskoj državi i drugome gradu, predlani je po prvi put gostovao i na nekom drugom kontinentu konkretno u Aziji, u Kini u Pekingu – priredi po prvi (ne da onda bude i posljednji!) put i u Hrvatskoj, naime dosad je inače kad govorimo o bivšim socijalističkim zemljama CMB već bio u Slovačkoj (Bratislava) i Bugarskoj (Plovdiv), oba puta sudjelovao sam kao degustator. Sad čekam odgovor… ♣

Séléctions Mondiales des Vins Canada 2020

ULAZNA VRATA u SJEVERNU AMERIKU – Za ocjenjivanje Séléctions Mondiales des Vins Canada (SMVC) kažu da predsdtavlja ulazna vrata za tržište Sjeverne Amerike, a za vinska tržišta i u SAD i u Kanadi kažu da su značajno rastuća, dakle i te kako zanimljiva ponuđačima. Jedno od najcjenjenijih međunarodnih vrednovanja vina i najveće vrednovanje Bakhova nektara u Sjevernoj Americi također je, kao i druga ocjenjivnanja, moralo platiti svoj danak covidu19, što znači da je i ono bilo odgođeno, a kao novi datumi najavljeni su 14. do 20. listopada. Sjeverna Amerika, posebice SAD, za razliku od Europe gdje se corona donekle primirila, ne stoje ovih dana baš najbolje u konfiltu s covidom19, i kako je najavljena mogućnost pojave drugog vala u opasnosti je možda i taj spomenuti novi datum. Predviđeno je da ocjenjivanje bude u Hotelu Delta u Québec Cityju. Ocjenjivanje je pod pokroviteljstvom OIV-a i Svjetske federacije najvećih međunarodnih vinskih ocjenjivanja VINOFED-a.

Evo i praktičnih obavijesti: posljednji dan za registraciju je 22. rujna 2020. Cijena je 253 kanadska dolara, prevedeno u eure to je 174 €, takse su uključene. Rok za prijem uzoraka je 2. listopada 2020. Direktor organizacijskog odbora Réal Wolfe preporučuje da se uzorci za svaki slučaj posalju prije isteka ljeta, mada je registracija predviđena do zaključno 22. rujna! Općenito informacije: www.smvcanada.ca/ Réal Wolfe President – Sélections Mondiales des Vins Canada +1 514 814-3591 • wolfereal@gmail.com ♣

Sajmovi & festivali 2020

AGRA u GORNJOJ RADGONI IPAK OD 22. DO 27 KOLOVOZA – Covid19 pomrsio je račune mnogim proizvođačima hrane i vina, ali i organizatorima eno-gastro sajmova, festivala i prezentacija kojih je u tijeku godine znalo već biti poprilično. I dok tradicijski festival ružičastih vina Pink Day, redovito u predproljetno ili ranoproljetno vrijeme ove godine nije uspio otvoriti vrata ljubiteljima roséa – ali krivac je ne samo corona-virus nego i potres koji je oštetio Muzej Mimara gdje je Pink Day s WoW-icama kao organizatorima na čelu i s brojnim domaćim i inozemnim izlagačima dočekivao ljubitelje roza ali i zelene boje, naime dodatak vinskom programu bila je odlična izložba ekstra-djevičanskih maslinovih ulja biranih naših proizvođača, tako da ćemo, nakon (ipak) virtualnog lipanjskog Pink Weekenda sa Sinišom Lasanom, Marijom Meštrovićem i Ivanom Jugom kao animatorima na Facebooku, na PINK & Green DAY morati pričekati do ožujka 2021.                  

Ali, znani međunarodni poljoprivredno-prehrambeni sajam Agra u Gornjoj Radgoni zasad se ne da zaplašiti i ne odustaje, naime iz kuće Pomurski sejem iz Gornje Radgone stiže vijest da će se 58. manifestacija Agre odvijati u Gornjoj Radgoni od 22. do 27. kolovoza! Naravno, ističe se da će se paziti da posebni uvjeti koje propisuje epidemiološka služba budu do milimetra ispunjeni. Nije da prizivam vraga i da sam zloguki prorok, sasvim suprotno: želim organizatorima uspjeh, ali kako je s cobidom19 upravo nedavno ponovno krenulo – pitanje je što će biti na kraju kolovoza…. Kako mi javlja Miran Mate iz Službe za odnose s javnosti Radgonskog sejma, kuća Radgonski sejem svjesna je mogućnosti da se okolnosti toliko promijene da sajam ipak u predviđenom terminu neće moći imati otvorena vrata, te je u slučaju otkazivanja manifestacije spremna sudionicima koji su se prijavili za nastup i koji su uplatili predviđeu kotizaciju za 2020. vratiti uplaćeni novac. ♣

Vino i kultura

PAINTBALL u 230 STRANICAStjepu Martinovića poznajem kao novinara odavna, dok smo radili u nekadašnjoj zagrebačkoj novinskoj kući Vjesnik koja je objedinjavala mnogo redakcija različitih profila. A sad, dva desetljeća nakon nestanka bivše države s kojime je počelo urušavanja novinskog diva do mjere da je danas sjećanje na nj tek neboder bez duše, susrećem gospara Stjepu kao romanopisca i upoznajem ga – na vinskim događanjima! – kao glazbenika! Da mu pisanje romana ide ništa ne čudi – evo, o njemu je zapisano i objavljeno sljedeće: Stjepo Martinović novinar je i književnik koji je na vrhuncu svoje karijere tipkao na pisaćem stroju da bi zatim zajedno sa svojom širokom općom naobrazbom i odnjegovanim višestrukim talentima krajem tisućljeća hrabro skočio u valove interneta i namenuo kriterije koje će teško dosegnuti generacije površno educirane u nervozi smjene milenija. Ispravno procjenjujući da je kombinacija žanrova sve dominantniji književni trend, višestruko nagrađivani književnik miksa ljubavno-avanturističke koktele u kojima demonstrira kako dobro poznaje sve načine ubrzavanja i usporavanja radnje i stila, ali i od početka razjašnjava da ne kani publiku zabavljati samo trikovima zanata. Višestrukim obratima i žanrovskim slojeviima oko čvrste osnovne konstrukcije, uz intrigantan barokni, eruditski stil, iskusni pisac širi publiku koja ga je dosad pratila.

Sviram ti priču: novinar, romanopisac, glazbenik Stjepo Martinović nastupa u sklopu gostovanja vinogradara/vinara Radovana Vukoja u G.E.T. -Vinskim razgovorima Tomislava Stiplošeka u Zagrebu

Stjepi idu sasvim dobro i sviranje i pjevanje! Uvjerio sam se u to nedavno kad je s gitarom nastupio za gostovanja vinogradara i vinara Radovana Vukoja iz Trebinja s BiH-juga u jednom od Vinskih razgovora što ih u Zagrebu organizira Tomislav Stiplošek sa svojim G.E.T. Reportom (G=gastronomija, E=enologija, T=turizam). Kao nešto najnovije vezano uz Martinovića spominjem to da je on upravo, u izdanju Beletre, izašao s novim romanom, s naslovom Paintball. To je priča – na oko 230 stranica džepnog formata i s mekim koricama – koja se možda nije dogodila, a ako ipak jest… nije se mogla zbiti drukčije nego kao što je ovdje ispisani slijed filmskih slika krajolika pusta dalmatinskog otoka i nekoliko protagonista ravnopravnih jednome jarcu i jatima ptica u seobi. Na južnom okrajku ižule u nekoliko dana odvijala se mračna storija koju otad njeni sudionici nastoje izbrisati iz sjećanja, a uspjelo je to samo jednome, s obzirom da ju je odnio sa sobom u smrt. Srazovi grijeha sustižu počinitelje, simulacija rata pretvara se u nesmiljen okršaj. U , SREBRNA: svjetlo na kraju tunela izlaskom iz kojega se otvaraju prostor i vrijeme iznova otkriveng smisla…. ♣

___________________________________________

…..pijte razborito – odgovorno – trijezno • drink wisely – responsibly – soberly…..   

POTROŠAČKI – BUYING GUIDE – PUTOKAZ

VODIČ ZA PAMETNU KUPNJU – 06. 2020 – HINTS TO THE SMART PURCHASE

                                                       

LEGENDA 

Veliki zlatni grozd, Šampion/Big Golden Grape, Champion99 – 100 (ili or: 19,9 – 20 / 4,9 – 5,0) bodova/pts = Sjajno! Upečatljivo! Jedinstveno! Višeslojno, precizno i visokokarakterno, živo, zrelo, puno i snažno, skladno i elegantno, s dugačkim završetkom / Brilliant! Impressive! Unique! Multilayered, precise and with high character, very alive, mature, full(bodied), harmonious and elegant, with a long finish

Velika zlatna odnosno platinasta medalja/Great gold medal = Platinum medal 95 – 98 (19,5 – 19,8 / 4,5 – 4,8) = Odlično, visoko karakterno, živo, zrelo, elegantno, klasično veliko vino / Excellent, with much character, very alive, mature, fullbodied, classic elegant great wine, long finish

– Zlatna medalja/Gold medal90 – 94 (18,6 – 19,4 / 4,0 – 4,4) bodova = Izvrsno, kompleksno, uzbudljivo, živo, zrelo, profinjeno vino, s vrlo izraženima osobnošću i stilom / Outstanding, complex, exciting, alive and mature, very refined, with high style and quite a big personality

Srebrna medalja/Silver medal85 – 89 (17,5 – 18,5 / 3,0 – 3,9) = Osobito dobro i tipično, složeno, moguće i s izgledima da se i još razvije, za ipak nešto zahtjevniji ukus / very good and typical, complex, with chances to develop even more, still for somewhat exigent consumer

–  80 – 84 (15,5 – 17,4 / 2,1 – 2,9) = Korektno, može biti sortno prepoznatljivo i stilom definirano, bez neke uzbudljivosti / Correct, may be varietal recognizable and in a certain determinated style, but not exciting

– 7179 (11,0 – 15,4 / 1,1 – 2,0) = Obično, prosječno, jednostavno, bez vrlina i nekih značajnijih, prejakih mana.. Moguće ponešto grubo, i/ili načeto umorom pa i na silaznoj putanji, eventualno još prihvatljivo za ležernu uporabu / Average, ordinary, with no virtues and no significant to strong flaws, eventually still acceptable for everyday use

Ispod/under 71 ( 11,0 / 1,0) = Nisko-prosječno, najbolje izbjegavati / low average, best to avoid

⇑ – trošiti •  ⇗ – trošiti ili još čuvati •  ⇒ – čuvati •  – trošiti svakako uz hranu

HRVATSKA   CROATIA

Bregoviti sjeverozapad / Hilly northwest

(mpc/pp: M) GRAŠEVINA 2017 – SOKAČ ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Zagorje-Međimurje, područje oko Stubičkih Toplica ■ VINOGRAD/VINEYARD: Rebar Donji • kosina/slope = 10 ̊ • nadmorska visina/altitude asl: 215 m • ekspozicija/exposition: jugo-zapad/southwest • tlo/soil: ilovasto/loamy • sorta/variety: Graševina (Welsh Riesling) • loze stare/vines old: 7 godina/years • gustoća nasada/plantation density: 6500 loza/vines per ha • pristup u trsju/approach in the vineyard: klasičan/classic • berba/harvest: redovna PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova/selection of grapes • vinifikacija/vinification: fermentacija u inoksu/fermentation in stainless steel – maceracija ukupno/skin contact in total: 3 sata/hours • dozrijevanje/maturation: inoks/stainless steel • na kvascu, koliko dugo/on the lees, how long: 6 mjeseci/months • nefiltrirano/not filtered ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux – visoka vitka/tall & slim • 0,75 lit • ukupno proizvedeno boca/bottles produced in total: 3000 ■ ZATVARAČ/CLOSURE: aglomerat – ne djeluje kao kvalitetan/impression of no needed quality OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: vrhunsko s kzp/premium with controlled geographical origin • suho/dry • 13,0 vol% DIZAJN/DESIGN: uredno – obično/OK – simple • vino zavrjeđuje bolji tip butelje, bolji čep i bolju etiketu/for this wine better bottle type, cork and the label are required • čitljivo/legible: slabo – presitna slova/badly – to small font VINO je/WINE is: kompleksno, karakterno, mineralno, toplo, živo, po meni spada u tek (na žalost!) malenu grupu ozbiljnih suhih vina od Graševine u Hrvatskoj općenito. Lijepe žive kristalno bistre žućkasto-zelenkaste boje, vrlo dobre gustoće. Diskretnog je ali punog i trajnog mirisa, aromatski se dosta razlikuje od slavonskih graševina što je i logično, voćno-cvijetni štih na koji smo se naviknuli kod većine graševina na tržištu Hrvatske ovdje je prilično podređen (to smatram prednošću!) mineralnom tonu. U ustima lijepo zaobljeno, živo i svježe, stanovitu slast donekle ali ipak uvjerjivo u pozadini drže slanost i dobra kiselost. Tijelo čvrsto, finiš dugačak umami! • odlična cijena u Vrutku! SERVICE: ⇗ • preporuka za jelo/dish recommendation: klasična plata s domaćim nareskom, pečena teletina, bijela riba s gradela, gregada, brudet • 12 ̊ C • čaša/glass: srednje velika/medium large one – tip/type: rhine….

(mpc/pp: M) GRAŠEVINA 2019 – BARUN ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Krašić ■ VINOGRAD/VINEYARD: Gorice, Novaković Gorica • kosina/slope • nadmorska visina/altitude asl: 200-280 m • tlo/soil: glina i lapor/clay, marl • sorta/variety: Graševina • loze stare/vines old: 12-20 godina/years • gustoća nasada/plantation density: 5000 loza/vines per ha • pristup u trsju/approach in the vineyard: klasičan/classic • berba/harvest: redovna PODRUM/CELLAR, vinifikacija/vinification: fermentacija u inoksu/fermentation in stainless steel – maceracija hladna ukupno, na temperaturi/skin contact in total, at the temperature: 24 sata/hours, 5 ̊C • dozrijevanje/maturation: inoks/stainless steel • na kvascu, koliko dugo/on the lees, how long: 3 mjeseci/months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux – visoka vitka/tall, slim • 0,75 lit OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Plešivica ZOI/PDO • suho/dry • 12,50 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno/OK – pedantly • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: ugodno, nekomplicirano, skladno, dosta nježno, živo, lijepo osjvežavajuće. Svijetle slamnato-žućkaste boje, diskretna mirisa, na bijelo koštićavo voće, provlači se i floralna nit. Usta voćna, mekana, lijepo zaobljena, tijelo tanje, finiš čak relativno solidne dužine SERVICE: ⇑ • 10 ̊C • čaša/glass: srednja/medium one – tip/type: rhine….

 (mpc/pp: XL) PINOT NOIR MARQUIS 2017 estate grown limited edition – BARUN ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Plešivica ■ VINOGRAD/VINEYARD: Krašić, Novaković Gorica • kosina/slope • nadmorska visina/altitude asl: 286 m • tlo/soil: lapor/marl • sorta/variety: Pinot crni • loze stare/vines old: 7 – 45 godina/years • gustoća nasada/plantation density: 5000 loza/vines per ha • pristup u trsju/approach in the vineyard: klasičan/classic PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova/selection of grapes • vinifikacija/vinification: maceracija/skin contact: 45 dana/days, na/on: 5 ̊C • fermentacija u inoksu/fermentation in stainless steel • dozrijevanje/maturation: barrique 225 lit • na kvascu, koliko dugo/on the lees, how long: 18 mjeseci/months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux – (nepotrebno) teška/(unnecessarily) heavy • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Plešivica ZOI/PDO – vrhunsko/premium s kzp/controlled origin • suho/dry • 13,0 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno – elegantno/OK – pedantly – elegant • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: pinotno svjetlije rubinske boje koju kao da pomalo počinje zahvaćati granatna nijansa, na unutrašnjoj stijenki čaše formira dosta debeo film. Miris je dobro izražen, s dosta je zrelog a ponešto i posušenog tamnog bobičastog voća, protkan floralnim (divlja ruža?) i, nježno, začinskim nitima te notama razvoja tijekom dozrijevanja u drvenoj bačvici. Usta intenzivnija, djeluju bogatije od nosa, mirodijski segment kao da je ovdje upotpunjen dodirom začinskog bilja, poput metvice. Usta mekana, lijepo zaobljena, donekle slasna i s dozom kremoznosti. slankasta, s dobrom kiselosti što pridonosi živosti, tijelo vrlo dobro, finiš dosta dugačak umami, primami SERVICE: ⇗ • preporuka za jelo/dish recommendation: pečenja od peradi, teletine… • 16-18 ̊C • čaša/glass: velika/large one – tip/type: bourgogne

(mpc/pp: M-L) PINOT CRNI ROSÉ 2019 – KOS Karlo & Željko ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Prigorje-Bilogora, Zelina ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina/slope • sorta/variety: Pinot crnipristup u trsju/approach in the vineyard: klasičan/classic PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova/selection of grapes • vinifikacija/vinification: fermentacija u inoksu/fermentation in stainless steel ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: aglomerat OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Prigorje Bilogora, Zelina – kvalitetno s kzp/quality, with controlled origin • suho/dry • 12,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno/OK – pedantly • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: čisto, uredno, s izraženim notama mladosti, živo, nekomplicirano, lepršavo, prikladno za pijuckanje i za osvježenje osobito u vrućim ljetnim danima. Lijepe nježne moderne svijetle ružičaste boje, na nosu dobrog intenziteta, aromatski prema tamnom bobičastom-jagodičastom voću (malina…), u ustima s vrlo dobrom kiselosti, skladno, tanjeg tijela, srednje dugačkog svježeg finiša SERVICE: ⇑ • preporuka za jelo/dish recommendation: • 10-12 ̊C • čaša/glass: mala/small – tip/type: bordeaux

Pjenušci

(mpc/pp: L-XL) 88 BARUN MANZONI ELEGANCE extra brut – BARUN ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Plešivica ■ VINOGRAD/VINEYARD: Novaković Gorica • kosina /slope • nadmorska visina/altitude asl: 286 m • tlo/soil: lapor/marl • sorta/variety: Manzoni bijeli (križanac/crossing Riesling x Pinot blanc) • loze stare/vines old: 7 godina/years • gustoća nasada/plantation density: 5000 loza/vines per ha • pristup u trsju/approach in the vineyard: klasičan/classic • berba/harvest: malo ranija od redovne/a bit earlier than normal PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova/selection of grapes • vinifikacija/vinification: fermentacija u inoksu – maceracija, ukupno/skin contact, in total: 24 sata/hours; 5 ̊C PJENUŠCI, metoda/SPARKLINGS, method: klasična/classical(champenoise) • u boci na kvascu/in the bottle on the lees: 18-20 mjeseci/months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: champagne 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Plešivica ZOI/PDO – vrhunsko • extra brut • 12,10 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno/OK – pedantly • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is drukčije od većine drugih pjenušaca s kojima se najčešće susrećemo, a drukčije je i jer je od sorte što – za razliku od chardonnaya, rizlinga rajnskog, graševine, na koje smo se naviknuli da ih nađemo i u pjenušcu – teško da je očekujete u šampusu, ne zato što ne bi bila primjerena nego zato što nije toliko raširena, barem na ovim našim prostorima. Ali ta se sorta s obzirom na voćnost i kiselost, nužne svakom boljem pjenušavom vinu, pokazuje baš lijepo primjenjivom i za šampus, posebice za pjenušce koji, barem u prvoj fazi svojega razvoja, više igraju na voćnost nego na klasične note korice kruha, brioš… Lijepe pune slamnato-žute boje, jako dobrog perlanja mnoštvom sitnih mjehurića koji pri gutljaju fino škakljaju nepce. Mirisom iskazano, trajno, ide u pravcu bijelog koštićavog voća poput zrele ali istodobno i kiselkaste jabuke, nazočne su niti citrusa, korice limuna, slatkog začina (cimet u tragovima?), ali tu je i osjet i fenolnoga, zacijelo ostvarenoga maceracijom. Manzoni Elegance dobro je izražen i u ustima, dosta voćan, s finom slasti kojoj svojim preplitanjem fino gorkasta fenolna nijansa i dobra kiselost ne daju da jače dođe do izražaja, čineći tako okus složenijim i zanimljivijim. Tijelo dobro do vrlo dobro, finiš solidne trajnosti ■ SERVICE: ⇑ • 8 ̊C • čaša/glass: srednja/medium one – tip/type: champagne

Orange

(mpc/pp: L) COCTURA 2015 – Karlo i Željko KOS ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Prigorje-Bilogora, Zelina ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina/slope • sorta/variety: Rizling rajnskipristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski/nature friendly PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova/selection of grapes • vinifikacija/vinification, fermentacija i maceracija/fermentation and maceration: drvo/wood container – maceracija ukupno/skin contact in total: 183 dana/days ? mjeseci/months – kvasci/yeasts: prirodni, autohtoni/natural, indigenous – bez aditiva/no additives • nefiltrirano/not filtered ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: rhein/alsace ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: suho/dry • 13,0 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno/OK VINO je/WINE is: drukčije od većine, pripada stilu za koji valja imati afinitet. Lijepe je jantarne boje, već na oku pokazuje dosta dobru konzistenciju. Solidno izraženo i dosta trajno na nosu, miris je ugodan, ali ne na razini očekivane višeslojnosti. Sortnost je u aromatskom smislu pokrivena osjetom maceracije, no na sortna svojstva upućuje dobro izražena ali nimalo napadna i smetajuća kiselost. U ustima vino djeluje kompleksnije nego na nosu, fino je zaobljeno, slankasto, s dosta živosti. Tijelo je dobro do vrlo dobro, finiš dosta dugačak SERVICE: ⇗ • 13 ̊C • čaša/glass: srednja/medium one – velika/large one – tip/type: rhine….

Graševine – Sokač, Marquis pinot crni – Barun, Dingač – Kiridžija i Plavac mali primus – Rizman

Dalmacija

(mpc/pp: M) BURNUM CUVÉE 2018 – BURNUM ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Dalmatinska zagora, Knin, Vrlika ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: Chardonnay, Pošip, Maraština, Viognierpristup u trsju/approach in the vineyard: klasičan/classic ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: aglomerat OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: 13,3 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno/OK VINO je/WINE is: čisto, donekle složeno, skladno, s nitima mineranoga. Slamnato-žućkasto, zelenkasta nijansa, na nosu daje na zrelo bijelo koštićavo voće, malo i na orašasto voće, provlače se i note floralnoga – bijelo cvijeće, te maslaca, usta zaobljena, živa, s notom slasti, s blagom slanosti koja drži živost, tijelo vrlo dobro, finiš solidne dužine SERVICE: ⇑ • 10-12 ̊C • čaša/glass: srednja/medium one – tip/type: bourgogne

⍟ ⍟ ⍟ ⍟. (mpc/pp: XXL) DINGAČ 2017 – KIRIDŽIJA ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Pelješac ■ VINOGRAD/VINEYARD: Dingač • kosina/slope • nadmorska visina/altitude asl: 70-120 m • ekspozicija/exposition; jug /south• tlo/soil: crvenkasto, s dosta kamena/a bit red, rocky • sorta/variety: Plavac mali • gustoća nasada/plantation density: 10.000 loza/vines per ha • pristup u trsju/approach in the vineyard:prirodi prijateljski/nature friendly • berba/harvest: redovna PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova/selection of grapes • maceracija/skin contact: cca 6-7 dana/days • dozrijevanje/maturation: barrique 225 lit – tonneau (500 – 600 lit) ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux – visoka vitka/tall slim – ne baš prikladna za ovaj tip vina/not appropriate to the type of wine • 0,75 lit • ukupno proizvedeno boca/bottles produced in total: cca 5000 ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Dingač ZOI/PDO • suho/dry • 14,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno/OK • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: višeslojno, sortno lijepo raspoznatljivo i porijeklom tipično, puno i snažno, toplo, skladno, ima i eleganciju. Tamne ali ipak providne rubinske boje, lijepo izraženo na nosu, bouquet je spoj nota tamnog koštićavog voća (suha šljiva), i plemenitog drveta te slatkih začina od boravka u bačvi, u ustima puno, lijepo zaobljeno i mekano, toplo, tanin zamjetan, fino zrnat, dobro pripitomljen, tijelo čvrsto, završetak dugačak SERVICE: ⇗ • preporuka za jelo/dish recommendation: tamna mesa, pečena i pirjana, divljač, zreli tvrdi sir / red meat, roasted and long stewed, game, mature cheese • 18 ̊C • čaša/glass: velika/large one – tip/type: bordeaux….

(mpc/pp: L-XL) PRIMUS 2016 plavac mali – RIZMAN ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Srednja i Južna Dalmacija, Komarna ■ VINOGRAD/VINEYARD: vlastiti/own • kosina/slope • sorta/variety: Plavac malipristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski (organski)/nature friendly (organic) – službeni Eko-znak na etiketi/official Eco sign on the label: da/yes • berba/harvest: redovna PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova/selection of grapes • vinifikacija/vinification, fermentacija u inoksu • dozrijevanje/maturation: barrique 225 lit – tonneau (500 – 600 lit) • na kvascu, koliko dugo/on the lees, how long: 12 mjeseci/months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO Srednja i Južna Dalmacija • suho/dry • 13,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno – estetski i marketinški jako dobro/OK – pedantly – from the point of esthetics and marketing very good • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: višeslojno, vrlo skladno, mekano, ukroćenih tanina, elegantno. Lijepe žive rubinske boje, na unutarnjoj stijenki čaše stvara debeli film od kojega nastaju lijeno cijedeće suze, već na pogled do izražaja dolazi gustoća. Miris je dobro iskazan ali je s manje žestine nego što to zna obično biti kod plavca, nekako kao da više podsjeća na tribidrag nego na čisti plavac, no sorte su u tijesnom rodu na bazi roditelj-nasljednik, Nos je bogat i trajan, privlačna mješavina zrelog do i prosušenog tamnog voća poglavito mješavina zrelog do i prosušenog tanog voća prmjerice šljive, pa mediteranskih začina, te tragova, od kontakta s drvom, nježnih nota palenja, pa, naposljetku,i rezultata razvoja kroz posljednje četiri godine, Usta nude nastavak arome iz nosa, topla su i zaobljena, dojam je i nijanse kremoznosti. Fina slast miješa se sa slanošću i vrlo kvalitetnom kiselošću. Tijelo vrlo dobro, završetak mekan, dugačak SERVICE: ⇗ • 18 ̊C • čaša/glass: velika/large one – tip/type: bordeaux

(mpc/pp: L) PLAVAC TAJANO 2017 Plavac mali – KIRIDŽIJA ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Pelješac ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina/slope + ravnica/plain, field • Tajano nastaje kupažiranjem vina od/is a mix of Plavac mali s Dingača, te Plavac mali, Marselan i Cabernet sauvignon iz polja • sorta/variety: Plavac mali s Dingača – 40 % & Plavac mali, Marselan i Cabernet sauvignon iz polja/field – 60 %, svaka sorta vinificira se zasebno, kasnije se vina pomiješaju/each variety vinified separately • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski/nature friendly PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova/selection of grapes ■ maceracija/maceration: inox/stainless steel – 6-7 dana/days • dozrijevanje/maturation: drvo i inox/wood and stainless steel ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO Srednja i Južna Dalmacija – vrhunsko s kzp/premium with controlled origin. • suho/dry • 13,5 vol% • ukupno proizvedeno/produced: cca 1500 lit DIZAJN/DESIGN: uredno/OK • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: složeno, djeluje kao zrelo, prilično mekano, toplo, skladno. Žive rubinske boje, već na oko pokazuje gustoću. Na nosu diskretno ali trajno, ide prema Plavcu, raspoznaje se nijansa suhe šljive. Aroma se prenosi u usta, gdje se vino pokazuje zaobljenim, s dobro ispeglanim taninom, slankasto, s vrlo kvalitetnom kiselosti (Marselan!), živo. Tijelo vrlo dobro, finiš dugačak SERVICE: ⇗ •18 ̊C • čaša/glass: velika/large one – tip/type: bordeaux

(mpc/pp: M-L) BURNUM CUVÉE 2017– BURNUM VRBNIČKO SELO  ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Dalmatinska zagora, Kninsko vinogorje ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux  • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: aglomerat OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: vrhunsko s kzp • suho/dry • 12,8 vol% DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno/OK – pedantly • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: lijepe žive pune rubinske boje, na pogled ostavlja dojam da je vrlo dobre konzistencije, mirisa dobrog intenziteta, u ustima vrlo živahno, robusno i vrlo toplo. Predstavlja se kao dosta moćno, i ukazuje na to da dolazi s vinogradskih pozicija dosta većeg potencijala od očekivane razine na kojoj se kapljica pokazuje u čaši. S obzirom na stanovitu neotesanost i na nosu i na nepcu, utisak je da je napunjeno i pušteno na tržište neodgovarajuće, odnosno da je nedovoljno dugo njegovano tako da snaga/struktura u simbiozi s nijansom prženoga te živost (slanost povezana s mineralnosti, kao i vrlo dobra kiselost) nisu u simbiozi na kolosijeku elegancije. Šteta!  SERVICE: ⇗ • 16-18 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bordeaux….

Pjenušci

(mpc/pp: ) BURNUM 2018 suho – BURNUM ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Dalmatinska zagora, Knin ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: babić PJENUŠCI, metoda/SPARKLINGS, method: bez oznake na etiketi/no infos on the label ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: champagne – prozirna • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: kzp • suho/dry • 11,9 vol% ■ VINO je/WINE is: čisto, uredno živo, s dobrom kiselosti, nekomplicirano, u vrijeme vrućina može lijepo poslužiti za osvježenje. Boja mu je ružičasta, svijetla, između nijansa luka i bakra, perlanje isprva s većim mjehurićima postupno se pretvara u sitne mjehuriće miris nudi voćnost a blago je i u pravcu nota korice kruha, usta živahna, skladna SERVICE: ⇑ • 8 ̊C • čaša/glass: srednja/medium one – tip/type: champagne….

Istra & Kvarner / Istria & Quarnaro

(mpc/pp: XXL) TERAN BARBAROSSA 2017 – TOMAZ ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Hrvatska Istra ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: Teran • grožđe prosušivano na trsu/grapes dried on the vine PODRUM/CELLAR, dozrijevanje/maturation: drvo/wood OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO – Hrvatska Istra – vrhunsko s kzp • suho/dry • 14,5 vol% ■ VINO je/WINE is: uvelike u znaku kontakta s drvetom, u organoleptici sortnost i voćnost su mu ostale poprilično u drugome planu. Intenzitet herbalnoga I fenolnoga a istodobno i slatkih začina od, rekao bih, paljenja bačve, odmaže eleganciji i profinjenosti. Tamne je, gotovo neprobojne rubinske boje, na oko odaje solidnu gustoću. Miris ide u pravcu drva i fenolnoga, mirodija poput vanilije i, u tragovima, cimeta, a tek u pozadini se dade naslutiti nešto tamnog bobičastog voća. Usta su zaobljena no stanovitu kremoznost malo razbijaju herbalne note poduprte nitima izraženije, teranu svojstvene kiselosti. Tijelo prilično snažno, trajnost dugačka SERVICE: ⇑ ⇗ ? • 18 ̊C • čaša/glass: srednja/medium one – tip/type: bordeaux, bourgogne, rhine….

Slavonija & Hrvatsko podunavlje / Slavonia & Croatian Danube region

(mpc/pp: M) GRAŠEVINA 2018 – SOLDO ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Vinogorje Kutjevo ■ VINOGRAD/VINEYARD: Vetovo (naziv dolazi od Vetrovo, jer ondje stalno pirka vjetrić/the name deriving from Vetrovo, because of the continuous light wind=vjetrić) • blaga kosina/soft slope • nadmorska visina/altitude: 250 m • tlo/soil: pjeskovito • sorta/variety: graševina • gustoća nasada/plantation density: 5500 loza/vines per ha • prinos po trsu/yield per vine: 2 kg PODRUM/CELLAR, vinifikacija/vinification: u inoksu/in stainless steel • dozrijevanje/maturation: inoks/stainless steel ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: aglomerat OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Slavonija, Kutjevo, vrhunsko vino s kzp • suho/dry • 13,5 vol% DIZAJN/DESIGN: uredno/OK VINO je/WINE is: zrelo, ima punoću, dosegnulo je vrhunac. Slamnato-žućkaste boje, na nosu diskretno ali i trajno, mirisom koji upućuje na bijelo koštićavo voće, bouquet je i s floralnim (bijelo livadno cvijeće) aromama i s nijansom vegetalnoga (list smokve), te s notom mineralnoga. U ustima, koja su dobro zaobljena, nakon što se vino proguta kao da se osjeti, sasma blago, aroma kamilice. Okus s jedne strane nudi slast a s druge strane određenu slanost i stanoviti ugodni (Graševina!) gorkasti ton. Tijelo vrlo dobro, završetak solidno dugačak. SERVICE: ⇑ • 12 ̊C • čaša/glass: srednja/medium one – tip/type: bordeaux

______________________________________

 ovih dana kušano još… / these days tasted too…  

(mpc/pp: XL) PINOT GRIS 2015 Founder’s Reserve – TRDENIĆ ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Moslavina ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: suho/dry • 13,5 vol%

(mpc/pp: L) PINOT BLANC 2017 private collection – TRDENIĆ ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Moslavina ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: suho 12,50 vol%, AC 6,5 g/lit

(mpc/pp: M) PINOT SIVI 2017 – TRDENIĆ ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Moslavina ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: polusuho/off dry • 14,0 vol%, RS 12 g/lit, AC 7,5 g/lit

SVIJET u ČAŠI Kronika – 01.2020 – Chronicle WORLD IN a GLASS

   

KROZ /THROUGH

ŽELJKO SUHADOLNIK

Suradnici/contributors: Vinko Lozica, Zlatan Trsenjak, Zdravko Vodnik, Miran Debeljuh ⦁ Foto: Marko Čolić

_________s vama već – 28 godina/years – with you___________

Slavonija i Podunavlje zovu! Tko bi odolio ovim LJELJAMA iz Gorjana?! (Ivo Pervan)

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

___________________________________

LJELJE IZ GORJANA – Danas su ljelje vesele, ali onda kad su startale u ovakvom ruhu, a to je u vrijeme otomanskog carstva, nije bilo tako, naime neprijatelj je najprije bio porobio sve muškarce u kraju i zaposjeo selo pa su tadašnje selske djevojke odlučile ovako se urediti, i s muškim šeširima ukrašenim cvijećem te s kosama, srpovima i sabljama u rukama naići pred turski tabor. Priča kaže da su osvajači pomislili da su se pojavili duhovi pa su – pobjegli. Lijepe ljelje u prekrasnim nošnjama više ne tjeraju, nego, naprotiv – privlače! Siječanj 2020. bio je uvelike u znaku Slavonije i Podunavlja, gdje je čvrsto odlučeno snažno razvijati turizam. Najprije festival vina WineOS, a potom Vincelovo odnosno Vinceška

__________________________________

Sajmovi, festivali, ocjenjivanja 2019: ŠESTI WineOS – POSJETA NADMAŠILA OČEKIVANJA ⦁ En Primeur 2020: PRETPREMIJERA s MRLJOM ENOPEDOFILIJE ⦁ VINSKI UNIVERZUM NA MLADIM NOGAMA i NEPCIMA ⦁ PJENUŠAVI ŠAMPION ZA 2020 – JANEZ ISTENIČ ⦁ Grüne Woche Berlin 2020: POSLJEDNJI TRENUTAK ZA SPAS ⦁ Klimatske promjene: KAP PRELIJEVA ČAŠU… ⦁ APT Hilton Garden Inn: AKROBATOVA ROĐENDANSKA BOMBA ⦁ Narodni običaji: VINKOVO, VINCEKOVO, VINCELOVO, VINCEŠKA ⦁ Nakon imendana sv. Vinka: DAN ZALJUBLJENUIH ⦁ Eno-gastro i turizam: SUNCOKRET ZA RURALNI PROSTOR – ROXANICH WINE HERITAGE HOTEL ŠAMPION  ⦁ Kongres gastronomije: CHEFS’ STAGE u ŠIBENIKU 

POTROŠAČKI PUTOKAZ – 01.2020 – BUYING GUIDE

__________________________

Sajmovi, festivali, ocjenjivanja 2019

ŠESTI WineOS – POSJETA NADMAŠILA OČEKIVANJA

            Organizatori šestog međunarodnog festivala vina, delicija i ugodnog življenja WineOS 2020, s kojime je, eto, već u prvoj polovici siječnja startala nova sezona vinskih sajmova i festivala te ocjenjivanja Bakhova nektara, zadovoljno trljaju ruke: u dva dana manifestaciju, održanu – po prvi put – u osječkoj sportskoj dvorani Gradski vrt, obišlo je, kažu, nekih 2800 posjetitelja!

Boris Ocić (desno), predsjednik udruge Dekanter, organizatora sajma WineOS, i vinar Slavko Kalazić. Kod Kalazića mogli su se kušali lijepi Chardonnay 2010 Premium i Cabernet sauvignon 2012

Krajem prošle godine u ime organizatora – udruge Dekanter, Boris Ocić kao njen predsjednik, te u ime suorganizatora – osječke vinoteke Vinita, Vinko Ručević, njen vlasnik i voditelj, inače i idejni začetnik osječke vinske smotre WineOS, u najavama priredbe isticali su da će ona u tehničkom/realizacijskom smislu biti osjetno bolja od onih prije, konkretno su hvalili veći i osobito glede komocije i mogućnosti poslovnog kontakta posjetitelja s izlagačima prikladniji prostor izabran za pozornicu događanja. Obećavali su veći broj izlagača, bogatiji ukupni program, osobito atraktivne vinske radionice pod dirigentskom palicom vinskog pisca Željka Garmaza… I zacijelo su se i nadali boljem posjetu od onoga u prethodnim godinama, ali, iako, kako su mi rekli, svjesni i činjenice da je broj enofila u znatnom porastu, priznaju da ih je odziv publike ovolikim opsegom iznenadio. Vjetar u leđa sada njihovu optimizmu vezanom za sljedeći WineOS (2021.) svakako pojačava to što su iz razgovora kako s izlagačima i brojnim pojedincima iz redova publike stekli uvjerenje da su s ovim, šestim izdanjem WineOS-a i ponuđači i potrošači bili vrlo zadovoljni. A, što je bitno, zadovoljni bi – s obzirom na neke iznesene podatke vezane uz održavanje baš ovog šestog festivala – mogli biti i pokrovitelji, to su Osječko–baranjska županija, Grad Osijek, turističke zajednice županije i grada, Osječki sajam, Hrvatska gospodarska komora, pa i sponzori. WineOS prepoznat je kao značajna karika u promidžbi vina i delikatesa što se rađaju na krajnjem istoku Lijepe naše, ali i kao moguća važna karika u razvoju turizma u tome dijelu Hrvatske. Napokon se eto baš u tim izrazito poljoprivrednim no turistički još ne i naročito valoriziranim krajevima počelo ozbiljno računati i na osjetno skorašnje povećanje broja gostiju željnih užitaka kako u lijepim krajolicima (Kopački rit, obale Dunava, Ilok…) tako i užitaka za stolom uz jedinstvene tipične lokalne specijalitete i vino.

Među piscima iz inozemstva kao posjetitelj WineOS-a bio je i Darrel Joseph, Amerikanac koji živi u Beču a surađuje s brojnim najjačim svjetskim vinskim magazinima. Na slici je na štandu podruma Kolar iz Suze u Baranji. Iduće godine organizatori WineOS-a računaju na jači posjet inozemnih vinskih i turističkih novinara

Tijekom dva festivalska dana posjetitelji su mogli uživati u kušanju proizvoda više od, vele organizatori, 110 izlagača (doduše podatak iz službenog kataloga govori o 84 izlagača! Inače upravo vezano uz katalog: u želji da WineOS bude najznačajnija eno-gastro manifestacija s bitnim odrazom na razvoj turističkih kretanja u istočnome dijelu Hrvatske trebalo bi malo više truda i novca uložiti upravo i u katalog, koji je DOKUMENT, i koji profesionalncima iz sektora vina i gastronomije služi i kao praktični priručnik s korisnim navodima izlagača i njihovih izložaka te s vlastitim zabilješkama učinjenima pri susretu s izlagačima i degustaciji proizvoda, iz tog razloga bitno je da se u katalogu nađu svi izlagači i, uz njihova imena odnosno nazive, popis popis proizvoda – kod vina sa spomenom berbi odnosno neke posebnosti, osebujnosti što ih karakterizira – s kojima su se došli prezentirati, te da se uz svakog izlagača ostavi malo slobodnog prostora za zabilježbe, odnosno malo više praznih stranica za zabilješke na kraju knjige).

U prvom redu, kao i obično, izlošci su bili vina, no prilično bogat bio je i izbor raznih delicija osobito sireva i mesnih prerađevina, s nekih se štandova pozivalo i na pivo i jaka pića. WineOS, isprva zamišljen kao pozornica za promidžbu Bakhova nektara prvenstveno Slavonije i Hrvatskog podunavlja s vremenom je počeo puhati sve jače šire nacionalnim te i međunarodnim vjetrovima, naime danas su na njemu nazočni proizvođači iz svih krajeva Hrvatske, a veći interes za nastupom pokazuju ponuđači i iz drugih država. Ove godine iz inozemstva nastupili su izlagači iz Bosne i Hercegovine, Mađarske, Makedonije i Srbije.

Iz mađarskog Pečuha u Osijek su se spustili Zoltan Györffy, glavni urednik vinskog časopisa Pecsi Borozo i njegova suradnica Renata Dani. Na slici su u društvu odvjetnika Zdenka Milasa koji u Ljubuškom ima vinski posjed i proizvodi jako dobre žilavku (žilavka + 10 % bene I krkošije), blatinu (Blatina 2015, sorte blatina glavninom, uobičajeni mali dodatak trnjaka i alicante bouscheta, dvije godine barriquea, 13,5 vol %) i merlot (reserve, 14,5 vol %). Ove godine iz BiH je na festivalu u Osijeku nastupilo 11 vinarija, među njima i Nuić, Škegro, Zadro, Brkić, Andrija Paoča (Ćorić)…

Jaka strana WineOS-a i opet su bile radionice, za koje je vladao i veći interes od mogućnosti dvorane da primi sve zainteresirane. Radionice su bile lijepa prigoda za upoznavanje živih legendi vinarstva, premijerna kušanja nekih vina, ali i za kušanja nekih rijetkih arhivskih etiketa, pa kušanja vina uz kamenice, zatim i za susret s nizom kurioziteta, zanimljivih činjenica i slatkih, sitnih detalja. Uz vinske, kao pun su se pogodak pokazale i dvije pivske radionice udruge Panonski pivarski sindikat koje su također bile izvrsno popunjene.

Serija vinskih radionica otvorena je temom Bijela Dalmacija – uskrsnuće zlatarice, i veliki povratak debita. Predstavljeni su, kroz nastup Daria Gašpara, četiri zlatarice (od sorte zlatarica VRGORSKA a ne zlatarica blatska!), tri mirne (Pilač 2019, Gašpar 2018 i Prović Livia 2017) i jedan pjenušac (Gašpar), a potom i dva debita, iz 2019. i – 1989. (dva dana maceracije, autohtoni kvasci) od Marka Sladića iz Plastova (vinograd mu je na 300 metara iznad Skradina, na bijeloj zemlji i uz rijeku Krku).

Marko Sladić na slici stoji lijevo, Dario Gašpar iz Vrgoračkog vinogorja je u sredini, a Željko Garmaz desno

Siniša Lasan i vina iz BiH

Aktualni hrvatski sommelijerski prvak Siniša Lasan pripremio je za svoju radionicu bogatu prezentaciju vina iz Bosne i Hercegovine. Vina su bila od desetak proizvođača. Najviše je bilo žilavki, nekoliko je bilo blatina, po jedan plavac mali, merlot (reserve) i trnjak. Za istaknuti: Žilavka 2018 selekcija – Carska vina, pa blatine 2017 od Josipa Tolja i od Marijanovića (barrique), Trnjak 2015 od Nuića I Merlot 2011 Reserve od Milasa. Kao prvo ponuđeno je ono od proizvođača neobičnog naziva Daorson. Riječ je o braniteljskoj zadruzi s osam članova iz Stolca, na području kojega je nekad davno bilo obitavalište ilirskog plemena zvano Daorson… Vinogradi zadrugara Daorsona na znakovitoj su lokaciji zvanoj – Pijana brda!

Crno zlato od cabernet franca iz susjednog nam Villanyja: Czaba Malatinszki (organic wine estate) prezentirao je svoj sjajni cabernet franc iz 2003, 2004, 2005, 2006, 2007, 2008, 2009. Cabernet franc je inače sorta koju su Vilanjci, s obzirom da se kod njih duboko udomaćila i da kod njih daje odličan rezultat, odlučili plasirati kao enoperjanicu svojega teritorija.

Gosti iz susjednog Villanyja: Czaba Malatinszki, te vino Villany Redy

Iz Villanyja su u Osijek došli predstaviti još jedno vino na čiju kartu igraju Vilanjci, riječ je o kapljici jednostavnijoj za razumijevanje i prikladnoj kao uvod u ozbiljne kompleksne eno-uratke. Namijenjena je mlađim naraštajima. To je nedavno nastali Villany Redy, crvena kupaža koja prema pravilniku mora sadržavati najmanje dvije trećine portugisca, ostalo mogu biti druge crne sorte raširene u Villanyju. Predviđeno je da vino bude samo iz inoksa i da ne bude jače od 13 vol % (alkohol između 12,5 i 13,0 vol %), cjenovni rang mu je određen između 55 i 60 kuna mpc, najraniji mogući izlazak iz podruma je neposredno uoči Uskrsa

______________________________

TIMOČKI VITEZ od TRI ORAHA! – Iz Srbije se, zahvaljujući Željku Garmazu, kao vinar došao predstaviti Radoslav Ščepanićev, kirurg i tajnik u Ministarstvu zdravlja te zemlje! Ozbiljan i strog pogled koz naočale iznad sijedih brkova i brade pomalo pruskog tipa.

Osebujna ličnost – timočki vitez od Tri oraha i skalpela! – i drukčija, vrlo zanimljiva vina, koja, čujem, iz podruma izlaze po cijenama od 40 do 80 eura za butelju! Vina što sam ih kušao pokazala su gustoću i veliku snagu, dugotrajnost u ustima, višeslojnost, notu rustikalnosti koja ih diže,… Pohvala doktoru na tome što, iako su nastala od glasovitih bordoških kultivara te duže, po bordoškoj inspiraciji, dozrijevala u novim bačvicama ona nisu kopije bordoškog crnjaka (kako znaju izaći iz brojnih podruma po svijetu), nego su nešto sortno raspoznatljivo a svoje.

Željko Garmaz i Radislav Ščepanićev Tri Oraha

Dr. Ščepanićev ima trsje na površini od 12 hektara, na kosini na nadmorskoj visini od 270 metara na desnoj obali Timoka u negotinskojm kraju. Timok, rijeka u istočnoj Srbiji, dugačka 202 km, desni je pritok Dunava, u koji se ulijeva nedaleko od Negotina. Na kraju donjega toka (16 km) teče granicom između Srbije i Bugarske. Glavni su joj pritoci Crna Reka ili Crni Timok i Krivovirski Timok. Sjeverno od Zaječara kraj sela Čokonjara izgrađena je hidroelektrana Sokolovica. Dolinom Timoka prolazi željeznička pruga Prahovo–Niš.

Vinograd dr. Ščepanićeva nazvan je Tri oraha, po trima orasima na parceli. Tako je nazvano i vino tog kirurga i gourmeta i Bakhova sljedbenika koji je interesantno osmislio koncept svojeg vinskog djelovanja i koji – rado uporno skriva tko mu u izvršnome smislu pomaže oko trsja i kapljice…

S prvim vinom doktor je izašao 2007. U svoju vinsku avanturu ušao je s uvjerenjem da se istinski velika vina mogu dobiti samo od internacionalno debelo kvalitetom dokazanih kultivara, stoga se opredijelio za kultivare cabernet sauvignon i merlot. Osebujni dr. Radislav, koji veli da uz vino obožava glazbu i sport, usvojio je bordošku tehnologiju višegodišnjieg njegovanja svojih crnjaka u barriqueu, štaviše on je odlučio i osjetno produžiti vrijeme boravka Bakhova nektara u bačvici, na i do čak – osam godina! Za razliku od Bordožana, on rabi bačvice koje nisu tostirane radi arome, i tvrdi da ih rabi samo jedanput.

Na kušanje je ponudio Tri oraha cabernet sauvignon 2009 koji je, kako je naveo, sedam godina proveo u barriqueu, zatim Tri oraha cabernet sauvignon 2010 sa šest godina bačvice, Tri oraha Merlot 2011 također sa šest godina bačvice, te Tri oraha 500 cuvée od cabernet sauvignona 75 posto i merlota 25 posto, vino nastalo miješanjem kapljica iz 500 bačvica i različitog vremena boravka u njima, od jedne do osam godina! Čika doktor najavio je da se sprema izaći i s takvom kupažom vina iz 750 bačvica, a onda bi izašao i s jednim vinom nastalim takvim sljubljivanjem 1000 barriquea!

Hoće li biti prilike kušati i te kreacije 750 I 1000?

___________________________________

Pfeiferica Belja u kulenu, kobasicama i slanini, te kulen OPG-a Pfeifer. Elegantno pakiranje. Uz slaninu i kobasice i kulen, odlična Frankovka 2012 Goldberg. Kulen od crne slavonske svinje od Belja, mpc: 240 kn/kg, kobasice mpc. 100 kn/kg, slanina mpc. 140 kn/kg

Osječki zubar i erdutski vinogradar i vinar Mladen Siber i njegova supruga i Dušica sa svojim Sibernetom, u društvu s barmenom Miroslavom Kljajićem, mixologom hotela Craft Room Osijek. Evo Kljajićeva slavonskog koktela: kao baza je rakija lozovača Jedna u kojoj su macerirani prženi listići kulena te kojoj se dodaje malo ulja od lješnjaka, meda od badema i Siberova aromatiziranog cabernet sauvignona Siberneta. Poslužuje se s ledom u čaši i s mljevenim crnim paprom i crvenom paprikom posutima po vrhu

Igor Deak, enolog, i Libor Caha, agronom na imanju Damira Josića u Zmajevcu, te chef Tomislav Špiček, jedan od protagonista kulinarskog showa. Podrum Josić nudio je na kušanje Cuvée Ciconia te Cabernet sauvignon i Cabernet Franc superior, a na pitanje što je s lokalnima frankovkom pa i kadarkom odgovor je bio da frankovka na posjedu Josić zna vrlo sjajno bljesnuti ali da su rijetka godišta kad tako zabljesne te stoga nije u milosti, dok se lijepi izgledi vide u kadarki pa bi se njoj posvetilo više pažnje

Publiku je oduševio i kulinarski show tijekom kojega su četiri sjajna kuhara – Saša Vojnović, Tomislav Špiček, Marinko Rotim i Tomica Đukić – pokazala svoje umijeće u prigotavljanju slasnih zalogaja od svinjetine, janjetine, ribe. Posjetitelji su pozorno pratili što rade i kako kuhaju vrhunski profesionalci. Na kuharskom showu oni koji vole kuhati u svojim domovima čuli su mnogo dobrih savjeta.

Rijetko koji događaj u Osijeku izaziva toliku pozornost medija kakvu je izazvao šesti WineOS. Najveću vinsku manifestaciju u tom, istočnom dijelu Hrvatske posjetilo je, da je poprati, čak 130 novinara iz više od 60 redakcija, a među njima je bio zavidan broj najcjenjenijih eno-gastro autora naše regije. Ove godine zabilježen je i znatno veći dolazak medijskih djelatnika iz inozemstva. Logično je očekivati, iduće godine i dalje, još i veći broj stranih i to ne samo vinskih nego i turističkih novinara.

Pelješac i Ilok! Mato Violić Matuško i Ivica Radović, nekad famozni duo (enolog i direktor) u PZ Dingač iz Potomja, danas svaki od njih samostalni proizvođač, na slici s vinarom Djuzom iz iločkog PZ Trsa (lijepi: Graševina Dekani 2017 i Traminac 2017). Uz Djuzinu pomoć Matuško se, kupivši nekoliko hektara terena, s vinogradom proširio i na iločko područje! Je li to nastao – novi, famozni TRIO?!

Iz Kutjeva je na sajam došao Antun Sontacchi, i između ostaloga prezentirao crni pinot, cabernet franc i Kitokret obiteljske vinarije u kjojoj brigu i nastanku vina vodi njegov brat Krunoslav. Fini Crni pinot 2017, ali jako jako dobar Cabernet franc 2017! Zgodno je spomenuti da obitelj Sontacchi dio tog cabernet franca na tržište plasira pod etiketom Kitokret (boca sasvim desno)

Drugu godinu zaredom na WineOS-u susrećem makedonskog artizanskog vinara Antonija Brzanova. Uz nekoliko bijelih vina te koncentrirane crnjake syrah, cabernet i vranac sad je pokazao i svoju orange-produkciju

Može se kazati kako je WineOS 2020 dao vrijedan doprinos turizmu u Osijeku i Osječko–baranjskoj županiji. Drugi siječanjski vikend još do prije koju godinu pamtio se kao turistički najslabije posjećeni termin u tijeku 12 mjeseci, a čini se da baš ova manifestacija preseljena u taj termin na početku godine stanje osjetno mijenja na bolje. Zahvaljujući brojnim zainteresiranima za plemenitu kapljicu što su u Osijek stigli iz drugih krajeva ostvarena je dobra posjeta hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima, oni ne samo što su imali pune ruke posla, nego su značajno dobili i na eksponiranosti u medijima za javno informiranje i na društvenim mrežama.

Festival u Osijeku bio je lijepa prilika i za posjet nekim vinskim podrumima u istočnom dijelu Hrvatske, ali i lijepa pozivnica za blagdan Svetog Vinka.♣

HeadOnEast – Hedonist!

Hrvatsko Podunav-lje:  BARANJSKA SUZA! – Baranjska Suza po hrvatski, a Csuza kako, dvojezično, s obzirom na neposrednu blizinu Mađarske, stoji uz Suzu na ploči na cesti kojom se ulazi u to baranjsko selo. Ali, csuza nije mađarski prijevod naše riječi suza! Csuza se, kako mi je objašnjeno u Suzi, izgovara kao – ćuza, i koristi se, navodno, zato što je u blizini sela nekad davno, za vrijeme Turaka, bio – zatvor! I sad, da kompletiram ovu jezičnu i nazivnu zavrzlamu, ovo: Bratoljub Kljajić u svom debelom (i te kako korisnom!) Rječniku stranih riječi pod pojmom ćuza navodi da je riječ o zatvoru, te da izraz ćuza dolazi od talijanskog chiudere, chiuso (pravilan izgovor je: kiudere, kiuzo)!

Objekt obitelji Kolar u Suzi

Drž’mo se mi naše Suze, i to kao suze radosnice! A ta baranjska suza radosnica rađa se, zakon začeća u okolnim vinogradima, u – gatorima, to su u Baranji tradicijski u brdo ukopani vinski podrumi. Ima još jedna baranjska suza radosnica, a to je ona koja, nakon što je začeta u moćnom tamošnjem Dunavu pa potom nošena satima u kotliću na vatri, kapne nakon prvog zalogaja pikantnog fiša. Sve tri suze – ambijentalnu, onu iz gatora-rodilišta i onu dunavsku, spojenu vatrom i crvenilom na k’o snijeg bijelom tanjuru – imao sam priliku s nekolicinom kolega iskusiti nedavno kod vinogradarsko-vinske obitelji Kolar, gdje su nam domaćini bili tata i gazda Lajoš (u prijevodu: Ljudevit), kćerke Sibila i Kinga, zetovi Mario, te Samir Nađ.

Kolar, Suza: restoranski prostor

Kolarovi obrađuju 10 hektara vlastitog vinograda na praporu, i na pozicijama na 100 do 200 metara nadmorske visine. Imaju sorte graševinu, chardonnay, sauvignon, pinot bijeli, pinot sivi, silvanac zeleni, rizling rajnski, traminac od bijelih, te frankovku, pinot crni, cabernet sauvignon, cabernet franc i merlot od crnih. Namjera im je, priča zet Mario – dok čekamo da tata Lajoš izravno s otvorene vatre u kaminu na terasi donese lonac iznenađenja, dakako, fiš – revitalizirati kadarku. A s obzirom na klimu i temperature, te na to da Suza broji godišnje samo dva sunčana dana manje nego što ih ima Hvar, tinja razmišljanje o pokusnoj sadnji neke južnodamatinske bijele sorte, primjerice pošipa!

Stariji nasadi sađeni su gustoćom od 4000 trsove po hektaru, a noviji, od 2015., su s 5.500 loza/ha. U vinogradu, vele Kolarovi, idu na porinos ne veći od 1,5 kg/trs. U berbi nema nekog posebnog prebiranja grožđa, prerada grožđa je uobičajena, bijela vina rade se samo u inoksu dok je za crno obvezno dozrijevanje barem godinu dana u drvu, u manjim bačvicama. Partije koje se kroz redovito kušanje crnjaka iz bačvica pokažu boljima ostave se u drvu i do 1,5 godine. Te najbolje partije pune se pod posebnu etiketu.

Sibila Kolar, sinčić Roko i suprug Mario te butelje u ponudi

Uz jednosortna vina nazvana po kultivarima Kolarovi proizvode i bijelu mješavinu Sublanc (blanc=bijelo, na francuski) od sauvignona, rajnskog rizlinga i chardonnaya, te crni Sunoir (noir=crno) od cabernet franca, cabernet sauvignona i crnog pinota. U vinsku aktivnost izravno su uključeni Kinga Kolar koja je završila studij enologije te njen suputnik Samir Nađ, koji je inače i konzultant i podrumar u podrumu Kalazić, i Sibilin suprug Mario. Dvije su proizvodne linije, jedna je redovna i izlazi u buteljama s navojnim zatvaračem. Bijela vina su uglavnom polusuha, blagi ostatak neprovrelog sladora je, objašnjavaju Mario i Sibila, po želji velikog broja potrošača-kupaca. Maloprodajne cijene butelja te linije kreću se kod Kolarovih od 50 do 60 kuna. Druga je linija Personal Collection, dakle ono što je najbolje u podrumu, i ta vina, zasad od frankovke iz 2013, cabernet sauvignona iz 2013, traminca 2017 i slatke desertne kasne berbe graševine, u buteljama su s plutenim čepom i s bitno drukčijom etiketom. Ovdje su maloprodajne cijene nesto više: od 80 do 200 kuna za butelju. Zapravo zasad je samo Frankovka 2013 Personal Collection po 200 kuna, jer količina je manja, i ograničena a nakon što je vino na ocjenjivanju Decanter World Wide Award 2018 osvojilo srebrnu medalju (91/100 bodova) na tržištu je potražnja za njim toliko skočila uvis da je poskupljenje bilo logično. Inače, Kolarovi su 2017. na DWWA dobili srebrnu medalju i za lijep, nježni Zeleni silvanac 2015 iz prve, redovne linije. Ukupna godišnja proizvodnja vina je oko 55.000 litara, kaže mi Mario. A Sibila se dovezuje da oko 50 posto proizvodnje obitelj uspije plasirati na kućnom pragu, a ostatak ide uglavnom prema Dalmaciji, samo u Splitu Kolarovi svoje vino imaju u, rado će se pohvaliti, 43 ugostiteljska objekta!

Tata/deda Lajos Kolar, majstor za fiš, te kruh, mast i paprika, i fiš paprikaš

U slast!

U podrumu: sestre Kinga i Sibila Kolar, Sibilin sin Roko i Kingin suputnik Samir Nađ

Obitelj Kolar uspijeva s dobrim plasmanom svojega vina na kućnom pragu jer trsi se i u području ugostiteljstva i turističkog smještaja. Za goste na raspolaganju drži (zasad) tri dvokrevetne sobe. Restoran može odjednom primiti nekih 80 osoba, i nužno je dolazak najaviti.. Glavni specijaliteti su tradicijska jela, konkretno uz domaće kobasice i kulen vlastite produkcije, tu su divljač, perad, razna pečenja, pa roštilj i fiš-paprikaš za koje je specijalist Lajoš Kolar, opredjeljenje kuće je ne toliko u broju ponuđenih jela koliko u tome da sve namirnice budu poznatog porijekla i svježe, tako da se svinje – godišnje ih zakolju i do sedam!, te perad i jaja nabavljaju kod nekoliko provjerenih izabranih lokalnih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava.. ⦁

Karanac: ANASTAZIJINI CABERNET FRANC i PLANOVI ZA (VINSKI!) WELLNESS CENTAR! – Jedan od najvećih individualnih poljoprivrednika u Hrvatskoj Atila Szabo iz baranjskog Karanca, koji brine o uzgoju raznih ratarskih kultura (žitarice, uljarice, repica…) na nekoliko stotina hektara, okreće se sve jače, zahvaljujući kćerki Anastaziji i zetu Tivaldu Balintu, prema vinogradarstvu i vinarstvu. Atila, koji u svom primarnom radnom zanimanju ima 12 zaposlenih a kojemu su već odavna vinograd i vino hobi, te koji je sa svojim prvim vinom na tržište izašao 2006., pomaže sada mladim naraštajima da i tu obiteljsku granu agrikulture dignu na visoke i stabilne noge, s time da stvar ne staje tek na proizvodnji vina i na klasičnoj prodaji butelja, naime razmišljanja mladih članova obitelji, koja sada brine o 4,5 hektara vlastitog vinograda, su da ozbiljno krenu i u segment agroturizma i to, računajući uvelike i na goste iz Zagreba i susjednih Mađarske i Srbije, agroturizma na visokoj nozi, dakle ne tek u smislu formiranja ugostiteljske ponude i ponude noćenja nego i, otvorenjem wellness centra i rekreacijskog centra, kreiranja šire turističke ponude na zdravstveno estetskom i sportskom polju.

Anastazija Szabo uz butelje Szabo, te, dolje, s ocem Atilom i mamom Julijanom u podrumu

Obitelj Szabo uzgaja graševinu, pinot bijeli, sauvignon, merlot, cabernet sauvignon, cabernet franc i frankovku. U bocu stavlja jednosortna vina pod nazivom sorte, ali ima i mješavinu od merlota, cabernet sauvignona i cabernet franca. Vina čista, uredna, sortno raspoznatljiva, kako i priliči za školovane kreatore, naime Anastazija, koja se u novije vrijeme jače posvetila marketinškom segmentu, studirala je u Osijeku, a njen suprug Tivald, koji brine o vinogradu i podrumu, studirao je enologiju u Budimpešti. Bijela vina Szabovih komercijaliziraju se kao mlađa, izlaze van u godini nakon berbe tako da smo sad za posjeta Karancu kušali 2018., dok se crnima ostavlja više vremena za dozrijevanje, ona prije izlaska iz odruma provode jednogodišnje školovanje u barriqueu. Osobno mi se najviše dopao Cabernet franc iz 2016! ⦁

Karanac: BARANJSKA KUĆA i MUZEJ STARIH ZANATA – Selo Karanac poznato je po nekoliko ugostiteljskih objekata u kojima se odlično jede. Jedan od restorana na glasu je Kormoran, a drugi je Baranjska kuća obitelji Škrobo, otvorena 2003. Glavni specijaliteti Baranjske kuće uz klasične lokalne kobasice i kulen su, kako kaže domaćin Stanko Škrobo, jela s vatre (ražanj, roštilj, krušna peć, peka). S obzirom da fina i krepka baranjska hrana nasušno traži tekućeg kompanjona, korisna informacija za goste, posebice one koji dođu iz nešto udaljenijih krajeva, je da je u sklopu objekta moguće i noćenje Kod Baje gdje se nudi 20 dvokrevetnih soba s još jednim, pomoćnim krevetom.

Baranjska kuća, ulaz, i, dolje, lijepi prostrani restoranski prostor

Otac i sin Škrobo, vlasnici i voditelji Baranjske kuće. Objekt je inače dobitnik Zlatne povelje Suncokret ruralnog turizma Hrvatske 2016

Baranjska kuća: teletina ispod peke. Namirnice su, jamči Stanko Škrobo, uvijek maksimalno svježe, a dolaze iz lokalnih OPG-ova

Posebnost Baranjske kuće u Karancu je njena Ulica zaboravljenog vremena, prostor je to, dosta velik!, iza restorana nazvan Muzej starih zanata koji govori o klomparu, lončaru, stolaru, kovaču, mlinaru, proizvođaču prijesne cigle kerpića, ledaru, brijaču… Kao i svaka ulica, i ova ima svoju malenu gostionicu! Odlična zamisao o Ulici zaboravljenog vremena, da je se bolje održava mogla bi biti sjajna turistička atrakcija. ⦁

Hotel Stupnički dvori u Brodskom Stupniku. Lijepi objekt uz vinograde svojedobno je bio otvorio vinar Davor Zdjearević, a danas tu gospodari kutjevaki poduzetnik Josip Galić

Brodski Stupnik: STUPNIČKI DVORI – Povratak iz Osijeka i Baranje. Prilika da se zastane i u Brodskom Stupniku, gdje je nekad, s vinogradima, podrumom, i hotelom stolovao Davor Zdjelarević, danas poduzetnik s projektom Zdjelarević Vinska Selekcija što se bazira na konceptu tzv. difuznih vinarija. Lijepo je bilo podsjetiti se na neka stara vremena i vidjeti kako je to tamo sada, kad je, nakon nekog vremena ruske vladavine, gazda Josip Galić, znani kutjevački poduzetnik koji je iz trgovačkih voda bio krenuo u vinogradarstvo i vinarstvo, otvorio u Kutjevu veliki i odlično opremljeni vinski podrum da zastane dah, a onda i preuzeo nekadašnje Zdjelarevićevo imanje u Stupniku – vinograde te zgradu s vinskim podrumom i hotelom i lijepim vrlo prostranim restoranom. Hotel i restoran uređeni, i zasigurno, pogotovu i stoga što je objekt na krasnoj poziciji, tik uz blagu padinu s vinogradima, imaju veliku šansu u turizmu, a ako krene kako treba Stupnik, zahvaljujući tome, i za brži gospodarski razvoj. Jede se i dalje dobro, porcije obilate, a što se tiče vina čujem da bi podrum trebao dijelom postati središte Galićeve pjenušave produkcije, a dijelom velika kušaonica i vinoteka. Opširnije o Stupničkim dvorima u idućem izdanju Kronike.

Za potvrdu toga i da saznamo najnovije Galićeve kutjevačke aktualnosti na kraju naše slavonsko-baranjske turneje krenuli smo još i u Kutjevo kao, tog puta, posljednju našu postaju prema kući. Međutim kod Galića nikog nije bilo doma, pa eto zasad službene informacije od vlasnika nismo dobili.

Ali, znali smo – koga ima doma, i nismo požalili što smo pokucali na ta, druga vrata! ⦁

Kutjevo: VESELA JE SLAVONIJA i ZASJEDA! – Nije prizor iz Muzeja voštanih figura, niti je prizor koji upućuje na malaksalost i odmor rat(d)nika, a niti nešto što bi se moglo povezati s nekom vrsti prosjačenja na visokom nivou, riječ je o – ZASJEDI!

Nedjelja prije podne, dan odmora, za većinu žitelja, posebice na selu, dan odlaska na prijepodnevnu misu pa poslije nje a prije ručka na čašicu razgovora u lokalnu gostionicu. I baš za nedjelju kasnije prije podne, dalje od doručka a bliže ručku, na obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo gazdi se najavljuje grupa posjetitelja. U Hrvatskoj proizvođači vina podrum i kušaonica kojih su baš vikendom ciljana destinacija još nisu, kako je to u svjetski znanim vinorodnim područjima uobičajeno, uveli pravilo da u nedjelju, danu odmora, gospodarsvo bude zatvoreno za posjete, ali eto, računa se, ipak je nekako normalno da se za plasman i vlastitu promidžbu iskoristi svaka prigoda, dakle upravo i taj interes gostiju i potrošača potencijalnih kupaca za dolazak na kućni prag u danu odmora idealnom za radne ljude za korištenje u turističkom smislu a s eno-gastro predznakom. Ali, zato su domišljati i duhoviti vlasnici, na neki način fakinski, mangupski osmislili ZASJEDU! Poput ove koju prikazuje fotografija. Tà – zašto stvar ne okrenuti na šaljivu stranu?!

Vlado Krauthaker u zasjedi!…

Naš znani vinogradar i vinar Vlado Krauthaker, koji je baš te nedjelje trebao u vrijeme ručka biti na proslavi unukova rođendana, dogovorio se sa svojim suradnikom i predradnikom da najavljenu grupicu gostiju primi u dijelu svojega vinskog podruma na samome ulazu/izlazu, a koji je uređen kao simpatičan mali prodajni prostor za butelje po koje dođu turisti da poneku kupe po podrumskoj maloprodajnoj cijeni. Krauthakerov suradnik stajao je iza prodajnog pulta odmah nasuprot ulaznim vratima, a Krauthaker, u svečanom odijelo i, što zbog zime a što zbog planiranog odlaska na veselicu, dugačkom elegantnom baloneru i s kapom šiltericom na glavi, odlučio je šutke i mirno sjediti malo sa strane, uz jednu bačvicu, i u donekle zamračenome dijelu, tako da došljacima ne bude vidljiv odmah, a i kad se poslije primijeti osoba kako sjedi kao da odmara, da ga se odmah ne prepozna. Ostavio, Vlado, sebi priliku da vidi jesu li gosti veseli i društveno zanimljivi da im se malo priključi u druženju, odnosno da se, ako procijeni da je, pogotovu jer je bio u stisci s vremenom, tako bolje, kroz obližnja vrata neopaženo iskrade, nestane i ode prema unuku!…

Ha, ha ha, bravo Vlado!

Nakon igrokaza, dobro raspoloženi Vlado Krauthaker i njegov suradnik Zdravko Ketović (lijevo)

Nas nekolicinu procijenio je kao veselo društvo vrijedno da mu otme malo nedjeljnog vremena, i nakon obilja smijeha krenulo je čavrljanje uz kutjevački slatki zelenac, graševinu s Mitrovca, vrlo ozbiljne chardonnay i sauvignon bijeli s pozicije Rosenberg i njegovane na finom talogu (sur lie) u barrique-bačvicama (Krauthaker se srećom odlučio vratiti serioznom sauvignonu!), ali i uz macerirano tzv. jantarno vino Kuvlakhe (dobar naziv koji usmjerava prema Gruziji odakle se svijetom proširila tehnologija dugih maceracija bijelih sorata ali zapravo naziv koji je kratica izvedena od naziva Kutjevo te imena i prezimena Vlado i Krauthaker!). Domaćini Vlado i njegova desna ruka Zdravko Ketović našli su vremena prezentirati nekoliko crnih uzoraka iz 2019, i 2018 a koji, nakon dozrijevanja (i u drvenim sudovima), tek trebaju krenuti na punjenje u butelju, izdvojio bih Zewigelt 2019, pa Mercs iz 2018, Merlot 2018 i interesantnu mješavinu radno nazvanu K-7 od sedam sorata – merlot (najveći postotak), syrah, cabernet sauvignon, cabernet franc, blauburger, frankovka i malbec – iz berbe 2018 … ⦁

Kutjevačko vinogorje: ČAROBNI POJAM MITROVAC! – Još jedna samostalno sjajeća zvijezda Kutjevačkog vinogorja a proizašla iz rasadnika očito vrsnih enologa: Ivica Perak! Kao i Vlado Krauthaker na prijelazu iz prošlog stoljeća i prošlog tisućljeća u ova sadašnja stoljeće i tisućljeće, tako je Ivica Perak, Krauthakerov najprije suradnik a onda i nasljednik na mjestu glavnog enologa Kutjevačkog podruma, inače s kućom i podrumom Krautov susjed u Kutjevu ali i djelitelj visokokvalitetnog kutjevačkog vinogradskog položaja Mitrovac, u 2011. krenuo u samostalne, poduzetničke vode, ostavljajući za sobom u Kutjevačkom podrumu na čelnoj eno-poziciji talentiranog Ivana Marinclina

Ivica Perak u svom podrumu. Uz pladanj sa sirom te sa suhomesnatim proizvodima njegove vlastite izrade, kao mesarski majstor posebno se pokazao sa pikantnom slavonskom kobasicom, uz koju je pooslužio svoj crnjak Merlot Lukač 2017

 Vino je duga tradicija u Perakovoj obitelji, trsje je već desetljećima u obiteljskom vlasništvu (još je panjeva sađenih 1968. godine!), s vremenom se površina pomalo povećavala tako da je Ivica po odlasku iz Kutjeva d.d. karijeru enologa na privatnom kolosijeku počeo sa 7,5 hektara s vinovom lozom u vlasništvu a od prijelomne 2011. vinograd, s kojega je, ranije, većinu roda Perak kao kooperant predavao Kutjevačkom podrumu, povećan je na sadašnjih lijepih 12 ha. Dio trsja – oko 6,5 ha – nalazi se na pjeskovitoj ilovači (skeletno tlo, naglašava Perak) na kosinama Mitrovca na nadmorskoj visini od 230 do 300 metara, dio je pak, na nadmorskoj visini između 260 i 270 metara, na poziciji Lukač, a dio, na visini do 270 metara nad morem, je na Vetovu, tu su većma mladi nasadi. Sorte su graševina, chardonnay, sauvignon, muškat žuti, merlot, syrah, zweigelt i cabernet sauvignon, nešto grožđa, uglavnom za kupaže, Perak kupi od lokalnih vinogradara, riječ je o rizlingu rajnskome i pinotu sivome. Perak sada kao samostalac proizvodi mirna vina bijela i crvena vina, zatim visoke slatke predikate, te pjenušac.

Uz tzv. bazna mirna vina nudi i, kao kvalitativno značajno viši razred – kapljicu od grožđa s izdvojenih pozicija, osobno posebno bih, kao vrlo ozbiljne, izdvojio suhe Graševinu Mitrovac i Chardonnay Mitrovac. U Hrvatskoj chardonnaya u snažnoj i ozbiljnoj varijanti nalazimo kod više proizvođača, što međutim s graševinom, iako je se govorom diže na naš nacionalni pijedestal, na žalost nije slučaj, pa eto uvelike raduje na popisu domaćih ekstra eno-uradaka baš od graševine vidjeti i tu Perakovu s kutjevačkog Mitrovca.

Kutjevo: kuća obitelji Perak, s podrumom

Inače od graševine Ivica Perak proizvodi pjenušac u kategoriji brut, a i tu ide vlastitim putem, u smislu da kao ekspedicijski liker koristi, ne poput uglavnom svih drugih, klasični pripravak, nego visoki predikat, čime ne samo da pjenušavo vino zaslađuje do određene granice, nego ga obogaćuje posebnom aromatikom. S tom praksom uporabe visokog predikata kao ekspedicijskog likera za pjenušac Ivica Perak debitirao je dok je još kao enolog radio u Kutjevačkom podrumu, tj. današnjem Kutjevu d.d. Inače, u Lijepoj našoj pjenušac (nazvan Jasminka) s dodatkom visokog slatkog predikata kao ekspedicijskog likera proizvodi Boris Vuglec s Vuglec-brega ponad Krapinskih toplica… ⦁

Sajmovi, festivali: En primeur 2020

PRETPREMIJERA s MRLJOM ENOPEDOFILIJE…

Novo izdanje manifestacije En primeur. Prvi ovogodišnji En Primeur 2020 održao se pod pokroviteljstvom Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta te Ministarstva poljoprivrede, a u organizaciji udruga Graševina Croatica, Vina Dalmacije i Hortus Croatiae te Udruženja vinarstva pri HGK. Istra nastupa naknadno.

Vlado Krauthaker, David Štampar, Dragan Kovačević HGK, ministar Horvat, Ivica Kovačević,…

Svoje graševinu, pušipel, pošip itd. predstavile su 54 vinarije iz tri vinske regije: Slavonije i Podunavlja, te Dalmacije i Međimurja. Manifestaciju su podržali: Darko Horvat – ministar gospodarstva, poduzetništva i obrta, Dragan Kovačević – potpredsjednik HGK, Krunoslav Karalić – pomoćnik ministrice poljoprivrede Marije Vučković, zatim Vjeran Vrbanec – predsjednik Uprave Hamag Bicro, te predstavnici vinskih udruga: Vlado Krauthaker, Josip Pavić, Ivica Kovačević i David Štampar.

             Primeur 2020 okupio je vinare iz Slavonije i Podunavlja, članove udruge Graševina Croatica: Krauthaker, Kolar, Feravino, Antunović, Erdutski vinogradi, Buhač, PP Orahovica, Belje, Markota, Perak, Sontacchi, Veleučilište Požega, Iločki podrumi, Josić, Papak, Kalazić, Mitrović, Galić, Pinkert, Soldo, Misna vina, Kutjevo i Belje.

                Dalmaciju su predstavili članovi udruge Vina Dalmacije: Tomić, Hvar Hills, Stina, Terra Madre, Birin, Grabovac, Gracin, Grgić, Krolo, Korta Katarina, Rizman, Hvar Carić, Testament, PZ Kuna 1898, Skaramuča i PZ Maslina i vino.

Hortus Croatiae predstavile su međimurske vinarije: Lovrec, Preiner, Cmrečnjak, Jakopić, Tomšić, Knechtl-Medenjak, Munđarov breg, Kocijan, Dvanajščak-Kozol, Štampar, Horvat, Hažić, Kovač i Novak, a svoja vina donijela je i vinarija Kopjar.

En Primeur 2020. u Westinu

– Enogastronomija je jedan od najvećih hrvatskih aduta i jedan od glavnih razloga dolazaka stranih turista u Lijepu našu. Zbog toga u hrani i vinu vidimo veliki potencijal, ne samo iz perspektive poljoprivrede i turizma, već i iz aspekta ukupnog gospodarstvaistaknuo je Darko Horvat, ministar gospodarstva, poduzetništva i obrta.

Godina 2019. bila je u meteorološkom kontekstu naprosto šašava, s dosta kiše, s čestim naglim promjenama u temperaturi od danas do sutra. U razgovorima s dosta vinogradara/vinara kroz kasno proljeće, pa ljeto i u jesen prije nego što će berba nisam kod vinara stekao dojam nekog zadovoljstva, međutim kvalitetu berbe 2019. slavonski vinari ocijenili su sada, službeno, kao vrlo dobru do odličnu! Iz kasnijih razgovora s vinarima stekao sam utisak da ona i jeste u kvalitativnom smislu mogla biti odlična, ali samo za one vinogradare koji su imali dovoljno strpljenja i hrabrosti da ostave grožđe na lozi dok se vrijeme nije ustabililo pa tome što je ostalo na trsju omogućilo lijepi završetak sezone. No, koliko li je bilo strpljivih, a koliko li je grožđa prije kraja izgubljeno?! Vinogradarska godina u Međimurju bila je veoma zahtjevna i samo najbolji vinari su uspjeli sačuvati kvalitetno grožđe, kažu Međimurci. U Dalmaciji ističu kako je kvantitativno berba bila ispod normalne razine, odnosno grožđa je bilo osjetno manje, a vinari su zadovoljni kvalitetom grožđa.

                Predsjednik Udruženja vinarstva HGK Ivica Kovačević naglasio je kako će ovogodišnja vina biti vrlo kvalitetna, iako im treba još barem oko mjesec dana da dozriju. U razgovoru s Kovačevićem čuo sam da nije baš najsretniji time što se točliko požurilo s En Primeurom, da se barem još malo pričekalo, kazao je Ivica Kovačević, nova mlada vina osjetno bi bolje pokazala kakva bi trebala biti na kraju svog ciklusa dozrijevanja

– Imamo, uopćeno, odlična vina jer naše vinarstvo u cjelini ide naprijed, ali problem je što ga koliko treba ne prati vinogradarstvo. Površine pod vinogradima nam opadaju i to bi u skoroj budućnosti mogao biti ozbiljan hendikep u proizvodnji. S tom tematikom se moramo pozabaviti, a nadam se da će i politika tom izazovu posvetiti potrebnu pažnju – rekao je Kovačević.

Uz stol Stina-vina s Brača, zdesna na lijevo: Ivica Kovačević, Emil Mehdin te Danijel Szabo koji svoja vina plasira pod markom Markus. Raspravlja se o dvama bijelim adutima Stine – pošipu i vugavi. Kovačević, koji nije bio sretan zbog uranjenog termina En primeur u Westinu kaže da će puno toga biti jasnije za oko dva mjeseca, konkretno 29. i 30 ožujka, kad je na splitskom Sveučiličnom kampusu festival vina Split 2020

Detaljnije je stanje u domaćem vinarstvu elaborirao potpredsjednik HGK za poljoprivredu i turizam Dragan Kovačević.

– Iako nismo zadovoljni činjenicama da proizvodimo 75 do 90 milijuna litara vina godišnje, da bilježimo veliki vanjskotrgovinski deficit od 14,5 milijuna eura i da nam izvoz ne pokriva niti 50 posto uvoza, ohrabruje barem podatak da smo i u 2018. i u prvih deset mjeseci 2019. povećali izvoz vina više cjenovne kategorije, buteljiranih vina i pjenušaca koji danas u ukupnoj strukturi izvoza čine gotovo 95 posto, a prosječna cijena po kojoj danas izvozimo litru vina od tri eura dvostruko je veća od uvozne. I dalje treba raditi na snažnijem brendiranju hrvatskih vina i vjerujemo da će novi ustroj sa četiri snažne regionalne organizacije tome dodatno doprinijeti – istaknuo je Kovačević, uz napomenu da će HGK i dalje pod zajedničkim brendom Vina Croatia vina mosaica još snažnije i vlastitim sredstvima i sredstvima iz EU-vinske omotnice raditi na međunarodnoj promociji hrvatskih vina.

Dvojica dokazanih u svijetu vina – Vlado Krauthaker i Ivica Perak, između je Perakova supruga, inače farmaceutkinja. Svijet strijepi od virusa Corona, a gospođa Perak, ističući riječi naših političara kako ne treba paničariti, preporučuje preventivno i hedonistički odlične graševine s kutjevačke pozicije Mitrovac gdje i Krauthaker I Perak imaju trsje. Kod Peraka sam kušao vrlo lijep, zapravo jako obećavajući merlot iz 2019, srećom Perak neće s njime van, barem tako kaže, prije dvije godine a možda i duže…

Što je to, zapravo, En Primeur? En Primeur otmjeno zvuči, a kako i ne bi kad je, vezano uz vino, to stiglo iz Francuske, i sa snažnim obilježjem gospodskog Bordeauxa. Odličnu zamisao Francuza da proizvođač Bakhova nektara vrlo ranom prodajom vina, dok ono još nije spremno ni za punjenje a kamo li za konzumaciju, dođe do solidnog priljeva novca za investiranje u daljnji rad pokušali su, na incijativu istarskog vinogradara/vinara i tadašnjeg predsjednika Vinistre Ivice Matoševića prije dosta godina implementirati i Hrvati, ali kako smo mi eto Hrvati, priča, iako je bilo predviđeno da se realizira kopija francuskog originala, krenula je drugim tokom. Dok događanja En Primeur u Francuskoj počinju po vinogorjima i grupama vinskih châteaua uglavnom tek s ožujkom pa se protegnu i na travanj, dakle riječ je o terminu do kojega vino bolje formira fizionomiju u pravcu one konačne, dotle su ova događanja u Zagrebu aktualna već eto u siječnju u godini odmah nakon posljednje berbe. S prezentacijama su svojedobno pod Matoševićevom dirigentskom palicom u Esplanadi bili debitirali Istrani, potom su im se pridružili i vinari iz drugih regija, a kao najnovije sada u 2020. prvi su, u silnoj žurbi, startali, i to u hotelu Westin, proizvođači iz sjeverozapadnoga dijela zemlje, pa Slavonije i Podunavlja te Dalmacije, bilo je to 28. siječnja, Istrani nisu bili baš toliko nestrpljivi i njihov se nastup En primeur očekuje 10. veljače, u Esplanadi.

Dok su En Primeuri u Francuskoj u smislu publike okupljalište prvenstveno vinskih trgovaca, vinskih novinara, sommeliera i ugostitelja od kojih se očekuje da nakon kušanja zakapare vina što su im se svidjela i što će im po povoljnijoj cijeni nego da se na njih čekalo dok se nađu u redovnoj prodaji, biti isporučena kad posve odrade svoj razvojni ciklus u velikim posudama (inoks, bačve) te potom u butelji, dotle su kod nas En Primeuri okupljalište uglavnom ipak široke publike, koja koristi priliku kad se – kako je to bilo sada u Westinu – ulaz u dvoranu ne naplaćuje, da se dođe razonoditi uz čašu. Makar valja reći da bude nešto i profesionalaca sommeliera i vinskih trgovca, međutim koliko sam primijetio ipak je to u simboličnom broju, a po onome što sam čuo od proizvođača već prijašnjih godina, vrlo je malo trgovaca i ugostitelja koji koriste priliku rezervirati za sebe vina ovom prigodom, a, također je to informacija od proizvođača-izlagača, oni iz redova posjetitelja koji su se isprva i znali predstavljati kao zainteresirani za rezervaciju nekog vina nisu bili spremni ostaviti jamčevinu a poslije se nisu pojavljivali da ispune verbalno dano obećanje o kupovini vina en primeur.

Hubert de Boüard Consulting & Oeno-Lab sont heureux de vous inviter à la presentation du millesime 2019 En Primeur du lundi 30 mars au jeudi 2 avril de 10 à 18 heures au  Château Villemaurine, Saint-Emilion Grand Cru Classé, 23 Villemaurine-Sud, 33330 Saint-Émilion, et au Château Siran, Margaux,13 avenue du Comte JB de Lynch, 33460 Labarde

Zgodno mi se ovdje čini spomenuti da sam među izlagačima na En Primeuru u Westinu vidio i Davora Zdjelarevića, koji se, rekao bih, pojavio u dvostrukoj ulozi: i kao izlagač i kao potencijalni kupac mladog novog vina ali ne radi konzumacije odmah nego radi nastavka rada na njemu do trenutka dok ono i tehnološki i u gastronomskom smislu ne bude spremno za trošenje. Zdjelarević naime već unatrag koju gdinu nije više klasičan vinogradar/vinar kakav je bio, trsje i podrum je prodao i krenuo s projektom tzv. difuzne vinarije, a to znači da kad kod nekog vinogradara/vinara, logično je zaključiti onoga koji obično sâm i nije u stanju na zadovoljavajući način plasirati sve svoje količine, namiriše dobru sirovinu u ranoj fazi u dogovoru s tim vinarom i u njegovom podrumu nastavlja njegu otkupljene količine izabranoga vina i eventualno vino iskoristi i za kakvu zanimljivu kupažu, pa s proizvodom kad je spreman izlazi na tržište od etiketom Zdjelarević Vinska Selekcija… Ovdje u Westinu Zdjelarević je bez puno potrošnje vremena a i novaca za putni trošak na jednome mjestu imao sjajan uvid u baš i za njegovu djelatnost interesantne mladuhe.

Jake enološke i marketinške snage ekipa Belja i Iločkih podruma, s krajnjeg istoka Hrvatske: Marijana Nedoklan, Suzana Zovko, Karmela Tancabel i Ljiljana Vajda Mlinaček

Pitao sam neke naše vinare sada u Westinu koji im je – s obzirom da već i u nas i u najbližem okruženju postoji priličan broj vinskih sajmova, festivala i manjih prezentacija i s obzirom da se uz svaki nastup na takvom događanju vezuje uz trošak oko dolaska u mjesto događanja i boravka u njemu (hrana, eventualno jedno noćenje) a i u rastočenome vinu brojnim posjetiteljima što, čuo sam i vidio osobno, samo podmeću čašu i pitaju kaj imate od beloga? – interes sudjelovati još i na ovakvom tipu En Primeura kad on nema onu poslovnu dimenziju kao što je En Primeur ima kod Francuza, i odgovori su mahom bili da je nužno pokazati se i na ovakvoj manifestaciji, na kojoj se lijepo vidi kako potrošači ovdje kod nas jako vole piti vrlo mlada vina.

Kuša se Feravino: Ivan Ergović u društvu s prof. Đurom Horvatom

Davor Martinović Terra Madre Poljopromet, Jakov Petković (otac Dinamova nogometaša Brune) i zagrebački viinotekar Boris Ivančić

Nikola Grabovac ponudio je lijepi imoćanski vingnier iz vinoograda Vučja Draga

Kušati En Primeur jedno je, a konzmirati jako jako mlada vina drugo je. Podržava li se konzumacija En Primeur ne treba se čuditi što je u nas, moj je dojam, toliko mnogo enopedofila među kojima i onih kojima uopće ne smeta to što su vina, sasvim logično u ovoj ranoj fazi, nedovršena, neka i jače raštimana, a da su imala šansu proći još malo svog razvojnog puta mogla bi se bila pokazati u bitno boljem izdanju. Indikativan je vic što sam ga čuo nedavno o dvojici prijatelja koji se susretnu i od kojih se jedan požali kako je jučer pio neko bezvezno vino, drugi ga na to upita pa, kakvo je bilo?, a onaj prvi odgovara: Pa, dobro!

Kod pelješke vinarije Grgić-vina pošip iz 2019 koji mnogo obećava. Upravitelj vinarije Krešo Vučković Bagio, na slici sa suprugom, pokazao je tu sortu u dvjema varijantama: vinificiranu i do sada odležavanu isključivo u inoksu i, drugu, iz drva. Obje djeluju izvrsno, najvjerojatnije će biti pomiješane u finalno vino, meni osobno učinilo se da bi u kupaži vrijedilo da većina, možda čak i do dvije trećine, bude vina iz drva…

Dobra strana ovog našeg En Primeura je to što je uvedena i mogućnost kušanja i vina koja nisu nužno iz posljednje berbe (u ovome slučaju 2019.), nego su iz nekog prijašnjeg godišta ali još se ne nalaze na tržištu, tek po programu proizvođača trebaju izaći pred kupca. Na lijepi viognier iz 2017 (novitet u portfelju obitelji Grabovac) naišao sam kod Nikole Grabovca. Ipak, većinom su takva zrela vina bila crna, i iz 2018 i 2017.

S manifestacije En Primeur 2020 u Westinu ponavljam službenu vijest iz Hrvatske gospodarske komore koja je bila uključena u realizaciju En primeura: s veseljem je priopćeno da se u posljednje vrijeme sve više hrvatskoga vina izvozi po višoj cijeni. Vijest je lijepa i svakako bi trebala poslužiti kao smjernica domaćim vinarima, međutim pravi put za ostvarenje veće prodajne cijene nije u podupiranju potrošnje ovako mladoga vina, ono nikad nigdje ne može podnijeti i postići neku višu cijenu na tržištu, a da bi se ostvarilo to da se vina i na domaćem tržištu lakše plasiraju po višoj cijeni nužno je da proizvođači upravo finesama u produkciji, plasmanu i komunikaciji prema potrošaču stvaraju zahtjevnije konzumente kao kupce… ♣

_________________________________________

Iskrena jela ⦁ Gostu, vinu & džepu prijateljski pristup

Genuine meals ⦁ Guest, wine & pocket friendly approach

Inventivni šef kuhinje & iskusni kompetentni sommelier ⦁ Inventive chef & experienced competent sommelier

Mogućnost organizacije posebnih degustacija pomno i tematski izabranih vina, odnosno degustacija dobitne kombinacije vina i jela ◾ Possible specially organised tastings of chosen particular wines, and tastings of the combination of chosen wines with appropriate food

Fino & vino; Kaptol 10, Zagreb – Hrvatska; Tel: +385 1 484 5336; e-mail: finoivino.zagreb@gmail.com ; www.finoivino.com ; Radno vrijeme/ Opening hours: pon-sub / mon-sat 12-23

______________________________________

Sajmovi, festivali: promocija, edukacija, širenje kulture KULTURNOG pijenja

VINSKI UNIVERZUM NA MLADIM NOGAMA i NEPCIMA

Želimo li ugodan i gospodarski vrijedan suživot s društveno prihvatljivim namirnicama, pićima i napicima koji uz (vrlo) lijepo lice mogu pokazati i (vrlo) ružno naličje, nužno je ozbiljno raditi na obrazovanju pučanstva o takvim dvoličnim često ne samo zakonski prihvatljivim nego i društveno obožavanim elementima što ih unosimo u organizam te na širenju kulture kulturne konzumacije onoga što rado unosimo u organizam a što krije i određenu zamku. Među onime što rado unosimo u organizam je i mitski napitak VINO, danas kroz enogastronomiju vrlo značajna poluga na korist turizmu, dakle u bitnom segmentu gospodarstva, međutim, s obzirom na svoju alkoholnu stranu, i potencijalni okidač za nevolje različitog tipa. Najbolje je naglasak u edukaciji usmjeriti ponajprije prema vrlo osjetljivom a za ulazak u ove sfere posve nepripremljenom mladom naraštaju, prije nego što, moguće, mnogi mladi posrnu, i dovoljno na vrijeme da svi kojima se obraća steknu sposobnost prikladnog sagledavanja i hedonističke i gospodarske vrijednosti proizvoda (dakle da se, temeljem dobre informiranosti, znaju kako treba posvetiti proizvodu koji konzumiraju) ali i moguću crnu stranu priče (dakle da vode računa o tome da se ne prijeđu određene granice).

Vinski univerzum Zagreb 2020: organizatorica Marija Vukelić (Zlatne riječi, druga slijeva), zatim Ivana Alilović (prva lijeva), direktorica Turističke zajednica Zagrebačke županije koja je uz Hrvatski sommelier klub i Vinski univerzum iz Ljubljane dala podršku manifestaciji, pa Dino Šimunec, predsjednik Kluba sudenata zagrebačkog Agronomskog fakulteta, i Dominik Anđelini, s Međimurkom Tatjanom Hažić ambassador Vinskog univerzuma u Hrvatskoj

Tatjana Hažić

 Jednim od mogućih mehanizama za promociju vina kao dokazano danas gospodarski vrlo vrlo vrijednog proizvoda te za širenje edukacije i kulture stola pa time i kulture pijenja čini mi se manifestacija Vinski univerzum Zagreb, festival za mlade vinare, u Zagrebu (hotel Dubrovnik) održana po prvi put u četvrtak 30. siječnja 2020. u popodnevnim i večernjim satima (od 15 do 21 h).

Riječ je o obrazovno-promocijskoj vinskoj priredbi, istaknula je na pressici u najavi događanja prof. Marija Vukelić iz tvrtke Zlatne riječi kao organizatora. Zanimljiva inicijativa! Protagonisti su mladi vinari u dobi od 18 do 35 godina koji svoja vina predstavljanju mladim posjetiteljima, mahom svojim vršnjacima. Nit vodilju akcije uz bolju promociju vina općenito i svih predstavljenih etiketa posebno čine i edukacija, širenje kulture pijenja vina, preciznije umjerenost u konzumaciji i, što je temelj uživanja u plemenitoj kapljici, konzumaciji s određenim (pred)znanjem o vinu odnosno uz stjecanje određenih saznanja/stečena saznanja ovako na licu mjesta. Na Vinskom univerzumu svaki mladi vinar imao je poseban zadatak: potruditi se u podučavanju mladih posjetitelja-potrošača o kulturi uživanja vina, te predstaviti svoju vinariju i objasniti svoje proizvode u smislu nastanka i u smislu odgovarajuće optimalne konzumacije posebice u spajanju uz hranu.. U cijeloj akciji osobito se računalo na visoki entuzijazam mladih vinara i njihov visoki angažman u nastupu korisnome za njih kao pojedince i korisnome u društvenom smislu (stvaranje dobro informiranih i zahtjevnih, drušveno savjesnih potrošača).

Primjedba na račun organizatora: kad se već organizira ovakva manifestacija koja publiku, posebice mladu, treba upućivati u temu vina I mladih proizvođača valjalo se pobrinuti da se za ovu prigodu napravi KATALOG, ne nužno nešto što bi mnogo koštalo, ali više od ovakvog prospekta kakav je ponuđen, s imenima/nazivima izlagača i njihovom e-mail kontaktom, primjerice kao mini bilježnicu s nazivom i logotipom proizvođača, adresom, telefonima i e-mailom te www.kontaktom, s popisom izloženih etiketa, te s malo slobodnog prostora uz svakog proizvođača da bi se napravila bilješka o vinu.

Mladi vinari – studentice zagrebačkog Agronomskog fakučltrta, s mirnim vinom i pjenušcem, te Laura Dušek i Igor Brglez s Veleučilišta u Požegi s jako dobrim syrahom I cabernet sauvignonom

Priredba je bila tematski osmišljena da omogući maksimalan doživljaj mladim posjetiteljima i vinarima. Predviđeni su bili i prateći sadržaji – dvije radionice: 1. Malvazija & malvazija: priča o terroiru; 2. Vino i hrana: sljubljivanje za početnike, voditelji su bili dvojica istaknutih sommeliera i ugostitelja, inače viestruko nagrađivanih članova Hrvatskog sommelier kluba Mario Meštrović i Darko Lugarić. Održana je i nagradna igra za posjetitelje i izlagače, a nakon festivala Klub studenata Agronomskog fakulteta organizirao je i After Party. Vinski univerzum Zagreb 2020. predvidio je da od 14 do 16 sati vrijeme bude namijenjeno za B2B i za PRESS.

S dubokog juga, iz Imotskoga: enolog Mislav Maršić, vinar Nikola Grabovac, stručnjak za vinogradarstvo sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta Željko Andabaka i Tomisav Jerković, student enologije na zagrebačkom Agronomskom fakultetu, inače iz imoćanske vinarije Jerković znane po kapljici od trnjaka ili rudedžuše (Mračaj). Dok kušamo odličan Trnjak 2017 i kupažnu Modro jezero 2015 vinarije Grabovac, od Željka Anabake čujem da uskoro kreće klonska selekcija kultivara trnjak i kujundžuša

Obećavajuća i već afirmirana mladež plešivičke obitelji Šember (klasična mirna bijela I crna vina, macerirana jantarna vina, pjenušci): upravo diplomirani enolog Nikola Šember sa sestrama Lucijom i Klarom te s djevojkom Martinom

Tatine kćeri i sinovi: Ana Protner (Boštjan Protner)iz Mariborskog vinogorja – lijepi rajnski rizlinzi, Petar Crvik (Andro Crvik) iz Konavala – lijepi malvasija te Vilin ples, i Iva Šimanović (Željko) iz Pribića – s frankovkom iz Doline kardinala

Festival je organiziran uz podršku Vinskog univerzuma Ljubljana (u glavnom gradu Dežele ta se priredba vrlo uspješno odvija već nekoliko godina), zatim Kluba studenata Agronomskog fakulteta (KSA); HSK-a (Hrvatskog sommelier kluba) i Turističke zajednice Zagrebačke županije. ♣

Četvrti salon pjenušavih vina u Zagrebu

VETERAN JANEZ ISTENIČ No1 – ŠAMPION!

Bogme, godina je s vinskim događanjima krenula žustro, žestoko čak! A tako se i nastavlja! Nova godina, novo desetljeće, novi ritam…

Organizatori pjenušavih salona u Zagrebu i Ljubljani – Rado Stojanovič, Marija Vukelić i Nina Levičnik, na otvorenju zagreačkog izdanja, s osvajačima medalja, šampion Istenič jstoji između Nine Levičnik i Marije Vukelić, a iz Vinske kuće Pavlomir treći je slijeva, dobitnici iz Vipave su sasvim desno

Zagrebački Salon of Sparkling Wines 2020 otvorio je – već po tradiciji u hotelu Dubrovnik, novu pješušavu sezonu na ovim prostorima. Slijedi mu, sredinom veljače, revija pjenušaca u Ljubljani.

Šampion mr, Janez Istenič s Prestigeom i s No 1. Nekadašnji nogometnui golman No1 krenuo je u pjenušce još 1968. godine, kad se u tome segmentu jače bio aktivirao i međimurski enolog Franjo Jambrović, tada u službi u podrumu u Mladini kod Jaske. Nešto kasnije bljesnuo je s mjehurićima Ivo Turk, koji je iskustvo stjecao baš kod Isteniča na Bizeljskom

U vedroj atmosferi ostaloj još od Vinkova, a i u očekivanju Dana zaljubljenih sada u veljači, u glavnom hrvatskom gradu predstavilo se 45 proizvođačkih kuća, to je zasad rekordna brojka sudionika-ponuđača u Zagrebu, većina ih je bila iz Hrvatske, ali popriličan dio i to onih ponajboljih došao je iz Slovenije, nekoliko je bilo izlagača i iz drugih zemalja Europske Unije, konkretno par iz Italije te jedan iz Champagne.

Uobičajeno je da se za pjenušce koriste nearomatične sorte grožđa, ali to dakako ne znači da nema i jako dobrih pa i šire obljubljenih pjenušaca od aromatičnih kultivara, posebice od muškata, a i od traminca. Bračni par Barundić iz Krašića uz bijeli pjenušac Elegance brut od križanca manzonija i ružičasti brut od pinota crnoga u ponudi ima i aromatični l’Amoureux extra sec, od muškata žutoga. A Danilo Steyer iz Plitvica blizu Gornje Radgone, inače specijaliziran za vina od sorte traminac mirisavi, izlazi s dvije sjajne dišeče penine od te sorte – jedna je Vaneja zero, od 80 posto traminca i 20 posto chardonnaya, bez ekspedicijskog likera i sa šest godina na kvascu u butelji, a druga je Vaneja extra brut od traminca mirisavoga 100 posto, sa četiri godine na kvascu. Arome traminca vrlo profinjeno ukomponirane!

S francuskim štihom: pjenušci Koqueliquot te Sylvie Moreau. Bračni par Jacqueline Marovac i Olivier Erzbischoff rade pjenušce i mirna vina u Istri, pjenušci su od chardonnaya – Luna extra brut i Kontempo zero dosage (mpc. 130 kn), s time da je vinifikacija za bazno vino i dozrijevanje 12 mjeseci u barriqueu. Otac i sin Olivier i Alexandre Couillet došli su iz Champagne, sa četiri šampanjca – Racine Brut tradition (Korijeni – brut tradicija; mpc. 17 €)), Carré Or brut reserve (7 godina an kvascu), Blanc de noir Sylvie Moreau blanc od pinota crnog i pinot meunierea, 4 godine na kvascu, pa s Brutom roséom i s Emeraudeom od 50 posto crnog pinota i chardonnaya (mpc. 21 €)

Uoči manifestacije u Zagrebu je, u suradnji s Hrvatskim sommelier klubom, organizirano međunarodno ocjenjivanje mreže SALON OF SPARKLING WINES. pobjednicima će se dodijeliti priznanja na današnjem ootvorenju.  Uzorke je ocjenjivalo 16 stručnih ocjenjivača iz regije, oni su bili podijeljeni u dvije komisije. Predsjednica komisije s hrvatske strane je bila enologinja Ivana Nemet, a sa slovenske enolog Dušan Brejc.

Sommelieri Sergij Cesar iz Trsta, Darko Lugarić iz Zagreba, proizvoiđač luksuznih drvenih kutija za vno Dare Špenko iz Ljubljane, i Miha Istenič iz Ljubljane

U kategoriji bijelih pjenušavih vina najbolje je ocijenjen Prestige extra brut Istenič, a nakon njega Muscat Vina Kauran te No.1 opet od Isteniča. U kategoriji ružičastih vina najbolje je ocijenjen Petračev Bregh rosé, odmah iza bile su Vipava Penina rosé klet Vipava i Ružica Vinodola Vinske kuće Pavlomir. Nagrade dobitnicima podijejene su na otvorenju salona. ♣

____________________________________

_______________________________________

Sajmovi: Grüne Woche Berlin 2020

POSLJEDNJI TRENUTAK za SPAS!…

Internationale Grüne Woche, već 94 godine u glavnom njemačkome gradu, veliki je desetodnevni svjetski sajam koji debelo nadilazi okvir komercijalne priredbe tog tipa. Kad je Zeleni tjedan kao međunarodna smotra poljoprivrede, prehrane i vrtlarstva nastajao – bilo je to u tzv. Zlatnim dvadesetima (prvi put vrata je otvorio 1926.!), inicijator je bio i te kako svjestan odnosno inicijatori su bili očito i te kako svjesni o čemu još, uz, logično, promidžbeni (plasmanski) segment svojstven priredbama te vrste, treba voditi brigu, naziv Zeleni tjedan dovoljno govori o čemu. Danas kad je Zeleni tjedan – od 17. do 26. siječnja 2020. – dočekao svoje 85. izdanje, pokazuje se da je – želimo li spas našeg planeta i koliko-toliko zdrav život na njemu – krajnji trenutak da se povuku ozbiljni potezi na zaustavljanju onečišćenja okoliša i komercijalnih manipulacija s terenima-zemljištem kao uzrocima poremećaja i klimatskih promjena što nesumnjivo vode prema eko-katastrofi.

S obzirom na broj nastupača na izlagačkoj površini od 118.200 četvornh metara – više od 1800 njih iz 72 države svijeta, pa s obzirom na broj izložaka – više od 100.000, broj i važnost fah-prezentacija – više od 300, potom s obzirom na nazočnost znanstvenih stručnjaka iz poljoprivrede i prehrane, uvoznika i veletrgovaca i trgovaca na malo, predstavnika eno-gastronomije, broj akreditiranih novinara – 3000 iz 75 zemalja svijeta, broj posjetitelja – više od 400.000 (neki izvori govore i o 500.000!), ali – što je toliko bitno da se može smatrati i svojevrsnim ključem za sudbinu – i s obzirom na broj prisutnih najutjecajnijih političara iz svijeta a naročito iz Europe/Europske Unije; ove godine zemlja partner bila je Hrvatska kao aktualni predsjedatelj Vijeća EU – međunarodni Zeleni tjedan u Berlinu može se smatrati događanjem s golemim međunarodnim društvenim uplivom i značenjem. Zeleni tjedan shvaća se kao odlična platforma za dijalog poljoprivrednika s političarima, radi kvalitetnog spoja ekološkog i ekonomskog aspekta ne samo u domeni poljoprivrede i proizvodnje hrane nego i općenito, jer smanjenje do i srozavanje ravnoteže između ekologije i težnji ka nekom još bržem i većem ekonomskom razvoju – iza kojih se zapravo dobrim dijelom kriju nevjerojatna pohlepa pojedinaca za osobnim bogaćenjem i stjecanje moći a što generira veliko raslojavanje među ljudima – ne vodi općem dobru.

S ozirom na opasnosti od globalnog zatopljenja koje se pokazuje negativnime na mnogo strana i s obzirom na to da su rezultati znanstvenih istraživanja pokazali da je 2019. bila najtoplija godina otkako postoje mjerenja, te s obzirom na preveliku uporabu pesticida, herbicida… ali i niza aditiva u prehrambenim proizvodima, s obzirom na pojavu bolesti kod životinja namijenjenih porehrani pa i s obzirom na često otkrivanje neispravnosti hrane u prometu, odlučeno je da Zeleni tjedan u Berlinu poprati velika konferencija na temu klimatskih promjena i prilagodbe njima te na temu zaštite okoliša i čuvanja bio-raznolikosti, kao i na temu prikladnog označavaja prehambenih proizvoda i neželjenog ulaska na tržište proizvoda iz inozemstva i prostora gdje su liberalniji pa time za zemlju koja se želi zaštititi i neprihvatljivi stavovi oko zaštitnih tretmana poljoprivrednih površina i uporabe aditiva u proizvodnji hrane. U Berlinu je izražena namjera da se što prije donese nova strategija razvoja poljoprivrede i prehrambenog sektora, tu bi se među ostalime kod potrošača poticala želja da se pri izboru namirnica bitno jače opredjeljuju za svježe sezonsko voće i povrće iz izvora prostorno bližih mjestu stanovanja, plan je i da se više novca ulaže u bolje obrazovanje kuhara u smislu da racionalnije koriste namirnice kako bi se kod hrane imalo što manje otpada, ali i da se investira i u apele potrošačima da budu pažljiviji prema hrani kako bi se osjetno smanjilo njeno bacanje. Poljoprivreda je bitna ne samo radi proizvodnje hrane nego i za ostanak ljudi u ruralnom prostoru i za održavanje tog ruralnog prostora kako bi se spriječile mnoge nedaće i nesreće što nastaju kao posljedica napuštenog i zanemarenog ambijenta (npr. požari, poplave…) te kako bi se mogao ostvariti lijep gospodarski razvoj ruralnog prostora. Podatak kojega treba biti i te kako svjestan: na Zemlji je sve više stanovnika, a čak 65 posto država u svijetu nema prirodnih uvjeta za proizvodnju hrane u dovoljnoj mjeri za potrebe vlastitog stanovništva… I to dovodi do raslojavanja, pa i do izbjeglištva, a onda i do poremećaja u životu i u drugim, da se tako kaže stabilnijim zemljama.

Emil Tedeschi – Atlantic grupa, Marija Vučković – ministrica poljoprivrede RH, Andrej Plenković – prmeijer, te Luka Burilović – Hrvatska gospodarska komora. Ispod: efektno – kave s likovima Plenkovića, Marije Vučković i Burilovića

_____________________________________

Internationale Grüne Woche Berlin – sljedeći dartumi su 15. – 24. siječnja 2021, zatim 21. – 30. siječnja 2022, pa 20. – 29. siječnja 2023, i 19. – 28. siječnja 2024.

______________________________________

Hrvatska je na sajmu u Berlinu gdje je bila kao zemlja-partner nastupila s 50 izlagača, velikih i malih poljoprivredno-prehrambenih tvrtki i obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Zeleni tjedan u Berlinu otvorio je predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković. Nastup na Zelenom tjednu može se za nas pokazati od višestruke koristi, ne samo kao dobra promidžba zemlje općenito – tome je vjetar u leđa ove godine u Berlinu dao poseban tretman Hrvatske s obzirom na naše predsjedavanje Vijećem EU, nego i glede kvalitetne prezentacije na globalnoj razini naše ponude proizvoda i usluga prema ne samo Njemačkoj kao našem najznačajnijem trgovinskom partneru nego i prema cijelome svijetu, te kao lijepa i uvjerljiva eno-gastro pozivnica gostima iz svijeta da nam dođu kao turisti.

– Hrvatska se pozicionira kao važan partner i sugovornik u svim važnim temama na razini Europske unije, osobito nam je drago da je to slučaj i u poljoprivredi. Nakon samo sedam godina u članstvu Europske Unije Hrvatska eto ima zadaću, čast i odgovornost predsjedati Vijećem Europske Unije. Isto se osjećamo i kao zemlja partner Zelenog tjedna: upravo smo tu gdje trebamo biti, i dijelimo zajedničke vrijednosti i ciljeve – istaknuo je predsjednik Vlade RH Andrej Plenković.

_________________________________

HRT OTVORENO i, PONOVNO, PTIČJA GRIPA – Ptičja gripa ponovno, zatim neispravno meso iz uvoza na hrvatskom tržištu, označavanje prehrambenih proizvoda, kontrola namirnica, tj. hrane na domaćem tržištu: emisija Otvoreno Prvog programa Hrvatske televizije, srijeda 22. siječnja 2020, Vinkovo, uvečer.

Trebalo ju je pogledati: odlični urednik i voditelj Mislav Togonal, iako naglašeno uporan u razgovoru sa sugovornicima, koji su jednako uporno reagirali neodređeno, nekako diplomatski, na jednostavna ali očito bolna pitanja npr. tko je kriv za to što se neispravno meso našlo na našem tržištu i u kojim prodavaonicama se ono prodavalo, nikako da dobije konkretan odgovor… Pa, potrošač valjda ima pravo znati takve stvari… ◾

____________________________________

U sajamskoj hali u kojoj je bila smještena Hrvatska partnerstvo dviju zemalja u organizaciji ove poljoprivredne manifestacije i početak sajma simbolično su obilježeni predajom osamdesetogodišnje masline gradu Berlinu u ime Hrvatske – zemlje partnera, svečanosti je nazočila njemačka ministrica poljoprivrede Julia Klöckner. Maslinu je osobno uručio predsjednik Vlade RH Andrej Plenković, koji je poslije obišao hrvatske izlagače u pratnji organizatora hrvatskog sudjelovanja na Zelenom tjednu, ministrice poljoprivrede Marije Vučković i predsjednika Hrvatske gospodarske komore Luke Burilovića.

– Trenutno izvozimo poljoprivrednih proizvoda u vrijednosti od dvije milijarde eura, a mogli bismo i trebali bismo puno više. Zeleni tjedan je odlična platforma za povećanje te brojke. Ovdje je prodefiliralo više od pola milijuna ljudi iz cijelog svijeta i svima njima htjeli smo pokazati da naša poljoprivreda ima dugu tradiciju, dosta uspješan dosadašnji put ali i veliki potencijal te da naše prirodne ljepote prati i kvalitetna gastronomija – naglasio je Luka Burilović.

ATLANTIC GRUPA. U Berlinu se iz Hrvatske predstavila i Atlantic Grupa s paletom poznatih brendova: Argeta, Barcaffe, Donat, Cedevita i Cockta.

Kao regionalni lider u segmentu proizvodnje hrane i pića, Atlantic Grupa promiče koncept održivog poslovanja, shvaćajući odgovornost koju ima kao važan gospodarski subjekt, i nastojeći u svoje procese u što je moguće većoj mjeri implementirati ekološki prihvatljive i energetski učinkovite principe, rečeno je

– To podrazumijeva inzistiranje na održivosti kroz cijeli vrijednosni lanac, od nabave sirovina i proizvodnje, preko plasmana do savjesne konzumacije. Nove generacije sve više pažnje posvećuju ovim pitanjima i biraju brendove koji su osviješteni, ekološki prihvatljivi i originalni, a mi im imamo što ponuditiizjavio je ovom prilikom Emil Tedeschi, predsjednik Uprave Atlantic Grupe. – Strategija koju Atlantic Grupa provodi posljednjih godina, a koja se fokusira na smanjenje ekološkog otiska, pokazuje značajne rezultate. S obzirom na proizvodne kapacitete, količina otpada koju kompanija generira u sklopu proizvodnih i distributivnih aktivnosti smanjena je u posljednje četiri godine za 18 posto. U istom razdoblju količina otpada koji opterećuje deponije je prepolovljena. Odličan primjer je također smanjivanje potrošnje vode za pet posto tijekom posljednje tri godine, riječ je o količini vode s kojom bi se moglo napuniti 10 olimpijskih bazena. Nema alternative održivom poslovanju pa je uz vlastito dizanje ljestvice važno također partnere i potrošače poticati na odgovorno ponašanje prema okolišu.

Svoj doprinos tzv. zelenoj inicijativi, uz bok najjačim svjetskim proizvođačima, predstavili su na sajmu u Berlinu brendovi Atlantic Grupe – u kategoriji kave, Barcaffe se pohvalio inovacijama u proizvodnji ambalaže, koja se sada sastoji od 70 posto obnovljivih sastojaka, te smanjenjem težine ambalaže što je rezultiralo smanjenjem emisije stakleničkih plinova za 63 posto. Briga o održivosti prirodnih resursa nit je vodilja i u strategiji branda Donat Mg, koji se puni s onoliko prirodne mineralne vode koliko samostalno istječe iz izvora, a neprekidnim nadzorom razine podzemne vode osigurava se dostupnost izvora i budućim generacijama. Inovacija na kojoj se u Donatu ubrzano radi je i razvoj punjenja u 100 posto reciklabilnoj plastičnoj ambalaži. Cedevita je pak najavila da u 2020. godini prelazi na novu ambalažu što će smanjiti ambalažni otpad za 180 tona, a ugljični otisak za 269 tona emisije CO2 na godišnjoj razini. Aspekti održivosti već su tradicionalno vezani za brand Cockta, koji je poseban po autentičnom okusu baziranom na biljnim ekstraktima i prirodnom CO2 te – hvale se u Atlantic Grupi – ne sadrži umjetne arome niti kofein…. ♣

Klimatske promjene – ključno pitanje današnjice

KAP PRELIJEVA ČAŠU!

Kap, očito, prelijeva čašu!

– Klimatske promjene spadaju među ključna pitanja današnjice. U svjetlu recentnih ekstremnih vremenskih prilika, posljedice kojih lijepo vidimo npr. i na cijelom Jadranu, kao poticaj za raspravu istaknula bih rezultate znanstvenog istraživanja šte je pokazalo da klimatske promjene imaju veći utjecaj na sredozemnom području nego u drugim dijelovima svijeta. Na Mediteranu je temperatura porasla 1,5 Celzijevih stupnjeva u odnosu na predindustrijsko razdoblje, dok je globalni prosjek porasta 1,1 stupanj, i to nameće brojna pitanja, među njima i ono za nas najvažnije: koliko smo u Hrvatskoj spremni za klimatske promjene? Svi mi koji se bavimo društveno odgovornim poslovanjem moramo početi nuditi konkretne odgovore i jače inzistirati na rješavanju tog pitanja – poručila je direktorica Sektora za energetiku i zaštitu okoliša Hrvatske gospodarske komore Marija Šćulac Domac na otvorenju 11. konferencije o DOP-u u organizaciji Hrvatskoga poslovnog savjeta za održivi razvoj uz HGK kao glavnog partnera.

Osobito angažiran u akcijama na sprječavanju onečišćenja okoliša što dovodi do klimatskih promjena u svijetu je Miguel Torres, jedno od prvih imena ne samo španjolske nego i svjetske vinske produkcije. Uvidio je, kaže, prije već dosta vremena da nešto ne štima. U bitku protiv globalnog zagađenja i klimatskih promjena uključio se aktivno nakon što je 2006. vidio dokumentarni film Neprikladna istina, u produkciju kojega je bio uključen bivši dopredsjednik SAD Al Gore.

Miguel Torres

Miguel Torres navodi kako je počeo primjećivati promjene koje mu se nisu dopadale ali da je tek nakon što je pogledao spomenuti film postao i potpuno svjestan toga što se počelo događati, i što može biti kobno. Ubrzo nakon što je odgledao film pozvao je, veli, svoju obitelj na radni sastanak da joj kaže kako je nužno da se nešto poče raditi na sprječavanju tih neželjenih promjena. Danas 11 posto profita kompanije Bodegas Torres ide za pomoć akcijama da se zaustave klimatske promjene u koje je zaglibio svijet.

Osnovana još 1870., kompnija Bodegas Torres sa sjedištem nekih četiri kilometra od mjesta Villafranca u katalonskom Penedesu danas je najveća španjolska vinska kuća, koja inače ima posjede i u Kaliforniji i u Čileu. Kad je veliki poglavica Miguel Torres prije nekog vremena službeno odstupio s položaja vrhovnog zapovjednika i prepustio vodstvo sinu Miguelu Torresu Maczasseu, dvojica muškaraca dogovorila su se da će iz poslovanja kuće Miguel Torres Torres senior dobivati određena sredstva za razvoj svojih projekata u eko-segmentu. Nakon što je Torres stariji već bio u projekte protiv klimatskih promjena investirao 12 milijuna eura, sad mu je svake godine na raspolaganju za ulaganja u tu svrhu oko milijun do 1,5 milijun eura.

Miguel Torres senior ostaje dovoljno utjecajan da promijeni dosta toga vezano uz poslovanje tvrtke posebice glede smanjenja emisije ugljika i drugih plinova u atmosferu a što u konačnici rezultira povećanjem opće temperature. Ustanovljeno je da je negativni efekt staklenika na glbalnoj razini dosegnuo snagu od 300.000 atomskih bombi, pišu ugledne svjetske novine.

I tako je Torres, tamo gdje je mogao i još može utjecati, krenuo u akciju da bitno smanji barem emisije za koje je odgovorna kompanija Miguel Torres. Tvrtka je počela strogo voditi računa o reciklažu, o tome da koristi najmoderniju vinogradarsku oprem – konkretno: strojeve s minimalnim zagađivanjem, pazi se na intenzitet korištenja mehanizacije, ide se i na promjenu tehnika rada u vinogradu, jedna od tih je primjerice i zamjena uzgojnog oblika guyot sa starinskim grmolikim en gobeletom bez žice a s krošnjom koja ljeti lijepo štiti grozd od sunca, držeći ga u debeloj hladovini. Eksperimentira se i s načinima rezidbe koji produžuju dozrijevanje. A u pričuvi se drži po stotinjak i više hektara terena koji su sada možda još prehladni da se na njima sadi loza ali koji bi mogli zbog globalnog zatopljenja već uskoro doći u funkciju. Jedna od mjera je i sadnja šume na većim parcelama uz vinograde sve kako bi i to poslužilo kao dobar regulator temperature. Općenito na svim frontovima pribjegava se novim obnovljivim izvorima energije. S obzirom da su prognoze takve da bi uskoro u južnim područjima Europe npr. moglo biti problema s vodom, Torres je krenuo i u gradnju, uz vinograde, velikih rezervoara za vodu koja bi u idućim godinama poslužila za irigaciju.

Rečeno je da je veliki problem emisija ugljičnog dioksida. Kompanija Miguel Torres za vrijeme fermentacijskog procesa znala je, navodno, proizvesti i oko 3000 tona CO2, pa je Miguel Torres stariji krenuo u borbu za smanjenje tih vrijednosti. Jači izvor onečišćenja je gorivo utrošeno na dobivanje električne energije, pa se to nastoji reducirati na najnižu moguću razinu, konkretno i nastojanjem da se ona što više dobiva iz obnovljivih izvora, tako da se sada električna energija u sklopu kompanije već u količini od 25 posto dobiva od gorenja biomase. Kompanija Miguel Torres surađuje sa znanstvenim institutima i tvrtkama iz kemijske industrije da se pronađu nova goriva koja ne bi zagađivala kao ova sada postojeća klasična i masovno u uporabi.

Tvrtka Torres u istraživanjima da u vlastitom okrilju pronađe najveće izvore zagađivanja ustanovila je da je jedan od većih izvora onečišćenja ugljičnim dioksidom bio i od previše – znači i onda kad to nije baš bilo nužno – vozikanja automobilima od strane zaposlenika, tako da se korištenje automobila, nerijetko, rečeno je, i dosta ležarno, u najnovije vrijeme bitno smanjilo, svedeno na minimalnu nužnu mjeru. Zatim, element na koji se počelo jako paziti je primjerice ambalaža za vino, s kojom se znalo nepotrebno pretjeravati npr. u smislu nabavke masivnih butelja da bi se impresioniralo kupce izgledom i težinom boce i šarenilom opreme, a baš u produkciju takvih boca i etiketa ulaže se dosta energije, k tome i slanje uzoraka iziskuje dosta novaca i traži više energije, mišljenje je da pred kupcem treba govoriti vino a ne forsirana ambalaža.

Torres tvrdi da je zahvaljujući angažmanu na eko-polju ukupna emisija CO2 iz pogona kompanije smanjila od 2008. do sada za 40 posto, a vrlo je važno i to da su rezultati koje na smanjenju zagađenja postiže sada kompanija Miguel Torres naveli 25 španjolskih vinskih kuća da se priključe ovoj eko-akciji kuće Torres. ♣

Sajmovi, festivali

APT ZAGREB HILTON GARDEN INN: AKROBATOVA ROĐENDANSKA BOMBA

Hilton Garden Inn, Zagreb, Radnička 19

 Samo – bez panike! Riječ je o bombi koja, istina, treba oboriti s nogu, ali od eksplozije koje su svakako velika pozitivna očekivanja!

Dino Kušen Akrobat napokon ostvaruje svoj veliki san, a to je realizacija, u Zagrebu – i to baš na njegov rođendan! – bombastične revije ponajboljih svjetskih vina, jakih pića, maslinovoih ulja, pršuta… Kušen, koji je u segmentu trgovine vinom aktivno prisutan od 2002. i koji je osnivač zagrebačke tvrtke Akrobat za plasman kapljice pa i otvarač vinoteke Svijet vina smještene u kompleksu Boćarskog doma na zagrebačkom Prisavlju, te koji je s vremenom u svoj portfelj prigrlio i delikatese i potrepštine za posluživanje i vina i delicija, opredijelio se u formiranju ponude odmah za ekskluzivu i najveća svjetska proizvođačka imena, i već odavna mašta o tome da u glavnom gradu Lijepe naše priredi glamurozni sajam s najpoznatijim i najcjenjenijim domaćim i svjetskim proizvođačima. Unatrag koju godinu počeo je najavljivati elitnu smotru vina i gastronomije, planovi su bili da se ona odvija na prostoru Zagrebačkog velesajma, međutim do sada se na ZV nije dogodilo ništa od zamišljenoga, rekao bih i bolje da je ispalo tako, jer u međuvremenu pronađena je prikladnija pozornica za takvu manifestaciju, riječ je o zagrebačkom hotelu Hilton Garden Inn u Radničkoj cesti, tu Kušen 15. veljače 2020., kad mu je kako je rečeno, rođendan, okuplja svitu svjetski glasovitih vinskih imena na događanju nazvanom Acrobat Portfolio Tasting, namijenjenome ne širokoj publici nego uzvanicima-poslovnim partnerima probranima iz krugova vinskih trgovaca, ugostitelja, novinara. Ulaznica dakle nema u prodaji, ulazak je samo na poziv domaćina.

Roberto Voerzio s Dinom Kušenom u La Morri

Od globalnih vinskih zvijezda koje sigurno stižu u Zagreb Kušen spominje Angela Gaju odnosno njegovu kćerku Gaiu Gaja, zatim Roberta Voerzija, pa Alfreda Tesserona koji je na čelu sjajnog bordoškog vinskog podruma Pontet Canet i na čelu kuće famozne po konjaku, Annu Abbona iz pijemonske kuće Marchesi di Barolo, iz Slovenije treba doći Marjan Simčič, a iz Hrvatske izlagat će vinarije Meneghetti, Galić te Prgin iz šibenskog kraja. Kušen ističe kako je žalostan što više hrvatskih proizvođača vina nije pokazalo interes za sudjelovanjem na ovoj njegovoj manifestaciji, naime, smatra, predstavljamo li se već kao ozbiljna vinska zemlja onda bismo na takvome skupu koji se po prvi put u ovome obliku i s takvim imenima odvija u Hrvatskoj morali biti osjetno zastupljeniji s našim eno-uradcima. To više što u Zagreb tih dana dolazi veći broj vrlo uglednih vinskih trgovaca, to im može biti prilika da se bolje upoznaju s našom vinskom scenom. Možda su i naše institucije poput Ministarstva poljoprivrede, Ministarstva turizma, Hrvatske turističke zajednice, Hrvatske gospodarske komore iz kojih se sve češće čuju riječi kako je eno-gastronomija vrlo važan segment hrvatske ponude svijetu trebale pokazati volju da se realizira to da na domaćem terenu među svjetskom vinskom elitom budemo brojniji, to više što iz inozemstva ovamo, po najavama organizatora, iz svijeta stižu i brojni vinska trgovci, a nama svakako jeste u interesu da više i po boljim cijenama izvozimo te da našim najboljim vinom i specifičnim delikatesama privlačimo što više turista, kao kupaca i na kućnome pragu.

Na popisu imena odnosno naziva proizvođača čiji će se uradci moći kušati u Zagrebu uz gore spomenute su i Adami, Billecart Salmon, Château la Nerthe, Dr.Loosen, Juve & Camps, Paraschos, Pascal Jolivet, Tua Rita, Accordini, Le Macchiole, Vega Sicilia,Vista Hill. Što se tiče jakih pića: Delamain, Tesseron, Berta, Gin Mare, Chase….

Zvijezda iz Slovenije: Marijan Simčič, sa suprugom Valerijom

Radionice će biti na temu vina, jakih pića, maslinova ulja, pršuta, tonika, mineralne vode. Predviđene su sljedeće radionice, u trajanju od po jednog sata: Marijan Simčič, Olivier Leflaive, Gaja, Roberto Voerzio, Frescobaldi, Dal Forno Romano, te, u drugoj dvorani, Cinco Jotas, Clase Azul, Robi Marton, Castillo de Canena, Artesian.

Enolog kuće Galić-vina iz Kutjeva Slaven jeličić sprema se predstaviti nešto sasvim drugo: Rajnski rizling Macerator 2015, iz vinograda ponad Kutjeva, vino je macerirano 19 dana i boravilo je do prije koji dan u bačvi od 3300 litara, izlazak na tržište predviđen je upravo sada u veljači

Poseban dio programa je ekskluzivna svečana večera uz sudjelovanje cijenjenih hrvatskih chefova Hrvoja Zirojevića, Marka Alilovića, Marina Rendića, Hrvoja Kroflina, Belizara Miloša

– Ovu manifestaciju vidim i kao sjajan oblik promocije Hrvatske u svijetu, naime tog vikenda u Zagreb će uz niz jakih uvoznika i vinskih trgovaca iz inozemstva među kojima su trojica najjačih bordoških negocianata, doći i novinari izvana koji pišu o enogastronomiji i turizmu, po nekim pokazateljima bit će to najmanje oko 600 gostiju iz inozemstva, ja ću se potruditi da im pokažem Zagreb i okolicu, da im predočim razna hrvatska vina koja imam u ponudi u vinotekama Svijet vina u Boćarskom domu i onoj uz Europski trg. Moja ekipa i ja dat ćemo sve od sebe u organizaciji događanja i računam na to da će se Acrobat Portfolio Tasting nastaviti i u sljedećim godinama – rekao je Dino Kušen.. ♣

______________________________

Must go!

Graf Adelmann, Al di là del Fiume, Ampeleia, Anselmi, Aquila del Torre, Arba Wine Beurer, Bietighöfer, Biserno, Léon Boesch,Maison BoizelIl Borro, Boscarelli, Braida, Buccia Nera, Clemens Busch, Pietro Caciorgna, Caggio Ipsus, Caiarossa, Marinella Camerani, Carleone,
Il Carnasciale, Cavalleri, Pio Cesare, Chateau Chambert, Chateau Changyu, Moser XV, M. Chapoutier, Chiamami quando piove – Valori Continuum, Corte d’Aibo,,Cos Costanti, Duemani, Fabbrica Pienza, Fiorano, Chateau Fonroque, Foradori, Nino Franco, Fritsch, Geyerhof, Ghizzano,
Gilvesy, Schloss Gobelsburg, Marchesi di Grésy, Guado al Tasso, Heitlinger, Iconic Wineries of British Columbia, Frank John, Jurtschitsch, Kaufmann, Krasna hora, Alois Lageder, Maso Martis, Chateau Mazeyres, Monteverro, Montevertine, Musella, Comtes von Neipperg, Niepoort, Nittardi, Anita und Hans Nittnaus, Ognissole, Bernhard Ott, Papiano, Petrolo, Pian dell’Orino, F.X. Pichler, Pichler-Krutzler, Podernuovo A Palazzone, Poggio Cagnano, Poggio Nibbiale, Pol Roger,
Potentino, Prima Pietra, Les Quelles Raen, La Raia – Cucco, Ökonomierat Rebholz, Reisetbauer, Sada, Salicutti, Prinz Salm, Salomon, Sander, Luciano Sandrone, Sanoner, La Sansonina, Schubert Wines, Rosi Schuster, Serra San Martino, Le Sincette, Stigler, Clemens Strobl, Taittinger, De Tarczal, Tarlant, Tement, Terre Nere, Terroir al Límit, Erwin Tinhof, Tormaresca, Torre degli Alberi, Oliviero Toscani, Castello del Trebbio, Umathum, Valgiano, Velich, – Moric, Villa Santo Stefano, Vistorta, Nik Weis, von Winning, Zahel, Zähringer, Herbert, Zillinger, Zwölberich ♣

_______________________________________

Narodni običaji: Vincelovo, Vinceška, Vincekovo, Vinkovo 2020

ŠARAN s RAŠLJI, ŠPEK, ŠUNKA i ŠKRLET, GRAŠEVINA, KRALJEVINA, ŽILAVKA…

Mada se u cijeloj Lijepoj našoj koristi svaka prilika da se slavi vino i da se oda počast zaštitnicima vinogradara i vinara, vinove loze i Bakhova nektara, ipak dok je Martinje glavni vinski praznik u sjeverozapadnome dijelu Hrvatske, dotle je praznovanje u čast sv. Vinka najjače u istočnome dijelu kontinentalne Hrvatske. Mnogi vinari nastoje slaviti sv. Vinka upravo na njegov imendan, 22. siječnja, i bez obzira je li to te godine radni dan ili je o vikendu, ali mnogo je vinogradara i vinara koji se odluče proslavu organizirati u subotu odnosno nedjelju neposredno prije odnosno neposredno nakon 22. siječnja. Među prvima, uoči Vinkovoga imendana, tradicijski susret u vinogradu uz vješanje kobasica i tabli slanine o trsje i blagoslov vinove loze da bi ona na kraju sezone vrijedne vinogradare nagradila količinski i kvalitativno dobrom rodom, priredilli su otac i sin Boris i Mario Vuglec na Vuglec-bregu u Hrvatskom zagorju te Tomislav i Krešimir Trdenić na svom gospodarstvu u okolici Popovače u Moslavini, pa Vlado Krauthaker i Kutjevo d.d u Kutjevu. Kod nas je nekako uobičajeno da svaki vinogradar/vinar kod sebe i za svoje pajdaše odganizira Vinkovo, pa je tako Kutjevo npr. ostalo zapamćeno po vinkovanju maltene kroz cijeli tjedan, najviše se uvijek do sada govorilo o veselicama kod Ive Enjingija, Vlade Krauthakera, pa Kutjeva d.d. i Adžića... a jedan dan, obično u subotu, događanje je u središtu mjesta uz sudjelovanje gotovo svih tamošnjih vinara s nastupom na svojim štandovima, nekima otvorenima a nekima u obliku drvene kućice.

Tata Boris i sin Mario Vuglec: zimi špek i kobase na trsu, ljeti grožđe! Dolje: nakon blagoslova vinograda veselje pod vodstvom rasplesanog duhovnika blagoslovitelja (Julio Frangen)

Veselo u trsju kod Tomislava Trdenića, a još veselije poslije pred obiteljskim podrumom u carstvu šarana na rašljama, vatra s nekoliko pečenjarskih mjesta ublažavala je hladnoću (Marko Čolić)

Neposredno prije Vinkova, uvečer 21. siječnja, u Zagrebu je u objektu History u već po vinskim događanjima famoznoj Tkalčićevoj ulici, organiziran, u režiji udruge G.E.T. (Gastronomija, Enologija, Turizam), odličan uvod u svetkovinu u čast Vinku, riječ je o prvim ovogodišnjim Vinskim razgovorima Tomislava Stiplošeka, predsjednika udruge G.E.T. Vinski razgovori su zabavno-edukativne interaktivne radionice kojima popularnost raste zahvaljujući dobrim zvijezdama programa i tome što su prilagođene i vinskim znalcima i ljubiteljima vina. Kao glavna zvijezda ove večeri nastupio je hercegovački vinogradar/vinar Radovan Vukoje iz Trebinja (nekih 30 km udaljenog od Dubrovnika), a kao posebni gosti zagrebački novinar i književnik, inače gospar, Stjepo Martinović, koji se prezentirao i kao pisac i kao gitarist i kao pjevač, i Vlasta Janton, oboje su skrenuli pažnju na svoje nove romane Zagrljaj u koji pripadam (Vlasta) i Kornelija broji oblake (Stijepo). Kombinacija se pokazala vrlo uspješnom!

Vinski razgovori: Radovan Vukoje, Tomislav Stiplošek i Stjepo Martiović. Dolje: publika, dosad najbrojnija na Razgovorima

Vukoje, koji brine o 30 hektara vlastitog vinograda i vino radi isključivo od svojega grožđa, te koji u sklopu objekta ima izvrstan restoran, Vinsku galeriju gdje ljeti organizira i Festival žilavke i uspješno razvija vinski turizam (lako je moguće da tamo uskoro nastupi i književnik-glazbenik Stjepo!), podastro je brojnoj publici (najveća posjećenost dosadašnjim Vinskim razgovorima Tomislava Stiplošeka!) svoju žilavku s kamena iz 2018, zatim kompleksnu i elegantnu Žilavku 2015 iz Carskih vinograda (trsje na 330 metara nadmorske visine; izabrano grožđe, maceracija 24 sata, fermentacija u drvu, zrenje u bačvicama 12 mjeseci na finom talogu, slijedi osam mjeseci odležavanja u butelji) za koji se u Trebinju rado kaže da spadaju u kategoriju grand crua, potom kupažu chardonnaya (80 %), žilavke (15 %) i malvasije dubrovačke (5 %), onda vrlo uspjeli, složeni, snažni interesantni, sasma drukčiji suhi mirni Kameleon Blanc de Noir 2016 – crni pinot prerađen na bijelo, u finalu kušanja su se našli Vranac 2012 rezerva i Vukoje Grand Cuvée Selekcija 2011 od syraha, vranca, merlota, cabernet sauvignona. Događaj dostojan sv. Vinka!

Sjajna, elegantna lokalna žilavka Carsko vino 2015 s izdvojenog vinogradskog položaja i od izabranoga grožđa kasnije berbe odande, te poseban bijeli Kameleon 2016 premium – bijelo vino od pinota crnoga! Trebalo se odvažiti globalno najpopulariju crnu sortu pretvoriti u bijelo MIRNO vino (za pjenušce crno na bijelo je normalno). S 14, vol %, moćno vino, taj Kameleon premium (kameleon je životinja znana po tome da mijenja boju). S obzirom na hercegovački krš i na mineralnost vino bi moglo biti nazvano i KameNleon, a oznaka na etiketi burgundac crni čini mi se suvišnom… Kao što sam nedavno u više navrata pohvalno pisao o nekim hrvatskim proizvođačima vina – najviše iz istre – koji od svjetski glasovitih francuskih (u prvom redu bordoških) sorata dakle od kultivara ‘francuza’ proizvedu vino ne kao svojevrsnu kopiju bodeaux-izričaja (mesnato, donekle slasno, s notama prženog i vanilije) nego s osobnošću kroz koju se, uz zadržavanje u organoleptici sortnih svojstava korištenih francuskih kultivara, ogledaju drukčiji, vlastiti pristup i specifičnost lokalnog ambijenta, tako sada i pohvale Radovanu Vukoji za ovaj odličan bijeli pinot od pinota crnoga…

Plešivica na Plešivici i u Zagrebu: na trsu vinogradara i vinara Drage Kurtalja od ranog jutra su kobase a bogme već se hladio i pjenušac, pred trsekom u Plešivičkoj kleti pjevalo se Trsek moj zbudi se … a gazda gizdavi i mužikaš Dragec goste je dočekivao u ovoj posebnoj jakni-uniformi

Tvrtka Petrač s Hršak brega ponad Krapinskih Toplica odlučila se za vincekovanje u toplome u prostoru zagrebačkog lokala Roots gdje je uz blagoslov trsova predstavila svoj pjenušac Bregh Rosé, koji je na ocjenjivanju za festival pjenušaca u Zagrebu (hotel Dubrovnik) osvojio drugo mjesto! (Julio Frangen)

Zelinsko prigorje: dok kćerke Ivana i Nataša, obje inače uposlene u sektoru vina (Agronomski fakultet, Ministarstvo poljoprivrede…) veselo pijuckaju, dotle tatek Stjepan Puhelek Purek obredno orezuje lozu. Zubato sunce stiskalo je i nije se išlo u vinograd, nego je ceremonijal obavljen kod Purekovih u dvorištu, gdje je obitelj Puhelek zasadila tri preporučena klona izabrana kroz klonsku selekciju kraljevine. Purek je inače i lovac, na donjoj slici hudo gledi, makar gulaš od ulovljenog vepra bio je izvrstan (Marko Čolić)

Na bregu kod i u kleti Željka Kosa ponad Hrnjanca zelinskoga: kraljevina na cičoj zimi: tata Željko, mama Anita i sin Karlo, koji preuzima vinogradarsko-vinski posjed. Dolje: veselo na toplom uz finu papicu i tamburaše. Kraljica majka – Anita Kos, s pečenjem i s tradicijskom perom

 Na sam dan sv. Vinka ove godine fešte su bile npr. u kušaonici plešivičkih vina Drage Kurtalja u središtu Zagreba, pa kod obitlji Puhelek Purek i Željka Kosa te još na nekim mjestima u zelinskome kraju, pa u Feravinu u Feričancima i u Orahovici, u sklopu PP Orahovica, zatim u podrumu i oko podruma Vina Belje u Baranji, pa u Iloku.

Bačva i gitare, vino i papica. Dolje: drugo lice PP Orahovice, koja uz blago iz vinograda ima i blago iz ribnjaka: rafinirano prigotovljeni riblji zalogaji, te tradicijski način pečenja šarana na štapu

Po velikom derneku u Baranji odnosno u Srijemu pamte se najveći proizvođači – Vina Belje odnosno Iločki podrumi.

Svečanost posvećenu sv. Vinku te vinovoj lozi i vinu na znanom iločkom vinogradarskome položaju Vukovo, u posjedu tvrtke Iločki podrumi, otvorila je starom uzrečicom voditeljica turizma Vesna Štajner: Ovisno o tome kako vinogradar pije na Vincelovo, takav će mu biti rod u vinogradu te godine! Bogme, lijep poziv na druženje uz čašu, što se rado prihvaća, ali druga strana medalje je naravno i upozorenje da se tijesno zajedništvo s čašom ne pretvori poslije i u zajedništvo s volanom, što se kao preporuka – rado zaboravi!…

Iločki Podrumi na Vukovu: blagoslov vinograda uz zagovor da berba 2020. bude dobra. Vlasnik Iločkih podruma Juraj Mihaljević (na slici je sasvim lijevo, u plavoj šokačkoj jakni) pobrinuo se, u želji da očekivanja za berbu ne zakažu, za kobasice doista impozantne veličine da ih se objesi na trs

Ilok, udruga Kadilj: jahači odlični pjevači

Uz srijemske delicije i kapljicu Iločkih podruma na ekonomiju Vukovo privlačili su i saznanje o neizostavnim tamburašima i najava šoua konjanika, članova konjogojske udruge Kadij, koji su se istaknuli ne samo kao odlični jahači nego i kao sjajni pjevači.

Događaju su prisustvovali i vukovarsko-srijemski župan Božo Galić, gradonačelnica grada Iloka Marina Budimir, većinski vlasnik Iločkih podruma Juraj Mihaljević kao domaćin, predsjednik Uprave Iločkih podruma Antonijo Kraljević. Pater Ivan, gvardijan u crkvi Sv. Ivana Kapistrana, blagoslovio je vinograde Iločkih podruma

Uvelike zaslužna za kakvoću iločkih vina – enologinja Vera Zima

Vina Belje: uz kobasice na trsu su se našli i kuleni! Goldberg je Goldberg, Zlatno brdo! Ambicije za berbu 2020. očito su velike. Neka, ostvarilo se!!! Belje je upravo izašlo s pakiranjima proizvoda od crne slavonske svinje. Uzdam se naravno i u frankovku kao pratnju, a koju sam baš i u nekim izvedbama Belja zapamtio kao sjajnu. Crna slavonska (baranjska) svinja, crna slavonska (baranjska) frankovka, ali stvar nije tu nimalo crna, bude li se nastavilo pravim putem hrvatske gastronomske neovisnosti piše nam se ne samo bijelo, nego i ZLATNO!

Vincelovsko razdobolje završilo se u subotu 25 veljače u Vetovu kod Kutjeva i u Brodskom Stupniku u organizaciji podsljemenskog garažnog vinara s trsjem u Stupniku Zdravka Ilije Jakobovića

Vinceška Belje

Zdravko Ilija Jakobović goste je dočekao, kako se šika, s razigranim tamburašima

U Jakobovu vinogradu kobasica i slanine nije bilo obješenih po trsovima, bili su nataknuti na štapove tako da ih gosti po želji sami sebi peku. Desno na slici su Ivan Dropuljić, direktor festival vina Zagreb Vino.com, i enolog mr. Franjo Francem, koji inače sad pomaže oko stvaranja misnih vinau u podrumu Đakovačke biskupije

Povratak u Stgupničke dvore, na toplu juhicu, toplu sarmicu i hladnog odojka. Stol s uglednicima: osječki zubar ali i vinar Mladen Siber sa suprugom, osječki odvjetnik Dražen Srb sa suprugom, proizvođač finih rakija Jedna Drago Šurina sa suprugoim, prijašnji gradonačelnik Osijeka Gordan Matković sa suprugom, te bračni par Josip Martin i Jasna Martinović koji su na ovo Vincelovo stigli iz Zagreba

Je li napokon došlo vrijeme da se na nivou Slavonije i Podunavlja organiziraju slavlja uz Vincelovo i uz Martinje ne kao lokalne veselice za manje-više lokalce (u svakom smislu te riječi) nego kao ozbiljna kao turistička manifestacija? Nekako onako kako je priređuju već desetljećima u Burgundiji: tamo se svake godine svečanost uz Vinkovo organizira u drugom vinskom selu, ona bude ne nužno baš na sam dan sv. Vinka nego o Vincentovom imendanu najbližem vikendu, i traje dva dana, subotu i nedjelju. Burgundijsko selo koje je te godine domaćin manifestacije i koje je nerijetko s jedva do 2000 stanovnika u ta dva dana privuče po nekih 200.000 gostiju, ne samo iz Francuske nego i iz inozemstva, i izravna zarada domaćina – ne samo vinara nego i proizvođača raznih lokalnih specijaliteta, ugostitelja, vlasnika prenoćišta u selu i u selima pored…, poprilična je, a da ne govorim o koristi koju cijela regija ima kroz promidžbu u čitavom svijetu. Svojedobno je ekipa kutjevačkih vinara bila na proslavi Dana sv. Vincenta u Burgundiji – išao sam i ja s njom! – i mogla se uvjeriti u veliki poslovni potencijal manifestacije… ♣

Nakon Vinkova – Dan zaljubljenih

ELEGANCE, PONOS, L’AMOUR i KAMENICE, PJENUŠCI

Petar i Željka Matković,

Nikako da feštanje prestane. Jedva da je prošao oporavak od vinkovanja, a eto nam 14. veljače, Dana zaljubljenih…

Nedugo nakon prezentacije vinskog Pelješca u Zagrebu i nakon manifestacije Otvorena vrata peljeških podruma eto Pelješana ponovno i u Zagrebu. Prošli put bili su u prostorima Hrvatske gospodarske komore, ovaj put pak u Klubu književnika na Jelačić-placu. U pravi trenutak su stigli sada, naime pod zajedničkim nazivnikom Elegance, Ponos i l’Amour nastupili su, zahvaljujući organizatorici vinskih događanja u Zagrebu Ireni Lučić, koja obožava plavce s Pelješca, da bi prezentirali svoje proizvode kao uvod u skorašnji Dan zaljubljenih (14. veljače, to je začas, kad dani tako jure k’o avioni!).

Sestre Iva, Martina i Sara Cibilić, vinarija Ponos

Vinarija Skaramuča, koju sada vode kćerka Ive Skaramuče Iva i njen suprug Branimir Anđelić, odlučila se na kušanje ponuditi samo vina iz svoje najbolje linije Elegance (pošip, plavac mali, dingač…), obitelj Ive Cibilića iz Potomja koja upravlja vinarijom Ponos predstavila se s trima ljepoticama – sestrama Ivom, Martinom i Sarom i s plavcem malim iz 2017, Plavcem malim Selekcijom 2016 i Dingačem 2017, dok je bračni par Petar i Željka Matković, uz Dingač, donio i Dimare 2017 tj. kupažu plavca s pozicije Dingač i sorte marselan, ali i vino l’Amour 2016, od marselana. A Pelješanin Željko Ledinić koji se osim s vinom bavi i školjkama, pobrnuo se da na kušanju budu i stonske kamenice… Bon jour, l’Amour – sve odgovara!….

Možda bi bilo dobro – ako ne ove a ono sljedeće godine! – na dan uoči 14. veljače ili na sami 14. veljače doći u Zagreb, ali taj put u neki fini restoran koji bi organizirao večeru za zaljubljene, uz vina Elegance, Ponos i l’Amour te kamenice Ledinić.

Dingač Skaramuča Elegance

Skaramuča je isprofilirani i afirmirani vinar, a za Ponos i Matkoviće treba reći da dobro voze putevima kakvoće i das u im vina vrijedna pažnje, spomenuo bih u ovome kontekstu, od tzv. malih, i Pelješanina Alena Hilića, vjerujem da će se uskoro za njih čuti šire i u snažnijoj mjeri nego što je to sada… ♣

Bakho i suvremeni nomadi

SUNCOKRET RURALNOG TURIZMA: ŠAMPION 2019 – ROXANICH HERITAGE HOTEL MOTOVUN!

            Kad bi se iznenada upitalo nekog stanovnika Hrvatske za mišljenje o turizmu u Lijepoj našoj i o tome gdje je on u najvećem naponu zacijelo bi taj k’o iz puške ispalio odgovor kroz dvije riječi: Jadran i ljeto.

Roxanich Heritage Hotel Motovun, dolje: vinoteka

Vlasnik hotela Roxanich Mladen Rožanić, sa svojim Superistrianom koji je, nakon šampionskog Suncokreta što ga je Mladen dobio, zacijelo platio glavom!

 Istina, ljeto i more vrlo su tijesno povezani, ali ljetno razdoblje, kad većina zaposlenih uzima/dobiva godišnji odmor od barem tjedan do eventualno dva tjedna traje tek nekoliko mjeseci, dok godina ima 12 mjeseci. A osim na Jadranu, sadržaja koji se mogu ubrojiti u turističke magnete postoji dosta i u drugim predjelima, posjet kojima i boravak u kojima nije nužno vezan baš uz sezonu sunčanja i kupanja. Uostalom, u novije vrijeme i većina onih koji ljeti idu na odmor baš prema moru nije toliko, kao što je to bilo prije, opterećena baš sunčanjem i brčkanjem u plićaku, uz to, kao logično, traže se i drugi sadržaji kao npr. kulturne i povijesne znamenitosti kraja, prirodne ljepote, tradicijski specijaliteti, prigodne kulturno-zabavne manifestacije karakteristične za pojedino geografsko područje i doba godine. Pozornica je ruralni prostor, i upravo to otvara velike mogućnosti i turističkog razvoja i u krajevima u kontinentalnome dijelu zemlje, posebice onima šire znanima po poljoprivrednoj proizvodnji i proizvodnji prehrambenih artikala. Ministar turizma RH Gari Cappelli nedavno je istaknuo da je prosječna potrošnja gosta u kontinentalnome dijelu Hrvatske po danu 25 eura veća od prosječne dnevne potrošnje turista na obali, konkretno u kontinentalnome dijelu iznosi 119 eura dnevno a na obali 94 eura, ali treba se ozbiljno zapitati zašto još nismo za turizam kako treba iskoristili komparativne prednosti našeg ruralnog ambijenta, koji, po nedavno javno objavljenom podatku, obuhvaća čak 92 (!?) posto Hrvatske!

Organizatori, partneri i pokrovitelji Suncokreta ruralnog turizma 2019, sasvim lijevo je Dijana Katica, četvrti slijeva je Dragan Kovačević, a sasvim desno je ministar Gari Cappelli

                Još dosta i na raznim frontovima treba (u)činiti da nam ruralni ambijent postane zlatnom kokom nesilicom. Prva i najjača, najdublja asocijacija u svijesti osobe a vezano uz ruralni ambijent, znan kao neraskidivo vezan uz produkciju hrane, svakako su – stara izreka kaže kako i ljubav ide najprije kroz želudac – jelo i piće, posebice vino, ali iz tih kategorija ne bilo što na tanjuru i u čaši nego ono specifično za dotični kraj kao pedološku, orografsku, (mikro)klimatsku, florno-faunsku i tradicijsku cjelinu, stoga je jedan od bitnih elemenata kojemu se što prije valja ozbiljno posvetiti apelacija, autentična oznaka autentičnosti i izvornosti/geografske i tradicijske pripadnosti proizvoda/usluge kao čvrsta baza za dobru promidžbu pojedinog zemljopisnog područja po svojim posebnostima, jedinstvenostima kakvih drugdje možda i nema. Kod nas se mnogo govori o zaštićenim oznakama proizvoda ali takve kakve su one sada, ovdje, na klimavim su nogama, administrativne prirode a ne na čvrstim temeljima, naime iza mnogih od njih ne stoji dovoljno jaka poslovna interesna skupina proizvođača koja bi kreirala prikladne pravilnike o proizvodnji i komercijalizaciji i brinula da se oni u potpunosti poštuju.

                – Ruralni turizam zaslužuje našu posebnu pažnju i još bolju promociju koju ćemo, između ostalog, postići zagovaranjem naših prioriteta za vrijeme trajanja predsjedanja Hrvatske Vijećem EU-a. Inzistirat ćemo na vođenju politika održivog razvoja i poticanju raznolikosti turističke ponude, kako bismo potaknuli razvoj turistički manje razvijenih područja za što vjerujem da će omogućiti razvoj turističkih proizvoda koji će dodatno doprinijeti razvoju ruralnog turizma. Čestitam svim nominiranima za dodjelu priznanja Suncokret ruralnog turizma Hrvatske i zahvaljujem na predanom radu u ovom dijelu hrvatske turističke ponude koja zaista ima mogućnost živjeti svih 12 mjeseci u godini te koja potvrđuje sjajnu sinergiju i s ostalim vrstama turizma te tako horizontalno uključuje više različitih dionika – istaknuo je ministar turizma i posebni izaslanik premijera Gari Cappelli.

                Ministar je govorio na sedmoj dodjeli nagrade Suncokret ruralnog turizma Hrvatske za 2019. godinu, održanoj, u organizaciji Hrvatske udruge za turizam i ruralni razvoj Klub članova Selo, inicijatora projekta, krajem siječnja u zagrebačkom hotelu Akademija. Hrvatska udruga za turizam i ruralni razvoj Klub članova Selo već se dvadesetak godina bavi promocijom i poticanjem gospodarstva na ruralnim područjima, a od prošle godine je postala hrvatski partner Europske kulturne rute Iter Vitis, koja prolazi kroz 19 država.

                – Suncokret ruralnog turizma Hrvatske postao je najpoznatiji projekt naše Udruge, koji se već sedam godina održava uz podršku Predsjednice Republike Hrvatske, Ministarstva turizma, Ministarstva poljoprivrede, Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta, Hrvatske turističke zajednice, Hrvatske gospodarske komore i Grada Zagreba istaknula je Dijana Katica, predsjednica udruge.

Zlatni Suncokret osvojio je restoran Trebotz u Železnoj Gori kod Štrigove, primili su ga Branimir Jakopić i njegova supruga

Nominiranih za nagradu Suncokret ruralnog turizma Hrvatske bilo je 150 u sedam kategorija, a to su Turistička seljačka gospodarstva, Poduzetnici u ruralnom turizmu, Ruralno-turistički projekti, Ruralno-turističke manifestacije, Tradicijska ruralna gastronomija, Vinski turizam te Zaštićene i marketinške oznake. Uz šampionsku titulu dodijeljene su Zlatne, Srebrne i Brončane povelje te Posebna priznanja, ukupno je podijeljeno je 40 odličja.

– Akcija obilaska terena tj. pažljivo istraživanje traje nekoliko mjeseci. Moraju se posjetiti i, po jasno razrađenim kriterijima, ocijeniti svi nominirani. Naši laureati prije svega su vrhunski domaćini, zaljubljenici u svoj kraj, ljubitelji tradicije i baštine, vizionari i što je najvažnije, iznimno hrabri i spremni na sve izazove. Da nije njih, hrvatskog sela odavno ne bi bilo, a prekrasan ruralni prostor ostao bi tek neiskorišteni potencijal. Suncokret ruralnog turizma najmanje je što možemo napraviti da im se na neki način zahvalimo i potaknemo ih da budu još kvalitetniji i bolji – rekla je mr. sc. Dijana Katica, predsjednica Hrvatske udruge za turizam i ruralni razvoj Klub članova Selo.

Dvorac-restoran Trebotz – zlatan, i blago zabijeljen snijegom

                ŠAMPION sedmog Suncokreta ruralnog turizma Hrvatske za 2019. je Roxanich Wine & Heritage Hotel iz Motovuna. Dobitnik je Velikog zlatnog suncokreta. U kategoriji Tradicijska gastronomija Zlatnu povelju primio je restoran Terbotz, Vinogradarstva i podrumarstva Branimira Jakopića iz Železna gore kod Štrigove u Međimurskoj županiji.

– Ruralni turizam može dati snažan doprinos zapošljavanju i razvoju ruralnog prostora, produženju turističke sezone u zemlji i općenito razvoju kontinentalnog turizma koji nažalost u ukupnim turističkim prihodima, uključivo i grad Zagreb, sudjeluje s manje od četiri posto. Vjerujemo da ćemo u narednom razdoblju snažnije valorizirati turistički potencijal koji leži u ruralnim prostorima kroz gastronomiju, enologiju, lovni i ribolovni turizam te zdravstveni turizam. Sigurno je da i ovakva natjecanja/nagrađivanja kao što je Suncokret ruralnog turizma pridonose popularizaciji ruralnog turizma zbog čega je HGK sponzor i pokrovitelj – istaknuo je potpredsjednik za poljoprivredu i turizam HGK Dragan Kovačević. ♣

Kongres gastronomije

CHEFS’ STAGE u ŠIBENIKU

            Najavjuje ga se kao najvažniji kongres gastronomije na ovim prostorima, a riječ je o međunarodnom Chefs’ Stageu u Šibeniku 16. I 17. ožujka 2020.

                Posjetitelje očekuju dva dana kongresa u Konvencijskom centru hotela Ivan Amadria Park. Tu su i četiri izvrsna masterclassa, po dva dnevno, od kojih jedan na tvrđavi Barone, a drugi na tvrđavi Sv. Nikole. Posjetitelji imaju izbor od čak šest gala večera, tri po danu, od kojih se jedna održava u restoranu Pelegrini, druga u šibenskoj Gradskoj vijećnici, a treća u atriju Muzeja grada Šibenika.

                Šibenik će na dva dana postati gastronomska pozornica za velika svjetska imena i brojne hrvatske i regionalne profesionalce u ugostiteljstvu i turizmu. Prenosit će se vrsna znanja i raspravljati o važnim temama iz gastronomije i ugostiteljstva, osnaživat će se veze između malih proizvođača, dobavljača i restorana, sklapati poslovne suradnje i prijateljstva. Tema kongresa – Tradicija.

                Ovogodišnji Chefs’ Stage ugostit će chefove između kojih su Mađar Ádám Mészáros, francuska chefica Adeline Grattard, rumunjski chef, food blogger i pisac Adrian Hadean, Soenil Bahadoer iz Nizozemske, Amerikanac Brad Kilgore, talijanski chef Angelo Sabatelli, Francuz kolumbijskih korijena Santiago Torrijos, indijski slastičar Vinesh Johny te japanska chefica s napuljskom adresom Sakai Fumiko.

                Važan dio Chefs’ Stagea je i zaklada Budi Foodie koja osigurava financijska sredstva za mlade talente u gastronomiji i ugostiteljstvu. Uz strateške partnere, zaklada Budi Foodie je u prvoj godini za troje stipendista osigurala školovanje na prestižnim internacionalnim akademijama: Le Cordon Bleu Istanbul, Intrecci Akademija te Ecole Nationale Supérieure de Pâtisserie Ducasse & Thuries.

Chef Rudi Stefan Pelegrini sa svojom kuharskom ekipom

             Ovogodišnji Budi Foodie natječaj za mlade zaljubljenike u gastronomiju i ugostiteljstvo u dobi od 16 do 26 godina otvoren je bio do 5. veljače. Finale natječaja i proglašenje pobjednika za 2020. godinu održat će se unutar programa Chefs’ Stagea. Osnivač zaklade, Rudolf Štefan, poziva hrvatske gospodarstvenike da se uključe u promicanje izvrsnosti među mladima te donacijama priključe financiranju zaklade.

                – Rad zaklade Budi Foodie moguće je podržati i dolaskom na dvije gala večere koje ćemo u sklopu Chefs’ Stagea održati u restoranu Pelegrini. Prihod od prodaje tih ulaznica ići za zakladu Budi Foodie. Sve večere će biti spektakularne, a ove dvije će nekome značiti novu, bolju budućnost – rekao je chef Rudolf Štefan.

                Ulaznica General Admission obuhvaća program u Konvencijskom centru hotela Ivan za oba dana, svečano otvorenje kongresa, Grand Tasting Lunch, pristup market placu malih proizvođača i partnera kao i pristup svim radionicama, workshopovima i aktivnostima u Amadria Parku. Ulaznice za masterclassove i gala večere dodatno se kupuju na web stranici Chefs’ Stagea. ♣

_______________________________________

pijte razborito – odgovorno – trijezno • drink wisely – responsibly – soberly

POTROŠAČKI PUTOKAZ

vodič za pametnu kupnju / hints to the smart pourchase

LEGENDA 

Veliki grozd, Šampion/Big Grape, Champion99 – 100 (ili or: 19,9 – 20 / 4,9 – 5,0) bodova/pts = Sjajno! Upečatljivo! Jedinstveno! Višeslojno, precizno i visoko-karakterno, živo, zrelo, puno i snažno, skladno i elegantno, s dugačkim završetkom / Brilliant! Impressive! Unique! Multilayered, precise and with high character, very alive, mature, full(bodied), harmonious and elegant, with a long finish,

♣ ♣ ♣ ♣ ♣ – Velika zlatna odnosno platinasta medalja/Great gold medal = Platinum medal 95 – 98 (19,5 – 19,8 / 4,5 – 4,8) = Odlično, visoko karakterno, živo, zrelo, elegantno, klasično veliko vino / Excellent, with much character, very alive, mature, fullbodied, classic elegant great wine, long finish.

♣ ♣ ♣ ♣ – Zlatna medalja/Gold medal90 – 94 (18,6 – 19,4 / 4,0 – 4,4) bodova = Izvrsno, kompleksno, uzbudljivo, živo, zrelo, profinjeno vino, s vrlo izraženima osobnošću i stilom / Outstanding, complex, exciting, alive and mature, very refined, with high style and quite a big personality.

♣ ♣ ♣ – Srebrna medalja/Silver medal85 – 89 (17,5 – 18,5 / 3,0 – 3,9) = Osobito dobro i tipično, složeno, moguće i s izgledima da se i još razvije, još za ipak nešto zahtjevniji ukus / very good and typical, complex, with chances to develop even more, still for somewhat exigent consumer

♣ ♣ – 80 – 84 (15,5 – 17,4 / 2,1 – 2,9) = Korektno, može biti sortno prepoznatljivo i stilom definirano, ipak bez neke uzbudljivosti / Correct, may be varietal recognizable and in a certain determinated style, but not exciting.

♣ – 7179 (11,0 – 15,4 / 1,1 – 2,0) = Obično, prosječno, jednostavno, bez vrlina i nekih značajnijih, prejakih mana.. Moguće ponešto grubo, i/ili načeto umorom pa i na silaznoj putanji, eventualno još prihvatljivo za ležernu uporabu / Average, ordinary, with no virtues and no significant to strong flaws, eventually still acceptable for everyday use

Ispod/under 71 ( 11,0 / 1,0) = Nisko-prosječno, najbolje izbjegavati / low average, best to avoid.

⇑ – trošiti • ⇗ – trošiti ili još čuvati •  ⇒ – čuvati • – trošiti svakako uz hranu

HRVATSKA   CROATIA

Bregoviti sjeverozapad / Hilly northwest

♣ ♣ ♣ ♣ (♣) (mpc/pp: XL) SAUVIGNON 2018 Kamenice – KORAK ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Plešivica ■ VINOGRAD/VINEYARD: Kamenice • kosina/slope • nadmorska visina/altitude: 350 m • sorta/variety: sauvignon blancpristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski/nature friendly PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: loire • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork   OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Plešivica ZOI/PDO – s kzp • suho/dry • 13,0 vol% DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški jako dobro/from the points of esthetics and marketing very good • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: vrlo kompleksno, ozbiljno, sortno dobro prepoznatljivo ali ne i napadno poput mnogih sauvignona, slamnato-žućkasto, mirisom dobro izraženo, profinjeno, s notama svježe jabuke, zelene paprike u tragu, osjeti se i nijansa lista rajčice. U ustima vrlo živo, profinjeno, prošarano začinskim travama, tijelom vrlo dobro, završetak dugačak, ugodno gorkast. ■ SERVIS: ⇗ • 12 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bordeaux

Pjenušci/sparklings

♣ ♣ ♣ ♣  (mpc/pp: XL-XXL) KORAK BRUT NATURE – KORAK ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Plešivica ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina/slope • nadmorska visina/altitude: 300 – 350 m • tlo/soil: vapnenasto-ilovasto/calcareous-loam • sorta/variety: chardonnay 70 %, crni pinot 30 % • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski/nature friendly PJENUŠCI, metoda/SPARKLINGS, method: klasična/classical (champenoise) • na talogu u butelji/on the lees in the bottle: 40 months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: champagne • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Plešivica ZOI/PDO • brut nature • 12,5 vol%, DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški dobro – prepoznatljivo iz daleka/from the points of esthetics and marketing good – recognizable from far • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: kompleksno, dinamično, elegantno. Žućkasto-zelenkasto, kristalno bistro, s odličnim, trajnim perlanjem finim sitnim mjehurićima. Na nosu diskretno ali sasvim dovoljnog intenziteta, bouquet je u pravcu bijelog koštićavog voća, keksa, brioša, pa i bijele čokolade. Arome se produžavaju i u ustima. Pjenušac ima stanovitu kremoznost, intrigantno škaklja odnosno vrlo ugodno pecka, živost izražena, tijelo vrlo dobro, finiš dugačak ■ SERVIS: ⇑ ⇗ •  za uz jelo ali i za trenutke meditacije • 10-12 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: champagne

Slatko desertno/sweet dessert

♣ ♣ ♣ ♣ (mpc/pp: XXL-XXXL) CHARDONNAY 2014 Ice Wine – BODREN ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Zagorje-Međimurje ■ VINOGRAD/VINEYARD: Pregrada • kosina /slope • sorta/variety: chardonnay • berba/harvest: ledena/ice wine PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova – bobica/selection of the best grapes – berries DESERTNO, SLATKO, VISOKOPREDIKATNO/DESSERT, SWEET, PRÄDIKATSWINE ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux – mala/small • 0,25 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: vino s kzp – ledena berba / ice wine • slatko/sweet • 7,0 vol% DIZAJN/DESIGN: dobro/good • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: klasično složeno visokopredikatno vrlo slatko i sirupasto. Boje starog zlata, na nosu lijepo izraženo, bouquet upućuje na prosušivano bijelo koštićavo voće i voće u kompotu poput kruške a i jabuke, zatim na suhu smokvu, te na orah, a i badem, od začina poprilično na muškatni oraščić. Usta vrlo intenzivna, medasta, sirupasta, vrlo slatka, struktura vrlo dobra i finiš dosta dugačak ■ SERVIS: ⇗ • 12-13 ̊C • čaša/glass: mala, za slatka desertna vina / little one, for the sweet dessert wine

♣ ♣ ♣ (mpc/pp: L-XL) MUŠKAT ŽUTI 2016 – BODREN ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Zagorje-Međimurje ■ VINOGRAD/VINEYARD: Pregrada • kosina /slope • sorta/variety: muškat žuti/yellow muscatSLATKO, SWEET ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux – visoka, vitka/tall, slim • 0,50 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: vino s kzp • slatko/sweet • DIZAJN / DESIGN čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: za ljubitelje slađih nota, te za one kojima su klasčni visoki slatki predikati aromatski, slašću i strukturom preteški. Svjetlije žućkasto-zelenkasto, s dosta muškatne arome na nosu, osobito se osjeti muškatni oraščić. U ustima aroma muškata nastavlja se, okus je mekan, živ, sladak no ne i naporan, struktura je tanja, završetak srednje dužine ■ SERVIS: ⇑ • 10 ̊C • čaša/glass: mala, za slatka desertna vina / little one, for the sweet dessert wine

Dalmacija

♣ ♣ (mpc/pp: M) ZLATARICA VRGORSKA 2018 – GAŠPAR ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Dalmatinska zagora, Vrgorac ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: zlatarica vrgorska ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux – visoka, vitka/tall, slim • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: à la DIAM OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO Dalmatinska zagora • suho/dry • 12,0 vol% DIZAJN/DESIGN: obično / simple VINO je/WINE is: živo, skladno, lijepo pitko, nekomplicirano, prikladno kao aperitiv i za ljetno osvježenje. Svijetlo-žućkasto-zelenkasto, na nosu diskretno no postojano, pokazuje voćnost u pravcu jabuke, u ustima svježe, voćna nit iz nosa nastavlja se na nepcu/jeziku, tijelom srednje, trajnost srednja ■ SERVIS: ⇑ • 10 ̊C • čaša/glass: srednja/medium tip/type: bordeaux….

♣ ♣ ♣ ♣  (mpc/pp: XXXL) DINGAČ 2016 klasiko – BURA ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Pelješac ■ VINOGRAD/VINEYARD: Dingač • kosina/slope • ekspozicija/exposition: jug-zapad/south-west • sorta/variety: plavac malipristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski (organski)/nature friendly (organic) PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova/selection of the grapes • dozrijevanje/maturation: bačvica/small casc (barrique) ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL:  ZOI/PDO Dingač • suho/dry • 16,0 vol% DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški dobro, prepoznatljivo na daleko/from the points of esthetics and marketing very good, recognizable from far • čitljivo/legible: dobro /good VINO je/WINE is: složeno, gusto, moćno. Tamne rubinske boje, pokazuje puno glicerola. Na nosu lijepo iskazano, upućuje na sušeno tamno voće poput šljive, grožđa, od začina izlazi i rogač… Usta vrlo živa, lijepo zaobljena, tanin ispeglan. Slasti odlično pariraju slanost (mineralnost) i kiseline. Tijelom snažno, završetak dugačak, kao da točku na i daje nijansa hlapljive kiselosti ■ SERVIS: ⇗ • 18 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bordeaux

♣ ♣ ♣ ♣  (mpc/pp: XXL-XXXL) DINGAČ 2015 – BENMOSCHÉ FAMILY ■ PORIJEKLO/ORIGIN: PELJEŠAC ■ VINOGRAD/VINEYARD: Dingač • kosina/slope • ekspozicija/exposition: jug/zapad • sorta/variety: plavac malipristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski (organski)/nature friendly (organic) PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova/selection of the best grapes • dozrijevanje/maturation: drvo/wood ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO Dingač • suho/dry • 15,0 vol% DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški dobro/from the points of esthetics and marketing good VINO je/WINE is: vrlo kompleksno, s karakterom, sortno raspoznatljivo, gusto, toplo. Lijepo iskazano na nosu, prema tamnom zrelom i prosušenom voću (grožđe, šljiva) ali i tipičnom mediteranskom raslinju poput nara, pa i mediteranskim začinskim travama, blago se javlja i nota papara. U ustima čvrsto, dobro zaobljeno, s taninom koji se osjeti međutim koji je ne samo zalog duževječnosti nego je i dobro zaobljen. Tijelom vino je snažno, dugačkog završetka. ■ SERVIS: ⇗   ⇒ • 18 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bordeaux

♣ ♣ ♣ ♣ (mpc/pp: XL) PLAVAC IVAN DOLAC 2011 – BADEL 1862 ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Hvar, Hvarske plaže ■ VINOGRAD/VINEYARD: Ivan Dolac • kosina/slope • nadmorska visina/altitude:  50 – 350  m • ekspozicija/exposition: južna/south • tlo/soil:  krševito pomiješano sa zemljom/poor, with much stones  • sorta/variety: plavac mali • loze stare/vines old: 40 – 50 godina/years • gustoća nasada/plantation density:  6000 – 7000 loza/ha  • uzgojni oblik/training system: en gobelet • pristup u trsju/approach in the vineyard:  prirodi prijateljski/nature friendly one • berba/harvest: redovna/regular one PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova/selection of the best grapes • vinifikacija/vinification: fermentacija u inoksu/fermentation in stainless steel • dozrijevanje/maturation: inoks/stainless steel ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL:  Srednja i Južna Dalmacija, Hvar – vrhunsko s kzp/premium with controlled origin • suho/dry • 14,5 vol% DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški jako dobro/from the points of esthetics and  marketing very good • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: kompleksno, snažno, sortno lijepo raspoznatljivo. S punim i dobro izražnim mirisom, bouquetom što nudi prosušeno tamno koštićavo i bobičasto voće (osobito šljiva) te mediteransko začinsko bilje. U ustima vrlo živo, toplo, puno, lijepo zaobljeno, tanin pripitomljen, ali finom zrnatošću dovoljno uočljiv kao pomoć kapljici da još poživi u dobroj kondiciji i razvija se. Tijelo vrlo dobro, završetak živahan, trajan, u finalu finala ugodno gorkast SERVIS: ⇗ • (divljač, pečenja, pašticada, zreli tvrdi sir…) • 18 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bordeaux

Slatko desertno/Sweet dessert

♣ ♣ ♣ (♣) (mpc/pp: XL – XXL) RUŽA DALMATINSKA Family Tradition – BURA ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Potomje ■ VINOGRAD/VINEYARD: ravnica/plain • sorta/variety: rukatac 70 % + grk & pošippristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski/nature friendly • berba/harvest: redovna, kad grožđe ima oko 17 do 19 baboa sladora, grožđe je prosušivano na prostirkama na suncu s time da su prostirke na nosačima na visini od 0,5 m od površine zemlje tako da ispod njih može cirkulirati zrak. Okrene li vrijeme na kišu, preko grožđa na sušenju stavlja se prekrivač. Sušenje obično traje oko dva tjedna. Na kraju ovoga procesa grožđe bude s 36 do 38 baboa šećera. Od 100 kg grožđa dobije se oko osam litara mošta. Peteljke se maknu i bobice se samelju, te se masa ostavi na maceraciji na jedan dan, onda se tekući dio otoči i ostatak se gazi nogama i stavi u prešu. Od oko 2,5 tone grožđa na kraju ispadne 200 litara tekućine, mošt ide na alkoholnu fermentaciju u inoks i tu tihi fermentira i do pola godine. Kad se vrenje zaustavi, vino se otoči s taloga i stavi u inoks posudu na dozrijevanje u dužini oko pet godina, potom se napuni u bocu (0,375 l) i prije izlaska na tržište u boci odležava u podrumu oko godinu dana. Običaj je da se prošek iz godine berbe u kojoj se u obitelji proizvođača rodilo dijete ostavi u boci do svadbe tog djeteta. Niko Bura počeo je za takve posebne prilike puniti vino u magnume, logično, naime svadba dakako okupi brojne uzvanike i lakše je za svakoga od njih osigurati po gutljaj ovog desertnog vina ako je ono punjeno u veću bocu (magnum = 1,5 lit). Prva Ruža dalmatinska koju je Niko Bura napunio u magnme iz berbe je 2015. DESERTNO, SLATKO/DESSERT, SWEET ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux – mala/small one • 0,375 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: DIAM 3 OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO Srednja i Južna Dalmacija • slatko/sweet • 14,0 vol% DIZAJN/DESIGN: rustikalno ali dobro/rustical but OK VINO je/WINE is: vrlo kompleksno, zanimljiv eno-uradak. Ima stanovitu rustikalnu notu. Boja je jantarna tako da bi nekoga to moglo navesti na pomisao da je riječ o tzv. orange kategoriji. Miris intenzivan, dosta na prosušeno voće i orašasto voće, slatke začine poput muškatnog oraščića, pa cimeta, malo karamela, nota povišene hlapljive kiselosti. U ustima vrlo toplo, dobro zaobljeno, slatko, pokazuje donekle sirupastu strukturu, tijelom vrlo dobro, završetak je gorkast ■ SERVIS: ⇗ • (kolači, osobito na bazi orašastog voća poput oraha, badema, primjerice orahnjače, makarske torte…) • 12 ̊C • čaša/glass: manja/medium one – tip/type: za slatka desertna vina/for the sweet dessert wine….

Istra i Kvarner /Istria & Quarnaro

♣ ♣ ♣ (mpc/pp: XXL) CONTARINI CABERNET FRANC 2012 Riserva – DEGRASSI ■ PORIJEKLO/ORIGIN:  Hrvatska Istra, Zapadna Istra ■ VINOGRAD/VINEYARD: Contarini Brazzania • kosina – amfiteatar/slope – amphitheatre • tlo/soil: bijele zemlje, mineralno/white soil, very mineral • sorta/variety: cabernet franc PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova/selection of the best grapes • vinifikacija/vinification: fermentacija & maceracija u inoksu • dozrijevanje/maturation: bačvica/small casc (barrique) – 24 mjeseca/24 months; poslije kupažiranja bačvica/after the blending of small cascs = velika bačva/big barrel 12 mjeseci/months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bourgogne/loire • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: vrhunsko s kzp • suho/dry • 13,5 vol% DIZAJN/DESIGN: elegantno/elegant • čitljivo/legible: dobro/good

VINO je/WINE is: puno, čvrsto, toplo, ima kompleksnost. Tamnije rubinske boje s granatnom nijansom, na nosu dobro iskazano, miris vuče na vegetalno (zelena paprika) pomiješano s nitima mineralnog i začinskoga (papar u tragu), javlja se i nešto tamno-crvenog bobičastog voća. U ustima živo, lijepo zaobljeno, tanin se ćuti ali je dobro pripitomljen. Struktura i tijelo vrlo dobri ■ SERVIS: ⇗ • 16-18 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bordeaux

Slavonija & Podunavlje/Danube region

♣ ♣ ♣ ♣ (mpc/pp: M) GRAŠEVINA 2018 Mitrovac – PERAK ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Kutjevo ■ VINOGRAD/VINEYARD: Mitrovac • kosina/slope • nadmorska visina/altitude: 230 – 300 m • sorta/variety: graševina PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova/selection of the best grapes ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Slavonija ZOI/PDO – vrhunsko s kzp/premium with controlled origin • suho/dry • 14,0 vol% DIZAJN/DESIGN: estetski dobro/from the points of esthetics good VINO je/WINE is: ozbiljno, kompleksno, zrelo, toplo, skladno i elegantno. Žućkasto-zelenkasto, živog izgleda, fino iskazano na nosu, voćnost ide u pravcu zrele slatke jabuke, cvijetnoga, prošarano profinjenim nitima slatikh začina. U ustima mekano, zaobljeno, umireno no s dovoljno živosti, aroma se nastavlja logično s mirisa, tijelom dosta snažno, dugačkog završetka ■ SERVIS: ⇗ • (tjestenina s umacima na bazi sira, maslaca, vrhnja, s gljivama, s raznim povrćem, pečena teletina, perad…) • 12-13 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bourgogne

♣ ♣ ♣ (mpc/pp: L) CICONIA NIGRA CUVÉE 2016 – JOSIĆ ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Podunavlje, Baranja, Zmajevac ■ VINOGRAD/VINEYARD: Planina • sorta/variety: cabernet franc, cabernet sauvignon, merlot, syrah PODRUM/CELLAR: dozrijevanje/maturation: bačva/barrel ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bourgogne • 0,75 lit – nepotrebno masivna i teška/unnecessarily massive and heavy ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: vrhunsko s kzp/premium with the controlled origin • suho/dry • 13,5 vol% DIZAJN/DESIGN: etiketa estetski i marketinški dobro/label from the points of esthetics and marketing good • čitljivo/legible: dobro /good VINO je/WINE is: snažno, gusto, s dosta izraženim notama slatkih začina a i dima kao posljedicom boravka u drvu. Na nosu pokazuje voćnost, prema tamno crvenim i plavim bobičastim i koštićavim plodovima međutim niti vanilije i zadimljenoga malo (još) narušavaju profinenost. U ustima mekano, s dobro pripitomljenim taninom, toplo, s dovoljno živosti, struktura vrlo dobra, završetak dosta dugačak, isprva malo slatkast na kraju s prijelaskom na gorkasto. ■ SERVIS: ⇗   ⇒ • 18 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bordeaux

♣ ♣ (♣) (mpc/pp: XL) CRNO 9 2015 – GALIĆ ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Kutjevo ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: cabernet sauvignon & merlot PODRUM/CELLAR, dozrijevanje/maturation: bačvica/small casc (barrique) – 24 mjeseca/months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux – personalizirana/peronalysied • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO Slavonija, Kutjevo • suho/dry • 13,5 vol%, DIZAJN/DESIGN: uredno – elegantno/elegant • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: donekle složeno, dobro prepoznatljivo na kolosijeku bordoške mješavine caberneta i merlota, zrelo i umireno, na nosu odaje mješavinu tamnog bobičastog (crni ribiz) i suhog koštićavog (šljiva) voća te, blago, i začina poput malo papra i muškatnog oraščića, senzacije slatkastog traga ostavio je boravak u bačvici. U ustima vino je sa stanovitom slasti koju sada, nešto više od četiri godine po berbi, ne prate dovoljno slanost i kiselost da kapljici daju više živosti ■ SERVIS: ⇑ • 16 ̊C • čaša/glass: srednja/medium – tip/type: bordeaux.

♣ ♣ (mpc/pp: M-L) CABERNET SAUVIGNON 2016 barrique – SÜBER ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Hrvatsko podunavlje ■ VINOGRAD/VINEYARD: Erdut • ravnica/plain • sorta/variety: cabernet sauvignonpristup u trsju/approach in the vineyard: klasičan/classic PODRUM/CELLAR, dozrijevanje/maturation: bačvica/small casc (barrique) ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: DIAM 5 OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO Hrvatsko podunavlje – vrhunsko s kzp/premium with controlled origin • suho/dry • 13,0 vol% DIZAJN/DESIGN: uredno – razigrano/OK – vivid • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: nekomplicirano, uredno, ugodno svakodnevno, lako se pije. Svjetlije rubinske boje s notom granatnoga, diskretno na nosu, odaje sortu, zamjetne su i niti barriquea. U ustima je izraženije nego na nosu, s dobrom je kiselosti, zaobljeno, tijelom srednje jačine, srednje je dužine je trajanja ■ SERVIS: ⇑ • 16 ̊C • čaša/glass: srednja/medium – tip/type: bordeaux

CRNA GORA MONTENEGRO

♣ ♣ ♣ ♣ (mpc/pp: XL XXL) VRANAC RESERVE 2013 – PLANTAŽE 13.JUL ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Podgorica ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: vranac PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova/selection of the best grapes • dozrijevanje/maturation: drvo/wood = barrique & velike bačve (big barrels) BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: vrhunsko/premium – reserve • suho/dry • 14,7 vol% DIZAJN/DESIGN: uredno, prepoznatljivo/OK – recognisable • čitljivo/legible: dobro prednja etiketa/front label good – loše stražnja etiketa/retro label badly

VINO je/WINE is: lijepo razvijeno, kompleksno, mineralno, koncentrirano, ima osobnost. Tamne gotovo nepropusne rubinske boje s nijansom granatnoga, na nosu fino iskazano, bouquet bogat, upućuje na zrelo i posušeno tamno koštićavo voće, primjerice šljivu, drvo je odlično integrirano. Usta mekana, zaobljena, živa, puna, slana, kiselost fina, toplo, struktura vrlo dobra, finiš trajan. Vino za uz jelo ali i za trenutke meditacije ■ SERVIS: ⇗ • 18 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bordeaux

SLOVENIJA   SLOVENIA

♣ ♣ ♣ ♣ (mpc/pp: XXL) RENERO 2015 – ROJAC ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Slovenska Istra, Koparština ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: refoškpristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski (organski – zeleni eko-znak)/nature friendly (organic – green eco-sign) • berba/harvest: ručna/handpicked PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova/selection of best grapes • dozrijevanje/maturation: bačva/barrel • ukupno/in total: 4 godine/years ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Slovenija Istra – potvrda o eko produkciji/eco-production attest • polusuho/off dry • 15,5 vol% DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški jako dobro – elegantno/from the points of esthetics and marketing very good – elegant

VINO je/WINE is: višeslojno, gusto, skladno i elegantno, toplo, čvrste strukture. Kapljica za uz jelo ali i kapljica meditacije. Vrlo tamne, neprobojne rubinske boje, kompaktnog dobro iskazanog i vrlo trajnog mirisa, bouquet s dosta zrelog a djelomice i prosušenog bobičastog tamno-plavog voća, džema od borovnice/crnog ribiza, fine fenolne note na tragu vegetalnog i herbalnoga, čokoladne niti. U ustima vrlo živo, koncentrirano, arome bouqueta nastavljaju se, okus lijepo zaobljen, tanini zamjetni ali jako dobro pripitomljeni, do izražaja dolazi slast (ali ne kao jeftino komercijalno podilaženje kakvo nije rijetko u polusuhim vinima danas na tržištu), kiselost izražena, no ne i napadna, odlično parira spomenutoj slasti. Retro, na momente kao da se, kao i u nosu na početku, osjeti i blago povišena hlapljiva kiselost međutim ovdje nipošto kao nešto negativno, naprotiv – kao nešto što pridonosi zanimljivosti. Tijelo moćno, završetak fin, dugačak. Potencijal za duže odležavanje SERVIS: ⇗ • (dugo pirjana junetina, janjetina s ražnja, teletina i/ili janjetina ispod peke, tvrdi zreli sir/ ) • 18 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bordeaux

 ŠPANJOLSKA  ESPAÑA

♣ ♣ ♣ (♣) (mpc/pp: XL) BERONIA 2015 Reserva – BODEGAS BERONIA/Gonzales Byass ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Rioja, Ollauri ■ VINOGRAD/VINEYARD: Ollauri • sorta/variety: tempranillo, graciano, mazuelo PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova • dozrijevanje/maturation: bačvica/small casc (barrique) • koliko dugo/how long: 36 mjeseci/months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Rioja doc • suho/dry • 14,5 vol% DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški dobro/good • čitljivo/legible: slabije – sitna slova/badly – to small font VINO je/WINE is: kompleksno, elegantno, s mineralnom notom, toplo, snažna tijela. Tamne gotovo neprobojne rubinske boje, na nosu umjereno iskazano, bouquetom, koji je vrlo skladan, ide prema tamnom bobičastom i jagodičastom voću, likviriciji, klinčiću, čokoladi… U ustima slano, mekano i zaobljeno, s vrlo uglađenim taninom. Snažna tijela, dugog finiša. ■ SERVIS: ⇗ • 18 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bordeaux….

♣ ♣ ♣ (mpc/pp: M) LUZ * MILLAR roble 2018 – BODEGAS LLEIROSO ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Ribera del Duero Valbuena del Duero ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: tempranillo PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova/selection of the best grapes • dozrijevanje/maturation: bačvica/small casc (barrique) • koliko dugo/ how long: 6 mjeseci/months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Ribera del Duero do • suho/dry • 14,0 vol% DIZAJN/DESIGN: OK • čitljivo/legible: slabije – mala slova/badly – to small font VINO je/WINE is: uredno, savršeno čisto, živo, mesnato, još mlado, za godinu ili više moglo bi se pokazati i u još dosta boljem svjetlu. Tamne rubinske boje, nos u pravcu tamnog bobičastog i jagodičastog voća u lijepom skladu s blagim začinskim notama, s malo cimeta i jedva zamjetne vanilije. U ustima zaobljeno, s mekanim taninom, vrlo dobro tijelom, finale dosta dugačko, blago i ugodno gorkasto ■ SERVIS: ⇗ • 16 – 18 ̊C • čaša/glass: srednja/medium one – tip/type: bordeaux

__________________________________

PREZENTACIJA VINA

♣ ♣ ♣ ♣ ♣ (♣)  (mpc/pp: M-L-XL-XXL-XXXL) VINO/WINE – PROIZVOĐAČ/PRODUCER ■ PORIJEKLO/ORIGIN: P ■ VINOGRAD/VINEYARD: naziv/name • kosina – ravnica/slope – plain • nadmorska visina/altitude:     m • ekspozicija/exposition:   • tlo/soil:   • sorta/variety: s • loze stare/vines old:     godina/years • gustoća nasada/plantation density:    ha • pristup u trsju/approach in the vineyard: klasičan/classic • prirodi prijateljski (organski, biodinamički)/nature friendly (organic, biodynamic) • berba/harvest: ručna – strojna/by hand – by machine / redovna – kasna – izborna (plemenita plijesan) – ledena – grožđe prosušivano (na trsu – u šušionici)/normal – late – selection of (noble rot) berries – ice – grapes left to dry (on vine -in the drying room) PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova – bobica/selection of the best grapes – berries • vinifikacija/vinification: fermentacija u inoksu – drvu – amfori/fermentation in stainless steel – wood container – amphora (qvevri) • dozrijevanje/maturation: inoks/stainless steel – bačvica/small casc (barrique) – velika bačva/big barrel – amfora/qvevri • na kvascu, koliko dugo/on the lees, how long:   mjeseci/months PJENUŠCI, metoda/SPARKLINGS, method: klasična, tradicijska/classical, traditional (champenoise) – charmat • u boci na kvascu/in the bottle on the lees:     mjeseci/months • DESERTNO, SLATKO, VISOKOPREDIKATNO/DESSERT, SWEET, PRÄDIKATSWINE: • FORTIFICIRANO/FORTIFIED: porto, sherry… ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux – bourgogne – chamagne  – rhein/alsace… – normalna/normal – teška/heavy  • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork – DIAM – plastika/plastic – staklo/glass – na navoj/screw cap (Stelvin)   OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI PDO PGI ZOZP AOC DOC DOCG IGT… • suho/dry • 00,0 vol%, RS     g/l, AC     g/l DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški jako dobro – siromašno – nedorečeno/from the points of esthetics and marketing very good – poor • čitljivo/legible: dobro – slabo /good – badly VINO je/WINE is:      ■ SERVIS: ⇑ ⇗   ⇒ • •  ?  ̊C • čaša/glass: srednja/medium – velika/big one – tip/type: bordeaux, bourgogne, rhine, champagne, dessert wine  ♣  SuČ 01.2020.

 

SVIJET u ČAŠI Kronika – 12.2019 – Chronicle WORLD IN a GLASS

KROZ /THROUGH

ŽELJKO SUHADOLNIK

Suradnici/contributors: Vinko Lozica, Zlatan Trsenjak, Zdravko Vodnik, Miran Debeljuh ⦁ Foto: Marko Čolić

_________s vama već – 28 godina/years – with you___________

Otok Hvar, južna strana, s glasovitim vinogradskim pozicijama Ivan Dolac, Sveta Nedjelja, Zavala / Southern Dalmatia, island of Hvar, south-southwest facing slopes with the grand cru and premier cru quality vineyards Ivan Dolac, Sveta Nedjelja, Zavala…

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Advent 2019: ČVARAK u DRUŠTVU s PJENUŠCEM ⦁ Sličice iz predbožićnog Zagreba: DRELE KAD KUHA VINO / CHEESE DADO s DEMOGRAFSKIM PROGRAMOM / BRATSTVO i JEDINSTVO TE JALTA PRED VITRINOM / ROUGEMARIN CITY: WE LOVE THE LOCAL FOOD, BUT NOT SO MUCH THE MOTHER LANGUAGE ⦁ SLAVONSKE RAPSODIJA i BAJADERA NA TANJURU ⦁ ORAŠAR ESPLANADINE ANE GRGIĆ ⦁ Hedonizam i zdravlje: BADNJAK u ZNAKU GADUSA ⦁ Hedonizam i zdravlje: MASLINOVO ULJE KAO IJEK, SAN ROCCO KAO AMBULANTA ⦁ Ne s jelom u otpad!: WWF i GASTRONOMADI PROTIV BACANJA HRANE ⦁ Gran odluke: MORENO CORONICA: MY WAY! BEZ DRVETA ZA BIJELO ⦁ Novo vinsko poglavlje Davora Zdjelarevića: VINORETUM INTERNATIONAL ⦁ Novo ruho moslavačkog cro-aduta: ŠKRLET – ODVOJENO ILI SPOJENO? ⦁ U novu godinu s novim vinskim časopisom: VINUM IN No. 2, SRETNO! ⦁ HENDRIXOV MOST ⦁ NAGRAĐENI NA CRO-AGRO 2019 ⦁ Wine OS 2020: ATRAKTIVNE RADIONICE ⦁ SUMMA LAGEDER 18-19. TRAVNJA 2020. ⦁ SVIJET ŽENA u VINU

POTROŠAČKI PUTOKAZ – 12.2019 – BUYING GUIDE

__________________________

Advent 2019

ČVARAK u DRUŠTVU S PJENUŠCEM!

Ne Bad Company, nego Excellent Company: čvarci i pjenušci Šember brut, Jasminka Vuglec, Sanabor Pallidia i Monteclassico Monterosso

Mogu li se – izvorno jeftina – selska namirnica koja se konzumira praktički prva nakon kolinja, i piće – od vajkada – s aureolom pripadnosti visokom društvu uspješno podružiti? O ooo, DA! Čovjek bi se iznenadio kako ne samo rafnirane kulinarske kreacije na tanjuru nego i namirnice s pedigreom rustikalnoga mogu na radost gourmeta, po naški gurmana, pokazati sjajan suživot s pjenušcima, Jednako kao i s toliko raznih tipova odličnih (i osobito skupih!) mirnih vina, sve te skupocjenosti odlično prijaju s hranom pripremljenom s pažnjom bez obzira je li hrana stilom rustikalna ili je rafiniranog tipa.

Prisjećam se nekih davnih vremena kad je slovenski šampanjer mr. Janez Istenič, s vinogradima i podrumom na Bizeljskome, odmah kod našeg Klanjca, pozvao k sebi na selo na pressicu u povodu izlaska na tržište njegove tada nove najgornje linije šampusa Prestige. Nakon prezentacije noviteta slijedio je domijenak, i to vrlo raskošan, tada sam prvi put doživio spoj otmjenoga i pučkoga, naime domaćin je, bez predrasuda, hranu naručio iz obližnje Gostilne Šekoranja, onda je uz Reziku, suprugu legendarnog bizeljskog gostioničara Renéa Sinea Šekoranje, aktivna u proizvodnji namirnica te u izboru namirnica i u prigotavljanju jela u kuhinji bila i Sineova mama, znana kao baka Šekoranja. Na Isteničev stol i do elegantnog servisa tanjura i pribora (bešteka!) stigle su domaće krvavice, domaće češnjovke, pečenice, domaće kiselo zelje, restani krumpir, grah salata s bučinim uljem… A u čaši – pjenušci No1 (Janez Istenič nekad je bio uspješni nogometni golman!), Gourmet bijeli i Gourmet Rosé, te, dakako, nova linija Prestige… BINGO! Kobasice sjajne, kiselo zelje i restani krumpir u svojoj rustikalnosti prvoligaški, a staleški visoki pjenušci, točeni u prikladnu kristalnu čašu tankih stijenki, punoćom, svježinom, finim sitnim mjehurićima, dotjeranošću pokazali su se odličnim partnerom jelima ponuđenih kroz ovaj zaista pedantno pripremljeni kolinjski domaći ručak. Pobijeno je bilo uvriježeno mišljenje da pjenušac mora biti samo u visokom društvu cijenjenih oblizeka poput npr. kamenica odnosno lososa itd. a koje ponekad performansom znaju objektivno biti i na nižoj razini od te neke plemenitaške reputacije što ih po automatici prati…

Pjenušac i čvarci, buncek, pečenice, krvavice, kiselo zelje, te repnjak (zmska savijača s ribanom repom, ljetni pandan joj je bućnica!)

A, zašto čvarak i ne bi s pjenušcem činio atraktivnu kombinaciju? To više i zato što je – to će valjda sada kao opravdanje odgovarati i onima koji paze više na staleže i pedigre nego na suštinu – eto došlo vrijeme da se po kilogramu taj čvarak, dobiven ne primarno od mesa nego od špeka i sala uz koji se prošverca kakva mesna mrvica…, po kilogramu danas vrlo skupo prodaje, dakle i CJENOVNO je dobio na cijeni…

Nužno je tek da, kao što se i pjenušac radi s više ambicije (mada kod nekih vinara uvjerenih da će se provući ne i uvijek s dovoljno više ambicije i požrtvovnosti!), čvarci budu dobro napravljeni, prhki a istodobno na svoj način i sočni, ne preprženi (pregoreni), ne glomazni te ne prestisnuti do stupnja žilavosti i osjećaja tvrdoće koštice od pri rezanju table špeka na kocke za topljenje moguće zaostalih komadića kožice odnosno mesa,

Kombinacija čvaraka i pjenušaca bila je dobra tema za vinsku radionicu – specijalno pripremljenu u restoranu Vuglec–breg u Hrvatskom zagorju – kao uvod u sljedeću radionicu na temu pjenušaca na posjedu Penine Istenič mr. Janeza Isteniča na Bizeljskom pa, odmah potom, i u ocjenjivanje pjenušaca početkom prosinca 2019. u Zagrebu, priređeno vezano uz već tradicijski, 4. Salon pjenušavih vina planiran za 31. siječnja 2010. u Zagrebnu u hotelu Dubrovnik, a ubrzo poslije – 14. veljače 2020. – i u Ljubljani.

Radionicu Magnum Monday – Pjenušac i čvarci organizirala je i na poznatom zagorskom eno-gastro i turističkom odredištu Vuglec breg na Vuglec-Bregu moderirala prof. Marija Vukelić, Zagrepčanka koja sa svojom promocijskom tvrtkom Zlatne riječi vrlo aktivno sudjeluje u cro-slo projektu Saloni pjenušaca Zagreb & Ljubljana i koja je i direktorica četvrtog Salona pjenušavog vina u Zagrebu ali i direktorica, za Zagreb, slovensko-hrvatskog projekta Vinski Univerzum što s 2020. po prvi put ulazi u Hrvatsku. Predstavnici medija i partneri događanja mogli su, uz vodstvo sommelijera Darka Lugarića Agave, koji je nastupio i u ime Hrvatskog sommelier kluba, kušati naslijepo četiri pjenušca (dva hrvatska i dva slovenska) s dvije vrste čvaraka (jedni stisnuti do daske, a drugi ne baš tako do kraja pa su imali malčice masnoće, dovoljno da ih se svrsta u zasebnu grupu), i s pogačicama od čvaraka, po domaće zvanima kram-pogačice a internacionalno čvarkuše.

Degustacija čvaraka i pjenušaca na Vuglec-bregu

Kod Vugleca – najava Salona pjenušavih vina u Zagrebu i Ljubljani: Darko Lugarić, Zdenko Šember, Jasminka Šaško, Boris Vuglec, Marija Vukelić, Ivanka Šember i Špela Štokelj (Julio Frangen)

Darko Lugarić objasnio je kategorije pjenušavih vina prema ostatku šećera te, tijekom kušanja i vrlo interaktivne radionice, vodio uzvanike na stručan ali lako razumljiv način kroz sljubljivanje. Pjenušci koji su se kušali sa čvarcima:  Sanabor Pallidia brut nature, NV (malvazija istarska, 35 mjeseci na kvascu u butelji, 13,3 vol %) i Monte Classico zero dosage NV od kuće Monterosso koja trsje ima u Istri i na slovenskoj i na hrvatskoj strani, zatim Jasminka NV demi-sec od Vugleca i Blanc de Blancs 2013 brut od Šembera. Mislim da i u ime svih nazočnih na radionici – od vinara prisustvovali su domaćin Boris Vuglec i njegova enologinja Jasminka Šaško te Zdenko Šember, a iz Slovenije je osobno stigla Špela Štokelj s granice Vipavskog vinogorja i vinorodnog Krasa – mogu i ponovno reći da pjenušac i čvarci idu lijepo skupa. Uđemo li u raščlambu, evo: čvarci su bili kako treba posoljeni, oni do kraja stisnuti i posve prhki. Druga grupa čvaraka bila je ne tako do kraja ali ipak vrlo solidno stisnuta, komadići su zbog te malenkosti masnoće lakše klizili grlom i, rekao bih, pružali doživljaj više. Pjenušci su bili različiti po stilovima i ostatku sladora, kazao bih da je u startu više trebalo više paziti na redosljed njihova posluživanja, tako da linija bude uzlazna, primjerice kao što je savjetovano da se najprije kušaju posve prhki čvarci, potom oni malčice masniji i onda da na red dođe čvarkuša odnosno još i čvarak zajedno s njom, tako je, po meni, trebalo i poredati pjenušce: najprije Monte Classico, potom Šemberov 2013, pa Pallidia 36 mjeseci na kvascu i na kraju vrlo aromatična poluslatka Jasminka, takva zbog toga što su kao ekspedicijski liker poslužili visoki predikati Vuglecovog prijatelja i susjeda Borisa Drenškog Bodrena. Iako je Jasminka i kao slatka sasvim dobro popratila čvarke, i to, po meni, one masnije pa i u kombinaciji sa čvarkušom, ne smatram da bi je trebalo preporučivati baš i uz čvarke, ona je izvan kategorije, i ipak aromatski, zaobljenošću i slasnoj kremoznosti uvjerljivo bolje pripada slatkom desertu, posebice kakvoj dobro nafilanoj orehnjači (kakvu Vuglec zna imati!). No dobro je da je ipak Jasminka ovdje servirana, radionica je bila i zamišljena da se kuša nešto drugo, da se nešto sazna i nauči. Vrlo profinjena Pallidia, iako je odlično prijala uz čvarke, prekompleksna mi je bila za čvarke i, osobno, radije bih je ipak pričuvao za uz neko kompleksno jelo iz slane kategorije. Monterossa Classic u ovoj mjehuričavoj konkurenciji i s čvarcima? Za nj bih se opredijelio kao pratitelja do kraja stisnutih, prhkih čvaraka. A u izboru dobitne, najbolje kombinacije sa čvarcima koje smo kušali opredijelio bih se, i to za spoj s onim nešto slabije stisnutim čvarcima, među spomenuta ponuđena četiri pjenušca za odličan Šemberov Blanc de Blancs s dodanom vrijednosti, koji bi svakako sjajno prijao uz neko kompliciranije jelo. ♣

Boris Vuglec ponosno poslužuje svoj pjenušac!

O PROJEKTU VINSKI UNIVERZUM – U nastavku degustacije čvaraka i pjenušaca pa potom i uz Vuglecov kolinjski ručak predstavljena je akcija Vinski Univerzum koja nam, kako je rečeno, dolazi iz Slovenije. Riječ je o obrazovno-promocijskoj priredbi, prvi put organiziranoj u prosincu 2015. u Ljubljani. Ona je odmah, sudeći po reakcijama posjetitelja i vinara, polučila velik uspjeh. Na događanju se tada okupilo preko 700 mladih, koji su preko vinara–svojih vršnjaka, različitih radionica i festivalskog programa ušli dosta duboko u domenu kulture vina općenito a pjenušaca zasebno. Svake je godine slovenski Vinski univerzum kao svojevrsna edukativna manifestacija sve bolja i sa sve više posjetitelja i izlagača. rsna edukativna manifestacija sve bolja i sa sve više posjetitelja i izlagača. Sad se eto Vinski unverzum, s ciljem da se širenjem objašnjenja i s mogućnošću kušanja za mlade (nove) potrošače usmjeri prema boljoj kakvoći proizvoda i da se vinare tim podizanjem svijesti novih mladih potrošača o kakvoći dodatno stimulira da  sami stalno dižu pragove kvalitete unutar svoje ponude, prenosi i u glavni grad Hrvatske, vidjet ćemo reakcije ovdje. Vinski univerzum Zagreb 2020 preuzima slovenski model i prilagođava ga hrvatskim uvjetima. Priredba je dakle tematski osmišljena da pruži maksimalni doživljaj mladim posjetiteljima kao novoj publici, a da vinarima kroz dodatne aktivnosti pokuša otvoriti nove prodajne kanale za novu ciljnu publiku. Plan je na priredbu pozvati do 500 studenata iz Hrvatske i inozemstva čija je zajednička želja upoznati vinske priče i vina raznih vinara. Kao uvod u priredbu Vinski Univerzum Zagreb 2020. trebao je poslužiti susret na Agronomskom fakultetu gdje se sa studentima razgovara o vinskoj kulturi, vinorodnim područjima, proizvodnji i degustaciji pjenušaca. Na Vinskom univerzumu u Zagrebu organizirat će se i dvije radionice sa zanimljivim temama. Festival se realizira uz podršku Kluba studenata Agronomskog fakulteta, Hrvatskog sommelier kluba te Turističke zajednica Zagrebačke županije. ◾

MASTERCLASS UMJESTO FESTIVALA – Ubrzo nakon radionice Pjenušci i čvarci, na Vuglec-bregu, slijedila je nova radionica posvećena pjenušcu, eto kao i ona prethodna zagorska datumski smještena u punu sezonu kolinja (čvarci) i vrijeme Adventa (pjenušci). I ova druga, a s lokacijom na posjedu Penine Istenič na Bizeljskom, po logici je uvrštena u predbožićno i prednovogodišnje vrijeme kad su baš pjenušci posebno aktualni. Prijašnjih godina Isteničevi, koji rado kažu kako su najveći obiteljski proizvođači pjenušaca u Sloveniji, priređivali su u prvoj polovici prosinca festival perlica ili, kako oni vele, mehurčkov, za ovu godinu promijenili su koncept i umjesto za festival opredijelili se za manifestaciju drukčijeg tipa od festivala međutim na kojoj bi također okupili brojne pjenušare osobno, zatim krug profesionalaca s eno-gastro scene kao npr. enologe, sommelijere i ugostitelje te vinske novinare, a nije izostao ni treći bitan segment kojim se nužno zatvara krug a to su ljubitelji vina i dakako, posebno pjenušaca, kao potrošači.

Domaćin Miha Istenič (u sredini) s komentatorima pjenušaca i s voditeljem kroz program Valentinom Bufolinom, dopredsjednikom Udruženja sommeliera Slovenije, slijeva su: Željko Suhadolnik, Miran Sirk Bjana, Sergij Cesar, Jure Tomič, Miha i Bufolin, zatim Tomaž Sršen i François Botton Slapšak. Dolje: Janez Istenič

Radionica je tako spojila edukativnu notu, hedonizam i poslovni aspekt. Nazočni proizvođači koji su donijeli svoje zapjenjene uzorke za kušanje – a tih uzoraka bilo je oko 30, među njima i dva iz Hrvatske! – imali su priliku široj publici (prostrana dvorana bila je puna!) prezentirati sebe kao proizvođača i svoj proizvod, S pjenušcima su se – netko s jednim uzorkom, netko s dva a netko i s tri uzorka – pokazali Berkovič, Pinterič, Zagmajster, Albiana, Kerin, Kunej, Marič, Mastnak, Kozinc, Domaine Slapšak, Istenič, Štokelj, Bjana, Ščurek, Silveri, Guerila, Kobal, a iz Hrvatske obitelj Tomac iz Jastrebarskoga (Classic brut nature 2006 i Amfora brut nature 2015). Po jedan član spomenute grupe izabranih enologa, ugostitelja, sommeliera i novinara predstavljene kao svojevrsna stručna komisija, komentirao je po par kušanih uzraka. U toj komentatorskoj grupi bili su, uz domaćina, Janeza Isteniča, znani tršćanski sommelier Sergij Cesar – sada nastanjen u Genevi, zatim François Botton – enolog iz Francuske koji radi za slovenski podrum Domaine Slapšak, pa Tomaž Sršen – publicist-vinski pisac, Miran Sirk – šampanjer kuće Bjana iz Goriških brda, Jure Tomič – istaknuti ugostitelj i sommelijer s restoranom Debeluh u Brežicana, inače član prestižne međunarodne udruge Mladi restorateri Europe (JRE), i Željko Suhadolnik, novinar i vinski pisac iz Zagreba. Kroz program je vodio Valentin Bufolin, dopredsjednik Udruženja sommeliera Slovenije. Publika koja se došla upoznati s pjenucima i pjenušarima i uživati u mjehurićima i prigodnom zalogaju ulaznicu je platila. Lijepo uspjela priredba! ◾

Najnovije! Čep DIAM za najgorljivije zagovornike eko-produkcije

O SALONU PJENUŠAVIH VINA ZAGREBČetvrti Salon pjenušavih vina Zagreb održat će se dan nakon Vinskog univerzuma, konkretno u petak, 31. siječnja 2010. popodne u hotelu Dubrovnik, vrata su otvorena od 15 do 21 sat. Priredba će okupiti, kao i prethodnih godina, četrdesetak izlagača.

Novost u vezi sa Salonom je da se ove godine međunarodno ocjenjivanje mreže SALON OF SPARKLING WINES po prvi put održalo u Zagrebu, a bilo je to u suradnji s Hrvatskim sommelier klubom. Pobjednici – konkretno proizvođači triju najbolje ocijenjenih bijelih i triju najbolje ocijenjenih ružičastih pjenušaca – svečano će se proglasiti i primit će odličja na salonima u Zagrebu i Ljubljani. Za vrednovanje je prijavljeno više od 80 uzoraka pjenušavih vina. Pjenušce je ocjenjivalo 16 strukovno potkovanih ocjenjivača iz regije, podijeljenih u dvije komisije. Predsjednica žirija s hrvatske strane bila je enologinja Ivana Nemet inače zaposlena u PP Orahovica, a sa slovenske enolog Dušan Brejc. U komisiji br. 1 pod predsjedanjem Ivane Nemet radili su Zelinčanka Ivana Puhelek iz vinske obitelji Puhelek Purek, pa slovenski vinski pisac Jože Rozman, zatim sommelijerka Milena Zaharić iz Novog Sada, proglašena u Srbiji najboljom ocjenjivačicom upravo pjenušaca, pa zagrebački sommelier i ugostitelj Darko Lugarić Agava, Špela Štokelj iz vinske obitelji iz Vipave, te enolog Saša Zec. U komisiji br. 2 pod predsjedanjem Dušana Brejca radili su enologinja Antonija Čeme, sommelier i ugostitelj Mario Meštrović Kajzer, novinari i vinski pisci Ivo Kozarčanin i Željko Suhadolnik, zatim slovenska sommelijerka Vanja Mramor, pa Nikola Šember iz znane plešivičke vinske obitelji, i enolog i sommelijer mr. Franjo Francem.

Moji osobni dojmovi s ocjenjivanja, dakako, mogu govoriti samo o pjenušcima koji su potočeni žiriju br. 2. Izdvojio bih kao jače pažnje vrijedne sljedeće pjenušce: Lucidia 2015 extra brut – Vina Sanabor (Primorska Slovenija, Kras, 12,5 vol %, 5 g/lit slador); Cuvée Prestige 2013 extra brut – Kurtalj (Središnja bregovita Hrvatska, Plešivica, 12,8 vol %, 3 g/lit ostatak sladora); Penina Vintage 2011 brut natureZlati Grič (Štajerka Slovenija, Podravlje, 13,0 vol %, 2 g/lit slador); Zlata radgonska penina Ciconia brut 2008Radgonske gorice (Štajerska Slovenija Podravlje, 12,5 vol %, 9 g/lit slador); Penina brut klasična metoda NVPuklavec Family Wines (Štajerska Slovenija, Podravlje 11,6 vol %, 6,8 g/lit sladora); Brut Moscato 2018Family Estate Leber -Vračko (Štajerska Slovenija, podravlje, 12,0 vol %, 9,5 g/lit sladora; za charmat metodu učinilo mi se baš prikladnime kao bazno vino rabiti ono od aromatične sorte ali u posve suhoj varijanti!).

Službeno, najbolje ocijenjeni u bijelim i ružičaastim pjenušcima sljedeći su uzorci:

Bijela pjenušava vina

Prestige extra brut 2013 – Istenič, Bizeljsko-Sremiški vinorodni okoliš, Slovenija; 1 a) Penina vintage 2011 brut natureZlati Grič, Štajerska Slovenija; 2) Muscat brut 2010 – Vina Kauran, Štajerska Slovenija; 3) No. 1 brut NV – Istenič, Bizeljsko-Sremiški vinorodni okoliš, Slovenija

Rosé pjenušava vina

Bregh rosé brut 2017 – Petrač, Središnja bregovita Hrvatska, Hrvatska; 2) Penina rosé brut 2017 – Vipava 1894, Vipavska dolina, Slovenija; 3) Ružica Vinodola brut 2017 – Vinska kuća Pavlomir, Hrvatska Istra i Kvarner, Hrvatska

U pripetavanju za najboljega: Prestige od Isteniča i Konjiška penina od Zlatog Griča

_______________________________

ŠAMPIONOVA MOGUĆA KORISTJanez Istenič (79) na vinskoj je pozornici i uglavnom u pjenušavom segmentu već više od pola stoljeća. Nakon što je prestao aktivno s nogometom, 1964. se okrenuo posve Bakhu i kao individualni proizvođač krenuo s vinogradom od oko 1,5 hektara na području Bizeljskoga na samoj granici s Hrvatskom. U sferu pjenušaca ušao je 1968. Razvio se u jednog od ne samo najcjenjenijih proizvođača pjenušaca nego i u jednog od najvećih pjenušara u Sloveniji, najvećime u smislu obiteljske produkcije. U prvih 51 godinu bavljenja pjenušcima, sa članovima svoje obitelji i s nekoliko suradnika proizveo je oko četiri milijuna boca pjenušavog vina. Danas godišnje napravi oko 130.000 do 150.000 boca, ovisno o berbi.

– Kad sam počeo, pjenušac je smatran kao nešto aristokratko i tajanstveno, tako da je start bio pun istraživanja i improvizacija, ali sve je sjelo na svoje mjesto zahvaljujući mojoj velikoj ljubavi prema tome poslu i uz puno učenja iz stručnih knjiga kao i uz posjete podrumima u Francuskoj, Italiji, Njemačkoj – reći će šampion 2019. Janez istenič

Na zalihi i sazrijevanju u podrumu Istenič stalno drži oko 400.000 do 500.000 boca, sirovina je 70 posto iz vlastitih vinograda, ostatak je od grožđa iz otkupa.

Istenič je afirmiran ne samo u Deželi nego i u Hrvatskoj, znan je i cijenjen i šire u europskim krugovima, uvršten u knjige šampanjera autori kojih su utjecajni vinski pisci.

– Za naše pjenušce smo u prošlosti u Parizu, Londonu i u Veroni primili barem stotinu medalja i oko 10 šampionskih naslova u Bruxellesu, New Yorku, Gornjoj Radgoni i Ljubljani. U 2019. smo osvojili srebrnu medalju na Decanterovom World Wide Awardsu i zlatnu medalju na Bubbles of Sparkling wines u Londonu. Što se tiče knjige, 2013. godine uvršteni smo u World Encyclopedia of Champagne & Sparkling Wine, autorica je Essi Avellan.

S legendom Janezom Istenicem

Što Isteniču, inače ove godine nositelju priznanja za doprinos razvoju vinskog turizma koji i na međunarodnoj razini dodjeljuje hrvatska udruga G.E.T. Report iz Zagreba, može u poslovnom smislu značiti ovaj trijumf na ocjenjivanju za Salon pjenušaca Zagreb-Ljubljana?

Ocjenjivanje naslijepo, strukovna komisija sastavljena od kušača iz Hrvatske, Slovenije, Srbije, konkurencija uzoraka jaka posebice iz Slovenije (Radgonske gorice, Zlati Grič, Sanabor, Klet Brda, Puklavec…), mada treba reći i to da, nažalost, nije bilo Bjane i Silverija, a iz Hrvatske nedostajali su teški artiljerci Tomac, Korak, Šember… Smještaj Isteničeva pogona u geografskom smislu i prirodna gravitacija prema na 45 minuta vožnje autom blizom Zagrebu kao značajnom tržištu odakle se otvara put prema jadranskome jugu… I dnevna politika koja međutim traje i koja uporno razdvaja i ono što može biti logički povezano i što je prije i bilo povezano do mjere da se skok odavde do Isteniča smatrao ne odlaskom nekome u drugu državu nego nekome maltene našemu ali na susjednoj strani Sutle.

– Ova odličja s ocjenjivanja za Salone pjenušca u Zagrebu i Ljubljani znače nam mnogo, ona, jednostavno, upućuju na kakvoću. Istina je da medalja sama za sebe u kontekstu posla ne predstavlja mnogo, svaki dobitnik mora se potruditi kroz svoju komercijalnu službu da nagradu dobro valorizira. Svjestan sam da ćemo i mi morati intenzivirati našu markretinšku aktivnost. Mogu reći da je naš podrum omiljeno odredište ljubitelja vina tj. pjenušaca, ali taj interes treba stalno i podgrijavati određenim akcijama na tržištu. Iz Hrvatske nam dođe godišnje između 30 i 40 posto od ukupnog broja posjetitelja, a u odnosu na našu produkciju pjenušaca u Hrvatsku izvezemo oko 35 posto boca, međutim prostora, smatram, ima i za jače povećanje, posebice u kontekstu naših najboljih proizvoda, a to su Prestige, linija Gourmet te No1, tako da već radimo novu strategiju marketinga baš i posebno za Hrvatsku – dodao je mr. Istenič.

Isteniče dakle čeka i te kako ozbiljan angažman u marketingu prema hrvatskome tržištu, bilo i smislu poboljšanja plasmana butelja u Lijepoj nasoj, bilo u privlačenju i većeg broja gostiju iz Hrvatske u Staru Vas kod Bizeljskoga. ◾

_______________________________

Prizor s ocjenjia, i, dolje, svi ocjenjivači (Julio Frangen)

Siniša Lasan, novi – i po treći put! – hrvatski sommelijerski prvak, u društvu s drugoplasiranim Ivanom Jugom i trećim Markom Škaricom, te s predsjednikom i dopredsjednikom Hrvatskog sommelier kluba Frankom Lukežom i Franjom Francemom, kao i s voditeljem edukacije pri HSK-u prof. Krešimirom Mikincem. Dolje: Lasan s uglednim peljeakim vingradarima/vinarima Marijom Bura Mrgudić i s njenim bratom Nikom

Sada, nakon ocjenjivanja, oči su proizvođača svakako osobito uprte u sommeliere koji su bili članovi žirija za vrednovanje, konkretno Marija Meštrovića koji se, nedavnim preuzimanjem objekta Kajzer vratio izravno ugostiteljstvu (nekad je odlično vodio velikogorički restoran Mon Ami), zatim Darka Lugarića, asa iz restorana Agava, a i u Novosađanku Milenu Zakarić kao specijalisticu za mjehuriće. Šteta je što u žiriju nije bio i Zagrepčanin Siniša Lasan. Lasan je naime nedavno postao i po treći put hrvatski sommelijerski prvak, a zamalo mu je u Londonu izmakla prestižna međunarodna titula MS ili Master Sommelier, no to mu je bio tek prvi pokušaj da je se domogne. Lasan unatrag nekoliko godina s velikim uspjehom i utjecajem radi na dubrovačkom području, u uglednom restoranu Proto, i zahvaljujući upravo njegovu zalaganju na vinskim listama toga dijela Lijepe naše našlo se dosta (mirnih i pjenušavih!) vina s hrvatskog sjevera koja i te kako odgovaraju lokalnoj, morskoj spizi!

_________________________________

HRVATSKI PJENUŠCI – RAST IZVOZA! – Lijepa vijest za kraj ove godine i ulazak u novu, s mogućim novim značajnim, kako se to kaže, radnim pobjedama. Nakon što je dovršena obrada podataka, iz Hrvatske gospodarske komore javljaju da je izvoz hrvatskih pjenušaca u 2018. u odnosu na 2017. porastao za 35 posto, konkretno s u 2017. ostvarenih 748.000 € na 1,08 milijuna € u 2018. Količinski, radi se o porastu od 117 hektolitara, konkretno sa 324 hektolitra u 2017., u 2018. dosegnut je 441 hektolitar.

Najviše se izvezlo u Nizozemsku (346.500 eura), a slijede Italija (178.100 eura) i Njemačka (140.300 eura). Četvrto najveće izvozno tržište za hrvatske pjenušce je Singapur, u koji smo prošle godine izvezli pjenušaca u vrijednosti 136.000 eura.

S druge strane, uvoz pjenušavih vina nam je prošle godine narastao za 19 posto, ali riječ je o mnogo većim iznosima. Tako smo u 2017. uvezli pjenušaca u vrijednosti 7,6 milijuna eura, a u 2018. u vrijednosti većoj od devet milijuna eura (porast sa 14.300 hektolitara na 17.900).

Najviše pjenušaca uvozimo iz Francuske (3,3 milijuna eura), Italije (2,8 milijuna) i Njemačke (1,1 milijun eura).

U prvih devet mjeseci 2019. godine izvoz je već količinski premašio cijelu prošlu godinu (476 hektolitara, inače vrijednih 683.000 eura), Prema podacima za prvih devet mjeseci 2019., najviše izvozimo pjenušce za zaštićenom oznakom izvornosti (211 hektolitara, vrijednih 546.000 eura). Uvoz je ove godine u odnosu na 2018. nešto usporio, do kraja rujna uvezeno je 12.800 hektolitara u vrijednosti 7,9 milijuna eura.◾

_______________________________

Zagrebačka smotra iz mreže Salon of Sparkling Wines, s kojom se, odmah nakon sajma WineOs u prvoj polovici siječnja u Osijeku otvara sezona festivala plemenite kapljice u 2020., predstavit će ponajbolje hrvatske i slovenske pjenušare ali i neka pjenušava vina nekolicine stranih proizvođača. Smisao Salona je, kaže prof. Marija Vukelić, zagrebačka direktorica, širenje svijesti da se pjenušava vina konzumiraju ne samo za praznike i svečanosti, nego i svaki dan, k tome želja je da se, kroz izobrazbu, i podiže razina kulture pijenja pjenušavih vina, tako da će na manifestaciji biti priređeno nekoliko vođenih radionice besplatnih za posjetitelje iz šire javnosti. A još i do Salona bit će još nekoliko najavnih događanja. Kao i prošlih godina, na festivalu pjenušaca u hotelu Dubrovnik dio prostora bit će u znaku ponude i kulinarskih delicija koje se lijepo sljubljuju s pjenušavim vinima.

Za četvrti Salon pjenušavih vina Zagreb, 31.1 2020., cijena ulaznice za posjetitelje iznosi u pretprodaji 120kn, a na dan priredbe 150kn. Prodaja na entrio.hr. Info: www.salonofsparkingwine.com

Sličice iz predbožićnog vremena Zagreba 2019

Adventski vijenac na Trgu bana Jelačića u Zagrebu

OD JELAČIĆ-PLACA PREKO TKALČE DO VITRINE i CHEESE BARA uz EUROPSKI TRG

Prekrasna subota, preko podneva sunce, makar zubato, idealno za jesti na cesti – moderno se to veli Street Food, pa dobro društvo, afrodizijak iz Malog Stona za duge zimske velegradske noći, i sirova i kuhana vina s istoka i zapada, od Fruške gore kroz Plešivicu do Collija u Italiji…. Vu tem Zagrebu, s’ega na volju, s’ega ima, to j’ istina, vu tem Zagrebu!…

Nakon debija na priredbi Kaj su jeli naši stari? u Vrbovcu, Davor Dretar Drele – glumac, radio i tv-voditelj, sve više se posvećuje ugostiteljstvu ali s one, unutrašnje strane šanka a manje s ove vanjske strane. U odnosu na malenu pečenjarnicu u Vrbovcu, ovo na Jelačić-placu na zagrebačkom Adventu prava je kuća dostoijna Djeda Božićnjaka odnosno Djeda Mraza…

Dado Tašner – briga za demografsku obnovu

Toga dana počelo je na Jelačić-placu – punom mirisa crnogorice (tu je postavljen i okićen golemi bor od 15 metara, najveći u Zagrebu u kojemu je, inače, ove godine Zrinjevac postavio 104 božićna stabla!), kobasica i kuhanog vina – upravo s vrućim kuhanim crnjakom (fino kuhano vino!!!) u kućici kod Dreleta DEdeka Mraza ili DEdeka Božičnjaka, i onda, dalje, uzlazno krenulo kod DAdeka Tašnera. Dado za predsjednika! Pripremao je marljivo malostonske kamenice za konzumaciju, jesti na cesti ili Street Food. U Metropoli na najboljem Adventu na svijetu nesebična propaganda za zimski turizam na jugu Lijepe naše Ali, i još važnije: briga za demografsku obnovu zemlje! Kad nas je već tako krenulo s izvozom Hrvata, pa da bude materijala i za nastavak!… Što reći u vrijeme zahuktale predsjedničke kampanje do li: Dado za predsjednika! Dado, Dado!…

Ni znani naš chef Hrvoje Zirojević nije odolio pružanju potpore demografskoj obnovi u društvu s kameničarom Dadom i pjenušarom Zdenkom Šemberom

Dva koraka preko Europskog trga do Vitrine, a tamo – delegati s Fruške gore, Plešivice i Collija tj. talijanske strane Goriških brda. Bratstvo i jedinstvo. Narančasta odnosno jantarna vina, pjenušci, rajski rizling. Đorđe Bikicki s Fruške gore, Zdenko Šember s Plešivice, Dario Prinčić s Colija. Jelena Bulum i Maras Manuela, pa cha cha cha…

Stiže i pajdaš Alfi Kabiljo, maestro od Jalte. Mjuzikl pred Vitrinom se nastavlja u sve jačem tonu, bogme – ne ideme dime dime… A kad se napokon odande krenulo, opet stop – kod demografa Dade Cheesea. Kao as na desetku odnekud laganinskim korakom bane chef nad chefovima Hrvoje Zirojević! Tome što on ponudi na tanjuru nema premca na ovim prostorima a i šire, riječ je ne samo o okusu, nego, bogme, kako to izgleda na tanjuru, nečemu što je stvarno i za izložbu, u Akademiji za LIKOVNU umjetnost!

Na tom starom ljetu veselimo se!…

Neizostavan na degustaciji visokokvalotetnog i osebujnog vina – proslavljeni naš skladatelj Alfi Kabiljo, u društvu s vinarima Zdenkom Šemberom (mirna vina, bijela i crna, pjenušci), zatim Darijom Prinčičem s Collija (jantarna vina Jakot i Trebež, crnjaci merlot i cabernet sauvignon, 10 ha, 7000 trsova, 35.000 butelja) i Đorđem Bikickijem s vinogradima na Fruškoj gori nedaleko od Iloka (bijela, rosé, crno i jantarno)

Rougemarin City Journal pop up we love local: WE LOVE LOCAL, EXCEPT OUR MOTHER LANGUAGE… – Kažu kako je zagrebački Advent postao čarobniji za još jedno gastro iskustvo – Rougemarin City u Petrinjskoj ulici kod Trga bana Jelačića na mjesec je dana postao Journal pop up We Love Local. Obožavateljima vrhunskih gastro užitaka omogućeno je da kroz cijeli prosinac u samom srcu grada kušaju specijalni We Love Xmas menu, maštovitu reinterpretaciju tradicionalnih hrvatskih jela u street food varijanti (zašto ne u varijanti jesti na cesti?). Sva adventska i božićna jela spravljena su bila isključivo od lokalnih namirnica koje su uzgojili i proizveli sjajni mali domaći proizvođači, baš u skladu s filozofijom gastronomske platforme We Love Local. Međutim očito nikako da se zavoli i vlastiti jezik. We love local, except our mother language….

Novi adventski punkt uz Jelačić-plac, na početku Petrinjske – Rougemarin. chefa Marina Medaka. We love local, a ako je već tako moglo je i pisati Obožavamo domaće!

Domaća jela koja je ponudio Journal pop up We Love Local a koja je potpisao chef Marin Medak bila su u dva različita posluženja: u porcijama normalne veličine i u novim malim porcijama small plates, izvrsnima za degustaciju. Organizatori kažu da su htjeli ići na ruku gurmanima koji vole uroniti u lokalne okuse, naime oni koji žele istraživati mogli su sebi priuštiti više različitih zalogaja We Love Xmas menua, a da im to ne bude preveliki financijski zalogaj.

Na pladnjevima su stizala redom jela neobičnih – ali, hvala Bogu, ipak hrvatskih – naziva: Smotani pršut, Livada i pastir, Bombon brudet, Batat juha, Skradinski rižoto, Tuna paštašuta i neobična Ramen purica. Kao glavna jela, Božićna patka, Janjeća koljenica u sarmi, Badnji mix i Vučena pašticada su kao kruna večeri, na kraju, dakako, poslužene su slastice. ◾

 Enogastronomija i trbušnjaci: PA, i LJUBAV IDE KROZ ŽELUDAC!… – U tijeku Adventa, na jednoj prezentaciji vezanoj strogo uz eno-gastronomiju u središtu pažnje – trbušnjaci! Pa, što da ne?! Ionako stara izreka kaže kako ljubav najprije ide kroz želudac, a s propovjedaonica pojačano slušamo da trebamo živjeti u ljubavi.

Evo famoznih rasplesanih želučeka…◾

SLAVONSKE RAPSODIJA i BAJADERA NA TANJURU – Rapsod je u staroj Grčkoj bio putujući pjevač koji je uz pratnju lire izvodio epske pjesme, a rapsodija je pjesma rapsoda odnosno muzička fantazija na temu narodne predaje, tako barem kaže Veliki rječnik stranih riječi Bratoljuba Klaića. Rapsodija u širem kontekstu može se odnositi i na gastro-segment, dakle biti i gastro-fantazija na temu delicija (ne delirija!). Dojmljivim ateljeom okusa u zagrebačkom Procaffeu na Adventu 2019 to je pokazao Klaster slavonskih turističkih zajednica. Čvarci, kulin i kulinova seka, slanina, razni sirevi, bajadera od svinjetine, šunka pečena u kruhu, požeški vinogradarski ćevap kao jelo kojime se otjeruje neprijatelj, sarmica, kuhane ljute kobase, tačkrle s orasima ali i s makom, orahnjača (masnica) i makovnjača, suhi kolačići poput sjajnih prhkih šapa…

Raskoš Slavonije na tanjuru. Njam, njam…

Što li je to bajadera od svinjetine? Riječ je o svinjetini pečenoj u komadu, pa ohlađenoj i izrezanoj na komade pravokutnog oblika (baš kako izgleda bajadera iz bombonijere) i tako posluženoj… A što je to požeški vinogradarski ćevap, jelo kojime se otjeruje neprijatelj?

Za 15 osoba treba: 25 komada svinjske vratine i 15 komada juneće vratine ili mesa od buta, 0,5 kg slanine, tri glavice luka, tri paprike, sol, papar, mljevena crvena paprika, krumpir. Komade mesa narezati na debljinu prsta, začiniti solju, paprom i mljevenom paprikom te ostaviti u pacu barem 24 sata. Na ražanj naizmjenice nabadati po komad svinjetine, slanine i junetine, sve dok se meso ne potroši. Da se meso ne bi vrtjelo oko ražnja, na svakih po desetak centimetara nabosti i kožu od slanine. Nabodeno meso zamotati svinjskom ili telećom maramicom i povezati špagom. Ako nema maramice, poslužit će, kažu, i papir za pečenje odnosno aluminijska folija. Peći vrteći uz laganu vatru, dok meso ne bude gotovo. Skinuti s ražnja i servirati vruće. Dok se meso peče, skuhati krumpir i narezati ga te istresti u tavu u kojoj se skupljala masnoća pri pečenju mesa, promiješati i kratko zapeći na vatri. Jelo prati uzrećica da se njime tjera neprijatelj naravno ne stoga što ne bi bilo dobro za jesti nego stoga što se u povijesti još za najezde Turaka na ove naše prostore pokazalo efikasnom prijevarom neprijatelja koji je određene prostore držao pod opsadom a kad mu se učinilo da se okruženi domaći stanovnici konstantno dobro hrane, misleći da će se opsada odužiti u nedogled, radije je napustio pozicije…

Adventski summit slavonskog turizma u Zagrebu: Martina Jakelić, Maja Jakobović Vukušić, Ružica Vidaković, Mislav Matišić i Rujana Bušić Srpak  (Marko Colić)

Adventski susret sa Slavonijom koji je u Metropoli priredilo pet slavonskih županijskih turističkih zajednica bio je prilika da se nešto novo nauči iz povijesti Slavonije ili da se podsjeti na neke detalje vezane uz tu našu regiju.

Evo tih nekih cveba kojih mi u Hrvatskoj moramo biti svjesni: na području Slavonije živi se dugih već osam tisuća godina, u Slavoniji je pronađen najstariji indoeuropski kalendar, vino se punilo u butelje gotovo 200 godina prije nego u Burgundiji i Bordeauxu, tu su se proizveli jedno od prvih piva u svijetu, ali i prvi hrvatski pjenušac. Slavonija ima i najveći crkveni trg nakon Rima, tu je bila prva kovnica novca u Hrvatskoj i prvi puta se u našoj zemlji upravo u Slavoniji zakotrljala nogometna lopta, a i zaigrao tenis…

Poziv na fine wine & dine u restoran novog kutjevačkog vinskog podruma Galić

A, sada, po prvi puta su se upravo u Slavoniji u Hrvatskoj i okupili direktori pet turističkih zajednica kako bi zajednički promovirali ljepote i turističku ponudu regije. Pod simboličnim nazivom Divani (od: divaniti), u vinoteci kavane Procaffe u srcu Zagreba održana je prezentacija ove jedinstvene regije uz vrhunska slavonska vina i najfinija jela koja potpisuje iločki hotel Dunav, prvi nositelj Michelinove preporuke u tom dijelu Hrvatske.

Martina Jakelić, direktorica TZ Virovitičko-podravske županije, Maja Jakobović Vukušić, direktorica TZ Požeško-slavonske županije, Ružica Vidaković, direktorica TZ Brodsko-posavske županije, Mislav Matišić, pomoćnik direktorice TZ Osječko-baranjske županije i Rujana Bušić Srpak, direktorica TZ Vukovarsko srijemske, koja je i koordinatorica Klastera Slavonija, prezentirali su turističke atrakcije najistočnije hrvatske regije, poznate po gostoljubivosti i ljudima otvorena srca.

Ovo je snažan i konkretan iskorak u promociji i prezentaciji Slavonije kao turističke destinacije Hrvatske. Sporazumom o suradnji na kreiranju i promociji turističkog brenda Slavonija, što su ga je prošle godine potpisali svih pet županijskih turističkih zajednica, Hrvatska turistička zajednica i Ministarstvo turizma, utvrdili smo okvire i aktivnosti kojima želimo ostvariti konačni cilj a to su razvoj i promocija proizvoda i usluga kao generatora povećanja turističkih rezultata. Nitko od potpisnika taj cilj ne može relizirati sam i stoga je zajedništvo u spremnosti da ostvarimo sve ono što Slavonija u turizmu može ključan faktor uspjeha. Imamo još jako puno toga čime se svijetu možemo pohvaliti. Kako je riječ o novom pristupu promociji, prvi je korak bio izrada strateškog marketinškog plana turizma Slavonije s planom brendiranja za razdoblje od 2019. do 2025. koji će uskoro na usvajanje, iz tiska je ove godine izišla brošura Slavonija, a zajednički nastupi na sajmovima i posebnim prezentacijama već daju prve rezultate, ističe Rujana Bušić Srpak.

Slavonija je destinacija koja ima što za ponuditi svih 365 dana u godini. Jedan od osnovnih motiva posjeta našem kraju je gastronomija, imamo i dva parka prirode, Kopački rit i Papuk, koji izgledaju božanstveno u svako godišnje doba. Slavonija nudi najljepši spoj tradicije i urbanog, a svi koji dođu prvi put oduševe se kad okuse boje i mirise, dožive moćni Dunav, ali i Savu i Dravu, nepregledne vinograde, Zlatnu dolinu, Plemićku rutu i otkriju da Slavonija nije samo nepregledna dosadna ravnica.

Visoka kuhinja/Haute cuisine, Esplanade Hotel: chefica ANA GRGIĆ – Po tradiciji, i ove godine zagrebački hotel Esplanade, i te kako znan po eno-gastro zbivanjima – posljednji veliki spektakl u 2019. bio je Zagreb Vino.com – priredio je u predpraznično vrijeme svečanost hrane i vina već i prije blagdana, tj. Božića i Nove godinu. Chefica Ana Grgić ponovno se dokazala da je kao umjetnica s kuhačom na vrhu hrvatske gastronomije, a hotel Esplanade i te kako je potvrdio svoju dugogodišnju reputaciju baš u tom profinjenom hedonističkom aspektu uz tanjur i čašu. Nije bilo uz Badnjak uobičajenog bakalara te uz Božić pečenih purice ili patke a uz novogodišnje slavlje odojka, ali je od ribe bila jadranska tuna, bilo je slanine (lardo), gljiva – tartufi i smrčci, bilo je prženog kukuruza i kreme od kukuriza, praha od dimljenog ružmarina, tamne čokolade u kremi…

U počast Božiću: hotel Esplanade Zagreb, chefica Ana Grgić u kuhinji sa svojom ekipom

Za početak: focaccia i razni oblici kruha s maslacem s tartufom i s maslacem s maslinama, te s maslinovim uljem, zatim potrbušnica od jadranske tune s ukiseljenom gorušicom u soku od cikle, artičoke, popraćno s pjenušcem Rosé brut Tomac, pa gnudi sa sušenim vrganjima, hrskavi lardo i tartufi, popraćeno sa Kuvlakhe Zelencom 2015 od Krauthakera, onda karamelizirani goveđi jezik (jabuka, krema od sira, gel od orahovca, smrčci), s Pinot noirom Marquis 2016 obitelji Barundić iz Doline kardinala, odrezak od noja na kremi od kukuruza, s prženim kukuruzom s prahom od dimljenog ružmarina, s korijandarom, praćeno Malbecom Terrazas reserva 2017 Bodegas Mendoza, i u finišu čokoladna cigara s kremom od tamne čokolade, rumom, prahom o gelom od hibiskusa, kremom od vanilije, popraćeno slatkastim Badelovim Merlotom boutique s Korlata kod Stankovaca. ◾

Pozdrav publici uz jela: Sanda Sokol, te uz vina: sommelier Ivan Šneler

Hedonizam i zdravlje

BADNJAK u ZNAKU – GADUSA!

            Na sjevernoj polukugli Božić, a s njime naravno i dan koji mu prethodi – Badnjak, su zimi. U zimsko vrijeme za tanjur, od namirnica poput mesa i ribe, češće se, logično, bira meso, nerijetko svinjetina, za masna pečenja. Ali, Badnjak je uvodni dan u mesne gozbe, pa je logično da se za badnju večer iz koje se s ponoći prelazi u Božić preferira riba. Kralj na tanjuru za badnju večer postao nam je bakalar, latinskim nazivom Gadus morhua, bez obzira na to što nam on stiže s dalekog sjevera (uglavnom Norveške) i na to što je Hrvatska zemlja na jugu Europe, k tome smještena uz obalu mora, Jadranskog mora kao staništa najplemenitijih ribljih vrsta. Nismo mi iznimka što se tiče popularnosti te arktičke ribe na južnim paralelama, bakalar je nadaleko znana delikatesa primjerice i u Italiji, s kojom dijelimo Jadransko more ali koja more ima i duž druge strane svoje Čizme, te u – Portugalu, čija je morska obala na Atlantiku!

Bakalar Gadus morhua

Priča iz 16. stoljeća govori da je mletački pomorac i trgovac stanoviti Pietro Querini krivac za dolazak bakalara na Mediteran, poslije je ta riba preko Mletaka stigla i u naše krajeve. Querini je sa svojim brodicama doživio brodolom uz obalu Norveške gdje je prvi put okusio tu iznimnu ribu, ali pripremanu kao svježu. I odlučio je ponijeti u svoje krajeve. Naravno, to nije bilo moguće sa svježom ribom, jer putem bi se, dakako, pokvarila. Queridi je vidio da je Norvežani suše kako bi je mogli koristiti stalno kroz godinu i u drugim krajevima zemlje a ne samo u onim priobalnima, te kako bi je mogli i prodati drugim zemljama, pa je nakon mjeseci izbivanja iz domovine i pred povratak u domaju svoju brodicu nakrcao sušenom ribom intenzivni miris koje je zgrozio njegove suputnike, nenavikle na tako nešto. Venecijanci su kao gurmani kroz načine pripreme bakalar pretvorili u izvanrednu deliciju koja se začas dopala širem krugu ljudi na Mediteranu, tako da bi se njih moglo smatrati odgovornima za najezdu bakalara na tanjure i na jugu Europe. S posebnim su se umijećem u prigotavljanju bakalara istaknuli i Portugalci, do mjere da je u toj zemlji na Iberijskom poluotoku bakalar, ili bacalhau kako ga tamo nazivaju stekao status nacionalnog specijaliteta. Portugalci pripremaju bakalar kao namaz, pa na bijelo s krumpirom, pa s porilukom, s bešamelom, pa iz pećnice itd, kako bi se to slikovito rado kazalo, na 100 načina, no za Portugal vrijedi izreka na 365 načina, za svaki dan drukčije.

Kako se vremena i običaji mijenjaju! Zgodno je spomenuti da je bakalar nekad bio hrana za siromašne, možda bismo ga ovdje mogli po tome usporediti s nečim što nam je ovdje odavna poznato, npr. sa špekom/slaninom i sa čvarcima, a onda je, s vremenom, nastupio značajan preokret za sve te tri namirnice, kojima se – cijena vinula prema nebu. Od, nekad davno, siromaške hrane, bakalar se zbog osjetno pojačane potražnje nakon njegova slučajna prvog improviziranog izvoza na brodici Venecijanca Querinija pretvorio u super-skupu ribu koju eto, najednom, oni s tanjim džepom više sebi nisu mogli (i još ne mogu) priuštiti. Jednaki slučaj sa čvarcima čija maloprodajna cijena po kilogramu je danas i dvostruko pa i trostruko veća od one za kilogram biranih komada svinjetine poput fileta, vratine, buta, karea…

Upravo visoka cijena bakalara bila je poticaj za pojačanu snalažljivost kako potrošača tanjeg novčanika tako i ponuđača hrane, u smislu okretanja ka vrstama ribe s kojima bi se moglo pokušati kao zamjenom za bakalar. Prisjećam se nekih godina kad se u nas u domaćinstvima u nemogućnosti da sebi priušte bakalar dosta rabila u našem Jadranu ulovljena pa posušena raža što bi se prigotavljala na brudet. U sjevernim dijelovima države kao što su Slavonija i Podunavlje koristile su se riječne ribe, poput npr. šarana. S druge strane, trgovci su za društvene slojeve s manje para u džepu ponudili jeftinije vrste ribe, među njima i oslića koji pripada obitelji bakalara. Sušenih riba u trgovinama je više vrsta, neke izgledom upućuju na bakalar ali to nisu, pa kod izbora treba pripaziti ne samo na cijenu nego i na što se pod kojim nazivom proizvoda kupuje.

Više je načina konzerviranja ribe sušenjem, primjerice nakon ulova samo njenim vješanjem na štap i boravkom na zraku (u periodu sušenja od siječnja do travnja u surovim zimskim uvjetima sjevera bakalar izgubi oko 70 posto vode, ali ništa od svojih prehrambenih vrijednosti), a pribjegava se i soljenju ribe nakon ulova pa onda njenim ostavljenjem na zraku. Soljenje pomaže da riba brže izgubi vodu. Otud i nazivi stockfish odnosno po njemački stockfisch (Stock=štap), te salt cod ili clip cod odnosno, po njemački, Klippfisch za ribu koja je nasoljena prije stavljanja na sušenje – obično na stijenu. Na taj način, dakle uz prethodno soljenje, konzerviraju se najčašće neke jeftinije vrste ribe. Neke ribe konzerviraju se i dubokim smrzavanjem. U nas se može naći i smrznuti bakalar, pod više naziva. Jedan je Pollachius virens, no tu je riječ o – crnoj kolji. Na filetima bakalara Pedro je pak latinski naziv Gadus Macrocephalus, prema popisu hrvatskih trgovačkih i znanstvenih naziva pojedinih vrsta proizvoda ribarstva riječ je o pacifičkom bakalaru. Da bi se bilo sigurno u kupnju onog pravog bakalara oznaka proizvoda mora biti latinski naziv Gadus morhua. Mnogi koji se razumiju govore da se pravi bakalar prepoznaje po repu koji mora biti u obliku metle, a ne u obliku slova V. Svi bakalari imaju intenzivan miris, no pravi miriše jako ali zdravo, bez arome plijesni. Loš miris može značiti da riba nije dobro osušena.

Bakalar, kralj Badnjaka! Norveški ponuđač suhog bakalara Gadus murhua preporučuje najprije najmanje osam sati namakanja ribe u hladnoj vodi prije kuhanja ribe. Dobro namočenu i vodom ponovno ispunjenu ribu narezati na manje komade i očistiti je od kosti i kožice, potom čisto meso kuhati oko pola sata u slanoj vodi. Kad je riba kuhana, usitnite je prstima na listiće (manje komade). Na ulju popirjajte glavicu sitno kosanog luka, zatim u posudu u kojoj će se jelo finalizirati stavite ulje s tim pirjanim lukom, na to složite ploške krumpira rezanog otprilike na debljinu kao za krumpirovu salatu, na te ploške pravilno rasporedite komadiće bakalara, na njih metnite sitno kosani češnjak, pospite po vrhu sitno sjeckanim peršinovim listom te s mljevenim paprom i s malo soli s time da vodite računa o tome da je riba bila kuhana u slanoj vodi! Pa opet na sve to složite ploške krumpira i na njih ribu, češnjak, peršinov list, papar, sol, pa tako dalje sve dok ima materijala. Zaliti s vodom u kojoj se kuhala riba tako da voda prekrije ribu i krumpir. Kuhati na laganoj vatri a kad krumpir dovoljno omekša podliti s malo bijeloga vina te još prokuhati koju minutu, poklopiti zdjelu i pustiti jelo da počine prije posluženja. Netko voli na tanjur s tako prigotovljenim bakalarom kao dopunu staviti krišku do dvije tanje rezane slanine.

Atlantski bakalar odnosno  atlantic cod odnosno Gadus morhua je riba iz obitelji Gadidae, značajne u ljudskoj prehrani. Komercijalno je znan kao  cod odnosno codling, bakalar sušen bez prethodnog soljenja naziva se, da ponovim, i  stockfish, dok je onaj posoljen pa stavljen na sušenje znan kao  salt cod ili clipfish.

Najveći primjerak bakalara dosad ulovljen bio je 1,8 metara dugačak i 98 kg težak, no obično bakalar bude između 61 cm i 1,2 metra dužine i do otprilike 40 kilograma težine. Mužjaci i ženke uglavnom su podjednake dužine i težine.

Bakalar je riba iznimnih nutritivnih vrijednosti. Odličan je izbor za sve koji brinu o zdravlju i kalorijama, jer sadrži važna dijetoterapijska svojstva i visoko je kvalitetna namirnica u prehrambenom smislu. Zbog vitamina D bakalar bi trebao biti nezaobilazna namirnica u prehrani djece. Bakalar obiluje i vitaminom B, pa kalcijem, jodom, magnezijem, željezom, selenijem koji štiti membrane stanica od posljedica oksidacije, ali i natrijem i kalijem, elementima nužnima za održavanje ravnoteže tekućina u tijelu. S druge strane, s vrlo malo je masti. U bakalaru je i vrlo malo ugljikohidrata. Masti koje posjeduje iz reda su esencijalnih, omega 3 masnih kiselina, koje su najprihvatljivije i povoljno utječu na neželjene promjene na arterijama, smanjuju razinu kolesterola, snižavaju krvni tlak i djeluju protuupalno. U 100 grama bakalara bude 307 kcal, 1,4 g masti od kojih su nezasićene masne kiseline u količini od 0,8 g, ugljikohidrata je 0,41 g, od čega šećera 0 g, bjelančevina je 68,1 g, soli 0,6 g . ♣

Hedonizam i zdravlje

HRVATSKO MASLINOVO ULJE KAO LIJEK!

Evo u cijelome ovom našem cro-džumbusu i nove LIJEPE vijesti, pristigle da nam baš i adventske dane učini ljepšima: nakon što je prije nekog vremena Istra proglašena najboljom regijom maslinovog ulja na svijetu, upravo je došla nova pohvala – znanstvena istraživanja na razini Europske Unije a vezana uz zdravlje pokazala su da je hrvatsko maslinovo ulje, za koje smo se već u mnogo navrata – dosad ponajviše u Istri – uvjerili da je posebno ukusno, i – najzdravije od svih drugih u Europi! Lijek!

Sandi i Tedy Chiavalon: tekuće zeleno zlato!

 U kontekstu zdravlja istraživalo se u prvom redu sadržaj fenola, kao snažnih antioksidanata, i tu je hrvatsko ulje pokazalo najveće bogatstvo u odnosu na ulja ostalih najznačanjijih EU-proizvođača – Italije, Španjolske, Francuske i Grčke!

Među najboljm proizvođačima maslinovog ulja kod nas su braća Sandi i Tedi Chiavalon, obitelj Belić (Duvilio i Bosiljka), Klaudio Ipša, Tullio Fernetich San Rocco, Giorgio Clai te Danijel Cuj Kraljević koji inače ima vlastitu uljaru i pruža i uslugu prerade masline, Od količinski većih proizvođača svakako u kontekstu kvalitetnoga maslinova ulja treba spomenuti porečku Agrolagunu. Čuo sam se ovih dana i vidio s tim uljarima, svi oni oduševljeni su kakvoćom mladog novog ulja iz berbe 2019. koja će se, međutim, uz po tome što je dala iznadprosječnu kvalitetu, pamtiti i po tome da je uvelike zakazala glede količine. U skladu s kvalitetom i sa visokom zdravstvenom podobnošću su i maloprodajne cijene maslinovog ulja: po riječima Tedija Chiavalona koji je nedavno prezentirao novo ulje i u Zagrebu u vinoteci Vivat Fina Vina, pola Chiavalonove litre stoji najmanje 140 kuna! Znani vinogradar, maslinar i vinar Giorgio Clai iz Krasice za bocu od pola litre, kad se ulje kupuje kod njega u podrumu u Brajkima (Krasica), traži 100 kuna. Zbog nestašice ove godine, i porečka Agrolaguna, veliki proizvođač i maslinova ulja i to vrlo kvalitetnoga a u maloprodaji po relativno prihvatljivoj cijeni, također je poskupjela berbu 2019., i to za nekih dvadesetak posto… Polica dopunskog zdravstvenog osiguranja ne pomaže!

_________________________

Giorgio Clai

EXTRAVERGINE TERREBIANCHE – Giorgio Clai, odličan vinogradar i vinar, maksimalno okrenut prema naturalnome, sa svojim novim mladim uljem extra vergine Terrebianche. Kod Claia bitne novosti: zahvaljujući poslovnom partnerstvu s braćom Penavić od kojih je jedan kirurg i živi u Zagrebu a drugi pak živi u SAD, Giorgio Clai povećao je površinu vinograda, i sad obrađuje 11 hektara. Kad mladi nasadi dođu u puni rod ukupna proizvodnja vina kod Claia bit će nekih 50.000 boca! Da podsjetim: uz svoju standardnu liniju vina u koju ulaze Malvazija sv. Jakob (podrumski mpc. 220 kn), bijela i crna mješavina sorata Ottocento bijeli i Ottocento crni (mpc. svaki po 174 kn) te kao crna špica Refošk Brombonero (mpc 298 kn butelja), Clai je na tržištu sada prisutan i s linijom Baracija (grožđe s mlađih nasada), bijela Baracija je malvazija istarska, a crna je refošk (mpc svakoga je po 93 kn). Clai je proširio i vinski podrum, iznad kojega je planirao veliko parkiralište. S plasmanom je zadovoioljan, navodi da oko 60 do 65 posto njegove ukupne proizvodnje ide u izvoz! ◾

_______________________

Klaudio Ipša iz sela Ipši kod Livada startao je s maslinovim uljem, a onda se, prije koju godinu, počeo baviti – opet vrlo uspješno! – i s vinom!

San Rocco iz Brtonigle kao ambulanta: BELICA, BUŽA i LECCINO TULLIJA FERNETICHA – Znani istarski hotelijer i ugostitelj Tullio Fernetich ovih je dana u svom luxury heritage boutique hotelu San Rocco u Brtonigli, inače pet puta nagrađenom kao najbolji mali hotel u Hrvatskoj, ali i uvrštenom u vodič Gault & Millau l’expert gourmand i učlanjenom u udrugu mladih restoratera Europe Jeunes Restaurateurs d’Europe (štaviše Tullijev sin Theo predsjednik je hrvatskog ogranka udruge JRE koji broji 15 objekata!), predstavio tri svoja nova maslinova ulja extra vergine, riječ je o monosortnim uljima buža (busa), bjelica (bianchera) i leccino, one se eto sada pridružuju San Rocco selekciji od miješanih kultivara.

Tullio Fernetich i jedan od uzvanika – njegov kolega po maslini Duvilio Belić. Od uljara kao gosta smo vidjeli Danijela Kraljevića Cuja, a od vinara Morena Coroniku

Hotel San Rocco sa svojim Gourmet Restaurantom nositelj je četiriju zvjezdica vodiča Gault & Millau, posebnost su mu ne samo izvrsna kuhinja i ponuda odličnih ulja, vina i pića, nego i to što od tradicijskih lokalnih namirnica izlazi pred gosta s majstorski prigotovljenim izvornim jelima prezentiranima na moderan način, ali, u kontekstu baš ulja, i to što je maslinik Fernetichevih, star 160 godina (zasadio ga je pranono Fernetich!), smješten upravo oko hotela i na svoj je način u ambijentalnom smislu i jedinstveni park, ukras objekta. Obitelj Fernetich uz objekt San Rocco ima još dva restorana gdje može plasirati svoju ponudu, npr. Primizia Food@ Wine. Maslinarstvo kod Fernetichevih zauzima sve značajnu ulogu. Nakon sadnje, 2005., dodatnih 800 stabala masline sada se maslinici prostiru ukupno na pet hektara na teritoriju općine Brtonigla, na bijeloj, crnoj i crvenoj zemlji i na nadmorskoj visini od 50 do 130 metara.

– Zbog vlastita uvjerenja a i zbog specifičnih agroekoloških karakteristika pojedinih pozicija, opredijelio sam se za sorte bjelicu, bužu i leccino, koje se eto po prvi put ove godine kod nas komercijaliziraju kao monosortna ulja. San Rocco Selection je blend spomenutih triju sorata uz dodatak frantoia i pendolina. Cijela kolekcija izlazi u novom pakiranju. Ulja su izvrsne organoleptičke kvalitete. Masline su brane ručno od 3. do 20. listopada i prerađene nakon nekoliko sati – rekao je Tullio Fernetich.

Ingrid Badurina Danielsson, direktorica Gault & Millaua Croatia (vodič prezentira 150 top hrvatskih restorana, 113 top vina RH, 25 hotela), sa suprugom, svojedobno veleposlanikom Švedske u Hrvatskoj

Ovom predbožićnom i prednovogodišnjom promocijom triju novih ulja odmah nakon ovogodišnje berbe maslina obitelj Fernetich je s grupom biranih uzvanika iz svijeta maslinarstva i uljarstva, turizma, eno-gastronomije i ugostiteljstva, strukovne publicistike, diplomacije, proslavila 15 godina djelovanja hotela San Rocco, 35 godina svoje tvrtke Primizia i – 45 godina braka Tullija i Rite, koji za sobom ostavljaju vrijedne i u poslu na polju gastronomije, ugostiteljstva i turizma, vrlo kompetentne nasljednike sinove Thea i Rocca te kćerku Luanu.

Obitelj Fernetich: Tullio, Luana, Rita, Theo (Dean Duboković)

San Rocco, koji slovi kao rasadnik dobrih kuhara i gdje je sada na čelu bijelog odreda kuhača chefica Floriana Ružić, ponudio je, nakon aperitiva i koktela od gina i maslinova ulja!), za svečanu večeru ove sljedove koje će lako privući ljubitelje fine hrane i iz daleka:

Iz majstorske radionice chefice Floriane Ružić

Jaje (žumanjak) s tartufom (Tuber Magnatum Pico) i s mladim špinatom, školjke capesante umotane u tanke kriške špeka od istarskog pršuta i popraćene domaćom marmeladom od šljive (sortno ulje buža), zatim Ječam s bučom i bijelim tartufom magnatum (ulje: San Rocco Selection blend), List u mirisu aromatičnog bilja (San Rocco leccino), Istarsku kobasicu na drukčiji način – na ljubičastom zelju i s cvjetačom (San Rocco bianchera), slastice su dakako došle u finalu. ♣

Ne s jelom u otpad!

WWF & GASTRONOMADI u BORBI PROTIV BACANJA HRANE

            A sad dosta o (finom) papanju! Ali – ne i o hrani!

Na hranu treba gledati ne samo s hedonističkog stanovišta nego i iz drugog kuta, a taj je da se toj dragocjenosti pristupa često, na žalost, vrlo nemarno i neprimjereno činjenici da dok se neki na razne načine razbacuju njome a od prejedanja i (i pretjeranog sjedenja) postaju pretilima, toliki drugi ljudi ne da nemaju priliku uživati u delicijama za blagdane nego nerijetko i inače kroz godinu nemaju priliku pošteno napuniti želudac. Čuju se podaci da trenutačno na svijetu devet milijuna ljudi umire od gladi, a da je čak 850 milijuna pretilih, u Hrvatskoj se 20 posto odraslih osoba smatra se pretilima.

Govorim ovdje o neprihvatljivom običaju da se hrana baca, bilo u sebe, bilo u otpad! Godišnje na svjetskoj razini u otpadu završi oko trećina proizvedene hrane, što je oko 1,3 milijarde tona (u vrijednosti od 700 milijardi eura), a na razini EU baci se 88 milijuna tona (143 milijardi), dok Hrvatska baca 400.000 tona. Čak 50 milijuna tona voća i povrća u Europi baca se isključivo zbog svojeg nepravilnog oblika, i to košta nevjerojatnih 140 milijardi eura. Čula se ovih dana i informacija da u prosjeku svatko od nas kroz godinu u smeće baci oko 75 kilograma hrabne.

Uz to što bi se tim bačenim količinama mogli nahraniti mnogi koji gladuju, bacanje hrane ima i štetan učinak s drugih, konkretno: eko-aspekata, jedan je, primjerice, taj što taj otpad stvara veliki pritisak na deponije, a jedan je i taj što takav nepravilno odloženi otpad pri svom rastvaranju razvija metan. Za odlaganje hrane kao otpada potrebne su ogromne površine tla, a za proizvodnju te hrane koja se na kraju baci potrebne su i goleme količine vode i energije. Smatra se da je čak 70 posto biološke raznolikosti izgubljeno zbog krčenja prirodnih staništa da bi se određeni prostori prenamijenili u poljoprivredna zemljišta.

U prostoru Gastronomada u Zagrebu: Robert Ripli iz Gastronomada i Fabijan Peronja iz WWF Adria prilikom predstavljanja projekta za smanjenje otpada iz hrane i demonstracije ukusnih jela od namirnica ili dijelova što se nerijetko a posve nepotrebno, nekad iz obijesti a nekad iz neznanja, bacaju u koš za otpad

S problemima vezanim uz zagađenja ukoštac se uhvatila WWF, jedna od, kako se predstavlja, vodećih svjetskih nevladinih i neprofitnih organizacija za zaštitu prirode, osnovana 1961. godine. WWF kao svoju glavnu misiju ističe zaustavljanje propadanja Zemljina prirodnog okoliša i gradnju budućnosti u kojoj bi ljudi živjeli posve u skladu s prirodom, a zacrtani bi cilj trebalo ostvariti kroz tri osnovna pravca – čuvajući/razvijajući (već i te kako ugroženu!) svjetsku biološku raznolikost, osiguravajući da upotreba obnovljivih prirodnih resursa bude održiva, te promovirajući smanjenje zagađenja i maksimalno obuzdavanje rasipne potrošnje. Teški – da li uopće savladivi?! – zadaci u današnjem društvu toliko okrenutom konzumerizmu da je potrošački mentalitet pustio korijenje vrlo duboko.

Početkom 2015. osnovana je podružnica WWF Adria, sjedište joj je u Hrvatskoj ali predviđeno je da bude aktivna ne samo u Hrvatskoj nego i u drugim okolnim zemljama, konkretno Albaniji, Bosni i Herecegovini, Crnoj Gori, Kosovu i Makedoniji, Sloveniji i Srbiji. WWF brine o zaštićenim područjima i vodi brigu o tome kako se njima upravlja, u segmentu slatkih voda provodi projekte obnove i zaštite riječnih eko-sustava i močvara, podiže svijest o opasnostima izgradnje hidroelektrana, što se tiče šuma radi na unaprjeđenju procesa izdvajanja šuma visoke zaštitne vrijednosti, provodi edukacije o upravljanju šumama i o njihovoj zaštiti, u domeni mora radi na razvoju održivih gospodarskih aktivnosti i promicanju održivog turizma, aktivna je u edukacijskom smislu u školama s namjerom osvještavanja djece i njihovih roditelja o okolišnim problemima, provodi treninge i aktivnosti oko razmjene iskustava za djelatnike u zaštićenim područjima i institucija te nevladinih orgnizacija kako bi se osigurala učinkovitija zaštita prirode u regiji. U sferi održivog poslovanja suradjuje s tvrtkama da bi se podigla svijest o održivom razvoju i društvenoj odgovornosti u poslovanju, potiče tvrtke da aktivno sudjeluju u rješavanju problema vezanih uz okoliš.

______________________________

OPET AFERA s MESOM – Mi kao da ne možemo bez afera u prehrambenom sektoru, konkretno npr. vezano uz meso. S jednom završavamo ovu godinu, naime upravo u vrijeme kad se što zbog godišnjeg doba koje traži nešto veći unos kalorija u organizam a što zbog blagdana uz koje se tijesno vezuju užici za stolom – pojačano jede i pije, sredstva javnog informiranja obavještavaju da je inspekcija što nadzire namirnice na našem tržištu od ukupnog broja uzoraka mljevenog mesa uzetih za analizu ustanovila da ih jedna petina ne odgovara propisu. Na žalost nije objavljeno – a trebalo je biti! – koji točno proizvodi nisu u redu i od kojih su oni proizvođača odnosno od kojih tvrtki što su tu robu stavile na tržište. Ne sjećam se da je i u prijašnjim objavama povezanim s nekvalitetnim mesom na našem tržištu službeno objavljeno tko su krivci, tek o nekima ulicom su – valjda s nekim razlogom upućujući na neka imena i nazive – kolale priče.

Hrana je iznimno osjetljiva tema, s obzirom da bez nje NE MOŽEMO i s obzirom da je riječ o nečemu što unosimo u organizam i što je tijesno povezano ne tek s užitkom nego i sa zdravljem, pa i s čuvanjem okoliša. Česte kontrole uzoraka s tržišta nužne su, ali ne tek stoga da se javnost obavijesti o nekoj nepravilnosti ili nekim nepravilnostima i manguparijama i time samo uznemiri, nego da se potrošačima dade do znanja koji su ponuđači mangupi – pa i češćim javnim objavama i crne liste prekršitelja! – te da se ti mangupi strogo kazne tako da se okane manipulacija, kad bi k tome klasična zatvorska kazna bila popraćena i jačim udarcem po džepu, a to i te kako boli, državni proračun u nas mogao bi lijepo profitirati!…

Često se govori o oznakama i deklaracijama koje potrošaču trebaju s aspekata sastojaka, trajnosti, nutritivne vrijednosti, zdravlja, osobnog afiniteta, te geografskog porijekla ali i uzgojno-proizvodnog oblika, biti koristan putokaz pri kupnji namirnice odnosno pića, ali,rekao bih da zakonodavac o njima ne vodi dovoljno računa u smislu da one i stvarno budu takav koristan putokaz, a ne tek pro forma. Naime na ambalaži većine proizvoda dominiraju šarene šarmirajuće ilustracije a dio koji po zakonu treba dati relevantne obavijesti o proizvodu nerijetko je sveden na sasvim maleni prostor i tu se, otkako smo u EU, uz poruku na hrvatskome nastoje uvrstiti poruke i na nekoliko drugih jezika, pa onda ako se nekako i uspiju uvrstiti uglavnom potrebne informacije slova budu toliko sitna, k tome ponekad je kontrast između boje slova i podloge vrlo slab, pa je deklaraciju i s dvostrukim naočarima maltene nemoguće pročitati. Ispada da bi potrošač, želi li biti obaviješten, uvijek sa sobom morao nositi i povećalo, te da bi, pođe li u prodavaonicu s namjerom da kupi nekoliko proizvoda, morao uzeti nekoliko dana godišnjeg odmora kako bi uspio dešifrirati za nj bitne obavijesti sa zakonom propisane deklaracije! ◾

_____________________________

Svjetska organizacija za zaštitu prirode WWF u 2019. je u široj regiji ovdje surađivala s trima hotelima kako bi im pomogla smanjiti ekološki otisak. Jedan od ta tri hotela je zagrebački Esplanade, jedan je hotel Jezero na Plitvičkim jezerima, a jedan je Cortiyard by Marriott u Beogradu. WWF je program proveo uz stručnu suradnju sa znanom hrvatskom udrugom Gastronomadi iz Zagreba.

– Borba protiv otpada hrane jako nam je važna, i želimo potaknuti na ozbiljne promjene u ponašanju u hotelima ovdje. Tri su hotela eto prepoznala problem i pokrenula su promjene s ciljem smanjenja otpada u hrani. Po podacima što smo ih dobili nakon uviđaja i mjerenja uvidjeli smo gdje je trebalo napraviti značajne promjene, a ubrzo nakon što su promjene stupile na snagu i otpad od hrane smanjen je za 20 posto, osoblje hotela primijetila je ostvarenje prednosti ne samo u ekološkom nego i u ekonomskom smislu. Vjerujemo da ćemo ovim primjerom nadahnuti i druge hotele u regiji da se uključe u borbu protiv suvišnih ostataka od hrane – istaknuo je Fabijan Peronja iz WWF Adrije.

WWW i Gastronomadi predstavili su ovih dana rezultate projekta za smanjenje otpada od hrane u prostorijama Gastronomada u Zagrebu, pokazali su okupljenima kako se mogu dobro iskoristiti mogući ostaci hrane prilikom kuhanja a koje neki kuhari očito smatraju otpacima. Prisutnima su poslužili, kako su se izrazili, ostatke hrane, ali ponuđeno kao ukusna jela, tako da je ovaj adventski i predbožićni domijenak koji je s tim ostacima pokazao da i takav može biti vrlo ukusan, te pokazao kako svi možemo kuhati pametnije i proizvoditi manje otpada od hrane.

– Iako je problem otpada iz hrane sveprisutan u svim okolnostima gdje se pojavljuje hrana, tj. od uzgoja i primarne prerade, preko prijevoza do proizvodnje hrane a onda i prijevoza namirnice do mjesta plasmana, pa trgovine, domaćinstva i ugostiteljstva, u ovom smo se programu fokusirali na područje ugostiteljstva gdje otpad iz hrane nastaje u lancu od ulaska namirnica u objekte pa do konzumacije gotovih jela. Istraživanja i realna snimanja u objektima u kojima smo radili pokazala su zanimljive rezultate, naime u pripremi namirnica naišli smo na mnogo više standarde od onih koji su zabilježeni u jednakim istraživanjim u SAD. U SAD su stručnjaci uočili da se namirnice u prigotavljanju jela ne iskorištavaju dovoljno, naime najčešće se, iz razloga nedovoljnog znanja u kulinarstvu i zbog nemaštovitosti kuhara, odbacuju dijelovi namirnica za koje se tek po izgledu smatra da su nejestivi ali koji se ipak prikladnim tretmanom mogu iskoristiti u stvaranju vrlo ukusnog jela. U ovim hotelima koje smo pratili ovdje to nije bio slučaj, namirnice su vrlo pažljivo i znalački korištene – kazao je Robert Ripli iz Gastronomada.

Ripli je dodao kako je veliki potencijal za uštedu pronađen u domeni posluživanja i konzumacije jela, naime pokazalo se da se dnevno u otpad bacaju velike količine gotove hrane ponuđene za doručak, te na domijencima.

– Aktivnostima u edukaciji gostiju prilikom dogovaranja domijenaka i edukacijom gostiju porukama i uputama o svjesnoj konzumaciji jela na tanjurima postigle su se velike uštende već nakon nekoliko tjedana. Ovaj program ćemo nastaviti prakticirati u sklopu naših redovnih aktivnosti jer sjajno je bilo vidjeti pozitivne rezultate I reakcije zaposlenih u hotelu i restoranu ali i reakcije pa i određeno povećanje svijesti gostiju kojima je postalo jasnije da je globalno zagađenje poprimilo ogromne razmjere, pri čemu je upravo otpad iz hrane jedan od jačih krivaca.

Umjesto bacanja u smeće, hranu koja je u nekom trenutku u kućanstvu ili ugostiteljstvu viška moguće je iskoristiti kroz duboko zamrzavanje u škrinji, bitno je međutim ovdje napomenuti da ipak,, tako je barem izjavila stručnjakinja za hranu u tv-intervjuu, jedino mliječne proizvode nije preporučljivo zamrzavati i onda ih odmrzavati pa jesti. Među rješenjima za viškove hrane koji nam ostaju je ono da se taj višak daruje pučkim kuhinjama.

            NEKOLIKO KORISNIH SAVJETA – U Italiji se u zadnje vrijeme također dosta ukazuje na prilično ležerno pa i do jako neodgovorno ponašanje prema hrani u smislu da se premalo vodi briga da je se prikladno (o)čuva i da ona kao još dobra ne završi u otpadu. Evo nekoliko preporuka koje su se upravo u posljednjem kvartalu 2019. često spominjale kod naših susjeda s Apeninskog poluotoka a u vezi su sa spašavanjem hrane što je bila predviđena da se potroši ali ipak je u nekim prigodama skončala kao višak i ostatak. Intenzivno se naglašavalo da loizinka za uspjeh glasi okus.

                Ne nagomilavanju hrane u hladioniku – Naravno da se hrana koja nije potrošena ali je još i te kako dobra za konzumaciju i za užitak mora do sljedećeg posluženja čuvati u prikladnim uvjetima, jedan od njih svakako je temperatura, u pravilu niža jer kao takva usporava degradativne procese. Uvjet svježine ambijenta zadovoljava hladionik, danas prisutan uglavnom u svakom domaćinstvu. Bitno je međutim paziti kako hranu stavljati u nj, konkretno namirnice odnosno hrana što se nije potrošila kako je zamišljeno pa je ostala, ne bi se smjele naguravati u hladionik jedna tijesno uz drugu, tako da zrak može dobro cirkulirati i svježina ambijenta kvalitetno se prenositi. Da bi se izbjegli gubitak vlage, odnosno moguće kapanje s nekog jela na drugo a i širenje mirisa neke hrane na ambijent pa onda tako i na drugu hranu, nužno je da su namirnice odnosno jela u posudama i da su posude dobro pokrivene poklopcem.

Upozorenje: nikad u hladionik ne stavljati hranu koja je još topla, naime to može podignuti temperaturu ambijenta u hladioniku na razinu kod koje se javlja opasnost za degradaciju druge hrane u hladioniku. Najbolje mjesto u hladioniku za čuvanje lakše/brže kvarljivih namirnica i jela poput umaka, ribe, pa i mesa, je donji dio hladionika. Preporuka je da se hranu koja je iz ovih ili onih razloga ostala kao višak od nekog obroka ne zagrijava više puta, dakle valja računati na to da se namirnicu ili dio jela koji se izvadi iz hladionika pa se zagriju taj put i potroši, dakle da se ista i eventualno ponovno preostala hrana ne zagrijava još jednom. Hranu zaostalu od nekog prethodnog obroka a čuva se u hladioniku trebalo bi konzumirati najkasnije unutar dva do najkasnije tri dana otkako stoji u hladioniku.

                Čuvati hranu razdijeljenu u manje porcije – Ugostiteljski objekti ovisno o veličini imaju rashladne prostorije većih odnosno manjih dimenzija, imaju i posebne uređaje za duboko zamrzavanje, a već i dosta kućanstava uz klasičan hladionik posjeduje zasebnu tzv. škrinju za duboko smrzavanje. Danas većina hladionika za kućanstvo sadrži i dio za duboko zamrzavanje hrane. Za čuvanje u škrinjama za duboko zamrzavanje odnosno dijelovima hladionika s ladicama na temperaturi dovoljno niskoj da namirnicu duboko zamrzne potrebno je namirnice razdvojiti i svaku zasebno staviti na duboko smrzavanje, a pametno je kad je riječ o nekoj većoj namirnici poput npr. komada mesa tu namirnicu izrezati na porcije veličine koja se namjerava koristiti za predviđeni obrok. Dobro je i to da se u škrinju odnosno ladice smrzivača ne naguraju odjednom i jedna na drugu sve namirnice na smrzavanje, nego da se paketići stavljaju postupno, naime na taj način hladnoća se brže širi i brže prodire u namirnicu te je smrzava. Kad se namirnice vade sa smrzavanja valja izvaditi onoliko paketića za koliko postoje stvarni izgledi da će se pojesti, naime jednom odmrznute namirnice, koje inače treba konzumirati unutar oko 24 sata otkako se odmrznu, nije dobro ponovno smrzavati. Kad se duboko smrznuta namirnica odmrzne bakterijska aktivnost se povećava maltene eksponencijalno i na izvornu hranu djeluje negativno dosta brzo.

                Ne zagrijavati više puta! – Jednom kad se hrana izvadi iz hladionika preporuka je da je se ne podgrijava više puta, jer to ide na ruku razmnožavanju bakterija. Kod prvog i jedinog grijanja iz hladionika izvađene hrane prije konzumacije bitno je da se juha i umaci zagriju do točke vrenja, dok je za drugu hranu dovoljno zagrivavanje do 75 stupnjeva, važno je međutim da se jelo pravilno rasporedi u tavici ili zdjeli kako bi zagrijavanje bilo za sve dijelove hrane istodobno podjednako.

                Život namirnica produžiti čuvanjem u staklenkama – Praktičan i učinkovit način čuvanja namirnica na duži rok je uporaba staklenki. Staklene posude za čuvanje hrane odlične su za domaćinstva, bolja su varijanta od plastičnig posuda jer su prirodi prijateljske. Razni umaci koji su ostali od nekog obroka, pa i prilozi od svježeg povrća mogu se lijepo očuvati u takvoj posudi, pogotovu ako ona ima poklopac koji dobro prianja. Dobra opcija može biti staklenku s namirnicom odnosno jelom stavljenom u nju i s čvrsto prianjajućim poklopcem da zrak ne može ulaziti, nakratko staviti u kućnu mikrovalku, tada se zahvaljujući mikrovalovima u staklenki stvore uvjeti koji pomažu da ne dođe do promjena u hrani i da hrana ne izgubi na prehambenoj vrijednosti i na okusu.

                Vakumiranje! – Jako dobar način za čuvanje namirnica je vakumiranje, dakle držanje namirnice u ambijentu bez zraka/kisika. Kisik je taj koji djeluje s jedne strane na razvoj namirnice ali, s druge strane, nakon određenog momenta dovodi i do oksidiranosti, degradacije. Čuvajući namirnice u ambijentu bez kisika postiže se to da one dulje izdrže u punoj ili barem jako dobroj formi, s time da je, ako je još riječ o nečemu bogatom aromama, kod prigotavljanja jela s dodatkim i tih aromatičnim biljem i travama finalni rezultat kuhanja izvrstan. U slučaju nedostatka uređaja za vakumiranje, moguće je kod npr. slanine, pršuta, kobasica za rezanje i jelo odmah, pa i tvrdih zrelih masnih sireva pomoći si zamotavanjem komada u masni papir pa ih tako zamotane staviti u vrećicu i onda sa strana rukama stisnuti da što je više moguće zraka izađe i da se papir tijesno pripije uz namirnicu, pa otvor vrećice tako stisnuti da se što je više moguće spriječi dotok zraka u paketić, i tada paketić, ovisno o tome je li namjera zamotano jesti prije ili tek nakon nekog vremena, staviti na čuvanje u hladionik odnosno u škrinju za zamrzavanje… ♣

Gran odluka

MORENO CORONICA: MY WAY! BEZ DRVETA ZA BIJELO

Gran personality, Gran Teran, Gran Grabar, Gran Malvazija, Gran Prosciutto fatto in casa… = GRAN MORENO!

Moreno Coronica

Moreno to što radi radi na neki svoj način. I treba! Gran Coronica: My Way!, odnosno His Way! Stvar je ne u pukoj tvrdoglavosti nego u logičnom zaključivanju temeljenom na golemom dugogodišnjem iskustvu u vinogradu i podrumu ali i na tržištu vina, zatim na impresijama s raznih putovanja vinskim svijetom, pa na onome što je čuo i naučio na raznim tečajevima i predavanjima vezanim u rad u vinogradu i podrumu, ali temeljenom i na nekim njegovim preferencijama glede vina, želji da vino proizvodi na način da se dopadne najprije njemu a ne da ga, kao mnogi drugi njegovi kolege, radi tako da se ponajprije svidi ukusu šireg tržišta.

Gran teran izbrusio je do razine crnog istarskog dijamanta i jedan je od prvih vinara ako ne i prvi koji je pokazao da se i od te sorte, što je zbog vrlo izražene kiselosti a i zamjetnih tanina (oporost i kiselost ne idu dobro zajedno!) neki znaju nazivati divljom, može kreirati veliko vino. A s Grabarom, koji je startao kao cabernet sauvignon a onda mu je pridodan merlot, pokazao je kako od bordošnih sorata, istina već odavna udomaćenih u Istri, može nastati francuz sa značajnom istarskom dimenzijom! Njegovu Gran Malvaziju od prije rado pamtim jer me svojom kompleksnosti znala vući prema velikim burgundijskim bijelim vinima, nasuprot brojnim drugim istarskim malvazijama što počivaju na dosta izraženom banalnom jednostavnom sauvignonskome kolosijeku.

Gran Teran s gran pršutom

Ali, Moreno Coronica sad više nije zadovoljan s takvom Gran Malvazijom iz drva! Objašnjava da je primijetio da mu bijelo vino u drvu prebrzo stari, a on ne želi to hitro starenje. Oduševio se bio svojedovno s nekim vinima Cantine Terlan iz Terlana u Alto Adigeu/Južnom Tirolu koja mu je donio naš znani sommelier Željko Bročilović Carlos, s dugim radnim stažem u restoranima upravo u Alto Adigeu, riječ je o bijeloj kapljici koja je na finom talogu dozrijevala – neka čak i puno godina – isključivo u inoks posudama, dakle bez sekunde kontakta s drvom. I, Coronica se opredijelio za to da ubuduće svoju Gran Malvaziju proizvodi također bez dodira s drvom, znači na finom talogu u inoksu!

Gran Grabar, Gran Teran i Gran Malvazija

– Željku Bročiloviću sam vrlo zahvalan! Ta južnotirolska vina pažljivo sam kušao i o njima puno razmišljao, ali je ipak trebalo proći više godina da u meni dozrije odluka za kretanje k novom stilu moje Gran Malvazije, vinu bez kontakta s drvom. Danas sam zbog toga jako sretan! Inače, Hrvatska je, rekao bih, još uvijek nedefinirano tržište pogotovu u kontekastu svježih vina. Mnoga bijela svježa vina i previše liče vinima iz Novog svijeta. Što se tiče crvenih vina, ona se sve više rade u podrumu s velikim utjecajem stila enologa!

Moreno spada u treću generaciju vinogradarsko-vinarske obitelji Coronica. Prvi put Coronike su napunili vino u bocu 1993. godine.

– Počeli smo s 2,5 hektara, a danas nam se vinogradi protežu na dvadesetak hektara. Fokus nam je na autohtonim sortama, malvaziji i teranu, a manji dio pripada internacionalnim sortama, merlotu i cabernet sauvignonu. Od etiketa imamo Malvaziju, GranMalvaziju, pjenušac klasične metode Due, Teran, GranTeran i Grabar u kojemu su zajedno merlot i cabernet sauvignon. Napomenuo bih da je svo grožđe koje rabimo iz našeg vinograda!

Coronica nastavlja:

– U proizvodnji Gran Malvazije počeo sam bio s barriqueom, naravno novim, a onda sam postupno smanjivao nove bačvice i povećavao udio rabljenih kako bi se u vinu reducirao dojam drvenosti. S obzirom da uz Gran Malvaziju ja proizvodim, od mlađih loza i s bržim izlaskom na tržuište, i tzv. baznu malvaziju, rekao bih svježi tip malvazije, bez drveta, imam mogućnost usporedbe, ne govorim sada o punoći, tijelu, kompleksnosti, nego prvenstveno o stupnju svježine. U najnovije vrijeme sve češće svako toliko otvorim po koju butelju bazne malvazije i istodobnp i Gran Malvazije, i primjećujem koliko mi se mnogo ova prva više dopada, upravo zato što bazna malvazija istog godišta kao što je i Gran Malvazija bude dosta svježija – kaže Moreno Coronica.

Moreno Coronica sa suprugom Suzanom i ocem Ottavianom koji upravo u 2020. puni 92 godina! Eto što su učinili svakodnevni rad (fizička aktivnost na čistome zraku) te čaša terana uz ručak!

Malvazija inače dobro podnosi odležavanje u hrastu, dodaje Coronica, koji veli da misli da nije i nužno da se s njom ide u drvo.

– Hrast ubrzava dozrijevanje, a u bijelim vinima cilj je upravo suprotan, tj. poželjno je što duže očuvati ih svježim. Moj najnoviji odabir je napuštanje hrasta u dozrijevanju bijelog vina.

Samo neka GranTeran i Grabar i dalje budu na dozrijevanju u drvu, za Gran Malvaziju bih možda, makar teško, bio spreman Morenu i oprostiti taj odmak od drva u procesu dozrijevanja. Nota bene: imao sam prilike svojedobno piti neka stara (ne ostarjela, dakle u negativnoj konotaciji!) velika bijela vina, konkretno npr. Puligny Montrachet kuće Domaine de la Romanée Conti koji je već bio punoljetan, navršio je tada kad mi je ponuđen 21 godinu, i bio je sjajan!…

Uz dužno poštovanje Morenova stava primijetio bih da se ja osobno ne bih odlučio za to da se za Gran Malvaziju drvo posve makne, jer vino boravkom u drvenoj bačvi ipak dobiva novu dimenziju, ali da treba biti opzezan s bačvom točno je. Ispravna bačva i te kako pridonosi kompleksnosti kapljice, elago tanin iz bačv(ic)e može vinu pomoći baš i glede dužeg trajanja u punoj kondiciji. Kad segovori o bačvi, valja reći kako mnogo ovisi o drvetu (hrastovina – lužnjak ilii kitnjak, zatim bagrem, koji je inče povezan s Istrom), zatim o tome jesu li dužice dovoljno dugo vremena sezonirane, o kvaliteti bačvara i njegovoj umješnosti pri paljenju dužice, o stupnju paljenja, spremnosti vina da uđe u drvo na duže dozrijevanje, dužini držanja vina u bačvici naime utvrđeno je da u prvo vrijeme vino najjače upija ono što mu drvo kani ispustiti i stoga je nužno vino u barriqueu držati do trenutka kad linija intenziteta upijanja iz drveta krene u silaznu putanju pri čemu se u vinu stvara ravnoteža, a ako se vino, u strahu da će biti drveno, izvadi iz bačvice prerano, tj. dok je linija upijanja u uzlaznoj putanji, kapljica ostaje drvena i gubi se šansa za spomenutu ravnotežu. No, u obzir kod korištenja drva za dozrijevanje treba uzeti i činjenicu da postoje bačve različitih dimenzija, uz barrique od 225 litara i burgundijski pièce od 228 litara, postoji i tonneau od 500 i 600 litara, a postoje i velike bačve od 1000, 2000 i više litara. Glede razvoja vina, najbrže se ono odvija u barriqueu, pogotovu ako bačvica nije od hrasta kitnjaka koji je vrlo gust, nego je od lužnjaka. Kod barriquea vino je najviše i najbrže zahvaćeno kisikom koji, s jedne strane, omogućuje brži razvoj kapljice ali, s druge strane, može pospješiti proces oksidacije prema starenju/starosti. Velike bačve imaju znatno deblju i, osobito ako je riječ o hrastu kitnjaku, za kisik slabije propusnu dužicu od barriquea, k tome kod njih s obzirom na zapremninu i veliku količinu vina te osjetno veću vanjsku površinu drvene mase kroz koju zrak može proći nužno je i osjetno više kisika (duže vremena) za jači razvoj oksidativnih procesa. Moglo bi se reći da se vino unutar nekoliko prvih godina boravka u velikim bačvama više razvija nego što stari. S obzirom na nepropusnost inoksa, da bi se vino ipak bolje razvijalo obično se posiže za postupkom mikooksigenacije, dakle dok se ona kad je riječ o velikim bačvama odvija spontano, ovdje kod inoksa čovjek intervenira…

Moreno Coronica uz cisternu od inoksa s malvazijom 2018 koja bi trebala biti punjena kao Gran Malvazija. Vino je rađeno s izdvojenim kvascima iz grupe kvasaca uzete iz obiteljskog vinograda starog 97 godina, te, dolje, uz veliku drvenu posudu u kojoj sazrijeva teran za etiketu Gran Teran

– Jedna od stvari koju najviše cijenim u vinskom svijetu je kad vinar istražuje potencijal autohtone sorte. Kad, osluškujući gledanjem i kušanjem što nekoj lozi treba, kako ona najbolje raste i sazrijeva, koje su njene specifičnosti, što je čini drukčijom i posebnom itd., vinar pronalazi stil vina u kojemu će sorta pokazati najviše – izjavio je Moreno Coronica, i dodao: – Svaka mlada, nova, nepoznata ili stara pa zaboravljena sorta kad stupa na vinsku scenu prolazi poznatim nizom koraka kroz koje se ona dokazuje i traži. Osnova od koje vinar mora poći je rad na čistoći, urednosti, tehničkoj ispravnosti vina. U tome dijelu zna doći i do spuštanja alkohola. Neki se željeni rezultati postignu određenim postupcima zbog kojih kultivar slabije pokazuje svoje sortne specifičnosti i slabije odaje geografsku, ambijentalnu poziciju vinograda, ali vina budu vrlo ugodna, pristupačna široj publici i tržišno, potencijalno, vrlo isplativa. Međutim pravi potezi vinogradara/vinara vezani su uz sortni izričaj, iskaz geografske pripadnosti, sklad i, svakako, eleganciju, pa dugotrajnost u nosu i ustima te dugovječnost kroz vrijeme, Sortu treba interpretirati stilom koji će vino odrediti i identificirati i okolišem, tj. tlom, ekspozicijom, količinom sunca, kiše, načinom rezidbe, prinosom, datumom berbe, kvascima, procesom fermentacije, dozrijevanjem itd.

Podrumska zgrada Moreno Coronica, te, dolje, ispred nje,park maslina kao prelijepa dekoracija u Morenovu selu Koreniki

Gran Malvazija 2017 prva je, eto, Coronikina malvazija iz ranga Gran bez utjecaja drva. Odležana je na vlastitim kvascima 16 mjeseci, a dobiva se iz vinograda starijih od 20 godina, s niskim prinosom po trsu. Izražena je više vinoznost, a manje voćnost, reći će Moreno, i dodati kako je jako svježa i mineralna, na nepcu dugo traje, upravo je namijenjena za uživanje.

– Od velike važnosti bili su mikrolokacija, starost loza. Kvasci su sigurno bitni, ali je ipak najvažnija kvaliteta grožđa. Zasad rabim tzv. komercijalne kvasce, ali to će se promijeniti, naime unatrag četiri godine radimo na istraživanju autohtonih kvasaca koje smo izolirali u našem vinogradu starom 97 godina. Izostavljanjem hrasta iz procesa, u vinu, ponavljam, više osjećamo teritorij i sortnost. Hrast otpušta vinu tanine i mikrokoličine kisika (mikrooksigenacija). Kvasci, nakon što odrade posao alkoholne fermentacije, štite vino od oksidacije i usporavaju starenje, k tome njihovom razgradnjom stvaraju se manoporoteini koji vinu pojačavaju strukturu i koji mu daju kremoznost i slast a bez ostatka neprovrelog sladora. Što da još kažem o Gran Malvaziji? Bitno je da se malvazija kao kultivar bolje izražava, te da meni paše taj stil. Tržište će s vremenom pokazati koliko dobru odluku sam donio… – kazao je Moreno Coronica. ♣

Novo vinsko poglavlje Davora Zdjelarevića

VINORETUM INTERNATIONAL

            U našoj obitelji nekad smo dobri, nekad smo grubi, nekad ludi, ali uvijek ambiciozni i kreativni. Rekao je to svojedobno Davor Zdjelarević, koji se sa suprugom Višnjom od 1985. godine bavi vinom, isprva kao direktni proizvođač (jedan je među prvim službeno priznatim privatnim vinarima u Hrvatskoj i tadašnjoj Jugoslaviji), potom, 2003. postaje i hotelijer (uz novu vinariju u Brodskom Stupniku otvorio je lijepi hotel), a od 2014. sudionik vinske scene je kao osnivač tvrtke Zdjelarević Vino Selekcija s projektom tzv. difuznih vinarija, što znači da je najprije prodao vinograde, podrum i hotel u Brodskom Stupniku (danas je tamo gazda kutjevački poduzetnik Galić) i da se potom upustio u suradnju s brojnim vinskim podrumima diljem Hrvatske (Antunović, Siber, Kronos-Kalazić, zatim Kašner i Miklaužić, pa Vinarum, Rota i PZ Pošip Čara), ali i nekima u Bosni i Hercegovini (podrum Andrija Paoča), Sloveniji (Posestvo Mastnak) i Makedoniji (Chateau Lazar), kod kojih od izabranih sirovina u vlasništvu tih podruma i u prostorima tih podruma kreira vina što će ih puniti i plasirati pod svojom etiketom Zdjelarević Vino Selekcija (Zdjelarević Wine Selection).

U vinoteci Vinoretum: Davor Zdjelarević s uzvanicima s otvorenja, dio njih su vinari njegovi poslovni partneri npr. Miro Palinkaš iz primorskog Pavlomira, a dio njih su ugostitelji koji plasiraju negovo vino, primjerice Ivan Srakovčić, vlasnik karlovačkog hotela Srakovčić i turističkog resorta Srakovčić u Ribniku na Žumberku, pa Nenad Kukurin, čelnik Kukuriku hotela u Kastvu… (Julio Frangen)

Davor Zdjelarević sa suprugom Višnjom, te s njihovim vinskim biserom Nagualom bijelim 2013 (Julio Frangen)

Najnovije u ukupnoj i bogatoj Zdjelinoj vinskoj priči je nedavno otvorenje, u zagrebačkom hotelu International, male elegantne vinoteke Vinoretum, s lijepim izborom vlastitih etiketa. U svom portfelju Zdjelarević sad ima vina za nove mlade generacije klink@, zatim vina za opuštena dnevna druženja, etikete za ljubitelje karakternih zrelih sortnih vina, pa odabrana sortna vina probirnih berbi Limited Edition, velike kupaže za zahtjevne enofile pod nazivom Nagual, tu su i pjenušci Grof, bijeli i ružičasti. Vinoteka Vinoretum zamišljena je ne samo kao klasična specijalizirana prodavaonica vina nego i kao pozornica elitnih i ekskuzivnih događanja poput npr. aukcija posebnih vina, iz njegove ponude to su svakako Nagual bijeli (2013) i Nagual crni (2016), prvi je cuvée od chardonnaya i sauvignona, dozrijevano u barriqueu, proizvedeno u podrumu Jasne Antunović u Erdutu, a drugi je od cabernet sauvignona i merlota, kreirano u podrumu Šime Škaulja u benkovačkom kraju. ♣

Novo ruho moslavačkog eno-aduta

ŠKRLET – ODVOJENO ILI SPOJENO?

Vinari članovi udruge Škrlet

Škrlet, odnosno sinonimima ovnek žuti i ovinek slatki, autohtona je moslavačka vinska sorta s kojom su vinogradari/vinari Moslavine, logično, htjeli koliko god je moguće više skrenuti pažnju javnosti na svoj kraj. Za pomoć su se obratili stručnjacima sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta, koji je 1999. počeo s klonskom selekcijom škrleta i 2014. godine prezentirao tri izabrana certificirana klona. Različite pokusne vinifikacije koje su javnosti svojedobno kroz predavanje ali, istodobno, i kušanje, predstavljene na susretu kod moslavačkog vinogradara/vinara Vlade Kašnera pokazale su da je doista vrijedilo uložiti toga truda oko škrleta. Vina, i ona još neuglađena, demonstrirala su, sjećam se dobro!, lijepu aromatiku, a neka, i s 14 vol % (što je za onda bilo čudo s obzirom da su dotadašnji škrleti bili polusuhe ili poluslatke vodice s uglavnom ne više od 11 ili 12 vol %), i popriličnu snagu. Potencjal!

Nekoliko ambicioznijih proizvođača škrleta prihvatilo se ozbiljnije posla, počelo je i suradjivati s enolozima savjetnicima, i malo pomalo modernijim pristupom nastao je tip (ne još I posve ujednačen, standardizirani organoleptički profil) lijepo pitkog uglavnom suhog dakle šećerom neopterećenog vina, vina s finom kiselošću a i s određenom slanošću povezanom s mineralnošću. Zanimljiva prezentacija bila je na imanju Kezele.

Tomislav Trdenić

I onda, nakon što su se s ciljem kvalitetne i učinkovite a i za svakog pojedinog ponuđača ekonomičnije promidžbe vina od moslavačke sorte škrlet bili udružili u poljoprivrednu proizvođačku organizaciju Škrlet, osmorica profesionalnih robnih proizvođača vina uvelike posvećenih spomenutoj lokalnoj sorti iz Moslavačkog vinogorja, koje se, inače, proteže u trima županijama – Sisačko-moslavačkoj, Bjelovarsko-bilogorskoj i Zagrebačkoj, odlučila je nedavno udružiti i – škrlet! Do prije nekog vremena Ilovčak, Jaram, Florijanović, Miklaužić, Mikša, Trdenić, Voštinić-Klasnić i Kezele svoja su vina na tržište plasirali svaki pod svojom etiketom, a onda je krenulo, po novome, tj. da van idu i sa škrletom pod jednom zajedničkom etiketom, s time da zajedničko vino nastaje ne miješanjem kapljice spomenutih proizvođača nego istodobnom vinifikacijom grožđa iz berbe 2019. što ga je iz svojega vinograda i to, rečeno je, s najboljih parcela, kod jednog prerađivača – nije se službeno htjelo obznaniti kojega! – dovezao svaki od članova udruge. Na taj način htjelo se, objašnjeno je, dobiti veću i moguće tržišno zanimljiviju količinu vina od škrleta u jednom profilu. Ovakav iskorak je dokaz zajedništva moslavačkih vinara te je projekcija budućnosti hrvatskog vinogradarstva i vinarstva, kazao je Tomislav Trdenić, predsjednik udruge Škrlet.

Vrlo lijepi objekt turističkog posjeda Moslavačka priča u Maloj Ludini. Dolje: na prezentaciji zajedničkog vina od škrleta vinari koji su sudjelovali u projektu, s njima su Snježana Ožetski, domaćica iz Moslavačke priče, zatim Josip Kraljičković, pročelnik Odjela za poljoprivredu Zagrebačke županije, i Tugomir Majdak iz Ministarstva poljoprivrede