Archive | November 2016

Klub VINSKE ZVIJEZDE / POTROŠAČKI PUTOKAZ – BUYING GUIDE: NAGRAĐENI u 2016.

 ŠAMPIONI – BODREN, GRGIĆ/GRGICH  i MONTES

⦁ Facebook  ⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Nakon serije degustacija i ocjenjivanja vina uzetih s hrvatskog tržišta, Kub Vinske zvijezde na festivalu Zagreb Vino.com 2016 proglasio je dobitnike priznanja i prvake  za 2016. godinu. A ti prvaci su Boris Drenški Bodren, Miljenko Grgić i Aurelio Montes iz Čilea.

Posljednje ocjenjivanje u 2016. bilo je u yagrebackom restoranu Vinodol, a slijedilo je doigravanje u hotelu Esplanade. Još jednom hvala svim vinskim trgovcima koji su nam dali uzorke na kušanje, te ugostiteljima koji su nam omogucili da ocjenjivanje održimo kod njih

Posljednje ocjenjivanje u 2016. bilo je u zagrebačkom restoranu Vinodol, a slijedilo je doigravanje u hotelu Esplanade. Još jednom hvala svim vinskim trgovcima koji su nam dali uzorke na kušanje, te ugostiteljima – osobito Esplanadi kao višestrukom domaćinu degustacija – koji su nam omogućili da ocjenjivanje održimo kod njih

vinske-zvjezde-esplanade-doigravanje

Evo redosljeda:

Velika zvijezda

Velika zvijezda

MONTES FOLLY SYRAH 2010 – MONTES

CABERNET SAUVIGNON 2012 Estate Grown GRGICH HILLS ESTATE 

CHARDONNAY Izborna Berba Prosušenih Bobica 2007BODREN (ukupno najbolje ocijenjeno hrvatsko vino)

Čestitke šampionu Borisu Drenškom Bodrenu čije je vino i najbolje ocijenjeni hrvatski uzorak u 2016.

Čestitke šampionu Borisu Drenškom Bodrenu čije je vino i najbolje ocijenjeni hrvatski uzorak u 2016.

Četiri zvjezdice

pet zvjezdica

VAT 184 MASTER BLEND 2012DE BORTOLI

 MALBEC 2014 Ultra – KAIKEN

PLAVAC MALI 2013GRGIĆ-VINA

Ove godine popriličan broj priznanja odnio je Miljenko Grgić, za svoja pelješka i američka vina. Uz Krešu Vučkovića, upravitelja vinarije Grgić-vina iz Trstenika trojka je Kluba Vinske zvijezde - Ivo Kozarčanin, Željko Suhadolnik i Vitomir Andrić

Ove godine popriličan broj priznanja odnio je Miljenko Grgić, za svoja pelješka i kalifornijska vina. Uz Krešu Vučkovića, upravitelja vinarije Grgić-vina iz Trstenika (sasvim lijevo) trojka je Kluba Vinske zvijezde – Ivo Kozarčanin, Željko Suhadolnik i Vitomir Andrić

MEURSAULT 2012 – OLIVIER LEFLAIVE  

TABALI ESPECIAL RESERVA 2011 – TABALI 

QUINTA DO CRASTO 2012. Vinhas Velhas ReservaQUINTA DO CRASTO

PINOT NERO 2012 Campo Romano – PODERI  COLLA

MONTES ALPHA CABERNET SAUVIGNON 2013 – MONTES

GRAŠEVINA 2011 Velika Berba – ILOČKI PODRUMI

ERA 2012 – BOVIN 

CORONA GRANDE 2013 – BENVENUTI

ZLATAN PLAVAC EXCLUSIVE 2010 – ZLATAN OTOK

četiri zvjezdice

četiri zvjezdice

VENJE BIJELO 2008 Kasna Berba – ENJINGI

Veteran s dvama vinima pri vrhu ljestvice najboljih: Ivan Enjingi

Veteran s dvama vinima pri vrhu ljestvice najboljih: Ivan Enjingi

RAJNSKI RIZLING 2012 Kasna Berba – ENJINGI

ZWEIGELT 2011 Kasna Berba Barrique – ENJINGI

MALVASIJA DUBROVAČKA 2015 Selekcija Tezoro– CRVIK

RAJNSKI RIZLING AMFORA 2011 – TOMAC

PRESTIGE Extra Brut – MISAL

BOŠKINAC 2013 – CISSAesplanade-hotel

SPECIAL CUVÉE Brut – BOLLINGER

TVOJA KRV i MOJA 2012 – G&J VINA

R de RUINART BRUT – RUINART 

MY WAY 2011 – BOVIN

CABERNET SAUVIGNON RESERVA 2012 – VIÑA TARAPACA

Ch2013 – PROVIĆ

CABERNET SAUVIGNON 2013 Gran Reserva – VIÑA TARAPACA

GRAND MARRENON BLANC 2013 – MARRENON

BARBERA D’ASTI 2012 – BRICCO DEI GUAZZI  

GRAŠEVINA 2013 – VINA ANTUNOVIĆ

A 2011 EDICION LIMITADA – VIÑA CALITERRA

 M 2013 EDICION LIMITADA – VIÑA CALITERRA

Novi sjaj Zdravka Ilije Jakobovića i njegova Cuveea Jakob 2012

Novi sjaj Zdravka Ilije Jakobovića i njegova Cuveea Jakob 2012

JAKOB CUVÉE 2012 VINA JAKOB 

 MARGARET RIVER SHIRAZ  2011 CAPE MENTELLE

 CHÂTEAU-FUISSÉ 2013 POUILLY-FUISSÉ – CHÂTEAU de FUISSÉ

 KERNER 2013 – VINA KOS

GRAŠEVINA 2015 Vrhunsko vino – KUTJEVO d.d.  

 TRAMINAC 2015. Vrhunsko vino – ILOČKI PODRUMI

 MONTES ALPHA SYRAH 2011 MONTES

 ISTRIAN 2015 VERALDA 

 PINOT NOIR 2013 – CLOUDY BAY 

 ZINFANDEL 2012 Estate Grown – GRGICH HILLS ESTATE

Priznanje najvišeg sjaja - Montes Folly Syrah 2010 čileanske kuće Montes enologa Aurelija Montesa

Priznanje najvišeg sjaja – Montes Folly Syrah 2010 čileanske kuće Montes enologa Aurelija Montesa

 CHARDONNAY 2012 Estate Grown – GRGICH HILLS ESTATE 

Posebna priznanja

KRISTALNA ZVIJEZDA

za najbolje vino od autohtone hrvatske sorte grožđa

PLAVAC MALI 2013 – GRGIĆ-VINA

za najbolje ocijenjena od svih crnih vina

MONTES FOLLY SYRAH 2010  – MONTES

CABERNET SAUVIGNON Estate Grown 2012 – GRGICH HILLS

 RESERVA ESPECIAL 2011 – TABALI

za najbolje ocijenjena od svih bijelih vina a da nisu slatki predikati i slatka desertna

VENJE 2008 – ENJINGI

 GRAŠEVINA 2011 Velika berba – ILOČKI PODRUMI

 MALVASIJA DUBROVAČKA 2015 Selekcija Tezoro – CRVIK-VINA  vinodol oglas novi1                                                                    SuČ – 11/2016

Advertisements

DOMAINE de la ROMANEE CONTI

 

OLYMPUS DIGITAL CAMERAPriredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Vinogradi Domaine de la Romanee Conti

Vinogradi Domaine de la Romanee Conti

SVOJEDOBNO JE ZAGREBAČKOM ESPLANADOM TUTNJAO ČUVENI ORIENT-EXPRESS NA RELACIJI PARIS-ISTAMBUL.  OVE GODINE TAJ JE HOTEL UGOSTIO POSEBAN DRAGULJ – JEDAN OD NAJBOLJIH VINSKIH POSJEDA SVIJETA, GLOBALNO SVAKAKO NAJČUVENIJU VINSKU KUĆU, SA SJEDIŠTEM u MJESTU VOSNE-ROMANÉE u BURGUNDIJI

drc-trsjeJedan od najboljih vinskih posjeda svijeta i svakako najčuvenija svjetska vinska kuća – Domaine de la Romanée Conti, u Zagrebu, u hotelu Esplanade!

Dakako, na 11. međunarodnom festivalu vina i kulinarike Zagreb Vino.com, koji radionicom s glasovitim burgundijskim vinima La Tâche, Richebourg i Grands Échézeaux u punome sjaju otvara svoje novo desetljeće. Od svakog navedenog vina za kušanje su određene po dvije berbe – 2000. i 2001.

Nakon vjerojatno više od 15 godina, eto, moj novi fizički susret s kućom Romanée Conti, koju sam posjetio s Joškom Gravnerom i iz koje mi je, uz crna vina što smo ih kušali još dok su bila u bačvicama, u najdubljoj uspomeni ostao i nekih 20 godina stari Montrachet iz magnuma kojime nas je domaćin odlučio počastiti.

OSOBNA KARTA

Lokacija: Vosne-Romanée, la Côte de Nuits, la Côte-d’Or, Burgundija, Francuska

Apelacija: Grand Cru appellation d’origine  contrôlée

Vinogradi: Romanée-Conti, La Tâche, Richebourg, Romanée St-Vivant, Grands Échézeaux, Échézeaux (crno), Montrachet (bijelo)

Sorte: Pinot noir, Chardonnay

Prva berba: 1232. godine (tada su cisterciti utemeljili vinski podrum u Kutjevu!)

Vina: Romanée-Conti, La Tâche, Richebourg, Romanée-St-Vivant, Grands Échézeaux, Échézeaux, Montrachet

Najcjenjenija i najtraženija vina: La Romanée-Conti i La Tâche

Prosječna cijena za butelju od 0,75 lit s etiketom vina La Romanée-Conti: oko 13.092 američka dolara

Jedan britanski vinski pisac za ta dva najdragocjenija vina kuće – La Romanée-Conti i La Tâche – napsao je sljedeće: Mala količinski, a najskuplja na svijetu, može se reći i najbolja na svijetu, najaristokratskiji primjerci crnog pinota koje možete zamisliti, ne samo nektar za tijelo i dušu nego i mjerilo za ocjenjivanje svih drugih burgundijskih vina.

O vinima La Romanée-Conti i La Tâche zapisano je i ovo: La Romanée-Conti i La Tâche remek-djela su harmonije. Povezujući muške i ženske karakteristike, ta vina su snažan eliksir. Karakteriziraju ih perfekcija aroma i okusa s lijepom naznakom zrelog voća sa starih loza te dojam teritorija. Toliko su snažna da kod njih drvo, makar se uvijek rabe nove bačvice, nikad ne nadvladava

La Romanée-Conti = 1.8 hektara/Monopole (vlasnik cijelog vinograda je Domaine de la Romanée Conti); sorta: Pinot crni; prosječna starost loza: 53 godine; prosječna godišnja proizvodnja: 450 sanduka; prosječna cijena za butelju od 0,75 lit: 13.092 američka dolara

Po podacima Wine Searchera, konkretno boca La Romanée-Conti 2013 ovisno o tome gdje je se kupuje stoji od nekih 52.560 do 127.594 kune na što treba dodati lokalno važeće takse, a berba 2009. kreće se od 80.800 kuna do 126.362 kune, u ove svote također nisu uračunate takse.

La Tâche = 6,06 hektara/Monopole; sorta: Pinot crni; prosječna starost loza: 47 godina; proizvodnja: oko 1870 sanduka: prosječna cijena za butelju od 0,75 lit: 2733 američka dolara.

Richebourg = 3,51 hektara; sorta: Pinot crni; prosječna starost loza: 42 godine; prosječna godišnja proizvodnja 1000 sanduka; prosječna cijena po butelji od 0,75 lit: 1738 dolara.

Romanée-St-Vivant = 5,28 hektara; sorta: Pinot crni; prosječna starost loza: 34 godine; prosječna godišnja proizvodnja vina: 1500 sanduka; prosječna cijena po butelji od 0,75 lit: 1360 dolara.

Grands Échézeaux = 3,52 hektara; sorta: Pinot crni; prosječna starost loza: 52 godine; prosječna godišnja proizvodnja vina: 1150 sanduka; prosječna cijena za butelju: 1270 dolara

Échézeaux = 4,67 hektara; sorta: Pinot crni; prosječna starost loza: 32 godine; prosječna godišnja proizvodnja: 1340 sanduka; prosječna cijena za butelju: 1079 dolara

Montrachet = 0.67 hektara; sorta: Chardonnay; prosječna starost loza: 62 godine; prosječna godišnja proizvodnja: 250 sanduka, prosječna cijena po butelji od 0,75 lit: 4406 dolara.

Ključne osobe: Aubert de Villaine, Henry-Fréderic Rock (suvlasnici), Jacques-Marie Duvault-Blochet.

POVIJEST

Domaine de la Romanée-Conti, skraćeno DRC, vinogradarsko-vinski posjed smješten u mjestu Vosne-Romanée u Burgundiji,  vina proizvodi od samo dvaju za Burgundiju klasičnih kultivara – Pinota crnoga i Chardonnaya. Mada ima i sjajno bijelo vino, DRC je poznatija po crnim vinima. Iako ima iznimno malene vinogradske parcele, smatra je se – najvećim proizvođačem vina na svijetu. Dakako, ne u smislu količine, nego u smislu kakvoće i osebujnosti, te cijena što ih postiže za svoju kapljicu.

Naziv je dobila po svom najglasovitijem vinogradu – Romanée-Conti.

Kako je počelo? Opatija Saint Vivant u mjestu Vosne-Romanée 1232. kupila je 1,8 hektara vinograda koji je onda, 1631., prešao u ruke obitelji de Croonembourg. Ta je obitelj novokupljenu parcelu s trsjem nazvala Romanée. Ubrzo nakon kupovine vinograda Romanée, ista je familija kupila i susjednu parcelu la Tâche.

______________________________

 cote-de-nuits-kartaLA CÔTE-d’OR, LA CÔTE de NUITS – La Côte-d’Or, srce i esencijalni dio vinske Burgundije, prostor je od Dijona prema jugu. Tu se proizvodi ponajbolja burgundijska kapljica. Unutar la Côte-d’Or nalaze se, odmah ispod Dijona kod Marsannaya te Coucheya i Chenôve, vinogorje La Côte de Dijon, te, malo južnije, od općine Fixin opet prema jugu, la Côte de Nuits, te Hautes-Côtes de Nuits (na lijevoj strani karte, dolje). La Côte de Nuits proteže se u dužini od oko 20 kilometara, te na širinama od 200 pa do 800 metara, i završava u općini Comblanchien. Vinogradi se nastavljaju i dalje prema jugu i prema gradu Beauneu. Ispod La Côte de Nuits je također znano vinogorje La Côte de Beaune. Vosne-Romanée, te mjesto Flagey gdje je također trsje Domaine de la Romanee-Conti,  u južnome su dijelu la Côte de Nuits, malo iznad mjesta Nuits-St-Georgesa

___________________________

Vinogradi Domaine de la Romanée Conti

Vinogradi Domaine de la Romanée Conti

Godine 1760. André de Croonembourg odlučuje prodati imanje, za koje su veliko zanimanje pokazivali Madame de Pompadour, ljubavnica kralja Louisa XV od Francuske, i njen oštri neprijatelj Louis François 1er de Bourbon, princ de Conti. Princ je u utrci za trsje pobijedio, ponudivši svotu od  8000 livri. Tada je vinograd Romanée u nazivu dobio dodatak Conti.

U vrijeme Revolucije princu Contiju sva je zemlja uzeta i stavljena na prodaju licitacijom.

Ilustracija hijerarhije apelacija u Burgundiji: u ravnici, ispod regijske prometnice vinogradi su koji ulaze u opću i široku apelaciju Bourgogne aoc. Vinogradi na bagim kosinama oko sela u vinogradarskoj općini u općinskoj su apelaciji Villages aoc (apelaciju prati naziv sela-općine), na povišenim pozicijama odmah iznad sela i vinske ceste mogu biti i u kategoriji 1er cru. Na još višim i nakošenim položajima iznad sela pa prema vrhu brežuljka su apelacije 1er cru, te, položajno još iznad njih te na jačim kosinama apelacija grand cru

Ilustracija hijerarhije apelacija u Burgundiji: u ravnici, ispod regijske prometnice vinogradi su koji ulaze u opću i široku apelaciju Bourgogne aoc. Vinogradi na bagim kosinama oko sela u vinogradarskoj općini u općinskoj su apelaciji Villages aoc (apelaciju prati naziv sela-općine), na povišenim pozicijama odmah iznad sela i vinske ceste mogu biti i u kategoriji 1er cru. Na još višim i nakošenim položajima iznad sela  pa prema vrhu brežuljka su apelacije 1er cru, te, položajno još iznad njih te na jačim kosinama apelacija grand cru

                Konfiscirani i na dražbu dani vinograd Romanée-Conti kupio je Nicolas Defer de la Nouerre, koji je 1819. prodao trsje Julienu Ouvrardu za 78.000 franaka. Zatim, 1869., trsje je pripalo Jacquesu-Marie Duvault-Blochetu, koji je živio u burgundijskome Santenayu, istodobno je bio vinogradar i vinar, radio je i kao glavni savjetnik za vinogradarstvo i vinarstvo u vinogorju Côte d’Or.  Spomenute 1869. ostvario mu se dugo sanjani san – da kupi vinograd Romanée Conti. Potom je još kupio i parcele ÉchézeauxGrands Échézeaux i Richebourg, te počeo stvarati vinogradarsko imanje kakvo poznajemo danas.

Nekih 9,43 hektara vinovom lozom zasađene površine znane kao Romanée-Saint-Vivant 1791. je bio kupio Nicolas-Joseph Marey, zet geometra Gasparda Mongea. Obitelj Marey-Monge nakon nekog vremena dio parcele prodala je vinogradarsko-vinarskoj obitelji Latour, bilo je to 1898., a ostatak od 5,28 hektara dala je u najam kući Domaine de la Romanée-Conti, da bi neko vrijeme poslije tu površinu i prodala  DRC-u. Ovu kupovnu transakciju DRC je financirala prodajom odnosno iznajmljivanjem dijela svojih imanja u Échézeauxu i Grands Échézeauxu.

Kao jedan od Napoleonovih generala, Louis Liger-Belair bio je u poziciji da se domogne ponajboljih vinograda.  Sa sinom Louisom-Charlesom, od 1815. pa još nešto vremena poslije, gospodario je s ukupno 40 hektara za vinograd prvoklasnih terena, uključujući i kompletan La Tâche. Ali 1933. godine imanje se smanjilo na 24 hektara. Počele su obiteljske svađe oko nasljedstva, i to je rezultiralo time da su Liger-Belairovi La Tâche prodali DRC-u. DRC je u to vrijeme već posjedovala četiri hektara susjednog trsja Les Gaudichots. Nakon mnogo peripetija sa zakonom, napokon su, 1936., parcela Les Gaudichots i La Tâche spojeni  u apelaciju Grand cru Monopole La Tâche.

Kako je vrijeme teklo, nasljedstvima su nekretnine Romanée Conti pripale Jacquesu Chambonu i njegovoj sestri Marie-Dominique Chambon Gaudin de Villaine. Do današnjih dana obitelj Gaudin de Villaine ostala je posjednikom Domaine de la Romanée Conti, s time što je sada jedan od čelnika tvrtke – Aubert de Villaine, koji je neko vrijeme čelništvo dijelio s Marcelle Lalou Bize Leroy, a aktualni suvlasnik je Henri-Frédéric Roch.

Aubert de Villaine, Domaine de la Romanee Conti

drc-bacviceVinogradi Domaine de la Romanée Conti s Pinotom crnime nalaze se na kosinama s jako dobro drenažnim tlom i okrenutima prema istoku i jugoistoku. Tlo je tu laporasto, željezom bogato i s dosta vapnenca i kamena. Parcele su na nadmorskoj visini od oko 240 metara. Prosječna starost loze visoka je – oko 44 godine. Vinogradi se obrađuju na prirodi prijateljski način, organskim a neki i biodinamskim pristupom. Gnojidba je s kompostom od isluženih odrezanih mljevenih lucena vinove loze, kožica grožđa i ostataka od vrenja prethodne godine. Da se izbjegne stiskanje i kompaktizacija/stvrdnjavanje tla, te da se izbjegne zagađivanje ispušnim plinovima, umjesto traktora pri vinogradarskim radovima rabe se konji kao pogonsko sredstvo. Vinogradi La Tâche i Grands Échézeaux su ti koji su na biodinamskom režimu. Prinosi su vrlo mali, oko 25 hl / ha u prosjeku. Za proizvodnju jedne butelje Domaine de la Romanée Conti treba grožđa s triju trsova. Ograničenje prinosa počinje s prvom rezidbom, nastavlja se zelenom rezidbom i završava čišćenjem uoči berbe. U berbi, grožđe se pažljivo sortira i stavlja u male košare, da bi se onda, prije no što uđe u preradu, još jednom na pokretnoj traci provjerilo i, ako treba, očistilo od dijelova koji ne odgovaraju zacrtanome standardu.

Drvo za bačve osobito se pažljivo bira, posebna je opskrba baš za DRC iz šuma Tronçais. Dakako, bačvari s kojima se surađuje i te kako su provjereni. Dužina dozrijevanja vina u bačvicama ovisi uvelike o kvaliteti berbe. Uglavnom, vina na dozrijevanju u drvu, na finom talogu, provedu od 16 do 20 mjeseci. Ako je baš nužno da se vina bistre, za to se rabe isključivo svježa jaja. Filtracija se ne koristi, a kad se vino pretače iz bačve u bačvu to je isključivo gravitacijom, a nikad pumpom.

Ekološki pristup: obrada vinogradi uz pomoć konja

Ekološki pristup: obrada vinogradi uz pomoć konja

Nakon što se vina napune u butelju, i poslije određenog vremena butelje i etiketiraju, boce se stavljaju u drvene kutije, na koje se utisnu brojevi, ukupno ih je osam. Što oni znače? Primjerice, 1020-05-05 govori o ovome: prve četiri znamenke identifikacija su vina, konkretno 1010 je Romanée Conti, 1020 je La Tâche, 1030 Richebourg, 1040 Romanée St.Vivant, 1050 Grands Éxézeaux, 1060 Échézeax, 1070 Montrachet… Peta i šesta brojka znak su godišta berbe, a posljednje dvije znamenke upućuju na veličinu boce, konkretno 01 je za butelju od 0,75 lit, 03 je magnum, 04 je za bocu od tri litre, 0,5 je za bocu zapremnine šest litara.

BERBA 2000

U Burgndiji je 2000. bila dosta komplicirana, u meteorološkom smislu s puno nezgodnih obrata koji su nekad išli i do određenih ekstrema. Kraj zime bio je blag, i loza je krenula dosta ranije nego inače, formirali su se lijepi pupovi. Cvatnja u lipnju protekla je vrlo dobro i očekivala se i količinski jako dobra berba. Vegetacijski ciklus tekao je, kao uranjen, povoljno. Unatoč vlazi, šara – tj. stvaranje boje u kožici grožđa – startala je krajem srpnja, ranije nego obično. U DRC su proveli prvo prorjeđivanje grozdova, s posebnm pažnjom kod nešto mlađih loza (makar i te kod DRC-a mlađe su već za naše pojmove stare), i to se pokazalo ključnime, jer, kažu u DRC, da to nije učinjeno, grožđe nikad ne bi uspjelo dobro sazrijeti.

Butelje se pakiraju u drvene kutije

Butelje se pakiraju u drvene kutije

Srpanj i prvi dio kolovoza donijeli su dosta niske temperature, maltene onakve kakve su bile u ožujku, ali i prilično kiše i olujnih pljuskova. Uranjenost u vegetaciji brzo se topila. Počeo se javljati botrytis. Srećom, visoke ljetne temperature vratile su se početkom druge polovice kolovoza, tako da se dozrijevanje, potpomognuto vlagom u tlu nakupljenom u prethodnom jednomjesečnom kišnom periodu, nastavilo bržim ritmom. Svaki tjedan donosio je povećanje sladora u grožđu za oko jedan volumni postotak alkohola, tako da je kad se počelo s berbom u bobama bilo šećera za 13 volumnih postotaka alkohola. Berba se odvijala po lijepom, sunčanom i toplom vremenu, taj dio što se tiče meteo-uvjeta protekao je idealno. Trganje je obavljeno do kraja rujna, s time da je Pinot crni pobran, u punoj zrelosti, nešto ranije od chardonnaya s pozicije Montrachet. Srećom, botrytis se na toplom i suhome kasnoljetnome vremenu prestao razvijati. Međutim tamo gdje se već bio razvio uzeo je svoj danak. U berbi u vinogradu  i poslije, u podrumu, pred primarnu preradu grožđa trebalo je osobito pažljivo provesti selekciju grožđa. Prinos je na kraju ipak bio oko 27 hl po hektaru. Kakvoća mošta bila je visoka, ostvaren je, kažu u DRC-u, odličan balans između alkohola i kiselina.

Sva crna vina iz berbe 2000. dozrijevala su u bačvicama na finom talogu i razvijala se do proljeća 2002. Svi crnjaci osim jednoga na punjeni su u bocu u travnju 2002. godine, La Tâche je napunjen kao posljednji u tome mjesecu. Perjanica kuće La Romanée-Conti u bocu je ušla početkom svibnja 2002.

Kvaliteta vinogradarskih položaja, zatim čovjekova visoka pažnja, svojedobno, pri kupnji (kvalitetnih!) sadnica, brižljivi rad u trsju a i kasnije u podrumu s naglaskom na prirodi prijateljske postupke donijeli su odličan rezultat i u sezoni koja je pogođena vremenskim neprilikama baš u osobito delikatnome razdoblju za dozrijevanje grožđa.

BERBA 2001

romanee-la-tacheI 2001. bila je u Burgundiji u tijeku vegetacijskog perioda prilično kaotična. Pupanje je krenulo možda i dva tjedna kasnije nego u 2000.  Kratak rez u ožujku bio je prvi korak protiv velikog prinosa. Svibanj je bio krasan, ali lipanj se predstavio kao kišan i neočekivano svjež. Cvatnja je startala sredinom lipnja i, srećom, odvijala se prilično regularno. Srpanj je donio česte smjene vrućeg suhog vremena i kiše. U znaku i lijepih dana ali i kišnih oluja, svježeg vremena i jakih vrućina, s naglim promjenama. Kolovoz vrlo vruć, sa čak i 38 stupnjeva u trajanju od nekoliko dana uzastopce. Kombinacija kišnih perioda, čestih ali relativno kratkih, te vrućine rezultirala je ipak solidnim sazrijevanjem jer loza je imala dovoljno topline za nakupljanje sladora a nije patila od dehidracije. U toj godini također su došli do izražaja starost trsja i slabo opterećenje trsa, u smislu da su stare loze već i same dale manji prinos koji je mogao kako treba sazrijeti, a da je kod mlađih loza trebalo smanjivati prinos da ono što ostane na trsu na kraju dade zdravi i posve zreli rod. U toj godini bitno je bilo ne samo ostaviti na trsu manji broj grozdova nego i rezanjem donjega dijela smanjiti grozdove kako bi plod o berbi bio potpuno zreo. Problem u 2001. bio je nastup, iznenada i taman prije zacrtanog datuma berbe, razdoblja svježeg vremena koje je donekle zaustavilo proces dozrijevanja, tako da je u berbu bilo važno ići nešto kasnije nego inače, k tome i selektivno, po nekoliko puta, i da je bilo bitno opet napraviti posebno strogu selekciju grožđa na pokretnoj traci u podrumu, tako da na kraju u preradu uđe samo ono optimalno zrelo i zdravo grožđe. I opet je Chardonnay na Montrachetu bio posljednji na redu za berbu, ali to sjajno područje omogućuje da se i duže čeka s trganjem kako bi se dobilo posve zrelo grožđe koje međutim s tim čekanjem berbe i ne izgubi na svježini.

Vinifikacija je tekla dobro, mlado vino formiralo se lijepo.

DOJMOVI s KUŠANJA IZ 2002. i 2003.

Ekipa Domaine de la Romanée Conti, bilješke s kušanja godine 2002., nekoliko mjeseci nakon punjenja vina u boce:

La Tâche 2000 – Duboka boja. Vrlo kompleksan nos, ozbiljna usta, to je i svojstvo  vina La Tache. Tanin čvrst, ali elegantan, tijelo vrlo dobro, završetak dugačak.

Richebourg 2000 – Pune tamne boje, otvara se sporije. Dominiraju začini. Dosta masivna struktura, dugačak završetak. Veliki potencijal.

Grands-Échézeaux 2000 – Lijepe rubinske boje, diskretno i delikatno na nosu, u ustima pokazuje eleganciju. Vino kojemu treba vremena.

Ekipa Domaine de la Romanée Conti, bilješke s kušanja godine 2003., nekoliko mjeseci nakon punjenja vina u boce:

La Tâche 2001 – Tamnije boje, savršeno čistog te elegantnog nosa, s naznakom likviricije, što je i tipično za La Tâche. U ustima vrlo snažno, treba mu vremena u boci da se razvije do svoje špice. Veliko i klasično vino za dugo čuvanje.

Richebourg 2001 – Na nosu diskretno i nekako malo rezervirano, ipak osjete se fine note floralnoga. U ustima puno, sa zrelim taninom. Potencijal, zahtijeva duže odležavanje.

Grands-Échézeaux 2001 – Vrlo delikatno, s finim cvjetnim bouquetom. U ustima snažno,vinozno. Vino za duže odležavanje u boci.

Na radionici u Zagrebu također su se zapisivali dojmovi o vinima, i na kraju degustacije  prisutni su glasovanjem birali najbolje od ponuđenih šest uzoraka. Po glasovima, kao najbolja dva vina ovoga kušanja izašli su La Tâche 2000 i Richebourg 2000.  SuČ – 11/2016

S radionice koju su vodili sommelier Mario Meštrović i glavni urednik revije Svijet u čaši Zeljko Suhadolnik

S radionice koju su vodili sommelier Mario Meštrović i glavni urednik revije Svijet u čaši Željko Suhadolnik

Zagreb Vino.com 2016 / VELIKA PRIREDBA s MOĆNIM RADIONICAMA

Zagreb Vino.com logoPriredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Pogled u jednu od dvorana

NA 2500 ČETVORNIH METARA POVRŠINE u ZAGREBAČKOM HOTELU ESPLANADE, OKO 300 IZLAGAČA, POSEBNI PROGRAMI s PROTAGONISTIMA KAO ŠTO SU DOMAINE de la ROMANÉE CONTI, CHÂTEAU MARGAUX, GRACINOV BABIĆ SUHA PUNTA, TRAMINAC ILOČKIH PODRUMA, PA DODJELE ODLIČJA KLUBA VINSKE ZVIJEZDE i PRIZNANJA BIJELI GROZD G.E.T. REPORTA, KINO & VINO, SVOJEVRSNI TEČAJ FRANCUSKOGA i OPĆENITO JEZIKA u ENOGASTRONOMIJI, PRIKAZ VINSKOG TRŽIŠTA u VELIKOJ BRITANIJI… 

Ulazak u drugo desetljeće postojanja bio je svakako pompozan: 11. međunarodni festival vina i kulinarike Zagreb Vino.com 2016. – manifestacija u cijelosti posvećena kulturi stola i događanje koje je lijepa najava božićnih i novogodišnjih blagdana te sjajan izlog poklona za vrijeme pojačanoga darivanja – ne samo da se još jednom potvrdio kao velika priredba i pokazao i kao bitan dio hrvatske turističke ponude, nego je postavio i nove, više programske standarde.

Mnogo izlagača, mnogo posjetitelja, među njima mnogo (mladih i lijepih) žena

Mnogo izlagača, mnogo posjetitelja, među njima mnogo (mladih i lijepih) žena

Marija Mrgudić točila je Dingač Bura (od njenoga brata Nike) preko posebnog dozatora. Ništa čudno: vino je jako dobro, proizvodnja je mala, cijena visoka….

Marija Mrgudić točila je Dingač Bura (od njenoga brata Nike) preko posebnog dozatora. Ništa čudno: vino je jako dobro, proizvodnja je mala, cijena visoka….

Na i ove godine odlično (iako je cijena ulaznice povećana na 150 kuna) posjećenome festivalu dinamično se prezentiralo, degustiralo i upoznavalo vina, kuhalo i sljubljivalo vino s hranom, održavalo suvremeno koncipirane eno-gastro edukacije–radionice za poslovne ljude, trgovce, sommelijere, ugostitelje, osobe iz javnog života, novinare i druge ljubitelje vina i hrane. Zagrebački hotel Esplanade na dva se dana pretvorio u veliku pozornicu hrvatske plemenite kapljice, ali i različitih specijaliteta iz domene gurmanskih poroka. Opsežna smotra na jednome mjestu omogućavala je idealan pregled aktualnog hrvatskog vinskog trenutka. Velika je šteta što organizatoru, koji je do prije nekog vremena na festival u pet ili šest navrata

Vinska kraljica Zagrebačke županije Lucija Šember

Vinska kraljica Zagrebačke županije Lucija Šember

pozivao specijalizirane europske eno-gastronomske i turističke novinare – a namjera je bila listu poslovnih uzvanika proširiti i na inozemne vinske trgovce, konkretna podrška institucija iz vinskog i turističkog pa i društveno-političkog sektora za dovođenje ovamo stranih predstavnika medija i trgovine izostaje upravo sada kad se doista i imamo čime nametnuti internacionalnoj vinskoj sceni i kad nam i te kako treba publiciteta… O tome koliko bi bilo dobro da se nastavi(lo) ciljano, organizirano i u skupini barem jednom godišnje pozivati k nama one što nam mogu vani, svaki u svojoj sredini, učiniti dobru reklamu svakako govori podatak da su neki novinari a i vinski trgovci koji su prije nekoliko godina uoči festivala prolazili vinogradarskom Hrvatskom u pozvanim grupama, prilično zainteresirani za hrvatske vinske i gastro-novitete na ovaj zagrebački festival počeli stizati u privatnoj režiji, i to ne samo iz najbližih nam država nego i iz onih malo daljih, primjerice iz Velike Britanije, Nizozemske…

Bovin iz Makedonije: Matea Rimay (marketing), enolog Boris Nećev, te Karlo Ljubić (predstavništvo Zagreb) i Kostadin Kitanov

Bovin iz Makedonije: Matea Rimay (marketing), enolog Boris Nećev, te Karlo Ljubić (predstavništvo Zagreb) i Kostadin Kitanov. U prvome planu: Vranec

Za posebnu pohvalu festivala svakako su radionice, koje su bile na vrlo visokom ne samo domaćem nego i na internacionalnom nivou i koje svakako dižu renome manifestaciji. Dovoljno je ovdje spomenuti neka imena i nazive protagonista, te neke teme: La Domaine de la Romanée-Conti, Château Margaux, Château Puy Lacoste, Helmut Gangl, Francuski jezik (i općenito pravilan jezik) u eno-gastronomiji, pa Sve što treba znati o tržištu Velike Britanije, Vino i Kino s kapljicom iz talijanske pokrajine Marche, pa Neki novi hrvatski vinski jug, Vina čuvana u moru 240 dana i dimljene dagnje, Vertikala primoštenskog Babića Suha punta

Veselo s trima šampanjerima – Zdenkom Šemberom s Plešivice te Barbarom Istenič i Bjanom iz Slovenije

Veselo s trima šampanjerima – Zdenkom Šemberom s Plešivice te Barbarom Istenič i Bjanom iz Slovenije

Od malih nogu na prvoj liniji fronte: Sommelijerka Jelena Valentić Šimić na festivalu sa svojim sinčićem

Od malih nogu na prvoj liniji fronte: Sommelijerka Jelena Valentić Šimić na festivalu sa svojim sinčićem

Ovogodišnja se priredba odvijala na površini od oko 2500 četvornih metara, a okupila je više od 300 izlagača – proizvođača vina, jakih alkoholnih pića, pršuta, kulena, sira, tartufa, bučinog i maslinovoga ulja, piva, slatkih delicija i drugih artikala iz Hrvatske i raznih drugih zemalja Europske unije, ponajviše onih iz našeg okruženja.

Gužva među izlagačima, gužva u prostoru za posjetitelje. Ovakvu posjećenost kao ove godine, lani i preklani nije imala niti jedna vinska a ni gastronomska priredba u Hrvatskoj. To ipak nije bilo dovoljno da npr. HRT pošalje na festival svoje kamere. Vidjeli su se međutim neki novinari, ali valjda su došli po drugome poslu. Koliko perifernih stvari nađe mjesto u našim tv-emisijama, ali ovako nešto ne može. Ali kameru je zato poslala Televizija iz Srbije, za njihov Prvi program i emisiju Grozd. Pa me to podsjeća i na vrijeme kad je revija Svijet u čaši organizirala svečanost u povodu svojega prvoga broja i, poslije, kad je u zagrebačkom hotelu Antunović imala seriju vrlo uspješnih Ateljea okusa na kojima su sudjelovali svi najbolji hrvatskih kuhari i vinari, ali i neki renomirani vinari iz susjednih zemalja. Kamere nijedne hrvatske TV-kuće nije bilo, ali je došla kamera RTV Slovenije i snimila prilog za svoj Prvi program…

Festival je kao i svake godine imao humanitarno obilježje, i to u suradnji s udrugom kuhara bez granica Renato, a riječ je o prikupljanju donacija za preglede srca uz pomoć ultrazvuka.

– Ušli smo, eto, i dalje zajedno, u iduću dekadu našeg vinskog druženja u Esplanadi. Novo razdoblje, novi izazovi. Smatram da smo do sada kao festival Zagreb Vino.com učinili mnogo na širenju vinske kulture i na povezivanju proizvođača, trgovaca i kupaca, i drago mi je da su brojni vinari s

Ambasador Čilea Juan Luis Nilo kao veliki je ljubitelj vina primio je Ivana Dropuljića, direktora Zagreb vino.coma na dogovor oko nastupa čileanskih proizvođača iduće godine,

Ambasador Čilea Juan Luis Nilo kao veliki ljubitelj vina primio je Ivana Dropuljića, direktora Zagreb Vino.coma na dogovor oko nastupa čileanskih proizvođača iduće godine

kojima sam počeo i gradio ovaj festival očito prepoznali vrijednost manifestacije u kontekstu ne samo vlastite promidžbe nego, što je bitno i s turističkog i općegospodarskog aspekta, i promidžbe kraja u kojemu djeluju – rekao je prof. Ivan Dropuljić, osnivač i direktor festivala Zagreb Vino.com, podsjećajući već sada potencijalne izlagače i posjetitelje da će i iduće godine, kako je bilo do sada, festival biti posljednjeg petka i posljednje subote u studenome.

Došlo je i do važnog dogovora za idući festival: u uredu Veleposlanstva Čilea u Zagrebu našli su se ambasador Juan Luis Nilo i direktor Zagreb Vino.coma Ivan Dropuljić, na razgovoru oko značajnijeg sudjelovanja čileanskih vinskih kuća na idućoj manifestaciji, 2017. godine! ♣

Delicija našega juga: smokvenjak

Delicija našega juga: smokvenjak

Ponuda specijaliteta na tanjuru: konoba Dida, Zagreb

Ponuda specijaliteta na tanjuru: konoba Dida, Zagreb

__________________________

Radionice i druga popratna događanja

Radionica Domaine de la Romanée-Conti

Radionica Domaine de la Romanée-Conti

DOMAINE de la ROMANÉE-CONTI! Jedan od najboljih i najcjenjenijih vinskih posjeda svijeta i svakako najčuvenija svjetska vinska kuća – Domaine de la Romanée Conti, predstavljena je kroz aktualnu osobnu kartu i povijest te kroz svoja glasovita burgundijska vina: La Tâche, Richebourg  i  Grands Échézeaux  iz  berbi 2000 i 2001. Moderatori Mario Meštrović i Željko Suhadolnik. Na kraju degustacije prisutni na radionici izabrali su glasovanjem kao najbolja dva vina ovoga kušanja La Tâche 2000 i Richebourg 2000. ■

I radionica Château Margaux, s Tonijem i Barbarom Bačić kao voditeljima

Radionica Château Margaux, s Tonijem i Barbarom Bačić kao voditeljima

CHÂTEAU MARGAUX! – U organizaciji Dropi-promocije, vertikala od pet vina najpoznatijeg bordoškog i svjetski glasovitog châteaua: Château Margaux Grand Vin Premier Grand Cru classé 2008., 2009., 2010., 2011. i 2012. Moderatori: Ante Toni Bačić i Barbara Bačić. Vina na bazi cabernet sauvignona (86-87 %), s dodatkom merlota (obično do 10 %) te u nekoj berbi i malkice cabernet franca odnosno petit verdota (otprilike do 2 %). Izvrsna, klasična, mekana i elegantna 2010. S ponešto čokolade i kože u nosu vrlo zanimljiva 2009. Fina elegantna, i te kako živa 2008. Čvrsta i dobro strukturirana te jako obećavajuća 2012. Lijepo strukturirana i u nosu još s ponešto izraženijim utjecajem drva ali također obećavajuća 2011.

VERTIKALA CHÂTEAU GRAND PUY LACOSTE – Pet legendarnih berbi Château Grand Puy Lacoste, od 1996. do 2010., konkretno 1996, 2000, 2005, 2009 i 2010. Moderator: Daniel Čečavac (WSET Level 3), Wine Club Croatia i Zagreb Vino.com. ■

TRAMINAC ILOČKIH PODRUMA, NAJNAGRAĐIVANIJE VINO HRVATSKE – Traminac Iločkih podruma, s jedinstvenog vinogradarskog položaja Principovac.  Kontinuirano se uzgaja od 1710. godine, a Iločki podrumi od njega stvaraju vina koja osvajaju prestižne titule i priznanja na najutjecajnijim nacionalnim i međunarodnim vinskim ocjenjivanjima. Moderator: mr. Franjo Francem, enolog i dopredsjednik hrvatskog sommelier kluba. ■

VENJE KROZ VRIJEME: SVE BERBE NA JEDNOME MJESTU – Vertikalna degustacija vina Venje kutjevačkog proizvođača Ivana Enjingija. Kušane su berbe 2010., 2009., 2008., 2007., 2006., 2004., 2003., 2002., 1998. Moderatori: Ivo Kozarčanin, Mario Meštrović i Ivan Enjingi. ■

Marijan Knežević, enolog Feravina

Marijan Knežević, enolog Feravina

CRNO BLAGO SLAVONIJE – Mogućnosti Slavonije u crnim vinima. Vina iz berbe 2012. Moderatori: Ivo Kozarčanin, vinski kritičar, i Marijan Knežević enolog Feravina. Feravino, nakon uspjeha s frankovkom, pa onda i syrahom, nastoji se nametnuti i cabernet sauvignonom, merlotom i crnim pinotom. Dojam: u vinima malo naglašeno drvo, posve nepotrebno. Možda je potrebna veća pažnja i pri izboru barriquea. Razmišljanje, kao prijedlog: još jače se koncentrirati na domaću Frankovku, radije se širiti s njom kao sortom nego npr. s Pinotom crnime, a od u vinogradu postojećih inozemnih crnih sorata kreirati – zar to nije izazov? – ozbiljan cuvée, s dodatkom frankovke!  ■

EVOLUCIJA ŠKRLETA – Predstavljanje razvoja proizvodnje škrleta. Ovo je bila prilika za kušanje najboljih uradaka sedam vodećih vinara Moslavine. Moderator: Saša Špiranec.

Leo Gracin sa suprugom Renatom, sommelier Mario Meštrović i Dražena Vučković

Leo Gracin sa suprugom Renatom, sommelier Mario Meštrović i Dražena Vučković

VERTIKALA BABIĆA SUHA PUNTA – Berbe 2005., 2006, 2007., 2008., 2009., 2010., 2011. Odlična vina! Moderatori Leo Gracin, proizvođač, i sommelier Mario Meštrović. Leo Gracin posjeduje 0,8 hektara vlastitog nasada a kupuje grožđe s 1,5 ha, proizvodi ukupno oko 4000 butelja ■

radionica-babic-boce-2

VINA ČUVANA u MORU i DIMLJENE DAGNJE – Degustacija nekoliko tzv. koraljnih vina, a to su ona u buteljama odležanima u moru 240 dana. Uz vina su posluživana jela od dimljenih dagnji. Moderatori: Zadranin Marko Dušević, uzgajivač dagnji i čuvar u moru odležavanih butelja, sommelier Mario Meštrović i chef Mate Janković. ■

Neki novi (dalmatinski) jug: radionica koju je vodio Siniša Lasan, uz pomoć Ksenije Matić

Neki novi (dalmatinski) jug: radionica koju je vodio Siniša Lasan, uz pomoć Ksenije Matić

NEKI NOVI (HRVATSKI) JUG Zanimljiva degustacija nekih otkrića s juga – pjenušci, maceracije, amfore, biodinamika. Sorte Plavac mali sivi, Grk, Pošip, Rukatac, Cetinka, Malvasija dubrovačka, Kujundžuša. Organizator i moderator: sommelier Siniša Lasan, moderatorica Ksenija Matić, prisutan i kutjevački vinogradar/vinar Vlado Krauthaker. Jako dobra zamisao, ta radionica, s kojom se htjelo pokazati kako nove generacije nastoje tradicijskim vinima obiteljskih gospodarstava s juga Dalmacije (Pelješac, Korčula, Konavle…) pridodati i neke uratke bazirane na vlastitim razmišljanjima tijesno vezanima uz eko-produkciju. Kušana vina, osim dva, jedno izvrsno – Grk 2013 Deforo od Birea, i jedno jako dobro: pjenušac od pošipa, rukatca i cetinke rađen klasičnom metodom u podrumu Radovanović na otoku Korčuli – nisu s tržišta nego još iz podruma, riječ je o pokusima nekolicine mlađih i ambicioznijih južnodalmatinskih vinara. Smatram da bi bilo dobro i nastaviti s ovakvom radionicom iduće i idućih godina, naime u 2017. i osobito kasnije mogla bi na kušanje biti ponuđena i vina novoga ruha i duha elaborirana i već spremna za tržište… ■

ZLATARICA: STARA SORTA ZA NOVO DOBA – Zlatarica je izvorna hrvatska sorta, a postoje dvije: Zlatarica blatska s otoka Korčule koja je izrazito ugrožena s minimalnim nasadima, i Zlatarica vrgorska s područja Vrgorca, koja je u vrlo osjetljivom stanju jer je ograničena gotovo na samo jedno vinogorje. Predstavljene su razlike među tim dvjema Zlataricama iz dvaju vinogorja. Kušani su uzorci Livija, Pilač Gašpar i Grmoja. Moderatorica: Martina Bek (WSET Level3) ■

Boris Mervič (sasvim desno), chef Zdravko Tomšić, enologinja Antonija Krnić te prof. Marin Berović

Boris Mervič (sasvim desno), chef Zdravko Tomšić, šibenska enologinja Antonija Krnić te prof. Marin Berović

SLOrganska VINA – Izbor organskih vina JNK Borisa Merviča iz Vipavskog vinogorja. Brojne zlatne medalje na prestižnim svjetskim natjecanjima. Posebnost, ekskluzivnost, s jasnim predamfornim Gravnerovim stilom. Iste sorte iz više različitih godišta. Kao najbolje kapljice zapamtio sam Rebulu 2008, Cuvée sv. Mihaela 2011, i vrlo poseban Merlot 2009. Moderatori: prof.dr.Marin Berovič i Boris Mervič. ■

Pivsko veselje!

Pivsko veselje!

BEER & WINE ….PIVO  & VINO – Birra del Borgo jedna od najpoznatijih svjetskih craft pivovara predstavila je L’Equilibristu i Caos, čudesan spoj vina i pive. Chianti, Malvazija, saison Duchessa klasična metoda, liqueur d’expedition… Moderatori:  Domagoj Ribafish  i  Paolo Bertani (Birra del Borgo). ■

FRANCUSKI i VINO – Važnost francuskog jezika u svijetu vina i gastronomije velika je, a za ljubitelje vina te, posebice, profesionalce – nije luksuz nego potreba. Za početak, najvažnije je znati pročitati nazive sorti, vina, regija. Bila je ovo uvodna radionica Abecede francuskoga jezika za profesionalce, a koju je vodila prof. Marija Vukelić. ■

S najviše priznanja na ovogodišnjoj dodjeli Kluba vinske zvijezde: Krešo Vučković (sasvim lijevo), iz hrvatsko-američke ekipe Miljenka Grgića, s triom Kluba Vinske zvijezde Ivom Kozarčaninom, Željkom Suhadolnikom i Vitomirom Andrićem

S najviše priznanja na ovogodišnjoj dodjeli Kluba vinske zvijezde: Krešo Vučković (sasvim lijevo), iz hrvatsko-američke ekipe Miljenka Grgića, s triom Kluba Vinske zvijezde Ivom Kozarčaninom, Željkom Suhadolnikom i Vitomirom Andrićem

VINSKE ZVIJEZDE i ZVJEZDICE NAJBOLJIM VINIMA – Već po tradiciji, dodijeljena su i odličja zagrebačkog Kluba Vinske zvijezde, okosnicu kojega čine novinari Vitomir Andrić, Ivo Kozarčanin i Željko Suhadolnik. Trofeji su bili za kakvoću domaćih i inozemnih vina uzetih s tržišta, kušanih i ocijenjenih u tijeku 2016. za Potrošački putokaz. Proglašena su i po tri najbolja vina unutar svoje kategorije. U nastavku podijeljena su i odličja za hrvatske ružičaste pjenušce i hrvatske crne pinote što su ih ocjenjivali najjači europski profesori biotehnologije, okupljeni prije oko dva mjeseca na svom tradicijskom radnom susretu na Braču.

Šampioni ocjenjivanja vina na ovogodišnjem susretu ugolednih europskih biotehnologa u Bolu na Braču su enologinja Suzana Zovko iz Belja s odličjem za crni pinot, te Zdenko Šember s Plešivice, s odličjem za pjenušac Rosé brut.

Događanje je proteklo glatko, pitko i slatko zahvaljujući i susretljivosti kućama Igomat iz Otruševca i U prolazu iz Samobora, koji su na kušanje ponudili mesne prerađevine od crne slavonske svinje te poznate samoborske kremšnite, i nagrađenim vinarima koji su otvorili poneku butelju vina.  ■

Suzana Zovko

Suzana Zovko i, dolje, Zdenko Šember, šampioni ovogodišnjeg ocjenjivanja hrvatskih vina u Bolu na Braču. Uz Suzanu, enologinju Belja,i Zdenka Šembera, su organizator skupa biotehnologa i član žirija prof. Marin Berovič s Kemijsko-biotehnološkog fakulteta u Ljubljani, i predsjednik ocjenjivačkog žirija u Bolu Željko Suhadolnik, glavni urednik revije Svijet u čaši

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

NAGRADE BIJELI GROZD –   Na petom Bijelom grozdu dodijeljena su priznanja najboljim vinskim posjedima u turističkom smislu, te nekoliko posebnih priznanja pojedincima, za njihov doprinos razvoju i promociji eno-gastro turizma i vinske kulture u Hrvatskoj, ali i – to je novost ove godine – udrugama i pojedincima u Sloveniji, Bosni i Hercegovini te Srbiji.

Dobitnici priznanja Bijeli grozd za 2016.

Dobitnici priznanja Bijeli grozd za 2016.

Vinski podrumi postali su i postaju bitan sastavni dio turističke ponude i cilj ovog projekta je pohvalom istaknuti one koji se najviše trude i dati im poticaj za nastavak, rekao je moderator Tomislav Stiplošek iz udruge G.E.T. Report. Ove godine, za najbolje vinarije glasalo je 515 eno-gastro znalaca i putnika, a rezultati su podijeljeni na 4 regije: Dalmaciju, Istru i Kvarner, Bregoviti hrvatski sjeverozapad te Slavoniju i Podunavlje. Dobitnici priznanja su: Bregoviti hrvatski sjeverozapad: 1. Vuglec breg, Škarićevo; 2. Šember, Donji Pavlovčani; 3. Željko Kos, Hrnjanec • Dalmacija: 1. Bibich, Plastovo; 2. Miloš, Ponikve; 3. Korta Katarina, Orebić • Istra & Kvarner: 1. Kozlović, Vale, Momjan; 2. Kabola, Momjan; 3. Trapan, Šišan • Slavonija & Podunavlje: 1. Iločki podrumi, Ilok; 2. Josić, Zmajevac; 3. Belje, Kneževi vinogradi

Najbolji u Hrvatskoj: 1. Kozlović, Momjan; 2. Iločki podrumi, Ilok; 3. Kabola, Momjan • u Sloveniji: Ščurek, Plešivo, Goriška brda; u Bosni i Hercegovini: Nuić, Crnopod, Ljubuški; u Srbiji: Zvonko Bogdan, Palić, Subotica

Priznanje Dobar Start za 2016. godinu dobila je obitelj Deklić iz mjesta Ferenci (Vižinada, Istra), a posebna priznanja Franjo Francem iz Zagreba, za životno djelo, pa tvrtka Dobra vina iz Zagreba, OPG Kolar iz Baranje,te mariborske Vinske Brbončice. ■

Hrvatski vinski vitezovi za viteško vino za 2016/2017 birali su kapljicu od sorte Teran. Slovenski vinski vitezovi, koji dolaze na ovaj viteški susret u Zagrebu – nisu se ovaj put pojavili

Hrvatski vinski vitezovi za viteško vino za 2016/2017 birali su kapljicu od sorte Teran. Slovenski vinski vitezovi, koji dolaze na ovaj viteški susret u Zagrebu – nisu se ovaj put pojavili

IZBOR HRVATSKOGA VITEŠKOGA VINA – Po tradiciji, u okviru Zagreb Vino.coma odvijao se i viteški turnir, na kojemu su hrvatski vinski vitezovi birali viteško vino za sezonu 2016/2017. Obično na tome skupu sudjeluju i vinski vitezovi susjedne nam Slovenije, ali ovaj put nisu došli – jer viteško vino biralo se od sorte Teran! Novoizabrano viteško vino je Teran 2013. od Petera Polettija. Koliko je Poletti zadovljan što je baš njegov teran pobijedi u izboru, toliko je i nezadovoljan jer, veli, ta titula nije nigdje na festivalu razglašena, a on nije niti dobio ništa napismeno da bi mogao sam vino označavati promovirati kao viteško. Hrvatski Vinski vitezovi mogli bi se i morali pobrinuti da iduće godine vlasniku Viteškog vina dodijele neku povelju. ■

VINO&KINO – Spoj filmske umjetnosti i vina. U atmosferi scena iz talijanskog filma Kako to rade Talijani (komedija) kušana su vina – Verdicchio dei Castelli di Jesi i Rosso Conero – talijanske regije Marche, i to od dvoje tamo nezaobilaznih proizvođača – Silvana Strologa i Marike Socci. Scene iz filma komentirala je Jelena Bulum, a vina sommelier iz regije Marche Tiziano Cacciani. ■

SVE ŠTO TREBA ZNATI O TRŽIŠTU u VELIKOJ BRITANIJI – Dan je koristan pregled tržišta vinom u Velikoj Britaniji, s fokusom na načelima njegova ustroja i funkcioniranja u praksi. Cilj prezentacije bio je pružanje informacija o prilikama koje britansko tržište vina pruža izvoznicima u potrazi za uvoznikom i distributerom, ali i o konkretnim načinima kako se te prilike mogu i trebaju iskoristiti. Moderator:  Craig Duggan, Business Development Manager, Croatian Fine Wines Limited. ■

OLYMPUS DIGITAL CAMERADIAM BOUCHAGE CONFÉRENCE – DIAM bouchage conférence, u Zagrebu, za vrijeme festivala vina i gastronomije Zagreb Vino.com 2016. S dosta hrvatskih proizvođača vina koji već rabe DIAM. Malo pomalo širi se krug korisnika zatvarača DIAM, tvornice što je nedavno lansirala i model čepa br. 30, za koji jamči da će bez problema savršeno čuvati vino u butelji i 30 godina, omogućavajući mu pri tome i da se kroz vrijeme razvija! Jacques Olivier Baugier iz DIAM-a najavio je za iduću godinu novitete – čep DIAM koji bi bio i 100-postotno na eko-kolosijeku. ■

 SuČ – 11/2016

Turizam/ BRENDIRATI NE TEK PROIZVOD ILI USLUGU, NEGO CIJELI TERITORIJ ODAKLE SU ONI!

 turizam-rh-dani-u-bolu-josip-zaher

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

⦁ Facebook  ⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t

KAKO SE PONAŠATI i ŠTO UČINITI ZA BUDUĆNOST, DA NE ISPADNE DA NAM SE STVAR TEK – DOGAĐA?

Kraj je godine, svode se računi. Bilansa u turističkom sektoru za 2016. u nas vrlo povoljna: računa se na rekordnih 9,5 do, po nekima, možda i 10 milijardi prihoda od turizma. Veselje, dakako, na jubilarnim dvadesetim Danima hrvatskog turizma održanima u Bolu na Braču.

 Važno je sada – kako dalje. Što učiniti za budućnost da ne ispadne da nam se u 2016. ovako uspješan turizam dogodio, zbog spleta okolnosti koje baš i nisu išle na ruku našim konkurentima. Ne znači da ćemo i dalje imati sreću, ali niti to da, ne daj Bože, nepovoljna događanja na međunarodnoj sceni u idućoj odnosno idućim godinama neće udariti i nas. Hrvatska nesumnjivo ima veliki turistički potencijal, ali na žalost domaće resurse – a baza i aduti su ne samo more i prirodne ljepote! – koristi još uvijek dosta ležerno, nekih se čak na neki način i olako odriče i dopušta da na onome što bismo mogli zaraditi mi koristi imaju – drugi. Čudi koliko se dugo u nas više raspravlja nego radi, a dio rečenice koji se desetljećima redovito ponavlja na skupovima je …mi moramo odnosno mi trebamo učiniti to i to. Nastavak rečenice o tome što to konkretno treba učiniti obično bude nabrajanje određenih aktivnosti i akcija koje nisu nikakva epohalna otkrića, dakle nečega za što se već zna da je logično i potrebno. Nastavak na te rečenice u realizaciji zna šepati, ili ga i nema.

Sada na Bolu na 16. Hrvatskom turističkom forumu u organizaciji Hrvatske gospodarske komore tema je bila o zračnom prijevozu u turizmu, htjelo se istaknuti kako će jača i bolja zrakoplovna povezanost emitivnih središta i hrvatskih odredišta produžiti turističku sezonu.

Tonči Peović

Tonči Peović, predsjednik Udruženja zračnog prometa pri HGK

Uvijek je u turizmu aktualno pitanje kako produžiti turističku sezonu. Povećana je potražnja za hrvatskim destinacijama, i moramo to iskoristiti. Potrebno je uspostaviti izravne letove prema emitivnim tržištima tijekom čitave godine jer ako destinacija nije prometno dostupna, nije ni privlačna, rekao je predsjednik Udruženja zračnog prometa pri HGK Tonči Peović, te dodao kako hrvatske zrakoplovne luke u 2016. bilježe najviše putnika u svojoj povijesti, činjenica je da je kroz njih samo u srpnju ove godine prošlo gotovo milijun i pol putnika, za prvih sedam mjeseci 2016. ukupno povećanje je oko 4,4 milijuna putnika ili 12,4 posto više nego u istom razdoblju prošle godine.

Zamjenica glavnog tajnika Udruženja putničkih agenata i turoperatora EU Christina Russe smatra da je zrakoplovna povezanost ključna za turistička putovanja, a u Hrvatskoj je nedovoljna. Uzrok tome je vjerojatno činjenica da većina gostiju dolazi iz susjednih zemalja ili iz zemalja koje su dovoljno blize pa se turisti odlučuju na putovanje cestom. Poboljša li se povezanost zrakom, mogućnosti za privlačenje više turista iz drugih europskih i prekomorskih tržišta povećavaju se, rekla je Russe. Smatra i da je do trenda povećanih dolazaka u Europu došlo upravo zbog pojačanoga zračnog prometa i niskotarifnih letova.

Direktorica komercijalne potpore, proizvoda i nabave TUI Grupe Vesna Zeneral istaknula je da je u interesu Hrvatske učinkovitije koristiti vlastite resurse i konstantno ulagati u jedinstvenu ponudu.

Komentar direktora Sektora za financijske institucije, poslovne informacije i ekonomske analize HGK Zvonimira Savića: U turističkoj djelatnosti i nadalje se bilježe rekordni fizički i financijski rezultati, ali je i nadalje vrlo izražena sezonalnost hrvatskog turizma. Naime, samo na vrhuncu turističke sezone, u srpnju i kolovozu, ostvaruje se preko 60 posto svih noćenja u godini te smo u tom segmentu dužine intenzivnije sezone najlošiji u odnosu na druge europske mediteranske zemlje.

Problem Hrvatske su i hoteli, pa i sadržaji koji bi privukli goste i izvan ljeta, kad je sunčano i toplo i kad se svuda barem nešto događa: kao što je za dolazak gostiju na neko odredište nužan prijevoz, tako su i izvan pune sezone nužni i otvoreni smještajni kapaciteti. Ne moraju dakako oni kroz cijelu godinu biti otvoreni u punome broju u kojemu su otvoreni u glavnoj sezoni, ali ako su gotovo svi, neki i stoga što su predviđeni samo za ljeto pa u njima nema sustava grijanja, zatvoreni, pogotovu u okolici grada bisera kakav je naš Dubrovnik, logično je da to ne ide u prilog dolasku gosta. Prisjećam se događaja kad je međunarodni festival vina i kulinarike Zagreb Vino.com, koji se uvijek održava posljednjeg petka i posljednje subote u studenome, pozvao u goste grupu etabliranih inozemnih eno-gastronomskih i turističkih novinara i uoči festivala vodio ih na studijsko putovanje po našim vinorodnim krajevima. Kad smo obilazili Pelješac, Korčulu i Konavle, na Pelješcu nije radio niti jedan hotel, jedva se našao smještaj u jednom hotelčiću na Korčuli… Sve to u okolici jednog Dubrovnika!

Bol, središte. zgrada Prve dalmatinske vinarske zadruge, danas sjedište renomirane vinske kuće Stina-vino hotelijera Jake Andabaka

Bol, središte, zgrada Prve dalmatinske vinarske zadruge, danas sjedište renomirane vinske kuće Stina-vino hotelijera Jake Andabaka

Ima još nešto: iako je Hrvatska zemlja s mnogo mogućnosti i za elitni turizam, to se premalo (dosad) valorizira(lo).U novije vrijeme vide se stanoviti pokušaji u stvaranju destinacija za zahtjevne i platežno sposobne goste. Jedno od tih mjesta je i Mali Lošinj, sa svojih nekoliko hotela s pet zvjezdica odnosno de luxe ranga. Dok se jedni trse kreirati ponudu za elitne goste, drugi spavaju po pitanju olakšavanja dolaska gostiju (u Mali Lošinj). Za imućne, koji su komotni a nerijetko i razmaženi, sadašnje mogućnosti dolaska do Malog Lošinja cestom te trajektom nisu baš privlačne. Prisjećam se slučajnog susreta s grupom Talijana koji su još u vrijeme Jugoslavije bili u Svetom Stefanu u Crnoj Gori što je tada slovio kao luksuzno turističko odredište. Stupili smo slučajno u kontakt kad su se iz Svetog Stefana vraćali kući. Rekli su da ih je Sveti Stefan oduševio, ali da su im bubrezi i naročito automobil stradali u vožnji po tadašnjoj Jadranskoj magistrali do te elitne turističke oaze… Toliko se već govori o tome da je nužno proširiti lošinjski aerodrom da bi tamo mogli slijetati i veći zrakoplovi, ali iako je grupacija Jadranka već dosta uložila u kreiranju raja za bogatune, s proširenjem zrakoplovne luke stvar još šepa….

IZVOZ

Posebna su priča hrvatski proizvodi koji bi se mogli i morali plasirati kroz turizam.

Moramo početi snažnije izvoziti vlastite proizvode kroz naš turizam, jer upravo je turizam naš najbolji izvoznik, poručio je, kao da je to neka novost, potpredsjednik HGK za turizam, trgovinu i financije HGK Josip Zaher na svečanom otvorenju Dana hrvatskog turizma u Bolu, prilikom dodjele godišnjih turističkih nagrada. Naglasio je u svom govoru kako su dobitnici nagrade Turistički cvijet najbolji pokazatelj da hrvatski turizam ide u pravom smjeru.

Osvrnuo se i on na neke bitne točke iz problematike turizma – već spominjano produljenje sezone te na PDV u turizmu, koji bi po mnogima trebao biti niži nego što jeste ali koji će se sada s novom poreznom reformom u ugostiteljstvu, na užas mnogih turističkih djelatnika – povećati! Zaher je istaknuo da je HGK krenula u izradu studije o utjecaju PDV-a na poslovanje hotela i kampova. Ta će studija zasigurno biti vjerodostojan i dovoljan argument da ga kreatori politika uvaže, poručuje Zaher. Napomenuo je i kako se ne smije zaboraviti ono što je ključno za uspjeh u turizmu, a to su ljudi, te je pozvao sve sudionike u turizmu na suradnju kako bismo u sljedećim godinama postigli još bolji turistički uspjeh.

Direktor Glavnog ureda Hrvatske turističke zajednice Ratomir Ivičić izjavio je, kao da to nismo znali i prije, kako je turizam vrlo važan za Hrvatsku. Moramo raditi na kvaliteti, razvijati nove proizvode te pronalaziti nove motive dolaska turista. Sve nas to čeka u sljedećoj godini, kazao je Ivičić.

Pomoćnik ministra turizma Robert Pende osvrnuo se na početak dodjele turističkih nagrada prije 20 godina. Govoreći o hrvatskom turizmu rekao je kako smo kroz protekle godine uspjeli stvoriti zaista kvalitetan proizvod. Dani hrvatskog turizma su i prilika da se zahvalimo najboljima, ali i svima ostalima koji su zaslužni za uspjeh turističke sezone, rekao je Pende na dodjeli nagrada.

Pa je tako najboljim poslovnim hotelom proglašen Hotel Park iz Splita, a najbolji kongresni hotel je Valamar Lancroma Dubrovnik Hotel iz Dubrovnika. U kategoriji odmorišnih hotela nagrade za izvrsnost primili su Bluesun Hotel Solin s tri zvjezdice iz Brela, Hotel Neptun sa četiri zvjezdice iz Dubrovnika i Hotel Dubrovnik Palace s pet zvjezdica također iz Dubrovnika. Dubrovački The Pucić Palace odnio je nagradu za mali i prijateljski hotel, a Valamar Dubrovnik President hotel najbolji je u kategoriji wellness hotela. Hotel Villa Dubrovnik iz Dubrovnika pobjednik je u kategoriji luksuznih i jedinstvenih luksuznih hotela.

Kao i prošle godine, nagrada za najbolji hostel pripala je Boutique Hostelu Forum iz Zadra.

U kategoriji kampova nagrađeni su najbolji veliki, mali i eko kamp. Naturistički kamp Valalta iz Rovinja najbolji je veliki, Kamp Lupis iz Lovišta mali, dok je nagradu za najbolji eko-kamp odnio Kamp Kovačine s Cresa.  Proglašene su i najbolje marine. Marina Frapa iz Rogoznice odnijela je nagradu za najbolju veliku marinu, najbolja srednja je marina Hramina s Murtera, a najuspješnijom malom marinom označena je Olive island marina iz Sutomišćice. U kategoriji putničkih agencija posebno priznanje za doprinos razvoju luksuznog i iskustvenog turizma dobila je agencija Calvados Club iz Splita, a putnička agencija Fiore iz Poreča predstavljena je kao najbolja mala DMK putnička agencija. Navigare Yachting iz Zagreba najbolja je charter kompanija godine. U kategoriji SPA/lječilište godine nagradu je dobila Thalassotherapia Opatija iz Opatije. Posebno priznanje za doprinos akciji Turistički cvijet – Kvaliteta za Hrvatsku dobio je novinar Đuro Tomljenović.

POBOLJŠATI INSPEKCIJU, OPREZNO KOD ZAŠTIĆIVANJA OZNAKA

Hrvatska ima vrhunsku kvalitetu, a po tome ćemo biti prepoznatljivi u svijetu tek kada se brendiramo. Isto je s našom prehrambenom industrijom. Zajednički brend učinit će je globalno konkurentnom, istaknuo je potpredsjednik HGK za međunarodne poslove i EU Želimir Kramarić na stručnom skupu Hrana kao brend te dodao kako će rezultate zasigurno donijeti pilot-projekt Gourmet Hrvatska Klastera konkurentnosti prehrambeno-prerađivačkog sektora (HKK PPS).

Predsjednik Klastera Zvonimir Novak istaknuo je da kad govorimo o nacionalnom brendiranju prehrambeno-prerađivačkog sektora moramo imati cjelovit pristup jer ćemo na taj način unaprijediti konkurentnost, privući investicije, ali i potaknuti razvoj turizma. Za brendiranje Hrvatske najviše je do sada i učinio turistički sektor, no riječ je o cijelom lancu koji se kreće od poljoprivrede preko prerade i turizma do marketinga, ističe Novak.

Za Bol karakteristična šljunčana plaža

Za Bol karakteristična šljunčana plaža

Može li se baš reći da je najviše za brendiranje Hrvatske učinio turistički sektor. Tà, taj turistički sektor propušta u ponudu uvrstiti dosta toga što je izvorno hrvatskoga porijekla i što je iz hrvatske proizvodnje! Eto i predsjednica Klastera kreativnih i kulturnih industrija Ivana Nikolić Popović upozorava kako je Hrvatska bez identiteta izišla na europsko tržište od 500 milijuna ljudi, pa ona traži da se to promijeni. S informativnih emisija s naših malih ekrana dolaze i primjedbe i prigovori da već već nekoliko desetljeća idemo na ruku uvozničkim lobijima pa nas stoga, i neopravdano, poplavljuju kojekakvi proizvodi iz vana. Istina je da članstvo u EU zahtijeva poštovanje odluke o slobodnom kretanju roba, ali… Čulo se nešto dosta uznemirujuće u pogledu zdravlja: na našem tržištu ima primjerice podosta voća iz uvoza koje bi inspekcijske službe morale i mogle bez straha od prigovora iz EU isključiti, jer je tretirano sredstvima što ih ne odobrava EU!…  Vinari se pak bune da je na hrvatskome tržištu ogromna količina uvoznog vina sumnjive kvalitete. To sve bi inspekcija trebala ili potvrditi, pa da se prekršitelji kazne, ili, ako je sve u redu, opovrgnuti optužujuće navode. Upravo rad i nalazi inspekcijskih službi tijesno su povezani i s turizmom, naime kad se u određena područja koja su u tijesnoj vezi s turizmom uvede red, tek tada nastaju preduvjeti da se i po nekom određenom proizvodu ili po nekoj usluzi brendira svaki pojedini teritorij, a baš to je bitno.

HGK je u 20 dana provela proceduru zaštite slavonskog kulena, i na tome sam jako zahvalan, rekao je Tomislav Galović, direktor tvrtke Kulin Galović, te naglasio kako smatra da je brendiranje jedina dodana vrijednost za sve proizvođače. Gospodarstvenici slično razmišljaju pa tako tajnik Vinistre Krešo Juričić kaže da IQ znak omogućuje potrošaču da prepozna ona istarska vina čija je kvaliteta viša od kvalitete koju propisuje zakon za kvalitetna vina sa zemljopisnim porijeklom. Upitao bih Vinistru što je učinila za Teran!

Potrošači vjeruju znakovima kvalitete, kao što vjeruju našim brendovima i spremni su za takve proizvode izdvojiti više novca. Trenutno je čak 60 posto od 221 domaćeg proizvoda iz prehrehrambenog sektora koji nose znakove kvalitete HGK, kazala je direktorica Sektora za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo Božica Marković te istaknula da bi svima glavni cilj trebao biti veća dodana vrijednost proizvoda sa znakovima kvalitete, bez obzira na to ostvaruje li se ona na domaćem tržištu ili u izvozu.

Istina je da bi znakovi kvalitete trebali govoriti o dodanoj vrijednosti, samo je veliko pitanje kako se ti znakovi dodjeljuju. Kakvu uopće konkretnu vrijednost ima oznaka Otočki proizvod? Pa to je tek informacija da je nešto proizvedeno na otoku, ali – je li i vjerodostojan dokaz da je proizvedeno na otoku baš i od sirovine porijeklom s toga otoka?

Ozbiljno zaštićena oznaka kvalitete može počivati samo na pravilniku koji je za određenu vrstu proizvoda donijela, dakako u suradnji sa stručnjacima iz sektora, udruga proizvođača dotičnog proizvoda na nekom pojedinom geografski omeđenom teritoriju. Udruga čiji članovi brinu o svojoj egzistenciji i moraju kao motor zaštite biti i sâmi kontrolori da se to što zaštićuju odnosno žele zaštititi i proizvodi po dogovorenom pravilniku. Smisao zaštite proizvoda je bolji plasman tog proizvoda i bolji plasman, kroz taj proizvod, i cijelog teritorija na kojemu on nastaje. A temelj zaštite je to da na nekome području bude i dovoljan broj proizvođača koji će taj zaštićeni proizvod tržištu ponuditi u istoj, dogovorenoj tipologiji, u dovoljnoj količini, pa se postavlja pitanje zaštite npr. krčkog pršuta a koja je, barem je tako rečeno kroz medije, dodijeljena, kao generalna, jednom jedinom proizvođaču.

Postavlja se i pitanje kriterija za dodjelu oznake ZOI hrvatskim vinima. ZOI znači zaštićena oznaka izvornosti. U najnovije vrijeme na tržištu je vidljivo dosta vinskih etiketa sa znakom ZOI, dojam je da su proizvođači onu našu klasičnu oznaku zaštićenog geografskog porijekla jednostavno pretvorili u ZOI, umjesto da oznaka zkp ostane ono što je bila, tek da bude izražena novom kraticom – ZOZP, što znači zaštićena oznaka zemljopisnog porijekla. Između ZOI-a i ZOZP-a mora biti razlike, i logično je da se ZOI odnosi samo na vino od sorata tradicijskih i tipičnih za neki kraj i dobivenih za to područje karakterističnim načinom, tako da se određena specifičnost ogleda u organoleptici.

          Juraj Orenda iz Ministarstva poljoprivrede kaže da se brend ne može nametnuti. Prvo moramo naći tržište i vidjeti što možemo ponuditi. To ovisi o tržištu, a ne o instituciji, ističe Orenda. Po meni: želi li se skrenuti pozornost na vlastiti kraj, važno je istaknuti neku svoju komparativnu prednost ili neke vlastite komparativne prednosti, dakle nešto što drugi nemaju, odnosno što mogu imati općenito kao vrstu, ali nemaju kao tip s nekim posebnim nijansama što će činiti prevagu.

Mi smo mala, ali raznolika zemlja. Našu bogatu kuhinju sigurno možemo brendirati, pogotovo ako uspijemo ostvariti da se turizam djelomično s mora preseli i na kontinent, kaže Žaklina Marta Bogdanić iz Agrokora. U suštini krivo: da bismo stvorili razlog da nam gosti dolaze i u unutrašnjost potrebno je, kad je već ovdje riječ o jelu, najprije brendirati kuhinju nekoga područja u tom kontinentalnome dijelu. Zašto najprije kuhinju po nekom području a ne cijeloga kontinentalnoga dijela? Pa stoga što postoje razlike u gastronomiji (sjevero)zapadnoga dijela Lijepe naše i dijela na kojemu se protežu Slavonija i Podunavlje.

Direktor Stelle Croatike Andrija Polić je iznio je da su naši proizvođači premali i da moramo zajednički, pod nacionalnim brendom, izlaziti na strano tržište, a direktor Jadranka hotela Goran Filipović vjeruje da gostima moramo ponuditi poljoprivredne proizvode koji su rasli u blizini lokacije gdje ih prodajemo. Počnimo izvoziti u Hrvatskoj jer turizam je najjači izvoz za naše proizvode, rekao je Filipović, i dodao da Lošinjska Jadranka snabdijeva svoje hotele hranom iz šezdesetak hrvatskih OPG-ova, od onih lokalnih u Hrvatskom primorju te Istri, gdje se i krenulo sa suradnjom, do onih i u Baranji i Dalmaciji.

Izjava Andrije Polića donekle je neprecizna. Može značiti skupiti sve što imamo od boljega i privlačnoga i onda to nuditi valjda pod parolom Hrvatska ima… Bez obzira na to što je Hrvatska mala zemlja, u prezentacijama pod nacionalnom kapom Hrvatske moraju u prvome planu biti pojedina uža geografska područja kao brandovi stvoreni na temelju za taj kraj tipičnih, karakterističnih proizvoda i/ili usluga što su brendirani svaki u svojoj partikularnoj kategoriji po vrsti, ali i kao tijesno vezani uz određeni kraj. Razmišljanja Gorana Filipovića su posve u redu – nabavka namirnica prvenstveno iz lokalnog okruženja i te kako je poželjna jer to može osigurati svježinu proizvoda, iskrenu organoleptiku i razvoj lokalnog identiteta. S druge strane, u hotelima kakvi su Jadrankini, s obzirom na to da u raznim krajevima Hrvatske imamo specijalitete i te kako dostojne pažnje i s obzirom da je do tih delicija moguće brzo doći, i te kako je prihvatljivo da se i afirmirane delikatese iz drugih krajeva – ali pod s vidno istaknutom oznakom njihove geografske pripadnosti, nađu u ponudi hotela visoke kategorije. Na renomiranim brendovima po užim i klimom i tradicijom u gastronomiji definiranim geografaskim predjelima neka počiva prezentacija nacije prema van…

Direktorica sektora Istraživanja i razvoja Podravke Jasmina Ranilović kaže kako je Vegeta sasvim sigurno jedan od naših najjačih brendova internacionalne prepoznatljivosti te je dodala kako je od ključne važnosti moć razumijevanja želja i navika potrošača. Rekao bih da je Vegeta nekad bila proizvod o kojemu se puno pričalo, te da je njeno vrijeme, ako je uopće ikad i imala neku bitnu vezu s turizmom, prošlo. Ne znam, zapravo, što bi Vegetu moglo činiti magnetom u turističkome smislu.

Goran Buturac s Ekonomskog instituta kazao je da su naši proizvodnja i izvoz nedostatni. Trebamo dvostruko više poduzetnika i proizvoda da stvorimo gospodarstvo kojem će prehrambeno-prerađivačka industrija biti pokretački motor, ističe Buturac te dodaje da prehrambeno-prerađivačka industrija trenutno čini oko 24 posto ukupne industrijske aktivnosti u Hrvatskoj i zapošljava 20 posto zaposlenih u zemlji…  ♣                                                                      SuC / 11.2016

Joško Gravner, guru s Collija / PARK u RODILIŠTU VINA

 

gravner-casaPriredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

 SVJETSKI GLASOVITI PROIZVOĐAČ, KOJI, INAČE, SADA u PODRUMU IMA ČAK OSAM BERBI, SVE SE VIŠE POSVEĆUJE i ESTETSKOM UREĐENJU VINOGRADA u SVOJEVRSNU GALERIJU i ODMORIŠTE u PRIRODI

OLYMPUS DIGITAL CAMERADruga polovica listopada, već pred kraj mjeseca. Naiđem na Collio u Oslavje (Oslavia) kod Joška Gravnera, i vidim, iz blizine, zlaćane gotovo kuglice u njegovu vinogradu blizu kuće mu. Pet do šest njih po trsu; maltene loptice zbog dolje odrezanog grozda Rebule. Prizor idiličan: vrijeme lijepo, bablje ljeto, a vinograd poput parkića – uređene staze koje kad nisu uobičajeni radovi na lozi i tlu te kad nije berba mogu poslužiti za ugodnu šetnju brežuljkom (Collio!). Na nekoliko mjesta mlake, čempresi, stabla masline, ali i klupe za počinak, odnosno drveni stolovi s klupama za počinak a, zašto ne, i za – užinu… Joško je dao napraviti i kameni spomenik Madonnina di Oslavia, posvećen Majci Božjoj Oslavja. I, svako toliko, postavio je, što okomito a što vodoravno, po oveći kameni blok kao neku vrstu spomenika, ti blokovi kao da posjetitelju žele ispričati nešto iz povijesti. Idealno za odmor i meditaciju. U rodilištu vina!…

Ribolla gialla ili Zlatna rebula u Gravnerovu vinogradu potkraj listopada 2016.

Ribolla gialla ili Zlatna rebula u Gravnerovu vinogradu potkraj listopada 2016.

Posvećeno Majci božjoj Oslavja

Posvećeno Majci Božjoj Oslavja

Ali, u onome trenutku kad sam došao vinogradski parkovni kompleks nije baš još bio za potpuno opuštanje: trebalo je – i dva tjedna poslije drugih – obaviti berbu! Pogled prema nebu: hajde, vrijeme, izdrži još koji dan bez kiše, grehota Božja bila bi već i iole narušiti, a kamo li jače oštetiti cjelogodišnji trud vinogradara/vinara koji se potrudio ne samo da dobije visokokvalitetnu sirovinu za Bakhov nektar – a njegovo vino inače doslovno i jeste nektar bogova! – nego i u tome da vinograd estetski digne na razinu svojevrsne galerije u prirodi te time i naglasi tijesnu vezu čovjeka s vinovom lozom i prirodom kao i potrebu za čistim ambijentom i čistim i zdravim (prehrambenim) proizvodom.

Joško Gravner u svom trsju u Oslavju na završetku berbe 2016, pripreman za akciju

Joško Gravner u svom trsju u Oslavju na završetku berbe 2016, pripreman za akciju

Nakon viograda stvar se premiješta u podrum, i kreće u amforama, da bi se nastavilo u velikim hrastovim bačvama

Nakon vinograda stvar se premiješta u podrum, i kreće u amforama, da bi se nastavilo u velikim hrastovim bačvama

Joško Gravner od onog je soja ljudi koji u berbu kreću posljednji, dugo nakon mnogih drugih, ali ne radi dobivanja kakvog slatkog eventualno predikata – naime on je na liniji suhoga vina, nego da bi grožđe ubrao u punoj zrelosti i, kod bijelih sorata, sasma blago zahvaćeno plemenitom plijesni što vinu daje poseban štih. I vino ne konzumira, poput niza drugih danas – maltene odmah nakon završenog alkoholnog vrenja, nego godinama poslije berbe kad, po njegovim kriterijima, ono posve dozori kao kapljica. Po najnovijemu, on s vinima izlazi na tržište sedam godina nakon jematve!

Kako to ide kod Gravnera nakon berbe? Za bijelo vino, za koje on kaže da mu je glavno: šest mjeseci maceracije u amfori zakopanoj u zemlju u njegovu podrumu, Između bijelih i crnih sorata razlika je u dužini maceracije, crne sorte, zbog opasnosti da predugim kontaktom mošta s kožicom počnu gubiti na boji, ostaju samo toliko koliko traje fermentacija, uglavnom ne više od mjesec dana. Potom prešanje i odvajanje tekućega dijela od krutoga i povratak tekućega u čistu amforu na još šest mjeseci, a onda šest godina dozrijevanja u velikim hrastovim bačvama zapremnine od 25 do 35 hl.OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Kad čovjek razgovara s Joškom Gravnerom, koji sebe i smatra i naziva kmetom (slovenski izraz kmet znači seljak, dakle ne označava osobu nužno u staleški podređenome položaju), osjeća da priča s vinskim intelektualcem, stalno i čvrsto na kolosijeku prirodi prijateljske proizvodnje, čuvanja okoliša, dobivanja iskrenog i autentičnog produkta iz segmenta zdrave (pre)hrane. Često se iz njegovih ustiju čuje da je pravo, istinsko vino kao voda s izvora, a nikako s ušća, znači čista, dakle ona bez raznih dodataka što ih, kao i vino u tijeku nastanka, nakupi tekući svojom koritom. Ističe da dobivanje vina ne bi smjelo počivati na stalno nekim novim dodavanjima, nego na onome iskonskome (svemoćna industrija to sebi teško može ali zacijelo i ne želi priuštiti, a brojni proizvođači koje s obzirom na njihove količine i ne bi trebalo svrstavati u kategoriju industrije rado se priklanjaju mentalitetu industrije što i nije čudno, voda uvijek teče nizbrdo a nikad uzbrdo, s druge pak strane stvar je tu i cijena – vino proizvedeno na Gravnerov način jednostavno mora biti skupo i pitanje je koliko je potrošača dovoljno verzirano i koliko ih ima novac i spremno ga je redovito trošiti na vrlo skupo vino): dobrom radu u trsju da se uzgoji zdravo i posve zrelo grožđe koje se onda, i bijelo i crno, stavi na maceraciju popraćenu i alkoholnim vrenjem. Upravo kroz maceraciju s alkoholnim vrenjem u vinu se iz kožice i koštice, ali i iz peteljkovine (loza mora biti stara dakle s peteljčicama koje su dozrele i ne ispuštaju zelene tanine) dobiju fenoli koji, djelujući kao antioksidansi, štite kapljicu…

O BOGATSTVU RAZNOVRSNOSTI

Gravner je sada na tržištu s Rebulom 2008, s Biancom Breg 2008 i s autohtonim furlanskim Pignolom (crno) iz 2004., te s desertnim vinom Otto Nove Dieci (osam, devet, deset) nastalime iz triju berbi, znači 2008, 2009 i 2010. Grožđe za to slatko vino (u ustima uopće ne opterećuje slatkoćom!) brano je jako jako kasno kad ga je i na Colliju i u Brdima mogla zahvatiti plemenita plijesan i kad ga je već u dobroj mjeri ona i zahvatila. Proizvedeno je 1200 butelja od 0,75 lit. Maloprodajne cijene za suha Gravnerova vina su od 50 do 58 eura za butelju ovisno o tome gdje se boca kupi, da li izravno na imanju ili u ovoj odnosno onoj vinoteci. Desertnome, koje se pakira u lijepu drvenu kutiju, cijena je, međutim, 350 eura!

Joško veli da je općenito prodajom zadovoljan, dosta vina izvozi, i to u SAD, Kinu, Švicarsku, Francusku a i Austriju.

Pitam Gravnera kako ide prodaja konkretno ovog superskupog desertnog vina, a on odgovara da pomalo ide, trebat će vremena i vremena da se sve butelje plasiraju. Kaže Gravner:

– Nisam opterećen žurbom, tempo prodaje takav je kakav jeste. Da sam proizveo pjenušac, kako je to postalo moderno svuda, tamo gdje je proizvodnja pjenušavoga vina logična i tamo gdje nije, zacijelo bi prodaja išla hitro. Pjenušac je sada velika moda. Ali, ja se držim principa da pjenušac, koji nastaje od grožđa što nije posve sazrelo, nije etički opravdano raditi u područjima, a to su upravo ova mediteranska, gdje uz vinovu lozu rastu i maslina i čempres, i gdje grožđe može odlično sazrijeti za veliko mirno vino. Pa zar nije čar u tome da svaki kraj ima ono nešto svoje, specifično, a ne da, kako se to sada događa, svi imaju sve? Ono prvo smatram istinskim bogatstvom raznovrsnosti jer proizvodnja u lokalnim klimatskim uvjetima omogućava dobivanje autentičnog produkta kraja, a ovaj današnji tutti frutti sistem tj. da svi imaju sve tek je privid raznovrsnosti, naime svaki klimat nije idealan a ni podoban za svaku produkciju pa tada čovjek mora posizati za radnjama što nadoknađuju ono što priroda ne daje sama.

Amfore i u vinogradu, ali kao eksponat

Amfore i u vinogradu, ali kao eksponat

U skladu sa svojom filozofijom da se treba maksimalno trsiti u isticanju svojega, Gravner, koji ima ukupno 16 hektara vinograda u Oslavju na Colliju i u susjednome Humu na slovenskoj strani, odlučio je u potpunosti posvetiti se lokalnim kultivarima Rebula te Pignolo, i riješiti se stranih sorata poput Chardonnaya, Pinota sivoga, Sauvignona i Graševine što su sastavnice  njegovog odličnog vina Bianco Breg.

Joško Gravner, Željko Suhadolnik i Ivan Dropuljić

Joško Gravner, Željko Suhadolnik i Ivan Dropuljić

Joško Gravner sa suprugom Marijom, odličnom kuharicom

Joško Gravner sa suprugom Marijom, odličnom kuharicom

Kobasica- pečenica od mangulice, s ukisljenom repom i restanim krumpirom

Kobasica- pečenica od mangulice, s ukisljenom repom i restanim krumpirom

– Posljednji Bianco Breg s kojime ću izaći je iz berbe 2012. To vino je sada u bačvi i na tržište će 2019. Francuske kultivare iskrčio sam i sad je tu ledina, travnjak na kojemu pasu moja dva konja. Čekam sedam godina da se teren odmori, pa da na njemu ponovno zasadim lozu, ponavljam, bit će to Rebula i Pignolo.

Gravner se odlučio još na nešto: povratak na multikulturu u poljoprivredi, naime uz to što uzgaja masline od kojih doduše barem zasad još nema i ploda da bi mu u uljari proizveli ulje, krenuo je i u uzgoj svinje mangulice, u planu je imati ih četiri. Svinje su prvenstveno za mesne prerađevine za obitelj i poslovne prijatelje i partnere koji ga dođu posjetiti. Joškova supruga Marija odlična je kuharica tako da je, uz kiselu repu i restani krumpir već bilo prilike i kušati pečenu kobasicu od mangulice s Collija. Vrhunska, kao i Joškova vina…

Paleta vina Joška Gravnera sada na tržištu: Ribolla gialla 2008, Bianco Breg 2008, Sivi pinot 2006, Rosso Breg (Pignolo) 2004, Rosso Rujno 2001 (Merlot 90 %, Cabernet sauvignon 10 %), te desertni ‘8 ‘9 ’10

Paleta vina Joška Gravnera sada na tržištu: Ribolla gialla 2008, Bianco Breg 2008, Sivi pinot 2006, Rosso Breg (Pignolo) 2004, Rosso Rujno 2001 (Merlot 90 %, Cabernet sauvignon 10 %), te desertni ‘8 ‘9 ’10

TRŽIŠTE ZA PRIRODNA VINA

Desertni ’08,’09, ’10, u drvenoj kutiji

Desertni ’08,’09, ’10, u drvenoj kutiji

Vina prirodnih proizvođača te, dodatno, i specifičnost kapljice Joška Gravnera i njegovih sljedbenika kao i cijene butelja tih prirodnih vina, koje znaju biti vrlo visoke, nameću razmišljanje o tome kakvo je zapravo tržište tih proizvoda danas.

Pod zajedničkim nazivnikom prirodno vino nudi se kapljica koja organoleptikom ostavlja dojam da je na kolosijeku onoga na što je navikao suvremeni potrošač,

Gravnerovi imaju i grappu, od rebule, destilacija je obavljena u vrlo poznatoj i cijenjenoj kući Capovilla Vittorija Capoville

Gravnerovi imaju i grappu, od rebule, destilacija je obavljena u vrlo poznatoj i cijenjenoj kući Capovilla Vittorija Capoville

ali i ona koja nerijetko bude i u sasvim drukčijem organoleptičkom izričaju od onoga na koji je naviknuo suvremeni potrošač, konkretno riječ je tu o narančastom vinu (Gravner bi odmah ispravio: nije narančasto nego je jantarno, narančasta boja sugerira degradaciju) s dugim maceracijama skupa s alkoholnim vrenjem u amforama odnosno u drvenim posudama te s dugim dozrijevanjem u drvu (što vinu daje sasma drukčiju i ne za sve pilce poželjnu organoleptičku dimenziju). Kupac kao prvo mora znati što kupuje pod oznakom prirodnog ili naturalnoga vina, dakle kakva je razlika između takve i konvencionalne kapljice, i tada je u mogućnosti odlučiti vrijedi li to za njega kupovine.

U suvremenome društvu bitni, možda bolje reći ključni u plasmanu neke robe su marketing sâmog proizvođača/ponuđača prema kupcu, skupni marketing proizvođača/ponuđača okupljenih u dobro organiziranu udrugu vezanu uz vrstu i tip proizvoda koji se nudi, sklonost (specijaliziranih) novinara prema dotičnom proizvodu a koja omogućuje češće pojavljivanje, i to u dobrome svjetlu, u medijima javnog informiranja odakle potrošač može saznati detaljnije o proizvodu u ponudi i iz toga zaključiti o mogućim prednostima tog proizvoda i o tome koliko je prikladan, za nj, odnos vrijednosti proizvoda i maloprodajne cijene. No vinski kritičari nisu uvijek baš i jedinstveni u svojim stavovima – neki prirodna vina uzdižu, neki, kojima ne smeta ni očito forsiranje (požurivanje) vina samo da bi ona mogla što prije nakon završenog vrenja na tržište, možda smatraju da je o njima bespredmetno razgovarati i da ih se previše napuhava, a pojedini su čak i kategorički protiv nekih naturalnih vina, konkretno bijelih rođenih s dugim maceracijama s alkoholnom fermentacijom, jer ona su izgledom, mirisom i okusom bitno drukčija i, po njima rustikalna, pripadaju nekom davnom prijašnjem vremenu.

Kako smo – iako, realno, živimo duboko u svijetu raznih onečišćenja – sa svih strana bombardirani porukama o nužnosti zdravog života, čistog i zdravog okoliša, zdrave hrane, zdrave prehrane, tako u glave i onih još ekološki ne(dovoljno) osviještenih sve više prodiru ti apeli, i logično je pomisliti da raste broj osoba koje paze što unose u organizam. Iz toga je i logično to da se zanimaju za proizvode s oznakom prirodno, naturalno, dakle da tzv. naturalna vina, dosad zasigurno još tek u niši, imaju sve više izgleda na tržištu. Veliki problem međutim za bolju prođu takvih vina može biti visoka cijena butelje, koju proizvođači objašnjavaju pojačanim aktivnostima u vinogradu, s vrlo mnogo ručnoga rada, vrlo niskim prinosima, s vrlo ograničenim vinogradskim parcelama s kojih je s obzirom na ekspoziciju, nadmorsku visinu, tip tla i mikroklimu moguće i dobiti autentičan proizvod i organoleptički odličan rezultat u čaši, zatim s višegodišnjim dozrijevanjem tj. boravkom vina u vlastitome podrumu koje proizvođača znatno financijski opterećuje. Problem prođe takvih skupljih vina je nerijetko i u tome što mnogi potrošači rado popiju i čašicu više, pa i relativno dobro stojećem kupcu nije lako redovito, češće izdvajati veću svotu za vino. Sasvim je sigurno da za šire prihvaćanje i prođu svakog boljeg proizvoda, proizvoda s dodanom vrijednosti, društvo mora biti zrelo, a preduvjet za to je da društvena zajednica bude ekonomski jaka i stabilna.

Među najskupljim vinima na svijetu ona su s posjeda Domaine de la Romanée Conti. Uklapaju se u grupu prirodnih vina. Upravo s Joškom Gravnerom prije dosta godina bio sam u svom prvom posjetu Domaine de la Romanée Conti

Među najskupljim vinima na svijetu ona su s posjeda Domaine de la Romanée Conti. Uklapaju se u grupu prirodnih vina. Upravo s Joškom Gravnerom prije dosta godina bio sam u svom prvom posjetu Domaine de la Romanée Conti

Veliki problem je i povjerenje u iskrenost naturalnih vina, naime neka od tih vina koja se guraju u grupu prirodnih rađena su s određenim kompromisima, a loše je to da mnoga tzv. prirodna vina, zbog nepažnje i šlampavosti proizvođača te nedostatka novca za prikladno uređenje i održavanje podruma kao i opremanje posudama za vino, znaju biti nečista pa i s jačim enološkim manama, koje onda, paradoksalno, proizvođač prikazuje kao – vrline i kao dokaz prirodnosti.

Što su to zapravo naturalna vina?

To bi, ugrubo, bila vina od grožđa iz organskog odnosno biodinamičkog uzgoja, grožđa branoga ručno, s alkoholnim vrenjem s autohtonim kvascem, bez dodavanja enzima, bez dodavanja aditiva poput kiseline, tanina, boja, s minimalnim dodavanjem SO2, bez mikrooksigenacije, uz uporabu drvenog suđa za dozrijevanje, s dovoljno vremena da vino sazrije, bez postupaka bistrenja i bez filtracije.

Mnoga vina koja se proizvode po principu naturalnoga plasiraju se bez neke posebne oznake na etiketi. Kod nekih vina već samo ime odnosno naziv iznimno afirmiranog proizvođača, upravo poput Gravnera odnosno Domaine de la Romanée Conti, govore kamo pripadaju.

Statistika i opći službeni podaci o novčanom prometu vezanome uz prirodna vina na globalnoj razini ne postoje, ali situacija se može sagledati kroz kontakte s proizvođačima i s vinskim trgovcima koji su se specijalizirali i za uvoz i distribuciju prirodnih vina.

U Hrvatskoj, Zvonimir Tomac je prilično zadovoljan interesom za njegovim vinima, koja su na eko-kolosijeku. Tomci, koji rade ekološki ali nisu službeno certificirani kao eko-proizvođači, imaju vina klasične organoleptike i ona posve drukčija, dobivena dugim maceracijama u amfori. Pater familias Tomac senior veli da i jedna i druga, mada je butelji klasičnog izričaja maloprodajna cijena stotinjak kuna a vinu iz amfore nekih 220 kuna, idu vrlo solidno, s time što je za njihovim amforama sve veće zanimanje iz inozemstva. Zvonimir napominje da je pitanje bi li, da nema amfore, o kojoj se malo pomalo proširio glas i vani, ikad netko izvan Hrvatske i znao za Tomce, dakle amfore su se u Tomčevom slučaju pokazale jako dobrima i za promidžbu Tomaca ali i Lijepe naše vani. Marino Markežić Kabola certificirani je eko-proizvođač, on također ima, kao i Tomci, vina klasičnog izričaja i macerirana vina iz amfore, i on će reći da za njegove amfore dolazi dosta upita iz vana. Naglašava da je eko-produkcija najmanje 20 do 30 posto skuplja od konvencionalne te da ovdje u nas nije jednostavno plasirati eko-vina jer za gro domaćih potrošača ipak je uglavnom važnija niža cijena od prednosti što ih nudi eko-proizvod. Tomislav Bolfan iz Vinskog vrha u Hrvatskom zagorju certificirani je eko-proizvođač. On se slaže s Markežićevim navodom da je proizvodnja naturalnog vina barem 20 do 30 posto skuplja od konvencionalne proizvodnje. Cijenje njegovih butelja bazne, svježe linije u maloprodaji su do nekih 75 kuna. Zadovoljan je plasmanom, naime ove godine on je u odnosu na lanjsku povećan nekih 25 posto! Bolfan to objašnjava time što se više trudio da vino plasira u bolje vinoteke i u restorane, a baš je, ističe, bitno ući u bolje ugostiteljske objekte jer tamo se ne gleda prvenstveno na to da vino bude što jeftinije nego se gleda da ono bude što bolje tako da gost bude što zadovoljniji. Bolji restorani – očito zato i jesu bolji – nastoje s ponudom okupiti bolje goste, i tu onda cijena i nije u prvome planu. Tko ima novac – nije da takvih u nas nema! – ide u restoran, a tko ga nema ne ide. Bolfan smatra da bi se općenito eko-vina u nas mogla prodavati bolje nego što se sada prodaju kad bi se potrošači više potrudili u svom informiranju o zdravo uzgojenom i napravljenom proizvodu, o zdravoj hrani i prehrani. Za plasman eko-vina nisu pogodni veliki trgovački lanci kakvih kod nas ima mnogo, jer oni su ti koji, da bi mogli poslije prodavati širokoj publici jeftine boce, drastčno srozavaju cijenu kod kupovanja vina od proizvođača, njih nije briga jesu li proizvodni troškovi nekog vina opravdano viši, važno je da vino dobiju jeftino. Bitno je stoga da se vinar kad nudi svoj kvalitetan proizvod po odgovarajuće visokoj cijeni za tu kakvoću i za prirodnost potrudi što više svojih etiketa odnosno butelja plasirati kroz dobre restorane.

Jedna od značajnih inozemnih trgovačkih kuća je Les Caves de Pyrene, osnovana prije 20 godina a koja je danas najjači britanski uvoznik i distributer naturalnih vina. U Londonu i Engleskoj 2008. je, nakon što je Les Caves u engleskoj metropoli otvorila Terroir Wine bar, zabilježena prava eksplozija u plasmanu naturalnih vina. U Les Caves kažu da po pitanju prirodnog vina danas surađuju sa 220 proizvođača, i da godišnje prodaju prirodnih vina u vrijednosti od 4,9 milijuna eura. Po izjavama iz Les Cavesa, potražnja za naturalnim vinima raste.

Međutim Liberty Wines, jedan od najjačih britanskih distributera, navodi suprotno, tj. da više nema porasta potražnje, nego se ona, štaviše, smanjuje. Potrošači pomalo zaobilaze prirodna vina jer sve je više do izražaja dolazila nestalnost u njihovoj tehničkoj kakvoći, objašnjavaju u Liberty Winesu.

Ipak, naturalna niša je u Velikoj Britaniji, koja inače godišnje uveze vina za ukupno oko 3,7 milijardi eura, vrijedna ukupno više od osam milijuna eura!

Jako dobro tržište za naturalna vina je Danska, koja, unutar ukupnog plasmana vina na svome tržištu, s naturalnim vinom ostvaruje 0,6 posto dohotka. Danski boom prirodnih vina povezuje se sa kultnim restoranom Noma Renea Redzepija, koji je s prvim prirodnim vinima pokusno startao prije gotovo 10 godina. Noma je revolucionarizirala restoransku ponudu u Danskoj i uvelike je pomogla plasmanu prirodnih vina u toj zemlji. Značajna uvoznička kuća Rosforth & Rosforth danas unutar svoje ukupne ponude vina nudi čak 25 posto onih s oznakom prirodnih.

Nizozemski distributer Coenecoop koji se također specijalizirao i za organska i biodinamska vina i čiji se promet kreće oko 60 milijuna eura godišnje, izašao je s podatkom da se u Nizozemskoj naturalna vina dosta traže ali da se čak 75 posto njihove prodaje ostvari u Amsterdamu. Iz Coenenccopa se čuje i to kako brojni restorateri iz drugih krajeva Nizozemske izražavaju želju da u ponudi imaju i prirodna vina, ali, naglašavaju, nisu spremni kupiti ih za više od šest eura po butelji, dakle tu je pitanje cijene.

Iz Njemačke stižu vijesti o tome da potražnja za naturalnim vinima pomalo raste, te da je to posljedica osjetnog poboljšanja tehničke kakvoće vina mnogih proizvođača u najnovije vrijeme. No za Njemačku slovi da zasad još nema dobro organiziranu i definiranu scenu prirodnih vina, misli se na objekte – restorančiće i restorane, wine barove – koji bi se jače trsili plasirati takva vina.

U New Yorku upravo suprotno: tamo ima mnogo restorana i wine barova koji su znani po ponudi naturalnih vina. Prodaja je navodno jako dobra, neka vina koja su još maltene do jučer dugo skupljala prašinu na policama vinoteka sad su naprosto razgrabljena, čuje se. U SAD je čini se situacija s plasmanom prirodnih vina uistinu vedra, naime predviđa se da će plasman još poprilično rasti.

Podatak dobiven od jednog od najznačajnijih svjetskih sajmova vina, ProWeina iz Dusseldorfa: naturalna vina danas u ukupnom globalnome plasmanu sudjeluju s nekih oko pet posto. Predviđanja su da bi se taj postotak mogao povećavati kako se tehnička kakvoća proizvoda kod još uvijek dobrog dijela proizvođača/ponuđača bude povećavala i kako se proizvođači prirodnih vina budu bolje organizirali po područjima i tipovima vina te tako stvorili sebi priliku da budu i marketinški snažniji. Možda za nekoliko godina postotak s brojke pet neće i osjetno skočiti uvis, ali bogme već i tih pet posto od ukupno 300 milijardi dolara vrijednog globalnog tržišta vinom nije mrvica.  ♣    SuČ – 11/2016.                                                               suhi_2014_1 copy

VinDel 2016/ NE SE BOSTI s ROGATIME – BEZ VLASTITIH ROGOVA!

vin-del-maribor
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Teran: Les jeux sont faits?

Teran: Les jeux sont faits?

 LIJEPA MANIFESTACIJA OSTALA JE i DALJE LIJEPA, ŠTAVIŠE JOŠ JE i BOGATIJA NEGO PRIJE, ALI POKAZALA JE DA SE, NA ŽALOST, NASTAVLJAJU, NA RELACIJI SLOVENIJA-HRVATSKA, PROBLEMI s TERANOM: CEH BI SADA MOGAO PLATITI ISTARSKI VINAR KLAUDIO TOMAZ

vindel-2016-posterVeć deveta po redu priredba: međunarodni salon vina, delikatesa i kulinarike VinDel. Svake godine u Maribor privlači sve više izlagača i posjetitelja, tako da grad Stare Trte (loze s više od 400 godina) u tom jednom popodnevu postaje, kako bi rekao Dejan Bayer, direktor tvrtke SloVino, organizatora manifestacije, europska prijestolnica izabranih aroma i okusa.

S izložbenim dijelom ove godine u novoj, velikoj dvorani u hotelu Draš u podnožju Pohorja, a što je omogućilo daljnje znatno proširenje festivala, te s programom edukacija VinDel Academy, SloVino ovim svojim događanjem uspješno dograđuje i učvršćuje most između ponuđača i potrošača kvalitetnih delicija na tanjuru i u čaši. Deveti VinDel prostirao se u golemoj sali na 244 velika okrugla stola kao izlagačkih mjesta. Sudjelovali su ponuđači iz 17 zemalja svijeta, među njima i iz Hrvatske.

Pošao sam s veseljem u Maribor na VinDel 2016, jer priredbu poznajem već nekoliko godina i uvijek sam je doživio u lijepome svjetlu, ali ovaj put, iako je smotra delicija i plemenite kapljice i dalje na visokoj razini, još je, štaviše, i bogatija nego prije, vratio sam se kući potišten. Zbog incidenta, za koji je bilo za očekivati da će se kad-tad dogoditi. I, dogodilo se – sad!

Riječ je o incidentu nastalome vezano uz Teran i, rekao bih, kao posljedica krivice naših bilo nespretnih i nespremnih, aljkavih, bilo (i) dodvoravajuće raspoloženih pregovarača prigodom ulaska Hrvatske u Europsku Uniju (postoji priča da je Hrvatska napravila Sloveniji, à propos i terana, ustupak kako bi što prije ušla u EU!), ali i, smatram, krivicom udruge vinogradara i vinara Istre Vinistra koja je, možda suviše opijena komercijalnim uspjehom bazne malvazije na tršištu, zanemarivala ostale lokalne vinske asove i pokazala se svojedobno nemarnom u legalizaciji i provedbi istinske zaštite, uz Malvaziju istarsku, još dva svoja istaknuta teritorijalna aduta, a to su Teran i Muškat momjanski.

MM

VinDel 2016: Teran motovunski – Klaudio Tomaz

U Mariboru sam kao izlagače susreo i dvojicu istarskih vinogradara/vinara – Klaudija Tomaza i Ivana Damjanića. Netko je, kruži glas da se radi o predstavniku, štaviše čak direktoru vinarije Vinakras iz Sežane, vidjevši Tomazovu etiketu na kojoj je uz naziv Barbarossa pisalo i Teran a s obzirom da je Slovenija nekako uspjela zaštititi ono što se inače ne može – naziv sorte za naziv vina (zamislite da netko zaštiti naziv sorte Chardonnay ili Cabernet sauvignon…), stvar prijavio, pojavila se inspektorica i sastavila izvještaj. Tomaz sad čeka prekršajnu prijavu.

Vinari hrvatskoga dijela Istre – kad se saznalo za slovensku EU-zaštitu koja nikome osim slovenskim proizvođačima ne dopušta da se nakon 2013., kad je Lijepa naša ušla u EU, na tržištu EU pojavi s etiketom gdje je navedena riječ Teran – oštro su pojedinačno protestirali, neke od njih, među njima i najveća istarska proizvođačka imena, i osobno sam čuo kako izjavljuju da će oni i dalje svoje terane na etiketi označavati nazivom sorte, dakle kao Teran, pa što bude. Neko vrijeme dojam je bio da se na državnoj razini nešto čini da se za hrvatske Istrane nepovoljna zaštita u ovome obliku ukine, no i iz ovog mariborskog primjera vidljivo je da se ništa se nije desilo. Pojedini vinari hrvatske Istre doista su nastavili i poslije berbe 2013. svoje vino od Terana označavati kao teran. Onda kao da je stvar malo zamrla, oni koji su zabrljali valjda su se nadali da će vrijeme učiniti svoje i da problema neće biti. Da bi se baš sada pokazalo koliko je nezgodno to što je Hrvatska propustila zaštititi svoje vinare. Na ovome primjeru vidi se da buntovnici, i kad su posve u pravu, obično, a pogotovu ako bunt iskazuju pojedinačno a ne prikladno organizirano, ne prođu dobro. Ne treba se bosti s rogatime (koji je jako dobro organiziran u udrugu-poslovni konzorcij, a ima i potporu države) ako i sam nemaš (jednako) jake rogove! Sve eto upućuje na to da je dobro biti legalist, te borbu voditi udruženo, kao član cehovske grupe koja u skladu sa zakonom radi pritisak na institucije da se stvari što ne izgledaju dobro navrijeme isprave. Kakvi su izgledi da se sada, naknadno, nešto napravi za teran iz hrvatske Istre – tko zna… Lako moguće premali, pa i nikakvi….

Klaudio Tomaz (lijevo) i Ivan Damjanić na VinDelu, prije spornog fotografiranja mobitelom Tomazove etikete i poziva inspekciji da Tomazu napiše prijavu, dakle još dok je bilo vrijeme za šalu i smijeh

Klaudio Tomaz (lijevo) i Ivan Damjanić na VinDelu, prije spornog fotografiranja mobitelom Tomazove etikete i poziva inspekciji da Tomazu napiše prijavu, dakle još dok je bilo vrijeme za šalu i smijeh

Apsurd i ironija slovenske zaštite prvo su u onome što sam netom spomenuo, a to je legalizirano svojatanje, uzimanje samo za sebe, naziva sorte koji je, pravno gledano, opće vlasništvo, a drugo je to da se onda pod tim prigrabljenim nazivom vino proizvodi od – druge sorte. Istina, bliski srodne, ali ipak, pokazale su to DNA analize, druge.

Činjenica je da se na slovenskome Krasu tradicijski za lokalni crnjak odavna rabi riječ Teran, ali nekad dok nije bilo suvremenih metoda genetske dijagnostike smatralo se da su Teran i Refošk ista sorta, s druge strane, to dobro znam jer sam često bio na sežanskome i tršćanskome Krasu, u nazivu se do ne pred tako dugo rabio i pridjev kraški, dakle puni naziv vina bio je Kraški teran. To je jasno i marketinški učinkovito govorilo odakle je vino. Tako da vinari s Krasa, koji spada u slovensku Primorsku vinorodnu oblast ali se baš i ne nalazi i u Istri, uopće nisu imali razloga strahovati od toga da će im neka silna konkurencija biti proizvođači iz hrvatskoga dijela Istre radeći vino od sorte Teran a ne kao oni, od kultivara Refošk, i, logično, rabeći na etiketi riječ Teran, odnosno Istarski teran, odnosno po užim područjima npr. Motovunski teran (upravo na Tomazovoj etiketi i stoji toponim Motovun!)… Zanimljivo je da se u najnovije vrijeme na slovenskim etiketama rijetko ili nikako uz riječ Teran vidi i izraz Kraški kao geografski pojam i odrednica zemljopisnog porijekla a i kao svojevrsna definicija tipologije i specifične organoleptike kraškog terana; je li to želja da se svijetu nametne to da vina Teran nema nigdje drugdje osim u Sloveniji, na Krasu, i da zapravo – suprotno od onoga što tvrdi znanost – nigdje uopće nema sorte Teran, pa eto i Slovenci to svoje vino proizvode ne od Terana nego, kako i sami priznaju, od Refoška?

Apsurd i ironija slučaja su još u nečemu: u najnovije vrijeme uvelike se u nas na raznim istupima državnih dužnosnika i funkcionera u turizmu te preko priloga u medijima javnog informiranja piše i govori kako je nužno da se hrvatski poljoprivredni i prehrambeni proizvodi a pogotovu tipični regijski, lokalni specijaliteti kao visoka posebnost maksimalno uključe u našu turističku ponudu. Bogme, dugo je i trebalo da se tako nešto, što je svakome moralo odavna biti jasno, shvati na razini tzv. kritične mase onih koji imaju moć nešto o nečemu odlučivati, pa da se o tome javno raspravlja i da se, napokon, najavi konkretan start u realizaciji. U kontekstu toga da se što više poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda iz Hrvatske mora uključiti u naš turizam valja naglasiti da je Teran iz hrvatske Istre – naročito se to vidi u zadnjih par godina otkako ga nekoliko istarskih vinogradara i vinara nudi u ozbiljnoj varijanti i u kategoriji proizvoda s visokom dodanom vrijednosti – svakako važna hrvatska posebnost, i može biti jedan od jačih aduta u turizmu.

Pročitao sam komentare na prijavu protiv Tomaza u Mariboru, objavljene na Facebooku. Evo nekih i ovdje:

Časlav Matijević:  Ovaj no-name slo-vinar koji je to napravio nije vinar …. usahnut će mu vinograd … nije on shvatio bit vinograda, vina i uživanja u vinu.

Valter Milavec: Zavist je gadna stvar! Znači, Tomaz, da si kvalitetan, i to puno više od toga jadnika koji je pozvao inspekciju.

Valte Sirk i Martina Pahor : …Najboljše vino sigurno na VinDelu, pogotovo ob tej burki. Isto sem jaz, Valter Sirk, doživel v Italiji takoj čez mejo od naših slovensko-italjansko govorečih vinarjev. Totalna sramota. Vem kako se Klaudijo počuti!. Ja, se ne bo ponovila zgodba o Tokaju! Mogoče pa je samo strah da ne bo istrski vinar preveč probal….Kdor je dober, ta je res dober !!!!

Mario Sušanj:  Poštovani g. Tomaz! Glavu gore i hrabro naprijed! Povijest i kotač civilizacije su mijenjali ljudi koji nisu poštivali društvena pravila i norme nego buntovnici i drski ali pravedni i uporni!

Filip Kmet: Amico, svi smo za Teran Tomaz i neka se nitko ne ljuti, ali to ti je samo dobra reklama koja govori o tebi kao kvalitetnom proizvođaču a tužibabama kao o sitnim dušama. A kaže uzrečica Sitne duše nek nam p

Klaudio Tomaz: Hvala. Rekli ste nešto jasno i glasno. Tooo mi znači puno … kao potvrda.

Svi, pa i Slovenci, koji su se javili, daju podršku Tomazu. Ali… Ako se ne pridržavamo zakona, zakodavstvo nije ni potrebno, a bez njega i pravila igre nastaje kaos. Od Države se očekuje da sa svoje strane prikladno uredi stabilne okvire u međama kojih će se poslovati, u ovome slučaju ova naša očito to nije učinila, lako moguće i stoga što se Vinistra kao udruga nije dignula na noge. Unutar tih osnovnih i bitnih okvira koje stvara država trebala bi djelovati poslovno čvrsto ustrojena udruženja po zemljopisnim područjima i po područjima djelatnosti, udruge koje smo nekad nazivali cehovima, znači tijela sastavljena od proizvođača a što brinu o interesima svoje branše i svog teritorija. A što je to Vinistra, koja se bila zaljubila samo u (svježu) Malvaziju, u poslovnom smislu napravila za teran? Tomazu, kad i ako mu dođe račun, preostaje da u sebi – a o tome neka razmišljaju i drugi njegovi kolege koji zbog svoje eventualne, pojedinačne, tvrdoglavosti, mogu nastradati sutra – preispita valjanost određenog osobnog prkošenja (makar on mi kaže da nije htio prkositi!) i istraživanja snage mišića zakona (izvan Istre i Hrvatske), te da ovdje u domovini potraži i prozove one koji su ga, uz to njegovo stanovito inaćenje, i doveli u nezgodnu poziciju.

Budu li se odgovorni u Republici Hrvatskoj, te proizvođači onoga od čega se može stvoriti uspješan brand i dalje ponašali ležerno, k tome ako ovi drugi ostanu nevoljki prema kvalitetnom poslovnom udruživanju – makar, ističem ovdje da je Vinistra unatoč svemu ipak zasad i jedina udruga vinara u Hrvatskoj barem s konturama određene poslovne dimenzije! – lako je moguće da zbog nedovoljne i neadekvatne, te kako treba organizirane aktivnosti ne valoriziramo u punoj mjeri i naš, kad smo već kod Istre i vina, Muškat momjanski, potom u Dalmaciji Crljenak/Tribidrag/Zinfandel/Primitivo, problem bi se mogao stvoriti i za u Hrvatskoj najrašireniji i najpopularniji kultivar Graševinu i njeno vino, naime npr. iz raznih govorkanja što sam ih načuo moglo bi se zaključiti da neke zemlje iz našeg susjedstva svoju graševinu koja kod njih ima drukčiji naziv, u skladu dakako s njihovim jezikom, nastoje za potrebe izvoza i lakšeg plasmana vani preimenovati, možda čak baš u Graševinu ili neki naziv koji bi zvukom djelovao slično te koji bi na etiketi namijenjenoj našem tržištu sugerirao da je riječ o vinu iz Hrvatske. Tà, tko u nas uopće čita podatke tiskane sitnim slovima na retro etiketi?!…           No, da se vratim na VinDel: evo nekoliko prizora s mariborske eno-gastronomske smotre:

Dvorana VinDel 2016

Dvorana VinDel 2016

Odmah na ulazu u veliku dvoranu popriličan prostor zauzela je Staklarna Rogaška, sa svojim modelima vinskih i drugih čaša, ali i sa staklenim/kristalnim vrčevima te zdjelama i zdjelicama za salatu, kremaste deserte itd. Rogaška, koju su prije stanovitog vremena u vlasništvo preuzeli Finci, dovela je na VinDel svoju graverku koja je na licu mjesta posjetiteljima na njihovu čašu ugravirala prigodan motiv odnosno poruku da ih kod kuće podsjeti na boravak na VinDelu.

Odmah na ulazu u veliku dvoranu popriličan prostor zauzela je Staklarna Rogaška, sa svojim modelima vinskih i drugih čaša, alii sa staklenim/kristalnim vrčevima te zdjelama i zdjelicama za salatu, kremaste deserte itd. Rogaška, koju su prije stanovitog vremena u vlasništvo preuzeli Finci, dovela je na VinDel svoju graverku koja je na licu mjesta posjetiteljima na njihovu čašu ugravirala prigodan motiv odnosno poruku da ih kod kuće podsjeti na boravak na VinDelu. Uz Reju Zupanac iz Rogaške, na slici su vinogradar/vinar Stjepan Đurinski koji je u Mariboru prezentirao svoje šampionsko vino i velike zlatne medalje osvojene na ocjenjivanju ove godine u Gornjoj Radgoni, te bizeljski vinar Janez Šekoranja

Uz Reju Zupanac iz Rogaške, na slici su vinogradar/vinar Stjepan Đurinski (desno) koji je u Mariboru prezentirao svoje šampionsko vino i velike zlatne medalje osvojene na ocjenjivanju ove godine u Gornjoj Radgoni, te bizeljski vinar Janez Šekoranja

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Marko Dušević s dimljenim dagnjama

Marko Dušević s dimljenim dagnjama

Monte Rosso - slovenski posjed s više desetaka hektara u Hrvatskoj Istri. Zasad se proizvodi samo Malvazija istarska...

Monte Rosso – slovenski posjed s više desetaka hektara u Hrvatskoj Istri. Zasad se proizvodi samo Malvazija istarska…

Moj je dojam da je ovog puta na VinDelu bilo više izložaka hrane nego prijašnjih godina. Zanimljive proizvode predstavio je Marko Dušević iz Zadra, koji ima tvrtku za uzgoj školjaka i za preradu plodova mora u gastro-delicije s dodanom vrijednosti. Dičio se, npr., i s – dimljenim dagnjama! Za istim stolom bila je, s malvazijom, i vinska kuća Monte Rosso slovenskih vlasnika (jedan od njih je ljubljanski fotograf Dean Duboković s korijenima na Hvaru) koji trsje imaju na hrvatskome dijelu Istre. Ivan Dropuljić, direktor festivala Zagreb Vino.com dugo se zadržao kod njih, lako je moguće da ih vidimo i njihove proizvode kušamo na Dropuljićevoj priredbi u zagrebačkoj Esplanadi krajem studenoga.

Raskošno se prezentirala velebna Vinarija Zvonko Bogdan iz Palića. Vinariju, u kojoj su danas enolozi Srđan Luković i Francuz Florant Dumeau,  osnovali su Zvonko Bogdan i njegova dva prijatelja, kaže mi direktor Stevo Orašanin. Uz dva tamburaška vina – 8 tamburaša i Život teče, ponuđeni na kušanje bili su i ekskluzivni bijeli Icon Campana Albus 2013 (Sauvignon), napunjen u 3146 butelja, te Icon Campana Rubimus 2013, od po 50 posto merlota i cabernet franca, napunjen u 6024 butelje…♣

Stevo Orašanin

Stevo Orašanin prezentira kapljicu vinarije Zvonko Bogdan s Palića. Dolje: raskošna zgrada te iste vinarije

zvonko-bogdan-vinarija

Slastičarka Suna Rohatscher iz Graza predstavila je svoje fine konditorske proizvode – praline s nadjevom od marmalade od izabele i traminca, te torte vlastite izrade. I ova boca VinDel na slici je – torta!

Slastičarka Suna Rohatscher iz Graza sa svojim finim konditorskim proizvodima – pralinama s nadjevom od marmalade od izabele i traminca, te tortom vlastite izrade – da, ova boca VinDel na slici je torta!

Dovoljno jasna najava o kakvim se ovdje kobasicama radi!...

Dovoljno jasna najava o kakvim se ovdje kobasicama radi!…

Mojca Bordon

Mojca Bordon

Larisa Žibrik i Santomas Refošk

Larisa Žibrik i Santomas Refošk

Lijepa su vina od Refoška bila Refošk 2009 te Cuvée Bon d’Or od merlota, cabernet sauvignona, cabernet franca i refoška, iz kuće obitelji Bordon iz Dekana kod Kopra, prezentirala ih je Mojca Bordon.

 A Larisa Žibrik pohvalila se jako dobrim Refoškom Antonius 2007. To vino osvojilo je u Parkerovu ocjenjivanju 91 bod! …

Na VinDelu 2016 svoj je kutak imala i revija Svijet u čaši, koja je za ovu prigodu donijela najnovijie primjerke časopisa, br. 153.  ♣

Na VinDelu je svoj kutak imala i revija Svijet u čaši. Na slici je direktor SloVina i organizator VinDela Dean Bayer s najnovijim primjerkom časopisa br. 153

Na slici je direktor SloVina i organizator VinDela Dean Bayer s najnovijim primjerkom časopisa br. 153

Uvijek dobra vnska kuća Marof, ovaj put spektakularno je ponudila jako dobru frankovku iz 2012 iz boce zapremnine pet litara!

Vinska kuća Marof spektakularno je ponudila jako dobru frankovku iz 2012 iz boce od pet litara!

________________________________

 SuČ – 11/2016