Vinart Grand Tasting 2017 / TERAN SE VRAĆA KUĆI…
Stotinjak izlagača, dvadesetak iz inozemstva, Lauba odlično posjećena….
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
ZAGREB OČITO IMA POTENCIJAL ZA VIŠE ZNAČAJNIH VINSKIH DOGAĐANJA u TIJEKU GODINE. POSEBNO JAKA STRANA VEZANA UZ DOGAĐANJE u LAUBI BILE SU RADIONICE
Počelo je s dobrom vijesti upravo tog prvoga festivalskog jutra: ono što se činilo nemogućim postalo je moguće – Europska Komisija dopustila je hrvatskim proizvođačima vina oznaku Teran Hrvatska Istra! Je li na dvodnevnoj manifestaciji Vinart Grand Tasting u zagrebačkoj dvorani Lauba, Kući umjetnosti (i vina) kako je nazivaju a gdje je tvrtka Vinart iz Zagreba okupila svoju selekciju od stotinjak ponajboljih proizvođača plemenite kapljice iz Hrvatske i susjednih zemalja, bilo dovoljno terana za slavlje? Rekao bih da jeste, bilo da je riječ o teranu prkosno etiketiranome kao teran, bilo da je riječ o teranu s etiketom s nekim drugim, fantazijskim nazivom, bilo da je riječ o teranu pomiješanome s nekim drugim sortama u cuvée.
Nikola i Albert Benvenuti pokazuju novo vino Caldierosso 2013 od terana, nebbiola, tempranilla i merlota
Bruno Trapan sa svojim superistrijanom The One, od terana i syraha à 50 posto
Naravno da mi je prva postaja u Laubi bio stol braće Benvenuti – Nikole i Alberta koji proizvode odličan teran a k tome Nikola Benvenuti je i predsjednik udruge Vinistra:
– Dakako da smo veseli. Predugo je trajala ta zabrana, i dosta je naškodila istarskim vinarima. Neki koji su i dalje, protivno propisu EU, nastavili vino označavati kao teran imali su problema u Sloveniji naime morali su se suočiti s prijavama, neki su se domišljali koji drugi odgovarajući naziv staviti na etiketu, a neki su pak krenuli u mješavine vina… – kazao je Nikola Benvenuti.
I nakon čaše terana za dobrodošlicu ponudio – upravo mješavinu crnih sorata u kojoj je i teran. Riječ je o vinu Caldierosso 2013 (Caldir=Kaldir, mjesto gdje Benvenutijevi žive; rosso =crveno), novitetu kuće koji nakon dužeg dozrijevanja u hrastovim bačvama upravo ovih dana ide u butelju i koji bi se na tržištu trebao naći oko Božića ove godine. Caldierosso, još jedno veliko vino obitelji Benvenuti, sastavljen je od po 25 posto terana, nebbiola, tempranilla i merlota.
A nekoliko stolova dalje od Benvenutija s impresivnim cuvéeom također na bazi terana (50 posto) bio je Bruno Trapan, sa svojim The Oneom 2013, u kojemu drugu polovicu čini syrah.
Iole značajnije vinsko događanje nezanimljivo je bez velikog poklonika Bakhova nektara Alfija Kabilja, na slici kod stola Legovina i u društvu i s istarskim vinogradarom i vinarom Frankom Radovanom
Šefica kuhinje zagrebačkog restorana Dubravkin put Prisca Thuring zaustavila se kod Jaqueline Marovac i Oliviera Ertzbischoffa, liječničkog bračnog para koji u Istri proizvodi vina i pjenušac pod robnom markom Koquelicot
S dubokog hrvatskog juga stigao je bračni par Bire, dakako s grkom, ali ne samo baznime nego i onime famoznime Deforo. Čaša Defora bila je rezervirana za Ivana Dropuljića, osnivača i direktora festivala Zagreb Vino.com u studenome
Daniel Szabo Markus oduševljavao je svojim Dingačem Pepejuh
Sa Hvara je s crnjakom bila Jo Ahearne MW, koja se najavila za 11. ožujka u Mimari s rosé vinom na festivalu Pink Day
Gastronomadi Bakalovići s enologom i proizvođačem iz Jelse Androm Tomićem, koji se pohvalio – Velikim plavcem malim!
Iz inozemstva stigli su izlagači iz Gruzije, Mađarske, Slovenije, BiH, Srbije… Već od ulaza u Laubu širio se glas o Cabernet sauvignonu 2013 Kremen Kamen kao najboljem vinu Srbije (mpc. 237 kn). Kremen Kamen proizvodi Vinarija Matalj Nikole Mladenovića iz Negotina (slika). Je li to najbolje vino Srbije, to ne znam, ali svakako je vrlo, vrlo dobro, mineralno, s velikim potencijalom starenja, Nikola Mladenović smatra da bez problema u dobroj kondiciji i uzlaznoj putanji može dočekati i više od 10 godina…
Posjetitelji Grand Tastinga u Laubi za sva izložena vina mogli su na stolovima saznati i njihove maloprodajne cijene, naime svaki proizvođač imao je pored butelja papir na kojemu su pisale svote po kojima se neko vino moglo kupiti u privremeno uređenoj vinoteci u Laubi. Na kraju festivalskoga dana: dugačak red posjetitelja pred vinotekom gdje su se prodavale butelje…
Saša Špiranec, čelna osoba Vinarta i organizator Grand Tastinga u Laubi. Vinart Grand Tasting zamislili smo kao mjesto na kojemu se jednom godišnje okupe svi vinski profesionalci i ljubitelji finih vina i na kojemu će jedni odabrati vina za svoje restorane i trgovine, a drugi da popune kućnu arhivu s onima koja su ih posebno dojmila, rekao je Saša Špiranec
Vreva u Laubi gotovo nalik onoj na Zagreb Vino.comu u Esplanadi – s time što se u Laubi dobro disalo jer stropovi su visoki pa nije bilo zagušljivosti – pokazuje da glavni hrvatski grad ima potencijal i za nekoliko naravno dobro organiziranih velikih vinskih priredbi godišnje. Cijena ulaznice za festival iznosila je 150 kuna ali se 40 kuna priznavalo prilikom kupnje vina u privremeno uređenoj vinoteci. Pružanje mogućnosti posjetiteljima da vina iz repertoara izlagača kupe za ponijeti kući svakako je odličan potez organizatora. Na to da je to veliki plus priredbi ukazivao je pred kraj salona a ispred prodajnog pulta vinoteke dugački red zainteresiranih da ponesu kući tekući suvenir. Izlagači su također pozdravili tu inicijativu jer eto omogućeno im je i da na licu mjesta nešto plasiraju, a plasman i jeste cilj promidžbene aktivnosti…
Inače, jaka strana ove Vinartove manifestacije (selekcioniranih proizvođača među kojima NISAM vidio npr. Coronicu a ni Plenkovića !?) bile su radionice, koje su se odvijale cijeli tjedan dana prije festivala, uglavnom u hotelu Antunović. Evo popisa radionica, iz kojega se doista vidi visoki rang kakvoće ponuđenih sadržaja:
Grgić – vertikalno kušanje Plavca malog; Krauthaker – vertikalno kušanje Graševine Mitrovac; Fascinantan svijet japanskih Nikka Whiskyija – Badel 1862; Prošek i prosušene bobice; (S)ljubljeni na bezbroj načina by Kabola; Nikolaihof Wachau – odanost kvaliteti od rimskih vremena; Benvenuti – vertikalno kušanje terana i sneak peak u nadolazeća vina; Majstori rebule na Vinart Grand Tastingu; Chateau Mouton Rothschild vodi u šetnju slavnim vinskim regijama Francuske; Clai – neuhvatljivi kralj organskih vina; Carmenère – pogreška koja je spasila sortu; Savršeni biftek od boškarina iz Kopa peći; Kutjevo d.d. – Kako se rađala graševina;Vinolog & Plantaže; Bordeaux Left Bank – usporedno kušanje 6 apelacija berbe 2010; Champagne Charles Heidsicak – jedna od najnagrađivanijih kolekcija vina na svijetu; Villányi Franc – usporedno kušanje cabernet franca iz Villány; Boškinac & Gegić – naše zajedničko putovanje; Poletti – autentična ekspresija istarske crljenice; Postup – veliko kušanje u povodom 50-godišnjice zaštite položaja; The many faces of Grenache.
Za kraj i primjedba: nedostajao mi je ( a zacijelo ne samo meni!) KATALOG!… ♣
SuČ 02/2017
GLUTEN NA CRNOJ LISTI
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
RIJEČ JE o MJEŠAVINI PROTEINA NAĐENIH U PŠENICI, JEČMU, RAŽI, ZOBI, PIRU. NEKE SU OSOBE UROĐENO OSJETLJIVE NA NJ, A NEZGODA JE u TOME ŠTO ON STVARA SVE VIŠE PROBLEMA i DRUGIMA. U EUROPI NAVODNO 190 MILIJUNA LJUDI IZBJEGAVA PŠENICU, A 11 MILIJUNA JE OBOLJELIH OD VRLO NEZGODNE BOLESTI CELIJAKIJE… ZAGREBAČKI HOTEL ESPLANADE PRVI u HRVATSKOJ s CERTIFIKATOM o SIGURNOSTI OD ALERGIJA DO CELIJAKIJE
Gluten je mješavina proteina nađenih u pšenici, ječmu, raži, zobi, piru… Gluten je u prehrambenoj posebice pekarskoj industriji cijenjen zbog svojstva, koja tijestu daju elasticitet, pomažu mu u dizanju, čuvaju oblik i često završnom proizvodu osiguravahu čvršću teksturu, za koju je potrebno duže žvakanje.
Izvori glutena: pšenica, ječam, raž, pir…
Gluten se koristi i u izradi imitacija mesa (junetine, svinjetine, peradi, ribe…), da bi proteinski obogatio određena jela što se rabe u vegetarijanskoj prehrani. Gluten je prisutan u soja umaku, u pivi, koristi se i kao stabilizator u nizu proizvoda poput npr. čak i sladoleda, ketchupa. Nerijetko se gluten dodaje i hrani namijenjenoj kućnim životinjama. Primjenu nalazi i u kozmetičkoj industriji, za preparate za njegu kose i za dermatološke pripravke.
Hrana koja sadrži gluten može izazvati zdravstvene probleme kod osoba koje su osjetljive na nj. Uz gluten se najčešće spominje celijakija, a to je kronična bolest najčešće vezana uz otežanu probavu hrane što sadrži gluten te uz crijevne procese. Međutim problemi kod onih koji su osjetljivi na gluten ne zadržavaju se samo na gastro-intestinalnoj razini (proljev, crijevni limfoni…), nego se mogu i manifestirati i šire (alergije, neuropatije, dermatitis, osteoporoza, tiroiditis, psorijaza…). Neke osobe urođeno su posebno osjetljive na gluten, a vrlo je nezgodno to što se u novije vrijeme iz raznoraznih razloga koji su uvelike povezani s profitom, povećava broj onih što postaju osjetljivi na gluten, naime sve je jača vesternizacija u prehrani i sve češće se u prehrani riža zamjenjuje pšenicom, kreiranjem pak novih vrsta pšenice dobivaju se one s većim razinama citotoksičnih glutenskih peptida, a krivac je i znatno povećanje količine glutena u kruhu i
Imitacija mesa patke
pekarskim proizvodima zbog namjernog dodavanja glutena tijestu da se skrati trajanje njegova dizanja…
Posljednja istraživanja potvrđuju da je gluten jedan od najzastupljenijih alergena u hrani. Procjenjuje se kako danas u Europi ima više od 70 milijuna osoba osjetljivih i netolerantnih na gluten, 190 milijuna osoba koje izbjegavaju pšenicu i gluten, te 11 milijuna oboljelih od celijakije, autoimune bolesti kao krajnjeg izraza nepodnošenja glutena.
Zbog svega toga rodio se svojevrsni pokret protiv glutena odnosno bolje reći akcija da se na proizvodima na uočljiv način stavi obavijest o sadržaju glutena i akcija da se javnost informira o ugostiteljskim objektima koji nude hranu bez glutena. U kolovozu 2014. američka Agencija za hranu i ljekove (The US Food and Drug Administration – FDA) preporučila je da se proizvod koji sadrži glutena u količini ispod 20 ppm označi kao gluten-free. Krenulo je i s certifikatima ugostiteljskim objektima koji nude gluten-free hranu. Postoje ustanove što izdaju certifikate gluten-free, u nas je jedna takva s nazivom BOSK, iz Rijeke je, a prvi dobitnik certifikata gluten-free u Hrvatskoj – dodjela je bila nedavno – je zagrebački hotel Esplanade.
Glavni direktor hotel Esplanade Ivica Max Krizmanić s netom primljenim certifikatom gluten-free standard (lijevo) i doc dr. sc. Dražen Lušić s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci
Tvrtka BOSK razvila je gluten-free standard s više partnera a to su Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije i Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci Katedra za zdravstvenu ekologiju. BOSK gluten-free standard ugostiteljima pruža praktično znanje vezano uz pripremu, serviranje i distribuciju bezglutenskih jela.
– Još prije nekoliko godina hotel Esplanade prepoznao je potrebe te je u svim jelovnicima obilježio jela bez glutena kako bi gostima olakšao odabir prilikom naručivanja. Kad su nam pristupili iz tvrtke BOSK i predložili uvođenje gluten-free standarda, bez razmišljanja smo pristali – reći će Sanda Sokol, PR i Marketing manager Esplanade.
– BOSK gluten-free standard stvoren je na temelju znanstveno utemeljenih i globalno prihvaćenih protokola vezanih uz sigurnost hrane, te se temelji na principima sustava HACCP, zatim dobroj proizvođačkoj praksi (DPP) i dobroj higijenskoj praksi (DHP). Taj gluten-free standard bitan je jer učinkovito pridonosi smanjenju rizika od kontaminacije jela i slastica glutenom. Propisuje načine nabava i skladištenja namirnica, proizvodni proces i oblike posluživanja hrane, kao i korektivne mjere predviđene za poduzimanje u slučaju sumnje na kontaminaciju glutenom – izjavio je na prezentaciji gluten-free standarda i certifikata u Esplanadi doc.dr.sc. Dražen Lušić, dipl.sanit.ing s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Katedre za zdravstvenu ekologiju.
Projekt i tvrtku BOSK pokrenuli su znani hrvatski nogometaš Mario Stanić te Denis Delogu, autor knjige U šumi, potaknuti osobnim iskustvom poboljšanja zdravstvenog stanja promjenom prehrane. Delogu i Stanić na slici su sa cheficom Esplanade Anom Grgić
Tvrtka BOSK uključila se u akciju donošenja gluten-free standarda u nas zahvaljujući Denisu Delogu, direktoru, koji osobno ima većih problema s glutenom.
– Moram biti na strogom bezglutenskom režimu prehrane i to mi je često onemogućavalo druženje s članovima obitelji i prijateljima uz dobru hranu u restoranima. Htio sam prekinuti tu svoju nezgodnu izoliranost, i rodila se zamisao o razvoju gluten-free standarda. Nadam se da će sada primjer Esplanade, kao prvog nositelja certifikata, slijediti i drugi ugledni ugstiteljski objekti u Hrvatskoj – rekao je Denis Delogu… ♣ SuČ – 02/2017
Prisutni na predstavljanju imali su prilike kušati bezglutenske delicije koje su osmislili i pripremili šefica Ana Grgić i talijanski chef Eugenio Rivetti, s timom kuhara. Odlična jela su poslužena prema novousvojenim principima BOSK gluten-free standarda
ZAGREBAČKI EN PRIMEUR 2017
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK ⦁ Snimio MARKO ČOLIĆ
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
DETALJNIJI PREGLED BERBE 2016 u SLAVONIJI i HRVATSKOM PODUNAVLJU TE ISTRI PRIREDILI SU STRUČNJACI VEZANI UZ UDRUGE GRAŠEVINA CROATICA i VINISTRA
U Zagrebu su i ove veljače, po tradiciji, održane manifestacije En Primeur za kapljicu četiriju hrvatskih regija – Bregoviti hrvatski sjeverozapad, Dalmacija, Istra & Hrvatsko primorje te Slavonija & Podunavlje. Smisao je javnosti pokazati potencijal mladih vina i ugostiteljima i vinskim trgovcima pomoći da navrijeme izaberu i naruče vina za koja smatraju da ih kad krene turistička sezona i te kako vrijedi ponuditi tržištu.
Promjena u odnosu na prije je u tome što su Istrani nastupili samostalno, i zadržali se u hotelu Esplanade, a ponuđači iz ostalih triju regija preselili su se ne samo u nešto kasniji termin nego i u drugi hotel – Westin.
U Westinu su sudjelovali sljedeći proizvođači:
Graševina Croatica (19 vinara): Antunović, Belje, Krauthaker, Kalazić, Iločki podrumi, Buhač, Galić, PP Orahovica, Feravino, Papak, Pinkret, Misna vina, Jakob, Markota, Perak, Mihalj, OPG Mitrović Antun, Erdutski vinogradi, Kolar.
Vina Dalmacije (8): Grgić vina, Jako vino, Skaramuča, Grabovac, Rizman, Prović, PZ Kuna 1898, Terra Madre.
Bregovita Hrvatska (24): Voštinić-Klasnić, Florijanović, Kopjar, Šafran, Kos, Kos-Jurišić, Puhelek Purek, Branimir Žigrović, Šimanović, Kocijan, Cmrečnjak, Dvanajšćak-Kozol, Podrum Štrigova, Kunčić, Novak Boris, Štampar, Jakopić, Horvat Robi, Belović, Kerman, Tomšić, Kossi, Kojter, OPG Jančar Zoran, Jarec-Kure
Po tradiciji, na En Primeuru su Istrani i Slavonci kroz relevantne meteo-podatke u tijeku vegetacijske sezone i kroz ilustracije dosta detaljno predstavili berbu 2016.
Udruga Graševina Croatica, utemeljena 2011., djeluje u vinskoj regiji Slavonija i Hrvatsko Podunavlje. Prostire se na pet županija, a to su: 1. Požeško-slavonska; 2. Virovitičko-podravska; 3. Osječko-baranjska; 4. Vukovarsko-srijemska; 5. Brodsko–posavska. Udruga broji 20 članova i s godišnjom je proizvodnjom od ukupno 17 milijuna litara vina, od čega je 10 milijuna litara graševine.
Evo najprije pregleda meteoroloških prilika u vegetaciji u posljednjih nekoliko godina, da se vidi u kojem odnosu mogu biti određeni elementi u vezi s ocjenom kakvoće berbe neke godine.
_________________________________
Pokazatelji oborina i sunčanih sati u vegetaciji u posljednjih nekoliko godina
godina oborine sunca ocjena
2011 297 (lit) 1710 odličan
2012 319 1627 vrlo dobar–odličan
2013 390 1420 dobar-vrlo dobar
2014 734 1319 ispodprosječno
2015 377 1585 vrlo dobar-odličan
2016 665 1472 vrlo dobar
____________________________________
SLAVONIJA
Ranije kretanje vegetacije, uvjetovano blagom zimom, stvorilo je idealne preduvjete za štetu na vinovoj lozi ako dođe do kasnog proljetnog mraza. U svibnju je i bilo mraza, te je zbog njega i usporena vegetacija, što se kasnije odrazilo na cvatnju, koja je završila oko 15. lipnja. Tako je kasnila vegetacija za sorte treće epohe a to su graševina, rizling, frankovka, cabernet sauvignon.
Dijelove nasada pogodili su sredinom i krajem svibnja hladnoća (-4˚C!), led, tuča, te ponovno tuča sredinom lipnja, i to je desetkovalo prinose, ovisno o sorti od 10 pa i do 40 posto.
U srpnju je palo puno kiše (260 lit), zbog koje je otežana normalna zaštita vinograda posebno onih u ekološkom pristupu. Ukupno su nepogode smanjile prinos 20 do 30 posto.
Srećom, kolovoz je ipak stabilizirao razvoj i dozrijevanje vinove loze te omogućio za vinogorje manje-više normalnu berbu, koja je startala tek nešto kasnije nego prijašnjih godina. Rujan se posebno dobro iskazao za sorte prve epohe – chardonnay, pinot sivi… i sorte druge epohe dozrijevanja – sauvignon, pinot crni, zweigelt.
Tijek berbe protekao je u redu, bez većih prekida i pri vrlo lijepom vremenu. Fermentacija je tekla bez ikakvih problema i dala skladna vina nešto nižih alkohola i viših kiselina u odnosu na 2015. godinu. Mlada vina već su u ranoj fazi pokazala da će biti s primjerenim sortnim obilježjima, s karakteristikama na kakve smo navikli. Odnos mirisa i okusa je vrlo uravnotežen, očekuju se dobri voćnost, svježina i elegancija.
HRVATSKO PODUNAVLJE
Godinu 2016. obilježili su u Podunavlju vrlo blaga i sušna zima, te izrazito toplo i kišno ljeto. Bilo je puno oborina, ali su srećom bile dobro raspoređene. Ukupna količina padalina bila je iznad regionalnog prosjeka, ali nije uzrokovala dramatične poteškoće u vinogradarskoj proizvodnji. Kišni period tijekom cvatnje uzrokovao je slabiju oplodnju. Ukupan količinski prinos bio je, barem u Baranji, u prosjeku 30 posto manji od prosjeka.
Dođite, pa kušajte!!! Za berbu 2016. mogu reći da je bila iznimno dobra i da Slavonija i Podunavlje očekuju svježe, pitke i harmonične graševine bogatog i intenzivnog mirisa i okusa. Ovo je jedna od berbi koja će pokazati puni potencijal graševine, od redovnih do kasnih berbi, i otvoriti put prema novim potrošačima, rekao je predsjednik udruge Graševina Croatica Vlado Krauthaker. Ipak, dodao je kako valja izdvojiti veliki problem nevezan uz klimu i mikroklimu, a to su osjetno smanjeni broj radnika, nedostatak stručne radne snage za poslove u vinogradu
Predberbeni i berbeni period bili su u znaku vrlo izražene suše ali i značajnih temperaturnih amplituda; smanjenja vrućina potaknula su bolju asimilaciju šećera u bobici.
U vrijeme berbe vremenske prilike su poslužile jako dobro. Dobivena je odlična kvaliteta grožđa u zdravstvenom smislu, i sa jako dobrim odnosom šećera i kiselina.
Redovna berba se lagano obavila, u dijelu Podunavlja moglo se i određivati rokove i na taj način diktirati koji stil se vina želi s obzirom na trendove u vinarstvu, međutim ipak u Baranji zbog dosta oborina nije bilo baš uputno čekati jako kasne berbe i težiti predikatnim vinima.
Izvrstan potencijal i jako dobro zdravstveno stanje grožđa u terminu redovne berbe rezultirali su fermentacijama bez problema, i dobivena vina uz dobru strukturu pokazala su već od početka kompleksnst aromatskog profila.
ISTRA
Najveći hrvatski poluotok Istra ima četiri vinogorja, tri su uz more, a jedno je u unutrašnjosti. Vinogorje Sjeverna Istra obuhvaća područje od rijeke Mirne prema sjeveru, vinogorje Zapadna Istra proteže se od rijeke Mirne prema jugu do Limskog zaljeva, vinogorje Južna Istra na prostoru je od Limskog zaljeva dalje prema jugu sve do rta Kamenjak, dok je vinogorje Centralna Istra u unutrašnjosti poluotoka u zaleđu vinogorja Zapadna Istra.
Pored dijagrama vezanih za temperaturu i oborine od travnja do rujna za svako područje, voditelj prezentacije berbe 2016. za Istru sommelier Hrvatskog sommelier kluba Sandi Paris je za svako pojedino vinogorje poluotoka iznio i karakteristike vina od malvazije istarske kao vodećeg vinskog kutivara u Istri.
Sjeverna Istra
Organoleptička svojstva
BOJA: svijetlo-žuta sa izraženim zelenim refleksima; AROMA: tipična za malvaziju istarsku – voćno-cvjetna (marelica, žuta jabuka, vinogradarska breskva, tropsko voće – mango, kivi, papaja / bazga, akacija, jasmin); OKUS: dobro prati aromu, srednje naglašene punoće i strukture, ugodne do izražene svježine.
Zapadna Istra
Organoleptička svojstva
BOJA: iskričava, živa, svjetlo-žuta sa izraženim zelenkastim refleksima; AROMA: kompleksna, dominantno voćna (zrelo voće, vinogradarska breskva, banana, dinja, kruška, tropske note – ananas, marakuja), cvjetno-biljno-začinske komponente (akacija, bazga, bijelo cvijeće/ suho bilje/anis, menta); OKUS: složen, uravnotežen, skladan, izražene punoće i tijela, ugodne svježine, najharmoničniji i najtipičniji za godinu
Južna Istra
Organoleptička svojstva
BOJA: duboka i topla, zlaćano-žuta sa diskretnim zelenim refleksima; AROMA: voćno-cvjetna (jabuka, marelica, vinogradarska breskva, citrusne note/akacija, bijelo cvijeće) sa primjesama začinskih nota (limunska trava, metvica); OKUS: prati aromu, ugodne svježine, trajan. Vina su strukturirana i uravnotežena.
Centralna Istra
Organoleptička svojstva
BOJA: svjetlo-žuta sa diskretnim zelenim refleksima; AROMA: voćno-cvjetna (breskva, marelica, jabuka, dinja, citrusi-grejp, limeta / akacija, bazga, ruža) s primjesama biljno-vegetativnih nota (čaj, paprat, šparoga, anis); OKUS: ugodne svježine i gorčine; harmoničan i mineralan, prati aromu. Vina su srednjeg do jakog tijela.
Istarsku 2016. predstavio je sommelier Sandi Paris
Zaključak općenito za Istru
Meteorološki vrlo dobra godina za malvaziju istarsku. Tijekom vegetacije bilo je toplo i sunčano vrijeme, s vrlo malo kišnih dana, ali dovoljno padalina za kvalitetan rast i razvoj vinove loze.
Vrlo dobra vinogradarska godina povoljno je utjecala na proces dozrijevanja, a time i na finalnu kakvoću grožđa.
U boji dominira žuta a, ovisno o podneblju i tehnologiji, prisutne su I, slabije odnosno jače iskazane, zelenkaste nijanse.
Aromatika je kompleksna i izražena, sortne karakteristike naglašene, konkretno u znaku su voćno-cvjetnih mirisa (breskva, marelica, banana i tropsko voće / akacija, bazga i bijelo cvijeće).
Okusno mineralna, te harmonična vina, ugodne do naglašene svježine i duge trajnosti.
Malvazija istarska berbe 2016. standardne je visoke kvalitete.
SJEVEROZAPAD i DALMACIJA
O berbi 2016. za područe Bregovitog hrvatskog sjeverozapada govorila je Jasminka Šaško, enologinja i predsjednica udruge Bregovita Hrvatska, dok je za Dalmaciju pričao Leo Gracin, dopredsjednik udruge Vina Dalmacije.
Jasminka Šaško: Ne bi bilo pravedno reći da je godina bila vrhunska jer je mnoge vinograde pogodio mraz i mnogi vinari su ostali bez svojih uroda, ali položaji koji su bili pošteđeni ove nepogode dali su izvanrednu kvalitetu grožđa. Vina su vrlo skladna, a zahvaljujući vrlo pogodnom vremenu u fazi dozrijevanja formirale su se izuzetno lijepe arome. Svježina, voćnost, punoća, kompleksnost… to bi bile značajke vina Bregovite Hrvatske. Vrlo pitka, zavodljiva, osvježavajuća. Godina je bila vrlo pogodna za rane berbe grožđa za pjenušce kao i za redovne berbe, a profitirali su i vinari koji su svoje grožđe ostavili do minus-temperatura za ledenu berbu. Ostaje nam samo pričekati da se vina nađu u butelji pa da se potom prepustimo uživanju.
Leo Gracin: U dalmatinskim vinogradima je 2016. dala jako kvalitetno grožđe. Berba je po količini bila dobra, a po kvaliteti izuzetna. Pošipi su, uz manji rod, dali vrlo strukturirana i mineralna vina, dok su uvjeti za plavac mali bili idealni za snažna, puna i harmonična vina kakva su rijetko u ovoj sadašnjoj februarskoj fazi dozrijevanja. Jako dobri rezultati ostvareni su i s debitom, maraštinom, vugavom, malvasijom dubrovačkom, plavinom i babićem… Vinogradari i vinari Dalmacije su osobito zadovoljni i nadaju se da će zadovoljni biti i potrošači. ♣ SuČ – 02/2017
Na kušanje mladih vina En Primeur u Westin došao je i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Odmah se čuo komentar: Možda u metropoli nikne kakva velebna fontana iz koje bi potekao Bakhov nektar…
SVEČANOST MJEHURIĆA u ZAGREBU i LJUBLJANI
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
OVE GODINE u GLAVNOME GRADU LIJEPE NAŠE ODRŽAN JE PRVI SALON PJENUŠAVIH VINA, a u GLAVNOME GRADU DEŽELE ČETVRTI, s TIME DA SU OBJE PRIREDBE BILE u ISTOJ ORGANIZACIJI. UKUPNI ŠAMPION, S NAJVIŠE OSVOJENUIH BODOVA OD SVIH, JE MIRAN SIRK BJANA IZ GORIŠKIH BRDA
Pjenušci su organizirano stigli i u Zagreb. Glavni hrvatski grad svakako je zavrijedio i specijaliziranu smotru pjenušavih vina. Potkrepljuje to popriličan interes Zagrepčana koji su u velikom broju tog subotnjeg popodneva došli na perlice u hotel Dubrovnik u središtu grada.
Slovenski glavni grad Ljubljana ove je godine imao četvrti festival mjehurića. Ljubljančani i Zagrepčani spojili su snage i, eto, mjehurići su krenuli i Metropolom Lijepe naše…
Nina Levičnik, Rado Stojanovič i Marija Vukelić (Julio Frangen)
Na temelju ocjenjivanja, ukupni šampion priredbi je pjenušac Bjana brut rosé NV od Mirana Sirka iz Goriških brda (Julio Frangen)
Na prvom salonu pjenušaca u Zagrebu, u režiji Rada Stojanoviča, već 20 godina organizatora vinskih festivala u Ljubljani, zatim sommelijerke Nine Levičnik te, sa zagrebačke strane, prof. Marije Vukelić, sudjelovalo je 37 proizvođača, od kojih ih je nekih 14 bilo iz Slovenije, susjedne nam zemlje za koju čujem da broji stotinjak registriranih pjenušara, te nekoliko proizvođača iz Italije (Antinori, Bisol, Maelli…) i Francuske (Bouvet Ladubay), kao i nekoliko cava iz Španjolske (Freixenet – Elyssia grand cuvee brut NV, Segura Viudas reserve brut NV…). Na slovenskom salonu pjenšaca, održanome tjedan dana nakon zagrebačkoga, iz Hrvatske za nastup su bili najavljeni Cattunar i Peršurić iz Istre.
Kuća Istenič s podrumom na Bizeljskome pobijedila je u kategoriji bijelih pjenušaca sa svojim Prestigeom 2011. Barbara Istenič nudila je još i No 1 i Gourmet rosé 2011. S obzirom da su Isteniči na Bizeljskom nedavno imali jači požar, brojna su pitanja Barbari bila i na tu temu…
Podršku zagrebačkom salonu dali su Veleposlanstvo Republike Slovenije u Hrvatskoj, Slo-Cro poslovni klub, te Turistička zajednica Zagrebačke županije, koja je zasad po broju proizvođača, broju etiketa i kakvoći pjenušaca najznačajnija u Hrvatskoj.
Uz zagrebački i ljubljanski salon pjenušaca 2017. održano je i ocjenjivanje uzoraka iz obje zemlje, i evo rezultata: najbolje ocijenjeni bijeli pjenušci su Prestige 2011 od Isteniča (87,80 bodova), Misal 2010 Blanc de Blanc od Peršurića (87), Penina Diona 2010 od Hiše vina Doppler (86,60), Konjiška penina bela 2009 od Zlatog Griča (86,60), te Anita 2013 od Željka Kosa iz Zeline (85,80), a među ružičastim pjenušcima najboljima su se ocjenjivačkoj komisiji pokazali Bjana brut rosé NV od Bjane (88,60), zatim Donna Regina rosé 2013 od Čarge (87,80), pa Silveri Cuvée brut Rose NV, od Silverija (87,20), Sibon Rosé 2014 od međimurskog Sibona (87), te Rozalija rosé 2013 od Vina Vuglec (86,80).
Ukupni šampion je Bjana brut rosé NV.
Iz tih rezultata je proizašla radionica na kojoj su se suočila tri najbolje vrednovana pjenušca iz Slovenije i tri najbolje vrednovana iz Hrvatske. Inače, jedna je radionica bila i na međunarodnome planu – susret šampanjaca i pjenušaca iz Franciacorte, vinorodnog područja između Brescije i Bergama koje se rado naziva talijanskom Champagneom.
______________________________
POŠIP i RUKATAC – Korta Katarina prezentirala se sa Sabionom 2014 (Sabion odnosno Sabiončelo je, kaže enologinja Nika Silić Maroević, stari naziv za Pelješac). Pjenušac je od sorte pošip. Ubuduće će – od berbe 2015 – Korta Katarina u pjenušavoj kategoriji izlaziti s rukatcem. Inače, Korta Katarina prošlog je proljeća – doduše ne radi šampanjiziranja – zasadila 4000 trsova babića…
ŠIPON – Slovenski P & F Jeruzalem za svoj pjenušac Gomila klasična metoda NV rabio je 80 posto moslavca (šipona, furminta) te 20 posto chardonnaya i crnog pinota. Penina je bila četiri godine na kvascu. P&F je došao i s Gomilom brut NV od chardonnaya i bijelog pinota rađenom metodom charmat. Vrlo solidan svjež pjenušac s osobito interesantnom maloprodajnom cijenom koja se najavljuje kod nas u Vrutku: 34 kune! ■
_________________________________
Vrzmajući se od stola do stola među izlagačima primijetio sam kod mnogih, kako slovenskih tako i naših proizvođača nešto što i te kako ima smisla s aspekta valorizacije vlastitoga kraja – nastojanje da se u što većem opsegu u proizvodnju pjenušaca uključe lokalne sorte poput malvazije istarske, rebule, pošipa, moslavca (furminta), graševine, štajerske beline, silvanca zelenoga, kraljevine, žlahtine, portugisca, pa one koje danas – poput plaveca žutoga – i nemaju neku osobitu reputaciju kao polazište za dobivanje visokokvalitetnoga vina, ali zato, pogotovu kod pjenušaca, mogu i te kako pomoći, konkretno u postizanju bolje svježine… ♣ SuČ – 02/2017
Obitelj Peršurić iz Poreča donijela je na festival čak devet svojih pjenušavih vina – Misale od brut naturea do demi seca. Izvrsni Blanc de blanc 2010 brut nature od chardonnaya i s pet godina na kvascu, pa Misal prestige 2013 extra brut (2,5 godine na kvascu), Misal blanc de noir 2012 brut, Misal Istra (iz berbi 2007., 2008 i 2009.) od malvazije, kombinacija vina iz inoksa, zatim onoga sa sedam dana maceracije i potom sa šest mjeseci boravka u drvu te nakon sljubljivanja u jednu masu i šamanjizacije sa 5,5 godina na kvascu…
Otac i sin Edvin i Martin Erzetič Čarga iz Goriških brda, visokonagrađeni za ružičasti pjenušac Donna Regina rosé 2013, od crnog pinota i cabernet sauvignona. U Zagrebu su prezentirali i bijeli pjenušac Donna Regina brut nature 2008 od 70 posto rebule i 30 posto chardonnaya, sa sedam godina odležavanja na kvascu prije degoržiranja
S pjenušcima je startao i Pažanin Boris Šuljić Boškinac. Odlučio se za sortu ugni blanc, koja se inače u Francuskoj rabi za destilate (konjak) i koja je i donesena u zadarsko zaleđe radi destilacije vina od nje. Na prvi pogled čudi da nije posegnuo za paškim gegićem, vjerojatno to nije učinio stoga da mu gegića ne uzmanjka za bijelo mirno vino… Boškinac, koji se pobrinuo da već etiketom privuče dosta pažnje potencijalnih potrošača, na slici je na kušanju pjenušaca za stolom Zdenka Šembera i Tomislava Tomca
Dvojicu predikatnih kolega – Borisa Drenškog Bodrena iz Hrvatskog zagorja i Jozefa Prusa iz okolice Metlike (bolje rečeno odmah ispod našeg mjesta Vivodina!) zatekao sam kod stola talijanske vinarije Maeli koja pjenušce proizvodi od njima zanimljive sorte muškat žuti
Franjo Kolarić iz Jastrebarskoga, koji svoje pjenušce plasira pod robnom markom Coletti, za bazna vina opredijelio se za lokalne kultivara – za bijeli Prestige 2015 brut koristio je žuti plavec, kraljevinu, šipelj, štajersku belinu i zeleni silvanac, a za ružičasti je većim dijelom rabio portugizac / Miroslav Palinkaš iz Pavlomira iz Novog Vinodolskoga htio bi se tržištu nametnuti s pjenušcem od žlahtine te s mješavinom chardonnaya (50 %), bijelog pinota i žlahtine (po 25 %). Žlahtina San Marino 2014 ležala je na kvascu 1,5 godinu.
Iz SAD, gdje živi već više godina i radi u sektoru trgovine vinom, u Zagreb je potegnuo pjevač i glumac Mile Rupčić, naravno ne baš toliko radi ovdašnjih pjenušaca koliko zato što bi ovdje trebao snimiti novi album. Mile je na slici sa zelinskom vinarkom i pjenušarkom Ivanom Puhelek / Janez Šekoranja iz Bizeljskoga pjenušce radi od – predikatnih vina! Na pitanje nije li šteta baš predikat koristiti za šampanjizaciju odgovara kako nije jer potražnja je velika, najveći dio proizvodnje plasira, veli, u Njemačkoj
Iz zubarske ordinacije u svijet vina a odnedavno i pjenušaca ušla je obitelj Siber iz Erduta, na slici su nekad doktor a sada vinogradar i vinar Mladen Siber sa suprugom Dušicom, te jedna dušica koja je natakala pjenušac
Salon pjenušaca u Zagrebu pohodili su i pjevač Miro Ungar sa suprugom te slovenski vinski trgovac Jože Prosevc Mabat sa suprugom. Našao sam ih na kušanju penine Joannes Boštjana Protnera iz Mariborskog vinogorja. Miro Ungar – odlična izgleda! – inače obilježava 60 godina glazbene karijere i 80 godina života i priprema se u zagrebačkom kazalištu Komedija 9. travnja održati prigodan slavljenički koncert, s gostima poput Jacquesa Houdeka, Davora Tolje, Damira Kedže, Hane Hegedušić…
Španjolska, Rioja/RASNI CRNJACI S PUNO ELEGANCIJE
La Rioja, na sjeveru Iberijskog poluotoka, između Alave, Navarre, Castille y Leona, Zaragoze… i njen vinogradarski dio – označen ljubičastom bojom, između planina Sierra de Cantabria s gornje strane i Sierra de la Demanda s donje strane. Sa sjevera, iz Biskajskog zaljeva, na klimi u tome dijelu osjetni su utjecaji s Atlantika, a s jugoistoka oni s Mediterana
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
NAKON ŠTO SMO UŠLI u VRLO ŽIVOPISNI VINOGRADARSKI DIO NADALEKO POZNATE VINSKE POKRAJINE NA SJEVERU IBERIJSKOG POLUOTOKA, KOLEGA u AUTOBUSU, PROMATRAJUĆI KRAJOLIK, ZAČAS SE OGLASIO: OVO JE RAJ! NEKA TO BUDE BAŠ OVDJE, KAD MI DOĐE KRAJ!…
La Rioja (la rioha) je autonomna pokrajina Španjolske smještena na sjeveru Iberijskog poluotoka. Proteže se u pravcu od istoka prema zapadu, u dužini od oko 190 kilometara. Glavni grad joj je Logroño, a ostali važniji centri su Calahorra, Arnedo, Alfaro, Haro, Santo Domingo de la Calzada, i Nájera. Tamo živi nešto više od 322.000 stanovnika.
Pokrajina – kroz koju inače, kao šire najpoznatija, teče rijeka Ebro – graniči na sjeveru s Baskijom (provincija Álava), na sjeveroistoku s Navarrom, zatim na jugoistoku sa Zaragozom (provincija Aragon), a na jugu i zapadu s pokrajinom Castilla y Leon (na jugu je provincija pokrajine Castilla y Leon Soria a na jugozapadu provincija Burgos).
Prije dolaska starih Rimljana predio su obitavali Beroni, Pelendoni i Baski. Poslije nekoliko uspostava muslimanske vlasti, u 10. stoljeću regija postaje dijelom Kraljevine Pamplone. Od 18. stoljeća Rioja je bila neko vrijeme podijeljena između spomenutih susjednih joj provincija Burgos i Soria. U prvoj polovici 19. stoljeća, točnije 1833. godine, stvorena je provincija Logroño, koja je 1980., a prije nego što je postala autonomna pokrajina, promijenila naziv u La Rioja. La Rioja dolazi od naziva Río Oja, pojma koji inače postoji od 1099. godine. Rio Oja je rijeka koja teče dolinom Oja i ulijeva se u rijeku Tirón, a Tirón se sjeverno od grada Haroa ulijeva u Ebro.
Na gornjem rubu pokrajine nalaze se planinski lanac Sierra de Cantabria, koja štiti poljoprivredni dio Rioje od nevremena i eventualno hladnih prodora sa sjevera, i, istočno od njega, niži dio preko kojega se pokrajina dijelom otvara prema Altantiku. Južno je masiv Sierra de la Demanda. Između ta dva masiva klima je mediteranska s dosta upliva i s oceana, no u dijelovima pokrajine ispod Sierra de la Demanda osjeti se dosta utjecaj kontinentalne klime.
U vinogradarskome kontekstu Rioja se dijeli na tri cjeline Rioja alavesa, Rioja alta i Rioja baja. Najbolja su vina iz Rioje alavese i Rioje alte
Rioja je nadaleko čuvena po vinu, a vinogradi se nalaze u predjelima Rioja alavesa, zatim Rioja alta (gornja) i Rioja baja (donja), s time da primat u kakvoći nose Rioja alta i Rioja alavesa na sjeverozapadnome dijelu pokrajine, ispod masiva Siera de la Cantabria. Tlo nije u cijelome kraju isto, negdje je klasično ilovasto-vapnenasto, negdje je ilovasto s dosta željeza, a negdje je jače aluvijalno i s dosta šljunka.
Ukupna površina vinograda je oko 64.000 hektara, najviše je trsja u Rioji alti – oko 27.000 ha, slijede Rioja baja sa 24.000 ha i Rioja alavesa s 13.000 ha. Registrirano je 120.000 vinogradarskih parcela, te 16.500 vlasnika trsja. Od upisanih samostalnih proizvođača vina nešto više od 600 ih je koji pune vino u bocu i tako ga komercijaliziraju, a od tih 600 njih 400 obvezno vina i duže dozrijeva. Proizvođači koji vino njeguju duže vrijeme koriste hrastove bačvice uglavnom od 225 litara. Rioja je još u drugoj polovici 19. stoljeća taj način dozrjevanja preuzela od Bordožana. Navodno sada u podrumima la Rioje ima 1,3 milijuna barriquea. To je, kažu, s obzirom na površinu vinogradarskoga kraja, najveći broj barriquea na svijetu na jednome mjestu. Domaćini vele da je gotovo 80 posto bačvica od američkoga hrasta i američkog načina paljenja, nekih do 20 posto pokrivaju bačvice iz francuske hrastovine, tek nešto malo ima i bačvica od mađarske i kavkaske hrastovine, one su trenutno u pokusnoj uporabi i na ispitivanju. Većina vlasnika podruma opredijelila se za američku varijantu jer se pokazala komercijalnijom, naime vino ima jače izražen miris, daje malo i po dimu što očito paše širem krugu potrošača. Francuski barrique, koji je skuplji, daje umireniji i profinjeniji nos, s finim začinskim notama u puno nijansi, i za nj se opredjeljuju podrumi koji teže kompleksnijoj i elegantnijoj kapljici.
Uglavnom, godišnje se u Rioji proizvede vinskoga grožđa u količini oko 400 milijuna kilograma, a napuni i pošalje na tržište – Španjolske i svijeta – oko 380 milijuna butelja.
Proizvodnja vina strogo je regulirana, a za taj dio, te za pravnu zaštitu proizvoda na tržištu i za promidžbu vina i teritorija zaduženo je tijelo Consejo regulador de Dominación de origen calificada Rioja. Priča o poslovnom tijelu Consejo Regulador Rioja počela je još 1925., tada je donesena i prva apelacija Rioja Marca Garantida Denominaciòn de origen. Godine 1991. apelacija je unaprijeđena, i od tada je pod nazivom Denominaciòn de origen calificada (DOCa).
CONSEJO REGULADOR i APELACIJA RIOJA DOCa
Consejo Regulador Rioja inače ima 32 člana, što se tiče strukture članstva unutra su predstavnici poljoprivrednih zadruga, udruge vinskih posjeda, zatim predstavnici šest profesionalnih organizacija iz sektora poljoprivrede, četiri člana koji vode administrativne poslove, zatim članovi sektora općih poslova, marketingaši i osobe što se bave komunikacijom, pravnici, zaposlenici u organima kontrole i predstavnici triju službenih konzorcijskih laboratorija zaduženi za nadzor vinograda, podruma (sorte, način uzgoja, opterećenje trsa, obrada, prinosi, datumi berbe, potom vinifikacije, načina i dužine dozrijevanja) i, na kraju, finalnog proizvoda. Laboratoriji Conseja la Rioja godišnje analiziraju oko 7500 uzoraka vina a degustacija naslijepo radi odobrenja zahtjeva za markicu DOCa bude i više od 550. Pravilnik nalaže da se sva vina koja aspiriraju na markicu DOCa Rioja moraju puniti u bocu u vinogorju u kojemu su nastala. Put od vinograda do izlaska boce na tržište pedantno se prati, maksimalno se koristi elektronika i vlasnici vinograda i podruma imaju, svaki, Smart Card elektroničke kartice u kojima su zapisani svi relevantni podaci.
Markice Conseja regulador obvezne su na butelji s vinom označenime s nazivom Rioja: zelena govori o porijeklu te godini berbe i rabi se za mlada svježa jednogodišnja i dvogodišnja vina a može se naći i na bocama s vinima koja i na neki drugi način ne odgovaraju kategorijama crianza, reserva i gran reserva , crvena je za vina iz kategorije crianza, tamno-crvena prema gotovo ljubičastoj je za vina reserva, a plava za vina gran reserva
Za vino koje će nositi oznaku Rioja DOCa dopuštene su sljedeće crne sorte: tempranillo, garnacha tinta, mazuelo (carignan), graciano, naturana tinta, a od bijelih viura, verdejo, tempranillo blanco (mutacija originalnog, crnog tempranilla), malvasia de Rioja, chardonnay, sauvignon, garnacha blanca, maturana blanca, turruntés de Rioja. Za vino koje očekuje markicu DOCa prinos po hektaru ne smije kod crnih sorata biti veći od 6500 kg, dok se za bijele sorte dopušta maksimum od 9000 kg/ha. Uzgoj je uglavnom en gobelet, grmolik, kakav je tradicijski i kod nas na Pelješcu i Hvaru za plavac mali.
Vina Rioja na tržište izlaze u nekoliko kategorija. Kao joven, odnosno kao mlada, ako iz podruma krenu prema van unutar prve godine od berbe, s time da prije punjenja u bocu nisu vidjela drvenog suđa odnosno da su u drvu bila vrlo vrlo kratko. Vina pak s tri godine dozrijevanja, od toga minimalno godinu dana boravka u hrastovom barriqueu, s oznakom su crianza. Za bijela vina crianza minimum boravka u drvetu je šest mjeseci. Postoji i rang reserva, to znači da je vino proizvedeno od boljega, pomno selekcioniranoga grožđa, te da iz podruma izlazi tek nakon tri godine od berbe, s time da i ono najmanje godinu dana mora provesti u barriqueu. Za bijela vina reserva period dozrijevanja u podrumu iznosi ne tri nego dvije godine, od čega u barriqueu mora biti minimalno šest mjeseci. I, naposlijetku, gran reserva: ta je oznaka rezervirana za vino dobiveno samo u najboljim godištima, ono prije izlaska pred kupca u podrumu mora provesti minimalno dvije godine u bačvici a potom još tri godine u butelji. Za bijelo vino ukupna dužina dozrijevanja u podrumu mora biti najmanje četiri godine, od čega barem pola godine vino ima provesti u barriqueu.
Prvi posjet u Rioji bio je posjedu Valenciso u okolici grada Haroa. Vodila je Maria Eugenija Fuentes Perez, direktorica instituta za vanjsku trgovinu ICEX u sklopu španjolskog Ministarstva gospodarstva i kompetitivnosti. ICEX, inače, pruža priličnu pomoć španjolskim vinarima koji žele izvoziti, među ostalime i time što im kroz jednu i pol godinu na raspolaganje stavlja stručnog konzultanta za izvoz na pojedino željeno tržište. Puni trošak konzultantaa je oko 25.000 € a ICEX snosi polovicu te svote.
Luis Valentin Valenciso sipa podatke o Rioji…
Enolog Luis Valentin, vlasnik, dočekao nas je, uz kartu pokrajine la Rioja, s obiljem podataka o vinogradarsko-vinskoj Rioji. Vinski posjed osnovao je 1998. godine. Obrađuje 22 hektara vingrada podignutog na ilovasto-vapnenastom tlu i zasađenog s glavnom crnom španjolskom sortom tempranillo te s nešto bijelih kultivara, konkretno to su viura i garnacha blanca (grenache bijeloga). Proizvede oko 120.000 butelja, od toga 110.000 je crnoga, i to uglavnom u kategoriji reserva i gran reserva, oko 7000 butelja je bijeloga vina a 3000 boca ružičastoga. Izvozi, pohvalio se, u 29 zemalja.
– U radu u trsju i u podrumu priklonio sam se koliko se to god to danas može eko pristupu. Maksimalni prinosi po hektaru za crno vino kod mene su ispod pet tona, berba je ručna, malolaktika spontana. Vina držim i u drvenim bačvama i u velikim betonskim cisternama. Iz mojega iskustva malolaktika obavljena u betonskoj cisterni daje znanto bolji rezultat od one u inoksu. Beton je bolji od inoksa i stoga što omogućuje elegantnija vina, a na svježini ta vina nisu ništa slabija od vina iz inoksa. Da tako kažem glavno dozrijevanje je, dakako, u drvenom suđu. Kad vino izađe iz drveta opet odlazi u beton, na sljubljivanje partija iz više bačvica – veli Luis Valentin.
Betonske cisterne u podrumu Valenciso – jedna do druge, kao zgrade, a, vizualno, štih gradske ulice pojačavajui svjetiljke na njima
Valenciso – degustacija
Govori da već neko vrijeme osobno radi pokuse s bačvama od kavkaske hrastovine i da ima dobro iskustvo s njima. Dodaje da je ta hrastovina gušća pa sporije i u manjoj mjeri propušta kisik u unutrašnjost i u vino, tako da kapljica, koja se pomalo s vremenom razvija, u tim bačvama duže zadržava svježinu. Dio bačvica od kavkaske hrastovine dao je izraditi i kod francuskih bačvara, i s njima je jako zadovoljan, veli da će ih najprije u većoj mjeri početi koristiti za bijelo vino od viure.
PODRUM(I) NA ŽELJEZNIČKOJ STANICI
Od Valencisa naša novinarska grupica u sastavu Vitomir Andrić (Večernji list), Damir Fabijanić (Iće & piće), Ivo Kozarčanin (24sata) i ja pošla je u Haro, u najstariju vinariju – Lopez Heredia. Posjed je još 1877. utemeljio Čileanac Rafael Lopez Heredia, a sad njime upravlja četvrta generacija obitelji Lopez Heredia. To su konkretno Maria José López de Heredia, Mercedes López de Heredia koja je i enologinja, i njen brat Julio, zadužen za vinograd. Posjed Lopez Heredia obuhvaća 170 hektara vinograda, sa kojih se proizvede oko 400.000 butelja, s time da 250.000 boca otpada na njihovo najvažnije vino nazvano Tondonia, a to je u Rioji izraz za meandar (vinogradi su uz rijeku Ebro). Uz Tondoniju, Lopez Heredia ima i etiketu Bosconia, za vina iz vinograda uz šumu (bosque = šuma) i etiketu Gravonia (od gravel=šljunak), iz vinograda sa šljunkovitim tlom uz rijeku Ebro. Što se sorata tiče, vina su klasična kombinacija Rioje – glavninom od tempranilla, dodatak su garnacha tinta, graziano i mazuelo.
Pogled na zgradu što je u okviru kompleksa u kojemu je podrum Lopez Heredia
Filozofija vina obitelji Lopez Heredia sasvim je suprotna od one u sve većem broju modernih podruma u svijetu koji kao da se natječu međusobno koji će prije izaći s vinom na tržište, natječu i do mjere da to zna ući i u sferu eno-pedofilije. Kod Lopez Heredije vina obvezno dozrijevaju od tri do šest godina, a kapljica u kategoriji posebne kakvoće zrije i od šest do 10 godina. Vina su kompleksna, s tercijarnim bouquetom koji im daje stanoviti starinski karakter (ne bih rekao starikavost) i su vrlo zanimljiva, mekana i fino pitka.
Wine-bar i prodavaonica, čekaonica
– Pozicije vinograda, tlo, klima i mikroklima u Rioji, oblik uzgoja i način i dužina dozrijevanja u drvu i dužina odležavanja u butelji prije izlaska pred kupca omogućuju kreiranje vrlo osobenih vina. Mi u obitelji Lopez Heredia ne zadovoljavamo se tek enološkom ispravnosti vina, nego želimo dobiti visokokarakternu kapljicu s mnogo elegancije i lijepo pitku – kaže mi Mercedes Lopez de Heredia.
Podrum se u Haru nalazi tik uz – željezničku postaju. Uz Lopez Herediju uz željezničku stanicu smješteno je i više drugih vinskih podruma. Razlog je praktične prirode. Naime svojedobno kad je bordoško vinorodno područje poharala filoksera ovamo u Rioju, koja je tada bila pošteđena trsne uši, dolazili su u velikome broju bordoški proizvođači po vino, da imaju što prodavati dok se situacija s filokserom ne riješi i njihovo trsje bude ponovno u funkciji. Da se ne bi gubilo vrijeme u lutanju od vinarije do vinarije i da se izbjegne pojedinačni prijevoz do centralnog mjesta odakle je vlak vozio prema Francuskoj, brojne vinarije iz Rioje su podrume, ili područne podrume otvorili upravo uz željezničku stanicu Haro.
Osobito ljubazna vodičica Elvira Diez del Sel, u dijelu podruma Lopez Heredia koji prikazuje dalju prošlost, s naramkom grančica vinove loze što se, pri remontažama nekad koristio kao svojevrsni filter za krutu tvar
Kad joj se prilazi, vinarija Lopez Heredia na željezničkoj stanici u Haru upada u oči svojom monumentalnošću, a impresivno djeluje i kad se uđe u zgradu. Građevina je ne samo proizvodni pogon nego i svojevrsni muzej vina, s opremom i s velikim bačvama koje su bile u uporabi prije nego što je Rioja od Bordeauxa prihvatila barrique. Najprije je ostakljeni prostor interesantno stilski uređenog interijera, s policama punim vina te kuće, sa šankom i foteljama i stolićima, tako da taj dio služi istodobno kao svojevrsni wine-bar, prodavaonica butelja za van i čekaonica na vodiča za razgled vinskog podruma. Podrum ima podzemne galerije koje se prostiru na ukupno 3500 četvornih metara površine. Tu je smješteno nekih 13.000 barriquea. Sve bačvice su od američkog hrasta, a izrađuju se u bačvariji u sklopu imanja Lopez Heredia. Vatra za savijanje i paljenje dužica loži se od dužica starih, isluženih drvenih posuda.
Degustaciju je vodila dinamična, temperamentna suvlasnica tvrtke i enologinja Mercedes Lopez de Heredia
Na kušanje su nam ponuđena tri vina: Cubillo 2007, s tri godine bačvice, 13,0 vol % – ♣ ♣ (♣) – mpc. 12 €, zatim Bosconia 2004, s pet godina bačvice, 13,5 vol % – ♣ ♣ ♣ – mpc. 19 €, i Tondonia 2004, sa nešto više od šest godina bačve, 13,0 vol % – ♣ ♣ ♣ ♣ – mpc. 23 €.
Lopez Heredia nudi višeslojan doživljaj. Doista je to podrum svakako vrijedan razgleda.
Obilazak vinarije inače naplaćuje se 30 €, a u toj cijeni je i boca vina koja se dobije na kraju posjeta.
Ostavljamo željezničku stanicu u Haru ali ostajemo na području te općine, i ono posve tradicijsko sad mijenjamo za moderno na temeljima tradicije i povijesti, s korijenima do čak 11. stoljeća. Hacienda el Ternero, na nekadašnjem prostoru gdje je bio manastir, rođena je 2009. godine kad je objekt – vinski podrum nastao 2003. – preuzeo Fernando Garcia Alcubilla. Golemi je to kompleks, s ukupno 250 hektara, od čega je 60 hektara vinograda, i to na visini od oko 650 metara. Direktorica prodaje Haciende Ternero Julia Sánchez kaže da Hacienda Ternero vino proizvodi sa 40 ha, a grožđe s ostalih 20 ha prodaje. Sorte su uglavnom tempranillo, mazuelo i viura. Produkcija se kreće oko 120.000 butelja godišnje. Vrlo lijepa vina, koja dozrijevaju u – nekadašnjem samostanu.
Hacienda el Ternero ima podrum u nekadašnjem samostanu, Pored njega je, desno na slici, mala kapelica, koja je i danas kapelica! • Dolje: enologinja Itziar López Casado u barricaiji
Kušali smo vina, koja je prezentirala enologinja Itziar López Casado, u društvu s Juliom Sanchez i s Barbarom Siblikovom, zaduženom za marketing.
Vina El Ternero
El Ternero blanco fermentado en barrica 2014 – ♣ ♣ ♣ – Viura, četiri mjeseca u novom francuskom barriqueu, 12,5 vol %, pH 3,5, ukupna kiselost 6 g/lit (svježe, skladno, složeno), mpc. 8 – 9 €; Torno 2011 crianza – ♣ ♣ ♣ – tempranillo, 12 mjeseci u bačvici od francuskog hrasta, 13,5 vol %; El Ternero 2011 selección crianza – ♣ ♣ ♣ – 13,5 vol %, mpc. 13 €; El Ternero 2010 reserva – ♣ ♣ ♣ – tempranillo 95 %, mazuelo 5 %, 18 mjeseci u novoj bačvici francuske proizvodnje, 14,0 vol %, mpc. 18 €; Picea 650 2009 – ♣ ♣ ♣ ♣ – tempranillo 95 %, mazuelo 5 %, 20 mjeseci novog francuskog barriquea, 14,0 vol %, mpc. 23 €.
ARHITEKTURA ZA FUTURISTIČKI IZGLED
Sasma drukčiji vinski kompleks od ova dva prethodna je Bai Gorri u Samaniegu u Alavi, to je vinogorje Rioja alavesa: arhitektonski supermoderna futuristička građevina ukupne površine 15.000 četvornih metara, projektirana tako da maksimano zadovolji funkcionalnost što se tiče zahtjeva enološke struke u proizvodnji, ali i da istodobno bude i osobito atraktivna za turistički posjet.
Bai Gorri – ulaz, sve u staklu
Kroz podrum, a potom i kroz vina, proveli su nas tehnički direktor i enolog Simon Arina, i Nijemac na privremenom radu u Rioji Matthias Lange, zadužen za odnos s javnosti.
Okružen sa šest hektara vinograda, podrum Bai Gorri nalazi se na brežuljku u koji je ukopan do gotovo 40 metara u dubinu. S osam je razina na kojima se, na svakoj, odvija određeni rad u tijeku proizvodnje vina. Unutrašnjost je s ostakljenim stijenkama tako da se svaki dio proizvodnje može lijepo vidjeti već s podesta na vrhu. Između vanjskih zidova zgrade i stijenki od prozirnog stakla što služe da štite proizvodni pogon od neželjenih mogućih vanjskih onečišćenja kružni su koridori predviđeni da njima turisti, promatrajući podrumarske radove, šetnjom idu odozgor prema dolje, do razine gdje se nalazi lijepi prostrani restoran s ponudom odličnih jela visoke kuhinje i, dakako, vina Bai Gorri. Vlasnik Pedro Martinez, bisnismen, investirao je, čujem, u projekt nešto više od 25 milijuna €! Zasad se čini kako nije nimalo pogriješio, vina se, kažu u Bai Gorriju, jako dobro prodaju, izravno u podrumu maloprodajne cijene su ovisno o rangu kakvoće, od 10 do 108 € za butelju, a posjetitelja, od kojih ih poprilično ostane na ručku i na kušanju vina u restoranu kuće, bude godišnje i više od 15.000. I naša grupica imala je priliku kušati kulinarske kreacije chefa Bai Gorrija, naravno popraćene i raznim prigodno sljubljenim vinima kuće. Iskustvo uistinu sjajno.
Bai Gorri – vinski podrum s osam razina koje u dubinu brda idu do oko 40 metara. Proizvodni pogon okružen je staklenim stijenkama, a sa strane je od vrha do dna šetnica za turiste koji žele vidjeti gdje, kako i u čemu nastaje vino. Dolje: enolog i tehnički direktor Simon Arina u dijelu podruma s drvenim bačvama. Uz ovakve, velike, ima i mnogo barriquea
Bai Gorri prerađuje grožđe s ukupno 100 hektara, od čega su 25 hektara vlastita. Sorte su tempranillo, garnacha tinta te od bijelih viura i malvasia de la Rioja. Ručak je startao sa grahom s kobasicom, te bijelim vinom – jako dobro: ♣ ♣ ♣ (♣) – Blanco 2015 fermentado en barrica DOC Rioja, od 90 posto viure (loze stare 55 godina) i 10 posto malvasije, s loza starih 100 godina, 13,5 vol %, mpc.14 €. Vino je dobiveno 10-satnom maceracijom u preši, potom alkoholnim vrenjem u bačvicama i dvomjesečnim dozrijevanjem na finom talogu također u drvu, i onda se vino punilo. Slijedili su jastučić na umaku od gljiva i sporo na laganoj vatri pirjana svinjetina te Crianza 2012 – ♣ ♣ ♣ – od 95 posto tempranilla i pet posto grenachea, 14,5 vol %, mpc. 12 €, potom je na red došao Tempranillo 2009 reserva – ♣ ♣ ♣ ♣ – tempranillo 100 posto, 18 mjeseci u novom hrastovom barriqueu francuske produkcije, 14,5 vol %, mpc. 20 €. Impresionirala je, poslije, Garnacha 2012 – ♣ ♣ ♣ ♣ (♣) – od grenachea 100 posto, s loza starih 65 godina, 18 mjeseci dozrijevanja u francuskim bačvama od 500 i 600 litara, 14,5 vol %, mpc. 22 €. Kruna na kraju: izvanredan De Garage 2010 – ♣ ♣ ♣ ♣ ♣ – tempranillo s loza starih 60 godina, 20 mjeseci dozrijevalo u drvu, 14,5 vol %, mpc. 37 €.
Pilar i Carlos Martinez Bujanda, vlasnici Finke Valpiedra
Osobito značajn proizvođač vina u Rioji je kuća Finca Valpiedra obitelji Martinez Bujanda. Vlasnici su Pilar i Carlos 
Martinez Bujanda, četvrta generacija vinogradara i vinara obitelji Bujanda. Vinogradi su u blizini rijeke Ebro, gdje je aluvijalno tlo s puno šljunka i pijeska te s većim kamenjem na površini (val = dolina, piedra = kamen). Upravo to veće kamenje na površini dobro štiti tlo od prekomjernog zagrijavanja na ljetnome suncu. Vina iz takvih aluvijalnih tala budu vrlo strukturirana i koncentrirana, s dosta elegancije, s izraženijim mirisom u kojemu se dobro osjete mineralnost i voćnost. Kušali smo Cantos de Valpiedra 2012 – ♣ ♣ ♣ – lijepo strukturirani svježi i skladni bazni tempranillo s 12 mjeseci dozrijevanja u francuskom i američkom barriqueu, 13,0 vol %, mpc. 9 €, zatim vino Finca Valpiedra 2009 reserva – ♣ ♣ ♣ ♣ – od tempranilla 92 %, graciana 4 % te cabernet sauvignona i tinte maturane, sa 22 mjeseca boravka u barriqueu, 14,0 vol %, mpc. 21 €, zatim i Vina Bujanda 2007 gran reserva – ♣ ♣ ♣ ( ♣) – od tempranilla, 26 mjeseci francuskog i američkog barriquea, mpc. €. Inače, vina Finca Valpiedra nalaze se i na hrvartskom tržištu, preko kuće Vrutak.
Vinograd Valpiedra obitelji Martinez Bujanda na meandru rijeke Ebro, sličnom onome od Dunava u našem Erdutu
Za boravka u Rioji noćili smo u obiteljskom hotelu Eguren Ugarte Heredad Ugarte u Laguardiji u Rioji alavesi. Zanimljiv hotel, u sobe kojega se s recepcije dizalom ne ide uvis, nego – nekoliko katova prema dolje, a dok se vozite kroz staklene stijenke možete promatrati prostrani vinski podrum s morem barriquea. Prizor za laku noć i, sutradan, za dobro jutro…Ispred hotela, vlasnik kojega je Victorino Eguren Ugarte, lijepo je uređeni i održavani park a iza njega su vinogradi. Ukupno ta vinska kuća ima 130 hektara pod trsjem. Enolog Pablo Martinez Urigüen proveo nas je podrumom i poslije priredio lijepu degustaciju od pet vina od kojih su mi se najviše dopali Eguren Ugarte 2010 reserva – ♣ ♣ ♣ ♣ – od tempranilla i graciana, 18 mjeseci barriquea pola francuskog a pola američkoga, 14,0 vol %, mpc 12 €, i Martin Cendoya 2009 reserva – ♣ ♣ ♣ ♣ – od tempranilla uz dodatak malo graciana, iz vinograda na visini od 600 metara, 14,0 vol %, mpc. 29 €.
Eguren Ugarte u Laguardiji: vinogradi, vinski podrum i, iznad, hotel
Podzemne galerije – vinski podrum Eguren Ugarte • Dolje: pogled iz hotelskog dizala u podrum s barriqueima, te enolog Pablo Martinez Urigüen s ponajboljim buteljama kuće
U Rioji nam se, upravo u prostorima hotela Eguren Ugarte, prezentirala i grupa manjih individualnih vinogradara/vinara nazvana Rioja’n’Roll, sastavljena od petero članova koji su se udružili radi efikasnije zajedničke promidžbe. To su kuće Sierra de Tologno (8,5 ha, vinogradi na 700 metara nadmorske visine) koju vodi Sandra Bravo Marin, zatim, Bodegas Exopto (16 ha) koju vodi nekad bordoški student u sada enolog Francuz Tom Puyaubert, Vino Olivier Rivière koji vodi također doseljeni Francuz Olivier Rivière, zatim Bodega Artuke (25 ha, na nadmorskoj visini od 600 metara) koju pak vodi Arturo Artuke, te Barbarot (sedam hektara, na nadmorskoj visini od 500 metara) Barbare Palacios, sestrične glasovitog Alvara Palaciosa, studentice enologije također u Bordeauxu. Najviše su mi se dopala vina francuskih Španjolaca Toma Puyauberta i Oliviera Rivièrea – Horizonte 2014 – ♣ ♣ ♣ (♣) – tempranillo 80 posto, ostatak garnacha tinta i graciano, 13,5 vol %, mpc. 14 €, te Exopto 2014 – ♣ ♣ ♣ ♣ – graciano 60 %, tempranillo 30 % i garnacha tinta 10 %, 14,0 vol %, mpc. 35 €, kao i od Rivièrea Ganko 2014 (ganko na japanskome znači tvrdoglav) – ♣ ♣ ♣ ♣ – garnacha 50 %, mazuelo 50 %, 15 mjeseci velike bačve, 14,0 vol %, mpc 29 € te Eusebio 2013 – ♣ ♣ ♣ ♣ – tempranillo, 13,5 vol %, 40 €.
Grupa manjih individualnih proizvođača Rioja’n’Roll
EKSTRAVAGANTNI MODERNIZAM LUXURY COLLECTION HOTELA
Torta na kraju naše skitnje Španjolskom i Riojom bilo je zdanje Marques de Riscal u Elciegu. Riječ je o vinskom podrumu te hotelu razigranog futurističkog izgleda kojega je dizajnirao arhitekt Frank Gehry i koji je otvoren 10. listopada 2006. Taj the luxury collection hotel poslovno vrlo uspješno vodi tvrtka Starwood. Naše malo društvo za boravka u Španjolskoj stiglo je u Marques de Riscal navrijeme na menu priređen u povodu 10. godišnjice hotela. Chef Francis Paniego i njegov prvi suradnik Juan Peñas izašli su s vrlo zanimljivim, za oko atraktivnim a na nosu i u ustima vrlo mirisnim i okusnim kreacijama. Za dobrodošlicu su ponudili crne štapiće od sira (boja je bila od sipina crnila) i crne domaće masline te krokete na način kuće, potom carpaccio od jastoga, pa tanjur sa travom (užitak planinske livade!), kandirane artičoke na kremi od krumpira i šunke, oslića kandiranog na 45 stupnjeva s pečenom paprikom i rižinom juhom, janjetinu na način kuće (duže pirjanu) oplemenjenu đumbirom i limetom, izbor plemenitih sireva, i sitne kolačiće.
Marques de Riscal, luxury collection hotel, djelo Franka Gehryja. Ovo, gore, je ulaz. Dolje: hotel snimljen s druge strane, iz manjeg vinograda podignutog uza nj. Posjed je u vlasništvu obitelji Hurtado de Amézaga, Salamero, Aznar i Muguiro
Marques de Riscal – vinski podrum
Chef Juan Peñas, koji se pobrinuo za naš sjajan menu te večeri, a oduševila je boca Finca Torrea 2011
Cristina Perez Martin koja nas je dočekala u Marques de Riscalu
A vina? Nakon aperitiva – lijepog bijelog vina iz Ruede a od sorte Verdejo i iz berbe 2014., slijedili su crnjaci kuće od kojih izdvajam ova: Finca Torrea 2011 – ♣ ♣ ♣ ♣ (♣) – od tempranilla 90 % i graciana, 18 mjeseci u barriqueu od hrasta iz Alliera, 14,0 vol %, mpc 18 €; Marques de Riscal 2011 reserva – ♣ ♣ ♣ (♣) – od tempranilla 90 %, te graciana i mazuela, 24 mjeseca u američkom barriqueu, 14,0 vol %, mpc. 13 €; Marques de Riscal 2006 gran resereva od 90 posto tempranilla te 10 posto graciana i mazuela, 36 mjeseci dozrijevalo u bačvicama od američke hrastovine pa potom još tri mjeseca provelo u boci u podrumu prije izlaska na tržište, 14,0 vol %, mpc. 26 €. ♣ SuČ – 02/2017
Krajolik La Rioja: žive i tople boje, atraktivna kombinacija boja, dojam skupocjenoga saga, sve dobro i održavano. OVO JE RAJ! NEKA TO BUDE BAŠ OVDJE, KAD MI DOĐE KRAJ!
Prehrana i zdravlje/ ŠTO JEDEMO i PIJEMO u HRVATSKOJ?
Novinarski dom Zagreb: s okruglog stola o hrani na našem tržištu
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
SALMONELA, PTIČJA GRIPA, RIZICI OD ALERGIJA i KANCEROGENIH ELEMENATA… KAKO PROIZVODIMO HRANU, ŠTO UVOZIMO OD HRANE, ETIKETE i DEKLARACIJE, KAKO SE PREHRAMBENI PROIZVODI NUDE NA TRŽIŠTU LIJEPE NAŠE? ZBOR AGRARNIH NOVINARA PRI HND-u i DRUŠTVO AGRARNIH NOVINARA RH ORGANIZIRALI SU o TOME OKRUGLI STOL
Salmonela, ptičja gripa, povećani rizik od dobivanja alergije, ali i povećani atak kancerogenih elemenata… Kako proizvodimo hranu i što uvozimo od hrane, što se od prehrambenih proizvoda, i kako, nudi na domaćem tržištu, na kraju najvažnije – što jedemo i pijemo? S aspekta zdravstvene ispravnosti namirnica, što je temelj, i s aspekta kakvoće i osebujnosti na osnovi iskrenosti i izvornosti, što je nadgradnja. Možemo li u Hrvatskoj, kad sjednemo za stol uz tanjur i čašu, biti sigurni, odnosno koliko možemo biti sigurni u to da hrana i pića NE sadrže, posebice u većoj mjeri, za naše zdravlje nepoželjne a zakonom dopuštene, međutim i, naravno, one zakonom nedopuštene tvari koje od alergija preko, čak, i raka mogu dovesti i do pada glave? Što se – baš pad glave! – i dogodio prije koji mjesec u Samoboru dječaku tek na početku života…
U svjetlu više nedavnih nemilih ovdašnjih događaja vezanih uz hranu, hrvatska javnost zabrinuta je oko ispravnosti i kvalitete – posebice jeftinijih uvoznih – prehrambenih proizvoda koji se nude na policama naših trgovina. Kakvu to sve hranu uvozimo, kako se kontroliraju uvoz i artikli na tržištu, što donosi novi Zakon o (ne)poštenoj trgovačkoj praksi i hoće li on zaštititi domaće potrošače i proizvođače, te kako promovirati i povećavati vlastitu proizvodnju hrane i potrošnju domaće hrane (u koju bismo trebali biti sigurni!) i time povećati samodostatnost, bila su tek su neka od pitanja planiranih da se o njima raspravlja na okruglom stolu Kakvu hranu jedemo u Hrvatskoj?, održanome nedavno u organizaciji Zbora agrarnih novinara pri HND-u i Društva agrarnih novinara Hrvatske i uz moderiranje Marinka Petkovića te Gorana Beinraucha, glavnog urednika časopisa Gospodarski list iz Zagreba.
Kao govornici na okrugli stol pozvani su bili Damir Agičić – pomoćnik ministra poljoprivrede RH, Andrea Gross-Bošković, ravnateljica Hrvatske agencije za hranu, Ivo Delonga – direktor Euroinspekt-Croatiakontrole d.o.o., Rašeljka Maras – predsjednica udruženja CROMILK, Matija Brlošić, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore, Hrvoje Gregurić, predsjednik Zajednice udruga hrvatskih povrćara, kao i predstavnik Hrvatske udruge poslodavaca-Udruge trgovine.
Odmah packa: iako tema važna i aktualna, neki pozvani – npr. pomoćnik ministra poljoprivrede – za koje se očekivalo da bi imali i te kako što za reći – jednostavno nisu došli, pa su izostali određeni odgovori izravno s izvora.
Mlijeko od krave, i tekućina od mlijeka u prahu ponuđena kupcu pod nazivom mlijeko
Što se konkretno čulo na skupu? Naravno da je i ovaj put bilo u nas uobičajenih …mi moramo…, mi trebamo… Dakako, bilo je i silnih pohvala hrani proizvedenoj u Lijepoj našoj, pohvala, logično, baziranih i na domoljubnoj osnovi, ali i na, kako je istaknuto, činjenici da su proizvođači hrane u Hrvatskoj i njihovi proizvodi podvrgnuti vrlo strogom nadzoru.
Iz redova nazočnih govornika priznanjem je, mada službeni krugovi prije nisu davali naslutiti da stvari ne funkcioniraju u najboljem redu, potvrđeno nešto o čemu javnost već neko vrijeme bruji – da naše inspekcijske službe općenito baš i nisu temeljite u nadzoru hrane na tržištu! Među ostalime i stoga jer valjda nije precizno i u detalje definirano što sve spada u nadležnost koje od njih, pa se događa da jedna sa sebe prebacuje lopticu na drugu i onda neki segmenti ostanu nepokriveni ili nedovoljno pokriveni kontrolom, zatim i stoga što se za namirnice iz uvoza iz zemalja EU, kako se kaže, slijepo priznaju deklaracije ovlaštene institucije iz EU-zemlje izvoznice, kao i stoga što, unatoč, rečeno je, sugestijama pojedinih stručnjaka, na višem nivou ni nije bilo sluha za to da se kontrolira, barem na zdravstvenu ispravnost, SVAKI proizvod već stavljen na tžište u RH, makar on dolazio i iz država članica EU i makar on stigao ovamo s urednim papirom laboratorija iz zemlje članice.
Nezgoda je i u tome, navedeno je, što kod nas prolaze i deklaracije koje nisu dovoljno detaljne i precizne, pa potrošača ne informiraju kako treba a ponuđaču omogućuju svojevrsni manevarski prostor.
U prilog tome naveo bih npr. etiketiranje vina: svojedobno je Zakon o vinu precizno nalagao što je sve obvezno napisati na vinsku etiketu i koja oznaka mora biti minimalno kojom veličinom slova, neki najvažniji pojmovi (naziv vina, proizvođač, vinogorje dakle porijeklo…) morali su biti slovima visine najmanje 0,5 cm. Uz nazive vina, proizvođača i vinogorja, obvezan je npr. bio i navod ranga kvalitete (vrhunsko, kvalitetno, stolno s kzp. itd) s obzirom na ocjenu dobivenu na temelju analitike i organoleptike od nadležne državne institucije. Nužna je bila i obavijest o razini neprovrelog sladora (vrlo važno za osobu koja ima problema s dijabetesom i za osobu koja u vinu što nije označeno kao slatko desertno ne želi šećernu slatkoću; znalo se da je suho vino s najviše do 4g/lit neprovrelog sladora, polusuho ono od 4 do 12 g/lt, poluslatko ono od 12 do 50 g/lit, a slatko od 50 g/lit naviše, a onda se prije nešto godina i u nas povisio prag dopuštenog neprovrelog sladora za suhu kapljicu, za vina s jačom ukupnom kiselosti). Naravno, trebali su na etiketi stajati i podatak o sadržaju alkohola i podatak o zapremnini boce… Danas ima etiketa – neke obiluju reklamnim tekstovima samohvale i baš su i napirlitane! – iz kojih je gotovo nemoguće vidjeti tko je, zapravo, proizvođač vina, puno je etiketa koje više nemaju oznake suho, polusuho, poluslatko, slatko. Proizvođači često ne poštuju, valjda iz dizajnerskih razloga, propis o veličinama slova pa je i to što je od primarne važnosti i što je sitno napisano teško odgonetljivo… I to im se, gle, tolerira! Etiketa, iako je dakako poželjno da bude estetski na razini, nije prostor za dizajnersko iživljavanje nego je praktički osobna karta odnosno vizit-karta, ona mora pružiti bitnu i jasnu, čitljivo napisanu informaciju o proizvodu
Pizza – da li, originalno, sa sirom, ili s cjenovno povoljnijim nadomjestkom za sir?
Deklaracije! Zašto je uistinu bitno da se s tržišta svako toliko za kontrolu uzimaju svi proizvodi? Pa, evo: čulo se, primjerice, da oznaka Made in EU ili Proizvedeno u Europskoj Uniji i nije baš neka referenca, jer često ne govori (dovoljno) o sljedljivosti proizvoda, naime u EU se smije, izneseno je na ovome okruglom stolu, tako označiti i proizvod u kojemu se uz dio sirovine porijeklom doista iz zemlje članice EU nalazi, pa moguće i u ovećem opsegu, i sirovina uvezena u EU iz trećih zemalja! Koje li dvoličnosti! I to baš vezano uz ono što izravno uzimamo u organizam i što može direktno utjecati na zdravlje…
Na listi problematičnih prehrambenih proizvoda na okruglome stolu više je puta navedeno mlijeko, naglasak je bio na onome iz uvoza. Do mjere da je jedan od govornika izašao s pitanjem koje odmah sugerira i odgovor: koliko je u nekim slučajevima riječ doista o mlijeku, a koliko je tu riječ o tekućini napravljenoj od mlijeka u prahu te ponuđenoj kupcu pod nazivom mlijeko?…
Ali, evo nešto vezano i uz mliječne prerađevine: iz vana nam stiže ne samo sir, nego i nadomjestak za sir, proizvod koji dosta kupuju oni što u svojim objektima krajnjem potrošaču nude popularnu pizzu. Toliko da se zna!
PROIZVEDENO u EU
Spomenute su i određene podvale konkretno kod meda i maslinova ulja. Tu je moguće da legalno sudjelujemo i mi domaći, kao članovi EU: iznesen je primjer miješanja, u omjeru čak do podjednake količine (težine) visokokvalitetnog i skupljeg meda hrvatskog proizvođača s kilogramom meda kupljenoga po znatno nižoj cijeni u Kini, lijepljenja na staklenku s tom mješavinom deklaracije s oznakom Proizvedeno u EU i stavljanja proizvoda na tržište dakako po onoj višoj, na našem tržištu već prihvaćenoj cijeni za taj domaći proizvod…
Med: nešto iz EU + nešto iz trećih zemalja = Made in EU
Enigma su maslinovoga ulja označena kao extra djevičanska a koja po nevjerojatno niskoj i u smislu iskrenosti i originalnosti neuvjerljivoj cijeni viđamo na policama ovdašnjih supermarketa. Maslinovo ulje, ako je proizvedeno iskreno, posve u skladu s onime što propisuje i što treba jamčiti oznaka ekstra djevičansko, svuda je skupo. Ali, još iz pred-EU vremena nije tajna da ulje dobiveno od ploda masline neke južnoeuropske zemlje, danas članice EU, jeftino uvoze npr. iz Afrike, obrade ga (rafiniraju i očiste, pomiješaju s određenom količinom ulja sličnog nivoa odnosno nekog drugog biljnog ulja proizvedenoga u svojoj zemlji te obogate aditivima da dobije lijepu zelenkastu boju i arome nalik na one u izvornom ekstra djevičanskome ulju), pa ga, u svjetlu globalne propagande maslinovog ulja kao zdrave namirnice, zatim znajući dobro da mnogi kupci prvenstveno gledaju na cijenu, a onda i svjesni da mnogi kupci, posebice, naravno, baš oni s tanjim džepom koji sebi ne mogu priuštiti skuplji artikal, ne poznaju dovoljno autentičan original, nude i pod oznakom djevčansko i bogme i pod oznakom ekstra-djevičansko, cjenovno dosta skuplje od drugih ulja ali i, igrajući, radi dobiti, na kartu velikih plasiranih količina, istodobno znatno znatno povoljnije nego što su iskrena ekstra djevičanska maslinova ulja visoke kvalitativne razine.
Takvo kupažiranje – koje i ne mora nužno uvijek biti jače zabrinjavajuće vezano uz zdravstveni aspekt, ali koje svakako jeste vezano uz lažiranje – podsjeća na priče što su svojedobno intenzivno kolale a i još se diskretno čuju na dalmatinskome jugu, a to su one da o berbi grožđa na naše južne otoke iz Makedonije stižu cisterne s vrancem po vrlo povoljnoj cijeni, dosta nižoj od cijene plavca s boljih otočkih vinogradarskih pozicija, te da je lako moguće da (je) dio tog vranca, pomiješanog s plavcem (tko da odoli ako se namiriše zarada?), završava(o) i u ponekim poslije na tržištu skupo prodavanima dingaču i ivanu dolcu…
Na hrvatskom tržištu maloprodajne cijene maslinovog ulja označenoga kao ekstra-djevičansko u velikom su rasponu od najnižih do najviših, gledajući po litri kreću se od nekih 60 kuna pa do nekih 260 i više kuna. Krunoslav Kovačević (lijevo), predsjednik Zagrebačkog maslinarskog instituta, inače i predsjednik Organizacijskog odbora februarskog Festivala masline u Zagrebu, uz kojega je Srećko Gross, član Organizacijskog odbora Festivala, kaže da će Institut uložiti svu snagu da se maslinova ulja s tržišta bolje kontroliraju i da se uklone ona koja ne odgovaraju deklaraciji. Kovačević navodi kako je teško da iskreno maslinovo ekstra-djevičansko ulje u maloprodaji bude jeftinije od stotinjak kuna za litru
Ali, ima tu, uz ove s medom i maslinovim uljem spomenute manipulacije, i još nešto jače zabrinjavajuće od klasifikacije u kategoriju nepoštene trgovačke prakse, nešto što je vrlo izraženo vezano uz zdravlje. Naime postoji mogućnost da taj proizvod u kojemu se nalazi i dio uvezen iz tzv. trećih zemalja sadrži i one za zdravlje nepoželjne aditive koji su još u lokalnim okvirima zakonski dopušteni u proizvodnji, ali koji su u proizvodnji hrane po aktualnom EU zakonu nedopušteni kao po zdravlje škodljivi. Upravo na ovome skupu u Novinarskom domu predstavnik međimurskih proizvođača krumpira požalio se da u krumpiru iz uvoza zna biti preparata koji izazivaju alergije ali, što je znatno gore, i onih koji su kancerogeni…
Ulazimo, eto, iz proizvodnje, dublje i u prostor trgovine, i odgovarajuće je sada rabiti i šireobuhvatni pojam ponuđač. Uz klasične trgovce koji se bave samo prodajom, ponuđači prema krajnjem kupcu mogu biti proizvođači-prodavači u jednoj osobi odnosno tvrtka koja se istodobno bavi proizvodnjom/preradom i trgovinom. Pa, ako se već hrvatski proizvođači kontroliraju toliko rigorozno koliko se oni žale na strogoću inspektora, bitno je, baš i s obzirom na opasnosti od tzv. nepoštene trgovačke prakse i s obzirom na sklonost pojedinaca prema nepodopštini radi profita, energično nadzirati baš i segment trgovine. Na okruglome stolu u Novinarskome domu, nakon što je izneseno nekoliko primjera nepoštene trgovačke prakse, apelirano je na mjerodavne i da se zakonom detaljnije i bolje regulira taj segment, kao i da se uvede praksa da se javno imenom, prezimenom i nazivom tvrtke obznane oni za koje se utvrdi da su na policama nudili proizvode što ne odgovaraju propisima o higijenskoj i zdravstvenoj ispravnosti prehrambene robe… Rečeno je i to da bi Zakon u nas trebao napokon propisati ono što je na snazi u zemljama EU, a to je da na domicilnom tržištu mora biti najmanje 50 do 60 posto domaćih proizvoda, što kod nas zasad, kazano je, nije slučaj!
A koji su to baš na prodajnim mjestima ti neki nezgodni postupci radi ostvarenje veće zarade, i koje su još neke neprikladnosti? Opet miješanja. Jedno od tih miješanja je između skupljeg i možda (u nekom momentu) deficitarnog domaćeg proizvoda s onime istorodnime i jeftinijime iz uvoza, s time da to potrošaču nije i označeno kao kupaža hrvatskoga i robe iz uvoza, nego se artikal na tržište stavlja pod jednostavnom i ne puno govorećem oznakom – Iz otkupa. Ima i miješanja, na polici, svježe i manje svježe namirnice – nije rijedak slučaj s ribom, pogotovu plavom, koja brže propada. Kupažiranje se navodno dosta radi s voćem ponuđenim na prodaju rinfuznim načinom. U donekle već preležane plodove, među kojima se nađe i onih na jačem izmaku izdržljivosti (a ponekad čak i, osobno sam to vidio recimo kod limuna, već s vidljivom plijesni) ubaci se neka količina svježeg istorodnog ploda da se barem za prvi pogled pred kupcem sakrije pravo stanje u masi… Po sistemu APP, tj. ako prođe, prođe! Po propisima EU, kad se već prihvatilo načelo slobodnog protoka roba, nije moguće među državama članicama sprječavati uvoz, no logično je da su nadzor i analize posebice onih na tržištu po cijeni jeftinijih prehrambenih proizvoda te, kod voća i povrća osobito onih uzoraka što nam stižu iz udaljenijih zemalja makar i iz EU, nužni ne samo stoga da se provjeri koliko su opterećeni zakonski dopuštenim zaštitnim sredstvima potrebnima im da izgledom i svojstvima izdrže (duži) transport od izvora do police tržišta kamo se šalju odnosno jesu li opterećeni i aditivima nedopuštenima za uporabu unutar EU, nego i za to da se vidi jesu li svi na polici trgovine ponuđeni plodovi još posve zdravi i ispravni za prodaju kao ljudska hrana, ili se u žitu nalazi i kukolja.
Prava ikebana! Ali u ponudi voća nije sve ovako lijepo, nailazi se ne samo na preležane plodove nego i na voće koje je i jače na izmaku snaga, do stadija kad na njemu budu i plijesni…
U segmentu trgovine svakako valja obratiti pažnju na još nešto bitno a što je, barem po mojemu iskustvu s tržnice a još i više iz velikih trgovačkih centara, kod hrane nerijetko zanemareno: dostupnost oku deklaracije o sljedljivosti tj. porijeklu, o izvozniku i uvozniku k nama, o zaštitnom tretmanu u tijeku proizvodnje… Najčešće je opet riječ o povrću i voću što se nudi rinfuzno. Deklaracije vezane uz proizvod, dimenzijama inače male, u vrlo mnogo slučajeva nalaze se postavljene na kraju oveće police s proizvodom što otežava ili onemogućava vidljivost onome tko se želi informirati o proizvodu, k tome mnoge te oznake jedva su čitljive jer su slova ne samo mala nego i osjetno izblijedila, bilo zato što je tiskanje bilo već s gotovo potrošenim tonerom, bilo zato što se cedulje ne mijenjaju nego i predugo stoje pa slova od toga dijelom posvijetle toliko i da (neka) iščeznu…
Na kraju ovoga priloga svakako treba reći i to da su i sâmi potrošači dobrim dijelom krivi za kupnju proizvoda koji može imati ovaj ili onaj nedostatak, naime mnogi kupci se uopće ne upuštaju u traženje podataka o proizvodu na ambalaži, neki, neshvatljivo, iz čiste aljkavosti i nebrige i valjda i uvjereni da je hranu što se nalazi na policama trgovina netko od nadležnih već provjerio pa joj dao zeleno svjetlo da ide u legalnu prodaju, a neki – što treba shvatiti – koji u ovom užurbanom tempu jednostavno ne nalaze ni vremena ni snage da u trgovini – provjeravajući oznake i deklaracije – provedu cijeli dan. K tome neki se – i njih treba i te kako shvatiti – ne upuštaju u pregledavanje deklaracija jer su one najčešće ispisane toliko sitnim slovima da je čak i uz pomoć dioptrijski jakih naočala teško dešifrirati to što je napisano…
Povrće: u Novinarskom domu na okruglom stolu o hrani čulo se da uvozni krumpir nerijetko sadrži preparate koji izazivaju alergije ali i one koji su kancerogeni
Naposlijetku, kao korisna (pre)poruka: dobro je držati se oznake Proizvedeno u Hrvatskoj, a vrlo oprezan treba biti s onom na kojoj stoji Roba iz otkupa, i s onom Made in EU, zatim, bilo bi dobro više se orijentirati na hranu iz domaće produkcije već i stoga što lakše kvarljive namirnice, kako kaže i reklama, od polja odmah do stola ne trebaju dugo putovati, potom dobro je držati se sezonskoga načela u prehrani, dakle orijentirati se na voće i povrće po tome kad je kojoj vrsti puna sezona te kad je ono najbolje kvalitete i dostupno u dovoljnoj mjeri iz izvora u Hrvatskoj… Još jedan savjet: ne padati na blještavilo ambalaže, bilo da je proizvod naš ili vanjski … ♣ SuČ – 02/2017
Suhi u čaši 
