Archive | Po svijetu…/Around the world… RSS for this section

SVIJET u ČAŠI – 08.2019 – WORLD IN a GLASS

 

KROZ / THROUGH

 

ŽELJKO SUHADOLNIK

__________________________

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Zagreb Vino.com 2019 – kampanja debelo u toku: MJEHURIĆI NA BAZI HMELJA i GROŽĐA ⦁ Prije pretpremijere: KORAK DO OTVORENJA ⦁ Kad žene nagrađuju… kamo na izlet?: ODLIČJE VRIJEDNO STUDIJSKO-TURISTIČKOG PUTOVANJA ⦁ Kamo na izlet?: KRACHER FINE WINE EVENT 2019 ⦁ Čuda od frankovke u našem susjedstvu: EISENBERG DAC I LEITHABERG DAC ⦁ Kod etrušćanskog boga života i sreće: FUFLUNS PO TOSCANI a i ŠIRE ⦁ Bakhova turistička dimenzija: ČAROBNA SANTA ELENA ⦁ Zdravstveni turizam za tijelo i dušu: U KRILU SVETE JANE i NA KRILIMA MIKE ⦁ Cro-turizam i ljeto s dvoličnim cijenama: NA PIZZU s PUTOVNICOM ⦁ G.E.T. Zvijezde vinskog turizma 2019: PRVI LAUREATI PROGLAŠENI u MOSLAVINI, ODUŠEVLJENI KEZELE ⦁ Ljetna prehrana s mislima na zimnicu: TORTICE OD PATLIDŽANA ⦁ Kaj su jeli naši stari a jedu i naši mladi?: PETI BUĆNICA-FEST ⦁ Kaj su jeli naši stari?: 39 VRBOVEČKA TURISTIČKO-KULINARSKA MANIFESTACIJA ⦁ Delikatese: MUZEJ ČOKOLADE u ZAGREBU ⦁ Imendani   PINOT NOIR DAY ⦁ POTROŠAČKI PUTOKAZ – BUYING GUIDE

    _________________________

Zagreb Vino.com 2019 – kampanja debelo u jeku

        MJEHURIĆI NA BAZI HMELJA i GROŽĐA – Kampanja je već debelo u jeku, čulo se u prvoj polovici kolovoza na javnim istupima nekih vodećih hrvatskih političara, istina je to ali u ovome slučaju konkretno riječ je ne o predsjedničkim izborima u nas, nego o skorašnjem 14. međunarodnom festivalu vina i kulinarike Zagreb Vino.com 2019 u studenome u hotelu Esplanade u Metropoli. Osnivač i direktor Festivala prof. Ivan Dropuljić marljivo obilazi već potvrđene mu te i potencijalne izlagače radi dogovora o nastupu. Ovih dana bio je i u Sloveniji, u Brežicama, Bizeljskome i Kostanjevici, Ribnici vezano uz mjehuriće na bazi hmelja i na bazi grožđa te vezano uz visoku kulinariku, razgovarao je i s vinarima iz BiH i – Francuske…

Susret u Kostanjevici uz 12 vrsta piva craft pivovare Ressel: Dominik Goričar koji za nastup na Zagreb Vino.comu 2019 najavljuje niz svojih ribljih specijaliteta i razna piva tipa ipa, stout (west coast ipa, pa hoppy wheat ale, choco milk stout, mango session ipa….), Ivan Dropuljić, Ksenija Kragl, Samo Žabkar i Jure Zlobko. Dolje – pivski bus kao šank te turistička vožnja čamcem po Krki uz Kostanjevicu (Snimio Marko Čolić)

U Kostanjevici na ljetnom festivalu piva na obali Krke Dropuljić se susreo s Dominikom Goričarom, vlasnikom ribnjačarstva Goričar za uzgoj i preradu pastrve, soma, kečige, jesetre, te vlasnikom craft pivovare Ressel, i s njegovim zaposlenicima Samom Žabkarom i Jurom Zlobkom kao stručnjacima za pivo, zatim popričao je i s djelatnicom u turizmu i organizatoricom eno-gastro-manifestacije Teden okusa Posavja u Krškome Ksenijom Kragl,

_________________________

AKO NISTE ZNALI – Posjet  festivalu craft-piva u Kostanjevici i susret sa Samom Žabkarom, stručnjakom za pivo i voditeljem pivovare Ressel, bio je prilika proširiti neka znanja o vrstama/tipovima piva i njihovim oznakama. Pa, evo, abecedno: Što je to Hoppy Wheat, što je IPA, a što Pale Ale, što je Porter, a što Stout? Evo što je odgovorio Žabkar:

– Najprije nešto o razlici između tzv. običnog i pšeničnog piva. U osnovi, pšenično pivo razlikuje se od običnoga u tome što se u proizvodnji 40 posto ječma zamijeni pšenicom, ona pivo učini kremastim i pivo ostavlja dojam bolje popunjenosti. Hoppy Wheat je jače zahmeljeno pšenično pivo, koje obično sliči na njemačku klasiku, međutim mi u Resselu dodali smo mu američke hmeljeve. Pale Ale je svijetlo pivo koje dolazi iz Engleske, a napravljeno od  ječma i hmelja. Svjetliji slad i hmelj su količinski u podjednakom omjeru, vrenje se odvija na temperaturi od 15 do 20 Celzijevih stupnjeva. Trenutačno je to najprodavaniji stil piva u craft revoluciji. Dva su oblika pale alea – uz originalnu englesku, od 1980. godine postoji i američka verzija. Dok je engleski pale ale s jačim izhričajem slada, te donekle putrast i dosta aromatičan, američki pale ale s izraženijim je osjetom hmelja. IPA znači India Pale Ale, engleska verzija piva iz grupe pale ale, piva koje se na početku radilo s većim stupnjem alkohola i s više hmelja, da bi moglo u dobroj kondiciji izdržati dugačak put brodom od Engleske do Indije. Uz tu englesku verziju IPA postoji i američki IPA, te dvostruko ili imperijalno/carsko IPA, to pivo može biti s udjelom alkohola iznad 7,5 vol.%. Verzija za koju smo se opredijelili  mi u Resselu s jakim je dodirom Amerike, znači s puno američkog hmelja, te u organoleptici s naglašenom gorčinom. Amerikanci za svoj IPA imaju na raspolaganju dosta hmeljeva, primjerice cascade, centennial, citra, columbus, chinook, simcoe, amarillo, tomahawk, warrior i nugget. Stout je moćno tamno pivo, rađeno, kao i pale ale, od  ječma i hmelja, s time da od ukupne količine korištenog ječma oko 10 posto mora biti prženo. Prženi  ječam pivu daje intenzivnu tamnu boju, okusu daje tonove čokolade i kave. Porter je isto  kao i stout, samo s nižim alkoholom. ∎

___________________________

Jure Tomič i Teo Fernetić, gore, te, dolje, chefovi i vinari pred otvorenje manifestacije Tjedan okusa Posavja  u restoranu Tri Lučke na Sremiču ponad Krškoga

Otvorenje manifestacije Tjedan okusa Posavja bilo je 28. kolovoza uvečer u restoranu Tri Lučke na Sremiču ponad Krškoga, uz sudjelovanje restorana Splavar (Ana Kranjc, vlasnica; Gregor Dujakovič, chef), restavracije Ajda (Blaž Žvab chef), gostilne Repovž  (Grega Repovž, vlasnik i chef), oštarije Debeluh (Jure Tomič, chef i vlasnik, na slici gore s Teom Fernetichem iz San Rocca u Brtonigli, inače predsjednikom sekcije JRE za Hrvatsku), restaća Tri lučke (Dejan Mastnak, chef), gostilne Kunst (Srečo Kunst,vlasnik), pa gostilni Jež i Šempeter, zatim sirane Gorišek, uljare Balon, eko kmetija Repovž i Kuknberger, KZ Sevnica, a od pićara pozvani su vinari Istenič, Keltis, Kobal, Žare, VK Krško, Domaine Slapšak, Kerin, Kozinc, Molipachi, Lipej, pa pivovara Ressel, a s jakim pićima Budič. Završna priredba odvijat će se 7. rujna na ulici i trgovima uz Krku u starome dijelu Zagrepčanima vrlo blizog Krškoga. Prošle godine na manifestaciji u Krškome pjevao je u Sloveniji osobito popularan dalmatinski pjevač Petar Grašo, on je s kulinarskoga dijela pred zvučnike uvečer doslovno odvukao gotovo svu publiku tako da je ove godine organizator odustao od koncerata velikih estradnih zvijezda na zahtjev izlagača koji nemaju ništa protiv glazbe kao kulise ali koji su prigovorili da jače popularni estradnjaci, za koje se mogu i trebaju organizirati posebni nastupi, odvlače pažnju od njih i izložene hrane i pića kao za područje glavnih (propagandnih) eksponata-protagonista manifestacije…

A na Bizeljskome je Dropuljić pak bio s uglednim proizvođačem pjenušaca Janezom Isteničem te s vinogradarom i vinarom Simonom Pinteričem, kod njega u podrumu je u povodu 83. rođendana Marka Čolića održana i zdravica tom legendarnom zagrebačkom fotografu revije Studio, a u posljednjih 26 godina i revije Svijet u čaši. Prolazak kroz Brežice trebao je biti prigoda sa susret s jednim od najboljih slovenskih chefova i sommeliera Jurom Tomičem, članom međunarodne udruge Jeunes Restaurateurs d’Europe (JRE = mladi restorateri Europe) koji je nedavno kuhao u Dubrovniku na gala večeri u sklopu Dubrovnik FestiWinea te koji je kao gost-kuhar nastupio i u ekskluzivnom hotelu i restoranu San Rocco u Brtonigli i koji bi kao jedan od visokih predstavnika slovenske kulinarske scene pojačao elitnu kuharsku ekipu hrvatskih kuhara što ih prof. Dropuljić ove godine želi vidjeti u svojoj humanitarnoj akciji na festivalu u Esplanadi inače odavna znanoj kao rasadniku upravo vrsnih chefova. Ksenija Kragl, koja svoju manifestaciju Tjedan okusa Posavja ove godine na području Krškoga organizira od 28. kolovoza do 7.rujna, trebala je biti spona s još nekoliko renomiranih slo-kuhara i s nekoliko vinara s Posavja što osobito njeguju frankovku.

Janez Istenič predstavit će u Zagrebu svoj pjenušac iz kategorije Prestige rađen po novim pravilima koja je sam sebi postavio kao temelj i znak posebno visoke kakvoće, a riječ je o tome da pjenušce Prestige po novome na kvascu u butelji prije degoržiranja ostavlja najmanje pet godina! Već neko vrijeme, kaže, pokušava u Sloveniji pokrenuti, po uzoru na druge zemlje Europe, stvaranje tzv. piramide kakvoće kako bi se uvelo reda i kako bi kupac točno znao što ga u kojoj kategoriji čeka, međutim na nivou države to je zasad bilo bezuspješno pa je piramidu odlučio primjenjivati kod sebe (snimio Marko Čolić) ⦁ Dolje: Kod Simona Pinteriča koji, inače, ima jako dobre chardonnay te sauvignon i crnjake od frankovke, i dornfeldera (po povoljnim cijenama!), održana je polifenolna zdravica fotografu Marku Čoliću uz njegov 83. rođendan

BioSing – biti drukčiji, i bolji od drugih! Taj slogan jednog mladog mesara nagnao je prof. Ivana Dropuljića, koji rado veli kako na svom festivalu Zagreb Vino.com, u studenome, želi imati što više najboljeg od najboljega, da u Sloveniji posjeti i malo mjesto Ribnica pored Kočevja.

Uz salamu narezanu na daskici odnosno uz više uzoraka kobasica i salama te odličnu zaseku David Lesar na degustaciji za najprohtjevnije goste može ponuditi i Amarone od legendarnog Giuseppea Quintarellija. Kod njega sam u ponudi vidio i druge prestižne talijanske te francuske etikete, poput Tignanella Antinori, Marchesi de’ Frescobaldi, Braida, Pontet Canet, Duhart Milon, Château d’Issan…

Nekad davno Ribnica je bila znana po tome što je u njoj školu pohađao visokopoštovani pjesnik France Prešern, zatim po tome što je odande glasovita tvrtka Elan, pa po drvenim pladnjevima i priboru za jelo iz radionica lokalnih stanovnika, a sada je sve poznatija po elitnim mesnim prerađevinama što ih na eko-način (ima certifikat organskog pristupa!) kroz poduzeće BioSing (Bio sugerira život i ono što čuva život dakle razmišljanje na eko-kolosijeku, zatim, S označava salamu, a preostali ing, je, dakako, inženjering) stvara poduzetni ribnički mesar David Lesar, opredjeljen da kreira i nudi ekstra proizvode za zahtjevniju i imućniju publiku koja drži do ekoloških standarda i koja je dobro upoznata s pravilnom i zdravom prehranom te s istinskim užicima za stolom.

Prof. Ivan Dropuljić s Davidom Lesarom u bogatoj vinoteci BioSinga

– Moja je strast kreiranje vrhunskih dobro dozrelih suhomesnatih artikala namijenjenih sljubljivanju s vrhunskim vinima. Naši proizvodi su organoleptikom drukčiji od drugih prisutnih na širem tržištu jer nastaju i nude se drukčijom filozofijom. Logično je da ih ne mogu podastirati svakome, nego samo onima koji su ekološki osviješteni, koji razumiju to što radim i prepoznaju u tome višestruku dodanu vrijednost – kaže David Lesar, dodajući kako svoje eko-opredjeljenje smatra ne tek vezano uz nekorištenje danas u mesnoj prehrambenoj industriji široko (toliko da se čovjek ozbiljno zamisli!) rabljenih raznih zaštitnih aditiva i pojačivača aroma i okusa kao što su npr. nitrati, nitriti, askorbat, umjetne arome, starter kulture, ubrzavači zrenja, askorbinska kiselina, kompleksni ugljikovi hidtrati, encimi, izolirane kulture plijesni, nego mnogo dublje, vezano uz vlastiti ekološki podoban način života općenito i uz pristup cijelome poslu na prirodi i okolišu prijateljski način, to, ističe, uz brigu o ambijentu uključuje i štadnju energije.

Lesar naglašava da ga u produkciji ne zanmaju veliki brojevi nego ekskluziva, tako da se njegova (suho)mesnata ostvarenja mogu naći samo u najboljim restoranima i biranim delikates-buticima u Deželi, primjerice u Hiši Franko, Osteriji Debeluh, Restavraciji Strelec, Krištof Predoslje, Domačiji Novak, Gradu Otočec, Restavraciji Repovž…, te u inozemstvu, osobito u Italiji, Austriji, Njemačkoj, SAD. Proboj i doma i vani zahvaljuje, navodi, uvelike Udruženju mladih restoratera Europe odnosno Jeunes Restaurateurs d’Europe ili, skraćeno, JRE, koje okuplja veći broj ugostiteljskih objekata-nositelja prestižnih Michelinovih zvjezdica što su BioSing uvrstile u popis svojih stalnih preporučenih dobavljača i partnera. Inače, priznata američka medijska kuća Matador Network kad je snimala dokumentarac o Sloveniji za segment kulinarike izabrala je, uz Hižu Franko (Ana Roš) i Vina Movia, upravo i BioSing!

Po izvornim recepturama svojega kraja i bez uporabe aditiva na manufakturan način i strpljivo, uz poštivanje toka vremena nužnog da se završe procesi, stvara devet specijaliteta – salame od jelena i svinje, medvjeda i svinje, magarca i svinje, kozoroga i svinje, zatim (odličnu!) zaseku, kobasice, šunku, pancetu. Ribnica kao mjesto ima vrlo dugu tradiciju proizvodnje suhomesnatih delikatesa, još 1492. godine od tadašnjih vlasti Ribničani su dobili dozvolu da mogu slobodno prodavati svoje mesne prerađevine…

David Lesar objašnjava i porijeklo sirovine što je prerađuje. Meso domaćih životinja uzima od probranih uzgajivača u okolici, a meso divljači je od životinja što žive u također u kraju oko Ribnice. Oznaku Eko ističe kao jamstvo za meso. Pasmine su domaće, krma je dobivena na eko-način. Eko znak vezan je i uz propis da životinje u uzgoju moraju godišnje najmanje 180 dana boraviti na otvorenome.

– Zatim,  za salame mi meso ne meljemo nego ga usitnimo rezanjem na male kockice, dodajemo mu samo sol i začine, vino, konjak, izložimo ga malo dimu da dobije dodatnu specifičnu notu, i kod dozrijevanja igramo na kartu vremena. Dozrijevanje u BioSingu nije u komorama s umjetnom klimom, nego u podzemnom dijelu naše zgrade gdje je temperatura ambijenta prirodna. Tako i štedimo na energiji. Dimljenje smo riješili na način da meso dobije potrebne estere da mu obogate aromu a s obzirom da rabimo ohlađeni dim meso ne dobiva i note paljenoga i prženoga koje mnogim potrošačima smetaju…

David Lesar, koji se, logično, posebno zanima za tzv. prirodna vina i koji je  vrlo sklon dugo maceriranoj bijeloj kapljici te koji se, inače, okušao i u sommelijerskom zanimanju, u objektu u Ribnici često organizira vođene degustacije svojih proizvoda i uz njih prikladno vezanih raznih vina, a izbor u vinoteci mu je uistinu impresivan, posebice s obzirom na zvučnost etiketa, Slovenskih butelja je dakako najviše, a da od stranih nabrojim tek neke od razvikanih: Pontet Canet, Chateau d’Issan Margaux, Chateau Rieussec, Duhart-Millon (Pauillac), Antinori, Frescobaldi (Toscana), Paolo Scavino, Braida (Pijemont), Quintarelli (Verona, Veneto)…., Na policama sam vidio i lijepi broj hrvatskih vina – uglavnom riječ je o produkciji plešivičke obitelji Tomac.

Dakle, Zagreb Vino.com 2019 nova je prigoda za uvjeriti se u specifičnost BioSingovih proizvoda!

Vino veže i spaja… Prije više godina na ljetnom odmoru na našem Jadranu našli su se Ozana Sadžik, rodom iz okolice Prijedora a koja već dugo živi i radi kao liječnica u Njemačkoj na samoj granici s Francuskom i njenom pokrajinom Alsace, te Alzašanin Christian Zwickert. Ozana Sadžik i Christian Zwickert prvi su se put tada na ljetnom odmoru u Hrvatskoj susreli s vinima od Tomca, zaljubili se u njih i na povraku s Jadrana u Francusku zaustavili su se kod Tomčevih u Jastrebarskome. Na ručku u restoranu Ivančić na Plešivici kamo ih je sada odveo Zvonko Tomac grupi se pridružio znani naš skladatelj vedrih nota Zrinko Tutić, koji već dugo vremena na Plešivici ima kuću za odmor i koji je zaslužan za pjesmu Plešivica Curica….

Kontakti vezani uz izlaganje na Zagreb Vino.Comu bili su i s Alzašaninom Christianom Zwickertom i njegovom suprugom Oksanom Sadžik koji u okolici Prijedora unatrag već više godina uspješno vode vinogradarsko-vinarski posjed Fazan i na tržište izlaze s vinima od rajnskog rizlinga, chardonnaya, mješavine syraha i crnog pinota pod nazivom Zašto ne? Why Not? Pourque pas? Warum nicht? te mješavine Collection od cabernet sauvignona, cabernet franca i merlota, u pripremi za izlazak je i njihov prvi pjenušac (brut nature). Kako Zwickert radi i kao agent za posjed iz područja Châteauneuf-du-Pape, moguće je da preko njega u Zagrebu bude (ponovno) prisutno i to glasovito francusko vinorodno područje…   ♣

Prije pretpremijere

KORAK do OTVORENJA – Sve je po planu, a kako ne bi i bilo kod pedantnog Velimira Koraka! Grubi radovi završeni su, interijer opremljen i uređen. Na samome pragu je otvorenje Fine Dine & Fine Wine restorana na Plešivici, smještenog uz vinski podrum Korak (koji, uzgred, sada za ljetne vruće dane ima i izvrsno ozbiljno a fino pitko vino Alte Reben/Old vines – proizvedeno od berbe 2018, uz tromjesečnu maceraciju u drvu i potom uz dozrijevanje 10 mjeseci u drvenoj bačvi a od grožđa starih na Plešivici tradicijskih sorata poput npr. štajerske beline, lipovine, silvanca zelenoga, plaveca žutoga, veltlinca crvenoga, šipelja, muškat hamburga…). Evo par kadrova prije pretpremijere. ♣

Pogled na ulaz u restoran

Ljetna terasa – pravi dragulj

Pogled s ljetne terase na kuću Korakovih

Mama Mirjana pored buketa cvijeća posađenog uz lozu

Pogled u restoran s ulaza

Bračni par Korak uz restoranski šank

Kad žene nagrađuju… Kamo na izlet?

ODLIČJE VRIJEDNO STUDIJSKO-TURISTIČKOG PUTOVANJA – Fakin iz Istre u Baranji i u mađarskom Villanyu. Ali, ne da bi se fakinario i bećario. Realizirao je putovanje koje mu je kao nagradu za osvojeno prvo mjesto na ocjenjivanju hrvatskih vina za 2019. dodijelila udruga Žene u vinu (Women on wine odnosno WoW), već nekoliko godina organizator takvih godišnjih vrednovanja domaće plemenite kapljice.

Beljski vinogradi i novi vinski podrum

Belje – stari podrum, s drvenim suđem, dolje: enologinja Suzana Zovko

Da podsjetim: nakon šireg izbora ponajboljih hrvatskih vina na tržištu a koji je ovaj put napravio istaknuti istarski sommelier Filip Savić članice udruge WoW imale su priliku svojim glasovanjem za pojedine etikete suziti Savićev popis uzoraka, a onda u trećoj, finalnoj fazi na scenu u ulozi degustatorica-ocjenjivačica na licu mjesta stupa nekoliko žena s jačim enološkim iskustvom, najčešće su to proizvođačice vina, sommelijerke, novinarke specijalizirane za vino i gastronomiju, i one kao najbolja izdvoje po tri vina u kategorijama bijeloga, ružičastog i crnoga, zatim pjenušaca i visokih predikata, pa potom odrede koje je od vina i tko od vinara primus inter pares, tj. šampion i dobitnik WoW Grand Prixa popraćenog lijepom praktičnom nagradom – posjetom nekom vinorodnom području u Europi i, tamo, obilaskom uglednih vinskih podruma.

Baranja – nadaleko znani restoran Kormoran: smuđ u slanini, te šaran na rašljama

Marko Fakin kao osvajač WoW Grand Prixa za 2019. za crno vino Il Primo dobio je takvo putovanje što uz turističku notu ima – bitno za istaknuti! – i dimenziju studijskoga!  Marko je iskoristio lijepu priliku da sa suprugom Betty i sinom Mišelom a pod redateljskom palicom predsjednice WoW-a Sanje Muzaferije i Ljiljane Vajda Mlinaček iz marketinga kuće Belje nekoliko dana provede u hrvatskoj Baranji i u mađarskom Villanyju smještenom neposredno uz državnu granicu.

WoW Grand Prix Marko Fakin sa suprugom Betty i sinom Mišelom te sa Sanjom Muzaferija i Ljiljanom Vajda Mlinaček u vinorodnom Villanyju

Carstvo Attile Gerea: uz raskošan vinska podrum ima i vrlo lijepi, otmjeni restoran

Zvjezdana vilanjska vinska trojka: Ede Tiffan, Joszef Bock, te Attila Gere sa kćerkom Andreom i nizozemskim vinskim novinarom Janom van Lissumom koji s Tiffanom ima tijesnu suradnju oko vina

Spektakularni Sauskin restoran i kuhinja. Dolje: Christian Sauska sa svojim chefovima

Na hrvatskoj strani posjećeni su vinarija Belje i podrum Kalazić te Kopački Rit, a na mađarskoj strani podrumi Attila Gere, Bock i Sauska.

Baranja i Villany pokazali su se punim pogotkom – Fakin, vinarska zvijezda koja sve jače sjaji i višestruko je ovjenčana Decanterovim priznanjima, ostao je – bez daha. Vrlo zanimljivo bilo je i upoznati se s preradom suhomesnatih proizvoda u Belom Manastiru gdje se baranjski kulen proizvodi prema starim, tradicijskim recepturama i načinu. Osobiti dojam ostavio je, dakako, Kopački rit, kojime se plovilo čamcem. Park obuhvaća ukupno 231 km2, a unutar njega nalazi se poseban zoološki rezervat površine 71 km2.  Kopački rit vrijedna je prirodna baština, zaštićena od 1967. godine, priznata i u međunarodnim okvirima kao jedno od najočuvanijih poplavnih područja velikih rijeka u Europi, tu živi oko 300 vrsta ptica i više od 50 vrsta riba.

Mađarski podrumi impresionirali su kako vinom i jelima u svojim restoranskim prostorima tako i arhitekturom objekata i interijerima. Klasično dojmljivi Attila Gere i Joszef Bock, kao šećer za kraj ostavljen je dojmljiv posjed Christiana Sauske, s vinskim podrumom i suvremeno uređenim restoranom. Upravo u ovom predivnom prostoru okruženom vinogradima WOW-pobjednik je uživao je u večeri i spojevima jela i Sauskinih vina. Marko Fakin čiji je, inače, vinski slogan Fakin Good Wines – očaran vinima.

Velebna atmosfera kod Bocka

Za zainteresirane za posjet Villanyju i ponajboljim vinarima toga kraja koji je sebi stavio u zadatak da kao svoju vinsku perjanicu promovira crnjak od cabernet franca (i to čini uspješno!), informacija da se popularni Villany Vörösbor Fesztival odnosno Vilanjski festival crnoga vina s brojnim vinskim štandovima i kušaonicama u mjestu ove godine odvija od 4. do 6. listopada.

Prizor s manifestacije Villany Vörösbor Fesztival

Tradicijska manifestacija vezana uz sortu cabernet franc, koja je na jugu Mađarske kao vino dobila novi naziv – Villany Franc, bit će u Villanyju 22. i 23. studenoga. ♣

Kamo na izlet?

        KRACHER FINE WINE EVENT 2019 – Svake godine pred jesen svjetski glasovita vinska kuća Kracher iz Illmitza u austrijskom Gradišću organizira atraktivno događanje kao kombinaciju prezentacije Kracherovih novih berbi što su krenule ili upravo kreću na tržište – poslastica su svakako visoki predikati po kojima je Alois Kracher i stekao svjetsku slavu – i prezentacije vina uglednih svjetskih vinarija što surađuju s Kracherovim odjelom za uvoz i distribuciju vina po Austriji i Europskoj Uniji.

Weinlaubenhof Kracher, Illmitz

Manifestacija Kracher Fine Wine Event 2019 planirana je u vinariji Weinlaubenhof Kracher za subotu 7. rujna i nedjelju 8. rujna.

Evo što je, barem kako kaže sadašnji vlasnik Gerhard Kracher, sin legendarnog Aloisa Krachera (treća generacija, nakon Aloisa Krachera seniora, djeda, i Aloisa Krachera jr. oca), uz vina redovne berbe i predikate domaćina programom još predviđeno za ovu godinu:

Mini festival s nastupom elitnih austrijskih i međunarodnih vinskih kuća kao što su Pichler-Krutzler – Wachau, Austrija, Dr. Loosen – Njemačka, Niepoort – Portugal, Lingua Franca – SAD, Domaine Weinbach – Alsace Francuska, Charles Heidsieck – Champagne, Francuska, Weingut Sohm & Kracher – Austria, Reunion – Austria. Bit će prilike kušati više od stotine etiketa koje se nalaze u ponudi Kracherove trgovačke kuće, o kojoj se može više saznati preko www.finewineshop.com

Protagonisti priče su ne samo vinari nego i znani chefovi i ponuđači raznih delikatesa, među prvima Kracher spominje chefa Robert Letza, potom ističe svoje prijatelje i praktički stalne sudionike na ovim priredbama. a to su Hink Pasteten, Alois Gölles, Schärdinger Affineur, Tiroler Edle, Staud’s te Christian Pöhl iz bečkog Naschmarkta koji stiže s velikim izborom sireva iz cijeloga svijeta. Osiguran je i nastup kamiona-pečenjarnice Burgera, s ponudom ne samo burgera nego i drugih, svježe pripravljenih regijskih specijaliteta.

Za one željne romantične vožnje kroz vinograd na raspolaganju su konjske zaprege, a ima i sadržaj za djecu, osiguran je u suradnji s Nationalpark Kinom iz Illmitza.

Ulaznica na manifestaciju stoji 60 eura. Kupe li se u te dane u Kracherovoj trgovini vina u vrijednosti iznad 100 eura popust na redovnu cijenu vina je 10 posto, a kupi li se vina za 400 eura popust je 20 posto.

S obzirom da je ograničen broj posjetitelja, dobro je unarijed se prijaviti, a to se može učiniti preko office@kracher.at

Alois Kracher senior, pionir

Pionir, vizionar, direktor – Vrijedi, uistinu, skoknuti do Kracherovih u Illmitz, vinska je to kuća svjetskoga glasa, a manifestacija je – bar je tako bilo do sada svaki put kad sam je posjetio – izvrsna, svašta odličnoga moguće je kušati, a moguće je i upoznati se s nekim važnim osobama s međunarodne vinska scene.

Alois Kracher jr, vizionar

Kod Krachera inače znaju organizirati različite radionice prvenstveno na temu visokih predikata i njihova sljubljivanja s jelima, moguće je da neka bude i sada. Kod nas, kako se čuje, ti predikati kao slatka vina nemaju osobitu prođu, a neki izvještaji i s tržišta iz vana govore o tome da interes za viskopredikatnim sirupastim slatkim desertnim vinima nije više onakav kakav je bio, naime iako ljude u principu privlači slatkasto, očito su ti predikati, koji se inače poslužuju u maloj količinji kao kruna obroku – preslatki, bolje reći opterećujuće slatki. Gerhard Kracher shvatio je da se u tržišnome smislu treba sve više trsiti, pa eto stoga kod sebe i organzira spomenute radionice, pod naslovom Austria’s Liquid Gold – A Food pairing Seminar. Nedavno sam prisustvovao jednoj takvoj radionici na kojoj su uz domaćina govorili i Christian Zechmeister, izvršni direktor udruženja Wein Burgenland, i Willi Balaniuk, urednik austrijskog eno-gastro časopisa À la Carte. Vina spojena s delicijama nisu na radionicama kod Krachera nužno uvijek Kracherova, ali su brižno izabrana iz portfelja Kracherovih gradišćanskih kolega. Uz sjajnu paštetu od pilećih jetrica ponuđene su na izbor tri etikete – Sämling 88 Illmizter 2018 Burgenland Spätlese od Tschide (9 vol % alkohol; 90,5 g/lit neprovreli slador; 6 g/lit ukupna kiselost), zatim Traminer Ried Mühlsatz 2017 Burgenland Auslese (11,5 vol % ALC, 60,4 g/lit NS; 5,1 g/lit UK) od Steinera, i Traminer 2016 Burgenland Beerenauslese Feiler Artinger (9 vol % ALC; 199,9 g/lit NS; 4,5 g/lit UK). Sva tri vina odlično su prijala uz paštetu, s time da je ipak za nijansu kao pobjednik izabran Traminac 2016 izborne berbe Feiler Artinger.

Gerhard Kracher, treća generacija, unuk Aloisa seniora i sin Aloisa vizionara – direktor

Uz čokoladu ponuđeni su sljedeći predikati: Seewinkel Cuvée 2014 Burgenland Beerenauslese Velich, (sauvignon, Welsch Riesling, chardonnay; 13 vol %), Cuvée 2015 Burgenland Beerenauslese (veltlinac zeleni, graševina, traminac, 12,5 vol%) od Ernsta Triebaumera, i Zweigelt 2012 Burgenland Strohwein (slamnato vino; 11,5 vol %; 225 g/lit NS; 7,5 g/lit UK) Johanna Schwartza, najbolje ocijenjen od svih tih triju uzoraka kao vino i kao par čokoladi bio je Cuvée 2015 Burgenlnd Beerenauslese od Triebaumera.

S kolačem iz Illmitza donesena su ova vina: Chardonnay grand Selection 2015 Burgenland 2015 (10,5 vol %; 209 g/lit NS; 7,6 g/lit UK) od braće Nittnaus, zatim Cuvée 2015 Burgenland Ruster Ausbruch (graševina 30 %, RR 30 %, pinot sivi 40 %; 10 vol %; 240 g/lit NS; 7 g/lit UK) od Schandla, i sjajni Cuvée Burgenland TBA 2002 (chardonnay 50 %, graševina 50 %; 9 vol % ALC, 252,7 g/lit NS) od Krachera. Tu se najviše kao vino a i uz kolač dopao Burgenland 2002 TBA Cuvée od Krachera. Na karaju, evo i vina sa sirom s plemenitim plijesnima i medom: Cuvée Burgenland 2017 Beerenauslese (graševina 60 %, chardonnay 40 posto; 11 vol %, 133 g/lit NS, 6,3 UK,) od Krachera, pa Welschriesling 2017 Burgenland Ruster Ausbruch (10 vol%; 225 g/lit RS; 7,6 g/lit UK) od Gunthera i Regine Triebaumer, i Chardonnay Nektaressenz 2015 Burgenland TBA (7,5 vol %; 345 g/lit NS, 8 g/lit UK) od Haidera. Od ta tri vina najbolje se kao pratnja siru pokazao taj Heiderov chardonnay.

Visoki predikati uz paštetu od pileće jetre, sir i med te čokoladu

Kracherov Weinlaubenhof nalazi se u području gradišćanskoga SeeWinkela, a to je 20 kilometara dugačka uglavnom ravna površina na istočnoj obali Niuzaljskoga jezera, najvećeg europskog stepskog jezera. Glavna mjesta tu su Illmitz, Apetlon i Podersdorf. Klima je panonska, s vrućim ljetom i hladnom zimom. Niuzaljsko ili Nežidersko jezero (Neusiedler See) svojevrsni je moderator klimatskih uvjeta uz obalu, to znači da na tom području kreira specifičnu mikroklimu bez temperaturnih ekstrema, a karakteristike u klimatskom smislu su jesenske večernje i jutarnje maglice te povišena vlažnost koja potiče razvoj botritisa, upravo botritis dok je još u fazi plemenite plijesni bitan je faktor u proizvodnji visokih predikata.

Do Illmitza se može autoputom do Bečkog Novog Mjesta (Wiener Neustadt) i Željeznoga (Eisenstadt) pa s prijelazom na drugu obalu Niuzaljskog jezera a onda spustom prema jugu i mađarskoj granici, ili pak preko graničnog prijelaza nakon Čakovca pa kroz zapadni dio Mađarske putom za Pomogy/Pamhagen na granici Mađarske i Austrije, u Illmitz se nakon prijelaska mađarsko-austrijske granice vrlo brzo stiže.

Kracherovi visoki predikati, ponos kuće ali i Gradišća!

Prezime Kracher sinonim je za visoke slatke predikate. Sve je počelo s djedom Aloisom Kracherom, kojega nazivaju pionirom. Medju prvima u punoj je mjeri shvatio potencijal područja za proizvodnju vina, posebice upravo visokih predikata. Među prvima u regiji i počeo je proizvoditi vina od grožđa zahvaćenog botritisom. Putevima Krachera seniora krenuo je njegov sin Alois Kracher junior, zvan Luis. On pak slovi kao vizionar ne samo kuće Kracher nego i općenito gradišćanske vinske produkcije, posebice visokopredikatne kapljice. U devedesetim godinama prošlog stoljeća slovio je kao motor-pokretač renesanse predikata. Prerano otišli (2005) Luis bio je veliki eksperimentator i svake godine koristio je različite metode vinifikacije stvarajući i više od desetak različitih TBA (Trockenbeerenauslese = izborna berba prosušenih bobica) vina od graševine, chardonnaya, traminca, scheurebea(=sämling 88), muškat ottonela pa povremeno i zweigelta. Međutim s ništa manje žara posvećivao se i suhim vinima redovne berbe, tu je bio vjeran regijskim tradicijskim metodama vinifikacije i dozrijevanja u inoksu i drvenim bačvama. Liniju tih vina nazvao je Zwiaschen den Seen (=između jezera). Htio se izraziti i u domeni modernog svjetskog vina, konkretno za vinifikaciju i dozrijevanje vina rabio je nove barrique. Vina tog izričaja izlazila su pod nazivom Nouvelle Vague. Gerhard Kracher je treća generacija u obitelji, njemu je nadimak isti kao što mu je naziv funkcije: direktor. Gerhard nastavlja održavati imanje s predanošću oca i djeda. I dalje je najveći dio produkcije u sferi visokih predikata, u manjoj količini proizvode se mirna suha bijela i crna vina a nešto je i pjenušaca klasičnom metodom. U čast sinčiću Luisu, četvrtoj generaciji Kracherovih, Gerhard kao najnovije, proizvodi i buteljira voćni sok od grožđa. ♣

VieVinum iduce godine

Čuda od frankovke u našem susjedstvu: butelje u Nacionalnoj knjižnici u Beču!

Najčešće arome u austrijskim vinima

EISENBERG DAC i LEITHABERG DAC – Nerijetko se u nas u šali kaže da je netko od čaše zaglavio u knjižnici, ali, evo, Austrijanci su nedavno službeno pozvali predstavnike medija javnog informiranja, vinske trgovce, sommelijere i jako dobre i verzirane potrošače i iz svijeta (pa i mene!) da dođu na jedinstveno kušanje njihovih vina prve lige Eisenberg DAC i Leithaberg DAC baš u prostor Augustinske čitaonice u sklopu Nacionalne Biblioteke u središtu Beča! Unikatna prilika da se na jednom, i to elitnom mjestu kuša npr. i to što austrijski vinogradari/vinari uspijevaju dobiti od sorte frankovka, raširene i u nas osobito u istočnoj Slavoniji (Podunavlju), te Istri (borgonja), ali ovdje nažalost nedovoljno valorizirane.

Znam dobro o čemu govorim naime nedavno sam bio i na kušanjima vina iz tih vinogorja u okviru susreta Austrian Wine Summit 2019, i kapljica se, posebice od frankovke, pokazala u izvanrednom svjetlu, i krivo mi je što, barem zasad, o jednakome nivou ne možemo razgovarati i o frankovki u nas.

Prekreasni ambijent Augustinske čitaonice u Nacionalnoj knjižnici Austrije u Beču, mjesto degustacije kapljice vinogorja Eisenberg DAC I leithabergDAC  u Burgenlandu

U Deutsch Schützenu u vinariji Schützenhof sreo sam i snimio s buteljom sjajne frankovke Blaufränkisch Senior 2015 Eisenberg DAC Reserve – Kristinu Jelić Faulhammer

Za ovu degustaciju Eisenberg DAC namijenjenu prvenstveno profesionalcima iz vinskog sektora, pripremljeno je nekih 80 uzoraka vina DAC iz berbe 2017 a s najboljih pozicija u Burgenlandu odnosno Gradišću, točnije njegovu jugu (Eisenberg, od Berg=brdo i Eisen=željezo). DAC odnosno Districtus Austriae Controllatus je službena oznaka vina po kvaliteti i područnoj tipičnosti. Inače, Burgenland općenito je u vinskoj ponudi suprotnost ostalim relevantnim vinorodnim regijama Austrije kao što su Donja Austrija, Beč i Štajerska, naime za razliku od tih predjela usmjerenih prvenstveno prema bijelome vinu, uvelike od sorata veltlinac zeleni i rizling rajnski te, u Štajerskoj, sauvignon, Gradišćanci se fokusiraju više na crnu kapljicu, i to ponajprije od frankovke, pa onda i od lovrijenca, zweigelta, pinota crnoga, a od bijelih sorata u nekim svojim vinogorjima kao što je eto i Leithaberg osobito njeguju one pinotne i to u posve suhoj varijanti, a s bijelim kultivarima čuveni su i, posebice kod Illmitza, po visokim slatkim plemenitom plijesni obilježenim predikatima poput kasnih i izbornih berbi, izbornih berbi bobica, ledenog vina.

Prizor iz Eisenberga, ili Željeznog brda, Međimurci bi rekli Železne gore

Eisenberg – Što se tiče Eisenberga, to je vinogradarsko područje od nekih 515 hektara u Južnom Gradišću uz granicu s Mađarskom, ponajbolje pozicije tu su Saybritz, Szapary, Fasching i Weinberg,  tlo je s prevladavajućim udjelom crvenog škriljevca što vinima daje izrazitu mineralnost, ona budu bogata željezom. Od 2009. postoje apelacije Eisenberg DAC i Eisenberg DAC Reserve. Glavna sorta koja se tu uzgaja je frankovka. Vinski centri područja su Eisenberg, Deutsch Schützen i Rechnitz.,

Evo i nekih od  frankovki Eisebnerg DAC koje su na mene ostavile najjači utisak:

BLAUFRÄNKISCH PERWOLFF 2012 SÜDBURGENLAND EISENBERG – KRUTZLER ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Sudburgenland Eisenberg ⦁ BLAUFRÄNKISCH ALTE REBEN 2015 Eisenberg DAC ReserveWACHTER WIESLER ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Eisenberg ⦁ BLAUFRÄNKISCH Ried REIHBURG 2015 Eisenberg DAC ReserveSHIEFER & DOMAINES KILGER ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Eisenberg ⦁ BLAUFRÄNKISCH DIABAS 2015 Eisenberg DAC Reserve – JALITS ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Eisenberg ⦁ BLAUFRÄNKISCH SAYBRITZ 2009 Südburgenland Eisenberg – KOPFENSTEINER ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Eisenberg ⦁ BLAUFRÄNKISCH Senior 2015 Eisenberg DAC Reserve – SCHÜTZENHOF ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Eisenberg ⦁ BLAUFRÄNKISCH Ried ZUDELGRABEN 2015 Eisenberg DAC Reserve – POLLER ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Eisenberg

Blaufränkisch Diabas 2015 Eisenberg DAC Reserve – Jalits, pa Perwolf 2012 Eisenberg – Krutzler, te izvrsne frankovke Senior  Eisenberg Reserve DAC 2015 – Schutzenhof  i Kekfrankos Ried Wanzer Nador Eisenberg Hungary 2012 od Gargera

Sjajne frankovke Alte Reben 2015 i 2014 Ried Weinberg Eisenberg DAC Reserve Weinberg kuće Wachter-Wiesler te Kopfensteiner Blaufrankisch Ried Saybritz 2015 Reserve Eisenberg DAC I Kopfensteiner Blaufrankisch Saybritz 2009

Christof Wachter

Leithaberg – Vinogorje Leithaberg smješteno je na brežuljcima zapadno od Niuzaljskog jezera (Neusiedler See) u sjeverozapadnome dijelu Gradišća, uz rijeku Leitha. Vinogradi se tu prostiru na oko 3000 hektara, dijelom su s tlom bogatim škriljevcem a dijelom s vapnencem u jačoj mjeri. Klimu tu karakterizira međuigra toplog zraka s jezera i svježeg zraka iz šuma oko vinogradskih padina. Od sorata i vina u segmentu crnih glavna je frankovka, a od bijelih su tu pinot bijeli, chardonnay, neuburger i veltlinac zeleni. Leithaberg DAC također predviđa i kategoriju Reserve

Winzer Leithaberg/Vinari-članovi udruge Leithaberg DAC. U udruzi su Erwin Tinhof, Hans Nittnaus, Sylvia Prieler, Sepp Bayer, Norbert Gmeiner, Martin Passler, Gerhard Leberl, Leo Sommer, Thomas Schwartz, Hans Nehrer, Toni Hartl, Richard Mariel, Hans Bichler…

_______________________

OSTERREICHISCHE TRADITIONS WEINGÜTER – Dan poslije, u dvorcu Grafenegg blizu Beča izbor etiketa za profesionalce iz vinskog faha iz cijeloga svijeta mnogo veći od onoga u Beču – 200 vina Erste Lagen (premier cru) 64 članova udruge Österreichische Traditions Weingüter. Riječ je o vinima iz područja uz Dunav – Traisental, Kremstal, Kamptal i Wagram, zatim Beča i Carnuntuma. Udruga je utemeljena 1992. godine a zametak joj se počeo stvarati dvije godine ranije, naime susrećući se na raznim vinskim sajmovima i drugim eno-događanjima više austrijskih proizvođača vina našlo se tijesno oko teme o nužnosti stvaranja teritorijalno tipičnog vina, vina s vrlo izraženim identitetom. Svi su se složili da se kao istomišljenici trebaju organizirati u udrugu i, ne čekajući inicijativu države, zajednički donijeti pravilnik vezan uz proizvodnju takvog teritorijalno tipičnog vina, vina s prepoznatljivim identitetom kraja.

Kao temelj Pravilnika određen je vinograd, a taj termin obuhvaća ne samo vinovu lozu na nekoj parceli, nego lokalitet, nadmorsku visinu, nagib-ekspoziciju (ravnica ne dolazi u obzir!), tlo, mikroklimu, sorte (dakako, domaće), minimalnu starost loza (12 godina), gustoću nasada, rad u vinogradu, prinos, datum berbe, dakako da je na red došao i podrumarski dio – način prerade grožđa, oblik dozrijevanja (inoks, drvo, boca…) i dužina dozrijevanja, kategorija s obzirom na rezidualni slador, najraniji mogući izlazak vina na tržište.

Proizvođači vina od grožđa iz vinograda uz Dunav, a to su oni iz Kamptala, Kremstala, Traisentala i Wagrama krenuli su, uz pomoć struke, u istraživanje vrijednosti pojedinih vinogradarskih pozicija kako bi ih klasificirali po kakvoći, i 2010. godine izašli su pred javnost s dokumentom Klassification iz kojega je vidljivo da su 53 vinogradske pozicije uvrštene u ÖTW Erste Lage odnosno kako bi Francuzi rekli, premier cru. Udruzi ÖTW, koja je život počela s desetak vinara-osnivača, s vremenom je pristupilo dosta novih vinskih posjeda iz Kamptala, Kremsa, Traisentala i Wagrama, tako da ih se do 2017. u udruzi skupilo oko 33.  Na proljeće 2018. utemeljene su područne udruge OTW-a u Beču i Carnuntumu, a onda je, kao krovna organizacija na nacionalnom nivou, osnovano Federalno udruženje austrijskih tradicijskih vinskih posjeda.

U dokumentu Klasifikacija 2018 izneseno su ukupno 72 vinogradarska položaja proglašena ÖTW Erste Lage. Sljedeća stepenica prema gore a koju još treba službeno otvoriti je ÖTW Grosse Lage, odnosno ÖTW grand cru. S isticanjem ÖTW Erste Lage i ÖTW Grosse Lage stvorena je dobra podloga za kontinuirano podizanje kakvoće vina a i, pojašnjenjem, na etiketi, kupcu koji rang kakvoće i teritorijalne tipičnosti može očekivati u boci ÖTW, za u poslovnom smislu učinkovitiji marketing. U proizvodne i marketinške aktivnosti spadaju i redovite interne degustacije-ocjenjivanja vina članova udruge radi provjere kakvoće svake nove berbe i pregleda o stalnosti članova-pojedinaca u kakvoći kroz vrijeme, kao i degustacije-ocjenjivanja naslijepo sa neovisnim žirijem, u koji se kao članovi uz enologe, sommeliere… pozovu i afirmirani vinski novinari naime na njih se računa kao na učinkoviti komunikacijski kanal bitan za plasman. Visoka kvaliteta vina I jasna komunikacija s tržištem rezultirale su svake godine boljoj prodaji vina, i po višoj cijeni!

Michael Moosbrugger, predsjednik OTW-a, injegovi pomoćnici ugledni proizvođači Gerhard Markowitsch (lijevo na slici) iz Carnuntuma i Fritz Wieninger iz Beča

Nužno je istaknuti i sljedeće: u područja Kamptala, Kremsa i Traisentala uz oznake DAC i ÖTW Erste Lage smiju se vezati samo sorte veltlinac zeleni i rizling rajnski, u Wagramu također u obzir dolaze samo veltlinac i riesling, U Bečkom vinogorju gdje kao vino tradicijski postoji mješavina sorata Gemischter Satz (vinograd je tipa field blend, grožđe se bere svo skupa i sve se zajedno vinificira) moguće je za DAC Erste Lage rabiti veltlinac zeleni, rizling rajnski i pinot bijeli, a u Carnuntumu su za crna vina Erste Lage predviđeni kao izrazito dominantni zweigelt odnosno frankovka, a za bijela vina pinot bijeli, chardonnay i veltlinac zeleni.

Vrlo cijenjeni Schloss Gobelsburg – Barbara Koller s kolegicom iz marketinga i uz bogat izbor etiketa. Dolje desno: U enološkoj ekipi Schloss Gobelsburga trag ostavlja i jedna Hrvatica – Ana Djogić

A sada, i pojašnjenja termina:

Weinberg = vinograd, vinogorje (Wein = vino, Berg = brdo) ⦁ Lage = Riede = izrazi koji se, osobito riječ Ried, rabe pri označavaju nekog izdvojenog i za vino posebno vrijednog položaja. Austrijanci i Nijemci rabe i izraz Einzellage. Vinogradska pozicija definirana je površinom i strogo određenim međama. Podrazumijeva se da je riječ o geografskoj poziciji koja ima jednake geološke i mikroklimatske uvjete. ⦁ ÖTW Erste Lage = oznaka predviđena za vina koja su se kroz godine pokazala i dokazala kao karakterna i izrazito specifična za apelacije Kamptal, Kremstal, Traisental i Wagrm, te Wien (Beč) i Carnuntum ⦁ ÖTW Grosse Lage = oznaka predviđena za austrijska vina iz vinogorja uz rijeku Dunav a to su Kamptal, Kremstal, Traisental i Wagram te Wien i Carnuntum a koja su se kroz dužu povijest pokazala kao ikone i vjerni ambasadori tih vinograda i vinogorja prema svijetu. Kao što je rečeno, ÖTW Grosse Lage tek treba oficijelno stupiti na snagu. ⦁  Tafelwein = oznaka za vino bez specifikacije o porijeklu ⦁ Landwein – vino sa zaštićenom indikacijom zemljopisnog porijekla ⦁ Qualitätswen = vino sa zaštićenom oznakom zemljopisnog porijekla, riječ je o geografski definiranim užim vinogradarskim prostorima.

Piramida kvalitete: u najdonji (i najveći) dio spadaju regijska vina (regional wines) za koja Austrijanci kažu Gebietsweine, stupanj iznad, u sredini piramide, je Ortswein, odnosno što bi Francuzi rekli, village aoc, mi bismo to mogli prevesti kao vina iz vinograda smještenih unutar granica neke pojedine općine u vinorodnome području. Špicu piramide čini Riedenwein (single vineyard wine) odnosno vino od grožđa s izdvojenih vinogradskih parcela. Vina moraju na etiketi imati kntrolni broj koji znači da su u nadležnim ustanovama koje brinu o stavljanju kapljice u promet prošla kemijsku analizu te da su na organleptičkoj provjeri zadovoljila kriterije postavljene za Riedenwein.  ♣

Kod etrušćanskog boga života, sreće, vina, zdravlja i napretka

FUFLUNS PO TOSCANI, a i ŠIREFufluns ili Puphluns u etrušćanskoj religiji bio je štovan kao bog raslinja, života, sreće, vina, zdravlja i rasta/napretka u svakom pogledu. Fufluns se na listi od 16 bogova etrurske civilizacije spominje na devetom mjestu. Sin je Semle i boga Tinia. Osobito su ga slavili u Populoniji, po etrušćanski Fufluni ili Pupluni. Njegov grčki ekvivalent je Dioniz, a latinski Bacchus ili Bakho.

Filippo Magnani Fufluns (lijevo) u vinogradu i za vrijeme prezentacije vinarije i vina I Mandorli iz Suvereta (Li)

Magnani s gostima u kušanici kuće Castello di Monsanto, Barberino Val d’Elsa , Chianti, Toscana

Ali, Fufluns je i prva talijanska putnička agencija specijalizirana za vinske ture, osnovana prije nešto više od 26 godina. Osnivač je Filippo Magnani, jedan od pionira vinskog turizma u Italiji, Magnani je inače visoko obrazovan po pitanju vina, a oduvijek je težio realizaciji tura na vrlo upečatljivom nivou i ne samo s izraženom hedonističom notom nego i s jakom edukacijskom notom. Da bi ostvario maksimum, okružio se s visoko stručnim osobama na području vina, ugostiteljstva i turizma. U smislu obilaska vinogradarskih krajeva i vinskih podruma Italije uz programe hedonističko-turističkog karaktera nudi i programe poslovnoga tipa, dakle susrete novinara odnosno vinskih trgovaca s proizvođačima vina iz kojih se može razviti dobar biznis.

Danas je vinski turizam u svijetu vrlo razvijen i regije koje se trse proizvesti osebujno i za svoj kraj karakteristično vino godišnje ugoste brojne ljubitelje dobre kapljice i papice. Došlo je dotle da su velikom broju turista pri odluci kamo da otputuju vino i užitak za stolom postali čak primarni motiv. Poznavajući Filippa s mojih dugogodišnjih sudjelovanjima na pretpremijerama vina novih berbi koja na izlasku na tržište u Italiji mogu ga preporučiti kao pouzdanog organizatora. Detaljnije informacije na www.filippomagani.it  i na www.fufluns.com   ♣

Bakhova turistička dimenzija

Vinograd obitelji Ipša na lokalitetu Sveta Jelena/Santa Elena ponad Livada. Krasan je pogled uokolo s platforme na vrhu brdašca na nadmorskoj visini od 420 metara, postavljene za prezentaciju novih vina. Vinogradi odozgor prema dolje su u nagibu od oko 30 posto. Krov u dnu na slici dolje označava crkvicu Sveta Jelena/Santa Elena. S platoa gdje su Ipše postavili platformu za promociju i slavlje i na kojemu će saditi još trsja, pogled s jedne strane puca na Motovun a s druge strane na Oprtalj. Doživljaj za pamćenje. Mjesto idealno za događanja na vrhunskoj razini. Amfora na slici gore postavljena je kao ukras, ali nije rečeno, smije se Klaudio Ipša, da se možda jednoga dana i ona neće rabiti u proizvodnji vina

 

ČAROBNA SANTA ELENA – Kakvog li aduta!… Dolina rijeke Mirne, a visoko iznad, na oko 420 metara nadmorske visine, lokalitet Sveta Jelena (Santa Elena) sav u vinogradima, između pak doline čuvene po tartufu i vrha što vrvi plemenitom lozom – maslinici.

Tris iz pokerske terminologije, ali vrijedan najmanje kao poker četiriju asova! Međutim taj prostor što pruža prekrasne vidike (dolina Mirne, Motovun, Oprtalj…), zatim što se, šire gledano, može pohvaliti s nekoliko odličnih proizvođača maslinova ulja ekstra vergine, te vina, ali i s nekoliko sjajnih ugostitelja koji umiju pružiti visoke eno-gastronomske užitke, opet pokerskim rječnikom spomenuti snažan poker aseva podiže na snagu pobjedničkog flash royala! Osebujni spoj kroz koji bog Bakho ili Baccus ističe svoju snažnu turističku dimenziju, ukazujući na to da je bit kroz višeslojan i za sjećanje trajan doživljaj učiniti privlačnime čitav kraj te – rečeno komercijalno – plasirati cijeli  teritorij.

Klaudio Ipša i njegov sin Ivan, uz vina Santa Elena bijelo i crno. Ideju za vino Santa Elena dao je Ivan, koji polagano od oca preuzima gospodarstvo. Santa Elena bijelo je od malvazije iz vinograda na poziciji Sveta Jelena, berba je bila 2017. objašnjava Ivan. Tehnlogija prerade tradicijska, kakva se nekad rabila u Istri, konkretno počelo se s 30 dana na maceracji i fermentacije na vlastitim kvascima u otvorenoj inoks posudi, pazilo se ipak da u prva tri dana burnoga vrenja temperatura ne prelazi 22 Celzijeva stupnja. Kad je slador sav provrio uslijedilo je blago prešanje i tekući dio ostavljen je 24 sata na miru da se grubi talog slegne, pa je vino pretočeno u barrique – nove i rabljene bačvice – na 16-mjesečno dozrijevanje. Nakon toga vino, u koje prethodno nije dodavan SO2, je napunjeno u bocu uz minimalni dodatak sumpora, predviđeno je bilo da u boci prije izlaska na tržište provede barem godinu dana, dakle vino Santa Elena bijelo bi na tržište trebalo krenuti oko Nove godine. Ipše inače od sorata njeguju malvaziju istarsku, pinot sivi, kao i merlot, refošk i teran. Od merlota i refoška u omjeru pola-pola rade Santa Elenu crno, a uskoro kad loze terana s godinama stasaju,u mješavinu će i teran. Oko Nove godine izlazi i Santa Elena crno iz 2017.

Selo Ipši, kuće i dvorište – s, dakako, maslinom – obitelji Ipša. Obitelj stanuje u kući na gornjoj slici, a građevinu na slici dolje preuređuje za prihvat gostiju na degustacije. Ipše inače, uz svoje dvorište grade uljaru, koja bi trebala biti gotova i spremna za rad do berbe maslina 2020. godine

Ljetna terasa

Klaudio Ipša – vinogradar/vinar, maslinar i uljar: sorte masline što ih uzgaja su bjelica, crnica i bugla te, od introduciranih, frantoio i leccino. Uz jednosortna ulja od bjelice (pikantno), frantoio (srednje pikantno) i leccino (mekano) na tržište, pod nazivom Selekcija, daje i mješavinu ulja od svih svojih pet kultivara. Zemlje u kojima jako dobro plasira svoja ulja uz Hrvatsku su mu Austrija, Njemačka, SAD, Kanada, Japan. Prošla godina za maslinovo ulje bila je, veli Ipša, odlična, dala je i dosta ploda i visoku kakvoću ploda, ove godine, žali se Ipša,  biti će dosta manje

Nedjelja 18. kolovoza kao datum posvećen je svetoj Jeleni, i to je za promidžbu ne samo vlastite vinske i uljske produkcije nego i čitavog teritorija iskoristio Klaudio Ipša iz sela Ipši između Livada i Svete Jelene. Na samome vrhu brda na platou okruženom sa nekih 5,5 hektara dobrano nakošenih vlastitih vinograda s ukupno oko 25.000 trsova što malvazije istarske, što pinota sivoga, što refoška, terana i merlota, te s crkvicom posvećenom sv. Jeleni ili Santa Eleni uz koju je, inače, danas, useljena tek jedna jedina – obiteljska – stambena zgrada, Ipše su na Dan svete Jelene (Elene) organizirali za oko 200 poslovnih partnera pomociju svojega novog vina – Santa Elena bijelo, od izabranoga grožđa malvazije, Inače još 2015 izašli su sa Santa Elena crnime, od refoška i merlota s udjelom od po 50 posto. Oba vina počivaju na tradicijskoj i za cijeli kraj tipičnoj tehnologiji sljubljenoj, međutim, s modernima pedantnosti i pažnjom kako bi se u čaši dobio rezultat originalnošću i jedinstvenošću privlačan za današnjeg zahtjevnog potrošača. Na pijedestalu su se dakako našla i višestruko i u međunarodnim okvirima nagrađivana maslinova ulja Ipša od domaćih kultivara bjelica, crnica i bugla te od introduciranih frantoia i leccina. Bitna poveznica sa svečanosti baš je spomenuta crkvica sv. Jelene/Elene, naime obitelj Ipša zaslužna je za popravak njenoga zvona i za oporavak klasične zvonjave kao poziva na okupljanje ljudi dobre volje… ♣

Zdravstveni turizam: za tijelo i dušu

Gotovo 100-godišnja kućica u Svetoj Jani, 100 posto domaća atmosfera!

        U KRILU SVETE JANE, NA KRILIMA MIKE – U pravom smislu – zdravstveni turizam! Ne lječilišni-kurativni nego preventivni. Zdrav duh u zdravom tijelu, govorili su svojedobno još stari Grci. Po novome rekli bi, kratko i sadržajno te vrlo  praktično, Nijemci i Austrijanci: Klein aber Fein! A imali bismo i mi, ovdje, nešto za dodati u žargonu i stihu: Nix Masse, ali, da, Klasse, dobro i za okoliš a i za – Kasse! To je samo, po domaće ilustrirano, ono što na finjaka govori službeni slogan: Hrvatska – mala zemlja za veliki odmor.

E sad, druga je priča to što smo u želji da imamo i ovce i novce Lijepu našu pretvorili u suprotnost ovom inače vrlo prikladnom službenom sloganu pa se, eto, sada – i preko medija javnog informiranja! – čuju lamentacije kako je npr. naš ponos svjetskoga glasa Dubrovnik (naravno, počinje se uvijek od onog najznačajnijega!) već postao ugrožen zbog prevelike najezde turista…

Pogled u dnevnu sobu i blagovaonicu

Zrnce za razmišljanje domaćinu-ponuđaču, ali, kako slijedi dalje u priči, i Turističkom uredu Jastrebarskoga i Turističkoj zajednici Zagrebačke županije.

Onaj tko u okrilju Svete Jane kod Jaske traži utočište, naći će ga u tome selu tam’ pri potoku, međutim uživat će, barem zasad, u punoj mjeri moći jedino ako je rođak ili prijatelj s Nikolom Mikom Rožićem, uspješnim svetojanskim građevinskim poduzetnikom koji je uz kuću gdje stanuje s obitelji osmislio i uredio prekrasan kutak za hranu duši i tijelu, predviđen (inicijalno!)  samo za familiju i uži krug pajdaša, za nadati se da bi ipak u dogledno vrijeme mogao biti otvoren i za javnost.  S obzirom na dimenzije ne za i širi krug ljudi istodobno nego za pojedine manje skupine i samo po prethodnom dogovoru. Niks Masse, ali, da, KLASSE!

Vizura s verande

Mika Rožić u mjestu Sveta Jana na uzvisini od oko 350 metara posjeduje lijepo održavanu katnicu građenu još 1925. godine.  Interijer i eksterijer odišu domaćom atmosferom. Izvana uz ulazna vrata u kuću usred ljeta – tradicijski i majstorski složene cjepanice s kojima se mirno dočekuje zima. Unutra, blagovaonica prostrana, s lijepim kaminom te sa, na zidovima, brojnim trofejima vlasnika, strastvenog lovca koji je neke metke ispalio i na Novom Zelandu! Jedna prostorija posvećena je i povijesnoj ličnosti i te kako vezanoj uz  jaskanski kraj – grofu Erdödyju!

Nepresušni izvor potoka

U zaleđu kuće uspon je s gustim raslinjem zahvaljujući kojemu i kad je vruće tu nije vruće te kad nedostaje zraka tu ima zraka, k tome pored kuće je i nepresušni (barem je, kažu mi, tako bilo do sada!) izvor čiste i svježe brdske i po zimi i po ljeti jednako hladne vode, vrijedi – i te kako! – napraviti nešto koraka do njega. Jednostavno, moraš protegnuti noge do izvora, popiti malo ukusne bistre izvorske vode, ona makar je voda odlično dođe kao predah od vina pa i od gemišta.

Mika kao gurman a i kao lovac zna gdje nabaviti domaćeg janjca i odojka i kako doći do divljači, a predvidio je, na verandi uz kuću, i prostor gdje može na par sati na prikladnoj temperaturi i više nego utopliti JANKA, po želji i ODGOJKA dok ne bude/ne budu uvjerljivo brončani, a to znači znači elitno spremni za tanjur. I te kako svjestan kako je važno ono što dolazi s ražnja, roštilja i peke prikladno zalijevati, krenuo je, da primjereno zatvori krug, sa sinom Tomislavom i zetom Marijanom Jalševcem, došljakom iz malog i radišnog Međimurja i vlasnikom OPG-a, u proizvodnju vina. Važno je reći: s obzirom da se Mika druži s najboljim plešivičkim vinarima posebice sa Zvonimirom Tomcem, vina su zamišljena da budu u rangu gornje kakvoće…

Janko i ljeti na toplome, da se ne prehladi

U hladovini raskošne krošnje trsa portugisca – ulaz u vinski podrum, Mika Rožić sa sinom Tomislavom i zetom Marijanom, te, dolje, u podrumu među bačvama i cisternama

Aktualna površina vinograda je, sada, nešto više od 0,5 hektara, sorte su sauvignon bijeli, chardonnay, pinot sivi, rizling rajnski, pinot crni i cabernet sauvignon, kuriozitet je pred ulazom u vinski podrum možda i stotinjak godina stari razgranati trs portugisca koji, uz to što pruža odličnu hladovinu na ulazu u podrum, o dobroj godini zna dati – o ho ho grožđa. Međutim, namjera je ne stati na tome nego jače uključiti se u tržišne tokove, konkretno proširiti se na 10.000 do i 15.000 trsova, eh, to bi bilo već nešto.

Marijan Jalševec (desno) uz amforu, te Mika Rožić s prof. Ivasnom Dropuljićem. Za prvog posjeta, uobičajeno – prigodan dar domaćinu, ljubitelju plemenite kapljice, fine papice, zasad uspješnom građevinskom poduzetniku te, moguće, uspješnom budućem poduzetniku i u vinu i turizmu: – crtež grozda muškata Alexandria koji je izradila Greta Turković za Ampelografski atlas izdan 1963. godine

Podrum uredan k’o apoteka, u drvenome dijelu kolekcija bačava od glasovitog talijanskog proizvođača Garbelotta, tipovi vina (ukupno Rožić sada godišnje puni oko 5000 boca) od svježe klasike (sauvignon) i sur lie-ja (chardonnay) do danas sve popularnijih devet mjeseci u 600-litrenoj amfori maceriranih spomenutih bijelih kultivara s time da je Bakhov nektar potom njegovan godinu dana u rabljenim bačvicama… A crna su – crna!

Što-šta za vidjeti, kušati, lijepo se provesti… i vratiti se u Svetu Janu! Hoće li sada u zrelim godinama Mika Rožić svoje mogućnosti u turizmu i u okviru turističkih zahtjeva Svete Jane nadrediti građevinarskim bagerima?  Makar, dok zdravlje služi i njega i njegova sina i njegova zeta – i jedno i drugo zajedno je dobro… ♣

Cro-turizam: ljeto s dvoličnim cijenama

NA PIZZU s OSOBNOM KARTICOM/PUTOVNICOM! – Za pojesti picu u restoranu u Hrvatskoj dobro će vam doći kartica! Doduše ne kreditna, nego – osobna karta. Korisna je i putovnica! Cijena pizzi za domaćeg gosta – naravno iz velikog obzira ugostitelja prema našijencu – nudi se s 50 posto popusta, pa – da ne ovisite o slobodnoj procjeni konobara o tome tko ste i odakle ste dobro je predočiti identifikacijski dokumement. Za pojesti u restoranu obrok sa svinjetinom ili teletinm te nadasve (oboritom) ribom već vam treba i kreditna kartica. Dvostruke cijene – jedne za domaćeg a druge, dvostruko veće za inozemnog gosta! U slučaju pice ili pizze velika picdarija ili pizzdarija, u slučaju svinjetine pak prava svinjarija.

Ima još, kad je riječ o silnoj brizi domaćih ponuđača prema domaćem gostu: ljetne cijene hrane u turističkim mjestima duž naše jadranske obale osjetno su – o tome se dosta slušalo preko radija! – više od onih za isti proizvod u (neturističkoj) unutrašnjosti. Po nekim informacijama, morske cijene u nekim slučajevima su 30 do 40 posto više od kopnenih.

Hoće li nas to koštati?

Čule su se procjene iz meritornih tijela i od meritornih osoba kako nam je ove godine, barem do sada, turizam nekih četiri do pet posto slabiji nego što je bio lani, a čuje se i da smo postali preskupi te da su neke zemlje, na ovim paralelama najjači nam konkurenti u turizmu, prebrodile nedaće pa se sada oporavljaju…

Tko (u nas) ima para kupa se u moru, a tko ih nema – doma u lavoru. Naravno ne treba biti uvijek samo doma u lavoru, u mnogim mjestima u unutrašnjosti postoje kupališta na rijekama, na jezerima, u bazenima. Zagreb tako ima svoje more – plavi Jarun, makar ne baš na svim dijelovima jezera.

Kolovoške vrućine i temperaturni udari u urbanom okruženju. Pobjeći nekamo na brdo, na veću nadmorsku visinu – Zagrepčanima je na raspolaganju Medvednica, ili po osvježenje poći nekamo uz vodu – Zagrepčani to mogu odlaskom na Jarun, na pokošene parcele sa stablima debelih krošanja za debelu hladovinu.

Ne biti lijen i prekomotan pa se zaustaviti i usidriti na šljunčanoj plaži koja je najbliže tramvaju odnosno velikom parkiralištu na toj strani jezera, protegnuti valja noge i poći na sasvim suprotnu, udaljeniju obalu, na jezero tik do savskog nasipa, i moguće je doživjeti PLAVI Jarun. Na plaži je manja gužva, ambijent a i voda djeluju čistije, tu su na raspolaganju dva sportska igrališta na pijesku, a nekoliko ugostiteljskih objekata poput Beach Bara upravo na toj strani opskrbilo se ležaljkama za ugodan odmor i nadoknadu onih nekoliko kalorija više potrošenih na šetnju do ovoga odredišta…  ♣

G.E.T.-Zvijezde vinskog turizma

Razdragani dobitnici, posebice otac i sin Kezele (Drago i Janko). Prve pločice osvojili su Kezele (tri zvijezde), Trdenić I Voštinić-Klasnić (po dvije zvijezde), Mikša i Miklaužić (po jednu zvijezdu), Ilovčak (Preporuka) (Marko Čolić)

Dobitnici s pločicama na terasi ispred vinarije Trdenić, gdje se odvija dodjela. Šteta da nije održano ceremonijalno postavljanje pločice s dvije zvijezde na ulaz u objekt Trdenić. Dobitnici su iz grupe od osam moslavačkih vinara koji su se opredijelili za profesionalnu tržišnu proizvodnju škrleta – Voštinić-Klasnić, Kezele, Mikša, Trdenić, Ilovčak  Miklaužić…Profesionalci okupljeni oko škrleta najavili su osnutak poslovne zajednica pod etiketom koje bi ubuduće plasirali škrlet nastao od grožđa s boljih pozicija svakoga od njih i vinficiranog zajedno, za  početak u podrumu Marka Miklaužića (Marko Čolić)

        PRVI DOBITNICI PROGLAŠENI u MOSLAVINI; ODUŠEVLJENI KEZELE – Centar za razvoj vinskog turizma u sklopu udruge G.E.T. (gastronomija, enologija, turizam) sa sjedištem u Zagrebu ove je godine počeo dodjeljivati plakete Zvijezde vinskog turizma hrvatskim vinskim podrumima koji su se dobro organizirali i uspješno djeluju i u turističkom segmentu. Podsjetimo se: još prije dosta godina GET-ovci su startali s dodjelom turistički orijentiranim vinarijama godišnjih priznanja Bijeli grozd za doprinos vinskome turizmu, a sad su, sa spomenutim Zvijezdama, krenuli korak dalje u želji da značajnije pridonesu razvoju vinskog turizma u nas. Za razliku od priznanja Bijeli grozd koja se, inače, daju ne samo hrvatskim vinskim podrumima nego i onima u drugim zemljama u neposrednom okruženju te koja su ipak na neki način akademska i kao takva, ostajući nekako više u privatnoj sferi dobitnika, nisu baš toliko izložena oku šire javnosti, Zvijezde vinskog turizma namijenjene su baš tome da – postavljene kao pločice na ulaze u objekte te kao preporuka kakvoće predočene i u raznim turističkim vodičima pojedinim krajem – budu što jače izložene oku spomenute široke javnosti, dakle da imaju visoko naglašenu praktičnu dimenziju.  Kako je istaknuo predsjednik udruge G.E.T. Tomislav Stiplošek, želja je da G.E.T. Zvijezde vinskog turizma u domeni hrvatskih vinarija okrenutih i turističkoj ponudi budu ono što za ugostiteljstvo znače Michelinove zvjezdice. GET-ovci su upozorili da će se stanje na terenu pomno pratiti kroz godinu i da će oni objekti koji nastave raditi dobro pločicu sa Zvijezdama zadržati, eventualno i napredovati u broju Zvijezda, a oni koji razočaraju izgubit će pravo na Zvijezde.

Prve pločice Preporuke i prve pločice sa Zvijezdama vinskog turizma udruga G.E.T. je odlučila predati vinskim podrumima u Moslavini, jer po GET-ovcima Moslavci su u posljednje vrijeme napravili veliki iskorak upravo u sektoru vinskog turizma. Podjela se odvijala na imanju obiteji Trdenić u Kutini. Na prigodnoj svečanosti u nazočnosti brojnih predstavnika medija javnog informiranja pločicu Preporuka primio je Sven Đozo ispred podruma Ilovčak (gosti se zasad primaju na terasi kapaciteta do 30 osoba, prostrana kušaonica još je u gradnji), pločica s jednom Zvjezdom dodijeljena je vinarijama Mikša i Miklaužić, pločica s dvije Zvijezde pripala je obitelji Trdenić (namjera je Trdenićevih povećati kapacitet prostora za prihvat gostiju te sa sadašnje ponude uglavnom vina i hrane ozbiljno dalje širiti turističke sadržaje) i podrumu Voštinić-Klasnić (Tomislav Voštinić navodi kako povećava kapacitet kuhinje, te kako uz podrum gradi smještajne objekte i bazen), dok je gospodarstvo Kezele  (vinarija, hrana, smještaj, jahanje na konjima hrvatskim posavcima…, ove godine obitelj očekuje ostvarenje oko 3500 noćenja!) primilo pločicu s tri Zvijezde.

Janko Kezele, jedini s tri zvijezde! Uza nj su Tomislav Stiplošek iz G.E.T.-a I Marko Miklaužić, predsjednik udruge vinogradara I vinara Bregovitog sjeverozapada Hrvatske

Inače, uz pločicu s Preporukom te pločice sa po jednom, dvije i tri Zvijezde predviđena je pločica Excellence Star, ona još čeka na dobitnika…

– Govorimo li o kategorizaciji vinarija s aspekta Centra za razvoj vinskog turizma, tada vinarije gledamo s turističkog aspekta. Vinski turizam u velikoj je ekspanziji, a za Hrvatsku je bitno da ona može ponuditi originalna, za svoje područja tipična, visokokarakterna vina od velikog broja autohtonih sorti vinove loze, te niz i izvrsnih i ekološki proizvedenih tipičnih namirnica odnosno delikatesa, što je turistima i te kako zanimljivo. Mi rado kažemo da smo turistička zemlja, pa je logično da dobro osmislimo ponudu do razine kompletnog doživljaja, te da, između ostaloga, turiste privučemo i u ruralna područja, kao glavni adut tu nam je upravo eno-gastronmija sa svojim specifičnim uradcima na tanjuru i u čaši.  Bitni su tu upravo vinski posjedi međutim kako se ne može samo sjediti, jesti i piti te kako nakon koje čašice nije uputno sjedati za volan, dobro je da i vinarija bude izravno ili neizravno uključena u druge oblike ponude, primjerice mogućnost noćenja, mogućnost sportske rekreacije uz pješačke i biciklističke staze kroz vinograde, teren za male sportove, bazen, pa tu su i vođeni razgledi radi upoznavanje kraja. To je ono što nazivamo prodajom vina doživljaja. Za same vinare prodaja na kućnom pragu najbolja je, jer to znači novac praktično odmah I, naravno, direktan kontakt s kupcem. To je i potencijalni izvoz i to na dva načina. Prvi je takozvani nevidljivi izvoz ili izvoz na licu mjesta, odnosno potrošnja stranih turista. Drugi je reklama koja se dobiva takvom prodajom jer će zadovoljni turisti i u svojoj zemlji, sredini potražiti to isto vino a i vraćat će se na mjesto lijepih uspomena odnosno preporučivat će to odredište prijateljima i znancima. Turistima je bitan ne samo proizvod, već cijeli doživljaj. Zato smo odlučili provesti kategorizaciju vinarija temeljenu prvenstveno na aspektima turističke ponude. Smisao je turistima olakšati izbor kamo i kada  otići, gdje boraviti, što mogu očekivati i, ono najvažnije, unaprijed im dati do znanja što svakako trebaju kušati, jer mnogi stranci ne poznaju naše vinarije i vinare, a domaćini se ne sjete ponuditi neke proizvode, ili čak smatraju da su neki proizvodi preobični, eto upravo takvi proizvodi turistima mogu  biti vrlo privlačni – rekao je Tomislav Stiplošek, dodajući kako će domaćini kroz ovakav projekt moći naučiti na koji način komunicirati s gostima, što i kako istaknuti od svojih proizvoda. – Očekujemo da kategorizacija potakne ponuđače na što bolje uređenje svojih objekata i razvijanje kvalitete ukupne ponude. Dodjelu plaketa Zvijezde vinskog turizma dopunit ćemo onime što nužno tu spada, a to su knjiga i elektronsko izdanje  G.E.T. vodič (gastro-eno-turistički vodič), taj bi vodič vodič trebao  postati dobar marketinški alat svima koji direktno ili indirektno sudjeluju u ponudi vinskog turizma.

S ovim plaketama Zvijezde vinskog turizma vinarije je G.E.T. razvrstao u pet kategorija. Evo Pravilnika:

            Preporuka – vinarije koje ne zadovoljavaju dovoljan broj kriterija, ili ne ispunjavaju jedan od bitnih kriterija da bi ih se svrstalo u kategoriju s oznakom zvjezdice, ali smatramo da su dovoljno zanimljive da ih gosti posjete te da bi se mogle s vremenom razviti i u turističkom segmentu.

            Jedna zvjezda * – vinarije koje zadovoljavaju sve minimalne uvjete za dobru turističku prezentaciju. Podrazumijevaju se:

Identitet i prepoznatljivost vinarije ◾ Barem jedno visoko kvalitetno vino ◾Kušaonica na neki način odvojena od podruma◾Uz vino, na degustaciju se nude jednostavni zalogaji autohtone gastronomije kao npr.  suhomesnati naresci, sir, ulje i drugo  Prezentaciju vodi vinar ili je vode članovi obitelji, eventualno zaposleni djelatnik◾Uređeni prilaz i parkiralište. Pravilno postavljeni putokazi◾Radno vrijeme: preporučuje se barem rad vikendom, ali prihvaća se i samo rad po najavi.

Dobitnik dviju Zvijezda: obitelj Trdenić. Na slici su Krešimit Trdenić, i Tomislav Stiplošek iz G.E.T.-a

            Dvije zvijezde ** – vinarije koje, na neki način, sadržavaju kompletnu turističku ponudu, uključujući i smještaj, vlastiti ili u blizini. Dakako, vinska ponuda je također bitna. Podrazumijeva se:

Posluživanje iz vlastite kuhinje ili uz korištenje cateringa◾ Barem 25% ponude su vrhunska vina (a minimalno jedno), barem isto toliko visoko kvalitetna, a ostala mogu biti kvalitetna vina ◾Suradnja s lokalnim proizvođačima hrane  ◾  Blizina vinograda (da je vidljiv iz vinarije) ili pokazni vinograd pored vinarije ◾ Objekt uređenjem uklopljen u okolinu (prednost autohtonim obilježjima)◾ Uređen okoliš. Asfaltirani ili uređeni prilaz i parkiralište; prilazi i parking veličine minimalno za dolazak minibusa◾Radno vrijeme: preporučuje se svakodnevno radno vrijeme, prihvaća se rad i samo vikendom. Topla jela – ručkovi i/ili večere te stručna vođenja: po najavi ◾Prezentaciju vodi vinar, enolog, ili educirani prezenter◾Mogućnost tečne komunikacije i barem  na engleskom jeziku◾Višejezičan informativni materijal◾Smještaj, vlastiti ili u neposrednoj blizini (eventualno organiziran prijevoz)◾Kušaonica i smještaj da zadovoljavaju kapacitetom primitak barem deset osoba (poželjno za smještaj u odvojenim sobama, klasa razine tri hotelske zvjezdice).

            Tri zvijezde *** – vinarije koje svojom ponudom odskaču od standarda, zadovoljavaju sve najviše kriterije i posebno drže do očuvanja autohtonih proizvoda i običaja. Podrazumijeva se:

Sve kao prethodno, i više – Gastro ponuda (vlastita kuhinja ili catering) visoke kvalitete◾Mogućnost stručno vođenog sljubljivanja vina iz ponude i odgovarajuće hrane◾Barem 50% ponude su vrhunska vina, a ostalo visoko kvalitetna◾Suradnja s lokalnim proizvođačima hrane i suvenira (mogućnost kupnje tih proizvoda)◾Tijesna veza s poviješću te njegovanje lokalnih običaja◾Uređeni, asfaltirani prilaz i parkiralište za barem dva minibusa i više automobila◾Radno vrijeme: svakodnevno◾Ručkovi, večere i stručno vođene degustacije mogu biti po najavi◾Organizirana dostava kupljenog vina◾ Kušaonica i smještaj trebaju kapacitetom zadovoljavati primitak dvadeset osoba (poželjno: smještaj u odvojenim sobama, klasa razine četiri hotelske zvjezdice).

            Excellence star (zvijezda izvrsnosti) – vinarija zadovoljava sve kriterije za kategoriju tri zvjezdice, ali nudi i dodatne sadržaje koji prezentaciju dižu na puno višu razinu i stvaraju nezaboravan doživljaj. Kad se kaže sadržaj, to može biti, navodi Stiplošek, i primjerice: privatna luka za pristup jahtama, konjički klub ili golf klub, razina luksuza itd.

Podrazumijeva se: Sve kao prethodno, i više – vlastiti smještaj◾Vlastita priprema hrane ◾Dodatni sadržaji koji prezentaciju dižu na puno višu razinu i stvaraju nezaboravan doživljaj. To mogu biti I, primjerice, privatna luka za pristup jahtama, konjički klub ili golf klub, viša razina luksuza itd.

Tri Tomislava, dvije Zvijezde! Tomislav Voštinić, s vinskog posjeda Voštinić-Klasnić. Desno je Tomislav Stiplošek, a lijevo Tomislav Trdenić

U ocjenu ulaze:

            Podrum i kušaonica – kvaliteta vina, higijena i tehnlogija u podrumu, izvedba gradnje I uređenje, autentičnost, zastupljenost autohtonih sorata

            Gastro ponuda – razina usluge unutar zakonskih mogućnosti , odnosno prema registraciji, autohtoni proizvodi, prezentacija, sljubljivanje vina i hrane, vlastita proizvodnja  hrane, uključivanje lokalnih proizvođača u ponudu.

            Vanjski izgled – Uklopljenost u okoliš, blizina vinograda, odgovarajuće označavanje (putokazi), prilaz, parkiralište.

            Smještaj – smještaj u vlastitoj ponudi ili kod nekoga u neposrednoj blizini. Eventualno organiziran prijevoz, adekvatna razina kvalitete, kapacitet.

            Prezentacija – razina stručnosti i kvalitete. Komunikacija sa stranim turistima, veza poviješću i tradicijom kraja, stvaranje/čuvanje vlastitog identiteta i prepoznatljivosti vinarije, vlastita priča (npr: vilenjaci koji rade vino vinarije Bolfan, vještice koje lutaju Cibanovim hisom, Bosso i njegova kćer pretočeni u vina Senjković itd.), osobnost vinara kao dio prezentacije

            Ostalo – radno vrijeme, prodaja suvenira i proizvoda lokalnih proizvođača, suradnja s lokalnom turističkom zajednicom, dodatni sadržaji.

Prilikom ocjenjivanja različiti elementi donose bodove na sljedeći način:

Prezentacija i opći dojam – 40%, ponuda vina – 30%, sve ostalo navedeno – 30%

Napomene: Kod kvalitete vina organizator zadržava pravo procjene kvalitete koja će se donijeti na osnovi ocjene Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo, ocjena u stručnim publikacijama, recenzija istaknutih kritičara i nagrada renomiranih festivala.

Opći dojam je doživljaj turista i ocjenjuje se ukupan sklad svih elemenata.  To znači da, ako neki od elemenata iskače kvalitetom iznad ili ispod ostalih, neće vinariji donijeti veću odnosno manju ocjenu koju žiri donosi prema vlastitoj procjeni, koristeći navedene kriterije kao smjernice.

Ocjenjivački sud: Žiri čine članovi predsjedništva udruge  G.E.T. koji pri donošenju konačne ocjene, u obzir uzimaju: mišljenje novinara koji glasaju za Bijeli grozd, mišljenje publike koja glasa za Bijeli grozd, zaključke više kontrolora koji su svi osobe s edukacijom i iskustvom  u turizmu, savjete stručnjaka iz područja etnologije i urbanizma, turističkih djelatnika. ♣

Ljetna prehrana, s mislima na zimnicu

       TORTICE OD PATLIDŽANA – Što jesti ljeti? Konstante su svakako svježa sezonska namirnica i, s obzirom na vrućine, kalorijama nenabijene namirnice. Ljetno jelo ne bi trebao biti problem, jer riječ je o godišnjem dobu kad u puni rod dospijevaju razno povrće i voće u kojima se sjajno uživa i kad su, s obzirom na pojačanu ponudu, cijene niže. Upravo od druge polovice kolovoza vrijeme je za čari svježe sočne zrele slasne mesnate rajčice…

Sad je vrijeme za zrelu, ukusnu slasno sočnu DOMAĆU rajčicu

Ali, mi u Hrvatskoj kao da moramo imati rajčicu cijele godine, nismo u stanju strpiti se do kolovoza i kraja ljeta kad joj je puna sezona, i kao da većinu potrošača ne smeta to što svježa rajčica u ostalim dijelovima godine nema slasne sočnosti nego je vodena i tvrda, bezukusna. Kad sam već kod rajčice – vijest iz Hrvatske gospodarske komore:  Domaću rajčicu cijenimo manje od uvozne.  Proizvodnja rajčice u Hrvatskoj pala je u 2018. godini za gotovo 25 posto u odnosu na godinu ranije, Prošle godine proizveli smo 30.950 tona, dok smo 2017. godinu završili s proizvedenih 41.223 tona rajčice. Sukladno manjoj proizvodnji, ističu u Hrvatskoj gospodarskoj komori, smanjio se i izvoz, za nekih 30 posto. U 2018. smo izvezli 5287 tona rajčice, a u 2017. godini 7505 tona. Uvoz je pak porastao za pet posto, sa 12.813 tona u 2017. na 13.369 tona u 2019. Kilogram uvozne rajčice prošle je godine u prosjeku koštao 0,99 eura, dok smo za izvezeni kilogram dobivali prosječno pet euro-centi manje. Oko 60 posto ukupnog uvoza rajčice u Hrvatsku dolazi iz Italije i, gle gle!, Nizozemske, a više od tone uvezemo i iz Španjolske, te, gle gle!, Njemačke i Poljske. S druge strane, oko dvije trećine našeg ukupnog izvoza rajčice završi u Sloveniji i Njemačkoj. Inače, uvoz voća i povrća iz godine u godinu raste, a lani smo uvezli 25 tisuća tona više nego 2017. godine.

Čudesni patlidžan iz zagorskog vrta. Ima ga u tamno-plavoj i bijeloj (okusno kao da je nešto slasniji od plavoga mu rođaka) varijanti. Kad su velike vrućine prednost mu je npr. i to što ga se za ručak može pripremiti ranije ujutro dok još ne upali zvizdan, pa se do podneva štednjak dovoljno ohladi. Prijedlog za patlidžan: oguliti mu koru i narezati ga u veću zdjelu na nešto deblje okrugle ploške, posoliti ploške i pričekati neko vrijeme da se sol upije i da istodobno iz patlidžana izvuče višak vode. Na vrući roštilj ili jako zagrijanu kožicom slanine premazanu narebranu teflon tavicu složiti krpom posušene kriške i dobro ispeći pa ih odložiti na tanjur te poškropiti maslinovim uljem. Za tortice izabrati po četiri ploške približno jednakog promjera, i između tih ploški namazati beljskog ABC-krem sira i na nj složiti tanke komadiće domaćeg fino prošaranog špeka, po potrebi još poškropiti maslinovim uljem te najgornju plošku po vrhu posuti ribanim tvrdim sirom

Ali, ima još, također iz HNK: Sve je teže do hrvatske zimnice!  Tradicionalne povrtne kulture za zimnicu sve se manje proizvode u Hrvatskoj.  Koja se hvali kako se u svome gospodarskom jedinstvu dijeli na plavu (turističku) i zelenu (poljoprivrednu; nota bene – pretpostavka za unosni turizam su upravo poljoprivreda I, osobito, za neki kraj specifični proizvodi kao specijaliteti teritorija)… Tako je, eto, proizvodnja paprike u 2018. bila 18.106 tona što je za oko šest posto manje u odnosu na 2017. godinu kada smo proizveli 19.303 tone paprike. Situacija je vrlo nepovoljna glede proizvodnje krastavaca, u 2018. naša domaća produkcija bila je tek na 6.442 tone, a to je gotovo 40 posto manje nego 2017. kada smo proizveli 10.622 tone.

Tortice od patlidžana

Ljeto, pogotovu kolovoz, pravo je vrijeme za svježu domaću tikvicu, bučicu i za savijaču BUĆNICU, te  zagorsku strepu za koju se tijesto ne savija

U istom smo razdoblju, ističu u Hrvatskoj gospodarskoj komori, povećali uvoz krastavaca, više od pet posto, dok smo uvoz paprike povećali za gotovo 15 posto. Prosječna uvozna cijena rasla je. Kilogram paprike u 2018. plaćali smo 0,88 eura, pet eurocenti više nego 2017. kada je koštala 0,83 eura, dok je kilogram krastavaca prošle godine prosječno koštao 0,74 eura, odnosno osam eurocenti više nego što smo plaćali godinu ranije. Najviše krastavaca uvezli smo iz Španjolske, Italije i Srbije. Zanimljivo je međutim da se unatoč smanjenju domaće produkcije izvoz krastavaca nije smanjio. Izvoz domaće paprike skroman je ali su izvoznici zadovoljni jer su lani za izvezenu papriku dobivali u prosjeku 1,11 €, a to je čak 23 eurocenta više nego što smo u prosjeku plaćali za kilogram uvezene. ♣

Kaj su ljeti jeli naši stari, a jedu i naši mladi

     PETI BUĆNICA-fest– Specijalitet sjeverozapadnoga dijela Hrvatske a posebice Hrvatskog zagorja je i bućnica, savijača od tijesta, svježeg sira i naribanih mladih buča. Glavna joj je sezona druga polovica ljeta, konkretno kolovoz i dobar dio rujna, međutim domaćice se, da bi mogle ispeći bućnicu, snalaze tako što na ljeto naribaju buče i duboko ih smrznu za trenutak kad će peći bućnicu. Domaćinstvo koje ima dovoljno veliki hladionik s dosta mjesta u zamrzivaču napravi samo prvu fazu te delikatese – razvuče tijesto, nadjene ga i savije, pa sirovu bućnicu u plehu za pečenje duboko smrzne tako da poslije preostaje samo pleh iz zamrzivača premjestiti u pećnicu… Ma koliko bila fina i takva smrznuta pa naknadno pečena, ipak je od nje bolja ona složena od svježih tek ubranih buča i odmah pečena.

Milan Kladnički (desno), kojega mnogi pamte kao glazbenika u zagorskom sastavu Lepi cajti, sad je u segmentu turizma – zaposlen je u Turističkoj zajednici područja Kumrovec, Desinić, Zagorska Sela. Lijevo na slici jechef Branko Čukelj, Zagorec, dakako, naš znani kuhar, kadar još hotela Intercontinental Zagreb, u posljednje vrijeme zaposlen u zagrebačkom Sheratonu 

                Zagorci se nadaju da bi nakon što im je već nekoliko jela zaštićeno i na razini EU sad na red za takvu zaštitu mogla doći i bučnica. Marljivi su u njenu propagiranju prema široj publici i eto već petu godinu zaredom pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede, Krapinsko–zagorske županije i Hrvatske turističke zajednice a u organizaciji Turističke zajednice područja Kumrovec, Desinić, Zagorska Sela, priređuju u Kumrovcu, Desiniću i Zagorskim Selima – svake godine drugdje – Bučnicu-fest.

Pobjednik u natjecanju u pravljenju bućnica ove je godine Bistro Hostel Kumrovec iz Kumrovca

Bučnica-fest je gospodarska, turistička i edukativna manifestacija, riječ je o festivalu bućnice odnosno prodajnoj izložbi bućnice ali i drugih domaćih proizvoda, kao i natjecanju u pripremanju bućnice, kaže Milan Kladnički, ispred TZ Kumrovec i okolnih mjesta zadužen da operativno orgnizira priredbu.

Uz ponudu i degustaciju bućnica i izložbu i sajam raznih domaćih proizvoda na manifestaciji se priređuju i edukativne radionice u organizaciji Ministarstva poljoprivrede, primjerice demonstracije upravo izrade bučnice, voditeljica sada u Zagorskim Selima bila je Ana Žnidarec, zatim igraonica za djecu, organiziraju se i prigodna ugostiteljska ponuda. Manifestacija je pokrenuta sa ciljem promocije zagorske tradicionalne kuhinje, buče kao vrhunske namirnice i proizvoda od buča, ali i s ciljem promidžbe općenito turističke ponude općina Kumrovec, Desinić i Zagorska Sela.

Ove godine u izboru za najbolju bućnicu, sudjelovalo je 12 natjecatelja: Hostel Kumrovec, Villa Zelenjak-Ventek, Grešna gorica, OPG Pri Brozu, Gostionica Kod Starog, Seoski turizam Šumak, Slastice Tri užitka, Vinotočje-izletište Hajduk, Gostilna Kunst iz Bistrice na slovenskoj strani Sutle, Sveta Katarina-dom za starije, Obiteljski dom za starije i nemoćne Ivić, i Agroturizam Zaboky selo. Prema odluci ocjenjivačkog suda u sastavu: Branko Čukelj zatim Ankica Vinković i Martina Geršak, priznanje Zlatna buča 2019 za najbolju bućnicu dobio je Hostel Kumrovec.

Bućnice hostela Kumrovec te znanog izletišta Zelenjak-Ventek između Klanjca i Kumrovca, kod spomenika himni Lijepa naša, kao i one od znanog izletišta Grešna gorica planule su u tili čas.

Žiri: chef Branko Čukelj, Ankica Vinković i Martina Geršak, te voditelj kroz program Hrvoje Hrbud

Bućnica Zelenjak-Ventek

Iz oroslavske kućne radionice, za prste oblizati: Anka Zrinski – bućnica, te Verica Ljubić – strepa

Bučino ulje, namazi od mljevene bučine koštice I bučina ulja, te različita brašna (heljda, pir, kukuruz…) proizvođača Sinkovića iz Bedekovčine

Manifestacija je bila odlično posjećena i sve ponuđene bućnice začas su se rasprodale. Sljedeće godine, Bučnica-fest bit će posljednje nedjelje kolovoza u Kumrovcu. ♣

Kaj su jeli naši stari?…

39.VRBOVEČKA TURISTIČKO-KULINARSKA MANIFESTACIJA – Kraj kolovoza/početak rujna već nekoliko desetljeća vezani su za kulinarsko-turističku manifestaciju Kaj su jeli naši stari? u Vrbovcu. Ove godine, u organizaciji Turističke zajednice općine Vrbovec i pod pokroviteljstvom Zagrebačke županije, Hrvatske turističke zajednice i Grada Vrbovca 39. Izdanje priredbe odvijalo se od 23. do 25. kolovoza. Najavljeni su bili bogat ne samo gastronomski nego i bogat kulturno-umjetnički i zabavni pa i sportski program, predviđeni su bili i sadržaji za mališane.

Vrbovec: pera, savijače od sira, gibanice

Zima će brzo…. Pod budnim okom urednika Radio Martina Borivoja Zimonje već u kolovozu se, eto, topi špek za mast i za čvarke. U posljednje vrijeme dobro stisnuti prhki čvarci su postali (s pravom, hvala Bogu i nešto naše fino domaće i zdravo u tom segmentu!) jako popularna grckalica kroz cijelu godinu. Ipak, s nestrpljenjem se svake godine čeka 29. 11., nekad dvostruki praznik – Republike i kolinja, a danas praznik, no samo, kolinja!

Kak su hodali naši stari? Na visokoj nozi? Ovi poslužitelji na svoj su način najavili 23. nacionalno prvenstvo sommeliera Hrvatske 25. i 26. studenoga 2019, u organizaciji Hrvatskog sommelier kluba

Davor Dretar Drele, glumac i tv-voditelj, u ulozi u kakvoj ga malo tko, ili nitko, još ne ponaje – kao pečenjar. U Vrbovcu je sa suprugom imao štand na kojemu je nudio finog pohanog piceka, vruču čuču, prženi krumpir, pohani luk i, zamislite – vodu odnosno sokove! Naznačene su bile i cijene slikanja s gazdom (50 kn) i s gazdaricom (neprocjenjivo)!

Središte Vrbovca po tradiciji zauzeli su štandovi s ponuđačima domaće prigotovljenih specijaliteta po starim receptima, poseban svoj dio imao je dakako i PIK Vrbovec sa svojim mesnim proizvodima, na velikoj i središnjoj pozornici izmjenjivali su se glazebni sastavi i solisti, kao glavni su predstavljeni Hladno pivo, Jelena Rozga i grupa Vigor, u sportskome dijelu najviše se zabave očekivalo na Gradskom stadionu na utakmici Debelih i Mršavih. Lijep dan privukao je brojne posjetitelje, što je pozitivno, međutim nužno je upitati kako to da je ove godine bilo manje štandova na kojima su se nudila stara jela, konkretno prostor kod Press Centra i nedaleko od glavn pozornice koji je prijašnjih godina bio pun s izlagačima jela sada je bio parkiralište… (Marko Čolić)    ♣

Delikatese: choco, choco

MUZEJ ČOKOLADE U ZAGREBU – Vijest za ljubitelje čokse: potkraj listopada ove godine trebao bi se u Zagrebu otvoriti Muzej čokolade! Tako će se glavni grad Lijepe naše priključiti gradovima u Belgiji, Švicarskoj, Njemačkoj i Španjolskog gdje takvi muzeji već postoje. Muzej će biti smješten u središtu grada, najavljeno je u Varšavskoj ulici.

Zagrebački Muzej čokolade bit će mjesto gdje će se moći saznati štošta o početku nastanka te delikatese, o njenoj rasprostnanjenosti u svijetu, uporabi i potrošnji, kulturalnom aspektu. Zamišljeno je da program bude interaktivan tako da se kod posjetitelja uključe sva osjetila – vid, miris, dodir, te dakako i okus. U sklopu Muzeja predviđen je i butik s izborom najfinijih čokolada i čokoladnih proizvoda domaće, manufakturne produkcije.

S ovim muzejem Zagreb postaje turistički zanimljiviji, naime metropola ima nekoliko neobičnih muzeja, primjerice Muzej raskinutih veza, Muzej iluzija, Muzej gljiva… ♣

Imendani

PINOT NOIR DAY! – Imendani više nisu ograničeni na osobe i (tradicijska) imena dobivena pri rođenju, nego su eto prošireni i na – vinske sorte i vina… Upravo 18. kolovoza je, tako, određen da bude imendan sorte s nazivom Pinot Noir!

Svečanost u povodu Dana crnog pinota kod Tilije u dvorištu, s time da je Matjaž Lemut Tilia na sredini slike, u crnoj potkošulji.

Matjaž Lemut, koji je, nakon što je određeno vrijeme, prije dosta godina, radio u velikom podrumu Vipavska klet, osnovao vlastiti vinski posjed i nazvao ga Tilia Estate, u posljednje vrijeme otkako se silno zaljubio u crni pinot i počeo ga proizvoditi u četiri kastegorije, od bazne do one premium kakvoće i na zavidnoj razini, sve više kad govori o svom podrumu rabi izraz Hiža (modrog) pinota. S toliko strasti uzgaja i prerađuje spomenutu sortu da je odlučio u Vipavskome kraju gdje crni pinot malo tko spominje, svake godine organizirati promocijsko događanje vezano uz crni pinot.

Prije otprilike godinu dana bio sam u Vipavskoj dolini na prezentaciji rebule, vina u koje se tamošnji proizvođači, logično, najviše uzdaju jer je riječ o izvornom proizvodu toga dijela Slovenije, međutim sada me put u Vipavsku dolinu odveo radi – crnog pinota!

Nakon okupljanja i pozdravne riječi domaćina ispred Tilijina podruma pošlo se u vinograd, gdje je crnom pinotu u čast zasvirao muzički sastav četiri čelosa. U čast crnog pinota izvedena je u – francuska himna Marseljeza! U Vioavskom vinogorju je inače zasad crnim pinotom zasađeno ukupno nekih 30 hektara površine. Od toga 6,5 hektara pripada Matjazu Lemutu Tiliji. Tilija inače ima 16 hektara svojih vinograda

Matjaž Lemut uz vinograd s pinotom crnim (modrim, kažu Slovenci), trsje je u sklopu imanja gdje su kuća u kojoj Lemut živi i vinski podrum Tilia. Iz toga vinograda su dva najbolja Tilijina vina – Pinot noir Estate i Pinot noir White label, ovaj drugi na tržištu uvijek iz berbe godinu dana nakon Pinota Estate, sad mu je aktualno godište 2016. Bazno vino je Pinot noir Vipava Valley, od grožđa većma iz mlađih nasada iz raznih Tilijinih vinograda. Stepenica iznad je Pinot noir cru Merljaki, iz vinograda nazvanog Merljaki u donjemu dijelu Vipavske doline i 15 km udaljenom od imanja Tilija. Trsje je u podnožju Fajtovog brda na lapornatom platou iznad rijeke Vipave. Matjaž Lemut kaže: Vipavska dolina vrlo je zanimljiva s vinogradarskog stanovišta jer unutar svoje 40-kilometarske dužine ima brojne položaje i mikropoložaje na različitim nadmorskoim visinama i s različitim tlima koji se mogu izdvojiti kao vrlo posebni i koji enologu omogućavaju da se vrlo kreativno igra u stvaranju svakog pojedinog vina. Primijetio sam da u Vipavskoj dolini pinot crni voli i pozicije na manjim visinama, tu on uspijeva očuvati lijepu svježinu i razviti finu aromatiku… Lemut je inače konzultant u feričanačkom Feravinu, pa eto nekako očekujemo da to što čini za pinot crni (sorta) i crni pinot (vino) u Vipavskoj dolini u određenoj mjeri u Feričancima učini s frankovkom, sortom također velikih mogućnosti

Za subotu 17. kolovoza, u predvečerje međunarodnog praznika posvećenog sorti pinot crni, Tilia Estate – Hiža pinotov pozvala je na poseban doživljaj, nazvan Poklonimo se crnom pinotu, a riječ je o druženju s nekoliko vipavskih proizvođača vina od toga kultivara, konkretno to su, uz Matjaža Lemuta, vlasnika Tilija Estatea, još Burja, Saksida, Pasji rep.

S proslavom crnog pinota u subotu sredinom kolovoza stvar nije završila za ovu godinu: u želji da se poveća prepoznatljivost crnoga pinota i da se valjano predstavi proizvodnja toga vina u Sloveniji, TILIA Estate udružila je snage s luksuznim hotelom i restoranom Kendov dvorac i s Kofein Dizajnom radi organizacije prvog Festivala i Master classa u Sloveniji i jugoistočnoj Europi u čast modrom pinotu. Ovogodišnje izdanje priredbe, Modri – Les Noirs. drugo do sada, odvijat će se 19. i 20. listopada u Kendovom dvorcu u Idriji.

Uvečer je u vinskom podrumu Tilia Estate u Dobravlju bio mali festival crnog pinota iz Vipavske doline i Goriških brda. Uz domaćina Tiliju, s vinm od pinota crnoga su se predstavili proizvođači Bjana (pjenušci!), posestvo Burja Primož Lavrenčič, zatim Jamšek, Saksida, Benčina, Čuk, Pasji rep. Sva vina bezgrešna, ipak uz Tilijine crne pinote Mrzljaki 2017, Estate 2017 White Label 2016 najviše su mi se dopala mirna crna vina od Burje (2017 (11 mjeseci dozrijevanja u velikoj bačvi), od Pasjeg repa (2017) kao i ružičasti pjenušci Bjana

U Sloveniji, gdje se godišnja konzumacija vina, veli enolog Lemut, kreće oko 40 litara po stanovniku, posađene su 53 vinske sorte, od toga 17 je crvenih. A jedna od tih 17 je i pinot crni. To je prastara sorta koja, da bi pokazala sve svoje čari, traži vještog, predanog pedantnog kreativnoga vinogradara i vinara. Modri pinot je, smatraju neki, najromantičnije vino. Vipavska dolina je drugo je najveće vinogorje u Sloveniji, po veličini se ne razlikuje mnogo od svjetski znane vinske doline Napa u Kaliforniji. U Vipavskoj dolini, gdje je dva i pol puta više padalina nego u Londonu i gdje istodobno bude i triput više sunčanih dana nego u Londonu, pinot crni posađen je na  površini od 30 hektara.

________________________

Sorte: pinot crni

NAJCJENJENIJA KAPLJICA PLANETA – Nalazi se, bilo samostalno, bilo kao glavna sastavnica, u najboljim i najskupljim vinima svijeta. Biser Burgundije i Champagne, ali i njemačkih Palatinata (Pfalz), Rheingaua i Badena. Svaki proizvođač koji drži do sebe nastoji se dokazati upravo s njime, koji je kompliciran za uzgoj, ali kad uspije – užitak je nemjerljiv.

Pinot crni: s njime je što-šta počelo. Naime, od njega su se mutacijom razvili pinot sivi, pinot meunier (mlinarski), potom lovrijenac (zvan i St.Laurent) i auxerrois, a od pinota sivoga nastao je pinot bijeli. Pinot crni kultivar je kontinentalnog, nešto sjevernijeg područja, a u novije vrijeme dosta se sadio i u Hrvatskoj, i to s dvostrukom namjenom – za, kad je godina za to dobra, rasni crnjak njegovan i u barriqueu, te, kad se godina počme pokazivati u drugome svjetlu, za bazno vino za pjenušac.

SINONIMI za pinot crni su pinot noir, Blauerspätburgunder, klevner, pinot nero. Riječ pinot dolazi iz francuskoga, od pin, što znači i češer, grozd pinota crnoga pomalo i liči na češer.

Pinot crni. Crtež: Greta Turković

Sorta je PORIJEKLOM iz Burgundije, s predjela između Ženevskog jezera i doline rijeke Rhône. Vjerojatno je nastala kao rezultat selekcija divljih loza što ih je čovjek učinio još prije oko 2000 godina. U Burgundiji o pinotu crnome postoje zapisi iz IV stoljeća poslije Krista. Tada je nazivan morillon noir (inače, u Austriji se danas za chardonnay kaže i morillon), a prvi opis vina s nazivom pinot noir je također iz Burgundije, ali iz 14. stoljeća. Pinot crni vezuje se redovito uz bogate i snažne srednjevjekovne samostane istočne Francuske, ali i zapadnoga dijela Njemačke u blizini Francuske. Ne samo u Burgundiji, nego i u njemačkome Rheingauu sortu su mnogo sadili cisterciti.  Inače, iz Burgundije je pinot crni na svoj posjed u dolini Rajne prenio Karlo Veliki.

U Burgundiji se dugo vremena od pinota crnoga proizvodilo samo ružičasto vino, i ta je navika prenesena u neke druge krajeve, primjerice u dolinu Loire, u Alsace, te Švicarsku (oeil de perdrix, jarebičje oko). Tek, zapravo, u 19. stoljeću u Burgundiji nastaje crnjak u stilu kakvog poznajemo danas. U međuvremenu i vinari uz Loireu, i oni u Alsaceu a i oni u Švicarskoj također su se okrenuli i prema crnome vinu.

Kad se spomene pinot crni zacijelo svima odmah na pamet padne samo njegova domovina Burgundija, odakle doista i stižu u svijetu najcjenjenija vina od toga kultivara, međutim posljednjih godina Burgundijcima su što se tiče crnog pinota u kategoriji vrlo kompleksnog i ozbiljnog vina snažna konkurencija postali Nijemci u spomenutima Rheingauu i Pfalzu (Palatinatu) te u Badenu, gdje je zasađeno 2/3 od ukupne površine pinota crnoga u Njemačkoj. U tim dijelovima Njemačke od pinota crnoga s uspjehom rade i visoke slatke predikate ponajprije tipa Beerenauslese – izborne berbe. U SAD područje znano po dobrom crnom pinotu je Oregon.

SVOJSTVA – Pinot crni postavlja visoke zahtjeve što se tiče klime, tla i pozicije vinograda. Najbolji rezultat daje na vapnenačkim tlima u sjevernijim područjima ali na povišenim i nakošenim toplijim položajima gdje međutim klima nije i prevruća. Takve okolnosti omogućuju mu polagano i duže sazrijevanje u tijeku kojega uspješno zadržava kiseline i lijepo razvija arome. Proizvođačima je danas na raspolaganju čak 46 klonova pinota crnoga, u prijašnjim vremenima, kad se gledalo na rodnost, proizvedeni su uvelike za potrebe njemačkih vinara klonovi što su davali veći prinos, no u najnovije vrijeme, kad se osobito gleda na kvalitetu, traže se klonovi sa suprotnim svojstvom. Najrašireniji klon u Burgundiji zasad je 115, no najbolju reputaciju ima klon 114, i svi ambiciozniji proizvođači nastoje rabiti njega. Klon Pommard, nazvan po burgndijskom selu crnoga vina, konkretno dakako upravo crnog pinota, rasprostranjen je po Novome svijetu.

Pinot noir – čaša

Boja vina je rubinska s tendencijom prema granatnoj, nešto svjetlija nego kod crnih vina drugih šire popularnih sorata kao npr. cabernet sauvignona, merlota, syraha. Kao mlado vino, crni pinot aromama će podsjetiti na malinu, jagodu, trešnju, a i na ljubičicu, kao starije vino, njegovano u bačvi, nema više tih tzv. primarnih aroma svježega voća nego se predstavlja složenim i bogatim bouquetom s aromama svojstvenima više sušenome voću i poduprtima onima što ih otpuste hrastove dužice bačve (začini poput vanilije, pa dim, prženo…), kao i onima smolastim i balzamskima što se razviju s vremenom i starenjem kapljice u butelji.

JELO i SERVIS – Budući da je crni pinot vino dužeg odležavanja i da je s profinjenim aromama, a, opet, nije nužno s previše maligana da bi postojala bojazan od za nos smetajućeg istupanja alkohola, za nj se, radi boljeg izričaja, preporučuje trbušasta čaša na stalku veće zapremnine – šira površina vina u dodiru sa zrakom/kisikom znači bolje oslobađanje aroma, te ponešto sužena pri vrhu – da se delikatne arome maksimalno moguće usmjere prema nosu.

Crni pinot jako će dobro popratiti fini sočan pršut primrskoga tipa, niz elaboriranih jela s tamnim mesom i u umaku, a poslužite ga, mladoga, na 16 do 18 stupnjeva, a dozrijevanog u bačvici i odležanog u butelji na 18 do 20 stupnjeva Celzija. (Željko Suhadolnik – ©) ■

Odličan, sočan pršut vlastite proizvodnje rezao je kod Tilije na festivalu crnog pinota mesar-pršutar Jordan Cigoj iz Črniča između Ajdovščine i Nove Gorice

_________________________

Za pinot crni kažu da je vrlo temperamentna vinska sorta, dosta komplicirana za uzgoj, međutim njeno vino bude vrlo kompleksno, tanini lijepo zaobljeni tako da ga se u svijetu smatra najhedonističkijom kapljicom pa iz toga proizlazi da ako je neki kultivar zavrijedio imati imendan ili svoj nacionalni odnosno internacionalni dan (zar nam baš toliko treba izlika za gutljaj??!!!), to je svakako pinot crni, porijeklom iz francuske Burgundije.

Evo, u nastavku, koje je datume zablježilo izdanje Wine Folly kao (međunarodni) Dan vina odnosno Dane nekih glasovitih svjetskih sorata, uz svaki taj vinski praznik ja dodajem ljudska imena koja sam uz dotičan datum pronašao u godišnjem kalendaru. Kao rezultat toga može biti nekoliko opcija: ako datum-praznik vina odnosno pojedine sorte ne prati vaše ime, tada se opustiti više puta, dakle na imendan/nazivdan sorte/vina i onda još, posebno, na vlastiti imendan, a ako se datumi poklapaju, tada toga dana – udvostručiti intenzitet slavlja.

Vinski imendani u tekućoj godini,  koja zbog njih postaje još tekućija, počinju 3. ožujka, tada je National Mulled Wine Day odnosno nacionalni Dan kuhanog vina(s puno mirodija u njemu). Toga dana slavljenici su Kunigunda, Marin, Kamilo. Zatim:  International Malbec Day je 17. travnja, toga pak dana čestitke primaju Rudolf i Šimun. Dana 24. travnja je National Sauvignon Blanc Day,  čestitari dolaze Vjeri i Vjeranu. National Moscato Day je 9. svibnja, a to je imendan za Mimu i Beatu. A Chardonnay, te Anselmo i Goran u prvom su planu 21. svibnja. Potom: National Wine Day – dakle praznik vina općenito, je 25. svibnja, dan kad svoje imendane slave Andrija i Dubravko. I nije to sve – National Rosé Wine Day pada na 11. lipnja, a to su imendani Borne i Jolande. National Albariño Day je 1. kolovoza, kad goste primaju Alfons, Vjera, Nada. Dan bijelog vina – International White Wine Day (spominju se kultivari moslavac/furmint, assyrtico, viognier, inzolia, albarino, arinto, ribolla gialla i semillon) slavi se 4. kolovoza, imena istaknuta u kalendaru na taj datum su Ivan, Justin. Ponavljam: National Pinot Noir Day je, 18. kolovoza, imendane tada imaju Jelena i Jelka. A 3. rujna kad se inače vesele Grgur i Gordana, na redu je Cabernet Day. International Grenache Day poklapa se s imendanom Dolores, a to je 15. rujna. Početkom listopada, konkretno 5.10., kad su imendani Placida, Miodraga i Faustine, svjetski je dan Vranca. Stigli smo tako do prve polovice studenoga: International Merlot Day predviđen je za 7. studenoga, na imendane Anđelka i Zdenke.  Ima i još: International Tempranillo Day začas je nakon merlota, konkretno to je 12. studenoga, kad su Emilijan, Milijan, Milan. Samo tri dana poslije je National Zinfandel Day ili Nacionalni Dan crljenka, tribidraga, spomenutog datuma imendane slave Albert, Berto, Leopold.

Godina, kako i priliči, završava s mjehurićima naime 31. prosinca je Champagne Day (odnosi se ne samo na šampanjce nego i na druge pjenušce).  Silvestar, Silvije i Melanija praznuju na tri kolosijeka: na svoje imendane, na Dan pjenušaca i na ispraćaju Stare godine!

Hoćemo li dočekati da se odredi i imendan odnosno međunarodni dan našeg plavca maloga? ♣

________________________________

pijte razborito – odgovorno – trijezno • drink wisely – responsibly – soberly

POTROŠAČKI PUTOKAZ

VODIČ ZA PAMETNU KUPNJU / HINTS TO THE SMART PURCHASE

Legenda

Veliki grozd, Šampion/Big Grape, Champion – 99 – 100 (ili or: 19,9 – 20 / 4,9 – 5,0) bodova/pts = Sjajno! Upečatljivo!  Jedinstveno! Višeslojno, precizno i visokokarakterno, živo, zrelo, puno i snažno, skladno i elegantno, s dugačkim završetkom / Brilliant! Impressive! Unique! Multilayered, precise and with high character, very alive, mature, full(bodied), harmonious and elegant, with a long finish,

♣ ♣ ♣ ♣ ♣  – Velika zlatna medalja/Great gold medal = Platinum medal – 95 – 98 (19,5 – 19,8 / 4,5 – 4,8) = Odlično, visoko karakterno, živo, zrelo, elegantno, klasično veliko vino / Excellent,  with much character, very alive, mature, fullbodied, classic elegant great wine, long finish.

♣ ♣ ♣ ♣ – Zlatna medalja/Gold medal – 90 – 94 (18,6 – 19,4 / 4,0 – 4,4) bodova = Izvrsno, kompleksno, uzbudljivo, živo, zrelo, profinjeno vino, s vrlo izraženima osobnošću i stilom / Outstanding, complex, exciting, alive and mature, very refined, with high style and quite a big personality.

♣ ♣ ♣ – Srebrna medalja/Silver medal – 85 – 89 (17,5  – 18,5 / 3,0 – 3,9) = Osobito dobro i tipično, složeno, moguće i s izgledima da se i još razvije, za ipak nešto zahtjevniji ukus / very good and typical, complex, with chances to develop even more, still for somewhat exigent consumer

♣ ♣  80 – 84 (15,5 – 17,4 / 2,1 – 2,9) = Korektno, može biti sortno prepoznatljivo i stilom definirano, bez neke uzbudljivosti / Correct, may be varietal recognizable and in a certain determinated style, but not exciting.

♣   7179 (11,0 – 15,4 / 1,1 – 2,0) = Obično,  prosječno, jednostavno, bez vrlina i nekih značajnijih, prejakih mana.. Moguće ponešto grubo, i/ili načeto umorom pa i na silaznoj putanji, eventualno još prihvatljivo za ležernu uporabu / Average, ordinary, with no virtues and no significant to strong flaws, eventually still acceptable for everyday use

Ispod/under 71 ( 11,0 / 1,0) = Nisko-prosječno, najbolje izbjegavati / low average, best to avoid.

⇑  – trošiti  •  ⇗ – trošiti ili još čuvati •  ⇒ – čuvati • – trošiti svakako uz hranu

HRVATSKA  CROATIA

Bregoviti sjeverozapad

♣ ♣ ♣ ♣ (♣) (mpc/pp: XL –  XXL) CHARDONNAY LAŠKOVEC 2017 – KORAK ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Plešivica; ■ VINOGRAD/VINEYARD: Laškovec • kosina/slope • tlo/soil: vapnenasto-ilovasto • sorta/variety: chardonnay • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski/nature friendly ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova – bobica/selection of the best grapes – berries • vinifikacija/vinification: fermentacija u drvu/fermentation in a wood container – odmah po završenom malolaktičkom vrenju prebačeno iz barriquea u veliku bačvu/immediately after the malolactic fermentation moved from the barrique to the big barrel  • dozrijevanje/maturation: velika bačva/big barrel • na kvascu/on the lees ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bourgogne  ■ ZATVARAČ/CLOSURE:  pluto/cork  ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Plešivica ZOI • suho/dry • 14,0 vol% ■ VINO je/WINE is: Moćno, puno, kompleksno, drvo lijepo uklopljeno, vrlo živo, donekle kremasto, skladno i elegantno, u ustima traje, s vremenom će svakako postajati bolje / Powerfull, complex, wood nicely incorporated, very vivid, somewhat creamy, harmonouius and elegant, long lasting th the mouth ■ SERVIS: ⇗ • • 14  ̊C • čaša/glass: srednja/medium one  – velika/big one  –  tip/type: bourgogne

♣ ♣ ♣  (mpc/pp: M) RAJNSKI RIZLING 2015 – POSAVEC ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Prigorje-Bilogora; ■ VINOGRAD/VINEYARD: Zelina • kosina/slope • sorta/variety: rizling rajnski ■ ZATVARAČ/CLOSURE: DIAM 3  ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: kvalitetno s kzp/quality with the origine • suho/dry • 12,0 vol%, ■ VINO je/WINE is:  čisto, vrlo ugodno, uravnoteženo, zrelo a  i s još lijepom svježinom, s naznakom sorte, finiš blago gorkast, rekao bih da je bolje tako nego da je slatkast/clean, nice-drinking, harmonious, mature and still with good freshness, on the riesling path, finish a bit bittery but perhaps it is better like this then if it were sweety ■ SERVIS:  ⇑ • 12   ̊C • čaša/glass: srednja/medium – tip/type: rhine….

Dalmacija

♣ ♣ ♣ (♣)  (mpc/pp: XL) DINGAČ 2017– Boris M. VIOLIĆ ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Pelješac ■ VINOGRAD/VINEYARD: Dingač • kosina/slope • sorta/variety: plavac mali crni • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski/nature friendly ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova • dozrijevanje/maturation: drvo/wood ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux  ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL:  Dingač ZOI • suho/dry • 15,5 vol% ■ VINO je/WINE is: u skladu sa sortom i podnebljem, vrlo toplo, unatoč zamjetnom taninu dosta zaobljeno, pozicija Dingač može pokazati i više/according to the variety and the area of the birth, quite rounded although the present tannin, the Dingač position could show more ■ SERVIS:  ⇗  ⇑ •  • 18  ̊C • čaša/glass: velika/big one  –  tip/type: bordeaux

♣ ♣ ♣ (mpc/pp: XL) MARE POSTUP 2013 – MRGUDIĆ ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Srednja i Južna Dalmacija, Pelješac; ■ VINOGRAD/VINEYARD: Postup • kosina/slope • sorta/variety: plavac mali • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski/nature friendly ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova/selection of the best grapes • vinifikacija/vinification: fermentacija u inoksu/fermentation in stainless steel • dozrijevanje/maturation: bačvica/small casc ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux ■ ZATVARAČ/CLOSURE: cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: suho/dry • 16,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški uredno/from the points of esthetics and marketing OK ■ VINO je/WINE is: višeslojno, snažnoga tijela, na kolosijeku sorte, obvezno ga konzumirati uz hranu. Dobro ga je prije uporabe dekantirati da se ublaži nota starine. Na nosu je s balzamskim notama, mirisom u pravcu suhih šljiva, začina, u ustima vruće (alkohol jako grije), oprezno s pićem /complex, fullbodied, showing it’s variety, bouquet  balsamic, with much dried plums, spices. Before drinking it would be good to decant the wine in order to aerate it. In the mouth very hot, to be consumed with meal.  ■ SERVIS:  ⇑ •  • 18  ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bordeaux

Istra & Kvarner

♣ ♣ ♣ ♣  (mpc/pp: XL) SANTA ELENA 2016 crno – Klaudio IPŠA  ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Hrvatska Istra; ■ VINOGRAD/VINEYARD: Sveta Jelena/Santa Elena • kosina/slope • nadmorska visina/altitude: 420 m • tlo/soil:  flish • sorta/variety: refošk, merlot (50:50 %) • loze stare/vines old: 8 godina/years • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski/nature friendly • berba/harvest: nešto kasnija) – izbor grozdova/a in a way late – selection of grapes ■ PODRUM/CELLAR: vinifikacija/vinification: maceracija i fermentacija u inoksu, kvasci vlastiti, maksimalna temperature 22 stupnja Celzija/maceration (skin contact) & fermentation in stainless steel, yeasts indigenous, maximal temperature up to the 22 degrees Celsius: 30 dana/days • dozrijevanje/maturation: bačvica, nova i rabljena/small casc, new and used: 16 mjeseci/months • na kvascu/on the lees • godina dana u butelji/one year in the bottle ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bourgogne ■ ZATVARAČ/CLOSURE: cork  ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI Hrvatska Istra • suho/dry • 14,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno, elegantno/nice, elegant ■ VINO je/WINE is: kompleksno, mineralno, puno, toplo, skladno, s lijepom voćnosti, slano, dugo traje/complex, mineral, nice fruity, fullbodied, warm, harmonious, salty, long lasting in the mouth ■ SERVIS: ⇗  •    • 18 ̊C • čaša/glass: velika/big one  –  tip/type: bordeaux

 Santa Elena bijelo 2017 na tržište će pomalo krenuti oko Nove godine.  Nekako istodobno na tržište će izaći i Santa Elena crno 2017.

S police Galerije vina MIVA

CAPE MENTELLE WINERY – Vinariju Cape Mentelle u vinorodnom području Margaret River u Zapadnoj Australiji osnovala  su 1970. braća Hohnen. S početnih 16 hektara, posjed je narastao na današnjih 150 ha. Imanje je u sklopu Estates & Wines, u vlasništvu grupacije LVMH. Direktor je Cameron Murphy a tehnički direktor Frédérique Perrin Parker.

Utjecaj strujanja svježeg zraka s mora i kvaliteta tla omogućavaju uspješan uzgoj mnogih sorata, konkretno u slučaju Vinarije Cape Mentelle to su merlot, sauvignon blanc, chardonnay, syrah, zinfandel/crljenak, cabernet franc, cabernet sauvignon. Paradni konj ili vino-ikona, odnosno kako bi Englezi i Amerikanci rekli flagship vinarije Cape Mentelle je vino cabernet sauvignon. Kad se za neko vino rabe netom spomenuta tri izraza podrazumijeva se da je ono iznimne kakvoće, da je od sorte dovoljno rasprostranjene na nekom području te da je riječ o sorti koja je u stanju svojim specifičnim organoleptičkim izričajem ponuditi vrh onoga što je ta neka sredina kadra dati, dakle da vino dostojno predstavljaa područje.

A upravo to je Cape Mentelle Cabernet Sauvignon, koji je u cijenjenoj Langtonovoj klasifikaciji uvršten je u grupu izvanrednih vina i koji je dva puta osvajao najprestižniju nagradu u Australiji  – Jimmy Watson Memorial Trophy.

Butelje Cape Mentelle na polici Galerije vina Miva

Za ovo se vino koristi grožđe s najstarijih loza u posjedu vinarije. U obradi vinograda ne rabe se umjetna gnojiva ni pesticidi, što se tiče berbe ona je ručna a obavlja se i posebna, stroga selekcija grožđa. Sve to da se, uz postizanje jakog sortnog potpisa cabernet sauvignona, dopusti i cijelome terroiru da ostavi snažnan utisak.

Cloudy Bay

CLOUDY BAY – Cloudy Bay vrlo vjerojatno je na svijetu najpoznatija novozelandska vinarija. Nalazi se u vinorodnom području Marborough. Utemeljena je 1985, kao jedan od porvih pet podruma u tome dijelu Novog Zelanda.

Posebno jednom vinu Cloudy Baya pripada najveći dio zasluge za tu svjetsku slavu, a to je sauvignon blanc. Teško bi bilo pobrojiti sve nagrade koje je to vino osvojilo…. A publika je sjajno prihvatila i crnjak od pinota crnoga…

Danas se eto u svim dijelovima svijeta može čuti da je Cloudy Bay Sauvignon blanc jedan od najuspješnijih novosvjetskih sauvignona.

Kada ovakvu slavu postigne vinarija osnovana ne baš tako davne 1985. jasno je da jedino kvaliteta može stajati iza toga. Vinariju je inače osnovao David Hohnen, jedan od tri brata Hohnen koji su osnovali i Cape Mentelle Winery.

Interesantno kod ove vinarije je da ona promovira ne samo svoja vina nego i stil života. Pod time se misli ne samo na odnos prema prirodi i na ekologiju. Cloudy Bay pričati će uvelike o tome kako da optimalno uživate za stolom, ponudit će savjete u kojim je prigodama koje njihovo vino najbolje poslužiti, uz koja jela i na kojoj temperaturi je koje najbolje piti, ponudit će pribor za otvaranje i serviranje vina dizajniran upravo za Cloudy Bay, pa čak i – parfeme i miomirise kako ih preporučuje Cloudy Bay. ♣

ovih dana kušano još… /  these days tasted too…   

IMPRESIVNI VETERANI /  IMPRESSIVE OLDIES        

Zuti plavec 2005 – Šember!

S PROŠLOŠĆU ZA BUDUĆNOST – Muškat Mme Mathias s početka ovog stoljeća i trećeg tisućljeća! Od loza starih oko 70 godina, grožđe je vinificirano uz kraću maceraciju (slično onome kako se nekad radilo u našim krajevima!) ali ne i s ciljem dobivanja danas popularnog tzv. orange-vina, vino još od prije nekoliko godina kad sam ga slučajno kušao kod plešivičke vinogradarsko-vinske obitelji Šember, pamtim ne kao – kako bi naziv možda sugerirao – aromatični slatkiš nego kao suho, moćno, s 15 vol % alkohola, impresivno, upravo ovih dana na ponovnom kušanju pokazalo se još uvijek izvrsno očuvanime. Drugo osobito ugodno iznenađenje za nekoga tko nije imao i nema osobito povjerenje u samostalno vino od sorte plavec žuti i tko nije imao prigodu kušati s brigom napravljeni nešto stariji žuti plavec: stara sorta bogata kiselinama i rasprostranjena u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i u sjeveroistočnoj Sloveniji uz hrvatsku granicu a koju su u posljednje vrijeme naši vinari otkrili kao odličan osvježavajući dodatak drugim sortama, posebice u produkciji pjenušaca, u eno-interpretaciji (vrlo kratka maceracija) Zdenka Šembera još daleke 2005. godine, zablistala je u vinu također ovih dana na kušanju kod Šemberovih, doista zlatnim sjajem (…loza se tiho i nijemo penje, oh, divno je to njeno slijepo htijenje: iz blata postati čista vinom što u čaši blista! – Miroslav Krleža!)!

Ugodno iznenađenje, nakon 14 godina: Žuti plavec 2005 – Šember. Kod Zdenka Šembera još zanimljivosti: rajnski rizlinzi macerirani od mjesec do najviše dva u drvenoj kaci, te također ne s ciljem proizvodnje jantarnog vina (to on radi s dugim maceracijama u amfori): sad je aktualno vino iz berbe 2017, ali Zdenko od rajnskoga ima takav tip vina i iz  2011. u odličnoj kondiciji!

Dakle, plešivički vinogradar i vinar Zdenko Šember, uvjerio sam se u nekoliko navrata u to, umije proizvesti visoke specifičnosti te i očuvati vina kroz godine i godine. Zasad međutim još nedovoljno razmišlja – šteta! – o tome da bi i njegovi eno-uradci iz dalje prošlosti mogli za kupovinu i kušanje zanimati ljubitelje vina – SADA i u BUDUĆNOSTI!

Nedavna degustacija kod Zdenka i Nikole Šembera (stoje), uz domaćine su zagrebački ugostitelji Krešimir Šesnić, sommelier i voditelj bistroa Fino & Vino na Kaptolu, te Boris Orašanin, vlasnik lijepog restorana Trilogija kod zagrebačkih Kamenitih vratiju. Mogućnosti za vinska radionice s posebnim Bakhovim uzorcima postoje u oba lokala                                               SuČ 08.2019

Fino & vino; Kaptol 10, Zagreb – Hrvatska; Tel: +385 1 484 5336; e-mail: finoivino.zagreb@gmail.com ; http://www.finoivino.com ; Radno vrijeme/Opening hours: pon/mon-sub/sat /12-23

Iskrena jela ⦁ Gostu, vinu & džepu prijateljski pristup

Genuine meals ⦁ Guest, wine & pocket friendly approach

Inventivni šef kuhinje & iskusni kompetentni sommelier

Inventive chef & experienced competent sommelier

Mogućnost organizacije posebnih degustacija pomno i tematski izabranih vina, odnosno degustacija dobitne kombinacije vina i jela ⦁ Possible specially organised tastings of chosen particular wines, and tastings of the combination of chosen wines with appropriate food

 

Advertisements

SVIJET u ČAŠI – 07.2019 – WORLD IN a GLASS

KROZ /THROUGH

ŽELJKO SUHADOLNIK

_____________________________

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

42 svjetski kongres OIV-a, Ženeva: PAU ROCA – VINSKI SVIJET NA DLANU ⦁ Svjetska vinska vrhuška: BODEGA NUMANTHIA ⦁ Kralj vina, u Republici Hrvatskoj: RAJNSKI RIZLING u ZAPEĆKU! ⦁ Maceracija i krive poruke: TOMCI SADA i SA SAUVIGNONOM i TRAMINCEM! ⦁ Veliki i mali: AGROLAGUNIN KONTINUIRANO VISOKI SJAJ ⦁ Novi Zakon o vinu. GOTOVO NULA KOMENTARA ⦁ Gurmanski poroci: POŽEŽANIN ŠAMPION KULENIJADE 2019 ⦁ ESPLANADE u LJETNOM IZDANJU NA TANJURU ⦁ Michelin uskoro KOD KORAKA na Plešivici? ⦁ Vječni DRAGO VUKUŠIĆ ⦁ ČVARCI i RIZLING ⦁ Slatke dileme: CRNO-BIJELI SVIJET ⦁ U znaku BAKHOVA POKERA ⦁ Kulturno popodne CONCERTO vivace u Donjoj Reci ⦁ Novi pjenušac iz Doline kardinala: BARUN 100+ brut nature ⦁ HLADNO PIVO s razglasa i iz čaše ⦁ BOŠKINAC za zdrav život djece ⦁ ROXANICH Wine & Heritage Hotel ⦁ Smanjenje PDV-a ⦁ SINIŠA LASAN – as! ⦁ Muzej vinogradarstva i vinarstva u PUTNIKOVIĆIMA ⦁ Četvrt stoljeća PAVLOMIRA ⦁ 100 godina ZAVODA  ZA VINOGRADARSTVO i VINARSTVO ⦁ Nove sorte: SOUVIGNIER GRIS ⦁ Stare sorte: CRNA KAVČINA i SILVANAC ZELENI ZA ODLIČNE PJENUŠCE ⦁ POTROŠAČKI PUTOKAZ – BUYING GUIDE

_____________________

42. svjetski kongres OIV, Ženeva, Švicarska

        PAU ROCA: SVJETSKO VINOGRADARSTVO i VINARSTVO 2018-2019 – Na 42. Svjetskom kongresu međunarodne organizacije za vinovu lozu i vino održanome nedavno u Ženevi u Švicarskoj glavni direktor OIV-a Pau Roca iznio je najnoviju sliku vinogradarstva i vinarstva u svijetu.

Definitivan podatak za 2018. vezan uz ukupnu površinu pod vinovom lozom: ona je 7,4 milijuna hektara

Pau Roca, glavni direktor OIV-a, na 42 kongresu OIV-a nedavno u Ženevi

Ukupna produkcija grožđa dosiže 78 milijuna tona. Od toga, proizvodnja stolnoga grožđa iznosi 27,3 milijuna tona. Proizvodnja sušenoga grožđa je 1,3 milijuna tona. Globalna produkcija vina kreće se oko 292 miijuna hektolitara. Svjetska potrošnja vina je 246 milijuna hl. Trgovinska razmjena vina u svijetu je 108 milijuna hl u smislu količina te 31 milijardu eura u kontekstu novčane vrijednosti.

Španjolska je već godinama jedan od glavnih protagonista globalne vinske scene. Znanstveno je utvrđeno da se u Španjolskoj vino proizvodi još od šestog stoljeća prije Krista (kao i u Hrvatskoj!). Među 12 sorata koje su u svijetu najviše zasađene čak je šest španjolskog porijekla, a to su airen, garnacha (grenache), caryriñena (carignan), monastrell, bobal i tempranillo. Na slikama: Mariano Garcia, slavni enolog koji je do nedavno radio za glasovitu Vega Siciliju a sad ima sjajan podrum Bodegas Toro. Među jakim igračima u Španjolskoj je posjed Felix Callejo; vina prezentiraju Callejova kćerka Cristina Callejo i njena sestra. Odlična vina ali i s arhitektonske strane sjajan podrum ima i Marques de Riscal

Mariano Garcia, slavni enolog koji je do nedavno radio za glasovitu Vega Siciliju a sad ima sjajan podrum Bodegas Toro.l

Španjolska je i dalje na čelu ljestvice zemalja svijeta s najvećom vinogradskom površinom – u toj zemlji obrađuje se 969 milijuna hektara pod lozom. Slijede Kina sa 875 milijuna ha, i Francuska sa 793 milijuna ha. Europska Unija u 2018. se ustabilila na 3,324 milijuna hektara vinograda.

Proizvodnja grožđa u svijetu u porastu je. Od 2000. na ovamo zamjećuje se povećanje proizvodnje grožđa unatoč tome što je došlo do smanjenja globalne vinogradske površine, a to se objašnjava uglavnom povećanjem prinosa kao slijedu stalnog poboljšanja u radovima u vinogradarstvu. Najveći proizvođač grožđa na svijetu je Kina, s 11,7 milijuna tona (to je 15 posto ukupne svjetske produkcije grožđa), ispred Italije s 8,6 milijuna tona, SAD sa 6,9 milijuna tona, Španjolske sa 5,9 milijuna tona, Francuske sa 5,5 milijuna tona. U 2018. Kina ostaje najveći proizvođač stolnog grožđa, s 9,8 milijuna tona, slijede Turska s 1,9 milijunom tona i Indija također s 1,9 milijunom tona

________________

WEIN AUS ÖSTERREICH 2018/2019 – Austrija posjeduje 46.500 hektara vinograda. Vinogradarska Austrija smještena je na istočnome dijelu države, uglavnom uz državnu granicu sa Češkom na sjeveru-sjeveroistoku, Slovačkom na sjeveroistoku, Mađarskom na istoku te Slovenijom na jugoistoku i jugu.

Vinorodna područlja Austrije, smještena uglavnom uz državnu granicu – sa Češkom, Slovačkom, Mađarskom, Slovenijom

Najveća vinogradarska i vinska regija je Niederösterreich ili Donja Austrija, tu je 28.145 hektara pod vinovom lozom. Slijedi Burgenland ili Gradišće sa 13.100 ha vinograda, a na trećem je mjestu Štajerska sa 4633 hektara.  Posebna je jedinica Beč, sa 645 hektara s trsjem.

Vinorodna područlja Austrije, smještena uglavnom uz državnu granicu – sa Češkom, Slovačkom, Mađarskom, Slovenijom

___________________

Uskoro će na www.suhiucasi.wordpress.com u rubrici Kronika / Chronicle biti objavljena šetnja nizom austrijskih vinorodnih područja. Što se tiče konkretno pojedinih vina, dobar dio ih je već predstavljen na www.suhiucasi.wordpress.com u rubrici Kronika – 06.2019 – Chronicle, u dijelu Potrošački putokaz

__________________

Količinski, prosječna berba kreće se oko 2,4 milijuna hektolitara vina, 2018. je bila kvantitativno izdašnija, s 2,75 milijuna hl.

Austrija je zemlja pretežito bijelih sorata i bijeloga vina. Bijeli kultivari pokrivaju oko 67 posto ukupne nacionalne vinogradske površine, a najrašireniji je, s 31 posto, veltlinac zeleni (Grüner Veltliner). Graševine (=Welshriesling) je sedam posto. Od ukupno 33 posto crvenih sorata 14 posto otpada na zweigelt, a 6,5 posto na frankovku (Blaufränkisch).

Austrija u pokrajini Donja Austrija (Niederösterreich) ima četiri vinske regije od kojih svaka naglasak stavlja na neku svoju sortu odnosno nekoliko za taj neki dotičan kraj tipičnih, u dotičnome kraju etabliranih sorata, konkretno to su Wachau vinske perjanice kojega su veltlinac zeleni i rizling rajnski (riesling), Wagram koji gura veltlinac zeleni i veltlinac crveni, Carnuntum koji se maksimalno oslanja na zweigelt i frankovku, te Thermenregion gdje kao svoje adute vide Zierfandler, Rotgipfler (prevedeno na naški: crvenovršac jer su gornji listovi loze crvenkasti, inače u Hrvatskoj se za tu sortu rabi izraz zelenac), lovrijenac (St. Laurent) i pinot crni.

Postoji i 13 specificiranih vinogradarskih područja koja na temelju pravilnika što propisuje sorte i tehnologiju produkcije te što predviđa nekoliko kvalitativnih kategorija vina smiju u označavanju svojih vina uz naziv vinogorja rabiti izraz Districtus Austriae Controllatus (DAC), a ta su područja Weinviertel, MittelBurgenland (Srednje Gradišće), Traisental, Kremstal, Kamptal, Leithaberg, Eisenberg, Neusiedlersee, Vulkanland Steiermark, Südsteiermark i Weststeiermark, Wiener Gemischer Satz te, za ružičasto vino, Rosalia. Za Weinviertel DAC je propisan kultivar veltlinac zeleni, za Mittelburgenland DAC (Srednje Gradišće) frankovka, za Trasental su veltinac zeleni i riesling, za Kremstal i Kamptal također veltlinac zeleni i riesling, za Leithaberg DAC za bijelo vino pinot bijeli, chardonnay, veltlinac zeleni i neuburger a za crno frankovka, za Eisenberg DAC frankovka, za Neusiedlersee DAC zweigelt ako je vino jednosortno a ako je riječ o cuvéeu onda zweigelt mora biti dominantan, za DAC Wiener Gemischer Satz (razne sorte – Gemischter Satz znači da je riječ o više sorata tradicijski sađenih u vinogorju Beč =Wien koje se beru i prerađuju istodobno), za Vulkanland Steiermark DAC propisani su graševina, pinot bijeli, chardonnay, pinot sivi (ruländer), riesling, Gelber Muskateller ili muškat žuti, sauvignon bijeli i traminac, za Sudsteiermark DAC također graševina, pinot bijeli, chardonnay, pinot sivi (ruländer), riesling, Gelber Muskateller ili muškat žuti, sauvignon bijeli i traminac, za Weststeiermark DAC također su u igri graševina, pinot bijeli, chardonnay, pinot sivi (ruländer), riesling, Gelber Muskateller ili muškat žuti, sauvignon bijeli i traminac, s time što tu u obzir dolazi i Blauer Wildbacher ili Schilcher, za Rosaliju DAC  tu su frankovka i zweigelt, a za Rosaliju DAC Rosé jedna tamna sorta ili više visokokvalitetnih i za dotični kraj preporučenih sorata.

Piramida kvaltete za mirno vino

Piramida kvaltete za pjenušce

Postoje i tzv. piramide kakvoće. Austrija ima generičnu apelaciju – Gebietswein, za vina iz vinograda unutar pojedinih pokrajina (Niederoesterreich (Donja Austrija), Burgenland (Gradišće), Steiermark (Štajerska), Wien(Beč), Kärnten (Koruška), Salzburg, Tirol, Voralberg, Gornja Austrija ili Oberösterreich. Gebietswein je jednostavnija, svježa kapljica svojstvena  tom širem području. Apelacija iznad te generične odnosi se na uža područja tj. vinogorja – Wachau, Kremstal, Kamptal, Traisental, Wagram, Weinviertel, Thermenregion, Carnuntum, Leithaberg, Neusiedlersee, Mittelburgenland, Eisenberg, Rosalia, Vulkanland Steiermark, Sudsteiermark, Weststeiermark, Wien (Beč). Sredinu piramide čine Ortsweine, vina od grožđa iz vinograda unutar pojedine općina, Ono što su u Austriji Ortsweine u Francuskoj, konkretno Burgundiji, su villages aoc. Riječ je o punijoj i složenijoj kapljici koja organoleptikom treba predstavljati tu vinogradarsku općinu u kojoj je nastala, dakako na etiketi u apelaciji treba biti naveden naziv općine. Vrh piramide kvalitete čine vina s posebnih, izdvojenih položaja, u Austriji zvanih Riede, dakle to su RiedenWeine. Riječ je o kapljici s položaja koji su u klasifikaciji unutar vinogorja svrstani u najbolje. Apelacija mora sadržavati naziv položaja. Budući da uvijek ima proizvođača koji se ne trse u dovoljnoj mjeri kako bi kreirali ekstra i kompleksnu kapljicu, ambiciozni proizvođači koji se pak i te kako trude s tih ekstra položaja i dobiti baš ekstra kapljicu dostojnu kvalitete vinogradskog položaja, i koji izlaze s duže dozrijevanim višeslojnim i karakternim vinima imaju mogućnost, ako prođu provjeru, na etiketu staviti i oznaku Reserve.

Posebne su oznake za pjenušce s geografskim porijeklom. Formirana je piramida kakvoće PDO (Protected Designation of Origin) baza koju, s najvećom proizvedenom količinom, čine pjenušci s oznakom Klassik. Grožđe je s područja pojedine regije, uz klasičnu metodu dopušta se i metoda charmat, a pjenušac nakon drugog vremna mora prije izlaska pred kupca na kvascu provesti najmanje devet mjeseci. Kategorija rezerva je stupanj iznad, grožđe mora biti iz naznačenog vinogorja austrijske vinorodne regije i brano ručno te prerađeno u dotičnoj regiji, za šampanjizaciju se smije koristiti samo klasična, tradicijska (šampanjska) metoda s drugim vrenjem u boci, pjenušac prije izlaska na tržište mora u boci na kvascu provesti najmanje 18 mjeseci. Špicu piramide čini Grosse Reserve, grožđa mora biti ubrano i prerađeno unutar pojedine, navedene općine, metoda šampanjizacije isključivo je tradicijska, dakle s drugim vrenjem u boci, pjenušac nakon vrenja a prije izlaska na tržište mora na kvascu u boci odležati najmanje 36 mjeseci.

Na razini Austrije 4000 je podruma koji za tržište pune vino u bocu.

Među zvijezdama austrijskoga vina je i Emmerich Knoll iz Wachaua, na slici sa sinom Augustom

Što se tiče održivog uzgoja i organske proizvodnje, u Austriji postoje dvije oznake, jedna je Sustainable Austria, pod nadzorom Udruge vinogradara i vinara Austrije, vino mora biti GM free, mora se puniti u ambalažu koja ne zagađuje okoliš, kontrola je svake tri godine, a druga oznaka je oznaka izražena kroz EU logo o organskom uzgoju, tu je nadležna Europska komisija, kontrole su svake godine. ∎

_________________

U globalnoj proizvodnji sušenoga grožđa koja se u 2018. kretala  oko 1,3 milijuna tona, Turska je prednjačila s 381.000 tona, SAD su slijedile s 263 000 tona. Te su dvije zemlje najveći svjetski proizvođači sušenoga grožđa.

Svjetska proizvodnja vina u 2018. od 292 milijuna hl bila je količinski jedna od najvećih od 2000. godine na ovamo. U odnosu na proizvodnju u 2017. ona je veća za 17 posto. Godina 2017., podsjetimo se, u mnogim vinogradarskim predjelima Zemlje bila je s nepovoljnim meteorološkim uvjetima i to je bio razlog da je više zemalja izašlo s dosta manjom produkcijom od uobičajene.

Na čelu sjajnog posjeda Ciacci Piccolomini d’Aragona je Paolo Bianchini, koji se posebice u posljednje vrijeme ističe i kao biciklist na značajnijim takmičenjima

Italija se sa registriranih 54,8 milijuna hektolitara u 2018. potvrdila kao najveći svjetski proizvođač vina, na drugom je mjestu Francuska sa 48,6 milijuna hl, slijede Španjolska sa 44,4 milijuna hl. SAD se hvale s 23,9 miijuna hl, Argentina s 14,5 milijuna hl, Čile s 12,9 milijuna hl, Južna Afrika, inače zahvaćena velikom sušom, proizvela je 9,5 milijuna hl. Iako je po površini pod trsjem u svjetskome vrhu, Kina u posljednje dvije godine bilježi pad u količini proizvedenoga vina, u 2018. imala produkciju vina od tek 9,1 milijun hl.

Italija – najveći svjetski proizvođač vina, glasovita po perjanicama kao što su crnjaci brunello iz Montalcina u Toscani, barolo te barbaresco iz Pijemonta. Kad se govori o stubovima kakvoće, u Montalcinu je svakako u prvim redovima Podere Salicutti, koje je utemeljio je 1994. Francesco Leanza, i doveo ga je i do certifikata biodinamske produkcije. Salicutti koji ima Brunello Piaggione, Rosso di Montalcinoi Sorgente i Dopoteatro Rosso IGT Toscana, inače nudi i smještaj u svojim turističkim apartmanima.

Potrošnja vina u svijetu stabilizirala se u 2018. Ona je bila oko 246 milijuna hl. Zaustavljen je pad u potrošnji u zemljama tradicijskim proizvođačima vina, a porasla je potrošnja u dosta zemalja, posebice onima u Aziji, koje su postale značajna tržišta za vino. SAD su se s 33 milijuna hl pokazale kao najveći svjetski potrošač vina, na drugom su mjestu Francuzi sa 26,8 milijuna hl, na trećem Talijani sa 22,4 milijuna hl, iza su Nijemci s 20 milijuna hl, te Kinezi sa 17,9 milijuna hl.

___________________

Le VIN SUISSE Švicarska proizvodnja vina mjeri se u milijunima litara a ne hektolitara. Godinu 2017. Švicarci će pamtiti kao jednu od svojih količinski najslabijih berbi, naime te godine proizvedeno je u Konfederaciji tek 79 milijuna litara vina. U 2018. produkcija je prešla 100 milijuna litara, točnije bila je 111 milijuna litara, a nešto manje od 100 milijuna litara iznosila je potrošnja. Kvantitativno slabija produkcija bilježi se npr. i 2013, tada je iznosila 84 milijuna litara, zatim 2014. kad se kretala oko 93 milijuna, godine 2015. nije prešla 85 mlijuna litara. U posljednjim godinama berba iznad 100 milijuna litara osim u 2018 (111 milijuna litara) registrirana je 2016 (117 milijuna litara).

Kanton Valais proizvede oko 45 milijuna litara godišnje, kanton Vaud 30 milijuna, kanton Genève 10  milijuna litara, a područje Triju jezera – Les Trois-Lacs (Neuchâtel, Bienne, Morat) oko sedam milijuna litara.

Što se tiče vinogradskih površina, Švicarska je 2002. dostigla 15.000 hektara, ali u 2017. opet je bila ispod te brojke, na nešto manje od 14.800 ha. Vinogradi kantona Valais, Vaud i Genève pokrivaju oko 69 posto ukupne vinogradske površine u zemlji Wilhelma Tella. Valais vodi s 33 posto, slijedi Vaud sa 26 posto, Ženeva (Genève) participira s 10 posto. Svi ostali kantoni su na manje od 10 posto, konkretno Ticino ne prelazi sedam posto, danas je tamo nešto manje od 1100 hektara (između 1092 i 1097 ha) pod vinovom lozom.

Švicarska, i njeni vinorodni kantoni

Glavne bijele i crvene sorte u Švicarskoj, po kantonima. A ovdje kraticama navedeni kantoni su Valais, Vaud, Genève, Ticino, Neuchâtel

Govorimo li o boji vina, bijela kapljica prisutna je u posljednjih desetak godina sa oko 43 posto, što je općenito gledano smanjenje u odnosu na prije, kad je sa 48 posto sudjelovala u ukupnoj švicarskoj produkciji. Opredjeljenje prema bijelome vinu jače je u njemačkim kantonima Švicarske. Talijanski Ticino kao da počinje slijediti trend njemačkih kantona, naime pokazuje se da je u tome kantonu udio bijelih sorata od 1997. do 2017 narastao za više od tri posto. Osobito se sade chardonnay i sauvignon blanc. Proizvođači u Ticinu pokazali su se inače vrlo fleksibilnima i praktičnima s obzirom na meteorološke priike odnosno neprilike: unatrag nešto godina praksa kod mnogih od njih u godinama koje nisu baš povoljne za ozbiljnije crnjake crne sorte vinificirati na bijelo, i to čine s jako dobrim rezultatom, najnoviji podatak veli da čak 20 posto svojega merlota koji bi u takvim slabijim godinama bio blijed vinari iz Ticina pretvaraju u vrlo vrlo solidnu i tržižno osjetno vrijedniju bijelu kapljicu!

Među najboljim proizvođačima vina u Švicarskoj su Georg Fromm (na slici sa sinom Marcom) iz Malansa (sjajan pinot noir Selvenen), zatim Didier Joris iz Chamosona u Valaisu – izvanredan Syrah…

Iako je u nekim predjelima zemlje povećan interes za bijelim sortama i bijelim vinom, na razini cijele Švicarske se kod proizvođača ipak u ukupnosti vidi osjetno veće zanimanje za crnim vinom.

Najjače vinogradarsko područje Švicarske, ono u kantonu Valais, danas sa oko 4900 hektara pod lozom, bilježi u ukupnom sortimentu osjetno smanjenje udjela tradicijskih i do nedavno glavnih kultivara u tome dijelu Švicarske, a riječ je o plemenki odnosno o chasselasu-fendantu koja je maknuta sa 860 hektara, zatim riječ je o gamayu koji je maknut sa 401 hektara te pinotu crnome koji je maknut sa 355 hektara. Domaće bijele sorte kao petite arvine i savagnin te, osobito, crne sorte kao syrah, cornalin, humagne i internacionalac merlot u novije su vrijeme od prijašnjih pokrivenih kantonskih ukupno 218 hektara skočile su na 940 hektara!

U kantonu Valud također se površina pod crnim kultivarima povećala, od 28 na 35 posto, a najvećim dijelom od bijelih sorata iskrčena je plemenka odnosno chasselas, nekad u Švicarskoj najrašireniji kultivar. Maknut je i gamay, sa 191 hektara, a na 250 hektara zasađeni su gamaret i garanoir, a i merlot koji je svoj udio povećao za 54 hektara. Gamaret i garanoir povećali su, za 139 hektara, prisutnost i u vinogradima kantona Genève, gdje je također odbačeno poprilično chasselasa (oko 200 ha!). U kantonu Genève proizvodnja crnoga vina povećana je sa nedavnih 49 na sadašnjih 57 posto. U području triju jezera – Les-Trois-Lacs (Neuchatel, Bienne, Morat) crno vino u ukupnoj proizvodnji je sa 39 posto skočilo na 55 posto! Švicarci su se i tu odrekli uvelike plemenke, a zasadili pinot crni, garanoir te od bijelih sorata još chardonnaya, pinota sivog i sauvignona. Međutim Švicarci nisu okrenuli leđa i svim svojim starim sortama, štaviše počeli su ih otkrivati i vrednovati krajem prošlog stoljeća, najviše su se usredotočili na petite arvine, cornalin, humagne rouge I humagne blanche, amigne…

…te Jean Rene Germanier Domaine Balavaud iz Vetroza u Valaisu – odličan syrah Cayas, odličan Cornalin, te Pellegrin Domaine Grand’Cour iz Satignyja kod Ženeve – upečatljiv Pinot noir P

Počeci vinogradarstva u Švicarskoj sežu u daleko osmo stoljeće prije Krista. Grožđe se uzgajalo kao voće za jelo. U sektor vinarstva prostor današnje Švicarske ušao je 58 godine prije Krista, nakon što je rimska vojska pod vodstvom julija Cezara porazila helvetsko pleme koje je vodio Divico, tako da je čitav teritorij sadašnje Švicarske postao dio rimskog carstva i pod Rimljanima će ostati četiri stoljeća.  Stari Rimljani pobrinuli su se za razvoj vinogradarstva i vinarstva. Nakon 450 godine i sa širenjem kršćanstva te zahvaljujući uvelike i aktivnosti baš benediktinskih redovnika proizvodnja vina počinje cvasti…Vinska scena razvijala se pod snažnim francuskim i njemačkim utjecajima, to se vidi i po zasađenim sortama i opsegu njihove nazočnosti, tako su Francuzi značaan upliv imali na širenje chardonnaya, marsanne blanche, sauvignona bijeloga, a Nijemci za silvanac zeleni, kerner, pa i rizvanac, u Švicarskoj znan kao Müller Thurgau gdje ga je, u kantonu Thurgau, stvorio professor Müller.

Krajem prošlog stoljeća u Institutu Agroscope Changins u Wadenswillu intenzivirala se aktivnost na stvaranju križanaca, pa su tako križanjima sorte gamay s kultivarom reichensteiner blanche kreirana tri snažno obojena i dosta tanična kultivara- gamaret, garanoir i mara. Kombiniranjem chardonnaya i plemenke (chasselas) proizvedeni su kultivari charmont i doral. Na samome kraju prošlog stoljeća fokusiralo se na stvaranje visokokvalitetnih vinskih sorata koje će biti otporne na kriptogamske bolesti i 2013. Javnosti je predstavljen prvi član te nove sorte obbitelji, kultivar divico.

Tradicijska vina – evo i nekoliko tradicijskih švicarskih vina i njihovih osnovnih značajki: Dôle je blend crnih sorata u Valaisu. Miješaju se crni pinot u količini od 85 posto, te gamay. Pinot crni mora biti dominantan, a uz gamay smiju se u preostalih 15 posto koristiti i druge u kantonu Valais dozvoljene sorte.  Oeil-de-Perdrix (jarebičje oko), riječ je o crnom pinotu u ružičastoj varijanti. U kantonu Neuchâtel crnom pinotu smije de dodati do 10 posto bijeloga ili sivog pinota.  Non filtré znači ne samo to da vino nije filtrirano, nego i da je riječ o sasvim mladoj plemenki (chasselas) iz Neuchâtela a koja se puni, bez filtracije, trećeg tjedna u siječnju u godini što neposredno slijedi godište berbe. Schiller je vino dobiveno od crvenih i bijelih sorata posađenih na istoj vinogradskoj parceli, sorte se poberu zajedno te potom i zajedno vinificiraju.

Da ne bude zabune! Evo nekih naziva sorata i apelacijskih oznaka za vina od tih sorata: chasselas ili po njemački gutedel – apelacijski: Fendant; silvaner – apelacijski Johannisberg; pinot gris – apelacijski Malvoisie; marsanne blanche – apelacijski: Ermitage; savagnin blanc – Paien, Heida. ∎

________________________

Što se tiče svjetske trgovine vinom, ona je sa 108 milijuna hektolitara razmjene u 2018. bila u odnosu na 2017. nešto slabija glede količine (-0,7 %), ali je sa ostvarenim prometom od 31 milijarde eura bila 1,2 posto veća glede novčane vrijednosti. Količinski gledano, najviše je vina plasirano u buteljama (54 posto), potom kao rinfuza (33 posto), pjenušaci u tom trgovinskom segmenetu zauzimaju devet posto, a BiB (Bag in Box) četiri posto. Gledano po u ukupnosti realiziranoj novčanoj vrijednosti najviše je ostvareno na buteljama (69,7 %), zatim na pjenušcima (19,8 %), pa na otvorenome vinu (8,6 %), a najmanje na BiB-u (četiri posto).  Kao najveći izvoznik pokazuje se Španjolska, s 21,1 milijunom hl, slijede Italija s 19,7 milijuna hl i Francuska sa 14,1 milijunom hl. Te tri zemlje u svjetskom izvozu što se tiče količine sudjeluju s više od 50 posto. Pet zemalja najvećih uvoznika vina su Njemačka sa 14,7 milijuna hl, Ujedinjeno kraljevstvo s 13,2 milijuna hl, SAD sa 11,5 milijuna hl, Francuska sa 7,1 milijunom hl i Kina sa 6,9 milijuna hl. ♣

Svjetska vinska vrhuška

        BODEGA NUMANTHIA!  – Svjetska vinska vrhuška u Hrvatskoj! Ovaj put riječ je o Bodegi Numanthia iz vinogorja Toro u Španjolskoj, inače u vlasništvu znane grupacije LVMH (Louis Vuitton Moët Hennessy) koja se bavi ekskluzivnim i elitnim proizvodima. Numanthia – fantastično vino! Kod nas u prodaji preko kuće MIVA.

Utemeljena 1998, Bodega Numanthia, smještena u Valdefinjasu u pokrajini Castilla y León na sjeverozapadu Španjolske, zvijezda je ne samo vinogorja Toro nego i cijelog Iberijskog poluotoka. Numanthia je, inače, sinonim za hrabre ratnike Numancije koji su u prvom stoljeću prije Krista 20 godina herojski odolijevali moćnoj vojsci Rimskog carstva i koji su na kraju radije žrtvovali svoje živote nego da se predaju. KREPAT, MA NE MOLAT!, rekli bi naši Primorci i Istrani.

Ustrajnost pa i sposobnost preživljavanja i na duži rok vidi se lijepo u dugoj tradiciji vingradarstva i vinarstva u tome kraju. Trsje u području Toroa sadile su obitelji stoljećima unatrag, sve od vremena spomenutog Rimskog carstva, vinova loza istrajala je eto i bolje od stanovnika Numancije, naime preživjela je jake ekstremitete u klimi tipične za to područlje, ali preživjela je, i bez cijepljenja, i najezdu filoksere u 19. stoljeću. Kapljica vinogorja Toro bila je je među prvim vinima u svijetu koja su putovala u Amerike, a tamo ih je vozila još 1492. posada na čelu s Kristoforom Kolumbom.

Netko je za Toro, gdje zime znaju biti vrlo oštre a ljeta sušna i s nepodnošljivom vrućinom, rekao: devet mjeseci zime, plus tri mjeseca pakla. Vinova loza na imanju Numanthije, uzgajana na pjeskovitom i šljunčano-kamenitom tlu, doista upečatljivo pokazuje inat prema nedaćama odnosno odličnu prilagodljivost nedaćama. Usprkos jakim sušama i nekorištenju irigacije ona preživljava jer našla je način da u potrazi za potrebitom vodom prodre korijenom duboko, duboko u tlo…

Vinogradi kuće Numanthia, s vrlo starim lozama, dobrim dijelom i starijima od 120 godina, nalaze se na više od stotinu manjih odabranih parcela, što vinu osigurava jedinstvenu kompleksnost te bogatstvo. Ukupno je 83 hektara od trsjem. Rad u vinogradu na posjedu Numanthia odvija se u potpunosti ručno, kako bi se osigurali balans u lozi i visoka kakvoća poslije u vinu. Pristup u vinogradu je organski, pesticidi se ne rabe.

Na ovakvom tlu, loza u Torou, necijepljena i uzgajana u grmolikom obliku, dostiže i 150 i više godina starosti, i svjetla obraz apelaciji Toro. Bodega Numanthia bila je jedan od prvih vinskih posjeda koji je shvatio potencijale i vrijednost regije Toro, te koji je među prvima vino odande, od sorte tinta de Toro (tempranillo), otkrio cijelome svijetu.

Vinograd u apelaciji DO Toro

Bodega Numanthia izlazi s tri vinska izričaja jedne sorte, a to je tinta de Toro, iz obitelji tempranillo. Vina su Terme, Numanthia i Termanthia. Tempranillo u vinogorju Toro daje vrlo mali prinos, jedan od najmanjih na  svijetu, a to je ispod  2000 kg grožđa po hektaru, tako da vina mogu biti nevjerojatno gusta i koncentrirana, s jakim ali istodobno i mekanim taninom, te elegantna.

Na čelu posjeda Numanthia je Lucas Löwi, Argentinac  rođen u vinorodnoj Mendozi, u podnožju Anda, području glasovitome po  malbecu sađenom na parcelama na većoj nadmorskoj visini. Lucas je svoju karijeru u vinskoj industriji počeo u Argentini u grupaciji Peñaflor, i 2007. pridružio se vinskom sektoru The Moët Hennessy. Tada je bio zadzužen za vina Latinske Amerike i Kariba. Godine 2015. došao je u Španjolsku, na mjesto direktora Bodege Numanthia, španjoskog dragulja u vlasništvu LVMH u Torou.

Tehnički direktor Jesus Jimenez i gklavni direktor Numanthije Lucas Loewi

Tehnički direktor Bodega Numanthia je Jesus Jimenez, koji je stigao u Toro iz Toleda. Prvi kontakti s vinovom lozom i s vinom bili su mu u obiteljskom vinogradu. Poslije je završio studije na fakultetu za vinogradarstvo i vinarsto i stekao titulu Viticulture and Oenology master degree. Na početku svoje profesionalne karijere mnogo je surađivao s glasovitim Francuzima Françoisom Lurtonom i Michelom Rollandom, i to je iskustvo i te kako ostavilo traga… ♣

Kralj vina u Republici Hrvatskoj

RAJNSKI RIZLING u ZAPEĆKU! – U više navrata čuo sam primjedbu da se u Hrvatskoj SVI razumiju u nogomet i u vino. Bolje bi, međutim, bilo reći kako svi MISLE da se razumiju…

Rajnski rizling iz hrvatskih podruma: proizvođači se žale da ga je teško prodati! (Julio Frangen)

Lutajući naokolo svijetom te potom promatrajući situaciju na hrvatskom tržištu plemenitom kapljicom primijetio sam nešto po meni malo zbunjujuće za sredinu vrhunskih znalaca u materiji a vezano uz potrošnju barem dvaju vina koja na globalnoj razini uživaju doista kraljevski status no koja većina hrvatskih potrošača ne doživljava kao nešto osobito vrijedno pažnje. Riječ je o vinu od sorte rizling rajnski, u svijetu zvanome kraljem vina pa i rolls royceom među vinima, te barolu i barbarescu od pijemontske sorte nebbiolo. Hrvatska već godinama uvozi oveće količine vina, svježi podaci dobiveni ovog proljeća od Hrvatske gospodarske komore pa, nedavno, i objavljeni u mojim tekstovima, govore o gotovo pet puta većem uvozu Bakhova nektara u odnosu na ono što izvozimo, konkretno aktualni uvoz je oko 241.243 hektolitara, a naš izvoz je 58.856 hekolitara, međutim vanjskog rajnskog rizlinga, za razliku od npr. chardonnaya i sauvignona, a jednako tako i barola i barbaresca iz Pijemonta, za razliku od npr. crnjaka iz Bordeauxa i Toscane, baš i nema količinski u osobitoj ponudi na policama domaćih vinoteka. Moguće je, eto, zaključiti da se naše veliko znanje u vinu baš i ne poklapa s afinitetima domaćih pilaca u organoleptici…

Za razliku pak od crnjaka od nebbiola, kultivara koji se osim u nekoliko pokusnih nasada u vrlo malom opsegu uzgaja u Hrvatskoj (Krauthaker), kod vina od sorte rizling rajnski stvar je drukčija, rizling se ovdje u nas proizvodi za prodaju i u Lijepoj našoj on postoji kao ne baš zanemarivi dio tržišne ponude barem nekih regija. Službeni podatak Agencije za plaćanje u poljoprivredi veli da je u Hrvatskoj rizling posađen na ukupnoj površini od oko 573 hektara, a može se reći kako je najviše zastupljen u sortimentu svjeverozapadnog dijela Hrvatske gdje mu klima odgovara osjetno bolje od one vruće u Podunavlju odnosno u jadranskome dijelu Lijepe naše. Rizlingu kao sorti što dolazi sa sjevera Europe u Hrvatskoj nekako najviše pašu klimatski uvjeti na Plešivici, u Hrvatskom zagorju i u Međimurju, posebice na Plešivici gdje je odavna introduciran te gdje ga se prigrlilo kao jednog od domaćih kultivara i smatralo jednom od glavnih Bakhovih uzdanica kraja, no u najnovije vrijeme baš i tu na Plešivici čuje se od vinogradara/vinara ono što brine, a to je – da im je vino od kultivara rizling rajnski teško prodati!

_______________________

ROLLS ROYCE BIJELOGA VINA Rajnski rizling – RR – Rolls Royce među vinima! Za rizling rajnski znalci kažu da je najplemenitija bijela sorta na svijetu, a za nektar koji daje da je kralj bijelih vina.

Rajnski rizling odlikuju izražen vrlo profinjen miris s voćnim i cvijetnim aromama, te visoki ekstrakt, dobar kiselinski sastav i viša ukupna kiselost. Ekstrakt i kiseline omogućuju mu dugovječnost i bez visokog sadržaja etanola. Sposobnost da vino dobro stari i da nakon dužeg vremena u boci razvije specifičan i vrlo cijenjeni bouquet diže rizling rajnski na dimenziju više, koju druge sorte nemaju u ovome obliku.

Rajnski rizling u Hrvatskoj najbolje rezultate pokazuje u sjeverozapadnome dijelu Lijepe naše – na Plešivici, u Međimurju, Hrvatskom zagorju. Na slikama su vinogradi Šipkovica na Plešivici i Mađerka u Međimurju

SINONIMI: Riesling, Rhein Riesling, Weisser Riesling ili Rizling bijeli, Rheingauer, Johannisberger, Hochheimer, Petit riesling, Riesling blanc, Petit rhin, Riesling renano, Renski rizling. Naziv sorte navodno dolazi od izraza Russling (russ = tamno drvo), drugo objašnjenje vezano je uz riječ Rissling (rissing = onaj koji izaziva suze). Ampelografski, rodbinski, ova sorta nema nikakve veze s Laškim rizlingom, odnosno s Welsch Rieslingom (Graševinom), baš kao ni s Paarl rieslingom i Emerald rieslingom, mada im je dio naziva jednak.

Rizling rajnski je PORIJEKLOM iz doline Rajne u Njemačkoj, smatra se da je kultivar nastao od tamošnje divlje vrste loze Vitis vinifera silvestris. Rizling međutim svojataju Austrijanci, potkreplju tvrdnju o tome da je RR njihov podatkom da je 1301. u okolici Wachaua postojao vinograd zvan Ritzling. Bilo kako bilo, pisani dokumenti bilježe prvu značajniju sadnju Rizlinga rajnskog 1435. u Rüsselsheimu u Njemačkoj.

Stoljećima je kultivar davao razočaravajuće rezultate i smatran je čak i izrazito lošim, pa su ga u produkciji vina miješali s drugim sortama grožđa. A onda su proizvođači uspjeli otkriti vrline Rizlinga rajnskoga! Naime, u ono staro doba, zasigurno u želji da se plodovi spreme na sigurno prije nego li nastupi loše vrijeme, navika je bila grožđe brati relativno rano, a Rizling rajnski je izrazito kasna sorta. Rizling rajnski posađen na prikladnim pozicijama ima sposobnost nakupljanja šećera ako mu se dopusti polaganije i dugo dozrijevanje, a prednost mu je i što istodobno zadržava kiseline. Vina od njega su puna, ali i svježa, i elegantna. Bere li se međutim prerano, daje prosječno, obično, kiselkasto pa i malo oporo vino. S vremenom se došlo još do nečega bitnog: s rajnskim rizlingom upravo i zbog njegove naglašenije kiselosti valja biti strpljiv glede konzumacije, naime kiseline se tek s vremenom smire u vinu i kiselost, mada i dalje živa, tada se osjeti kao smirena i dobro uklopljena, a kroz to vrijeme odležavanja vino bude značajno obogaćeno u aromatskom profilu.

Sasvim slučajno u 18. stoljeću otkrivene su vrline Rizlinga rajnskog. Benediktinci, koji su ga uzgajali u Johannisbergu u rajnskoj oblasti, svake su jeseni slali grožđe na provjeru stručnjaku u državni ured u Fuldu, i čekali su da im on izda službeno dopuštenje za berbu. Godine 1775. kurir s dozvolom vratio se u samostan iz nepoznatih razloga s velikim zakašnjenjem, i grožđe je na trsu već prezrilo, a neke bobice je zahvatila i plemenita plijesan. Isprva u strahu da im je propao rod – benediktinci su živjeli od loze i prodaje vina, redovnici su poslije bili oduševljeni ovom neplaniranom kasn(ij)om berbom…

Rizling rajnski. Crtež: Greta Turković

ROD: Rizling rajnski voli sjevernija područja, i tamo traži toplije i od vjetra zaštićene dobro osunčane jugu okrenute pozicije. Nije sklon plodnom tlu, a jako mu odgovaraju kamenasta tla i nanosni loess. Osobito elegantna vina s najfinijim mirisima dolaze s tla s obiljem škriljevca. Zimski mraz podnosi relativno dobro. Lako se osipa ako mu je ometena cvatnja. Prinos mu je srednji, a kod dobrih klonova – danas vinari u Njemačkoj imaju na raspolaganju već oko 60 klonova RR-a – i redovit. Rizling kao kasna sorta najbolji rezultat ostvaruje kad ima dugačak vegetativni period, povoljno i dovoljno dugačko razdoblje dozrijevanja a to je upravo u sjevernijim oblastima bez takvih vrućina kakve budu na jugu, gdje će sazrijevati brže i nakupiti više sladora ali neće s aromatskog aspekta dati tako interesantno vino. Za rizling je važno da raste uz jezero ili rijeku, kako zato što su jezero i rijeka dobri regulatori i uravnoteživači temperature ambijenta, tako i zato što mu je u završnoj fazi zrenja potreban vlažan zrak radi razvoja plemenite plijesni. Idealni su za nj nagibi terena od oko 30 posto, da loza optimalno upije savjetlost, kako izravno od sunca tako i odbljeskom od površine rijeke ili jezera.

Nije čudno što osebujni pikantni rizlinzi s visokim identitetom dolaze iz njemačkih oblasti uz Rajnu – Rheingaua, RheinHessena i RheinPfalza, te uz rijeke Moselu, Saar i Ruwer, pa iz francuskog Alsacea, opet uz Rajnu, ali i iz Kremsa, Kamptala i Wachaua uz Dunav u Austriji. Njemačka drži primat po raširenosti Rizlinga rajnskog – na njenu je teritoriju 40 posto ukupne svjetske površine zasađene tim kultivarom. Rizling rajnski sadi se i kod nas, dobre rezultate pokazuje na Plešivici, lijepih rizlinga nađe se i u vinogorju Kutjeva. Ima ga dosta na krajnjem sjeverozapadu Hrvatske i u, njemu susjednome, sjeveroistočnom dijelu Slovenije.

SVOJSTVA: Rizling je žuto-zeleknaste boje, predikatna vina su prema zlatno-žutoj. Bouquet rajnskog rizlinga često se i rado uspoređuje s mirisom breskve, marelice, citrusa, meda, od cvijeća čak i nekih vrsta ruža, s nekih (kamenastih) tala RR pokaže i ponešto papra. Kako vino stari, bouquet bude u znaku smola i petroleja, no kad je petrolejski štih jači to se ne smatra vrlinom. U okusu vino je živo i svježe, s dosta nerva, uvijek s lijepom kiselosti, puno te slasno od visokog ekstrakta i od eventualno ostavljenog neprovrelog sladora. Lijepo se pije dok je još s izrazitijim primarnim voćnim i cvijetnim aromama, ali kad ostari onda je i doista i s dodanom vrijednosti.

Među visokocijenjene proizvođače vina spada posjed Müller Catoir iz okolice Neustadta an der Weinstrasse u Palatinatu. Kuću sada vodi Philipp David Catoir, od kojega saznajem da je u Pfalzu 2018. bila odlična upravo za rizlinge

Kiseline u vinima od rizlinga rajnskoga s nekih teritorija u mladosti mogu biti toliko agresivne da vino treba u boci zaboraviti na puno godina, da se one umire. U njemačkoj oblasti Mosel-Saar-Ruwer, koju zbog tla što daje visoku mineralnost uspoređuju s francuskim Chablisom, unatoč tome što je kiselost u tamošnjim rajnskim rizlinzima vrlo visoka, mnogi vinari, privrženi tradiciji, ne žele da vino prođe jabučno-mliječno vrenje kojime bi pungentna jabučna kiselina mjesto ustupila zaobljenijoj mliječnoj. Radije se opredjeljuju za jako dugo čuvanje vina. Danas, u vrijeme nesmiljene utrke za (brzim) novcem, mnogi pak drugi proizvođači ne žele podnijeti ni minimalno čekanje s vinom, pa, da kod mladog vina prikriju moguće smetajuću kiselost i učine ga naizgled pitkijim ranije, pribjegavaju ostavljanju i većeg sadržaja neprovrelog sladora u vinu, da on posluži kao svojevrsna maska. Na kartu neprovrelog sladora često se, s izlikom da slast osobito prija vinima s izraženijim aromama, igra posve prizemno kalkulantski, naime njime se prikriva i nedovoljan sadržaj ekstrakta. Krajem 18. i početkom 19. stoljeća rizling je bio silno popularan i prodavao se u Europi po cijeni koja nije bila niža od tada najboljih francuskih crnjaka. To je zacijelo mnoge proizvođače uvelo u napast da povećavaju prinose u vinogradu i da beru ranije, kako bi, s jedne strane, dobili na količini, a s druge na vremenu. I veći prinosi i ranija berba davali su vegetalne rizlinge s niskim ekstraktima i s hrapavijim kiselinama, pa je nedostatke naravno trebalo sakriti, a pokazalo se da to kod šire mase potrošača dobro prolazi upravo jednostavnim ostavljanjem neprovrela sladora u vinu… Tom prečicom služe se eto brojni proizvođači još i danas, no sladunjavi trend uzmiče jer sve se više računa vodi o zdravlju a šećer i slatko liječnici sve žešće i češće spomnju kao neprijatelje zdravlja, a, opet, oni koji poznaju vino i zahtjevnijih su kreiterija, a tih je, kako rastu kupovna moć i obrazovanost, sve više, ne daju se više navući na tanak led jednostavne slatkoće…

SERVIS I JELO: Za suhi rajnski rizling preporučuje se čaša tulipanova oblika poput ove na crtežu, za mladi je prikladna i ona slična ovoj ali nešto manja i s otvorom-rubom blago izvijenim prema van. Temperatura servisa: 10 do 12 stupnjeva. Poslužite ga kao aperitiv, potom uz plodove mora (prstace, dagnje, škampe, lignje), kuhanu i pečenu bijelu ribu, šparoge, srca artičoka, talijanska topla predjela s umacima od povrća (rezance, njoke, špagete, makarone), ali i, kad je s nešto višom gradacijom i stariji, uz puževe, pa i pernatu divljač, sireve poput edamca, goude. Polusuhi će prijati uz hladnog lososa, na žaru pečenu ribu, kuhanu šunku, pečenu teletinu, janjetinu. Predikatna vina s većim ostatkom šećera servirajte na 12 stupnjeva u manjoj čaši za bijelo vino, uz slatki desert ali ne i onaj s čokoladnim kremama, nego uz kolač baziran na voću. ■

____________________________

Marija Vukelić (lijevo) u društvu s gradonačelnikom Jastrebarskoga Zvonimirom Novoselom i direktoricom Turističkog saveza Zagrebačke županije Ivanom Alilović, te, dolje, za vrijeme razgovora oko rizlinga, u društvu s Rudijem Grulom, voditeljem Turističke zajednice Međimurske županije, Branimirom Jakopićem, vinarom koji vodi i ugostiteljski objekt Terbotz u Železnoj Gori, i sa sommelierom Željkom Bročilovićem Carlosom, predsjednikom komisije za ocjenu vina (Julio Frangen)

Bez obzira na inozemno porijeklo rizlinga (riesling) i na, u novije vrijeme, sve jače naše usredotočenje na uzdizanje vina od hrvatskih autohtonih sorata, upravo to što vino rajnski rizling (RR – Rolls Royce!) nekako kao da nema među hrvatskom publikom toliko ljubitelja kao što ih imaju druge neke sorte te to što on slovi kao uzdanica u vinskoj proizvodnji određenih naših vinogradarskih područja koja se, poput Plešivice, nisu koncentrirala na domaću/domaće sorte ali uvelike jesu na nekoliko svjetski popularnih inozemnih (rizling, chardonnay, sauvignon, pinot crni), nametnulo je potrebu da se istraži zašto je tržišna situacija s rajnskim rizlingom, kojega, ponavljam, vani uzdižu do kraljevskog prijestolja, u nas sada nekako razočaravajuća. Potraga za odgovorom zadatak je u koji bi bilo logično da se jače uključe i sâmi proizvođači, enolozi, a i kuhari i sommelieri te marketingaši… Inicijativa za akciju Rizling došla je nedavno iz promidžbenih krugova: profesorica Marija Vukelić, koja je već godinama prisutna na hrvatskoj vinskoj sceni kao organizatorica događanja u službi širenja vinske kulture i promocije plemenite kapljice i visoke gastronomije, potaknuta upravo tim neobičnim statusom rajnskog rizlinga na tržištu u nas odlučila je organizirati ovih dana nekoliko aktivnosti u sklopu kojih bi se na visokom strukovnom nivou kušala i vrednovala vina od sorte rajnski rizling, pretežito ona iz domaće produkcije ali uvijek – već kako to bude moguće – i uz neki sortno referentni uzorak iz vinogradarskih područja  gdje je riesling doma, primjerice Pfalza, Rheingaua, Rhein Hessena, Mosele u Njemačkoj, Wachaua, Kamptala, Kremsa u Austriji, Alsacea u Francuskoj, pa i Štajerske u susjednoj nam Sloveniji, zamišljeno je da potom slijede razgovori vinara, enologa, novinara, sommelijera, vinskih trgovaca, marketingaša pa i turističkih djelatnika na teme rizlinga i mogućnosti njegove bolje valorizacije u nas.

Skup o rajnskom rizlingu kod obitelji Jagunić na Plešivici, i sutradan kod dvorca Terbotz obitelji Jakopić u Međimurju

Zasad su održana dva događanja, nimalo slučajno – prvo na Plešivici, a drugo u vinorodnom Međimurju. Namjera je bila obuhvatiti rajnske rizlinge ne samo s Plešivice i sjeverozapadnoga dijela Hrvatske nego i iz drugih naših krajeva gdje se sorta uzgaja, primjerice Slavonije (posebice Kutjevo), te Podunavlja. Marija Vukelić – koja je zamislila da priča ima edukacijsku dimenziju, obratila se, kaže, svim domaćim vinarima za koje se zna da proizvode (i) rajnski rizling, a posebice joj je, dakako, bilo stalo da u priču budu uključeni vinari s visokom reputacijom – okupila je među enolozima, sommelierima, vinskim trgovcima i vinskim novinarima članove za  strukovnu ocjenjivačku ekipu (nekoliko članova komisija zvala je i iz Slovenije), animirala je kao, logično, za temu izravno zainteresirane županijske i gradske institucije i dobila potporu za projekt, te kušanje i vrednovanje uzoraka naravno naslijepo a, inače, po danas u svijetu pa i u nas uobičajenoj skali do 100 bodova, organizirala, opravdano računajući na dobru logistiku, kod dvaju vinogradara/vinara/ugostitelja – obitelji Jagunić na Plešivici i obitelji Jakopić (dvorac Terbotz) u Međimurju. Na žalost, s uzorcima se nisu odazvali neki predviđeni naši proizvođači s vrlo visokom reputacijom! S druge strane, donekle je razočaravajuće bilo i to što na ovim inače jako profesionalno organiziranim događajima nije zamijećen i veći odziv proizvođača rajnskog rizlinga na ozbiljnom razgovoru o sorti i njenoj tržišnoj poziciji u nas te o tome kako kako situaciju poboljšati.

Degustacija i ocjenjivanje vina od rizlinga rajnskog kod Jagunićevih i, dolje, u restoranu Terbotz. Kušača je na Plešivici bilo 12, a u Međimurju devet. Evo i tko je sve degustirao rizlinge: enolozi Saša Zec i Jasminka Šaško, vinski novinari Ivo Kozarčanin i Željko Suhadolnik, Jože Rozman, Ivan Goričanec,, vinari Dominik Jagunić i Branimir Jakopić, sommelieri Darko Lugarić, Ivan Perković, Marko Rundek, Igor Jurković, Franci Žgur, vinski znalci i pisci Hrvoje Petrić i Staša Bizjak, te gosti-vinari iz Slovenije Boštjan Protner i Milan Hlebec. Predsjednik ocjenjivačkog suda bio je sommelier Željko Bročilović Carlos, inače dugo godina uposlen u ugostiteljstvu u Alto Adigeu/Južnom Tirolu, danas uvoznik i distributer vina hrvatskom ugostiteljstvu i privatnim kupcima

Nazočio sam, kao kušač, na oba vrednovanja, koja su s ukupno oko 60 domaćih uzoraka bila vrlo vrijedna jer pružila su lijepi pregled rizlinga iz hrvatske produkcije. Nakon degustacije uzoraka bilo mi je jasno zašto je rajnski rizling kod hrvatskih potrošača u nemilosti. Riječ je ne o izraženijoj ukupnoj kiselosti rizlinga za koju se u nas zna reći da je kamen smutnje. Bilo je, doduše, na tim dvama kušanjima lijepih rizlinga, sa zrelim i dobro uklopljenim kiselinama, ali ipak broj tih rizlinga premalen je s obzirom na ukupan broj podastrtih uzoraka, bilo je i nešto vina koja su djelovala solidno ali kao vina općenito međutim ne i, aromatikom, živošću, dotjeranošću i elegancijom, uvjerljivo kao kapljica baš od kultivara rajnski rizling, ostatak je uzoraka pokazivao tvrdoću i grubost koja bi mogla biti posljedica žurbe autora da s vinom izađe na tržište, dobar dio vina bio je pak nekako mlitav, a dio vina bilo je s nečistoćama do mjere odbacivanja. Primijećeno je da su na degustacijama bolje od mlade kapljice iz berbe 2018. prošla vina starija od dvije do tri godine i više.

Ocjene na Plešivici prezentiranih uzoraka koji su vrijedni spomena i isticanja ovdje kretale su se od 85/100 do 92,7 bodova.  Najboljima su se na vrednovanju na Plešivici pokazali:

Rajnski rizling ledeno vino 2014 – Bodren (92,7); Rajnski Rizling Primus 2015 – Bolfan (90,7); Rajnski rizling ledeno vino 2013 – Bodren (89,8);  Rajnski Rizling 2015 – Šember- (86,9); Rajnski rizling 2017 – Sokač (85,8); Rajnski Rizling 2012 – Šimanović (85,4); Coletti Rajnski rizling sur lie 2016 – Kolarić (85,2: meni osobno ovo vino bilo je preopterećeno drvom i slatkim začinima, radije bih umjesto njega na ovome mjestu vidio Coletti RR 2017 Classic); Rajnski Rizling 2017 – Kopjar  (85)

Najbolje ocijenjeni uzorci (Julio Frangen)

Najbolje ocijenjeni u Međimurju:

Rajnski rizling 2017 – Cmrečnjak (86,42), Rajnski rizling 2007 – Jakopić (86,0); Rajnski rizling 2015 – Jakopić (85,7), Rajnski rizling 2017 – Erdutski podrumi (85,28).

U kategoriji vina s ostatkom šećera na kušanju u Međimurju niti jedno vino nije prešlo prag od 85 bodova. U Međimurju nije bilo uzoraka kategorije visokih predikata.

Restoran Terbotz obitelji Jakopić

Na kušanju u Međimurju najboljima su se pokazali rizlinzi od obitelji Cmrečnjak i Jakopić te od Erdutskih podruma

Nakon ovih strukovnih ocjenjivanja na Plešivici i u Međimurju, šira publika mogla je kušati rizlinge na ljetnoj manifestaciji Dani otvorenih butelja na zagrebačkom Gornjem Gradu. Riječ je bila o rizlinzima 17 proizvođača iz Zagrebačke županije (Braje Josip, Braje Robert, Dvorska vina Šoškić, Gregorić, Lagradi, Jagunić, Šember, Korak, Kurtalj, Sirovica s Plešivice-Okića, Željko i Karlo Kos te Kos Jurišić iz Zeline, i OPG Šimanović iz Krašića) Na slikama su organizatori Dana otvorenih butelja Hadži Kralj ulice i Saša Zec Vinolog Vina Mosaica s dijelom ponuđenih butelja. Proizvođača Željka Šimanovića zateki smo u društvu s poznatim zagrebačkim okulistom Atilom Čerfalvijem. Saša Zec ispred organizatora kaže kako je sljedeća priredba Dani otvorenih butelja na rasporedu u rujnu, a kao tema predviđen je crni pinot

Zdravko Režek, zadužen u Gradu Jastrebarsko za gospodarstvo, inače i vinar, Robert Braje, vingradar/vinar i ugostitelj, te Siniša Šoškić proizvođač vina s Plešivice. I te kako im mora biti stalo da stvari i s vinom i ugostiteljstvom dobro funkcioniraju

Iz razgovora o rizlingu, nakon ocjenjivanja i proglašenja rezultata, izdvojio bih sljedeće izjave, za početak rečenicu slovenskog vinogradara/vinara Boštjana Protnera (Joannes): Vinar se treba odlučiti za rizling, to znači da ga voli i da mu vjeruje. Nužno je potruditi se ne samo u vinogradarskom i podrumarskome dijelu, nego i u komunikaciji s tržištem. U Sloveniji ima dosta rizlinga, ali nekako se vinari rijetko odlučuju ponuditi upravo i rizling među tri prva uzorka koja stavljaju pred gosta i potrošača. A ako rizling ne ističu, on ostaje u sjeni, o njemu se ne zna dovoljno, vinoljupci ga ne prepoznaju i stoga se teže do teško prodaje. Enologinja vinarija Vuglec-breg Jasminka Šaško, napomenula je da klimatske promjene i globalno zatopljenje ne pogoduju rizlingu, primjećuje se kako zadnjih godina, konkretno od 2014., vino nema ekstrakta kao prije. Jasminka navodi i kako često rizlinzi izlaze na tržište premladi, a bolje rezultate pokazuju starenjem. Preporuka je vinarima da se rizling ne forsira preranim punjenjem i preranim izlaskom na tržište, rizlingu valja dati vremena barem godinu do dvije, jer on s vremenom postaje bitno bolji. Sommelier Darko Lugarić, suvlasnik zagrebačkog restorana Agava, predlaže popularizaciju sorte kroz prikladno spajanja uz sljedove hrane, ali odmah i ističe kako su u domaćem ugostiteljstvu veliki problem nedovoljno znanje i nepoznavanje sorte, ali problem je i aktualna kakvoća hrvatskih rizlinga.

Nakon ovih strukovnih ocjenjivanja na Plešivici i u Međimurju, šira publika mogla je kušati rizlinge na ljetnoj manifestaciji Dani otvorenih butelja na zagrebačkom Gornjem Gradu. Riječ je bila o rizlinzima 17 proizvođača iz Zagrebačke županije (Braje Josip, Braje Robert, Dvorska vina Šoškić, Gregorić, Lagradi, Jagunić, Šember, Korak, Kurtalj, Sirovica s Plešivice-Okića, Željko i Karlo Kos te Kos Jurišić iz Zeline, i OPG Šimanović iz Krašića) Na slikama su organizatori Dana otvorenih butelja Hadži Kralj ulice i Saša Zec Vinolog Vina Mosaica s dijelom ponuđenih butelja

Željko Bročilović Carlos naglasio je da postoje referentni svjetski rizlinzi, te da nije teško dokučiti kakvi su oni te odlučiti/krenuti smjerom prema kvalitetnijem i boljem. Upozorenje je vinarima da tijekom vinifikacije trebaju jako paziti na to da sačuvaju sortnost, rečeno je da je rizlingu ne paše previše drveta a, čini se, ni preduga maceracija jer oni lako mogu zatomiti važne i sortno prepoznatljive cijenjene aromatske karakteristike sorte. I još nešto, vezano uz kultivar: upravo da mu se oda počast i da bude lakše uočljiv na tržištu bilo bi dobro uvijek rajnski rizling puniti u tradicijske visoke uske rajnske butelje. ♣

Maceracija i krive poruke

DA, i ZA RAJNSKI i ZA SAUVIGNON i ZA TRAMINAC! – Kakve su to priče koje su se proširile nakon nedavnih degustacija i ocjenjivanja rajnskih rizlinga na Plešivici i u Međimurju?! Što – da rajnski nije za maceraciju?! Pa to je sasvim kriva poruka! Onaj tko je kušao prikladno i s pažnjom proizvedeni dugo macerirani i duže u bačvi dozrijevani rajnski do mjere da je riječ o tzv. narančastome odnosno bolje reći jantarnome vinu jednostavno ne može govoriti da rajnski rizling ne treba macerirati. Rajnski je u stanju i uz dugu maceraciju pružiti mnogo, kao, uostalom, i sauvignon i traminac, a to što na spomenutim ocjenjivanjima¸ valjda, nije bilo dovoljno prezentabilnoga maceriranog rajnskoga druga je priča – uzbuđeno, vidno uzrujano govori plešivički enolog Tomislav Tomac. On je, nakon uspješnog debuta 2007. sa chardonnayem i tradicijskim sortama Plešivice, s ocem Zvonimirom u maceraciju rajnskog rizlinga krenuo po prvi put 2009., sljedeće macerirano vino od rizlinga Tomci su proizveli od berbe 2011, a uskoro im izlazi macerirani rajnski iz 2015.

Zvonimir i Tomislav Tomac

Tomci, poput pravih pionira, skloni su istraživanju, pa su iz berbe 2017. na maceraciju stavili i sauvignon i traminac, upravo ovih dana na tržiste su pustili ta dva svoja nova, vrlo uspjela eno-uratka nastala maceracijom od po šest mjeseci i dozrijevanjem 1,5 godinu u velikim bačvama od po 2000 litara, oba s vrlo prepoznatljivim sortnim aromama. sauvignon nježan i profinjen, traminac snažniji, muškiji, elegantan. (vidi Potrošački putokaz u nastavku!)

Obitelj Tomac priredila je uz izlazak tih svojih dvaju novih maceriranih uzoraka susret na svome dvorištu, gdje je na degustaciju podastrla sve etikete iz svoje produkcije dakle pjenušac Diplomat, pa rajnski rizling iz 2017. rađen bez maceracije, zatim macerirane sauvignon i traminac iz 2017, zatim macerirani rajnski iz 2015 i 2011, još uvijek sjajnu Amforu iz 2007 od chardonnaya i tradicijskih sporata s Plešivice, slijedio je pjenušac Amfora iz 2015. Potom je na red došao crni pinot 2017 rađen rakođer u amfori ali s kratkom maceracijom te dozrijevanjem u velikoj bačvi, veliko finale ukrasio je pjenušac Tomac Classic iz 2006 i na kvascu sve do nedavnog degoržiranja.

Tomci koji se kao obiteljsko gospodarstvo bave vinogradarstvom i vinarstvom od 1988. godine s time da je sin Tomislav u proizvodnju intenzivno uključen, nakon steknute diplome enologa na zagrebačkom Agronomskom fakultetu, sada gospodare s nekih devet hektara pod vinovom lozom, specijalizirali su se za pjenušce rađene klasičnom šampanjskom metodom (tu su i najbolji u nas!) i s dugim odležavanjem na talogu u butelji prije degoržiranja, proizvedu oko 70 posto pjenušaca i 30 posto mirnog vina.  ♣

Veliki i mali

AGROLAGUNIN KONTINUIRANI VISOKI SJAJ! – U onom prijašnjem nekom vremenu nerijetko se znalo u kontekstu Bakhova nektara govoriti o velikim i malima, državnima i domaćima. Tada su scenom dominirali veliki podrumi u društvenom vlasništvu, a na one koji su htjeli ostati individualci-privatnici, manji, domaći, nije se lijepo gledalo, nastojalo ih se kao vinogradare usmjeriti na to da se učlane u velike vinarske poljoprivredne zadruge odnosno da grožđe prodaju vinarijama u društvenom vlasništvu. Pojedinci su ipak ustrajavali u odluci da grožđe iz svojih, obiteljskih vinograda koriste za proizvodnju vlastitoga vina, za sebe i prijatelje, te da eventualne viškove tržišno plasiraju, kao rinfuzu. Tek praktički neposredno prije stvarnog raspada Jugoslavije individualni privatnici koji su proizvodili vino dobili su dopuštenje da pune kapljicu u bocu ali – samo ako su posjedovali 10 hektara vinograda i više, a takvih nije bilo puno. Rezultat: na tržištu – vina iz velikih podruma u većoj količini, ali beskarakternih, i uglavnom kvalitete koja nije baš nadilazila neki osobiti prosjek. Tek s osamostaljenjem Hrvatske počela se priznavati i poštovati privatna inicijativa, i dozvola da individualni proizvođači vina pune i komercijaliziraju butelje proširila se i na one posjednike trsja koji su imali manje od 10 hektara pod vinovom lozom. Malo-pomalo kakvoća vina u Hrvatskoj počela se dizati. Nastavilo se govoriti o velikima i malima, s time da su ovaj put privatni manji podrumi dospjeli u prvi plan.

Moji favoriti, s nedavne degustacije u Poreču: Festigia Malvazija Vižinada 2015, Festigia Malvazija Akacija 2013, Festigia Castello 2016, Festigia Merlot 2016 i, posebno, Festigia Cabernet sauvignon 2016

Danas, ovdje, imamo već niz etiketa uistinu sjajnih vina, ambiciozni individualci-privatnici, među kojima je i dosta onih koji su se u vino uključili iz drugih sektora businessa, jednostavno su na kolosijek kakvoće povukli neke velike, prije društvene a potom privatizirane podrume. Postupno sve veća eno-gastro zahtjevnost domaćih potrošača i razvoj turizma s dolaskom i boljih gostiju pridonijeli su tome da kakvoća vina, općenito, stalno raste, međutim najezdu turista i, istodobno, očito slabu efikasnot inspekcijskih službi mnogi su proizvođači posebice u domaćim izrazito turistički posjećenim predjelima Lijepe naše – onima prvenstveno uz obalu mora i jače na jugu – vidjeli i kao mogućnost i za plasman svega i svačega, po konobama i/ili na debelo osunčanim štandovima šetnicama na rivi. Od najnovijeg oslobođenja na ovamo promidžbene aktivnosti i na nivou vinskih kuća i na nivou institucija iz gospodarskih segmenata tijesno vezanih uz enogastronomiju i turizam budile su se nekako neočekivano/neobjašnjivo sporo, i Hrvatska, mada se može podičiti odličnim prirodnim uvjetima za produkciju visokokvalitetnoga vina i tradicijom u vinogradarstvu i vinarstvu što seže u doba od šest stoljeća prije Kristova rođenja, te mada se mogla podičiti napretkom u kvaliteti proizvoda u zadnjim godinama, nije se u europskom okviru a kamo li u svjetskim okvirima uspjela bitno afirmirati po plemenitoj kapljici i bitno bolje pozicionirati kao zemlja vina.

Ekstra-djevičansko maslinovo ulje Ol Istria raznih sorata – pendolino, belica, picholine, ascolana, leccino, te mješavina tih sorata. Odlična kakvoća, a cijene niže od ostalih ponajboljih istarskih proizvođača

U današnje vrijeme i dalje se, umjesto da se priča prvenstveno o kakvoći, govori  o velikim i malima, s time da se, dok se mali proizvođači ponekad i prepretenciozno kuju u zvijezde, dotle veliki, neki čak i posve neopravdano, poprilično omalovažavaju. Došlo je i do toga da, unatoč osjetnom napretku u kvaliteti proizvoda, imamo nešto što, usudio bih se reći, baš i ne ide na ruku stjecanju u globalnom okviru snažnog renomea Hrvatske kao izrazito vinske zemlje, a to je da smo u današnjem trenutku s vrlo mnogo vrlo (pre)malih individualnih proizvođača vina koji neka i jesu uvjerljivi kvalitetom ali koji su količinski na razini oskudne garažne produkcije. S druge strane, kod dosta većih podruma koji imaju količine i koji očito imaju potencijal u kontekstu kakvoće (neočekivano) presporo se budi ambicija glede produkcije i vrlo – ne reklamno nego kvalitativno – ekskluzivne kapljice. Nerijetko se iz tih krugova velikih čuje kako se od takve ekskluzivne kapljice ne živi, što baš i nije točno, jer stvari su relativne: istina, takva kapljica ne donosi u tvrtku novac odmah, ali tvrtki stvara ugled i radi joj dobru reklamu, tako da se na temelju baš te reklame bolje plasiraju i tzv. niže kategorije vina, cjenovno niže i, čini se, lake za plasman baš zbog (relativne) jeftinoće, međutim koliko je komplicirano prodati skupo vino pogotovu u društvenoj zajednici s pojedincima s nižom platežnom moći, toliko je već postalo komplicirano i postaje sve teže za pojedinu tvrtku prodati i cjenovno niže rangiranu kapljicu jer na tržištu je u tom jeftinijem segmentu već obilje (previše!) ponuđenih etiketa.

Uglavnom: šira međunarodna afirmacija neke zemlje po nekom proizvodu, naprosto, uz kakvoću, zahtijeva i nekakvu nužnu minimalnu tzv. kritičnu količinsku masu proizvoda u toj višoj do visokoj kakvoći i klasi, ali i još nešto – definirane stilove i za svaku pojedinu vinorodnu oblast prepoznatljive tipične organoleptičke profile kapljice. Govorim o nečemu što u nas još nije uspostavljeno, a to su apelacije.

Sirevi: Agrolagune od kravljeg, od ovčjeg mlijeka, od miješanih kravljeg i ovčjeg mlijeka, sir odležavan u teranu, pa u vinu muškat tuža, sirevi s tartufom i s maslinama, sir grana istriano

Bitno bi dakle za nas bilo da se kako treba ovdje sredi pitanje apelacije a apelacija koja vino predstavlja na etiketi vezana je uz zemljopisno porijeklo u smislu vinogorja i, unutar njega, i užih vinogradarskih te i izdvojenih položaja, sorte/sorata, zatim uz lokalnu tradiciju, pa određene pravilnike o korištenju tehnologije u proizvodnji uključujući i oblik i dužinu dozrijevanja,  kao i uz – dogovorno, a to uz eno i organoleptičku ima i snažnu promidžbenu važnost – prvi mogući izlazak određenoga vina pred kupca.

Vina Laguna. Jedan od velikih hrvatskih vinskih podruma vrijedan i te kako pažnje je porečka Agrolaguna. Odavna je pratim, i znam da je ta vinarija bila i još u neka prošla vremena, rekao bih zahvaljujući uvelike nekadašnjem glavnom enologu Anti Gavraniću, na strani kakvoće i osebujnosti te geografske pripadnosti proizvoda. Kako je Agrolaguna imala sreću da joj je na eno-kormilu dugo čvrsto stajao Korčulanin Gavranić, potpomognut enolozima iz Istre Alfredom Cossettom i Valterom Legovićem, sada su, inače, obojica s uspješnim vlastitim vinskim podrumima, tako eto u najnovije vrijeme ima sreću da je od unatrag koju godinu, kad ga je predložio upravo Gavranić, eno-kormilar tvrtke mladi, strukovno dobro potkovani te pedantni Milan Budinski. On je sada glavni enolog kuće i direktor proizvodnje što obuhvaća ne samo vino nego i maslinovo ulje i sir, osoba koja ne tek odrađuje svoj posao nego, što je bitno, grize u poslu.

Direktor proizvodnje, glavni enolog Milan Budinski

Agrolaguna jedan je od zornih pokaza i dokaza da velika tvrtka – čak i lakše nego mala jer s velike vinogradske površine ima i te kako veću mogućnost, dosta bolju od one što je imaju manji posjednici trsja, izabrati ponajbolje grožđe za svaku željenu kategoriju vina – dakle može redovito izlaziti i s elitnim eno-uradcima. Važno je silno htjeti, posjedovati – i u glavi glavnog direktora kuće! – viziju, te biti strpljiv – a to sve zasad Agrolaguna (je) ima(la), nužno je i osigurati službu koja će znati cijeniti trud uložen u određenu specifičnu produkciju i koja će se potruditi da najbolje vlastite etikete i plasira na tržištu po najboljim mogućim cijenama. Ono čega je najbolje u pravilu je malo, ali to čini sam vrh piramide kvalitete i visoko je cijenjeno, o tome se naveliko priča…

Porečka Agrolaguna spada među 20 vodećih hrvatskih proizvođača Bakhova nektara. Ovih dana u režiji Društva agrarnih novinara Hrvatske bila je lijepa prigoda posjetiti tog značajnog proizvođača ne samo vina nego i visokokvalitetnih i višestruko međunarodno nagrađivanih ekstra-djevičanskih maslinovih ulja, te sira. Značenje Agrolagune vrlo je veliko u turističkom smislu jer ona svojim proizvodima tipičnima za vlastiti kraj snabdijeva ne samo lanac šire maloprodaje, nego i grupaciju HoReCa s nizom hotela i ugostiteljskih objekata prvenstveno u Istri.

Predsjednik Uprave Agrolagune Vlado Čondić Galiničić, inače i savjetnik za poljoprivredu izvršnog direktora Forte Nove (nekadašnji Agrokor). Na ovu poziciju došao je s mjesta glavnog direktora PP Orahovice

Osobna karta: Agrolaguna, koja se iz zagrljaja Grgićevog Agrama nedavno vratila u staro Agrokorovo društvo sada doduše s nazivom Forte Nova, a na čelu koje je, po novome, kao predsjednik Uprave Vlado Čondić Galiničić, inače i savjetnik za poljoprivredu izvršnog direktora Forte Nove, brine izravno o nešto više od 600 hektara vinograda, podignutih većma u razdoblju između 2005. i 2007. godine, a dio grožđa – oko 700 tona – dolazi joj i iz kooperacije. Oko 65 posto su bijele sorte, mahom malvazija istarska, od bijelih kultivara tu su još i chardonnay, pinot sivi, viognier, a oko 35 do 40 posto crvene su sorte – teran, borgonja (frankovka), merlot i cabernet sauvignon. Kapacitet vinskog podruma je 8,5 miijuna litara. Barricaia je, kaže mi enolog Danijel Baćac, pomoćnik direktora proizvodnje Milana Budinskog, s gotovo 490 bačava, većma je riječ o barriqueima, dobrim dijelom i od bagremova drveta, ali tu su i velike hrastove bačve. U sklopu vinarije je i prostrana kušaonica s dijelom uređenim za prodaju vlastitih proizvoda – vina, maslinova ulja, sira…

Vina su svrstana u nekoliko kvalitativnih kategorija, najveća količinski je dakako ona bazna, classic, temelj piramide kakvoće. Ta se vina na tržištu nalaze u bocama od litre, njih je oko 70 posto od ukupne proizvodnje. Gornja kategorija je u Agrolaguni nazvana Select, riječ je o, službeno, kvalitetnom vinu s k.p. punjenom u butelje od 0,75 lit s navojnim zatvaračem, takvih je oko 15 do 20 posto. Stupanj iznad, prema vrhu, su tzv. premium (uobičajena oznaka je: vrhunska) vina, u buteljama s plutenim čepom. A još iznad po kakvoći su Festigia te Festigia Riserva, riječ je tu o špici piramide i količini od nekih 10 do eventualno 15 posto u odnosu na ukupnu produkciju. Uz mirna vina, u ponudi su i dva pjenušca – pitki lepršavi ljetni rosé rađen metodom charmat, te kompleksni bijeli Blanc de Blancs od malvazije i bijelog pinota, rađen klasičnom metodom i s najmanje 1,5 godine na kvascu u boci prije degoržiranja

Maslinika je, reći će direktor poljoprivrede u Agrolaguni Dario Paulišić, kojega poznajem još od Gavranićevih vremena (u Agrolaguni radi već više od 14 godina!), ukupno 230 hektara, od čega je na području Červara 130 ha, ukupno je 65.000 stabala, sorte su istarska bjelica, pa leccino, pendolino, ascolana, te francuski picholine. Godišnje se, ovisno o meteorološkim prilikama kroz sezonu, ubere od 80 do 120 vagona maslina, i proizvede između 100 i 150 tona ulja. Ulje, koje, čujem, u jako povoljnoj godini sadrži između 500 i 600 mg/lit polifenola (!!), ide van pod markama Ol Istria i Ol Istria Selekcija. Agrolaguna se diči s dvije dobro opremljene uljare, s prešama kapaciteta od po 3,5 tona masline po satu, tako da svoj urod stigne navrijeme preraditi, čak je u stanju i zainteresiranima sa strane pružiti uslugu prerade.

Enolog Danijel Baćac, pomoćnik Milana Budinskoga, te, desno, Dario Paulišić, direktor poljoprivrede u Agrolaguni

_____________________________________

Valter Valenta

ŠAMPION i – PRIJE ROĐENJA! – Događa se i to: osvajanje šampionske titule i – prije rođenja! Na ovogodišnjoj Vinistri, vino teran iz 2018 posjeda Valenta Family Wines iz Motovuna, preciznije Kaldira, proglašeno je šampionom u kategoriji mladog terana! E sad, a zašto onaj dodatak: prije rođenja? Pa, zato što je to vino na natjecanje stiglo ne kao posve finalizirano u butelji nego je na ocjenjivanje poslano istočeno samo za tu priliku iz velike posude – bačve od 1200 litara – u kojoj je još dozrijevalo. O tome da je taj teran nešto posebno i da mu treba vremena da se kompletira govori podatak da sadrži 14,7 vol % alkohola! Pater Familias Valter Valenta na stanovištu je da s teranom treba pričekati glede izlaska na tržište, i sada je pred kupcima kao dostupna još uvijek berba 2017, a ovu, šampionsku, 2018., planirao je pustiti van iz podruma ne prije početka sljedeće godine.

I sad je još nužan i odgovor na pitanje zašto ovaj okvirić s vinom Valenta unutar priloga o Agrolaguni? Pa, zato što je svojedobno Valter Valenta bio zaposlenik Agrolagune, a nakon što  je, stjecajem okolnosti, otišao iz te tvrtke odlučio je, sa svoja dva sina, nastaviti baviti se vinom s obzirom na oveći obiteljski vinograd što ga ima i s obzirom na, pohvalit će se, gotovo 200 godina dugačku obiteljsku tradiciju u vinogradarstvu i vinarstvu.  Dakle, zaposlenici Agrolagune pokazuju se uspješnima i kad nastave samostalno…

Valenta Family Wines brine o vlastitih 6,5 hektara trsja, dio grožđa za svoja vina kupuje od kooperanata. Proizvodi su malvazija istarska, sauvignon bijeli i muškat bijeli slatki kao mlada svježa kapljica, te teran koji ide pred kupca u drugoj godini nakon berbe. U vinogradu su zasađeni još i merlot i cabernet sauvignon, ali loza joo nije dospjela u rod. ∎

_________________________________________

Stancija Spin – sirana, konoba i, uskoro, i smještajni objekt

Treći segment Agrolagune je sirana Špin, na lokaciji Špin, ona inače postoji od 1985., a 2013. je rekonstruirana sredstvima iz fondova EU. Sirana ima 140 hektara vlastitih pašnjaka u eko-režimu, te oko 2000 ovaca, važno je reći da se mnogo radilo na tome da se u Špin vrati stara istarska pasmina pramenka. Kravlje mlijeko otkupljuje se od provjerenih kooperanata isključivo iz Istre. Godišnja produkcija sira je 350 tona. Voditelj sirane Krunoslav Salaj navodi da se proizvode skuta, kravlji i ovčji sir te sir od miješanog kravljeg i ovčjeg mlijeka, uz baznu kategoriju tu su i osobito kompleksni sirevi primjerice onaj koji se, kad donekle sazrije, stavlja na mjesec dana u oblog od u orahovac dobro namočenog orahovog lista, te sir koji nakon što donekle sazrije odleži najmanje po mjesec dana u vinu teran, otud mu tamna crvena vanjska boja. Po kolutu sira koji otprilike teži oko 1,8 kg upotrijebi se po litra terana, godišnje sirana Špin za sav svoj sir iz terana potroši oko po 5000 litara terana.  Tu su i sir odležavan u vinu muškat ruža, pa sir s tartufom, s maslinom…. U Špinu su od prije koju godinu krenuli i u produkciju sira tipa grana padano, od kravljeg mlijeka, on je u impozantno velikim kolutovima težine oko 11 kg, kao mlađi je za rezanje a kao zreli odležani – dozrijeva obično barem od 12 do 14 mjeseci – za jelo se poslužuje kao lomljen u grumenovima, a služi i za ribanje.

Za siranu je zadužen Krunoslav Salaj, na slikama sa sirevima gran istrijanom te onome odležavanome u listu oraha i onome odležavanome u vinu teran

Što je osobito važno za reći uz sireve Špin: rade se od punomasnog pasteriziranog mlijeka, pri čemu se pasterizacijom uništavaju patogene bakterije. Masi se dodaju samo mliječni sastojci, ne rabe se konzervansi. Izrada sira je ručna, tj. ručno je okretanje i ručno je pranje sira. Sir dozrijeva na daskama u vlastitoj kori  – kako su to radili naši stari, premazivanje sira je isključivo s prirodnim premazom na bazi aktivnih sastojaka češnjaka i ekstra djevičanskog maslinovog ulja, tako da je i kora jestiva.

____________________________________

KORISNO JE ZNATI  – Sireve je najbolje izvaditi iz hladionika sat vremena prije posluživanja, kako bi došli na sobnu temperaturu i oslobodili svoje prirodne arome. Kod rezanja dobro je imati nož s dvostrukim vrhom. Sireve treba rezati pravilno. Ako se reže cijeli kolut, najprije se on podijeli na polovice, pa onda na četvrtine. Zatim se za kušanje sirevi režu na deblje jednake kriške i, dalje, svaka od njih na dva trokuta,  tako da svatko dobije komadić sira i do kore i unutarnji dio. Arome i struktura se razlikuju – unutarnji dio sira uvijek je blaži i mekši, na nosu i nepcu manje intenzivan, dok je prema kori isti sir sve aromatičniji, odnosno izraženiji. Znači, rezanje je bitno da bi se u potpunosti moglo uživati u aromi sireva. Kora se može maknuti, ali i ne mora.

Sir čuvajte u hladioniku (+4 do +8 ˚C), zamotan u izvornu ambalažu, voštani papir, zrakopropusnu foliju ili u vakumiranoj posudi. Nikako ga ne držati u posudi s drugim namirnicama izrazite arome jer sir diše pa bi mogao preuzeti neki miris i pokvariti se. ∎

_________________________________

Chefica Spina Sanja Morina, janjetina in tecia i dugo pirjana teleća obrazina u teranu

Špin je inače ne samo sirana nego i, u dijelu što ga čine stare kamene kuće lokalne arhitekture, i ugostiteljski objekt tipa konobe, s izvrsnom domaćom hranom, a uskoro bi trebao proraditi i kao turistički smještajni objekt. Domaćini iz Agrolagune nakon obilaska vinograda, maslinika i sirane upriličili su u konobi Špin degustaciju sira, vina i ulja, a potom i ručak na koji je, priredivši rustikalne jagnjetinu in teća s krumpirom  i, posebno, dugo pirjanu teleću obrazinu u teranu, upečatljivo svoj potpis stavila kuharica Sanja Morina.

Agrolaguna, vinogradi

Agrolaguna, inače redoviti osvajač medalja visokog sjaja npr. na Decanteru World Wide Award  Londonu, u Bergamu na natjecanju Emozioni dal Mondo: Merlot e Cabernet insieme – vina od merlota i cabernet sauvignona, pa na Concours Mondialu i na Mundus Viniju, te osvajač medalja za maslinova ulja u Londonu i na Flos Oleiju u Rimu, a i osvajač međunarodnih medalja za sireve, odlično eto pokazuje svoju visoku multifunkcionalnost, kroz istodobno tri različite poljoprivredno-prehrambene produkcije visoke gurmanske vrijednosti te kroz turistički segment. Za to joj eto treba odati priznanje i poželjeti da u ovoj zemlji što se deklarira plavom i zelenom te eko-prihvatljivom na području hrane imamo što više ovakvih (velikih) tvrtki s lijepim izborom proizvoda za različite ukuse i dubine novčanika, sve do onih elitnih, a s odličnim odnosom između kakvoće i cijene i barem ne, zasad, s onako ekskluzivnim cijenama kakve bi zacijelo ti elitni artikli imali u nekim drugim sredinama/zemljama!…  ♣

Novi zakon o vinu

        POTPORE (SAMO) ZA UDRUGE – U prošloj Kronici/Chronicleu objavio sam kako sam nizu hrvatskih vinara, prvenstveno predsjednicima vinogradarsko/vinarskih udruga, e-mailom bio slao molbu da mi odgovore što misle o novom Zakonu o vinu koji je nedavno stupio na snagu. Rezultat moje molbe bio je, nažalost, poražavajuć. Evo sada ovdje nešto što nije odgovor nekoga od upitanih, ali jeste bitno vezano uz novi  Zakon o vinu: po novom propisu, koji je ukinuo pristojbe prije obvezne za stavljanje vina u promet a sve s ciljem da se novac i dalje uplaćuje međutim koristio bi se u promidžbene svrhe za svaku regiju, nužno je da Hrvatska, podijeljena na četiri vinske regije – Bregovita Hrvatska (ja i dalje inzistiram da je se nazivom kokretno locira u geografski prostor Lijepe naše, dakle da je se barem označi kao Bregoviti sjeverozapad Hrvatske), zatim Dalmacija, Hrvatski Istra i primorje te Slavonija i Podunavlje, Dalmacija, Istra i Slavonija imale su i prije donošenja novog Zakona svoje udruge, međutim udrugu nije imao taj sjeverozapadni dio zemlje kao vinska regija. Upravo prije koji dan i to je riješeno, utemeljena je Udruga proizvođača vina Bregovite (sjeverozapadne) Hrvatske. Ona okuplja vinogradare i vinare s područja Bjelovarsko-bilogorske, Karlovačke, Koprivničko-križevačke, Krapinsko-zagorske, Međimurske, Sisačko-moslavačke, Varaždinske i Zagrebačke županije te Grada Zagreba.

Marko Miklaužić

Za predsjednika je izabran moslavački vinogradar i vinar Marko Miklaužić, a za potpredsjednika Josip Tržec iz vinarije Šafran u varaždinskome kraju. Na pitanje koji su mu prvi koraci kao predsjednika nove udruge, Marko Miklaužić odgovara da su to razgovori i konzultacije s proizvođačima vina regije Bregovita (sjeverozapadna) Hrvatska. Kao prva konkretna akcija je edukacija vinogradara/vinara Bregovite sjeverozapadne Hrvatske o tome što na razini Europske Unije znače pojedine oznake za vina, kako bi ih se i ovdje priklado primijenjivalo. Opširnije s Markom Miklaužićem za neko vrijeme, kad mu nakon razgovora s vinarima bude jasno kako na najbolji mogući način posložiti stvari.  ♣

Gurmanski poroci

Veliki izvozni potencijal Slavonije

        POŽEŽANIN ŠAMPION KULENIJADE 2019 – Na 39. požeškoj Kulenijadi, najstarijoj manifestaciji koja promiče najpoznatiji slavonski gastronomski specijalitet, titulu šampiona 2019 osvojio je kulen Jure Polića Strinića iz Požege. Događanje je okupilo 52 proizvođača kulena iz Požeško-slavonske, Brodsko-posavske, Osječko-baranjske, Vukovarsko-srijemske i Sisačko-moslavačke županije te iz Vojvodine.

Ova je godina po zaprimljenim uzorcima za ocjenu bila iznimno dobra, a za svaku pohvalu je to što na ocjenjivanju nije bilo uzorka s ocjenom nezadovoljavajuće, što se tiče odličja dodijeljeno je čak 11 zlata, 25 srebra i 16 bronci.

Šampionsko priznanje i novčanu nagradu od 3.000 kuna prvaku je uručio gradonačelnik Požege Darko Puljašić:

– Iznimno mi je drago što je 39. požeška Kulenijada na jednom mjestu okupila sve slavonske županije. Proizvodite najcjenjeniji i najpoznatiji simbol Slavonije, našu autohtonu deliciju kojom se trebamo ponositi pred cijelim svijetom. U kulen ulažete svoje znanje, iskustvo i novac, to treba znati cijeniti, ali i naplatiti. Grad Požega podupire Kulenijadu, i nastavit ćemo i dalje raditi na njezinom razvoju i popularizaciji – rekao je Puljašić.

Direktorica TU Turističke zajednice Grada Požege Silvija Podoljak naglasila je:

– U gastronomskom i turističkom smislu Kulenijada je vrlo značajna za naš kraj. Kroz godine održavanja Kulenijade primijetili smo da su brojni kulenari iz hobista prerasli u proizvođače s ozbiljnom količinom i visokom kvalitetom proizvoda. Za slavonskim kulenom sve je veća potražnja, a to i jeste smisao manifestacije. Svake godine nastojimo kulenarima kroz razne oblike obuke pružiti nove znanja iz marketinga, načina proizvodnje, povlačenja sredstava iz Europske unije, i zahvaljujući tome oni rastu i razvijaju se. Kulen pripada u lokalne proizvode koje svi gosti što dođu u Slavoniju moraju kušati.

– Više od 30 posto turista u Hrvatsku dolazi radi uživanja u gastronomiji. Tu Slavonija treba tražiti svoju gospodarsku šansu, a kulen mora biti okosnica njezine gastronomske ponude. Uz plasman u turizmu, kulen, kao specijalitet dobiven tradicijskom tehnologijom, zbog specifičnih svojstava ali i činjenice da je zaštićen na razini EU ima veliki izvozni potencijal. Zato je bitno ulagati u nove proizvodne kapacitete, ali i, osobito, i u svinjogojstvo jer s milijun tovljenika prošle godine nismo pokrili ni trećinu vlastitih potreba, kazao je potpredsjednik HGK za poljoprivredu i turizam Dragan Kovačević, čestitajući pobjednicima na trudu i znanju uloženom u ovaj vrhunski proizvod. ♣

Esplanade, ljetno izdanje

GUSJA JETRA u ČOKOLADI NA OLEANDERICI – Novo godišnje doba, novi, sezonski jelovnik u kreaciji šefice kuhinje zagrebačkog hotela Esplanade i restorana Zinfandel’s Ane Grgić. Kao sklonište od vrućine, sjajna hotelska Terasa Oleander bila je najprije poprište prezentacije najnovijih umjetnina na tanjuru spomenute chefice, a onda je nastavila kao uživalište u njima. Osvježavajuća pratnja u režiji MIVA-e – pingvin, te šampanjci kuće Moët et Chandon, s naglaskom na iznimno popularni ice (led), a od mirnih bisera iz hrvatskih podruma u prigodnoj ponudi bili su vugava te Plavac Mali majstor i prošek od Stina-vina s Brača, kao i malvazija, zatim Teran Anno Domini i desertni muškat San Salvatore istarske obitelji Benvenuti. Skrenuta je pažnja, inače, na to da je vino kuće u restoranu Zinfandel’s merlot od Vlade Krauthakera.

Chefica Ana Grgić, te sommelier Ivan Šneler i predstavnik Stina vina E,mil Mehdin

U ovoljetnom izdanju jelovnika chefica Ana spajala je naizgled nespojivo i vješto stvarala poslastice koje doista vrijedi kušati. Nova selekcija, tako, predstavlja intrigantna, moderna i precizno oblikovana jela što privlače rezultatom zanimljivih poigravanja namirnicama i okusima, posebno se izdvajaju kombinacije brancina i – kulena(!), škampa i – janjetine (!), pečenog grožđa (!) i kozje skute, tripica i slanutka, bambusa i kozica, trilje i – aloe vera (!). Prikaz novih kulinarskih trendova, inovativan pristup, svježi proizvodi lokalnih dobavljača. Kao dugogodišnji ambasador WWF-ove inicijative Fish Forward, Ana je poseban naglasak stavila na održivost. Najavila je novi projekt u suradnji s WWF-om, kojime bi se, cilj je, smanjio otpad od hrane na najmanju moguću mjeru.

Hit Zinfandel’s Summer 2019 prezentacije na Oleanderici po meni su bile na posteljici od badema složene oveće kuglice – gusje jetre u kakao prahu i čokoladi! Nešto što je na prvi pogled djelovalo kao odličan slatki desert pokazalo se kao izvanredan slani desert raskošnih aroma.

Ugodan smještaj na Zinfandel’s sjedalicama s Zinfandel’s jastucima i uz prigodne cvijetne aranžmane, čaša šampusa, hit-kuglice gusje jetre u kakaou i čokoladi (ne više od dvije za one koji strogo paze na liniju), čaša Malog majstora, čaša San Salvatorea što su ih točili Ivan Šneler Legenda i Emil Mehdin Stina, bijela i tamna čokolada s punjenjem, malo tamnog bobičastog voća, a bogme pogled na ljepotice poslovne žene u ljetnom izdanju – san ljetnog popodneva…   ♣

Michelin na Plešivici?

OBITELJ KORAK: RUJANSKO OTVORENJE BEZ GRAMA DODANOG SUMPORA! – Stiže li glasoviti Michelin i na Plešivicu? Preduvjeti su tu: proširenje objekta plešivičke obitelji Korak koji obuhvaća vinski podrum i prostor za prihvat gostiju te modernizacija proizvodnog pogona kao i preuređenje nekadašnje kušaonice vina u restoranski dio pa i suvremeno opremanje kuhinje kao i namiještanje interijera gotovi su, prvorođeni sin chef Bernard, kod kojega su prevladali mamini geni pa se opredijelio za profesiju kuhara, ispraksirao se s kuhačom i uz štednjak u nizu vrlo cijenjenih i inozemnih restorana primjerice kod već glasovite Ane Roš u Hiži Franko u Kobaridu, ali i eno-gastro hramovima po Italiji, i spreman je za nove izazove na svom kućnom pragu, mama Mirjana i baka, odlične kuharice, jedva jedva čekaju službeni start da pokažu i svoje majstorije, a bogme i enolozi – pater familias Velimir te mlađi mu sin Josip, jedni od najboljih vinogradara/vinara u Hrvatskoj, nestrpljivi su također, jer otvorenje obiteljskog ugostiteljskog objekta na visokoj razini vide ne samo kao počast onome na tanjuru nego i kao prigodu da široj javnosti uz postojeće svoje adute samo sada iz nove berbe što je krenula odnosno kreće na tržište, predstave dva svoja nova rekao bih (kušao!) remek-djela, rađena uz dužu maceraciju, duže dozrijevanje u drvu i bez dodavanja grama SO2, a to su Sauvignon 2016 i Rajnski rizling 2016. Inače, imaju i još jedan novitet kao asa u rukavu: riječ je o Crnom pinotu Selekcija 2017, koji je od biranog grožđa s posebno dobre parcele, maceracija je bila 40 dana, slijedilo je dozrijevanje od 1,5 godine u hrastovim barriqueima pa punjenje u butelju, ni ovome vinu nije dodavan sumpor! Ono će na tržište pred Uskrs 2020.

Velimir Korak u elementu: kao rezač šunke i dok predstavlja novo vino kuće – Crni pinot 2017 Selekcija, izlazak kojega na tržište je predviđen uz Uskrs 2010.

Enolog Josip Korak uz novitete – macerirane sauvignon i rajnski rizling koji u rujnu idu na tržište

Chef Bernard Korak s izabranicom; pjenušci Korak za svečanost otvaranja već se hlade!!!

Otvorenje objekta Korak na vidikovcu na Plešivici a koji uz vinski podrum i restoran obuhvaća i prodavaonicu vina te, na katu, dvije prostrane dvorane u kojima bi se mogla organizirati različita događanja kao znanstveni skupovi, promocije, najavljuje se za rujan 2019. E, pa sretno! S nekoliko Koraka (valja, uz sinove, spomenuti i kćerku Veru, te još i dvije snahe i zeta!) Plešivica, u turističkom smislu idealno smještena između metropole Zagreba te Karlovca i u neposrednom susjedstvu Samobora i državne granice sa Slovenijom, ima šansu okruniti se titulom ekskluzivnog izletišta, odredišta… ♣

Vječni Dragec Vukušić

GRDOBINA u UMAKU S MAHUNAMA – Nekad davno išlo se Dragi Vukušiću na specijalitete u zagrebačku četvrt Zelengaj, potom pak u restoran koji je on dugo vremena uspješno vodio u sklopu zgrade Muzeja za umjetnost i obrt na Kazališnom trgu u Zagrebu, a sad kad on više osobno nije s nama i dalje je vječan – kroz prostrani Bistro Kod Vukušića koji u zagrebačkoj industrijskoj-poslovnoj zoni odlično vode trojica negovih rodjaka. Radi se od ponedjeljka do subote doručak (gablec) i ručak, vreva gostiju, sve puno poslovnjaka. Sjajan menu toga dana: pašteta od bakalara, frigani gavuni, domaći kruh, grdobina u umaku od rajčice i s mahunama, zamislio sam to jelo i u varijanti bez mahuna a s bobom! Voditelji restorana slažu se s bobom ali i kažu – sve u svoje vrijeme, za njih je zakon prvenstveno domaća svježa sezonska namirnica…. Vino kuće: Krauthaker! A kad idete doma, za uspomenu vam daju bavarin, odnosno slinček, ne malešan kao za klince nego pozamašan, za odraslu osobu…  ♣

Iz Zagrebačke županije

ČVARCI & RIZLING – Sad smo ne u studenome, nego na prijelazu iz srpnja u kolovoz, a pitanje, i na 30 Celzijevih stupnjeva i više, glasi: bi li odgovarali svježi čvarci? Odgovor, na temelju provjerenoga: DA! I te kako!

Nije potrebno baš uvijek čekati zimu i bivši praznik s kojime su, htjeli mi to ili ne, neraskidivno vezani kolinje i friški ocvirki. I usred ljeta čvarci, ako su dobro stisnuti i dakle prhki, mogu biti nešto što nažalost naši prehrambena industrija i vrli marketinški stručnjaci nisu zasad još najbolje iskoristili kao prvorazrednu grickalicu, inače uz dobar kruh odličnu podlogu za čašu vina. Zaprešićka mesarija Zlatni čvarak proizvodi čvarke (baš te, fine, prhke!) kroz cijelu godinu, a zagrebački bistro Fino & Vino nudi ih s kruhom vlastite produkcije. Sjajnim pratiteljem, k tome u ljetnoj borbi protiv dehidracije, pokazao se Šemberov rajnski rizling… (Marko Čolić) ♣

Slatke dileme

Krešimir Šesnić

CRNO-BIJELI SVIJET – Crni rižoto od sipe i, kao pratnja – bijelo ili crno?

Opcija je ovaj put, u malom bistrou velikih doživljaja Fino & Vino u Zagrebu bila Rajnski rizling 2011 Protner iz okolice Maribora odnosno Cabernet sauvignon 2009 Petrač, zagorski crnjak što je godinu dana u butelji proveo u ljuljuškanju među ribama i glavonošcima u Jadranskome moru.

Oba vina odlična sama za sebe, ali i podjednako sjajna uz sipu. Rajnski rizling prikladan i kao aperitiv, uvod u crnu sipu i uz tu crnu sipu, a cabernet sauvignon i uz sipu i poslije nje, kao neka vrsta dižestiva, komentirao je sommelier i voditelj bistroa Krešimir, zvan Karizma.

U bistrou Fino & vino dosta su česte različite interne degustacije vina koja baš nisu svakodnevna, i pokušaji pronalaženja prikladnog -nekad na prvi pogled možda i nelogičnog – spoja između tih vina te jela iz repertoara lokala. Jedna od recentnih zanimljivih degustacija bila je na temu toskanskog brunella uz tartar biftek kuće. Uz odličan tartar biftek  sjajno su prijali Brunello di Montalcino 2009 Pian delle Vigne (Antinori) i Brunello di Montalcino 2005 riserva Vigna Ferrovia Pian delle Vigne. Dodatno su kušani i Villa Gresti 2013 renomirane Tenute San Leonardo iz vinogorja Dolomiti iz talijanskog Trentina, i Taurasi 2004 Terredora od aglianica s juga Čizme,13,5vol %, 18 mjeseci dozrijevanja u hrastovoj bačvi. Taurasi je, inače, grad i općina u provinciji Avellino u regiji Campania na jugu Italije. Naziv Taurasi najvjerojatnije potječe od latinskog Taurus. Područje je vrlo znano po crnme vinu Taurasi od sorte aglianico.

S obzirom na Krešino vinsko znanje i njegovu predanost eno-gastronomiji možda bi se povremeno, primjerice jednom mjesečno, takva drukčija kušanja mogla organizirati kao spoj hedonizma za stolom i edukacije i za širu publiku, manje grupe gostiju…Obrazovanjem gostiju šireći im horizonte stvaraju se kvalitetniji potrošači, a to bi, valjda, trebao i biti cilj i ugostitelja i trgovca vinom,..   ♣

U znaku Bakhova pokera

OD KVARTETA ASEVA DO FLASH ROYALAJakob Syrah 2012 i Jakob Cuvée 2015, Bura Dingač 2015, Bovin Era 2012! Bakhov poker aseva! Pričekati s igrom do svježijih dana, nakon ovih nesmiljenih ljetnih vrućina. Tada će zahvaljujući i drukčijoj, krepkoj hrani Bakhov poker aseva svakako prijeći u Bakhov Flash Royal! Asevi su svakako u kondiciji da s vremenom postanu i jači nego što su sada.

Dingač 2015 u interpretaciji Nika Bure – nažalost premalo prisuta/vidljiv na hrvatskom tržištu, proizvede ga se godišnje tek oko 4000 butelja a većina odlazi u SAD – izvanredan, vanserijski, razmišljam o njemu kao referentnom uzorku plavca malog  s položaja Dingač  ♣

Dani otvorenih butelja 2019

ZLATNI VINARI ZAGREBAČKE ŽUPANIJE – Zagrebačko ljeto može biti dugo, toplo i vruće, a zima duga, tmurna i hladna, ali tome je tako i to se ne može promijeniti. Međutim organizator gleda na ono na što može utjecati, a to je da – pazi na to da vruće ljeto ne bi bilo i sušno, a da se hladnoći po zimi promptno parira čašom koja grije. Pa je tako 2007. eto nastala akcija Dani otvorenih butelja na Gornjem gradu, startalo se na prostoru Ljetnog kina Gradec. Organizatori i idejni začetnici Dana otvorenih butelja su udruga Cestagram iza koje stoje Pajo i Hadži poznatiji kao Kraljevi ulice  te Vina Mosaica koju vodi enolog  Saša Zec.

Stjepan Đurinski niže i i niže zlata i velika zlata! ⦁ Među izlagačima bio je i sin Zelinčanina Vlade Kosa Valentin, on je donio vrlo lijepi crnjak Regent Cuvee 2018, od sorata regent i zweigelt ⦁ Pojavio se i nekadašnji gradonačelnik Dugog Sela Boris Mahač, danas umirovljenik, s hobijem okrenutim prema vinu. Na hektaru površine uzgaja silvanac zeleni, rizling rajnski, sauvignon i traminac, na kušanje je donio lijepi nježni silvanac

Dani otvorenih butelja (DOB) cjelogodišnji je projekt kojim se predstavljaju hrvatski vinari i vina na neposredniji i opušteniji način, na jednom od najljepših dijelova Zagreba – Gornjem gradu, uz finu glazbu i ugodno ozračje. Namjera DOB-a je vinski istražiti Hrvatsku, predstaviti Zagrepčanima i njihovim gostima poznatu i manje poznatu vinsku Lijepu našu.

Pozdrav prisutnoj publici: Ivana Alilović, Hadži, Saša Zec, Josip Kraljičković i Mateja Hercigonja

Mnogo se od 2007. butelja otvorilo na Gornjem gradu, a nova ljetna sezona  DOB-a startala je s početkom srpnja. Program na kojemu je nazočilo mnogo Zagrepčana tematski je bio vezan uz zlatna vina Zagrebačke županije i 51. Izložbu vina kontinentalne Hrvatske u Zelini. Nakon dugo godina zasebnog ocjenjivanja vina Zagrebačke županije s dva žirija – jedan glavni, sastavljen od enologa, i drugi novinarski, ovaj put vina Zagrebačke županije ocijenjena su na jednom vrednovanju, u sklopu Zelinske izložbe.

Zlatna vina i zlatni vinari Zagrebačke županije za 2019 su sljedeći:

Josip Rajaković, Krašić: Traminac 2017 izborna berba prosušenih bobica (Velika zlatna medalja); Traminac 2018 (VZM); pjenušac Grünwald (ZM) ⦁ Stjepan Đurinski, Zaprešić: Leona bijeli cuvee (traminac i graševina) 2016 ledeno vino (ZM) ⦁ Puhelek Purek, Zelina: Sauvignon 2017 (ZM i nagrada za najbolje bijelo suho vino sjeverozapadne Hrvatske); Kraljevina 2018 (ZM, najbolja kraljevina) ⦁ Jarec-Kure, Zelina: Pinot bijeli 2017 i 2018, Chardonnay 2017 i 2018, te Manzoni bijeli 2017 i 2018 (svi zlatne medalje) ⦁ OPG Šimanović, Krašić: Traminac 2016 ledeno vino (ZM) i Pinot crni 2016 (ZM) ⦁ Barbara Posavec Žalac, Zelina: Frankovka 2018 (ZM), Rajnski rizling 2015 (ZM) ⦁ Dražen Smrndić, Zelina: Graševina 2017 (ZM) i Sauvignon 2017 (ZM) ⦁ Zaleznik, Brckovljani: Zweigelt 2018 (ZM) ⦁ OPG Žnidarić, Marija Gorica: Chardonnay 2018 (ZM) i Rajnski rizling 2018 (ZM) ⦁ Kos-Jurišić: Muškat ottonel 2018 (ZM) ⦁ Antun Korenika, Vrbovec: Graševina 2018 (ZM) ⦁ Valentin Kos, Zelina: Regent cuvée 2018 ⦁ Boris Mahač, Dugo Selo: Zeleni silvanac 2018 (ZM) ⦁ Vlado Mikulčić: Škrlet 2018.

Očekivalo se da svi laureati budu nazočni, ali na žalost nisu bili. Logično je da je Zagrebačka županija, koja je pomogla priredbu, priredbu shvatila kao prigodu za dobru promidžbu svojih vina i vinara, među ostalime i kroz zajednički pozdrav nazočnoj publici od pročelnika za poljoprivredu mr. Josipa Kraljičkovića, nove direktorice županijske Turističke zajednice Ivane Alilović, vinske kraljice Zagrebačke županije Mateje Hercigonja, te Saše Zeca i Hadžija, I tih zlatnih vinara, kao i zajedničkim fotografiranjem s time da se fotografije zlatnih župnijskih vinara i vina mogu lijepo iskoristiti za promidžbene svrhe i poslije, nekom drugom prigodom….  ♣

Ljeto u Zagrebačkoj županiji: Kulturno popodne u Donjoj Reki

CONCERTO GROSSO ZA PUHAČE i GITARU, ALLEGRO VIVACE – Isprva andante a onda allegro moderato pa do allegro vivace: concerto grosso za tri puhačka instrumenta i gitaru na Plešivici, u Zagrebačkoj županiji.  Svirka za pamćenje. S obzirom da je riječ o inovativnom pristupu i na događaju s izrazito turističkom konotacijom, plan je našeg kvarteta za ovakve koncerte u sklopu Ljeta u Zagrebačkoj županiji zatražiti pokroviteljstvo županijske Turističke zajednice… (Snimio Marko Čolić) ♣

Novi pjenušac iz Doline kardinala

BARUN 100+ BRUT NATURE CARDINAL VALLEY – Čudesno je kako su se stvari dobro posložile: nevjerojatno marljiva, mlada obitelj BarundićJosipa i Mare iz Krašića, tek relativno svježa u vinskome sektoru, posve je apsolvirala vinogradarstvo i podrumarstvo pa i dio koji se odnosi na produkciju pjenušaca, silna težnja da se ide stalno naprijed i nerv za akciju i perfekcionizam posebno kod Mare (ponovit ću: ako je itko zavrijedio titulu Najbolje seoske žene što je dodjeljuje Zagrebačka županija, tada je to svakako Mara Špoljar Barundić!),  prigoda (prije nekoliko godina) za kupnju vinograda na dobroj poziciji i s trsjem starijim od stotinu godina, uzbudljivost pjenušca ne samo kao pića nego i kao kreatora posebne atmosfere, druženje s nekoliko osoba eksponiranih na domaćoj vinskoj pozornici i s određenim znanjem i iskustvom i u domeni marketinga, i plan je skovan: iz tog posebnog, drevnog vinograda na strmini Gorice u mjestu Hrženik grožđe starih i u tome kraju tradicijskih kultivara, primjerice lipovine, štajerske beline, graševine, kraljevine, muškata bijeloga i žutoga, plaveca žutog, plemenke…, mora se usmjeriti za poseban, uzvišeni finalni proizvod koji će u čaši biti istodobno odraz Marinog i Josipovog karaktera i pečat krašićkog kraja te koji će organoleptikom plijeniti i, šire, stvarati jedinstveni ugođaj.

Uz napunjene magnume prije nego što su premješteni u adekvatno klimatizirani podrumski interijer

Odlučeno je da se probrano grožđe s odličnim parametrima za pjenušac a to su prvenstveno ne previsoki slador koji bi stvarao problem s alkoholom i izvrsna ukupna kiselost i prikladan kiselinski sastav pretvori u bazno vino za pjenušac koje će barem jednu godinu prije šampanjizacije dozrijevati na finom talogu kod Barundićevih u podrumu. Berba, u kojoj smo uz domaćine Josipa i Maru te njihovu djecu Anu Mariju, Josipa i Tomislava te strica Dragu  sudjelovali i prof. Ivan Dropuljić, osnivač  direktor vrlo cijenjenog festivala Zagreb Vino.com u zagrebačkom hotelu Esplanade u studenome, zatim Ivo Kozarčanin, urednik te autor vinskih priloga u tiražnom časopisu 24sata, i ja iz Svijeta u čaši, bila je 2018.  Redovitim kušanjem svako toliko pratio se razvoj vina, dojmovi su uvijek bili iznimno dobri, a onda je, konkretno 24. srpnja 2019. vino, punjeno u magnume, stavljeno na šampanjizaciju. Napunjena su 252 magnuma i još nešto malo klasičnih butelja koje bi se povremeno otvorile da se vidi kako stvar u ovoj drugoj važnoj fazi, ide dalje. Predviđeno je da nakon što se u bocama odvije drugo alkoholno, tzv. šampanjsko vrenje pjenušac na kvascu prije degoržiranja provede, u maniri vrhunskih šampanjaca, najmanje tri godine! Kod degoržiranja neće se dodavati ekspedicijski liker, što znači da će pjenušac biti u kategoriji brut nature.

Sad se moramo oboružati s čeličnim strpljenjem i nadom da će, kao što je dobro prošao prvi dio projekta, vezan uz proizvodnju baznog vina, i ovaj sadašnji, drugi dio proteći kako treba. Ufanje u uspjeh počiva dakako i na tome što se sve odvija u Dolini kardinala, kao i u tome što je, kako sam barem načuo sa strane, ne samo jedan kardinal veliki ljubitelj pjenušca!… ♣

Vrijeme za osvježenje

HLADNO PIVO s RAZGLASA i IZ ČAŠE! – Vrijeme je za osvježenje. Hladno pivo, zar ne?, Ali – ono craft ili ono, kako vele cure, s Kek(s)inom. Što da ne i jedno i drugo! Dvaput je dvaput…

Popularni zagrebački glazbeni sastav Hladno pivo udružuje snage sa zagrebačkom craft pivovarom Medvedgrad. Oba hladna piva su iz zagrebačkih Gajnica, oba su jubilarci, pivovara Medvedgrad upravo obilježava 25. godišnjicu rada, a Mile Kekin i ekipa pet godina više! Došlo je vrijeme za tijesnu suradnju i bend Hladno pivo i pivovara Medvedgrad potpisali su o tome ugovor. Zajednički će skuhati novo craft pivo koje bi, po Kekinovim riječima, trebalo biti pitko i s karakterom, kakva je i glazba benda, i to pivo nudit će se prigodom koncerata Hladnog piva. Hladno pivo nastupit će 21. rujna u prostorima pivovare Medvedgrad u Huzjanovoj ulici, I koncert će biti službeni uvod u slavlje u povodu četvrt stoljeća pivovare. Očekuje se da se na pozornici Kekinu i ekipi pridruže Cinkuši i Blagdan bend. (Fotka: Rene Karaman) ♣

Suosjećanje i u vlastitoj nesreći

Posolicom i burom devastirani vinograd Boškinac

I BOŠKINAC u AKCIJI ZA PROMICANJE ZDRAVOG ŽIVOTA DJECE – Pohvale vrijedna gesta Borisa Šuljića Boškinca, hotelijera, restoratera i vinara iz Novalje na Pagu: lijepi izražaj suosjećanja u trenucima kad je i njega samoga pogodila nesreća, doduše ne i tako teška kao ona nad kojom je pokazao spomenuto suosjećanje.

O čemu je riječ? Evo izravno od Borisa/Boškinca:

– Naši su vinogradi ovoga svibnja  teško stradali od bure s posolicom. Mi smo ih nastavili održavati i dalje, iako je izgledalo da oni ove jeseni teško da mogu dati neki spomena vrijedan plod. Danas, u odnosu na svibanj, oni su u neusporedivo boljem stanju, kad ih sada gledamo čini se da ima osnove nadati se da će, ne bude li dodatnih vremenskih nepodopština, dati ploda, i sigurni smo da će iduće godine i još mnogo godina ponovno davati lijepi urod. Na nagovor svojega prijatelja Rudolfa Štefana odlučio sam od svega ubranog grožđa, a toga će s površine od oko četiri hektara vjerojatno ukupno biti ipak oko 1500 kg, napraviti jedno vino i nazvati ga POTRIBICA. Bit će to mješavina od malo caberneta, merlota, chardonaya, sauvignona, maraštine i gegića, mogli bismo napuniti čak oko 1200 boca Potribice. To bismo vino prodavali po 75 kn za butelju, a cijeli prihod od prodaje Potribice donirat ćemo Domagoju Jakopoviću Ribafishu i njegovoj http://rokotok.hr/ udruzi za promicanje aktivnog i zdravog života djece, udruzi nastaloj iz velike boli i koja čudesnom snagom jednog divnog čovjeka i oca sve pretvara u ljubav. Pozivam sve svoje drage kolege i prijatelje da se uključe u ovu akciju. Vino će biti dostupno već za Božić ove godine, minimalna količina za kupnju je šest boca, a maksimalna 60 boca. Molim da se za rezervacije i za upute za slanje računa i za dostavu vina obratite isključivo na mail cissa@inet.hr , mi ćemo vam dati sve potrebne informacije za uplatu…. ♣

Vino i elitni turizam

Vinar-hotelijer Mladen Rozanić sa kćerkom

ROXANICH WINE & HERITAGE HOTEL! – Prije je svoja specifična vina rađena uz duge maceracije i dugo dozrijevanje u bačvama kreirao i čuvao u unajmljenom prostoru kod Višnjana, a onda je čvrsto odlučio imati vlastiti podrum i u srednjevjekovnom istarskom gradiću Motovunu smješenom na brdu s kojega puca krasan pogled uokolo na vinograde, šumu bogatu glasovitim istarskim tartufom i na rijeku Mirnu kupio je objekt građen još za vrijeme Austro-Ugarske da bi poslužio za zadružnu vinariju. Privrženost istarskome kraju, inspirativni ambijent u širem smislu, vino od grožđa s istarske crvenice koje je radio, rastući turizam i evidentan gospodarski potencijal eno-gastronomije upravo s obzirom na njenu tijesnu vezu s turizmom, ponukao ga je da kupljeni objekt u Motovunu pretvori u luksuzni Roxanich Wine & Heritage hotel sa, iznad vinskog podruma, 32 smještajne jedinice, konkretno 30 dvokreventih soba i dva apartmana! Mladen Rožanić Roxanich rado će se, dakako, pohvaliti posebnostima: vinskim podrumom pod zemljom na četiri etaže s time da su donje tri namijenjene prizvodnji a na najgornjoj je smještena kušaonica vina, Još iznad, na razizemlju, restoran je s profinjenom gastronomskom ponudom baziranom na svježim sezonskim lokalnim namirnicama. Pored je i prostorija za dodatno uživanje – u cigarama i vrhunskim destilatima. U razizemlju je, inače, i multfunkcionalna dvorana povšrine 150 četvornih metara, koja može poslužiti za konferencije i druge ozbiljne skupove ali i za zabavu. Za manje grupe prostor je od 80 četvornih metara površine te s ugrađenom svom potrebnom opremom da može funkcionirati kao vrhunski disko-klub. Naravno da nisu zaboravljeni ni wellness centar, s dva tipa saune s turskom kupelji, te vinoteka sa svim proizvodima marke Roxanich.  ♣

Turizam, ugostiteljstvo i porezi

SMANJENJE PDV-a – DA LI PRAVO RJEŠENJE! – Hrvatska vlada odlučila je ugostiteljima smanjiti stopu PDV-a s 25 na 13 posto, jer će to otvoriti prostor za podizanje plaća radnicima i učiniti cjelokupni turistički sektor konkurentnijim. Hrvatska gospodarska komora podupire taj potez!

– Pozdravljamo ovu odluku jer je Hrvatska do sada na pripremu i posluživanje hrane imala najvišu stopu PDV-a na Mediteranu i jednu od najviših stopa u EU. Povratkom konkurenata poput Grčke i Turske sve više smo gubili korak i situacija je postala neodrživom, zato je dobro da je Vlada ovako reagirala. To je vjetar u jedra ne samo ugostiteljima, nego i cijelom turističkom sektoru – istaknuo je predsjednik Hrvatske gospodarske komore Luka Burilović, dodajući kako je uvjeren da će ovo smanjenje stope PDV-a otvoriti prostor gospodarstvenicima za podizanje plaća i nove investicije.

– To će djelomično smanjiti pritisak zbog nedostatka radne snage, ali u konačnici dovesti i do boljeg punjenja državnog proračuna. Nadam se da će dio ovog financijskog rasterećenja biti usmjeren i na jačanje suradnje ugostitelja s domaćim proizvođačima, kako bi se dobio dodatni multiplikativni efekt i ojačalo gospodarstvo – naglasio je Burilović.

Da je ova mjera Vlade korak u pravom smjeru smatra i predsjednik Udruženja putničkih agencija HGK Boris Žgomba.

– Zadovoljni smo tim potezom, prvenstveno jer ide u pravcu dizanja konkurentnosti turističkog sektora, no to je tek početak i još je puno posla pred nama – poručio je Žgomba.

Predsjednik Udruženja ugostiteljskih djelatnosti HGK Ivan Bogović smatra kako je smanjenje PDV-a veliko rasterećenje branše koje će imati višestruko dobre učinke.

–  Ovo je znak da Vlada ipak sluša glas gospodarstva i shvaća koliko nam je teško poslovati. Porezno rasterećenje će dati prostora da ugostiteljstvo i turizam ponovno postanu poželjni za investicije. Samim time će doći i do boljih uvjeta za radnike, a to će olakšati pronalazak radne snage – zaključuje Bogović.

Ali, stručnjak za ekonomiju i ekonomski analitičar Guste Santini ne smatra – barem je tako izjavio – da je ovo smanjenje PDV-a tako jako dobar potez, naime nedavno se u emisiji Hrvatskoga radija osvrnuo na određena prijašnja smanjenja PDV-a koja nisu rezultirala i adekvatnim smanjenjem cijena u ponudi izravno prema kupcima roba i usluga, a s obzirom na veliki egzodus Hrvata u inozemstvo u potrazi za boljim poslovnim okruženjem očito nije ni poslužilo kao temelj za dovoljno povećanje plaća zaposlenicima, logički je, dakako, zaključak je da je novčano pomoglo samo vlasnicima-ponuđačima roba i usluga.

Hoće li neke inspekcijske službe nadležne za financije ovaj put kontrolirati u kojoj će mjeri od najavljenog smanjenja PDV-a imati izravno potrošači i koliko zaposlenici koji zbog neadekvatnih plaća ovdje odlaze iz Hrvatske… ♣

Hrvatski sommelier klub

          KAD SI DRŽAVNI PRVAK, i ZVIJEZDA!... – Kad si višestruki državni prvak i doprvak te velika faca općenito dubrovačke ugostiteljske scene i jedna od glavnih poluga elitnog dubrovačkog restorana Proto – imaš mogućnost birati društvo i poslovne partner(k)e i mjesto gdje ćeš se družiti, a druge zvijezde požure se/potrude se da biraju obvezno i tebe u svoje društvo!

A Siniša Lasan , kažu dokumenti, jeste faca: dva puta državni hrvatski prvak u sommelijerstvu, dva puta prvak kontinentalnoga dijela Lijepe naše, jednom prvak Dalmacije, dva puta drugi i dva puta treći na nacionalnom prvenstvu, pa 2015. osvajač Diplome ASI (Assosiation de la Sommellerie Internationale), dobitnik, 2019., i Zlatne diplome ASI-a, ocjenjivač na Decanter World Wide Awardu…

Siniša Lasan, Proto, Dubrovnik, dolje i sa Michelom Rollandom i – veselo

                Siniši Lasanu, tako, u restoran Proto navratio je i globalno glasoviti francuski enolog Michel Rolland, konzultant mnogih najuglednijih svjetskih vinskih kuća i onih koje to kane postati, primjerice i Saints Hills vinarije Ernesta Tolja… ♣

Spomenik težaku i vinogradu u Putnikovićima

PRVI HRVATSKI MUZEJ VINOGRADARSTVA i VINARSTVA! – U Putnikovićima na Pelješcu otvoren je Prvi hrvatski muzej vinogradarstva i vinarstva. Od ideje do realizacije prošlo je više od deset godina.

Prvi hrvatski muzej vinogradarstva i vinarstva u sklopu PZ Putniković prostire se na više od 800 četvornih metara i sastoji se od tri zbirke – Doma vinarske tradicije, Povijesnog razvoja loze na ovim prostorima i Vina u tradiciji življenja. Posjetitelji mogu otkriti kakvu je ulogu imalo vino u ruralnim, a kakvu u građanskim sredinama, kako su nekad izgledale etikete, tko su slavni vinogradari i vinari, kako se nekada obrađivala zemlja, koji su se alati koristili, kakvi su se razvili običaji vezani uz vino…

– Prvi hrvatski muzej vinogradarstva i vinarstva rezultat je zajedništva, ali i velike ljubavi, volje i truda. Na njemu je radio veliki broj prijatelja, stručnjaka i institucija, i ovim putem im svima zahvaljujem. Želim naglasiti kako je većina eksponata donacija vinogradara i vinara s Pelješca, a veliki dio izložaka darovali su naši prijatelji Dragica i Želimir Bašić – rekao je na otvorenju Jozo Rabušić, direktor PZ Putniković.

– Željeli smo napraviti spomenik težaku i njegovoj muci i pokazati put koji se mora proći da bi se dobilo vino. Muzej daje prikaz proizvodnje od daleke povijesti do modernih dana. Tu su izloženi i eksponati iz prapovijesti poput fosila starih između 14 i 12 milijuna godina – kazao je Želimir Bašić idejni začetnik ovog projekta..

– Dubrovačka županija trebala je ovakav projekt, jer smo oduvijek vinogradarski kraj, a Pelješac je poznat kao carstvo vina. S nestrpljenjem iščekujemo dovršetak Pelješkog mosta, ali i nastavak izgradnje autoceste koji će pridonijeti udvostručenju broja turista na Pelješcu – izjavio je župan Dubrovačko-neretvanske županije je Nikola Dobroslavić.

Na dan otvorenja muzeja u Putnikovićima se slavila Sveta Ana, zaštitnica mjesta po kojoj je nazvana i vrhunska maraština, uz Liricu i Libertas najtraženije vino vinarije Putnikovići ♣

I kad (više) nisu s nama – ZLATAN i OLIVER uvijek su s nama!

Jubileji: gotovo tri desetljeća u Primorju

Pavlomir – vinski podrum i kušaonica

Miroslav Palinkaš

ČETVRT STOLJEĆA PAVLOMIRA! – Rat, ako ga se preživi, mijenja brojne sudbine. Novi počeci su nerijetko negdje i dosta daleko od mjesta rođenja i prvotnog prebivališta, Tako je prije nešto više od 28 godina sa slavonskog istoka u Hrvatsko primorje, konkretno kod Novog Vinodolskoga, stigao i Miroslav Palinkaš, da bi na novom odredištu krenuo u vinogradarsku i vinsku proizvodnju. Prije 25 godina, dakle prije punih četvrt stoljeća, u Primorju je, na imanju Pavlomir, posadio svoje prvo trsje (dosta je žlahtine). Od grožđa iz tog primorskog vinograda kerira mirna vina, a od grožđa iz obiteljskog vinograda u Slavoniji, dakako pretežito s graševinom, stvara pjenušce.

Vinarija Pavlomir posjeduje 40 hektara zemljišta od čega je 31 hektar vinograda. Suvremeno opremljeni podrum kapaciteta je 250.000 litara i s inoks cisternama od 2000 do 9000 litara te sa 40 barriquea, Djelatnost je ne samo proizvodnja vina nego i plasman vina i teritorija – podrum Pavlomir s lijepo uređenom kušaonicom za 70 osoba, te  prodavaonicom kapljice okružen je parcelama s trsjem koje, rado će se pohvaliti Palinkaš, na pogled oduzimaju dah. Prodavaonica uz butelje nudi i niz lokalnih ali i hrvatskih delicija poput kobasica, slanine, pršuta, sireva, maslinova ulja, meda, uglavnom iz produkcije manjih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava.  ♣

Značajne obljetnice –  veliki jubileji

Novi predstojnik Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta prof. dr. Darko Preiner

Prof. Edi Maletića i prof. Ivan Pejića  s prof. Carole Meredith sa sveučilišta California u Davisu, istraživalo se porijeklo zinfandela i ustanovilo se da je zinfandel naš crljenak odnosno tribidrag

100 GODINA ZAVODA ZA VINOGRADARSTVO I VINARSTVO – Prvo svijetlo stoljeće prošlo je, sad se ide dalje u svijetlu budućnost! Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta upravo je, svečanm skupom u prepunoj velikoj dvorani Šestog paviljona, obilježio 100. godišnjicu postojanja. Nakon pozdrava i uvodnih rečenica aktualnog predstojnika Zavoda prof. dr. Darka Preinera mnogi istaknuti profesori, primjerice Nikola Mirošević, pa dekan Zoran Grgić, Edi Maletić, Jasminka Karoglan Kontić, Bernard Kozina govorili su o razvoju Zavoda kroz povijest te ga predstavili javnosti – s naglaskom na istraživalački rad – i u današnjem svjetlu, a dakako iznesene su i neke naznake vezane za  budućnost.  Vrlo važna novost za Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo je ta da svoju novu stotKu počinje u novom prostoru, riječ je o zasebnom pavljonu u kojemu će svi odjeli Zavoda i djelatnici Zvoda biti na jednom mjestu, što b trebalo pomoći u još kvalitetnijem radu.

Uspješna suradnja Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta s odgovarajućim inozemnim institucijama, konkretno prof. Edija Maletića i njegove ekipe i prof. Ivana Pejića i njegovog tima s prof.  Carole Meredith sa sveučilišta California u Davisu, istraživalo se porijeklo zinfandela i ustanovilo se da je zinfandel naš crljenak odnosno tribidrag

Sa svečanog obilježavanja 100. godišnjice Zavoda

Paviljon Agronomskog fakulteta u kojemu s radom nastavlja objedinjeni Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo

Čestitke i Zavodu i Agronomskom fakultetu, uz najbolje želje za budućnost. ♣

Klimatske promjene i nove sorte

SOUVIGNIER GRIS – Novo vrijeme svakako je donijelo bitne promjene u meteorološkom i klimatskom sektoru. Vinogradari i vinari spadaju među posebno zabrinute vezano uz ono što se događa posebice u posljednje vrijeme. U predjelima nekad znanim po doista četirima godišnjim dobima danas kao da postoje samo dva godišnja doba – iz zime se nekako izravno prelazi u ljeto, i obratno. Veliki problem su ne samo posebno visoke do već i ekstremno visoke temperature nego i visoka vlaga, te nagle promjene  – do krajnih vrijednosti – u vremenu i temperaturama.

Marijan Sokolivić s prvim svojim vinom od sorte souvignier gris

Ovo što se danas događa s vremenom ne pogoduje postupnom tj. optimalnom načinu sazrijevanja (voća) grožđa nego spada u stanovito forsiranje, a visoke temperature i vlaga naročito pogoduju razvoju bolesti. Česta nevremena s jakim vjetrovima i olujama uzimaju svoj danak. Vinogradari i vinari s pravom su zabrinuti i pitaju se do kada će se o efektima globalnog zatopljenja i ovoga svega što nam se s vremenom dešava raspravljati tek na nekom teoretskom nivou. U pitanju su budućnost vina i cijele vinogradarsko-vinske branše, jedne dakle bitne poslovne zajednice. Svjedoci smo da se područja kvalitetnog sporijeg sazrijevanja grožđa pomiču prema sjeveru, sad je došlo dotle da je krajnji čas upitati se do kada su vremenski ta selidba na sjevernoj polukugli prema sjeveru I selidba na južnoj polukugli prema jugu moguće. Još malo i na sjevernom smo, odnosno južnome polu! Što, i kamo onda?

U Njemačkoj su stručnjaci kreirali novu, na bolesti otpornu (bijelu) sortu Souvignier gris, uspio ju je nabaviti da je pokusno posadi i proizvede vino od nje samoborski vinogradar i vinar Marijan Sokolović

Jedna su stvar promjene u alkoholnom stupnju vina (vrućina pomaže nakupljanju sladora) i svježini vina (vrućina ne pomaže sazrijevanju i očuvanju kiselina bitnih za svježinu), a druga su stvar nove okolnosti koje pogoduju razvoju raznih bolesti na lozi. Klima i mikroklima spadaju među bitne faktore za izričaj, u vinu, terroira o kojemu se toliko govori, sad je očito stiglo vrijeme da se i te kako redefinira pojam terroirea s obzirom na novu meteorologiju i klimu u geografskim područjima gdje su vinogradi tradicijski najrašireniji. Nastavi li se ovako, uskoro bi pjenušac iz Velike Britanije i Švedske mogao zasjeniti šampanjac, moćna crna vina dolazit će iz daleko sjevernijih geografskih zona nego što dolaze sada, slatka desertna vina s cijenjenom plemenitom plijesni u zonama gdje su s velikim uspjehom do sada mogla biti proizvedena u sedam godina u jednoj dekadi možda će se moći dobiti tek triput u 10 godina, kaže do Gerhard Kracher iz baš po visokim predikatima svjetski glasovite vinska kuće Kracher iz Illmitza u austrijskom Gradišću.

_________________________

SOUVIGNIER GRIS  njemačka je biljela sorta koju je u Istraživalačkom institutu za vinogradarstvo u Freiburgu stvorio dr. Norbert Becker, križajući francuski crveni kultivar cabernet sauvignon s njemačkim križancem bronnerom, također Beckerovim djelom nastalim pak križanjem hibridnih sorata Merzling (mama; inače to je križanac zaryje severe i lovrijenca) s Gm6494 (tata vina). Sorta je otporna posebice na gljivične bolesti, te na oidium i peronosporu.

Na slici: grozd Souvignier grisa

Grozd je srednje veličine, cilindričan. Lišće je donekle raspršeno, a kožica bobice vrlo je čvrsta i to je dodatna zaštita od plijesni i kod obilnijih padalina i jače vlage.

Vino je u aromatskom smislu dosta neutralno, bogato je ekstraktom, snažno, na neki način kao da podsjeća na sivi pinot. ∎

_____________________________

S pravom su posebice zabrinuti proizvođači vina koji su se svojim proizvodima uspjeli nametnuti na svjetskom tržištu ne samo kakvoćom i posebnošću, elegancijom nego i (visokim) cijenama, među njima tu svakako prednjače npr. Bordožani, i te kako svjesni toga da su naročito u posljednjim godinama njihova vina osjetno dobila na alkoholnom stupnju i da je ono što se nekad kao uobičajeno kretalo oko 12,5 do 13 vol % sada skočilo na 14 i više vol %, doduše prihvatljivih dok vino ima i dovoljno izražene arome i dovoljnu ukupnu kiselost i strukturu kiselina za svježinu, te zrelost kiselina bitnu za eleganciju vina. A sve ovo nabrojeno kao nužno rezultat je, da ponovim, dužeg vegetativnog ciklusa i dozrijevanja grožđa, međutim kao što vidimo taj ciklus se osjetno skraćuje tako da grožđe nerijetko zbog vrućine prisiljeno dozrijeva. Dakako da nije lako nakon toliko truda na poboljšavanju rada u vinogradu i u podrumu te nakon toliko truda i uloženog novca u marketingu vidjeti da se područje proizvodnje aromatski i svježinom upečatljivih kompleksnih moćnih ali elegantnih crnjaka seli drugamo, konkretno prema sjeveru!  Bordožani, koji su nekad svoj blend i brend gradili pretežto na merlotu u novije vrijeme pribjegavaju npr. većoj uporabi cabernet sauvignona… Ali, da se sačuva bordoška nit, i petit verdota, koji se do sada u kombiniranju za bordošku apelaciju legaliziranih sorata upotrebljavao u vrlo maloj količini, tek kao začin, a koji se u posljednje vrijeme dosta – konkretno triput! – proširio u bordođkim vinogradima, upravo kao odgovor na klimatske promjene. I, opet, ne samo to: konkretno u Bordeauxu su, da bi koliko toliko zadržali poznati stil vina, na nivou svojih poslovnih organizacija odlučili legalizirati još gotovo dvadesetak sorata što se do sada po propisu nisu smjele rabiti za vina označena bordoškim apelacijama, među tim sortama po novome legaliziranima za vina s apelacijom Bordeaux su npr. marselan (neki naši vinogradari sadili su ga na Pelješcui!)  i – portugalska touriga nacional.

Znanstvene ustanove u svijetu, baš kao što su nekad stvarale sorte križance otporne na hladnoću sjevernih vinograda, u novije vrijeme bacile su se na kreiranje kultivara križanaca koji će biti maksimalno moguće otporni na bolesti što proizlaze iz novijih meteoroloških i klimatskih okolnosti u tradicijskim vinogradarskim područjima… ♣

Postojeće sorte, i visok cjenovni rang

Peter Frelih sa svojim 10 godina starim pojenušcem od zelenog silvanca

CRNA KAVČINA i ZELENI SILVANAC ZA ODLIČNE PJENUŠCE – Još uvijek kao da smo ovdje, u Hrvatskoj, robovi određenih sorata vinove loze – posebice francuskih npr. chardonnaya, sauvignona, merlota, cabernet sauvignona…,, te nazivanja vina striktno po nazivu sorte, a za naziv vina bilo bi zacijelo bolje rabiti neki toponim koji odmah govori o porijeklu i radi reklamu područja rođenja vina. Dobrim dijelom još uvijek su naši vinari poklonici proizvodnje jednostavnijih i jeftinijih vina koja prehitro guraju na tržište, očito smatraju da su jeftilen i izlazak što prije iz podruma čarobna formula za dobru zaradu. Iako su se neki kultivari u zemljama u našem okruženju a na koje se gleda(lo) kao na autsajdere pokazali vrlo iskoristivi za proizvodnju zanimljivih mirnih vina i pjenušaca, hrvatski vinari – čast iznimkama! – nekako još ne nalaze dovoljno stimulansa da im se jače posvete. Prvenstveno govorim o tzv. starim originalnim i na ovim našim prostorima odavna raširenim pridošlim sortama, primjerice o silvancu zelenome, crnoj kavčini ili žametnoj črnini, pa nekim belinama, plavecu žutome (tek u najnovije vrijeme njemu se ovdje počelo posvećivati malo više pažnje jer se uvidjelo da kao dodatak nekoj drugoj sorti ili mješavini sorata može, svojim kiselinama, bitno pridonjeti svježini vina, iznimno bitnoj za pjenušac, kao i dužoj trajnosti kapljice. U segmentu crnih sorata uvelike se u nas zapostavilo lovrijenac, u dobroj mjeri i frankovka, kad vidim kakva čuda od njih rade Austrijanci posebice u Gradišću mogu mirno reći da su te dvije sorte ovdje jako neopravedno zapostavljene…

Bojan Berković Molipachi

Na festivalu frankovke u Sevnici upoznao sam članove obitelji Slapšak iz Dolenjske, kojoj se, kao zet, pridružio Francuz, i od tada iz njihova podruma izlazi vrlo lijepi ružičasti pjenušac klasične metode a od crne kavčine, a sada na turističkoj reviji ulične eno-gastronomije Kuhna na ulici u Brežicama naišao sam na mladog Petra Freliha iz Šentruperta koji je nudio izvrstan pjenušac brut (klasična metoda) od zelenog silvanca, s devet godina na kvascu u butelji, te nešto mlađi rosé brut upravo od crne kavčine odnosno žametne črnine. Frelih inače proizvodi vrlo lijepe mirne frankovku i crni pinot.

Iz Slovenije, iz neposrednog nam susjedstva na državnoj granici kod našeg Klanjca za istaknuti je Bojan Berkovič iz bizeljske vinske kuće Molipači, koji se od početka svoje karijere na području vina odlučio odmaknuti od segmenta jednostavne mlade jeftine kapljice kakvoj su se posvetili brojni njegovi kolege sumještani, i opredijelio se samo za najviše (slatke) predikate. Kad je nakon nekog vremena uvidio da je interes publike za slatkišima ipak preslab, Berkovič, koji je uspio doći do vinograda na poziciji Lusthaus na brdu ponad Bizeljskoga na nadmorskoj visini od 400 metara, hrabro se okrenuo nečemu što je odudaralo od lokalnog običaja, a to su vrhunska i skupa bijela vina od mješavine sorata, njegovana i na kvascu u drvenim bačvama, te ozbiljni, službeno vrhunski crnjaci od bordoških kultivara, upravo za njih zaredale su medalje visokog sjaja na međunarodnim  ocjenjivanjima, poglavito na onom specijaliziranom za merlot i cabernet sauvignon – Emozioni dal Mondo, u Bergamu u Italiji. Na eno-gastro smotri opet u Brežicama Berkovič Molipači, koji iza sebe ima 39 vinifikacija, podastro je Molipachi bijelo 2017 suho od bijelog pinota i rajnskog rizlinga u količini od 50 posto te sauvignona bijeloga 50 posto, vino je s 13,8 vol % alkohola i s 30 g/l suhog ekstrakta (!), zatim suho vino Oljevina Nucleus 2017 od chardonnaya 50 % te sauvignona i rajnskog rizlinga te s oko pet posto muškata žutog, sa odlično uklopljenih 14,8 vol %, a crnjak mu je Molipachi Oljevina crno od cabernet sauvignona i merlota… ♣

__________________________________

pijte razborito – odgovorno – trijezno • drink wisely – responsibly – soberly

POTROŠAČKI PUTOKAZ

VODIČ ZA PAMETNU KUPNJU / HINTS TO THE SMART PURCHASE

LEGENDA

 – Veliki grozd, Šampion/Big Grape, Champion – 99 – 100 (ili or: 19,9 – 20 / 4,9 – 5,0) bodova/pts = Sjajno! Upečatljivo!  Jedinstveno! Višeslojno, precizno i visokokarakterno, živo, zrelo, puno i snažno, skladno i elegantno, s dugačkim završetkom / Brilliant! Impressive! Unique! Multilayered, precise and with high character, very alive, mature, full(bodied), harmonious and elegant, with a long finish,

♣ ♣ ♣ ♣ ♣  – Velika zlatna medalja/Great gold medal = Platinum medal – 95 – 98 (19,5 – 19,8 / 4,5 – 4,8) = Odlično, visoko karakterno, živo, zrelo, elegantno, klasično veliko vino / Excellent,  with much character, very alive, mature, fullbodied, classic elegant great wine, long finish.

♣ ♣ ♣ ♣ – Zlatna medalja/Gold medal – 90 – 94 (18,6 – 19,4 / 4,0 – 4,4) bodova = Izvrsno, kompleksno, uzbudljivo, živo, zrelo, profinjeno vino, s vrlo izraženima osobnošću i stilom / Outstanding, complex, exciting, alive and mature, very refined, with high style and quite a big personality.

♣ ♣ ♣  –  Srebrna medalja/Silver medal – 85 – 89 (17,5  – 18,5 / 3,0 – 3,9) = Osobito dobro i tipično, složeno, moguće i s izgledima da se i još razvije, za ipak nešto zahtjevniji ukus / very good and typical, complex, with chances to develop even more, still for somewhat exigent consumer

♣ ♣  80 – 84 (15,5 – 17,4 / 2,1 – 2,9) = Korektno, može biti sortno prepoznatljivo i stilom definirano, bez neke uzbudljivosti / Correct, may be varietal recognizable and in a certain determinated style, but not exciting

♣   71 – 79 (11,0 – 15,4 / 1,1 – 2,0) = Obično,  prosječno, jednostavno, bez vrlina i nekih značajnijih, prejakih mana.. Moguće ponešto grubo, i/ili načeto umorom pa i na silaznoj putanji, eventualno još prihvatljivo za ležernu uporabu / Average, ordinary, with no virtues and no significant to strong flaws, eventually still acceptable for everyday use

Ispod/under 71 ( 11,0 / 1,0) = Nisko-prosječno, najbolje izbjegavati / low average, best to avoid.

 ⇑  – trošiti  •  ⇗ – trošiti ili još čuvati • ⇒ – čuvati •  – trošiti svakako uz hranu

HRVATSKA CROATIA

Bregoviti sjeverozapad

Upravo stiglo na tržište

Tomčeve nove amfore – Traminac 2017 i Sauvignon 2017. Rajnski rizling 2015 Amfora (na slici u sredini)  izlazi uskoro

♣ ♣ ♣ ♣ (♣) (mpc/pp: XXXL) TRAMINAC AMFORA 2017 – TOMAC ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Plešivica-Okić; ■ VINOGRAD/VINEYARD: Bresnica • kosina/slope • tlo/soil: vapnenasto-glinasto, dublje dolje: lapor/limestone, marl • sorta/variety: traminac crveni/Roter Traminer • loze stare/vines old: 18  godina/years • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski (od 2019 biodinamički)/nature friendly (as of 2019 biodynamic) • prinos/yield: 0,50 kg po trsu/per vine ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova /selection of the best grapes • vinifikacija/vinification: fermentacija u amfori, maceracija šest mjeseci /fermentation in amphora, maceration six months • dozrijevanje/maturation: velika bačva/big barrel (2000 lit), 12 mjeseca/months • na kvascu/on the lees ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Plešivica ZOI, vino s kzp • suho/dry • 13,5 vol%, AC 5,5  g/l ■ VINO je/WINE is: vrlo kompleksno, elegantno, štih maceracije nije u prvome planu, sortnost je visokoprepoznatljiva, tijelo snažno, trajnost u ustima dugačka, s vremenom vino će svakako rasti i lako dosegnuti punih pet grozdića a i više / very complex, intensive, elegant, presenting very very good the variety, full boidied, long  finish. Still young, big potential ■ SERVIS: ⇗  ⇒ • 15  ̊C • čaša/glass: velika/big one  –  tip/type: bourgogne

Upravo stiglo na tržište

♣ ♣ ♣ ♣  (mpc/pp: XXXL) SAUVIGNON AMFORA 2017 – TOMAC ■ PORIJEKLO/ ORIGIN: Plešivica-Okić ■ VINOGRAD/VINEYARD: Šipkovica Kraljev vrh • kosina/slope • tlo/soil: vapnenasto-glinasto, dublje dolje: lapor/limestone, marl • sorta/variety: sauvignon blanc • loze stare/vines old: 14  godina/years • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski (od 2019. biodinamički)/nature friendly (as of 2019: biodynamic) • prinos/yield: 050-0,75 kg po trsu/per vine ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova – bobica/selection of the best grapes – berries • vinifikacija/vinification: fermentacija u amfori – maceracija šest mjeseci/fermentation in amphora (qvevri) – six  months maceration • dozrijevanje/maturation: velika bačva/big barrel (2000 lit) • na kvascu/on the lees: 12 mjeseci/months  ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Plešivica ZOI, vino s kzp • suho/dry • 13,0 vol% ■ VINO je/WINE is:  složeno, svjetlije boje a ne izrazito jantarne  kao druga dugo macerirana kapljica, sortno lijepo prepoznatljivo, nježno, fino zaobljeno, elegantno, u ustima traje / complex, lighter yellowy golden colour, variety aromas very well expressed, fine rounded, elegant, long finish ■ SERVIS: ⇗  •  15  ̊C • čaša/glass: velika/big one  –  tip/type: bourgogne

♣ ♣ ♣ (♣) (mpc/pp: XL) RAJNSKI RIZLING Laškovec 2018 – KORAK ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Plešivica-Okić; ■ VINOGRAD/VINEYARD: Laškovec • kosina/slope • tlo/soil: vapnenasto-ilovasto, dolje lapor/limestone, down marl • sorta/variety: riesling • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski/nature friendly • berba/harvest: redovna ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Plešivica • suho/dry • 12,5 vol% • tradicijska rajnska butelja/traditional rhine bottle ■ VINO je/WINE is: lijepo pitko osvježavajuće, skladno, s aromatikom svojstvenom sorti / nice, refreshing, harmonious, with the typical varietal aromatics   ■ SERVIS:  ⇑ • 12  ̊C • čaša/glass: srednja/medium one –  tip/type: rhine….

♣ ♣ ( ♣) (mpc/pp: M) RAJNSKI RIZLING 2017 – JAGUNIĆ ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Plešivica; ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina/slope • sorta/variety: riesling ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova – bobica/selection of the best grapes – berries ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Plešivica ZOI, kzp. • suho/dry • 13,0 vol%l • tradicijska rajnska butelja/traditional rhine bottle ■ VINO je/WINE is:  čisto, uredno, lijepo pitko, upućuje na sortu međutim s obzirom na aromatiku još malo sramežljivo/clean, correct, showing the Riesling as variety in aromatics but still – quite shyly   ■ SERVIS:  ⇑  • 12 ̊C • čaša/glass: srednja/medium one –  tip/type: rhine….

♣ ♣ ♣ ♣ (mpc/pp: XL) CRNI PINOT 2017 – TOMAC ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Plešivica; ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina/slope • tlo/soil:  vapnenasto-glinasto, dublje dolje: lapor/limestone, marl • sorta/variety: pinot noir • loze stare/vines are old: 12 godina/years • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski(organski)/nature friendly (organic) ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova/selection of  the best grapes • vinifikacija/vinification: fermentacija u amfori – kraća maceracija/fermentation in amphora – shorter maceration • dozrijevanje/maturation: velika bačva/big barrel (2000 lit) ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Plešivica ZOI, vino s kzp, • suho/dry • 13,0 vol% ■ VINO je/WINE is: kompleksno, zrelo, mekano i elegantno, bojom i aromama posve na kolosijeku sorte, s notom je mineralnosti/complex,  mature, well rounded and elegant, with the colour and aromas typical for the variety, showing also minera notes ■ SERVIS: ⇗ • 16-18  ̊C • čaša/glass: velika/big one  –  tip/type: bourgogne

Dalmacija

♣ ♣ ♣ ♣ ♣ (mpc/pp: XXXL) DINGAČ 2015 Klasiko – BURA ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Pelješac ■ VINOGRAD/VINEYARD: Dingač • kosina/slope • sorta/variety: plavac mali • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski/nature friendly ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova/selection of the best grapes • dozrijevanje/maturation: drvo/wood ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Dingač ZOI, • suho/dry • 15,5 vol% ■ VINO je/WINE is:  impresivno, višeslojno, puno i koncentrirano, snažno ali i elegantno, fino zaobljeno, posve na kolosijeku sorte. U ustima dugo traje /impressive, multilayered, full bodied, concentrated but at the same time very elegant, well rounded, long finish ■ SERVIS: ⇗ ⇒ • 18  ̊C • čaša/glass: velika/big one  –  tip/type: bordeaux

♣ ♣ ♣ (♣)  (mpc/pp:  L ) KORLAT CABERNET SAUVIGNON 2015 – BADEL 1862 vinarija Benkovac  ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Dalmatinska zgora Benkovac-Stankovci;■ VINOGRAD/VINEYARD: Korlat • kosina/slope • sorta/variety: cabernet sauvignon • berba/harvest: redovna ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova – bobica/selection of the best grapes – berries • vinifikacija/vinification: fermentacija u inoksu/fermentation in stainless steel • dozrijevanje/maturation: drvo/wood – 12 mjeseci/months ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Benkovac-Stankovci, • suho/dry • 14,0 vol% ■ VINO je/WINE is: čisto, uredno, sortno prepoznatljivo, puno, skladno, slano, u ustima traje/clean, rappresenting good the variety, salty, full bodied, nice long finish ■ SERVIS: ⇗ •16-18  ̊C • čaša/glass: velika/big one  –  tip/type: bordeaux

♣ ♣ ♣ (mpc/pp:  L ) KORLAT SYRAH 2015 – BADEL 1862 vinarija Benkovac ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Dalmatinska zagora Benkovac-Stankovci;■ VINOGRAD/VINEYARD: Korlat • kosina/slope • sorta/variety: syrah • berba/harvest: redovna ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova – bobica/selection of the best grapes – berries • vinifikacija/vinification: fermentacija u inoksu/fermentation in stainless steel • dozrijevanje/maturation: drvo/wood, 12 mjeseci/months ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Benkovac-Stankovci, • suho/dry • 13,5 vol% ■ VINO je/WINE is: čisto, uredno, sortno prepoznatljivo, puno, skladno, u ustima traje/clean, rappresenting good the variety, full bodied, nice long finish ■ SERVIS: ⇗ • 16-18  ̊C • čaša/glass: velika/big one  –  tip/type: bordeaux,

MAKEDONIJA  MACEDONIA

♣ ♣ ♣ ♣ (mpc/pp: XXXL) ERA 2012- BOVIN ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Tikveš ■ VINOGRAD/VINEYARD:  kosina/slope • sorta/variety: vranec • berba/harvest: grožđe prosušivano na trsu/ grapes left to dry on vine ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova – bobica/selection of the best grapes – berries  • dozrijevanje/maturation: hrastova bačva, 24 mjeseca/oak wood, 24 months ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: suho/dry • 16,0 vol% ■ VINO je/WINE is:  gusto, snažno, lijepo zaobljeno, kompleksno, s dosta tamnog bobičastog voća, šljive, kave i čokolade, u aromatskom smislu kombinacija je rezultata tehnologije prosušivanja i zasad još nešto izraženijih nota slatkih začina od boravka u bačvici. Vino s velikim potencijalom, trag bačvice što sada još dolazi do izražaja s vremenom bi se mogao sasvim lijepo uklopiti/ dense, powerfull, fine rounded, complex, with much of dark berry fruit, plum, coffee and chocolate, big potential, the traces of the wood and sweet spices now present in the aromatics could be fine incorporated with some more time.  ■ SERVIS: ⇗ ⇒ • 18  ̊C • čaša/glass velika/big one  –  tip/type: bordeaux                 SuC 07.2019

SVIJET u ČAŠI – 03.2019 – WORLD IN a GLASS

 

KROZ / THROUGH

ŽELJKO SUHADOLNIK

_________________________________________

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

NOVI ZAKON O VINU RH ⦁ NACIONALNI PROGRAM POMOĆI SEKTORU VINA 2019-2023 ⦁ VINA OD DAVNINA ⦁ RADOVAN CAPELETTO ⦁ HRVATSKI VINSKI PARADOKS ⦁ GRAŠEVINA OD KUTJEVA DO BORDEAUXA ⦁ USKRS: ŠAMPUS UZ ŠUNKICU ⦁ NAJBOLJI SVJETSKI SOMMELIER ⦁ PINK DAY 2019 ⦁ VINISTRA OD 10. DO 12. SVIBNJA ⦁

_________________________________________

Novi  Zakon o vinu RH

NAPOKON KA BOLJITKU?... – Nakon dugih porođajnih muka konačno je rođen novi Zakon o vinu RH. Sabor ga je izglasao potkraj upravo protekloga ožujka.

– Novim zakonom o vinu donosimo pravni okvir proizvodnje grožđa i vina, prodaje vina u tržišno transparentnim uvjetima, jačamo ulogu vinskih udruženja i unaprjeđujemo marketing vina. Cilj nam je bio pojednostavniti zakonodavstvo te olakšati vinarima pristup tržištu. Novi zakon o vinu predviđa decentralizaciju ocjenjivanja vina, veću kontrolu na terenu te donosi administrativno rasterećenje od 33 posto u odnosu na postojeće propise – izjavio je potpredsjednik Vlade RH i ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić, te dodao: 

– Donijeli smo i novi Nacionalni program pomoći sektoru vina od 2019.-2023. s godišnjom novčanom potporom za investicije u vinarije i promidžbu vina, kao i u rekonstrukciju vinograda, a našim vinarima osigurali smo, kroz Program ruralnog razvoja, i bespovratnu financijsku pomoć za podizanje novih nasada vinograda.

Tomislav Tolušić

U službenom izvještaju za javnost izneseno je kako se novim Zakonom o vinu uređuju nadležna tijela za provedbu ovog zakona, zemljopisna područja uzgoja vinove loze, sorte vinove loze, enološki postupci i prakse, vinogradarski registar, sustav ispitivanja kvalitete vina prije stavljanja u promet, sustav zaštićenih oznaka za vina, proizvodnja voćnih vina te nadzor i kontrola proizvodnje i prometa. U sustav vinarstva i vinogradarstva unose se novi elementi: Ukidaju se sve naknade za kontrole stavljanja vina u promet te se time 12 milijuna kuna vraća sektoru vinarstva za marketinške aktivnosti. Ukidaju se evidencijske markice, dosad obvezne prije stavljanja vina u promet, te se uspostavlja marketinško označavanje vina kroz četiri nove vinogradarske regije: Slavonija i Hrvatsko Podunavlje; Hrvatska Istra te Kvarner; Dalmacija; Središnja bregovita Hrvatska.

Predviđeno je priznavanje četiriju regionalnih organizacija vinara povezanih s novim netom spomenutim vinogradarskim regijama s ciljem davanja prava proizvođačima da upravljaju marketinškim aktivnostima vezano za hrvatska vina i njihovo označavanje

Decentralizacija postupka organoleptičkog ocjenjivanja vina znači da će se ono ubuduće odvijati po vinogradarskim regijama. Za ta ocjenjivanja na razini regija regionalne organizacije predlagat će ocjenjivače s vlastitog područja, pa tako npr. vino s Pelješca neće ocjenjivati licencirani senzoričari iz Kutjeva.

Pojačana kontrola proizvodnje i prometa grožđa i vina: radi zaštite proizvođača i potrošača utvrđuju se jasne nadležnosti u kontroli, s pravima i obvezama korisnika, što uz planirano jačanje ljudskih resursa u području kontrole osigurava nužan preduvjet za bolji nadzor proizvodnje i prometa grožđa i vina s ciljem suzbijanja sivog tržišta.
Novi zakon o vinu donesen je i u svrhu usklađenja nacionalnih propisa u sektoru vinogradarstva i vinarstva s propisima Europske unije (U Zakon o vinu unesene su Uredbe Europske unije u području proizvodnje, trgovine i zaštite oznaka u sektoru vina). U jedan propis se povezuju područja koja su na nacionalnoj razini trenutno uređena s dva zakona i to Zakonom o vinu i Zakonom o zajedničkoj organizaciji tržišta poljoprivrednih proizvoda i posebnim mjerama i pravilima vezanim za tržište poljoprivrednih proizvoda…. ♣

Nacionalni program pomoći sektoru vina od 2019. do 2013.

ZA PUNU AFIRMACIJU HRVATSKE KAO VINSKE ZEMLJE – Dobre organiziranosti unutar branše i dobro osmišljene promidžbe nikad dovoljno! Hrvatska kao zemlja s tradicijom u vinogradarstvu i vinarstvu još od šestog stoljeća prije Krista kad je ovamo donesena vinova loza, zasad, mada ima što pokazati u čaši, na žalost ne zauzima neku značajniju poziciju na top-ljestvici vinskih zemalja svijeta. Ne drži zapravo, rekao bih, ni izbliza mjesto koje bi, opravdano, mogla držati. Uvjeren sam u to ali ne kao žrtva sindroma u Lijepoj našoj da su Hrvati uvijek i u svemu a pogotovu u nogometu i vinu najbolji od svih, nego stoga što je Hrvatska geopolitički i ekološki-klimatološki odlično smještena te po konfiguraciji terena i tipovima tla idealna za poljoprivredu a unutar toga baš za vinogradarstvo (proizvodnja) i za turizam (plasman na kućnom pragu), ali i stoga što je osobito u posljednjim godinama vidljivo da je ovdje sve više ambicioznih proizvođača koji se trse u kakvoći i oduševljavaju proizvodima…, problem međutim vidim u neodgovarajućoj organiziranosti branše.

Ministarstvo poljoprivrede RH donijelo je Nacionalni program sektoru vina od 2019. do 2023. Među zainteresiranima za potporu u segmentu promidžbe vinske Hrvatske u svijetu bio je i prof. Ivan Dropuljić, smatrajući da je lijepa prigoda za dobru promociju krajem studenoga kad on ima festival Zagreb Vino.com i kad bi se ne samo dvodnevna manifestacija nego cijeli festivalski tjedan mogli dobro iskoristiti za temeljito upoznavanje inozemnih novinara, a preko njih i javnosti u zemljama odakle dolaze, i stranih trgovaca s hrvatskom vinskom stvarnosti. Dropuljić je na razgovor o natječaju došao u ured pomoćnika ministra poljoprivrede dipl. ing. Zdravka Tušeka i više savjetnice za vinarstvo Nataše Puhelek Puština

U ovo moderno vrijeme kad je globalna ponuda, i to i visokokvalitetne kapljice, ogromna, od iznimnog značenja za uspjeh na tržištu su upravo dobra organiziranost branše i marketing ne samo s reklamnom nego i s poučnom notom prema potrošaču, značajno usmjeren i na isticanje originalnosti i jedinstvenosti proizvoda. Shvaćajući gospodarsku vrijednost vina za zemlju s velikim potencijalnom u poljoprivredi i turizmu a kakva je eto upravo naša, te to da su za probitak u vrh nužni kako stalno brušenje kakvoće tako i obrazovanje potrošača i dobra, ciljana, konstantna i agresivna promidžba, Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske donijelo je Nacionalni program pomoći sektoru vina od 2019. do 2023. Riječ je o tome da, kroz natječaj, kvalitetne projekte što se uklapaju u predviđene programske odrednice može zainteresiranim aplikantima obilato financijski pomoći, zahvaljujući i sredstvima Europske Unije. U programu za pomoć predviđena su četiri segmenta, koja, kad se bolje pogleda, skupa na određeni način čine ključnu cjelinu.

Prvi segment odnosno mjera u Programu učinkovito je informiranje javnosti u zemljama članicama EU, a tu spadaju i obavještavanje o zdravstvenoj korisnosti razumne i odgovorne konzumacije vina, zatim – radi poticanja konzumenata da maksimalno paze na porijeklo proizvoda i da se maksimalno i znalački opredjeljuju za kvalitetu proizvoda – educiranje potrošača o svojstvima vina kao pića općenito te onda i detaljno ovisno o sorti i teritoriju (vinogorje u širem smislu, ali i uže područje) gdje ono nastaje, širenje objašnjenja o zaštićenim oznakama proizvoda… Uglavnom, želja je da se kupcima u potrazi za višom kvalitetom olakša snalaženje u moru etiketa na tržištu. Druga mjera  vezana je uz promidžbu vina posebice na tržištima u zemljama izvan Europske Unije, ona je okrenuta izravno proizvođačima-udrugama vinogradara/vinara kao korisnicima. A treća i četvrta mjera vezane su uz konverziju vinograda te restrukturiranje vinogradarsko-vinarskog posjeda i ulaganja u gradnju i opremanje novih odnosno obnovu i modernizaciju postojećih vinarija.

Budžet s kojim raspolaže Ministarstvo za pomoć ukupno iznosi oko 54,1 milijun €, odnosno nekih 10,8 milijuna eura godišnje. A stvar funkcionira na način da Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju raspisuje natječaje na koje potencijalni korisnici prijavljuju svoje projekte, aplikant čija se prijava prihvati dobije, nakon što se projekt realizira, povrat sredstava u visini od 80 posto u segmentu za informiranje u zemljama članicama EU i za promidžbu u tzv. trećim zemljama (dakle onima izvan EU), a od ukupno priznate vrijednosti investicije 75 posto za restrukturiranje i konverziju vinograda odnosno 50 posto za ulaganje u modernizaciju vinarije.

U sada aktualnom natječaju rok za prijavu i predaju projekta s nužnom dokumentacijom bio je 29. ožujka 2019. Moguće je da bi se još jedan natječaj otvorio u drugoj polovici godine.

Promidžba na izvoru

Svoju priliku u Nacionalnom programu pomoći sektoru vina od 2019. do 2023. godine među ostalima vidi i prof. Ivan Dropuljić, inače već dugo poslovno nazočan u vinskom segmentu u Hrvatskoj i znan i cijenjen kao organizator, već desetljeće i pola, uspješnog festivala plemenite kapljice i kulinarike Zagreb Vino.com uvijek posljednjeg petka i posljednje subote u studenome u elitnom zagrebačkom hotelu Esplanade. Naročito je zainteresiran za sredstva iz mjere promidžbe hrvatskoga vina i vinske Hrvatske na inozemnim tržištima, pogotovu onima u zemljama što nisu članice EU, naime SAD su snažno i vrlo zanimljivo tržište, Švicarska također, pa Japan, Južna Koreja značajno rastu Rusija i Kina. I, eto ga, u razgovoru oko mogućeg apliciranja za sredstva iz Nacionalnog programa pomoći sektoru vina, kod pomoćnika ministra poljoprivrede dipl. ing. Zdravka Tušeka i više savjetnice za vinarstvo Nataše Puhelek Puština.

Ivan Dropuljić

– Osobito mi je stalo do toga da hrvatsko vino ide kakvoćom stalno uzlazno, zatim do toga da potrošači budu prikladno educirani u smislu sposobnosti sve boljeg raspoznavanja kvalitete ali i odgojeni u smislu razumne konzumacije, kao i da prihvate i u sektoru vina ono na što su se naviknuli u raznim drugim područjima života, a to je da iskren i originalan proizvod jednostavno i mora na polici biti po (razumno!) višoj cijeni. Ta viša pak cijena može biti i odgojnog karaktera, u smislu pij radije manje, ali dobro, dakle ima i određenu povezncu s odgovornom konzumacijom i sa zdravljem. Što ćemo biti obrazovaniji glede vina a time i zahtjevniji u smislu konzumacije, veće su šanse za naš uspjeh vani, i to na boljim tržištima. Po posjetu iz inozemstva mojemu festivalu Zagreb Vino.com vidim da za hrvatsko vino vani ima dosta interesa, pa bih volio da moja manifestacija, koja u dva dana predstavlja cijelu vinsku Hrvatsku na dlanu, bude izravno i neizravno i bolje iskorištena za promidžbu u inozemstvu i naših vina i naše kulinarike pa i drugih hrvatskih posebnosti i vrijednosti. Stoga na način promidžbe gledam nešto drukčije od drugih kolega, a to je da bih rado ne samo na festival nego na cijeli festivalski tjedan doveo ugledne svjetske engastronomske novinare od kojih većina objavljuje napise i o turizmu, te znane vinske trgovce posebice iz zemalja koje smatramo za nas zanimljivim tržištima, pa da ih se svake godine odvede u neki drugi vinorodni predio Lijepe naše tako da i hrvatsko vino i specijalitete i prirodne ljepote i kulturne vrednote dožive na izvoru.

Budući da u projekt promidžbe prema inozemstvu po odredbi pravilnika Ministarstva moraju biti izravno uključeni prvenstveno vinogradari/vinari, prof. Ivan Dropuljić pronašao je zajednički jezik s članovima udruge međimurskih proizvođača vina Hortus Croatiae i na slici je u razgovoru s predsjednikom spomenute udruge Davidom Štamparom i s članom udruge Nenadom Prainerom

Razmišljanje vrijedno pažnje! Zasad se promidžba hrvatskoga vina u inozemstvu manje više odvija kroz organizirane prezentacije (masterclassove sa strukovno potkovanim voditeljima), degustacije, zatim sudjelovanje na sajmovima. Dakako da su takvi nastupi nužni, međutim barem jednom godišnje svakako bi bilo dobro novinarsku i trgovačku vrhušku iz vana dovesti na prezentaciju ovamo, na naš kućni prag. Samim time što dolaze na nekoliko dana k nama koncentrirani su maksimalno, zapravo samo baš na nas, što je i te kako bitno. S druge strane, na licu mjesta, kad mogu vidjeti vinograde, podrume, općenito prirodu, upoznati proizvođače, kušati naše specijalitete, razgledati i kulturno-povijesne spomenike, doživljaj je drukčiji, kompletniji, kvalitetniji, duže traje. Spoznale su to već odavna talijanska vinska branša, koja u Toscani npr. priređuje u veljači za domaće i strane novinare manifestaciju le Anteprime di Toscana (protagonisti su Chianti, Chianti classico, Vino nobile di Montepulciano, Brunello di

S februarske manifestacije Le Anteprime di Toscana, protagonist Chianti Classico

Montalcino, Vernaccia di San Gimignano) a u Pijemontu na proljeće prezentacije barola, barbaresca, nebbiola, barbere, kao i austrijska vinska branša koje svake druge godine za svoje i inozemne novinare, ugostitelje, vinske trgovce organizira susret Austrian Wine Summit, prvi sljedeći susret i druženje bit će sada krajem svibnja u Beču i po vinorodnim pokrajinama… Bitno je međutim biti i strpljiv, jer (očekivani) rezultati ne stižu odmah sutradan….

Logično bi bilo da za davanje potpore ovom konceptu koji pruža izglede i šire promidžbe Lijepe naše vani budu zainteresirani i Ministarstvo turizma te regijske turističke zajednice, tako da se i troškovi dolaska i boravka biranih uzvanika iz inozemstva podmire iz više izvora, što svakako olakšava stvar… ♣

Domaće je domaće

VINA OD DAVNINA – Da, domaće je domaće. Ta jednostavna kratka i u nas toliko raširena rečenica s mnogo je dubljim smislom nego što se to odmah čini. Domaće na prvu loptu aludira na nemanipulirano, nepatvoreno, iskreno, iz mamine kuhinje, pa onda i na nešto s karakterom, i ORIGINALNO. U današnjem moru ponude originalno ili izvorno znači – jače traženo. I tu se eto eno-gastronomiji pomalo pripaja segment ekonomije… Naime: jače traženo = više plaćeno, skuplje prodano, dobra reklama za ponuđača i teritorij odakle je ponuda…

Zdravko Tušek i Nataša Puhelek Puština iz Ministarstva poljoprivrede

Ne znam koliko su razmišljali na ovaj suvremeni način a koliko su bili tek na kolosijeku nostalgije za nečim prošlim, starim i tradicijskime, ali – bez obzira na to što već imamo more vinskih sajmova, festivala, izložbi tako da se neki i datumski preklapaju (to pokazuje i razinu koordinacije među priređivačima) inicijatorima i organizatorima smotre vina od starih i nekad u nas osobito raširenih vinskih kultivara Vina od davnina treba pružiti podršku, naime lani kad je manifestacija debitirala posađeno je, nadam se, zrno iz kojega u kombinaciji poslovne dalekovidnosti i primjerenog angažmana protagonista te svakako i znanosti može s vremenom niknuti nešto prilično značajno. A to je ne papirnata nego istinska i komercijalno opravdana revitalizacija nekih starih kultivara svojedobno karakterističnih za neke uže geografske i eko-sredine no stavljenih u zapećak a da prethodno nisu dovoljno istraženi njihovi potencijali, zatim to je i potencijalno lijepo obogaćenje lokalne eno-gastro ponude nečime – ovo je bitno! – originalnime (traženime!), dakle to je, u nastavku, i moguće dobro gospodarsko iskorištenje takvog eventualnog aduta kao posebnosti teritorija. Nužno je ovdje spomenuti i ovo: puna gospdarska valorizacija može nastupiti – kao što je to kod svakoga proizvoda – samo ako takvih originalnih i teritorijalno prepoznatljivih upečatljivih vina u vrhunskoj izvedbi bude na tržištu ne tek u infinitezimalnoj količini neko u količini nazivanoj kritična masa odnosno tržišno zanimljiv minimum.

Zelinčani Ivana Puhelek i Branimir Žigrović kao promotori sorte i vina kraljevine

Revija Vina od davnina, za koju se upravo najavljuje drugo izdanje u travnju, baš kao svojevrsna zasad još početna pokazna riznica originala iz (naših) površinom manjih eko-sredina morala bi demonstrirati znatno više od želje da nas podsjeti na prošlost, dakle iskazati energično nastojanje da se iz prikazanih uzoraka u domeni enologije stvore nove konkretne, i to visoke i trajne i tržišno zanimljive vrijednosti. U posljednje vrijeme, zahvaljujući uvelike inicijativi ambicioznih vinogradara i vinara, na više se primjera pokazalo da neke autohtone i rekli bismo stare sorte pomodarski olako zapostavljene u najezdi svijetom stranih i chic-kultivara mogu, uz prikladan pristup s više truda i strpljenja osobito u vinogradu, dati u organoleptici kvalitativno iznenađujuće eno-špice.

Smotra Vina od davnina 2019, u organizaciji Ministarstva poljoprivrede i uz angažman Hrvatske savjetodavne poljoprivredne službe predviđa se za 26. i 27. travnja u popularnom zagrebačkom prostoru – galeriji Lauba. Prije izložbe bilo bi i stručno ocjenjivanje vina. Lani je na priredbi Vina od davnina nastupilo nešto više od 50 vinara-izlagača, a i ove godine trebalo bi ih biti barem između 50 i 60, kažu Zdravko Tušek, pomoćnik ministra za poljoprivredu, i Nataša Puhelek-Puština, viša stručna savjetnica za vinarstvo… ♣

Uspješan spoj modernoga i drevnoga

Franko Radovan u društvu s našim istaknutim glazbenim umjetnikom Alfijem Kabiljom, inače velikim ljubiteljem plemenite kapljice

RADOVAN CAPELETTO – Obitelj proizvođača vina od (duže) maceriranih bijelih sorata u nas se povećala, naime s berbom 2015. priključio joj se istarski vinogradar i vinar Franko Radovan iz sela Radovani kod Višnjana. Od sorte malvazija istarska Radovan je spomenute godine, uz svoju klasiku, koketirajući s drevnom tehnogijom proizveo i vrlo lijepu bogatu snažnu na određeni način oranžnu varijantu malvazije, suhu te s 14,5 vol % alkohola koji dobro grije ali ne iskače i ne remeti sklad. Vino je napunjeno u elegantnu butelju bordoškoga tipa, sa zgodnom živahnom malo šarenom ali istodobno i ozbiljnom stilski za kuću Radovan prepoznatljivom etiketom, valja istaknuti pedantno nalijepljenom na bocu kao što je i pedantno na grlić stavljena crna kapica. Capeletto je ne samo vino za uz hranu i za trenutke meditacije nego i – što je osobito važno! – dizajnerski izvrsno odrađen i proizvod, rekao bih da je boca na stolu i u funkciji ukrasa.

Franko Radovan s tim svojim narančasim prvijencem išao je oprezno – ne, poput nekih svojih kolega, s jako dugačkom maceracijom praćenom alkoholnim vrenjem i ne s jako dugačkim dozrijevanjem vina u bačvi. Pola godine maceracije i nekoliko godina u bačvi činilo mu se malo preradikalno, pa je krenuo, veli, na neki svoj način.

Malvazija Capeletto

No, pođimo od naziva vina – Capeletto. Capeletto je vinograd što Radovanima redovito daje ponajbolje grožđe, jako zrelo, baš prikladno za maceraciju. Nekih 50 posto roda malvazije istarske s pozicije Capeletto Radovan je stavio na maceraciju od nešto više od tjedan dana u inoks-cisternu, temperaturu alkoholne fermentacije je isprva kontrolirano i dirigirao, ne dopuštajući joj da prijeđe najviše 20 Celzijvih stupnjeva. Poslije perioda maceracije tekući dio odvojio je i stavio ga na dozrijevanje u novu bačvu od 500 litara, vino se razvijalo na finom talogu oko sedam mjeseci. Drugih 50 posto grožđa Radovan nije macerirao, mošt je također stavio na alkoholno vrenje u inoks-cisternu a negdje na otprilike polovici fermentativnog procesa iz inoksa je tekućinu preselio u drvenu bačvu da se vrenje tu kompletira.  Nakon nekog vremena što je vino provelo u bačvi na prirodnom bistrenju (slijeganje krutih čestica), od grubog taloga očišćenu kapljicu premjestio je na dozrijevanje na finom talogu i na sedam mjeseci također u novu bačvicu od 500 litara. Poslije su oba vina iz bačava pretočena u jednu cisternu te tako spojena. Neko vrijeme trajalo je u inoksu puno sljubljivanje. Slijedilo je punjenje u butelju i odležavanje vina u boci. Vina je proizvedeno ukupno oko 1500 butelja. Zbog male količine Radovan s Capelettom nije prisutan u vinotekama, plasira ga izravno nekim poznatim ugostiteljima i, veli, eventualno namjernicima koji mu naiđu na kućni prag…

Poprilična potražnja za Capelettom hrabri Radovana i motivira ga da se ovakvim tipom vina bavi i dalje, ali u većoj količini od ove sadašnje. ♣

Hrvatski vinski paradoks      

Dr.sc. Đuro Horvat

JEDNO JE LIJEPA PRIČA, A DRUGO EKONOMIJA! Zrnca za razmišljanje, obično se kaže: uz kavu, ovdje je bolje reći: uz čašu vina. I te kako je vrijedilo, nedavno, na malom ekranu u emisiji urednika i voditelja Željka Karduma, čuti razmišljanja dr. sc. Đure Horvata, vinskog konzultanta i jednog od vodećih hrvatskih stručnjaka za tržište vina, koautora knjige Marketing vina u teoriji i primjeni, inače profesora na učilištu Effectus:

Hrvati imaju više klimatskih zona dobrih za uzgoj vinove loze od Francuske i tradiciju proizvodnje dužu od Čilea i Australije zajedno. Zašto onda imamo sve više vinara, a sve manje vina? Zašto Japanci kupuju kvalitetno hrvatsko, a Hrvati sve više piju jeftino uvozno? Što je istina, a što mit i urbana legenda? Imamo više od 120 autohtonih sorti vina, gotovo 1.600 proizvođača i stoljeća pisane tradicije uzgoja. Dubrovačka Malvazija spominje se u spisima Dubrovačke Republike još u 14. stoljeću, ali povijest uzgoja vinove loze na tlu današnje Hrvatske seže još u antička vremena. U nas je sada oko 20.000 hektara vinograda, što bi trebalo biti više nego dovoljno za domaće potrebe, ali polovica proizvedenog vina se svake godine nekako izgubi i nestane!? Gdje smo pozicionirani na vinskoj karti Europske unije i zašto se u zadnjih par godina uvoz učetverostručio, a izvoz smanjio. Jesmo li zemlja paradoksa i isplati li se uopće baviti uzgojem i proizvodnjom?…. ♣

I klonska selekcija u službi i – vinskog turizma!

Graševina

GRAŠEVINA OD KUTJEVA DO… BORDEAUXA! – Graševinu imamo mi u Hrvatskoj, ali imaju je u dobrom opsegu i Slovenci, Mađari, Austrijanci, Česi…

A Francuzi? Samo kad im je Vlado Krauthaker pošalje!

Čija je odnosno odakle je bolja?!

Graševina u nas je sortni i vinski sinonim Slavonije i Podunavlja, prostor ne osobito velik ali niti baš premalen. Kolika li je uopće razina svijesti o tome da pojedini kultivar pa tako eto i graševina, osim po našemu nazivu odnosno po sinonimima ovisno o zemlji, nije u čaši tek jednostavno samo taj kultivar odnosno u ovome slučaju, obično i šturo: graševina? Osnovna organoletipčka nit poveznica svakako postoji, ali, ovisno o klonu ili klonovima sorte, starosti loze, tipu tla, nadmorskoj visini i (eks)poziciji vinograda, mikroklimi, ali i ljudskom mozgu i ruku tj. prikladnome, kakvoći okrenutom pristupu u vinogradu dakle i za kvalitetu ploda očekivanome razumnom prinosu; vino unutar istog tipa od sorte istog naziva imat će drugdje neke svoje posebnosti, makar u nijansama. Ali u nijansama što mu mogu i osjetno pojačati osebujnost u kontekstu originalnosti, te tako vinu, a i teritoriju odakle je, dati dodanu vrijednost. Da ne govorim o tome da različiti opći ekološki uvjeti omogućuju i posebne upečatljive kreacije više različitih tipova vina, što pojačava interes ne samo za dotičnom kapljicom nego i za prostorom na kojemu ona nastaje.

Graševinu se uglavnom, u (domaćoj) široj javnosti, percepira kao svježe laganije vino s dosta voćnosti u pravcu  jabuke, međutim npr. u Vipavskoj dolini u Sloveniji, gdje je uglavnom sađena na tlu s dosta kamena ona, u tamošnjoj klimi, daje vino s prilično visokim alkoholom i s vrlo izraženom mineralnosti, slanosti, pa je se rado kao poboljšivač koristi u ozbiljnijim kupažama… Ali, ostanimo u Hrvatskoj, konkretno njenom svjevernome dijelu od recimo Daruvara preko Zlatne doline s Kutjevom te preko Đakova do beljskih i iločkih vinograda na krajnjem istoku.  Razlika se nađe i u običnom, baznome vinu.

Kutjevački ponos: vinogradi Rosenberg i, dolje, Vidim

Bit i čar jesu u tome da se uz ambiciozan iskren pristup u vinogradu i podrumu na svakome i užem te po svojim eko-karakteristikama specifičnome području mogu proizvesti vina koja će i unutar jedne iste sorte vjerno oslikavati taj neki svoj eko-geografski prostor. U moru ponude upravo vina potrošači, posebice oni zahtjevniji, u pravilu i s dubljim novčanikom (dakle za domaćina poželjniji!), to i traže! Do mjere da čak i po tom stupnju izričaja izvornosti vina biraju odredišta za svoja putovanja i za kraći odnosno i nešto duži boravak. Ako treba pojašnjenje: idem ne na graševinu u Slavoniju i Podunavlje, nego idem na graševinu ciljano – da li u Daruvar, da li u Kutjevo, da li u Baranju, odnosno Srijem…

Graševina je već odavna najjača istoznačnica za Kutjevo, gdje su cisterciti još početkom 13. stoljeća osnovali opatiju De Gotho i gdje su s obzirom da su se ozbiljno bavili vinom, i sagradili vinski podrum, danas osobito zanimljiv i za turistički razgled. Kutjevčani već godinama, a pogotovu nakon što su njihovu svojedobnu snažnu dominaciju na našem vinskom tržištu podizanjem kakvoće svojih proizvoda i agresivnijim nastupom prema javosti počeli narušavati vinari iz drugih dijelova Slavonije, nastoje održati i ponovno nametnuti svoju robnu marku Graševina Kutjevo. Prije nekog vremena, da bi spremnije odgovorili suvremenim tržišnim izazovima, krenuli su, zahvaljujući uvelike, zapravo rekao bih i najviše, zalaganju Vlade Krauthakera, enologa poteklog iz tamošnjeg tzv. velikog podruma pa onda samostalnog proizvođača, i s osnutkom udruge Kutjevački vinari, ponajviše radi promidžbe upravo svoje graševine. Međutim ono što je obećavalo nije i zablistalo, nažalost nedovoljna sloga među lokalnim proizvođačima i ne osobita spremnost da se, kako bi se s vremenom (stvar ne ide na brzinu!) došlo do željenog rezultata, igra po dobro osmišljenom pravilniku važećem jednako za sve pa, dakle, time i ne velika stvarna privrženost zajedničkom projektu, neodgvarajući marketinški pristup nisu do sada mogli dati uspješan poslovni rezultat.

Vlado Krauthaker u svom podrumu

Vincelovo i Martinje, suradnja s Villanyjem

Kutjevo je kao svojevrsno slavonsko središte uzgoja graševine bilo zamišljeno da raznim sadržajima s naglaskom na graševinu kroz godinu privlači mnoge posjetitelje iz raznih krajeva Lijepe naše pa i iz inozemstva, ali… Za ostvarenje vizije Krauthakera koji je, pa i sa mnom, proputovao svijeta i vidio kako vani funkcioniraju udruge proizvođača temeljene na poslovnoj osnovi, te za nužnost da sâma branša na svom teritoriju bude glavna u razumnom vođenju lokalne vinske politike, trebalo je imati, što se kaže, kritičnu masu jednako progresivno poslovno razmišljajućih dobro samoorganiziranih lokalnih proizvođača vina. Društvena pak zajednica zbog nesposobnosti odnosno nemara pojedinaca u svojim redovima sa svoje strane učinila je premalo ili ništa da sredstvima što su joj na raspolaganju potiče one koji se zalažu za boljitak, i ignorira one koji žele poticaje ali ničim ne jamče da će društvnenoj zajednici i svojim djelovanjem adekvatno i vratiti u njih uloženu vrijednost. Nedostajala je širina gospodarski usmjerenih pogleda kod lokalnih moćnika, tako da u Kutjevu nastojanja pojedinaca iz vinskog sektora da se ide naprijed nisu, barem ne u dovoljnoj mjeri, pratili i prikladni logistički projekti nužni kao bitna dopuna.

Nije doduše da, kad govorimo o vinu i potencijalu u gospodarskom aspektu, u Kutjevu nije napravljeno ništa: uz klasična okupljanja na veselicama o Vincelovu i Martinju, u Kutjevu se, ponovio bih: ponajviše zahvaljujući trudu opet upravo spomenutog Krauthakera, održava manifestacija Dani graševine, no, na žalost, zasad te priredbe nekako čini se kao da su okrenute samo domaćem življu, one ne okupljaju masovno goste iz drugih krajeva (osim grupice dalmatinskih ugostitelja prijatelja od Krauthakera i Kutjeva d.d. koji zimi zatvaraju svoje objekte), a mogle bi. Kutjevo kao mjesto nazvalo je svoj glavni trg Trgom Graševine i na njemu kao ilustracijsku potporu podignulo mini vinograd s graševinm, ali nije se pobrinulo za dovoljan broj iole kvalitetnih smještajnih jedinica a ni za neki profinjeniji restoran s lokalnim specijalitetima, tako da se tamo stvari više ne bi svodile tek na cjelodnevno cupkanje uz pečenje kobasica na štapu, pijuckanje, pjevanje lokalnih napjeva, te da se gosta u večernjim i noćnim satima nakon sjelodnevne klope i cuge ne šalje na spavanje npr. u oko 18 km udaljenu Požegu, dakle na putovanje s nizm vrebajućih opasnosti od kojih su najmanje bolne – ali svejedno jako bolne –  oduzimanje vozačke dozvole i plaćanje kazne za vožnju s ponekim promilom više.

Inače, kad smo već kod Dana Graševine, ove godine Dani graševine u Kutjevu (gdje danas, navodno, djeluje nekih 13 do 14 količinski ozbiljnijih proizvođača s time da desetak od njih dostiže od 20.000 do i 50.000 litara vina) – a to je značajno okupljanje proizvođača graševine kao izlagača ne samo iz Kutjeva i Slavonije a zamišljeno je prvotno bilo da svaki puta kao sudionici dođu i vinari-graševinaši iz drugih krajeva Hrvatske, pa i Slovenci, Austrijanci, Mađari itd. – bit će 31. svibnja te 1. i 2. lipnja 2019. Kako čujem, u sklopu događanja planiran je simpozij o vinskom turizmu; moguće je da su se i odgovorni koji vode Kutjevo probudili, pa da će napokon stvari krenuti u boljem pravcu. Možda i novi Zakon o vinu pridonese boljitku i u tom smislu. Kutjevo je simpatično maleno mjesto okruženo vinogradarskim krajolikom i te kako vrijednim obilaska i razgleda, u samome mjestu drevni je cistercitski podrum u sklopu Kutjeva d.d., pored je lijepa crkvica, u neposrednom susjedstvu je i stari pa nedavno obnovljeni dvorac Kutjevo za koji bi bilo dobro da je i više okrenut-otvoren prema javnosti, u blizini dvorca nova je velebna nedavno otvorena vinarija Galić, od individualnih proizvođača tu je nekoliko vrhunskih imena znanih i izvan granica Hrvatske, primjerice Enjingi, Krauthaker… Afirmirani vinari i njihova kapljica ali ponuđena rafinirano, pa i iz starijih godišta kroz vinske radionice, zatim ljepote pejsaža, mogućnost sportske rekreacije u vinogradarskom ambijentu, znamenitosti u mjestu, tipični regijski gurmanski specijaliteti i te kako su razlog za dolazak u Kutjevo i boravak u njemu, međutim želi li se više gostiju sa strane i bolji gost nužno je na licu mjesta osigurati i kvalitetan i opsegom dovoljan smještaj za noćenje kao i kvalitetan ugostiteljski objekt za one koji traže komfor i kvalitetno prigotovljene izvorne domaće specijalitete, stasalo vino.

Ohrabruje da je kroz projekt međunarodne suradnje nedavno uspostavljena tijesna veza s nedalekim znanim mađarskim vinskim i turističkim mjestom Villany, te najava da će Mađari na Danima graševine ove godine u Kutjevu prezentirati svoja vina i svoje specijalitete kao i iskustva u segmentu svog vrlo uspješnog vinskog turizma. Spomenuo bih ovdje odgovor predstavnika znane vilanjske vinske kuće Joszef Bock na moje pitanje postavljeno mu na sajmu vina u Osijeku u siječnju ove godine: Kako to da ste već godinama stalno prisutni na sajmu WineOs, a na hrvatskom tržištu nemate svojih vina? Čovjek je odvratio: Istina je da još nemamo u Hrvatskoj u redovnoj prodaji naših vina, ali svake godine nas nekoliko vilanjskih proizvođača dolazi u Osijek da reklamira ne samo sebe nego Villany kao vinski turistički centar.

Vlado Krauthaker ističe kako je nakon 15 godina rada napokon završen projekt klonske selekcije graševine rađen u suradnji sa zagrebačkom Agronomskim fakultetom. Ekipa stručnjaka izdvojila je četiti klona za sadnju u Kutjevačkom vinogorju. Neki Kutjevački vinari već su počeli saditi te klonove, a Krauthaker će, veli, s tim klonovima zasaditi 1,5 ha terena iduće godine. Inače, Vlado, koji voli istraživati i već godinama ima pokusni vinograd s nekih 20 različitih sorata, izašao je u okviru tog svog eksperimentalnog programa na tržište s crnjacima Nebbiolo, od istoimene pijemontske sorte, te s blauburgerom kojega je kao kultivar donio iz Austrije

Blauburger i nebbiolo Vallis aurea, te predikati u Sauternesu

Kao pozitivno vezano uz udrugu Kutjevački vinari treba navesti realizaciju, u suradnji sa stručnjacima Agronomskog fakulteta u Zagrebu, projekta klonske selekcije graševine koji je trajao 15 godina a završen je lani. Ekspertna ekipa Agrofaksa na čelu s dr.sc. Edijem Maletićem izdvojila je iz starih nasada kao preporučene za sadnju u Kutjevačkom vinogorju četiri klona graševine, bazni materijal je, kaže Vlado Krauthaker, označen bijelom etiketom, dok plava etiketa znači da je riječ o certificiranom virus free materijalu. Sad su, eto, i ti izdvojeni klonovi ne samo u službi povećanja osebujnosti kutjevačke graševine, nego indirektno i u službi vinskog turizma!

– Na nama kutjevačkim vinogradarima-vinarima je da posadimo te izdvojene klonove i da, naravno, predočimo stručnjacima i široj javnosti vina od njih. Neki vinari već su sadili te nove klonove, neki će ih saditi ovog proljeća, a ja se spremam 1,5 hektara graševine iz klonske selekcije saditi iduće godine – veli Krauthaker koji je lani podigao po dva nova hektara sauvignona bijeloga i chardonnaya, te nešto viogniera i cabernet franca tako da sad ima nešto više od 45 hektara vlastitog loznog nasada i tvrdi da tu staje sa sadnjom, to više što po potrebi dio grožđa može rabiti i iz kooperacije. – Novi klonovi graševine Kutjevo kroz idućih pet godina bit će dostupni samo kutjevačkim proizvođačima vina, a nakon tog razdoblja dat će se na raspolaganje i drugim vinarima…

Vlado Krauthaker je na svoj način i istraživač u vinogradarstvu i vinarstvu, naime prije dosta godina nekoliko hektara svoje vinogradske površine odredio je za pokuse, da vidi kako će u Kutjevačkom vinogorju uspijevati razni domaći ali i bjelosvjetski kultivari koje bi eventualno mogao ponuditi kao kuriozitete samostalno, ali i upotrijebiti za neke svoje posebne eno-kreacije. Pa tako u tom vinogradu ima i austrijskog rotgipflera kojega je ovamo donio barun Turković i za koji se po domaće rabi  naziv Zelenac Kutjevo, nešto plavca malog, zatim crljenka, blauburgera, portugisca, pa čak i pijemontskog nebbiola koji izvan Pijemonta teško daje neki visoki rezultat, Krauthaker je od njega uspio dobiti lijepo vino.

Château La Tour Blanche, Bommes, Sauternes: međunarodna revija slatkih desertnih predikatnih i likerskih vina, na kojoj nastupa i Vlado Krauthaker

Predikati s kojima će Krauthaker nastupiti u svibnju na smotri u francuskom Sauternesu a uoči sajma Vinexpo: Zelenac Kutjevo 2011 izborna berba prosušenih bobica te Graševina 2012 izborna berba prosušenih bobica

Kao diplomirani enolog i čovjek od velikog iskustva Vlado je inače majstor za predikatna slatka vina, i opredijelio se za to da u toj kategoriji forsira graševinu te posebno i zelenac Kutjevo koji mu je osobito prirastao srcu. Velika priznanja upravo za svoje predikate dobio je u bordoškom Sauternesu, kraju čuvenome po slatkim desertnim vinima a gdje se svaki put uoči najprestižnijeg vinskog sajma na svijetu Vinexpoa u kući Château la Tour Blanche održava jednodnevna revija slatkih predikatnih i desertnih vina, uz sudjelovanje svjetske proizvođačke vrhuške. Već godinama Vlado – koji se kao jedan od rijetkih naših vinara može pohvaliti  da vino uspijeva plasirati u Francuskoj! -tamo je pozivan kao izlagač, pa će ići i ove godine. Evo tek nekoliko imena uz koja je nastupao i uz koja će i ove godine u svibnju nastupiti i Krauthaker: Château d’Yquem, Clos Haut Peyraguey, Château Suduiraut, dr. Loosen, Alois Kracher, Inniskillin, Domaine de Diznökö, Telmo Rodriguez….

Na tržištu su, inače, aktualna dva Vladina visoka predikata – Zelenac Kutjevo 2011 izborna berba prosušenih bobica i Graševina 2012 izborna berba prosušenih bobica. ♣

Uskrs na pragu, perlice na pameti

ŠAMPUS UZ ŠUNKICU! – Imaš ambiciju, cilj i viziju, visoko podignutu ljestvicu, dovoljno strpljivosti… I rezultat dođe! Tako je Gordan Mohor, nekad znan iz sportskih krugova naime bio je nogometni golman, sa svojom ekipom u kojoj su partner Vlado Šušak te u kojoj su obje obitelji, malo pomalo uspio stvoriti najrespektabilniju hrvatsku tvrtku za plasman vina i pića, i to pića mahom najvišeg kvalitativnog ranga. Riječ je o zagrebačkom poduzeću MIVA koje u segmentu maloprodaje danas u Metropoli ima dvije ugledne vinoteke nazvane galerijama vina, jedna je Galerija vina MIVA u Vukovarskoj ulici, značajan dodatni dio joj je bistró Jadranka s odličnom hranom i s velikom ponudom domaćih i inozemnih vina i na čašu, mjesto koje zasigurno u nas mnogo čini na dizanju kulture pijenja vina i pjenušaca/šampanjaca. A druga, nešto mlađa, je Galerija MIVA u Teslinoj u strogom središtu grada.

U bistrou Jadranka uz Galeriju MIVA u Vukovarskoj: Gordan Mohor od nogometnog golmana do kralja vinske ponude

Kroz veleprodaju i maloprodaju MIVA nudi ponajbolje eno-uratke iz Hrvatske i svijeta, dovoljno je reći da je već godinama čvrsti poslovni partner glasovitog koncerna LMVH (Louis Vuitton Moët & Hennessy) znanome po ponudi elitnih proizvoda, tvrtki koja svijetom drma najjačim šampanjskim markama i konjacima, ali u novije vrijeme i iznimnim mirnim bijelim i crnim vinima porijeklom iz različitih zemalja. U ponudi su i vrhunska maslinova ulja, čokolade i razne delikatese, te nešto bez čega je nemoguće zamisliti prvorazredni užitak – čaše glasovite marke Riedel.

Što se tiče Galerije MIVA u Teslinoj, nakon nešto više od godine dana rada ona je pokazala da je u strogom središtu grada takav salon s biranim bogatim asortimanom bio i te kako potreban. Ovo predblagdansko vrijeme idealno je da se svrati bilo u Galeriju u Vukovarskoj, bilo u onu u Teslinoj, prikladnih etiketa za užitak te darova mnogo je…

Ikone

Iznimna ponuda domaćih i inozemnih bisera, među njima i onih koji su u novije vrijeme postali osobito traženi (i) u nas – pjenušavih vina. Prošla su vremena kad se pjenušce/šampanjce trošilo samo za zdravicu na prijelazu iz Stare u Novu godinu odnosno za proslavu nekog većeg poslovnog uspjeha, odnosno za isticanje neke ekskluzivnosti vlastitoga sebe, za iskazivanje pred širom javnosti mogućnosti pojedinaca da sebi čak i do mjere neukusa priušte raskoš famoznih perlica (prskanje skupocjenim mjehurićima pri proglašenju pobjednika automobilskih utrka, kupanja nekih holivudskih zvijezda u šampanjcu…).

Za pjenušava vina vijeme je – uvijek! Ima ih više vrsta i po raznim cijenama. Za plići džep su oni rađeni metodom charmat (drugo vrenje u velikoj cisterni) koja omogućuje brži izlazak na tržište, pa to pojeftinjuje proizvod. Najpoznatiji među takvim pjenušcima je prosecco. Cjenovno iznad su pjenušci dobiveni klasičnom šampanjskom metodom drugog vrenja u butelji, a rađeni izvan Champagne, koja je za svoje mjehuriće zaštitila naziv Champagne odnosno šampanjac. Cijene se u toj kategoriji kreću od prihvatljivijih pa do poprilično visokih, ovisno o reputaciji proizvođača i pojedine robne marke. Šampanjci su najskuplji, oni su nam s obzirom na cijenu manje dostupni, treba dakle promisliti koji bi od njih u našem pojedinačnom slučaju – neke robne marke s cijenama idu do neba ali ne zaboravimo da je riječ o zoni luksuza! – kao najbolje rješenje u kojoj prigodi mogao doći na red…

Ruinart

Dom Ruinart

Na policama Galerije MIVA, uz domaće zapjenjene zvijezde Tomca, Koraka i Šembera, vidim etikete globalno iznimno popularnog prosecca – npr. Villa Sandi, proizvođača prisutnog s velikom paletom proizvoda, ali i  – da krenem na one svjetski najcjenjenije perlice! – Kruga, Ruinarta, Dom Pérignona, Moët & Chandon, Veuve Cliquot...

I gledajući te francuze prisjećam se kako sam nekih davnih dana – točnije: 1998. – bio uzbuđen kad mi se kao novinaru i sudioniku u osnivanju Hrvatskog sommelier kluba ukazala prilika s tadašnjim predsjednikom HSK-a Ninom Dusperom te tadašnjim hrvatskim prvakom u sommelierstvu Sandijem Parisom poći na Europsko prvenstvo sommeliera u Reims u Champagneu. Još u ono vrijeme kad se u nas samo moglo sanjati o (francuskim) proizvodima s visokom dodanom vrijednosti i nekim luksuznim artiklma, imao sam mogućnost obići nekoliko (prestižnih) šampanjskh kuća, upoznati se s time kako nastaje šampanjac (ponavljam: pjenušac dobiven tzv. klasičnom metodom drugog vrenja u boci, naime postoji i metoda charmat sa sekundarnom fermentacijom u velikim inoks tankovima i s ubrzanim procesom produkcije).

Zgrada imanja Ruinart u Reimsu

Među prvim podrumima uopće u Champagnei koje sam obišao je Dom Ruinart, jedna od najstarijih šampanjskih kuća a koju je 1729. godine utemeljio Nicholas Ruinart. Danas je Ruinart u vlasništvu kompanije LVMH. Uz Ruinarta tada sam posjetio i Kruga, Roederera, Deutza, Moët & Chandon…

Ruinart je, kažu, počeo stvarati pjenušce dok su buteljiranje i promet takvim vinima još uvijek bili – zabranjeni! Premda ostaje zapisano da je rosé-šampanjac kakav danas poznajemo prva kreirala Madame Clicquot, pitanje je i koliko je to točno, naime navodno je svoju sličnu verziju pjenušavog roséa Ruinart imao znatno prije…

 Ruinart posjeduje jedan od najvećih podruma u Champagnei. Nastao je u bivšim rudnicima vapna i ide do 38 metara pod zemlju a ukupna dužina pod zemljom prelazi osam kilometara. U tim podrumima čak i non vintage (NV) Ruinart šampanjci odležavaju na kvascu barem tri do četiri godine.

Kuća Ruinart je nastala u vrijeme prosvjetiteljstva kada su ideje art de vivre pozivale ljude da napajaju svoje duše svime što je elegantno, otmjeno, sofisticirano i rafinirano. Ruinart je pripadao onome dobu. Bio je jedan od njegovih simbola.

Podrumi Ruinart u nekadašnjem rudniku krede

Na toj je tradiciji rasla velika mecenska uloga Ruinarta koja traje i danas. Kuća Ruinart ljubomorno čuva svoje uske veze s umjetnicima i umjetnošću. Od plakata Ruinart Alphonsea Muche do primijenjene umjetnosti Maartena Baasa i njegove kible koja se topi, ova pjenušava vina promoviraju jedan ispunjen, esencijalistički odnos prema životu koji nam možda pomalo i nedostaje.

Veuve Cliquot

            Prošlo je 200 godina otkako je Madame Clicquot krenula u svoj postupak proizvodnje ružičastog šampanjca. Madame Clicquot obožavala je crveno vino od grožđa iz šampanjskoga područja zvanoga Bouzy. Inspirirana tim vinom 1818. odlučila ga je pomiješati bijelim vinom, pa je u šampanjizaciju pošao ružičasti rezultat toga miješanja. I nastao je šampanjac očaravajućeg okusa: Veuve Clicquot Rosé.

I danas, kao i 1818. godine, Veuve Clicquot Rosé  proizvodi se miješanjem bijelog i crvenog vina. Enolog i voditelj podruma Dominique Demarville, i njegov tim stručnjaka odabiru vrhunska crna vina od grožđa iz nekih od izdvojenih vinograda u Champagnei i miješaju ih s bijelima u rosé, kako bi u organoleptici ostvarili karakteristike stila početnog Veuve Clicquot Roséa.

Proslava 200. godišnjice nastanka roséa Veuve Cliquot na terasi malološinjskog hotela Bellevue * * * * * . Na slici lijevo je voditelj restorani Filip Veselovac, a desno su austrijski sommelier Suwi Zlatić i naš Ivan Jug, iz zagrebačkog restorana Noel

Proizveden od grožđa iz odabranih vrhunskih vinograda, cuvée i danas počiva na tradicijskom blendu Veuve Clicquot Yellow Label a taj je 50 do 55 posto crnog pinota, 15 do 20 pinota meunier, te 28 do 33 posto chardonnaya. Mješavina uključuje više od tridesetak posto vina rezerve (vin de reserve) različitih godišta.

Madame Cliquot bila je izuzetna žena, hrabra i ustrajna, sklona eleganciji, tako da je danas šampanjac Veuve Clicquot sinonim upravo za eleganciju, uspjeh, hrabrost. Priča je sljedeća: Philippe Clicquot 1772. osnovao je vinariju pod nazivom Clicquot. Godine 1798. njegov sin François naslijedio je obiteljski posao i vjenčao se s Barbarom Nicole Ponsardin. Nakon Françoisove prerane smrti mlada udovica (veuve – na francuskom znači udovica) Clicquot, s tek navršenih 27 godina, unatoč predrasudama i neodobravanju okoline odlučuje nastaviti biznis, preuzima poslovanje, te postaje prva žena na čelu takve kompanije. U današnje vrijeme smatra se i prvom poslovnom ženom tog vremena. Kompanija je 1810. godine preimenovana u Veuve Clicquot Ponsardin. Madame Clicquot koristi svoje poduzetničke vještine kako bi razvila iznimno uspješnu šampanjsku kuću s 515 hektara u srcu Champagne…

Ponešto o šampanjcu

Champagne je naziv francuske vinorodne oblasti gdje se proizvodi svjetski glasovito pjenušavo vino šampanjac. Radi bolje orijentacije o geografskom smještaju vrijedi navesti dva grada – Reims te Épernay, inače upravo tamo se i nalaze najprestižniji podrumi.

Šampanjski podrum Krug u Reimsu

Mnogi – neki iz navike a neki još uvijek i iz neznanja – rabe izraz šampanjac kao generični naziv za pjenušac. Međutim kad se kaže šampanjac to se odnosi isključivo na pjenušce iz Champagne, naime Francuzi su uvidjeli da se na velikom međunarodnom komercijalnom uspjehu pjenušaca iz Champagne žele okoristiti brojni proizvođači pjenušavih vina iz raznih krajeva svijeta, pa je izraz šampanjac kao službena oznaka  strogo rezerviran samo za pjenušava vina iz Champagne.

_______________________________________________________

PERLICE PO SVIJETU – Pjenušci su u moderno doba postali silno popularni u svijetu. Proizvode se u mnogim zemljama, bilo tradicijskom (šampanjskom) metodom, bilo charmat-metodom s drugim vrenjem u cisterni.

Evo im i naziva po zemljama: Hrvatska – pjenušac; Slovenija – penina: Italija – spumante, te, od sorte glera u oblasti Conegliano i Valdobbiadene, prosecco a od sorte muškat moscato d’Asti; Njemačka – Sekt: Španjolska (Katalonija) – cava, Engleska – sparkling wine; Rusija – šampanjskoe.

______________________________________________________

Da se šampanjac kao oznaka zaštiti i da se spriječe zloporabe pobrinuli su se proizvođači Champagne udruženi u interprofesionalni ured za vino Champagne CIVC (Comité interprofessionel du vin de Champagne) koji je postavio određena pravila u proizvodnji kao temelj za dobivanje stilski ujednačenog visokovrijednog i za teritorij karakterističnog i prepoznatljivog proizvoda.

Šampanjac se dakako rađa od grožđa iz Champagne s time da su vinogradi klasificirani po kakvoći, korištene sorte moraju biti službeno dozvoljene a najčešće se rabe pinot crni, pinot meunier i chardonnay (u obzir u manjoj mjeri mogu doći i pinot bijeli, pinot sivi, arbanepetit meslier), zatim rad u trsju i visina prinosa po hektaru također podliježu regulama, u podrumu se mora poštovati određeni režim prešanja, drugo alkoholno vrenje, nužno radi stvaranja perlica, obvezno je u boci (usput ponavkjam: uz tu drugu fermentaciju u boci koja je dobila i nazive méthode champenoise tj. šampanjska metoda i méthode traditionelle, postoji i metoda charmat s drugim vrenjem u cisterni i s mogućnošću bržeg izlaska pred kupca; prosecco!), a određen je i minimalni period koji nakon drugog vrenja šampanjac mora provesti na kvascu u boci. Visina prinosa svake se godine posebno određuje na temelju podataka o plasmanu pjenušaca, i ovisno o situaciji na tržištu određuje se količina boca koja će se pustiti na tržište, smisao je da ponuda ne bude prevelika ili, točnije rečeno, inflatorno velika, kako bi se sačuvale postgnute dosta visoke prodajne cijene. Međutim u CIVC-u nisu se pokazali oholima i pohlepnima na način da s obzirom na pokazano povećanje potražnje za šampanjcem u svijetu tek puste da cijene općenito šampanjcima rastu do neba, naime pojavila se bojazan da taj mogući skok cijena do nemogućega bude i dvosjekli mač, tj. da pretjerani skok cijena počne i odvraćati kupce, pa je 2008. godine radije oficijelno proširena apelacija Champagne tako da se na taj način kontrolirano i dugoročno poveća ponuda a da to istodobno ipak ne ruši dostignute pragove (dobrih!) cijena unutar pojedinih vrsta šampanjaca.

Pravilnik CIVC-a za konačno je odobrenje bio podastrt ustanovi  Institut national de l’origine et de la qualité (bivši Institut National des Appellations d’Origine, INAO).

________________________________________________

ŠVICARSKI CHAMPAGNE – U Švicarskoj postoji selo Champagne, s tradicijom u vinogradarstvu i proizvodnji MIRNOGA vina navodno još od 1657.  Dakako da je vino od grožđa iz toga sela nazvano Champagne. Na zahtjev Francuske i pod pritiskom Europske Unije taj je naziv trebalo maknuti. Švicarska vlada 1999. godine dala je bila rok do 2004. proizvođačima iz sela Champagne da uklone naziv koji sugerira šampanjac. Nakon 2004. prodaja toga vina sa 110.000 boca godišnje pala je na 32.000 butelja!

________________________________________________

Protresanje pjenušca – remuage

TEHNOLOGIJA UGRUBO – Nakon propisanog/dovoljnog odležavanja na kvascu u boci začepljenoj krunskim zatvaračem slijede postupci finalizacije proizvoda. Kako se kao rezultat alkoholnog vrenja stvaraju alhohol, perlice/pritisak i talog, boca s talogom ne može na stol pa talog iz nje valja ukloniti. Nekad se to radilo na način da se butelje ukoso i s grlićem prema dolje slože na posebno za to izrađene nakošene stalke s rupama za grlo butelje. Boce okrenute grlom i čepom prema dolje svako malo protresale su se (postupak se na francuski naziva remuage, a na engleski riddling), tako da se sav talog s vremenom nakupljao u grliću na čepu. U moderno vrijeme protresanje boca je mehanizirano. Boce se s grlićem prema dolje slože u veliki željezni kontejner koji se u nakošenoj poziciji stavi na platformu s motorom za tresenje…  Kad se sav talog skupi na čepu u grliću boca se, okrenuta dakako vertikalno grlićem prema dolje, prenese sa stalka do uređaja s brojnim udubinama koje se hlade, u te udubine stavlja se boca grlićem prema dolje, a hlađenjem na niskoj temperature u grliću boce dolazi do smrzavanja tako da talog postaje kruto tijelo. Slijedi postupak degoržiranja. Tada se skida krunski zatvarač i talog pod jakim pritiskom izleti poput čepa iz boce. Boca se dopuni samo vinom ako se želi posve suhi pjenušac a ako se želi da pjnušac malo ili više sladi dodaje se kao dosage manje ili više slatki ekspedicijski liker, te se boca zatvori plutenim čepom. Nužno je djelovati vrlo hitro, da se ne izgubi previše pritiska (mjehurića). Nakon degoržiranja preporučuje se da finalizirani pjenušac odstoji barem pola godine prije nego li ide na stol i pred potrošača. ∎

OZNAKE s OBZIROM NA SADRŽAJ NEPROVRELOG SLADORA

______________________________________________________

Dom Pierre Pérignon

Šampanjac se tijesno vezuje uz opata Doma Pérignona. Dom Pierre Pérignon (1638–1715) bio je francuski benediktinski monah. U opatiji Hautvillers radio je posao podrumara. U ono vrijeme Champagnea je bila vinorodna regija pretežito s crnim sortama i tamo se proizvodilo mirno crveno vino ne baš osobite kakvoće. Raširena priča govori kako je Dom Pérignon izumitelj šampanjca, međutim to nije točno, njegova je zasluga u tome što je bitno pridonio povišenju kvalitete vina u pokrajini Champagne i što je dosta učinio na unaprjeđenju i pjenušca. Dom Pérignonu u čast kreiran je prestižni cuvée Moët & Chandona Dom Pérignon. Kuća Moët & Chandon danas je vlasnik ostataka manastira u kojemu je Dom Pérignon proveo svoje starije dane.

Pjenušac je inače u Champagnei postao dominantnim vinskim izričajem tek sredinom 19. stoljeća. U 18. i naročito u 19. stoljeću počelo ga se tijesno povezivati s kraljevskim krugovima i s plemstvom. Vodeći tadašnji proizvođači potrudili su se raznim marketinškim akcijama šampanjcu stvoriti image kraljevskog napitka, a kako je s vremenom počela jače do izražaja dolaziti i srednja klasa, kampanja je usmjerena i prema njoj, i to se pokazalo jako dobrime jer popularnost šampanjcu osjetno se proširila.

Proizvođači

U Champagnei, gdje je oko 32.000 hektara vinograda, postoji više od stotinu većih šampanjskih i oko 19.000 manjih vinogradara/vinara. Neki od njih su samo uzgajivači grožđa za prodaju, neki proizvedu bazno vino za prodaju a neki i šampanjizaciju u svom podrumu te izlaze na tržište s vlastitom etiketom. O kojoj se unutar tih kategorija radi govore kratice navedene uz službeni broj boce.

NMNégociant manipulant. To su kompanije koje kupuju grožđe i same proizvode vino za tržište.

CMCoopérative de manipulation. Zadruge koje proizvode vino od grožđa svojih kooperanata.

RMRécoltant manipulant. Vinogradar koji proizvodi vino od svojega grožđa s time da može pridodati i nešto kupljenoga, u ukupnoj masi dopušteno je najviše do pet posto tog kupljenog grožđa.

SRSociété de récoltants. Udruga vinogradara koja nije i zadruga.

RCRécoltant coopérateur. Član zadruge koji šampanjac što je proizveden od njegova grožđa u zadruzi prodaje pod vlastitom etiketom.

MAMarque auxiliaire ili Marque d’acheteur. Riječ je o robnoj marki nevezanoj izravno uz uzgajivača grožđa i/ili proizvođača vina, dakle marki u vlasništvu nekog sasvim drugoga, primjerice nekog supermarketa.

NDNégociant distributeur. Vinski trgovac koji prodaje pod vlastitim imenom. ♣

Dašak Pijemonta

BARBERA! – A barbera?!… Čini se da mi, ovdje, općenito nekako slabo znamo o njoj i (očito i iz tog razloga) slabo pokazujemo volju za njom. A ima i te kako (k)rasnih barbera! Posebice u Pijemontu, koji se danas trsi uvjeriti javnost da je domovina toj sorti, makar – po navodu velikog atlasa svjetskih vinskih sorti Wine Grapes autori kojega su Jancis Robinson, Julia Harding i José Vouillamoz – postoji ne baš zanemariva i lako odbaciva priča da su u Pijemont barberu, kao spontanog križanca nekoliko kultivara, u sedmom stoljeću donijeli Langobardi… Uz nebbiolo kao sorta i vina nebbiolo te barbaresco i barolo također od nebbiola, barbera je ponos Pijemonta.

Barbera

Neki autori smatraju da naziv barbera dolazi od Vinum Berberis, a to je u srednjem vijeku bio fermentirani napitak od žutikovine (engl: barberry), grmolike biljke sa žutim cvjetovima i s malim tamno-crvenim do plavim bobicama kao plodom. Piće je bilo s dubokom neprobojnom tamno-plavom (što bismo rekli: crnom) bojom, kiselkasto i blago adstringentno, a to su i obilježja (doduše oporost i ne toliko) i vina od sorte barbera.

Najznačajnije područje uzgoja barbere i glavne apelacije su prvenstveno Asti i Monferrato, ali tu je i Alba, naime barbera se njeguje mnogo i oko grada Albe u provinciji Cuneo. Ima tvrdnji da je barbera kao vino startala putevima široke popularnosti s područja Monferrata, međutim sve jači su danas glasovi da je krenula iz područja Asti, koje kao apelacija za barberu, rekao bih, i najviše kotira.

Giacomo i Raffaella Bologna – Braida

Među proizvođačima barbere osobito se ističe – nimalo slučajno, naime riječ je o imanju specijaliziranome baš za vino od barbere – obiteljski vinogradarsko-vinski posjed Braida iz mjesta Rocchetta Tanaro upravo u apelaciji Asti. Gospodarstvo što ga je utemeljio njihov otac danas vode Raffaella Bologna, njen brat Giacomo Bologna kao enolog, te njen suprug Norbert Reinisch. Prije više godina posjetio sam posjed Braida, a između Božića i Nove godine lani imao sam priliku kušati lepezu vina Braide sada na tržištu aktualnih berbi, i osvrti na uzorke – naime Braida proizvodi ne samo barberu nego i vina od drugih kultivara – izašli su u posljednjem odnosno najnovijem Potrošačkom putokazu (Buying Guide) na www.suhiucasi.wordpress.com . Nedavno sam pak vidio butelje barbere od kuće Braida u Zagrebu, tri špice te kuće – Ai Suma Barbera d’Asti, Bricco dell’Uccellone Barbera d’Asti i Bricco della Bigota Barbera d’Asti. Ai Suma, Bricco dell’Uccellone i Bricco della Bigota nalaze na policama vinoteka Galerija vina MIVA u Teslinoj te u Vukovarskoj ulici!

Pijemont je, poput naše Istre, znan i po tartufima. Tamo postoji vrlo jaka udruga tartufarskih vinskih vitezova, a nedavno je vitezicom proglašena upravo i Raffaella Bologna. Pa zar ne bi bilo interesantno npr. Livadama (restoran Zigante?) kao istarskom središtu uzgoja tartufa, organizirati susret pijemontskih i istarskih tartufara i kulinarski dvoboj ali i kušanje lokalnih bisera – pijemontske barbere i istarskog terana?

Evo osvrta na spomenuta tri bisera:

♣ ♣ ♣ ♣ ♣ (mpc/rp: XXXL) AI SUMA Barbera d’Asti 2015 – BRAIDA ∎ PORIJEKLO/ORIGIN: Asti ∎ VINOGRAD/VINEYARD: kosina/slope • sorta/variety: barbera • berba/harvest: kasna/late ∎ PODRUM/CELLAR: posebna selekcija grožđa/special selection of grapes • vinifikacija/vinification, maceracija, i uz nju alkoholno vrenje/skin contact and, with it, alcoholic fermentation: 20 dana/days • dozrijevanje/maturation: 12 mjeseci/months • bačva/barrel • hrastovina/oak: • u boci, prije izlaska/in the bottle before leaving the cellar: 12 mjeseci/months ∎ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Barbera d’Asti Ai Suma d.o.c.g. • suho / dry • 15,50 vol% ∎ NAPUNJENO u/BOTTLED in: 0,75 ℓ • boca/bottle, model: bourgogne – po tradiciji odgovara vinu/ suitable for the type of wine: da/yes • čep/stopper: pluteni/cork – ozbiljan/serious – dugačak/long ∎ OPREMA, DESIGN: elegantno/elegant – decentno/decent – skladno/harmonious • etiketa/label: privlačno/attractive – prepoznatljivo iz daleka/recognizable from far – jednostavno/simple – pregledno, čitljivo/visible, readable: dobro/good

VINO je impresivno/impressive • ozbiljno/serious • višeslojno/ multilayered • sadržajno • bogato/rich • mesnato/fleshy – kocentrirano • sočno • s karakterom/with character • zrelo/mature • skladno/harmonious • elegantno/elegant • vrltoplo/very warm • dinamično/dynamic • za piti: (najbolje) uz hranu – u trenucima meditacije • u usponu – može trajati – treba mu pružiti još vremena u boci ∎ IZGLEDOM živahno • rubinsko – granatna nijansa • tamno/neprobojno ∎ ISKRENOST: u suglasju sa teritorijem – sortom/sortama – tipologijom/tehnologijom – godištem berbe – dobi ∎ NA NOSU lijepo iskazano – umjerene jačine – razvijeno. Upućuje na mineralno • voćnost, izraženu dobro (plodovi: domaći crveni plavi – koštićavi bobičasti jagodičasti) • slatke mirodije, (vrlo) dobro uklopljeno • osjet zemlje – plemenitog drveta – vanilije – čokolade / kakaoa, poljubac ∎ U USTIMA meko – zaobljeno – kremasto • (blago) pikantno • s uglađenim taninom • slankasto – sa kvalitetno pratećom kiselosti (zrele kiseline) • tijelom & strukturom potentno • dugačkog – grijućeg završetka ∎ SERVIS: ⇗ (jelo: pečena domaća i divlja perad, teletina ispod peke, dugo pirjana govedina, zreli tvrdi sir…) ⇒ • velika čaša (burgundijska) • 18°C

♣ ♣ ♣ ♣ (♣) (mpc/rp: XXXL) BARBERA d’ASTI 2015 Bricco dell’Uccellone – BRAIDA ∎ PORIJEKLO/ORIGIN: Asti ∎ VINOGRAD/VINEYARD: kosina/slope • sorta/variety: barbera  ∎PODRUM/CELLAR: selekcija grožđa/ selection of grapes • vinifikacija/vinification maceracija, i uz nju alkoholno vrenje/skin contact and, with it, alcoholic fermentation: 20 dana/days • dozrijevanje/maturation: 12 mjeseci/months • hrastova bačva/ barrel • hrastovina/oak • u boci, prije izlaska/in the bottle before leaving the cellar: 12 mjeseci/months ∎ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Barbera d’Asti Bricco dell’Uccellone d.o.c.g. • suho / dry • 15,0 vol% ∎ NAPUNJENO u/BOTTLED in: 0,75 ℓ • boca/bottle, model: bourgogne • normalna/normal – odgovara vinu/by the tradition suitable for the type of wine: da/yes • čep/stopper: pluteni/cork – ozbiljan/serious – dugačak/long ∎ OPREMA, DESIGN: elegantno/elegant – decentno/decent – skladno/harmonious • etiketa/label: prepoznatljivo iz daleka/recognizable from far – u dva dijela/in two parts – pregledno, čitljivo/visible, readable: dobro/good

VINO je odlično • ozbiljno/serious • višeslojno/multilayered • sadržajno • bogato/rich • mesnato/fleshy • sočno • s karakterom/with character • zrelo/mature • skladno/harmonious • elegantno/elegant • toplo/ warm • dinamično – s nervom • u organoleptici ne igra na prvu loptu • za piti: (najbolje) uz hranu – u trenucima meditacije • u usponu – može trajati – vrijedi mu pružiti još vremena u boci ∎ IZGLEDOM živahno • rubinsko – tamno/neprobojno ∎ ISKRENOST: u suglasju sa teritorijem – sortom – tipologijom/tehnologijom – godištem berbe – dobi ∎ NA NOSU lijepo iskazano – umjerene jačine – razvijeno. Upućuje na mineralno • voćnost, izraženu dobro (plodovi: domaći tamno crveni plavi – bobičasti jagodičasti) • začinsko bilje / slatke mirodije, vrlo dobro uklopljeno • osjet zemlje – plemenitog drveta, poljubac – čokolade, dodir – nijansa kože, dodir ∎ U USTIMA meko – zaobljeno – kremasto • blago pikantno • sa živim – uglađenim taninom • slankasto – sa kvalitetno pratećom kiselosti (zrele kiseline) – ugodno gorkasto • tijelom & strukturom vrlo dobro • svježeg/živog – fino gorkastog – dugačkog – grijućeg završetka ∎ SERVIS: ⇗ (jelo: pečenje, dugo pirjana govedina, zreli tvrdi sir) • odčepiti bocu nekoliko sati prije posluženja vina – poželjno dekantirati • velika čaša (bordoška) • 18°C

♣ ♣ ♣ ♣ (mpc/rp: XXXL) BARBERA d’ASTI 2016 Bricco della Bigotta – BRAIDA ∎ PORIJEKLO/ORIGIN: Asti ∎ VINOGRAD/VINEYARD: kosina/slope • ekspozicija/exposition: jug/south – sjever/north (kombinacija toplih i nešto svježijih pozicija) • sorta/variety: barbera ∎ PODRUM/CELLAR, vinifikacija/vinification maceracija, i uz nju alkoholno vrenje/skin contact and, with it, alcoholic fermentation: 20 dana/days • dozrijevanje/maturation: 15 mjeseci/months • barrique (225 ℓ) • u boci, prije izlaska/in the bottle before leaving the cellar: 12 mjeseci/months ∎ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Barbera d’Asti d.o.c.g. • suho / dry • 15,5 vol% ∎ NAPUNJENO u/BOTTLED in: 0,75 ℓ • boca/bottle, model: bourgogne • normalna/normal – po tradiciji odgovara vinu/by the tradition suitable for the type of wine: da/yes • čep/stopper: pluteni/cork – ozbiljan/serious – dugačak/long ∎ OPREMA, DESIGN: elegantno/elegant – decentno/decent –skladno/harmonious • etiketa/label: u dva dijela/in two parts – pregledno, čitljivo/visible, readable: dobro/good

VINO je izvrsno • vrlo zanimljivo/interesting • ozbiljno/serious • kompleksno/complex • sadržajno • bogato/rich • mesnato/fleshy • sočno • mineralno • s karakterom/with character • zrelo/mature • skladno/harmonious • elegantno/elegant • dinamično – s dosta nerva • za piti: (najbolje) uz hranu – za koju godinu svakako i u trenucima meditacije • u usponu – može trajati – vrijedi mu pružiti još vremena u boci ∎ IZGLEDOM živahno • rubinsko • tamno/neprobojno ∎ ISKRENOST: u suglasju sa teritorijem – sortom – tipologijom/tehnologijom – dobi ∎ NA NOSU lijepo iskazano – umjerene jačine – perzistentno. Upućuje na mineralno • voćnost, izraženu dobro – (plodovi: najčešći domaći tamno-crveni plavi – koštićavi bobičasti – zreli) • začinsko bilje – s mjerom – fino uklopljeno • osjet zemlje – plemenitog drveta – nijansu kože ∎ U USTIMA zaobljeno – donekle kremasto • sa živim – uglađenim taninom • slankasto – sa kvalitetno pratećom kiselosti • tijelom & strukturom vrlo dobro • svježeg/živog – (fino) kiselkastog – dugačkog – grijućeg završetka ∎ SERVIS: ⇗ (jelo: pečena patka, guska, teletina…) ⇒ • velika čaša (bordoška) • 16-18°C ♣

Svjetsko prvenstvo sommeliera 2019      

Marc Almert i Gérard Devos, inače internacionalni vinski degustator-ocjenjivač

ŠAMPION NIJEMAC MARC ALMERT – Spektakularna je bila završnica natjecanja za najboljeg sommeliera svijeta – ASI Contest for Best Sommelier of the World 2019, održana ovih dana pred više od 1.100 gledatelja u Elisabeth Centru u Antwerpenu.

Na Svjetsklom prvenstvu sudjelovalo je ove godine 66 natjecatelja, među njima i Ivan Jug iz Hrvatske, iz zagrebačkog restorana Noel. Od 66 kandidata u završnicu se plasiralo njih 19, a to su: Martin Bruno (Argentina), Avril Loïc (AustraliJa), Antoine Lehebel (Belgia), Pier-Alexis Soulière (Kanada), Reeze Choi (Kina), Nina Hojgaard Jensen (Danska), David Biraud (Francuska), Marc Almert (Njemačka), Julie Dupouy-Young (Irska), Satoru Mori (Japan), Wataru Iwata (Japan), Raimonds Tomsons (Latvija), Martynas Pravilonis (Litva), Andrea Martinisi (Novi Zeland), Piotr Pietras (Poljska), Julia Scavo (Rumunjska), Aleksandr Rassadkin (Rusijaa), Vuk Vuletic (Srbia) i Fredrik Lindfors (Švedska).

Ivan Jug i Vuk Vuletić

Novi svjetski prvak je Nijemac Marc Almert, koji je titulu preuzeo od dosadašnjeg nositelja 29 -godišnjeg Šveđanina Arvida Rosengrena i nosit će je tri godine. Ostala dva finalista su Dankinja Nina Hojgaard Jensen I Latvijac Raimonds Tomsons.

Hrvatski sommelier klub javlja, međutim bez preciziranja, da je zavidan uspjeh ostvario i naš predstavnik.

Kao, barem za nas, kuriozitet ovogodišnjeg Svjetskog prvenstva sommeliera navodi se da se među četiri vina za identifikaciju u finalu našla i Kabolina Malvazija Amfora!

Na slikama, nakon proglašenja rezultata, su novi svjetski prvak u sommelijerstvu Nijemac Mark Almert u društvu s Gérardom Devosom, belgijskim vinskim stručnjakom i kušačem vina na najvećim svjetskim ocjenjivanjima Bakhova nektara, te naš Ivan Jug u društvu svojega kolege iz Srbije Vuka Vuletića. ♣

Sajmovi, festivali, ocjenjivanja

RUŽIČASTI FINALE OŽUJKA – Kad nam ovdje, u nekako sve manje Lijepoj našoj više gotovo ništa ne izgleda ružičasto – eto ti WoW-ica (udruga Women on Wine odnosno Žene i vino) sa svojim, već sedmim po redu, Pink Dayem! Sve je lijepo što lijepo svrši, kaže izreka, pa, evo, nimalo blistavi ožujak završio je u ružičastom tonu. Ali… Travanj,  koji službeno počinje sa svojevrsnim danom podvala – Prvim aprilom, priča je ispočetka, izgledi da on ružičasto završi slabi su jer – međunarodni festival ružičastih vina Pink Day nije svaki mjesec, nego tek jednom u godini…

Pink Day tradicionalno se odvija u lijepom prostoru zagrebačkog Muzeja Mimara, za tu prigodu obojanime u ružičasto zahvaljujući reflektorima s bacajućom rosé-svjetlosti, zatim prigodnom cvijeću, lijepo i u nježnom rosé-tonu uređenim stolovima, vinu, a rezultat svega toga je i ružičasto raspoloženju na licu mjesta….

Muzej Mimara – Pink Day 2019 can-can

Josip Galić, proizvođač vina iz Kutjeva, u pink-štimungu

Na pink-festivalu predstavili su se i ove godine brojni izlagači – proizvođači rosé vina, njih, kaže organizator, oko 70 (najvećma iz Hrvatske, tek dva su izlagača bila iz Austrije, nekoliko ih je bilo iz Italije, Francuske, Srbije – Lepa Brena!, ovaj put međutim nijedan iz Slovenije!), kao i, u okviru Green in Pink dijela priredbe, grupa (ne velika ali sa značajnim imenima poput Belića, Ipše, Salvele, Buršića…) istarskih proizvođača ekstra djevičanskih maslinovih ulja. Za posjetitelje su priređene i zanimljive radionice pod vodstvom vodećih hrvatskih sommeliera. Pink Day posjetilo je tog popodneva, po službenm izvještaju, oko tisuću vinoljubaca.

Izlagači iz Austrije: Sigma Manfreda Ehrenhofera, te obiteljski posjed Polz iz Štajerske. Zanimljivo: ovaj put nije bilo vinara-izlagača iz Slovenije

Sanja Muzaferija na visokoj nozi – s pink cipelicama Jimi Choo koje navodno stoje 1000 dolara!

Predsjednica udruge WOW-a te direktorica Pink day-a Sanja Muzaferija rekla je:

– Naš festival je ne samo ružičasta vinska smotra vina protkana zelenim notama vrhunskog maslinovoga ulja nego je i demonstracija dobre volje, optimizma, ženstvenosti, proljeća i cvijeća. Ove godine jači smo fokus stavili na ružičasta vina Hrvatske, pa smo u skladu s time publici ponudili i radionice na teme Ružičasti jug Hrvatske pod vodstvom sommelijerke Jelene Šimić Valentić, Roséi Slavonije i Podunavlja pod vodstvom Darija Grabarića i Roséi Istre i Kvarnera pod vodstvom sommeliera Marija Meštrovića.

Na Pink Dayu su se po prvi puta ove godine mogli naći i – tako je to navedeno: detoks proizvodi iz ponude Klara Premium Storea a koje je specijalno za Pink Day osmislila dr. Lejla Kažinić-Kreho. To su proizvodi iz linije Pink Lemonade i Pink Lady Smoothie.

Kako se Pink Day ponajprije doživljava kao ženski festival, važnu je ulogu u Mimari igrao i ružičasti lounge bar, tj. prostor za odmor. Mnogi su posjetitelji tu zavrtili kolo sreće by S.Oliver i osvojili zgodne modne detalje. Neki su kupovali Pink Day i WOW majice. Na postamentu pod staklenim zvonom bile su tu izložene i ružičate cipele Jimmy Choo za koje je rečeno da im je cijena čak 1000 dolara! Inače, upravo te cipele bile su nagrada za najkreativnije uređen izlagački stol.

A najbolje uređeni stol imala je talijanska obiteljska vinarija Bottega, i njoj je pripala nagrada Stanka Miljković, u obliku ružičastih cipela Jimmy Choo! (Snimke: Marko Čolić, Rene Karaman, Julio Frangen, Željko Suhadolnik) ♣

Najbolje uređeni stol imala je talijanska obiteljska vinarija Bottega, i njoj je pripala nagrada Stanka Miljković, u obliku ružičastih cipela Jimmy Choo za koje je navedeno da im je cijena 1000 dolara!

Kod hvarskog vinara Andra Tomića ružičasto vino je u znaku ljubavne priče: jedan svoj rosé nazvao je Mala plava, a nakon intervencije Plavca maloga nastao je drugi rosé – Dogodila se ljubav

Na Pink Dayu pojavila se i Lepa Brena, I to kao izlagač, naime Brena ima vinska podrum! Na slici je u društvu sa sommelijerom Klaudijem Jurčićem…

S impresivnim brojem proizvoda za enogastronomiju predstavila Steklarna Rogaška iz Rogaške Slatine

Zeleno u ružičastome

Green in Pink: Obitelj Belić (nositelji proizvodnje su tata Duilio i mama Bosiljka, desno na slici) uz paletu od 14 svojih etiketa, po sortama. Dakako da je bilo vrlo interesantno kušati sva ta ulja premium kakvoće na licu mjesta, da se uoči i zapamti razlika u organoleptici, a to je bitno da se na pravi način izabere ulje za neko jelo. Među tim uistinu špic-uljima izdvojio bih, uz moje uobičajene favorite vrlo elegantnu istarsku belicu i vodnjansku crnicu, ulja od novih sorata u portfelju Belićvih – itranu (osobito intenzivnu na nosu) i maurino

Na Pink Dayu u društvu uljara pojavio se i slavonski kulinar Tomislav Galović, dakako sa svojim proizvodima, ali privatno. Na slici su bračni par Galović s istarskim uljarom Klaudijom Ipšom iz Livada (sasvim lijevo) te s Velimirom Jušićem (sasvim desno), suvlasnikom tvrtke Ojo vivo iz Vodnjana (ta se uljara prezentirala s vodnjanskom bužom, istarskom bjelicom, žižolerom i s dvije mješavine: Bon i Gajardo). Klaudio Ipša krenuo je i u vinogradarstvo i vinarstvo i opredijelio se da od bijelih sorata radi vina uz duge maceracije praćene alkoholnom fermentacijom. Od bijelih sorata ima malvaziju i pinot sivi, a od crnih merlot, teran i refošk, te tri završavaju u mješavini kultivara zvanoj Santa Elena. Santa Elena je vinogradska pozicija gdje Ipša ima trsje, tamo se nalazi i crkvica posvećena sv. Eleni i fešta u čast sv. Elene predviđena je u tom vinogradu za 18. kolovoza!

         VINISTRA 10-12. SVIBNJA – Ovogodišnji, 26. sajam Vinistra u dvorani Žatika u Poreču najavljen je za dane od 1. do 12. svibnja. Na sajmu se osobito jak naglasak nastoji staviti na istarsku malvaziju. Uoči sajma, konkretno 17. travnja, održat će se 11. strukovno ocjenjivanje Svijet malvazija. Predsjednica ocjenjivačke komisije je Caroline Guilby MW. Novost u ocjenjivanju je blago pooštrenje bodovnih pragova za medalje, konkretno ove godine brončanu medalju dobit će vina s 80 do 82,99 bodova, srebrnu ona s osvojenih 83 do 86,99, a zlato je u rasponu od 87 do 91,99 bodova. Postoji dakako i velika zlatna medalja, za uzorke s 92 do 100 bodova. Kad sam već kod ocjenjivanja i Istre, evo vijest o jednom nedavnom značajnom međunarodnom vrednovanju ali vezanom uz maslinovo ulje, koje se također inače izlaže i na Vinistri: Irena Ipša iz istarskih Livada može se pohvaliti da su ona i njen suprug Klaudio upravo za svoje ulje frantoio na Flos Oleiju u Rimu osvojili 97/100 bodova!

Ipše, kojiinače imaju i ulja od istarske bjelice, leccinai mješavinu selekciju, te koji će biti i na Vinistri, tako su ušli uvodič maslinovim uljima svijeta Flos Olei. Irena Ipša navodi kako je naći se u vodiču Flos Olei poslovno posebno korisno jer po tome koliko interesanata za ulje dođe iz EU istarskim proizvođačima upravo s tom knjigom u ruci moglo bi se reći da je Flos Olei najznačajniji vodič maslinovim uljima ♣  SuČ 03.2019.

Ljepotica iz Brda i Vipavske doline/ SVESTRANA KRALJICA ZLATA REBULA GIALLA

KROZ

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

…OD NANOSA do COLLIJA te KORADEA i CIVIDALEA, i od TRNOVSKE PLANOTE do KRASA i SABOTINA   Stoluje na području Primorske Slovenije, i to od planine Nanos iza mjesta Razdrto na jugoistoku pa uzlazno prema sjeverozapadu, preko Vipavskih brda i Vipavske doline i Nove Gorice do Goriških brda i talijanskog Collija, gotovo sve do lokacije Korade na visokom sjeveru i na zemljopisnoj razini grada Cividale del Friuli, s druge strane državne granice Slovenije s Italijom. Njen obitavališni prostor od Nanosa prema Goriškim brdima/Colliju omeđuju s gornje, sjeverne strane Trnovska planota, a s južne Kras i brdo Sabotin.

BMW – GO-REBULA

Riječ je o vinskoj sorti rebula.

Vipavski vinogradarski dio obuhvaća ukupno oko 2270 hektara pod trsjem, od toga na rebulu, kažu mi, otpada oko deset posto, tj. oko 227 ha. Taj kultivar je među sortama u vipavskome vinorodnome prostoru po raširenosti na četvrtom mjestu. Vinogorje pak Brda ima ukupno 1810 hektara pod trsjem, od čega na rebulu, kao, tu, prvi kultivar po raširenosti, otpada 381 ha odnosno 21 posto. Inače, slovenski vinorodni dio zvan Brda u tom geografskom ambijentu zauzima 70 posto terena pod vinovom lozom a talijanska Brda odnosno Collio, odmah s druge strane državne granice, drži 30 posto. Rebule ima i na Krasu (Vrhe), no tu je je samo 0,39 hektara i po raširenosti ona je tek na 11. mjestu. Vipavska dolina, dugačka oko 40 km a široka 12 km, znana inače kao područje s najviše različitih (domaćih) kultivara vinove loze u Sloveniji (rebula, zelen, pinela, glera, vitovska garganja, klarnica, pokalca/schiopettino…) ističe se i s drugim nasadima, npr. voća – breskva, a ima i masline (izvrsna maslinova ulja!), Brda su pak znana također po maslini ali i po trešnji, marelici, šljivi. Voćni nasadi u Brdima su na oko 700 ha.

U Gonjačama – selu na 320 m nadmorske visine, stup-vidikovac uspinje se do 22 metra i s njega se lijepo vide susjedno Šmartno i okolni vinogradi

______________________________________

Brda – mjesto opojnih trenutaka

BRDA: POČETAK s BERBOM 2017 – Prvi susret s rebulom na događanju u Brdima bio je u restoranu Klinec u Plešivu. Grupa od 13 proizvodača donijela je rebule iz berbe 2017, s time da nisu i sve već na tržištu, nekoliko ih je bilo još nedovršenih i za ovu prigodu napunjenih iz bačve, rečeno je da će biti finalizirane za koju godinu. Na njih se dakle moglo gledati tek kao na potencijal.

Evo ponuđenih rebula 2017, sva su vina suha.

Marjan Simčič (13,0 vol%, dotjerano, skladno, spremno za trošiti, rekao bih najkompletniji uzorak u ovome čašu, zove na još); Marko Skočaj Dolfo (12,5 vol%, skladno, ugodno, pitko); Medot (12,5 vol%, mekano, skladno, laganije); Čertič-Ferdinand (11,5 vol% vrlo svježe, vitko, s dozom mineralnoga, ima nešto svoje, lijepo se pije za osvježenje i kao aperitiv); Edi Simčič (bez maceracije, s alkoholnim vrenjem u rabljenom barriqueu, 10 mjeseci dozrijevanja u barriqueu, 12,5 vol%, čisto, uredno lijepo pitko, drvo se blago osjeti ali ne smeta, međutim i ne daje neku dodanu vrijednost); Jermann (12,5 vol%, živo, vrlo svježe, pitko, dobro dotjerano, ali – koliko baš i s izričajem sorte i kraja); Radikon (13,0 vol%, tri mjeseca maceracije, vino iz bačve gdje treba ostati ukupno tri godine, bačva je od 3500 lit i od slavonskog je hrasta, maceracija se osjeti, dobra kiselost, dojam je i pojačane hlapljive); Ščurek (14,0 vol%, maceriano, još je u bačvi – od 1000 litara – i bit će tamo ukupno oko tri godine); Erzetič (12,5 vol%, lijepo, ugodno, dopadljivo no dojam je da bi ta rebula mogla proći i za vino iz drugog vinogorja), KZ Brda (12,5 vol%, ugodno klasično bijelo svježe, ali – koliko odaje baš rebulu?) ■

Brda – masterclass o rebuli: Luca Gardini i Gašper Čarman, voditelji

A predavanje je održao i prof. Denis Rusjan

MASTERCLASS u VILLI VIPOLŽE – U prostranoj konferencijskoj dvorani u Villi Vipolže masterclass o rebuli baziran na degustaciji niza raznih uzoraka vina od te sorte vodili su sommelier i vinski trgovac Gašper Čarman i sommelier iz Italije Luca Gardini, s time da je značajnu potporu događaju svojim predavanjem dao dr. Denis Rusjan, profesor vinogradarstva i rasadničarstva na Biotehničkom fakultetu u Ljubljani. Uz Čarmana i Gardinija, za velikim stolom sjedili su predstavmici svih 13 vinskih kuća iz Brda okupljenih u projektu Rebula, i svaki od njih imao je priliku predstaviti svoj uzorak te odgovarati na pitanja uzvanika. Organizator se pobrinuo svakom nazočnome dati sadržajan katalog u kojemu su predstavljeni povijest rebule u Brdima te svaki od 13 sudjelujućih vinskih posjeda, uz uzorak dan na kušanje napisani su tehnički podaci o vinu, tj. iz kojega je vinograda dotično vino, o nadmorskoj visini pozicije, tlu, ekspoziciji, berbi, načnu vinifikacije i dozrijevanja, alkoholu, ukupnoj kiselosti, pH, datumu punjenja, potencijalu odležavanja.

Izlaganje prof. Rusjana i degustacija rebula u Villi Vipolže

Izdvojio sam sljedeća vina:

♣ ♣ ♣ ♣ ♣ Ribolla Gialla 2010 – Gravner; ♣ ♣ ♣ ♣ + Ribolla Opoka 2015 – Marjan Simčič;  ♣ ♣ ♣ ♣ Rebula 2015 – Kristijan (Edi) Keber; ♣ ♣ ♣ ♣ Rebula 2016 – Edi Simčič; ♣ ♣ ♣ ♣ Rebula Época 2016 – Ferdinand; ♣ ♣ ♣ ♣ Rebula Bagueri 2013 – Klet Brda; ♣ ♣ ♣ +;  Amfora belo 2015 – Erzetič; ♣ ♣ ♣ +  Rebula Visvik 2016 – Jermann; ♣ ♣ ♣ Rumena Rebula 2016 – Dolfo ■

U Brdima su se potrudili dovesti doista ugledna imena iz svijeta medija javog informiranja. U podrumu s Marjanom Simčičem su Steven Brook iz Velike Britanije, Michael Apstein iz SAD i Dagmar Ehrlich iz Njemačke, a na slici dolje na degustaciji kod Simčiča je Julia Harding, koautorica, sa jancis Robinson i Joséom Vouillamozom velikog atlasa Vine Grapes o sortama iz cijeloga svijeta

_______________________________

U Brdima, a i u Vipavskoj dolini tlo je uglavnom fliš – a to je mješavina lapora (marl po engleski, opoka po slovenski, ponca u govoru vinara s Collija) i pješčara (engleski: sandstone), riječ je o sedimentiranoj stijeni sastavljenoj od zajedno zacementiranih pijeska i zrna kvarca. Ima i samog lapora. Fliš i lapor daju vinu izraženu mineralnost. Vinogradi u Brdima na dosta nakošenim su do i strmim padinama brežuljaka različitih ekspozicija i nadmorskoih visina, dobrim dijelom i s terasastim su vinogradima. Klima u Brdima pod značajnim je utjecajima s Alpa sa sjevera i Jadranskoga mora s juga. Padalina je godišnje u Brdima oko 1000 do 1060 mm, a lozu nije dopušteno navodnjavati. U Brdima je registrirano 140 robnih proizvođača vina.

Rebule: luda, zelena, s malim bobicama, te žuta odnosno zlatna. Luda rebula ili crazy rebula ima grozd s vrlo različitim bobicama, jedne su jako velike, druge su normalne, treće manje… Otud naziv crazy rebula. Te rebule nema puno

Karakteristično tlo u vinogradima Brda i Vipavske doline

U susjednoj nam Deželi u predjelu Primorske kraj ljeta i ove je godine bio posvećen rebuli. Samo, sada sa teritorijalno i sadržajno u osjetno proširenom izdanju. Da, domaće je domaće, ali ne tek u jednostavnome smislu proizvodnje nečega doma, kod kuće, nego u smislu kreiranja, u dovoljnom opsegu, standardizirane kvalitetne ponude nečega što je tipično i karakteristično za određeni pojedini kraj, naime to stvara dodanu vrijednost i komparativnu prednost kraja, bitne za postizanje pune gospodarske valorizacije teritorija. Tradicijska, domaća rebula dobila je eto u 2018. važan promidžbeni dodatak, naime nakon što su 2017. godine po prvi put s manifestacijom utemeljenom s ciljem da se s rebulom snažno pođe i u svijet i da se svijet dovede u njen zavičaj krenuli ambiciozni vinari iz Goriških brda, sada se na takav korak odlučila i grupa ponajboljih vipavskih proizvođača. I tako je prvo ovogodišnje vipavsko događanje vezano uz rebulu a pod nazivom Vipavska rebula – Cesarjev izbor (carev izbor) otvorilo priču 2018., ubrzo potom je, kao novo poluvrijeme Kraljice Rebule, uslijedila druga po redu manifestacija vinara Goriških brda: Brda – domovina rebule.

Kao inicijator održavanja ovog događanja na temu rebule slovi na određeni način vinogradar/vinar iz Medane Marjan Simčič. Prvi prijedlozi pali su, čujem, za jednog putovanja grupice vinara Goriških brda – Marjan Simčič, Aleks Edi Simčič, Stojan Ščurek… – u Bruxelles na premijeru dokumentarnog filma na temu povezanosti stanovnika jednog teritorija međusobno te posebno svakoga od njih s tim svojim teritorijem. U putu je bilo dosta vremena za razgovore, i tako je krenula i priča o tome da bi bilo dobro da se Brda preko rebule i rebula preko Brda predstavljaju svijetu prvenstveno na način da se iz vana na prezentacije vezano uz rebulu ali i, onda, i uz što-šta drugo što kraj može ponuditi, redovito jednom godišnje pozovu ugledne i medijski utjecajne osobe koje u svoje sredine mogu kvalitetno prenijeti utiske. Po povratku kući u Brda ideja je predočena ostalim proizvođačima vina u kraju, interes se pokazao velikime, i napravljen je prijedlog projekta te poslan na uvid, dakako s molbom za potporu, županu i Institutu za turizam. Pripreme za prvo događanje Brda, zavičaj rebule trajale su, rečeno mi je, oko dvije godine. Poziv za uključenjem dostavljen je ne samo svim proizvođačima rebule u Brdima, nego i proizvođačima rebule s Collija, za početak onima koji imaju vinograde s rebulom i u Sloveniji. Inicijalno silno zanimanje vinara Brda splasnulo je međutim kad su prikazani troškovi nužni za realizaciju projekta, tako da je u grupi ostalo ukupno tek 13 vinara. Vrata međutim nisu zatvorena nikome, naglašava Simčič, svaki proizvođač rebule dobro je došao, ali samo ako je voljan ispunjavati predviđene uvjete.

Protagonisti javnog susreta s rebulom u Brdima – proizvođači iz Brda i s Collija, predstavnici Turističke zajednice Brda i voditelji masterclassa

Grupa 13 nije i službeno registrirana, mada bi kao institucionalizirana udruga s pravilnikom o radu u vinogradu, podrumu i na marketinškom području mogla imati dosta koristi u snažnijem brendiranju rebule kao robne marke teritorija. Lakše bi se došlo i do sredstava iz različitih društvenih domaćih i EU fondova, a s tim sredstvima smanjilo bi se opterećenje po samome proizvođaču. Marjan Simčič zasad smatra da se ide u dobrome pravcu, navodi i kako grupi pomažu Institut za kulturu i sport Goriška brda na čelu s Tinom Novak Samec, te ističe kako je rebula već postala toliko poznata u inozemstvu da je neki vinari iz drugih zemalja žele saditi makar nemaju za nju idealne pedološke i mikroklimatske uvjete, te dodaje da će ovo makar neformalno udruženje dugo potrajati ne na temelju službene registracije, nego ovisno o tome koliko će dugo članovi razmišljati jednako i koliko će, u skladu s time, biti interesa članova da se ide dalje. Što se tiče mogućeg marketinškog združivanja na temu rebule s vinarima iz susjedne im Vipave, Simčič kaže da svaki napor na promdžbi rebule dobro dođe, ali da je s obzirom na specifičnosti u pedologiji, orografiji i mikroklimi najbolje da Brda ostanu svoja a Vipava svoja.

U Brdima govore o jako dobroj berbi 2018, i u količini i u kvaliteti, i za bijelo, i za crno. Pjenušar Bjana Miran Sirk iz Biljane kaže da je ove godine bio vrlo veliki prinos te da su, i unatoč ranijoj berbi od uobičajenog termina, kiseline za pjenušac bile nešto nize od željenih. Bjana proizvodi Rosé iz inoxa, Brut 90 posto iz inoxa i 10 pasto iz rabljenog barriquea, Zero od 2/3 inoxa i Cuvée Prestige kompletno iz drva

Andrej Erzetič u svom podrumu, uz amfore

Evo i tko su sve bili proizvođači-glavni akteri manifestacije u čast rebuli u Brdima: Marjan Simčič, Edi Simčič, Ferdinand, Medot, Dolfo, Ščurek, Klet Brda, Zanut, Erzetič sa slovenske strane te s talijanske strane (Collio) vinari s vinogradima i u Sloveniji: Radikon, Gravner, Jermann, Edi Kristian Keber. U vipavskome dijelu bilo ih je upola manje, evo imena: Batič, Burja, Guerila, Mlečnik, Slavček, Svetlik.

Centralno mjesto događanja: Villa Vipolže u Vipolžu

U Villi Vipolže Bistro drži jedan od najboljih slovenskih kuhara Tomaž Kavčič, na slici s knjigom Atelje okusa – Hrvatska tradicijska Svijeta u čaši

Pogled u Bistro Ville Vipolže. Chef Kavčič inače vodi i vrlo cijenjeni restoran u dvorcu Zemono kod Vipave

Uz pomoć domaćih i inozemnih stručnjaka profesionalno vezanih uz vinogradarstvo, vinarstvo, trgovinu vinom, ugostiteljstvo/sommelijerstvo, te uz pomoć utjecajnih medija javnog informiranja, široj domaćoj javnosti i javnosti u drugim zemljama interesantnima kao potencijalnim tržištima za vino i kao emitivnim tržištima u turizmu, htjelo se kroz dojmove uglednih i utjecajnih uzvanika s obilaska vinograda i podruma i s vođenih degustacija i tzv. masterclassova prezentirati sortu i teritorij gdje kultivar raste kao i gdje i kako nastaje vino od rebule. Namjera je bila također široj domaćoj i svjetskoj javnosti pokazati raznolikost mogućih upečatljivih izričaja rebule u čaši, od pjenušca i svježeg mladog/mlađeg vina preko ozbiljnih vina duže njegovanih na kvascu u bačvi(ci) do vina nastalih uz duge maceracije u drvenoj bačvi odnosno u gruzijskoj amfori. Usput: u Hrvatskoj sam vezano uz graševinu mnogo puta slušao takvu priču o višestranosti sorte, međutim u nas, za razliku od ovoga što je sada na degustacijama posebice u Brdima ponuđeno kroz rebulu, nisam imao prilike kušati toliko ozbiljnih do i impresivnih uzoraka jednog kultivara u više lica…

Na završnoj i svečanoj večeri s domaćinima – predstavnicama Instuituta za kulturu, sport i turizam na čelu s Tinom Novak Samec i Petrom Marušič. Dolje – veselo, uz vinske kraljice rebule, ispred Ville, nakon večere. Šoumeni su Luca Gardini i Stojan Ščurek

BLISKO SRODSTVO S GOUAIS BLANCOM ODNOSNO HEUNISCH WEISSSROM

Rebula je stara sorta s područja Slovenije i Italije, a sinonimi su joj rebula zlata odnosno žuta odnosno ribolla gialla, pa rabola, rabiola, rabolla di Rosazzo, ribucella. Nazivi za koje se pogrešno vjeruje da su sinonimi za rebulu, dakle kultivari za koje se neispravno misli da su isto što i rebula, jesu: garganega, jarbola bijela, pignoletto, rébola ili ribolla riminese, robolla, ribolla verde. Žuta odnosno zlatna rebula (ribolla gialla) nema veze sa zelenom rebulom (ribolla verde), niti je mutant po boji od ribolle nere (crne rebule, odnosno pokalce, odnosno schiopettina). Tako kaže veliki atlas svjetskim vinskim sortama Wine Grapes, autora Jancis Robinson, Julije Harding i Joséa Vouillamoza.

Prvi pisani spomen vina od rebule seže u 13. stoljeće, točnije u 1206. godinu. Tada je korišten naziv rabola. Indicije ukazuju na to da je rebula žuta ili gialla u tijesnom rodu s roditeljem chardonnaya gouais blancom ili Heunisch Weisserom i to u svojstvu potomka, istraživanja su u tijeku ali stvar nije još i dokazana.

Zlata ili žuta rebula/ribolla gialla raširena je na području sjeveroistočne Italije i sjeverozapadne Slovenije, uz samu državnu granicu između dvije zemlje, i praktički se jedino tu sustavno uzgaja. Proizvođači iz Goriških brda kažu da je rebula baš na njihovom području prisutna još od srednjeg vijeka. U Vipavskoj dolini vezano iz rebulu rado ističu priču o caru Maximilianu I koji je od 1503. godine za svoj podrum naručivao vipavsko vino s nazivom ribollio.

__________________________________

VIPAVA: MASTERCLASS u VIPAVSKOM KRIŽU – Predavanja su održali Edvard Svetlik o caru Maximilianu I i vipavskoj rebuli, Dejan Bavčar o maceracijama bijelih sorata, Primož Lavrenčič o značenju redovnika Matije Vertovca za vipavsko vinogradarstvo i vinarstvo, Matjaž Lemut i Borut Koloini o vipavskim vinogradarima kroz povijest, te Mojca Mavrič Štrukelj o sorti Rebula u Vipavskoj dolini. Degustaciju rebule vodili su sommelijerka Mira Šemić i najbolji sommelier Slovenije Martin Gruzovin. Prisutnima je podijeljen odlično pripremljeni katalog, s detaljnim tehničkim podacima o porijeklu i nastanku vina.

Sommelijerka Mira Šemič, sa sommelijerom Martinom Gruzovinom. U publici: novinarka Darja Zemljič, vinski pisac Simon J. Wolf i proizvođač vina Primož Lavrenčič

Mira Šemić s Valterom Mlečnikom

Evo koja sam vina izdvojio s degustacije u Vipavi:

♣ ♣ ♣ ♣ + Angel belo 2011 (40 % pinela, 20 % chardonnay, 20 % malvazija, 10 % rebula, 7 % laški rizling, 2 % zelen, 1 % vitovska) – Batič; ♣ ♣ ♣ ♣ + Ana cuvée 2011 (45 % chardonnay, 40 % rebula, 15 % malvazija i friulano) – Mlečnik; ♣ ♣ ♣ ♣ + Rebula 2009 – Mlečnik; ♣ ♣ ♣ ♣  Rebula Svetlik 2012 Selekcija – Posestvo Svetlik; ♣ ♣ ♣ ♣  Stranice 2015 (50 % malvazja istarska, 20 % rebula, 20 % laški rizling, 10 % ostale bijele sorte) – Burja; ♣ ♣ ♣ + Prepih 2015 (60 % rebula, 20 % zelen, 20 % pinela) – Jamšek 1887 vina; ♣ ♣ ♣ +  Rebula Svetlik 2011 – Posestvo Svetlik; ♣ ♣ ♣ + Burja bela 2016 Gemischter Satz (40 % malvazija istarska, 30 % rebula, 20 % laški rizling, 10 % ostale bijele sorte) – Burja; ♣ ♣ ♣ +  Rebula 2013 riserva – Slavček; ♣ ♣ ♣ +  Pasji rep cuvée 2016 (50 % rebula, 40 % zelen, 10 % laški rizling i vitovska) – Pasji rep; ♣ ♣ ♣ + Rebula 2009 – Vinogradnoštvo JNK; ♣ ♣ ♣ + Rumena rebula 2015 – Vina Bizjak; ♣ ♣ ♣ +  Sutor White 2013 – Sutor Wine Estate; ♣ ♣ ♣ Rebula klasika 2012 – Slavček; ♣ ♣ ♣ Rebula 2016 Classic  – Lavrenčič; ♣ ♣ ♣ Retro cuvée 2016 (rebula, zelen, pinela, malvazija) – Guerila; ♣ ♣ ♣ Rebula 2012 Ussai – Vina Ušaj. ■

____________________________________________

Kod sjajnog proizvođača iz Šempasa – Batiča..Gore: s Ivanom Batičem u vinogradu orijentiranome na biodinamiku. Sasvim desno je Barbara Repovš koja je operativno brinula o organizaciji događaja o rebuli u vipavskome kraju. Dolje: kuća obitelji Batič i novi podrum koji bi do proljeća trebao biti u funkciji