Archive | Po svijetu…/Around the world… RSS for this section

SVIJET u ČAŠI Kronika – 05.2020 – Chronicle WORLD IN a GLASS

KROZ /THROUGH

 

ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

_________s vama već – 28 godina/years – with you___________

Beilstein, Cochem-Zell Bezirk, Mosel region, Rheinland-Pfalz, Njemačka: Teško je reći po čemu je njemačka regija Mosel glasovita – po vinima ili ljepotama krajolika. U to o jedinstvenom pejsažu moguće je uvjeriti se odmah ovdje! Vinogradi u tome dijelu Njemačke uz rijeku Moselu spuštaju se dosta strmo s većih visina sve do obala. Beilstein je krasan primjer piktoresknosti vinogradarskog područja. Malo selo a bogato s očuvanim starim građevinama pokazuje posjetitelju detalje iz srednjeg vijeka, iz doba gotike i vremena baroka. Brdo okomito odozgor prema dolje presijecaju vinogradski redovi, a vrhom brda dominiraju toranj i drugi ostaci nekad zacijelo raskošnog dvorca (Wikipedia)

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

OIV – izvještaj 2020: VINO u ZNAKU CORONE – FRANCUZI i DALJE IZVOZE NAJUNOSNIJE ⦁ Hrvatski vinari o krizi u krizi: DAVOR ZDJELAREVIĆ – SPASA NEMA! ⦁ Legenda slavi: IVAN ENJINGI – 80! ⦁ Buđenje, prema (skorašnjem?) oporavku: TURIZAM 2020, IPAK, IMA ŠANSU?! ⦁ Marketing vina u Hrvata: NA JEDNU REČENICU 400 REAKCIJA! ⦁ Život id dalje: ocjenjivanja 2020 pod kapom Bakha: MUNDUS VINI, CONCOURS MONDIAL de BRUXELLES, SYRAH du MONDE, MUVINA…⦁ Lijepo u sumornome: A TEK KAD, SAD, OL ISTRIA ZARAZI SVIJET!… ⦁ A little rest from covid19: GREAT MEMORIES of BAROLO and BARBARESCO ⦁ Porin & Wine: OD DNEVNIKA JEDNE LJUBAVI PREKO GUBEC-BEGA do CRO-GLAZBENOG OSCARA & POPOV USPJEŠAN POVRATAK PRVOJ LJUBAVI

POTROŠAČKI PUTOKAZ – 05.2020 – BUYING GUIDE

__________________________

OIV: svjetska vinska scena – izvještaj 2020:

U ZNAKU CORONE – FRANCUZI i DALJE IZVOZE NAJUNOSNIJE

            Kako je uobičajeno svakog proljeća, tako je bilo i sada, 2020., ovaj put međutim u vrijeme punog naleta corona-virusa: glavni direktor svjetske organizacije za vinovu lozu i vino OIV održao je praktički na prijelazu iz travnja u svibanj u sjedištu spomenutoga tijela u Parizu konferenciju za novinare da bi predstavio najnovije stanje u globalnom vinogradarstvu i vinarstvu. S obzirom na specifične okolnosti, po prvi put pressica je održana on line, a priključilo joj se oko 3000 osoba iz različitih krajeva svijeta. Aktualni glavni direktor OIV-a Pau Roca iznio je svježe podatke o ukupnoj površini vinograda u svijetu, o najnovijoj produkciji vina na planetu, o potrošnji, svjetskoj trgovinskoj razmjeni u sektoru vina, a i, logično, osvrnuo se kratko na ofenzivu covida19 i na moguće posljedice pandemije na vinogradarsko-vinarski sektor.

                Pau Roca podastro je podatke odnosno procjene podataka vezano uz 2019. godinu, obrađeni materijal te potpune i točne informacije za 2019. najvjerojatnije će se dati na jednoj od sljedećih press konferencija u drugome dijelu godine, dakle na jesen.

Procjena je da sada na svijetu imamo ukupno 7,4 milijuna hektara zasađenih vinovom lozom. Od 2016. na ovamo situacija s ukupnim hektarima uglavnom je stabilna, rečeno je.

Što se tiče ukupne svjetske proizvodnje vina, ona se kreće oko 260 milijuna hektolitara, a to je priličan pad u odnosu na količinski povijesno vrlo izdašnu 2018.

            Potrošnja vina u 2019. procijenjena je na 244 milijuna hl, što je pak jedan posto više nego što je registrirano u 2018.

                Svjetski izvoz vina u 2019. povećao se u odnosu na 2018. i u količini i po cjenovnoj vrijednosti kapljice. Izvezeno je 105,8 miijuna hektolitara, što predstavlja rast od 1,7 posto, a vrijednost izvezenoga vina je 31,8 milijardi eura, što je povećanje za 0,9 posto.

Prve procjene glede berbe 2020. koja je u ovo vrijeme na južnoj hemisferi: očekuje se manja proizvodnja, osim u Južnoj Africi i Urugvaju.

Glavni direktor OIV-a Pau Roca podnosi na pressici najnoviji izvještaj o globanom stanju u vinogradarstvu i vinarstvu

            VINOGRADI – Od ukupnih globalnih 7,4 milijuna ha, u Europskoj Uniji je 3,2 milijuna hektara vinograda i to područje na Starom kontinentu na spomenutoj je razini već pet uzastopnih godina, dakle pokazuje visoku stabilnost.

Unutar EU i dalje najviše vinograda966.000 ha – ima Španjolska, ona prednjači i u svjetskim razmjerima. Na drugom je mjestu u EU Francuska, sa 794.000 ha, slijedi Italija sa 708.000 ha. Stanovito povećanje površine zasađene lozom sada bilježe upravo Francuska i Italija, međutim Španjolska, koja je prva po ukupnoj vinogradskoj površini, pokazala je blagi pad u odnosu na 2018. Portugal je na 195.000 ha, Bugarska ima 67.000 ha, Mađarska 69.000 ha, a Austrija 48.000 ha.

Na azjskom istoku nakon 10 godina značajne ekspanzije rast površine vinograda usporen je. Kina, sada sa 855.000 ha, nakon Španjolske druga je zemlja u svijetu po ukupnoj veličini vinograda.

Što se tiče SAD, od 2014. površina pod vinogradima tamo se stalno pomalo smanjuje i 2019. pokazuje 408.000 hektara. I u Južnoj Americi u 2019. je nešto manje vinograda nego što ih je bilo 2018. Jedina iznimka je Perù, gdje je u 2019. u odnosu na 2018. zabilježeno povećanje od 7100 ha, tako da se ta zemlja sada diči s 48.000 ha. Južna Afrika ostala je u odnosu na 2018. stabilna – na 128.000 ha. Australija što se površine vinograda – ima 146.000 ha – također pokazuje stabilnost, a Novi Zeland u plusu je 1,6 posto i sada trsje njeguje na 39.000 ha.

Svjetska PRODUKCIJA vina 2019. (bez sokova i moštova) bit će, čini se, između 259 i 260 milijuna hl, uglavnom negdje oko 11,5 posto manja od one u 2018. I, to, kao da je nekakav povratak prema višegodišnjem prosjeku. Po količinama, Italija prednjači na listi, s nekih 47,5 milijuna hl, Francuska je druga s 42,1 milijun hl, Španjolska treća s 33,5 milijuna hl. Te tri zemlje pokrivaju ukupno više od 40 posto globalne produkcije Bakhova nektara.

Unutar EU dvocifreno smanjenje proizvodnje u 2019. u postocima u odnosu na 2018. pokazuju Mađarska (-34%), koja iz 2019. računa na 2,4 milijuna hl, Njemačka s aktualnih oko devet milijuna hl (-12 %), Austrija s 2,5 milijuna hl (-10%), a u padu ali s manjim postocima su Grčka s 1,9 milijuna hl (-8%), Rumunjska sa 5 milijuna hl (-4 %). Jedina zemlja u EU koja u 2019. ima rast proizvodnje je Portugal, sa 6,7 milijuna hl, (+10%)

Vremenske prilike bile su u 2019. dosta povoljne u Rusiji, i u toj zemlji očekuje se od lanjske berbe produkcija od 4,6 milijuna hl što je povećanje od sedam posto u odnosu na 2018, ukrajinski pak rast je šest posto (2,1 milijun hl). U Moldaviji je rod bio slabiji – očekuje se 1,5 milijuna hl, a to je 23 posto manje nego u 2018.

Kinezi su 2019. završili s proizvodnjom od nekih 8,3 milijuna hl vina, što je 10 posto manje nego što je bilo 2018.

Proizvodnja u Sjevernoj Americi: SAD će iz 2019 moći ponuditi 24,4 milijuna hl vina, što je dva posto manje nego u 2018. Manja produkcije dosta se pripisuje i nedaćama što si ih izazvali jaki požari u Kaliforniji.

U cijeloj Južnoj Americi u 2019. slabiji je bio rod u odnosu na 2018. Argentina je proizvela 13 milijuna hl vina a Čile 12 milijuna hl, Brazil je na dva milijuna hektolitara.

U Južnoj Africi proizvodnja je dosegnula 9,7 milijuna hl, što je tri posto više od produkcije u 2018, ali još dosta manje od proizvodnje iz razdoblja prije nego li što su tu zemlju (2016, 2017, 2018) pogodile jake suše.

Australija već drugu godinu zaredom ima pad u proizvodnji: u 2019. izaći bi trebala s oko 12 milijuna hl vina, što je šest posto manje nego što je zabolježeno u 2018. Novi Zeland od berbe 2019. imat će oko tri milijuna hl vina.

Stanje na MEĐUNARODNOM TRŽIŠTU VINOM ogleda se u ukupnoj prodaji vina i u ukupnoj svoti novaca ostvarenima kroz izvoze plemenite kapljice svih zemalja. Za 2019. bi se moglo reći da je pokazala bolje rezultate od 2018. i u količini ukupno izvezenog vina a riječ je o 105.8 milijuna hektolitara (+1,7 % u odnosu na 2018.) i u realiziranoj novčanoj vrijednosti od tog izvoza, radi se o 31,8 milijardi eura (0,9%).

Značajno povećanje izvoza zamjetno je kod Italije (+2 milijuna hl), Španjolske (+1,3 milijuna hl), Kanade (+ 0,4 milijuna hl) i Čilea (+ 3 milijuna hl). Međutim pad izvoza bilježe Australija (- 1,1 milijun hl), Južna Afrika (- 1,0 milijun hl), Ukrajina (- 0,4 milijuna hl), Mađarska (- 0,3 milijuna hl).

U međunarodnoj trgovini vinom u 2019. su, eto, u kontestu količine domnirale tri zemlje – Italija, Španjolska i Francuska. Te tri zemlje ukupno su SAME u 2019. izvezle 57,1 milijun hl vina, što će reći oko 54 posto svjetskog izvoza.

Što se tiče pak novčane vrijednosti izvoza, u 2019. se pokazalo da se nastavio 2010. započeti trend rasta. U 2019. Francuska je i dalje na prvom mjestu rang- liste najuspješnijih izvoznica vina glede ostvarene novčane vrijednosti. Francuzi su lani realizirali 9,8 milijardi eura, u odnosu na 2018 poboljšali su svoj vinski izvoz za 425 milijuna eura. Italija je na drugom mjestu, s povećanjem od 211 milijuna eura, a Novi Zeland na trećem sa 84 milijuna eura povećanja. Najslabije rezultate od izvoza u novčanoj su vrijednosti u 2019. ostvarili Španjolska (-234 milijuna eura) i Južna Afrika (- 73 milijuna €).

U 2019. najveći svjetski uvoznici vina bili su Njemačka (14,6 milijuna hl), Ujedinjena Kraljevina i SAD. Te tri zemlje zajedno uvezle su 40,4 milijuna hl vina, što bi bilo oko 38 posto od ukupnog svjetskog uvoza Bakhova nektara. Novčana vrijednost tog uvoza je 38 posto od svote ostvarene od ukupnog uvoza, a taj iznosi oko 11,9 milijardi eura.

Već treću godinu zaredom Kina pokazuje osjetan pad uvoza vina. U 2018. on je bio 11 posto manji nego prijašnje godine, a u 2019 uslijedio je daljnji pad za 6,1 milijun hl. Što se tiče novčane vrjednosti uvoza, on je u odnosu na 2018. slabiji za 9,7 posto. Međutim u uzlaznoj liniji što se tiče ukupnog uvoza vina u Kinu su pjenušci, koji su od svih uvezenih vina u Kinu imali najbolju prođu kako u količinskom smislu (+8 %) tako i u novčanom pogledu (+8 %)

                COVID19 i vinski sektor: glavni direktor OIV-a Pau Roca rekao je da u ovome trenutku kad pandemija još traje OIV-u dostupni podaci i relevantne informacije o tome kako se covid19 odražava na vinski sektor nisu dovoljni da bi se moglo predvidjeti što će corona-virus značiti za segment vina u neko novije vrijeme pa i u konačnici. Međutim sigurno je, istaknuo je Roca, da će otežavanje transporta, distribucije pa zatvaranje ugostiteljskih objekata kao i problem s turizmom, a što sve bitno ugrožava potrošnju, ostaviti dubokog traga. Mnoge vinarije mogle bi imati ne samo velike probleme u poslovanju nego im prijeti i zatvaranje. Što se tiče međunarodne trgovine vinom, zemlje s gospodarstvom u recesiji, naravno, nisu obećavajuća tržišta, a s druge strane gospodarski snažne i stabilne zemlje te zemlje koje slove kao najveći potrošači najjače su zahvaćene pandemijom, pa ni to ne ide u prilog optimizmu da bi se stvari mogle uskoro jače promijeniti nabolje. Međunarodna trgovina (i) vinom mogla bi dobiti početni zamah s poboljšanjem epidemiološke situacije i s oporavkom gospodarstva, no iluzornime se čini očekivati da se to može ostvariti u nekom skorom vremenu – kazao je Pau Roca.

OIV je, konkretno, objavio da bi se zbog krize izazvane corona-virusom obujam prodaje vina mogao smanjiti za 35 posto a prihodi vinara u EU mogli bi se smanjiti i za 50 posto. Hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu Tonino Picula uputio je Europskoj komisiji pitanje o planiranim mjerama za zaštitu proizvodnje i zaposlenih u vinarskom sektoru, koji u Europskoj Uniji zapošljava više od 200.000 ljudi. Picula je istaknuo kako je zbog negativnog utjecaja krize pandemije covid19 vinska industrija pod snažnim pritiskom i da zahtijeva podršku. Zbog zatvaranja glavnih kanala prodaje, poput restorana, hotela i drugih ugostiteljskih objekata, te općenito prestanka turističkih aktivnosti i hrvatska vinska industrija trpi snažne gubitke prodaje i izvoza vina od početka izbijanja krize.

Tonino Picula, hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu

Nažalost, nepovoljne okolnosti za sektor nisu kratkoročne, te neće prestati popuštanjem restrikcija, jer se očekuje i daljnji pad prihoda zbog mjera tzv. socijalnog distanciranja te nadolazeće ekonomske krize koja će rezultirati smanjenom potrošnjom, rekao je Picula. Piculina konkretna pitanja Komisiji su planira li izaći s ciljanim mjerama podrške vinskoj industriji, te u kojem obliku Europska komisija planira strategiju oporavka za sektore gospodarstva što će biti posebno pogođeni mjerama tzv. socijalnog distanciranja i drugih ograničenja. Picula je upitao i koliko je EK svjesna šireg konteksta u kojem bi neprodane zalihe mogle dovesti do značajnog smanjenja cijena i uzrokovati dodatne poremećaje na tržištu vina.

Ured zastupnika Tonina Picule u Zagrebu obećao je da će hrvatsku javnost obavijestiti o odgovoru Komisije čim od EU dobije povratnu informaciju. Zasad mi obavijest o odgovoru EU-a Toninu Piculi nije stigla.

Kad smo već u inozemstvu, evo, vezano uz corona-situaciju i vino, još i vijesti o namjeri koju je najavila američka tvrtka Nakedwines.com s ciljem da, kako je objašnjeno, pomogne vinarima najpogođenijim covidom19.

Nakedwines.com najveća je online wine business kompanija u SAD, inače osnovana 2008. godine u Ujedinjenoj Kraljevini (osnivač: Rowan Gormley). U svom portfelju koji je vidljiv na njenim web-stranicama nudi više od 1000 različitih vina. Izravno i vrlo aktivno posluje s oko 500.000 kupaca u SAD, Ujedinjenoj Kraljevini i Australiji. Ovih dana tvrtka je pustila vijest da je utemeljila fond od pet milijuna američkih dolara za pomoć samostanim, individualnim proizvođačima vina što su jače pogođeni nevoljama izazvanim pandemijom corona-virusom. Izvršni upravitelj Nakedwinesa Nick Devlin izjavio je kako su brojni individualni proizvođači vina u gadnoj nevolji jer uglavnom ne posluju s velikim trgovačkim lancima nego uglavnom s grupacijom znanom nam pod nazivom HoReCa a baš hoteli, restorani i kafići kao ti kanali finalne prodaje vina potrošaču bili su posljednjih mjeseci zatvoreni po cijelome svijetu, negdje su još i sada, tako da na plasman jedva da mogu računati vinari koji svoje proizvode ne prodaju preko velikih trgovačkih lanaca, inače svjesnih vlastite snage na tržištu i znanih po tome da u pregovorima s ponuđačem vinara nastoje maksimalno iscijediti, skinuti mu gaće što se popularno veli.

Nick Devlin objašnjava da će se fond iskoristiti za kupnju vina samostalnih vinara koja bi u normalnoim okolnostima bila prodana izravno ugostiteljskim objektima i objektima za maloprodaju hrane i pića. Kupljena vina potom će se prodati na tržištima SAD, UK-a i Australije, Devlin spominje i mogućnost da kroz tu operaciju samostalni vinari dobiju nove poslovne kontakte i partnere za, kasnije kad kriza prođe, izravan plasman vina u spomenute zemlje.

Iz nekih poslovnih krugova u SAD vezanih i uz vino dolaze međutim primjedbe da se iza lijepo upakiranog PR-a koji govori o pomoći zapravo krije stanovito predatorstvo, i upozravaju se vinari da u pregovorima s Nakedwinesom budu vrlo oprezni…♣

            PROTIV COVIDA19 …    GRAN CORONICA GRAN TERAN!            

Hrvatski vinari o krizi u krizi

DAVOR ZDJELAREVIĆ: SPASA NEMA!

            O corona-krizi oglasio se veteran hrvatske vinske scene Davor Zdjelarević. U svijet plemenite kapljice kao proizvođač krenuo je u ono neko vrijeme kad je startalo, kako se to tada nazivalo, zlatno doba domaćeg vinarstva. Od prvih trenutaka svojega stupanja na Bakhovu pozornicu bio je vrlo istaknut i zapažen. Da podsjetim: stasao je skupa s proizvođačima koje pamtimo kao prve istinske cro-vinske zvijezde – Ivanom Enjingijem, Vladom Krauthakerom, Antonom Katunarom, te Zlatanom Plenkovićem i Ivom Skaramučom kojih, iako su zauvijek ostali s nama, na žalost već neko vrijeme nema više prisutnih i osobno. S njima je činio znani sekstet Vinoline, poslovnu udrugu osnovanu s ciljem boljeg plasmana vina svih članova. Već tada se vidjelo koliko Zdjelarević ima smisla za marketing. Danas je Zdjela, nakon što je dugo godina bio vinogradar, vinar i, sa suprugom Višnjom, hotelijer i ugostitelj u Brodskom Stupniku, vinar bez vinograda i podruma ali s priličnom i raznolikom proizvodnjom plemenite kapljice na principu tzv. difuznih vinarija, što znači da pronalazi vinogradare/vinare koji su s njim voljni surađivati na način da im nakon obilaska vinograda i podruma te dakako kušanja mladih vina u podrumu on predloži otkup određene količine vina koja poslije bilo po sortama pojedinačno bilo po – ovisno o njegovu afinitetu napravljenim – mješavinama sorata, finalizira po svome, napuni u boce i etiketira te plasira pod markom ZFV odnosno ZFW (Zdjelarević Fina Vina/Zdjelarević Fine Wines). Krajem prošle godine u zagrebačkom hotelu International uredio je lijepu vinoteku Vinoretum.

Davor Zdjelarević, ZFW i Vinoretum: Spasa nema! (Julio Frangen)

Nedavno se Zdjela sa svojom opservacijom o aktualnoj situaciji, dakako, vezano uz vino, otvorio prof. Mariji Vukelić, koja se u posljednjim godinama istaknula kao organizatorica raznih događanja gdje se promoviraju vino i hrana, a koja se okušala i u novinarstvu. Pa, evo što kaže Davor Zdjelarević:

– Uvažavajući ovu korona koreografiju kao usud koji poražavajuće vrijeđa ljudsku inteligenciju, ne možemo se oteti dojmu velike moći režisera te socijalno-gospodarske eksperimentalne igrarije i tragikomedije (Big Brother). I, da nije istinito, bilo bi smiješno, ali sada više nije. Što su u svemu tome jedan običan banalni život, jedna nacija, jedan kontinent, jedan planet to je dragom Bogu svejedno. Režiseri su, naočigled svima nama nemoćnima, upravo u procesu realizacije poslovnog plana, a u njihovu je filmu cijela svjetska populacija u ulozi beznačajnih statista. Gdje je vino u svemu tome? Nema ga u ovom filmu.

– Ovaj mali uvod samo je izraz mojih općih pogleda na stvar, no realnost je još puno, puno gora. Sačuvaj nas Bože svih istina kojima sada trebamo pogledati u oči. U sukcesiji bivše Juge, stara i novovalna oligarhija pokradoše i protrajbaše sve što se moglo. Jugo dinare odabrani odvezoše u Bosnu za osobnu korist; tvornice privatizirali i uništili samo za nekretninsku korist. Pod krinkom boljitka stigli su nam demokracija na nosačima aviona i banke iz susjedstva, koje uz domaće izdajnike i sluge dodatno opljačkaše građane. Ostadoše nam samo more, prazni apartmančići…  i hrpa ionako besposlene birokracije i povlaštenih parazita. Nažalost, nama poduzetnicima ne mogu više pomoći ni Franjo Tahi i Matija Gubec zajedno, prekasno je. Spasa nema, pseudo pandemija ukrala nam je i to malo demokracije, turizam odapeo u sekundi, tvornica više nemamo, a podrumi puni vina.

Ima li rješenja za predstojeći vinski potop? E, pa nema!

– Sve ono dobro što se dogodilo u novovalnoj reinkarnaciji hrvatskog vinarstva u kojoj sam kao pionir i osobno sudjelovao, ovom situacijom dovedeno je do borbe za golo preživljavanje, pa tko preživi, pričat će. Podrumi su puni vina, domaće tržište je u potpunosti zamrlo, dok je opći standard u brutalnom padu. Svjetsko tržište, na kojem ionako zbog raznih objektivnih razloga mi kao mali nikada nismo participirali pa i nećemo ozbiljno participirati, i sâmo je sada zakoračilo u dugoročnu globalnu krizu. Zaključak je bolan,  ali jasan, slijedi nam nikad neizvjesnija budućnost!!! Kao što se iz starih knjiga zna, jedino objektivno u ovom trenutku bit će jedinstvena zajednička odluka o subvencioniranom državnom/europskom otkupu vina, po nominalnim proizvodnim cijenama uz tzv. prisilnu kriznu destilaciju. Alkohol će se usmjeriti u farmaceutsku industriju i to je to, to je moja prognoza i jedino realno prihvatljivo rješenje. Sve Vas voli vaš vinski mag Zdjela, i želim Vam da preživite! (foto: Julio Frangen) ♣

LEGENDA SLAVI: IVAN ENJINGI – 80!

Vrijeme covida19 odnosno corona-virusa. Samoizolacija, ali ne i, samo, izolacija.

Protagonist je glasoviti Kutjevčanin Ivan Enjingi, predvodnik poslijeratnog hrvatskog vinogradarstva i vinarstva, koji je sada, sredinom svibnja, slijedeći svoj dugogodišnji svakodnevni životni ritam, dočekao, dojam je: u prvorazrednoj formi, 80. rođendan! I za dar zavrijedio biografsku knjigu za koju se kao autor pobrinuo osječki vinski pisac Željko Garmaz. U ovo krizno vrijeme tema koja također razvedrava: Enjingijevo VENJE 2010!

                Venje 2010! Zahvaljujući Vrutku, a vrutak je izvor, na izvoru sam. Izvoru zdravlja, jer riječ je ovdje o eko-proizvodu, i generatoru odličnog raspoloženja. Visoka užitnost i korisno u psihičko/psihološkom smislu, pogotovu kad se, kako se činilo, da će se ova koma protegnuti do u nedogled, i kad se dan provodi(o) unutar vlastita četiri zida.

– Vinograd Venje posadio sam 1997., nakon puno godina muka oko otkupa zemlje. Bilo je tamo parcela manjih od 100 četvornih metara, i s njihovim vlasnicima je trebalo dugo pregovarati kao i s onima koji su imali po nekoliko hektara. Nakon što sam sebi osigurao određenu površinu krenuo sam u čišćenje gornjeg sloja od korova i trnja, ravnao sam teren skidajući negdje 10 a negdje i po 15 metara zemlje, spremao tanak humusni sloj pa ga poslije vraćao…

Ivan Enjingi, uz velike cisterne s Venjem u svom podrumu u Hrnjevcu. Enjingi inače uzgaja i goveda angus, na to se odlučio prvenstveno radi dobivanja prirodnog gnojiva za vinograd, a onda je počeo i prodavati meso, koje isporučuje Vrutku

Gizdavi (s pravom!) svečar Ivan Enjingi pokazuje naslovnicu knjige

Tako naš znani vinogradar/vinar Ivan Enjingi, s trsjem u Kutjevačkom vinogorju, počinje, kao da je posve neopterećen covidom19, priču o nastanku Venja, velikog hrvatskog vina koje je 2004. na ocjenjivanju britanskog časopisa Decanter osvojilo titulu svjetskog prvaka u kategoriji bijelih vina s maloprodajnom cijenom nižom od 10 funta. Posadio je bio, Enjingi, na Venju pet odličnih sorata – Pinot sivi, Traminac i Rizling rajnski su veliki trio Alsacea, ostale dvije sorte u društvu su Sauvignon i Graševina. Već sljedeće godine, u prvoj berbi, Enjingi je sa svakom od sorata napunio po nekoliko bačvica. Nije te, 1998., bilo dovoljno vina u posudama za baš svaki od pet kultivara u potpunosti, pa je Enjingi sve, kao što se to nekad radilo, pomiješao zajedno u veliki tank, i nakon određenog vremena – probao.

… a potom je, u elegantnom izdanju, u odličnoj formi zapjevao i s tamburašima

 – Mješavina je bila grozna na prvom kušanju. Mislio sam sve baciti, no kako je bilo mjesta u podrumu vino je ostalo. Nekoliko mjeseci kasnije počelo je iskazivati kvalitetu, a na svakom sljedećem kušanju bilo je bolje. Vidjelo se da bi od njega ipak moglo nešto biti – prisjeća se Enjingi, 80-godišnjak koji je to svoje iskustvo nedavno podijelio s vinskim novinarom Ivom Kozarčaninom iz časopisa 24sata, koji je svojim prilogom sudjelovao u stvaranju spomenute knjige.

Na degustaciji rajnskog rizlinga i traminca kod vrlo cijenjenog, također prirodnog, alzaškog proizvođača Marca Kreydenweissa (suhiucasi)

Prisjećam se i ja tog nekadašnjeg, davnog trenutka kad smo zajedno kušali vina s Venja u Enjingijevu podrumu, ja sam srećom na red stigao onda kad je vino bilo u i te kako dobrome stadiju. Tada mi je Ivan, onda kao i velika većina hrvatskih vinara opterećen time da vino mora nositi naziv sorte, rekao da ne zna kako da nazove tu mješavinu sorata, i ja sam mu, nakon mojih već stečenih međunarodnih vinskih iskustava po Italiji, Francuskoj, Austriji, Njemačkoj, Mađarskoj gdje sam uočio koliko se baš pri označavanju vina pogotovu onih ekstra kakvoće i osebujnosti rabe lokalni topografski izrazi odnosno nazivi baš vinograda, pogotovu nazivi posebno dobrih vinogradskih položaja, predložio da vino nazove po poziciji Venje gdje su i eto bile i posađene sve navedene za ovu kupažu korištene sorte. Uz to što je za vino izniman geografski pojam, Venje je, kao riječ, kratko, jasno, lako se izgovara i na stranom jeziku, i drago mi je što ga je Enjingi prihvatio kao univerzalno i najlogičnije, najkorisnije i marketinški bitno rješenje ne samo za to vino nego i za cijeli kutjevački kraj.

Javio se Enjingiju u ono neko prijašnje doba i Ivo Ivaniš, vinski konzultant i publicist iz dubrovačkog kraja, kojega su iz Decantera bili zamolili da za njihovo globalno ocjenjivanje osigura neke uzorke iz Hrvatske. Mnogi su naši vinari tada odbili prjedlog, a Enjingi je poslao vina, i s graševinom kasne berbe 2002. osvojio titulu regionalnog šampiona, a tada sasvim novo vino, Venje kasne berbe 1998., postalo je svjetskim prvakom u svojoj kategoriji! Počast kapljici koja je ušla u hrvatsku vinsku povijest odana je na 11. međunarodnom festivalu Zagreb Vino.com u zagrebačkoj Esplanadi, na radionici na kojoj su okupljene sve berbe velikog hrvatskog vina, među njima i neke koje nisu na tržištu, kaže novinar Ivo Kozačanin.

Piće dobrodošlice za 45 sudionika koji su se nagurali u prostoriju predviđenu za 30 bila je Graševina kasne berbe 2002., a potom je potočen sjajni svjetski prvak. Slijedile su berbe 2002. i 2003., pa 2004. iz polubutelje (0,375 l) jer je u buteljama više nije bilo u Enjingijevoj arhivi. Potom su poslužene 2007. i 2008. Stigla je i 2010. Enjingi kaže da ga najviše podsjeća na šampionsku 1998., koju smo ponovili na kušanju pa ih usporedili te pokušali predvidjeti kako će 2010. izgledati 2028. kad napuni 18 godina. I tad je poslužena berba 2006. Za to vino Enjingi govori kako je najbolje od svih koja je dosad napravio. Povremeno se iz cisterne napuni mala serija boca da bi se probalo.

Villanyju, s mađarskom vinskom legendom Edeom Tiffanom (suhiucasi)

Enjingi se bio odlučio za drukčiji pristup od uobičajenoga vezano uz odležana vina: formiranu kapljicu držati u punoj cisterni s plutajućim poklopcem i puniti je u butelje po potrebi tj. vezano uz narudžbe. To je drukčiji postupak od onoga uobičajenog u mnogim ponajbljim svjetskim podrumima, koji vino, kad smatraju da je dovoljno dozrelo u velikome kontejneru napune u butelju i radije se, smatrajući da je tako bolje, opredjeljuju da kapljica poslije koliko treba odnosno koliko dugo se dogodi odležava u boci.

Ima određenih primjera u svijetu da se vinari odluče dugo držati vino u velikom spremniku pa ga onda napuniti i preporučiti ga kao spremnoga za puni užitak, međutim nekako većina ipak igra na ono što misli da je za kapljicu sigurnija karta, a to je da vino u optimalnom trenutku, tek nakon koju godinu provedenu u masi, napuni u butelju pa onda butelje ostavi koliko treba na održavanju i daljnjem razvoju. Među pobornicima najprije dugog zrenja i odležavanja u velikom spremniku pa onda punjenja i nuđenja potrošaču je glasoviti biodinamični Nicolaihof iz austrijskog Wachaua… Razlika u pristupima je u tome što rasno vino koje se ranije napuni u bocu zahtijeva, da bi dostiglo špicu, duže počivanje u boci, a vino koje se kako treba dugo čuva u velikoj posudi pa onda napuni na stol može na konzumaciju relativno ubrzo po punjenju, ne čekajući još dosta vremena u boci. O vinu Venje 2010 u rubrici Potrošački putokaz na kraju Kronike) ♣

Buđenje, prema (skorašnjem?) oporavku

TURIZAM 2020, IPAK, IMA ŠANSU!

            Covid19/Corona, koji su u Zagrebu saveznika u uništavanju našli u potresu, gotovo sve što se dalo umrtvili su u roku od nekoliko mjeseci. Neprocjenjivi danak oteli su kroz uzete živote doslovno, ali i kroz, onima poštedjelima od najgorega, oduzeto normalno življenje (ne samo u fizičkom nego i u psihičkom smislu). Mjere samoizolacije, obvezne izolaciju i karantenu, zatvorene trgovine i ugostiteljske objekte, škole, muzeje, stadione, koncertne dvorane, zabrane kretanja, turizam, koji nam je najvažnija gospodarska grana i stvara 20 posto ukupnog brutto nacionalnog proizvoda, zamrznut, činilo se – posve zbrisan za ovu godinu, gospodarstvo na koljenima…

Srećom, puno je snalažljivih pojedinaca koji su u vrijeme najjačih ograničenja našli načina da virtualnim svijetom preko Interneta dobrim dijelom zamijene stvarni život te tako življenje unutar četiri zida učine podnošljivijime. Kulturni, edukativni, eno-gastro te zabavni i duhoviti (tipa skrivene kamere) sadržaji… Nastupima preko društvenih mreža pokušalo se održati, koliko je bilo moguće, i stanovite poslovne aktivnosti. Činilo se da to maltene neizdrživo stanje u jeku borbe protiv podmuklog nevidljivog neprijatelja neće nikad prestati, ali disciplinirano pridržavanje uputa Stožera na čelu s epidemiolozima, kao i stanovito strpljenje, isplatili su nam se, epidemiološka situacija razvijala se do povoljne slike, i brojna ograničenja upravo su povučena, trgovine i ugostiteljski objekti proradili su, kulturne institucije otvorene, kretanje liberalizirano, buđenje je počelo a s njime porasle su nade u (skorašnji) barem koliko-toliko relevantni oporavak

Tomislav Bolfan krenuo je u akciju plasmana svojih vina putem društvenih mreža. Plešivičanci Drago i Dubravka Kurtalj na ponovnom otvorenju njihove kušaonice u središtu Zagreba: najprije dezinfekcija ruku dezinficijensom (raskužiteljem), a onda dezinfekcija grla i užitak Kurtaljevim pjenušcem dobrodošlice DRI

Marketinški pojačano aktivan on line postao je vinar Tomislav Bolfan, a i sommelier Siniša Lasan, najednom bez posla u uglednom dubrovačkom restoranu, te prof. Marija Vukelić okrenuli se značajnije u obraćanju javnosti također preko društvenih mreža. Lasan se dosjetio iz vlastita doma i pred kamerom svojega mobitela krenuti na Internetu s Vinskom karantenom, kroz koju prezentira kapljicu raznih hrvatskih proizvođača, pothvat je zaživio, do kraja svibnja prikazane su 54 emisije kroz koje je, po Lasanovim riječima, prodefiliralo oko 70 vinara. Siniša, inače trostruki državni prvak u sommelijerstvu i aktualni prvak Hrvatske, do daljnjega nastavlja s Vinskim karantenama jednom tjedno, petkom od 18 sati.  Prof. Marija Vukelić, koja na hrvatskoj vinskoj pozornici već duže vrijeme organizira brojne marketinške, ali, uz to, i poučne akcije i događanja, stupila je u suradnju s Davorom Zdjelarevićem koji joj za neke nastupe daje prostor u svojoj vinoteci Vinoretum u zagrebačkom hotelu International. Sada u corona-vremenu dok su javne površine, posebice ugostiteljski objekti(bili) nepristupaćni za događanja, Marija je bila vrlo aktivna bila on-line, upravo i iz Zdjelarevićevog Vinoretuma išla je na kanalu youtubea sa svojom zgodno osmišljenom emisijama iz serije Francuski i vino. Ideja je bila abedednim redom našem pučanstvu prezetirati, podučiti ga u izgovoru i objasniti mu francuske izraze iz domene eno-gastronomije…

Sommelier Siniša Lasan, ovdje na slici s kolegicom Jelenom Šimić Valentić, te prof. Marija Vukelić, na slici s vinarom Davorom Zdjelarevićem, okrenuli su se značajnije u obraćanju javnosti također društvenim mrežama. …(Julio Frangen)

 Vinogradska plaža Vočaki… – Među vinarima koji su se, čini se, poslovno u vladavini Corone solidno snašli članovi su obitelji Kos-Jurišić iz vinorodnog Nespeša kod Svetog Ivana Zelina. Akcija s kojom su krenuli može, s obzirom da smo u kasnom proljeću i da slijede ljeto i rana jesen, biti vrlo atraktivna ne samo u ovom trenutku – kad smo svi kao najednom odvezani i kad zasigurno intimno očekujemo odmah najviše što se može u najkraćem vremenu – nego i u vrijeme kad se okolnosti posve normaliziraju.

Pogled na okolicu iz vinograda Vočaki kod Nespeša i, dolje, pogled iz Vočaka od odozdol na klet Kos-Jurišić na vrhu brda

Plaža Vočaki, u dva nivoa – s ležaljkama i s običnom dekom

Obitelj Kos Jurišić – obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo s 3,5 hektara pod trsjem – zajedno s Turističkom zajednicom Svetog Ivana Zeline u idiličnom prostoru uz svoju klet u vinogradu na vrhu brežuljka Vočaki, vikendom, konkretno petkom, subotom i nedjeljom preko dana, od 12 do 19 sati nudi mogućnost piknika što uključuje boravak u prirodi na čistom zraku, rekreativnu šetnju među vinovom lozom, lješkarenje na ležaljkama ili na prostiraču na balama sijena uz lozu, dakle sunčanje na svojevrsnoj vinogradskoj plaži, uživanje u lijepom pogledu na okolicu, užitak uz finu domaću hranu, voćne sokove i vino vlastite produkcije (izbor čine: kraljevina, sivi pinot, chardonnay, kerner i muškat), posebno za djecu i sadržaje poput tobogana, ljuljački…

Piknik kod Kos-Jurišićevih: slamnati stol, košara Picek, tobogan i ljuljačke, lijepi ambijent. Na slici su Karla i Karlo sa kćerkom Mijom

Đurđica Kos Jurišic_Mario Jurišic_te njihova kćerka Nikolina Jurišić s košarom Picek

Tri su eno-gastro košarice s različitom hranom na izbor te s vinom i domaćim voćnim sokom, tanjuri, pribor za jelo i čaše priloženi su. Jedna je košarica s nazivom Špekec, ona hranom obilato pokriva dvije osobe a stoji 250 kuna, sadrži domaći narezak konkretno sir, šunku, kobasicu i špek, kruh bake Dragice, kao i zapečene štrukle, butelju vina Kos-Jurišić, litru soka od jabuke ili bazge te litru mineralne vode. U košari Picek, cijena koje je, opet za dvije osobe, 360 kn, su pohano pile (picek), krumpir salata, pita od jabuke, kruh bake Dragice, vino Kos-Jurišić 0,75l, po litra domaćeg soka od jabuke ili bazge i mineralna voda. Najskuplja je košarica Pajcek (za dvije osobe: 380,00kn), ona nudi svinjsko pečenje, grah-salatu, zelinsku loparku, kruh bake Dragice, vino Kos-Jurišić 0,75l, te po litru domaćeg sok aod jabuke ili bazge i mineralne vode.

Zainteresirani za Vočaki Beach Picnic moraju se najaviti telefonom ili e-mailom i dogovoriti za termin, broj telefona je 091/511 00 73, a e-mail adresa je: info@vina-kos-jurisic.hr

Turistička zajednica Zagrebačke županije, iz koje naglašavaju kako je sve razvijenija i kvalitetnija vinska scena jedan od glavnih turističkih, ali i gospodarskih aduta Zagrebačke županije, odlučila je snimiti i u javnost preko interneta (https://bit.ly/3dPIby9) pustiti filmić nazvan Nazdravi za bolje sutra – Vinske ceste Zagrebačke županije, u njemu su prikazana četiri vinara, s Plešivice dva – Krešimir Ivančić Griffin te obitelj Šember, te po jedan iz Moslavine – Janko Kezele, i Zeline – Ivana Puhelek. Očekivao sam, s obzirom na akciju Kos-Jurišićevih, u ovome uratku vidjeti i živopisne prizore s piknika s njihova imanja na Vočakima, ali – Piknik na Vočakima nije uvršten u ovu županijsku vinsku turističku razglednicu, inače napravljenu više kao običan oglas sa slikom nego kao iole maštovit i uvjerljiv prikaz krajolika i konkretne ponude kao magneta za dolazak i ugodan kratki eno-gastro boravak u lijepom prirodnom okruženju… (Fotke: Marko Čolić, Dražen Kopač)

Uživajmo hrvatsko, poručuje Dražen Lesica, vlasnik i voditelj restorana Rivica u turističkim Njivicama a koji je s ovim motivom najavio ponovno otvorenje svojeg lokala

Fino & Vino & more… – Impresivan novi početak – S obzirom da su ugostiteljski objekti nedavno u nas ponovno proradili, na licima hotelijera, restoratera, vlasnika kafića i proizvođača pića moguće je sada vidjeti i poneki osmijeh, tà – nešto će se ipak tržiti… Turizam se eto možda ipak ove godine neće posve srušiti kako su se neki pribojavali, eto Slovenci su nam već nahrupili, Česi stižu pomalo i obećavaju nove dolaske… Viđa se, s obzirom na najave. već i poneko čak ozareno lice u redovima onih koji upravljaju domaćim turizmom.

Veselo na otvorenju, uz elitna vina: gosti Ivan, Boris i Vedran s voditeljem bistròa Fino & Vino sommelijerom Krešimirom Šesnićem

Zagrebački bistrò Fino & Vino, znan po finoj domaćoj hrani i zanimljivim kreacijama na tanjuru chefa Darka Kesaka a i po pristupačnim cijenama, startao je, post-coronarno, bogme impresivno: radionicom s doduše malo osoba ali s velikim apetitom, na raspolaganju je bilo podosta butelja visokog do navišeg svjetskog ranga, neke su bile i najvišeg cjenovnog nivoa: Šember Rajnski rizling MMXVII (2017) s dva tjedna maceracije, Bianco Breg 2008 i 2004 pa onda macerirana jantarna Amfora 2011 – sve od slavnog Joška Gravnera, odličan a džepu prihvatljiv Enjingijev Mirisavi traminac 2009 izborne berbe, potom Barolo 2003 Fossati Case Nere riserva 10 Anni La Morra doc od famoznog Roberta Voerzija iz Pijemonta, priču je na kraju balade izvanredno zaokružio pjenušac Classic 2006 brut od obitelji Tomac… Kakva fizička i psihička obrana od zloglasnog virusa!

S radionice prof. Marije Vukelić I Franjo Kolarić o sivom pinotu, a u bistròu Fino & Vino. Predstavljeno je 16 vina

Samo dva dana nakon glamuroznog restarta bistrò Fino & Vino bio je domaćin prezentacije sorte Pinot sivi i vina od nje, kao voditeljica iskazala se zagrebačka profesorica lingvistike Marija Vukelić, koja se pobrinula za lijep izbor sivih pinota za kušanje. Predstavljeno je 16 vina, s time da je degustacija otvorena s prvim hrvatskim pjenušcem od Pinota sivoga (Coletti) a iz proizvodnje jaskanskog vinara Franje Kolarića, koji u novije vrijeme ide jačim koracima prema vrhu i koji je ovdje bio zastupljen s tri svoja uzorka. Pjenušcu su slijedila dva mlada vina – Coletti Pinot Grigio classic 2019 i Bolfan sivi pinot 2019. Prešlo se na talijansko vino, konkretno Pinot grigio delle Venezie 2018, Monte Zovo. U nastavku su stigli slavonski sivi pinoti Juris Pinot grigio i Kalazić Sivi pinot 2018, potom plešivički  Sivi pinot 2018 od Jagunića i Sivac 2017 od Kurtalja. Alzaški stil pokazali su Pinot gris Classic 2016 znane vinske obitelji Hugel, te međimurski Pinot Gris 2016 od Lovreca i đurđevački 2015 od Matočeca. Na kraju je serviran i treći Kolarićev uzorak – dugo macerirani sivac u amfori, napunjen u posebnu keramičku bocu. ♣

Turizam 2020: sezona, nadajmo se, ipak nije propala, kako se strahovalo. Ograničenja su popustila, međutim i dalje se preporučuje obvezno držanje razmaka među osobama. Naš Centralni stožer donio je odluku da se na plažama na 100 četvornih metara površine ne okuplja više od po 15 kupača/sunčača. Iz Grčke došla je vijest da su epidemiolozi tamo na 1000 četvornih metara plaže dopustili po 40 kupača! Po društvenim mrežama kola ova ilustracija s mogućim prizorom na plažama ove godine

Marketing vina u Hrvata

NA JEDNU REČENICU – 400 REAKCIJA!

            Ivana Dropuljića teško da je javnosti potrebno posebno predstavljati. Profesor matematike, svojedobno zaposlenik INA-e, pa, onda, osnivač, sa svojom obitelji, tvrtke za promociju i plasman vina i delikatesa (PZ Dropi, Dropi Promocija…) te voditelj vinoteke na zagrebačkom Krešimircu, a prije nekih 15 godina osnivač i međunarodnog festivala vina i kulinarike Zagreb Vino.com… Debitantska festivalska priredba održana je u prostorima koncertne dvorane Vatroslav Lisinski, potom se već sljedeće godine manifestacija preselila u elitni zagrebački hotel Esplanade, hram hrvatske eno-gastronomije i rasadnik prvoklasnih kuhara i ugostitelja još u vrijeme prijašnje države. Festival se u Esplanadi iz godine u godinu lijepo razvijao i rastao, da bi postao najznačajnijom godišnjom vinskom i gastronomskom manifestacijom u Lijepoj našoj i jednom od najvažnijih u regiji. Nema, valjda, više, toga tko Dropija ne poznaje…

Ovih dana – moguće dakako i da i u ovom sumornom razdoblju covida19 i corone skrene pažnju na 15. jubilarno izdanje festivala Zagreb Vino.com, planirano, po običaju, za posljednji petak i posljednju subotu u mjesecu studenome. Nadajmo se da neće biti drugog coroninoga vala odnosno da, ako ga i bude, on neće jako kasniti i da neće biti žestok, tako da bi do kraja pretposljednjeg mjeseca u godini situacija mogla biti povoljna za odvijanje Zagreb Vino.Coma. Makar u nekim novim uvjetima na bazi procjene epidemioloških stručnjaka… Dropi je, kao dugogodišnji iskusni vinski promotor i sa sasvim drukčijom predodžbom marketinga hrvatskoga vina od ovoga koji se provodi na razini države, podigao preko društvenih mreža veliku prašinu kratkim jednostavnim pitanjem što, međutim, zahtijeva komplicirani odgovor. A to pitanje je: Što je uspješan marketing vina i kako ga ostvariti vezano dakako uz hrvatsko vino?

Ubrzo nakon objave Dropuljićeva posta na Facebooku krenue su reakcije i začas ih se nakupilo gotovo 400! Pitanje je, doduše, aktualno već duže vremena, naime Hrvatska se, kroz cijelo vrijeme otkako se bitno počela dizati kakvoća kapljice u pojedinim našim domaćim vinskim podrumima s ambicioznijim vodstvom, ipak nije, mada je već u stanju ponuditi dosta eno-uradaka na visokoj svjetskoj kvalitativnoj razini, uspjela u skladu sa željama i očekivanjima dovoljno etablirati vinom na globalnoj sceni, dakle kao u svijetu relevantna vinska zemlja.

To bi trebali biti naši rasni aduti – prvoligaški plavci s Hvara (Ivan Dolac, Sveta Nedjelja…) i Pelješca (Dingač, Postup…) (Ivo Kozarčanin)

Neobično je da je među tih u tili čas registriranih oko 400 reakcija bilo vrlo malo onih iz krugova domaćih proizvođača Bakhova nektara, koji bi po nekoj logici trebali, kao osobe što žive izravno od vina, biti prvi zainteresirani da se stvari promijene nabolje te da u tome smislu na svim mogućim mjestima i iznose i neke primjedbe, stavove, zahtjeve prema Vladi…

A situacija je za branšu i za hrvatsko vino posebno delikatna i s obzirom na najnovije okolnosti u kojima se zbog covida19 našao cijeli svijet, općenito s predviđenom dugoročnom recesijom u gospodarstvu a posebice s prijetnjom upravo sektoru proizvodnje i ponude artikala i usluga u ugostiteljstvu i turizmu kao glavnim djelatnostima kroz koje i vino i vrhunski lokalni specijaliteti imaju pravu šansu naći (kvalitetnog) kupca. Čim se panika zbog pandemije proširila i svijet je na neki način zamro u odnosu na život na kakav smo bili naviknuti prije uputio sam na adrese svih relevantnih udruženja proizvođača vina u Hrvatskoj te posebno na adrese najrenomiranijih hrvatskih vinara molbu da iznesu svoje viđenje stanja i načina izlaska iz krize moguće uz što manje štete, međutim niti od jednoga udruženja a niti od vinara pojedinaca nisam dobio a ma baš nikakav odgovor. U par telefonskih razgovora s nekolicinom vinara čuo sam od njih ono što sam već znao, a to je da je s ograničenjima u trgovini, ugostiteljstvu i turizmu situacija za vinare iznimno neugodna, ali i to da vinari taj plasmanski predah koriste kao svojevrsnu samoizolaciju i da se temeljitije nego što im je vremenski to bilo moguće do sada posvete uobičajenim radovima u vinogradu, naime dakako da je loza krenula bez obzira na coronu. Uspio sam, međutim, sasvim slučajno doći do dopisa koji je Udruga vinarstva pri Hrvatskoj gospodarskoj komori slala Vladi s nekim prijedlozima o tome što bi bilo dobro da se učini za branšu. Iako sam pokušavao doći i do informacije o tome je li Vlada išta odgovorila – opet ništa!

Pa, kad osobno nisam dobio izravne odgovore od institucija i od upitanih istaknutih pojedinaca iz vinskog svijeta, evo da pokažem onima kojima je promaklo vidjeti reakcije sljedbenika društvenih mreža na spomenuto Dropuljićevo pitanje kako su intervenirali i kako o vinskom marketingu razmišljaju uglavnom oni što s vinom žive ne nužno kao proizvođači (iz proizvođačkih voda zamijetio sam uključenje tek Jasne Antunović Turk, Tomislava Bolfana, pa Košutića, Cibana, Voštinića, Tomaza, Sanje Stručić…) nego kao ljubitelji i kao potrošači koji su zagrizli na udicu prof. Dropuljića.

Dakle, reakcije na Dropuljićevo pitanje Što je uspješan marketing vina i kako ga ostvariti vezano dakako uz hrvatsko vino? Imena svih onih koji su se javili eto ne donosim, ali tu je velika većina odgovora, svaki je s ovom ili onom porukom, a podebljao sam (boldirao) rečenice za koje sam smatrao da o njima treba malo jače promisliti.

Reakcije: Pitati Udruženje vinarstva HGK, pa napraviti suprotno! Uspješan marketing bile bi promocije vina ciljanim skupinama – ugostiteljima i distributerima, a, naravno, i potrošačima. Na žalost kod nas to nitko ne radi u potpunosti i kako treba. Ali ima nas koji imamo ideje kako to mijenjatiOvisi o kojem tržištu se obraćaš. Bitno je što preciznije odrediti strategiju i izabrati prave alate koji će joj se prilagoditi. Nema ništa univerzalno. U pisanom obliku puno bolje predstavljati zanimljivosti poput moderne vinarije, ponude za turiste, lijepe etikete, zgodne vinske priče i slično. Što više detalja potrošač bude znao o vinu veće su šanse da se odluči investirati u kupnju skuplje butelje Nužno je imati kvalitetu po prihvatljivim cijenama s normalnim pdv-om, kao ostatak svijeta! To nije nuklearna fizika! Onaj tko uspješno predstavlja vinara i vinariju na tržištu omogućava održivo poslovanje i podizanje kvalitete te cjenovne pozicije, a komunikacijskim miksom s aktivnostima održava stalno zanimanje za vinarom i potražnju za njegovim vinima. I, da ne zaboravim, bitno je podizati prepoznatljivost vinogorja i regije….uh… Nije dovoljno samo imati vino nego je nužno i moći/znati ispričati i promovirati i vinara i regiju i državu. Ispričati priču… živjeti priču. Nažalost, u nas je nerijetko slučaj da je vinar taj koji pokušava uraditi nešto samo za sebe čak i crneći susjeda misleći da će tako steći povoljniju poziciju na tržištu, no tako ruši moguće stvaranje branda cijeloga krajaImamo jako puno učiti o poslovnoj kulturi vinaraNe znam kamo se to može i bez ove pošasti od covida19 izvoziti ako su vinima polazne cijene takve kakve su kod nas. Ako se vino može prodati, najbolje je to učiniti kod nas jer se za te tražene solde to što se u nas prodaje ne može vani prodati ni s pomocu trikova. U Francuskoj u robnoj kući ima pakiranje u plastici od pet litara stolnog bijelog vina iz EU za 1,40 €! Tko to u Hrvatskoj može ponuditi domaćem tržištu? Da bi se ta cijena postigla za izvoz trebala bi je država financirati… Kad već jeftinije kategorije vina ne možemo proizvoditi po konkurentnim cijenama i bavimo se samo onom visokokvalitetnom kapljicom vodeći se geslom to ti je tako, tko voli nek’ izvoli, onda nam se, logično, događa da prodaja ne ide. Trenutačno se posvuda piju jeftina vina…

Pogled na komadić škrte zemlje gdje raste primoštenski babić. Može li, i smije li uopće, vrhunski babić biti jeftin?

Ovdje se u raspravu opširnije uključio prof. Ivan Dropuljić:

Niske cijene su stvar ponude i potražnje. Ne znam zašto se zamarati jeftinim vinima, pa cilj treba biti, pogotovu postoje li prirodni uvjeti za to, proizvoditi skuplja vina, i ona postoje na tržištu i imaju i te kako svoje kupce. Cijela mudrost glede toga je spoznati što je nužno napraviti da bi netko i za skuplje vino dao novac. To je smisao naslova i teme koju sam postavio. Činjenica je da se igra velika svjetska vinska utakmica. Činjenica je da pojedine vinske države imaju svoju strategiju osvajanja tržišta što domaćega, a što vanjskoga, koje je poseban je izazov. Poznate su vinske strategije država kao što su Francuska, Italija, Španjolska, Austrija, Čile, Australija, Južna Afrika itd. Možda nam je po veličini države i bliskosti najbliže od svih tih jako uspješna Austrija. Gospodin Željko Suhadolnik je više puta o tome pisao, ali na žalost nije se u nas pošlo tim putem. Činjenica jeste da su vinari postigli visoku kvalitetu vina, međutim i druge zemlje također stalno podižu kvalitetu. Ako smo tu negdje u istoj razini kvalitete vina s drugim državama, više uspjeha u plasmanu vina na svjetskom tržištu ima ona država koja ima lucidnije vinare i bolju organizaciju branše. Naši vinari nisu se, čast iznimkama koje su pojedinačno i sustavno napadale neka ciljana tržišta, uspjeli značajnije pozicionirati na svjetskoj vinskoj pozornici. Problem cijena vina koji nas čini nekonkuretnima u prvome redu je naša neorganiziranost i naša amaterska prezentacija u vinskome svijetu, takav pristup to ne prolazi, on je promašen s obzirom da je u svijetu višak vina. Novaca za promocije u inozemstvu je bilo, ali bio je i problem u sistematizacijama nastupa na stranome tržištu. Uporno se, i bez ozbiljnih analiza promocije, forsirala metoda koja nema rezultata. Za informaciju: dva puta sam s prijateljima bio u Ministarstvu poljoprivrede no tamo nije nađeno razumijevanja za predloženi problem uspješnijega plasiranja hrvtskog vina na svjetsko tržište. Što se tiče cijena naših vina, mislim da će one biti veće za vanjsko tržište, ali na vinarima je da rade na kvaliteti i da se postavi organizacija za plasman vina na stranim tržištima na zdravim temeljima, onako kako se na brojnim vanjskim primjerima pokazalo kroz učinkovitost.

Nastavak reakcija:

Dobro vino i 0 marketing#berrysamonajboljeMoj pajdaš ima dodatno pitanje, ali i razuman odgovor za razvoj strategija, marketinga, prodaje te distribucijeNominiraš vino za naj-naj vino 2020. pa ako dobiješ tisuću glasova onda ti je uspio marketing. Dakle, marketing.https://naj-naj.hr/…/eyJyZXN1bHRfcGFnZSI6InJlenVsdGF0aS…Vrhunska tema ali definitivno ne za raspravu na Facebooku Ne postoji marketing vina kod nas, kako je pojasnila top-expertica vinske scene. Postoji samo prodaja, odnosno prije ove krize postojala su samo pitanja koliko ljudi možeš dovesti na promociju i koliko ljudi će kupiti neko vinoRespekt prema temi i svima, al’ – koje vam je vino za gemišt? Međimurje, Zagorje?Grupacije koje se sustavno zanemaruju su hrvatska dijaspora i hrvatska manjina u susjednim nam zemljama, prije svega u BiH i Srbiji, te klubovi hrvatskih gospodarstvenika u navedenim državamaPa, zar to tebi treba, Ivane? To što svake godine organiziraš sajam vina u Esplanadi, govori ti sve. Za tebe ne treba više prezentacija vina. Možda ići od županije do županije i prezentirati vino. Mislim da i Istrijani imaju tako nešto, prezentiraju svoja vina. Pitaj FrancuzeHa! Meni se čini da je ovdje puno mišljenja, a malo rezultata. Odgovor je vrlo jednostavan: teoretski – vino treba biti izvrsno jer bez toga ne može, a onda su potrebni diferencirani marketing, kapital da bi ga se moglo odraditi, znanje kako ga odraditi…⦁ Marketing vina je prošlo svršeno vrijemeMarketing vina, maslinovog ulja i marketing izvrsne i šarolike destinacije je sadašnji i budući veliki izazov hrvatskog gospodarstva. Marketinški alati i stručnjaci su, sigurna sam, raspoloživi i u Hrvatskoj i u svijetu, dakle dobra strategija, dobri fondovi, i samo naprijed

Ana Rucner (Boris Kragić). Plešivički pjenušac!

Ali – malo i vinari da ulože u marketing?Sve je stvar uspješnosti, a vinari sigurno imaju poslovni interes izvoziti vina, jer je to stvar prestižaBez novaca ništa. Ni tu ni vani. Bez marketinga ništa. Pijmo coca colu, ona ima marketingSlažem se ali novac nije primaran, dosta smo novaca potrošili za marketing, a rezultati su jako skromni Pa, ima marketinga i marketinga. Nije svaki dobarRealno, kod nas je malo marketinga za koji vrijedi izdvojiti novac, pa se vinari boje, poučeni lošim iskustvimaA koji je marketing dobar, a koji je loš? ⦁ Za to postoje stručnjaci ⦁ Marketinška kampanja mora polučiti rezultate. Isto tako se agencije moraju obvezati na određeni rezultat. Jer, ne naplaćuje se isključivo kreativnost već i rezultat te kreativnostiApsolutno istina sve je matematički mjerljivoDa li je bolje uložiti u Vino.Com ili Menu.hr? U oboje! Moramo složiti paket. Biti konstantno prisutni i, najvažnije, nastupom se razlikovati od drugih!!!Probaš vino, ili ti paše ili ne, ako paše i ne treba marketinga, vino odradi samo sveNastaje problem kad ima više vina nego potrošačaNeka naša pjesma tipa od Miše, pa da bude zvučno ime, a ako je vino fantastično – to će mu samo dodati marketing-štih!Diskutabilno, marketing se i dade nekako napraviti, ali narodu se ugoditi ne može. Uvek pitanja: a zašto je toliko jeftino, a onda, posle, lele al’ mu nabio cenu, a onda se dohvate na ukus pa, kaže, ovo ti je malo kiselo a ne razume se u piće ama uopšte … No, dobar kvalitet se daleko čuje pa koliko god da je loš marketing, jer čak i loš marketing je nešto više nego nikakav…Mene više zanima strategija osvajanja vinskoga tržišta u drugim zemljama i traženje novih vinskih potrošača kad je velika konkurencijaMučiš se, prijatelju, oni koji te odaberu, odabrali su te, onima kojima napraviš marketing event vrhunski, možda će samo proći sada i nikad više, pusti nek teče, doći ćeZa svaku prodanu bocu vina, mogli bi hrvatski vinari donirati jednu masku proti Coroni, koju bi kupili od naše slovenske vlade….Vi pijete dobro vino, maska ide onemu, koji jo treba, i mi Slovenci se riješimo mask, koje je naša vlada kupila… Ivane, ako se pojavi epidemija u Aziji, Balkan če izvozit maske u Kitajsko. I tako čejo naši političari na jednom produktu zaradit dva puta

Eto šta ne valja: od marketinga, realnosti, realne realizacije, oni otišli u politiku, aj sad malo još i o Srbima, pa ja ću da se smijem…Hehe, nema mjesta politici dok razgovaramo o marketingu vinaHoće li vinari sada više uložiti u marketing, kada prodaja ide lošije?… Ili će smatrati da im se marketing u tim okolnostima ne isplati?Sve je stvar vinske strategije na državnom nivou. Do danas smo uvijek imali strategiju poznanstva, a ne znanja, pa su rezultati takvi kakvi jesu. Sada imamo marketing regija, a ne državni, vrijeme će sve pokazati, da li je to bilo mudroJa vjerujem da će ulagati više u marketing koji im daje zajamčene rezultateTreba samo pogledati kako Austrijanci rade marketing vina. Jer, to je vrlo vrlo uspješan sistem. Kad se sjetim vinskih prezentacija HGK u Beču, dođe mi da povratimUspjeh vinske prezentacije traži zahtjevan i odgovoran posao, ali nažalost neki ljudi misle da znaju sve pa dobivaju reakcije kao što je ta tvojaJa to znam a i ti još bolje. Ja sam i rekao svoje misljenje, tada i odmah im se nisam odjednom vise sviđao, haha. Sprdnja, skupa sprdnja !Kako je moj sustav napajanja energijom kompleksan i ide za danas kraju, želim vam laku noć i sutra nastavljamo temu. Hvala na trudu i komentarima koje izuzetno cijenimVzameš sredstva in kasneje kredite na ta sredstva. Se širiš in zadolžuješ… To je najboljša poteza. Tako samo garaš, banke in vsi v verigi te gonijo in vsiljujejo vino povsod …. žal, gre ta sistem skozi samo pri vinu, ker ga vsi radi pijejo….Marketing je najvažnija investicija u posao pa tako i u vinski sektor. Marketing se formira ovisno o klijentu, ali ga definitivno ne smiju raditi kvazi novinari i kvazi stručnjaci koji nikad nisu radili u branši. Kad kazem radili u branši, doslovno mislim radili u vinariji, distribuciji itd.). Štikle u vinogradu nisu marketingMislim da je na marketingu vina posljednjih 10-15 godina učinjeno jako puno, a zahvaljujući aktivnosti mnogih subjekata, tu je Dropuljić jedan od zaslužnijih. Financiralo se to iz mnogih izvora. Sad je vrijeme da vinari, kad su stasali, razvežu vlastite kese u tom smjeru. Možda su sada na redu za financijsku pomoć neke druge graneMarketing je uspješna komunikacija s tržištem, naglasak ovdje je komunicirati. Kod vina, vjerujem da je ključno potruditi se razviti osjećaje kod publike, to nije uvijek komuniciranje samo vina…Slažem se i mislim da je potrebno znatno ozbiljnije pristupiti tematici i problematiciNiti je lako a ni jednostavno, bogami ni jeftino. Ali može se, malo i polakoVećina vas profesorovo pitanje komentira s promocijom vina, ali to je samo jedan od osam elemenata marketing-miksa, 8P kako to Ameri zovu. Treba još zadovoljiti i ostale elementeDovoljno je katkad 4P i 4C (za pocetak), ako imamo barem neku knjigu iz koje učiti, ako nismo već studirali marketing, ipak želimo govoriti stručno o temi Sumnjam da je Facebook mjesto gdje će marketinški stručnjaci besplatno davati svoje savjete i ideje #govorimopcenitoImamo li mi uopće marketinškog stručnjaka za vino?Treba imati znanje, viziju za lijepim i naprednim projektima!!!Ljudi i znanje su na prvome mjestuSvaka čast profesorima i nekolicini publicista, međutim uvjeren sam da i oni uvidjaju kakav je to Sizifov posao. Danas u Hrvatskoj svega pedesetak vinara zivi od svog rada. To je zanemarivo malo. Oni ne mogu marketinški isfinancirati vino u globaluAli, mi kao vinska država nemamo strategiju kako stvarati potrošače vina u drugim razvijenijim zemljama, naravno onima u kojima je veća kupovnqa moć. Kod nas su ljudi dobri potrošači, ali su im primanja jako mala, pa treba krenuti ozbiljnije stvarati nova tržištaA naša prezentacija vina vani je jako loša, visoka cijena za relativno nepoznata vina

Kad chef Zirojević prigotovi jelo i ponudi vino (npr. Grk Deforo od Birea) – i Bono Vox dolazi!

Jedna od najvećih grešaka aktualne verzije Zakona o vimu je definicija marketinške strategije na način da se iz proračuna financiraju ured HGK i kojekakve regionalne udruge koje nemaju nikakav smisao. Drugi problem su zastarjela terminologija i kanali.…Priča marketinga vina je kompleksna, zbog pretjeranog uvoza koji je prijašnjih godina potican od strane vladajućih političkih opcija te nekih uvoznih lobija. No kako bismo uopće imali šansu na stranom tržištu gdje smo i dalje nekonkurentni, treba napraviti štoštaDjelomično se.slažem sa postavkama, ali što je sa tržištima gdje su hrvatska vina bila zastupljena sa cca 30 posto a danas su na jedan posto, kako je u Srbiji. Šta stvarno mislite da ljudi u Srbiji ne znaju što valja i da ne bi htjeli kupiti dobre graševine, malvazije, žlahtine, plavce, dalmatinski prošek… E, tu grdo griješite!Balkan ne računam kao strano tržište, kao ni BIH, ne zato što to nisu strane zemlje već jer za tu priču je potrebna druga strategija koja se nužno ne temelji na klasičnom marketingu i promociji … Tu je više potreban ljudski pristupSvaka prezentacija vina da li na sajmu ili u nekoj drugoj zgodi mora biti gastronomska prezentacija destinacije od kuda vino dolazi a bez toga nema pravog marketinskog nastupaTo je 0 posto onoga što je marketingZa vinski marketing najvažnija je strpljivost od 10 godina na više, potom nužno je čisto srce, znači ne očekivati odmah veliku zaradu, biti zadovoljan što imaš dobre radnike koje plaćaš pošteno… znači na nivou iznad prosjeka države, i to i one koji kopaju…Nekih 99 posto vinara ne zna što znači marketing, a isto to vrijedi i za vlasnike restorana…Puno istine, ali neki vinari su od početka počeli graditi lijepu priču. I naravno prepoznali su da je pravi put u ekološkom vinarstvu. Još prije 12 do 13 godina kad sam bio kod nekih od takvih doček je odisao toplinom…Promociju našeg vina na domaćem ili na stranom tržištu, recimo najzahtjevnijem tržištu vina, u Francuskoj?Tek onda kad će Hrvatski vinogradar biti izjednačen s francuskime. Dakle, nikadaKomentare sam pročitao i uskoro ću se javiti kad dobro promislim kako da ti odgovorim kvalitetno na ovo pitanjeIvane koje vino ti najviše voliš? Znas li tko te to pita? Tko o čemu, lvan uvijek o vinu, pozdrav

Vina su ogledalo podneblja i tradicije, svako ima svoju ljepotuCilj svakog marketinga je prodaja, i onda je netko mudro zaključio: Marketing je zavođenje, a prodaja seks!Uspješan marketing je kad uspiješ prodati i ono što ne valja…Vinski marketing je marketing luksuza i posebnost. Polazimo li od dobrih hrvatskih vina a, mislim da je to polazna točka, onda je luksuz zvijezda vodilja. Drugi adut su nam naše sorte i posebnot koju drugi nemaju. ovo dvoje treba povezati sa gastronomijomApsolutno želim stvarati i pobjeđivati, to mi je u duhu. Izazovi su nešto što čovjeka pokreće. Nadam se da ćemo naći dogovor, jer izuzetno cijenim tvoj doprinos promociji hrvatskih vinaKad se odlučiš da kreneš, javi mi se, jer sam uvjeren da se može napraviti malo čudoMi kao vinska država nemamo strategiju kako stvarati potrošače vina u drugim razvijenijim zemljama, naravno gdje je kupovna moć pojedinaca veća nego u nas. Kod nas su ljudi dobri potrošači , ali su im primanja jako mala, pa nam treba krenuti ozbiljnije stvarati nova tržištaJa ću evo biti 300. komentar. Oho: 300! Koliko je vremena potrošeno na komentare, a što s njima? Ivane koji vam je bio cilj iza ovog pitanja? Ponavljam – treba prijeći sa riječi na djelaSlažem se. Cilj komentara bio je da osjetim razmišljanja pojedinaca koje ta tema zanima. Sigurno da treba prijeći s riječi na djela, a moja primjedba je da se krene pravim putem!

________________________________

Neposredno prije objave ove Kronike Svijeta u Čaši za svibanj 2020. stigla mi je e-mailom obavijest da će se 30. lipnja u Zagrebu održati prva hrvatska konferencija o vinskom marketingu VinMarKon. Bit će pod naslovom Strateško planiranje u vinarstvu. Zamišljeno je da bude nekoliko predavanja na temu i da potom slijede panel-diskusije. Čut ćemo što će tamo biti rečeno i kakve će poruke biti poslane!

_______________________________

Vedran Kiridžija uz Plavac mali u svom vinogradu na Dingaču

Dingač i Postup kao Barolo i Barbaresco!

Svijet bi morao CIJELE GODINE a nek tek kad nam naiđe u turistički posjet biti svjestan postojanja npr. Dingača i Postupa (kao vina i položaja). Kao što je, npr., svjestan postojanja Barola i Barbaresca!… Gore: jedan od najpouzdanijih i najboljih proizvođača dingača Vedran Kiridžija ovih dana u proljetnom obilasku loze na strmini Dingač na južnoj strani Pelješca, te u svom podrumu za koji je nedavno ponovno kupio veći broj vrlo skupih – kako što to vino dingač i zahtijeva! – bačvica francuske proizvodnje. Dolje: razgaljena enologinja vinarija Korta Katarina Nika Silić Maroević, na poziciji Supine na lokalitetu Postup. Tu poziciju vole i Plavac mali i – divlje životinje! U kadru je prizor s hektara s kojega su potekle neke od dražih serija Kortinih plavaca. Dosta visoko, praktički u divljini, na ovoj poziciji vinogradi ne pate od suše, a imaju mnogo sunca i uvijek dašak svježine vjetra. A pH vrijednosti mošta s ovih pozicija uvijek su dobre, što nam je iznimno bitno za kvalitetu.  O šećerima ne treba ni govoriti. Kaže to Nika Silić i nastavlja: Već u pljevljenju može se procijeniti da će urod biti mali, drugo ni ne očekujemo, niti trebamo očekivati.  Vino s ovih pozicija ima drukčiju voćnost od plavaca iz nižih dijelova,, naime voće je bliže šumskom, bobičastom. Probleme ovdje, doduše, često stvaraju divlje životinje, naime na ovom predjelu je i lovište, pa nam nerijetko one odnesu dio uroda. I s tim moramo živjeti. Borimo se topovima, repelentima, ali one se brzo priviknu i na to, pa smo se i mi priviknuli na njih. Veći dio  vinograda  zasađen je  2007, i, osim na jednom manjem dijelu, bez armature dakle u tradicionalnom razmaku i obliku, na terasama. Teško je reći je li ljepši pogled s vrha Supina prema moru, ili s mora prema njemu…

Razigrana enologinja Nika Silić iz Korta Katarine uz Plavac mali na poziciji Supine na Postupu

 Na kraju, i moja razmišljanja, koja sam već objavio u više navrata međutim ne primjećuje se baš da se stvari mijenjaju. Temelj uspješnog marketinga vina s rezultatom da se napokon Hrvatska u svjetskim razmjerima visoko pozicionira kao zemlja vina su dobra (cehovska) organizranost branše i uređenost hrvatske vinske scene, stavljanje naglaska na vinogorja i unutar njih na specijalno kvalitetne uže vinogradske pozicije kao geografskog porijekla – kolijevke – vina pa i na lokalne kultivare kao osobenost kraja, formiranje, na bazi bitnih lokalnih elemenata, tipičnog organoleptičkog profila vina zamišljenog da bude perjanica ili paradni konj svojega teritorija, te dovoljna ukupna količina ili, što se kaže, kritična masa toga vina raspoloživa za tržište. Vinsku politiku trebala bi voditi vinska branša na način da po vinogradarskim i vinorodnim područjima s podjednakim ili barem jače sličnim agro-ekološkim uvjetima (tereni u smislu izloženosti prema suncu i svjetlu, stupnju nagiba, nadmorskoj visini, pedološkim svojstvima, sorti/sortama, klimi i mikroklimi…) te u određenoj mjeri i lokalnoj tradiciji vezanoj uz proizvodnju i konzumaciju hrane i pića potakne stvaranje POSLOVNIH udruga proizvođača vina što bi same najbolje brinule o djelatnosti koja im je egzistencija i koju bi same najbolje kontrolirale pa vidjele ponašaju li se svi članovi posve u skladu s dogovorom. A to znači da svaka takva udruga treba donijeti određeni pravilnik o proizvodnji, označavanju i marketingu vina na svome području, a taj pravilnik ima uključivati utvrđivanje zemljopisnih granica prikladnih za vinograd kao i utvrđivanje i imenovanje parcela koje mogu dati i iznadprosječnu kakvoću grožđa koju treba posevno valorizirati. Nužno je također, žele li se rabiti zaštićena oznaka izvornosti i subvencije države, odrediti, na bazi rezultata znanstvenog istraživanja struke o optimumu u gospodarskom smislu, minimalni broj trsova po hektaru i načine uzdržavanja vinograda (oblik obrade, minimalni prinos po čokotu, optimalno vrijeme berbe; kod većeg broja trsova moguće je smanjivati rod po lozi a istodobno ostati na količinski-ekonomski prihvatljivom – ali u ovome slučaju znatno kvalitetnijem – rodu po jedinici površine hektaru), bitno je i izdvojiti sortu odnosno sorte što uvjerljivo sudjeluju u tome da vino ima obilježje kraja. U podrumu je, da se realizira željeni, pa i za marketing koristan, prepoznatljiv organoleptički profil vina, nužno usvojiti/odrediti optimalne, lokalnoj sredini tradicijski najbliže, načine vinifikacije te, poslije, dozrijevanja (inoks, drvo, beton, amfora…), od osobite važnosti je i dužina tog dozrijevanja, potom i minimalno odležavanje u boci prije izlaska kapljice na tržište… Na taj način iznjedrilo bi se vino kao stilom ujednačen raspoznatljiv tipičan proizvod teritorija i – uz prikladnu komunikaciju prema javnosti da se potrošači dobro upoznaju s nastankom i karakteristikama proizvoda – plasiran u nizu etiketa ovisno o broju članova udruge ali pod istom apelacijskom oznakom teritorija u dovoljnoj ukupnoj količini za uspješan marketing. U svemu tome na djelo stupa interprofesionalna suradnja: naravno, da se sve to ostvari nužni su suradnja lokalne udruge sa znanstvenim institucijama, te novac, s nešto sredstava na ime članarine i od uobičajenog postotka od prodaje u radu udruge sudjeluju sami vinari, a s obzirom da je riječ o projektu koji može donijeti dobru reklamu teritoriju, dovesti turiste i dati zamah općenito lokalnom i regijskom gospodarstvu logično je da pomoć u financijskom smislu preko regijskih i općinskih tijela dade i država. Tek kad hrvatsko vino bude na adekvatnim temeljima apelacijski tijesno povezano s užim geografskim prostorom i gastronomijom koje predstavlja u čaši, dakle kad se o njemu kao bitnome dijelu atrakcije pojedinog našeg područja bude vani počelo razmišljati ne samo jednom godišnje kad nas turisti posjećuju odnosno jednom godišnje kad mi održimo prezentaciju u nekoj od zemalja svijeta nego stalno kroz godinu (u tome smislu već su odavno pomoći mogli i trebali hrvatski ugostitelji u raznim zemljama, kao što to npr. rade Talijani zaposleni u ugostiteljstvu u inozemstvu!) bit ćemo u stanju računati na visoki plasman na ljestvici vinskih zemalja svijeta. ♣

Život ide dalje: ocjenjivanja 2020 pod kapom Bakha

MUNDUS VINI & CONCOURS MONDIAL de BRUXELLES & SYRAH du MONDE & MUVINA…

Neustadt an der Weinstrasse, Pfalz – Vrijeme ide, život se nastavlja. Velika međunarodna ocjenjivanja vina unatoč covidu19 ili coroni nastavljaju se, doduše u malo izmijenjenim terminima u odnosu na one uobičajene i nedavno najavljene.

Christian Wolf na slici je (lijevo) s ocjenjivačem Paulom Robertom Blomom iz Nizozemske i sa Stefanom Meiningerom iz treće generacije obitelji-organizatora

Nakon redovno održanog tzv. proljetnog kušanja Mundus Vini u Neustadtu an der Weinstrasse u njemačkom Pfalzu, na redu je ljetno ocjenjivanje Mundus Vini. Summer Tasting 2020 planiran je za kraj kolovoza-početak rujna. Očekuje se da će Mundus Vini 2020. (proljeće i ljeto) ukupno okupiti oko 12.000 uzoraka.

Ova godina s obzirom na covid19, koji je jako ograničio gospodarsku aktivnost, posebna je za proizvođače vina u smislu plasmana plemenite kapljice, naime dobri rezultati na Mundus Viniju mogli bi osjetno pridonijeti boljem plasmanu vina u ovom poslovno inače vrlo delikatnom razdoblju.

Na Mundus Viniju sudjeluju probrani provjereni degustatori, a prednost nad brojnim drugim međunarodnim ocjenjivanjima za proizvođasče koji će poslati svoje uzorke su prezentacije nagrađenih vina u brojnim publikacijama kuće Meininger Verlaga kao organizatora ocjenjivanja u nekoliko eno-gastronomskih revija u Meiningerovu izdanju (Mundus Vini Wine International magazin izlazi u 100.000 kopija!) i prezentacija najboljih vina na velikome prostoru Meiningera na idućem ProWeinu, jednom od najvažnijih svjetskih vinskih sjamova.

Prijave za sudjelovanje na ocjenjivanju Mundus Vini summer tasting 2020: do 10. srpnja 2020 na www.mundusvini.com (The registration is open!), kaže voditelj ocjenjivanja Christian Wolf.

Contact and Organization: MUNDUS VINI GmbH, Maximilianstraße 11, 67433 Neustadt an der Weinstraße, E-Mail: contact@tastingservice.com , Tel.: +49 (0) 63 21 – 89 08-951

Brno CMB – Prestižni Concours Mondial de Bruxelles (CMB) odvijat će se od 4. do 6. rujna 2020. u Brnu, drugom po veličini gradu u Češkoj, smještenome u Južnoj Moravskoj koja, kao tradicijsko vinogradarsko područje graniči s austrijskim vinogradarsko-vinskim predjelom Weinviertel. U spomenutome dijelu Češke proizvode se jako dobra vina uglavnom od sorata Devin, Palava i André. U posljednjim godinama iz Češke, Slovačke pa i Poljske znatno se povećao broj uzoraka na CMB-u.

Ove godine na CMB-u se očekuje najmanje oko 9000 uzoraka vina iz čitavog svijeta. U ulozi ocjenjivača trebalo bi biti oko 350 provjerenih degustatora vina iz cijelog planeta. Veliki broj kušača iz redova je afirmiranih vinskih novinara, što jamči vrlo kvalitetno širenje vijesti o nagrađenim vinima u najširu javnost.

Prijave za 27. CMB su do 31. srpnja, na web stranicama: www.concoursmondial.com

Ampuis Syrah du Monde – Već tradicijsko, 14. ocjenjivanje syraha svijeta, u organizaciji Saveza enologa Francuske, ove godine bit će u gradiću Ampuisu u francuskoj dolini Rhône 14. lipnja. Očekuje se najmanje 450 uzraka odasvud s našeg planeta. Vina će vrednovati oko 450 degustatora iz 26 zemalja.

Rok za prijavu uzoraka je 29. svibnja 2020. Prijave se primaju na www.syrah-du-monde.com

Prešov MUVINA – Slovački Prešov i ove je godine domaćin međunarodnog ocjenjivanja plemenite kapljice Muvina. Na tom vrednovanju kao degustatiori sudjeluju brojni vinski eksperti iz raznih zemalja svijeta, već godinama nazočni su i vinski stručnjaci iz Hrvatske, u posljednje vrijeme najčešće su tamo sommelier Mario Meštrović i novinar Ivo Kozarčanin.

Ove godine degustacija se, s obzirom na situaciju s covidom19, planira u nešto kasnijem terminu nego što je to inače, konkretno najava je da će se održati 24. i 25. rujna 2020. Odmah u nastavku je u Muzeju vina u Prešovu predviđena 25. međunarodna izložba vina. Rok za prijavu uzoraka je 15. rujna 2020, a na adresu e-mail: muzeum.vin@stonline.sk odnosno na fax 00421/51/7733665♣

Lijepo i u sumornome

A TEK KAD OL ISTRIA, SAD, ZARAZI SVIJET!…

            Upravo živimo tužno i ružno vrijeme pandemije covidom19, ali eto i bljeska ljepote u svemu tom ružnome što nas pritišće, kao i opetovanog svjedočanstva da se zaraziti može i na – privlačan način! Upravo u Americi gdje covid19, porijeklom iz goleme Kine, sada najjače hara, zarazu širi maslinovo ulje iz Istre, malenog hrvatskog područja posljednjih godina proglašavanog žarištem najboljeg maslinovoga ulja na svijetu! A lijeka protiv te zaraze niti ima, niti ga – itko traži!…

Najnovije vijesti: maslinova ulja marke Ol Istria iz porečke Agrolagune uvukla su se u američke ustanove i upravo su zarazila oprezni i strogi stožer stručnih istraživača na prestižnom svjetskom ispitivanju maslinovih ulja New York Olive Oil Competition. Ol Istria Selekcija ekstra djevičansko maslinovo ulje osvojilo je zlatnu medalju u kategoriji blagih ulja, dok je u istoj kategoriji Ol Istria Picholine osvojilo srebro.

NYOOC najveće je i najrespektabilnije svjetsko testiranje maslinovog ulja. Ove godine eksperti su ispitali 900 uzoraka iz 26 zemalja svijeta. Godišnja lista NYOOC s nazivima uzoraka i s rezultatima testova najautoritativniji je vodič svjetskim maslinovim uljem. Ovo je druga godina zaredom da maslinova ulja Ol Istria osvajaju visoka priznanja na ovom renomiranom ispitivanju.

                U ovoj iznimno izazovnoj godini dobivene nagrade su nam dodatna motivacija i najbolji pokazatelj kontinuiteta u kvaliteti naših maslinovih ulja koja je rezultat spoja stoljetne tradicije, najsuvremenije tehnologije proizvodnje, puno rada i truda naših zaposlenika, istaknuo je Agrolagunin direktor vinarstva i proizvodnje Milan Budinski.

Višestrani Milan Budinski: istarsko vino, maslinovo ulje, riba iz našeg Jadrana! Kakve li dobitne kombinacije – za zdravlje organizma i za zdravlje gospodarstva…

Istarsko maslinovo ulje pokazuje se eto već godinama istodobno kao izvor zaraze i kao serum za nju. Vrijednost ekstra djevičanskog maslinovog ulja Ol Istria u gastronomskom i medicinskom (naravno, zdravstvenom!) smislu prepoznaju i stručnjaci i potrošači. Uspješnost Ol Istria maslinovih ulja leži u kontroliranom procesu od početka do kraja proizvodnje. Agolaguna ima najveći maslinik u Hrvatskoj, s ukupno 220 hektara maslinika, na pet lokacija uz more, a masline se, nakon ručne berbe neoštećenih plodova, u moderno opremljenoj uljari prerađuju unutar 12 sati nakon trganja, čime se osigurava osnova za vrhunsku kvalitetu ekstra djevičanskog ulja. Sve sorte imaju specifičan okus, miris i intenzitet, tako da ta ljekovita ulja i te kako vrijedi unositi u organizam po sortama zasebno, ali i kao stručno pripravljenu mješavinu, k tome ulja se, bilo svaku sortu posebno bilo mješavinu sorata, mogu lijepo, kao i vino, kombinirati uz različita jela. Ol Istria Selekcija je ekstra djevičanskog maslinovo ulje dobiveno pažljivom odabirom više sorti maslina izvanredne kvalitete.

Na ovogodišnjem NYIOOC Hrvatska je za maslinovo ulje osvojila 39 zlatnih i 12 srebrnih medalja. Evo cro- dobitnika zlata:

Kategorija monosortnog ulja

Černeka Bjelica • Červar Coratina • Avistria Buža • PG Olivetum Posavianus Picholine • Bembo Buža • Eva Marija Levantinka • Perdisacca Rosignola • Avistria Stari Buža • Nonno Bruno Buža • Oio Vivo Vodnjanska buža • Oio Vivo Žižolera • Oio Vivo Istarska bjelica • Oio Vivo Bjelica • Ča Istarska bjelica • Nai 3.3 Coratina • Božić Uje Oblica • Šoltansko maslinovo ulje Levantinka • Ritossa Buža • Ritossa Istarska bjelica • San Antonio Istarska bjelica • The Garden of Eden Levantinka

Kategorja – Blendova 

Fortica Coratina Moraiolo • Brist Exclusive Selection • O17 • Ol Istria Selection • Sv Ivan Blend • Ex Albis • Monte Rosso Premium • De Kleva • Punta Cissana • Bodis •Valencano • Salvela Aurum • Rheos Premium • Turinela • Mudrina • B10 • Negri • Rheos Premium Blend

U ovom coronarnom razdoblju kad smo zabrinuti i za zdravlje za gospodarstva ISTARSKO maslinovo ulje, vrhunska jadranska riba, razni sirevi, pršut, boškarin kao junak u polju i na tanjuru, malvazije i terani u blistavom izdanju te što šta drugo NAŠE DOMAĆE iz područja poljoprivrede I proizvodnje hrane mogu biti učinkoviti ljekovi ne samo za oporavak organizma nego i našeg turizma kao glavne gospodarske grane… ♣

Jubileji

95 GODINA ESPLANADE, 15 GODINA FESTIVALA ZAGREB VINO.COM

Zagrebački hotel Esplanade sagrađen je s ciljem pružanja smještaja putnicima glasovitog Orient Expressa. Gradnja je trajala 26 mjeseci. Svečanom otvaranju održanom 22. travnja davne 1925. godine prisustvovali su tadašnji gradonačelnik Heinzel i gotovo 200 uzvanika.

Hotel je već tada bio luksuzan, sofisticiran i opremljen najnovijim dostignućima suvremene tehnike. Gostima su na raspolaganju bili 200 soba s tekućom hladnom i toplom vodom, 100 kupaonica, telefon u svakoj sobi, mnogobrojni apartmani i saloni, restorani s izvanrednom kuhinjom te raskošna plesna dvorana ukrašena jonskim stupovima i skulpturama. O tome koliku je ulogu Esplanade imala u tadašnjem društvenom životu najbolje svjedoči uvriježeno mišljenje da je prekoračiti njezin prag doživljaj vrijedan spomena unucima. Česti gost hotela Miroslav Krleža svojedobno je zaključio da je Oleander terasa granica između Europe i Balkana, i time potvrdio tezu da je Esplanade mnogo više od običnog hotela – da je svojevrsna institucija i ikona grada Zagreba na koju treba biti posebno ponosan.

Hotel Esplanade – zagrebačka ljepotica i s 95 punih godina!

Hotel je kroz svoju dugu i ponekad turbulentnu povijest stekao status središta društvenog i kulturnog života Zagreba, kao i omiljenog okupljališta poslovnih ljudi, poznatih osoba, novinara i svih štovatelja iznimne usluge i luksuznog ambijenta. Dugačka lista slavnih osoba koje su posjetile hotel uključuje brojne državnike, kraljevske obitelji i zvijezde svjetske kulturne i showbiz scene poput Josephine Baker, Charlesa Lindbergha, Arthura Millera, Richarda Burtona, Elizabeth Taylor, Laurencea Oliviera, princa Alberta od Monaca, Hillary Clinton, princa Charlesa ….

Esplanade je bio i ostao hram vrhunske gastronomije i hotel istančanog ukusa, profinjenosti, izvanredne usluge i posebne, iskrene veze sa Zagrebom, sugrađanima i svakim gostom.

Svoj 95. rođendan, koji je trebao biti svečano obilježen 22. travnja 2020., hotel je, na žalost, dočekao u tužnom ozračju – bez gostiju i osoblja, zatvoren zbog oštećenja od potresa i okolnosti vezane uz corona-virus.

Ovih dana ponovno je otvoren! ♣

_______________________________________

A little rest from covid19

GREAT MEMORIES of BAROLO & BARBARESCO

Late autumn: between the vine-growing hills in the piedmontese Cuneo province at that period of the year a fog is often strong, and this is normal. Right during this fog’s kingdom, full of interesting and very attractive ambiental scenes & views, there is a grape variety finishing it’s long and slow maturing period. Word fog in italian language means nebbia, therefore this variety has been named Nebbiolo.

Sunny view to the vine&wine famous village of La Morra

Barolo, LaMorra, autumn: nebbia, nebbiolo

Rich in acidity and abundant in tannin. Complicated, not suitable for a soon after the harvest ready easy-drinking, on the contrary! If comming from the extra good viticultural positions especially from the certain parcels on the slopes in the Barolo and Barbaresco zones, than if properly treated in the vineyard and, of course, after, with care and patience, in the cellar, Nebbiolo is capable to give expressive wines of great beauty, perfumed, full bodied and age worthy/long lasting ones. The wines for kings and for the consumers seeking in the glass for more high added value!

Very exclusive Bacchus’ drop, that is extremly important: the elitisme and exclusivity is a key factor not only in the wine trade itself but also for the whole tourist economy. Practically since always, but especially in the modern times, the local specialities, with the accent on wine, became the strong magnet with a high power of attracting to a certain region important number of so called contemporary, modern nomads – tourists.

Nebbiolo, through barolo and barbaresco wines, has been climbing to the world top and winning positions slowly in comparision with much early ready to drink merlot and cabernet sauvignon in hands of the commercialy very able Frenchies. Solid basis for mounting up with Nebbiolo to the piedmontese producers have been good self-organisation, steadyness, and in part also the fact that it turned out that Nebbiolo, differently from Merlot and Cabernet sauvignon which are giving excellent results not only in their homeland but practically everywhere on the planet, does not show the barolo’s and barbaresco’s quality outside Piedmont, thus perserving for the Piedmont the very high degree of eliteness and exsclusivity as a place to visit. After so long period of the Merlot & Cabernet absolute governing the wine world on Earth, many people have become fed up with the global hegemony of the mentioned varietes, and certain producers from outside of Piedmont and in different corners of the world tried with some other grapes, also with Nebbiolo, but except in a certain way in Valtellina vine-growing area on the north of Italy, where the synonim to Nebbiolo is Chiavenasca, the effort resulted without the highly expected quality peaks. Enthusiasmated with the Nebbiolo as the wine, this variety several years ago in his experimental vineyard, comprising about 30 different varieties from all over the world, had planted also the slavonian independent vinegrower and wine producer (one of the best and renown in Croatia) Vlado Krauthaker in Kutjevo (ancient name: De Gotho), located in the fromer Romans area known as Vallis Aurea… Results? Very decent..

Nebbiolo grape. NEBBIOLO, for the first time mentioned in the written documents in the 1209 and now in the modern vineyards existing in two selected clones – Lampia and Michet, is the offspring of the varieties Bianchetta di Saluzzo and Bubierasco, this last one, it seems, has vanished. Out of Nebbiolo as parent now we have the following offsprings: Freisa, Neretta di Bairo, Vespolina, than Nebbiolo rosé, Negrezza, Rossola nera, Brugnola

.Speaking of already for a long time existing intentions to mitigate that world supremacy in the surfaces planted and in popularity of Merlot and Cabernet in the reds and Chardonnay (remember the slogan: Anything but Chardonnay!?) and Sauvignon in whites: there are so many grape varieties in the world – in their Wine Grapes Atlas Jancis Robinson, José Vouillamoz and Julia Harding presented more of 1360 of them! – and so many among them deserving the chance to emerge. We saw the nice tries of the Austrians with the Grüner Veltliner (particularly NiederOesterreich – Wachau, Kamptal, Krems…) in whites, and Blaufränkisch (particularly in Burgenland), Italy is pushing strongly Sangiovese (mostly Tuscany), then Teroldego of Trentino and Lagrein from Alto Adige/Sud Tirol, Primitivo from the south, Spain is determined with the Tempranillo, Portugal with Touriga nacional, Touriga franca and some others local varieties… Worth mentioning is the very newest (last year’s) initiative coming from the south-eastern Europe especially Balkans, where Croatia, the birth place of Zinfandel, localy called Tribidrag, Crljenak, is offering, along with this Tribidrag, also very very interesting variety Plavac mali, the offspring of Tribidrag and another local variety Dobričić, and where Macedonia energicaly launched the internationally well organised action with the aim of the world wide affirmation of the red racy variety Vranec (translation is: black stallion), most widespread red vaiety in that country. Vranec is native in the neighbouring Montenegro where is called Vranac, so this country is wholehartedly on the side of this variety too. Bosnia & Herzegovina is gladly showing it’s Trnjak, another racy red variety, present, as the Vranac too, also in the southern part of Croatia… The intention is, through these local varieties, to significantly attract the attention of the world to some of the excellent local varieties and to several other specific gastro-products (cheese, olive oil, ham/prosciutto, fish…), to the environment, history, tradition, art (complete heritage). The most possible high economic valorization of this part of Europe is seen through the tourisme. The imperative is the restauration of the reasonable nature friendly tourisme (not the invasion as I was calling the touristic boom in the last years in Croatia) in general – and especially the turisme profitable on the higher level and with less damages to the natural environment – would be for the common economy very very important, particularly now after the actual Corona-virus dictatorship and the overall collapse of economy…

Piedmont – synonym for history, culture, wine

But, let’s go back to Nebbiolo and Piedmont!

Piedmont is the synonym for the italian history, culture politics and wine. Nowadays in Piedmont there are about 50.000 hectares of vineyard, 73 per cent of it on the hills’ slopes and at upper altitudes. The soil is based on sand, gravel, limestone, loam. Climate: winters are cold, summers warm. The difference in temperature between the day and night during the summer period is significant, that is very good for the right maturation of grapes and for the fruiteness and freshnes of the wines. Precipitations: enough rain, but not to much. Total wine production is about tri million hectoliters, about 60 per cent is red and rosé (rosé = small percentage), white wine is 40 percent. Around 81 per cent wines are in the doc or denominazione d’origine controllata appellation and in the docg, this is a step higher – denominazione d’origine controllata e garantita.

Piemonte, Langa, vineyards (Tom Hyland)

Vine growing, wine production and marketing is managed and regulated by the Consorzio Barolo, Barbaresco, Alba, Lange, Roero. Barolo wine is produced of 100 per cent Nebbiolo grape. Appellation Barolo docg covers 1715 ha of vineyards in 11 communities close to the town of Alba, these communities are Barolo, Castiglione Falletto, Cherasco, Diano d’Alba, Grinzane Cavour, La Morra, Monforte d’Alba, Novello, Roddi, Serralunga d’Alba and Verduno. Under the Consorzio’s regulations, barolo wine is not allowed to leave the cellar for the market before three full years after the harvest. Of these three years in cellar the wine should spend at least two years in maturation in wood. Barbaresco, also 100 per cent Nebbiolo, is born in the vineyards – 680 ha, and cellars inside the three municipalities – Barbaresco, Neive and Treiso. Barbaresco should stay in the cellar at least two years before entering the market, of these two years minimum one year must spend in the wood.

Along with Nebbiolo, another very important red grape variety in Piedmont is Barbera, the wide known appellations are Barbera d’Alba and Barbera d’Asti. On the entry level is considered dolcetto, from the variety of the same name and mostly used for simple wine, although some producers having the old vines, planted on a very good position, using for the maturation small cascs, can offer also a very serious wine out of it.

In Piedmont there are many valuable producers to visit, and fine local wine ad food to enjoy. Piedmont is a very nice example of how important role the exclusive – and high priced!! – agricultural products are playing in the frame of the tourist industry and how important impact they can have on the local economy.

My list of recommended barolo & barbaresco & barbera producers:

Giacomo Conterno – Barolo Cascina Francia, and Barbera Axilium Cascina Luisin

Abbona Marziano – Dogliani; Alessandria Giovanni – Monforte d’Alba; Brovia – Castiglione Falletto; Bartolo Mascarello – Barolo; Bruno Giacosa – Neive ; Busso Piero – Neive; Cascina Luisin di Roberto Minuto – Barbaresco; Cavalotto Tenuta Bricco Boschis – Castiglione Falletto; Conterno Fantino – Monforte d’Alba, Crissante Alessandria di Michele Alessandria – La Morra; Damilano – Barolo; Elio Altare – La Morra; Elvio Cogno di Walter & Nadja Fissore – Novello; Enzo Boglietti di Enzo e Gianni Boglietti – LaMorra, Edoardo Sobrino – Diano d’Alba; Gaja Angelo – Barbaresco; Giacomo Conterno – Monforte d’Alba; Elio Grasso di Elio e Gianluca – Monforte; Grimaldi Giacomo di Ferruccio Grimaldi– Barolo; La Spinetta – Castagnole delle Lanze; Manzone Giovanni – Monforte d’Alba; Marchesi di Barolo – Barolo; Moccagatta – Barbaresco; Oddero Poderi e Cantine – La Morra; Paolo Scavino di Enrico Scavino – Castiglione Falletto; Pira di Chiara Boschis – Barolo; Podere Einaudi – Dogliani; Podere Rocche dei Manzoni – Monforte d’Alba; Roberto Voerzio – La Morra; Rocca Bruno Rabaja – Barbaresco, Sandrone Luciano – Barolo; Vajra Aldo – Barolo; Veglio Mauro – La Mora; Vietti – Castiglione Falletto…

Food jewels

As for typical local food to be combined with the wines certainly highly recommended are bagna cauda (sardines, garlic, olive oil, butter – all coocked on steam in bagnomaria), carne cruda (row minced meat), local sausages, salamis, spek, pasta tajarin, wild asparagus cream soup, polenta with gorgonzola, brasato di vitello (long stewed veal meat) al barolo, different dishes of venison, cosciotto di capretto boiled in hay Maggengo and potatoes from ashes, mushrooms (tartufi=truffles!), cheeses with noble mould like castelmagno (tradition in that cheese production in province Cuneo on the territories of municipalities Castelmagno, Pradieves i Monterosso Grana goes to the year 1277). Piedmont iz known by hazelnut and by very high class conditoring industry and manufacture (Nutella Ferrero, and even much better Gianduia Pernigotti…)

Bagna cauda , and cosciotto di capretto boiled in hay

Wild asparagus cream soup, salmon-trout, roasted calf, veal long stewed in red wine

Magnificent castelmagno. Interesting is that some very renowned piemontese WINE producers decided to produce that cheese. They together founded a small agricultural association for cattle breeding and cheese production. One of these producers is Enzo Boglietti from la Mora. Bellow: the village of Castelmagno

Knowing that I had attended, for more than 10 years in a row, the very important promotional events Alba Wines Exhibition and, after, the Nebbiolo Prima, in the town of Alba, too, several croatian restaurateurs, wine merchants and sommeliers, deeply in love with the barolo wine, connaisseurs who really know what barolo and barbaresco, even barbera d’Alba (town Alba where the famous Nutella is coming from!) and barbera d’Asti are, and who were willing to jump for a glass to Piedmont, asked me to organise a trip for them to the Barolo and Barbaresco area. I – this I means my wine magazine Svijet u Čaši (World in a Glass) and my blog www.suhiucasi.wordpress,com – have arranged the visits to some of the best and in the world most prised wine producers, among them to such names as Angelo Gaja, Bruno Rocca, Elio Grasso, Paolo Scavino, even Roberto Voerzio that several times from the Wine Spectator‘s Buying Guide has been assigned for his Barolos 100 points of the possibles 100! On it’s Buying Guide pages wine magazine Svijet u Čaši also had published recensions of several barolos and barbarescos of the above named producers and this visit was the nice opportunity to give the awards to them. The trip has been realized certain time before the Corona world wide attack, and now in the lockout/selfisolation each of us in our flats has something very nice to think of – memories as efficient remedy against the gloomy covid19 mood.

The village of Castelmagno

A dream that comes true

The long ride by car, and finally, in the evening arrival to the little town of Barolo.

We stayed the night there, in a lovely multi-storey building on the main square and right next to the imposing Barolo Castle. The building was with several apartments intended for rent to tourists, from March until almost the end of the year there are many of them in the area. We found ourselves there in the full lull of January, a lull to the extent that wineries and restaurants were mostly closed and the big problem was finding open shops with groceries necessary for everyday use…

The start was great, though, and was not hindered by the winter dead Barolo: the evening we arrived we were fortunate to find open – apparently because there was a celebration in the larger premises at that time – a restaurant with a wide range of local bottles, and this is where our pursuit of barolo and barbera, nebbiolo, dolcetto began. The wine dream was turning into reality.

Barolo town by night in winter time!

Dolcetto Papa Celso from Marziano Abbona (the importer Miva sells it in Croatia), Dolcetto Poderi Einaudi, Barbera Vigna Martina from Elio Grasso, Barbera vigna Francia from Giacomo Conterno, Barbera by Bepe Rinaldi, Barolo San Giovanni by Gianfranco Alessandria, Bricco delle Viole 2012 by Aldo Vajra, Settevigne from the Estate of Damilano, Costa Grimaldi Giacomo Grimaldi, Cicalà by Aldo Conterno. We broke off in time – several visits were expecting us the next day…

Wines by night in Barolo: visitors from Croatia – first step in exploring sur place the wines from Piedmont – sommelier & restaurateur Krešimir, restaurateur Boris Zubo, wine-enthusiast & businessman Boris Kleončić. Excellent Giacomo Conterno Barbera vigna Francia 2015, Elio Grasso Barbera Vigna Martina, superb and elegant Aldo Vajra Barolo Bricco delle Viole 2012…

Little is big!

Breakfast with – 100 points out of a possible 100! Small bunches (from originally otherwise large bunches!), small yields – big Roberto Voerzio. It is not common for a wine to be rated 100 out of a possible 100 points, on the contrary! A year ago, Roberto Voerzio of La Morra succeded, and a hundred came from the renowned and globally influential Wine Spectator. What the deceased, another famous barolo maker, Domenico Clerico, used often to repeat: The agriculture needs primarily intelligent peasants, not those burocrates who create agricultural and food and beverage production from miles away offices and laboratories, Voerzio understood and accepted perfectly: he chose the hard way, with more pain, but knowing full well what precisely he wanted and how to achieve it in a fair and real way.

Roberto Voerzio Estate: house the family is living in, and the wine cellar

Several Svijet u Čaši’s awards to Roberto Voerzio for barolos, and some souvenirs we left him as something special from Croatia: the Tomac family Amphora sparkling, and Petrac’s Cabernet Sauvignon 2009 Under the Sea (because bottles spent some times in a cage at 30 m under the surface od the Adriatic sea). Roberto Voerzio is a passionate football fan, a great fan of the croatian Zvonimir Boban who has played in Italy’s AC Milan for a long time

One of the secrets of Roberto Voerzio: not much bunches per vine, cutting the lower part of the bunch in order that grape mature better, and at the end very low yields, less than 1 kg. Picture above: first phase in the nebbiolo vineyard. Picture bellow: moments right before the nebbiolo harvest – instead of big long original bunches here we have small ball-shaped fully matured nebbiolo’s bunches. Roberto Voerzio can afford himself this nebbiolo shaping to small balls and a very low yields since the density of the planting in his vineyards is 8000 vines per ha!

Voerzio’s vineyards are on the slopes and at the altitudes between 200 and 4000 meters above the sea level. Soil is characterized by limestone, clay and stones. Vines are old from 20 to 60 years…. Yields are so low that sometimes happens that out of 17.000 vines only 2000 lit of wines are produced. Roberto Voerzio does not allow compromises neither in vineyard nor in cellar.

Maturation of the wine – in barriques. Hygiene like in pharmacy…

In the tasting room

Result in the cellar? Outstanding wines, distinctive and elegant, capable of long aging and significant development in the bottle. The wines showed us it’s virtues just that morning, at the breakfast with Voerzio’s Barolos. Now Roberto Voerzio has seven different labels of Barolo, named after the vineyards, for instance Rocche dell’Annunziata, Torriglione, Brunate, La Serra, Sarmassa, Cerequio, Fossati case nere, the aim is to reach 10 different Barolo labels. Most od the wines are bottled in the classical 0,75 lit bottles and in a small number of magnums, some wines are bottled only in magnums. Along with barolos, Voerzio is on the market also with Nebbiolo, Barbera and Merlot. All of them, of course, upper class of wine.

Particularly impressive Barolo Fossati Case nere 2008 that was ready to appear on the market 2018 (!!; according to the rules of the Consortium for Barolo, Barbaresco, Langhe and Roero, barolo has the right to enter the market as from the 1st of January in the fourth year after the harvest, and for the category of riservas in the fifth year after harvest), impressive the Barolo Fossati Case nere 2007, too. Roberto Voerzio’s high worldwide reputation permits the retail price of € 200 and more for a bottle of 0.75 liters… For wines of older ages prices per bottle are much more expensive…

Wine and cheese

Among the wine stars of Langhe is certainly the Boglietti Estate, also from La Morra. However, he is not as engrossed in glamor as some of his other counterparts, but compared to these mega-stars he is not behind in terms of wine quality. Boglietti – two brothers Enzo (cellar and marketing) and Giovanni (vineyard) are offering five Barolo labels, each under te name of the parcel from which grapes are coming. These are the four labels: Brunate, Airone, Case nere, Fossati, the fifth Boglietti Barolo label iz Riserva. The Bogliettis are, like most of the Piedmont wine producers, maximally oriented (right!!!) to the varieties typical for their region and which are expressing best the particuliarities of the territory. Boglietti’s philosophy: produce high character terroir wines.

Enzo and Giovanni Boglietti with the Svijet u Čaši award, and during the wine and cheese tasting at the Bogliettis. Brothers Boglietti are deeply in love with cheese, but the idea to breed the cattle for milk and to produce own cheese was to offer their guests full pleasure combining their wine and their cheese. They served us their really extra Castelmagno 18 months old!

                        Dolcetto (dolce = sweet, but it is not sweet wine!), as mentioned, is considered to be a simpler everyday drop that is first ready to drink after harvest. However, there are nuances: some growers are making big efforts to achieve more ambitious product than the same cultivar. Thus, the Bogliettis separately vinified the dolcetto’s grapes from vines older than 60-years and with low yields, than used barrique for eight months maturation. They obtained very good and serious red wine of Dolcetto Taglineri 2016, with as much as 14.5% vol.

Enzo Boglietti offered for the tasting also a barbera of higher level – Roscaletto 2015 (14.0 vol%). Following were very very good Langhe Nebbiolo 2016 and a mixture of nebbiolo and barbera Buio Langhe (buio = dark). The Barolo showcase started with the Brunate 2013, after came Arione 2012, Case nere 2010, Fossati 2008 and Barolo 2007 riserva. All of them more than excellent wines, here has been shown how much the barolo, after the certain time spent in barrel, is gaining by staying long in a bottle. Outstanding Fossati 2008, and superb in quality and distinctiveness but also with price (200 € per 0.75 lit bottle) – Barolo 2007 riserva (there were about 6000 bottles for sale)… The prices of other Bogliretti’s barolos are around 50 € each.

Five bunches per vine = five golden grapes as award!

           

Grande Enrico Scavino, Azienda Paolo Scavino

Enrico Scavino, azienda agricola Paolo Scavino, Castiglione Falletto. Fewer bunches (five per vine), smaller bunches, lower yield per vine, adequate work in the vineyard and cellar = better quality, quality for high awards (with five gold grapes!). Among the pearls – the Barolos of Rocche dell’Annunziata, Bric del Fiasc, Monvigliero… Barbera, oh, yes! … The real pearl was Scavino’s Barbera d’Alba Bric Ambrogio from 70 years old vines, and matured in barrels. Barbera’s pride is a very beautifull dark ruby-violet colour, and nice acidity, but this variety is not known by tannin, so it is good for the wine to mature in wood which leases the elago-tannin, useful for longevity.     Among the winners of the five gold bunches (95-98 points) of the Svijet u Čaši magazine, there is also Enrico, one of the legends of Langhe and Piedmont, too.

Enrico Scavino with the awards

Scavino’s cellar – combination of barriques and the big barrels

Emotions from the garage

Edoardo Sobrino, awarded for his extra Barolo Monvilliero e Pisapola 2005

Small area, practically garage production, cellar technologically-tecnically perfectly equipped. Big heart, great wine, explosion of emotions. This is Edoardo Sobrino, a ceramic tiles seller and on the wine-scene as hobby manufacturer (tiles are business, wine is passion and love, says Edoardo) from Diano d’Alba who does not do compromises. The approach is biological, and the wines are perfectly pure, complex, thick and very elegant, able to live long and develop over that time. Sobrino likes a bit longer maceration than many of his piedmontese colleagues, for dolcetto he is practicing 12 days, for nebbiolo and barbera 20 and for Barolo 30 days. We tasted by Sobrino remarkables Barbera Nirane 2013 (8000 vines, 12 hl wines produced!), after it Nebbiolo vigna Carzello 2014, and then extra good – Barolo Monviliero e Pisapola. For Sobrino’s barolo there was also the recognition of the Svijet u Čaši (World in a glass), this one with four golden grapes. Sobrino joyfull, he almost didn’t let us leave the basement … Uh, we liked that …

Edoardo Sobrino – the cellar

Gaja the Great!

Angelo Gaja, always ready for a joke: Fare, Saper fare, Saper far fare, Far sapere!

Angelo Gaja the Great! Yes, unique. Worshiped all over the world! A lot can be learned from him. He is functioning under the motto that his enterprising grandmother Clotilde Rey instilled in him (he dedicated one wine to her – SorìTildin). And the motto is: FARE (do), SAPER FARE (know how to do it), SAPER FAR FARE (know how to transfer knowledge), and what closes the circle: FAR SAPERE (announce that it has been done).

The Big Chief Angelo himself received the small group of Zagreb fans at his 17th-century mansion in Barbaresco, which before was closed to visitors, some years ago Gaja family decided to opened it for visitors who now have to pay for a visit 300 € per person, the money goes to the humanitarian organisations. Angelo Gaja in a warm welcome prepared great tasting of piedmontese and his tuscan (Montalcino and Bolgheri area) wines. For the start came Brunello di Montalcino 2013 and Ca ‘Marcanda 2013, and afterwards Barbaresco 2013, followed by mini-vertical much older barbarescos, from vintage 2003, 2001, 2000 and 1999, which was the best in show that day!

Gaja with the Zagreb sommelier and restaurateur Krešimir Šesnić and with me

The Gaja (the name Gaja is coming, says Angelo, from Spain!) as agricultural estate has been founded in 1851. Angelo’s father Giovanni (1908-2002) has decided 1935 to step very seriously on the wine stage, this serious ment he further wanted to produce only big wines. At that time the wine king in Piedmont was Barolo, Giovanni Gaja’s idea was to rise and keep the wine Barbaresco to that level. And he succeded: he had drastically lowered the yields, and some years later he managed to sell his barbaresco at prices much higher then many of barolos of that time could reach. After taking over the Azienda from his father, Angelo Gaja bravely continued the work and soon became one of the most praised and influential world wine producer. His vision was to stay concentrated primarily to the local grapes especially Nebbiolo, and to produce high class wines, not the supermarket ones. However, he could not resist to the charm of Burgundy’s (geographically not far from Piedmont) chardonnay and the Bordeaux cabernet sauvignon so, in a certain moment, he without his father’s knowledge introduced to the family estate a small quantity of cabernet. His father hearing of it when it was already done, very angry said a kind of curse Darmagi! Which in the local dialect is meaning To Hell, so the name of the Gaja cabernet sauvignon, cabernet franc and merlot wine is since that day Darmagi! Angelo Gaja to all of his wines gave the names tied to the local geography (toponymes; Costa Russi, Sori San Lorenzo…), tradition, family.

A view to his famous bottles and a look into Gaja’s Barbaresco wine cellar

The Gaja Family: pater famialias Angelo, his wife and two daughters – one is Gaia, father’s right hand in business, and the son Giovanni

As the chairman of an estate that is exporting 80 per cent of it’s red wines, Angelo Gaja with the time has became very interested to expand with the vineyards, even if necessary outside Piedmont’s boders, and 1994. he bought tuscan Montalcino’s azienda Pieve Santa Restituta, close to the small old (from the 4th century) church by the same name. Around 40 ha vineyard at the altitude of 320 to 350 m above sea level. Thus he added a new red, the famous brunello to his portfolio. There in Montalcino he is producing around 120.000 bottles of Brunello Sugarille and Brunello Rennina. And in the 1996, again in the Tuscany but in Bolgheri area, he bought a real estate and afterwards converted it in wine temple Ca’Marcanda, along the vineyards there is nice park with 3600 olive trees, plantend, explains Gaja, more as the environmental decoration then for the oil producing. Gaja, today 79, is still with the strong entrepreneur’s spirit: the newest project is a joint venture with the wine producer Alberto Graci from Etna area in Sicily, Gaja’s aquisition there is 11 ha for now, the intention is to arrive to the 45 ha! In Alta Langa (Upper Langa) in Piedmont Gaja in a village of Tiezzo at the altitude of 700 m bought a piece of land to plant it with vines…

In the light of the climatic changes, Angelo Gaja 1995 decided that his estate have to take most possible natural way of producing wine. First step in this new direction was to buy barn manure from the local cattle breeders and to convert it with a help of special California red worms in compost for the vineyards fertilization. Gaja started to follow the experts’ instruction about how to work ecologicaly in the vines and to perserve the life in the soil and strengthen the resistence of the plants against deseases. He renounced of the chemistry, now more attention is paid to the work on the land and management of the leaves. In the vineyard between the rows barley is planted, after the mowing all is left on the soil surface, what is, explains Gaja, avoiding the loss in humidity in the soil during the estate and prevents very good from the erosions. Between the rows certain bean plants are planted, they can make – pure natural way – the soil more fertile. Recommended is also planting the flowers in vineyard, because the flowers are attracting the insects so therefore leaving them less of them on the vine. Gaja put in his vineyards cca 80 bee hives, the bees are indicators that the ambience is clean… In his piedmonese vineyards Gaja planted 260 cypresses, because these plants usually seen on cemeteries, provide to the small birds – usefull in vineyard since they eat insects and thus clean the vineyard of them – a refuge from the numerous big predators falcons and hawks.

Brunello & the Queen Luisa di Rabajà

Brunello di Barbaresco?! Yes, there is one! That is the piedmontese super-maker named Bruno Rocca. His daughter Luisa calls him tenderly Brunello (diminutive of Bruno). Bruno Rocca has a large part of the vineyard in the highly regarded Rabajà position, which is located next to the Rocca’s cellar and next to the famous Asili vineyard.

Bruno Rocca Rabajà with his barbarescos, and his kind daughter Luisa, authoritative Estate presenter. Bellow: Rabajà vineyard

Bruno Rocca barricaia, and a cellar with barrique and big barrels

Bruno Rocca’s house, Barbaresco

And Luisa Rocca, a great business oriented authoritative presenter, at the same time very kind and sweet – The Queen of the Rabajà!

Azienda Bruno Rocca is taking care of 12,5 ha vineyards in the municipalities Barbaresco and Neive, and of three hectares in Vaglio Serra, Monferrato. Approach in the vineyard: organic, but the Rocca family does not put that on the label. The flagship wines are Barbaresco Maria Adelaide, named after the mother of Bruno Rocca and made out of the best grapes of the Estate, 25 days skin contact in stainless steel, maturation 12 months in french barriques and after18 months in big french barrels, then Barbaresco Currà Riserva – vinification in big wood barrels 28 days, then 36 months maturation in the french barriques, and Barbaresco Rabajà, vinification 28 days in stainless steel and maturation 12 months in french barrique and 12 months in french big barrels, all three wines made with the yields of maximum 40 hl/ha. Bruno Rocca is producing very fine barberas,one is barbera d’Alba and the other one Barbera d’Asti.

An exhibition of recognitions of the World in a glass (Svijet u Čaši)

A hearty reception at the house of one of the barolo legends – Elio Grasso, from the Gavarini hamlet near Monforte d’Alba. Elio Grasso has received many recognitions with four and five golden grapes for his barolos (Gavarini Chiniera, Ginestra Vigna Casa Maté, riserva Rüncot) but also for the Barbera Vigna Martina. The wall in his office is full with different recognitions, diplomas, medals…

Elio Grasso, his wife Marina and son GianLuica, and PR representative Roberto, with guests from Zagreb – Domagoj, Zubo, Boris and Krešimir, in front of the office’s wall with numerous awards. Bellow: GianLuca Grasso with the Estate’s bottles, and with the mother and father in the Elio Grasso wine cellar

Azienda Elio Grasso is situated in the municipality of Monforte d’Alba, and it includes 42 ha of land, of which there are 18 ha vineyards, the rest are forest and meadows. Elio Grasso has planted Nebbiolo, Barbera and Dolcetto, and, of the international varieties, Chardonnay, since it showed, says Elio Grasso, high adapation degree. The best wines from this estate are Barolo Rüncot Riserva, from the vineyard of 1,8 ha surface and from vines old more than 25 years, then Barolo Ginestra Casa Maté, Barolo Gavarini Chiniera, Barbera d’Alba Vigna Martina. Very nice the varieties blend called BarbEresco, out of Nebbiolo, Barbera and Dolcetto of the local and the red varieties and of a small percentage of the international and white variety Chardonnay. The experts consider it in the quality better than barbera and a bit lesser then Barbaresco, because of that the particular name. The unique white wine of this estate iz Chardonnay Educato (educated chardonnay), excellent with the fish.

Barolo Cannubi Boschis

As the beginning, in the town of Barolo also is the finish: short stop by Marchesi di Barolo, family Abbona owned estate which wines – particularly important to mention is Cannubi, are imported in Croatia by Vrutak, and by Luciano Sandrone, that also offers particularly good wines, especially, again, of the Cannubi vineyard. The magic of this Marchesi di Barolo wine began in 1806 with he love story between the marquis of Barolo Carlo Tancredi Falletti and a french noble woman Juliette Colbert de Maulévrier, descendant of king Louis XIV finance minister. Now at the throne of the Marchesi di Barolo estate are Anna and Ernesto Abbona.

Anna and Ernesto Abbona with their daughter and son. Anna Abbona and the daughter Valentina presentied the Marchesi di Barolo wines some months ago also in Zagreb. Below: the Marchesi di Barolo cellar

Cannubi, in the Barolo municipality, is considered as one of the best crus in Piedmont, giving the extra elegant reds. We made a stop, of course, at the Luciano Sandrone’s winery.

Unfortunately Luciano Sandrone could not stay with us long, because hit with the flu and with temperature…

Barolo: Luciano Sandrone Azienda Agricola, Sandrone’s vineyard at Cannubi Bricco Boschis and his cellar

But as gentleman as he is he had given to the lady employed at the Azienda the instructions what to offer us, as medicament against the flu and as a huge pleasure: large Barolo tasting! Nice to see, the picture, isn’t it? Big Barolo tasting at Luciano Sandrone’s: Cannubi Boschis, Crossia, Rivassi, Vignane, then from the municipality Castiglione Falleto: Villero, from Monforte d’Alba: Cascina Pe Mol, Castelletto, Ceretta and Conterni, Novello: Merli, Ravera, Rocche di S. Nicola, Serralunga d’Alba: Baudana, and Vezza d’Alba: Valmaggiore. Repeating (Repetitio mater studiorum est!) several already in Svijet u Čaši Buying Guide five golden grapes awarded Barolos, great finish with the Sandrone’s powerful and elegant Barolo Cannubi Boschis 2005… ♣

_________________________________________________________

Corona time, ali vrijeme i za – šampus!

OD DNEVNIKA JEDNE LJUBAVI PREKO GUBEC-BEGA i AVE MARIJE DO ŽIVOTNOG PORINA

 Hallo Josephine, how do you do?… Corona time, ali vrijeme (ti) je za šampus! Da je C još tu, bilo bi ga u izobilju, i to najboljeg francuskoga. Od Dnevnika jedne ljubavi, preko Gubec-bega i Ave Marije do Porina za životno djelo! Čestitke od srca! ♣

Josipa Lisac (Marko Čolić)

TRI PORINA ZA POPA!

            Uspješan je bio povratak zagrebačkog orguljaša Tihomira Asanovića Popa prvoj ljubavi! Nakon razdoblja bavljenja raznim stvarima, Pop je lani, u suradnji s odličnom vokalisticom Sabrinom Hebiri i s nekolicinom prijatelja glazbenika, izdao album Return To The First Love, i sada je na dodjeli Porina za najbolja ostvarenja u glazbi u nas u proteklih godinu dana taj album osvojio tri trofeja – kao najbolji album klupske svirke, zatim za najbolju svirku Noć u klubu i za najbolju produkciju. Ubrzo nakon što je album izašao, njegova promocija – uz jela što ih je prigotovio splitski novinar i autor priloga o vinu i gastronomiji te autor nekoliko tekstova i za ovaj album Zlatko Gall, i uz vino makedonske kuće Bovin (su)vlasnik koje, Ćiro Bogevski, je inače veliki ljubitelj glazbe – uslijedila je u zagrebačkom Johannu Francku. Prijem na svirkama i dodjela Porina ohrabrili su Popa i on se dao na stvaranje materijala za novi album, za koji najavljuje da će biti s istim gazbenicima ali s posve drukčijom glazbom od ove sada objavljene, radi se o funku i soulu. U prvom planu opet bi bili Pop (izraženije solo dionice) i Sabrina. Snimanje bi trebalo početi, veli Pop Asanović, za oko mjesec dana. Plan je u nekoliko navrata izaći sa po jednom singlicom, a tek iduće godine s čitavim albumom. Ali, još se jedna zanimljiva inicijativa kuha: Gastronomad Zoran Šimunić Šime došao je Popu s prijedlogom o realizaciji serije glazbenih eno-gastronomskih emisija za televiziju, dakle fuzija muzike, dobre hrane i finih vina, Pop bi, kao gurman, bio zadužen za kreiranje glazbenog segmenta uključujući i izbor izvođača, a dakako Šime, možda i u suradnji s također Gastronomadom Reneom Bakalovićem, za segment o eno-gastronomiji. Namjera je da se s ovom zamisli pođe TV-kući RTL. Asanović govori da zna za slične emisije u SAD i da one tamo privlače golemi broj gledatelja… Ne znam kako stvar funkcionira s tom serijom u SAD, ali ovdje u Hrvatskoj bilo bi svakako dobro povremeno prirediti i nastup i gozbu uživo, tako da se može uživati ne samo u glazbi (kao na malom ekranu), nego i u hrani i vinu konkretno! Na slikama su Pop, Sabrina i prijatelji na svirci te Pop i Zlatko Gall kao chef u Johannu Francku, Pop Asanović s Ćirom Bogevskim iz Bovina i s Reneom Bakalovićem, i, kao nešto vremeplovno: super-grupa Time s Popom (sasvim desno) Dadom Topićem, te Vedranom Božićem u prvom planu, bubnjareom Ratkom Divjakom i basistom Mariom Mavrinom. ♣

….pijte razborito – odgovorno – trijezno • drink wisely – responsibly – soberly….

     POTROŠAČKI – BUYING GUIDE – PUTOKAZ

Vodič za pametnu kupnju – 05. 2020 – Hints to the smart purchase

                                                         LEGENDA 

Veliki grozd, Šampion/Big Grape, Champion99 – 100 (ili or: 19,9 – 20 / 4,9 – 5,0) bodova/pts = Sjajno! Upečatljivo! Jedinstveno! Višeslojno, precizno i visokokarakterno, živo, zrelo, puno i snažno, skladno i elegantno, s dugačkim završetkom / Brilliant! Impressive! Unique! Multilayered, precise and with high character, very alive, mature, full(bodied), harmonious and elegant, with a long finish,

⍟ ⍟ ⍟ ⍟ ⍟ – Velika zlatna odnosno platinasta medalja/Great gold medal = Platinum medal 95 – 98 (19,5 – 19,8 / 4,5 – 4,8) = Odlično, visoko karakterno, živo, zrelo, elegantno, klasično veliko vino / Excellent, with much character, very alive, mature, fullbodied, classic elegant great wine, long finish.

⍟ ⍟ ⍟ ⍟ – Zlatna medalja/Gold medal90 – 94 (18,6 – 19,4 / 4,0 – 4,4) bodova = Izvrsno, kompleksno, uzbudljivo, živo, zrelo, profinjeno vino, s vrlo izraženima osobnošću i stilom / Outstanding, complex, exciting, alive and mature, very refined, with high style and quite a big personality.

⍟ ⍟ ⍟ – Srebrna medalja/Silver medal85 – 89 (17,5 – 18,5 / 3,0 – 3,9) = Osobito dobro i tipično, složeno, moguće i s izgledima da se i još razvije, za ipak nešto zahtjevniji ukus / very good and typical, complex, with chances to develop even more, still for somewhat exigent consumer.

⍟ ⍟ – 80 – 84 (15,5 – 17,4 / 2,1 – 2,9) = Korektno, može biti sortno prepoznatljivo i stilom definirano, bez neke uzbudljivosti / Correct, may be varietal recognizable and in a certain determinated style, but not exciting.

⋆   7179 (11,0 – 15,4 / 1,1 – 2,0) = Obično, prosječno, jednostavno, bez vrlina i nekih značajnijih, prejakih mana.. Moguće ponešto grubo, i/ili načeto umorom pa i na silaznoj putanji, eventualno još prihvatljivo za ležernu uporabu / Average, ordinary, with no virtues and no significant to strong flaws, eventually still acceptable for everyday use.

Ispod/under 71 ( 11,0 / 1,0) = Nisko-prosječno, najbolje izbjegavati / low average, best to avoid.

⇑ – trošiti • ⇗ – trošiti ili još čuvati •  ⇒ – čuvati •  – trošiti svakako uz hranu

HRVATSKA   CROATIA

Bregoviti sjeverozapad / Hilly northwest

⍟ ⍟ ⍟ ⍟ (mpc/pp: XL) SAUVIGNON 2012 Primus – BOLFAN VINSKI VRH ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Zagorje-Međimurje, vinogorje Zlatar ■ VINOGRAD/VINEYARD: Vinski vrh • kosina/slope • nadmorska visina/altitude: do oko/till cca 300 m • ekspozicija/exposition: jug-jugozapad/south-southwest • tlo/soil: lapor s dosta vapnenca/marl-limestone • sorta/variety: sauvignon blancpristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski (biodinamički)/nature friendly (biodynamic) – službeni znak Eko na etiketi/official Eco sign on the label: da/yes PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova/selection of grapes • dozrijevanje/maturation: drvo/wood ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: loire • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: vinogorje Zlatar – kontrolirano porijeklo • suho/dry • 13,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno – elegantno – estetski lijepo – ipak prednja etiketa donekle je nefotogenična/OK – pedantly – elegant – from the point of esthetics nice – yet the front label is not at all photogenic • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: kompleksno, ozbiljno, te gusto i potentno, svakako za konzumaciju uz jelo jače strukture. Za razliku od baznog Bolfanovog sauvignona koji na nosu i u ustima školski (profinjeno!) pokazuje odraz sorte, ovaj Primus, rađen očito s velikim ambicijama, diči se snagom, a u aromatskom smislu – unatoč tome što su, kako stoji na etiketi, sortna obilježja u pravcu južnog i egzotičnog voća poput dinje i manga, utjecaj od boravka vina u drvu i utjecaji oksidativnog tipa bazirani na razvoju kroz vrijeme jače dolaze do izražaja. Ovaj sauvignon pune je zlatno-žute boje, gustoću mu pokazuje već pogled na unutarnju stijenku čaše gdje ostavlja deblji film što se pretvara u lijeno spuštajuće suze. Miris izražen, uz gore navedeno u bouquetu bih možda pronašao i malo orašastog voća. U ustima, Primus je vrlo topao, dobro je zaobljen, fino slankast što ukazuje na mineralnost, snažna je tijela i dugotrajnog finiša SERVICE: ⇗ • 14 ̊C • čaša/glass: velika/large one – tip/type: bordeaux

⍟ ⍟ ⍟ + (mpc/pp: M) RAJNSKI RIZLING 2018 – ŠEMBER ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Plešivica ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina/slope • tlo/soil: vapnenasto-ilovasto/marl limestone • sorta/variety: riesling • gustoća nasada/plantation density: 5000 loza/vines ha • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski/nature friendly PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova/selection of grapes ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: rhein • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Plešivica ZOI/PDO • suho/dry • 13,0 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno/OK – pedantly • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: čisto, uredno, čvrste konzistencije, sortno dobro raspoznatljivo. Rekao bih da je malo prerano pušteno na tržište. Doimlje se sa znatnim potencijalom, i s još vremena u butelji moglo bi i te kako profitirati. Lijepe je žive i pune slamnato-žute boje sa zelenkastom nijansom. Na nosu fino, jačinom umjereno, miris je trajan. Bouquet je u znaku voćnih nota u pravcu domaćeg bijelog koštićavog voća (jabuka, kruška), a pridružuju se diskretno i citrusne niti. U ustima vino nastavlja na kolosijeku mirisa. Živo je, svježe, s jako dobrom kiselosti i slankasto, zaobljeno, vrlo dobroga tijela i dugačkog završetka SERVICE: ⇗ ⇒ • 12 ̊C • čaša/glass: velika/large one – tip/type: rhine….

⍟ ⍟ ⍟ (mpc/pp: M) PINOT BIJELI 2018 – JAREC KURE ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Sveti Ivan Zelina ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina/slope • sorta/variety: pinot bijeli/blancpristup u trsju/approach in the vineyard: klasičan/classic • berba/harvest: redovna/normal ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: aglomerirani OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Prigorje-Bilogora, Zelina ZOI/PDO – vrhunsko s kzp • suho/dry • 12,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno – estetski dobro/OK – from the point of esthetics good • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: mekano, prilično nježno, s blagom dozom kremoznosti, ima punoću, skladno je, lijepo pitko. Svijetlo žućkasto-zelenkasto, kristalno bistro. Miris solidno iskazan, na zrelo koštićavo bijelo voće, zanimljivo je prožet blagom aromom začinskih trava. Usta svježa, lijepo zaobljena, podržavaju spomenute blage začinske niti percepirane na nosu, Tijelo dosta dobro, završetak srednje dugačak SERVICE: ⇑ • – preporuka za jelo/dish recommendation: sir i vrhnje, domaći narezak, tjestenina s bijelim umakom, kuhana i pečena piletina • 10 ̊C • čaša/glass: srednja/medium one tip/type: bourgogne,

⍟ ⍟ ⍟ (mpc/pp: M) CHARDONNAY 2018 – JAREC KURE ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Sveti Ivan Zelina ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina/slope • sorta/variety: chardonnay pristup u trsju/approach in the vineyard: klasičan/classic • berba/harvest: redovna/normal ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: aglomerirani OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Prigorje-Bilogora, Zelina ZOI/PDO – vrhunsko s kzp • suho/dry • 12,5 vol% DIZAJN/DESIGN: uredno – estetski dobro/OK – from the point of esthetics good • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is, iako je deklarirano kao suho, za one koji vole nešto slađe okuse. Svježe, pitko dopadljivo/zavodljivo sa slatkastim notama s kojima se kao potencijalna protuteža miješa dobra kiselost. Svijetle žućkasto-zelenkaste boje, diskretno ali trajno na nosu, nudi zrelo bijelo voće, poput kruške, te nešto orašastog voća poput badema, kao da se malo osjeti i maslac. U ustima vino djeluje s nježnom dozom kremoznosti i kao dobro zaobljeno, tijelom dobro ■ SERVICE: ⇑ • 10 ̊C • čaša/glass: srednja/medium one – tip/type: bourgogne

⍟ ⍟ (mpc/pp: M) ROSÉ 2019 – JAREC KURE ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Sveti Ivan Zelina ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina/slope • sorta/variety: syrah pristup u trsju/approach in the vineyard: klasičan/classic • berba/harvest: redovna/normal ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux – bezbojna, prozirna • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: aglomerat OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Prigorje-Bilogora, Zelina – kvalitetno s kzp • suho/dry • 11,0 vol% DIZAJN/DESIGN: uredno – estetski dobro/OK – from the point of esthetics good • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: u kategoriji mladoga, jednostavno, skladno, živahno, s voćnim notama, bit će svakako prikladno protiv žeđi u ljetnoj vrućini. Lijepe ružičaste boje, možda i malo jače za moderna shvaćanja, na nosu upućuje na domaće crveno bobičasto i jagodičasto voće. Usta vrlo svježa, mekana, s ugodnom kiselosti. Tijelom tanje, finiš kraći ■ SERVICE: ⇑ • 8-10 ̊C • čaša/glass: srednja/medium one – tip/type: bordeaux

⍟ ⍟ ⍟ ⍟ (mpc/pp: XXL) PINOT CRNI Vučjak MMXVIII – ŠEMBER ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Plešivica ■ VINOGRAD/VINEYARD: Vučjak • kosina/slope • nadmorska visina/altitude: 250 – 270 m • tlo/soil: ilovasto-vapnenasto/marl limestone • sorta/variety: pinot crni • loze stare/vines old: 15-20 godina/years • gustoća nasada/plantation density: 5000 loza/vines per ha • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski/nature friendly • berba/harvest: 2018 PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova/selection of grapes • vinifikacija/vinification: fermentacija u drvu – kaci/fermentation in open wood container – maceracija ukupno/skin contact in total: 20 dana/days • dozrijevanje/maturation: bačvice/barrels à 500 lit – 1/3 nove/new, 1/3 rabljene/used 1 put/time – 1,3 used 2X & velika bačva/big barrel ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bourgogne – teška, masivna – massive, heavy • 0,75 lit • ukupno proizvedeno boca/bottles produced in total: 3250 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork – djeluje vrlo kvalitetno/impression of a very good quality OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Plešivica ZOI/PDO • suho/dry • 13,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno/OK – pedantly • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: vrlo kompleksno, ozbiljno i intrigantno, voćno-začinsko-mineralno, čvrste konzistencije, skladno, elegantno, za trošiti svakako uz hranu ali uskoro moglo bi se već, pomalo, i u meditativnim trenucima. Živahne svjetlije providne i crnom pinotu svojstvene rubinske boje s nježnom još ljubičastom nijansom, s lijepo uočljivim filmom i lijenim suzama na unutarnjoj stijenki čaše. Fino iskazana puna i trajna obećavajuća mirisa, bouquet je podosta u znaku tamnog bobičastog i jagodičastog voća te s nitima blago posušenog crvenog cvijeća (ciklama?). a – zacijelo i kao posljedicom dozrijevanja u drvu (ono je savršeno uklopljeno!) – obogaćen je finim notama orašastog voća (nijansa badema!?) U ustima se predstavlja kao baršunasto – tanin, kao jedno od jamstava dužeg vijeka vina u dobroj formi, nazire se ali odlično je ispeglan, vino je živo, s izraženom slanosti te s prikladnom ukupnom kiselosti kao još jednim od jamstava duževječnosti. Tijelo vrlo dobro, završetak dugačak, topao, ugodan • umami/primami! SERVICE: ⇗ ⇒ • 16-18 ̊C • čaša/glass: velika/large one – tip/type: bourgogne

⍟ ⍟ ⍟ (mpc/pp: M-L) PINOT CRNI 2018 – ŠEMBER ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Plešivica ■ VINOGRAD/VINEYARD kosina/slope • nadmorska visina/altitude: 200 m • tlo/soil: ilovasto-vapnenasto/marl limestone • sorta/variety: pinot crni/noir • loze stare/vines old: 5 – 6 godina/years • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski /nature friendly • berba/harvest: redovna PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova/selection of grapes – vinifikacija/vinification: maceracija/skin contact & fermentacija u drvu/fermentation in wood container • dozrijevanje/maturation: velika bačva/big barrel (2500 lit) • na kvascu, koliko dugo/on the lees, how long: 18 mjeseci/months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bourgogne ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Plešivica ZOI/PDO • suho/dry • 12,5 vol% DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno/OK – pedantly • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: složeno, sortno uvjerljivo, nježno i u nosu i u ustima. S dosta živosti i svježine. Svijetle sjajeće rubinske boje, bistro i providno. Ugodna mirisa na koštićavo te bobičasto-jagodišasto voće (trešnja, crveni ribiz…), cvijetna nota. Okusom mekano i zaobljeno, slankasto i s dosta energičnom (ali ne i grubom!) kiselošću što mu daje na zanimljivosti. Tijelom dobro do vrlo dobro, finiš solidne dužine SERVICE: ⇗ • 16-18 ̊C • čaša/glass: srednja/medium one – tip/type: bourgogne

⍟ ⍟ ⍟ ⍟ (mpc/pp: XL) PINOT NOIR PRIMUS 2017 – BOLFAN VINSKI VRH ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Zagorje-Međimurje, Hrašćina ■ VINOGRAD/VINEYARD: Vinski vrh • kosina/slope • nadmorska visina/altitude asl: 300 m • ekspozicija/exposition: jug-jugozapad/south-southwest • tlo/soil: lapor s dosta vapnenca/marl-limestone • sorta/variety: pinot noirpristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski (organski, na tragu biodinamike)/nature friendly (organic, on the way to biodynamic) – službeni Eko-znak na etiketi/official Eco sign on the label: da/yes PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova/selection of grapes • dozrijevanje/maturation: bačva/barrel ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bourgogne • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: na navoj/screw cap OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Zagorje-Međimurje – vrhunsko s kzp • suho/dry • 14,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno – estetski dobro/OK – from the point of esthetics good • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: kompleksno, na kolosijeku sorte, vrlo toplo, živo, mekano, prikladno za trošiti uz (nešto konkretniju) hranu. Lijepe kristalno sjajeće providne rubinske boje, na unutarnjoj stijenci čaše stvara, kao indikatora gustoće i kompaktnosti, debeli film od kojega nastaju lijeno cijedeće suze. Na nosu umjerene jačine, no duže trajnosti. Usmjerava na zrelo a moglo bi se reći i malo već prosušeno domaće tamno bobičasto voće, osjeti se kontakt vina s drvetom ali utjecaj drveta ne narušava sklad i profinjenost. U ustima aromatika u pravcu tamnog bobičastog voća se nastavlja. Ovaj pinot je mekan, zaobljen, donekle kremast, slankast i vrlo s lijepom kiselosti, kad ga se pije mimo (odgovarajućeg) jela ostavlja dojam da bi mu bolje odgovaralo da je s malkice manje – recimo: za 0,5 vol % – topao • umami – primami SERVICE: ⇗ • 16-18 ̊C • čaša/glass: velika/large one – tip/type: bourgogne

Pjenušci/sparklings

⍟ ⍟ ⍟ ⍟ ⋆  (mpc/pp: XXL) PAVEL brut 2016 – ŠEMBER ■ PORIJEKLO/ ORIGIN: Plešivica ■ VINOGRAD/VINEYARD: Pavel • kosina /slope • nadmorska visina/altitude: cca 200 m • tlo/soil: vapnenasto-ilovasto/marl, limestone • sorta/variety: chardonnay 90 % & plavec žuti • loze stare/vines old: chardonnay 15-20 godina/years – plavec žuti 40 godina/years • gustoća nasada/plantation density: 5000 loza/vines per ha • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski/nature friendly PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova/selection of grapes • vinifikacija/vinification: fermentacija u inoksu • odležavanje/resting after the alcoholic fermentation: drvo/wood – velika bačva/big barrel PJENUŠCI, metoda/SPARKLINGS, method: klasična/classical (champenoise) • u boci na kvascu prije degoržiranja/in the bottle on the lees before the degorgement: 30 mjeseci/months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: champagne • 0,75 lit • ukupno proizvedeno boca/bottles produced in total: 5000 ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Plešivica – vrhunsko pjenušavo • brut • 12,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: pedantno – estetski jako dobro/pedantly – from the points of esthetics very good • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: elaborirano, kompleksno, rafinirano. Lijepe pune žućkasto-zelenkaste boje, odličnog perlanja brojnim finim sinim mjehurićima, već pogled na lijeno cijedeće suze koje ostavlja na unutarnjoj stijenci čaše govori o dobroj gustoći. Na nosu djeluje profinjeno, Upućuje na bijelo koštićavo voće posebice na kiselkastu jabuku, nudi i citrusne nijanse, upliću se note korice kruha, brioša, osjeti se i nit mineralnoga. U ustima elegantne jačine, vrlo živo, perlicama peckavo taman toliko koliko treba. Ugodi i bogatstvu okusa pridonosi i stanovita kremoznost. Kiselost je izvrsna, a zamjetna je i blaga slanost. Tijelom vrlo dobro, finiš ugodan, svjež, traje • umami – primami SERVICE: ⇗ • preporuka za jelo/dish recommendation: tjestenina s bijelim rafiniranim umakom, plodovi mora, oborita riba, gregada • 10 ̊C • čaša/glass: velika/big one

Istra & Kvarner / Istria & Quarnaro

⍟ ⍟ ⍟ ⋆ (mpc/pp: M-L) MALVAZIJA G Cru 2018 – MARIJAN ARMAN ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Hrvatska Istra/Zapadna Istra ■ VINOGRAD/VINEYARD: iako je na etiketi označeno s G cru što sugerira grand cru a to su u francuskoj apelaciji najbolje vinogradske pozicije (moglo bi biti problema s Francuzima; mi inače nemamo službeno reguliranu oznaku grand cru, a neki naši vinari koji su svojedobno svoja vina označavali s grand cru morali su pod pritiskom Francuza prijeći na drugo, najčešće na gran select), naziv vinograda, njegovu točnu lokaciju ili neko pojašnjenje o njemu nije naznačeno/on the label no name or explanation about the G cru vineyard • sorta/variety: malvazija istarska PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova/selection of grapes • dozrijevanje/maturation: bačvica/small casc (barrique) ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux – visoka vitka/high tall • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: aglomerat OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Hrvatska Istra – vrhunsko s kzp • suho/dry • 13,8 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno/OK • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: vrlo konkretno, dosta gusto i jače toplo. Skladno, prikladno za piti uz moćniju hranu. Punije slamnato-žute boje već prema zlaćanoj, na unutrašnjoj strani stijenke čaše stvara deblji film koji se pretvara u lijeno cijedeće suze. Na nosu prilično diskretno, ali složeno, nota barriquea je zamjetna ali i suzdržana, vrlo dobro uklopljena. Miris upućuje na zrelo i prosušeno bijelo koštićavo voće (jabuka), malkice i na smokvu, u tragovima se otkrivaju i cvijetne note. U ustima vino nastavlja aromatski profil iz nosa s time da je izričaj intenzitetom nešto jači i bogatiji za koju cvijetnu i začinsku senzaciju. Dobro je zaobljeno, slasno, blaga slanost/mineralnost i dobra kiselost drže živost. Tijelo je vrlo snažno, finiš dugačak, topao. Dobar odnos sadržaja butelje i maloprodajne cijene u Vrutku SERVICE: ⇗ • preporuka za jelo/dish recommendation: pečena masnija riba, brudet, pečena piletina, puretina teletina pod pekom, zreli tvrđi sir • 13-14 ̊C • čaša/glass: velika/large one – tip/type: bourgogne

⍟ ⍟ (mpc/pp: L-XL) TERAN 2015 Rezerva – MARIJAN ARMAN ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Hrvatska Istra, Zapadna Istra ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: teran PODRUM/CELLAR, dozrijevanje/maturation: drvena bačva/wooden barrel ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux – tanka i visoka/tall and slim • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork – slabija kakvoća/bad quality OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: kvalitetno s kzp • crveno suho/dry • 13,7 vol% ■ DIZAJN/DESIGN, čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: malo umorne rubinske boje s granatnom nijansom, dosta dobre jačine na nosu. Bouquet vodi u domenu drva te tamnog bobičastog suhog a, donekle, i orašastog voća. U ustima toplo, osjet, koji se nastavlja kolosijekom mirisa, ostavlja stanovitom živošću povoljniji dojam. Tijelo vrlo dobro, finiš solidne dužine   SERVICE: ⇑ • preporuka za jelo/dish recommendation: rustikalna jela/rustical plates • 14 ̊C • čaša/glass: srednja/medium one – tip/type: bordeaux

Slavonija & Hrvatsko podunavlje / Slavonia & Croatian Danube region

⍟ ⍟ ⍟ ⍟ ⍟  (mpc/pp: M-L) VENJE BIJELO 2010 kasna berba barrique – ENJINGI ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Zlatna dolina, Kutjevo ■ VINOGRAD/VINEYARD: Venje • kosina/slope • ekspozicija/exposition: jug • tlo/soil: vapnenasto-ilovasto/marl-limestone • sorta/variety: Graševina, Pinot sivi, Rizling rajnski, Sauvignon bijeli, Traminacpristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski (organski)/nature friendly (organic) – službeni znak Eko na etiketi/official Eco sign on the label • berba/harvest: kasna i izborna (plemenita plijesan)/late & Auslese PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova/selection of grapes • dozrijevanje/maturation: bačvice/cascs 500 lit – mjeseci/months: 12; poslije/after: sljubljivanje vina/blending of the wines – odležavanje, stabilizcija/ageing, stabilisation: inoks/stainless steel – dvije cisterne zapremnine/two containers à 10.000 lit ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux – bezbojna/no colour – personalizirana, malo izgledom a posve prezimenom/personalizied, a bit in the shape, but fully with the last name (Enjingi) • 0,75 lit • punjenje po potrebi/bottled after the demand ■ ZATVARAČ/CLOSURE: algomerate OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Slavonija, Kutjevo – vrhunsko s kzp • suho/dry • 14,1 vol% • ukupno je bilo proizvedeno/totaly produced: 21.000 lit DIZAJN/DESIGN: uredno/OK • malo pretrpano/to much details on a small space • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: sasvim drukčije od većine bijelih vina danas na tržištu. Odmah na početku treba naglasiti kako to što na etiketi piše kasna berba ne znači da je vino slatko i desertno kako bi se moglo pretpostaviti iz spomenutog izraza. Nos doduše upućuje na slatko, a i okus ima slast, no ovo vino iz kategorije suhoga jako dobro prija ne tek uz neki manje slatki kolač nego i uz rafiniranu slanu hranu, k tome jaču, pikantniju. Odlično je i za trenutke meditacije. Plod je Enjingijve filozofije prirodnog puta, i rekao bih da djeluje vrlo iskreno. Nevjerojatno je svježe za (pogotovu bijelu) kapljicu staru punih devet godina! Enjingi je, svjesno ili slučajno i iz potrebe, prešao na drukčiji – suprotan – model dozrijevanja/odležavanja tj. poslije sazrijevanja svake sorte najprije u bačvici i, potom, sljubljivanja, držanje kapljice dugo u inoksu i tek onda punjenje, kako dođu nove narudžbe s tržišta. Nakon što je poslije toliko vremena napunjeno, vino bude spremno za piti nedugo iza punjenja, dakle logična je preporuka da ga po punjenju nije nužno duže zadržavati u butelji u podumu. Venje bijelo 2010 je zlatno-žute (nimalo degradirane!) boje, zadržava se s debelim filmom i lijeno cijedećim suzama u čaši. Nos umjerene jačine, trajan. Sugerira zrelo slatko bijelo koštićavo voće, nudi floralne nijanse (bijelo cvijeće), medne note, diskretno se javlja plemenita plijesan. Bogatstvu bouqueta, uz noble arome botritisa, pridonose i one nastale ne samo boravkom u drvu nego i nastale s vremenom kroz godine. Usta vrlo privlačna, i te kako živa, okus zaobljen, donekle i kremast, vrlo ugodan zahvaljujući lijepima kiselosti i slanosti (mineralnosti) koje odlično pariraju osjetu slasti. Tijelo je čvrsto, snažno, finiš dugačak i osobito ugodan. • umami! SERVICE: ⇗ • preporuka za jelo/dish recommendation: kulen, domaća slavonska šunka, pečeni smuđ, mlaka pečena prasetina, zreli tvrđi sir, zreli sir s plemenitim plijesnima… • 13 ̊C • čaša/glass: velika/large one – tip/type: bourgogne

⍟ ⍟ ⍟ ⍟ (mpc/pp: M) GRAŠEVINA 2015 kasna berba – ENJINGI ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Kutjevo ■ VINOGRAD/VINEYARD, pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski (organski)/nature friendly (organic) – službeni znak Eko na etiketi/official Eco sign on the label • berba/harvest: listopad/october PODRUM/CELLAR, dozrijevanje/maturation: tonneau (500 lit) • na kvascu, koliko dugo/on the lees, how long: 7 mjeseci/months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux – personalizirana • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: aglomerat OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Slavonija – vrhunsko s kzp • suho/dry • 14,2 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno/OK • čitljivo/legible: dobro /good VINO je/WINE is: kompleksno, puno, zrelo, voćno-cvijetno, toplo, s dosta nerva iako je petogodišnjak. Lijepe pune žive žućkasto-zelenkaste boje, s lijeno cijedećim suzama na unutrašnjoj stijenki čaše. Diskretnog ali postojanog mirisa, s bouquetom u pravcu domaćeg zrelog bijelog koštićavog voća i, rekao bih, u nijansi, dinje, te bijelog cvijeća, kao da se tu provlače niti kamilice i meda, dojam je i zerice plemenite plijesni. U ustima dosta gusto, fino zaobljeno, donekle kremasto s time što tu kremoznost, koja inače vuče blago na slast, s jedne strane ublažuje jedva zamjetna fino gorkasta nota (paljenoga) a s druge strane energično kao da je razbijaju, u povoljnom smislu, dodir slanoga (mineralnog) i bljesci odlične kiselosti. Tijelo vrlo dobro, završetak dugačak, fino gorkast • umami primami – odličan odnos sadržaja boce i maloprodajne cijene (Vrutak) SERVICE: ⇗ • 14 ̊C • čaša/glass: velika/large one – tip/type: bordeaux, s malo širim rubom/with a bit larger rim

⍟ ⍟ ⍟ (mpc/pp: M) CABERNET SAUVIGNON 2017 – BUHAČ ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Hrvatsko podunavlje, Ilok ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: cabernet sauvignonpristup u trsju/approach in the vineyard: klasičan/classic PODRUM/CELLAR, dozrijevanje/maturation: drvena bačva/wooden barrel ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork – solidna kakvoća OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: vrhunsko s kzp • suho/dry • 13,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno/OK • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: standardno čisto, uredno, sortno raspoznatljivo, toplo, lijepe gustoće. Tamne je gotovo neprobojne živahne rubinske boje, na unutarnjoj stijenci čaše stvara deblji film koji se pretvara u lijeno cijedeće suze. Mirisom umjerene jačine, trajno. Bouquet upućuje na herbalne note te, u drugom planu, na tamno bobičasto voće, doticaj s drvetom ostavio je traga a da nije bitno narušio ukupan sklad, međutim donekle je odmogao mogućoj profinjenosti, eleganciji. U ustima vino je dobro zaobljeno, tanin zamjetan ali prilično dobro pripitomljen, Tijelo vrlo dobro, završetak topao, dosta dugačak. Odnos između sadržaja butelje i mpc-a: vrlo dobar (Vrutak) SERVICE: ⇗ • preporuka za jelo/dish recommendation: jača i donekle rustikana jela poput pečenja s ražnja, roštilja, gulaši… • 16-18 ̊C • čaša/glass: srednja/medium one – tip/type: bordeaux

SVIJET u ČAŠI Kronika – 02.2020 – Chronicle WORLD IN a GLASS



kroz
/through
   

ŽELJKO SUHADOLNIK

Suradnici/contributors: Vinko Lozica, Zlatan Trsenjak, Zdravko Vodnik, Miran Debeljuh ⦁ Foto: Marko Čolić

_________s vama već – 28 godina/years – with you__________

Dok se čeka na novo ZRELO vince – sjet na prizor iz doba lanjske berbe: pogled na vinograd traminca obitelji Jagunić na Plešivici

 IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Sajmovi, festivali, ocjenjivanja, prezentacije 2020: ACROBAT PORTFOLIO TASTING 2020 ⦁ En Primeur 2020: BERBA 2019 IZVANREDNA u ISTRI! ⦁ HRVATSKI VINARI NA VINEXPO-WINE PARIS 2020 ⦁ LAUBA, WineRI, FESTIWINE, ZARA ARSENAL, SUMMA LAGEDER ⦁ PROLJETNI MUNDUS VINI 2020: HRVATSKA MAKEDONIJA… ⦁ CONCOURS MONDIAL: BEZALKOHOLNO i NISKOALKOHOLNO ⦁ Priznanje našima: MALETIĆ i BUBOLA u TALIJANSKOJ AKADEMIJI ZA LOZU i VINO ⦁ Maslina-ulje-vino: PUNTA CISSANA i PUNTA GRECA ⦁ Eno-gastro i turizam: GRAN CORONICA & MORGAN, CONCERTO GROSSO SELVAGGINA ⦁ DRAGULJI PLEŠIVICE – ANA GRGIĆ IZ LOKOŠIN dOLA ⦁

POTROŠAČKI PUTOKAZ – 02.2020 – BUYING GUIDE

__________________________

Sajmovi, festivali, ocjenjivanja, prezentacije

ACROBAT PORTFOLIO TASTING 2020: NA VIŠE NAČINA NA NEBESKOJ VISINI

            Bilo je već u Zagrebu i Hrvatskoj mnogo relevantnih vinskih događanja, od klasičnih sajmova na klasičnim sajamskom prostorima do manifestacija festivalskog tipa s izlagačima raspoređenima ne po paviljonskim štandovima nego za stolovima u reprezentativnim i chic-prostorima poput hotela (vrlo) visoke kategorije, odnosno muzeja, galerija, koncertnih dvorana, finih restorana. Nakon toliko godina, kao dosad najače priredbe te vrste nametnule su se novembarski međunarodni festival Zagreb vino.com na ekskluzivnoj lokaciji, u zagrebačkom hotelu Esplanade *****, ovog studenoga bit će mu 15. jubilarno izdanje, te Vinart Grand Tasting u zagrebačkoj dvorani Lauba, na programu obično početkom ožujka, ove godine (6. i 7. 03.2020.) bilježi peto izdanje. Dojam je da se polagano ali sigurno diže WineOS… Zagreb Vino.com i Vinart Grand Tasting u Laubi statusno slove kao događaji koji su premašili okvire Hrvatske i po važnosti su na određeni način postali šire regijski.

                Međutim sredina veljače 2020. donijela je dosad na ovim našim prostorima s obzirom na koncentraciju elitnih internacionalnih imena kao izlagača još neviđeni event – Acrobat Portfolio Tasting, u prijevodu bi to bilo kušanje proizvoda iz ponude zagrebačke uvozničke i distribucijske kuće za vino, jaka pića i delikatese Acrobat, koja inače u Metropoli ima dva punkta za maloprodaju – vinoteke pod nazivom Svijet Vina, jedna je u Boćarskom domu a druga kod Europskog trga u najstrožem središtu grada. APT 2020 u Zagrebu bio je na niz načina na nebeskoj razini: tik pod oblačićma na osmom katu hotela Hilton Garden Inn, značajan skup proizvođača iz svijeta s reputacijom na nebeskoj visini, proizvodi nebeske kakvoće ali i – nebeskih cijena, u publici niz naših najpoznatijih sommeliera, ugostitelja…

Ostvareni san – svjetske vinske legende u Zagrebu, na jednom mjestu istoga dana u isto vrijeme, pod njegovom dirigentskom palicom: u društvu s Gaiom Gajom, kćerkom legendarnog Angela Gaje je Dino Kušen kao organizator elitne smotre Acrobat Portfolio Tasting u zagrebačkom Hiltonu Garden Inn-u. Gaia Gaja u Zagrebu nudila je barolo, barbaresco, brunello i Ca’marcandu. Na njenoj radionici još i, konkretno, Barolo Sperss 1995, Barbaresco 1999 te Brunello di Montalcino Rennina (2004, sjajno) i cuvée Ca’Marcanda 2000 (merlot, cabernet sauvignon, cabernet franc). Evo i što je kao svoju impresiju rekla o manifestaciji: – Vrlo mi se dopalo događanje Acrobat Portfolio Tasting u Zagrebu. Za uspjeh priredbe bitne su kvaliteta izlagača i kvaliteta posjetitelja, a po meni i izlagači i posjetitelji bili su na visokom nivou, dakle priredba je svakako uspjela. Jako mi se svidio elegantni ambijent u kojemu je APT održan, organizator se i te kako pobrinuo da vina budu na prikladnoj temperaturi a i da se poslužuju u vrhunskoj čaši. Tako je pokazao koliko cijeni nas kao proizvođače i naša vina. Šteta je što j izostao katalog s popisom izlagača i nazivima vina, ipak je tu riječ bila o izlagačima i proizvodima svjetske špice

               Kroz druge sajamske i festivalske manifestacije vezane uz vino prošlo je u ulozi izlagača ukupno već dosta vrlo vrlo renomiranih inozemnih proizvođačkih imena vezanih uz vino i jaka pića, ali do sada ih se, ako me pamćenje dobro služi, još nikad kao sada u Hiltonu nije skupilo organizirano i na jednoj istoj lokaciji istodobno i toliki broj s uistinu elitnim pedigreom. Doduše, nešto tek slično dogodilo se u zagrebačkom hotelu Antunović na samom početku 2008. godine kad je prva hrvatska revija za vino, gastronomiju i turizam Svijet u Čaši proslavu 15. godišnjice svojega izdavanja, inspirirana dakako ulaskom Hrvatske u EU, organizirala kao Europsku vinsku cestu.

          Elitna prva liga ne samo visoko afirmiranih nego i legendarnih europskih proizvođača vina i jakih pića te čaša (Zalto!; kaucija caše za posjetitelje iznosila je 200 kuna) u režiji tvrtke Acrobat okupila se u sljedećem sastavu: Adami, Gaja, Biancavigna, Château la Nerthe, Château Pontet-Canet, Clarence Dillon, Dal Forno Romano, Christian Moreau, Dr.Loosen, Marchesi de’ Frescobaldi, Marchesi di Barolo, Billecart-Salmon, Juve & Camps, Marjan Simčič, Olivier Lefaive, Paraschoss, Pascal Jolivet, Roberto Voerzio, Accordini, Trudon, Tua Rita, Le Macchiole, Vega Sicilia, Château Fuisse, Machler Besse, Maison Sichel, Vista Hill (Lepa Brena), od hrvatskih vinara nazočni su bili Meneghetti, Galić i primoštenski Vina Prgin. Od proizvođača i ponuđača jakih pića, u odvojenome prostoru: Delamain, Tesseron, Berta, Black Fire, Robi Marton Gin, Gin Mare, Capucana, Ysabel Regina, Chartron, Chase, Cocchi, Crystal Head Vodka. U predvorju su izlagali Artesan (voda), Franck (kava), Castillo de Canena (posebno cijenjeno španjolsko maslinovo ulje), Coravin, Zalto

                Na sto muka – odakle početi! Svaki je stol privlačio kao jak magnet, događaj je trajao od podneva do 20 sati. A vrebale su još, istodobno, i radionice: Marjan Simčič vertikala sauvignona Opoka cru Jordano, pa Olivier Leflaive, Gaja, Roberto Voerzio, Frescobaldi, Dal Forno Romano

Marchesi di Barolo, iz mjesta Barolo u Langama u Pijemontu: Anna Maria Abbona i njena kćerka Valentina. Pažnju je osobito privlačio njihov Barolo Cannubi (Cannubi je izdvojena vinogradska pozicija tipa grand cru a smještena uz mjesto Barolo). Dolje: moj sjet na posjet Barolu prije koju godinu – impresivni povijesni Castello di Barolo u Barolu, zatim sjedište tvrtke Marchesi di Barolo i vinski podrum kuće. Inače Anna Abbona vrlo se pohvalno izrazila o manifestaciji APT u Zagrebu, evo i njenih riječi (slobodan prijevod): Smatram da je manifestacija APT imala snažan pozitivni odjek. Oduševljene smo kćerka i ja bile kad smo vidjele da se program odvija u ekskluzivnom ambijentu, uz ekskluzivne čaše i s brojnim elitnim proizvođačima kao izlagačima. Bile smo ponosne što smo imale priliku biti sudionici takvog događanja na visokoj razini. Publika je bila vrlo stručna i zainteresirana za to što joj je ponuđeno. Nadam se da će se naša suradnja s Dinom Kušenom i s Acrobatom lijepo razvijati. (In generale riteniamo che l’evento APT sia stato decisamente di grande effetto positivo: già all’arrivo in aeroporto abbiamo sentito parlare della degustazione che si sarebbe svolta il girono successivo, il primo tasting di risonanza a Zagabria. Siamo rimaste colpite dalla precisa organizzazione ed attenzione per i dettagli: una location di prestigio e dettagli molto accurati per. es. calici e accessori Zalto, molti brand esclusivi del portfolio di Acrobat, e la presentazione nella sala. Il pubblico, locale e non, era molto interessante (è stato gratificante che fosse riservato solo ad invitati selezionati: stampa, potenziali clienti specializzati e privati alto-spendenti) ed entusiasta dell’offerta a loro dedicata. L’impressione personale è stata quella di un evento esclusivo e di alto livello, ed è stato per noi motivo di orgoglio averne fatto parte e con la sensazione che la collaborazione iniziata da poco con Dino Kusen possa crescere con grandi soddisfazioni)

_________________________________________

Pogled u prošlost: EUROPSKA VINSKA CESTA u ZAGREBU – Dakle, nešto tek slično summitu na priredbi Acrobata dogodilo se u zagrebačkom hotelu Antunović na samom početku 2008. godine kad je prva hrvatska revija za vino, gastronomiju i turizam Svijet u Čaši proslavu 15. godišnjice svojega izdavanja (prvi broj svjetlo dana ugledao je na Martinje 11.11.1992.) organizirala kao manifestaciju Europska vinska cesta. Tom prigodom smo na cjelodnevnom događanju kao izlagače, uz ponajbolje hrvatske kuhare i vinare, okupili i renomirane vinske kuće iz Austrije (prvenstveno Burgenlanda), Francuske (mahom Bordeaux – Brane Cantenac, Branaire du Cru Beaucaillou, Canon la Gaffelière, Chateau Thiuley…), Italije (Collio, Toscana, Pijemont – Joško Gravner, Stanko Radikon, Gorolamo Dorigo, Gianluca Grasso di Elio Grasso, Ciacci Piccolomini d’Aragona, Siro Pacenti, Castello di Querceto, Fontodi…), Mađarske (Villany – Attila Gere, Joszef Bock), Makedonije (Negotino, Bovin), Njemačke (rajnska oblast – Reichsrat von Buhl, Basserman Jordan, Armin Diel), Slovenije (od stranaca Slovenaca je bilo najviše, odazvali su se npr. konkretno Batič, Mlečnik, Movia, Marjan Simčič, Ščurek, Santomas, Vinakoper…)…◾

Europska vinska cesta Svijeta u čaši, početkom 2008.: uz Tomislava Antunovića, vlasnika hotela Antunović, i Vladu Krauthakera, su slovenski vinar Valter Mlečnik, vinari s Collija Stanko Radikon i Franco Sosol Il Carpino, te ugostitelj Devetak, a dolje, uz naše Plenkovića i Enjingija, Ivan i Miha Batič, Mate Kliković i Joško Gravner. Iz austrijskog Burgenlanda došla je cijela delegacija vinara na čelu s tadašnjim visokim funkcionarom u Trgovinskoj komori Gradišća Hermannom Schoenom

Iz vinogorja Colli orientali del Friuli – Girolamo Dorigo, koji rastače svoj pjenušac jer tog je dana slavio rođendan. Pored je Gianluca Grasso iz znane pijemonske vinske kuće Elio Grasso. Iz mađarskog Villanya s vinima su bili prisutni Attila Gere i Joszef Bock, a iz bordoškog vinogorja Brane Cantenac, Branaire du Cru Beaucaillou, Canon la Gaffelière, Château Thiuley, iz Njemačke Reichsrat von Buhl, Basserman Jordan, Armin Diel

______________________________________________

S Robertom Voerziom i Cesareom

Ambijent u Hilton Garden Innu vrlo ugodan, prostran, na osmom katu hotela, kroz široke staklene stijenke ulazilo je unutra puno svjetla, a prema van pružao se lijepi pogled na grad. Posjetitelja mnogo – bolje reći uzvanika jer ulazilo se ne s kupljenom ulaznicom nego na poziv organizatora koji je htio okupiti poslovnu publiku dakle distributere vina, ugostitelje vlasnike lokala, sommeliere, eno-gastro i turističke novinare (među pokroviteljima priredbe navedena je i Turistička zajednica Zagreba), blogere. Gužvi nije bilo. Iz razgovora s izlagačima mogao sam zaključiti da su zadovoljni s nastupom i općenito s time što su došli u Zagreb, nekima je ovo bio i prvi put, i u više navrata su mi ponovili da će gledati da ponovno dođu već uskoro…. Jedan od onih od kojega sam najviše puta čuo tu rečenicu da će uskoro ponovno doći bio je Roberto Voerzio, pijemontski vinogradar i vinar z sela La Morra u vinogorju Barolo.

                Roberto Voerzio opredijelio se za ekstra visoku kakvoću proizvoda, ekološki pristup, pomno je – dok se to još moglo! – izabrao pozicije za svoje trsje, prinosi su po lozi od 0,5 kg za najveće špice do maksimalno kilogram. Voerzio uzgaja nebbiolo, za vino barolo (po različitim ekstra pozicijama npr. Cerequio, Sarmassa, Serra, Rocche dell’Annunziata, Fossati…) te za vino Nebbiolo Langhe, zatim barberu, pa merlot. Nagli njegov uzlet prema nebu u komercijalnome smislu počeo je kad mu je prije ima tome već dosta godina američka vinska revija Wine Spectator za nekoliko vina u recenzijama, koje obuhvaćaju i prognozu o dugovječnosti (vremenskom roku trajanja kroz koji vino ne samo da izdržava u jako dobroj kondiciji nego kroz koji se i još razvija i postaje boljime!) dodijelila po 100 od mogućih 100 bodova. Voerzijeva velika vrijednost su ne samo vina sa 100 od mogućih 100 bodova nego i stalnost u ekstra visokoj performansi, iskrenost i pouzdanost. Sukladno tom njegovom permanentno visoko-kvalitativnom letu su, dakako, i visokoleteće cijene Robertovim buteljama – 120, 130 € i više)

Dar za dobrodošlicu: na samom ulasku u izložbeni dio posjetitelje su dočekivali za svojim stolom jedan od najboljih vinara današnjice Roberto Voerzio iz La Morre u Pijemontu i njegov djelatnik Cesare. Na čaši su se u pratnji nasmijane dame zaustavili naš znani sommelier Filip Savić i sve popularniji chef Ivan Pažanin. Voerzio je ubrzo poslije otvorenja priredbe održao vinsku radionicu i prezentirao svoje izvrsne Barbere d’Alba – Ceretto 2017 i Pozzo dell’Annunziata 2015, pa Barolo Fossati 2015, Barolo Cerequio 2014 i, kao špicu, Barolo Fossati Case Nere 2008 Riservu. U svom radu oko plemenite kapljice Roberto Voerzio vodi se mottom Ne samo u dobrim godištima nego svake godine nastojati proizvesti zamamno vino. Zasad mu to i uspijeva!

Vinogorje Châteauneuf du Pape zastupao je Château la Nerthe. Vrlo lijepi Châteauneuf blanc (bijeli) 2018, ali naprosto sjajan snažni Châteauneuf Cuvée des Cadettes rouge 2016. Stol pored, lijevo, bio je u znaku Bordeauxa i crnjaka Château Anglondet obitelji Sichel iz Margauxa, izvanredan, vrlo elegantan slani crnjak 2010

Krivac za taj APT u luksuznom hotelu Hilton Garden Hill Inn je Dino Kušen, osnivač uvozničke i distribucijske kuće Acrobat. U najavama priredbe spomenuo sam već da je on dugo maštao o takvom skupu zvijezda vina i pića u glavnome gradu RH i sad mu se, eto, san ostvario. Prva Kušenova ovako velika i zahtjevna organizacija prošla je, sudeći po zadovoljstvu izlagača i iskazanoj njihovoj spemnosti da dođu ponovno, na ispitu održanome tog subotnjeg popodneva u Hiltonu, Dino Kušen najavljuje da namjerava nastaviti s ovom priredbom i da bi ona bila bienalna.

Istina, nije baš da je i sve organizacijski-realizacijski bilo perfektno, moja velika primjedba je da ovakva manifestacija nije smjela proći bez odgovarajućeg kataloga s popisom ne samo izlagača nego i s navodom etiketa koje se izlažu (katalog je dokument o postojanju, a ujedno i odličan priručnik i vinskim trgovcu i novinaru za bilješke pri obilasku izlagača). Zatim, uoči manifestacije trebalo više raditi na marketingu kroz koji onda, već sada na završetku debitantske manifestacije, početii učvršćivati temelje za buduće uspješne priredbe. Svakako ubuduće vidjeti da se ne ponove određeni propusti koje možda ovaj put dobar dio nazočnih nije ni primijetio, ali i vidjeti kako dograditi priredbu u konceptu i, možda, sadržajima. Jedno od razmišljanja moglo bi ići i u pravcu toga da se, unatoč nastojanju da se prvenstveno maksimalno privuku profesionalci iz branše, uz pojačani angažman na privlačenju tzv. poslovnih posjetitelja, vrata na priredbu otvore i za prikladan sloj šire publike, dakako uz ulaznicu plaćenu po adekvatnoj cijeni. Često se u marketingu krajnji potrošači zanemare, a tome tako ne bi trebalo biti, nužno je kroz promidžbu naglasiti kojem se sloju publike, s obzirom na ono što nudi, organizator obraća. Mnogo je ljudi općenito koji imaju mnogo novaca ali istodobno nemaju i filing kako taj novac trošiti na kvaltetan način, dakle od njih valja boljim informiranjem i nuđenjem mogućnosti edukacije stvoriti kvalitetne potrošače.

Jedna promjena u odnosu na ovo što se dešavalo u Hiltonu sada mogla bi biti i uvedena mogućnost kupnje ii narudžbe nekih boca izravno na određenom Acrobatovu pultu u hotelu. I, rekao bih, još nešto: što se tiče izlagača svakako energičnije i elastičnije poraditi na tome da na događanju bude u ulozi izlagača više naših za ovaj profil i ovu razinu biranih imena, te se pobrinuti da se poveća broj vinskih trgovaca a pogotovu vinskih novinara iz inozemstva, tako da se priredba može sjajno iskoristiti i za promidžbu viskokvalitetng i osebujnog hrvatskog vina pa i naše domaće gastro(čitaj:turističke) ponude prema van.

Konjaci prve lige: Tesseron, te Delamain

Kamo će suza neg’ na oko! Znana opatijska sommelijerka i ugostiteljka Danijela Kramarić sa kćerkom, naravno, nije mogla tek tako proći pored stola sjajnog bordoškog (Pauillac) Châteaua Pontet Canet, mamu i kćer tu je primio Noé Tesseron, sin vlasnika Alfreda Tesserona. Sjajan Château Pontet Canet 2016 Pauillac (mpc. butelje: oko 70 €)

Primoštenski kraj, babić i poziciju Bucavac promovirala je vinarija Prgin, OPG-a Prgin Horvat. Poslovnjaka par excellence Alena Bibića, kojemu bi svakako kao izlagaču bilo mjesto na ovoj manifestaciji APT, vidjeli smo tog dana u Hiltonu kao posjetitelja, možda je samo istraživao da vidi bi li bilo odnosno koliko bi bilo dobro za njega da izlaže sljedeći put . Dolje: kutjevačka vina Galić

S Tizianom Accordinijem, uz odličan Amarone Forneto Riserva kuće Stefano Accordini iz okolice Verone, obitelj je u podrumu

Odličnu radionicu pripremio je Marjan Simčič iz Goriških brda, a predstavio je vertikalu Sauvignon blanc Opoka Jordano cru od berbe 2017 (aktualne na tržištu) do berbe 2012. Cilj je bio pokazati kako ekstra položaji, poput laporastog Jordana, i stare loze, u ovome slučaju 55 godina, mogu dati izvanredno vino maltene u svakoj a ne samo u vrlo dobroj do izvanrednoj godini. Od šest vina posebno su mi se dopali sauvignoni Opoka cru Jordano snagom, mineralnošću i elegancijom berbe 2016 i 2013, a profinjenošću i delikatnošću 2017, te kao vrlo ugodno iznenađenje iz slabijeg godišta – berba 2014

Poseban dio programa je ekskluzivna svečana večera uz sudjelovanje cijenjenih hrvatskih chefova Hrvoja Zirojevića, Marka Alilovića, Marina Rendića, Hrvoja Kroflina, Belizara Miloša…

Iz razgovora s izlagačima oko nastupa na najmovima i festivalima učinilo mi se da kao slijed razvoja tržišta općenito dolazi vrijeme naglašenog nastupanja na promocijskim smotrama vina prvenstveno u suradnji sa svojim uvoznikom i distributerom vina za neko ciljano zemljopisno područja. Dosta tih renomiranih svjetskih vinara nazočnih sada u zagrebačkom Hiltonu kazalo mi je da razmišlja o osjetnom smanjenju nastupa na danas već, inače brojnim, klasičnim sajmovima i festivalima. namjera im je kao svoje izlagačko mjesto zadržati samo jedan svjetski relevantan sajam koji ima moć privlačenja dovoljnog broja poslovne publike iz svijeta (ProWein pa, možda i Wine Paris?, pa Merano, praktički na tromeđi zemalja koje su interesantne kao tržišta: Italija, Švicarska, Austrija, velika blizina i Njemačke). Sve više se gleda da se nastupa na ovakvim priredbama u organizaciji baš vinskih trgovaca (razumljivo!) s kojima se tijesno radi na određenome geografskom prostoru. Vrijedilo bi Dini Kušenu obići događanja u organizaciji Gerharda Krachera iz austrijskog Burgenlanda, on je ne samo proizvođač vina nego i vlasnik uvozničke I distribucijske kuće, i svake godine u ranu jesen kod sebe na posjedu u Ilmmitzu priredi za poslovnjake ali i za širu a imućnu publiku ovakvu smotru što vlastitih etiketa što etiketa koje on uvozi i distribuira, imena izlagača su zvjezdana a ulaznica se masno naplaćuje. Vrijedi vidjeti i kako svoju priredbu Summa organizira vinar Alois Lageder u Magrèu u Južnom Tirolu. Na takvim manifestacijama promatranjem detlaja moguće je naučiti mnogo toga što se onda korisno i uz eventualnu prilagodbu može lijepo primijeniti u svojemu poslu.♣

____________________________________

2020 – Kao što mi sa svojim proizvodima želimo prodrijeti van, tako eto, logično, i stranci sa svojim uradcima i ponudom nastoje sebi osigurati i dio našeg tržišta. Svako malo u nas se, najčešće uz pomoć/potporu veleposlanstava, održavaju prezentacije između ostaloga i vina. Prije nekoliko mjeseci u Zagrebu je Španjolska ambasada pomogla predstavljanje vina Španjolske, a sada u veljači neposredno po održavanju Acrobat Portfolio Tastinga, u zagrebačkom hotelu Esplanade Veleposlanstvo Francuske bilo je uključeno u događanje Tastin’ France.

Na slikama su Emma Barbier iz kuće Henri de Villamont i Damien Depret, podrumar kod Domaine la Suffrene

Iz Burgundije su sa svojim vinima stigli Domaine Gérard Tremblay iz Chablisa (10 etiketa), zatim Pascal Bouchard također iz Chablisa (10 uzoraka ali ne samo apelacije Chablis nego i drugih apelacija – Burgundije i Languedoca), Domaine la Suffrène iz Provence (s 10 uzoraka apelacija Provence i Bandol), pa Henri de Villamont iz mjesta Savigny les Beaune (8 uzoraka, apelacije vezane uz Burgundiju i Côtes du Rhone), Domaine Gayda s vinima Languedoca.

Vina su bila raznih cijena, od vrlo niskih do prilično visokih., dakle za svaki džep ponešto. Moji favoriti: Henri de Villamont – Chassagne Montrachet 1er cru Les Embazées 2016, zatim Chambolle Musigny 1er cru Les Chatelots 2015, Savigny 1er cru Clos des Guettes 2017 aoc Savigny les Beaune, potom, od Gerarda Tremblaya Chablis 1er cru Fourchaume Vieilles Vignes 2018, Chablis Grand Cru Vaudesir 2917, i od Domaine la Suffrène Cuvée less Lauves 2016 Provence aoc Bandol rouge (mourvèdre i carignan) i Domaine la Suffrène Cuvée Tradition 2014 (mourvèdre, grenache noir, cinsault, carignan).◾

_______________________________

En Primeur 2020

            BERBA 2019 – IZVANREDNA NA NAŠEM NAJVEĆEM POLUOTOKU!

Vino je od svojega nastanka napitak bogova i vladara, u pučanstvu lijek za dušu (da tužni trenuci budu podnošljiviji a veseli još veseliji) i hrana za tijelo (snaga). Pa se onda shvatilo da je ono, kao proizvod sa zemlje, na svoj način ogledalo i reprezentant kraja, specifičnost za neku pedološku, (mikro)klimatsku a i tradicijom povezanu sredinu, i da kao takvo može biti snažan magnet za turiste i za gospodarski razvoj određenog ambijenta. Danas je ono i kolekcionarski dragulj i protagonist licitacija na kojima se vrti ogroman novac. Nije, onda, čudno što se upravo oko njega vrte brojne trgovačke, društvene i mondene aktivnosti, primjerice sajmovi, festivali, prezentacije, ocjenjivanja, aukcije. Jedna od tih aktivnosti aktualna je primjerice već odsada, siječnja i veljače, riječ je o smotri nove mlade kapljice nazvanoj En Primeur. Koja ima puni smisao u temeljima na kojima je nastala, a jedan bitan dio tih temelja upravo je osebujnost terroirea što omogućuje rođenje osebujnog proizvoda, dok je drugi vezan uz vrlo praktični aspekt, a to je da vinogradar/vinar prodajom kapljice po povoljnijoj cijeni i prije nego što je ona postala gotov proizvod spreman za konzumaciju dođe do financijskih sredstava nužnih da daljnje financiranje svoje poslovne aktivnosti u vinogradarstvu i vinarstvu. Moderno ili najmodernije vrijeme donijelo je i stanovito izvitoperenje, u smislu da je u nekim sredinama En Primeur postao slavlje nelogičnosti, tj. nedovršenog proizvoda! A želi se širiti kultura pijenja, želi se biti globalno cijenjen upravo i po vinu, želi se i eno-uratke plasirati po višoj cijeni, visokoj do nivoa koji izaziva poštovanje…

En Primeur 2020 istarska malvazija i moslavački škrlet: Gianfranco Kozlović i Marko Miklaužić, te Dragan Kovačević iz HGK, Nikola Benvenuti kao predsjednik udruge Vinistra, i Krunoslav Karalić, pomoćnik ministrice poljoprivrede

U nas smo prvi En Primeur ove godine imali krajem siječnja u zagrebačkom hotelu Westin, tada su se s mladim novim vinima predstavili sjeverozapadni i središnji dio Hrvatske, Slavonija i Hrvatsko podunavlje te Dalmacija. Na početku veljače, u zagrebačkoj Esplanadi, gostovala je Istra, a uz nju u manjem broju i proizvođači moslavačkog škrleta i zelinske kraljevine.

Istarski proizvođači vina nisu se ove godine žurili s prezentacijom En Primeur u Zagrebu, nastup su u hotelu Esplanade imali nekih gotovo dva tjedna nakon svojih kolega iz Bregovite Hrvatske, Slavonije & Podunavlja te Dalmacije. Početak manifestacije posvećene prvenstveno malvaziji istarskoj a na kojoj je, po navodu organizatora, izlagalo 67 istarskih vinara i koju je obišlo više od 750 posjetitelja, označila je radionica gdje je istaknuti istarski sommelier Emil Perdec prezentirao sedam novih mladih vina od malvazije istarske ali ne po proizvođačima, nego po užim vinogradarskim područjima, da se vide razlike u terroireu. Radionicom ali zapravo i cjelokupnom priredbom htjelo se široj javnosti pokazati kako je berba 2019 u Istri bila, pogotovu za malvaziju, izvrsna.

Veliko zanimanje kod mladih, posebice kod djevojaka!

Emil Perdec istaknuo je da će se 2019. u Istri pamtiti kao meteorološki vrlo povoljna vinogradarska godina i da je dala malvazije iznimnog potencijala u svim dijelovima poluotoka.

– Bez obzira s kojeg terroira dolaze, a na poluotoku ih imamo čak pet, konkretno južnu, zapadnu, sjever-sjeverozapadnu, centralnu i istočnu Istru, u vinima dominira klasična zelenkasto-žuta boja. Vina su izražene aromatike i naglašenih sortnih karakteristika, lijepih mirisa svježe breskve, marelice, jabuke, tropskog voća, ponegdje se s tom voćnosti isprepliću mirisi bijelog cvijeća, akacije, ima i nekih cvjetno-herbalnih aroma. Okusi dobro prate mirisne karakteristike. Kapljica je srednjeg tijela – rekao je Perdec.

Da su prošlom godinom jako zadovoljni vinogradari i vinari potvrdio je mag. ing. Kristijan Damijanić iz Poljoprivrednog odjela Poreč, uz objašnjenje ida su travanj i svibanj bili izrazito kišni i hladni pa je cvatnja kasnila oko deset dana, a s prvim danima lipnja počelo je razdoblje relativno suhog i toplog vremena koje je trajalo sve do rujna.

– Kvaliteti ovogodišnjih vina pridonijele su umjerene ljetne temperature, bez većih ekstrema. Kasnilo je dozrijevanje pa se prvi put u posljednjih desetak godina grožđe bralo desetak dana kasnije od uobičajenih termina za to posljednje desetljeće. Riječ je o iznimnoj berbi koja će sigurno dati velika vina – oglasio se predsjednik udruge vinara i vinogradara Istre Vinistra Nikola Benvenuti.

Istarskim vinarima, koje je s vrhunskim istarskim pršutom popratila pršutana Jelenić, ove su se godine u Esplanadi pridružili proizvođači žlahtine i autohtonih sorti Bregovite Hrvatske.

– Malvazija kao istarski brend postala je atraktivan turistički proizvod, a prema procjenama čak 200.000 gostiju u Istru dolazi uvelike zbog naših vina. Istraživanja su pokazala da je eno-gastro ponuda među prva tri motiva dolaska gostiju u Hrvatsku. Takvi gosti dolaze već početkom ožujka, ali i u kasnu jesen što znatno produžuje sezonu – napomenuo je Benvenuti.

Gas do daske, u ovome slučaju – do kosti! Na slast posjetitelja nastradao je pršut istarske proizvođačke kuće Jelenić

Pomoćnik ministrice poljoprivrede Krunoslav Karalić na En Primeuru se osvrnuo na novi Zakon o vinu koji je donio administrativno i financijsko rasterećenje sektora u vrijednosti od 12 milijuna kuna.

Jedna od ljepših novih mladih malvazija bila je kod obitelji Radovan, točio ju je Antonio Radovan…

…a lijepi merlot koji tek treba izaći na tržište pokazala je Martina iz kuće Franca Armana

– Zakon o vinu koji je lani stupio na snagu ukinuo je evidencijske markice te naknade za kontrole stavljanja vina u promet i uspostavio marketinško označavanje vina prema četiri nove vinogradarske regije a to su Hrvatska Istra te Kvarner, Dalmacija, Središnja bregovita Hrvatska, Slavonija i Hrvatsko Podunavlje – spomenuo je Karalić, i dodao: – Ako Austrija za marketing svojih vina izdvaja godišnje više od osam milijuna eura (devet milijuna! – prim. aut.) onda sukladno svojim mogućnostima na marketing treba dobro osmišljeno trošiti i Hrvatska jer za nas je vino ne samo prehrambeni i potencijalno važan izvozni proizvod, nego snažan protagonist u turističkoj ponudi. Vino može lijepo pridonijeti brendiranju Hrvatske kao atraktivne eno-gastro turističke destinacije. Zato je HGK zajedno s našim vinarima počela razgovore s Ministarstvom poljoprivrede kako bi se ispunile sve formalne pretpostavke i kako bi financiranje regionalnih organizacija vinara i nacionalna promocija vina postala stavka u državnom proračunu za 2021. – rekao je Dragan Kovačević, potpredsjednik za poljoprivredu i turizam HGK.

Ovdje primjedba: za uspješnu promidžbu i afirmaciju Hrvatske kao vinske zemlje moralo bi se najprije – a to već po tko zna koji put spominjem u svojim napisima i, kad je prilika, i usmeno – pomoći vinskoj branši, pa ako treba i na neki način natjerati je, da se poslovno organizira po užim područjima koja u agro-ekološkom smislu (orografija, pedologija, klima i mikroklima, sorta, rad u vinogradu i podrumu…) i tradicijskom smislu (čovjek, njegove navike temeljene na lokalnome, sorta…) predstavljaju jednu, vlastitu, specifičnu makar i po nijansama, cjelinu.

Valter Valenta, koji je, inače, u kratkom razmaku dvaput prezentirao svoju kapljicu – malvaziju, sauvignon i teran – u Zagrebu, najprije u Malim vinskim razgovorima s Tomislavom Stiplošekom iz udruge G.E.T., a onda na En Primeuru

Smisao i cilj je dakle ustanoviti osebujnosti (komparativne prednosti) proizvoda koji se nudi, proizvodnju (kvalitativno i KVANTITATIVNO) i marketing razvijati tako da te osobnosti po užim područjima dođu maksimalno do izražaja, bitno je dakle da se svaki predio odredi u tome što će biti tzv. paradni konj kraja odnosno lokomotiva što će vući vlak, te da tog proizvoda određenog organoleptičkog profila bude za tržište u nekoj tržišno interesantnoj količini. Nema li toga vrata se otvaraju širom onima koji se na tržištu žele prošvercati proizvodom nedostojnim da se njima prezentira teritorij. Da bi se to prije spomenuto ostvarilo potrebna su POSLOVNA udruženja proizvođača po tim užim područjima, naime ta udruženja proizvođača imaju ulogu i da sama kontroliraju odvijaju li se na terenu stvari onako kako treba, na dobrobit općeg napretka. Tim udruženjima valja ići na ruku da profunkcioniraju, da uspostave kvalitetnu suradnju s nadležnim znanstvenim ustanovama koje mogu savjetima na zemlji, u podrumu i pri izradi pravilnika ponašanja svakoga člana udruge u vinogradu, podrumu i komercijaizaciji, pomoći u unaprjeđenju agronomskog i enološkog i marketinškog dijela projekta, da se dođe do proizvoda-vjernog ogledala teritorija kao solidnog temelja za učinkovitu promidžbu i vina i kraja. Ovako kako je to sada, po regijama, riječ je o administrativnoj podjeli političkog tipa, i tu maltene svatko radi maltene kako mu drago.

Daniela Tomaz iz kuće Tomaz, i Elvis Visintin Capo

Škrleti na ogledu: Ilovčak, Florijanović i Trdenić

Valentina Tuščić -Voštinić-Klasnić i nova nada moslavačkog vinogradarstva i vinarstva – mladi Nikica Katić, iz obitelji Drage i Nade Romića, koji su, oboje, ovih dana proslavili svoju 80. godišnjicu života. Katić je u Zagreb došao s vrlo dobrom bijelom mješavinom od chardonnaya 90 posto i bijelog pinota iz 2017 koja je njegovana na finom talogu u barriqueu i tek sad treba izaći na tržište, zatim sa škrletom 2019, te s novitetom – Škrletom 2018 koji je rađen uz maceraciju od 313 dana, fermentirao je na vlastitom kvascu, dozrijevao je u bačvici od bagrema na finom talogu uz miješanje taloga po mjesečevim mjenama… Pokazao je i vrlo vrlo solidnu frankovku

                 ____________________________________

Jelena Šimić Valentić i Siniša Lasan u Pupirtresu

VARAŽDINSKA PRIČA SCOUT-SOMMELIERA – Postoje sommelieri zadovoljni svojim poslom u smislu brige za vino u ugostiteljskim lokalima odnosno prodavaonicama vina gdje rade te time što će potencijalnom gostu/kupcu znati lijepo objasniti pojedino vino u ponudi te mu time dati putokaz za koju etiketu da se opredijeli s obzirom na osobne afinitete vezano uz plemenitu kapljicu, s obzirom na prigodu u kojoj će je i jelo uz koje će je konzumirati. Ima i sommeliera koji su skloni putovanjima i istraživanjima noviteta na tržištu i pronalaženja novih proizvođačkih imena i etiketa dostojnih pozornosti. Takve bi se moglo nazvati scout-sommelierima, somelijerskim skautovima. U tu grupu spada aktualni hrvatski prvak u sommelijerstvu i ocjenjivač na prestižnom Decanter World Wide Awardsu Zagrepčanin Siniša Lasan.

Jelena Šimić Valentić, Siniša Lasan i Mntonija Mrgudić

Tragove svoje lutalačke i istraživalačke sklonosti pokazao je Lasan ovih dana u wine-baru Pupitres zagrebačke sommelijerke-voditeljice lokala i Male vinske škole Jelene Šimić-Valentić. Lasan je upravo završio sa svojom najnovijom skitnjom varaždinskim vinorodnim područjem, i na uvid svojim kolegama sommelijerima i ugostiteljima, te vinskim trgovcima i vinskim piscima podastro je sada 14 vina što ih je izdvojio nakon svojih kušanja u podrumima najviše kod Varaždina i u Ludbregu. Svoju Varaždinsku vinsku priču u Pupitresu počeo je uvodom u kojemu je predstavio varaždinski vinski kraj, Od Agencije za plaćanje u poljoprivredi službeni podatak je da u Varaždinskoj županiji postoji 489,22 hektara pod vinovom lozom, međutim Lasan je izašao i s informacijom da je stvarna ukupna površina vinograda veća od upravo navedene službene za barem pet puta, objašnjenje je bilo da su to sve male parcele i da je riječ o vinogradima odakle vino ne ide na tržište nego služi za potrošnju u obitelji vlasnika (u Varaždinskoj županiji APPRR ima registrirana 3522 poljoprivredna gospodarstva… ). Lasan je iznio kako su proizvođači u Varaždinskoj županiji uglavnom orijentirani na svježa mlada laganija kiselkasta vrlo pitka vina i da ono što plasiraju na tržištu najviše plasiraju u rinfuzi. Siniša je i donio većinom mlada vina a nekoliko ih je bilo novih mladih (berba 2019), nekoliko iz 2018, dva su bijela bila iz 2016, dok su sva tri crna pinota iz berbe 2017., a što se tiče sorata nekoliko je bilo sauvignona, nekoliko graševina, nekoliko rajnskih rizlinga (sorte tipične za to područje, problem je što se proizvođači ne znaju ili, bolje reći, ne zele složiti oko jednog vina – jednosortnog ili mješavine tih sorata u nekim optimalnim i dogovorenim postocima) koje bi bilo paradni konj kraja pa da na njemu grade učinkoviti marketing, zatim bilo je nekoliko manzonija, nekoliko muškata (jedan bijeli i jedan žuti), te tri crna pinota. Od onoga što je Lasan donio osobno sam kao bilo po potencijalu te svježini bilo skladu pažnje više vrijedna izdvojio Graševinu 2018 od Kopjara, Rajnski rizling 2016 Stručić, Manzoni bijeli 2019 Makar, Crni pinot 2017 Najman, Pinot crni 2017 Kopjar, te kao najbolji, a rekao ih i kao najbolje vino degustacije, Crni pinot Marvel Noir 2017 od Mežnarića.

Jelena Šimić Vačlentić u Pupitresu s Vladom Krauthakerom

Od skaut-somelijera Lasana, koji inače dobar dio godine provede radeći u Dubrovniku, u restoranu Proto, sad se očekuje nova prezentacija, mogao bi prirediti kakvu dobru degustaciju s vinima juga – Pelješa, Konavala, Korčule…

Jelena Šimić Valentić i Siniša Lasan dobro surađuju, i nedavno je Jelena odlučila svoj lokal – inače wine bar – Pupitres, koji već 2,5 godine postoji u središtu Zagreba i u kojemu ona oodržava Malu vinsku školu, predstaviti još i kao pozornicu za redovite susrete šire publike s najpoznatijim vinarima Hrvatske a i onima iz vana. Jelena i Lasan u tom novom ciklusu djelovanja kao prvog gosta-vinara doveli su podrum Bura & Mrgudić s Pelješca, a drugi po redu, potkraj veljače, kao gost bio je Vlado Krauthaker, koji je pedesetak nazočnih posebno iznenadio vinima nekih od 20 sorata što ih ima u pokusnom nasadu, konkretno donio je na kušanje neuburger i blauburger te svoju verziju pijemontskog nebbiola od kojega inače nastaju glasoviti barolo i barabresco, to je izmamilo buran pljesak… Predviđeno je da gostovanja poznatih vinara u Pupitresu budu po dva mjeasečno.◾

_____________________________________________

Država ne može pomagati tek tako (podobnim) pojedincima, jer na taj način naprijed ili porividno naprijed idu samo ti pojedinci, nego mora i smije pomagati cehovskom poslovnom udruženju u kojemu onda svaki pojedinac iz branše mora tražiti, i naći način da optimalno iskoristi i za sebe pomoć pruženu branši tako da se omogući da ona i njeni članovi idu naprijed a s njom i okolina u kojoj gospodarski branša djeluje, dakle bitno je da onda i društvo ima korist od društvene investicije. Ne znači da i takva regijska tijela, kao i krovno tj. nacionano udruženje vinara ne trebaju više postojati, no kuća se gradi od temelja prema gore a ne od krova i prvog kata prema dolje. Bregovita Hrvatska ne čini se velikom, ali u vinu bitne su razlike npr. od Međimurja i Hrvatskog zagorja do npr. Plešivice, Moslavina sa škrletom je nešto treće, priča za sebe su Slavonija i Podunavlje gdje su Daruvar na istoku, pa Kutjevo u središtu, potom Brodski Stupnik, pa Đakovo, Baranja i Ilok na krajnjem istoku, oni svi jednostavno ne mogu biti u istome košu, kao bogme ni područje cijele Dalmacije, od one sjeverne preko srednje do južne i Konavala, te s otocima. Pa i Istra, ma kako se, gledajući je geografski i promatrajući je samo kroz nazočnost malvazije, čini kompaktnom. nije ista, područje Zapadne Istre npr. oko Umaga je jedno, središnja Istra s vinogradima na brdima drugo je, jug je treće… Uostalom i Perdecov masterclass na početku istarskog En Primeura a na kojemu se htjelo upravo pokazati različitosti i baš i ukazati na različitosti pet terroirea ilustrira upravo to o čemu pričam. ♣

HRVATSKI VINARI NA WINEXPO – WINE PARIS 2020           Već se neko vrijeme spominjalo kako bienalni Vinexpo u Bordeauxu, dugo s aureolom najvažnijeg svjetskog sajma vina i jakih pića, gubi pomalo na sjaju i snazi, za razliku od npr. diseldorfskog ProWeina koji ostavlja dojam stalnog rasta i koji, moglo bi se reći, od Vinexpoa preuzima krunu najboljega, tako da je trenutačno u svijetu Düsseldorf vjerojatno opsegom i kakvoćom glavno mjesto susreta protagonista globalne vinske scene. Francuskoj kao jednoj od zemalja s najviše vinograda, kao jednom od troje ili četvero najvećih proizvođača vina na našem planetu, kao zemlji s najvećom slavom vezano uz vino i gastronomiju, dakako nije svejedno to što pozornica najznačajnijeg okupljanja vinskoga svijeta u svijetu kao da seli s njenog teritorija, pa su tamo poduzete određene mjere da se spriječi izmiještanje glavnog Bakhovog događanja u inozemstvo. Renomirani sajam kapljice Mediterana Vinisud iz Montpelliera i pariški sajam Vinovision potpisali su sporazum o tijesnoj suradnji u smislu da se spoje u stvaranju novog snažnog sajma WineParis, koji je startao 2019. godine. Od ove godine u WineParisu, na izložbenom prostoru Porte de Versailles u glavnom francuskome gradu, našao se kao potpora i bordoški Vinexpo, koji, inače, iza sebe ima 40 godina uspješnog samostalnog vinskog sajmovanja.

Kako je službeno objavljeno, kao odgovor na novu situaciju na svjetskom tržištu vinom i ohrabreni – na istraživanju baziranome – predviđanjem IWSR-a (International Wine and Spirit Research) da će zasigurno najmanje sljedećih pet godina Europa, u opsegu od najmanje 60 posto, zadržati status najjačeg svjetskog potrošača vina i glavnog svjetskog tržišta plemenitom kapljicom, Bordožani su se odlučili priključiti Wine Parisu i pomoći da taj sajam na teritoriju Francuske bude najveće i najjače globalno događanje vezano uz vino i jaka pića. Iako se ne nalazi u središtu nekog od svjetski famoznih francuskih vinogradarskih područja poput Champagne, Burgundije, Bordeauxa (međutim nije ni daleko od njih!), Pariz kao sjedište takve najznačajnije svjetske vinske manifestacije bio je najlogičniji izbor zbog svoje svjetske reputacije kao metropole kulture i umjetnosti te gastronomije, zbog svojega značenja u politici i u mnogim raznim sektorima društvenog života, zbog svojeg geografskog smještaja i odlične prometne povezanosti sa svijetom.

Ne zaboravimo da vinska industrija u svijetu godišnje vrti oko 30 milijardi eura, dakle riječ je o lijepom zalogaju. O tome koliko je Francuskoj stalo da u svijetu bude (ostane) glavna u vinu govori visoko pokroviteljstvo što ga je dobio Wine Paris, konkretno pokrovitelj manifestaciji Wine Paris je predsjednik države Emanuel Macron.

Tomislav Bolfan – sve više okrenut izvozu vina. Prve butelje nedavno su mu otišle i za Kinu!

Premijera Wine Parisa bila je upravo ovih dana, tj. od 10. do 12. veljače. Vinexpo je obično bio potkraj svibnja odnosno u lipnju, što se očito s vremenom pokazalo kao ipak malo prekasno za dogovaranje poslova oko vina u tekućoj godini. Svakako za udarni dio turističke sezone mora biti sve dogovoreno između proizvođača/ponuđača, trgovaca, ugostiteljskih djelatnika. ProWein je obično u ožujku, a Vinitaly u travnju, VieVinum je početkom lipnja, Francuzi su sad gledali pronaći što raniji termin i odabrana je prva polovica veljače.

Inače, uz vino tema sajma su i jaka pića, a kao novitet uvedena je, s obzirom da je sve širi pokret proizvođača okrenutih ekološkom pristupu i da je sve veći broj potrošača okrenut proizvodima rađenima na maksimalno moguće prirodan način, i kategorija tzv. prirodnih vina.

Površine pod ekološkom proizvodnjom u EU znatno rastu iz godine u godinu – u posljednjih su se deset godina povećale 70 posto. Udio vrijednosti maloprodaje ekoloških proizvoda u ukupnoj vrijednosti maloprodaje prehrambenih proizvoda u EU procjenjuje se na oko pet posto, uz prisutan trend rasta. Premda ekološki proizvođači u pravilu ostvaruju niže prinose u odnosnu na konvencionalne poljoprivredne proizvođače, veće cijene koje postižu na tržištu, i do 150 posto u odnosu na cijene konvencionalnih proizvoda, te EU operativne potpore i potpore za investicije u dugotrajnu imovinu, magnet su koji privlači sve više i više primarnih poljoprivrednih proizvođača u sustav certificirane ekološke proizvodnje u EU

Na sajmu WineParis-Vinexpo 2020 okupilo se, kažu izvještaji, više od 2200 izlagača iz Francuske i inozemstva, a očekivalo se više od 30.000 posjetitelja iz profesionalnog sektora, od ukupnog broja oko 35 posto iz inozemstva, iz stotinjak zemalja svijeta..

Na međunarodnom sajmu Wine Paris 2020. u Parizu, u organizaciji Hrvatske gospodarske komore i pod brendom Vina Croatia – vina mosaica predstavilo se i šest vinskih kuća iz Hrvatske – Krauthaker, Osilovac (Feravino), Jako-vino, Bolfan Vinski vrh, Dingač-Skaramuča i Buzdovan.

S obzirom na broj strukovnih posjetitelja iz tako mnogo zemalja vinari su imali lijepu priliku za promociju i pronalazak puta do vanjskog tržišta. Vinariji Bolfan Vinski vrh, koja je izložila svoja eko-vina, ovo je prva godina sudjelovanja u Parizu. Tomislav Bolfan u Francusku je otputovao praktički direktno s jedne simpatične prezentacije vina s kolačima u organizaciji vinskog pisca Mustafe Topčagića u lijepoj zagrebačkoj kavani Procaffe u prolaznicima uvijek punoj Tkalči. Bolfan je tu oduševio s rajnskim rizlingom Primus 2015. Impresioniran sajmom u Parizu Bolfan, koji je u posljednje vrijeme sve više orijentiran prema izvozu – nedavno je njegovo prvo vino dospjelo i na kinesko tržište!, kazao je na završetku Wine Parisa:

– Dosadašnji su se moji kontakti s vinskim trgovcima događali uglavnom izravno i za njihova posjeta vinariji u Hrvatskom zagorju, u Hraščni. Nakon kušanja kupci uglavnom naruče prve količine, a onda dolazi do eventualnog porasta broja narudžbi. Od sudjelovanja na ovome sajmu očekujem barem jednog novog partnera.

Feravino je prvi put predstavilo svoja vina u Parizu prošle godine

Među glavnim adutima kuće Bolfan Vinski vrh su rajnski rizling Primus, te sauvignon i crni pinot

– Zadovoljni smo kontaktima i rezultatima koje smo ostvarili. Hrvatska su vina sve traženija na svjetskoj vinskoj sceni, ali potrebna su dodatna ulaganja države u brendiranje vina – rekao je Josip Pavić iz Feravina, koje od ukupne proizvodnje izvozi oko 20 posto u dvadesetak zemalja svijeta. – U 2019. godini najuspješnija su nam tržišta bili Belgija, Švicarska i Finska, a od egzotičnih tržišta naveo bih Japan, Australiju i Meksiko, gdje uspješno poslujemo već nekoliko godina s uzastopnim rastom prodaje.

Osvrt na primjedbu da su potrebna dodatna ulaganje države za brendiranje hrvatskoga vina: rečenica je nepotpuna i kao takva neprihvatljiva! Točno je da država treba dati svoj novčani i drugi doprinos za brendiranje hrvatskoga vina u svijetu, ali kao da se u nas zaboravlja – pa to opet ponavljam – da u akciju moraju biti maksimalno uključeni i proizvođači. Vinska branša u nas nije dovoljno samoorganizirana, pojedinci na određenim prostorima kao zasebnim cjelinama u agroekološkom (tlo, mikroklima, sorte, rad u vinogradu, pa i način plasmana…) i tradicijskom smislu (običaji vezani uz hranu i piće) svi bi radili sami za sebe, umjesto da se ujedine u interesnu poslovnu udrugu koja bi iznjedrila proizvod kao perjanicu posebnost svakog dotičnog teritorija te proizvodila komercijalno dovoljnu količinu takvog proizvoda ujednačenog i prepoznatljivog organoleptičkog profila te tako stvorila čvrsti temelj visoke i ujednačene kakvoće te za dobar marketing a time i mogućnost plasmana proizvoda u većoj količini i po višim cijenama… Pa, kad se stvar poslovno dobro osmisli I nakon što se krene s realizacijom tada neka država, koja jednostavno mora od investicije tražiti povratni efekt za društvenu zajednicu, pomaže novcem u brendiranju…. ♣

 LAUBA, WineRI, FESTI WINE, ZARA

Zahuktalo se, bogme, na vinskoj sceni! Onaj tko želi obići sve vinske festivale koji upravo slijede morao bi za cijeli ožujak uzeti godišnji odmor!

Dakle, umjesto u ljetnom razdoblju – dopust u ožujku? Kroz cijeli mjesec! Evo, imalo bi se što činiti kroz sve martovske dane: sajmovi i festivali vina, a između njih potkrade se i poneki dan za odmor, da se dođe k sebi. Sajmova i festival koliko hoćeš, organizatori u određivanju termina mudro brižni da se datumi ne preklapaju.

Aktualno: zabraniti višak festivala? Ma naravno – NE! Kao što ne treba ni zabranjivati rad nedjeljom, neka, kako vele brojni naši vrli političari, stvar regulira tržište. Sajmova i festivala će biti toliko koliko ih ima, ako ne, možda, i još više – sve dok god se bude našlo dovoljno zainteresiranih za izlaganje (koje nije mali trošak!) i dok god bude iz ovih ili onih ali svakako osobno proračunatih razloga za sponzoriranje tih izlaganja, te dok god bude dovoljno zainteresiranih za posjet ali ne besplatni nego uz uredno i po adekvatnoj cijeni plaćenu ulaznicu.

Saša Špiranec i beogradski vinski stručnjak Igor Luković, najavljeni i kao vodielji vinskih radionica

Hajdemo redom: eto nas tik uz peto izdanje manifestacije Vinart Grand Tasting koju je u Metropoli pripremila zagrebačka kuća Vinart na čelu sa Sašom Špirancem.

Vinart Grand Tasting kao skup događanja posvećenih vinu podijeljen je u dva dijela – početak je u znaku vrlo zanimljivih radionica prve su održane 28. i 29. veljače, a druge će biti 4. i 5. ožujka u kongresnom centru Forum, za naglasiti je da je pripremljeno ukupno nekih 25 radionica!, dok je veliko finale dvotjedne manifestacije sajam vina 6. i 7. ožujka u Kući za ljude i umjetnost Lauba u glavnom hrvatskome gradu. U Zagrebu će se ponovo okupiti 120 najboljih i najzanimljivijih vinarija što ih je prethodno odabrao organizator, kako je rekao Špiranec kao autor projekta, uzimajući u obzir isključivo njihovu kvalitetu.

– Lauba je nezaobilazno mjesto za sve koji se žele ozbiljno baviti vinom – ističe Saša Špiranec, i dodaje:Priredba se održava u vrijeme kad su i vina i iz zadnje berbe spremna za predstavljanje, te kad većina ugostiteljskih objekata, posebice onih na obali, počinje pripremu za novu turističku sezonu. Svim poslovnim posjetiteljima, sommelierima, ugostiteljima, F&B menadžerima, trgovcima i distributerima osiguran je besplatan ulaz na sajam u Laubi, trebalo se samo prethodno registrirati na web stranici manifestacije. Uvijek težimo izvrsnosti, pa tako želimo potaknuti i hrvatske ugostitelje da još više pažnje posvete izboru vina što će ih imati u ponudi u svome ugostiteljskom objektu. Za prezentaciju na sajmu, a kako bismo omogućili zainteresiranima da kapljicu kušaju na jednom mjestu, zaista smo odabrali dobra vina iz svih hrvatskih regija, i u različitim cjenovnim razredima.

________________________________________________

TERRE BIANCHE CONTARINI CUVÉE ROUGE! – Manifestacija Vinart Grand Tasting 2020 krenula je službeno tjedan dana prije svog središnjeg dijela, a to je festival plemenite kapljice 6. i 7. ožujka u dvorani Lauba. Naime još u posljednja dva dana veljače održan je čitav niz zanimljivih vinskih radionica, ali i slijede nova dva dana radionica – 4. i 5. ožujka – prije Laube.

Kao jednu od sjajnih radionica izdvojio bih onu koju su vodili istarski vinar Moreno Degrassi i njegov enolog Alen Matelić. Naziv: Vertikala Degrassi Terre Bianche Contarini Cuvée Rouge od berbe 2003. do berbe 2013. Izvrstan početak ovogodišnjeg Vinart Grand Tastinga!

Moreno Degrassi i Alen Matelić

Ne volim enopedofiliju, a ni eno-gerijatriju Obožavam eno-u-najboljim-godinama. Uživam i u CRNOME, ili CRVENOME s BIJELE zemlje. Zahvaljujući nekolicini sjajnih istarskih vinara s našeg najvećeg poluotoka koje već odavna poznajem i u čijim vinima lijepo do izražaja dolazi terroir i u čijim vinima se vide ambicija i nastojanje za postignućem višeg ranga oduševljen sam sve više i njihovom kapljicom od bordoških kultivara na – ISTARSKI način. I drago mi je da su neki istarski vinari odlučili klasičnu bordošku mješavinu sorata, koje su se, inače, još prije puno godina udomaćile u Istri, pretvoriti u njihovu osobnu mješavinu sorata što ih imaju posađene u svom vinogradu, dakle, s obzirom da su vinari u Istri i da vina ne nose apelaciju Bordeaux nema im obveze poštivanja pravila što ih spomenuta apelacija zahtijeva, sloboda je kreirati VLASTITI blend/brend. Blend kod kojega je u internacionalnom sortnom društvu prvotna bordoška kombinacija pojačana sa strane i u koji je onda logično uklopljen i lokalni istarski kultivar, čime je povećna povezanost kapljice s VLASTITIM TERITORIJEM. Sjajan korak Morena Degrassija iz Savudrije koji je tradicijski trio cabernet sauvignon, cabernet franc i merlot najprije obogatio sjajnim bordoškim adutom petit verdotom a neku godinu poslije i burgundijskim crnim pinotom i njegovim rođakom syrahom iz doline Rhône, pa refoškom iz Istre. Degrassi, koji je isprva proizvodio samo jednosortna vina i bogme namnožio sebi etiketa, od 2006. se okrenuo mješavinama i rođeni su njegovi bijeli i crveni cuvée, crveni samo od internacionalaca iz Bordeauxa. A tri godine poslije, dakle 2009., otkako je profunkcioniralo ugušćenje nasada sa 4000 loza na 6500 loza po hektaru i otkako se prinos po trsu smanjio na najviše 0,70 kg, nastao je vrlo strukturirani i kompleksni sortni septet Terre Bianche Cuvée Rouge Contarini, dosta gusta bordoško-burgundijsko-rhônsko-istarska kombinacija s istarskom dušom. Smatram da je već vrijeme je da septet postane oktet i da se udio Istre intenzificira s teranom! Pa, zapravo, i borgonja odnosno frankovka – dakako oštra selekcija grožđa! – pada mi tu napamet…

Vino Terre Bianche Cuvee rouge nastaje od grožđa s pozicije Contarini, koja je na nadmorskoj visini od 150 do 250 metara. Tip tla je bijele zemlje, naziv je u množini stoga što je više nijansi boje, od sive do izrazito bijele. Riječ je o dubokim ocjeditim karbonatnim tlima koja imaju dosta kalcija, neki dijelovi više a neki manje. Svojstvo toga tipa tla je i da u dubini ima dobru sposobnost zadržavanja vlage, što je velika prednost u sušnim godinama. Kalcij tlu daje čvrstoću i žilavost a to se onda prenosi na grožđe i vino. Dubina tla i sposobnost zadržavanja dovoljno vlage omogućuju lijep razvoj korijena u dubinu, a to pak povoljno utječe na upijanje veće količine različlitih minerala u biljku, posebno to dolazi do izražaja kod starijih trsova koji su imali dovoljno vremena da se ukopaju u dubinu. Ovakvo tlo pogoduje zadržavanju nižeg pH i veće svježine, u vinu se sve to ogleda kroz živost, kompleksnost, eleganciju i dugovječnost. Starost trsova na Degrassijevim parcelama na Contariniju je od 13 do 40 godina.

Klima je tu mješavina suhe i hladnije kontinentalne s vlažnom i toplom primorskom. Zime su tu umjereno hladne i relativno suhe, proljeća i jeseni umjereno vlažni do vlažni, a ljeta su topla do vruća i s malo padalina. Sjeverozapadni dio Istre uz obilje sunca ima vrlo povoljnu količinu padalina, tek nešto nižu od središnje Istre ali ponekad u dvostruko veću od krajnjeg juga Poluotoka. To dopušta pravilan i neprekinut rast vinove loze, uglavnom bez stresova. Svježije večeri u doba dozrijevanja grožđa spuštaju za dosta stupnjeva inače visoku dnevnu ljetnu temnperaturu i to povoljno utječe na razvoj aromatike i polifenola u vinu.

Vino Contarini Terre Bianche Rouge u prvo vrijeme od početka produkcije dozrijevalo je po oko 1,5 godinu ugavnom u hrastovom barriqueu, od 2007 kad nastaje kategorija Riserva maceracija s fermentacijom produžena je na 15 do 20 dana a dozrijevaje se odvija u drvu – barrique, i veće bačve raznih zapremnina – najmanje 2,5 godine, berba 2013 Riserva dozrijevala je 3,5 godine, a berba 2008 s nazivom Limited Edition čak 10 godina!

Meni s ove degustacije najdraži Degrassijevi crnjaci s bijele zemlje: Terre Bianche Contarini Cuvée Rouge 2008 Limited Edition, Terre Bianche Contarini Cuvée Rouge Riserva 2013, Terre Bianche Contarini Cuvée Rouge 2012, Terre Bianche Contarini Cuvée Rouge 2009, Terre Bianche Contarini Cuvée Rouge Riserva 2008. Sva ova starija godišta – osim Limited Edition – dostupna su za kupnju kod Degrassija maloprodajna cijena je nešto iznad 200 kuna za butelju… ◾

_______________________________________________

Novost ove godine je da se na sajmu u Laubi, uz vina, predstavljaju i premium jaka alkoholna pića, koja donose Roto Svijet Pića i Alca. Dukat pak omogućava sljubljivanje vina sa sirevima Sirela, President i Galbani, a Argeta predstavlja svoju Exclusive liniju namaza s potpisima kuharskih majstora.

Nakon prvog dana sajma, 6.ožujka, u večernjim satima program je nazvan Vinart Godišnja Postignuća, a riječ je o dodjeli godišnjih nagrada za postignuća na hrvatskoj vinskoj sceni za 2019. godinu.

________________________________________________

KREMA SLOVENSKIH BRDA i DALMATINSKI PLAVCI – Za rastanak s veljačom – Krema slovenskih Brda, s nekoliko godišta Caroline bijele (2009, 2011, 2013, 2015 i 2017) od Aljoše Jakončića, i četiri berbe Jakončičeve crne Caroline Select (2006, 2009, 2011 i 2013). U pamćenju su mi osobito ostale berba 2009 Caroline bijele (chardonnay većinom, pa sauvignon bijeli i malkice picolita) – snaga, dugotrajnost u ustima, ozbiljnost, kompleksnost, mineralnost, diskretne arome jako zrelog bijelog voća malo nadvladane meni inače ovdje ne smetajućim utjecajem bačvice jer nije bilo jeftinih sladunjavih nota, berba 2011 (chardonnay, rebula i malo sauvignona) – uz snagu pokazali su se visoka kompleksnost i elegancija, na nosu visoka izražajnost, bouquet u pravcu egzotičnog voća iza kojega je virio sauvignon te u pozadini s aromama bijelog domaćeg voća i bijelog cvijeća, začinskih nota. U ustima slano (mineralno), s vrlo dobrom kiselosti te s diskretnom kremoznosti s malo dobrodošle slasti. Od crnih Carolina Select (merlot pretežito, malo cabernet sauvignona) po kompleksnosti, živosti, slanosti, zamjetnim (kao jamstvo za budućnost) ali dobro zaobljenim (pitkost) taninom, skladu i eleganciji izdvojio sam Carolinu Select 2011 s bouquetom u kojemu su se miješale arome tamnog koštićavog i jagodičastog voća i diskretno izražemih tzv. slatkih začina, ovdje izraženih ne kao sladunjavih. Carolina Select 2013 također mi je bila lijepa no traži još nešto vremena za puni razvoj.

AljošaJakončič sa svojim Carolinama

Iz publike s prethodne radionice, na pozornicu kao prezentarica: Monika Prović

Iz publike s radionice Morena Degrassija – na pozornicu kao prezenterica! Mlada vinarka iz Opuzena Monika Prović vrlo je lijepo vodila radionicu s plavcima, bilo ih je s Pelješca (Mili, Postup, Dingač…), Komarne, Hvara (Sveta Nedjelja), Brača, s Visa, te od količinski i nazivom velikih preko srednje velikih do sasvim malih, garažnih. Monikin pristup bio je nadasve informativan, naime o svakome vinu potrudila se prikupiti i publici iznijeti podrobne podatke o tome odakle je točno pojedino vino, kako je nastalo (vinograd, način i dužina dozrijevanja, analitički podaci). Osobno nije puno komentirala vina nego je prepustila riječ brojnim slušateljima, a na primjedbe koje su ukazivale na neku nepravilnost sjajno se snalazila uzvraćajući smireno vrlo diplomatski, tek nijansom u tonalitetu glasa pokazujući koliko se slaže odnosno manje slaže s komentarom (osobni integritet važno je sačuvati!!!). Neka su vina bila na žalost nečista, pa i s previsokom hlapljivom kiselosti, neka vina (osobito mi je žao jednoga kod kojega mi se činilo da je sirovina bila izvrsna) pojela je bačva, ne nužno u svim slučajevima neka stara i islužena…◾

____________________________________________________

Sajam je otvoren i za širu publiku, dnevna ulaznica stoji 150 kuna, zanimljivo je spomenuti da cijena pokriva i vaučer u iznosu od 40 kuna koji se može iskoristiti kupnjom butelje u Pop-up Vinoteci na sajmu ali i za prijevoz kući taksijem. Ulaznice se prodaju na dane sajma na ulazu u Laubu.

Poseban napor Vinart ulaže, veli Saša Špiranec, u dovođenje na sajam odabranih ključnih vinskih autoriteta iz Europe i SAD-a, pa će tako na manifestaciji biti prisutni predstavnici Decantera, Wine Enthusiasta, The Independenta, The Wine Bible, The World of Fine Wine, The Drinks Business i, dodaje Saša, još mnogi. Za njih se organizira i trodnevno studijsko putovanje hrvatskim vinorodnim krajevima. Među tim mnogima, napomenuto je, od europskih zemalja najbolje će medijski biti zastupljena Poljska, koja se pokazuje kao rastuće tržište za hrvatsko vino, kako u količini tako i u vrijednosti uvoza. A svakako za zanemariti nije i činjenica što nam iz Poljske stiže i dosta turista. Dobro je pri pozivanju medija iz drugih zemalja u Hrvatsku upravo voditi brigu ne samo o potencijalnu nekog vanjskog tržišta u smislu uvoza hrvatskoga vina nego i o zastupljenosti turista iz pojedine zemlje u Hrvatskoj, naime dobar način da značajnije dignemo Lijepu našu po vinu u očima svijeta je i u tome da turisti koji nam stižu budu dobro informirani o kakvoći pojedinih vina tako da ne zaziru od kupnje, kod nas, i neke skuplje etikete, naime dok ne budu dovoljno obaviješteni da i mi imamo vina koja kakvoćom i osebujnošću mogu ravnopravno stati uz bok nekim stranim razvikanim i vrlo skupim etiketama i da konkretno znaju o kojim etiketama je riječ dotle ćemo u očima stranca sloviti kao zemlja u kojoj i vrhunski proizvodi moraju biti po nižoj cijeni i u kojoj se zbog nesigurnosti u to što će se pod naručenime dobiti od vina po nekoj za nekoga, iz neznanja, neobično visoku cijenu radije okreće potrošnji standardnog piva.

– Namjera nam je pokazati bogatstvo hrvatske proizvodnje vina uglednim vinskim poznavateljima iz vana, te tako pridonijeti sve boljem pozicioniranju Hrvatske na vinskoj mapi svijeta. Uložili smo puno da ovdje okupimo važne stručnjake i sigurni smo da će riječ o hrvatskim vinima odjeknuti u svijetu – navodi Špiranec.

Raspored radionica i nabavka ulaznica na web stranici sajma: grandtasting-vinart.hr. ♣

VINSKA SETEMANA POD SRĐOM

Ovogodišnji, sedmi po redu Dubrovnik FestiWine održat će se u tjednu od 16. do 22. ožujka 2020. godine, dakle dosta ranije nego što je bio prijašnjih godina. Manifestacija ostaje u okviru Dubrovačke vinske setemane, a to je vinski tjedan u kojemu domaći ugostitelji gostima sladokuscima nude posebno atraktivne delicije dubrovačkog kraja sljubljene s najboljim vinima. Restorani, konobe i vinski barovi uključeni u manifestaciju imat će kroz taj tjedan oznaku Wine Friendly.

Dubrovnik živi vino

       Nakon godina s medjunarodnim ocjenjivanjem vina ove godine ocjenjivanja u Dubrovniku više nema, Ali, neki od prijašnjih programa ostaju. Jedno od događanja od prije a koje ostaje je Blind date, na kojemu se naslijepo kušaju vina i bira kapljica koja najbolje prati izvornu deliciju – malostonsku kamenicu. Blind date: In love with Ston Oysters postao je omiljeni događaj festivalskih sponzora, medijskih partnera, organizatora i naravno vinskih stručnjaka, a ove će se godine održati 18. ožujka 2020., u Prvom hrvatskom muzeju vina u Putnikovićima na Pelješcu.

Iz organizacijske ekipe: Tilda Bogdanović (desno) te Marija Vukelić

Za 19. ožujka 2020. godine u hotelu Dubrovnik Palace predviđena je donatorska svečana večera FestiWine Gala na kojoj će se uz sedam prošlogodišnjih pobjedničkih vina međunarodnog ocjenjivanja Dubrovnik Wine Trophy predstaviti sedam kreativnih jela dvaju vrhunskih chefova. Broj gostiju je ograničen, a cjelokupan prihod namijenjen je stipendiranju mladih talenata Dubrovačko-neretvanske županije iz područja kulinarstva i sommelijerstva.

Kamenice vole vino

Središnji događaj festivala je predstavljanje vina i vinara, smotra se održava se u petak, 20. ožujka 2020. godine na Sunset Beachu u uvali Lapad. Počinje profesionalnim susretom vinara s ugostiteljima, hotelijerima, vinskim trgovcima i drugim vinskim stručnjacima B2B od 10 do 14 sati. Od 14 do 20,00 sati vinska izložba otvorena je za sve posjetitelje vinoljupce koji mogu kušati izvrsna vina te sudjelovati na organiziranim edukativnim vinskim radionicama.

                Više na: E: festiwine@dubrovnikpr.com W: www.dubrovnikfestiwine.com

ČETVRTI PUTA u ARSENALU

            U prostoru zadarskog Arsenala, jedinstvenog spomenika nulte kategorije sagrađenog u 16. stoljeću, 27. i 28. ožujka 2020. odvijat će se četvrto izdanje Zadar Wine Festivala. Pokrovitelji su Grad Zadar, Zadarska županija, Turistička zajednica Grada Zadra, Turistička zajednica Zadarske županije, Hrvatska gospodarska komora, Hrvatski sommelier klub. O organizaciji festivala brine Ivan Štiblik, sommelier i direktor Odjela hrane i pića pri hotelu Falkensteiner u Petrčanima. Zagrebačka udruga G.E.T. za vino i turizam uključila se u najavu festivala organiziranjem susreta Ivana Štiblika i predstavnika mlade zadarske vinarije Fiolić s predstavnicimaa medija javnog informiranja a na svojim već tradicijskim Malim vinskim razgovorima predsjednika udruge Tomislava Stiplošeka u Procaffeu u zagrebačkoj turističkoj Tkalči.

Ivan Stiblik, Tomislav Stiplošek G.E.T. i Mladen iz vinarije Fiolić

– Zadarsko područje postupno se diže i u vinskom segmentu i danas je u Zadru i okolici 25 vinara s vrlo solidnom proizvodnjom vina za tržište. Jedna od tih vinarija vrijednih spomena upravo je i ova od obitelji Fiolić, a koja se nalazi na području Dikla i koja u zakupu ima tri hektara vinograda glede radova u trsju posve pod vlastitom kontrolom. Ali Zadar je i turističko područje, pa je interesantan i vinarima iz drugih dijelova Hrvatske da se i tu pokažu, s ciljem da poboljšaju plasman svojega vina na ovome dijelu naše jadranske obale. Obično na festivalu imamo stotinjak izlagača, pa očekujem da će tako biti i ove godine. Uz domaće, dalmatinske vinare bude i onih iz Istre, ali i onih iz susjednih zemalja npr. Bosne i Hercegovine, Slovenije, Mađarske. Za dva festivalska dana osigurali smo više zanimljivih stručno vođenih vinskih radionica, te besplatne ulaznice za ugostitelje i hotelijere iz regije – veli Stiblik.

Mali vinski razgovori-pressica u Zagrebu protekli su u vrlo ugodnome tonu, uz lijepa vina od Maraštine 2018 (skladno, podatno, živo, fino pitko) i ozbiljnije Maraštine 2017 sur lie rađene s 12 sati maceracije, s fermentacijom na vlastitom kvascu i s godinom dana dozrijevanja na finom talogu u barriqueu (izlazak na tržište predviđen je za lipanj 2020.), te s vrlo solidnom crnom mješavinom grenachea i syraha 2918 i s prilično ozbiljnim složenim i zanimljivim Merlotom 2016 (20 mjeseci u barriqueu) . Vlasnik vinarije obitelj Fiolić kao primarno zanimanje navodi vođenje knjigovodstvenog servisa, a enologinja je Nikolina Paleka.  ♣

Must go!

Nastupaju/Present are:

Graf Adelmann, Al di là del Fiume, Ampeleia, Anselmi, Aquila del Torre, Arba Wine Beurer, Bietighöfer, Biserno, Léon Boesch,Maison BoizelIl Borro, Boscarelli, Braida, Buccia Nera, Clemens Busch, Pietro Caciorgna, Caggio Ipsus, Caiarossa, Marinella Camerani, Carleone,
Il Carnasciale, Cavalleri, Pio Cesare, Chateau Chambert, Chateau Changyu, Moser XV, M. Chapoutier, Chiamami quando piove – Valori Continuum, Corte d’Aibo,,Cos Costanti, Duemani, Fabbrica Pienza, Fiorano, Chateau Fonroque, Foradori, Nino Franco, Fritsch, Geyerhof, Ghizzano,
Gilvesy, Schloss Gobelsburg, Marchesi di Grésy, Guado al Tasso, Heitlinger, Iconic Wineries of British Columbia, Frank John, Jurtschitsch, Kaufmann, Krasna hora, Alois Lageder, Maso Martis, Chateau Mazeyres, Monteverro, Montevertine, Musella, Comtes von Neipperg, Niepoort, Nittardi, Anita und Hans Nittnaus, Ognissole, Bernhard Ott, Papiano, Petrolo, Pian dell’Orino, F.X. Pichler, Pichler-Krutzler, Podernuovo A Palazzone, Poggio Cagnano, Poggio Nibbiale, Pol Roger,
Potentino, Prima Pietra, Les Quelles Raen, La Raia – Cucco, Ökonomierat Rebholz, Reisetbauer, Sada, Salicutti, Prinz Salm, Salomon, Sander, Luciano Sandrone, Sanoner, La Sansonina, Schubert Wines, Rosi Schuster, Serra San Martino, Le Sincette, Stigler, Clemens Strobl, Taittinger, De Tarczal, Tarlant, Tement, Terre Nere, Terroir al Límit, Erwin Tinhof, Tormaresca, Torre degli Alberi, Oliviero Toscani, Castello del Trebbio, Umathum, Valgiano, Velich, – Moric, Villa Santo Stefano, Vistorta, Nik Weis, von Winning, Zahel, Zähringer, Herbert, Zillinger, Zwölberich ♣

PROLJETNI MUNDUS VINI GRAND INTERNATIONAL WINE AWARD

Uobičajena grupna slika ocjenjivača, snimljeno u dvorani Saalbaua – kazališta u Neustadtu gdje se ocjenjivanje održava

Upravo prije koji dan zavšilo je tzv. proljetno ocjenjivanje Mundus Vini Grand International Wine Award 2020. Jedno od najvećih i najznačajnijih međunarodnih (svjetskih!) vrednovanja odvija se u gradu Neustadt an der Weinstrasse u njemačkom Palatinatu (Pfalz). Izraz proljetno znači da postoji i ljetno-jesensko kušanje, ono se održava krajem kolovoza – početkom rujna. Nekad je ocjenjivanje Mundus Vini bilo samo jednom u godini, ali – to znam jer sam gotovo petnaestak godina i ja bio među kušačima u Neustadtu – s vremenom se, od npr. početnih ukupno oko 3700 vina u 2004. godini, broj uzoraka toliko povećavao da je naprosto bilo nužno ići na dva termina, i to je učinjeno 2014.

                Samo za ovo februarsko kušanje sada prijavljeno je bilo 7500 vina iz 45 zemalja. Fortificiranih vina pristiglo je 68, muzirajućih 30, pjenušavih 642, mirnih bijelih, ružičastih i crnih 6741.

                Najčešće je na ocjenjivanjima najviše uzoraka iz zemlje domaćina, ali kod Mundus Vinija unatrag dosta godina tome više nije tako. Ovaj put s etiketama su prednjačili Talijani (1747), slijede Španolci (1543), Francuzi (819), pa Portugalci 724, i tek onda su Nijemci (620).

Naprijed naši! Čini se da će Makedonci jako jako dobro iskoristiti Mundus Vini i povezanost Meiningera s ProWeinom za promociju vina od sorte vranac. Na ovoj fotki žiri je sastavljen polovicom od našijenaca – tu su Vesna Maraš iz Crne Gore, Elena Miloshevska iz Makedonije i Ivo Kozarčanin iz Hrvatske, pored Vesne Maraš je Španjolka Maria Antonia Fernandez Daza koju znam već godinama. Zamislite internacionalni EU Cuvée od sorata plavac mali, crljenak/tribidrag/kratošija, pa vranac/vranec i – tempranillo! Trnjak svakako ostaviti za neku drugu prigodu!!! Izabrane vinogradske pozicije, mjesec dana maceracije, najmanje tri godine na finom kvascu u velikoj bačvi, punjenje u magnum, ograničena količina, ekskluzivna marka, sukladna svemu tome i cijena.

Hrvatski proizvođači svake su godine na Mundusu bili prisutni s relativno dosta vina, ove godine poslali su ih 20. Naši susjedi Slovenci sudjelovali su sa 21 uzorkom, Srbija ih je dostavila 38, Crna Gora 15, Bosna i Hercegovina tri, Makedonija 62, Mađari 96, Austrijanci 102, iz daleke Kine su došla također 102 vina.

                Bilo je i dosta uzoraka iz zemalja koje bismo s obzirom na zemljopisni smješaj i glede Bakhova nektara nazvali egzotičnima, i iz država Europe koje nikad nisu slovile kao proizvođači plemenite kapljice od grožđa nego su bile poznatije po pivi, evo kako su te zemlje, od kojih ih većina klimatske promjene u novije vrijeme koristi za razvoj vinogradarstva, bile zastupljene u Neustadtu: Azerbajdžan – devet uzoraka, Danska četiri, Egipat dva, Velika Britanija tri, Kazahstan sedam, Nizozemska pet, Poljska tri, Tajland pet uzoraka.

Među članovima žirija bio je i Dane Jovanov, enolog iz Makedonije koji u svojoj zemlji vodi podrum slovenskog investitora Vladimira Puklavca iz Ormoža

Sada na proljetnom ocjenjivanju u Neustadtu sudjelovalo je u ulozi degustatora-ocjenjivača 268 vinskih stručnjaka iz 54 zemlje, čak 40 posto ocjenjivača bile su žene! Najviše degustatora dala je Njemačka – 78, drugi po broju kušača bili su Talijani, sa 22 ocjenjivača. Iz Hrvatske su bila trojica – Franjo Francem, Ivo Kozarčanin i Krešimir Ivančić, iz Crne Gore 2 , iz Makedonije 6, iz Srbije dva i iz Slovenije dva.

                Opći je dojam da su na ovom ocjenjivanju, koje je, inače, trajalo šest dana, vina u ukupnosti pokazala visok kvalitativni nivo, znatno viši od razine iz prijašnjih godina. Na 26. Mundus Viniju dodijeljena su 43 velika zlata, 1546 zlata i 1406 srebra. Talijani su osvojili najviše medalja – 658, slijede Španjolci sa 631, na trećem mjestu su Francuzi sa 325 medalja. Portugalci su kući odnijeli 286 odličja, Nijemci su se počastili s 239 medalja.

Nekih 650 vina koja su sada na Mundusu osvojila medalje bit će prezentirano specijaliziranoj publici na sajmu ProWein od 15. do 17. ožujka.

Hrvatska je na proljetnom Mundus Viniju 2020 osvojila osam zlatnih medalja i tri srebrne medalje. Zlata su raspoređena ovako:

Maximo Oro 2017 – Kutjevo dd; Graševina 2019 – Kutjevo d.d., Graševina Dika 2019 – Feravino, riječ je o vinima od grožđa iz hrvatskih vinograda. Nekoliko zlata za Hrvatsku pokupila je tvrtka Wine Business iz Zagreba, registrirana za djelatnost trgovine na veliko pićima, a riječ je o vinima od grožđa iz Sjeverne Makedonije. Jedno od tih zlatnih hrvatskih ili hrvatsko-makedonskih vina je Touch Premium Grande Cuvée 2017 (evo njegove osobne karte: Country of origin – North Macedonia; Product category – still wine; Wine type – red, Vignification – barrique; Blend – yes; Grape variety – vranec, cabernet sauvignon, merlot; Vintage – 2017; Bottle content – 0,75 l; Type of closure – agglomerate cork; Alcoholic level – 16.00 % vol; Residual sugar – 3.00 g/l; Total acidity – 5.10 g/l; Recommended retail price – € 25.00; Serving temperature – 14-18°C; Flavour profile – dry). Ostala zlata za Wine Business: Touch Premium 2017 Syrah, Touch Premium 2017 Merlot; Touch Premium Cuvée Superior 2016 (vranec, cabernet sauvignon, merlot), Touch Grande Cuvee 2017 (vranec, cabernet sauvignon, merlot).

Posrebreni Hrvati: Graševina 2019 – Kutjevo dd; Graševina Goldberg 2019 – Belje; Touch Merlot 2017 – Wine Business

                Toliko o hrvatskom nastojnju da Lijepa naša kao vinska zemlja na svjetskoj pozornici zauzme neko relevantno visoko mjesto na rang listi najboljih. U svakom slučaju, čestitke zagrebačkom Wine Businessu na vinu koje je internacionalno prepoznato kao vrijednost zlatne i kao vrijednost srebrne medlje. Funkcioneri iz sektora gospodarstva u RH rado se hvale kako imamo mnogo zaštićenih proizvoda na razini EU, međutim iz iskaza Mundus Vinija nije jasno kojoj zaštićnoj hrvatskoj kategoiji pripadaju ova vina porijeklom iz Makedonije a predstavljena pod hrvatskom zastavom.

Svi rezultati ocjenjivanja su na https://www.meininger.de/en/mundus-vini

https://www.meininger.de/en

Paul Robert Blom kao dugogodišnji ocjenjivač na Mundus Viniju i kao predsjednik komisije u kojoj je Jadranka Klarić iz makedonske vinske kuće Stobi

Vrijednost ocjenjivanja na Mundus Viniju čine ne samo dobra organizacija i dobro izabrani degustatori (iz redova enologa, vinskih trgovaca, ugostitelja i sommeliera, vinskih novinara) nego i to što je organizator ovog turnira publicistička kuća Meininger Verlag koja za internacionalno tržite izdaje nekih šest revija na temu eno-gastronomije – najjača revija je Meininger Wein & Business International, tako da je moć internacionalne promidžbe velika, te to što je kuća Meininger Verlag vrlo dobro i tijesno povezana s danas vjerojatno najjačim svjetskim sajmom vina ProWeinom (ove godine od 15. do 17. ožujka) i to na način da na sajmu ima veliki izlagački prostor pa sebi može dozvoliti da najuspješnije sudionike Mundus Vinija sjajno promovira, među ostalime i na načn što će tamo svečano javno dobitnicima dodijeliti medalje. ♣

Concours Mondial de Bruxelles: BEZALKOHOLNO, i NISKO ALKOHOLNO

            Dosad toga nije bilo, ali stvari se eto mijenjaju!

                Concours Mondial de Bruxelles, kao jedno je od najvažnijih ocjenjivanja vina na svijetu, ove godine odvijat će se od 1. do 3. svibnja u Brnu, drugom po veličini gradu u Češkoj i metropoli Južne Moravske, koja, inače, s vinogradima granični s austrijskim vinorodnim područjem Weinviertel. To je treći put da se Concours održava u zemlji koja je nekad bila s druge strane željezne zavjese. Prije nekoliko godina grad-domaćin CMB-u bi je bugarski Plovdiv, u to vrijeme europska prijestolnica kulture, a nekoliko godina prije toga CMB je održan u Bratislavi u Slovačkoj.

Rok za prijavu uzoraka službeno ističe 28. veljače 2020, međutim zacijelo će biti produžen još za neko vrijeme. Iz ureda CMB stiže vijest da s prijavama (website: https://concoursmondial.com/en/registration/ ) kasne proizvođači iz Centralne i Jugo-istočne Europe koji su se u najnovije vrijeme upravo na Concoursu zakitile osjetno većim brojem medalja visokoga sjaja nego što je to bivalo još prije desetak godina, pa se CMB nada da lijepi niz odličja što je otišao u spomenute dijelove Europe neće prekinuti aljkavost vezana uz (ne)prijavu na vrijeme. Naglašava se da su zemlje poput Češke, Slovačke bitno podignule kakvoću svojih vina i da se u tim zemljama, ali i u Poljskoj koja (još!) nije afirmirana u produkciji Bakhova nektara (ali klimatske promjene mogle bi učiniti svoje!) bitno povećala potrošnja vina, ne nužno samo vlastitih, i da su one sad već i zanimljiva vinska tržišta pa eto i stoga sudjelovanje na ocjenjivanju CMB u Brnu može biti vrlo zanimljivo i poslovno korisno.

Očekuje se da će ove godine u Brnu na ocjenjivanju biti i više od 9000 uzoraka, koje će ocjenjivati na bazi kompetencije pomno izabranih 350 degustatora iz raznih zemalja svijeta, gotovo polovica od njih du znani vinski novinari, čime se računa da će medijska pokrivenost ocjenjivanja na zadovoljstvo i proizvođača i potrošača biti jako dobra.

                Low & alcohol free category – Zanimljivost: novitet na ovogodišnjem izdanju Concours Mondiala de Bruxelles je upravo uvedena još jedna kategorija za ocjenjivanje, a riječ je o vinima s vrlo niskim alkoholnim stupnjem odnosno bez alkohola. Za odličja najboljima brine se belgijska tvrtka M.I.S. specijaliirana u dealkoholizaciji pića pa u tome smislu nudi i usluge vinarima koji pića (svu produkciju ili dio nje) dobivenog alkoholnom fermentacijom žele u potpunosti ili djelomično dezalkoholizirati. Ta nova kategorija za ocjenjivanje uspostavljena je kao razultat istraživanja tržišta vezano uz navike i želje potrošača što se tiče pića a koje je pokazalo da je takvih pilaca bezalkoholnih ili vrlo niskoalkoholnih pića opsegom već dovoljno zanimljiv da se i takvim proizvodima na visokorenomiranim ocjenjivanjima posveti pažnja kako bi potrošači bili bolje upućeni u kakvoću pojedinih etiketa.

Bakho iz limenkeMožemo li na velikim svjetskim ocjenjivanjima vina za koju godinu očekivati i još jednu kategoriju za ocjenjivanje, a to bi bila ona vezana uz vino iz limenke?

                Bezalkoholna pića u limenki – nikakvo čudo, pivo u limenki također. Kod tih pića već smo se debelo naviknuli na taj način pakiranja. Limenka je međutim u novije vrijeme duboko ušla i u vinska svijet. Ovih dana na sajamskom prostoru u američkom gradu Mendocino održano je prvo svjetsko ocjenjivanje vina iz limenke. Prijavljeno je bilo nešto više od 200 uzoraka, uz one iz SAD i oni iz Francuske, Italije, Španjolske, Argentine, Australije, Novog Zelanda i Engleske. Degustatori-ocjenjivači bile su osobe iz akademskog svijeta, svijeta marketinga i iz miljea vinskih trgovaca. Kao predsjednik komisije ostaje zapisan dr. Robert Williams, pridruženi professor marketinga i predavač na tečajevima vezanim uz poslovnost na Sveučilištu Susquehanna u Pennsylvaniji. i osnvač tijela Wine In Cane Research. Direktor ocjenjivanja bio je Allen Greene, koji je inače u vinskom biznisu već 45 godina, a koordinatorica Lisa Gagliardi. Čak 37 uzoraka osvojilo je zlatnu medalju! Organizatori su vrlo zadovoljni s odzivom proizvođača, i u velikoj nadi su da će se na idućim natjecanjima broj uzoraka povećavati jer računaju na ozbiljan rast popularnosti limenke kao ambalaže i za vino, pa su odlučili održati novo ocjenjivanje, to drugo vrednovanje trebalo bi biti 22. srpnja 2020. Danas, barem tako je objavljeno, u svijetu postoji nešto manje od 200 proizvođača koji pune vino u limenke, različitih vina u limenkama na tržištu je zasad oko 475. ♣

Internacionalno priznanje našim znanstvenicima

EDI MALETIĆ i MARIJAN BUBOLA u TALIJANSKOJ AKADEMIJI ZA LOZU i VINO!

Marijan Bubola, Antonio Calò i Edi Maletić

Sjajno priznanje hrvatskim znanstvenicima: prof. dr. sc. Edi Maletić s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i dr. sc. Marijan Bubola s Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču postali su inozemni dopisni članovi Talijanske akademije za vinovu lozu i vino (Accademia Italiana della Vite e del Vino). Primanje novih članova održano je u gradu Trento, u zadružnoj vinariji CAVIT. Tom je prigodom u Akademiju primljeno ukupno 28 novih članova.

Dokument o primitku u Akademiju novim je članovima uručio umirovljeni prof. Antonio Calò koji trenutno obnaša dužnost predsjednika Talijanske akademije za lozu i vino.

Talijanska akademija za lozu i vino osnovana je 1949. godine na prijedlog Nacionalnog vinogradarsko-vinarskog odbora (Comitato Nazionale Vitivinicolo), ona organizira razne simpozije, seminare i radionice, cilj njena djelovanja je da pridonese napretku znanstveno-istraživačkog rada iz područja vinogradarstva i vinarstva te primjeni rezultata istraživanja u praksi.

Članovi Talijanske akademije za lozu i vino su znanstvenici i stručnjaci iz područja vinogradarstva i vinarstva u prvom redu iz Italije, ali onda i iz ostalih država. Prema statutu, Akademija može imati najviše 300 redovitih članova (među kojima se biraju i akademici emeritusi, koji trebaju minimalno 10 godina biti redoviti članovi) te najviše 300 dopisnih članova (koji nakon tri godine članstva mogu postati redoviti članovi).

                Primitak u Talijansku akademiju za lozu i vino predstavlja veliku čast i potvrđuje uspjeh spomenute dvojice hrvatskih znanstvenika u znanstveno-istraživalačkom radu na područja vinogradarstva i vinarstva na međunarodnoj razini, a mnogo govori i vezano uz dobru suradnju naših znanstvenka s kolegama iz talijanskih institucija. Čestitke! ♣

Ulika i plemenita kapljica

MASLINA-ULJE-VINO, PUNTA CISSA i PUNTA GRECA

Kako li je lijepo čuti nešto lijepo! Sada konkretno mislim na dobar glas koji globalno prati našu maslinarsku Istru: istarsko ekstra-djevičansko maslinovo ulje jedno je od najboljih, ako ne i najbolje na svijetu!

Podsjetnik na to bile su mi recentne prezentacije novih mladih maslinovih ulja iz Istre i Festival masline u Zagrebu, u njegovu srcu! Glavni grad Hrvatske nije maslinarski kraj, ali mogao bi postati glavnim gradom (i) masline i maslinova ulja. U Zagrebu su Maslinarski institut, snažni vinotekari koji uz Bakhov nektar nude i visokokvalitetno maslinovo ulje, ovdje je eto Festival masline, ovdje je i dobro tržište. Proizvođači koji se žele pokazati kakvoćom redovito prezentacije imaju u Zagrebu. Krajem prošle godine u wine-baru vinoteke Vivat Fina Vina odlično se sa svojim uljem predstavila istarska obitelj Chiavalon, poslije nje nedavno je svoja nova mlada ulja Salvela i na tržištu najnoviju berbu Merlota Medea Punta Greca 2016 na kušanje podastro vodnjanski Agroprodukt, pa je u elegantnom ambijentu hotela Westin održan peti Festival maslina s mnogo maslinara/uljara, ne samo iz Istre nego i iz Dalmacije, a uskoro će u sklopu festivala rosé vina Pink Day u Mimari biti i izložba maslinovih ulja Green in Pink. Vodnjanski stručnjak za masline i maslinovo ulje Edi Družetić, jedan od najvećih naših eksperata na temu masline i ulja, na Pink Dayu će imati radionicu o maslinovu ulju.

OPG Gardoš Nevia iz Buja prezentirao se s ekstra djevičanskim maslinovim uljima od više sorata (npr. buža, belica, mješavine), zatim s maslinovim uljem sa (za nekoga obogaćenim a za nekoga upropaštenim) čilijem, te s maslinovim uljem sa češnjakom i ružmarinom, pa s maslinama u teglici i sa šalšom koju OPG kuha od, kaže Roberto Gardoš, na slici sa sinom Goranom, od domaće uzgojene rajčice

Likovni uradci na drvu masline, autorica je Valentina Prekalj, OPG Prekalj iz Poreča

U Westinu na Maslini u srcu Zagreba, gdje je izložba bila prodajnog tipa, pojavilo se 34 izlagača, većinom iz Istre i većinom s uljem, naime, uz ponuđače maslinovoga ulja bilo je i onih koji su pokazivali suvenire i ukrasne predmete ali i predmete za posluživanje hrane (npr. pladnjeve) izrađene od maslinova drveta i na maslinovu drvu, zatim predstavnika tvrtki koje se bave proizvodnjom strojeva i opreme za poljoprivredu poglavito za maslinarstvo i uljarstvo, kao izlagača vidio sam i jednog proizvođača bučinog ulja iz okolice Siska, pozvanog da nastupi kao gost. Na festivalu se predstavilo i baranjsko Belje – s kobasicama od crne slavonske svinje! U sklopu festivala bilo je dosta radionica a i vrlo zanimljivih predavanja, primjerice Maslinova ulja s povišenom razinom fenola – nova kategorija ulja, Klimatske promjene i njihov utjecaj na maslinike, Maslinarstvo u Crnoj Gori, Maslinovo ulje – nutritivno superiorno popularnim mastima.

Špekmez OPG-a Gross iz Svetvinčenta. U teglicama su u ekstra-djevičanskom maslinovom ulju masline, pržena slanina, rajčice, suha šljiva, luk, dimljena paprika, sol, čili, smeđi šećer i balzamski ocat

Vrlo važan dio Festivala maslina je strukovno vrednovanje maslinovoga ulja. Ove godine za ocjenjivanje je prijavljeno 220 uzoraka, od toga 160 ekstra-djevičanske kategorije.

Evo i tko su glavni nagrađeni:

                Šampion 5. Festivala maslina u Zagrebu – Đani Lubiana

                Priznanja:
                Najbolje monosortno maslinovo ulje – OPG (Elena) Lupić, sorta rožinjola; Najbolje višesortno maslinovo ulje – Đani Lubiana; Najbolja udruga maslinara – Udruga Agroturist, Vodnjan; Najbolje ekološko ulje – Stancija st. Antonio d.o.o., sorta istarska bjelica; Najbolja uljaraStancija st. Antonio d.o.o.

Valja međutim ovdje navesti kako za ocjenjivanje svoja ulja nisu – osim Agroprodukta iz Vodnjana – prijavilia ni poslala najspominjanija naša proizvdođačka imena poput Chiavalona, Belića, Ipše, Claija, Zigantea

Prezentacija ulja Salvela Punta Cissana i vina Medea Punta Greca u zagrebačkoj vinoteci Vivat Fina Vina: uz domaćina Borisa Ivančića su enolog Agroprodukta Marko Krstačić i majstor za maslinarstvo i maslinovo ulje Edi Družetić

Agroprpodukt je u Zagrebu u wine-baru Vivat Fina Vina uz klasična svoja monosortna ulja iz berbe 2019. a to su Salvela Buža, Istarska bjelica, Pendolino, Leccino, Leccione te mješavina sorata Salvela Aurum, predstavila i jedan posve novi proizvod a to je Salvela Punta Cissana. Edi Družetić koji je u Agroproduktu zadužen za maslinarstvo i za ulje objašnjava da se htjelo napraviti nešto posebno, ekstra. Za Puntu Cissanu izabrane su sorte buža, zatim buža muška ili plominka, pa rošinjola (rossignola) i puntoža (puntosa), probrane su najbolje masline od svake.

Maslinik Salvele nalazi se na krajnjem jugu Istre u Babarigi na rtu Punta Cissana gdje su masline uzgajane i gdje se proizvodilo ulje još u prvom stoljeću nakon Krista. Teren je na nadmorskoj visini između pet i 10 metara, klima, kaže Družetić, odlična – proljeće stiže prije kalendarskoga a hladnoća kasnije nego drugdje. Masline su u roku od nekoliko sati nakon berbe prerađene u vlastitoj uljari u Vodnjanu.

Maslinik Punta Cissana

Ulje Salvela punta Cissana je sjajno, vrlo pikantno, kremasto, s ugodnom gorčinom, profinjeno i elegantno.

Medea Merlot Punta greca 2016

Na samome jugu Istre nalazi se i vinograd Agroprodukta Punta Greca, odakle je grožđe sorte merlot za vino Medea Merlot Punta Greca 2016. Punta greca, s 3,4 hektara površine i s ukupno 25.400 trsova sorte merlot, najjužniji je istarski vinograd, nalazi se na poluotočiću-rtu Punta Greca, praktički na razini mora. Tlo je, kaže enolog Agroprodukta Marko Krstačić, crvenica s dobrim udjelom gline i pijeska. Crvenica je bogata mineralima, sloj pijeska omogućuje dobru propusnost a najdonji sloj gline dobro zadržava vlagu tako da trsje nikad ne pati od stresa vezanoga uz sušu. Vinograd je cijeli dan pod suncem, a stalno ga oplahuje vjetrić koji ne dopušta stvaranje povećane vlage na lozi i razvoj gljivičnih bolesti, preko dana ne dopušta razvoj previsokih temperatura na kojima bi izgorile arome, a preko noći dodatno rashlađuje vinograd što je također vrlo korisno za očuvanje kiselina i svježine u grožđu i, poslije, u vinu.

Navodnjavanja nema. Trsje je sađeno gustoćom od 6500 loza na hektar i održavano uzgojnim oblikom niskog kordonca s kratkim rezom, što omogućuje nizak prinos po panju a to je preduvjet za veću kakvoću ploda. U berbi pri tehnološkoj i fenolnoj zrelosti grožđe ima niski pH (bitno), dobru ukupnu kiselost, slanost (mineralnost) i visoki slador, u vinu, koje je suho, i visoki alkohol (15 vol %). Podrum: 14 dana maceracije grožđa i alkoholne fermentacije, potom dozrijevanje, u prvom periodu, na finom talogu u novim i rabljenim hrastovim bačvama u vremenu od dvije godine, u posljednjem razdoblju dozrijevanja vino bude sedam puta pretočeno kako bi se posve izbistrilo i takvo, bez bistrenja enološkim sredstvima i bez filtracije, punilo u bocu. Vino Medea Merlot Punta Greca proizvedeno je u ograničenoj količini od 7000 litara… ♣

Enogastronomija i turizam: lice i naličje divljači – zaboravljeni okusi

GRAN CORONICA CONCERTO PER LA SELVAGGINA!

            Teatro Gran Moreno, zaselak Koreniki blizu Umaga. Concerto grosso per la selvaggina. Autori & dirigenti: Moreno Coronica & Ana Morgan. Koncert za divljač! Sve po pravilu, redosljedom: andante, allegro, allegro con brio, fortissimo, pa moderato decantabile, pa allegro gioioso…

Pogled u kušaonicu gdje je bio ručak. Zdravica za tatu Ottaviana i mamu Rosu

                S jedne strane glazba tanjura s blistavim naličjem divljači iskazanime vinogradarskom osvetom kroz zaboravljene okuse, s druge strane kristalni zvukovi skupocjenih čaša zacrnjenih zaraznim Coronicama GranTeranom i Grabarom..!

Svako zlo za neko dobro, kaže poslovica. Tako npr. vinogradaru i ne treba baš uvijek očajavati kad u (svom) trsju vidi neku divljač, pogotovu veću. Ponešto od onoga što se kao mogući štetnik pokaže u vinogradu može, kao nadoknada počinjene štete na lozi, završiti u hladioniku, zamrzivaču, a ono što slijedi ogledat će se u, kako se lijepo dosjetio izraziti se ugledni istarski vinogradar i vinar Moreno Cornica, upravo u divnim zaboravljenim okusima divljači.

Andante, adagio, allegro, allegro con brio, forte-fortissimo, moderato decantabile… Doček kod obitelji Coronica, uz pjenušac COdue, novo mlado maslinovo ulje Monte Castiglione Selection i pâté od patke s domaćom muštardom, potom uz juhu od fazanke s mesnim okruglicama i gljivama i s Malvazjom 2017, a poslije toga stigli su tortelloni s nadjevom od mesa šljuke i s dunjom, kao i Gran malvazija 2017. Za Gran Teran i – Gran Decanter!

U suradnji s prijateljima – vlasnicima znane istarske konobe Morgan iz Brtonigle, za grupu privatnih i poslovnih prijatelja Moreno Coronica odlučio je kod sebe u prostranoj kušaonici novog podruma sagrađenog uz obiteljsku kuću u selu Koreniki kod Umaga, prirediti druženje upravo uz zaboravljene okuse divljači, te uz svoje Gran Malvaziju, Gran Teran i Grabar (po meni također kategorija Gran). Ne samo vinogradarstvo i proizvodnja vina te maslinarstvo, nego je i lovstvo dugačka tradicija u obitelji Coronica pater familias koje je, još čili, 92-godišnji Ottaviano a mater familias koje je, također vrlo čila, 82-godišnja Rosa, nekad majstorica za prigotavljanje specijaliteta od suprugova ulova. Gran Moreno, kao treća i kakvoćom vina i maslinova ulja te u poslovnom smislu čini se daleko najuspješnija gerenacija u obitelji, pozvao je k sebi na druženje uz razgled (vožnjom turističkim vlakićem) nekadašnjeg carstva stoljetnih hrastova Boscogrando a od prije nekoliko desetljeća odličnog (sada njegovog) vinograda Boscogrando, zatim uz obilazak njegova Parka maslina, pa obilazak novog podruma i, onda, u nedavno uređenoj kušaonici, i uz ručak na bazi divljači popraćen njegovim vinima. Bila je to prilika podsjetiti se na zaboravljene okuse divljači naime Moreno sa žaljenjem naglašava kako se u novije vrijeme u Istri donekle zanemaruje prigotavljanje jela od divljači, srećom chefica Ana Morgan i konoba Morgan ostali su joj uvjerljivo vjerni, i kušati (uživati!) GranTeran 2015 koji je lani na Decanterovu ocjenjivanju osvojio zlatnu medalju (po meni trebao je i veliku zlatnu!), zatim izvrstan pjenušac od malvazije odličnog naziva CO due (tri godine na kvascu u boci nakon druge fermentacije!), pa malvazije iz 2017 (baznu i GranMalvaziju) rađene novim stilom kojime Coronica izbjegava doticaj bijelog vina s drvom, te osebujne Grabar (cabernet sauvignon i merlot) i Gran Teran iz berbe 2016, sada aktualne na tržištu.

Domaćini Moreno Coronica sa suprugom Suzanom, s vlasnikom konobe Morgan Joškom Morganom te s predsjednikom Hrvatskog sommelier kluba Frankom Lukežom (stoji)

Ekipa konobe Morgan: chefica Ana Morgan, njen brat Marko, te, u bijelome, kuhari Vjekoslav Podunavac i Ivan Pandžić

U veselom gotovo šestosatnom druženju nekih 60 a možda i 70 nazočnih – uz domaćine je gostiju (sommelijera i ugostitelja, hotelijera, chefova, diplomata, novinara… ) bilo ne samo iz raznih krajeva Hrvatske nego i iz Slovenije i Italije, vrijeme je proletjelo začas, za nadati se da je na plodno tlo pala poruka koju su ovom prigodom protagonistima-kreatorima eno-gastro scene i turističke ponude na našem najvećem poluotoku uputili Coronica i obitelj Morgan da je i te kakav adut na istarskome tanjuru, uz ribu i boškarina, i divljač!

Među gostima – ugledna opatijska ugostiteljska i sommelijerka Danijela Kramarić sa suprugom, te znani splitski chef Braco Sanjin

Dodao bih i ovo: vrijedilo bi za Coroniku i za konobu Morgan da razmišljaju o tome da ovakvo događanje i takva događanja na razne gastro-teme dakako uvijek s naglaskom na ono tipično istarsko ponove na visokom nivou i uz plaćene ulaznice u nekim drugim sredinama u Hrvatskoj ali i izvan granica Lijepe naše, kao gosti nekih boljih restorana u tim drugim sredinama. Takva gostovanja mogla bi lijepo poslužiti kao model kako učinkovito propagirati komparativne prednosti pojedinoga područja u turizmu. Za uzvrat, bolji restorani iz drugih sredina mogli bi povremeno prezentirati svoje posebnosti i specijalitete vlastitoga kraja u kušaonici Morena Coronike u Istri s time da se gostujuća jela ili barem dio njih adekvatno spoji s Morenovom kapljicom.

Prostor Boscogrando, nekad znan po stoljetnim hrastovima, a sada znan kao visokovrijedni vinograd na istarskoj crvenici (terra rossa, duboko tlo, s dosta gline koja dobro zadržava vlagu, te s puno željeza i raznih minerala). Takvo tlo posebno je pogodno za teran i cabernet sauvignon, koji za dozrijevanje traže puno sunca i koji ne smiju biti u stresu od suše. Obitelj Coronica tu ima 21 hektar pod trsjem, ali pomalo se i širi, ukupni potencijal Boscogrando je 30 hektara. Gustoća sadnje terana za Gran teran je 6250 trsova/ha, a rod je do najviše 1 kg grožđa po trsu. Uz vinovu lozu su i nasadi masline. Moreno Coronica ima oko 450 stabala masline i godišnje, ovisno o kakvoći sezone, proizvede između 400 i 700 litara odličnog maslinovoga ulja, sorte su istarska belica, crnica, i buža te, u maloj mjeri, talijanski leccino. Coronica ne rabi herbicide, sistemike, umjetna gnojiva, od materijala iz vinograda radi kompost za gnojidbu

Dragulji Plešivice

ANA GRGIĆ IZ LOKOŠIN-DOLA

Izvornost i iskrenost, sjajan spoj rustikalnoga i domaćeg tradicijskoga (ambijent, namirnice uglavnom iz vlastita uzgoja i proizvodnje) te maštovitosti i rafiniranosti modernoga (kreacija-izvedba jela, posluženje), kontinuitet.

Doček punih ruku: chefica Sanda Braje, izletište Vinogradarska kuća Braje

Sanda Braje, chefica izletišta Vinogradarska kuća Braje u Lokošin-Dolu kod Mladine i u općini Jastrebarsko, na određeni način jeste plešivička Ana Grgić. Mogla je u kuhinji ostati na uobičajenom naresku i klasično prigotovljenim pečenicama i češnjofkama, pečenju, gulašu, ali izabrala je zahtjevniji put. Inovativni način rezultat kojega maksimalno mobilizira i oko, i nos i nepce gosta, i koji u ruralni prostor donosi dah suvremenog urbanoga ne narušavajući nimalo autentičnost domaćega. Estetski dojam pojačava elegantno, kao u kakvom zvjezdanom restoranu, uređeni stol, s finim pažljivo izabranim tanjurima i priborom za jelo te s voluminoznim kristalnim čašama tankih stijenki namijenjenim vrhunskim vinima i hedonistima koji i te kako znaju što baš takva čaša znači za prvorazredno, pogotovu duže odležano vino.

Plešivica se, nakon što se u zadnjim godinama preko grupe sjajnih vinogradara/vinara i odličnih vina osobito afirmirala u široj javnosti u svim Bakhovim kategorijama, konkretno visoko kompleksnim pjenušcima, osebujnim mirnim bijelim i crnim vinima od chardonnaya, sauvignona, rizlinga rajnskoga, pinota crnoga ali i dugo maceriranom jantarnom kapljicom, postaje, pomalo, i šire gastro središte.

Vinogradarska kuća Braje i vina Roberta Brajea: rajnski rizling, crni pinot, sivi pinot i crveni veltlinac. Kuća je u Lokošin-dolu kod Mladine, uz vinograde, ambijent vani i unutra lijep. Mogućnost šetnje, u blizini je i biciklistička staza

Uz vinare koji primaju na kušanje vina i eventualno nareska, te restoran Karlo i restoran Ivančić (popularno zvan Galica) koji je u najnovije vrijeme osjetno digao kakvoću ponude, a i vinsku kuću Jagunić što može ponuditi topla jela, tu je, što se tiče hrane, u žiži i vinogradarska kuća Braje, a uskoro se napokon, nakon dugog iščekivanja, treba oficijelno otvoriti i elitni restoran Korak u okviru istoimenog vinogradarsko-vinarskog posjeda. Plešivica eto već može ili će za koji tren, kad i službeno proradi restoran Korak a i kad se – ako se – obitelj Braje odluči organizirati na način da radi stalno i ne više kao sada tek po narudžbi, moći istodobro zadovoljiti i najzahtjevnije nepce, nos i oko i šireg kruga štovatelja fine papice i kapljice.

Obitelj Braje: Robert, Sanda i sin Patrik

Da bi postala i ostala turističkim rajem, što bi, uz održivi pristup priči, bilo logično (tà, kakva li joj je prednost to što se nalazi uz sam autoput Zagreb – more, a i na niti pola sata vožnje od Metropole odnosno, s druge strane, od Karlovca, niti slovenska granica nije daleko…), nužno bi, da se osnaži magnetski učinak, bilo da se svi segmenti lokalnih djelatnosti prikladno poslovno povežu i sinhroniziraju aktivnosti kako bi se lakše i brže stiglo do obećavajućega cilja, konkretno to znači da se svaka strana bolje samoorganizira i da kvalitetno i za opću dobrobit profunkcionira suradnja svih segmenata, od službi koje vode grad Jastrebarsko kao urbanog središta Plešivice i koje bi morale bolje paziti na čuvanje okoliša i brinuti o uređenju lokalnih vrijednih kulturno-povijesnih spomenika i razvoju izletišta (nekad omiljelo izletište Zagrepčana Mladina već godinama djeluje zapušteno, legendarni Erdödyjev vinski podrum djeluje ruševno… vidi se dosta neobrađenih parcela i korova…), preko vinogradarsko/vinskih posjeda i ugostiteljskih djelatnika i domaćih ljudi što nude smještaj za namjernike i turiste, pa do službi zaduženih za promidžbu, marketing.

Domaći sirevi Sande Braje, te naresci Roberta Brajea

Evo u kratkim crtama i kroz nekoliko fotografija kako funkcionira obitelj Roberta Brajea, koju vrijedi posjetiti: Brajeovi su odavna znani kao proizvođači vina – sad Robert gospodari s pet hektara i radi jednosortna mirna vina od veltlinca crvenoga, pinota sivota, rizlinga rajnskoga, pinota crnoga, portugisca, te mješavnu cabernet sauvignona, pinota crnoga i portugisca, a tu su i bijeli i ružičasti pjenušac klasične metode. Ali Brajeovi su odavna znani i kao uzgajivači povrća te, u umjerenom opsegu, svinja, krava, peradi. Robertov otac bio je vješt u proizvodnji mesnih prerađevina, a mama dobra kuharica. Dio vještina od oca usvojio je Robert, a dio znanja od Robertove mame odnosno svoje svekrve preuzela je Robertova supruga Sanda, koja je od početka pokazivala ne samo volju nego i veliki talent za kuhanje. Dok se Robert s vremenom razvijao kao vinogradar i vinar te kao majstor za svinjariju (kolinje, kobasičarstvo, šunke…) dotle se Sanda razvijala kao prerađivačica mlijeka u maslac, vrhnje, sir, kao proizvođačica pašteta i kao kuharica i slastičarka, i to na višem nivou, težila je onome što se naziva haute cuisine. Kad su Brajeovi u svom prostranom dvorištu uz stambenu zgradu i uz vinograde podignuli oveću drvenu kuću obitelj se okrenula i ugostiteljstvu, međutim ne na način da vodi stalno otvoreni restoran i tipa kakvi su drugi lokalni objekti, nego da kuća bude otvorena samo za namjernike koji će doći na kušanje vina i nareska a da se veće grupe – u prostor u unutrašnjosti može se komotno smjestiti 80 osoba – i na topla jela dakle kompletne ručkove odnosno večere – obroci kakve ih vidi Sanda zahtijevaju dosta vremena za prigotavljanje naime Sanda očekuje da posjetitelji izađu iz kuće impresionirani – primaju goste samo po najavi. Osim na degustaciju vina i narezaka, Brajeovi goste primaju u dogovorenim terminima na ručkovima, na proslavama vjenčanja, rođendana, krštenja, kod njih je moguće za razna poduzeća organizirati i razne prezentacije koje će završiti bogatom zakuskom, bio sam na jednoj izvrsnoj kad je neke svoje nove programe predstavljala kompanija Croatia Airlines. Sad Robert i Sanda iskustvo i znanje prenose na sina Patrika, koji je student vinogradarstva i vinarstva na zagrebačkom Agronomskom fakultetu, i na kćerku…

Plešivička brusketa – prepečeni domaći kruh s paštetom od pačje jetre te s komadom fileta od košute, i domaća češnjovka u štrudli

Češnjovke pečene s rajčicom

Prije nešto više od godine dana revija Svijet u Čaši i Hrvatski radio te čelnik međunarodnog festivala vina i delicija Zagreb Vino.com bili su na prezentaciji sjajnog menua u režiji chefice Sande Braje, a sad nas eto ponovno, na prezentaciji novih Sandinih kreacija. Evo kroz nazive ali, unutar priloga, i kroz fotografije, što je Sanda Braje priredila ovaj put:

Juha od gljiva, pačja prsa sous vide, pečena i zapečena patka s mlincima, juneći ossobuco

Predjelo: selekcija domaćih sireva Sanda – svježi s vlascem, s bučinim košticama te domaći sušeni kravlji. Pratitelj u čaši: Crveni veltlinac Braje 2018. Posluženo na drvenom pladnju iz radionice majstora Igora Zlatkova: prepečene kriške domaćeg kruha s paštetom od pačje jetre i sa džemom od luka na redukciji od portugisca i šećera. Posebno: prepečene kriške domaćeg kruha s nadjevom od karamelizirane ljutike i s komadom fileta od košute izravno iz lovišta. Naresci Braje: salama od košute, salama od medvjeda, kobasica tipa kulenove seke od svinje stare četiri godine, buđola. Pratitelj u čaši: Portugizac Braje 2019

                Toplo predjelo: češnjovke (obitelji Braje!) na tri načina – u štrudli (savijača), pečene s rajčicom, te najprije kuhane pa zapečene. Kao prilog: krema od batata, te salata od sirovog domaćeg kiselog zelja, jabuke i luka, s domaćim vrhnjem. U čaši: Portugizac Braje 2019.

Juha od vrganja s domaće tučenim vrhnjem. U čaši: Rajnski rizling Braje 2018

Prvo glavno jelo: pačja prsa sous vide, pečena dugo na 63 stupnja Celzija , s domaćim raviolom punjenim komadićima kruške i umakom od redukcije portugisca s cimetom i klinčićem. U čaši: Crni pinot Braje 2016 (aktualan na tržištu)

                Drugo glavno jelo: patka tri sata pečena na pačjoj masti u pećnici i potom u tavi zapečena, prilog – domaći mlinci

Treće glavno jelo: juneći osso buco s povrćem i crnim vinom, te domaći raviol punjen svježim sirom. U čaši: kušanje dvaju crnih pinota – 2019 i 2018, iz bačve, te, za piće, Crni pinot 2017 koji će uskoro na punjenje, i spomenuti 2016.

Slatka janjetina

Kruška kuhana u crvenom veltlincu, poslužena s domaćim sirom na Sandin način

Prijelaz na desert: Slatka janjetina (zapravo slana, ali slatko se jede!), klasično na domaćoj masti i u pećnici pečeni komad janjetine. U čaši: Sivi pinot Braje 2000 (riječ je o godini rođenja Robertova i Sandinog sina Patrika). Podastrto je i prvo Patrikovo vlastito vino – mješavina u amfori četiri mjeseca maceriranih pinota sivog, traminca crvenog i veltlinca crvenog iz 2019, krajem veljače vino je trebalo biti pretočeno na barem polugodišnje dozrijevanje u drvene bačvice.

Slatki desert: kruške kuhane u crvenom veltlincu začinjenime cimetom i limunom te popraćene kremom od domaćeg svježeg sira, te savijača od višnje. ♣

Vino iz mora

BAROLO i BARBARESCO POSTAJU NA PAGU CORRAL WINES

            Je li itko mogao pretpostaviti da će svjetski slavni barolo i barbaresco – na našem Pagu postati Corral Wines? A, istina je! Marko Dušević, zadarski uzgajivač školjaka i račića Adriatic Shell na lijepoj površini u uvali paškog akvatorija, prije sedam godina odlučio se kao ljubitelj i plemenite kapljice i kao osoba koja živi na izrazito turističkom području stvarati Corral Wine, konkretno polagati butelje vina u podmorje na dodatnu obradu, ma što to dodatna obrada bilo, da li (samo) nov, interesantan izgled boce obrasle koraljima i travama, ili pak (i) određeno poboljšanje u organoleptici, ili pak (najvjerojatnije) i jedno i drugo.

Corral Wines u restoranu Fino & Vino: Marko Dušević objašnjava, a sommelieri Krešimir Šesnić, voditelj restorana, i Marin Galinac rastaču uzorke

Vina ispod mora, Fino & Vino: nekako najbolji dojam i kao vina iz podruma (bez mora) i kao vina iz mora ostavili su Barolo 2015 Brune Grimaldi i Barolo Bussia 2015 Stefana Bolmide. Inače lijepim se pokazao i originalni Nebbiolo 2015 Edoarda Sobrina, ali Sobrinova podmorska verzija, radi usporedbe, još nije bila gotova i donesena na prezentaciju

Startao je, Dušević, logično, s hrvatskim vinom, a eto malo-pomalo za svoju ideju zainteresirao je i strane proizvođače, pa je u najnovije vrijeme skupio lijepu količinu pijemontskih barola, barbaresca, nebbiola i barbere ali i ponešto amaronea iz Veneta te ih neko vrijeme, uglavnom ne više od 10 mjeseci, držao u kavezu u svom podmorskom vinskom podrumu, ne bi li im jadransko ljuljuškanje dalo novu dimenziju (u organoleptici i plasmanu). Ovih dana u zagrebačkom restoranu Fino & Vino Marko je održao prezentaciju tridesetak pijemontskih vina od kojih su neka i od vrlo cijenjenih tamošnjih vinara, primjerice od kuća Pio Cesare, Bruna Grimaldi, Edoardo Sobrino, Silvano Bolmida, Ettore Germano…., ali i par crnih vina iz veronske okolice, kao i nekoliko slađih do jako slatkih, npr. zeleni veltlinac od čuvenog Nicolaihofa iz austrijskog Wachaua i visoki predikat Triptih 2013 od našeg Bodrena.

I tako su, eto, pijemontske vinske legende na Pagu postale Corral Wines! Butelje iz vana obrasle koraljima, i mogle bi se kad se vino popije iskoristiti kao lijep ukrasni predmet, a vina organoleptikom različita, budući da je na kušanju bilo istih uzoraka bez mora i s dodirom mora kapljicu se moglo kušati u dvijema varijantama i usporediti ih pa vidjeti kako su neka bila izvrsna u obje varijante, neka su bila bolja bez mora (možda i zato što je kroz čep more u manjoj količini prodrlo u bocu i napavilo stanoviti nered), a neka iz mora bila su bogme za nijansu finija, mekanija, nježnija, kao da ih je blago zibanje malkice ubrzalo u razvoju i povećalo im pitkost…

Ako me sjećanje ne vara, prvi ili jedan među prvima koji se – a bilo je to prije dosta godina – dosjetio staviti gotovu butelju u vodeni vinski podrum bio je francuski vinogradar i vinar iz područja uz rijeku Loireu. Potom su se raširile vijesti o dosta drugih vinskih poduzetnika koji su također htjeli doznati kako funkcionira podrum ispod vodene površine, ali ti su butelje stavljali pod more, što je bitna razlika jer ako ništa drugo more je slano, i mogući njegov prodor kroz pluteni čep do vina ostavlja sasma drukčii učinak na vino od onoga u doticaju sa slatkom vodom. U Hrvatskoj je prije nešto godina butelje pjenušca od žlahtine pod more počela stavljati PZ Vrbnik, i na tome raditi dobar posao, naime nakon stanovitog vremena butelje su krasno pokrile alge i taj njihov novi i ukrašeni vanjski izgled omogućio je plasman butelje po čak 1000 kuna, višestruko skuplje od podrumskog pjenušca. Po Duševićevim riječima, takvih koji eksperimentiraju s buteljama ispod mora danas je popriličan broj, najmanje njih dvadesetak.

Marko Dušević namjerava od ovoga morskog toucha napraviti međunarodni biznis većih razmjera, ali hoće li mu to poći za rukom vidjet će se. Isprva je, zainteresiravši proizvođače kao sugovornike za projekt, butelje dobivao, a sad su se donacije bitno smanjile, u najnovije vrijeme butelje kupuje. Dušević navodi kako je uspio u SAD naći nekoliko jakih uvozničkih i distributerskjih kuća za vino koje su mu oko projekta zainteresirane u određenoj mjeri novčano pomoći.

Suočen je međutim s dosta problema, naime mora kroz kontakt s vinarom pa i kroz kušanje vina saznati je li vino kad ga se kreiralo bilo predviđeno za duže odležavanje u boci te je li za zatvaranje butelje korišten uistinu vrhunski pluteni čep odnosno neki novi visokokvalitetni konstruirani čepovi tipa DIAM-a, tako da sigurnost da voda iz rijeke odnosno more neće uspjeti kroz ili uza stijenke čepa pronaći put do vina u butelji. Marko će još morati sa sigurnošću utvrditi i optimalnu dužinu čuvanja pojedinog tipa vina pod morem. Kroz posljednjih sedam godina ustanovio je, kaže, kako se u prvih šest mjeseci ležanja vina pod morem, gdje je temperatura stalna, otprilike kao i u vinskom podrumu, i gdje je za razliku od situacije u podrumu gdje je leži polegnuta i nepomično, stalno u laganom pokretu od strujanja. Iznosi mi kako mu dosadašnje iskustvo govori da bi optimalna dužina boravka butelje pod morem bila do 10 mjeseci odnsno jednu godinu, istraživanja na taj aspekt idu dalje. Zatim, javlja se i pitanje koje je doba godine optimalno za stavljanje vina pod more, dosadašnje Markove spoznaje o tome svode se na to da postoje dva termina, jedan je proljetni, konkretno svibanjski, kad se priroda budi i kad temperatura mora pomalo raste, tada butelja može izvana dobiti lijepi sloj od morskih algi i koralja kao kompaktan i čvrst ukras, a drugi je termin jesenski, kad temperatura mora pada da bi se spustila do oko 12 odnosno 11 ili 10 stupnjeva Celzijevih, taj je manje podesan za stjecanje ukrasa po butelji a čini se povoljnijime za promjene u organoleptici. Prije nekoliko godina, praktički još na samome početku bavljenja podmorskim vinom Marko Dušević Adriatic Shell & Corral Wine priredio je degustaciju podrumskih vina i istih tih etiketa njegovanih neko vrijeme pod morem, i pokazalo se općenito da je boravak vina pod morem, kao, malo ubrzao razvoj kapljice, ona vina koja su bila proizvedena vrlo korektno, bez mane, djelovala su mekanije i nešto pitkije od onih bez mora. I na ovoj degustaciji sada u Fino & Vino činilo mi se isto, uzorci su upravo na temu mekanosti i stupnja spremnosti bili od sorte nebbiolo, znane po snažnom taninu i visokoj ukupnoj kiselosti. Tako eto da bi ponajviše proizvođači plemenite kapljice od takvih izrazito taninskih sorata mogli biti jače zainteresirani za sudjelovanje u Corral Wineu, jer imali bi vino nešto ranije mekanije i spremnije za šire tržište, a k tome i butelju obraslu koraljima i algama kao ukras. Za uspješan biznis Corral Winesa Marko Dušević mora u svakom slučaju biti 100 i više posto siguran da je vino bez mane i da je priređeno za trajanje na duži rok, zatim da je za butelju korišten visokokvalitetni zatvarač koji neće propuštati vodu odnosno more u bocu, a svakako je bitno i to da se riješi pitanje etikete. S obzirom da papir more pojede a koralji prekriju, svaki proizvođač koji pristane na sudjelovanje u Corral Wineu i ustanovi da boravak pod morem ako nije poboljšao vino nije ga ni za trunku osiromašio ili drukčije mu naštetio u odnosu na podrumski original želi kupcu i jasno pokazati o kojemu vinu riječ i da je on proizvođač. Najvjerojatnije kao rješenje dolazi etiketa kao provjesnica. ♣

___________________________________________________

Iskrena jela ⦁ Gostu, vinu & džepu prijateljski pristup

Genuine meals ⦁ Guest, wine & pocket friendly approach

Inventivni šef kuhinje & iskusni kompetentni sommelier ⦁ Inventive chef & experienced competent sommelier

Mogućnost organizacije posebnih degustacija pomno i tematski izabranih vina, odnosno degustacija dobitne kombinacije vina i jela ◾ Possible specially organised tastings of chosen particular wines, and tastings of the combination of chosen wines with appropriate food

Fino & vino; Kaptol 10, Zagreb – Hrvatska; Tel: +385 1 484 5336; e-mail: finoivino.zagreb@gmail.com ; www.finoivino.com ; Radno vrijeme/ Opening hours: pon-sub / mon-sat 12-23

_________________________________________________

Vino & glazba

POP VINUM & MUSICA

U više navrata svjedočili smo pokušajima spajanja Bakhova nektara, delikatesa na tanjuru i glazbe, nekako najčešće koncept je bio prirediti mini-festival plemenite kapljice i u istom prostoru u isto vrijeme praktički više kao kulisu nego kao jednako vrijednog protagonista instalirati neki glazbeni sastav odnosno disko-džokeja da sviraju dok publika obilazeći stolove s vinarima i ponuđačima specijaliteta kuša vino i hranu. Stari vuk s glazbene scene i veliki gurman klavijaturist Tihomir Pop Asanović, znan kao član popularnih rock-sastava poput npr. grupe Time, a sada voditelj, jako kaže, rock jazz fusion muzičke skupine Pop, Sabrina Kebiri & Prijatelji, nakon što je nedavno izdao album CD Povratak prvoj ljubavi kao svoj projekt s time što su mu potporu dali kolege Vlatko Stefanovski, Vadran Božić, Dragan Jelić, Primož Drašić, Jani Moder, Amir Grizman, krenuo je u sljubjivanje hrane, vina i muzike na neki svoj način. Prvog dana veljače sa spomenutom svojom ekipom u zagrebačkoj kavani Johann Franck na Trgu bana Jelačića u središtu Zagreba priredio je večernji show na kojemu je brojnoj publici prezentirao novi album Povratak prvoj ljubavi, zatim jela, tipično zimska, koja je za tu prigodu osmislio i prigotovio njegov prijatelj splitski publicist duboko fokusiran na svijet glazbe i na svijet eno-gastronomije Zlatko Gall, inače i autor nedavno izdane knjige o legendarnome Oliveru Dragojeviću, a za vina su se za ovaj put pobrinule dvije vrsne makedonske vinske kuće Bovin i Tikveš. Pop Asanović inače planira i turneju Od Vardara pa do Triglava!

Tihomir Pop Asanović, Sabrina Kebiri & Prijatelji u Johannu Francku (Julio Frangen)

Pop Asanović, Zlatko Gall kao kuhar u Johannu Francku i Julio Frangen kao degustator Gallovih kreacija

Tihomir Pop Asanović i Zlatko Gall te Pop Asanović sa Sabrinom Kebiri

Prijedlog Popu Asanoviću, koji inače planira uskoro prirediti veliki glazbeni spektakl u vinogradu jednog od istaknutih hrvatskih proizvođača Bakhova nektara, je da se veže uz nekoliko vinarija čija vina osobito cijeni i da postane na određeni način ambasador tih vinarija i njihovih vina najprije po cijelom prostoru Balkana, a onda i znatno šire… ♣

__________________________________________­­­­­­­­­­­­­­­­­________________

pijte razborito – odgovorno – trijezno • drink wisely – responsibly – soberly

POTROŠAČKI PUTOKAZ – BUYING GUIDE

Vodič za pametnu kupnju / Hints to the smart purchase

LEGENDA 

Veliki grozd, Šampion/Big Grape, Champion99 – 100 (ili or: 19,9 – 20 / 4,9 – 5,0) bodova/pts = Sjajno! Upečatljivo! Jedinstveno! Višeslojno, precizno i visokokarakterno, živo, zrelo, puno i snažno, skladno i elegantno, s dugačkim završetkom / Brilliant! Impressive! Unique! Multilayered, precise and with high character, very alive, mature, full(bodied), harmonious and elegant, with a long finish,

♣ ♣ ♣ ♣ ♣ – Velika zlatna odnosno platinasta medalja/Great gold medal = Platinum medal 95 – 98 (19,5 – 19,8 / 4,5 – 4,8) = Odlično, visoko karakterno, živo, zrelo, elegantno, klasično veliko vino / Excellent, with much character, very alive, mature, fullbodied, classic elegant great wine, long finish.

♣ ♣ ♣ ♣ – Zlatna medalja/Gold medal90 – 94 (18,6 – 19,4 / 4,0 – 4,4) bodova = Izvrsno, kompleksno, uzbudljivo, živo, zrelo, profinjeno vino, s vrlo izraženima osobnošću i stilom / Outstanding, complex, exciting, alive and mature, very refined, with high style and quite a big personality.

♣ ♣ ♣ – Srebrna medalja/Silver medal85 – 89 (17,5 – 18,5 / 3,0 – 3,9) = Osobito dobro i tipično, složeno, moguće i s izgledima da se i još razvije, za ipak nešto zahtjevniji ukus / very good and typical, complex, with chances to develop even more, still for somewhat exigent consumer

♣ ♣ –  80 – 84 (15,5 – 17,4 / 2,1 – 2,9) = Korektno, može biti sortno prepoznatljivo i stilom definirano, bez neke uzbudljivosti / Correct, may be varietal recognizable and in a certain determinated style, but not exciting.

♣ – 7179 (11,0 – 15,4 / 1,1 – 2,0) = Obično, prosječno, jednostavno, bez vrlina i nekih značajnijih, prejakih mana.. Moguće ponešto grubo, i/ili načeto umorom pa i na silaznoj putanji, eventualno još prihvatljivo za ležernu uporabu / Average, ordinary, with no virtues and no significant to strong flaws, eventually still acceptable for everyday use

Ispod/under 71 ( 11,0 / 1,0) = Nisko-prosječno, najbolje izbjegavati / low average, best to avoid

⇑ – trošiti/drink • ⇗ – trošiti ili još čuvati/drink or wait  •   ⇒ – čuvati/wait  •   – trošiti svakako uz hranu/drink with food

SVIJET u ČAŠI Kronika – 01.2020 – Chronicle WORLD IN a GLASS

   

KROZ /THROUGH

ŽELJKO SUHADOLNIK

Suradnici/contributors: Vinko Lozica, Zlatan Trsenjak, Zdravko Vodnik, Miran Debeljuh ⦁ Foto: Marko Čolić

_________s vama već – 28 godina/years – with you___________

Slavonija i Podunavlje zovu! Tko bi odolio ovim LJELJAMA iz Gorjana?! (Ivo Pervan)

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

___________________________________

LJELJE IZ GORJANA – Danas su ljelje vesele, ali onda kad su startale u ovakvom ruhu, a to je u vrijeme otomanskog carstva, nije bilo tako, naime neprijatelj je najprije bio porobio sve muškarce u kraju i zaposjeo selo pa su tadašnje selske djevojke odlučile ovako se urediti, i s muškim šeširima ukrašenim cvijećem te s kosama, srpovima i sabljama u rukama naići pred turski tabor. Priča kaže da su osvajači pomislili da su se pojavili duhovi pa su – pobjegli. Lijepe ljelje u prekrasnim nošnjama više ne tjeraju, nego, naprotiv – privlače! Siječanj 2020. bio je uvelike u znaku Slavonije i Podunavlja, gdje je čvrsto odlučeno snažno razvijati turizam. Najprije festival vina WineOS, a potom Vincelovo odnosno Vinceška

__________________________________

Sajmovi, festivali, ocjenjivanja 2019: ŠESTI WineOS – POSJETA NADMAŠILA OČEKIVANJA ⦁ En Primeur 2020: PRETPREMIJERA s MRLJOM ENOPEDOFILIJE ⦁ VINSKI UNIVERZUM NA MLADIM NOGAMA i NEPCIMA ⦁ PJENUŠAVI ŠAMPION ZA 2020 – JANEZ ISTENIČ ⦁ Grüne Woche Berlin 2020: POSLJEDNJI TRENUTAK ZA SPAS ⦁ Klimatske promjene: KAP PRELIJEVA ČAŠU… ⦁ APT Hilton Garden Inn: AKROBATOVA ROĐENDANSKA BOMBA ⦁ Narodni običaji: VINKOVO, VINCEKOVO, VINCELOVO, VINCEŠKA ⦁ Nakon imendana sv. Vinka: DAN ZALJUBLJENUIH ⦁ Eno-gastro i turizam: SUNCOKRET ZA RURALNI PROSTOR – ROXANICH WINE HERITAGE HOTEL ŠAMPION  ⦁ Kongres gastronomije: CHEFS’ STAGE u ŠIBENIKU 

POTROŠAČKI PUTOKAZ – 01.2020 – BUYING GUIDE

__________________________

Sajmovi, festivali, ocjenjivanja 2019

ŠESTI WineOS – POSJETA NADMAŠILA OČEKIVANJA

            Organizatori šestog međunarodnog festivala vina, delicija i ugodnog življenja WineOS 2020, s kojime je, eto, već u prvoj polovici siječnja startala nova sezona vinskih sajmova i festivala te ocjenjivanja Bakhova nektara, zadovoljno trljaju ruke: u dva dana manifestaciju, održanu – po prvi put – u osječkoj sportskoj dvorani Gradski vrt, obišlo je, kažu, nekih 2800 posjetitelja!

Boris Ocić (desno), predsjednik udruge Dekanter, organizatora sajma WineOS, i vinar Slavko Kalazić. Kod Kalazića mogli su se kušali lijepi Chardonnay 2010 Premium i Cabernet sauvignon 2012

Krajem prošle godine u ime organizatora – udruge Dekanter, Boris Ocić kao njen predsjednik, te u ime suorganizatora – osječke vinoteke Vinita, Vinko Ručević, njen vlasnik i voditelj, inače i idejni začetnik osječke vinske smotre WineOS, u najavama priredbe isticali su da će ona u tehničkom/realizacijskom smislu biti osjetno bolja od onih prije, konkretno su hvalili veći i osobito glede komocije i mogućnosti poslovnog kontakta posjetitelja s izlagačima prikladniji prostor izabran za pozornicu događanja. Obećavali su veći broj izlagača, bogatiji ukupni program, osobito atraktivne vinske radionice pod dirigentskom palicom vinskog pisca Željka Garmaza… I zacijelo su se i nadali boljem posjetu od onoga u prethodnim godinama, ali, iako, kako su mi rekli, svjesni i činjenice da je broj enofila u znatnom porastu, priznaju da ih je odziv publike ovolikim opsegom iznenadio. Vjetar u leđa sada njihovu optimizmu vezanom za sljedeći WineOS (2021.) svakako pojačava to što su iz razgovora kako s izlagačima i brojnim pojedincima iz redova publike stekli uvjerenje da su s ovim, šestim izdanjem WineOS-a i ponuđači i potrošači bili vrlo zadovoljni. A, što je bitno, zadovoljni bi – s obzirom na neke iznesene podatke vezane uz održavanje baš ovog šestog festivala – mogli biti i pokrovitelji, to su Osječko–baranjska županija, Grad Osijek, turističke zajednice županije i grada, Osječki sajam, Hrvatska gospodarska komora, pa i sponzori. WineOS prepoznat je kao značajna karika u promidžbi vina i delikatesa što se rađaju na krajnjem istoku Lijepe naše, ali i kao moguća važna karika u razvoju turizma u tome dijelu Hrvatske. Napokon se eto baš u tim izrazito poljoprivrednim no turistički još ne i naročito valoriziranim krajevima počelo ozbiljno računati i na osjetno skorašnje povećanje broja gostiju željnih užitaka kako u lijepim krajolicima (Kopački rit, obale Dunava, Ilok…) tako i užitaka za stolom uz jedinstvene tipične lokalne specijalitete i vino.

Među piscima iz inozemstva kao posjetitelj WineOS-a bio je i Darrel Joseph, Amerikanac koji živi u Beču a surađuje s brojnim najjačim svjetskim vinskim magazinima. Na slici je na štandu podruma Kolar iz Suze u Baranji. Iduće godine organizatori WineOS-a računaju na jači posjet inozemnih vinskih i turističkih novinara

Tijekom dva festivalska dana posjetitelji su mogli uživati u kušanju proizvoda više od, vele organizatori, 110 izlagača (doduše podatak iz službenog kataloga govori o 84 izlagača! Inače upravo vezano uz katalog: u želji da WineOS bude najznačajnija eno-gastro manifestacija s bitnim odrazom na razvoj turističkih kretanja u istočnome dijelu Hrvatske trebalo bi malo više truda i novca uložiti upravo i u katalog, koji je DOKUMENT, i koji profesionalncima iz sektora vina i gastronomije služi i kao praktični priručnik s korisnim navodima izlagača i njihovih izložaka te s vlastitim zabilješkama učinjenima pri susretu s izlagačima i degustaciji proizvoda, iz tog razloga bitno je da se u katalogu nađu svi izlagači i, uz njihova imena odnosno nazive, popis popis proizvoda – kod vina sa spomenom berbi odnosno neke posebnosti, osebujnosti što ih karakterizira – s kojima su se došli prezentirati, te da se uz svakog izlagača ostavi malo slobodnog prostora za zabilježbe, odnosno malo više praznih stranica za zabilješke na kraju knjige).

U prvom redu, kao i obično, izlošci su bili vina, no prilično bogat bio je i izbor raznih delicija osobito sireva i mesnih prerađevina, s nekih se štandova pozivalo i na pivo i jaka pića. WineOS, isprva zamišljen kao pozornica za promidžbu Bakhova nektara prvenstveno Slavonije i Hrvatskog podunavlja s vremenom je počeo puhati sve jače šire nacionalnim te i međunarodnim vjetrovima, naime danas su na njemu nazočni proizvođači iz svih krajeva Hrvatske, a veći interes za nastupom pokazuju ponuđači i iz drugih država. Ove godine iz inozemstva nastupili su izlagači iz Bosne i Hercegovine, Mađarske, Makedonije i Srbije.

Iz mađarskog Pečuha u Osijek su se spustili Zoltan Györffy, glavni urednik vinskog časopisa Pecsi Borozo i njegova suradnica Renata Dani. Na slici su u društvu odvjetnika Zdenka Milasa koji u Ljubuškom ima vinski posjed i proizvodi jako dobre žilavku (žilavka + 10 % bene I krkošije), blatinu (Blatina 2015, sorte blatina glavninom, uobičajeni mali dodatak trnjaka i alicante bouscheta, dvije godine barriquea, 13,5 vol %) i merlot (reserve, 14,5 vol %). Ove godine iz BiH je na festivalu u Osijeku nastupilo 11 vinarija, među njima i Nuić, Škegro, Zadro, Brkić, Andrija Paoča (Ćorić)…

Jaka strana WineOS-a i opet su bile radionice, za koje je vladao i veći interes od mogućnosti dvorane da primi sve zainteresirane. Radionice su bile lijepa prigoda za upoznavanje živih legendi vinarstva, premijerna kušanja nekih vina, ali i za kušanja nekih rijetkih arhivskih etiketa, pa kušanja vina uz kamenice, zatim i za susret s nizom kurioziteta, zanimljivih činjenica i slatkih, sitnih detalja. Uz vinske, kao pun su se pogodak pokazale i dvije pivske radionice udruge Panonski pivarski sindikat koje su također bile izvrsno popunjene.

Serija vinskih radionica otvorena je temom Bijela Dalmacija – uskrsnuće zlatarice, i veliki povratak debita. Predstavljeni su, kroz nastup Daria Gašpara, četiri zlatarice (od sorte zlatarica VRGORSKA a ne zlatarica blatska!), tri mirne (Pilač 2019, Gašpar 2018 i Prović Livia 2017) i jedan pjenušac (Gašpar), a potom i dva debita, iz 2019. i – 1989. (dva dana maceracije, autohtoni kvasci) od Marka Sladića iz Plastova (vinograd mu je na 300 metara iznad Skradina, na bijeloj zemlji i uz rijeku Krku).

Marko Sladić na slici stoji lijevo, Dario Gašpar iz Vrgoračkog vinogorja je u sredini, a Željko Garmaz desno

Siniša Lasan i vina iz BiH

Aktualni hrvatski sommelijerski prvak Siniša Lasan pripremio je za svoju radionicu bogatu prezentaciju vina iz Bosne i Hercegovine. Vina su bila od desetak proizvođača. Najviše je bilo žilavki, nekoliko je bilo blatina, po jedan plavac mali, merlot (reserve) i trnjak. Za istaknuti: Žilavka 2018 selekcija – Carska vina, pa blatine 2017 od Josipa Tolja i od Marijanovića (barrique), Trnjak 2015 od Nuića I Merlot 2011 Reserve od Milasa. Kao prvo ponuđeno je ono od proizvođača neobičnog naziva Daorson. Riječ je o braniteljskoj zadruzi s osam članova iz Stolca, na području kojega je nekad davno bilo obitavalište ilirskog plemena zvano Daorson… Vinogradi zadrugara Daorsona na znakovitoj su lokaciji zvanoj – Pijana brda!

Crno zlato od cabernet franca iz susjednog nam Villanyja: Czaba Malatinszki (organic wine estate) prezentirao je svoj sjajni cabernet franc iz 2003, 2004, 2005, 2006, 2007, 2008, 2009. Cabernet franc je inače sorta koju su Vilanjci, s obzirom da se kod njih duboko udomaćila i da kod njih daje odličan rezultat, odlučili plasirati kao enoperjanicu svojega teritorija.

Gosti iz susjednog Villanyja: Czaba Malatinszki, te vino Villany Redy

Iz Villanyja su u Osijek došli predstaviti još jedno vino na čiju kartu igraju Vilanjci, riječ je o kapljici jednostavnijoj za razumijevanje i prikladnoj kao uvod u ozbiljne kompleksne eno-uratke. Namijenjena je mlađim naraštajima. To je nedavno nastali Villany Redy, crvena kupaža koja prema pravilniku mora sadržavati najmanje dvije trećine portugisca, ostalo mogu biti druge crne sorte raširene u Villanyju. Predviđeno je da vino bude samo iz inoksa i da ne bude jače od 13 vol % (alkohol između 12,5 i 13,0 vol %), cjenovni rang mu je određen između 55 i 60 kuna mpc, najraniji mogući izlazak iz podruma je neposredno uoči Uskrsa

______________________________

TIMOČKI VITEZ od TRI ORAHA! – Iz Srbije se, zahvaljujući Željku Garmazu, kao vinar došao predstaviti Radoslav Ščepanićev, kirurg i tajnik u Ministarstvu zdravlja te zemlje! Ozbiljan i strog pogled koz naočale iznad sijedih brkova i brade pomalo pruskog tipa.

Osebujna ličnost – timočki vitez od Tri oraha i skalpela! – i drukčija, vrlo zanimljiva vina, koja, čujem, iz podruma izlaze po cijenama od 40 do 80 eura za butelju! Vina što sam ih kušao pokazala su gustoću i veliku snagu, dugotrajnost u ustima, višeslojnost, notu rustikalnosti koja ih diže,… Pohvala doktoru na tome što, iako su nastala od glasovitih bordoških kultivara te duže, po bordoškoj inspiraciji, dozrijevala u novim bačvicama ona nisu kopije bordoškog crnjaka (kako znaju izaći iz brojnih podruma po svijetu), nego su nešto sortno raspoznatljivo a svoje.

Željko Garmaz i Radislav Ščepanićev Tri Oraha

Dr. Ščepanićev ima trsje na površini od 12 hektara, na kosini na nadmorskoj visini od 270 metara na desnoj obali Timoka u negotinskojm kraju. Timok, rijeka u istočnoj Srbiji, dugačka 202 km, desni je pritok Dunava, u koji se ulijeva nedaleko od Negotina. Na kraju donjega toka (16 km) teče granicom između Srbije i Bugarske. Glavni su joj pritoci Crna Reka ili Crni Timok i Krivovirski Timok. Sjeverno od Zaječara kraj sela Čokonjara izgrađena je hidroelektrana Sokolovica. Dolinom Timoka prolazi željeznička pruga Prahovo–Niš.

Vinograd dr. Ščepanićeva nazvan je Tri oraha, po trima orasima na parceli. Tako je nazvano i vino tog kirurga i gourmeta i Bakhova sljedbenika koji je interesantno osmislio koncept svojeg vinskog djelovanja i koji – rado uporno skriva tko mu u izvršnome smislu pomaže oko trsja i kapljice…

S prvim vinom doktor je izašao 2007. U svoju vinsku avanturu ušao je s uvjerenjem da se istinski velika vina mogu dobiti samo od internacionalno debelo kvalitetom dokazanih kultivara, stoga se opredijelio za kultivare cabernet sauvignon i merlot. Osebujni dr. Radislav, koji veli da uz vino obožava glazbu i sport, usvojio je bordošku tehnologiju višegodišnjieg njegovanja svojih crnjaka u barriqueu, štaviše on je odlučio i osjetno produžiti vrijeme boravka Bakhova nektara u bačvici, na i do čak – osam godina! Za razliku od Bordožana, on rabi bačvice koje nisu tostirane radi arome, i tvrdi da ih rabi samo jedanput.

Na kušanje je ponudio Tri oraha cabernet sauvignon 2009 koji je, kako je naveo, sedam godina proveo u barriqueu, zatim Tri oraha cabernet sauvignon 2010 sa šest godina bačvice, Tri oraha Merlot 2011 također sa šest godina bačvice, te Tri oraha 500 cuvée od cabernet sauvignona 75 posto i merlota 25 posto, vino nastalo miješanjem kapljica iz 500 bačvica i različitog vremena boravka u njima, od jedne do osam godina! Čika doktor najavio je da se sprema izaći i s takvom kupažom vina iz 750 bačvica, a onda bi izašao i s jednim vinom nastalim takvim sljubljivanjem 1000 barriquea!

Hoće li biti prilike kušati i te kreacije 750 I 1000?

___________________________________

Pfeiferica Belja u kulenu, kobasicama i slanini, te kulen OPG-a Pfeifer. Elegantno pakiranje. Uz slaninu i kobasice i kulen, odlična Frankovka 2012 Goldberg. Kulen od crne slavonske svinje od Belja, mpc: 240 kn/kg, kobasice mpc. 100 kn/kg, slanina mpc. 140 kn/kg

Osječki zubar i erdutski vinogradar i vinar Mladen Siber i njegova supruga i Dušica sa svojim Sibernetom, u društvu s barmenom Miroslavom Kljajićem, mixologom hotela Craft Room Osijek. Evo Kljajićeva slavonskog koktela: kao baza je rakija lozovača Jedna u kojoj su macerirani prženi listići kulena te kojoj se dodaje malo ulja od lješnjaka, meda od badema i Siberova aromatiziranog cabernet sauvignona Siberneta. Poslužuje se s ledom u čaši i s mljevenim crnim paprom i crvenom paprikom posutima po vrhu

Igor Deak, enolog, i Libor Caha, agronom na imanju Damira Josića u Zmajevcu, te chef Tomislav Špiček, jedan od protagonista kulinarskog showa. Podrum Josić nudio je na kušanje Cuvée Ciconia te Cabernet sauvignon i Cabernet Franc superior, a na pitanje što je s lokalnima frankovkom pa i kadarkom odgovor je bio da frankovka na posjedu Josić zna vrlo sjajno bljesnuti ali da su rijetka godišta kad tako zabljesne te stoga nije u milosti, dok se lijepi izgledi vide u kadarki pa bi se njoj posvetilo više pažnje

Publiku je oduševio i kulinarski show tijekom kojega su četiri sjajna kuhara – Saša Vojnović, Tomislav Špiček, Marinko Rotim i Tomica Đukić – pokazala svoje umijeće u prigotavljanju slasnih zalogaja od svinjetine, janjetine, ribe. Posjetitelji su pozorno pratili što rade i kako kuhaju vrhunski profesionalci. Na kuharskom showu oni koji vole kuhati u svojim domovima čuli su mnogo dobrih savjeta.

Rijetko koji događaj u Osijeku izaziva toliku pozornost medija kakvu je izazvao šesti WineOS. Najveću vinsku manifestaciju u tom, istočnom dijelu Hrvatske posjetilo je, da je poprati, čak 130 novinara iz više od 60 redakcija, a među njima je bio zavidan broj najcjenjenijih eno-gastro autora naše regije. Ove godine zabilježen je i znatno veći dolazak medijskih djelatnika iz inozemstva. Logično je očekivati, iduće godine i dalje, još i veći broj stranih i to ne samo vinskih nego i turističkih novinara.

Pelješac i Ilok! Mato Violić Matuško i Ivica Radović, nekad famozni duo (enolog i direktor) u PZ Dingač iz Potomja, danas svaki od njih samostalni proizvođač, na slici s vinarom Djuzom iz iločkog PZ Trsa (lijepi: Graševina Dekani 2017 i Traminac 2017). Uz Djuzinu pomoć Matuško se, kupivši nekoliko hektara terena, s vinogradom proširio i na iločko područje! Je li to nastao – novi, famozni TRIO?!

Iz Kutjeva je na sajam došao Antun Sontacchi, i između ostaloga prezentirao crni pinot, cabernet franc i Kitokret obiteljske vinarije u kjojoj brigu i nastanku vina vodi njegov brat Krunoslav. Fini Crni pinot 2017, ali jako jako dobar Cabernet franc 2017! Zgodno je spomenuti da obitelj Sontacchi dio tog cabernet franca na tržište plasira pod etiketom Kitokret (boca sasvim desno)

Drugu godinu zaredom na WineOS-u susrećem makedonskog artizanskog vinara Antonija Brzanova. Uz nekoliko bijelih vina te koncentrirane crnjake syrah, cabernet i vranac sad je pokazao i svoju orange-produkciju

Može se kazati kako je WineOS 2020 dao vrijedan doprinos turizmu u Osijeku i Osječko–baranjskoj županiji. Drugi siječanjski vikend još do prije koju godinu pamtio se kao turistički najslabije posjećeni termin u tijeku 12 mjeseci, a čini se da baš ova manifestacija preseljena u taj termin na početku godine stanje osjetno mijenja na bolje. Zahvaljujući brojnim zainteresiranima za plemenitu kapljicu što su u Osijek stigli iz drugih krajeva ostvarena je dobra posjeta hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima, oni ne samo što su imali pune ruke posla, nego su značajno dobili i na eksponiranosti u medijima za javno informiranje i na društvenim mrežama.

Festival u Osijeku bio je lijepa prilika i za posjet nekim vinskim podrumima u istočnom dijelu Hrvatske, ali i lijepa pozivnica za blagdan Svetog Vinka.♣

HeadOnEast – Hedonist!

Hrvatsko Podunav-lje:  BARANJSKA SUZA! – Baranjska Suza po hrvatski, a Csuza kako, dvojezično, s obzirom na neposrednu blizinu Mađarske, stoji uz Suzu na ploči na cesti kojom se ulazi u to baranjsko selo. Ali, csuza nije mađarski prijevod naše riječi suza! Csuza se, kako mi je objašnjeno u Suzi, izgovara kao – ćuza, i koristi se, navodno, zato što je u blizini sela nekad davno, za vrijeme Turaka, bio – zatvor! I sad, da kompletiram ovu jezičnu i nazivnu zavrzlamu, ovo: Bratoljub Kljajić u svom debelom (i te kako korisnom!) Rječniku stranih riječi pod pojmom ćuza navodi da je riječ o zatvoru, te da izraz ćuza dolazi od talijanskog chiudere, chiuso (pravilan izgovor je: kiudere, kiuzo)!

Objekt obitelji Kolar u Suzi

Drž’mo se mi naše Suze, i to kao suze radosnice! A ta baranjska suza radosnica rađa se, zakon začeća u okolnim vinogradima, u – gatorima, to su u Baranji tradicijski u brdo ukopani vinski podrumi. Ima još jedna baranjska suza radosnica, a to je ona koja, nakon što je začeta u moćnom tamošnjem Dunavu pa potom nošena satima u kotliću na vatri, kapne nakon prvog zalogaja pikantnog fiša. Sve tri suze – ambijentalnu, onu iz gatora-rodilišta i onu dunavsku, spojenu vatrom i crvenilom na k’o snijeg bijelom tanjuru – imao sam priliku s nekolicinom kolega iskusiti nedavno kod vinogradarsko-vinske obitelji Kolar, gdje su nam domaćini bili tata i gazda Lajoš (u prijevodu: Ljudevit), kćerke Sibila i Kinga, zetovi Mario, te Samir Nađ.

Kolar, Suza: restoranski prostor

Kolarovi obrađuju 10 hektara vlastitog vinograda na praporu, i na pozicijama na 100 do 200 metara nadmorske visine. Imaju sorte graševinu, chardonnay, sauvignon, pinot bijeli, pinot sivi, silvanac zeleni, rizling rajnski, traminac od bijelih, te frankovku, pinot crni, cabernet sauvignon, cabernet franc i merlot od crnih. Namjera im je, priča zet Mario – dok čekamo da tata Lajoš izravno s otvorene vatre u kaminu na terasi donese lonac iznenađenja, dakako, fiš – revitalizirati kadarku. A s obzirom na klimu i temperature, te na to da Suza broji godišnje samo dva sunčana dana manje nego što ih ima Hvar, tinja razmišljanje o pokusnoj sadnji neke južnodamatinske bijele sorte, primjerice pošipa!

Stariji nasadi sađeni su gustoćom od 4000 trsove po hektaru, a noviji, od 2015., su s 5.500 loza/ha. U vinogradu, vele Kolarovi, idu na porinos ne veći od 1,5 kg/trs. U berbi nema nekog posebnog prebiranja grožđa, prerada grožđa je uobičajena, bijela vina rade se samo u inoksu dok je za crno obvezno dozrijevanje barem godinu dana u drvu, u manjim bačvicama. Partije koje se kroz redovito kušanje crnjaka iz bačvica pokažu boljima ostave se u drvu i do 1,5 godine. Te najbolje partije pune se pod posebnu etiketu.

Sibila Kolar, sinčić Roko i suprug Mario te butelje u ponudi

Uz jednosortna vina nazvana po kultivarima Kolarovi proizvode i bijelu mješavinu Sublanc (blanc=bijelo, na francuski) od sauvignona, rajnskog rizlinga i chardonnaya, te crni Sunoir (noir=crno) od cabernet franca, cabernet sauvignona i crnog pinota. U vinsku aktivnost izravno su uključeni Kinga Kolar koja je završila studij enologije te njen suputnik Samir Nađ, koji je inače i konzultant i podrumar u podrumu Kalazić, i Sibilin suprug Mario. Dvije su proizvodne linije, jedna je redovna i izlazi u buteljama s navojnim zatvaračem. Bijela vina su uglavnom polusuha, blagi ostatak neprovrelog sladora je, objašnjavaju Mario i Sibila, po želji velikog broja potrošača-kupaca. Maloprodajne cijene butelja te linije kreću se kod Kolarovih od 50 do 60 kuna. Druga je linija Personal Collection, dakle ono što je najbolje u podrumu, i ta vina, zasad od frankovke iz 2013, cabernet sauvignona iz 2013, traminca 2017 i slatke desertne kasne berbe graševine, u buteljama su s plutenim čepom i s bitno drukčijom etiketom. Ovdje su maloprodajne cijene nesto više: od 80 do 200 kuna za butelju. Zapravo zasad je samo Frankovka 2013 Personal Collection po 200 kuna, jer količina je manja, i ograničena a nakon što je vino na ocjenjivanju Decanter World Wide Award 2018 osvojilo srebrnu medalju (91/100 bodova) na tržištu je potražnja za njim toliko skočila uvis da je poskupljenje bilo logično. Inače, Kolarovi su 2017. na DWWA dobili srebrnu medalju i za lijep, nježni Zeleni silvanac 2015 iz prve, redovne linije. Ukupna godišnja proizvodnja vina je oko 55.000 litara, kaže mi Mario. A Sibila se dovezuje da oko 50 posto proizvodnje obitelj uspije plasirati na kućnom pragu, a ostatak ide uglavnom prema Dalmaciji, samo u Splitu Kolarovi svoje vino imaju u, rado će se pohvaliti, 43 ugostiteljska objekta!

Tata/deda Lajos Kolar, majstor za fiš, te kruh, mast i paprika, i fiš paprikaš

U slast!

U podrumu: sestre Kinga i Sibila Kolar, Sibilin sin Roko i Kingin suputnik Samir Nađ

Obitelj Kolar uspijeva s dobrim plasmanom svojega vina na kućnom pragu jer trsi se i u području ugostiteljstva i turističkog smještaja. Za goste na raspolaganju drži (zasad) tri dvokrevetne sobe. Restoran može odjednom primiti nekih 80 osoba, i nužno je dolazak najaviti.. Glavni specijaliteti su tradicijska jela, konkretno uz domaće kobasice i kulen vlastite produkcije, tu su divljač, perad, razna pečenja, pa roštilj i fiš-paprikaš za koje je specijalist Lajoš Kolar, opredjeljenje kuće je ne toliko u broju ponuđenih jela koliko u tome da sve namirnice budu poznatog porijekla i svježe, tako da se svinje – godišnje ih zakolju i do sedam!, te perad i jaja nabavljaju kod nekoliko provjerenih izabranih lokalnih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava.. ⦁

Karanac: ANASTAZIJINI CABERNET FRANC i PLANOVI ZA (VINSKI!) WELLNESS CENTAR! – Jedan od najvećih individualnih poljoprivrednika u Hrvatskoj Atila Szabo iz baranjskog Karanca, koji brine o uzgoju raznih ratarskih kultura (žitarice, uljarice, repica…) na nekoliko stotina hektara, okreće se sve jače, zahvaljujući kćerki Anastaziji i zetu Tivaldu Balintu, prema vinogradarstvu i vinarstvu. Atila, koji u svom primarnom radnom zanimanju ima 12 zaposlenih a kojemu su već odavna vinograd i vino hobi, te koji je sa svojim prvim vinom na tržište izašao 2006., pomaže sada mladim naraštajima da i tu obiteljsku granu agrikulture dignu na visoke i stabilne noge, s time da stvar ne staje tek na proizvodnji vina i na klasičnoj prodaji butelja, naime razmišljanja mladih članova obitelji, koja sada brine o 4,5 hektara vlastitog vinograda, su da ozbiljno krenu i u segment agroturizma i to, računajući uvelike i na goste iz Zagreba i susjednih Mađarske i Srbije, agroturizma na visokoj nozi, dakle ne tek u smislu formiranja ugostiteljske ponude i ponude noćenja nego i, otvorenjem wellness centra i rekreacijskog centra, kreiranja šire turističke ponude na zdravstveno estetskom i sportskom polju.

Anastazija Szabo uz butelje Szabo, te, dolje, s ocem Atilom i mamom Julijanom u podrumu

Obitelj Szabo uzgaja graševinu, pinot bijeli, sauvignon, merlot, cabernet sauvignon, cabernet franc i frankovku. U bocu stavlja jednosortna vina pod nazivom sorte, ali ima i mješavinu od merlota, cabernet sauvignona i cabernet franca. Vina čista, uredna, sortno raspoznatljiva, kako i priliči za školovane kreatore, naime Anastazija, koja se u novije vrijeme jače posvetila marketinškom segmentu, studirala je u Osijeku, a njen suprug Tivald, koji brine o vinogradu i podrumu, studirao je enologiju u Budimpešti. Bijela vina Szabovih komercijaliziraju se kao mlađa, izlaze van u godini nakon berbe tako da smo sad za posjeta Karancu kušali 2018., dok se crnima ostavlja više vremena za dozrijevanje, ona prije izlaska iz odruma provode jednogodišnje školovanje u barriqueu. Osobno mi se najviše dopao Cabernet franc iz 2016! ⦁

Karanac: BARANJSKA KUĆA i MUZEJ STARIH ZANATA – Selo Karanac poznato je po nekoliko ugostiteljskih objekata u kojima se odlično jede. Jedan od restorana na glasu je Kormoran, a drugi je Baranjska kuća obitelji Škrobo, otvorena 2003. Glavni specijaliteti Baranjske kuće uz klasične lokalne kobasice i kulen su, kako kaže domaćin Stanko Škrobo, jela s vatre (ražanj, roštilj, krušna peć, peka). S obzirom da fina i krepka baranjska hrana nasušno traži tekućeg kompanjona, korisna informacija za goste, posebice one koji dođu iz nešto udaljenijih krajeva, je da je u sklopu objekta moguće i noćenje Kod Baje gdje se nudi 20 dvokrevetnih soba s još jednim, pomoćnim krevetom.

Baranjska kuća, ulaz, i, dolje, lijepi prostrani restoranski prostor

Otac i sin Škrobo, vlasnici i voditelji Baranjske kuće. Objekt je inače dobitnik Zlatne povelje Suncokret ruralnog turizma Hrvatske 2016

Baranjska kuća: teletina ispod peke. Namirnice su, jamči Stanko Škrobo, uvijek maksimalno svježe, a dolaze iz lokalnih OPG-ova

Posebnost Baranjske kuće u Karancu je njena Ulica zaboravljenog vremena, prostor je to, dosta velik!, iza restorana nazvan Muzej starih zanata koji govori o klomparu, lončaru, stolaru, kovaču, mlinaru, proizvođaču prijesne cigle kerpića, ledaru, brijaču… Kao i svaka ulica, i ova ima svoju malenu gostionicu! Odlična zamisao o Ulici zaboravljenog vremena, da je se bolje održava mogla bi biti sjajna turistička atrakcija. ⦁

Hotel Stupnički dvori u Brodskom Stupniku. Lijepi objekt uz vinograde svojedobno je bio otvorio vinar Davor Zdjearević, a danas tu gospodari kutjevaki poduzetnik Josip Galić

Brodski Stupnik: STUPNIČKI DVORI – Povratak iz Osijeka i Baranje. Prilika da se zastane i u Brodskom Stupniku, gdje je nekad, s vinogradima, podrumom, i hotelom stolovao Davor Zdjelarević, danas poduzetnik s projektom Zdjelarević Vinska Selekcija što se bazira na konceptu tzv. difuznih vinarija. Lijepo je bilo podsjetiti se na neka stara vremena i vidjeti kako je to tamo sada, kad je, nakon nekog vremena ruske vladavine, gazda Josip Galić, znani kutjevački poduzetnik koji je iz trgovačkih voda bio krenuo u vinogradarstvo i vinarstvo, otvorio u Kutjevu veliki i odlično opremljeni vinski podrum da zastane dah, a onda i preuzeo nekadašnje Zdjelarevićevo imanje u Stupniku – vinograde te zgradu s vinskim podrumom i hotelom i lijepim vrlo prostranim restoranom. Hotel i restoran uređeni, i zasigurno, pogotovu i stoga što je objekt na krasnoj poziciji, tik uz blagu padinu s vinogradima, imaju veliku šansu u turizmu, a ako krene kako treba Stupnik, zahvaljujući tome, i za brži gospodarski razvoj. Jede se i dalje dobro, porcije obilate, a što se tiče vina čujem da bi podrum trebao dijelom postati središte Galićeve pjenušave produkcije, a dijelom velika kušaonica i vinoteka. Opširnije o Stupničkim dvorima u idućem izdanju Kronike.

Za potvrdu toga i da saznamo najnovije Galićeve kutjevačke aktualnosti na kraju naše slavonsko-baranjske turneje krenuli smo još i u Kutjevo kao, tog puta, posljednju našu postaju prema kući. Međutim kod Galića nikog nije bilo doma, pa eto zasad službene informacije od vlasnika nismo dobili.

Ali, znali smo – koga ima doma, i nismo požalili što smo pokucali na ta, druga vrata! ⦁

Kutjevo: VESELA JE SLAVONIJA i ZASJEDA! – Nije prizor iz Muzeja voštanih figura, niti je prizor koji upućuje na malaksalost i odmor rat(d)nika, a niti nešto što bi se moglo povezati s nekom vrsti prosjačenja na visokom nivou, riječ je o – ZASJEDI!

Nedjelja prije podne, dan odmora, za većinu žitelja, posebice na selu, dan odlaska na prijepodnevnu misu pa poslije nje a prije ručka na čašicu razgovora u lokalnu gostionicu. I baš za nedjelju kasnije prije podne, dalje od doručka a bliže ručku, na obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo gazdi se najavljuje grupa posjetitelja. U Hrvatskoj proizvođači vina podrum i kušaonica kojih su baš vikendom ciljana destinacija još nisu, kako je to u svjetski znanim vinorodnim područjima uobičajeno, uveli pravilo da u nedjelju, danu odmora, gospodarsvo bude zatvoreno za posjete, ali eto, računa se, ipak je nekako normalno da se za plasman i vlastitu promidžbu iskoristi svaka prigoda, dakle upravo i taj interes gostiju i potrošača potencijalnih kupaca za dolazak na kućni prag u danu odmora idealnom za radne ljude za korištenje u turističkom smislu a s eno-gastro predznakom. Ali, zato su domišljati i duhoviti vlasnici, na neki način fakinski, mangupski osmislili ZASJEDU! Poput ove koju prikazuje fotografija. Tà – zašto stvar ne okrenuti na šaljivu stranu?!

Vlado Krauthaker u zasjedi!…

Naš znani vinogradar i vinar Vlado Krauthaker, koji je baš te nedjelje trebao u vrijeme ručka biti na proslavi unukova rođendana, dogovorio se sa svojim suradnikom i predradnikom da najavljenu grupicu gostiju primi u dijelu svojega vinskog podruma na samome ulazu/izlazu, a koji je uređen kao simpatičan mali prodajni prostor za butelje po koje dođu turisti da poneku kupe po podrumskoj maloprodajnoj cijeni. Krauthakerov suradnik stajao je iza prodajnog pulta odmah nasuprot ulaznim vratima, a Krauthaker, u svečanom odijelo i, što zbog zime a što zbog planiranog odlaska na veselicu, dugačkom elegantnom baloneru i s kapom šiltericom na glavi, odlučio je šutke i mirno sjediti malo sa strane, uz jednu bačvicu, i u donekle zamračenome dijelu, tako da došljacima ne bude vidljiv odmah, a i kad se poslije primijeti osoba kako sjedi kao da odmara, da ga se odmah ne prepozna. Ostavio, Vlado, sebi priliku da vidi jesu li gosti veseli i društveno zanimljivi da im se malo priključi u druženju, odnosno da se, ako procijeni da je, pogotovu jer je bio u stisci s vremenom, tako bolje, kroz obližnja vrata neopaženo iskrade, nestane i ode prema unuku!…

Ha, ha ha, bravo Vlado!

Nakon igrokaza, dobro raspoloženi Vlado Krauthaker i njegov suradnik Zdravko Ketović (lijevo)

Nas nekolicinu procijenio je kao veselo društvo vrijedno da mu otme malo nedjeljnog vremena, i nakon obilja smijeha krenulo je čavrljanje uz kutjevački slatki zelenac, graševinu s Mitrovca, vrlo ozbiljne chardonnay i sauvignon bijeli s pozicije Rosenberg i njegovane na finom talogu (sur lie) u barrique-bačvicama (Krauthaker se srećom odlučio vratiti serioznom sauvignonu!), ali i uz macerirano tzv. jantarno vino Kuvlakhe (dobar naziv koji usmjerava prema Gruziji odakle se svijetom proširila tehnologija dugih maceracija bijelih sorata ali zapravo naziv koji je kratica izvedena od naziva Kutjevo te imena i prezimena Vlado i Krauthaker!). Domaćini Vlado i njegova desna ruka Zdravko Ketović našli su vremena prezentirati nekoliko crnih uzoraka iz 2019, i 2018 a koji, nakon dozrijevanja (i u drvenim sudovima), tek trebaju krenuti na punjenje u butelju, izdvojio bih Zewigelt 2019, pa Mercs iz 2018, Merlot 2018 i interesantnu mješavinu radno nazvanu K-7 od sedam sorata – merlot (najveći postotak), syrah, cabernet sauvignon, cabernet franc, blauburger, frankovka i malbec – iz berbe 2018 … ⦁

Kutjevačko vinogorje: ČAROBNI POJAM MITROVAC! – Još jedna samostalno sjajeća zvijezda Kutjevačkog vinogorja a proizašla iz rasadnika očito vrsnih enologa: Ivica Perak! Kao i Vlado Krauthaker na prijelazu iz prošlog stoljeća i prošlog tisućljeća u ova sadašnja stoljeće i tisućljeće, tako je Ivica Perak, Krauthakerov najprije suradnik a onda i nasljednik na mjestu glavnog enologa Kutjevačkog podruma, inače s kućom i podrumom Krautov susjed u Kutjevu ali i djelitelj visokokvalitetnog kutjevačkog vinogradskog položaja Mitrovac, u 2011. krenuo u samostalne, poduzetničke vode, ostavljajući za sobom u Kutjevačkom podrumu na čelnoj eno-poziciji talentiranog Ivana Marinclina

Ivica Perak u svom podrumu. Uz pladanj sa sirom te sa suhomesnatim proizvodima njegove vlastite izrade, kao mesarski majstor posebno se pokazao sa pikantnom slavonskom kobasicom, uz koju je pooslužio svoj crnjak Merlot Lukač 2017

 Vino je duga tradicija u Perakovoj obitelji, trsje je već desetljećima u obiteljskom vlasništvu (još je panjeva sađenih 1968. godine!), s vremenom se površina pomalo povećavala tako da je Ivica po odlasku iz Kutjeva d.d. karijeru enologa na privatnom kolosijeku počeo sa 7,5 hektara s vinovom lozom u vlasništvu a od prijelomne 2011. vinograd, s kojega je, ranije, većinu roda Perak kao kooperant predavao Kutjevačkom podrumu, povećan je na sadašnjih lijepih 12 ha. Dio trsja – oko 6,5 ha – nalazi se na pjeskovitoj ilovači (skeletno tlo, naglašava Perak) na kosinama Mitrovca na nadmorskoj visini od 230 do 300 metara, dio je pak, na nadmorskoj visini između 260 i 270 metara, na poziciji Lukač, a dio, na visini do 270 metara nad morem, je na Vetovu, tu su većma mladi nasadi. Sorte su graševina, chardonnay, sauvignon, muškat žuti, merlot, syrah, zweigelt i cabernet sauvignon, nešto grožđa, uglavnom za kupaže, Perak kupi od lokalnih vinogradara, riječ je o rizlingu rajnskome i pinotu sivome. Perak sada kao samostalac proizvodi mirna vina bijela i crvena vina, zatim visoke slatke predikate, te pjenušac.

Uz tzv. bazna mirna vina nudi i, kao kvalitativno značajno viši razred – kapljicu od grožđa s izdvojenih pozicija, osobno posebno bih, kao vrlo ozbiljne, izdvojio suhe Graševinu Mitrovac i Chardonnay Mitrovac. U Hrvatskoj chardonnaya u snažnoj i ozbiljnoj varijanti nalazimo kod više proizvođača, što međutim s graševinom, iako je se govorom diže na naš nacionalni pijedestal, na žalost nije slučaj, pa eto uvelike raduje na popisu domaćih ekstra eno-uradaka baš od graševine vidjeti i tu Perakovu s kutjevačkog Mitrovca.

Kutjevo: kuća obitelji Perak, s podrumom

Inače od graševine Ivica Perak proizvodi pjenušac u kategoriji brut, a i tu ide vlastitim putem, u smislu da kao ekspedicijski liker koristi, ne poput uglavnom svih drugih, klasični pripravak, nego visoki predikat, čime ne samo da pjenušavo vino zaslađuje do određene granice, nego ga obogaćuje posebnom aromatikom. S tom praksom uporabe visokog predikata kao ekspedicijskog likera za pjenušac Ivica Perak debitirao je dok je još kao enolog radio u Kutjevačkom podrumu, tj. današnjem Kutjevu d.d. Inače, u Lijepoj našoj pjenušac (nazvan Jasminka) s dodatkom visokog slatkog predikata kao ekspedicijskog likera proizvodi Boris Vuglec s Vuglec-brega ponad Krapinskih toplica… ⦁

Sajmovi, festivali: En primeur 2020

PRETPREMIJERA s MRLJOM ENOPEDOFILIJE…

Novo izdanje manifestacije En primeur. Prvi ovogodišnji En Primeur 2020 održao se pod pokroviteljstvom Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta te Ministarstva poljoprivrede, a u organizaciji udruga Graševina Croatica, Vina Dalmacije i Hortus Croatiae te Udruženja vinarstva pri HGK. Istra nastupa naknadno.

Vlado Krauthaker, David Štampar, Dragan Kovačević HGK, ministar Horvat, Ivica Kovačević,…

Svoje graševinu, pušipel, pošip itd. predstavile su 54 vinarije iz tri vinske regije: Slavonije i Podunavlja, te Dalmacije i Međimurja. Manifestaciju su podržali: Darko Horvat – ministar gospodarstva, poduzetništva i obrta, Dragan Kovačević – potpredsjednik HGK, Krunoslav Karalić – pomoćnik ministrice poljoprivrede Marije Vučković, zatim Vjeran Vrbanec – predsjednik Uprave Hamag Bicro, te predstavnici vinskih udruga: Vlado Krauthaker, Josip Pavić, Ivica Kovačević i David Štampar.

             Primeur 2020 okupio je vinare iz Slavonije i Podunavlja, članove udruge Graševina Croatica: Krauthaker, Kolar, Feravino, Antunović, Erdutski vinogradi, Buhač, PP Orahovica, Belje, Markota, Perak, Sontacchi, Veleučilište Požega, Iločki podrumi, Josić, Papak, Kalazić, Mitrović, Galić, Pinkert, Soldo, Misna vina, Kutjevo i Belje.

                Dalmaciju su predstavili članovi udruge Vina Dalmacije: Tomić, Hvar Hills, Stina, Terra Madre, Birin, Grabovac, Gracin, Grgić, Krolo, Korta Katarina, Rizman, Hvar Carić, Testament, PZ Kuna 1898, Skaramuča i PZ Maslina i vino.

Hortus Croatiae predstavile su međimurske vinarije: Lovrec, Preiner, Cmrečnjak, Jakopić, Tomšić, Knechtl-Medenjak, Munđarov breg, Kocijan, Dvanajščak-Kozol, Štampar, Horvat, Hažić, Kovač i Novak, a svoja vina donijela je i vinarija Kopjar.

En Primeur 2020. u Westinu

– Enogastronomija je jedan od najvećih hrvatskih aduta i jedan od glavnih razloga dolazaka stranih turista u Lijepu našu. Zbog toga u hrani i vinu vidimo veliki potencijal, ne samo iz perspektive poljoprivrede i turizma, već i iz aspekta ukupnog gospodarstvaistaknuo je Darko Horvat, ministar gospodarstva, poduzetništva i obrta.

Godina 2019. bila je u meteorološkom kontekstu naprosto šašava, s dosta kiše, s čestim naglim promjenama u temperaturi od danas do sutra. U razgovorima s dosta vinogradara/vinara kroz kasno proljeće, pa ljeto i u jesen prije nego što će berba nisam kod vinara stekao dojam nekog zadovoljstva, međutim kvalitetu berbe 2019. slavonski vinari ocijenili su sada, službeno, kao vrlo dobru do odličnu! Iz kasnijih razgovora s vinarima stekao sam utisak da ona i jeste u kvalitativnom smislu mogla biti odlična, ali samo za one vinogradare koji su imali dovoljno strpljenja i hrabrosti da ostave grožđe na lozi dok se vrijeme nije ustabililo pa tome što je ostalo na trsju omogućilo lijepi završetak sezone. No, koliko li je bilo strpljivih, a koliko li je grožđa prije kraja izgubljeno?! Vinogradarska godina u Međimurju bila je veoma zahtjevna i samo najbolji vinari su uspjeli sačuvati kvalitetno grožđe, kažu Međimurci. U Dalmaciji ističu kako je kvantitativno berba bila ispod normalne razine, odnosno grožđa je bilo osjetno manje, a vinari su zadovoljni kvalitetom grožđa.

                Predsjednik Udruženja vinarstva HGK Ivica Kovačević naglasio je kako će ovogodišnja vina biti vrlo kvalitetna, iako im treba još barem oko mjesec dana da dozriju. U razgovoru s Kovačevićem čuo sam da nije baš najsretniji time što se točliko požurilo s En Primeurom, da se barem još malo pričekalo, kazao je Ivica Kovačević, nova mlada vina osjetno bi bolje pokazala kakva bi trebala biti na kraju svog ciklusa dozrijevanja

– Imamo, uopćeno, odlična vina jer naše vinarstvo u cjelini ide naprijed, ali problem je što ga koliko treba ne prati vinogradarstvo. Površine pod vinogradima nam opadaju i to bi u skoroj budućnosti mogao biti ozbiljan hendikep u proizvodnji. S tom tematikom se moramo pozabaviti, a nadam se da će i politika tom izazovu posvetiti potrebnu pažnju – rekao je Kovačević.

Uz stol Stina-vina s Brača, zdesna na lijevo: Ivica Kovačević, Emil Mehdin te Danijel Szabo koji svoja vina plasira pod markom Markus. Raspravlja se o dvama bijelim adutima Stine – pošipu i vugavi. Kovačević, koji nije bio sretan zbog uranjenog termina En primeur u Westinu kaže da će puno toga biti jasnije za oko dva mjeseca, konkretno 29. i 30 ožujka, kad je na splitskom Sveučiličnom kampusu festival vina Split 2020

Detaljnije je stanje u domaćem vinarstvu elaborirao potpredsjednik HGK za poljoprivredu i turizam Dragan Kovačević.

– Iako nismo zadovoljni činjenicama da proizvodimo 75 do 90 milijuna litara vina godišnje, da bilježimo veliki vanjskotrgovinski deficit od 14,5 milijuna eura i da nam izvoz ne pokriva niti 50 posto uvoza, ohrabruje barem podatak da smo i u 2018. i u prvih deset mjeseci 2019. povećali izvoz vina više cjenovne kategorije, buteljiranih vina i pjenušaca koji danas u ukupnoj strukturi izvoza čine gotovo 95 posto, a prosječna cijena po kojoj danas izvozimo litru vina od tri eura dvostruko je veća od uvozne. I dalje treba raditi na snažnijem brendiranju hrvatskih vina i vjerujemo da će novi ustroj sa četiri snažne regionalne organizacije tome dodatno doprinijeti – istaknuo je Kovačević, uz napomenu da će HGK i dalje pod zajedničkim brendom Vina Croatia vina mosaica još snažnije i vlastitim sredstvima i sredstvima iz EU-vinske omotnice raditi na međunarodnoj promociji hrvatskih vina.

Dvojica dokazanih u svijetu vina – Vlado Krauthaker i Ivica Perak, između je Perakova supruga, inače farmaceutkinja. Svijet strijepi od virusa Corona, a gospođa Perak, ističući riječi naših političara kako ne treba paničariti, preporučuje preventivno i hedonistički odlične graševine s kutjevačke pozicije Mitrovac gdje i Krauthaker I Perak imaju trsje. Kod Peraka sam kušao vrlo lijep, zapravo jako obećavajući merlot iz 2019, srećom Perak neće s njime van, barem tako kaže, prije dvije godine a možda i duže…

Što je to, zapravo, En Primeur? En Primeur otmjeno zvuči, a kako i ne bi kad je, vezano uz vino, to stiglo iz Francuske, i sa snažnim obilježjem gospodskog Bordeauxa. Odličnu zamisao Francuza da proizvođač Bakhova nektara vrlo ranom prodajom vina, dok ono još nije spremno ni za punjenje a kamo li za konzumaciju, dođe do solidnog priljeva novca za investiranje u daljnji rad pokušali su, na incijativu istarskog vinogradara/vinara i tadašnjeg predsjednika Vinistre Ivice Matoševića prije dosta godina implementirati i Hrvati, ali kako smo mi eto Hrvati, priča, iako je bilo predviđeno da se realizira kopija francuskog originala, krenula je drugim tokom. Dok događanja En Primeur u Francuskoj počinju po vinogorjima i grupama vinskih châteaua uglavnom tek s ožujkom pa se protegnu i na travanj, dakle riječ je o terminu do kojega vino bolje formira fizionomiju u pravcu one konačne, dotle su ova događanja u Zagrebu aktualna već eto u siječnju u godini odmah nakon posljednje berbe. S prezentacijama su svojedobno pod Matoševićevom dirigentskom palicom u Esplanadi bili debitirali Istrani, potom su im se pridružili i vinari iz drugih regija, a kao najnovije sada u 2020. prvi su, u silnoj žurbi, startali, i to u hotelu Westin, proizvođači iz sjeverozapadnoga dijela zemlje, pa Slavonije i Podunavlja te Dalmacije, bilo je to 28. siječnja, Istrani nisu bili baš toliko nestrpljivi i njihov se nastup En primeur očekuje 10. veljače, u Esplanadi.

Dok su En Primeuri u Francuskoj u smislu publike okupljalište prvenstveno vinskih trgovaca, vinskih novinara, sommeliera i ugostitelja od kojih se očekuje da nakon kušanja zakapare vina što su im se svidjela i što će im po povoljnijoj cijeni nego da se na njih čekalo dok se nađu u redovnoj prodaji, biti isporučena kad posve odrade svoj razvojni ciklus u velikim posudama (inoks, bačve) te potom u butelji, dotle su kod nas En Primeuri okupljalište uglavnom ipak široke publike, koja koristi priliku kad se – kako je to bilo sada u Westinu – ulaz u dvoranu ne naplaćuje, da se dođe razonoditi uz čašu. Makar valja reći da bude nešto i profesionalaca sommeliera i vinskih trgovca, međutim koliko sam primijetio ipak je to u simboličnom broju, a po onome što sam čuo od proizvođača već prijašnjih godina, vrlo je malo trgovaca i ugostitelja koji koriste priliku rezervirati za sebe vina ovom prigodom, a, također je to informacija od proizvođača-izlagača, oni iz redova posjetitelja koji su se isprva i znali predstavljati kao zainteresirani za rezervaciju nekog vina nisu bili spremni ostaviti jamčevinu a poslije se nisu pojavljivali da ispune verbalno dano obećanje o kupovini vina en primeur.

Hubert de Boüard Consulting & Oeno-Lab sont heureux de vous inviter à la presentation du millesime 2019 En Primeur du lundi 30 mars au jeudi 2 avril de 10 à 18 heures au  Château Villemaurine, Saint-Emilion Grand Cru Classé, 23 Villemaurine-Sud, 33330 Saint-Émilion, et au Château Siran, Margaux,13 avenue du Comte JB de Lynch, 33460 Labarde

Zgodno mi se ovdje čini spomenuti da sam među izlagačima na En Primeuru u Westinu vidio i Davora Zdjelarevića, koji se, rekao bih, pojavio u dvostrukoj ulozi: i kao izlagač i kao potencijalni kupac mladog novog vina ali ne radi konzumacije odmah nego radi nastavka rada na njemu do trenutka dok ono i tehnološki i u gastronomskom smislu ne bude spremno za trošenje. Zdjelarević naime već unatrag koju gdinu nije više klasičan vinogradar/vinar kakav je bio, trsje i podrum je prodao i krenuo s projektom tzv. difuzne vinarije, a to znači da kad kod nekog vinogradara/vinara, logično je zaključiti onoga koji obično sâm i nije u stanju na zadovoljavajući način plasirati sve svoje količine, namiriše dobru sirovinu u ranoj fazi u dogovoru s tim vinarom i u njegovom podrumu nastavlja njegu otkupljene količine izabranoga vina i eventualno vino iskoristi i za kakvu zanimljivu kupažu, pa s proizvodom kad je spreman izlazi na tržište od etiketom Zdjelarević Vinska Selekcija… Ovdje u Westinu Zdjelarević je bez puno potrošnje vremena a i novaca za putni trošak na jednome mjestu imao sjajan uvid u baš i za njegovu djelatnost interesantne mladuhe.

Jake enološke i marketinške snage ekipa Belja i Iločkih podruma, s krajnjeg istoka Hrvatske: Marijana Nedoklan, Suzana Zovko, Karmela Tancabel i Ljiljana Vajda Mlinaček

Pitao sam neke naše vinare sada u Westinu koji im je – s obzirom da već i u nas i u najbližem okruženju postoji priličan broj vinskih sajmova, festivala i manjih prezentacija i s obzirom da se uz svaki nastup na takvom događanju vezuje uz trošak oko dolaska u mjesto događanja i boravka u njemu (hrana, eventualno jedno noćenje) a i u rastočenome vinu brojnim posjetiteljima što, čuo sam i vidio osobno, samo podmeću čašu i pitaju kaj imate od beloga? – interes sudjelovati još i na ovakvom tipu En Primeura kad on nema onu poslovnu dimenziju kao što je En Primeur ima kod Francuza, i odgovori su mahom bili da je nužno pokazati se i na ovakvoj manifestaciji, na kojoj se lijepo vidi kako potrošači ovdje kod nas jako vole piti vrlo mlada vina.

Kuša se Feravino: Ivan Ergović u društvu s prof. Đurom Horvatom

Davor Martinović Terra Madre Poljopromet, Jakov Petković (otac Dinamova nogometaša Brune) i zagrebački viinotekar Boris Ivančić

Nikola Grabovac ponudio je lijepi imoćanski vingnier iz vinoograda Vučja Draga

Kušati En Primeur jedno je, a konzmirati jako jako mlada vina drugo je. Podržava li se konzumacija En Primeur ne treba se čuditi što je u nas, moj je dojam, toliko mnogo enopedofila među kojima i onih kojima uopće ne smeta to što su vina, sasvim logično u ovoj ranoj fazi, nedovršena, neka i jače raštimana, a da su imala šansu proći još malo svog razvojnog puta mogla bi se bila pokazati u bitno boljem izdanju. Indikativan je vic što sam ga čuo nedavno o dvojici prijatelja koji se susretnu i od kojih se jedan požali kako je jučer pio neko bezvezno vino, drugi ga na to upita pa, kakvo je bilo?, a onaj prvi odgovara: Pa, dobro!

Kod pelješke vinarije Grgić-vina pošip iz 2019 koji mnogo obećava. Upravitelj vinarije Krešo Vučković Bagio, na slici sa suprugom, pokazao je tu sortu u dvjema varijantama: vinificiranu i do sada odležavanu isključivo u inoksu i, drugu, iz drva. Obje djeluju izvrsno, najvjerojatnije će biti pomiješane u finalno vino, meni osobno učinilo se da bi u kupaži vrijedilo da većina, možda čak i do dvije trećine, bude vina iz drva…

Dobra strana ovog našeg En Primeura je to što je uvedena i mogućnost kušanja i vina koja nisu nužno iz posljednje berbe (u ovome slučaju 2019.), nego su iz nekog prijašnjeg godišta ali još se ne nalaze na tržištu, tek po programu proizvođača trebaju izaći pred kupca. Na lijepi viognier iz 2017 (novitet u portfelju obitelji Grabovac) naišao sam kod Nikole Grabovca. Ipak, većinom su takva zrela vina bila crna, i iz 2018 i 2017.

S manifestacije En Primeur 2020 u Westinu ponavljam službenu vijest iz Hrvatske gospodarske komore koja je bila uključena u realizaciju En primeura: s veseljem je priopćeno da se u posljednje vrijeme sve više hrvatskoga vina izvozi po višoj cijeni. Vijest je lijepa i svakako bi trebala poslužiti kao smjernica domaćim vinarima, međutim pravi put za ostvarenje veće prodajne cijene nije u podupiranju potrošnje ovako mladoga vina, ono nikad nigdje ne može podnijeti i postići neku višu cijenu na tržištu, a da bi se ostvarilo to da se vina i na domaćem tržištu lakše plasiraju po višoj cijeni nužno je da proizvođači upravo finesama u produkciji, plasmanu i komunikaciji prema potrošaču stvaraju zahtjevnije konzumente kao kupce… ♣

_________________________________________

Iskrena jela ⦁ Gostu, vinu & džepu prijateljski pristup

Genuine meals ⦁ Guest, wine & pocket friendly approach

Inventivni šef kuhinje & iskusni kompetentni sommelier ⦁ Inventive chef & experienced competent sommelier

Mogućnost organizacije posebnih degustacija pomno i tematski izabranih vina, odnosno degustacija dobitne kombinacije vina i jela ◾ Possible specially organised tastings of chosen particular wines, and tastings of the combination of chosen wines with appropriate food

Fino & vino; Kaptol 10, Zagreb – Hrvatska; Tel: +385 1 484 5336; e-mail: finoivino.zagreb@gmail.com ; www.finoivino.com ; Radno vrijeme/ Opening hours: pon-sub / mon-sat 12-23

______________________________________

Sajmovi, festivali: promocija, edukacija, širenje kulture KULTURNOG pijenja

VINSKI UNIVERZUM NA MLADIM NOGAMA i NEPCIMA

Želimo li ugodan i gospodarski vrijedan suživot s društveno prihvatljivim namirnicama, pićima i napicima koji uz (vrlo) lijepo lice mogu pokazati i (vrlo) ružno naličje, nužno je ozbiljno raditi na obrazovanju pučanstva o takvim dvoličnim često ne samo zakonski prihvatljivim nego i društveno obožavanim elementima što ih unosimo u organizam te na širenju kulture kulturne konzumacije onoga što rado unosimo u organizam a što krije i određenu zamku. Među onime što rado unosimo u organizam je i mitski napitak VINO, danas kroz enogastronomiju vrlo značajna poluga na korist turizmu, dakle u bitnom segmentu gospodarstva, međutim, s obzirom na svoju alkoholnu stranu, i potencijalni okidač za nevolje različitog tipa. Najbolje je naglasak u edukaciji usmjeriti ponajprije prema vrlo osjetljivom a za ulazak u ove sfere posve nepripremljenom mladom naraštaju, prije nego što, moguće, mnogi mladi posrnu, i dovoljno na vrijeme da svi kojima se obraća steknu sposobnost prikladnog sagledavanja i hedonističke i gospodarske vrijednosti proizvoda (dakle da se, temeljem dobre informiranosti, znaju kako treba posvetiti proizvodu koji konzumiraju) ali i moguću crnu stranu priče (dakle da vode računa o tome da se ne prijeđu određene granice).

Vinski univerzum Zagreb 2020: organizatorica Marija Vukelić (Zlatne riječi, druga slijeva), zatim Ivana Alilović (prva lijeva), direktorica Turističke zajednica Zagrebačke županije koja je uz Hrvatski sommelier klub i Vinski univerzum iz Ljubljane dala podršku manifestaciji, pa Dino Šimunec, predsjednik Kluba sudenata zagrebačkog Agronomskog fakulteta, i Dominik Anđelini, s Međimurkom Tatjanom Hažić ambassador Vinskog univerzuma u Hrvatskoj

Tatjana Hažić

 Jednim od mogućih mehanizama za promociju vina kao dokazano danas gospodarski vrlo vrlo vrijednog proizvoda te za širenje edukacije i kulture stola pa time i kulture pijenja čini mi se manifestacija Vinski univerzum Zagreb, festival za mlade vinare, u Zagrebu (hotel Dubrovnik) održana po prvi put u četvrtak 30. siječnja 2020. u popodnevnim i večernjim satima (od 15 do 21 h).

Riječ je o obrazovno-promocijskoj vinskoj priredbi, istaknula je na pressici u najavi događanja prof. Marija Vukelić iz tvrtke Zlatne riječi kao organizatora. Zanimljiva inicijativa! Protagonisti su mladi vinari u dobi od 18 do 35 godina koji svoja vina predstavljanju mladim posjetiteljima, mahom svojim vršnjacima. Nit vodilju akcije uz bolju promociju vina općenito i svih predstavljenih etiketa posebno čine i edukacija, širenje kulture pijenja vina, preciznije umjerenost u konzumaciji i, što je temelj uživanja u plemenitoj kapljici, konzumaciji s određenim (pred)znanjem o vinu odnosno uz stjecanje određenih saznanja/stečena saznanja ovako na licu mjesta. Na Vinskom univerzumu svaki mladi vinar imao je poseban zadatak: potruditi se u podučavanju mladih posjetitelja-potrošača o kulturi uživanja vina, te predstaviti svoju vinariju i objasniti svoje proizvode u smislu nastanka i u smislu odgovarajuće optimalne konzumacije posebice u spajanju uz hranu.. U cijeloj akciji osobito se računalo na visoki entuzijazam mladih vinara i njihov visoki angažman u nastupu korisnome za njih kao pojedince i korisnome u društvenom smislu (stvaranje dobro informiranih i zahtjevnih, drušveno savjesnih potrošača).

Primjedba na račun organizatora: kad se već organizira ovakva manifestacija koja publiku, posebice mladu, treba upućivati u temu vina I mladih proizvođača valjalo se pobrinuti da se za ovu prigodu napravi KATALOG, ne nužno nešto što bi mnogo koštalo, ali više od ovakvog prospekta kakav je ponuđen, s imenima/nazivima izlagača i njihovom e-mail kontaktom, primjerice kao mini bilježnicu s nazivom i logotipom proizvođača, adresom, telefonima i e-mailom te www.kontaktom, s popisom izloženih etiketa, te s malo slobodnog prostora uz svakog proizvođača da bi se napravila bilješka o vinu.

Mladi vinari – studentice zagrebačkog Agronomskog fakučltrta, s mirnim vinom i pjenušcem, te Laura Dušek i Igor Brglez s Veleučilišta u Požegi s jako dobrim syrahom I cabernet sauvignonom

Priredba je bila tematski osmišljena da omogući maksimalan doživljaj mladim posjetiteljima i vinarima. Predviđeni su bili i prateći sadržaji – dvije radionice: 1. Malvazija & malvazija: priča o terroiru; 2. Vino i hrana: sljubljivanje za početnike, voditelji su bili dvojica istaknutih sommeliera i ugostitelja, inače viestruko nagrađivanih članova Hrvatskog sommelier kluba Mario Meštrović i Darko Lugarić. Održana je i nagradna igra za posjetitelje i izlagače, a nakon festivala Klub studenata Agronomskog fakulteta organizirao je i After Party. Vinski univerzum Zagreb 2020. predvidio je da od 14 do 16 sati vrijeme bude namijenjeno za B2B i za PRESS.

S dubokog juga, iz Imotskoga: enolog Mislav Maršić, vinar Nikola Grabovac, stručnjak za vinogradarstvo sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta Željko Andabaka i Tomisav Jerković, student enologije na zagrebačkom Agronomskom fakultetu, inače iz imoćanske vinarije Jerković znane po kapljici od trnjaka ili rudedžuše (Mračaj). Dok kušamo odličan Trnjak 2017 i kupažnu Modro jezero 2015 vinarije Grabovac, od Željka Anabake čujem da uskoro kreće klonska selekcija kultivara trnjak i kujundžuša

Obećavajuća i već afirmirana mladež plešivičke obitelji Šember (klasična mirna bijela I crna vina, macerirana jantarna vina, pjenušci): upravo diplomirani enolog Nikola Šember sa sestrama Lucijom i Klarom te s djevojkom Martinom

Tatine kćeri i sinovi: Ana Protner (Boštjan Protner)iz Mariborskog vinogorja – lijepi rajnski rizlinzi, Petar Crvik (Andro Crvik) iz Konavala – lijepi malvasija te Vilin ples, i Iva Šimanović (Željko) iz Pribića – s frankovkom iz Doline kardinala

Festival je organiziran uz podršku Vinskog univerzuma Ljubljana (u glavnom gradu Dežele ta se priredba vrlo uspješno odvija već nekoliko godina), zatim Kluba studenata Agronomskog fakulteta (KSA); HSK-a (Hrvatskog sommelier kluba) i Turističke zajednice Zagrebačke županije. ♣

Četvrti salon pjenušavih vina u Zagrebu

VETERAN JANEZ ISTENIČ No1 – ŠAMPION!

Bogme, godina je s vinskim događanjima krenula žustro, žestoko čak! A tako se i nastavlja! Nova godina, novo desetljeće, novi ritam…

Organizatori pjenušavih salona u Zagrebu i Ljubljani – Rado Stojanovič, Marija Vukelić i Nina Levičnik, na otvorenju zagreačkog izdanja, s osvajačima medalja, šampion Istenič jstoji između Nine Levičnik i Marije Vukelić, a iz Vinske kuće Pavlomir treći je slijeva, dobitnici iz Vipave su sasvim desno

Zagrebački Salon of Sparkling Wines 2020 otvorio je – već po tradiciji u hotelu Dubrovnik, novu pješušavu sezonu na ovim prostorima. Slijedi mu, sredinom veljače, revija pjenušaca u Ljubljani.

Šampion mr, Janez Istenič s Prestigeom i s No 1. Nekadašnji nogometnui golman No1 krenuo je u pjenušce još 1968. godine, kad se u tome segmentu jače bio aktivirao i međimurski enolog Franjo Jambrović, tada u službi u podrumu u Mladini kod Jaske. Nešto kasnije bljesnuo je s mjehurićima Ivo Turk, koji je iskustvo stjecao baš kod Isteniča na Bizeljskom

U vedroj atmosferi ostaloj još od Vinkova, a i u očekivanju Dana zaljubljenih sada u veljači, u glavnom hrvatskom gradu predstavilo se 45 proizvođačkih kuća, to je zasad rekordna brojka sudionika-ponuđača u Zagrebu, većina ih je bila iz Hrvatske, ali popriličan dio i to onih ponajboljih došao je iz Slovenije, nekoliko je bilo izlagača i iz drugih zemalja Europske Unije, konkretno par iz Italije te jedan iz Champagne.

Uobičajeno je da se za pjenušce koriste nearomatične sorte grožđa, ali to dakako ne znači da nema i jako dobrih pa i šire obljubljenih pjenušaca od aromatičnih kultivara, posebice od muškata, a i od traminca. Bračni par Barundić iz Krašića uz bijeli pjenušac Elegance brut od križanca manzonija i ružičasti brut od pinota crnoga u ponudi ima i aromatični l’Amoureux extra sec, od muškata žutoga. A Danilo Steyer iz Plitvica blizu Gornje Radgone, inače specijaliziran za vina od sorte traminac mirisavi, izlazi s dvije sjajne dišeče penine od te sorte – jedna je Vaneja zero, od 80 posto traminca i 20 posto chardonnaya, bez ekspedicijskog likera i sa šest godina na kvascu u butelji, a druga je Vaneja extra brut od traminca mirisavoga 100 posto, sa četiri godine na kvascu. Arome traminca vrlo profinjeno ukomponirane!

S francuskim štihom: pjenušci Koqueliquot te Sylvie Moreau. Bračni par Jacqueline Marovac i Olivier Erzbischoff rade pjenušce i mirna vina u Istri, pjenušci su od chardonnaya – Luna extra brut i Kontempo zero dosage (mpc. 130 kn), s time da je vinifikacija za bazno vino i dozrijevanje 12 mjeseci u barriqueu. Otac i sin Olivier i Alexandre Couillet došli su iz Champagne, sa četiri šampanjca – Racine Brut tradition (Korijeni – brut tradicija; mpc. 17 €)), Carré Or brut reserve (7 godina an kvascu), Blanc de noir Sylvie Moreau blanc od pinota crnog i pinot meunierea, 4 godine na kvascu, pa s Brutom roséom i s Emeraudeom od 50 posto crnog pinota i chardonnaya (mpc. 21 €)

Uoči manifestacije u Zagrebu je, u suradnji s Hrvatskim sommelier klubom, organizirano međunarodno ocjenjivanje mreže SALON OF SPARKLING WINES. pobjednicima će se dodijeliti priznanja na današnjem ootvorenju.  Uzorke je ocjenjivalo 16 stručnih ocjenjivača iz regije, oni su bili podijeljeni u dvije komisije. Predsjednica komisije s hrvatske strane je bila enologinja Ivana Nemet, a sa slovenske enolog Dušan Brejc.

Sommelieri Sergij Cesar iz Trsta, Darko Lugarić iz Zagreba, proizvoiđač luksuznih drvenih kutija za vno Dare Špenko iz Ljubljane, i Miha Istenič iz Ljubljane

U kategoriji bijelih pjenušavih vina najbolje je ocijenjen Prestige extra brut Istenič, a nakon njega Muscat Vina Kauran te No.1 opet od Isteniča. U kategoriji ružičastih vina najbolje je ocijenjen Petračev Bregh rosé, odmah iza bile su Vipava Penina rosé klet Vipava i Ružica Vinodola Vinske kuće Pavlomir. Nagrade dobitnicima podijejene su na otvorenju salona. ♣

____________________________________

_______________________________________

Sajmovi: Grüne Woche Berlin 2020

POSLJEDNJI TRENUTAK za SPAS!…

Internationale Grüne Woche, već 94 godine u glavnom njemačkome gradu, veliki je desetodnevni svjetski sajam koji debelo nadilazi okvir komercijalne priredbe tog tipa. Kad je Zeleni tjedan kao međunarodna smotra poljoprivrede, prehrane i vrtlarstva nastajao – bilo je to u tzv. Zlatnim dvadesetima (prvi put vrata je otvorio 1926.!), inicijator je bio i te kako svjestan odnosno inicijatori su bili očito i te kako svjesni o čemu još, uz, logično, promidžbeni (plasmanski) segment svojstven priredbama te vrste, treba voditi brigu, naziv Zeleni tjedan dovoljno govori o čemu. Danas kad je Zeleni tjedan – od 17. do 26. siječnja 2020. – dočekao svoje 85. izdanje, pokazuje se da je – želimo li spas našeg planeta i koliko-toliko zdrav život na njemu – krajnji trenutak da se povuku ozbiljni potezi na zaustavljanju onečišćenja okoliša i komercijalnih manipulacija s terenima-zemljištem kao uzrocima poremećaja i klimatskih promjena što nesumnjivo vode prema eko-katastrofi.

S obzirom na broj nastupača na izlagačkoj površini od 118.200 četvornh metara – više od 1800 njih iz 72 države svijeta, pa s obzirom na broj izložaka – više od 100.000, broj i važnost fah-prezentacija – više od 300, potom s obzirom na nazočnost znanstvenih stručnjaka iz poljoprivrede i prehrane, uvoznika i veletrgovaca i trgovaca na malo, predstavnika eno-gastronomije, broj akreditiranih novinara – 3000 iz 75 zemalja svijeta, broj posjetitelja – više od 400.000 (neki izvori govore i o 500.000!), ali – što je toliko bitno da se može smatrati i svojevrsnim ključem za sudbinu – i s obzirom na broj prisutnih najutjecajnijih političara iz svijeta a naročito iz Europe/Europske Unije; ove godine zemlja partner bila je Hrvatska kao aktualni predsjedatelj Vijeća EU – međunarodni Zeleni tjedan u Berlinu može se smatrati događanjem s golemim međunarodnim društvenim uplivom i značenjem. Zeleni tjedan shvaća se kao odlična platforma za dijalog poljoprivrednika s političarima, radi kvalitetnog spoja ekološkog i ekonomskog aspekta ne samo u domeni poljoprivrede i proizvodnje hrane nego i općenito, jer smanjenje do i srozavanje ravnoteže između ekologije i težnji ka nekom još bržem i većem ekonomskom razvoju – iza kojih se zapravo dobrim dijelom kriju nevjerojatna pohlepa pojedinaca za osobnim bogaćenjem i stjecanje moći a što generira veliko raslojavanje među ljudima – ne vodi općem dobru.

S ozirom na opasnosti od globalnog zatopljenja koje se pokazuje negativnime na mnogo strana i s obzirom na to da su rezultati znanstvenih istraživanja pokazali da je 2019. bila najtoplija godina otkako postoje mjerenja, te s obzirom na preveliku uporabu pesticida, herbicida… ali i niza aditiva u prehrambenim proizvodima, s obzirom na pojavu bolesti kod životinja namijenjenih porehrani pa i s obzirom na često otkrivanje neispravnosti hrane u prometu, odlučeno je da Zeleni tjedan u Berlinu poprati velika konferencija na temu klimatskih promjena i prilagodbe njima te na temu zaštite okoliša i čuvanja bio-raznolikosti, kao i na temu prikladnog označavaja prehambenih proizvoda i neželjenog ulaska na tržište proizvoda iz inozemstva i prostora gdje su liberalniji pa time za zemlju koja se želi zaštititi i neprihvatljivi stavovi oko zaštitnih tretmana poljoprivrednih površina i uporabe aditiva u proizvodnji hrane. U Berlinu je izražena namjera da se što prije donese nova strategija razvoja poljoprivrede i prehrambenog sektora, tu bi se među ostalime kod potrošača poticala želja da se pri izboru namirnica bitno jače opredjeljuju za svježe sezonsko voće i povrće iz izvora prostorno bližih mjestu stanovanja, plan je i da se više novca ulaže u bolje obrazovanje kuhara u smislu da racionalnije koriste namirnice kako bi se kod hrane imalo što manje otpada, ali i da se investira i u apele potrošačima da budu pažljiviji prema hrani kako bi se osjetno smanjilo njeno bacanje. Poljoprivreda je bitna ne samo radi proizvodnje hrane nego i za ostanak ljudi u ruralnom prostoru i za održavanje tog ruralnog prostora kako bi se spriječile mnoge nedaće i nesreće što nastaju kao posljedica napuštenog i zanemarenog ambijenta (npr. požari, poplave…) te kako bi se mogao ostvariti lijep gospodarski razvoj ruralnog prostora. Podatak kojega treba biti i te kako svjestan: na Zemlji je sve više stanovnika, a čak 65 posto država u svijetu nema prirodnih uvjeta za proizvodnju hrane u dovoljnoj mjeri za potrebe vlastitog stanovništva… I to dovodi do raslojavanja, pa i do izbjeglištva, a onda i do poremećaja u životu i u drugim, da se tako kaže stabilnijim zemljama.

Emil Tedeschi – Atlantic grupa, Marija Vučković – ministrica poljoprivrede RH, Andrej Plenković – prmeijer, te Luka Burilović – Hrvatska gospodarska komora. Ispod: efektno – kave s likovima Plenkovića, Marije Vučković i Burilovića

_____________________________________

Internationale Grüne Woche Berlin – sljedeći dartumi su 15. – 24. siječnja 2021, zatim 21. – 30. siječnja 2022, pa 20. – 29. siječnja 2023, i 19. – 28. siječnja 2024.

______________________________________

Hrvatska je na sajmu u Berlinu gdje je bila kao zemlja-partner nastupila s 50 izlagača, velikih i malih poljoprivredno-prehrambenih tvrtki i obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Zeleni tjedan u Berlinu otvorio je predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković. Nastup na Zelenom tjednu može se za nas pokazati od višestruke koristi, ne samo kao dobra promidžba zemlje općenito – tome je vjetar u leđa ove godine u Berlinu dao poseban tretman Hrvatske s obzirom na naše predsjedavanje Vijećem EU, nego i glede kvalitetne prezentacije na globalnoj razini naše ponude proizvoda i usluga prema ne samo Njemačkoj kao našem najznačajnijem trgovinskom partneru nego i prema cijelome svijetu, te kao lijepa i uvjerljiva eno-gastro pozivnica gostima iz svijeta da nam dođu kao turisti.

– Hrvatska se pozicionira kao važan partner i sugovornik u svim važnim temama na razini Europske unije, osobito nam je drago da je to slučaj i u poljoprivredi. Nakon samo sedam godina u članstvu Europske Unije Hrvatska eto ima zadaću, čast i odgovornost predsjedati Vijećem Europske Unije. Isto se osjećamo i kao zemlja partner Zelenog tjedna: upravo smo tu gdje trebamo biti, i dijelimo zajedničke vrijednosti i ciljeve – istaknuo je predsjednik Vlade RH Andrej Plenković.

_________________________________

HRT OTVORENO i, PONOVNO, PTIČJA GRIPA – Ptičja gripa ponovno, zatim neispravno meso iz uvoza na hrvatskom tržištu, označavanje prehrambenih proizvoda, kontrola namirnica, tj. hrane na domaćem tržištu: emisija Otvoreno Prvog programa Hrvatske televizije, srijeda 22. siječnja 2020, Vinkovo, uvečer.

Trebalo ju je pogledati: odlični urednik i voditelj Mislav Togonal, iako naglašeno uporan u razgovoru sa sugovornicima, koji su jednako uporno reagirali neodređeno, nekako diplomatski, na jednostavna ali očito bolna pitanja npr. tko je kriv za to što se neispravno meso našlo na našem tržištu i u kojim prodavaonicama se ono prodavalo, nikako da dobije konkretan odgovor… Pa, potrošač valjda ima pravo znati takve stvari… ◾

____________________________________

U sajamskoj hali u kojoj je bila smještena Hrvatska partnerstvo dviju zemalja u organizaciji ove poljoprivredne manifestacije i početak sajma simbolično su obilježeni predajom osamdesetogodišnje masline gradu Berlinu u ime Hrvatske – zemlje partnera, svečanosti je nazočila njemačka ministrica poljoprivrede Julia Klöckner. Maslinu je osobno uručio predsjednik Vlade RH Andrej Plenković, koji je poslije obišao hrvatske izlagače u pratnji organizatora hrvatskog sudjelovanja na Zelenom tjednu, ministrice poljoprivrede Marije Vučković i predsjednika Hrvatske gospodarske komore Luke Burilovića.

– Trenutno izvozimo poljoprivrednih proizvoda u vrijednosti od dvije milijarde eura, a mogli bismo i trebali bismo puno više. Zeleni tjedan je odlična platforma za povećanje te brojke. Ovdje je prodefiliralo više od pola milijuna ljudi iz cijelog svijeta i svima njima htjeli smo pokazati da naša poljoprivreda ima dugu tradiciju, dosta uspješan dosadašnji put ali i veliki potencijal te da naše prirodne ljepote prati i kvalitetna gastronomija – naglasio je Luka Burilović.

ATLANTIC GRUPA. U Berlinu se iz Hrvatske predstavila i Atlantic Grupa s paletom poznatih brendova: Argeta, Barcaffe, Donat, Cedevita i Cockta.

Kao regionalni lider u segmentu proizvodnje hrane i pića, Atlantic Grupa promiče koncept održivog poslovanja, shvaćajući odgovornost koju ima kao važan gospodarski subjekt, i nastojeći u svoje procese u što je moguće većoj mjeri implementirati ekološki prihvatljive i energetski učinkovite principe, rečeno je

– To podrazumijeva inzistiranje na održivosti kroz cijeli vrijednosni lanac, od nabave sirovina i proizvodnje, preko plasmana do savjesne konzumacije. Nove generacije sve više pažnje posvećuju ovim pitanjima i biraju brendove koji su osviješteni, ekološki prihvatljivi i originalni, a mi im imamo što ponuditiizjavio je ovom prilikom Emil Tedeschi, predsjednik Uprave Atlantic Grupe. – Strategija koju Atlantic Grupa provodi posljednjih godina, a koja se fokusira na smanjenje ekološkog otiska, pokazuje značajne rezultate. S obzirom na proizvodne kapacitete, količina otpada koju kompanija generira u sklopu proizvodnih i distributivnih aktivnosti smanjena je u posljednje četiri godine za 18 posto. U istom razdoblju količina otpada koji opterećuje deponije je prepolovljena. Odličan primjer je također smanjivanje potrošnje vode za pet posto tijekom posljednje tri godine, riječ je o količini vode s kojom bi se moglo napuniti 10 olimpijskih bazena. Nema alternative održivom poslovanju pa je uz vlastito dizanje ljestvice važno također partnere i potrošače poticati na odgovorno ponašanje prema okolišu.

Svoj doprinos tzv. zelenoj inicijativi, uz bok najjačim svjetskim proizvođačima, predstavili su na sajmu u Berlinu brendovi Atlantic Grupe – u kategoriji kave, Barcaffe se pohvalio inovacijama u proizvodnji ambalaže, koja se sada sastoji od 70 posto obnovljivih sastojaka, te smanjenjem težine ambalaže što je rezultiralo smanjenjem emisije stakleničkih plinova za 63 posto. Briga o održivosti prirodnih resursa nit je vodilja i u strategiji branda Donat Mg, koji se puni s onoliko prirodne mineralne vode koliko samostalno istječe iz izvora, a neprekidnim nadzorom razine podzemne vode osigurava se dostupnost izvora i budućim generacijama. Inovacija na kojoj se u Donatu ubrzano radi je i razvoj punjenja u 100 posto reciklabilnoj plastičnoj ambalaži. Cedevita je pak najavila da u 2020. godini prelazi na novu ambalažu što će smanjiti ambalažni otpad za 180 tona, a ugljični otisak za 269 tona emisije CO2 na godišnjoj razini. Aspekti održivosti već su tradicionalno vezani za brand Cockta, koji je poseban po autentičnom okusu baziranom na biljnim ekstraktima i prirodnom CO2 te – hvale se u Atlantic Grupi – ne sadrži umjetne arome niti kofein…. ♣

Klimatske promjene – ključno pitanje današnjice

KAP PRELIJEVA ČAŠU!

Kap, očito, prelijeva čašu!

– Klimatske promjene spadaju među ključna pitanja današnjice. U svjetlu recentnih ekstremnih vremenskih prilika, posljedice kojih lijepo vidimo npr. i na cijelom Jadranu, kao poticaj za raspravu istaknula bih rezultate znanstvenog istraživanja šte je pokazalo da klimatske promjene imaju veći utjecaj na sredozemnom području nego u drugim dijelovima svijeta. Na Mediteranu je temperatura porasla 1,5 Celzijevih stupnjeva u odnosu na predindustrijsko razdoblje, dok je globalni prosjek porasta 1,1 stupanj, i to nameće brojna pitanja, među njima i ono za nas najvažnije: koliko smo u Hrvatskoj spremni za klimatske promjene? Svi mi koji se bavimo društveno odgovornim poslovanjem moramo početi nuditi konkretne odgovore i jače inzistirati na rješavanju tog pitanja – poručila je direktorica Sektora za energetiku i zaštitu okoliša Hrvatske gospodarske komore Marija Šćulac Domac na otvorenju 11. konferencije o DOP-u u organizaciji Hrvatskoga poslovnog savjeta za održivi razvoj uz HGK kao glavnog partnera.

Osobito angažiran u akcijama na sprječavanju onečišćenja okoliša što dovodi do klimatskih promjena u svijetu je Miguel Torres, jedno od prvih imena ne samo španjolske nego i svjetske vinske produkcije. Uvidio je, kaže, prije već dosta vremena da nešto ne štima. U bitku protiv globalnog zagađenja i klimatskih promjena uključio se aktivno nakon što je 2006. vidio dokumentarni film Neprikladna istina, u produkciju kojega je bio uključen bivši dopredsjednik SAD Al Gore.

Miguel Torres

Miguel Torres navodi kako je počeo primjećivati promjene koje mu se nisu dopadale ali da je tek nakon što je pogledao spomenuti film postao i potpuno svjestan toga što se počelo događati, i što može biti kobno. Ubrzo nakon što je odgledao film pozvao je, veli, svoju obitelj na radni sastanak da joj kaže kako je nužno da se nešto poče raditi na sprječavanju tih neželjenih promjena. Danas 11 posto profita kompanije Bodegas Torres ide za pomoć akcijama da se zaustave klimatske promjene u koje je zaglibio svijet.

Osnovana još 1870., kompnija Bodegas Torres sa sjedištem nekih četiri kilometra od mjesta Villafranca u katalonskom Penedesu danas je najveća španjolska vinska kuća, koja inače ima posjede i u Kaliforniji i u Čileu. Kad je veliki poglavica Miguel Torres prije nekog vremena službeno odstupio s položaja vrhovnog zapovjednika i prepustio vodstvo sinu Miguelu Torresu Maczasseu, dvojica muškaraca dogovorila su se da će iz poslovanja kuće Miguel Torres Torres senior dobivati određena sredstva za razvoj svojih projekata u eko-segmentu. Nakon što je Torres stariji već bio u projekte protiv klimatskih promjena investirao 12 milijuna eura, sad mu je svake godine na raspolaganju za ulaganja u tu svrhu oko milijun do 1,5 milijun eura.

Miguel Torres senior ostaje dovoljno utjecajan da promijeni dosta toga vezano uz poslovanje tvrtke posebice glede smanjenja emisije ugljika i drugih plinova u atmosferu a što u konačnici rezultira povećanjem opće temperature. Ustanovljeno je da je negativni efekt staklenika na glbalnoj razini dosegnuo snagu od 300.000 atomskih bombi, pišu ugledne svjetske novine.

I tako je Torres, tamo gdje je mogao i još može utjecati, krenuo u akciju da bitno smanji barem emisije za koje je odgovorna kompanija Miguel Torres. Tvrtka je počela strogo voditi računa o reciklažu, o tome da koristi najmoderniju vinogradarsku oprem – konkretno: strojeve s minimalnim zagađivanjem, pazi se na intenzitet korištenja mehanizacije, ide se i na promjenu tehnika rada u vinogradu, jedna od tih je primjerice i zamjena uzgojnog oblika guyot sa starinskim grmolikim en gobeletom bez žice a s krošnjom koja ljeti lijepo štiti grozd od sunca, držeći ga u debeloj hladovini. Eksperimentira se i s načinima rezidbe koji produžuju dozrijevanje. A u pričuvi se drži po stotinjak i više hektara terena koji su sada možda još prehladni da se na njima sadi loza ali koji bi mogli zbog globalnog zatopljenja već uskoro doći u funkciju. Jedna od mjera je i sadnja šume na većim parcelama uz vinograde sve kako bi i to poslužilo kao dobar regulator temperature. Općenito na svim frontovima pribjegava se novim obnovljivim izvorima energije. S obzirom da su prognoze takve da bi uskoro u južnim područjima Europe npr. moglo biti problema s vodom, Torres je krenuo i u gradnju, uz vinograde, velikih rezervoara za vodu koja bi u idućim godinama poslužila za irigaciju.

Rečeno je da je veliki problem emisija ugljičnog dioksida. Kompanija Miguel Torres za vrijeme fermentacijskog procesa znala je, navodno, proizvesti i oko 3000 tona CO2, pa je Miguel Torres stariji krenuo u borbu za smanjenje tih vrijednosti. Jači izvor onečišćenja je gorivo utrošeno na dobivanje električne energije, pa se to nastoji reducirati na najnižu moguću razinu, konkretno i nastojanjem da se ona što više dobiva iz obnovljivih izvora, tako da se sada električna energija u sklopu kompanije već u količini od 25 posto dobiva od gorenja biomase. Kompanija Miguel Torres surađuje sa znanstvenim institutima i tvrtkama iz kemijske industrije da se pronađu nova goriva koja ne bi zagađivala kao ova sada postojeća klasična i masovno u uporabi.

Tvrtka Torres u istraživanjima da u vlastitom okrilju pronađe najveće izvore zagađivanja ustanovila je da je jedan od većih izvora onečišćenja ugljičnim dioksidom bio i od previše – znači i onda kad to nije baš bilo nužno – vozikanja automobilima od strane zaposlenika, tako da se korištenje automobila, nerijetko, rečeno je, i dosta ležarno, u najnovije vrijeme bitno smanjilo, svedeno na minimalnu nužnu mjeru. Zatim, element na koji se počelo jako paziti je primjerice ambalaža za vino, s kojom se znalo nepotrebno pretjeravati npr. u smislu nabavke masivnih butelja da bi se impresioniralo kupce izgledom i težinom boce i šarenilom opreme, a baš u produkciju takvih boca i etiketa ulaže se dosta energije, k tome i slanje uzoraka iziskuje dosta novaca i traži više energije, mišljenje je da pred kupcem treba govoriti vino a ne forsirana ambalaža.

Torres tvrdi da je zahvaljujući angažmanu na eko-polju ukupna emisija CO2 iz pogona kompanije smanjila od 2008. do sada za 40 posto, a vrlo je važno i to da su rezultati koje na smanjenju zagađenja postiže sada kompanija Miguel Torres naveli 25 španjolskih vinskih kuća da se priključe ovoj eko-akciji kuće Torres. ♣

Sajmovi, festivali

APT ZAGREB HILTON GARDEN INN: AKROBATOVA ROĐENDANSKA BOMBA

Hilton Garden Inn, Zagreb, Radnička 19

 Samo – bez panike! Riječ je o bombi koja, istina, treba oboriti s nogu, ali od eksplozije koje su svakako velika pozitivna očekivanja!

Dino Kušen Akrobat napokon ostvaruje svoj veliki san, a to je realizacija, u Zagrebu – i to baš na njegov rođendan! – bombastične revije ponajboljih svjetskih vina, jakih pića, maslinovoih ulja, pršuta… Kušen, koji je u segmentu trgovine vinom aktivno prisutan od 2002. i koji je osnivač zagrebačke tvrtke Akrobat za plasman kapljice pa i otvarač vinoteke Svijet vina smještene u kompleksu Boćarskog doma na zagrebačkom Prisavlju, te koji je s vremenom u svoj portfelj prigrlio i delikatese i potrepštine za posluživanje i vina i delicija, opredijelio se u formiranju ponude odmah za ekskluzivu i najveća svjetska proizvođačka imena, i već odavna mašta o tome da u glavnom gradu Lijepe naše priredi glamurozni sajam s najpoznatijim i najcjenjenijim domaćim i svjetskim proizvođačima. Unatrag koju godinu počeo je najavljivati elitnu smotru vina i gastronomije, planovi su bili da se ona odvija na prostoru Zagrebačkog velesajma, međutim do sada se na ZV nije dogodilo ništa od zamišljenoga, rekao bih i bolje da je ispalo tako, jer u međuvremenu pronađena je prikladnija pozornica za takvu manifestaciju, riječ je o zagrebačkom hotelu Hilton Garden Inn u Radničkoj cesti, tu Kušen 15. veljače 2020., kad mu je kako je rečeno, rođendan, okuplja svitu svjetski glasovitih vinskih imena na događanju nazvanom Acrobat Portfolio Tasting, namijenjenome ne širokoj publici nego uzvanicima-poslovnim partnerima probranima iz krugova vinskih trgovaca, ugostitelja, novinara. Ulaznica dakle nema u prodaji, ulazak je samo na poziv domaćina.

Roberto Voerzio s Dinom Kušenom u La Morri

Od globalnih vinskih zvijezda koje sigurno stižu u Zagreb Kušen spominje Angela Gaju odnosno njegovu kćerku Gaiu Gaja, zatim Roberta Voerzija, pa Alfreda Tesserona koji je na čelu sjajnog bordoškog vinskog podruma Pontet Canet i na čelu kuće famozne po konjaku, Annu Abbona iz pijemonske kuće Marchesi di Barolo, iz Slovenije treba doći Marjan Simčič, a iz Hrvatske izlagat će vinarije Meneghetti, Galić te Prgin iz šibenskog kraja. Kušen ističe kako je žalostan što više hrvatskih proizvođača vina nije pokazalo interes za sudjelovanjem na ovoj njegovoj manifestaciji, naime, smatra, predstavljamo li se već kao ozbiljna vinska zemlja onda bismo na takvome skupu koji se po prvi put u ovome obliku i s takvim imenima odvija u Hrvatskoj morali biti osjetno zastupljeniji s našim eno-uradcima. To više što u Zagreb tih dana dolazi veći broj vrlo uglednih vinskih trgovaca, to im može biti prilika da se bolje upoznaju s našom vinskom scenom. Možda su i naše institucije poput Ministarstva poljoprivrede, Ministarstva turizma, Hrvatske turističke zajednice, Hrvatske gospodarske komore iz kojih se sve češće čuju riječi kako je eno-gastronomija vrlo važan segment hrvatske ponude svijetu trebale pokazati volju da se realizira to da na domaćem terenu među svjetskom vinskom elitom budemo brojniji, to više što iz inozemstva ovamo, po najavama organizatora, iz svijeta stižu i brojni vinska trgovci, a nama svakako jeste u interesu da više i po boljim cijenama izvozimo te da našim najboljim vinom i specifičnim delikatesama privlačimo što više turista, kao kupaca i na kućnome pragu.

Na popisu imena odnosno naziva proizvođača čiji će se uradci moći kušati u Zagrebu uz gore spomenute su i Adami, Billecart Salmon, Château la Nerthe, Dr.Loosen, Juve & Camps, Paraschos, Pascal Jolivet, Tua Rita, Accordini, Le Macchiole, Vega Sicilia,Vista Hill. Što se tiče jakih pića: Delamain, Tesseron, Berta, Gin Mare, Chase….

Zvijezda iz Slovenije: Marijan Simčič, sa suprugom Valerijom

Radionice će biti na temu vina, jakih pića, maslinova ulja, pršuta, tonika, mineralne vode. Predviđene su sljedeće radionice, u trajanju od po jednog sata: Marijan Simčič, Olivier Leflaive, Gaja, Roberto Voerzio, Frescobaldi, Dal Forno Romano, te, u drugoj dvorani, Cinco Jotas, Clase Azul, Robi Marton, Castillo de Canena, Artesian.

Enolog kuće Galić-vina iz Kutjeva Slaven jeličić sprema se predstaviti nešto sasvim drugo: Rajnski rizling Macerator 2015, iz vinograda ponad Kutjeva, vino je macerirano 19 dana i boravilo je do prije koji dan u bačvi od 3300 litara, izlazak na tržište predviđen je upravo sada u veljači

Poseban dio programa je ekskluzivna svečana večera uz sudjelovanje cijenjenih hrvatskih chefova Hrvoja Zirojevića, Marka Alilovića, Marina Rendića, Hrvoja Kroflina, Belizara Miloša

– Ovu manifestaciju vidim i kao sjajan oblik promocije Hrvatske u svijetu, naime tog vikenda u Zagreb će uz niz jakih uvoznika i vinskih trgovaca iz inozemstva među kojima su trojica najjačih bordoških negocianata, doći i novinari izvana koji pišu o enogastronomiji i turizmu, po nekim pokazateljima bit će to najmanje oko 600 gostiju iz inozemstva, ja ću se potruditi da im pokažem Zagreb i okolicu, da im predočim razna hrvatska vina koja imam u ponudi u vinotekama Svijet vina u Boćarskom domu i onoj uz Europski trg. Moja ekipa i ja dat ćemo sve od sebe u organizaciji događanja i računam na to da će se Acrobat Portfolio Tasting nastaviti i u sljedećim godinama – rekao je Dino Kušen.. ♣

______________________________

Must go!

Graf Adelmann, Al di là del Fiume, Ampeleia, Anselmi, Aquila del Torre, Arba Wine Beurer, Bietighöfer, Biserno, Léon Boesch,Maison BoizelIl Borro, Boscarelli, Braida, Buccia Nera, Clemens Busch, Pietro Caciorgna, Caggio Ipsus, Caiarossa, Marinella Camerani, Carleone,
Il Carnasciale, Cavalleri, Pio Cesare, Chateau Chambert, Chateau Changyu, Moser XV, M. Chapoutier, Chiamami quando piove – Valori Continuum, Corte d’Aibo,,Cos Costanti, Duemani, Fabbrica Pienza, Fiorano, Chateau Fonroque, Foradori, Nino Franco, Fritsch, Geyerhof, Ghizzano,
Gilvesy, Schloss Gobelsburg, Marchesi di Grésy, Guado al Tasso, Heitlinger, Iconic Wineries of British Columbia, Frank John, Jurtschitsch, Kaufmann, Krasna hora, Alois Lageder, Maso Martis, Chateau Mazeyres, Monteverro, Montevertine, Musella, Comtes von Neipperg, Niepoort, Nittardi, Anita und Hans Nittnaus, Ognissole, Bernhard Ott, Papiano, Petrolo, Pian dell’Orino, F.X. Pichler, Pichler-Krutzler, Podernuovo A Palazzone, Poggio Cagnano, Poggio Nibbiale, Pol Roger,
Potentino, Prima Pietra, Les Quelles Raen, La Raia – Cucco, Ökonomierat Rebholz, Reisetbauer, Sada, Salicutti, Prinz Salm, Salomon, Sander, Luciano Sandrone, Sanoner, La Sansonina, Schubert Wines, Rosi Schuster, Serra San Martino, Le Sincette, Stigler, Clemens Strobl, Taittinger, De Tarczal, Tarlant, Tement, Terre Nere, Terroir al Límit, Erwin Tinhof, Tormaresca, Torre degli Alberi, Oliviero Toscani, Castello del Trebbio, Umathum, Valgiano, Velich, – Moric, Villa Santo Stefano, Vistorta, Nik Weis, von Winning, Zahel, Zähringer, Herbert, Zillinger, Zwölberich ♣

_______________________________________

Narodni običaji: Vincelovo, Vinceška, Vincekovo, Vinkovo 2020

ŠARAN s RAŠLJI, ŠPEK, ŠUNKA i ŠKRLET, GRAŠEVINA, KRALJEVINA, ŽILAVKA…

Mada se u cijeloj Lijepoj našoj koristi svaka prilika da se slavi vino i da se oda počast zaštitnicima vinogradara i vinara, vinove loze i Bakhova nektara, ipak dok je Martinje glavni vinski praznik u sjeverozapadnome dijelu Hrvatske, dotle je praznovanje u čast sv. Vinka najjače u istočnome dijelu kontinentalne Hrvatske. Mnogi vinari nastoje slaviti sv. Vinka upravo na njegov imendan, 22. siječnja, i bez obzira je li to te godine radni dan ili je o vikendu, ali mnogo je vinogradara i vinara koji se odluče proslavu organizirati u subotu odnosno nedjelju neposredno prije odnosno neposredno nakon 22. siječnja. Među prvima, uoči Vinkovoga imendana, tradicijski susret u vinogradu uz vješanje kobasica i tabli slanine o trsje i blagoslov vinove loze da bi ona na kraju sezone vrijedne vinogradare nagradila količinski i kvalitativno dobrom rodom, priredilli su otac i sin Boris i Mario Vuglec na Vuglec-bregu u Hrvatskom zagorju te Tomislav i Krešimir Trdenić na svom gospodarstvu u okolici Popovače u Moslavini, pa Vlado Krauthaker i Kutjevo d.d u Kutjevu. Kod nas je nekako uobičajeno da svaki vinogradar/vinar kod sebe i za svoje pajdaše odganizira Vinkovo, pa je tako Kutjevo npr. ostalo zapamćeno po vinkovanju maltene kroz cijeli tjedan, najviše se uvijek do sada govorilo o veselicama kod Ive Enjingija, Vlade Krauthakera, pa Kutjeva d.d. i Adžića... a jedan dan, obično u subotu, događanje je u središtu mjesta uz sudjelovanje gotovo svih tamošnjih vinara s nastupom na svojim štandovima, nekima otvorenima a nekima u obliku drvene kućice.