Archive | Gospodarstvo/Economy RSS for this section

SVIJET u ČAŠI Kronika – 12.2019 – Chronicle WORLD IN a GLASS

KROZ /THROUGH

ŽELJKO SUHADOLNIK

Suradnici/contributors: Vinko Lozica, Zlatan Trsenjak, Zdravko Vodnik, Miran Debeljuh ⦁ Foto: Marko Čolić

_________s vama već – 28 godina/years – with you___________

Otok Hvar, južna strana, s glasovitim vinogradskim pozicijama Ivan Dolac, Sveta Nedjelja, Zavala / Southern Dalmatia, island of Hvar, south-southwest facing slopes with the grand cru and premier cru quality vineyards Ivan Dolac, Sveta Nedjelja, Zavala…

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Advent 2019: ČVARAK u DRUŠTVU s PJENUŠCEM ⦁ Sličice iz predbožićnog Zagreba: DRELE KAD KUHA VINO / CHEESE DADO s DEMOGRAFSKIM PROGRAMOM / BRATSTVO i JEDINSTVO TE JALTA PRED VITRINOM / ROUGEMARIN CITY: WE LOVE THE LOCAL FOOD, BUT NOT SO MUCH THE MOTHER LANGUAGE ⦁ SLAVONSKE RAPSODIJA i BAJADERA NA TANJURU ⦁ ORAŠAR ESPLANADINE ANE GRGIĆ ⦁ Hedonizam i zdravlje: BADNJAK u ZNAKU GADUSA ⦁ Hedonizam i zdravlje: MASLINOVO ULJE KAO IJEK, SAN ROCCO KAO AMBULANTA ⦁ Ne s jelom u otpad!: WWF i GASTRONOMADI PROTIV BACANJA HRANE ⦁ Gran odluke: MORENO CORONICA: MY WAY! BEZ DRVETA ZA BIJELO ⦁ Novo vinsko poglavlje Davora Zdjelarevića: VINORETUM INTERNATIONAL ⦁ Novo ruho moslavačkog cro-aduta: ŠKRLET – ODVOJENO ILI SPOJENO? ⦁ U novu godinu s novim vinskim časopisom: VINUM IN No. 2, SRETNO! ⦁ HENDRIXOV MOST ⦁ NAGRAĐENI NA CRO-AGRO 2019 ⦁ Wine OS 2020: ATRAKTIVNE RADIONICE ⦁ SUMMA LAGEDER 18-19. TRAVNJA 2020. ⦁ SVIJET ŽENA u VINU

POTROŠAČKI PUTOKAZ – 12.2019 – BUYING GUIDE

__________________________

Advent 2019

ČVARAK u DRUŠTVU S PJENUŠCEM!

Ne Bad Company, nego Excellent Company: čvarci i pjenušci Šember brut, Jasminka Vuglec, Sanabor Pallidia i Monteclassico Monterosso

Mogu li se – izvorno jeftina – selska namirnica koja se konzumira praktički prva nakon kolinja, i piće – od vajkada – s aureolom pripadnosti visokom društvu uspješno podružiti? O ooo, DA! Čovjek bi se iznenadio kako ne samo rafnirane kulinarske kreacije na tanjuru nego i namirnice s pedigreom rustikalnoga mogu na radost gourmeta, po naški gurmana, pokazati sjajan suživot s pjenušcima, Jednako kao i s toliko raznih tipova odličnih (i osobito skupih!) mirnih vina, sve te skupocjenosti odlično prijaju s hranom pripremljenom s pažnjom bez obzira je li hrana stilom rustikalna ili je rafiniranog tipa.

Prisjećam se nekih davnih vremena kad je slovenski šampanjer mr. Janez Istenič, s vinogradima i podrumom na Bizeljskome, odmah kod našeg Klanjca, pozvao k sebi na selo na pressicu u povodu izlaska na tržište njegove tada nove najgornje linije šampusa Prestige. Nakon prezentacije noviteta slijedio je domijenak, i to vrlo raskošan, tada sam prvi put doživio spoj otmjenoga i pučkoga, naime domaćin je, bez predrasuda, hranu naručio iz obližnje Gostilne Šekoranja, onda je uz Reziku, suprugu legendarnog bizeljskog gostioničara Renéa Sinea Šekoranje, aktivna u proizvodnji namirnica te u izboru namirnica i u prigotavljanju jela u kuhinji bila i Sineova mama, znana kao baka Šekoranja. Na Isteničev stol i do elegantnog servisa tanjura i pribora (bešteka!) stigle su domaće krvavice, domaće češnjovke, pečenice, domaće kiselo zelje, restani krumpir, grah salata s bučinim uljem… A u čaši – pjenušci No1 (Janez Istenič nekad je bio uspješni nogometni golman!), Gourmet bijeli i Gourmet Rosé, te, dakako, nova linija Prestige… BINGO! Kobasice sjajne, kiselo zelje i restani krumpir u svojoj rustikalnosti prvoligaški, a staleški visoki pjenušci, točeni u prikladnu kristalnu čašu tankih stijenki, punoćom, svježinom, finim sitnim mjehurićima, dotjeranošću pokazali su se odličnim partnerom jelima ponuđenih kroz ovaj zaista pedantno pripremljeni kolinjski domaći ručak. Pobijeno je bilo uvriježeno mišljenje da pjenušac mora biti samo u visokom društvu cijenjenih oblizeka poput npr. kamenica odnosno lososa itd. a koje ponekad performansom znaju objektivno biti i na nižoj razini od te neke plemenitaške reputacije što ih po automatici prati…

Pjenušac i čvarci, buncek, pečenice, krvavice, kiselo zelje, te repnjak (zmska savijača s ribanom repom, ljetni pandan joj je bućnica!)

A, zašto čvarak i ne bi s pjenušcem činio atraktivnu kombinaciju? To više i zato što je – to će valjda sada kao opravdanje odgovarati i onima koji paze više na staleže i pedigre nego na suštinu – eto došlo vrijeme da se po kilogramu taj čvarak, dobiven ne primarno od mesa nego od špeka i sala uz koji se prošverca kakva mesna mrvica…, po kilogramu danas vrlo skupo prodaje, dakle i CJENOVNO je dobio na cijeni…

Nužno je tek da, kao što se i pjenušac radi s više ambicije (mada kod nekih vinara uvjerenih da će se provući ne i uvijek s dovoljno više ambicije i požrtvovnosti!), čvarci budu dobro napravljeni, prhki a istodobno na svoj način i sočni, ne preprženi (pregoreni), ne glomazni te ne prestisnuti do stupnja žilavosti i osjećaja tvrdoće koštice od pri rezanju table špeka na kocke za topljenje moguće zaostalih komadića kožice odnosno mesa,

Kombinacija čvaraka i pjenušaca bila je dobra tema za vinsku radionicu – specijalno pripremljenu u restoranu Vuglec–breg u Hrvatskom zagorju – kao uvod u sljedeću radionicu na temu pjenušaca na posjedu Penine Istenič mr. Janeza Isteniča na Bizeljskom pa, odmah potom, i u ocjenjivanje pjenušaca početkom prosinca 2019. u Zagrebu, priređeno vezano uz već tradicijski, 4. Salon pjenušavih vina planiran za 31. siječnja 2010. u Zagrebnu u hotelu Dubrovnik, a ubrzo poslije – 14. veljače 2020. – i u Ljubljani.

Radionicu Magnum Monday – Pjenušac i čvarci organizirala je i na poznatom zagorskom eno-gastro i turističkom odredištu Vuglec breg na Vuglec-Bregu moderirala prof. Marija Vukelić, Zagrepčanka koja sa svojom promocijskom tvrtkom Zlatne riječi vrlo aktivno sudjeluje u cro-slo projektu Saloni pjenušaca Zagreb & Ljubljana i koja je i direktorica četvrtog Salona pjenušavog vina u Zagrebu ali i direktorica, za Zagreb, slovensko-hrvatskog projekta Vinski Univerzum što s 2020. po prvi put ulazi u Hrvatsku. Predstavnici medija i partneri događanja mogli su, uz vodstvo sommelijera Darka Lugarića Agave, koji je nastupio i u ime Hrvatskog sommelier kluba, kušati naslijepo četiri pjenušca (dva hrvatska i dva slovenska) s dvije vrste čvaraka (jedni stisnuti do daske, a drugi ne baš tako do kraja pa su imali malčice masnoće, dovoljno da ih se svrsta u zasebnu grupu), i s pogačicama od čvaraka, po domaće zvanima kram-pogačice a internacionalno čvarkuše.

Degustacija čvaraka i pjenušaca na Vuglec-bregu

Kod Vugleca – najava Salona pjenušavih vina u Zagrebu i Ljubljani: Darko Lugarić, Zdenko Šember, Jasminka Šaško, Boris Vuglec, Marija Vukelić, Ivanka Šember i Špela Štokelj (Julio Frangen)

Darko Lugarić objasnio je kategorije pjenušavih vina prema ostatku šećera te, tijekom kušanja i vrlo interaktivne radionice, vodio uzvanike na stručan ali lako razumljiv način kroz sljubljivanje. Pjenušci koji su se kušali sa čvarcima:  Sanabor Pallidia brut nature, NV (malvazija istarska, 35 mjeseci na kvascu u butelji, 13,3 vol %) i Monte Classico zero dosage NV od kuće Monterosso koja trsje ima u Istri i na slovenskoj i na hrvatskoj strani, zatim Jasminka NV demi-sec od Vugleca i Blanc de Blancs 2013 brut od Šembera. Mislim da i u ime svih nazočnih na radionici – od vinara prisustvovali su domaćin Boris Vuglec i njegova enologinja Jasminka Šaško te Zdenko Šember, a iz Slovenije je osobno stigla Špela Štokelj s granice Vipavskog vinogorja i vinorodnog Krasa – mogu i ponovno reći da pjenušac i čvarci idu lijepo skupa. Uđemo li u raščlambu, evo: čvarci su bili kako treba posoljeni, oni do kraja stisnuti i posve prhki. Druga grupa čvaraka bila je ne tako do kraja ali ipak vrlo solidno stisnuta, komadići su zbog te malenkosti masnoće lakše klizili grlom i, rekao bih, pružali doživljaj više. Pjenušci su bili različiti po stilovima i ostatku sladora, kazao bih da je u startu više trebalo više paziti na redosljed njihova posluživanja, tako da linija bude uzlazna, primjerice kao što je savjetovano da se najprije kušaju posve prhki čvarci, potom oni malčice masniji i onda da na red dođe čvarkuša odnosno još i čvarak zajedno s njom, tako je, po meni, trebalo i poredati pjenušce: najprije Monte Classico, potom Šemberov 2013, pa Pallidia 36 mjeseci na kvascu i na kraju vrlo aromatična poluslatka Jasminka, takva zbog toga što su kao ekspedicijski liker poslužili visoki predikati Vuglecovog prijatelja i susjeda Borisa Drenškog Bodrena. Iako je Jasminka i kao slatka sasvim dobro popratila čvarke, i to, po meni, one masnije pa i u kombinaciji sa čvarkušom, ne smatram da bi je trebalo preporučivati baš i uz čvarke, ona je izvan kategorije, i ipak aromatski, zaobljenošću i slasnoj kremoznosti uvjerljivo bolje pripada slatkom desertu, posebice kakvoj dobro nafilanoj orehnjači (kakvu Vuglec zna imati!). No dobro je da je ipak Jasminka ovdje servirana, radionica je bila i zamišljena da se kuša nešto drugo, da se nešto sazna i nauči. Vrlo profinjena Pallidia, iako je odlično prijala uz čvarke, prekompleksna mi je bila za čvarke i, osobno, radije bih je ipak pričuvao za uz neko kompleksno jelo iz slane kategorije. Monterossa Classic u ovoj mjehuričavoj konkurenciji i s čvarcima? Za nj bih se opredijelio kao pratitelja do kraja stisnutih, prhkih čvaraka. A u izboru dobitne, najbolje kombinacije sa čvarcima koje smo kušali opredijelio bih se, i to za spoj s onim nešto slabije stisnutim čvarcima, među spomenuta ponuđena četiri pjenušca za odličan Šemberov Blanc de Blancs s dodanom vrijednosti, koji bi svakako sjajno prijao uz neko kompliciranije jelo. ♣

Boris Vuglec ponosno poslužuje svoj pjenušac!

O PROJEKTU VINSKI UNIVERZUM – U nastavku degustacije čvaraka i pjenušaca pa potom i uz Vuglecov kolinjski ručak predstavljena je akcija Vinski Univerzum koja nam, kako je rečeno, dolazi iz Slovenije. Riječ je o obrazovno-promocijskoj priredbi, prvi put organiziranoj u prosincu 2015. u Ljubljani. Ona je odmah, sudeći po reakcijama posjetitelja i vinara, polučila velik uspjeh. Na događanju se tada okupilo preko 700 mladih, koji su preko vinara–svojih vršnjaka, različitih radionica i festivalskog programa ušli dosta duboko u domenu kulture vina općenito a pjenušaca zasebno. Svake je godine slovenski Vinski univerzum kao svojevrsna edukativna manifestacija sve bolja i sa sve više posjetitelja i izlagača. rsna edukativna manifestacija sve bolja i sa sve više posjetitelja i izlagača. Sad se eto Vinski unverzum, s ciljem da se širenjem objašnjenja i s mogućnošću kušanja za mlade (nove) potrošače usmjeri prema boljoj kakvoći proizvoda i da se vinare tim podizanjem svijesti novih mladih potrošača o kakvoći dodatno stimulira da  sami stalno dižu pragove kvalitete unutar svoje ponude, prenosi i u glavni grad Hrvatske, vidjet ćemo reakcije ovdje. Vinski univerzum Zagreb 2020 preuzima slovenski model i prilagođava ga hrvatskim uvjetima. Priredba je dakle tematski osmišljena da pruži maksimalni doživljaj mladim posjetiteljima kao novoj publici, a da vinarima kroz dodatne aktivnosti pokuša otvoriti nove prodajne kanale za novu ciljnu publiku. Plan je na priredbu pozvati do 500 studenata iz Hrvatske i inozemstva čija je zajednička želja upoznati vinske priče i vina raznih vinara. Kao uvod u priredbu Vinski Univerzum Zagreb 2020. trebao je poslužiti susret na Agronomskom fakultetu gdje se sa studentima razgovara o vinskoj kulturi, vinorodnim područjima, proizvodnji i degustaciji pjenušaca. Na Vinskom univerzumu u Zagrebu organizirat će se i dvije radionice sa zanimljivim temama. Festival se realizira uz podršku Kluba studenata Agronomskog fakulteta, Hrvatskog sommelier kluba te Turističke zajednica Zagrebačke županije. ◾

MASTERCLASS UMJESTO FESTIVALA – Ubrzo nakon radionice Pjenušci i čvarci, na Vuglec-bregu, slijedila je nova radionica posvećena pjenušcu, eto kao i ona prethodna zagorska datumski smještena u punu sezonu kolinja (čvarci) i vrijeme Adventa (pjenušci). I ova druga, a s lokacijom na posjedu Penine Istenič na Bizeljskom, po logici je uvrštena u predbožićno i prednovogodišnje vrijeme kad su baš pjenušci posebno aktualni. Prijašnjih godina Isteničevi, koji rado kažu kako su najveći obiteljski proizvođači pjenušaca u Sloveniji, priređivali su u prvoj polovici prosinca festival perlica ili, kako oni vele, mehurčkov, za ovu godinu promijenili su koncept i umjesto za festival opredijelili se za manifestaciju drukčijeg tipa od festivala međutim na kojoj bi također okupili brojne pjenušare osobno, zatim krug profesionalaca s eno-gastro scene kao npr. enologe, sommelijere i ugostitelje te vinske novinare, a nije izostao ni treći bitan segment kojim se nužno zatvara krug a to su ljubitelji vina i dakako, posebno pjenušaca, kao potrošači.

Domaćin Miha Istenič (u sredini) s komentatorima pjenušaca i s voditeljem kroz program Valentinom Bufolinom, dopredsjednikom Udruženja sommeliera Slovenije, slijeva su: Željko Suhadolnik, Miran Sirk Bjana, Sergij Cesar, Jure Tomič, Miha i Bufolin, zatim Tomaž Sršen i François Botton Slapšak. Dolje: Janez Istenič

Radionica je tako spojila edukativnu notu, hedonizam i poslovni aspekt. Nazočni proizvođači koji su donijeli svoje zapjenjene uzorke za kušanje – a tih uzoraka bilo je oko 30, među njima i dva iz Hrvatske! – imali su priliku široj publici (prostrana dvorana bila je puna!) prezentirati sebe kao proizvođača i svoj proizvod, S pjenušcima su se – netko s jednim uzorkom, netko s dva a netko i s tri uzorka – pokazali Berkovič, Pinterič, Zagmajster, Albiana, Kerin, Kunej, Marič, Mastnak, Kozinc, Domaine Slapšak, Istenič, Štokelj, Bjana, Ščurek, Silveri, Guerila, Kobal, a iz Hrvatske obitelj Tomac iz Jastrebarskoga (Classic brut nature 2006 i Amfora brut nature 2015). Po jedan član spomenute grupe izabranih enologa, ugostitelja, sommeliera i novinara predstavljene kao svojevrsna stručna komisija, komentirao je po par kušanih uzraka. U toj komentatorskoj grupi bili su, uz domaćina, Janeza Isteniča, znani tršćanski sommelier Sergij Cesar – sada nastanjen u Genevi, zatim François Botton – enolog iz Francuske koji radi za slovenski podrum Domaine Slapšak, pa Tomaž Sršen – publicist-vinski pisac, Miran Sirk – šampanjer kuće Bjana iz Goriških brda, Jure Tomič – istaknuti ugostitelj i sommelijer s restoranom Debeluh u Brežicana, inače član prestižne međunarodne udruge Mladi restorateri Europe (JRE), i Željko Suhadolnik, novinar i vinski pisac iz Zagreba. Kroz program je vodio Valentin Bufolin, dopredsjednik Udruženja sommeliera Slovenije. Publika koja se došla upoznati s pjenucima i pjenušarima i uživati u mjehurićima i prigodnom zalogaju ulaznicu je platila. Lijepo uspjela priredba! ◾

Najnovije! Čep DIAM za najgorljivije zagovornike eko-produkcije

O SALONU PJENUŠAVIH VINA ZAGREBČetvrti Salon pjenušavih vina Zagreb održat će se dan nakon Vinskog univerzuma, konkretno u petak, 31. siječnja 2010. popodne u hotelu Dubrovnik, vrata su otvorena od 15 do 21 sat. Priredba će okupiti, kao i prethodnih godina, četrdesetak izlagača.

Novost u vezi sa Salonom je da se ove godine međunarodno ocjenjivanje mreže SALON OF SPARKLING WINES po prvi put održalo u Zagrebu, a bilo je to u suradnji s Hrvatskim sommelier klubom. Pobjednici – konkretno proizvođači triju najbolje ocijenjenih bijelih i triju najbolje ocijenjenih ružičastih pjenušaca – svečano će se proglasiti i primit će odličja na salonima u Zagrebu i Ljubljani. Za vrednovanje je prijavljeno više od 80 uzoraka pjenušavih vina. Pjenušce je ocjenjivalo 16 strukovno potkovanih ocjenjivača iz regije, podijeljenih u dvije komisije. Predsjednica žirija s hrvatske strane bila je enologinja Ivana Nemet inače zaposlena u PP Orahovica, a sa slovenske enolog Dušan Brejc. U komisiji br. 1 pod predsjedanjem Ivane Nemet radili su Zelinčanka Ivana Puhelek iz vinske obitelji Puhelek Purek, pa slovenski vinski pisac Jože Rozman, zatim sommelijerka Milena Zaharić iz Novog Sada, proglašena u Srbiji najboljom ocjenjivačicom upravo pjenušaca, pa zagrebački sommelier i ugostitelj Darko Lugarić Agava, Špela Štokelj iz vinske obitelji iz Vipave, te enolog Saša Zec. U komisiji br. 2 pod predsjedanjem Dušana Brejca radili su enologinja Antonija Čeme, sommelier i ugostitelj Mario Meštrović Kajzer, novinari i vinski pisci Ivo Kozarčanin i Željko Suhadolnik, zatim slovenska sommelijerka Vanja Mramor, pa Nikola Šember iz znane plešivičke vinske obitelji, i enolog i sommelijer mr. Franjo Francem.

Moji osobni dojmovi s ocjenjivanja, dakako, mogu govoriti samo o pjenušcima koji su potočeni žiriju br. 2. Izdvojio bih kao jače pažnje vrijedne sljedeće pjenušce: Lucidia 2015 extra brut – Vina Sanabor (Primorska Slovenija, Kras, 12,5 vol %, 5 g/lit slador); Cuvée Prestige 2013 extra brut – Kurtalj (Središnja bregovita Hrvatska, Plešivica, 12,8 vol %, 3 g/lit ostatak sladora); Penina Vintage 2011 brut natureZlati Grič (Štajerka Slovenija, Podravlje, 13,0 vol %, 2 g/lit slador); Zlata radgonska penina Ciconia brut 2008Radgonske gorice (Štajerska Slovenija Podravlje, 12,5 vol %, 9 g/lit slador); Penina brut klasična metoda NVPuklavec Family Wines (Štajerska Slovenija, Podravlje 11,6 vol %, 6,8 g/lit sladora); Brut Moscato 2018Family Estate Leber -Vračko (Štajerska Slovenija, podravlje, 12,0 vol %, 9,5 g/lit sladora; za charmat metodu učinilo mi se baš prikladnime kao bazno vino rabiti ono od aromatične sorte ali u posve suhoj varijanti!).

Službeno, najbolje ocijenjeni u bijelim i ružičaastim pjenušcima sljedeći su uzorci:

Bijela pjenušava vina

Prestige extra brut 2013 – Istenič, Bizeljsko-Sremiški vinorodni okoliš, Slovenija; 1 a) Penina vintage 2011 brut natureZlati Grič, Štajerska Slovenija; 2) Muscat brut 2010 – Vina Kauran, Štajerska Slovenija; 3) No. 1 brut NV – Istenič, Bizeljsko-Sremiški vinorodni okoliš, Slovenija

Rosé pjenušava vina

Bregh rosé brut 2017 – Petrač, Središnja bregovita Hrvatska, Hrvatska; 2) Penina rosé brut 2017 – Vipava 1894, Vipavska dolina, Slovenija; 3) Ružica Vinodola brut 2017 – Vinska kuća Pavlomir, Hrvatska Istra i Kvarner, Hrvatska

U pripetavanju za najboljega: Prestige od Isteniča i Konjiška penina od Zlatog Griča

_______________________________

ŠAMPIONOVA MOGUĆA KORISTJanez Istenič (79) na vinskoj je pozornici i uglavnom u pjenušavom segmentu već više od pola stoljeća. Nakon što je prestao aktivno s nogometom, 1964. se okrenuo posve Bakhu i kao individualni proizvođač krenuo s vinogradom od oko 1,5 hektara na području Bizeljskoga na samoj granici s Hrvatskom. U sferu pjenušaca ušao je 1968. Razvio se u jednog od ne samo najcjenjenijih proizvođača pjenušaca nego i u jednog od najvećih pjenušara u Sloveniji, najvećime u smislu obiteljske produkcije. U prvih 51 godinu bavljenja pjenušcima, sa članovima svoje obitelji i s nekoliko suradnika proizveo je oko četiri milijuna boca pjenušavog vina. Danas godišnje napravi oko 130.000 do 150.000 boca, ovisno o berbi.

– Kad sam počeo, pjenušac je smatran kao nešto aristokratko i tajanstveno, tako da je start bio pun istraživanja i improvizacija, ali sve je sjelo na svoje mjesto zahvaljujući mojoj velikoj ljubavi prema tome poslu i uz puno učenja iz stručnih knjiga kao i uz posjete podrumima u Francuskoj, Italiji, Njemačkoj – reći će šampion 2019. Janez istenič

Na zalihi i sazrijevanju u podrumu Istenič stalno drži oko 400.000 do 500.000 boca, sirovina je 70 posto iz vlastitih vinograda, ostatak je od grožđa iz otkupa.

Istenič je afirmiran ne samo u Deželi nego i u Hrvatskoj, znan je i cijenjen i šire u europskim krugovima, uvršten u knjige šampanjera autori kojih su utjecajni vinski pisci.

– Za naše pjenušce smo u prošlosti u Parizu, Londonu i u Veroni primili barem stotinu medalja i oko 10 šampionskih naslova u Bruxellesu, New Yorku, Gornjoj Radgoni i Ljubljani. U 2019. smo osvojili srebrnu medalju na Decanterovom World Wide Awardsu i zlatnu medalju na Bubbles of Sparkling wines u Londonu. Što se tiče knjige, 2013. godine uvršteni smo u World Encyclopedia of Champagne & Sparkling Wine, autorica je Essi Avellan.

S legendom Janezom Istenicem

Što Isteniču, inače ove godine nositelju priznanja za doprinos razvoju vinskog turizma koji i na međunarodnoj razini dodjeljuje hrvatska udruga G.E.T. Report iz Zagreba, može u poslovnom smislu značiti ovaj trijumf na ocjenjivanju za Salon pjenušaca Zagreb-Ljubljana?

Ocjenjivanje naslijepo, strukovna komisija sastavljena od kušača iz Hrvatske, Slovenije, Srbije, konkurencija uzoraka jaka posebice iz Slovenije (Radgonske gorice, Zlati Grič, Sanabor, Klet Brda, Puklavec…), mada treba reći i to da, nažalost, nije bilo Bjane i Silverija, a iz Hrvatske nedostajali su teški artiljerci Tomac, Korak, Šember… Smještaj Isteničeva pogona u geografskom smislu i prirodna gravitacija prema na 45 minuta vožnje autom blizom Zagrebu kao značajnom tržištu odakle se otvara put prema jadranskome jugu… I dnevna politika koja međutim traje i koja uporno razdvaja i ono što može biti logički povezano i što je prije i bilo povezano do mjere da se skok odavde do Isteniča smatrao ne odlaskom nekome u drugu državu nego nekome maltene našemu ali na susjednoj strani Sutle.

– Ova odličja s ocjenjivanja za Salone pjenušca u Zagrebu i Ljubljani znače nam mnogo, ona, jednostavno, upućuju na kakvoću. Istina je da medalja sama za sebe u kontekstu posla ne predstavlja mnogo, svaki dobitnik mora se potruditi kroz svoju komercijalnu službu da nagradu dobro valorizira. Svjestan sam da ćemo i mi morati intenzivirati našu markretinšku aktivnost. Mogu reći da je naš podrum omiljeno odredište ljubitelja vina tj. pjenušaca, ali taj interes treba stalno i podgrijavati određenim akcijama na tržištu. Iz Hrvatske nam dođe godišnje između 30 i 40 posto od ukupnog broja posjetitelja, a u odnosu na našu produkciju pjenušaca u Hrvatsku izvezemo oko 35 posto boca, međutim prostora, smatram, ima i za jače povećanje, posebice u kontekstu naših najboljih proizvoda, a to su Prestige, linija Gourmet te No1, tako da već radimo novu strategiju marketinga baš i posebno za Hrvatsku – dodao je mr. Istenič.

Isteniče dakle čeka i te kako ozbiljan angažman u marketingu prema hrvatskome tržištu, bilo i smislu poboljšanja plasmana butelja u Lijepoj nasoj, bilo u privlačenju i većeg broja gostiju iz Hrvatske u Staru Vas kod Bizeljskoga. ◾

_______________________________

Prizor s ocjenjia, i, dolje, svi ocjenjivači (Julio Frangen)

Siniša Lasan, novi – i po treći put! – hrvatski sommelijerski prvak, u društvu s drugoplasiranim Ivanom Jugom i trećim Markom Škaricom, te s predsjednikom i dopredsjednikom Hrvatskog sommelier kluba Frankom Lukežom i Franjom Francemom, kao i s voditeljem edukacije pri HSK-u prof. Krešimirom Mikincem. Dolje: Lasan s uglednim peljeakim vingradarima/vinarima Marijom Bura Mrgudić i s njenim bratom Nikom

Sada, nakon ocjenjivanja, oči su proizvođača svakako osobito uprte u sommeliere koji su bili članovi žirija za vrednovanje, konkretno Marija Meštrovića koji se, nedavnim preuzimanjem objekta Kajzer vratio izravno ugostiteljstvu (nekad je odlično vodio velikogorički restoran Mon Ami), zatim Darka Lugarića, asa iz restorana Agava, a i u Novosađanku Milenu Zakarić kao specijalisticu za mjehuriće. Šteta je što u žiriju nije bio i Zagrepčanin Siniša Lasan. Lasan je naime nedavno postao i po treći put hrvatski sommelijerski prvak, a zamalo mu je u Londonu izmakla prestižna međunarodna titula MS ili Master Sommelier, no to mu je bio tek prvi pokušaj da je se domogne. Lasan unatrag nekoliko godina s velikim uspjehom i utjecajem radi na dubrovačkom području, u uglednom restoranu Proto, i zahvaljujući upravo njegovu zalaganju na vinskim listama toga dijela Lijepe naše našlo se dosta (mirnih i pjenušavih!) vina s hrvatskog sjevera koja i te kako odgovaraju lokalnoj, morskoj spizi!

_________________________________

HRVATSKI PJENUŠCI – RAST IZVOZA! – Lijepa vijest za kraj ove godine i ulazak u novu, s mogućim novim značajnim, kako se to kaže, radnim pobjedama. Nakon što je dovršena obrada podataka, iz Hrvatske gospodarske komore javljaju da je izvoz hrvatskih pjenušaca u 2018. u odnosu na 2017. porastao za 35 posto, konkretno s u 2017. ostvarenih 748.000 € na 1,08 milijuna € u 2018. Količinski, radi se o porastu od 117 hektolitara, konkretno sa 324 hektolitra u 2017., u 2018. dosegnut je 441 hektolitar.

Najviše se izvezlo u Nizozemsku (346.500 eura), a slijede Italija (178.100 eura) i Njemačka (140.300 eura). Četvrto najveće izvozno tržište za hrvatske pjenušce je Singapur, u koji smo prošle godine izvezli pjenušaca u vrijednosti 136.000 eura.

S druge strane, uvoz pjenušavih vina nam je prošle godine narastao za 19 posto, ali riječ je o mnogo većim iznosima. Tako smo u 2017. uvezli pjenušaca u vrijednosti 7,6 milijuna eura, a u 2018. u vrijednosti većoj od devet milijuna eura (porast sa 14.300 hektolitara na 17.900).

Najviše pjenušaca uvozimo iz Francuske (3,3 milijuna eura), Italije (2,8 milijuna) i Njemačke (1,1 milijun eura).

U prvih devet mjeseci 2019. godine izvoz je već količinski premašio cijelu prošlu godinu (476 hektolitara, inače vrijednih 683.000 eura), Prema podacima za prvih devet mjeseci 2019., najviše izvozimo pjenušce za zaštićenom oznakom izvornosti (211 hektolitara, vrijednih 546.000 eura). Uvoz je ove godine u odnosu na 2018. nešto usporio, do kraja rujna uvezeno je 12.800 hektolitara u vrijednosti 7,9 milijuna eura.◾

_______________________________

Zagrebačka smotra iz mreže Salon of Sparkling Wines, s kojom se, odmah nakon sajma WineOs u prvoj polovici siječnja u Osijeku otvara sezona festivala plemenite kapljice u 2020., predstavit će ponajbolje hrvatske i slovenske pjenušare ali i neka pjenušava vina nekolicine stranih proizvođača. Smisao Salona je, kaže prof. Marija Vukelić, zagrebačka direktorica, širenje svijesti da se pjenušava vina konzumiraju ne samo za praznike i svečanosti, nego i svaki dan, k tome želja je da se, kroz izobrazbu, i podiže razina kulture pijenja pjenušavih vina, tako da će na manifestaciji biti priređeno nekoliko vođenih radionice besplatnih za posjetitelje iz šire javnosti. A još i do Salona bit će još nekoliko najavnih događanja. Kao i prošlih godina, na festivalu pjenušaca u hotelu Dubrovnik dio prostora bit će u znaku ponude i kulinarskih delicija koje se lijepo sljubljuju s pjenušavim vinima.

Za četvrti Salon pjenušavih vina Zagreb, 31.1 2020., cijena ulaznice za posjetitelje iznosi u pretprodaji 120kn, a na dan priredbe 150kn. Prodaja na entrio.hr. Info: www.salonofsparkingwine.com

Sličice iz predbožićnog vremena Zagreba 2019

Adventski vijenac na Trgu bana Jelačića u Zagrebu

OD JELAČIĆ-PLACA PREKO TKALČE DO VITRINE i CHEESE BARA uz EUROPSKI TRG

Prekrasna subota, preko podneva sunce, makar zubato, idealno za jesti na cesti – moderno se to veli Street Food, pa dobro društvo, afrodizijak iz Malog Stona za duge zimske velegradske noći, i sirova i kuhana vina s istoka i zapada, od Fruške gore kroz Plešivicu do Collija u Italiji…. Vu tem Zagrebu, s’ega na volju, s’ega ima, to j’ istina, vu tem Zagrebu!…

Nakon debija na priredbi Kaj su jeli naši stari? u Vrbovcu, Davor Dretar Drele – glumac, radio i tv-voditelj, sve više se posvećuje ugostiteljstvu ali s one, unutrašnje strane šanka a manje s ove vanjske strane. U odnosu na malenu pečenjarnicu u Vrbovcu, ovo na Jelačić-placu na zagrebačkom Adventu prava je kuća dostoijna Djeda Božićnjaka odnosno Djeda Mraza…

Dado Tašner – briga za demografsku obnovu

Toga dana počelo je na Jelačić-placu – punom mirisa crnogorice (tu je postavljen i okićen golemi bor od 15 metara, najveći u Zagrebu u kojemu je, inače, ove godine Zrinjevac postavio 104 božićna stabla!), kobasica i kuhanog vina – upravo s vrućim kuhanim crnjakom (fino kuhano vino!!!) u kućici kod Dreleta DEdeka Mraza ili DEdeka Božičnjaka, i onda, dalje, uzlazno krenulo kod DAdeka Tašnera. Dado za predsjednika! Pripremao je marljivo malostonske kamenice za konzumaciju, jesti na cesti ili Street Food. U Metropoli na najboljem Adventu na svijetu nesebična propaganda za zimski turizam na jugu Lijepe naše Ali, i još važnije: briga za demografsku obnovu zemlje! Kad nas je već tako krenulo s izvozom Hrvata, pa da bude materijala i za nastavak!… Što reći u vrijeme zahuktale predsjedničke kampanje do li: Dado za predsjednika! Dado, Dado!…

Ni znani naš chef Hrvoje Zirojević nije odolio pružanju potpore demografskoj obnovi u društvu s kameničarom Dadom i pjenušarom Zdenkom Šemberom

Dva koraka preko Europskog trga do Vitrine, a tamo – delegati s Fruške gore, Plešivice i Collija tj. talijanske strane Goriških brda. Bratstvo i jedinstvo. Narančasta odnosno jantarna vina, pjenušci, rajski rizling. Đorđe Bikicki s Fruške gore, Zdenko Šember s Plešivice, Dario Prinčić s Colija. Jelena Bulum i Maras Manuela, pa cha cha cha…

Stiže i pajdaš Alfi Kabiljo, maestro od Jalte. Mjuzikl pred Vitrinom se nastavlja u sve jačem tonu, bogme – ne ideme dime dime… A kad se napokon odande krenulo, opet stop – kod demografa Dade Cheesea. Kao as na desetku odnekud laganinskim korakom bane chef nad chefovima Hrvoje Zirojević! Tome što on ponudi na tanjuru nema premca na ovim prostorima a i šire, riječ je ne samo o okusu, nego, bogme, kako to izgleda na tanjuru, nečemu što je stvarno i za izložbu, u Akademiji za LIKOVNU umjetnost!

Na tom starom ljetu veselimo se!…

Neizostavan na degustaciji visokokvalotetnog i osebujnog vina – proslavljeni naš skladatelj Alfi Kabiljo, u društvu s vinarima Zdenkom Šemberom (mirna vina, bijela i crna, pjenušci), zatim Darijom Prinčičem s Collija (jantarna vina Jakot i Trebež, crnjaci merlot i cabernet sauvignon, 10 ha, 7000 trsova, 35.000 butelja) i Đorđem Bikickijem s vinogradima na Fruškoj gori nedaleko od Iloka (bijela, rosé, crno i jantarno)

Rougemarin City Journal pop up we love local: WE LOVE LOCAL, EXCEPT OUR MOTHER LANGUAGE… – Kažu kako je zagrebački Advent postao čarobniji za još jedno gastro iskustvo – Rougemarin City u Petrinjskoj ulici kod Trga bana Jelačića na mjesec je dana postao Journal pop up We Love Local. Obožavateljima vrhunskih gastro užitaka omogućeno je da kroz cijeli prosinac u samom srcu grada kušaju specijalni We Love Xmas menu, maštovitu reinterpretaciju tradicionalnih hrvatskih jela u street food varijanti (zašto ne u varijanti jesti na cesti?). Sva adventska i božićna jela spravljena su bila isključivo od lokalnih namirnica koje su uzgojili i proizveli sjajni mali domaći proizvođači, baš u skladu s filozofijom gastronomske platforme We Love Local. Međutim očito nikako da se zavoli i vlastiti jezik. We love local, except our mother language….

Novi adventski punkt uz Jelačić-plac, na početku Petrinjske – Rougemarin. chefa Marina Medaka. We love local, a ako je već tako moglo je i pisati Obožavamo domaće!

Domaća jela koja je ponudio Journal pop up We Love Local a koja je potpisao chef Marin Medak bila su u dva različita posluženja: u porcijama normalne veličine i u novim malim porcijama small plates, izvrsnima za degustaciju. Organizatori kažu da su htjeli ići na ruku gurmanima koji vole uroniti u lokalne okuse, naime oni koji žele istraživati mogli su sebi priuštiti više različitih zalogaja We Love Xmas menua, a da im to ne bude preveliki financijski zalogaj.

Na pladnjevima su stizala redom jela neobičnih – ali, hvala Bogu, ipak hrvatskih – naziva: Smotani pršut, Livada i pastir, Bombon brudet, Batat juha, Skradinski rižoto, Tuna paštašuta i neobična Ramen purica. Kao glavna jela, Božićna patka, Janjeća koljenica u sarmi, Badnji mix i Vučena pašticada su kao kruna večeri, na kraju, dakako, poslužene su slastice. ◾

 Enogastronomija i trbušnjaci: PA, i LJUBAV IDE KROZ ŽELUDAC!… – U tijeku Adventa, na jednoj prezentaciji vezanoj strogo uz eno-gastronomiju u središtu pažnje – trbušnjaci! Pa, što da ne?! Ionako stara izreka kaže kako ljubav najprije ide kroz želudac, a s propovjedaonica pojačano slušamo da trebamo živjeti u ljubavi.

Evo famoznih rasplesanih želučeka…◾

SLAVONSKE RAPSODIJA i BAJADERA NA TANJURU – Rapsod je u staroj Grčkoj bio putujući pjevač koji je uz pratnju lire izvodio epske pjesme, a rapsodija je pjesma rapsoda odnosno muzička fantazija na temu narodne predaje, tako barem kaže Veliki rječnik stranih riječi Bratoljuba Klaića. Rapsodija u širem kontekstu može se odnositi i na gastro-segment, dakle biti i gastro-fantazija na temu delicija (ne delirija!). Dojmljivim ateljeom okusa u zagrebačkom Procaffeu na Adventu 2019 to je pokazao Klaster slavonskih turističkih zajednica. Čvarci, kulin i kulinova seka, slanina, razni sirevi, bajadera od svinjetine, šunka pečena u kruhu, požeški vinogradarski ćevap kao jelo kojime se otjeruje neprijatelj, sarmica, kuhane ljute kobase, tačkrle s orasima ali i s makom, orahnjača (masnica) i makovnjača, suhi kolačići poput sjajnih prhkih šapa…

Raskoš Slavonije na tanjuru. Njam, njam…

Što li je to bajadera od svinjetine? Riječ je o svinjetini pečenoj u komadu, pa ohlađenoj i izrezanoj na komade pravokutnog oblika (baš kako izgleda bajadera iz bombonijere) i tako posluženoj… A što je to požeški vinogradarski ćevap, jelo kojime se otjeruje neprijatelj?

Za 15 osoba treba: 25 komada svinjske vratine i 15 komada juneće vratine ili mesa od buta, 0,5 kg slanine, tri glavice luka, tri paprike, sol, papar, mljevena crvena paprika, krumpir. Komade mesa narezati na debljinu prsta, začiniti solju, paprom i mljevenom paprikom te ostaviti u pacu barem 24 sata. Na ražanj naizmjenice nabadati po komad svinjetine, slanine i junetine, sve dok se meso ne potroši. Da se meso ne bi vrtjelo oko ražnja, na svakih po desetak centimetara nabosti i kožu od slanine. Nabodeno meso zamotati svinjskom ili telećom maramicom i povezati špagom. Ako nema maramice, poslužit će, kažu, i papir za pečenje odnosno aluminijska folija. Peći vrteći uz laganu vatru, dok meso ne bude gotovo. Skinuti s ražnja i servirati vruće. Dok se meso peče, skuhati krumpir i narezati ga te istresti u tavu u kojoj se skupljala masnoća pri pečenju mesa, promiješati i kratko zapeći na vatri. Jelo prati uzrećica da se njime tjera neprijatelj naravno ne stoga što ne bi bilo dobro za jesti nego stoga što se u povijesti još za najezde Turaka na ove naše prostore pokazalo efikasnom prijevarom neprijatelja koji je određene prostore držao pod opsadom a kad mu se učinilo da se okruženi domaći stanovnici konstantno dobro hrane, misleći da će se opsada odužiti u nedogled, radije je napustio pozicije…

Adventski summit slavonskog turizma u Zagrebu: Martina Jakelić, Maja Jakobović Vukušić, Ružica Vidaković, Mislav Matišić i Rujana Bušić Srpak  (Marko Colić)

Adventski susret sa Slavonijom koji je u Metropoli priredilo pet slavonskih županijskih turističkih zajednica bio je prilika da se nešto novo nauči iz povijesti Slavonije ili da se podsjeti na neke detalje vezane uz tu našu regiju.

Evo tih nekih cveba kojih mi u Hrvatskoj moramo biti svjesni: na području Slavonije živi se dugih već osam tisuća godina, u Slavoniji je pronađen najstariji indoeuropski kalendar, vino se punilo u butelje gotovo 200 godina prije nego u Burgundiji i Bordeauxu, tu su se proizveli jedno od prvih piva u svijetu, ali i prvi hrvatski pjenušac. Slavonija ima i najveći crkveni trg nakon Rima, tu je bila prva kovnica novca u Hrvatskoj i prvi puta se u našoj zemlji upravo u Slavoniji zakotrljala nogometna lopta, a i zaigrao tenis…

Poziv na fine wine & dine u restoran novog kutjevačkog vinskog podruma Galić

A, sada, po prvi puta su se upravo u Slavoniji u Hrvatskoj i okupili direktori pet turističkih zajednica kako bi zajednički promovirali ljepote i turističku ponudu regije. Pod simboličnim nazivom Divani (od: divaniti), u vinoteci kavane Procaffe u srcu Zagreba održana je prezentacija ove jedinstvene regije uz vrhunska slavonska vina i najfinija jela koja potpisuje iločki hotel Dunav, prvi nositelj Michelinove preporuke u tom dijelu Hrvatske.

Martina Jakelić, direktorica TZ Virovitičko-podravske županije, Maja Jakobović Vukušić, direktorica TZ Požeško-slavonske županije, Ružica Vidaković, direktorica TZ Brodsko-posavske županije, Mislav Matišić, pomoćnik direktorice TZ Osječko-baranjske županije i Rujana Bušić Srpak, direktorica TZ Vukovarsko srijemske, koja je i koordinatorica Klastera Slavonija, prezentirali su turističke atrakcije najistočnije hrvatske regije, poznate po gostoljubivosti i ljudima otvorena srca.

Ovo je snažan i konkretan iskorak u promociji i prezentaciji Slavonije kao turističke destinacije Hrvatske. Sporazumom o suradnji na kreiranju i promociji turističkog brenda Slavonija, što su ga je prošle godine potpisali svih pet županijskih turističkih zajednica, Hrvatska turistička zajednica i Ministarstvo turizma, utvrdili smo okvire i aktivnosti kojima želimo ostvariti konačni cilj a to su razvoj i promocija proizvoda i usluga kao generatora povećanja turističkih rezultata. Nitko od potpisnika taj cilj ne može relizirati sam i stoga je zajedništvo u spremnosti da ostvarimo sve ono što Slavonija u turizmu može ključan faktor uspjeha. Imamo još jako puno toga čime se svijetu možemo pohvaliti. Kako je riječ o novom pristupu promociji, prvi je korak bio izrada strateškog marketinškog plana turizma Slavonije s planom brendiranja za razdoblje od 2019. do 2025. koji će uskoro na usvajanje, iz tiska je ove godine izišla brošura Slavonija, a zajednički nastupi na sajmovima i posebnim prezentacijama već daju prve rezultate, ističe Rujana Bušić Srpak.

Slavonija je destinacija koja ima što za ponuditi svih 365 dana u godini. Jedan od osnovnih motiva posjeta našem kraju je gastronomija, imamo i dva parka prirode, Kopački rit i Papuk, koji izgledaju božanstveno u svako godišnje doba. Slavonija nudi najljepši spoj tradicije i urbanog, a svi koji dođu prvi put oduševe se kad okuse boje i mirise, dožive moćni Dunav, ali i Savu i Dravu, nepregledne vinograde, Zlatnu dolinu, Plemićku rutu i otkriju da Slavonija nije samo nepregledna dosadna ravnica.

Visoka kuhinja/Haute cuisine, Esplanade Hotel: chefica ANA GRGIĆ – Po tradiciji, i ove godine zagrebački hotel Esplanade, i te kako znan po eno-gastro zbivanjima – posljednji veliki spektakl u 2019. bio je Zagreb Vino.com – priredio je u predpraznično vrijeme svečanost hrane i vina već i prije blagdana, tj. Božića i Nove godinu. Chefica Ana Grgić ponovno se dokazala da je kao umjetnica s kuhačom na vrhu hrvatske gastronomije, a hotel Esplanade i te kako je potvrdio svoju dugogodišnju reputaciju baš u tom profinjenom hedonističkom aspektu uz tanjur i čašu. Nije bilo uz Badnjak uobičajenog bakalara te uz Božić pečenih purice ili patke a uz novogodišnje slavlje odojka, ali je od ribe bila jadranska tuna, bilo je slanine (lardo), gljiva – tartufi i smrčci, bilo je prženog kukuruza i kreme od kukuriza, praha od dimljenog ružmarina, tamne čokolade u kremi…

U počast Božiću: hotel Esplanade Zagreb, chefica Ana Grgić u kuhinji sa svojom ekipom

Za početak: focaccia i razni oblici kruha s maslacem s tartufom i s maslacem s maslinama, te s maslinovim uljem, zatim potrbušnica od jadranske tune s ukiseljenom gorušicom u soku od cikle, artičoke, popraćno s pjenušcem Rosé brut Tomac, pa gnudi sa sušenim vrganjima, hrskavi lardo i tartufi, popraćeno sa Kuvlakhe Zelencom 2015 od Krauthakera, onda karamelizirani goveđi jezik (jabuka, krema od sira, gel od orahovca, smrčci), s Pinot noirom Marquis 2016 obitelji Barundić iz Doline kardinala, odrezak od noja na kremi od kukuruza, s prženim kukuruzom s prahom od dimljenog ružmarina, s korijandarom, praćeno Malbecom Terrazas reserva 2017 Bodegas Mendoza, i u finišu čokoladna cigara s kremom od tamne čokolade, rumom, prahom o gelom od hibiskusa, kremom od vanilije, popraćeno slatkastim Badelovim Merlotom boutique s Korlata kod Stankovaca. ◾

Pozdrav publici uz jela: Sanda Sokol, te uz vina: sommelier Ivan Šneler

Hedonizam i zdravlje

BADNJAK u ZNAKU – GADUSA!

            Na sjevernoj polukugli Božić, a s njime naravno i dan koji mu prethodi – Badnjak, su zimi. U zimsko vrijeme za tanjur, od namirnica poput mesa i ribe, češće se, logično, bira meso, nerijetko svinjetina, za masna pečenja. Ali, Badnjak je uvodni dan u mesne gozbe, pa je logično da se za badnju večer iz koje se s ponoći prelazi u Božić preferira riba. Kralj na tanjuru za badnju večer postao nam je bakalar, latinskim nazivom Gadus morhua, bez obzira na to što nam on stiže s dalekog sjevera (uglavnom Norveške) i na to što je Hrvatska zemlja na jugu Europe, k tome smještena uz obalu mora, Jadranskog mora kao staništa najplemenitijih ribljih vrsta. Nismo mi iznimka što se tiče popularnosti te arktičke ribe na južnim paralelama, bakalar je nadaleko znana delikatesa primjerice i u Italiji, s kojom dijelimo Jadransko more ali koja more ima i duž druge strane svoje Čizme, te u – Portugalu, čija je morska obala na Atlantiku!

Bakalar Gadus morhua

Priča iz 16. stoljeća govori da je mletački pomorac i trgovac stanoviti Pietro Querini krivac za dolazak bakalara na Mediteran, poslije je ta riba preko Mletaka stigla i u naše krajeve. Querini je sa svojim brodicama doživio brodolom uz obalu Norveške gdje je prvi put okusio tu iznimnu ribu, ali pripremanu kao svježu. I odlučio je ponijeti u svoje krajeve. Naravno, to nije bilo moguće sa svježom ribom, jer putem bi se, dakako, pokvarila. Queridi je vidio da je Norvežani suše kako bi je mogli koristiti stalno kroz godinu i u drugim krajevima zemlje a ne samo u onim priobalnima, te kako bi je mogli i prodati drugim zemljama, pa je nakon mjeseci izbivanja iz domovine i pred povratak u domaju svoju brodicu nakrcao sušenom ribom intenzivni miris koje je zgrozio njegove suputnike, nenavikle na tako nešto. Venecijanci su kao gurmani kroz načine pripreme bakalar pretvorili u izvanrednu deliciju koja se začas dopala širem krugu ljudi na Mediteranu, tako da bi se njih moglo smatrati odgovornima za najezdu bakalara na tanjure i na jugu Europe. S posebnim su se umijećem u prigotavljanju bakalara istaknuli i Portugalci, do mjere da je u toj zemlji na Iberijskom poluotoku bakalar, ili bacalhau kako ga tamo nazivaju stekao status nacionalnog specijaliteta. Portugalci pripremaju bakalar kao namaz, pa na bijelo s krumpirom, pa s porilukom, s bešamelom, pa iz pećnice itd, kako bi se to slikovito rado kazalo, na 100 načina, no za Portugal vrijedi izreka na 365 načina, za svaki dan drukčije.

Kako se vremena i običaji mijenjaju! Zgodno je spomenuti da je bakalar nekad bio hrana za siromašne, možda bismo ga ovdje mogli po tome usporediti s nečim što nam je ovdje odavna poznato, npr. sa špekom/slaninom i sa čvarcima, a onda je, s vremenom, nastupio značajan preokret za sve te tri namirnice, kojima se – cijena vinula prema nebu. Od, nekad davno, siromaške hrane, bakalar se zbog osjetno pojačane potražnje nakon njegova slučajna prvog improviziranog izvoza na brodici Venecijanca Querinija pretvorio u super-skupu ribu koju eto, najednom, oni s tanjim džepom više sebi nisu mogli (i još ne mogu) priuštiti. Jednaki slučaj sa čvarcima čija maloprodajna cijena po kilogramu je danas i dvostruko pa i trostruko veća od one za kilogram biranih komada svinjetine poput fileta, vratine, buta, karea…

Upravo visoka cijena bakalara bila je poticaj za pojačanu snalažljivost kako potrošača tanjeg novčanika tako i ponuđača hrane, u smislu okretanja ka vrstama ribe s kojima bi se moglo pokušati kao zamjenom za bakalar. Prisjećam se nekih godina kad se u nas u domaćinstvima u nemogućnosti da sebi priušte bakalar dosta rabila u našem Jadranu ulovljena pa posušena raža što bi se prigotavljala na brudet. U sjevernim dijelovima države kao što su Slavonija i Podunavlje koristile su se riječne ribe, poput npr. šarana. S druge strane, trgovci su za društvene slojeve s manje para u džepu ponudili jeftinije vrste ribe, među njima i oslića koji pripada obitelji bakalara. Sušenih riba u trgovinama je više vrsta, neke izgledom upućuju na bakalar ali to nisu, pa kod izbora treba pripaziti ne samo na cijenu nego i na što se pod kojim nazivom proizvoda kupuje.

Više je načina konzerviranja ribe sušenjem, primjerice nakon ulova samo njenim vješanjem na štap i boravkom na zraku (u periodu sušenja od siječnja do travnja u surovim zimskim uvjetima sjevera bakalar izgubi oko 70 posto vode, ali ništa od svojih prehrambenih vrijednosti), a pribjegava se i soljenju ribe nakon ulova pa onda njenim ostavljenjem na zraku. Soljenje pomaže da riba brže izgubi vodu. Otud i nazivi stockfish odnosno po njemački stockfisch (Stock=štap), te salt cod ili clip cod odnosno, po njemački, Klippfisch za ribu koja je nasoljena prije stavljanja na sušenje – obično na stijenu. Na taj način, dakle uz prethodno soljenje, konzerviraju se najčašće neke jeftinije vrste ribe. Neke ribe konzerviraju se i dubokim smrzavanjem. U nas se može naći i smrznuti bakalar, pod više naziva. Jedan je Pollachius virens, no tu je riječ o – crnoj kolji. Na filetima bakalara Pedro je pak latinski naziv Gadus Macrocephalus, prema popisu hrvatskih trgovačkih i znanstvenih naziva pojedinih vrsta proizvoda ribarstva riječ je o pacifičkom bakalaru. Da bi se bilo sigurno u kupnju onog pravog bakalara oznaka proizvoda mora biti latinski naziv Gadus morhua. Mnogi koji se razumiju govore da se pravi bakalar prepoznaje po repu koji mora biti u obliku metle, a ne u obliku slova V. Svi bakalari imaju intenzivan miris, no pravi miriše jako ali zdravo, bez arome plijesni. Loš miris može značiti da riba nije dobro osušena.

Bakalar, kralj Badnjaka! Norveški ponuđač suhog bakalara Gadus murhua preporučuje najprije najmanje osam sati namakanja ribe u hladnoj vodi prije kuhanja ribe. Dobro namočenu i vodom ponovno ispunjenu ribu narezati na manje komade i očistiti je od kosti i kožice, potom čisto meso kuhati oko pola sata u slanoj vodi. Kad je riba kuhana, usitnite je prstima na listiće (manje komade). Na ulju popirjajte glavicu sitno kosanog luka, zatim u posudu u kojoj će se jelo finalizirati stavite ulje s tim pirjanim lukom, na to složite ploške krumpira rezanog otprilike na debljinu kao za krumpirovu salatu, na te ploške pravilno rasporedite komadiće bakalara, na njih metnite sitno kosani češnjak, pospite po vrhu sitno sjeckanim peršinovim listom te s mljevenim paprom i s malo soli s time da vodite računa o tome da je riba bila kuhana u slanoj vodi! Pa opet na sve to složite ploške krumpira i na njih ribu, češnjak, peršinov list, papar, sol, pa tako dalje sve dok ima materijala. Zaliti s vodom u kojoj se kuhala riba tako da voda prekrije ribu i krumpir. Kuhati na laganoj vatri a kad krumpir dovoljno omekša podliti s malo bijeloga vina te još prokuhati koju minutu, poklopiti zdjelu i pustiti jelo da počine prije posluženja. Netko voli na tanjur s tako prigotovljenim bakalarom kao dopunu staviti krišku do dvije tanje rezane slanine.

Atlantski bakalar odnosno  atlantic cod odnosno Gadus morhua je riba iz obitelji Gadidae, značajne u ljudskoj prehrani. Komercijalno je znan kao  cod odnosno codling, bakalar sušen bez prethodnog soljenja naziva se, da ponovim, i  stockfish, dok je onaj posoljen pa stavljen na sušenje znan kao  salt cod ili clipfish.

Najveći primjerak bakalara dosad ulovljen bio je 1,8 metara dugačak i 98 kg težak, no obično bakalar bude između 61 cm i 1,2 metra dužine i do otprilike 40 kilograma težine. Mužjaci i ženke uglavnom su podjednake dužine i težine.

Bakalar je riba iznimnih nutritivnih vrijednosti. Odličan je izbor za sve koji brinu o zdravlju i kalorijama, jer sadrži važna dijetoterapijska svojstva i visoko je kvalitetna namirnica u prehrambenom smislu. Zbog vitamina D bakalar bi trebao biti nezaobilazna namirnica u prehrani djece. Bakalar obiluje i vitaminom B, pa kalcijem, jodom, magnezijem, željezom, selenijem koji štiti membrane stanica od posljedica oksidacije, ali i natrijem i kalijem, elementima nužnima za održavanje ravnoteže tekućina u tijelu. S druge strane, s vrlo malo je masti. U bakalaru je i vrlo malo ugljikohidrata. Masti koje posjeduje iz reda su esencijalnih, omega 3 masnih kiselina, koje su najprihvatljivije i povoljno utječu na neželjene promjene na arterijama, smanjuju razinu kolesterola, snižavaju krvni tlak i djeluju protuupalno. U 100 grama bakalara bude 307 kcal, 1,4 g masti od kojih su nezasićene masne kiseline u količini od 0,8 g, ugljikohidrata je 0,41 g, od čega šećera 0 g, bjelančevina je 68,1 g, soli 0,6 g . ♣

Hedonizam i zdravlje

HRVATSKO MASLINOVO ULJE KAO LIJEK!

Evo u cijelome ovom našem cro-džumbusu i nove LIJEPE vijesti, pristigle da nam baš i adventske dane učini ljepšima: nakon što je prije nekog vremena Istra proglašena najboljom regijom maslinovog ulja na svijetu, upravo je došla nova pohvala – znanstvena istraživanja na razini Europske Unije a vezana uz zdravlje pokazala su da je hrvatsko maslinovo ulje, za koje smo se već u mnogo navrata – dosad ponajviše u Istri – uvjerili da je posebno ukusno, i – najzdravije od svih drugih u Europi! Lijek!

Sandi i Tedy Chiavalon: tekuće zeleno zlato!

 U kontekstu zdravlja istraživalo se u prvom redu sadržaj fenola, kao snažnih antioksidanata, i tu je hrvatsko ulje pokazalo najveće bogatstvo u odnosu na ulja ostalih najznačanjijih EU-proizvođača – Italije, Španjolske, Francuske i Grčke!

Među najboljm proizvođačima maslinovog ulja kod nas su braća Sandi i Tedi Chiavalon, obitelj Belić (Duvilio i Bosiljka), Klaudio Ipša, Tullio Fernetich San Rocco, Giorgio Clai te Danijel Cuj Kraljević koji inače ima vlastitu uljaru i pruža i uslugu prerade masline, Od količinski većih proizvođača svakako u kontekstu kvalitetnoga maslinova ulja treba spomenuti porečku Agrolagunu. Čuo sam se ovih dana i vidio s tim uljarima, svi oni oduševljeni su kakvoćom mladog novog ulja iz berbe 2019. koja će se, međutim, uz po tome što je dala iznadprosječnu kvalitetu, pamtiti i po tome da je uvelike zakazala glede količine. U skladu s kvalitetom i sa visokom zdravstvenom podobnošću su i maloprodajne cijene maslinovog ulja: po riječima Tedija Chiavalona koji je nedavno prezentirao novo ulje i u Zagrebu u vinoteci Vivat Fina Vina, pola Chiavalonove litre stoji najmanje 140 kuna! Znani vinogradar, maslinar i vinar Giorgio Clai iz Krasice za bocu od pola litre, kad se ulje kupuje kod njega u podrumu u Brajkima (Krasica), traži 100 kuna. Zbog nestašice ove godine, i porečka Agrolaguna, veliki proizvođač i maslinova ulja i to vrlo kvalitetnoga a u maloprodaji po relativno prihvatljivoj cijeni, također je poskupjela berbu 2019., i to za nekih dvadesetak posto… Polica dopunskog zdravstvenog osiguranja ne pomaže!

_________________________

Giorgio Clai

EXTRAVERGINE TERREBIANCHE – Giorgio Clai, odličan vinogradar i vinar, maksimalno okrenut prema naturalnome, sa svojim novim mladim uljem extra vergine Terrebianche. Kod Claia bitne novosti: zahvaljujući poslovnom partnerstvu s braćom Penavić od kojih je jedan kirurg i živi u Zagrebu a drugi pak živi u SAD, Giorgio Clai povećao je površinu vinograda, i sad obrađuje 11 hektara. Kad mladi nasadi dođu u puni rod ukupna proizvodnja vina kod Claia bit će nekih 50.000 boca! Da podsjetim: uz svoju standardnu liniju vina u koju ulaze Malvazija sv. Jakob (podrumski mpc. 220 kn), bijela i crna mješavina sorata Ottocento bijeli i Ottocento crni (mpc. svaki po 174 kn) te kao crna špica Refošk Brombonero (mpc 298 kn butelja), Clai je na tržištu sada prisutan i s linijom Baracija (grožđe s mlađih nasada), bijela Baracija je malvazija istarska, a crna je refošk (mpc svakoga je po 93 kn). Clai je proširio i vinski podrum, iznad kojega je planirao veliko parkiralište. S plasmanom je zadovoioljan, navodi da oko 60 do 65 posto njegove ukupne proizvodnje ide u izvoz! ◾

_______________________

Klaudio Ipša iz sela Ipši kod Livada startao je s maslinovim uljem, a onda se, prije koju godinu, počeo baviti – opet vrlo uspješno! – i s vinom!

San Rocco iz Brtonigle kao ambulanta: BELICA, BUŽA i LECCINO TULLIJA FERNETICHA – Znani istarski hotelijer i ugostitelj Tullio Fernetich ovih je dana u svom luxury heritage boutique hotelu San Rocco u Brtonigli, inače pet puta nagrađenom kao najbolji mali hotel u Hrvatskoj, ali i uvrštenom u vodič Gault & Millau l’expert gourmand i učlanjenom u udrugu mladih restoratera Europe Jeunes Restaurateurs d’Europe (štaviše Tullijev sin Theo predsjednik je hrvatskog ogranka udruge JRE koji broji 15 objekata!), predstavio tri svoja nova maslinova ulja extra vergine, riječ je o monosortnim uljima buža (busa), bjelica (bianchera) i leccino, one se eto sada pridružuju San Rocco selekciji od miješanih kultivara.

Tullio Fernetich i jedan od uzvanika – njegov kolega po maslini Duvilio Belić. Od uljara kao gosta smo vidjeli Danijela Kraljevića Cuja, a od vinara Morena Coroniku

Hotel San Rocco sa svojim Gourmet Restaurantom nositelj je četiriju zvjezdica vodiča Gault & Millau, posebnost su mu ne samo izvrsna kuhinja i ponuda odličnih ulja, vina i pića, nego i to što od tradicijskih lokalnih namirnica izlazi pred gosta s majstorski prigotovljenim izvornim jelima prezentiranima na moderan način, ali, u kontekstu baš ulja, i to što je maslinik Fernetichevih, star 160 godina (zasadio ga je pranono Fernetich!), smješten upravo oko hotela i na svoj je način u ambijentalnom smislu i jedinstveni park, ukras objekta. Obitelj Fernetich uz objekt San Rocco ima još dva restorana gdje može plasirati svoju ponudu, npr. Primizia Food@ Wine. Maslinarstvo kod Fernetichevih zauzima sve značajnu ulogu. Nakon sadnje, 2005., dodatnih 800 stabala masline sada se maslinici prostiru ukupno na pet hektara na teritoriju općine Brtonigla, na bijeloj, crnoj i crvenoj zemlji i na nadmorskoj visini od 50 do 130 metara.

– Zbog vlastita uvjerenja a i zbog specifičnih agroekoloških karakteristika pojedinih pozicija, opredijelio sam se za sorte bjelicu, bužu i leccino, koje se eto po prvi put ove godine kod nas komercijaliziraju kao monosortna ulja. San Rocco Selection je blend spomenutih triju sorata uz dodatak frantoia i pendolina. Cijela kolekcija izlazi u novom pakiranju. Ulja su izvrsne organoleptičke kvalitete. Masline su brane ručno od 3. do 20. listopada i prerađene nakon nekoliko sati – rekao je Tullio Fernetich.

Ingrid Badurina Danielsson, direktorica Gault & Millaua Croatia (vodič prezentira 150 top hrvatskih restorana, 113 top vina RH, 25 hotela), sa suprugom, svojedobno veleposlanikom Švedske u Hrvatskoj

Ovom predbožićnom i prednovogodišnjom promocijom triju novih ulja odmah nakon ovogodišnje berbe maslina obitelj Fernetich je s grupom biranih uzvanika iz svijeta maslinarstva i uljarstva, turizma, eno-gastronomije i ugostiteljstva, strukovne publicistike, diplomacije, proslavila 15 godina djelovanja hotela San Rocco, 35 godina svoje tvrtke Primizia i – 45 godina braka Tullija i Rite, koji za sobom ostavljaju vrijedne i u poslu na polju gastronomije, ugostiteljstva i turizma, vrlo kompetentne nasljednike sinove Thea i Rocca te kćerku Luanu.

Obitelj Fernetich: Tullio, Luana, Rita, Theo (Dean Duboković)

San Rocco, koji slovi kao rasadnik dobrih kuhara i gdje je sada na čelu bijelog odreda kuhača chefica Floriana Ružić, ponudio je, nakon aperitiva i koktela od gina i maslinova ulja!), za svečanu večeru ove sljedove koje će lako privući ljubitelje fine hrane i iz daleka:

Iz majstorske radionice chefice Floriane Ružić

Jaje (žumanjak) s tartufom (Tuber Magnatum Pico) i s mladim špinatom, školjke capesante umotane u tanke kriške špeka od istarskog pršuta i popraćene domaćom marmeladom od šljive (sortno ulje buža), zatim Ječam s bučom i bijelim tartufom magnatum (ulje: San Rocco Selection blend), List u mirisu aromatičnog bilja (San Rocco leccino), Istarsku kobasicu na drukčiji način – na ljubičastom zelju i s cvjetačom (San Rocco bianchera), slastice su dakako došle u finalu. ♣

Ne s jelom u otpad!

WWF & GASTRONOMADI u BORBI PROTIV BACANJA HRANE

            A sad dosta o (finom) papanju! Ali – ne i o hrani!

Na hranu treba gledati ne samo s hedonističkog stanovišta nego i iz drugog kuta, a taj je da se toj dragocjenosti pristupa često, na žalost, vrlo nemarno i neprimjereno činjenici da dok se neki na razne načine razbacuju njome a od prejedanja i (i pretjeranog sjedenja) postaju pretilima, toliki drugi ljudi ne da nemaju priliku uživati u delicijama za blagdane nego nerijetko i inače kroz godinu nemaju priliku pošteno napuniti želudac. Čuju se podaci da trenutačno na svijetu devet milijuna ljudi umire od gladi, a da je čak 850 milijuna pretilih, u Hrvatskoj se 20 posto odraslih osoba smatra se pretilima.

Govorim ovdje o neprihvatljivom običaju da se hrana baca, bilo u sebe, bilo u otpad! Godišnje na svjetskoj razini u otpadu završi oko trećina proizvedene hrane, što je oko 1,3 milijarde tona (u vrijednosti od 700 milijardi eura), a na razini EU baci se 88 milijuna tona (143 milijardi), dok Hrvatska baca 400.000 tona. Čak 50 milijuna tona voća i povrća u Europi baca se isključivo zbog svojeg nepravilnog oblika, i to košta nevjerojatnih 140 milijardi eura. Čula se ovih dana i informacija da u prosjeku svatko od nas kroz godinu u smeće baci oko 75 kilograma hrabne.

Uz to što bi se tim bačenim količinama mogli nahraniti mnogi koji gladuju, bacanje hrane ima i štetan učinak s drugih, konkretno: eko-aspekata, jedan je, primjerice, taj što taj otpad stvara veliki pritisak na deponije, a jedan je i taj što takav nepravilno odloženi otpad pri svom rastvaranju razvija metan. Za odlaganje hrane kao otpada potrebne su ogromne površine tla, a za proizvodnju te hrane koja se na kraju baci potrebne su i goleme količine vode i energije. Smatra se da je čak 70 posto biološke raznolikosti izgubljeno zbog krčenja prirodnih staništa da bi se određeni prostori prenamijenili u poljoprivredna zemljišta.

U prostoru Gastronomada u Zagrebu: Robert Ripli iz Gastronomada i Fabijan Peronja iz WWF Adria prilikom predstavljanja projekta za smanjenje otpada iz hrane i demonstracije ukusnih jela od namirnica ili dijelova što se nerijetko a posve nepotrebno, nekad iz obijesti a nekad iz neznanja, bacaju u koš za otpad

S problemima vezanim uz zagađenja ukoštac se uhvatila WWF, jedna od, kako se predstavlja, vodećih svjetskih nevladinih i neprofitnih organizacija za zaštitu prirode, osnovana 1961. godine. WWF kao svoju glavnu misiju ističe zaustavljanje propadanja Zemljina prirodnog okoliša i gradnju budućnosti u kojoj bi ljudi živjeli posve u skladu s prirodom, a zacrtani bi cilj trebalo ostvariti kroz tri osnovna pravca – čuvajući/razvijajući (već i te kako ugroženu!) svjetsku biološku raznolikost, osiguravajući da upotreba obnovljivih prirodnih resursa bude održiva, te promovirajući smanjenje zagađenja i maksimalno obuzdavanje rasipne potrošnje. Teški – da li uopće savladivi?! – zadaci u današnjem društvu toliko okrenutom konzumerizmu da je potrošački mentalitet pustio korijenje vrlo duboko.

Početkom 2015. osnovana je podružnica WWF Adria, sjedište joj je u Hrvatskoj ali predviđeno je da bude aktivna ne samo u Hrvatskoj nego i u drugim okolnim zemljama, konkretno Albaniji, Bosni i Herecegovini, Crnoj Gori, Kosovu i Makedoniji, Sloveniji i Srbiji. WWF brine o zaštićenim područjima i vodi brigu o tome kako se njima upravlja, u segmentu slatkih voda provodi projekte obnove i zaštite riječnih eko-sustava i močvara, podiže svijest o opasnostima izgradnje hidroelektrana, što se tiče šuma radi na unaprjeđenju procesa izdvajanja šuma visoke zaštitne vrijednosti, provodi edukacije o upravljanju šumama i o njihovoj zaštiti, u domeni mora radi na razvoju održivih gospodarskih aktivnosti i promicanju održivog turizma, aktivna je u edukacijskom smislu u školama s namjerom osvještavanja djece i njihovih roditelja o okolišnim problemima, provodi treninge i aktivnosti oko razmjene iskustava za djelatnike u zaštićenim područjima i institucija te nevladinih orgnizacija kako bi se osigurala učinkovitija zaštita prirode u regiji. U sferi održivog poslovanja suradjuje s tvrtkama da bi se podigla svijest o održivom razvoju i društvenoj odgovornosti u poslovanju, potiče tvrtke da aktivno sudjeluju u rješavanju problema vezanih uz okoliš.

______________________________

OPET AFERA s MESOM – Mi kao da ne možemo bez afera u prehrambenom sektoru, konkretno npr. vezano uz meso. S jednom završavamo ovu godinu, naime upravo u vrijeme kad se što zbog godišnjeg doba koje traži nešto veći unos kalorija u organizam a što zbog blagdana uz koje se tijesno vezuju užici za stolom – pojačano jede i pije, sredstva javnog informiranja obavještavaju da je inspekcija što nadzire namirnice na našem tržištu od ukupnog broja uzoraka mljevenog mesa uzetih za analizu ustanovila da ih jedna petina ne odgovara propisu. Na žalost nije objavljeno – a trebalo je biti! – koji točno proizvodi nisu u redu i od kojih su oni proizvođača odnosno od kojih tvrtki što su tu robu stavile na tržište. Ne sjećam se da je i u prijašnjim objavama povezanim s nekvalitetnim mesom na našem tržištu službeno objavljeno tko su krivci, tek o nekima ulicom su – valjda s nekim razlogom upućujući na neka imena i nazive – kolale priče.

Hrana je iznimno osjetljiva tema, s obzirom da bez nje NE MOŽEMO i s obzirom da je riječ o nečemu što unosimo u organizam i što je tijesno povezano ne tek s užitkom nego i sa zdravljem, pa i s čuvanjem okoliša. Česte kontrole uzoraka s tržišta nužne su, ali ne tek stoga da se javnost obavijesti o nekoj nepravilnosti ili nekim nepravilnostima i manguparijama i time samo uznemiri, nego da se potrošačima dade do znanja koji su ponuđači mangupi – pa i češćim javnim objavama i crne liste prekršitelja! – te da se ti mangupi strogo kazne tako da se okane manipulacija, kad bi k tome klasična zatvorska kazna bila popraćena i jačim udarcem po džepu, a to i te kako boli, državni proračun u nas mogao bi lijepo profitirati!…

Često se govori o oznakama i deklaracijama koje potrošaču trebaju s aspekata sastojaka, trajnosti, nutritivne vrijednosti, zdravlja, osobnog afiniteta, te geografskog porijekla ali i uzgojno-proizvodnog oblika, biti koristan putokaz pri kupnji namirnice odnosno pića, ali,rekao bih da zakonodavac o njima ne vodi dovoljno računa u smislu da one i stvarno budu takav koristan putokaz, a ne tek pro forma. Naime na ambalaži većine proizvoda dominiraju šarene šarmirajuće ilustracije a dio koji po zakonu treba dati relevantne obavijesti o proizvodu nerijetko je sveden na sasvim maleni prostor i tu se, otkako smo u EU, uz poruku na hrvatskome nastoje uvrstiti poruke i na nekoliko drugih jezika, pa onda ako se nekako i uspiju uvrstiti uglavnom potrebne informacije slova budu toliko sitna, k tome ponekad je kontrast između boje slova i podloge vrlo slab, pa je deklaraciju i s dvostrukim naočarima maltene nemoguće pročitati. Ispada da bi potrošač, želi li biti obaviješten, uvijek sa sobom morao nositi i povećalo, te da bi, pođe li u prodavaonicu s namjerom da kupi nekoliko proizvoda, morao uzeti nekoliko dana godišnjeg odmora kako bi uspio dešifrirati za nj bitne obavijesti sa zakonom propisane deklaracije! ◾

_____________________________

Svjetska organizacija za zaštitu prirode WWF u 2019. je u široj regiji ovdje surađivala s trima hotelima kako bi im pomogla smanjiti ekološki otisak. Jedan od ta tri hotela je zagrebački Esplanade, jedan je hotel Jezero na Plitvičkim jezerima, a jedan je Cortiyard by Marriott u Beogradu. WWF je program proveo uz stručnu suradnju sa znanom hrvatskom udrugom Gastronomadi iz Zagreba.

– Borba protiv otpada hrane jako nam je važna, i želimo potaknuti na ozbiljne promjene u ponašanju u hotelima ovdje. Tri su hotela eto prepoznala problem i pokrenula su promjene s ciljem smanjenja otpada u hrani. Po podacima što smo ih dobili nakon uviđaja i mjerenja uvidjeli smo gdje je trebalo napraviti značajne promjene, a ubrzo nakon što su promjene stupile na snagu i otpad od hrane smanjen je za 20 posto, osoblje hotela primijetila je ostvarenje prednosti ne samo u ekološkom nego i u ekonomskom smislu. Vjerujemo da ćemo ovim primjerom nadahnuti i druge hotele u regiji da se uključe u borbu protiv suvišnih ostataka od hrane – istaknuo je Fabijan Peronja iz WWF Adrije.

WWW i Gastronomadi predstavili su ovih dana rezultate projekta za smanjenje otpada od hrane u prostorijama Gastronomada u Zagrebu, pokazali su okupljenima kako se mogu dobro iskoristiti mogući ostaci hrane prilikom kuhanja a koje neki kuhari očito smatraju otpacima. Prisutnima su poslužili, kako su se izrazili, ostatke hrane, ali ponuđeno kao ukusna jela, tako da je ovaj adventski i predbožićni domijenak koji je s tim ostacima pokazao da i takav može biti vrlo ukusan, te pokazao kako svi možemo kuhati pametnije i proizvoditi manje otpada od hrane.

– Iako je problem otpada iz hrane sveprisutan u svim okolnostima gdje se pojavljuje hrana, tj. od uzgoja i primarne prerade, preko prijevoza do proizvodnje hrane a onda i prijevoza namirnice do mjesta plasmana, pa trgovine, domaćinstva i ugostiteljstva, u ovom smo se programu fokusirali na područje ugostiteljstva gdje otpad iz hrane nastaje u lancu od ulaska namirnica u objekte pa do konzumacije gotovih jela. Istraživanja i realna snimanja u objektima u kojima smo radili pokazala su zanimljive rezultate, naime u pripremi namirnica naišli smo na mnogo više standarde od onih koji su zabilježeni u jednakim istraživanjim u SAD. U SAD su stručnjaci uočili da se namirnice u prigotavljanju jela ne iskorištavaju dovoljno, naime najčešće se, iz razloga nedovoljnog znanja u kulinarstvu i zbog nemaštovitosti kuhara, odbacuju dijelovi namirnica za koje se tek po izgledu smatra da su nejestivi ali koji se ipak prikladnim tretmanom mogu iskoristiti u stvaranju vrlo ukusnog jela. U ovim hotelima koje smo pratili ovdje to nije bio slučaj, namirnice su vrlo pažljivo i znalački korištene – kazao je Robert Ripli iz Gastronomada.

Ripli je dodao kako je veliki potencijal za uštedu pronađen u domeni posluživanja i konzumacije jela, naime pokazalo se da se dnevno u otpad bacaju velike količine gotove hrane ponuđene za doručak, te na domijencima.

– Aktivnostima u edukaciji gostiju prilikom dogovaranja domijenaka i edukacijom gostiju porukama i uputama o svjesnoj konzumaciji jela na tanjurima postigle su se velike uštende već nakon nekoliko tjedana. Ovaj program ćemo nastaviti prakticirati u sklopu naših redovnih aktivnosti jer sjajno je bilo vidjeti pozitivne rezultate I reakcije zaposlenih u hotelu i restoranu ali i reakcije pa i određeno povećanje svijesti gostiju kojima je postalo jasnije da je globalno zagađenje poprimilo ogromne razmjere, pri čemu je upravo otpad iz hrane jedan od jačih krivaca.

Umjesto bacanja u smeće, hranu koja je u nekom trenutku u kućanstvu ili ugostiteljstvu viška moguće je iskoristiti kroz duboko zamrzavanje u škrinji, bitno je međutim ovdje napomenuti da ipak,, tako je barem izjavila stručnjakinja za hranu u tv-intervjuu, jedino mliječne proizvode nije preporučljivo zamrzavati i onda ih odmrzavati pa jesti. Među rješenjima za viškove hrane koji nam ostaju je ono da se taj višak daruje pučkim kuhinjama.

            NEKOLIKO KORISNIH SAVJETA – U Italiji se u zadnje vrijeme također dosta ukazuje na prilično ležerno pa i do jako neodgovorno ponašanje prema hrani u smislu da se premalo vodi briga da je se prikladno (o)čuva i da ona kao još dobra ne završi u otpadu. Evo nekoliko preporuka koje su se upravo u posljednjem kvartalu 2019. često spominjale kod naših susjeda s Apeninskog poluotoka a u vezi su sa spašavanjem hrane što je bila predviđena da se potroši ali ipak je u nekim prigodama skončala kao višak i ostatak. Intenzivno se naglašavalo da loizinka za uspjeh glasi okus.

                Ne nagomilavanju hrane u hladioniku – Naravno da se hrana koja nije potrošena ali je još i te kako dobra za konzumaciju i za užitak mora do sljedećeg posluženja čuvati u prikladnim uvjetima, jedan od njih svakako je temperatura, u pravilu niža jer kao takva usporava degradativne procese. Uvjet svježine ambijenta zadovoljava hladionik, danas prisutan uglavnom u svakom domaćinstvu. Bitno je međutim paziti kako hranu stavljati u nj, konkretno namirnice odnosno hrana što se nije potrošila kako je zamišljeno pa je ostala, ne bi se smjele naguravati u hladionik jedna tijesno uz drugu, tako da zrak može dobro cirkulirati i svježina ambijenta kvalitetno se prenositi. Da bi se izbjegli gubitak vlage, odnosno moguće kapanje s nekog jela na drugo a i širenje mirisa neke hrane na ambijent pa onda tako i na drugu hranu, nužno je da su namirnice odnosno jela u posudama i da su posude dobro pokrivene poklopcem.

Upozorenje: nikad u hladionik ne stavljati hranu koja je još topla, naime to može podignuti temperaturu ambijenta u hladioniku na razinu kod koje se javlja opasnost za degradaciju druge hrane u hladioniku. Najbolje mjesto u hladioniku za čuvanje lakše/brže kvarljivih namirnica i jela poput umaka, ribe, pa i mesa, je donji dio hladionika. Preporuka je da se hranu koja je iz ovih ili onih razloga ostala kao višak od nekog obroka ne zagrijava više puta, dakle valja računati na to da se namirnicu ili dio jela koji se izvadi iz hladionika pa se zagriju taj put i potroši, dakle da se ista i eventualno ponovno preostala hrana ne zagrijava još jednom. Hranu zaostalu od nekog prethodnog obroka a čuva se u hladioniku trebalo bi konzumirati najkasnije unutar dva do najkasnije tri dana otkako stoji u hladioniku.

                Čuvati hranu razdijeljenu u manje porcije – Ugostiteljski objekti ovisno o veličini imaju rashladne prostorije većih odnosno manjih dimenzija, imaju i posebne uređaje za duboko zamrzavanje, a već i dosta kućanstava uz klasičan hladionik posjeduje zasebnu tzv. škrinju za duboko smrzavanje. Danas većina hladionika za kućanstvo sadrži i dio za duboko zamrzavanje hrane. Za čuvanje u škrinjama za duboko zamrzavanje odnosno dijelovima hladionika s ladicama na temperaturi dovoljno niskoj da namirnicu duboko zamrzne potrebno je namirnice razdvojiti i svaku zasebno staviti na duboko smrzavanje, a pametno je kad je riječ o nekoj većoj namirnici poput npr. komada mesa tu namirnicu izrezati na porcije veličine koja se namjerava koristiti za predviđeni obrok. Dobro je i to da se u škrinju odnosno ladice smrzivača ne naguraju odjednom i jedna na drugu sve namirnice na smrzavanje, nego da se paketići stavljaju postupno, naime na taj način hladnoća se brže širi i brže prodire u namirnicu te je smrzava. Kad se namirnice vade sa smrzavanja valja izvaditi onoliko paketića za koliko postoje stvarni izgledi da će se pojesti, naime jednom odmrznute namirnice, koje inače treba konzumirati unutar oko 24 sata otkako se odmrznu, nije dobro ponovno smrzavati. Kad se duboko smrznuta namirnica odmrzne bakterijska aktivnost se povećava maltene eksponencijalno i na izvornu hranu djeluje negativno dosta brzo.

                Ne zagrijavati više puta! – Jednom kad se hrana izvadi iz hladionika preporuka je da je se ne podgrijava više puta, jer to ide na ruku razmnožavanju bakterija. Kod prvog i jedinog grijanja iz hladionika izvađene hrane prije konzumacije bitno je da se juha i umaci zagriju do točke vrenja, dok je za drugu hranu dovoljno zagrivavanje do 75 stupnjeva, važno je međutim da se jelo pravilno rasporedi u tavici ili zdjeli kako bi zagrijavanje bilo za sve dijelove hrane istodobno podjednako.

                Život namirnica produžiti čuvanjem u staklenkama – Praktičan i učinkovit način čuvanja namirnica na duži rok je uporaba staklenki. Staklene posude za čuvanje hrane odlične su za domaćinstva, bolja su varijanta od plastičnig posuda jer su prirodi prijateljske. Razni umaci koji su ostali od nekog obroka, pa i prilozi od svježeg povrća mogu se lijepo očuvati u takvoj posudi, pogotovu ako ona ima poklopac koji dobro prianja. Dobra opcija može biti staklenku s namirnicom odnosno jelom stavljenom u nju i s čvrsto prianjajućim poklopcem da zrak ne može ulaziti, nakratko staviti u kućnu mikrovalku, tada se zahvaljujući mikrovalovima u staklenki stvore uvjeti koji pomažu da ne dođe do promjena u hrani i da hrana ne izgubi na prehambenoj vrijednosti i na okusu.

                Vakumiranje! – Jako dobar način za čuvanje namirnica je vakumiranje, dakle držanje namirnice u ambijentu bez zraka/kisika. Kisik je taj koji djeluje s jedne strane na razvoj namirnice ali, s druge strane, nakon određenog momenta dovodi i do oksidiranosti, degradacije. Čuvajući namirnice u ambijentu bez kisika postiže se to da one dulje izdrže u punoj ili barem jako dobroj formi, s time da je, ako je još riječ o nečemu bogatom aromama, kod prigotavljanja jela s dodatkim i tih aromatičnim biljem i travama finalni rezultat kuhanja izvrstan. U slučaju nedostatka uređaja za vakumiranje, moguće je kod npr. slanine, pršuta, kobasica za rezanje i jelo odmah, pa i tvrdih zrelih masnih sireva pomoći si zamotavanjem komada u masni papir pa ih tako zamotane staviti u vrećicu i onda sa strana rukama stisnuti da što je više moguće zraka izađe i da se papir tijesno pripije uz namirnicu, pa otvor vrećice tako stisnuti da se što je više moguće spriječi dotok zraka u paketić, i tada paketić, ovisno o tome je li namjera zamotano jesti prije ili tek nakon nekog vremena, staviti na čuvanje u hladionik odnosno u škrinju za zamrzavanje… ♣

Gran odluka

MORENO CORONICA: MY WAY! BEZ DRVETA ZA BIJELO

Gran personality, Gran Teran, Gran Grabar, Gran Malvazija, Gran Prosciutto fatto in casa… = GRAN MORENO!

Moreno Coronica

Moreno to što radi radi na neki svoj način. I treba! Gran Coronica: My Way!, odnosno His Way! Stvar je ne u pukoj tvrdoglavosti nego u logičnom zaključivanju temeljenom na golemom dugogodišnjem iskustvu u vinogradu i podrumu ali i na tržištu vina, zatim na impresijama s raznih putovanja vinskim svijetom, pa na onome što je čuo i naučio na raznim tečajevima i predavanjima vezanim u rad u vinogradu i podrumu, ali temeljenom i na nekim njegovim preferencijama glede vina, želji da vino proizvodi na način da se dopadne najprije njemu a ne da ga, kao mnogi drugi njegovi kolege, radi tako da se ponajprije svidi ukusu šireg tržišta.

Gran teran izbrusio je do razine crnog istarskog dijamanta i jedan je od prvih vinara ako ne i prvi koji je pokazao da se i od te sorte, što je zbog vrlo izražene kiselosti a i zamjetnih tanina (oporost i kiselost ne idu dobro zajedno!) neki znaju nazivati divljom, može kreirati veliko vino. A s Grabarom, koji je startao kao cabernet sauvignon a onda mu je pridodan merlot, pokazao je kako od bordošnih sorata, istina već odavna udomaćenih u Istri, može nastati francuz sa značajnom istarskom dimenzijom! Njegovu Gran Malvaziju od prije rado pamtim jer me svojom kompleksnosti znala vući prema velikim burgundijskim bijelim vinima, nasuprot brojnim drugim istarskim malvazijama što počivaju na dosta izraženom banalnom jednostavnom sauvignonskome kolosijeku.

Gran Teran s gran pršutom

Ali, Moreno Coronica sad više nije zadovoljan s takvom Gran Malvazijom iz drva! Objašnjava da je primijetio da mu bijelo vino u drvu prebrzo stari, a on ne želi to hitro starenje. Oduševio se bio svojedovno s nekim vinima Cantine Terlan iz Terlana u Alto Adigeu/Južnom Tirolu koja mu je donio naš znani sommelier Željko Bročilović Carlos, s dugim radnim stažem u restoranima upravo u Alto Adigeu, riječ je o bijeloj kapljici koja je na finom talogu dozrijevala – neka čak i puno godina – isključivo u inoks posudama, dakle bez sekunde kontakta s drvom. I, Coronica se opredijelio za to da ubuduće svoju Gran Malvaziju proizvodi također bez dodira s drvom, znači na finom talogu u inoksu!

Gran Grabar, Gran Teran i Gran Malvazija

– Željku Bročiloviću sam vrlo zahvalan! Ta južnotirolska vina pažljivo sam kušao i o njima puno razmišljao, ali je ipak trebalo proći više godina da u meni dozrije odluka za kretanje k novom stilu moje Gran Malvazije, vinu bez kontakta s drvom. Danas sam zbog toga jako sretan! Inače, Hrvatska je, rekao bih, još uvijek nedefinirano tržište pogotovu u kontekastu svježih vina. Mnoga bijela svježa vina i previše liče vinima iz Novog svijeta. Što se tiče crvenih vina, ona se sve više rade u podrumu s velikim utjecajem stila enologa!

Moreno spada u treću generaciju vinogradarsko-vinarske obitelji Coronica. Prvi put Coronike su napunili vino u bocu 1993. godine.

– Počeli smo s 2,5 hektara, a danas nam se vinogradi protežu na dvadesetak hektara. Fokus nam je na autohtonim sortama, malvaziji i teranu, a manji dio pripada internacionalnim sortama, merlotu i cabernet sauvignonu. Od etiketa imamo Malvaziju, GranMalvaziju, pjenušac klasične metode Due, Teran, GranTeran i Grabar u kojemu su zajedno merlot i cabernet sauvignon. Napomenuo bih da je svo grožđe koje rabimo iz našeg vinograda!

Coronica nastavlja:

– U proizvodnji Gran Malvazije počeo sam bio s barriqueom, naravno novim, a onda sam postupno smanjivao nove bačvice i povećavao udio rabljenih kako bi se u vinu reducirao dojam drvenosti. S obzirom da uz Gran Malvaziju ja proizvodim, od mlađih loza i s bržim izlaskom na tržuište, i tzv. baznu malvaziju, rekao bih svježi tip malvazije, bez drveta, imam mogućnost usporedbe, ne govorim sada o punoći, tijelu, kompleksnosti, nego prvenstveno o stupnju svježine. U najnovije vrijeme sve češće svako toliko otvorim po koju butelju bazne malvazije i istodobnp i Gran Malvazije, i primjećujem koliko mi se mnogo ova prva više dopada, upravo zato što bazna malvazija istog godišta kao što je i Gran Malvazija bude dosta svježija – kaže Moreno Coronica.

Moreno Coronica sa suprugom Suzanom i ocem Ottavianom koji upravo u 2020. puni 92 godina! Eto što su učinili svakodnevni rad (fizička aktivnost na čistome zraku) te čaša terana uz ručak!

Malvazija inače dobro podnosi odležavanje u hrastu, dodaje Coronica, koji veli da misli da nije i nužno da se s njom ide u drvo.

– Hrast ubrzava dozrijevanje, a u bijelim vinima cilj je upravo suprotan, tj. poželjno je što duže očuvati ih svježim. Moj najnoviji odabir je napuštanje hrasta u dozrijevanju bijelog vina.

Samo neka GranTeran i Grabar i dalje budu na dozrijevanju u drvu, za Gran Malvaziju bih možda, makar teško, bio spreman Morenu i oprostiti taj odmak od drva u procesu dozrijevanja. Nota bene: imao sam prilike svojedobno piti neka stara (ne ostarjela, dakle u negativnoj konotaciji!) velika bijela vina, konkretno npr. Puligny Montrachet kuće Domaine de la Romanée Conti koji je već bio punoljetan, navršio je tada kad mi je ponuđen 21 godinu, i bio je sjajan!…

Uz dužno poštovanje Morenova stava primijetio bih da se ja osobno ne bih odlučio za to da se za Gran Malvaziju drvo posve makne, jer vino boravkom u drvenoj bačvi ipak dobiva novu dimenziju, ali da treba biti opzezan s bačvom točno je. Ispravna bačva i te kako pridonosi kompleksnosti kapljice, elago tanin iz bačv(ic)e može vinu pomoći baš i glede dužeg trajanja u punoj kondiciji. Kad segovori o bačvi, valja reći kako mnogo ovisi o drvetu (hrastovina – lužnjak ilii kitnjak, zatim bagrem, koji je inče povezan s Istrom), zatim o tome jesu li dužice dovoljno dugo vremena sezonirane, o kvaliteti bačvara i njegovoj umješnosti pri paljenju dužice, o stupnju paljenja, spremnosti vina da uđe u drvo na duže dozrijevanje, dužini držanja vina u bačvici naime utvrđeno je da u prvo vrijeme vino najjače upija ono što mu drvo kani ispustiti i stoga je nužno vino u barriqueu držati do trenutka kad linija intenziteta upijanja iz drveta krene u silaznu putanju pri čemu se u vinu stvara ravnoteža, a ako se vino, u strahu da će biti drveno, izvadi iz bačvice prerano, tj. dok je linija upijanja u uzlaznoj putanji, kapljica ostaje drvena i gubi se šansa za spomenutu ravnotežu. No, u obzir kod korištenja drva za dozrijevanje treba uzeti i činjenicu da postoje bačve različitih dimenzija, uz barrique od 225 litara i burgundijski pièce od 228 litara, postoji i tonneau od 500 i 600 litara, a postoje i velike bačve od 1000, 2000 i više litara. Glede razvoja vina, najbrže se ono odvija u barriqueu, pogotovu ako bačvica nije od hrasta kitnjaka koji je vrlo gust, nego je od lužnjaka. Kod barriquea vino je najviše i najbrže zahvaćeno kisikom koji, s jedne strane, omogućuje brži razvoj kapljice ali, s druge strane, može pospješiti proces oksidacije prema starenju/starosti. Velike bačve imaju znatno deblju i, osobito ako je riječ o hrastu kitnjaku, za kisik slabije propusnu dužicu od barriquea, k tome kod njih s obzirom na zapremninu i veliku količinu vina te osjetno veću vanjsku površinu drvene mase kroz koju zrak može proći nužno je i osjetno više kisika (duže vremena) za jači razvoj oksidativnih procesa. Moglo bi se reći da se vino unutar nekoliko prvih godina boravka u velikim bačvama više razvija nego što stari. S obzirom na nepropusnost inoksa, da bi se vino ipak bolje razvijalo obično se posiže za postupkom mikooksigenacije, dakle dok se ona kad je riječ o velikim bačvama odvija spontano, ovdje kod inoksa čovjek intervenira…

Moreno Coronica uz cisternu od inoksa s malvazijom 2018 koja bi trebala biti punjena kao Gran Malvazija. Vino je rađeno s izdvojenim kvascima iz grupe kvasaca uzete iz obiteljskog vinograda starog 97 godina, te, dolje, uz veliku drvenu posudu u kojoj sazrijeva teran za etiketu Gran Teran

– Jedna od stvari koju najviše cijenim u vinskom svijetu je kad vinar istražuje potencijal autohtone sorte. Kad, osluškujući gledanjem i kušanjem što nekoj lozi treba, kako ona najbolje raste i sazrijeva, koje su njene specifičnosti, što je čini drukčijom i posebnom itd., vinar pronalazi stil vina u kojemu će sorta pokazati najviše – izjavio je Moreno Coronica, i dodao: – Svaka mlada, nova, nepoznata ili stara pa zaboravljena sorta kad stupa na vinsku scenu prolazi poznatim nizom koraka kroz koje se ona dokazuje i traži. Osnova od koje vinar mora poći je rad na čistoći, urednosti, tehničkoj ispravnosti vina. U tome dijelu zna doći i do spuštanja alkohola. Neki se željeni rezultati postignu određenim postupcima zbog kojih kultivar slabije pokazuje svoje sortne specifičnosti i slabije odaje geografsku, ambijentalnu poziciju vinograda, ali vina budu vrlo ugodna, pristupačna široj publici i tržišno, potencijalno, vrlo isplativa. Međutim pravi potezi vinogradara/vinara vezani su uz sortni izričaj, iskaz geografske pripadnosti, sklad i, svakako, eleganciju, pa dugotrajnost u nosu i ustima te dugovječnost kroz vrijeme, Sortu treba interpretirati stilom koji će vino odrediti i identificirati i okolišem, tj. tlom, ekspozicijom, količinom sunca, kiše, načinom rezidbe, prinosom, datumom berbe, kvascima, procesom fermentacije, dozrijevanjem itd.

Podrumska zgrada Moreno Coronica, te, dolje, ispred nje,park maslina kao prelijepa dekoracija u Morenovu selu Koreniki

Gran Malvazija 2017 prva je, eto, Coronikina malvazija iz ranga Gran bez utjecaja drva. Odležana je na vlastitim kvascima 16 mjeseci, a dobiva se iz vinograda starijih od 20 godina, s niskim prinosom po trsu. Izražena je više vinoznost, a manje voćnost, reći će Moreno, i dodati kako je jako svježa i mineralna, na nepcu dugo traje, upravo je namijenjena za uživanje.

– Od velike važnosti bili su mikrolokacija, starost loza. Kvasci su sigurno bitni, ali je ipak najvažnija kvaliteta grožđa. Zasad rabim tzv. komercijalne kvasce, ali to će se promijeniti, naime unatrag četiri godine radimo na istraživanju autohtonih kvasaca koje smo izolirali u našem vinogradu starom 97 godina. Izostavljanjem hrasta iz procesa, u vinu, ponavljam, više osjećamo teritorij i sortnost. Hrast otpušta vinu tanine i mikrokoličine kisika (mikrooksigenacija). Kvasci, nakon što odrade posao alkoholne fermentacije, štite vino od oksidacije i usporavaju starenje, k tome njihovom razgradnjom stvaraju se manoporoteini koji vinu pojačavaju strukturu i koji mu daju kremoznost i slast a bez ostatka neprovrelog sladora. Što da još kažem o Gran Malvaziji? Bitno je da se malvazija kao kultivar bolje izražava, te da meni paše taj stil. Tržište će s vremenom pokazati koliko dobru odluku sam donio… – kazao je Moreno Coronica. ♣

Novo vinsko poglavlje Davora Zdjelarevića

VINORETUM INTERNATIONAL

            U našoj obitelji nekad smo dobri, nekad smo grubi, nekad ludi, ali uvijek ambiciozni i kreativni. Rekao je to svojedobno Davor Zdjelarević, koji se sa suprugom Višnjom od 1985. godine bavi vinom, isprva kao direktni proizvođač (jedan je među prvim službeno priznatim privatnim vinarima u Hrvatskoj i tadašnjoj Jugoslaviji), potom, 2003. postaje i hotelijer (uz novu vinariju u Brodskom Stupniku otvorio je lijepi hotel), a od 2014. sudionik vinske scene je kao osnivač tvrtke Zdjelarević Vino Selekcija s projektom tzv. difuznih vinarija, što znači da je najprije prodao vinograde, podrum i hotel u Brodskom Stupniku (danas je tamo gazda kutjevački poduzetnik Galić) i da se potom upustio u suradnju s brojnim vinskim podrumima diljem Hrvatske (Antunović, Siber, Kronos-Kalazić, zatim Kašner i Miklaužić, pa Vinarum, Rota i PZ Pošip Čara), ali i nekima u Bosni i Hercegovini (podrum Andrija Paoča), Sloveniji (Posestvo Mastnak) i Makedoniji (Chateau Lazar), kod kojih od izabranih sirovina u vlasništvu tih podruma i u prostorima tih podruma kreira vina što će ih puniti i plasirati pod svojom etiketom Zdjelarević Vino Selekcija (Zdjelarević Wine Selection).

U vinoteci Vinoretum: Davor Zdjelarević s uzvanicima s otvorenja, dio njih su vinari njegovi poslovni partneri npr. Miro Palinkaš iz primorskog Pavlomira, a dio njih su ugostitelji koji plasiraju negovo vino, primjerice Ivan Srakovčić, vlasnik karlovačkog hotela Srakovčić i turističkog resorta Srakovčić u Ribniku na Žumberku, pa Nenad Kukurin, čelnik Kukuriku hotela u Kastvu… (Julio Frangen)

Davor Zdjelarević sa suprugom Višnjom, te s njihovim vinskim biserom Nagualom bijelim 2013 (Julio Frangen)

Najnovije u ukupnoj i bogatoj Zdjelinoj vinskoj priči je nedavno otvorenje, u zagrebačkom hotelu International, male elegantne vinoteke Vinoretum, s lijepim izborom vlastitih etiketa. U svom portfelju Zdjelarević sad ima vina za nove mlade generacije klink@, zatim vina za opuštena dnevna druženja, etikete za ljubitelje karakternih zrelih sortnih vina, pa odabrana sortna vina probirnih berbi Limited Edition, velike kupaže za zahtjevne enofile pod nazivom Nagual, tu su i pjenušci Grof, bijeli i ružičasti. Vinoteka Vinoretum zamišljena je ne samo kao klasična specijalizirana prodavaonica vina nego i kao pozornica elitnih i ekskuzivnih događanja poput npr. aukcija posebnih vina, iz njegove ponude to su svakako Nagual bijeli (2013) i Nagual crni (2016), prvi je cuvée od chardonnaya i sauvignona, dozrijevano u barriqueu, proizvedeno u podrumu Jasne Antunović u Erdutu, a drugi je od cabernet sauvignona i merlota, kreirano u podrumu Šime Škaulja u benkovačkom kraju. ♣

Novo ruho moslavačkog eno-aduta

ŠKRLET – ODVOJENO ILI SPOJENO?

Vinari članovi udruge Škrlet

Škrlet, odnosno sinonimima ovnek žuti i ovinek slatki, autohtona je moslavačka vinska sorta s kojom su vinogradari/vinari Moslavine, logično, htjeli koliko god je moguće više skrenuti pažnju javnosti na svoj kraj. Za pomoć su se obratili stručnjacima sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta, koji je 1999. počeo s klonskom selekcijom škrleta i 2014. godine prezentirao tri izabrana certificirana klona. Različite pokusne vinifikacije koje su javnosti svojedobno kroz predavanje ali, istodobno, i kušanje, predstavljene na susretu kod moslavačkog vinogradara/vinara Vlade Kašnera pokazale su da je doista vrijedilo uložiti toga truda oko škrleta. Vina, i ona još neuglađena, demonstrirala su, sjećam se dobro!, lijepu aromatiku, a neka, i s 14 vol % (što je za onda bilo čudo s obzirom da su dotadašnji škrleti bili polusuhe ili poluslatke vodice s uglavnom ne više od 11 ili 12 vol %), i popriličnu snagu. Potencjal!

Nekoliko ambicioznijih proizvođača škrleta prihvatilo se ozbiljnije posla, počelo je i suradjivati s enolozima savjetnicima, i malo pomalo modernijim pristupom nastao je tip (ne još I posve ujednačen, standardizirani organoleptički profil) lijepo pitkog uglavnom suhog dakle šećerom neopterećenog vina, vina s finom kiselošću a i s određenom slanošću povezanom s mineralnošću. Zanimljiva prezentacija bila je na imanju Kezele.

Tomislav Trdenić

I onda, nakon što su se s ciljem kvalitetne i učinkovite a i za svakog pojedinog ponuđača ekonomičnije promidžbe vina od moslavačke sorte škrlet bili udružili u poljoprivrednu proizvođačku organizaciju Škrlet, osmorica profesionalnih robnih proizvođača vina uvelike posvećenih spomenutoj lokalnoj sorti iz Moslavačkog vinogorja, koje se, inače, proteže u trima županijama – Sisačko-moslavačkoj, Bjelovarsko-bilogorskoj i Zagrebačkoj, odlučila je nedavno udružiti i – škrlet! Do prije nekog vremena Ilovčak, Jaram, Florijanović, Miklaužić, Mikša, Trdenić, Voštinić-Klasnić i Kezele svoja su vina na tržište plasirali svaki pod svojom etiketom, a onda je krenulo, po novome, tj. da van idu i sa škrletom pod jednom zajedničkom etiketom, s time da zajedničko vino nastaje ne miješanjem kapljice spomenutih proizvođača nego istodobnom vinifikacijom grožđa iz berbe 2019. što ga je iz svojega vinograda i to, rečeno je, s najboljih parcela, kod jednog prerađivača – nije se službeno htjelo obznaniti kojega! – dovezao svaki od članova udruge. Na taj način htjelo se, objašnjeno je, dobiti veću i moguće tržišno zanimljiviju količinu vina od škrleta u jednom profilu. Ovakav iskorak je dokaz zajedništva moslavačkih vinara te je projekcija budućnosti hrvatskog vinogradarstva i vinarstva, kazao je Tomislav Trdenić, predsjednik udruge Škrlet.

Vrlo lijepi objekt turističkog posjeda Moslavačka priča u Maloj Ludini. Dolje: na prezentaciji zajedničkog vina od škrleta vinari koji su sudjelovali u projektu, s njima su Snježana Ožetski, domaćica iz Moslavačke priče, zatim Josip Kraljičković, pročelnik Odjela za poljoprivredu Zagrebačke županije, i Tugomir Majdak iz Ministarstva poljoprivrede

Već 30. studenoga 2019. na lijepom (turistički vrlo atraktivnom!) seoskom imanju Moslavačka priča u Maloj/Velikoj Ludini na susretu nazvanom znanstveno-stručnim skupom Novo ruho škrleta u organizaciji udruge Škrlet, Grada Popovače, Udruge vinogradara i voćara Škrlet, Turističke zajednice Grada Popovače i Sisačko-moslavačke županije, održana je promocija tog zajedničkog vina. Prisutne su pozdravili domaćica Moslavačkih priča Snježana Ožetski, docentica Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo Agronomskog fakulteta i moderatorica programa doc. dr. sc. Zvjezdana Marković, te zamjenik župana Sisačko–moslavačke županije Roman Rosavec.

Zvjezdana Marković doc. dr. sc. sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo Agronomskog fakulteta iz Zagreba, moderatorica u programu prezentacije zajedničkog škrleta

Međutim škrlet je podastrt ne pod oznakom novog mladog vina, kako bi s obzirom na datume bilo logično, nego pod klasičnom etiketom, inače, rekao bih, dizajnerski vrlo uspjelom (autori: Bruketa-Žinić!), usput: za izbor butelje ne bih mogao reći da je uspio jer preteška je i premasivna za u nju napunjeni tip vina.

Rečeno je na skupu da je toga zajedničkog škrleta iz 2019. napunjeno 5000 butelja. Spominjalo se s ponosom i kako ima izgleda da se taj škrlet toči na svečanostima vezanim uz hrvatsko predsjedanje Vijećem EU koje je počelo s Novom godinom, pa u ubrzanom punjenju i promociji već kajem studenoga ima neke logike, ali je pitanje koliko ima i opravdanja u toj brzini naime teško je povjerovati da osobe kojima je na svečanostima vino namijenjeno s obzirom na svoje imovinsko stanje i iskustvo po prijemima nisu probirljive i zahtjevne… Od istaknutog moslavačkog vinogradara/vinara Marka Miklaužića, koji je inače sada i predsjednik novoosnovane udruge vinara Bregovite sjeverozapadne Hrvatske, čuo sam, međutim, da bi se s tim zajedničkim škrletom i dalje izlazilo ovako rano, dakle da je to budućnost škrleta, jer po njegovom iskustvu škrlet se najbolje proda ovako mlad..

Zajednički škrlet: na retro etiketi na kojoj su navedeni vinari-sudionici u projektu nema prezimena Kezele!?

Nisam siguran da je takvo razmišljanje o žurbi s izlaskom na tržište pravi put za škrlet. Na temelju kušanja ovog novog mladog zajedničkog škrleta ne govorim protiv zajedničke vinifikacije grožđa pogotovu kad je probrano ono (naj)bolje, nego govorim o izlasku vina pred potrošača puno puno prije od termina do kojega bi se vinu dopustilo da se razvije i uskladi i onda pokaže u pravoj svjetlosti. Ovo vino po meni svakako je oštećeno uskratom razvoja, uvjeren sam da bi, da ga se pustilo van negdje na proljeće, možda pred Uskrs, pokazalo u sasvim drukčijem, vrlo lijepom sjaju.

Agencija za plaćanje u poljprivredi (APPRR) s datumom 15. svibnja 2019. na popisu sorata prisutnih na teritoriju Hrvatske tek na 65. mjestu spominje škrlet ili ovnek žuti, uz napomenu da se prostire na 73,60 ha površine, a podatak sa tzv. znanstvenog skupa u objektu Moslavačka priča govori kako od ukupno 227 ha vinograda u Sisačko-moslavačkoj županiji škrlet zauzima 76 ha. Marko Miklaužić mi je pak spominjao da bi ukupno škrleta u dijelovima vinogorja Moslavina koji pripadaju Sisačko-moslavačkoj i Zagrebačkoj županiji moglo biti i stotinjak hektara. Po meni, budućnost škrleta trebalo bi graditi ponajrije na sadnji novih vinograda s tom sortom, da se uopće dobije relevantna površina za sirovinu i ozbiljan (unosan) posao sa škrletom. Svakako treba prikladno izabrati terene (ekspozicija, nadmorska visina, tip tla…) za nove vinograde. Saditi gušće po jedinici povšrine da bi se po trsu mogao smanjiti prinos, time se ne gubi na količini ali se povećava kakvoća roda. Možda ne bi bilo loše neke druge sorte a koje se nalaze na boljim pozicijama precijepiti na škrlet, tako bi se dobilo i na vremenu. Za škrlet koji bi nosio znak ZOI rabiti preporučene certificirane klonove. Maksimalno moguće krenuti u prirodi prijateljsku proizvodnju (uzgoj i pri radu u podrumu). Dogovoriti se za početak barem ugrubo oko načina vinifikacije (odvajanje odmah tekućeg dijela od krutoga ili maceracija od eventualno dan ili dva na nešto nižoj ali ne preniskoj temperaturi) i dozrijevanja (samo inoks, odnosno inoks i drvo…, sur lie?, minimalna dužina dozrijevanja…), te oko najranijeg mogućeg i dopušenog izlaska vina na tržište. Na određeni način ujednačiti rad u trsu i u podrumu, napraviti što prije osnovne standarde, detalje se može unijeti i u hodu. Neposredno prije izlaska vina na tržište prirediti internu degustaciju/ocjenjivanje uzoraka da se vidi je li to to, i može li s aspekta udruge ići van kao Škrlet ZOI Moslavina. Ne zadovolji li nečije vino standarde, upozoriti proizvođača za iducu godinu, da se greške/nepodopštine ponove. Vino koje nije u standard I na razini ne smije van pod oznakom Škrlet ZOI Moslavina. U udrugu nove članove primati samo ako se obvežu da će poštovati pravilnik udruge, te potom kontrolirati drže li se svoje riječi ili potpisa. Za uspjeh na tržištu i to ne samo kroz veći broj prodanih boca nego i kroz višu cijenu za buteju, nužno je da škrlet s oznakom ZOI Moslavina organoleoptikom predstavlja Moslavinu u izvornom smislu. Oznake moraju biti ne tek navod na etiketi nego i odraz apelacije, ona je ta koja kvalitetno i autentično prezentira određeno geografsko područje.

Stvar kod kreiranja zajedničkog vina od izabranog ponajboljeg grožđa više proizvođača kako bi se dobila veća količina vina ujednačenog profila dosta je osjetljiva, naime činjenica je da svaki vinogradar i vinar nije podjednako pedantan u trsju i u podrumu, pogotovu i ako mu određeni pravilnik nije za vratom, činjenica je i to da neki proizvođač proizvede bolje grožđe kako zbog bolje pozicije vinograda tako i zbog svog pristupa radu u trsju i zbog nižeg prinosa, a da je teško da će neki proizvođač koji nije toliko pedantan a i nema trsje na nekim ekstra pozicijama proizvesti grožđe istog ranga kvaltete kao onaj prvi. Ovako, u zajedničkom projektu moguće je, barem teoretski, određeno švercanje… Iako je s ovim projektom zajedničkog vina članovima udruge škrlet ostavljena mogućnost da nešto škrleta plasiraju i pod svojom, vlastitom etiketom, pitanje je vremena koliko će dugo vinogradari/vinari koji su u stanju s obzirom na vinogradsku poziciju i svoj rad dobiti vrhunsko grožđe pa i od njega vino htjeti davati svoje bolje grožđe da se miješa s drugime, i moguće slabije kakvoće, naime tim boljima koji zacijelo uspješnije od drugih prodaju svoje vino s vremenom će sve više nedostajati upravo onog najboljeg grožđa za vino koje bi plasirali pod vlastitim imenom i prezimenom, robnom markom i oznakom Škrlet ZOI Moslavina. Još i ova napomena: bit će problema ne bude li se strogo pazilo da se oznaka ZOI dodjeljuje za korištenje u smislu apelacije, a to je da se njena uporaba temelji na od grupe proizvođača usvojenog pravilnika o proizvodnji moslavačkog škrleta a ne samo na tome da je vino kao vino enološki ispravno odnosno bez mana.

Tomislav Voštinić, voditelj vinskog posjeda Voštinić-Klasnić. Od svih proizvođača škrleta jedini on ima paletu etiketa od škrleta koja može pokriti cijeli menu, od pjenušca i mladog vina kao aperitiva preko, zrelog vina, kasne berbe, arhive… Dolje: u podrumu uz inoks posude I bačve iz koji izlaze i crnjaci od merlota, cabernet sauvignona i cabernet franca iz vinograda u Moslavačkom vinogorju i iz trsja što radte u dalmatinskom Nadinu

 VOŠTINIĆ-KLASNIĆ – Jedan od proizvođača vina i član poslovne udruge Škrlet je, kako je već prije navedeno, Tomislav Voštinić iz Ivanić-Grada u Zagrebačkoj županiji. Na brdu Graberje na visini od 190 metara ima vinograd od oko 4,5 hektara, te moderan lijep vinski podrum, s obzirom na koncepciju i izgled očito usmjeren ne samo na produkciju Bakhova nektara nego i prema turizmu. U svoje vinograde puno ulaže, trsje je dao mikorizirati da bi iz dubine tla što bolje koristilo hranu. Iz kooperacijie Voštinić ima i grožđe s oko još četiri hektara. Od tih osam hektara škrlet pokriva šest, a preostala dva vezana su uz merlot, cabernet sauvignon i cabernet franc te syrah iz Nadina kod Benkovca. Voštinić je jedini vinar koji se bavi škrletom i koji ima škrlet u tipologijama što mogu pokriti cijeli menu, konkretno su tu aperitivni pjenušac Škrlet brut (škrlet 85 % i chardonnay 15 %; sad ima 1000 butelja!), zatim škrlet kao novo mlado vino, škrlet 2018 kasnu berbu kao polusuho zrelo vino za uz predjelo, Škrlet 2012 Arhivu (škrlet 80 posto, ostatak graševina moslavačka) kao vino za uz glavno jelo ili za uz meditaciju i uz glazbu, te crnjake Red (me, cs, cf) i Syrah, neka poznija godišta su i iz vinograda u Suzi u Baranji. Mješavinu merlota, cabernet sauvignona, cabernet sauvignona, syraha i crljenka, dijelom od grožđa iz Nadina a dijelom iz Moslavine, nudi u magnumu pod nazivom Fabula 2016. Kaže da godišnje proizvede i bez problema proda 24000 butelja suhih vina te najmanje 1000 butelja vina kasnijih berbi.

Ponuda kod Voštinić-Klasnića: domaći kruh, vanjkuši, domaće pacana pa pečena vratina, vina škrleta u nekoliko različitih tipova i etiketa. U proljetnom i ljetnom razdoblju nude se druženja uz finu domaću papicu i kapljicu te suvremenu gklazbu, od proljeća-ljeta ove godine radit će, uz vinska podrum I trsje,bazen sa šankom, za višestruko osvježenje….

Voštinić se dosta oslanja na turizam, prostor za prijem gostiju i degustacije lijep mu je i s pogledom na trsje. Počeo je nuditi i hranu – tipične i na domaći način pripremljene i prigotovljene namirnice i jela npr. domaću pacanu i u kruhu pečenu vratinu, domaće kobasice, sir s vrhnjem, grah, bučino ulje, domaći kruh… Na platou ispred vinskog podruma priređuje disko večeri uglavnom s hip-hop glazbom tako da su mu gosti pripadnici mlađih generacija koji žele uživati i u vinu, organizira i svojevrsne likovne radionice gdje gosti nastoje olovkom i kičicom stvarati likovne radove na kojima bojama prikazuju svoje osjećaje proizašle iz kušanja nekog Voštinićevog vina (škrlet u raznim varijantama!), sada Tomislav uz vinograd gradi bazen dimenzija 9 X 6 metara sa šankom gdje će se ljeti gosti moći osvježavati kupanjem i degustacijom pjenušaca i mlađeg škrleta, planira, pretežito za žene, večeri uz vina od muškata… a nudi i mogućnost noćenja naime posjeduje kućicu s 18 soba… Domišljati i poduzetni Voštinić veli da mu potporu u tim turističkim aktivnostima uvelike daju Grad Ivanić-Grad I Zagrebačka županija, posebice kroz marketing, te se nada da će za pola godine turizam kod njega biti u punom cvatu.

Od ekipe iz udruge Škrlet u turističkom segmentu vrlo su aktivni Drago Kezele i njegov sin Janko, oni imaju vrlo lijepo gospodarstvo za prihvat gostiju, uz vino vlastite produkcije nude i hranu u svom restoranu, tu su i mogućnosti rekreacije šetnjom i jahanjem (konji su hrvatski posavci) a na raspolaganju su i kućice za noćenje. Drago Kezele pohvalio se da je u posljednjih 12 mjeseci ostvario 3500 noćenja! I obitelj Trdenić uključena je u turizam i ima u planu i širiti se u turističkom smislu. Od zagrebačke udruge G.E.T. Report koja pomno prati vinarije uključene u turizam i svake godine, po ugledu na vodiče Michelin odnosno Gault & Millau nagrađuje zvjezdicama one za koje misli da su to zavrijedile Kezele je prije kratkog vremena primio priznanje s tri zvjezdice, Voštinić te Trdenići Tomislav i Krešimir po dvije, a Miklaužić i Mikša po jednu. ♣

U novu godinu s novim vinskim časopisom

VINUM IN br. 2, SRETNO!

Vinum.In br.2

U novu, 2020. godinu ušli smo s novim vinskim časopisom, riječ je o reviji Vinum.In koju je pokrenula Dijana Grgić. Prvi broj, koji međutim nije stavljen u kioske, izašao je uoči 14. međunarodnog festivala vina i kulinarike Zagreb Vino.com i promocija je održana u zagrebačkom bistròu Fino & Vino što je na Ivanje obilježio (slavio!) godišnjicu rada, a drugi broj, koji jeste krenuo na tržište, i to s cijenom od 39 kuna, promoviran je uoči Badnjaka u restoranu Kajzer(ica) na zagrebačkom Hipodromu, lokalu koji je upravo, kao voditelj, preuzeo znani naš sommelier Mario Meštrović, svojedobno inače vrlo uspješni eno-gastro kormilar velikogoričkog restorana Mon Ami.

Vinum.In br 2, te Dijana Grgić i Mario Meštrović

Ivan Dropuljić – Zagreb Vino.com, te novinari-suradnici Vinum.Ina Ivo Kozarčanin i Tomislav Radić

Moderno prelomljeni i elegantni Vinum.In, za koji je predviđeno da izlazi četiri puta godišnje, u svom izdanju br. 2 sa 112 stranica a što pokriva prosinac 2019. te siječanj i veljaču 2020., između ostaloga donosi: kao temu broja prilog o pjenušcima iz pera našeg znanog (vinskog) novinara Ive Kozarčanina, intervju s dugogodišnjim vinskim piscem Vitomirom Andrićem, prezentaciju vinogorja Komarna kao čarobnog bisera juga Dalmacije, u rubrici Vino na visokoj peti razgovor s istarskom pjenušarkom Anom Peršurić Palčić, Mustafa Topčagić predlaž pak a na izlet u segment craft piva vodi Domagoj Jakopović Ribafish…! ♣

Na badnju večer 2019

HENDRIXOV MOST!

Hey Joe, where are you goin’ with that camera in your hand? I am going to shoot my lady Sava river, messin’ around with the some other men, Hendrix is the name…
Hendrixov most, rijeka Sava, Zagreb, badnja večer 2019.
Nedostajali su Jimijevi gitara i glas…♣

Sajmovi, festivali: Cro Agro 2019

NAGRAĐENI, i PAŽNJE VRIJEDNI

            Snažna prosinačka živost na prostoru Zagrebačkog velesajma: veliki sajam poljoprivrede Cro Agro, s naglaskom na mehanizaciju i opremu za radove na zemlji te na opremu za vinske podrume, manji dio posvećen gotovim prehrambenim proizvodima. Nekih 180 izlagača iz 24 zemlje. Na inicijativu i uz zalaganje Društva agroturističkih novinara Hrvatske bilo je i nagrada, s obznanom – u dvorani Kongresnog centra ZV-a – najboljih proizvođača za 2019. godinu.

Laureatima su proglašeni iz Bakhova sektora Ivo Cibilić iz Potomja u grupi malih vinara, zatim Vlado Krauthaker iz Kutjeva u grupi srednje velikih proizvođača, te Iločki Podrumi iz Iloka u grupi velikih kuća. Kao temelj za taj izbor korištene su ocjene što ih je strukovna degustacijska ocjenjivačka komisija koja Ministarstvu poljoprivrede daje prijedloge koje uzorke plemenite kapljice i pod kojom oznakom kakvoće pustiti na tržište. Cibiliću je trofej donio njegov Dingač 2018, koji tek treba izaći (?!), Krauthakeru, koji, inače, uzgaja 39 sorata vinove loze a na tržište izlazi sa čak 32 etikete, za odličje je poslužilo vino Zelenac Kutjevo izborne berbe prosušenih bobica 2018, dodatno priznanje primio je i za to što je spomenuta strukovna komisija dala tom vinu i najviše bodova na ocjenjivanju), dok su se Iločkim podrumima, za koje je rečeno da su vinska kuća s najviše etiketa vrhunskih vina na tržištu – pa je to bio razlog i za dodatno priznanje, kao snažni asevi pokazali traminci izborne berbe i izborne berbe bobica 2017.

Ostali nagrađeni poljoprivrednici su, po grupama vezanim uz veličinu pogona, Zdravko Kušec iz Kamenice, Marijan Porkulabić iz Prilesja, Branko Horvatinčić iz Gusakovca, Žitar iz Donjeg Miholjca, Salaš iz Marijanaca, za uspješnost u uzgoju krava za mlijeko, zatim Capra Domestica iz Perkovića za uzgoj koza za mlijeko, Pro Lika iz Ličkog Petrovog Sela za uzgoj ovaca za mlijeko, pa Marija Stručić iz Treme i Pero Dulikravić iz Velikog Poganca, Darko Remuš iz Svetg Petra Čvrsteca i Belje Plus iz Mece za uzgoj junadi, onda Miljenko Letoja iz Pavlovca Ravenskog, Tomislav Smoljo iz Sapaca, tvrtka Protein iz Bobote za tov svinja, Mate Tomašević OPG iz Stružana za uzgoj pšenice visoke kakvoće, Zlatko Jelošek iz Beketinaca za uzgoj uljane repice i Ernest Nađ iz Ernestinova za uzgoj soje. Dobitnici su na slici sa čelnikom Društva agrarnih novinara Martinom Vukovićem, inače urednikom-novinarem na Hrvatskom radiju, i s Goranom Beinrauchom, glavnim urednikom Gospodarskog lista.

Na štandu AgroKokota, uz vlasnika Ivicu Kokota su enolog Miodrag Hruškar Enoexpert (lijevo na slici) i specijalist za agronomiju David Gluhić Agroexpert

U halama prepunim strojevima za obradu zemlje te strojevima i opremom za obradu nasada, posebice vinove loze, ali i punima opreme za podrume, osobito se isticala tvrtka Agro Kokot iz Jastrebarskoga. Kuća je to s dugom tradicijom u prodaji svega što treba poljoprivrednicima a posebice vinogradarima i vinarima, opsegom rada dugo je bila relativno malena (ali unatoč tome – jer vodstvo i djelatnici u poslu grizu – izrazito učinkovita!), a sad eto pokazuje golemi dimenzijski napredak i uz PA-Vin čini Jastrebarsko nezaobilaznim središtem za nabavku opreme za rad na zemlji i u podrumu. Jastrebarsko i Plešivica postali su u zadnjih desetak godina pak, s obzirom kvalitetu i na veći broj stilova produkcije jedno od najznačajnijih i najzanimljivijih područja proizvodnje vina u Hrvatskoj. Sad se, s obzirom na restoran Karlo sa chefom Karlom Navojem i na restoran Ivančić koji je bitno podigao kakvoću, ali i na obiteljsko gospodarstvo Robert Braje na kojemu se sjajnim jelima posebno ističe Robertova supruga Sanda, te pogotovu nakon što se ovih dana i službeno otvori fini restoran vođen chefom Bernardom, i preuređeni podrum s vinotekom obitelji Korak, očekuje da se Jastrebarsko i Plešivica (Plešivica curica!) – na pola sata vožnje od Zagreba i na pet minuta vožnje od autoputa Zagreb-Karlovac-more, kako treba razvijaju i napokon razviju i u turističkom segmentu!… ♣

6. WineOS – RADIONICE OSOBITO VRIJEDNE PAŽNJE

            Zavirimo sada malo i u novu godinu: početak 2020. obilježit će šesti po redu WineOS, osječki festival vina, delicija i ugodnog življenja. Dosad najveće izdanje te manifestacije, koja će se održati 10. i 11. siječnja 2020. u dvorani Gradski vrt, ponudit će posjetiteljima brojne novosti i zanimljivosti. Za ovu godinu najavljuju se, uz renomirana imena za izlagačkim punktovima, znatno privlačnije radionice od svih koje su održane do sada, kaže Boris Ocić, iz organizacijske ekipe Wine OS-a.

Autor vinskih radionica ponovno je vinski novinar, pisac i bloger Željko Garmaz. Njegove su vinske priče prethodnih godina privukle mnoge posjetitelje i goste, mahom one izvan Osijeka. U 2020., Garmaz na WineOS-u i opet dovodi brojne vinare i njihove priče iz svih krajeva Hrvatske te susjednih zemalja.

Na nekim radionicama posjetitelji Wine OS-a imat će prigodu iskusiti nešto za ovu manifestaciju potpuno novo: organizator, u suradnji s udrugom Panonski pivarski sindikat, osigurao je dvije radionice o kućnom kuhanju i stilovima piva.

Festivalski program počinje u petak 10. siječnja u 13 sati, pričom o bijelim sortama Dalmacije. Sat vremena kasnije najbolji hrvatski sommelier Siniša Lasan predstavit će vina Hercegovine, a u 15,30 sati predviđeno je upoznavanje s arhivom Davora Zdjelarevića. Od 16,30 bit će predstavljena vinarija Tri oraha, za koju se kaže da je najmističnija i najskuplja vinarija Balkana. Pa da otkrijemo široj javnosti ponešto o njoj: nema vino jeftinije od 60 eura!. Kirurg i ravnatelj KBC Dedinje, Radisav Šćepanović, vlasnik vinarije, za svoja vina kaže da su opasnija od kokaina, a bolja od bensedina! Ovo je njihov prvi i dosad jedini festivalski nastup od osnutka vinarije. Čista ekskluziva! Cabernet sauvignon 2009 (sedam godina u bačvama), Cabernet sauvignon 2010 (šest godina u bačvama), Merlot 2011 (šest godina u bačvama), 500 cuvée (1-8 godina iz 500 različitih bačava), Cabernet sauvignon 2009 i Merlot 2011 (75/25). Moderatori: Radisav Šćepanović i Željko Garmaz.

Mađarska prva vinska liga na okupu: Czaba Malatinski je treći zdesna, ostali su Valer Bock, Suzan Hanauer, Monika Debreczeni, Horst Hummel, Ede Tiffan i Attila Gere. Sasvim lijevo je novinar Zsoltan Gyorffy, glavni urednik vinskog časopisa Pecsi Borozo (suhiucasi)

Slijedi, u 17,30 sati, prezentacija poznatog mađarskog vinara Csabe Malatinskog iz Villanyja, Csaba Malatinszky mađarski je vinski genije za kojega je Caroline Gilby MW svojedobno rekla da u njegovim venama umjesto krvi teče – cabernet franc! Ne sudjeluje na vinskim festivalima i natjecanjima od 2004. godine, u marketing ne ulaže niti kunu, jer ne želi uljepšavati svoju vinsku priču. Jedinstvena prilika svjedočiti ponajboljim svjetskim izdanjima cabernet franca! Noblesse Chardonnay Kúria, Cabernet franc 2003 unfiltered, Kúria cabernet franc 2004, Kúria cabernet franc 2005, Kúria cabernet franc 2006, Kúria cabernet franc 2007, Kúria cabernet franc 2008, Kúria cabernet franc 2009

A u 19 sati počinje radionica o velikim crvenim vinima Makedonije. Najbolji makedonski crnjaci, u najvećoj mjeri vranci, dosegli su svjetski vrh, Ivana Simjanovska, vinska kritičarka, autorica dva makedonska vinska vodiča i pokretačica Skopje Wine Salona, potrudila se donijeti i predstaviti najbolje od najboljeg iz Makedonije, Imperator Vranec – Bovin, Heritage Cabernet sauvignon Grand Reserva – Chateau Kamnik, Vranec Orle 2016 – Venec, Private Reserve Vranec – Stobi, Smolnik Vranec – Popov, Black Diamond Vranec – Imako

_________________

(O vinskoj Makedoniji i vrancu opširno može se pročitati na www.suhiucasi.wordpress.com / Svijet u Casi Kronika – 11. 2019 – Chronicle World in a Glass)

________________

I drugi festivalski dan, subota 11. siječnja, pun je događanja, koja kreću od 13 sati radionicom o pelješkom vinu i kamenicama. Od 15 sati poznati vinski novinar Ivo Kozarčanin predstavlja macerirana bijela vina s Plešivice. Od 16 sati vinski pisac Tomislav Ivanović govorit će o manje poznatim sortama grožđa iz Srbije, a u 17 sati slijedi radionica na kojoj će nazočni imati prigodu kušati raritete iz arhive znanog istarskog vinara Morena Degrassija. Posljednja radionica šestog WineOS-a starta u 18 sati, legenda hrvatskog vinarstva Ivan Enjingi donosi na kušanje svoja vina iz 2003. godine.

Ulaznice za radionice mogu se kupiti u osječkoj vinoteci Vinita. Cijena ulaznica za vinske radionice iznosi 100 kuna, a za pivske je 50 kuna. Na istom će se mjestu prodavati i ulaznice za WineOS po cijeni od 80 kuna. Festival će oba dana biti otvoren za posjetitelje od 15 do 21 sat. Više informacija o festivalu i pratećem programu možete pronaći na Facebooku i na službenoj stranici WineOS-a. ♣

Must go … 2020!

 

            Počelo je prije dosta godina kad znani južnotirolski vinogradar/vinar Alois Lageder više nije htio trpjeti gungulu na Vinitalyju, i odlučio je odmaknuti se od tog sajma te nekako paralelno s njime kod sebe na posjedu Tòr Löwengang & Casòn Hirschprunn u Magréu ili, po njemački, Margreidu organizirati elitnu sajamsku manifestaciju po svojoj mjeri, ideja je bila na poziv okupiti kao izlagače globalno najistaknutija imena iz vinskog svijeta, te imena najpoznatijih pretežito domaćih, čitaj južnotirolskih proizvođača/ponuđača delikatesa, pa i šire znane chefove.

Tenuta Tòr Löwengang: Alois Lageder i Željko Suhadolnik

S imenima priredba je od početka bila u špici, ali opsegom je dugo bila relativno mala, međutim evo u što je prerasla sada: bogme, i glasoviti Merano Wine & Gourmet Festival, koji se održava u prvoj polovici studenoga, dobio je jaki proljetni pandan! Na priredbi Summa u Magreu 18. i 19. travnja 2020. kod Aloisa Lagedera nastupit će sljedeći proizvođači, dovoljno je samo kliknuti mišem po imenu odnosno nazivu i o svakome za koga se to želi saznati ono bitno :

Graf Adelmann, Al di là del Fiume, Ampeleia, Anselmi, Aquila del Torre, Arba Wine Beurer, Bietighöfer, Biserno, Léon Boesch,Maison BoizelIl Borro, Boscarelli, Braida, Buccia Nera, Clemens Busch, Pietro Caciorgna, Caggio Ipsus, Caiarossa, Marinella Camerani, Carleone,
Il Carnasciale, Cavalleri, Pio Cesare, Chateau Chambert, Chateau Changyu, Moser XV, M. Chapoutier, Chiamami quando piove – Valori Continuum, Corte d’Aibo,,Cos Costanti, Duemani, Fabbrica Pienza, Fiorano, Chateau Fonroque, Foradori, Nino Franco, Fritsch, Geyerhof, Ghizzano,
Gilvesy, Schloss Gobelsburg, Marchesi di Grésy, Guado al Tasso, Heitlinger, Iconic Wineries of British Columbia, Frank John, Jurtschitsch, Kaufmann, Krasna hora, Alois Lageder, Maso Martis, Chateau Mazeyres, Monteverro, Montevertine, Musella, Comtes von Neipperg, Niepoort, Nittardi, Anita und Hans Nittnaus, Ognissole, Bernhard Ott, Papiano, Petrolo, Pian dell’Orino, F.X. Pichler, Pichler-Krutzler, Podernuovo A Palazzone, Poggio Cagnano, Poggio Nibbiale, Pol Roger,
Potentino, Prima Pietra, Les Quelles Raen, La Raia – Cucco, Ökonomierat Rebholz, Reisetbauer, Sada, Salicutti, Prinz Salm, Salomon, Sander, Luciano Sandrone, Sanoner, La Sansonina, Schubert Wines, Rosi Schuster, Serra San Martino, Le Sincette, Stigler, Clemens Strobl, Taittinger, De Tarczal, Tarlant, Tement, Terre Nere, Terroir al Límit, Erwin Tinhof, Tormaresca, Torre degli Alberi, Oliviero Toscani, Castello del Trebbio, Umathum, Valgiano, Velich, – Moric, Villa Santo Stefano, Vistorta, Nik Weis, von Winning, Zahel, Zähringer, Herbert, Zillinger, Zwölberich ♣

_______________________________________________

Iskrena jela ⦁ Gostu, vinu & džepu prijateljski pristup

Genuine meals ⦁ Guest, wine & pocket friendly approach

Inventivni šef kuhinje & iskusni kompetentni sommelier ⦁ Inventive chef & experienced competent sommelier

Mogućnost organizacije posebnih degustacija pomno i tematski izabranih vina, odnosno degustacija dobitne kombinacije vina i jela ◾ Possible specially organised tastings of chosen particular wines, and tastings of the combination of chosen wines with appropriate food

Fino & vino; Kaptol 10, Zagreb – Hrvatska; Tel: +385 1 484 5336; e-mail: finoivino.zagreb@gmail.com ; www.finoivino.com ; Radno vrijeme/ Opening hours: pon-sub / mon-sat 12-23

__________________________________________

SIMEI 2019, Milano

SVIJET ŽENA U VINU!

            Uh, kakve li kombinacije: Žene u vinu, Žene o vinu, Women on Wine, The Women of Wine Worldwide! Muškarce već vidim kako se koprcaju u vinu, ali žene u vinu sjajno plivaju. Nešto što je još odavna osmišljeno za užitak pa se pretvorilo i u jak turistički magnet ali i nešto što lako i prijeđe rub na onu drugu stranu, žene s umijećem koriste i u kulturalne i poslovne svrhe. Prije kratkog vremena u Milanu je, za vrijeme znanog sajma opreme SIMEI, održan susret udruga žena u vinu iz cijeloga svijeta, cilj je bio ne tek zajedničko guštanje uz čašicu nego stvaranje jake, utjecajne međunarodne mreže koja bi pridonosila širenju kulture vina, pogotovu propagandi odgovorne konzumacije vina, turizmu na bazi vina a i s obzirom da se radi o mediju jako dragom muškarcima, i podizanju opće svijesti o ulozi žena i važnosti žene u svijetu, na kraju krajeva ali i ne manje važno, širenju kontakata i prijateljstava, razmjene iskustava.

Žene u vinu – predstavnice iz cijelog svijeta na susretu u Milanu

Naše Sanja Muzaferija i Suzana Zovko WoW u društvu s Donatellom Cinelli Colombini, čelnicom talijanske udruge Le donne del vino

Planirane aktivnosti sljedeće su: tješnje povezivanje članica svih zemalja, pomaganje članicama u stvaranju kontakata s predstavnicima ne samo vinske industrije u drugim zemljama nego i s predstavnicima turističkih organizacija i raznih poslovnih institucija, razmjena informacija kako iz svijeta vina tako i iz drugih područja života od zajedničkog interesa, lakši pristup konferencijama i tečajevima s edukacijskom notom.

Administrativno sjedište i referentno mjesto za koordinaciju, razmjenu informacija bit će kod udruge Le Donne del Vino u Milanu, Via San Vittore al Tetro no 3, rekla je Donatella Cinelli Colombini inače iz Montalcina u Toscani, vlasnica vinske kuće za proizvodnju brunella Casato prime Donne. Iz Hrvatske je na sastanku u Milanu sudjelovala udruga Women on Wine, s predstavnicama Sanjom Muzaferojom, predsjednicom WoW-a, i glavnom enologinjom podruma Belje Suzanom Zovkom. Evo i drugih sudionica:

A.MU.VA – Susana Hemsy; THE FABULOUS LADIES’ WINE SOCIETY – Jane Thomson; 11 Frauen und ihre Weine – Heidi Schroeck (Austrija); MUV Chile – Nadia Parra Monroe; FEMMES DE VIN – Melanie Pfister; BAIA’S WINE – Tamara Gvaladze; VINISSIMA – Stefanie Dreissigacker; Women in Wine – Nicola Grandorge; Las Damas del Pisco – Gladys Torres Urday; Wonder Women Of Wine – Rania Zayyat. ♣

Za kraj 2019. i početak 2020: sučeljavanje

VEŠ-MAŠINA, NAŽALOST – BEZ DETERDŽENTA!

            Famozno sučeljavanje kandidata za novog predsjednika Hrvatske. Televizor je tih posljednjih i, po nekima, najveselijih dana u godini postao obična perilica prljavog rublja. Nažalost, perilica – bez derdženta… ♣

________________________________________

pijte razborito – odgovorno – trijezno • drink wisely – responsibly – soberly  

POTROŠAČKI PUTOKAZ

VODIČ ZA PAMETNU KUPNJU / HINTS TO THE SMART PURCHASE

LEGENDA 

Veliki grozd, Šampion/Big Grape, Champion99 – 100 (ili or: 19,9 – 20 / 4,9 – 5,0) bodova/pts = Sjajno! Upečatljivo! Jedinstveno! Višeslojno, precizno i visokokarakterno, živo, zrelo, puno i snažno, skladno i elegantno, s dugačkim završetkom / Brilliant! Impressive! Unique! Multilayered, precise and with high character, very alive, mature, full(bodied), harmonious and elegant, with a long finish,

♣ ♣ ♣ ♣ ♣ – Velika zlatna odnosno platinasta medalja/Great gold medal = Platinum medal 95 – 98 (19,5 – 19,8 / 4,5 – 4,8) = Odlično, visoko karakterno, živo, zrelo, elegantno, klasično veliko vino / Excellent, with much character, very alive, mature, fullbodied, classic elegant great wine, long finish.

♣ ♣ ♣ ♣ – Zlatna medalja/Gold medal90 – 94 (18,6 – 19,4 / 4,0 – 4,4) bodova = Izvrsno, kompleksno, uzbudljivo, živo, zrelo, profinjeno vino, s vrlo izraženima osobnošću i stilom / Outstanding, complex, exciting, alive and mature, very refined, with high style and quite a big personality.

♣ ♣ ♣ Srebrna medalja/Silver medal85 – 89 (17,5 – 18,5 / 3,0 – 3,9) = Osobito dobro i tipično, složeno, moguće i s izgledima da se i još razvije, za ipak nešto zahtjevniji ukus / very good and typical, complex, with chances to develop even more, still for somewhat exigent consumer

♣ ♣ 80 – 84 (15,5 – 17,4 / 2,1 – 2,9) = Korektno, može biti sortno prepoznatljivo i stilom definirano, bez neke uzbudljivosti / Correct, may be varietal recognizable and in a certain determinated style, but not exciting.

7179 (11,0 – 15,4 / 1,1 – 2,0) = Obično, prosječno, jednostavno, bez vrlina i nekih značajnijih, prejakih mana.. Moguće ponešto grubo, i/ili načeto umorom pa i na silaznoj putanji, eventualno još prihvatljivo za ležernu uporabu / Average, ordinary, with no virtues and no significant to strong flaws, eventually still acceptable for everyday use

 Ispod/under 71 ( 11,0 / 1,0) = Nisko-prosječno, najbolje izbjegavati / low average, best to avoid.

⇑ – trošiti • ⇗ – trošiti ili još čuvati •   ⇒ – čuvati • – trošiti svakako uz hranu

HRVATSKA CROATIA

Bregoviti sjeverozapad / Hilly northwest

♣ ♣ ♣ ♣  (pc/pp: M – L) SAUVIGNON BLANC 2018 – DAMIR DRAGO REŽEK ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Plešivica ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina /slope • sorta/variety: sauvignon blanc PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova /selection of the grapes ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: loire • 0,75 lit   OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Plešivica ZOI • suho/dry • 14,0 vol% DIZAJN/DESIGN: estetski jako dobro – jednostavno /from the points of esthetics very good – simple • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: kompleksno, sortno tipično, elegantno, vrlo dobroga tijela, u ustima traje. Kristalno bistre žućkaste boje sa zelenkastom nijansom, miris lijepo izražen ali ne i napadački, pun i trajan, s notama slatke jabuke, začinskog bilja, usta topla, mekana, fino zaobljena, s nastavkom aromatike iz mirisa, okus slastan ali i slankast, s vrlo dobrom kiselosti, živ, struktura čvrsta. Vino koje ima život pred sobom / complex, varietal typical, dense and strong but elegant. Very good body, long finish. On the nose expressive, nice, full and persistent, not vulgar as many sauvignons can be, with notes of sweet apple, spicy herbs. In the mouth rounded, sapid, fine acidity, somewhat creamy, long lasting finish ■ SERVIS: ⇗ •  13-14 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bordeau….

♣ ♣ (♣) (mpc/pp: M) RAJNSKI RIZLING 2018 – Krešimir REŽEK ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Plešivica ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina /slope • sorta/variety: rizling rajnski  ■ BOCA/BOTTLE: 0,75 lit OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Plešivica – kvalitetno s kzp. • suho/dry • 12,5 vol% DIZAJN/DESIGN: uredno/OK VINO je/WINE is: mekano, dotjerano, lijepo pitko, s blago iskazanim sortnm miriom, u ustima živahno, skladno, dosta solidnog tijela i solidne trajnosti/ smooth, nice drinking,, with the discreet riesling notes on the nose, in the mouth vivid, rounded, good structure, ■ SERVIS: ⇑ • 12 ̊C • čaša/glass: srednja/medium – tip/type: rhine….

♣ ♣ ♣ (♣) (mpc/pp: L-XL) PINOT CRNI 2017 – DAMIR DRAGO REŽEK ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Plešivica ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina/slope • sorta/variety: pinot crni PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova/selection of the best grapes • dozrijevanje/maturation: drvo/wood ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bourgogne • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: à la DIAM OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Plešivica ZOI • suho/dry • 13,5 vol% DIZAJN/DESIGN: estetski jako dobro – jednostavno/from the points of esthetics very good – simple • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: složeno, toplo, dotjerano, s odlično uklopljenim drvom, na prvu loptu djeluje nježno, ali je zapravo, poslije se pokaže, vrlo čvrsto. Na nosu je s fino izraženom voćnosti prema koštićavom crvenom voću te s finom herbalnom nijansom koja pridonosi zanimljivosti. U ustima se spomenute voćnost te fenolna nit – rekao bih ne od drveta bačve nego od vlastite pokožice i koštice – nastavljaju. Tanin je dobro pripitomljen tako da je vino lijepo zaobljeno, elegantno je, tijelom vrlo dobro, solidne trajnosti / complex, warm, with fine incorporated wood. At first moment is leaving the impression of docility, gracility, but afterwards showing the firmness. On the nose nice red stone fruit and a tiny herbal line making it more interesting. In the mouth the fruiteness and the phenolic touch are continuing to show up. Tannin is well tamed so the wine iz rounded, elegant, very good body, solid persistence ■ SERVIS: ⇗ • 18 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bourgogne

♣ ♣ ♣ (♣) (mpc/pp: L) PINOT NOIR 2016 limited edition – Drago KURTALJ ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Plešivica ■ VINOGRAD/VINEYARD: Hrvojka • kosina/slope 45 % • nadmorska visina/altitude: cca 300 m • sorta/variety: pinot noir • berba/harvest: kasnija, u trećoj dekadi / a bit later than usual, in the 3rd decade – selekcija grozdova/ selection of grapes PODRUM/CELLAR, vinifikacija/vinification: maceracija i fermentacija u drvenim kacama /fermentation and maceration in open wooden cascs • dozrijevanje/maturation: bačvica, nova i rabljena/small casc (barrique), new and used ones: 1 godina/year • na finom kvascu /on the fine lees • poslije još u boci/after the wood, in the bottle: 1 godina/year ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bourgogne • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Plešivoica ZOI • suho/dry • 12,8 vol%, DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški jako dobro /from the points of esthetics and marketing very good VINO je/WINE is: zrelo, kompleksno, skladno, na kolosijeku elegancije, dobrog je tijela, za trošiti sada. Rubinsko s nijansama granatnoga, diskretno na nosu, s voćnošću – u pravcu crvenih koštićavih plodova – prepliću se note od dozrijevanja u drvu i note vremena (ta ipak su vinu tri pune godine!) ali ne i starine! U ustima vino je mekano, zaobljeno, slankasto, i solidne je trajnosti / mature, complex, harmonious, with a certain elegance too, very good body, to drink now. Ruby with the grenat nuances, discreet on te nose, showing fruiteness in the direction of red stone fruit, wood good incorporated. In the mouth rounded, sapid, quite long finish ■ SERVIS: ⇑ • • 16 – 18 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bourgogne

Pjenušci / Sparklings

♣ ♣ ♣ ♣ (mpc/pp: L-XL) CUVÉE PRESTIGE 2013 extra brut – KURTALJ ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Plešivica ■ VINOGRAD/VINEYARD, kosina /slope • nadmorska visina/altitude: cca 300 m • sorta/variety: chardonnay 80%, pinot crni 20 % PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova /selection of the grapes • vinifikacija/vinification: fermentacija u inoksu /fermentation in stainless steel • dozrijevanje baznog vina /maturation base wine: velika bačva/big barrel: 2 mjeseca/months • na kvascu/on the lees PJENUŠCI, metoda/SPARKLINGS, method: klasična/classical (champenoise) • u boci na kvascu, prije degoržiranja/in the bottle on the lees before degorging: 52 mjeseci/months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: champagne • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Plešivica ZOI – vrhunsko pjenušavo/premium sparkling • extra brut • 12,8 vol%, RS 3 g/l DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški jako dobro – moderno, razigrano /from the points of esthetics and marketing very good – modern • čitljivo/legible: dobro /good VINO je/WINE is: vrlo živo, svježe, kompleksno, elegantno, čvrste strukture, u ustima traje. Kristalne zlaćane boje, s finim složenim mirisom u kojemu se voćnost (rekao bih: kruška) lijepo miješa s koricom kruha i briošem, perlanje izvrsno. Usta slana, mineralna, peckava / very vivid, fresh, complex and elegant, firm structure, long lasting fnish. Crystal slightly golden colour, fine expressed nose with the fruiteness (pear?) mixing in harmony with the bread crust and brioche, effervescence excellent. Mouth sapid, salty, mineral ■ SERVIS: ⇗ • • 10 -12 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: champagne….

Dalmacija

♣ ♣ ♣ (♣) (mpc/pp: L – XL) POSTUP 2016 – MIKULIĆ ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Pelješac ■ VINOGRAD/VINEYARD: Postup • kosina/slope • sorta/variety: plavac mali ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: kopija/copy of DIAM OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI Srednja i Južna Dalmacija • suho/dry • 14,0 vol% DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški ne baš motivirajuće za kupovinu/from the points of esthetics and marketing not motivating VINO je/WINE is: složeno, puno u nosu i u ustima, tipičan plavac. Nešto svjetlije međutim još uvijek dovoljno tamne rubinske boje s nijansom granata, s diskretnim postojanim mirisom s notom suhe šljive i sugestijom orašastog voća. U ustima toplo, dobro zaobljeno, živo, puno, tanin solidno pripitomljen. Tijelo vrlo dobro, završetak dosta dugačak. Retronazalno javlja se badem… /complex, rich on the nose and in the mouth, typical plavac. Nice ruby-grenat, not to dark, nose is descreet but steady, suggesting dried plum and some nut-fruit such as wallnut and mandle. In the mouth warm, fullbodied, well rounded since tannin is well adomesticated, finish quite long, restronasaly – mandle nuance ■ SERVIS: ⇗ • 18 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bordeaux

♣ ♣ ♣ (♣) (mpc/pp: XL)  PLAVAC IVAN DOLAC 2010 – BADEL 1862 ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Hvar ■ VINOGRAD/VINEYARD: Ivan Dolac • kosina/slope • nadmorska visina/altitude:  50 – 350  m • ekspozicija/exposition;  južna/south • tlo/soil:  krševito pomiješano sa zemljom / poor, with much stones  • sorta/variety: plavac mali • loze stare/vines old: 40 – 50 godina/years • gustoća nasada/plantation density:  6000 – 7000 loza/ha  • uzgojni oblik/training system: en gobelet • pristup u trsju/approach in the vineyard:  prirodi prijateljski / nature friendly one • berba/harvest: redovna/regular one PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova/selection of the best grapes • vinifikacija/vinification: fermentacija u inoksu/fermentation in stainless steel • dozrijevanje/maturation: inoks/stainless steel ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL:   vrhunsko s kzp – eko • suho/dry • 14,5 vol%, DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški jako dobro/from the points of esthetics and  marketing very good • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is:  kompleksno, zrelo, ima karakter, dotjerano i elegantno, u ustima solidno traje. Tamnije ali providne rubinske boje s granatnom nijansom, diskretno na nosu, bouquet u znaku suhe šljive, začinskog bilja, borovih iglica u tragu, nijansi tamne čokolade i dima. Usta se aromatski nastavljaju na nos, zaobljena su, mekana, tanin nazočan ali odlično je ispeglan,. Osjeća se kao da vino počinje gubiti dah/complex, mature, with character, elegant, good to very good body, relatively long finish. Grenat in colour, on the nose quite discreet, bouquet in the sign of dried plum, mediterranean herbs, nuance of dark chocolate and smoke. Rounded in themouth,tannin well tamed. It seems as if the wine is slowly beginning to loose the breath  ■ SERVIS:  ⇑ • poslužiti na/ serve on 16 – 18  ̊C – bilo bi poželjno dekantirati 1,5 h – 2 h prije konzumacije / recommended: decantation 1,5 – 2 h before serving the wine • čaša/glass: velika/big one  –  tip/type: bordeaux♣ ♣ ♣ (♣) (mpc/pp: L – XL) L’AMOUR 2016 – MATKOVIĆ ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Pelješac ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: marselan ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit   OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: suho/dry • 14,0 vol% DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški dobro – simpatično/from the points of esthetics and marketing good • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: složeno, živo, dotjerano, lijepo pitko, vrlo dobra tijela, u ustima traje. Vrlo tamne gotovo neprobojne živahne rubinske boje, s dosta suza na stijenkama čaše. Mirisom diskretno ali postojano, na nosu puno, u pravcu tamnog koštićavog i bobičastog voća, prisutna i nit šipka (nar). Usta živahna, voćni segment dolazi do izražaja, fina kiselost lijepo je poduprta nijansom slanoga. Okus je dobro zaokružen, prisutnost tanina se osjeti ali je on dobro obuzdan. Retronazalno; blagi štih začina-mirodija, jako dobro uklopljeno / complex, elaborated, nicely drinkable, very good body, fine finish. Very dark ruby, on the nose discreet but steady, suggesting dark berry an stone fruit, even a bit the pomegranat. In the mouth vivid, fruiteness on the palate also present in a way, good acidity supported well by certain saltiness. Tannin present, but well tamed. Retro: light spiceness, well incorporated ■ SERVIS: ⇗ • 18 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bordeaux

♣ ♣ ♣  (mpc/pp: L) BABIĆ 2017 organic – TESTAMENT WINERY ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Sjeverna Dalmacija ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: babić ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI Sjeverna Dalmacija – organic • suho/dry • 13,5 vol% • nefiltrirano/unfiltered DIZAJN/DESIGN: uredno/OK VINO je/WINE is: Dotjerano, živahno, ugodno, lijepo pitko. Tamne rubinske boje, s diskretnim mirisom na tamno bobičasto i koštićavo voće, malo i na orašasto voće. U ustima skladno, dosta mekano, zaobljeno toplo, vrlo dobra tijela, dosta dugačke trajnosti/Vivid, nice drinkable. Dark ruby, discreet nose towards blue berry and stone fruit, hint of the nutty fruit (mandel) too. In the mouth harmonious, rounded, warm, very good body, quite a long finish ■ SERVIS: ⇗ • 16-18 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bordeaux

♣ ♣ ♣  (mpc/pp: L-XL) BABIĆ TEMPLAR AURUM 2016 – LIVAIĆ ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Sjeverna Dalmacija, vinogorje Pirovac-Skradin ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: babić ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: aglomerirani OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI Sjeverna Dalmacja • suho/dry • 14,5 vol% DIZAJN/DESIGN: uredno/ OK VINO je/WINE is: kompleksno, toplo, živo, voćnost obogaćena mirodijskim nitima, Tamni neprobojni rubin s blagom granatnom nijansom, nos diskretan, donekle na prosušeno tamno-crveno koštićavo voće, nit mliječne čokolade. U ustima slankasto, s dobrom kiselosti, lijepo zaobljeno, donekle kremasto, retronazalno otkriva trag orašastog voća (badem) te, sasvim blago, cimeta i vanilije, tijelo dosta snažno, trošiti svakako uz jelo /complex, warm, vivid, fruiteness tied to the mature and a bit dried dark stone fruit, nuance of milk chocolate. In the mouth sapid, with a good acidity, rounded, somewhat creamy, retronasal sensation with traces of mandle, cinamon, vanilla. Fullbodied. Drink with food ■ SERVIS: ⇗ • 18 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bordeaux

Istra & Kvarner

♣ ♣ ♣  (mpc/pp: M) MALVAZIJA ISTARSKA 2018 – VALENTA ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Hrvatska Istra /Centralna Istra ■ VINOGRAD/VINEYARD: Kaldir • kosina/slope • sorta/variety: malvazija istarska ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: à la DIAM OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI Hrvatska Istra – kzp • suho/dry • 13,0 vol% DIZAJN/DESIGN: uredno/ OK • čitljivo/legible: dobro / good VINO je/WINE is: kristalno bistro, svijetlo-žućkasto (slamnati tonovi), s dobro iskazanim i postojanim mirisom prema suhom bijelom voću i orašastim plodovima, ali i kamenu, u ustima slano, mineralno, vrlo dobre kičme, živo, svježe, uvjerljivije nego na nosu / crystal clear, light yellow in colour, with quite a lasting nose towards the white stone fruit, nuts and a stone, in the mouth sapid, salty, mineral, very good backbone, vivid, good finish ■ SERVIS: ⇗ • 12 ̊C • čaša/glass: srednja/medium – tip/type: bordeaux

♣ ♣ ♣ (mpc/pp: M-L) MALVAZIJA ISTARSKA 2018 – CORONICA ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Hrvatska Istra, Zapadna Istra, Umag ■ VINOGRAD/VINEYARD: tlo/soil: crvenica/red soil • sorta/variety: malvazija istarska pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski (organski)/nature friendly (organic) • berba/harvest: redovna/normal PODRUM/CELLAR, vinifikacija/vinification: u inoksu – in stainless steel • dozrijevanje/maturation: inoks/stainless steel ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI Hrvatska Istra • suho/dry • 13,0 vol% DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški dobro – jednostavno/from the points of esthetics and marketing good – simple • čitljivo/legible: dobro VINO je/WINE is: višeslojno, zanimljivo, žive svijetle slamnato-žućkaste boje, na nosu diskretno, miris zreo, i kao da se već pomalo predaje vremenu, upućuje na zrelo bijelo koštićavo voće, pomalo i na orašasto voće (badem), dojam je i aromatičnog bilja u tragovima. U ustima zaobljeno, mekano, slankasto i, rekao bih, s nešto izraženijom kiselosti nego što su druge malvazije (što mu dobro dođe!), tijelom dobro do vrlo dobro, u ustima solidno traje/multilayered, interesting, light yellow straw in colour, discreet on the nose, bouquet mature and as if it is somewhat surrendering to the time, suggesting some mature white stone fruit, some nut fruit (mandle?), hints of aromatic herbs in traces. In the mouth rounded, salty, acidity pronounced a bit more than in other malvasias (what is good!), body good to very good, quite long finish. ■ SERVIS: ⇑ • 10 ̊C • čaša/glass: srednja/medium – tip/type: bordeaux

♣ ♣ ♣  (mpc/pp: L) MALVAZIJA 2018 Baracija – CLAI ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Hrvatska Istra ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: malvazija istarskapristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski (organski)/nature friendly (organic,) • berba/harvest: redovna ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bourgogne • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: à la DIAM OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: kvalitetno s kzp. • eco certification • suho/dry • 14,0 vol% DIZAJN/DESIGN: OK, • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: malo u starinskom štihu, dojam blage maceracije, punije slamnato-žuto, nos solidne jačine, malo na prosušeno voće, orašasto voće, usta lijepo zaobljena, živa, uvjerljivija od nosa, tijelo snažno, u ustima traje / remembering the old style winemaking, impression of certan (not orange!) maceration, yellow straw colour, on the nose relatively intense, showing some dried white stone fruit, some nut fruit. In the mouth vivid and more convincing than on the nose, well rounded, full bodied, finish pretty long ■ SERVIS: ⇑ • 12 ̊C • čaša/glass: srednja/medium – tip/type: bordeaux

♣ ♣ ♣ ♣ (mpc/pp: L) MERLOT 2016 Festigia – AGROLAGUNA ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Hrvatska Istra-Zapadna Istra ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: merlot PODRUM/CELLAR, dozrijevanje/maturation: bačvica/small casc (barrique) ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Hrvatska Istra-Zapadna Istra – vrhunsko s kzp • suho/dry • 14,0 vol%, DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški jako dobro, bogato /from the points of esthetics and marketing very good, rich • čitljivo/legible: dobro /good VINO je/WINE is: profinjeno, zrelo, kompleksno, s dovoljno voćnosti i sa suptilno uklopljenim drvom, puno, toplo a istodobno i izvrsno pitko. Tamnije rubinske boje s nijansom granatne, na nosu lijepo izraženo, u pravcu tamnog bobičastog i koštićavog voća, popunu daju fine začinske note od boravka u bačvici ali i note razvoja kroz godine. U ustima mekano, zaobljeno, mirodijske niti javljaju se i retronazalno. Tijelo vrlo dobro, trajnost dugačka / Fine, mature, complex, with enough fruiteness and with the subtle incorporated wood. Full, warm but at the same time nice drinkable. Dark ruby-grenat, good expression on the nose, towards the dark berry and stone fruit, enrichment coming by the slightly spicy notes from the barrel and notes developed through the time. In the mouth rounded, slightly spicy nuances again, retronasaly, Very good body, long finish ■ SERVIS: ⇗ • 18 C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bordeaux ♣ ♣ ♣ ♣ ♣  (mpc/pp: XXL) GRABAR 2016 – CORONICA ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Hrvatska Istra, zapadna Istra, Umag • grožđe isključivo vlastito / grapes only from the own vineyard ■ VINOGRAD/VINEYARD: Boscogrando parcela Grabar • ravnica-blago valovito/plain • nadmorska visina/altitude: 60 – 70 m • tlo/soil: duboka crvenica, bogata željezom i drugim mineralima/deep red soil, rich in iron and other minerals • sorta/variety: cabernet sauvignon & merlot • gustoća nasada/plantation density: 6250 loza-vines/ha • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski(organski)/nature friendly (organic) • berba/harvest: nešto kasnija od redovne (kraj rujna-početak listopada) selekcija grozdova za liniju Gran/a bit later than normal (end of september-beginning october) – selection of grapes for the line Gran PODRUM/CELLAR, vinifikacija/vinification: fermentacija i malolaktika u inoksu – vrenje tri tjedna, tekući dio na kožici ukupno pet mjeseci/fermentation and malolactic in stainless steel – the liquid part on the skins in total five months • dozrijevanje/maturation: drvo/wood – bačave/cascs 600 lit & velike bačve/ big barrels 2600 lit • 2,5 godine/years • poslije drva još neko vrijeme u butelji, intencija je malo-pomalo dosegnuti jednu godinu butelje/after the wood certain time in the bottle, intention is to reach one year of bottle before the exit to the market ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI Hrvatska Istra (Zapadna Istra) • suho/dry • 14,0 vol% ■ PROIZVEDENO/PRODUCED: 3230 butelja/bottles DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški jako dobro /from the points of esthetics and marketing very good • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: višeslojno, s visoko izraženim karakterom, dotjerano i elegantno. Odličan primjer kako bordoški cabernet i merlot, rašireni svuda po svijetu, ne moraju uvijek i biti baš na bordoškom kolosijeku, naime u ovome vinu sorte se lijepo prepoznaju ali tlo (crvenica, bogata mineralima), obrada trsja, rad u podrumu od vinifikacije preko njege do punjenja rekli su svoje na način da maksimalno afirmiraju Istru kao područje rođenja vina. Vino lijepo pokazuje vrlo živahnu voćnost, u pravcu tamnog bobičastog voća, blagi fenolni štih svojstven cabernetu, osjeti se sanoviti začinski štih koji kao da malo upućuje na borove iglice, drvo se ni na koji način (tanin, prženo, vanilija) ne nameće i ne ukalupljuje vino u znane klišeje. Usta voćno svježa, lijepo zaobljena, struktura i tijelo vrlo dobri, trajnost u ustima dugačka / multilayered, with character, refined and elegant. Example of how the bordeaux cabernet and merlot are not necessarily always bordeaux (sometimes also boredeaux) style wines, this wine with nice and vivid fruiteness and pronounced minerality is showing the istrian face of the marriage of these two french varieties. Dark in colour, typical fruiteness – dark berry fruit, nice phoenolic touch of the cabernet, spice herbs, pin, wood very discreet, contributing to the complexity and richness ■ SERVIS: ⇗ • 18 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bordeaux

♣ ♣ ♣ ♣ ♣ (mpc/pp: XXL) GRAN TERAN 2016 – CORONICA ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Hrvatska Istra, zapadna Istra, Umag • grožđe isključivo vlastito / grapes only from the own vineyard ■ VINOGRAD/VINEYARD: Boscogrando • ravnica-blago valovito/plain • nadmorska visina/altitude: 60 – 70 m • tlo/soil: duboka crvenica, bogata željezom i drugim mineralima/deep red soil, rich in iron and other minerals • sorta/variety: teran • gustoća nasada/plantation density: cca 6250 loza-vines/ha • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski (organski)/nature friendly (organic) • berba/harvest: nešto kasnija od redovne (početak listopada) selekcija grozdova za liniju Gran/a bit later than normal (beginning of october) – selection of grapes for the line Gran PODRUM/CELLAR, vinifikacija/vinification: fermentacija i malolaktika u inoksu – vrenje tri tjedna, tekući dio na kožici ukupno pet mjeseci/fermentation and malolactic in stainless steel – the liquid part on the skins in total five months • dozrijevanje/maturation: drvo/wood – od bačava od 600 lit do velikih bačava od 2600 lit/from the cascs of 600 lit to the big barrels of 2600 lit • 2,5 godine/years • poslije drva još neko vrijeme u butelji, intencija je malo-pomalo dosegnuti jednu godinu butelje/after the wood some time in the bottle, intention is to reach one year of bottle before the exit to the market ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI Hrvatska Istra (Zapadna Istra) • suho/dry • 14,0 vol% ■ PROIZVEDENO/PRODUCED: 7950 butelja/bottles DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški jako dobro /from the points of esthetics and marketing very good • čitljivo/legible: dobro VINO je/WINE is: izvanredna interpretacija terana, vrlo kompleksno, s karakterom, dotjerano, elegantno. Tamne (gotovo) neprobojne rubinske boje, lijepo iskazano na nosu, s dosta voćnosti – zrelo tamno bobičasto voće, boravak u drvu, koje je odlično uklopljeno, dao je svoj doprinos na najbolji način, U ustima zaobljeno, dobro pripitomljenog tanina, s dobrom kiselosti s time da je međuigra tanina i kiselina koja zna nerijetko biti problematična ovdje besprijekorna. Tijelom vrlo dobro, zavšetak dugačak / perfect interpretation of the istrian variety teran. Very complex, with character, elabor<ated, eklegant. Dark ruby, nice nose, fine fruiteness – mature dark berry fruit, wood ageing result very fine. In the mouth rounded, tannin tamed, acidity appropriate, interplay between the tannin and acidity excellent. Very good structure, long finish ■ SERVIS: ⇗ • 18 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bordeaux

♣ ♣ ♣ (mpc/pp: L) TERAN TERRE DI PARADISO 2017 – VALENTA ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Hrvatska Istra, Središnja Istra ■ VINOGRAD/VINEYARD: Kaldir • kosina /slope • sorta/variety: teran PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova/selection of grapes ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: – • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork   OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI Hrvatska istra  • suho/dry • 14,0 vol% DIZAJN/DESIGN: OK • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: Ambicioznije rađeni teran, sortno raspoznatljiv, u ustima donekle grub. Pokazuje voćne arome ali i fenolne niti. U ustima djeluje kao moćno i puno, toplo, tanin se osjeti, između njega i kiselina međuigra nije idealna. Tijelo vrlo dobro./ Teran created with ambition, varietaly recognizable, somewhat rough in the mouth. Fruiteness ok, phenolic note present. The interplay tanin-acidity not ideal. Body very good. ■ SERVIS: ⇗ • (poslužiti s krepkijim,rustikalnim jelima) • 18 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bordeaux

♣ ♣ ♣ (mpc/pp: L) REFOŠK 2018 Baracija – CLAI ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Hrvatska Istra ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: refošk • loze mlade/vines young • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski/nature friendly ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bourgogne • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: à la DIAM   OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: kvalitetno vino s kzp / quality wine with controlled origin • suho/dry • 14,0 vol% DIZAJN/DESIGN: OK • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: Uredno, čisto, lijepo pitko, nekompicirano, na kolosijeku sorte. Tamnije rubinske boije, s iskazanom voćnosti na nosu, miris ide u pravcu koštićavg i jadičastog tamnog voća,. U ustima lijpo zaobljeno, skladno, toplo, tijelom dobro do vrlo dobro,/ Nice, clean, fine drinkable. Not complicated, good rapresenting the variety. Dark ruby, fine fruiteness on te nose, in the mouth rounded, harmoinious, warm, body good to very good ■ SERVIS: ⇑ • 16 ̊C • čaša/glass: srednja/medium – tip/type: bordeaux….

♣ ♣ ♣ (mpc/pp: M-L) CUVÉE 13 – RITOŠA ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Hrvatska Istra, Zapadna Istra (Poreč) ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: teran 60 %, merlot & cabernet sauvignon 40 % PODRUM/CELLAR, dozrijevanje/maturation: drvo/wood (barrique, tonneau) ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: à la DIAM OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Hrvatska Istra – kvalitetno s kzp. • suho/dry • 13,0 vol%l DIZAJN/DESIGN: uredno/OK VINO je/WINE is: ugodno, lijepo pitko, ne baš komplicirano, te neobvezujuće, ukazuje na to da nije mlado ali za vino staro šest godina očekivao bi se veći razvoj. Na nosu je s notama zrelog tamnog voća, u ustima živahno i zaobljeno, tijelom srednje jačine i srednje dugačke trajnosti / nice drinkable, not complicated, showing that has got some years on it’s shoulders but for the (red) wine six years old one would expect more development. On the nose with notes of mature red fruit, in the mouth rounded, good to very good body, medium long finish ■ SERVIS: ⇑ • 16-18 ̊C • čaša/glass: srednja/medium – tip/type: bordeaux

 Slavonija & Podunavlje/Danube region

♣ ♣ ♣ ♣  (mpc/pp: L) ZELENAC KUTJEVO 2018 Rosenberg – KRAUTHAKER  ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Kutjevo ■ VINOGRAD/VINEYARD: Rosenberg • kosina/slope • sorta/variety: zelenac slatki (crvenovršac, rotgipfler…) • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski / nature friendly PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova / selection of the best grapes ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux – 0,75 l ■ ZATVARAČ/CLOSURE: DIAM 5 OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Kutjevo ZOI/PDO • suho/dry • 13,5 vol% DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški dobro • čitljivo/legible: dobro /good VINO je/WINE is: kompleksno, mineralno, s lijepim aromama, puno, skladno i profinjeno, ima karakter, čaša zove drugu! Miris isprva malo suzdržan, poslije se lijepo otvara, pokazuje dosta voća (kruška, jabuka…), finu začinsku notu. U ustima vino je ozbiljno, lijepo zaobljeno, slankasto, toplo, tijelom čvrsto, u ustima traje / complex, mineral, with nice aroma, full, harmonious, with character. On the nose at first a bit closed, after a while is opening, and showing fruits (pear, apple…) and some light, elegant spiceness. In the mouth serious, nice rounded, sapid, warm. Body very good, persistence quite long ■ SERVIS: ⇗ • 13 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bourgogne

♣ ♣ ♣  (mpc/pp: M) ZELENAC KUTJEVO 2018 – KRAUTHAKER ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Kutjevo ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina/slope • sorta/variety: zelenac slatki (crvenovršac, Rotgipfler) • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski / nature friendly • berba/harvest: redovna/normal ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux – 0,75 l ■ ZATVARAČ/CLOSURE: DIAM 5 OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Kutjevo Slavonija ZOI/PDO • suho/dry • 12,5 vol% VINO je/WINE is: vrlo ugodno, skladno, živo, pitko, dosta aromatično, na tragu bijelog koštićavog voća (kruška) i s nitima začinskog bilja, fino zaobljeno, dosta puno, s lijepom kiselosti i s nijansom dopadljive slasti . Tijelom dosta dobro, u ustima traje / harmonious, vivid, nice drinkable, pretty aromatic in the direction of white stone fruit (pear) and with a hint of spice, nice rounded, fine acidity and a nuance of coquette sweetnes. Very good in body, enough long in the mouth ■ SERVIS: ⇑ • 12 ̊C • čaša/glass: srednja/medium one – tip/type: bourgogne

♣ ♣ ♣ ♣  (mpc/pp: L) CHARDONNAY 2017 Princ s Dunava – BELJE ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Baranja ■ VINOGRAD/VINEYARD: blaga kosina / slught slope • sorta/variety: chardonnaypristup u trsju/approach in the vineyard: klasičan/classic PODRUM/CELLAR, dozrijevanje/maturation: na kvascu /on the lees ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux – 0,75 l ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Baranja vrhunsko / premium • suho/dry • 13,5 vol% DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški uredno • čitljivo/legible: dobro /good VINO je/WINE is: kompleksno, ozbiljno, toplo, zrelo i zaobljeno, donekle kremasto. Lijepe pune žive žućkaste boje, finog umjerenog mirisa na orašasto voće (badem, orah), snažna tijela, s fino gorkastim završetkom, duge trajnosti u ustima / Complex, serious, warm, mature, rounded, a bit creamy. Nice vivid straw yellow colour, fine bouquet of the nut-fruit like mandel, wallnut, powerfull body, slightly bittery and quite long finish ■ SERVIS: ⇗ • (bijela mesa, bakalar na brudet, složenci…) • 14 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bourgogne

♣ ♣ ♣ (mpc/pp: L) CABERNET SAUVIGNON 2016 Princ s Dunava – BELJE ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Baranja ■ VINOGRAD/VINEYARD: blaga kosina – • sorta/variety: cabernet sauvignonpristup u trsju/approach in the vineyard: klasičan/classic • berba/harvest: redovna PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova / selection of the best grapes • vinifikacija/vinification: fermentacija u inoksu • dozrijevanje/maturation: drvo / wood ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux – 0,75 l ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Baranja – vrhunsko s kzp./premium with the controlled origin • suho/dry • 13,5 vol% DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški uredno • čitljivo/legible: dobro / good VINO je/WINE is: ■ SERVIS: ⇑ • 17 – 18 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bordeaux

MAKEDONIJA  MACEDONIA

♣ ♣ ♣ ♣ (mpc/pp: L-XL) VRANEC VERITAS 2016 Private Reserve barrique – STOBI ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Tikveš vinogorje ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina/slope • sorta/variety: vranac PODRUM/CELLAR, dozrijevanje/maturation: barrique ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: suho/dry • 14,0 vol% DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški dobro, u crnom tonu i dosta elegantno, stražnja etiketa jedva čitljiva zbog sićušnih slova/from the points of aesthetics good, in a black tone and elegant, the rear label hardly legible because of a to small font VINO je/WINE is: moćno, toplo, gusto, jako dobro strukturirano, uglađeno, s neopterećujućim, dosta mekanim taninom, u ustima traje prilično dugo. Vrlo tamne rubinske boje s još donekle ljubičastom nijansom, na nosu lijepo izraženo, s finom voćnosti (borovnica, višnja…) te sa začinskim nitima. Ne žuriti se s potrošnjom / powerfull, warm, dense and very good structured, fine rounded, with not bothering tannin, pretty long finish. Dark ruby with still violet nuances, on the nose nice fruiteness (blackberry, wild cherry…) and some refined spiceness. No need to hurry with the consumption ■ SERVIS: ⇗ • 18 ̊C • čaša/glass: velika/big one – osnovni tip/basic type: bordeaux

SLOVENIJA SLOVENIA

♣ ♣ ♣ ♣  (mpc/pp: L – XL) PINOT GRIGIO 2018 SEVEN NUMBERS 3 Single Vineyard handpicked – PUKLAVEC FAMILY WINES ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Štajerska Slovenija ■ VINOGRAD/VINEYARD: Kajžar • kosina/slope • sorta/variety: pinot grigio ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit (10.000) ■ ZATVARAČ/CLOSURE: DIAM 5 OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Štajerska Slovenija – zgp – PDO • suho/dry • 14,0 vol% DIZAJN/DESIGN: dobro/good VINO je/WINE is: višeslojno, moćno, snažna tijela, živo. Nježne ružičaste boje s bakrenom nijansom, lijepo izražen ali ne i napadan nos, u pravcu bijelog koštićavog voća poput zrele jabuke, ali i orašastog voća – rekao bih badema, popunu daje blaga vanilijska nijansa. Usta mekana, topla, živahna, dojam fine kremoznosti, slankasto i s vrlo dobrom kiselosti, dugačkog završetka/multilayered, powerfull, well structured, vivid. Gentle ruby with copper nuances, quite intensive but not at all agressive nose in the direction of white stone fruit like mature apple, hints also of the nutty fruit like mandel, certain richness coming from a tiny vanilla lines. Mouth souple, rounded, warm, somewhat creamy, sapid & salty, fine acidity, long finish ■ SERVIS: ⇗ • 14 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bourgogne

♣ ♣ ♣ (♣) (mpc/pp: L – XL) MALVAZIJA ISTRAS WHITE 2018 – KLENART ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Slovenska Istra ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: malvazija istarska • berba/harvest: malo kasnija/a bit later than normal PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova/selection of grapes • dozrijevanje/maturation: drvo/wood ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Slovenska Istra – kakovostvo s kzp /quality wit controlled origin • suho/dry • 14,5 vol% serija/series: LO1 DIZAJN/DESIGN: elegantno/elegant VINO je/WINE is: ozbiljno, složeno, korpulentno, vrlo toplo, s notama bijelog koštićavog voća, zrelog ali i posušenoga, nazočna fina nijansa smole. U ustima lijepo zaobljeno, kremozno, alkohol malkice peče, stoga je preporuka ovo vino svakako konzumirati uz (krepku) hranu/serious, complex, very warm, with notes of white stone fruit, matured and also a bit dried. In the mouth nicely rounded, creamy, alcohol at the finish is a bit burning, therefore recommendation is to drink this wine with food ■ SERVIS: ⇗ • 14-16 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bourgogne

♣ ♣ ♣ (♣)  (mpc/pp: XL) PINOT NOIR TINJA CRU 2016 – KLENART ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Slovenska Istra ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: pinot crni/noir • berba/harvest: nešto kasnija/a bit later than normal PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova/selection of the best grapes • dozrijevanje/maturation: drvo/wood ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bourgogne • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Slovenska Istra – kakovostvo s kzp • suho/dry • 15,0 vol% • nefiltrirano DIZAJN/DESIGN: elegantno/elegant VINO je/WINE is: ozbiljno, složeno, korpulentno, snažno, vrlo toplo, dugo traje u ustima. Vrlo tamne boje, na nosu dobro iskazano, s dosta voćnosti (tamno koštićavo voće), pokazuje se nijansa marcipana, dobro se osjeti da je vino dozrijevalo u bačvi, zanimljivosti bouqueta pridonosi malo povišena hlapljiva kiselost. U ustima vino je lijepo zaobljeno, grije, traje, a retzronazalno opet se javlja nit marcipana. Ne treba žuriti s potrošnjom, svakako trošiti uz krepku hranu / seroius, complex, corpulent and powerfull, warm, long lasting. Very dark colour, on the nose with nice fruiteness (stone fruit), traces of marzipan, a bit higher volatile acidity making the bouquet more interesting. In the mouth wine is rounded, retronasal sensation on the nuance of marzipan. No need to hurry with the consumption of this wine. Drink with food ■ SERVIS: ⇗  ⇒ • 18 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bourgogne

♣ ♣ ♣  (mpc/pp: XL) REFOŠK ISTRAS 2017 – KLENART ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Slovenska Istra ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: refošk PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova/selection of the best grapes • dozrijevanje/maturation: drvo/wood ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Slovenska Istra – kakovostvo s kzp/quality with controlled origin • suho/dry • 14,0 vol%l DIZAJN/DESIGN: elegantno/elegant VINO je/WINE is: robusno, vrlo tamne, nepropusne boje, s notama tamnog voća i začina, dosta se osjeti i utjecaj drveta. Usta gusta, topla, vrlo dobra kiselost, tanin ne baš još uglađen. Čekati s konzumacijom, obvezno trošiti uz hranu / robust, dark ruby, with blue berry fruit, spicy lines, wood quite pronounced. In the mouth dense, warm, nice acidity, tanin not yet enough smooth. Drink with food. ■ SERVIS:   ⇒ • 18 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bordeaux

Pjenušci / sparklings

♣ ♣ ♣ (♣)  (mpc/pp: XL) LUCIDIA extra brut – SANABOR ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Kras ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: rebula, chardonnay PJENUŠCI, metoda/SPARKLINGS, method: klasična/classical(champenoise) ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: champagne • 0,75 lit OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: kakovostvo zgp /quality with controlled origin • extra brut • 13,0 vol%, RS 5 g/l DIZAJN/DESIGN: minimalistički stil, etikete male te teže čitljivo zbog sitnih slova/ minimalistic, labels quite small, fonts small therefore legiblity is not very good VINO je/WINE is: složeno, živo, puno, s finim i dugotrajnim mjehurićima, mirisom u pravcu bijelog koštićavog voća ali i korice kruha, brioša, u ustima lijepo zaobljeno, slankasto, s finom kiselošću, tijelom vrlo dobro, traje u ustima / complex, vivid, with very fine long lasting perlage. On the nose in the direction of the white stone fruit but also bread crust, brioche, in the mouth refined, well rouded, sapid, nice acidity, good do very good bodied, long finish ■ SERVIS: ⇑ • 10 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: champagne 

SuČ 12.2019.

 

SVIJET u ČAŠI Kronika – 11.2019 – Chronicle WORLD IN a GLASS

kroz /through
ŽELJKO SUHADOLNIK
Suradnici/contributors: Vinko Lozica, Zlatan Trsenjak, Zdravko Vodnik, Miran Debeljuh ⦁ Foto: Marko Čolić
_________s vama već – 27 godina/years – with you___________

Plešivica: jesenje boje u vinogradu, kamerom Marka Čolića

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Trsje i podrum, dakle tu, gdje stvari počinju: OIV – AKTUALNO STANJE u VINOGRADARSTVU i VINARSTVU u SVIJETU 2019 ⦁ Festivali, dakle tu gdje je nastavak, u znaku kapljice i delicija: ZAGREB VINO.COM 2019, 14 GODINA – HRVATSKA NA DLANU ⦁ Ples dvostrukih magnuma: RASKOŠNI ATELJE OKUSA AGROLAGUNE NA ZAGREBAČKOJ ŠPICI ⦁ Martin je v Zagrebu: SUMMIT BIŠKUPA NA JELAČIĆ-PLACU ⦁ Martinje s novom dimenzijom: DAN HRVATSKE GASTRO-NEOVISNOSTI?!? ⦁ Dani okusa hrvatske tradicije: BEZ GABREKA, KOJI SLAVI 90 GODINA POSTOJANJA ?! ⦁ Dani otvorenih vrata peljeških podruma: KAD BAKHO PRIMA u GOSTE u DUBROVAČKOJ OKOLICIPOTROŠAČKI PUTOKAZ – 11.2019 – BUYING GUIDE

_______________________________

Trsje i podrum: tu gdje stvari počinju
OIV: AKTUALNO STANJE u VINOGRADARSTVU i VINARSTVU u SVIJETU 2019 – UGLAVNOM KOLIČINSKI MINUS

Pri kraju smo kalendarske godine i u vremenu kad se rade bilanse, a kako je svjetska organizacija za vinovu lozu i vino OIV sa sjedištem u Parizu vrlo ažurna i u 12 mjeseci dvaput, jednom na proljeće i jednom potkraj studenoga obavještava o novostima u svjetskom vinogradarstvu i vinarstvu, evo i njenog najnovijeg izvještaja. Ovih dana u sjedištu OIV-a u Parizu održana je pressica na kojoj je generalni direktor OIV-a Pau Roca govorio o najnovijem stanju stvari – dakle nakon berbe 2019. – na svjetskoj vinskoj pozornici.

Pau Roca, glavni direktor OIV-a

Nakon obilate berbe 2018., po procjenama sada – pred kraj tekuće kalendarske godine – o proizvodnji vina vezano uz najnoviju berbu ispada da bi svijet od berbe 2019. na tržište mogao izaći s oko 263 milijuna hektolitara, što je manje od 2018. i što također znači povratak ka razini svjetskog prosjeka posljednje praćene i podatkovno obrađene petoljetke.
Nepovoljne vremenske okolnosti imale su znatan utjecaj na situaciju u Italiji, Francuskoj i Španjolskoj, u tim trima zemljama će se ovogodišnja proizvodnja pamtiti kao ispodprosječna. Jedina europska zemlja koja će se od netom završenog trganja moći pohvaliti produkcijom većom od one lani je Portugal. Blagi pad u količini očekuje se u SAD. U Južnoj Americi pak osjetno manju proizvodnju u odnosu na 2018. ponudit će Argentina i Čile. Južna Afrika već drugu godinu zaredom pogođena je produkcijom manjom od posljednjeg višegodišnjeg svojega prosjeka. I Australija i Novi Zeland ove godine s manjim su količinama nego što su bili u 2018.

Svjetska proizvodnja vina za 2019 procjenjuje se konkretno na između pesimističkih 258 i optimističnih 267 milijuna hektolitara, neka sredina bila bi oko 262,8 milijuna hl.
U odnosu na prošlu godinu, količina u 2019. vinificiranog grožđa (dakle onoga grožđa što je išlo u vino a ne u voćne sokove odnosno u moštove za druge namjene) u svijetu niža je od lanjske za desetak posto.
U Europskoj Uniji, za količinski slabiju berbu unutar izraza nepovoljne vremenske prilike glavni su krivci smrzavica i suša. Procjena je da će EU iz berbe 2019. moći tržištu ponuditi nekih 150 milijuna hektolitara vina (to bi otprilike bilo 60 posto od ukupne svjetske produkcije), riječ je o 15 posto nižoj količini od one lani (182,7 milijuna hl). U odnosu la lanjsku berbu Italija je ove godine (46,6 miijuna hl) količinski kraća za 15 posto, Francuska (41,9 milijuna hl) također za 15 posto, a Španjolska (34,3 milijuna hl) za 24 posto. Objašnjenje za to su hladno i vrlo kišovito proljeće kojemu je slijedilo dugo ekstremno suho i vruće ljeto. U tim trima zemljama količine u 2019. slabije su ne samo u odnosu na prethodnu berbu, 2018., nego i u odnosu na njihove prosjeke u prošlom petogodišnjem razdoblju.

Italija će od berbe 2019. dati oko 15 posto manje vina nego što je dala 2018, a Austrija četiri posto manje. Na slici su Francesco Leanza, odličan proizvođač brunella Podere Salicutti iz Montalcina u Toscani. Desno: Fred Loimer, zvijezda iz austrijskog Kamptala

 Smanjenje kvantitete u 2019. u odnosu na 2018. registrirano je i u većini drugih država EU, međutim kod tih drugih država brojke uglavnom nisu bile i niže od njihova posljednjeg petogodišnjeg prosjeka, čak u nekima od tih drugih zemalja proizvodnja vina iz 2019., iako će biti količinski niža od one u 2018., ipak bi mogla biti čak i mrvicu veća od njihova prosjeka u posljednjem petogodišnjem periodu. Njemačka (9 milijuna hl) se iz 2019. u odnosu na 2018. čini tanjom za 12 posto, Austrija (2,4 milijuna hl) za četiri posto, Rumunjska (4,9 milijuna hl) također za četiri posto lošija nego u 2018., Mađarska (3,2 milijuna hl) za šest posto slabija.
Austrijanci su, kažu, prilično zadovoljni berbom 2019. Zbog sušnog vremena koje je uslijedilo nakon cvatnje vinove loze bobice grozdova su znatno manje nego inače, i iz tog razloga moštovi su bili koncentriraniji nego inače. Arome su izraženije nego inače, a kiselost, koja je bitna za svježinu, pokazala se vrlo dobrom.

Francuska je s berbom 2019. tanja za 15 posto! Na slici su ekipa znane istarske konobe Bušćina na čelu s Fabijanom Mijanović te istarski vinar i uljar Danijel Kraljević Cuj nedavno u posjetu, s Antom i Barbarom Bačić, glasovitom bordoškom  Chateauu Smith Haut Lafitte u apelaciji Pessac-Léognan

Po podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, ukupna proizvodnja vina za 2018. godinu u Lijepoj našoj iznosila je 952.000 hl, uključujući auto-potrošnju. Međutim po izjavama o proizvodnji za 2018. godinu prijavljena produkcija vina za tržište iznosila je 732.577 hl (APPRRR). Za 2019. godinu očekuje se smanjenje proizvodnje od 22,6 % u odnosu na ukupnu proizvodnju vina u 2018. godini prema podacima Državnog zavoda za statistiku, dakle, držeći se podatka DZS-a za 2018., od berbe 2019. očekuje se ukupna proizvodnja vina od cca. 737.000 hl. Uzmu li se pak kao polazište u 2018. Agenciji za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju prijavljena berba s podatakom o količini od 732.577 hl vina te predviđanje o padu od 22,6 posto u 2019, količina vina za tržište od ovogodišnje berbe kretala bi se, ugrubo, oko otprilike 550.000 hl.

Hrvatska, Dalmacija, Hvar, južna strana Ivan Dolac (Julio Frangen)

Portugal (6,7 milijuna hl u 2019.) u odnosu na 2018. bolji je za 10 posto!

Od zemalja EU jedino Portugal količinski je pozitivan i u plusu s berbom 2019! Vinogradi uz rijeku Douro u Portugalu! Dolje: grupa ponajbojih portugalskih proizvođača vina Douro Boys: Niepoort, Quinta Vale Dona Maria, Quinta do Crasto, Quinta do Vallado, Quinta Vale Meao

U zemljama sjeverne hemisphere zemlje koje ne pripadaju Europskoj Uniji proizvodnja vina od berbe 2019. predviđa se, u odnosu na onu u 2018., sedam posto većom za Rusiju (šest milijuna hl) i jedan posto za Gruziju (1,8 milijuna hl). Iako šest posto slabija u 2019. u odnosu na 2018., Švicarska (1,1 milijun hl) je 2019. ipak količinom nadmašila svoj količinski prosjek za period od 2014. do 2018.
SAD, proizvodnja vina kojih predstavlja oko 12 posto ukupne produkcije Bakhova nektara na sjevernoj polukugli, sa nekih čini se 23,6 milijuna hl iz berbe 2019. u minusu su u odnosu na 2018. samo za jedan posto, međutim ovaj podatak ne treba, ističu u OIV-u, još uzimati kao zdravo za gotovo jer brojka o produkciji u 2019. bazirana je ne na prvim iole opipljivijim podacima o berbi nego o predviđanjima iz vremena od dosta prije nego li je berba završila. Ne zaboravimo da su vinorodnim dijelovima SAD harali jaki požari koji su i uništili dosta vinograda i oštetiti dosta podruma (Sonoma), tako da valja još pričekati informacije s terena.
Južna polukugla imala je berbe u prvoj polovici ove godine, tako da su podaci o količinama već u solidnoj mjeri sređeni i mogu se smatrati uvelike pouzdanijima od prvih podataka što su u centralu OIV-a stigli o berbi 2019. sa sjeverne polukugle. I na južnoj hemisferi količine su manje nego u prethodnoj godini, ali su po zemljama uglavnom u skladu s njihovim prosjecima unutar posljednjeg petogodišnjeg perioda.

Iz daleke Južne Afrike: Matija Lesković, koji je studirao enologiju na zagrebačkom Agronomskom fakultetu pa se otisnuo u inozemstvo i sad se kali u podrumima Južnoafričke Republike, primio je u goste djelatnice Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo Agro-faksa iz Zagreba Ivanu Puhelek i Anu Mariju Jagatić Korenika

Od vinogradarskih dijelova južne hemisfere Južna Amerika prijavila je 2019. ukupno najveći količinski pad u berbi u odnosu na vrlo visoku produkciju u 2018. Dosad dobiveni podaci upućuju na to da će Argentina od berbe 2019. proizvesti 13 milijuna hektolitara vina, a to je 10 posto manje nego što je bilo u 2018. Čile iz 2019 računa na produkciju oko 11,9 milijuna hl, što je sedam posto slabije nego što je bilo u 2018, ali i povećanje od osam posto u odnosu na čileanski prosjek iz posljednjeg podacima obrađenoga petogodišnjeg razdoblja vezano uz tu zemlju. Brazil, nakon dvije uzastopne godine s proizvodnjom ispod tri miijuna hl, javlja da bi od berbe 2019 mogao na tržište izaći s 2,9 milijuna hl.
Jugom Afrike ove je godine vladala jaka suša i Južnoafrička Republika od 2019. također se, eto već drugu godinu zaredom, žali na smanjenje, računa na oko 9,7 milijuna hl vina što je devet posto manje od prosjeka njene proizvodnje kroz praćenih i podatkovno obrađenih pet posljednjih godina.
Australija iz berbe 2019. izlazi s oko 12,5 milijuna hl, što je tri posto manje od produkcije registrirane u 2018, ali uglavnom ostaje na razini petogodišnjeg njenog prosjeka. Što se tiče Novog Zelanda, tamo se eto već četvrtu godinu zaredom proizvodnja kreće oko tri milijuna hl, a to je jedan posto manje nego što je ostvareno u 2018. ♣

Festivali, s nastavkom priče: u znaku kapljice i delicija
ZAGREB VINO.COM 2019, 14 GODINA HRVATSKA NA DLANU: I DALJE NAJZNAČAJNIJE VINSKO DOGAĐANJE u OVOME DIJELU BALKANA

Hotel Esplanade***** Zagreb, Smaragdna dvorana: Zagreb Vino.com 2019

Evo nas već sa gotovim i 14. međunarodnim festivalom vina i kulinarike Zagreb Vino.com 2019 u hotelu Esplanade u Metropoli. Dosad je manifestacija bila uvijek posljednjeg petka i posljednje subote u studenome, ove godine igrom slučaja ispalo je da se odvijala tjedan dana ranije, dakle pretposljednjeg tjedna u studenome. Nakon gotovo desetljeća i pol održavanja stvari su, dakako, već uhodane: puno izlagača, cijela vinska Hrvatska na dlanu, a dosta vinara bilo je i iz inozemstva. Ovogodišnja priredba okupila je više od 300 izlagača, proizvođača i ponuđača vina, pršuta, sira i slatkih delicija, rekao je osnivač i direktor festivala Ivan Dropuljić. Zemlja partner bila je Slovačka. Iz vana stigli su izlagači i iz Austrije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Crne Gore, Francuske, Italije, Kosova, Makedonije, Slovenije, Srbije… Zgodno je spomenuti da je, potaknut zacijelo i činjenicom da posljednjih godina Zagreb Vino.com nastoji posebno istaknuti one svoje izlagače koji osvoje zlatne i šampionske medalje na praktički zadnjem značajnom međunarodnom ocjenjivanju vina kako u tekućoj godini tako i neposredno pred samim Vino.comom – a to je vrednovanje Emozioni dal Mondo: Merlot e Cabernet insieme krajem listopada u Bergamu, iz Austrije došao izalgati i Helmut Gangl iz Illmitza u Burgenlandu, šampion ovogodišnjeg izdanja Emozioni u Bergamu s kojega se, inače, kao višetruko pozlaćena vratila kući porečka Agrolaguna!

Osnivač I direktor Zagreb Vino.coma Ivan Dropuljić (desno), s Janom Starkom iz Veleposlanstva Slovačke u Zagrebu i s Mirelom Tassev iz Veleposlanstva Bugarske u Zagrebu. Slovačka kao zemlja partner, te Bugarska prezentirale su svaka po nekoliko svojih vinskih podruma, za njihovim stolovima bila je prigoda kušati i vina od nekih sorata koje nisu česte na tržištu, na hrvatskome ih možda niti još uopće nema, a riječ je bijeloj palavi i o crnom alibernetu, križancu alicante bouscheta i cabernet sauvignona dobivenom 1948. u Odesi i dosta raširenime u Slovačkoj i Češkoj, te o rubinu, koji je križanac između talijanskog nebbiola i francuskog syraha, dobiven 1944. u – Bugarskoj! S izlagačkog mjesta Slovačke: uz djevojke vino je na kušanje nudio i Jan Stark, pri Slovačkoj ambasadi u Zagrebu savjetnik za gospodarstvo

Puno delikatesa vrlo visokoga sjaja (naglasak na siru i pršutu/pata negra, mangulica, crna slavonska svinja, istarski i dalmatinski pršut, prosciutto di Parma), kuhari, ekskluzivne vinske radionice… Godišnje dodjele priznanja Vinske zvijezde uzorcima s tržišta ocjenjivanima kroz posljednjih 12 mjeseci za potrošački putokaz, te priznanja G.E.T.-a vinarima koji su se u posljednjih 12 mjeseci osobito istaknuli ne samo s vinom nego i svojim angažmanom u turističkom smislu. S obzirom na ponovno pokazani iznimno visoki interes posjetitelja i medija javnog informiranja, Zagreb Vino.com potvrdio se i ovaj put kao vodeća vinska manifestacija u regiji potkraj kalendarske godine!

Zagreb Vino.com od Pelješca do – Wachaua! Domagoj Domo Antunović i Antonija Mrgudić, te Rabljanka Maja Plech uposlena u Domäne Wachau i njen suprug Roland Plech, koji radi kod glasovitog Franza Hirtzbergera

Ove godine direktor Ivan Dropuljić ponovno je aktivirao i dvoranu nekadašnjeg Esplanadina Casinòa, u podzemnom dijelu hotela. Nekad prije dosta godina na Vino.comu tu su se održavale radionice, a ovaj put prostor su zauzeli pršutari, te vinari koji su se htjeli odmaknuti od uobičajene velike gužve i gungule u prostorima iznad, kao i oni koji su se prijavili za nastup u posljednji trenutak, pa im više nije bilo prilike da biraju poziciju. Prijašnjih godina nekako najveća navala posjetitelja bila je u središnju hotelsku Smaragdnu dvoranu, osobito gužvovito je znalo biti i u prostoru Zinfandela, s druge strane, nasuprot tome, znalo se dogoditi da su neke manje dvorane bilježile dosta slabiji posjet, međutim dobro osmišljenim rasporedom izlagača prof. Dropuljić je sad postigao to da je zanimanje publike bilo podjednako jako za sve dvorane tako da se nitko od izlagača nije mogao potužiti da je dobio mjesto u zanemarenoj prostoriji.

U reaktiviranoj dvorani bivšeg Casinòa: Lepa Brena, najavljujući time svoj concert sredinom prosinca u Zagrebu, uz pomoć Natalije Žarković prezentirala je kapljicu podruma Vista Hills, u vlasništvu njena supruga Bobe Živojinovića, nekad znanog tenisača, te Aleksandra Vinčića. Podrum Vista Hills je u Šidu, u blizini autoputa Zagreb-Beograd. Vinogradi – oko 70 hektara! – nalaze se na južnim obroncima Fruške Gore, na nadmorskoj visini od 220 metara. Sortiment: rizling rajnski, graševina, traminac, pinot crni, frankovka, merlot, cabernet sauvignon. Vina donesena na Vino.com: Vista Hills White Selection 2017, mješavina triju spomenutih bijelih sorata (inoks), te Vista Hills Red Selection 2017 od merlota i cabernet sauvignona (inox i barrique), zatim Vista Hills Rosé 2017 Premium (inox), te moćni Vista Hills White Reserve 2012 od graševine (inox) i moćni i dosta elegantni Vista Hills Red Reserve 2010 (barrique)

U Casinòu je bilo vrlo prometno: rezali su se pršuti – rezala je i Dropuljićeva supruga Ivanka, velika stručnjakinja u tome poslu. Dolje: Plemenitaš Maximilian Habsburg-Lothringen, koji se školovao za enologa, predočio je vina svoje vinarije Habsburg iz austrijskog vinogorja Wagram – Zeleni veltlinac Goldberg 2018, pa (vrlo elegantni) Zweigelt barrique 2016 Reserve i Cuvée Maximilian 500 JAhre 2015 – u kombinaciji s raznim bijelim, ružičastim i tamnim čokoladama manufakturne izrade s kojima svako od tih vina najbolje prija

Ivan Enjingi plijenio je svojim bijelim i crnim Venjima, a Ante Sladić iz OPG-a Marinko Sladić iz Plastova koji je donio debit, maraštinu, plavinu i lasinu s Lasinom 2017 (skradinski crni pinot!) od loza starih 35 godina, te sjajnim maslinovim uljima od sorata oblica i krvavica. Planovi ovog OPG-a Sladić (Sladića u skradinskome kraju ima nekoliko) su da na proljeće 2020. na kraškom terenu na 300 metara nadmorske visine zasade babić i tribidrag, za novu ekskluzivnu liniju vina super-premium kakvoće

 

Enologinja PP Orahovice Ivana Nemet (u crnoj haljini) dovela je donedavnog hrvatskog ministra poljoprivrede Ivana Tolušića na teran na štand Istranina Valtera Valente iz Kaldira. Kod Valente bilo je interesantno kušati Sauvignon bijeli 2018!

U ovome trenutku kad je već krenulo otkucavanje sata prema jubilarnom 15. međunarodnom festivalu vina i kulinarike Zagreb Vino.com 2020 dobro bi bilo ozbiljno razmišljati o tome da se vrijedan jubilej obilježi komotnijim prostorom za izlagače za stolom a i komotnijim prostorom, uz stolove izlagača, za posjetitelje koji su istinski zainteresirani za svako pojedino vino a ne samo za brzinski čin-čin. Ključ pravog uspjeha i jamstvo za daljnje dugo trajanje manifestacije – rekao bih, pogotovu i stoga što se u Esplanadi naprosto više ne može širiti izlagački prostor, ali i stoga što već postoji brdo vinskih festivala – leži svakako u stalnome podizanju nivoa ekskluzivnosti manifestacije, naime izlagači s jačom reputacijom počinju sve više paziti na to u kojem se društvu nalaze na nekoj manifestaciji a tzv. bolji gosti koje svaki domaćin želi rado vidjeti kod sebe postaju sve zahtjevniji kao potrošači i u poplavi vinskih manifestacija izbirljiviji pri odlučivanju koju će obvezno posjetiti makar ulaznica bila i skuplja.

G.E.T. Awards: BIJELI GROZD 2019 – Iako održana dan prije službenog otvorenja 14. festivala Zagreb Vino.com u zagrebačkoj Esplanadi, podjela godišnjih nagrada Bijeli grozd što ih vinskim podrumima na izrazit način povezanima i s turizmom dodjeljuje zagrebačka udruga G.E.T. Report tijesno je vezana uz Festival, već godinama se i odvija neposredno prije Zagreb Vino.coma. Nagradu Bijeli grozd je 2012. godine utemeljila udruga za kulturu stola G.E.T., koja se bavi promicanjem eno-gastronomije i razvojem eno-gastro turizma. Osnivači udruge Silvija Munda i Tomislav Stiplošek više od deset godina medijski prate eno-gastro scenu regije. Unatrag koju godinu Bijeli grozd pokriva ne samo Hrvatsku, nego i države regije. Nagrada Regional Trophy dodjeljuje se i na temelju glasova publike iz cijele regije. Za najbolje vinarije u turističkom smislu, po svojem mišljenju i iskustvu glasuju eno-gastro znalci i putnici kroz otvorene ankete, ove godine svoja je opredjeljenja na uvid predsjedniku udruge G.E.T. Stiplošeku poslalo više od 2000 takvih kvalificiranih osoba. Unutar Hrvatske, priznanja su podijeljena na 5 regija: Bregovitu Hrvatsku, Sjevernu i Srednju Dalmaciju, Južnu Dalmaciju, Istru i Kvarner te Slavoniju i Podunavlje. Na ovogodišnjem Zagreb vino.comu diplome su predane i vinarijama iz Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije.

Nagrada za životno djelo pripala je Ivanu Enjingiju iz Kutjeva. Na slici: Enjingi prima čestitke od našeg znanog pop-rock orguljaša Tihomira Popa Asanoviča (nekad super-grupa Time) koji sa sadašnjim svojim glazbenim sastavom želi prirediti veliki koncert u Enjingijevu vinogradu na Venju (slično kako je nedavno Goran Bregović sa svojim ansamblom nastupio u vinogradu Plantaža 13. Jul na Ćemovskom polju u Podgorici)

Među brojnim uzvanicima iz svijeta vina i gastronomije, svečanosti su nazočili: Ivo Bašić, glavni tajnik Ministarstva turizma RH, Dejan Jaić, zamjenik pročelnika Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo kao izaslanik Grada Zagreba i gradonačelnika Milana Bandića; Goran Pauk, župan Šibensko-kninske županije; Nj.E. gđa Mira Nikolić, veleposlanica Republike Srbije u RH; Nj.E. g. Aleksandar Vranješ, veleposlanik BiH u RH i Nj.E. g. Boro Vučinić, veleposlanik Crne Gore u RH, kao i g. Nazif Xhaferi, otpravnik poslova Veleposlanstva Republike Sjeverne Makedonije u RH. Oni su i sudjelovali u predaji diploma nagrađenim vinarima.
Ivo Bašić, glavni tajnik Ministarstva turizma RH obratio se nazočnima u uvodnom dijelu programa i tom prilikom istaknuo kako su Bijeli grozd i drugi projekti koji se bave promicanjem vinskog turizma hvalevrijedne akcije i da bismo svi zajedno trebali podržati vinare i sve ostale koji rade na razvoju vinskog turizma.

Posebno priznanje za promicanje kulture vina i vinskog turizma primio je osječki vinski pisac Željko Garmaz, autor brojnih članaka o vinarima iz Hrvatske i okolnih zemalja te autor nekoliko knjiga o hrvatskim vinskim regijama

Odličja su, po kategorijama, regijama i po zemljama: Dobar Start – pohvala vinarijama koje su tek nedavno uvele turističku ponudu ili još nisu ali planiraju to učiniti uskoro, i krenule su dobro te s puno entuzijazma. Bitno je bilo pokazati im da je njihov rad primijećen i time im dati poticaj da ustraju u tom radu. Dobitnik za 2019. godinu je vinarija Magistra iz Erduta. Posebna priznanja, za doprinos u razvoju vinske kulture: Vinska Klet Kurtalj Zagreb, vlasnika Drage Kurtalja s Plešivice; za promicanje razvoja vinskog turizma: vinski pisac Željko Garmaz, Osijek; za životno djelo: Ivan Enjingi, Kutjevo
Najbolje vinarije u turističkom smislu: Bregovita Hrvatska 1. Kolarić, Hrastje Plešivičko; 2. Vuglec breg, Škarićevo, Krapinske Toplice, 3. Vinogradarska kuća Braje, Lokošin Dol ⦁ Južna Dalmacija: 1. Rizman, Slano (vinogorje Komarna), 2. Korta Katarina, Orebić, Pelješac 3. Terra Madre, Komarna ⦁ Sjeverna i Srednja Dalmacija: 1. Bibich, Plastovo, Skradin, 2 Stina, Bol, otok Brač, PZ MasVin (Maslina i vino), Polača ⦁ Istra i Kvarner: 1. Roxanich, Motovun, 2. Boškinac, Novalja, 3. PZ Gospoja, Vrbnik ⦁ Slavonija i Podunavlje: 1. Galić, Kutjevo, 2. Iločki podrumi, Ilok, 3. Belje, Kneževi Vinogradi

Najboljim vinskim podrumom u turističkom smislu u Bregovitoj Hrvatskoj (gdje li je ta Bregovita Hrvatska?) proglašen je onaj u vlasništvu Franje Kolarića iz Hrastja Plešivičkog kod Jastrebarskogaa. Nagradu mu je uručio Ivo Bašić. Posebno pak priznanje za razvoj vinskog turizma išlo je u ruke Drage i Dubravke Kurtalj, plešivičke vinska obitelji koja uspješno, kao svoju ispostavu i svojevrsnu plešivičku vinsku ambasadu, vodi ugostiteljski objekt Vinska klet u središtu Zagreba

Najbolji vinski podrumi u regiji u kontekstu turističke ponude u 2019, slijeva: Chateau Kamnik (predstavnica: Natalija Kuzmanovska), Makedonija; Radovan Vukoje (vlasnik), Bosna i Hercegovina); obitelj Kopitović (predstavnica obitelji), Crna Gora), Janez Istenič (vlasnik), Slovenija); Bibich (Darko Petrović Skradinjanin, predstavnik), Hrvatska

Najbolji u vinskom turizmu za 2019.:
Hrvatska: 1. Bibich, Plastovo, 2. Kolarić, Hrastje Plešivičko, 3. Rizman, Slano (Komarna) ⦁ Slovenija: šampanjerija Istenič, Bizeljsko ⦁ Bosna i Hercegovina: Vukoje, Trebinje ⦁ Srbija: Erdevik, Erdevik ⦁ Crna Gora: Kopitović, Brčeli ⦁ Makedonija: Chateau Kamnik, Skopje. ⦁

_____________________________________

U sklopu festivala Zagreb Vino.com i ove godine, u prostranom šatoru na Terasi Oleander gdje su jedni uz druge nastupili ponuđači i vina i jakih pića i delikatesa i pribora za posluživanje hrane i pića, održana je humanitarna akcija s kuharima kao protagonistima, a za realizaciju tog atraktivnog gastro-showa u operativnome smislu se svojski pobrinuo eno-gastronom i pisac o hrani i pićima Domagoj Jakopović Ribafish koji se kao voditelj iskazao već u nizu prezentacija vezanih uz vrhunsku kuhinju te vino i pivo. Ribafish i Saša Stanković, tajnik dobrotvorne udruge Rok-Otok na inicijativu upravo Jakopovića osnovane 2019. u Zagrebu s ciljem da kroz igru, predavanja i istraživanja pomogne djeci i roditeljima u tome da kvalitetnije zajednički provode slobodno vrijeme (druženje uz igre, sportsko-rekreacijsku aktivnost posebice plivanje, razgovore o prirodnim ljepotama Hrvatske i ekologiji, putovanja…) – doveli su u Esplanadu ekipu kuhara kako bi na licu mjesta prigotavljali razna jela te ih prodavali po prigodnoj cijeni, s time da prikupljeni prihod ide u korist udruge Rok-Otok za nastavak i unaprjeđenje rada udruge. RokOtok kao kuhare je na festival pozvao Matiju Bogdana i Marka Palfija, Darka Kontina i Vedrana Boškovića, Časlava Matijevića, Ivanu Čuljak i Igora Gudeca.

Ribafish u akciji, a jedan od kuhara koji je nastupio za RokOtok bio je Časlav Matijević kojega smo u predahu zatekli na duhovnoj obnovi kod drniškog pršutara Ante Reljanovića

I ove godine Zagreb Vino.com pokazao je svoju veliku snagu u vinskim radionicama, održanima, s dosta ekskluzivnim gostima i na posebno atraktivne teme, u Club Board Roomu. Evo što je bilo na repertoaru:

HORIZONTALA ZA CHAMPAGNEU POVIJESNOG GODIŠTA 2008: Agapart Venu 2008, Larmandier-Bernier vieilles vignes du Levant 2008, Ierre Peters cuvée spéciale les Chétillons 2008, Drappier Grande Sendrée 2008, Philipponnat Clos des Goisses 2008, Jacquesson Ay Vauzelle Terme 2008, Moet & Chandon grand vintage 2008, Billecart-Salmon vintage 2008, Bollinger Grande Année 2008, Pol Roger Winston Churchil 2008, Dom Pérignon 2008, Cristal 2008. Voditelj Roko Bekavac. ⦁

_______________________________________

Bakho i u službi politike: S VINOM, UVOD DO PREDSJEDANJA u EU! – U povodu hrvatskog preuzimanja predsjedanja u EU, na Institutu za vinogradarstvo i vinarstvo u svjetskom vinskom velegradu Bordeauxu nedavno je održana degustacija plemenite kapljice i delikatesa (pršut, sir) iz Lijepe naše koju je za francuske enologe – odazvalo ih se 65! – organizirala tvrtka Les Robes de l’Est (Proizvodi s Istoka) što je vodi Barbara Bačić, kćerka u Francuskoj priženjenog Dalmatinca Ante Bačića, također uposlenoga u vinskome svijetu, više oko vinogradarske i podrumarske opreme a ponešto i oko plasmana hrvatskoga vina u Francusku odnosno promidžbe bordoškog vina u Hrvatskoj. Inače, Les Robes de l’Est je uvoznik u Francusku vina iz Hrvatske, Slovenije, BiH, Srbije, Makedonije, Crne Gore, Grčke, Bugarske i dalje, sve do Gruzije! Barbara Bačić vodila je kušanje zajedno s francuskom enologinjom Marie Laurence Porte, koju već godinama poznajem s velikih međunardnih ocjenjivanja Concours Mondial de Bruxelles i Mundus Vini.
Na kušanje su ponuđena sljedeća vina: Pušipel 2018 Cmrečnjak; Malavazija 2017 Coronica; Pošip Intrada 2018 Krajančić; Babić 2016 Matošin, Plavac barrique 2015 Stina Vino; Crljenak/Zinfandel 2013 Zlatan Otok; Gran Teran 2015 Coronica; Graševina IBPB 2012 Krauthaker; Prošek 2012 Stina Vino. Najviše ocjene dobili su Krajančić za Intradu, Zlatan otok za Crljenak, Coronica za Gran teran te Krauthaker za izbornu berbu prosušenih bobica i Stina-vino za prošek.
Nazočni enolozi ostali su zapanjeni kvalitetom prezentiranih vina, vidjelo se to ne samo iz njihovih usmenih reakcija nego i iz bilježaka koje su o svakom vinu ostavili organizatorima. Na kraju događaja enolozi su se izjasnili da je to u tijeku ove godine bila jedna od najboljih degustacija kojoj su prisustvovali! Lijepo za čuti!

Barbara Bačić, voditeljica bordoške tvrtke Les Robes de l’Est, uvoznica u Francusku i distributerka po Francuskoj vina s istoka Europe a i dalje (sve do Gruzije!), nedavno je – neposredno prije Zagreb Vino.coma 2019 – za grupu francuskih enologa priredičla kušanje desetak hrvatskih vina iz njena portfolija, svi nazočni ostali su oduševljeni. S ocem Antom Bačićem na festivalu Zagreb Vino.com, Toni Bačić i enolog Fabien Teitgen održali su uspješnu prezentaciju bijelih i crnih vina ponajboljih berbi glasovite bordoške kuće Château Smith Haut Lafitte

Radionica na Zagreb vino-comu – CHÂTEAU SMITH HAUT LAFITTE, bijelo, vertikala top-godišta: Château Smith Haut Lafitte, Smith Haut Lafitte Blanc 2007, Smith Haut Lafitte Blanc 2011, Smith Haut Lafitte Blanc 2015, Smith Haut Lafitte Blanc 2016, Smith Haut Lafitte Blanc 2017.

Enolog Fabien Teitgen i Chateau Smith Haut Lafitte

CHÂTEAU SMITH HAUT LAFITTE, vertikala top-godišta, crno, moderatori: Fabien Teitgen, direktor proizvoidnje u Château Smith Haut Lafitte i Ante Bačić. Smith Haut Lafitte Rouge 2005, Smith Haut Lafitte Rouge 2009, Smith Haut Lafitte Rouge 2010, Smith Haut Lafitte Rouge 2015, Smith Haut Lafitte Rouge 2016. ⦁

THE WORLD GLASS of BUBBLY, London 2019, Champion & Trophy Winners. Radionica, pod ravnanjem prof. Marina Beroviča, predsjednika ocjenjivanja The World Glass of Bubbly – London 2019, ponudila je na kušanje ukupnog šampiona i sedam pobjednika kategorija pjenušavih vina svijeta. Kategorija Bijeli i rosé – Michael Edwards Award: Tenuta Mazzolino – Cruasé Oltrepò Pavese Pinot Nero Rosé (Italy); Trophy Classic & Elegant: Champagne Frerejean Frères – Cuvée des Hussards 2012 Premier Cru (France); Trophy Light & Fruity: Fitz Sparkling Wine – Fitz Pink (England); Trophy Zesty & Zingy: Radgonske Gorice – Zlata Radgonska Penina Selection Brut 2016 (Slovenija); Trophy Forget me Not: Lumiere – Kakitsubata (Japan; vrlo interesantan!). Crni pjenušci: Trophy Fireworks: Vina Kobal – penina Tera (Slovenija; od terana); Trophy Winter Warmer: Vinarstvo Rebula – Br’stovska Penina Teran (Slovenija); Trophy Hint of Spice: Vina Štoka – Prima Teran; Chateau Intanto Jazbec – Sparkling Teran old (Slovenija).

Prof. Marin Berović uz Champagne Frerejean Frères Cuvée des Hussards 2012 Premier Cru, japanca Lumiere Kakitsubata, te s pjenušcima od terana sa sežanskog Krasa Tera (mladi) i Chateau Intanto Joška Jazbeca (star desetak godina)

ČA JE PUSTI ALSACE KONTRA IVANA ENJINGIJA: Usporedba vina od sivih pinota, rajnskog rizlinga i traminaca vinarija Ivana Enjingija i Hugel (Alsace). Moderator: Ivo Kozarčanin, Bakhov sin. ⦁

FRANCUSKE IKONE 1930 – 1990,: Primarni cilj radionice bio je ukazati na potencijal odležavanja vina iz eminentnih francuskih regija i apelacija, nastala u legendarnim berbama u uglednim vinskim kućama. Prošarano je Champagneom, Alsaceom i Burgundijom, sjeverom Rhône i potom jugom Francuske sve do do Bordeauxa. Na kušanju su bili 1990 Trimbach Riesling Cuvée Frédéric Emile, 1964 Château Laville Haut-Brion Pessac-Léognan, 1979 Bégin Colnet Vosne-Romanée, 1982 Château Trotanoy Pomerol, 1961 Château Gruaud Larose Saint-Julien, 1990 Paul Jaboulet Ainé Hermitage La Chapelle, 1930 Château Sisqueille Rivesaltes, 1985 Dom Pérignon Cuvée Brut. Moderator: Daniel Čečavac (WSET 3), Wine Club Croatia.

HORIZONTALNA DEGUSTACIJA PET VELIKANA ODLEŽANIH 23 GODINE – GRAND CRU CLASSE VELIKE 1996. LIJEVE OBALE BORDEAUXA ČUVENE KLASIFIKACIJE 1855.: četiri vina Médoca i jedno Pessac Léognana odležanih 23 godine. Grand Cru Classes lista Chateau La Louviere Pessac Leognan 1996, Chateau du Tertre Margaux 1996, Chateau Lafon Rochet St Estephe 1996, Leoville Barton St Julien 1996 Pontet Canet, Pauillac 1996. Moderatori: Mario Meštrović & Frane Ševo. ⦁

_______________________________________

U počast velikanu: Poprsje Stanka Čurina u aleji velikana u Ormožu – Veliko i nezaboravno ime vezano uz vinogradarstvo, podrumarstvo i vino općenito, a onda i uz Sloveniju i Ljutomersko-ormoške gorice – pa i zagrebački hotel Esplanade! – je Stanko Čurin. Skroman, dobrodušan, druželjubiv i gostoljuibiv. radišan, spreman da uči ali i da podijeli znanje, talenat, Čurin je pionir modernog slovenskog vina. U naponu snage bio je još za vrijeme bivše države u kojoj zbog tadašnjeg odnosa političkog sustava prema privatnim poduzetnicima nije mogao i službeno ostvariti zvjezdani status koji je zavrijedio, međutim okolnosti su se promijenile i stvari su došle na svoje mjesto. Stanko Čurin, ogledalo poštenjačkog vinogradarstva i vinarstva, kralj visokih slatkih predikata na svjetskom kvalitativnom nivou, prisutan s vinima odavna i na hrvatskom tržištu i omiljen i u Lijepoj našoj, dobio je posthumno priznanje društvene zajednice u kojoj je živio i radio i gdje je mnogim svojim kolegama vinogradarima i vinarima bio uzor: u nadaleko znanome vinskom gradu Ormožu u aleji velikana kod Starog grada pred brojnim skupom početkom studenoga u nazočnosti obitelji – unuka Aleksandre Pivec, aktualne ministrice poljoprivrede, te Boruta Prapotnika, ali i načelnika općine Ormož Danijela Vrbnjaka, svečano je otkriveno Čurinovo poprsje a u Bijeloj dvorani Grada prikazan je film o njegovu životu.

Inače, imamo i mi u Hrvatskoj na vinskoj pozornici pionira poput Stanka Čurina koji je s obzirom na svoje zalaganje u sektoru vinogradarstva i vinarstva i s agro-enološkog stanovišta i s aspekta uvođenja reda u branšu, te s obzirom na svoja nastojanja na podizanju kulture vina ovdje zavrijedio također pažnju kakvu Ormožani ukazuju Čurinu, hoće li se netko (u Slavoniji) dosjetiti da na sličan način postupi prema tom našem pioniru?… (Marko Čolić) ⦁

______________________________________

ZADNJA VINA VELIKOG STANKA ČURINA: degustacija 10 Čurinovih vina od pjenušca iz 2002, preko mirnih Sivog pinota 2008, Cuvéea 2007, Laškog rizlinga/graševine 1999, Ranine 1999, Šipona/moslavca 1997, Sauvignona 1993, crnog pinota (1990) do visokih slatkih predikata – Laškog rizlinga/graševine 1990 izborne berbe prosušenih bobica, te ledenog vina Rajnskog rizlinga 1986 i Šipona/moslavca 1973, oba vina sui z kategorije ledenih (ice wine). Moderator: Marin Berovič. ⦁

__________________________

Vinska smotra u Ljubljani uvod u Zagreb vino.com – Dobar uvod u 14. Zagreb Vino.com 2019 bila je, tjedan dana prije zagrebačkog događanja, 22. festivalska vinska smotra u Cankarevu domu u Ljubljani. U novoj organizaciji – direktor je sada Tihomir Kovačić, više nema dugogodišnjeg čelnika Rade Stojanovića – manifestacija u elegantnom prostoru na dva nivoa okupila je više od 150 vinara iz Slovenije (više slovenskih vinara prijavilo se i za Zagreb Vino.com 2019) te proizvođače iz Austrije, Crne Gore, Francuske, Hrvatske, Italije, Makedonije, na kušanje je ponuđeno ukupno više od 500 različitih vinskih etiketa. Svjež još uvijek od boravka u Makedoniji i Crnoj Gori po pitanju vranca, nastavio sam sada u Ljubljani dijelom putevima tekućeg crnog pastuha a, logično, dobrim dijelom i putevima sorte karateristične za Istru, posebice slovensku, riječ je o refošku. Kao i teran, i refošk je dugo dugo bio bagateliziran, ali, jednako kao što se dogodilo s teranom tako je posljednjih godina i refošku posvećena pažnja koju, pokazuje se u najnovije vrijeme kroz razne uzorke vina, i te kako zavrjeđuje!

Izvanredni refoški kod Mojce Bordon (Ivanov Refošk 2009, prinos cca 0,5 kg/trs, 15,0 vol %, mpc 28 €) iz Dekana kod Kopra, pa Refošk 2016 i sjajni cuvée Grand Morer 2016 (od 50 % refoška i po 25 % merlota i cabernet sauvignona, 16,0 vol %, mpc. 25 €) od vinskog podruma Zaro iz Izole,, a bogme i Refošk 2015 Capris (13,5 vol %, mpc 8 €) od Vinakopera Dolje: Uroš Rojac Renero, sa suprugom Vitom, i, desno, Jozef Prus, višestruki Vinar godine u Sloveniji

Među refoškima vrijednima pozornosti svakako je bio i Renero 2015 (15,5 vol %) Uroša Rojca iz Koparštine, na slici, ovdje, sa suprugom Vitom (lijevo). Jedan od careva slovenskih predikatnih vina Jožef Prus ističe se sve više i s crnim suhim vinom od frankovke te od lovrijenca, taj proizvođač iz okolice Metlike točnije iz sela Krmačina uz samu granicu s Hrvatskom (Vivodina), inače već eto po peti put proglašen Vinarom leta (2009, 2010, 2011, 2012 i 2019 ) u Sloveniji, kreirao je vrlo uspjeli cuvée Rdeči trio 2016, sastavjlen od frankovke, lovrijenca i gamaya, dozrijevan dvije godine u barriqueu

Makedonski Bovin u Ljubljani je točio vrance. Uz Kostadina Kitanova iz službe prodaje i enologa Borisa Nećeva su Lili Vodušek iz slovenske uvozničke kuće i Ivan Dropuljić sa Zagreb Vino.coma. Bovin je inače nastupio, sada, i na Zagreb Vino.comu!

Crnogorske Plantaže 13. jul stigle su s vrancem Pro Corde za srce, ali i s nečime za dušu – vinima Pro Anima od bijelog pinota te, drugime, od chardonnaya i sauvignona. I Plantaže izlagale su i na Zagreb Vino.comu

Bojan Kobal, na slici s Majdom Debevc, nekad djelatnicom Mercatora na vinskom programu, dugo je godina bio glavni enolog Ptujske kleti, a onda je krenuo samostalno i sad, također uspješno, vodi Kobal Wine Estate. Kod njega se moglo kušali odličan Sauvignon 2016 Veliki vrh single vineyard (vinograd star 40 godina), te odličnu frankovku Blaufränkisch 2018 craft. Kobal je inače već godinama i predsjednik ocjenjivačke komisije na Dubrovnik FestiWineu

Zanimljivost iz Dolenjske: Frelihov pjenušac od zelenog silvancaa koji je nakon druge fermentacije čak 10 godina proveo na kvascu u butelji! Frelih je nastupio na Zagreb Vino.comu. Kad već nije moglo na Vinistri i u Zagrebu, moglo je u Ljubljani: susret u Cankarevu domu s Istraninom Marinom Markežićem Kabolom, koji se na štandu svog uvoznika Mabata podičio, među ostalime, i sa svojim najnovijim sjajnim proizvodom crnjakom Supremo, od caberneta i merlota, te s malo terana. Kabola se na Zagreb Vino.comu 2019 nije pojavio kao izlagač

Oveći prostor u sklopu 22. ljubljanskog vinskog festivala bio je u znaku trgovačke kuće Lidl Slovenija, naime ovo je već sedma godina otkako se na toj manifestaciji pojavljuje Lidl kao pokrovitelj s ciljem da u skladu sa sloganom Na mladim vinarima počiva naša vinska ponuda široj publici – dakako svojim pravim i potencijalnim kupcima – skrene pažnju na dio kojime obogaćuje ponudu butelja u vlastitim prodavaonicama. Mladi vinari u dobi do 35 godina prijavljuju se za nastup za Lidl na festivalu, a poseban strukovni žiri uoči festivala kuša i ocijeni njihove uzorke poslane u kategorijama bijelo i crno mirno, te pjenušavo vino. Šest najbolje ocijenjenih vina ne samo da se posebno prezentira na festivalu nego ulazi i na police Lidlovih prodavaonica… Proglašenje šampiona, koji bi za nagradu mogao dobiti i mogućnost obavljanja prakse u nekom znanom inozemnom vinskom podrumu, bit će na ljubljanskom Vinskom univerzumu u prosincu. Ovakva suradnja festivala i velikog trgovačkog centra (nije nužno da to bude samo Lidl, postoje i drugi lanci) čini se kao dobar način kako za poboljšanje kakvoće ponude u prodavaonicama centra tako i kao dobar stimulans mladima da se jače trse na poboljšanju kakvoće, možda bi bilo zgodno da se nešto takvo ostvari i na sljedećem Zagreb Vino.comu koji iduće godine treba slavi jubilarnih 15 godina!… ⦁

__________________________

DOBITNICI 2019 – U sklopu Zagreb vino.coma 2019. podijeljena su i odličja vinskim kućama kapljica kojih je u tijeku 2019. godine strukovno vrednovana na ocjenjivanju Vinske zvijezde, zamišljenome da posluži kao potrošački putokaz. Ove godine degustirano je nešto više od 230 uzoraka domaćih i stranih uzoraka. Devet vina osvojilo je najvrijednije odličje, ono s pet zvjezdica, veliko zlato, dakle ocijenjeno je s 95 i više bodova, 61 vino dobilo je četiri zvjezdice i zlato (90-94,99 bodova), 90 vina prošlo je s tri zvjezdice (srebro, 85 do 89,99 bodova), a 29 vina s dvije zvjezdice (bronca, 80-84,99 bodova), tri uzorka nije dosegnulo 80 bodova, rekla je aktualna voditeljica Vinskih zvijezda prof. Marija Vukelić.

Dobitnici priznanja Vinskih zvijezda za 2019. godinu. Uz njih su Marija Vukelić, aktualna voditeljica ocjenjivanja i Saša Zec, član organizacijske ekipe i ocjenjivač. Šampion 2019. Stjepan Đurinski treći je zdesna, a sasvim lijevo je Zdravko Ilija Jakobović (Vino Jakob), osvajač dvaju priznanja sa četiri zvjezdice, s Cuveeom 2013 bio je na pragu pet zvjezdica.

Evo velikih zlata: Leona 2016, ledeno vino – OPG Đurinski; Plavac mali Ivan Dolac 2011 – PZ Svirče; Rajnski rizling 2006 izborna berba bobica – Enjingi, Kutjevo; Bordeaux Superieur 2011 – Château La Ronde Désormes; Moscatel 2016 – Finca Antiqua; Sauternes 2010 Grand Cru classé – Chateau d’Arcie; Allegro Muškat žuti 2013 – Dobravac; Felix Grüner Veltliner 2017 – Weszeli; Chardonnay Eclat 2013 – Vinolog.
Posebna priznanja: Kristalna zvijezda za najbolje vino od hrvatske autohtone sorte: Plavac mali Ivan Dolac 2011 – PZ Svirče (Badel 1862); Šampion za 2019, kao najbolje ocijenjeno vino u sezoni: Leona 2016 ledeno vino – OPG Đurinski

___________________________

Što donosi 2020.? ACROBAT PORTFOLIO TASTING, WINEOs, DIOKLECIJANOVI PODRUMI – Na Zagreb Vino.comu 2019 najavljeno je, što izravno što neizravno, nekoliko značajnih vinskih događanja u prvoj polovici 2020. Ako se ostvari rečeno, veliki hit mogla bi biti međunarodna revija vina i proizvođača koju pod nazivom Acrobat Portfolio Tasting 15. veljače u Zagrebu, kako čujem u hotelu Hilton, priprema Dino Kušen iz zagrebačke uvozničke i distribucijske kuće Akrobat. Zamišljeno je da manifestacija bude festivalskog tipa, ali ne i otvorena za širu javnost nego samo za pozvane profesionalce iz svijeta eno-gastronomije. Uz vina predstavila bi se i jaka pića, maslinova ulja, pršuti Pata negra, čaše (Zalto). Najavljuju se dolazak osobno Roberta Voerzija te dolazak Angela Gaje odnosno kćerke mu Gaie Gaja iz Pijemonta, dolazak nekoga od članova obitelji Alvarez koja je vlasnik Vega Sicilije, nekoga iz obitelji Tesseron koja je vlasnik glasovitog Châteaua Pontet Canet a i kuće za proizvodnju konjaka, pa dolazak predstavnika kuća Frescobaldi, Tua Rita, Château Haut Brion

La Morra: Dino Kušen Akrobat s Robertom Voerzijom i njegovim buteljama

King Roberto  u Hrvatskoj! – Mora, srećom, nije, ali, srećom, La Morra jeste!
Barolo iz područja La Morra s glasovitih izdvojenih pozicija Rocche dell’Annunziata, Cerequio, Brunate, smještenih unutar apelacije Barolo docg, stigao je, eto, u Hrvatsku, i to na najbolji mogući način: u interpretaciji najboljega – Roberta Voerzija! Nisam baš neki pristalica uvoza vina jer uvozi se sve i svašta, ali jesam pristalica uvoza kad se ovamo dovoze visokokvalitetni proizvodi što mogu ne samo dobro obogatiti obvdašnju ponudu nego dobro poslužiti i kao inspiracija većem broju domaćih naših vinara da u svojim kreacijama idu putevima i do ekstremnih kakvoće i osebujnosti. Vjerujem da je dobrim dijelom u temeljima za baš taj uvoz Voerzijevih barola ugrađena i prva hrvatska revija za vino, gastronomiju i turizam Svijet u Čaši, sa mnom na čelu! O Robertu Voerziju i njegovim vinima pišem već dugo, od svog prvog sudjelovanja na svakogodišnjoj manifestaciji Alba Wines Exhibition u pijemontskom gradu Albi a koja je s vremenom promijenila naziv u Nebbiolo Prima… Roberto Voerzio nositelj je niza priznanja (i) Svijeta u čaši s maksimalnih pet zlatnih grozdova (u više navrata u Wine Spectatoru osvajao je za vina po 100/100 bodova!), trofeja koje je ta revija svake godine dodjeljivala najboljim uzorcima ocijenjenima te godine za rubriku Potrošački putokaz,
Uvoznik vina (uz barolo tu su i nebbiolo i barbera) Roberta Voerzija? A tko drugi do li Akrobat! Dino Kušen kaže mi da će vino na policama Akrobatovih vinoteka Svijet Vina (sada su dvije u Zagrebu) biti sljedeći tjedan!
Kulminacija bi trebala, ponavljam, biti 15. veljače na smotri plemenite kapljice vrhunskih svjetskih vinskih imena u ponudi kuće Akrobat.

Wine Os – Ulazak u novu, 2020. godinu, obilježit će šesto izdanje osječkog festivala vina, delicija i ugodnog življenja WineOS-a. Dosad najveće izdanje te manifestacije, koja će se održati 10. i 11. siječnja sljedeće godine, ponudit će brojne novosti i zanimljivosti za sve posjetitelje. Prva i najznačajnija među njima je novi, značajno veći izložbeni prostor.

WineOs – atmosfera s posljednje priredbe

Ljubitelji vina i delicija zasigurno su već navikli na redovite promjene lokacije održavanja festivala. Nakon Arheološkog muzeja, Essekera i Muzeja okusa, novi prostor ističe se svojom veličinom. Šesti WineOS održat će se, rečeno je, na čak 1900 četvornih metara dvorane Gradski vrt. Značajno povećanje prostora donosi i puno bogatiji program oba dana festivala te, logično, i veći broj izlagača.
Posjetitelje će dočekati oko 90 izlagačkih mjesta koja će izlagačima ponuditi osjetno veći komfor nego što je to bivalo do sada. Pojedinačni štandovi zauzimat će površinu od devet četvornih metara. Uz vinare i proizvođače delicija, predstavit će se i proizvođači rakija i craft piva. Publiku očekuje i velika pozornica na kojoj će se tijekom oba festivalska dana održavati brojne prezentacije i promocije. Jedan će dio dvorane biti rezerviran za restoransku ponudu, kaže Vinko Ručević iz organizacijske ekipe.

Među važnijim izlagačima na proljetnom sajmu u Spitu svakako će biti i vinari Šibensko-kninske županije, koji ozbiljnije kreću u osvajanje tržišta i koji su se, uz to što su u većem broju nastupili na Zagreb Vino.comu, i dodatno, posebno, predstavili, u organizaciji svoje županije, na odvojenoj priredbi u prostorima zagrebačkog Muzeja Mimara. Osobitu pažnju izazvali su Filip Baraka, sa svojim Debitom 2017 Riserva (vrlo lijepi ozbiljni debit – 12,1 vol % – njegovan duže vrijeme na kvascu dijelom u cementnoj bačvi oblika jajeta a dijelom u hrastovoj bačvici) i s pažnje vrijednim Babićem 2016 (13,5 vol % – dozrijevan razumno u bačvicama od francuskog i američkog hrasta) i Juraj Sladić (desno) tj. relativno nova vinska kuća Testament s 50 hektara vinograda na Jadrtovcu i s 25 ha maslinika, proizvodnja je na kolosijeku ekološkoga, naglasak je na sorti babić

Sajam vina i delicija u podrumima Dioklecijanove palače u Splitu – U krasnom podrumskom prostoru splitske Dioklecijanove palače koja je, inače, pod zaštitom UNESCO-a, za 15. i 16. svibnja priprema se osmi Sajam vina i delicija. Uz ponuđače vina izlagat će i ponuđači maslinovog ulja, sira, pršuta. Za razliku od drugih festivala vina i delikatesa, ovaj splitski ide jače na ruku široj publici, naime koncipiran je tako da bude i prodajnog tipa, dakle izlošci će se, najavljuje organizator a to je Slobodna Dalmacija, moći na licu mjesta i kupiti za ponijeti doma. Evo par cveba vezano uz sajam: najatraktivnija lokacija, stara 1700 godina, očekuje se oko 150 izlagača iz Hrvatske i iz inozemstva, na kušanje će biti ponuđeno oko 500 etiketa vina.

Predviđene su zanimljive radionice i strukovna predavanja, Najavljuje se tijesna suradnja s najboljim splitskim restoranima tako da se i nakon zatvaranja festivalskih vrata tog pojedinog dana u lokalima po Splitu može nastaviti uživati u festivalskom tonu. U sklopu festivala predviđen je i Vinski party.

Salon pjenušavih vina u Zagrebu – U zagrebačkom hotelu Dubrovnik u središtu grada 31. siječnja 2020. održat će se već tradicijski Salon pjenušavih vina, koji, inače, svoje izdanje ima potom i u Ljubljani.

Ana Peršurić Palčić sa suprugom na Zagreb Vino.comu 2019 u Esplanadi

Ocjenjivanje pjenušaca što će biti podastrti na oba salona predviđeno je za 9. prosinca ove godine u Zagrebu, također u hotelu Dubrovnik. Prošle godine ocjenjivanje je održano u Ljubljani.

Uvijek među najboljim hrvatskim pjenušcima etikete su iz podruma Peršurić iz Istre. Ana Peršurić Palčić posebno je vesela jer upravo ovih dana primila je sjajan trofej i od udruge Women on Wine. U već tradicionalnom godišnjem izboru top-vina godine u organizaciji udruge WoW, ovaj put za 2019., u borbi s glavnim perlajućim konkurentom, Šemberovim pjenušcem Pavel, Blanc de Noir od Peršurićevih proglašen je prvakom kategorije. Uskoro ćemo eto saznati rezultate i s ocjenjivanja za Salon pjenušavih vina 2020. u Zagrebu i poslije u Ljubljani! ⦁

____________________________________

Manifestacija ovakvih razmjera kao što je Zagreb Vino.com, sada na pragu 15. jubilarnog izdanja!, pokazala je da nadilazi termin festival vina i da, pogotovu bude li se dobro osmišljeno i svakako uz podršku/konkretnu pomoć institucija unaprjeđivala (pa i proširenjem izlagačkog prostora, međutim uz obvezno ostanak na elegantnom ambijentu!) i obogaćivala određenim akcijama ozbiljno okrenutima i prema inozemstvu, ulazi u sferu ozbiljnih gospodarskih događanja čak i ne samo za Hrvatsku nego i za zemlje u okruženju.

DIAM-prezentacija u bistrou Fino & Vino

U prigodi Zagreb Vino.coma glavni grad Lijepe naše privukao je iz inozemstva predstavnike više značajnih svjetskih kompanija koje se bave proizvodnjom i trgovinom opremom za podrumastvo i priborom za enogastronomiju. Jedna od kuća koja neizostavno dođe i ugosti vinare u nekom od finih zagrebačkih restorana je francuski DIAM bouchage SaS, glasovit po čepovima za butelje. Jacques-Olivier Bauguier iz DIAM-a ovaj put odlučio je vinare odvesti na večeru u bistro Fino & Vino na Kaptolu. I tamo je objavio novost iz DIAM-a što bi mogla zanimati posebno i proizvođače vina priklonjene organskoj i biodinamskoj produkciji a koji su pokazivali skeptičnost prema čepu od DIAM-a: najnoviji proizvod DIAM-a je Origine by DIAM, kreiran na inovacijama što počivaju u potpunosti na ekološkim osnovama. Zasad je Origine by DIAM izdan za mirno vino i u verzijama 10 i 30, a uskoro bi trebao izaći i u modelima za mirno vino u kojima je već izašao DIAM classic, te za pjenušac.

Vinari s juga Dalmacije – Bire, Zure, PZ Pošip (Janko Jovanov), Matela… i jedna Cipelica lutalica

Zagreb Vino.com je kao priredba već neko vrijeme relevantna vinska Hrvatska na dlanu, u najnovije vrijeme plemenitoj kapjici pridružuju se, u većoj mjeri i razne delicije poput pršuta, kulena, slanine, ribljih prerađevina, tartufa i prerađevina od gljiva, maslinova ulja pa donekle i bučina ulja…, a tu bi trebali biti svakako još i neki naši tipični kolači kao rapska torta, imotska torta, makarana, skradinska torta, međimurska gibanica, rafioli…. da imamo i kompletnu eno-gastro Hrvatsku na dlanu. Srećom, u sve većem broju kao izlagači u Zagrebu se javljaju i afirmirana proizvođačka imena iz zemalja u okruženju, bilo bi jako dobro još kad bi se ponovno tu našle vinske zvijezde iz Slovenije, nekad redovite na ovakvim priredbama u Zagrebu.

Slavonija i Dalmacija, veselo: Vlado Krauthaker, Slavko Kalazić, Frano Milina Bire, Sabo Markus, Mladen Siber

Jacques-Olivier Bauguier DIAM i Zdravko Jakobović Vino Jakob

To bi u Zagrebu, koji je geografski dobro smješten i komotan za dolaske (autoputevi, vlakovi, avion), moglo na manifestaciju privlačiti bitno veći broj poslovnih gostiju (vinskih trgovaca ali i ponuđača razne opreme i pribora za podrumarstvo i posluživanje jela i pića, zatim specijalizirane eno-gastro i turističke novinare) iz svijeta koji, to je nedvojbeno, žele, i trebaju!, otkriti nešto novo kvalitetno te u dovoljnoj mjeri prepoznati da roba s ovih prostora zavrjeđuje veliku pažnju kao i da i ovi prostori – a ne samo već dugogodišnja klasika poput npr. Burgundije, Bordeauax, Toscane, Pijemonta, rajnske oblasti i te kako vrijede posjeta i boravka tu ne samo kad su ljetne vrućine i ne samo na morskoj obali nego i u unutrašnjosti i kroz cijelu godinu. Da ne bi predugo trajalo to da poslovni stranci koji su nam nužni upišu u svoju osobnu memoriju činjenicu da valja doći ovamo bilo bi dobro da se neki veći broj relevantnih imena pozove k nama u goste u festivalskome tjednu te da se tim ljudima omogući i obilazak naših vinogorja i najatraktivnijih turističkih odredišta, za širenje informacija i dobrih vibracija odavde sigurno je da bi se barem u prvo vrijeme naglasak pri pozivanju isplatilo bi staviti na medije javnog informiranja i njihova najeksponiranija i najutjecajnija imena. ♣

Emocije od doma / Emozioni dal Mondo

RASKOŠNI ATELJE OKUSA AGROLAGUNE NA ZAGREBAČKOJ ŠPICI! PLES MAGNUMA i DUPLIH MAGNUMA!

Dugo ih nije baš bilo istaknuto za vidjet’, a onda su, i ove godine ponovno, bljesnuli, i to na širokom frontu, pred domaćom i vanjskom publikom. Ovdje, eto, slučaj koji nam je, ovdje na ovim prostorima, do prije nekog vremena bio nepojmljiv: velika tvrtka, ali ne tek obični proizvodi industrijskog tipa nego i oni iz emocijski vrlo osjetljivog segmenta, vrlo dobri vinski i delikatesni, iznadprosječne kakvoće do i vrlo osebujni. Kičma s tercetom bez kojega, u smislu vrste proizvoda i terroirskog karaktera, nema vrhunske eno-gastronomije: sir, maslinovo ulje, vino!

Agrolagunina ikebana ispred ulaza u Cheese-bar u Zagrebu

Dojmljivi – makar se odvijao na cesti! – tulum priredila je na subotnjoj podnevnoj zagrebačkoj špici, na vanjskom prostoru zagrebačkog Cheese-bara na Europskom trgu kod kod Trga bana Jelačića, porečka Agrolaguna, kako bi na najbolji način pokazala što se krije iza brojnih međunarodnih nagrada koje Agrolagunini proizvodi posljednjih mjeseci redovito donose u Hrvatsku. Na terasi popularnog Cheese-bara Agrolaguna je ikebanom svojih vrhunskih artikala pred ulazom u Cheese-bar oduševila najprije u dizajnerskom smislu a potom, kad se i bolje pogledalo što je izloženo i pogotovu nakon što je počelo kušanje, i izborom delicija među kojima su se našle i etikete limitiranih serija ulja Ol Istria, vina Laguna i sira Špin. Uz kraj godine i u pretprazničkoj atmosferi htjelo se istaknuti ono što se i pred međunarodnom javnosti i službeno dokazalo kao zlata vrijedno. Agrolaguna je priredila nešto što drugi nisu: ples magnuma i dvostrukih magnuma!

Ples duplih magnuma: Milan Budinski, direktor proizvodnje u Laguna Vinu, s dvostrukim magnumom vina Castello koje je (i) ove godine u Bergamu na svjetskom ocjenjivanju merlota i caberneta osvojilo zlatnu medalju

Fokus u subotnjem predstavljanju Laguna-vina bio je na liniji Festigia koja se kušala i iz velikih pakiranja – magnum i jeroboam. Potočene su Malvazija istarska Festigia 2018, Malvazija istarska riserva Vižinada 2015, Malvazija istarska riserva Akacija 2015, Malvazija istarska riserva 2012 duga maceracija 210 (to 210 znači da je tekući dio na pokožici proveo oko 210 dana odnosno oko sedam mjeseci!), Malvazija istarska kasna berba 2016, Cabernet sauvignon Festigia 2016, Merlot Festigia 2016, Castello Festigia 2016 (od merlota, cabernet sauvignona i malo syraha), Terra Rossa limited edition 2018, kao i Riserva LV 2013 (merlot i teran insieme plus malo malvazije istarske, namjera je Agrolagune u idućim godištima tim sortama, veli Milan Budinski, pridružiti i cabernet sauvignon i/ili cabernet franc). Krajem listopada na ocjenjivanju Emozioni dal Mondo: Merlot e Cabernet insieme, a to je svojevrsno svjetsko prvenstvo u vinima od spomenutih sorata, Merlot Festigia, Castello Festigia te LV Riserva 2013 primili su, već sam o tome pisao, zlatne medalje, Merlot Festigia osvojio je, po odabiru novinara sudaca, i titulu najboljeg hrvatskog vina na tom natjecanju.
Nešto posve novo u ponudi Agrolagune je vrlo dobar pjenušac Blanc de Mo1 klasična metoda. Rađen je od malvazije 70 % i bijelog pinota, s time da je bazno vino prije šampanjizacije provelo u inoksu godinu dana na talogu a nakon sekundarnog vrenja u butelji na kvascu je odležavalo dvije godine, plan je da se boravak na kvascu u butelji s vremenom i produžava tako da dostigne i do pet godina! Pjenušac je nazvan, kako je upravo rečeno, Blanc de MO1, naziv je pisan takvim fontom da se jedva razaznaje da riječ MO1 završava brojkom 1, na prvu mi se činilo da je umjesto jedinice tu slovo I, tako da sam naziv pjenušca shvatio kao Blanc de MOI, što bi značilo moje bijelo ili bijelo od mene a kako sam, eto, u žurbi krivo pročitao upitao sam domaćine što to znači Blanc de MO1, odgovor je bio Bijelo, Model br. 1. A nadao sam se ipak nazivu Blanc de MOI, nekako mi je važnije istaknuti da je riječ o bijelom pjenušcu NA MOJ (odnosno enologov) način (Blanc de MOI) nego ići na to da se označi to je da je riječ o prvom pjenušcu Agrolagune (kuća već unatrag nešto godina ima pjenušavi rosé rađen metodom charmat) rađenom po klasičnoj metodi. Gledano na duži rok nije bitno to što je riječ o prvom Agrolaguninom pjenušcu rađenom klasičnom metodom, ali je, smatram, bitno oznakom istaknuti ono što je svoje, vlastito – Blanc de moi!
Od sireva u Zagreb na kušanje doneseni su, pod brandom Špin, Istarski kravlji sir, Istarski miješani sir, Istarski ovčji sir, Istarski kravlji sir u teranu, Istarski kravlji sir s tartufima kao i Istarski miješani sir u orahovom lišću. Tijekom posljednjih mjeseci Agrolagunini sirevi Špin sudjelovali su na dva prestižna svjetska natjecanja u kvaliteti sira. Na Global Cheese Awards u Engleskoj sirevi Špin osvojili su dvije medalje i jednu oznaku Highly Commended. Broncom su se okitili Grana Istriano i Sir s tartufima, dok je Miješani sir u orahovom lišću dobio oznaku Highly commended. A na World Cheese Awards u Bergamu u Italiji Agrolaguna je osvojila čak šest nagrada. Miješanom siru u orahovom lišću pripalo je super zlato te je ušao u kategoriju najboljih sireva na svijetu – Major Winners. Gran Istriano osvojio je zlato, Istarski mladi sir srebro, a brončanu medalju dobili su Istarski ovčji sir, Istarski kravlji sir i Istarski miješani sir.

Sirna plata Špin, i, dolje, istarski zgvacet u Cheese baru

– Medalje sa sajmova uvijek su veliko priznanje i za sve uključene u proizvodni proces, i dokaz kako se dobro osmišljen i naporan rad uvijek na kraju isplati. Kontinuiranim ulaganjima i učenjem nastavljamo i dalje razvijati sve naše proizvode, a sigurni smo kako će ovakve nagrade prepoznati i naši kupci. Naši sirevi proizvode se isključivo od domaćeg neobranog kravljeg i ovčjeg mlijeka, i to prema tradicionalnoj recepturi, a kontinuirano radimo na poboljšanju kvalitete i održavanju najvišeg standarda te planiramo i širiti asortiman razvijanjem novih proizvoda – istaknuo je Krunoslav Salaj, voditelj sirane Špin pri predstavljanju nagrađenih sireva u Cheese-baru.
– Smisao današnjeg druženja je bio predstaviti izravno i široj publici našu premium liniju vina koja s puno znanja, truda i ljubavi stvaramo u našem vinskom podrumu. Ova vina najbolji su dokaz da kad se spoje vrhunska sirovina, vrsni profesionalci, iskustvo, entuzijazam odlični rezultati neće izostati. Vina iz naše ultra-premium serije prepoznata su, eto, i u svijetu. Inače, stalno se dičimo i s našim maslinovim uljem, ovogodišnje, dakle još posve mlado maslinovo ulje iznimne je kvalitete ali godište je bilo takvo da smo, a da ništa nismo mogli učiniti da to izbjegnemo, popriličlno zakinuti u količini. Za naša nagrađivana monosortna ulja, te osobito za Ol Istria Selection ekstra djevičansko maslinovo ulje svake godine ručno izdvajamo samo vrhunske plodove maslina kako bismo pomnom selekcijom i, za selekciju, kombinacijom nekoliko sorti realizirali ovaj vrhunski brend – rekao je Milan Budinski, direktor vinarstva i proizvodnje Vina Laguna.

Ispred Cheese-bara: Milan Budinski i voditelj lokala Dado. U posljednje vrijeme u zagrebačkom Cheese-baru subotom s početkom u podne odvijaju se zanimljiva eno-gastro događanja, neki prisutni su uzvanici ali dobrodošao je svatko tko tuda prođe. Jeste trošak jer konzumira se puno toga ali istodobno nije (barem nije bila!) i pijanka, rekao bih da je dobra ideja barem jednom godišnje raditi promidđbu i na ovaj način, uz dobrodošlicu širem sloju potrošača izravno

Na druženju na špici okupili su se brojni važni partneri, distributeri, ključni kupci, sommelieri, novinari i opinion makeri u gastro svijetu i svijetu vina. Gosti su imali priliku uživati i u tradicionalnom istarskom jelu zgvacet.
Porečani su u Zagrebu bili uistinu široke ruke, i ne samo uzvanici nego i svatko tko je tog lijepog subotnjeg dana prolazio uz Cheese-bar mogao je zastati i kušati zalogaj i gutljaj. Ovakva su okupljanja uvijek prilika da kompanija ne samo poslovnim partnerima nego i izravno krajnjim kupcima predstavi široku lepezu svojih proizvoda, ukaže na njihovu kvalitetu i kompatibilnost te da kroz proizvode predstavi svoju strategiju. Mislim da je Agrolagunina strategija očita: kvaliteta, inovacije, razvoj i ljudi, rekao je Vlado Čondić Galiničić, izvršni direktor za poljoprivredu Fortenova grupe i direktor Agrolagune. Možda će se nekome ovakva prezentacija naširoko kakvu je sada u Cheese-baru imala Agrolaguna učiniti pretjeranom jer iziskivala je oveću potrošnju dragocjenih delikatesa, međutim smatram da je ona baš u takvom obliku i opsegu s promotivnog aspekta i s, poslije, aspekta plasmana, jednom godišnje u nekom većem centru potencijalno dobrom odnosno obećavajućem tržištu korisna bez obzira što iziskuje veći trošak, naime vrijedno je, kako bi se stvarali vjerni kupci s vremena na vrijeme prirediti ovakav nastup da se krajnjem potrošaču i izravno omogući prvi doticaj s ponuđenim artiklima a ne da je, prije nego što se odluči kupiti neki proizvod, osuđen isključivo na to da preko medija o tom proizvodu ili tim proizvodima saznaje mišljenje nekog drugoga tko jeste, mora i može biti vrhunski stručnjak, ali i tko u nekim slučajevima možda to baš i – nije (u dovoljnoj mjeri)! ♣

Martin je v Zagrebu i posvud, s novim mladima portugiscem, frankovkom, graševinom…

SUMMIT BIŠKUPA NA JELAČIĆEVOM PLACU

U povijesti je dosta toga krenulo od bana Josipa Jelačića, pa nije čudno to što i radost vezana uz imendan svetog Martina naokolo kreće od njega, iz srca Metropole. Ljetne praznike smo naravno već o, ho ho… zaboravili, a onda je, sa studenom, počela serija novih, sezonskih vinsko-kolinjskih blagdana uglavnom pod zastavom novog mladog portugisca (sada bez petokrake), ponegdje i s novima mladima frankovkom, graševinom, zelenim silvancem itd…. Bogati rezime događanja u mjesecu studenome u Zagrebu: Festival novog portugisca, Martinje i krštenje mladoga vinca, Agrolagunino ulično slavlje najnovijih zlata s međunarodnog ocjenjivanja vina od merlota i cabernet sauvignona u Bergamu, vrlo konkretne i uvjerljve najave Dana otvorenih podruma na Pelješcu i Dana okusa hrvastske tradicije po cijeloj zemlji (15-25 11., 10 županija, iz Zagrebačke 11 objekata), pa Zagreb Vino.com kao pladanj Vinska Hrvatska na dlanu, pa dani oko 29. novembra pretvoreni u intenzivno druženje s pajcekima, za prosinac su ostavljeni dolazak sv. Nikole, pa Božić, ispraćaj Stare godine… Ča je suha Londra kontra Zagreb-gradu…

Sanda Braje

Dragica Režek

Vučinić vina

Snježana Gregurić

Zagrebačka županija vrlo aktivno se uključila u pripremu Festivala mladog vina Portugizac Plešivica i sireva Zagrebačke županije, a Grad Zagreb u pripremu martinjske svečanosti krštenja mošta. Vezano uz Festival, operativni dio posla izravno na terenu, na Trgu bana Jelačića, pripao je Udruzi Portugizac Plešivica i Udruzi malih sirara Sirek koji su se sa svojim proizvodima pojavili na prodajnoj izložbi u više drvenih kućica pravilno raspoređenih po Jelačić-placu. Jedno od mjesta prigodnog događanja bio je i Klub književnika, gdje je promoviran portugizac ne samo kao novo vino iz 2019, nego gdje je predstavljen i drukčiji pristup novom mladom portugiscu kao robnoj marki Zagrebačke županije, i gdje su na temelju rezultata strukovnog vrednovanja uzoraka proglašeni najbolji županijski sirevi i mali sirari Zagrebačke županije.
– Kao što druge zemlje i vinske regije promoviraju svoja nova mlada vina, tako smo i mi plešivički vinari svojedobno odlučili činiti s našim portugiscem, koji je nekad bio jako zastupljen u vinogradima jaskanskoga kraja, pa smo u 2000. uz potporu Zagrebačke županije osnovali udrugu Portugizac Plešivica. Rad udruge prekinuo se 2012., slijedila je stanka i onda je 11 plešivičkih vinara krenulo u obnovu udruge, i ona je s radom ponovno počela 2018., danas broji 17 članova. Novost u kontekstu mladog portugisca je ta da se dobar dio članstva udruge složio u tome da izdvoji dio svojega portugisca iz vinograda na najboljim pozicijama i da grožđe doveze na preradu u Poljoprivrednu zadrugu Plešivica, tako da novo mlado vino izađe i s još jednom, novom etiketom, kao Portugizac Plešivica Selekcija novo mlado vino. U projekt su, uz PZ Plešivica, uključeni obiteljska gospodarstva Gregorić Željko, Gregorić Franjo, Golubić, Braje Robert, Braje Josip, Damir Drago Režek, Ciban, Jurkovac… Od selekcioniranoga grožđa proizvedeno je oko 1300 litara vina – rekao je predsjednik udruge Portugizac Plešivica enolog Tomislav Haramija, inače i direktor PZ Plešivica, uz napomenu da spomenuta gospodarstva od preostalog im dijela portugisca rade i dalje portugizac i u svojim podrumima i na tržište ga puštaju pod vlastitom etiketom.

Tomislav Haramija, udruga Portugizac Plešivica, direktor PZ Plešivica

Portugizac Plešivica Selection 2019 novo mlado vino

Na pitanje postoji li u udruzi kakav pravilnik vezan uz novi mladi portugizac županijske robne marke Portugizac Plešivica glede proizvodnje, glede najranijeg mogućeg izlaska na tržište i glede označavanja vina na etiketi – sve to bitno je za potrošača jer definira profil vina i kakvoću te može spriječiti da se pojedinci svojim loši(ji)m proizvodom švercaju pod oznakom zaštićene robne marke, odgovor je bio da se stvar uređuje i dotjeruje..

Ivana Alilović, direktorica Turističke zajednice Zagrebačke županije

Pročelnik za poljoprivredu Zagrebačke županije mr, Josip Kraljičković istaknuo je da se Županija kani jače posvetiti i sirarima, dakle uzgajivačima domaćih životinja za mlijeko koji nastoje osnovni svoj proizvod finalizirati do sira, maslaca, jogurta, kiselog mlijeka. Zagrebačka županija pomogla je osnutak udruge sirara Sirek i formiranja turističke županijske Ceste sira, u porojekt se inicijalno uključilo 14 a naknadno još sedam sirana djelujućih u okvirima Zagrebačke županije a na područjima Zelina, Dugo Selo, Vrbovec, Kupinec, Jastrebarsko, Pisarovina, Zaprešić… Sirevi su, čuli smo od predsjednice Sireka Romine Zadravec, rađeni dobrim dijelom od sirovog nepasteriziranog mlijeka, nude se u raznim tipovima, kao svježi, meki, polutvrdi, tvrdi, s raznim začinima/mirodijama, dodatni proizvodi su jogurt i skuta. Zagrebačka županija, Grad Zagreb i udruga Sirek zajedniki su pokrenule postupak zaštite svježeg sira pod nazivom Zagrebački friški kravlji sir ZG Sirek.

Ivana Alilović, direktorica Turističke zajednice Zagrebačke županije i Petra Martić, direktorica Turističke zajednice Jastrebarskoga najavile su nove marketinške aktivnosti kako bi se vino, sir ali i drugi proizvodi i prikladni županijski resursi učinkovito valorizirali i kroz turizam.

Uoči martinjskog nastupa na Trgu bana Jelačića održano je strukovno ocjenjivanje sireva udruge Sirek, a žiri pod predsjedanjem prof.dr.sc. Samira Kalita među 13 kravljih sireva i tri kozja sira šampionom je proglasio goudu s ljutom paprikom sirane Jurkas, Katarine i Vlade Jurkasa iz Harmice/Šenkovec, taj je sir jedini osvojio 20 od mogućih 20 bodova. Za istaknuti još svježi kravlji sir Romine Zadravec iz Kuršanca (19,75 bodova), kuhani kozji sir te kuhani kozji sir s medom OPG-a Grčević iz Gradeca Pokupskoga (19,50) i meki sir škripavac OPG-a Katarina Führnkrantz iz Brdovca (19,50)

Na dodjeli šampionskog priznanja u Klubu književnika na Trgu bana Jelačića u Zagrebu: uz sirare šampione Vladu i Katarinu Jurkas su Anđelka Pejaković, članic ocjenjivačkog žirija, te Gordana Matašin i mr. Josip Kraljičković iz Zagrebačke županije

Kulminacija programa Martinja bila je koncelebrirana misa desetak vinskih biškupa, održana uz spomenik Jelačiću na dan uoči Martinova, glavna zvijezda bio je međutim ne Martin nego Milan koji je s oltara na golemoj pozornici rekao nekoliko rečenica s time da je, Bogu fala, izostala riječ materina… Bandić je bio okružen biskupima, mada vinskim, dakle biškupima, koji kroz obred krštenja mošta na mlado vino svojim propovjedima i prigodnim stihovima mogu i te kako utjecati na raspoloženje mase, bitno baš sada u predizborno vrijeme…

Milan Bandić kao martinjska zvijezda

Vinski biškup Simpy i miništrant Riba

Zgodno je podsjetiti se na neka davna vremena: ako ne kao prvi a onda među prvima u nas koncelebrirane mise s više vinskih biškupa istodobno na pozornici koji su krstili mošt na mlado vino organizirala je revija Svijet u čaši, inače moglo bi se reći također jedan od slavljenika, naime prvi broj ovog eno-gastro-turističkog časopisa svjetlo je ugledao baš na Martinje, tj. 11. studenoga daleke 1992. godine! Na naslovnici prvog broja našli su se zagrebački vinski biškup Siniša Doronjga Simpy i miništrant Drago Ribarić Riba, s kojima je Svijet u čaši proslavio mnoga Martinja ne samo u Zagrebu nego i šire po Hrvatskoj.
Lado!!!
Slavljenik je i fantastični naš nacionani ansambl narodnih pjesama i plesova Lado, osnovan 11. 11. 1949. godine.

Lado!

Svijet u čaši lijepo je surađivao s Ladom, veće ili manje grupe članova pjevačkog i plesakog ansambla Lado te u više navrata i Ladarice redovito su, kao ukras i začin programa, bili sudionici velikih eno-gastronomskih manifestacja s proglašenjem cro Kuhara godine i cro Vinara godine i manifestacija u znaku Dobro mi došel, prijatelj!… koje smo priređivali svake godine u ponajboljim hrvatskim hotelima i restoranima (Esplanade, Intercontinental/danas Westin, Antunović, Korana Srakovčić, Baltazar, Žufika…).

Biškup Blaž i miništrant Mladen, kod Drage Kurtalja urbi et orbi! Dolje: krštenje mošta uz domaćina Dragu Kurtalja i vinskoga kuma Tomicu Tomca

Kako su biškupi i poslovni ljudi slavlje na Trgu nije trajalo jako dugo, naime krštenja mošta na mlado vino trebalo je obaviti i na drugim lokacijama, nekima i ne baš toliko blizu središta Zagreba. Jedno od mjesta ceremonijala i veselog martinjskog druženja bilo je i kod vinogradara/vinara Drage Kurtalja, ali ne u njegovoj kušaonici u Novoj vesi nego na dvorištu njegove obiteljske kuće gdje labilne karaktere iskušavaju dvije točke: jedna je pečenjarnica s patkama na ražnju, a druga, s druge strane, je vinski podrum. Dragec Kurtalj nedavno je osjetno proširio svoj podrumski prostor i povećao vinsku produkciju. Uzvanici su dočekani s pjenušcima, mirnima sivim pinotom i crnim pinotom, narescima, racama s mlincima, domaćim češnjofkama s krumpirom i kiselim zeljem… Vinski biškup presvetli Blaž i njegov miništrant Mladen stigli su u civilnom odijelu, kao incognito, a kad su se bušice napunile – najednom su nestali! Naravno, nisu pobjegli, ušli su u kuću da se presvuku i potom se svečano u odorama pojavili na bakonu kuće da bi urbi et orbi obznanili početak krštenja mošta na vino, ritual su, nakon što su oltaru kao kuma moštu/mladom vinu priveli vinogradara/vinara Tomicu Tomca, obavili u dvorištu.

Među brojnim gostima kod Drage Kurtalja bili su i neki s dubokog juga, primjerice Pelješani Boris i Antonija Mrgudić (Bura & Mrgudić), na slici sa sommelierom Sinišom Lasanom koji je u međuvremenu postao sommelijerskim prvakom države za 2019, i s direktorom Zagreb Vino.coma Ivanom Dropuljićem, te prof. Goran Milanov, enolog i eno-savjetnik iz Skopja, na slici u društvu s domaćinima Kurtaljima te s predstavnicama Hrvatske poljoprivredne savjetodavne službe i Zagrebačke županije Višnjom i Ivankom

Biskupu Blažu i njegovu miništrantu trebalo je krenuti do iduće krstionice, a medijima do iduće martinjske svečanosti koju je u središtu Zagreba priredila feričanačka vinska kuća Feravino, u želji da pokaže kako na Martinje nije nužan portugizac da bi se veselilo, za to su svakako dobri i novi mladi frankovka, te graševina, s kojima unatrag koju godinu Feravino redovito izlazi u prvoj polovici studenoga…

Enolog-savjetnik pri Feravinu Matjaž Lemut i, desno, vlasnik Ivan Ergović, kao mlada nova vina ponudili su frankovku i graševinu kao simbole Slavonije

Sommelier – najnoviji naš državni prvak! – Siniša Lasan uz butelje novog mladog međimurskog vina

Međimurci su također, ali nekako samozatajno (čemu?!!; rade li oni vino da bi ga svoga sami u svome krugu popili?), pokazali aktivnost u domeni novog mladog vina. Očekivalo bi se da će izaći s novim mladim pušipelom (moslavac, šipon, furmint) kojega toliko propagiraju kao zvijezdu svojega kraja, ali ne: izašli su s određenim brojem etiketa novog mladog bijeloga vina od raznih sorata, kako kaže svježi sommelierski prvak Hrvatske Siniša Lasan kojega su se ipak sjetili pozvati na prezentaciju, većina tih novih mladih međimurskih vina je od zelenog silvanca, nešto ih je od bijelog pinota i chardonnaya, a nekoliko je mješavina sorata
Kojeg li mjeseca, studenoga!… Je li datum 11. 11. Uopće bio u Saboru na raspravi o praznicima? (slike: Marko Čolić) ♣

Martinje s novom dimenzijom?

DAN HRVATSKE KULINARSKE NEOVISNOSTI – 11. STUDENOGA!

Datum 11. 11. sinonim je, čini se, ne više samo za Martinje, nego, valjda, i za – neovisnost hrvatske kulinarike, naime taj datum proglašen je nedavno u znanom zagrebačkom restoranu Tač Danom hrvatske gastronomske nezavisnosti, kaže naš poznati Gastronomad Rene Bakalović.
– Statistike Instituta za turizam jasno pokazuju kako je uživanje u jelu i piću važan motiv posjete turista našoj zemlji. Hrvatska je izrasta u vrlo poželjnu eno-gastro destinaciju. Naličje te zlatne medalje nije tako sjajno: ne samo što se uvozi ogromna količina prehrambenih proizvoda, nego gora je činjenica to što je ta roba često loše kakvoće. Poticanje proizvodnje i primjerene ponude vrhunske domaće hrane i pića velika je nacionalna zadaća – naglašava Bakalović.
A ja bih dodao to da su nužne – bez obzira je li riječ o uvezenim ili domaćim proizvodima – stroge kontrole onoga što se stavlja i nudi na (naše) tržište, te da je nužno da deklaracije na proizvodima budu dovoljno informativne i dovoljno čitljive, bez toga će svaki napor prema boljitku propasti.

Rene Bakalović s poznatom cheficom Anom Grgić

Pokrenuta je eto uspostava Dana hrvatske kulinarske neovisnosti, 11. studenog, ove godine bio je to ponedjeljak. Ugostiteljski objekt Tač u podsljemenskoj zoni koji sustavno promiče izvrsna jela i pića Plave i Zelene Hrvatske, naših jadranskih i kontinentalnih regija, bio je mjesto događanja vezanog uz taj novouspostavljeni Dan hrvatske gastronomske nazavisnosti. Temeljni kriterij odabira onoga što bi se trebalo pojačano nuditi na tanjuru i u čaši su zaštićeni prehrambeni proizvodi i vrhunska vina od naših autohtonih sorti grožđa. Na prigodnoj prezentaciji u restoranu Tač htjelo se pokazati kako je kreiranje skladnih jelovnika kojima se poštuju naša gastronomska tradicija i njezin suvremeni izričaj poticajan koncept u cijelom lancu od poljoprivrede (poglavito obiteljskih gospodarstava) do ugostiteljstva (opet u prvome redu onoga koje se temelji na obiteljskom poslovanju).

Restoran Tač: bračni par Vesna i Tihomir Miletić ugostio je slavnog Joška Gravnera i njegova eno-savjetnika Natalea Favretta koji su inzistirali da ih se u Zagrebu povede u restoran što nudi dobru domaću hranu. Gravnerove impresije nakon posjeta – odlične

– Naša kulinarska neovisnost nikako ne znači zatvaranje u državne granice. Uostalom cijelo naše nasljeđe rezultat je raznorodnih gastronomskih utjecaja iz užeg i šireg našeg okruženja. Ovom se manifestacijom u Taču samo željelo pokazati kako odabirom najboljega u našoj gastronomskoj ponudi možemo pokazati snagu koja se može i te kako mjeriti s najvišim svjetskim standardima. Želja je da Dan hrvatske gastronomske neovisnosti izraste u tradicionalno događanje – rekao je još Rene Bakalović.

Ipak, ostalo je nejasno što će se i kada i kako i gdje na tu temu ponovno događati. Ideja sama po sebi doima se dobrom, ali bez razrađenog koncepta realizacije ne ide. ♣

Dani okusa hrvatske tradicije

BEZ GABREKA, KOJI OBILJEŽAVA 90 GODINA RADA!

Druga polovica studenoga službeno je bila u znaku je finog papanja domaćih specijaliteta. Od 15. do 25. 11. u 10 hrvatskih županija održavala se akcija Dani okusa hrvatske tradicije u kojoj je sudjelujovalo više od 100 ugostiteljskih objekata, nositelja standarda Okusi tradicije… S područja Zagrebačke županije sudjelovalo je desetak lokala sa znakom Okusi tradicije zagrebačkoga kraja (Bistro Babriga (Velika Gorica), Ekopark Krašograd (Pisarovina), Hotel Bunčić (Vrbovec), Hotel Princess (Jastrebarsko), Restoran Ivančić (Jastrebarsko), Izletište Suhina (Sveta Nedelja), Restoran Samoborska klet (Samobor), Seoski turizam Kezele (Ivanić-Grad), Seosko domaćinstvo Stara preša (Šenkovec), Izletište Vina Kos-Jurišić (Sveti Ivan Zelina). Iz varaždinskog kraja bilo je uključeno 16 restorana, Hrvatskog zagorja 12, Podravine-Prigorja devet, iz Bjelovara-Bilogore 12, iz Moslavine i Posavine 10, Graničarskog Posavlja devet, Srijema i Slavonije šest, Zlatne Slavonije (Požeška dolina i pakračko-lipički kraj: sedam – Čiča Mata u Velikoj, Hotel Pakrac, požeški restorani Stari fenjer, Zlatni Lug, Grgin dol i Vila Stanišić, kao i restoran Schön Blick iz Vetova / čobanac, sarma, zapečene kobasice na žgancima s vrhnjem i češnjakom, poznati odrezak Barun Trenk, rolana teletina, najfiniji lokalni deserti poput palačinki s pekmezom od mrkve, šnenokli ili štrudle), s planina i s mora osam.

Seosko gospodarstvo Kezele

Jelovnici su se nudili po promotivnim cijenama od 60,00 kn (za jelovnik od inače 75,00 kn) te 76,00 kn (za jelovnik od inače 95,00 kn), rekla je Ivana Alilović, direktorica Turističke zajednice Zagrebačke županije.
U ovoj priči međutim – nije bilo znanog samoborskog restorana Krčma Gabreku, koji je upravo u drugome dijelu studenoga obilježavao i slavio 90-godišnjicu postojanja i rada! Kud ćeš veću (dužu!) tradiciju u ponudi okusa hrvatske tradicije?!…
A evo, u nastavku, domaće raskoši ponuđene kod Gabreka.

Gabrekovi Okusi tradicije dugačke 90 godina: domaći čvarci, domaći narezak, ajvar od gljiva, salata od gljiva, juha od žumberačkih gljiva, pohani mozak, češnjovke, krvavice s kiselim zeljem, brizle, raca s mlincima, koljenica, teleće pečenje, vepar u umaku od brusnica, biftek u kupinovom vinu, rolada od oraha, orahnjača, makovnjača, palačinke na razne načine…

U zabavnom dijelu: tamburaški sastav Samoborci, Đurđica Pleše, Marica Posilović, Ančica Bošnjak, Franjo Gluščić, te, dolje, kao gosti – dirigent Siniša Leopold i veteranka naše glazbe Vera Svoboda. Mađu gostima: i Anton Samovojska s nogometne scene

 

Marija Šintić kao domaćin, uz Zdenka i Ivanku Šember čija kapljica je kod Gabreka vino kuće

Ekipa od Gabreka: Marija te Mirko Šintić, Ana Marija Šintić i Tomislav Medved, sasvim desno je Đurđica Pleše koja je vodila kroz slavljenički program

Zakaj Gabreka ni bilo na Danima okusa hrvatske tradicije? Pital sam, ali odgovor je bil- ni sim ni tam. I onda neš pil!? Vraga neš pil! ♣

Enogastronomija i turizam: Dani otvorenih vrata peljeških podruma

KAD BAKHO PRIMA u GOSTE u DUBROVAČKOJ OKOLICI – u PROSINCU! DAH PELJEŠCA PROTEKLIH DANA i u ZAGREBU

Pelješac – Vinsko carstvo/The empire of Wine

U ovo naše moderno vrijeme enogastronomija je, očito je, vrlo važan segment turističke ponude. Svjetske glasovite Meke za ljubitelje fine i za kraj tipične kuhinje te za područje karakterističkoga vina su, da spomenem tek neke: Burgundija, Bordeaux, Alsace, Pijemont, Toscana, Wachau, Kamptal, Burgenland, Pfalz, Baden, Napa Valley… Po nekim nedavno provedenim istraživanjima, u Hrvatsku od ukupnog broja turista dođe njih 30 posto – ponajprije u Istru – motivirano prvenstveno finom lokalnom hranom i našim vinom, no ma koliko to bilo pozitivno teško je s time biti baš i osobito zadovoljan jer još ima, naročito u kontinentalnome dijelu Lijepe naše (Slavonija!) i te kako prostora za povećanje.
Posebice od eno-gastronomoije korist mogu imati velika urbana središta s mnoštvom ugostiteljskih objekata višeg nivoa te područja proizvodnje istaknutijih za svoj teritorij tipičnih specijaliteta smještena uz važne prometnice (autoput…) odnosno u blizini rečenih većih urbanih središta kao kvalitetnih emitivnih centara kako s aspekta domaćeg stanovnitšva tako i s aspekta gostiju što posjećuju te veće gradove bilo sezonski radi godišnjeg odmora, bilo poslovno kroz cijelu godinu. Nužno je da lokalna zajednica svakog tog predjela nastanka visokokalitetnih delicija bude do kraja svjesna važnosti visoke prepoznatljivosti proizvoda za područje, zatim kontinuirane kakvoće proizvoda i

Pelješka torta

tzv. kritične mase ponude, te imperativa dobro osmišljenog kompleksnog marketinga, marketinga ne samo usmjerenog na promidžbu nekog pojedinačnog proizvoda nego usmjerenog na promidžbu i plasman čitavog vlastitoga kraja. Bitno je i da, kad se u svojemu dvorištu priređuje neka, recimo to tako, jača manifestacija na neku najavljenu temu od mogućeg znatnog gospodarskog značenja za taj kraj, to ne ispadne, kako to u nas nerijetko bude, kao da je najvažnije domaćem, lokalnom, seoskom stanovništvu povremeno priuštiti malo komercijalnog zabavnog sadržaja (najčešće to budu večernji nastupi tamburaša i pop-zvijezda a na zadanu temu i danju jedva da se što događa), naime nužno je potruditi se u vlastiti kraj iz drugih gradova i sela na neko događanje vezano uz ambijentalne i gospodsrske specifičnosti predjela privući u većem broju goste kao dobre potrošače koji su, ako se kući vrate zadovoljni, potencijalni turisti-povratnici i važni pomoćnici u gospodarskom napretku i rastu životnog standarda dotičnog teritorija. Dakle, uz, ponavljam, pažnju da ponuda bude konstantno visokokvalitetna i izazovna, važno je, još, i u drugim, inače emitivno kvalitetnim sredinama priređivati prikladne prezentacije kao uvjerljive i učinkovite pozivnice.

Pelješani su čini se krenuli tim putem: oni početkom prosinca (sad će to biti 6. i 7.12., sudjeluju 32 podruma, očekuje se oko 4000 posjetitelja) eto već 14. godinu od Stona do Orebića i Mokala priređuju manifestaciju Dani otvorenih vrata peljeških podruma, i prije nekoliko dana nastupima na nekoliko mjesta dah svojega poluotoka i pozivnicu za priredbu donijeli su i u Metropolu, u prostore Hrvatske gospodarske komore na pressicu za širi krug eno-gastro i turističkih novinara, zatim u prostore udruge Plavac mali Zagreb što je te večeri okupila lijepi broj štovatelja južnodalmatinskih spize i vina, a i, također na dojmljivu pelješku večer, u ugostiteljski objekt Fino & Vino na Kaptolu. Udruge Plavac mali i Pelješki vinski puti na čelu sa Slobodanom Rosićem i s Anom Barać na prezentaciji u HNK ispričale su – riječima ali i preko tanjura i čaše – ono važno o tome što Pelješac, smješten u dubrovačkome kraju, može (i zimi!) ponuditi gostu, podastrli su na kušanje lokalni sir, pršut, pelješku tortu od makarula (tjestenina, orasi, bademi, čokolada), te lijep izbor peljeških butelja.

Ana Barać (desno), te Adriana Mikulić obitelj koje se bavi proizvodnjom vina i na tržište izlazi s lijepim Postupom Mikulić (aktualna berba na tržištu je 2016). U proizvodnju je vrlo aktivno uključen Adrianin brat Antonio. Mikulići godišnje napune oko 15.000 butelja, a uz spomenuti postup imaju i pošip (grožđe je iz Čare na Korčuli!) te posebno vino od plavca Don Josip, u čast djedu Josipu, glede proizvodnje blisko starinskom načinu iz vremena mladosti spomemutog djede Josipa, radi se od dosta grozdova s jače prosušenim bobicama a što vinu daje poseban štih

Ponešto o Pelješcu. To je drugi najveći hrvatski poluotok, s dužinom od 77 kilometara. Djeluje kao neka vrsta premosnice između Konavala i Dubrovnika s jedne, te otoka Korčule s druge strane. Kultura i civilizacija odavna stanuju na Pelješcu. Život tu seže još u vrijeme kamenog doba. Ova važna točka Sredozemlja živjela je stoljećima pod utjecajem brojnih kultura koje su, svaka, ostavile svoj trag. Jedna od posebnosti Pelješca je Solana iz drugog stoljeća prije Krista! Posebnost Pelješca su i Stonske zidine iz 16. stoljeća. One su najduže u Europi. Na poluotoku je i mnoštvo srednjevjekovnih crkava i samostana. U baštinu spadaju i Riznica biskupske palače, franjevački samostan Gospe Delorite, franjevački samostan Velike Gospe. O slavnoj prošlosti Pelješca i o pomorskoj tradiciji svjedoči Pomorski muzej.

Na Pelješcu treba zastati i u Trsteniku, tu je svoj podrum u Hrvatskoj otvorio svjetski čuveni naš Amerikanac Miljanko Grgić. On tu proizvodi pošip i plavac mali. Vodstvo američke Grgićeve vinska kuće preuzela je Miljenkova kćerka Violet, koja povremeno dođe na Pelješac, a upravitelj objekta u Trsteniku koji je od vinskog podruma prerastao u ugostiteljski pa i smještajni objekt je Krešo Vučković Bagio

Pelješac znam kao sinonim za najkvalitetnije školjke. Kamenice i mušule iz Malostonskog zaljeva cijenjene su u čitavom svijetu. Pelješac je i sinonim za čisto more i za kvalitetnu ribu, ali, posebice, i za visokokvalitetno vino i maslinovo ulje. Prostor je to gdje caruje vinska sorta plavac mali. Čudesni lokaliteti su Dingač i Postup. Sa strmih vinogradskih padina pružaju se jedinstvene vizure.
Od ostaloga treba spomenuti poučno-rekreacijsku stazu Stonskog polja Vino, pješačku stazu Napoleonov put, pješačku stazu Žuljana-Sv. Ivan, Trpanjske puteve maslinova ulja, Paškalov put, planinarske staze sv. Ilija, pješačko-biciklističke staze Orebića.

Legenda iz Potomja Mato Violić Matuško, s prijateljima po cijelome svijetu, a i s vinogradima na više mjesta: na Pelješcu, zatim u Svetoj Nedjelji na Hvaru, pa i u Iloku… Na slici je s Barbarom Istenič i s Mihom Isteničem, iz znane slovenske šampanjerske obitelji Istenič

Za podrobno upoznavanje Pelješca prije nego što se nogom kroči na nj dobro je koristiti knjižicu Pelješac – Vinsko carstvo, u izdanju razvojne agencije Dubrovačko-neretvanske županije Dunea. Knjižica, sa stotinjak stranica, podroban je vodič vinarijama (48 adresa) i kušaonicama vina, vinskim barovima (tri), restoranima (50), objektima koji se bave agroturizom (osam), školjkarima (tri), ponudom suvenira, vinskim događanjima, jedno od njih su upravo i Dani otvorenih vrata peljeških podruma, rođeni svojedobno na ideju Mate Violića Matuška, a jedno od njih je primjerice i Ponos, riječ je o karavani magaraca vinskim stazama poluotoka, u znak sjećanja na neka prijašnja vremena kad su seljaci koji bi trgovcima što bi ih prethodno posjetili i s kojima su dogovorili kupoprodaju vina prevozili prodano vino na leđima magarca od svojih vinarija do obale mora gdje su čekali brodovi da vino prevezu dalje…

Manifestacija Dani otvorenih vrata peljeških podruma, u koju je na početku bilo uključeno tek sedam vinskih podruma i koja je u prvim godinama zabilježila tek 35 do 40 posjetitelja a u koju su danas uključeni gotovo svi pelješki vinski podrumi te koja danas u dva dana trajanja okupi između 3500 i 4000 posjetitelja, službeno počinje svečanim otvorenjem u subotu u 11 sati u stonskom Kaštiju, nakon čega ljubitelji vina, gosti i uzvanici kreću u tradicionalni obilazak peljeških vinarija. Ovo je prigoda za degustaciju najboljih peljeških vina, druženje s poznatim vinarima i upoznavanje juga Dalmacije koji je neodoljiv u svako doba godine. U Domu vinarske tradicije u sklopu PZ Putniković dvadesetak mladih peljeških enologa ocjenjuju vina autohtonih sorti berbe 2019., a kuhari amateri natječu se u pripravljanju lovačkog gulaša.

Povorka magarcima Ponos

– Ovogodišnje, 14. izdanje Dana otvorenih vrata bit će, vjerujem, dosad rekordno po broju posjetitelja i po broju vinarija. Najavljuju nam se gosti ne samo iz Dubrovnika, nego i iz Splita, Zadra, Rijeke i Zagreba – kaže Slobodan Rosić, tajnik udruga Plavac mali – Pelješac i Pelješki vinski puti. Na Rosića se nadovezuje Ana Barać, podsjećajući na posebnost plavca.
– Na Pelješcu se proizvodi rekla bih većina od ukupne hrvatske proizvodnje plavca malog. Na južnim stranama okrenutima prema moru sunce tri puta obasjava lozu. Prvi put direktnim zračenjem po vinogradu, drugi put odsjajem svjetlosti od mora prema vinogradu, a treći put refleksijom od kamena prema lozi. Zbog neujednačenosti zriobe, na grozdu plavca mogu se naći bobice od zelenih nedozrelih do suhvica. nedozrela bobica vinu će dati stanovitu svježinu, a suhvica pak punoću i bogatstvo mirisa suhog voća. Vinova loza stoljećima osigurava egzistenciju Pelješana i u čast trudu pelješkog težaka te da bi se što vjernije prikazala tradicija uzgoja loze na škrtim i nepristupačnim terenima, u Putnikoviću je ove godine svečano otvoren Prvi hrvatski muzej vinarstva i vinogradarstva.

Slobodan Rosić, Dragan Kovačević i marketing-majstorica Alma Radoš

Unutar revije butelja na prezentaciji u HGK Željka Matković iz Potomja predstavila je dva vrlo lijepa crna vina koja kreira njen suprug Petar – jedno L’Amour 2016 od introducirane sorte marselan a drugo od mješavine marselana i plavca maloga

Ispred Hrvatske gospodarske komore oglasio se potpredsjednik HGK za poljoprivredu i turizam Dragan Kovačević:
– Sa 70 do 80 milijuna litara pokrivamo tek 75 posto vlastitih potreba, a izvoz nam pokriva tek 50 posto uvoza. U razvoju hrvatskoga vinarstva ključnu ulogu mogu imati zaštićene oznake izvornosti te autohtone sorte kojih Hrvatska posjeduje više od 120. One su veliko bogatstvo za prostorno malu zemlju. Ne možemo konkurirati s globalnim sortama i s vinima koja se proizvode diljem Europe i svijeta. Rješenje su vina više cjenovne kategorije koja sada i jesu dominantna u izvozu, poput onih baš i od sorte plavac mali…

Slažem se dakako s mišljenjem o bitnom značenju zaštićene oznake izvornosti, samo bitno bi bilo kvalitetnom samoorganizacijom i poslovnim udruživanjem vinara i donošenjem određenog pravilnika ponašanja u vinogradu, podrumu i komercijalizaciji stvoriti čvrstu podlogu na kojoj bi počivala ta zaštićena oznaka, bez takve podloge oznaka sama za sebe – ne znači ništa!…

Posjed Korta Katarina iz Orebića predstavio je prvi pjenušac uopće rađen od baznog vina sorte plavac mali o kojoj se mnogo ne razmišlja u kontekstu pjenušavoga vina, ali koja je, s pravom jer na našemu jugu daje izvanredne crnjake – zaštitni znak Korta Katarine pa je eto to bio poriv da je se pokuša predstaviti i u pjenušavoj verziji. A ta pjenušava verzija je Cello Rosé extra brut! Zašto Cello? Cello je inače dio izraza Sabioncello kojime Talijani znaju nazivati poluotok Pelješac. Korta Katarina inače ima i bijeli pjenušac, od rukatca, a njemu je naziv Sabion.

U nazočnosti domaćina i glavnih poluga udruge Plavac mali Zagreb Ivice Rilje i Željka Stipinovića pjenušac Cello predstavili su enologinja Nika Silić Maroević, direktor podruma Korta Katarina Ivo Cibilić i direktor prodaje Petar Delić.

– Pjenušac Cello extra brut je od grožđa plavca maloga iz berbe 2015. koje je bilo predviđeno za produkciju ružičastog vina a dio kojega, nešto ranije branoga i s lijepom ukupnom kiselošću te primjerenim pH, je odvojen za pjenušac. Dio mošta vrio je u inoksu a dio, gotovo 50 posto, u drvu. Nakon šampanjizacije baznog vina pjenušac je u boci na kvascu proveo dvije godine – rekla je enologinja Korte Nika Silić.

Nika Silić, Ivica Rilje, Ivo Cibilić i Petar Delić, s ružičastim Cellom extra brut

A nakon osvježenja kuriozitetom, te nakon lijepog svježeg i unatoč 12,7 vol % aperitivnog Kortinog Pošipa iz 2018, koju enologinja Nika Silić opisuje kao vrlo tešku (berba je, veli, počela već 4. kolovoza i trajala do sredine tog mjeseca), pa potom i nakon podloge sirom i pršutom na scenu je stupio snažni crnjak Korta Plavac mali 2012 od grožđa plavca s Dingača i Postupa te s dvije godine provedene u bačvi, a onda je punim sjajem zasjao je Plavac mali 2011 Winemaker’s Selection! Na kraju večeri, tek kao informacija jer vino još nije posve gotovo, poslužen je Kortin Crljenak 2018, do nedavno korišten uglavnom za rosé a sada predstavljen kao crnjak, vrlo lijepo vino, pitko, ne tako potentno kao što je plavac….

I tu pelješka priča u novembarskome Zagrebu ne završava, naime u Metropolu je stigla i obitelj Bura-Mrgudić!  Bistro Fino & Vino na Kaptolu bio je domaćin toj,  jednoj od najcjenjenijih vinskih obitelji Pelješca! Tu su se, uz već naširoko znane – ali teže u nas dostupne jer produkcija nije velika a dosta butelja ide u izvoz (SAD) – Postup Mare te plavac s Dingača od Nike Bure, od posebnosti mogli kušati Zinfandel 2015 Benmosché, seriju Art & Wine Plavac mali sivi 2016 (sorta je mutant plavca, sa sivom je bojom kožice, grožđe je iz obiteljskih vinograda s plavcem malim u Potomju i u Postupu, maceracija četiri dana, potom je vino dozrijevalo godinu dana u inoksu a onda je prije izlaska provelo još šest mjeseci u boci), te dva slatka desertna vina od prosušivanog grožđa – Burina Ruža dalmatinska od 90 posto rukatca i ostatka grka i pošipa, te, od Antonije Mrgudić (kćerka Marije Mrgudić), crni Moskar od plavca malog s Postupa (Antonijin diplomski rad!). Vina je predstavljao Antonijin brat Boris Mrgudić.

Zinfandel 2015 Benmosché, Postup Mare 2017 i Bura plavac 2017

Marija Mrgudić i njen brat Niko Bura s crnjacima Postup Mare i Plavac mali, te, sasvim desno, Burina slatka desertna Ruža dalmatinska: Od 1995. godine otkako Bura proizvodi vino dingač njegova berba 2017 nije mogla biti označena kao Dingač Bura jer su joj degustatori na Zavodu za vinogradarsvo i vinarstvo u organoleptici zamjerili previsoku hlapljivu kiselost, Niko Bura priznaje da je hlapljiva nešto viša ali i kaže mi kako je analitika pokazala da je ipak unutar dopuštenih granica. Kušao sam vino Bura Plavac mali 2017 iz vinograda Dingač, ne mogu reći da me je hlapljiva kiselost zasmetala, moja bi primjedba bila međutim to da je vino brže nego što to bude inače sazrelo za potrošnju. A kad je već riječ o visokoj hlapljivoj kiselosti, što se onda moglo reći za Dingač 2014, kod kojega je ona i slijepcu vidljiva, ali ne doživljava je se, iapravno, kao smetnju nego upravo obratno, kao nešto što vinu daje posebnost, osobitu zanimljivost

Boris Mrgudić predstavlja publici okupljenoj u bistrou Fino&Vino kapljicu kuće Bura & Mrgudić

Bijelo desertno vino je od bijeloga grožđa ubranog u vinogradu u polju i sušeng na prostirkama NA SUNCU! Prostirke su dignute na oko pola metra od tla tako da ispod cirkulira zrak. U slučaju da počne kiša prostirke s grožđem prekriju se pokrivačima. Sušenje traje,kaže Boris Mrgudić, oko dva tjedna. Berba gržođa bude sredinom rujna, kad ono ima od 17 do 19 baboa. Nakon dvotjednog prosušivanja baboi se povećaju na 36 do 38. Tada se odvaja peteljkovina, i bobice idu na muljanje pa se onda tekući dio ostavi u dodiru s pokožicom, dakle na maceraciji, od jednog dana. Slijedi prešanje. Od oko 2,5 tone grožđa dobije se oko 400 litara mošta. Mošt ide na vrenje u inoks, fermentacija obično traje oko pola godine.Nakon što vrenje završi, tekući dio miče se s taloga pretokom u inoks, i tu ostaje oko pet godina, pa se puni u bocu zapremnine 0,375 lit, tek dio ipak ide i u magnum. U boci prije izlaska u javnost u podrumu to desertno vino ostaje godinu dana. Rodi li se u međuvremenu u obiteli dijete, boca se obvezno ostavi za otvaranje prigodom – svadbe tog djeteta! ♣

_____________________________________________________

Iskrena jela ⦁ Gostu, vinu & džepu prijateljski pristup
Genuine meals ⦁ Guest, wine & pocket friendly approach
Inventivni šef kuhinje & iskusni kompetentni sommelier ⦁ Inventive chef & experienced competent sommelier
Mogućnost organizacije posebnih degustacija pomno i tematski izabranih vina, odnosno degustacija dobitne kombinacije vina i jela Possible specially organised tastings of chosen particular wines, and tastings of the combination of chosen wines with appropriate food
Fino & vino; Kaptol 10, Zagreb – Hrvatska; Tel: +385 1 484 5336; e-mail: finoivino.zagreb@gmail.com ; http://www.finoivino.com ; Radno vrijeme/ Opening hours: pon-sub / mon-sat 12-23

___________________________________________

Strukovno obrazovanje

U ZAHUKTALOM FRONTALNOM ŠTRAJKU IZLAZAK NOVOG UDŽBENIKA! ŠTRAJKBREHERA NEMA!

Taman se bio zahuktao tzv. frontalni štrajk (svaki dan obustava nastave u cijeloj zemlji!) prosvjetara, a istodobno – izađe novi udžbenik! Štrajkbrehera – nema!
Na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 20. studenoga, uz 100. godišnjicu Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo, održana je promocija udžbenika prof. dr. Stanislave Herjavec Vinarstvo, namijenjenog studentima za edukaciju i obrazovanje (studentima preddiplomskih i diplomskih studija agronomskih i srodnih fakulteta te veleučilišta na kojima se predaje vinarstvo na sveučilišnoj razini), ali i onima koji već rade kao podrumari, zatim sommelierima, zapravo svima jače zainteresiranima za Bakhov nektar, vrlo važnu hedonističku kariku u gastronomiji a danas i sve više važnu kariku, kroz turizam, i u gospodarskom smislu.

Prof. dr. Stanka Herjevec uz mikrofon na promociji knjige, pored nje sjede recenzent prof. dr. Nikola Mirošević i koautorica Luna Maslov Bandić

Kao koautorica tu je Luna Maslov Bandić, Prof. dr. Herjavec ne može se smatrati štrajkolomkom jer već više je godina u mirovini a, k tome, knjiga je s autorske strane bila završena prije početka vala štrajkova prosvjetnih djelatnika, promovirana je tek sada što iz objektivnih a što iz subjektivnih razloga. Profesor dr. Nikola Mirošević, nekad alfa i omega Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta, a koji je jedan od recenzenata knjige i koji je govorio na promociji, istaknuo je da je ovaj udžbenik kao izvor znanja izvanredno koristan za studente i da takvoga na žalost dosad nije bilo u novijoj hrvatskoj povijesti, te da je bilo već krajnje vrijeme da izađe! Udžbenik nudi temeljna znanja iz područja enologije, enokemije, zatim enomikrobiologije, enotehnologije a i senzornog vrednovanja kvalitete vina tu su i opisi organoleptičnih svojstava autohtonih i u nas introduciranih bijelih i crnih vinskih sorti. Vrijedan izvor kako opće prihvaćenih, tako i novih suvremenih znanja za brojne enologe u našim vinarijama, ali i za brojne i često nedovoljno educirane proizvođače u OPG-ovima… ♣

________________________________________
pijte razborito – odgovorno – trijezno • drink wisely – responsibly – soberly
POTROŠAČKI PUTOKAZ
VODIČ ZA PAMETNU KUPNJU / HINTS TO THE SMART PURCHASE
LEGENDA
– Veliki grozd, Šampion/Big Grape, Champion – 99 – 100 (ili or: 19,9 – 20 / 4,9 – 5,0) bodova/pts = Sjajno! Upečatljivo! Jedinstveno! Višeslojno, precizno i visokokarakterno, živo, zrelo, puno i snažno, skladno i elegantno, s dugačkim završetkom / Brilliant! Impressive! Unique! Multilayered, precise and with high character, very alive, mature, full(bodied), harmonious and elegant, with a long finish,
♣ ♣ ♣ ♣ ♣ – Velika zlatna medalja/Great gold medal = Platinum medal – 95 – 98 (19,5 – 19,8 / 4,5 – 4,8) = Odlično, visoko karakterno, živo, zrelo, elegantno, klasično veliko vino / Excellent, with much character, very alive, mature, fullbodied, classic elegant great wine, long finish.
♣ ♣ ♣ ♣ – Zlatna medalja/Gold medal – 90 – 94 (18,6 – 19,4 / 4,0 – 4,4) bodova = Izvrsno, kompleksno, uzbudljivo, živo, zrelo, profinjeno vino, s vrlo izraženima osobnošću i stilom / Outstanding, complex, exciting, alive and mature, very refined, with high style and quite a big personality.
♣ ♣ ♣ Srebrna medalja/Silver medal – 85 – 89 (17,5 – 18,5 / 3,0 – 3,9) = Osobito dobro i tipično, složeno, moguće i s izgledima da se i još razvije, za ipak nešto zahtjevniji ukus / very good and typical, complex, with chances to develop even more, still for somewhat exigent consumer
♣ ♣ 80 – 84 (15,5 – 17,4 / 2,1 – 2,9) = Korektno, može biti sortno prepoznatljivo i stilom definirano, bez neke uzbudljivosti / Correct, may be varietal recognizable and in a certain determinated style, but not exciting.
♣ 71 – 79 (11,0 – 15,4 / 1,1 – 2,0) = Obično, prosječno, jednostavno, bez vrlina i nekih značajnijih, prejakih mana.. Moguće ponešto grubo, i/ili načeto umorom pa i na silaznoj putanji, eventualno još prihvatljivo za ležernu uporabu / Average, ordinary, with no virtues and no significant to strong flaws, eventually still acceptable for everyday use
 ispod/under 71 ( 11,0 / 1,0) = Nisko-prosječno, najbolje izbjegavati / low average, best to avoid.
⇑ – trošiti • ⇗ – trošiti ili još čuvati • ⇒ – čuvati •  – trošiti svakako uz hranu

 

 

SVIJET u ČAŠI – 09.2019 – WORLD IN a GLASS

   KROZ /THROUGH

ŽELJKO SUHADOLNIK

__________s vama već – 27 godina/years – with you__________

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Hrvatska gospodarska komora: KVALITETNIJIM BRENDIRANJEM  DOMAĆEGA PROTIV JEFTINOG UVOZA ⦁ Promidžba cro-vina:  STRANI NOVINARI PONOVNO ORGANZIRANO NA ZAGREB VINO.Com-u? ⦁ Decanter je 2019. nagradio: SMOTRA LAUREATA NAŠE REGIJE NA BRDU KOD KRANJA ⦁ Američko tržište: NEISKORIŠTENI POTENCIJAL⦁ Dani berbe. PARTY u TRSJU u FERIČANCIMA, te RADIONICA i FESTIVAL POSVEĆENI FRANKOVKI ⦁ Vinski utorak/Winy Tuesday: UČITI i UŽIVATI uz TALIJANSKI i VINO  ⦁ Informacija i edukacija:  REINKARNACIJA REVIJE VINUM IN ⦁ Cest is the best: VRHUNSKI CHEFOVI KAO ULIČNI SVIRAČI (Dalmacija, Posavje, Prekmurje…) ⦁ Gurmanski poroci – elitne namirnice: TARTUF u GLAVNOJ ULOZI ⦁ Motovunski kraj kao novo i brzo šireće gnijezdo odličnih vinara: ROXANICH WINE & HERITAGE LUXURY HOTEL ⦁ Kupujmo hrvatsko!: KUPUJMO KVALITETNO! ⦁ 186. Oktoberfest u Münchenu: DVOTJEDNA PRIREDBA s VRIJEDNOŠĆU VEĆOM OD MILIJARDE EURA! ⦁ POTROŠAČKI PUTOKAZ – 09.2019 – BUYING GUIDE

_______________________________

Iz Hrvatske gospodarske komore o Bakhovu nektaru

                KVALITETNIJIM BRENDIRANJEM DOMAĆEGA, PROTIV JEFTINOG UVOZANa hrvatskom tržištu vina jasno se zrcale problemi cjelokupnog poljoprivredno-prehrambenog sektora. Unatoč preduvjetima za dostatnu proizvodnju te znanju i tradiciji, ne proizvodimo dovoljno vina za domaće potrebe, pa se okrećemo jeftinom uvozu. S druge strane, izvozimo kvalitetna vina koja su prepoznata na međunarodnom tržištu i koja postižu dobru cijenu. Prostora za veću potrošnju hrvatskog vina na domaćem tržištu i u inozemstvu ima, uz snažniju promidžbu i brendiranje kroz zaštitu zemljopisnog podrijetla vina (ali na čvrstom temelju postavljenima! – primjedba: Svijet u čaši!) oznakom izvornosti (ZOI) ili oznakom zemljopisnog podrijetla (ZOZP). Tako kažu u Hrvatskoj gospodarskoj komori.

                ZOI i ZOZP potrošačima, između ostaloga, jamče da grožđe i vino dolaze iz točno određenog područja te da se na godišnjoj razini kontroliraju uvjeti proizvodnje i fizikalno-kemijski i organoleptički parametri vina definirani specifikacijama proizvođača, vele u HGK. Hrvatska trenutno ima zaštitu sa 16 oznaka izvornosti – tri ZOI-ja odnose se na razinu vinogradarske regije, 12 na razinu vinogradarskih podregija, a samo jedna oznaka je na razini položaja – svjetski poznatog Dingača. Problem je, nastavlja HGK, u tome što su specifikacije naših ZOI-ja jako široko postavljene i ne nude prava rješenja proizvođačima niti odgovore potrošačima.

                – Sazrelo je vrijeme da naši proizvođači preispitaju sadržaj specifikacija postojećih zaštita i upuste se u kreiranje novih, specifičnijih, koje će najbolje transponirati značajke podneblja, tradicije i izvrsnosti te tako razvijati brand određenog područja. Zaštita naziva snažan je marketinški alat za proizvođače, mamac i jamstvo za potrošača, a pruža velike mogućnosti za razvoj lokalne eno-gastronomije te turizma – istaknuo je ovih dana potpredsjednik Hrvatske gospodarske komore za poljoprivredu i turizam Dragan Kovačević

Dragan Kovačević

                Godišnje se u Hrvatskoj popije oko milijun hektolitara vina, od toga između 750 i 800 tisuća hektolitara dolazi iz domaćih vinarija, dok ostatak uvozimo (od 250 do 300 tisuća hektolitara). U izvoz ide između 50 i 55 tisuća hektolitara, u pravilu skupljih vina. Od ulaska u EU smanjuju nam se površine pod vinogradima, proizvodnja vina nam je pala, a uvoz narastao. Do ne tako davne 2004. godine bilježili smo suficit u vanjskotrgovinskoj razmjeni vina, a prošle godine smo ostvarili deficit od 14,3 milijuna eura, uz pokrivenost uvoza izvozom od samo 53 posto. Od izražene samodostatnosti u proizvodnji vina, danas je ona pala na razinu oko 75 posto, ističu, dalje, u HGK.

                Istovremeno, hrvatska vina su se etablirala na globalnim vinskim kartama, a naši vinari osvajaju odličja na prestižnim svjetskim natjecanjima i događanjima. U čemu je onda problem: zašto imamo veliki uvoz i tako nisku pokrivenost uvoza izvozom, pitaju se u HGK.

                – Uz manje površine vinograda i smanjenje proizvodnje vina, veliki izdaci za hranu u strukturi potrošnje kućanstava u Hrvatskoj (28,2 posto) i niža kupovna moć prosječnog hrvatskog potrošača idu na ruku uvozu mahom jeftinijeg vina u odnosu na cijene domaćeg. Prosječna uvozna cijena u 2018. je iznosila 1,26 eura, no čak 75 posto količine uvezenog vina imalo je prosječnu cijenu ispod 80 euro centi. Radi se o vinu koje uglavnom stiže u rinfuzi ili u većim pakiranjima, bez oznaka zaštićenog zemljopisnog podrijetla, i najčešće bez oznake sorte. S druge strane, prosječna cijena našeg vina u izvozu iznosi 2,8 eura, a ne beznačajne količine izvoze se na EU i treća tržišta po prosječnim cijenama iznad 10 eura za pojedine kategorije vina – objašnjava Kovačević, i dodaje da hrvatski proizvođači moraju nastaviti graditi brand kvalitete, prvenstveno,,ponavlja, kroz zaštitu izvornosti i zemljopisnog podrijetla svojih vina.

                Novi Zakon o vinu govori o četiri regionalne organizacije vinogradara i vinara koje korespondiraju sa četiri vinogradarske, ali ujedno i marketinške regije Hrvatske: Slavonija i Hrvatsko Podunavlje, Središnja bregovita Hrvatska, Hrvatski Istra i Kvarner te Dalmacija. Vinari okupljeni u nacionalno Udruženje vinarstva HGK i stručna služba HGK inicijatori su ovakve podjele, a upravo te četiri regije smatraju se okosnicom HGK brend-strategije Vina Croatia vina mosaica.

                – Trebamo unaprijediti postojeći sustav kvalitete vina kroz redefiniranje postojećih i definiranje novih zaštićenih oznaka vina koje će odražavati specifičnosti užih zemljopisnih područja. U tome vidimo ključnu ulogu regionalnih organizacija. Bilo bi pretenciozno očekivati da ćemo time riješiti sve probleme hrvatskog vinarstva i vinogradarstva, ali to je svakako korak u pravom smjeru – zaključuje Kovačević.

                A sad, Svijet u čaši: puna su nam usta riječi brendiranje hrvatskog vina, ali u stvarnosti nismo pokazali da znamo što to znači. Kod nas se na vinskoj sceni radi(lo) na ho-ruk, a to nije način za ono što se želi postići. Nema dovoljno zajedništva na kvalitetnoj poslovnoj razini, i to je problem. Govori se, toliko, o oznakama ZOI i ZOZP a ta čuvena ZOI, koja bi trebala biti glavna, podijeljena je od početka maltene svakome, vinima koja to ne zavrjeduju, npr. ZOI je dan nekima koja nisu nekvalitetna međutim nemaju veze s onime što nazivamo izvornost,, za takva vina primjerena bi mogla biti ZOZP. Ništa nismo radili na apelacijama, a to je loše!

Vinske zvijezde Istre – Marino Markežić Kabola i Livio Benvenuti (Marko Čolić)

Otkrivanje novih imena G.E.T. razgovori Tomislava Stiplošeka u Zagrebu, gosti – obiteljski podrum Fuhtar iz Labina te Magistra iz Čepina (Marko Čolić)

            Prije dosta vremena osnovana je Udruga vinarstva pri HGK, proizvođači okupljeni zbrda zdola, i to nije dalo rezultat. Već sam isticao: kuća se gradi ne od krova prema dolje, nego od temelja prema krovu, dakle nužno je bilo da se proizvođači najprije organiziraju u poslovna udruženja po užim područjima uz koja su tijesno vezani, onima na kojima žive, rade i zarađuju za egzistenciju, tako da bi im moralo biti bitno da stvore tipična, za svoje područje karakteristična vina koja će dostojno prezentirati teritorij i time pozivati kupce. No, da bi se realizirala takva karakteristična vina nužno je bilo odmah na početku donijeti pravilnik ponašanja u vinogradu, podrumu i komercijalizaciji, te se zalagati, pa i strogim kontrolama unutar samog udruženja, da se pravilnik provodi u djelo. Država, kojoj mora biti stalo da joj kako treba funkcioniraju razni gospodarski sektori, morala je na svoje načine, među ostalime i odobravanjem sredstava i olakšica udruženim tržišno ozbiljnim proizvođačima, poticati takvo poslovno udruživanje po branši u užim geografskim područjima. Tek nakon što se po predjelima koji s obzirom na orografske, pedološke, (mikro)klimatske  uvjete spadaju u po jednu cjelinu stvore spomenute poslovne udruge i donese pravilnik obvezan za sve članove udruženja može proraditi krovna organizacija pri HKG, sastavljena dakako od predstavnika udruga. Tek kad bi se po područjima glede vina u nas točno znalo što je što i što je maksimalno karakteristično za neko pojedino područje (sorta odnosno sorte i njihov udio u vinu, s aspekta gospodarske isplativosti minimum posađenih biljaka po jedinici površine, maksimalno dopušteni opterećenje i prinos po trsu, određivanje termina berbe, način prerade te oblik i dužina dozrijevanja kao i prvi mogući izlazak vina na tržište) a i nakon što se uvedu stroge kontrole puteva grožđa od vinorada do podruma moglo bi se reći da je položen temelj za dobar marketing na domaćoj i međunarodnoj razini. Čudimo se silno tome što stranci kad dođu k nama u turizam masovno piju pivo, a ne vino kao naš adut, ali jesmo li razmislili o tome da je pivo što se nalazi na našem tržištu na određeni način standardizirano i da stranac manje-više zna što će za svoj novac dobiti u kategoriji najprodavanijih hrvatskih marki piva koje se, usput, nude po prihvatljivoj cijeni, međutim – koliko stranac zna što se stvarno krije iza svake naše vinske etikete od kojih su neke vrlo vrlo skupe, neke, doduše, i s obzirom na kakvoću vina i opravdano, pa tko je tek-tako na neviđeno za neki proizvod o kojemu ništa ne zna spreman ruku dublje zavući u džep?

Glavna enologinja Iločkih podruma Vera Zima slavi medalje s Mundus Vinija s kolegom enologom Slobodanom Čapinom

                Što se tiče jeftinog vina iz uvoza, zacijelo se mnogi inozemni jeftilen-uzorci ne bi mogli legalno naći na našem tržištu da redovne, državne inspekcije kako treba rade svoj posao. Doduše, isto vrijedi i za brojne uzorke iz domaće proizvodnje barem što se tiče vinskog podruma kao mjesta kreacije vina.

                Kupovna moć stanovništva u nas općenito, eto, nije velika, ima logike u tome da se uvoze mahom jeftinija vina, ali je činjenica da ipak ovdje ima i poprilično onih s debljim novčanikom – pa vidi se to i po modelima automobila s hrvatskim registracijama na našim cestama, po odlascima našijenaca na skijanje i ljetovanja van i u elitnije resorte, po posjetu ugostiteljskim objektima i višeg cjenovnog ranga, po ponudi razvikanih svjetskih etiketa mirnog vina i šampanjca u našim renomiranim vinotekama, po buticima koji vrve artiklima (odjeća, obuća…) najpoznatijih svjetskih robnih maraka i pod imenima najjačih svjetskih estradnih i sportskih zvijezda, zasigurno – da ovdje nema dovoljno kupaca i za te skup(lj)e proizvode takve elitne ponude u tom opsegu tu ne bi bilo, tako da nisam siguran da su jeftina uvozna vina glavna opasnost za hrvatsku vinsku industriju.

Država koja želi da je smatraju velikom vinskom zemljom mora moći ponuditi lijep poljoprivredni poglavito vinogradski krajolik, toplu gostoljubivost, osebujnu gastronomiju i visokokarakterna lokalno obilježena vina jasne apelacije koja obaraju s nogu. Goriška brda u Sloveniji sve to imaju! – kaže Wine Spectator

                Kako dalje? Svakako treba žustro poticati zajedništvo na poslovnj bazi u branši (samo skupa mogu se ostvariti velike stvari i, što je bitno, u dovoljnoj količini ili tzv. kritičnoj masi nužnoj za tržišnu ponudu), poraditi kvalitetno na apelacijama (od postojeće četiri udruge vinara po četirima hrvatskim vinorodnim regijama jedino kao neka zajednička etnička i agroekološka cjelina smisla imaju udruga Vinistra i međimurski Hortus Croatiae, dok Dalmacija od svojega sjevera do svojega juga i na obali i otocima ne može biti jedna cjelina, jednako tako ni Slavonija od Daruvara na zapadu preko Kutjeva i Đakova, Osijeka do Baranje i Srijema, makar je tu barem čvrsta poveznica sorta graševina, a Bregovita Središnja Hrvatska, koja je sve do nedavno bila bez geografske oznake i time sakata, pravi je tutti frutti glede eko-uvjeta, sorata, tipova vina) i raditi na kvalitetnoj komunikaciji naših vina prema tržištu i ovdje i vani, kao i založiti se na boljoj edukaciji i protagonista hrvatske proizvodne i potrošačke vinske scene kako bi što širi krug ljudi ovdje dobro shvatio što u ponudi znači kvaliteta i s turističkog aspekta – pa mi rado kažemo kako smo turistička zemlja, zar ne! Nužne su učinkovite inspekcije koje bi nadzirale puteve grožđa što završava u uvezenim i domaćim vinima ponuđenima na hrvatskom tržištu kao i puteve vina (vanjski i domaći proizvođač-prodavatelj vina, zatim punitelj, te ponuđač vina ovdje) što se nalaze na hrvatskom tržištu, potom stroge kontrole vina uzetih za analizu s tržišta i visoke kazne za prekršitelje. Važno je i vođenje u dovoljnoj mjeri računa o tome kome se i na kakvoj podlozi dodjeljuju poticaji. Bitno je iskorjeniti manipulacije s tržišta, maknuti ono što nema propisane deklaracije i ono što ne odgovara propisanoj deklaraciji, dakle ono čemu nije mjesto na tržištu…   ♣

14. Zagreb VINO.com 2019

LISTA IZLAGAČA

SMARAGDNA DVORANA / EMERALD BALLROOM

 ARMAN FRANC OPG,HRVATSKA E01 ⦁ PRELAC, HRVATSKA E02 ⦁ IQ ISTARSKA MALVAZIJA, HRVATSKA E03 ⦁ BARUN(DIĆ), HRVATSKA E04 ⦁ MISAL PJENUŠCI PERŠURIĆ, HRVATSKA E05 ⦁ KOPJAR, HRVATSKA E06 ⦁ MIKLAUŽIĆ, HRVATSKA E07 ⦁ VINA ZIGANTE, HRVATSKA E08 ⦁ VIOLIĆ NIKO, HRVATSKA E08 ⦁ MARKOTA, HRVATSKA E09 ⦁

FERAVINO, HRVATSKA E10 ⦁ KUTJEVO d.d., HRVATSKA E11 ⦁ ĐAKOVAČKA VINA d.d., HRVATSKA E12 ⦁ BADEL 1862, HRVATSKA E13,E14 – VINARIJA BENKOVAC- BADEL 1862 d.d., HRVATSKA E13 – VINARIJA DARUVAR- BADEL 1862 d.d., HRVATSKA E13 – KRIŽEVAČKI VINOGRADI-BADEL 1862 d.d., HRVATSKA E14 – PZ SVIRČE-BADEL 1862 d.d., HRVATSKA E14 ⦁ ŠAFRAN, HRVATSKA E15 ⦁ IVANČIĆ GRIFFIN, HRVATSKA E16 ⦁ ILOČKI PODRUMI, HRVATSKA E17 ⦁ MLADINA, HRVATSKA E18 ⦁ BELJE VINA, HRVATSKA E19 ⦁ KORTA KATARINA, HRVATSKA E20 ⦁

ADŽIĆ, HRVATSKA E21 ⦁ ANTUNOVIĆ, HRVATSKA E22 ⦁ KRALJEVSKI VINOGRADI, HRVATSKA E23 ⦁ ZLATAN OTOK d.o.o. (Plenković), HRVATSKA E24 ⦁ VINO-HVAR  d.o.o. , HRVATSKA E25 ⦁ BASTIJANA d.o.o., HRVATSKA E26  E27 ⦁ MATUŠKO, HRVATSKA E28 ⦁ RADOVIĆ, POTOMJE PZ, HRVATSKA E28 ⦁ BURA – MRGUDIĆ, HRVATSKA E29 ⦁ BENMOSCHE FAMILY, HRVATSKA E29 ⦁

MATO ANTUNOVIĆ PG, HRVATSKA E29 ⦁ CRVIK, HRVATSKA E30 ⦁ EDIVO d.o.o, HRVATSKA, HRVATSKA E31 ⦁ CLAVIS d.o.o, HRVATSKA E32 ⦁ TOMAC, HRVATSKA E33 ⦁ KORAK E34 ⦁ ŠEMBER P.G. HRVATSKA E35 ⦁

BUHAČ, HRVATSKA E36 ⦁ KALAZIĆ (KRONOS d.o.o.), HRVATSKA E37 ⦁ ŠTAMPAR, HRVATSKA E38 ⦁ FAKIN, HRVATSKA E39 ⦁ TOMAZ VINA P.T.O., HRVATSKA E40 ⦁ ROSSI, HRVATSKA E41 ⦁ DEGRASSI, HRVATSKA E42 ⦁

DVORANA PARIS:

 NOVAK, HRVATSKA P01 ⦁ KOJTER, HRVATSKA P01 ⦁ HORVAT, HRVATSKA P02 ⦁ KOCIJAN, HRVATSKA P02 ⦁ MATOČEC, HRVATSKA P03 ⦁ JAKOB d.o.o, HRVATSKA P04 ⦁ VUINA, HRVATSKA P05 ⦁ ARMAN MARIJAN, HRVATSKA P06 ⦁ ELIĐO PILATO OPG, HRVATSKA P07 ⦁ IPŠA d.o.o, HRVATSKA P08 ⦁ BENVENUTI, HRVATSKA P09 ⦁

LAGUNA VINA (Agrogaluna), HRVATSKA P10 ⦁ RADOVAN, HRVATSKA P11 ⦁ POLETTI OPG LOREDANA POLETTI, HRVATSKA P12 ⦁ CORONICA ATC d.o.o., HRVATSKA P13 ⦁ RAVALICO F&F, HRVATSKA P14 ⦁ MEDEA, AGROPRODUKT DOO, HRVATSKA P15 ⦁

MIMICA KUĆA SRETNOG ČOVJEKA, HRVATSKA P16 ⦁ RIZMAN, HRVATSKA P16A ⦁

 KOLARIĆ, HRVATSKA P17 ⦁ KURTALJ, HRVATSKA P18 ⦁ JAGUNIĆ PG, HRVATSKA P19 ⦁ BRAJE IZLETIŠTE VINOGRADARSKA KUĆA, HRVATSKA P20 ⦁ JAREC-KURE OG, HRVATSKA P21 ⦁ KOS, HRVATSKA P22 ⦁ PUHELEK – PUREK OG, HRVATSKA P22 ⦁ LEGOVINA, HRVATSKA P23 ⦁ DAMJANIĆ, HRVATSKA P24 ⦁

__________________________________________

Promidžba hrvatskog vina

            STRANI NOVINARI PONOVNO ORGANIZIRANO NA ZAGREB VINO.COMu? – Svojedobno je, dok je prof. Ivan Dropuljić kao osnivač i direktor međunarodnog festivala vina i kulinarike Zagreb Vino.com u zagrebačkom hotelu Esplanade – što se,  kako se sada, uz 14. izdanje priredbe, pokazuje kao daleko najuspješnija manifestacija te vrste u nas a i šire u regiji – imao određeni budžet za neke dodatne poteze u poslovnom smislu korisne za hrvatsko vino i vinsku Hrvatsku, funkcioniralo odlično: nekoliko godina zaredom u povodu Zagreb Vino.coma u Lijepu našu na poziv organizatora festivala dolazila je organzirano grupa relevantnih vinskih novinara iz raznih krajeva svijeta, program za njih uključivao je trodnevnu turneju nekim hrvatskim vinorodnim krajem te dva dana boravka u Zagrebu kako bi posjetili i festival. Ideja je tada bila i grupu proširiti inzemnm vinskim trgovcima.

Ivan Dropuljić i Ivo Bašić, tajnik u Ministarstvu turizma RH

                A onda su dolasci vanjskih novinara prekinuti, ne stoga što oni u svojim sredinama nisu objavljivali priloge o hrvatskom vinu i krajevima koje su obišli nego stoga što je Dropuljićeva kasa presušila a institucija voljnih pružiti odgovarajuću potporu nije bilo, tako da se iz toga odbijanja na neki način dalo iščitati  da se smatralo da je Dropuljić strane novinare pozivao ovamo radi sebe. a ne iz općeg interesa. Bez jače i kontinuirane prezentacije vina i, uza nj, i lokalne gastronomije svjetskoj javnosti barem jednom godišnje na vlastitom kućnom pragu teško se može očekivati relevantno jačanje reputacije neke zemlje kao vinske, te jači razvoj eno-gastro turizma u toj zemlji. Jedno je prirediti prezentaciju vina u nekoj državi interesantnoj kao vinsko tržište i kao emitivno turističko tržište – takvi su nastupi svako toliko doista nužni!, a sasvim drugo je dovesti novinare i ugledne vinske trgovce iz svijeta ovamo k nama, da osjete duh i dah pojedinog (vinorodnog) područja, da vide (vinogradske) pejsaže, vinske podrume, da upoznaju proizvođače, saznaju nešto o domaćim kultivarima i tradiciji u prehrani, da na licu mjesta kušaju naše vino ali i druge tipične specijalitete, da se uvjere i u turistički potencijal kraja. Impresije s takvih turneja uvijek su upečatljive, ostaju dugo u sjećanju, pravog materijala ima dovoljno za objavu ne samo jedanput nego i kroz više puta, u odnosu na ovakvo predstavljanje kod sebe doma povremeni organizirani nastupi naših proizvođača vina vani, ma koliko bili važni i neophodni i ma koliko su i dobro pripremljeni i ma koliko osvrti uzvanika na prezentirana vina bili pozitivni, teško su usporedivi, ipak ti naši povremeni istupi vani budu s određenom dozom sterilnosti. Znam dobro očemu govorim jer sam i sâm niz puta na poziv organizatora boravio u Italiji, Francuskoj, Austriji, Mađarskoj, Sloveniji, Njemačkoj na vinskim događanjima na kućnome pragu vina. Kad taj jednodnevni naš nastup negdje vani završi, posjetiteljima se ni približno dojmovi ne usijeku u pamet kao onda kad su osobno nazočni izravno na izvoru nastanka hedonističkog proizvoda kakav je vino, tako da,  uz silnu ponudu u svojoj zemlji uzoraka vina sa svih strana svijeta, oni teško na duži rok pamte baš naše etikete i poslovno razmišljaju o njima, međutim da bi se to ipak u nekoj iole jačoj mjeri dogodilo trebalo bi u svakoj pojedinoj poslovno zanimljivoj nam sredini u inozemstvu svako malo održavati naše nacionalne prezentacije.

                Moguće je da se sad s 14. međunarodnim festivalom Zagreb Vino.com koji je istinski Vinska Hrvatska na dlanu, stvari mijenjaju, naime dobru volju da u značajnoj mjeri pomogne dovođenju i ugošćenju grupe renomiranih inozemnih eno-gastro a time i turistčkih novinara pokazuje Ministarstvo turizma RH, prof. Dropuljić u razgovorima je izravno s Ivom Bašićem ispred Ministarstva, i rješenje je na vidiku… ♣

Decanter je 2019. nagradio

        SMOTRA LAUREATA NAŠE REGIJE NA BRDU KOD KRANJA – Na ulazu u zgradu šepurio se raskošni Rolls Royce, ali ovaj put riječ nije bila o političarima. Značajna revija dobitnika nagrada DWWA 2019 uglednog britanskog vinskog časopisa Decanter za ovu godinu za našu regiju održana je, u organizaciji ljubljanske Vinske šole Belvin koju vodi Robert Gorjak sa suprugom Sandrom, u elitnom ambijentu Kongresnog centra na Brdu kod Kranja.
Kao izlagači – 45 vinskih kuća, dobitnici priznanja različitih kategorija vrijednosti, od Preporuke do Platinaste medalje, iz Slovenije, Hrvatske, Srbije, Makedonije, Crne Gore, Austrije, Italije…. Renomirani nazivi i imena, ali i oni široj javnosti nešto manje poznati, barem zasad, u svakom slučaju svim laureatima  – čestitke!

Gašper Čarman, znan inače kao sommelier i kao vinski trgovac (eVino), u suradnji s nekim enolozima, uvelike s Darinkom Ribolicom iz Kleti Brda u Goriškim brdima, kreira nekoliko vina koja pušta na tržište pod svojom etiketom. Jedno od tih vina je i 18 mjeseci u francuskom hrastu dozrijevani Cabernet franc 2017 Selekcija, koji je osvojio Decanterovu platinastu medalju, navodno sa čak 97 od 100 mogućih bodova! Zanimljiva Gašperova kreacija je i vino ribljeg naziva Palamida 2017 od merlota (45 %), cabernet sauvignona (35 %) i cabernet franca, na DWWA s 90 bodova srebrno, a u maloprodaji u Sloveniji po 7,5 €! Dolje: Izvrstan suhi profinjeno aromatični i elegantni Aldebaran Riesling 2017 – zlato po Decanteru! – od kuće Vino Kupljen koju nakon smrti znanog mu oca Jožeta, jednog od pionira svojedobno uspješnog plasmana slovenskog vina u Hrvatskoj, vodi Samo Kupljen iz Ivanjkovaca na Jeruzalemu u Ormoško-ljutomerskim goricama. Samo Kupljen rođen je u horoskopskom znaku Bika, a Aldebaran je, čujem, najsvjetlija zvijezda u sazviježđu Bika

            Evo, po onome kako je objavljeno u katalogu izložbe, koje su od tih 45 vinarija osvajači platinaste i zlatne medalje: platina – Cabernet Franc 2017 Selekcija – Gašper Čarman; Les Rochelles 2917 – Domaine Louis Max, Burgundija Francuska (uvoznik u Sloveniju: eVino); Iglič Furmint 2016 – Alois Gross; Šipon Seven Numbers 2015 – Puklavec Family Wines; Leonardo 2013 – Marjan Simčič; Secca del capo 2018 – Colossi (uvoznik u Sloveniju: WeVinoVinoteka) ⦁ zlato – Gran Teran 2015 – Coronica; Rosé 2018 – Colnar; DP Brut Šipon 2015 – Dveri Pax; Gorca Furmint 2016 – Alois Gross; Aldebaran Riesling 2017 – Vino Kupljen; Plavac mali Vron Bod 2012 – Tonči Marjan (zlato na granici s platinom!!!); Rebula opoka Medana jama cru 2013 – Marjan Simčič; Tri Morave crveno rezerva 2016 – Temet (Jagodina Srbija); Red Cuvèe 2016 Domaine BarovoTikvesh Châteaux & Domains; Icon Campana Rubimus 2017 i Cuvée No 1 2017 – Vinarija Zvonko Bogdan.

Hvaranin Tonči Marjan sa svojim Plavcem Vron Bod 2012 na DWWA 2019 s 94 boda zlatan i na rubu platine, te platinasti (Leonardo 2013), zlatni (Rebula Opoka Medana jama cru 2013) i trostruki srebrni (Sauvignon blanc opoka Jordano cru 2014, Merlot opoka Trobno cru 2013 i Pinot noir opoka Breg cru 2015) Marjan Simčič iz Goriških brda U sredini i desno: Nakon što sam kušao, smatram da je vino Gran Teran 2015 od Morena Coronike svakako zavrijedilo ocjenovni razred više, dakle u ovome slučaju platinasto odličje!!!!

Michela Nassiz Decanter i Terra Madre Martinović

                Za stolom vinarije Terra Madre iz vinogorja Komarna degustirao sam u društvu big bossa Martinovića i Michele Nassiz kao odgovorne ispred Decantera na manifestaciji kod Kranja, vina Plavac mali Terra Madre 2016 koje je osvojilo srebrnu medalju, te Plavac mali Terra Madre 2011, koje mi je ostavilo znatno bolji utisak, ali tko zna iz kojih razloga to vino, kako mi je kazao Martinović – NIJE bilo poslano na ocjenjivanje!?…

            Na Brdu kod Kranja među Decanterovim laureatima našlo se i feričanačko Feravino. Feravino se predstavilo kao dobitnik, za 2019, triju srebrnih medalja i jedne brončane medalje – srebro su ove godine osvojila vina Graševina Dika 2018, Frankovka Miraz 2016 i Cuvée Miraz 2015 a broncu Rosé Dika 2018. Na kušanje su – za svaki slučaj! – donesene i Frankovka Ice Wine 2016 koja je srebro na Decanteru dobila u 2018, te Graševina Miraz 2017 koja je pak 2018 osvojila broncu.

Luka Vrga i Josip Pavičić – Feravino

            Luka Vrga, član Uprave poduzeća Osilovac kamo spada Feravino i voditelj vinarije Feravino, i Josip Pavičić iz izvoznog odjela kuće uvelike se koncentriraju na ono što je upravo najaktualnije i najvažnije: ubiranje ploda kao sirovine na preradu te sirovine za proizvode dostojne novih medalja, ne samo s Decanter World Wide Awarda nego i s drugih značajnih međunarodnih ocjenjivanja plemenite kapljice. U jeku berbe u srcu svojih vinograda Feravino je upomoć bilo pozvalo i berače sa strane, za njih je priređen poseban berbeni party i u znaku nagradnog natjecanja ekipa berača u efikasnosti u berbi u smislu brzine trganja i količine ali i KAKVOĆE ubranog grožđa. Velike nade polagane su u frankovku, koja slovi kao feričanačko crno zlato. Upravo Decanterove medalje primljene i za frankovku i ova prezentacija na Brdu kod Kranja posebno su dobrodošle za Feravino jer desetak dana nakon nastupa na Brdu kod Kranja u Sloveniji Feravino je bilo domaćin drugog međunarodnog Festivala frankovke, neposredno prije kojega je, da bude dobar uvod u manifestaciju, valjalo organizirati u Zagrebu i masterclass o frankovki, s desetak najbolje ocijenjenih uzoraka na još u srpnju održanome vrednovanju kapljice od spomenute sorte.

Sorta trnjak, zasigurno je golemi potencijal južnijih krajeva konkretno Hercegovine i, u Hrvatskoj, Imotske krajine, i vrijedilo bi, mislim, s obzirom na klimatske uvjete, razmisliti o njenoj sadnji npr. i u – Baranji!!! Ako je već nužno da u Baranji uz tradicijske domaće kultivare budu posađeni u tolikoj mjeri kultivari karakteristični za druga područja, zašto se ne bi smanjili internacionalci merlot i cabernet sauvignon koje danas već svi i svuda imaju, pa da se eventualno na račun tog smanjenja introducira neka sorta iz ovih naših krajeva (trnjak, vranac?), pretpostavljam da bi od francuza u Baranji vrijedilo zadržati cabernet franc…. Josip i Vlatko Nuić iz Crnopoda kod Ljubuškog već su u nekoliko navrata kroz vino dokazali da je trnjak i te kako vrijedan za vino a ne tek kao oprašivač za blatinu. Zamislite sad i ovu (heretičku???!!!) ideju: CRO Cuvée Baranja od 80 posto frankovke te sa po 10 posto trnjaka i vranca zasađenih na baranjskim top-pozicijama!!! A možda – vjerujem da bi vrijedilo pokusa! – baranjski ZOI SUHINT Cuvée od 70 posto frankovke te sa po 10 posto trnjaka, vranca i cabernet franca      

Nikoila Mladenović Matalj

Robert Gorjak i Sandra Bohinec Gorjak, Vinska škola Belvin

Začinak bukovski! Što li je to začinak bukovski? To je sorta, to je i vino. Došao sam na Brdo kod Kranja na kušanje kapljica koje su ove godine osvojile Decanterove medalje, i onda naletim na začinak bukovski, ali ne kao nagrađeni uzorak nego kao uzorak ponuđen maltene od – ispod stola. Na bijelome stolnjaku na stolu vinarije Matalj iz Negotina u Srbji šepurili su se na DWWa 2019 brončani suhi vrlo dobri bordožanin Kremen Kamen 2015 (cabernet sauvignon s 20 mjeseci barriquea i sa 14,5 vol %; mpc. 37 € butelja; smatram da je, iako je još mlađahna duha, na ocjenjivanju DWWA 2019 bio podcijenjen i da svakako zavrjeđuje visoko srebro pa i ono na granici sa Decanterovim zlatom, ako ne i zlato!), potom također brončani Kremen 2016 od cabernet sauvignona (85 %) i merlota, s 12 mjeseci barriquea i s 13,5 vol % (mpc 11 €), te brončani Chardonnay Terasa 2017, a nekako skriven od pogleda čubio je začinak (mpc: 14 €). Nikola Mladenović, vlasnik podruma Matalj, ponudio je začinak na eventualno traženje gosta odnosno po procjeni kome ima smisla ga dati na kušanje, jako mi je drago da je taj uradak kliznuo i niz moje grlo, vrlo lijepo, složeno, skladno i nenabildano fino pitko crno vino, odlično npr. i za tople ljetne dane, a rekao bih intuitivno da bi ga se moglo uz možda malo manji prinos po trsu pa moguće i uz još nešto kasniju berbu da se dobije na koncentraciji, jednog dana predstaviti i kao krepko snažno (ne nužno komercijalno nabildano!) vino i za uz izrazito zimska jela… Mladenović veli kako ima veće ambicije s tom sortom, no treba mu vremena da kultivar bolje upozna i kao sortu zasebno a i u kombinaciji sa svojim agroekološkim uvjetima…

Vinarija Matalj inače brine o 20 hektara vinograda na trima lokacijama u Negotinskoj krajini – Kremen, Terasa i Bukovo. Svaka od njih s obzirom na tlo i mikroklimu predstavlja posebnu cjelinu. Nakon određenog uspjeha s međunarodnim kultivarima (cabernet, merlot, gamay, chardonnay i sauvignon) red je, sada, malo jače se potruditi usklađujući u nijansama s lokalnim tlom i mikroklimom i neke lokalne sorte, Matalj zasad ima temjaniku crnu (za slatku kapljicu) i spomenuti začinak bukovski…

Jako dobar cabernet sauvignon iz 2016, srebro po Decanteru 2019, na kušanje je ponudio Željko Jungić iz Vinarije Jungić iz Čelinca kod Banja Luke

                Na kraju, nešto što se tiče manifestacije na Brdu kod Kranja: katalog! Katalog je vrlo, vrlo važna karika za uspješnu kompletnu realizaciju sajma odnosno festivala, smotre vina.  Njegova je zadaća da bude svojevrsna osobna karta i manifestacije i proizvođača i svakoga vina. Kvalitetna podloga tome da ljubitelj plemenite kapljice bude KVALITETAN potrošač-kupac je upravo to da bude dobro informiran i vinski upućen. Nerijetko će dobar katalog poslužiti i kao svojevrsni vinski vodič. Novinarima koji prate vinsku scenu katalog s bitnim osnovnim obavijestima o vinaru i vinima temelj je kvalitetnog napisa, izvještaja. Poruka organizatoru: ubuduće u katalogu dati ne samo naziv/ime proizvođača, njegovu adresu i e-mail te nazive vina s navodom osvojenog odličja, nego, za praktičnu uporabu, više podataka o proizvođaču i vinima, primjerice iz kojega vinogorja je proizvođač i iz kojega je/kojih su vinogorja vina tog proizvođača, od koje je sorte vino odnosno od kojih su sorata vina označena ne nazivom sorte nego fantazijskim nazivom, pa o dužini maceracije, načinu (inoks, drvo, barrique, velika bačva…) i dužini dozrijevanja, sadržaju alkohola, neprovrelog sladora, ukupne kiselosti, koristan podatak je i maloprodajna cijena u vinoteci u zemlji iz koje vino dolazi… To zacijelo ne bi iziskivalo – pogotovu koriste li se uobičajene kratice i s obzirom na korištenje brojaka i odgovarajućih znakova, bitno više tiskanog teksta i bitno više papira da bi izazvalo jače poskupljenje izrade kataloga  ♣

Američko tržište

          NEISKORIŠTENI POTENCIJAL – Gospodarsko izaslanstvo od više od 20 naših tvrtki u organizaciji Hrvatske gospodarske posjetilo je Cleveland. Predviđeno je bilo da hrvatski poduzetnici za posjeta SAD sudjeluju na poslovnom forumu i u B2B razgovorima, da obiđu nekoliko američkih tvrtki te da nazoče konferenciji Udruženja hrvatsko-američkih stručnjaka (The Association of Croatian American Professionals – ACAP).

            Cilj izaslanstva je bolje povezivanje naših poduzetnika s američkim malim i srednjim poduzetnicima te s hrvatskom poslovnom dijasporom u SAD. Naglasak je stavljen na suradnju u zdravstvenom turizmu, farmaceutici, medicinskoj opremi i rješenjima za pametne gradove.

Naši na poslovnom forumu u Clevelandu u SAD

            – Robna razmjena s SAD nam je prošle godine iznosila oko 620 milijuna dolara, što nikako nije zadovoljavajuća brojka. Dobra stvar je da od tih 620 milijuna više od 400 milijuna otpada na hrvatski izvoz u SAD. Američko tržište prepoznalo je kvalitetu naših farmaceutskih proizvoda i oružja, ali mi imamo puno više za ponuditi, naročito u zdravstvenom turizmu – istaknuo je potpredsjednik HGK za međunarodne poslove i EU Ivan Barbarić na otvaranju poslovnog foruma Sjeveroistočnog Ohia i Hrvatske te dodao da su najveće kočnice bržem razvoju gospodarskih odnosa dviju zemalja vizni režim i dvostruko oporezivanje. Upravo zato je ACAP osnovao radne skupine fokusirane na rješavanje problema dvostrukog oporezivanja, te na unaprjeđenje suradnje u zdravstvenom turizmu.

            U sklopu izaslanstva je i tvrtka Alpha Aplikacije, čiji direktor Marko Kukec ističe da se hrvatski IT sektor mora što više okrenuti izvozu.

            – Naša velika prednost je u tome da imamo znanje i kvalitetu te, naravno, niže cijene nego tvrtke u SAD, Australiji, Kanadi ili EU. Upravo zato se tvrtke poput Alpha Aplikacija moraju snažno orijentirati na traženje klijenata i partnera na inozemnom tržištu. Naravno, ne smije se zanemariti ni domaće tržište jer se stanje kod nas mijenja na bolje, ali smatram da prioritet svake tvrtke mora biti izvoz na svjetsko tržište – izjavio je Kukec, uz napomenu da je Alpha aplikacije, mada je dvostruko oporezivanje uteg u poslovanju, cijenom još uvijek prihvatljivija od američke konkurencije.

            Ognjen Bagatin iz Poliklinike Bagatin osvrnuo se na potencijale zdravstvenog turizma i rekao da vodeće domaće institucije u toj branši dijele zajedničku viziju o etabliranju Hrvatske kao top-destinacije za zdravstveni turizam.

            – Gledamo na zdravstveni turizam kao na sektor koji može i mora postati jedan od glavnih generatora investicija i rasta u Hrvatskoj te kao idealno rješenje za problem sezonalnosti hrvatskog turizma. Trenutno smo regionalno prepoznati po kvaliteti dentalnih usluga, ali nastavljamo ka cilju pozicioniranja Hrvatske kao odlične destinacije i za mnoge druge grane zdravstva jer pružamo vrhunsku uslugu na razini najboljih svjetskih zdravstvenih odredišta – poručio je Bagatin..

            Vlasnica FizioVita centara, Anita Mišković, također smatra da Hrvatska ima ogroman potencijal za razvoj zdravstvenog turizma.

            – Što se tiče djelatnosti fizikalne terapije, rehabilitacije i medical spa u smislu unaprijeđenja života, a pri tome mislim ne samo na wellness, još uvijek nismo dovoljno prepoznati i vrlo sporo se razvijamo. Kao tvrtka trenutno nemamo gostiju iz SAD-a, a cilj nam je pronaći partnera s kojim bismo osmislili programe za američke gosta – kazala je Mišković.

            Članovi delegacije imali su priliku posjetiti tvrtke US Endoscopy, Volk i CRT, kao i kliniku Cleveland na čijem čelu je naš poznati kardiokirurg Tomislav Mihaljević. ACAP-ova konferencija će u dva dana trajanja pokriti brojne aktualne teme i raditi na povezivanju naših poduzetnika s američkom dijasporom koje se pokazala zainteresiranom za investicije u Hrvatsku.

            Tržište SAD veliko je i značajno za i nešto što mu još možemo ponuditi, a to su osebujni proizvodi iz segmenta enogastronomije. Iz svojh vinskih lutanja svijetom i susreta s brojnim inozemnih proizvođačima vina znam da je svakome od njih s kojime sam se susreo bilo iznimno stalo izvoziti vino ponajviše u SAD, a na moje pitanje zašto baš prioritetno u SAD obrazloženje je bilo jednostavno i kratko, ali i te kako uvjerljivo: u SAD je moguće lakše nego drugdje plasirati i visokokvalitetno vino koje je i skupo, k tome Amerikanci su promptni u plaćanju! Valjda se u međuvremenu stvari nisu promijenile na loše…

            Neke hrvatske vinske kuće uspijevaju izvesti vino u SAD, određenu zaslugu za skretanje pažnje na vinsku Hrvatsku svakako ima naš valjda svjetski najpoznatiji Amerikanac Miljenko Mike Grgić, kako po tome što je svojedobno vrlo uspješno radio za američku vinsku legendu Roberta Mondavija, tako i po tome što je vino chardonnay, kojega je upravo on kreirao u SAD, u glasovitom povijesnom pariškom dvoboju Burgundije u bijeloj kapljici i Bordeauxa u crnoj protiv Kalifornije bijele i crne kapljice, u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća bilo pobjednik. Ali korisno za promidžbu Hrvatske u SAD bilo je i te kako i to što se Grgić jako zalagao u tome da se znanstveno dokaže da je globalno čuveni američki zinfandel zapravo porijeklom iz naših krajeva, ovdje znan kao tribidrag odnosno crljenak kaštelanski. Zasigurno su zasluge za određeni izvoz hrvatske kapljice u SAD vezane i uz povremene prezentacije hrvatskih vina i vinara u organizaciji HGK na sjevernoameričkom kontinentu, gdje su hrvatske etikete stekle simpatizere i među pripadnicima medija javnog informiranja i vinskim piscima aktivnima na društvenim mrežama, jedan od utjecajnijih od tih svakako je Cliff Rames, koji je u više navrata posjećivao Hrvatsku. Nesumnjivo je da se zasluge za dio izvezenih hrvatskih vina u SAD mogu pripisati i nekim mogli bismo reći novijepečenim Amerikancima koji su inače rodom iz ovih naših krajeva na Balkanu, primjerice Samu Ramiću pa i Mili Rupčiću, glumcu i pjevaču koji se otkako živi u SAD uvelike okrenuo i prema vinskoj sceni i nakon godina rada u trgovini vinima postao vinskim edukatorom! Tu je i Slovenac Marko Podkubovšek koji je nekad davno radio u dubrovačkoj putničkoj agenciji Atlas gdje se od početne stepenice uspeo do gotovo samoga upravljačkog vrha, da bi onda pošao u SAD i više godina tamo bio kao šef predstavništva Atlasa, tamo je, s vremenom, kao veliki ljubitelj vina i sa sve jačom željom da američko tržište upozna s vinima s prostora bivše Jugoslavije, utemeljio uvozničku tvrtku, hrvatska zvijezda njegova uvoza u SAD je vino Dingač Pelješanina Nike Bure.

____________________________________

Amerika sve više voli gorkasto! – Nekad je Amerika trošila samo mekana zaobljena vina, sladunjava do slatkasta, s malo a čak i s dosta ostatka neprovrelog sladora. Po onome što je nedavno objavio Shanken News Daily, ukusi se mijenjaju, i čini se da šira porošačka masa u SAD postaje zrelijia u procjeni kakvoće vina, ali i drugih pića, inače u Americi namjerno serviranih u slađoj varijanti da bi se privukla upravo ta ista šira i za slatkim povodljiva publika… Amerikance bi još trebalo podrobno testirati na preferencije prema barikiranom vinu u smislu toga što barrique mnogim vinima prekrije osnovnu aromatiku i što aromama vanilije i bijele čokolade daje slast i kad vina nemaju količine neprovrelog sladora kojima prelaze iz kategorije suhog u polusuho, pa u poluslatko i u slatko. Rezultati jedne nedavno provedene ankete kažu da je sada sve veći broj Amerikanaca manje sklon sladunjavim eno-uradcima a sve više onim suhima te, štaviše, gorkastima. Više nego ikad prije Amerikanci vole gorkastu espresso kavu, vole intenzivan okus gorke čokolade, priklanjaju se sve više i gorkastoj IPA pivi. U porastu je i potražnja za gorkastim jakim pićima, poglavito za fernet brancom, Gorkasta pića postala u većoj mjeri obvezna u koktelima…

_____________________________________

Niko Bura gotovo sve što proizvede izveze u SAD

                U više navrata i to od inače vrlo cijenjenih vinara u Italiji – jedan od njih je npr. Bibi Graetz iz Toscane – čuo sam da je u SAD vrlo teško pronaći uvoznika kao zaista dobrog partnera… osim ako je riječ o toskanskoj vinariji s dugačkom povijesti u produkciji Bahova nektara i s dugogodišnjom visokom reputacijom kao proizvođača.

                Evo, ovdje, zasigurno za hrvatske ponuđače plemenite kapljice korisnih informacija o tome što danas u kontekstu vina za koje očekuju da će ga uspjeti dobro plasirati najviše traže američki uvoznici, kao posrednici između inozemnih vinara i tržišta u SAD. Stavovi proizlaze iz izjava anketiranih predstavnika nekoliko vodećih uvozničkih i distribucijskih kuća na nacionalnoj razini, naime u SAD ima i dosta manjih, regijskih uvoznika koncentriranih u uvozu na ponudu određenog vinorodnog područja u nekoj zemlji i usreditočenih na plasman tih vina u pojedinim zemljopisno manjim sredinama u SAD. U te vodeće kuće spadaju npr.  Taub Family Selections, Wilson Daniels, Folio Fine Wine Partners (koju je osnovao Michael Mondavi), Vineyard Brands, Michael Skurnik Wines & Spirits. Wilson Daniels, Taub, Portfolio i Vineyard Brands inzistiraju na tome da s proizvodima budu prisutne 100 posto na tržištu SAD, one svaka žele za proizvode imati ekskluzivu za svih 50 američkih država, makar  treba reći da postoje iznimke, jedna iznimka je glasoviti bordoški Château Petrus, kojega uvoze i distribuiraju sve te četiri navedene tvrtke.

                Predosnove za sklapanje poslovnog odnosa su zainteresiranost proizvođača-ponuđača za povezvanjem s uvoznikom koja se može pokazati bilo izravnim kontaktiranjem uvoznika na njegovu adresu, bilo susretom s predstavnicima uvozničkih kuća na nekom od najznačajnijih međunarodnih vinskih sajmova. Američki trgovci vinom rado kažu kako u sklapanju poslova uvijek nastoje u kontaktiranju održati ravnotežu između ponuđača za kojega su svaki od njih posebno zainteresirani, i brojnih ponuđača koji pokazuju inicijativu da se obrati njima i koji im se i obraćaju maltene svakog tjedna. Do prije koju godinu dva najvažnija sajma za obvezno sudjelovanje i za posjet vinskih trgovaca bili su bordoški Vinexpo i diseldorfski ProWein, a u posljednjim godinama glavna zvijezda je ProWein. Sajmovi poput ProWeina osobito su zanimljivi američkim uvoznicima kad za svoj portfolio traže nekog istaknutog vinara iz nekog partikularnog vinorodnog područja iz kojega inače u ponudi još nemaju vino.

                Američki uvoznici traže kakvoću i vino po razumnoj cijeni, što je logično, ali ovdje je, s obzirom da već imaju puno butelja na zalihi, važno napomenuti i da žele da to vino bude drukčije, iz neke druge apelacije dakle nešto što još nemaju u ponudi odnosno nešto čime bi proširili specifičnu ponudu. Najčešće se drže toga da po jednoj apelaciji ne drže više etiketa, ali zato vole da apelacija koju imaju ili je se žele domoći bude zvučna. Mnogi proizvođači ponuđači koji još nemaju uvoznika u SAD, razumljivo, gravitiraju onim uvoznicima za koje, možda baš i od svojih susjeda, saznaju da već uvoze vina slična po stilu njihovima pa ih to na neki način ohrabruje, ali u najvećem broju slučajeva kontaktiranje tih uvoznika greška je jer ti uvoznici u principu, logično, ne vide neku korist od toga da se prihvate plasmana još jednog sličnog vina i da time na tržištu zapravo sami sebi rade stanovitu konkurenciju. U mogućoj poslovnoj suradnji američki uvoznici i distributeri prednost daju proizvođaču-ponuđaču za kojega vjeruju da je dovoljno pouzdan da s njime mogu sklopiti dugoročan poslovni odnos, a to znači da se radije upuštaju u poslovnu vezu s proizvođačem koji glede kvalitete, stila i osebujnosti vina ima podjednake stavove kao i oni. Preferira se u poslovnu vezu ući s vinskom kućom u obiteljskom vlasništvu i u kojoj obitelj određuje stil vina i nadgleda proizvodnju, vjerovanje je da je pouzdanije ići u dugoročni poslovni odnos sa stabilnom obiteljskom vinskom kućom. Kooperative nisu popularne, naime predstavnici vodećih američkih uvozničkih kuća objasnili su da u vinima s kojima dilaju traže iskrenost i autentičnost a ta je svojstva, po njihovu mišljenju, lakše pronaći u kapljici ozbiljne obiteljske vinarija. Naravno, ima i još nešto: u donošenju odluke uvoznika s kojom će stranom vinskom kućom surađivati bitno pomaže ako vinarija ima dugu svijetlu vinsku povijest i na temelju toga kakvu zgodnu priču o sebi a s kojom je moguće lijepo začiniti marketinški istup. Plus je i to ako vino – bilo da je već prije bilo prisutno na američkom tržištu bilo od toga što su se o njemu u američkim eno-gastro časopisima raspisali domaći novinari – ima u SAD neke dobre epitete. Rado se podržavaju proizvođači-ponuđači koji dobro govore engleski, koji imaju neku svoju karizmu, i koji su spremni s vremena na vrijeme doći u SAD radi prezentacije, te koji su sporazumni i na druge načine sudjelovati u stanovitoj mjeri u marketinškoj aktivnosti. Američki uvoznici gledaju još na nešto – kamo da s obzirom na kakvoću i osebujnost vina, na reputaciju vinarije i na zanimljivost o vinariji koja se koristi u promidžbene svrhe unutar vlastitog portfolija pozicioniraju vino s obzirom na maloprodajnu cijenu što će ga pratiti na tržištu i što bi je kupac bio voljan platiti.

                Dakako da se pri odluci o uvozu i sklapanju poslovne suradnje vodi briga i o količini što je neki proizvođač može staviti uvozniku na raspolaganje. Nije rečeno da to mora obvezno uvijek biti velika kvantiteta, preciznije je dakle govoriti o tzv. kritičnoj masi koja se nudi od neke etikete, naime kod nekih posebnih, ekskluzivnih vina proizvedenih u maloj količini prihvatljive su, s obzirom na ekskluzivnost proizvoda i znatno manji broj proizvedenih butelja nego što bi a tražilo kod nekog vrlo dobrog regularnog proizvoda. Uvoznik se u svakome slučaju zanima za to koliko je proizvođač čije vino dobro prodaje i do kojega mu je stalo u slučaju da u startu ne postoje neke osobite količine od toga vina voljan širiti se s vinogradima i produkcijom te kapljice,

            I, za kraj, još ova bitna stavka: koje će biti novčane i druge (primjerice očekuje se osobna nazočnost ne tek na jednoj nego na više prezentacija vina po većim gradovima SAD u organzaciji uvoznika) obveze proizvođača vina da sudjeluje u ukupnom marketingu vina na američkom tržištu. Vodeće američke uvozničke i distribucijske kuće kažu da oko 80 posto vinarija čija vina one uvoze/distribuiraju financijski sudjeluje u troškovima marketinga, prema prijedlogu uvoznika i prema potpisanom sporazumu o marketinškm planu između uvoznika i proizvođača/ponuđača. Sudjelovanje u marketingu prihvaća se ne samo podmirenjem određenih novčanih svota nego i/ili stavljanjem uvozniku na raspolaganje besplatno određenog broja boca neke etikete namijenjenih zakušanje vinskim novinarima, blogerima koji u svojim medijima objavjuju recenzije o vinima, te biranim sommelierima, kao i određenog broja butelja predstavnicima uvoznika koji vina daju na degustaciju klijentima u promotivnim aktivnostima. ♣

Dani berbe

          PARTY u TRSJU te RADIONICA i FESTIVAL FRANKOVKE – Intenzivan kalendarski početak jeseni u Feričancima: trganje – kao stanje redovno u tome dijelu godine, pa party u trsju kao nadgradnja, i masterclass i festival posvećeni frankovki – kao veliki marketinški finale. Feričanački podrum Feravino osobito se diči s frankovkom i želi, čuo sam, ozbiljno skrenuti pažnju javnosti da je Slavonija ne samo graševina, kako bi se iz raznih dosadašnjih kampanja moglo zaključiti, nego da je ona i frankovka!

Feričanci, Feravino, jematva 2019: najljepše beračice

                U srcu vinograda Feravina poseban berbeni party bio je u znaku nagradnog natjecanja ekipa berača (domaćini, novinari, te distributeri vina) u efikasnosti u berbi u smislu brzine trganja i količine ali i kakvoće ubranog grožđa. S obzirom na broj beračica trebalo je svakako službeno proglasiti Ljepoticu berbe 2019.

                Velike nade polagane su u frankovku, makar se istovremeno i strepilo kako će s obzirom na hirovite meteorološke okolnosti stvar u vinogradu završiti. Sâm kraj rujna u Feričancima je bio u znaku drugog Festivala frankovke. Uz Miss berbe, upravo zbog nastojanja Feravina da jače afirmira feričanačku (slavonsku!) frankovku vrijedilo je – vidi se to lijepo na fotografiji mlade dame uhvaćene u druženju s frankovkom – bilo odmah proglasiti Miss frankovke 2019 odnosno Ambasadoricu feričanačke frankovke, bilo pak najaviti proglašenje Miss za dane Festivala frankovke!

Ambasadorica feričanačke (slavonske) frankovke!

                Feravino, koje inače ima 170 hektara vinograda, brigu o frankovki vodi na oko 40 hektara. Godišnje proizvede oko 150.000 litara frankovke, u nekoliko verzija – kao sasvim mladu (primeur), kao jednogodišnju do dvogodišnju srednjeg tijela i za svakodnevnu potrošnju pod markom Dika, te, kao špicu Miraz, duže (barem oko 2,5 do tri godine) dozrijevanu u bačvicama.

__________________________________

Kapljica Karla Velikoga Frankovka, SINONIMIMA Frankovka modra, Modra frankinja, Plavi frankovac, Blaufränkisch, Limberger, Lemberger, Franconia, Kekfrankos, Borgonja, jedna je od najkvalitetnijih crnih sorti kontinentalnih vinogorja. Poznata je kao Vino Karla Velikoga!

Frankovka crna          Crtež: Greta Turković

 Domovina sorte je nepoznata. Kad govorimo o njenu PORIJEKLU valja reći da bi neki danas stavili ruku u vatru da je ona iz Austrije, gdje je i ima mnogo – prostire se na gotovo 3340 ha, a od toga je čak gotovo 94 posto u predjelu Gradišća (Burgenlanda). Iz Austrije, upravo Burgenanda, ali i iz Württemberga kod Stuttgarta u Njemačkoj (ukupno je u Njemačkoj ima 1729 ha) zasad frankovka stiže kao vino s najupečatljivijim kvalitativnim i karakternim izričajem. S obzirom na naziv, neki, međutim, misle da je kultivar iz njemačke pokrajine Franken (Franačka), ali u to je teško povjerovati s obzirom na to da sorta traži ipak drukčiju klimu od one u spomenutoj regiji. U Njemačkoj se frankovka uzgaja praktički jedino u Württembergu, i to pod nazivom Blauer Limberger, Lemberger, a u Frankenu je (gotovo) nema.

Postoje mišljenja da je sorta nastala na teritoriju današnje Slovenije, ali i mišljenja da se rodila u Mađarskoj. Leksikon Wine Grapes of the World autora Jancis Robincon, Joséa Vouillamoza i Julije Harding spominje tu čak i – Dalmaciju! Na temelju podataka koje su rečenom autorskom triju za potrebe Leksikona svjetskim vinskim kultivarima dostavili regijski stručnjaci objavljeno je da se mjesto rođenja frankovke kao sorte nalazi negdje u pojasu od Dalmacije do Austrije i Mađarske

Pretpostavka je da je sorta križanac između jedne slabije njemačke i jedne francuske sorte. Utvrđeno je da ima stanovitu rodbinsku vezu s gouais blancom ili Heunisch weisserom, belinom. Inače, izraz Blaufränkisch dolazi od običaja iz vremena prije srednjega vijeka da se sorte dijele na one kvalitetnije što su iz zemlje Franaka (Franačka), i te su u nazivu nosile i izraz fränkisch, i na one iz drugih područja i manje kvalitetne, nazivane heunisch. Karlu Velikom, kojega pamtimo i kao reformatora i u vinogradarstvu, te koji je naredio čišćenje vinogorja od nekvalitetnih sorti, vino od frankovke se jako dopalo, jer da daje kapljicu francuske kakvoće, i sorta se očuvala uvelike zahvaljujući njemu. Danas je frankovka u većoj mjeri rasprostranjena, osim u Austriji i u južnome dijelu Njemačke, i u Hrvatskoj (Slavonija), Mađarskoj (mađarski dio Gradišća, Panonski jug/Villany), Sloveniji (Metlika, područje Posavja uz Krku), a nešto je ima i u Švicarskoj, sjevernoj Italiji (oko Bergama), pa i u Francuskoj.

Frankovka kao sorta nije osobito zahtjevna u vinogradu, vrlo je rodna, s grozdovima težine od čak i 250 grama. Za postizanje premium vina nužno je vinogradi posaditi na prikladnoj poziciji, te gotovo drastično smanjivati rod

Spomenuti treba i to da je frankovka – inače roditelj kultivara gamay crni – kao partner sudjelovala u stvaranju brojnih križanaca, kao što su npr. zweigelt (frankovka i lovrijenac), blauburger (frankovka i portugizac), zatim acolon, cabernet cubin, cabernet mitos, Heroldrebe, magyarfrancos, rubintos i reberger.

______________________________________

Razotkrivena borgonja! – Dugo je inkognito živjela u Istri, poistovjećivana je s francuskom sortom gamay, otud i naziv Borgonja, ali onda je razotkrivena:

Borgonja je isto što i Frankovka!

 Svojedobno je znani opatijski ugostitelj Joso Tariba u nastojanju da istakne sklad između jela od namirnica iz našeg morskog priobalja, tj. ribe i plodova mora, i bijelih vina iz Slavonije, posebice Kutjeva, smislio izreku Jadransko more ljubi Panonsko more, a ovim najnovijim otkrićem o borgonji, potvrđenim i od strane stručnjaka prof. dr. Edija Maletića, još se produbljuju veze između i Slavonije i Istre.

______________________________________

 Najprikladniji za frankovku su južni, topli i od vjetra zaštićeni položaji, u pojasu umjerene a i sjevernije klime. Nije osobito izbirljiva na tlo, ali valja ipak reći da vrlo voli duboka i plodna tla. Podnosi i vapnenačko tlo, ali tu ne pruža velike rezultate. ROD je uglavnom redovit, a prinos joj je jako dobar, grozd dosta velik, pa i do 250 grama, može dati i do oko 70 hl prilično kvalitetnog mošta po hektaru.

Što se tiče SVOJSTAVA, ona omogućuje proizvodnju jako dobrog do izvrsnog vina no izvrsnog tek ako je njeno trsje na prikladnoj vinogradskoj poziciji i na prikladnome tlu uz mali prinos te ako grožđe besprijekorno dozori. U Hrvatskoj se sjajno pokazuje u Feričanačkom vinogorju.

Frankovka

Vino je kompaktne vrlo tamne rubinaste boje s dosta dugotrajnim ljubičastim odsjajem. Miris je svjež, voćni, podsjeća pomalo na malinu, pa i na dud, od aroma znaju se javiti i badem, i kopriva, a, naravno, ako se vino stavi na dozrijevanje u barrique, začinski segment – valja znati izabrati dobro napravljenu bačv(ic)u i prikladno paljenje, kako ne bi iskakali vanilija i zadimljenost – jače dolazi do izražaja. Okusom vino od trsja a malim prinosom bude puno, s vrlo dobrom kiselošću, te blago oporo. Vinificira li se prikladno, uz dovoljno dugu maceraciju, frankovka je pogodna za odležavanje, a optimum obično postiže nakon tri do četiri godine.

SERVIS i JELO – Frankovku poslužite na 16 stupnjeva mladu, a stariju nešto topliju, na 18 stupnjeva, te i iz veće čaše, ovakve kao na crtežu. Mlađu uz paštete, topla predjela s tijestom, kuhani jezik, srce, pečenu jetru, puževe, gljive, janjetinu s ražnja, a odležanu i kompleksniju uz npr. pečenje od svinjetine, teletinu i janjetinu ispod peke, pernatu divljač, polutvrde ne suviše aromatične sireve. Lijevo: prikladna čaša za ozbiljnu, odležanu frankovku (Željko Suhadolnik © srpnja 2012) ■

____________________________________

Masterclass o frankovki: Matjaž Lemut te, dolje, predstavnici Feravina – Luka Vrga, direktor , Jenny Šimić iz marketinga, te enolozi koji su od 2010 na ovamo radili na frankovki bilo u Feravinu bilo u Belju – Antonija Čeme, Lemut, Marijan Knežević (Marko Čolić)

            O frankovki je na masterclassu opširno govorio enolog i iskusni proizvođač vina Matjaž Lemut Tilija iz Vipavske doline, inače već godinama eno-savjetnik u Feravinu. Iznio je podatak o stupnju njene raširenosti u pojedinim zemljama, pa je tako spomenuo da je u Slovačkoj uzgajaju na oko 1378 ha, u Češkoj na oko 1160 ha, u Čileu je navodno ima čak na 290 hektara, u Sloveniji je pak na 680 ha, za Hrvatsku je izašao s brojkom od 558 ha no po Arcodu – podatak koji sam prije nekoliko mjeseci dobio od naše Agencije za plaćanje u poljoprivredi – površina je ovdje u nas ipak nešto manja – 475 ha. Lemut za frankovku kaže da su višegodišnja mjerenja pokazala da u berbi nakupi sladora svakako od 20 do 24 g/l, da joj se kiseline kreću oko 7 g/lit, da je bogata fenolima, antocijanima, što je moguće vidjeti iz njene tamne boje. Sorta je prikladna za proizvodnju većeg broja tipova vina, od mirnog i pjenušavog roséa, preko sasvim mladog crnog vina (nouveau, primeur, novello, mladuh…), zatim jednogodišnjeg do dvogodišnjeg vina srednjega tijela pa do velikog dugo u bačvi(ci) dozrijevanog vina. Primarne arome joj počivaju, veli Lemut, na terpenima, koji su vrlo osjetljivi na oksidaciju pa enolog treba biti oprezan da se u vinu ne razviju neke strane arome.

Najbolje ocijenjene frankovke na vrednovanju vezanom uz Festival frankovke 2019 u Feričancima

Nakon predavanja kušalo se 11 vina od sorte frankovka, na nedavnom vrednovanju u vezi s Drugim festivalom frankovke uzorci najbolje ocijenjeni u svojim kategorijama (rosé mirno 2018, crnjaci berbe 2018, zatim crna vina stara dvije do tri godine i crna vina starija od tri godine, pa slatki bijeli predikat), konkretno riječ je o etiketama:

                Rosé 2018 – Miklaužić i Rosé 2018 – Feravino, pa Modra Frankinja 2018 – Mramor (Slovenija), Kekfrankos 2018 – Gere Tamas & Zsolt (Mađarska), Dika 2018 – Feravino, potom Miraz 2017 – Feravino, Kekfrankos 2016 – Wylyan (Villany Mađarska), te Modra Frankinja 2015 – Kozinc (Slovenija), Frankovka 2012 – Belje i Miraz 2012 – Feravino, predikat je bio Frankovka ledeno vino 2016 od Feravina.  Pobjednik na ocjenjivanju bilo je vino Frankovka Miraz 2017 – Feravino.   ♣

Vinski utorak/Winy Tuesday

        UČITI i UŽIVATI: TALIJANSKI i VINO – Različiti su putevi vina: jedan teče konobom odnosno podrumom, drugi gostionicom, treći vinskim barom, četvrti vinskim sajmom, peti žilama i mozgom, šesti vinskom radionicom u informativnom, edukacijskom i komercijalnom smjeru, sedmi vinotekom i boljim restoranom… Rekao bih da je ovaj šesti način posebno dobar jer uz užitak u kapljici omogućuje i stjecanje ponešto znanja s više područja, a šire znanje uvijek je dobrodošlo, k tome ono znanje baš vezano uz vino pomaže promociji ne samo tog vina ili stila vina nego i promociji čitavog vinskoga teritorija odakle je vino, a to je bitno za razvoj turizma (gospodarski napredak!) na tome teritoriju.

Marija Vukelić s buteljama koje je pripremila za radionicu L’italiano ed il vino

                Zagrebačka profesorica stranih jezika, baš i talijanskoga!, Marija Vukelić –  koja se još od prije mnogo vremena a nakon što je bila uključena u udrugu Žene u vinu odnosno Women on Wine ili WoW bavi plemenitom kapljicom na način da joj pristupa ne tek kao ukusnom otkako je svijeta i vremena popularnom napitku nego kompleksno kao mediju uz koji je moguće mnogo toga upoznati te spoznati pa, s obzirom na neraskidivu vezu enogastronomije, geografije i turizma, i gospodarski valorizirati pojedini kraj – s vremena na vrijeme s vinom kao protagonistom-magnetom organizira zanimljive radionice i druženja uz čašu na hedonističko-intelektualnom nivou. Najnovija i s početkom rujna pod nazivom Vinski utorak/Winy Tuesday startala serija vinskih radionica profesorice Vukelić krenula je s prvim danima rujna u novootvorenom bistrou fine hrane i biranog vina Fino & Vino na zagrebačkom Kaptolu, a odvijala se na temu L’italiano ed il vino = Talijanski i vino. Druženje uz čašu oplemenjeno je spojem talijanskog jezika i Bakhova nektara proizvedenog u Italiji. Prof. Vukelić u priču je umiješala i velikana Renesanse Dantea Alighierija!

                Uz desetak talijanskih vina iz više područja apeninske Čizme moglo se upoznati više talijanskih riječi bitnih za opću komunikaciju te izraza vezanih uz enogastronomiju, zatim saznati pojedinosti o nastanku tih vina naime u svakom talijanskom vinogorju postoje – za razliku od situacije u nas! – pravilnici vezani uz produkciju vina (sorta odnosno sorte, berba, vinifikacija, način i dužina dozrijevanja, najraniji mogući izlazak vina na tržište…) zamišljenih da uvjerljivo predstavljaju svako svoj kraj.

                Prezentirana su sljedeća vina: CASA COSTE PIANE Valdobbiadene  Prosecco DOCG Veneto proizvedeno, rado se kaže, od sorte glera, iz Lombardije je došao BERSI SERLINI Franciacorta brut Satèn, 100%  blanc de blancs (chardonnay), objašnjeno je što je Franciacorta i što je to Satèn.

Voditelj bistroa Fino & Vino, sommelier Krešimir Šesnić

                Iz Veneta su slijedila dva bijela vina iz područja Soave: ROCCA SVEVA Soave Classico DOC 2018 i COFFELE Alzari Bianco IGT 2016, tu se moglo saznati što se krije iza oznaka Soave Classico DOC i Bianco IGT i osjetiti koje bolje paše uz izvrstan rižoto s račićima kuhinje Fino & vino. S vulkanskoga tla, crnjak izrazite punoće i odlične pitkosti bilo je vino MAELI:  D+  (di più) Colli Euganei DOC Rosso 2013 (merlot – cabernet sauvigon – carménère).

                Drugo crveno vino opet uzorak iz Veneta, riječ je o Valpolicelli ripasso 2013 DOC Superiore COLLINA deL SOLE  toplo, puno vino jakoga tijela,  posluženo uz originalnu talijansku salamu tipa Milano.

                Dva najvažnija predstavnika regije Pijemont, a od sorte nebbiolo, bila su CERETTO Barbaresco  DOCG  2012 (14,5 vol%) i FRANCESCO RINALDI & FIGLI Barolo DOCG Brunate (14 vol%). Barbaresco taman u svojim dobrim godinama, a Barolo još mlađahan, jer, kako kažu Talijani – najbolji je između svoje desete i dvadesete  godine života, a ovaj je navršio tek osam.

                Za kraj degustacije – povratak u Veneto s vinom CANTINE UGOLINI Valle Lena  Recioto della Valpolicella DOC 2015 (13,5 vol %). Vino Recioto della Valpolicella Talijani preporučuju uz čokoladne i tradicionalne deserte sa sušenim voćem i čokololadom. Uz ovaj Recioto poslužen je čokoladni desert profiterol, svi nazočni bili su oduševljeni tom kombinacijom  za finale ove talijanske večeri.

 Pojmovi: Glera! – Glera je bijela vinska sorta za koju se danas najčešće kaže da se rabi za proizvodnju pjenušaca Prosecco di Valdobbiadene i Prosecco di Conegliano. Po najnovijim istraživanjima koja se spominju u velikom i prije nekoliko godina izdanom Svjetskom atlasu vinskih kultivara što su ga priredili Jancis Robinson, José Vouillamoz i Julia Harding, kičma pjenušca prosecca je kultivar prosecco tondo (s okruglim bobicama, danas zvan samo prosecco; postoje još i prosecco lungo s ovalnim bobicama, te prosecco nostrano, napominje se da se ti kultivari već odavna uzgajaju u području Trevisa a da im naziv prosecco dolazi od zaseoka Prossecco ili po slovenski: Prosek kod Trsta). A prosecco (tondo) je zapravo isto što i – teran bijeli iz Istre, ostali sinonimi prosecca kao glavnog naziva za sirovinu za talijanski pjenušac prosecco su briška glera, glera di Trieste, serpinia, serpina i serpino (Colli Euganei), števerjan (Slovenija). Stručnjaci za ampelografiju navode da se kao glavni junak svjetski silno popularnog lepršavog sladunjavog pjenušca sa zaštićenim nazivom prosecco iz Veneta u sortnom smislu službeno sada ističe ipak izraz glera, a ne prosecco, stoga da ne bi više dolazilo do prijepora oko naziva prosecco, prosek i prošek.

Prosecco se inače proizvodi metodom charmat, a to je drugo vrenje ne u butelji nego u velikim inokx-cisternama. Proces prozivodnje je dosta kratak (nekoliko mjeseci), pa prosecco može dosta hitro na tržište, između ostaloga i to omogućuje prodaju po dosta nižoj cijeni od pjenušaca rađenih klasičnom šampanjskom metodom na koje treba potrošiti dosta više vremena (nekoliko godina). Uz vrlo prihvatljivu cijenu ostali razlozi tolikoj potražnji za proseccom su njegovi lepršavost i blaga slast koja lako osvaja široku publiku.

Bersi Serlini

 Franciacorta, vinogorje smješteno između Brescije i Bergama u blizini jezera Iseo (Lago d’Iseo) u talijanskoj pokrajini Lombardiji, proslavilo se s pjenušcima rađenim klasičnom šampanjskom metodom. Glavnina proizvodnje je pjenušac, mirno vino u količinskom smislu a i po reputaciji daleko je ispod ranga što ga drži pjenušavo. Toliko se kakvoćom ali dakako zahvaljujući i povoljnijim cijenama u odnosu na šampanjce, Franciacorta nametnula na međunarodnom  tržištu da je nazivaju talijanskom Šampanjom. Pjenušci se proizvode od chardonnaya te bijelog i crnog pinota. Ukupna površina vinograda je oko 12.000 ha.

Nekoliko je kategorija pjenušaca iz Franciacorte: redovni mora na kvascima u butelji a nakon drugog vrenja provesti prije degoržiranja najmanje 18 mjeseci s time da na tržište smije izaći tek 25 mjeseci nakon berbe, a za riservu obvezno ležanje na kvascu u butelji je 30 mjeseci. Posebnost Franciacorte je Satèn, riječ je o pjenušcu s tlakom nižim od 4,5 atmosfere, dakle s manjim pritiskom u odnosu na klasične pjenušce. Najpoznatiji i najcjenjeniji proizvođači su Ca’ del Bosco, Bellavista, Monterossa, Cavalleri, Majolini… među bolje spada i Bersi Serlini.

Soave classico DOC: Soave je vinogorje kod Verone, šire poznato po laganijem nekompliciranom bijelom svježem vinu kralježnicu kojega s udjelom od barem 70 posto čini lokalna sorta garganega, u ostalih 30 posto smiju ući trebbiano toscano u Soaveu zvan trebbiano di Soave, bijeli pinot i chardonnay. Ako je vino proizvedeno od grožđa iz vinograda baš unutar područja Soave odnosno unutar područja Monteforte d’Alpone na etiketi u nazivu smije stajati i oznaka classico. Uz baznu apelacijsku oznaku DOC postoji i ona DOCG (denominazione d’origine controllata e garantita), rezervirana za viši kvalitativni razred, po konzorcijskom pravilniku o proizvodnji i apelacijama prinosi po hektaru moraju biti i do 40 posto manji manji u odnosu na one za vino bazne linije, slador u grožđu mora biti takav da vino bude minimalno s 12 vol % alkohola. Recioto dei Soave, s dugom tradicijom proizvodnje u predjelu Soave, slatko je desertno vino proizvedeno od djelomice prosušivanog grožđa. Vino je sa statusom DOCG.

Colli Euganei tradicijsko je vinogradarsko područje relativno na sjeveru Italije, između Padove i mjesta Monselice južno od Padove. Područje je to bijelih i crnih sorata te jednostavnijih ali istodobno i vrlo kompleksnih respektabilnih eno-uradaka, posebice od cabernet sauvignona i merlota, bilo svakog zasebno bilo pomiješanih. U specijalitete teritorija ubraja se pjenušavo vino Fior d’Arancio od sorte muškat žuti, koja se na tom prostoru odavna uzgaja Od muškata žutoga u vinogorju Colli Euganei rade i passito, tip vina od prosušivanog grožđa. Na području Colli Euganei od kultivara se uzgaja još i prosecco (teran bijeli), da ponovim: lokalno zvan serpino. Od njega, te od sorte pinello rade se muzirajuća (frizzante) vina (frizzante = muzirajući).

Maeli D+ (cabernet sauvignon, merlot, carmenère) i Valpollicella Ripasso, s milanskom salamom

Valpollicella također je vinorodna zona pokraj Verone, ali riječ je, za razliku od Soavea, o području crvenoga vina. Bazno vino Valpollicelle, gdje se također, još i uvijek, ide na dosta visoke prinose, svjetlije je rubinske boje, s notom trešnje a i tragova badema u mirisu, s dobrom svježinom. Za proizvodnju se, po pravilniku tamošnjeg Konzorcija za vino, koriste domaće corte corvina veronese (40 do 70 %), rondinella (20 do 40 %), molinara (5 do 25 %). Tih sorata mora u valpollicelli biti najmanje ukupno 85 posto, dok preostalih 15 posto mogu činiti barbera, sangiovese, rossignola, negrara. Uz baznu valpollicellu postoji i valpollicella classico, to je viši rang, grožđe treba biti iz točno definiranih kvalitetnijih užih lokacija unutar oblasti Valpollicelle, visina prinosa po hektaru točno je određena i vina classico su već dosta tamnije boje i dobrom notom ozbiljnosti. Ima još: bolja valpollicella kapljica označena je kao valpollicella classico superiore. Postoji i kategorija valpollicella ripasso. Ripasso je stara tehnologija vinara Valpollicelle a sastoji se u tome da se već gotovo vino valpollicella stavlja na trop na kojemu su se odvijale maceracija i alkoholna fermentacija grožđa istih sorata iz Valpollicelle ali branih dosta kasnije, u terminu najmanje kasne berbe da bi se dobilo ili desertno (Recioto) ili neko moćno suho vino (Amarone). Kroz tu drugu maceraciju i alkoholnu fermentaciju osnovna valpollicela dobiva na boji, taninu i alkoholu, strukturi. Ripassom se postiže to da se prilična količina obične valpollicelle pretvori u osjetno bolju kapljicu.

Špice teritorija Valpollicella su Amarone della Valpollicella i Reciotto della Valpollicella. Amarone je svjetski glasovito tamno gusto crno veliko vino s alkoholnom gradacijom od 14 do 17 vol % i vodi se u kategoriji suhoga, a proizvodi se od kasnije branoga te u sušionicama prosušivanog grožđa corvine, rondinelle i molinare, nakon maceracije i alkoholne fermentacije vino mora u drvenim bačvama dozrijevati najmanje pune tri godine. Reciotto della Valpollicella proizvodi se, kao i amarone, prosušivanjem grožđa, ali se vrenje u nekom trenutku zaustavi da bi vino bilo slatko. U reciotu budu sorte corvina gentile, corvina grossa, rondinella i oseleta koje se ručno beru u listopadu, onda se bobice još suše u posebnim prostorijama za sušenje. Početkom travnja, kad grožđe izgubi  i do 55 posto svoje prvotne težine, bobice se odabiru ručno, prešaju i maceriraju do dva mjeseca. Fermentacija se prekida da bi vino ostalo željeno slatko. Nakon punjenja vino odležava još osam mjeseci u bocama prije nego što ga se pusti na tržište.

Zagrebački ugostitelji Boris Orašanin Zubo (Trilogija) i Krešimir Šesnić (Fino & Vino) u posjetu kod barolaša Roberta Voerzija u La Morri te na posjedu Bruno Rocca u Barbarescu

I još vezano uz barbaresco i barolo: oba vina glavni su aduti Pijemonta. Oba su od sorte nebbiolo 100 posto, oba su u statusu DOCG. Nazivi vina su po nazivima vinogorja. Oba vina nešto su svjetlije boje (karakteristika sorte nebbiolo), svojstveni su im snažna struktura, vrlo dobra kiselost  i izraženiji tanin zbog čega je i preporučljivo ne žuriti nego strpiti se s konzumacijom. Postoji konzorcij koji brine o proizvodnji, marketingu i plasmanu tih vina. Barolo je glavni igrač, a barbaresco je, uvjetno rečeno, s obzirom da po konzorcijskom pravilniku smije na tržište ranije, mlađi brat. Barolo dolazi iz brdskih vinograda jugozapadno od grada Alba u provinciji Cuneo, godišnja proizvodnja barola kreće se oko sedam milijuna boca. Zona obuhvaća 11 sela i ukupno oko 1000 hektara pod trsjem. Od tih 11 sela pet ih slovi kao ekstra-kvalitetno za vino, a to su: Serralunga d’Alba, Monforte d’Alba, Castiglione Falletto, La Morra, Barolo. Od 1980. vino barolo je u apelaciji DOCG. Po pravilniku, vino barolo smije iz podruma na tržište izaći tek nakon tri godine od godišta berbe, s time da od toga najmanje dvije godine mora provesti na dozrijevanju u drvenoj bačvi. Postoji i barolo u kategoriji riserva, on na tržište smije najranije izaći nakon pet godina od godišta berbe. Među najbolje proizvođače barola spadaju Roberto Voerzio, Paolo (Enrico) Scavino, Elio Grasso, Giacomo Conterno, Aldo Conterno, Enzo Boglietti, Fratelli Revello, Bartolo Mascarello, Marziano Abbona, Aldo Vajra, Elio Altare, Giovanni Alessandria, Brovia, Bruno Giacosa, Luigi Einaudi, Gaja, La Spinetta. Giovanni Manzone, Pira-Chiara Boschis, Luciano Sandrone, Vietti, Damilano, Fratelli Revello….

____________________________________

Iskrena jelaGostu, vinu & džepu prijateljski pristup

Genuine meals ⦁ Guest, wine & pocket friendly approach

Inventivni šef kuhinje & iskusni kompetentni sommelier

Inventive chef & experienced competent sommelier

Mogućnost organizacije posebnih degustacija pomno i tematski izabranih vina, odnosno degustacija dobitne kombinacije vina i jela ◾ Possible specially organised tastings of chosen particular wines, and tastings of the combination of chosen wines with appropriate food

Fino & vino;  Kaptol 10, Zagreb – Hrvatska; Tel: +385 1 484 5336; e-mail: finoivino.zagreb@gmail.com  ; www.finoivino.comRadno vrijeme/ Opening hours: pon-sub / mon-sat  12-23

_____________________________________________

 Barbaresco je vino koje dolazi iz brdskih vinograda četiriju općina pijemontskog područja Langhe – Barbaresca, Treisa, Neivea i dijelom iz općine Alba. Riječ je o površini vinograda od ukupno oko 500 hektara. Ukupna godišnja proizvodnja barbaresca kreće se oko 2,5 milijuna boca. Po konzorcijskom pravilniku, barbaresco smije iz podruma na tržište najranije izaći tek nakon dvije godine od godišta berbe, s time da barem godinu dana vino mora dozrijevati u drvenoj bačvi. Kategorija riserva na tržište smije najranije nakon četiri godine od godišta berbe. Među najpoznatije i najcjenjenije proizvođače spadaju Gaja, Bruno Rocca, Cascina Luisin, Moccagatta, Piero Busso, Albino Rocca, Tenute Cisa Asinari Marchesi di Grésy, Vietti, Bruno Giacosa, Bruna Grimaldi, Sottimano, Pelissero..

.

                PLAVCI, PLAVCI… – Odmah nakon talijanske vinske smotre, radionica na novi Vinski utorak u zagrebačkom bistrou-restoranu Fino & Vino bila je posvećena hrvatskim odležanim plavcima, kao najstariji od desetak predviđenih etiketa vina Marija Vukelić donijela je, uz najavljeni  Stagnum 2005 od Frane Miloša, Dingač 2002  proizveden u tadašnjoj Vinariji Dingač pod nadzorom zagrebačkog Badela 1862.  Prezentirano je 11 plavaca, počevši od ružičastog vina  Opolo 2018 korčulanskog podruma Cebalo dalje preko crnjaka do spomenutog Badelova dingača s početka ovog stoljeća i tisućljeća. Plavac se i ovaj put pokazao kao sorta koja traži duže odležavanje, najbolji utisak ostavila su vina Stagnum 2005 od Frana Miloša, Plavac mali Ivan Dolac 2006 barrique ++ od Bastijane Andra Tomića, pa Plavac mali Ivan Dolac 2011 od PZ Svirče sa Hvara, Plavac mali Mili 2010 od Miha Rozića s Pelješca, te, još mlađahan, Plavac mali 2016 Selection vinarije Mata Antunovića iz Oskorušnoga…  ♣

Informacija i edukacija

VINUM IN: NOVI HRVATSKI POKUŠAJ S REVIJOM ZA ENO-GASTRONOMIJU – Priče i pričice o hrani i vinu izviru odasvud i vrve posvuda u nas: na stranicama su dnevnih novina, po raznim revijama vezanim uz stil života, čuju se preko radio i tv-emisija. Vino i hrana postali su silno obljubljena tema, tema u modi. Donedavno imali smo i par časopisa vezanih samo uz eno-gastronomiju te uz turizam što počiva na specijalitetima na tanjuru i u čaši, primjerice Iće & Piće, Svijet u Čaši, G.E.T. Report, Vinum In, ali stjecajem okolnosti one su zamrle ili se ugasile, što je šteta za zemlju koja se želi nametnuti svijetu i kao prostor osebujne visoke gastronomije i odličnoga vina. Srećom, eto, Vinum In poput ptice Feniks našao je sada ponovno snagu za izlazak,  prvi broj u drugom svom ciklusu izlaženja ugledao je svjetlo dana i promoviran je u zagrebačkom bistrou Fino & Vino. Novi izdanje pokrenula je Dijana Grgić, koja je svojedobno sudjelovala i u njegovoj prvoj realizaciji, a nakladnik je zagrebački Carwin.motion j.d.o.o. Urednik fotografije u reviji, zamišljenoj da izlazi svaka dva mjeseca i u 2000 primjeraka za početak, je Julio Frangen, među glavnim suradnicima, barem po njenom sudjelovanju prvome broju, čini se da će biti prof. Marija Vukelić. Časopis je formata A 4, na 82 je stranice i u koloru, lijepa tiska. Dijana Grgić  okupila je za ovaj prvi broj grupu suradnika od imena i, dakako, nada se, i u ova komplicirana vremena u nas, bitno dužem životu revije od onoga što je Vinum In imao u prvome slučaju.

Dijana Grgić, glavna urednica

                Evo i tema ovoga broja: Rajnski rizling, iz pera Ive Kozarčanina, razgovor sa znanim zagrebačkim sommelijerom i edukatorom u okviru Hrvatskog sommelier kluba Darkom Lugarićem, Vino na visokoj peti – razgovor e enologinjom Hvar Hillsa Evom Krištof, priča o vinskom posjedu Hvar Hills, priča o marketingu hrvatskog vina i vinu u turizmu na primjerima iz nekoliko europskih zemalja, priča o zelinskoj kraljevini, priča o sorti i vinu grk, prilog Ukorak s izvanvremenskim, pa Bajka o Potribici (RokOtok), osvrt na to što zajedničko imaju vino i oblikovanje, tu su i Iskustva osječke Vinske mušice kao i prikaz vinske scene u Južnoj Africi… Kao svojevrsni Potrošački putokaz objavljeni su i rezultati ocjenjivanja vina u organizaciji Vinskih zvijezda.

Fini mali zalogaji iz radionice chefa Darka Kesaka

                Promocija u Fino & Vino protekla je, dakako, u vedrome tonu, uz fine male zalogaje i fina vina. ♣

Cest is the Best, i ChâteauR de Boire: okusi Dalmacije, Posavja i Prekmurja

          VRHUNSKI CHEFOVI i VINARI KAO ULIČNI SVIRAČI – Malo pomalo došlo je vrijeme da ulica i šator, gradska tržnica, riva budu ne samo domaćini kioscima za prodaju ćevapa, pomfrita i kobasica, srdelica, pizza… nego i da ugošćuju vrhunske chefove s njihovim maštovitim uradcima na tanjuru, vinare prve lige, ponuđače ekskluzivnih craft piva i jakih pića elitnih marki. Da bi se kušalo nešto fino i rafinirano nije više nužno poći samo u neki inače za mnoge cjenovno nepristupačan ugostiteljski objekt, naime u novije vrijeme moguće je  za manje pare (manja porcija, tanjuri i pribor za jednokratnu uprabu – niža cijena!) istinski uživati uz tanjur i čašu i – na ulici! Nekad su izrazi uličar i uličarka bili pogrdni, danas eto mogu ući i u kategoriju pozitivnoga…

Skradin: marina, efektan prizor              

Skradin, marina, riva: chef Rudi Štefan Pelegrini i vinar Ivo Duboković Medvid, desno je chef Marin Rendić dok kuha gulaš na ulici u Brežicama

Pred ljeto na rivi u Skradinu među uličarima (ili rivičarima!) i naš Michelinov miljenik Šibenčanin Rudi Štefan Pelegrini sa svojim kreacijama, te vinari poput Bibića, Roxanicha, Matoševića, Ščureka, Dubokovića (Medvid), Boškinca… Pa onda u središtu Brežica  Kuhna na na ulici, iz Hrvatske su kao gosti bili chefovi Marin Rendić i Mate Janković, a na kraju ljeta u Krškome Okusi Posavja sa chefovima redom s pedigreom prestižnog Michelina, JRE-a (Udruženja mladih restoratera Europe/Jeunes Restaurateurs d’Europe) poput Jure Tomiča Debeluha, Dejana Mastnaka Tri Lučke, Grege Repovža iz Gostilne Repovž, Kristijana Ermana i gosta chefa Michaela Husnaya kao predstavnika Gostilne Kunst,..,  a u strogom centru Murske Sobote pod šatorom Okusi Prekmurja, s nastupom glasovite tamošnje gostionice Rajh, zatim najboljeg tamošnjeg proizvođača bučinog ulja Kocbeka, sjajnog proizvođača šunki, pršuta, čvaraka, kobasica, salama Janka Kodile, prvoligaških vinskih podruma Steyer (Danilo) i Marof, craft pivara Vasje Bevoga, te, kao specijalnih gostiju – naših Rudija Štefana (Michelin i JRE) i, s vinom, Bibića!

               To po cesti i pod šatorom te na tržnici u suštini nije bilo nimalo nipodištavanje visoke kuhinje i prvoklasnih specijaliteta te sjajnih vina i drugih pića, nego povremeni sjajni iskorak prema širenju kulture stola i kulture izvornih domaćih proizvoda u tradicijskoj ali i u modernoj verziji omogućavanjem i najširoj publici da sebi priušti nešto što to ona u dosta slučajeva nije u mogućnosti sebi priuštiti jer s obzirom na svoja primanja ni ne razmišlja o odlasku u neki elitni ugostiteljski objekt a ovdje sebi s obzirom na veličinu degustacijske porcije i cijene prilagođene šire pristupačnom ambijentu i društvenome krugu može sebi dopustiti kušanje i užitak, kao i edukaciju i progres eno-gastronomskom smislu. Prikladan razvoj cijele društvene zajednice i u eno-gastronomskom smislu i kroz organizaciju svako toliko ovakvih manifestacija važan je da ponuđači i potrošači postaju sve zahtjevniji i da se u širokom mogućem krugu shvati da u turizmu valja maksimalno nuditi ono što je (naj)bolje i (naj)osebujnije makar i bilo nešto skuplje, jer samo na taj način moguće je u moru ponude privući pažnju (zahtjevnijeg i imućnijeg) potrošača, gosta (turista). Bitno je u toj priči usmjerenoj i na promidžbu lokalne eno-gastronomije prema van i to da ponuda počiva na onome što mogu na tanjuru i u čaši biti veliki lokalni aduti i prema svijetu.…

Okusi Posavja u Krškome, ekskluzivni program u Kleti Krško: ekipa gostionice Kunst iz Bistrice na Sutli, s vlasnikom Srečkom Kunstom (sasma desno) i sa chefovima Kristijanom Ermanom i Michaelom Husnayem

Chefovi Grega i Sabina Repovž – Gostilna Repovž, te Dejan Mastnak iz Tri lučke

Vinari, s dosta etiketa frankovke: Kmetija Kobal – Andreja i Janko, te podrum Albiana – Jernej Žaren, supruga mu Lidija i enolog Miha Ritonja

                U Krškome  je događanje bilo na dvije razine – jedno za širu publiku, na gradskoj tržnici (trebalo je i ove godine biti na ulici u staroj gradskoj jezgri ali zbog bojazni od kiše premješteno je u natkriti prostor tržnice), te, za one koji su htjeli i mogli za jelo i piće odvojiti više novaca,  u zadružnom podrumu KZ Krško (ulaznica za program u KZ Krško stajala je 40 €!). U tom izdvojenom dijelu nastupili su  Gostilna Repovž, Gostilna Kunst i restoran Tri lučke, te vinari Klet Krško, Albiana-Klet Žaren, Kmetija Kobal. A na prostoru tržnice hranu i pića nudili su  Splavar, Gostilna Pečnik, Restavracija Ajda, Restavracija Silvester, Gostilna Jež, a vina Vinarsvo Kerin- Hiša frankinje, Hiša trt vina in čokolade Kunej, Klet Pirc, Albiana – Vinska klet Žaren, Vina Dular, Klet Krško, Vinska klet Molan, Vinarstvo Keltis, Vinska klet Mastnak,  Jarkovič Gadova peč, Kmetija Kobal, Vina Kozinc, Vinogradništvo Kralj, Hiša vina Grabnar, Domaine Slapšak

Katarina Simončič i zeleni silvanac – Klet Krško, te Lojze Kirin i likersko vino od frankovke

Renomirani chefovi u akciji Okusi Prekmurja pod šatorom u središtu Murske Sobote

Janko Kodila, vlasnik mursko-sobotske tvrtke Kodila za proizvodnju mesnih prerađevina – posebice šunki, pršuta, kobasica, salama, čvaraka, špeka… i njegov kuhar bogme su se narezali pršuta!

Ugledni slovenski vinogradari/vinari enolog Uroš Valcl – Marof, te Danilo Steyer – Hiža traminca. Marof (Valcl) i Steyer članovi su udruge Okusi Prekmurja – Gourmet Over Mura u kojoj su još Gostilna Rajh, seosko obiteljsko poljoprivredno-turističko gospodarstvo Firbas Holyday, mesna industrija Kodila Gourmet, craft pivovara Bevog i proizvođač prvorazrednog bučinkog ulja Kocbek, a upravo udruga Gourmet Over Mura je inicijator i organizator ulične priredbe Okusi Prekmurja. Udruga Gourmet Over Mura najavila je sudjelovanje na 14. međunarodnom festivalu vina i kulinarike Zagreb Vino.com 2019 u studenome u zagrebačkoj Esplanadi

Gost kuhar i u Murskoj Soboti – šibenski chef Rudi Štefan, u društvu sa znanim i vrlo cijenjenim prekomurskim ugostiteljem Rajhom (u crvenoj majici; Gostilna Rajh) i sa Skradinjaninom Darkom Petrovićem koji je Slovencima prezentirao vina Alena Bibića

                Koja su uopće jela karakteristična za krško Posavlje? Krškopoljski praščić, slatkovodne ribe, svježe seznsko povrće i voće, domaće bučino ulje, jabučni ocat, razni suhomesnati proizvodi. Evo i, konkretno, ponuđenih jela tipičnih za okuse Posavja: goveđi carpaccio s keljom, gljivama i mahunama, štrukli zakuhani u juhi, hladni krškopoljac s kožom, rotkvica i kopriva, pa dugo pirjani svinjski buncek s kremastim krumpirom i brokulom, zatim govedina u vinskom umaku, krumpir, zeleno povrće, krumpirov poljubac s gjivama, ragu od jelena, buče, pire od cikle… Predstavljeni su i složenac od buče sa skutom i kiselim vrhnjem i umak na bazi šljive, medaljoni od šarana sa ječmom, rebrica od krškopoljca, štrukli od heljde i pire od cvjetače, vratina krškopoljca s punozrnatim žgancima sa čvarcima, štrukli sa zagrijanim vrhnjem, šalota kuhana u frankovki, onda dugo pirjana plećka krškopoljca s umakom od luka ifrankovke, zapečeni žganci s orasima, krema od buče, pire od cikle, muškatni kolač s jabukama i bučinim košticama, čokoladna pjenica s frankovkom, tortica od kuhanog vrhnja, maline kuhane u frankovki, sladoled od frankovke, kolač od skute sa zagrijanim vrhnjem…

U društvu s proizvođačem vina i pjenušaca Gjerkešom: Matej Fišer, autor knjige o tradicijskoj prekmurskoj kuhinji, izdane i na njemakom jeziku

                A što je karakteristično za prekmursku kuhinju? Matej Fišer, autor knjige recepata Tradicijska prekmurska kuharica, između ostalih spominje sljedeće namirnice i jela:  raž,, vlasac, gljive, jaja, špek, šunka, krumpir, repa (kisela), heljda, vrhnje, buča, bučino ulje, svinjetina, domaća perad, mlinci, divljač, jabuka, orah… za predjelo npr. raženi kruh s vlascem, salata od gljiva s kiselim vrhnjem, jaja pečena sa špekom ili šunkom, kao klasična jela naveo je npr. prekmursku šunku s ukiseljenim gljivama, bograč, krumpirova kašu, a kao jela sa žlicom prežganu juhu, goveđu juha s tamnim knedlima, pa kuhanu govedinu s hrenom u kiselom vrhnju i s prženim krumpirom, zakiseljene komadići kuhane govedine s narezanim lukom i poškropljeno bučinim uljem, pirjanu govedina s krumpir-pireom, pečene svinjetinu i junetinu, od divljači pečenog zeca, jelenji odlezak u umaku s okruglicama od kruha, … a za desert štrudel od jabuke, orahnjaču, te naravno jedinstvenu prekmursku gibanicu… ♣

Gurmanski poroci: elitne namirnice

Giancarlo Zigante – tartufar (rekorder, upisan i u Guinnessovu Knjigu rekorda!), uljar, vinar, trgovac, ugostitelj, hotelijer, te njegov suradnik na plasmanu ponude Branimir Sović. Michelin – preporuka, JRE – članstvo, Gault & Millau – 2 kapice (Marko Čolić)

TARTUF u GLAVNOJ ULOZI – Jesen je, zna se, među ostalime i u znaku gljiva, a u elitnu kategoriju ne samo gljiva nego općenito namirnica i delikatesa spada tartuf. Posebice bijeli – Tuber magnatum Pico, naime uza nj postoji i crni. Puna sezona bijelog istarskog tartufa, dakle kad je on najkvalitetniji za jelo, je upravo od kraja rujna-početka listopada do kraja prosinca.

Bijeli i crni tartuf, te Ziganteova staklenka s ribanim bijeim tartufom

              Hrvatsko carstvo tartufa je u Istri, u motovunskoj šumi blizu obale rijeke Mirne, pored mjesta Livade, ispod Motovuna. A kraljem tartufa smatra se Giancarlo Zigante, upisan u Guinnessovu Knjigu rekorda po tome što je pronašao najveći tartuf na svijetu. Ziganteov dvor je njegov lijepi restoran u središtu Livada. Svake godine u razdoblju od sredine rujna pa do sredine studenoga Ziganteova ekskluzivna loža bitno se vikendima proširuje površinom, jer gazda Giancarlo pod golemim šatorom odmah uz svoj restoran vrlo umješno i sa stilom u skladu s reputacijom tartufa kao (skupocjenog) gurmanskog poroka organizira, i za širu publiku, Sajam tartufa, odnosno Zigante Truffle Days – International Gourmet Expo. Ove godine start je bio 14. i 15. rujna, a završetak će biti o vikendu 16. i 17. studenoga, ukupno dakle 10 specijalnih događanja.

      U Livadama, koje su se i međunarodno proslavile kao jedan od svjetskih centara bijelog tartufa, za svaki od tih 10 vikenda predviđen je bogat program, naime Giancarlo Zigante ovdje promovira ne samo vlastite proizvode a tih je mnogo – svježi bijeli i crni tartuf, namazi od tartufa, sir te maslinovo ulje s tartufom, čokoada s tartufom…  – i ugostitejsku ponudu, nego i brojne autohtone istarske proizvode drugih proizvođača i ponuđača, primjerice istarskog pršuta, kobasica, salama, sira, meda, maslinova ulja, vina, rakija. U sklopu sajma postoje i kuharske radionice s tartufom u glavoj ulozi, a za zainteresirane se, dakako pod vodstvom iskusnog tartufara, na terenu u motovunskoj šumi organizira i pokazni lov na tartufe! I još nešto: Giancarlo Zigante, s obzirom da je nakon 25 godina otkako se intenzivno bavi tartufom jako duboko uključen u priču o tartufu i znajući dobro da su njegovi kolege tartufari posebno ponosni na svoje pse koji ih vode do tartufa kao i da su kao osobe vrlo samouvjereni, odlučio je lani prirediti i prvo međunarono natjecanje tartufara i njihovih pasa u lovu na bijeli tartuf, ove godine utakmica će, tako, biti druga do sada, i odvijat će se o vikendu 19. i 20. listopada. Uz prijave za sudjelovanje iz Hrvatske stižu, čujem, i prijave tartufara iz Slovenije, Italije i Mađarske. A o vikendu 26 i 27. listopada na rasporedu je licitacija tartufa.

Što je to tartuf, da je grumenje, koje je, kaže priča, nekad stizalo i do bogova i vještica, postao toliko (skupo)cijenjena namirnica? Tartuf je vrsta jestive gljive koja raste pod zemljom, najčešće uz korijenje stabala poput hrasta, bukve, topole, vrbe i brijesta. Tartuf je izgledom sličan gomolju. Uglavnom naraste do veličina od trešnje do jabuke, međutim poneklad se zna naći i veći primjerak kao što je bio onaj težine 1310 grama kojega je svojedobno pronašao Giancarlo Zigante. Tartuf se bere tek kad je posve zreo. Berbu, ili potragu ili, kako se to najčešće naziva, lov vodi stručnjak tartufar, uz pomoć posebno istreniranih pasa koji njuhom pronalaze tartufe. Nekad su se za lov na tartufe rabile i svinje, ali. makar su se u lovu pokazale iznimno vještima, od njih se odustalo jer se vidjelo da dosta tartufa s kojima bi tartufar mogao dobro napuniti ne samo svoj želudac nego i svoj džep završi u svinjskom trbuhu!

Majstor ubijelom -, glavni chef kuhinje Damir Modrušan, j jedna od njegovih kreacija

Ono što je tartuf učinilo slavnim i astronomski skupime to su njegovi arome i okus. Bouquet tartufa komplicirano je opisati, neki će spominjati zemljani miris, miris šumskog poda, miris mješavine čokolade i zemlje, pojedinci idu dotle da koriste izraz – miris stare čarape! Bilo kako bilo, tartuf, koji se kao oplemenjivač hrane koristi u sasma maloj količini, kao začin hrani daje jedinstveni miris i okus, ali tartuf prati još nešto što mu je podignulo popularnost: pojam erotičnosti. Potražnja za tartufom golema je, višestruko veća od ponude, pa je, šturo rečeno, to razlog njegove skupoće. Bijeli tartuf dostigne i cijenu od nevjerojatnih 2000 € po kilogramu!

Ekskluzivni restoran Zigante u Livadama

Giancarlo Zigante s ovećim bijelim tartufom, gljivom koja po kilogramu može dosegnuti cijenu i do 2000 €!

                Tartuf je inače u Istri otkriven negdje u prvoj polovici prošlog stoljeća, kako su se razvijali pruga i promet cestom La Parenzana što je spajala Poreč s Trstom. Tartufe je počela brati i komercijalno iskorištavati neka privatna tvrtka sa sjedištem u Livadama.

                Svježi tartuf nakon berbe treba dobro očistiti od zemlje, a to se radi mekanom četkicom poput zubne te s tekućom hladnom vodom. Kako je riječ o vrlo osjetljivim organizmima koji relativno brzo gube miris, tartufe je najbolje konzumirati odmah. Ako tartuf ipak treba pričuvati, najbolje je, kažu stručnjaci, svježi i od zemlje očišćeni tartuf zamotati u čist papirnati ručnik te ga, tako zamotanoga, metnuti u manju staklenku koju je nužno dobro zatvoriti, i onda staklenku staviti u vrata hladionika. Bijeli tartuf na taj je način moguće, uz svakodnevnu promjenu papira, čuvati oko tjedan dana, a crni tartuf i, navodno, dva tjedna! Kad tartuf postane jako mekan, nužno ga je odmah upotrijebiti.

                Oko tartufa isprele su se brojna vjerovanja, pa evo nekih od njih, ali evo i nekih činjenica:

U daljoj prošlosti vjerovalo se da je tartuf mineral, pa i da je životinjska vrsta. Tartuf ne nastaje nakon pogotka munje u vlažno tlo, kako se također mislilo.

Stari Grci i Rimljani koristili su tartuf kao poslasticu, afrodizijak i lijek. Redovnicima je u srednjem vijeku bilo zabranjeno jesti tartufe, strahovalo se da će zaboraviti na svoje zvanje.

Bijeli tartuf ne raste u simbiozi s bilo kojom biljkom, rijetko koje biljke imaju privilegiju imati ga za društvo. Bijeli tartuf ne može rasti ni na bilo kakvome tlu, on je spontana biljka. Istarski bijeli tartuf moguće je pronaći samo od rujna do siječnja. Tartufe može lako uz svinju i psa, nanjušiti i koza, danas se za lov najčešće rabe trenirani psi.

Bijeli tartuf u salamuri gubi miris i okus, smrzavanjem gubi sva prestižna svojstva, u ulju fermentira. Svježi tartuf se ne guli, i jede se ne kao cijeli, najbolje ga je naribati na tanke listiće. Tartuf  nazivaju dijamantom kuhinje, vilinskom jabukom, crnom kraljicom, draguljem siromašnih zemalja, mirisnim grumenom i crnim biserom…

                U novije vrijeme Sajam Zigante tartufa obiđe, kažu domaćini, svake godine i do 35.000 posjetitelja, što iz Hrvatske, što iz Slovenije, Italije, Austrije, Njemačke, a dođu i oni iz SAD, Kine, Japana…

U Livade i Motovun goste privlače i odlični uljari i vinari, na slikama su Klaudio Ipša iz sela Ipši kod Livada i Valter Valenta kod Kaldira, te Marko Fakin i Klaudio Tomaz kod Motovuna (obojica na slici sa suprugama)