Hrvatska u Zemlji izlazećeg sunca/PLAVAC MALI u JAPANU!
エディ マレティチ = Edi Maletić = エジ マリティッチ
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
UTJECAJNI BUSINESSMAN YOSHIDA SHIGEMI, ČELNI ČOVJEK VINSKOG POSJEDA GOTO NA OTOKU GOTU, i NJEGOVI SURADNICI TOLIKO SU SE ZALJUBILI u HRVATSKU i NJENA VINA DA SILNO ŽELE NA SVOJIM TERENIMA ZASADITI SORTE IZ LIJEPE NAŠE! U POMOĆ SU POZVALI STRUČNJAKA prof. EDIJA MALETIĆA SA ZAGREBAČKOG AGRONOMSKOG FAKULTETA. PRVA SADNJA: NA PROLJEĆE 2018!
Plavac mali u Japanu! Pa, ništa neobično… ako je riječ o plavcu malome u butelji uvezenoj iz Hrvatske, međutim plavac mali trebao bi se uskoro naći u Zemlji izlazećeg sunca u – vinogradu, a onda, nakon nekog vremena, i u butelji ali ovaj put s oznakom o japanskome porijeklu vina!
Za vino se već dugo zna da je u kategoriji prestižnih proizvoda do mjere da kao velika zvijezda i kao kakva klasična umjetnina svako malo bude protagonist na aukcijama na kojima postiže/dostiže basnoslovne cijene. No, očito, vino je duboko prodrlo i u širu masu, do stupnja da i zemlje koje uopće nisu tradicijski vinogradarske sade trsje u svojim za vinovu lozu uvelike zbog lokalne klime (prejaka zimska hladnoća, kišna ljeta i previsoka vlaga općenito, itd.) ne baš prikladnim uvjetima. Za takve klimatski surove ambijente znanstvenici su već kreirali niz novih sorata koji su međuvrsni križanci i koji su otporni ili barem donekle otporni na spomenute nedaće. Čak su se i jedni Japanci, koji bi, s obzirom da su gospodarski tako jaka sila, mogli uživati u ponajboljim svjetskim vinima iz uvoza, silno zagrijali za uzgoj grožđa i proizvodnju vina na vlastitome teritoriju, pa i od sorata plemenite vrste Vitis vinifera, koja u tim i nekim drugim klimatskim okolnostima ima dosta problema.
Dogodilo se da je nedavno grupa japanskih poslovnjaka s južnog otoka Goto-Kyoshu s kojima već neko vrijeme tijesno surađuje Zoran Pantalon, voditelj Kraljevskih vinograda kod Zadra, posjetila Hrvatsku i – zaljubila se u nju i njena vina do mjere da su se Japanci, koji inače u Gotu imaju veliki vinski podrum Goto, silno zagrijali za to da podignu vinograd i s plavcem malim! Vlasnik podruma je, čujem, vrlo utjecajni biznismen Yoshida Shigemi, koji, inače, ima i lanac hotela, i on dobiva u koncesiju poprilično veliku površinu zemljišta za podizanje novog nasada, glede sorata najozbiljnije je baš čvrsto odlučio na jednoj parceli zasaditi i naš plavac mali.
Prof. Edi Maletić i Zoran Pantalon
Međutim u Japanu, zbog klimatskih uvjeta – osobito je tamo izražena pacifička monsunska klima s jako puno kiše osobito ljeti te s vrlo visokom vlagom u zraku općenito, tako da okolnosti nisu sklone sadnji vinograda i nije jednostavno uzdržavati trsje do berbe grožđa koja bi trebala dati zdravu i dobru sirovinu za proizvodnju vina. Da bi se uspjelo doći do koliko-toliko zadovoljavaljućeg grožđa za proizvodnju vina, u zemlji samuraja dosta se koriste otporniji međuvrsni križanci i neke druge tehnike rada u vinogradu, o tome kakva je situacija dobro govori i podatak da je u sezoni potrebno prskati zaštitnim sredstvima najmanje 25 puta! A plavac mali pripada plemenitoj vrsti Vitis vinifera. K tome, budući da je plavac sorta europske male zemlje izvan koje nije lako doći do optimalnih savjeta što i kako baš s njime da bi se s vinom postiglo neki bolji rezultat, Japanci su k sebi u goste a i u radni posjet pozvali Pantalonovog školskog kolegu profesora Edija Maletića sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta, da pogleda teren, da se susretne s lokalnom klimom i da im dade određene instrukcije.
Prof. Edi Maletić u Klubu udruge Plavac mali Zagreb za vrijeme predavanja o sadnji plavca maloga u Japanu
Pa je prof. Maletić boravio, vezano uz ovaj zacrtani projekt moguće sadnje plavca maloga, u Japanu nekoliko puta, a nakon što je proučio sve što treba i iznio svoje mišljenje dobrano začinjeno logičnom skepsom jer na Gotu godišnje padne čak 2500 litara kiše glavninom upravo ljeti, Japanci se ipak nisu dali pokolebati te su odredili da sade plavac mali na proljeće 2018! Prof. Maletić govorio je ovih dana u Klubu Udruge Plavac mali Zagreb o toj sadnji plavca maloga u Japanu, i kazao je da je Japancima, kad su već toliko bili zapeli za plavac mali na svom terenu, predložio da ga se uzgaja u plastenicima, kojih su domaćini – već i, što se kaže, u roku odmah – podignuli tri! Teren je na nadmorskoj visini od 320 metara, pokusna sadnja plavca malog ide na do dva hektara površine. Od prof. Maletića zatraženo je da preporuči i još neke hrvatske sorte za sadnju, te da od modernih hibrida izabere neke za koje smatra da bi na toj poziciji mogle dati zadovoljavajući rezultat, jedan od tih hibrida je roh millon što ga zagrebački Agronomski fakultet već ima neko vrijeme u pokusnom nasadu pa su stečena određena iskustva, prva berba bila je 2014. kad je, veli prof. Maletić, baš i kod nas ljeto bilo kišno i slično japanskome. Agronomski fakultet iz Zagreba je odlučio da za napredne japanske studente u hrvatskoj metropoli organizira jednogodišnji studij vinogradarstva i vinarstva da dopune svoja znanja i poboljšaju strukovnu naobrazbu. Inače, veze Zorana Pantalona i Kraljevskih vinograda i ova suradnja prof. Maletića i Agronomskog fakulteta s Yoshidom Shigemijem i njegovim podrumom Goto pridonijele su tome da Japanci kupe puno podrumske opreme od hrvatskih proizvođača, konkretno inoks program od međimurske tvrtke Letina te bačve također od međimurske kuće Pozvek, ali i tome da se – s obzirom na zaljubljenost Shigemija u hrvatsko vino i njegov veliki utjecaj u Japanu – u brojnim restoranima u Zemlji izlazećeg sunca, posebice onima u Nagasakiju, nađe popriličan broj etiketa vina iz Lijepe naše.
Geografskaa pozicija Japana na zemaljskoj kugli, i, dolje, Japan gledano s aspekta četiriju najvećih otoka
U Japanu se, navodno, već oko 1000 godina uzgaja vinova loza, a tek unatrag 150 godina proizvodi se i vino, od vrsta loze koje se ne rabe u tradicijskim vinorodnim krajevima ovdje u Europi, međutim Japanci su im pridružili i neke svjetski zvučne predstavnike Vitis vinifere. Loza je rasprostranjena po gotovo cijelome Japanu, a Vitis vinifera našla je svoje jače kutke tamo gdje je klima nešto povoljnija, odnosno tamo gdje ima nešto manje kiše i vlage nego u drugim dijelovima države. Najvažnije japansko vinogradarsko područje je na otoku Hokaido, koji je na sjevernijim geografskim širinama, klima je tamo nešto svježija i manje je kiše nego u drugim dijelovima zemlje. Najbolja japanska vina su iz predjela Yamanashi, Nagano, Hokaido i Yamagata.
Proizvode se i mirna vina i pjenušci, primjerice od sorata niagara i campbell early, yamabudo, seibel…., a uz uvelike međuvrsne križance od kultivara Vitis vinifere su tu rizvanac te neizbježni chardonnay, pinot crni, merlot i cabernet sauvignon. Sustav uzgoja je visok, nešto poput onoga kojega ovdje poznajemo kao zavjesa, iznad trsja nerijetko se od držača do držača postavljenih sa strana nasada rašire tende da se spriječi padanje kiše izravno na lozu i na tlo iz kojega raste. Ne samo to: grožđe na trsu ulaže se u vrećice da se što je više moguće više izbjegne štetan utjecaj vlage i moguće koban razvoj bolesti, pa vinograd zna izgledati vrlo neobično. Te vrećice imaju sa strane otvore koji se povremeno otvaraju da ipak do grožđa dopre više zraka ali i da se kontrolira ide li stvar kako treba ili se na grožđu dešava nešto neželjeno, dakako u smislu razvoja bolesti.
– Do toga da se u Japanu pokrene produkcija vina došlo je u drugoj polovici 19. stoljeća kad su nastupile bitne promjene u načinu prehrane lokalnog stanovništva koje su ozbiljno uzdrmale lokalnu tradiciju glede hrane a baziranu samo na ribi i povrću, konkretno radi se o jakom zaokretu Japanaca prema mesu. Za tu novu naviku zaslužni su, i odgovorni, portugalski misionari – kaže prof. Maletić, koliko pesimističan glede ovog najavljenog japanskog pothvata vezanog uz plavac mali toliko i, dodaje, silno zadovoljan što je posjetio Japan te ga, vidjevši tamo mnoge zanimljivosti, barem donekle upoznao. – Japan godišnje proizvede ukupno oko 251.000 tona grožđa, od čega tek dio ide u vinifikaciju tako da se Bakhova napitka dobije tek 11 posto količine u odnosu na onu kad bi se svo grožđe usmjeravalo na vinski kolosijek. Potrošnja vina u Japanu, koji je, inače, i veći uvoznik plemenite kapljice, u novije vrijeme dosta brzo raste, po stanovniku je sada možda čak i 30 litara, a eto za Hrvatsku se govori da po stanovniku konzumira oko 32 litre, dakle još malo pa bi nas Japanci mogli i dostići u konzumaciji. Podatak iz 2008. govori o potrošnji od 24 litre, a onaj iz 1979. o samo šest litara!… ♣ SuČ – 10/2017
Neobičan prizor vinograda: grožđe na trsovima u – zaštitnim vrećicama. Kao da je riječ o lampionima!
Prof.Edi Maletić s japanskim domaćinima: tik do njega, s lijeve desne strane, su prorektor Sveučilišta Nagasaki Disuke Matsushima i biznismen, vlasnik holetskog lanca te čelnik vinskog posjeda Goto Yoshida Shigemi
____________________________________
JAPAN
Japan (japanski: 日本 Nippon [ɲippoɴ] ili Nihon [ɲihoɴ]; formalno 日本国 Nippon-koku ili Nihon-koku, što znači Država Japan) otočka je suverena država na dalekom, azijskome istoku, znana i pod nazivom Zemlja izlazećeg sunca. Nalazi se na Pacifičkom oceanu, uz istočne obale azijskog kontinenta i proteže se od Okhotskog mora na sjeveru do Istočno kineskog mora i Tajvana na jugozapadu.
Japan je stratovulkanski arhipelag s oko 6852 otoka, od kojih su najveća četiri – Honshu, Hokaido, Kyushu i Shikoku. Zemlja je podijeljena na 47 prefektura u osam regija, najsjevernija je prefektura Hokaido a najjužnija Okinava. Prostire se na površini od 377.972 km2, a broji 127 milijuna stanovnika, od čega je 98,5 posto japanske nacionalnosti. U religioznome smislu, vjeri shinto pripada 51,82 posto stanovništva, 34,9 posto je budista, a kršćana je nekih 2,3 posto. Glavni grad je Tokio, s nešto više od devet milijuna stanovnika.
Arheološka istraživanja pokazuju da je Japan bio naseljen još u vrijeme paleolitika. A prvi pisani spomen Japana nađen je u kineskim povijesnim knjigama iz prvog stoljeća poslije Krista. Od 12. stoljeća do 1868. Japanom su u ime cara vladali feudalni militaristički shoguni. Početkom 17. stoljeća Japan je ušao u duže razdoblje izolacije, koja je prestala kad su Amerikanci prisilili Japance da se otvore prema Zapadu.
Tokio – više od devet milijuna stanovnika
Nakon dvije dekade internih sukoba napokon je car, 1868., vratio političku vlast. U nekoliko ratova s Kinom, te Rusijom Japanci su pobijedili i to im je omogućilo stanovito širenje. U drugome svjetskom ratu morali su se predati nakon što je na Hirošimu i Nagasaki bačena atomska bomba. U svibnju 1947. usvojili su novi ustav i postali parlamentarnom konstitucionalnom morarhijom s carem kao čelnikom te s legislaturom nazvanom National Diet. Japan je danas gospodarski iznimno razvijena zemlja, i spada u velike sile. Zemlja je u ekonomskom smislu u samome vrhu među gospodarski vodećim državama svijeta. Četvrti je svjetski izvoznik i četvrti uvoznik. Među zemljama je s najobrazovanijim stanovnicima, vrlo visoki postotak ih je sa završenim post-diplomskim studijem. U svijetu je Japan vrlo cijenjen po svom doprinosu znanosti i razvitku modernih tehnologija… ■
GRUZIJSKE AMFORE i DINGAČ NA PLEŠIVICI: PUNI, i PRAZNI, OBITELJ IVANČIĆ!…
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
Google translater: http://translate.google.com/translate_t
STRAST PREMA BAKHOVU NEKTARU! MANJE EKSAJ, VIŠE SEKSAJ! TKO SE S NAMA DRUŽI, ŽIVOT MU JE DUŽI…
U sjeni nekolicine najafirmiranijih vinogradara/vinara, u Plešivičko-okićkom vinogorju djeluju dvojica kreatora plemenite kapljice okrenuta ne tržištu i komercijali, nego sebi, prirodi, prijateljima. Na etiketi su to lijepo naznačili: obiteljsko punjenje i pražnjenje! Prijateljima će rado otkriti srce u s dušom uređenom malenom podrumu u familijarnoj kući u sklopu koje je inače nekad bila i mesnica, a koja je smještena uz crkvicu u selu Plešivica, poprilično visoko na brdu Plešivica ponad Jastrebarskoga.
Antonio i Zvonimir Ivančić: pomaknuti plešivički vinski duo. Bolja komunikacija između strica i nećaka nego između oca i sina! Tonijeva i Zvonkova ljubav: vina iz amfore i žuto vino (vin jaune) iz francuske oblasti Jura
Podrumčić veličine valjda desetak kvadrata krije, čini mi se, petnaestak bačvica poredanih sa strane, uz zidove, te u sredini stol komotan za četvoricu dok sjede, a uz postavljenih nekoliko svjećica metnutih, dakako, u čašu – idealan za DVOJE!
Podrumčić obitelji Ivančić na Plešivici. U sredini prostorije: stol za četvoricu, a kad se zapale svijeće – idealno za DVOJE. Ideja: ovdje, jednog po jednoga, dovoditi – daleko od očiju drugih – parove koji bi to trebali i trajno postati, mladoženje i mladenke, supružnike umorne od uobičajene i dosadne svakodnevice, željne, možda, i bračnog oporavka!…
Romantični starinski ambijent u bačvicama na njegovanju/dozrijevanju čuva ono što drugi plešivički vinari kao vrstu nemaju, odnosno neki imaju tek djelomice – vina iz nekoliko različitih berbi grožđa bijelih sorata dobivenih tradicijskim gruzijskim načinom s višemjesečnim maceracijama u amfori, te – dingač! Nazvan – U šest ujutro…
U istoj bačvi zasad četiri berbe – 2010., 2011, 2012. i 2013. Cilj je dostići 27 berbi! Tko živ – tko mrtav!
I bijelo grožđe na Plešivici i grožđe Plavca maloga na Dingaču, koje se bere u punoj zrelosti te po koje se ide hladnjačom, otkupljuje se, ali u oba slučaja od pomno izabranih vinogradara koji vinograde imaju na boljim pozicijama, za koje se zna i u koje se ima povjerenja da u trsju rade u skladu s prirodom, dakle na prirodi prijateljski način te da ne forsiraju prinose, a ono U šest ujutro za etiketu dingača izabrano je stoga što se grožđe počinje brati u šest sati ujutro i količina koja je u ovome slučaju dostatna pobere se prije bilo kakve moguće povišene vanjske temperature što ju je bolje izbjeći.
Dvojac kojega bi se moglo nazvati Duo dva mladića, naime jedan je i po godinama mlad a drugi je mlad srcem i dušom, u stanju je pokazati u tom svom simpatičnom mini-podrumu nešto što drugi vinari sasvim sigurno nemaju: u jednoj nešto većoj bačvi pomiješana, na mami, matrici, vina od bijelih sorata s Plešivice iz nekoliko posljednjih berbi, od 2010. do, zasad 2013, cilj je dostići 27 berbi! Naime kako u nekom trenutku dio količine iz te bačve izvade, tako odmah posudu zapune s vinom najnovije berbe. Neka vrsta španjolske solere – dodavanje mladog vina na staro – ali na plešivički način! Želja je vidjeti kroz taj pokus počet prije koju godinu kako će se vino ponašati ovakvim pristupom.
Copanjak, te sir na kockice, uz vina iz amfore
U vinsku proizvodnju krenuli su iz drugih djelatnosti – jedan iz sektora proizvodnje rashladnih uređaja za ugostiteljstvo a drugi kao djelatnik (sada je i čelnik) jaskanskog poduzeća Imaht za uvoz i prodaju viličara i gruzijskih amfora – kao čisti amateri. Naime, veliki su ljubitelji plemenite kapljice mada ne baš i ovih današnjih konvencionalnih eno-uradaka što nastaju uz razna eno-pomagala i više u podrumu nego u vinogradu, ali i htjeli su obnoviti dugogodišnju tradiciju vinogradarenja i vinarenja u njihovoj obitelji, prekinutu 2003. smrću tadašnjeg pater familiasa. Potomak Zvonimir Ivančić prihvatio se vinske produkcije 2004., a njegov nećak Antonio, sin Zvonkova brata Mirka, pridružio mu se 2007. I, s proizvodnjom ide im dobro! Strica Zvonka i nećaka Antonija resi nešto što bi svakako moralo biti osobina svakog, i profesionalnog vinara: velika strast, te sklonost istraživanjima. A njih i provode, evo, uz spomenutu plešivičku soleru, konkretno, vezano uz dužine maceracije s alkoholnom fermentacijom bijelih sorata u amfori i u otvorenoj drvenoj kaci, zatim uz dužine njegovanja vina dobivenih u amforama – inače zakopanima u dvorištu obiteljske kuće strica Zvonka – u staklu i u malim hrastovim bačvama hrvatskih i francuskih proizvođača, a i uz izdržljivost vina bez dodavanja SO2…
Antonio Ivančić, nevjerojatna strast: sivi pinot maceriran pola godine, uz fermentaciju, u amfori!
Toniju Ivančiću na najbolji se način pridružio marketingaš Marko Đuračić, koji je, uz vina, ponudio nekoliko specijaliteta svoje kuhinje
Danas-sutra Zvonko i Antonio možda postanu i robni proizvođači…
Kod Antonija Ivančića u podrumu kušali su se Amfora 2013 (sivi pinot, pretočen iz amfore u staklenu posudu, te isti sivac stavljen na dozrijevanje u rabljeni barrique u kojemu će biti ukupno tri godine), zatim Amfora 2012 (sivi pinot 30 % te sauvignon i chardonnay 70%, maceracija je bila sedam mjeseci, isto vino je u rabljenom barriqueu hrvatske proizvodnje i – ono koje se pokazalo boljime – u rabljenom francuskome barriqueu, ukupno će u bačvicama biti tri godine), pa Amfora 2011 (sivi pinot i sauvignon, devet mjeseci u amfori, potom 20 mjeseci u rabljenoj bačvici), Sauvignon Starjak 2011 (2,5 tjedna maceracije s alkoholnim vrenjem i tri godine u bačvici), onda Amfora 2009 (sivi pinot, sedam mjeseci amfore i 24 mjeseca bačvice), Amfora rajnski rizling 2008 (šest mjeseci amfore i tri godine rabljenog barriquea), Amfora 2008 Plavuša (sivi pinot i sauvignon, jedan mjesec u amfori i tri godine u rabljenome bearriqueu). U domeni crnoga bila su tri dingača, iz 2013, 2012 i 2011., sva tri još su u bačvici. ♣
Klet Zvonimira Ivančića uz vinograd na Čekolnici. Kao iz bajke. U području cvičeka u Sloveniji ovakve kleti u kojima su kuhinja, dnevna soba i spavaća soba te, dolje, vinski podrum, domaćini iznajmljuju turistima, interes stranaca za boravak od nekoliko dana u mirnom i živopisnom idiličnom vinogradarskom ambijentu vrlo je velik
Kuhinja u Ivančićevoj kleti na Čekolnici
Dnevni boravak
Spavaća soba. Drvenarija: izrada Zvonimira Ivančića!
Zamka na ulasku: gost dobije čast da otključa ulazna vrata, a čim okrene ključ u bravi zahvaljujući unutra postavljenom mehanizmu koji aktivira prskanje vode prema van ostane – otuširan. Naravno, u kuću treba ući opran!
SuČ – Rujan / September 2014
Suhi u čaši 