SVIJET u ČAŠI Kronika – 09.2020 – Chronicle WORLD IN a GLASS

kroz /through

ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

_________s vama već – 28 godina/years – with you____________

TOKAJ – ulice vinskih podruma! Jedinstveni prizor, samo ovdje u cijelom vinogorju, snimljen je u mjestu Hercegkút, u mađarskome dijelu regije Tokaj. Podrumi su iz 18. i 19. stoljeća a sagradili su ih, u redovima jedan iznad drugoga, Nijemci, koji su se tamo doselili krajem 18. stoljeća. U redovima je 80+80 podruma, jedan red je Kőporosi pincesor, a drugi Gombos-hegyi pincesor.

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

Vrednovanja plemenite kapljice: SVJETSKO MORE OCJENJIVANJA VINA ⦁ Vinske razmirice: COVID19 PROTIV  TERANA IZ HRVATSKE, te GRANTERANOM CORONICA PROTIV CORONE ⦁ Berba 2020: MANJE JE, ČESTO, BOLJE! ⦁ Poduzetništvo i zdrava hrana: OD DRVOSJEČA i PILARA DO UZGAJIVAČA GOVEDA i MESARA (M-Brothers)VIJESTI/NEWS Trilogija Fino & Vino: GRKINJA u ZAGREBU ⦁ Ulazak u punoljetnost: LUCIJA, ROBERTO CAVALLI i ZLATAN PLAVAC GRAND CRU 2010 ⦁ Na tanjuru i uz tanjur petkom:  TORTICE OD PATLIDŽANAIZVORNA PLAVA JADRANSKA RIBA i  SLASNI CRNJAKCHOKO BOMBA

POTROŠAČKI PUTOKAZ – 09.2020 – BUYING GUIDE

_____________________________________________

Vrednovanja plemenite kapljice

SVJETSKO MORE OCJENJIVANJA VINA

U moderno vrijeme Bakhov nektar postao je više od bilo kojeg drugog pića na svijetu medij s nevjerojatnim društvenim statusom, od razine jednostavnog a ponekad i konstruiranog (na način koji ne prihvaćaju moral i zakon!) opojnog napitka nekome za osvježenje, nekome za ublažavanje tuge i bijeg u zaborav a nekome kao stimulans za veselje, pa do nivoa vrlo kompleksnog i karakternog visokokvalitetnog eno-uratka  sa dostignutom globalnom slavom, istina, nekad ostvarenom više dobrim marketingom nego iskrenom suštinskom kakvoćom. Vino je s takvom popularnosti na tržištu da se, s jedne strane, manifestira kao uspješan pokretač masa ljudi koji za svoja izletnička i turistička putovanja kao odredište namjerno prvenstveno biraju područje nastanka nekog slavnog vina, dakle može se reći da je Bakhov nektar stekao značajnu gospodarsku ulogu. Svoje pak visoko investicijsko značenje vino otkriva kao katalizator znatnog poskupljenja nekretnina tj. zemljišnih parcela u razvikanijim vinogorjima, a, istodobno, kao visoko cijenjeni eksponat na dražbama, prodaje se, poput slikarskih i kiparskih radova pojedinih umjetnika, po nevjerojatnim svotama. Tu je i ona neizbježna tamna strana priče a to je da je, upravo zbog svoje visoke cijene, kao i umjetnine, podložno različitim postupcima  falsificiranja.

Danas je, kaže najnoviji izvještaj međunarodne organizacije za vinovu lozu i vino OIV sa sjedištem u Parizu, u svijetu nekih 7,4 milijuna hektara vinograda, s kojih se godišnje proizvede nešto više od 290 milijuna  hektolitara vina. Konzumacija u 2019. godini kretala se oko 246,5 milijuna hl.

Sorata je puno, proizvođača je također puno, neki izlaze s više raznih vina, tako da se na tržištu nalazi maltene bezbroj etiketa. Naravno, smisao je da se proizvodnja i plasira, i to adekvatno. Ponuđači vina nastoje svatko kako umije i financijski može rješenja naći u raznim oblicima marketinga, a oni pak koji se bave plasmanom našli su svoje načine. Promućurni poslovnjaci pošli su, pravilno, od toga da mase treba educirati oko vina, dio pojedinaca osposobiti i do akademskog ranga (Master of Wine, Wein Akademiker…) da postanu i sâmi edukatori, te da treba organizirati i stručna ocjenjivanja vina s visokim odjekom kako bi se kroz objave rezultata s tih ocjenjivanja potrošačima pomoglo da se bolje snađu u silnoj poplavi etiketa a proizvođačima da bolje plasiraju svoju robu, kroz to i trgovcima i ugostitejima koji su neizbježni posrednici u plasmanu. Naravno da organizatori edukacija i priređivači vrednovanja vina svoje usluge naplaćuju, vino je tako generiralo brojna dobro plaćena radna mjesta i u sektoru marketinga.

I tako je, eto, sada svijet poplavljen morem ocjenjivanja, od onih usko-lokalnih do regijskih, nacionalnih do međunarodnih i onih na globalnoj razini što svake godine lako okupe i po više od 10.000 uzoraka! Budući da je vino postalo značajan čimbenik u ugostiteljstvu višeg do i najvišeg ranga, ocjenjivanja se u pojedinim sredinama, manjim i većim, nastoje organizirati na način da budu dovoljno rano – pa i do pola godine – prije početka pune turističke sezone u pojedinoj zemlji, kod nas u Europi  turistička sezona, koja u južno-europskim sredinama starta oko Uskrsa da bi u špici bila kroz ljetne vrućine, dakle važnija vrednovanja vina nastoje se obaviti nekako do kraja travnja, da onda ugostitelji imaju dovoljno vremena da se s novim vinskim kartama u koje žele uvrstiti i ponajbolja vina s najsvježijih relevantnih ocjenjivanja dobro pripreme za najezdu suvremenih nomada. Ova, 2020. godina s pandemijom Covida19 donijela je mnogo problema organizatorima ocjenjivanja tako da su neka morala biti odgođena a neka i preskočena. Kraj kolovoza i početak rujna 2020. bili su u znaku dvaju među najjačim svjetskim ocjenjivanja plemenite kapljice – Mundus Vinija u njemačkom gradu Neustadt an der WeinStrasse Pfalz, od unatrag nekoliko godina zbog velikog interesa proizvođača da šalju uzorke to vrednovanje odvija se dijelom u veljači, kao proljetno, i dijelom na prijelazu iz kolovoza u rujan kao ljetno, te Concours Mondiala de Bruxelles, koji inače obično bude u ožujku ili travnju i koji unatrag nešto više od jednog desetljeća (prva izdanja bila su dakako u Bruxellesu), točnije od 2006. svake godine mijenja gradove domaćine, već ih je obišao mnoge u Europi (Lisabon, Maastricht, Bordeaux, Valencija, Palermo, Luxembourg, Guimarães, Jesolo, Valladolid…), prije koju godinu ušao je po prvi put i u zemlje nekadašnjeg istočnog bloka (Bratislava – Slovačka, pa Plovdiv – Bugarska), predlani je napravio skok i na drugi kontinent (Peking, Kina), a ove pandemijske godine bio je u Brnu u Češkoj.

_______________________________

JELSA SUMMER WINE TASTING 2020 – U Jelsi na Hvaru ovog je ljeta pod pokroviteljstvom Turističke zajednice Općine i u organizaciji Vinskih zvijezda zgrebačke kuće Zlatne riječi održano drugo ocjenjivanje vina otoka Hvara Jelsa Summer Wine Tasting, kojemu je slijedila manifestacija Dani hvarskih vina što  je čuvenu lokalnu Feštu vina, jedno od najdugovječnijih slavlja Bakhovog nektara na Jadranu, zamijenila iz epidemioloških razloga, u okviru nje su se lokalna vina nudila po popularnim cjenama u restoranima, konobama i barovima. Na ocjenjivanje su bili pozvani članovi udruge Hvarski vinari s napomenom da za natjecanje prijave vina od izvornih domaćih sorata i mješavinama od njih, smisao je dakako bio u prvi plan staviti lokalne adute. U komisiji su bili vinski stručnjaci i znalci – Katherine Pepper (SAD), vinska publicistkinja i ocjenjivačica, osnivačica projekta Cheers Croatia, Siniša Šime Matković-Mikulčić, WSET2 (Secret Hvar Travel agency, Hvar), Eva Krištof, enologinja,  Miro Štec, vinski znalac (Hvar), Marija Vukelić, prof., WSET 2, voditeljica projekta Vinske zvijezde (Zagreb), i Zagrepčanin  Saša Zec, dipl. ing. agr., kao predsjednik komisije.

Komisija za ocjenu

Kraj još uvijek aktivnog enologa Andra Tomića i kraj etabliranog enologa Davora Šestanovića koji već godinama uspješno radi za Zlatan otok/Plenković čudno je da ni za jednog ni drugog nije bilo mjesta u stručnom žiriju, iz Organizacijskog odbora čujem da nisu zvani jer da bi prepoznali svaki svoje/svoja vina i dakako obdarili ih bodovima

Najbolji cuveei s bogdanušom

Najbolji plavci

Rezultati po kategorijama: Bogdanuše 1. Pavičić vina – Bogdanuša 2019 (88,25);  2. Vina Carić – Bogdanjuša 2019 (88,00); 3. Zlatan otok – Zlatan Bogdanuša 2019 (86,00)  Cuvéei s bogdanušom 1. Zlatan otok –  Zlatan otok Cuvée 2018  (90,000);  2. Vina Carić – Cesarica 2019 (89,000); 3. Vina Tomić Bastijana – Beleca 2019  (88,750)  Plavac mali  1. Vina Carić – Plovac Ploški barrique 2013 (92,75);  2. Hvar Hills – Plavac mali Pharos Maximus 2013 (92,50);  3. Vino Leše – Plavac mali 2017 (91,50); Najbolje ocjenjeno vino –  ukupni pobjednik:   Vina Carić – Plovac Ploški barrique 2013 (92,750)

Inače, među laureatima sam očekivao i Tončija Marjana iz Pitvi, koji već godinama ima odlična vina Vron Bod od Plavca maloga i koji je za taj Vron Bod i osvajač Decanterove medalje, međutim Marjan mi kaže da nije bio ni pozvan da dade vino na ocjenu. Iz redova organizatora pak odgovor da ga se više puta pokušalo kontaktirati ali da se nije javljao na telefon…

Bogme, s našim vinarima komunikacija je vrlo, vrlo komplicirana…

_____________________________

Evo da nabrojim koja, uz upravo spomenute Concours Mondial de Bruxelles i Mundus Vini te Decanter WWA (Decanter World Wide Award), još relevantna svjetska ocjenjivanja danas postoje i da, vjerujući da bi to moglo zanimati one što nisu imali priliku zaviriti na njih, pokušam dočarati atmosferu na njima, predstaviti način rada, sustav ocjenjivanja, pragove nužne za pojedine medalje:

IWSC (International Wine and Spirits Competition), IWC (International Wine Challenge), AWC (Austrian Wine Competition), Vinalies internationales, Chardonnay du Monde, Syrah du Monde, Muscats du Monde, Effervescents su Monde, Alliances du Monde (samo za vina njegovana u drvu, ponajprije barriqueu; ovih pet organizira Savez enologa Francuske/Union des Oenologues de France), Berlin International Wine Competition, International Bulk Wine Competition u Amsterdamu, Emozioni dal Mondo: Merlot e Cabernet insieme u Bergamu, Vinitaly Verona, Vino Ljubljana, Vino Slovenije – Agra Gornja Radgona, Muvina Prešov, Concours Mondial du Sauvignon

____________________________

Ivan Dropuljić, Ivo Kozarčanin i novinarka Ana Rogač

ZAGREB VINO.COM 2020 – Zahvaljujući Coroni i Covidu 19 moguće je da Hrvatska dobije novo, značajno ocjenjivanje vina na nacionalnoj razini kakvo postoji u više zemalja u našem susjedstvu, i s kakvim se, pod pokroviteljstvom Hrvatske gospodarske komore, već zapravo počelo prije nekoliko godina, održano je upravo uoči ustaljenog termina popularnog festivala Zagreb Vino.com, ali je – nejasno iz kojih, zapravo, razloga – prekinuto odmah nakon tog prvog izdanja. To eventualno novo vrednovanje naše kapjice i opet bi, možda, bilo vezano uz Zagreb Vino.com i hotel Esplanade, naime s obzirom na novonastale okolnosti glede pandemije sasvim je jasno da se ove godine Zagreb Vino.com ne može održati u obliku Esplanadine košnice vinara i posjetitelja kakvom je s obzirom na golemi interes i na nedostatak raspoloživog prostora u hotelu, postao, pa, s obzirom da osnivač i direktor prof. Ivan Dropuljić kaže da on u smislu smanjenja i izlagača i posjetitelja  jednostavno ne može odlučivati koga pustiti a koga ne pustiti na festival, postoji razmišljanje da se prije festivala održi posebno ocjenjivanje vina s time da za ovu godinu propusnicu za festival, možda samo na otvorenome na Esplanadinoj terasi kao pozornici, dobiju ponuđači najbolje nagrađenih vina u broju što može udovoljiti postavljenim epidemiološkim mjerama. Prijedlog novinara Ive Kozarčanina je najprije među osobama iz struke – vinskim trgovcima, ugostiteljima i sommelierima, enolozima, vinskim novinarima provesti anketu o tome za koje hrvatske vinske kuće smatraju da se s obzirom na kakvoću proizvoda moraju obvezno naći na festivalu, pa po rezultatima ankete sastaviti listu vinara i vina mogućih sudionika na ocjenjivanju. Razmišljanje razumno, i doista se nitko tko dobije odbijenicu jer mu vino nije prešlo određeni ustanovljeni bodovni prag ne bi trebao osjetiti uvrijeđenime. Dropuljiću, koji veli da o manifestaciji što ove godine slavi svoje 15. izdanje i šteta bi je bilo ne održati baš u jubilarnoj godini, intenzivno ragovara s glavnim direktorom Hotela Esplanade Ivicom Maxom Krizmanićem i najnovija vijest je da je dogovoreno da se u festival ipak ide samo treba naći odgovarajući model. Raspravlja se o prijedlozima za razne opcije, dakle da li sudionike priredbe u 2020. izabrati na temelju rezultata spomenutog ocjenjivanja, među tim opcijama je I ona da se festival privremeno premjesti na otvoreno, bilo na Esplanadinu terasu Oleander i na susjedni joj park na Starčevićevom trgu, odnosno da se prostre Zrinjevcem kao prikladni prethodnik ovogodišnjih adventskih događanja.. najnovije je to da ga se održi u dva termina tako da zapravo svi koji žele mogu nastupiti. ◾

_________________________________

Neka od tih ocjenjivanja – primjerice Decanter World Wide Award, Mundus Vini, CMB, Vinitaly, IWSC dostigla su ogroman broj prijavljenih uzoraka i svjetsku slavu između ostaloga i jer su tijesno vezana uz zemlje koje su veliki potrošači vina i jer su tijesno vezana uz specijalizirane eno-gastro publikacije s visokom nakladom u svojoj zemlji (revija Decanter, The Buyer, Vinopress od CMB-a, uz Mundus Vini Wine International Magazine, s nakladom od 100.000 kopija još je nekih sedam različitih revija novinske izdavačke kuće Meininger Verlag, organizatora Mundus Vinija), neka od tih novinskih izdanja (baš izrazito, konkretno, Decanter) prisutna su na tržištu ne samo u vlastitim zemljama nego i u mnogim zemljama svijeta. Razlog velikog odjeka  nekih ocjenjivanja je i u tome što su ta neka vrednovanja i tijesno povezana sa značajnim svjetskim sajmovima plemenite kapljice poput ProWeina, Vinitalyja, Vinexpoa… Kroz spomenute publikacije i kroz prostore koje neka ocjenjivanja imaju na vodećim svjetskim vinskim sajmovima proizvođači nagrađenih vina mogu imati odličnu promidžbu na globalnoj razini, i zasigurno je to snažan motiv vinskim kućama da redovito uzorke šalju na ta renomirana bjelosvjetska ocjenjivanja. Usput, velika pak vrijednost za ocjenjivače u tome je što kroz degustacije-ocjenjivanja mogu steći dobar uvid u aktualnu svjetsku vinsku produkciju, organizatori se svaki put pobrinu da podrobno predstave – predavanjima te popodnevnim posjetima na lice mjesta i degustacijama – neku vinsku regiju iz države u kojoj je ocjenjivanje, odnosno neku regiju u njenu susjedstvu. Tako je ove godine Concours Mondial de Bruxelles, s obzirom na to da se odvijao u Brnu, prezentirao češku vinorodnu južnu Moravsku…

Godinama (više od desetljeća!) bio sam redoviti degustator-ocjenjivač na Concoursu Mondial de Bruxelles, Mundus Viniju, Emozioni dal Mondo, par puta sudjelovao sam i na Vinu Ljubljana i na ocjenjivanjima u Gornjoj Radgoni, Veroni, na Muvini u Prešovu, a i na Concoursu Mondial du Sauvignon koji kao i glavni Concours Mondial svake godine mijenja mjesto održavanja, u 2021. će eto biti u Portugalu… Većina ocjenjivanja odvija se po tri do četiri dana, uglavnom kroz prije podne, te manje-više podjednakim načinom (ove godine novost su, dakako, bile epidemiološke mjere – razmak i maskice…) – a to je da u odgovarajuće velikoj dvorani za stolovima sjede komisije (svaka komisija ima svoju, zasebnu postavu od nekoliko spojenih stolova, međutim Concours Mondial osigurao je za svakog člana žirija i poseban, odvojeni stol veličine samo za po jednu osobu!). Komisije su sastavljene od po pet ili šest, ponegdje i sedam članova (međutim Emozioni dal Mondo u svakoj komisiji zna imati i po 12 članova, ove godine iz epidemioloških razloga broj članova komisije u Bergamu bit će znatno reduciran, kao ocjenjivači pozvani su samo degustatori iz Europe i to sjevernoj Italiji najbližih država!) uključujući i predsjednika žirija. U komisijama su enolozi, sommelieri, vinski trgovci, vinski pisci-novinari, na koje se dakako računa da podrobno informiraju javnost u svojim zemljama o ocjenjivanju i najbolje nagrađenim uzorcima. Na uistinu glomaznim ocjenjivanjima poput Mundus Vinija i CMB-a, s obzirom na veliki broj prijavljenih uzoraka, bude i po 130 do 150, u nekim prigodama i 200 komisija.

Svaka komisija svakog ocjenjivačkog dana ima svoj program za ocjenu – nekoliko serija složenih po porijeklu vina, boji vina, sorti odnosno mješaviama sorata, vrsti vina (mirno, pjenušavo, suho, polusuho poluslako, slatko, desertno…), sadržaju alkohola, sadržaju neprovrela sladora, ponegdje se vodi računa i o maloprodajnoj cijeni butelje kao dijelu obvezne kategorije poštivanja cjenovnog razreda. Obično, po danu, za kušanje bude ukupno po pedesetak uzoraka. U pravilu se ne ide na veći broj (bude, doduše iznimaka!), naime stručnjaci su zaključili da  nakon pedesetke dnevno počinju umor i bitan stupanj dekoncentracije kušača. U većini slučajeva uzorke, na znak predsjednika komisije, pred ocjenjivače donose sommelieri odnosno učenici ugostiteljskih škola kojima se taj rad priznaje kao praksa u sklopu redovnog školovanja. Boce su zamotane do vrha grlića tako da se ne vide ne samo etiketa nego i moguće oznake koje neki proizvođači kao reklamu daju ugravirati na svoje butelje.

Kušanje je naslijepo, što znači da se ne znaju naziv uzorka i proizvođač uzorka, a uzorci, koji su prethodno u drugoj dvorani kamo ocjenjivači nemaju pristupa svrstani po kategorijama i unutar svake kategorije po strukovnom redosljedu, najavljuju se po degustacijskom rednom broju. Kušači obično dobiju sljedeće podatke – godinu berbe, eventualno šire geografsko područje odakle je vino, sortu, zna se navesti i sadržaj alkohola i neprovrelog sladora te naznaka o tome je li vino dozrijevalo u barriqueu, ponegdje se cijena vina spomene nekako usputno a ponegdje, kako je upravo navedeno, baš kao dio kategorije u kojoj valja voditi računa. Nakon što predsjednik komisije pobere ocjenjivačke listiće za uzorak koji je neposredno kušan on pozove članove komisije da kažu koju svoju o vinu, objašnjenja traži pogotovu ako se ispostave jače razlike među bodovima ocjenjivača. Nakon kraće ali sadržajne diskusije, članovi komisije koji su s ocjenom bili ili jače nisko ili jače visoko od drugih imaju priliku, ako to smatraju opravdanime, na licu mjesta ispraviti prvotno dat broj bodova. Listići potom odlaze stručnjacima za kompjuterom koji za dotični uzorak izračunaju srednju ocjenu izbacivanjem najvećih i najnižih bodova i izračunaju aritmetičku sredinu, pa uglavnom ubilježe onaj povoljniji rezultat.

Većina ocjenjivanja primjenjuje sustav sa skalom do 100 bodova koji je prihvatio OIV i glede pragova za medalje drži se pravila preporučenih od strane OIV-a. Na nekim ocjenjivanjima brončane medalje se ne dodjeljuju. Po OIV-u pragovi su sljedeći: od 80 do 84,99/100 za srebro, od 85 do 89,99/100 za zlato a od 90 do 100 za veliko zlato.  Organizatorima nekih ocjenjivanja čine se ti pragovi koje preporučuje OIV preblagima pa su pooštrili pragove (što je logično jer u današnje vrijeme uz higijenu i dostupne eno-opremu i enološka sredstva lako je dostići 85 bodova), neki za tek koji bod, primjerice Concours Mondial de Bruxelles išao je na neke modifikacije tako da srebro dodjeljuje vinu za bodove u rasponu od 85 do 87,9 bodova, zlato za 88 do 95,99 bodova, veliko zlato za 96 do 100 bodova.  Mundus Vini, koji se očito nije bojao da će jače postroženje utjecati na smanjenje broja prijavljenih uzoraka (ne da nije bilo smanjenja prijava, nego svake godine prijava bude više!), odvažio se na pomak tako da tamo srebro počinje s 85 bodova, zlato s 90 a veliko zlato s 95 bodova, veliko zlato bila bi, inače, vrijednost koja se na nekim ocjenjivanjima prikazuje kao platinasta medalja. Događa se da je na nekom ocjenjivanju npr. zlato ono što je na nekom drugom ocjenjivanju tek srebro!

Evo, za ilustraciju, i ocjenjivačkih tablica za mirna vina na Mundus Viniju i na Concours Mondialu de Bruxelles. Uz klasičnu brojčanu tablicu Mundus Vini na listiću ima, na desnoj strani, i dio za opis vina.

Mundus Vini

Concours Mondial de Bruxelles

Na nekim ocjenjivanjima u Velikoj Britaniji obično se rabi nekad davno osmišljeni i prije prodora 100-bodovne ljestvice i u Hrvatskoj uvelike korišteni sustav do 20 bodova. Ako su već ocjenjivanja uvedena da se, osim da se na njima zaradi, širim krugovima potrošača koji rado uživaju u vinu a nemaju (dovoljno) strukovnog obrazovanja iz enologije ili dovoljno prakse da sâmi prepoznaju stvarne vrline pojedinog vina, vrijednosti medalja trebalo bi izjednačiti, tako da srebro, zlato i veliko zlato/platinum svuda sjaje jednakim sjajem, uostalom baš zbog tog postojanog sjaja spomenutih plemenitih plemenitih metala medalje su i dobile nazive. Tamo gdje se drže sustava do 20 moglo bi se, upravo da se potrošačima zaista olakša stvar, uz osvojene bodove po skali do 20 bodova u zagradi navesti i stručan prijevod dotičnog broja bodova na skalu do 100 bodova.

Veronique DeFreitas, IWSC, prije toga radila je za Decanter WWA

Kroz ocjenjivanje International Wines & Spirits Competitions  provodi nas Veronique De Freitas, International Brand Manager IWSC-a:

– IWSC se od drugih ocjenjivanja razlikuje po tome što je ovdje vrlo, vrlo rigorozna selekcija. Vina se ocjenjuju naslijepo a ocjenjivači su ključni čimbenici na tržištu, dakle Masteri of Wine, distributeri, uvoznici, ugostitelji, sommelieri, vinski novinari, influenceri. Članova žirija bude troje do četvero i oni sjede svaki za svojim stolićem, pri kušanju dakako zapisuju dojmove i potom zajedno s predsjednikom žirija raspravljaju o svakom uzorku dok ne se ne dogovore o tome koja bi ocjena bila najprikladnija za svaki pojedini uzorak. Smatramo da je komunikacija među članovima žirija bitna da konačna ocjena uzorka bude najpravednija moguća. Degustacija počinje obično oko 10 sati i traje do 15 sati, dakako u međuvremenu su pauze. Vrednuje se po skali do 100 bodova. Pragovi za medalje su: 95-100 bodova je Zlato (Izvaredno kompleksno vino s visokom osobnosti. Primjer koji kakvoćom i karakterom odskače od drugih istovrsnih uzoraka), od 90 do 94 boda je Srebro (gotovo, dobro dozrelo kompleksno vino sa značajnom osobnosti, klasičan primjer stila i/ili sorte); od 85 do 89 je Bronca (vrlo dobro odrađeno vino s naglašenom lijepom pitkosti).

Nakon prvog ocjenjivanja uzorci koji osvoje dovoljno bodova za zlato odnosno srebro odnosno broncu kušaju se ponovno, a kušači su ovaj put članovi Wine Judging Comiteeja. Ako se kod nekog uzorka ta nova, gornja ili viša instanca ne složi s medaljom dodijeljenom u prvom krugu slijede nova rasprava i ako treba i nova degustacija, dok se ne utvrdi konačna ocjena.

Novost ove godine na IWSC-u bila je to da se ocjenjivačima kao počasni predsjednik ocjenjivanja pridružio legendarni Steven Spurrier. Novost je i to što je proizvođačima vina koji su prijavili uzorke za ocjenu išlo na ruku na način da, ako su iskazali želju da vino prodaju glavninom preko velikih trgovačkih lanaca, u žiriju za ocjenu budu uključeni predstavnici široke distribucije, a ako je želja vinara da mu se uzorci plasiraju kroz lanac HoReCa da u žiriju kojemu idu njegovo ili njegova vina rade samo predstavnici tog lanca djelatnosti. Dakako, na kraju ocjenjivanja boce se pokažu degustatorima, da vide što su ocjenjivali i precizno ustanove što od kušanih vina već poznaju a što su za njih noviteti.

Decanter 2020

Decanter World Wine Award 2020 održan je uz poštovanje propisanih epidemioloških mjera (u prvom redu dovoljnog razmaka među ocjenjivačima) u Londonu od 1. do 28. kolovoza. Na ocjenu je podastrto 16.518 vina, koja je eto cijeli mjesec ocjenjivala grupa od 116 degustatora iz Velike Britanije, od toga broja 37 je bilo kušača s titulom Master of Wine. Ove godine zbog  Coivida19  nedostajali su brojni degustatori iz inozemstva. Iz Hrvatske su, inače, na DWWA obično bili  Siniša Lasan i Mario Meštrović, kako čujem ove godine trebao im se od naših pridružiti i Saša Špiranec.

Na DWWA degustacija traje po cijeli tjedan a ponekad i duže, ove specifične corona-godine protegnula se čak na mjesec dana. Vina kuša panel od tri do četiri suca i s predsjednikom žirija. Degustacije su po cijeli dan. Kušači su pretežito vinski pisci novinari, blogeri, influenceri, te vinski trgovci. Vina su složena u grupama po nekoliko cjenovnih razreda i ocjenjivači imaju uvid u to kojem cjenovnim razredu pripada neko vino što ga kušaju, tako da je i to parametar po kojemu se ravnaju u odluci.

Žiri je ove godine dodijelio 50 priznanja Best in Show, 178 platinastih medalja, 537 zlata, 5234 srebra i 7508 brončanih medalja. Hrvatska je osvojila tri platinaste medalje, 11 zlata, 68 srebrnih medalja i 88 bronci. Platinastima su postala vina  Nono 4 Terre 2015 (97/100) od Cattunara,  Selekcija Malvazija 2017 (97) od Kozlovića i  Graševina de Gotho 2018 (97) od Kutjeva dd.

Evo i zlata: Teran 2019 Fakin (95/100);  Malvazija istarska 2019 – Pilato (95/100); Malvazija Templara Riserva 2017 Rossi (95); Urban White extra brut 2017 – Štampar (95), Campi del Bosco 2019 Tercolo (95); Pošip 2019 Testament (95); Dalmatian Dog Babić 2016 Testament Winery (95); Teran Barbarossa 2017 Tomaz (96); Malvazija Sesto Senso 2017 – Tomaz (95), Malvazija istarska Festigia 2016 – Vina Laguna Istria (95); Castello Festigia 2016 Vina Laguna (95).

Kraj kolovoza i početak rujna obilježilo je ocjenjivanje Mundus Vini Summer Tasting 2020 u njemačkom gradu Neustadt an der Weinstrasse. Mundus Vini 2020. proljeće + ljeto ukupno je okupio oko 12.000 uzoraka.

            Grand International Wine Award Mundus Vini 2020 Summer tasting izašao je ove pandemijske godine u toku četiri službena kušačka dana pred oko 120 vinskih eksperata iz raznih zemalja s nekih 4500 vina iz cijeloga svijeta. Mnogi degustatori izjavili su da je kvalitativni prosjek na ovom kušanju bio na vrlo visokoj razini. Podijeljeno je 13 velikih zlatnih medalja, 919 zlata i 849 srebrnih odličja.

Mundus Vini. Na tom ocjenjivanju sudjelovao sam redovito nekih 15 godina…

Italija prednjači po broju osvojnih medalja, skupila ih je 552, slijede Španjolska (sa 320), Njemačka (282), Francuska (112) i Portugal (91). Iz prekomorskih zemalja oduševilo, za medalju, je 59 vina iz Australije, 36 iz Južne Afrike, pa Češke i SAD 28, Gruzije i Luxembourga 26 vina, Moldavije 24, Argentine 23, Čilea 19, Novog Zelanda 18 itd.,  rekao je oduševljeno Christian Wolf, zadužen za organizaciju degustacije.

Među najboljim vinima natjecanja 2020. su 2015 Salentein Gran Vu Blend (Best of Show Argentina), 2013 Margaret Semillon (Best of Show Australia white) from Peter Lehmann Wines, 2019 Casillero del Diablo Carmenère (Best of Show Chile in retail markets) od Concha y Toro, 2019 Schloss Johannisberger Riesling Blaulack – Trockenbeerenauslese (Best of Show Riesling noble sweet), 2008 Palmes d’Or Brut Vintage Champagne Nicolas Feuillatte (Best of Show Champagne), 2016 Terre del Barolo Barolo DOCG Vinum Vita Est (Best of Show Barolo), 2020 Seifried Nelson Sauvignon Blanc (Best of Show New Zealand) i 2014 Marqués de Riscal Baron de Chirel Rioja DOCa Reserva (Best of Show Rioja Reserva).

MUNDUS VINI Summer Tasting 2020, osvajači medalja iz Hrvatske i zemalja u neposrednom susjedstvu:

Hrvatska
2018 Maximo Oro vrhunskoKutjevo d.d. Kutjevo;

2016 ChardonnayBelje  plus d.o.o., Darda

 

2019 Graševina vrhunsko suho – Belje plus d.o.o., Darda

Bosna i Hecegovina

2015 Merlot – Vinogradi Nuić;

2016 Trnjak trockenVinogradi Nuić d.o.o., Ljubuški

Slovenija
2019 Furmint Puklavec & friends;

2015 34′ Jeruzalem Ormož; 2018 Pinot noir Ena Dva Tri  – Puklavec Family Wines d.o.o., Ormož   

Nagrađena vina s Mundus Vinija predstavit će se na sajmu ProWein u paviljonu 17 od 21. do 23. ožujka 2021.

_________________________________

Vinski razgovori Tomislava Stiplošeka: NOVI SVJETSKI ZLATO i SREBRO ZA BELJE – Nove potvrde za kakvoću vina Belje iz Baranje: Chardonnay 2016 i srebro za Graševinu 2019. Oba vina u Hrvatskoj su nedavno prigodno prezentirana u okviru događanja Vinski razgovori Tomislava Stiplošeka u Zagrebu, u lijepom novom kafiću Egoist. Enologinja Belja Suzana Zovko i šefica marketinga Ljiljana Vajda Mlinaček donijele su još i Graševinu 2017 Goldberg (ona nastaje tako da se u mošt redovne berbe umiješa oko 15 posto predikatne berbe na poziciji Goldberg, vino dijelom sazrijeva u inoksu a dijelom, na finom talogu, u hrastovim bačvama od 1500 i 1800 litara. Na druženju s Beljem pojetitelji su mogli uživati i u crnjacima Merlot 2016 koje je 20 mjeseci dozrijevalo u bačvama od 5000 te 1800 i 2000 litara, zatim Cabernet sauvignonu + Merlotu 2016 od 70 posto caberneta i 30 posto merlota dozrijevanima od 18 do 24 mjeseca u bačvama od 1900 litara, kao i, naposlijetku, u izvrsnoj Frankovki 2012 proizvedenoj uz prosušivanje grožđa na trsu i dozrijevanje također u velikim hrastovim bačvama. Belje inače ima 540 hektara vlastitih vinograda i vino proizvodi samo od grožđa iz svojih nasada. Kapacitet novog modernog podruma Belja je čak osam mlijuna litaravina a godišnja proizvodnja kreće se oko 3,5 milijuna litara vina.

Glavna enologinja Belja Suzana Zovko te Ljiljana Vajda Mlinaček iz Odjela za marketing u razgovoru s Tomislavom Stiplošekom. Pored: vina Belja prezentirana, uz laureate s Mundus Vinija 2020, na događanju neposredno poslije objave medlaja iz Njemačke u Zagrebu (Marko Čolić)

Belje se prezentiralo i sa špekom i  s odličnim sušenim kobasicama od crne slavonske svinje, uzgajane na otvorenome prigodnim terenima u Kopačkom ritu. ◾

___________________________________

            Concours Mondial de Bruxelles u češkom gradu Brnu odvijao se od 4. do 6. rujna 2020.

Ovogodišnji Concours Mondial de Bruxelles, 27. po redu, održan u Brnu u Južnoj Moravskoj u Češkoj, bio je u sasvim novome znaku, dakako zbog pandemije trebao je zadovoljiti sve propisane epidemiološke mjere. Isprva je bilo planirano da okupi, kao obično, oko 350 kušača iz cijeloga svijeta, međutim zbog novih corona-okolnosti izdanje CMB-a 2020. u Brnu okupilo je 250 degustatora, samo iz Europe. Veliki broj kušača iz redova je afirmiranih vinskih novinara, što treba jamčiti vrlo kvalitetan prodor vijesti o nagrađenim vinima u najširu javnost.

Na ovogodišnjem Concours Mondialu iz hrvatske su među ocjenjivačima bili Siniša Lasan, Ksenija Matić, Morana Petričević i Saša Špiranec

Ocjenjivači su bili podijeljeni u 55 žirija, na način da je svaki degustator unutar svojega žirija imao svoj poseban stol, kako bi se poštovao traženi razmak. Na raspolaganju su svakome bile maske, koje dakako nisu bile obvezne za vrijeme kušanja ali jesu kad su se degustatori u pauzama našli u zajedničkom prostoru gdje su cirkulirali po potrebi odnosno nahođenju, te kad se išlo u organizirane posjete lokalnim vinskim podrumima. Na kušanju se našlo 8500 uzoraka iz gotovo 50 zemalja. Zemlja domaćin Češka podastrla ih je 370, triput više nego lani. Više od Češke poslali su Francuska, Španjolska, Italija i Portugal. Inače, u posljednjim godinama iz Češke, Slovačke pa i Poljske znatno se povećao broj uzoraka na CMB-u. Samo Češka, Poljska, Mađarska zemlje bivše Jugoslavije, Rumunjska, Moldavija, Turska i Armenija prijavile su 1000 uzoraka.

Najviše medalja osvojili su Francuzi – 570, slijede Španjolci (495), Talijani (363) Portugal (306), Češka (112). Govori li se o sjaju medalja, Bugari su osvojili četiri velika zlata, 10 zlata i 14 srebra, Moldavci, Rumunji i Turci dosegnuli su po jedno veliko zlato, te po sedam zlatnih medalja. Slovačka je dobila 11 zlata i 24 srebra, Mađarska i Armenija po jedno zlato i četiri srebra, Hrvatska jedno zlato i pet srebra, Sjeverna Makedonija dva zlata i četiri srebra, Srbija dva zlata i jedno srebro, isto toliko i Crna Gora, Rusija se zakitila s jednim zlatom i jednim srebrom, Slovenija je osvojila četiri srebra a Ukrajina jedno srebro.

Hrvatske medalje na CMB 2020:

Zlato: Merlot Festigia 2016Vina Laguna Agrolaguna      Srebro: Malvazija istarska 2015 riserva VižinadaVina Laguna Agrolaguna; Graševina de Gotho 2018Kutjevo dd., Maximo nero 2016Kutjevo dd, Malvazija Santa Lucia 2016Kozlović, Malvazija Selekcija 2017Kozlović.

__________________________________

                Kapljica Češke, skriveni dragulji europskog vinarstva – Concours Mondial de Bruxelles sa sobom donosi veliki publicitet na globalnoj razini ne samo vinarima sudionicima ocjejivanja nego i zemlji u kojoj se manifestacija odvija. Tako je bilo i sada, s Češkom. Na dolasku u Brno degustatori su imali priliku detaljno se upoznati s češkim vinogradarstvom i vinarstvom, dijelom kroz predavanja i prezentacije a dijelom i kroz posjete vinarijama i kušanja. Češka se u principu percepira više kao zemlja-proizvođačica piva, ali sad u Brnu nazočni su se mogli uvjeriti da je vino i te kako važan proizvod te zemlje. Povijest otkriva kako je vinogradarstvo i vinarstvo na području Češke prisutno od doba Rimskog carstva. Grad Brno, domaćin ovogodišnjeg CMB-a, nalazi se u vinogradarskom dijelu južne Moravske koje graniči s austrijskim vinogradarsko-vinskim predjelom Weinviertel, i tamo je oko 96 posto čeških vinograda. U Republici Češkoj vino se proizvodi od više od 50 vinskih sorata, a 69 posto vinograda zasađeno je bijelim kultivarima. Od novih sorata uzgajanih u Češkoj su Devin, Palava i Andre, kaže Pavel Krška, direktor Nacionalnog vnskog centra Češke.

Godinama sam ocjenjivao i na Concours Mondialu de Bruxelles. Na slici sam s Baudoinom Havauxom, danas čelnikom CMB-a, njegovim ocem Louisom, utemeljiteljem CMB.a, i enologom Thomasom Constenobleom, direktorom ocjenjivanja. U više navrata pitao sam Baudoina Havauxa je li razmišljao o dovođenju CMB-a i u Hrvatsku i je li po tom potanju kontaktrao nekoga iz Lijepe naše, odgovori su zasad uvijek bili da je razmišljao o CMB-u i u Hrvatskoj, i tu je, zasad, stalo…

______________________________________

VINSKE TAJNE JUŽNE MORAVSKEKad se spominju glasovite vinska regije svijeta na pamet među prvima svakako ne pada Južna Moravska u Republici Češkoj, smještena, inače, na istoj zemljopisnoj širini kao Alsace i Burgundija, prostor na kojemu se odvija 96 posto proizvodnje vina u spomenutoj državi. Ipak, taj prostor ima što-šta zanimljivog za ponuditi ljubitelju plemenite kapljice, kaže Jaroslav Machovec, direktor Vinskog fonda Češke, i dodaje da je u posljednjih 25 godina, otkako je u zemlji donesen novi Zakon o vinu, kompatibilan s europskom legislativom, češka vinska produkcija osjetno napredovala. Uvođenje nove moderne tehnološke opreme i znatno poboljšanje rada u vinogradu rezultirali su količinski ali i kvalitativno većom proizvodnjom. U najnovije vrijeme zapažena je u velikom opsegu orijentacija prema prirodi prijateljskom pristupu u radu u trsju i u vinariji.

Južna Moravska ima kontinentalnu klimu s prosječnom godišnjom temperaturom od 9,42 Celzijeva stupnja te s prosjekom godišnjih kišnih padalina od 510 mm. Vegetativna sezona kraća je od one u zapadnoj Europi, ali relativno visoke ljetne temperature idu na ruku uzgoju sorata s kasnijim dozrijevanjem. Njihovo grožđe je na kraju perioda dozrijevanja s prilično visokom koncentracijom aroma u voćnom pravcu.

Dvije trećine čeških vina je bijelo, svježe i voćno. Južna Moravska afirmirala se dobro svojim bijelim vinom, pokazuju to brojne i na međuarodnim cjenjivanjjima osvojene medalje visokoga sjaja. Najraširenija sorta je Veltlinac zeleni, slijede Rizvanac, Rizling rajnski, Graševina, Sauvignon bijeli, Pinot bijeli, i Chardonnay. Od lokalnih sorata najpoznatija je Pálava, križanac između Traminca i Rizvanca.

Crvena vina Južne Moravske tek čekaju na svoju visoku afirmaciju, kaže još Machovec. Srce proizvodnje crvenog vina je vinogradarski predio Modré hory ili plave planine kod Velké Pavlovice. Tlo tamo karakterizira visoki udio magnezija, koji pridonosi osebujnom okusu moravskih crnjaka…

Tipične crne sorte za Južnu Moravsku su Lovrijenac, Zweigelt, Frankovka, Pinot crni i lokalni kultivar Cabernet Moravia, hibrid između Cabernet franca i Zweigelta.

Moravska broji oko 17.000 hektara registriranih vinograda (malo manje od Hrvatske!) i podijeljena je u četiri podregije a to su Mikulovská, Velkopavlovická, Slovácká and Znojemská.

Podregija Mikulov ili Mikulovská područje je brežuljaka Palava, tlo kojih obiluje vapnencem. Prve vinograde na obroncima Palave podigli su starorimski vojnici. Danas tu caruju sorte Sauvignon Blanc, Riesling, Chardonnay i Pinot Blanc, ima i Pálave, Neuburgera i Silvanca zelenog.

Podregija Velke Pavlovice ili Velkopavlovická nalazi se u središnjem dijelu Južne Moravske i to je jedan od najosunčanijih prostora u cijeloj Češkoj. Velkopavlovická je dom većma crnih kultivara, ponajviše je Frankovke i Lovrijenca. Ima nešto i Portugisca i lokalne sorte André.

Istočni dio Južne Moravske pokriva podregija Slovácká. Prostor je to s različitim eko-uvjetima i to se reflektira paletom različitih vina odavde. Slovácká je rodni kraj više lokalnih sorata, jedna je Moravski Muškat dobiven križanjem Muškat Ottonela s kultivarom Prachtraube, a druga je već spomenuti Cabernet Moravia.

Podregija Znojmo (Znojemská) na zapadu je Južne Moravske. Kolijevka je to aromatičnih bijelih vina ponajviše od Veltlinca zelenog, potom od Rizvanca pa Sauvignona i Rizlinga rajnskog. Oblast Znojma poznata je po vrlo razvijenom vinskom turizmu. U punoj turističkoj sezoni za turiste se organiziraju vožnje kroz vinograde specijalnim vinskim autobusima zvanim Vinobus, dakako svako toliko je zaustavljanje a stanice su naravno vinarije koje nude degustaciju.

Moravske vinske staze projekt je nastao 2009. godine s ciljem zaštite kulturnog nasljeđa vezanog uz vinogradarstvo i proizvodnju vina u Južnoj Moravskoj. Uređeni putevi prikladni npr. i za vožnju biciklom, u dužini su od 1200 kilometara a prolaze kroz 230 sela svih podregija. ◾

________________________________________

            NINGXIA – svjetsko vinsko središte 2021 Concours Mondial de Bruxelles nastavlja svoje krstarenje svijetom. Službeno je objavljeno da će se ocjenjivanje sljedeće godine u svibnju, 28. po redu, održati ponovno u Kini, i to od 22. do 24. svibnja 2021, ali ovaj put ne u glavnom gradu Pekingu kao 2018, nego, da bi svijet što bolje otkrio vinogradarsku-vinarsku Kinu, u provnciji Ningxia.

Kina je inače po površini pod trsjem od više od 800.000 hektara jedna od najznačajnijih vinogradarskih zemalja svijeta i pomalo ide prema tome da i u segmentu proizvodnje i vlastite ponude Bakhova nektara bude jedan od glavnih igrača na našem planetu. U tom smislu angažirala je veći broj enoloških savjetnika iz najrazvijenijih vinskih zemalja svijeta kao Francuske, Italije npr., oni su svojim uradcima već pokazali kakvi su potencijali nekih vinogradarskih područja Kine, i vjerojatno neće trebati čekati još dugo dok Kina ne pokaže svijetu svoje pravo vinsko lice.

Područje Ningxia nalazi se na sjeveroistoku zemlje. Tamo je oko 40.000 hektara zasađeno vinovom lozom. U regiji Ningxia gdje postoji šest podregija aktivno je 90 vinskih podruma. Ningxia je uz provincije Xinjiang i Guangdong obećavajuće područje za vina vrhunske svjetske kakvoće. Predsjednik Concours Mondiala de Bruxelles Baudoin Havaux smatra da će se autonomna regija Ningxia u skoroj budućnosti pokazati kao jedan od ponajboljih terroirea svijeta. Usput, Baudoinu Havauxu bio sam svojedovno, u Plovdivu, postavio pitanje kakve su razmišljanja i šanse da se CMB dovede i u (turističku) Hrvatsku, odgovor je bio da je o tome promišljao ali da dosad nije bilo konkretnih koraka u tom pravcu…

Ningxia je, izvorno, pustinjsko područja uz granicu s Mongolijom, i do prije kratkog vremena bilo je znano samo po eksploataciji ruda i po električnim centralama. Vinogradarski predjeli Ningxia nalaze se na nadmorskoj visini od oko 1000 metara i prostiru se podnožjem planinskog lanca Helan. Kao mogući vrlo uspješan poljoprivredan kraj na sebe je skrenulo pažnju nakon programa irigacije kojim se dovodi voda iz Žute rijeke. U vinogradarskome dijelu Ningxije niču vinski châteaui, naime taj novi eldorado privlači brojne bogataše, ne samo one koji su se već obogatili na petrokemiji, ugljenu i gradnji nego i one debelo zainteresirane za vino, među njima je i svjetski čuvena grupacija LVMH et Pernod-Ricard.

Najbolji vinogradi u Ningxiji nalaze se između sjevernih 30. i 50. paralele, taj predio smatra se najboljime za uzgoj grožđa za visokokvalitetno vino. Najviše zasađene sorte su internacionalci Cabernet sauvignon, Merlot, Pinot noir, Syrah i Chardonnay, a moguće je naći i nešto Gamaya, Semillona i Rizlinga rajnskog. ◾

__________________________________

            BERLIN International Wine Competition 2020 uklopio se u termin od 3. do 13. rujna u Berlinu. Prjavljeno je bilo oko 13.000 uzoraka iz nekih 40 zemalja, a stići je trebalo čak oko 400 međunarodnih vinskih eksperata kao degustatora.

                MUVINA u slovačkom Prešovu predviđena je bila za 25. rujna, a Alliances du Monde Wine & Barrel 2020 13. i 14. listopada u opatiji Noirlac u Francuskoj, dok je kao termin za Emozioni dal Mondo: Merlot e Cabernet insieme u Bergamu najavljen 15. do 17. listopada.

EMOZIONI dal MONDO: MERLOT e CABERNRET INSIEME u Bergamu odvijat će se od  15. do17. listopada. Pokrovitelj e OIV. Ove godine bitno je smanjen broj degustatora, zbog Covida19 odlučeno je da se pozovu samo kušači iz europskih zemalja. Lako je još moguće da Covid19 ovaj put spriječi uopće nazočnost kušača izvan Italije.

                SYRAH du MONDE 2020 – U mjestu Ampuis uz rijeku Rhônu 27. i 28. listopada 2020. bit će svjetsko porvenstvo syraha Syrah du Monde. (infos@syrah-du-monde.com) Organizator je Udruženje enologa Francuske. Očekuje se 450 uzoraka iz 26 zemalja. Planira se dolazak stotinjak degustatora-eksperata za syrah iz raznih zemalja. Udruženje enologa Francuske inače za enologe koji se u svom poslu ne bave mnogo baš konkretno sa syrahom organizira tečajeve za ospsobljavanje za degustaciju vezano uz syrah, oni se održavaju u Institutu Paul Bocuse blizu Lyona. Cijena tečaju je 445 e bez PDV-a, s PDV-om je 534 €.

               IWC 2020 je pak najavljen za 1. do 14. studenoga, s time da će se rezultati objaviti 26. studenoga.

Svim dobitnicima medalja čestitam i želim daljnji napokon na odgovarajući način napokon pristupiti marketingu napredak, uz napomenu da medalje treba kako valja poslovno valorizirati, dakle nužno je…

____________________________________________________

Dileme uz ocjenjivanja

KOLIKO SU POUZDANI PARAMETRI PO KOJIMA SE VREDNUJE VINO? – Bez obzira na to što u svijetu postoji nekoliko ocjenjivanja vina koja redovito svake godine okupe i do 10.000 i više uzoraka svako, a iz toga bi trebalo proizaći da im proizvođači vjeruju, vezano uz vrednovanja vina kojih je danas, što malih što srednje velikih što vrlo velikih, puno, čuje se dosta često pitanje koliko su pouzdani parametri predviđeni za ocjenjivanje vina.

Na tu temu svoje mišljenje, koje ovdje prenosim, iznio je Christian Wolf, direktor jednog od najvećih svjetskih vrednovanja plemenite kapljice Mundus Vini koje se održava u Njemačkoj i koje je isprva bilo samo u ljetnom terminu, na prijelazu iz kolovoza u rujan, a unatrag nekoliko godina otkako je bitno povećan broj prijavljenih uzoraka – na godišnjoj razini bude ih i do 12.000 do 13.000 – podijeljen je na dva puta, na tzv. Spring Tasting ili proljetno kušanje obično na rasporedu u veljači, i Summer Tasting, ljetno kušanje, u spomenuto ljetno vrijeme na kraju kolovoza i na početku rujna, Mundus na svako vrednovanje pozove oko 280 do 300 ocjenjivača.

Oni koji su sumnjičavi u objektivnost na takvim velikim valutacijama vina smatraju da, bez obzira na to što organizator tvrdi da je za degustatore pozvao vrlo iskusne stručnjeke po pitanju organoleptike vina, rezultati ocjenjivanja uvelike ovise o spolu kušača, nacionalnosti, dobi, zanimanju. Kako su te razne sumnje prodrle i do Wolfa, on je  sebi dao truda provesti pokus da vidi koliko su prigovori točni. Prigodom Mundus Vinija 2019. među brojne žirije  uklopio je nekoliko svojih eksperimentalnih, konkretno za jednim je stolom sjedila ocjenjivačka komisija sastavljena samo od žena, za drugim komisija sastavljena samo od muškaraca, za trećim komisija sastavljena samo od mladih ljudi a za jednim stolom komisija sastavljena od nešto vremešnijih članova, jedan je stol sa šest sjedalica (pet članova žirija i predsjednik) Wolf popunio samo s Nijemcima, jedan pak isključivo s vinskim trgovcima, jedan samo sa sommelijerima a jedan samo sa specijaliziranim vinskim piscima. Isti uzorci ponuđeni su svim žirijima, i potom je ocjenjivanje ponovljeno, dakako kušači nisu znali da su pokusni kunići a niti da će kušanje istih uzoraka biti i ponovljeno.

Christian Wolf, nizozemski degustator Paul Robert Blom te Stephan Meininger

Christian Wolf kaže kako su, neovisno o tome kako su bili sastavljeni ti njegovi eksperimentalni žiriji, rezultati svih žirija bez obzira na spol, nacionalnost, starosnu dob, profesiju bili podjednaki. Razlike su se vidjele samo u jednom detalju, a to je brettanomyces, tj. neugodan životinjski miris koji stvaraju kvasci s istim nazivom a koji se razvijaju najčešće kod crnih vina dozrijevanih u drvu, i osobito ako proizvođač kako treba ne pazi na higijenu u podrumu i čistoću i ispravnost svake svoje bačve. Stariji ocjenjivači bili su vrlo strogi prema vinima s brettom, i to je Wolf objasnio dužim i većim iskustvom starijih degustatora koji su se pokazali znatno osjetljivijima i očito lakše su prepoznavali brett kao manu i kad je bio tek u tragovima. Wolf dodaje da što su pozvani degustatori u enološkom smislu obrazovaniji i na višem stupnju profesionalnosti, za ishod ocjenjivanja manje znače spol, nacionalnosti, starosna dob, profesija

A, kako da organizator ocjenjivanja bude koliko-toliko na temelju nekog izravnog iskustva siguran u bolju eno-obrazovanost i visoki stupanj profesionalnosti? Određenim provjerama na licu mjesta, iz iskustva znam jer bio sam mnogo puta na ocjenjivanju Mundus Vini, primjerice radi provjere dosljednosti ocjenjivača pri službenom kušanju uzoraka češće se svakom žiriju znaju podvaliti isti uzorci pa se onda kontrolira jesu li kod istog kušača ocjene za isti uzorak kušan anonimno po dva ili tri puta jednake/podjednake, ili se dosta razlikuju, ako se vide razlike to je sugestija da se grešni ocjenjivač više ne poziva…

Wolf je inače u lipnju 2019. u suradnji s Njemaččkim vinskim institutom organizirao ocjenjivanje u Kopenhagenu, kao kušače okupio je 50 profesionalaca iz skandinavskog svijeta vina kojima je na kušanje je ponudio 660 uzoraka od 200 njemačkih proizvođača. Među tim vinima bilo je i onih koja su bila osvojila medalje na Mundus Viniju te godine u veljači u Neustadtu u Njemačkoj. Wolf navodi da su rezultati tog ocjenjivanja u Kopenagenu bili gotovo identični onima u Njemačkoj, konkretno da su vina kušana u Kopenhagenu dobila ocjene unutar rangova za iste medalje već osvojene u Njemačkoj.

Christian Wolf objašnjava da je nužno ne samo to da kušač pri degustaciji bude maksimalno usredotočen na ocjenjivački listić nego i to da listić bude sastavljen tako da odgovarajuće po važnosti vrednuje pojedine elemente po kojima se vino ocjenjuje ponuđenim bodovima unutar ocjena odličan, vrlo dobar, dobar,  zadovoljavajuć i nezadovoljavajuć, te da ocjenjivački listić uz bodovno-brojčani dio sadrži i opisni dio kao i da u tom segmentu opet po pojedinim elementima ponudi za zaokruživanje precizne izraze što će omogućiti i precizan opis i stvaranje, na tzv. paukovoj mreži, preciznog grafičkog prikaza uzorka .

Složio bih se s ovim riječima Christiana Wolfa, ali uz ogradu, a to je da to zadovoljava u potpunosti dok govorimo o tehnički ispravnom vinu, znači onome bez enoloških defekata. Što se tiče nacionalne pripadnosti nisam baš stopostotno uvjeren da ona ne može imati nikakav utjecaj na ocjenu nekog vina, naime svojedobno osobito – i na globalnom nivou – utjecajni  Amerikanac Robert Parker svojim je pristupom vrednovanju vina navodio potrošače na svoj okus koji je preferirao debela i nabildana vina obogaćena s dosta slatkih začina, posebice vanilije, od boravka u bačvicama s jače paljenim dužicama. Lako je moguće da je dio Amerikanaca, a onda i nekih iz drugih zemalja sklonih SAD-u i Parkeru, i još vjeran tim vrijednostima. Za kušača, koji zapravo treba raditi na korist potrošača, je, da bi pravilno procijenio vino, iznimno važno da se pri ocjenjivanju malo digne iznad osobnih afiniteta ali i da zna ono osnovno o sorti, njenom porijeklu i njenim svojstvima glede boje vina i glede nakupljanja sladora u grožđu, zatim da zna iz kojega područja dolazi neko vino (klima, tlo… što bitno utječu na karakteristike kapljice), da zna kakve su tradicija u prehrani i tradicija u vinskoj produkciji u tom nekom kraju (da li vina od redovne berbe, ili vina od prosušivanog grožđa kao Amarone npr. – eto mnogi Istrani su sad svoj teran, ne bi li nakupio više sladora i dobio više alkohola te snažniju strukturu počeli proizvoditi također uz prosušivanje grozdova međutim to na etiketama ne označavaju na prikladan način!)… Znači, na svaki uzorak trebalo bi gledati ne tek je li tehnološki ispravan i šire komercijalno atraktivan nego i koliko ima karaktera vezanog uz pojam zvan terroir, koliko je skladan i elegantan, te kakva mu je s obzirom na strukturu i fenolni sastav te koliko dugačka budućnost.  Napomenuo sam već u ovom prilogu da je danas uza sve raspoložive enološku opremu i preparate i s nužnim minimumom higijene moguće proizvesti tehnički korektno vino i dosegnuti već zapravo jako dobrih, međutim za neke proizvođače slabih i nezadovoljavajućih  85/100 bodova!  Problem zna biti i svojevrsna utrka s vremenom na ocjenjivanju, konkretno to da uzorci prebrzo slijede jedan drugome kako bi se ispoštovala neka unaprijed zadana satnica. Neka vina namjerno rađena da pršte aromama zapahnu ocjenjivača pa ga miris ponese, ali takav miris zna brzo i nestati no ocjenjivač nema vremena to kontrolirati jer pred njim je već novi uzorak. S druge strane, neka ozbiljna, kompleksna i zrelija vina otvaraju se dosta sporije i ocjenjivač i nehotice može podlegnuti slabijem dojmu na nosu jer nema dovoljno vremena pričekati da se vino posve otvori i pokaže u optimalnom svjetlu.

A ima i još nešto što nije niti rječju spomenuto, a to je – predsjednik žirija. Iz iskustva znam da ima nekih predsjednika žirija kojima je iz nacionalnih a i možda nekih drugih razloga bitno da neki uzorak pogurnu prema većem broju bodova, tako da ako se nastavi s na neki način forsiranjem prema većem broju bodova za dotični uzorak te i ako se nastavi čini mi se najnoviji trend da se još sasvim mlada vina, stara tek jedva i po jednu godinu, mada jako dobra ali zapravo ipak tek na početku onoga što još s vremenom mogu pružiti, nagrađuju bodovima iznad 95/100, dakle koju bi ocjenu onda trebalo dati vinu što nakon nekoliko godina pokaže punu raskoš? –  može se dogoditi da će se uobičajenu službenu tablicu morati sa sadašnjih maksimalnih 100 bodova koji sugeriraju savršenstvo (što li je u svijetu savršeno?) podignuti na najmanje 110 ili 120 bodova…◾

_______________________________________________________

OCJENJIVANJA PO NOVINAMA, VODIČIMA, INTERNETU – Kako se eno-gastronomija razvijala i postajala sve značajnijom u društvu i turističkim magnetom prema područjima izazovnih gurmanskih poroka na tanjuru i u čaši, tako su nastajali i sajmovi i festivali vina i kulinarike i tako su se i rađali i izbori najboljih restorana i vodiči ponajboljim restoranima i vinskim podrumima, kao i specijalizirane revije posvećene finoj (i zdravoj) papici i Bakhovoj kapljici.  Malo-pomalo, uz gotovo svaki sajam i festival vina vezalo se i ocjenjivanje vina. Vidjevši koliki je interes publike za dobru hranu i dobro vino i u brojnim tzv. općim novinama pa i u radio i na TV-programima nicale su posebne rubrike odnosno emisije vezane uz kulinariku te enologiju, dakako u smislu konzumacije. U tim vodičima i u novinskim rubrikama kutak je našao i potrošački putokaz – buying guide vezan uz vino. Novinari su se razvijali u kvalitetne vinske pisce i u ozbiljne organizatore i realizatore, u suradnji sa stručnjacima s područja enologije i senzorike vezane uz organoleptiku, ocjenjivanja vina za potrebe rubrika u kojima rade. Kad su se na Internetu namnožile šanse istupa u javnost preko društvenih mreža, iznijeti svoje mišljenje širem krugu ljudi mogao je – svatko.

U svijetu su s posebnom pažnjom praćene rubrike Buying Guide revija Decanter  (još od prije nego što je ta revija počela s projektom Decanter World Wine Award), pa američki Wine Spectator, Wine Enthusiast, kao svjetski guru ocjenjivanja i objava recenzija o vinu nametnuo se bio Robert Parker koji je nakon što je isprva s recenzijama izlazio sâm i stekao zvučno ime osnovao firmu i zaposlio nekoliko osoba i tako stvorio svoj tim ocjenjivača. S osobitom pažnjom pratilo se što će o vinu reći Jancis Robinson

Prvi u Lijepoj našoj koji je redovito pisao o vinu u novinama bio je novinar Vjesnika Srećko Ljubljanović koji je, osim u svom Vjesniku gdje je imao rubriku Čavrljanja o vinu, neko vrijeme objavljivao i u tjedniku Vikend, gdje sam mu se s vinskim temama pridružio i ja, da bih poslije imao cijelu stranicu na raspolaganju za rubriku Svijet u Čaši. Srećko Ljubljanović bio je prvi koji je izdao Hrvatski vinski vodič, ali knjiga je bila – više nego na detaljna ocjenjivanja i recenzije – bazirana na to da prezentira hrvatsku vinsku scenu općenito i proizvođače posebno. Onda se u okviru Večernjeg lista pojavio početak rubrike vinskih recenzija, tada sam surađivao i ja, da bi nakon nekog vremena priču preuzeo i razvijao novinar i urednik Večernjaka Vito Andrić. Poslije je s Vinskim vodičem u kojemu su bile i ocjene vina izašao Saša Špiranec, danas istaknuti pisac o vinu i recenzent vina u Jutarnjem listu.

Dvije godine nakon što je počela izlaziti – a bilo je to 11.11.1992. – rubriku Potrošački putokaz uvela je revija Svijet u Čaši, čiji sam bio suosnivač i glavni urednik. Vrednovanje vina organizirao sam, polazeći od toga da su ugostiteljski objekti bitan medij za plasman kapljice, u ponajboljim restoranima u Zagrebu i okolici, naravno u odvojenim prostorijama da žiri bude neometan. Vrednovanja su bila naslijepo, po svim pravilima struke. Redovito do dvije trećine članova žirija iskusni renomirani enolozi, pa sommelieri i provjereni vinski pisci. U vinske recenzije je ušao u izdanjima u kojima je radio/surađivao i Ivo Kozarčanin, danas vinska kičma tiražnog 24sata. Neko vrijeme Andrić, Kozarčanin i ja zajednički smo organizirali vrednovanja pod nazivom Vinske zvijezde, a onda, u najnovije vrijeme kako su nam se na leđima nizale godine, organizacija ocjenjivanja Vinske zvijezde prešla je na mlađe, konkretno o njoj sada brine prof. Marija Vukelić, direktorica kuće Zlatne riječi što realizira mnogo eno-gastro događanja, ne samo u Zagrebu nego i po drugim krajevima Hrvatske.

____________________________________________

Malo modificirana moja (Suhadolnik) tablica za ocjenjivanje, te, dolje, prezentacija uzorka opisom

⍟ ⍟ ⍟ ⍟ ⍟ ⋆   00 (mpc rang/pp. range: M–L-XL-XXL-XXXL) VINO – PROIZVOĐAČPORIJEKLO/ORIGIN: područje ? ■ VINOGRAD/VINEYARD: naziv pozicije • kosina – ravnica/slope – plain • nadmorska visina/altitude:  ? m • ekspozicija/exposition;  ? • tlo/soil: ? • sorta/variety: Mer … • loze stare/vines old: ? godina/years • gustoća nasada/plantation density:  ? loza/vines per ha • uzgojni oblik/breeding system: ? • pristup u trsju/approach in the vineyard: klasičan/classic – prirodi prijateljski (organski, biodinamički)/nature friendly (organic, biodynamic) – službeni znak Eko na etiketi/official Eco sign on the label: ?  • prinos po trsu/yield per vine:  ?  kg • berba/harvest: redovna – kasna – izborna (plemenita plijesan) – ledena – grožđe prosušivano (na trsu – u sušionici )/normal – late – selection of (noble rot) berries – ice – grapes left to dry (on vine – in the drying room) ■ PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova – bobica/selection of grapes – berries • vinifikacija/vinification: maceracija/skin contact: ? dana/days – fermentacija u inoksu – drvu (otvorena kaca) – amfori/fermentation in stainless steel – wood container (open) – amphora (qvevri) – kvasci/yeasts: vlastiti kupovni/indigenous bought ones • dozrijevanje/maturation: inoks/stainless steel – bačvica/small casc (barrique 225 lit – tonneau 500 lit) – velika bačva/big barrel (1000 – 2000 lit) – amfora/qvevri • na finom talogu, koliko dugo/on the lees, how long:  ? mjeseci/months • filtriranje/filtering: da/yes – ne/no ■ PJENUŠCI, metoda/SPARKLINGS, method: klasična/classical (champenoise) – charmat • u boci na kvascu/in the bottle on the lees: ? mjeseci/months • DESERTNO, SLATKO, VISOKOPREDIKATNO/DESSERT, SWEET, PRÄDIKATSWEIN: LH Auslese BA TBA Icewine • FORTIFICIRANO/FORTIFIED: porto, sherry, marsala… ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux – bourgogne – rhein/alsace – champagne – bocksbeutel (Franken) – clavelin (Jura) – …  • 0,75 lit – 1,5 lit • ukupno proizvedeno boca/bottles produced in total:  ? ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork – DIAM – plastika/plastic – staklo/glass – na navoj/screw cap – krunski zatvarač/crown closure ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO  ZOZP/PGI  AOC DO DOC DOCG  IGT…  • suho – polusuho/dry – off dry… • 00,0 vol%; RS  ? g/lit; AC  ? g/lit ■ DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno – elegantno – estetski i marketinški jako dobro – siromašno – nedorečeno/OK – pedantly – elegant – from the points of esthetics and marketing very good – poor • čitljivo/legible: dobro – slabo/good – badly

VINO je impresivno • zanimljivo • drukčije • (donekle) kompleksno • sadržajno • bogato • mesnato • sočno • s karakterom/autorski rad • ozbiljno • zrelo • skladno • dotjerano • elegantno • (vrlo) toplo • s mladenačkim nabojem • svježe – lepršavo • dinamično – s nervom – umireno, ali još s dosta živosti • dopadljivo / koketno • nekomplicirano • robusno • rustikalno • bez finoće • s primarnim aromama – sa sekundarnim / (finim) tercijarnim bouquetom • u suglasju sa: terroireom – tipologijom – sortom/sortama – godištem berbe – dobi • lijepo / lako se pije – uz hranu – i na dužu stazu • za meditaciju • u usponu – u špici (koja može trajati) – prelazi/prešlo zenit – u znaku otmjenog starenja – umorno/starikavo – jače u padu • neuzbudljivo • mlitavo/tupo • nečisto • zeleno • agresivno kiselo – prekiselo • drveno • skuhano/sprženo • oksidirano • odaje plijesni/trulež – TCA • SO2 – H2S – refermentaciju – octikavost – lak – brett  ■ IZGLEDOM živahno – bistro – maglušasto – turobno • zelenkasto – (slamnato) žuto – zlatno – jantarno – bakreno – narančasto – ružičasto – rubinsko – granatno – ciglasto/smeđkasto • (vodo) blijedo – svijetlo – tamno/neprobojno • s veselim – tromim – trajnim – kraćim perlanjem finim sitnim – velikim – brojnim – rjeđim mjehurićima • sugerira gustoću ■ NA NOSU intenzivno – umjereno – diskretno – suzdržano – (pre) razvijeno • upućuje na mineralno • na voćnost, izraženu dobro – srednje – slabije (voće: domaće/zeleno; bijelo; crveno / koštićavo; bobičasto; jagodičasto – južno, tropsko, egzotično/citrusi – svježe – sušeno – u/kuhano – orašasto) • na floralno (cvijeće: svježe – suho / bijelo – tamno) • med • na vegetalno/herbalno, naglašeno – umjereno – diskretno • maceraciju (s fermentacijom) • začine/mirodije, iskazano jako – s mjerom – (vrlo) dobro uklopljeno • na osjet kvasaca – kruha/brioša – maslaca – plemenitog drveta – (fino) paljenoga/dima – banane/vanilije – čokolade/kave – ne plemenitu plijesan – smolu – nijansu petroleja/animalnoga – hlapljivu kiselost, prihvatljivo ■ U USTIMA zaobljeno – kremasto – sirupasto • hrapavo • tanin: živ – uglađen – zelen – grub • sugestija je na slast – slatk(ast)o – slan(kast)o – sa kvalitetno/dobro/slabo je pratećom kiselosti – gork(ast)o • tijelom & strukturom potentno – (vrlo) dobro – vitko – razrijeđeno – tanko • slatk(ast)og – svježeg – kisel(kast)og – gork(ast)og – isušujućeg – oporog – dugačkog/srednjeg/kraćeg – grijućeg završetkaSERVICE:  ⇑ ⇗  ⇒ •   (preporuka za jelo/dish recommendation:   ) • odčepiti bocu nekoliko sati prije posluženja vina – poželjno dekantirati • traži manju – srednje veliku – veću – veliku čaša / model: bordeaux – burgundy (tzv. balonka) – champagne / pjenušac  –  specijalna vina • 8-10-12-14-16-18° C

______________________________________________

Znatno smanjenim ritmom rubriku Potrošački putokaz – Buying Guide nastavljam na webu www.suhiucasi.wordpress.com  u ovoj Kronici koja izađe na prijelazu iz mjeseca u mjesec a s materijalima vezanim uz događanja u mjesecu završenom neposredno prije objave Kronike. S obzirom da u današnje vrijeme više nije, kako sam već naveo, teško proizvesti tehnički besprijekorno vino malo sam modificirao, u želji za poboljšanjem, ocjenjivačku tablicu i bodovne pragove za medalje, a pri kušanju kapljice i vrednovanju uzorka maksimalno nastojim paziti na kompleksnost i karakternost vina, na vezu između organoleptike i sorte i zemljopisnog porijekla vina. U tom smislu i s ciljem bolje prezentacije vina čitatelju pokušao sam složiti  opisni dio iz kojega bi bili vidljivi terroir i nastanak vina te organoleptika uzorka. ♣

__________________________________________

Vinske razmirice

COVID19 i PROTIV TERANA IZ HRVATSKE, GRAN TERANOM CORONICA PROTIV CORONE

Od prije već dosta vremena, a nakon svojedobne presude Europske komisije vezane uz teran iz Hrvatske Istre, smatramo kako je stvar s plasmanom vina pod nazivom Teran Hrvatska Istra riješena, međutim najednom na kraju prve trećine rujna 2020. u bujici vijesti o ponovno oštroj ekspanziji Covida19 eto i informacije da je Slovenija tužila Europsku komisiju za pristranost prema Hrvatskoj zbog njene odluke da se vinu pod nazivom Teran Hrvatska Istra dopusti izlazak na EU tržište!

Protagonisti – Refošk i Teran

               Vijest je na radiju bila štura, bez objave eventualno novih slovenskih argumenata kojima se tužba podupire. Imaju li uopće Slovenci neke nove argumente oko Terana i terana? Zna se da je naziv sorte opće dobro i da nije moguće da ga neka strana zaštiti za sebe, ali Slovenci, kako sam čuo iz više ustiju protagonista njihove vinske scene, tvrde da Teran nije sorta, te da su oni zaštitili VINO TERAN koje se proizvodi od sorte Refošk. Istina je da su se vinogradari/vinari sa slovenskog Krasa bili udružili u Konzorcij za kraški teran, ustrojen na principu talijanskih poslovnih vinskih konzorcija, i logično je da sa zaštitom pri EU žele ostvariti određene tržišne prednosti koje takva zaštita nosi, ali dojam je, na žalost, da se, iako zapravo govore o Kraškom teranu, nisu u apetitima ograničili na teran kao zaštićeno vino s njihova Krasa, što bi bilo najnormalnije i marketinški najbolje, nego su, kako nekako ispada, očito htjeli imati monopol nad pojmom teran i ne odgovara im da, makar je sasvim drukčije označeno, na tržištu EU bude i vino s nazivom Teran Hrvatska Istra. Evo što su Deželci stavili u Wikipediju na Internet.

Teran je slovensko avtohtono rdeče vino. Pridelujejo ga na Krasu iz trte Refošk. Teran je, tudi na ravni Evropske unije, zaščiten kot vino iz čiste sorte Refošk, pridelane na Krasu. Zaradi kraške prsti ima značilen okus, v primerjavi z drugimi vini pa vsebuje velik odstotek mlečne kisline. Po nekaterih raziskavah deluje zdravilno za človeški organizem, kot antioksidant, kot sredstvo za zaviranje slabokrvnosti (vsebuje veliko železa), kot sredstvo za zaviranje arterioskleroze in sredstvo za zniževanje LDL holesterola v krvi (v barvilu).

Domovina kraškega terana, vina Kraškega vinorodnega okoliša, leži med Tržaškim zalivom in Vipavsko dolino z nadmorsko višino okoli 300 m, ostrejšo klimo, ter terro rosso, bogato s silikati in železom. Vse to se odraža v polnosti, kislini in visokem ekstraktu kraškega terana. Je visoko-kakovostno suho vino, karminasto rdeče barve z veliko vsebnostjo mlečne kisline, ki je proizvod jabolčno-mlečnega vrenja, ter z nizko stopnjo alkohola. Njegove odlike se kažejo tudi v izrazitem sadnem okusu, ki spominja na maline ali ribez, ter v visokem ekstraktu, polnosti in harmoniji. Zdravniki ga priporočajo bolnikom s premalo kisline, slabokrvnim in rekonvalescentom. Kislina blagodejno vpliva na prebavila in pospešuje tek. Postreže se ga h gurmanskim jedem, mesu na žaru, pršutu, divjačini in pikantnim sirom. Teran je vino, ki se praviloma ne stara in ga je najbolje uporabljati v tekočem letu od proizvodnje dalje. Iz njega na Krasu izdelujejo tudi teranov liker.

GranTeran Coronica kontra Corone

Pravna zaštita: Teran ni sorta grozdja, ampak ime vina, ki se na kraški planoti, tj. na Krasu, že stoletja prideluje iz sorte Refošk. Ime teran je bilo v Sloveniji leta 2000. pravnoveljavno zaščiteno, 2006. pa je ta zaščita, ki je po pravu EU absolutna in trajna, postala tudi del evropskega pravnega reda. Hrvaška, ki takrat k temu ni imela pripomb, je leta 2010. svojo trto Refošk, iz katere pridelujejo vino Istrijanac, najprej preimenovala v trto Teran, potem pa od Evropske komisije na tej podlagi zahtevala, da za Istrijanca in podobna istrska vina v vsej EU tudi njenim vinarjem dovoli uporabo imena teran.

Hrvatski stav nešto je drukčiji, naime u Lijepoj našoj  govori se, ne kao u Deželi, o jednoj sorti od koje se proizvodi vino s nazivom što sugerira drugu sortu, nego o tome da POSTOJE SORTE i REFOŠK i TERAN, koje, istina, imaju srodnosti, ali strukovno i pravno tretiraju se kao dva kultivara. Hrvatski stručnjaci za ampelografiju na čelu s dr. Edijem Maletićem PhD koji je inače s istaknutom američkom profesoricom Carole Meredith sa Sveučilišta California u Davisu mnogo i uspješno surađivao na identifikaciji i porijeklu više sorata pa i Zinfandela odnosno Crljenka kaštelanskoga, odnosno Tribidraga, govore o dvjema sortama, a  i u golemom i opsežnom svjetskom atlasu vinskih sorata Wine Grapes što ga kao autori potpisuju uglednici poput Jancis Robinson, Joséa Vouillamoza i Julije Harding i što predstavlja 1368 vinskih kultivara našeg planeta, Teran je, pod nazivom Terrano, prezentiran kao zasebna sorta. Evo što piše u prilogu o teranu u spomenutom Atlasu:

Prof. Edi Maletić, desno, s najbližim suradnikom na fakultetu Ivanom Pejićem

Teran je značajna sorta što daje svježa i fino aromatska crna vina, kultivar raširen uz državnu granicu Italije i Slovenije te u Istri. Često ga se, pogrešno, zamjenjuje s mnogo poznatijim Refoškom. Glavni sinonimi su mu Cagnina (Furlanija te Emilia Romagna), Crodarina, Rabiosa nera (Breganze), Refosco del Carso, Refosco d’Istria, Refosco Terrano, Refošk, Teran (Istra) Terrano del Carso, Terrano d’Istria. Nazivi sorata koje se najčešće POGREŠNO koriste za Teran su Refosco dal peduncolo rosso te Refosco di Faedis.

Kad se govori o porijeklu terana kaže se da je riječ o vrlo staroj sorti s kraškog područja koji uključuje dio Furlanije (Friuli) na sjeveroistoku Italije i uz granicu sa Slovenijom, zatim jugozapadni pogranični dio Slovenije i gornji dio Istre. Najraniji spomen terana javlja se u dokumentu od 13. studenoga 1340., i tu se navodi uzgoj, u Barbanu (danas je to područje slovenski teritorij), Rabiole Malvazije Terrana bianco e vermiglio Moscatella i Pignola. Spominju se dakle sorte s bijelim i crvenim bobicama, a preživjela je samo ona s crvenim (vermiglio) bobicama. Poslije se Terrano spominje 14. kolovoza 1390. kad je 20 ingestarija (stara mjera za količinu) vina terana darovana grofu di Lozo.

Teran spada u grupu Refoška,  ali, NIJE, kako je već upravo rečeno, isto što i Refosco dal peduncolo rosso, kako neki krivo smatraju, kažu to rezultati DNA, koji međutim vele da je Teran, nađen u Hrvatskoj Istri, isto što i Refosco d’Istria odnosno Refošk u Sloveniji (Maletić 1999. i Kozjak 2003.). Teran se dakle uzgaja na Krasu kod Trsta, s talijanske i slovenske strane, te u vinogradarskom područja Slovenska Istra južno od Trsta, kao i nešto malo u Vipavskoj dolini, zatim pretežito u sjevernom području Hrvatske Istre gdje daje lijepa svježa vina s naglašenom aromom tamnog šumskog voća, s izraženom ukupnom kiselosti i s čvrstim taninom tako da je ipak prikladan i za duže dozrijevanje u drvenoj bačvi(ci). Nešto terana inače ima i u Makedoniji. Situacija je dakle s Teranom/teranom prilično komplicirana, i hrvatska strana kad bi se htjela inatiti mogla bi naglašavati – kako i Slovenci na Krasu proizvode vino teran od – Terana…

_______________________________________

DOKUMENTARNA SERIJA o IZVORNIM DOMAĆIM te UDOMAĆENIM SORTAMA u HRVATSKOJDavorin Marković iz Zagreba diplomirani je inžinjer eksperimentalne biologije i profesor biologije, devet je godina bio ravnatelj Zavoda za zaštitu prirode a sad je u istom Zavodu viši savjetnik. On je i pokretač edicije Zelenih knjiga, jedna je npr. o izvornim pasminama domaćih životinja u Hrvatskoj, a druga je o izvornim sortama vinove loze u Hrvatskoj. Sad priprema novi projekt, koji bi se realizirao preko elektronskih medija. Markovićeva je želja da se snimi dokumentarna serija emisija o izvornim hrvatskim i o u Hrvatskoj udomaćenim kultivarima vinove loze.  Pripremio je već u pisanom obliku detaljni scenarij za snimanje. Sebe je predvidio kao voditelja, u planu za pomoć ima nekoliko stručnih suradnika, kao goste spominje primjerice prof. dr. Edija Maletića, dr. Gorana Zdunića, u priču je uključio I prof. Ivana Dropuljića, osnivača i direktora festivala  Zagreb Vino.com, kao prisutni medij u nekim epizodama izabrao je (i) reviju Svijet u čaši.

Prof. Davorin Marković (desno) i prof. Ivan Dropuljić, Zagreb Vino.com, u razgovoru oko serije TV-filmova o izvornim hrvatskim vinskim sortama i o duboko udomaćenim stranim vinskim sortama u Hrvatskoj

– Područje današnje Republike Hrvatske od davnina je poznato po uzgoju vinove loze i proizvodnji vina. Tijekom tisućljeća na podruju Hrvatske razvile su se mnoge sorte vinove loze Vitis vinifere, u Hrvatskoj ih imamo, koliko znam, nešto više od 130 izvornih. To teoretski znači da bi se od njih moglo proizvesti više od 130 različitih sortnih vina! Pravo bogatstvo! Smatram stoga da je nužno snimiti serijal kratkih, konkretno oko 15-minutnih tv-filmova i materijal prezentirati ne samo hrvatskoj javnosti nego i publici u svijetu, neka stvar vani napokon odjekne kako treba i da u svjetskim okvirima poboljšamo naš image vinske zemlje te da taj svoj novi mogući osjetno bolji status i adekvatno gospodarski valoriziramo – veli Davorin Marković, koji za projekt traži investitora odnosno investitore. ◾

________________________________________

                Znanstvenik prof. Edi Maletić PhD sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta kaže:

– Odavno je sve kazano: Teran i Refošk su dvije različite sorte. Europska komisija  shvatila je svoju grešku nedovoljnog poznavanja od prije, i zato je reagirala kako je reagirala 2017. i sada. Činjenica jeste da se Teran često označava nazivom Refošk, upravo posebno u Sloveniji. Odnosno, Slovenci ga službeno uporno tako nazivaju, dakle  krivo, što je i bio razlog da je došlo do ovog sukoba. Oni naprosto negiraju postojanje Terana kao sorte, ne priznaju naziv Teran za sortu, što je, svakom tko zna imalo od struke i zaviri u neku knjigu o sortama, jasno da je pogrešno. Moje je mišljenje da su im šanse u ovom sudskom postupku nikakve, ako se bude pitala struka. Oni inzistiraju na tome da je teran naziv vina, a da je sorta Refošk, što ne odgovara istini. Ponavljam: Teran je i naziv sorte, to je službeno prema svim stručnim kriterijima, povijesnim zapisima kod sve tri zemlje gdje se uzgaja, a Refošk je druga sorta odnosno krivi sinonim za Teran.

Nikola Benvenuti (lijevo), predsjednik udruge Vinistra, i njegov brat Albert, jedni od najboljih istarskih proizvođača terana

                U tijeku istog prijepodneva nedugo nakon što je ujutro objavljeno o tužbi Slovenije doznaje se da je Opći sud Europske unije odbacio tužbu Slovenije protiv Europske komisije u slučaju Teran i potvrdio time svoju odluku iz 2017. godine kojom se dozvoljava vinarima Hrvatske Istre da na etiketi navedu Hrvatska Istra – Teran, s time da naziv vina na etiketi bude ispisan manjim fontom, što zasigurno samo djelomice zadovoljava vinare Hrvatske Istre jer iz onoga što je iznijela struka i što je napisano u Atlasu vinskih sorata svijeta što sam naveo u gornjem tijelu ovoga teksta nema nijednog razloga da se naziv Teran za Hrvatsko vino na neki način omalovaži ispisom u manjem fontu. Kako se čuje, Slovenija, nezadovoljna najnovijom odlukom Općeg suda EU mogla bi ući u novi postupak i s tražnjom za odštetu s, kako piše slovenski tisak, novim argumentima kojima bi se pozivala na kršenje prava Europske Unije od strane Europske komisije.

Zar ne bi bilo najlogičnije i marketinški za obje strane najbolje, te najpravednije dakle bez imalo straha za Slovence da bi samo zbog toga mogli proći komercijalno loše, da legalno postoje Teran sa slovenskog Krasa dakle Kraški teran, i teran iz Hrvatske Istre?

Visoki sjaj: Logično je dakako bilo i čuti se po ovome pitanju s Nikolom Benvenutijem, predsjednikom udruge istarskih vinogradara i vinara Vinistra, koji, očekivano zadovoljan, izjavljuje:

– Nije me začudilo to što je Opći sud EU glede terana odlučio tako kako je odlučio, to je samo potvrda onoga što smo mi u Hrvatskoj Istri tumačili od početka. Slovenci imaju pravo žalbe i vidjet će se kako će postupiti, međutim smatram da termin Hrvatska Istra – Teran koji zakonski dopušteno na nivou EU rabimo od 2017. godine pruža s ovom najnovijom odlukom Općeg suda EU još jaču sigurnost istarskim vinarima da sade i dalje Teran. Danas se računa da je u Istri Teranom zasađeno oko 300 hektara terena. Ova godina, barem kako zasad stoje stvari u vinogradima, mogla bi, pogotovu za one koji su kvalitetno obavili zelenu berbu, ponovno učiniti da Teran iz Hrvatske Istre zablista visokom ozbiljnošću i kompleksnošću dozrelog odležanog vina, čak možda da to bude i jačim sjajem od prijašnjih godišta, međutim ne smijemo se veseliti prebrzo, još treba dočekati polovicu listopada kad obično kreće berba te sorte za ozbiljna, mogao bih reći i velika vina.

Na moje pitanje planira li udruga Vinistra donijeti pravilnik o proizvodnji terana u smislu da se pod određenom zaštićenom oznakom nudi određeni prepoznatljivi organoleptički profil a ne da se pod istom oznakom prodaju vina teran različitog organoleptičkog izričaja (naime ima dosta vinara koji kako bi dobili na strukturi i snazi a i aromama s kojima misle da mogu privući više kupaca, ostavljaju grožđe neko duže vrijeme na prosušivanju), konkretan odgovor nisam dobio.  ♣

 __________________________________________________

    Berba 2020

MANJE JE, ČESTO, VIŠE (BOLJE)!

Svaka berba posebno je uzbudljivo vrijeme u godini, naime ona pokazuje rezultat pameti, ambicije, truda i rada uloženih u određeni projekt vezan uz poljoprivredu. Osobito emocionalno očekuje se berba grožđa i drugog voća kao finalni dio sezonske godišnje proizvodnje na zemlji, naime uz sposobnost ulagatelja ključan faktor djelatnosti pod vedrim nebom su opće ekološke okolnosti te meteorološke prilike, rezultat hirovitosti kojih mogu biti i jače štete i veći gubici. Uvriježilo se u narodu da se nekako najjače slavi berba grožđa kao polazišta za Bakhov nektar koji prati fama tažitelja tuge i širitelja i pospješitelja veselja, ali koji, ako se s njime pretjera, može postati i uzrokom nevolja.

Posljednji trzaji ljeta 2020: krasan, maltene morski prizor sa zagrebačkog,eto plavog jezera Jarun, dolje: zeleni ambijent obale. Pažnja je sada usmjerena na berbu! Kad već ove godine nije bilo očekivane €-berbe, da barem s grožđem i drugim voćem imamo sreću!

Cijela vegetacijska sezona a i berbeni finale 2020. odvijali su se u dosad nikad – barem u modernije vrijeme – viđenim uvjetima sa snažnim obilježjem  pandemije, konkretno s Coronom i Covidom19, te u široj zagrebačkoj okolici i posljedicama snažnog potresa u ožujku 2020. Brzo širenje zloćudnog virusa, nagli porast broja oboljelih, restriktivne mjere poput mjera izolacije, samoizolacije, zabrane putovanja, zabrane većih i veselih okupljanja, obvezno nošenje nelagodne maskice, osjetan manjak turista, lošiji ekonomske pokazatelji, stresovi od potresa, snažna olujna nevremena, tuča… ostavili su utisak kao da se najednom sva moguća pošast sručila na nas. Kako se ljeto uspinjalo prema svom zenitu, sve češće su se čula retorička pitanja hoće li nas barem meteorologija poštedjeti do jeseni i do kraja razdoblja dozrijevanja, da se u jematvi barem malo proveselilmo uz zdrave zrele plodove onoga što nam je ostalo nakon spomenutih meteo-neprilika.

Drugi dio ljeta ulijevao je nadu u radosnu berbenu jesen, polovinu rujna dočekali smo s određenim olakšanjem, bitno je da su dobre berbene vijesti stizale istodobno s raznih strana Hrvatske: grožđe se manje više svuda pokazivalo  lijepim i zdravime, i vlasnici vinograda sa sortama što za branje dospijevaju ranije prvi su mogli i posve odahnuti! Istina, prinos 2020. će se bilježiti kao manji, ali ponekad manje je, zapravo, više, naime, niži prinos zna biti kompenziran boljom kvalitetom, a što se tiče aktualnih poteškoća glede plasmana, na neki je način niži prinos ovaj put dobro došao i iz tih komercijalnih razloga.

Pretežito sunčano i toplo vrijeme što se protezalo i u drugu polovicu rujna razveselilo je i one koji su podložni gurmanskim porocima ali nemaju svoje trsje, naime dalo je mogućnost da se brojna događanja eno-gastronomskog i zabavnog, turističkog tipa, od kojih su neka obično vezana uz zatvoreni prostor, presele na epidemiološki sigurnije otvoreno, i upravo i među trsje, primjerice imali smo organizirane (pjenušave) doručke u vinogradu, cjelodnevne piknike u vinogradu, lijepe mogućnosti šetnje i vožnje biciklom stazama uz vinograde, natjecanja u branju grožđa, razne kulturne programe u trsju, svečanosti u čast plemenite kapljice. Svijet u Čaši zavirio je svuda pomalo, ,dotakao se, tako, Diplomatske berbe, a na jednome mjestu, i to u famoznoj Dolini kardinala, zadržao se i kao aktivni sudionik u berbi, pa s time i počinjem pregled.

DIPLOMATi u JEMATVI i – BORBENI AVIONI! – Bakhov nektar, znan kao medij osobito prikladan i učinkovit za promoviranje nekog vinogradarskog područja (i u turističkom smislu), postao je u čudovitoj maloj Hrvatskoj alat za promidžbu borbenih aviona! Fantastično! To valjda samo može biti u Lijepoj našoj!

U glavnoj ulozi na Diplomatskoj berbi 2020 kod Koraka – Zoran Milanović. U pozadini se vidi Velimir Korak

Posljednjih nekoliko godina vinorodna Plešivica, tek na pola sata vožnje automobilom od Metropole kao značajnog emitivnog turističkog centra – pokazuje se svakim danom u sve jačem svjetlu, posebice nakon nedavnog otvorenja ekskluzivnog restorana u sklopu vinskog posjeda obitelji Korak, kao prostor poželjnog turističkog odredišta. Krajolik  s vinogradima na blažim ali i strmim kosinama jedinstven je, zagađenja okoliša praktički nema, eno-gastro ponuda sve je bolja i za jedno ne suviše veliko područje nevjerojatno raznolika, zahvaljujući zasigurno nekolicini već godinama postojanih proizvođača vina koji su u produkciji nesumnjivo dosegnuli i svjetski vrh kakvoće, od inače popriličnog broja vinogradara/vinara malo pomalo sve ih više napreduje u profesionalnom pristupu i u kakvoći proizvoda, zatim nekoliko je vrlo vrlo dobrih do vrhunskih ugostiteljskih objekata, nekoliko je vinskih imanja koji se vrlo kvalitetno bave i ugostiteljskom aktivnosšću, neki privatnici nude i prenoćište… ali Plešivica i njen administrativni centar grad Jastrebarsko, smješten tik uz autoput od Zagreba prema Jadranu (!!!), ne mogu se pohvaliti titulom turističke destinacije.

Kolega Ivo Kozarčanin iz 24sata i ja iz Svijeta u čaši prije godinu ili dvije pošli smo kod gradonačelnika Jastrebarskog Zvonimira Novosela na razgovor o tome zašto je tome tako te da vidimo što je moguće učiniti, pa i eventualno uz naš doprinos, da se stvari poprave, međutim… slabe vajde.  Hotel u Jaski godinama ne radi, objekt Mazana u središtu grada, zamišljen da bude regijska Vinoteka s ponudom lokalnih butelja, posluje kao običan kafić, izletište Mladina smješteno uz čuvene vinograde djeluje otužno,  historijski podrum ne radi i ostavlja utisak zapuštenoga. Vinska manifestacija Jaskanske vinske svečanosti nakon sjajnog prvog eno-gastro-etno izdanja na središnjem gradskom trgu postupno se pretvorila u birtijetinu i pozornicu za noćne koncerte lakih nota i nema veze s istinskom promidžbom vina i lokalnih etnografskih i kulturnih vrijednosti. I sad – špica nonsensa: događanje Diplomatska berba postalo je platformom za propagandu borbenih aviona i za avionsko prepucavanje između američkog veleposlanika i visoke švedske diplomatkinje te već, uvelike i zbog manira ulice, doista zamorno prepucavanje predsjednika Države s premijerom i sa saborskim zastupnicama!

Uostalom, evo što je otprilike o Diplomatskoj berbi kao događanju ovih dana objavljeno u jednom od medija nazočnih na Diplomatskoj berbi 2020 na gospodarstvu Korak: Diplomatska berba originalna je i zaštićena manifestacija zamišljena da kroz okupljanje veleposlanika u piktoresknim plešivičkim vinogradima i kroz druženje uz berbu grožđa pa, poslije, i uz fino jelo i plemenitu kapljicu kraja, upoznaju lokalne vinare i vrhunsku kvalitetu vina i specijaliteta jaskanskog podneblja. Do sada je održana četiri puta, na veliko zadovoljstvo svih diplomata sudionika u berbi.

-Diplomatska berba simbolizira uvažavanje tradicijskog i kulturnog nasljeđa, zajedništvo koje iskazujemo u berbi grožđa te povezanost i međudržavno prijateljstvo uz iskrene i prijateljske osjećaje, a to sve zajedno čini one osnovne, najznačajnije ljudske vrijednosti. Ovom prilikom u ime svih Jaskanki i Jaskanaca zahvaljujem se predsjedniku Republike Hrvatske Zoranu Milanoviću što je prepoznao važnost ove lijepe tradicije po kojoj je Jastrebarsko jedinstveno u Hrvatskoj – izjavio je gradonačelnik Zvonimir Novosel

Na Diplomatskoj berbi 2020 kod Korakovih odazvalo se, navodno, nekih pedesetak diplomata. Iz nekih objavljenih fotografija uzvanika na platou kod Korakovog restorana moglo bi se, po tome kako su bili odjeveni, prije zaključiti da su se uputili na ugodno prijepodnevno druženje uz kavicu odnosno aperitiv nego u koračanje kroz vinograd i branje grožđa. Prisjećam se Diplomatske berbe kod obitelji Tomac, kao određena uspomena na to događanje rodio se pjenušac Diplomat, pa me zanimalo hoće li i sada neko vino Korakovih podsjećati na međunarodni berbeni skup diplomata kod Koraka, Velimir Korak rekao mi je da od organzatora nije došla takva inicijativa.

Podsjetio bih da je, inače, priča o spajanju hrvatskih vina s inozemnim diplomatima najvišeg ranga krenula svojedobno zapravo od revije Svijet u čaši koja je stvar koncipirala na način da kod pojedinih vinara dovede veleposlanike raznih država u Hrvatskoj (propitali smo se, prethodno, kako bismo na ove prve susrete kod vinara najprije ipak doveli ambasadore za koje smo čuli da su gourmeti i dobri poznavatelji plemenite kapljice) više mjeseci nakon berbe, kako bi oni iz raznih bačvica (riječ je bila o onima zapremnine 225 litara) kušali već dosta dobro razvijena vina (prigoda je bila degustirati ne samo jednu sortu) iz posljednje berbe, pa da se izjasne koje vino iz koje bačvice im se najviše dopalo. Dakako u dogovoru s vinarom ambasadoru je na dar dodijeljena jedna bačvica s izabranim vinom s time da se strpi da kapljica u punoj potrebnoj mjeri provede svoj boravak u bačvici te da bude napunjena u butelju. Smisao je bio da veleposlanik to vino iz Hrvatske, u kojoj je eto odrađivao mandat, oficijelno poslužuje svojim gostima u ambasadi… Prvi veleposlanik  dobitnik Diplomatskog vina Svijeta u Čaši i Kurije Nespeš tada u sklopu Badela 1862 bio je norveški ambasador u Hrvatskoj Knut Thoraassen. ◾

____________________________________________

Berba 2020. za pjenušac Barun100+ brut nature: Ivo Kozarčanin, Ivan Dropuljić, Željko Suhadolnik, Strikan

Josip Barundić mlađi – prerada

BARUN 100+ brut nature – Tog dana kod Barundićevih, znanih po vinima unutar robne marke Barun, našli smo se u vinogradu Gorice na oko 200 metara nadmorske visine i ponad mjesta Hrženik nedaleko od Krašića u Dolini kardinala, u vinogorju Krašić. U njemu je nekih 400 trsova vinove loze sorata koje su tradicijski sađene na području Plešivice, a to su Lipovina, Štajerska belina ili Ranfol, Graševina, Kraljevina, Muškati bijeli i žuti, Plavec žuti, Plemenka… Mara i Josip Barundić iz mjesta Brezarić kod Krašića a koji su na vinskoj sceni već više od desetak godina, do 2018. godine pri proizvodnji vina grožđe iz tog vinograda miješali su s grožđem s drugih svojih parcela, a na inicijativu vinskih zanesenjaka Ivana Dropuljića, osnivača međunarodnog festivala vina i kulinarstva Zagreb Vino.com, zatim novinara i vinskog pisca Bakhovog sina Ive Kozarčanina, i Željka Suhadolnika, iz časopisa Svijet u čaši – koji su, znajući da Barundići imaju dugogodišnje iskustvo u proizvodnji pjenušaca te kojima je bilo žao da se jače ne iskoriste prednosti starosti loze (stariji panjevi daju plod bolje kakvoće), zatim spomenute tradicijske bijele sorte, vapnenasto tlo, pozicija vinograda s jačim nagibom, nadmorska visina parcele, mogućnost proizvodnje odličnog pjenušca a i mogućnosti vrlo učinkovitog marketinga što ga sve prethodno upravo nabrojano omogućuje – grožđe se eto u berbi prije dvije godine počelo odvajati za produkciju pjenušavog vina klasičnom šampanjskom metodom i s dužim odležavanjem na kvascu u butelji (najmanje tri godine, a možda i koju godinu duže!) nakon druge fermentacije, kako bi se realiziralo proizvod s osjetno višom dodanom vrijednosti. Dakle, sredinom rujna ove godine – treba reći da je što se tiče proizvodnje pjenušca berba lani preskočena jer premalo je bilo grožđa dovoljno dobroga za ove nove pjenušave prohtjeve – u tom vinogradu odvijala se berba grožđa, lijepim zdravim zrelim i slatkim grozdovima u bobama kojih se dobro osjetila fina kiselost, uspjelo se napuniti 35 klasičnih plastičnih kutija kakve se rade I rabe upravo za potrebe berbe.

Solidan rod i lijepo grožđe – dakako hitno prevezeno u hladan podrum Barundićevih, te zadovoljstvo razvojem kontrolno kušanog pjenušca Barun 100+ brut nature iz berbe 2018 a koji je dosad, nakon druge fermentacije, proveo godinu dana u boci, bili su okidač za slavlje uz fine papicu i kapljicu, konkretno pjenušce i mirna vina Barun.

Zadovoljstvo nakon berbe grožđa za Barun 100 + brut nature

Prikladno uz pjenušac gornje kvalitativne linije: gusja jetra kuhana šest sati na laganoj vatri!

Kako smo zamislili taj pjenušac Barun 100+ ? Kao prvo, da bude brut nature, dakle bez dodavanja ekspedicijskog likera. Od prve berbe, 2018., u srpnju 2019. napunjena su  bila 252 magnuma (dakle boca od po 1,5 l) i nešto klasičnh butelja (0,75 l), prvenstveno namijenjenih da nam posluže za povremena kontrolna kušanja, da se vidi kako se vino razvija. Kako se zna da s pjenušcem rađenim klasičnom metodom ne valja žuriti se nego treba biti strpljiv, dogovor je bio da ovo naše zajedničko pjenušavo vino na finom talogu leži i razvija se u boci najmanje tri godine, ako pri kontrolnm kušanjima vidimo da se stvar odvija kako smo mislili da treba ostavljena je mogućnost da pjenušac Barun 100+ brut nature 2018 u magnumima i produži dozrijevanje na pet godina!

Budući da je ove godine ubrano posve zrelo i posve zdravo grožđe, odlučeno je bilo da se provede nekolikodnevna maceracija u inoksu na temperaturi do 10 Celzijevih stupnjeva, pa da se onda krene s alkoholnom fermentacijom za bazno vino za novi pjenušac a potom da bazno vino, prije šampanjizacije, odleži nekoliko mjeseci na finom talogu, moguće ili svo u inoksu, moguće dio u inoksu a dio u bačvi(ci) … I dalje bi se ustrajalo u nedodavanju ekspedicijskog likera. ◾

__________________________________________

Vinorodna Plešivica (Marko Čolić)

Portugizqac

PORTUGIZAC, i PLEŠIVICA CURICA – Jedno od prvih grožđa koje se bere je Portugizac. S obzirom na tradiciju i raširenost Portugisca na Plešivici i s obzirom na uratke nekih ambicioznijih vinara od Portugisca, Zagrebačka županija bila je svojedobno odlučila vinorodnu Plešivicu brendirati i kao područje mladog novog portugisca i inicirala je ustanovljenje robne marke vina i osnutak udruge Portugizac Plešivica. U prvim godinama oduševljenje plešivičkih vinara činilo se velikim, svake berbe bile bi popraćene svečanostima vezanim uz portugizac a na priielazu iz listopada u studeni održavale bi se manifestacije u čast portugisca Plešivica – festival portugisca i, u Zagrebu, i to u boljim ugostiteljskim objektima  svečano otvaranje prve boce županijske robne marke za tu godinu, međutim kako je vrijeme prolazilo entuzijazam kao da je splašnjavao, uz tradicijske chardonnay i rajnski rizling najjače zvijezde su na Plešivici postali pjenušci i jantarna vina rađena uz duge maceracuije bijelih sorata. Mr. Josip Kraljičković, pročelnik za poljoprivredu Zagrebačke županije, inicijator osnutka udruge i stvaranja robne marke Portugizac Plešivica, probudio je sredinom rujna 2020. plešivičke vinogradare/vinare i okupio dobar dio njih na berbi portugisca ove godine na gospodarstvu Josipa Brajea u Lokošin-dolu kod Mladine. Uz domaćina Josipa mlađeg i njegovu sestru Ivu, svojedobno županijsku Vinsku kraljicu, vidjeli smo Tomislava Haramiju, čelnika PZ Plešivica, pa Roberta Brajea, Franju Gregurića, Željka Gregorića, Zdenka Vučinića, Franceka Stanišića…, nažalost nedostajali su – zašto! – neki plešivički proizvođači znani po redovito dobrom portugiscu, primjerice Damir Režek, Krešo Režek, Zdenko ili Nikola Šember, Velimir odnsno Dominik Jagunić, a i Velimir Korak

Članovi udruge Portugizac Plešivica (Marko Čolić)

U berbi portugisca 2020: županijski pročelnik za poljoprivredu mr. Josip Kraljiković i svojedobno Vinska kraljica Zagrebačke županije Iva Braje (Dražen Kopač)

Blizu grtada-blizu srca_promotivni film TZZZ

Inače, u ovim berbenim danima javnosti je skrenuta pažnja na promidžbeni film kroz koji se Plešivica propagira kao vrlo vrlo sadržajno turističko područje. Turističke zajednice Zagrebačke županije i Grada Zagreba, po prvi put u partnerskoj suradnji u promidžbi Zagreba i okolice kroz jedinstvenu kampanju, odlučile su uz berbu grožđa 2020. izaći s novim propagandnim filmom za atraktivna područja uz Metropolu i u Županiji što Metropolu okružuje. Naslov filma je Blizu grada, blizu srca/Around Zagreb. Film stavlja naglasak na zelenilo, boravak u prirodi, rekreaciju, kao i na bogatu kulturnu i gastronomsku ponudu glavnog grada i zagrebačkog zelenog prstena. Može ga se pogledati na poveznici: Blizu grada, blizu srca. Producentica filma je Martina Miličević čiji je video Zagrebačka vinska priča/ Winetasting Path Home osvojio treće mjesto na svjetskom natjecanju video-uradaka u organizaciji tiražnog američkog vinskog magazina Wine Spectator. Narator u filmu je Rob Reider, peterostruki američki dobitnik nagrade Emmy za svoje emisije, s njim je TZGZ već ostvarila sjajnu suradnju na filmu Zagreb Loves You.

Kad govorimo o gastronomiji, valja napomenuti da na Plešivici postoji nekoliko vrlo jakih punktova za obvezni obilazak.

U visoku ekskluzivu spada novootvoreni restoran Korak u sklopu vinskog posjeda obitelji Velimira Koraka, na glasu je i restoran Karlo koji kao chef vodi Karlo Navoj, inače s dugogodišnjim iskustvom u gastronomiji u Švicarskoj, sjajno u ponudi domaćega prezentiranog na moderan način kotira obitelj Roberta i supruge mu Sande Braje,  s domaćim specijalitetima jako su dobri na obiteljskom gospodarstvu Jagunić te u restoranu Ivančić, popularno zvanome Galica, u intimnom ambijentu gosta dočekuje i obitelj Drage Kurtalja, koja svoju ispostavu kao svojevrsnu plešivičku ambasadu ima u Zagrebu…◾

Odmorište Roberta Brajea u Lokošin-dolu i uz vinograde, idealno za boravak kroz cijeli dan (Marko Čolić)

Sanda Braje jajna je kuharica, izvorne domaće namirnice iz obiteljskog uzgoja pretvara ne samo u iznimno ukusna jela nego i u atraktivne moderne likovne eksponate na tanjuru. Na slici je sa svojim kreacijama od tijesta što ga sama razvlači i nadjeva sirom što ga obitelj Braje sama proizvodi, od mlijeka vlastitih krava, Mladi pak naraštaj u obitelji Roberta i Sande Braje – sin Patrik, otvara novu stranicu u obiteljskoj vinskoj proizvodnji. Okrenuo se prema jantarnom vinu i po trećinu Veltlinca crvenog, Pinota sivog i Traminca macerira gotovo pola godine u gruzijskoj amfori (Brajeovi sad imaju ukupno tri amfore dvije su zapremnine po 600 i 800 litara) a onda vino na dozrijevanje stavlja na najmanje tri godine u rabljeni barrique volumena 300 litara (Marko Čolić)

Narezak i copanjak

Domaci ambijent i fina domaća hrana i kapljica na gospodarstvima Velimira Jagunića i Franje Kolarića te, u intimnijem opsegu, i kod Drage Kurtalja, svojevrsnog plešivičkog ambasadora u Zagrebu. Krešimir Ivančić dočekuje gosta najprije sa svojim glavnim adutom – pjenušcima Griffin

Plesivica, tipičan krajolik

Jaskanski stari dvorac

Spomenik iz prošlosti u Mladini: zgrada u kojoj je nekad bio vinski podrum velikaša baruna Edodyja, a koji je bio u funkciji sve do nedavno… Bilo bi lijepo kad bi ga se kao povijesnu vijednost obnovilo, uredilo, dakako skupa s okolišem (Marko Colić)

Trganje i  promocija istodobno: URBANI ZINFANDEL ESPLANADE! – U isto vrijeme i jematva i promocija! O čemu je riječ?

Kako i dolikuje: svjetski glasovita vinska sorta Crljenak, Tribidrag, Kratošija, odnosno Primitivo i Zinfandel, inače jedan od roditelja hrvatskog vinskog ponosa Plavca malog crnog, dobio je vječni dvostruki spomenik u elitnom zagrebačkom hotelu Esplanade.

Berba Zinfandela na terasi Oleander zagrebačkog hotela Esplanade.  Sudjelovali su  Vlado Krauthaker, Edi Maletić sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta te, ispred hotela Esplanade, glavni direktor Ivica Max Krizmanić i voditeljica marketinga Sanda Sokol

U zelenoj zoni na  terasi Oleander zagrebačkog hotela Esplanade šest je ovakvih stupova uz koje raste Crljenak/Zinfandel. Na dan promocije ekskluzivnog vina Zinfandel Esplanade-Krauthaker 2019 obavljena je berba 2020, u kojoj su sudjelovali vinogradar/vinar Vlado Krauthaker, znanstvenik Edi Maletić sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta te, kao domaćini ispred hotela Esplanade, glavni direktor Ivica Max Krizmanić i voditeljica marketinga Sanda Sokol.

Šefica kuhnje Esplanade Ana Grgić, na slici s Vladom Krauthakerom, i s generalcem Esplanade Ivicom Maxom Krizmanićem, popratila je degustaciju Zinfandela Esplanade/Krauthaker 2019 sjajnim kreacijama na tanjuru nastalim na bazi inspiracije bojama jeseni. Na promociji se očekivao i prof. Ivan Dropuljić, direktor međunarodnog festivala Zagreb Vino.com  i značajni Esplanadin poslovni partner, ali Dropuljića nije bilo. Nazočni novinari računali su da će na Oleanderici od Krizmanića i Dropuljića moći saznati nešto o sudbini festivala ove godine krajem studenoga, to više što bi ovo bilo15. jubilarmno izdanje manifestacije

Šefica kuhnje Esplanade Ana Grgić, s Vladom Krauthakerom, i s generalcem Esplanade Ivicom Maxom Krizmanićem

Najprije je hotel Esplanade svoj ekskluzivni restoran smješten uz famoznu terasu Oleander krstio nazivom Zinfandel’s, zatim je unutar zelene Oleanderice posađen mali vinograd s Zinfandelom, cijepovima što ih je hotelu bio darovao jedan od najpoznatijih i najcjenjenijih hrvatskih vinogradara/vinara Vlado Krauthaker koji inače ima Zinfandel u pokusnom nasadu kod sebe u Kutjevu, loza na terasi Oleander brižljivo je njegovana pod Krauthakerovim nadzorom, pa je 2019. bila prva berba od koje je Krauthaker i proizveo i odnjegvao vino, a ovih dana, upravo na Esplanadinoj Oleanderici, uz trsje, održana je promocija crnjaka (14,5 vol %) od Zinfandela 2019 napunjenog, u ograničenoj seriji za potrebe restorana Zinfandel’s, u oko 200 butelja od 0,75l i pod elegantnom etiketom Zinfandel Hotel Esplanade. Slijedila je berba Zinfandela 2020 u kojoj su kao protagonisti sudjelovali, da ponovim, Vlado Krauthaker osobno, glavni direktor Esplanade Ivica Max  Krizmanić i stručnjak za ampelografiju prof. dr. Edi Maletić sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta koji je s profesoricom Carole Maredith, visokim autoritetom u materiji, a s američkog sveučilišta Davis u Kaliforniji, sudjelovao u otkriću da je Zinfandel porijeklom iz Hrvatske. Prof. Maletić lijepo je reko da ovaj Zinfandel 2019 s Oleanderice u organoleptičkom smislu odlično predstavlja sortu! ◾

________________________________________

PJENUŠAVI BERBENI ERDUTSKI DORUČAK u VINOGRADU SIBER – Nakon dva uspješna bregovita i jednog srijemskog, četvrti pjenušavi doručak u vinogradu stigao je i u Erdut, i to upravo u vrijeme berbe. U organizaciji TZ Osječko-baranjske županije i zagrebačke promocijske kuće Zlatne riječi Marije Vukelić koja je duboko uključena i u realizaciju Salona pjenušavog vina u Zagrebu, ovaj pjenušavi doručak u trsju odvijao se na posjedu vinogradara i vinara Mladena Sibera koji u Erdutu tik uz Dunav brine o vinovoj lozi na značajnoj površini od 10 hektara. Taj doručak bio je inače dio već renomiranog projekta Wine&Bike Tour Erdut koji se održava od 2014. Uz Mladena Sibera, domaćini su bili znani vinogradari/vinari Jasna Antunović, zatim Ivo Brzica i Erdutski vinogradi.

Vina što su ih kao svoje aktualne adute odabrali za ovu prezentaciju vinari Siber, Erdutski podrumi, Jasna Antunović I Ivo Brzica (Julio Frangen)

Susret je počeo nešto poslije devet sati, uživalo se u sjajnim specijalitetima s tradicijski raskošnog slavonskoga stola te uz pjenušce, vrijeme je poslužilo i taj boravak na otvorenome bio je uistinu jedinstven, vjerojatno će se, s obzirom da nam jesen nosi osjetno manju sigurnost u topla sunčana druženja vani, sa sljedećim takvim doručcima nastaviti s proljećem iduće godine. Vrijedilo bi taj Doručak brendirati kao turističku atrakciju svakako prije ljeta 2021.

Službeni program u Erdutu obuhvatio je – s početkom u 13 sati kad su svi nazočni već stvorili u želucima, kako se kaže, dobru podlogu – i posebnu degustaciju erdutske kapljice nazvanu En Primeur vrhunskih erdutskih vina, po dogovoru spomenuti vinari domaćini ponudili su za tu prigodu svaki po vlastitom izboru neko svoje vino kao novitet na tržištu (otud u nazivu En Primeur) ili kao najbolje vino kuće. Pretpremijeru su, tako, imali pjenušci Erdutskih vinograda Rosé i Blanc de noirs od sorte Pinot crni. Mladen Siber iznio je Cabernet Sauvigon 2016 barrique, Ivo Brzica donio je Merlot 2016, Jasna Antunović – Tango with Life red blend Grande Selection, Erdutski vinogradi još i Graševinu The Big Barrel Edition, 2019.

Poslije Doručka gosti, koji su za ulaznicu za doručak trebali odvojiti po 100 kuna, imali su prilike poći na ručak u erdutske restorani znane uvelike po fišu, a poslijepodne moglo se obići vinske podrume lokalnih vinara Sibera, Danubia, Janečića, Jasne Antunović, Brzice, Erdutskih vinograda i Vina Magistra.

Uz domaćine Mladena Sibera i Jasnu Antunović – naši istaknuti novinari i vinski pisci Osječanin Željko Garmaz, koji je nedavno izdao novu knjigu – Vinske priče iz Bosne i Hercegovine (440 stranica!), te Bakhov sin Ivo Kozarčanin iz tiražnog zagrebačkog 24sata. Dolje: Enes Kišević u elementu, kod Sibera

Ove godine cijelo događanje uveličali su književnik i pjesnik Enes Kišević te Damir Urban i njegov prateći sastav 4!

Sudionici manifestacije imali su lijepu priliku uvjeriti se zašto je portal američke medijske kuće CNN.com prije nekoliko godina Erdutsko vinogorje uvrstio među 20 najljepših mjesta Hrvatske.  ◾

Franjo Ipša sa sinom

Desetkovano trsje u vinogradu Čurin Prapotnik

VESELA  LICA u  ISTRI u TRSJU PONAD LIVADA –  Istarski uljari i vinari Klaudio Ipša i njegov sin zadovoljni su berbom grožđa 2020., posebice kvalitetom, ali, istodobno, još i donekle zabrinuti – dok sad, uskoro, i masline ne budu pobrane i prerađene…U NOVOJ UPRAVO MONTIRANOJ ULJARI uz njihov dom u selu Ipši. ◾

TUŽNO NALIČJE  – Na žalost, kod nekih vinogradara berba 2020. pokazala je i jako tužno lice. Razloga za neraspoloženje imaju npr. u Istri sestre Katarina i Ana Peršurić jer tuča im je odnijela dobar dio roda, a pogledajte kakav razlog za tugu i plač ima obitelj Prapotnik (nasljednici famoznog  Stanka Čurina, iz sela Kog na samoj državnoj granici s Međimurjem i Hrvatskom…  ◾

___________________________

VRBNIK i GUŽVA PRED GOLOM – Vrbniče nad morem – zaliven žlahtinom!

Obilje s trsa – obilje u prikolici, a potom i u cisterni

______________________________________________

SLIKE ZA IZLOŽBU – Evo, izdvojeno, nekoliko prizora iz berbe u nas koji, rekao bih, zavrjeđuju naći se zasebno, radovi s određenom dodanom vrijednosti, kao slike za izložbu,. Autori su stari majstor fotografije Marko Čolić, te mlada, polentna nova nada s kamerom u ruci Lucija Šember, kao i  akademska slikarica Iva Bura s Pelješca.

MARKO ČOLIĆ

Igra boja: plavo-žuto-smeđkasta simfonija

Sunce u bobama Graševine: 24-karatno zlato Zlatne doline

Vallis Aurea – impresionizam francuskog tipa

Primošten, babić: jesenska ikebana prirode i čovjeka

LUCIJA ŠEMBER

Šetalište tate Zdenka Šembera

Savršeni geometrijski sklad

Reda mora biti…

Pedanterija! Ubrano grožđe je to zavrijedilo

Okrepa na kraju

IVA BURA

I na kraju – velebni Dingač! Grožđe i opet na visini. Autorica djela je akademska slikarica IVA BURA, kći pelješkog vinogradara/vinara Nika Bure. Prizor: vinogradska strmina Dingača gdje, na Potočinama, svoju parcelu na tome prestižnom lokalitetu ima rođak obitelji Bura – vinogradar/vinar Vedran Kiridžija. Dolje, na obali, Kiridžija posjeduje smještajni objekt. Hommage au Dingač Wine&Tourisme GRAND CRU Resort!                                                                                                                                            _________________________________________________

Poduzetništvo i zdrava hrana

OD DRVOSJEČA i PILARA DO UZGAJIVAČA GOVEDA i MESARA

M Brothers standardi

Nekad su, po obiteljskom nasljeđu, bili drvosječe, a sad su uzgajivači goveda i svinja te mesari. Nakon što je prodana obiteljska pilana, braća Nikola, Hrvoje i Tomislav Maturanec iz sela Sudovčina kod Ludbrega odlučili su se posvetiti radu na zemlji i štaviše – svjesni i zdravstvene i organoleptičke vrijednosti i važnosti prirodnog pristupa za kakvoću finalnog proizvoda – produkciji zdravo uzgojenih namirnica, pa su krenuli u okrupnjavanje zemljišta u svom vlasništvu.

U rodnome kraju nisu glede površina a i eko-uvjeta pronašli zadovoljavajuće rješenje pa su istraživali dalje, da vide gdje bi mogli doći do, po za njih prihvatljivim uvjetima, većih površina terena za start. Ono što su tražili našli su na lokaciji Gornji Poloj, tridesetak kilometara od Karlovca sa skretanjem, sa stare ceste prema Plitvicama, odmah prema Bariloviću, Perjasici i Primišlju. Tamo su, u ekološki nezagađenom prostranstvu na kojemu su se i nekad žitelji bavili stočarstvom, kupili 300 hektara zemljišta od čega su 150 ha odmah ogradili, te su 2015. godine uspostavili farmu The M-Brothers za uzgoj prvenstveno goveda, jer govedina se u trenucima njihovih usmjeravanja prema stočarstvu ponovno počela jače tražiti, ali odlučili su se i za paralelni uzgoj svinje.  Što se tiče vrsta, kod goveda su izabrali anguse, koji slove kao dosta otporniji od drugih pasmina, posebice za držanje stalno na otvorenome, i 2016. uvezli su iz Austrije a potom iz Njemačke i Estonije, prve junice, uglavnom crnog angusa, a kod svinje išli su na popularnu mangulicu i na kombinaciju mangulice i duroka.

Nikola (desno) i Hrvoje Maturanec, The M-Brothers za uzgoj goveda

– Sad imamo ukupno 580 grla goveda, 90 posto crnog i 10 posto crvenog angusa, od toga broja 320 je ženki za rasplod a ostalo su telad i junad – kaže Nikola Maturanec, kao najstariji brat voditelj farme, suport mu pružaju Tomislav kao strojarski tehničar i Hrvoje, zasad još kao student na zagrebačkom Agronomskom fakultetu na odsjeku za preradu mesa. –  Što se tiče svinja, njih jer ukupno 400, a ovamo na Gornje Poloje na otvoreno dovozimo ih iz našeg uzgajališta u Varaždinu tek kad dosegnu težinu od 50 kg.

Životinje su vani, u velikim oborima unutar spomenutih 150 ograđenih hektara terena, i lijepo ih je gledati, na trenutke prizori podsjećaju na  scene iz američkih kaubojskih filmova….

Angusi Maturanecovih na farmi u Gornjem Poloju. Uzgoj je na otvorenome. Ukupna površina zemljišta u vlasništvu je oko 300 ha, od toga polovica je već ograđeno, na način da su neke parcele vrlo prostrane, neke srednje veličine i neke, za zimske uvjete, manje. Po terenu Maturanci su dali izbušiti bunare za potrebe napajanja stoke

– Od početka svibnja do jeseni dok traje vegetacija životinje se hrane uglavnom s onime što im nudi priroda, dopuna su žitarice kupljene u okolnim OPG-ovima, a preko zime grupirane su u manjim ograđenim prostorima, angusi bez krova nad glavom,  i hrane se sijenom i žitaricama skupljenih tijekom rodne sezone i čuvanih u golemom hambaru. Voda za piće riješena je na način da su unutar prostora na kojima borave životinje iskopani  bunari duboki po 160 metara.  Na toj dubini dovoljno je vode, eto u blizini farme, na udaljenosti od nekih po tri kilometra, teku rijeke Mrežnica i Korana – dodaje Nikola Maturanec koji nas je poveo u razgled farme.

Zasad još M-Brothersi tuku po dva junca tjedno, tako da će ove godine tržištu ponuditi  stotinjak goveda. Maturančevi očekuju da bi u 2021. ponuda skočila za još toliko, a poslije, u narednim godinama, da bi mogli ponuditi godišnje i po 300 komada goveda.

Ovih dana uveden je na imanju zimski režim, što znači da je većina goveda već skupljena u manje obore gdje su postavljeni punktovi za hranu. Obilazak angusa: Nikola Maturanec s a svojim psima čuvarima pasmine Veliki pirinejac

U sklopu farme su, dakako, klaonica, mesnica i rashladne komore gdje se svježe meso nakon svakog kolinja ostavlja na cijeđenju tako da se i time izbjegava česta pojava vezana uz mesa u zatvorenim prostorima uzgajanih goveda a kupljena po mesnicama, to je da primjerice sirovi odrezak donesen doma izgleda obećavajuće velik a nakon termičke obrade, nakon što izgubi višak tekućine, bude znatno manji… Tu su, posebno, i komore za dozrijevanje mesa, a u planu je urediti još i dodatne komore za prikladno sušenje mesa za određene delicije. Maturanci zasad glavninom nude obrađene polovice, po dogovoru će ih izrezati i na manje komade, a inače, počeli su i s finalizacijom, konkretno proizvodnjom npr. kobasica, salama, špeka, čvaraka, svinjske masti, ponudu u tom smislu kane malo-pomalo širiti i intenzivirati. Aktualni izbor može se vidjeti na www.the-m-brothers.com.

Hambar sa za stoku pripremljenom hranom za zimu – sijenom i žitaricama kupljenim od lokalnih OPG-ova

U sklopu farme su, logično, i klaonica i mesnica, zrionica goveđeg mesa kao i zrionica za proizvode poput špeka, kobasica,šunki, rashladne komore za gotove vakumirane proizvode spremne za isporuku

Zasad još nemaju svojih mesnica kao prodajnih mjesta u gradovima, ali dobro je to što naručenu robu dostavljaju na kućnu adresu. I, kaže Nikola Maturanec, jako su zadovoljni odzivom naručitelja. Cijene mesu jesu nešto više nego inače po mesnicama, ali – treba uvažiti to da su životinje uzgajane zdravo, prirodno, na otvorenome i s mogućnosti da budu dosta u pokretu, te to da komadi mesa nakon pečenja ne kaliraju na veličini…   ♣

_________________________________

PATKICE OREHOVEC!

U usponu: PG Orehovec iz okolice Ludbrega, specijalizirano za uzgoj peradi posebice pataka, na otvorenome! Nedavno su prvi delikatesni proizvodi Orehovec izašli pred javnost – dimljena pačja prsa, kobasica, te četiri vrste paštete na bazi pačje jetre: klasična s jetrom i mesom patke (smeđa etiketa), pa ona s kombinacijom jetre i mesa dimljenih pačjih prsa (svjetlo-ljubičasta etiketa) , zatim s kombinacijom jetre i mesa te usitnjenih koštica buče (zelena etiketa), i , kao špica,parfait, 100 posto od pačje jetre (crna etiketa)

___________________________

Šesti Dani pršuta u Zadru

ŠAMPION 2020. JE DALMATINSKI PRŠUT SMJELI

            Pršut…mmmmm.. mljac mljac! Što je to pršut? Pojednostavljeno, riječ je o prerađevini od svinjskog buta s vrlo visokom dodanom vrijednosti, proizvodu dobivenom pacanjem, pažljivim stiskanjem do određene mjere, sušenjem na buri odnosno dimljenjem pa sušenjem na vjetru i, potom, dužim dozrijevanjem u ambijentu s primjerenom vlagom. Dok su po šunki poznati kontinentalci, u nas ponajviše Slavonci, pršut je obilježje mediteranskog juga. Ima ga više tipova, kod nas razlikujemo dva bitna, jedan je dalmatinski, koji sadrži i bijeli masni dio i koji se podvrgava i dimljenju, a drugi je istarski, koji, po tradiciji, nema tog bijelog dijela naime u neka gospodarski lošija vremena uzgajivači svinja odstranili su ga kako bi za sebe proizveli mast, k tome običaj je da se taj pršut ne dimi nego se samo izlaže vjetru. Oba tipa, svaki na svoj način – mmmm…mljac mljac!

Hrvatska proizvodi poprilično pršuta, svake godine više, podaci iz Hrvatske gospodarske komore govore o produkciji 4377 tona u 2019. godini, a 2014. pršuta smo imali 3989 tona. U 2019. godini smo izvezli 910 tona pršuta, u vrijednosti od 6.347.338 €. Na tržišta zemalja EU u 2019. godini plasirano je 83 posto vrijednosti. U 2019. godini prvo izvozno tržište za taj proizvod je, s udjelom od 37 posto u ukupnoj vrijednosti izvoza proizvoda od plećke i buta, bila Slovenija, a slijedile su Poljska i Njemačka. Kako je Hrvatska – zasigurno i zahvaljujući turizmu – popriličan potrošač pršuta, u istoj godini uvezla je 3646 tona pršuta, u vrijednosti od 20.211.164 €!

Šampion šestih Dana hrvatskog pršuta u Zadru je pršut marke Smjeli, iz proizvodnog pogona kojime upravlja Splićanin

                              Kad je već pršut roba s visokom dodanom vrijednosti i s obzirom da smo izrazito turistička zemlja za koju bi bilo logično da uz more sunce, prirodne ljepote, smještaj i razonodu maksimalno plasira i svoje poljoprivredne proizvode a posebice delicije poput vlastitog pršuta (naravno tu mislim i na neke druge, poput slavonske šunke naročito od crne slavonske svinje i mangulice, pa kulen, tipične domaće kobasice…), to baš – kad se na policama u odjelima za hranu pogleda uvoz – čini se i nije slučaj. Problem kod pršuta je svakako to što se očito nije vodilo dovoljno brige o tome da se kako treba širi i unaprjeđuje svinjogojstvo i da pršutari kao usredotočeni primarno na butove i eventualno plećke mogu povoljnije doći do njih, kako treba obrađenih, a ne da moraju kupovati i druge dijelove koji im ne trebaju, tako da, barem po pričanju niza hrvatskih pršutara s kojima sam razgovarao na festivalu pršuta u istarskom Tinjanu, mnogi pršuti iz hrvatskih pršutana što se tržištu nude pod blagoslovom Klastera hrvatskog pršuta odnosno udruge pršutara zamišljene da funkcionira na poslovnoj razini, nisu od buta svinje uzgojene u Lijepoj našoj nego od uvezenih butova, u velikoj mjeri npr., opet po tome što sam čuo u razgovoru s pršutarima u Tinjanu, iz Mađarske i Austrije.

Ne kažem da su pršuti hrvatskih pršutara proizvedeni od butova kupljenih vani iz razloga uvoza slabe kakvoće, samo postavljam pitanje Na čemu se baziraju njihove zaštite i Zaštićene oznake zemljopisnog porijekla a pogotovu Zaštićene oznake izvornosti? Proizvod što se nudi pod zaštićenom oznakom zemljopisnog porijekla a pogotovu proizvod pod zaštićenom oznakom izvornosti morao bi biti od sirovine od životinje uzgajane u ekološkim uvjetima i po tradicijskim lokalnim uzancama područja navedenog unutar tih dviju zaštita, naime od njega se očekuje da potrošaču u punoj mjeri prenese poruku kraja u kojemu se rodio. Uostalom, pa radi toga i postoje takve zaštite, upravo da deliciju izdignu iz mase istorodnih i najčešće industrijskim načinom rađenih proizvoda, te da je time stave u tržišnom smislu u povlaštenu, bolju poziciju, u smislu da podnosi višu cijenu koju će imućniji i verzirani kupac rado platiti (a takvih znalaca s dubljim džepom i spremnih platiti skuplje ima!), kao i to da na pojedinom teritoriju stimulira količinski dovoljnu produkciju takvog povjerenja vrijednog proizvoda, k tome te zaštite u bolju tržišnu poziciju – s obzirom da donose image, dobru reklamu k tome danas imaju i popriličnu moć privlačenja gostiju/turista u određeni prostor gdje se rađa nešto posebno, stavljaju i cijeli kraj odakle dolazi po geografskom porijeklu i izvornosti zaštićena delicija – bio to pršut, sir, vino, ulje….

U Hrvatskoj se već godinama održavaju gastro-turističke manifestacije Dani pršuta, za ovu je godinu šesto izdanje piredbe bilo, pod pokroviteljstvom HGK, krajem rujna u Zadru. Hrvatska gospodarska komora podržava Dane pršuta još od osnivanja Klastera hrvatskog pršuta jer smatra da u proizvodnji pršuta, koji zbog svojih vrhunskih senzornih svojstava i specifične tradicionalne tehnologije proizvodnje, ima velik potencijal i to ne samo u turističkoj ponudi već i u izvozu, izjavio je potpredsjednik HGK za poljoprivredu i turizam Dragan Kovačević.

U okviru ukupnog programa bilo je stručno ocjenjivanje pršuta. Šampion 6. Dana pršuta je dalmatinski pršut tvrtke SMJELI, koju u Splitu vodi Vlade Prančić znan kao Smjeli. Nikada do ove godine nije bilo toliko pršuta ujednačene kvalitete, čulo se iz krugova organizatora, i to je rezultiralo time da sada nije bilo srebrnih i brončanih plaketa nego su svi dobili zlatne plakete. Jedan dan manifestacije bio je posvećen struci pa su se tako u hotelu Kolovare održali okrugli stol na temu: Kontrola zaštićenih hrvatskih pršuta i njihov plasman u izazovnom vremenu pandemije te brojne radionice. Jedan cijeli dan pak bila je izložbeno-prodajna prezentaciju pršuta na Trgu Petra Zoranića.

Zbog krize uzrokovane pandemijom u prvih osam mjeseci ove godine u odnosu na isto razdoblje prošle godine bilježimo pad turizma za gotovo 50 posto, a južnije od Zadra i snažniji. Smanjenje turističke potrošnje i blokada HORECA kanala posebno je utjecala na sniženje potražnje i prodaje vina i pršuta koji su perjanica eno-gastronomske ponude i dio identiteta pojedinih turističkih destinacija ovdje na Jadranu, ali i na kontinentu – kazao je potpredsjednik HGK za poljoprivredu i turizam Dragan Kovačević i dodao kako za pršutare, nažalost, ne postoji Nacionalni program pomoći kao za vinare, ali ako situacija potraje, osim horizontalnih mjera za očuvanje radnih mjesta i likvidnost, Država bi trebala razmisliti i o drugim oblicima pomoći ovom sektoru. Smatra kako je upravo ova kriza pokazala da je u turizmu važno imati i stabilnije prodajne kanale. Posebno, mrežu trgovačkih lanaca i to ne samo u Hrvatskoj već i izvozno-prodajne kanale na inozemnim tržištima.

                – To je posebno važno  jer proizvodanja pršuta u RH iz godine u godinu raste, sve je bolje povezivanje primarnih proizvođača svinja s proizvođačima pršuta. I ono što svakako ohrabruje kao podatak je da se u zadnjih nekoliko godina u pogone za proizvodnju pršuta uložilo više od 270 milijuna kuna i da su to automatizirani pogoni s najnovijim tehnološkim dostignućima i inovacijama što je uz tradicionalnu, zaštićenu, i specifičnu tehnologiju proizvodnje ključan preduvjet produktivnosti i konkurentnosti – poručio je Kovačević.

Dodatni poticaj izvozu pršuta svakako je i njegova vrhunska kvaliteta o čemu svjedoči i to da su krčki, drniški i dalmatinski zaštićeni oznakom zemljopisnog podrijetla, a istarski oznakom izvornosti. Prema podacima iz studije Europske komisije objavljene početkom 2020. procjenjuje kako je vrijednost ukupne prodaje proizvoda s geografskim porijeklom u 2017. godini iznosila je 74,7 milijarde eura od čega poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda 27,3 milijarde eura vrijednosti. Prema tome istraživanju zaštićeni proizvodi u najvećoj se mjeri traže u zemlji proizvodnje (58%), a procjenjuje se kako izvoz svih proizvoda sa zaštićenim oznakama čini 15,5 posto ukupnog izvoza sektora proizvodnje hrane i pića. Prema istoj studiji, vrijednost poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda sa zaštićenom oznakom raste za 55 posto u odnosu na proizvode koji nemaju zaštićenu oznaku.

– Hrvatska je još uvijek velika uvoznica pršuta, s manje od 500.000 komada ne podmiruje ni 50 posto vlastitih potreba. Još uvijek bilježimo veliki uvoz, ali vjerujem – poručio je Kovačević – da će se zbog povećanja proizvodnih kapaciteta situacija promijeniti i da ćemo postići samodostatnost. ♣

__________________________________

PAŠKI SIR GLIGORA!!!

_______________________________________

VIJESTI/NEWS

Trilogija Fino & Vino

GRKINJA u ZAGREBU: KAM’ ĆE SUZA NEG’ NA OKO!… Počet ću od drugog dijela trilogije! Grkinja Claudia Papayianni u Zagrebu je sasvim slučajno prije nekoliko dana ušla u bistrò Trilogija Fino & Vino na Kaptolu, i pogodila upravo termin u kojemu se tamo za grupu gostiju održavala jedna od već uobičajenih degustacija većeg broja da tako kažem nesvakidašnjih vina, tj. onih koja se rjeđe vide u našim prodavaonicama i onih koja s obzirom na njihovu cijenu mnogi, ali ne i samo u nas, sebi ne mogu priuštiti.

Claudia i Alexandra Papayianni – prve su slijeva. Na kraju stola sjedi Marko Dušević

Na kušanju su u prvome krugu bila vina samo iz podruma, a u drugome krugu i vina iz butelja koje je Marko Dušević držao ispod mora

Riječ po riječ s voditeljem lokala Krešom, koji obavlja i ulogu sommeliera, i ubrzo se otkrilo da je gospođa već duže vrijeme privremeno nastanjena u Metropoli i da je i poslom vezana uz Zagreb te da je na području Chalkidikija vlasnica uglednog vinskog podruma! Društvance kušača pozvalo je Claudiju Papayianni da se pridruži degustaciji, a onda se saznalo i to da je gdja Claudia supruga veleposlanika Danske u Hrvatskoj te da je to razlog njena boravka u glavnome gradu Lijepe naše, a i to da je djevojka u njenoj pratnji njena kćerka Alexandra i da je u Zagrebu na studiju medicine! Za idući dan u bistròu Fino & Vino planirano je novo kušanje, ovaj put hrvatskih i u popriličnome broju talijanskih vina uglavnom iz Pijemonta a koja u buteljama u podmorju kod Paga po desetak mjeseci u kavezima na dubini te na prirodnom pritisku od oko 3,7 bara drži Zadranin Marko Dušević, vlasnik kuće Adriatic Shell, isprva usmjeren na uzgoj školjaka i plodova mora na Pagu a u neko novije vrijeme orijentiran i na istraživanje promjena na vinu čuvanome u boci u moru ali i na promatranje u kojoj se mjeri na boci lijepi morska flora čineći butelju i lijepim ukrasnim predmetom, pa su dame bile ponovno pozvane da se pridruže.

Claudia Papayianni i kćerka Alexandra

Na kušanju su ukupno bili: pjenušac Classic brut 2006 – Tomac; Sauvignon 2014 Goriška brda – Šibav; mješavina bijelih sorata Superslav 2018 macerirano nefiltrirano Kutjevo – Sontacchi; Venje bijelo 2008 kasna berba barrique Kutjevo – Enjingi; Nevina sv. Ante malvazija 2017 – Saint’s Hills; Santa Elena bijelo 2017 malvazija ZOI Hrvatska Istra – Ipša, pa Alexandra Malagousia 2019 malvazija PGI Chalkidiki – Claudia Papayianni; Bolgheri rosso Le Serre Nuove dell’Ornellaia 2007 – Ornellaia; Amarone della Valpollicella classico 1981 – MASI, te, iz mora, u režiji Marka Duševića: Zinfandel 2018 Pelješac – Benmosché; Barbera 2016 Pijemont – Silvano Bolmida; Barbera 2017 Pijemont – Edoardo Sobrino i Nebbiolo 2017 Pijemont – Edoardo Sobrino

Claudia Papayianni popunila je ovo drugo kušanje i nekim svojim vinima – pjenušcem, te  mirnom Malvazijom Alexandra nazvanom tako po kćerki. Specijalno za gošće iz Grčke, Trilogija Fino & Vino priredila je na tanjuru domaću puricu z mlincima! Ovo je bio prvi susret Claudije Papayianni s domaćom zagorskom puricom, jelo ju je oduševilo, ali i vina njegovanima neko vrijeme ispod mora, našla ih je vrlo zanimljivima, moguće je da će se kod Marka na Pagu uskoro naći i poneka Claudijina butelja.

I sad, napokon, prvi dio trilogije – za vrijeme ovoga kušanja na vidjelo je izašao još jedan detalj o tome kako bog vina Dioniz utječe na sudbine: današnji suprug Claudije Papayianni veleposlanik Danac svojedobno je kao visoki diplomat u Grčkoj sudjelovao na nekoj važnoj konferenciji na kojoj je odlučio kolege počastiti vinom što ga je za boravka u toj zemlji određeno vrijeme prije navedene konferencije imao prilike kušati i jako mu se dopalo, i eto bilo je to vino upravo iz podruma Papayianni – u kojoj, inače, žene vode glavnu riječ, žena je naime enologinja podruma a žena je i derektorica prodaje! – tako da je na prezentaciju pozvana i Claudia Papayianni. Ona u to vrijeme inače nije imala tješnje veze s diplomacijom kao profesijom, a onda je, ubrzo nakon što su se diplomat i vinarka upoznali i vjenčali – naglo počela imati veze s diplomacijom…

Treći dio trilogije? Danac nakon mandata ambasadora u Hrvatskoj dobio je premještaj u Ganu, i bračni par uskoro će tamo na četiri godine, međutim kćerka ostaje u Zagrebu dok ne završi studij a možda i specijalizaciju – želi biti kirurg, a mama k’o mama svako toliko će je posjećivati…

Podrum Claudije Papayianni iz vana te, dolje, barricaija

Claudia Papayianni sa svojom enologinjom i, desno, vino malvazija Alexandra Malagousia posvećeno njenoj kćerki Alexandri

Posjed Papayianni obuhvaća oko 20 hektara vinograda smještenih u planinskom lancu na lokaciji Arnea uz šumu Taxiarchis i na visini od 250 do 650 metara. Od tamo je rodom Claudijin tata, dok joj je mama Njemica. Claudija je inače rođena u Solunu, oko 70 km udaljenom od Arnee. Na imanju se uzgaja devet sorata, to su od domaćih Assyrtiko i Malagousia (bijele) te Xinomavro (crna) a od međunarodnih Sauvignon blanc, Chardonnay, Viognier (bijelo), Merlot, Syrah, Cabernet sauvignon.

Područje Arnea ima kontinentalnu klimu s hladnim i teškm zimama s dosta oborina i s dugotrajnim sušnim ljetom međutim s vrlo svježim noćima, što pogoduje dobrom dozrijevanju grožđa. Područje je to prikladnije za bijelo nego, iako je riječ o debelome jugu, za crno vino.

U 2006 sagrađena je moderna vinarija s 3300 četvornih metara površine i kapaciteta 400.000 boca. Uz prostor za prihvat grožđa i prostor za vinifikaciju i manji zasebni podrum pod zemljom za vinifikacije za proizvodnju superpremium vina, ima, dakako, prostranu dvoranu za dozrijevanje vina opremljenu drvenm bačvama Allier & Nevers i s nešto bačava od američkog hrasta, zatim suvremenu punionicu, laboratorij i oveću degustacijsku dvoranu te naravno i prodavaonicu vina ali i drugih tipičnih lokalnih proizvoda. ♣

fino & vino… NOVE VELIKE ZVJERKE – Novo kušanje vinoljubaca u zagrebačkom bistròu Trilogija fino & vino, koji pomalo postaje kultno mjesto susreta uz svjetske vinske zvjerke: na degustaciji su sada bili Chablis 2004 Vieilles vignes (12,5vol %) Daniel-Etienne Defaix – Domaine du Vieux Château, Sauvignon blanc 2016 Opoka cru Jordano (14 vol %) – Marjan Simčič, Goriška brda; Noir 2018 Eko modri pinot (13,5 vol %) – Burja, Vipava; Sotanum MMX les Vins de Vienne syrah 13,5 vol%) – Cuilleron – Villard – Gaillard, Rhône igp; Châteauneuf-du-Pape 2013 (15 vol %) – Clos du Pape, Châteauneuf-du-Pape aoc… And the winner(s) is/are… Chateauneuf-du-Pape 2013 Clos du Pape and Sauvignon 2016 Jordano Marjan Simčič…  Veliko finale – Panama Rum 2013 5+1 što znači da je pet godina odležavalo u Panami a onda još godinu dana u Europi…♣

Pamtljivi ulazak u punoljetnost

LUCIJA, ROBERTO CAVALLI i ZLATAN PLAVAC GRAND CRU –  Lucija je upravo navršila 18., a s ulaskom u punoljetnost, kao učenica zagrebačke Hotelijersko-ugostiteljske škole s usmjerenjem prema ugostiteljstvu (plod ne pada daleko od stabla – njen tata Krešimir je sommelier i ugostitelj!) dobila je, simbolično, na dar od ponosnog dedeka (koji već desetljećima vršlja po vinskom svijetu) unikatni otvarač za butelje nastao u studiju svjetski glasovitog modnog maga i vlasnika vinskog posjeda u području Chianti Classico u Toskani Roberta Cavallija. Vještina baratanja tim skupocjenim alatom za otvaranje vinskih boca morala je biti pokazana na licu mjesta, naravno, na adekvatno ekskluzivnom hrvatskom proizvodu, zdravica u zagrebačkom bistròu Fino & Vino za dvadesetak uzvanika je uslijedila s izvanrednim hvarskim crnjakom Zlatan Plavac grand cru 2010 iz dvostrukog magnuma…

Lucy in the sky with the diamonds!… ♣

______________________

YESSS! CHEESE FROM PAG!

Mljac, mljac, mljac…  Jesti svježe sezonsko, domaće!

TORTICE OD PATLIDŽANA  – Ukusno, krepko, brzo gotovo, cjenovno dostupno: patlidžan, svježi krem sir ABC od Belja, nekoliko tanjih kriški finog domaćeg sušenog špeka, maslinovo ulje. Patlidžanu maknuti koru, narezati ga na ploške pa ploške staviti u zdjelu, posuti ih s malo soli i rukom izmiješati da sve budu podjednako zasoljene. Pustiti desetak do 15 minuta da odstoji u zdjeli. Na štednjaku jače zagrijati narebranu teflon-tavu. Iz zdjele izbaciti vodu koju je pustio nasoljeni patlidžan, ploške staviti na čistu suhu kuhinjsku krpu i prekriti ih drugom suhom krpom te s vrha dlanovima stisnuti, da ostatak vode s ploški prijeđe u krpu, Vruću tavu premazati kožicom od špeka da sva zasja, pa na njeno vruće kožicom špeka zamašćeno dno složiti posušene ploške patlidžana i dobro ih ispeći s obje strane. Pečene ploške patlidžana premjestiti na tanjur i politi s malo maslinova ulja, da ga patlidžan upije. Na jednu krišku razmazati po vrhu malo krem-sira i povrh složiti po kriškicu špeka, pa na to staviti novu krišku patlidžana i na nju novi sloj krem-sira i po krišku špeka, te tako formirati tortice, dovoljno je da budu sa po četiri kriške patlidžana s time što na najgornju plošku nije potrebno stavljati namaz, može je se malo politi uljem i za ukras posuti ribanim tvrdim zrelim sirom. Kao prilog poslužiti blago tostirani kruh, vrlo ukusan zna biti Mlinarova peka…  ♣

Drevna petkovna kultura/Friday’s long tradition

SJAJNO DRUŠTVO: JADRANSKA PLAVA RIBA & RASNI CRNJAK – Excellent company: genuine cro-adriatic home fried blue fish & racy red, odnosno svježa jadranska doma pržena plava riba, potom paški sir i rasni crnjak. Moje sadašnje sjećanje: bila mi je čast nalaziti se u društvu Ivana Gligore, osnivača i vlasnika paške sirane Gligora, te nekolicine svjetskih vinskih zvijezda, pijemontskih velikana Giovannija Conterna s posjeda Azienda Giacomo Conterno, zatim Domenica Clerica (Giovanni Conterno i Domenico Clerico nažalost pokojni su), te Elija Grassa. Svi vrlo jednostavni, srdačne osobe, od njih sam mnogo naučio o siru i vinu, posebice o Barolu.

Lokarda (lat. Scomber Japonicus), na slici, morska je riba iz porodice skušovki. U Hrvatskoj je još nazivaju plavica. Lokarda ima, kaže stručan opis, vretenasto tijelo, usko pri vrhu glave, a koje se širi prema sredini tijela te se ponovno sužava prema repnoj peraji. Repna peraja je izbačena pri vrhu i dnu a po sredini je duboko urezana. Leđa ribe su zelenkasto-smeđe boje i ispresjecana okomitim tamnim crtama. Lokardu je nekome teško razlikovati od njoj najsrodnije skuše. Karakteristike po kojima se razlikuju su sivkaste pjege na trbušnom i bočnom dijelu lokarde, dok je kod skuše taj dio tijela boje sedefa. Lokarda ima znatno veće oko od skuše.

Jadranu lokarde dosegnu do 45 cm dužine i 1,10 kg težine dok drugdje mogu narasti i do tri kilograma. U Jadranu lokarde je mnogo, a ona se najradije zadržava na brakovima otvorenog mora uz koje i zimuje. Na proljeće se približava obali i kanalima. Način života i ishrana: lokarde žive na dubinama do 300 metara, tijekom dana borave bliže dnu, a u sumrak migriraju prema površini. Lokarda je grabežljivac koji se hrani raznim morskim životinjicama, srdelamainćunimaračićima i ostalom sitnom ribom. Lokarda je uz skušu jedina jadranska skušovka koja se hrani i planktonima. Razmnožavanje: lokarde se mrijeste koncem ljeta i početkom jeseni. Gospodarska vrijednost: lokarda nije toliko ukusna i cijenjena kao skuša, a veća potražnja vlada jedino za većim primjercima. Rasprostranjenost: lokarde obitavaju uz sve obale. Raširene su i diljem AtlantikaIndijskog i Tihog oceana. U Atlantiku žive sjeverno do Nove Škotske te do zaljeva sv. Lovre na zapadu, te kod Britanskog otočja.♣

Hitro gotova slastica

ČOKO-BOMBA – Prirediti, za desert kad bude gotov, šest manjih šalica za crnu kavu, zapremnine od oko 1 dl ili 1,1 dl, te jednu malkice veću šalicu od oko 1,5 dl za jezrgu oraha i eventualno bademe (jezgre) koje treba usitniti, oko 15 dag keksa Petit Beurre iz Kraševe proizvodnje, zatim 20 dag tamne čokolade za kuhanje s udjelom kakaoa od 70 do 75 posto i 10 dag tamne čokolade za kuhanje Dorina, mlijeko s 3,8 ili najmanje 2,8 masnoće, malo maslaca. Kekse samljeti i odložiti u posebnu zdjelu, jezgre oraha i eventualno bademe napunjene u spomenutu veću kavenu šalicu usitniti također mljevenjem i staviti u zdjelu s keksima, dobro promiješati. Čokoladu usitniti trganjem na komadiće i držati posebno. U prikladnoj posebnoj zdjelici zakipiti oko 4 dl mlijeka, pa kad se ono smlači polagano ga ulijevati u zdjelu s izmiješanim usitnjenim keksima i orasima/bademima, te napraviti gustu smjesu. Njome napuniti onih pripremljenih šest manjih šalica za kavu do polovice, odnosno tri četvrtine, pa pustiti da se smjesa posve ohladi i jače zgusne, stvrdne. U posudu s oko 2 dl mlijeka dodati jušnu žlicu maslaca te zdjelu staviti na laganu vatru i pomalo u mlijeko dodavati komadiće čokolade koju treba, uz stalno miješanje da se ne prihvaća za dno, rastopiti. U pripremi imati još malo kuhanog mlijeka, naime valja paziti da čokoladna smjesa ne bude suviše gusta, znači moguće je da će trebati u zdjelu i doliti malo mlijeka. Sa čokoladnom smjesom dopuniti male kavene šalice do vrha i pustiti da se čokolada ohladi, dobro je prije konzumacije kolač ostaviti da počine preko noći. Po želji se može ukrasiti posipanjem po vrhu mljevenim orahom ili mješavinom mljevenih oraha i badema. Kao pratnju čoko-bombi mogu se ponuditi  svježe borovnice ili kupine… ♣

Za zabrinuti se

400.000 TONA BAČENE HRANE!

Doista, za zabrinuti se: u Hrvatskoj godišnje u otpadu završi 400.000 TONA hrane! Mali ekran kaže da svaki Hrvat u godini dana baci u smeće po oko 97 kilograma hrane! GROZNO.

Najviše hrane, rečeno je na radiju, baci se u kućanstvima, a najviše bacaju imućnije obitelji odnosno pojedinci. te MLADI LJUDI! ♣

____________________________________________

…..pijte razborito – odgovorno – trijezno • drink wisely – responsibly – soberly….. 

POTROŠAČKI – BUYING GUIDE – PUTOKAZ

Vodič za pametnu kupnju – 09. 2020 – hints to the smart purchase

LEGENDA

–  Veliki grozd, Šampion/Big Grape, Champion99 – 100 (ili or: 19,9 – 20 / 4,9 – 5,0) bodova/pts = Sjajno! Upečatljivo!  Jedinstveno! Višeslojno, precizno i visokokarakterno, živo, zrelo, puno i snažno, skladno i elegantno, s dugačkim završetkom / Brilliant! Impressive! Unique! Multilayered, precise and with high character, very alive, mature, full(bodied), harmonious and elegant, with a long finish,

Velika zlatna odnosno platinasta medalja/Great gold medal = Platinum medal 95 – 98 (19,5 – 19,8 / 4,5 – 4,8) = Odlično, visoko karakterno, živo, zrelo, elegantno, klasično veliko vino / Excellent,  with much character, very alive, mature, fullbodied, classic elegant great wine, long finish.

Zlatna medalja/Gold medal90 – 94 (18,6 – 19,4 / 4,0 – 4,4) bodova = Izvrsno, kompleksno, uzbudljivo, živo, zrelo, profinjeno vino, s vrlo izraženima osobnošću i stilom / Outstanding, complex, exciting, alive and mature, very refined, with high style and quite a big personality.

Srebrna medalja/Silver medal85 – 89 (17,5  – 18,5 / 3,0 – 3,9) = Osobito dobro i tipično, složeno, moguće i s izgledima da se i još razvije, za ipak nešto zahtjevniji ukus / very good and typical, complex, with chances to develop even more, still for somewhat exigent consumer

80 – 84 (15,5 – 17,4 / 2,1 – 2,9) = Korektno, može biti sortno prepoznatljivo i stilom definirano, bez neke uzbudljivosti / Correct, may be varietal recognizable and in a certain determinated style, but not exciting.

71 – 79 (11,0 – 15,4 / 1,1 – 2,0) = Obično,  prosječno, jednostavno, bez vrlina i nekih značajnijih, prejakih mana.. Moguće ponešto grubo, i/ili načeto umorom pa i na silaznoj putanji, eventualno još prihvatljivo za ležernu uporabu / Average, ordinary, with no virtues and no significant to strong flaws, eventually still acceptable for everyday use

Ispod/under 71 ( 11,0 / 1,0) = Nisko-prosječno, najbolje izbjegavati / low average, best to avoid

⇑  – trošiti •  ⇗ – trošiti ili još čuvati •  ⇒ – čuvati • – trošiti svakako uz hranu

HRVATSKA  CROATIA

Bregoviti sjeverozapad / Hilly northwest

(mpc/pp: ML) VELTLINAC CRVENI 2019 – Robert BRAJEPORIJEKLO/ORIGIN: Plešivica ■ VINOGRAD/VINEYARD: Mladina-Lokošin Dol • kosina/slope • sorta/variety: Veltlinac crveni • pristup u trsju/approach in the vineyard: klasičan/classic • berba/harvest: redovna/normal ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bourgogne • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork  – doimlje se vrlo kvalitetnime ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO Plešivica • suho/dry • 12,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno/OK • čitljivo/legible: dobro/good ■ VINO je/WINE is: donekle složeno, s nervom, čisto i uredno, lijepo se pije uz jednostavnija svakodnevna jela. Žućkasto-zelenkaste boje, sa svježim trajnim voćnim mirisom prema kiselkastoj zelenoj jabuci i citrusima, kao da se tuda provlači i nit mineralnoga. U ustima živo, zaobljeno, slankasto, s vrlo dobrom kiselosti, dosta puno, dobrog do vrlo dobrog tijela, vrlo solidne trajnosti ■ SERVICE:  ⇑ • (preporuka za jelo/dish recommendation: svježi sir s vrhnjem, domaći naresci, školjke, glavonošci, kuhana riba, fiš-paprikaš, perad svjetlijeg mesa) • 12  ̊C • čaša/glass: srednja/medium one – tip/type: bordeaux

Pjenušci/Sparkling

  (mpc/pp: XL) BARUN Le ROSÉ pinot noir brut – BARUNDIĆPORIJEKLO/ORIGIN: Plešivica, Krašić ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina • nadmorska visina/altitude: cca 200 m • tlo/soil: vapnenasto/limestone • sorta/variety: Pinot crni (noir) • pristup u trsju/approach in the vineyard: klasičan/classic ■ PODRUM/CELLAR, vinifikacija/vinification: fermentacija/fermentation: u inoksu/stainless steel ■ PJENUŠCI, metoda/SPARKLINGS, method: klasična/classical (champenoise) • u boci na kvascu/in the bottle on the lees: 18-20 mjeseci/months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: champagne • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO  Plešivica – vrhunsko • brut • 12,0 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno/OK – pedantly • čitljivo/legible: dobro/good ■ VINO je/WINE is: živahno i svježe, lijepo se pije. Privlačne svijetle ružičaste boje, perla s brojnim sitnim mjehurićima koji dosta dugo traju. Dobro izraženim, ne suviše kompliciranim ali dosta trajnim mirisom upućuje na crveno jagodičasto voće i note kruha. U ustima slankasto, s finom kiselosti, ugodno peckajuć, dobra do vrlo dobra tijela, solidno trajnog završetka ■ SERVICE:  ⇑ • 10 ̊C • čaša/glass: srednja/medium one – velika/large one  –  tip/type: bordeaux

ITALIA  ITALY

  (mpc/pp: XXXL = 68 €) SAN LEONARDO 2015 – TENUTA SAN LEONARDOPORIJEKLO/ORIGIN: Trentino – Dolomiti ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: Cabernet sauvignon  (60 %), Carmenère (30 %), Cabernet franc & Merlot • loze stare/vines old • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski/nature friendly ■ PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova/selection of grapes • vinifikacija/vinification: maceracija & spontano vrenje, na vlastitom kvascu u manjim posudama od cementa, uz remontaže i délestage/skin contact & spontaneous fermentation in small concrete cascs, with pumpovers and délestage – cca 18 dana/days  • dozrijevanje/maturation: bačvice – jednom, dvaput i triput rabljene – francuska hrastovina/small casc (barrique 225 lit) – once, twice and three times used  – french oak – 24 mjeseci/months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,375 lit – 0,75 lit – 1,5 lit – dvostruki/double magnum 3 lit – Imperiale 6 lit – Salamanazar 9 lit – Baltazar 12 lit – Melchior 18 lit • ukupno proizvedeno butelja/bottles produced in total: 71.182 = 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Vigneti delle Dolomiti IGT Z • suho/dry • 13,0 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno – elegantno – estetski i marketinški jako dobro/OK – pedantly – elegant – from the points of esthetics and marketing very good • čitljivo/legible: dobro/good ■ VINO je/WINE is: upečatljivo, s karakterom, višeslojno, toplo, skladno i aristokratski elegantno. Perjanica kuće San Leonardo. Klasična bordoška mješavina sorata, sposobna za osobito dugo odležavanje (pokazalo se na degustacijama u podrumu: 30 i više godina!). Tamne gotovo neprobojne rubinske boje, već na pogled na stijenku čaše na kojoj ostavlja debeli film što se pretvara u lijeno cijedeće suze, djeluje kao gusto. Diskretnog punog i trajnog mirisa koji upućuje na profinjenu varijantu bordoškog stila. Bouquet nudi splet zrelog tamnog bobičastog i jagodičastog voća prošaranog nitima mineralnoga te nježnim fenolnim notama i fino iskazanim začinima. U ustima slankasto, s odličnom, zrelom kiselosti, vrlo živo, puno, sjajno zaobljeno, sa zamjetnim ali zrelim i posve pripitomljenim taninom. Tijelo snažno, završetak dugačak. Za piti uz hranu ali i, zasebno, u meditativnim trenucima. ■ SERVICE: ⇗  ⇒ • 18  ̊C • čaša/glass: velika/large one  –  tip/type: bordeaux

 (mpc/pp: XXXL = 64 €) CARMENÈRE di San Leonardo 2015TENUTA SAN LEONARDOPORIJEKLO/ORIGIN: Trentino ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: Carmenère • loze stare/vines old • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski (organski)/nature friendly (organic) ■ PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova/selection of grapes • vinifikacija/vinification: maceracija & spontano vrenje na vlastitom kvascu u manjim posudama od cementa uz remontažu i délestage/skin contact & spontaneous fermentation in small concrete cascs with pumpovers and délestage – cca 18 dana/days • dozrijevanje/maturation: bačvice jednom, dvaput i triput rabljene – francuska hrastovina/small cascs (barrique 225 lit) once, twice and three times used – french oak – 24 mjeseci/months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux – teška/heavy • 0,75 lit  – 1,5 lit • ukupno proizvedeno boca/bottles produced in total: 6250 à 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Vigneti delle Dolomiti IGT • suho/dry • 13,0 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: pedantno – estetski i marketinški jako dobro/pedantly – from the points of esthetics and marketing very good • čitljivo/legible: dobro/good ■ VINO je/WINE is: vrlo ozbiljno,  kompleksno, elegantno, mekano, puno, gusto, svježe i podatno, može vrlo dugo trajati u odličnoj kondiciji. Tamne je duboke rubinske boje, lijepo iskazano na nosu i u ustima. Složeni bouquet nudi mješavinu voćnosti (bobičasto i jagodičasto voće) i slatkih začina te spojeva stvorenih kroz boravak vina u hrastovoj bačvici ali i, poslije, u tijeku odležavanja vina u butelji. Okusom rafinirano, lijepo zaobljeno, mekog tanina, donekle i kremasto, te fino slankasto i s odličnom kiselošću, to pridonosi živahnosti. Tijelom vrlo dobro, a i s dugačkim je finišom. Za piti uz jelo, ali i u trenucima meditacije, s time što će s vremenom postajati još boljime  upravo i kao vino meditacije ■ SERVICE: ⇗  ⇒ • (preporuka za jelo/dish recommendation: crveno meso/red meat dishes, poultry – duck, goose/perad poput patke, guske, pečenja, dugo pirjana tamna mesa divljači, zreli tvrdi sirevi/roasts, braised or stewed meats, game and mature cheeses) • 18 ̊C • čaša/glass: velika/large one  –  tip/type: bordeaux

_____________________________

Tenuta San Leonardo ukratko/Tenuta San Leonardo at a glance

Vinogradi na posjedu/Estate’s Vineyards: cca 25 – 30 ha • od/from 2015 organski uzgoj/organicVlasnik/Owner: Marchesi Guerrieri GonzagaEno-savjetnk/consultant winemaker: Carlo Ferrini  • Ukupna proizvodnja vina/Total wine production: cca 300.000 butelja/bottles • Glavna vina kuće/most important wines: San Leonardo (65.000) & Villa Gresti (15.000 boca/bottles) • Tipičan sastav vina San Leonardo kao perjanice kuće/ Typical blend for flagship San Leonardo wine: Cabernet sauvignon 60 %  + Carmenère, Cabernet franc, Merlot

Vina Tenuta Sn Leonardo. Prilozi o bijelima – sauvignonu Vette i Rieslingu objavljeni su u Potrošačkom putokazu u izdanju Kronike za mjesec kolovoz 2020.

Prije više od 1000 godina bio je to samostan, a unatrag tri stoljeća rezidencija je obitelji markiza Guerrieri Gonzaga. Danas je posjed San Leonardo golemi vrt s vinogradima i s puno cvijeća, posebice ruža. Smješten je u dolini rijeke Adige, u podnožju impozantnih trentinskih brda Baldo i Lessinskih brda koji ga dobro štite od sjevernih hladnih vjetrova i snijega. Istodobno, s juga klimu oplemenjuju utjecaji s jezera Garda. Teren je odlično dreniran. Dobar dio nalazi se na pijesku i kamenčićima što ih je s vremenom nanijela rijeka Adige. Proljetna klima idealna je za razvoj vegetacije a za vrijeme ljeta dani su vrući međutim noći su svježe, s bitno nižom temperaturom od one dnevne, što ide na ruku polaganom sazrijevanju i održavanju kiselina u grožđu. Kroz cijelu godinu a i sasvim dovoljnoi kroz ljeto područjem stalno pirka vjetrić koji stiže s jezera Garda i koji suši moguću vlagu na površini i tako sprječava razvoj bolesti.  Pristup proizvodnji vina posve je u skladu s prirodom.

Ukupna površina imanja je oko 300 hektara, s time da se spomenutih između 25 i 30 hektara pod vinovom lozom nalaze na nadmorskoj visini od oko 150 metara. Od 2015. Tenuta di San Leonardo okrenula se biološkom uzgoju I 2018. Je od nadležnog tijela dobila I certifikat o tome. Od 2018 je posjed certificiran I kao Prijatelj bioraznolikosti i nosi i oznaku BWA Friends of Biodiversity.

_____________________________________

 (mpc/pp: XXL) VILLA GRESTI di SAN LEONARDO 2015 – TENUTA di SAN LEONARDOPORIJEKLO/ORIGIN: Trentino, Dolomiti ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: Merlot 90% & Carmenere • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski (organski)/nature friendly (organic) ■ PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova/selection of grapes • vinifikacija/vinification: maceracija i spontano vrenje na vlastitom kvascu u manjim posudama od cementa, uz remontažu i délestage/skin contact & spontaneous fermentation on it’s own yeasts in small concrete cascs – cca 15 -18 dana/days – with pumpovers and délestage • dozrijevanje/maturation: bačvice jednom rabljene – francuska hrastovina – 12 mjeseci/small cascs (barrique 225 lit) once used – french oak – 12 months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit (17.123) & 1,5 lit (600) ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL:  Vigneti delle Dolomiti IGT • suho/dry • 13,0 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno/OK – pedantly • čitljivo/legible: dobro/good ■ VINO je/WINE is kompleksno, skladno, mekano. Tamne rubinske boje s nijansom granatne, na nosu djeluje kao puno, mineralno, usmjerava i prema tamnom voću i slatkim začinima, zamjetne su i niti palenja, dobro uklopljene. U ustima dobre gustoće, slankasto, pokazuje lijepu kiselost, začinski segment iz bouqueta nastavlja se. Završetak je prilično trajan, u znaku fine gorkastosti ■ SERVICE: ⇗ • 18 ̊C • čaša/glass: velika/large one  –  tip/type: bordeaux

(mpc/pp: L) TERRE di SAN LEONARDO 2016 – TENUTA di SAN LEONARDOPORIJEKLO/ORIGIN: Trentino ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: Cabernet sauvgnon 50 %, Merlot 40 %, Carmenere 10 % • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski/nature friendly ■ PODRUM/CELLAR, vinifikacija/vinification: maceracija i spontano vrenje, na vlastitom kvascu/skin contact & spontaneous fermentation – u manjim posudama od cementa/in small concrete cascs – cca 15 -18 dana/days – with pumpovers and délestage • dozrijevanje/maturation: posude od cementa/concrete vats – 80 % & barrique 225 lit – 20 % ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux  • 0,75 lit – 1,5 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: suho/dry • 13,0 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno/OK • čitljivo/legible: dobro/good ■ VINO je/WINE is: skladno, svježe, ne naročito komplicirano, ugodno za popiti. Lijepe pune rubinske boje s nijansom granatne, s diskretnim ali postojanim mirisom prema tamnom bobičastom i jagodičastom voću, bouquet je stidljivo prošaran biljnim notama i začinima. U ustima vino se pokazuje mekanime, tanin odaje nazočnost ali je fino pripitomljen. Okus pun, s nešto izraženijom kiselosti, tijelo dobro do vrlo dobro finiš slankast, blago i gorkast ■ SERVICE:  ⇑ • 16  ̊C • čaša/glass: srednja/medium one –  tip/type: bordeaux

SVIJET u ČAŠI Kronika – 08.2020 – Chronicle WORLD IN a GLASS

KROZ /THROUGH

ŽELJKO SUHADOLNIK

 

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

_________s vama već – 28 godina/years – with you___________

Vinorodna Toscana, Castello di Brolio

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

Državni inspektorat Republike Hrvatske: ZATRESLO SE BRDO, RODI(L)O se MIŠ (NIŠ!) ⦁ Razmišljanja uz Covid19: KAKO PRODAVATI BOLJE ⦁ Pét-nat kao pun pogodak: TOMAC MÉTHODE ANCESTRALE ⦁ Corona u gospodarskom smislu: 600 MILIJUNA € za UGOSTITELJSTVO VJERNO MADE in ITALY ⦁ Ono što može naširoko isticati Hrvatsku: DINGAČ KAO ZAŠTIĆENA GRAND CRU RAZINA KAKVOĆE i OSOBNOSTI ⦁ Ja Trgovac:  CERTIFIKAT ILI ZAŠTIĆENA OZNAKA PRODAJU PROIZVOD! ⦁ Quo vadis, svijete?:  SJEME POBUNE – LES SEMENCES de REVOLTE – SEEDS OF PROFIT  ⦁ VIJESTI/NEWS Nakon VinMarKona: OSNIVA SE ETIČKO POVJERENSTVO ZA MARKETING PRI HGK ⦁ U znaku pandemije – NOVE PROCJENE EU-KOMISIJE o BDP-u PESIMISTIČNIJE OD PRETHODNIH ⦁ Klopotec i trganje: ZA BERBU i PROTIV BERBE…⦁ Vino i turizam (2020. i dalje): SOMMELIERI u PROMIDŽBI BAKHOVIH REGIJA SVIJETA ⦁ Ocjenjivanja vina: EMOZIONI DAL MONDO: MERLOT e CABERNET INSIEME 2020 ⦁ Zbor gurmani, dijeli se kultura: TIŠINA MISLI  ⦁

 POTROŠAČKI PUTOKAZ – 08.2020 – BUYING GUIDE

_____________________________________________

Državni inspektorat Republike Hrvatske

ZATRESLO SE BRDO, RODI(L)O SE MIŠ (NIŠ!)

Objavljeno ovih dana na Internetu na stranicama Državnog inspektorata Republike Hrvatske:

U razdoblju od 20. siječnja do 16. ožujka 2020. godine poljoprivredna inspekcija Državnog inspektorata Republike Hrvatske obavila je ukupno 275 inspekcijskih nadzora vezano uz označavanje vina i jakih alkoholnih pića stavljenih na tržište. Poljoprivredna inspekcija Državnog inspektorata sudjelovala je u velikoj akciji Europola i INTERPOL-a OPSON 2020 usmjerenoj na trgovinu krivotvorenih i nedostatno kvalitetnih hrane i pića.

Na policama trgovina u cijelome svijeta znaju se naći krivotvoreni i nedostatno kvalitetni hrana i piće, a i sve veća je prodaja takvih potencijalno opasnih proizvoda putem interneta, i to predstavlja već vrlo ozbiljnu prijetnju za javno zdravlje, tako da su ovu akciju podržale 83 zemlje. Akciju OPSON su poduprli Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF), Europska komisija i Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO).

Unatoč pandemiji Covid19, u svim zemljama ukupno je provedeno 26.000 nadzora. Kao rezultat toga zaplijenjeno je oko 12.000 tona ilegalnih i potencijalno štetnih proizvoda u vrijednosti od oko 28 milijuna eura.

Vidim te!… Vidim te!…

Poljoprivredna inspekcija Državnog inspektorata RH u akciji je sudjelovala u okviru svoje nadležnosti u dijelu koji se odnosio na vina i jaka alkoholna pića.

Prilikom obavljanja tih nadzora, kod pet kontroliranih subjekata utvrđena je, stoji u priopćenju Državnog inspektorata,  zlouporaba korištenja hrvatskih tradicionalnih izraza kvalitetno vino s kontroliranim zemljopisnim podrijetlom i vrhunsko vino s kontroliranim zemljopisnim podrijetlom, i to na vinima koja nisu hrvatskog porijekla nego su podrijetlom iz Italije (dva vina), Sjeverne Republike Makedonije (jedno vino) i iz Čilea (dva vina). Navođenje tradicionalnih izraza propisano je isključivo za hrvatska vina člankom 2a., Prilogom 12., 15. Pravilnika o zaštićenim oznakama izvornosti i zaštićenim oznakama zemljopisnog podrijetla, tradicionalnim izrazima i označavanju vina.

I to je – to!

Državni inspektorat RH obznanio je, dakle, da je nešto i radio (pa od njega se i očekuje da nešto radi!), međutim iz ovog njegova priopćenja – ne da se ne vidi nego se ni ne nazire što od toga rada ima hrvatska javnost. Rečeno je da je kod pet kontroliranih subjekata utvrđena zloporaba korištenja hrvatskih tradicijskih izraza s obzirom da vina nisu bila hrvatska, ali nije objavljeno nazivom, imenom i prezimenom tko su, to, tih petero subjekata uhvaćenih u nepravilnostima, zatim o kojim je vinima pobliže riječ, nisu prikazane butelje i etikete vina, da svi vide i nazive svakog pojedinog vina i eventualno druge neke oznake koje bi ukazivale na prekršaj. Tradicijski hrvatski izrazi kvalitetno s kontroliranim zemljopisnih porijeklom odnosno vrhunsko s kzp sami za sebe tj. ako uz njih nije rabljen neki konkretni uži geografski pojam vezan uz Hrvatsku te ako su vina enološki i sanitarno ispravna ne moraju, na kraju, proći kao neki baš smrtni grijeh. Lako je moguće da su sporna inozemna vina na danas vrlo velikom i razvijenom legalnom Bulk Wine-tržištu (gdje je moguće naći jako dobru kapljicu po povoljnoj cijeni!) nabavljena legalno i s papirom o tome kamo geografski izvorno pripadaju i da su dovoljno uredna za stavljanje na tržište, i dobar odvjetnik možda bi na suđenju, uz inzistiranje da su spomenuti tradicijski hrvatski izrazi upotrijebljeni samo zato da kupcu u Hrvatskoj na njemu blizak način predoče rang kakvoće svakoga od njih, mogao izbjeći neku jaču kaznu za našu nesmotrenu petorku

__________________________

NEKI KOMENTARI (koji pokazuju i kakvo je mišljenje o inspekcijama)

Prof. dr. Nikola Mirošević (svojedobno predstojnik Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta, sada u mirovini)

U zadnjih desetak godina u vinogradarstvu i vinarstvu dominira eno-mafija pa nam se to događa. Nikada Ministarstvo nije obranilo stručno utemeljenu zakonsku regulativu RH pred EU nego je slegnutih ramena prihvaćalo diktate.

Marinko Vladić

Proizvođačima vina sa zaštićenim zemljopisnim porijeklom treba zabraniti da u istom podrumu pune i uvozna vina i vina iz drugih regija. Cisterne iz Makedonije, Španjolske itd. ne smiju dolaziti u naša vinorodna područja. Uvoz se ne može zabraniti ali uvjeti mogu i to potezom pera. Špekulanti koriste neznanje.

Igor Zlatkov

Zabrane su nekorisne, jer dovoljno je imati čovjeka, i nema frke… Odmah bi inspektori trebali objaviti SVA imena. Prije nego što stvari dođu u ured gdje se odmah zapisnik mora uručiti šefu i onda on odlučuje hoće li biti objave ili neće.

Goran Rihtar

Carinsko skladiste i sad mora biti odvojeno. Postoji kategorija bez ZOI, tj. Vino iz Hrvatske. Problem su poštenje, te dobra poslovna praksaa i dobar nadzor.

Ozren Kraljić

Jesmo li mi s novim Zakonom o vinu ukinuli markice? Jesmo, samim tim proizvođač ako ima tržište za 100.000 litara a on proizvodi tek 10.000 litara nema u ovom trenutku nikakve zapreke, osim pera, ali tko to kontrolira?! Ovih pet je po mojoj procjeni kap u moru… Siva zona cvjeta s novim zakonom….◾_________________________________

U objavi Inspektorata nje navedeno jesu li, unutar spomenutih zaplijenjenih ukupno 12.000 tona ilegalnih i potencijalno štetnih proizvoda, i vina otkrivene hrvatske petorke, niti je rečeno je li se barem razmišljalo o tome da se sporna vina i daju u laboratorij za analizu kakvoće, kao i to je li protiv prekšitelja podnesena kakva kaznena prijava i ako jeste – za što sve, odnosno je li, osim za uporabu hrvatskih tradicijskih oznaka za vina koja nisu hrvatska, nađeno prigovora još na nešto. Pa tako to, nekako, kako vrijeme prolazi a od ožujka 2020. do kolovoza 2020. ga je prošlo dovoljno, miriše na onu znakovitu narodnu zatresla se brda, rodio se –  miš… (zapravo: niš!)

Prisjećam se vremena prije dosta godina kad se Plešivica u javnosti spominjala kao leglo patvorina vina (srećom taj se vinorodni kraj uspio osloboditi tog teškog neugodnog utega i sad zahvaljujući grupi ambicioznih lokalnih vinogradara/vinara naprosto blista proizvodnjom plemente kapljice u nekoliko različitih tipologija!), a prisjećam se i vremena kad je javna tajna bilo da na Pelješac i Hvar u vrijeme berbe dolaze pune cisterne s vrancem iz Makedonije, međutim ne sjećam se da se iz toga u smislu pozivanja na odgovornost dogodilo – neš’!

Danas nas se bombardira apelima da bi bilo dobro da vodimo zdravi život u smislu da pazimo što jedemo i pijemo, unosimo u organizam, da pažljivo čitamo deklaracije na proizvodima, da kupujemo hrvatsko jer hrvatsko je autentično, originalno, svježe, da širimo dobar glas o kakvoći hrvatskih poizvoda vani, posebice delikatesa i vina kako bi oni postali i jak magnet za privlačenje turista. Ali, slaba vajda od toga ako kontrola šepa, ako se uhvaćeni krivci ne obznane i ne sankcioniraju i ako se ne djeluje (dovoljno) na preventivi da se nepravilnosti i kršenja propisa ne događaju. Ako je Udruženje vinarstva Hrvatske pri Hrvatskoj gospodarskoj komori krovna organizacija vinske branše u Lijepoj našoj, neshvatljiv je odnos vinske branše prema samoj sebi, naime ako itko onda to krovno udruženje vinara treba među prvima žestoko i otvoreno reagirati na nepravilnosti bilo da je riječ o patvorinama odavde ili iz vana, o pokušajima plasiranja proizvoda s nedovoljno jasnom odnosno krivom oznakom njegova porijekla i njegovih svojstava, dakle plasiranja lošijeg proizvoda pod oznakom koja sugerira da je bolji nego što jeste…  ♣

Razmišljanja uz Covid19

KAKO PRODAVATI BOLJE?Samo znajući dobro tko si i što si, možeš učinkovito komunicirati i na tržištu bolje plasirati svoju ponudu.

Proizvesti nešto sjajno je. Proizvesti nešto sa svojstvima koja će plijeniti pažnju je – izvanredno! No pitanje svih pitanja je kako to, proizvedeno, plasirati, i to na način da ostvarena cijena pokriva uložene sredstva i trud, da omogućuje nova ulaganja i daje barem minimalno inspiraciju za novi trud te, po mogućnosti, i ostavlja nešto u segmentu nazvanome zarada što bi svakako poztivno utjecalo na to da taj novi trud bude jači. U najnovije vrijeme situacija je kompliciranija nego prije, specifična je zbog okolnosti vezanih uz posljedice što ih na svim frontovima života ostavlja pandemija Covid19, na koju se iz glava mnogih gleda ne tek s medicinskog stanovišta i stanovišta rušitelja i zdravlja i gospodarstva nego i smislu namještaljke (američki predsjednik Donald Tramp otvoreno kao krvica proziva Kinu!), dakle u okviru onoga što spada u područje teorije zavjere.

______________________________________________

Hit ljeta: domaća bućnica i škrlet Voštinić-Klasić!

_______________________________________________

Tržišni odnosi vrlo su komplicirani, a posve neočekivani problemi što ih je iznenada po cijelom svijetu donio Covid19 stvaraju još i veću zamršenost, Proizvođači/ponuđači su se silno namnožili pa, dakle, kako se postaviti? Ekonomski stručnjaci i analitičari u svijetu vele: dobrim dijelom na način kako je bilo sasvim logično i prije, u tzv. donedavno normalno vrijeme, samo sada na tome treba energičnije jašiti. Osnovno je, kažu oni koji se razumiju, zdušno raditi na razvoju identiteta teritorija kao ekološki jedinstvenog prostora s kojega stiže ponuđeni proizvod, zatim raditi na razvoju identiteta proizvođačke kuće u smislu da javnost shvati i prihvati to da se ona posve, i iskreno, podređuje realizaciji izvornog, originalnog proizvoda, te se zdušno trsiti u tome da osebujnost, tipičnost, karakternost proizvoda budu u potpunosti postignute, a naravno da je bitno prema svekolikoj javnosti širiti glas o tim spomenutim vrijednostima za koje se tvrtka zalaže. Kažu da se sve bolje pokazuje to da se kompetitivnost bitno povećava ukoliko se u proizvod, iskrenim pristupom, usadi tipičnost i originalnost vezano uz ambijent (geografski i samim time i ekološki prostor, te lokalna tradicija življenja), dakle da mu se takvim izdizanjem iz mora sličnih drugih produkata dade poseban smisao. Naravno, ponavlja se, uz to nužno je s posebnom pažnjom organizirati i s odgovarajućim intenzitetom održavati  način komunikacije prema potrošaču.

Važno je u skladu s trudom u proizvodnji i rezultatima proizvodnje formirati odgovarajuću cijenu koja će također pokazivati kako je riječ o nečemu posebnome. Bitno je imati dovoljno samopouzdanja da će cijena proizvoda s takvim osebujnim i izvornim svojstvima biti na tržištu prihvaćena kao legitimna, iako se, moguće, isprva čini i (pre)visokom. A može biti prihvaćena ako je identitet proizvođača autoritativan i kredibilan. U prilog ovom razmišljanju idu i rezultati najnovijih istraživanja tržišta provedenih u nizu zemalja svijeta nakon najezde Covida19 a koji mahom govore o tome da su kupci, inače sve jače orijentirani na shopping preko interneta (velika prednost ovoga načina je ta što se komotno iz naslonjača u svom domu u kratkom vremenu može informirati o proizvođaču, o karakteristikama proizvoda i cijenama u maloprodaji i mogućnostima dostave naručenoga na kućni prag) i koji većinom ukazuju na to da su kupci u ovo novo moderno  Covid19-vrijeme skloniji kupnji onoga u što su se uvjerili da je izvorno, svježe, domaće, makar bilo i skuplje od istorodnih proizvoda iz izvora što ne drže toliko do osebujnosti onoga što nude i kalkulantski radije igraju prvenstveno na kartu jeftinoće.

Identitet je fundamentalan u cilju stvaranja komercijalnih strategija i u komunikaciji, on je čvrsta osnova za uspješan razvoj djelatnosti. Kako kreirati poslovnu strategiju bez stvorenog čvrstog identiteta finalnog proizvoda, proizvođačke kuće i ambijenta, teritorija kao mjesta rođenja? Uz dakako tehnološko-tehnički besprijekorno odrađen posao u stvaranju nekog proizvoda i ponude, upravo komunikacija tog identiteta, preciznije stupnja identiteta i stupnjaj tipičnosti i prepoznatljivosti proizvoda u odnosu teritorij, te jačine identiteta proizvođačke kuće u smislu pokaz(iv)ane težnje ka kakvoći, osebujnosti, tijesnoj vezanosti uz teritorij kao i konstantnosti u rezultatskim ostvarenjima bitna je za pozicioniranje proizvoda na tržištu, viša cijena proizvoda postaje legitimnom, prihvatljivom.

Zaključak? U tri glavna koraka posvetiti se faktorima identiteta: staviti na papir značajnije identifikacijske faktore vezane uz vlastito poduzeće i proizvod(e), zatim po svojoj prosudbi hijerarhijski po važnosti klasificirati te faktore od najsnažnijega prema niže, pa onda dobro promisliti koje od tih snažnijih faktora identiteta i na koji način koristiti u komunikaciji da se ostvari najbolji mogući tržišni efekt. Ne znači da se u komunikaciji treba ograničiti na, primjerice, prvih pet-šest faktora s vaše prvotno napravljene top-liste, naime vrlo korisni upravo u tehnici komuniciranja prema širim slojevima mogu biti i oni faktori koji vam se možda u prvom naletu i nisu činili naj…naj. Stoga je vrlo važno da se u ovom trećem koraku vezanom uz komunikaciju prema javosti svakako potraži pomoć šireg kruga kolega iz tvrtke, posebice onih zaposlenih koji su svakodnevno na terenu izravno, moguće je da oni nađu prednosti za komunikaciju u nekim identifikacijskim faktorima koje vi možda niste odmah odabrali. U svakom slučaju upravo kod ovog trećeg koraka, vezanog uz danas toliko bitno komuniciranje, svi koji sudjeluju u izboru i formiranju obraćanja prema javnosti moraju biti svjesni da se valja kloniti bilo kakvog kopiranja, iznimno je važno ostati originalan. Reputacija koja se gradi mora biti snažna do mjere da drugi, šturo i grubo rečeno – konkurencija, kad govore o vama, a vi u tom trenutku niste osobno nazočni i to vas onda dakako dovodi u vrlo delikatnu neravnopravnu poziciju, jednostavno nemaju argumenta da kažu nešto što vam ne bi išlo u prilog. ◾

Pét-nat kao puni pogodak!

TOMAC MÉTHODE ANCESTRALE

Eto i radosne vijesti u već više od pola godine sumornoj svjetskoj i, sukladno tome, i hrvatskoj svakodnevici: taman pred Veliku Gospu sretnem u srcu Zagreba seniora Tomca, finije rečeno Zvonimira, za kojega sam već pomislio da se ni u snu ne odvaja od traktora i svojih dobro nakošenih vinograda danju i pajdaša u predvečerje u restoranu plave fasade popularno zvanome Galica na Plešivici. U Zagreb je došao ne na izlet nego poslom – posrijedi je bila dostava kapljice distributerima i ugostitejima. Dostavni kombi do vrha nakrcan kutijama, a na Tomčevu licu osmijeh od uha do uha. Je l’  znaš kaj je to Pet-nat?, pita me, i dodaje:. Pa to na tržištu ide k’o ludo! Nemrem verovat’.

Jedan od početnika u modernoj proizvodnji hrvatskih pjenušaca više kvalitativne klase i unatrag već više godina i jedan od kraljeva hrvatskih pjenušaca, ali i mirnih vina s identitetom, osobito maceriranih bijelih, kao da je djelovao malo razočaranime kad sam mu promptno odgovorio da znam o čemuje riječ, naime s pét-natom kao finaliziranim tržišnim proizvodom sam se po prvi put susreo još prije nekoliko godina na velikom svjetskom vinskom festivalu VieVinum u Beču, i vidio kako publika trza na nj, tako da me nije začudila spomenuta reakcija Zvonimira Tomca na potražnju za pét-natom kod nas. Tomac stariji odmah se oporavio i ponovno oraspoložio kad sam ga pohvalio da su njegov sin Tomislav, koji se vratio na prve očeve korake ali na profinjeniji način, i on upravo u neugodnim Covid19 okolnostima sjajno tržišno reagirali i, kao najvjerojatnije prvi (opet pioniri!) u Hrvatskoj, izašli pred potrošače s pét-natom kao, inače, u posljednje vrijeme, barem tako kažu, najtrendi vinom na tržištu u svijetu, k tome u nestrpljivosti  su prešišali i Zagorce uz koje se vezuje šala što počinje s pitanjem: Što je to patološka nestrpljivosti? a završava sljedećim odgovorom: To je kad Zagorec već početkom kolovoza žuri u vinograd da bi zobao grožđe i odredio datum nove berbe…

Zvonimir Tomac s bocom Tomac Pét-nata koji je, sada u ovom vrućem ljetnom vremenu, izazvao veliku pažnju ljubitelja plemenite kapljice,posebno kapljice s mjehurićima. Tomac Pét-nat nastao je od graševine uzgajane po postulatima biodinamike! (suhiucasi)

Tomislav Tomac, Zvonimirov sin, osobito zaslužan za visoki let vina obiteljskog posjeda s Plešivice (suhiucasi)

Što je to pét-nat? Izraz je sastavljen od dvije skraćenice – pétillant, francuske riječi sa značenjem perlajuć, muzirajuć, s mjehurićima, i nat od naturel. Naziv je to za lagano, živo i osvježavajuće muzirajuće vino najčešće niskog alkohola, najčešće i slatkasto, ima u posve suhih primjeraka. Uz naziv pet-nat na etiketi je obično i oznaka méthode ancestrele, što bi doslovno značilo metoda predaka. Navodno je to bio preteča pjenušca koji se kasnije počeo raditi u Champagnei ali metodom champenoise, danas znanom i kao classique. Ancestralna metoda ili metoda predaka došla je ne iz Champagne nego s juga Francuske, i to iz 16. stoljeća i iz predjela Limoux, gdje su se vinogradarstvom i proizvodnjom vina bavili  tamošnji redovnici. Dok pjenušac u Champagnei i drugdje po klasičnoj odnosno šampanjskoj metodi počiva na bazi dviju alkoholnih fermentacija, jedne kojom se dobije mirno vino kao baza i drugoj koja se, uz dodatak sladora i kvasaca, odvija u butelji, nužno je ovdje reći da postoji i metoda charmat koju nakon prve fermentacije mošta u vino karakterizira također druga fermentacija (gotovog baznog vina obogaćenog šećerom i kvascima) što se odvija u velikim tankovima od inoksa, dotle pet-nat po metodi predaka (méthode ancestrale) nastaje na bazi samo jednog alkoholnog vrenja, naime u određenom trenutku mošt koji još vrije utoči se u boce što se dobro zatvore i u kojima se dovrši to prvo vrenje na osnovi vlastitog, originalnog sladora iz grožđa i na bazi vlastitih kvasaca (kvasci jedu slador i stvaraju talog i CO2), otud i to isticanje naturalnoga. Kad smo već kod pét-nata, svakako moram istaknuti da je tim putem prema afirmaciji upravo Plešivice kao danas glavnog hrvatskog središta pjenušavoga vina krenuo poznati enolog inž. Franjo Jambrović, jedan od sjajne vinske braće Jambrovića a koji je karijeru gradio do posljednjeg daha na Plešivici, dugo je radio kao voditelj Jaska-vina a goleme zasluge su mu i u tome što je okupio plešivičke vinogradare/vinare u Klub prijatelja dobrog vina i poticao ih na natjecanje u tome tko će od njih od istih sorata (raširenih na Plešivici) proizvesti bolje vino. Kao ljubitelj mjehurića, u podrumu u Mladini eksperimentirao je s pjenušcima, upravo na način da vino još u vrenju i još s određenom količinom neprovrela šećera utoči u butelju i ostavi ga da alkoholno vrenje tu završi. Zahvaljujući baš njemu sudbinski velike iskorake u domeni pjenušaca u Hrvatskoj – doduše ne s méthode ancestrale nego s klasičnom, šampanjskom metodom drugog vrenja vina u butelji – napravili su Zvonimir Tomac i, na žalost već odavna pokojni, Ivan Turk.

Zvonimir Tomac s buteljama na kušanju kod njega, te, u pozadini, i dolje, novi podrum Tomčevih u nastajanju (Marko Čolić)

Pét-nat pjenušac je koji u tehnološkom smislu ne prolazi fazu bistrenja a ni filtracije, tako da je, zbog prisutnog taloga, u izgledu od maglušastoga do manje ili više mutnoga. Neki koji ne vole mutnjikavost u izgledu znaju ga prije posluženja staviti s grlićem okrenutim prema dolje u posudu s ledom, na sat ili dva, tako da se dobar dio taloga – kako se događa i uoči degoržiranja pjenušaca rađenih klasičnom metodom –  skupi u vratu boce pa kad se, uz zadržavanje položaja boce s vratom prema dolje, makne krunski čep dobar dio muteži izleti iz boce… Na mirisu i u okusu vino bude živo i svježe ali i sirovo i rustikalno. U principu, godina-dvije u boci mogu mu pomoći da se malo razvije i da oplemeni početni mladenački duh, ali u principu to nije, vele stručnjaci s iskustvom s pet-natom, vino kojemu bi odležavanje u boci baš i bitno pomoglo da se se finesom jače približi razini ponajboljih zrelih pjenušaca rađenih šamoanjskom metodom.

Zanimljivo je da ipak neke butelje s pet-natom dostižu popriličmo visoke cijene, primjerice boce pet-nata Tillinghame bez problema kupce nalaze iako im je maloprodajna cijena od  25 i 30 eura! Tomčev pet nat u maloprodaji stoji oko 100 kuna. Ipak, Tomac je – Tomac! Ali i, ipak – klasična metoda drugog vrenja u butelji i, poslije, dužeg dozrjevanja pjenušca je drugo, te je, s pravom, i višestruko skuplji…

Obitelj Tomac po već ustaljenoj praksi i ovog je ljeta u središtu svojega imanja u Donjoj Reki kod Jastrebarskog organizirala prezentaciju vina koja su, kao najnovija u smislu berbe, upravo izašla na tržište, po starom dobrom običaju prigoda je iskorištena i za kušanje istih etiketa ali izašlih pred javnost prijašnjih godina, toliko da se vidi kako se eno-uradci obitelji Tomac razvijaju kroz vrijeme.  S obzirom da Zvonimir i sin mu Tomislav već godinama izlaze s vinom u različitim vrstama i kategorijama to im pruža mogućnost za, uvjetno rečeno, igru, odnosno za korištenje pojedinih sorata na, po njihovoj procjeni, enološki i tržišno optimalan način, konkretno vina se u nekom godištu, ako ne u potpunosti a onda djelomice, ovisno i o kakvoći roda i o trenutno raspoloživim količinama vrsta vina u podrumu, usmjeravaju prema vrsti i tipu u kojima mogu pružiti najbolje.

Sjajna bućnica mame Pavice te, uz ukrasno raslinje o kojemu također brine mama Pavica, pjenušci Pét-nat i Amfora (Marko Čolić)

Veličanstveno finale, uz bućnicu mame Pavice i uz Tomac Amforu 2007 Magnum Gravnerovu Rebulu Anfora 2011. Na slici su braća Zvonimir i Tomo Tomac, inače također vinogradar i vinar na Plešivici (Marko Čolić)

Najnoviji pjenušac Tomac Pét-nat nastao je od graševine 2019 iz vinograda kojega Tomci imaju u najmu i obrađuju ga potpuno po načelima biodinamike.  Iz 2019. i 2018 sauvignon bijeli a i rajnski rizling 2019 pa i tradicijske, neke stare sorte Plešivice završile su uglavnom u baznom vinu za pjenušac Millenium. Chardonnay 2019 usmjeren je u pjenušac. Chardonnay 2018 nakon nekoliko godina pauze i uporabe za pjenušac ponovno je, u određenom opsegu, u mirnoj i ozbiljnoj suhoj u velikoj bačvi dozrijevanoj varijanti, a Rajnski rizling 2018 sad je na tržištu aktualan kao vrlo lijepo, kompleksno i profinjeno fino razvijeno mirno nježno suho bijelo vino moderne varijante s finom i za malo odležani RR tipičnom petrolejskom nijansom. Traminac 2019 nakon polugodišnje maceracije u amfori još je na dozrijevanju u drvu, u velikim hrastovim bačvama gdje ima provesti ukupno dvije godine. Sauvignon iz 2017, te Traminac 2017, koji su na maceraciji proveli također pola godine a onda su svaki po godinu dana dozrijevali u velikoj bačvi I potom odležavali u boci, prije kratkog su vremena pušteni na tržište. Tomci su u nekoliko navrata kao macerirano bijelo vino s dvogodišnjim dozrijevanjem u velikoj bačvi izašli s rajnskom rizlingom iz amfore, najnoviji njihov RR Amfora na tržištu je iz berbe 2016. Što se tiče crnog pinota, koji maceraciju također prolazi u amfori (ali kraće, do 30 dana) a onda duže dozrijeva u drvu sad je vani berba 2017, onaj iz 2018. svoje školovanje u bačvi završio je i sad, napunjen u butelju, čeka kraj ove ili početak iduće godine za izlazak na svjetlo dana. Od chardonnaya i tradicijskih starih sorata odavna raširenih na Plešivici a s kojima su, u kombinaciji pola-pola Tomci i počeli (iznimno uspješno!!!) svoj put tzv. jantarnim (inače često krivo zvanim orange ili narančastim) vinima, 2010. je kreiran (izvanredan !!!) pjenušac klasične metode, po meni – ali koliko čujem i po nizu drugih štovatelja plemenite kapljice – jedno od najupečatljivijih eno-ostvarenja Tomčevih ikad, u toj kategoriji ponude pauza je bila do berbe 2015. kad je pjenušac Tomac Amfora  ponovno izašao van. Za kraj ovogodišnje prezentacije kod Tomčevih ostavljeni sui iz arhive pjenučac Classic 2006, te prigodno još jedno remek-djelo ali u grupi mirnih bijelih vina dobivenih maceracijom u amfori – prvijenac Amfora Tomac 2007 (chardonnay 50 % + stare plešivičke sorte 50 %), napunjen u magnum. Finale u kojemu se našla i Rebula Anfora iz 2011. godine legendarnog Joška Gravnera, doista nije mogao biti bolji!

Tomci su svoje druženje s grupom novinara iskoristili i da prezentiraju novost koja će biti, rekao bih, vitalno značajna za tu marljivu plešivičku vinogradarsko-vinarsku obitelj a I za cijelu Plešivicu – novi podrum koji upravo niče pored dvorišta u centrali Tomčevih u Donjoj Reki. Podrum koji će prostorom tehnološki osobito pomoći u pjenušavom segmentu kako u smislu povećanja kočičine tako i u smislu mogućnosti dužeg dzrijevanja/odležavanja pjenušaca, gradi se na dvije etaže, jedna je pod zemljom a druga iznad, svaka se prostire na po 300 četvornih metara površine.

Sretno Tomci, nakon dva kralja – Zvonimira i Tomislava na pomolu je u obitelji i treći, koji imenom sugerira duboku vinsku pripadnost, a riječ je o Tomislavovom sinu i Zvonimirovom unuku MARTINU!…   ♣

Corona u gospodarskom smislu

600 MILIJUNA EURA ZA UGOSTITELJSTVO VJERNO MADE IN ITALY !

Otkako je krenula pandemija uz, logično, epidemiološke mjere među glavnim temama u razgovorima, debatama po institucijama, u novinama i na elektronskim medijima bila je i ona o negativnim posljedicama koje čini Covid19 odnosno koje još može uzrokovati Covid19 u gospodarstvu. Među najteže pogođenim segmentima gospodarstva pokazali su se turizam, trgovina koja je morala zatvoriti brojne prodajne objekte da bi onda prodajna mjesta što su radi snabdijevanja stanovnika morala biti pošteđena stavljanja ključa u bravu bila preusmjerena na novi, ograničavajući režim prilagođen preporučenim epidemiološkim mjerama, pa ugostiteljstvo, koje je na neko vrijeme moralo zatvoriti gotovo sva vrata no koje je ipak nakon tog nekog vremena proradilo ali također na nov, naravno ograničavajući način, te poljoprivreda, koja se najednom našla u velikim mukama oko plasmana svojih proizvoda. U raznim zemljama pristupilo se, dakako, izradi strategija za ublažavanje negativnog odraza Covida19 na gospodarstvo. Neke zemlje uvelike se u zaštiti od nevolja zbog Covida19 oslanjaju na novčanu pomoć iz fondova Europske Unije, a neke, u kojima su pojedine gospodarske branše već od prije dobro organizirane na poslovnom nivou, u velikoj se mjeri oslanjaju (i)  na vlastite snage i mogućnosti.

LA NOSTRA FORZA e NELLE NOSTRE RADICI – il TERRITORIO!

NAŠA JE SNAGA u NAŠIM KORIJENIMA – TERITORIJU!

Evo svježeg primjera iz Italije: u toj nama susjednoj zemlji već godinama postoje na poslovno-interesnim temeljima nastale organizacije nazvane Konzorcijima za zaštitu pojedinih proizvoda (Consorzi di tutela…) karakterističnih i tipičnih za pojedine regije odnosno i za teritorijalno uža područja gdje mogu ostvariti i za stepenicu bolji, uvjerljiviji rezultat. Čine ih, kao članovi, proizvođači istorodnih produkata na određenome prostoru, i njihova uloga je da na temelju ekoloških uvjeta i tradicije u življenju svojega kraja razvijaju i, u suradnji sa strukom što daje smjernice u izradi pravilnika u radu obveznoga da ga se pridržavaju svi konzorcijski članovi, razvijaju proizvod, da ga pod određenim osnovnim i od Ministarstva poljoprivrede odobrenim oznakama maksimalno promoviraju kao nešto svoje, posebno, originalno, te da ga štite od krivotvorenja. Značenje konzorcija za branšu veliko je jer takva poslovna udruga kao tijelo postaje ravnopravan sugovornik vlade i drugih društveno-političkih te ekonomskih institucija, što bitno povećava mogućnost dobivanja financijskih potpora. Tako, za vino, postoje Consorzi di tutela po raznim vinogorjima, među svjetski najpoznatijim primjerima su toskanski Chianti (područje između Firenze i Siene), te unutar Chiantija uži predjeli Chianti Classico, Chianti Rùfina, Chianti Colli fiorentini, Chianti Colli senesi…, pa pijemontski Barolo, Barbaresco, Barbera, potom, na sjeveroistoku, Collio te Colli orientali del Friuli, itd. Oznake na proizvodima su doc (denominazione d’origine controllata), pa, viši stupanj – docg (denominazione d’origine controllata e garantita), dok za šire, kompletno regijsko područje (npr. Toscana, Friuli Venezia Giulia…) postoji oznaka igt, odnosno indicazione geografica tipica, praćeno nazivom regije. Za prehrambene proizvode poput npr. sireva, mesnih prerađevina, maslinova ulja, balzamskog octa… rabe se oznake dop (denominazione d’origine protetta) odnosno zaštićena oznake izvornosti (indicazione d’origine protetta) i igp (indicazione geografica protetta). Bitno je ovdje istaknuti da u pozadini svake oznake stoji elaborat u okviru kojega je pravilnik o proizvodnji i pripadajućoj oznaci, kao jamstvo da je proizvodu ostavljeno dovoljno vremena i da do izlaska pred kupca sazrije i time dobije dodanu vrijednost, govorim o odredbi o najranijem mogućem izlasku pojedinog proizvoda na tržište. Na kraju su još laboratorijska i organoleptička provjera.

Svečana večera prigodom promocije nove berbe Chianti Classica, za stolom uz Alessandra Françoisea j njegove supruge Marije (među kojima sjedim ja iz Hrvatske!) iz Castella di Quercetto – nekoliko inozemnih ambasadora u Italiji

Snaga spomenutih konzorcija članovi kojih su shvatili da od jačine razvijene robne marke teritorija mogu SVI imati veliku korist pa im je i te kako stalo da se drže zajedno i da se drže pravilnika, i u tome je što imaju vrlo efikasnu unutarnju kontrolu koju uvažava i Ministarstvo poljoprivrede a što onda sve skupa stvara i jača povjerenje potrošača u dotičnu robnu marku i omogućava bolji plasman proizvoda općenito a i po boljoj cijeni, naime potrošač je razumije i prihvaća. Uvelike zahvaljujući tako njegovanome vlastitom adutu dobro se, kroz turizam, plasira i cijeli dotični kraj! Spomenuti konzorciji dobro surađuju s društveno-političkim institucijama koje imaju rezona pomoći im financijski s obzirom da je tu riječ o poslovnoj aktivnosti na veliku dobrobit i ukupno cijele zajednice. Kod nas, na žalost, poslovnih konzorcija za vino, sir, ulja, mesne prerađevine… organiziranih na taj način (na tragu im je, rekao bih, Vinistra) nema, možda i zato što su se poticaji davali tako kako su se davali…

______________________________

Zaštićene oznake za prehrambene proizvode na razini Europske Unije

Protected designation of origin (PDO) – Zaštićena oznaka izvornosti (ZOI) / Product registered as PDO are those that have the strongest links to the place in which they are made.

Protected geographical indication (PGI) – Zaštićena oznaka zemljopisnog porijekla (ZOZP) / PGI emphasises the relationship between the specific geographic region and the name of the product, where a particular quality, reputation or other characteristic are essentially attributable to its geographical origin

Traditional specijality guaranteed (TSG) / Traditional speciality guaranteed (TSG) highlights the traditional aspects such as the way the product is made or its composition, without being linked to a specific geographical area. The name of a product being registered as a TSG protects it against falsification and misuse

__________________________________________

Predsjednik Konzorcija Chianti Classico docg Giovanni Manetti, sa sinom (suhiucasi)

Talijani, konkretno, osobito su se na svjetskoj razini pokazali vrijednima, vještima i uspješnima u propagandi svojih tipičnih proizvoda posebice iz domene poljoprivrede i prehrane. U novije vrijeme Konzorciji iz agro-alimentarnog sektora počeli su se također udruživati, i 2006. nastalo je tijelo koje je najprije dobilo naziv AICIG (Associazione Italiana Consorzi Indicazioni Geografiche) a sad mu je naziv OriGIn Italia, sjedište mu je u Rimu a predsjednik mu je Cesare Baldrighi. Krenulo se s udruživanjem 25 Konzorcija, a danas OriGIn Italia okuplja 76 posto od ukupnog broja konzorcija na području poljoprivrede i prehrane u Italiji i predstavlja 93 posto produkcije zaštićene oznake geografskog porijekla… Najnovije stigla informacija koju svakako treba još dodati kao stanovitu ilustraciju potentnosti udruženja konzorcija OriGIn: prije nekog vremena Amerikanci na čelu s Donaldom Trumpom uveli su prilične dadžbine za uvoz vina iz EU u SAD, a, kako se već odavna smatra, američko tržište posebno je važno upravo za proizvođače vina u svijetu, i osobno od nekih vinara iz Hrvatske a i od brojnih vinara s kojima sam se susretao na raznim vinskim putovanjima Europom (ocjenjivanja plemenite kapljice, sajmovi, vinski festivali…) čuo sam kako im je i te kako stalo da plasiraju vino baš primarno u SAD i to ne samo zato što su SAD veliko tržište nego i zato što se tamo u većoj mjeri nego drugdje mogu prodati i skupe etikete, a, k tome, Amerikanci su, što je bitno, vrlo uredni i, navodno promptni platiše. Amerikanci su bili najavili velike poreze na uvoz prehrambenih artikala i vina posebice iz Italije, Francuske i Njemačke. OriGIn se energično uključio u razgovore i pregovore s Amerikancima i, eto, najnovija revizija lista roba uvezenih u SAD a koje podliježu spomenutim dodatnim porezima donijela je Talijanima ovih dana veliko olakšanje: naime ukinuta su prvotno zamišljena visoka dodatna davanja na uvoz talijanskih tjestenine, maslinova ulja i za dobar dio vina. Talijani se sad osobito readuju jer pošteđena su upravo vina iz njihove najviše cjenovne kategorije, kao npr. Brunello docg, Chianti Classico docg, Vino Nobile di Montepulciano. Što to znači upravo sada u vrijeme nevolja s Covidom19 ne treba spominjati. Talijanni su inače u 2018 izvezli u SAD prehrambenih proizvoda s oznakama DOP i IGP te vina doc i docg u vrijednosti većoj od devet mlijardi eura, od čega na vino otpadaju 5,4 milijarde €!

Istodobno, konzorciji za vino u Italiji poduzimaju i zasebne, vlastite korake u nastojanju da se ublaže posljedice Covida19 na vinski sektor. Consorzio del vino Chianti Classico docg u suradnji s toskanskom bankom Monte dei Paschi iz Siene tražio je mogućnosti kreditiranja konzorcijskih članova, prvenstveno onih koji vino proizvode od vlastitog grožđa i prvenstveno za vino proizvedeno od posljednjih nekoliko berbi koje su još uvijek na dozrijevanju u podrumima, a u podrumima ima još i neprodanog vina iz berbe koja je po konzorcijskom tek s 1. siječnjem 2020. uopće smjela izaći na tržište, sad treba prirediti mjesta u podrumima za novu berbu, to znači premjestiti zalihe u drugi prostor u zoni (destilacija se izbjegava jer riječ je o prevrijednim proizvodima!), a to je i nova, nepredviđena investicija. Postignut je, upravo javljaju iz Konzorcija Chianti Classico docg, dogovor o vrlo povoljnim kreditima vinarima da bi lakše prevladali iznenadne teškoće. Kako kaže predsjednik Consorzija Giovanni Manetti, inače vlasnik vrlo uglednog vinogradarsko-vinskog posjeda Fontodi, ključnu ulogu u ostvarenju te značajne suradnje konzorcija Chianti Classico docg i banke Monte dei Paschi iz Siene imao je, svakako, već godinama reprezentativan status vina Chianti Classico docg na globalnom tržištu, a taj zavidan ugled, na koji bankari gledaju posebno povoljnim očima i uvjereni da neće biti problema s vraćanjem kredita, plod je dugogodišnjeg dobro osmišljenog i organiziranog zajedničkog rada svih članova Konzorcija, zalaganja kako na kontinuiranom podizanju kakvoće proizvoda tako i zalaganja na uspješnoj internacionalnoj promidžbi. Inače, unutar Konzorcija za Chianti Classico docg utemeljen je Fond za stabilnost u vrijednosti od 1,5 milijuna eura, predviđen da pomogne vinarima apelacije Chianti Classico docg u ovakvim nenadanim situacijama kakvu je kreirao Covid19…  ♣

_____________________________________

PAŠKI – PONOS NAŠ! – SIR

_____________________________________

Ono što može naširoko isticati Hrvatsku

DINGAČ KAO ZAŠTIĆENA GRAND CRU RAZINA KAKVOĆE

Dingač

            Kad govorimo u esencijalnoj ulozi identiteta proizvoda i proizvođača, što je to što u segmentu hrane i pića može u svijetu bitno i naširoko isticati Hrvatsku? U sektoru delicija svakako određeni sirevi, mesne prerađevine poput pršuta, kulena, špeka, pa maslinovo ulje, riba i školjke s naše strane plavog Jadrana, gljive posebice tartuf s time da ih se, sve, dakako spominje tijesno vezano uz određena uža zemljopisna područja/lokalitete gdje visoko iskaču osebujnošću… a kod vina neke naše autohtone sorte od kojih svijet s Hrvatskom zacijelo najtješnje povezuje Plavac mali crni (netko će zacijelo primijetiti kako tu valja spomenuti i Tribidrag odnosno Crljenak, ali ta su dva hrvatska naziva što se tiče svijeta ipak još duboko u sjeni Zinfandela, a lako moguće i Primitiva, s druge strane sortu svojataju i Crnogorci koji je nazivaju Kratošijom), uzgojene za vino velikog dosega na izdvojenim i s vremenom po rezultatima u finalnom proizvodu dokazanih, potvrđenih iznimnih gegrafskih lokaliiteta s iznimnim ekološkim uvjetima. Kao marke se, zahvaljujući ponajviše nekolicini (ne bih rekao većini a ni svih!) proizvođača, nameću Paški sir, Istarski pršut, Dalmatinski pršut (bez onoga iz aferama kompromitiranog pogona Pivac!), istarsko maslinovo ulje, istarski tartuf, kuleni iz nekoliko užih područja Slavonije i Podunavlja, a kod vina svakako plavci s odličnih vinogradarskih položaja Dingač i Postup na Pelješcu, te Ivan Dolac i Sveta Nedjelja na Hvaru. Kod vanjskih ljubitelja plemenite kapljice, ali nekako sam uvjeren i kod naših domaćih, Dingač najbolje kotira, što ne bi trebalo čuditi jer o njemu je dosad bila i najjača komunikacija prema javnosti, počevši od spominjanja kako je Dingač prvo hrvatsko zaštićeno vino na međunarodnom planu, makar smatram da treba pojasniti da je je Dingač prije više od pola stoljeća međunarodno zaštićen zapravo kao vino jednog proizvođača a ne kao vino više tržišno orijentiranih proizvođača plemenite kapljice koji imaju trsje na Dingaču, naime u ono socijalističko vrijeme s vinom je smjela legalno na tržište izlaziti samo velika tzv. društvena vinarija (otkupljivač grožđa od seljaka) odnosno poljoprivredna zadruga – na Pelješcu je to bila PZ Dingač – koja radi s grožđem od lokalnih vinogradara.

Dingač

Inače, uz Dingač, Postup, Ivan Dolac, Sveta Nedjelja, unutar vinorodnih regija u Hrvatskoj postoji još lijep broj vinogradarskih pozicija koje su se godinama dokazale odličnim performansom u uzgoju grožđa i glede kakvoće i, što je također bitno, glede kontinuiteta visoke kakvoće po godištima, međutim iako je domaća vinska struka još odavno pokazivala interes da se, kako su stvari riješene u naprednim vinskim zemljama poput Francuske, Italije, a od novijeg vremena i Njemačke i Austrije, na temelju strukovno pripremljenih elaborate, te, neke, pozicije što bi mogle spadati u kategoriju francuskih pojmova  grand cru i 1er cru službeno izdvoje i oficijelno se zakite priznanjem da spadaju u kvalitativnu razinu iznad, to ovdje nije učinjeno. Mada je tako nešto ne samo iz hedonističkog poriva nego i iz šire ekonomskih razloga bitno, naime podiže reputaciju ne samo proizvoda nego i cijeloga kraja gdje se proizvod rađa, omogućuje bolji plasman samog vina a u kraj privlači više posjetitelja dakle pridonosi razvoju i turizma i daje prigodu za zaradu i drugim sudionicima u gospodarstvu područja. Moguću dobrobit od naziva tipa grand cru na etiketi shvatilo je u međuvremenu nekoliko poduzetnika iz hrvatskog vinskog svijeta pa su na etikete svojih vina proizvoljno stavljali oznaku grand cru, međutim ubrzo je došla packa iz EU, pa su morali odustati. Na žalost, društvena zajednica u nas nije bila dovoljno sklona rješavati stvar, a s druge strane rješavanju službene kategorizacije vinogradskih položa a u konačnici i uspostavi neke da tako kažem službene hijerarhije kakvoće vina nije nimalo mogla pridonijeti kronična nevoljkost hrvatskih vinara da se poslovno, cehovski udruže po područjima na kojima žive, rade i održavaju svoju egzistenciju, pa da sami vode vinsku politiku vlastitoga kraja.

Budući da kod nas praktički ne postoji cehovsko poslovno konzorcijski poslovno udruživanje kao u Italiji, te u Francuskoj gdje su pak tijela nazvana Bureau ili Comité interprofessionel de vin de…, te da je, osim eventualnim spomenom Vinstre kao u poslovnom smislu ovdje ipak nešto ozbiljnije organizacije (u vinskom sektoru pa i u segmentu maslinovog ulja), u nas teško govoriti o pravoj spremnosti Hrvatske da na području vina ali i drugih proizvoda iz tzv. ekskluzivne i za uspješnu promidžbu i snažnu valorizaciju pojedinih teritorija na bazi pršuta, sireva, maslinova ulja, tartufa, jadranske ribe adekvatno parira tržišnim izazovima što ih eto posebice sada nosi novo, ovo najmodernije vrijeme.

Plavac mali crni

S rođenjem samostalne države Hrvatske koja se bila otvorila prema privatnom sektoru pojavilo se na tržištu dosta proizvođača vina s nazivom Dingač, međutim veliko je pitanje koliko tih proizvođača radi vino na način da, istodobno sa stjecanjem koristi imagea Dingača za potrebe vlastitog vinskog podruma i vlastitog džepa, svojim postupcima iskreno podupire mogući napredak onoga što treba biti autentična robna marka teritorija i naš ponos.

Na Pelješcu je bilo više pokušaja organiziranja udruge Dingač ali bilo je i očito previše razlika u mišljenjima pa nije stvoreno snažno poslovno tijelo za unaprjeđenje i zaštitu vina s jedinstvene pozicije Dingač, što ne znači da se ne može naći (konstantno) odlične kapljice od grožđa iz vinograda s Dingača, makar pod nekom etiketom na kojoj se nažalost NE spominje Dingač! Problem je, rekao bih, što je premalo lokalnih vinara doista predano želji i trudu da proizvede autentični, iskreni Dingač ZOI s kojime se rado busa o prsa, te to što su vinari koji imaju volju raditi iskreno svaki za sebe uglavnom sitni u količini produkcije, pa je pitanje kolika se uopće na tržištu i nudi ukupna količina autentičnog dingača, a koliko je pak pod prestižnim nazivom Dingač u ponudi vina  koja jesu, bez obzira ako i ostavljaju dobar utisak na nepcu, uistinu autentični, iskreni Dingači. Unatrag nekoliko godina politika je uvidjela da bi položaj Dingač radi bolje valorizacije ipak trebalo posebno zaštititi i statusno kvalitativno unaprijediti, i eto nam, od novijeg vremena, Dingača sa statusom službeno izdvojenog vinogradarskog područja, naime Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske na svojim je web stranicama objavilo dokument kojim definira vino Dingač s izdvojenog lokaliteta. Evo, u nastavku, kako je vino Dingač ZOI definirano. Za najrašireniju vinsku sortu u Hrvatskoj Graševinu i za drugu po raširenosti Malvaziju istarsku, koliko znam, ne postoji takav dokument.

S internetskih stranica Ministarstva poljoprivrede i šumarstva RH SVIJET u ČAŠI Kronika 08.2020 donosi Specifikaciju proizvoda sukladno Uredbi 1308/2013, članak 94. za zaštitu oznake izvornosti sukladno članku 93 – naziv koji se zaštićuje: Dingač. U originalu tekst djeluje kao da su podaci nabacani nasumce a ne po cjelinama kako bi bilo logično, pa sam ovdje, ne mijenjajući izvorno iznesene podatke, dokument pokušao srediti po nekom logičnom redosljedu.

Bitno je odmah na početku naglasiti da se Zaštićena oznaka izvornosti Dingač može koristiti samo za vino nastalo od grožđa sa specifične vinogradske pozicije Dingač i uz poštivanje određenih parametara vezanih uz segmente vinogradarstva i vinarstva. (Po meni, trebalo je, s obzirom da se ipak radi o ekskluzivi, precizno odrediti i najranije moguće datume izlaska gotovog vina ZOI Dingač na tržišt – Suhadolnik).  Svi postupci u vinogradu i u podrumu za proizvodnju vina ZOI Dingač moraju biti u skladu s Uredbom Europskog parlamenta i Vijeća 1308/2013 i Uredbom Komisije 606/2009 te u skladu sa Zakonom o vinu RH i njegovih provedbenih propisa.

Krenimo od početka – Detalji koji se odnose na zemljopisno područje (Uredba 607/2009, čl. 7/2/a)

                Granice područja Dingač za vino ZOI Dingač, ekspozicija: Područje ZOI Dingač smješteno je na strminama uz južnu morsku obalu srednjeg dijela poluotoka Pelješca. Gorsko bilo te strmine suvislo se proteže od Trstenika do doline Jelin dol. Padina bila eksponirana je prema jugozapadu s inklinacijom od 10° do 60°, a uokviruju je vrhovi Čučina i Sv. Jurja.

Vinogradarsko se područje prema katastarskoj evidenciji nalazi u katastarskim općinama Pijavičino, Podobuče, Potomje i Trstenik. Ukupna površina područja iznosi 7,58 km2. Dužina je 8.070 m, a širina se kreće od 552 m u najužem dijelu, do 1386 m u najširem dijelu. Danas je na području ZOI Dingač vinovom lozom zasađeno 78,5 ha. Krajnje točke istočne granice područja ZOI Dingač obilježene su koordinatama: 1. 42° 54,76′ N 17° 23,50′ E 2. 42° 55,00′ N 17° 23,47′ E 3. 42° 55,23′ N 17° 22,96′ E. Krajnje točke zapadne granice područja ZOI Dingač obilježene su koordinatama: 1. 42° 56,51′ N 17° 18,25′ E 2. 42° 56,81′ N 17° 18,20′ E 3. 42° 57,05′ N 17° 18,72′ E

                Tlo. Tlo predstavlja jedan od najznačajnijih čimbenika kakvoće grožđa, odnosno vina. Gorska bila ponad dingačkih strmina i same strmine Dingača prema moru izgrađuju vapnenci gornje krede protkani dolomitnim slojevima. Tlo se oblikovalo na šljunkovitim siparsko–obronačkim nanosima. Čovjek je sve te nanose pogodne za poljoprivredu na dingačkim strminama tijekom minulih stoljeća teškim težačkim radom iskrčio, te je u zaštiti od erozije sagradio terase i djelomično jače nagnute terene pretvorio u ravne. Krupnije kamenje iskorišteno je za gradnju suhozida, a najveći dio viška kamena i krupnijeg šljunka iznesen je izvan granica budućeg vinograda. Pri odabiru povoljne površine za vinograde na nagibu, u mnogome se, kao pouzdanim pokazateljem, odlučivalo pogledom na stanje okolnog raslinja tijekom ljetnih suša. Fizikalna i kemijska svojstva tla vinograda raspoređenih po mnogim dingačkim rudinama koje su omeđene krševitim rebrima znatno se razlikuju. Iz analize mehaničkog sastava tla (provedene na Agronomskom fakultetu u Zagrebu) iščitava se kako je tlo skeletno do jako skeletno, uz udio od oko 75 posto šljunka i sitnijeg kamenja, priručnim krčenjem djelomično zatrpanog u dublje slojeve supstrata. U preostalih 25 posto prosječno je oko 40 posto pijeska, 30 posto praha i 30 posto gline. Prikaz karakterističnog sastava tla po cijeloj dubini profila govori o izrazito propusnom tlu, vrlo povoljnom za  vodozračni režim i za mikrobiološku aktivnost. U takvim uvjetima korijen vinove loze prokorjenjuje cijeli volumen tla, sve do tvrdog matičnog supstrata. Sitnica je smeđe–crvene boje koja se na površini ne vidi jer ispiranjem oborinama na površini ostaje šljunak i sitno kamenje koje djeluje kao izvrstan toplinski izolator. Šljunak i sitno kamenje izmiješano u profilu tla u velikoj mjeri utječu na sporije zagrijavanje i slabiji kapilarni uspon te time i na manji gubitak vlage u tlu. Rubni dijelovi vinogradarskih oaza odlikuju se plićim tlom pa se tu tijekom ljeta osjeti nedostatak vlage u tlu. Kemijska analiza tla (provedena na Agronomskom fakultetu u Zagrebu) pokazuje da je tlo po cijeloj dubini profila u svim uzorcima neutralne do blago alkalične reakcije s relativno umjerenim postotkom ukupnih karbonata i s niskim postotkom aktivnog vapna. Zadovoljavajućeg je sadržaja humusa i dušika, a niskog sadržaja fosfora (P2O5 mg/100 g tla). Međutim, u svim uzorcima i svim dubinama profila, nalaze se znatne količine kalija (K2O mg/100 g tla) kojega je svugdje više od 50 mg. Ovako visoke koncentracije kalija pravo su bogatstvo u dingačkim tlima i nezaobilazni i glavni čimbenik, uz navedene okolišne uvjete, vrhunske kakvoće grožđa i očitovanje vrsnosti i posebnosti vina sa ovog područja. Ova razina kalija u tlu nije rezultat gnojidbe mineralnim gnojivima nego je to pravi dar prirode, što potvrđuju analize djevičanskih tala s područja Dingač. Opskrbljenost kalcijem, sumporom i borom je dobra, međutim nedostaje magnezija ili se taj element nalazi u nepristupačnom obliku (blokiran) pa se ponekad opažaju simptomi nedostatka ovog mikroelementa. Posebno treba naglasiti da, temeljem analitičkih podataka (Institut Ruđer Bošković), u ovim tlima, dijelovima biljnog materijala (list) kao i u vinu, nema nedozvoljenih količina teških metala (željeza, mangana, kroma, nikla, kadmija, olova, cinka i bakra ).

                Flora Posebnost nekog prirodnog prostora, kao terroira za određenu proizvodnju baziranu na zemlji, čini skup različitih faktora. Više čimbenika utječe na uspješan uzgoj vinove loze pa, time, i na kakvoću i značajke vina kao finalnog proizvoda. Na položaju Dingač vinogradarske oaze okružene su kraškim hridinama između kojih raste raznoliko mediteransko bilje. Tu su sastavnice mediteranske makijske flore, kao npr. česmina (Quercus ilex L.), planika (Arbutus unedo L.), zelenika (Phillyrea latifolia L.) i jasen (Fraxinus sp.). Uz njih su i zajednice somine (Juniperus phoenicea L.), podivljalog ružmarina (Rosmarinus officinalis L.) i tršlje (Pistacia lentiscus L.). Trnovita mlječika (Euphorbia spinosa L.), mirisno smilje (Helicrysum italicum L.), kadulja (Salvia officinalis L.), velecvjetna divizma (Verbascume densiflorum B.), krestašac (Polygola sp.) i primorski vrisak (Saturea montana L.) dodatno utječu na posebnost ambijenta.

Klima Područje ZOI Dingač karakterizira vrlo blaga mediteranska klima, za što se može zahvaliti vrlo velikoj reljefnoj razvedenosti. Od sjevernih hladnih vjetrova ovo je područje zaštićeno dvostrukim gorskim bilom. Sjeverni visoki greben štiti položaj od prodora sjevernih hladnih masa zraka, dok južni niži greben koji se pruža od Čučina do Sv. Jurja pruža dodatnu zaštitu. S južne je strane položaja, uz same vinograde, duboko more koje djeluje kao regulator topline i predstavlja najbolji korektor klimatskih uvjeta. Tijekom zime to se očituje u zagrijavanju zraka, a ljeti u ublažavanju visokih temperatura. Srednja godišnja temperatura iznosi 17,6°C, a srednja temperatura u vegetaciji 20,1°C (podaci s najbliže meteorološke postaje u Orebiću). Može se pretpostaviti da se zbog navedenih mezoklimatskih uvjeta ti podaci neznatno razlikuju u smislu viših brojčanih vrijednosti u području ZOI Dingač. Količina oborina u prosjeku se kreće oko 1400 mm s neujednačenim godišnjim rasporedom. Godišnji maksimum je krajem jeseni i zimi, a najmanje oborina je u ljetnome periodu, u pojedinim godinama javljaju se suše. Ostale su meteorološke pojave tijekom vegetacije rijetke, magla i rosa moguće su tijekom zime. Nema pojave ranih jesenskih i kasnih proljetnih mrazeva. Vjetrovi ne predstavljaju ozbiljan problem uzgoju vinove loze. Broj sati sijanja sunca iznosi 2900, a s obzirom na povoljnu ekspoziciju cijelog područja ZOI Dingač prema jugu i jugozapadu uz prosječan nagib terena od 30° osvjetljenje je znatno povećano. Svijetli šljunak na površini tla, svijetle znatne površine suhozida u prostoru, pa stjenoviti masiv ponad vinograda, a tu je i refleksija sunčeve svijetlosti s morske površine. Slobodan sustav uzgoja trsa omogućavaju maksimalno iskorištenje sunčevog zračenja. Osobito su se dobro pokazale umjereno sušne sezone u kojima tijekom srpnja i kolovoza padnu obilnije kiše.

                Čovjekova aktivnost vrlo je važna, posebice kod načina pripreme tla za vinograd, kod sadnje trsja, izbora sustava uzgoja, njege loze, odredbe datuma početka berbe, odredbe u kojemu dijelu dana brati, transporta grožđa do podruma i do vinifikacije pa onda i sazrijevanja vina, termina izlaska na tržište.

                Osnivanje vinograda: Priprema terena za osnivanje novog vinograda obavlja se ručno ili manjim prikladnim strojevima. Rigolanje se izvodi neposredno nakon berbe ili u ranu zimu kako bi kiše primjereno navlažile tlo. Tijekom rigolanja (trapljenja) uklone se svi biljni dijelovi prethodnog raslinja, osobito u šumskoj krčevini. Izdvaja se veće kamenje za gradnju potpornih zidova terasa, a manje se iznosi iz vinograda ili zakopava u dublje slojeve tla. Danas se duboka obrada obavlja manjim prikladnim strojevima. Po označenim sadnim mjestima sade se korjenjaci ili prutići (reznice) podloge. Kod sadnje korjenjaka ili prutića cijepljenje se obavlja na stalnom mjestu, ovisno o bujnosti podloge, prve ili druge godine nakon sadnje. Ovakva se sadnja pokazala znatno povoljnijom s obzirom na trajnost vinograda, u usporedbi sa sadnjom gotovih cjepova. Moguća je i sadnja gotovih cjepova vinove loze. Kod primjene agresivnih tehnologija (ripanje i rigolanje) nije dozvoljena promjena povijesnog nasljeđa na krškim rebrima nagiba, jer se tim postupcima narušava i gubi identitet prostora, odnosno terroira na ZOI Dingač.

Dingač je ambijent i s dosta jačih strmina pa na tom cijelome prostoru nije jednostavno I lako održavati vinograd sađen klasično odozgor prema dolje. Negdje je problemu bilo moguće doskočiti uspostavom terasa, inače formiranih i da se spriječi erozija tla. Za realizaciju postojanih terasa mora(lo) se rabiti odgovarajuće čvrsti materijal, a radi zadovoljenja povijesnog nasljeđa i vizuala krajobraznog prostora potporni zidovi terasa morali su biti/moraju biti izgrađeni od izvornih materijala s dingačkih strmina. Navoženje zemlje iz drugih proizvodnih područja nije (bilo) dozvoljeno, jer time bi se izmijenio tipičan izvorni fizikalno-kemijski sastav tla, a time i autentičnost u kategoriji kakvoće vina.

Sorta/Sorte, klonovi: na Dingaču i za vino Dingač dopuštena je sadnja Plavca malog crnog.  (Moja primjedba: U ovo današnje vrijeme, u elaboratu o vinu Dingač ZOI trebalo je, kao preporuka, stajati i navod najboljih klonova sorte Plavac mali crni!). Plavac mali crni izvorna je hrvatska sorta nastala spontanim križanjem Tribidraga i Dobričića crnog, kultivara s otoka Šolte. Podloga: Plavac mali crni cijepi se na preporučene podloge iz skupine Berlandieri x Rupestris, ponajprije na Richter 110. Ta podloga pokazuje izniman afnitet prema sorti Plavac mali crni i dobro utječe na prirod i kakvoću grožđa. Sorta Plavac mali crni srednje je bujnosti. Početak vegetacije je srednje kasno a dozrijevanje vrlo kasno, u IV i V epohi. Rodnost je redovita. Dozrijevanje bobica traje dugo, tako da se istodobno na grozdu nalaze prosušene, normalno zrele i manje zrele bobice. Prosušene bobice vinu daju posebnost i specifičnu aromu, a manje zrele povećavaju ukupnu kiselost. Plavac mali crni pokazuje visoku otpornost na glavne biljne bolesti, ponajprije na pepelnicu. Na području ZOI Dingač ostale biljne bolesti rijetko se javljaju, s obzirom da nema uvjeta za njihov razvoj. Plavac mali crni dobro podnosi sušu, što djelomično proizlazi iz samog sustava uzgoja en gobelet zahvaljujući kojemu, kako je rečeno, slobodno rastuće mladice zasjenjuju površinu tla te plod štite od prevelike evaporacije. Plavac mali crni daje vina sa srednjom do visokom koncentracijom alkohola i sa srednjom do malom/nižom koncentracijom ukupne kiselosti. Vina su s karakterističnim sortnim okusom i mirisom.

Plavac mali -neravnomjerno dozrijevanje

                Razmak sadnje: dozvoljeni sklop sadnje je do 10.000 trsova po hektaru. Velika prednost veće gustoće nasada je u tome da se po trsu može jače smanjiti prinos čime se bitno dobiva na kakvoći roda, a s obzirom na spomenutu gustoću ne gubi se mnogo na količini roda po jedinici površine. U starim je vinogradima razmak sadnje 1,0 x 1,0 m, što daje sklop oko 10.000 trsova po hektaru. U novijim vinogradima razmak sadnje je 1,0 m -1,1m x 1,1m – 1,2 m. Uz ove razmake sadnje uzgojni prostor trsa iznosi 1,0 – 1,32 m2. Uz ovakav sklop sadnje prosječan broj trsova po hektaru je 8.500.

                Sustav uzgoja: obvezno račvasti oblik trsa (en gobelet) s tri do četiri kraka, bez armature. Za račvasti uzgoj (en gobelet) karakteristična su najčešće tri do četiri kraka s po jednim reznikom te s prosječno dva pupa po rezniku. Obzirom na broj pupova po jednom kraku u prosjeku dolazi po sedam pupova po trsu. Niže opterećenje je na slabijim terenima, a veće na dubljim, na kojima je i loza bujnija. Ovakav niski uzgoj sa slobodno rastućim mladicama idealan je za ovakve položaje, jer mladice s lišćem čine sjenu na površini tla i na taj način čuvaju vlagu u tlu. Radi zadržavanja krajobraznih strukturnih elemenata ali i radi efikasne zaštite ploda hladovinom lisne mase od žarećeg sunca ljeti po danu nisu dozvoljeni drugi sustavi uzgoja, pogotovu ne postavljanje armature u vinogradu (Neobično: za posjeta vrlo renomiranoj vinskoj kući na Pelješcu prije koju godinu čuo sam od domaćina kako je jedan od profesora sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta a koji je trebao biti savjetnik na tom posjedu, inzistirao da se grmoliki oblik makne i da se trsje stavi na armaturu!).

                Njega vinograda: Ampelotehnički zahvati (rezidba u zrelo, rezidba u zeleno, reduciranje grozdova) koriste se radi održavanja prinosa u propisanim granicama. Njega mladih vinograda prije i poslije cijepljenja prvenstveno podrazumijeva redovitu obradu kojom se sprječava razvoj korova i utječe na kapilaritet, odnosno na očuvanje prijeko potrebne vlage u tlu. Uz mladi trs se postavljaju drveni kolci (pritka, najčešće od somine) za koje se redovito privezuju mladice cijepa, a odstranjuju se one koje rastu iz podloge. Mladi se trsovi vežu početkom zime, a u tijeku zimske obrade skidaju se brandusi. Slijedeće se godine u proljeće precjepljuju oni trsovi koji nisu zadovoljili kriterije razvijenosti prethodne godine. Stari se vinogradi orezuju od kraja prosinca pa tijekom siječnja i veljače. Obrada klasičnom motikom je rijetka. Koriste se male motorne kopačice koje na strminama valja pridržavati konopcem. Prva se obrada, zajedno s gnojidbom, obavlja krajem zime, a one kasnije su u proljeće. Od početka vegetacije obavljaju se klasični zahvati zelenog reza (pljevljenje s odstranjivanjem nerodnih mladica i zaperaka u zoni grožđa). Gnojidba se provodi stajnjakom i drugim organskim gnojivima te mineralnim gnojivima (Moja primjedba: ?! – treba li baš, doista, na Dingaču umjetno gnojivo?) odgovarajuće formulacije u malim do srednjim količinama. Zaštita od biljnih bolesti je minimalna. Na području Dingača, osim pepelnice, praktično drugih bolesti nema jer nema uvjeta razvoja. Protiv pepelnice koristi se elementarni sumpor kojim se tijekom vegetacije tretira dva do tri puta. Prvo tretiranje provodi se pri otvaranju pupova, drugo pred cvatnju i treće polovicom lipnja.

                Maksimalni urod po hektaru: maksimalni urod po hektaru za ZOI Dingač je 8.000 kg što uz maksimalni randman od 60% iznosi oko 4.800 l vina po hektaru. Prirodi i kakvoća grožđa obzirom na: prosječni broj od 8.500 trsova po hektaru (GS), prosječno opterećenje od sedam rodnih pupova po trsu (OPR), koeficijent rodnosti pupova 1.2 (URP), prosječnu masu grozda 104 g (MG) može se iz godine u godinu očekivati prosječni prirod od oko 7.500 kg po hektaru, sukladno pokazateljima rodnosti. Proračun prosječnog priroda grožđa na Dingaču: OPR(7) x URP(1.2) = 8.4 grozda po trsu a  8.4 g/trs x MG (104) = 874 g → 0.874 kg/trs 0.874 kg/trs x GS(8.500) = 7.429 kg/ha Temeljem uprosječenih pokazatelja rodnosti, prirod po trsu iznosi oko 0,85 kg, a prirod po hektaru oko 7.429 kg. Na varijabilitet pokazatelja rodnosti utječu: broj trsova po hektaru, starost trsova, ukrijenjenost i ukupna kondicija trsova. To utječe na koeficijent rodnosti pupova – prosječna masa grozda koja, ovisno o godini i ukupnom stanju vinograda, može najviše varirati, pa se te vrijednosti nalaze u frekvenciji distribucije od 75 g do 180 g, a najveći se broj grozdova nalazi oko vrijednosti 104 g. Uz pridržavanje zadanih ampelotehničkih mjera, prinosi grožđa u pojedinim godinama s povoljnim vremenskim prilikama mogu iznositi do 8.000 kg/ha s time da istodobno budu ostvarene propisane koncentracije sladora i ukupne kiselosti.

Dingač: Vedran Kiridžija, u svom vinogradu, i dolje, uz bačvice s dingačem u svom podrumu u Potomju

Uvjeti proizvodnje grožđa na ZOI Dingač i rezultat toga: Količina priroda koja se mjeri u dekagramima po trsu, te berbe koje se prema sadržaju šećera mogu zvati predikatima juga, daju izrazito ekstraktna vina. Minimalna količina ekstrakta u crnom suhom vinu je zakonski utvrđena (20 g/l), uobičajeni sadržaj suhog ekstrakta kod vrhunskih crnih vina je 23 do 25 g/l, a vina s područja ZOI Dingač obično sadrže i više od čak 30 g/l ekstrakta! Najstarija praćenja sastava ovih vina, pri čemu posebno treba istaknuti šestogodišnje praćenje s ciljem izrade studije Dingač – čuveno dalmatinsko vino daleke 1964. godine, pokazuju da ni najjednostavniji tehnološki pristup proizvodnji kao ni moderne enološke škole današnjice nisu značajno utjecale na promjenu bìti i karaktera ovog vina. Dojmu punoće vina može značajno pridonijeti i osjet trpkosti. Za ravnotežu okusa crnih vina najvažniji je odnos tvari slatkoće, kiselinskog sastava i fenolnih spojeva, prvenstveno tanina. Plavac mali crni kao sorta obiluje taninima i umijeće svakog proizvođača je proizvesti vino u kojemu se oni neće agresivno isticati. U mladim vinima sa ZOI Dingač, pogotovo u onima čuvanim u drvu, uz intenzivan miris i taninski okus, prevladava i osjet stezanja koji ispunjava nepca, što se mijenja dozrijevanjem vina. Zrela vina postaju skladna, tanini mekani, a okus pun i zaobljen. U kompleksnosti bouqueta vina prepoznaje se izvorni, sortni miris grožđa. U njemu dominiraju svježe note crvenog voća, ali se raspoznaju i plemeniti mirisi suhih bobica koje neizostavno karakteriziraju grožđe sa ZOI Dingač. Lepršavost mladosti, izražajnost svježine i voćnosti, u zrelosti oplemenjuju medne note, miris najfinijih slastica, višanja i suhih šljiva. Dio dozrijevanja koji se odvija u drvetu obilježava svako vino, a kakvoća drva, veličina bačava i intenzitet paljenja drva utjecat će na mirisni profil vina. Vina ZOI Dingač su plemenita vina sama po sebi, no dozrijevanje u drvu ih dodatno oplemenjuje, intenzivira u njima začinsku nijansu i obogaćuje zrelo-voćnu dimenziju.

Pelješanin Niko Bura, količinski mali proizvođač, ali konstantno jedan od najboljih, ako ne i najbolji! Niko, koji većinu svojega Dingača izveze u SAD, pomaže i u nastanku Dingača američke obitelji Benmosche što se svojedobno bila odlučila podignuti vinograd, nakon što je kušala dingače, upravo na Pelješcu…

Proizvodnja vina Grožđe se bere u najpovoljnijem trenutku dostignute kakvoće, potrebne koncentracije sladora i ukupnih kiselina te potrebne razine zrelosti ukupnih polifenolnih komponenti nužnih za puninu kakvoće. Temeljem višedesetljetnih istraživanja i praćenja sladora i ukupnih kiselina u grožđu, može se ustvrditi da su te vrijednosti više–manje konstantne, te da minimalna koncentracija sladora u moštu, mjerena Baboovom moštnom vagom, ne smije biti ispod 19,5%, uz minimalnu koncentraciju ukupnih kiselina 4,0 g/l. Pri ovim vrijednostima preporučljivo je da na grozdu bude i 10 do 15 posto prezrelih bobica koje daju poseban okus i miris vinu. U godinama kada dođe do povećanja prosječnih vrijednosti bilo kojeg od pokazatelja rodnosti, što bi rezultiralo i povećanjem priroda grožđa/ha, treba se pristupiti u samom početku šare bobica reduciranoj berbi. Odstranjuje se dio grozdova na trsu te se očekivani prirod dovodi do razine ustanovljene računom iz svih pokazatelja rodnosti. Grožđe se mulja i odvaja od peteljkovine. Masulj se sumpori s najviše 5 g/hl sumpornog dioksida. U pravilu se koristi klasična tehnologija koja podrazumijeva istodobno odvijanje alkoholne fermentacije i maceracije masulja. Preporučuje se primjena selekcioniranih autohtonih kvasaca, izoliranih na položaju Dingač. Fermentacija protječe na temperaturi od 18 do 25 °C i traje pet do osam dana, što ovisi o smanjenju specifične težine mošta, intenzitetu obojenosti i organoleptičnim značajkama mladog vina. Po izdvajanju samotočne frakcije, zaostala kruta frakcija masulja prebacuje se u prešu gdje se masulj ocijedi laganim stiskanjem. Ocijeđena količina mladog vina može varirati od pet do 15 posto, i ono se sljubljuje sa samotočnom frakcijom te čini ukupni randman. Preostali masulj se preša do kraja, s time da, dakako, prešavinska frakcija ne ulazi u proizvodnju vina sa ZOI Dingač. Iskorištenje (randman) se kreće od 45 posto do najviše dopuštenih 60 posto. Tiha fermentacija se nastavlja u prikladnim posudama i traje otprilike mjesec dana. Za vina na dužem dozrijevanju u bačvi i boci nedvojbeno je da će im malolaktična fermentacija pridonijeti kvaliteti. ­

Saints Hills Dingač, vinograd Santa Lucia,  vino s francuskim pristupom, naime savjetnik je glasoviti svjetski enolog Michel Rolland, na slici ovdje u društvu vlasnika Saints Hillsa Ernesta Tolja, njegove supruge i Toljeve ekipe na Pelješcu          

Detalji koji se odnose na kakvoću, ugled ili druge specifične karakteristike (Uredba 607/2009, čl. 7/2/b): Boja vina prvenstveno je sortno određena. Po dubokoj, živoj, crvenoj boji, vina ZOI Dingač su osebujna i razlikuju se od drugih vina sorte Plavac mali crni. Dingač je primjer utemeljenosti tradicionalnog naziva crno vino. Grožđe s visokim sadržajem šećera daje vina bogata alkoholom no taj alkohol ne daje osjet paljenja. Iako u strukturi alkohola koji nastaju fermentacijom uvijek ima najviše etanola, jednostavnog alkohola koji je oštar te ako je osamljen strši, dajući osjet žarenja, paljenja i pečenja, kod vina ZOI Dingač on nije nametljivo grub. Uz etanol, u fermentaciji se sintetiziraju brojni drugi alkoholi od kojih je za organoleptički doživljaj vina osobito važan glicerol, kojim su ova vina bogata (do 14 g/l). Glicerol, kao viši alkohol velike gustoće i u odnosu na druge alkohole iznimne slatkoće, daje ovom vinu punoću i dodatni osjetilni dojam slasti. Ova vina su u pravilu u kategoriji suhih vina, a ostatka neprovrelog šećera gotovo da i nema ili se on mjeri u nekoliko grama. Ako slador iz grožđa ne fermentira u potpunosti, proizvedeno polusuho vino također je iznimne kakvoće. Kod tih po zakonu ne posve suhih vina slador ne prikriva možebitne nedostatke, grube i nezrele tanine u okusu ili nesklad kiselina, on je posljedica iznimno visokog sadržaja šećera u grožđu. (Ipak, govorimo li o ZOI Dingaču, rekao bih, da se izbjegnu moguće nedoumice kod kupca, da bi bilo dobro držati se ujednačenog organoleptičkog profila, tj. vidjeti da se pod oznakom ZOI Dingač nađu ipak samo suha vina odnosno ona na granici s polusuhima, a ona polusuha neka budu s tom oznakom ali svakako dobro uočljivo dopunjenom nekim dodatnim, objašnjavajućim izrazom – prim. ur.).

Po mojem mišljenju oznaka ZOI Dingač trebala bi na tržištu pokrivati ne istodobno i mlada lepršava i zrela vina, nužno bi bilo cijelu produkciju usmjeriti u ozbiljnu u drvu duže dozrijevanu kapljicu, s time da se jako pazi kod izbora bačve da jer ovakvome rasnome vinu per se nisu nimalo potrebne sladunjavost vanilije i note paljenoga i dima, naime one ga banaliziraju! Po mome, ZOI Dingač trebao bi glavninom biti po zakonskom propisu suh, a  dozrijevane ozbiljne crnjake u kategoriji polusuhog vina neka se, s obzirom na veliko gastronomsko značenje razlike suh i polusuh odnosno polusladak, sladak, uočljivo označi kao ZOI Dingač s dodanim tradicijskim izrazom koji bi ukazivao na razliku u slatkoći. Tradicijska slatka desertna vina tipa prošek rađena uz prosušivanje grožđa mogu se proizvoditi od plavca malog i ostalih domaćih sorata iz drugih vinograda! – Suhadolnik)

Svoj glas vrsnosti vino Dingač baštini još iz 15. stoljeća kad je postizalo cijenu tri do četiri puta višu od ostalih vina užeg i šireg proizvodnog područja. Usprkos nesređenim prilikama u proizvodnji i prometu vina u prošlosti, kad su se dalmatinska vina gotovo isključivo ocjenjivala prema sadržaju alkohola i prema tome se i plaćala, vino Dingač uvijek je bilo znatno skuplje od ostalih kvalitetnih crnih vina iz Dalmacije.

Nelojalna konkurencija stoljećima je zloupotrebljavala naziv Dingač. Kako bi se zaštitili od zlouporabe, vinogradari iz Potomja zatražili su zaštitu naziva i podrijetla vina Dingač. Na temelju saveznog Zakona o vinu donesenog 1957. godine, Naredbom Sekretarijata Saveznog izvršnog vijeća za poljoprivredu i šumarstvo FNRJ, br. 1252/2 od 19. rujna 1961. godine, zaštićen je naziv Dingač. Zatražena je i međunarodna zaštita naziva i žiga Dingač pri Bureaux Internationaux Réunis pour la protection de la propriété Industrielle, Littéraire et Artistique, Genève (WIPO). Zaštita stupa na snagu 13. svibnja 1964. godine s brojem svjedodžbe 283600. Na temu vina Dingač objavljeno je dosta stručnih radova i knjiga, a posebno treba istaknuti: Dingač: čuveno dalmatinsko vino autora A. Gazzari i K. Pešut-Gligo (1964.) i monografiju Dingač: priča o velikom hrvatskom vinu autora prof.dr.sc. Nikole Miroševića, prof.dr.sc. Tomislava Ladana, Branke Mihaljević, dipl.ing.agr, dr.sc. Frane Glavine, dr.sc. Ljiljane Gašparec-Skočić, prof.dr.sc. Vladimira Jelaske, Ive Kirigjije dipl.ing.agr., ps prof.dr.sc. Stanke Herjavec, dr.sc. Ivane Alpeza, dr.sc. Ignaca Kuliera, novinarke i književnice Božice Brkan, te Ivanke Čelar, dipl.ing.agr. (2008.). Na mnogim izložbama, vina s Dingača su stekla brojna prestižna priznanja od kojih treba naglasiti zlatnu medalju Grand Prix avec Medallie d’Or dodijeljenu Dingaču obitelji Miličić iz Trstenika na Međunarodnoj izložbi (EXPOSITION INTRANATIONALE) u Parizu 1930. godine. ­

Zaključak – Opis uzročne veze između zemljopisnog područja i kakvoće, ugleda i drugih karakteristika (Uredba 607/2009, čl. 7/2/c): Na području ZOI Dingač vinogradarstvo i vinarstvo imaju dugu i bogatu tradiciju, te predstavljaju najznačajniju granu poljoprivrede, koja je u prošlosti na ovim područjima značila život. Zahvaljujući utjecaju blage mediteranske klime, vrlo povoljnim geološko pedološkim prilikama, specifičnim, osunčanim položajima vinograda koji tvore veličanstvene krajolike gdje se loza spaja s morskim plavetnilom, stvoreni su posebni, gotovo idealni uvjeti za uzgoj vinove loze. Klimatske prilike imaju značajan utjecaj na ukupni tijek vegetacije, dinamiku dozrijevanja, I, u konačnici, na kakvoću grožđa odnosno vina. Zaključno, geološko-pedološke prilike područja ZOI Dingač, ponajprije visoka koncentracija kalija u tlu, glavni su čimbenik kakvoće i posebnosti vina s ovog područja. Dodatno, na kakvoću uz vrlo povoljan mehanički sastav i strukturu tla utječe i svijetla boja površinskog sloja supstrata. Cjelokupna flora ovog područja znatno se razlikuje od flore ostatka Dalmacije te uslijed klimatskih i geološko-pedoloških karakteristika biljke ovog područja imaju značajno intenzivniju aromu. Mikroflora ovih vinograda ima velikog udjela u aromi, premda je glavno specifično obilježje ovog vina vezano uz položaj. Prirodni uvjeti pod kojima se proizvodi grožđe za vino sa ZOI Dingač su takvi da omogućuju postizanje vrhunske kakvoće. Od značajnog su utjecaja povoljne klimatske i mikroklimatske prilike, sastav tla, specifična flora područja kao i povoljna ekspozicija terena. Prihvatljivi zahtjevi propisani odredbama Europske zajednice ili nacionalnim odredbama ili, ako je tako predviđeno u državi članici, zahtjevi propisani od strane organizacije koja upravlja zaštićenim oznakama izvornosti ili zaštićenim oznakama zemljopisnog podrijetla, imajući u vidu da takvi zahtjevi moraju biti objektivni i nediskriminirajući te u skladu sa propisima Europske zajednice: Sukladno Zakonu o vinu (Narodne novine, br. 96/2003, 55/2011 i 14/2014) u promet se mogu staviti samo ona vina koja su proizvedena u skladu sa Zakonom o vinu (i ovom specifikacijom proizvoda) i imaju rješenje za stavljanje u promet. Uz rješenje za stavljanje u promet vino dobiva i markice odnosno vrpce kojima će u prometu biti označeno. Stavljanju u promet vina sa ZOI Dingač (sustavna kontrola) obvezno prethodi fizikalno kemijsko i organoleptično ispitivanje kakvoće. 1) Fizikalno kemijski parametri kakvoće: relativna gustoća, stvarna volumna alkoholna jakost, ukupni suhi ekstrakt,  reducirajući šećeri, ekstrakt bez šećera, pepeo, ukupna kiselost,  hlapljiva kiselost, pH1), slobodni sumpor-dioksid, ukupni sumpor-dioksid , – u analizu mogu biti uključeni i drugi parametri sastojaka bitnih za ispitivano vinu.  Za ove parametre ne postoje zakonska ograničenja. Ograničenja ovih parametara dana su u Prilogu 1. ove specifikacije proizvoda. Organoleptično ispitivanje: Organoleptično ispitivanje vina provodi Komisija za organoleptično ispitivanje (Popis članova Povjerenstva za organoleptičko ocjenjivanje vina i drugih proizvoda od grožđa i vina (Narodne novine, br. 30/2006, 75/2007, 124/2008, 65/2010, 25/2011 i 47/2012). Komisiju čine članovi Povjerenstva: predsjednik, tajnik i pet ocjenjivača. Prije organoleptičnog ispitivanja svakog uzorka, predsjednik daje ocjenjivačima obvezne podatke o uzorku: berbu, podrijetlo proizvodnje, posebne informacije vezane za tehnologiju proizvodnje, informaciju o predikatnoj kategoriji, sortu ukoliko je navedena i osnovne fizikalno kemijske parametre. Uzorci se evidentiraju i ocjenjuju pod šifrom. Uvid u sve podatke o uzorku imaju samo predsjednik i tajnik. Organoleptično ispitivanje podrazumijeva analizu vanjskog izgleda vina (boje i bistroće), mirisa, okusa, ukupnog dojma i prepoznatljivosti sorte od koje je vino proizvedeno. Organoleptično ispitivanje vina provodi se prema metodi 100 bodova. Konačna ocjena za pojedino vino je medijana. Minimalni broj bodova za vino ZOI Dingač je 82 bodova (definitivno premalo!!!! – primj. Suhadolnik.). Najmanje 50 posto ocjenjivača, odnosno tri od pet ocjenjivača moraju potvrditi da je vino prepoznatljivo po posebnosti koja je najavljena.

Dodatni zahtjevi Odstupanje od proizvodnje u demarkiranom području ZOI Dingač Zbog reljefne specifičnosti područja ZOI Dingač, odnosno dislociranosti vlasnika vinograda i njihovih preradbenih kapaciteta, primarna se prerada, čuvanje i dorada vina mogu odvijati izvan granica ZOI Dingač, ali u neposrednoj blizini i isključivo unutar administrativnih granica općine Orebić i općine Trpanj. Punjenje unutar demarkiranog područja Zbog negativnih povijesnih iskustava nauštrb kvalitete proizvoda, te radi poticanja gospodarske aktivnosti i stvaranja dodane vrijednosti proizvoda, kao i radi zadržavanja stanovništva na ovom području u cilju poticanja ruralnog razvoja, punjenje (pakiranje) se mora odvijati u neposrednoj blizini demarkiranog područja, odnosno unutar administrativnih granica općine Orebić i općine Trpanj. Dodatne odredbe koje se odnose na označavanje Prilikom označavanja se mogu koristiti nazivi vinogradarskih parcela unutar područja ZOI Dingač (manje zemljopisne jedinice) ukoliko 85% grožđa dolazi s njih. Slova za označavanje manje zemljopisne jedinice moraju veličinom biti minimalno 50 posto manja od onih koja se koriste za oznaku ZOI Dingač. Dodatni izrazi koji se mogu koristiti za ZOI Dingač su: Klasiko – koristi se klasična tehnologija koja podrazumijeva protjecanje alkoholne fermentacije i maceracije masulja te dozrijevanje vina najmanje 12 mjeseci, od čega najmanje devet mjeseci u drvenoj bačvi i najmanje 3 mjeseca u boci. Riserva – najbolja berba koja je ostavljena na dozrijevanju najmanje 24 mjeseca, od čega najmanje 18 mjeseci u drvenoj bačvi i najmanje šest mjeseci u boci. Vino ZOI Dingač može se stavljati na tržište samo u bocama izrađenim od tamno zelenog ili smeđeg stakla, zapremine 0,375 l,  0,5 l,  0,75 l,  1,5 l,  3 l,  4,5 l,  6 l,  9 l,  12 l  i 18 l.

________________________________________

ZOI – U Pravilniku o zaštićenim oznakama izvornosti i zaštićenim oznakama zemljopisnog podrijetla, tradicionalnim izrazima i označavanju vina (»Narodne novine« br. 141/10, 31/11 i 78/11) iza članka 2. dodaje se novi članak 2.a koji glasi:

Uvjeti korištenja zaštićene oznake izvornosti u Republici Hrvatskoj

(1) Vina u Republici Hrvatskoj mogu nositi naziv ZOI ukoliko 100 posto grožđa za proizvodnju tih vina potječe isključivo sa zemljopisnog područja definiranog oznakom ZOI i ukoliko zadovoljavaju uvjete za korištenje tradicionalnih izraza iz stavka 2. ovoga članka.

(2) U Republici Hrvatskoj izraz ZOI zamjenjuje se jednim od tradicionalnih izraza iz Priloga 12. dio (A) ovoga Pravilnika. Tablica tradicionalnih izraza koji se mogu koristiti za ZOI nalazi se u Prilogu 15. ovoga Pravilnika.

(3) Kod vina proizvedenih u Republici Hrvatskoj mogu se koristiti dodatni tradicionalni izrazi: Mlado vino, Opolo i Plavac sukladno Prilogu 12. dio (B) ovoga Pravilnika.

(4) Vina koja ZOI mogu nositi naziv manje zemljopisne jedinice uz uvjet da najmanje 85 posto grožđa za proizvodnju takvog vina potječe iz manje zemljopisne jedinice (pretpostavka je, dakako, da se ta manja jedinica nalazi unutar područja ZOI – primjedba Suhadolnik), a preostalih 15 posto grožđa da potječe iz (preostalog dijela) zemljopisnog područja kojim je određena ZOI.

(5) Manje zemljopisne jedinice su vinogorja definirana važećim Pravilnikom o zemljopisnim područjima uzgoja vinove loze i vinogradarski položaji definirani važećom Listom zemljopisnih oznaka.

(6) Naziv određenog vinogradarskog položaja mogu nositi samo ona vina sa ZOI koja zadovoljavaju uvjete za označavanje tradicionalnim izrazom Vrhunsko vino s kontroliranim zemljopisnim podrijetlom (vrhunsko vino KZP), grožđe za koje potječe s tog vinogradarskog položaja.

(7) Proizvodnja vina sa ZOI odvija se u zemljopisnom području određenom za ZOI.◾

_________________________________________

Naziv i adresa nadležnih tijela ili inspekcijskih tijela za utvrđivanje sukladnosti sa zahtjevima proizvodne specifikacije: Nadležno tijelo koje obavlja sustavnu kontrolu ZOI: Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo, Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo, Jandrićeva 42, 10 000 Zagreb www.hcphs.hr

Zaključak – specifikacija proizvoda sukladno Svojstva vina: Vina sa ZOI Dingač su kristalno bistre tamno-rubinski crvene boje, koja, ovisno o metodi proizvodnje i načinu čuvanja vina, može imati lagani ljubičasti odsjaj ili slabo naglašenu svijetlu nijansu smeđe boje u odsjaju. Vina ZOI Dingač karakterističnog su sortnog mirisa koji, ovisno o metodi proizvodnje i načinu čuvanja može imati naglašen miris mladih razigranih vina, ili tipičan sortni miris dijelom vremena odležanog vina u drvu sa slabo naglašenim začinskim komponentama, te prepoznatljiv miris odležanog vina sorte Plavac mali crni u drvu s mirisom suhe šljive i suhe smokve, a u retronazalnom može se pojaviti osjet svježe pečenog kruha. To su vina zaokruženog, slabo hrapavo trpkastog okusa naglašene svježine, a ovisno o vremenu odležavanja ona postaju puna, harmonična, skladna i mekana, ukoliko odležavaju 24 mjeseca imaju pun, mekan, gorkast okus s naglašenim i skladno uklopljenim ostatkom neprevrelog šećera.

Dodatni izrazi koji se mogu upotrijebiti za ZOI Dingač su: Klasiko – rabi se klasična tehnologija koja podrazumijeva protjecanje alkoholne fermentacije i maceracije masulja, te dozrijevanje vina najmanje 12 mjeseci, od čega najmanje devet mjeseci u drvenoj bačvi i najmanje tri mjeseca u boci. Riserva – najbolja berba koja je ostavljena na dozrijevanje najmanje 24 mjeseca, od čega najmanje 18 mjeseci u drvenoj bačvi i najmanje šest mjeseci u boci. (Još jednom primjedba Suhadolnik: vino s oznakom ZOI Dingač Klasiko nikako puštati na tržište bez najmanje 12 do 15 mjeseci dozrijevanja u bačvi plus najmanje tri mjeseca u boci, a vina ZOI Dingač Reserva nikako ispod 24 mjeseca dozrijevanja u bačvi plus najmanje tri mjeseca u butelji!)

Dingač ZOI – propisani fizikalno kemijski parametri:  minimalni prirodni alkohol: 13,5 vol %, minimalni ukupni alkohol 18 vol %, minimalni stvarni alkohol: 13,5 vol %, minimalna ukupna kiselost:  4,0 g/lit, minimalni ukupno SO2: 200 mg/lit (za današnje vrijeme daleko previše! – primjedba Suhadolnik), maksimalna hlapljiva kiselost: 1,2 mg/lit, minimalna količina suhog ekstrakta bez šećera: 28 g/lit (zašto ne 30 g/lit)?!), minimalna količina pepela: 2,5 g/lit.  ♣

Istraživanja

CERTIFIKAT ILI ZAŠTIĆENA OZNAKA PRODAJU PROIZVOD!

Znakovito je u kojoj mjeri certifikati i oznake utječu na odluku hrvatskih građana o kupnji proizvoda ili usluga. Naime, čak 80 posto građana ističe da će u ponudi sličnih proizvoda radije kupiti onaj koji ima certifikat ili određenu zaštićenu oznaku.

Velika većina građana u Republici Hrvatskoj, točnije njih oko 87 posto, smatra da certifikati i određene oznake pridonose boljem imidžu tvrtki ili proizvoda na tržištu. Dakako, jedan od glavnih razloga postojanja oznaka i zahtjevnih certifikata odnosi se na podizanje svijesti o razinama kvalitete i sigurnosti u cijelom lancu stvaranja vrijednosti nekog proizvoda koji završava kod potrošača njegovom odlukom hoće li ukazati povjerenje određenom proizvodu ili usluzi.

Da vjeruju onome što certifikati ili oznake komuniciraju u našem anketnom istraživanju ističe 45 posto potrošača, a to da vjeruje u vjerodostojnost samo određenih oznaka i certifikata navodi pak njih 44 posto. Preostalih 11 posto ispitanika naglašava da ne vjeruje uopće u vjerodostojnost certifikata i raznih oznaka.

Četiri od pet građana Hrvatske prepoznaju Eko certifikat, koji je, tako, na prvom mjestu po prepoznatljivosti (78 posto građana čulo je za ovaj certifikat). Potom dolazi oznaka Best buy koju prepoznaje 68 posto anketiranih, dok je po 46 posto udjela pripalo oznakama Odabrale mame i Superbrands.

Certifikati Halal s 33 posto i Kosher s 30 posto jako su bliski po udjelu, a međusobno dosta blizu su, sa 17 posto, i oznaka Odabrani proizvod godine s 21 posto i certifikat Poslodavac partner, dok je na začelju Qudal s devet posto poznatosti/priznatosti.

Znakovito je u kojoj mjeri certifikati ili oznake utječu na odluku građana o kupnji proizvoda ili usluga. Naime, čak 80 posto građana ističe da će kod ponude sličnih proizvoda radije kupiti onaj koji ima certifikat ili određenu oznaku.

Na pitanje koje osjećaje u njima budi certificirani proizvod ili usluga gotovo podjednaki broj građana odgovara da je to sigurnost (52%), povjerenje (51%) i potvrda (48%). S nešto manjim udjelima dolaze potom osjećaji vrijednosti (31%) i zadovoljstva (18%).

Istraživanje su tijekom svibnja 2020. godine proveli Ja TRGOVAC magazin i agencija Hendal na nacionalno reprezentativnom uzorku građana Republike Hrvatske starijih od 16 godina, rekao je Goran Pavlović, glavni urednik magazina Ja TRGOVAC.

U usponu: PG Orehovec iz okolice Ludbrega, specijalizirano za uzgoj peradi posebice pataka, te prvi njegovi delikatesni proizvodi upravo izašli pred javnost –dimljena pačja prsa, kobasica, te četiri vrste paštete na bazi pačje jetre: klasična s jetrom i mesom patke (smeđa etiketa), pa ona s kombinacijom jetre i mesa dimljenih pačjih prsa (svjetlo-ljubičasta etiketa) , zatim s kombinacijom jetre i mesa te usitnjenih koštica buče (zelena etiketa), i, kao špica,parfait, 100 posto od pačje jetre (crna etiketa)

U sklopu istraživanja provedena je stratifikacija po šest regija i četiri veličine naselja uz slučajan odabir kućanstva i ispitanika unutar pojedinog kućanstva pri čemu je uzorak stanovništva uravnotežen prema spolu, dobi i obrazovnom statusu ispitanika.

Neobično je što se u izvještaju revije Ja TRGOVAC ne spominju i rezultati istraživanja o prihvaćanju danas osobito značajnih i najviše spominjanih oznaka poput npr. Zaštićene oznake izvornosti ZOI, Zaštićene oznake zemljopisnog porijekla ZOZP, vrhunsko odnosno kvalitetno vino s kontroliranim zemljopisnim porijeklom, pa Otočki proizvod, Proizvod hrvatskog sela itd…

Inače magazine Ja TRGOVAC izašao je s podacima o rezultatima još nekoliko anketa koje su provedene u suradnji i s agencijom Nielsen, pa evo o čemu je riječ i kakvi su odgovori Hrvata.

SPECIFIČNOSTI HRVATSKIH POTROŠAČA PO REGIJAMA

Hrvatsko je tržište relativno malo kad ga se uspoređuje sa zemljama Europe, ali je jedno od najbogatijih kad su u pitanju regionalne specifičnosti i različitosti.

                Gledajući pet glavnih regija – Jug, Zapad, Zagreb, Centralni dio i Istok, prema klasifikaciji agencije za istraživanje tržišta Nielsen može se slobodno reći da su različitosti od jedne do druge regije bitne i da kupci u svakoj pojedinoj regiji imaju drukčiji pristup kako bi dobili točno ono što im treba i na način koji im je najprihvatljiviji.

U regiji Istok potrošači su najviše u potrazi za promocijama i najnižim cijenama, oni unutar mjesec dana posjete prosječno 3,2 različita trgovačka lanca, što je iznad prosjeka Hrvatske i više je nego u ostalim regijama.

U Središnjoj Hrvatskoj (regija Central) kad se ide u šoping najčešće se dobro planira i pomno sastavlja popis za kupovinu, što smanjuje mogućnost impulsne kupovine i povećava važnost svijesti o brendovima (brand awareness). Većinom se kupuju osnovne stvari i nastoji se uštedjeti smanjujući troškove na luksuzne proizvode. Tzv. convenience nije nešto za što je potrošač spreman više platiti, što je značajno drukčije od regije Zagreb, gdje je convenience ključ uspjeha.

U regiji Zagreb kupcima je najvažtnija brzina kupnje i spremni su platiti više ako to štedi njihovo vrijeme. Većinom se kupuje u hipermarketima i supermarketima jer tu je moguće pronaći sve na jednom mjestu. Manje kupnje u najviše se slučajeva obavljaju dva do tri puta tjedno.

U regiji Zapad olasci u trgovinu su češći. Kupci su više usredotočeni na premium proizvode i spremni su i platiti više za njih, a ponuda svježe ribe može bitno utjecati na odabir punkta na kojemu se kupuje.

Ponuda ne samo svježe ribe nego svježe hrane općenito najvažnija je kupcima u regiji Jug koji, uz svježe proizvode, češće kupuju brendove trgovačkih robnih marki. Uspoređujući ih s ostatkom Hrvatske, na izlazu iz podavaonice imaju nešto veću košaricu od kupaca u ostalihm regijama. Na Jugu se najmanje posjećuju prodavaonice različitih trgovačkih lanaca.

Podaci su objavljeni u tradicionalnom istraživanju agencije Nielsen Adriatic – Understanding and adopting to shoppers’ expectations.

HRVATI i EKO-PROIZVODI

Eko proizvodi iz godine u godinu zauzimaju sve važnije mjesto u košarici potrošača. Hrvati i te kako prate ovaj globalni eko-trend pa ne treba čuditi da čak 99 posto građana naše zemlje zna za ekološke (bio ili organske) proizvode. Od toga je 72 posto onih koji su dobro upoznati sa značajkama ove kategorije proizvoda, a 27 posto građana tek djelomično poznaje eko-proizvode.

Jako su zanimljivi stavovi građana kad je riječ o njihovoj percepciji kvalitete eko proizvoda. Tako njih 63 posto ističe da su eko-proizvodi kvalitetniji od konvencionalnih, dok četiri puta manji udio (16 posto) ispitanih smatra kako ta konstatacija ne stoji. Preostalih 21 posto anketiranih nije znalo što bi odgovorilo na ovo pitanje.

Kad je riječ o konkretnom kupovnom ponašanju, tu je slika ipak nešto drukčija jer svega 23 posto hrvatskih građana redovito kupuje proizvode koji su označeni kao ekološki, dok ih dvije trećine (67 posto) to čini rijetko. Eko proizvode nikad ne kupuje 10 posto ispitanika.

Istraživanje je pokazalo da više od polovice (51 posto) kupaca eko proizvoda te artikle kupuje u trgovačkim lancima. Značajan dio kupaca (23 posto) ove proizvode kupuje u specijaliziranim bio dućanima, dok na tržnici to čini njih 16 posto, a u drogerijama osam posto ispitanika. Iz nekih drugih izvora snabdijeva se dva posto građana.

Eko proizvodi su dosta etnocentrična kategorija pa tako gotovo dvije trećine kupaca eko proizvoda (njih 65,6 posto) navodi kako im je važno da su ti proizvodi hrvatskog porijekla, dok za 34,4 posto njih to nije važan argument pri kupnji.

PIVO: LAGERI VODE, a ALE JE TU DA OSTANE

Iako je lager pivo daleko najpopularnije kod domaćih konzumenata piva, udio od desetak posto potrošača koji preferiraju ale stabilan je već nekoliko godina i govori da ovo nije tek prolazni trend, nego vrlo važna niša pivskog tržišta

Hrvati vole pivo, a to najbolje opisuje brojka od 84,5 posto hrvatskih građana koji ističu da redovito konzumiraju ovo piće. U usporedbi s istovjetnim istraživanjem provedenim prije koju godinu, uoči Svjetskog prvenstva u nogometu u Rusiji, riječ je sada ipak o o blagom padu općenito broja konzumenata od 2,8 posto.

Ali, istodobno, značajno je porastao broj onih koji svakodnevno piju pivo. I dok je u 2018. godini svakodnevnih konzumenata bilo 5,1 posto, danas ih je ukupno 8,8 posto. U usporedbi s prethodnim istraživanjem, broj tih koji obvezno kroz tjedan piju redovito po nkoliko puta tjedno porastao je za 6,3 posto.

Rast bilježi i sljedeća razina učestalosti, tj. da se pivo pije svakako po jednom tjedno: 18,8 posto ispitanika svakako na tjedan popije po jedno pivo.Takvih potrošača prije dvije godine bilo je 12 posto. Nekoliko puta mjesečno ovo piće konzumira 24,3 posto anketiranih građana (ranije 23,2%), a jednom mjesečno je učestalost konzumacije za sedam posto ispitanika u oba istraživanja. Tek nekoliko puta godišnje pivo pije 4,8 ispitanika, takvih je 2018. bilo 17,3 posto. Rjeđe od nekoliko puta godišnje pivo konzumira svega 0,1 posto ispitanih (5,5% u 2018.).

Najveći broj ispitanih građana u Hrvatskoj pivo troši kod kuće (vlastite ili kod prijatelja, rođaka…), to ističe 56,2 posto anketiranih. To je za 5,3 posto više nego što je bilo prije dvije godine, dok je broj onih koji pivo konzumiraju izvan kuće (kafić, pivnica, restoran) u padu za 5,4 posto te ih je sada 28,1 posto. Udio onih koji pivo konzumiraju podjednako i doma i vani nije se mijenjao te iznosi 15,6 posto.

Evo i usporedbe lojalnosti potrošača prema pivu velikih industrijskih proizvođača i sve popularnijih malih zanatskih craft pivovara:

Industrijsko pivo bilježi bolju poziciju, naime udio onih koji navode da više troše pivo velikih industrijskih pivovara porastao sa 70,8% u 2018. na 76,2% u 2020. godini, dok je udio onih koji kažu da više piju pivo craft-pivovara istodobno porastao s 8,9 posto na 9,4 posto.

Premda je riječ o ne baš velikom udjelu craft piva u ukupnoj potrošnji u Hrvata, craft pivo je i dalje značajno na tržištu jer kroz godine pokazuje veliku dozu stabilnosti. Sve manje je onih neodlučnih koji navode kako obje varijante piva piju podjednako – njihov je broj smanjen s 20,3 posto na 14,4 posto.

Uz klasične lager i ale, organizatori istraživanja su na izbor stavili još nekoliko varijanti koje su također uglavnom lageri, eventualno neko tamno pivo može pripadati u ale podvrstu.

U takvoj klasifikaciji u sklopu ankete pitali smo koju vrstu piva naši potrošači najčešće piju. Lager ili pilsner sasvim je očekivano daleko najpopularnija vrsta piva sa 76,9 posto udjela, a slijede lageri s voćnim okusom sa 7,9 posto. Ale je treći sa 6,5 posto vjernih potrošača, a slijede pšenično pivo s 3,9 posto, tamno s 2,8 posto i bezalkoholno s dva posto udjela.  ♣

Quo vadis, svijete?

SJEME POBUNE – LES SEMENCES DE REVOLTE – SEEDS of PROFIT

Prije nekih, rekao bih, desetak godina, u obilasku tada u nas popularne manifestacije vezane uz poljoprivredu i prehranu a organizirane u mjesecu svibnju u zagrebačkom Narodnom sveučilištu Moša Pijade, zatekao sam se pred punktom na kojemu su bili prezentirani rezultati suradnje Odjela za poljoprivredu Zagrebačke županije i zagrebačkog Agronomskog fakulteta na eksperimentalnom uzgoju rajčice poduzetom da se s vremenom efikasno pomogne poboljšanju opskrbe hrvatskog tržišta (domaćom) rajčicom. Pozvan sam bio da kušam tri vrste rajčice što ih je uzgojila akademska zajednica i to, svaku na drugi način a nijednu na klasičan domaći način, onako kako radi seljak u svom vrtu ili na određenoj većoj parceli zemlje. Svi koji su bili zamoljeni da degustiraju trebali su odgovoriti na pitanje Koja je od te tri ponuđene rajčice najbolja: a), b), ili c)? Moj odgovor vezan uz kakvoću rajčice proglašen je, dakako, nevažećime, jer sam rekao da mi je najbolja rajčica ona domaća iz druge polovice kolovoza, tražilo se, eto, ne izjašnjavanje o terminu berbe nego o trima načinima upravo obavljenog pokusnog uzgoja u laboratoriju.

            Uzorci a), b) i c) nisu mi se dopali jer su bili tvrdi, jednostavno kiselkasti i bez arome. Moj je favorit zrela sočna tamnijecrvena mesnata slasna rajčica lijepih aroma, ona na koju sam pomišljao kad sam odgovarao, a to je baš ona s majčice zemlje i iz druge polovice kolovoza odnosno s kraja kolovoza. Oko mene bilo je, međutim, mnogo ljudi kojima se neka od tih triju pokusnih laboratorijskih rajčica poprilično dopala, čak su objašnjavali da preferiraju ovakve tvrđe i kiselkaste rajčice, jer da su im one klasične, domaće i kasnoljetne premekane i preslatke za nešto što kao namirnica spada npr. i u kategoriju salate kao priloga. Međutim to me nije odvratilo od stava da su u današnje vrijeme ljudi nerijetko robovi navike da u svakome trenutku kroz godinu kad požele na stolu imaju određeno voće ili povrće mada mu i nije puna sezona. Neke vrste povrća i voća trebaju mnogima, da bi, eto, bili sretni, biti dostupne kroz svih 12 mjeseci, i potražnja se za tim vrstama znatno povećala, a kao društveno prihvatljiva komercijalna rješenja su se, očito, nametnuli povećanje domaće proizvodnje industrijskog tipa što znači od (hibridizacijom) dizajniranog sjemena, iz plasteničkog uzgoja, te iz uvoza. I, tako, u običnu frazu pretvorio se koristan nutricionistički savjet, preporuka ako hoćete i sa stanovitim domoljubnim prizvukom, da voće i povrće treba ne samo trošiti što više nego i da je višestruko korisno potrošnju usmjeriti prema domaćim plodovima i rasporediti je po tome kad je kojemu voću odnosno povrću puna sezona, naime to osiguravnužnu bio-raznolikost, a i tada bi imalo punog smisla konzumirati plodove (i) kao sirove, oni tek kao svježe ili relativno svježe ubrani mogu pružiti vrhunski užitak a kad su domaći, odavde, znači da su uzgojeni relativno blizu mjesta gdje živimo.  Ima i te kako logike da ti domaći  pred nas ovdje kao potrošače dođu manje do uvelike manje tretirani od onih iz vana i iz daleka, a ipak su u dobroj kondiciji za razliku od naveliko uvažanog voća i povrća osobito iz daljih zemalja. Opet sama logika govori: voće i povrće iz daleka izgledom i u kondiciji da bi ga se, kad nakon berbe, pakiranja, putovanja i rješavanja birokratske dokumentacije stigne na odredište, moglo staviti na tržište jednostavno mora biti genetski modificirano ili čak i prilično obogaćeno ostacima raznih zaštitnih sredstava.

Hibridizacija, a to je kreiranje hibrida s na prvi pogled ljepšim izgledom plodova te oblikom i dimenzijama ujednačenih plodova kao i plodova kod kojih je degradacija sporija tako da duže izgledaju u dobroj kondiciji, u svijetu je već uzela mnogo maha. Nije tajna to da ona već previše počiva na novcu. Nekoliko kompanija koje se u svijetu bave proizvodnjom standardiziranog voća i povrća i koje uspijevaju realizirati sjeme za dobar i redovit rod biljke i prirod ujednačen veličinom (pa time i praktičan za pakiranje!), lijep na prvi pogled te otporniji na bolesti i na brže vidljivu degradaciju, pomalo pokoravaju poljoprivredu na način da poljoprivrednika maltene primoravaju da svake godine kod njih kupuju sjeme, naime to kupljeno novo sjeme, za razliku od onog originalnog, starog sjemena klasičnih sorata uglavnom je upotrebljivo – samo jednom!

            Upravo o tome na našoj televiziji prije nekoliko godina emitiran je odličan film upozorenja a francuske produkcije na tu temu, da bi sada, prije nekoliko dana, HRT prikazao ponovno film francuske produkcije a o hibridizaciji s time što je kao glavni protagonist ovaj put bila rajčica. Naglasak je u reportaži još posebno bio stavljen i na to da te kompanije na svojim farmama, uglavnom smještenima u zemljama u Aziji i Africi, nešto i u Južnoj Americi, tamo gdje je radna snaga jeftina, zlorabe tu radnu snagu, njih se smatra odgovornima za isplatu dosta nižih nadnica od onih kao minimum propisanih u dotičnoj državi, a vrlo često i za zlorabu maloljetnika i žena koje rabe u radu na poljima.

            Veliki je problem u tome što je kroz 60 godina proizvodnje standardiziranog voća i povrća te stvaranje, križanjem raznih sorata pa i po više puta, industrijskih hibrida, imalo priličan negativni utjecaj i učinak na sastav hranjivih tvari u plodovima tih danas naširoko uzgajanih hibrida. U proteklih 50 godina povrće je, primjerice,  izgubilo 27 posto vitamina C i gotovo 50 posto željeza! Novi hibridi k tome pokazali su da u odnosu na plod tradicijske sorte sadrže dvostruko manje polifenola, znanih kao, za organizam, zdravstveno vrlo korisnih antioksidacijskih sastojaka!  Na to već duže vrijeme upozorava američki znanstvenik Donald Davis, koji kaže kako je spomenuto smanjenje sadržaja hranjivih sastojaka i antioksidanata u plodovima zasigurno uvelike i posljedica povećanja prinosa kod kreiranih hibrida.

Evo, za primjer, upravo rajčice: višestrukom hibridizacijom angažirani znanstvenici neprestano uzgajaju crveniji, glatkiji, tvrđi plod. No on je u međuvremenu u odnosu na svoj izvornik izgubio četvrtinu kalcija te više od pola količine vitamina. Sjeme iz kojega se uzgaja povrće u vlasništvu je nekoliko multinacionalnih kompanija, kao što su Bayer ili Dow-Dupont, BASF, Syngenta, Vilmorin, Clause, Limagrain… Od četiri najveća svjetska proizvođača sjemena tri su ujedno i među najvećim svjetskim proizvođačima pesticida.

Inače, većina tog sjemena proizvodi se u Indiji, gdje radnici kao dnevnu plaću dobivaju samo sitniš u rupijama, dok tvrtke ostvaruju promet veći od dvije milijarde eura. U tom globaliziranom biznisu sjeme se prodaje – skuplje nego zlato. Velike svjetske kompanije što proizvode sjeme za voće i povrće nove, suvremene generacije drže poljoprivrednike u svijetu u šahu: najprije su ih osvojile hibridima koji rode dosta dobro i redovito i daju veličinom pa i vanjštinom ujednačene plodove čak i dosta dobre otpornosti na degradaciju, a onda su im rekli da nije preporučeno za iduću sadnju koristiti sjeme tih hibrida jer nije sigurno da će ono u smislu količine roda, izgleda i trajnosti ploda u dobroj kondiciji pokazati jednaku performansu, dakle nužno je svaki put za novu sadnju kupiti od tvrtke novo sjeme. Cijene sjemenju su visoke, konkretno za kilogram sjemena za hibrid tzv. obične rajčice treba izdvojiti 60.000 eura! Razvijena je i jedna s specijalna vrsta rajčice osjetno višeg ranga kakvoće, e za nju kilogram sjemena stoji – 400.000 €!

Prema podacima Organizacije za prehranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda, u proteklih 100 godina nestalo je 75 posto od prije u svijetu kultiviranih sorti. A u novim, hibridiziranim kultivarima ostvaren je gubitak hranjivih tvari, vitamina, minerala. Poljoprivredna industrija monopolizirala je voće i povrće. Novi oblik porobljavanja, bez ratova i klasičnog oružja, legalan mada ne i legaliziran! Postoji doduše, srećom, u svijetu nekoliko individualnih poljoprivrednika koji su se protiv velikih globalnoih kompanija što kreiraju hibride i proizvode sjeme za njih  oštro postavili na način da na svojim, površinom prilično velikim privatnim imanjima, vode banku sjemena starih tradicijskih sorata i proizvode, na otvorenom i u plastenicima ali posve prirodnim načinom, voće i povrće samo od njihova sjemena. Jedan od tih je Jean-Luc Brault, s francuskog juga, također prikazan u filmu. On na otvorenome i u plastenicima proizvodi povrće i voće posve prirodnim putem, što se tiče rajčice o kojoj je ovdje najviše riječi, u svojoj banki sjemena čuva sjeme 20 različitih tradicijskih sorata tog povrća. Koliko će takvi pojedinci na braniku tradicije, ekologije i prirode i zdravlja izdržati u toj svojoj borbi vidjet će se, to zasigurno ovisi i o drugoj nužno zainteresiranoj strani, tj. tome koliki će doprinos borbi za autentičnost u prehrani te za ekološki put biti i angažman konzumenata u svijetu. Sve više se u posljednje vrijeme govori o skenerima koji bi se postavili u trgovačke centre a koji bi potrošaču lako mogli ukazati na sadržaj elemenata u proizvodu i na prehrambenu i zdravstvenu vrijednost dotičnog ploda, ako dođe do toga da se oni zaista postave tako kako je zamišljeno loptica odgovornosti prebacuje se značajno na zainteresirnost potrošača da kupuju i troše nutritivno i zdravstveno vrijednu hranu i da se ne daju zavesti blještavilom ambalaže i smišjeno iz komercijalnih razloga kreiranim podilazećim senzacijama onoga što je u ponudi na polici.

Film Sjeme pobune, nastao pod redateljskom palicom Linde Bendali, i koji bi i te kako trebao zabrinuti, počinje u biblioteci Francuske akademije za poljoprivredu, scenama pregleda knjiga u kojima su detaljno prezentirane biljke što se rabe u prehrani, uz botanička obilježja i svrhu kojoj služe pojedine biljke knjige sadržavaju i podatke o nutritivnom bogatstvu svake od njih. Upravo okidač za snimanje filma bili su podaci što iz godine u godinu ukazuju na to da se svake godine smanjuje prehrambena vrijednost (manje vitamina, manje minerala…) plodova te usporedna kušanja plodova novih hibridizranih sorataa i plodova od starih sorata  koja su pokazala da su ti novi dobro rodeći plodovi znatno siromašnija okusa. Brojčani podaci o prehrambenim vrijednostima u knjigama samo potvrđuju korelaciju s tim osiromašenjem u organoleptici.

Na širem planu – nikome ništa! Tek tu i tamo iskoče neki pojedinačni pokušaji da se ovakvim prikazom stanja široj javnosti preko najjačih informativnih medija upozori javnost o tome što se radi u sektoru proizvodnje hrane, ali stvari se ne mijenjaju, s jedne strane multinacionalne kompanije postale su u suvremenom društvu kad je novac kralj života i smrti iznad svega toliko moćne da im valjda više nitko ništa ne može, s druge strane nekako je, s obzirom na jačinu odnosno bolje reći ukupno plahost reakcija konzumenata, dojam kao da premalo potrošača uopće dovoljno kritično razmišlja i brine o tome što se sve danas nalazi na tržištu kao hrana. S treće strane, neuko pučanstvo u zemljama u kojima svoje pogone imaju velike multinacionalne kompanije miri se sa situacijom i kao da je izgubilo svaku nadu u nešto bolje od nekoliko novčića dnevno (u ovome filmu govori se o tome kako je plaća običnih radnika u službi kod multinacionalnih kompanija dosta niža od najmanje oficijelno odobrene svote dnevnice što bi je pojedinac kao radnik na osnovnim poslovima u dotičnoj zemlji trebao dobivati kao nadnicu za svoj rad).

Prof Haim B. Rabinowich, otac vječne i super rajčice, u svom uredu

Ekipa koja je snimala ovaj film pokucala je na vrata nekoliko involviranih multinacionalnih kompanija, ali od lidera tih kompanija moglo se čuti tek to da kompanije posluju strogo po zakonu, ali uspjelo se doći i do nekoliko znanstvenika, konkretno u Izraelu, gdje se, inače, opći je dojam, u agrikulturi događaju čuda, nekad smeđi prostori pokriveni pijeskom danas su, osobito predio znan kao pustinja Negev, zahvaljujući znanju, domišljatosti i vještini lokalnih znanstvenika – zelene oaze i žitnice.

Izraelski znanstvenici dosta su otvoreno mada, naravno, ne i opširno i detaljno, govorili o naučnom aspektu toga što rade i razvijaju, kritičnih primjedbi i dubljeg otkrivanja podataka klonili su se vrlo vješto, što je i razumljivo jer oni su tu zaposlenici, međutim ipak nisu mogli ne priznati da su povećanje prinosa, gubitak okusa i aroma, dakle osiromašenje u organoleptici sa smanjenjem količine vitamina i drugih prehrambeno i zdravstveno korisnih elemenata tijesno povezani. Bilo je i malo, očito, šale kad su govorili o oslabljelom okusu, kazano je kroz, kazao bih, ironičan osmijeh, kako i nije bitno to što kod nekih povrća arome nisu osobito izražene a okus je dosta ravan, naime stvar se i te ako dade popraviti s dodatkom malo soli i papra te maslinova ulja! Neki su i priznali kako se sada, nakon što su kod mnogih biljaka riješili pitanje solidne i stalne rodnosti i produženje sposobnosti plodova da se duže vremena opiru degradaciji, nastoje usredotočiti i na postizanje osjetnog poboljšanje organoleptike i prehrambene vrijednosti plodova tih hibridiziranih biljaka.

Čuvaj se, i Bog će te čuvati! Odgovor prof. Rabinowicha na pitanje zašto vječna i super rajčica A B C koju je kreirao nije već na tržištu bio je: Globalne kompanije koje se bave proizvodnjom sjemena za prehrambeno bilje ne pokazuju za to neki osobiti interes, a pritisak kupaca-potrošača na njih očito zasad nije dovoljno jak…

Autori TV-filma posjetili su glasovito Hebrejsko sveučilište Izrael da bi se susreli sa zvijezdom znanosti akademikom prof. Haimom D. Rabinowichem, kojega globalno prati titula oca vječne rajčice, naime Rabinowich je sa svojom ekipom eksperata u pokusnim nasadima nakon što je uspio dobiti rajčicu željena lijepa izgleda, zdrave pune crvene boje te ujednačenog izgleda i dobra i redovita uroda, priču dobrano usavršio onime što je još jedino nedostajalo a to je da ta super-rajčica, koja bitno sporije stari i degradira a u usporedbi s tradicijskom rajčicom sa sela što već nakon tri dana stajanja zna pokazati znakove umora i degradacije ova super-rajčica u stanju je u dobroj kondiciji izdržati i do tri tjedna, ima dovoljno vitamina A, C i E, pa je po tome i nazvana ACE. Ali… ima i ali…

Eto, upravo ta sorta rajčice ona je čije se sjeme po kilogramu prodaje po netom navedenih 400.000 €! Na pitanje novinarke-voditeljice nalazi li se ta sorta rajčice već na tržištu i ako da kolika joj je cijena po kilogramu, prof. Haim Rabinowich odgovorio je da te sorte zasad još nema na tržištu, a na sljedeće i logično pitanje zašto, izgovorio je posebno zabrinjavajuću rečenicu:

– Globalne kompanije koje se bave proizvodnjom sjemena za prehrambeno bilje ne pokazuju za to neki osobiti interes, pritisak kupaca-potrošača na njih očito zasad nije dovoljno jak. Quousque tandem! ♣

__________________________________

VIJESTI/NEWS

Eppur si muove…

FRANKOVKA MIRAZ PONOVNO ŠAMPION!Može li i hoće li Frankovka i frankovka postati kraljicom crnog sortimenta vinove loze u našoj Slavoniji i njenom produžetku prema istoku Hrvatskom podunavlju. Već odavna, a nakon više mojih putovanja u austrijsko Gradišće gdje sam imao prilike temeljito upoznati se – i oduševiti se! – s vinima Blaufränkisch, postavljam to pitanje, naime nikako da mi bude jasno zašto se u spomenutome dijelu Hrvatske gdje u pojedinim vinogorjima postoje svakako idealni uvjeti za uzgoj Frankovke, umjesto da se toliko okreću stranim internacionalcima Merlotu i Cabernet sauvignonu, vinogradari i vinari jače ne potrude upravo oko svojeg potencijalno snažnog aduta Frankovke, u ovome dijelu panonske Hrvatske već odavna prisutnoga.

Frankovka Miraz 2017 feričanačkog Feravina – dvostruki prvak u 2020. na međunarodnim ocjenjivanjima vina od te sorte nedavno u Sevnici u Sloveniji i, potom, u Feričancima. Na slici su u feričanačkom podrumu ponosni vlasnik Feravina Ivan Ergović (u crvenoj majici) i njegov prijatelja i enolog savjetnik Matjaž Lemut

Odgovor: mogla bi Frankovka postati istinskom kraljicom Slavonije, a da li i uistinu hoće – vidjet ćemo.

Postoji vinski posjed u Feričancima s lijepim velikim nasadom upravo Frankovke i koji se trsi vino toga kultivara dvesti do trona slavonske crne vinske kraljice, u posljednjim godinama osvajanjem medalja ne samo zlatnog nego i šampionskog sjaja grabi većim koracima na tom putu ali Ffrankovka je zasad ipak kraljica tek Feričanačkog vinogorja i za to joj treba toplo čestitati, međutim da bude i kraljica Slavonije i Podunavlja, baš kao što je crna kraljica Burgenlanda i vinogradarskog područja u njemačkom Baden-Wurttembergu, nužno je da uz feričanačko Feravino bude još dovoljan broj proizvođača i, po vinogorjima, dovoljna ukupna tržišna količina organoleptički standardiziranog tipa premium vina, kao i da se osmisli prigodan marketing.

Zašto ovo pišem i na neki način ponavljam? Stoga što su nedavno, a u razmaku od nekih dva mjeseca, Frankovki Miraz 2017 uručena dva šampionska odličja na međunarodnim ocjenjivanjima plemenite kapljice, prvo je osvojeno na već tradicijskom 10. ocjenjivanju Modre frankinje u slovenskom gradiću Sevnica, gdje se već godinama održava i festival frankovke i gdje je feričanaški Miraz već i bio jednom prije ukupni šampion, a drugo je, inače dosad već treći put, bilo početkom druge polovice kolovoza 2020. u Feričancima, tu Feravino također osvaja, a time i ponavlja šampionsku titulu za Frankovku miraz.

– Drago mi je istaknuti  da svake godine na ovu organoleptičku provjeru stiže iz Lijepe naše ali i iz inozemstva, sve više vrlo interesantnih uzoraka iz svih eno-kategorija, od laganih mirnih lepršavih mirnh i pjenušavih roséa s naglašenima svježinom i voćnosti, preko svježih i sočnih novih mladih crnih vina pa do zrelih  te zrelih smirenih i elegantnih kompleksnih crnjaka redovne berbe ali premium kategorije, te do posebnih slatkih visokih predikata. Ove godine u konkurenciji su se našle 53 frankovke iz triju zemalja, te iz različitih vinogradarskih regija Mađarske, Slovenije i Hrvatske. Međunarodni ocjenjivački žiri, sastavljen od renomiranih enologa i stručnjaka, odabrao je za šampiona 2020. Frankovku Miraz 2017 – kaže Ivan Maričić direktor Feravina.

Lijepi prostrani vinogradi Feravina na poziciji Goveđa glava

Napominje kako frankovka kao sorta očito doživljava svoj preporod, pa, eto, Feravino, koje ima lijepe i prostrane vinograde na vrlo kvalitetnim feričanačkim pozicijama i koje baš i ovim dvjema šampionskim titulama potvrđuje kontinuitet i usponu s frankovkom, s ponosom nosi epitet Kuća Frankovke.

– Feravino kao Kuća Frankovke frankovku proizvodi s dosta uspjeha u nekoliko linija, uz ovu šampionsku, Miraz, tu su i linija Dika, zatim i visoki predikat konkretno prva Ledena berba sorte Frankovka u Hrvatskoj, ali i must have obilježje naše vinarije moderni pjenušac Francesca. Izričajima u nekoliko različitih kategorija želimo pokazati više odličnih načina kako iskoristiti sortu koju naši susjedi iznimno cijene, dok je u Hrvatskoj, nažalost, nepravedno bila dosta zapostavljena. Njezinoj popularizaciji svakako pridonose stručna ocjenjivanja, sajmovi i festivali te različita događanja kao npr. i tematske radionice,  masterclassovi. Tim događanjima svi proizvođači te sorte potaknuti su da se pokažu u što boljem svjetlu, a i na jači i profesionalniji pojedinačni i zajednički marketinški angažman. Frankovku moramo ne samo proizvoditi u premium kategoriji nego i prezentirati u pravom smislu kao sortu koja zaslužuje više i bolje. Na žalost, ove izazovne godine smo u nekim elementima uskraćeni, naime 3. Festival Frankovke u Feričancima iz opće znanih razloga neće biti održan. No i dalje gledamo svijetlo u budućnost, i gradimo novu strategiju. Planiramo organizirati Masterclass večeru u Zagrebu gdje bismo okupili sve proizvođače najboljih frankovki ovog ocjenjivanja te službeno i nastupom uživo objavili rezultate i  uručili nagrade najbolje ocjenjenim uzorcima – dodaje direktor Maričić. ♣

Klopotec i trganje

PROTIV BERBE, i ZA BERBU! – Na jedan način protiv berbe, a na drugi način za berbu! Kraj kolovoza obilježavaju s jedne strane postavljanje, u vinogradu, klopoteca, da svojim zvukovima tjera ptice kako one ne bi obrale vinograde, a s druge strane ulazak berača među trsje za berbu grožđa namijenjenog proizvodnji baznog vina za pjenušac!

Vinogradar Marijan Matočec iz Đurđevca tjedan dana prije završetka rujna postavio je u svom trsju klopotec i tek čeka, nadajući se da će vrijeme poslužiti, svoju berbu, a Klaudio Ipša iz sela Ipši kod Livada ispod Motovuna pet dana prije završetka rujna pobrao je grožđe za pjenušac u svom vinogradu Sveta Jelena/Santa Elena.

Marijan Matočec

Marijan Matočec iz Đurđevca na Bartolovo je u svom vinogradu, tradicijski, postavio klopotec, da svojim zvukom tjera ptice da mu ne jedu grožđe, zrelo i slatko pred berbu. Matočec, koji se nada u kvalitativno jako dobru berbu 2020., ima razloga za veselje i slavlje već sada, naime upravo je na nedavno održanom ocjenjivanju podravsko-prigorskih vina u organizaciji Koprivničko-križevačke županije za svoju Graševinu 2019 osvojio veliku zlatnu medalju i titulu najboljeg vina

Berba kod Klaudija Ipše,

Zadovoljni Klaudio krenuo je u pjenušce s berbom 2019, ali još nije i izašao s gotovim proizvodom pred kupce, bit će to tek krajem 2021. godine, Iz 2019. će, kaže, moći tržištu ponuditi oko 2000 butelja. Od ove berbe, 2020. trebalo bi biti 3000 boca. Ipša, koji radi odlične malvazije i crnjake Santa Elena, kaže da je grožđe koje je ostalo za berbu kasnije u odličnom stanju i dakako moli Boga da meteorologija neće pomrsiti račune.

Istarske sestre Ana i Katarina Peršurić nisu zadovoljne, makar grožđe koje treba pobrati izgleda lijepo, veliki problem kod obitelji Peršurić u tome je što im je nedavna tuča ozbiljno desetkovala rod. Vrijedne Ana i Katarina, koje nastavljaju uspješnu pjenušavu karijeru koju je bio započeo njihov otac Đordano, žalosne su, dakako, zbog štete od tuče ali nisu i obeshrabrene, iz berbe u kojoj se upravo nalaze poručuju:  od godišta 2020. bit će znatno manje pjenušaca Peršurić, ali mi ćem se dodatno potruditi da kakvoća bude na nivou našeg prezimena!

Ana i Katarina Peršurić u berbi 2020

S berbom za pjenušce krenuli su ili upravo kreću obitelji Tomac, Šember i Korak s Plešivice, Mladen Siber iz Erduta, obitelj Mrgudić s Pelješca….  ♣

Vino i turizam (2020 i dalje)

Neumorni Siniša Lasan neko je vrijeme vodio preko interneta – vinsku karantenu!

SOMMELIERI u PROMIDŽBI BAKHOVIH REGIJA SVIJETA – Kad se toga već nije dosjetila neka vinska institucija u Starome svijetu, gdje se vino kao proizvod najjače razvilo i afirmiralo i u svjetskim razmjerima, dosjetili su se toga u Aziji, kontinentu odakle je vinova loza krenula na svoj trijumalni put našim planetom, najprije skokom u Egipat i Aziju a onda glavninom u Europu, tek potom i na druge kontinente. S obzirom da ove godine zbog Covida19 nije bilo moguće organizrati na klasičan načn Svjetsko prvenstvo u sommelijerstvu, razmišljanja su bila da se to odradi na virtualan način, Azijski vinski institut sa sjedištem u Hong-Kongu rezonirao je ovako: sommelijeri su u principu osobe koje promoviraju ne samo vino, nego i vinske regije, pa zašto se u suradnji s njima ne bi u ovoj godini, nedaćama štetnima po gospodarstvo a posebice za turizam, ugostiteljstvo i (zbog naglo oslabljenog plasmana) proizvodnju delicija i plemenite kapljice, ne bi pokušalo, za bolje dane, još i nešto posebno učiniti na  promidžbi vina i (vinskog) turizma diljem svijeta.

Neumorni Siniša Lasan neko je vrijeme vodio preko interneta – vinsku karantenu!

Turizam se (u normalnim gospodarskim uvjetima) pokazao kao vrlo profitabilna gospodarska grana, a u najnovije vrijeme naročito se razvio vinski turizam, pa je dobro sada, kad je zbog Corone puno toga zastalo, iskoristiti prigodu za promociju, konkretno, naročite pažnje vrijednih svjetskih vinskih područja, za onda kad nas više Corona neće maltretirati, rekli su u Azijskom vinskom institute. I Institut je pozvao aktualne sommelijerske prvake po državama da predlože svaki za svoju zemlju (turističko) područje koje se osobito ističe i po vinu i dakako gastronomiji uopće. Svaki sommelier morao je i poslati obrazloženje, opširnu dokumentaciju koja temeljito prezentira predloženu regiju. Na temelju te prezentacije specijalni žiri Azijskog vinskog institute birat će i proglasiti najbolje svjetske vinska turističke regije za 2020. U Hrvatskoj je za nominaciju kontaktiran Siniša Lasan, trostruki i aktualni državni prvak, koji je poslao prijedlog za Istru.

Hotel Rixos Premium, Dubrovnik

Na temelju dosad pristiglih prijava objavljen je popis nominiranih, zasad tek kao informacija i kao nekakav široki izbor prijedloga za posjet vinskim područjima po državama, pa – evo što kaže: za Argentinu je navedena Salta, za Australiju Southern Forest, za Austriju Kamptal, za Brazil Vale dos Vinhetos, za Kanadu Quebec, za Chile Maipo Alto, za Kinu Ningxia, za Cipar Laona Akamas, za Njemačku Baden, za Španjolsku Priorat, za Francusku Montlouis sur Loire, za Veliku Britaniju Wine GB, za Hrvatsku Istra, za Indoneziju Bali, za Italiju Trentino, za Kazahstan Asse Valley, za Koreju Yeong Dong, za Mexico Guadalupa, za Novi Zeland Waiarapa, za Peru Ica… Slijede konzultacije članova žirija, a rezultati izbora najboljih za 2020. trebali bi se znati do kraja rujna ove godine. Pa pričekajmo, da vidimo tko će biti šampion i gdje će na rang-listi završiti naša Istra!

Siniša Lasan, inače, nakon višegodišnjeg rada u elitnom dubrovačkom restoranu Proto, sad je, po najnovijem, uposlen kao voditelj Odjela za hranu i piće u ogromnom (grad u Grodu!) dubrovačkom hotelu Rixos premium. Vlasnici tog hotela imaju i elitni hotel u skijalištu Davos, pa je lako moguće da Siniša nakon ljetne sezone u Dubrovniku nastavi svoju karijeru u zimskom periodu u Davosu. Sad je pred njim još jedan ali kratki skok u inozemstvo, naime pozvan je da bude degustator na značajnom svjetskom ocjenjivanju vina Concours Mondial de Bruxelles, koje se ove godine održava u češkom gradu Brno. Iz Hrvatske su u degustacijski žiri CMB-a 2020 uz Lasana pozvani još Saša Špiranec, te Ksenija Matić iz Dubrovnika i Morana Petričević iz Zagreba. ♣

Ocjenjivanja vina 2020

EMOZIONI DAL MONDO: MERLOT e CABERNET INSIEME – Nakon dugog oklijevanja s obzirom na neprilike što ih je izazvao Covid19, odluka je donesena: tradicijsko, 16. po redu međunarodno ocjenjivanje vina Emozioni dal Mondo: Merlot e Cabernet insieme u talijanskom gradu Bergamu ipak će se ove godine održati. Svoje pokroviteljstvo potvrdio je i OIV.  Datumi su 15., 16. i 17. listopada.

Na tom vrednvanju vina već godinama uzastopno sudjeluju brojni hrvatski proizvođači, a u ocjenjivačku komisiju iz Hrvatske, iz Slovenije, Srbije i Crne Gore pozivani su enolozi i novinari specjalizirani za vino. Poziv za ovogodišnje kušanje meni je stigao nedavno. Ići, ili ipak… Poslati uzorke na ocjenu proizvođaču nije neki rizik, transport obavi špediter, ali naći se sada, kad se Covid19 ponovno jače rasplamsava – još će se vidjeti i kako će se stvari razvijati do listopada, u Bergamu, koji je do prije nekoliko mjeseci bio jako žarište pandemije, spadalo bi donekle u domenu avanturizma… Ići, ili. ipak….?

Za proizvođače koji su zainteresirani poslati vino u Bergamo i ove godine, mali podsjednik: za ocjenu se prihvaćaju samo vina kojih je za tržite raspoloživo najmanje 1000 boca.  Uzorke će ocjenjivati strukovni žiriji sastavljeni od najmanje pet članova. Degustatori su, uz Talijane, do sada uvijek bili i oni iz niza europskih i prekomorskih zemalja, Iz ureda organizatora saznajem da je za ovaj put odlučeno da se zbog smanjenja rizika od širenja zaraze i mogućih povećanih troškova ne namjeravaju pozvati ocjenjivači iz prekomorskjih država a i iz nekih europskih zemalja koje s većim opsegom zaraženosti. Vina se ocjenjuju bodovnom skalom do 100, a medalje dobivaju ona s već osvojenih 80, pa do eventualno 100 bodova, sjaj medalje ovisi o dostignutim bodovima i ustanovljenim kriterijima  vezanma uz pragove za srebro, zlato i veliko zlato.

Degustatori s Balkana – Balkan Wine Network – pred tv-kamerama RTS, slijeva: Marin  Berovič, Iztok Klenar iz Slovenije, Sandra  Krstevska iz Makedonije, Nikola Biorčević iz Srbije, Vesna Maraš iz Crne Gore, snimatelj  Veličković, pa Mirko Rnjak iz Srbije, Ivan Dropuljić iz Hrvatske,, Darinko Ribolica iz Slovenije, Aleks Kolundžić koji živi i u enološkom sektoru radi u Kanadi.

Na ocjenjivanju 2019, slijeva: Vladimir Tsapelik (Rusija), Alessandra Belotti (Italija), Željko Suhadolnik (Hrvatska)

Podrobne informacije mogu se naći na: www.emozionidalmondo.it,  te na Vignaioli Bergamaschi, telefon +39 035/953957; fax +39 035/951592, e-mail: vignaiolibergamaschi@valcalepio.org

Iz organizacijskih razlika priređivač ocjenjivanja moli da se zainteresirani proizvođači vina prijave do 30. rujna 2020, putem na internet priloženog modula I s popisom traženih podataka o svakom uzorku. Do 30. Rujna 2020. trebalo bi i dostaviti uzorke, adresa je:  Vignaioli Bergamaschi S.C.A., via Bergamo, 10 – 24060 San Paolo d’Argon (BG). Cijena za svaki prijavljeni uzorak je 90€.

Kako bi ocjenjivanje imalo što jači odjek u javnosti i nagrađeni proizvođači korist, organizator se i ovaj put pobrinuo da medaljama okićena vina predstavi široj javnosti na vinskom sjamu Vinitaly ‘21 koji će biti od 18. do 21. travnja 2021.  na sajmištu VeronaFiere u Veroni. Štand Emozioni dal Mondo: Merlot e Cabernet insieme bit će u paviljonu regije Lombardija, javio nam je predsjednik ocjenjivanja Marco Bernardi.  ♣

Zbor gurmani, dijeli se kultura!

TIŠINA MISLI – Nedavno je svjetlo dana ugledala publikacija Zagrepčana Vesne Tadić i Vite Bilića Tišina misli, izdana u formatu pdf. Vesna je inžinjerka elektrotehnike a slikarstvo i kiparstvo su joj strastveni hobi, Svojedobno je za eno-gastro reviju Svijet u čaši bila izradila više skupltura koje je prva hrvatska revija za vino, kulturu stola i turizam podijelila kao nagrade ponajboljim hrvatskim kuharima i vinarima u sklopu naših brojnih eno-gastro događanja kroz godine. Vito je pak veterinar, kojemu je hobi pisanje. U publikaciji Tišina misli predstavili su oko 600 Vitinih umotvorina i oko 30 Vesninih slika kao ilustracija. Vesna i Vito svoje izdanje Tišina misli predstavili su javnosti u zagrebačkim knjižnicama i u Društvu klasičara u Zagrebu. Ovo izdanje nije zamišljeno da se prodaje, dobar dio pdf-ova Vesna i Vito darovali su rodbini i prijateljima a dio su u dobrotvorne svrhe poklonili Društvu klasičara. Plan im je uskoro nastupiti u Starom Gradu na Hvaru, tamo bi, na našem plavom Jadranu, bila izložba Vesninih radova pod nazivom Sve plavo, međutim stvar se ne zaustavlja samo na plavome moru, nego se ozbiljno dotiče i gurmanskih poroka: u starogradskom restoranu u povodu izložbe Sve plavo peći će se i posluživati plava riba, a u čaši servirat će se, dakako, čuveni hvarski plavac. I to ne od bilo koga, nego od jednog od najistaknutijih hrvatskih enologa izravno uključenoga u proizvodnju – Andra Tomića iz Bastijane iz  Jelse!

Nakon dobrog ručka, i Meditadija

Vrtlarice, i Gladne oči

Evo iz pdf-publikacije Tišina misli nekoliko Vitinih misli i nekoliko Vesninih ilustracija koje se mogu vezati uz eno-gastronomiju.

Nazivi ilustracija su: 1) Vrtlarice; 2) Gladne oči; 3) Anđeo zaštitnik graševine; 4) Anđeo, zaštitnik plavca malog;  5) Nakon dobrog ručka; 6) Meditacija; rad Vesne Tadić

Evo i Vitinih misli:

1) Ne treba ispijati čašu do kraja, na dnu se uvijek kriju neke aveti prošlosti;  2) Ako je istina  na dnu čaše, onda je moral u bačvi bez dna  3) Kao staro vino, i moral mijenja okus u pedesetima  4) Manji dio hedonizma nam škodi, a veći dio je nemoralan  5) Zalogaj hrane zalogaj laži, gutljaj vina pa sve veće laži  6) Glupa kao tuka, ali dobra kao pečena purica 7) U svome životu pojedemo stado krava, nekoliko njiva usjeva, trošimo zrak i vodu, a iza sebe ostavljamo nered  8) Mnogi mirne savjesti ispijaju tuđe živote iz tuđih čaša na veresiju, bez pokrića 9) Prva čaša je za čovjeka, druga za lava, treća za ovcu,  a četvrta za majmuna ♣

__________________________________________________________

…..pijte razborito – odgovorno – trijezno • drink wisely – responsibly – soberly…..

POTROŠAČKI – BUYING GUIDE – PUTOKAZ

Vodič za pametnu kupnju 08. 2020Hints to the smart purchase

LEGENDA

–  Veliki grozd, Šampion/Big Grape, Champion – 99 – 100 (ili or: 19,9 – 20 / 4,9 – 5,0) bodova/pts = Sjajno! Upečatljivo!  Jedinstveno! Višeslojno, precizno i visokokarakterno, živo, zrelo, puno i snažno, skladno i elegantno, s dugačkim završetkom / Brilliant! Impressive! Unique! Multilayered, precise and with high character, very alive, mature, full(bodied), harmonious and elegant, with a long finish,

 – Velika zlatna odnosno platinasta medalja/Great gold medal = Platinum medal – 95 – 98 (19,5 – 19,8 / 4,5 – 4,8) = Odlično, visoko karakterno, živo, zrelo, elegantno, klasično veliko vino / Excellent,  with much character, very alive, mature, fullbodied, classic elegant great wine, long finish.

  – Zlatna medalja/Gold medal – 90 – 94 (18,6 – 19,4 / 4,0 – 4,4) bodova = Izvrsno, kompleksno, uzbudljivo, živo, zrelo, profinjeno vino, s vrlo izraženima osobnošću i stilom / Outstanding, complex, exciting, alive and mature, very refined, with high style and quite a big personality.

Srebrna medalja/Silver medal – 85 – 89 (17,5  – 18,5 / 3,0 – 3,9) = Osobito dobro i tipično, složeno, moguće i s izgledima da se i još razvije, za ipak nešto zahtjevniji ukus / very good and typical, complex, with chances to develop even more, still for somewhat exigent consumer

– 80 – 84 (15,5 – 17,4 / 2,1 – 2,9) = Korektno, može biti sortno prepoznatljivo i stilom definirano, bez neke uzbudljivosti / Correct, may be varietal recognizable and in a certain determinated style, but not exciting.

7179 (11,0 – 15,4 / 1,1 – 2,0) = Obično,  prosječno, jednostavno, bez vrlina i nekih značajnijih, prejakih mana.. Moguće ponešto grubo, i/ili načeto umorom pa i na silaznoj putanji, eventualno još prihvatljivo za ležernu uporabu / Average, ordinary, with no virtues and no significant to strong flaws, eventually still acceptable for everyday useI

spod/under 71 (11,0 / 1,0) = Nisko-prosječno, najbolje izbjegavati / low average, best to avoid

⇑ – trošiti  • ⇗ – trošiti ili još čuvati • ⇒ – čuvati •  – trošiti svakako uz hranu

HRVATSKA  CROATIA

Bregoviti sjeverozapad / Hilly northwest

  (mpc/pp: XXXL) RAJNSKI RIZLING 2016 U traganju za zaboravljenim vremenima – KORAKPORIJEKLO/ORIGIN: Plešivica ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina/slope • nadmorska visina/altitude: cca 300 m • sorta/variety: Riesling • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski/nature friendly • berba/harvest: redovna ali u svom zadnjem periodu/normal but in it’s last period ■ PODRUM/CELLAR: metoda predaka/methode à la ancestralle • selekcija grozdova/selection of grapes • vinifikacija/vinification: maceracija/skin contact 180 dana/days • dozrijevanje/maturation: drvo/wood • na kvascu, koliko dugo/on the lees, how long: 18 mjeseci/months • filtriranje/filtering: ne/no – vino je punjeno s talogom/ wine has been bottled with the lees  • SO2 nije dodavan/not added ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bourgogne • 0,75 lit • ukupno proizvedeno boca/bottles produced in total: 2000 – 0,75 lit + 100 magnum ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: suho/dry • 13,0 vol% DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno/OK – pedantly ■ VINO je/WINE is: iskreno, kompleksno, muško, puno i snažno, živo, u oksidativnom izričaju. Lijepe plemenite punije žute boje prema jantarnoj, na unutarnjoj strani stijenke čaše stvara debeli film koji prelazi u lijeno cijedeće suze i dovoljno govori o gustoći. Miris je lijepo iskazan jačinom i trajnošću, upućuje na note maceracije ali pri tome nije opterećujuć. Tek iz pozadine  pomalo izlazi aroma rizlinga, koja se pokazuje jačom kad vino uđe u usta. Okus je živ, u znaku fenola koji ne odbijaju, dobro je zaobljen međutim traži još vremena u boci, možda barem još godinu dana, da se i drvo posebice nijanse paljenoga bolje sljube i da se ukupan dojam digne na višu razinu elegancije, rafiniranosti. ■ SERVICE: ⇗   ⇒ – želi li se imati u čaši gotovo kristalno bistro vino dobro je butelju neko vrijeme držati uspravno u hladioniku da se fni talog spusti na dno. Gusto vino s finim talogom koje eventualno ostane u boci može se odlično upotrijebiti u kuhinji za prigotavljanje jela/for the almost crystal clear wine it is necessary to put the bottle vertically for some time into the fridge in order that the lees settle down at the bottom. The eventualy remaining dense wine in the bottle could be excellently used in the kitchen for coocking •  (preporuka za jelo/dish recommendation: robusnija i jača hrana, pečenja ) • 15  ̊C • čaša/glass: velika/large one  –  tip/type: bourgogne

Pjenušci/Sparkling

      (mpc/pp: XL) ŠEMBER brut – ŠEMBERPORIJEKLO/ORIGIN: Plešivica ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina/slope • sorta/variety: chardonnay 60 % & bijeli pinot 30 % & Plavec žuti 10 %  • pristup u trsju/approach in the vineyard: klasičan/classic – ali  prirodi prijateljski/nature friendly ■ PODRUM/CELLAR, vrenje bazno vino/fermentation basic wine: inoks/stainless steel • dozrijevanje/maturation: velika bačva/big barrel (3000 lit) ■ PJENUŠCI, metoda/SPARKLINGS, method: klasična/classical (champenoise) • u boci na kvascu/in the bottle on the lees: 24 mjeseci/months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: champagne • 0,75 lit • ukupno proizvedeno boca/bottles produced in total: 10.000 ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO  Plešivica • brut • 12,5 vol% DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno – relativno nova etiketa, estetski i marketinški jako dobro/OK – pedantly – relatively new label – from the points of esthetics and marketing very good • čitljivo/legible: dobro/good  ■ VINO je/WINE is: kompleksno, s puno nerva, ozbiljan pjenušac, za trošii samostalno kao aperitiv, za osvježenje a i uz hranu te kao dižestiv. Punije žućkasto-zelenkaste boje, odličnog perlanja sitnim brojnim mjehurtićima. Nos je lijepo iskazan, s mjerom, vrlo skladan, složen, u voćnom segmentu nudi bijelo domaće koštićavo voće poput kiselkaste jabuke, vingradske breskve, u dobrom suživotu s notama korice kruha, brioša. Usta se aromatski dovezuju na nos, okus je dobro izražen, relativno intenzivan, jako dobra sklada, tijelo vrlo dobro, vino u ustima traje. ■ SERVICE: ⇗  • 10-12  ̊C • čaša/glass: veća/large one  –  tip/type: bordeaux, rhine….

Dalmacija

  (mpc/pp: XXXL) GRK 2017 Defora sur lie – BIRE ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Srednja i Južna Dalmacija, Korčula, Lumbarda ■ VINOGRAD/VINEYARD: Defora • kosina – terase/slope – terraces • nadmorska visina/altitude: 200 m • ekspozicija/exposition: jug/south • tlo/soil: kamen i crvena zemlja/red soil with stones • sorta/variety: grk  • loze stare/vines old: 12 godina/years • gustoća nasada/plantation density: 9000 loza/vines per ha – uzgojni oblik/breeding form: niski/low • pristup u trsju/approach in the vineyard: klasičan/classic ipak prirodi prijateljski/classic, but nature friendly • prinos po trsu/yield per vine: 0,8 kg • berba/harvest: redovna/normal ■ PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova/selection of grapes • vinifikacija/vinification: maceracija na hladno/cold maceration: 5-6 sati/hours – 13-14 ̊C • fermentacija drvu/wood container • dozrijevanje/maturation: velika bačva/big barrel (1000 – 2000 lit) • na kvascu prije punjenja, koliko dugo/on the lees before bottling, how long: 24 mjeseca/months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bourgogne – teška, teretna  • 0,75 lit • ukupno proizvedeno boca/bottles produced in total: 2000 ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: vrhunsko vino s kzp  • suho/dry • 13,5 vol% DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno – estetski jako dobro i elegantno mada je boca nepotrebno teretna/OK – pedantly – from the points of esthetics very good although the bottle iz unnecessarily very heavy • čitljivo/legible: dobro/good ■ VINO je/WINE is: kompleksno, konkretno, čvrsto, robusno ali ne i grubo, s mineralnom i začinskom notom na bazi elemenata juga kako i treba, kremasto, resi ga i slast, ima dovoljnu svježinu. Još je, zapravo, mlado. Za trošiti sada svakako uz hranu, no vino ima potencijal za odležavanje i nakon određenog vremena bit će odlično i za uz meditaciju. Intenzivnije je plemenite žute boje, finog mirisa umjerene jačine a u pravcu mediteranskog raslinja i začina, uočljivi su određena cvijetna nota te zrelo i suho orašasto voće (badem), a i blagi štih paljenoga od boravka u drvu. Usta živahna, lijepo zaobljena, kremasta, puna, aromatski se vežu za miris, tijelo je snažno, završetak dugačak ■ SERVICE: ⇗  ⇒ •   (preporuka za jelo/dish recommendation: rakovice,  jastog, brudeti, teletina u umaku, ali i – rožata!) • 13  ̊C • čaša/glass: velika/large one  –  tip/type: bourgogne

Istra & Kvarner / Istria & Quarnaro

  (mpc/pp: XXL) SANTA ELENA 2017 crno – ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Hrvatska Istra  ■ VINOGRAD/VINEYARD: Sveta Jelena/Santa Elena • kosina/slope: 30% • nadmorska visina/altitude: 420 m • tlo/soil: flish • sorta/variety: Refošk, Merlot (50:50 %) • loze stare/vines old: 8-9 godina/years • gustoća nasada/plantation density: cca 5000 loza/vines per ha • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski (organski)/nature friendly (organic) – službeni znak Eko HR i EU na etiketi/official Eco sign on the label • berba/harvest: nešto kasnija/a bit later than usual ■ PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova/selection of grapes • vinifikacija/vinification: maceracija/skin contact 30 dana/days – fermentacija u inoksu/in stainless steel – max. 22 ̊C – kvasci vlastiti/yeasts indigenous • dozrijevanje/maturation: 16 mjeseci/months – bačvica, nova i rabljena/small casc, new and used ones ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bourgogne • 0,75 lit • ukupno proizvedeno boca/bottles produced in total:  2800 ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO  Hrvatska Istra – vrhunsko s kzp • suho/dry • 14,5 vol% DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno – elegantno/OK – pedantly – elegant • čitljivo/legible: prednja etiketa vrlo problematično jer font je gotovo u istom tonu crne boje kao i podloga/front label very badly because the font iz practically black as the whole label is ■ VINO je/WINE is: kompleksno, moćno, sjajno strukturirano, toplo, skladno  i na kolosijeku elegancije, vrlo živo i još zapravo mlado, šteta ga je još koju godinu ne pričuvati da u butelji dostigne vrhunac. A ima i te kako šansu da dobije na visokoj dodanj vrijednosti. Ako je baš  tako silna žurba za konzumacijom odmah, svakako ga trošiti uz jaču hranu. A za koju godinu trebalo bi biti odlično i kao vino meditacije. Vrlo tamne gotovo neprozirne rubinske boje, na stijenki čaše ostavlja dugotrajni film koji se polagano pretvara u lijeno cjedeće suze. Umjerenog no trajnog mirisa, bouquet odiše voćnošću u pravcu tamnog plavog koštićavog te bobičastog voća, sve prošarano finim notama paljenoga kojima još treba vremena da se posve integriraju. Usta griju, vino pokazuje tanin ali ne kao grub nego kao živ i kao jamstvo za budućnost i dugotrajnost u dobroj formi, solidno je zaobljeno no postat će to, s vremenom, i do kraja, kiselost je odlična. Kičmom i tijelom čvrsto, dugačkog finiša ■ SERVICE: ⇗  ⇒ •  (preporuka za jelo/dish recommendation: svinjska odnosno teleća pečenja, janjetina ispod peke, dugo pirjana govedina, divljač, zrelo tvrdi ovčji sir…) • 16-18  ̊C • čaša/glass: velika/large one  –  tip/type: bordeaux

ITALIA  ITALY

(mpc/pp: XXL) RIESLING SAN LEONARDO 2017 – TENUTA SAN LEONARDO ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Trentino ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: RieslingPODRUM/CELLAR: selekcija grozdova/selection of grapes • vinifikacija/vinification: hladna maceracija/cold maceration: 12 sati/hours – vrenje/fermentation: 20-25 dana/days • dozrijevanje/maturation: tonneau 500 lit –  francuska hrastovina/french oak – jednom i dvaput rabljeni/once and twice used ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: rhein – teška/heavy • 0,75 lit • ukupno proizvedeno boca/bottles produced in total: 6654 ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Trentino DOC • suho/dry • 13,0 vol% DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno – elegantno/OK – pedantly – elegant • čitljivo/legible: dobro/good ■ VINO je/WINE is: ozbiljno, snažne strukture, složeno, mineralno, elegantno, s mogućnosti dugog odležavanja, do desetak i više godina. Lijepe iskričave žućkaste boje sa zelenkastom nijansom, već vizualno ostavlja dojam gustoće.  Na nosu diskretno, sortno precizno, u pravcu svježeg zrelog domaćeg bijelog i žutog voća (jabuka, kruška, malo i breskva), u pozadini se nazire fina nijansa petroleja, nešto izraženija kad vino dođe u usta. A kad je u ustima, potvrđuje gustoću i odaje vrlo dobro tijelo, finiš je solidno dugačke trajnosti. ■ SERVICE: ⇗ • 12  ̊C • čaša/glass: velika/large one  –  tip/type:  rhine….

 (mpc/pp: L-XL) LE VETTE di SAN LEONARDO 2017 – TENUTA SAN LEONARDOPORIJEKLO/ORIGIN: Trentinjo, Dolomiti ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina/slope • sorta/variety: Sauvignon bijeli   PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova/selection of grapes • vinifikacija/vinification: hladna maceracija/cold maceration: 12 hours – fermentacija u inoksu/fermentation in stainless steel • dozrijevanje/maturation: inoks/stainless steel • na kvascu, koliko dugo/on the lees, how long:  5 mjeseci/months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: teška/heavy one • 0,75 lit – 1,5 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Vignetti delle Dolomiti IGT • suho/dry • 12,5 vol% DIZAJN/DESIGN: elegantno/elegant • čitljivo/legible: dobro/good ■ VINO je/WINE is: sortno lijepo prepoznatljivo, mineralno, živo i lijepo pitko, elegantno. Vrlo svijetle je žućkasto-zelenkaste boje, kristalno bistro, s fino iskazanim dopadljivim mirisom na bazgu, travu, u ustima mekano, podatno, čisto, slankasto, tijelom dobro do vrlo dobro, solidno dugačkg finiša. Potencijal trajanja: oko pet godina. ■ SERVICE:  ⇑ ⇗ • 10  ̊C • čaša/glass: srednja/medium size one –  tip/type: bordeaux

IMPRESIVNI VETERANI /  IMPRESSIVE OLDIES

 (mpc/pp: XXXL) AMFORA 2007 magnum – TOMACPORIJEKLO/ORIGIN: Plešivica • sorta/variety: chardonnay 50 % & tradiciijske sorte Plešivice 50 %  ■ PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova/selection of grapes • vinifikacija/vinification: maceracija s vrenjem/skin contact with fermentation: 180 dana/days – amfora/amphora – vlastiti kvasac/indigenous yeasts • dozrijevanje/maturation: drvo/wood (velika bačva/big barrel 2000 lit) • na kvascu, koliko dugo/on the lees, how long: 24 mjeseca/months • bistrenje, filtriranje/fining, filtering: ne/no ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bourgogne • 1,5 lit • ukupno proizvedeno boca/bottles produced in total: 100 magnum ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: suho/dry • 12,5 vol% DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno – estetski jako dobro/OK – pedantly – from the points of esthetics very good

_____________________________________

____________________________________

ovih dana kušano još… /  these days tasted too… 

ILOČKI TRAMINAC – ILOČKI PODRUMI

Osam Iločkih traminaca različitih godišta berbe (od 2019. do 2011) i tipova (mlado, zrelo, s izdvojene pozicije, od redovne do predikatnih berbi, suho do slatko) ponuđenih na kušanje na gostovanju Iločkih podruma u Zagrebu (Marko Čolić)

Traminac kvalitetni 2019, položaj Vukovo – S lijepom svijetlo-žutom bojom i s razvijenim prepoznatljivim sortnim mirisom u kojem dominira miris ruže. Svježe, harmonično i meko. Poslužiti uz topla predjela – tjestenine, rižote, bijelo meso i lagane deserte. Vino za svaku priliku!

Traminac vrhunski 2018, položaj Principovac – Zlaćano-žute boja, fino razvijenog složenog bouqueta uvelike na ružu. Okusom puno, bogato, sadržajno. Potentno zrelo vino ugodne svježine. Vino za posebne prilike!

Traminac Principovac 2018, poluslatko, ograničena edicija – Zlatno-žute boje, intenzivnog razvijenog sortnog mirisa, punog, harmoničnog i slatkastog okusa s dosta naznaka meda. Čvrstog tijela, kremasto. Za uz jela od bijelog mesa te fine sireve, deserte s orašastim voćem. Vino za uživanje!

Limitirana linija vrhunskih predikatnih vina s položaja Principovac koja se mogu poslužiti kao aperitiv, ili uz fine deserte

Brak vječne trajnosti: Traminac Ilok IB 2017 i Traminac Ilok 2016 IBB, te baklava tete Ćamile

Traminac kasna berba 2017 – Zlatno-žute boje, intenzivnog i bogatog mirisa na ružu i muškate. Ovo plemenito vino punog je i bogatog harmoničnog, slatkastog okusa.

Traminac izborna berba 2017 – Kompleksno, zlatno-žute boje, s mirisom u kojemu su vrlo izražene medne note pomiješane sa za predikatno vino karakterističnim botritisnim tonovima. Harmoničnog slatkog okusa.

Traminac izborna berba bobica 2016 – Zlatno-žute boje prema jantaroj, intenzivnog i bogatog mirisa na ružu s nježnim karakterističnim mednim notama, s nijansom plemenite plijesni i s aromom koja upućuje na to da je vino imalo priliku koju godinu odležati. Punog, harmoničnog i slatkog okusa.

Traminac izborna berba prosušenih bobica 2011 – Slatko vino proizvedeno od pomno izabranih prosušenih bobica grožđa s visokom koncentracijom šećera. Zlatno-žute boje, bogatog mirisa na med, ružu, i suhe grožđice, orašaste plodove. Okus je pun, harmoničan.

Traminac ledena berba 2012 – Proizvedeno od smrznutih bobica grožđa, ubranih za vrijeme najhladnijih zimskih dana. Mirisom u pravcu medna, okus je lijepo zaokružen i bogat.  ♣

 

 

 

 

SVIJET u CASI Kronika – 07.2020 – Chronicle WORLD IN a GLASS

KROZ/THROUGH

ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

_________s vama već – 28 godina/years – with you___________

Ljeto 2020, obilježeno Ccovidom19: čari pješčane plaže / Summer 2020: the charme of a sandy beach

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

Plešivica na dobrom putu prema Michelinovim zvjezdicama: MALI GASTRO RAJ s VELIKIM VINIMA ⦁ Traminac, princ s Principovca: CRVENI & MIRISAVI = ILOČKI! ⦁ Zrnca za razmišljanje, uz ručak: KUPUJMO HRVATSKO!?! ⦁ Poduzetništvo u Lijepoj našoj: TAKO MLAD, A VEĆ – KRALJ PATAKA! ⦁ Nakon VinMarKona: OSNIVA SE ETIČKO POVJERENSTVO ZA MARKETING PRI HGK ⦁ U znaku Covida19: NOVE PROCJENE EU-KOMISIJE o BDP-u PESIMISTIČNIJE OD PRETHODNIHHRVATSKOJ DVOSTRUKO VIŠE NOVCA IZ EU-PRORAČUNA ⦁ Istra izgubila primat: TUROPOLJSKI TARTUF!OL ISTRIA PONOVNO OSVOJILO LONDON ⦁ Novo paško-pelješko vino u čast Michelinove uvjezdice: BOŠKINAC – ONOGA TKO IZGARA NE MIMOIĐE NAGRADA ⦁ Hrvatski obiteljski cuvée: SAMOZATAJNA, a VELIKA, i ZA VELIKA VINA!…  ⦁ Vino – humanitarno: SAINTS HILLS ZA PALČIĆE ⦁ Sajmovi & Festivali: AGRA 2020 ⦁ Ljeto 2020 u Zagrebu:  ENOGASTRONOMIJA u HRAMOVIMA KULTUREJARUNSKI DALMATINO – OD ŽABE DO PRINCEZEPREFINO & PREVINOKAZALIŠTARAC u SFERI WHISKYJA ⦁ Izbori 2020: 50 NAJBOLJIH VINOGRADARSKO-VINSKIH POSJEDA NA SVIJETU ⦁ Bakhov nektar pod lupom: NAJBOLJA VINA ITALIJE 2020 IZ TRENTINA, PA TOSCANE i PIJEMONTA ⦁ Šećer pri kraju: POZITIVA….i DISTANCA ⦁ Za desert: PLANET CREAM VINTAGE 2018

 POTROŠAČKI PUTOKAZ – 07.2020 – BUYING GUIDE 

_________________________________

Plešivica na dobrom putu prema Michelinovim zvjezdicama

MALI GASTRO RAJ s VELIKIM VINIMA

Restoran Korak (suhiucasi)

Vinorodno brdo Plešivica kod Jastrebarskoga uz autocestu Zagreb-Jadran, na pola sata vožnje automobilom od Metropole i od državne granice sa Slovenijom te nešto manje od Karlovca, nakon što se zahvaljujući grupi ambicioznih lokalnih vinogradara/vinara sjajno afirmirala plemenitom kapljicom, niže novi argument za svoj snažan ali, zasad, na žalost preslabo iskorišten turistički potencijal: kao nešto najnovije, upravo pokazuje da je na dobrom putu prema prestižnim Michelinovim zvjezdicama što se dodjeljuju nositeljima visokokvalitetne eno-gastro ponude!

Terasa uz vinograde i pod debelim krošnjama: o lijepom ljetnom vremenu uz čavrljanje ili pak u meditaciji uz čašu izvrsnog vina izazovno za provesti cijeli dan (suhiucasi)

Nakon dugog odgađanja u odnosu na isprva najavljeni datum zbog produženih radova na uređenju i zbog odugovlačenja izdavanja uporabne i radne dozvole, napokon je, s početkom srpnja ove godine, bez uobičajenog ceremonijalnog otvaranja (što je upravo nekako i primjereno okolnostima kad se razmahuje virus Corona, dakle ne baš općenito u idealnim momentima u društvu), zabljesnuo taj toliko nestrpljivo očekivani biser: ekskluzivni ugostiteljski objekt Korak, nastao na temeljima uspješne vinske produkcije. Nalazi se u selu Plešivica, na nekih 300 i nešto metara nadmorske visine, a u sklopu vinogradarsko-vinarskog imanja obitelji Velimira Koraka, uz sam vinski  podrum i većma na  mjestu gdje je do prije koju godinu postojala nevelika vinska kušaonica.

Obitelj Korak, zdesna na lijevo: tata i mama Velimir i Mirjana, stariji sin Bernard, kćerka Vera sa zaručnikom Dinom i mlađi sin Josip (suhiucasi)

U vrlo lijepom vanjskom ambijentu gdje se zapaža ruka parkovnog arhitekta i u moderno uređenom interijeru, kao, na određeni način frontmeni, gosta dočekuju pater familias, renomirani i osobito cijenjeni enolog Velimir Korak koji se proslavio s vinom i njegov mlađi sin enolog Josip koji eto nastavlja očevim stopama na Bakhovu kolosijeku, te kao zvijezda u kuhinji chef Bernard, stariji sin na kojega su više utjecali geni odličnih kuharica mame Mirjane i bake Katarine, s time što se Bernard nije zadržao samo na tradicijskom izričaju na tanjuru nego je kroz višegodišnju praksu u restoranima s vrhunskim chefovima u Hrvatskoj (Mario Čepek, Prisca Thuring), Sloveniji (Ana Roš, dvije Michelinove zvjezdice – Hiža Franko) i Italiji (Osteria Francescana, Massimo Buttura) u svoje kreacije unio i dozu modernoga. Bit u filozofiji i vinskog i kulinarskog dijela familije: koristiti na maksimalno moguće prirodan način uzgojenu sirovinu i svježe namirice prvenstveno iz vlastita kraja te tehnike proizvodnje i oblikovanja proizvoda koje ne samo da neće narušiti izvornost i iskrenost uratku nego će proizvodu dati dodanu vrijednost. Za komunikaciju pak prema javnosti zadužena je kćerka Vera, koja se, kad zatreba, ne libi uskočiti i u poslove oko posluživanja.

Restoran, nedjeljni ručak, popunjenost vrlo solidna. Među gostima i znani političar iz Hrvatskog zagorja Siniša Hajdaš Dončić

Elitni i ekskluzivni eno-gastro punkt Korakovih je doslovno mali raj, predviđen za najviše nekih petnajstak gostiju koliko ih mogu istodobno kvalitetno servisirati chef Bernard i njegov pomoćnik u kuhinji kao i, posebno, mama Mirjana i 84-godišnja baka Katarina, specijalistice osobito za izradu sira i za tradicijske  plešivičke kolače poput copanjka i savijača od raznog domaćeg voća, te tri konobara među kojima je i Verin zaručnik Dino Branković. Uz odlična jela koja na tanjuru ostavljaju sjajnu impresiju i u likovnim smislu, te odlična vina Korakovih i to u vrlo širokoj paleti npr. klasična mirna od chardonnaya, rizlinga rajnskog, sauvignona bijeloga, pinota crnog pa i syraha, zatim vrlo ozbiljni duže odležavani pjenušci u bijeloj i ružičastoj varijanti, te jantarna mirna vina dobivena dugim maceracijama bijelih sorata i dugim dozrijevanjem u bačvi, ali i predikate izborne berbe, a treba spomenuti i fina jaka pića Korakovih, naročito calvados! Objekt ovakvog tipa s ekskluzivnom ponudom jela i pića vlastite produkcije, koji će nadam se potaknuti i više lokalnih vinara da ambicioznije i s većim pretenzijama pristupe poslu, vidim i kao odličnu promotivnu platformu općenito Plešivice kao eno-gastro bajke i kao početak stvaranja Regijske enoteke Plešivica o kojoj sam kao o potrebi za učinkovitiju turističku afirmaciju kraja već u više navrata pisao, i veseli što je Velimir Korak  odlučio u svom restoranu biti ne zatvoren isključivo u svoja vina naime pokazuje volju da na vinsku kartu uvrsti i neke butelje nekolicine svojih kolega susjeda koji su na jednakom kvalitativnom kolosijeku i na jednakoj razini, Korak mi veli da je toj nekolicini već i dao prijedlog da  izaberu svoja vina za stavljanje u ponudu novog restorana Korak.

Chef Bernard Korak (33) u kuhinji u radnom zanosu. Uz uzbuđenje, važna je strpljivost, pa za neke okuse treba pričekati, govori Bernard i pokazuje reducirani sok od mandarina koje su se kuhale 40 dana na kontroliranoj temperaturi od 60 stupnjeva, te kestene kuhane 60 dana! Smisao novog restorana je da se gost u višesatnom uživanju prepusti modernoj i izazovnoj kuhinji zasnovanoj na sezonskom degustacijskom meniju i jelime kroz koja se provlače okusi iz naših krajeva (suhiucasi)

Sad usred ljeta objekt Korak gosta dočekuje s menuom Ljetne priče od više od 10 dijelova, pa da ih nabrojim: 1) Od Katarine s ljubavlju i Velimirova zanimacija: domaći kruh, začinjeni maslac i svježi sir što ga radi baka Katarina, te suha dvije godine stara domaća šunka za koju brine tata Velimir; 2) Cikla u lješnjaku – interesantan pristup cikli koja se obično kuha, nareže na ploške i priredi da, zakiseljena, bude baza za prilog jelima poput salate, ovdje se cikla peče i komadi se preliju gustim umakom od lješnjaka koji ostavlja dojam kao da je u njemu i tamna čokolada (chef Bernard tvrdi da tu ne rabi cokoladu!), u ustima se privlačna stanovita slast miješa sa blagom oporošću svojstvenu lješnjaku; 3) Ljerkino mlijeko sorbet; 4) Četiri mahune, to jelo lijepo pokazuje kako se mahuna može izvrsno iskoristiti ne samo u varivu ili klasičnoj salati nego i na sasvim drukčiji, zanimljiv način; 5) Puževi u vinogradu, da, uvesti puža i češće u naše jelovnike!; 6) Čaj od vrganja – doslovno čaj od vrganja, vrlo ugodno otkriće; 7) Pastrva i sirutka, bogme lijepo se slažu; 8) Zec i šljive; 9) Patka, osobito ukusno; 10) Slatki vrganji.

E, sad, evo i objašnjenja što je što: 1) Domaći kruh tipa sour-dough (kiselo tijesto koje je fermentiralo 48 sati), s lijepo hrskavom koricom, domaći tučeni maslac začinjen solju od cvijetnog peluda, svježi bakin kravlji sir oplemenjen mašću obro zagrijane domaće špekerice; 2) Cikla u lješnjaku (cikla iz vrta Korakovih kuhana u pčelinjem vosku, glazirana u umaku od lješnjaka s višnjama iz Korakovog voćnjaka konfitiranim u usoljenom maslacu s umakom od srne) 3. Kao čistač za nepce poslužen je sorbet od sirovog mlijeka sa soli od rizlinga, s laticama divljeg cvijeća i pikantnim maslinovim uljem 4. Četiri mahune (četiri vrste mahuna iz obiteljskog vrta pečene na koštanoj srži i luku kozjaku, s tostiranom palentom i kremom od svježeg jogurta 5. Puževi u vinogradu (vinogradarski puževi u pestu od samoniklog začinskog bilja na pireu od češnjaka s divljom lozicom infuziranom u verjusu od syraha i čips od samoniklog začinskog bilja) 6. Čaj od vrganja  7. Pastrva i sirutka (žumberačka losos-pastrva na pjeni od sirutke s ikrom od pastrve i fermentiranom sporo – 60 dana – kuhanom klementinom) 8. Zec i šljive (ragu od divljeg zeca s dimljenom šljivom), 9. Patka (dry aged – dva tjedna), kruška-tepka iz našeg voćnjaka pečena na pačjoj masti, peršin pečen na vaniliji s mjehurićima od pačje jetre), 10. Slatki vrganji (sladoled od kozjeg jogurta i vanilije, vrganji u karameli i smeđem maslacu, ulje od peršina)

Vina koja se kao prikladan spoj jelima poslužuju, po redosljedu: na početku pjenušci, potom iz ciklu Chardonnay sur lie 2017, uz Ljerkino mlijeko Rajnski rizling 2018, uz Četiri mahune Sauvignon 2019, uz Puževe u vinogradu Sauvignon Kamenice 2018,  uz pastrvu Rajnski rizling 2011, uz Zeca i šljve U potrazi za zaboravljenim vremenom 2016 od maceriranog Rizlinga rajnskog, uz Patku Pinot crni stari trsi 2017, a uz slatke vrganje Pinot crni 2008 i Chardonnay izborne berbe 2007.

Jela: domaći tzv. kiseli kruh, začinjeni maslac, uštipak, svježi kravlji sir, cikla u lješnjaku, Ljerkino mlijeko sorbet, četiri mahune, puževi u vinogradu,čaj od vrganja, pastrva i sirutka, zec i šljive, patka, slatki vrganji, te Vera Korak uz šunku i baka Katarina uz copanjak i savijače (suhiucasi)

Vina koja je domaćin izabrao uz spomenuti menu

Obitelj Korak u podrumu, odakle je ovaj hod prema Michelinu i počeo: Bernard, Mirjana Velimir, Vera i Josip (Mario Kučera)

Naglasiti valja da se srijedom, četvrtkom i petkom poslužuje samo večera, dok se subotom i nedjeljom poslužuje ručak. Nužno je najaviti se – rezervirati stol, na +385 1 6293088 ili +385 99 2764204, odnosno e-mail: velimir.korak@zg.t-com.hr . Početak ručka je predviđen za 13 sati, a početak večere za 18 sati, i ne bi trebalo kasniti jer kuharu je prekomplicirano dodatno prigotavljati jelo za već poslužene sljedove, tako da ako se zakasni u menu se može uključiti na slijedu koji prvi idući dolazi na red. I sad ono manje popularno ali što ipak treba navesti: cijena ručka odnosno večere je 700 kuna po osobi, a što se tiče vina gost ima dvije opcije – izabrati butelju s vinske karte ili opredijeliti se za sljubljivanje vina s jelom, u prvom slučaju cijenu butelje naći će na vinskoj karti a u drugom slučaju ona iznosi 300 kuna. ♣

Traminac, princ s Principovca

CRVENI + MIRISAVI = ILOČKI!

Ne dolazi iz južnotirolskog mjesta Tramin odnosno Termeno u Alto Adigeu, a niti striktno – na što se na spomen izraza Gewürtztraminer lako pomisli – iz francuskog Alsacea smještenog uz državnu grancu s Njemačkom. Za nj se sigurno zna da je vrlo stari kultivar vinove loze. Što se tiče porijekla, po nekim teorijama stigao nam je iz Egipta, preko Grčke. Ima ampelografa koji Traminac dovode u vezu s antičkim kultivarom Aminea što ga opisuje Plinije Stariji još u prvom stoljeću prije Krista, i ti su ampelografi i žustri zagovornici toga da je Traminac došljak na europsko kopno bilo iz Egipta, bilo preko Egipta. Postoje pretpostavke, bazirane na stanovitim nalazima iz grobnica drevnih vladara a koje kao da upućuju na to da je Tramincu pradomovina upravo Egipat iz vremena faraona.

Po nekim drugima, u novije vrijeme mnogo brojnijim ampelografima, Traminac je, pak, rođen u Europi, i to na teritoriju što obuhvaća neke od pokrajina na sjeveroistoku Francuske među koje spadaju i spomenuti Alsace, kao i dio teritorija na jugozapadu Njemačke uz današnju francusko-njemačku državnu granicu. Moderna ampelografija za nj kao prvi i glavni naziv rabi – Savagnin!

Ilok, Principovac, Traminac!…

Jedna od pretpostavki tih koji smatraju da je Traminac rodom europski je da je kultivar nastao križanjem divljih sorata vinove loze (savagnin dolazi od izraza sauvage, a može i savage = divlji, divlje, divljak) ili križanjem neke stare sorte poput Pinota odnosno Gouais blanca ili Heunisch Weissera s nekom od divljih sorata. Stvar je komplicirana i za objašnjavanje traži mnogo vremena. Znanstveno je utvrđeno i to da je sorta znana kao, kako je upravo rečeno – Savagnin, s vremenom mutirala i dala niz kultivara koji se razlikuju po boji i obliku grozda te po obliku lista a i aroma. Bez obzira na te različitosti u izgledu grozda i lista te arome, DNA-analize pokazale su da je riječ suštinski o istoj obitelji. Savagnin bijeli mutirao je u ružičasti, i taj je, poslije, po boji kožice bobice grozda, dobio naziv Traminac crveni (Roter Traminer) a u nekim predjelima njemačkog Baden Württemberga Klevner (od latinskoga Clauener). Inače, postoje i nazivi narančasti, žuti, sivi, plavi, a nakon što je od ružičastog nastao crvenkasto-žuti odnosno narančasti pojavili su se, s obzirom na visoku izraženost aroma, i izrazi aromatični, muškatni… U Italiji mu znaju reći Traminer aromatico, a u Alsaceu i u Njemačkoj tome, aromatičnome, kažu Gewürtztraminer, mi mu pak velimo Traminac mirisavi.  Danas kad se govori o tramincu u vinogradima spominju se najviše upravo ta dva – Crveni i Mirisavi.

Traminac crveni i Traminac mirisavi (crteži Grete Turković)

RASPROSTRANJENOST: Traminac osim u Francuskoj, gdje se posebno u Alsaceu (Gewürztraminer) ističe kakvoćom i osebujnošću, nalazimo u većoj mjeri u sjevernoj Italiji (najpoznatiji je onaj u Južnom Tirolu), pa Njemačkoj, Austriji, Mađarskoj, ima ga i u Srbiji, Bugarskoj, Rumunjskoj ali i u Makedoniji, u SAD je raširen u Oregonu i Washingtonu, uzgajaju ga u Kanadi, a i u Novom Zelandu. U Hrvatskoj je zastupljen u svim kontinentalnim vinogorjima od Zagorja i Međimurja sve do najistočnijega dijela zemlje. Svuda Traminac daje jako dobru kvalitetu, međutim svojstva vina razlikuju se s obzirom na vinogorje, a te razlike najvše do izražaja dolaze u sadržaju kiselina.

ROD: Traminac, kojemu je vegetacija relativno kratka i koji je vrlo otporan na niske temperature a kojemu je kožica bobice debela i mesnata tako da ne podliježe lako napadu botritisa, što omogućuje dugo držanje grozdova na trsu (podesan za visoke predikate!), tipična je kontinentalna sorta, i uglavnom ga nalazimo u predjelima sa svježijom klimom. Posebno dobro uspijeva na tlu vulkanskog porijekla, ali i na teškom glinenom tlu, na ilovači. Traži (naj)bolje položaje, dobro zaštićene od mraza. S vegetacijom počinje rano, i dozrijeva rano, u nas u Hrvatskoj u prvoj polovici rujna, prinos mu je malen do srednji, zanimljivo je da je to sorta koja se ne može, kao druge, natjerati na visoku rodnost, jer, jednostavno, ne kreće s viškom ostavljenih pupova, ili pak oprhne. Mora se brati isključivo u punoj zrelosti jer samo kad nakupi mnogo sladora u stanju je pružiti istinsku kakvoću vina. Grožđe je kad je zrelo vrlo, vrlo slatko, i rado se njime slade ose, ptice, divlje svinje.

SVOJSTVA: Traminac  je vrlo specifična sorta vinove loze. Car upečatljivih aroma.  U vinu pokazuje plemenitu zlatnu boju (s ružičastom nijansom), jedinstveni bouquet, gustoću i toplinu te stanovitu slast. To je tzv. školsko vino za učenje o raspoznavanju sorata organoleptikom. Vino od Traminca je s vrlo izraženim aromama koje ponajviše upućuju na cvijeće, primjerice latice (divlje) ruže, gardeniju, zatim na med, bijelo i žuto domaće te egzotično voće, od začina idu u pravcu muškata, muškatnog orašćića. S obzirom da Tramincu kao aromatičnome vinu pristaje slast u okusu, najčešće ga i susrećemo s ostatkom neprovreloga sladora, a količina ovisi o tipu.

Mlađi traminac, korpulentniji i odležani traminac dozrijevan u bačvi(ci), te slatki i desertni predikat

JELO i SERVIS: Vino od Traminca uglavnom se poslužuje ili sâmo, kao meditativno, ili uz pikantne zrele sireve, odnosno uz slatki desert – kolače s ne preslatkom kremom ili kolače s orasima, na završetku obroka. Traminac će lijepo prijati i kao aperitiv, a ako je gusja pašteta predjelo, tada je prikladan onaj s ostatkom neprovrela sladora.

U najnovije vrijeme više proizvođača Traminac radi i u kategoriji suhoga, ali on je i takav ipak sa stanovitom slašću što proizlazi iz njegovih moguće visokih alkohola i ekstrakta te iz načina dozrijevanja. Takav Traminac u, po sadržaju sladora, suhoj varijanti vrlo se lijepo sljubljuje uz jela što nisu u kategoriji (slatkog) deserta, konkretno uz slane savijače i pite od sira te blaži kozji i ovčji sir kao predjela, i uz jače i specifično začinjena glavna jela od ribe i mesa.

ZVIJEZDA i PERJANICA KRAJA – Traminac crveni i mirisavi uvelike se i još odavna uzgajaju na obroncima Fruške gore kod Iloka, gdje nude i mnogo više od onoga na što upućuje šturi sortni naziv na etiketi butelje, a to više što mogu pružiti je upravo – ILOČKI TRAMINAC!

Traminac s pedigreom! Iločki traminac, ili, eventualno, uz mali ustupak tržišno korisnoj internacionalizaciji u komuniciranju posebice i kroz etiketu: Traminac Ilok. Obvezno, dakle, već u službenom nazivu vina s istaknutom oznakom (užeg) zemljopisnog porijekla, svakome i izvana lako je za izgovoriti i zapamtiti! Kad postoji uporište za to, svakako na etiketi u nazivu vina rabiti i toponim ekstra-dobre uže vinogradske parcele. S obzirom da je taj traminac iz tog dijela Hrvatskog podunavlja takav kakav jeste zbog Iloka (eko-uvjeti), zašto onda Ilok ne bi, s obzirom na taj traminac, postao snažan magnet, snažniji nego li je sada, za privlačenje gostiju, koji, inače, do najistočnijeg hrvatskog grada mogu vrlo komotno stići kopnom – autocestom, odnosno rijekom – kruzerom po Dunavu. Vrijedilo bi nam se potruditi da se dvama svjetski znanim geografskim sinonimima za traminac – spomenutima Traminu i Alsaceu, pridruži, kao treće međunarodno razglašeno ciljano vinsko hodočastlište, Ilok (Srijem-Sirmium)!

Ambijent gdje se odvijao Međunarodni festival Traminca 2020

A da bi stvar bila dovoljno čvrsta, dugotrajna i učinkovita, ambiciozniji srijemski proizvođači vina trebali bi što prije oformiti poslovno udruženje i uz pomoć stručnjaka za vinogradarstvo i vinarstvo pa i profesionalaca u marketingu zajednički donijeti pravilnik na temelju kojega će iz podruma svih članova udruge, znači legalno samo iz njihovih podruma, pod zaštićenim nazivom Iločki Traminac izlaziti visoka kakvoća prepoznatljive stilistike unutar kategorija suhe te predikatne slatke desertne kapljice. Vremena za čekanje nema, okolnosti su u najnovijem vremenu posebno teške i zbog raspojasanog covida19, ponuda vina golema je i šansu za dobru prođu količinski i u novčanom smislu imaju vina sa svojstvima što im daju dodanu vrijednost te svakako marke koje se nametnu na čvrstim temeljima te dodane vrijednosti pametno vođenim marketingom, uz same vinogradare/vinare veliku gospodarsku korist mogu imati cijela područja na kojima se rađaju takva vina (ali i razne druge delikatese) s dodanom vrijednosti. Za Ilok i Srijem s poslovnog stanovišta dobro je i te kako to što uz niz manjih individualnih proizvođača Bakhova nektara imaju i ozbiljan veliki vinski posjed, naime za komercijalni uspjeh neke marke nužno je da je se na tržištu u određenom ujednačenom i prepoznatljivom organoleptičkom profilu može u ukupnosti pronaći u barem nekoj nužnoj kritičnoj količinskoj mjeri, međutim, bitno je istaknuti, naravno ne i u poplavi litara koja neminovno vodi u inflaciju.

Taj ozbiljan vinski posjed u nas je Iločki podrum, s dugačkom svijetlom tradicijom krasno začinjenom svojedobnim aktivnim nastupom na krunidbi na britanskom kraljevskom dvoru a potom i zadržavanjem statusa jednoga od stalnih dobavljača vina za engleski dvor, zatim izvozom vina u 22 zemlje svijeta (najviše se izvozi u Poljsku, a u Japan kontejnerska isporuka ide regularno svakih šest tjedana!), te brojnim odličjima za vina (uz tramince proizvode se i vina od više drugih bijelih i nekoliko crnih sorata) osvojenim na domaćim ali i relevantnim svjetskim ocjenjivanjima plemenite kapljice, doprinosu razvoju turizma u Iloku te, kao najnajnovijime – uspješnom sudjelovanju u organizaciji Međunarodnog festivala traminca u Iloku, nažalost ove godine zasjenjenog istupom Corona-virusa.

Glasoviti iločki traminac iz 1947. koji je oduševio britanski kraljevski dvor (Željko Garmaz)

Ovih dana Iločki podrum gostovao je u Zagrebu, nastojeći duh traminca i dah kao dio atmosfere upravo s Festivala traminca donijeti u Metropolu, onima koji zbog ovog sadašnjeg (ponovnog!) opsadnog stanja nisu mogli i osobno potegnuti do Iloka. Iločki podrumi bili su gosti Tomislava Stiplošeka, predsjednika zagrebačke udruge G.E.T. (Gastronomija, Enologija, Turizam) i organizatora, evo već po 23. put, događanja Mali (kasno-popodnevni) vinski razgovori. Priredba, koja uz Stiplošekovo moderiranje uključuje i živahnu interakciju publike, održana je u lijepom i prostranom dobro posjećenom ambijentu zagrebačkog lokala Procaffe. Iločki podrumi odlučili su se vinom prigodno predstaviti kroz osam svojih etiketa od sorte Traminac koju su, inače, iz južnotirolskog mjesta Tramin odnosno po talijanski Termeno, svojedobno u Ilok donijeli pripadnici bogate talijanske obitelji Odescalchi, odlučni do te mjere da i u Iloku puste korijene da su na Principovcu sagradili dvorac-ljetnikovac. K tome, Odescalchiji su se 1699. upustili i u dogradnju krasnog dvorca što ga je uz obalu Dunava bio sagradio Nikola Iločki, jedan od vladara Iloka. U dvorcu je sada Muzej grada Iloka a ispod dvorca je vinski podrum u dužini od stotinjak metara.

Kuća Iločki podrumi smjestila se eto na desnoj obali Dunava, u najistočnijem gradu Republike Hrvatske Iloku, u gradu starina i vina. Ima 243 zaposlena, a u postavi kojoj je na čelu Juraj Mihaljević funkcionira d 2003. godine. Paralelno s produkcijom vina razvija autentičnu i jedinstvenu ugostiteljsko-turističku ponudu, povezujući postojeće sadržaje grada kao turističke destinacije s vinogradarstvom i vinarstvom.

Festival Traminca 2020: vlasnik Iločkih podruma Juraj Mihaljević i glavna enologinja Vera Zima u Arhivi Iločkih podruma čekaju da se, prigodno, otvori crnom vunom raccodium cellare obrasla butelja famoznog arhivskog Traminca 47. Arhiva Iločkih podruma čuva oko 8500 butelja, među kojima se nalaze još 83 boce ovog Traminca 47, cijena butelji je 54.000 kuna!

Svečana večera na Festivalu traminca u Iloku. Keške, bulgur, uljevak, ćevap, sir iz mijeha, tulumba i tufahija uz tramince? Da, da, idealan spoj! Autorska večera renomiranog kuharsko-sommelierskog tima. Najpoznatiji bosansko-hercegovački chef Nihad Mameledžija iz Sarajeva u ladanjskoj kući Principovac sljubio je bosansku kuhinju s traminaca u različitim izdanjima (Željko Garmaz)

Alzaški traminci s grand cru pozicija na kušanju u sklopu radionice koju je vodio Eric Zwiebel: MARTIN SCHAETZEL KIRRENBOURG – GC Schlossberg 2017 (sugar 12.04, Alc 14.5, Acidity 2.85); DOPFF AU MOULIN – GC Brand 2017 (Alc 14, sugar 12, Acidity 2,5); HENRI SCHOENHEITZ – Linsenberg 2015 (Sugar 22.79, Alc 13.63 acidity 3.17); DOMAINE MURE – Clos St Landelin 2015 (Sugar 7, alc 14.5, acidity 4.6); DOMAINE GRESSER – GC Moenchberg 2016 (Sugar 17, alc 13.6, acidity 3.1); ROLLY GASSMAN – Keppelweg 2016 (Sugar 37, Alc 13.4, Acidity 3.86); FRANCOIS SCHWACH – GC Osterberg 2012 (sugar 45.4, acidity 3.95, alc 13.3); LORENTZ – GC Altenberg 2012 (Alc 14,17, sugar 26,2, acidity 3,7); PAUL GINGLINGER – GC Pfersigberg 2017 (Alc 13,5, sugar 47, acidity – 4,4);MARC TEMPE – GC Mambourg 2017 (Alc 12,5, sugar 72.3, acidity 4,57) (Željko Garmaz)

Uz prostrani u domaćem stilu uređeni restoran i vinoteku pokraj starog povijesog vinskog podruma, kojega godišnje obiđe oko 40.000 posjetitelja, od unatrag 11 godina postoje i smještajni kapaciteti – 18 dvokrevetnih komfornih soba. Članica uprave i direktorica marketinga i izvoza Iločkih podruma Karmela Tancabel najavljuje sada širenje u turističkom smislu, tj. to da se kreće s preuređenjem i obnovom postojećeg objekta Žitnica uz stari podrum, taj objekt namjerava se pretvoriti u hotel s 18 soba i s dvoranom za različita događanja, investicija za to je oko 12,5 milijuna eura. K tome, na Principovcu uskoro starta gradnja boutique-hotela s wellnessom, planira se objekt sa 25 soba. Inače na Principovcu u objektu gdje je nekad bila konjušnica već postoje predsjednički apartman te pet apartmana sa četiri zvjezdice. Vrlo značajna u turističkom smislu je Arhiva vina Iločkih podruma, koja čuva oko 8500 butelja, među njima je i Traminac iz 1947 što je svojedobno bio oduševio britanski kraljevski dvor, sada ga raspoloživog  za prodaju u Arhivi ima još 83 butelje, a cijena svakoj butelji je 54.000 kuna!

U slatkom društvu: Tomislav Stiplošek, organizator i voditelj Vinskih razgovora, sa Karmelom Tancabel (lijevo) i Ivanom Raguž (Marko Čolić)

Iločki podrumi raspolažu s vlastitih 360 ha vinograda, a grožđe i otkupljuju s 330 ha). Vinogradi su na obroncima Fruške gore okrenutim prema jugu i zapadu, i dobro su provjetreni. Tlo je znano kao černozem i regosol s dosta loessa (prapora) na površini, gdje-gdje ima i pijeska. Jedan vinogradarski kompleks je Vukovo sa 135 ha na, izmješano, ravnim i tzv. blago valovitim platoima na nadmorskim visinama od oko 153 do 196 metara. Trsje s kojega se bere – ima Traminca crvenog i Traminca mirisavog s time da je više Crvenoga – tamo je sađeno još 1989. godine, ali većina je obnovljena 1997.  Druga pozicija je Principovac. Na Vukovu je berba određena na maksimalnih 9,5 tona roda po hektaru, grožđe odande namijenjeno je uglavnom vinima do kategorije kvalitetnoga s kzp. No na prostranom Vukovu ima zasigurno mikrolokacija s kojih se grožđe može lijepo iskoristiti i za neke vrhunske eno-kreacije. Principovac, na 125 hektara oko dvorca i na 190 do 202 metara nadmorske visine, Iločani rado prezentiraju kao svoju grand cru poziciju, i tu su Podrumi odredili berbu od najviše 4,5 tone grožđa po hektaru, s Principovca dakle stižu ponajbolja iločka vina. Sorte na Vukovu su, uz Traminac, i Graševina, Chardonnay, Rizling rajnski, Pinot bijeli i nešto Pinota sivoga, te Frankovka i Cabernet sauvignon, na Principovcu dominira Traminac, nešto je Graševine i Chardonnaya.

Za produkciju su odgovorne glavna enologinja Vera Zima i njena danas desna ruka Ivana Raguž, koja sa Zimom u podrumu radi već 15 godina, a njima na pomoć su i dva nova mlada enologa – Antonela Knezović i Marko Marko.

Iločki podrumi proizvedu oko pet milijuna litara vina godišnje. Od tih pet milijuna litara, godišnje bude ukupno oko pola milijuna litara traminca, a od tih pola milijuna vrhunskoga suhoga je obično oko 60.000, dok je kvalitetnoga s kzp. od 120.000 do 180.000 litara.

Osam Iločkih traminaca različitih godišta berbe (od 2019. do 2011) i tipova (mlado, zrelo, s izdvojene pozicije, od redovne do predikatnih berbi, suho do slatko) ponuđenih na kušanje na gostovanju Iločkih podruma u Zagrebu (Marko Čolić)

U međuvremenu Iločki podrumi još su jednom trijumfirali: na tradicijskom ocjenjivanju vina Bonavita 2020 u Trnavi osvojili su titule ukupnog šampiona za Traminac izborne berbe 2017 i šampiona, za Traminac 2019, u grupi suhog vina. Nagrade su preuzeli članica Uprave Ilockih podruma i direktorica sektora za vinogradarstvo i vinarstvo Vera Zima, i enolog Marko Marko

U Zagrebu na Malim vinskim razgovorima Tomislava Stiplošeka na kušanje su ponuđena sljedeća vina: Traminac kvalitetni, položaj Vukovo, berba 2019., Traminac vrhunski, položaj Principovac, berba 2018., Traminac Principovac, poluslatko, limitirana edicija, berba 2018., Traminac kasna berba 2017., Traminac izborna berba 2017., Traminac izborna berba bobica 2016., Traminac izborna berba prosušenih bobica 2011., Traminac ledena berba 2012.  ♣

Zrnca za razmišljanje

KUPUJMO HRVATSKO!?!

Već sam u svojim napisima postavio pitanje je li u nekoj zemlji normalno (svako malo) pozivati narod porukama da se pri kupovini opredjeljuje prvenstveno za proizvode nastale u toj zemlji? Nas u Hrvatskoj već godinama bombardira se, kao nekom vrstom patriotskog EPP-a, pozivima Kupujmo hrvatsko! Pa, najnormalnije je da najprije gledamo da kupimo proizvod naših ruku djelo, naravno ako odgovara kakvoćom i izgledom pa i cijenom, a posebice je to važno kod poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda koji bi, s obzirom da mi JESMO zemlja agrikulture, svakako trebali odgovarati kakvoćom, ali i svježinom i eko-podobnošću debelo nadmašiti voće i povrće iz uvoza, pogotovu ono što nam stiže – a stiže u popriličnoj količini – iz prekomorskih zemalja. Hrvatska je vrlo afirmirana kao turistička zemlja i posebna pažnja trebala bi u nas biti posvećena produkciji kvalitetnih (i osebujnih!) poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u dovoljnoj mjeri s obzirom i na to da nam je turizam odlično izvozno tržište – na kućnom pragu. Ako, kad smo već turistička (vele)sila, ne valoriziramo adekvatno i naš potencijal u poljoprivrednom sektoru i u proizvodnji hrane, mi smo unatoč broju turista i broju noćenja s kojima se šepurima posljednjih nekoliko godina – tek napola gospodarski uspješni  u domeni onoga što stalno ističemo kao prednost i što nazivamo Plava i Zelena Hrvatska.

                Međutim, što se događa?  U Hrvatsku je, upozorili su čelnici Hrvatske poljoprivredne komore (HPK) nedavno na konferenciji za novinare u Zagrebu, u prva tri mjeseca ove godine, i usprkos korona-krizi, uvezeno 56.072 tona povrća u vrijednosti od čak 46,37 milijuna eura. To znači da smo u vanjskotrgovinskoj razmjeni povrća sa svijetom ostvarili minus od čak 41,28 milijuna eura, jer je istodobno domaći izvoz bio samo oko 6.000 tona, vrijedan malo više od pet milijuna eura.

Stoga su iz HPK početkom srpnja ponovno pozivali hrvatske potrošače i otkupljivače te trgovce da pomognu domaćim proizvođačima povrća i voća kroz kupnju njihovog povrća, pogotovu i stoga što su domaći proizvođači zbog korona-krize upali u nezavidnu tržišnu situaciju i prijeti im propadanje ovogodišnjeg uroda brojnih vrsta povrća.

            Mladen Jakopović, predsjednik HPK, kazao je kako je u strahu od nedostatka povrća, a zbog korona-krize, proizvodnja povrća ovog proljeća u RH povećana, što je i bio cilj, htjelo se da se podigne samodostatnost u ovoj proizvodnji.

Jakopović je još istaknuo kako je urod povrća ove godine dobar, ali ga proizvođači u trenutku kada ono dolazi na tržište nemaju kome prodati jer im otkupljivači ruše otkupne cijene ispod proizvođačke cijene. Nažalost, osjetno je ove godine smanjen turizam pa je i dosta slabija turistička potrošnja, kao jedan od bitnih kanala prodaje, a nastavljen je rast uvoza i plasman, kroz trgovačke lance, jeftinog povrća i tržišnih viškova iz EU i tržišta regije, dodao je Jakopović.

E pa onda bi – umjesto silnog pomalo licemjernog isticanja slogana Kupujmo Hrvatsko! na raznim panoima na mjestima gdje se najviše okuplja pučanstvo te emitiranja te poruke preko radija i preko malog ekrana tako da ispada da se najviše na izbor domaćega pozivaju krajnji kupci, potrošači – trebalo taj slogan ubrizgavati u vene otkupljivačima i odgovornima u trgovačkim lancima, no zapravo bi bilo nužno i vidjeti je li proizvodnja ovdje (toliko) skuplja i mora li ona to biti u odnosu na onu vani pa tu srediti stvar, jednako tako valjalo bi, rekao bih, i bolje kontrolirati sa svih aspekata uvezenu robu a i postupke naših uvoznika i vidjeti postoje li tu i u kojoj mjeri neke nepravilnosti, nepoštene trgovačke prakse (taj se izraz u posljednje vrijeme mnogo rabi u našem društvu).

Deklaracija: sitna i poprilično izblijedjela slova

Čulo se doduše, na pressici, kako HPK poziva sve trgovačke lance da na svoje police stavljaju u većoj mjeri hrvatsko kvalitetno povrće, jer su tijekom proljeća svi provodili kampanje promoviranja domaće proizvodnje, ali je situacija na policama sada ipak drukčija, otkako su se međunarodna trgovina i uvoz vratili u (koliko-toliko) normalne tokove.  Nadalje, u HPK kažu da pozivaju i domaću prehrambenu industriju koja uvozi dosta povrća za preradu da se obrati najprije domaćim povrtlarima kako hrvatsko povrće ne bi propalo ove godine. HPK apelira na krajnje potrošače da kupuju domaće povrće, sugerirajući im da u trgovini dobro gledaju deklaracije, ali i da se obrate svojim susjedima odnosno poznanicima poljoprivrednicima koji proizvode domaće povrće, jer je to jedan od načina da zaštitimo domaću poljoprivrednu proizvodnju. Lijep apel HPK na potrošače, jedino je nejasno kako da se potrošač u trgovini snađe kad na proizvodu ili uz proizvod koji se prodaje rinfuzno nađe zakonom inače obveznu deklaraciju, naime većina deklaracija je tiskana tako sitnim slovima da ih je i s povećalom, a kamo li s naočalima, teško pročitati, k tome puno deklaracija je s tako izblijedjelim slovima da je dešifriranje nemoguće. Nadziru li nadležne službe te famozne deklaracije koje se, kako se čini, u dobroj mjeri uz proizvod nalaze više pro forma nego da kupcu objasne to što mu se, i odakle, nudi za ponijeti. Jakopović je iznio i kako od države očekuje da napravi jasnu strategiju kakvu proizvodnju povrća Hrvatska želi u budućnosti.

I Vjekoslav Budanec, predsjednik Odbora za povrtlarstvo i krumpir HPK, naglasio je da su domaći proizvođači očajni jer danas nemaju svoju robu kome prodati i prijeti nam situacija da urod ostane na poljima umjesto da se prodaje na trgovačkim policama i na tržnicama. Na žalost, na tržištu se i dalje pojavljuje uvozna roba niske cijene koja dovodi u pitanje opstojnost i daljnju budućnost ove proizvodnje, istaknuo je Budanec.

Čelnici HPK iznijeli su i podatak da je uvoz krumpira bio veći za 23 posto u odnosu na  isto razdoblje lani. Uvoz povrća količinski je povećan unatoč korona-krizi za 11,4 posto, dok je vrijednost bila ista kao u prva tri mjeseca prošle godine što je dokaz da su i tijekom korona-krize na hrvatsko tržište stizali tržni viškovi sa svjetskog tržišta po nižim cijenama. Prema dostupnim podacima, u prva tri mjeseca smo uvezli primjerice čak 16.064 tona krumpira vrijednog više od osam milijuna eura, količinski je uvoz krumpira bio, ponavljamo, veći za 23 posto nego u prva tri mjeseca prošle godine. Uvoz rajčica došao je na 2.792 tona u vrijednosti od 4,3 milijuna eura, i to je, rečeno je, sedam posto više nego u prva tri mjeseca 2019.).  U Hrvatsku je uvezeno i crvenog luka, češnjaka, poriluka u količini od 9.648 tona a vrijednosti 4,6 milijuna eura (6,5 posto više količinski, ali oko 20 posto manje vrijednosti što je pokazatelj da su proizvodi koji dolaze niske cijene, kad su jeftiniji lako moguće I niže kvalitativne kategorije).

Udio povrtlarstva raste u ukupnoj domaćoj poljoprivrednoj proizvodnji, ali nedovoljno, te povrće u poljoprivrednom outputu čini tek oko pet posto. Prema procjenama, proizvodnjom povrća bavi se oko 39.000 poljoprivrednih gospodarstava, a prosječna veličina gospodarstva iznosi 0,32 ha. Prirod po po hektaru je nizak, a niska je i konkurentnost. Za razliku od domaće proizvodnje koja oscilira, uvoz iz godine u godinu raste. Tako je 2019. godine uvezeno povrća u vrijednosti 163.101.542 eura, što u vrijednosnom (novčanom) smislu čini rast od 24 posto u odnosu na godinu ranije, a pokrivenost uvoza izvozom je samo 20 posto.

Nemamo niti jednu povrtnu vrstu koja nema negativnu vanjskotrgovinsku bilancu. Raste nam uvoz krumpira, rajčica, crvenog luka i češnjaka, kupusa, karfiola i brokule, mrkve, salate, krastavaca te svog ostalog povrća.  Najveći problem u proizvodnji povrća i dalje su usitnjenost i mala prosječna veličina povrtlarskih gospodarstava kao i slaba ekonomska snaga gospodarstava, a ključna je (kao i u vinskom sektoru!- prim. ur.) i neudruženost i neorganiziranost proizvođača –  zaključio je Jakopović.

Kupujmo hrvatsko! ♣

_________________

ZAKON O ZABRANI NEPOŠTENIH TRGOVAČKIH PRAKSI NIJE SMANJIO UVOZ Na nedavnoj sjednici predsjedništva Vijeća Udruženja trgovine Hrvatske gospodarske komore raspravljalo se o suradnji s Državnim inspektoratom i AZTN-om, posebice kroz izmjene Zakona o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom. HGK je organizirala susret predstavnika sektora trgovine s glavnim državnim inspektorom Andrijom Mikulićem i s predsjednikom Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja Mladenom Cerovcem kako bi se pravovremeno otvorio dijalog o poteškoćama s kojima se suočava sektor trgovine, prevenira što se može i pronađe rješenje za aktualne probleme.

Hrvatska ekonomija je mala i moramo se podržavati i slušati jedni druge kako bismo mogli uspjeti, rekao je potpredsjednik HGK za trgovinu i financije Josip Zaher, i napomenuo da je trgovina djelatnost koja je nezaobilazna te je posrednik proizvodnog dijela hrvatskoga gospodarstva i potrošača sa značajnim doprinosom BDP-u i zaposlenosti.

U pogledu Zakona o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom Zaher je naglasio da potrebu prilagodbe Zakona ponajviše potvrđuje i činjenica da se jedna od intencija zakona – povećani plasman i zaštita domaće proizvodnje, nije ostvarila, već da je došlo do povećanoga uvoza.

Predsjednik Udruženja trgovine HGK Ivica Katavić pozdravio je osnivanje Državnog inspektorata i činjenicu što više nemamo situaciju svaki tjedan, inspektor jedan. Predložio je da se kod pripreme nadzora napravi i priprema dijela dokumentacije, online, te napomenuo da je za trgovce važno znati do kada aktualna kontrola cijena zbog pandemije ostaje na snazi.

U pogledu predmeta nadzora AZTN-a tretman trgovaca treba biti ujednačen bez obzira na veličinu, valja pomno definirati što je to istek roka trajanja i razmotriti mogućnost ukidanja zabrane povrata robe u dogovoru s dobavljačima jer postoje i slučajevi kada bi sami dobavljači to htjeli. Predlažemo i jedinstven cjenik dobavljača budući da postoje naznake da imaju više cjenika za različite trgovce, čime se stvara nelojalna konkurencija, rekao je Katavić.

Glavni državni inspektor Andrija Mikulić pozdravio je raniju pripremu dokumentacije i digitalizaciju dijela procesa. Ujedno je iznio rad i djelovanje inspekcija Državnog inspektorata od trenutka objedinjavanja.

Naš je cilj nastavak onoga što smo uspješno počeli već po osnivanju Državnog inspektorata, a to su koordinirani nadzori inspekcija u provedbi redovnih nadzora te primjena načela oportuniteta za sve one prekršaje koje subjekt nadzora otkloni  tijekom nadzora, odnosno u određenom roku ili ukoliko subjekt postupi po rješenju inspektora. Da je tome tako govori podatak da je godinu dana rada Državnog inspektorata u sektoru tržišne inspekcije od ukupnog broja utvrđenih povreda u 78 posto njih primijenjeno načelo oportuniteta. Važna nam je komunikacija u oba smjera, kroz prevenciju i edukaciju gradit ćemo transparentan partnerski odnos, rekao je Mikulić.

Najavio je da će vrlo brzo Državni inspektorat javno objaviti nadzorne liste namijenjene gospodarskim subjektima, koje će definirati obveznika nadzora i temeljem kojih zakona i propisa postupaju inspekcije Državnog inspektorata. Upravo kroz objavu nadzornih lista želimo djelovati proaktivno kako bi gospodarski subjekti mogli provjeriti zakone i propise koji reguliraju njihovo poslovanje te iz kojih proizlaze zakonske obveze postupanja inspektora Državnog inspektorata, napomenuo je Mikulić.

Svi smo u istom čamcu. Kažnjavanje samo po sebi nije svrha, već samo kao posljednja solucija kad se poštene trgovačke prakse ne mogu uspostaviti na drugi način. Zakon o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom je trebalo donijeti i ideja je dobra, da se uspostavi ravnoteža na tržištu. Kao ideja je nova ne samo u Hrvatskoj, već i na razini EU, pa je i za očekivati da će biti potrebne dorade oko provedbe, a i vrijeme od donošenja do provedbe je bilo dosta kratko, izjavio je predsjednik Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja Mladen Cerovac iz Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, naglašavajući da je u međuvremenu stupila na snagu i direktiva EU koja se mora implementirati u Zakon te da će sudska praksa biti bitan korektiv u svemu tome.

Na sjednici je bilo i riječi o potrebi regulacije online trgovine, da se na nju primjenjuju isti uvjeti oporezivanja i plaćanja naknada kako bi se spriječila nelojalna konkurencija. Razgovaralo se i o novim uredbama na razini EU koje će omogućiti da se i kroz zaštitu potrošača i suradnju s nadležnim mrežnim i telekomunikacijskim regulatorima dodatno uredi tržište online trgovine. Pozdravljeno je ukidanje epidemiološke mjere zabrane rada nedjeljom, kao i obveze za stankom od sat vremena između smjena.

Puno riječi, očekuju se konkretni učinci! ◾

______________________

Poduzetništvo u Hrvatskoj

TAKO MLAD, A VEĆ – KRALJ PATAKA!

            A da poduzetništvo (i u poljoprivredi i u proizvodnji hrane) u Hrvatskoj može ipak funkcionirati kako treba pokazuje primjer Jurja Orehovca iz poljoprivrednog gospodarstva Orehovec iz Velikog Bukovca kod Ludbrega u Podravini. Juraj je još tako mlad, a već je – kralj peradi, osobito pataka!

Mladi ludbreški poduzetnik-uzgajivač pataka i gusaka Juraj Orehovec sa chefom Raulom Lajtmanom, uz paštete od patke koje su zajedno kreirali

Njegovo intenzivno druženje s patkama ali i s drugom peradi u smislu osiguranja egzistencije sebi i svojoj obitelji počelo je 2000., niti dvije godine nakon što je, veli Juraj, njegov otac Željko primijetio da na hrvatskom tržištu nedostaje pataka te predložio da se obitelj Orehovec pobrine da se ta stanovita praznina popuni, pa i više od toga, tj. da se ide i u uzgoj gusaka, pijetlova i pilića, i to ne industrijskim nego maksimalno moguće prirodnim načinom. A to znači da je odmah u startu u planu bilo baviti se i uzgojem žitarica i uljarica za kvalitetnu prehranu peradi, te, uz gradnju spremišta za tu hranu i gradnju dovoljno prostranog zatvorenog uzgajališta urediti i oveći otvoreni prostor kako bi dobar dio peradi, posebice patke i guske, mogao boraviti na otvorenome. S obzirom se mjesto Veliki Bukovec nalazi na trima rijekama – Dravi, Bednji i Plitvici, to su Orehovci iskoristili na način da su uz vodotok, posebice Plitvice, uredili lagune s vodom da patke i guske mogu brčkati se, plivati. Otvorena je i vlastita klaonica. Pripremni  radovi na spomenutoj infrastrukturi trajali su nešto duže od godine dana.

I danas, eto, PG Orehovec ima čak 10 hektara terena za boravak pataka i gusaka pa i pijetlova na otvorenome, i čak 70 hektara oranica za uzgoj ponajviše kukuriza i ječma na prirodi prijateljski način. Od uzgojenih žitarica i uljarica radi se smjesa za prehranu, u koju se, po savjetu stručnjaka, dodaju određeni mikro-nutrijenati poput vitamina i minerala potrebnih za pravilan rast i razvoj.

Patke i guske na otvorenome, uz umjetno jezerce u kojemu mogu plivati

Zgodno je spomenuti da Orehovci tek izležene piliće uvoze iz Mađarske, a onda Mađarima izvoze brojlere i piliće spremne za klanje!

Godišnje tržištu Orehovci mogu ponuditi oko 50.000 pataka, isto toliko pijevaca dakako za gastronomiju, gusaka bude oko 1000, a pilića bogme i 700.000! Ne samo što su uzgoj peradi zaokružili i proizvodnjom hrane, nego su ponudu peradi kao namirnice za prigotavljanje jela zaokružili i nekim gotovim vlastitim prehrambenim proizvodima kao delikatesama, a to su dimljena i sušena pačja prsa u vakuum pakiranju, te različite paštete neke s većim a neke s manjim udjelom mesa patke odnosno pačje jetre, a neke isključivo od pačje jetre, zatim pačju i gusju mast u teglicama od po 200 grama, u pripremi su još neke delicije, među njima možda i podimljene i posušene kobasice od pačetine! I još jedno bitno zaokruženje: Orehovci su mislili i na plasman te su po Hrvatskoj otvorili nekoliko mesnica, u Zagrebu su od njih tri. Ukupno zaposlenih je 50 odoba. Proizvodi Orehovec nude se dakako i u drugim trgovinama u nas.

Juraj Orehovec prije nešto više od godine dana upoznao se s našim znanim kuharom, inače Međimurcem Raulom Lajtmanom, koji nakon godina rada u svojstvu chefa u renomiranim ugostiteljskim objektima sada ima firmu za gastro-konzulting i inženjering, i odmah se rodila ideja  o suradnji na kreiranju raznih delikatesa. Delicije se kao proizvod za tržište razvijaju i po godinu dana, smisao je kupcu i gourmetu ponuditi ne samo ukusnu delikatesu bez ikakvih aditiva, nego mu podastrti proizvod koji će odisati i originalnošću, tradicijom kraja.

Kokoti u golemom hangaru

– Kad mogu Mađari, Francuzi,pa zašto ne bismo mogli i mi?!  – kažu nekako uglas Juraj Orehovec i chef Raul koji se zatekao kod Orehovca za našeg posjeta tom PG-u što ga je organizirao prof. Ivan Dropuljić, kao šmeker ali i kao direktor afirmiranog i, ove godine, 15. jubilarnog međunarodnog festivala vina i delikatesa Zagreb Vino.com u studenome u hotelu Esplanade u Metropoli, zainteresiran, logično, da se među izlagačima na toj manifestaciji sa svojom ponudom gurmanskih poroka nađe i Orehovec.

Hale za uzgoj pilića. Orehovec iz Mađarske uvozi netom izlegle piliće a onda Mađarima izvozi brojlere i piliće dovoljno velike za jelo

Ne samo uzgoj peradi nego i proizvodnja delikatesa: nekoliko vrsta pačje paštete i dimljena i sušena pačja prsa, s pjenušcima, kombinacija za sladokusce

– Kako nastaju paštete? Patka se otkošti, meso se termički obrađuje pečenjem na niskoj temperaturi i onda se kreiraju paštete s različitim udjelima mesa i jetre. Kosti patke peku se na vlastitoj masnoći i time dobivamo umak koji pašteti pojačava strukturu i koji joj daje aromatski štih tradicije – objašnjava Raul Lajtman. – Paštete će potrošač na polici razlikovati po bojama etikete na staklenoj posudici, primjerice smeđa označava klasičnu paštetu, zelena upućuje na to da su u paštetu umiješane tostirane sjemenke buče, ljubičasta etiketa govori o tome da je meso od patke bilo dimljeno, narančasta etiketa signalizira da je u paštetu umiješan crni tartuf, i to čisti, a crna etiketa znak je da se u posudici nalazi parfait od pačje jetre, dakle sama jetra bez mesa. Takav parfait imamo i s umiješanim crnim tartufom – objasnio je Lajtman… ♣

_________________

VIJESTI/NEWS

Nakon VinMarKon-a

OSNIVA SE ETIČKO POVJERENSTVO ZA MARKETING u HGKNastavak na nedavno u Zagrebu održani kongres o vinskom marketingu (VinMarKon 2020) u Hrvatskoj: Iz Hrvatske gospodarske komore priopćenje o osnutku etičkog povjerenstva za marketing u HGK. Udruženje marketinga HGK na online sjednici svojega Vijeća obznanilo je usvajanje Kodeksa oglašavanja i marketinškog komuniciranja Međunarodne trgovačke komore. Kodeks u svojem najnovijem izdanju uključuje između ostaloga preporuke za nove tipove digitalnih sadržaja, ali i odgovornosti za sve nove sudionike marketinškog eko-sustava, poput influencera, blogera, vlogera i ad tech tvrtki pa čak i za one koji brinu  o pripremu algoritama i koji koriste umjetnu inteligenciju za potrebe marketinških komunikacija.

– Nužno je osnovati tijelo, jednu vrstu etičkog povjerenstva, koje bi moglo pratiti poštivanje kodeksa u struci – rekao je predsjednik Udruženja marketinga HGK Božidar Abramović o Kodeksu koji je hrvatski ogranak Međunarodne trgovačke komore ICC Hrvatska predstavio struci u listopadu prošle godine na konferenciji u HGK. U svibnju ove godine je i Hrvatska udruga društava za tržišno komuniciranje (HURA) revidirala i svoj kodeks u Skladu s Kodeksom ICC-ja. Abramović je naglasio da je posebna pozornost usmjerena je na zaštitu djece i privatnost potrošača oglašavanjem koje je pošteno, legalno, pristojno i istinito. Fokus je i na jasnom razgraničenju komercijalnog, uredničkog i korisničkog sadržaja i to sada obuhvaća zaista sve nove aktere, poput blogera. ♣

U znaku covida19

Predsjednik Hrvatske gospodarske komore Luka Burilović

NOVE PROCJENE EU-KOMISIJE o BDP-u PESIMISTIČNIJE OD PRETHODNIH  – Prema nedavno objavljenim ljetnim procjenama Europske komisije, pad BDP-a u EU bi u ovoj godini trebao biti nešto veći od onoga najavljenog u prethodnim procjenama iz sredine svibnja, točnije sada se govori da će iznositi 8,3 posto, javljaju iz HGK. I prijašnje i ove procjene sada proizlaze iz očekivanog utjecaja pandemije izazvane širenjem koronavirusa na globalno gospodarstvo, Europsku uniju, dakako sve njezine članice. Pad BDP-a predviđa se na razini svih članica, najmanji od 4,6% pripisuje se Poljskoj, a najveći od čak 11,2% Italiji. Uz Italiju, iznimno visokim padom od 10,9% i 10,6% mogle bi biti pogođene Španjolska i Francuska, dakle te tri zemlje koje su, uz Njemačku, najveća gospodarstva EU, trebale bi biti krivci za najveći negativan utjecaj na ukupan pad BDP-a na razini Europske unije. U odnosu na prethodne procjene, Europska komisija kod 15 svojih članica za ovu godinu predviđa veći pad BDP-a, po najnovijemu očekivana stopa pada najveća je za kod Portugala, i to za čak tri postotna boda, te kod Francuske, Italije a, nažalost, i kod Hrvatske, za koju smatra da će stopa pada u ovoj godini biti ipak 10,8 posto, a ne 9,1 posto kako se mislilo prije.

Mogu li nam pomoći tri mušketira? Slijeva na desno: FikO’Athos,MarO’Porthos, te JimKaramis

– Što se tiče Hrvatske, možemo se još nadati da će nam turistička sezona biti ipak nešto snažnija od očekivane, pa bismo mogli imati slabiji pad BDP-a od prognoziranoga. Nužno je da se jače okrenemo prema sutra, prema jeseni i idućoj godini. Moramo gledati kako osigurati radna mjesta, gospodarsku aktivnost i likvidnost cijelog sustava da bismo iduće godine eventualno ostvarili optimistično prognozirani rast, ako ne i veći od njega – rekao je predsjednik HGK Luka Burilović.

HRVATSKOJ DVOSTRUKO VIŠE NOVCA IZ EU-PRORAČUNA! – Završetkom pregovora o proračunu i financijskoj budućnosti EU Hrvatska je dobila 22 milijarde eura, što je dvostruko više u odnosu na prošli financijski okvir.

– Ove 22 milijarde eura za koje smo se izborili za europskim stolom bit će iznimno važna injekcija za oporavak i razvoj našeg gospodarstva. Uz pomoć tog kapitala možemo kompenzirati određena rasterećenja poduzetnicima i ojačati cjelokupnu ekonomiju. Moramo taj novac pametno i strateški usmjeriti, a važno je i da imamo političku stabilnost koja nam omogućava da jače krenemo u potrebne reforme i investicije – istaknuo je predsjednik HGK Luka Burilović. – Iz tzv. sredstava za oporavak Hrvatskoj je dodijeljeno 9,4 milijardi eura od čega je oko tri četvrtine bespovratno, dok su ostatak zajmovi. Ta sredstva moći će se koristiti tijekom 2021., 2022. i 2023. godine temeljem programa oporavka koji treba izraditi. Spomenuti iznos od 22 mlijarde eura predstavlja izniman potencijal za oporavak i nastavak rasta gospodarstva u narednim godinama u situaciji kad se zbog aktualnih okolnosti očekuje pad BDP-a u ovoj godini od približno 10 posto. Što se tiče fondova EU iz kojih su se sredstva povlačila i u prethodnoj financijskoj perspektivi, Hrvatska je tijekom ovih pregovora uspjela dobiti dodatnih 500 milijuna eura od čega je 100 milijuna eura za poljoprivredu, a 400 milijuna za regionalni razvoj.

Vinarima dodatnih 13 milijuna kuna za kriznu destilaciju i skladištenje vina – Na e-savjetovanju objavljen je prijedlog Nacionalnog programa pomoći sektoru vina za razdoblje 2019. – 2023., tiječ je o tzv. vinskoj omotnici, kojom se značajno povećavaju sredstva za mjere krizne destilacije i krizno skladištenje. Umjesto prvotno planiranih 43 milijuna kuna, Ministarstvo poljoprivrede osiguralo je dodatnih 13 milijuna kuna pa sada ukupne potpore za stabilizaciju tržišta vina iznose 56 i pol milijuna kuna.

– Udruženje vinarstva HGK pozdravlja takvu odluku kojom se predviđa značajno povećanje sredstava za mjere krizne destilacije i kriznog skladištenja vina. Vjerujem da će sredstva biti u cijelosti iskorištena i da će značajno ublažiti posljedice pandemije i pada turističke potrošnje, naime ne treba zaboraviti da naši vinari oko 70 posto ukupne proizvodnje plasiraju kroz turizam i kanale HOREC-a kanale – poručio je potpredsjednik HGK za poljoprivredu i turizam Dragan Kovačević.

Naime, kriza uzrokovana koronavirusom snažno je pogodila i vinogradarsko-vinarski sektor, stoga je Hrvatska gospodarska komora resornom Ministarstvu poljoprivrede još ranije predložila izmjene Vinske omotnice.

Prodaja vina u Hrvatskoj ima izrazito sezonski karakter, odnosno u značajnom postotku je vezana za turističku sezonu koja će ove godine biti na 30-postotnoj razini prethodnih godina. To je već dovelo do pada prodaje vina od 80 posto u predsezoni i prvoj polovici godine, a očekuje se prosječni pad na godišnjoj razini od 50 posto.

Programima krizne destilacije i skladištenja pomoći će se sektoru vinarstva u premošćivanju tekuće likvidnosti, očuvanju zaposlenosti i pripremama za otkup grožđa berbe 2020. i to ne samo kroz financijsku potporu već i uklanjanjem viškova vina iz podruma. ♣

Istra izgubila primat

TUROPOLJSKI TARTUF! – Više nije privilegija samo naše Istre, sad u gastronomskom a time i u turističkom smislu zvijezdu novog, jačeg sjaja pokušava učiniti i od Turopolja! Riječ je o ekskluzivnoj i skupocjenoj gljivi tartufu. Doduše ne, barem zasad i bijelome tartufu – tko zna, možda se i on pojavi! – nego o crnome. Nazvan je Tuber Kolić, po gljivaru Mariju Koliću koji ga je prvi pronašao. Zagrebačka županija jedva je dočekala ovu vijest o pojavi tartufa u Turopolju, naravno kako bi to dobro iskoristila u turističkoj promidžbi toga kraja, međutim pitanje je koje su to stalne i komercijalno odgovarajuće iskoristive količine koje gljivari i specijalno obučeni psi mogu pronaći u Turopolju, te koliko se uopće tamošnji ugostitelji sada trse u kreaciji i ponudi jela s tartufom. Zasad, čuje se preko TZ Zagrebačke županije, tartuf nude restorani Mon Ami, Pivnica Turopolje i Bistro Babriga.

Crni tartuf u Turopolju nađen je u šumi hrasta lužnjaka. Neki naši stručnjaci za gljive smatraju da je kontinentalni dio Hrvatske čak i bogat crnim tartufom. Direktorica Turističke zajednice Zagrebačke županije Ivana Alilović kaže da je znani naš ekspert prof. Romano Božac nakon analiza potvrdio autentičnost 16 novootkrivenih vrsta tartufa nađenih u kontinentalnome dijelu Hrvatske. Jedan od njih, turopoljski tartuf, nazvan je Tuber prigmenius bos, prema izumrlom turopoljskom govedu, a drugi eto nosi ime svog pronalazača – Tuber Kolić… ♣

Ol ISTRIA PONOVNO OSVOJILO LONDON – Drugu godinu za redom Ol Istria Selekcija maslinovo ulje osvaja zlatnu medalju u kategoriji kvalitete na uglednom svjetskom natjecanju maslinovih ulja London International Olive Oil Competitions, a u istoj je kategoriji ulje Ol Istria Picholine osvojilo srebro. Tako su se maslinova ulja iz porečke Agrolagune sa svjetskih natjecanja još jednom vratila s nagradama koje dokazuju kontinuiranu vrhunsku kvalitetu i prepoznatljivost na svjetskoj maslinarskoj sceni.

IOOC je jedno od najvećih i najrespektabilnijih natjecanja u Europi, a ove godine za ocjenu je bilo prijavljeno ukupno čak 657 ulja iz 25 zemalja svijeta. U kategoriji kvalitete u kojoj je Ol Istria ulja odnijela medalje, natjecalo se čak 511 ulja. ♣

Novo paško-pelješko vino u čast Michelinove zvjezdice

Boris Šuljić, u prvome redu, sa svojom ekipom

BOŠKINAC: ONOGA TKO IZGARA NE MIMOIĐE NAGRADA… – Tu na našem brijegu, iznad Novaljskog polja, ovaj tim ljudi na slici učinit će sve da vaši trenuci provedeni u Boškincu ostanu nezaboravni. Nismo nepogrešivi, ali naša je misija svaki dan iznova dati najbolje od sebe za vas, nismo ni najbolji ali svaki dan iznova se trudimo to biti i postati. Volimo svoj posao, pa i onda kad to nije lako, znamo da svojim radom, svojom pristojnošću i ljubaznošću, činimo i gradimo nešto lijepo, da smo tim u kojemu jedan drugome pomažemo da budemo bolji profesionalci i bolji ljudi, kazao je Boris Šuljić, vlasnik i voditelj hotela, restorana i vinskog podruma Boškinac. Lijepo rečeno, ali tu i ne staje: nakon već niza osvojenih odličja Boškinac se ove godine zakitio i posebno prestižnim priznanjem: jednom Michelinovom zvjezdicom!

Iz Boškinca vijest i o tome da se Boris Šuljić i pelješka obitelji Bura-Mrgudić spremaju izaći sa zajedničkim vinom koje bi nastalo spojem merlota i cabernet sauvignona iz Šuljićevog vinograda te plavca malog s Dingača i iz vinograda u polju Mrgudićevih i crljenka/zinfandela s trsja američke obitelji Benmoshe a o kojemu brinu Mrgudići. Ovo vino proizvelo bi se u količini od dva barriquea, jedan bi ga barrique čuvao na dozrijevanju u podrumu Boškinac, a jedan u podrumu Bura-Mrgudić. Kreacija bi u javnost izašla za nekoliko godina, kazao je Boris Šuljić.  ♣

Hrvatski obiteljski cuvée Fameja!

SAMOZATAJNA a – VELIKA, i ZA VELIKA VINA! – Kao dugogodišnja iskusna enologinja s radnim počecima u zagrebačkom Vinolabu (od 2009. do 2017.)  tj. radnoj zajednici vrhunskih stručnjaka u profesiji, a potom kao kreativka i operativka stalno i konkretno u nekoliko vinskih podruma u nas, stoji, s pravom s ponosom iza nekoliko vina – primjerice Jakob Cuvée i Jakob Syrah te Plavac Pepejuh Markus i Babić Markus Franz Ferdinand što već godinama kakvoćom spadaju u sam vrh hrvatske eno-produkcije. Ivona Đipalo Jeličić! Skromna i samozatajna, vrijedna i pouzdana ne samo u smislu šturog obavljanja posla nego i kao stručnjak, medijski neeksponirana, zanemarena, a – VELIKA! I za VELIKA vina.

Nepravedno u sjeni: Ivona Jeličić

Kad god se sjetim Markusovog babića Franz Ferdinand, zamišljam Ivonu – s obzirom da je rodom iz Sinja i ne tako daleko od područja našeg Srednjeg Jadrana gdje postoje razne domaće vinske sorte koje bi se i te kako mogle bolje valorizirati od onoga što predstavljaju današnjim svojom statusom – kao uključenu – skupa s podrumima s kojima sada radi ili možda (i) s nekim novim podrumom s kojim bi još mogla raditi – npr. upravo i u bolje iskorištenje tih nekih drugih potencijalno vrijednih domaćih kultivara, primjerice Lasina (ili Lasine), pa i Plavine. Lasin bi, barem po mojim impresijama s kušanja lasina kod nekih proizvođača na potezu Skradin-Šibenik, mogao, uz veći angažman vinara na ukupnoj količini i na marketingu, postati nova velika hrvatska eno-zvijezda, nešto kao prestižni crni pinot Dalmacije.

I još nešto, a što se vrti oko Plavca maloga, inače nastalog križanjem šoltanskog Dobričića te Crljenka. Plavac mali i dalje je još, samo, hrvatska zvijezda, nije nažalost dosegnuo status zvijezde na svjetskoj razini poput Pinota crnoga, Sangiovesea, Nebbiola, a Crljenak ili Tribidrag ili Kratošija, Primitivo ipak živi više na svjetskoj poznatosti američkog naziva Zinfandel, dok za Dobričić jedva da se i u nas (u širim krugovima) zna. Vinari pokušavaju naći razne načine da populariziraju svoj posjed, svoje ime, svoja vina, kultivare, pa eto dolaze i na to da izlaze na tržište s mješavinama vina od raznih sorata i iz raznih vinogorja, ne baš zemljopisno blizih jednog drugome. Tako su npr. enolog i profesor na fakultetu Leo Gracin a koji je znan i kao proizvođač primoštenskog babića, i pelješki vinogradar i vinar Vedran Kiridžija svojedobno izašli s – istina, lijepim! – vinom Kontra nastalim miješanjem u omjeru nekih pola-pola primoštenskog babića i pelješkog plavca s Dingača ili dobrim dijelom s Dingača. A sad eto najave da će Boškinac iz Novalje vino od svojih francuskih sorata Merlot i Cabernet sauvignon udružiti s vinom od Plavca maloga obitelji Bura-Mrgudić s Pelješca.

Enološki i bračni par – Ivona Đipalo Jeličić i Slaven Jeličić

No, ne bi li bilo zanimljivo kreirati mješavinu od sorata koje imaju duboke i čvrste međusobne rodbinske veze i mješavinu koja bi bila od grožđa iz vinogorja što su geografski međusobno relativno blizu? Konkretno, prije već dugo vremena palo mi je na pamet da bi se moglo napokon napraviti jedan ekskluzivni cuvée, za početak u omjeru 50:50, npr. od Dobričića sa Šolte i kaštelanskog Crljenka kao roditelja Plavca maloga, ali onda i, zasebno, jedan obiteljski cuvée od Dobričića i Crljenka kao roditelja i Plavca maloga kao potomka! I tu sam, kao kreatoricu, vidio upravo enologinju Ivonu! Međutim slučaj je htio da je taj obiteljski cuvée prije nekog kratkog vremena realizirao – Ivonin suprug, enolog Slaven Jeličić, inače, također nekad član Vinolaba, od prije više godina zaposlen kao meštar od vina u novom modernom podrumu kutjevačkog poduzetnika Josipa Galića!

Evo detalja: prije stanovitog vremena poduzetnik Robert Kalebić u želji da revitalizira autohtonu sortu Dobričić dobio je, da bi sadio trsje, koncesiju na terene na južnoj strani otoka Šolte iznad uvale Poganica, riječ je o površini od oko 60 hektara. Od 2015. naovamo Kalebić je tamo na 20 hektara posadio 140.000 trsova vinove loze. Sortiment je bio: Dobričić 4 ha, Crljenak 4 ha, Pošip 4 ha, Plavac mali 2 ha, Merlot 3 ha, Cabernet franc 1 ha, Cabernet sauvignon/Syrah/Petit Verdot ukupno 1 ha, Viognier 0,5 ha i Chardonnay 0,5 ha. O tome sam crticu bio objavio u reviji Svijet u čaši, uz napomenu da je projekt u strukovnom smislu od početka vodila ekipa vinarije Galić na čelu sa Slavenom Jeličićem, po majci, inače, porijeklom Šoltaninom.  Prva berba bila je 2018. Grožđe je prevezeno hladnjačom u vinariju Galić u Kutjevu, i nastala su vina Pošip 2018, Dobričić 2018, Plavac mali 2018, te, gle, mješavina – obiteljsko Sv. Trojstvo autohtonih dalmatinskih sorata dakle vino FAMEJA 2018 (fameja=obitelj) a to je upravo kupaža Dobričić + Crljenak + Plavac mali. Za Fameju 2018. svaka je sorta zasebno vinificirana, maceracije s fermentacijama odvijale su se u velikim drvenim bačvama a trajale su 20 do 25 dana. Potom su vina sjedinjena i kao jedna cjelina odležala su 12 mjeseci u bačvama od hrasta kitnjaka. Fameja 2018 buteljirana je u travnju 2020. i sad pomalo izlazi na tržište, dijelom u restoranima na Šolti a dijelom preko zagrebačke Galerije Vina MIVA.  Drago mi je što je Fameja stvorena, međutim možda se ako ništa drugo moglo s izlaskom pričekati još koju godinu. Ovakvo vino zadivit će u punoj mjeri istinske štovatelje vrhunske kompleksne plemenite kapljice i opravdat će i vrlo visoku cijenu za butelju kad loza ostari, barem na 15 ili 20 godina, te ako ne bude žurbe s izslaskom vina iz podruma na tržište.  ♣

Vino – humanitarno

SAINTS HILLS ZA PALČIĆE – Biznismen Ernest Tolj u humanitarnoj akciji: ove godine godine sredstva ostvarena od prodaje jednog svojega vina namijenio je prerano rođenim Palčićima koji trebaju inkubatore da bi preživjeli i razvili se u zdravu djecu. Vino kao protagonist u spomenutoj dobrotvornoj akciji je vrsni Saints Hills Dingač 2009. Toljeva namjera je bila pomoći da se hrvatske bolnice opreme inkubatorima za prerano rođene mališane. Redovna maloprodajna cijena spomenutog vina je, inače, 1129,50 kuna, a posebno za ovu prigodu snižena je na 555,50 kuna. Je li bilo baš mudro ovako spustiti cijenu, naime kod nekoga će ta odluka ostaviti više dojam više dojam da je vino stavljeno na akciju, a ne da se prodaje u dobrotvorne svrhe. Dezavuirajuć za proizvođača, čak 50-postotni popust lako navede na pomisao da se boca po toj većoj spomenutoj cijeni slabo prodavala, pa da se možda, proračunato, zbog toga s njom u jeftinijoj opciji išlo u dobrotvornu prodaju. S druge strane, moguće je da bi netko tko inače možda ne bi bio suviše zainteresiran da kupi tu butelju ni po višoj a ni po navedenoj nižoj cijeni,  radije bocu kupio po višoj cijeni,  znajući da time pomaže djeci…

Toljev Dingač, iz 2009. godine limitirana je serija vina podruma Saints Hills, od pažljivo selektiranog je grožđa Plavca malog s položaja Dingač. Nakon ručnog izbora najboljih bobica slijedila je fermentacija u posebno biranim barrique bačvicama nakon čega je vino stavljeno na dozrijevanje u velike hrastove bačve. Poslije punjenja, kapljica još neko vrijeme odležava u bocama od tamnog stakla. Rezultat je vrlo gusto vino, bogate aromatike zrelog crvenog i crnog voća, s notama vanilije, tamne čokolade i nijansa dima. U ustima je vrlo intenzivno, s puno fino granuliranih tanina. S dugačkim je završetkom.

Dizajn boce inspiriran je rešetkom od kovanog željeza na prozoru vinarije Saints Hills na Pelješcu, koja u obliku platinaste ogrlice krasi vrat boce. Dizajn što ga potpisuje Mary Lewis nagrađen je prestižnom nagradom Red Dot, čujem iz distribucijske kuće MIVA koja u svojoj ponudi ima spomenuti Dingač. ♣

Sajmovi & festivali 2020

Ponosni vlasnik Vlado Puklavec (desno), na slici sa šarmantnom Sonjom Erčulj, zaduženom za marketing, i enologom Danetom Jovanovim koji vodi novootvorenu vinariju obitelji Puklavec u Makedoniji na Disanu

AGRA GORNJA RADGONA – Taman nakon što su organizatori međunarodnog sajma poljoprivrede i prehrane AGRA 20 u Gornjoj Radgoni medijima razaslali obavijest da bi se taj sajam ipak mogao  održati od 22. do 27. kolovoza 2020. stigla je nova vijest, da je IPAK sajam iz epidemioloških razloga odgođen za neka bolja vremena. Bilo bi to do sada 31. izdanje te značajne manifestacije na kojoj uz domaćine Slovence kao izlagači redovito sudjeluju i brojne tvrtke, OPG-ovi i pojedinci iz okolnih zemalja, konkretno ponajviše iz Austrije i Hrvatske. Bez obzira na probleme koje je uzrokovao Covid19, dosad uobičajena ocjenjivanja vina, mesa i mesnih prerađevina, mlijeka i mliječnih prerađevina, sokova, bezalkoholnih pića i vode koja se prodaje u bocama, te ambalaže održana su.

Na vrednovanju vina najvišu ocjenu – 95,67 bodova i Veliku zlatnu medalju – dobio je Sauvignon izborna berba prosušenih bobica 2015 iz proizvodnje Fakulteta za poljoprivredu Sveučilišta u Mariboru, a odmah do, sa 93,67 bodova, plasirao se Traminec dišeči Vaneja 2003 proizvođača Danila Steyera iz okolice Gornje Radgone. Ipak, najuspješnijim sudionikom ocjenjivanja 2020, na koje je 173 vinska podruma iz pet država poslalo 639 uzoraka vina, može se smatrati kuća Puklavec Family Wines iz Ormoža.  Ona je osvojila čak 47 raznih odličja, najviše od svih ostalih sudionika pojedinačno. Puklavec Family Wines osvojio je titulu šampiona u kategoriji bijelih mješavina sorata a dobitnik je vino Jeruzalem Ormož 34′ White Cuvee. Puklavec Family Wines zakitio se i sa šest velikih zlatnih medalja, 13 zlata i 22 srebra.

Iz Hrvatske su za vina nagrađeni sljedeći sudionici ocjenjivanja: San Mauro Sinković prima Veliku zlatnu medalju za Muškat momjanski 2015,  srebro za Muškat momjanski 2019 te srebro za Malvaziju istarsku 2019, Župančič vina – Zlato za Cabernet sauvignon 2018 i srebro za mješavinu sorata Plemenitaš 2019, Ivica Rozjan – zlato za Cabernet sauvignon 2017 i srebro za Graševinu 2019,  Kunčić zlato za Graševinu izborne berbe 2017, zlato za Sauvignon 2019 te srebro za Muškat žuti 2019, Sanjin Siljan OPG zlato za Merlot barrique 2016 i srebro za Malvaziju istarsku 2019. ♣

Ljeto 2020 u Zagrebu

GASTRONOMIJA u HRAMOVIMA KULTURE – Hramovi kulture postali su ili postaju utočišta i za eno-gastronomiju, bilo da su se u njih čvršće ugnijezdili ugostiteljski punktovi bilo da su se pretvorili u pozornicu za povremene prezentacije vina, pića, hrane. U zagrebačkoj Gliptoteci, u Muzeju za suvremenu umjetnost, u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski u Muzeju Mimara bili su u više navrata festivali vina i delicija, zatim u Muzeju za umjetnost i obrt je klasičan restoran, u HNK je neke svoje prezentacije organiziralo Feravino, a u novije vrijeme restoranska ekipa s nazivom O’brok mjesto je pronašla u – rodnoj kući Augusta Šenoe. Dobro je svojedobno u šali znao reći Arsen Dedić kad bi se s grupom zatekao negdje u zapadnom inozemstvu: Hajd’mo obići pjesnikovu roBnu kuću

Upravo ovih dana svoju gurmansku ponudu pod nazivom Ljetne večeri u rodnoj kući Augusta Šenoe najavljuje spomenuti O’brok, gdje je chef Krunoslav Majcen, koji se u kuharstvu kalio u zagrebačkom hotelu Esplanade. Jela su prilagođena ponudi sezonskih namirnica. Sve što O’brok poslužuje predstavlja domaći izvorni proizvod – od namirnica s obližnjeg Dolca, iz OPG-ova iz Like i Slavonije (meso, naglasak je dan na crnu slavonsku svinju!), svježe jadranske ribe, pa do sezonskog domaćeg voća i povrća. I priprema je tradicionalna i ručna, od kruha preko raznih savijača i njoka, pa sve do rezanaca za juhu. Na repertoaru su npr. delicije poput domaćih dalmatinskog pršuta i sira,  fuži s tartufima, rižota sa kozicama, njokia sa škampina, hladne salate s biftekom i povrćem, zapečenog patlidžana s mozzarelom i šalšom, istarske  maneštre i žgvaceta, raznih juha i deserta, od domaćih zagorskih štrukli, do voćnih pita ili dalmatinske rožate. Mirna vina i pjenušci od vinarije Petrač su, kažu domaćini, po promotivnoj cijeni. ♣

JARUNSKI DALMATINO od ŽABE do PRINCEZE – Usred žestoke ofanzive covida19 preuređivana, potom, usred iste ofanzive, i otvarana: nekadašnja pizzeria Dalmatino na zagrebačkom tzv. malom jarunskom jezeru, pretvorena od žabe u princezu, prve goste službeno je primila sredinom 18. srpnja. Vrijeme je išlo na ruku: tog popodneva, nakon žestokog pljuska, zasjalo je sunce i fino zagrijalo Metropolu!

Vlasnik Anto Oršolić na ulazu u objekt

Vrlo lijepi novi ugostiteljski objekt sa starim nazivom prostire se na ukupno 3000 četvornih metara interijera i obuhvaća dva odvojena restoranska prostora (jedan je za pušače), s obzirom na epidemiološke preporuke (fizička distanca) ukupan broj stolova sveden je na 40, a uz natkriveni objekt još je 120 četvornih metara većim dijelom uređeno u ljetnu terasu. Ponosni novi vlasnik Anto Oršolić je, inače, ugostiteljski zanat pekao kroz niz godina u Njemačkoj. Zaposlenih u ovom novom Damatinu je 11, dobar dio ih je stigao iz eltnog zagrebačkog hotela Esplanade, što govori o nivou…

Jarun – zagrebačko more, plaža Dalmatino

Sadašnji Dalmatino nudi pizze i burgere na svoj način, meso s roštilja i s ražnja te iz pećnice, sve također, veli Anto, na svoj način, a što to znači nije htio otkrivati, kazao je tek da će kod njega glavna sirovina biti teletina, potom junetina i piletina, pa riba, od svinjetine će, napominje, nuditi samo lungić. Što se tiče pića, kategorije su klasika, dakle vino, otvoreno i butelje, pa pivo, također otvoreno i ubočeno, te bezalkoholni napici, samo, za razliku od većine drugih ugostiteljskih objekata smještenih na izletištima i kupalištima kao što je Jarun, pića se za ponudu pomno biraju po kakvoći, primjerice otvoreno crno je Cuvée Jakob od vina Jakob, dok će otvoreno pivo biti Budweiser što će stizati iz Češke. Za šmekere većih prohtjeva Oršolić je predvidio neka craft piva te butelje u možda i desetak etiketa iz najrenomiranijih hrvatskih vinskih podruma. Što se tiče cijena jelu, obećava da će one bile popularne i prihvatljive za širi sloj publike, konkretno porcije bi se kretale od nekih 40 do 70 kuna.

S mislima na more i s okusom soli…  – Pripreme za plavi Jadran: tik ponad prostrane plaže uz tzv. Malo jezero na Jarunu najnovije otvoreni lijepi grill & pizza&teletina ugostiteljski objekt Dalmatino. Miomirisi pečene teletine, mini-burgera, pizze, žeđ utažena finim pivom i vinima na čašu i na butelju, pogled na zagrebačko more, bilo izravno, bilo okom uperenime na staklenu stijenu Dalmatina uz koju sjedite i blagujete… ♣

PREFINO i PREVINO! COVIDU ZA INAT! Zagrebački bistro Fino & Vino, prikladno je reći PreFino & PreVino: uz sjajnu domaće rađenu paštetu od pilećih jetrica i uz istarski zgvacet u izvedbi chefa Darka Kesaka u čašama je pod dirigentaskom palicom voditelja objekta i sommeliera Krešimira Šesnića ponuđeno šest uistinu svjetskih bisera, covidu19 za inat!

Glavne vinske uloge u prestižnom sekstetu odigrali su Champagne Taittinger brut reserve aoc 12,5 vol%, na tržite inače pušten 2018.  godine uz Svjetsko prvenstvo u nogometu u Rusiji, zatim Miani Friulano 2018 14 vol % doc Colli orientali del Friuli  Enza Pontonija iz Buttrija, pa Zind-Humbrecht Riesling 2011 14 vol % Alsace grand cru Brand aoc Eco-cert biodynamic, Santa Lucia crno 2013 suho 14,5 vol % ZOI Hrvatska Istra Kozlović, te, u velikom finalu, dva snažna nevjerojatna basa – V.S.O.P. Cognac single barrel Director’s Private Stock 1989 48,2 vol %, destilacija je bila na samu Staru godinu 1989 a punjenje u bocu 17.  srpnja 2013, i Strathisla Finest Highland Malt Whisky 40 vol % Chivas Brothers. Ta dva upečatljiva dezificijensa donio je na kušanje zagrebački zaljubljenik u whisky i kolekcionar whiskyja Tomislav Ruszkowski pa je susret u bistròu zahvaljujući njemu i njegovim objašnjenjima bio i svojevrsna – vrlo korisna – radionica na temu whiskyja.  Spomenuti konjak našao se u Tomislavovoj whiskyteci jer u robnoj razmjeni bio je obitelji Grant/Glenfarclas isporučen u bačvi  i svoj životni put započet u Francuskoj završio je na odgoju u bačvi u Škotskoj i na škotski način pa dobio novu dimenziju… ♣

Tomislav Ruszkowski

KAZALIŠTARAC u SFERI WHISKYJA – Zagrepčanin poljskog porijekla Tomislav Ruszkowski, zanimanjem godinama voditelj Tehničke ekipe u kazalištu Komedija u Metropoli, navukao se na whisky, ali ne na prizeman način, i bolje je da se on tako navukao na whisky nego da su se whisky i covid19 bilo kako navukli na nj. Imao je, Tomislav, svojedobno prigodu kušati svjetske špice tog pića, i nije neobično da je postao veliki ljubitelj i zagovornik tog glasovitog škotskog aduta koji se proizvodi u više kvalitativnih razina kakvoće, od one široj publici relativno dostupne do moglo bi se reći skupih remek-djela o kojima neki potrošači mogu samo sanjati. Tomislav je shvatio da je whisky ne tek piće-ludilo, kako ga mnogi doživljavaju, nego da može biti kreacija s visokim hedonističkim karakterom vrlo vrijedna i s gospodarskog stanovišta. Ruszkowski je prije više od desetljeća i pol počeo formirati jednu od (naj)većih kolekcija whiskyja u Europi i sad u posljednje vrijeme svako toliko, i to u vrlo relevantnoj ulozi, sudjeluje na svjetskim smotrama tog pića među kojima je i ona prestižna s nazivom Old & Rare Whisky Festival. Ove godine Ruszkowski je tamo bio,  kao jedan od 20 probranih izlagača iz cijeloga svijeta.

Na jednoj od najjačih svjetskih smotri whiskyja, s nazivom Old & Rare u Londonu

– Krajem veljače ove godine nastupio sam sa suprugom kao izlagč na jednom od dvadesetak štandova na kultnom Old&Rare Festivalu u Londonu u One Great George Street u Westminsteru. Tu smo zajedno sa najpoznatijim kolekcionarima, blogerima, aukcijskim kućama i inima privukli tisuće zaljubljenika u whisky sa svih krajeva svijeta. Na trećem kušavanju ukupno a prvom održanom u britanskoj metropoli bilo je ponuđeno nekoliko stotina vrlo rijetkih i izuzetnih whiskyja iz kolekcija, arhiva i zaliha najjačih whisky-igrača na svijetu, whiskyji su se publici nudili na čašu od 10 ml, po cijenama od tri funte do 150 funta… – veli Ruszkowski. Za nastup na tom festivalu bitno je organizatoru najprije prezentirati etikete koje će se nuditi na kušanje i organizator na temelju zanimljivosti ponude daje ili ne daje zeleno svjetlo za izlaganje, a da bi potvrdna zelena boja zaiskrila i punim sjajem nužno je za štand kao izlagačko mjesto uplatiti 1200 funti… ♣

Izbori 2020

50 NAJBOLJIH VINOGRADARSKO-VINSKIH POSJEDA NA SVIJETU – Mnogo je u svijetu izbora za nekoga ili nešto što je NAJ… svake godine, primjerice za najljepšu missicu, za najboljeg sportaša i to ne tek općenito nego i po sportovima, za najbolju pjesmu Europe, itd, a kao nešto novijeg datuma je proglašenje najboljeg vinogradarsko-vinskog posjeda godine. Kako navodi talijanski vinski portal Winenews.it, ekipa od 500 probranih stručnjaka iz svijeta iz sfere vinogradarstva, vinarstva i vina kao proizvoda,  parkovnih arkitekata, iskusnih turističkih djelatnika, novinara koji često putuju, turista koji strastveno lutaju svijetom… na temelju ljepote ambijenta koja obuhvaća izvorni prirodni izričaj i sustav uzdržavanja okoliša, na temelju ponude vina ali i hrane u rangu više do visoke gastronomije, na temelju arhitektonskog rješenja objekta, na temelju stupnja povezanosti ruralnog prostora i vina s kulturom i umjetnosti, na temelju stupnja povezanosti povijesti i tradicije i modernoga, na temelju ponude sportske rekreacije u sklopu objekta, te na temelju raznih drugih mogućih doživljajnih senzacija u ruralnome prostoru, dakle po elementima koji uzdižu određeni teritorij kao posebno poželjnu turističku destinaciju, bira najljepši vinogradarsko-vinski posjed na svijetu.

Najbolji vinski posjed za 2020: Bodega Zuccardi, Vale de Uco, Argentina

Sebastiano Zuccardi, enolog

Nedavno je kao rezultat glasanja tih eksperata objavljena rang lista od 50 najboljih  vinogradarsko-vinskih imanja na svijetu za 2020. godinu.

Ako ste očekivali, po nekoj inerciji, kao prvake Francuze odnosno Talijane, prevarili ste se. Ne samo da prva mjesta čvrsto zauzimaju vinski posjedi Južne Amerike – jedan iz Argentine a drugi uz Urugvaja, nego su među prvih pet  tri posjeda iz Latinske Amderike, a jedan je iz Sjevernre Amerike iz SAD. Čast Europe brani austrijski posjed, na trećem mjestu ljestvice. Od glasovitih bordoških chateaua prvi je tek na sedmom  mjestu, a famozni Talijani su na devetom i 36. mjestu!

Evo redosljeda World’s Best Vineyards 2020

Posjed markiza Piera Antinorija u oblasti Chianti Classico u Toscani, na devetom mjestu rang-liste

1 Zuccardi – Valle de Uco, Argentina; 2 Bodega Garzòn – Urugvaj; 3 Domane Wachau – Austrija  (The Best Vineyard in Europe);  4 Montes – Čile; 5 Robert Mondavi Winery – SAD (The Best Vineyard in Nord America); 6 Bodega de Los Herederos del Marques de Riscal – Španjolska; 7 Chateau Smith Haut Lafitte – Francuska; 8 Quinta do Crasto – Portugal; 9 Antinori nel Chianti Classico – Italia; 10 Vik Winery – Čile; 11 Catena Zapata – Čile; 12 Domane Schloss Johannisberg – Njemačka; 13 Rippon – Novi Zeland (The Best Vineyard in Australia-Asia); 14 Delaire Graff Estate – Južna Afrika (The Best Vineyard in Africa); 15 Weingut Dr. Loosen – Njemačka; 16 Ridge Montebello – SAD; 17 Craggy Range – Novi Zeland; 18 Gonzalez Byass Bodegas Tio Pepe – Španjolska; 19 Chateau Pichon Baron – France; 20 Opus One Winery – SAD, 21 Ceretto – Italija; 22 Chateaux Margaux – Francuska; 23 Bodegas Salentine – Argentina; 24 Penfolds Magill Estate – Australija; 25 Henschke – Australija; 26 Bodega Bouza – Uruguaj; 27 Clos Apalta – Čile; 28 Champagne Taittinger – Francuska; 29 Champagne Billecart Salmon – Francuska; 30 Chateau Mercian Mariko Winery – Japan (The Best Vineyard in Asia); 31 Chateau d’Yquem – Francuska; 32 Bodegas Re – Čile; 33 Chateau Mouton Rothschild – Francuska; 34 D’Arenberg – Australija; 35 Vina Errazuriz – Čile; 36 Gaja – Italia; 37 Domaine Sigalas – Grčka;38 Chateau Oumsiyat – Libanon; 39 Wine Cellar Villa Melnik – Bugarska; 40 Vina Casa del Bosque – Čile; 41 Vivanco – Španjolska; 42 Familia Torres – Španjolska; 43 Viu Manent – Čile; 44 Maison Ruinart – Francuska; 45 Domaine Marcel Deiss – Francuska; 46 Krsma Estates – Indija; 47 Stag’s Leap Wine Cellars – SAD; 48 Chateau Heritage – Libanon; 49 Quinta do Noval Portugal; 50 Trapiche – Argentina. ♣

Bakhov nektar pod lupom: NAJBOLJA VINA ITALIJE 2020 iz TRENTINA, TOSCANE i PIJEMONTA! – Toscana i Pijemont vjerojatno su kod najšireg kruga publike i ljubitelja plemenite kapljice očekivani kao vodeće pokrajine kad se govori o kakvoći talijanskog vina. Trentino kao područje zacijelo ne, a pogotovu ne da bi se našao, kao što je to slučaj već drugi put u posljednje dvije godine, na prvome mjestu super top-ljestvice!

Šampion Super Top-kakvoće 2020 u Italiji: Tenuta San Leonardo iz Trentina Na slici su vlasnici I voditelji markiz Carlo Guerrieri Gonzaga i njegov sin markiz Anselmo

Vrlo ugledni za eno-gastronomiju specijalizirani talijanski časopis Civiltà del Bere (Kultura pijenja) uveo je zgodnu praksu da – s obzirom da na Apeninskom poluotoku postoji veći broj vrlo ozbiljnih publikacija, mahom vodiča, što redovito objavljuju recenzije vina i javno dodjeljuju priznanja najbolje ocijenjenim eno-uradcima – na temelju rezultata vrednovanja što ih svako za sebe obznanjuju ta, najcjenjenija i najutjecajnija izdanja, istraži tko su sve ti neki jači dobitnici i s koliko su osvojenih (od jedne/jednoga do pet) nagradnih čašica, zvjezdica, grozdova, lucnjeva…, pa da po ukupnom zbroju osvojenih čašica, zvjezdica, grozdova, lucnjeva…. sastavi za svaku pojedinu godinu Super Top-listu kakvoće više od stotine vina Italije. Promatrani su rezultati ocjenjivanja po vodičima unutar kategorija Bijelo mirno, Ružičasto mirno, Crno mirno, Pjenušci i Slatka desertna vina, a preuzeti su iz sljedećih novina, revija, vodiča: Ais Vitae i Bibenda što ih izdaju organizacije sommeliera Italije, zatim Doctor Wine Danielle Cernilli, pa Gambero Rosso, Vini Slow te Grandi Vini di Slow Wine, pa Veronelli i l’Espresso (Ristoranti e vini d’Italia), nije izostao ni glas Luke Maronija.

Nedavno je Civiltà del Bere sastavila i objavila spomenutu svoju Super Top-listu za 2020., i iz nje proizlazi, dakle već drugu godinu zaredom, da špica kakvoće i osebujnosti dolazi iz sjevernog talijanskog područja Trentino, pa glasovite Toscane, na trećem mjestu je Pijemont.

Evo redosljeda prvoplasiranih 10: 1) San Leonardo 2015 (cabernet sauvignon, merlot i carmenère) igt Vigneti delle Dolomiti –Tenuta San Leonardo (Trentno), 2) Sassicaia 2016 Bolgheri rosso doc – Tenuta San Guido (Toscana), 3) Barolo Monfortino 2013 Riserva docg – Giacomo Conterno (Pijemont); 4) Giulio Ferrari riserva del Fondatore extra brut 2008 – Cantine Ferrari (Trentino); 5) Solaia 2016 igt – Marchesi Antinori (Toscana), 6) Bolgheri rosso superiore 2016 doc – Grattamacco (Toscana); 7) Ceparello 2016 Toscana sangiovese igt – Isole e Olena (Toscana); 8) Trebbiano d’Abruzzo 2015 doc – Valentini (BIJELO vino; Abruzzo); 9) Barolo Monvigliero 2015 docg – Fratelli Alessandria (Pijemont), 10) Barbaresco Bricco Asili 2016 docg – Ceretto (Pijemont)

Najboljim slatkim desertnim vinom proglašen je Ben Ryé Zibibbo passito di Pantelleria 2016 doc – Donnafugata (Sicilija). ♣

Šećer na kraju

POZITIVA…  – Corona sve je promijenila, ništa više neće biti isto: u Hrvatskoj se vrlo lako postaje pozitivnime!…

Ovaj put ne s čašama, nego, nježno, uz tanjur: korčulanski vinogradar i vinar Luka Krajančić, osobito znan po pošipu, te osječki vinski pisac Željko Garmaz

… i DISTANCA – Novija, kajkavska interpretacija preporuke epidemiologa o održavanju socijalne distance između Dalmacije i Slavonije: … z jenega tanjurčeka su kremastu torticu jeli…

Za vrući desert: profinjeni upečatljivi kremasti rock

PLANET CREAM VINTAGE 2018Rock Masters Cream vintage 2018, zagrebački klub Vintage Industrial Bar: ubojiti (POZITIVNO!!!) trio hrvatski Eric Clapton Vedran Božić, gitara i vokal, Tomas Krkač kao Jack Bruce, bas i vokal, i Adonis Dokuzović kao Ginger Baker na bubnjevima. Najnovije: upravo je na CD-u i na DVD-u objelodanjena snimka koncerta na kojemu zagrebački kremaši izvode 22 poslastice na CD-u (20) i na DVD-u (dvije više, dakle: plus Sweet Wine te Toad). Antologijski standardi: White Room, Born Under a Bad Sign, I Feel Free, Strange Brew, Rolling & Tumblin’, Spoonful, Sunshine of Your Love, Badge, Crossroads…

Rock Masters: Tomas Krkač, Adonis Dokuzović (Petra Buzić)