Priča(nje) s Facebooka/ ZAGREB VINO.COM 2016 POST FESTUM

 

Zagreb Vino.com

esplanade-pogled-u-smaragdnu

ODJECI SA SREDIŠNJE MANIFESTACIJE VINA u HRVATA, NA RASPOREDU UVIJEK POSLJEDNJEG PETKA i SUBOTE u STUDENOME

Iz priloga koji sam o netom završenom 11. međunarodnim festivalu vina i kulinarike Zagreb Vino.com 2016 objavio na svom blogu www.suhiucasi.wordpress.com izdvojio sam za Facebook  nekoliko rečenica kojima sam želio skrenuti pažnju na to kako nijedna hrvatska tv-kuća kao medij javnog informiranja ni ove godine nije na festival poslala svoju kameru, iako je Zagreb Vino.com, bez obzira na to što će mu netko naći stanovite mane, definitivno bio događaj koji je to zavrijedio. Na jednome mjestu okupljeni su bili svi iole relevantni hrvatski proizvođači Bakhova nektara, dakle na dlanu je bila podastrta kompletna aktualna slika vinske Hrvatske, što nije mala stvar, k tome u izlagačkome dijelu sudjelovalo je i dosta proizvođača delikatesa. Kako čujem, zanimanja za nastup bilo je još, ali nekim interesentima koji su se javili u posljednji trenutak nije se moglo udovoljiti, naime,  jednostavno, raspoloživog mjesta u Esplanadi više nema da bi se festival mogao prostorno širiti.

A publike, za koju se – također kao i za ponuđače vina i delikatesa – takve manifestacije organiziraju, i unatoč ovogodišnjem  50-postotnom povećanju cijene ulaznice – koliko voliš! Radionice kvalitetne, vezane uz ne samo uglavnom hrvatske vinske prvoligaše nego i uz prva, i ekskluzivna svjetska vinska imena.

agrolaguna-buteljeU trenucima kad tako silno želimo skrenuti pažnju međunarodne javnosti i na hrvatsko vino i tipične prehrambene proizvode pa i događanja u nas,  i na našu turističku ponudu (zar se ovakav festival ne može smatrati i dijelom turističke ponude?!) to gore navedeno nije bilo dovoljno da se najjači medij javnog informiranja barem s kojom minutom u svojemu programu osvrne na događaj, ako ništa barem da se, napokon, registrira nešto što se očito s uspjehom razvija puno desetljeće. A da se razvija govore brojke – svake godine veći broj izlagača i svake godine pune dvorane s posjetiteljima.

Moj je prilog izazvao snažnu reakciju facebookovaca, a mišljenja su različita. Dosta sudionika u raspravi se zakačilo više na festival nego na nedolazak televizije na festival, ima i vrlo oštrih prigovora.. Samo se jedan sudionik u razmjeni stavova pokazao žučljivim kritičarem, kojemu je, dojam je – smetalo sve.

Primjedbe o prevelikom broju izlagača i o brojnoj publici koja na festival dođe da bi se napila odličnoga vina za relativno malo novaca stoje, međutim – tko dolazi na festival vina i gastronomije a da ne bi htio, za uredno plaćenu ulaznicu, kušati što više od onoga što se nudi?!

Ljepotice

Ljepotice

Može li organizator na licu onoga tko ulazi s kupljenom ulaznicom pročitati da je on taj koji se došao nacvrcati, pa da onda pokuša ne pustiti ga unutra? Možda se daljnjim povećanjem cijene ulaznice može postići određeno smanjenje broja posjetitelja, ali povisi li se još, i naglo, cijena ulaznice, na račun organizatora zacijelo će pljuštati pokude da se polakomio za novcem. S druge strane, tko jamči da među onima što mogu i žele platiti višu cijenu ulaznice neće i opet biti dosta pojedinaca koji dođu fino piti, i jesti. Jesu li rješenje redari?  Oni naravno ne smiju nikome naređivati kod kojeg će se vinara netko duže zadržavati i pijuckati, oni mogu intervenirati tek ako dodje do incidenta. Odgoj nije kategorija koju može rješavati organizator, ali prikladnim prilozma, pa i s ovakvih priredbi, medijske kuće, pogovoru one jake i s puno gledatelja i slušatelja, u stanju su dati doprinos.

Evo dopisivanja s Facebooka:

Karmela Tancabel Bravooo Suhi!

Siniša Škaberna To je za poludit! (izvorno je sočno rabljena malo žešća riječ) Sramota! Pozovimo na red urednike i novinare hrvatskih dalekovidnih programa, svi na odgovornost! Izložimo ih sramoti!

Dobitnici priznanja Bijeli grozd: Franjo Francem, dopredsjednik Hrvartskog sommelier kluba i Juraj Mihaljević, vlasnik iločkih podruma

Dobitnici priznanja Bijeli grozd: Franjo Francem, dopredsjednik Hrvatskog sommelier kluba, i Juraj Mihaljević, vlasnik Iločkih podruma

Jovica Nikšić Nema predc….Nema band… Nema kam…. :-)

Miroslav Mirković Da su se urednici odnosno novinari nekih tv kuća potplatili, onda bi došli – posebice na HRT-u, pa tamo većina ima svoju cijenu . S obzirom da je očito da organizator nije politički uhljeb, onda je druga valuta novac. Nije to ništa čudno .

Dario Grabaric Pa Vino.com sve se više pretvara u vašarište i kirbaj, istovremeno glumata ekluzivni festival i još očekuje naklon do poda.
Ovakva posjećenost je stoga što je Esplanada postala hit, za male pare nudi cuganje odličnih vina. U 11 godina postojanja Vino.com nije otklonio niti početničke dječje bolesti od osnutka. Nakon 11 god. očekuju da HRT ili bilo tko drugi dolazi samoinicijativno i radi besplatnu promidžbu? Neozbiljno, jako neozbiljno. Za koju godinu se lako može dogoditi da ta ista masa posjetitelja odluči da to više nije in i ode drugdje. Što onda? Vjerojatno će biti krivi svi drugi, osim organizatora…

Dario Grabaric Ponekad mi se čini da svi očekuju da ih svi cijene i prepoznaju sami od sebe. Niti je Vino.com novost, niti je ekskluzivan festival, očito je i zakazao PR. Velika doza samouvjerenosti, manjak brige, i rezultat je očit. Možda bi se stvari počele mijenjati kad bi se festival počeo kvalitetnije profilirati. Sama ideja masovnosti nije recept uspjeha, osim ako je glavni motiv brzinski dići pare, a onda koga briga za slavu i medijsku pokrivenost.

U čarobnom svijetu enologije: s Martinom krauthaker te Suzanom Zovko iz Belja

U čarobnom svijetu enologije: s Martinom Krauthaker te Suzanom Zovko iz Belja

Zeljko Suhadolnik Bilo bi dobro i navesti o kojim se konkretno greškama radi, pa da ih organizator počne uklanjati…

Miroslav Mirković Ovo što g. Dario govori stoji djelomično. Činjenica je da naši mediji nisu ozbiljni i da prate puno veće gluposti, primjerice PR reportaže u Plodovima zemlje po kriteriju tko je s kime dobar ili tko napuni gepek s hranom i vinom. S druge strane, primjerice u Francuskoj, festivale i dodjele nagrada prate nacionalne televizije i preko njih se odvija promidžba pojedinih proizvoda. Naime uloga nacionalnih televizija je da gledatelje informira, educira i da promovira lokalnu proizvodnju, u ovome slučaju ono hrvatsko, po čemu smo specifični. Što se tiče publike koja će otići s vremenom, to se sigurno neće dogoditi u skorijoj budućnosti jer, nažalost (???!), Vino.com je zasad najbolje što imamo, ma koliko se u praksi ne može u business-segmentu nositi sa svjetskim sajmovima.

Dario Grabaric  Grand Tasting je opasno blizu da preuzme status naj (iako taj pojam naj uopće i nikada nema smisla. Razlika je u tome što je Esplanda sada in, a Laubu još ta ekipa nije niti skužila (kamo srece da tako i ostane). Nacionalne televizije nisu, odavno, servis koji koji nužno traga za tim događanjima. U Dnevniku se mogu vidjeti prilozi s drugih festivala po Hrvatskoj. To što nema Vino.coma nije stvar bojkota ili zavjere, nego je propust PR-a. E sad, možemo postaviti pitanje koliko je sam Vino.com toga svjestan, odnosno koliko je možda bio nezainteresiran za taj PR. Sad je organizatorima žao što ih nema u javnim medijima. Sve to ide u prilog ukupnoj slici i brizi od strane organizatora prema partnerima, posjetiteljima i PR-u, odnosno vlastitom profiliranju. Nema stare slave i spavanja na jaslama. Ta vremena su odavno prošla.

Osvježenje pjenušcem kod Alena Bibića

Osvježenje pjenušcem kod Alena Bibića

Miroslav Mirković Ne bih se složio, jer treba poznavati sustav HTV-a, govorim s pozicije struke i jer znam načine kako doći do prisutnosti medija. To što je HTV nešto izgubio ne znači da to ne bi trebalo biti tako. Najveći problem Vino.coma je što nije business, a in je već 10 godina i bit će on dok god ima publiku i podršku vinara . Sve ostalo se slažem s vama.

Dario Grabaric  Spominju se nedostaci svake godine, iznova o iznova. Sami vinari komentiraju, na žalost prečesto iza leđa. Prva stvar koju festival mora riješiti ako želi još dugo živjeti je profiliranje. Sadašnja situacija je kombinacija masovke i ekskuzive. Ne ide jedno s drugim, dugoročno. Svi koji su to napravili naišli su na zid. Trenutna situacija je da Vino.com dobrim dijelom privlači publiku koja želi vidjeti i biti viđena i koja za male novce želi dobro potegnuti.
Baš taj sistem vidjeti i biti vidjen je tempirana bomba. Drugi problem je manjak brige od strane organizatora i prema izlagačima i prema radionicama. To veliki broj ljudi ponavlja. Možda bi trebao veći broj službenih kontakt osoba (ili kako ih god zvali) na samom flooru ili radionicama. Prvi kaos nastaje već kod zaduživanja čaša. Ok, garderoba je uvijek problem, bilo gdje da se nešto održava, ali čaše? Kod ovako masovnih događanja ili je mudro dijeliti čašu kao poklon pri kupnji ulaznice (makar to poskupilo ulaznicu) ili čaše mijenjati, odnosno organizirati pranje (posjetitelj dobiva svježu čašu kod izlagača). Na ovakvim masovkama priče o ovinjavanju čaše i tako padaju u vodu. Previše toga je prepušteno samim izlagaima i predavačima. Festival mora pitati njih što treba, a ne obratno (i to je konstanta od samog početka). Festivali i sajmovi nisu besplatne točionice velike količine vina (pitajte vinare što misle o tome!) nego prilika za poslovne kontakte i kontakte s krajnjim kupcima, publikom. Vino.com se opasno udaljuje od toga, i ako ne pripazi mogao bi mu se dogoditi fenomen Zagrebackog velesajma, nekad vodećeg, danas u ruševinama.

Dario Grabaric  Na nekim festivalima po svijetu oduševljava upravo ta briga organizatora. Jasno, stvar je i profiliranja. Vino.com je masovka, i tako se treba postaviti, što istovremeno ne znači da ne treba biti još više radionica (iako se u zadnje dvije godine više čini da su one imaju svoju publiku, festival svoju, paradoksalno).

Dario Grabaric  Osobno smatram da uspjeh Grand Tastinga može biti upravo u ispravljanju grešaka na koje godinama Vinocom odmahuje rukom.

Tomislav Sokač dijeli tvoju objavu.

Slažem se, velika sramota….bit će da veliki gazde ne daju da se napravi besplatna reklama za vinare, maslinare, ugostitelje….i ine. Možda bi im svatko tko izlaže trebao paušalno dati par milja, pa bi bili zadovoljni….Ili će se vaditi na to da ne smiju reklamirati alkohol….

Nedeljko Bračun Nije nitko ponudio proviziju?

Mladen Bacic U ludoj državi me

Ivan Ergović, Feravino: Frankovka je crni adut Slavonije

Ivan Ergović, Feravino: Frankovka je crni adut Slavonije

više ništa ne iznenađuje!

Rajko Polić žao mi je da mi Suhi uze riječ s jezika. Što se festivala tiče, ne možeš korektno nabrojiti sve koje bi trebalo, pa ću reći ovako: HVALA BOGU KOJI NAM JE DAO VINO, VINARIMA KOJI GA SVE BOLJE PROIZVODE, ČAROBNJACIMA POPUT DROPIJA KOJI TO SVE OBJEDINE, TE NO-VINARIMA POŠTOVATELJIMA VINA, REPORTERIMA, VRIJEDNIM PENZIĆIMA POPUT MARKA ČOLIĆA ILI MENE (SA ŠTAKOM) KOJI TO U FOTKAMA SAČUVAMO ZA BUDUĆNOST. E SAD, SLUŽBENO PRAĆENJE MEDIJA: AMERIČKO PROKLETSTVO… NAJPRRIJE ŠALJU MARKETINŠKOG TOTBARA KOJI S NOVINARSTVOM NEMA VEZE, PA ĆE PO NJEGOVU UČINKU UREDNIK (bio i s kroničnom opstipacijom) dobiti svoje vlastito mišljenje što je od opće važnosti  zato čitanost, gledanost i slušanoat moraju sakrivati k’o zmija noge

Leo Gracin i Vedran Kiridžija: odlična radionica o Babiću

Leo Gracin i Vedran Kiridžija: odlična radionica o Babiću

Ivan Dropuljić Tema tv: Teško mi je govoriti o toj temi, jer što reći ako tv-kućama nije zanimljivo samo događanje s toliko privrednih subjekata (više od 300) od kojih su neki njihovi oglašivači? Novinara na festivalu: u dva dana se akreditiralo njih 259, od toga je dio iz tv-kuća koje nisu objavile niti jednu rečenicu o festivalu. Neka to bude na njihovu savjest. Žalim tkzv. novinare koji se svake godine akreditiraju, a nikada nisu napisali ništa o festivalu, pa ni loše.  Unatoč mojim dopisima, nisu se ni očitovali. Neki koji nisu novinari, ali su se akreditirali kao novinari, jako su se potrudili u omalovažavanju rada organizatora i samoga festivala.

Emil Perdec   Ma živimo u demokraciji i svatko ima pravo na svoje mišljenje ali Ivan Dropuljić i njegova ekipa rade jako dobar posao. Nije lako opstati u današnje vrijeme na kvalitetnoj razini, no njima uspijeva i zato samo naprijed, kritika je bilo i bit će ih.

Frane Šerka Samo vi gurajte stvari naprid bez opterećenja. Čestitke na ustrajnosti.

Ivan Vranić Na žalost, festival je medijski zanemaren, umjesto da se pokaže kao primjer svega hrvatskog i potakne na pozitivan pristup. Sramota! No organizatoru i sudionicima kao i uvijek sjajnom Hotelu Esplanade sve čestitke! Sjajan i izvrsno napravljen događaj! Bravo!

Ivan Dropuljić

Ivan Dropuljić

Ivan Dropuljić  Tema radionice: Jako mi je žao što me mlade osobe-moderatori radionice nisu kontaktirali prije festivala da mi kažu što sve I koliko čega trebaju za svoju radionicu. Ono što smo u mogućnosti učiniti brojčano (posude za led, tip čaša, pljuvačnice) vrlo rado napravimo. Prostor Casino i dvoje zaposlenih iz Esplanade koji ja masno plaćam dao sam tim osobama besplatno na raspolaganje, a koliko sam vidio radionica se naplaćivala. Žalim što nezadovoljni moderatori na sam sat događanja pored 10 hladionika i kamiona leda ne ohlade svoje vino, zar netko drugi treba za njih to napraviti? Nemam niti jedan dopis niti telefonski poziv vezano uz to što trebaju za radionicu. Kako da znam koliko i kojih čaša trebaju? U trenutku problema oko radionice imali smo gužvu na ulazu u Esplanadu, koju smo rješavali. Iskreno žalim zbog loše komunikacije mene i mladih moderatora prije samoga festivala, jer to nije problem koji se ne da riješiti, ali ne mogu podržati način na koji se nesporazum rješava preko Interneta i bez imalo samokritike. Ilustracije radi, za radionicu Domaine de la Romanée-Conti tražio sam 84 čaše za crni pinot kod firme Miva (ponudio je dva tipa Riedel čaša) i uoči festivala sam se još uputio osobno u Rogašku da donesem nove 84 čaše da bi moderatori od tri tipa čaša odabrali onaj koji smatraju najboljime. Činjenica je da svakoga moderatora radionice pitam koliko mu treba vremena da je kvalitetno odradi. Činjenica da za svakog moderatora koji treba dio naših usluga vezanih uz radionicu vrlo rado to odradimo. Činjenica je i da se moderatori ne drže dogovorenoga vremena i zbog toga nastaje problem za iduće radionice. Činjenica je da mnogi žele održati radionicu, a vremena je malo. Činjenica je da ćemo taj problem riješiti, a to je smanjenje broja radionica.

Ivan Dropuljić  Tema Brige o festivalu: Što reći o par ljudi čija je profesija omalovažavati tuđi rad, vrijeđanje izlagača (vinara i proizvođača hrane), posjetitelja (potrošača, poslovnih ljudi, novinara), a kako smo mi kao organizatori sve suprotno od toga, ne želim na njih trošiti vrijeme. Ovaj festival su stvorili izlagači (vinari i proizvođači hrane), posjetitelji (potrošači, poslovni ljudi i novinari) i ja, te će on trajati toliko koliko mi svi zajedno želimo. Moja komunikacija s izlagačima je svake godine: po završetku festivala uputim zahvalu i pitam za eventualne propuste kako bih festival napravio boljime, i tako će biti.♣  SuČ-12.2016.

 

KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 11.2016. – THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE

SADRŽAJ / CONTENTS

VRIJEME (i BARIKIRANOG) AJVARA • ZANIMLJIVI OKUSI INDONEZIJE • LIONEL LEVY i ANA GRGIĆ: TANJURI i ČAŠE ZA POLIZAT’ • RIESLING UNPLUGGED • PIJEMONT u MOME SRCU • MARTINJE 2016 • VRIJEME PORTUGISCA, i u PJENUŠAVOME OBLIKU • ITALIAN WINE EXPO 2016: PRODOR S TALIJANSKOG JUGA • ANDRO TOMIĆ, UMJETNIK i VINSKI AKADEMIK • SRETAN ROĐENDAN, SVIJETE u ČAŠI! • VINA JAKOB – UZLAZNO • FILIP SAVIĆ, NAJBOLJI SOMMELIER HRVATSKE • G.LASAN u LOVU NA TITULE • THE WINNER TAKES IT ALL • ANTEPRIME DI TOSCANA• PUTEVIMA MALVAZIJE • LEPA DEBELA ZDRAVA RUMENA

Google translater: http://translate.google.com/translate_t  ______________________________

Specijaliteti i u službi turizma

VRIJEME (i BARIKIRANOGA!) AJVARA! – Rana jesen vrijeme je kuhanja ajvara. Ajvar se prigotavlja od pečene paprike i od pečenog patlidžana, netko voli da paprike bude osjetno više, netko da patlidžana uopće ne bude, a netko pak da se dobro osjeti i patlidžan, koji svakako ajvaru daje meso. Znani majstor kuhinje Stevo Karapandža veli da je naišao – i da ga je kušao! – i na ajvar u kojemu su uz papriku bile i mljevene suhe šljive i mljeveni orasi, međutim, dodaje, taj ajvar nije bio sladak i nije uopće bio namijenjen da se rabi kao neka vrsta deserta…OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Što se tiče paprike i patlidžana, oni se najčešće peku polegnuti u pećnici, ali pojedinci papriku peku u pećnici i tako da je u lim postave okomito na stalke, kako bi se ljepše i ravnomjernije ispekla, sa svih strana. Neki papriku i patlidžan vole peći na roštilju i to baš na bukovome drvetu, tada se u organoleptici dobije aroma dima. Može li se reći da je to svojevrsno barikiranje ajvara?…ajvar-braje-kozarcanin-i-tito

Ako je netko neoprezan, dobije ajvar s notom zagorenosti.

A kad se paprika i patlidžan ispeku, oguli im se kora, sve se samelje, i onda se – chef Karapandža naglašava da je to bitno – smjesa stavi u platnenu vreć(ic)u koja se objesi, na taj način iscuri eventualni višak tekućine. Smjesa se poslije već po potrebi začini, i tek na kraju u nju se umiješa ulje…

OLYMPUS DIGITAL CAMERASamoborski ugostitelji i vinari lani su se sjajno dosjetili da počnu organizirati ocjenjivanje ajvara (dakako, naslijepo!), prošle godine – nekako na kraju studenog- bilo je nešto više od 20 uzoraka a šampionom je proglašen ajvar prijavljen pod imenom i prezimenom Zdravko Čolić (da, pjevač!). Ovogodišnje vrednovanje odvijalo se također potkraj studenoga, u vrlo renomiranome restoranu Kod Spilje  Stjepana Grgosa u Otruševcu kod Samobora. Za ocjenu je prijavljeno 17 uzoraka ovog sjajnog višenamjenskog specijaliteta (može, npr. poslužiti kao prilog mesnim jelima, kao namaz za kruh a i kao umak za tjesteninu…). Ocjenjivački sud činili su znani kuhar i gastronom, danas gastro-savjetnik, Stevo Karapandža, zatim Damir Folnegović Blaž, autor nedavno objelodanjene knjige o hrvatskoj kuhinji i voditelj raznih eno-gastro priredbi, te Željko Suhadolnik kao glavni urednik revije za vino, gastronomiju i turizam Svijet u čaši. Ugostitelj i vlasnik najpoznatije samoborske slastičarnice znane ponajprije po sjajnim kremšnitama, Marijan Žganjer, posluživao je uzorke. Ajvare se kušalo žličicom a dojmovi su se zapisivali na posebno za to pripremljene ocjenjivačke listiće. Opći dojam bio je da su ove godine u ukupnosti ajvari bili bolji nego lani.

Pobijedio je popularni samoborski liječnik dr. Borovečki, drugoplasirani je Franjo Petreković, a treći Goran Lindić. Nažalost, fotografije šampiona i njegovih pratitelja nema jer dr. Borovečki se nije pojavio na dodjeli priznanja, a Petreković i Lindić nakon što su primili odličja izgubili su se u masi uzvanika, kojoj se odmah po završenom ocjenjivanju – prigodno, naime ocjenjivanje je održano na nekadašnji Dan Republike! – pridružio, i odmah zaokupio pažnju nazočnih – drug Tito, sav u bijelome kao da je stigao s broda Galeb a ne iz Kumrovca. Već sâm dolazak druga Tita – znanoga kao velikog gurmana pa eto nije čudno što je potegnuo na ajvar i na odojka te na sponzorska vina svog Zagorca Petrača, te Plešivičanaca Tomca i Brajea, od Hrvatskog zagorja do Samobora – nametnuo je razmišljanje: zar ne bi bilo dobro da Samoborci od ove spelancije što su je lani i sada priredili za sebe od iduće godine ocjenjivanje dignu još na višu razinu i od događaja naprave komercijalnu turističku manifestaciju? ♣

ZANIMLJIVI OKUSI INDONEZIJE – Bakwan Jagung, Soto Ayam, Gado-Gado, Nasi Goreng, Sate Ayam, Rendang, Ikan Dabu-Dabu, Pisang Goreng… Što li je pak to? To su indonezijski specijaliteti na tanjuru! Sa Jave, Sumatre, Sulawesija, iz Jakarte. Prevedeno: indonezijski kukuruzni uštipak, indonezjska pileća juha, razno povrće kuhano na pari i posluženo uz umak od kikirikija, pržena riža s jajima i povrćem, piletina s umakom od kikirikija, na laganoj vatri i u kokosovu mlijeku te sa začinima pirjana govedina (odlično!!), riba s roštilja poslužena s posebnim umakom sa čilijem, indonezijske pohane banane.OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Indonežani su, uz potporu Veleposlanstva te goleme zemlje raspoređene na nekoliko velikih otoka priredili prezentaciju svojih delicija u zagrebačkom restoranu Gallo, izabranom za to događanje ne samo zbog kakvoće hrane nego i stoga što kuhinju i prostor za goste dijeli prozirna staklena stijena pa svatko tko želi može lijepo vidjeti rad kuhara. To je u ovome slučaju bilo vrlo važno, jer uzvanicima se htjelo uživo pokazati kako nastaju indonezijska jela predviđena za posluženje na toj večeri kojom se upravo kroz gastronomiju htjelo promvirati Indoneziju kao vrijedno turističko odredište. Sjajna ideja!OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Iz Beograda, gdje ima svoj restoran IndoFood (Indonesia Food), doveden je chef Agus Susetyo, koji je uživo a istodobno i popraćen kamerom što je sliku slala dodatno na TV-ekran demonstrirao kako prigotavljati spomenuta indonezijska jela. Po riječima Widjosenoa Sastroamidjojoa, otpravnika poslova Indonezojske ambasade u Zagrebu (na slici s Agusom Susetyom i predstavnicom zagrebačke prodavaonice Pekinška patka), koji je uvodno i pozdravio goste, večera u Gallu složena je tako da jela budu od namirnica dostupnih u Hrvatskoj, preko trgovine Pekinška patka, pa da se onome tko to želi omogući da jela prigotovi kod sebe kući, iz tog razloga gostima su podijeljeni i recepti za sva poslužena jela. S aspekta promidžbe – pogođeno.

Meni osobno jako su se dopali Soto Ayam ili indonezijska pileća juha, umak od kikirikija, Nasi Goreng odnosno pržena riža s jajima (makar, malo mi se učinila presuhom), te, najviše, jelo Rendang, odnosno dugo pirjana govedina. Kao odlični partneri na indonezijskoj večeri u Gallu pokazali su se vrlo mirišljavi Sauvignon 2015 od međimurske obiteji Cmrečnjak te konkretni Dingač Pepejuh-Markus 2008,  od  Danijela Szaboa. ♣

TANJURI i ČAŠE ZA POLIZAT’! – On je poznat kao predvodnik nove mediteranske kuhinje, i chef je poznatog restorana Alcyone u sklopu hotela InterContinental u Marseilleu. Zanat je izučio uz međunarodno priznatih Erica Fréchona i Alaina Ducassea. Nositeljem Michelinove zvjezdice postao je 2005. Rese ga inventivnost, znatiželja i neprestana želja za otkrivanjem novih recepata, Njegovi jelovnici predstavljaju lokalnu kuhinju sastavljenu od najboljeg izbora svježih sezonskih namirnica marsejskoga područja.chef-lionel-levy-i-chef-ana-grgic-2

Ona je prva žena koja je zasjela na čelo Esplanadine kuhinje, i već je više od četiri godine glavni chef u prestižnom zagrebačkom hotelu. Godine 2015. postala je ambasadorica projekta Fish Forward u inicijativi Svjetske organizacije za zaštitu prirode WWF, a njen rižoto koji je osvojio princa Charlesa i vojvotkinju Camillu uvršten je 2013. i 2016. u poznati vodič Guida Gallo među 101 najboljih rižota u svijetu.chef-lionel-levy-s-ucenicima-ugostiteljsko-turistickog-ucilista-zgb

On je Lionel Levy, a ona Ana Grgić. Ovih dana Levy je uz potporu Francuskog instituta u Hrvatskoj, festivala Okusi Mediteran!, AGS Moversa, Galerije Miva i domaćina hotela Esplanade, posjetio Zagreb da bi na šampanjskoj gala-večeri u Esplanadi uz asistenciju Esplanadine chefice Ane Grgić našim gourmetima predstavio niz svojih sjajnih kulinarskih kreacija, a za mlade kuhare Ugostiteljsko-turističkog učilišta u Novom Zagrebu održao edukativnu je radionicu.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAE pa kad su se oni spojili uz štednjak i kad su im se u restoranu za stolom pridružili npr. Moët et Chandon i Veuve Cliquot, to nije moglo rezultirati nikako drukčije do li nečim sjajnime! U raskošnom jelovniku od pet sljedova pomno odabranih francuskih delicija posebno se isticao Levyjev prepoznatljivi milkshake bouille-OLYMPUS DIGITAL CAMERAabaisse. Izvanredni i gravlax od brancina sa zvjezdastim anisom uz salatu od komorača i limuna, te dugo pirjana goveđa obrazina u začinu Raz el Hanout s humusom i krostinima od moždine. Perfektne praline! Jela su popraćena šampanjacima Veuve Clicquot i Moët & Chandon, uz obrazinu je međutim ponuđeno mirno crno vino Malbec iz vinarije princa Henrika od Danske, koji je, inače, prije dvije godine s kraljicom Margaretom II prilikom službenog posjeta Hrvatskoj boravio u Esplanadi…

moet-lijevak-i-cep-sluskeMoët et Chandon prikazao je neke novitete u načinu pijenja šampanjca iz malih bočica u nas popularno zvanih unučići. Riječ je o pijenju kroz mali plastični lijevak koji se učvrsti u grlić bočica. S tim lijevčićem sada izravno pijenje šampusa iz boce k tome i u eltitnome hotelu više nije neprimjeren čin!

Ako vam poslije zatreba da nešto napunite u praznu bočicu, lijevčić može poslužiti i za njeno punjenje tekućinom. Nestašni Hrvati lijevčiću su našli i još jednu (moguću) korisnu primjenu: da ga onaj tko je nagluh, nakon primarne (pilačke) uporabe, užim otvorom prisloni na uho – da bi bolje čuo… ♣

RIESLING UNPLUGGED – Ne samo riesling, nego i sva druga vina mogu, i morala bi biti – unplugged!

OLYMPUS DIGITAL CAMERAIzraz koji se rabi u glazbi a označava da neki muzički sastav svira bez pojačala odlično se može koristiti i za vino, u smislu da upućuje na to da je vino bez pojačala, odnosno bez dodataka koji se danas kao pojačivači rado koriste u produkciji. Dr Martin Tesch s vinskog posjeda Tesch iz znanog njemačkog vinorodnog područja Nahe, osoba sklona prirodi prijateljskom pristupu u vinogradarstvu i vinarstvu (on je proizvodnju usmjerio na kolosijek organske) upravo je jednom svome vinu, konkretno rajnskom rizlingu, i dao naziv Unplugged! I kaže da je očekivao da će potrošači shvatiti o čemu je riječ ali da ipak nije očekivao na tržištu i tako veliki uspjeh s tim vinom tek zbog tog neuobičajenoga naziva. A te, tako JAKO dobre reakcije rezultat su, veli, dobrim dijelom i toga što su brojni popularni glazbenici u Njemačkoj počeli puno pričati o vinu Unplugged, i to mu je bila odlična reklama!

Martin Tesch, koji je nedavno gostovao u Zagrebu u prodajnom mjestu njegove kapljice wine baru Dobra vina, te koji se predstavio s nekoliko doista lijepih vina, dosjetio se još nečemu što mu se pokazalo jako dobrime za plasman, pa evo možda ideje i za naše vinare: neka svoja i bolja vina napunio je u magnume ciljano s navojnim zatvaračem i namijenio ih za posluženje na većim skupovima gdje su veća zapremnina boce i navojni zatvarač što se lako i brzo otvara prednost u hitrom posluženju oveće grupe ljudi odjednom.

Tesch je u Zagrebu uz Riesling Unplugged pokazao svoje bijelo vino od sorte Pinot crni iz 2015, zatim suhi i vrlo mineralni Rajnski rizling Krone 2014 s izrazito vulkanskog tla (mpc. 120 kn) kao i izvrstan suhi Rajnski rizling Karthäuser 2012, s finom nijansom petroleja, kompleksan, skladan i elegantan (po meni zvijezda večeri; mpc: 110 kn). Završetak je bio u znaku visokog slatkog predikata – izborne berbe s nazivom Sonne (Sunce), 5,5 volumnih postotaka alkohola. ♣

bornstein-srpek-collabornstein-poderi-colla

PIEMONTE u MOM SRCU! – Iako u svijetu podjednako cijenjena kao i toskanski i bordoški crnjaci, pijemontska vina, bazirana na sortama Nebbiolo (Barolo i Barbaresco) te Barbera, nekako se teško probijaju među hrvatske potrošače plemenite kapljice. Možda se situacija počinje ozbiljnije mijenjati nabolje u najnovije vrijeme. Uz ekskluzivnoga Gaju, koji ima svoj određeni krug obožavatelja, te Antinorijev Prunotto, koji se ovdje, lako moguće, nalazi više stoga što je u porfelju markiza Antinorija iz Toscane, prisutnoga u nas s dosta toskanskih etiketa, nego kao pijemontski adut, Poderi Colla, kuća iz Albe koja proizvodi 95 posto crnoga vina kao da se ipak pomalo uspješno sada uvlači na hrvatsko tržište. U Zagreb je ponovno na gostovanje, u vinoteku svojega uvoznika Bornsteina, stigao Tino Colla, vlasnik i enolog kuće Poderi Colla, gdje su, inače, enolozi još i Tinov brat i sin. Prezentirao je jako dobar pjenušac PietroColla extra brut blanc de noir brut nature rađen klasičnom, šampanjskom metodom (2013; 30 mjeseci u boci na kvascu, tradicija pjenušave produkcije od 1703.), te neke na tržištu nove berbe crnjaka npr. Nebbiolo d’Alba 2013, Pinot noir Campo Romano Langhe 2013 (mpc. 195 kn)), Dolcetto Bricco del Drago 2012 (mpc. 195 kn), Barbaresco Roncaglie 2012 (mpc. 250 kn) i Barolo Bussia 2012 Dardi le Rose 2012 (mpc. 395 kn). Sva vina pokazala su se lijepo pitkima i istodobno s dosta karaktera, zasigurno i stoga što Colla proizvodnji pristupa s prirodi prijateljskog aspekta u trsju kao i bez uporabe raznih poboljšavajućih aditiva te ubrzanog bistrenja i filtracija u podrumu. Zanimljiva njegova rečenica: Dodavanje i oduzimanje! Vino može izgledati dobro, ali ipak to nije to, naime uz razne manipulacije upotrijebljene u njegovu nastanku i odgoju vino ne hoda, što je bitno, čvrsto vlastitim nogama, nego nogama enologa – koje posvuda ostavljaju isti i neanimirajući trag…   ♣

Martinje 2016

KRŠTENJE MOŠTA NA VINO i BLAGOSLOV NAJBOLJEG MLADOG PORTUGISCA – U veleposlanstvu Plešivice u Zagrebu u kletici Drage Kurtalja u svetoj ulici Nova ves njegovo blagorođe vinski biškup Davor Dretar Drele I Pio u prigodnom ceremonijalu krstio je mošt na mlado vino i blagoslovio najbolje nove mlade portugisce ocjenjivane nekoliko dana prije Martinja u ovome istome prostoru. Za kuma mladome vinu izabrao je glavnog urednika revije Svijet u Čaši Željka Suhadolnika, člana ocjenjivačkog suda za portugisce i slavljenika upravo na Martinje s obzirom da je prvi broj Svijeta u čaši izašao baš na Martinje, daleke 1992. godine. Obred je završio tradicijskim Dreleovim i kumovim plesom na štangi, tj. s-eksanjem čaše još uvijek mladog kopitanca koji nije imao dovoljno vremena da se po krštenju i posve oslobodi od zle duhe.martinje-drele-suhi-pijaca

OLYMPUS DIGITAL CAMERAKrstitke su nastavljene uz tradicijsku martinjsku gusku, zatim razne plodove friškoga kolinja i, dakako, novi mladi portugizac, konkretno tri najbolja portugisca sa spomenutog nedavnog ocjenjivanja. A to su pobjednički mirni Purtugizec 2016 od PZ Plešivice s Plešivice, i njegova dva prva pratitelja Purtugizec 2016 od Damira Drage Režeka s Plešivice te mirni Purtugizec 2016 i pjenušavi portugizac Crna perla, inače pobjednik u kategorji pjenušaca od portugisca, od Zdenka Vučinića iz Donjih Pavlovčana. Upravitelj PZ Plešivica enolog Tomislav Haramija pokazao je smisao za marketing: na butelje pobjedničkog portugisca odmah je stavio male u zlatno obojene naljepnice da je vino u ocjenjivanju Kluba Vinske zvijezde dobilo titulu najboljega!

Portugizac 2016 prodavao se na štandovima na zagrebačkom Trgu bana Jelačića po 20 do 25 kuna za litru. Pobjednički portugizac PZ Plešivice moguće je inače kupiti u zagrebačkome Vrutku i trgovinama KTC Križevci, ostali plešivički portugisci uglavnom se nude na kućnome pragu.

OLYMPUS DIGITAL CAMERALijepo se vidjelo koliko su portugisci u desetak dana od ocjenjivanja do Martinja napredovali i poboljšali se. To je još jedan pokaz i dokaz da se s njima ne bi trebalo žuriti na tržište, kako se čini posljednjih godina – maltene su vina vani i prije nego li se posve kompletiralo alkoholno vrenje. Zagrebačka županija svojedobno je pokrenula inicijativu za bolji pristup proizvođača portugiscu s ciljem da se od njega kao zaštićene županijske robne marke napravi bolji posao izravno kroz plasman vina i kroz reklamu vinorodnoj Plešivici, ali na žalost uduga Portugizac Plešivica zamrla je, i sad opet svatko radi po svojemu, najveći dio proizvođača, koji očito ne žele ništa učiti iz primjera Beaujoials nouveaua, nada se da će na brzinu nešto ušićariti, međutim takav pristup ne donosi dobro, autoru vina ne stvara image ozbiljnog proizvođača a Plešivici kao vinskome ali i potencijalnom turističkome kraju ne pridonosi da ide naprijed.

Ove godine, inače, portugisci koje smo kušali nisu se predstavili jače obojenima kakvima ih pamtimo od prije (obojeni i mesnatiji bili su prije čini se zato što im se primiješavalo, tko više a tko manje, i drugih, obojenijih sorata!), a ispoljavali su bolju slanost i kiselost nego oni iz brojnih prijašnjih berbi, te se nije činilo da je riječ o vinu koje nužno treba, kako je svojedobno govorila struka, što prije popiti. U trima pjenušcima portugisci su pokazali i da ih se lijepo može rabiti i za šampuse!

PZ Plešivica, koja je registrirana 1979. i koja sada broji 70 aktivnih zadrugara vinogradara te koja pokriva oko 50 hektara vinograda na Plešivici, u Slavetiću i Svetoj Jani, proizvela je 2016. nekih 10.000 litara portugisca, i to, reći će Haramija, od čiste sorte, dakle bez dodatka drugih kultivara što ih pojedinci rado dodaju da pojačaju boju i punoću. Uz portugizac, PZ ima i Graševinu, Rizling rajnski, Chardonnay te Pinot crni i frankovku, a od portugisca, crnog pinota i frankovke proizvodi i mješavinu Ksaver. U planu PZ-a je da osigura kreditiranje članova kako bi se nasadi proširili, k tome namjera je pojačati mehanizaciju da bi se zadrugarima olakšao rad u trsju.martinje-beaujolais-nouveau-2016

Inače, ljubitejima feštanja nakon Martinja nije trebalo dugo čekati da ponovno dobrano ovlaže grlo – odmah poslije 11. studenoga dolazi treći četvrtak u studenome, kad po tradiciji Francuzi izlaze s novim mladim beaujolaisom… ♣

VRIJEME PORTUGISCA, i u PJENUŠAVOM OBLIKU – Od kraja listopada do Nove godine tradicijski je razdoblje mladog portugisca. U najnovije vrijeme neki plešivički vinari iščarobirali su portugizac i s – ozbiljnim mjehurićima.OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Dakako, riječ je ne o vinu iz berbe te godine. Među tim proizvođačima pjenušaca od portugisca su, tako, s Plešivice Krešimir Ivančić, Franjo Kolarić, Zdenko Vučinić… Prije koji dan Klub Vinske zvijezde prigodno je, u Vinskoj kleti Plešivičanca Drage Kurtalja u zagrebačkoj Novoj vesi, priredio degustaciju i ocjenjivanje portugizaca članova Kluba prijatelja dobrog vina iz Jastrebarskoga, a između ukupno 14 kušanih uzoraka 10 ih je bilo mirnih iz berbe 2016 a jedan iz 2015., dok su tri, upravo od spomenute trojice proizvođača, bila pjenušava. Dva kao ružičasta i jedan kao crni. Najbolje ocijenjeni pjenušavi portugizac nazvan Crna perla brut – tri zvjezdice od pet mogućih – bio je od Zdenka Vučinića iz Donjih Pavlovčana.

Zdenko Vučinić presretno je primio vijest o uspjehu. U svojoj simpatičnoj maloj kušaonici uz podrum i kuću gdje živi objašnjava da je prvotna zamisao bila napraviti od portugisca rosé pjenušac, ali supruga Đurđica inzistirala je da pjenušac bude crni. Proizvedeno ga je 300 butelja. Inače, uz Crnu perlu Vučinići rade i Bijelu perlu, od chardonnaya, kraljevine i žutog plaveca. Od mirnih vina u butelji imaju žuti plavec, chardonnay, rajnski rizling, traminac, portugizac i – cabernet sauvignon! ♣

Italian Wine Expo/Taste the Mediterranean

PRODOR s TALIJANSKOG JUGA – Neposredno prije 11. međunarodnog festivala vina i kulinarike Zagreb Vino.com 2016 u Zagrebu je bilo nekoliko pažnje vrijednih nastupa različitih proizvođača vina iz zemlje i inozemstva. Talijanski vinski jug odlučio je jače prodrijeti na tržište ovih naših prostora, ali birajući radije zasebne nastupe nego sudjelovanje na Zagreb Vino.comu. S novembarskim prezentacijama crnjaka iz Abbruzza startala je zagrebačka vinoteka Vivat Fina Vina, koja je u svome prostoru, uz novo mlado maslinovo ulje istarske obitelji Chiavalon, predstavila kapljicu podruma Fosso Corno Montepulciano d’Abbruzzo 2014 te Merlot Admire 2014.OLYMPUS DIGITAL CAMERA

A deset dana prije Zagreb Vino.coma u zagrebačkom hotelu Esplanade cijeli dan trajao je mini-festival Italian Wine Expo  / Taste the Mediterranean, više talijanskih vinara ne samo sa sjevera (Furlanija i Veneto/ zahvaljujući Konzorciju prosecca bilo je dosta kuća prosecca, nekoliko lijepih prosecca npr. kuće Soligo) nego i s juga Čizme, iz Abbruzza te Sardinije. Zvijezda događanja je svakako bila svjetski znana azienda Masciarelli iz Abruzza.

Azienda Masciarelli, vina je predstavljala Chara Colella

Azienda Masciarelli, vina je predstavljala Chiara Colella

Istog dana u Beogradu je u organizaciji Talijanskog instituta za vanjsku trgovinu ICE održan masterclass s   vinima  ponajboljih kuća Apulije (San Marzano i Tormaresca/Antinori), Campanije (Feudi San Gregorio), Sicilije (Planeta i Donnafugata) i Calabrije (Librandi). Južnjaci su sa sobom donijeli vina od tamo raširenih sorata Greco, Catarratto, Negroamaro, Primitivo/Zinfandel/Crljenak, Nero d’Avola, Zibibbo… Najava je da će se radionica slična toj u Beogradu u dogledno vrijeme ponoviti u Zagrebu.

Na okusima Mediterana u Esplanadi kuća Masciarelli, koju sada, nakon smrti vlasnika Giannija Masciarellija, vodi njegova supruga tj. udovica OLYMPUS DIGITAL CAMERAMarina Cvetić, ponuđeno je nekoliko vrlo zanimljivih vina od tamošnjih sorata. Chiara Colella točila je, konkretno, bazni Trebbiano d’Abruzzo 2015 (13,0 vol%) iz inoksa, dugo dozrijevan na finom talogu (mpc. u Italiji 10 €), zatim puno ozbiljniji Trebbiano Marina Cvetić  2014 (maceracija na hladno 10 dana, početak vrenja u inoksu a nastavak i završetak u barriqueu, bez malolaktike, 16 mjeseci dozrijevanja na finom talogu u barriqueu (mpc. 24 €), pa crnjake Montepulciano d’Abruzzo 2014 Gianni Masciarelli (13,5 vol %; mpc. 12 €) i izvrstan Marina Cvetić Montepulciano d’Abruzzo 2013 Vigna San Martino (14 mjeseci u barriqueu i 10 mjeseci u butelji, 14,0 vol %) pa, na kraju, crnjak Iskra 2011 Colline Teramane, 18 mjeseci barriquea i tri godine butelje (14,5 vol %, mpc. 25,30 €)

Inače, za iduću godinu u Splitu je najavljeno veliko mediteransko događanje Ja sam Zindandel, uz sudjelovanje i uglednih imena s područja znanosti  npr. prof. dr. Edija Maletića, dr. Ivana Pejića, profesorice Carole Merredith sa Sveučilišta Californija iz Davisa, iz SAD trebao bi doći i vinar Joel Peterson… ♣

UMJETNIK, i VINSKI AKADEMIK! – Za Hvaranina, brkatog i bradatoga barbu Andra Tomića svako tko ga vidi i kuša njegovo vino reći će da je umjetnik, a bogme akademik Tonko Maroević neki dan na Tomićevoj prezentaciji u restoranu Boban u Zagrebu kazao je da Andro jeste akademik, naime uspješno se drži poslanja da prvenstveno od materijala koji mu je kao izvorni na raspolaganju na teritoriju gdje živi treba stvarati remek-djela. Andro svojom kreativnošću, kazao je još Tonko Maroević, odlično dopunjuje opus koji su dali najbolji ljudi na otoku Hvaru! Bogme, lijepi kompliment. A komplimentima su ga obasuli i prof. dr. Nikola Mirošević, koji je svojedobno bio čelnik Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta, te ugledni odvjetnik Mladen Vukmir, prvi predsjednik Slow Fooda Hrvatska.

Andro Tomić, Tonko Maroević i Nikola Mirošević

Andro Tomić, Tonko Maroević i Nikola Mirošević

Andro Tomić, koji je, nakon što je diplomirao i prije nego li je krenuo u proizvodnju Bakhova nektara na Hvaru, boravio na vinskom usavršavanju u Francuskoj, sad je već ikona. Službeno, direktor podruma Tomić u Jelsi njegov je sin, a na vinskome kolosijeku je i njegova kćerka Janica, docentica skandinavistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, i na dobrome putu da u Londonu stekne titulu Master of Wine! Tomićevi, koji stalno zapošljavaju 12 osoba i pet sezonaca, prezentirali su najprije u restoranu Boban, potom u wine-baru Dobra vina a onda i na Zagreb Vino.comu Pošip 2015, od sorte nastale spontanim križanjem Zlatarice blatske bijele i Bratkovine bijele, zatim Caplar 2011, mješavinu plavca maloga i cabernet sauvignona, te, kao najbolje, Plavac mali barrique 2011. S obzirom na naziv Euforija treba svakako spomenuti i Tomićev liker (vinski destilat obogaćen rogačem i kaduljom), naime naziv Euforija objedinjava nekoliko pojmova a to su EU kao Europska Unija, For kao dijalektalni naziv za Hvar te Ja, kao zamjenicu imena proizvođača u prvome licu. Nekako mi se čini da bi bilo bolje da je, umjesto za liker, taj naziv Andro Tomić, ne robujući kao drugi nazivu sorte i izbjegavajući posve nepotrebni i nepopularni izraz barrique, iskoristio za taj svoj crnjak od Plavca maloga… ♣

SRETAN ROĐENDAN / HAPPY BIRTHDAY, SVIJET u ČAŠI! – Martinje 2016., rođendan prve hrvatske revije za vino, kulturu stola i turizam SVIJET u ČAŠI. Iz Zagreba. Sretan rođendan!

S Martinjem je revija napunila 24 godine postojanja i redovitog izlaženja. Dosad su izdana 153 broja, u drugoj polovici ovog prosinca izlazi novo izdanje, br. 154.

Ne samo kičma revije nego praktički i Marice za sve ili Katice za sve su Mladen Horić, MAM-VIN d.o.o. kao izdavač, Željko Suhadolnik kao glavni urednik i autor uglavnom svih tekstova, i Marko Čolić, zadužen za fotografiju, Željko Marušić, računovodstvo.

Nazdravite nama, i sebi! Popijte danas čašu DOBROGA za naše ali, dakako, i vaše zdravlje i sreću ♣

VINA JAKOB – UZLAZNO! – Vina Jakob nastavljaju uzlaznom linijom. Sjajni Syrah te osobito Cuvée iz 2012 a naročito onaj iz 2011, i te kako obećavajući i Syrah i Cuvée iz 2013. koja se općenito pamti kao slabije godište od 2012. i 2011, potom vrlo vrlo solidan crnjak od cabernet sauvignona i s malo merlota s plavom etiketom J iz 2014. koju gotovo svi vinogradari i vinari nastoje – zaboraviti…OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Objašnjenje mogu biti jako dobre vinogradske pozicije koje Zdravko Ilija Jakobović, inače s garažnim podrumom u zagrebačkoj podsljemenskoj zoni, ima na brdu ponad brodskog Stupnika na visini od oko 300 metara, zatim dobri vinogradari te dobri enolozi s kojima surađuje, kao dakako i to što sam zna što hoće, a i to što može osigurati niz nužnih i važnih uvjeta za realizaciju toga sto hoće.

Jakobović je prezentaciju svog novog pjenušca od 50 posto chardonnaya i ukupno 50 posto syraha i merlota (berba 2014; 4500 boca, dio boca ostavit će, veli, nedegoržiranima najmanje ukupno tri a možda i pet godina), te crnjaka iz 2013. što će uskoro na tržište (10.000 boca cuvéea i 4500 syraha, dozrijevanje u barriqueu od hrvatske hrastovine), ali i pokaz plave etikete s uspjelim crnjakom iz sporne 2014. (13,5 vol %) kao i uvid u potentnu i uvelike (naročito za cuvée) obećavajuću 2012. i u sada lijepo zrelu 2011. organizirao u zagrebačkom restoranu Trilogija. Pridružile su mu se u prezentaciji kćerka Valentina, koja se bavi dizajnom, i enologinja Ivona Đipalo (slika).

S 2013. koja je još dosta zatvorena, Jakobović je toliko zadovoljan da vjeruje da će vino moći izdržati u dobroj kondiciji i više desetljeća, pa je za dio od ukupne količine boca rabio DIAM-ov čep model 30, za koji tvornica jamči da će bez ikakve degradacije trajati 30 godina, za ostatak je koristio model 10, s garancijom za jedno desetljeće. Jakobović jako hvali i berbu 2015, koja je još u barriqueu, ali još i više 2016. Ove godine išao je na samo šest pupova po trsu, brao je kasno, završetak trganja bio je krajem listopada, rado naglašava da je u podrum dovezao zrelo i posve zdravo grožđe. Na 28.000 trsova koje ima brao je 32 tone, dakle tek nešto više od kilograma po lozi. Iz berbe 2016. planira izaći sa 6500 litara pjenušca od chardonnaya ali rađenog metodom charmat, po ugledu na dosta naših Istrana prisutnih na tržištu sa charmat-pjenušcem i on će bazno vino dati na šampanjizaciju u Italiju… ♣

FILIP SAVIĆ, NAJBOLJI SOMMELIER HRVATSKE 2016 Na 20. prvenstvu sommeliera Hrvatske, održanome u Opatiji u organizaciji Hrvatskog sommelier kluba, i ove je godine pobijedio Filip Savić, zaposlen u Maistrinom hotelu Monte Mulini u Rovinju. Na prvenstvu je nastupilo 36 natjecatelja iz cijele Hrvatske. Uz Filipa Savića, u finalu su se natjecali, Tomislav Sokač, sommelier u hotelu Melia Coral, Istraturist, te Saša Krajinović iz hotela Isabella, Valamar. Dominacija Istre u hrvatskome sommelijerstvu, službeno prekinuta lani i predlani, nastavlja se…hsk-filip-savic-i

Prvak Savić sakupio je najviše bodova u praktičnim disciplinama finala poput prezentacije i posluživanja šampanjca, kreacije tematskog menua, ispravljanja vinske karte, dekantiranja crvenog vina, kušanja na slijepo i prepoznavanja vina i ostalih pića, rastakanju Jeroboam boce (zapremina 3 lit.) te komunikaciji s gostima. Filip Savić će predstavljati Hrvatsku na Europskom prvenstvu sommeliera u svibnju 2017. u Beču. ♣

G.LASAN SINIŠA u LOVU NA TITULE – Pripremao se na najbolji mogući način, praksom, radeći sedam i pol mjeseci s gostima u ekskluzivnom dubrovačkom restoranu Proto. Zovu ga g.Lasan, ali došao je tiho, i potom najavio ulazak u legendu. U Zagrebu je ponovno osvojio visoku titulu – prvaka kontinentalne Hrvatske u sommelijerstvu.

Lasan u akciji, na ispitu i, dolje, na slavlju nakon što je proglašen prvakom kontinentalne Hrvatske

Lasan u akciji, na ispitu i, dolje, na slavlju nakon što je proglašen prvakom kontinentalne Hrvatske. U žiriju u Zagrebu bili su profesor ugostiteljstva Aco Asanović, sommelieri Krešimir Šesnić, Igor Grubač i Zvonimir Koprivnjak, direktor festivala Zagreb Vino.com Ivan Dropuljić, i Željko Suhadolnik iz Svijeta u čaši

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Ali tu nije stao: vrijeme izvan glavne turističke sezone iskorištava za nove pothvate – potkraj studenoga u Ateni je bio na Cours Master Sommelier tj. ispitima za master sommeliera, koje je i položio, što mu može biti dobra odskočna daska za značajna međunarodna nadmetanja. Potom je nastupio u ringu u Opatiji, u borbi za sommelijerskog šampiona na razini Lijepe naše, međutim tu – nije uspio. Sada mu slijedi period priprema za ocjenjivanje vina Decanter World Wide Award 2017, te za novu dubrovačku radnu avanturu, na koju kreće sredinom ožujka i u tijeku koje se, uz rad u Protu, sprema, dakako uz potporu određenih odgovarajućih struktura, organizirati, u nekom od boljih dubrovačkih hotela, strukovno ocjenjivanje vina Južne Dalmacije, potom i gostovanje, u gradu pod Srdjom, svjetskih vinskih velikana Château Cheval Blanca iz bordoškoga kraja, te Ornellaije iz talijanske Toscane. Ovdje na slikama je dok rastura na prvenstvu sommeliera kontinentalne Hrvatske, te dok slavi u društvu s drugoplasiranim Darkom Lugarićem iz zagrebačke Agave i trećeplasiranim Zoranom Kozlicom iz zagrebačkog restorana Il Secondo, zatim s Franjom Francemom, dopredsjednikom Hrvatskog sommelier kluba, sommelierom Marijom Meštrovicem iz restorana Mon Ami iz Velike Gorice te Jurajem Mihaljevićem, vlasnikom Iločkih podruma. ♣

OLYMPUS DIGITAL CAMERATHE WINNER TAKES IT ALL… – Pobjedniku sve! Šampion već tradicijskog godišnjeg ocjenjivanja vina Zagrebačke županije za 2016. premoćno je postao Josip Rajaković Že-Ma iz Krašića. Službeno proglašenje bilo je na svečanosti u Jastrebarskome. Okrunjeni kralj Josip odmah je uza sebe okupio ne samo aktualnu vinsku kraljicu Zagrebačke županije Luciju Šember, kojoj je potvrđena kruna još za jednu godinu, nego i gotovo sve prethodne županijske vinske kraljice! Drugim nazočnima preostali su gozba uz bogati stol te mirna vina i slavljenički županijski pjenušci… ♣

Elena Capobianco

Elena Capobianco – vina markiza de’ Frescobaldi u Hrvatskoj

ANTEPRIME di TOSCANA 2017 – Tradicijski februarski susret toskanskih proizvođača vina i talijanskih ali i inozemnih novinara i vinskih trgovaca bit će u Firenzi, potom u San Giminianu, Montepulcianu i Montalcinu od 11. do 18. veljače 2017. Organiziraju ga tijelo Promozione Toscana te konzorciji za vina Chianti, Chianti classico, Vernaccia di San Giminiano, Vino Nobile di Montepulciano i Brunello di Montalcino.

Zagrepčani su, inače, nedavno mogli osjetiti dah i duh Toscane kroz gostovanja nekih značajnih tamošnjih proizvođačkih imena a čija vina se već neko vrijeme ili od prije vrlo kratkog vremena uvoze u Hrvatsku. Riječ je o posjedu Pieve Santa Restituta iz Montalcina, gdje glasoviti Pijemontez Angelo Gaja proizvodi odličan Brunello, te kući Marchesi de’ Frescobaldi, koja se diči 700-godišnjom tradicijom obiteljskog bavljenja vinogradarstvom i vinarstvom, te koja ima 11 vinskih posjeda u više predjela u Toscani, primjerice u vinogorjima Pomino, Chianti i Chianti Rùfina, Montalcino… Na slici je, za prezentacije u zagrebačkoj Akademiji vina, Elena Capobianco, koja je hrvatskim sommelijerima i vinskim novinarima te večeri približila bijelo vino Pomino bianco 2015 od pinota bijeloga i chardonnaya a s oznakom Pomino doc, zatim jednan Chianti iz 2015 Tenute Castiglioni, pa Chianti Rùfina 2012 riserva docg Castello Nipozzano od sangiovesea (90 %), malvazije crne, colorina, merlota i cabernet sauvignona, Brunello di Montalcino 2011 docg Castelgiocondo od sangiovesea, i Mormoreto 2012 igt Toscana od cabernet sauvignona (75 %), cabernet franca, merlota i petit verdota. ♣

viaggio-tra-le-malvasie-ditalia-e-del-mondoPUTEVIMA MALVAZIJE – S talijanskog juga vijesti o seminaru i degustaciji malvazija iz Italije i drugih mediteranskoih zemalja, u organizaciji tamošnje udruge Fondazione Italiana Sommelier i uz sudjelovanje uglednog milanskog profesora i znanstvenika Attilija Scienze. Događanje je inicirala Maria Antonietta Pioppo, novinarka i predsjednica sekcije spomenute udruge za zapadni dio Sicilije. Podastrto je 11 malvazija, među njima, zahvaljujući posredovanju revije Svijet u čaši, i jedna s našeg, dalmatinskog juga – Malvasija dubrovačka selekcija Tezoro Andra i Petra Crvika. Najavljena je kao pretpremijerna u Italiji. Sommelijerskim rječnikom opisana je vrlo lijepo (rafinirana u mirisu, mineralna i s cvjetnim notama, svježeg i čistog okusa). Mariji Antonietti savjetovao sam da se za malvazije istarske za ovu degustaciju obrati udruzi Vinistra, međutim malvazija istarska uzeta je za kušanje od jednog proizvođača sa sjeveroistoka Italije. Na degustaciji su se našle još malvazije iz Lanzarottea i s Teneriffa, te iz vinogorja Colli piacentini, zatim sa Sardinije, otočja Lipari i Kalabrije.

Maria Antonietta Pioppo (na slici s prof. Attilijom Scienzom), izjavila je da kani nastaviti organizirati susrete proizvođača malvazija u Palermu. Ponovno sam joj preporučio da stupi u kontakt s udrugom Vinistra, naime Istrani su već prije nekoliko godina organizirali takva događanja, priredili su i turneju brodom Putevima malvazije, a unatrag više godina u sklopu sajma i ocjenjivanja Vinistra redovito priređuju posebno ocjenjivanje samo malvazija iz Hrvatske i drugih zemalja…♣

Ljepotica većeg formata

Ljepotica većeg formata

LEPA RUMENA ZDRAVA DEBELA – Manekena i fotomodel Ashley Graham. Je li to i ona imala baku iz našeg (zagorskog) sela, koja joj je od najranije mladosti tepala: Papaj, papaj, zlato moje, buš lepa debela, zdrava i kak jabolka rumena...? Lijepa, odnosno impozantna jeste, ima stila, doima se i zdravom i rumenom, osobno ne bih međutim za nju rabio i danas nepopularni izraz debela, ali da je ima i mnogo i, to posvuda, istina je!… ♣ SuČ – 11/2016.

Klub VINSKE ZVIJEZDE / POTROŠAČKI PUTOKAZ – BUYING GUIDE: NAGRAĐENI u 2016.

 ŠAMPIONI – BODREN, GRGIĆ/GRGICH  i MONTES

⦁ Facebook  ⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Nakon serije degustacija i ocjenjivanja vina uzetih s hrvatskog tržišta, Kub Vinske zvijezde na festivalu Zagreb Vino.com 2016 proglasio je dobitnike priznanja i prvake  za 2016. godinu. A ti prvaci su Boris Drenški Bodren, Miljenko Grgić i Aurelio Montes iz Čilea.

Posljednje ocjenjivanje u 2016. bilo je u yagrebackom restoranu Vinodol, a slijedilo je doigravanje u hotelu Esplanade. Još jednom hvala svim vinskim trgovcima koji su nam dali uzorke na kušanje, te ugostiteljima koji su nam omogucili da ocjenjivanje održimo kod njih

Posljednje ocjenjivanje u 2016. bilo je u zagrebačkom restoranu Vinodol, a slijedilo je doigravanje u hotelu Esplanade. Još jednom hvala svim vinskim trgovcima koji su nam dali uzorke na kušanje, te ugostiteljima – osobito Esplanadi kao višestrukom domaćinu degustacija – koji su nam omogućili da ocjenjivanje održimo kod njih

vinske-zvjezde-esplanade-doigravanje

Evo redosljeda:

Velika zvijezda

Velika zvijezda

MONTES FOLLY SYRAH 2010 – MONTES

CABERNET SAUVIGNON 2012 Estate Grown GRGICH HILLS ESTATE 

CHARDONNAY Izborna Berba Prosušenih Bobica 2007BODREN (ukupno najbolje ocijenjeno hrvatsko vino)

Čestitke šampionu Borisu Drenškom Bodrenu čije je vino i najbolje ocijenjeni hrvatski uzorak u 2016.

Čestitke šampionu Borisu Drenškom Bodrenu čije je vino i najbolje ocijenjeni hrvatski uzorak u 2016.

Četiri zvjezdice

pet zvjezdica

VAT 184 MASTER BLEND 2012DE BORTOLI

 MALBEC 2014 Ultra – KAIKEN

PLAVAC MALI 2013GRGIĆ-VINA

Ove godine popriličan broj priznanja odnio je Miljenko Grgić, za svoja pelješka i američka vina. Uz Krešu Vučkovića, upravitelja vinarije Grgić-vina iz Trstenika trojka je Kluba Vinske zvijezde - Ivo Kozarčanin, Željko Suhadolnik i Vitomir Andrić

Ove godine popriličan broj priznanja odnio je Miljenko Grgić, za svoja pelješka i kalifornijska vina. Uz Krešu Vučkovića, upravitelja vinarije Grgić-vina iz Trstenika (sasvim lijevo) trojka je Kluba Vinske zvijezde – Ivo Kozarčanin, Željko Suhadolnik i Vitomir Andrić

MEURSAULT 2012 – OLIVIER LEFLAIVE  

TABALI ESPECIAL RESERVA 2011 – TABALI 

QUINTA DO CRASTO 2012. Vinhas Velhas ReservaQUINTA DO CRASTO

PINOT NERO 2012 Campo Romano – PODERI  COLLA

MONTES ALPHA CABERNET SAUVIGNON 2013 – MONTES

GRAŠEVINA 2011 Velika Berba – ILOČKI PODRUMI

ERA 2012 – BOVIN 

CORONA GRANDE 2013 – BENVENUTI

ZLATAN PLAVAC EXCLUSIVE 2010 – ZLATAN OTOK

četiri zvjezdice

četiri zvjezdice

VENJE BIJELO 2008 Kasna Berba – ENJINGI

Veteran s dvama vinima pri vrhu ljestvice najboljih: Ivan Enjingi

Veteran s dvama vinima pri vrhu ljestvice najboljih: Ivan Enjingi

RAJNSKI RIZLING 2012 Kasna Berba – ENJINGI

ZWEIGELT 2011 Kasna Berba Barrique – ENJINGI

MALVASIJA DUBROVAČKA 2015 Selekcija Tezoro– CRVIK

RAJNSKI RIZLING AMFORA 2011 – TOMAC

PRESTIGE Extra Brut – MISAL

BOŠKINAC 2013 – CISSAesplanade-hotel

SPECIAL CUVÉE Brut – BOLLINGER

TVOJA KRV i MOJA 2012 – G&J VINA

R de RUINART BRUT – RUINART 

MY WAY 2011 – BOVIN

CABERNET SAUVIGNON RESERVA 2012 – VIÑA TARAPACA

Ch2013 – PROVIĆ

CABERNET SAUVIGNON 2013 Gran Reserva – VIÑA TARAPACA

GRAND MARRENON BLANC 2013 – MARRENON

BARBERA D’ASTI 2012 – BRICCO DEI GUAZZI  

GRAŠEVINA 2013 – VINA ANTUNOVIĆ

A 2011 EDICION LIMITADA – VIÑA CALITERRA

 M 2013 EDICION LIMITADA – VIÑA CALITERRA

Novi sjaj Zdravka Ilije Jakobovića i njegova Cuveea Jakob 2012

Novi sjaj Zdravka Ilije Jakobovića i njegova Cuveea Jakob 2012

JAKOB CUVÉE 2012 VINA JAKOB 

 MARGARET RIVER SHIRAZ  2011 CAPE MENTELLE

 CHÂTEAU-FUISSÉ 2013 POUILLY-FUISSÉ – CHÂTEAU de FUISSÉ

 KERNER 2013 – VINA KOS

GRAŠEVINA 2015 Vrhunsko vino – KUTJEVO d.d.  

 TRAMINAC 2015. Vrhunsko vino – ILOČKI PODRUMI

 MONTES ALPHA SYRAH 2011 MONTES

 ISTRIAN 2015 VERALDA 

 PINOT NOIR 2013 – CLOUDY BAY 

 ZINFANDEL 2012 Estate Grown – GRGICH HILLS ESTATE

Priznanje najvišeg sjaja - Montes Folly Syrah 2010 čileanske kuće Montes enologa Aurelija Montesa

Priznanje najvišeg sjaja – Montes Folly Syrah 2010 čileanske kuće Montes enologa Aurelija Montesa

 CHARDONNAY 2012 Estate Grown – GRGICH HILLS ESTATE 

Posebna priznanja

KRISTALNA ZVIJEZDA

za najbolje vino od autohtone hrvatske sorte grožđa

PLAVAC MALI 2013 – GRGIĆ-VINA

za najbolje ocijenjena od svih crnih vina

MONTES FOLLY SYRAH 2010  – MONTES

CABERNET SAUVIGNON Estate Grown 2012 – GRGICH HILLS

 RESERVA ESPECIAL 2011 – TABALI

za najbolje ocijenjena od svih bijelih vina a da nisu slatki predikati i slatka desertna

VENJE 2008 – ENJINGI

 GRAŠEVINA 2011 Velika berba – ILOČKI PODRUMI

 MALVASIJA DUBROVAČKA 2015 Selekcija Tezoro – CRVIK-VINA  vinodol oglas novi1                                                                    SuČ – 11/2016

DOMAINE de la ROMANEE CONTI

 

OLYMPUS DIGITAL CAMERAPriredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Vinogradi Domaine de la Romanee Conti

Vinogradi Domaine de la Romanee Conti

SVOJEDOBNO JE ZAGREBAČKOM ESPLANADOM TUTNJAO ČUVENI ORIENT-EXPRESS NA RELACIJI PARIS-ISTAMBUL.  OVE GODINE TAJ JE HOTEL UGOSTIO POSEBAN DRAGULJ – JEDAN OD NAJBOLJIH VINSKIH POSJEDA SVIJETA, GLOBALNO SVAKAKO NAJČUVENIJU VINSKU KUĆU, SA SJEDIŠTEM u MJESTU VOSNE-ROMANÉE u BURGUNDIJI

drc-trsjeJedan od najboljih vinskih posjeda svijeta i svakako najčuvenija svjetska vinska kuća – Domaine de la Romanée Conti, u Zagrebu, u hotelu Esplanade!

Dakako, na 11. međunarodnom festivalu vina i kulinarike Zagreb Vino.com, koji radionicom s glasovitim burgundijskim vinima La Tâche, Richebourg i Grands Échézeaux u punome sjaju otvara svoje novo desetljeće. Od svakog navedenog vina za kušanje su određene po dvije berbe – 2000. i 2001.

Nakon vjerojatno više od 15 godina, eto, moj novi fizički susret s kućom Romanée Conti, koju sam posjetio s Joškom Gravnerom i iz koje mi je, uz crna vina što smo ih kušali još dok su bila u bačvicama, u najdubljoj uspomeni ostao i nekih 20 godina stari Montrachet iz magnuma kojime nas je domaćin odlučio počastiti.

OSOBNA KARTA

Lokacija: Vosne-Romanée, la Côte de Nuits, la Côte-d’Or, Burgundija, Francuska

Apelacija: Grand Cru appellation d’origine  contrôlée

Vinogradi: Romanée-Conti, La Tâche, Richebourg, Romanée St-Vivant, Grands Échézeaux, Échézeaux (crno), Montrachet (bijelo)

Sorte: Pinot noir, Chardonnay

Prva berba: 1232. godine (tada su cisterciti utemeljili vinski podrum u Kutjevu!)

Vina: Romanée-Conti, La Tâche, Richebourg, Romanée-St-Vivant, Grands Échézeaux, Échézeaux, Montrachet

Najcjenjenija i najtraženija vina: La Romanée-Conti i La Tâche

Prosječna cijena za butelju od 0,75 lit s etiketom vina La Romanée-Conti: oko 13.092 američka dolara

Jedan britanski vinski pisac za ta dva najdragocjenija vina kuće – La Romanée-Conti i La Tâche – napsao je sljedeće: Mala količinski, a najskuplja na svijetu, može se reći i najbolja na svijetu, najaristokratskiji primjerci crnog pinota koje možete zamisliti, ne samo nektar za tijelo i dušu nego i mjerilo za ocjenjivanje svih drugih burgundijskih vina.

O vinima La Romanée-Conti i La Tâche zapisano je i ovo: La Romanée-Conti i La Tâche remek-djela su harmonije. Povezujući muške i ženske karakteristike, ta vina su snažan eliksir. Karakteriziraju ih perfekcija aroma i okusa s lijepom naznakom zrelog voća sa starih loza te dojam teritorija. Toliko su snažna da kod njih drvo, makar se uvijek rabe nove bačvice, nikad ne nadvladava

La Romanée-Conti = 1.8 hektara/Monopole (vlasnik cijelog vinograda je Domaine de la Romanée Conti); sorta: Pinot crni; prosječna starost loza: 53 godine; prosječna godišnja proizvodnja: 450 sanduka; prosječna cijena za butelju od 0,75 lit: 13.092 američka dolara

Po podacima Wine Searchera, konkretno boca La Romanée-Conti 2013 ovisno o tome gdje je se kupuje stoji od nekih 52.560 do 127.594 kune na što treba dodati lokalno važeće takse, a berba 2009. kreće se od 80.800 kuna do 126.362 kune, u ove svote također nisu uračunate takse.

La Tâche = 6,06 hektara/Monopole; sorta: Pinot crni; prosječna starost loza: 47 godina; proizvodnja: oko 1870 sanduka: prosječna cijena za butelju od 0,75 lit: 2733 američka dolara.

Richebourg = 3,51 hektara; sorta: Pinot crni; prosječna starost loza: 42 godine; prosječna godišnja proizvodnja 1000 sanduka; prosječna cijena po butelji od 0,75 lit: 1738 dolara.

Romanée-St-Vivant = 5,28 hektara; sorta: Pinot crni; prosječna starost loza: 34 godine; prosječna godišnja proizvodnja vina: 1500 sanduka; prosječna cijena po butelji od 0,75 lit: 1360 dolara.

Grands Échézeaux = 3,52 hektara; sorta: Pinot crni; prosječna starost loza: 52 godine; prosječna godišnja proizvodnja vina: 1150 sanduka; prosječna cijena za butelju: 1270 dolara

Échézeaux = 4,67 hektara; sorta: Pinot crni; prosječna starost loza: 32 godine; prosječna godišnja proizvodnja: 1340 sanduka; prosječna cijena za butelju: 1079 dolara

Montrachet = 0.67 hektara; sorta: Chardonnay; prosječna starost loza: 62 godine; prosječna godišnja proizvodnja: 250 sanduka, prosječna cijena po butelji od 0,75 lit: 4406 dolara.

Ključne osobe: Aubert de Villaine, Henry-Fréderic Rock (suvlasnici), Jacques-Marie Duvault-Blochet.

POVIJEST

Domaine de la Romanée-Conti, skraćeno DRC, vinogradarsko-vinski posjed smješten u mjestu Vosne-Romanée u Burgundiji,  vina proizvodi od samo dvaju za Burgundiju klasičnih kultivara – Pinota crnoga i Chardonnaya. Mada ima i sjajno bijelo vino, DRC je poznatija po crnim vinima. Iako ima iznimno malene vinogradske parcele, smatra je se – najvećim proizvođačem vina na svijetu. Dakako, ne u smislu količine, nego u smislu kakvoće i osebujnosti, te cijena što ih postiže za svoju kapljicu.

Naziv je dobila po svom najglasovitijem vinogradu – Romanée-Conti.

Kako je počelo? Opatija Saint Vivant u mjestu Vosne-Romanée 1232. kupila je 1,8 hektara vinograda koji je onda, 1631., prešao u ruke obitelji de Croonembourg. Ta je obitelj novokupljenu parcelu s trsjem nazvala Romanée. Ubrzo nakon kupovine vinograda Romanée, ista je familija kupila i susjednu parcelu la Tâche.

______________________________

 cote-de-nuits-kartaLA CÔTE-d’OR, LA CÔTE de NUITS – La Côte-d’Or, srce i esencijalni dio vinske Burgundije, prostor je od Dijona prema jugu. Tu se proizvodi ponajbolja burgundijska kapljica. Unutar la Côte-d’Or nalaze se, odmah ispod Dijona kod Marsannaya te Coucheya i Chenôve, vinogorje La Côte de Dijon, te, malo južnije, od općine Fixin opet prema jugu, la Côte de Nuits, te Hautes-Côtes de Nuits (na lijevoj strani karte, dolje). La Côte de Nuits proteže se u dužini od oko 20 kilometara, te na širinama od 200 pa do 800 metara, i završava u općini Comblanchien. Vinogradi se nastavljaju i dalje prema jugu i prema gradu Beauneu. Ispod La Côte de Nuits je također znano vinogorje La Côte de Beaune. Vosne-Romanée, te mjesto Flagey gdje je također trsje Domaine de la Romanee-Conti,  u južnome su dijelu la Côte de Nuits, malo iznad mjesta Nuits-St-Georgesa

___________________________

Vinogradi Domaine de la Romanée Conti

Vinogradi Domaine de la Romanée Conti

Godine 1760. André de Croonembourg odlučuje prodati imanje, za koje su veliko zanimanje pokazivali Madame de Pompadour, ljubavnica kralja Louisa XV od Francuske, i njen oštri neprijatelj Louis François 1er de Bourbon, princ de Conti. Princ je u utrci za trsje pobijedio, ponudivši svotu od  8000 livri. Tada je vinograd Romanée u nazivu dobio dodatak Conti.

U vrijeme Revolucije princu Contiju sva je zemlja uzeta i stavljena na prodaju licitacijom.

Ilustracija hijerarhije apelacija u Burgundiji: u ravnici, ispod regijske prometnice vinogradi su koji ulaze u opću i široku apelaciju Bourgogne aoc. Vinogradi na bagim kosinama oko sela u vinogradarskoj općini u općinskoj su apelaciji Villages aoc (apelaciju prati naziv sela-općine), na povišenim pozicijama odmah iznad sela i vinske ceste mogu biti i u kategoriji 1er cru. Na još višim i nakošenim položajima iznad sela pa prema vrhu brežuljka su apelacije 1er cru, te, položajno još iznad njih te na jačim kosinama apelacija grand cru

Ilustracija hijerarhije apelacija u Burgundiji: u ravnici, ispod regijske prometnice vinogradi su koji ulaze u opću i široku apelaciju Bourgogne aoc. Vinogradi na bagim kosinama oko sela u vinogradarskoj općini u općinskoj su apelaciji Villages aoc (apelaciju prati naziv sela-općine), na povišenim pozicijama odmah iznad sela i vinske ceste mogu biti i u kategoriji 1er cru. Na još višim i nakošenim položajima iznad sela  pa prema vrhu brežuljka su apelacije 1er cru, te, položajno još iznad njih te na jačim kosinama apelacija grand cru

                Konfiscirani i na dražbu dani vinograd Romanée-Conti kupio je Nicolas Defer de la Nouerre, koji je 1819. prodao trsje Julienu Ouvrardu za 78.000 franaka. Zatim, 1869., trsje je pripalo Jacquesu-Marie Duvault-Blochetu, koji je živio u burgundijskome Santenayu, istodobno je bio vinogradar i vinar, radio je i kao glavni savjetnik za vinogradarstvo i vinarstvo u vinogorju Côte d’Or.  Spomenute 1869. ostvario mu se dugo sanjani san – da kupi vinograd Romanée Conti. Potom je još kupio i parcele ÉchézeauxGrands Échézeaux i Richebourg, te počeo stvarati vinogradarsko imanje kakvo poznajemo danas.

Nekih 9,43 hektara vinovom lozom zasađene površine znane kao Romanée-Saint-Vivant 1791. je bio kupio Nicolas-Joseph Marey, zet geometra Gasparda Mongea. Obitelj Marey-Monge nakon nekog vremena dio parcele prodala je vinogradarsko-vinarskoj obitelji Latour, bilo je to 1898., a ostatak od 5,28 hektara dala je u najam kući Domaine de la Romanée-Conti, da bi neko vrijeme poslije tu površinu i prodala  DRC-u. Ovu kupovnu transakciju DRC je financirala prodajom odnosno iznajmljivanjem dijela svojih imanja u Échézeauxu i Grands Échézeauxu.

Kao jedan od Napoleonovih generala, Louis Liger-Belair bio je u poziciji da se domogne ponajboljih vinograda.  Sa sinom Louisom-Charlesom, od 1815. pa još nešto vremena poslije, gospodario je s ukupno 40 hektara za vinograd prvoklasnih terena, uključujući i kompletan La Tâche. Ali 1933. godine imanje se smanjilo na 24 hektara. Počele su obiteljske svađe oko nasljedstva, i to je rezultiralo time da su Liger-Belairovi La Tâche prodali DRC-u. DRC je u to vrijeme već posjedovala četiri hektara susjednog trsja Les Gaudichots. Nakon mnogo peripetija sa zakonom, napokon su, 1936., parcela Les Gaudichots i La Tâche spojeni  u apelaciju Grand cru Monopole La Tâche.

Kako je vrijeme teklo, nasljedstvima su nekretnine Romanée Conti pripale Jacquesu Chambonu i njegovoj sestri Marie-Dominique Chambon Gaudin de Villaine. Do današnjih dana obitelj Gaudin de Villaine ostala je posjednikom Domaine de la Romanée Conti, s time što je sada jedan od čelnika tvrtke – Aubert de Villaine, koji je neko vrijeme čelništvo dijelio s Marcelle Lalou Bize Leroy, a aktualni suvlasnik je Henri-Frédéric Roch.

Aubert de Villaine, suvlasnik Domaine de la Romanée Conti

Aubert de Villaine, suvlasnik Domaine de la Romanée Conti

drc-bacviceVinogradi Domaine de la Romanée Conti s Pinotom crnime nalaze se na kosinama s jako dobro drenažnim tlom i okrenutima prema istoku i jugoistoku. Tlo je tu laporasto, željezom bogato i s dosta vapnenca i kamena. Parcele su na nadmorskoj visini od oko 240 metara. Prosječna starost loze visoka je – oko 44 godine. Vinogradi se obrađuju na prirodi prijateljski način, organskim a neki i biodinamskim pristupom. Gnojidba je s kompostom od isluženih odrezanih mljevenih lucena vinove loze, kožica grožđa i ostataka od vrenja prethodne godine. Da se izbjegne stiskanje i kompaktizacija/stvrdnjavanje tla, te da se izbjegne zagađivanje ispušnim plinovima, umjesto traktora pri vinogradarskim radovima rabe se konji kao pogonsko sredstvo. Vinogradi La Tâche i Grands Échézeaux su ti koji su na biodinamskom režimu. Prinosi su vrlo mali, oko 25 hl / ha u prosjeku. Za proizvodnju jedne butelje Domaine de la Romanée Conti treba grožđa s triju trsova. Ograničenje prinosa počinje s prvom rezidbom, nastavlja se zelenom rezidbom i završava čišćenjem uoči berbe. U berbi, grožđe se pažljivo sortira i stavlja u male košare, da bi se onda, prije no što uđe u preradu, još jednom na pokretnoj traci provjerilo i, ako treba, očistilo od dijelova koji ne odgovaraju zacrtanome standardu.

Drvo za bačve osobito se pažljivo bira, posebna je opskrba baš za DRC iz šuma Tronçais. Dakako, bačvari s kojima se surađuje i te kako su provjereni. Dužina dozrijevanja vina u bačvicama ovisi uvelike o kvaliteti berbe. Uglavnom, vina na dozrijevanju u drvu, na finom talogu, provedu od 16 do 20 mjeseci. Ako je baš nužno da se vina bistre, za to se rabe isključivo svježa jaja. Filtracija se ne koristi, a kad se vino pretače iz bačve u bačvu to je isključivo gravitacijom, a nikad pumpom.

Ekološki pristup: obrada vinogradi uz pomoć konja

Ekološki pristup: obrada vinogradi uz pomoć konja

Nakon što se vina napune u butelju, i poslije određenog vremena butelje i etiketiraju, boce se stavljaju u drvene kutije, na koje se utisnu brojevi, ukupno ih je osam. Što oni znače? Primjerice, 1020-05-05 govori o ovome: prve četiri znamenke identifikacija su vina, konkretno 1010 je Romanée Conti, 1020 je La Tâche, 1030 Richebourg, 1040 Romanée St.Vivant, 1050 Grands Éxézeaux, 1060 Échézeax, 1070 Montrachet… Peta i šesta brojka znak su godišta berbe, a posljednje dvije znamenke upućuju na veličinu boce, konkretno 01 je za butelju od 0,75 lit, 03 je magnum, 04 je za bocu od tri litre, 0,5 je za bocu zapremnine šest litara.

BERBA 2000

U Burgndiji je 2000. bila dosta komplicirana, u meteorološkom smislu s puno nezgodnih obrata koji su nekad išli i do određenih ekstrema. Kraj zime bio je blag, i loza je krenula dosta ranije nego inače, formirali su se lijepi pupovi. Cvatnja u lipnju protekla je vrlo dobro i očekivala se i količinski jako dobra berba. Vegetacijski ciklus tekao je, kao uranjen, povoljno. Unatoč vlazi, šara – tj. stvaranje boje u kožici grožđa – startala je krajem srpnja, ranije nego obično. U DRC su proveli prvo prorjeđivanje grozdova, s posebnm pažnjom kod nešto mlađih loza (makar i te kod DRC-a mlađe su već za naše pojmove stare), i to se pokazalo ključnime, jer, kažu u DRC, da to nije učinjeno, grožđe nikad ne bi uspjelo dobro sazrijeti.

Butelje se pakiraju u drvene kutije

Butelje se pakiraju u drvene kutije

Srpanj i prvi dio kolovoza donijeli su dosta niske temperature, maltene onakve kakve su bile u ožujku, ali i prilično kiše i olujnih pljuskova. Uranjenost u vegetaciji brzo se topila. Počeo se javljati botrytis. Srećom, visoke ljetne temperature vratile su se početkom druge polovice kolovoza, tako da se dozrijevanje, potpomognuto vlagom u tlu nakupljenom u prethodnom jednomjesečnom kišnom periodu, nastavilo bržim ritmom. Svaki tjedan donosio je povećanje sladora u grožđu za oko jedan volumni postotak alkohola, tako da je kad se počelo s berbom u bobama bilo šećera za 13 volumnih postotaka alkohola. Berba se odvijala po lijepom, sunčanom i toplom vremenu, taj dio što se tiče meteo-uvjeta protekao je idealno. Trganje je obavljeno do kraja rujna, s time da je Pinot crni pobran, u punoj zrelosti, nešto ranije od chardonnaya s pozicije Montrachet. Srećom, botrytis se na toplom i suhome kasnoljetnome vremenu prestao razvijati. Međutim tamo gdje se već bio razvio uzeo je svoj danak. U berbi u vinogradu  i poslije, u podrumu, pred primarnu preradu grožđa trebalo je osobito pažljivo provesti selekciju grožđa. Prinos je na kraju ipak bio oko 27 hl po hektaru. Kakvoća mošta bila je visoka, ostvaren je, kažu u DRC-u, odličan balans između alkohola i kiselina.

Sva crna vina iz berbe 2000. dozrijevala su u bačvicama na finom talogu i razvijala se do proljeća 2002. Svi crnjaci osim jednoga na punjeni su u bocu u travnju 2002. godine, La Tâche je napunjen kao posljednji u tome mjesecu. Perjanica kuće La Romanée-Conti u bocu je ušla početkom svibnja 2002.

Kvaliteta vinogradarskih položaja, zatim čovjekova visoka pažnja, svojedobno, pri kupnji (kvalitetnih!) sadnica, brižljivi rad u trsju a i kasnije u podrumu s naglaskom na prirodi prijateljske postupke donijeli su odličan rezultat i u sezoni koja je pogođena vremenskim neprilikama baš u osobito delikatnome razdoblju za dozrijevanje grožđa.

BERBA 2011

romanee-la-tacheI 2001. bila je u Burgundiji u tijeku vegetacijskog perioda prilično kaotična. Pupanje je krenulo možda i dva tjedna kasnije nego u 2000.  Kratak rez u ožujku bio je prvi korak protiv velikog prinosa. Svibanj je bio krasan, ali lipanj se predstavio kao kišan i neočekivano svjež. Cvatnja je startala sredinom lipnja i, srećom, odvijala se prilično regularno. Srpanj je donio česte smjene vrućeg suhog vremena i kiše. U znaku i lijepih dana ali i kišnih oluja, svježeg vremena i jakih vrućina, s naglim promjenama. Kolovoz vrlo vruć, sa čak i 38 stupnjeva u trajanju od nekoliko dana uzastopce. Kombinacija kišnih perioda, čestih ali relativno kratkih, te vrućine rezultirala je ipak solidnim sazrijevanjem jer loza je imala dovoljno topline za nakupljanje sladora a nije patila od dehidracije. U toj godini također su došli do izražaja starost trsja i slabo opterećenje trsa, u smislu da su stare loze već i same dale manji prinos koji je mogao kako treba sazrijeti, a da je kod mlađih loza trebalo smanjivati prinos da ono što ostane na trsu na kraju dade zdravi i posve zreli rod. U toj godini bitno je bilo ne samo ostaviti na trsu manji broj grozdova nego i rezanjem donjega dijela smanjiti grozdove kako bi plod o berbi bio potpuno zreo. Problem u 2001. bio je nastup, iznenada i taman prije zacrtanog datuma berbe, razdoblja svježeg vremena koje je donekle zaustavilo proces dozrijevanja, tako da je u berbu bilo važno ići nešto kasnije nego inače, k tome i selektivno, po nekoliko puta, i da je bilo bitno opet napraviti posebno strogu selekciju grožđa na pokretnoj traci u podrumu, tako da na kraju u preradu uđe samo ono optimalno zrelo i zdravo grožđe. I opet je Chardonnay na Montrachetu bio posljednji na redu za berbu, ali to sjajno područje omogućuje da se i duže čeka s trganjem kako bi se dobilo posve zrelo grožđe koje međutim s tim čekanjem berbe i ne izgubi na svježini.

Vinifikacija je tekla dobro, mlado vino formiralo se lijepo.

DOJMOVI s KUŠANJA IZ 2002. i 2003.

Ekipa Domaine de la Romanée Conti, bilješke s kušanja godine 2002., nekoliko mjeseci nakon punjenja vina u boce:

La Tâche 2000 – Duboka boja. Vrlo kompleksan nos, ozbiljna usta, to je i svojstvo  vina La Tache. Tanin čvrst, ali elegantan, tijelo vrlo dobro, završetak dugačak.

Richebourg 2000 – Pune tamne boje, otvara se sporije. Dominiraju začini. Dosta masivna struktura, dugačak završetak. Veliki potencijal.

Grands-Échézeaux 2000 – Lijepe rubinske boje, diskretno i delikatno na nosu, u ustima pokazuje eleganciju. Vino kojemu treba vremena.

Ekipa Domaine de la Romanée Conti, bilješke s kušanja godine 2003., nekoliko mjeseci nakon punjenja vina u boce:

La Tâche 2001 – Tamnije boje, savršeno čistog te elegantnog nosa, s naznakom likviricije, što je i tipično za La Tâche. U ustima vrlo snažno, treba mu vremena u boci da se razvije do svoje špice. Veliko i klasično vino za dugo čuvanje.

Richebourg 2001 – Na nosu diskretno i nekako malo rezervirano, ipak osjete se fine note floralnoga. U ustima puno, sa zrelim taninom. Potencijal, zahtijeva duže odležavanje.

Grands-Échézeaux 2001 – Vrlo delikatno, s finim cvjetnim bouquetom. U ustima snažno,vinozno. Vino za duže odležavanje u boci.

Na radionici u Zagrebu također su se zapisivali dojmovi o vinima, i na kraju degustacije  prisutni su glasovanjem birali najbolje od ponuđenih šest uzoraka. Po glasovima, kao najbolja dva vina ovoga kušanja izašli su La Tâche 2000 i Richebourg 2000.  SuČ – 11/2016

S radionice koju su vodili sommelier Mario Meštrović i glavni urednik revije Svijet u čaši Zeljko Suhadolnik

S radionice koju su vodili sommelier Mario Meštrović i glavni urednik revije Svijet u čaši Željko Suhadolnik

Zagreb Vino.com 2016 / VELIKA PRIREDBA s MOĆNIM RADIONICAMA

Zagreb Vino.com logoPriredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Pogled u jednu od dvorana

NA 2500 ČETVORNIH METARA POVRŠINE u ZAGREBAČKOM HOTELU ESPLANADE, OKO 300 IZLAGAČA, POSEBNI PROGRAMI s PROTAGONISTIMA KAO ŠTO SU DOMAINE de la ROMANÉE CONTI, CHÂTEAU MARGAUX, GRACINOV BABIĆ SUHA PUNTA, TRAMINAC ILOČKIH PODRUMA, PA DODJELE ODLIČJA KLUBA VINSKE ZVIJEZDE i PRIZNANJA BIJELI GROZD G.E.T. REPORTA, KINO & VINO, SVOJEVRSNI TEČAJ FRANCUSKOGA i OPĆENITO JEZIKA u ENOGASTRONOMIJI, PRIKAZ VINSKOG TRŽIŠTA u VELIKOJ BRITANIJI… 

Ulazak u drugo desetljeće postojanja bio je svakako pompozan: 11. međunarodni festival vina i kulinarike Zagreb Vino.com 2016. – manifestacija u cijelosti posvećena kulturi stola i događanje koje je lijepa najava božićnih i novogodišnjih blagdana te sjajan izlog poklona za vrijeme pojačanoga darivanja – ne samo da se još jednom potvrdio kao velika priredba i pokazao i kao bitan dio hrvatske turističke ponude, nego je postavio i nove, više programske standarde.

Mnogo izlagača, mnogo posjetitelja, među njima mnogo (mladih i lijepih) žena

Mnogo izlagača, mnogo posjetitelja, među njima mnogo (mladih i lijepih) žena

Marija Mrgudić točila je Dingač Bura (od njenoga brata Nike) preko posebnog dozatora. Ništa čudno: vino je jako dobro, proizvodnja je mala, cijena visoka….

Marija Mrgudić točila je Dingač Bura (od njenoga brata Nike) preko posebnog dozatora. Ništa čudno: vino je jako dobro, proizvodnja je mala, cijena visoka….

Na i ove godine odlično (iako je cijena ulaznice povećana na 150 kuna) posjećenome festivalu dinamično se prezentiralo, degustiralo i upoznavalo vina, kuhalo i sljubljivalo vino s hranom, održavalo suvremeno koncipirane eno-gastro edukacije–radionice za poslovne ljude, trgovce, sommelijere, ugostitelje, osobe iz javnog života, novinare i druge ljubitelje vina i hrane. Zagrebački hotel Esplanade na dva se dana pretvorio u veliku pozornicu hrvatske plemenite kapljice, ali i različitih specijaliteta iz domene gurmanskih poroka. Opsežna smotra na jednome mjestu omogućavala je idealan pregled aktualnog hrvatskog vinskog trenutka. Velika je šteta što organizatoru, koji je do prije nekog vremena na festival u pet ili šest navrata

Vinska kraljica Zagrebačke županije Lucija Šember

Vinska kraljica Zagrebačke županije Lucija Šember

pozivao specijalizirane europske eno-gastronomske i turističke novinare – a namjera je bila listu poslovnih uzvanika proširiti i na inozemne vinske trgovce, konkretna podrška institucija iz vinskog i turističkog pa i društveno-političkog sektora za dovođenje ovamo stranih predstavnika medija i trgovine izostaje upravo sada kad se doista i imamo čime nametnuti internacionalnoj vinskoj sceni i kad nam i te kako treba publiciteta… O tome koliko bi bilo dobro da se nastavi(lo) ciljano, organizirano i u skupini barem jednom godišnje pozivati k nama one što nam mogu vani, svaki u svojoj sredini, učiniti dobru reklamu svakako govori podatak da su neki novinari a i vinski trgovci koji su prije nekoliko godina uoči festivala prolazili vinogradarskom Hrvatskom u pozvanim grupama, prilično zainteresirani za hrvatske vinske i gastro-novitete na ovaj zagrebački festival počeli stizati u privatnoj režiji, i to ne samo iz najbližih nam država nego i iz onih malo daljih, primjerice iz Velike Britanije, Nizozemske…

Bovin iz Makedonije: Matea Rimay (marketing), enolog Boris Nećev, te Karlo Ljubić (predstavništvo Zagreb) i Kostadin Kitanov

Bovin iz Makedonije: Matea Rimay (marketing), enolog Boris Nećev, te Karlo Ljubić (predstavništvo Zagreb) i Kostadin Kitanov. U prvome planu: Vranec

Za posebnu pohvalu festivala svakako su radionice, koje su bile na vrlo visokom ne samo domaćem nego i na internacionalnom nivou i koje svakako dižu renome manifestaciji. Dovoljno je ovdje spomenuti neka imena i nazive protagonista, te neke teme: La Domaine de la Romanée-Conti, Château Margaux, Château Puy Lacoste, Helmut Gangl, Francuski jezik (i općenito pravilan jezik) u eno-gastronomiji, pa Sve što treba znati o tržištu Velike Britanije, Vino i Kino s kapljicom iz talijanske pokrajine Marche, pa Neki novi hrvatski vinski jug, Vina čuvana u moru 240 dana i dimljene dagnje, Vertikala primoštenskog Babića Suha punta

Veselo s trima šampanjerima – Zdenkom Šemberom s Plešivice te Barbarom Istenič i Bjanom iz Slovenije

Veselo s trima šampanjerima – Zdenkom Šemberom s Plešivice te Barbarom Istenič i Bjanom iz Slovenije

Od malih nogu na prvoj liniji fronte: Sommelijerka Jelena Valentić Šimić na festivalu sa svojim sinčićem

Od malih nogu na prvoj liniji fronte: Sommelijerka Jelena Valentić Šimić na festivalu sa svojim sinčićem

Ovogodišnja se priredba odvijala na površini od oko 2500 četvornih metara, a okupila je više od 300 izlagača – proizvođača vina, jakih alkoholnih pića, pršuta, kulena, sira, tartufa, bučinog i maslinovoga ulja, piva, slatkih delicija i drugih artikala iz Hrvatske i raznih drugih zemalja Europske unije, ponajviše onih iz našeg okruženja.

Gužva među izlagačima, gužva u prostoru za posjetitelje. Ovakvu posjećenost kao ove godine, lani i preklani nije imala niti jedna vinska a ni gastronomska priredba u Hrvatskoj. To ipak nije bilo dovoljno da npr. HRT pošalje na festival svoje kamere. Vidjeli su se međutim neki novinari, ali valjda su došli po drugome poslu. Koliko perifernih stvari nađe mjesto u našim tv-emisijama, ali ovako nešto ne može. Ali kameru je zato poslala Televizija iz Srbije, za njihov Prvi program i emisiju Grozd. Pa me to podsjeća i na vrijeme kad je revija Svijet u čaši organizirala svečanost u povodu svojega prvoga broja i, poslije, kad je u zagrebačkom hotelu Antunović imala seriju vrlo uspješnih Ateljea okusa na kojima su sudjelovali svi najbolji hrvatskih kuhari i vinari, ali i neki renomirani vinari iz susjednih zemalja. Kamere nijedne hrvatske TV-kuće nije bilo, ali je došla kamera RTV Slovenije i snimila prilog za svoj Prvi program…

Festival je kao i svake godine imao humanitarno obilježje, i to u suradnji s udrugom kuhara bez granica Renato, a riječ je o prikupljanju donacija za preglede srca uz pomoć ultrazvuka.

– Ušli smo, eto, i dalje zajedno, u iduću dekadu našeg vinskog druženja u Esplanadi. Novo razdoblje, novi izazovi. Smatram da smo do sada kao festival Zagreb Vino.com učinili mnogo na širenju vinske kulture i na povezivanju proizvođača, trgovaca i kupaca, i drago mi je da su brojni vinari s

Ambasador Čilea Juan Luis Nilo kao veliki je ljubitelj vina primio je Ivana Dropuljića, direktora Zagreb vino.coma na dogovor oko nastupa čileanskih proizvođača iduće godine,

Ambasador Čilea Juan Luis Nilo kao veliki ljubitelj vina primio je Ivana Dropuljića, direktora Zagreb Vino.coma na dogovor oko nastupa čileanskih proizvođača iduće godine

kojima sam počeo i gradio ovaj festival očito prepoznali vrijednost manifestacije u kontekstu ne samo vlastite promidžbe nego, što je bitno i s turističkog i općegospodarskog aspekta, i promidžbe kraja u kojemu djeluju – rekao je prof. Ivan Dropuljić, osnivač i direktor festivala Zagreb Vino.com, podsjećajući već sada potencijalne izlagače i posjetitelje da će i iduće godine, kako je bilo do sada, festival biti posljednjeg petka i posljednje subote u studenome.

Došlo je i do važnog dogovora za idući festival: u uredu Veleposlanstva Čilea u Zagrebu našli su se ambasador Juan Luis Nilo i direktor Zagreb Vino.coma Ivan Dropuljić, na razgovoru oko značajnijeg sudjelovanja čileanskih vinskih kuća na idućoj manifestaciji, 2017. godine! ♣

Delicija našega juga: smokvenjak

Delicija našega juga: smokvenjak

Ponuda specijaliteta na tanjuru: konoba Dida, Zagreb

Ponuda specijaliteta na tanjuru: konoba Dida, Zagreb

__________________________

Radionice i druga popratna događanja

Radionica Domaine de la Romanée-Conti

Radionica Domaine de la Romanée-Conti

DOMAINE de la ROMANÉE-CONTI! Jedan od najboljih i najcjenjenijih vinskih posjeda svijeta i svakako najčuvenija svjetska vinska kuća – Domaine de la Romanée Conti, predstavljena je kroz aktualnu osobnu kartu i povijest te kroz svoja glasovita burgundijska vina: La Tâche, Richebourg  i  Grands Échézeaux  iz  berbi 2000 i 2001. Moderatori Mario Meštrović i Željko Suhadolnik. Na kraju degustacije prisutni na radionici izabrali su glasovanjem kao najbolja dva vina ovoga kušanja La Tâche 2000 i Richebourg 2000. ■

I radionica Château Margaux, s Tonijem i Barbarom Bačić kao voditeljima

Radionica Château Margaux, s Tonijem i Barbarom Bačić kao voditeljima

CHÂTEAU MARGAUX! – U organizaciji Dropi-promocije, vertikala od pet vina najpoznatijeg bordoškog i svjetski glasovitog châteaua: Château Margaux Grand Vin Premier Grand Cru classé 2008., 2009., 2010., 2011. i 2012. Moderatori: Ante Toni Bačić i Barbara Bačić. Vina na bazi cabernet sauvignona (86-87 %), s dodatkom merlota (obično do 10 %) te u nekoj berbi i malkice cabernet franca odnosno petit verdota (otprilike do 2 %). Izvrsna, klasična, mekana i elegantna 2010. S ponešto čokolade i kože u nosu vrlo zanimljiva 2009. Fina elegantna, i te kako živa 2008. Čvrsta i dobro strukturirana te jako obećavajuća 2012. Lijepo strukturirana i u nosu još s ponešto izraženijim utjecajem drva ali također obećavajuća 2011.

VERTIKALA CHÂTEAU GRAND PUY LACOSTE – Pet legendarnih berbi Château Grand Puy Lacoste, od 1996. do 2010., konkretno 1996, 2000, 2005, 2009 i 2010. Moderator: Daniel Čečavac (WSET Level 3), Wine Club Croatia i Zagreb Vino.com. ■

TRAMINAC ILOČKIH PODRUMA, NAJNAGRAĐIVANIJE VINO HRVATSKE – Traminac Iločkih podruma, s jedinstvenog vinogradarskog položaja Principovac.  Kontinuirano se uzgaja od 1710. godine, a Iločki podrumi od njega stvaraju vina koja osvajaju prestižne titule i priznanja na najutjecajnijim nacionalnim i međunarodnim vinskim ocjenjivanjima. Moderator: mr. Franjo Francem, enolog i dopredsjednik hrvatskog sommelier kluba. ■

VENJE KROZ VRIJEME: SVE BERBE NA JEDNOME MJESTU – Vertikalna degustacija vina Venje kutjevačkog proizvođača Ivana Enjingija. Kušane su berbe 2010., 2009., 2008., 2007., 2006., 2004., 2003., 2002., 1998. Moderatori: Ivo Kozarčanin, Mario Meštrović i Ivan Enjingi. ■

Marijan Knežević, enolog Feravina

Marijan Knežević, enolog Feravina

CRNO BLAGO SLAVONIJE – Mogućnosti Slavonije u crnim vinima. Vina iz berbe 2012. Moderatori: Ivo Kozarčanin, vinski kritičar, i Marijan Knežević enolog Feravina. Feravino, nakon uspjeha s frankovkom, pa onda i syrahom, nastoji se nametnuti i cabernet sauvignonom, merlotom i crnim pinotom. Dojam: u vinima malo naglašeno drvo, posve nepotrebno. Možda je potrebna veća pažnja i pri izboru barriquea. Razmišljanje, kao prijedlog: još jače se koncentrirati na domaću Frankovku, radije se širiti s njom kao sortom nego npr. s Pinotom crnime, a od u vinogradu postojećih inozemnih crnih sorata kreirati – zar to nije izazov? – ozbiljan cuvée, s dodatkom frankovke!  ■

EVOLUCIJA ŠKRLETA – Predstavljanje razvoja proizvodnje škrleta. Ovo je bila prilika za kušanje najboljih uradaka sedam vodećih vinara Moslavine. Moderator: Saša Špiranec.

Leo Gracin sa suprugom Renatom, sommelier Mario Meštrović i Dražena Vučković

Leo Gracin sa suprugom Renatom, sommelier Mario Meštrović i Dražena Vučković

VERTIKALA BABIĆA SUHA PUNTA – Berbe 2005., 2006, 2007., 2008., 2009., 2010., 2011. Odlična vina! Moderatori Leo Gracin, proizvođač, i sommelier Mario Meštrović. Leo Gracin posjeduje 0,8 hektara vlastitog nasada a kupuje grožđe s 1,5 ha, proizvodi ukupno oko 4000 butelja ■

radionica-babic-boce-2

VINA ČUVANA u MORU i DIMLJENE DAGNJE – Degustacija nekoliko tzv. koraljnih vina, a to su ona u buteljama odležanima u moru 240 dana. Uz vina su posluživana jela od dimljenih dagnji. Moderatori: Zadranin Marko Dušević, uzgajivač dagnji i čuvar u moru odležavanih butelja, sommelier Mario Meštrović i chef Mate Janković. ■

Neki novi (dalmatinski) jug: radionica koju je vodio Siniša Lasan, uz pomoć Ksenije Matić

Neki novi (dalmatinski) jug: radionica koju je vodio Siniša Lasan, uz pomoć Ksenije Matić

NEKI NOVI (HRVATSKI) JUG Zanimljiva degustacija nekih otkrića s juga – pjenušci, maceracije, amfore, biodinamika. Sorte Plavac mali sivi, Grk, Pošip, Rukatac, Cetinka, Malvasija dubrovačka, Kujundžuša. Organizator i moderator: sommelier Siniša Lasan, moderatorica Ksenija Matić, prisutan i kutjevački vinogradar/vinar Vlado Krauthaker. Jako dobra zamisao, ta radionica, s kojom se htjelo pokazati kako nove generacije nastoje tradicijskim vinima obiteljskih gospodarstava s juga Dalmacije (Pelješac, Korčula, Konavle…) pridodati i neke uratke bazirane na vlastitim razmišljanjima tijesno vezanima uz eko-produkciju. Kušana vina, osim dva, jedno izvrsno – Grk 2013 Deforo od Birea, i jedno jako dobro: pjenušac od pošipa, rukatca i cetinke rađen klasičnom metodom u podrumu Radovanović na otoku Korčuli – nisu s tržišta nego još iz podruma, riječ je o pokusima nekolicine mlađih i ambicioznijih južnodalmatinskih vinara. Smatram da bi bilo dobro i nastaviti s ovakvom radionicom iduće i idućih godina, naime u 2017. i osobito kasnije mogla bi na kušanje biti ponuđena i vina novoga ruha i duha elaborirana i već spremna za tržište… ■

ZLATARICA: STARA SORTA ZA NOVO DOBA – Zlatarica je izvorna hrvatska sorta, a postoje dvije: Zlatarica blatska s otoka Korčule koja je izrazito ugrožena s minimalnim nasadima, i Zlatarica vrgorska s područja Vrgorca, koja je u vrlo osjetljivom stanju jer je ograničena gotovo na samo jedno vinogorje. Predstavljene su razlike među tim dvjema Zlataricama iz dvaju vinogorja. Kušani su uzorci Livija, Pilač Gašpar i Grmoja. Moderatorica: Martina Bek (WSET Level3) ■

Boris Mervič (sasvim desno), chef Zdravko Tomšić, enologinja Antonija Krnić te prof. Marin Berović

Boris Mervič (sasvim desno), chef Zdravko Tomšić, šibenska enologinja Antonija Krnić te prof. Marin Berović

SLOrganska VINA – Izbor organskih vina JNK Borisa Merviča iz Vipavskog vinogorja. Brojne zlatne medalje na prestižnim svjetskim natjecanjima. Posebnost, ekskluzivnost, s jasnim predamfornim Gravnerovim stilom. Iste sorte iz više različitih godišta. Kao najbolje kapljice zapamtio sam Rebulu 2008, Cuvée sv. Mihaela 2011, i vrlo poseban Merlot 2009. Moderatori: prof.dr.Marin Berovič i Boris Mervič. ■

Pivsko veselje!

Pivsko veselje!

BEER & WINE ….PIVO  & VINO – Birra del Borgo jedna od najpoznatijih svjetskih craft pivovara predstavila je L’Equilibristu i Caos, čudesan spoj vina i pive. Chianti, Malvazija, saison Duchessa klasična metoda, liqueur d’expedition… Moderatori:  Domagoj Ribafish  i  Paolo Bertani (Birra del Borgo). ■

FRANCUSKI i VINO – Važnost francuskog jezika u svijetu vina i gastronomije velika je, a za ljubitelje vina te, posebice, profesionalce – nije luksuz nego potreba. Za početak, najvažnije je znati pročitati nazive sorti, vina, regija. Bila je ovo uvodna radionica Abecede francuskoga jezika za profesionalce, a koju je vodila prof. Marija Vukelić. ■

S najviše priznanja na ovogodišnjoj dodjeli Kluba vinske zvijezde: Krešo Vučković (sasvim lijevo), iz hrvatsko-američke ekipe Miljenka Grgića, s triom Kluba Vinske zvijezde Ivom Kozarčaninom, Željkom Suhadolnikom i Vitomirom Andrićem

S najviše priznanja na ovogodišnjoj dodjeli Kluba vinske zvijezde: Krešo Vučković (sasvim lijevo), iz hrvatsko-američke ekipe Miljenka Grgića, s triom Kluba Vinske zvijezde Ivom Kozarčaninom, Željkom Suhadolnikom i Vitomirom Andrićem

VINSKE ZVIJEZDE i ZVJEZDICE NAJBOLJIM VINIMA – Već po tradiciji, dodijeljena su i odličja zagrebačkog Kluba Vinske zvijezde, okosnicu kojega čine novinari Vitomir Andrić, Ivo Kozarčanin i Željko Suhadolnik. Trofeji su bili za kakvoću domaćih i inozemnih vina uzetih s tržišta, kušanih i ocijenjenih u tijeku 2016. za Potrošački putokaz. Proglašena su i po tri najbolja vina unutar svoje kategorije. U nastavku podijeljena su i odličja za hrvatske ružičaste pjenušce i hrvatske crne pinote što su ih ocjenjivali najjači europski profesori biotehnologije, okupljeni prije oko dva mjeseca na svom tradicijskom radnom susretu na Braču.

Šampioni ocjenjivanja vina na ovogodišnjem susretu ugolednih europskih biotehnologa u Bolu na Braču su enologinja Suzana Zovko iz Belja s odličjem za crni pinot, te Zdenko Šember s Plešivice, s odličjem za pjenušac Rosé brut.

Događanje je proteklo glatko, pitko i slatko zahvaljujući i susretljivosti kućama Igomat iz Otruševca i U prolazu iz Samobora, koji su na kušanje ponudili mesne prerađevine od crne slavonske svinje te poznate samoborske kremšnite, i nagrađenim vinarima koji su otvorili poneku butelju vina.  ■

Suzana Zovko

Suzana Zovko i, dolje, Zdenko Šember, šampioni ovogodišnjeg ocjenjivanja hrvatskih vina u Bolu na Braču. Uz Suzanu, enologinju Belja,i Zdenka Šembera, su organizator skupa biotehnologa i član žirija prof. Marin Berovič s Kemijsko-biotehnološkog fakulteta u Ljubljani, i predsjednik ocjenjivačkog žirija u Bolu Željko Suhadolnik, glavni urednik revije Svijet u čaši

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

NAGRADE BIJELI GROZD –   Na petom Bijelom grozdu dodijeljena su priznanja najboljim vinskim posjedima u turističkom smislu, te nekoliko posebnih priznanja pojedincima, za njihov doprinos razvoju i promociji eno-gastro turizma i vinske kulture u Hrvatskoj, ali i – to je novost ove godine – udrugama i pojedincima u Sloveniji, Bosni i Hercegovini te Srbiji.

Dobitnici priznanja Bijeli grozd za 2016.

Dobitnici priznanja Bijeli grozd za 2016.

Vinski podrumi postali su i postaju bitan sastavni dio turističke ponude i cilj ovog projekta je pohvalom istaknuti one koji se najviše trude i dati im poticaj za nastavak, rekao je moderator Tomislav Stiplošek iz udruge G.E.T. Report. Ove godine, za najbolje vinarije glasalo je 515 eno-gastro znalaca i putnika, a rezultati su podijeljeni na 4 regije: Dalmaciju, Istru i Kvarner, Bregoviti hrvatski sjeverozapad te Slavoniju i Podunavlje. Dobitnici priznanja su: Bregoviti hrvatski sjeverozapad: 1. Vuglec breg, Škarićevo; 2. Šember, Donji Pavlovčani; 3. Željko Kos, Hrnjanec • Dalmacija: 1. Bibich, Plastovo; 2. Miloš, Ponikve; 3. Korta Katarina, Orebić • Istra & Kvarner: 1. Kozlović, Vale, Momjan; 2. Kabola, Momjan; 3. Trapan, Šišan • Slavonija & Podunavlje: 1. Iločki podrumi, Ilok; 2. Josić, Zmajevac; 3. Belje, Kneževi vinogradi

Najbolji u Hrvatskoj: 1. Kozlović, Momjan; 2. Iločki podrumi, Ilok; 3. Kabola, Momjan • u Sloveniji: Ščurek, Plešivo, Goriška brda; u Bosni i Hercegovini: Nuić, Crnopod, Ljubuški; u Srbiji: Zvonko Bogdan, Palić, Subotica

Priznanje Dobar Start za 2016. godinu dobila je obitelj Deklić iz mjesta Ferenci (Vižinada, Istra), a posebna priznanja Franjo Francem iz Zagreba, za životno djelo, pa tvrtka Dobra vina iz Zagreba, OPG Kolar iz Baranje,te mariborske Vinske Brbončice. ■

Hrvatski vinski vitezovi za viteško vino za 2016/2017 birali su kapljicu od sorte Teran. Slovenski vinski vitezovi, koji dolaze na ovaj viteški susret u Zagrebu – nisu se ovaj put pojavili

Hrvatski vinski vitezovi za viteško vino za 2016/2017 birali su kapljicu od sorte Teran. Slovenski vinski vitezovi, koji dolaze na ovaj viteški susret u Zagrebu – nisu se ovaj put pojavili

IZBOR HRVATSKOGA VITEŠKOGA VINA – Po tradiciji, u okviru Zagreb Vino.coma odvijao se i viteški turnir, na kojemu su hrvatski vinski vitezovi birali viteško vino za sezonu 2016/2017. Obično na tome skupu sudjeluju i vinski vitezovi susjedne nam Slovenije, ali ovaj put nisu došli – jer viteško vino biralo se od sorte Teran! Novoizabrano viteško vino je Teran 2013. od Petera Polettija. Koliko je Poletti zadovljan što je baš njegov teran pobijedi u izboru, toliko je i nezadovoljan jer, veli, ta titula nije nigdje na festivalu razglašena, a on nije niti dobio ništa napismeno da bi mogao sam vino označavati promovirati kao viteško. Hrvatski Vinski vitezovi mogli bi se i morali pobrinuti da iduće godine vlasniku Viteškog vina dodijele neku povelju. ■

VINO&KINO – Spoj filmske umjetnosti i vina. U atmosferi scena iz talijanskog filma Kako to rade Talijani (komedija) kušana su vina – Verdicchio dei Castelli di Jesi i Rosso Conero – talijanske regije Marche, i to od dvoje tamo nezaobilaznih proizvođača – Silvana Strologa i Marike Socci. Scene iz filma komentirala je Jelena Bulum, a vina sommelier iz regije Marche Tiziano Cacciani. ■

SVE ŠTO TREBA ZNATI O TRŽIŠTU u VELIKOJ BRITANIJI – Dan je koristan pregled tržišta vinom u Velikoj Britaniji, s fokusom na načelima njegova ustroja i funkcioniranja u praksi. Cilj prezentacije bio je pružanje informacija o prilikama koje britansko tržište vina pruža izvoznicima u potrazi za uvoznikom i distributerom, ali i o konkretnim načinima kako se te prilike mogu i trebaju iskoristiti. Moderator:  Craig Duggan, Business Development Manager, Croatian Fine Wines Limited. ■

OLYMPUS DIGITAL CAMERADIAM BOUCHAGE CONFÉRENCE – DIAM bouchage conférence, u Zagrebu, za vrijeme festivala vina i gastronomije Zagreb Vino.com 2016. S dosta hrvatskih proizvođača vina koji već rabe DIAM. Malo pomalo širi se krug korisnika zatvarača DIAM, tvornice što je nedavno lansirala i model čepa br. 30, za koji jamči da će bez problema savršeno čuvati vino u butelji i 30 godina, omogućavajući mu pri tome i da se kroz vrijeme razvija! Jacques Olivier Baugier iz DIAM-a najavio je za iduću godinu novitete – čep DIAM koji bi bio i 100-postotno na eko-kolosijeku. ■

 SuČ – 11/2016

Turizam/ BRENDIRATI NE TEK PROIZVOD ILI USLUGU, NEGO CIJELI TERITORIJ ODAKLE SU ONI!

 turizam-rh-dani-u-bolu-josip-zaher

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

⦁ Facebook  ⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t

KAKO SE PONAŠATI i ŠTO UČINITI ZA BUDUĆNOST, DA NE ISPADNE DA NAM SE STVAR TEK – DOGAĐA?

Kraj je godine, svode se računi. Bilansa u turističkom sektoru za 2016. u nas vrlo povoljna: računa se na rekordnih 9,5 do, po nekima, možda i 10 milijardi prihoda od turizma. Veselje, dakako, na jubilarnim dvadesetim Danima hrvatskog turizma održanima u Bolu na Braču.

 Važno je sada – kako dalje. Što učiniti za budućnost da ne ispadne da nam se u 2016. ovako uspješan turizam dogodio, zbog spleta okolnosti koje baš i nisu išle na ruku našim konkurentima. Ne znači da ćemo i dalje imati sreću, ali niti to da, ne daj Bože, nepovoljna događanja na međunarodnoj sceni u idućoj odnosno idućim godinama neće udariti i nas. Hrvatska nesumnjivo ima veliki turistički potencijal, ali na žalost domaće resurse – a baza i aduti su ne samo more i prirodne ljepote! – koristi još uvijek dosta ležerno, nekih se čak na neki način i olako odriče i dopušta da na onome što bismo mogli zaraditi mi koristi imaju – drugi. Čudi koliko se dugo u nas više raspravlja nego radi, a dio rečenice koji se desetljećima redovito ponavlja na skupovima je …mi moramo odnosno mi trebamo učiniti to i to. Nastavak rečenice o tome što to konkretno treba učiniti obično bude nabrajanje određenih aktivnosti i akcija koje nisu nikakva epohalna otkrića, dakle nečega za što se već zna da je logično i potrebno. Nastavak na te rečenice u realizaciji zna šepati, ili ga i nema.

Sada na Bolu na 16. Hrvatskom turističkom forumu u organizaciji Hrvatske gospodarske komore tema je bila o zračnom prijevozu u turizmu, htjelo se istaknuti kako će jača i bolja zrakoplovna povezanost emitivnih središta i hrvatskih odredišta produžiti turističku sezonu.

Tonči Peović

Tonči Peović, predsjednik Udruženja zračnog prometa pri HGK

Uvijek je u turizmu aktualno pitanje kako produžiti turističku sezonu. Povećana je potražnja za hrvatskim destinacijama, i moramo to iskoristiti. Potrebno je uspostaviti izravne letove prema emitivnim tržištima tijekom čitave godine jer ako destinacija nije prometno dostupna, nije ni privlačna, rekao je predsjednik Udruženja zračnog prometa pri HGK Tonči Peović, te dodao kako hrvatske zrakoplovne luke u 2016. bilježe najviše putnika u svojoj povijesti, činjenica je da je kroz njih samo u srpnju ove godine prošlo gotovo milijun i pol putnika, za prvih sedam mjeseci 2016. ukupno povećanje je oko 4,4 milijuna putnika ili 12,4 posto više nego u istom razdoblju prošle godine.

Zamjenica glavnog tajnika Udruženja putničkih agenata i turoperatora EU Christina Russe smatra da je zrakoplovna povezanost ključna za turistička putovanja, a u Hrvatskoj je nedovoljna. Uzrok tome je vjerojatno činjenica da većina gostiju dolazi iz susjednih zemalja ili iz zemalja koje su dovoljno blize pa se turisti odlučuju na putovanje cestom. Poboljša li se povezanost zrakom, mogućnosti za privlačenje više turista iz drugih europskih i prekomorskih tržišta povećavaju se, rekla je Russe. Smatra i da je do trenda povećanih dolazaka u Europu došlo upravo zbog pojačanoga zračnog prometa i niskotarifnih letova.

Direktorica komercijalne potpore, proizvoda i nabave TUI Grupe Vesna Zeneral istaknula je da je u interesu Hrvatske učinkovitije koristiti vlastite resurse i konstantno ulagati u jedinstvenu ponudu.

Komentar direktora Sektora za financijske institucije, poslovne informacije i ekonomske analize HGK Zvonimira Savića: U turističkoj djelatnosti i nadalje se bilježe rekordni fizički i financijski rezultati, ali je i nadalje vrlo izražena sezonalnost hrvatskog turizma. Naime, samo na vrhuncu turističke sezone, u srpnju i kolovozu, ostvaruje se preko 60 posto svih noćenja u godini te smo u tom segmentu dužine intenzivnije sezone najlošiji u odnosu na druge europske mediteranske zemlje.

Problem Hrvatske su i hoteli, pa i sadržaji koji bi privukli goste i izvan ljeta, kad je sunčano i toplo i kad se svuda barem nešto događa: kao što je za dolazak gostiju na neko odredište nužan prijevoz, tako su i izvan pune sezone nužni i otvoreni smještajni kapaciteti. Ne moraju dakako oni kroz cijelu godinu biti otvoreni u punome broju u kojemu su otvoreni u glavnoj sezoni, ali ako su gotovo svi, neki i stoga što su predviđeni samo za ljeto pa u njima nema sustava grijanja, zatvoreni, pogotovu u okolici grada bisera kakav je naš Dubrovnik, logično je da to ne ide u prilog dolasku gosta. Prisjećam se događaja kad je međunarodni festival vina i kulinarike Zagreb Vino.com, koji se uvijek održava posljednjeg petka i posljednje subote u studenome, pozvao u goste grupu etabliranih inozemnih eno-gastronomskih i turističkih novinara i uoči festivala vodio ih na studijsko putovanje po našim vinorodnim krajevima. Kad smo obilazili Pelješac, Korčulu i Konavle, na Pelješcu nije radio niti jedan hotel, jedva se našao smještaj u jednom hotelčiću na Korčuli… Sve to u okolici jednog Dubrovnika!

Bol, središte. zgrada Prve dalmatinske vinarske zadruge, danas sjedište renomirane vinske kuće Stina-vino hotelijera Jake Andabaka

Bol, središte, zgrada Prve dalmatinske vinarske zadruge, danas sjedište renomirane vinske kuće Stina-vino hotelijera Jake Andabaka

Ima još nešto: iako je Hrvatska zemlja s mnogo mogućnosti i za elitni turizam, to se premalo (dosad) valorizira(lo).U novije vrijeme vide se stanoviti pokušaji u stvaranju destinacija za zahtjevne i platežno sposobne goste. Jedno od tih mjesta je i Mali Lošinj, sa svojih nekoliko hotela s pet zvjezdica odnosno de luxe ranga. Dok se jedni trse kreirati ponudu za elitne goste, drugi spavaju po pitanju olakšavanja dolaska gostiju (u Mali Lošinj). Za imućne, koji su komotni a nerijetko i razmaženi, sadašnje mogućnosti dolaska do Malog Lošinja cestom te trajektom nisu baš privlačne. Prisjećam se slučajnog susreta s grupom Talijana koji su još u vrijeme Jugoslavije bili u Svetom Stefanu u Crnoj Gori što je tada slovio kao luksuzno turističko odredište. Stupili smo slučajno u kontakt kad su se iz Svetog Stefana vraćali kući. Rekli su da ih je Sveti Stefan oduševio, ali da su im bubrezi i naročito automobil stradali u vožnji po tadašnjoj Jadranskoj magistrali do te elitne turističke oaze… Toliko se već govori o tome da je nužno proširiti lošinjski aerodrom da bi tamo mogli slijetati i veći zrakoplovi, ali iako je grupacija Jadranka već dosta uložila u kreiranju raja za bogatune, s proširenjem zrakoplovne luke stvar još šepa….

IZVOZ

Posebna su priča hrvatski proizvodi koji bi se mogli i morali plasirati kroz turizam.

Moramo početi snažnije izvoziti vlastite proizvode kroz naš turizam, jer upravo je turizam naš najbolji izvoznik, poručio je, kao da je to neka novost, potpredsjednik HGK za turizam, trgovinu i financije HGK Josip Zaher na svečanom otvorenju Dana hrvatskog turizma u Bolu, prilikom dodjele godišnjih turističkih nagrada. Naglasio je u svom govoru kako su dobitnici nagrade Turistički cvijet najbolji pokazatelj da hrvatski turizam ide u pravom smjeru.

Osvrnuo se i on na neke bitne točke iz problematike turizma – već spominjano produljenje sezone te na PDV u turizmu, koji bi po mnogima trebao biti niži nego što jeste ali koji će se sada s novom poreznom reformom u ugostiteljstvu, na užas mnogih turističkih djelatnika – povećati! Zaher je istaknuo da je HGK krenula u izradu studije o utjecaju PDV-a na poslovanje hotela i kampova. Ta će studija zasigurno biti vjerodostojan i dovoljan argument da ga kreatori politika uvaže, poručuje Zaher. Napomenuo je i kako se ne smije zaboraviti ono što je ključno za uspjeh u turizmu, a to su ljudi, te je pozvao sve sudionike u turizmu na suradnju kako bismo u sljedećim godinama postigli još bolji turistički uspjeh.

Direktor Glavnog ureda Hrvatske turističke zajednice Ratomir Ivičić izjavio je, kao da to nismo znali i prije, kako je turizam vrlo važan za Hrvatsku. Moramo raditi na kvaliteti, razvijati nove proizvode te pronalaziti nove motive dolaska turista. Sve nas to čeka u sljedećoj godini, kazao je Ivičić.

Pomoćnik ministra turizma Robert Pende osvrnuo se na početak dodjele turističkih nagrada prije 20 godina. Govoreći o hrvatskom turizmu rekao je kako smo kroz protekle godine uspjeli stvoriti zaista kvalitetan proizvod. Dani hrvatskog turizma su i prilika da se zahvalimo najboljima, ali i svima ostalima koji su zaslužni za uspjeh turističke sezone, rekao je Pende na dodjeli nagrada.

Pa je tako najboljim poslovnim hotelom proglašen Hotel Park iz Splita, a najbolji kongresni hotel je Valamar Lancroma Dubrovnik Hotel iz Dubrovnika. U kategoriji odmorišnih hotela nagrade za izvrsnost primili su Bluesun Hotel Solin s tri zvjezdice iz Brela, Hotel Neptun sa četiri zvjezdice iz Dubrovnika i Hotel Dubrovnik Palace s pet zvjezdica također iz Dubrovnika. Dubrovački The Pucić Palace odnio je nagradu za mali i prijateljski hotel, a Valamar Dubrovnik President hotel najbolji je u kategoriji wellness hotela. Hotel Villa Dubrovnik iz Dubrovnika pobjednik je u kategoriji luksuznih i jedinstvenih luksuznih hotela.

Kao i prošle godine, nagrada za najbolji hostel pripala je Boutique Hostelu Forum iz Zadra.

U kategoriji kampova nagrađeni su najbolji veliki, mali i eko kamp. Naturistički kamp Valalta iz Rovinja najbolji je veliki, Kamp Lupis iz Lovišta mali, dok je nagradu za najbolji eko-kamp odnio Kamp Kovačine s Cresa.  Proglašene su i najbolje marine. Marina Frapa iz Rogoznice odnijela je nagradu za najbolju veliku marinu, najbolja srednja je marina Hramina s Murtera, a najuspješnijom malom marinom označena je Olive island marina iz Sutomišćice. U kategoriji putničkih agencija posebno priznanje za doprinos razvoju luksuznog i iskustvenog turizma dobila je agencija Calvados Club iz Splita, a putnička agencija Fiore iz Poreča predstavljena je kao najbolja mala DMK putnička agencija. Navigare Yachting iz Zagreba najbolja je charter kompanija godine. U kategoriji SPA/lječilište godine nagradu je dobila Thalassotherapia Opatija iz Opatije. Posebno priznanje za doprinos akciji Turistički cvijet – Kvaliteta za Hrvatsku dobio je novinar Đuro Tomljenović.

POBOLJŠATI INSPEKCIJU, OPREZNO KOD ZAŠTIĆIVANJA OZNAKA

Hrvatska ima vrhunsku kvalitetu, a po tome ćemo biti prepoznatljivi u svijetu tek kada se brendiramo. Isto je s našom prehrambenom industrijom. Zajednički brend učinit će je globalno konkurentnom, istaknuo je potpredsjednik HGK za međunarodne poslove i EU Želimir Kramarić na stručnom skupu Hrana kao brend te dodao kako će rezultate zasigurno donijeti pilot-projekt Gourmet Hrvatska Klastera konkurentnosti prehrambeno-prerađivačkog sektora (HKK PPS).

Predsjednik Klastera Zvonimir Novak istaknuo je da kad govorimo o nacionalnom brendiranju prehrambeno-prerađivačkog sektora moramo imati cjelovit pristup jer ćemo na taj način unaprijediti konkurentnost, privući investicije, ali i potaknuti razvoj turizma. Za brendiranje Hrvatske najviše je do sada i učinio turistički sektor, no riječ je o cijelom lancu koji se kreće od poljoprivrede preko prerade i turizma do marketinga, ističe Novak.

Za Bol karakteristična šljunčana plaža

Za Bol karakteristična šljunčana plaža

Može li se baš reći da je najviše za brendiranje Hrvatske učinio turistički sektor. Tà, taj turistički sektor propušta u ponudu uvrstiti dosta toga što je izvorno hrvatskoga porijekla i što je iz hrvatske proizvodnje! Eto i predsjednica Klastera kreativnih i kulturnih industrija Ivana Nikolić Popović upozorava kako je Hrvatska bez identiteta izišla na europsko tržište od 500 milijuna ljudi, pa ona traži da se to promijeni. S informativnih emisija s naših malih ekrana dolaze i primjedbe i prigovori da već već nekoliko desetljeća idemo na ruku uvozničkim lobijima pa nas stoga, i neopravdano, poplavljuju kojekakvi proizvodi iz vana. Istina je da članstvo u EU zahtijeva poštovanje odluke o slobodnom kretanju roba, ali… Čulo se nešto dosta uznemirujuće u pogledu zdravlja: na našem tržištu ima primjerice podosta voća iz uvoza koje bi inspekcijske službe morale i mogle bez straha od prigovora iz EU isključiti, jer je tretirano sredstvima što ih ne odobrava EU!…  Vinari se pak bune da je na hrvatskome tržištu ogromna količina uvoznog vina sumnjive kvalitete. To sve bi inspekcija trebala ili potvrditi, pa da se prekršitelji kazne, ili, ako je sve u redu, opovrgnuti optužujuće navode. Upravo rad i nalazi inspekcijskih službi tijesno su povezani i s turizmom, naime kad se u određena područja koja su u tijesnoj vezi s turizmom uvede red, tek tada nastaju preduvjeti da se i po nekom određenom proizvodu ili po nekoj usluzi brendira svaki pojedini teritorij, a baš to je bitno.

HGK je u 20 dana provela proceduru zaštite slavonskog kulena, i na tome sam jako zahvalan, rekao je Tomislav Galović, direktor tvrtke Kulin Galović, te naglasio kako smatra da je brendiranje jedina dodana vrijednost za sve proizvođače. Gospodarstvenici slično razmišljaju pa tako tajnik Vinistre Krešo Juričić kaže da IQ znak omogućuje potrošaču da prepozna ona istarska vina čija je kvaliteta viša od kvalitete koju propisuje zakon za kvalitetna vina sa zemljopisnim porijeklom. Upitao bih Vinistru što je učinila za Teran!

Potrošači vjeruju znakovima kvalitete, kao što vjeruju našim brendovima i spremni su za takve proizvode izdvojiti više novca. Trenutno je čak 60 posto od 221 domaćeg proizvoda iz prehrehrambenog sektora koji nose znakove kvalitete HGK, kazala je direktorica Sektora za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo Božica Marković te istaknula da bi svima glavni cilj trebao biti veća dodana vrijednost proizvoda sa znakovima kvalitete, bez obzira na to ostvaruje li se ona na domaćem tržištu ili u izvozu.

Istina je da bi znakovi kvalitete trebali govoriti o dodanoj vrijednosti, samo je veliko pitanje kako se ti znakovi dodjeljuju. Kakvu uopće konkretnu vrijednost ima oznaka Otočki proizvod? Pa to je tek informacija da je nešto proizvedeno na otoku, ali – je li i vjerodostojan dokaz da je proizvedeno na otoku baš i od sirovine porijeklom s toga otoka?

Ozbiljno zaštićena oznaka kvalitete može počivati samo na pravilniku koji je za određenu vrstu proizvoda donijela, dakako u suradnji sa stručnjacima iz sektora, udruga proizvođača dotičnog proizvoda na nekom pojedinom geografski omeđenom teritoriju. Udruga čiji članovi brinu o svojoj egzistenciji i moraju kao motor zaštite biti i sâmi kontrolori da se to što zaštićuju odnosno žele zaštititi i proizvodi po dogovorenom pravilniku. Smisao zaštite proizvoda je bolji plasman tog proizvoda i bolji plasman, kroz taj proizvod, i cijelog teritorija na kojemu on nastaje. A temelj zaštite je to da na nekome području bude i dovoljan broj proizvođača koji će taj zaštićeni proizvod tržištu ponuditi u istoj, dogovorenoj tipologiji, u dovoljnoj količini, pa se postavlja pitanje zaštite npr. krčkog pršuta a koja je, barem je tako rečeno kroz medije, dodijeljena, kao generalna, jednom jedinom proizvođaču.

Postavlja se i pitanje kriterija za dodjelu oznake ZOI hrvatskim vinima. ZOI znači zaštićena oznaka izvornosti. U najnovije vrijeme na tržištu je vidljivo dosta vinskih etiketa sa znakom ZOI, dojam je da su proizvođači onu našu klasičnu oznaku zaštićenog geografskog porijekla jednostavno pretvorili u ZOI, umjesto da oznaka zkp ostane ono što je bila, tek da bude izražena novom kraticom – ZOZP, što znači zaštićena oznaka zemljopisnog porijekla. Između ZOI-a i ZOZP-a mora biti razlike, i logično je da se ZOI odnosi samo na vino od sorata tradicijskih i tipičnih za neki kraj i dobivenih za to područje karakterističnim načinom, tako da se određena specifičnost ogleda u organoleptici.

          Juraj Orenda iz Ministarstva poljoprivrede kaže da se brend ne može nametnuti. Prvo moramo naći tržište i vidjeti što možemo ponuditi. To ovisi o tržištu, a ne o instituciji, ističe Orenda. Po meni: želi li se skrenuti pozornost na vlastiti kraj, važno je istaknuti neku svoju komparativnu prednost ili neke vlastite komparativne prednosti, dakle nešto što drugi nemaju, odnosno što mogu imati općenito kao vrstu, ali nemaju kao tip s nekim posebnim nijansama što će činiti prevagu.

Mi smo mala, ali raznolika zemlja. Našu bogatu kuhinju sigurno možemo brendirati, pogotovo ako uspijemo ostvariti da se turizam djelomično s mora preseli i na kontinent, kaže Žaklina Marta Bogdanić iz Agrokora. U suštini krivo: da bismo stvorili razlog da nam gosti dolaze i u unutrašnjost potrebno je, kad je već ovdje riječ o jelu, najprije brendirati kuhinju nekoga područja u tom kontinentalnome dijelu. Zašto najprije kuhinju po nekom području a ne cijeloga kontinentalnoga dijela? Pa stoga što postoje razlike u gastronomiji (sjevero)zapadnoga dijela Lijepe naše i dijela na kojemu se protežu Slavonija i Podunavlje.

Direktor Stelle Croatike Andrija Polić je iznio je da su naši proizvođači premali i da moramo zajednički, pod nacionalnim brendom, izlaziti na strano tržište, a direktor Jadranka hotela Goran Filipović vjeruje da gostima moramo ponuditi poljoprivredne proizvode koji su rasli u blizini lokacije gdje ih prodajemo. Počnimo izvoziti u Hrvatskoj jer turizam je najjači izvoz za naše proizvode, rekao je Filipović, i dodao da Lošinjska Jadranka snabdijeva svoje hotele hranom iz šezdesetak hrvatskih OPG-ova, od onih lokalnih u Hrvatskom primorju te Istri, gdje se i krenulo sa suradnjom, do onih i u Baranji i Dalmaciji.

Izjava Andrije Polića donekle je neprecizna. Može značiti skupiti sve što imamo od boljega i privlačnoga i onda to nuditi valjda pod parolom Hrvatska ima… Bez obzira na to što je Hrvatska mala zemlja, u prezentacijama pod nacionalnom kapom Hrvatske moraju u prvome planu biti pojedina uža geografska područja kao brandovi stvoreni na temelju za taj kraj tipičnih, karakterističnih proizvoda i/ili usluga što su brendirani svaki u svojoj partikularnoj kategoriji po vrsti, ali i kao tijesno vezani uz određeni kraj. Razmišljanja Gorana Filipovića su posve u redu – nabavka namirnica prvenstveno iz lokalnog okruženja i te kako je poželjna jer to može osigurati svježinu proizvoda, iskrenu organoleptiku i razvoj lokalnog identiteta. S druge strane, u hotelima kakvi su Jadrankini, s obzirom na to da u raznim krajevima Hrvatske imamo specijalitete i te kako dostojne pažnje i s obzirom da je do tih delicija moguće brzo doći, i te kako je prihvatljivo da se i afirmirane delikatese iz drugih krajeva – ali pod s vidno istaknutom oznakom njihove geografske pripadnosti, nađu u ponudi hotela visoke kategorije. Na renomiranim brendovima po užim i klimom i tradicijom u gastronomiji definiranim geografaskim predjelima neka počiva prezentacija nacije prema van…

Direktorica sektora Istraživanja i razvoja Podravke Jasmina Ranilović kaže kako je Vegeta sasvim sigurno jedan od naših najjačih brendova internacionalne prepoznatljivosti te je dodala kako je od ključne važnosti moć razumijevanja želja i navika potrošača. Rekao bih da je Vegeta nekad bila proizvod o kojemu se puno pričalo, te da je njeno vrijeme, ako je uopće ikad i imala neku bitnu vezu s turizmom, prošlo. Ne znam, zapravo, što bi Vegetu moglo činiti magnetom u turističkome smislu.

Goran Buturac s Ekonomskog instituta kazao je da su naši proizvodnja i izvoz nedostatni. Trebamo dvostruko više poduzetnika i proizvoda da stvorimo gospodarstvo kojem će prehrambeno-prerađivačka industrija biti pokretački motor, ističe Buturac te dodaje da prehrambeno-prerađivačka industrija trenutno čini oko 24 posto ukupne industrijske aktivnosti u Hrvatskoj i zapošljava 20 posto zaposlenih u zemlji…  ♣                                                                      SuC / 11.2016

Joško Gravner, guru s Collija / PARK u RODILIŠTU VINA

 

gravner-casaPriredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

 SVJETSKI GLASOVITI PROIZVOĐAČ, KOJI, INAČE, SADA u PODRUMU IMA ČAK OSAM BERBI, SVE SE VIŠE POSVEĆUJE i ESTETSKOM UREĐENJU VINOGRADA u SVOJEVRSNU GALERIJU i ODMORIŠTE u PRIRODI

OLYMPUS DIGITAL CAMERADruga polovica listopada, već pred kraj mjeseca. Naiđem na Collio u Oslavje (Oslavia) kod Joška Gravnera, i vidim, iz blizine, zlaćane gotovo kuglice u njegovu vinogradu blizu kuće mu. Pet do šest njih po trsu; maltene loptice zbog dolje odrezanog grozda Rebule. Prizor idiličan: vrijeme lijepo, bablje ljeto, a vinograd poput parkića – uređene staze koje kad nisu uobičajeni radovi na lozi i tlu te kad nije berba mogu poslužiti za ugodnu šetnju brežuljkom (Collio!). Na nekoliko mjesta mlake, čempresi, stabla masline, ali i klupe za počinak, odnosno drveni stolovi s klupama za počinak a, zašto ne, i za – užinu… Joško je dao napraviti i kameni spomenik Madonnina di Oslavia, posvećen Majci Božjoj Oslavja. I, svako toliko, postavio je, što okomito a što vodoravno, po oveći kameni blok kao neku vrstu spomenika, ti blokovi kao da posjetitelju žele ispričati nešto iz povijesti. Idealno za odmor i meditaciju. U rodilištu vina!…

Ribolla gialla ili Zlatna rebula u Gravnerovu vinogradu potkraj listopada 2016.

Ribolla gialla ili Zlatna rebula u Gravnerovu vinogradu potkraj listopada 2016.

Posvećeno Majci božjoj Oslavja

Posvećeno Majci Božjoj Oslavja

Ali, u onome trenutku kad sam došao vinogradski parkovni kompleks nije baš još bio za potpuno opuštanje: trebalo je – i dva tjedna poslije drugih – obaviti berbu! Pogled prema nebu: hajde, vrijeme, izdrži još koji dan bez kiše, grehota Božja bila bi već i iole narušiti, a kamo li jače oštetiti cjelogodišnji trud vinogradara/vinara koji se potrudio ne samo da dobije visokokvalitetnu sirovinu za Bakhov nektar – a njegovo vino inače doslovno i jeste nektar bogova! – nego i u tome da vinograd estetski digne na razinu svojevrsne galerije u prirodi te time i naglasi tijesnu vezu čovjeka s vinovom lozom i prirodom kao i potrebu za čistim ambijentom i čistim i zdravim (prehrambenim) proizvodom.

Joško Gravner u svom trsju u Oslavju na završetku berbe 2016, pripreman za akciju

Joško Gravner u svom trsju u Oslavju na završetku berbe 2016, pripreman za akciju

Nakon viograda stvar se premiješta u podrum, i kreće u amforama, da bi se nastavilo u velikim hrastovim bačvama

Nakon vinograda stvar se premiješta u podrum, i kreće u amforama, da bi se nastavilo u velikim hrastovim bačvama

Joško Gravner od onog je soja ljudi koji u berbu kreću posljednji, dugo nakon mnogih drugih, ali ne radi dobivanja kakvog slatkog eventualno predikata – naime on je na liniji suhoga vina, nego da bi grožđe ubrao u punoj zrelosti i, kod bijelih sorata, sasma blago zahvaćeno plemenitom plijesni što vinu daje poseban štih. I vino ne konzumira, poput niza drugih danas – maltene odmah nakon završenog alkoholnog vrenja, nego godinama poslije berbe kad, po njegovim kriterijima, ono posve dozori kao kapljica. Po najnovijemu, on s vinima izlazi na tržište sedam godina nakon jematve!

Kako to ide kod Gravnera nakon berbe? Za bijelo vino, za koje on kaže da mu je glavno: šest mjeseci maceracije u amfori zakopanoj u zemlju u njegovu podrumu, Između bijelih i crnih sorata razlika je u dužini maceracije, crne sorte, zbog opasnosti da predugim kontaktom mošta s kožicom počnu gubiti na boji, ostaju samo toliko koliko traje fermentacija, uglavnom ne više od mjesec dana. Potom prešanje i odvajanje tekućega dijela od krutoga i povratak tekućega u čistu amforu na još šest mjeseci, a onda šest godina dozrijevanja u velikim hrastovim bačvama zapremnine od 25 do 35 hl.OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Kad čovjek razgovara s Joškom Gravnerom, koji sebe i smatra i naziva kmetom (slovenski izraz kmet znači seljak, dakle ne označava osobu nužno u staleški podređenome položaju), osjeća da priča s vinskim intelektualcem, stalno i čvrsto na kolosijeku prirodi prijateljske proizvodnje, čuvanja okoliša, dobivanja iskrenog i autentičnog produkta iz segmenta zdrave (pre)hrane. Često se iz njegovih ustiju čuje da je pravo, istinsko vino kao voda s izvora, a nikako s ušća, znači čista, dakle ona bez raznih dodataka što ih, kao i vino u tijeku nastanka, nakupi tekući svojom koritom. Ističe da dobivanje vina ne bi smjelo počivati na stalno nekim novim dodavanjima, nego na onome iskonskome (svemoćna industrija to sebi teško može ali zacijelo i ne želi priuštiti, a brojni proizvođači koje s obzirom na njihove količine i ne bi trebalo svrstavati u kategoriju industrije rado se priklanjaju mentalitetu industrije što i nije čudno, voda uvijek teče nizbrdo a nikad uzbrdo, s druge pak strane stvar je tu i cijena – vino proizvedeno na Gravnerov način jednostavno mora biti skupo i pitanje je koliko je potrošača dovoljno verzirano i koliko ih ima novac i spremno ga je redovito trošiti na vrlo skupo vino): dobrom radu u trsju da se uzgoji zdravo i posve zrelo grožđe koje se onda, i bijelo i crno, stavi na maceraciju popraćenu i alkoholnim vrenjem. Upravo kroz maceraciju s alkoholnim vrenjem u vinu se iz kožice i koštice, ali i iz peteljkovine (loza mora biti stara dakle s peteljčicama koje su dozrele i ne ispuštaju zelene tanine) dobiju fenoli koji, djelujući kao antioksidansi, štite kapljicu…

O BOGATSTVU RAZNOVRSNOSTI

Gravner je sada na tržištu s Rebulom 2008, s Biancom Breg 2008 i s autohtonim furlanskim Pignolom (crno) iz 2004., te s desertnim vinom Otto Nove Dieci (osam, devet, deset) nastalime iz triju berbi, znači 2008, 2009 i 2010. Grožđe za to slatko vino (u ustima uopće ne opterećuje slatkoćom!) brano je jako jako kasno kad ga je i na Colliju i u Brdima mogla zahvatiti plemenita plijesan i kad ga je već u dobroj mjeri ona i zahvatila. Proizvedeno je 1200 butelja od 0,75 lit. Maloprodajne cijene za suha Gravnerova vina su od 50 do 58 eura za butelju ovisno o tome gdje se boca kupi, da li izravno na imanju ili u ovoj odnosno onoj vinoteci. Desertnome, koje se pakira u lijepu drvenu kutiju, cijena je, međutim, 350 eura!

Joško veli da je općenito prodajom zadovoljan, dosta vina izvozi, i to u SAD, Kinu, Švicarsku, Francusku a i Austriju.

Pitam Gravnera kako ide prodaja konkretno ovog superskupog desertnog vina, a on odgovara da pomalo ide, trebat će vremena i vremena da se sve butelje plasiraju. Kaže Gravner:

– Nisam opterećen žurbom, tempo prodaje takav je kakav jeste. Da sam proizveo pjenušac, kako je to postalo moderno svuda, tamo gdje je proizvodnja pjenušavoga vina logična i tamo gdje nije, zacijelo bi prodaja išla hitro. Pjenušac je sada velika moda. Ali, ja se držim principa da pjenušac, koji nastaje od grožđa što nije posve sazrelo, nije etički opravdano raditi u područjima, a to su upravo ova mediteranska, gdje uz vinovu lozu rastu i maslina i čempres, i gdje grožđe može odlično sazrijeti za veliko mirno vino. Pa zar nije čar u tome da svaki kraj ima ono nešto svoje, specifično, a ne da, kako se to sada događa, svi imaju sve? Ono prvo smatram istinskim bogatstvom raznovrsnosti jer proizvodnja u lokalnim klimatskim uvjetima omogućava dobivanje autentičnog produkta kraja, a ovaj današnji tutti frutti sistem tj. da svi imaju sve tek je privid raznovrsnosti, naime svaki klimat nije idealan a ni podoban za svaku produkciju pa tada čovjek mora posizati za radnjama što nadoknađuju ono što priroda ne daje sama.

Amfore i u vinogradu, ali kao eksponat

Amfore i u vinogradu, ali kao eksponat

U skladu sa svojom filozofijom da se treba maksimalno trsiti u isticanju svojega, Gravner, koji ima ukupno 16 hektara vinograda u Oslavju na Colliju i u susjednome Humu na slovenskoj strani, odlučio je u potpunosti posvetiti se lokalnim kultivarima Rebula te Pignolo, i riješiti se stranih sorata poput Chardonnaya, Pinota sivoga, Sauvignona i Graševine što su sastavnice  njegovog odličnog vina Bianco Breg.

Joško Gravner, Željko Suhadolnik i Ivan Dropuljić

Joško Gravner, Željko Suhadolnik i Ivan Dropuljić

Joško Gravner sa suprugom Marijom, odličnom kuharicom

Joško Gravner sa suprugom Marijom, odličnom kuharicom

Kobasica- pečenica od mangulice, s ukisljenom repom i restanim krumpirom

Kobasica- pečenica od mangulice, s ukisljenom repom i restanim krumpirom

– Posljednji Bianco Breg s kojime ću izaći je iz berbe 2012. To vino je sada u bačvi i na tržište će 2019. Francuske kultivare iskrčio sam i sad je tu ledina, travnjak na kojemu pasu moja dva konja. Čekam sedam godina da se teren odmori, pa da na njemu ponovno zasadim lozu, ponavljam, bit će to Rebula i Pignolo.

Gravner se odlučio još na nešto: povratak na multikulturu u poljoprivredi, naime uz to što uzgaja masline od kojih doduše barem zasad još nema i ploda da bi mu u uljari proizveli ulje, krenuo je i u uzgoj svinje mangulice, u planu je imati ih četiri. Svinje su prvenstveno za mesne prerađevine za obitelj i poslovne prijatelje i partnere koji ga dođu posjetiti. Joškova supruga Marija odlična je kuharica tako da je, uz kiselu repu i restani krumpir već bilo prilike i kušati pečenu kobasicu od mangulice s Collija. Vrhunska, kao i Joškova vina…

Paleta vina Joška Gravnera sada na tržištu: Ribolla gialla 2008, Bianco Breg 2008, Sivi pinot 2006, Rosso Breg (Pignolo) 2004, Rosso Rujno 2001 (Merlot 90 %, Cabernet sauvignon 10 %), te desertni ‘8 ‘9 ’10

Paleta vina Joška Gravnera sada na tržištu: Ribolla gialla 2008, Bianco Breg 2008, Sivi pinot 2006, Rosso Breg (Pignolo) 2004, Rosso Rujno 2001 (Merlot 90 %, Cabernet sauvignon 10 %), te desertni ‘8 ‘9 ’10

TRŽIŠTE ZA PRIRODNA VINA

Desertni ’08,’09, ’10, u drvenoj kutiji

Desertni ’08,’09, ’10, u drvenoj kutiji

Vina prirodnih proizvođača te, dodatno, i specifičnost kapljice Joška Gravnera i njegovih sljedbenika kao i cijene butelja tih prirodnih vina, koje znaju biti vrlo visoke, nameću razmišljanje o tome kakvo je zapravo tržište tih proizvoda danas.

Pod zajedničkim nazivnikom prirodno vino nudi se kapljica koja organoleptikom ostavlja dojam da je na kolosijeku onoga na što je navikao suvremeni potrošač,

Gravnerovi imaju i grappu, od rebule, destilacija je obavljena u vrlo poznatoj i cijenjenoj kući Capovilla Vittorija Capoville

Gravnerovi imaju i grappu, od rebule, destilacija je obavljena u vrlo poznatoj i cijenjenoj kući Capovilla Vittorija Capoville

ali i ona koja nerijetko bude i u sasvim drukčijem organoleptičkom izričaju od onoga na koji je naviknuo suvremeni potrošač, konkretno riječ je tu o narančastom vinu (Gravner bi odmah ispravio: nije narančasto nego je jantarno, narančasta boja sugerira degradaciju) s dugim maceracijama skupa s alkoholnim vrenjem u amforama odnosno u drvenim posudama te s dugim dozrijevanjem u drvu (što vinu daje sasma drukčiju i ne za sve pilce poželjnu organoleptičku dimenziju). Kupac kao prvo mora znati što kupuje pod oznakom prirodnog ili naturalnoga vina, dakle kakva je razlika između takve i konvencionalne kapljice, i tada je u mogućnosti odlučiti vrijedi li to za njega kupovine.

U suvremenome društvu bitni, možda bolje reći ključni u plasmanu neke robe su marketing sâmog proizvođača/ponuđača prema kupcu, skupni marketing proizvođača/ponuđača okupljenih u dobro organiziranu udrugu vezanu uz vrstu i tip proizvoda koji se nudi, sklonost (specijaliziranih) novinara prema dotičnom proizvodu a koja omogućuje češće pojavljivanje, i to u dobrome svjetlu, u medijima javnog informiranja odakle potrošač može saznati detaljnije o proizvodu u ponudi i iz toga zaključiti o mogućim prednostima tog proizvoda i o tome koliko je prikladan, za nj, odnos vrijednosti proizvoda i maloprodajne cijene. No vinski kritičari nisu uvijek baš i jedinstveni u svojim stavovima – neki prirodna vina uzdižu, neki, kojima ne smeta ni očito forsiranje (požurivanje) vina samo da bi ona mogla što prije nakon završenog vrenja na tržište, možda smatraju da je o njima bespredmetno razgovarati i da ih se previše napuhava, a pojedini su čak i kategorički protiv nekih naturalnih vina, konkretno bijelih rođenih s dugim maceracijama s alkoholnom fermentacijom, jer ona su izgledom, mirisom i okusom bitno drukčija i, po njima rustikalna, pripadaju nekom davnom prijašnjem vremenu.

Kako smo – iako, realno, živimo duboko u svijetu raznih onečišćenja – sa svih strana bombardirani porukama o nužnosti zdravog života, čistog i zdravog okoliša, zdrave hrane, zdrave prehrane, tako u glave i onih još ekološki ne(dovoljno) osviještenih sve više prodiru ti apeli, i logično je pomisliti da raste broj osoba koje paze što unose u organizam. Iz toga je i logično to da se zanimaju za proizvode s oznakom prirodno, naturalno, dakle da tzv. naturalna vina, dosad zasigurno još tek u niši, imaju sve više izgleda na tržištu. Veliki problem međutim za bolju prođu takvih vina može biti visoka cijena butelje, koju proizvođači objašnjavaju pojačanim aktivnostima u vinogradu, s vrlo mnogo ručnoga rada, vrlo niskim prinosima, s vrlo ograničenim vinogradskim parcelama s kojih je s obzirom na ekspoziciju, nadmorsku visinu, tip tla i mikroklimu moguće i dobiti autentičan proizvod i organoleptički odličan rezultat u čaši, zatim s višegodišnjim dozrijevanjem tj. boravkom vina u vlastitome podrumu koje proizvođača znatno financijski opterećuje. Problem prođe takvih skupljih vina je nerijetko i u tome što mnogi potrošači rado popiju i čašicu više, pa i relativno dobro stojećem kupcu nije lako redovito, češće izdvajati veću svotu za vino. Sasvim je sigurno da za šire prihvaćanje i prođu svakog boljeg proizvoda, proizvoda s dodanom vrijednosti, društvo mora biti zrelo, a preduvjet za to je da društvena zajednica bude ekonomski jaka i stabilna.

Među najskupljim vinima na svijetu ona su s posjeda Domaine de la Romanée Conti. Uklapaju se u grupu prirodnih vina. Upravo s Joškom Gravnerom prije dosta godina bio sam u svom prvom posjetu Domaine de la Romanée Conti

Među najskupljim vinima na svijetu ona su s posjeda Domaine de la Romanée Conti. Uklapaju se u grupu prirodnih vina. Upravo s Joškom Gravnerom prije dosta godina bio sam u svom prvom posjetu Domaine de la Romanée Conti

Veliki problem je i povjerenje u iskrenost naturalnih vina, naime neka od tih vina koja se guraju u grupu prirodnih rađena su s određenim kompromisima, a loše je to da mnoga tzv. prirodna vina, zbog nepažnje i šlampavosti proizvođača te nedostatka novca za prikladno uređenje i održavanje podruma kao i opremanje posudama za vino, znaju biti nečista pa i s jačim enološkim manama, koje onda, paradoksalno, proizvođač prikazuje kao – vrline i kao dokaz prirodnosti.

Što su to zapravo naturalna vina?

To bi, ugrubo, bila vina od grožđa iz organskog odnosno biodinamičkog uzgoja, grožđa branoga ručno, s alkoholnim vrenjem s autohtonim kvascem, bez dodavanja enzima, bez dodavanja aditiva poput kiseline, tanina, boja, s minimalnim dodavanjem SO2, bez mikrooksigenacije, uz uporabu drvenog suđa za dozrijevanje, s dovoljno vremena da vino sazrije, bez postupaka bistrenja i bez filtracije.

Mnoga vina koja se proizvode po principu naturalnoga plasiraju se bez neke posebne oznake na etiketi. Kod nekih vina već samo ime odnosno naziv iznimno afirmiranog proizvođača, upravo poput Gravnera odnosno Domaine de la Romanée Conti, govore kamo pripadaju.

Statistika i opći službeni podaci o novčanom prometu vezanome uz prirodna vina na globalnoj razini ne postoje, ali situacija se može sagledati kroz kontakte s proizvođačima i s vinskim trgovcima koji su se specijalizirali i za uvoz i distribuciju prirodnih vina.

U Hrvatskoj, Zvonimir Tomac je prilično zadovoljan interesom za njegovim vinima, koja su na eko-kolosijeku. Tomci, koji rade ekološki ali nisu službeno certificirani kao eko-proizvođači, imaju vina klasične organoleptike i ona posve drukčija, dobivena dugim maceracijama u amfori. Pater familias Tomac senior veli da i jedna i druga, mada je butelji klasičnog izričaja maloprodajna cijena stotinjak kuna a vinu iz amfore nekih 220 kuna, idu vrlo solidno, s time što je za njihovim amforama sve veće zanimanje iz inozemstva. Zvonimir napominje da je pitanje bi li, da nema amfore, o kojoj se malo pomalo proširio glas i vani, ikad netko izvan Hrvatske i znao za Tomce, dakle amfore su se u Tomčevom slučaju pokazale jako dobrima i za promidžbu Tomaca ali i Lijepe naše vani. Marino Markežić Kabola certificirani je eko-proizvođač, on također ima, kao i Tomci, vina klasičnog izričaja i macerirana vina iz amfore, i on će reći da za njegove amfore dolazi dosta upita iz vana. Naglašava da je eko-produkcija najmanje 20 do 30 posto skuplja od konvencionalne te da ovdje u nas nije jednostavno plasirati eko-vina jer za gro domaćih potrošača ipak je uglavnom važnija niža cijena od prednosti što ih nudi eko-proizvod. Tomislav Bolfan iz Vinskog vrha u Hrvatskom zagorju certificirani je eko-proizvođač. On se slaže s Markežićevim navodom da je proizvodnja naturalnog vina barem 20 do 30 posto skuplja od konvencionalne proizvodnje. Cijenje njegovih butelja bazne, svježe linije u maloprodaji su do nekih 75 kuna. Zadovoljan je plasmanom, naime ove godine on je u odnosu na lanjsku povećan nekih 25 posto! Bolfan to objašnjava time što se više trudio da vino plasira u bolje vinoteke i u restorane, a baš je, ističe, bitno ući u bolje ugostiteljske objekte jer tamo se ne gleda prvenstveno na to da vino bude što jeftinije nego se gleda da ono bude što bolje tako da gost bude što zadovoljniji. Bolji restorani – očito zato i jesu bolji – nastoje s ponudom okupiti bolje goste, i tu onda cijena i nije u prvome planu. Tko ima novac – nije da takvih u nas nema! – ide u restoran, a tko ga nema ne ide. Bolfan smatra da bi se općenito eko-vina u nas mogla prodavati bolje nego što se sada prodaju kad bi se potrošači više potrudili u svom informiranju o zdravo uzgojenom i napravljenom proizvodu, o zdravoj hrani i prehrani. Za plasman eko-vina nisu pogodni veliki trgovački lanci kakvih kod nas ima mnogo, jer oni su ti koji, da bi mogli poslije prodavati širokoj publici jeftine boce, drastčno srozavaju cijenu kod kupovanja vina od proizvođača, njih nije briga jesu li proizvodni troškovi nekog vina opravdano viši, važno je da vino dobiju jeftino. Bitno je stoga da se vinar kad nudi svoj kvalitetan proizvod po odgovarajuće visokoj cijeni za tu kakvoću i za prirodnost potrudi što više svojih etiketa odnosno butelja plasirati kroz dobre restorane.

Jedna od značajnih inozemnih trgovačkih kuća je Les Caves de Pyrene, osnovana prije 20 godina a koja je danas najjači britanski uvoznik i distributer naturalnih vina. U Londonu i Engleskoj 2008. je, nakon što je Les Caves u engleskoj metropoli otvorila Terroir Wine bar, zabilježena prava eksplozija u plasmanu naturalnih vina. U Les Caves kažu da po pitanju prirodnog vina danas surađuju sa 220 proizvođača, i da godišnje prodaju prirodnih vina u vrijednosti od 4,9 milijuna eura. Po izjavama iz Les Cavesa, potražnja za naturalnim vinima raste.

Međutim Liberty Wines, jedan od najjačih britanskih distributera, navodi suprotno, tj. da više nema porasta potražnje, nego se ona, štaviše, smanjuje. Potrošači pomalo zaobilaze prirodna vina jer sve je više do izražaja dolazila nestalnost u njihovoj tehničkoj kakvoći, objašnjavaju u Liberty Winesu.

Ipak, naturalna niša je u Velikoj Britaniji, koja inače godišnje uveze vina za ukupno oko 3,7 milijardi eura, vrijedna ukupno više od osam milijuna eura!

Jako dobro tržište za naturalna vina je Danska, koja, unutar ukupnog plasmana vina na svome tržištu, s naturalnim vinom ostvaruje 0,6 posto dohotka. Danski boom prirodnih vina povezuje se sa kultnim restoranom Noma Renea Redzepija, koji je s prvim prirodnim vinima pokusno startao prije gotovo 10 godina. Noma je revolucionarizirala restoransku ponudu u Danskoj i uvelike je pomogla plasmanu prirodnih vina u toj zemlji. Značajna uvoznička kuća Rosforth & Rosforth danas unutar svoje ukupne ponude vina nudi čak 25 posto onih s oznakom prirodnih.

Nizozemski distributer Coenecoop koji se također specijalizirao i za organska i biodinamska vina i čiji se promet kreće oko 60 milijuna eura godišnje, izašao je s podatkom da se u Nizozemskoj naturalna vina dosta traže ali da se čak 75 posto njihove prodaje ostvari u Amsterdamu. Iz Coenenccopa se čuje i to kako brojni restorateri iz drugih krajeva Nizozemske izražavaju želju da u ponudi imaju i prirodna vina, ali, naglašavaju, nisu spremni kupiti ih za više od šest eura po butelji, dakle tu je pitanje cijene.

Iz Njemačke stižu vijesti o tome da potražnja za naturalnim vinima pomalo raste, te da je to posljedica osjetnog poboljšanja tehničke kakvoće vina mnogih proizvođača u najnovije vrijeme. No za Njemačku slovi da zasad još nema dobro organiziranu i definiranu scenu prirodnih vina, misli se na objekte – restorančiće i restorane, wine barove – koji bi se jače trsili plasirati takva vina.

U New Yorku upravo suprotno: tamo ima mnogo restorana i wine barova koji su znani po ponudi naturalnih vina. Prodaja je navodno jako dobra, neka vina koja su još maltene do jučer dugo skupljala prašinu na policama vinoteka sad su naprosto razgrabljena, čuje se. U SAD je čini se situacija s plasmanom prirodnih vina uistinu vedra, naime predviđa se da će plasman još poprilično rasti.

Podatak dobiven od jednog od najznačajnijih svjetskih sajmova vina, ProWeina iz Dusseldorfa: naturalna vina danas u ukupnom globalnome plasmanu sudjeluju s nekih oko pet posto. Predviđanja su da bi se taj postotak mogao povećavati kako se tehnička kakvoća proizvoda kod još uvijek dobrog dijela proizvođača/ponuđača bude povećavala i kako se proizvođači prirodnih vina budu bolje organizirali po područjima i tipovima vina te tako stvorili sebi priliku da budu i marketinški snažniji. Možda za nekoliko godina postotak s brojke pet neće i osjetno skočiti uvis, ali bogme već i tih pet posto od ukupno 300 milijardi dolara vrijednog globalnog tržišta vinom nije mrvica.  ♣    SuČ – 11/2016.                                                               suhi_2014_1 copy