Ljetna skitnja (južnim) Jadranom / ČETIRI DANA MORSKE DINAMIKE VRIJEDNIJA OD DVOTJEDNE ODMORSKE KLASIKE!

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

  

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t

VODICE, NEUM, PELJEŠAC, LUMBARDA, KONAVLE, DUBROVNIK, OPUZEN, SKRADIN… – SUNCE, VRUĆE, SVUDA GUŽVA i VESELO, KRASNE VIJESTI o TOME DA JE u RELEVANTNOJ ANKETI NA SVJETSKOME NIVOU LIJEPA NAŠA PROGLAŠENA NAJPOŽELJNIJIM ODREDIŠTEM ZA GODIŠNJI ODMOR, SJAJNI IZGLEDI ZA REKORDNU TURISTIČKU BERBU 2016

Stvar je krenula bez čvrstog programa i s nadom u dobru improvizaciju. Običo je tako i najbolje. I ispalo je doista odlično. Osnovna ideja je bila obići Pelješac, susresti se tamo sa šefom predstavništva Hrvatske turističke zajednice u Varšavi Bojanom Baketom, koji već godinama ljetuje na spomenutom poluotoku i dosta je zaslužan za popriličan broj poljskih turista upravo i na Pelješcu, vidjeti se s nekoliko istaknutih peljeških vinogradara/vinara – Vlado Krauthaker imao je osobitu želju posjetiti vinarije Saints Hills i Korta Katarina naime tamo nije bio nikad prije, pa, htio se u Dubrovniku naći sa Sinišom Lasanom, lani hrvatskim prvakom u sommelijerstvu a ove godine drugoplasiranome. Taj zagrebački sommelier već nekoliko sezona od proljeća do jeseni radi u renomiranom dubrovačkom restoranu Protos i zahvaljujući uvelike baš i njemu više je vrsnih kontinentalnih hrvatskih vina – osobito pjenušci! – napokon dobilo pravu priliku popratiti čarolije na tanjuru naše jadranske kuhinje…

Na tu baznu ideju stvari su se, lijepo, nadogradile…

Neum, grad koji je izrastao iz strmine. Središtem dominiraju golemi hoteli. Ulice uske, ljetna vreva maksimum plus!

Neum, grad koji je izrastao iz strmine. Središtem dominiraju golemi hoteli. Ulice uske, ljetna vreva: maksimum plus!

Prvo zaustavljanje – Neum. Kako je odluka o putovanju pala u zadnji čas, bilo je, u punoj sezoni, problema s pronalaskom smještaja, a u Neumu se to riješilo prijateljskom vezom.

Bosansko-hercegovačka točka na Jadranu, izgledom kao da raste iz litice – puna k’o šipak! Predvečerje: automobil do automobila, ispred, straga, sa strana, na parkiralištu, i u vožnji. Turisti u gustim grupama mile amo-tamo, ulice uske, da bi se prošlo kolima treba se malo maknuti odnosno pričekati da automobil iz suprotnog pravca nađe neki širi prostor i stane malo ustranu.

Stižemo do hotela Posejdon, gdje nas čekaju vlasnik Cvjetko Krešić i Ivo Raič, domorodac ali sa stanovanjem u Zagrebu – inače fotograf, dizajner, a nadasve glazbenik, član dalmatinske klape Nostalgija. Ljetna terasa, miris mora i lokalnog raslinja. Sutradan – lijepi pogled na more i na plažu tik ispod hotela. Hotel Posejdon uz samo je more, između njega i lijepog plavog Jadrana su šetnica i uređena plaža.

Hotel Posejdon...

Hotel Posejdon…

Hotel Posejdon, i njegova plaža

… i njegova plaža

Neum Posejdon plaza

Veselo društvo uz tradicijski dalmatinski narezak – domaće pršut i sir, te uz školjke, prošvercao se tu i pokoji morski ćevapčić, dakako na stolu je i bilo bijelo i crno vino iz podruma domaćina, crnjak je Bagur od Plavca maloga. Obitelj Krešić, koja se inače bavi i rakijama (loza, travarica, rogač, višnjevača, maslina, orehovača, medica) i jedna je od rijetkih u BiH koja uzgaja Plavac mali, s vinom ima velike ambicije. Jedan od sinova – Dalibor, koji brine o kapljici od vinograda pa sve do butelje, volio je svakako čuti mišljenje iskusnog Krauthakera o njegovom eno-uratku.

Dalibor Krešić uz trsje i, u podrumu, uz barrique

Dalibor Krešić uz trsje i, u podrumu, uz barrique s berbom 2015

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Skok na brdo u zaleđe Neuma, gdje Krešići imaju oveći i blago nakošeni vinograd okrenut prema moru, te vinski podrum. Dalibor Krešić naglašava: sve se radi u najboljoj eko-maniri, želi se maksimalna prirodnost vina. Kušani crnjak 2015. izvađen iz barriquea – zanimljiv, mineralan!

Na brdu u zaseoku Radež u neposrednom susjedstvu Krešićevih svoje utočište ima i umjetnik Raič. Kad je u Neumu, a to je svako malo, on je i vinogradar i vinar i proizvođač rakija, uzgajivač smokava koje i suši, krumpira, raznog povrća. Glazbenu umjetnost ne zapostavlja: umjetnički je direktor smotre klapa u središtu Neuma, a upravo tu na svom posjedu domaćin je glazbenicima, nakon koncerta, na druženju uz sjaj nebeskih zvijezda, i ako treba do zore. Ove godine na festivalu klapa u Neumu nastupile su mu klape Cesarice, Petrada i Stine iz Zagreba, zatim Korda iz Lumbarde, Signum iz Čapljine, Staglin iz Slanoga.

Dizajner, fotograf, likovni umjetnik, glazbenik, proizvođač vina i travarica: Ivo Raič

Dizajner, fotograf, likovni umjetnik, glazbenik, proizvođač vina i travarica: Ivo Raič

Put nas dalje, po osnovnome planu, vodi do Pelješca. Kratak predah s osvježenjem u Stonu, i pogled na povijesne zidine. Nastavak po krajoliku koji samo što neće – poletjeti, toliko se tamo na uzvisinama vidi propelera – od vjetrenjača.

Don Quijotea – možda bi se tako mogao nazvati Pelješanin Niko Bura, koji uporno principijelno, ne koketirajući s modom i trendovima, ide svojim, autentičnim vinskim putem i, što se tiče ostvarenoga vina, po meni, vrlo uspješno – susrest ćemo kasnije.

Ston: pogled na povijesne zidine

Ston: pogled na povijesne zidine

I Pelješac pun propelera: hoće li to poletjeti cijelo brdo?

I Pelješac pun propelera: hoće li to poletjeti cijelo brdo?

OD AMERIKANCA DO AMERIKANCA

Logično je bilo najprije zaustaviti se u Trsteniku u vinariji Miljenka Grgića. Tu nas, na ulazu, dočekuje Krešo Vučković Bagio, upravitelj. Spuštajući se s glavne ceste prema Grgićevu mini-poluotoku odmah upada u oči – pustoš! Prije sav okružen bujnim raslinjem, vinski podrum Grgić-vina sada je ogoljen, stabla su nastradala u jakom požaru lani, a o grozoti vatre svjedoče na više mjesta pocrnjelo raslinje. Stabla, koja su mini-poluotoku davala zelenilo i u izgledu vizualno oplemenjivala ambijent te koja su Grgićevoj zgradi s vinskim podrumom stvarala lijepu hladovinu, doista vizualno nedostaju, ali, s druge strane, Grgićev mini-poluotok i Grgićeva zgrada sad se lijepo vide iz daljine – a i to može imati svojih prednosti, pogotovu stoga što se uz postojeću građevinu dodaje novi dio predviđen da bude vinski podrum, kušaonica i prodavaonica vina. Vučković najavljuje da će se na ogoljelim kosinama Grgićeva mini-poluotoka nakon što se gradnja objekta završi posaditi vinograd, pa bi ambijent, iako bitno drukčiji, opet trebao lijepo izgledati.

Vinarija Miljenka Grgića u Trsteniku – iz daleka, snimka je napravljena iz ovih njegovih vinogradi što se vide na slici

Vinarija Miljenka Grgića u Trsteniku – iz daleka, snimka je napravljena iz ovih njegovih vinogradi što se vide na slici

Prvi kat Grgićeve zgrade - luksuzni apartmani

Prvi kat Grgićeve zgrade – luksuzni apartmani

Pogled na zaljev Trstenika s pozicije gdje će uskoro proraditi kušaonica i prodavaonica Grgić-vina

Pogled na zaljev Trstenika s pozicije gdje će uskoro proraditi kušaonica i prodavaonica Grgić-vina

Grgić vina u Trsteniku, kamo su, unutar sata vremena koliko smo tamo proveli, svako malo stizali posjetitelji – pojedinci i grupe – na degustaciju, ali bogme i da kupe butelje, bitno se šire ne samo u smislu podrumskog prostora nego i u kontekstu ukupne ponude, naime kompleks se okreće i turizmu, i to onome luksuznome. Violet Grgich, Miljenkova ili Mikeova kćerka koja od vremešnog oca (93 je navršio prvog travnja 2016.) preuzima vođenje vinskog businessa i u SAD i ovdje, obišla je gradilište, da vidi u kojoj su fazi radovi, i da dade daljnje smjernice.

Violet Grgich

Violet Grgich

– Cijeli kompleks, dakle s okolnim zemljištem kao nekom vrstom okućnice, prostire se na 9000 četvornih metara površine. Radovi na gradnji teku dobro, i novi dio podruma, barem njegova unutrašnjost, morao bi biti spreman za ovogodišnju berbu. Bitno je bilo napokon proširiti prostor podruma, da bi se lakše i kvalitetnije radilo.  Mi ne hitamo s izlaskom vina na tržište, za vino rabimo bačvice i želimo da ono dobije dovoljno vremena da prije izlaska iz podruma kako treba dozrije za konzumaciju. Bačve traže svoj prostor, a napunjene butelje svoj. Planirali smo i urediti dio s boksovima u kojima bismo zainteresiranim vinoljupcima čuvali butelje. Zanimanje za takve čuvaonice vina poprilično je, i već smo, od više uglavnom inozemnih gostiju, imali upite u tome smislu. S obzirom na vrlo intenzivnu potražnju posjetitelja, osobito stranaca, za Grgićevim dalmatinskim vinima, odlučili smo dio postojeće višekatnice, konkretno cijeli jedan kat, urediti za prihvat turista koji bi se tu htjeli zadržati ne samo koji sat na degustaciji i u razgledu, kao sada, nego bi voljeli tu provesti i više dana. Predviđeno je, za smještaj, uređenje pet dvokrevetnih soba i dva apartmana. A imat ćemo i ugostiteljstvo. U prizemlju bi bili restoran i kušaonica te prodavaonica vina. Trstenik je lijep, more je ovdje čisto, vino imamo, pobrinut ćemo se i za visoku gastronomiju, a i za neka društvena događanja. Turistički dio, dakle smještaj i ugostiteljska ponuda, bili bi u kategoriji luksuza. Investicija u kompleks vrti se negdje oko 15 milijuna kuna – rekla je Violet Grgić.

Krešo Vučković i, neposredno iza njega, svjedočanstvo velikog lanjskog požara koji je progutao mnogo raslinje, te Krešo uz bačvice u podrumu - koji to više neće biti!

Krešo Vučković i, neposredno iza njega, svjedočanstvo velikog lanjskog požara koji je progutao mnogo raslinje, te Krešo uz bačvice u podrumu – koji to više neće biti!

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

U kušaonici, u koju naiđu brojni posjetitelji i kupci vina, goste dočekuje i Mike Grgich!

U kušaonici, u koju naiđu brojni posjetitelji i kupci vina, goste dočekuje i Mike Grgich!

Krešo Vučković, koji je već 18 godina upravitelj objekta Grgić-vina u Trsteniku, pokazujući nam novi dio podruma, objekta na dvije etaže s time da je svaka sa po 400 četvornih metara površine, dovezuje se na riječi Violet Grgić o nužnosti proširenja podruma i na najavu smještajno-ugostiteljskoga dijela na luksuznom nivou:

– Naša filozofija su visoka kakvoća plemenite kapljice i izlazak s vinima koju godinu nakon berbe. S obzirom da nam se i pošip pokazuje osjetno boljim nakon određenog nešto dužeg vremena od berbe, i glede bijele kapljice uspostavili bismo obvezni režim kasnijeg izlaženja na tržište, maker čekanje ne bi bilo, dakako, toliko dugo kao kod crnjaka. Dakle moramo imati dovoljno mjesta za čuvanje i po nekoliko berbi odjednom. Proširenje podruma bilo je potrebno i iz još jednog razloga: Grgić-vina kreće u formiranje vinske ponude po tradicijskom bordoškom principu, dakle imat ćemo i kod pošipa i kod plavca tzv. prvo i drugo vino kuće, prvo će biti od starijih loza i od posebno selekcioniranoga grožđa te s dužim dozrijevanjem i kasnijim izlaskom pred kupca, a drugo će biti od grožđa iz nešto mlađeg nasada, s nešto kraćim periodom dozrijevanja i s nešto ranijim izlaskom iz podruma. K tome, priprema se i proizvodnja prošeka, ali na onaj tradicijski i pravi način, pa i to traži svoj kutak. Prvorazredna kvaliteta i duže čuvanje ali i odgovarajući način prezentacije i ponude vino, logično, čine skupljime. Pogotovu ako je riječ o rasnom crnjaku i posebnom vinu kao što je dalmatinska tradicija prošek, koji se ne proizvodi u velikoj količini jer dosta se izgubi na prosušivanju grožđa, i koji traži višegodišnje vrijeme za dozrijevanje. Mi se ne bojimo viših cijena, znamo da postoje potrošači koji shvaćaju što je što i zašto se nešto nudi po višoj cijeni, potrošače koji sebi mogu i priuštiti da potroše više. Uostalom, kao što ste se uvjerili u ovo kratko vrijeme koliko ste ovdje nazočni, posjetitelji nam stalno stižu i moguće je da ih dnevno imamo više nego neki drugi pelješki vinari koji svoj proizvod nude jeftino, možda i uz cestu i posve neprimjereno na vrućini pod suncobranom ispred svoje konobe…

Inače, ukupna godišnja proizvodnja Grgić-vina kreće se oko 80.000 litara, polovica je pošipa a polovica plavca.

Od našeg Amerikanca Grgića hitamo prema američkom Pelješaninu Andersonu i njegovoj Korta Katarini, smještenoj uz morsku obalu u Orebiću. Pozicija krasna, građevina također, no i – ovdje su građevinski radovi u punome jeku. Ne, doduše, vezano uz vinski podrum jer on je dovršen, nego, napokon, a što se i dugo već najavljivalo, vezano uz turističke sadržaje: uređuje se hotel s pet zvjezdica što će imati sedam apartmana. Dakle i opet objekt luksuzne kategorije. Hotel će također imati svoj restoran, a, bez obzira na to što je plaža odmah ispod dvorišta, napravit će se i bazen.

Impozantna Korta Katarina i, lijepo ukrašen cvijećem, prilaz kušaonici

Impozantna Korta Katarina i, lijepo ukrašen cvijećem, prilaz kušaonici

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

S pjenušcem kao svojim mjehuričastim prvijencem u profinjeno sređenoj kušaonici nudi nas enologinja Nika Silić Marojević. Pjenušac, rađen klasičnom, šampanjskom metodom, od pošipa je iz, da tako kažem, za klasično mirno vino problematične berbe 2014. S obzirom na niži alkohol i višu kiselost odlučeno je s berbom 2014. pojačati početno zamišljenu količinu perlica, koje se i u Dalmaciji sve više traže i bez kojih u ponudi, objektivno, vinarija-hotel s pet zvjezdica jednostavno ne može biti.

– Ovo što sad pijete zapravo su probni uzorci. Na talogu nakon vrenja ovaj pjenušac je tek godinu dana. Pokazali smo ga, istina, nedavno na prezentaciji u Zagrebu, ali još je više od 70 posto proizvedene količine nedegoržirano. Namjera nam je pjenušac držati na kvascu u butelji prije degoržiranja najmanje dvije godine. Ideja je inače da ubuduće pjenušac radimo ne od pošipa nego od rukatca – objašnjava Nika.

Mirno ružičasto vino od Plavca maloga i Crljenka/Zinfandela iz 2015. jako je dobro, živo i svježe ali ne tek lepršavo kako mnogi potrošači očekuju od roséa, nego i vrlo ozbiljno. Otprilike ono na što se spremaju kod Grgić-vina – na prvo i drugo vino kuće, Korta Katarina je kod plavca već uvela s berbom 2010. Proizvodnja je zamišljena u dvije varijante – jedan plavac mekaniji, pitkiji, i jedan čvrst ozbiljan, s dužim dozrijevanjem i odležavanjem prije izlaska u javnost. Iz 2011. već je izašla ta lakša varijanta, a ona snažnija i ozbiljnija će, vjerojatno, u prosincu, pred Novu godinu.

Elegantno i sa stilom uređeni prijemna prostorija i kušaonica.Uz boce i s bocom: enologinja Nika Silić Marojević i, dolje, kušanje s Vladom Krauthakerom

Elegantno i sa stilom uređeni prijemna prostorija i kušaonica.Uz boce i s bocom: enologinja Nika Silić Marojević i, sasvim dolje, kušanje s Vladom Krauthakerom

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Korčulanka Nika Silić i korčulanska sorta pošip Korta Katarine, a i te kako i mogućnost druženja s akademskim umjetnikom, ali i mogućnost uživanja u grku bili su inspiracija za skok s Orebića do povijesnog grada Korčule te do Lumbarde, pjeskovitog doma Grka i utočišta Stipe Nobila. Na terasi na šetnici uz more ispred hotela Dimitri Lešić s čašom Pošipa Intrada Luke Krajančića i s čašom Grka Frane Miline Birea dočekuje nas Bojan Baketa, šef predstavništva Turističke zajednice Hrvatske u Varšavi. Zahvaljujući Bireu, ali treba reći i Branimiru Cebalu, grk je posljednjih godina hit. Kratak predah u debeloj hladovini i s pogledom na plavo more, odlično osvježenje s pošipom pa grkom, i pokret u carstvo likovne umjetnosti.

Poslijepodne uz korčulanske zidine, i na korčulanskoj šetnici uz more

Poslijepodne uz korčulanske zidine, i na korčulanskoj šetnici uz more

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Lijepa velika kamena kuća sa zelenom okućnicom. Opušteni Stipe Nobilo, svjestan da ga znamo kao slikara, naglasak stavlja na nešto drugo čime se, sa suprugom, uspješno bavi – maslinovo ulje, vino, cherry rajčice, usoljene ribice. Brine o 3700 loza, pola je Plavca maloga a pola Grka, i na starinski način, kaže: u skladu s prirodom, proizvodi i vino, dok od plodova sa 150 stabala masline ima svoje ulje…

House of Nobilo! Kuća akademskog slikara Stipe Nobila u Lumbardi, i dolje – ćakula uz slane ribice i vino vlastite proizvodnje, Stipe i njegove supruge s gostima Krauthakerom i Baketom

House of Nobilo! Kuća akademskog slikara Stipe Nobila u Lumbardi, i dolje – ćakula uz slane ribice i vino vlastite proizvodnje, Stipe i njegove supruge s gostima Krauthakerom i Baketom

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Što Stipe Nobilo radi – kad ne radi u ateljeu? Bavi se maslinama, vinovom lozom i vinom, cherry rajčicama. Koje, evo, uredno složene na sušenju, služe i kao ukras!

Umjetnik u ateljeu – zna se što radi, ali što Stipe Nobilo radi – kad ne radi u ateljeu? Bavi se maslinama, vinovom lozom i vinom, cherry rajčicama. Koje, evo, uredno složene na sušenju, služe i kao ukras!

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Ugodna atmosfera u umjetničkom ambijentu, ali vrijeme hitro teče i treba na trajekt za natrag, na Orebić, jer – na Pelješcu čekaju nas u naselju Podobučje kod sela Postup. Ni sanjao nisam i da će me put opet navesti do dvorišta gdje sam bio prije ravno 22 godine, na jednoj sjajnoj fešti – u organizaciji tada procvale vinske grupe Vinoline (Enjingi, Katunar, Krauthaker, Plenković, Skaramuča, Zdjelarević), tvrtke Odema koja je bila žustro krenula, i to upravo s Vinolineom, u izvoz hrvatskog vina u Njemačku, i domaće obitelji Farčić. Ivo Farčić odmah me prepoznao, a i ja njega i suprugu mu Đurđicu, sina Viktora baš i ne, ta on je onda bio još klinac, danas je, što bi rekli Zagorci, pravi muž!

Kod Farčićevih u Podobućju

Kod Farčićevih u Podobućju

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Farčići su odmah do onog prostora gdje sam se bio našao prije nešto više od dva desetljeća sjajno uredili novi prostor, kad se tamo dođe osjećaj je kao da je riječ o terasi restorana ne samo Farcici klopana glasu nego, baš zbog svoje izvornosti, i visoke kategorije. Miris mediteranskog raslinja miješa se s mirisom ribe što se peče u kaminu na gradelama, dolje šumi more, spiza je sjajna – riba koja je ujutro plivala u moru uvečer pliva u maslinovu ulju i vinu. Povrće iz vrta iza kuće, pa – to je pravi sklad s prirodom! Za oporavak tijela i duše.

A onda, u nekom trenutku, dolazi i desert za dušu – písma. I, naježiš se. Nisu to bili ni koncert ni spontano pjevanje u vinom preuzetom društvu kad se izmjenjuju pjesme raznih žanrova i ugođaja, nego je to bio namjerni razložni izbor triju LOKALNIH pjesama UNIVERZALNOG značenja za koje se opredijelila Đurđica Farčić kako bi te večeri počastila grupu očito dragih joj gostiju. Znani hit Meri Cetinić, pjesma iz srca i duše domaće slavujke Đurđice zvuči autentičnije: Cili život živin tu, k’o u nekom divnom snu, to je zemlja dida mog i oca mog, JA OSTAJEM NA NJOJ!…

Bravo. Jer tu je raj.

Ali za taj dan – nije bio i kraj!

POLJSKI JAMIE OLIVER, i BONO VOX!

Robert Maklowich sa suprugom...

Robert Maklowicz sa suprugom…

Povratak iz Podobučja u Donju Bandu. Ako je u punoj turističkoj sezoni problem naći noćenje na Pelješcu, nije problem naći ga kod – Poljaka na Pelješcu. Malo prije pola noći na hacijendi smo Roberta Maklowicza i njegove supruge! Robert, inače iz Krakova, kuhar je i TV-zvijezda, na neki način poljski Jamie Oliver. Služeno se predstavlja kao novinar specijaliziran za kulinariku. Medijski u svojoj domovini snažan, zvijezda je poljskih televizijskih programa, izdaje i knjige a nedavno je objelodanio i knjigu Dalmacija – kuharska knjiga, posvećenu dalmatinskoj kuhinji s naglaskom na pelješke specijalitete. Na Pelješcu je imao i promociju, na koju se odazvalo i vrlo mnogo Poljaka na ljetovanju u nas. Maklowitz voli putovati i kroz svoje nastupe na malom ekranu ali i kroz knjige, iznošenjem recepata pa i kuhanjem uživo i pred kamerama, prezentirati široj publici specifičnosti određenoga kraja koji je posjetio. Za poljsku TV realizirao je više od 350 emisija eno-gastro-putopisnog sadržaja iz cijeloga svijeta, od toga 26 programa je vezano uz Hrvatsku. Bojan Baketa, koji je s njim prijatelj, veli da je jako naklonjen

...te s Vladom Krauthakerom, čija se vina sprema ponuditi poljskoj javnosti

…te s Vladom Krauthakerom, čija se vina sprema ponuditi poljskoj javnosti

Lijepoj našoj i hvali ga kao velikog promotora Hrvatske u Poljskoj.

Bakota navodi da je uvelike zahvaljujući baš i Maklowiczu broj poljskih turista u Hrvatsku a posebice na Pelješac osjetno porastao. Iznosi da svake godine u Hrvatsku dolazi oko 700.000 poljskih turista te da se u odnosu na prije 10 godina broj gostiju iz Poljske povećao 100 posto, efekti se odnose ne samo na dolaske nego i glede noćenja, a Pelješac je kao odredište Poljaka na prvom mjestu.

U novije vrijeme Maklowicz se počeo baviti i uvozom vina u Poljsku te distribucijom vina po svojoj zemlji, stoga je bio osobito interesantan Krauthakeru. Kao zaljubljenik u Dalmaciju, veli da sastavlja izbor hrvatske kapljice za ponudu u Poljskoj. Vlado Krauthaker stigao je očito na pravo mjestu: i njegova vina bi se preko Maklowicza uskoro trebala naći u Poljskoj. U tom vinskom biznisu Robertu Maklowiczu pomoć pruža sin, koji je, inače, čujem, u Švicarskoj završio visoku školu za hotelski menađment, koji je magistrirao u Bordeauxu i koji se po Europi mnogo družio sa sommelierima te dosta naučio baš i o vinu.

Ladanjska kuća Maklowiczevih kod Donje Bande na Pelješcu

Ladanjska kuća Maklowiczevih kod Donje Bande na Pelješcu

Robert Maklowicz govori mi da je 2013. osnovao tvrtku za uvoz vina jer u trgovinama u njegovu gradu nije bilo lako naći kapljicu po njegovu ukusu, naime prigovara da je u Poljskoj previše istehniciranih vina iz Novog svijeta a njega zanima kapljica s dušom iz naše stare Europe. Zasad uvozi vino iz Austrije, Mađarske, Češke,, Španjolske, Italije, Francuske i Slovenije, a sada eto starta i s hrvatskim etiketama. Otac i sin Maklowicz, koji vina plasiraju pretežito u grupu HORECA, u rujnu 2016. u Krakovu otvaraju wine bar.

Kako je uopće Maklowich postao tako tijesno vezan uz Pelješac? Na taj naš poluotok doveo ga je prije nekoliko godina upravo Bojan Baketa. Maklowicz se, objašnjava, odmah zaljubio u Pelješac i tu je htio kupiti imanje. Preko neke engleske agencije za nekretnine napokon je našao to što je htio u Donjoj Bandi: poprilična površina zemljišta uz glavnu cestu ali i zaklonjena od pogleda gustim mediteranskim raslinjem, dvadesetak stabala masline, blizina mora ali i dovoljno podalje od mora da ljetna gužva ne smeta, primjerenija temperatura osobito noću u odnosu na temperature uz more što je sjajno da dobar san, stare kuće nekadašnjeg obiteljskog gospodarstva koje su se mogle lijepo preurediti, a Maklowicz je to i učinio…

Chef Hrvoje Zirojević iz Laganinija na Palmižani i Bono Vox

Chef Hrvoje Zirojević iz Laganinija na Palmižani i Bono Vox

S poluotoka na otok: Palmižana je posebna dalmatinska priča. U široj javnosti ne govori se o njoj puno, ali svi važni, koji trebaju znati za nju – za nju i znaju! Naišao je tamo i slavni Bono Vox iz sastava U2, i u restoranu Laganini uživao u kreacijama chefa Hrvoja Zirojevića (o njemu je Svijet u čaši objavio prilog u boju 152).

Što je Bono jeo? Chef Hrvoje ponudio mu je, među ostalime, sirovi morski pjat (kamenica, ikra od ježa, tartar od capesante…), kompot od tune, pa carpaccio od sabljarke s crvenom narančom i pistacijem, dimljeni rižot sa sladoledom od karameliziranog sira (nije riječ o desertu!)… Je li tražio uz to pivo, ili whisky? Ne, nego vino. A koje? Htio je najbolje bijelo iz Dalmacije – a i domaćin se želio iskazati, pa, što je u ovoj situaciji mogao iz vinske karte Laganinija a i da odgovara jelu ponuditi do li – grk od Birea…

Sirovi morski pjat za Bona

Sirovi morski pjat za Bona

BRDO SVETACA

OLYMPUS DIGITAL CAMERAKrauthaker, Baketa i ja međutim nismo ručali u Laganiniju, nego na – brdu svetaca. Montes Sanctorum, daleko poznatiji naziv je – Saints Hills. Impresivan kompleks u selu Zagruda, u koje se iz Potomja i Donje Bande stiže glavnom cestom u pravcu Trpnja, Kune i Oskorušnoga. Građevina  Ernesta Tolja Saints Hills, koja se lijepo vidi već s magistrale, dominira krajolikom.Tu su vinski podrum, ugostiteljski objekt i apartmani za smještaj gostiju. Spoj proizvodnje, plasmana, užitaka, turizma. Uz pametnu promidžbu i, svakako, aktivnu participaciju seljana na raznim područjima, od npr. prikladnog uređenja šireg ambijenta do snabdijevanja restorana Saints Hills visokokvalitetnim izvornim namirnicama i specijalitetima domaće manufakture, pa i otvaranja, u selu, kakve prodavaonice takvih proizvoda i originalnih suvenira, možda i organizacijom kakvih atraktivnih događanja ali, što se veli, na nivou, seoce Zagrude moglo bi u gospodarskom smislu lijepo profitirati.

Kuća od kamena sa četiri kata, na površini oko 3000 četvornih metara na brdu, koja je kad ju je Ernest Tolj kupio bila u ruševnome stanju a koja se kad joj se prilazi magistralnom cestom sada doimlje kao zamak, nekad je pripadala izrazito bogatoj pelješkoj obitelji Bibica. Bibice, koji su tu živjele prije oko 200 godina, imale su i veliki vinograd, a bogatstvo im je bilo, navodno, procijenjeno na sedam milijuna veću svotu od one za koju su Amerikanci kupili Aljask

Podrum Saints Hills u Zagrudi:.Snimka iz zraka kompleks prikazuje u obliku broda

Podrum Saints Hills u Zagrudi:.Snimka iz zraka kompleks prikazuje u obliku broda

Saints Hills kao brod

Hrastovi i betonski badnjevi

Podrum: hrastovi i betonski badnjevi

Ernest Tolj

Ernest Tolj

Tolj je u svojoj vinskoj priči doista zagrizao golemi zalogaj: vinogradi ovdje na Pelješcu, na Dingaču – osam hektara, zatim na Komarni – 16 hektara, oba s Plavcem malim, te u Istri – 30 hektara s Malvazijom istarskom i s nešto Chardonnaya, Sauvignona i Semillona, po novome i s nešto Pošipa, enolog-savjetnik glasoviti Michel Rolland, godišnja proizvodnja ukupno stotinjak tisuća boca od čega je oko 25.000 boca plavca s Dingača i Komarne, vina su Mala Nevina i Nevina, Frenchie s potpisom Michela Rollanda (sauvignon i Semillon), zatim Poš (od Pošipa sađenog u Istri!), Rosé St. Heels, Sveti Roko (plavac s Komarne), Dingač te prošek Pro, proizvodnja maslinova ulja u Istri, pa ovaj velebni vinsko-turistički objekt (vinski podrum, kušaonica i restoran, ljetna terasa za predah uz piće, dva luksuzna apartmana za turiste) u Zagrudi, podrum za preradu grožđa iz Istre u Dicmu u industrijskoj zoni u Splitu.

Poslovni pristup vezan je, dakle, uz visoku kvalitetu proizvoda (vino i hrana) i uz plasman zahtjevnim gostima dubljeg džepa, a tu do izražaja dolaze stručnost i glasovitost svjetski renomiranog Rollanda, zatim, barem ovdje u Zagrudi, nadarenost i strukovna potkovanost mlade ekipe kuhara te voditelja i čuvara objekta.

U restoranu Saints Hillsa dočekali su nas Antonija Car, koja prima goste, nastupa i u ulozi osobe za odnos s javnosti, a verzirana je u sommelijerstvu i enologiji pa uskače po potrebi, Hrvoje Kovač, najmlađi brat supruge Ernesta Tolja Ivane, koji nas je proveo podrumom, te chef  Ante Bašić, koji se istaknuo kreacijama na tanjuru.

Vlado Krauthaker, Hrvoje Kovač, Antonija Car, Bojan Baketa i chef Ante Bašić

Vlado Krauthaker, Hrvoje Kovač, Antonija Car, Bojan Baketa i chef Ante Bašić

Stonske kamenice i tartar od brancina...

Stonske kamenice s kavijarom od 20 godina starog balzamskog octa, i tartar od divljeg brancina sa sorbetom od jabuke i krastavca te s prahom od maslinova ulja…

Saints Hills jelo 2

Nakon obilaska i te kako dotjeranog objekta – degustacija vina i ručak. Svježe i sirove pelješke kamenice s kavijarom od balzamskog octa starog 20 godina i s arancinima od skradinskog rižota i paškog sira popratili su Mala Nevina 2014 i Nevina 2012, tartar od divljeg brancina sa sorbetom od jabuke i krastavaca i s prahom od maslinovoga ulja pratio je Rosé St.Heels 2015, a domaće pelješke makarune s umakom od dugo pirjanog junećeg repa i s rajčicom te s ovčjim sirom popratio je plavac Sv. Roko 2013, dok je kao kruna na kraju, uz desert, poslužen bio Dingač 2011.

KIRIDŽIJA, te BURA: IZVRSNOST NA KAPALJKU

Vedran Kiridžija – izvrsni Dingač 2012, ali ponuda butelja te berbe mu je, veli, na izdisaju. Kako svako toliko barricaiju treba obnavljati, po mogućnosti, kad je već riječ o onome što treba biti razina vina Dingač, ponajboljim bačvicama, tako se Kiridžija nedavno odlučio kupiti jedan od najskupljih barriquea, onaj što ga pod nazivom Élégance po nekih 1000 eura tržištu nudi francuska bačvarija Seguin Moreau. Sad je u njemu Dingač iz berbe 2015. od koje ne samo Kiridžija nego i ostali Pelješki vinari očekuju vrlo mnogo

Vedran Kiridžija – izvrsni Dingač 2012, ali ponuda butelja te berbe mu je, veli, na izdisaju. Kako svako toliko barricaiju treba obnavljati, po mogućnosti, kad je već riječ o onome što treba biti razina vina Dingač, ponajboljim bačvicama, tako se Kiridžija nedavno odlučio kupiti jedan od najskupljih barriquea, onaj što ga pod nazivom Élégance po nekih 1000 eura tržištu nudi francuska bačvarija Seguin Moreau. Sad je u njemu Dingač iz berbe 2015. od koje ne samo Kiridžija nego i ostali Pelješki vinari očekuju vrlo mnogo

Naći se na Pelješcu a ne proćakulati uz čašicu s Vedranom Kiridžijom i Nikolom Burom iz Potomja bilo bi neoprostivo. I Kiridžija i Bura pelješke su vinske osobnosti, rade po svoje i tradicijski, i njihovi dingači spadaju svakako među najbolja i najuvjerljivija vina na poluotoku. Dok primjerice Dingač Sains Hillsa mogli bismo reći naginje modernome, Dingač Kiridžije i Dingač Bura perfekcionista Nikole Bure naginju tradicijskome. Bura zna ići u ekstreme i što se tiče alkohola (16 vol % k’o od šale) a i što se tiče slatkoće koja u nekim berbama u ustima bude i izraženija nego što bi bilo poželjno za puni sklad za vino koje nije desertno, međutim bouquet u kojemu se lijepo, i nimalo nametljivo, osjete i suhvice redovito je sjajan, upečatljiv. I Kiridžija, koji je na izdisaju s odličnim Dingačem 2012, i Bura sad su na tržištu s Dingačem 2013. Osoben, pun i snažan, lijepo mirisan, s i te kako nazočnim ali uglađenim taninom Dingač 2013 (15,0 vol %) od Nikole Bure vrijedilo bi u krugu peljeških proizvođača vina robne marke Dingač usvojiti kao stilski prototip vina marke Dingač. A Nikolu Buru i Vedrana Kiridžiju vrijedilo bi pak nagovarati da se malo prošire s vinogradima na Dingaču i da (pogotovu Bura) povećaju proizvodnju Dingača, naime šteta je što su količine tog ranga kakvoće kod njih vrlo male, posebice kod Nike Bure čiji se Dingač stoga jednostavno doslovce mora piti na kapaljku.

U kušaonici kod Nikole Bure. Bura inače, osim o svom Dingaču, brine i o Postupu Mare svoje sestre Marije Mrgudić (aktualna na tržištu je berba 2013; 16,5 vol % i 7 g/lit neprovrelog sladora) ali i o Zinfandelu američke obitelji Benmosche

U kušaonici kod Nikole Bure. Bura inače, osim o svom Dingaču, brine i o Postupu Mare svoje sestre Marije Mrgudić (aktualna na tržištu je berba 2013; 16,5 vol % i 7 g/lit neprovrelog sladora) ali i o Zinfandelu američke obitelji Benmosche

Ali, Potomje je s ove, sjeverne strane brda i tunela što vodi prema moru, a strmine Dingača koje se obrušavaju do mora na južnoj su strani i s one strane tunela. Boraviti na Pelješcu a ne ući u samo srce Dingača također bi bilo neoprostivo. I eto nas u naselju Borak, na adresi Dingač 4, u Villi Ana obitelji Daničić Kačić, pri dnu nagiba i već dosta blizu mora. Tu domaćini imaju dvije kuće, koje im služe i za prihvat turista, one su sa ukupno sedam apartmana s različitim brojem kreveta, od dva do šest. Božo Daničić i otac mu Ivo brinu o 22.000 trsova sađenih gustoćom od 10.000 panjeva po hektaru, loza je, kažu mi, vrlo stara. Većinom je riječ o Plavcu malome, nešto je Pošipa i Rukatca. Proizvode Dingač Daničić Kačić u dvije varijante – jedna je iz inoksa i bez drveta, a druga s dozrijevanjem u barriqueu, vino pune i u butelje, u sklopu kuće je simpatična mala prodavaonica vina, tako da i gosti mogu uživati u dingaču na njegovu izvorištu. Kušali smo Dingač 2014, berba koja se neće pamtiti vrlo je dobro izvučena, vino uredno i čisto, toplo i s alkoholom od čak 15 vol %, međutim s nešto slabijom strukturom i s manje mesa te s nešto izraženijom kiselosti (eh, da uz klasičnu strukturu organoleptički gledano takvu razinu kiselosti zadrži vino dingač i inače!), posljedica je to upravo te kišne 2014.

Trsje na oložaju Dingač snimljeno iz naselja Borak

Trsje na oložaju Dingač snimljeno iz naselja Borak

Ivo Daničić sa snahom u obiteljskoj prodavaonici vina

Ivo Daničić sa snahom u obiteljskoj prodavaonici vina

Moglo se i trebalo još dosta po Pelješcu, svakako i do organskoj produkciji okrenutoj obitelji Bogojević-Marušić u Prizdrini, koja s nekih dva hektara pod trsjem ukupno proizvodi oko 8000 butelja. Bračni par Denisa i Marijetu prati, naime, glas peljeških inovatora jer oni su, uz vino od Plavca maloga, počeli raditi i bijelo vino s maceracijom. Konkretno riječ je o kapljici od sorte Grk, koju na Pelješcu gotovo nitko ne njeguje pa ni od nje ne proizvodi (samostalno) vino, iako je Grk i tu preporučeni kultivar i iako je to kultivar kojemu upravo sorta Plavac mali, raširena na Pelješcu, treba, za oplodnju. Denis i njegova družica Marijeta, inače po struci biologinja a i sa stažom je u dubrovačkom ogranku Slow Fooda, priklonjeni su zdravoj (zdravo uzgojenoj) hrani i vole macerirana vina te ih često piju iz slovenskih podruma (nije valjda da ne znaju da takvih vina u visokoj kvaliteti ima i u hrvatskim podrumima!). Odlučili su prije tri godine posaditi Grk, i 2015. imali su prvu berbu od koje su proizveli, četverodnevnom maceracijom u otvorenim badnjevima i, poslije, dozrijevanjem vina u većoj bačvi od slavonskoga hrasta iz bačvarije Golub iz Jastrebarskoga, 200 litara vina. S tom kapljicom, kao Vinarija Križ, koja inače izvozi plavac u SAD, predstavit će se ove godine na festivalu maceriranih vina Grand Label Karakterre u Beču….

Moglo se i do, da tako velim, klasičnih, šire znanih Marije Mrgudić, pa Madirazze, Eljmara Lučića, Miličića, Skaramuče, Violića, PZ Dingač, Radovića, Miloša… Ali vrijeme ovaj put nije dopuštalo još pelješkog lutanja. Valjalo je na noćenje stići do Ćilipa, u Konavle. I nakon silnih crnjaka promijeniti boju prelaskom na – Malvasiju dubrovačku!

DUNDO MAROJE i BISER JADRANA

Dakako da je u Konavlima aktivna postaja bila kod obitelji Andra Crvika u selu Komaji. Namjeravali smo poći i do proizvođača Nika Karamana, naime Crvik i Karaman su među najzaslužnijima za revitalizaciju te sorte što se tradicijski uzgaja u Konavlima a kojoj je u nekom vremenu pa sve do relativno nedavno zbog nemara niza lokalnih vinogradara i vinara prijetila opasnost od iščeznuća. Međutim Karamana nije bilo kući pa smo duže ostali s Androm Crkvikom i njegovim sinom Petrom, koji pomalo preuzima kormilo. Već sam prije pisao o Crvikovima i njihovim vinima, ovdje evo tek podsjetnik na dio njihova poriva i nastojanja da čuvaju domaće, autohtono: vina obitelji Crvik iz tzv. prve linije, a to su malvasija dubrovačka, plavac mali te mješavina plavca, merlota i caberneta, nose nazive vezane uz pojmove iz djela Dundo Maroje, dakle Tezoro, Pomet, Vilin ples. Posljednjih godina, pa čak i u spornoj 2014., obitelj Crvik je imala jako dobre malvasije. Otkako je enološki dio preuzeo Petar Crvik, enolog po struci, i druga su vina i te kako kvalitativno napredovala. Nakon obilaska podruma i prostora oko kuće u koji spada i jedna lijepa vinogradska parcela, evo što je od zanimljivosti ostalo zabilježeno u notesu i u fotoaparatu, te o čemu smo pomalo, mezeći pršut i sir i pijuckajući malvasiju Tezoro, te crnjake Pomet  i Vilin ples, čavrljali.

Imanje obitelji Crvik u Komajima kod Ćilipa

Imanje obitelji Crvik u Komajima kod Ćilipa

U sklopu imanja Crvik postoji kamena kućica stara 330 godina, i u njoj je Andro zamislio da bude mali muzej vina, s naglaskom na bačvarstvo, jer njegov je otac bio bačvar. Kuriozitet je što na prednjici kućice iz kamena raste – smokva. I daje plod! Andro to objašnjava time da je svojedobno valjda ptica na taj dio kuće u pukotini između nekoliko kamena u spoju ostavila sjeme smokve, i tako je krenulo…

Ali, ima još: uz tu istu kuću raste divlja naranča. Ona rađa krajem godine. I obvezna je uz konzumaciju teže hrane. Andro Crvik veli da svinjsko pečenje jednostavno mora biti poškropljeno sokom te divlje naranče da bi bilo ukusno kako treba.

Kušanje malvasije Tezoro, te crnjaka Pomet i Vilin ples: Krauthaker te Petar i Andro Crvik

Kušanje malvasije Tezoro, te crnjaka Pomet i Vilin ples: Krauthaker te Petar i Andro Crvik

Nije to sve kod Crvikovih: u kušaonici uz velike bačve na dva mjesta sa stropa visi, kao uspomena na neka prijašnja vremena, po jedan mijeh od kože od koze, koji je nekad služio kao posuda za transportiranje vina. Mijeh je volumena 50 litara. Na magarca ili konja stavljalo se po dva takva ispunjena mijeha i vino se prevozilo od podruma do trgovine.

Crvik se i te kako brine da te domaće sitnice kao kuriozitet nađu put do turista, koji je potencijalni potrošač i kupac. Uspio je osigurati češće i redovite posjete gostiju, no navodi kako je posjet podrumu u Konavlima mnogo isplativiji u predsezoni i posezoni nego u glavnoj sezoni maker tada dubrovački kraj naprosto nemoguće vrvi turistima.

– U srpnju i kolovozu ipak su ljudi, s obzirom na vrućine, dosta orijentirani na osvježenje kupanjem, pa more nama u Konavlima, da tako kažem, odnese dosta gostiju, međutim na proljeće dok još ne nastupe tolike vrućine te u rujnu i listopadu kad je vrućina jenjala i osvježenje kupanjem u moru nije toliko važno, dolazi nam mnogo pojedinaca te organiziranih grupa s cruisera, mogao bih reći da se u predsezoni i posezoni u Konavlima realizira 80 posto od ukupne prodaje vina i drugih proizvoda na kućnome pragu – kaže Crvik.

Smokva - iz kamene kuće...

Smokva – iz kamene kuće…

Prije dvije godine kad sam s grupom inozemnih eno-gastro i turističkih novinara bio u posjetu Konavlima i kad smo na jednoj večeri bili gosti Udruge konavoskih vinogradara i vinara stekao se dojam da udruga u organizacijskom i realizacijskome smislu ide pravim putem te da će i ona pridonijeti među ostalime i tome da i lokalni proizvođači vina  imaju veću korist od tog silnog turizma u širem dubrovačkome kraju. I, to je, u ovom našem stanju opće neorganiziranosti vinske branše, posebice one u Dalmaciji, izgledalo obećavajuće, svakako za pozdraviti, međutim čini se da je sada optimizam vezan uz tu poslovnu organiziranost bitno splasnuo, naime Crvik na pitanje o aktivnostima udruge kaže:

... te divlja naranča, koja raste uz istu tu kuću

… te divlja naranča, koja raste uz istu tu kuću

– Udruga je na žalost postala neaktivna. Ja sam vukao dok sam mogao, ali godine su tu i više nemam snage, a drugi se baš i ne prihvaćaju posla pa sam pomalo razočaran. Šteta je što udruga nije u dovoljnoj mjeri aktivna, jer, koliko znam, od raznih institucija stižu dopisi s ponudama poticaja za razne projekte, ali eto zbog slabije aktivnosti udruge ostvaruje se ništa, ili gotovo ništa. Posjedujem dva stabla masline, ali ne stoga da berem plod i da radim nešto ulja, nego više stoga da se grančice te mitske biljke dadu na blagoslov i da se potom, blagoslovljene, stavljaju u vinograde i polja da štite rod. Možda bi se neke grančice trebale upotrijebiti i za blagoslov domaćih ljudi, da budu nakloniji kvalitetnoj poslovnoj suradnji da nam onda svima ovdje bude bolje – rekao je Andro Crvik.

Muzejski eksponat kod Crvika: koža od koze kao mijeh i kao nekad uobičajeni recipijent za transport vina

Muzejski eksponat kod Crvika: koža od koze kao mijeh i kao nekad uobičajeni recipijent za transport vina

I pozvao Krauthakera i mene da nam, kako je rekao, u punome sjaju predstavi najprije svojega dobrog prijatelja i susjeda u Komajima, a potom i svećenika u crkvi u Ćilipima. Obojica su, veli, veseljaci i aktivni u funkciji promidžbe teritorija, pa ih vrijedi doživjeti.

Crvikov prijatelj, za kojega nisam ni pomislio da ću ga baš tu sresti a kojega inače poznajem već dugo iz Zagreba – riječ je o Zlatku Đurašu, s obiteljskim porijekom iz Ćilipa a rođenime u Metropoli – pokazao se uistinu u punome sjaju – u vrlo atraktivnoj svečanoj svatovskoj narodnoj

Zlatko Đuraš u svečanoj svadbenoj narodnoj nošnji Konavala

Zlatko Đuraš u svečanoj svadbenoj narodnoj nošnji Konavala

nošnji Konavala, inače staroj 175 godina i prenošenoj kroz obitelj s koljena na koljeno. Đuraš, koji je, inače, član predsjedništva Hrvatsko-norveškog društva podružnice Dubrovnik (to je, bogme, veza sjever-jug!) i koji sada na neki način živi na relaciji Zagreb-Dubrovnik-Ćilipi, redovito se u ovoj lijepoj i vrijednoj narodnoj nošnji pokazuje turistima i u Dubrovniku, na raznim lokalnim manifestacijama, kulminacija je svakako Festa svetog Vlahe…

Svećenik don Josip Barišić, koji nas je dočekao u crkvi u Ćilipima na tornju koje je spomen-ploča prvom hrvatskom kralju Tomislavu, predstavio se u sasvim drukčijem svjetlu od uobičajenoga i očekivanoga: pojavio se ne u crnoj dugačkoj halji i uštogljen nego u bijeloj majici i svijetlim kratkim hlačama, spreman i te kako i za svjetovni razgovor… Naizgled više turist nego službenik Božji. Bavi se rakijama – kreira travarice, ali i degustira koju čašicu, šali se i priča viceve, riječju: društveno društven.

U društvu s donom Josipom Barišićem i uz čašicu njegove travarice

U društvu s donom Josipom Barišićem i uz čašicu njegove travarice

Par (jako dobrih) njegovih rakijica pozvao je svojim djelovanjem u želucu hitno na ručak. A ručak, i susret s majstorom sommelierom Sinišom Lasanom iz Zagreba, koji je također društveno društven, bio je predviđen u Dubrovniku, na način da taj lijepi grad cijelo vrijeme – imamo na dlanu. Lasan je predložio vrh brda Srđ, i vidikovac do kojega iz srca groda stiže vučnica, a u sklopu kojega je i restoran Panorama, a taj je pak kao i restoran Proto u starome gradu gdje Lasan sezonski radi već nekoliko godina, u vlasništvu Nautike.

Dubrovnik s vrha Srđa

S vrha Srđa – na dlanu Dubrovnik i tvrđa

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Na platou na Srđu ispred ulaza u restoran Panorama – veći broj bagija. Služe u turističke svrhe. Svako toliko njima turisti odlaze na 45-minutni obilazak kraja, cijena po osobi je 240 kuna

Na platou na Srđu ispred ulaza u restoran Panorama – veći broj bagija. Služe u turističke svrhe. Svako toliko njima turisti odlaze na 45-minutni obilazak kraja, cijena po osobi je 240 kuna

Restoran Panorama, na jedinstvenom mjestu – točno iznad stare dubrovačke gradske jezgre, i jedinstvene impostacije na kosini vrha Srđa – kako se brdo spušta tako je postavljen i objekt, dakle s puno manjih terasica sa po jednim do par stolova po razini. Da nema stolova i sjedalica te tendi što štite od sunca, promatrano iz zraka iz veće udaljenosti činilo bi se kao da je riječ o stepenicama…  Veći broj tih terasica postavljen je tako da gost može uživati u pogledu na Dubrovnik i njegov akvatorij. Konobari simpatična izgleda s bijelim šeširićima na glavi, hrana lijepo poslužena, vrlo okusna.

Jedinstveni užitak Dubrovnika iz jastrebove perspektive potrajao je bogme do pred večer! Siniša Lasan, Suhadolnik, Tomislav Lonac, Ksenija Matić i Vlado Krauthaker

Jedinstveni užitak Dubrovnika iz jastrebove perspektive potrajao je bogme do pred večer! Siniša Lasan, Suhadolnik, Tomislav Lonac, Ksenija Matić i Vlado Krauthaker

Jedinstveni užitak Dubrovnika iz jastrebove perspektive potrajao je bogme do pred večer!

Jutro je međutim trebalo dočekati na drugoj dalmatinskoj točki ali još uvijek u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, konkretno u Opuzenu.

HOTEL-VINARIJA

Hotel Merlot u Opuzenu. Sobe nose nazive vinskih sorata

Hotel Merlot u Opuzenu. Sobe nose nazive vinskih sorata

Uz neretvanske žabe i jegulje: braća Prović – Branko i Vjekoslav, Vjekoslavova supruga, te njihova kćerka Monika

Uz neretvanske žabe i jegulje: braća Prović – Branko i Vjekoslav, Vjekoslavova supruga, te njihova kćerka Monika

Uz jadransku magistralu u Opuzenu je hotel stvoren za vinske duše: naziv mu je – Merlot! A sobe nose ne brojeve nego su označene nazivima vinskih sorata, Krauthakeru je dodijeljena soba Graševina, a meni – kao da su na recepciji znali da volim crnjake – Merlot. Taj hotel Merlot jedinstven je svakako po tome što je i – vinski podrum. Ne tek u smislu prostora u kojemu se čuvaju butelje, dakle vinoteke. Riječ je o podrumu u kojemu se vino i rađa. Vinski podrum doslovno je i smješten u podrumu, a da uz vrata koja vode u nj nema pločice s oznakom ne bi se ni znalo za to vinsko carstvo u zgradi. Vlasnici hotela Merlot – članovi obitelji Prović istodobno su eto i hotelijeri i proizvođači vina.

– Inspirirani Neretvom te sa željom da omogućimo njen istinski doživljaj otvorili smo mali obiteljski hotel i u sklopu njega vinariju. Vjerujemo da autentični doživljaj destinacije znači u što širem spektru vidjeti boje i osjetiti mirise i okuse, pa se mi eto trudimo priču o Neretvi ispričati i kroz tipične specijalitete kraja pripravljene na tradicijski način i kroz vina što izražavaju karakter regije. Od naših delicija svakako su za istaknuti slasne žabe i zagonetna jegulja. Od vina, koja proizvodimo od grožđa iz naših vinograda smještenih na ravnom području oko dva kilometra udaljenome od ušća Male Neretve i okupanoga suncem gotovo čitave godine, ponuditi možemo chardonnay, merlot & cabernet sauvignon, žuti muškat i zlataricu – kaže Vjekoslav Prović, direktor hotela i vinar.

Kraljica podruma Monika Prović, s ocem i stricom uz bačvice

Kraljica podruma Monika Prović, s ocem i stricom uz bačvice

Plodna delta Neretve – zeleni biser Jadrana

Plodna delta Neretve – zeleni biser Jadrana

Hotel Merlot, sa 16 soba (1/2 i 1/3) i s tri zvjezdice, tik je uz rijeku Mala Neretva, nedaleko je od carstva mandarina, u blizini je i mora. Domaćin organizira foto-safari kroz vožnju brodicom po uskim kanalima Neretve i uz lopoče, šaš i trsku. Rekreacija se može naći u ribolovu i vožnji kajakom, a na plaži Ušće u odbojci na pijesku.

Delta Neretve jedno je od rijetkih močvarnih područja u Europi i jedina delta u Hrvatskoj. Pokriva oko 12.000 hektara. Odavna tu je glavna gospodarska grana poljoprivreda, a u novije vrijeme u procvatu je turizam. Predio je bogat rijetkim vrstama ptica, koje se skrivaju u šašu i trski. Ovaj dio zaštićeni je orinitolški rezervat, a Neretvani očekuju da će uskoro imati park prirode. Ambijent je izraženo zelen i zato ga i prati naziv Zeleni biser hrvatskog Jadrana. U kontekstu razvoja turizma, koji danas traži i nešto više od izležavanja na plaži i kupanja u moru, mogućnostima što ih teritorij daje za razne oblike razonode i rekreacije pridružuje se i antička baština Opuzena. Najkarakterističniji je dio današnjeg Opuzena mjesni trg, veliki dubinski gotovo scenski prostor na kraju kojega se nalazi crkva sv. Stjepana, sagrađena krajem 19. stoljeća u oblicima neoklasicizma. Trinaest tona teška monolitna klupa postavljena neposredno uz crkvu predstavlja legendu o nastanku grada Opuzena.

Nastavak dinamične skitnje prema sjeveru i prema – njenome kraju. Pred očima efektan prizor Skradina s marinom.

Skradin: marina, efektan prizor

Skradin: marina, efektan prizor

I onda, veseli susret u skladinskom restoranu Zlatna školjka, uz fritto misto – frigani gavuni, lignjice, kozice… za prste polizat’! – uz zelene njoke (bez krumpira) s kozicama te uz čuveni skradinski rižot, a bogme i uz četiri različita vina od ukupno 170 etiketa u cjenovnom rasponu od 120 do – da! – 7000 kuna što ih na vinskoj karti ima spomenuti restoran…

Od gavuna, kozica, lignjica preko zelenih njoka s kozicama do skradinskog rižota

Od gavuna, kozica, lignjica preko zelenih njoka s kozicama do jedinstvenog skradinskog rižota

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Happy end! Turneja je završila sretno, zadovoljni smo i time što smo, s obzirom da smo praktički stalno konzumirali delicije iz mora, prilično sigurni da smo izbjegli porciju od onog ovoga ljeta u Dalmaciji  pronađenog neispravnoga mesa kojega je prije zapljene u opticaju moglo biti i više od upecane 4,5 tone…

Ali, happy end i još iz jednog razloga: školarka Magdalena je pred svojega didu Vladu došla s tatom Ivom i mamom Martinom u Skradin iz Vodica, gdje je obitelj Krauthaker-Grgić bila na ljetovanju. Živio, i zdrav bio, Dida Vlado! ♣                                                SuČ – 08/201

Nakon više dana ponovni i dakako radosni susret s djedom: Magdalena i Vlado Krauthaker: živio, i zdrav bio, moij dida!

Nakon više dana ponovni i dakako radosni susret s djedom: Magdalena i Vlado Krauthaker: Živio, i zdrav bio, moj Dida!

 

Španjolska kao vinska velesila II / RED SPANISH WINES… KAPLJICA EKSTREMA

Ribera del Duero

Ribera del Duero

Ribera del Duero vinogorjeRibera u Spanjolskoj

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK 

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

RIBERA del DUERO DO i RUBNO PODRUČJE: ABADIA RETUERTA, BODEGAS MAURO, FELIX CALLEJO, LOPEZ CRISTOBAL, BODEGAS EMILIO MORO, VIÑA PEDROSA, BODEGAS PROTOS…

Ribera del Duero - vinska cesta

Ribera del Duero – vinska cesta

Autonomna španjolska pokrajina Castilla y Leon, provincije Burgos (60 općina) Segovia (četiri općine), Soria (19 općina) i Valladolid (19 općina), od mjesta San Esteban de Gormaz na istoku do Quintanille de Onesimo i Olivaresa del Duero na zapadu, dužina 115 kilometara i širina 35 km, vinogradi su najčešće na nadmorskoj visini između 700 m i 850 m (tu su najbolje pozicije, što počinju blažim nagibom a kako visina ide prema gore nagib postaje jači i jači, sve do strmine pri 850 metara visine) međutim trsja ima i na 900 metara, tlo formirano u davnini i pokriveno tercijarnim sedimentima i većma od slojeva ilovače i pijeska, na pojedinim područjima ima dosta lapora, vapnenca, krede a i kamena. Klima mediteranska ali s puno utjecaja kontinentalne posebice zimi, više od 2400 sunčanih sati godišnje što bi bilo dvije trećine od ukupnog broja sati u godini, stručnjaci ističu da je za dobro dozrijevanje nužno barem 200 dana trajanja vegetacijskog perioda do berbe a ovdje ih se bilježi 192, temperature su od +40 stupnjeva ljeti (s obzirom na nadmorsku visinu ljeti je prilična je razlika između dnevne i noćne temperature) do čak i -18 stupnjeva u oštrijoj zimi, zbir temperature za vrijeme vegetacije kreće se oko 3150 stupnjeva – a stručnjaci vele da za postizanje perfekne fiziološke zrelosti trebaju sume od 2800 do 4000 Celzijevih stupnjeva, padalina je samo 450 mm, tek ponekad bude do 600 mm kiše godišnje. Ekstremi! Sorte su Tempranillo ili Tinta del Pais, zatim, još, kao autorizirane: Garnacha tinta, Cabernet sauvignon, Merlot i Malbec od crnih te Albillo (ili Blanca del Pais, Blanco fino, Verdal, Albarin blanco, Acerba, Temprano, Blanco Ribera) od bijelih.

Rio Duero

Rio Duero. Uz rijeke su mnoga glasovita vinogorja, ovdje je riječ o Riberi del Duero

Vino tinto joven, crianza, reserva i gran reserva, te vino rosado. Oznaku Denominación de Origen (DO) nosi oko 600 robnih maraka. O pravilniku koji regulira proizvodnju svake te kategorije napisano je u mojoj prošloj, uvodnoj reportaži s boravka u Španjolskoj (www.suhiucasi.wordpress.com /Španjolska kao vinska velesila). Ipak, evo i ponovno, s nekoliko novih detalja.

Rosado: da bi moglo dobiti oznaku DO, ružičasto vino mora biti proizvedeno s udjelom od najmanje 50 posto za to područje autoriziranih crnih sorata. Maceracija kratka, vino se smije pustiti na tržište ubrzo nakon berbe.

Bojom ružičasto u nijansama od maline do lososa, na nosu mladenačko, voćno, u pravcu svježeg crvenog bobičastog voća, u ustima se voćnost nastavlja, vino je osvježavajuće, s dobrom kiselošću, relativno dugačkog završetka.

Vino tinto ili crno vino može biti proizvedeno od 100 posto domaće sorte Tempranillo (Tinta del pais, Tinto fino…), ali ako se kreira cuvée tada Tempranillo, koji daje boju, arome i tijelo kapljici tipičnoj za Riberu del Duero, mora biti prisutan s  najmanje 75 posto. Međutim, rabe li se za cuvée sorte Cabernet sauvignon, Merlot, Malbec, te Garnacha tinta kao i bijeli Albillo,     Tempranilla mora biti minimalno 95 posto. dakle spomenuti francuski kultivari te domaći Garnacha tinta i Albillo smiju pokrivati samo do pet posto.

Joven ili mlado crno: proizvodnja se odvija ili posve bez uporabe drvenoga suđa ili uz vrlo kratki boravak vina u bačvi, u svakom slučaju kraći od 12 mjeseci. Vino obično ide na tržište već nekoliko mjeseci nakon berbe.

Bojom živo, bogato, tamno, rubinsko s purpurnim rubom, na nosu srednje do jače iskazano, s puno voćnosti u pravcu svježeg tamnog bobičastog voća, voćnost se nastavlja i u ustima, lijepo je izražen osjet svježine, kiselost kvalitetno prati, čvrsto tijelo i relativno dugačka trajnost. Skladno.

Tempranillo

Tempranillo ili Tinta del Pais. Naziv tempranillo dolazi od španjolske riječi temprano što znači rani, a ova sorta i jeste ranije epohe dozrijevanja

Roble je na neki način međukategorija od jovena do crianze, riječ je o neslužbenoj oznaci koja se može staviti na etiketu a upućuje na to da je vino boravilo u drvenoj bačvi međutim nedovoljno dugo da bi steklo status crianze.

Crianza tinto (crno): riječ je o vinu koje je proboravilo ukupno najmanje 12 mjeseci u hrastovoj bačvi a na tržište smije najranije nakon početka listopada u idućoj godini.

Tamna rubinska boja, dobro izražen miris s fino usklađenima voćnosti i drva, voćnost ovdje podsjeća na vrlo zrele tamne plodove, a dozrijevanje u plemenitome drvu obogaćuje bouquet notama vanilije i cimeta, međutim izraženima blago, tako da ne iskaču. U ustima toplo, mesnato, jakoga tijela, dugačkog završetka te aromatski također s nijansama džemastoga, drva i začina te nitima dima. Složeno.

Tinto reserva: to je vino koje u podrumu prije izlaska na tržište provodi, što u hrastovoj bačvi što u butelji, najmanje 36 mjeseci, s time da u bačvi mora boraviti najmanje 12 mjeseci. Na tržište najranije smije tek u prosincu u trećoj godini nakon berbe.

Rubinske boje s nijansama granatnoga, umjereno tamno, čisto ali ne nužno i kristalmo bistro. Vrlo dobro izraženi nos, sklad između džemastog tamnog voća i drveta, mirodija, osjet kože ali kao nešto čisto, dakle ne u negativnome smislu. U ustima mesnato, skladno, elegantno. S primjerenom živosti, jakog tijela, dugotrajnog završetka. Kompleksno.

Tinto gran reserva: vino u ovoj kategoriji bude u podrumu prije izlaska na tržište, što u bačvi što u butelji, najmanje 60 mjeseci, a od tih 60 mjeseci najmanje 24 mjeseca mora dozrijevati u hrastovoj bačvi. Na tržište smije tek u prosincu u petoj godini poslije berbe.

S granatnom bojom srednje jačine, s tercijarnim  bouquetom, s mirisom srednjeg intenziteta, na nosu vrlo kompleksno, upućuje na svoju pozniju dob, na suhu šljivu, grožđice, nudi i drugo prosušeno tamno voće, te začine/mirodije, kožu u umjerneoj mjeri. Aromatska kompleksnost povećava se ako se vino prije posluženja dekantira i kako stoji duže u čaši. U ustima se vino pokazuje širokime, harmoničnime,  s vrlo dobrim tijelom i prilične  dužine. Višeslojno.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Trsje. Većma grmoliko, en gobelet

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

  Analitički parametri za ponajbolje crnjake:  alkohol 14 do 14,5 vol %, suhi ekstrakt 31,50-32 gr/lit, ukupna kiselost 5,75 gr/lit, reducirajući šećer od 1,3 do 4 gr/lit, sumpor ukupno do 60 mg/lit.

Oko 20.700 hektara vinograda i 249 proizvođača.

Ribera del Duero Consejo Regulador zigDobra organiziranost lokalnih vinogradara/vinara (poslovna udruga Consejo regulador) i njihova aktivna suradnja sa znanstvenim i društveno-političkim institucijama, ne samo iznjedren pravilnik vezan uz apelaciju (granice vinogorja, maksimalni dopušteni urod: do sedam tona po hektaru, okvirno način proizvodnje u podrumu), nego i dobra kontrola provedbe kao i, na kraju, laboratorijski i organoleptički test vina (Consejo Regulador sastavlja degustatorski žiri od kušača koji dobro poznaju lokalne prilike a kao korektore pozove i neovisne degustatore od drugdje), sve kako bi se postiglo to da proizvod DO pred kupcem bude s maksimalnim obilježjem teritorija (ambijent u širem geografskom smislu, domaća sorta, te lokalna tradicija, dakle, ukupno, terroir) ali i s dodanom vrijednosti, što u višeslojnom obliku povećava izglede vina na tržištu.

To je, ukratko, svjetski čuveno vinogorje Ribero del Duero.

Eto me i tamo! Kakvog li zadovoljstva doživjeti i to! Krasan krajolik, bez lažnog komplimentiranja domacinu – izvrsna vina, barem ona koja sam kušao (bilo ih je uistinu poprilično).

POVIJEST

Vinogradarstvo i vinarstvo značajan su dio povijesti područja Ribera del Duero. O tome svjedoče vrlo rašireni vinogradarski krajolik ali i današnji običaji lokalnog stanovništva vezani uz enogastronomiju. Da bi se vidjelo koliko je dugačka tradicija uzgoja grožđa treba pogledati duboko unatrag, i nešto više od 2000 godina. Iz tog davnog vremena postoji golemi 66 četvornih metara veliki starorimski mozaik za koji kažu da je najveći i najbolje očuvani Bakovski alegorijski mozaik ne samo u vinogorju Ribera del Duero nego i na cijelome Iberijskom poluotoku.

Ipak, domeću domaćini, pravi razvoj i procvat vinogradardstva i vinarstva počinje tu u srednjem vijeku, s pojačanim aktivnostima u San Estebanu de Gormaz (Soria), Roi i Arandi de Duero (Burgos) te Penafielu (Valladolid). U 13. stoljeću loza se protezala znatno šire od današnjih granica vinogradarskih zona, trsje se nerijetko uzgajalo i na visinama iznad 1000 metara. Isprva se vinova loza sadila više radi grožđa za jelo, a za uzlet baš proizvodnje vina i to na višoj razini zaslužni su redovnici burgundijske opatije Cluny.

Apelacija Ribera del Duero, koju poznajemo danas, rodila se iz inicijative grupe lokalnih vinogradara i vinara koji su razmišljali široko i dugosežno, i odlučili promovirati ne samo svaki sebe nego i zajednički cijelo vinogorje, te, kao svoju perjanicu, tipično vino tog vinogorja. Nastala je tako – danas vrlo moćna – poslovna udruga Consejo Regulador de Ribera del Duero, bilo je to na ljeto 1980. U roku od dvije godine donesen je pravilnik vezan uz proizvodnju vina koja trebaju reprezentirati vinogorje a Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i hrane Španjolske priznalo je ovako organiziranu vinsku Riberu del Duero kao apelaciju. Od tada je oznaka Ribera del Duero DO, dakako bitna i za marketing, na tržištu postala sinonimom kakvoće za taj predio vinske Španjolske.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Berba!

Smisao Conseja Regulador de la denominación Ribera del Duero je da isticanjem vlastitih aduta i težnjom ka što višoj kakvoći te pružanjem jamstva da je svaka boca koja na sebi nosi znak Ribera del Duero strogo kontrolirana, promovira lokalno vino ali i čitav kraj gdje ono nastaje. U Conseju će se rado pohvaliti da nitko ne može krivotvoriti apelacijsku markicu jer ona je, tvrde, dobro zaštićena, tako da u sve butelje s tom naljepnicom potrošač može imati puno povjerenje da je vino s uspjehom prošlo ispite na kakvoću i autentičnost izričaja Ribere.

Kao gost ICEX-a odnosno španjolskog Instituta za vanjsku trgovinu prije koji mjesec posjetio sam nekoliko sjajnih, nekih i svjetski osobito cijenjenih vinskih posjeda koji ulaze u apelaciju Ribera del Duero, ali i nekih, također sjajnih i internacionalno vrlo cijenjenih koji su locirani za dlaku izvan apelacijskoga ruba pa za označavanje svojih vina, bez obzira na odličnost i visoku reputaciju kapljice, moraju rabiti apelacijsku oznaku ne vinogorja nego regije, a to je Castiilla y Leon. Koji su to posjedi? Evo ih, redosljedom obilaska: Bodegas Mauro u Tudelli de Duero, Bodegas Protos u Peñafielu, Bodegas Emilio Moro u Pesqueri de Duero, Bodega Abadia Retuerta u Sardonu de Duero, Viña Pedrosa u Pedrosi de Duero (Burgos), Bodegas López Cristòbal u mjestu Roa (Burgos), te Felix Callejo u Sotillo de Duero (Burgos).

Međutim, ne bih ih u ovome prilogu i prezentirao tim redosljedom, radije bih počeo s onima koji se nalaze unutar službenih granica vinogorja. Za boravka u Španjolskoj, upravo u području Ribere del Duero, čuo sam da su stručnjaci bili vrlo strogi u definiranju granica vinogorja Ribera del Duero, svjesni da pri iole ležernijem određivanju međe vinogorja rubna područja zbog promjena u tlu i mikroklimi, makar i u nijansama, znaju u najmanju ruku biti s dosta ublaženim tipičnim svojstvima što rese dotično vinogorje planirano da ga se zaštiti kao posebnost. Te promjene ne moraju automatski značiti da vino u spomenutim rubnim područjima i s onu stranu granice vinogorja ne može biti i odlično, tek ono zbog nedovoljne rasne tipičnosti za štićeno vinogorje mora nositi drugu apelacijsku oznaku.

FELIX CALLEJO

Kad sam prije polaska u Španjolsku iz programa putovanja vidio da je predviđen posjet i imanju Felix Callejo u mjestu Sotillo de Duero na sjeveru vinogorja Ribera del Duero, osobito sam se razveselio, jer sam iz iskustva znao da su vina odlična, ali i stoga što sam Cristinu Callejo, kćerku Felixa Calleja, čovjeka koji je stvorio ovu vinsku kuću i od početka je usmjeravao prema špici kakvoće, poznavao već od prije više godina, naime kao predstavnicu podruma Felix Callejo za marketing na međunarodnom planu susretao sam je niz puta na raznim vinskim sajmovima. Našu novinarsku grupu Cristina, koja je sada export manager za inozemstvo, dočekala je sa širokim osmijehom, i u društvu sa sestrama Beatriz Callejo, zaduženom za prodaju u Španjolskoj, i Noelijom Callejo s diplomom iz vinogradarstva i vinarstva te s bratom Joséom Felixom Callejom, vinogradarom i glavnim enologom kuće, također s eno-diplomom (dakle svi su visokoškolovani!) te s višegodišnjom praksom na imanjima poput Château Petrus i Miguel Torres.

Bodega Felix Callejo

Bodega Felix Callejo, Sotillo de Duero

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Kuća Felix Callejo gospodari sa 60 hektara vlastitih vinograda, smještenih na nadmorskim visinama između 850 i 930 metara. Za proizvodnju vina rabi isključivo svoje grožđe. Proizvodnja je na kolosijeku organske, s postupnim su prijelazom na biodinamiku. Pažljivi, dakle, uzgoj grožđa, starije loze, pomna selekcija ploda, autohtoni kvasci, francuske bačvice… To je sve, kaže José Felix Callejo, no dakako stvar nije uopće tako jednostavna kako bi netko mogao protumačiti iz tih triju spomenutih kratkih riječi.

Slijeva nadesno: José Felix Callejo, Noelia Callejo, Beatriz Callejo i Cristina Callejo

Slijeva nadesno: José Felix Callejo, Noelia Callejo, Beatriz Callejo i Cristina Callejo

Vrlo ljubazni domaćini, kod kojih smo imali i sjajan ručak s lokalnim specijalitetima (na stolu su se našle i krvavice!), ponudili su na kušanje devet sjajnih i mineralnih vina, aperitivno je poslužen bijeli Albillo 2014, a slijedili su Flores se Callejo 2014 od Tempranilla, s jedva šest mjeseci boravka u hrastovoj bačvi, zatim Callejo 2013 crianza od Tempranilla s loza starijih od 35 godina, Finca Valderoble 2011 od Tempranilla, Merlota i Syraha iz vinograda na 930 metara i s 12 mjeseci boravka u bačvici, pa Majuelos de Callejo 2011 od Tempranilla s izrazito kamenitog tla i s 18 mjeseci bačvice. Potom su stigli istinski velikani a neki i pomalo veterani – Felix Callejo 2011, Gran Callejo 2009 i Felix Callejo 2005, svi od grožđa s loza starijih od 50 godina…

Vina Felix Callejo se inače, preko Vrutka, nalaze i na hrvatskom tržištu, evo i o kojima je riječ, i maloprodajnim cijenama za butelju: Flores de Callejo (70 kn), Callejo (110 kn), Felix Callejo (400 kn) i Gran Callejo (400 kn).

 

Flores de Callejo, Callejo, Finca Valderoble, Majuelos de Callejo, Gran Callejo, te, dolje, veterani koji su se prikazali u odličnome svjetlu: Crianza 2005, Felix Callejo 2005 i Callejo 2004 reserva

Flores de Callejo, Callejo, Finca Valderoble, Majuelos de Callejo, Gran Callejo, te, dolje, veterani koji su se prikazali u odličnome svjetlu: Crianza 2005, Felix Callejo 2005 i Callejo 2004 reserva

Callejo veterani

Uz vino

Uz vino, Felix Callejo proizvodi i maslinovo ulje te kozmetičke preparate na bazi grožđa

BODEGAS EMILIO MORO

Bodega Emilio Moro smještena je u mjestu Pesquera de Duero. Veliki moderno ustrojeni posjed pod vodstvom je treće generacije obitelji Moro. Kako mi kaže Alberto Medina Moro, član obitelji i direktor odjela za izvoz, filozofija se bazira na harmoniji triju temeljnih stupova: tradiciji, inovaciji i društvenoj odgovornosti. Inzistira se na maksimalnoj kvaliteti, ali i uz uvažavanje i tradicije, u tijeku cijelog procesa proizvodnje i plasmana, zatim na ozbiljnosti i pedantnosti u vođenju tvrtke, te na tome da se svaki zaposleni osjeća kao član obitelji. Bodega Emilio Moro posjeduje 200 hektara svojih vinograda a sama obrađuje još 200 hektara u vlasništvu drugih vinogradara s kojima se o tome dogovorila.

– Opredijelili smo se za prema prirodi prijateljski odnos, u kategoriji smo organskog vinogradarstva. Oprezni smo kod zaštitnih prskanja i uzdržavanja tla, da ne narušimo ekološku ravnotežu. Ni navodnjavanje ne prakticiramo, jer ne želimo utjecati na karakter berbe, naime nijanse u aromatici ovise upravo o količini padalina – veli Alberto Medina Moro.

Emilio Moro Bodega

Emilio Moro Bodega

Alberto Medina Moro i trgovački zastupnik kuće David Montes

Alberto Medina Moro i trgovački zastupnik kuće David Montes

 Bodegas Emilio Moro, koja uzgaja Tempranillo, Garnachu tintu, Merlot, Malbec i Cabernet sauvignon od crnih te nešto Albilla od bijelih sorata, nudi uistinu izvrsna vina Finca Resalso, Emilio Moro, zatim Malleolus de Valderamiro, Malleolus de Sanchomartin i Emilio Moro Clon de la Familia. Vina su od starijih nasada, prva dva iz ne i tako jako starih, ali bogme ona u hijerarhiji iznad njih s trsova su u dobi od 60 do pretežito 90 godina (Malleous de Valderamiro; mpc. 80 € za butelju, te Malleolus de Sanchomartin; mpc. 150 € za butelju).

 

Emilio Moro barricaia

Emilio Moro barricaia

Emilio Moro vina

Emilio Moro vina

Zgodno je spomenuti da se na svim bocama nastoji prikazati neki svojstveni detalj vezan uz povijest kuće i obitelj. U čast osnivaču Emiliju Moru vino Emilio Moro s etiketom je koja prikazuje pater familiasa Emilia Mora i njegova sina Emilia Mora (druga generacija) kako zajedno rade u trsju, a na ostalim buteljama obiteljski prizori iz povijesti, bilo s motivom iz vinograda bilo iz podruma, su na malim sličicama-naljepnicama iznad glavne etikete. Posebnost kuće je vino Emilio Moro Clon de la Familia, koje se proizvodi u količini od 990 butelja a od izabranog grožđa iz najboljeg obiteljskog vinograda u kojemu je zasađen izdvojeni posebni klon Tempranilla tako da je i vino posebnog karaktera.

BODEGAS LÓPEZ CRISTÒBAL

Ulaz

Lopez Cristobal – ulaz

Bodegas López Cristòbal iz mjesta Roa kod Burgosa moderna je, inače relativno nova vinska kuća, utemeljena i ustrojena na način na koji funkcionira danas 1994. godine. Vodi je Galo López Cristòbal, čiji se otac Santiago počeo ozbiljno posvećivati vinogradarstvu i vinarstvu još 1980. godine, kad je čvrsto odlučio da će imati vlastiti vinogradarsko-vinarski posjed pa je krenuo s kupnjom više ponajboljih vinogradskih pozicija u svome kraju. Trsje, danas na ukupno 60 hektara površine, nalazi se na nadmorskim visinama između 770 i 850 metara, starost loza kreće se od 25 do 85 godina. Galo Lopez Cristobal je ne samo vlasnik i čelnik kuće u poslovnome smislu, nego je i enolog s diplomom, i on se pobrinuo za suvremenu opremu za svoj prostrani vinski podrum. Kako mi je rekao, filozofija kuće je vrlo pedantnim radom u vinogradu i podrumu proizvesti upečatljiva i za teritorij tipična, karakterna skladna i elegantna vina.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

López Cristòbal – ulaz i dvorište

Konusne inoks cisterne

Konusne inoks cisterne

Galo López Cristòbal ponudio je na kušanje sjajna vina!

Galo López Cristòbal ponudio je na kušanje sjajna vina!

U vinogradu se pomno i adekvatno selekcionira grožđe (među ostalime i po starosti trsa) za nekoliko stilskih i kvalitativnih razina finalnog proizvoda, počevši od baznog vina s – ne fantazijskom nego službenom apelacijskom! – oznakom roble (roble=hrast; mlade loze, Tempranillo i 5 % Merlota, tri mjeseca u rabljenoj bačvici i tri u butelji, brz izlazak na tržište, mpc. 7 €, idealno kao pratnja tapasima!) preko ozbiljne crianze (Tempranillo i 5 % Merlota, mpc. 13 €) i vrlo kompleksne reserve Valera (Tempranillo i 5 % Merlota, mpc. 19 €) pa do najboljih i najskupljih López Cristòbal Selección (izbor najboljega grožđa sorte Tempranillo 100 % s cijeloga imanja, loze stare oko 40 godina, 15 mjeseci nove francuske bačvice i 12 mjeseci u boci) i Bagusa (od Tempranilla 100 % s loza starih 85 godina, 14 mjeseci u bačvicama 80 posto francuskima i 20 posto američkim, 18 mjeseci u butelji prije izlaska na tržište, mpc. 30 do 40 €). Za razliku od brojnih drugih svojih kolega, Galo López Cristòbal nema i gran reserve, naime smatra da nema potrebe vino dozrijevati u bačvi i držati u podrumu duže nego što je propisano za reservu. Vina su inače vrlo voćna, s fino uglađenim taninom, gusta, posebice su koncentrirana ova zadnje spomenuta tri vina, međutim nimalo ne odaju nabildanost i vrlo su lijepo pitka, Bagus i Selección s velikim potencijalom za dugo odležavanje praćeno razvojem i stjecanjem dodane vrijednosti.

VIÑA PEDROSA

Pedrosa de Duero kod Burgosa sjedište je vinske kuće Viña Pedrosa, u vlasništvu braće Pérez Pasquas. Ogroman vinski podrum sa 8500 četvornih metara radne površine, u kojemu se prerađuje grožđe sa 140 obiteljskih hektara pod trsjem smještenim većma na nadmorskim visinama od 800 do 850 metara. Na ulazu srdačno nas dočekuju jedan od vlasničke braće Manuel Pérez Pasquas, glavni enolog kuće José Manuel Pérez Ovejas, drugi enolog kuće Jorge Monge Calvo, te Juan de Vega iz sektora marketinga. Odmah pada i zajedničko fotografiranje, u prostoriji za sastanke a ispod slike – visoko na zidu kako je nekad u nas u službenim prostorijama bio slučaj s Titovom – osnivača vinskog posjeda Manuela Péreza.

Vina Pedrosa

Bodegas Hermanos Perez Pasquas – podrum Vina Pedrosa

Bodega

Ivo Kozarčanin, Laura Velasco de Dios, Željko Suhadolnik, Vito Andrić, Manuel Pérez Pasquas, Montserrat Pérez Ripoll, Damir Fabijanić i Jorge Monge Calvo

Ivo Kozarčanin, Laura Velasco de Dios, Željko Suhadolnik, Vito Andrić, Manuel Pérez Pasquas, Montserrat Pérez Ripoll, Damir Fabijanić i Jorge Monge Calvo

Braća Pérez, kojima je otac prenio ljubav prema zemlji, vinogradu i vinu, utemeljila su službeno kuću Viña Pedrosa 1980. godine, s ciljem proizvodnje isključivo velikih vina. Vinogradi su na dobrim pozicijama na kosinama na većim visinama gdje uvijek ima vjetrića pa se ne moraju bojati vlage i bolesti, tako da im je proizvodnja grožđa ekološka. Glavna sorta je Tempranillo, od inozemnih imaju nešto Cabernet sauvignona. Koriste isključivo vlastito grožđe. U zelenoj berbi na tlo bace gotovo 25 posto grožđa. Selekciju grožđa obavljaju dva puta u vinogradu a to mogu jer, kaže Manuel Pérez Pasquas, imaju iskusne profesionalne berače, uvijek istu grupu ljudi koja im dolazi s juga Španjolske.  Sa 140 hektara proizvode oko 600.000 butelja. U podrumu koriste francuske i američke bačve u omjeru pola-pola, imaju oko 3000 barriquea.

Braća Pérez: sasvim lijevo je José Manuel Pérez Ovejas, glavni enolog, a sasvim desno je Manuel Pérez Pasquas

Braća Pérez: sasvim lijevo je José Manuel Pérez Ovejas, glavni enolog, a sasvim desno je Manuel Pérez Pasquas

Barricaia: ukupno je 3000 bačvica

Barricaia: ukupno je 3000 bačvica

Viña Pedrosa - velika degustacija

Viña Pedrosa – velika degustacija

Viña Pedrosa gran reserve

Viña Pedrosa – dvije gran reserve

Vina su, hijerarhijom kakvoće uzlazno: Gavillan crianza (gavillan je na lokalnom narječju jastreb, a tamo gdje je taj vinograd ima dosta jastrebova; mpc. 10 €), Viña Pedrosa crianza (17 €), La Navilla (zaseban vinograd), Viña Pedrosa reserva (Tempranillo 95 posto, Cabernet sauvignon), Viña Pedrosa gran reserva (Tempranillo 95 posto te Cabernet sauvignon, loze starije od 70 godina, 18 mjeseci barriquea i tri godine boce, ukupno 6000 butelja, mpc. 65 €) i obiteljske gran reserve Perez Pasquas gran selección (Tempranillo, 70 godina stare loze, 26 mjeseci u bačvici i šest godina u butelji prije izlaska iz podruma, mpc. 65 €), Perez Pasquas gran selección (Tempranillo, 70 godina stare loze, 26 mjeseci u bačvici i 10 godina u butelji prije izlaska iz podruma, mpc. 160 €).

BODEGAS PROTOS

Bodegas Protos iz Peñafiela prva je vinska kompanija registrirana na području vinogorja Ribera del Duero. Bilo je to daleke 1927. godine. Osnovalo ju je 11 vinogradara/vinara i poslovnih ljudi. Danas Protos ima 400 dioničara. Osim u vinogorju Ribera del Duero, za crnjake od Tempranilla, kuća Protos posjeduje trsje i u susjednom vinogorju Rueda, gdje proizvodi bijelo vino verdejo. Godišnje izađe sa četiri milijuna butelja unutar apelacije Ribera del Duero, te s 1,2 milijuna butelja s apelacijom Rueda.

Bodegas Protos –podrum ukopan u brdo, na vrhu kojega je dvorac Penafiel

Bodegas Protos –podrum ukopan u brdo, na vrhu kojega je dvorac Penafiel

Tuneli

Tunel s barriqueima, na dubini od 60 metara. U dužini je od 2,5 kilometra

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Alexandre Llado, Bodegas Protos

Zanimljivosti Protosa su podrum ukopan duboko u zemlju, u brdo, te dvorac Peñafiel na vrhu brda. U podrumu, na dubini od 60 metara, galerije su u dužini od ukupno 2,5 kilometra. U tim galerijama vino je na dozrijevanju u barrique-bačvicama, ukupno ih je oko 14.000, pola od francuskog a pola od američkog hrasta. Svake godine tvrtka, koja, inače, 75 posto svojih vina plasira u Španjolskoj a ostatak od 25 posto izvozi u čak 94 zemlje, kupi novih barriquea u vrijednosti od tri milijuna eura!

Boks s buteljama izbornika španjolske nogometne vr4ste Vincentea del Bosquea

Boks s buteljama izbornika španjolske nogometne vr4ste Vincentea del Bosquea

 Poseban dio podzemnih galerija su i boksovi tzv. banke vina, oveći otvori u kojima su, a to je i naznačeno pored svakoga od njih, butelje – najmanje po pedesetak  vodoravno položenih boca – raznih pa i nekih svjetski vrlo poznatih osoba. Selektor španjolske nogometne reprezentacije Vincente del Bosque tu već pet godina drži svoja vina iz Protosove produkcije…

 Vino, dvorac Peñafiel koji je sada Muzej vina, spomenute podzemne galerije s bačvicama, te Banka vina s više znanih imena koja tu drže svoje butelje jaki su magnet za turiste, i godišnje, po riječima Alexandrea Llada iz marketinga Protosa, dođe ih u Protos i po više od 40.000. Da bi proširio kapacitete za dozrijevanje vina te i još pojačao turističku aktivnost i povećalo efekte od nje, Protos je prije koju godinu dao sagraditi preko puta ceste novi podrum vrlo modernog arhitektonskog rješenja a koji su projektirali Englez Richard Rogers i domaći arhitekt Alonso Balaguer i u koji je investirano 37 milijuna eura. Stari i novi podrum pod zemljom su povezani, tako da se posjetiteljima u jednoj istoj turi a po cijeni od 10 eura po osobi nudi 1,5 do dvosatni obilazak cijelog kompleksa (20 € ako se na kraju želi kušati najbolja vina kuće). Osmišljeno je više programa za turiste, a među najtraženijima je uvod u tehnike degustacije i ocjenjivanja vina.

Novi podrum – novi proizvodni kapaciteti (gore) i novi prostor za prihvat turista na predavanja i degustacije

Novi podrum – novi proizvodni kapaciteti (gore) i novi prostor za prihvat turista na predavanja i degustacije

Protos novi podrum 1

ABADIA RETUERTA

A sada i o dvama posjedima koji ne ulaze u apelaciju DO Ribera del Duero, nego vino moraju označavati kao Vino de la Tierra Castilla y Leon. To su Bodega Abadia Retuerta sa sjedištem u mjestu Sardon de Duero, i Bodegas Mauro, sa sjedištem u mjestu Tudela de Duero. Oba ta mjesta zamalo su izvan granice teritorija Ribera del Duero DO koje na svojoj zapadnoj strani završava kod Quintanille de Onesimo, nešto prije Sardona i Tudele. Bez obzira što se ne nalaze unutar apelacije Ribera del Duero DO, oba posjeda su, izrazito, biseri španjolskoga vina i turizma. Abadia Retuerta ili slobodno prevedeno Opatija (samostan) uz krivudavu rijeku (Duero teče tik uz samostan i njegove vinograde!) svjetski je poznata vinska kuća, s trsjem na nadmorskim visinama od 725 do 825 metara, ali i glasoviti luksuzni hotel, a za Bodegas Mauro dovoljno je reći da mu je vlasnik 30 godina bio glavni enolog planetarno afirmirane španjolske vinske kuće Vega Sicilia.

Abadia Retuerta u Sardon de Dueru – nekad samostan s vinarijom, danas luksuzni hotel, također s vinarijom

Abadia Retuerta u Sardon de Dueru – nekad samostan s vinarijom, danas luksuzni hotel, također s vinarijom

Imanje Abadia Retuerta obuhvaća ukupno oko 700 hektara zemljišta, od čega 180 ha praktički u komadu i pored podruma te pored nekadašnjeg samostana a sada luksuznog hotela pokriva vinova loza. Vinograd je, s obzirom ponajviše na sastav tla, podijeljen na 54 parcele, i grožđe sa svake od njih zasebno se vinicifira. Sorta Tempranillo zastupljena je u ukupnosti sa 70 posto, po 10 posto je Cabernet sauvignona i Syraha, ostatak pokrivaju Merlot i Petit verdot, nešto malo je i bijelih sorata Sauvignona i Verdeja. Sauvignon je do 2011. bio u eksperimentalnom statusu. Na nekim parcelama koje nazivaju povijesnim vinogradom a koje su u 19. stoljeću pripadale redovnicima pronađene su loze Tempranilla iz onoga vremena i s njih su uzimane plemke radi razmnožavanja i radi precjepljivanja tako da postupno taj originalni klon prekrije cijelu populaciju Tempranilla na vinogradskoj površini Abadije.

Abadia Retuerta – 180 hektara vinograda praktički u komadu

Abadia Retuerta – 180 hektara vinograda praktički u komadu

Proizvodni dio osmislio je francuski enolog Pascal Delbeck, kojega je podupro vlasnik vinograda i enolog Ángel Anocíbar. Abadia Retuerta jedan je od najinovativnijih i tehnološki najnaprednijih vinskih podruma u Europi. Jedan je od prvih podruma u Španjolskoj koji se pri premiještanju vina priklonio isključivo sustavu slobodnog pada, a taj se tu provodi tako da se npr., pri pretakanju, vino iz posude podignute dizalicom istoči slobodnim padom u posudu ispod a potom se kad dođe vrijeme novom pretoku ta puna posuda diže dizalicom do iznad druge, prazne, u koju vino treba utočiti, dakako opet slobodnim padom.

Abadia Retuerta, podrum: pretakanje vina po cisternama. Golema posuda s vinom dizalicom se podigne i namjesti iznad prazne cisterne, i vino se puni slobodnim padom

Abadia Retuerta, podrum: pretakanje vina po cisternama. Golema posuda s vinom dizalicom se podigne i namjesti iznad prazne cisterne, i vino se puni slobodnim padom

Angel Anocibar i Pascal Delbeck uz barrique. Barrique bačvice, složene jedna iznad druge na metalnoj konstrukciji, na svom dnu imaju slavinu kroz koju se, kad zatreba, odvajanje taloga te pretok u drugi barrique, ispod, obavlja također slobodnim padom

Enolozi Angel Anocibar i Pascal Delbeck uz barrique. Barrique bačvice, složene jedna iznad druge na metalnoj konstrukciji, na svom dnu imaju slavinu kroz koju se vino direktno i slobodnim padom može istočiti u posudu ispod

Vina je u kušaonici Abadije Retuerte prezentirala Kristell Monot

Vina je u kušaonici Abadije Retuerte prezentirala Kristell Monot

Iznimno vino kuće Abadia Retuerta, koja godišnje izađe s otprilike 400.000 boca, je Selección Especial (kad je bolja godina napuni se 300.000 boca; mpc. 21 €, za takvo vino cijena je za kupca vrlo povoljna) kreirano miješanjem najboljih vina te sezone. Sortni sastav u vinu je manje-više kakav je i u vinogradu – Tempranillo dakle oko 75 posto, te Cabernet sauvignon 10 do 15 posto, i Syrah… Filozofija Abadie Retuerte je raditi samo vina maksilamalno karakteristična za taj teritorij i vina s visokom dodanom vrijednosti. Iz tog razloga rad u trsju je ekološki, a u podrumu se rabe isključivo kvasci iz vlastitoga vinograda. U najboljim godinama proizvodi se i Vino de Pago, tj. vino od najboljeg grožđa s loza na najboljim pozicijama, a te najbolje pozicije-parcele Abadie Retuerte su Pago Negralada, Pago Valdebellón, Pago Garduña i PV (Petit Verdot).

Abadia Retuerta - Seleccion Especial

Abadia Retuerta – Seleccion Especial

Odnedavna je, eto, stvarnost i bijelo vino, od Sauvignona bijeloga sađenog prije dvadesetak godina, te od malkice domaćeg Verdeja.

Abadía Retuerta je, dakle, ne samo svjetski glasoviti vinski podrum, nego je i svjetski glasoviti hotel. Abadía Retuerta LeDomaine, otvoren kao luxury hotel u ožujku 2012., povijesni je dragulj, smješten u zgradi koja datira iz 12. stoljeća i koja je okružena trsjem, te u kojoj je nekad, da ponovim, bio samostan. LeDomaine slovi kao jedan od najboljih objekata grupe Luksuzni hoteli. Hotel ima 30 spavaćih soba, tehnološki najsuvremenije opremljene prostorije za poslovne susrete, seminare. U njegovu okrilju su i gimnastička dvorana, te dvorana za prakticiranje joge. Dakako da je i kulinarika u prvome planu. Hotel ima tri restorana, nekoliko loža i prostora za popiti piće. Prvi je hotel u Španjolskoj s punim batlerskim servisom. Butleri u hotelu Abadía Retuerta LeDomaine profesionalci su istrenirani na više razina tako da, tvrdi domaćin, mogu zadovoljiti svaku pa i najmanju želju i potrebu gosta. Hotel je primljen i u prestižnu asocijaciju Relais Châteaux. Evo i cijena: soba stoji 450 eura na noć, a suite 1200 €.

Refectorio, restoran s jednom Michelinovom zvjezdicom

Refectorio, restoran s jednom Michelinovom zvjezdicom

Bivši samostan Santa María de Retuerta a sada hotel, te vinski posjed u vlasništvu su tvrtke Abadía Retuerta, S.A. sa sjedištem u Sardón de Dueru u provinciji Valladolid. Građevina je jedno od najvažnijih ostvarenja romaničke arhitekture u toj provinciji. Još 1931. godine kompleks je službeno proglašen spomenikom kulture s visokom arhitektonskom i povijesnom vrijednošću.  Radovi na preuređenju samostana u hotel s pet zvjezdica počeli su 2008. Restauraciju je vodio talijanski arhitekt Marco Serra, koji se maksimalno potrudio da građevina preuređena u hotel visoke kategorije bude kroz modernu prizmu ogledalo načina života redovnika nekad. Od trenutka kad se krenulo s planovima preuređenja išlo se s time da objekt bude znatno više od luksuznog hotela, konkretno da bude mjesto gdje će se povijest i umjetnost skladno spajati sa sadašnjosti. I s – današnjom visokom kulinarikom.

Abadia

Dvorište s vrtom unutar samostana

1 Abad Jardin Claustro

Vinoteca

Vinoteca

Chef Pablo Montero

Chef Pablo Montero

Pod markom Crafted Spanish Foods Abadía Retuerta nudi med, pinjole i vinsku sol od Tempranilla

Pod markom Crafted Spanish Foods Abadía Retuerta nudi med, pinjole i vinsku sol od Tempranilla

Abadía Retuerta LeDomaine, gdje je chef Pablo Montero, koji se kalio u više restorana s Michelinovim zvjezdicama pa je on sa sobom ovamo donio jednu Michelinovu zvjezdicu, upravo i zaljubljenicima u finu papicu i kapljicu nudi modernizirana tradicijska jela od lokalnih namirnica uzgojenih na okolnim poljoprivrednim gospodarstvima i povrće većma uzgojeno u vrtu same opatije. Refektorij, gdje su nekad blagovali redovnici, klasičan je restoran (1* Michelin), Vinoteca uz vina poslužuje sjajne, okusne tapase, a Jardín del Claustro, otvoren samo ljeti, mjesto je gdje se na otvorenome uživa  u jednostavnijim jelima od lokalnih svježih sezonskih namirnica.

Jedan od sadržaja koje gostima nudi hotel Abadía Retuerta LeDomaine je i berba grožđa. Berba se bliži i na nju, iako vjerojatno neće biti prije sredine rujna odnosno početka listopada, već sada pozivaju glavni direktor kuće Abadia Retuerta Enrique Valero (lijevo), direktor hotela Andres Araya (sasvim desno), te savjetnik za kulinariku u hotelu Andoni Luis Aduriz (u sredini)

Jedan od sadržaja koje gostima nudi hotel Abadía Retuerta LeDomaine je i berba grožđa. Berba 2016 se bliži i na nju, iako vjerojatno neće biti prije sredine rujna odnosno početka listopada, već sada pozivaju glavni direktor kuće Abadia Retuerta Enrique Valero (lijevo), direktor hotela Andres Araya (sasvim desno), te savjetnik za kulinariku u hotelu Andoni Luis Aduriz (u sredini)

BODEGAS MAURO

Bodegas Mauro ne zvoni svjetski naširoko i glasno kao Vega Sicilia, ali kad se kuša vino jasno je da je riječ o nečemu ekstra.

Bodegas Mauro u Tudeli de Duero: moderna arhitektura, lijepo uređen park

Bodegas Mauro u Tudeli de Duero: moderna arhitektura, lijepo uređen park

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Bodegas Mauro - stara loza,

Bodegas Mauro – stara loza. Neke parcele su s trsjem starim između 80 i 100 godina!

Nakon 30 godina na mjestu glavnog enologa glasovite Vega Sicilije, Mariano Garcia sada kraljuje i kreira kapljicu u Bodegas Mauro S.A., s – arhitekturom, parkovnim uređenjem i enološkom opremom – vrlo modernim podrumom u mjestu Tudela de Duero (ponavljam: geografski na rubu ali izvan službene apelacije Ribera del Duero DO tako da vino Mauro mora nositi apelacijsku oznaku Vino de la Tierra Castilla y Leon), kao i u Bodegas y Viñedeos Maurodos S.A. s podrumom u mjestu Pedrosa del Rey. Inače vinograde – ukupno je 80 hektara, na visinama između 720 i 750 metara, s tlima u kojima su u različitim omjerima zastupljeni vapnenac, ilovača, pijesak a ima i kamena, uglavnom s Tempranillom te s nešto Syraha i Garnache tinte – Garcia, kojega pomalo nasljeđuje sin mu Eduardo s diplomom iz enologije u Bordeauxu, posjeduje i u apelaciji Toro, unutar koje proizvodi vino Prima, od mlađih loza i s ranijim izlaskom na tržište, te sjajan crnjak San Roman. Sasvim mala količina bijeloga vina Mauro Godello pak nastaje u vinogorju Bierzo. Kao uvoznik Garcijine kapljice u Hrvatsku (vina Mauro i San Roman) zapisana je zagrebačka tvrtka Dobra vina.

Moderno opremljeni podrum

Moderno opremljeni podrum

Bodegas Mauro barrique

 Na osnutak vlastitog podruma Garcia je počeo razmišljati još dok je bio u Vega Siciliji. Prva njegova vlastita berba – i to za vino Mauro – bila je 1978.

Mariano Garcia Mauro

Mariano Garcia Mauro

Filozofija: najviša moguća kvaliteta i to kroz ekološki pristup u vinogradu (tu Garciji na ruku ide dosta suha klima) i što manje intervencija u podrumu, pomnu selekciju grožđa u vinogradu i na selekcijskome stolu pred podrumom, razdvajanju grožđa sa starih i mladih loza – u ukupnosti trsje je u dobi od 32 do 100 godina, prerađivanju svake parcele zasebno, uporabi autohtonih kvasaca iz vlastita vinograda, maceraciji do 15 dana (da vina ne budu prenabildana, kaže Garcia), i dozrijevanju uglavnom po 15 mjeseci u francuskom i američkom barriqueu…. Bijelo vino Mauro Godello radi se s vrenjem u 500 litrenim toneauxima, poslije je dozrijevanje na finom talogu u bačvi. Inače, vina su suha s obzirom na rezidualni šećer i uglavnom su sva s 14,5 vol % alkohola. Ukupna proizvodnja je oko 300.000 boca, a spomenutog bijeloga vina je samo desetak posto.

Matthew Roberts

Matthew Roberts

Direktor izvoza Bodegas Mauro Englez Matthew Roberts, koji nam je pokazao vinski podrum i priredio lijepu degustaciju, ponudio je na kušanje  vina Prima 2014 iz apelacije Toro (mlađe trsje, mineralno, vrlo voćno, puno i snažnoga tijela (mpc: 10 €), zatim Mauro 2014. od Tempranilla i 10 posto syraha s 15 mjeseci u bačvi i koje ove jeseni službeno izlazi na tržište (puno voća, elegantno, snažno; mpc. 25 €), pa San Roman 2012 Toro od 100 posto tempranilla i od loza starih i do 100 godina (mineralno, voćno, bogato, snažno, elegantno; mpc 25 €), kao i Mauro 2012 VS (VS=vendimia seleccionada, odnosno izborna berba) iz dvaju vinograda starih po 80 godina, s 32 mjeseca u barriqueu (potentno, traje li, traje u ustima…; mpc. 50 €). Tu je i perjanica kuće Terreus 2012 paraje de cuevabaja, od Tempranilla, s ilovastog tla s dosta pijeska, s prinosom od tek tri tone po hektaru, s 24 mjeseca dozrijevanja u francuskom barriqueu (višeslojno, s puno voćnosti, snažno, dugotrajno, elegantno; mpc. 80 €).

Ribera del Duero – odlična isksustva.

Kao što kaže poznata pjesma, ovdje s malo prilagođenim stihovima:

Red spanish wines,

I’m leaving

And teardrops are falling from my eyes,

Soon I’ll return,

Bringing there all the love my heart can hold.

Si, si, si, si,

Red spanish wines, will you wait for me…  ♣  SuČ – 08/2016.

Delikatesna Hrvatska/DALMATINSKI PRŠUT SA EU-ZAŠTITOM ZEMLJOPISNOG PORIJEKLA!

Dalmatinski prsut znakPriredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

PRIZNANJE BRANDA NA RAZINI EUROPSKE UNIJE STIGLO JE u GODINI KAD UDRUGA VEZANA ZA TAJ NAŠ SPECIJALITET i TRADICIJSKI PROIZVOD OBILJEŽAVA 10. GODIŠNJICU POSTOJANJA

Njegova proizvodnja na području Dalmacije počinje u trenutku kad se vještina prerade i čuvanja svinjskog mesa soljenjem i sušenjem iz starog Rima proširila europskim kontinentom. Generacijama se to znanje prenosilo i usavršavalo, dok se za prepoznatljiv proizvod teritorija nisu otkrili optimalne pasmina svinje i težina svinjskog buta, te najbolja vrsta soli i najbolji način soljenja, najbolji uvjeti zrenja. Riječ je ovdje o dalmatinskom pršutu, mesnoj prerađevini s morskom soli kao jedinim dodatkom dakle bez ikakvog drugog aditiva, dimljenoj blagim izgaranjem drveta i sušenoj na buri.

Dalmatinski pršut jedna je – unatoč visokoj cijeni (ali, ono iskreno i visokokvalitetno. jednostavno, ne može biti jeftino!) – od svakako najtraženijih delicija ovdje, i u njemu se vidi dobra zarada, pa ono što je popratno s nečim posebnim i o čemu se pročuje nije zaobišlo ni dalmatinsDalmatinski prsutki pršut: na prestižnom nazivu proizvoda htjeli su profitirati i oni kProtected geographic indication PGI-ZOZPoji ga nisu proizvodili kako treba i koji su s manjim troškom nastojali u svoj džep staviti više. Pa su se na tržištu pojavili surogati. Radi njegovanja autentične produkcije i dobivanja standardiziranog prepoznatljivog i kao takvog uvijek zanimljivijeg proizvoda teritorija te radi zaštite interesa iskrenih kvalitetnih proizvođača, kao i radi zaštite i sigurnosti potrošača u originalnost artikla uvedeni su brendiranje produkta i za brand zaštićene oznake vezane uz izvornost, zemljopisno porijeklo, vrstu tradicijskog specijaliteta. Pretpostavka za dobivanje takvih oznaka, koje su najprije donošene na razini svake zemlje a potom, od nastanka Europske Unije i na razini EU, su postojanje udruga proizvođača nekog specijaliteta na nekom teritoriju, te za sve pripadnike udruge obvezujućeg pravilnika o proizvodnji, kao i sustav kontrole. U izradi specifikacije i pravilnika, svakako u suradnji s odgovarajućim strukovnim tijelima, sudjeluju članovi udruge, koji upravo iz uređenosti proizvodnje i kroz kvalitetan zajednički marketing trebaju ostvarivati svoj interes, u što spada i onemogućavanje nelojalne konkurencije. Šira društvena pak zajednica od te uređenosti u proizvodnji i plasmanu može ostvarivati također svoje interes – kroz ostanak ljudi na zemlji i kroz turizam, naime u moderno vrijeme i te kako je vidljivo da je upravo i (specifična, tipična) enogastronomija veliki magnet za privlačenje gostiju u neki kraj.

Ante Madir, Luka Brčić, Darko Markotić, Anđelko Katavić i Joško Stella

Ante Madir, Luka Brčić, Darko Markotić, Anđelko Katavić i Joško Stella

Prije punog desetljeća rođena je, tako, uz potporu Splitsko-dalmatinske županije i Ministarstva poljoprivrede, udruga Dalmatinski pršut, koja danas broji gotovo dvadeset članova iz sve četiri županije Dalmacije, a to su DALMATINO d.o.o. – Zadar, PUNTICA d.o.o. – Vinjerac. MESNICE i KLAONICA LUKIN – Zadar, PRŠUTANA JASENICE d.o.o. – Jasenice, PRŠUTANA PORKUS d.o.o. – Šibenik, BEL-CRO TRADE d.o.o. – Drniš, BADANJ d.o.o. – Brštanovo, SMJELI d.o.o. – Dugopolje, DELICIJE MAROVIĆ  d.o.o. – Sinj, OPSKRBA TRADE d.o.o. – Split., PRŠUT VOŠTANE d.o.o. – Ćaporice, MIJUKIĆ PROM d.o.o. – Runovići, M.I.BRAĆA PIVAC – Vrgorac, PETASON d.o.o. – Vranjic, GRADINA d.o.o. – Studenci, NOVA SELA d.o.o., – Nova Sela, PZ POLAČANKA – Polača. Tajnik udruge Dalmatinski pršut je dr.vet.med. Ante Madir, koji je nedavno pred novinarima istaknuo kako se u Hrvatskoj trenutno proizvodi oko 300 tisuća komada pršuta, a udio članova udruge Dalmatinski pršut u toj proizvodnji iznosi više od 90 posto.  U nas inače vezano uz pršut postoje i udruga Istarskog pršuta i Klaster hrvatskog pršuta, predsjednik kojega je dipl.ing.preh.teh. Darko Markotić.

Sada, u 2016., kad udruga Dalmatinski pršut obilježava 10. godišnjicu djelovanja, lijepa vijest jubilarcu iz Europske Unije – Dalmatinski pršut zaštićen je na razini EU oznakom zemljopisnog podrijetla (ZOZP, odnosno PGI = Protected Geographical Indication)!

– Napokon su se posve stvorili uvjeti da se pršuti koji su lažno deklarirani kao Dalmatinski pršut mogu ukloniti s tržišta – kazao je Ante Madir.

Na pressici u povodu 10. godišnjice udruge Dalmatinski pršut Joško Stella, direktor Turističke zajednice Splitsko-dalmatinske županije, rekao je da je jedna od najvažnijih aktivnosti u planu razvoja hrvatskog turizma promocija i dalmatinskog stila života koji maksimalno uključuje autohtona jela i pića.

– Svake tri godine sufinanciramo turističke agencije promotore novih oblika turizma osobito u predsezoni i posezoni. Mislim da na temelju enogastronomije imamo jako veliku šansu godišnje privući još i više posjetitelja nego što je to slučaj sada. Sukladno tome, proizvodi poput dalmatinskog pršuta u našim se restoranima moraju još više istaknuti, turisti moraju biti upoznati s jedinstvenim procesom njegove proizvodnje, jer to je ono što će ih ovamo privući. Na taj način ne samo proizvođači originalnog specijaliteta nego i šire lokalno stanovništvo izvući će mnogo iz te promocije.

______________________________

 DALMATINSKI PRŠUT NA TERITORIJU ISTARSKOGA! – Dalmatinski pršut još je jedna zvijezda ovogodIgor Mirkovic i Damir Markovinaišnjeg Motovun Film Festivala. U njegove čari i zavodljivu prirodu uvjerili su se glumci, redatelji, novinari, VIP gosti i organizatori ove filmske manifestacije. Dalmatinski pršut zaveo je i Igora Mirkovića, direktora festivala, te glumca Damira Markovinu (slika) ali i redatelje Želimira Žilnika, Karpu Godinu i Nenada Puhovskog. ∎

_____________________________

Sad je svakako bitno – a tu se Udruga mora znatno založiti! – dobro iskomunicirati javnosti i ovdje ali i u zemljama iz kojih nam stiže najviše turista, to da je Dalmatinski pršut zaštićen na razini EU, zatim što je to točno Dalmatinski pršut dakle što ga čini posebnime, kako ga, osim po nazivu Dalmatinski pršut i znaku ZOZP/PGI, pri kupnji razlikovati od drugih pršuta koji bi htjeli biti Dalmatinski, ali to osebujnošću i kakvoćom nisu.

Evo s ovoga mjesta doprinos tome – objavljivanjem pravilnika o proizvodnji Dalmatinskog pršuta koji kao autori potpisuju doc.sc.dr.Ugo Toić, doc.sc.dr. Ivica Kos i Ante Madir dr.med.vet. te svi ostali članovi Udruge Dalmatinski pršut. Provedbu kontrolira tvrtka Biotechnicon d.o.o. iz Splita, akreditirana za certifikaciju Dalmatinskog pršuta na osnovi Plana kontrole odobrenog od Ministarstva poljoprivrede.

SPECIFIKACIJA

Naziv: Dalmatinski pršut

Opća definicija: Dalmatinski pršut je trajan suhomesnati proizvod od svinjskog buta s kosti, kožom i potkožnim masnim tkivom, ali bez zdjeličnih kosti, suho soljen morskom soli, dimljen blagim izgaranjem tvrdog drva bukve (Fagus sp.), hrasta (Quercus sp.) ili graba (Carpinus sp.) te podvrgnut procesu sušenja i zrenja u trajanju od najmanje godinu dana. Dalmatinski pršut spada u kategoriju Mesni pripravci i proizvodi od mesa.

Sirovina: Dalmatinski pršut smije se proizvoditi od svježih butova s kosti dobivenih od svinja koje su potomci komercijalnih mesnatih pasmina, križanaca ili linija odnosno njihovih križanaca u bilo kojoj kombinaciji. But mora biti odvojen od svinjske polovice između zadnjeg slabinskog kralješka (v.lumbales) i prvog križnog kralješka (v. sacrales). U butu se, dakle, ne smiju nalaziti zdjelične kosti, odnosno bočna kost (os ilium), sjedna kost (os ishii) i preponska kost (os pubis), te križna kost (os sacrum), a moraju biti odstranjeni i repni kralješci (v. caudales). But mora biti odvojen od zdjelice u bočnom zglobu (articulus coxae) koji povezuje glavu bedrene kosti (caput femoris) i zdjeličnu čašicu (acetabulum) na kukovlju. U muskulaturi buta mora, zapravo, ostati samo dio sjedne kosti s hrskavicom (tuber ishii). Muskulatura buta mora biti pravilno polukružno zaobljena tako da proksimalni rub obrađenog buta bude cca 8 do 10 cm (4 prsta) udaljen od glave bedrene kosti (caput femoris). But nema nogicu koja je odvojena u skočnom zglobu (articulus tarsi) na način da je odstranjen proksimalni red skočnih kosti. U vezi s tibiom i fibulom smije ostati samo petna kvrga (tuber calcanei) iznad koje se veže ili vješa but za sušenje. But ima kožu i potkožno masno tkivo s medijalne i lateralne strane. Na muskulaturi s otvorene medijalne strane ne smije biti visećih dijelova, a distalni dio kože s pripadajućim masnim tkivom mora biti zaobljen. Masa obrađenog svježeg buta mora iznositi najmanje 11 kg.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAKvaliteta mesa: na svježem butu ne smije biti vidljivih znakova bilo kakvih traumatskih procesa. Meso buta mora biti crvenkasto-ružičaste boje, kompaktne strukture i suhe površine (RFN). Zabranjena je uporaba blijedog, mekanog i vodenastog mesa – BMV (PSE) ili tamnog, suhog i tvrdog mesa – TST (DFD), odnosno mesa normalne boje, ali mekog i vodenastog (RSE) te mesa koje je čvrsto i nije vodenasto, ali je blijede boje (PFN).

Vrijednost pH, u trenutku ulaska buta u pršutanu, mjerena u području poluopnastog mišića (m. semimembranosus), treba iznositi između 5,5 i 6,1.

Prekrivenost slaninom: debljina slanine s kožom na vanjskom dijelu svježeg obrađenog buta, mjereno okomito ispod glave bedrene kosti, treba iznositi najmanje 15 mm, a poželjno je da debljina slanine s kožom bude 20 – 25 mm. Na obodu cijelog buta prekrivenost mašću mora biti takva da onemogući odvajanje kože od mišića koji se nalaze ispod nje.

Temperatura mesa: svježi butovi ne smiju biti podvrgnuti bilo kojem postupku konzerviranja osim hlađenja. Pod hlađenjem se podrazumijeva da se u fazama skladištenja i transporta butovi moraju čuvati na temperaturi u rasponu od 1° do 4 °C. Zamrzavanje butova nije dozvoljeno. U trenutku ulaska u pršutanu unutarnja temperatura buta mora iznositi između 1°  i 4 °C.

Vrijeme koje smije proteći od klanja svinja do početka soljenja buta ne smije biti kraće od 24 ni dulje od 96 sati.

Gotovi proizvod: Gotov proizvod odlikuje se osebujnom aromom, blagim slanim okusom, jednoličnom crvenom bojom mesa i poželjnom konzistencijom.

Dalmatinski pršut osim morske soli ne smije sadržavati nikakve dodatke – nitrite, nitrate, kalijev sorbat, askorbinsku i propionsku kiselinu.

U trenutku stavljanja na tržište Dalmatinski pršut mora posjedovati sljedeća senzorska svojstva:

  1. a) vanjski izgled – pršut mora biti pravilno oblikovan, bez pukotina, zarezotina i visećih dijelova mišića i kože, te bez velikih nabora na koži
  2. b) presjek: potkožno masno tkivo mora biti bijele do ružičasto-bijele boje, a mišićno tkivo jednolične crvene do svijetlocrvene boje;
  3. c) miris: ugodne arome na fermentirano, usoljeno, suho i dimljeno svinjsko meso, bez stranih nota (katran, nafta, svježe meso, mokra ili suha trava); dim na nosu mora biti blago izražen;
  4. d) okus: slankast!

Preslano, kiselkasto-gorko ili isprepletena i nedefinirana mješavina okusa nisu dozvoljeni;

Dalmatinski pršut Smjeli izravno je dostupan i u maloprodaji i izvan Dalmacije: Vlade Prančić Smjeli otvorio je nedavno prodavaonicu svojih proizvoda u središtu Zagreba

Dalmatinski pršut Smjeli izravno je dostupan i u maloprodaji i izvan Dalmacije: Vlade Prančić Smjeli otvorio je nedavno prodavaonicu svojih proizvoda u središtu Zagreba

  1. e) žvakaća konzistencija: mekana!

Tvrda konzistencija nije prihvatljiva kao ni minimalna topivost.

Uz navedene senzorske karakteristike, Dalmatinski pršut mora posjedovati sljedeća kemijska svojstva:

  1. sadržaj vode 40 do 55%;
  2.  aktivnost vode (aw) ispod 0,93;
  3.  sadržaj soli (NaCl) 4,5 do 7,5%.

Maso Dalmatinskog pršuta u trenutku stavljanja zajedničkog vrućeg žiga (postupak kojim se odobrava stavljanje pršuta na tržište) mora težiti najmanje 6,5 kg.

ZEMLJOPISNO PODRUČJE NASTANKA

Proizvodnja Dalmatinskog pršuta smije se odvijati isključivo unutar administrativnih granica slijedećih županija: Ličko-senjska, Zadarska, Šibensko-kninska, Splitsko-dalmatinska i Dubrovačko-neretvanska.

Unutar administrativnih granica Ličko-senjske županije Dalmatinski pršut smije se proizvoditi u gradu Novalji.

Unutar administrativnih granica Zadarske županije Dalmatinski pršut smije se proizvoditi u gradovima: Benkovac, Biograd na Moru, Nin, Obrovac, Pag, Zadar; te općinama: Bibinje,Galovac, Jasenice, Kolan, Kukljica, Lišane Ostrovičke, Novigrad, Pakoštane, Pašman, Polača, Poličnik, Posedarje, Povljana, Preko, Privlaka, Ražanac, Sali, Stankovci, Starigrad, Sukošan, Sveti Filip i Jakov, Škabrnja, Tkon, Vir, Vrsi, Zemunik Donji.

Unutar administrativnih granica Šibensko-kninske županije Dalmatinski pršut smije seproizvoditi u gradovima: Drniš, Knin, Skradin, Šibenik, Vodice; te općinama: Bilice, Biskupija, Civljane, Ervenik, Kijevo, Kistanje, Murter-Kornati, Pirovac, Primošten, Promina, Rogoznica, Ružić, Unešić, Tisno, Tribunj.

Unutar administrativnih granica Splitsko-dalmatinske županije Dalmatinski pršut smije se proizvoditi u gradovima: Hvar, Imotski, Kaštela, Komiža, Makarska, Omiš, Sinj, Solin, Split, Stari Grad, Supetar, Trilj, Trogir, Vis, Vrgorac, Vrlika; te općinama: Baška Voda, Bol, Brela, Cista Provo, Dicmo, Dugi Rat, Dugopolje, Gradac, Hrvace, Jelsa, Klis, Lećevica, Lokvičići, Lovreć, Marina, Milna, Muć, Nerežišća, Okrug, Otok, Podbablje, Podgora, Podstrana, Postira, Prgomet, Primorski Dolac, Proložac, Pučišća, Runovići, Seget, Selca, Sućuraj, Sutivan, Šestanovac, Šolta, Tučepi, Zadvarje, Zagvozd, Zmijavci.

Unutar administrativnih granica Dubrovačko-neretvanske županije Dalmatinski pršut smije se proizvoditi u gradovima: Dubrovnik, Korčula, Metković, Opuzen, Ploče; te općinama: Dubrovačko primorje, Janjina, Konavle, Kula Norinska, Orebić, Pojezerje, Slivno, Ston, Trpanj, Zažablje, Župa Dubrovačka, Blato, Lastovo, Lumbarda, Mljet, Smokvica, Vela Luka.

ZANIMLJIVO JE DA SE NIGDJE u SPECIFIKACIJI NE SPOMINJE OTKUDA SU SVINJE OD BUTOVA KOJIH SE PROIZVODI DALMATINSKI PRŠUT. KAD JE VEĆ PROIZVOD ZAŠTIĆEN i NAZIVOM VEZAN UZ DALMACIJU, BILO BI LOGIČNO DA SIROVINA, OD KOJE SVE i POČINJE, BUDE VEZANA UZ DALMACIJU. ILI BAREM SVAKAKO UZ HRVATSKU. ISTO VIJEDI i ZA ISTRU – ISTARSKI PRŠUT OD BUTOVA ISTARSKIH ODNOSNO HRVATSKIH SVINJA.

NA FESTIVALU PRŠUTA U ISTARSKOM MJESTU TINJANU RAZGOVARAO SAM S VIŠE PROIZVOĐAČA PRŠUTA – NE SAMO DALMATINSKOG NEGO npr. i ISTARSKOGA, i UGLAVNOM SU MI SUGOVORNICI GOVORILI DA BUTOVE KUPUJU U SLAVONIJI, ODNOSNO u – SLAVONIJI SUSJEDNOJ MAĐARSKOJ. ZATO ŠTO JE i u DALMACIJI i u ISTRI UZGOJ SVINJA NEDOSTATAN, ZATO ŠTO u MAĐARSKOJ UZ BUTOVE NISU PRISILJENI KUPOVATI i OSTATAK SVINJE, ZATO ŠTO SU KOLIČINE KOJE SE NUDE ZADOVOLJAVAJUĆE, i ZATO ŠTO JE TRANSPORT DO PRŠUTANE DOBRO ORGANIZIRAN, BRZ. NE ZNAČI NUŽNO DA SE DRUGDJE NE MOGU KUPITI KVALITETNI BUTOVI, BIT JE u PODNEBLJU i OKOLIŠU u KOJEMU SE SVINJA UZGAJA NAIME MORSKI ZRAK i MEDITERANSKA KLIMA SVAKAKO DAJU SVOJ PEČAT ORIGINALNOSTI…

POVEZANOST s TERITORIJEM

Dalmatinski pršut se proizvodi na cijelom zemljopisnom području Dalmacije koja obuhvaća najdulji i najveći dio hrvatskog primorja duž jadranskog mora. Sastoji se od otočnog i obalnog dijela te submediteranske unutrašnjosti. Obala, otoci i planine u zaleđu pružaju se uglavnom usporedno u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Reljef je u unutrašnjosti planinski s krškim oblicima kao ponikve, uvale, spilje, ponori i krška polja. Krško područje je pretežito sastavljeno od vapnenca i dolomita, s iznimkom velikog flišnog područja Ravnih kotara. Klima je sredozemna s toplim i suhim ljetima te blagim i vlažnim zimama. Područje Dalmacije izloženo je vjetrovima najveći dio godine, zbog čega su na tom području oduvijek postojali prirodni uvjeti za kvalitetno sušenje mesa. Naime, pravilno i stalno strujanje zraka jedan je od bitnih parametara za optimalno sušenje i zrenje pršuta. Najznačajniji vjetrovi su bura koja puše s kopna prema moru (vjetrovi iz prvog kvadranta), zatim jugo, levant i maestral, koji puše jedino danju s mora na kopno. Analizom podataka kontingencijske pojave određenog smjera vjetra uočava se da na području Dalmacije najčešće pušu vjetrovi iz prvog kvadranta koji su obično hladni i suhi. Navedeni vjetrovi godišnje u prosjeku pušu oko 130 dana.

Osim strujanja zraka, za pravilno soljenje, sušenje i zrenje pršuta vrlo je značajna temperatura zraka (°C) i relativna vlažnost zraka (%) atmosfere, odnosno prostorije u kojima se odvija tehnološki proces. Srednja zimska temperatura kreće se 3,6 do 9,0 °C, a srednja ljetna varira između 24.7 i 25.3°C. Izoterme se pružaju usporedno s obalom, odnosno temperatura pada ili raste s udaljenošću od obale. Relativna vlažnost zraka tijekom godine varira od 56 do76 %.

U povijesti se proizvodnja Dalmatinskog pršuta odnosno faza soljenja odvijala samo u zimskim mjesecima (XI, XII, I i II) jer je meso bilo potrebno sačuvati od kvarenja kada su temperature zraka niske. Danas se, zahvaljujući mogućnosti kontroliranja mikroklimatskih uvjeta u proizvodnim prostorima, pršuti proizvode tijekom cijele godine s obvezom da se, kad god je moguće, izlože utjecaju vanjske atmosfere stvaranjem prirodne cirkulacije zraka. Naime, makroklimatski uvjeti proizvodnog područja utječu na procese i tok enzimatskih aktivnosti u pršutu, odnosno na tvorbu poželjnih senzorskih svojstava, posebice miris i okus pršuta (Ante Puljić: Istraživanje higijensko-tehnoloških i ekonomskih pokazatelja kooperacijske proizvodnje dalmatinskog /Miljevačkog/ pršuta; Magistarska rasprava, Zagreb, 1986., str. 106.)

Bitan čimbenik u proizvodnji Dalmatinskog pršuta su tradicionalne vještine dalmatinskih pršutara. Poznavanje tradicionalnih vještina utječe na sve faze proizvodnje Dalmatinskog pršuta.

Umijeće pršutara dolazi do izražaja i u određivanju duljine trajanja soljenja i prešanja, a koja ovisi o prije svega o masi pršuta.

Posebna pozornost pridaje se načinu i duljini dimljenja te izboru drva. Naime, Dalmatinski pršut se u početku prvenstveno konzervirao soljenjem i odnosno sušenjem, a ne i dimljenjem. Tada se dimljenje u fazi sušenja Dalmatinskog pršuta koristilo prvenstveno radi rastjerivanja vlage u doba kišnog i vlažnog vremena, a provodilo se pored ognjišta u starim kuhinjama i u sušnicama koje su imale propusne krovove. Čim bi se vrijeme promijenilo i zapuhala bura, Dalmatinski pršuti su se iznosili iz kuhinja i sušnica na zrak. Proizvođači Dalmatinskog pršuta su s vremenom spoznali da se dimljeno meso još bolje čuva i konzervira zbog antioksidativnog i baktetricidnog djelovanja dima te su zbog toga pršute dimili i u doba kada, zbog suhog vremena, butove Dalmatinskog pršuta nije bilo potrebno vješati pored ognjišta. U današnjem postupku proizvodnje Dalmatinskog pršuta dim gubi svoju funkciju konzerviranja, ali se i dalje koristi jer Dalmatinskom pršutu daje onu svojstvenu i prepoznatljivu aromu dimljenog suhog svinjskog mesa.

Prvi pisani trag o trgovini dalmatinskim pršutom potječe iz 1557. godine i u njemu se navodi da se pršut zajedno sa sirom izvozio u Mletke i to preko Zadra. Zapisano je da izvoz ide “iz Bosne”, a u to je doba Bosna obuhvaćala cjelokupno područje zapadno do rijeke Drine koje je bilo pod vlašću Osmana. S obzirom da je turska vlast u 16. stoljeću dopirala do gradskih zidina Zadra, vrlo je vjerojatno da se radilo o pršutu iz neposrednog zadarskog zaleđa (Ivan Pederin: Mletačka uprava, poljoprivreda i politika u Dalmaciji /1409-1797/, Dubrovnik, 1990., str. 132).

O pršutu kao nezaobilaznoj namirnici uobičajenog dalmatinskog ručka i koji se sredinom 19. stoljeća servirao gotovo u svakoj dobrostojećoj obitelji piše pruska barunica Ida von Reinsfeld-Dűringsfeld (Njemački putopisi po Dalmaciji, Split, 1989., str. 230). Premda se u to doba pršut proizvodio u velikom broju seoskih gospodarstava, bilo ga je nedovoljno za neke veće trgovinske tijekove pa se stoga uglavnom prodavao regionalno, unutar područja proizvodnje (Frano Ivanišević: Poljica – narodni život i običaji, Zagreb, 1903.-1906., reprint Priko, 2006., str. 86-87, 257). Izvorni dalmatinski pršut bio je cijenjen na stolovima malih i ekskluzivnih krugova, a putnici su znali prepoznati njegovu posebnost pa se u brojnim putopisima spominje kao dalmatinischer Rohschinken.

Do drugog svjetskog rata, u Dalmaciji se pršut proizvodio uglavnom na seljačkim domaćinstvima u kućnoj radinosti, a tek ponegdje u zanatskoj djelatnosti. Ograničena proizvodnja dopuštala je konzumaciju pršuta samo u imućnijim seoskim domaćinstvima. Glavni opskrbljivači tržišta su bila srednje stojeća i siromašnija seoska domaćinstva jer je za njih pršut bio preskupa hrana. Pršut se uglavnom prodavao u gradovima gdje se konzumirao u ugostiteljstvu ili u domovima. Nakon drugog svjetskog rata, osobito 60-ih godina prošlog stoljeća, porastom životnog standarda, posebno u priobalnom području i u bližem zaleđu, počinje povećanje potrošnje a time i proizvodnje pršuta (Ante Puljić: Istraživanje higijensko-tehnoloških i ekonomskih pokazatelja kooperacijske proizvodnje dalmatinskog /Miljevačkog/ pršuta; Magistarska rasprava, Zagreb, 1986., str. 16.)

Dalmatinski pršut počeo se organizirano i u većoj mjeri proizvoditi tek nakon drugog svjetskog rata kada dolazi do značajnijeg razvoja zadrugarstva i osnivanja novih zadruga od kojih su se mnoge posvetile pršutu. Sve veća zainteresiranost samih proizvođača za povećanje kvalitete Dalmatinskog pršuta i potreba zajedničke promidžbe rezultirala je osnivanjem udruge proizvođača i organiziranjem Nacionalnog sajma pršuta koji se održava od 2006. godine. Razvojem turizma i povećanjem potražnje za lokalnim tipičnim proizvodima Dalmatinski pršut je postao prepoznatljiva delicija s područja Dalmacije i gospodarski vrlo značajan tradicionalni prehrambeni proizvod u Hrvatskoj.

DOKAZ O PODRIJETLU

Porijeklo zaštićenog Dalmatinskog pršuta moguće je dokazati primjenom sustava sljedivosti koji se temelji na:

  • fizičkom označavanju butova, odnosno gotovog proizvoda;
  • dokumentima koje je potrebno popunjavati tijekom različitih faza proizvodnje, odnosno dokumentima koji su različiti subjekti u lancu proizvodnje dužni imati radi zadovoljavanja zakonskih propisa.

U trenutku ulaza u pršutanu svježi butovi moraju se pregledati radi utvrđivanja njihove sukladnosti sa zahtjevima iz ove specifikacije.

Na sve butove koji uspješno prođu fazu kontrole utiskuje se u kožu vrući žig kojim se označava razdoblje početka prerade (faza soljenja). Vrući žig sadrži dan, mjesec i godinu početka prerade. Navedenim postupkom se u biti formira proizvodni lot čija je oznaka datum početka prerade. Temeljni podaci o svakoj pojedinoj skupini butova koja je ušla u pršutanu (datum, broj komada, ukupna masa) upisuju se u poseban document. Svaki lot pršuta prati zaseban dokument gdje se upisuju sve radnje propisane ovom specifikacijom i obavljene na lotu pršuta na koji se dokument odnosi.

Po završetku minimalnog razdoblja zrenja (12 mjeseci od početka prerade), a prije stavljanja na tržište, pršuti se kontroliraju radi utvrđivanja njihove kvalitete. Rezultati kontrole kvalitete bilježe se na posebnom obrascu.

Ukoliko pršut zadovoljava sve zahtjeve kvalitete te je utvrđeno da je proizveden u skladu sa specifikacijom, na njega se stavlja drugi vrući žig – zajednički znak Dalmatinskog pršuta, i njime se jamči kvaliteta proizvoda.

TEHNOLOŠKI POSTUPAK

Postupak proizvodnje Dalmatinskog pršuta počinje izborom samo onih svježih butova čija fiziklano-kemijska i senzorska svojstva zadovoljavaju propisane odredbe iz specifikacije. U slučaju manjih nepravilnosti u obliku buta moguće je pojedine butove dodatno obraditi radi dobivanja konačnog pravilnog oblika. Butovi koji imaju vidljiva oštećenja ili manjkavosti u kakvoći mesa, odnosno kože ili potkožnog masnog tkiva moraju se odstraniti iz proizvodnje.

Soljenje pršuta Faza soljenja je najkritičnija u tehnološkom procesu proizvodnje pršuta. Zato se mora tijekom cijelog procesa soljenja i prešanja održavati niska temperatura, jer u protivnom dolazi do neizbježnog i nepopravljivog smrdljivog zrenja. Soljenje pršuta se stoga obavlja pri temperaturi 2 do 6°C i relativnoj vlazi zraka višoj od 80 posto. Prije soljenja obvezatno je masažom (stiskanjem) istisnuti zaostalu krv iz cijelog buta, a osobito iz femoralne arterije koja se nalazi u brazdi muskulature s medijalne strane. Brzo i ravnomjerno prodiranje soli u mišićje buta ima izvanredno značenje za kakvoću gotovog proizvoda. Upravo zbog toga je vrlo važno da butovi imaju istu temperaturu (1 do 4 °C), jer jako hladni butovi apsorbiraju manje soli, a nedovoljno ohlađeni imaju tendenciju kvarenja.

Dalmatinski pršut se može samo soliti morskom soli, tj. uz sol se ne smiju koristiti drugi začini. U proizvodnji Dalmatinskog pršuta, ponavljam, nije dozvoljena upotreba nikakvih konzervansa, primjerice natrijeva nitrita (E 250), natrijeva nitrata (E 251), kalijeva sorbata (E 202), askorbinske kiseline (E 200), propionske kiseline (E 280), i sličnih aditiva. Obrađeni butovi dobro se natrljaju po cijeloj površini sa suhom soli te se ostave ležati s medijalnom stranom okrenutom prema gore. Nakon 7 do 10 dana (ovisno o masi butova) potrebno je butove ponovno natrljati sa soli i položiti da leže idućih 7-10 dana s medijalnom stranom okrenutom prema dolje.

Prešanje butova: U posljednjem dijelu faze soljenja butovi se mogu i prešati. Osnovni cilj ove dodatne faze jest pravilno oblikovanje pršuta, što je posebno važno kada se pršut stavlja na tržište u cjelovitom obliku, s kosti. Butovi se prešaju tako da se slože u redove između ploča, i opterete. Faza prešanja traje sedam do 10 dana, potom se butovi isperu čistom vodom i ocijede, nakon čega su spremni za dimljenje, sušenje i zrenje.

Ako se faza prešanja izostavi, tada se usoljeni butovi, nakon što je prošlo 14 do 20 dana faze soljenja, ostave ležati još sedam do 10 dana bez preslagivanja, nakon čega se isperu čistom vodom i ocijede. Kao i u fazi soljenja, temperatura u fazi prešanja mora iznositi 2 do 6°C, a relativna vlaga zraka mora biti viša od 80 posto.

Dimljenje i sušenje: Pravilno soljeni butovi, isprani i ocijeđeni vežu se špagom ili se vješaju na kuku od nehrđajućeg čelika iznad petne kvrge (tuber calcanei) te prenašaju u drugu, besprijekorno čistu prostoriju (komoru) radi ujednačavanja temperature prije dimljenja. Komora (prostorija) mora imati otvore za zrak zaštićene mrežicom, radi sprječavanja ulaska kukaca. Nakon izjednačavanja temperature soljenih i ocijeđenih butova sa temperaturom komore (prostorije) slijedi faza dimljenja.

Dimljenje se obavlja uporabom hladnog dima dobivenog izgaranjem tvrdog drva ili piljevine, kako je već rečeno, od bukve (Fagus sp.), hrasta (Quercus sp.) ili graba (Carpinus sp.). Ako se dimljenje odvija na klasičan način s otvorenim ložištem, potrebno je voditi osobitu skrb o temperaturi u prostoriji (komori) za dimljenje koja ne smije prijeći 22°C. Više temperature prelaze granicu hladnog dimljenja, uslijed čega dolazi do denaturacije (umrežavanja) bjelančevina u površinskom sloju pršuta. Na taj se način može stvoriti nepoželjna barijera slobodnom izlasku vode iz unutarnje muskulature buta, a time i do kvarenja pršuta. Dimljenje i sušenje pršuta traje do najviše 45 dana.

Zrenje: Nakon faze dimljenja i sušenja, pršuti se premještaju na zrenje u prostorije (komore) sastabilnom mikroklimom i koje imaju otvore za izmjenu zraka (prozore) zbog pravilnog odvijanja tehnološkog procesa. Svi otvori moraju biti zaštićeni gustom mrežicom koja onemogućuje slobodan ulaz kukaca, glodavaca i drugih nametnika. Poželjno je da u prostorijama za zrenje temperatura ne prelazi 20°C, a relativna vlaga zraka bude ispod 90 posto. U takvim mikroklimatskim prilikama pršuti ravnomjerno gube vlagu i pravilno zriju. Biokemijski procesi odvijaju se dakle u optimalnim uvjetima, postižu se lijepa boja i odlična harmonija mirisa i okusa. Tijekom zrenja pršuta dozvoljeno je štukovati pukotine nastale na medijalnoj strani smjesom napravljenom od usitnjenog svinjskog sala pomiješanog pšeničnim ili rižinim brašnom uz dodatak soli. Faza zrenja se odvija u zamračenim prostorima uz blagu izmjenu zraka. Nakon godinu dana od dana početka soljenja pršut je zreo i spreman za konzumaciju.

Pakiranje i način stavljanja na tržište: Proizvod s oznakom zemljopisnog podrijetla Dalmatinski pršut smije se stavljati na tržište samo po završetku posljednje faze proizvodnje i nakon što je certifikacijsko tijelo utvrdilo sukladnost proizvoda sa specifikacijom. Proizvod se na tržište smije stavljati kao cijeli pršut ili u komadima. U slučaju kada se proizvod stavlja na tržište u komadima ili narezan, tj. već porcioniran u zatvorenim pakovinama namijenjenim daljnjoj prodaji, svaka pakovina mora biti označena u skladu s odredbama iz točke 8. ove specifikacije.

Sve opisane faze proizvodnje Dalmatinskog pršuta, osim točke 5.5. moraju se odvijati uzemljopisnom području iz točke 3.

PROVJERA SUKLADNOSTI te OZNAČAVANJE

Za utvrđivanje sukladnosti proizvodnje, prerade i samog prehrambenog proizvoda sa specifikacijom i provedbu kontrole nad proizvodnjom, preradom i samim prehrambenim proizvodom koji će nositi oznaku zemljopisnog podrijetla Dalmatinski pršut koristit će se usluge Biotechnicon poduzetničkog centra d.o.o. iz Splita.

Zajednički žig Dalmatinskog pršuta

Zajednički žig Dalmatinskog pršuta

Stavljanje pečata na pršut

Stavljanje pečata na pršut

Prilikom stavljanja na tržište cijelog proizvoda ili bilo koje vrste pakovine koja sadrži komade ili nareske proizvoda, proizvod se mora, osim podacima predviđenim zakonskom regulativom, označiti i natpisom Dalmatinski pršut te zajedničkim znakom proizvoda. Znak Dalmatinskog pršuta ima ovalni oblik pečata, unutar kojeg se nalaze tri lavlje glave, a na gornjem vanjskom obodu piše Dalmatinski pršut. Vrući žig sadrži i šifru proizvođača koja je istovjetna s kontrolnim veterinarskim brojem objekta. Svi primjerci vrućeg žiga čuvaju se pri Udruzi dalmatinski pršut.

Natpis Dalmatinski pršut mora biti jasno čitljiv i neizbrisiv te mora veličinom, vrstom i bojom slova (tipografijom) biti dobro istaknut. Uz oznaku zemljopisnog podrijetla Dalmatinski pršut nije dozvoljeno navođenje drugih termina poput pridjeva: pravi, tradicionalni, obrtnički, tipični, autohtoni, domaći i slično, kao ni termina koji označavaju toponime vezane uz područje proizvodnje.  ♣      SuČ – 08/2016

POTROŠAČKI PUTOKAZ – 07_08_2016 – BUYING GUIDE

pijte razborito – odgovorno – trijezno • drink wisely – responsibly – soberly

Svijet u casi logo & Suhi u casi logoVinske zvjezdice - 5   VODIČ ZA PAMETNU KUPNJU

Od/since 1994.

SRPANJ / JULY – 2016 – KOLOVOZ / AUGUST

U OVOME BROJU: HRVATSKA – CROATIA • FRANCUSKA – FRANCE • ITALIJA – ITALIA

Čari ljeta

Čari ljeta

U VINU SU SUNCE, ZEMLJA, LOZA i ZNOJ, ISKRENOST i BIZNIS, RADOST i ŽALOST, NEMIR i OPOJ

IN THE WINE THERE ARE SUN, SOIL, VINE and SWEAT, GENUINITY and BUSINESS, JOY and  PAIN, ANXIETY and EBRIETY

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

UZORCI SU S TRŽIŠTA / SAMPLES ARE FROM THE MARKET

smjesko smajlic[1]♣ ♣ ♣ ♣ ♣ – Šampion/Champion – 99 – 100 (ili or: 19,9 – 20 / 4,9 – 5,0) bodova/pts = Sjajno! Upečatljivo!  Jedinstveno!/Brilliant! Impressive! Unique!

 ♣ ♣ ♣ ♣ ♣ – Velika zlatna medalja/Great gold medal – 95 – 98 (19,5 – 19,8 / 4,5 – 4,8) = Odlično, karakterno, elegantno, klasično veliko vino /Excellent,  with character, elegant, classic great wine.

♣ ♣ ♣ ♣ – Zlatna medalja/ Gold medal – 90 – 94 (18,6 – 19,4 / 4,0 – 4,4) bodova = Izvrsno, višeslojno, dojmljivo vino, s visoko izraženima osobnošću i stilom / outstanding, multilayered, with high style and a big personality.

♣ ♣ ♣ – Srebrna medalja /Silver medal – 85 – 89 (17,5  – 18,5 / 3,0 – 3,9) = Osobito dobro i tipično, složeno, uvjerljivo, moguće i  s izgledima da se i još razvije, za zahtjevniji ukus / very good and typical, complex, convincing, with chances to develop even more, for the exigent consumer.

♣ ♣ 80 – 84 (15,5 – 17,4 / 2,1 – 2,9) = Sortno prepoznatljivo i stilom definirano, solidno, ali, bez uzbudljivosti / varietal recognizable, in a certain determinated style, solid, not exciting.

 ♣ 7179 (11,0 – 15,4 / 1,1 – 2,0) = Obično,  prosječno, jednostavno, bez vrlina i nekih značajnijih, prejakih mana. Moguće ponešto grubo, i/ili načeto umorom pa i na silaznoj putanji, još prihvatljivo za ležernu uporabu / average, ordinary, with no virtues and no significant to strong flaws, still acceptable for everyday use.

Ispod/under 71 ( 11,0 / 1,0) = Nisko-prosječno, najbolje izbjegavati / low average, best to avoid.

⇑- trošiti/drink  • ⇗ – trošiti ili još čuvati / drink or hold • ⇒ – čuvati / hold •  vino uz jelo – preporučljivo trošiti uz hranu / recommended to drink with food

Case vinske, kompletUzorci se uzimaju iz izvora provjerenih da posjeduju odgovarajuće skladište za vino i da imaju strukovno osposobljeno osoblje, tako da bi trebalo biti isključeno da se vinu nakon isporuke od strane proizvođača distributeru nešto dogodilo zbog neprikladnog čuvanja. • Ustanovi li se klasičan miris i okus po čepu (TCA), uzorak se ponovno kuša iz druge boce i tek tada se objavljuje recenzija • Uzorak se odmah odbacuje ako barem dvije trećine strukovnog žirija (npr. 5 od 7 članova) tako odluči. • Za isticanje odnosa kakvoća-cijena vino mora osvojiti najmanje 85 bodova po skali do 100 bodova, odnosno 17,5 bodova po skali od 20 bodova, odnosno 3,0 boda po skali do 5,0 bodova.

    HRVATSKA  Zastava CroatiaCROATIA

♣ ♣ ♣ (♣) (L) RAJNSKI RIZLING 2015 – TOMAC   

PLEŠIVICA-OKIĆ ■ VINOGRAD: kosina • sorta: Rizling rajnski • pristup u trsju: prirodi prijateljski ■ PODRUM: dozrijevanje: 7 mjeseci • velika bačva (20 hl) ■ OZNAKA na etiketi: kvalitetno s k.z.p. • suho • 13,0 vol% • SO2 ukupno: 80 mg/ℓ ■ NAPUNJENO u: 0,75 ℓ (cca 2000 butelja) • boca: normalna – po tradiciji odgovara vinu: da • model, tip: rhein • ČEP: pluteni – ozbiljan – dosta dugačak ■ OPREMA, DESIGN: decentno • etiketa: prepoznatljivo iz daleka – jednostavno – u dva dijela – pregledno, čitljivo: dobro.

VINO je složeno, sadržajno, bogato, dotjerano, skladno dinamično, još mlado. Iako se lijepo pije uz hranu, bolje ga je pričuvati još neko vrijeme, u usponu je i treba mu vremena u butelji. Izgledom živahno, bistro, zelenkasto-žuto, na nosu lijepo iskazano, puno, upućuje na voćnost (voće: domaće/zeleno; bijelo/ koštićavo/ jabuka), floralno, mineralno. U ustima vrlo živo, puno, slankasto, sa kvalitetno pratećom kiselosti. Tijelom & strukturom vrlo dobro, živahnog dugačkog završetka ■ SERVIS: ⇗  vino uz jelo  • 12°C

Obitelj Tomac: nova berba, nove etikete

Obitelj Tomac: nove berbe na tržištu, nove etikete

♣ ♣ ♣  (L) SAUVIGNON 2015 – TOMAC 

PLEŠIVICA-OKIĆ ■ VINOGRAD: kosina • sorta: Sauvignon • pristup u trsju: prirodi prijateljski ■ PODRUM: dozrijevanje: 7 mjeseci • velika bačva (20 hl) ■ OZNAKA na etiketi: kvalitetno s k.z.p. • suho • 13,0 vol% • SO2 ukupno: 80 mg/ℓ ■ NAPUNJENO u: 0,75 ℓ (cca 2600 butelja) • boca: teška, masivna, teretna • model, tip: bourgogne • ČEP: pluteni – ozbiljan – dosta dugačak ■ OPREMA, DESIGN: decentno • etiketa: prepoznatljivo iz daleka – jednostavno – u dva dijela – pregledno, čitljivo: dobro.

VINO je zanimljivo, kompleksno, sadržajno, bogato, s karakterom, ozbiljno, skladno, svježe, s dosta živosti. U suglasju je sa: terroireom, tipologijom, sortom. Još mlado, treba mu vremena u boci.  U usponu je. Izgledom živahno, bistro, slamnato-žuto. Na nosu intenzivno ali ne i agresivno, solidno razvijeno. Upućuje na voćnost (voće: domaće/ bijelo / koštićavo / breskva; južno/ grape), floralno (cvijeće: svježe – bijelo), list smokve – diskretno, blagi osjet drveta. U ustima slankasto, sa kvalitetno pratećom kiselosti. Tijelom & strukturom vrlo dobro, svježeg ugodno gorkastog relativno dugačkog završetka. ■ SERVIS: ⇗  vino uz jelo • velika čaša (bordoška) • 12° C

♣ ♣ (♣) (L) CHARDONNAY 2015 – TOMAC

PLEŠIVICA-OKIĆ ■ VINOGRAD: kosina • sorta: Chardonnay • pristup u trsju: prirodi prijateljski ■ PODRUM: dozrijevanje: 7 mjeseci • velika bačva ■ OZNAKA na etiketi: kvalitetno s k.z.p. • suho • 13,0 vol% • SO2 ukupno: 80 mg/ℓ ■ NAPUNJENO u: 0,75 ℓ (cca 3300 butelja) • boca: teška, masivna, teretna • model, tip: bourgogne • ČEP: pluteni – ozbiljan – dosta dugačak ■ OPREMA, DESIGN: decentno • etiketa: prepoznatljivo iz daleka – jednostavno – u dva dijela – pregledno, čitljivo: dobro.

VINO je skladno, dotjerano, u suglasju sa: terroireom, tipologijom, sortom. U špici. Izgledom živahno i bistro, slamnato-žuto. Na nosu diskretno, upućuje na voćnost (voće: domaće/ bijelo/ koštićavo), osjet drveta – dodir. U ustima zaobljeno, sa dobro pratećom kiselosti, gorkasto. Tijelom & strukturom dobro, gorkastog, srednje dugog završetka ■ SERVIS: ⇑ vino uz jelo • 10-12° C
Trdenic skrlet

Vinske zvjezdice - 3♣ ♣ ♣  (M) ŠKRLET 2015 – TRDENIĆ

MOSLAVINA ■ VINOGRAD: kosina • sorta: Škrlet ■ OZNAKA na etiketi: k.z.p. • suho • 12,7 vol% ■ NAPUNJENO u: 0,75 ℓ • boca: normalna – odgovara vinu: da • model, tip: bordeaux ■ OPREMA, DESIGN: decentno

VINO je svježe, pitko. Izgledom živo, ima ugodnu aromu, na nosu upućuje na cvijeće, u ustima traje. ■ SERVIS: ⇑ • 10-12° C

 pjenušci  – sparklings

Vinske zvjezdice - 3♣ ♣ ♣  (L) ŠEMBER brutŠEMBER

PLEŠIVICA-OKIĆ ■ VINOGRAD: kosina – strmina ■ OZNAKA na etiketi: pjenušac proizveden klasičnom metodom – vrhunsko s k.z.p. • brut • 12,5 vol% ■ NAPUNJENO u: 0,75 ℓ • boca: normalna – odgovara vinu: da • model, tip: champagne • ČEP: pluteni – ozbiljan ■ OPREMA, DESIGN: decentno • etiketa: u dva dijela – pregledno, čitljivo: dobro

VINO je složeno, živo, svježe, puno. Izgledom žućkaste boje, finog perlanja. Miris je dobro izražen, upućuje na kvasce, ima i voćnosti. Vrlo dobra tijela, u ustima traje. ■ SERVIS:  vino uz jelo  (prijat će i kao aperitiv i uz jela kao npr. školjke, tjestenine s  bijelim umacima…) • veća čaša tulipanova oblika • 10° C

Dalmacija / Dalmatia

♣ ♣  (M-L) POŠIP 2015 – PZ POŠIP 

KORČULA ČARA ■ VINOGRAD sorta: Pošip ■ OZNAKA na etiketi: k.z.p. • suho • 13,5 vol% ■ NAPUNJENO u: 0,75 ℓ • boca: normalna – odgovara vinu: da • model, tip: bordeaux ■ OPREMA, DESIGN: uredno • etiketa: prepoznatljivo iz daleka

VINO je ugodna mirisa, ima voćnosti, daje podosta i na mediteransko bilje, skladno, puno i toplo, dobroga tijela. ■ SERVIS: ⇑ vino uz jelo  • 12° C

♣ ♣  (XL) STINA POŠIP 2015 – JAKO-VINO

SREDNJA i JUŽNA DALMACIJA, BRAČ ■ VINOGRAD, sorta: Pošip ■ OZNAKA na etiketi: 13,0 vol%

VINO je, neočekivano, pokazalo nedostatak svježine. Izgledom živahno u ustima slankasto, sa kiselosti koja nekako ne pridonosi svježini. Tijelom & strukturom dobro. ■ SERVIS: ⇑ • 12° C

♣ (♣) (L) STINA VUGAVA 2014 – JAKO VINO

SREDNJA i JUŽNA DALMACIJA ■ VINOGRAD, sorta: Vugava

VINO je neuzbudljivo, prezentiralo se i kao ne baš posve čisto. Na nosu diskretno. U ustima sa dobro pratećom kiselosti. Tijelom & strukturom dobro ■ SERVIS: ⇑ • 10° C

♣ ♣ ♣ ♣  (L) ZLATAN PLAVAC 2010 barrique – ZLATAN OTOK/Plenković

HVAR ■ VINOGRAD: Sveta Nedjelja • kosina – strmina • ekspozicija: jug – zapad • sorta: Plavac mali • pristup u trsju: prirodi prijateljski – ekološki ■ PODRUM: selekcija grožđa • dozrijevanje:  barrique (225 ℓ) ■ OZNAKA na etiketi: vrhunsko s k.z.p. • suho • 14,5 vol% ■ NAPUNJENO u:  0,75 ℓ • boca: normalna – odgovara vinu: da • model, tip: bordeaux • ČEP: pluteni – ozbiljan ■ OPREMA, DESIGN: decentno • etiketa: prepoznatljivo iz daleka – u dva dijela – pregledno, čitljivo: dobro

VINO je kompleksno, ozbiljno, skladno, autorsko. Toplo, i s još dosta živosti. S finim je tercijarnim bouquetom, u suglasju sa: terroireom, tipologijom, sortom, lijepo se pije uz hranu, a i uz meditaciju. U špici je koja može trajati. Izgledom živahno, rubinsko-granatno, tamno, s jako dobrom uljnosti. Na nosu umjereno, lijepo razvijeno, upućuje na osjet fino paljenoga, kave, kože /nijansa, hlapljive kiselosti – prihvatljivo i zanimljivo, zatim na voćnost, izraženu dobro (voće: Zlatan plavac Plenki + Caplar Tomicdomaće /crveno – ukuhano), začine/mirodije (bijeli papar…) – dobro uklopljeno. U ustima zaobljeno, tanin živ ali i uglađen. Slankasto, sa kvalitetno pratećom kiselosti, tijelom & strukturom vrlo dobro, živog, gorkastog, dugačkog i grijućeg završetka ■ SERVIS: ⇗  vino uz jelo • odčepiti bocu nekoliko sati prije posluženja vina – poželjno dekantirati • velika čaša (bordoška) • 18° C

♣ ♣ ♣ (♣) (XL) CAPLAR 2012 barrique – TOMIĆ    

HVAR ■ VINOGRAD: kosina – strmina • sorta: Cabernet sauvignon & Plavac mali ■ OZNAKA na etiketi: vrhunsko s k.z.p. • suho • 14,0 vol% ■ NAPUNJENO u: 0,75 ℓ • boca: normalna • model, tip: bordeaux • ČEP: pluteni – ozbiljan ■ OPREMA, DESIGN: elegantno • etiketa: privlačno – originalno – prepoznatljivo iz daleka – u dva dijela – pregledno, čitljivo: dobro

VINO je kompleksno, dotjerano, toplo, s dosta živosti. S blagim je tercijarnim bouquetom, doima se u špici koja može trajati. Izgledom živahno, rubinsko-granatno, providno. Na nosu diskretno, upućuje na osjet kože, paljenoga i dima /blago, čokolade, kave, začine /iskazano s mjerom i dobro uklopljeno. U ustima zaobljeno, s uglađenim taninom, slankasto. Tijelom & strukturom vrlo dobro, slankastog dosta dugačkog grijućeg završetka. Retronazalno: badem ■ SERVIS: ⇗  vino uz jelo  • odčepiti bocu koji sat prije posluženja vina – poželjno dekantirati • velika čaša (bordoška) • 18° C

Vinske zvjezdice - 3♣ ♣ ♣  (L) BONAPARTE PLAVAC 2015 – VINA ROTA    

PELJEŠAC, KUNA ■ VINOGRAD: kosina • sorta: Plavac mali ■ OZNAKA na etiketi: s k.z.p. • suho • 13,5 vol% ■ NAPUNJENO u: 0,75 ℓ • boca: normalna • model, tip: bordeaux ■ OPREMA, DESIGN: uredno

VINO je dotjerano, čisto, iako djeluje kao svakodnevno ipak ima stanovitu kompleksnost. Toplo je, skladno, vrlo dobra tijela, solidne trajnosti u ustima. ■ SERVIS: ⇑ vino uz jelo  (jača jela) • 16-18° C

♣   (M) BOGOMDON 2015 – JAKO VINO 

SREDNJA i JUŽNA DALMACIJA ■ VINOGRAD, sorta: Plavac mali, Syrah, Merlot, Cabernet sauvignon ■ OZNAKA na etiketi: 12,5 vol%

VINO je bez finoće, u padu. U ustima: tanin zelen, slankasto, sa izraženijom kiselosti koja nije u funkciji svježine, gorkasto. Tijelom & strukturom dobro, gorkastog, srednje dugog završetka ■ SERVIS:  ⇑ • 16° C

pjenušci  – sparklings

Vinske zvjezdice - 3♣ ♣ ♣  (M) GODIMENT extra brut – JAKO VINO

SREDNJA i JUŽNA DALMACIJA ■ VINOGRAD, sorta: Pošip, Vugava, Chardonnay, Viognier ■ OZNAKA na etiketi: 11,5 vol%

VINO je svježe, lepršavo i lagano, dopadljivo, nekomplicirano, lijepo pitko i na dužu stazu. Izgledom živahno, s perlanjem finim sitnim brojnim mjehurićima. Na nosu upućuje na voćnost. U ustima mekano, sa dobrom kiselosti. Tijelom & strukturom dobro, svježeg završetka ■ SERVIS:  aperitiv, osvježenje • 8-10° C

♣  (XXL-XXXL) SABION 2014 – KORTA KATARINA

KORČULA ■ VINOGRAD, sorta: Pošip ■ OZNAKA na etiketi: 12,0 vol%

VINO se pokazalo bez finoće, i kao da prelazi zenit. Izgledom neobično – jače žuto. Na nosu je upućivalo na vrlo zrelo voće, u ustima gorkastog završetka…

______________________________

Klub   2016 – Vodič za pametnu kupnju

DEGUSTACIJE kod STAROG PUNTIJARA i u hotelu ESPLANADE *****  – Degustacije Kluba Vinske zvijezde s ocjenjivanjem za potrošački putokaz bile su u hotelu PUNTIJAR u zagrebačkim Gračanima, i, ubrzo potom, u hotelu ESPLANADE *****  u Zagrebu. Dva su kušanja održana u kratkom razmaku zbog nastupajućih godišnjih odmora.Vinske-zvijezde Puntijar

U hotelu Puntijar uz stalni trio Vitomir Andrić, Ivo Kozarčanin i Željko Suhadolnik, kušači su bili enolog Ivica Perak proizvođač vina iz Kutjeva i savjetnik u nekoliko vinskih podruma, te Boris Bernašek iz zagrebačke uvozničke i distribucijske kuće Vrutak, Vina je na početku potočio vlasnik hotela te restorana Stari Puntijar Zlatko Puntijar, a potom ih je točio Nikola Brezić.

DKS_56139964 29.06.2016., Zagreb - Hotel Esplanade, ocjenjivanje vina. Photo: Dalibor Urukalovic/PIXSELL

U Esplanadi su pak uz Andrića, Kozarčanina i Suhadolnika ocjenjivali sommelijerka Jelena Šimić Valentić, Ivan Dropuljić (Zagreb Vino.com), proizvođač Boris Drenški Bodren, novinar Tomislav Radić. Vina je točio Tomislav Klišanin.

Čitajte i na blogovima VinoVito, Bakhov sin, suhiucasi.wordpress, te u 24 sata, u Svijetu u čaši. ■

______________________________

Vina za ocjenjivanja u organizaciji Vinskog kluba dobivena su od zagrebačkih trgovačkih kuća:

ACROBAT/SVIJET VINA, BORNSTEIN, FINES WINES, MIVA, ROTO DINAMIC, SUPERKONZUM, PUNI SEPET, PZ DROPI, VINOTRADE, VINO.hr, VIVAT FINA VINA, VRUTAK

Ovim putem srdačno zahvaljujemo hotelima PUNTIJAR te ESPLANADE na gostoprimstvu, a vinotekarima na uzorcima!

 ________________________________

Istra & Kvarner / Istria & Quarnaro

Vinske zvjezdice - 3♣ ♣ ♣  (M) MALVAZIJA ISTARSKA 2015 Avangarde – TOMAZ 

HRVATSKA ISTRA MOTOVUN  ■ VINOGRAD sorta: Malvazija istarska ■ OZNAKA na etiketi: s k.z.p. • suho • 13,0 vol% ■ NAPUNJENO u: 0,75 ℓ • boca: normalna • model, tip: bordeaux ■ OPREMA, DESIGN: uredno

VINO je živo, skladno, ugodna mirisa, u ustima gorkasto, relativno trajno. ■ SERVIS: ⇑ vino uz jelo (tjestenine, jela od bijeloga mesa) • 10-12° C

♣ ♣ (♣) (L-XL) MALVAZIJA 2015 – CORONICA 

HRVATSKA ISTRA ■ VINOGRAD, sorta: Malvazija istarska ■ OZNAKA na etiketi: 13,0 vol%

VINO ima kompleksnost, dotjerano je i skladno, s dosta živosti, u suglasju sa sortom, lijepo se pije. U špici, koja bi mogla trajati. Izgledom živahno, bistro, na nosu diskretno, upućuje na mineralno, voćnost. U ustima slankasto, sa kvalitetno pratećom kiselosti, tijelom & strukturom vrlo dobro, srednje dugačkog završetka ■ SERVIS:  ⇑ vino uz jelo • 10-12° C

♣ ♣ (M) MALVAZIJA ISTARSKA 2015 – AGRIS 

HRVATSKA ISTRA ■ VINOGRAD: kosina • sorta: Malvazija istarska ■ OZNAKA na etiketi: suho • 13,0 vol% ■ NAPUNJENO u: 0,75 ℓ • boca: normalna • model, tip: bordeaux ■ OPREMA, DESIGN: uredno

VINO je dotjerano, čisto, svježe, s voćnim mirisom, skladno, u ustima slankasto ■ SERVIS: ⇑ • 10-12°C

Vinske zvjezdice - 3♣ ♣ (♣) (M) VIOLETTA 2015 – KOZLOVIĆ

HRVATSKA ISTRA ■ VINOGRAD, sorta: Merlot, Teran ■ OZNAKA na etiketi: 12,0 vol%

VINO je dotjerano, uredno, skladno, u špici. Izgledom živahno, pink ružičasto, na nosu upućuje na voćnost (voće: domaće/crveno/koštićavo), s notom je mineralnoga. U ustima mekano, slankasto. Tijelom & strukturom dobro, gorkastog završetka ■ SERVIS:  ⇑ • 10° C

Veralda IstrijanVinske zvjezdice - 4♣ ♣ ♣ (♣) (XXL) ISTRIAN 2015 – VERALDA

HRVATSKA ISTRA ■ VINOGRAD, sorta: Refošk ■ OZNAKA na etiketi: 14,0 vol%

VINO je složeno, mlado a s obilježjem zreloga. S dosta živosti, skladno, dotjerano, toplo, lijepo se pije, u špici koja bi mogla potrajati. Izgledom živahno, tamno-crveno, na nosu puno, upućuje na voćnost, izraženu dobro (voće: domaće/ crveno/ koštićavo; bobičasto). U ustima zaobljeno, sa kvalitetno pratećom kiselosti. Tijelom & strukturom vrlo dobro, svježeg, dosta dugačkog završetka ■ SERVIS: ⇗ vino uz jelo  (janjetina, biftek, divljač) • veća čaša (bordoška) • 16° C

♣ ♣  (M) TERAN 2015 – ROMEO LICUL

HRVATSKA ISTRA ■ VINOGRAD, sorta: Teran ■ OZNAKA na etiketi: 13,0 vol%

VINO je nekomplicirano, u suglasju sa sortom. u špici. Izgledom tamno. Na nosu umjereno, upućuje na zemlju, voćnost. U ustima zaobljeno, tanin živ a uglađen, sa dobro pratećom kiselosti. Tijelom & strukturom dobro, gorkastog, srednje dugog kraja ■ SERVIS: ⇑ • 14-16° C

 Slavonija & Podunavlje / Slavonia & Danube area

Kutjevo-grasevina-Vinske zvjezdice - 4♣ ♣ ♣ (♣) (M) GRAŠEVINA 2015 vrhunsko – KUTJEVO d.d.

KUTJEVO ■ VINOGRAD: kosina • sorta: Graševina ■ OZNAKA na etiketi: vrhunsko s k.z.p. • suho • 13,0 vol% ■ NAPUNJENO u: 0,75 ℓ • boca: normalna • model, tip: bordeaux ■ OPREMA, DESIGN: uredno

VINO je složeno, svježe, lijepo pitko, s voćnim aromama, slasna okusa, s dobro pratećom kiselosti. ■ SERVIS: ⇑  vino uz jelo  (riba, bijela mesa) • 10-12° C.

Vinske zvjezdice - 4♣ ♣ ♣ (♣) (XL) GRAŠEVINA 2013 – ANTUNOVIĆ   

ERDUT ■ VINOGRAD, sorta: Graševina ■ OZNAKA na etiketi: 12.5 vol%

VINO je kompleksno, zrelo i skladno, dopadljivo, lijepo se pije. U špici je. Izgledom živahno, na nosu fino izraženo, upućuje na voćnost, floralno, med – poljubac, osjet kvasaca, plemenite plijesni – dodir. U ustima zaobljeno, slankasto, sa dobro pratećom kiselosti. Tijelom & strukturom dobro do vrlo dobro ■ SERVIS:  ⇑ vino uz jelo • 10-12° C

Vinske zvjezdice - 3♣ ♣ ♣  (M) CHARDONNAY 2015 vrhunsko – KUTJEVO d.d.

KUTJEVO ■ VINOGRAD: kosina • sorta: Chardonnay ■ OZNAKA na etiketi: vrhunsko s k.z.p. • suho • 13,5 vol% ■ NAPUNJENO u: 0,75 ℓ • boca: normalna • model, tip: bordeaux ■ OPREMA, DESIGN: uredno

VINO je dotjerano, skladno, složeno, ima punoću, sočno, uvlači se pod kožu. Upućuje blago na plemenitu plijesan. Zaobljeno, lijepo pitko ■ SERVIS: ⇑  vino uz jelo  (riba, bijela mesa) • 10-12° C

Vinske zvjezdice - 3♣ ♣ (♣) (M) SAUVIGNON 2015 – PINKERT

BARANJA ■ VINOGRAD, sorta: Sauvignon ■ OZNAKA na etiketi: 12,5 vol%

VINO je skladno, u suglasju sa: sortom, sada za popiti. Na nosu upućuje na floralno, u ustima blago sugerira slast, slankasto ■ SERVIS: ⇑ • 10-12° C

♣ ♣  (M) CUVÉE BLANC 2015 – ANTUNOVIĆ

ERDUT ■ OZNAKA na etiketi: 12,0 vol%

VINO je s mladenačkim nabojem, svježe i s dosta živosti. U špici. Izgledom živahno, bistro. Na nosu umjereno, upućuje na mineralno – dodir, voćnost. U ustima slankasto, sa dobro pratećom kiselosti. Tijelom & strukturom vitko, svježeg gorkastog srednjeg dugog završetka ■ SERVIS: ⇑ • 10° C

___________________________

UPOZORENJE: Pretjerivanje u potrošnji alkoholnoga pića može naškoditi zdravlju i rezultirati nesrećama, stoga konzumirajte razumno i TRIJEZNO! NEpretjerivanje čini življenje kvalitetnijim.

Budite razumni: ne pušite! / Be reasonable: do not smoke!

Zdravlje ode – dok pamet dođe! The health may be gone at the moment the reason arrives!

WARNING: Exagerating in consumption of alcoholic drinks may result with injuries and health problems, so consume wisely and SOBERLY! NOT exagerating makes higher quality living

____________________________

♣ ♣ (M) ZELENI SILVANAC 2015 – ANTUNOVIĆ

ERDUT ■ VINOGRAD, sorta: Silvanac zeleni ■ OZNAKA na etiketi: 12,5 vol%

VINO je s mladenačkim nabojem, svježe, ne djeluje kao komplicirano, u špici. Izgledom živahno, na nosu diskretno, upućuje na voćnost. U ustima slankasto, tijelom & strukturom dobro ■ SERVIS: ⇑ • 10-12° C

♣ ♣  (M) CHARDONNAY 2015 – PINKERT

BARANJA ■ VINOGRAD, sorta: Chardonnay ■ OZNAKA na etiketi: 13,5 vol%

VINO se pokazalo prerazvijenime, prelazi/prešlo zenit. Na nosu upućuje na voćnost, u ustima zaobljeno, sugerira slast, slankasto, tijelom & strukturom dobro, srednje dugog završetka. ■ SERVIS: ⇑ • 12° C

♣ ♣ (M) ROSÉ 2015 – PINKERT 

BARANJA ■ VINOGRAD, sorta: Frankovka ■ OZNAKA na etiketi: 12,0 vol%

VINO je nekomplicirano, na nosu suzdržano, upućuje na voćnost, u ustima: tijelom & strukturom vitko, gorkastog završetka ■ SERVIS:  ⇑ • 10° C

     FRANCUSKA  Zastava Francuska   FRANCE

Chablis

Vinske zvjezdice - 3♣ ♣ ♣  (X-XL) CHABLIS 2015 – DOMAINE du CHARDONNAY    

CHABLIS ■ VINOGRAD: kosina – strmina • sorta: Chardonnay ■ OZNAKA na etiketi: aoc • suho • 12,5 vol% ■ NAPUNJENO u: 0,75 ℓ • boca: normalna • model, tip: bourgogne ■ OPREMA, DESIGN: uredno

VINO je složeno, puno, živo i svježe, dotjerano, mineralno, s izraženim mirisom na bijelo i žuto voće, ■ SERVIS: ⇑  vino uz jelo  (aperitiv, riba, plodovi mora) • 10-12° C

Champagne

šampanjci  –  champagne

Vinske zvjezdice - 3♣ ♣ ♣  (XXXL) GRAND VINTAGE 2006 brut – MOËT & CHANDON

CHAMPAGNE ■ OZNAKA na etiketi: brut • 12,5 vol%

VINO je vrlo kompleksno, sa finim tercijarnim bouquetom, lijepo se pije, za meditaciju. Izgledom živahno, s veselim perlanjem finim sitnim mjehurićima. Na nosu umjereno, upućuje na osjet kruha/brioša, maslaca. U ustima zaobljeno, slano, sa kvalitetno pratećom kiselosti. Tijelom & strukturom vrlo dobro, relativno dugačkog završetka ■ SERVIS: ⇑ • velika čaša (šampanjska) • 10° C

Côtes du Rhône

♣ ♣  (XL) CÔTES du RHÔNE 2014 French Connection – LAVAU

RHÔNE ■ VINOGRAD: kosina – strmina • sorta: Syrah, Grenache ■ OZNAKA na etiketi: aoc • suho • 13,0 vol% ■ NAPUNJENO u: 0,75 ℓ • boca: normalna • model, tip: rhône ■ OPREMA, DESIGN: uredno

VINO je dojmljive boje, ugodne arome, puno, ali nije baš zahtjevno ■ SERVIS: ⇑ vino uz jelo • 16° C

   ITALIJA   Zastava ItalijaITALIA

Friuli Venezia Giulia / Furlanija Venecija Julija

Vinske zvjezdice - 3♣ ♣ ♣  (XXL) SAUVIGNON 2015 – JERMANN

FRIULI VENEZIA GIULIA COLLIO ■ VINOGRAD, sorta: Sauvignon ■ OZNAKA na etiketi: 12,5 vol%

VINO je kompleksno, dotjerano i skladno, u suglasju sa: terroireom, tipologijom, sortom. Lijepo se pije. Izgledom živahno, bistro. Na nosu umjereno, upućuje na voćnost, floralno. U ustima zaobljeno, uglađeno slankasto, sa kvalitetno pratećom kiselosti. Tijelom & strukturom vrlo dobro ■ SERVIS: ⇗  vino uz jelo  (marinirano bijelo meso) • veća čaša (bordoška) • 10-12° C

♣ ♣  (M) ALICIA PINOT GRIGIO 2015 – ASTORIA 

FRIULI VENEZIA GIULIA ■ VINOGRAD, sorta: Pinot sivi ■ OZNAKA na etiketi: 12,5 vol%

VINO je zrelo, prelazi zenit. Izgledom bistro. Na nosu suzdržano, pokazuje nešto voćnosti i floralnoga. U ustima zaobljeno slankasto, gorkasto. Tijelom & strukturom dobro, gorkastog završetka ■ SERVIS: ⇑ • 10-12° C

Veneto

Vinske zvjezdice - 3♣ ♣ ♣ (M) MINA 2015 – ASTORIA

VENETO COLLI di CONEGLIANO ■ VINOGRAD, sorta: Chardonnay, Manzoni, Sauvignon ■ OZNAKA na etiketi: 12,5 vol%

VINO je donekle kompleksno, dotjerano je i skladno, s dosta živosti. Lijepo se pije. U špici, koja može trajati. Izgledom živahno, bistro, na nosu umjereno, puno, upućuje na voćnost, floralno (cvijeće: svježe / bijelo). U ustima uglađeno, sa kvalitetno pratećom kiselosti. Tijelom & strukturom dobro do vrlo dobro, dosta dugačkog završetka ■ SERVIS: ⇗  vino uz jelo  (salata od hobotnice s kaparima, teletina) • 10-12° C

pjenušcibollicine

♣ ♣  (L) PROSECCO ROSÉ FLORAL EDITION 2016 brut – VALDO 

VALDOBBIADENE ■ VINOGRAD: kosina • sorta: Glera ■ OZNAKA na etiketi: brut • 11,0 vol% ■ NAPUNJENO u: 0,75 ℓ ■ OPREMA, DESIGN: uredno

VINO je jednostavno, lijepe ružičaste boje, s finom sitnim mjehurićima, u mirisu i okusu osjeti se voćna nota.  ■ SERVIS: 8° C

_______________________________

ovih dana kušano još… /  these days tasted too…   

VETERANI DOSTOJNI ŠTOVANJA / ENJOYABLE &  IMPRESSIVE OLDIES

TRI MUŠKETIRAMe Radovan Ter Benvenuti CS Festigia Laguna

MERLOT 2009RADOVAN (Zapadna Istra, 14,1 vol%); TERAN 2011BENVENUTI (Centralna Istra, 14,7 vol %); FESTIGIA CABERNET SAUVIGNON 2011LAGUNA VINA (Zapadna Istra, 13,7 vol %)

Iz Istre izvanredna odležana crna kapljica s dodanom vrijednošću! Kod manjih proizvođača Radovana i Benvenutija  ta godišta, na žalost, više nije moguće kupiti, kod Agrolagune možda bude sreće za koju butelju. Za svaki slučaj pogledati u vinotekama MIVA MOHOR te VIVAT FINA VINA a za Festigiju u Agrolaguninome podrumu u Poreču.                     07/2016.

Okusi hrvatske tradicije/ TANJUR i ČAŠA KAO OGLEDALO TERITORIJA

Okusi

Osvajači plakete Okusi Zagorja, u društvu s krapinsko-zagorskim županom Željkom Kolarom i predsjednicom Županijske skupštine Vlastom Hubicky. U Krapinsko-zagorskoj županiji zasad je 14 dobitnika. Župan Kolar kaže da je u 2016. do sada u 2016. u Krapinsko-zagorskoj županiji zabilježeno 37 posto više turističkih dolazaka nego lani i 35 posto više noćenja, a ambicije su do kraja godine ostvariti milijun dolazaka. Njegova izreka: Pločica je okrenuta – prije se pomagalo slabima, u nadi da će biti bolji ali na kraju oni su propali, sad se pomaže boljima, da budu još bolji!

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

ENOGASTRONOMIJA KAO DIO KULTURE i NARODNIH OBIČAJA i KAO RIZNICA TRADICIJSKIH NACIONALNIH i REGIJSKIH VRIJEDNOSTI DADE SE ODLIČNO VALORIZIRATI KROZ TURIZAM. U NAS JE POKRENUT NOVI PROJEKT VEZAN UZ POPULARIZACIJU IZVORNIH LOKALNIH NAMIRNICA i JELA. DOSAD SU u LIJEPOJ NAŠOJ UGOSTITELJSKIM OBJEKTIMA ŠTO NJEGUJU PONUDU ORIGINALNE DOMAĆE HRANE  i PIĆA DODIJELJENE 44 PLAKETE, NAJNOVIJA PODJELA ODVIJALA SE PRIJE KOJI DAN ZA PODRUČJE KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE   

Ambijent vrlo lijep – i znakovit!, stol zamaman. Prostrani restoran Villa Zelenjak, uz Sutlu-Sotlu u zelenilu  između Klanjca i Kumrovca a pored kojega je spomenik hrvatskoj himni Lijepa naša, dočarao je na sjajan način bajku na dlanu, slogan kojim se reklamira Krapinsko-zagorska županija što se sve jače nastoji nametnuti kao turističko odredište, među ostalime i sa svojom gastronomijom s jedinstvenim mirisima i okusima, baziranom na lokalnoj tradiciji i pedantnoj izvedbi. U Zelenjaku je naime, u nazočnosti i krapinsko-zagorskog župana Željka Kolara i predsjednice Županijske skupštine Vlaste Hubicky, upravo održana svečana podjela plaketa,

Branko

Branko Greblički Ventek prilikom preuzimanja pločice Okusi Zagorja, sa županom Kolarom i predsjednicom Županijske skupštine Vlastom Hubicky. Dolje: Ventek s organizatorom projekta Okusi hrvatske tradicije Borislavom Šimencom na ulazu u svoj restoran gdje je pločica i postavljena

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Okusi Zagorja dodijeljih vlasnicima odnosno predstavnicima 14 restorana Hrvatskog zagorja što sustavno njeguju tradicijsku kuhinju kraja. Slijedio je banket. Dobitnici su BlueSun hotel Kaj restoran Academia – Marija Bistrica; restoran Dvorac Mihanović – Tuheljske Toplice; hotel Terme Jezerčica – Donja Stubica; klet Bolfan Vinski vrh – Hraščina; klet Grešna gorica – Desinić; klijet Lojzekova hiža – Gornja Stubica; Majsecov mlin – Donja Stubica, pansion Rody – Gornja Stubica; restoran catering Sermage – Sveti Križ Začretje; restoran Magdalena Villa Magdalena – Krapinske Toplice; restoran Zaboky – Zabok, Villa Zelenjak Ventek – Kumrovec; vinarija Micak Klet Zagorski dvori – Marija Bistrica; vinarija restoran & pansion Vuglec-breg – Škarićevo ponad Krapinskih Toplica. Dakako da se svaki od tih ugostiteljskih objekata prezentirao s prigodnim domaćim specijalitetima, a, kako je više vlasnika objekata uključeno i u proizvodnju vina, u ponudi se našla i plemenita kapljica – bijela i (vrlo ozbiljna!) crna, te visokopredikatna slatka desertna, pjenušci…

Bajka

Villa Zelenjak Ventek – bajka na dlanu, izvana, te, u nastavku, na stolovima unutra

Zagorski hladni narezak

Zagorski hladni narezak: kobasica, salama, šunka, špek, svježi sir… Idealno bi bilo za razvoj proizvoda i ukupne ponude da restoranski izbor tradicijskih specijaliteta bude i u funkciji plasmana tih izvornih produkata i u trgovinama, i obratno. Jedan od preduvjeta da stvar dobro funkcionira je i brendiranje, konkretno da proizvod unutar svoje kategorije bude organoleptički standardiziran, stilski ujednačen. A to znači da bi za svaki proizvod trebalo imati i pravilnik o produkciji kojega bi se proizvođači članovi priznatoga tijela što stvara brend morali pridržavati. Imamo li mi to sređeno kako treba?

Gastronomija se, s obzirom na različitost i originalnost po teritorijima isprofilirala kao čuvar tradicijskih nacionalnih i regijskih vrijednosti, i pokazuje se, kao dio kulture i narodnih običaja, vrlo vrijednom baštinom koju se dade i odlično valorizirati kroz turizam.

Revija Svijet u čaši, rođena prije 24 godine, a koja je već u prvoj fazi svojega života prošla dosta svijeta i vidjela štošta što bi se moglo lijepo primijeniti i u nas, već odavna piše o gastronomiji kao adutu u turizmu a i – s obzirom da imamo veliki potencijal u poljoprivredi i proizvodnji hrane ali ga se u nedovoljnoj mjeri koristi – kao o jednome od bitnih razloga za ostanak ljudi na selu što dovodi do razvoja i unaprjeđenja ruralnog prostora. K tome, i u više navrata u elitnim prostorima poput npr. zagrebačkih hotela Esplanade i Intercontinental Zagreb (sada je to Westin) organizirala je –mislim čak i kao u nas prvi priređivač takvog tipa prezentacijskog nastupa – niz uspješnih Ateljea okusa kao uistinu reprezentativnih i velebnih skupova ponajboljih hrvatskih kulinarskih majstora i

Viteška sablja

Viteška sablja

proizvođača vina, s ciljem sa se široj ali i zahtjevnoj javnosti ukaže na svo bogatstvo i zanimljivost domaće kuhinje i kapljice na ovim prostorima te na njihovo moguće značenje za (elitnu) turističku ponudu, konkretno potražnju tijesno vezanu uz neki specifični teritorij. Nedugo nakon što je stvorena nova država, određene strukture u zemlji u sprezi s našim ugostiteljima i trgovcima nastanjenima i s radnom dozvolom u inozemstvu posebice u Njemačkoj kao jednom od najvećih tržšta u segmentu enogastronomije i kao za nas, ovdje, iznimno važnom emitivnom turističkom tržištu, krenule su u projekt Restaurant Croatica, međutim on, iako u suštini dobro zamišljen, na žalost nije bio duga vijeka. Bilo je još pokušaja u Hrvatskoj vezanih uz izbor najboljih nacionalnih restorana i njihovu promociju kroz dodjelu prigodne o tome informativne pločice zamišljene da se postavi na ulaz u lokal, ali i to je ubrzo zamrlo.

Purica i raca z mlincima

Purica i raca z mlincima

Zapečeni zagorski štrukli (gore), te zapečeni štrukli s koprivom

Zapečeni zagorski štrukli, te zapečeni štrukli s koprivom. Na slici lijevo su originalni zapečeni zagorski štrukli, a unatrag više godina postoji i unaprijeđena varijanta – štrukli zapečeni u dosta slatkog vrhnja. Njihov standard postavili su i po njima se proslavili zagrebački hoteli Esplanade i Intercontinental. Odlično moderno jelo s predznakom tradicije. Priznaju li se oni u Okusima kao tradicijski lokalni specijalitet? Bilo bi to dobro, jer u svemu postoji evolucija priznate baze, pa tako eto i u gastronomiji

Laureat

Laureat je i Villa Magdalena iz Krapinskih Toplica, na slici je s plaketom chef Mislav Božić

Zacijelo vrijeme za tako nešto nije u nas još bilo dovoljno dozrelo. Istodobno Slovenci su na istome kolosijeku radili na projektu Gostilna Slovenija, i izradili dosta zahtjevan pravilnik s kriterijima glede toga tko može ući u tu grupu, te se trsili u promidžbi. Je li u Hrvatskoj vrijeme sada napokon dozrelo – kao turističkoj zemlji već je odavna moralo biti zrelo! – vidjet će se uskoro, naime s akcijom popularizacije tradicijskih jela i hrvatskih vina u restoranima u nas krenulo se ponovno, a za to je kao operativno tijelo zadužen DMK Vall042  odnosno Destinacijska menadžment kompanija Vall042 d.o.o., putnička agencija, nakladništvo, usluge i proizvodnja, na čelu s Borislavom Šimencom kao voditeljem i Hrvojem Potrebicom kao glavnim koordinatorom projekta. Šimenc je dugo bio tajnik Hrvatskog kuharskog saveza a i radio je u turističkim tijelima u Varaždinskoj županiji, dakle tijesno je vezan uz gastronomiju ali i uz turizam. Potrebica je također određeno vrijeme proveo radeći u turističkoj zajednici, u Varaždinskim Toplicama. DMK Vall042 u provedbi projekta tijesno surađuje sa županijskim turističkim zajednicama u Lijepoj našoj.

– Polazeći od spoznaja da je pristup prema jelu danas na visokom intelektualnom i emocionalnom nivou i da je gastronomija u moderno doba iznimno značajan motiv putovanja i bitan element ocjene ukupnog doživljaja i razine zadovoljstva gosta turističkim odredištem, a i na temelju našeg dugogodišnjeg rada na području gastronomije i turizma, razvili smo projekt Okusi tradicije – kaže Borislav Šimenc. – Sadržaj projekta usmjeren je na razvoj ponude tipičnih lokalnih namirnica i lokalnih i regijskih kulinarskih prepoznatljivosti, zatim na označavanje i brendiranje lokalnih ugostiteljskih objekata s ponudom tradicijskih namirnica i jela, umrežavanje nositelja standarda Okusi radi zajedničkih edukacijskih, promotivno-marketinških aktivnosti i radi sustavnog razvoja novih turističkih proizvoda na planu gastronomije na cijelom području Hrvatske.

Odličan

Odličan gulaš ponudile su plaketom nagrađene Grešne gorice, a i svoje specijalitete i vino ponudio je Mladen Micak

Šimenc dodaje da po uspostavljenim pravilima u grupu pod zajedničkim nazivnikom Okusi tradicije mogu ući ugostiteljski objekti u Hrvatskoj koji u dnevnoj ponudi stalno imaju najmanje po dva lokalna tradicijska jela (jesu li samo dva jela dovoljna?) i po šest etiketa pića, od čega najmanje četiri vina. Predviđeno je da ti izabrani objekti budu označeni standardiziranom pločicom sa znakom, logotipom, s time da su moguće dvije opcije označavanja: jedna je regijska-lokalna kod koje se stavlja naziv lokalnog prostornog odredjenja, npr. Okusi Zagorja, Okusi varaždinskog kraja, Okusi zagrebačkoga kraja, Okusi Slavonije, ili Okusi Istre…, a druga je Okusi hrvatske tradicije, koja se primjenjuje za objekte što u ponudi uz jela svojega teritorija imaju i jela iz najmanje triju drugih hrvatskih regija. Bitno je, naglašava Šimenc, prikladno označiti i javnosti komunicirati ugostiteljski objekt što nosi standard Okusi hrvatske tradicije, te u široj javnosti izgraditi identitet objekta kao mjesta koje jamči ne samo visoko zadovoljstvo hranom i pićem nego još i istinski doživljaj lokalnih jela i pića.

Realizacija? Standard Okusi hrvatske tradicije utvrđuje se za ugostiteljske objekte – turističko obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, kušaonica, etno-kuća, bistrò, gostionica, krčma, samostalni odnosno hotelski restoran – koji u pravilu rade kontinuirano najmanje tri godine, koji, naravno, nude originalna lokalna jela, te koji uz to što zadovoljavaju propisane osnovne uvjete struke zadovoljavaju i, dodatno, višu razinu u pet kategorija: hrana, usluga, piće, ambijent, okoliš. Uglavnom, da bi ušao u konkurenciju za dobivanje plakete objekt u vrednovanju mora ostvariti minimum 75 bodova od mogućih 100.

A – tko sudjeluje u ocjenjivanju i odabiru kandidata i potom i dobitnika plakete Okusi hrvatske tradicije? Pokušao sam doći do preciznog odgovora ali – puna je sezona godišnjih odmora i nedostupnost organizatora ovih dana posve je logična, pa za podrobnu informaciju čekam  turističku posezonu…

Uglavnom, radi uvjerljivosti vrlo je važno tko su selektori, pa sam htio saznati detalje o tome – o kojim je profesijama riječ, kojim imenima… Naime već postoje u nas razni izbori najboljih restorana, ali s obzirom na njihovu koncepciju i provedbu te ishode (nije da nisu prepoznani najbolji, nego kao da nekima ipak nije – još? – mjesto među izabranima) – pitanje je jesu li oni na najboljem mogućem kolosijeku. Što se ocjenjivanja i izbora restorana (i trgovina) u akciji Okusi hrvatske tradicije logično je, s obzirom da je riječ o vrlo ozbiljnoj stvari, da selektori budu dobro verzirane osobe s iskustvom na više područja – etnologije, vrhunskog kuharstva te sommelijerstva, estetike i posluživanja, a rekao bih da bi kao član žirija dobrodošao i strukovno obrazovani specijalizirani novinar, naime ako se nešto ne objavi – nije se ni dogodilo!

Što se tiče realizacije projekta svakako je važno i financiranje, u nedostatku novca obično dolazi do polovičnih i kompromisnih rješenja – kako narod kaže: koliko para toliko i muzike, a njima ovdje nije mjesto. Lako je moguće da su prijašnje akcije ovakve vrste pale upravo ponajviše na financijama, šteta bi bila da takva sudbina – pogotovu ako se sada kad je Hrvatska u Europskoj Uniji na ime promocije mogu neka sredstva povući i iz EU-fondova – zadesi i ovaj projekt Okusi hrvatske tradicije 

Zagorski crnjaci

Pažnje vrijedni zagorski crnjaci od Bolfana, Micaka i Vuglec-brega…

– U suradnji sa županijskim turističkim zajednicama u Hrvatskoj su zasad dodijeljena 44 standarda Okusi, konkretno u Krapinsko-zagorskoj 14, u Varaždinskoj 13, u Vukovarsko-srijemskoj županiji osam, u Požeško-slavonskoj osam, u gradu Zagrebu jedno… U tijeku je proces dodjele objektima u Zagrebačkoj županiji, a upravo počinje proces realizacije za Sisačko-moslavačku i Koprivničko-križevačku županiju, do kraja ove godine standardom Okusi bit će obuhvaćeno stotinjak objekata u 10 županija. Tijekom 2017. planira se pokriti sve hrvatske županije – izjavio je Šimenc.

Dodaje da s 1. rujnom 2016. kreće web portal www.okusi.hr a tada bi se i osnovao klaster Okusi hrvatske tradicije. Ostvarenje projekta predvidjelo je i stvaranje promidžbenog tv-serijala Okusi. Zasad su već snimljene 22 epizode, i, čujem, prikazane su već na Varaždinskoj televiziji, a najesen se kreće u nova snimanja. Serijal, koji bi, kaže glavni koordinator Hrvoje Potrebica, epizodom obuhvatio svakog dobitnika plakete Okusi, prikazivat će se preko portala www.okusi.hr a pregovara se o tome da krene prema široj javnosti i preko lokalnh tv-postaja. Pripremaju se i drugi promotivni materijali, oblikuje se, u suradnji s Keramikom Ilovac, i posebna linija suđa Okusi – riječ je o keramičkim tanjurima i zdjelama za jelo, kreiraju se turistički paket-aranžmani i najavljuju razna događanja kao Dani Okusa, zajednički nastupi restorana, posebne godišnje prezentacije…

...te sok od Traminca

…te sok od Traminca

Bude li dovoljno znanja, sloge i logističke (i novčane!) potpore društvenih struktura no bez političkih pritisaka koji su i tu uvijek mogući, ali i volje ugostitelja i trgovaca da u ovim ne baš sjajnim ekonomskim vremenima u nas – kad je i imućniji mogući korisnik ponude oprezan u trošenju i zazire od toga da hrli u kupovinu nečega što je skuplje a on to dovoljno ne poznaje – istraju i da dobru ideju ne počnu izjedati određenim kompromisima, turističku sezonu 2017. mogli bismo s ovog aspekta ponude izvornih jela i pića dočekati uglavnom spremni, a potom i uspješno nastaviti priču. No da bi stvar doista potrajala i razvijala se, i poseban se, dodatni napor – barem ja to smatram osobito važnime – mora početi hitno činiti prema inače reklamama bombardiranim a u edukacijskom kontekstu rekao bih dosta zanemarenim najširim krugovima (ovdašnjih) potencijalnih potrošača (domaći konzument uvijek je bitan u kreiranju imagea, koji onda odjek ima i u inozemstvu!). Govorim ne samo opet o stvaranju čvrstog povjerenja kod potrošača u ozbiljnost organizatora posebice kroz prikladan transparentan pravilnik vezan uz akciju i uvjerljiv izbor ocjenjivača što određuju kome dodijeliti plaketu Okusi, nego svakako i o nužnosti podizanja opće razine eno-gastronomske svijesti i kulture na našim prostorima, o nužnosti i prihvaćanja činjenice da od nečega što je originalno, iskreno i dobro nije logično automatski očekivati da bude u ponudi jeftino (dobro i iskreno, jednostavno, ne može biti jeftino, ali, isto tako, ako je nešto skupo ne znači automatski da je i dobro i iskreno!), tu je nužno da što širi krug kroz potrebnu detaljnu obrazovnu informaciju spozna razlog tome zašto su neki proizvod i neki restoran skuplji, dakle da shvati zašto za nešto doista i vrijedi izdvojiti (investirati) koju kunu više…  ♣ SuČ – 07/2016

Grofovske palačinke i orehnjača

Grofovske palačinke s bagremovim medom, i orehnjača, sjajan kolač koji je, smatram, poprilično zapušten u ponudi, a uglavnom tamo gdje ga se i nudi u jako je šparnoj verziji, s puno žutoga i s tanko pisanim smeđime, međutim očekuje se – obratno!

SVIJET u ČAŠI i TANJURU – 07.2016. – WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE

KROZ

Svijet u casi logo

SADRŽAJ / CONTENTS

CHARDONNAY NA RELACIJI HRVATSKA-FRANCUSKA • OPET AKTUALNI EUSEBIO • ODUŠEVLJENI JANEZ No 1 • VINCENTE del BOSQUE u BODEGAS PROTOS • SJAJNA HRVATSKA UVERTIRA u BORDEAUXU • ŠTO BI BILO KAD BI BILO… • ŽIVAHNI ĆIRO • OD VINOGRADA DO USPINJAČE, i NATRAG • ZELINSKA PRINCEZA PJENUŠCA • BAKHOV LUKSUZ IZ KINE • PATRIZIO CENCIONI NOVI PREDSJEDNIK KONZORCIJA ZA BRUNELLO • WORLD BULK WINE EXHIBITION 2016 • WoW: PETI ROĐENDAN S GRKOM GRAND PRIX • ŠEMBEROV LET u VISINU • ISTRIA WINE & WALK • GRAN ISTRIANO • JEFTINI UVOZ, JOŠ JEFTINIJI IZVOZ • JURE DEBELUH – SVJETSKI PRVAK U PAŠTI • FRANKOVKA: PINTERIČ i FERAVINO • NAPAD NA BODRENA • POSLOVNOST RAKIJAŠA • VINSKO OCJENJIVANJE POSVEĆENO NIKOLI ZRINSKOME • KABOLA SPREMAN ZA LJETNE VRUĆINE • ŠTO SE DOGODILO SA STANOM i OLLIJEM? • ČILE SAN PEDRO u ZAGREBU • VIOLET GRGICH u DALMACIJI • STRATEGIJA u POLJOPRIVREDI, i SELO • GRUZIJA i MOLDAVIJA u KRUTAKU KOD VELIKE GORICE • FEDOR MALIK: OKUS i MIRIS SLAVENSKOG JUGA

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

________________________________

Republika, nogomet, vino            

CHARDONNAY NA RELACIJI HRVATSKA-FRANCUSKA – Sredina srpnja u Francuskoj je slavljenička. A slavi se la Fête de la République, Dan Republike. I odjekuje, dakako, nacionalna himna, koju smo inače i mi, u drugim zemljama, više puta slušali posljednjih mjesec dana na Europskom nogometnom prvenstvu 2016: Allons enfants de la patrie, le jour de gloire est arrivé, contre nous de la tyrannie l’etandard sanglant est elevé…! Samo, na žalost Francuza, koji su očekivali da će nacija upravo uz Dan Republike na stadionu u Parizu dobiti od svojih igrača na dar pehar prvaka Europe 2016 u nogometu, nakon završetka finalne utakmice  čula se – druga pjesma…

Pad

Pad Bastille

Fete

Fete de la Federation, Paris, Champ-de-Mars, 14.07.1790

Počeci Republike Francuske vezani su uz datum 14. srpnja daleke 1789. godine, kad je pala Bastilla, tvrđava, zatvor i simbol tiranije. A 14. srpnja 1790. s ujedinjenjem nacije dolazi i do praznika federacije, s velikim skupom na Champ-de-Marsu u Parizu. Od 1880., 14. srpnja se u Francuskoj službeno slavi kao Dan Republike…

Bocco

Veleposlanica Michele Boccoz i Zvonimir Tomac / Dolje: Zdenko Šember, Marijan Žganjer i gdja Michele Boccoz

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Sasvim slučajno u Samoboru su se ovih dana, na večeri francuske šansone na glavnome trgu, kod objekta Tin posvećenog velikom Tinu Ujeviću, upoznali francuska veleposlanica u Hrvatskoj njena ekselencija Michèle Boccoz i znani plešivički vinogradari i vinari Zvonimir Tomac i Zdenko Šember, te samoborski kralj kremšnita Marijan Žganjer. Tomac nije propustio priliku u povodu praznika Dana Republike Francuske 14. srpnja, čestitati gđi Boccoz i darovati joj svoj Chardonnay 2015, da kuša, možda i na sâm svečani dan, kakav rezultat svjetski znana francuska sorta, valjda globalno i najpopularnija, daje u hrvatskom vinogradu, u okolici glavnoga grada Lijepe naše.

U Chardonnayu ima i te kako međunarodne simbolike: taj je kultivar potomak francuskog Pinota i jedne vrlo stare sorte koju zbog vrlo velikog broja potomaka što ih je ostavila u svijetu kultivara vinove loze (s najmanje 80 sorata vinove loze u odnosu je roditelj-potomak) nazivaju Casanovom među kultivarima, a riječ je o sorti s trima nazivima već po tome gdje se bila dobro raširila i dugo zadrža(va)la, a ti su nazivi Gouais blanc – francuski (potomak: Chardonnay), Heunisch Weiss – njemački (potomak: Riesling, Blaufränkisch ili Frankovka), te Krapinska belina velika –  po (zagorsko) hrvatski (potomak: Moslavac odnosno Furmint!)…   ♣

Eusebio vino -Olivier Riviere VinosOPET AKTUALNI EUSEBIO! – Legendarni centarfor lisabonske Benfice iz prošlog stoljeća – Eusebio, ponovno je aktualan! Prigodno, uz osvajanje titule europskog nogometnog prvaka od strane reprezentacije Portugala, preporučujem Eusebija – kao vino! Kapljica, istina, nije od najpoznatije portugalske sorte Touriga Nacional, niti je proizvedena u Portugalu, nego je od od španjolske nacionalne sorte Tempranillo i proizvedena je u Španjolskoj, u vinogorju La Rioja, a proizvođač nije Španjolac, nego je Francuz, Olivier Rivière! Kako mi je rekao, vino nosi naziv po vinogradarskome položaju vlasnik kojega je nekad bio Eusebio, međutim nije mi znao reći je li riječ o slavnom tamnoputom portugalskom nogometašu, možda čak i jeste, jer uz profesionalne nogometaše uvijek se vezuju priče o velikim novčanim svotama, a ovo inače doista sjajno kompleksno i gusto moćno vino također je vezano uz popriličnu svotu – butelja u maloprodaji stoji 40 eura! ♣

OLYMPUS DIGITAL CAMERAODUŠEVLJENI JANEZ No 1 – Znani bizeljski pjenušar Janez Istenič, nekad nogometni golman u ljubljanskoj Olimpiji, u mladosti član i jedne od selekcija tadašnje jugoslavenske nogometne reprezentacije, toliko je bio oduševljen Šubašićevim obranama na europskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj, posebice obrani onog penala što ga je pucao Sergio Ramos, da je u srijedu, dan nakon utakmice Hrvatske i Španjolske, goste iz Lijepe naše častio svojim pjenušcem No1, dakako nazvanime tako i po Isteničevim golmanskim danima. Ali kad je naišla ekipa Svijeta u čaši na čelu s direktorom Mladenom Horićem, raspištoljio se, pa je uz No 1
na stol donio i svoj prestižni Prestige 2011 brut, a OLYMPUS DIGITAL CAMERAonda i – magnum Rosé Gourmet iz 2003! Na nedavnom ocjenjivanju Vino Ljubljana 2016 za taj Gourmet Rosé 2003 iz magnuma osvojio je titulu šampiona u kategoriji pjenušavih vina… ♣

Uz utakmicu Hrvatska-Španjolska

VINCENTE del BOSQUE u BODEGAS PROTOS! – Okrio sam blago selektora španjolske nogometne reprezentacije Vincentea del Bosquea: tu, u ovom boksu u podzemnom tunelu koji se proteže nekoliko kilometara a u Bodegas Protos Vincente del Bosquepodrumu Bodegas Protos u Peñafielu u apelaciji Ribera del Duero, on čuva svoje butelje crnjaka! Je li koju ponio sa sobom u Francusku da proslavi koju pobjedu? Ili se čvrsto nadao osvajanju naslova prvaka Europe  pa da onda proslavi naslov kad se vrati u domovinu… Znamo kako je završilo. Ali, srećom, vino postoji ne samo da se uza nj čovjek veseli, nego i da u njemu utopi tugu… ♣

SJAJNA HRVATSKA UVERTIRA u BORDEAUXU! –  S Česima perfektno je krenulo, a završilo je kako je završilo – znoj, sram i suze. Došlo je dotle da nam mediji u Hrvatskoj kao ODLIČNU vijest prezentiraju 100.000 eura kazne (a govorkalo se o izbacivanju s europskog prvenstva!) koju HNS treba platiti.

A, evo, lijepe vijesti s europskog nogometnog prvenstva, i iz Bordeauxa: događaj je bio dan prije naše utakmice sa Španjolcima. U Bordeauxu, u jednom od najboljih tamošnjih restorana Le Prince Noir (vlasnik Vivien Durand), nositeljem jedne Michelinove zvjezdice, Hrvatska se svojom eno-gastronomijom pokazala za – pet zvjezdica! Tri kuhara grupacije Jadranka, koja ima ekskluzivne hotele na Lošinju (medju njima Bellevue s pet zvjezdica i elitnu Alhambru – o događanjima u njoj sam opširno pisao, vidi blog www.suhiucasi.wordpress.com i reviju SVIJET u ČAŠI 152!), pokazali su Francuzima bogatstvo izvanrednih namirnica iz Lijepe naše – istarski pršut, paški ovčji sir, kvarnerske kozice i škampe, jastoga, divlje šparoge, janjetinu… –  i majstorstvo u prigotavljanju i posluživanju jela. Vinski dio na visokoj razini zastupao je Vlado Krauthaker (Graševina Mitrovac, Zelenac, Chardonnay, Mercs i Graševina izborna berba prosušenih bobica).Bordeaux Plenki Fournier

Večeru je za sedamdesetak tzv. ciljanih poslovnih partnera uz potporu Jadranke priredilo Ministarstvo turizma RH.

Inače, također vezano uz utakmicu Hrvatska-Španjolska, u Bordeauxu u novootvorenome Gradu vina (La Cite du Vin – vidi blog www.suhiucasi.wordpress.com i Svijet u čaši br. 152!) prezentirala se Hrvatska svojom kapljicom – iz goleme svjetske vinoteke u tome Gradu vina a gdje i Lijepa naša ima butelje, najprije su se posebno za hrvatske i španjolske navijače dan prije utakmice nudila vina bračke Stine, a na sam dan utakmice su se, u velikoj dvorani gdje je postavljen tv-ekran za praćenje večeranje tekme, točila vina Zlatana Plenkovića, slava mu!
Bordeaux nasi kuhari Jadranka Losinj

Bordeaux HRBordeaux EspanaNa slikama: s osobljem restorana Le Prince Noir iz Hrvatske su chef Melkior Bašić, kuhari Ivan Kapitanić i Zlato Belužić, te Rikardo Hesky, direktor operacija, i Milan Pejić iz marketinga Jadranke. U Cité du Vin –novootvorenome Gradu vina u Bordeauxu, uoči nogometne utakmice između Hrvatske i Španjolske priređena je za hrvatske i za španjolske navijače degustacija hrvatskih i španjolskih vina. U središtu pažnje iz hrvatskog kruga bilo je vino Zlatana Plenkovića poglavito Crljenak.

Le Prince Noir – Crni princ. Strepilo se da utakmica ne donese le  Soir noir (=crna, tmurna večer)!…  ♣

Foot Ronaldo +Foot navijaci +ŠTO BI BILO KAD BI BILO… – Sad kad su Ronaldo i njegova ekipa postali europski prvaci odmah nam je lakše: izbacio nas je ne bilo tko, nego ekipa koja je eto osvojila prvenstvo! Ali, čulo se u više navrata i ovo: joooj, da nismo izgubili od Portugala mi bismo bili u finalu, i vjerojatno i osvojili prestižni naslov. Što da se na to kaže? Pa što osim onoga što svakodnevno čujemo na reklamama na radiju i TV: Mi smo Hrvati!

Evo i jednog zgodnog prizora iz tabora portugalskih navijača na stadionu: na jednom ramenu hrvatska, a na drugome portugalska zastava…♣

Blazevic Ciro kobasaŽIVAHNI ĆIRO! – Vrijeme prolazi, ali legendarni Ćiro i dalje je živahan. Više se ne druži toliko s loptom, sad pokazuje, kako kaže – trajne kobasice.  Podeblje i podugačke.  Pik…!  Dođi na meni najbolje! Da bude uvjerljiv, pozira s tri takve kobasice odjednom… Apetit je velik. ♣

Zagrebačka ulica za ljubitelje Bakhova nektara

OD VINOGRADA DO USPINJAČE, i NATRAG DO VINA, i TURIZMA – Zamisao vrlo dobra, vezana uz zagrebačku povijest i za tradiciju zagrebačke okolice, a što se može lijepo iskoristiti i u turističke svrhe: udruga Vinoljupci, koja djeluje oko dvije godine, krenula je s inicijativom da zagrebačka Tomićeva ulica postane mjesto intenzivnih susreta ljubitelja vina kako kroz bogatiju redovnu ponudu kapljice u ugostiteljskim objektima na tome malome prostoru između gradske arterije Ilice te Uspnjače za Gornji Grad, tako i kroz povremena posebna događanja vezano uz Bakhov nektar.OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Za one koji to još ne znaju treba napomenuti da su na strmini kojom vozi uspinjača nekad davno bili vinogradi, a da je prije ne baš tako davno na sredini Tomićeve ulice bila vrlo popularna točionica-gostionica Vallis Aurea Kutjevačkog podruma kamo se svojedobno maltene hodočastilo (na graševinu, bunceke, sir, kobasice…), dok je tik do Uspinjače bio tipičan

Joseph-Stéphane Špoljar Barun-dić i barun(d)ica Mara s pjenušcem Barun, te, gore, Plešivičanci Martin Jagunić s pjenušcem Tristar i Damir Režek sa Chardonnayem 2008 sur lie!

Joseph-Stéphane Špoljar Barun-dić i barun(d)ica Mara s pjenušcem Barun, te Plešivičani Martin Jagunić s pjenušcem Tristar i Damir Režek sa Chardonnayem 2008 sur lie!

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

zagrebački restoran. Ali onda je ulicom zagospodarilo – pivo! Potom je kod Uspinjače s velikim ambicijama otvorena lijepa vinoteka koja je, dolaskom novog vlasnika, postala wine-bar (tipičnog zagrebačkog naziva Basement). Ne zaboravimo i još nešto: Zagreb, kao još poneki (glavni) grad u svijetu, ima vlastite vinograde, a u neposrednoj blizini Zagreba su Plešivičko te Zelinsko vinogorje, pa bi vinska Tomićeva ulica kao vinsko carstvo u središtu belega grada mogla lijepo poslužiti i kao ishodište za posjet Zagrebačkoj vinskoj cesti (razmišljati o tome da Zagrebačka vinska cesta postane nešto kao bečki Grinzing!!) te vinskim cestama Plešivice i Zeline… Osnove da se Tomićeva proglasi zagrebačkom ulicom vina dakle ima.

Marketingaš Boris Lešić (lijevo) okušava se i u vinu, i kroz tvrtku Agris nudi graševinu te malvaziju iz 2015. U proizvodnom segmentu pomaže mu enolog Miodrag Hruškar iz zagrebačke konzultantske kuće Eno-Expert. Desno na slici je plešivički vinogradar-vinar Željko Gregorić

Marketingaš Boris Lešić (lijevo) okušava se i u vinu, i kroz tvrtku Agris nudi graševinu te malvaziju iz 2015. U proizvodnom segmentu pomaže mu enolog Miodrag Hruškar iz zagrebačke konzultantske kuće Eno-Expert. Desno na slici je plešivički vinogradar-vinar Željko Gregorić

Drago Kurtalj i njegova supruga Dubravka pretpremijerno su potočili njihov novi ojenušac DRI rose, uglavnom od crnog pinota, te s dvije godine ležanja na kvascima prije degoržiranja

Drago Kurtalj i njegova supruga Dubravka pretpremijerno su potočili njihov novi pjenušac DRI rose, uglavnom od crnog pinota, te s dvije godine ležanja na kvascima prije degoržiranja

U prvoj polovici srpnja u Zagrebu je u režiji udruge Vinoljupci počela vinska manifestacija pod nazivom Vinoljupci u Tomićevoj koja će se, kaže Irena Lučić, predsjednica udruge Vinoljupci (na engleski: Winelovers), održavati nekoliko puta u tijeku godine dana, te cilj koje je kroz atraktivne i bogate programe za Zagrepčane i goste Grada učvrstiti i podebljati vinsku tradiciju Tomićeve ulice. Projekt Vinoljupci u Tomićevoj, koji su poduprle Turistička zajednica grada Zagreba, Turistička zajednica Zagrebačke županije, TZ Grada Ozlja i TZ Grada Jastrebarsko, zamišljen je da predstavlja javnosti hrvatska vina i vinare na suvremen i zabavan način,

Enolog Robert Brkić točio je, uz pjesme poj, pjenušac Poy iz Mladine,

Enolog Robert Brkić točio je, uz pjesme poj, pjenušac Poy iz Mladine,

konkretno kroz eno-gastro radionice, degustacije naslijepo, ocjenjivanja, mini ulične festivale uz sudjelovanje vinara osobno. Pojmovi uz koje je održano ovo prvo okupljanje u Tomićevoj bili su pizza i, odlično izabrano s obzirom na godišnje doba i na zagrebačku vrućinu – pjenušci.

Budući da se govori o priredbi s turističkim karakterom i značajnoj za ovaj naš prostor, te i budući da se s potporom projektu uključilo nekoliko turističkih zajednica trebalo bi se zapitati sljedeće: je li prikladno, za nešto što treba prezentirati nas, toliko često rabiti strane izraze

Lidija Žganjer pozivala je na razne delicije znanog restorana Žganjer iz Jaškova

Lidija Žganjer pozivala je na razne delicije znanog restorana Žganjer iz Jaškova

kao nazive, je li prikladno u Zagrebu naglasak u kontekstu jela stavljati na pizzu kad Zagreb i okolica imaju odlične svoje specijalitete što mogu parirati pizzi a to su npr. štrukli, greblica/copanjak, pera, bućnica…, zatim, je li prikladno na prvoj manifestaciji Vinoljupci u ZAGREBAČKOJ Tomićevoj NE prezentirati i vinare sa Zagrebačke vinske ceste… Je li logično da na priredbi gdje je u glavnu ulogu postavljen pjenušac ne bude baš niti jednog proizvođača pjenušca iz Zeline?

Jedno pitanje za gradonačelnika koji je upravo ovih dana otvorio za promet renoviranu Uspinjaču: zar se nije moglo, kad se već taj dio obnavljao, npr. sa strana uz tračnice uspinjače i možda i na prostor između dviju uspinjača Zelina dama pjenuscazasaditi po jedan red s vinovom lozom kao ukras i kao podsjednik na nekadašnja vinogradarska vremena na ovome dijelu, te kao pomoć projektu Vinoljupci u Tomićevoj i kao svojevrsnu obavijest širokoj javnosti i turistima od kojih ih je puno i iz vana, da i Zagreb, kao grad, ima svoje vinograde… ♣

ZELINSKA PRINCEZA PJENUŠACA – Vinska kraljica Zagrebačke županije Lucija Šember, inače iz plešivičke obitelji proizvođača i pjenušavih vina, dobila je ozbiljnu konkurenciju – zelinsku princezu pjenušaca! Zgodna mlada djevojka, a tek s kakvom opravom!… Vrućine se najavljuju, žeđ raste, za Zelinčane bi možda dobitno rješenje da u svoj kraj privuku više posjetitelja bilo da ova mlada dama, ovako skockana, dočekuje namjernike na glavnom zelinskome trgu.

Pa, tko se ne bi s njome rado podružio?!!! Istina, čaše s oprave morale bi biti tek manekeni, jer pjenušac bi se u njima začas ugrijao a to nije dobro, međutim lijepa domaća, tradicijska drvena kućica opremljena s hladionikom/hladionicima riješila bi problem hlađenja. ♣

Vinske legende s dalekog Orijenta

Ovako izgleda butelja kineskog vinskog čuda Ao Yuna

Ovako izgleda butelja kineskog vinskog čuda Ao Yuna

BAKHOV LUKSUZ IZ KINE – Bordeaux, Burgundija, Toscana, Pijemont, Rioja, Ribera del Duero, Napa Valley? Ništa pod toga! Najnovije vino namijenjeno šmekerima dubokoga džepa a ponajviše kolekcionarima plemenite kapljice dolazi iz Kine! U priču uključeni imena i pojmovi intrigiraju: Luis Vuitton Moët Hennessy – moćna kuća svjetskog luksuza, Jean Guillaume Pratts – nekad direktor vrlo cijenjenog bordoškog posjeda Cos d’Estournel a sada predsjednik Estates & Wines odjela Moët Hennessyja, zatim Tibet, rijeka Mekong…

Naziv je vina Ao Yun, u značenju: lutanje među oblacima (kao podsjetnik na područja nekadašnjeg uzgoja vinove loze u podnožju Tibeta), a berba je 2013., riječ je o mješavini 90 posto cabernet sauvignona i 10 posto cabernet franca, alkohol se kreće oko 15 vol %! Najavljena maloprodajna cijena za butelju od 0,75 l: 250 dolara, kako vrijeme bude prolazilo cijena će dakako rasti.

Jean Guillaume Pratts

Jean-Guillaume Pratts, predsjednik odjela Moet Hennessy Estates & Wines, govori o vinu Ao Yun

Vino, kojega je ukupno tek 24.000 boca, nedavno je predstavljeno javnosti, a od rujna ove godine 500 kutija bit će u SAD u ponudi njujorškog vinskog trgovca Sherry-Lehmanna, koji će ga prodavati u tri trgovine, u Washingtonu, Los Angelesu, te San Franciscu. Isprva je jedna trećina od ukupnoga broja boca bila rezervirana za prodaju u Kini a u međuvremenu Pratts je dobio ponudu da i svu količinu plasira u Kini….

Priča je počela 2009, kad je Moët Hennessy krenuo u Kini tražti mjesto idealno za proizvodnju vina. Shandong, istočno pobalno područje gdje Château Lafite Rothschild ima joint-venture, odbačen je jer da je prevlažan, Ningxia gdje Moët Hennessy ima pogon Chandon za proizvodnju pjenušaca prehladna je… Nakon perioda traženja izabrana je oblast Yunnan uz Tibet, gdje su jezuitski misionari bili zasadili lozu još u 19. stoljeću.

U 2002. kineska je vlada pomogla farmerima u nekih 25 sela da na kosinama uz rijeku Mekong posade sortu Cabernet sauvignon. Moët Hennessy izabrao je za svoje vinograde parcele u četiri među tih 25 sela, po dva sa svake strane rijeke, na visinama između 220 i 260 metara, te s tlom s dosta šljunka. Moët Hennessy dobio je koncesiju na 50 godina. Zahvaljujući visini, klima je svježa i suha.  Vegetacijski period ovdje traje, kaže Pratts, 160 dana, a to je duže nego u bordoškoj regiji, gdje je on 120 dana. Pratts slikovito objašnjava: Zamislite polagano kuhanje, pirjanje mesa, tako je to i ovdje s dozrijevanjem grožđa. Ono dugo traje, rezultat toga su zrelost, svježina, postojani i čvrsti ali ne grubi nego fini tanini koji daju eleganciju a vinu omogućavaju dugi vijek.

Logistička mora je tamo, u tim predjelima iznad Mekonga, proizvodnja vina, naime do tih sela treba se od civilizacije voziti nekoliko sati brdskim cestama džipom s pogonom na četiri kotača. Na farmama nema struje ni mehanizacije, poljoprivrednici za obradu zemlje kao vučno pogonsko sredstvo rabe jakove. Sve se u trsju radi ručno, dakle ovo je, naglašava Pratts, doista sve ekološki, organski proizvedeno. Kako naručene i kupljene cisterne nisu uspjele stići na vrijeme za berbu 2013 (vinarija u Adongu, najvišem selu od spomenuta četiri, napokon je ipak dovršena 2014), fermentacija je za ovo vino obavljena u velikim lokalnim recipijentima od keramike koji inače služe u tradicijskoj proizvodnji jakog kineskog pića baijiu.

Rijeka Mekong

Iz vinograda na objema stranama rijeke Mekong dolazi grožđe za vino Ao Yun

Na pitanje kako to da je takva kompanija kao što je LMVH odlučila poći Bogu iza nogu da bi proizvodila vino, Pratts odgovara je je riječ o izazovu, bez kojega nema pravog uspjeha, te podsjeća da je Moët Chandon još 1959. pošao investirati u vino u Argentinu, a bio je i prvi strani investitor u vinski posjed u kalifornijskoj dolini Napa, još 1973. godine. ♣

Consorzio Brunello Patrizio CencioniPATRIZIO CENCIONI NOVI PREDSJEDNIK KONZORCIJA ZA BRUNELLO – Novim predsjednikom moćnog poslovnog Konzorcja za vino Brunello iz Montalcina upravo je, po odluci Upravnog odbora udruge, postao  Patrizio Cencioni (60), inače vlasnik jednog od legendarnih imanja brunella La Capanna. Cencioni je već jednom bio na čelu Konzorcija, 2008. godine, a protekle tri godine bio je jedan od zamjenika predsjednika. Cencioni preuzima čelništvo udruge čiji članovi godišnje proizvode oko 9,8 milijuna boca brunella (porast proizvodnje u odnosu na prethodnu godinu je 11 posto!), zatim 4,5 milijuna boca Rosso di Montalcina (porast 17 %), te 20.000 boca Moscadella i 300.000 boca crnjaka u apelaciji Sant’Antimo. Članovi Konzorcija 70 posto vina izvoze – ponešto i u Hrvatsku, među etiketama ovdje je i Cencionijeva Capanna, uvoznik je Vrutak! – a ostvaruje se godišnji promet od 187 milijuna eura. Brand Brunello na domaćem i međunarodnome planu eto vrlo je jak. Vjetar u leđa proizvodnji i dobrome plasmanu i po visokoj cijeni daje oporavak svjetskog gospodarstva. Cencioni kaže kako će u svom mandatu ustrajati na daljnjem jačanju utjecaja Konzorcija, koji kao organizacija mora biti nositelj ekonomskog razvoja teritorija i koji se mora maksimalno trsiti i propagirati taj teritorij, naime, navodi Cencioni, bez snažnog teritorija nema ni snažnog brunella… ♣

WORLD BULK WINE EXHIBITION 2016 – Svjetska izložba otvorenih vina u Amsterdamu ove se godine održava osmi put. Datumi su 21. i 22. studenoga. Manifestacija se širi iz godine u godinu, ne samo po broju izlagača nego i u broju zemalja sudionica. WBWE okuplja 85 posto vina koja se u svijetu prodaju kao otvorena.  Prošle godine s ponudom se predstavilo više od 200 kompanija iz 20 zemalja. Podrobne informacije o izložbi mogu se dobiti na info@worldbulkwine.com; www.worldbulkwine.com; facebook.com/bulkwine; twitter.com/WBWEAmsterdam; youtube.com/user/WBWEAmsterdam.  ♣

Žene u vinu

OLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAWoW: PETI ROĐENDAN, s GRKOM GRAND PRIX – Udruga Žene u Vinu ili znakovito WoW (Vau…), koju je utemeljila zagrebačka novinarka Sanja Muzaferija, posljednjeg dana lipnja proslavila je svojih punih pet godina djelovanja. Čestitke!

Ženski bataljon, pojačan bardovima i bradovma hrvatske novinske i vinske scene Vitom Andrićem, Tomislavom Radićem, Željkom Žutelijom, te Ivanom Dropuljićem, okupio se na terasi restorana Balon kod Boćarskog doma, i ispunjenje svoje prve petoljetke obilježio ne samo uz finu papicu i kapljicu te s dosta veselja, nego i radno, podjelom priznanja izabranim vinarima za OLYMPUS DIGITAL CAMERAnjihove uratke ocjenjivane prije kratkoga vremena u sklopu već uhodane akcije wowica Što žene žele. Žiri od triju članica WoW-a a inače iz redova proizvođača vina – Ivana Puhelek, Monika Prović i Jasna Antunović, u zagrebačkoj vinoteci Bornstein degustirao je i ocjenjivao vina koja je za 2016. predložio Roko Bekavac, sommelier renomiranog splitskog restorana Paradigma. Birali su se pobjednici u grupama bijelo suho, ružičasto suho i crno suho vino te predikatno desertno vino, a idući korak bio je izabrati i ukupnog šampiona, za nagradu Grand Prix WoW 2016. U finalu su se na OLYMPUS DIGITAL CAMERAdoigravanju našla vina od Coronike, Markežića, Tomića Bastijane, Krautkahera, Benvenutija, Birea, Kozlovića, Rizmana i Koraka. U kategoriji bijeloga vina prvak je Grk 2014 Bire od Frane Miline Birea iz Lumbarde, u grupi roséa Opolo nobile 2015 Andra Tomića Bastijane iz Jelse, u grupi crnjaka Santa Lucia crno 2011 od Kozlovića iz Valea u Istri, a u grupi predikatnih slatkih vina Zelenac izborna berba prosušenih bobica 2009 od Krauthakera iz Kutjeva. Čestitke!

Ukupni šampion i dobitnik Grand Prixa WoW 2016 je Frano Milina Bire, koji uz odličje kao nagradu dobiva i putovanje u neko renomirano vinsko područje i posjet renomiranom proizvođaču, organizator zasad još ne otkriva kamo.

WoW kusanje 1Evo nekoliko prizora s dodjele trofeja: ne, nije se Bire toliko promijenio, na slici s članicom žirija Monikom Prović i sa Sanjom Muzaferijom, predsjednicom WoW-a, je Ivan Dropuljić, osnivač i direktor festivala Zagreb vino.com, koji je kao distributer Bireovih vina primio nagradu za slavljenika. Nagradu za Opolo Nobile primila je kćerka Andra Tomića, a nagradu z predikatni Zelenac kćerka Vlade Krauthakera Martina.  ♣

Sember ZdenkoŠEMBEROV LET u VISINE – Čekalo se, i dočekalo: svojedobna predviđanja o mladome Zdenku Šemberu kao novoj značajnoj polugi u podizanju ukupne kakvoće u plešivičkoj vinskoj ponudi učvršćuju se na više razina: na njegovima mirnome bijelome vinu, posebice od Rizlinga rajnskog (u suhoj varijanti), na bijelome i ružičastome pjenušcu, na vinu iz amfore i na crnjaku od Pinota crnoga. U posljednje vrijeme OLYMPUS DIGITAL CAMERAŠember je osobito poboljšao bijeli pjenušac (Šember brut)…

Berba 2015 vraća općenito – nakon slab(ij)e 2014. iz koje je više tamošnjih vinara, pa tako i Šember, grožđe, s obzirom na povišenu kiselost i niže sladore, usmjerilo prema pjenušcu – Plešivicu u igru što se tiče svih kategorija vina koje se tamo tradicijski proizvode: mirno bijelo, posebice od Rizlinga rajnskoga, te crno od Pinota crnoga, bijelo od starih i novih sorata prerađeno preko amfore… Upravo kod Šembera ovih sam dana kušao jako dobar SUHI rizling iz 2015, koji tek treba izaći na tržište, te jako dobro mirno suho vino od Pinota crnoga (još je u bačvi, treba mu vremena, izaći će tek pred Novu godinu ili možda čak i nešto kasnije), ali i mirno vino iz amfore još na dozrijevanju i razvijanju u bačvi. Šember inače opskrbljuje zagrebački nogometni kluba Dinamo, što će neke i dodatno zainteresirati za njegovu kapljicu. Među jačim interesantima mogao bi biti i novi trener Dinama Cico Kranjčar…  ♣

Turistička predsezona i posezona

Istria Wine Walk 2016ISTRIA WINE & WALK – Zadovoljno trljamo ruke: turizam nam je u usponu, pa se i ove godine očekuju veliki promet i veliki prihodi. Neka područja po rezultatima su na istoj razini kao lani, ili možda čak i bolja. Posljedica je to osmišljavanja i realizacije različitih akcija naročito u razdoblju prije i poslije glavne sezone. U glavnoj sezoni većina turista po defaultu kreće put mora, potrebno je eto turiste okupiti i na proljeće i na jesen. Istrani prednjače u mnogo-čemu u turističkom segmentu. Ne moraju sve i sami izmišljati, dovoljno je – nekima je u nas, međutim, i to preteško! – ponešto i kopirati od drugih i prenijeti u svoj kraj te prilagoditi lokalnim uvjetima. Već godinama u bordoškome kraju u predjelu gdje su famozni vinski châteaui održavaju se utrke rekreativaca koji trčanjem obiđu teritorij, upoznaju njegove znamenitosti, te dakako vina i lokalnu gastronomiju. I troše! Istrani su na tragu toga lani i ove godine organizirali akciju Wine & Walk – za ljubitelje pješačenja. Oko 11 kilometara za inspirativnu šetnju uz trsje, uključeno osam vrhunskih istarskih vinara, osam lokalnih proizvođača i ugostitelja, postavljenih sedam okrjepnih stajališta, te čak 600 registriranih  sudionika obilježili su ovogodišnje, drugo po redu izdanje  vinskog pješačkog pohoda Istria Wine & Walk.

Start je bio u Bujama u jutarnjim satima. Svaki sudionik preuzeo je svoju degustacijsku čašu te krenuo vijugavim putevima uz trsje i maslinike u uživanje u bojama, mirisima i okusima Istre.

Na svakoj okrjepnoj postaji rekreativce su čekali istarski specijaliteti poput pršuta, sira i skute, ekstra-djevičanskog maslinovog ulja, istarske fritaje sa šparugama, žgvaceta s palentom…, kao i vina, dakako s naglaskom na malvaziju i teran. Šetnja je završila u Bujama, na malom sajmu lokalnih proizvoda i s partyjem za pamćenje do dugo u noć.

Istria Wine & Walk dio je gourmetskih manifestacija Klastera sjeverozapadne Istre koje se odvijaju tijekom cijele godine. Ljubitelji hrane i pića u svakom trenutku mogu uživati u promocijama istarskih namirnica koje najviše odgovaraju njihovom nepcu. Uz Dane istarskih šparuga, tijekom godine održavaju se i Dani švoja, Dani školjaka i Dani jadranskih lignji.

O popularnosti Wine & Walka govori činjenica da je prodano čak 60 posto  više ulaznica u odnosu na prošlu godinu, i to već 10 dana prije samog eventa! Iznimno smo ponosni što, uz domaće sudionike, raste i broj posjetitelja iz inozemstva. 600 posjetitelja ove godine, govori nam da smo na jako dobrom putu, rekla je Michelle Babić, direktorica ureda TZ Općine Brtonigla. ♣

Gran IstrianoGRAN ISTRIANO – Jedna od odličnih delikatesa iz Istre – ekstra tvrdi masni sir od kravljeg mlijeka, rađen po principu Grana Padano. Dobar za jesti ga u komadićima, dobar i za ribanje. Prihvatljiva mpc. Proizvodi se u velikim kolutovima teškim i do desetak kilograma. Od porečke je Agrolagune, iz Stancije Špin: dugo su razmišljali da li ga uopće ponuditi na širem tržištu (???!!!), ali eto ga konačno ipak, pakiranog u manje trokute, kao što to rade i proizvođači grana padana i parmiggiana reggiana… Pakiranje na prvu djeluje elegantno, ali za takav sir i za status elegantnog pakiranja treba se još malo potruditi i – npr. naljepnicu pedantno i precizno zalijepiti!…   ♣

JEFTINI UVOZ, JOŠ JEFTINIJI IZVOZ! MI SMO HRVATI!!!Mogu samo reći: Mi smo Hrvati! Te poruke naslušali smo se ovih dana, posebice za vrijeme Europskog nogometnog prvenstva u Francuskoj, na malom ekranu i preko radija. Kako li smo, samo, mi uviđavna nacija, ta nema nam ravne: jednostavno ne trpimo teror visokih cijena, i potrošačima i u zemlji i u inozemstvu nastojimo ugoditi jeftinoćom. Jedino se pomalo zbunjujemo – spontano, ili (proračunano) namjerno? –  glede prikladnoga smjera. Lud, zbunjen, normalan….

lubenice 1Proizvođače lubenica u Hrvatskoj prati paradoks u kojemu s jedne strane jeftina roba iz uvoza ruši cijenu domaće robe na našem tržištu, a s druge strane naše lubenice u izvoz idu po nižoj cijeni od one po kojoj se lubenice k nama uvoze, ističe Denis Matijević, predsjednik uprave Agrofructus Grupe sa sjedištem u Donjem Miholjcu!

Puna je sezona lubenice, jedne od naših važnijih povrtnih kultura s udjelom nešto manjim od deset posto u ukupnoj proizvodnji povrća. Lubenica je povrtna kultura koja se konzumira kao voće. Vrijednost proizvodnje lubenica u Hrvatskoj je oko 50 milijuna kuna. Uzgaja se u svim regijama Hrvatske i prisutna je od sredine lipnja kad počinje sazrijevati u dolini Neretve pa sve do rujna kad zadnji plodovi dozrijevaju u Slavoniji. Vidljivi su trendovi povećanja proizvodnje, no otkupna cijena za naše proizvođače pada, a tržište preplavljuje roba iz uvoza. Pomoć države je izostala, a proizvođači su prepušteni sami sebi.

Ovdje moram dodati: Prepušteni su sami sebi – jer su se i prepustili samima sebi.

Cijena hrvatske lubenice, prema podacima Hrvatske gospodarske komore, za izvezenu tonu u 2015. iznosila je 229 eura, dok se u istoj godini tona uvezene lubenice plaćala u prosjeku oko 273 eura. Situacija je bolja nego u 2014. kad smo za tonu iz uvoza plaćali gotovo 280 eura, dok smo izvozili za niti 160 eura po toni. Nadam se da nam se takva situacija neće ponoviti. Naša lubenica je vrhunske kvalitete i proizvođači moraju nastupati udruženo kako bi bili konkurentniji i postigli veću cijenu na domaćem, ali i na stranom tržištu, kaže još Matijević, i dodaje kako je Agrofructus Grupa u 2015. držala petinu tržišta lubenicama u Lijepoj našoj te da će, ne bude li previše padalina tijekom ovoga ljeta, ove godine imati vrlo dobru sezonu lubenica, s mogućnosti da se po prvi puta u proizvodnji prebaci brojka od 10.000 tona!

Ali, kao što javno kažu donedavni eksponenti projekta Kurikularne reforme, u Hrvatskoj su i komunikacija unutar iste branše, i udruživanje, posebice ono poslovno kvalitetno, teški. ♣

OLYMPUS DIGITAL CAMERAJure Tomic tjesteninaJURE TOMIČ DEBELUH SVJETSKI PRVAK u PAŠTI u ITALIJI! – Ime mu je Jure, a na ploči na ulazu u njegov restoran stoji JRE. Nije greška: Jure je član udruge mladih restoratera Europe – Jeunes Restaurateurs d’Europe, skraćeno: JRE!

Slovenski chef i sommelier Jure Tomič, iz Oštarije Debeluh u Brežicama, svjetski je prvak u prigotavljanju jela s tjesteninom! Brežice su blizu hrvatske granice, nije dakle daleko skoknuti i provjeriti majstorije chefa Jure, koji je, inače, Debeluh uveo u međunarodnu organizaciju JRE. Tomić je u lipnju sudjelovao na kuharskom natjecanju u pripremanju jela s tjesteninom, održanome pod pokroviteljstvom/sponzorstvom znane tvornice Barilla, u talijanskom gradu Parma. U finalu se našao s još tri kuhara – jednim iz Japana, jednim Španjolcem i jednim Nijemcem. Pobjedu je odnio s jelom Fusilli s mladim kozjim sirom i s bučama. Čestitke! ♣

Frankovka!

PINTERIČ i FERAVINO! – Udaljenost poprilična od Sutle/Sotle do Feričanaca, ali eto dva najbolja na ovogodišnjem, inače šestom po redu, međunarodnom festivalu frankovke u slovenskoj Sevnici uz Savu: podrum Simona Pinteriča s Bizeljskoga uz Sutlu, prvak u kategoriji mlade frankovke redovne berbe, dakle one iz 2015. godine, i Frankovka 2012 Miraz od Feravina, prvak u kategoriji zrele frankovke dakle one iz starijih godišta, i ukupni šampion festivala.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAZa Feričance u Slavoniji zna se da su odlično područje za crne sorte i predio gdje se Frankovka tradicijski uzgaja (imaju međutim i sjajna izdanja syraha a i cabernet sauvignona) pa s obzirom i na opremljenost podruma i strukovno snažnu ekipu enologa ne čudi šampionska titula Frankovki Mirazu od Feravina, ali Bizeljsko je ipak tradicijski područje pretežito bijelih sorata i bijeloga vina, tamo i iz nekih prijašnjih vremena ima doduše i nešto crnih kultivara, također Frankovke ali i Crne kavčine (Žametna črnina), no pažnja onda nije bila usmjerena na crnu kapljicu kako je bila na bijelu. U novije vrijeme sađeno je nešto internacionalnih crnih sorata poput Pinota crnoga, pa i Syraha i Cabernet sauvignona, a i – njemačkog Dornfeldera, i pojedini vinari daju sebi osjetno više truda truda i u produkciji crnjaka. Simon Pinterič s Bizeljskoga, koji nastavlja stazom svojega oca Milana, inače velikog stručnjaka u vinogradarstvu i vinarstvu, nakon nekoliko godina što je počeo ozbiljnije pristupati i crnim sortama (u nasadu Frankovka Feravino 2012 Mirazuz Frankovku ima i Pinot crni i Syrah i Dornfelder, znan po lijepoj tamnoj boji) eto marljivim radom stigao je s Frankovkom (Modra Frankinja, kako kažu u Sloveniji) do prvog mjesta u grupi vina iz 2015, i sa 17,94 boda, inače samo sa 0,36 bodova zaostatka za šampionom iz Feričanaca, za sobom ostavio više renomiranih slovenskih proizvođača poput KZ Krško, Vinsku klet Metlika itd. U toj mladoj kategoriji Frankovka 2015 Dika od Feravina, ove godine jedinog hrvatskog podruma nazočnog u Sevnici, plasirala se na 34. mjesto. Pinteriča, koji svoja vina prodaje i rinfuzno i to po za kupca vrlo povoljnoj cijeni, ovaj je uspjeh potaknuo da svoju mladu frankovku napuni u butelju u većoj količini…

Iz Hrvatske je u Sevnici bio i jedan član ocjenjivačkoga žirija, konkretno bila je to članica, Martina Bek iz Zagreba. Ostali članovi žirija, kojim je je predsjedao Jože Simoničič, bili su enolog i proizvođač vina Iztok Klenar iz Kopra, inače dopredsjednik Međunarodne unije enologa,  Mojmir Wondra s Ljubljanskog sveučilišta, enolozi Ivanka Badovinac i Bojan Kobal, te novinar i vinski pisac Jože Rozman iz Ljubljane. ♣

NAPAD NA BODRENA!Idem u napad na Bodrena!, kaže Zvonko Sever, vinogradar i vinar iz Klanjca u Hrvatskome zagorju. Sever je već godinama prisutan na vinskoj sceni, osvojio je već više medalja, a već dugo se dosta uspješno bavi i predikatima, ali sad je odlučio, navodi, krenuti maksimalno, i pridružiti se trenutno najrenomiranijim proizvođačima vina Hrvatskog zagorja. Oduševljen je berbom 2015, i siguran u to da u graševini izbornoj berbi prosušenih bobica, tramincu izbornoj berbi prosušenih bobica, tramincu kasnoj berbi ima prave adute.OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Posebno se veseli nečemu što zasad gotovo nitko drugi nema, a to je vino od domaće sorte Sokol, koja se tradicijski uzgaja na vinogradskoj poziciji Sokol ponad Klanjca. Mnogi misle da naziv ima veze s pticom sokol, ali to nije točno, kaže Zvonko, ovdje riječ sokol dolazi od izraza se kala, odnosno cijepa se (drvo) naime nekad se na tom mjestu kalalo/cijepalo drvo. Sorta Sokol, koja raste na parceli u vlasništvu Severa i još nekolicine klanječkih vinara, i vino Sokol zaštitit će se, Sever predviđa da bi pravilnik koji bi regulirao proizvodnju vina i odredio bocu te etiketu trebao biti donesen za nešto više od godine dana…  ♣

Dean Vranić dok prezentira rakije

Dean Vranić dok prezentira rakije

KAKVE LI POSLOVNOSTI RAKIJAŠA! – Jedva da se objavila informacija o susretu (znakovito: na mostu!) hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i srpskog premijera Aleksandra Vučića s ciljem da se unaprijede odnosi, posebice gospodarski, između dviju država, a već je u Zagrebu održana – prezentacija srpskih šljivovica!  Za to su se pobrinuli ekipa G.E.T. Reporta na čelu sa Tomislavom Stiplošekom, i beogradski novinar iz segmenta eno-gastronomije Dean Vranić. Publiku su činili zagrebački-eno-gastro novinari, ali – ovdje je mjesto bilo i distributerima…

OLYMPUS DIGITAL CAMERAVranić, koji češće boravi u Hrvatskoj i koji je već donosio na privatno kušanje neke rakije iz svoje zemlje, ovaj put se pobrinuo donijeti 26 različitih šljivovica od 25 srpskih proizvođača, s time da su rakije bile od onih starih jedva godinu dana i bez dozrijevanja u drvenom suđu, do onih s dozrijevanjem u bačvama – velikima i malima – te starih od tri do 20 godina! Uz svaki uzorak Vranić je govorio o sortama šljive koje su korištene za tu rakiju (dojam je bio da su najbolje Požegača, Crvena ranka, Trnovača…) te je prezentirao i proizvođača. Vrlo zanimljiva degustacija s više jako dobrih do nekoliko izvrsnih proizvoda. Suštinski, kušanje je pokazalo da se u Srbiji očito mnogo proizvođača rakije šljivovice koja je tamo – ali i u našima Slavoniji i Lici! – zaštitni znak izvornosti, trsi (neki, dakako, uspijevaju u tome bolje) ponuditi ne samo urednu žesticu nego i proizvod s dodanom vrijednosti, i to i u kompletu, pri tome mislim i na vizualni identitet (izbor modela boce, dizajn etikete, čep odnosno zatvarač…).

Bilo je nekoliko vrlo lijepih i elegantnih rakija, s kompleksnim bouquetom, fino zaobljenih maltene kremastih u ustima. Osobno mi se najviše najzanimljivijih uzoraka našlo u grupi od tri do osam godina starosti, nekoliko pak sjajnih rakija bilo je i u starosti od 12 godina. Ni kod jedne šljivovice, pa ni kod onih mladih nije mi se učinilo da su s onim specifičnim jakim mirisom koji konzumenta dugo prati, primjerice dugo i nezgodno kao i onaj kad se pojede češnjak. Primijetilo se ne samo da tvorci rakija, koji inače najčešće koriste bačve od hrasta, duda i bagrema, idu na profinjenost, nego i to da neki, zasigurno s nadom da će biti atraktivniji za šire međunarodno tržište, biranjem hrastovine i OLYMPUS DIGITAL CAMERAzacijelo i načina paljenja dužica pokušavaju šljivi dati jači internacionalni štih pa je i uspijevaju organoleptički donekle približiti konjaku.

Nakon degustacije u simatičnom lokalčiću The Pizza Hause u Tkalči a koji vodi Kiki čija pak supruga Katja peče izvrsno, i te kako je prijao komad pizze…

Bilo bi lijepo da netko tko se ovdje bavi jakim pićima i dobro poznaje hrvatske proizvođače organizira sličnu smotru-radionicu hrvatskih (slavonskih i ličkih) šljivovica i njihovih punjenja, pa da imamo na jednome mjestu prilike vidjeti i osjetiti kako sa šljivom kao finalnim proizvodom namijenjenime zahtjevnijem (međunarodnom) potrošaču stoji Lijepa naša… ♣

VINSKO OCJENJIVANJE POSVEĆENO NIKOLI ZRINSKOME!Miklós Zrínyi – Szigetvár 1566 memorial year international wine competition.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAOva godina jubilarna je 450. nakon čuvene bitke kod mađarskoga grada Sigeta, i tim povodom u Sigetu, gdje postoji veliki spomenik na tu bitku s golemim bistama Nikole Zrinskog i Sulejmana Veličanstvenoga, te Pečuhu održane su prigodne svečanosti, konkretno trodnevni festival koji je imao i svoj vinski dio. Jug Mađarske i sjever Hrvatske od Međimurja preko Podravine i Slavonije do Podunavlja vinorodan je pa je odlučeno da se kroz strukovno ocjenjivanje izaberu vina što kvalitetom zavrjeđuju nositi privjesnicu vezanu uz spomenuti značajni povijesni događaj. Smisao je, po riječima voditelja projekta Pétera Laknera, iz Udruge Vinske ceste Pécs-Mecseki, i kroz eno-gastronomiju skrenuti pažnju i na turističku ponudu spomenutih područja.Ocjenjivanje s odvijalo na vinogradarsko-vinskom-turističkom gospodarstvu Novak kod Szigetvara, a uz

Gabriela Ebner

Gabriela Ebner, supruga Andreasa Ebnera, utemeljitelja posjeda

mađarska vina bilo je nekih desetak uzoraka iz Hrvatske. Žiri je radio u dvije grupe, u obje grupe po jedan član bio je i iz Hrvatske. Evo i imena kušača: u žiriju br. 1 bili su Csilla Sebestyén AIWS (predsjednica), Zoltán Győrffy, Željko Suhadolnik, Richárd Labancz, dr. Géza Szabó i Rita Varga, a u drugome András Horkay AIWS (predsjednik), Ivo Kozarčanin, Norbert Lőrincz, dr. Tibor Gonda i dr. Péter Vass. Pravilnikom je bilo  određeno  da privjesnicu mogu dobiti vina ocijenjena za zlatnu medalju u kategoriji bijeloga, ružičastoga te crnoga, a prag za zlato bio je 87/100 bodova. Zlatna odličja osvojili su Vöros cuvée 2011 od Ebnera, zatim Merlot rosé 2015 od Danubiane i Zeleni silvanac 2013 od Orahovice, Vöros cuvée 2015 od Colonusa, Gyöngyozo 2015 od Radoa, Sauvignon bijeli 2015 i Rosé cuvée 2015 od našeg Pinkerta kao i Merlot 2012 od Kovacs-Harmata. Nositelji privjesnice su Zeleni silvanac 2013 iz Orahovice, Merlot Rosé 2015 od Danubiane i Vöros cuvée 2011 od Ebnera, inače i najbolje ocijenjeno vino na ovome natjecanju. Na slikama su oba žirija, te Gabriela Ebner s buteljom pobjedničkog Vöros cuvéea Opapi 2011.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Vinski podrum i restoran Ebner

Vlasnik imanja Ebner je Andreas Ebner, porijeklom iz Južnog Tirola. Kad je došao u ovaj dio Mađarske zaljubio se, kaže, i u vinogradarski krajolik kod Szigetvara i tu posadio loze i sagradio podrum kao – hobist. Hobi je u međuvremenu prerastao u posjed od 22 hektara trsja i monumentalnu građevinu koja je, uz to što je suvremeni profesionalni vinski podrum, i veliki restoran. Pored grožđa – od sorata najviše je Pinota crnoga, a potom su Cabernet sauvignon i Cabernet franc od crnih te Rizling rajnski, Sauvignon i Traminac od bijelih, Ebnerovi uzgajaju i jabuke, i uz vino proizvode i voćne sokove. ♣

OLYMPUS DIGITAL CAMERAKABOLA SPREMAN ZA LJETNE VRUĆINE!Marino Markežić Kabola i njegova desna ruka Marko Bratović spremni dočekuju ljetne vrućine: pjenušac Re brut, malvazija iz 2015, rosé Rosa 2015 od terana… Samo ih treba dobro ohladiti! Zvijezda nedavne prezentacije u zagrebačkom hotelu Hilton bio je i Kabolin slatki Muškat momjanski 2015, zanimljiva elegantno aromatična složena kapljica sa skladnom međuigrom slatkoće, alkohola, slanosti. kiselina…  ♣

SIC TRANSIT GLORIA MUNDI / WHATEVER HAPPENED TO STAN AND OLLIE… – Tako prolazi slava svijeta odnosno – što li se dogodilo sa čuvenima Stanliom i Oliom, duetom američkih komičara koji su nekad do suza namijavali publiku i oduševljavali je: evo ih, nakon toliko
Stanlio i Oliosnimljenih filmova koji su obišli cijeli svijet, sada na novom radnome mjestu, u podrumu Valenciso u španjolskoj vinorodnoj Rioji: tu su – nosači toaletnog papira u Valencisovoj kupaonici…♣

ČILE SAN PEDRO u ZAGREBU! – Kao što je zagrebački hotel Esplanade***** znan po međunarodnom festivalu vina i gastronomije Zagreb Vino.com, tako je – također zagrebački – Sheraton poznat kao pozornica za prezentaciju raznih inozemnih vina po državama. Nakon mini-festivala španjolskih proizvođača prije koji mjesec te nedavno radionice vezane uz španjolsko vino, organiziranih od strane ICEX-a odnosno Španjolskog instituta za vanjsku trgovinu, prije nešto vremena u Sheratonu je bilo predstavljanje vina iz Čilea, poglavito od proizvođača Viña San Pedro, uz kuću Concha y Toro po količini proizvodnje i po paleti proizvoda od baznih do vrhunskih najjačega u spomenutoj latinsko-američkoj državi. Kuća Viña San Pedro za nas u Hrvatskoj i značajnija je od Concha y Toro, jer od obitelji je Lukšić, hrvatskga porijekla. Butelje Viña San Pedro u Hrvatsku uvozi Vrutak.OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Čileansko vino u kratkim ali bitnim crtama te vina kuće San Pedro u Sheratonu je predstavio sommelier Hector Riquelme, koji je 2005. bio proglašen najboljim sommelierom Čilea i s kojim sam, inače, 2012. bio u ocjenjivačkoj komisiji Concoursa Mondial de Bruxelles/Chile u Concepcionu! Prezentaciji su nazočili i Davor Luksic, iz vlasničke obitelji San Pedra, te čileanski veleposlanik u Hrvatskoj Juan Luis Nilo, a i stručnjak za vinogradarstvo sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta prof. dr. Edi Maletić, OLYMPUS DIGITAL CAMERAkojega vidimo u razgovoru s Riquelmeom. U Zagrebu su se kušala vina Castillo de Molina Sauvignon blanc 2014 reserve i Castillo de Molina Cabernet sauvignon 2013 reserve, Chardonnay 2013 Tabali, Cabernet sauvignon 2013 etiqueta negra gran reserva Tarapaca, te ekskluzivni Sideral 2013 grande vino de San Pedro i Altaïr 2011 grande vino de San Pedro.  ♣

Ocjenjivanje u Čileu

Ocjenjivanje u Čileu – Concours Mondial de Bruxelles / Chile 2012: žiri br. 1 u kojemu sam bio sa sommelierom Riquelmeom. Predsjednik komisije bio je Patrick Valette, francuski enolog koji proizvodi vino ( i) u Čileu, iza njega stoji Baudoin Havaux, direktor CMB-a, sasvim lijevo na slici su članovi komisije Bernard Burtschy, vinski komentator u paoiškom le Figarou, i Englez Adam Lechmere

Krešo Vučković, Violet Grgich i Dražen Boban

Krešo Vučković, Violet Grgich i Dražen Boban

VIOLET GRGICH u DALMACIJI!Miljenko Grgić, naš vinar porijeklom iz Dalmacije a koji već dugo živi i radi u SAD, vodeći vinski posjed Grgich Hills Estate, 1. travnja navršio je 93 godine! Kormilo nad imanjem pomalo sada preuzima njegova kćerka Violet OLYMPUS DIGITAL CAMERAGrgich, koja je sredinom lipnja stigla u Hrvatsku, ne samo da osjeti dah očeve rodne Dalmacije i da se okupa u Jadranskome moru, nego i da izvidi što i kako dalje s posjedom Grgich vina u Trsteniku na Pelješcu. Na proputovanju, susret s prijateljima priredila je u zagrebačkom Vinodolu uz sjajnu večeru s dalmatinskom spizom (izvanredan tartar od kaljske tune, specijalan rižoto s kozicama i škampima…) i s jako dobrima korčulanskim pošipom (2015 i 2013) i pelješkim plavcem (2011 i 2009).

Grgićeva vinarija u Trsteniku nastradala je prošle godine u požaru i još uvijek se obnavlja, ali se istodobno i proširuje, uglavnom očekuje se da bude posve spremna za ovogodišnju berbu. Upravitelj Grgićeve pelješke vinarije Krešo Vučković, na slici s Violet Grgich i sa Draženom Bobanom, voditeljem restorana Vinodol, kazao je kako je u planu da Grgich-vina prihvate bordošku koncepciju ponude, tj. da na tržište  ubuduće izlaze s dva top i glavna vina, i s dva tzv. druga vina, konkretno u svakoj kategoriji s bijelim – pošipom, i crnime – plavcem. Ta dva važna vina – bijelo i crno – bila bi od izabranog ponajboljeg grožđa i više godina, crno najmanje dvije godine, dozrijevana u bačvicama i na finom talogu, a dva tzv. druga vina bila bi od mlađih loza, izraženije voćna, te od znatno manje vremena dozrijevanih pošipa i plavca. ♣

STRATEGIJA u POLJOPRIVREDI, i SELODevastirali smo ruralni prostor. Ljudi je sve manje, obrađenog poljoprivrednog zemljišta također. Tome trebamo stati na kraj, i donijeti poljoprivrednu strategiju da napokon znamo što želimo proizvoditi, izjavio je ministar poljoprivrede Davor Romić na sastanku s članicama Hrvatske gospodarske komore iz sektora klaoničke industrije i prerade mesa. Najavio je i mogućnost snižavanja PDV-a. Radimo simulacije utjecaja na proračun za nekoliko modela smanjenja PDV-a. Našim proizvođačima moramo stvoriti preduvjete kako bi mogli konkurirati proizvođačima na zajedničkom europskom tržištu, istaknuo je.Romic Davor i Bozica Markovic

Dodao je da su ogroman problem sivo i crno tržište i da se akcija MESAR 2016 nastavlja sve dok se ne uvede red. Sivo tržište oštećuje cjelokupno gospodarstvo. Moramo zaštititi one koji legalno posluju, upozorava Romić.

Cilj operativne akcije MESAR 2016. usmjeren je na kontrolu podrijetla i označavanja životinja u klaonicama, prijevoza životinja u cestovnom prometu, zdravstvene ispravnosti hrane životinjskog podrijetla koja se nudi na prodaju te sprječavanje obavljanja neregistrirane djelatnosti klanja stoke.

Iz HGK ističu da na problem sivog tržišta u prometu stokom i mesom od strane industrije ustrajno upozoravaju nadležna tijela. Zadnji put je to učinjeno u veljači 2016. godine kad je i novoizabranom ministru sa sastanka mesne industrije HGK upućen apel da se uvede red u promet stokom i mesom, te suzbije sivo tržište. Pozdravljamo odlučnost ministra i veterinarske administracije u dosad poduzetim aktivnostima za rješavanje ovih problema, a rezultati nadzora pokazuju upravo na ono što smo s našim članicama upozoravali, kazala je Božica Marković, direktorica Sektora za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo HGK.

U Hrvatskoj nepravilnosti u mnogo sektora traju već dugo, upozorava se na njih međutim ne uspijeva ih se iskorijeniti. Jesu li i ovo samo puste i zamorne priče, ili se od njih mogu doista, napokon, i očekivati pozitivni rezultati u neko dogledno vrijeme? ♣

GRUZIJA i MOLDAVIJA u KRUŠAKU KOD VELIKE GORICE! – Krušak nedaleko od Velike Gorice nekad je bilo znano izletište, međutim, ipak, tko bi pomislio, pogotovu otkako više ne funkcionira kao izletište, da će njime jednoga dana zatreperiti i dašak – Gruzije i Moldavije! A za to su se pobrinuli velikogorički odvjetnik Antun Šagovac i njegov prijatelj Ante Žužul, čelnik Školske knjige.OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Šagovac, koji je veliki ljubitelj Bakhova nektara, pa i sâm proizvodi vino u podrumu svoje vikendice, često k sebi pozove prijatelje pravnike, suce te gospodarstvenike, da se podruže u ležernijoj atmosferi i uz domaću hranu i vino. Ovaj put Šagovac i Žužul, koji su nedavno bili na putovanju vinskom Moldavijom, sastanak su na Krušaku upriličili radi upoznavanja prijatelja s tom zemljom, naime od tamo su donijeli nekoliko butelja za kušanje ali i bogati slikovni zapis s turneje. Šagovac je izbor etiketa na stolu podebljao s nekoliko butelja koje je bio donio s jednog od prijašnjih putovanja po Gruziji, ali i s vinima iz vlastite produkcije. Uz plemenitu kapljicu i prikazane ambijente iz Moldavije te Žužulova objašnjenja bilo je moguće iz vikendice na Krušaku sasvim lijepo zaviriti u zemlju Moldaviju.Sagovac Gruzija Moldavija vina

Ovome skupu kod Šagovca nazočili su Nikica Valentić, gospodarstvenik koji je svojedobno bio i hrvatski premijer, pa suci Vrhovnog suda Ranko Marijan i Jadranko Jug, sudac Mioč vijećnik Zagrebačke županije Vlado Horina, jedan od predstavnika auto-kuće Citroen u Zagrebu Luka Marić, velikogorički vinogradar i vinar Nikola Hrvačić, vinar Zdravko Jakobović Jakob, zatim plešivički vinogradari i vinari Zdenko Šember i Tomislav Tomac koji po gruzijskom receptu proizvode i vina u amforama, te osnivač i direktor vinskog festivala Zagreb Vino.com Ivan Dropuljić. Po sastavu sudaca vidi se da je skup bio kvalificiran za donošenje Velikogoričke presude, međutim ona što se tiče vina nije zasad i objavljena, mada je lako moguće da ponajbolje izglede za osvajanje prvog mjesta u grupi ima Valentićev pjenušac jer ipak – točio se iz magnuma, koji je – vjerojatno oko toga mišljenja nisu podijeljena! – spasonosna mjera posebice onda kad se temperatura zraka digne, kako je bilo toga dana, iznad 30 Celzijevih stupnjeva…

Sagovac Valentic pjenusacUz sjajno pečenog odojka (zaslužan za živu bakrenu boju je majstor Butko) na kušanju se iz Moldavije našao i njihov famozni Negru de Purcari vin de calitate natur reserve sec Chateaua Purcari (Cabernet sauvignon 70 %, Saperavi 25 % i Rara Neagra 5%; 13,5 vol %), vino za koje u Moldaviji vele da podsjeća na supertoskance, a iz Gruzije bijeli Tsinandali 2013 (R’katsiteli 80 % i Mtsvane 20 %) s posjeda gruzijskog plemenitaša Chavchavadzea u Kakhetiju, oko 168 km udaljenome od Tbilisija, te crnjak Mukuzani 2013 od Saperavija… Kao posebna iznenađenja ponuđeni su Tomčev pjenušac Amfora rađen od vina od bijelih sorata koje su pola godine macerirane u gruzijskoj amfori, te Pjenušac NiVa za prijatelje i poslovne partnere s kojime je upravo izašao Nikica Valentić. Pjenušac je od grožđa iz Plešivičkog vinogorja, rađen je klasičnom metodom, a majstor enolog bio je Robert Brkić iz podruma Mladina. ♣

Malik Okus i miris slavenskog jugaOKUS i MIRIS SLAVENSKOG JUGA – Slovački enolog i vinski pisac Fedor Malik voli poutovati, a zahvaljujući profesiji imao je i prilike putovati. U više navrata boravio je na području bivše Jugoslavije, i, veli, ti prostori, koji su u međuvremenu od republika u federaciji postali zasebne države naprosto su mu prirasle srcu. Balkanski slavenski jug, od grčke granice pa sve do Austrije i Italije očarao me. Mirisao mi je, prijao mi je. Dragi ljudi, originalna jela i vina. Bilo je samo pitanje vremena kad ću svoje impresije iznijeti u knjizi. Napokon, ta knjiga je ovdje. Bit ću zadovoljan ako se knjiga svidi, te ako se zadovoljstvo čitatečlja približi mojemu u vrijeme kad sam se kretao tim rkajevima južnih Slavena, rekao je, darujući mi knjigu, Malik, s kojim se povremeno susrećem na nekom od međunarodnih ocjenjivanja vina.

U ovoj svojoj knjizi manjeg formata i tvrdih korica, redosljedom od juga prema sjeveru, svakoj zemlji – Makedoniji, Srbiji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Sloveniji, posvećuje po dvadesetak stranica. ♣

Jarunska vecerLJETNO PREDVEČERJE NA ZAGREBAČKOM JARUNU: ŠPICA SRPANJSKOG TOPLINSKOG VALA! ♣ SuČ 07_2016

Jelo i zdravlje: istraživanja o navikama / OD GRICKALICA – ČIPS, OD UMAKA – SENF

 

Chips razne varijantePriredio ŽELJKO SUHADOLNIK 

⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t  

VRIJEDNOST PLASIRANIH GRICKALICA u GODINI DOSIŽE U NAS 584 MILIJUNA KUNA, a VRIJEDNOST PLASIRANIH UMAKA 210,4 MILIJUNA KUNA 

Često se govori o prehrani i njenom utjecaju na zdravlje, i u tome kontekstu nerijetko su na udaru različiti proizvodi koje se rado onzumira ne unutar regularnih obroka nego dosta nekontrolirano i u raznim prilikama – u kinu, na utakmici, na rođendanima, zabavama, pred televizorom dok se prate film, serija, sportska priredba… Tada se jede ne iz potrebe organizma za hranom ili iz želje za gastronomskim užitkom, nego iz dosade, valjda i iz neke nervoze, navike da nešto vrti među prstima i stavlja u usta.

Iz grupe tih proizvoda koji se vrte među prstima pa se žvaču, učestalo se spominju tzv. grickalice, a kao jednu od najraširenijih neželjenih posljedica toga grickanja navodi se pretilost, osobito među mladima. Pretpostavljajući, logično, da će pred televizorima baš za vrijeme utakmica Europskog nogometnog prvenstva u Francuskoj, posebice onih sa sudjelovanjem Hrvatske, zubi gledatelja samljeti brdo grickalica, magazin JaTRGOVAC iz Zagreba došao je na zamisao da, u suradnji sa specijaliziranom agencijom Hendal, upravo uoči Prvenstva organizira istraživanje o potrošnji grickalica u nas. Išlo se, napominje izvršni urednik Ja TRGOVCA Goran Pavlović, na nacionalno reprezentativni uzorak od 400 građana Republike Hrvatske starijih od 15 godina. Provedena je stratifikacija po šest regija i po četiri veličine naselja uz metodu slučajnog odabira kućanstva i ispitanika unutar pojedinog kućanstva, pri čemu se pazilo na ravnotežu prema spolu, dobi i obrazovnom statusu ispitanika.

Evo i rezultata:

Grickalice su, kao jedna od najomiljenijih razbibriga, najtraženije upravo u vrijeme velikih sportskih natjecanja. Kategorija slanih grickalica je izuzetno popularna, naime ove proizvode konzumira čak 85,3 posto ispitanika, a ne iznenađuje da je čips najpopularnija vrsta slanih grickalica.

Grupa slanih grickalica, prema Nielsenovoj klasifikaciji, obuhvaća čips od krumpira, uključujući i onaj u obliku štapića, zatim flipseve (ekstrudirane grickalice), čips od kukuruza uključujući i tortilje, zatim krekere, kokice, štapiće, perece, krušne štapiće, orašaste plodove te sjemenke.

Čips u raznim varijantama – s okusom koji vuče na pršut, na paprika, čili, … Čips s okusom paprika najomiljeniji je, odmah iza je onaj slani

Čips se nudi u raznim varijantama – s okusom koji vuče na pršut, na papriku, čili … Čips s okusom paprike najomiljeniji je, odmah iza je onaj slani

Chips slani

Analiza prodajnih rezultata, koja obuhvaća godišnje razdoblje od travnja 2015. do ožujka 2016. u usporedbi s prethodnih 12 mjeseci (MAT period) ukazuje na stabilnost u konzumaciji, naime količinski je na ukupno prodanih 12.437 tona plasman smanjen za jedva primjetnih 0,1 posto, dok je u vrijednosnome smislu prodaja istodobno porasla za 1,1 posto i iznosi nešto više od 584 milijuna kuna!

Vodeći proizvođači u kategoriji slanih grickalica u nas su (abecednim redom): Bobi snacks (Bobi), Franck (Čipi čips, Franck, Kroki kroket, Tip top, My Chips), Koestlin (Koestlin, Saltas), Podravka (Kviki) i Štark (Chipsos, Smoki, Prima). Trgovačke robne marke zajedno imaju 38 posto količinskog udjela u ovoj kategoriji.

Na pitanje koliko često jedu grickalice, najveći broj ispitanika (30,5 %) odgovara da ih konzumira nekoliko puta mjesečno. Kod malo određenijih odgovora Samo u posebnim prigodama npr. kad su utakmice, pa na rođendanima, zabavama, postotak potvrdnih odgovora je 24,9 posto, a odgovora Nekoliko puta tjedno je bilo 24,7 posto. Onih koji ovu kategoriju konzumiraju svakodnevno je 5,2 posto, a da uopće ne jedu grickalice odgovorilo je 14,7 posto ispitanika.

Na prvom mjestu omiljenih vrsta grickalica je dosta uvjerljivo čips, kao svoj prvi izbor ističe ga 36,1 posto konzumenata kategorije. Upola manje udjela – 18,8 % – od čipsa ima kikiriki, a potom s još manjim udjelima dolaze: flips – 9,2 %; štapići – 9,1 %; kokice – 8,9 %; sjemenke bundeve – 6,7 %; krekeri – 4,1 %; indijski oraščići – 3,5 %; pistacije – 2 % i sjemenke suncokreta – 1,7 % udjela.

Nikakvih iznenađujućih odgovora nije bilo na pitanje gdje se najčešće kupuju slane grickalice: 98,1 posto konzumenata ovu kategoriju kupuje u najbližoj trgovini. S minimalnim udjelima tu su još i kupnja na benzinskim postajama – 1,1 %; na kiosku –  0,4 %; na štandovima – 0,2 % i u kinu – također 0,2 %.

Kad je riječ o okusu čipsa kao najpopularnije vrste slanih grickalica, paprika je najomiljenija, preferira je 45 posto konzumenata, a nije baš daleko niti slani čips, koji ima 37,1 posto poklonika. Daleko su manje popularni čips s okusom sira – 9,8 % udjela, zatim pikantni  čips – 4 %; pa onaj s aromom jogurta – 2,8 %; onaj s aromom suhomesnatih proizvoda  – 1 %, i s aromom kečapa – 0,3 %.

Goran Pavlović veli kako se željelo vidjeti koliko potrošači paze na zdravstveni aspekt, primjerice opredjeljujući se eventualno više za grickalice s manjim udjelom soli, masnoća itd.  Dobiveni odgovori pokazuju da dvije trećine potrošača – 66,3 posto – kod kupnje ne obraća pažnju na taj aspekt, dok jedna trećina njih – 33,7 posto – ipak pazi na sastav grickalica koje konzumira.

SENF ISPRED KEČAP-a i MAJONEZE

Ja TRGOVINA pobrinula se i za još jedno istraživanje, ono vezano uz potrošnju gotovih umaka koji se također rado često troše, što se veli – u svakoj situaciji.

U potrošnji senf prednjači, nad kečapom i majonezom. Majonezu konzumira ukupno 77 posto anketiranih građana, kečap konzumira njih 80,6 posto, a senf konzumira veći udio potrošača nego majonezu i kečap – čak 89,3 posto ispitanika

SenfU zadnjih godinu dana potrošnja novaca na kečap, majonezu i senf u hrvatskoj maloprodaji iznosila je 210,4 milijuna kuna, dok je količinska prodaja svih triju kategorija umaka u tom periodu dosegnula 6,3 milijuna kilograma. Senf i majoneza blago su i u količinskome i u novčanome smislu povećali svoju prodaju, dok je, istodobno, kečap ostvario mali pad prodanih količina.

U pogledu potrošačkih preferencija, anketno istraživanje magazina Ja TRGOVAC i agencije Hendal pokazalo je, dakle, da majonezu konzumira ukupno 77 posto anketiranih građana, i da od toga velika većina (59,5 %) najčešće konzumira majonezu Classic. Light-majonezu preferira 12,5 %, majonezu s aromama (chili, limun, jogurt i dr.) njih pet posto. Nekih 23 posto ispitanika izjavilo je da uopće ne jede majonezu. Kad je riječ o jelu uz koje konzumenti najčešće koriste majonezu, na prvome je mjestu sendvič – 39 posto. Dvostruko manje nego uz sendviče majoneza se troši uz pomfrit – 18,3 %. Majoneza se inače konzumira i uz kobasice – 12,2 %, hrenovke – 11,8 %, meso – 10,2%, te i uz salate – 8,2 %, dok na pizzu majonezu stavlja jedva 0,3 % ispitanika.

Kečap redovito konzumira 80,6 posto sudionika ankete. Pritom je blagi kečap – s udjelom od 56,1 posto – dvostruko popularniji od svog ljutog pandana, kojeg rado konzumira 24,5 posto ispitanika. Pomfrit je jelo uz koje čak 44,1 posto ispitanika najčešće jede kečap, dok je na drugom mjestu pizza s dvostruko manjih 21,5 posto udjela. Potom dolaze kobasice (12,3 %), meso (9,4 %), hrenovke (6,4 %), tjestenina (4,2 %), dok je prvoplasirani kod majoneze – sendvič, ovdje na začelju, sa samo 2,2 posto udjela.

Senf uz meso jede oko 1o,5 posto ispitanika, majonezu 10,2 posto, a kečap uz meso kombinira 9,4 posto ispitanika

Senf uz meso jede oko 1o,5 posto ispitanika, majonezu 10,2 posto, a kečap uz meso kombinira 9,4 posto ispitanika

Senf se, dakle, troši najviše. Taj gorkasti dodatak jelima jede čak 89,3 posto anketiranih, a najveći broj njih (49,9 %) senf kombinira s kobasicama. Četvrtina ispitanika – 26,7 posto – konzumira senf uz hrenovke, njih 10,5 posto uz meso, a samo 2,1 posto ispitanika stavlja senf u sendvič. ♣                                                                                      SuČ – 07/2016

Follow

Get every new post delivered to your Inbox.

Join 2,382 other followers