SVIJET u ČAŠI Kronika – 02.2020 – Chronicle WORLD IN a GLASS



kroz
/through
   

ŽELJKO SUHADOLNIK

Suradnici/contributors: Vinko Lozica, Zlatan Trsenjak, Zdravko Vodnik, Miran Debeljuh ⦁ Foto: Marko Čolić

_________s vama već – 28 godina/years – with you__________

Dok se čeka na novo ZRELO vince – sjet na prizor iz doba lanjske berbe: pogled na vinograd traminca obitelji Jagunić na Plešivici

 IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Sajmovi, festivali, ocjenjivanja, prezentacije 2020: ACROBAT PORTFOLIO TASTING 2020 ⦁ En Primeur 2020: BERBA 2019 IZVANREDNA u ISTRI! ⦁ HRVATSKI VINARI NA VINEXPO-WINE PARIS 2020 ⦁ LAUBA, WineRI, FESTIWINE, ZARA ARSENAL, SUMMA LAGEDER ⦁ PROLJETNI MUNDUS VINI 2020: HRVATSKA MAKEDONIJA… ⦁ CONCOURS MONDIAL: BEZALKOHOLNO i NISKOALKOHOLNO ⦁ Priznanje našima: MALETIĆ i BUBOLA u TALIJANSKOJ AKADEMIJI ZA LOZU i VINO ⦁ Maslina-ulje-vino: PUNTA CISSANA i PUNTA GRECA ⦁ Eno-gastro i turizam: GRAN CORONICA & MORGAN, CONCERTO GROSSO SELVAGGINA ⦁ DRAGULJI PLEŠIVICE – ANA GRGIĆ IZ LOKOŠIN dOLA ⦁

POTROŠAČKI PUTOKAZ – 02.2020 – BUYING GUIDE

__________________________

Sajmovi, festivali, ocjenjivanja, prezentacije

ACROBAT PORTFOLIO TASTING 2020: NA VIŠE NAČINA NA NEBESKOJ VISINI

            Bilo je već u Zagrebu i Hrvatskoj mnogo relevantnih vinskih događanja, od klasičnih sajmova na klasičnim sajamskom prostorima do manifestacija festivalskog tipa s izlagačima raspoređenima ne po paviljonskim štandovima nego za stolovima u reprezentativnim i chic-prostorima poput hotela (vrlo) visoke kategorije, odnosno muzeja, galerija, koncertnih dvorana, finih restorana. Nakon toliko godina, kao dosad najače priredbe te vrste nametnule su se novembarski međunarodni festival Zagreb vino.com na ekskluzivnoj lokaciji, u zagrebačkom hotelu Esplanade *****, ovog studenoga bit će mu 15. jubilarno izdanje, te Vinart Grand Tasting u zagrebačkoj dvorani Lauba, na programu obično početkom ožujka, ove godine (6. i 7. 03.2020.) bilježi peto izdanje. Dojam je da se polagano ali sigurno diže WineOS… Zagreb Vino.com i Vinart Grand Tasting u Laubi statusno slove kao događaji koji su premašili okvire Hrvatske i po važnosti su na određeni način postali šire regijski.

                Međutim sredina veljače 2020. donijela je dosad na ovim našim prostorima s obzirom na koncentraciju elitnih internacionalnih imena kao izlagača još neviđeni event – Acrobat Portfolio Tasting, u prijevodu bi to bilo kušanje proizvoda iz ponude zagrebačke uvozničke i distribucijske kuće za vino, jaka pića i delikatese Acrobat, koja inače u Metropoli ima dva punkta za maloprodaju – vinoteke pod nazivom Svijet Vina, jedna je u Boćarskom domu a druga kod Europskog trga u najstrožem središtu grada. APT 2020 u Zagrebu bio je na niz načina na nebeskoj razini: tik pod oblačićma na osmom katu hotela Hilton Garden Inn, značajan skup proizvođača iz svijeta s reputacijom na nebeskoj visini, proizvodi nebeske kakvoće ali i – nebeskih cijena, u publici niz naših najpoznatijih sommeliera, ugostitelja…

Ostvareni san – svjetske vinske legende u Zagrebu, na jednom mjestu istoga dana u isto vrijeme, pod njegovom dirigentskom palicom: u društvu s Gaiom Gajom, kćerkom legendarnog Angela Gaje je Dino Kušen kao organizator elitne smotre Acrobat Portfolio Tasting u zagrebačkom Hiltonu Garden Inn-u. Gaia Gaja u Zagrebu nudila je barolo, barbaresco, brunello i Ca’marcandu. Na njenoj radionici još i, konkretno, Barolo Sperss 1995, Barbaresco 1999 te Brunello di Montalcino Rennina (2004, sjajno) i cuvée Ca’Marcanda 2000 (merlot, cabernet sauvignon, cabernet franc). Evo i što je kao svoju impresiju rekla o manifestaciji: – Vrlo mi se dopalo događanje Acrobat Portfolio Tasting u Zagrebu. Za uspjeh priredbe bitne su kvaliteta izlagača i kvaliteta posjetitelja, a po meni i izlagači i posjetitelji bili su na visokom nivou, dakle priredba je svakako uspjela. Jako mi se svidio elegantni ambijent u kojemu je APT održan, organizator se i te kako pobrinuo da vina budu na prikladnoj temperaturi a i da se poslužuju u vrhunskoj čaši. Tako je pokazao koliko cijeni nas kao proizvođače i naša vina. Šteta je što j izostao katalog s popisom izlagača i nazivima vina, ipak je tu riječ bila o izlagačima i proizvodima svjetske špice

               Kroz druge sajamske i festivalske manifestacije vezane uz vino prošlo je u ulozi izlagača ukupno već dosta vrlo vrlo renomiranih inozemnih proizvođačkih imena vezanih uz vino i jaka pića, ali do sada ih se, ako me pamćenje dobro služi, još nikad kao sada u Hiltonu nije skupilo organizirano i na jednoj istoj lokaciji istodobno i toliki broj s uistinu elitnim pedigreom. Doduše, nešto tek slično dogodilo se u zagrebačkom hotelu Antunović na samom početku 2008. godine kad je prva hrvatska revija za vino, gastronomiju i turizam Svijet u Čaši proslavu 15. godišnjice svojega izdavanja, inspirirana dakako ulaskom Hrvatske u EU, organizirala kao Europsku vinsku cestu.

          Elitna prva liga ne samo visoko afirmiranih nego i legendarnih europskih proizvođača vina i jakih pića te čaša (Zalto!; kaucija caše za posjetitelje iznosila je 200 kuna) u režiji tvrtke Acrobat okupila se u sljedećem sastavu: Adami, Gaja, Biancavigna, Château la Nerthe, Château Pontet-Canet, Clarence Dillon, Dal Forno Romano, Christian Moreau, Dr.Loosen, Marchesi de’ Frescobaldi, Marchesi di Barolo, Billecart-Salmon, Juve & Camps, Marjan Simčič, Olivier Lefaive, Paraschoss, Pascal Jolivet, Roberto Voerzio, Accordini, Trudon, Tua Rita, Le Macchiole, Vega Sicilia, Château Fuisse, Machler Besse, Maison Sichel, Vista Hill (Lepa Brena), od hrvatskih vinara nazočni su bili Meneghetti, Galić i primoštenski Vina Prgin. Od proizvođača i ponuđača jakih pića, u odvojenome prostoru: Delamain, Tesseron, Berta, Black Fire, Robi Marton Gin, Gin Mare, Capucana, Ysabel Regina, Chartron, Chase, Cocchi, Crystal Head Vodka. U predvorju su izlagali Artesan (voda), Franck (kava), Castillo de Canena (posebno cijenjeno španjolsko maslinovo ulje), Coravin, Zalto

                Na sto muka – odakle početi! Svaki je stol privlačio kao jak magnet, događaj je trajao od podneva do 20 sati. A vrebale su još, istodobno, i radionice: Marjan Simčič vertikala sauvignona Opoka cru Jordano, pa Olivier Leflaive, Gaja, Roberto Voerzio, Frescobaldi, Dal Forno Romano

Marchesi di Barolo, iz mjesta Barolo u Langama u Pijemontu: Anna Maria Abbona i njena kćerka Valentina. Pažnju je osobito privlačio njihov Barolo Cannubi (Cannubi je izdvojena vinogradska pozicija tipa grand cru a smještena uz mjesto Barolo). Dolje: moj sjet na posjet Barolu prije koju godinu – impresivni povijesni Castello di Barolo u Barolu, zatim sjedište tvrtke Marchesi di Barolo i vinski podrum kuće. Inače Anna Abbona vrlo se pohvalno izrazila o manifestaciji APT u Zagrebu, evo i njenih riječi (slobodan prijevod): Smatram da je manifestacija APT imala snažan pozitivni odjek. Oduševljene smo kćerka i ja bile kad smo vidjele da se program odvija u ekskluzivnom ambijentu, uz ekskluzivne čaše i s brojnim elitnim proizvođačima kao izlagačima. Bile smo ponosne što smo imale priliku biti sudionici takvog događanja na visokoj razini. Publika je bila vrlo stručna i zainteresirana za to što joj je ponuđeno. Nadam se da će se naša suradnja s Dinom Kušenom i s Acrobatom lijepo razvijati. (In generale riteniamo che l’evento APT sia stato decisamente di grande effetto positivo: già all’arrivo in aeroporto abbiamo sentito parlare della degustazione che si sarebbe svolta il girono successivo, il primo tasting di risonanza a Zagabria. Siamo rimaste colpite dalla precisa organizzazione ed attenzione per i dettagli: una location di prestigio e dettagli molto accurati per. es. calici e accessori Zalto, molti brand esclusivi del portfolio di Acrobat, e la presentazione nella sala. Il pubblico, locale e non, era molto interessante (è stato gratificante che fosse riservato solo ad invitati selezionati: stampa, potenziali clienti specializzati e privati alto-spendenti) ed entusiasta dell’offerta a loro dedicata. L’impressione personale è stata quella di un evento esclusivo e di alto livello, ed è stato per noi motivo di orgoglio averne fatto parte e con la sensazione che la collaborazione iniziata da poco con Dino Kusen possa crescere con grandi soddisfazioni)

_________________________________________

Pogled u prošlost: EUROPSKA VINSKA CESTA u ZAGREBU – Dakle, nešto tek slično summitu na priredbi Acrobata dogodilo se u zagrebačkom hotelu Antunović na samom početku 2008. godine kad je prva hrvatska revija za vino, gastronomiju i turizam Svijet u Čaši proslavu 15. godišnjice svojega izdavanja (prvi broj svjetlo dana ugledao je na Martinje 11.11.1992.) organizirala kao manifestaciju Europska vinska cesta. Tom prigodom smo na cjelodnevnom događanju kao izlagače, uz ponajbolje hrvatske kuhare i vinare, okupili i renomirane vinske kuće iz Austrije (prvenstveno Burgenlanda), Francuske (mahom Bordeaux – Brane Cantenac, Branaire du Cru Beaucaillou, Canon la Gaffelière, Chateau Thiuley…), Italije (Collio, Toscana, Pijemont – Joško Gravner, Stanko Radikon, Gorolamo Dorigo, Gianluca Grasso di Elio Grasso, Ciacci Piccolomini d’Aragona, Siro Pacenti, Castello di Querceto, Fontodi…), Mađarske (Villany – Attila Gere, Joszef Bock), Makedonije (Negotino, Bovin), Njemačke (rajnska oblast – Reichsrat von Buhl, Basserman Jordan, Armin Diel), Slovenije (od stranaca Slovenaca je bilo najviše, odazvali su se npr. konkretno Batič, Mlečnik, Movia, Marjan Simčič, Ščurek, Santomas, Vinakoper…)…◾

Europska vinska cesta Svijeta u čaši, početkom 2008.: uz Tomislava Antunovića, vlasnika hotela Antunović, i Vladu Krauthakera, su slovenski vinar Valter Mlečnik, vinari s Collija Stanko Radikon i Franco Sosol Il Carpino, te ugostitelj Devetak, a dolje, uz naše Plenkovića i Enjingija, Ivan i Miha Batič, Mate Kliković i Joško Gravner. Iz austrijskog Burgenlanda došla je cijela delegacija vinara na čelu s tadašnjim visokim funkcionarom u Trgovinskoj komori Gradišća Hermannom Schoenom

Iz vinogorja Colli orientali del Friuli – Girolamo Dorigo, koji rastače svoj pjenušac jer tog je dana slavio rođendan. Pored je Gianluca Grasso iz znane pijemonske vinske kuće Elio Grasso. Iz mađarskog Villanya s vinima su bili prisutni Attila Gere i Joszef Bock, a iz bordoškog vinogorja Brane Cantenac, Branaire du Cru Beaucaillou, Canon la Gaffelière, Château Thiuley, iz Njemačke Reichsrat von Buhl, Basserman Jordan, Armin Diel

______________________________________________

S Robertom Voerziom i Cesareom

Ambijent u Hilton Garden Innu vrlo ugodan, prostran, na osmom katu hotela, kroz široke staklene stijenke ulazilo je unutra puno svjetla, a prema van pružao se lijepi pogled na grad. Posjetitelja mnogo – bolje reći uzvanika jer ulazilo se ne s kupljenom ulaznicom nego na poziv organizatora koji je htio okupiti poslovnu publiku dakle distributere vina, ugostitelje vlasnike lokala, sommeliere, eno-gastro i turističke novinare (među pokroviteljima priredbe navedena je i Turistička zajednica Zagreba), blogere. Gužvi nije bilo. Iz razgovora s izlagačima mogao sam zaključiti da su zadovoljni s nastupom i općenito s time što su došli u Zagreb, nekima je ovo bio i prvi put, i u više navrata su mi ponovili da će gledati da ponovno dođu već uskoro…. Jedan od onih od kojega sam najviše puta čuo tu rečenicu da će uskoro ponovno doći bio je Roberto Voerzio, pijemontski vinogradar i vinar z sela La Morra u vinogorju Barolo.

                Roberto Voerzio opredijelio se za ekstra visoku kakvoću proizvoda, ekološki pristup, pomno je – dok se to još moglo! – izabrao pozicije za svoje trsje, prinosi su po lozi od 0,5 kg za najveće špice do maksimalno kilogram. Voerzio uzgaja nebbiolo, za vino barolo (po različitim ekstra pozicijama npr. Cerequio, Sarmassa, Serra, Rocche dell’Annunziata, Fossati…) te za vino Nebbiolo Langhe, zatim barberu, pa merlot. Nagli njegov uzlet prema nebu u komercijalnome smislu počeo je kad mu je prije ima tome već dosta godina američka vinska revija Wine Spectator za nekoliko vina u recenzijama, koje obuhvaćaju i prognozu o dugovječnosti (vremenskom roku trajanja kroz koji vino ne samo da izdržava u jako dobroj kondiciji nego kroz koji se i još razvija i postaje boljime!) dodijelila po 100 od mogućih 100 bodova. Voerzijeva velika vrijednost su ne samo vina sa 100 od mogućih 100 bodova nego i stalnost u ekstra visokoj performansi, iskrenost i pouzdanost. Sukladno tom njegovom permanentno visoko-kvalitativnom letu su, dakako, i visokoleteće cijene Robertovim buteljama – 120, 130 € i više)

Dar za dobrodošlicu: na samom ulasku u izložbeni dio posjetitelje su dočekivali za svojim stolom jedan od najboljih vinara današnjice Roberto Voerzio iz La Morre u Pijemontu i njegov djelatnik Cesare. Na čaši su se u pratnji nasmijane dame zaustavili naš znani sommelier Filip Savić i sve popularniji chef Ivan Pažanin. Voerzio je ubrzo poslije otvorenja priredbe održao vinsku radionicu i prezentirao svoje izvrsne Barbere d’Alba – Ceretto 2017 i Pozzo dell’Annunziata 2015, pa Barolo Fossati 2015, Barolo Cerequio 2014 i, kao špicu, Barolo Fossati Case Nere 2008 Riservu. U svom radu oko plemenite kapljice Roberto Voerzio vodi se mottom Ne samo u dobrim godištima nego svake godine nastojati proizvesti zamamno vino. Zasad mu to i uspijeva!

Vinogorje Châteauneuf du Pape zastupao je Château la Nerthe. Vrlo lijepi Châteauneuf blanc (bijeli) 2018, ali naprosto sjajan snažni Châteauneuf Cuvée des Cadettes rouge 2016. Stol pored, lijevo, bio je u znaku Bordeauxa i crnjaka Château Anglondet obitelji Sichel iz Margauxa, izvanredan, vrlo elegantan slani crnjak 2010

Krivac za taj APT u luksuznom hotelu Hilton Garden Hill Inn je Dino Kušen, osnivač uvozničke i distribucijske kuće Acrobat. U najavama priredbe spomenuo sam već da je on dugo maštao o takvom skupu zvijezda vina i pića u glavnome gradu RH i sad mu se, eto, san ostvario. Prva Kušenova ovako velika i zahtjevna organizacija prošla je, sudeći po zadovoljstvu izlagača i iskazanoj njihovoj spemnosti da dođu ponovno, na ispitu održanome tog subotnjeg popodneva u Hiltonu, Dino Kušen najavljuje da namjerava nastaviti s ovom priredbom i da bi ona bila bienalna.

Istina, nije baš da je i sve organizacijski-realizacijski bilo perfektno, moja velika primjedba je da ovakva manifestacija nije smjela proći bez odgovarajućeg kataloga s popisom ne samo izlagača nego i s navodom etiketa koje se izlažu (katalog je dokument o postojanju, a ujedno i odličan priručnik i vinskim trgovcu i novinaru za bilješke pri obilasku izlagača). Zatim, uoči manifestacije trebalo više raditi na marketingu kroz koji onda, već sada na završetku debitantske manifestacije, početii učvršćivati temelje za buduće uspješne priredbe. Svakako ubuduće vidjeti da se ne ponove određeni propusti koje možda ovaj put dobar dio nazočnih nije ni primijetio, ali i vidjeti kako dograditi priredbu u konceptu i, možda, sadržajima. Jedno od razmišljanja moglo bi ići i u pravcu toga da se, unatoč nastojanju da se prvenstveno maksimalno privuku profesionalci iz branše, uz pojačani angažman na privlačenju tzv. poslovnih posjetitelja, vrata na priredbu otvore i za prikladan sloj šire publike, dakako uz ulaznicu plaćenu po adekvatnoj cijeni. Često se u marketingu krajnji potrošači zanemare, a tome tako ne bi trebalo biti, nužno je kroz promidžbu naglasiti kojem se sloju publike, s obzirom na ono što nudi, organizator obraća. Mnogo je ljudi općenito koji imaju mnogo novaca ali istodobno nemaju i filing kako taj novac trošiti na kvaltetan način, dakle od njih valja boljim informiranjem i nuđenjem mogućnosti edukacije stvoriti kvalitetne potrošače.

Jedna promjena u odnosu na ovo što se dešavalo u Hiltonu sada mogla bi biti i uvedena mogućnost kupnje ii narudžbe nekih boca izravno na određenom Acrobatovu pultu u hotelu. I, rekao bih, još nešto: što se tiče izlagača svakako energičnije i elastičnije poraditi na tome da na događanju bude u ulozi izlagača više naših za ovaj profil i ovu razinu biranih imena, te se pobrinuti da se poveća broj vinskih trgovaca a pogotovu vinskih novinara iz inozemstva, tako da se priredba može sjajno iskoristiti i za promidžbu viskokvalitetng i osebujnog hrvatskog vina pa i naše domaće gastro(čitaj:turističke) ponude prema van.

Konjaci prve lige: Tesseron, te Delamain

Kamo će suza neg’ na oko! Znana opatijska sommelijerka i ugostiteljka Danijela Kramarić sa kćerkom, naravno, nije mogla tek tako proći pored stola sjajnog bordoškog (Pauillac) Châteaua Pontet Canet, mamu i kćer tu je primio Noé Tesseron, sin vlasnika Alfreda Tesserona. Sjajan Château Pontet Canet 2016 Pauillac (mpc. butelje: oko 70 €)

Primoštenski kraj, babić i poziciju Bucavac promovirala je vinarija Prgin, OPG-a Prgin Horvat. Poslovnjaka par excellence Alena Bibića, kojemu bi svakako kao izlagaču bilo mjesto na ovoj manifestaciji APT, vidjeli smo tog dana u Hiltonu kao posjetitelja, možda je samo istraživao da vidi bi li bilo odnosno koliko bi bilo dobro za njega da izlaže sljedeći put . Dolje: kutjevačka vina Galić

S Tizianom Accordinijem, uz odličan Amarone Forneto Riserva kuće Stefano Accordini iz okolice Verone, obitelj je u podrumu

Odličnu radionicu pripremio je Marjan Simčič iz Goriških brda, a predstavio je vertikalu Sauvignon blanc Opoka Jordano cru od berbe 2017 (aktualne na tržištu) do berbe 2012. Cilj je bio pokazati kako ekstra položaji, poput laporastog Jordana, i stare loze, u ovome slučaju 55 godina, mogu dati izvanredno vino maltene u svakoj a ne samo u vrlo dobroj do izvanrednoj godini. Od šest vina posebno su mi se dopali sauvignoni Opoka cru Jordano snagom, mineralnošću i elegancijom berbe 2016 i 2013, a profinjenošću i delikatnošću 2017, te kao vrlo ugodno iznenađenje iz slabijeg godišta – berba 2014

Poseban dio programa je ekskluzivna svečana večera uz sudjelovanje cijenjenih hrvatskih chefova Hrvoja Zirojevića, Marka Alilovića, Marina Rendića, Hrvoja Kroflina, Belizara Miloša…

Iz razgovora s izlagačima oko nastupa na najmovima i festivalima učinilo mi se da kao slijed razvoja tržišta općenito dolazi vrijeme naglašenog nastupanja na promocijskim smotrama vina prvenstveno u suradnji sa svojim uvoznikom i distributerom vina za neko ciljano zemljopisno područja. Dosta tih renomiranih svjetskih vinara nazočnih sada u zagrebačkom Hiltonu kazalo mi je da razmišlja o osjetnom smanjenju nastupa na danas već, inače brojnim, klasičnim sajmovima i festivalima. namjera im je kao svoje izlagačko mjesto zadržati samo jedan svjetski relevantan sajam koji ima moć privlačenja dovoljnog broja poslovne publike iz svijeta (ProWein pa, možda i Wine Paris?, pa Merano, praktički na tromeđi zemalja koje su interesantne kao tržišta: Italija, Švicarska, Austrija, velika blizina i Njemačke). Sve više se gleda da se nastupa na ovakvim priredbama u organizaciji baš vinskih trgovaca (razumljivo!) s kojima se tijesno radi na određenome geografskom prostoru. Vrijedilo bi Dini Kušenu obići događanja u organizaciji Gerharda Krachera iz austrijskog Burgenlanda, on je ne samo proizvođač vina nego i vlasnik uvozničke I distribucijske kuće, i svake godine u ranu jesen kod sebe na posjedu u Ilmmitzu priredi za poslovnjake ali i za širu a imućnu publiku ovakvu smotru što vlastitih etiketa što etiketa koje on uvozi i distribuira, imena izlagača su zvjezdana a ulaznica se masno naplaćuje. Vrijedi vidjeti i kako svoju priredbu Summa organizira vinar Alois Lageder u Magrèu u Južnom Tirolu. Na takvim manifestacijama promatranjem detlaja moguće je naučiti mnogo toga što se onda korisno i uz eventualnu prilagodbu može lijepo primijeniti u svojemu poslu.♣

____________________________________

2020 – Kao što mi sa svojim proizvodima želimo prodrijeti van, tako eto, logično, i stranci sa svojim uradcima i ponudom nastoje sebi osigurati i dio našeg tržišta. Svako malo u nas se, najčešće uz pomoć/potporu veleposlanstava, održavaju prezentacije između ostaloga i vina. Prije nekoliko mjeseci u Zagrebu je Španjolska ambasada pomogla predstavljanje vina Španjolske, a sada u veljači neposredno po održavanju Acrobat Portfolio Tastinga, u zagrebačkom hotelu Esplanade Veleposlanstvo Francuske bilo je uključeno u događanje Tastin’ France.

Na slikama su Emma Barbier iz kuće Henri de Villamont i Damien Depret, podrumar kod Domaine la Suffrene

Iz Burgundije su sa svojim vinima stigli Domaine Gérard Tremblay iz Chablisa (10 etiketa), zatim Pascal Bouchard također iz Chablisa (10 uzoraka ali ne samo apelacije Chablis nego i drugih apelacija – Burgundije i Languedoca), Domaine la Suffrène iz Provence (s 10 uzoraka apelacija Provence i Bandol), pa Henri de Villamont iz mjesta Savigny les Beaune (8 uzoraka, apelacije vezane uz Burgundiju i Côtes du Rhone), Domaine Gayda s vinima Languedoca.

Vina su bila raznih cijena, od vrlo niskih do prilično visokih., dakle za svaki džep ponešto. Moji favoriti: Henri de Villamont – Chassagne Montrachet 1er cru Les Embazées 2016, zatim Chambolle Musigny 1er cru Les Chatelots 2015, Savigny 1er cru Clos des Guettes 2017 aoc Savigny les Beaune, potom, od Gerarda Tremblaya Chablis 1er cru Fourchaume Vieilles Vignes 2018, Chablis Grand Cru Vaudesir 2917, i od Domaine la Suffrène Cuvée less Lauves 2016 Provence aoc Bandol rouge (mourvèdre i carignan) i Domaine la Suffrène Cuvée Tradition 2014 (mourvèdre, grenache noir, cinsault, carignan).◾

_______________________________

En Primeur 2020

            BERBA 2019 – IZVANREDNA NA NAŠEM NAJVEĆEM POLUOTOKU!

Vino je od svojega nastanka napitak bogova i vladara, u pučanstvu lijek za dušu (da tužni trenuci budu podnošljiviji a veseli još veseliji) i hrana za tijelo (snaga). Pa se onda shvatilo da je ono, kao proizvod sa zemlje, na svoj način ogledalo i reprezentant kraja, specifičnost za neku pedološku, (mikro)klimatsku a i tradicijom povezanu sredinu, i da kao takvo može biti snažan magnet za turiste i za gospodarski razvoj određenog ambijenta. Danas je ono i kolekcionarski dragulj i protagonist licitacija na kojima se vrti ogroman novac. Nije, onda, čudno što se upravo oko njega vrte brojne trgovačke, društvene i mondene aktivnosti, primjerice sajmovi, festivali, prezentacije, ocjenjivanja, aukcije. Jedna od tih aktivnosti aktualna je primjerice već odsada, siječnja i veljače, riječ je o smotri nove mlade kapljice nazvanoj En Primeur. Koja ima puni smisao u temeljima na kojima je nastala, a jedan bitan dio tih temelja upravo je osebujnost terroirea što omogućuje rođenje osebujnog proizvoda, dok je drugi vezan uz vrlo praktični aspekt, a to je da vinogradar/vinar prodajom kapljice po povoljnijoj cijeni i prije nego što je ona postala gotov proizvod spreman za konzumaciju dođe do financijskih sredstava nužnih da daljnje financiranje svoje poslovne aktivnosti u vinogradarstvu i vinarstvu. Moderno ili najmodernije vrijeme donijelo je i stanovito izvitoperenje, u smislu da je u nekim sredinama En Primeur postao slavlje nelogičnosti, tj. nedovršenog proizvoda! A želi se širiti kultura pijenja, želi se biti globalno cijenjen upravo i po vinu, želi se i eno-uratke plasirati po višoj cijeni, visokoj do nivoa koji izaziva poštovanje…

En Primeur 2020 istarska malvazija i moslavački škrlet: Gianfranco Kozlović i Marko Miklaužić, te Dragan Kovačević iz HGK, Nikola Benvenuti kao predsjednik udruge Vinistra, i Krunoslav Karalić, pomoćnik ministrice poljoprivrede

U nas smo prvi En Primeur ove godine imali krajem siječnja u zagrebačkom hotelu Westin, tada su se s mladim novim vinima predstavili sjeverozapadni i središnji dio Hrvatske, Slavonija i Hrvatsko podunavlje te Dalmacija. Na početku veljače, u zagrebačkoj Esplanadi, gostovala je Istra, a uz nju u manjem broju i proizvođači moslavačkog škrleta i zelinske kraljevine.

Istarski proizvođači vina nisu se ove godine žurili s prezentacijom En Primeur u Zagrebu, nastup su u hotelu Esplanade imali nekih gotovo dva tjedna nakon svojih kolega iz Bregovite Hrvatske, Slavonije & Podunavlja te Dalmacije. Početak manifestacije posvećene prvenstveno malvaziji istarskoj a na kojoj je, po navodu organizatora, izlagalo 67 istarskih vinara i koju je obišlo više od 750 posjetitelja, označila je radionica gdje je istaknuti istarski sommelier Emil Perdec prezentirao sedam novih mladih vina od malvazije istarske ali ne po proizvođačima, nego po užim vinogradarskim područjima, da se vide razlike u terroireu. Radionicom ali zapravo i cjelokupnom priredbom htjelo se široj javnosti pokazati kako je berba 2019 u Istri bila, pogotovu za malvaziju, izvrsna.

Veliko zanimanje kod mladih, posebice kod djevojaka!

Emil Perdec istaknuo je da će se 2019. u Istri pamtiti kao meteorološki vrlo povoljna vinogradarska godina i da je dala malvazije iznimnog potencijala u svim dijelovima poluotoka.

– Bez obzira s kojeg terroira dolaze, a na poluotoku ih imamo čak pet, konkretno južnu, zapadnu, sjever-sjeverozapadnu, centralnu i istočnu Istru, u vinima dominira klasična zelenkasto-žuta boja. Vina su izražene aromatike i naglašenih sortnih karakteristika, lijepih mirisa svježe breskve, marelice, jabuke, tropskog voća, ponegdje se s tom voćnosti isprepliću mirisi bijelog cvijeća, akacije, ima i nekih cvjetno-herbalnih aroma. Okusi dobro prate mirisne karakteristike. Kapljica je srednjeg tijela – rekao je Perdec.

Da su prošlom godinom jako zadovoljni vinogradari i vinari potvrdio je mag. ing. Kristijan Damijanić iz Poljoprivrednog odjela Poreč, uz objašnjenje ida su travanj i svibanj bili izrazito kišni i hladni pa je cvatnja kasnila oko deset dana, a s prvim danima lipnja počelo je razdoblje relativno suhog i toplog vremena koje je trajalo sve do rujna.

– Kvaliteti ovogodišnjih vina pridonijele su umjerene ljetne temperature, bez većih ekstrema. Kasnilo je dozrijevanje pa se prvi put u posljednjih desetak godina grožđe bralo desetak dana kasnije od uobičajenih termina za to posljednje desetljeće. Riječ je o iznimnoj berbi koja će sigurno dati velika vina – oglasio se predsjednik udruge vinara i vinogradara Istre Vinistra Nikola Benvenuti.

Istarskim vinarima, koje je s vrhunskim istarskim pršutom popratila pršutana Jelenić, ove su se godine u Esplanadi pridružili proizvođači žlahtine i autohtonih sorti Bregovite Hrvatske.

– Malvazija kao istarski brend postala je atraktivan turistički proizvod, a prema procjenama čak 200.000 gostiju u Istru dolazi uvelike zbog naših vina. Istraživanja su pokazala da je eno-gastro ponuda među prva tri motiva dolaska gostiju u Hrvatsku. Takvi gosti dolaze već početkom ožujka, ali i u kasnu jesen što znatno produžuje sezonu – napomenuo je Benvenuti.

Gas do daske, u ovome slučaju – do kosti! Na slast posjetitelja nastradao je pršut istarske proizvođačke kuće Jelenić

Pomoćnik ministrice poljoprivrede Krunoslav Karalić na En Primeuru se osvrnuo na novi Zakon o vinu koji je donio administrativno i financijsko rasterećenje sektora u vrijednosti od 12 milijuna kuna.

Jedna od ljepših novih mladih malvazija bila je kod obitelji Radovan, točio ju je Antonio Radovan…

…a lijepi merlot koji tek treba izaći na tržište pokazala je Martina iz kuće Franca Armana

– Zakon o vinu koji je lani stupio na snagu ukinuo je evidencijske markice te naknade za kontrole stavljanja vina u promet i uspostavio marketinško označavanje vina prema četiri nove vinogradarske regije a to su Hrvatska Istra te Kvarner, Dalmacija, Središnja bregovita Hrvatska, Slavonija i Hrvatsko Podunavlje – spomenuo je Karalić, i dodao: – Ako Austrija za marketing svojih vina izdvaja godišnje više od osam milijuna eura (devet milijuna! – prim. aut.) onda sukladno svojim mogućnostima na marketing treba dobro osmišljeno trošiti i Hrvatska jer za nas je vino ne samo prehrambeni i potencijalno važan izvozni proizvod, nego snažan protagonist u turističkoj ponudi. Vino može lijepo pridonijeti brendiranju Hrvatske kao atraktivne eno-gastro turističke destinacije. Zato je HGK zajedno s našim vinarima počela razgovore s Ministarstvom poljoprivrede kako bi se ispunile sve formalne pretpostavke i kako bi financiranje regionalnih organizacija vinara i nacionalna promocija vina postala stavka u državnom proračunu za 2021. – rekao je Dragan Kovačević, potpredsjednik za poljoprivredu i turizam HGK.

Ovdje primjedba: za uspješnu promidžbu i afirmaciju Hrvatske kao vinske zemlje moralo bi se najprije – a to već po tko zna koji put spominjem u svojim napisima i, kad je prilika, i usmeno – pomoći vinskoj branši, pa ako treba i na neki način natjerati je, da se poslovno organizira po užim područjima koja u agro-ekološkom smislu (orografija, pedologija, klima i mikroklima, sorta, rad u vinogradu i podrumu…) i tradicijskom smislu (čovjek, njegove navike temeljene na lokalnome, sorta…) predstavljaju jednu, vlastitu, specifičnu makar i po nijansama, cjelinu.

Valter Valenta, koji je, inače, u kratkom razmaku dvaput prezentirao svoju kapljicu – malvaziju, sauvignon i teran – u Zagrebu, najprije u Malim vinskim razgovorima s Tomislavom Stiplošekom iz udruge G.E.T., a onda na En Primeuru

Smisao i cilj je dakle ustanoviti osebujnosti (komparativne prednosti) proizvoda koji se nudi, proizvodnju (kvalitativno i KVANTITATIVNO) i marketing razvijati tako da te osobnosti po užim područjima dođu maksimalno do izražaja, bitno je dakle da se svaki predio odredi u tome što će biti tzv. paradni konj kraja odnosno lokomotiva što će vući vlak, te da tog proizvoda određenog organoleptičkog profila bude za tržište u nekoj tržišno interesantnoj količini. Nema li toga vrata se otvaraju širom onima koji se na tržištu žele prošvercati proizvodom nedostojnim da se njima prezentira teritorij. Da bi se to prije spomenuto ostvarilo potrebna su POSLOVNA udruženja proizvođača po tim užim područjima, naime ta udruženja proizvođača imaju ulogu i da sama kontroliraju odvijaju li se na terenu stvari onako kako treba, na dobrobit općeg napretka. Tim udruženjima valja ići na ruku da profunkcioniraju, da uspostave kvalitetnu suradnju s nadležnim znanstvenim ustanovama koje mogu savjetima na zemlji, u podrumu i pri izradi pravilnika ponašanja svakoga člana udruge u vinogradu, podrumu i komercijaizaciji, pomoći u unaprjeđenju agronomskog i enološkog i marketinškog dijela projekta, da se dođe do proizvoda-vjernog ogledala teritorija kao solidnog temelja za učinkovitu promidžbu i vina i kraja. Ovako kako je to sada, po regijama, riječ je o administrativnoj podjeli političkog tipa, i tu maltene svatko radi maltene kako mu drago.

Daniela Tomaz iz kuće Tomaz, i Elvis Visintin Capo

Škrleti na ogledu: Ilovčak, Florijanović i Trdenić

Valentina Tuščić -Voštinić-Klasnić i nova nada moslavačkog vinogradarstva i vinarstva – mladi Nikica Katić, iz obitelji Drage i Nade Romića, koji su, oboje, ovih dana proslavili svoju 80. godišnjicu života. Katić je u Zagreb došao s vrlo dobrom bijelom mješavinom od chardonnaya 90 posto i bijelog pinota iz 2017 koja je njegovana na finom talogu u barriqueu i tek sad treba izaći na tržište, zatim sa škrletom 2019, te s novitetom – Škrletom 2018 koji je rađen uz maceraciju od 313 dana, fermentirao je na vlastitom kvascu, dozrijevao je u bačvici od bagrema na finom talogu uz miješanje taloga po mjesečevim mjenama… Pokazao je i vrlo vrlo solidnu frankovku

                 ____________________________________

Jelena Šimić Valentić i Siniša Lasan u Pupirtresu

VARAŽDINSKA PRIČA SCOUT-SOMMELIERA – Postoje sommelieri zadovoljni svojim poslom u smislu brige za vino u ugostiteljskim lokalima odnosno prodavaonicama vina gdje rade te time što će potencijalnom gostu/kupcu znati lijepo objasniti pojedino vino u ponudi te mu time dati putokaz za koju etiketu da se opredijeli s obzirom na osobne afinitete vezano uz plemenitu kapljicu, s obzirom na prigodu u kojoj će je i jelo uz koje će je konzumirati. Ima i sommeliera koji su skloni putovanjima i istraživanjima noviteta na tržištu i pronalaženja novih proizvođačkih imena i etiketa dostojnih pozornosti. Takve bi se moglo nazvati scout-sommelierima, somelijerskim skautovima. U tu grupu spada aktualni hrvatski prvak u sommelijerstvu i ocjenjivač na prestižnom Decanter World Wide Awardsu Zagrepčanin Siniša Lasan.

Jelena Šimić Valentić, Siniša Lasan i Mntonija Mrgudić

Tragove svoje lutalačke i istraživalačke sklonosti pokazao je Lasan ovih dana u wine-baru Pupitres zagrebačke sommelijerke-voditeljice lokala i Male vinske škole Jelene Šimić-Valentić. Lasan je upravo završio sa svojom najnovijom skitnjom varaždinskim vinorodnim područjem, i na uvid svojim kolegama sommelijerima i ugostiteljima, te vinskim trgovcima i vinskim piscima podastro je sada 14 vina što ih je izdvojio nakon svojih kušanja u podrumima najviše kod Varaždina i u Ludbregu. Svoju Varaždinsku vinsku priču u Pupitresu počeo je uvodom u kojemu je predstavio varaždinski vinski kraj, Od Agencije za plaćanje u poljoprivredi službeni podatak je da u Varaždinskoj županiji postoji 489,22 hektara pod vinovom lozom, međutim Lasan je izašao i s informacijom da je stvarna ukupna površina vinograda veća od upravo navedene službene za barem pet puta, objašnjenje je bilo da su to sve male parcele i da je riječ o vinogradima odakle vino ne ide na tržište nego služi za potrošnju u obitelji vlasnika (u Varaždinskoj županiji APPRR ima registrirana 3522 poljoprivredna gospodarstva… ). Lasan je iznio kako su proizvođači u Varaždinskoj županiji uglavnom orijentirani na svježa mlada laganija kiselkasta vrlo pitka vina i da ono što plasiraju na tržištu najviše plasiraju u rinfuzi. Siniša je i donio većinom mlada vina a nekoliko ih je bilo novih mladih (berba 2019), nekoliko iz 2018, dva su bijela bila iz 2016, dok su sva tri crna pinota iz berbe 2017., a što se tiče sorata nekoliko je bilo sauvignona, nekoliko graševina, nekoliko rajnskih rizlinga (sorte tipične za to područje, problem je što se proizvođači ne znaju ili, bolje reći, ne zele složiti oko jednog vina – jednosortnog ili mješavine tih sorata u nekim optimalnim i dogovorenim postocima) koje bi bilo paradni konj kraja pa da na njemu grade učinkoviti marketing, zatim bilo je nekoliko manzonija, nekoliko muškata (jedan bijeli i jedan žuti), te tri crna pinota. Od onoga što je Lasan donio osobno sam kao bilo po potencijalu te svježini bilo skladu pažnje više vrijedna izdvojio Graševinu 2018 od Kopjara, Rajnski rizling 2016 Stručić, Manzoni bijeli 2019 Makar, Crni pinot 2017 Najman, Pinot crni 2017 Kopjar, te kao najbolji, a rekao ih i kao najbolje vino degustacije, Crni pinot Marvel Noir 2017 od Mežnarića.

Jelena Šimić Vačlentić u Pupitresu s Vladom Krauthakerom

Od skaut-somelijera Lasana, koji inače dobar dio godine provede radeći u Dubrovniku, u restoranu Proto, sad se očekuje nova prezentacija, mogao bi prirediti kakvu dobru degustaciju s vinima juga – Pelješa, Konavala, Korčule…

Jelena Šimić Valentić i Siniša Lasan dobro surađuju, i nedavno je Jelena odlučila svoj lokal – inače wine bar – Pupitres, koji već 2,5 godine postoji u središtu Zagreba i u kojemu ona oodržava Malu vinsku školu, predstaviti još i kao pozornicu za redovite susrete šire publike s najpoznatijim vinarima Hrvatske a i onima iz vana. Jelena i Lasan u tom novom ciklusu djelovanja kao prvog gosta-vinara doveli su podrum Bura & Mrgudić s Pelješca, a drugi po redu, potkraj veljače, kao gost bio je Vlado Krauthaker, koji je pedesetak nazočnih posebno iznenadio vinima nekih od 20 sorata što ih ima u pokusnom nasadu, konkretno donio je na kušanje neuburger i blauburger te svoju verziju pijemontskog nebbiola od kojega inače nastaju glasoviti barolo i barabresco, to je izmamilo buran pljesak… Predviđeno je da gostovanja poznatih vinara u Pupitresu budu po dva mjeasečno.◾

_____________________________________________

Država ne može pomagati tek tako (podobnim) pojedincima, jer na taj način naprijed ili porividno naprijed idu samo ti pojedinci, nego mora i smije pomagati cehovskom poslovnom udruženju u kojemu onda svaki pojedinac iz branše mora tražiti, i naći način da optimalno iskoristi i za sebe pomoć pruženu branši tako da se omogući da ona i njeni članovi idu naprijed a s njom i okolina u kojoj gospodarski branša djeluje, dakle bitno je da onda i društvo ima korist od društvene investicije. Ne znači da i takva regijska tijela, kao i krovno tj. nacionano udruženje vinara ne trebaju više postojati, no kuća se gradi od temelja prema gore a ne od krova i prvog kata prema dolje. Bregovita Hrvatska ne čini se velikom, ali u vinu bitne su razlike npr. od Međimurja i Hrvatskog zagorja do npr. Plešivice, Moslavina sa škrletom je nešto treće, priča za sebe su Slavonija i Podunavlje gdje su Daruvar na istoku, pa Kutjevo u središtu, potom Brodski Stupnik, pa Đakovo, Baranja i Ilok na krajnjem istoku, oni svi jednostavno ne mogu biti u istome košu, kao bogme ni područje cijele Dalmacije, od one sjeverne preko srednje do južne i Konavala, te s otocima. Pa i Istra, ma kako se, gledajući je geografski i promatrajući je samo kroz nazočnost malvazije, čini kompaktnom. nije ista, područje Zapadne Istre npr. oko Umaga je jedno, središnja Istra s vinogradima na brdima drugo je, jug je treće… Uostalom i Perdecov masterclass na početku istarskog En Primeura a na kojemu se htjelo upravo pokazati različitosti i baš i ukazati na različitosti pet terroirea ilustrira upravo to o čemu pričam. ♣

HRVATSKI VINARI NA WINEXPO – WINE PARIS 2020           Već se neko vrijeme spominjalo kako bienalni Vinexpo u Bordeauxu, dugo s aureolom najvažnijeg svjetskog sajma vina i jakih pića, gubi pomalo na sjaju i snazi, za razliku od npr. diseldorfskog ProWeina koji ostavlja dojam stalnog rasta i koji, moglo bi se reći, od Vinexpoa preuzima krunu najboljega, tako da je trenutačno u svijetu Düsseldorf vjerojatno opsegom i kakvoćom glavno mjesto susreta protagonista globalne vinske scene. Francuskoj kao jednoj od zemalja s najviše vinograda, kao jednom od troje ili četvero najvećih proizvođača vina na našem planetu, kao zemlji s najvećom slavom vezano uz vino i gastronomiju, dakako nije svejedno to što pozornica najznačajnijeg okupljanja vinskoga svijeta u svijetu kao da seli s njenog teritorija, pa su tamo poduzete određene mjere da se spriječi izmiještanje glavnog Bakhovog događanja u inozemstvo. Renomirani sajam kapljice Mediterana Vinisud iz Montpelliera i pariški sajam Vinovision potpisali su sporazum o tijesnoj suradnji u smislu da se spoje u stvaranju novog snažnog sajma WineParis, koji je startao 2019. godine. Od ove godine u WineParisu, na izložbenom prostoru Porte de Versailles u glavnom francuskome gradu, našao se kao potpora i bordoški Vinexpo, koji, inače, iza sebe ima 40 godina uspješnog samostalnog vinskog sajmovanja.

Kako je službeno objavljeno, kao odgovor na novu situaciju na svjetskom tržištu vinom i ohrabreni – na istraživanju baziranome – predviđanjem IWSR-a (International Wine and Spirit Research) da će zasigurno najmanje sljedećih pet godina Europa, u opsegu od najmanje 60 posto, zadržati status najjačeg svjetskog potrošača vina i glavnog svjetskog tržišta plemenitom kapljicom, Bordožani su se odlučili priključiti Wine Parisu i pomoći da taj sajam na teritoriju Francuske bude najveće i najjače globalno događanje vezano uz vino i jaka pića. Iako se ne nalazi u središtu nekog od svjetski famoznih francuskih vinogradarskih područja poput Champagne, Burgundije, Bordeauxa (međutim nije ni daleko od njih!), Pariz kao sjedište takve najznačajnije svjetske vinske manifestacije bio je najlogičniji izbor zbog svoje svjetske reputacije kao metropole kulture i umjetnosti te gastronomije, zbog svojega značenja u politici i u mnogim raznim sektorima društvenog života, zbog svojeg geografskog smještaja i odlične prometne povezanosti sa svijetom.

Ne zaboravimo da vinska industrija u svijetu godišnje vrti oko 30 milijardi eura, dakle riječ je o lijepom zalogaju. O tome koliko je Francuskoj stalo da u svijetu bude (ostane) glavna u vinu govori visoko pokroviteljstvo što ga je dobio Wine Paris, konkretno pokrovitelj manifestaciji Wine Paris je predsjednik države Emanuel Macron.

Tomislav Bolfan – sve više okrenut izvozu vina. Prve butelje nedavno su mu otišle i za Kinu!

Premijera Wine Parisa bila je upravo ovih dana, tj. od 10. do 12. veljače. Vinexpo je obično bio potkraj svibnja odnosno u lipnju, što se očito s vremenom pokazalo kao ipak malo prekasno za dogovaranje poslova oko vina u tekućoj godini. Svakako za udarni dio turističke sezone mora biti sve dogovoreno između proizvođača/ponuđača, trgovaca, ugostiteljskih djelatnika. ProWein je obično u ožujku, a Vinitaly u travnju, VieVinum je početkom lipnja, Francuzi su sad gledali pronaći što raniji termin i odabrana je prva polovica veljače.

Inače, uz vino tema sajma su i jaka pića, a kao novitet uvedena je, s obzirom da je sve širi pokret proizvođača okrenutih ekološkom pristupu i da je sve veći broj potrošača okrenut proizvodima rađenima na maksimalno moguće prirodan način, i kategorija tzv. prirodnih vina.

Površine pod ekološkom proizvodnjom u EU znatno rastu iz godine u godinu – u posljednjih su se deset godina povećale 70 posto. Udio vrijednosti maloprodaje ekoloških proizvoda u ukupnoj vrijednosti maloprodaje prehrambenih proizvoda u EU procjenjuje se na oko pet posto, uz prisutan trend rasta. Premda ekološki proizvođači u pravilu ostvaruju niže prinose u odnosnu na konvencionalne poljoprivredne proizvođače, veće cijene koje postižu na tržištu, i do 150 posto u odnosu na cijene konvencionalnih proizvoda, te EU operativne potpore i potpore za investicije u dugotrajnu imovinu, magnet su koji privlači sve više i više primarnih poljoprivrednih proizvođača u sustav certificirane ekološke proizvodnje u EU

Na sajmu WineParis-Vinexpo 2020 okupilo se, kažu izvještaji, više od 2200 izlagača iz Francuske i inozemstva, a očekivalo se više od 30.000 posjetitelja iz profesionalnog sektora, od ukupnog broja oko 35 posto iz inozemstva, iz stotinjak zemalja svijeta..

Na međunarodnom sajmu Wine Paris 2020. u Parizu, u organizaciji Hrvatske gospodarske komore i pod brendom Vina Croatia – vina mosaica predstavilo se i šest vinskih kuća iz Hrvatske – Krauthaker, Osilovac (Feravino), Jako-vino, Bolfan Vinski vrh, Dingač-Skaramuča i Buzdovan.

S obzirom na broj strukovnih posjetitelja iz tako mnogo zemalja vinari su imali lijepu priliku za promociju i pronalazak puta do vanjskog tržišta. Vinariji Bolfan Vinski vrh, koja je izložila svoja eko-vina, ovo je prva godina sudjelovanja u Parizu. Tomislav Bolfan u Francusku je otputovao praktički direktno s jedne simpatične prezentacije vina s kolačima u organizaciji vinskog pisca Mustafe Topčagića u lijepoj zagrebačkoj kavani Procaffe u prolaznicima uvijek punoj Tkalči. Bolfan je tu oduševio s rajnskim rizlingom Primus 2015. Impresioniran sajmom u Parizu Bolfan, koji je u posljednje vrijeme sve više orijentiran prema izvozu – nedavno je njegovo prvo vino dospjelo i na kinesko tržište!, kazao je na završetku Wine Parisa:

– Dosadašnji su se moji kontakti s vinskim trgovcima događali uglavnom izravno i za njihova posjeta vinariji u Hrvatskom zagorju, u Hraščni. Nakon kušanja kupci uglavnom naruče prve količine, a onda dolazi do eventualnog porasta broja narudžbi. Od sudjelovanja na ovome sajmu očekujem barem jednog novog partnera.

Feravino je prvi put predstavilo svoja vina u Parizu prošle godine

Među glavnim adutima kuće Bolfan Vinski vrh su rajnski rizling Primus, te sauvignon i crni pinot

– Zadovoljni smo kontaktima i rezultatima koje smo ostvarili. Hrvatska su vina sve traženija na svjetskoj vinskoj sceni, ali potrebna su dodatna ulaganja države u brendiranje vina – rekao je Josip Pavić iz Feravina, koje od ukupne proizvodnje izvozi oko 20 posto u dvadesetak zemalja svijeta. – U 2019. godini najuspješnija su nam tržišta bili Belgija, Švicarska i Finska, a od egzotičnih tržišta naveo bih Japan, Australiju i Meksiko, gdje uspješno poslujemo već nekoliko godina s uzastopnim rastom prodaje.

Osvrt na primjedbu da su potrebna dodatna ulaganje države za brendiranje hrvatskoga vina: rečenica je nepotpuna i kao takva neprihvatljiva! Točno je da država treba dati svoj novčani i drugi doprinos za brendiranje hrvatskoga vina u svijetu, ali kao da se u nas zaboravlja – pa to opet ponavljam – da u akciju moraju biti maksimalno uključeni i proizvođači. Vinska branša u nas nije dovoljno samoorganizirana, pojedinci na određenim prostorima kao zasebnim cjelinama u agroekološkom (tlo, mikroklima, sorte, rad u vinogradu, pa i način plasmana…) i tradicijskom smislu (običaji vezani uz hranu i piće) svi bi radili sami za sebe, umjesto da se ujedine u interesnu poslovnu udrugu koja bi iznjedrila proizvod kao perjanicu posebnost svakog dotičnog teritorija te proizvodila komercijalno dovoljnu količinu takvog proizvoda ujednačenog i prepoznatljivog organoleptičkog profila te tako stvorila čvrsti temelj visoke i ujednačene kakvoće te za dobar marketing a time i mogućnost plasmana proizvoda u većoj količini i po višim cijenama… Pa, kad se stvar poslovno dobro osmisli I nakon što se krene s realizacijom tada neka država, koja jednostavno mora od investicije tražiti povratni efekt za društvenu zajednicu, pomaže novcem u brendiranju…. ♣

 LAUBA, WineRI, FESTI WINE, ZARA

Zahuktalo se, bogme, na vinskoj sceni! Onaj tko želi obići sve vinske festivale koji upravo slijede morao bi za cijeli ožujak uzeti godišnji odmor!

Dakle, umjesto u ljetnom razdoblju – dopust u ožujku? Kroz cijeli mjesec! Evo, imalo bi se što činiti kroz sve martovske dane: sajmovi i festivali vina, a između njih potkrade se i poneki dan za odmor, da se dođe k sebi. Sajmova i festival koliko hoćeš, organizatori u određivanju termina mudro brižni da se datumi ne preklapaju.

Aktualno: zabraniti višak festivala? Ma naravno – NE! Kao što ne treba ni zabranjivati rad nedjeljom, neka, kako vele brojni naši vrli političari, stvar regulira tržište. Sajmova i festivala će biti toliko koliko ih ima, ako ne, možda, i još više – sve dok god se bude našlo dovoljno zainteresiranih za izlaganje (koje nije mali trošak!) i dok god bude iz ovih ili onih ali svakako osobno proračunatih razloga za sponzoriranje tih izlaganja, te dok god bude dovoljno zainteresiranih za posjet ali ne besplatni nego uz uredno i po adekvatnoj cijeni plaćenu ulaznicu.

Saša Špiranec i beogradski vinski stručnjak Igor Luković, najavljeni i kao vodielji vinskih radionica

Hajdemo redom: eto nas tik uz peto izdanje manifestacije Vinart Grand Tasting koju je u Metropoli pripremila zagrebačka kuća Vinart na čelu sa Sašom Špirancem.

Vinart Grand Tasting kao skup događanja posvećenih vinu podijeljen je u dva dijela – početak je u znaku vrlo zanimljivih radionica prve su održane 28. i 29. veljače, a druge će biti 4. i 5. ožujka u kongresnom centru Forum, za naglasiti je da je pripremljeno ukupno nekih 25 radionica!, dok je veliko finale dvotjedne manifestacije sajam vina 6. i 7. ožujka u Kući za ljude i umjetnost Lauba u glavnom hrvatskome gradu. U Zagrebu će se ponovo okupiti 120 najboljih i najzanimljivijih vinarija što ih je prethodno odabrao organizator, kako je rekao Špiranec kao autor projekta, uzimajući u obzir isključivo njihovu kvalitetu.

– Lauba je nezaobilazno mjesto za sve koji se žele ozbiljno baviti vinom – ističe Saša Špiranec, i dodaje:Priredba se održava u vrijeme kad su i vina i iz zadnje berbe spremna za predstavljanje, te kad većina ugostiteljskih objekata, posebice onih na obali, počinje pripremu za novu turističku sezonu. Svim poslovnim posjetiteljima, sommelierima, ugostiteljima, F&B menadžerima, trgovcima i distributerima osiguran je besplatan ulaz na sajam u Laubi, trebalo se samo prethodno registrirati na web stranici manifestacije. Uvijek težimo izvrsnosti, pa tako želimo potaknuti i hrvatske ugostitelje da još više pažnje posvete izboru vina što će ih imati u ponudi u svome ugostiteljskom objektu. Za prezentaciju na sajmu, a kako bismo omogućili zainteresiranima da kapljicu kušaju na jednom mjestu, zaista smo odabrali dobra vina iz svih hrvatskih regija, i u različitim cjenovnim razredima.

________________________________________________

TERRE BIANCHE CONTARINI CUVÉE ROUGE! – Manifestacija Vinart Grand Tasting 2020 krenula je službeno tjedan dana prije svog središnjeg dijela, a to je festival plemenite kapljice 6. i 7. ožujka u dvorani Lauba. Naime još u posljednja dva dana veljače održan je čitav niz zanimljivih vinskih radionica, ali i slijede nova dva dana radionica – 4. i 5. ožujka – prije Laube.

Kao jednu od sjajnih radionica izdvojio bih onu koju su vodili istarski vinar Moreno Degrassi i njegov enolog Alen Matelić. Naziv: Vertikala Degrassi Terre Bianche Contarini Cuvée Rouge od berbe 2003. do berbe 2013. Izvrstan početak ovogodišnjeg Vinart Grand Tastinga!

Moreno Degrassi i Alen Matelić

Ne volim enopedofiliju, a ni eno-gerijatriju Obožavam eno-u-najboljim-godinama. Uživam i u CRNOME, ili CRVENOME s BIJELE zemlje. Zahvaljujući nekolicini sjajnih istarskih vinara s našeg najvećeg poluotoka koje već odavna poznajem i u čijim vinima lijepo do izražaja dolazi terroir i u čijim vinima se vide ambicija i nastojanje za postignućem višeg ranga oduševljen sam sve više i njihovom kapljicom od bordoških kultivara na – ISTARSKI način. I drago mi je da su neki istarski vinari odlučili klasičnu bordošku mješavinu sorata, koje su se, inače, još prije puno godina udomaćile u Istri, pretvoriti u njihovu osobnu mješavinu sorata što ih imaju posađene u svom vinogradu, dakle, s obzirom da su vinari u Istri i da vina ne nose apelaciju Bordeaux nema im obveze poštivanja pravila što ih spomenuta apelacija zahtijeva, sloboda je kreirati VLASTITI blend/brend. Blend kod kojega je u internacionalnom sortnom društvu prvotna bordoška kombinacija pojačana sa strane i u koji je onda logično uklopljen i lokalni istarski kultivar, čime je povećna povezanost kapljice s VLASTITIM TERITORIJEM. Sjajan korak Morena Degrassija iz Savudrije koji je tradicijski trio cabernet sauvignon, cabernet franc i merlot najprije obogatio sjajnim bordoškim adutom petit verdotom a neku godinu poslije i burgundijskim crnim pinotom i njegovim rođakom syrahom iz doline Rhône, pa refoškom iz Istre. Degrassi, koji je isprva proizvodio samo jednosortna vina i bogme namnožio sebi etiketa, od 2006. se okrenuo mješavinama i rođeni su njegovi bijeli i crveni cuvée, crveni samo od internacionalaca iz Bordeauxa. A tri godine poslije, dakle 2009., otkako je profunkcioniralo ugušćenje nasada sa 4000 loza na 6500 loza po hektaru i otkako se prinos po trsu smanjio na najviše 0,70 kg, nastao je vrlo strukturirani i kompleksni sortni septet Terre Bianche Cuvée Rouge Contarini, dosta gusta bordoško-burgundijsko-rhônsko-istarska kombinacija s istarskom dušom. Smatram da je već vrijeme je da septet postane oktet i da se udio Istre intenzificira s teranom! Pa, zapravo, i borgonja odnosno frankovka – dakako oštra selekcija grožđa! – pada mi tu napamet…

Vino Terre Bianche Cuvee rouge nastaje od grožđa s pozicije Contarini, koja je na nadmorskoj visini od 150 do 250 metara. Tip tla je bijele zemlje, naziv je u množini stoga što je više nijansi boje, od sive do izrazito bijele. Riječ je o dubokim ocjeditim karbonatnim tlima koja imaju dosta kalcija, neki dijelovi više a neki manje. Svojstvo toga tipa tla je i da u dubini ima dobru sposobnost zadržavanja vlage, što je velika prednost u sušnim godinama. Kalcij tlu daje čvrstoću i žilavost a to se onda prenosi na grožđe i vino. Dubina tla i sposobnost zadržavanja dovoljno vlage omogućuju lijep razvoj korijena u dubinu, a to pak povoljno utječe na upijanje veće količine različlitih minerala u biljku, posebno to dolazi do izražaja kod starijih trsova koji su imali dovoljno vremena da se ukopaju u dubinu. Ovakvo tlo pogoduje zadržavanju nižeg pH i veće svježine, u vinu se sve to ogleda kroz živost, kompleksnost, eleganciju i dugovječnost. Starost trsova na Degrassijevim parcelama na Contariniju je od 13 do 40 godina.

Klima je tu mješavina suhe i hladnije kontinentalne s vlažnom i toplom primorskom. Zime su tu umjereno hladne i relativno suhe, proljeća i jeseni umjereno vlažni do vlažni, a ljeta su topla do vruća i s malo padalina. Sjeverozapadni dio Istre uz obilje sunca ima vrlo povoljnu količinu padalina, tek nešto nižu od središnje Istre ali ponekad u dvostruko veću od krajnjeg juga Poluotoka. To dopušta pravilan i neprekinut rast vinove loze, uglavnom bez stresova. Svježije večeri u doba dozrijevanja grožđa spuštaju za dosta stupnjeva inače visoku dnevnu ljetnu temnperaturu i to povoljno utječe na razvoj aromatike i polifenola u vinu.

Vino Contarini Terre Bianche Rouge u prvo vrijeme od početka produkcije dozrijevalo je po oko 1,5 godinu ugavnom u hrastovom barriqueu, od 2007 kad nastaje kategorija Riserva maceracija s fermentacijom produžena je na 15 do 20 dana a dozrijevaje se odvija u drvu – barrique, i veće bačve raznih zapremnina – najmanje 2,5 godine, berba 2013 Riserva dozrijevala je 3,5 godine, a berba 2008 s nazivom Limited Edition čak 10 godina!

Meni s ove degustacije najdraži Degrassijevi crnjaci s bijele zemlje: Terre Bianche Contarini Cuvée Rouge 2008 Limited Edition, Terre Bianche Contarini Cuvée Rouge Riserva 2013, Terre Bianche Contarini Cuvée Rouge 2012, Terre Bianche Contarini Cuvée Rouge 2009, Terre Bianche Contarini Cuvée Rouge Riserva 2008. Sva ova starija godišta – osim Limited Edition – dostupna su za kupnju kod Degrassija maloprodajna cijena je nešto iznad 200 kuna za butelju… ◾

_______________________________________________

Novost ove godine je da se na sajmu u Laubi, uz vina, predstavljaju i premium jaka alkoholna pića, koja donose Roto Svijet Pića i Alca. Dukat pak omogućava sljubljivanje vina sa sirevima Sirela, President i Galbani, a Argeta predstavlja svoju Exclusive liniju namaza s potpisima kuharskih majstora.

Nakon prvog dana sajma, 6.ožujka, u večernjim satima program je nazvan Vinart Godišnja Postignuća, a riječ je o dodjeli godišnjih nagrada za postignuća na hrvatskoj vinskoj sceni za 2019. godinu.

________________________________________________

KREMA SLOVENSKIH BRDA i DALMATINSKI PLAVCI – Za rastanak s veljačom – Krema slovenskih Brda, s nekoliko godišta Caroline bijele (2009, 2011, 2013, 2015 i 2017) od Aljoše Jakončića, i četiri berbe Jakončičeve crne Caroline Select (2006, 2009, 2011 i 2013). U pamćenju su mi osobito ostale berba 2009 Caroline bijele (chardonnay većinom, pa sauvignon bijeli i malkice picolita) – snaga, dugotrajnost u ustima, ozbiljnost, kompleksnost, mineralnost, diskretne arome jako zrelog bijelog voća malo nadvladane meni inače ovdje ne smetajućim utjecajem bačvice jer nije bilo jeftinih sladunjavih nota, berba 2011 (chardonnay, rebula i malo sauvignona) – uz snagu pokazali su se visoka kompleksnost i elegancija, na nosu visoka izražajnost, bouquet u pravcu egzotičnog voća iza kojega je virio sauvignon te u pozadini s aromama bijelog domaćeg voća i bijelog cvijeća, začinskih nota. U ustima slano (mineralno), s vrlo dobrom kiselosti te s diskretnom kremoznosti s malo dobrodošle slasti. Od crnih Carolina Select (merlot pretežito, malo cabernet sauvignona) po kompleksnosti, živosti, slanosti, zamjetnim (kao jamstvo za budućnost) ali dobro zaobljenim (pitkost) taninom, skladu i eleganciji izdvojio sam Carolinu Select 2011 s bouquetom u kojemu su se miješale arome tamnog koštićavog i jagodičastog voća i diskretno izražemih tzv. slatkih začina, ovdje izraženih ne kao sladunjavih. Carolina Select 2013 također mi je bila lijepa no traži još nešto vremena za puni razvoj.

AljošaJakončič sa svojim Carolinama

Iz publike s prethodne radionice, na pozornicu kao prezentarica: Monika Prović

Iz publike s radionice Morena Degrassija – na pozornicu kao prezenterica! Mlada vinarka iz Opuzena Monika Prović vrlo je lijepo vodila radionicu s plavcima, bilo ih je s Pelješca (Mili, Postup, Dingač…), Komarne, Hvara (Sveta Nedjelja), Brača, s Visa, te od količinski i nazivom velikih preko srednje velikih do sasvim malih, garažnih. Monikin pristup bio je nadasve informativan, naime o svakome vinu potrudila se prikupiti i publici iznijeti podrobne podatke o tome odakle je točno pojedino vino, kako je nastalo (vinograd, način i dužina dozrijevanja, analitički podaci). Osobno nije puno komentirala vina nego je prepustila riječ brojnim slušateljima, a na primjedbe koje su ukazivale na neku nepravilnost sjajno se snalazila uzvraćajući smireno vrlo diplomatski, tek nijansom u tonalitetu glasa pokazujući koliko se slaže odnosno manje slaže s komentarom (osobni integritet važno je sačuvati!!!). Neka su vina bila na žalost nečista, pa i s previsokom hlapljivom kiselosti, neka vina (osobito mi je žao jednoga kod kojega mi se činilo da je sirovina bila izvrsna) pojela je bačva, ne nužno u svim slučajevima neka stara i islužena…◾

____________________________________________________

Sajam je otvoren i za širu publiku, dnevna ulaznica stoji 150 kuna, zanimljivo je spomenuti da cijena pokriva i vaučer u iznosu od 40 kuna koji se može iskoristiti kupnjom butelje u Pop-up Vinoteci na sajmu ali i za prijevoz kući taksijem. Ulaznice se prodaju na dane sajma na ulazu u Laubu.

Poseban napor Vinart ulaže, veli Saša Špiranec, u dovođenje na sajam odabranih ključnih vinskih autoriteta iz Europe i SAD-a, pa će tako na manifestaciji biti prisutni predstavnici Decantera, Wine Enthusiasta, The Independenta, The Wine Bible, The World of Fine Wine, The Drinks Business i, dodaje Saša, još mnogi. Za njih se organizira i trodnevno studijsko putovanje hrvatskim vinorodnim krajevima. Među tim mnogima, napomenuto je, od europskih zemalja najbolje će medijski biti zastupljena Poljska, koja se pokazuje kao rastuće tržište za hrvatsko vino, kako u količini tako i u vrijednosti uvoza. A svakako za zanemariti nije i činjenica što nam iz Poljske stiže i dosta turista. Dobro je pri pozivanju medija iz drugih zemalja u Hrvatsku upravo voditi brigu ne samo o potencijalnu nekog vanjskog tržišta u smislu uvoza hrvatskoga vina nego i o zastupljenosti turista iz pojedine zemlje u Hrvatskoj, naime dobar način da značajnije dignemo Lijepu našu po vinu u očima svijeta je i u tome da turisti koji nam stižu budu dobro informirani o kakvoći pojedinih vina tako da ne zaziru od kupnje, kod nas, i neke skuplje etikete, naime dok ne budu dovoljno obaviješteni da i mi imamo vina koja kakvoćom i osebujnošću mogu ravnopravno stati uz bok nekim stranim razvikanim i vrlo skupim etiketama i da konkretno znaju o kojim etiketama je riječ dotle ćemo u očima stranca sloviti kao zemlja u kojoj i vrhunski proizvodi moraju biti po nižoj cijeni i u kojoj se zbog nesigurnosti u to što će se pod naručenime dobiti od vina po nekoj za nekoga, iz neznanja, neobično visoku cijenu radije okreće potrošnji standardnog piva.

– Namjera nam je pokazati bogatstvo hrvatske proizvodnje vina uglednim vinskim poznavateljima iz vana, te tako pridonijeti sve boljem pozicioniranju Hrvatske na vinskoj mapi svijeta. Uložili smo puno da ovdje okupimo važne stručnjake i sigurni smo da će riječ o hrvatskim vinima odjeknuti u svijetu – navodi Špiranec.

Raspored radionica i nabavka ulaznica na web stranici sajma: grandtasting-vinart.hr. ♣

VINSKA SETEMANA POD SRĐOM

Ovogodišnji, sedmi po redu Dubrovnik FestiWine održat će se u tjednu od 16. do 22. ožujka 2020. godine, dakle dosta ranije nego što je bio prijašnjih godina. Manifestacija ostaje u okviru Dubrovačke vinske setemane, a to je vinski tjedan u kojemu domaći ugostitelji gostima sladokuscima nude posebno atraktivne delicije dubrovačkog kraja sljubljene s najboljim vinima. Restorani, konobe i vinski barovi uključeni u manifestaciju imat će kroz taj tjedan oznaku Wine Friendly.

Dubrovnik živi vino

       Nakon godina s medjunarodnim ocjenjivanjem vina ove godine ocjenjivanja u Dubrovniku više nema, Ali, neki od prijašnjih programa ostaju. Jedno od događanja od prije a koje ostaje je Blind date, na kojemu se naslijepo kušaju vina i bira kapljica koja najbolje prati izvornu deliciju – malostonsku kamenicu. Blind date: In love with Ston Oysters postao je omiljeni događaj festivalskih sponzora, medijskih partnera, organizatora i naravno vinskih stručnjaka, a ove će se godine održati 18. ožujka 2020., u Prvom hrvatskom muzeju vina u Putnikovićima na Pelješcu.

Iz organizacijske ekipe: Tilda Bogdanović (desno) te Marija Vukelić

Za 19. ožujka 2020. godine u hotelu Dubrovnik Palace predviđena je donatorska svečana večera FestiWine Gala na kojoj će se uz sedam prošlogodišnjih pobjedničkih vina međunarodnog ocjenjivanja Dubrovnik Wine Trophy predstaviti sedam kreativnih jela dvaju vrhunskih chefova. Broj gostiju je ograničen, a cjelokupan prihod namijenjen je stipendiranju mladih talenata Dubrovačko-neretvanske županije iz područja kulinarstva i sommelijerstva.

Kamenice vole vino

Središnji događaj festivala je predstavljanje vina i vinara, smotra se održava se u petak, 20. ožujka 2020. godine na Sunset Beachu u uvali Lapad. Počinje profesionalnim susretom vinara s ugostiteljima, hotelijerima, vinskim trgovcima i drugim vinskim stručnjacima B2B od 10 do 14 sati. Od 14 do 20,00 sati vinska izložba otvorena je za sve posjetitelje vinoljupce koji mogu kušati izvrsna vina te sudjelovati na organiziranim edukativnim vinskim radionicama.

                Više na: E: festiwine@dubrovnikpr.com W: www.dubrovnikfestiwine.com

ČETVRTI PUTA u ARSENALU

            U prostoru zadarskog Arsenala, jedinstvenog spomenika nulte kategorije sagrađenog u 16. stoljeću, 27. i 28. ožujka 2020. odvijat će se četvrto izdanje Zadar Wine Festivala. Pokrovitelji su Grad Zadar, Zadarska županija, Turistička zajednica Grada Zadra, Turistička zajednica Zadarske županije, Hrvatska gospodarska komora, Hrvatski sommelier klub. O organizaciji festivala brine Ivan Štiblik, sommelier i direktor Odjela hrane i pića pri hotelu Falkensteiner u Petrčanima. Zagrebačka udruga G.E.T. za vino i turizam uključila se u najavu festivala organiziranjem susreta Ivana Štiblika i predstavnika mlade zadarske vinarije Fiolić s predstavnicimaa medija javnog informiranja a na svojim već tradicijskim Malim vinskim razgovorima predsjednika udruge Tomislava Stiplošeka u Procaffeu u zagrebačkoj turističkoj Tkalči.

Ivan Stiblik, Tomislav Stiplošek G.E.T. i Mladen iz vinarije Fiolić

– Zadarsko područje postupno se diže i u vinskom segmentu i danas je u Zadru i okolici 25 vinara s vrlo solidnom proizvodnjom vina za tržište. Jedna od tih vinarija vrijednih spomena upravo je i ova od obitelji Fiolić, a koja se nalazi na području Dikla i koja u zakupu ima tri hektara vinograda glede radova u trsju posve pod vlastitom kontrolom. Ali Zadar je i turističko područje, pa je interesantan i vinarima iz drugih dijelova Hrvatske da se i tu pokažu, s ciljem da poboljšaju plasman svojega vina na ovome dijelu naše jadranske obale. Obično na festivalu imamo stotinjak izlagača, pa očekujem da će tako biti i ove godine. Uz domaće, dalmatinske vinare bude i onih iz Istre, ali i onih iz susjednih zemalja npr. Bosne i Hercegovine, Slovenije, Mađarske. Za dva festivalska dana osigurali smo više zanimljivih stručno vođenih vinskih radionica, te besplatne ulaznice za ugostitelje i hotelijere iz regije – veli Stiblik.

Mali vinski razgovori-pressica u Zagrebu protekli su u vrlo ugodnome tonu, uz lijepa vina od Maraštine 2018 (skladno, podatno, živo, fino pitko) i ozbiljnije Maraštine 2017 sur lie rađene s 12 sati maceracije, s fermentacijom na vlastitom kvascu i s godinom dana dozrijevanja na finom talogu u barriqueu (izlazak na tržište predviđen je za lipanj 2020.), te s vrlo solidnom crnom mješavinom grenachea i syraha 2918 i s prilično ozbiljnim složenim i zanimljivim Merlotom 2016 (20 mjeseci u barriqueu) . Vlasnik vinarije obitelj Fiolić kao primarno zanimanje navodi vođenje knjigovodstvenog servisa, a enologinja je Nikolina Paleka.  ♣

Must go!

Nastupaju/Present are:

Graf Adelmann, Al di là del Fiume, Ampeleia, Anselmi, Aquila del Torre, Arba Wine Beurer, Bietighöfer, Biserno, Léon Boesch,Maison BoizelIl Borro, Boscarelli, Braida, Buccia Nera, Clemens Busch, Pietro Caciorgna, Caggio Ipsus, Caiarossa, Marinella Camerani, Carleone,
Il Carnasciale, Cavalleri, Pio Cesare, Chateau Chambert, Chateau Changyu, Moser XV, M. Chapoutier, Chiamami quando piove – Valori Continuum, Corte d’Aibo,,Cos Costanti, Duemani, Fabbrica Pienza, Fiorano, Chateau Fonroque, Foradori, Nino Franco, Fritsch, Geyerhof, Ghizzano,
Gilvesy, Schloss Gobelsburg, Marchesi di Grésy, Guado al Tasso, Heitlinger, Iconic Wineries of British Columbia, Frank John, Jurtschitsch, Kaufmann, Krasna hora, Alois Lageder, Maso Martis, Chateau Mazeyres, Monteverro, Montevertine, Musella, Comtes von Neipperg, Niepoort, Nittardi, Anita und Hans Nittnaus, Ognissole, Bernhard Ott, Papiano, Petrolo, Pian dell’Orino, F.X. Pichler, Pichler-Krutzler, Podernuovo A Palazzone, Poggio Cagnano, Poggio Nibbiale, Pol Roger,
Potentino, Prima Pietra, Les Quelles Raen, La Raia – Cucco, Ökonomierat Rebholz, Reisetbauer, Sada, Salicutti, Prinz Salm, Salomon, Sander, Luciano Sandrone, Sanoner, La Sansonina, Schubert Wines, Rosi Schuster, Serra San Martino, Le Sincette, Stigler, Clemens Strobl, Taittinger, De Tarczal, Tarlant, Tement, Terre Nere, Terroir al Límit, Erwin Tinhof, Tormaresca, Torre degli Alberi, Oliviero Toscani, Castello del Trebbio, Umathum, Valgiano, Velich, – Moric, Villa Santo Stefano, Vistorta, Nik Weis, von Winning, Zahel, Zähringer, Herbert, Zillinger, Zwölberich ♣

PROLJETNI MUNDUS VINI GRAND INTERNATIONAL WINE AWARD

Uobičajena grupna slika ocjenjivača, snimljeno u dvorani Saalbaua – kazališta u Neustadtu gdje se ocjenjivanje održava

Upravo prije koji dan zavšilo je tzv. proljetno ocjenjivanje Mundus Vini Grand International Wine Award 2020. Jedno od najvećih i najznačajnijih međunarodnih (svjetskih!) vrednovanja odvija se u gradu Neustadt an der Weinstrasse u njemačkom Palatinatu (Pfalz). Izraz proljetno znači da postoji i ljetno-jesensko kušanje, ono se održava krajem kolovoza – početkom rujna. Nekad je ocjenjivanje Mundus Vini bilo samo jednom u godini, ali – to znam jer sam gotovo petnaestak godina i ja bio među kušačima u Neustadtu – s vremenom se, od npr. početnih ukupno oko 3700 vina u 2004. godini, broj uzoraka toliko povećavao da je naprosto bilo nužno ići na dva termina, i to je učinjeno 2014.

                Samo za ovo februarsko kušanje sada prijavljeno je bilo 7500 vina iz 45 zemalja. Fortificiranih vina pristiglo je 68, muzirajućih 30, pjenušavih 642, mirnih bijelih, ružičastih i crnih 6741.

                Najčešće je na ocjenjivanjima najviše uzoraka iz zemlje domaćina, ali kod Mundus Vinija unatrag dosta godina tome više nije tako. Ovaj put s etiketama su prednjačili Talijani (1747), slijede Španolci (1543), Francuzi (819), pa Portugalci 724, i tek onda su Nijemci (620).

Naprijed naši! Čini se da će Makedonci jako jako dobro iskoristiti Mundus Vini i povezanost Meiningera s ProWeinom za promociju vina od sorte vranac. Na ovoj fotki žiri je sastavljen polovicom od našijenaca – tu su Vesna Maraš iz Crne Gore, Elena Miloshevska iz Makedonije i Ivo Kozarčanin iz Hrvatske, pored Vesne Maraš je Španjolka Maria Antonia Fernandez Daza koju znam već godinama. Zamislite internacionalni EU Cuvée od sorata plavac mali, crljenak/tribidrag/kratošija, pa vranac/vranec i – tempranillo! Trnjak svakako ostaviti za neku drugu prigodu!!! Izabrane vinogradske pozicije, mjesec dana maceracije, najmanje tri godine na finom kvascu u velikoj bačvi, punjenje u magnum, ograničena količina, ekskluzivna marka, sukladna svemu tome i cijena.

Hrvatski proizvođači svake su godine na Mundusu bili prisutni s relativno dosta vina, ove godine poslali su ih 20. Naši susjedi Slovenci sudjelovali su sa 21 uzorkom, Srbija ih je dostavila 38, Crna Gora 15, Bosna i Hercegovina tri, Makedonija 62, Mađari 96, Austrijanci 102, iz daleke Kine su došla također 102 vina.

                Bilo je i dosta uzoraka iz zemalja koje bismo s obzirom na zemljopisni smješaj i glede Bakhova nektara nazvali egzotičnima, i iz država Europe koje nikad nisu slovile kao proizvođači plemenite kapljice od grožđa nego su bile poznatije po pivi, evo kako su te zemlje, od kojih ih većina klimatske promjene u novije vrijeme koristi za razvoj vinogradarstva, bile zastupljene u Neustadtu: Azerbajdžan – devet uzoraka, Danska četiri, Egipat dva, Velika Britanija tri, Kazahstan sedam, Nizozemska pet, Poljska tri, Tajland pet uzoraka.

Među članovima žirija bio je i Dane Jovanov, enolog iz Makedonije koji u svojoj zemlji vodi podrum slovenskog investitora Vladimira Puklavca iz Ormoža

Sada na proljetnom ocjenjivanju u Neustadtu sudjelovalo je u ulozi degustatora-ocjenjivača 268 vinskih stručnjaka iz 54 zemlje, čak 40 posto ocjenjivača bile su žene! Najviše degustatora dala je Njemačka – 78, drugi po broju kušača bili su Talijani, sa 22 ocjenjivača. Iz Hrvatske su bila trojica – Franjo Francem, Ivo Kozarčanin i Krešimir Ivančić, iz Crne Gore 2 , iz Makedonije 6, iz Srbije dva i iz Slovenije dva.

                Opći je dojam da su na ovom ocjenjivanju, koje je, inače, trajalo šest dana, vina u ukupnosti pokazala visok kvalitativni nivo, znatno viši od razine iz prijašnjih godina. Na 26. Mundus Viniju dodijeljena su 43 velika zlata, 1546 zlata i 1406 srebra. Talijani su osvojili najviše medalja – 658, slijede Španjolci sa 631, na trećem mjestu su Francuzi sa 325 medalja. Portugalci su kući odnijeli 286 odličja, Nijemci su se počastili s 239 medalja.

Nekih 650 vina koja su sada na Mundusu osvojila medalje bit će prezentirano specijaliziranoj publici na sajmu ProWein od 15. do 17. ožujka.

Hrvatska je na proljetnom Mundus Viniju 2020 osvojila osam zlatnih medalja i tri srebrne medalje. Zlata su raspoređena ovako:

Maximo Oro 2017 – Kutjevo dd; Graševina 2019 – Kutjevo d.d., Graševina Dika 2019 – Feravino, riječ je o vinima od grožđa iz hrvatskih vinograda. Nekoliko zlata za Hrvatsku pokupila je tvrtka Wine Business iz Zagreba, registrirana za djelatnost trgovine na veliko pićima, a riječ je o vinima od grožđa iz Sjeverne Makedonije. Jedno od tih zlatnih hrvatskih ili hrvatsko-makedonskih vina je Touch Premium Grande Cuvée 2017 (evo njegove osobne karte: Country of origin – North Macedonia; Product category – still wine; Wine type – red, Vignification – barrique; Blend – yes; Grape variety – vranec, cabernet sauvignon, merlot; Vintage – 2017; Bottle content – 0,75 l; Type of closure – agglomerate cork; Alcoholic level – 16.00 % vol; Residual sugar – 3.00 g/l; Total acidity – 5.10 g/l; Recommended retail price – € 25.00; Serving temperature – 14-18°C; Flavour profile – dry). Ostala zlata za Wine Business: Touch Premium 2017 Syrah, Touch Premium 2017 Merlot; Touch Premium Cuvée Superior 2016 (vranec, cabernet sauvignon, merlot), Touch Grande Cuvee 2017 (vranec, cabernet sauvignon, merlot).

Posrebreni Hrvati: Graševina 2019 – Kutjevo dd; Graševina Goldberg 2019 – Belje; Touch Merlot 2017 – Wine Business

                Toliko o hrvatskom nastojnju da Lijepa naša kao vinska zemlja na svjetskoj pozornici zauzme neko relevantno visoko mjesto na rang listi najboljih. U svakom slučaju, čestitke zagrebačkom Wine Businessu na vinu koje je internacionalno prepoznato kao vrijednost zlatne i kao vrijednost srebrne medlje. Funkcioneri iz sektora gospodarstva u RH rado se hvale kako imamo mnogo zaštićenih proizvoda na razini EU, međutim iz iskaza Mundus Vinija nije jasno kojoj zaštićnoj hrvatskoj kategoiji pripadaju ova vina porijeklom iz Makedonije a predstavljena pod hrvatskom zastavom.

Svi rezultati ocjenjivanja su na https://www.meininger.de/en/mundus-vini

https://www.meininger.de/en

Paul Robert Blom kao dugogodišnji ocjenjivač na Mundus Viniju i kao predsjednik komisije u kojoj je Jadranka Klarić iz makedonske vinske kuće Stobi

Vrijednost ocjenjivanja na Mundus Viniju čine ne samo dobra organizacija i dobro izabrani degustatori (iz redova enologa, vinskih trgovaca, ugostitelja i sommeliera, vinskih novinara) nego i to što je organizator ovog turnira publicistička kuća Meininger Verlag koja za internacionalno tržite izdaje nekih šest revija na temu eno-gastronomije – najjača revija je Meininger Wein & Business International, tako da je moć internacionalne promidžbe velika, te to što je kuća Meininger Verlag vrlo dobro i tijesno povezana s danas vjerojatno najjačim svjetskim sajmom vina ProWeinom (ove godine od 15. do 17. ožujka) i to na način da na sajmu ima veliki izlagački prostor pa sebi može dozvoliti da najuspješnije sudionike Mundus Vinija sjajno promovira, među ostalime i na načn što će tamo svečano javno dobitnicima dodijeliti medalje. ♣

Concours Mondial de Bruxelles: BEZALKOHOLNO, i NISKO ALKOHOLNO

            Dosad toga nije bilo, ali stvari se eto mijenjaju!

                Concours Mondial de Bruxelles, kao jedno je od najvažnijih ocjenjivanja vina na svijetu, ove godine odvijat će se od 1. do 3. svibnja u Brnu, drugom po veličini gradu u Češkoj i metropoli Južne Moravske, koja, inače, s vinogradima granični s austrijskim vinorodnim područjem Weinviertel. To je treći put da se Concours održava u zemlji koja je nekad bila s druge strane željezne zavjese. Prije nekoliko godina grad-domaćin CMB-u bi je bugarski Plovdiv, u to vrijeme europska prijestolnica kulture, a nekoliko godina prije toga CMB je održan u Bratislavi u Slovačkoj.

Rok za prijavu uzoraka službeno ističe 28. veljače 2020, međutim zacijelo će biti produžen još za neko vrijeme. Iz ureda CMB stiže vijest da s prijavama (website: https://concoursmondial.com/en/registration/ ) kasne proizvođači iz Centralne i Jugo-istočne Europe koji su se u najnovije vrijeme upravo na Concoursu zakitile osjetno većim brojem medalja visokoga sjaja nego što je to bivalo još prije desetak godina, pa se CMB nada da lijepi niz odličja što je otišao u spomenute dijelove Europe neće prekinuti aljkavost vezana uz (ne)prijavu na vrijeme. Naglašava se da su zemlje poput Češke, Slovačke bitno podignule kakvoću svojih vina i da se u tim zemljama, ali i u Poljskoj koja (još!) nije afirmirana u produkciji Bakhova nektara (ali klimatske promjene mogle bi učiniti svoje!) bitno povećala potrošnja vina, ne nužno samo vlastitih, i da su one sad već i zanimljiva vinska tržišta pa eto i stoga sudjelovanje na ocjenjivanju CMB u Brnu može biti vrlo zanimljivo i poslovno korisno.

Očekuje se da će ove godine u Brnu na ocjenjivanju biti i više od 9000 uzoraka, koje će ocjenjivati na bazi kompetencije pomno izabranih 350 degustatora iz raznih zemalja svijeta, gotovo polovica od njih du znani vinski novinari, čime se računa da će medijska pokrivenost ocjenjivanja na zadovoljstvo i proizvođača i potrošača biti jako dobra.

                Low & alcohol free category – Zanimljivost: novitet na ovogodišnjem izdanju Concours Mondiala de Bruxelles je upravo uvedena još jedna kategorija za ocjenjivanje, a riječ je o vinima s vrlo niskim alkoholnim stupnjem odnosno bez alkohola. Za odličja najboljima brine se belgijska tvrtka M.I.S. specijaliirana u dealkoholizaciji pića pa u tome smislu nudi i usluge vinarima koji pića (svu produkciju ili dio nje) dobivenog alkoholnom fermentacijom žele u potpunosti ili djelomično dezalkoholizirati. Ta nova kategorija za ocjenjivanje uspostavljena je kao razultat istraživanja tržišta vezano uz navike i želje potrošača što se tiče pića a koje je pokazalo da je takvih pilaca bezalkoholnih ili vrlo niskoalkoholnih pića opsegom već dovoljno zanimljiv da se i takvim proizvodima na visokorenomiranim ocjenjivanjima posveti pažnja kako bi potrošači bili bolje upućeni u kakvoću pojedinih etiketa.

Bakho iz limenkeMožemo li na velikim svjetskim ocjenjivanjima vina za koju godinu očekivati i još jednu kategoriju za ocjenjivanje, a to bi bila ona vezana uz vino iz limenke?

                Bezalkoholna pića u limenki – nikakvo čudo, pivo u limenki također. Kod tih pića već smo se debelo naviknuli na taj način pakiranja. Limenka je međutim u novije vrijeme duboko ušla i u vinska svijet. Ovih dana na sajamskom prostoru u američkom gradu Mendocino održano je prvo svjetsko ocjenjivanje vina iz limenke. Prijavljeno je bilo nešto više od 200 uzoraka, uz one iz SAD i oni iz Francuske, Italije, Španjolske, Argentine, Australije, Novog Zelanda i Engleske. Degustatori-ocjenjivači bile su osobe iz akademskog svijeta, svijeta marketinga i iz miljea vinskih trgovaca. Kao predsjednik komisije ostaje zapisan dr. Robert Williams, pridruženi professor marketinga i predavač na tečajevima vezanim uz poslovnost na Sveučilištu Susquehanna u Pennsylvaniji. i osnvač tijela Wine In Cane Research. Direktor ocjenjivanja bio je Allen Greene, koji je inače u vinskom biznisu već 45 godina, a koordinatorica Lisa Gagliardi. Čak 37 uzoraka osvojilo je zlatnu medalju! Organizatori su vrlo zadovoljni s odzivom proizvođača, i u velikoj nadi su da će se na idućim natjecanjima broj uzoraka povećavati jer računaju na ozbiljan rast popularnosti limenke kao ambalaže i za vino, pa su odlučili održati novo ocjenjivanje, to drugo vrednovanje trebalo bi biti 22. srpnja 2020. Danas, barem tako je objavljeno, u svijetu postoji nešto manje od 200 proizvođača koji pune vino u limenke, različitih vina u limenkama na tržištu je zasad oko 475. ♣

Internacionalno priznanje našim znanstvenicima

EDI MALETIĆ i MARIJAN BUBOLA u TALIJANSKOJ AKADEMIJI ZA LOZU i VINO!

Marijan Bubola, Antonio Calò i Edi Maletić

Sjajno priznanje hrvatskim znanstvenicima: prof. dr. sc. Edi Maletić s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i dr. sc. Marijan Bubola s Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču postali su inozemni dopisni članovi Talijanske akademije za vinovu lozu i vino (Accademia Italiana della Vite e del Vino). Primanje novih članova održano je u gradu Trento, u zadružnoj vinariji CAVIT. Tom je prigodom u Akademiju primljeno ukupno 28 novih članova.

Dokument o primitku u Akademiju novim je članovima uručio umirovljeni prof. Antonio Calò koji trenutno obnaša dužnost predsjednika Talijanske akademije za lozu i vino.

Talijanska akademija za lozu i vino osnovana je 1949. godine na prijedlog Nacionalnog vinogradarsko-vinarskog odbora (Comitato Nazionale Vitivinicolo), ona organizira razne simpozije, seminare i radionice, cilj njena djelovanja je da pridonese napretku znanstveno-istraživačkog rada iz područja vinogradarstva i vinarstva te primjeni rezultata istraživanja u praksi.

Članovi Talijanske akademije za lozu i vino su znanstvenici i stručnjaci iz područja vinogradarstva i vinarstva u prvom redu iz Italije, ali onda i iz ostalih država. Prema statutu, Akademija može imati najviše 300 redovitih članova (među kojima se biraju i akademici emeritusi, koji trebaju minimalno 10 godina biti redoviti članovi) te najviše 300 dopisnih članova (koji nakon tri godine članstva mogu postati redoviti članovi).

                Primitak u Talijansku akademiju za lozu i vino predstavlja veliku čast i potvrđuje uspjeh spomenute dvojice hrvatskih znanstvenika u znanstveno-istraživalačkom radu na područja vinogradarstva i vinarstva na međunarodnoj razini, a mnogo govori i vezano uz dobru suradnju naših znanstvenka s kolegama iz talijanskih institucija. Čestitke! ♣

Ulika i plemenita kapljica

MASLINA-ULJE-VINO, PUNTA CISSA i PUNTA GRECA

Kako li je lijepo čuti nešto lijepo! Sada konkretno mislim na dobar glas koji globalno prati našu maslinarsku Istru: istarsko ekstra-djevičansko maslinovo ulje jedno je od najboljih, ako ne i najbolje na svijetu!

Podsjetnik na to bile su mi recentne prezentacije novih mladih maslinovih ulja iz Istre i Festival masline u Zagrebu, u njegovu srcu! Glavni grad Hrvatske nije maslinarski kraj, ali mogao bi postati glavnim gradom (i) masline i maslinova ulja. U Zagrebu su Maslinarski institut, snažni vinotekari koji uz Bakhov nektar nude i visokokvalitetno maslinovo ulje, ovdje je eto Festival masline, ovdje je i dobro tržište. Proizvođači koji se žele pokazati kakvoćom redovito prezentacije imaju u Zagrebu. Krajem prošle godine u wine-baru vinoteke Vivat Fina Vina odlično se sa svojim uljem predstavila istarska obitelj Chiavalon, poslije nje nedavno je svoja nova mlada ulja Salvela i na tržištu najnoviju berbu Merlota Medea Punta Greca 2016 na kušanje podastro vodnjanski Agroprodukt, pa je u elegantnom ambijentu hotela Westin održan peti Festival maslina s mnogo maslinara/uljara, ne samo iz Istre nego i iz Dalmacije, a uskoro će u sklopu festivala rosé vina Pink Day u Mimari biti i izložba maslinovih ulja Green in Pink. Vodnjanski stručnjak za masline i maslinovo ulje Edi Družetić, jedan od najvećih naših eksperata na temu masline i ulja, na Pink Dayu će imati radionicu o maslinovu ulju.

OPG Gardoš Nevia iz Buja prezentirao se s ekstra djevičanskim maslinovim uljima od više sorata (npr. buža, belica, mješavine), zatim s maslinovim uljem sa (za nekoga obogaćenim a za nekoga upropaštenim) čilijem, te s maslinovim uljem sa češnjakom i ružmarinom, pa s maslinama u teglici i sa šalšom koju OPG kuha od, kaže Roberto Gardoš, na slici sa sinom Goranom, od domaće uzgojene rajčice

Likovni uradci na drvu masline, autorica je Valentina Prekalj, OPG Prekalj iz Poreča

U Westinu na Maslini u srcu Zagreba, gdje je izložba bila prodajnog tipa, pojavilo se 34 izlagača, većinom iz Istre i većinom s uljem, naime, uz ponuđače maslinovoga ulja bilo je i onih koji su pokazivali suvenire i ukrasne predmete ali i predmete za posluživanje hrane (npr. pladnjeve) izrađene od maslinova drveta i na maslinovu drvu, zatim predstavnika tvrtki koje se bave proizvodnjom strojeva i opreme za poljoprivredu poglavito za maslinarstvo i uljarstvo, kao izlagača vidio sam i jednog proizvođača bučinog ulja iz okolice Siska, pozvanog da nastupi kao gost. Na festivalu se predstavilo i baranjsko Belje – s kobasicama od crne slavonske svinje! U sklopu festivala bilo je dosta radionica a i vrlo zanimljivih predavanja, primjerice Maslinova ulja s povišenom razinom fenola – nova kategorija ulja, Klimatske promjene i njihov utjecaj na maslinike, Maslinarstvo u Crnoj Gori, Maslinovo ulje – nutritivno superiorno popularnim mastima.

Špekmez OPG-a Gross iz Svetvinčenta. U teglicama su u ekstra-djevičanskom maslinovom ulju masline, pržena slanina, rajčice, suha šljiva, luk, dimljena paprika, sol, čili, smeđi šećer i balzamski ocat

Vrlo važan dio Festivala maslina je strukovno vrednovanje maslinovoga ulja. Ove godine za ocjenjivanje je prijavljeno 220 uzoraka, od toga 160 ekstra-djevičanske kategorije.

Evo i tko su glavni nagrađeni:

                Šampion 5. Festivala maslina u Zagrebu – Đani Lubiana

                Priznanja:
                Najbolje monosortno maslinovo ulje – OPG (Elena) Lupić, sorta rožinjola; Najbolje višesortno maslinovo ulje – Đani Lubiana; Najbolja udruga maslinara – Udruga Agroturist, Vodnjan; Najbolje ekološko ulje – Stancija st. Antonio d.o.o., sorta istarska bjelica; Najbolja uljaraStancija st. Antonio d.o.o.

Valja međutim ovdje navesti kako za ocjenjivanje svoja ulja nisu – osim Agroprodukta iz Vodnjana – prijavilia ni poslala najspominjanija naša proizvdođačka imena poput Chiavalona, Belića, Ipše, Claija, Zigantea

Prezentacija ulja Salvela Punta Cissana i vina Medea Punta Greca u zagrebačkoj vinoteci Vivat Fina Vina: uz domaćina Borisa Ivančića su enolog Agroprodukta Marko Krstačić i majstor za maslinarstvo i maslinovo ulje Edi Družetić

Agroprpodukt je u Zagrebu u wine-baru Vivat Fina Vina uz klasična svoja monosortna ulja iz berbe 2019. a to su Salvela Buža, Istarska bjelica, Pendolino, Leccino, Leccione te mješavina sorata Salvela Aurum, predstavila i jedan posve novi proizvod a to je Salvela Punta Cissana. Edi Družetić koji je u Agroproduktu zadužen za maslinarstvo i za ulje objašnjava da se htjelo napraviti nešto posebno, ekstra. Za Puntu Cissanu izabrane su sorte buža, zatim buža muška ili plominka, pa rošinjola (rossignola) i puntoža (puntosa), probrane su najbolje masline od svake.

Maslinik Salvele nalazi se na krajnjem jugu Istre u Babarigi na rtu Punta Cissana gdje su masline uzgajane i gdje se proizvodilo ulje još u prvom stoljeću nakon Krista. Teren je na nadmorskoj visini između pet i 10 metara, klima, kaže Družetić, odlična – proljeće stiže prije kalendarskoga a hladnoća kasnije nego drugdje. Masline su u roku od nekoliko sati nakon berbe prerađene u vlastitoj uljari u Vodnjanu.

Maslinik Punta Cissana

Ulje Salvela punta Cissana je sjajno, vrlo pikantno, kremasto, s ugodnom gorčinom, profinjeno i elegantno.

Medea Merlot Punta greca 2016

Na samome jugu Istre nalazi se i vinograd Agroprodukta Punta Greca, odakle je grožđe sorte merlot za vino Medea Merlot Punta Greca 2016. Punta greca, s 3,4 hektara površine i s ukupno 25.400 trsova sorte merlot, najjužniji je istarski vinograd, nalazi se na poluotočiću-rtu Punta Greca, praktički na razini mora. Tlo je, kaže enolog Agroprodukta Marko Krstačić, crvenica s dobrim udjelom gline i pijeska. Crvenica je bogata mineralima, sloj pijeska omogućuje dobru propusnost a najdonji sloj gline dobro zadržava vlagu tako da trsje nikad ne pati od stresa vezanoga uz sušu. Vinograd je cijeli dan pod suncem, a stalno ga oplahuje vjetrić koji ne dopušta stvaranje povećane vlage na lozi i razvoj gljivičnih bolesti, preko dana ne dopušta razvoj previsokih temperatura na kojima bi izgorile arome, a preko noći dodatno rashlađuje vinograd što je također vrlo korisno za očuvanje kiselina i svježine u grožđu i, poslije, u vinu.

Navodnjavanja nema. Trsje je sađeno gustoćom od 6500 loza na hektar i održavano uzgojnim oblikom niskog kordonca s kratkim rezom, što omogućuje nizak prinos po panju a to je preduvjet za veću kakvoću ploda. U berbi pri tehnološkoj i fenolnoj zrelosti grožđe ima niski pH (bitno), dobru ukupnu kiselost, slanost (mineralnost) i visoki slador, u vinu, koje je suho, i visoki alkohol (15 vol %). Podrum: 14 dana maceracije grožđa i alkoholne fermentacije, potom dozrijevanje, u prvom periodu, na finom talogu u novim i rabljenim hrastovim bačvama u vremenu od dvije godine, u posljednjem razdoblju dozrijevanja vino bude sedam puta pretočeno kako bi se posve izbistrilo i takvo, bez bistrenja enološkim sredstvima i bez filtracije, punilo u bocu. Vino Medea Merlot Punta Greca proizvedeno je u ograničenoj količini od 7000 litara… ♣

Enogastronomija i turizam: lice i naličje divljači – zaboravljeni okusi

GRAN CORONICA CONCERTO PER LA SELVAGGINA!

            Teatro Gran Moreno, zaselak Koreniki blizu Umaga. Concerto grosso per la selvaggina. Autori & dirigenti: Moreno Coronica & Ana Morgan. Koncert za divljač! Sve po pravilu, redosljedom: andante, allegro, allegro con brio, fortissimo, pa moderato decantabile, pa allegro gioioso…

Pogled u kušaonicu gdje je bio ručak. Zdravica za tatu Ottaviana i mamu Rosu

                S jedne strane glazba tanjura s blistavim naličjem divljači iskazanime vinogradarskom osvetom kroz zaboravljene okuse, s druge strane kristalni zvukovi skupocjenih čaša zacrnjenih zaraznim Coronicama GranTeranom i Grabarom..!

Svako zlo za neko dobro, kaže poslovica. Tako npr. vinogradaru i ne treba baš uvijek očajavati kad u (svom) trsju vidi neku divljač, pogotovu veću. Ponešto od onoga što se kao mogući štetnik pokaže u vinogradu može, kao nadoknada počinjene štete na lozi, završiti u hladioniku, zamrzivaču, a ono što slijedi ogledat će se u, kako se lijepo dosjetio izraziti se ugledni istarski vinogradar i vinar Moreno Cornica, upravo u divnim zaboravljenim okusima divljači.

Andante, adagio, allegro, allegro con brio, forte-fortissimo, moderato decantabile… Doček kod obitelji Coronica, uz pjenušac COdue, novo mlado maslinovo ulje Monte Castiglione Selection i pâté od patke s domaćom muštardom, potom uz juhu od fazanke s mesnim okruglicama i gljivama i s Malvazjom 2017, a poslije toga stigli su tortelloni s nadjevom od mesa šljuke i s dunjom, kao i Gran malvazija 2017. Za Gran Teran i – Gran Decanter!

U suradnji s prijateljima – vlasnicima znane istarske konobe Morgan iz Brtonigle, za grupu privatnih i poslovnih prijatelja Moreno Coronica odlučio je kod sebe u prostranoj kušaonici novog podruma sagrađenog uz obiteljsku kuću u selu Koreniki kod Umaga, prirediti druženje upravo uz zaboravljene okuse divljači, te uz svoje Gran Malvaziju, Gran Teran i Grabar (po meni također kategorija Gran). Ne samo vinogradarstvo i proizvodnja vina te maslinarstvo, nego je i lovstvo dugačka tradicija u obitelji Coronica pater familias koje je, još čili, 92-godišnji Ottaviano a mater familias koje je, također vrlo čila, 82-godišnja Rosa, nekad majstorica za prigotavljanje specijaliteta od suprugova ulova. Gran Moreno, kao treća i kakvoćom vina i maslinova ulja te u poslovnom smislu čini se daleko najuspješnija gerenacija u obitelji, pozvao je k sebi na druženje uz razgled (vožnjom turističkim vlakićem) nekadašnjeg carstva stoljetnih hrastova Boscogrando a od prije nekoliko desetljeća odličnog (sada njegovog) vinograda Boscogrando, zatim uz obilazak njegova Parka maslina, pa obilazak novog podruma i, onda, u nedavno uređenoj kušaonici, i uz ručak na bazi divljači popraćen njegovim vinima. Bila je to prilika podsjetiti se na zaboravljene okuse divljači naime Moreno sa žaljenjem naglašava kako se u novije vrijeme u Istri donekle zanemaruje prigotavljanje jela od divljači, srećom chefica Ana Morgan i konoba Morgan ostali su joj uvjerljivo vjerni, i kušati (uživati!) GranTeran 2015 koji je lani na Decanterovu ocjenjivanju osvojio zlatnu medalju (po meni trebao je i veliku zlatnu!), zatim izvrstan pjenušac od malvazije odličnog naziva CO due (tri godine na kvascu u boci nakon druge fermentacije!), pa malvazije iz 2017 (baznu i GranMalvaziju) rađene novim stilom kojime Coronica izbjegava doticaj bijelog vina s drvom, te osebujne Grabar (cabernet sauvignon i merlot) i Gran Teran iz berbe 2016, sada aktualne na tržištu.

Domaćini Moreno Coronica sa suprugom Suzanom, s vlasnikom konobe Morgan Joškom Morganom te s predsjednikom Hrvatskog sommelier kluba Frankom Lukežom (stoji)

Ekipa konobe Morgan: chefica Ana Morgan, njen brat Marko, te, u bijelome, kuhari Vjekoslav Podunavac i Ivan Pandžić

U veselom gotovo šestosatnom druženju nekih 60 a možda i 70 nazočnih – uz domaćine je gostiju (sommelijera i ugostitelja, hotelijera, chefova, diplomata, novinara… ) bilo ne samo iz raznih krajeva Hrvatske nego i iz Slovenije i Italije, vrijeme je proletjelo začas, za nadati se da je na plodno tlo pala poruka koju su ovom prigodom protagonistima-kreatorima eno-gastro scene i turističke ponude na našem najvećem poluotoku uputili Coronica i obitelj Morgan da je i te kakav adut na istarskome tanjuru, uz ribu i boškarina, i divljač!

Među gostima – ugledna opatijska ugostiteljska i sommelijerka Danijela Kramarić sa suprugom, te znani splitski chef Braco Sanjin

Dodao bih i ovo: vrijedilo bi za Coroniku i za konobu Morgan da razmišljaju o tome da ovakvo događanje i takva događanja na razne gastro-teme dakako uvijek s naglaskom na ono tipično istarsko ponove na visokom nivou i uz plaćene ulaznice u nekim drugim sredinama u Hrvatskoj ali i izvan granica Lijepe naše, kao gosti nekih boljih restorana u tim drugim sredinama. Takva gostovanja mogla bi lijepo poslužiti kao model kako učinkovito propagirati komparativne prednosti pojedinoga područja u turizmu. Za uzvrat, bolji restorani iz drugih sredina mogli bi povremeno prezentirati svoje posebnosti i specijalitete vlastitoga kraja u kušaonici Morena Coronike u Istri s time da se gostujuća jela ili barem dio njih adekvatno spoji s Morenovom kapljicom.

Prostor Boscogrando, nekad znan po stoljetnim hrastovima, a sada znan kao visokovrijedni vinograd na istarskoj crvenici (terra rossa, duboko tlo, s dosta gline koja dobro zadržava vlagu, te s puno željeza i raznih minerala). Takvo tlo posebno je pogodno za teran i cabernet sauvignon, koji za dozrijevanje traže puno sunca i koji ne smiju biti u stresu od suše. Obitelj Coronica tu ima 21 hektar pod trsjem, ali pomalo se i širi, ukupni potencijal Boscogrando je 30 hektara. Gustoća sadnje terana za Gran teran je 6250 trsova/ha, a rod je do najviše 1 kg grožđa po trsu. Uz vinovu lozu su i nasadi masline. Moreno Coronica ima oko 450 stabala masline i godišnje, ovisno o kakvoći sezone, proizvede između 400 i 700 litara odličnog maslinovoga ulja, sorte su istarska belica, crnica, i buža te, u maloj mjeri, talijanski leccino. Coronica ne rabi herbicide, sistemike, umjetna gnojiva, od materijala iz vinograda radi kompost za gnojidbu

Dragulji Plešivice

ANA GRGIĆ IZ LOKOŠIN-DOLA

Izvornost i iskrenost, sjajan spoj rustikalnoga i domaćeg tradicijskoga (ambijent, namirnice uglavnom iz vlastita uzgoja i proizvodnje) te maštovitosti i rafiniranosti modernoga (kreacija-izvedba jela, posluženje), kontinuitet.

Doček punih ruku: chefica Sanda Braje, izletište Vinogradarska kuća Braje

Sanda Braje, chefica izletišta Vinogradarska kuća Braje u Lokošin-Dolu kod Mladine i u općini Jastrebarsko, na određeni način jeste plešivička Ana Grgić. Mogla je u kuhinji ostati na uobičajenom naresku i klasično prigotovljenim pečenicama i češnjofkama, pečenju, gulašu, ali izabrala je zahtjevniji put. Inovativni način rezultat kojega maksimalno mobilizira i oko, i nos i nepce gosta, i koji u ruralni prostor donosi dah suvremenog urbanoga ne narušavajući nimalo autentičnost domaćega. Estetski dojam pojačava elegantno, kao u kakvom zvjezdanom restoranu, uređeni stol, s finim pažljivo izabranim tanjurima i priborom za jelo te s voluminoznim kristalnim čašama tankih stijenki namijenjenim vrhunskim vinima i hedonistima koji i te kako znaju što baš takva čaša znači za prvorazredno, pogotovu duže odležano vino.

Plešivica se, nakon što se u zadnjim godinama preko grupe sjajnih vinogradara/vinara i odličnih vina osobito afirmirala u široj javnosti u svim Bakhovim kategorijama, konkretno visoko kompleksnim pjenušcima, osebujnim mirnim bijelim i crnim vinima od chardonnaya, sauvignona, rizlinga rajnskoga, pinota crnoga ali i dugo maceriranom jantarnom kapljicom, postaje, pomalo, i šire gastro središte.

Vinogradarska kuća Braje i vina Roberta Brajea: rajnski rizling, crni pinot, sivi pinot i crveni veltlinac. Kuća je u Lokošin-dolu kod Mladine, uz vinograde, ambijent vani i unutra lijep. Mogućnost šetnje, u blizini je i biciklistička staza

Uz vinare koji primaju na kušanje vina i eventualno nareska, te restoran Karlo i restoran Ivančić (popularno zvan Galica) koji je u najnovije vrijeme osjetno digao kakvoću ponude, a i vinsku kuću Jagunić što može ponuditi topla jela, tu je, što se tiče hrane, u žiži i vinogradarska kuća Braje, a uskoro se napokon, nakon dugog iščekivanja, treba oficijelno otvoriti i elitni restoran Korak u okviru istoimenog vinogradarsko-vinarskog posjeda. Plešivica eto već može ili će za koji tren, kad i službeno proradi restoran Korak a i kad se – ako se – obitelj Braje odluči organizirati na način da radi stalno i ne više kao sada tek po narudžbi, moći istodobro zadovoljiti i najzahtjevnije nepce, nos i oko i šireg kruga štovatelja fine papice i kapljice.

Obitelj Braje: Robert, Sanda i sin Patrik

Da bi postala i ostala turističkim rajem, što bi, uz održivi pristup priči, bilo logično (tà, kakva li joj je prednost to što se nalazi uz sam autoput Zagreb – more, a i na niti pola sata vožnje od Metropole odnosno, s druge strane, od Karlovca, niti slovenska granica nije daleko…), nužno bi, da se osnaži magnetski učinak, bilo da se svi segmenti lokalnih djelatnosti prikladno poslovno povežu i sinhroniziraju aktivnosti kako bi se lakše i brže stiglo do obećavajućega cilja, konkretno to znači da se svaka strana bolje samoorganizira i da kvalitetno i za opću dobrobit profunkcionira suradnja svih segmenata, od službi koje vode grad Jastrebarsko kao urbanog središta Plešivice i koje bi morale bolje paziti na čuvanje okoliša i brinuti o uređenju lokalnih vrijednih kulturno-povijesnih spomenika i razvoju izletišta (nekad omiljelo izletište Zagrepčana Mladina već godinama djeluje zapušteno, legendarni Erdödyjev vinski podrum djeluje ruševno… vidi se dosta neobrađenih parcela i korova…), preko vinogradarsko/vinskih posjeda i ugostiteljskih djelatnika i domaćih ljudi što nude smještaj za namjernike i turiste, pa do službi zaduženih za promidžbu, marketing.

Domaći sirevi Sande Braje, te naresci Roberta Brajea

Evo u kratkim crtama i kroz nekoliko fotografija kako funkcionira obitelj Roberta Brajea, koju vrijedi posjetiti: Brajeovi su odavna znani kao proizvođači vina – sad Robert gospodari s pet hektara i radi jednosortna mirna vina od veltlinca crvenoga, pinota sivota, rizlinga rajnskoga, pinota crnoga, portugisca, te mješavnu cabernet sauvignona, pinota crnoga i portugisca, a tu su i bijeli i ružičasti pjenušac klasične metode. Ali Brajeovi su odavna znani i kao uzgajivači povrća te, u umjerenom opsegu, svinja, krava, peradi. Robertov otac bio je vješt u proizvodnji mesnih prerađevina, a mama dobra kuharica. Dio vještina od oca usvojio je Robert, a dio znanja od Robertove mame odnosno svoje svekrve preuzela je Robertova supruga Sanda, koja je od početka pokazivala ne samo volju nego i veliki talent za kuhanje. Dok se Robert s vremenom razvijao kao vinogradar i vinar te kao majstor za svinjariju (kolinje, kobasičarstvo, šunke…) dotle se Sanda razvijala kao prerađivačica mlijeka u maslac, vrhnje, sir, kao proizvođačica pašteta i kao kuharica i slastičarka, i to na višem nivou, težila je onome što se naziva haute cuisine. Kad su Brajeovi u svom prostranom dvorištu uz stambenu zgradu i uz vinograde podignuli oveću drvenu kuću obitelj se okrenula i ugostiteljstvu, međutim ne na način da vodi stalno otvoreni restoran i tipa kakvi su drugi lokalni objekti, nego da kuća bude otvorena samo za namjernike koji će doći na kušanje vina i nareska a da se veće grupe – u prostor u unutrašnjosti može se komotno smjestiti 80 osoba – i na topla jela dakle kompletne ručkove odnosno večere – obroci kakve ih vidi Sanda zahtijevaju dosta vremena za prigotavljanje naime Sanda očekuje da posjetitelji izađu iz kuće impresionirani – primaju goste samo po najavi. Osim na degustaciju vina i narezaka, Brajeovi goste primaju u dogovorenim terminima na ručkovima, na proslavama vjenčanja, rođendana, krštenja, kod njih je moguće za razna poduzeća organizirati i razne prezentacije koje će završiti bogatom zakuskom, bio sam na jednoj izvrsnoj kad je neke svoje nove programe predstavljala kompanija Croatia Airlines. Sad Robert i Sanda iskustvo i znanje prenose na sina Patrika, koji je student vinogradarstva i vinarstva na zagrebačkom Agronomskom fakultetu, i na kćerku…

Plešivička brusketa – prepečeni domaći kruh s paštetom od pačje jetre te s komadom fileta od košute, i domaća češnjovka u štrudli

Češnjovke pečene s rajčicom

Prije nešto više od godine dana revija Svijet u Čaši i Hrvatski radio te čelnik međunarodnog festivala vina i delicija Zagreb Vino.com bili su na prezentaciji sjajnog menua u režiji chefice Sande Braje, a sad nas eto ponovno, na prezentaciji novih Sandinih kreacija. Evo kroz nazive ali, unutar priloga, i kroz fotografije, što je Sanda Braje priredila ovaj put:

Juha od gljiva, pačja prsa sous vide, pečena i zapečena patka s mlincima, juneći ossobuco

Predjelo: selekcija domaćih sireva Sanda – svježi s vlascem, s bučinim košticama te domaći sušeni kravlji. Pratitelj u čaši: Crveni veltlinac Braje 2018. Posluženo na drvenom pladnju iz radionice majstora Igora Zlatkova: prepečene kriške domaćeg kruha s paštetom od pačje jetre i sa džemom od luka na redukciji od portugisca i šećera. Posebno: prepečene kriške domaćeg kruha s nadjevom od karamelizirane ljutike i s komadom fileta od košute izravno iz lovišta. Naresci Braje: salama od košute, salama od medvjeda, kobasica tipa kulenove seke od svinje stare četiri godine, buđola. Pratitelj u čaši: Portugizac Braje 2019

                Toplo predjelo: češnjovke (obitelji Braje!) na tri načina – u štrudli (savijača), pečene s rajčicom, te najprije kuhane pa zapečene. Kao prilog: krema od batata, te salata od sirovog domaćeg kiselog zelja, jabuke i luka, s domaćim vrhnjem. U čaši: Portugizac Braje 2019.

Juha od vrganja s domaće tučenim vrhnjem. U čaši: Rajnski rizling Braje 2018

Prvo glavno jelo: pačja prsa sous vide, pečena dugo na 63 stupnja Celzija , s domaćim raviolom punjenim komadićima kruške i umakom od redukcije portugisca s cimetom i klinčićem. U čaši: Crni pinot Braje 2016 (aktualan na tržištu)

                Drugo glavno jelo: patka tri sata pečena na pačjoj masti u pećnici i potom u tavi zapečena, prilog – domaći mlinci

Treće glavno jelo: juneći osso buco s povrćem i crnim vinom, te domaći raviol punjen svježim sirom. U čaši: kušanje dvaju crnih pinota – 2019 i 2018, iz bačve, te, za piće, Crni pinot 2017 koji će uskoro na punjenje, i spomenuti 2016.

Slatka janjetina

Kruška kuhana u crvenom veltlincu, poslužena s domaćim sirom na Sandin način

Prijelaz na desert: Slatka janjetina (zapravo slana, ali slatko se jede!), klasično na domaćoj masti i u pećnici pečeni komad janjetine. U čaši: Sivi pinot Braje 2000 (riječ je o godini rođenja Robertova i Sandinog sina Patrika). Podastrto je i prvo Patrikovo vlastito vino – mješavina u amfori četiri mjeseca maceriranih pinota sivog, traminca crvenog i veltlinca crvenog iz 2019, krajem veljače vino je trebalo biti pretočeno na barem polugodišnje dozrijevanje u drvene bačvice.

Slatki desert: kruške kuhane u crvenom veltlincu začinjenime cimetom i limunom te popraćene kremom od domaćeg svježeg sira, te savijača od višnje. ♣

Vino iz mora

BAROLO i BARBARESCO POSTAJU NA PAGU CORRAL WINES

            Je li itko mogao pretpostaviti da će svjetski slavni barolo i barbaresco – na našem Pagu postati Corral Wines? A, istina je! Marko Dušević, zadarski uzgajivač školjaka i račića Adriatic Shell na lijepoj površini u uvali paškog akvatorija, prije sedam godina odlučio se kao ljubitelj i plemenite kapljice i kao osoba koja živi na izrazito turističkom području stvarati Corral Wine, konkretno polagati butelje vina u podmorje na dodatnu obradu, ma što to dodatna obrada bilo, da li (samo) nov, interesantan izgled boce obrasle koraljima i travama, ili pak (i) određeno poboljšanje u organoleptici, ili pak (najvjerojatnije) i jedno i drugo.

Corral Wines u restoranu Fino & Vino: Marko Dušević objašnjava, a sommelieri Krešimir Šesnić, voditelj restorana, i Marin Galinac rastaču uzorke

Vina ispod mora, Fino & Vino: nekako najbolji dojam i kao vina iz podruma (bez mora) i kao vina iz mora ostavili su Barolo 2015 Brune Grimaldi i Barolo Bussia 2015 Stefana Bolmide. Inače lijepim se pokazao i originalni Nebbiolo 2015 Edoarda Sobrina, ali Sobrinova podmorska verzija, radi usporedbe, još nije bila gotova i donesena na prezentaciju

Startao je, Dušević, logično, s hrvatskim vinom, a eto malo-pomalo za svoju ideju zainteresirao je i strane proizvođače, pa je u najnovije vrijeme skupio lijepu količinu pijemontskih barola, barbaresca, nebbiola i barbere ali i ponešto amaronea iz Veneta te ih neko vrijeme, uglavnom ne više od 10 mjeseci, držao u kavezu u svom podmorskom vinskom podrumu, ne bi li im jadransko ljuljuškanje dalo novu dimenziju (u organoleptici i plasmanu). Ovih dana u zagrebačkom restoranu Fino & Vino Marko je održao prezentaciju tridesetak pijemontskih vina od kojih su neka i od vrlo cijenjenih tamošnjih vinara, primjerice od kuća Pio Cesare, Bruna Grimaldi, Edoardo Sobrino, Silvano Bolmida, Ettore Germano…., ali i par crnih vina iz veronske okolice, kao i nekoliko slađih do jako slatkih, npr. zeleni veltlinac od čuvenog Nicolaihofa iz austrijskog Wachaua i visoki predikat Triptih 2013 od našeg Bodrena.

I tako su, eto, pijemontske vinske legende na Pagu postale Corral Wines! Butelje iz vana obrasle koraljima, i mogle bi se kad se vino popije iskoristiti kao lijep ukrasni predmet, a vina organoleptikom različita, budući da je na kušanju bilo istih uzoraka bez mora i s dodirom mora kapljicu se moglo kušati u dvijema varijantama i usporediti ih pa vidjeti kako su neka bila izvrsna u obje varijante, neka su bila bolja bez mora (možda i zato što je kroz čep more u manjoj količini prodrlo u bocu i napavilo stanoviti nered), a neka iz mora bila su bogme za nijansu finija, mekanija, nježnija, kao da ih je blago zibanje malkice ubrzalo u razvoju i povećalo im pitkost…

Ako me sjećanje ne vara, prvi ili jedan među prvima koji se – a bilo je to prije dosta godina – dosjetio staviti gotovu butelju u vodeni vinski podrum bio je francuski vinogradar i vinar iz područja uz rijeku Loireu. Potom su se raširile vijesti o dosta drugih vinskih poduzetnika koji su također htjeli doznati kako funkcionira podrum ispod vodene površine, ali ti su butelje stavljali pod more, što je bitna razlika jer ako ništa drugo more je slano, i mogući njegov prodor kroz pluteni čep do vina ostavlja sasma drukčii učinak na vino od onoga u doticaju sa slatkom vodom. U Hrvatskoj je prije nešto godina butelje pjenušca od žlahtine pod more počela stavljati PZ Vrbnik, i na tome raditi dobar posao, naime nakon stanovitog vremena butelje su krasno pokrile alge i taj njihov novi i ukrašeni vanjski izgled omogućio je plasman butelje po čak 1000 kuna, višestruko skuplje od podrumskog pjenušca. Po Duševićevim riječima, takvih koji eksperimentiraju s buteljama ispod mora danas je popriličan broj, najmanje njih dvadesetak.

Marko Dušević namjerava od ovoga morskog toucha napraviti međunarodni biznis većih razmjera, ali hoće li mu to poći za rukom vidjet će se. Isprva je, zainteresiravši proizvođače kao sugovornike za projekt, butelje dobivao, a sad su se donacije bitno smanjile, u najnovije vrijeme butelje kupuje. Dušević navodi kako je uspio u SAD naći nekoliko jakih uvozničkih i distributerskjih kuća za vino koje su mu oko projekta zainteresirane u određenoj mjeri novčano pomoći.

Suočen je međutim s dosta problema, naime mora kroz kontakt s vinarom pa i kroz kušanje vina saznati je li vino kad ga se kreiralo bilo predviđeno za duže odležavanje u boci te je li za zatvaranje butelje korišten uistinu vrhunski pluteni čep odnosno neki novi visokokvalitetni konstruirani čepovi tipa DIAM-a, tako da sigurnost da voda iz rijeke odnosno more neće uspjeti kroz ili uza stijenke čepa pronaći put do vina u butelji. Marko će još morati sa sigurnošću utvrditi i optimalnu dužinu čuvanja pojedinog tipa vina pod morem. Kroz posljednjih sedam godina ustanovio je, kaže, kako se u prvih šest mjeseci ležanja vina pod morem, gdje je temperatura stalna, otprilike kao i u vinskom podrumu, i gdje je za razliku od situacije u podrumu gdje je leži polegnuta i nepomično, stalno u laganom pokretu od strujanja. Iznosi mi kako mu dosadašnje iskustvo govori da bi optimalna dužina boravka butelje pod morem bila do 10 mjeseci odnsno jednu godinu, istraživanja na taj aspekt idu dalje. Zatim, javlja se i pitanje koje je doba godine optimalno za stavljanje vina pod more, dosadašnje Markove spoznaje o tome svode se na to da postoje dva termina, jedan je proljetni, konkretno svibanjski, kad se priroda budi i kad temperatura mora pomalo raste, tada butelja može izvana dobiti lijepi sloj od morskih algi i koralja kao kompaktan i čvrst ukras, a drugi je termin jesenski, kad temperatura mora pada da bi se spustila do oko 12 odnosno 11 ili 10 stupnjeva Celzijevih, taj je manje podesan za stjecanje ukrasa po butelji a čini se povoljnijime za promjene u organoleptici. Prije nekoliko godina, praktički još na samome početku bavljenja podmorskim vinom Marko Dušević Adriatic Shell & Corral Wine priredio je degustaciju podrumskih vina i istih tih etiketa njegovanih neko vrijeme pod morem, i pokazalo se općenito da je boravak vina pod morem, kao, malo ubrzao razvoj kapljice, ona vina koja su bila proizvedena vrlo korektno, bez mane, djelovala su mekanije i nešto pitkije od onih bez mora. I na ovoj degustaciji sada u Fino & Vino činilo mi se isto, uzorci su upravo na temu mekanosti i stupnja spremnosti bili od sorte nebbiolo, znane po snažnom taninu i visokoj ukupnoj kiselosti. Tako eto da bi ponajviše proizvođači plemenite kapljice od takvih izrazito taninskih sorata mogli biti jače zainteresirani za sudjelovanje u Corral Wineu, jer imali bi vino nešto ranije mekanije i spremnije za šire tržište, a k tome i butelju obraslu koraljima i algama kao ukras. Za uspješan biznis Corral Winesa Marko Dušević mora u svakom slučaju biti 100 i više posto siguran da je vino bez mane i da je priređeno za trajanje na duži rok, zatim da je za butelju korišten visokokvalitetni zatvarač koji neće propuštati vodu odnosno more u bocu, a svakako je bitno i to da se riješi pitanje etikete. S obzirom da papir more pojede a koralji prekriju, svaki proizvođač koji pristane na sudjelovanje u Corral Wineu i ustanovi da boravak pod morem ako nije poboljšao vino nije ga ni za trunku osiromašio ili drukčije mu naštetio u odnosu na podrumski original želi kupcu i jasno pokazati o kojemu vinu riječ i da je on proizvođač. Najvjerojatnije kao rješenje dolazi etiketa kao provjesnica. ♣

___________________________________________________

Iskrena jela ⦁ Gostu, vinu & džepu prijateljski pristup

Genuine meals ⦁ Guest, wine & pocket friendly approach

Inventivni šef kuhinje & iskusni kompetentni sommelier ⦁ Inventive chef & experienced competent sommelier

Mogućnost organizacije posebnih degustacija pomno i tematski izabranih vina, odnosno degustacija dobitne kombinacije vina i jela ◾ Possible specially organised tastings of chosen particular wines, and tastings of the combination of chosen wines with appropriate food

Fino & vino; Kaptol 10, Zagreb – Hrvatska; Tel: +385 1 484 5336; e-mail: finoivino.zagreb@gmail.com ; www.finoivino.com ; Radno vrijeme/ Opening hours: pon-sub / mon-sat 12-23

_________________________________________________

Vino & glazba

POP VINUM & MUSICA

U više navrata svjedočili smo pokušajima spajanja Bakhova nektara, delikatesa na tanjuru i glazbe, nekako najčešće koncept je bio prirediti mini-festival plemenite kapljice i u istom prostoru u isto vrijeme praktički više kao kulisu nego kao jednako vrijednog protagonista instalirati neki glazbeni sastav odnosno disko-džokeja da sviraju dok publika obilazeći stolove s vinarima i ponuđačima specijaliteta kuša vino i hranu. Stari vuk s glazbene scene i veliki gurman klavijaturist Tihomir Pop Asanović, znan kao član popularnih rock-sastava poput npr. grupe Time, a sada voditelj, jako kaže, rock jazz fusion muzičke skupine Pop, Sabrina Kebiri & Prijatelji, nakon što je nedavno izdao album CD Povratak prvoj ljubavi kao svoj projekt s time što su mu potporu dali kolege Vlatko Stefanovski, Vadran Božić, Dragan Jelić, Primož Drašić, Jani Moder, Amir Grizman, krenuo je u sljubjivanje hrane, vina i muzike na neki svoj način. Prvog dana veljače sa spomenutom svojom ekipom u zagrebačkoj kavani Johann Franck na Trgu bana Jelačića u središtu Zagreba priredio je večernji show na kojemu je brojnoj publici prezentirao novi album Povratak prvoj ljubavi, zatim jela, tipično zimska, koja je za tu prigodu osmislio i prigotovio njegov prijatelj splitski publicist duboko fokusiran na svijet glazbe i na svijet eno-gastronomije Zlatko Gall, inače i autor nedavno izdane knjige o legendarnome Oliveru Dragojeviću, a za vina su se za ovaj put pobrinule dvije vrsne makedonske vinske kuće Bovin i Tikveš. Pop Asanović inače planira i turneju Od Vardara pa do Triglava!

Tihomir Pop Asanović, Sabrina Kebiri & Prijatelji u Johannu Francku (Julio Frangen)

Pop Asanović, Zlatko Gall kao kuhar u Johannu Francku i Julio Frangen kao degustator Gallovih kreacija

Tihomir Pop Asanović i Zlatko Gall te Pop Asanović sa Sabrinom Kebiri

Prijedlog Popu Asanoviću, koji inače planira uskoro prirediti veliki glazbeni spektakl u vinogradu jednog od istaknutih hrvatskih proizvođača Bakhova nektara, je da se veže uz nekoliko vinarija čija vina osobito cijeni i da postane na određeni način ambasador tih vinarija i njihovih vina najprije po cijelom prostoru Balkana, a onda i znatno šire… ♣

__________________________________________­­­­­­­­­­­­­­­­­________________

pijte razborito – odgovorno – trijezno • drink wisely – responsibly – soberly

POTROŠAČKI PUTOKAZ – BUYING GUIDE

Vodič za pametnu kupnju / Hints to the smart purchase

LEGENDA 

Veliki grozd, Šampion/Big Grape, Champion99 – 100 (ili or: 19,9 – 20 / 4,9 – 5,0) bodova/pts = Sjajno! Upečatljivo! Jedinstveno! Višeslojno, precizno i visokokarakterno, živo, zrelo, puno i snažno, skladno i elegantno, s dugačkim završetkom / Brilliant! Impressive! Unique! Multilayered, precise and with high character, very alive, mature, full(bodied), harmonious and elegant, with a long finish,

♣ ♣ ♣ ♣ ♣ – Velika zlatna odnosno platinasta medalja/Great gold medal = Platinum medal 95 – 98 (19,5 – 19,8 / 4,5 – 4,8) = Odlično, visoko karakterno, živo, zrelo, elegantno, klasično veliko vino / Excellent, with much character, very alive, mature, fullbodied, classic elegant great wine, long finish.

♣ ♣ ♣ ♣ – Zlatna medalja/Gold medal90 – 94 (18,6 – 19,4 / 4,0 – 4,4) bodova = Izvrsno, kompleksno, uzbudljivo, živo, zrelo, profinjeno vino, s vrlo izraženima osobnošću i stilom / Outstanding, complex, exciting, alive and mature, very refined, with high style and quite a big personality.

♣ ♣ ♣ – Srebrna medalja/Silver medal85 – 89 (17,5 – 18,5 / 3,0 – 3,9) = Osobito dobro i tipično, složeno, moguće i s izgledima da se i još razvije, za ipak nešto zahtjevniji ukus / very good and typical, complex, with chances to develop even more, still for somewhat exigent consumer

♣ ♣ –  80 – 84 (15,5 – 17,4 / 2,1 – 2,9) = Korektno, može biti sortno prepoznatljivo i stilom definirano, bez neke uzbudljivosti / Correct, may be varietal recognizable and in a certain determinated style, but not exciting.

♣ – 7179 (11,0 – 15,4 / 1,1 – 2,0) = Obično, prosječno, jednostavno, bez vrlina i nekih značajnijih, prejakih mana.. Moguće ponešto grubo, i/ili načeto umorom pa i na silaznoj putanji, eventualno još prihvatljivo za ležernu uporabu / Average, ordinary, with no virtues and no significant to strong flaws, eventually still acceptable for everyday use

Ispod/under 71 ( 11,0 / 1,0) = Nisko-prosječno, najbolje izbjegavati / low average, best to avoid

⇑ – trošiti/drink • ⇗ – trošiti ili još čuvati/drink or wait  •   ⇒ – čuvati/wait  •   – trošiti svakako uz hranu/drink with food

SVIJET u ČAŠI Kronika – 01.2020 – Chronicle WORLD IN a GLASS

   

KROZ /THROUGH

ŽELJKO SUHADOLNIK

Suradnici/contributors: Vinko Lozica, Zlatan Trsenjak, Zdravko Vodnik, Miran Debeljuh ⦁ Foto: Marko Čolić

_________s vama već – 28 godina/years – with you___________

Slavonija i Podunavlje zovu! Tko bi odolio ovim LJELJAMA iz Gorjana?! (Ivo Pervan)

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

___________________________________

LJELJE IZ GORJANA – Danas su ljelje vesele, ali onda kad su startale u ovakvom ruhu, a to je u vrijeme otomanskog carstva, nije bilo tako, naime neprijatelj je najprije bio porobio sve muškarce u kraju i zaposjeo selo pa su tadašnje selske djevojke odlučile ovako se urediti, i s muškim šeširima ukrašenim cvijećem te s kosama, srpovima i sabljama u rukama naići pred turski tabor. Priča kaže da su osvajači pomislili da su se pojavili duhovi pa su – pobjegli. Lijepe ljelje u prekrasnim nošnjama više ne tjeraju, nego, naprotiv – privlače! Siječanj 2020. bio je uvelike u znaku Slavonije i Podunavlja, gdje je čvrsto odlučeno snažno razvijati turizam. Najprije festival vina WineOS, a potom Vincelovo odnosno Vinceška

__________________________________

Sajmovi, festivali, ocjenjivanja 2019: ŠESTI WineOS – POSJETA NADMAŠILA OČEKIVANJA ⦁ En Primeur 2020: PRETPREMIJERA s MRLJOM ENOPEDOFILIJE ⦁ VINSKI UNIVERZUM NA MLADIM NOGAMA i NEPCIMA ⦁ PJENUŠAVI ŠAMPION ZA 2020 – JANEZ ISTENIČ ⦁ Grüne Woche Berlin 2020: POSLJEDNJI TRENUTAK ZA SPAS ⦁ Klimatske promjene: KAP PRELIJEVA ČAŠU… ⦁ APT Hilton Garden Inn: AKROBATOVA ROĐENDANSKA BOMBA ⦁ Narodni običaji: VINKOVO, VINCEKOVO, VINCELOVO, VINCEŠKA ⦁ Nakon imendana sv. Vinka: DAN ZALJUBLJENUIH ⦁ Eno-gastro i turizam: SUNCOKRET ZA RURALNI PROSTOR – ROXANICH WINE HERITAGE HOTEL ŠAMPION  ⦁ Kongres gastronomije: CHEFS’ STAGE u ŠIBENIKU 

POTROŠAČKI PUTOKAZ – 01.2020 – BUYING GUIDE

__________________________

Sajmovi, festivali, ocjenjivanja 2019

ŠESTI WineOS – POSJETA NADMAŠILA OČEKIVANJA

            Organizatori šestog međunarodnog festivala vina, delicija i ugodnog življenja WineOS 2020, s kojime je, eto, već u prvoj polovici siječnja startala nova sezona vinskih sajmova i festivala te ocjenjivanja Bakhova nektara, zadovoljno trljaju ruke: u dva dana manifestaciju, održanu – po prvi put – u osječkoj sportskoj dvorani Gradski vrt, obišlo je, kažu, nekih 2800 posjetitelja!

Boris Ocić (desno), predsjednik udruge Dekanter, organizatora sajma WineOS, i vinar Slavko Kalazić. Kod Kalazića mogli su se kušali lijepi Chardonnay 2010 Premium i Cabernet sauvignon 2012

Krajem prošle godine u ime organizatora – udruge Dekanter, Boris Ocić kao njen predsjednik, te u ime suorganizatora – osječke vinoteke Vinita, Vinko Ručević, njen vlasnik i voditelj, inače i idejni začetnik osječke vinske smotre WineOS, u najavama priredbe isticali su da će ona u tehničkom/realizacijskom smislu biti osjetno bolja od onih prije, konkretno su hvalili veći i osobito glede komocije i mogućnosti poslovnog kontakta posjetitelja s izlagačima prikladniji prostor izabran za pozornicu događanja. Obećavali su veći broj izlagača, bogatiji ukupni program, osobito atraktivne vinske radionice pod dirigentskom palicom vinskog pisca Željka Garmaza… I zacijelo su se i nadali boljem posjetu od onoga u prethodnim godinama, ali, iako, kako su mi rekli, svjesni i činjenice da je broj enofila u znatnom porastu, priznaju da ih je odziv publike ovolikim opsegom iznenadio. Vjetar u leđa sada njihovu optimizmu vezanom za sljedeći WineOS (2021.) svakako pojačava to što su iz razgovora kako s izlagačima i brojnim pojedincima iz redova publike stekli uvjerenje da su s ovim, šestim izdanjem WineOS-a i ponuđači i potrošači bili vrlo zadovoljni. A, što je bitno, zadovoljni bi – s obzirom na neke iznesene podatke vezane uz održavanje baš ovog šestog festivala – mogli biti i pokrovitelji, to su Osječko–baranjska županija, Grad Osijek, turističke zajednice županije i grada, Osječki sajam, Hrvatska gospodarska komora, pa i sponzori. WineOS prepoznat je kao značajna karika u promidžbi vina i delikatesa što se rađaju na krajnjem istoku Lijepe naše, ali i kao moguća važna karika u razvoju turizma u tome dijelu Hrvatske. Napokon se eto baš u tim izrazito poljoprivrednim no turistički još ne i naročito valoriziranim krajevima počelo ozbiljno računati i na osjetno skorašnje povećanje broja gostiju željnih užitaka kako u lijepim krajolicima (Kopački rit, obale Dunava, Ilok…) tako i užitaka za stolom uz jedinstvene tipične lokalne specijalitete i vino.

Među piscima iz inozemstva kao posjetitelj WineOS-a bio je i Darrel Joseph, Amerikanac koji živi u Beču a surađuje s brojnim najjačim svjetskim vinskim magazinima. Na slici je na štandu podruma Kolar iz Suze u Baranji. Iduće godine organizatori WineOS-a računaju na jači posjet inozemnih vinskih i turističkih novinara

Tijekom dva festivalska dana posjetitelji su mogli uživati u kušanju proizvoda više od, vele organizatori, 110 izlagača (doduše podatak iz službenog kataloga govori o 84 izlagača! Inače upravo vezano uz katalog: u želji da WineOS bude najznačajnija eno-gastro manifestacija s bitnim odrazom na razvoj turističkih kretanja u istočnome dijelu Hrvatske trebalo bi malo više truda i novca uložiti upravo i u katalog, koji je DOKUMENT, i koji profesionalncima iz sektora vina i gastronomije služi i kao praktični priručnik s korisnim navodima izlagača i njihovih izložaka te s vlastitim zabilješkama učinjenima pri susretu s izlagačima i degustaciji proizvoda, iz tog razloga bitno je da se u katalogu nađu svi izlagači i, uz njihova imena odnosno nazive, popis popis proizvoda – kod vina sa spomenom berbi odnosno neke posebnosti, osebujnosti što ih karakterizira – s kojima su se došli prezentirati, te da se uz svakog izlagača ostavi malo slobodnog prostora za zabilježbe, odnosno malo više praznih stranica za zabilješke na kraju knjige).

U prvom redu, kao i obično, izlošci su bili vina, no prilično bogat bio je i izbor raznih delicija osobito sireva i mesnih prerađevina, s nekih se štandova pozivalo i na pivo i jaka pića. WineOS, isprva zamišljen kao pozornica za promidžbu Bakhova nektara prvenstveno Slavonije i Hrvatskog podunavlja s vremenom je počeo puhati sve jače šire nacionalnim te i međunarodnim vjetrovima, naime danas su na njemu nazočni proizvođači iz svih krajeva Hrvatske, a veći interes za nastupom pokazuju ponuđači i iz drugih država. Ove godine iz inozemstva nastupili su izlagači iz Bosne i Hercegovine, Mađarske, Makedonije i Srbije.

Iz mađarskog Pečuha u Osijek su se spustili Zoltan Györffy, glavni urednik vinskog časopisa Pecsi Borozo i njegova suradnica Renata Dani. Na slici su u društvu odvjetnika Zdenka Milasa koji u Ljubuškom ima vinski posjed i proizvodi jako dobre žilavku (žilavka + 10 % bene I krkošije), blatinu (Blatina 2015, sorte blatina glavninom, uobičajeni mali dodatak trnjaka i alicante bouscheta, dvije godine barriquea, 13,5 vol %) i merlot (reserve, 14,5 vol %). Ove godine iz BiH je na festivalu u Osijeku nastupilo 11 vinarija, među njima i Nuić, Škegro, Zadro, Brkić, Andrija Paoča (Ćorić)…

Jaka strana WineOS-a i opet su bile radionice, za koje je vladao i veći interes od mogućnosti dvorane da primi sve zainteresirane. Radionice su bile lijepa prigoda za upoznavanje živih legendi vinarstva, premijerna kušanja nekih vina, ali i za kušanja nekih rijetkih arhivskih etiketa, pa kušanja vina uz kamenice, zatim i za susret s nizom kurioziteta, zanimljivih činjenica i slatkih, sitnih detalja. Uz vinske, kao pun su se pogodak pokazale i dvije pivske radionice udruge Panonski pivarski sindikat koje su također bile izvrsno popunjene.

Serija vinskih radionica otvorena je temom Bijela Dalmacija – uskrsnuće zlatarice, i veliki povratak debita. Predstavljeni su, kroz nastup Daria Gašpara, četiri zlatarice (od sorte zlatarica VRGORSKA a ne zlatarica blatska!), tri mirne (Pilač 2019, Gašpar 2018 i Prović Livia 2017) i jedan pjenušac (Gašpar), a potom i dva debita, iz 2019. i – 1989. (dva dana maceracije, autohtoni kvasci) od Marka Sladića iz Plastova (vinograd mu je na 300 metara iznad Skradina, na bijeloj zemlji i uz rijeku Krku).

Marko Sladić na slici stoji lijevo, Dario Gašpar iz Vrgoračkog vinogorja je u sredini, a Željko Garmaz desno

Siniša Lasan i vina iz BiH

Aktualni hrvatski sommelijerski prvak Siniša Lasan pripremio je za svoju radionicu bogatu prezentaciju vina iz Bosne i Hercegovine. Vina su bila od desetak proizvođača. Najviše je bilo žilavki, nekoliko je bilo blatina, po jedan plavac mali, merlot (reserve) i trnjak. Za istaknuti: Žilavka 2018 selekcija – Carska vina, pa blatine 2017 od Josipa Tolja i od Marijanovića (barrique), Trnjak 2015 od Nuića I Merlot 2011 Reserve od Milasa. Kao prvo ponuđeno je ono od proizvođača neobičnog naziva Daorson. Riječ je o braniteljskoj zadruzi s osam članova iz Stolca, na području kojega je nekad davno bilo obitavalište ilirskog plemena zvano Daorson… Vinogradi zadrugara Daorsona na znakovitoj su lokaciji zvanoj – Pijana brda!

Crno zlato od cabernet franca iz susjednog nam Villanyja: Czaba Malatinszki (organic wine estate) prezentirao je svoj sjajni cabernet franc iz 2003, 2004, 2005, 2006, 2007, 2008, 2009. Cabernet franc je inače sorta koju su Vilanjci, s obzirom da se kod njih duboko udomaćila i da kod njih daje odličan rezultat, odlučili plasirati kao enoperjanicu svojega teritorija.

Gosti iz susjednog Villanyja: Czaba Malatinszki, te vino Villany Redy

Iz Villanyja su u Osijek došli predstaviti još jedno vino na čiju kartu igraju Vilanjci, riječ je o kapljici jednostavnijoj za razumijevanje i prikladnoj kao uvod u ozbiljne kompleksne eno-uratke. Namijenjena je mlađim naraštajima. To je nedavno nastali Villany Redy, crvena kupaža koja prema pravilniku mora sadržavati najmanje dvije trećine portugisca, ostalo mogu biti druge crne sorte raširene u Villanyju. Predviđeno je da vino bude samo iz inoksa i da ne bude jače od 13 vol % (alkohol između 12,5 i 13,0 vol %), cjenovni rang mu je određen između 55 i 60 kuna mpc, najraniji mogući izlazak iz podruma je neposredno uoči Uskrsa

______________________________

TIMOČKI VITEZ od TRI ORAHA! – Iz Srbije se, zahvaljujući Željku Garmazu, kao vinar došao predstaviti Radoslav Ščepanićev, kirurg i tajnik u Ministarstvu zdravlja te zemlje! Ozbiljan i strog pogled koz naočale iznad sijedih brkova i brade pomalo pruskog tipa.

Osebujna ličnost – timočki vitez od Tri oraha i skalpela! – i drukčija, vrlo zanimljiva vina, koja, čujem, iz podruma izlaze po cijenama od 40 do 80 eura za butelju! Vina što sam ih kušao pokazala su gustoću i veliku snagu, dugotrajnost u ustima, višeslojnost, notu rustikalnosti koja ih diže,… Pohvala doktoru na tome što, iako su nastala od glasovitih bordoških kultivara te duže, po bordoškoj inspiraciji, dozrijevala u novim bačvicama ona nisu kopije bordoškog crnjaka (kako znaju izaći iz brojnih podruma po svijetu), nego su nešto sortno raspoznatljivo a svoje.

Željko Garmaz i Radislav Ščepanićev Tri Oraha

Dr. Ščepanićev ima trsje na površini od 12 hektara, na kosini na nadmorskoj visini od 270 metara na desnoj obali Timoka u negotinskojm kraju. Timok, rijeka u istočnoj Srbiji, dugačka 202 km, desni je pritok Dunava, u koji se ulijeva nedaleko od Negotina. Na kraju donjega toka (16 km) teče granicom između Srbije i Bugarske. Glavni su joj pritoci Crna Reka ili Crni Timok i Krivovirski Timok. Sjeverno od Zaječara kraj sela Čokonjara izgrađena je hidroelektrana Sokolovica. Dolinom Timoka prolazi željeznička pruga Prahovo–Niš.

Vinograd dr. Ščepanićeva nazvan je Tri oraha, po trima orasima na parceli. Tako je nazvano i vino tog kirurga i gourmeta i Bakhova sljedbenika koji je interesantno osmislio koncept svojeg vinskog djelovanja i koji – rado uporno skriva tko mu u izvršnome smislu pomaže oko trsja i kapljice…

S prvim vinom doktor je izašao 2007. U svoju vinsku avanturu ušao je s uvjerenjem da se istinski velika vina mogu dobiti samo od internacionalno debelo kvalitetom dokazanih kultivara, stoga se opredijelio za kultivare cabernet sauvignon i merlot. Osebujni dr. Radislav, koji veli da uz vino obožava glazbu i sport, usvojio je bordošku tehnologiju višegodišnjieg njegovanja svojih crnjaka u barriqueu, štaviše on je odlučio i osjetno produžiti vrijeme boravka Bakhova nektara u bačvici, na i do čak – osam godina! Za razliku od Bordožana, on rabi bačvice koje nisu tostirane radi arome, i tvrdi da ih rabi samo jedanput.

Na kušanje je ponudio Tri oraha cabernet sauvignon 2009 koji je, kako je naveo, sedam godina proveo u barriqueu, zatim Tri oraha cabernet sauvignon 2010 sa šest godina bačvice, Tri oraha Merlot 2011 također sa šest godina bačvice, te Tri oraha 500 cuvée od cabernet sauvignona 75 posto i merlota 25 posto, vino nastalo miješanjem kapljica iz 500 bačvica i različitog vremena boravka u njima, od jedne do osam godina! Čika doktor najavio je da se sprema izaći i s takvom kupažom vina iz 750 bačvica, a onda bi izašao i s jednim vinom nastalim takvim sljubljivanjem 1000 barriquea!

Hoće li biti prilike kušati i te kreacije 750 I 1000?

___________________________________

Pfeiferica Belja u kulenu, kobasicama i slanini, te kulen OPG-a Pfeifer. Elegantno pakiranje. Uz slaninu i kobasice i kulen, odlična Frankovka 2012 Goldberg. Kulen od crne slavonske svinje od Belja, mpc: 240 kn/kg, kobasice mpc. 100 kn/kg, slanina mpc. 140 kn/kg

Osječki zubar i erdutski vinogradar i vinar Mladen Siber i njegova supruga i Dušica sa svojim Sibernetom, u društvu s barmenom Miroslavom Kljajićem, mixologom hotela Craft Room Osijek. Evo Kljajićeva slavonskog koktela: kao baza je rakija lozovača Jedna u kojoj su macerirani prženi listići kulena te kojoj se dodaje malo ulja od lješnjaka, meda od badema i Siberova aromatiziranog cabernet sauvignona Siberneta. Poslužuje se s ledom u čaši i s mljevenim crnim paprom i crvenom paprikom posutima po vrhu

Igor Deak, enolog, i Libor Caha, agronom na imanju Damira Josića u Zmajevcu, te chef Tomislav Špiček, jedan od protagonista kulinarskog showa. Podrum Josić nudio je na kušanje Cuvée Ciconia te Cabernet sauvignon i Cabernet Franc superior, a na pitanje što je s lokalnima frankovkom pa i kadarkom odgovor je bio da frankovka na posjedu Josić zna vrlo sjajno bljesnuti ali da su rijetka godišta kad tako zabljesne te stoga nije u milosti, dok se lijepi izgledi vide u kadarki pa bi se njoj posvetilo više pažnje

Publiku je oduševio i kulinarski show tijekom kojega su četiri sjajna kuhara – Saša Vojnović, Tomislav Špiček, Marinko Rotim i Tomica Đukić – pokazala svoje umijeće u prigotavljanju slasnih zalogaja od svinjetine, janjetine, ribe. Posjetitelji su pozorno pratili što rade i kako kuhaju vrhunski profesionalci. Na kuharskom showu oni koji vole kuhati u svojim domovima čuli su mnogo dobrih savjeta.

Rijetko koji događaj u Osijeku izaziva toliku pozornost medija kakvu je izazvao šesti WineOS. Najveću vinsku manifestaciju u tom, istočnom dijelu Hrvatske posjetilo je, da je poprati, čak 130 novinara iz više od 60 redakcija, a među njima je bio zavidan broj najcjenjenijih eno-gastro autora naše regije. Ove godine zabilježen je i znatno veći dolazak medijskih djelatnika iz inozemstva. Logično je očekivati, iduće godine i dalje, još i veći broj stranih i to ne samo vinskih nego i turističkih novinara.

Pelješac i Ilok! Mato Violić Matuško i Ivica Radović, nekad famozni duo (enolog i direktor) u PZ Dingač iz Potomja, danas svaki od njih samostalni proizvođač, na slici s vinarom Djuzom iz iločkog PZ Trsa (lijepi: Graševina Dekani 2017 i Traminac 2017). Uz Djuzinu pomoć Matuško se, kupivši nekoliko hektara terena, s vinogradom proširio i na iločko područje! Je li to nastao – novi, famozni TRIO?!

Iz Kutjeva je na sajam došao Antun Sontacchi, i između ostaloga prezentirao crni pinot, cabernet franc i Kitokret obiteljske vinarije u kjojoj brigu i nastanku vina vodi njegov brat Krunoslav. Fini Crni pinot 2017, ali jako jako dobar Cabernet franc 2017! Zgodno je spomenuti da obitelj Sontacchi dio tog cabernet franca na tržište plasira pod etiketom Kitokret (boca sasvim desno)

Drugu godinu zaredom na WineOS-u susrećem makedonskog artizanskog vinara Antonija Brzanova. Uz nekoliko bijelih vina te koncentrirane crnjake syrah, cabernet i vranac sad je pokazao i svoju orange-produkciju

Može se kazati kako je WineOS 2020 dao vrijedan doprinos turizmu u Osijeku i Osječko–baranjskoj županiji. Drugi siječanjski vikend još do prije koju godinu pamtio se kao turistički najslabije posjećeni termin u tijeku 12 mjeseci, a čini se da baš ova manifestacija preseljena u taj termin na početku godine stanje osjetno mijenja na bolje. Zahvaljujući brojnim zainteresiranima za plemenitu kapljicu što su u Osijek stigli iz drugih krajeva ostvarena je dobra posjeta hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima, oni ne samo što su imali pune ruke posla, nego su značajno dobili i na eksponiranosti u medijima za javno informiranje i na društvenim mrežama.

Festival u Osijeku bio je lijepa prilika i za posjet nekim vinskim podrumima u istočnom dijelu Hrvatske, ali i lijepa pozivnica za blagdan Svetog Vinka.♣

HeadOnEast – Hedonist!

Hrvatsko Podunav-lje:  BARANJSKA SUZA! – Baranjska Suza po hrvatski, a Csuza kako, dvojezično, s obzirom na neposrednu blizinu Mađarske, stoji uz Suzu na ploči na cesti kojom se ulazi u to baranjsko selo. Ali, csuza nije mađarski prijevod naše riječi suza! Csuza se, kako mi je objašnjeno u Suzi, izgovara kao – ćuza, i koristi se, navodno, zato što je u blizini sela nekad davno, za vrijeme Turaka, bio – zatvor! I sad, da kompletiram ovu jezičnu i nazivnu zavrzlamu, ovo: Bratoljub Kljajić u svom debelom (i te kako korisnom!) Rječniku stranih riječi pod pojmom ćuza navodi da je riječ o zatvoru, te da izraz ćuza dolazi od talijanskog chiudere, chiuso (pravilan izgovor je: kiudere, kiuzo)!

Objekt obitelji Kolar u Suzi

Drž’mo se mi naše Suze, i to kao suze radosnice! A ta baranjska suza radosnica rađa se, zakon začeća u okolnim vinogradima, u – gatorima, to su u Baranji tradicijski u brdo ukopani vinski podrumi. Ima još jedna baranjska suza radosnica, a to je ona koja, nakon što je začeta u moćnom tamošnjem Dunavu pa potom nošena satima u kotliću na vatri, kapne nakon prvog zalogaja pikantnog fiša. Sve tri suze – ambijentalnu, onu iz gatora-rodilišta i onu dunavsku, spojenu vatrom i crvenilom na k’o snijeg bijelom tanjuru – imao sam priliku s nekolicinom kolega iskusiti nedavno kod vinogradarsko-vinske obitelji Kolar, gdje su nam domaćini bili tata i gazda Lajoš (u prijevodu: Ljudevit), kćerke Sibila i Kinga, zetovi Mario, te Samir Nađ.

Kolar, Suza: restoranski prostor

Kolarovi obrađuju 10 hektara vlastitog vinograda na praporu, i na pozicijama na 100 do 200 metara nadmorske visine. Imaju sorte graševinu, chardonnay, sauvignon, pinot bijeli, pinot sivi, silvanac zeleni, rizling rajnski, traminac od bijelih, te frankovku, pinot crni, cabernet sauvignon, cabernet franc i merlot od crnih. Namjera im je, priča zet Mario – dok čekamo da tata Lajoš izravno s otvorene vatre u kaminu na terasi donese lonac iznenađenja, dakako, fiš – revitalizirati kadarku. A s obzirom na klimu i temperature, te na to da Suza broji godišnje samo dva sunčana dana manje nego što ih ima Hvar, tinja razmišljanje o pokusnoj sadnji neke južnodamatinske bijele sorte, primjerice pošipa!

Stariji nasadi sađeni su gustoćom od 4000 trsove po hektaru, a noviji, od 2015., su s 5.500 loza/ha. U vinogradu, vele Kolarovi, idu na porinos ne veći od 1,5 kg/trs. U berbi nema nekog posebnog prebiranja grožđa, prerada grožđa je uobičajena, bijela vina rade se samo u inoksu dok je za crno obvezno dozrijevanje barem godinu dana u drvu, u manjim bačvicama. Partije koje se kroz redovito kušanje crnjaka iz bačvica pokažu boljima ostave se u drvu i do 1,5 godine. Te najbolje partije pune se pod posebnu etiketu.

Sibila Kolar, sinčić Roko i suprug Mario te butelje u ponudi

Uz jednosortna vina nazvana po kultivarima Kolarovi proizvode i bijelu mješavinu Sublanc (blanc=bijelo, na francuski) od sauvignona, rajnskog rizlinga i chardonnaya, te crni Sunoir (noir=crno) od cabernet franca, cabernet sauvignona i crnog pinota. U vinsku aktivnost izravno su uključeni Kinga Kolar koja je završila studij enologije te njen suputnik Samir Nađ, koji je inače i konzultant i podrumar u podrumu Kalazić, i Sibilin suprug Mario. Dvije su proizvodne linije, jedna je redovna i izlazi u buteljama s navojnim zatvaračem. Bijela vina su uglavnom polusuha, blagi ostatak neprovrelog sladora je, objašnjavaju Mario i Sibila, po želji velikog broja potrošača-kupaca. Maloprodajne cijene butelja te linije kreću se kod Kolarovih od 50 do 60 kuna. Druga je linija Personal Collection, dakle ono što je najbolje u podrumu, i ta vina, zasad od frankovke iz 2013, cabernet sauvignona iz 2013, traminca 2017 i slatke desertne kasne berbe graševine, u buteljama su s plutenim čepom i s bitno drukčijom etiketom. Ovdje su maloprodajne cijene nesto više: od 80 do 200 kuna za butelju. Zapravo zasad je samo Frankovka 2013 Personal Collection po 200 kuna, jer količina je manja, i ograničena a nakon što je vino na ocjenjivanju Decanter World Wide Award 2018 osvojilo srebrnu medalju (91/100 bodova) na tržištu je potražnja za njim toliko skočila uvis da je poskupljenje bilo logično. Inače, Kolarovi su 2017. na DWWA dobili srebrnu medalju i za lijep, nježni Zeleni silvanac 2015 iz prve, redovne linije. Ukupna godišnja proizvodnja vina je oko 55.000 litara, kaže mi Mario. A Sibila se dovezuje da oko 50 posto proizvodnje obitelj uspije plasirati na kućnom pragu, a ostatak ide uglavnom prema Dalmaciji, samo u Splitu Kolarovi svoje vino imaju u, rado će se pohvaliti, 43 ugostiteljska objekta!

Tata/deda Lajos Kolar, majstor za fiš, te kruh, mast i paprika, i fiš paprikaš

U slast!

U podrumu: sestre Kinga i Sibila Kolar, Sibilin sin Roko i Kingin suputnik Samir Nađ

Obitelj Kolar uspijeva s dobrim plasmanom svojega vina na kućnom pragu jer trsi se i u području ugostiteljstva i turističkog smještaja. Za goste na raspolaganju drži (zasad) tri dvokrevetne sobe. Restoran može odjednom primiti nekih 80 osoba, i nužno je dolazak najaviti.. Glavni specijaliteti su tradicijska jela, konkretno uz domaće kobasice i kulen vlastite produkcije, tu su divljač, perad, razna pečenja, pa roštilj i fiš-paprikaš za koje je specijalist Lajoš Kolar, opredjeljenje kuće je ne toliko u broju ponuđenih jela koliko u tome da sve namirnice budu poznatog porijekla i svježe, tako da se svinje – godišnje ih zakolju i do sedam!, te perad i jaja nabavljaju kod nekoliko provjerenih izabranih lokalnih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava.. ⦁

Karanac: ANASTAZIJINI CABERNET FRANC i PLANOVI ZA (VINSKI!) WELLNESS CENTAR! – Jedan od najvećih individualnih poljoprivrednika u Hrvatskoj Atila Szabo iz baranjskog Karanca, koji brine o uzgoju raznih ratarskih kultura (žitarice, uljarice, repica…) na nekoliko stotina hektara, okreće se sve jače, zahvaljujući kćerki Anastaziji i zetu Tivaldu Balintu, prema vinogradarstvu i vinarstvu. Atila, koji u svom primarnom radnom zanimanju ima 12 zaposlenih a kojemu su već odavna vinograd i vino hobi, te koji je sa svojim prvim vinom na tržište izašao 2006., pomaže sada mladim naraštajima da i tu obiteljsku granu agrikulture dignu na visoke i stabilne noge, s time da stvar ne staje tek na proizvodnji vina i na klasičnoj prodaji butelja, naime razmišljanja mladih članova obitelji, koja sada brine o 4,5 hektara vlastitog vinograda, su da ozbiljno krenu i u segment agroturizma i to, računajući uvelike i na goste iz Zagreba i susjednih Mađarske i Srbije, agroturizma na visokoj nozi, dakle ne tek u smislu formiranja ugostiteljske ponude i ponude noćenja nego i, otvorenjem wellness centra i rekreacijskog centra, kreiranja šire turističke ponude na zdravstveno estetskom i sportskom polju.

Anastazija Szabo uz butelje Szabo, te, dolje, s ocem Atilom i mamom Julijanom u podrumu

Obitelj Szabo uzgaja graševinu, pinot bijeli, sauvignon, merlot, cabernet sauvignon, cabernet franc i frankovku. U bocu stavlja jednosortna vina pod nazivom sorte, ali ima i mješavinu od merlota, cabernet sauvignona i cabernet franca. Vina čista, uredna, sortno raspoznatljiva, kako i priliči za školovane kreatore, naime Anastazija, koja se u novije vrijeme jače posvetila marketinškom segmentu, studirala je u Osijeku, a njen suprug Tivald, koji brine o vinogradu i podrumu, studirao je enologiju u Budimpešti. Bijela vina Szabovih komercijaliziraju se kao mlađa, izlaze van u godini nakon berbe tako da smo sad za posjeta Karancu kušali 2018., dok se crnima ostavlja više vremena za dozrijevanje, ona prije izlaska iz odruma provode jednogodišnje školovanje u barriqueu. Osobno mi se najviše dopao Cabernet franc iz 2016! ⦁

Karanac: BARANJSKA KUĆA i MUZEJ STARIH ZANATA – Selo Karanac poznato je po nekoliko ugostiteljskih objekata u kojima se odlično jede. Jedan od restorana na glasu je Kormoran, a drugi je Baranjska kuća obitelji Škrobo, otvorena 2003. Glavni specijaliteti Baranjske kuće uz klasične lokalne kobasice i kulen su, kako kaže domaćin Stanko Škrobo, jela s vatre (ražanj, roštilj, krušna peć, peka). S obzirom da fina i krepka baranjska hrana nasušno traži tekućeg kompanjona, korisna informacija za goste, posebice one koji dođu iz nešto udaljenijih krajeva, je da je u sklopu objekta moguće i noćenje Kod Baje gdje se nudi 20 dvokrevetnih soba s još jednim, pomoćnim krevetom.

Baranjska kuća, ulaz, i, dolje, lijepi prostrani restoranski prostor

Otac i sin Škrobo, vlasnici i voditelji Baranjske kuće. Objekt je inače dobitnik Zlatne povelje Suncokret ruralnog turizma Hrvatske 2016

Baranjska kuća: teletina ispod peke. Namirnice su, jamči Stanko Škrobo, uvijek maksimalno svježe, a dolaze iz lokalnih OPG-ova

Posebnost Baranjske kuće u Karancu je njena Ulica zaboravljenog vremena, prostor je to, dosta velik!, iza restorana nazvan Muzej starih zanata koji govori o klomparu, lončaru, stolaru, kovaču, mlinaru, proizvođaču prijesne cigle kerpića, ledaru, brijaču… Kao i svaka ulica, i ova ima svoju malenu gostionicu! Odlična zamisao o Ulici zaboravljenog vremena, da je se bolje održava mogla bi biti sjajna turistička atrakcija. ⦁

Hotel Stupnički dvori u Brodskom Stupniku. Lijepi objekt uz vinograde svojedobno je bio otvorio vinar Davor Zdjearević, a danas tu gospodari kutjevaki poduzetnik Josip Galić

Brodski Stupnik: STUPNIČKI DVORI – Povratak iz Osijeka i Baranje. Prilika da se zastane i u Brodskom Stupniku, gdje je nekad, s vinogradima, podrumom, i hotelom stolovao Davor Zdjelarević, danas poduzetnik s projektom Zdjelarević Vinska Selekcija što se bazira na konceptu tzv. difuznih vinarija. Lijepo je bilo podsjetiti se na neka stara vremena i vidjeti kako je to tamo sada, kad je, nakon nekog vremena ruske vladavine, gazda Josip Galić, znani kutjevački poduzetnik koji je iz trgovačkih voda bio krenuo u vinogradarstvo i vinarstvo, otvorio u Kutjevu veliki i odlično opremljeni vinski podrum da zastane dah, a onda i preuzeo nekadašnje Zdjelarevićevo imanje u Stupniku – vinograde te zgradu s vinskim podrumom i hotelom i lijepim vrlo prostranim restoranom. Hotel i restoran uređeni, i zasigurno, pogotovu i stoga što je objekt na krasnoj poziciji, tik uz blagu padinu s vinogradima, imaju veliku šansu u turizmu, a ako krene kako treba Stupnik, zahvaljujući tome, i za brži gospodarski razvoj. Jede se i dalje dobro, porcije obilate, a što se tiče vina čujem da bi podrum trebao dijelom postati središte Galićeve pjenušave produkcije, a dijelom velika kušaonica i vinoteka. Opširnije o Stupničkim dvorima u idućem izdanju Kronike.

Za potvrdu toga i da saznamo najnovije Galićeve kutjevačke aktualnosti na kraju naše slavonsko-baranjske turneje krenuli smo još i u Kutjevo kao, tog puta, posljednju našu postaju prema kući. Međutim kod Galića nikog nije bilo doma, pa eto zasad službene informacije od vlasnika nismo dobili.

Ali, znali smo – koga ima doma, i nismo požalili što smo pokucali na ta, druga vrata! ⦁

Kutjevo: VESELA JE SLAVONIJA i ZASJEDA! – Nije prizor iz Muzeja voštanih figura, niti je prizor koji upućuje na malaksalost i odmor rat(d)nika, a niti nešto što bi se moglo povezati s nekom vrsti prosjačenja na visokom nivou, riječ je o – ZASJEDI!

Nedjelja prije podne, dan odmora, za većinu žitelja, posebice na selu, dan odlaska na prijepodnevnu misu pa poslije nje a prije ručka na čašicu razgovora u lokalnu gostionicu. I baš za nedjelju kasnije prije podne, dalje od doručka a bliže ručku, na obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo gazdi se najavljuje grupa posjetitelja. U Hrvatskoj proizvođači vina podrum i kušaonica kojih su baš vikendom ciljana destinacija još nisu, kako je to u svjetski znanim vinorodnim područjima uobičajeno, uveli pravilo da u nedjelju, danu odmora, gospodarsvo bude zatvoreno za posjete, ali eto, računa se, ipak je nekako normalno da se za plasman i vlastitu promidžbu iskoristi svaka prigoda, dakle upravo i taj interes gostiju i potrošača potencijalnih kupaca za dolazak na kućni prag u danu odmora idealnom za radne ljude za korištenje u turističkom smislu a s eno-gastro predznakom. Ali, zato su domišljati i duhoviti vlasnici, na neki način fakinski, mangupski osmislili ZASJEDU! Poput ove koju prikazuje fotografija. Tà – zašto stvar ne okrenuti na šaljivu stranu?!

Vlado Krauthaker u zasjedi!…

Naš znani vinogradar i vinar Vlado Krauthaker, koji je baš te nedjelje trebao u vrijeme ručka biti na proslavi unukova rođendana, dogovorio se sa svojim suradnikom i predradnikom da najavljenu grupicu gostiju primi u dijelu svojega vinskog podruma na samome ulazu/izlazu, a koji je uređen kao simpatičan mali prodajni prostor za butelje po koje dođu turisti da poneku kupe po podrumskoj maloprodajnoj cijeni. Krauthakerov suradnik stajao je iza prodajnog pulta odmah nasuprot ulaznim vratima, a Krauthaker, u svečanom odijelo i, što zbog zime a što zbog planiranog odlaska na veselicu, dugačkom elegantnom baloneru i s kapom šiltericom na glavi, odlučio je šutke i mirno sjediti malo sa strane, uz jednu bačvicu, i u donekle zamračenome dijelu, tako da došljacima ne bude vidljiv odmah, a i kad se poslije primijeti osoba kako sjedi kao da odmara, da ga se odmah ne prepozna. Ostavio, Vlado, sebi priliku da vidi jesu li gosti veseli i društveno zanimljivi da im se malo priključi u druženju, odnosno da se, ako procijeni da je, pogotovu jer je bio u stisci s vremenom, tako bolje, kroz obližnja vrata neopaženo iskrade, nestane i ode prema unuku!…

Ha, ha ha, bravo Vlado!

Nakon igrokaza, dobro raspoloženi Vlado Krauthaker i njegov suradnik Zdravko Ketović (lijevo)

Nas nekolicinu procijenio je kao veselo društvo vrijedno da mu otme malo nedjeljnog vremena, i nakon obilja smijeha krenulo je čavrljanje uz kutjevački slatki zelenac, graševinu s Mitrovca, vrlo ozbiljne chardonnay i sauvignon bijeli s pozicije Rosenberg i njegovane na finom talogu (sur lie) u barrique-bačvicama (Krauthaker se srećom odlučio vratiti serioznom sauvignonu!), ali i uz macerirano tzv. jantarno vino Kuvlakhe (dobar naziv koji usmjerava prema Gruziji odakle se svijetom proširila tehnologija dugih maceracija bijelih sorata ali zapravo naziv koji je kratica izvedena od naziva Kutjevo te imena i prezimena Vlado i Krauthaker!). Domaćini Vlado i njegova desna ruka Zdravko Ketović našli su vremena prezentirati nekoliko crnih uzoraka iz 2019, i 2018 a koji, nakon dozrijevanja (i u drvenim sudovima), tek trebaju krenuti na punjenje u butelju, izdvojio bih Zewigelt 2019, pa Mercs iz 2018, Merlot 2018 i interesantnu mješavinu radno nazvanu K-7 od sedam sorata – merlot (najveći postotak), syrah, cabernet sauvignon, cabernet franc, blauburger, frankovka i malbec – iz berbe 2018 … ⦁

Kutjevačko vinogorje: ČAROBNI POJAM MITROVAC! – Još jedna samostalno sjajeća zvijezda Kutjevačkog vinogorja a proizašla iz rasadnika očito vrsnih enologa: Ivica Perak! Kao i Vlado Krauthaker na prijelazu iz prošlog stoljeća i prošlog tisućljeća u ova sadašnja stoljeće i tisućljeće, tako je Ivica Perak, Krauthakerov najprije suradnik a onda i nasljednik na mjestu glavnog enologa Kutjevačkog podruma, inače s kućom i podrumom Krautov susjed u Kutjevu ali i djelitelj visokokvalitetnog kutjevačkog vinogradskog položaja Mitrovac, u 2011. krenuo u samostalne, poduzetničke vode, ostavljajući za sobom u Kutjevačkom podrumu na čelnoj eno-poziciji talentiranog Ivana Marinclina

Ivica Perak u svom podrumu. Uz pladanj sa sirom te sa suhomesnatim proizvodima njegove vlastite izrade, kao mesarski majstor posebno se pokazao sa pikantnom slavonskom kobasicom, uz koju je pooslužio svoj crnjak Merlot Lukač 2017

 Vino je duga tradicija u Perakovoj obitelji, trsje je već desetljećima u obiteljskom vlasništvu (još je panjeva sađenih 1968. godine!), s vremenom se površina pomalo povećavala tako da je Ivica po odlasku iz Kutjeva d.d. karijeru enologa na privatnom kolosijeku počeo sa 7,5 hektara s vinovom lozom u vlasništvu a od prijelomne 2011. vinograd, s kojega je, ranije, većinu roda Perak kao kooperant predavao Kutjevačkom podrumu, povećan je na sadašnjih lijepih 12 ha. Dio trsja – oko 6,5 ha – nalazi se na pjeskovitoj ilovači (skeletno tlo, naglašava Perak) na kosinama Mitrovca na nadmorskoj visini od 230 do 300 metara, dio je pak, na nadmorskoj visini između 260 i 270 metara, na poziciji Lukač, a dio, na visini do 270 metara nad morem, je na Vetovu, tu su većma mladi nasadi. Sorte su graševina, chardonnay, sauvignon, muškat žuti, merlot, syrah, zweigelt i cabernet sauvignon, nešto grožđa, uglavnom za kupaže, Perak kupi od lokalnih vinogradara, riječ je o rizlingu rajnskome i pinotu sivome. Perak sada kao samostalac proizvodi mirna vina bijela i crvena vina, zatim visoke slatke predikate, te pjenušac.

Uz tzv. bazna mirna vina nudi i, kao kvalitativno značajno viši razred – kapljicu od grožđa s izdvojenih pozicija, osobno posebno bih, kao vrlo ozbiljne, izdvojio suhe Graševinu Mitrovac i Chardonnay Mitrovac. U Hrvatskoj chardonnaya u snažnoj i ozbiljnoj varijanti nalazimo kod više proizvođača, što međutim s graševinom, iako je se govorom diže na naš nacionalni pijedestal, na žalost nije slučaj, pa eto uvelike raduje na popisu domaćih ekstra eno-uradaka baš od graševine vidjeti i tu Perakovu s kutjevačkog Mitrovca.

Kutjevo: kuća obitelji Perak, s podrumom

Inače od graševine Ivica Perak proizvodi pjenušac u kategoriji brut, a i tu ide vlastitim putem, u smislu da kao ekspedicijski liker koristi, ne poput uglavnom svih drugih, klasični pripravak, nego visoki predikat, čime ne samo da pjenušavo vino zaslađuje do određene granice, nego ga obogaćuje posebnom aromatikom. S tom praksom uporabe visokog predikata kao ekspedicijskog likera za pjenušac Ivica Perak debitirao je dok je još kao enolog radio u Kutjevačkom podrumu, tj. današnjem Kutjevu d.d. Inače, u Lijepoj našoj pjenušac (nazvan Jasminka) s dodatkom visokog slatkog predikata kao ekspedicijskog likera proizvodi Boris Vuglec s Vuglec-brega ponad Krapinskih toplica… ⦁

Sajmovi, festivali: En primeur 2020

PRETPREMIJERA s MRLJOM ENOPEDOFILIJE…

Novo izdanje manifestacije En primeur. Prvi ovogodišnji En Primeur 2020 održao se pod pokroviteljstvom Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta te Ministarstva poljoprivrede, a u organizaciji udruga Graševina Croatica, Vina Dalmacije i Hortus Croatiae te Udruženja vinarstva pri HGK. Istra nastupa naknadno.

Vlado Krauthaker, David Štampar, Dragan Kovačević HGK, ministar Horvat, Ivica Kovačević,…

Svoje graševinu, pušipel, pošip itd. predstavile su 54 vinarije iz tri vinske regije: Slavonije i Podunavlja, te Dalmacije i Međimurja. Manifestaciju su podržali: Darko Horvat – ministar gospodarstva, poduzetništva i obrta, Dragan Kovačević – potpredsjednik HGK, Krunoslav Karalić – pomoćnik ministrice poljoprivrede Marije Vučković, zatim Vjeran Vrbanec – predsjednik Uprave Hamag Bicro, te predstavnici vinskih udruga: Vlado Krauthaker, Josip Pavić, Ivica Kovačević i David Štampar.

             Primeur 2020 okupio je vinare iz Slavonije i Podunavlja, članove udruge Graševina Croatica: Krauthaker, Kolar, Feravino, Antunović, Erdutski vinogradi, Buhač, PP Orahovica, Belje, Markota, Perak, Sontacchi, Veleučilište Požega, Iločki podrumi, Josić, Papak, Kalazić, Mitrović, Galić, Pinkert, Soldo, Misna vina, Kutjevo i Belje.

                Dalmaciju su predstavili članovi udruge Vina Dalmacije: Tomić, Hvar Hills, Stina, Terra Madre, Birin, Grabovac, Gracin, Grgić, Krolo, Korta Katarina, Rizman, Hvar Carić, Testament, PZ Kuna 1898, Skaramuča i PZ Maslina i vino.

Hortus Croatiae predstavile su međimurske vinarije: Lovrec, Preiner, Cmrečnjak, Jakopić, Tomšić, Knechtl-Medenjak, Munđarov breg, Kocijan, Dvanajščak-Kozol, Štampar, Horvat, Hažić, Kovač i Novak, a svoja vina donijela je i vinarija Kopjar.

En Primeur 2020. u Westinu

– Enogastronomija je jedan od najvećih hrvatskih aduta i jedan od glavnih razloga dolazaka stranih turista u Lijepu našu. Zbog toga u hrani i vinu vidimo veliki potencijal, ne samo iz perspektive poljoprivrede i turizma, već i iz aspekta ukupnog gospodarstvaistaknuo je Darko Horvat, ministar gospodarstva, poduzetništva i obrta.

Godina 2019. bila je u meteorološkom kontekstu naprosto šašava, s dosta kiše, s čestim naglim promjenama u temperaturi od danas do sutra. U razgovorima s dosta vinogradara/vinara kroz kasno proljeće, pa ljeto i u jesen prije nego što će berba nisam kod vinara stekao dojam nekog zadovoljstva, međutim kvalitetu berbe 2019. slavonski vinari ocijenili su sada, službeno, kao vrlo dobru do odličnu! Iz kasnijih razgovora s vinarima stekao sam utisak da ona i jeste u kvalitativnom smislu mogla biti odlična, ali samo za one vinogradare koji su imali dovoljno strpljenja i hrabrosti da ostave grožđe na lozi dok se vrijeme nije ustabililo pa tome što je ostalo na trsju omogućilo lijepi završetak sezone. No, koliko li je bilo strpljivih, a koliko li je grožđa prije kraja izgubljeno?! Vinogradarska godina u Međimurju bila je veoma zahtjevna i samo najbolji vinari su uspjeli sačuvati kvalitetno grožđe, kažu Međimurci. U Dalmaciji ističu kako je kvantitativno berba bila ispod normalne razine, odnosno grožđa je bilo osjetno manje, a vinari su zadovoljni kvalitetom grožđa.

                Predsjednik Udruženja vinarstva HGK Ivica Kovačević naglasio je kako će ovogodišnja vina biti vrlo kvalitetna, iako im treba još barem oko mjesec dana da dozriju. U razgovoru s Kovačevićem čuo sam da nije baš najsretniji time što se točliko požurilo s En Primeurom, da se barem još malo pričekalo, kazao je Ivica Kovačević, nova mlada vina osjetno bi bolje pokazala kakva bi trebala biti na kraju svog ciklusa dozrijevanja

– Imamo, uopćeno, odlična vina jer naše vinarstvo u cjelini ide naprijed, ali problem je što ga koliko treba ne prati vinogradarstvo. Površine pod vinogradima nam opadaju i to bi u skoroj budućnosti mogao biti ozbiljan hendikep u proizvodnji. S tom tematikom se moramo pozabaviti, a nadam se da će i politika tom izazovu posvetiti potrebnu pažnju – rekao je Kovačević.

Uz stol Stina-vina s Brača, zdesna na lijevo: Ivica Kovačević, Emil Mehdin te Danijel Szabo koji svoja vina plasira pod markom Markus. Raspravlja se o dvama bijelim adutima Stine – pošipu i vugavi. Kovačević, koji nije bio sretan zbog uranjenog termina En primeur u Westinu kaže da će puno toga biti jasnije za oko dva mjeseca, konkretno 29. i 30 ožujka, kad je na splitskom Sveučiličnom kampusu festival vina Split 2020

Detaljnije je stanje u domaćem vinarstvu elaborirao potpredsjednik HGK za poljoprivredu i turizam Dragan Kovačević.

– Iako nismo zadovoljni činjenicama da proizvodimo 75 do 90 milijuna litara vina godišnje, da bilježimo veliki vanjskotrgovinski deficit od 14,5 milijuna eura i da nam izvoz ne pokriva niti 50 posto uvoza, ohrabruje barem podatak da smo i u 2018. i u prvih deset mjeseci 2019. povećali izvoz vina više cjenovne kategorije, buteljiranih vina i pjenušaca koji danas u ukupnoj strukturi izvoza čine gotovo 95 posto, a prosječna cijena po kojoj danas izvozimo litru vina od tri eura dvostruko je veća od uvozne. I dalje treba raditi na snažnijem brendiranju hrvatskih vina i vjerujemo da će novi ustroj sa četiri snažne regionalne organizacije tome dodatno doprinijeti – istaknuo je Kovačević, uz napomenu da će HGK i dalje pod zajedničkim brendom Vina Croatia vina mosaica još snažnije i vlastitim sredstvima i sredstvima iz EU-vinske omotnice raditi na međunarodnoj promociji hrvatskih vina.

Dvojica dokazanih u svijetu vina – Vlado Krauthaker i Ivica Perak, između je Perakova supruga, inače farmaceutkinja. Svijet strijepi od virusa Corona, a gospođa Perak, ističući riječi naših političara kako ne treba paničariti, preporučuje preventivno i hedonistički odlične graševine s kutjevačke pozicije Mitrovac gdje i Krauthaker I Perak imaju trsje. Kod Peraka sam kušao vrlo lijep, zapravo jako obećavajući merlot iz 2019, srećom Perak neće s njime van, barem tako kaže, prije dvije godine a možda i duže…

Što je to, zapravo, En Primeur? En Primeur otmjeno zvuči, a kako i ne bi kad je, vezano uz vino, to stiglo iz Francuske, i sa snažnim obilježjem gospodskog Bordeauxa. Odličnu zamisao Francuza da proizvođač Bakhova nektara vrlo ranom prodajom vina, dok ono još nije spremno ni za punjenje a kamo li za konzumaciju, dođe do solidnog priljeva novca za investiranje u daljnji rad pokušali su, na incijativu istarskog vinogradara/vinara i tadašnjeg predsjednika Vinistre Ivice Matoševića prije dosta godina implementirati i Hrvati, ali kako smo mi eto Hrvati, priča, iako je bilo predviđeno da se realizira kopija francuskog originala, krenula je drugim tokom. Dok događanja En Primeur u Francuskoj počinju po vinogorjima i grupama vinskih châteaua uglavnom tek s ožujkom pa se protegnu i na travanj, dakle riječ je o terminu do kojega vino bolje formira fizionomiju u pravcu one konačne, dotle su ova događanja u Zagrebu aktualna već eto u siječnju u godini odmah nakon posljednje berbe. S prezentacijama su svojedobno pod Matoševićevom dirigentskom palicom u Esplanadi bili debitirali Istrani, potom su im se pridružili i vinari iz drugih regija, a kao najnovije sada u 2020. prvi su, u silnoj žurbi, startali, i to u hotelu Westin, proizvođači iz sjeverozapadnoga dijela zemlje, pa Slavonije i Podunavlja te Dalmacije, bilo je to 28. siječnja, Istrani nisu bili baš toliko nestrpljivi i njihov se nastup En primeur očekuje 10. veljače, u Esplanadi.

Dok su En Primeuri u Francuskoj u smislu publike okupljalište prvenstveno vinskih trgovaca, vinskih novinara, sommeliera i ugostitelja od kojih se očekuje da nakon kušanja zakapare vina što su im se svidjela i što će im po povoljnijoj cijeni nego da se na njih čekalo dok se nađu u redovnoj prodaji, biti isporučena kad posve odrade svoj razvojni ciklus u velikim posudama (inoks, bačve) te potom u butelji, dotle su kod nas En Primeuri okupljalište uglavnom ipak široke publike, koja koristi priliku kad se – kako je to bilo sada u Westinu – ulaz u dvoranu ne naplaćuje, da se dođe razonoditi uz čašu. Makar valja reći da bude nešto i profesionalaca sommeliera i vinskih trgovca, međutim koliko sam primijetio ipak je to u simboličnom broju, a po onome što sam čuo od proizvođača već prijašnjih godina, vrlo je malo trgovaca i ugostitelja koji koriste priliku rezervirati za sebe vina ovom prigodom, a, također je to informacija od proizvođača-izlagača, oni iz redova posjetitelja koji su se isprva i znali predstavljati kao zainteresirani za rezervaciju nekog vina nisu bili spremni ostaviti jamčevinu a poslije se nisu pojavljivali da ispune verbalno dano obećanje o kupovini vina en primeur.

Hubert de Boüard Consulting & Oeno-Lab sont heureux de vous inviter à la presentation du millesime 2019 En Primeur du lundi 30 mars au jeudi 2 avril de 10 à 18 heures au  Château Villemaurine, Saint-Emilion Grand Cru Classé, 23 Villemaurine-Sud, 33330 Saint-Émilion, et au Château Siran, Margaux,13 avenue du Comte JB de Lynch, 33460 Labarde

Zgodno mi se ovdje čini spomenuti da sam među izlagačima na En Primeuru u Westinu vidio i Davora Zdjelarevića, koji se, rekao bih, pojavio u dvostrukoj ulozi: i kao izlagač i kao potencijalni kupac mladog novog vina ali ne radi konzumacije odmah nego radi nastavka rada na njemu do trenutka dok ono i tehnološki i u gastronomskom smislu ne bude spremno za trošenje. Zdjelarević naime već unatrag koju gdinu nije više klasičan vinogradar/vinar kakav je bio, trsje i podrum je prodao i krenuo s projektom tzv. difuzne vinarije, a to znači da kad kod nekog vinogradara/vinara, logično je zaključiti onoga koji obično sâm i nije u stanju na zadovoljavajući način plasirati sve svoje količine, namiriše dobru sirovinu u ranoj fazi u dogovoru s tim vinarom i u njegovom podrumu nastavlja njegu otkupljene količine izabranoga vina i eventualno vino iskoristi i za kakvu zanimljivu kupažu, pa s proizvodom kad je spreman izlazi na tržište od etiketom Zdjelarević Vinska Selekcija… Ovdje u Westinu Zdjelarević je bez puno potrošnje vremena a i novaca za putni trošak na jednome mjestu imao sjajan uvid u baš i za njegovu djelatnost interesantne mladuhe.

Jake enološke i marketinške snage ekipa Belja i Iločkih podruma, s krajnjeg istoka Hrvatske: Marijana Nedoklan, Suzana Zovko, Karmela Tancabel i Ljiljana Vajda Mlinaček

Pitao sam neke naše vinare sada u Westinu koji im je – s obzirom da već i u nas i u najbližem okruženju postoji priličan broj vinskih sajmova, festivala i manjih prezentacija i s obzirom da se uz svaki nastup na takvom događanju vezuje uz trošak oko dolaska u mjesto događanja i boravka u njemu (hrana, eventualno jedno noćenje) a i u rastočenome vinu brojnim posjetiteljima što, čuo sam i vidio osobno, samo podmeću čašu i pitaju kaj imate od beloga? – interes sudjelovati još i na ovakvom tipu En Primeura kad on nema onu poslovnu dimenziju kao što je En Primeur ima kod Francuza, i odgovori su mahom bili da je nužno pokazati se i na ovakvoj manifestaciji, na kojoj se lijepo vidi kako potrošači ovdje kod nas jako vole piti vrlo mlada vina.

Kuša se Feravino: Ivan Ergović u društvu s prof. Đurom Horvatom

Davor Martinović Terra Madre Poljopromet, Jakov Petković (otac Dinamova nogometaša Brune) i zagrebački viinotekar Boris Ivančić

Nikola Grabovac ponudio je lijepi imoćanski vingnier iz vinoograda Vučja Draga

Kušati En Primeur jedno je, a konzmirati jako jako mlada vina drugo je. Podržava li se konzumacija En Primeur ne treba se čuditi što je u nas, moj je dojam, toliko mnogo enopedofila među kojima i onih kojima uopće ne smeta to što su vina, sasvim logično u ovoj ranoj fazi, nedovršena, neka i jače raštimana, a da su imala šansu proći još malo svog razvojnog puta mogla bi se bila pokazati u bitno boljem izdanju. Indikativan je vic što sam ga čuo nedavno o dvojici prijatelja koji se susretnu i od kojih se jedan požali kako je jučer pio neko bezvezno vino, drugi ga na to upita pa, kakvo je bilo?, a onaj prvi odgovara: Pa, dobro!

Kod pelješke vinarije Grgić-vina pošip iz 2019 koji mnogo obećava. Upravitelj vinarije Krešo Vučković Bagio, na slici sa suprugom, pokazao je tu sortu u dvjema varijantama: vinificiranu i do sada odležavanu isključivo u inoksu i, drugu, iz drva. Obje djeluju izvrsno, najvjerojatnije će biti pomiješane u finalno vino, meni osobno učinilo se da bi u kupaži vrijedilo da većina, možda čak i do dvije trećine, bude vina iz drva…

Dobra strana ovog našeg En Primeura je to što je uvedena i mogućnost kušanja i vina koja nisu nužno iz posljednje berbe (u ovome slučaju 2019.), nego su iz nekog prijašnjeg godišta ali još se ne nalaze na tržištu, tek po programu proizvođača trebaju izaći pred kupca. Na lijepi viognier iz 2017 (novitet u portfelju obitelji Grabovac) naišao sam kod Nikole Grabovca. Ipak, većinom su takva zrela vina bila crna, i iz 2018 i 2017.

S manifestacije En Primeur 2020 u Westinu ponavljam službenu vijest iz Hrvatske gospodarske komore koja je bila uključena u realizaciju En primeura: s veseljem je priopćeno da se u posljednje vrijeme sve više hrvatskoga vina izvozi po višoj cijeni. Vijest je lijepa i svakako bi trebala poslužiti kao smjernica domaćim vinarima, međutim pravi put za ostvarenje veće prodajne cijene nije u podupiranju potrošnje ovako mladoga vina, ono nikad nigdje ne može podnijeti i postići neku višu cijenu na tržištu, a da bi se ostvarilo to da se vina i na domaćem tržištu lakše plasiraju po višoj cijeni nužno je da proizvođači upravo finesama u produkciji, plasmanu i komunikaciji prema potrošaču stvaraju zahtjevnije konzumente kao kupce… ♣

_________________________________________

Iskrena jela ⦁ Gostu, vinu & džepu prijateljski pristup

Genuine meals ⦁ Guest, wine & pocket friendly approach

Inventivni šef kuhinje & iskusni kompetentni sommelier ⦁ Inventive chef & experienced competent sommelier

Mogućnost organizacije posebnih degustacija pomno i tematski izabranih vina, odnosno degustacija dobitne kombinacije vina i jela ◾ Possible specially organised tastings of chosen particular wines, and tastings of the combination of chosen wines with appropriate food

Fino & vino; Kaptol 10, Zagreb – Hrvatska; Tel: +385 1 484 5336; e-mail: finoivino.zagreb@gmail.com ; www.finoivino.com ; Radno vrijeme/ Opening hours: pon-sub / mon-sat 12-23

______________________________________

Sajmovi, festivali: promocija, edukacija, širenje kulture KULTURNOG pijenja

VINSKI UNIVERZUM NA MLADIM NOGAMA i NEPCIMA

Želimo li ugodan i gospodarski vrijedan suživot s društveno prihvatljivim namirnicama, pićima i napicima koji uz (vrlo) lijepo lice mogu pokazati i (vrlo) ružno naličje, nužno je ozbiljno raditi na obrazovanju pučanstva o takvim dvoličnim često ne samo zakonski prihvatljivim nego i društveno obožavanim elementima što ih unosimo u organizam te na širenju kulture kulturne konzumacije onoga što rado unosimo u organizam a što krije i određenu zamku. Među onime što rado unosimo u organizam je i mitski napitak VINO, danas kroz enogastronomiju vrlo značajna poluga na korist turizmu, dakle u bitnom segmentu gospodarstva, međutim, s obzirom na svoju alkoholnu stranu, i potencijalni okidač za nevolje različitog tipa. Najbolje je naglasak u edukaciji usmjeriti ponajprije prema vrlo osjetljivom a za ulazak u ove sfere posve nepripremljenom mladom naraštaju, prije nego što, moguće, mnogi mladi posrnu, i dovoljno na vrijeme da svi kojima se obraća steknu sposobnost prikladnog sagledavanja i hedonističke i gospodarske vrijednosti proizvoda (dakle da se, temeljem dobre informiranosti, znaju kako treba posvetiti proizvodu koji konzumiraju) ali i moguću crnu stranu priče (dakle da vode računa o tome da se ne prijeđu određene granice).

Vinski univerzum Zagreb 2020: organizatorica Marija Vukelić (Zlatne riječi, druga slijeva), zatim Ivana Alilović (prva lijeva), direktorica Turističke zajednica Zagrebačke županije koja je uz Hrvatski sommelier klub i Vinski univerzum iz Ljubljane dala podršku manifestaciji, pa Dino Šimunec, predsjednik Kluba sudenata zagrebačkog Agronomskog fakulteta, i Dominik Anđelini, s Međimurkom Tatjanom Hažić ambassador Vinskog univerzuma u Hrvatskoj

Tatjana Hažić

 Jednim od mogućih mehanizama za promociju vina kao dokazano danas gospodarski vrlo vrlo vrijednog proizvoda te za širenje edukacije i kulture stola pa time i kulture pijenja čini mi se manifestacija Vinski univerzum Zagreb, festival za mlade vinare, u Zagrebu (hotel Dubrovnik) održana po prvi put u četvrtak 30. siječnja 2020. u popodnevnim i večernjim satima (od 15 do 21 h).

Riječ je o obrazovno-promocijskoj vinskoj priredbi, istaknula je na pressici u najavi događanja prof. Marija Vukelić iz tvrtke Zlatne riječi kao organizatora. Zanimljiva inicijativa! Protagonisti su mladi vinari u dobi od 18 do 35 godina koji svoja vina predstavljanju mladim posjetiteljima, mahom svojim vršnjacima. Nit vodilju akcije uz bolju promociju vina općenito i svih predstavljenih etiketa posebno čine i edukacija, širenje kulture pijenja vina, preciznije umjerenost u konzumaciji i, što je temelj uživanja u plemenitoj kapljici, konzumaciji s određenim (pred)znanjem o vinu odnosno uz stjecanje određenih saznanja/stečena saznanja ovako na licu mjesta. Na Vinskom univerzumu svaki mladi vinar imao je poseban zadatak: potruditi se u podučavanju mladih posjetitelja-potrošača o kulturi uživanja vina, te predstaviti svoju vinariju i objasniti svoje proizvode u smislu nastanka i u smislu odgovarajuće optimalne konzumacije posebice u spajanju uz hranu.. U cijeloj akciji osobito se računalo na visoki entuzijazam mladih vinara i njihov visoki angažman u nastupu korisnome za njih kao pojedince i korisnome u društvenom smislu (stvaranje dobro informiranih i zahtjevnih, drušveno savjesnih potrošača).

Primjedba na račun organizatora: kad se već organizira ovakva manifestacija koja publiku, posebice mladu, treba upućivati u temu vina I mladih proizvođača valjalo se pobrinuti da se za ovu prigodu napravi KATALOG, ne nužno nešto što bi mnogo koštalo, ali više od ovakvog prospekta kakav je ponuđen, s imenima/nazivima izlagača i njihovom e-mail kontaktom, primjerice kao mini bilježnicu s nazivom i logotipom proizvođača, adresom, telefonima i e-mailom te www.kontaktom, s popisom izloženih etiketa, te s malo slobodnog prostora uz svakog proizvođača da bi se napravila bilješka o vinu.

Mladi vinari – studentice zagrebačkog Agronomskog fakučltrta, s mirnim vinom i pjenušcem, te Laura Dušek i Igor Brglez s Veleučilišta u Požegi s jako dobrim syrahom I cabernet sauvignonom

Priredba je bila tematski osmišljena da omogući maksimalan doživljaj mladim posjetiteljima i vinarima. Predviđeni su bili i prateći sadržaji – dvije radionice: 1. Malvazija & malvazija: priča o terroiru; 2. Vino i hrana: sljubljivanje za početnike, voditelji su bili dvojica istaknutih sommeliera i ugostitelja, inače viestruko nagrađivanih članova Hrvatskog sommelier kluba Mario Meštrović i Darko Lugarić. Održana je i nagradna igra za posjetitelje i izlagače, a nakon festivala Klub studenata Agronomskog fakulteta organizirao je i After Party. Vinski univerzum Zagreb 2020. predvidio je da od 14 do 16 sati vrijeme bude namijenjeno za B2B i za PRESS.

S dubokog juga, iz Imotskoga: enolog Mislav Maršić, vinar Nikola Grabovac, stručnjak za vinogradarstvo sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta Željko Andabaka i Tomisav Jerković, student enologije na zagrebačkom Agronomskom fakultetu, inače iz imoćanske vinarije Jerković znane po kapljici od trnjaka ili rudedžuše (Mračaj). Dok kušamo odličan Trnjak 2017 i kupažnu Modro jezero 2015 vinarije Grabovac, od Željka Anabake čujem da uskoro kreće klonska selekcija kultivara trnjak i kujundžuša

Obećavajuća i već afirmirana mladež plešivičke obitelji Šember (klasična mirna bijela I crna vina, macerirana jantarna vina, pjenušci): upravo diplomirani enolog Nikola Šember sa sestrama Lucijom i Klarom te s djevojkom Martinom

Tatine kćeri i sinovi: Ana Protner (Boštjan Protner)iz Mariborskog vinogorja – lijepi rajnski rizlinzi, Petar Crvik (Andro Crvik) iz Konavala – lijepi malvasija te Vilin ples, i Iva Šimanović (Željko) iz Pribića – s frankovkom iz Doline kardinala

Festival je organiziran uz podršku Vinskog univerzuma Ljubljana (u glavnom gradu Dežele ta se priredba vrlo uspješno odvija već nekoliko godina), zatim Kluba studenata Agronomskog fakulteta (KSA); HSK-a (Hrvatskog sommelier kluba) i Turističke zajednice Zagrebačke županije. ♣

Četvrti salon pjenušavih vina u Zagrebu

VETERAN JANEZ ISTENIČ No1 – ŠAMPION!

Bogme, godina je s vinskim događanjima krenula žustro, žestoko čak! A tako se i nastavlja! Nova godina, novo desetljeće, novi ritam…

Organizatori pjenušavih salona u Zagrebu i Ljubljani – Rado Stojanovič, Marija Vukelić i Nina Levičnik, na otvorenju zagreačkog izdanja, s osvajačima medalja, šampion Istenič jstoji između Nine Levičnik i Marije Vukelić, a iz Vinske kuće Pavlomir treći je slijeva, dobitnici iz Vipave su sasvim desno

Zagrebački Salon of Sparkling Wines 2020 otvorio je – već po tradiciji u hotelu Dubrovnik, novu pješušavu sezonu na ovim prostorima. Slijedi mu, sredinom veljače, revija pjenušaca u Ljubljani.

Šampion mr, Janez Istenič s Prestigeom i s No 1. Nekadašnji nogometnui golman No1 krenuo je u pjenušce još 1968. godine, kad se u tome segmentu jače bio aktivirao i međimurski enolog Franjo Jambrović, tada u službi u podrumu u Mladini kod Jaske. Nešto kasnije bljesnuo je s mjehurićima Ivo Turk, koji je iskustvo stjecao baš kod Isteniča na Bizeljskom

U vedroj atmosferi ostaloj još od Vinkova, a i u očekivanju Dana zaljubljenih sada u veljači, u glavnom hrvatskom gradu predstavilo se 45 proizvođačkih kuća, to je zasad rekordna brojka sudionika-ponuđača u Zagrebu, većina ih je bila iz Hrvatske, ali popriličan dio i to onih ponajboljih došao je iz Slovenije, nekoliko je bilo izlagača i iz drugih zemalja Europske Unije, konkretno par iz Italije te jedan iz Champagne.

Uobičajeno je da se za pjenušce koriste nearomatične sorte grožđa, ali to dakako ne znači da nema i jako dobrih pa i šire obljubljenih pjenušaca od aromatičnih kultivara, posebice od muškata, a i od traminca. Bračni par Barundić iz Krašića uz bijeli pjenušac Elegance brut od križanca manzonija i ružičasti brut od pinota crnoga u ponudi ima i aromatični l’Amoureux extra sec, od muškata žutoga. A Danilo Steyer iz Plitvica blizu Gornje Radgone, inače specijaliziran za vina od sorte traminac mirisavi, izlazi s dvije sjajne dišeče penine od te sorte – jedna je Vaneja zero, od 80 posto traminca i 20 posto chardonnaya, bez ekspedicijskog likera i sa šest godina na kvascu u butelji, a druga je Vaneja extra brut od traminca mirisavoga 100 posto, sa četiri godine na kvascu. Arome traminca vrlo profinjeno ukomponirane!

S francuskim štihom: pjenušci Koqueliquot te Sylvie Moreau. Bračni par Jacqueline Marovac i Olivier Erzbischoff rade pjenušce i mirna vina u Istri, pjenušci su od chardonnaya – Luna extra brut i Kontempo zero dosage (mpc. 130 kn), s time da je vinifikacija za bazno vino i dozrijevanje 12 mjeseci u barriqueu. Otac i sin Olivier i Alexandre Couillet došli su iz Champagne, sa četiri šampanjca – Racine Brut tradition (Korijeni – brut tradicija; mpc. 17 €)), Carré Or brut reserve (7 godina an kvascu), Blanc de noir Sylvie Moreau blanc od pinota crnog i pinot meunierea, 4 godine na kvascu, pa s Brutom roséom i s Emeraudeom od 50 posto crnog pinota i chardonnaya (mpc. 21 €)

Uoči manifestacije u Zagrebu je, u suradnji s Hrvatskim sommelier klubom, organizirano međunarodno ocjenjivanje mreže SALON OF SPARKLING WINES. pobjednicima će se dodijeliti priznanja na današnjem ootvorenju.  Uzorke je ocjenjivalo 16 stručnih ocjenjivača iz regije, oni su bili podijeljeni u dvije komisije. Predsjednica komisije s hrvatske strane je bila enologinja Ivana Nemet, a sa slovenske enolog Dušan Brejc.

Sommelieri Sergij Cesar iz Trsta, Darko Lugarić iz Zagreba, proizvoiđač luksuznih drvenih kutija za vno Dare Špenko iz Ljubljane, i Miha Istenič iz Ljubljane

U kategoriji bijelih pjenušavih vina najbolje je ocijenjen Prestige extra brut Istenič, a nakon njega Muscat Vina Kauran te No.1 opet od Isteniča. U kategoriji ružičastih vina najbolje je ocijenjen Petračev Bregh rosé, odmah iza bile su Vipava Penina rosé klet Vipava i Ružica Vinodola Vinske kuće Pavlomir. Nagrade dobitnicima podijejene su na otvorenju salona. ♣

____________________________________

_______________________________________

Sajmovi: Grüne Woche Berlin 2020

POSLJEDNJI TRENUTAK za SPAS!…

Internationale Grüne Woche, već 94 godine u glavnom njemačkome gradu, veliki je desetodnevni svjetski sajam koji debelo nadilazi okvir komercijalne priredbe tog tipa. Kad je Zeleni tjedan kao međunarodna smotra poljoprivrede, prehrane i vrtlarstva nastajao – bilo je to u tzv. Zlatnim dvadesetima (prvi put vrata je otvorio 1926.!), inicijator je bio i te kako svjestan odnosno inicijatori su bili očito i te kako svjesni o čemu još, uz, logično, promidžbeni (plasmanski) segment svojstven priredbama te vrste, treba voditi brigu, naziv Zeleni tjedan dovoljno govori o čemu. Danas kad je Zeleni tjedan – od 17. do 26. siječnja 2020. – dočekao svoje 85. izdanje, pokazuje se da je – želimo li spas našeg planeta i koliko-toliko zdrav život na njemu – krajnji trenutak da se povuku ozbiljni potezi na zaustavljanju onečišćenja okoliša i komercijalnih manipulacija s terenima-zemljištem kao uzrocima poremećaja i klimatskih promjena što nesumnjivo vode prema eko-katastrofi.

S obzirom na broj nastupača na izlagačkoj površini od 118.200 četvornh metara – više od 1800 njih iz 72 države svijeta, pa s obzirom na broj izložaka – više od 100.000, broj i važnost fah-prezentacija – više od 300, potom s obzirom na nazočnost znanstvenih stručnjaka iz poljoprivrede i prehrane, uvoznika i veletrgovaca i trgovaca na malo, predstavnika eno-gastronomije, broj akreditiranih novinara – 3000 iz 75 zemalja svijeta, broj posjetitelja – više od 400.000 (neki izvori govore i o 500.000!), ali – što je toliko bitno da se može smatrati i svojevrsnim ključem za sudbinu – i s obzirom na broj prisutnih najutjecajnijih političara iz svijeta a naročito iz Europe/Europske Unije; ove godine zemlja partner bila je Hrvatska kao aktualni predsjedatelj Vijeća EU – međunarodni Zeleni tjedan u Berlinu može se smatrati događanjem s golemim međunarodnim društvenim uplivom i značenjem. Zeleni tjedan shvaća se kao odlična platforma za dijalog poljoprivrednika s političarima, radi kvalitetnog spoja ekološkog i ekonomskog aspekta ne samo u domeni poljoprivrede i proizvodnje hrane nego i općenito, jer smanjenje do i srozavanje ravnoteže između ekologije i težnji ka nekom još bržem i većem ekonomskom razvoju – iza kojih se zapravo dobrim dijelom kriju nevjerojatna pohlepa pojedinaca za osobnim bogaćenjem i stjecanje moći a što generira veliko raslojavanje među ljudima – ne vodi općem dobru.

S ozirom na opasnosti od globalnog zatopljenja koje se pokazuje negativnime na mnogo strana i s obzirom na to da su rezultati znanstvenih istraživanja pokazali da je 2019. bila najtoplija godina otkako postoje mjerenja, te s obzirom na preveliku uporabu pesticida, herbicida… ali i niza aditiva u prehrambenim proizvodima, s obzirom na pojavu bolesti kod životinja namijenjenih porehrani pa i s obzirom na često otkrivanje neispravnosti hrane u prometu, odlučeno je da Zeleni tjedan u Berlinu poprati velika konferencija na temu klimatskih promjena i prilagodbe njima te na temu zaštite okoliša i čuvanja bio-raznolikosti, kao i na temu prikladnog označavaja prehambenih proizvoda i neželjenog ulaska na tržište proizvoda iz inozemstva i prostora gdje su liberalniji pa time za zemlju koja se želi zaštititi i neprihvatljivi stavovi oko zaštitnih tretmana poljoprivrednih površina i uporabe aditiva u proizvodnji hrane. U Berlinu je izražena namjera da se što prije donese nova strategija razvoja poljoprivrede i prehrambenog sektora, tu bi se među ostalime kod potrošača poticala želja da se pri izboru namirnica bitno jače opredjeljuju za svježe sezonsko voće i povrće iz izvora prostorno bližih mjestu stanovanja, plan je i da se više novca ulaže u bolje obrazovanje kuhara u smislu da racionalnije koriste namirnice kako bi se kod hrane imalo što manje otpada, ali i da se investira i u apele potrošačima da budu pažljiviji prema hrani kako bi se osjetno smanjilo njeno bacanje. Poljoprivreda je bitna ne samo radi proizvodnje hrane nego i za ostanak ljudi u ruralnom prostoru i za održavanje tog ruralnog prostora kako bi se spriječile mnoge nedaće i nesreće što nastaju kao posljedica napuštenog i zanemarenog ambijenta (npr. požari, poplave…) te kako bi se mogao ostvariti lijep gospodarski razvoj ruralnog prostora. Podatak kojega treba biti i te kako svjestan: na Zemlji je sve više stanovnika, a čak 65 posto država u svijetu nema prirodnih uvjeta za proizvodnju hrane u dovoljnoj mjeri za potrebe vlastitog stanovništva… I to dovodi do raslojavanja, pa i do izbjeglištva, a onda i do poremećaja u životu i u drugim, da se tako kaže stabilnijim zemljama.

Emil Tedeschi – Atlantic grupa, Marija Vučković – ministrica poljoprivrede RH, Andrej Plenković – prmeijer, te Luka Burilović – Hrvatska gospodarska komora. Ispod: efektno – kave s likovima Plenkovića, Marije Vučković i Burilovića

_____________________________________

Internationale Grüne Woche Berlin – sljedeći dartumi su 15. – 24. siječnja 2021, zatim 21. – 30. siječnja 2022, pa 20. – 29. siječnja 2023, i 19. – 28. siječnja 2024.

______________________________________

Hrvatska je na sajmu u Berlinu gdje je bila kao zemlja-partner nastupila s 50 izlagača, velikih i malih poljoprivredno-prehrambenih tvrtki i obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Zeleni tjedan u Berlinu otvorio je predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković. Nastup na Zelenom tjednu može se za nas pokazati od višestruke koristi, ne samo kao dobra promidžba zemlje općenito – tome je vjetar u leđa ove godine u Berlinu dao poseban tretman Hrvatske s obzirom na naše predsjedavanje Vijećem EU, nego i glede kvalitetne prezentacije na globalnoj razini naše ponude proizvoda i usluga prema ne samo Njemačkoj kao našem najznačajnijem trgovinskom partneru nego i prema cijelome svijetu, te kao lijepa i uvjerljiva eno-gastro pozivnica gostima iz svijeta da nam dođu kao turisti.

– Hrvatska se pozicionira kao važan partner i sugovornik u svim važnim temama na razini Europske unije, osobito nam je drago da je to slučaj i u poljoprivredi. Nakon samo sedam godina u članstvu Europske Unije Hrvatska eto ima zadaću, čast i odgovornost predsjedati Vijećem Europske Unije. Isto se osjećamo i kao zemlja partner Zelenog tjedna: upravo smo tu gdje trebamo biti, i dijelimo zajedničke vrijednosti i ciljeve – istaknuo je predsjednik Vlade RH Andrej Plenković.

_________________________________

HRT OTVORENO i, PONOVNO, PTIČJA GRIPA – Ptičja gripa ponovno, zatim neispravno meso iz uvoza na hrvatskom tržištu, označavanje prehrambenih proizvoda, kontrola namirnica, tj. hrane na domaćem tržištu: emisija Otvoreno Prvog programa Hrvatske televizije, srijeda 22. siječnja 2020, Vinkovo, uvečer.

Trebalo ju je pogledati: odlični urednik i voditelj Mislav Togonal, iako naglašeno uporan u razgovoru sa sugovornicima, koji su jednako uporno reagirali neodređeno, nekako diplomatski, na jednostavna ali očito bolna pitanja npr. tko je kriv za to što se neispravno meso našlo na našem tržištu i u kojim prodavaonicama se ono prodavalo, nikako da dobije konkretan odgovor… Pa, potrošač valjda ima pravo znati takve stvari… ◾

____________________________________

U sajamskoj hali u kojoj je bila smještena Hrvatska partnerstvo dviju zemalja u organizaciji ove poljoprivredne manifestacije i početak sajma simbolično su obilježeni predajom osamdesetogodišnje masline gradu Berlinu u ime Hrvatske – zemlje partnera, svečanosti je nazočila njemačka ministrica poljoprivrede Julia Klöckner. Maslinu je osobno uručio predsjednik Vlade RH Andrej Plenković, koji je poslije obišao hrvatske izlagače u pratnji organizatora hrvatskog sudjelovanja na Zelenom tjednu, ministrice poljoprivrede Marije Vučković i predsjednika Hrvatske gospodarske komore Luke Burilovića.

– Trenutno izvozimo poljoprivrednih proizvoda u vrijednosti od dvije milijarde eura, a mogli bismo i trebali bismo puno više. Zeleni tjedan je odlična platforma za povećanje te brojke. Ovdje je prodefiliralo više od pola milijuna ljudi iz cijelog svijeta i svima njima htjeli smo pokazati da naša poljoprivreda ima dugu tradiciju, dosta uspješan dosadašnji put ali i veliki potencijal te da naše prirodne ljepote prati i kvalitetna gastronomija – naglasio je Luka Burilović.

ATLANTIC GRUPA. U Berlinu se iz Hrvatske predstavila i Atlantic Grupa s paletom poznatih brendova: Argeta, Barcaffe, Donat, Cedevita i Cockta.

Kao regionalni lider u segmentu proizvodnje hrane i pića, Atlantic Grupa promiče koncept održivog poslovanja, shvaćajući odgovornost koju ima kao važan gospodarski subjekt, i nastojeći u svoje procese u što je moguće većoj mjeri implementirati ekološki prihvatljive i energetski učinkovite principe, rečeno je

– To podrazumijeva inzistiranje na održivosti kroz cijeli vrijednosni lanac, od nabave sirovina i proizvodnje, preko plasmana do savjesne konzumacije. Nove generacije sve više pažnje posvećuju ovim pitanjima i biraju brendove koji su osviješteni, ekološki prihvatljivi i originalni, a mi im imamo što ponuditiizjavio je ovom prilikom Emil Tedeschi, predsjednik Uprave Atlantic Grupe. – Strategija koju Atlantic Grupa provodi posljednjih godina, a koja se fokusira na smanjenje ekološkog otiska, pokazuje značajne rezultate. S obzirom na proizvodne kapacitete, količina otpada koju kompanija generira u sklopu proizvodnih i distributivnih aktivnosti smanjena je u posljednje četiri godine za 18 posto. U istom razdoblju količina otpada koji opterećuje deponije je prepolovljena. Odličan primjer je također smanjivanje potrošnje vode za pet posto tijekom posljednje tri godine, riječ je o količini vode s kojom bi se moglo napuniti 10 olimpijskih bazena. Nema alternative održivom poslovanju pa je uz vlastito dizanje ljestvice važno također partnere i potrošače poticati na odgovorno ponašanje prema okolišu.

Svoj doprinos tzv. zelenoj inicijativi, uz bok najjačim svjetskim proizvođačima, predstavili su na sajmu u Berlinu brendovi Atlantic Grupe – u kategoriji kave, Barcaffe se pohvalio inovacijama u proizvodnji ambalaže, koja se sada sastoji od 70 posto obnovljivih sastojaka, te smanjenjem težine ambalaže što je rezultiralo smanjenjem emisije stakleničkih plinova za 63 posto. Briga o održivosti prirodnih resursa nit je vodilja i u strategiji branda Donat Mg, koji se puni s onoliko prirodne mineralne vode koliko samostalno istječe iz izvora, a neprekidnim nadzorom razine podzemne vode osigurava se dostupnost izvora i budućim generacijama. Inovacija na kojoj se u Donatu ubrzano radi je i razvoj punjenja u 100 posto reciklabilnoj plastičnoj ambalaži. Cedevita je pak najavila da u 2020. godini prelazi na novu ambalažu što će smanjiti ambalažni otpad za 180 tona, a ugljični otisak za 269 tona emisije CO2 na godišnjoj razini. Aspekti održivosti već su tradicionalno vezani za brand Cockta, koji je poseban po autentičnom okusu baziranom na biljnim ekstraktima i prirodnom CO2 te – hvale se u Atlantic Grupi – ne sadrži umjetne arome niti kofein…. ♣

Klimatske promjene – ključno pitanje današnjice

KAP PRELIJEVA ČAŠU!

Kap, očito, prelijeva čašu!

– Klimatske promjene spadaju među ključna pitanja današnjice. U svjetlu recentnih ekstremnih vremenskih prilika, posljedice kojih lijepo vidimo npr. i na cijelom Jadranu, kao poticaj za raspravu istaknula bih rezultate znanstvenog istraživanja šte je pokazalo da klimatske promjene imaju veći utjecaj na sredozemnom području nego u drugim dijelovima svijeta. Na Mediteranu je temperatura porasla 1,5 Celzijevih stupnjeva u odnosu na predindustrijsko razdoblje, dok je globalni prosjek porasta 1,1 stupanj, i to nameće brojna pitanja, među njima i ono za nas najvažnije: koliko smo u Hrvatskoj spremni za klimatske promjene? Svi mi koji se bavimo društveno odgovornim poslovanjem moramo početi nuditi konkretne odgovore i jače inzistirati na rješavanju tog pitanja – poručila je direktorica Sektora za energetiku i zaštitu okoliša Hrvatske gospodarske komore Marija Šćulac Domac na otvorenju 11. konferencije o DOP-u u organizaciji Hrvatskoga poslovnog savjeta za održivi razvoj uz HGK kao glavnog partnera.

Osobito angažiran u akcijama na sprječavanju onečišćenja okoliša što dovodi do klimatskih promjena u svijetu je Miguel Torres, jedno od prvih imena ne samo španjolske nego i svjetske vinske produkcije. Uvidio je, kaže, prije već dosta vremena da nešto ne štima. U bitku protiv globalnog zagađenja i klimatskih promjena uključio se aktivno nakon što je 2006. vidio dokumentarni film Neprikladna istina, u produkciju kojega je bio uključen bivši dopredsjednik SAD Al Gore.

Miguel Torres

Miguel Torres navodi kako je počeo primjećivati promjene koje mu se nisu dopadale ali da je tek nakon što je pogledao spomenuti film postao i potpuno svjestan toga što se počelo događati, i što može biti kobno. Ubrzo nakon što je odgledao film pozvao je, veli, svoju obitelj na radni sastanak da joj kaže kako je nužno da se nešto poče raditi na sprječavanju tih neželjenih promjena. Danas 11 posto profita kompanije Bodegas Torres ide za pomoć akcijama da se zaustave klimatske promjene u koje je zaglibio svijet.

Osnovana još 1870., kompnija Bodegas Torres sa sjedištem nekih četiri kilometra od mjesta Villafranca u katalonskom Penedesu danas je najveća španjolska vinska kuća, koja inače ima posjede i u Kaliforniji i u Čileu. Kad je veliki poglavica Miguel Torres prije nekog vremena službeno odstupio s položaja vrhovnog zapovjednika i prepustio vodstvo sinu Miguelu Torresu Maczasseu, dvojica muškaraca dogovorila su se da će iz poslovanja kuće Miguel Torres Torres senior dobivati određena sredstva za razvoj svojih projekata u eko-segmentu. Nakon što je Torres stariji već bio u projekte protiv klimatskih promjena investirao 12 milijuna eura, sad mu je svake godine na raspolaganju za ulaganja u tu svrhu oko milijun do 1,5 milijun eura.

Miguel Torres senior ostaje dovoljno utjecajan da promijeni dosta toga vezano uz poslovanje tvrtke posebice glede smanjenja emisije ugljika i drugih plinova u atmosferu a što u konačnici rezultira povećanjem opće temperature. Ustanovljeno je da je negativni efekt staklenika na glbalnoj razini dosegnuo snagu od 300.000 atomskih bombi, pišu ugledne svjetske novine.

I tako je Torres, tamo gdje je mogao i još može utjecati, krenuo u akciju da bitno smanji barem emisije za koje je odgovorna kompanija Miguel Torres. Tvrtka je počela strogo voditi računa o reciklažu, o tome da koristi najmoderniju vinogradarsku oprem – konkretno: strojeve s minimalnim zagađivanjem, pazi se na intenzitet korištenja mehanizacije, ide se i na promjenu tehnika rada u vinogradu, jedna od tih je primjerice i zamjena uzgojnog oblika guyot sa starinskim grmolikim en gobeletom bez žice a s krošnjom koja ljeti lijepo štiti grozd od sunca, držeći ga u debeloj hladovini. Eksperimentira se i s načinima rezidbe koji produžuju dozrijevanje. A u pričuvi se drži po stotinjak i više hektara terena koji su sada možda još prehladni da se na njima sadi loza ali koji bi mogli zbog globalnog zatopljenja već uskoro doći u funkciju. Jedna od mjera je i sadnja šume na većim parcelama uz vinograde sve kako bi i to poslužilo kao dobar regulator temperature. Općenito na svim frontovima pribjegava se novim obnovljivim izvorima energije. S obzirom da su prognoze takve da bi uskoro u južnim područjima Europe npr. moglo biti problema s vodom, Torres je krenuo i u gradnju, uz vinograde, velikih rezervoara za vodu koja bi u idućim godinama poslužila za irigaciju.

Rečeno je da je veliki problem emisija ugljičnog dioksida. Kompanija Miguel Torres za vrijeme fermentacijskog procesa znala je, navodno, proizvesti i oko 3000 tona CO2, pa je Miguel Torres stariji krenuo u borbu za smanjenje tih vrijednosti. Jači izvor onečišćenja je gorivo utrošeno na dobivanje električne energije, pa se to nastoji reducirati na najnižu moguću razinu, konkretno i nastojanjem da se ona što više dobiva iz obnovljivih izvora, tako da se sada električna energija u sklopu kompanije već u količini od 25 posto dobiva od gorenja biomase. Kompanija Miguel Torres surađuje sa znanstvenim institutima i tvrtkama iz kemijske industrije da se pronađu nova goriva koja ne bi zagađivala kao ova sada postojeća klasična i masovno u uporabi.

Tvrtka Torres u istraživanjima da u vlastitom okrilju pronađe najveće izvore zagađivanja ustanovila je da je jedan od većih izvora onečišćenja ugljičnim dioksidom bio i od previše – znači i onda kad to nije baš bilo nužno – vozikanja automobilima od strane zaposlenika, tako da se korištenje automobila, nerijetko, rečeno je, i dosta ležarno, u najnovije vrijeme bitno smanjilo, svedeno na minimalnu nužnu mjeru. Zatim, element na koji se počelo jako paziti je primjerice ambalaža za vino, s kojom se znalo nepotrebno pretjeravati npr. u smislu nabavke masivnih butelja da bi se impresioniralo kupce izgledom i težinom boce i šarenilom opreme, a baš u produkciju takvih boca i etiketa ulaže se dosta energije, k tome i slanje uzoraka iziskuje dosta novaca i traži više energije, mišljenje je da pred kupcem treba govoriti vino a ne forsirana ambalaža.

Torres tvrdi da je zahvaljujući angažmanu na eko-polju ukupna emisija CO2 iz pogona kompanije smanjila od 2008. do sada za 40 posto, a vrlo je važno i to da su rezultati koje na smanjenju zagađenja postiže sada kompanija Miguel Torres naveli 25 španjolskih vinskih kuća da se priključe ovoj eko-akciji kuće Torres. ♣

Sajmovi, festivali

APT ZAGREB HILTON GARDEN INN: AKROBATOVA ROĐENDANSKA BOMBA

Hilton Garden Inn, Zagreb, Radnička 19

 Samo – bez panike! Riječ je o bombi koja, istina, treba oboriti s nogu, ali od eksplozije koje su svakako velika pozitivna očekivanja!

Dino Kušen Akrobat napokon ostvaruje svoj veliki san, a to je realizacija, u Zagrebu – i to baš na njegov rođendan! – bombastične revije ponajboljih svjetskih vina, jakih pića, maslinovoih ulja, pršuta… Kušen, koji je u segmentu trgovine vinom aktivno prisutan od 2002. i koji je osnivač zagrebačke tvrtke Akrobat za plasman kapljice pa i otvarač vinoteke Svijet vina smještene u kompleksu Boćarskog doma na zagrebačkom Prisavlju, te koji je s vremenom u svoj portfelj prigrlio i delikatese i potrepštine za posluživanje i vina i delicija, opredijelio se u formiranju ponude odmah za ekskluzivu i najveća svjetska proizvođačka imena, i već odavna mašta o tome da u glavnom gradu Lijepe naše priredi glamurozni sajam s najpoznatijim i najcjenjenijim domaćim i svjetskim proizvođačima. Unatrag koju godinu počeo je najavljivati elitnu smotru vina i gastronomije, planovi su bili da se ona odvija na prostoru Zagrebačkog velesajma, međutim do sada se na ZV nije dogodilo ništa od zamišljenoga, rekao bih i bolje da je ispalo tako, jer u međuvremenu pronađena je prikladnija pozornica za takvu manifestaciju, riječ je o zagrebačkom hotelu Hilton Garden Inn u Radničkoj cesti, tu Kušen 15. veljače 2020., kad mu je kako je rečeno, rođendan, okuplja svitu svjetski glasovitih vinskih imena na događanju nazvanom Acrobat Portfolio Tasting, namijenjenome ne širokoj publici nego uzvanicima-poslovnim partnerima probranima iz krugova vinskih trgovaca, ugostitelja, novinara. Ulaznica dakle nema u prodaji, ulazak je samo na poziv domaćina.

Roberto Voerzio s Dinom Kušenom u La Morri

Od globalnih vinskih zvijezda koje sigurno stižu u Zagreb Kušen spominje Angela Gaju odnosno njegovu kćerku Gaiu Gaja, zatim Roberta Voerzija, pa Alfreda Tesserona koji je na čelu sjajnog bordoškog vinskog podruma Pontet Canet i na čelu kuće famozne po konjaku, Annu Abbona iz pijemonske kuće Marchesi di Barolo, iz Slovenije treba doći Marjan Simčič, a iz Hrvatske izlagat će vinarije Meneghetti, Galić te Prgin iz šibenskog kraja. Kušen ističe kako je žalostan što više hrvatskih proizvođača vina nije pokazalo interes za sudjelovanjem na ovoj njegovoj manifestaciji, naime, smatra, predstavljamo li se već kao ozbiljna vinska zemlja onda bismo na takvome skupu koji se po prvi put u ovome obliku i s takvim imenima odvija u Hrvatskoj morali biti osjetno zastupljeniji s našim eno-uradcima. To više što u Zagreb tih dana dolazi veći broj vrlo uglednih vinskih trgovaca, to im može biti prilika da se bolje upoznaju s našom vinskom scenom. Možda su i naše institucije poput Ministarstva poljoprivrede, Ministarstva turizma, Hrvatske turističke zajednice, Hrvatske gospodarske komore iz kojih se sve češće čuju riječi kako je eno-gastronomija vrlo važan segment hrvatske ponude svijetu trebale pokazati volju da se realizira to da na domaćem terenu među svjetskom vinskom elitom budemo brojniji, to više što iz inozemstva ovamo, po najavama organizatora, iz svijeta stižu i brojni vinska trgovci, a nama svakako jeste u interesu da više i po boljim cijenama izvozimo te da našim najboljim vinom i specifičnim delikatesama privlačimo što više turista, kao kupaca i na kućnome pragu.

Na popisu imena odnosno naziva proizvođača čiji će se uradci moći kušati u Zagrebu uz gore spomenute su i Adami, Billecart Salmon, Château la Nerthe, Dr.Loosen, Juve & Camps, Paraschos, Pascal Jolivet, Tua Rita, Accordini, Le Macchiole, Vega Sicilia,Vista Hill. Što se tiče jakih pića: Delamain, Tesseron, Berta, Gin Mare, Chase….

Zvijezda iz Slovenije: Marijan Simčič, sa suprugom Valerijom

Radionice će biti na temu vina, jakih pića, maslinova ulja, pršuta, tonika, mineralne vode. Predviđene su sljedeće radionice, u trajanju od po jednog sata: Marijan Simčič, Olivier Leflaive, Gaja, Roberto Voerzio, Frescobaldi, Dal Forno Romano, te, u drugoj dvorani, Cinco Jotas, Clase Azul, Robi Marton, Castillo de Canena, Artesian.

Enolog kuće Galić-vina iz Kutjeva Slaven jeličić sprema se predstaviti nešto sasvim drugo: Rajnski rizling Macerator 2015, iz vinograda ponad Kutjeva, vino je macerirano 19 dana i boravilo je do prije koji dan u bačvi od 3300 litara, izlazak na tržište predviđen je upravo sada u veljači

Poseban dio programa je ekskluzivna svečana večera uz sudjelovanje cijenjenih hrvatskih chefova Hrvoja Zirojevića, Marka Alilovića, Marina Rendića, Hrvoja Kroflina, Belizara Miloša

– Ovu manifestaciju vidim i kao sjajan oblik promocije Hrvatske u svijetu, naime tog vikenda u Zagreb će uz niz jakih uvoznika i vinskih trgovaca iz inozemstva među kojima su trojica najjačih bordoških negocianata, doći i novinari izvana koji pišu o enogastronomiji i turizmu, po nekim pokazateljima bit će to najmanje oko 600 gostiju iz inozemstva, ja ću se potruditi da im pokažem Zagreb i okolicu, da im predočim razna hrvatska vina koja imam u ponudi u vinotekama Svijet vina u Boćarskom domu i onoj uz Europski trg. Moja ekipa i ja dat ćemo sve od sebe u organizaciji događanja i računam na to da će se Acrobat Portfolio Tasting nastaviti i u sljedećim godinama – rekao je Dino Kušen.. ♣

______________________________

Must go!

Graf Adelmann, Al di là del Fiume, Ampeleia, Anselmi, Aquila del Torre, Arba Wine Beurer, Bietighöfer, Biserno, Léon Boesch,Maison BoizelIl Borro, Boscarelli, Braida, Buccia Nera, Clemens Busch, Pietro Caciorgna, Caggio Ipsus, Caiarossa, Marinella Camerani, Carleone,
Il Carnasciale, Cavalleri, Pio Cesare, Chateau Chambert, Chateau Changyu, Moser XV, M. Chapoutier, Chiamami quando piove – Valori Continuum, Corte d’Aibo,,Cos Costanti, Duemani, Fabbrica Pienza, Fiorano, Chateau Fonroque, Foradori, Nino Franco, Fritsch, Geyerhof, Ghizzano,
Gilvesy, Schloss Gobelsburg, Marchesi di Grésy, Guado al Tasso, Heitlinger, Iconic Wineries of British Columbia, Frank John, Jurtschitsch, Kaufmann, Krasna hora, Alois Lageder, Maso Martis, Chateau Mazeyres, Monteverro, Montevertine, Musella, Comtes von Neipperg, Niepoort, Nittardi, Anita und Hans Nittnaus, Ognissole, Bernhard Ott, Papiano, Petrolo, Pian dell’Orino, F.X. Pichler, Pichler-Krutzler, Podernuovo A Palazzone, Poggio Cagnano, Poggio Nibbiale, Pol Roger,
Potentino, Prima Pietra, Les Quelles Raen, La Raia – Cucco, Ökonomierat Rebholz, Reisetbauer, Sada, Salicutti, Prinz Salm, Salomon, Sander, Luciano Sandrone, Sanoner, La Sansonina, Schubert Wines, Rosi Schuster, Serra San Martino, Le Sincette, Stigler, Clemens Strobl, Taittinger, De Tarczal, Tarlant, Tement, Terre Nere, Terroir al Límit, Erwin Tinhof, Tormaresca, Torre degli Alberi, Oliviero Toscani, Castello del Trebbio, Umathum, Valgiano, Velich, – Moric, Villa Santo Stefano, Vistorta, Nik Weis, von Winning, Zahel, Zähringer, Herbert, Zillinger, Zwölberich ♣

_______________________________________

Narodni običaji: Vincelovo, Vinceška, Vincekovo, Vinkovo 2020

ŠARAN s RAŠLJI, ŠPEK, ŠUNKA i ŠKRLET, GRAŠEVINA, KRALJEVINA, ŽILAVKA…

Mada se u cijeloj Lijepoj našoj koristi svaka prilika da se slavi vino i da se oda počast zaštitnicima vinogradara i vinara, vinove loze i Bakhova nektara, ipak dok je Martinje glavni vinski praznik u sjeverozapadnome dijelu Hrvatske, dotle je praznovanje u čast sv. Vinka najjače u istočnome dijelu kontinentalne Hrvatske. Mnogi vinari nastoje slaviti sv. Vinka upravo na njegov imendan, 22. siječnja, i bez obzira je li to te godine radni dan ili je o vikendu, ali mnogo je vinogradara i vinara koji se odluče proslavu organizirati u subotu odnosno nedjelju neposredno prije odnosno neposredno nakon 22. siječnja. Među prvima, uoči Vinkovoga imendana, tradicijski susret u vinogradu uz vješanje kobasica i tabli slanine o trsje i blagoslov vinove loze da bi ona na kraju sezone vrijedne vinogradare nagradila količinski i kvalitativno dobrom rodom, priredilli su otac i sin Boris i Mario Vuglec na Vuglec-bregu u Hrvatskom zagorju te Tomislav i Krešimir Trdenić na svom gospodarstvu u okolici Popovače u Moslavini, pa Vlado Krauthaker i Kutjevo d.d u Kutjevu. Kod nas je nekako uobičajeno da svaki vinogradar/vinar kod sebe i za svoje pajdaše odganizira Vinkovo, pa je tako Kutjevo npr. ostalo zapamćeno po vinkovanju maltene kroz cijeli tjedan, najviše se uvijek do sada govorilo o veselicama kod Ive Enjingija, Vlade Krauthakera, pa Kutjeva d.d. i Adžića... a jedan dan, obično u subotu, događanje je u središtu mjesta uz sudjelovanje gotovo svih tamošnjih vinara s nastupom na svojim štandovima, nekima otvorenima a nekima u obliku drvene kućice.

Tata Boris i sin Mario Vuglec: zimi špek i kobase na trsu, ljeti grožđe! Dolje: nakon blagoslova vinograda veselje pod vodstvom rasplesanog duhovnika blagoslovitelja (Julio Frangen)

Veselo u trsju kod Tomislava Trdenića, a još veselije poslije pred obiteljskim podrumom u carstvu šarana na rašljama, vatra s nekoliko pečenjarskih mjesta ublažavala je hladnoću (Marko Čolić)

Neposredno prije Vinkova, uvečer 21. siječnja, u Zagrebu je u objektu History u već po vinskim događanjima famoznoj Tkalčićevoj ulici, organiziran, u režiji udruge G.E.T. (Gastronomija, Enologija, Turizam), odličan uvod u svetkovinu u čast Vinku, riječ je o prvim ovogodišnjim Vinskim razgovorima Tomislava Stiplošeka, predsjednika udruge G.E.T. Vinski razgovori su zabavno-edukativne interaktivne radionice kojima popularnost raste zahvaljujući dobrim zvijezdama programa i tome što su prilagođene i vinskim znalcima i ljubiteljima vina. Kao glavna zvijezda ove večeri nastupio je hercegovački vinogradar/vinar Radovan Vukoje iz Trebinja (nekih 30 km udaljenog od Dubrovnika), a kao posebni gosti zagrebački novinar i književnik, inače gospar, Stjepo Martinović, koji se prezentirao i kao pisac i kao gitarist i kao pjevač, i Vlasta Janton, oboje su skrenuli pažnju na svoje nove romane Zagrljaj u koji pripadam (Vlasta) i Kornelija broji oblake (Stijepo). Kombinacija se pokazala vrlo uspješnom!

Vinski razgovori: Radovan Vukoje, Tomislav Stiplošek i Stjepo Martiović. Dolje: publika, dosad najbrojnija na Razgovorima

Vukoje, koji brine o 30 hektara vlastitog vinograda i vino radi isključivo od svojega grožđa, te koji u sklopu objekta ima izvrstan restoran, Vinsku galeriju gdje ljeti organizira i Festival žilavke i uspješno razvija vinski turizam (lako je moguće da tamo uskoro nastupi i književnik-glazbenik Stjepo!), podastro je brojnoj publici (najveća posjećenost dosadašnjim Vinskim razgovorima Tomislava Stiplošeka!) svoju žilavku s kamena iz 2018, zatim kompleksnu i elegantnu Žilavku 2015 iz Carskih vinograda (trsje na 330 metara nadmorske visine; izabrano grožđe, maceracija 24 sata, fermentacija u drvu, zrenje u bačvicama 12 mjeseci na finom talogu, slijedi osam mjeseci odležavanja u butelji) za koji se u Trebinju rado kaže da spadaju u kategoriju grand crua, potom kupažu chardonnaya (80 %), žilavke (15 %) i malvasije dubrovačke (5 %), onda vrlo uspjeli, složeni, snažni interesantni, sasma drukčiji suhi mirni Kameleon Blanc de Noir 2016 – crni pinot prerađen na bijelo, u finalu kušanja su se našli Vranac 2012 rezerva i Vukoje Grand Cuvée Selekcija 2011 od syraha, vranca, merlota, cabernet sauvignona. Događaj dostojan sv. Vinka!

Sjajna, elegantna lokalna žilavka Carsko vino 2015 s izdvojenog vinogradskog položaja i od izabranoga grožđa kasnije berbe odande, te poseban bijeli Kameleon 2016 premium – bijelo vino od pinota crnoga! Trebalo se odvažiti globalno najpopulariju crnu sortu pretvoriti u bijelo MIRNO vino (za pjenušce crno na bijelo je normalno). S 14, vol %, moćno vino, taj Kameleon premium (kameleon je životinja znana po tome da mijenja boju). S obzirom na hercegovački krš i na mineralnost vino bi moglo biti nazvano i KameNleon, a oznaka na etiketi burgundac crni čini mi se suvišnom… Kao što sam nedavno u više navrata pohvalno pisao o nekim hrvatskim proizvođačima vina – najviše iz istre – koji od svjetski glasovitih francuskih (u prvom redu bordoških) sorata dakle od kultivara ‘francuza’ proizvedu vino ne kao svojevrsnu kopiju bodeaux-izričaja (mesnato, donekle slasno, s notama prženog i vanilije) nego s osobnošću kroz koju se, uz zadržavanje u organoleptici sortnih svojstava korištenih francuskih kultivara, ogledaju drukčiji, vlastiti pristup i specifičnost lokalnog ambijenta, tako sada i pohvale Radovanu Vukoji za ovaj odličan bijeli pinot od pinota crnoga…

Plešivica na Plešivici i u Zagrebu: na trsu vinogradara i vinara Drage Kurtalja od ranog jutra su kobase a bogme već se hladio i pjenušac, pred trsekom u Plešivičkoj kleti pjevalo se Trsek moj zbudi se … a gazda gizdavi i mužikaš Dragec goste je dočekivao u ovoj posebnoj jakni-uniformi

Tvrtka Petrač s Hršak brega ponad Krapinskih Toplica odlučila se za vincekovanje u toplome u prostoru zagrebačkog lokala Roots gdje je uz blagoslov trsova predstavila svoj pjenušac Bregh Rosé, koji je na ocjenjivanju za festival pjenušaca u Zagrebu (hotel Dubrovnik) osvojio drugo mjesto! (Julio Frangen)

Zelinsko prigorje: dok kćerke Ivana i Nataša, obje inače uposlene u sektoru vina (Agronomski fakultet, Ministarstvo poljoprivrede…) veselo pijuckaju, dotle tatek Stjepan Puhelek Purek obredno orezuje lozu. Zubato sunce stiskalo je i nije se išlo u vinograd, nego je ceremonijal obavljen kod Purekovih u dvorištu, gdje je obitelj Puhelek zasadila tri preporučena klona izabrana kroz klonsku selekciju kraljevine. Purek je inače i lovac, na donjoj slici hudo gledi, makar gulaš od ulovljenog vepra bio je izvrstan (Marko Čolić)

Na bregu kod i u kleti Željka Kosa ponad Hrnjanca zelinskoga: kraljevina na cičoj zimi: tata Željko, mama Anita i sin Karlo, koji preuzima vinogradarsko-vinski posjed. Dolje: veselo na toplom uz finu papicu i tamburaše. Kraljica majka – Anita Kos, s pečenjem i s tradicijskom perom

 Na sam dan sv. Vinka ove godine fešte su bile npr. u kušaonici plešivičkih vina Drage Kurtalja u središtu Zagreba, pa kod obitlji Puhelek Purek i Željka Kosa te još na nekim mjestima u zelinskome kraju, pa u Feravinu u Feričancima i u Orahovici, u sklopu PP Orahovica, zatim u podrumu i oko podruma Vina Belje u Baranji, pa u Iloku.

Bačva i gitare, vino i papica. Dolje: drugo lice PP Orahovice, koja uz blago iz vinograda ima i blago iz ribnjaka: rafinirano prigotovljeni riblji zalogaji, te tradicijski način pečenja šarana na štapu

Po velikom derneku u Baranji odnosno u Srijemu pamte se najveći proizvođači – Vina Belje odnosno Iločki podrumi.

Svečanost posvećenu sv. Vinku te vinovoj lozi i vinu na znanom iločkom vinogradarskome položaju Vukovo, u posjedu tvrtke Iločki podrumi, otvorila je starom uzrečicom voditeljica turizma Vesna Štajner: Ovisno o tome kako vinogradar pije na Vincelovo, takav će mu biti rod u vinogradu te godine! Bogme, lijep poziv na druženje uz čašu, što se rado prihvaća, ali druga strana medalje je naravno i upozorenje da se tijesno zajedništvo s čašom ne pretvori poslije i u zajedništvo s volanom, što se kao preporuka – rado zaboravi!…

Iločki Podrumi na Vukovu: blagoslov vinograda uz zagovor da berba 2020. bude dobra. Vlasnik Iločkih podruma Juraj Mihaljević (na slici je sasvim lijevo, u plavoj šokačkoj jakni) pobrinuo se, u želji da očekivanja za berbu ne zakažu, za kobasice doista impozantne veličine da ih se objesi na trs

Ilok, udruga Kadilj: jahači odlični pjevači

Uz srijemske delicije i kapljicu Iločkih podruma na ekonomiju Vukovo privlačili su i saznanje o neizostavnim tamburašima i najava šoua konjanika, članova konjogojske udruge Kadij, koji su se istaknuli ne samo kao odlični jahači nego i kao sjajni pjevači.

Događaju su prisustvovali i vukovarsko-srijemski župan Božo Galić, gradonačelnica grada Iloka Marina Budimir, većinski vlasnik Iločkih podruma Juraj Mihaljević kao domaćin, predsjednik Uprave Iločkih podruma Antonijo Kraljević. Pater Ivan, gvardijan u crkvi Sv. Ivana Kapistrana, blagoslovio je vinograde Iločkih podruma

Uvelike zaslužna za kakvoću iločkih vina – enologinja Vera Zima

Vina Belje: uz kobasice na trsu su se našli i kuleni! Goldberg je Goldberg, Zlatno brdo! Ambicije za berbu 2020. očito su velike. Neka, ostvarilo se!!! Belje je upravo izašlo s pakiranjima proizvoda od crne slavonske svinje. Uzdam se naravno i u frankovku kao pratnju, a koju sam baš i u nekim izvedbama Belja zapamtio kao sjajnu. Crna slavonska (baranjska) svinja, crna slavonska (baranjska) frankovka, ali stvar nije tu nimalo crna, bude li se nastavilo pravim putem hrvatske gastronomske neovisnosti piše nam se ne samo bijelo, nego i ZLATNO!

Vincelovsko razdobolje završilo se u subotu 25 veljače u Vetovu kod Kutjeva i u Brodskom Stupniku u organizaciji podsljemenskog garažnog vinara s trsjem u Stupniku Zdravka Ilije Jakobovića

Vinceška Belje

Zdravko Ilija Jakobović goste je dočekao, kako se šika, s razigranim tamburašima

U Jakobovu vinogradu kobasica i slanine nije bilo obješenih po trsovima, bili su nataknuti na štapove tako da ih gosti po želji sami sebi peku. Desno na slici su Ivan Dropuljić, direktor festival vina Zagreb Vino.com, i enolog mr. Franjo Francem, koji inače sad pomaže oko stvaranja misnih vinau u podrumu Đakovačke biskupije

Povratak u Stgupničke dvore, na toplu juhicu, toplu sarmicu i hladnog odojka. Stol s uglednicima: osječki zubar ali i vinar Mladen Siber sa suprugom, osječki odvjetnik Dražen Srb sa suprugom, proizvođač finih rakija Jedna Drago Šurina sa suprugoim, prijašnji gradonačelnik Osijeka Gordan Matković sa suprugom, te bračni par Josip Martin i Jasna Martinović koji su na ovo Vincelovo stigli iz Zagreba

Je li napokon došlo vrijeme da se na nivou Slavonije i Podunavlja organiziraju slavlja uz Vincelovo i uz Martinje ne kao lokalne veselice za manje-više lokalce (u svakom smislu te riječi) nego kao ozbiljna kao turistička manifestacija? Nekako onako kako je priređuju već desetljećima u Burgundiji: tamo se svake godine svečanost uz Vinkovo organizira u drugom vinskom selu, ona bude ne nužno baš na sam dan sv. Vinka nego o Vincentovom imendanu najbližem vikendu, i traje dva dana, subotu i nedjelju. Burgundijsko selo koje je te godine domaćin manifestacije i koje je nerijetko s jedva do 2000 stanovnika u ta dva dana privuče po nekih 200.000 gostiju, ne samo iz Francuske nego i iz inozemstva, i izravna zarada domaćina – ne samo vinara nego i proizvođača raznih lokalnih specijaliteta, ugostitelja, vlasnika prenoćišta u selu i u selima pored…, poprilična je, a da ne govorim o koristi koju cijela regija ima kroz promidžbu u čitavom svijetu. Svojedobno je ekipa kutjevačkih vinara bila na proslavi Dana sv. Vincenta u Burgundiji – išao sam i ja s njom! – i mogla se uvjeriti u veliki poslovni potencijal manifestacije… ♣

Nakon Vinkova – Dan zaljubljenih

ELEGANCE, PONOS, L’AMOUR i KAMENICE, PJENUŠCI

Petar i Željka Matković,

Nikako da feštanje prestane. Jedva da je prošao oporavak od vinkovanja, a eto nam 14. veljače, Dana zaljubljenih…

Nedugo nakon prezentacije vinskog Pelješca u Zagrebu i nakon manifestacije Otvorena vrata peljeških podruma eto Pelješana ponovno i u Zagrebu. Prošli put bili su u prostorima Hrvatske gospodarske komore, ovaj put pak u Klubu književnika na Jelačić-placu. U pravi trenutak su stigli sada, naime pod zajedničkim nazivnikom Elegance, Ponos i l’Amour nastupili su, zahvaljujući organizatorici vinskih događanja u Zagrebu Ireni Lučić, koja obožava plavce s Pelješca, da bi prezentirali svoje proizvode kao uvod u skorašnji Dan zaljubljenih (14. veljače, to je začas, kad dani tako jure k’o avioni!).

Sestre Iva, Martina i Sara Cibilić, vinarija Ponos

Vinarija Skaramuča, koju sada vode kćerka Ive Skaramuče Iva i njen suprug Branimir Anđelić, odlučila se na kušanje ponuditi samo vina iz svoje najbolje linije Elegance (pošip, plavac mali, dingač…), obitelj Ive Cibilića iz Potomja koja upravlja vinarijom Ponos predstavila se s trima ljepoticama – sestrama Ivom, Martinom i Sarom i s plavcem malim iz 2017, Plavcem malim Selekcijom 2016 i Dingačem 2017, dok je bračni par Petar i Željka Matković, uz Dingač, donio i Dimare 2017 tj. kupažu plavca s pozicije Dingač i sorte marselan, ali i vino l’Amour 2016, od marselana. A Pelješanin Željko Ledinić koji se osim s vinom bavi i školjkama, pobrnuo se da na kušanju budu i stonske kamenice… Bon jour, l’Amour – sve odgovara!….

Možda bi bilo dobro – ako ne ove a ono sljedeće godine! – na dan uoči 14. veljače ili na sami 14. veljače doći u Zagreb, ali taj put u neki fini restoran koji bi organizirao večeru za zaljubljene, uz vina Elegance, Ponos i l’Amour te kamenice Ledinić.

Dingač Skaramuča Elegance

Skaramuča je isprofilirani i afirmirani vinar, a za Ponos i Matkoviće treba reći da dobro voze putevima kakvoće i das u im vina vrijedna pažnje, spomenuo bih u ovome kontekstu, od tzv. malih, i Pelješanina Alena Hilića, vjerujem da će se uskoro za njih čuti šire i u snažnijoj mjeri nego što je to sada… ♣

Bakho i suvremeni nomadi

SUNCOKRET RURALNOG TURIZMA: ŠAMPION 2019 – ROXANICH HERITAGE HOTEL MOTOVUN!

            Kad bi se iznenada upitalo nekog stanovnika Hrvatske za mišljenje o turizmu u Lijepoj našoj i o tome gdje je on u najvećem naponu zacijelo bi taj k’o iz puške ispalio odgovor kroz dvije riječi: Jadran i ljeto.

Roxanich Heritage Hotel Motovun, dolje: vinoteka

Vlasnik hotela Roxanich Mladen Rožanić, sa svojim Superistrianom koji je, nakon šampionskog Suncokreta što ga je Mladen dobio, zacijelo platio glavom!

 Istina, ljeto i more vrlo su tijesno povezani, ali ljetno razdoblje, kad većina zaposlenih uzima/dobiva godišnji odmor od barem tjedan do eventualno dva tjedna traje tek nekoliko mjeseci, dok godina ima 12 mjeseci. A osim na Jadranu, sadržaja koji se mogu ubrojiti u turističke magnete postoji dosta i u drugim predjelima, posjet kojima i boravak u kojima nije nužno vezan baš uz sezonu sunčanja i kupanja. Uostalom, u novije vrijeme i većina onih koji ljeti idu na odmor baš prema moru nije toliko, kao što je to bilo prije, opterećena baš sunčanjem i brčkanjem u plićaku, uz to, kao logično, traže se i drugi sadržaji kao npr. kulturne i povijesne znamenitosti kraja, prirodne ljepote, tradicijski specijaliteti, prigodne kulturno-zabavne manifestacije karakteristične za pojedino geografsko područje i doba godine. Pozornica je ruralni prostor, i upravo to otvara velike mogućnosti i turističkog razvoja i u krajevima u kontinentalnome dijelu zemlje, posebice onima šire znanima po poljoprivrednoj proizvodnji i proizvodnji prehrambenih artikala. Ministar turizma RH Gari Cappelli nedavno je istaknuo da je prosječna potrošnja gosta u kontinentalnome dijelu Hrvatske po danu 25 eura veća od prosječne dnevne potrošnje turista na obali, konkretno u kontinentalnome dijelu iznosi 119 eura dnevno a na obali 94 eura, ali treba se ozbiljno zapitati zašto još nismo za turizam kako treba iskoristili komparativne prednosti našeg ruralnog ambijenta, koji, po nedavno javno objavljenom podatku, obuhvaća čak 92 (!?) posto Hrvatske!

Organizatori, partneri i pokrovitelji Suncokreta ruralnog turizma 2019, sasvim lijevo je Dijana Katica, četvrti slijeva je Dragan Kovačević, a sasvim desno je ministar Gari Cappelli

                Još dosta i na raznim frontovima treba (u)činiti da nam ruralni ambijent postane zlatnom kokom nesilicom. Prva i najjača, najdublja asocijacija u svijesti osobe a vezano uz ruralni ambijent, znan kao neraskidivo vezan uz produkciju hrane, svakako su – stara izreka kaže kako i ljubav ide najprije kroz želudac – jelo i piće, posebice vino, ali iz tih kategorija ne bilo što na tanjuru i u čaši nego ono specifično za dotični kraj kao pedološku, orografsku, (mikro)klimatsku, florno-faunsku i tradicijsku cjelinu, stoga je jedan od bitnih elemenata kojemu se što prije valja ozbiljno posvetiti apelacija, autentična oznaka autentičnosti i izvornosti/geografske i tradicijske pripadnosti proizvoda/usluge kao čvrsta baza za dobru promidžbu pojedinog zemljopisnog područja po svojim posebnostima, jedinstvenostima kakvih drugdje možda i nema. Kod nas se mnogo govori o zaštićenim oznakama proizvoda ali takve kakve su one sada, ovdje, na klimavim su nogama, administrativne prirode a ne na čvrstim temeljima, naime iza mnogih od njih ne stoji dovoljno jaka poslovna interesna skupina proizvođača koja bi kreirala prikladne pravilnike o proizvodnji i komercijalizaciji i brinula da se oni u potpunosti poštuju.

                – Ruralni turizam zaslužuje našu posebnu pažnju i još bolju promociju koju ćemo, između ostalog, postići zagovaranjem naših prioriteta za vrijeme trajanja predsjedanja Hrvatske Vijećem EU-a. Inzistirat ćemo na vođenju politika održivog razvoja i poticanju raznolikosti turističke ponude, kako bismo potaknuli razvoj turistički manje razvijenih područja za što vjerujem da će omogućiti razvoj turističkih proizvoda koji će dodatno doprinijeti razvoju ruralnog turizma. Čestitam svim nominiranima za dodjelu priznanja Suncokret ruralnog turizma Hrvatske i zahvaljujem na predanom radu u ovom dijelu hrvatske turističke ponude koja zaista ima mogućnost živjeti svih 12 mjeseci u godini te koja potvrđuje sjajnu sinergiju i s ostalim vrstama turizma te tako horizontalno uključuje više različitih dionika – istaknuo je ministar turizma i posebni izaslanik premijera Gari Cappelli.

                Ministar je govorio na sedmoj dodjeli nagrade Suncokret ruralnog turizma Hrvatske za 2019. godinu, održanoj, u organizaciji Hrvatske udruge za turizam i ruralni razvoj Klub članova Selo, inicijatora projekta, krajem siječnja u zagrebačkom hotelu Akademija. Hrvatska udruga za turizam i ruralni razvoj Klub članova Selo već se dvadesetak godina bavi promocijom i poticanjem gospodarstva na ruralnim područjima, a od prošle godine je postala hrvatski partner Europske kulturne rute Iter Vitis, koja prolazi kroz 19 država.

                – Suncokret ruralnog turizma Hrvatske postao je najpoznatiji projekt naše Udruge, koji se već sedam godina održava uz podršku Predsjednice Republike Hrvatske, Ministarstva turizma, Ministarstva poljoprivrede, Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta, Hrvatske turističke zajednice, Hrvatske gospodarske komore i Grada Zagreba istaknula je Dijana Katica, predsjednica udruge.

Zlatni Suncokret osvojio je restoran Trebotz u Železnoj Gori kod Štrigove, primili su ga Branimir Jakopić i njegova supruga

Nominiranih za nagradu Suncokret ruralnog turizma Hrvatske bilo je 150 u sedam kategorija, a to su Turistička seljačka gospodarstva, Poduzetnici u ruralnom turizmu, Ruralno-turistički projekti, Ruralno-turističke manifestacije, Tradicijska ruralna gastronomija, Vinski turizam te Zaštićene i marketinške oznake. Uz šampionsku titulu dodijeljene su Zlatne, Srebrne i Brončane povelje te Posebna priznanja, ukupno je podijeljeno je 40 odličja.

– Akcija obilaska terena tj. pažljivo istraživanje traje nekoliko mjeseci. Moraju se posjetiti i, po jasno razrađenim kriterijima, ocijeniti svi nominirani. Naši laureati prije svega su vrhunski domaćini, zaljubljenici u svoj kraj, ljubitelji tradicije i baštine, vizionari i što je najvažnije, iznimno hrabri i spremni na sve izazove. Da nije njih, hrvatskog sela odavno ne bi bilo, a prekrasan ruralni prostor ostao bi tek neiskorišteni potencijal. Suncokret ruralnog turizma najmanje je što možemo napraviti da im se na neki način zahvalimo i potaknemo ih da budu još kvalitetniji i bolji – rekla je mr. sc. Dijana Katica, predsjednica Hrvatske udruge za turizam i ruralni razvoj Klub članova Selo.

Dvorac-restoran Trebotz – zlatan, i blago zabijeljen snijegom

                ŠAMPION sedmog Suncokreta ruralnog turizma Hrvatske za 2019. je Roxanich Wine & Heritage Hotel iz Motovuna. Dobitnik je Velikog zlatnog suncokreta. U kategoriji Tradicijska gastronomija Zlatnu povelju primio je restoran Terbotz, Vinogradarstva i podrumarstva Branimira Jakopića iz Železna gore kod Štrigove u Međimurskoj županiji.

– Ruralni turizam može dati snažan doprinos zapošljavanju i razvoju ruralnog prostora, produženju turističke sezone u zemlji i općenito razvoju kontinentalnog turizma koji nažalost u ukupnim turističkim prihodima, uključivo i grad Zagreb, sudjeluje s manje od četiri posto. Vjerujemo da ćemo u narednom razdoblju snažnije valorizirati turistički potencijal koji leži u ruralnim prostorima kroz gastronomiju, enologiju, lovni i ribolovni turizam te zdravstveni turizam. Sigurno je da i ovakva natjecanja/nagrađivanja kao što je Suncokret ruralnog turizma pridonose popularizaciji ruralnog turizma zbog čega je HGK sponzor i pokrovitelj – istaknuo je potpredsjednik za poljoprivredu i turizam HGK Dragan Kovačević. ♣

Kongres gastronomije

CHEFS’ STAGE u ŠIBENIKU

            Najavjuje ga se kao najvažniji kongres gastronomije na ovim prostorima, a riječ je o međunarodnom Chefs’ Stageu u Šibeniku 16. I 17. ožujka 2020.

                Posjetitelje očekuju dva dana kongresa u Konvencijskom centru hotela Ivan Amadria Park. Tu su i četiri izvrsna masterclassa, po dva dnevno, od kojih jedan na tvrđavi Barone, a drugi na tvrđavi Sv. Nikole. Posjetitelji imaju izbor od čak šest gala večera, tri po danu, od kojih se jedna održava u restoranu Pelegrini, druga u šibenskoj Gradskoj vijećnici, a treća u atriju Muzeja grada Šibenika.

                Šibenik će na dva dana postati gastronomska pozornica za velika svjetska imena i brojne hrvatske i regionalne profesionalce u ugostiteljstvu i turizmu. Prenosit će se vrsna znanja i raspravljati o važnim temama iz gastronomije i ugostiteljstva, osnaživat će se veze između malih proizvođača, dobavljača i restorana, sklapati poslovne suradnje i prijateljstva. Tema kongresa – Tradicija.

                Ovogodišnji Chefs’ Stage ugostit će chefove između kojih su Mađar Ádám Mészáros, francuska chefica Adeline Grattard, rumunjski chef, food blogger i pisac Adrian Hadean, Soenil Bahadoer iz Nizozemske, Amerikanac Brad Kilgore, talijanski chef Angelo Sabatelli, Francuz kolumbijskih korijena Santiago Torrijos, indijski slastičar Vinesh Johny te japanska chefica s napuljskom adresom Sakai Fumiko.

                Važan dio Chefs’ Stagea je i zaklada Budi Foodie koja osigurava financijska sredstva za mlade talente u gastronomiji i ugostiteljstvu. Uz strateške partnere, zaklada Budi Foodie je u prvoj godini za troje stipendista osigurala školovanje na prestižnim internacionalnim akademijama: Le Cordon Bleu Istanbul, Intrecci Akademija te Ecole Nationale Supérieure de Pâtisserie Ducasse & Thuries.

Chef Rudi Stefan Pelegrini sa svojom kuharskom ekipom

             Ovogodišnji Budi Foodie natječaj za mlade zaljubljenike u gastronomiju i ugostiteljstvo u dobi od 16 do 26 godina otvoren je bio do 5. veljače. Finale natječaja i proglašenje pobjednika za 2020. godinu održat će se unutar programa Chefs’ Stagea. Osnivač zaklade, Rudolf Štefan, poziva hrvatske gospodarstvenike da se uključe u promicanje izvrsnosti među mladima te donacijama priključe financiranju zaklade.

                – Rad zaklade Budi Foodie moguće je podržati i dolaskom na dvije gala večere koje ćemo u sklopu Chefs’ Stagea održati u restoranu Pelegrini. Prihod od prodaje tih ulaznica ići za zakladu Budi Foodie. Sve večere će biti spektakularne, a ove dvije će nekome značiti novu, bolju budućnost – rekao je chef Rudolf Štefan.

                Ulaznica General Admission obuhvaća program u Konvencijskom centru hotela Ivan za oba dana, svečano otvorenje kongresa, Grand Tasting Lunch, pristup market placu malih proizvođača i partnera kao i pristup svim radionicama, workshopovima i aktivnostima u Amadria Parku. Ulaznice za masterclassove i gala večere dodatno se kupuju na web stranici Chefs’ Stagea. ♣

_______________________________________

pijte razborito – odgovorno – trijezno • drink wisely – responsibly – soberly

POTROŠAČKI PUTOKAZ

vodič za pametnu kupnju / hints to the smart pourchase

LEGENDA 

Veliki grozd, Šampion/Big Grape, Champion99 – 100 (ili or: 19,9 – 20 / 4,9 – 5,0) bodova/pts = Sjajno! Upečatljivo! Jedinstveno! Višeslojno, precizno i visoko-karakterno, živo, zrelo, puno i snažno, skladno i elegantno, s dugačkim završetkom / Brilliant! Impressive! Unique! Multilayered, precise and with high character, very alive, mature, full(bodied), harmonious and elegant, with a long finish,

♣ ♣ ♣ ♣ ♣ – Velika zlatna odnosno platinasta medalja/Great gold medal = Platinum medal 95 – 98 (19,5 – 19,8 / 4,5 – 4,8) = Odlično, visoko karakterno, živo, zrelo, elegantno, klasično veliko vino / Excellent, with much character, very alive, mature, fullbodied, classic elegant great wine, long finish.

♣ ♣ ♣ ♣ – Zlatna medalja/Gold medal90 – 94 (18,6 – 19,4 / 4,0 – 4,4) bodova = Izvrsno, kompleksno, uzbudljivo, živo, zrelo, profinjeno vino, s vrlo izraženima osobnošću i stilom / Outstanding, complex, exciting, alive and mature, very refined, with high style and quite a big personality.

♣ ♣ ♣ – Srebrna medalja/Silver medal85 – 89 (17,5 – 18,5 / 3,0 – 3,9) = Osobito dobro i tipično, složeno, moguće i s izgledima da se i još razvije, još za ipak nešto zahtjevniji ukus / very good and typical, complex, with chances to develop even more, still for somewhat exigent consumer

♣ ♣ – 80 – 84 (15,5 – 17,4 / 2,1 – 2,9) = Korektno, može biti sortno prepoznatljivo i stilom definirano, ipak bez neke uzbudljivosti / Correct, may be varietal recognizable and in a certain determinated style, but not exciting.

♣ – 7179 (11,0 – 15,4 / 1,1 – 2,0) = Obično, prosječno, jednostavno, bez vrlina i nekih značajnijih, prejakih mana.. Moguće ponešto grubo, i/ili načeto umorom pa i na silaznoj putanji, eventualno još prihvatljivo za ležernu uporabu / Average, ordinary, with no virtues and no significant to strong flaws, eventually still acceptable for everyday use

Ispod/under 71 ( 11,0 / 1,0) = Nisko-prosječno, najbolje izbjegavati / low average, best to avoid.

⇑ – trošiti • ⇗ – trošiti ili još čuvati •  ⇒ – čuvati • – trošiti svakako uz hranu

HRVATSKA   CROATIA

Bregoviti sjeverozapad / Hilly northwest

♣ ♣ ♣ ♣ (♣) (mpc/pp: XL) SAUVIGNON 2018 Kamenice – KORAK ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Plešivica ■ VINOGRAD/VINEYARD: Kamenice • kosina/slope • nadmorska visina/altitude: 350 m • sorta/variety: sauvignon blancpristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski/nature friendly PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: loire • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork   OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Plešivica ZOI/PDO – s kzp • suho/dry • 13,0 vol% DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški jako dobro/from the points of esthetics and marketing very good • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: vrlo kompleksno, ozbiljno, sortno dobro prepoznatljivo ali ne i napadno poput mnogih sauvignona, slamnato-žućkasto, mirisom dobro izraženo, profinjeno, s notama svježe jabuke, zelene paprike u tragu, osjeti se i nijansa lista rajčice. U ustima vrlo živo, profinjeno, prošarano začinskim travama, tijelom vrlo dobro, završetak dugačak, ugodno gorkast. ■ SERVIS: ⇗ • 12 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bordeaux

Pjenušci/sparklings

♣ ♣ ♣ ♣  (mpc/pp: XL-XXL) KORAK BRUT NATURE – KORAK ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Plešivica ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina/slope • nadmorska visina/altitude: 300 – 350 m • tlo/soil: vapnenasto-ilovasto/calcareous-loam • sorta/variety: chardonnay 70 %, crni pinot 30 % • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski/nature friendly PJENUŠCI, metoda/SPARKLINGS, method: klasična/classical (champenoise) • na talogu u butelji/on the lees in the bottle: 40 months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: champagne • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Plešivica ZOI/PDO • brut nature • 12,5 vol%, DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški dobro – prepoznatljivo iz daleka/from the points of esthetics and marketing good – recognizable from far • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: kompleksno, dinamično, elegantno. Žućkasto-zelenkasto, kristalno bistro, s odličnim, trajnim perlanjem finim sitnim mjehurićima. Na nosu diskretno ali sasvim dovoljnog intenziteta, bouquet je u pravcu bijelog koštićavog voća, keksa, brioša, pa i bijele čokolade. Arome se produžavaju i u ustima. Pjenušac ima stanovitu kremoznost, intrigantno škaklja odnosno vrlo ugodno pecka, živost izražena, tijelo vrlo dobro, finiš dugačak ■ SERVIS: ⇑ ⇗ •  za uz jelo ali i za trenutke meditacije • 10-12 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: champagne

Slatko desertno/sweet dessert

♣ ♣ ♣ ♣ (mpc/pp: XXL-XXXL) CHARDONNAY 2014 Ice Wine – BODREN ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Zagorje-Međimurje ■ VINOGRAD/VINEYARD: Pregrada • kosina /slope • sorta/variety: chardonnay • berba/harvest: ledena/ice wine PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova – bobica/selection of the best grapes – berries DESERTNO, SLATKO, VISOKOPREDIKATNO/DESSERT, SWEET, PRÄDIKATSWINE ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux – mala/small • 0,25 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: vino s kzp – ledena berba / ice wine • slatko/sweet • 7,0 vol% DIZAJN/DESIGN: dobro/good • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: klasično složeno visokopredikatno vrlo slatko i sirupasto. Boje starog zlata, na nosu lijepo izraženo, bouquet upućuje na prosušivano bijelo koštićavo voće i voće u kompotu poput kruške a i jabuke, zatim na suhu smokvu, te na orah, a i badem, od začina poprilično na muškatni oraščić. Usta vrlo intenzivna, medasta, sirupasta, vrlo slatka, struktura vrlo dobra i finiš dosta dugačak ■ SERVIS: ⇗ • 12-13 ̊C • čaša/glass: mala, za slatka desertna vina / little one, for the sweet dessert wine

♣ ♣ ♣ (mpc/pp: L-XL) MUŠKAT ŽUTI 2016 – BODREN ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Zagorje-Međimurje ■ VINOGRAD/VINEYARD: Pregrada • kosina /slope • sorta/variety: muškat žuti/yellow muscatSLATKO, SWEET ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux – visoka, vitka/tall, slim • 0,50 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: vino s kzp • slatko/sweet • DIZAJN / DESIGN čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: za ljubitelje slađih nota, te za one kojima su klasčni visoki slatki predikati aromatski, slašću i strukturom preteški. Svjetlije žućkasto-zelenkasto, s dosta muškatne arome na nosu, osobito se osjeti muškatni oraščić. U ustima aroma muškata nastavlja se, okus je mekan, živ, sladak no ne i naporan, struktura je tanja, završetak srednje dužine ■ SERVIS: ⇑ • 10 ̊C • čaša/glass: mala, za slatka desertna vina / little one, for the sweet dessert wine

Dalmacija

♣ ♣ (mpc/pp: M) ZLATARICA VRGORSKA 2018 – GAŠPAR ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Dalmatinska zagora, Vrgorac ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: zlatarica vrgorska ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux – visoka, vitka/tall, slim • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: à la DIAM OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO Dalmatinska zagora • suho/dry • 12,0 vol% DIZAJN/DESIGN: obično / simple VINO je/WINE is: živo, skladno, lijepo pitko, nekomplicirano, prikladno kao aperitiv i za ljetno osvježenje. Svijetlo-žućkasto-zelenkasto, na nosu diskretno no postojano, pokazuje voćnost u pravcu jabuke, u ustima svježe, voćna nit iz nosa nastavlja se na nepcu/jeziku, tijelom srednje, trajnost srednja ■ SERVIS: ⇑ • 10 ̊C • čaša/glass: srednja/medium tip/type: bordeaux….

♣ ♣ ♣ ♣  (mpc/pp: XXXL) DINGAČ 2016 klasiko – BURA ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Pelješac ■ VINOGRAD/VINEYARD: Dingač • kosina/slope • ekspozicija/exposition: jug-zapad/south-west • sorta/variety: plavac malipristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski (organski)/nature friendly (organic) PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova/selection of the grapes • dozrijevanje/maturation: bačvica/small casc (barrique) ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL:  ZOI/PDO Dingač • suho/dry • 16,0 vol% DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški dobro, prepoznatljivo na daleko/from the points of esthetics and marketing very good, recognizable from far • čitljivo/legible: dobro /good VINO je/WINE is: složeno, gusto, moćno. Tamne rubinske boje, pokazuje puno glicerola. Na nosu lijepo iskazano, upućuje na sušeno tamno voće poput šljive, grožđa, od začina izlazi i rogač… Usta vrlo živa, lijepo zaobljena, tanin ispeglan. Slasti odlično pariraju slanost (mineralnost) i kiseline. Tijelom snažno, završetak dugačak, kao da točku na i daje nijansa hlapljive kiselosti ■ SERVIS: ⇗ • 18 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bordeaux

♣ ♣ ♣ ♣  (mpc/pp: XXL-XXXL) DINGAČ 2015 – BENMOSCHÉ FAMILY ■ PORIJEKLO/ORIGIN: PELJEŠAC ■ VINOGRAD/VINEYARD: Dingač • kosina/slope • ekspozicija/exposition: jug/zapad • sorta/variety: plavac malipristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski (organski)/nature friendly (organic) PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova/selection of the best grapes • dozrijevanje/maturation: drvo/wood ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO Dingač • suho/dry • 15,0 vol% DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški dobro/from the points of esthetics and marketing good VINO je/WINE is: vrlo kompleksno, s karakterom, sortno raspoznatljivo, gusto, toplo. Lijepo iskazano na nosu, prema tamnom zrelom i prosušenom voću (grožđe, šljiva) ali i tipičnom mediteranskom raslinju poput nara, pa i mediteranskim začinskim travama, blago se javlja i nota papara. U ustima čvrsto, dobro zaobljeno, s taninom koji se osjeti međutim koji je ne samo zalog duževječnosti nego je i dobro zaobljen. Tijelom vino je snažno, dugačkog završetka. ■ SERVIS: ⇗   ⇒ • 18 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bordeaux

♣ ♣ ♣ ♣ (mpc/pp: XL) PLAVAC IVAN DOLAC 2011 – BADEL 1862 ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Hvar, Hvarske plaže ■ VINOGRAD/VINEYARD: Ivan Dolac • kosina/slope • nadmorska visina/altitude:  50 – 350  m • ekspozicija/exposition: južna/south • tlo/soil:  krševito pomiješano sa zemljom/poor, with much stones  • sorta/variety: plavac mali • loze stare/vines old: 40 – 50 godina/years • gustoća nasada/plantation density:  6000 – 7000 loza/ha  • uzgojni oblik/training system: en gobelet • pristup u trsju/approach in the vineyard:  prirodi prijateljski/nature friendly one • berba/harvest: redovna/regular one PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova/selection of the best grapes • vinifikacija/vinification: fermentacija u inoksu/fermentation in stainless steel • dozrijevanje/maturation: inoks/stainless steel ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL:  Srednja i Južna Dalmacija, Hvar – vrhunsko s kzp/premium with controlled origin • suho/dry • 14,5 vol% DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški jako dobro/from the points of esthetics and  marketing very good • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: kompleksno, snažno, sortno lijepo raspoznatljivo. S punim i dobro izražnim mirisom, bouquetom što nudi prosušeno tamno koštićavo i bobičasto voće (osobito šljiva) te mediteransko začinsko bilje. U ustima vrlo živo, toplo, puno, lijepo zaobljeno, tanin pripitomljen, ali finom zrnatošću dovoljno uočljiv kao pomoć kapljici da još poživi u dobroj kondiciji i razvija se. Tijelo vrlo dobro, završetak živahan, trajan, u finalu finala ugodno gorkast SERVIS: ⇗ • (divljač, pečenja, pašticada, zreli tvrdi sir…) • 18 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bordeaux

Slatko desertno/Sweet dessert

♣ ♣ ♣ (♣) (mpc/pp: XL – XXL) RUŽA DALMATINSKA Family Tradition – BURA ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Potomje ■ VINOGRAD/VINEYARD: ravnica/plain • sorta/variety: rukatac 70 % + grk & pošippristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski/nature friendly • berba/harvest: redovna, kad grožđe ima oko 17 do 19 baboa sladora, grožđe je prosušivano na prostirkama na suncu s time da su prostirke na nosačima na visini od 0,5 m od površine zemlje tako da ispod njih može cirkulirati zrak. Okrene li vrijeme na kišu, preko grožđa na sušenju stavlja se prekrivač. Sušenje obično traje oko dva tjedna. Na kraju ovoga procesa grožđe bude s 36 do 38 baboa šećera. Od 100 kg grožđa dobije se oko osam litara mošta. Peteljke se maknu i bobice se samelju, te se masa ostavi na maceraciji na jedan dan, onda se tekući dio otoči i ostatak se gazi nogama i stavi u prešu. Od oko 2,5 tone grožđa na kraju ispadne 200 litara tekućine, mošt ide na alkoholnu fermentaciju u inoks i tu tihi fermentira i do pola godine. Kad se vrenje zaustavi, vino se otoči s taloga i stavi u inoks posudu na dozrijevanje u dužini oko pet godina, potom se napuni u bocu (0,375 l) i prije izlaska na tržište u boci odležava u podrumu oko godinu dana. Običaj je da se prošek iz godine berbe u kojoj se u obitelji proizvođača rodilo dijete ostavi u boci do svadbe tog djeteta. Niko Bura počeo je za takve posebne prilike puniti vino u magnume, logično, naime svadba dakako okupi brojne uzvanike i lakše je za svakoga od njih osigurati po gutljaj ovog desertnog vina ako je ono punjeno u veću bocu (magnum = 1,5 lit). Prva Ruža dalmatinska koju je Niko Bura napunio u magnme iz berbe je 2015. DESERTNO, SLATKO/DESSERT, SWEET ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux – mala/small one • 0,375 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: DIAM 3 OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO Srednja i Južna Dalmacija • slatko/sweet • 14,0 vol% DIZAJN/DESIGN: rustikalno ali dobro/rustical but OK VINO je/WINE is: vrlo kompleksno, zanimljiv eno-uradak. Ima stanovitu rustikalnu notu. Boja je jantarna tako da bi nekoga to moglo navesti na pomisao da je riječ o tzv. orange kategoriji. Miris intenzivan, dosta na prosušeno voće i orašasto voće, slatke začine poput muškatnog oraščića, pa cimeta, malo karamela, nota povišene hlapljive kiselosti. U ustima vrlo toplo, dobro zaobljeno, slatko, pokazuje donekle sirupastu strukturu, tijelom vrlo dobro, završetak je gorkast ■ SERVIS: ⇗ • (kolači, osobito na bazi orašastog voća poput oraha, badema, primjerice orahnjače, makarske torte…) • 12 ̊C • čaša/glass: manja/medium one – tip/type: za slatka desertna vina/for the sweet dessert wine….

Istra i Kvarner /Istria & Quarnaro

♣ ♣ ♣ (mpc/pp: XXL) CONTARINI CABERNET FRANC 2012 Riserva – DEGRASSI ■ PORIJEKLO/ORIGIN:  Hrvatska Istra, Zapadna Istra ■ VINOGRAD/VINEYARD: Contarini Brazzania • kosina – amfiteatar/slope – amphitheatre • tlo/soil: bijele zemlje, mineralno/white soil, very mineral • sorta/variety: cabernet franc PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova/selection of the best grapes • vinifikacija/vinification: fermentacija & maceracija u inoksu • dozrijevanje/maturation: bačvica/small casc (barrique) – 24 mjeseca/24 months; poslije kupažiranja bačvica/after the blending of small cascs = velika bačva/big barrel 12 mjeseci/months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bourgogne/loire • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: vrhunsko s kzp • suho/dry • 13,5 vol% DIZAJN/DESIGN: elegantno/elegant • čitljivo/legible: dobro/good

VINO je/WINE is: puno, čvrsto, toplo, ima kompleksnost. Tamnije rubinske boje s granatnom nijansom, na nosu dobro iskazano, miris vuče na vegetalno (zelena paprika) pomiješano s nitima mineralnog i začinskoga (papar u tragu), javlja se i nešto tamno-crvenog bobičastog voća. U ustima živo, lijepo zaobljeno, tanin se ćuti ali je dobro pripitomljen. Struktura i tijelo vrlo dobri ■ SERVIS: ⇗ • 16-18 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bordeaux

Slavonija & Podunavlje/Danube region

♣ ♣ ♣ ♣ (mpc/pp: M) GRAŠEVINA 2018 Mitrovac – PERAK ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Kutjevo ■ VINOGRAD/VINEYARD: Mitrovac • kosina/slope • nadmorska visina/altitude: 230 – 300 m • sorta/variety: graševina PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova/selection of the best grapes ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Slavonija ZOI/PDO – vrhunsko s kzp/premium with controlled origin • suho/dry • 14,0 vol% DIZAJN/DESIGN: estetski dobro/from the points of esthetics good VINO je/WINE is: ozbiljno, kompleksno, zrelo, toplo, skladno i elegantno. Žućkasto-zelenkasto, živog izgleda, fino iskazano na nosu, voćnost ide u pravcu zrele slatke jabuke, cvijetnoga, prošarano profinjenim nitima slatikh začina. U ustima mekano, zaobljeno, umireno no s dovoljno živosti, aroma se nastavlja logično s mirisa, tijelom dosta snažno, dugačkog završetka ■ SERVIS: ⇗ • (tjestenina s umacima na bazi sira, maslaca, vrhnja, s gljivama, s raznim povrćem, pečena teletina, perad…) • 12-13 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bourgogne

♣ ♣ ♣ (mpc/pp: L) CICONIA NIGRA CUVÉE 2016 – JOSIĆ ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Podunavlje, Baranja, Zmajevac ■ VINOGRAD/VINEYARD: Planina • sorta/variety: cabernet franc, cabernet sauvignon, merlot, syrah PODRUM/CELLAR: dozrijevanje/maturation: bačva/barrel ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bourgogne • 0,75 lit – nepotrebno masivna i teška/unnecessarily massive and heavy ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: vrhunsko s kzp/premium with the controlled origin • suho/dry • 13,5 vol% DIZAJN/DESIGN: etiketa estetski i marketinški dobro/label from the points of esthetics and marketing good • čitljivo/legible: dobro /good VINO je/WINE is: snažno, gusto, s dosta izraženim notama slatkih začina a i dima kao posljedicom boravka u drvu. Na nosu pokazuje voćnost, prema tamno crvenim i plavim bobičastim i koštićavim plodovima međutim niti vanilije i zadimljenoga malo (još) narušavaju profinenost. U ustima mekano, s dobro pripitomljenim taninom, toplo, s dovoljno živosti, struktura vrlo dobra, završetak dosta dugačak, isprva malo slatkast na kraju s prijelaskom na gorkasto. ■ SERVIS: ⇗   ⇒ • 18 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bordeaux

♣ ♣ (♣) (mpc/pp: XL) CRNO 9 2015 – GALIĆ ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Kutjevo ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: cabernet sauvignon & merlot PODRUM/CELLAR, dozrijevanje/maturation: bačvica/small casc (barrique) – 24 mjeseca/months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux – personalizirana/peronalysied • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO Slavonija, Kutjevo • suho/dry • 13,5 vol%, DIZAJN/DESIGN: uredno – elegantno/elegant • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: donekle složeno, dobro prepoznatljivo na kolosijeku bordoške mješavine caberneta i merlota, zrelo i umireno, na nosu odaje mješavinu tamnog bobičastog (crni ribiz) i suhog koštićavog (šljiva) voća te, blago, i začina poput malo papra i muškatnog oraščića, senzacije slatkastog traga ostavio je boravak u bačvici. U ustima vino je sa stanovitom slasti koju sada, nešto više od četiri godine po berbi, ne prate dovoljno slanost i kiselost da kapljici daju više živosti ■ SERVIS: ⇑ • 16 ̊C • čaša/glass: srednja/medium – tip/type: bordeaux.

♣ ♣ (mpc/pp: M-L) CABERNET SAUVIGNON 2016 barrique – SÜBER ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Hrvatsko podunavlje ■ VINOGRAD/VINEYARD: Erdut • ravnica/plain • sorta/variety: cabernet sauvignonpristup u trsju/approach in the vineyard: klasičan/classic PODRUM/CELLAR, dozrijevanje/maturation: bačvica/small casc (barrique) ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: DIAM 5 OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO Hrvatsko podunavlje – vrhunsko s kzp/premium with controlled origin • suho/dry • 13,0 vol% DIZAJN/DESIGN: uredno – razigrano/OK – vivid • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: nekomplicirano, uredno, ugodno svakodnevno, lako se pije. Svjetlije rubinske boje s notom granatnoga, diskretno na nosu, odaje sortu, zamjetne su i niti barriquea. U ustima je izraženije nego na nosu, s dobrom je kiselosti, zaobljeno, tijelom srednje jačine, srednje je dužine je trajanja ■ SERVIS: ⇑ • 16 ̊C • čaša/glass: srednja/medium – tip/type: bordeaux

CRNA GORA MONTENEGRO

♣ ♣ ♣ ♣ (mpc/pp: XL XXL) VRANAC RESERVE 2013 – PLANTAŽE 13.JUL ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Podgorica ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: vranac PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova/selection of the best grapes • dozrijevanje/maturation: drvo/wood = barrique & velike bačve (big barrels) BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: vrhunsko/premium – reserve • suho/dry • 14,7 vol% DIZAJN/DESIGN: uredno, prepoznatljivo/OK – recognisable • čitljivo/legible: dobro prednja etiketa/front label good – loše stražnja etiketa/retro label badly

VINO je/WINE is: lijepo razvijeno, kompleksno, mineralno, koncentrirano, ima osobnost. Tamne gotovo nepropusne rubinske boje s nijansom granatnoga, na nosu fino iskazano, bouquet bogat, upućuje na zrelo i posušeno tamno koštićavo voće, primjerice šljivu, drvo je odlično integrirano. Usta mekana, zaobljena, živa, puna, slana, kiselost fina, toplo, struktura vrlo dobra, finiš trajan. Vino za uz jelo ali i za trenutke meditacije ■ SERVIS: ⇗ • 18 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bordeaux

SLOVENIJA   SLOVENIA

♣ ♣ ♣ ♣ (mpc/pp: XXL) RENERO 2015 – ROJAC ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Slovenska Istra, Koparština ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: refoškpristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski (organski – zeleni eko-znak)/nature friendly (organic – green eco-sign) • berba/harvest: ručna/handpicked PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova/selection of best grapes • dozrijevanje/maturation: bačva/barrel • ukupno/in total: 4 godine/years ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Slovenija Istra – potvrda o eko produkciji/eco-production attest • polusuho/off dry • 15,5 vol% DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški jako dobro – elegantno/from the points of esthetics and marketing very good – elegant

VINO je/WINE is: višeslojno, gusto, skladno i elegantno, toplo, čvrste strukture. Kapljica za uz jelo ali i kapljica meditacije. Vrlo tamne, neprobojne rubinske boje, kompaktnog dobro iskazanog i vrlo trajnog mirisa, bouquet s dosta zrelog a djelomice i prosušenog bobičastog tamno-plavog voća, džema od borovnice/crnog ribiza, fine fenolne note na tragu vegetalnog i herbalnoga, čokoladne niti. U ustima vrlo živo, koncentrirano, arome bouqueta nastavljaju se, okus lijepo zaobljen, tanini zamjetni ali jako dobro pripitomljeni, do izražaja dolazi slast (ali ne kao jeftino komercijalno podilaženje kakvo nije rijetko u polusuhim vinima danas na tržištu), kiselost izražena, no ne i napadna, odlično parira spomenutoj slasti. Retro, na momente kao da se, kao i u nosu na početku, osjeti i blago povišena hlapljiva kiselost međutim ovdje nipošto kao nešto negativno, naprotiv – kao nešto što pridonosi zanimljivosti. Tijelo moćno, završetak fin, dugačak. Potencijal za duže odležavanje SERVIS: ⇗ • (dugo pirjana junetina, janjetina s ražnja, teletina i/ili janjetina ispod peke, tvrdi zreli sir/ ) • 18 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bordeaux

 ŠPANJOLSKA  ESPAÑA

♣ ♣ ♣ (♣) (mpc/pp: XL) BERONIA 2015 Reserva – BODEGAS BERONIA/Gonzales Byass ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Rioja, Ollauri ■ VINOGRAD/VINEYARD: Ollauri • sorta/variety: tempranillo, graciano, mazuelo PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova • dozrijevanje/maturation: bačvica/small casc (barrique) • koliko dugo/how long: 36 mjeseci/months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Rioja doc • suho/dry • 14,5 vol% DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški dobro/good • čitljivo/legible: slabije – sitna slova/badly – to small font VINO je/WINE is: kompleksno, elegantno, s mineralnom notom, toplo, snažna tijela. Tamne gotovo neprobojne rubinske boje, na nosu umjereno iskazano, bouquetom, koji je vrlo skladan, ide prema tamnom bobičastom i jagodičastom voću, likviriciji, klinčiću, čokoladi… U ustima slano, mekano i zaobljeno, s vrlo uglađenim taninom. Snažna tijela, dugog finiša. ■ SERVIS: ⇗ • 18 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bordeaux….

♣ ♣ ♣ (mpc/pp: M) LUZ * MILLAR roble 2018 – BODEGAS LLEIROSO ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Ribera del Duero Valbuena del Duero ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: tempranillo PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova/selection of the best grapes • dozrijevanje/maturation: bačvica/small casc (barrique) • koliko dugo/ how long: 6 mjeseci/months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Ribera del Duero do • suho/dry • 14,0 vol% DIZAJN/DESIGN: OK • čitljivo/legible: slabije – mala slova/badly – to small font VINO je/WINE is: uredno, savršeno čisto, živo, mesnato, još mlado, za godinu ili više moglo bi se pokazati i u još dosta boljem svjetlu. Tamne rubinske boje, nos u pravcu tamnog bobičastog i jagodičastog voća u lijepom skladu s blagim začinskim notama, s malo cimeta i jedva zamjetne vanilije. U ustima zaobljeno, s mekanim taninom, vrlo dobro tijelom, finale dosta dugačko, blago i ugodno gorkasto ■ SERVIS: ⇗ • 16 – 18 ̊C • čaša/glass: srednja/medium one – tip/type: bordeaux

__________________________________

PREZENTACIJA VINA

♣ ♣ ♣ ♣ ♣ (♣)  (mpc/pp: M-L-XL-XXL-XXXL) VINO/WINE – PROIZVOĐAČ/PRODUCER ■ PORIJEKLO/ORIGIN: P ■ VINOGRAD/VINEYARD: naziv/name • kosina – ravnica/slope – plain • nadmorska visina/altitude:     m • ekspozicija/exposition:   • tlo/soil:   • sorta/variety: s • loze stare/vines old:     godina/years • gustoća nasada/plantation density:    ha • pristup u trsju/approach in the vineyard: klasičan/classic • prirodi prijateljski (organski, biodinamički)/nature friendly (organic, biodynamic) • berba/harvest: ručna – strojna/by hand – by machine / redovna – kasna – izborna (plemenita plijesan) – ledena – grožđe prosušivano (na trsu – u šušionici)/normal – late – selection of (noble rot) berries – ice – grapes left to dry (on vine -in the drying room) PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova – bobica/selection of the best grapes – berries • vinifikacija/vinification: fermentacija u inoksu – drvu – amfori/fermentation in stainless steel – wood container – amphora (qvevri) • dozrijevanje/maturation: inoks/stainless steel – bačvica/small casc (barrique) – velika bačva/big barrel – amfora/qvevri • na kvascu, koliko dugo/on the lees, how long:   mjeseci/months PJENUŠCI, metoda/SPARKLINGS, method: klasična, tradicijska/classical, traditional (champenoise) – charmat • u boci na kvascu/in the bottle on the lees:     mjeseci/months • DESERTNO, SLATKO, VISOKOPREDIKATNO/DESSERT, SWEET, PRÄDIKATSWINE: • FORTIFICIRANO/FORTIFIED: porto, sherry… ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux – bourgogne – chamagne  – rhein/alsace… – normalna/normal – teška/heavy  • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork – DIAM – plastika/plastic – staklo/glass – na navoj/screw cap (Stelvin)   OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI PDO PGI ZOZP AOC DOC DOCG IGT… • suho/dry • 00,0 vol%, RS     g/l, AC     g/l DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški jako dobro – siromašno – nedorečeno/from the points of esthetics and marketing very good – poor • čitljivo/legible: dobro – slabo /good – badly VINO je/WINE is:      ■ SERVIS: ⇑ ⇗   ⇒ • •  ?  ̊C • čaša/glass: srednja/medium – velika/big one – tip/type: bordeaux, bourgogne, rhine, champagne, dessert wine  ♣  SuČ 01.2020.

 

SVIJET u ČAŠI Kronika – 12.2019 – Chronicle WORLD IN a GLASS

KROZ /THROUGH

ŽELJKO SUHADOLNIK

Suradnici/contributors: Vinko Lozica, Zlatan Trsenjak, Zdravko Vodnik, Miran Debeljuh ⦁ Foto: Marko Čolić

_________s vama već – 28 godina/years – with you___________

Otok Hvar, južna strana, s glasovitim vinogradskim pozicijama Ivan Dolac, Sveta Nedjelja, Zavala / Southern Dalmatia, island of Hvar, south-southwest facing slopes with the grand cru and premier cru quality vineyards Ivan Dolac, Sveta Nedjelja, Zavala…

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Advent 2019: ČVARAK u DRUŠTVU s PJENUŠCEM ⦁ Sličice iz predbožićnog Zagreba: DRELE KAD KUHA VINO / CHEESE DADO s DEMOGRAFSKIM PROGRAMOM / BRATSTVO i JEDINSTVO TE JALTA PRED VITRINOM / ROUGEMARIN CITY: WE LOVE THE LOCAL FOOD, BUT NOT SO MUCH THE MOTHER LANGUAGE ⦁ SLAVONSKE RAPSODIJA i BAJADERA NA TANJURU ⦁ ORAŠAR ESPLANADINE ANE GRGIĆ ⦁ Hedonizam i zdravlje: BADNJAK u ZNAKU GADUSA ⦁ Hedonizam i zdravlje: MASLINOVO ULJE KAO IJEK, SAN ROCCO KAO AMBULANTA ⦁ Ne s jelom u otpad!: WWF i GASTRONOMADI PROTIV BACANJA HRANE ⦁ Gran odluke: MORENO CORONICA: MY WAY! BEZ DRVETA ZA BIJELO ⦁ Novo vinsko poglavlje Davora Zdjelarevića: VINORETUM INTERNATIONAL ⦁ Novo ruho moslavačkog cro-aduta: ŠKRLET – ODVOJENO ILI SPOJENO? ⦁ U novu godinu s novim vinskim časopisom: VINUM IN No. 2, SRETNO! ⦁ HENDRIXOV MOST ⦁ NAGRAĐENI NA CRO-AGRO 2019 ⦁ Wine OS 2020: ATRAKTIVNE RADIONICE ⦁ SUMMA LAGEDER 18-19. TRAVNJA 2020. ⦁ SVIJET ŽENA u VINU

POTROŠAČKI PUTOKAZ – 12.2019 – BUYING GUIDE

__________________________

Advent 2019

ČVARAK u DRUŠTVU S PJENUŠCEM!

Ne Bad Company, nego Excellent Company: čvarci i pjenušci Šember brut, Jasminka Vuglec, Sanabor Pallidia i Monteclassico Monterosso

Mogu li se – izvorno jeftina – selska namirnica koja se konzumira praktički prva nakon kolinja, i piće – od vajkada – s aureolom pripadnosti visokom društvu uspješno podružiti? O ooo, DA! Čovjek bi se iznenadio kako ne samo rafnirane kulinarske kreacije na tanjuru nego i namirnice s pedigreom rustikalnoga mogu na radost gourmeta, po naški gurmana, pokazati sjajan suživot s pjenušcima, Jednako kao i s toliko raznih tipova odličnih (i osobito skupih!) mirnih vina, sve te skupocjenosti odlično prijaju s hranom pripremljenom s pažnjom bez obzira je li hrana stilom rustikalna ili je rafiniranog tipa.

Prisjećam se nekih davnih vremena kad je slovenski šampanjer mr. Janez Istenič, s vinogradima i podrumom na Bizeljskome, odmah kod našeg Klanjca, pozvao k sebi na selo na pressicu u povodu izlaska na tržište njegove tada nove najgornje linije šampusa Prestige. Nakon prezentacije noviteta slijedio je domijenak, i to vrlo raskošan, tada sam prvi put doživio spoj otmjenoga i pučkoga, naime domaćin je, bez predrasuda, hranu naručio iz obližnje Gostilne Šekoranja, onda je uz Reziku, suprugu legendarnog bizeljskog gostioničara Renéa Sinea Šekoranje, aktivna u proizvodnji namirnica te u izboru namirnica i u prigotavljanju jela u kuhinji bila i Sineova mama, znana kao baka Šekoranja. Na Isteničev stol i do elegantnog servisa tanjura i pribora (bešteka!) stigle su domaće krvavice, domaće češnjovke, pečenice, domaće kiselo zelje, restani krumpir, grah salata s bučinim uljem… A u čaši – pjenušci No1 (Janez Istenič nekad je bio uspješni nogometni golman!), Gourmet bijeli i Gourmet Rosé, te, dakako, nova linija Prestige… BINGO! Kobasice sjajne, kiselo zelje i restani krumpir u svojoj rustikalnosti prvoligaški, a staleški visoki pjenušci, točeni u prikladnu kristalnu čašu tankih stijenki, punoćom, svježinom, finim sitnim mjehurićima, dotjeranošću pokazali su se odličnim partnerom jelima ponuđenih kroz ovaj zaista pedantno pripremljeni kolinjski domaći ručak. Pobijeno je bilo uvriježeno mišljenje da pjenušac mora biti samo u visokom društvu cijenjenih oblizeka poput npr. kamenica odnosno lososa itd. a koje ponekad performansom znaju objektivno biti i na nižoj razini od te neke plemenitaške reputacije što ih po automatici prati…

Pjenušac i čvarci, buncek, pečenice, krvavice, kiselo zelje, te repnjak (zmska savijača s ribanom repom, ljetni pandan joj je bućnica!)

A, zašto čvarak i ne bi s pjenušcem činio atraktivnu kombinaciju? To više i zato što je – to će valjda sada kao opravdanje odgovarati i onima koji paze više na staleže i pedigre nego na suštinu – eto došlo vrijeme da se po kilogramu taj čvarak, dobiven ne primarno od mesa nego od špeka i sala uz koji se prošverca kakva mesna mrvica…, po kilogramu danas vrlo skupo prodaje, dakle i CJENOVNO je dobio na cijeni…

Nužno je tek da, kao što se i pjenušac radi s više ambicije (mada kod nekih vinara uvjerenih da će se provući ne i uvijek s dovoljno više ambicije i požrtvovnosti!), čvarci budu dobro napravljeni, prhki a istodobno na svoj način i sočni, ne preprženi (pregoreni), ne glomazni te ne prestisnuti do stupnja žilavosti i osjećaja tvrdoće koštice od pri rezanju table špeka na kocke za topljenje moguće zaostalih komadića kožice odnosno mesa,

Kombinacija čvaraka i pjenušaca bila je dobra tema za vinsku radionicu – specijalno pripremljenu u restoranu Vuglec–breg u Hrvatskom zagorju – kao uvod u sljedeću radionicu na temu pjenušaca na posjedu Penine Istenič mr. Janeza Isteniča na Bizeljskom pa, odmah potom, i u ocjenjivanje pjenušaca početkom prosinca 2019. u Zagrebu, priređeno vezano uz već tradicijski, 4. Salon pjenušavih vina planiran za 31. siječnja 2010. u Zagrebnu u hotelu Dubrovnik, a ubrzo poslije – 14. veljače 2020. – i u Ljubljani.

Radionicu Magnum Monday – Pjenušac i čvarci organizirala je i na poznatom zagorskom eno-gastro i turističkom odredištu Vuglec breg na Vuglec-Bregu moderirala prof. Marija Vukelić, Zagrepčanka koja sa svojom promocijskom tvrtkom Zlatne riječi vrlo aktivno sudjeluje u cro-slo projektu Saloni pjenušaca Zagreb & Ljubljana i koja je i direktorica četvrtog Salona pjenušavog vina u Zagrebu ali i direktorica, za Zagreb, slovensko-hrvatskog projekta Vinski Univerzum što s 2020. po prvi put ulazi u Hrvatsku. Predstavnici medija i partneri događanja mogli su, uz vodstvo sommelijera Darka Lugarića Agave, koji je nastupio i u ime Hrvatskog sommelier kluba, kušati naslijepo četiri pjenušca (dva hrvatska i dva slovenska) s dvije vrste čvaraka (jedni stisnuti do daske, a drugi ne baš tako do kraja pa su imali malčice masnoće, dovoljno da ih se svrsta u zasebnu grupu), i s pogačicama od čvaraka, po domaće zvanima kram-pogačice a internacionalno čvarkuše.

Degustacija čvaraka i pjenušaca na Vuglec-bregu

Kod Vugleca – najava Salona pjenušavih vina u Zagrebu i Ljubljani: Darko Lugarić, Zdenko Šember, Jasminka Šaško, Boris Vuglec, Marija Vukelić, Ivanka Šember i Špela Štokelj (Julio Frangen)

Darko Lugarić objasnio je kategorije pjenušavih vina prema ostatku šećera te, tijekom kušanja i vrlo interaktivne radionice, vodio uzvanike na stručan ali lako razumljiv način kroz sljubljivanje. Pjenušci koji su se kušali sa čvarcima:  Sanabor Pallidia brut nature, NV (malvazija istarska, 35 mjeseci na kvascu u butelji, 13,3 vol %) i Monte Classico zero dosage NV od kuće Monterosso koja trsje ima u Istri i na slovenskoj i na hrvatskoj strani, zatim Jasminka NV demi-sec od Vugleca i Blanc de Blancs 2013 brut od Šembera. Mislim da i u ime svih nazočnih na radionici – od vinara prisustvovali su domaćin Boris Vuglec i njegova enologinja Jasminka Šaško te Zdenko Šember, a iz Slovenije je osobno stigla Špela Štokelj s granice Vipavskog vinogorja i vinorodnog Krasa – mogu i ponovno reći da pjenušac i čvarci idu lijepo skupa. Uđemo li u raščlambu, evo: čvarci su bili kako treba posoljeni, oni do kraja stisnuti i posve prhki. Druga grupa čvaraka bila je ne tako do kraja ali ipak vrlo solidno stisnuta, komadići su zbog te malenkosti masnoće lakše klizili grlom i, rekao bih, pružali doživljaj više. Pjenušci su bili različiti po stilovima i ostatku sladora, kazao bih da je u startu više trebalo više paziti na redosljed njihova posluživanja, tako da linija bude uzlazna, primjerice kao što je savjetovano da se najprije kušaju posve prhki čvarci, potom oni malčice masniji i onda da na red dođe čvarkuša odnosno još i čvarak zajedno s njom, tako je, po meni, trebalo i poredati pjenušce: najprije Monte Classico, potom Šemberov 2013, pa Pallidia 36 mjeseci na kvascu i na kraju vrlo aromatična poluslatka Jasminka, takva zbog toga što su kao ekspedicijski liker poslužili visoki predikati Vuglecovog prijatelja i susjeda Borisa Drenškog Bodrena. Iako je Jasminka i kao slatka sasvim dobro popratila čvarke, i to, po meni, one masnije pa i u kombinaciji sa čvarkušom, ne smatram da bi je trebalo preporučivati baš i uz čvarke, ona je izvan kategorije, i ipak aromatski, zaobljenošću i slasnoj kremoznosti uvjerljivo bolje pripada slatkom desertu, posebice kakvoj dobro nafilanoj orehnjači (kakvu Vuglec zna imati!). No dobro je da je ipak Jasminka ovdje servirana, radionica je bila i zamišljena da se kuša nešto drugo, da se nešto sazna i nauči. Vrlo profinjena Pallidia, iako je odlično prijala uz čvarke, prekompleksna mi je bila za čvarke i, osobno, radije bih je ipak pričuvao za uz neko kompleksno jelo iz slane kategorije. Monterossa Classic u ovoj mjehuričavoj konkurenciji i s čvarcima? Za nj bih se opredijelio kao pratitelja do kraja stisnutih, prhkih čvaraka. A u izboru dobitne, najbolje kombinacije sa čvarcima koje smo kušali opredijelio bih se, i to za spoj s onim nešto slabije stisnutim čvarcima, među spomenuta ponuđena četiri pjenušca za odličan Šemberov Blanc de Blancs s dodanom vrijednosti, koji bi svakako sjajno prijao uz neko kompliciranije jelo. ♣

Boris Vuglec ponosno poslužuje svoj pjenušac!

O PROJEKTU VINSKI UNIVERZUM – U nastavku degustacije čvaraka i pjenušaca pa potom i uz Vuglecov kolinjski ručak predstavljena je akcija Vinski Univerzum koja nam, kako je rečeno, dolazi iz Slovenije. Riječ je o obrazovno-promocijskoj priredbi, prvi put organiziranoj u prosincu 2015. u Ljubljani. Ona je odmah, sudeći po reakcijama posjetitelja i vinara, polučila velik uspjeh. Na događanju se tada okupilo preko 700 mladih, koji su preko vinara–svojih vršnjaka, različitih radionica i festivalskog programa ušli dosta duboko u domenu kulture vina općenito a pjenušaca zasebno. Svake je godine slovenski Vinski univerzum kao svojevrsna edukativna manifestacija sve bolja i sa sve više posjetitelja i izlagača. rsna edukativna manifestacija sve bolja i sa sve više posjetitelja i izlagača. Sad se eto Vinski unverzum, s ciljem da se širenjem objašnjenja i s mogućnošću kušanja za mlade (nove) potrošače usmjeri prema boljoj kakvoći proizvoda i da se vinare tim podizanjem svijesti novih mladih potrošača o kakvoći dodatno stimulira da  sami stalno dižu pragove kvalitete unutar svoje ponude, prenosi i u glavni grad Hrvatske, vidjet ćemo reakcije ovdje. Vinski univerzum Zagreb 2020 preuzima slovenski model i prilagođava ga hrvatskim uvjetima. Priredba je dakle tematski osmišljena da pruži maksimalni doživljaj mladim posjetiteljima kao novoj publici, a da vinarima kroz dodatne aktivnosti pokuša otvoriti nove prodajne kanale za novu ciljnu publiku. Plan je na priredbu pozvati do 500 studenata iz Hrvatske i inozemstva čija je zajednička želja upoznati vinske priče i vina raznih vinara. Kao uvod u priredbu Vinski Univerzum Zagreb 2020. trebao je poslužiti susret na Agronomskom fakultetu gdje se sa studentima razgovara o vinskoj kulturi, vinorodnim područjima, proizvodnji i degustaciji pjenušaca. Na Vinskom univerzumu u Zagrebu organizirat će se i dvije radionice sa zanimljivim temama. Festival se realizira uz podršku Kluba studenata Agronomskog fakulteta, Hrvatskog sommelier kluba te Turističke zajednica Zagrebačke županije. ◾

MASTERCLASS UMJESTO FESTIVALA – Ubrzo nakon radionice Pjenušci i čvarci, na Vuglec-bregu, slijedila je nova radionica posvećena pjenušcu, eto kao i ona prethodna zagorska datumski smještena u punu sezonu kolinja (čvarci) i vrijeme Adventa (pjenušci). I ova druga, a s lokacijom na posjedu Penine Istenič na Bizeljskom, po logici je uvrštena u predbožićno i prednovogodišnje vrijeme kad su baš pjenušci posebno aktualni. Prijašnjih godina Isteničevi, koji rado kažu kako su najveći obiteljski proizvođači pjenušaca u Sloveniji, priređivali su u prvoj polovici prosinca festival perlica ili, kako oni vele, mehurčkov, za ovu godinu promijenili su koncept i umjesto za festival opredijelili se za manifestaciju drukčijeg tipa od festivala međutim na kojoj bi također okupili brojne pjenušare osobno, zatim krug profesionalaca s eno-gastro scene kao npr. enologe, sommelijere i ugostitelje te vinske novinare, a nije izostao ni treći bitan segment kojim se nužno zatvara krug a to su ljubitelji vina i dakako, posebno pjenušaca, kao potrošači.

Domaćin Miha Istenič (u sredini) s komentatorima pjenušaca i s voditeljem kroz program Valentinom Bufolinom, dopredsjednikom Udruženja sommeliera Slovenije, slijeva su: Željko Suhadolnik, Miran Sirk Bjana, Sergij Cesar, Jure Tomič, Miha i Bufolin, zatim Tomaž Sršen i François Botton Slapšak. Dolje: Janez Istenič

Radionica je tako spojila edukativnu notu, hedonizam i poslovni aspekt. Nazočni proizvođači koji su donijeli svoje zapjenjene uzorke za kušanje – a tih uzoraka bilo je oko 30, među njima i dva iz Hrvatske! – imali su priliku široj publici (prostrana dvorana bila je puna!) prezentirati sebe kao proizvođača i svoj proizvod, S pjenušcima su se – netko s jednim uzorkom, netko s dva a netko i s tri uzorka – pokazali Berkovič, Pinterič, Zagmajster, Albiana, Kerin, Kunej, Marič, Mastnak, Kozinc, Domaine Slapšak, Istenič, Štokelj, Bjana, Ščurek, Silveri, Guerila, Kobal, a iz Hrvatske obitelj Tomac iz Jastrebarskoga (Classic brut nature 2006 i Amfora brut nature 2015). Po jedan član spomenute grupe izabranih enologa, ugostitelja, sommeliera i novinara predstavljene kao svojevrsna stručna komisija, komentirao je po par kušanih uzraka. U toj komentatorskoj grupi bili su, uz domaćina, Janeza Isteniča, znani tršćanski sommelier Sergij Cesar – sada nastanjen u Genevi, zatim François Botton – enolog iz Francuske koji radi za slovenski podrum Domaine Slapšak, pa Tomaž Sršen – publicist-vinski pisac, Miran Sirk – šampanjer kuće Bjana iz Goriških brda, Jure Tomič – istaknuti ugostitelj i sommelijer s restoranom Debeluh u Brežicana, inače član prestižne međunarodne udruge Mladi restorateri Europe (JRE), i Željko Suhadolnik, novinar i vinski pisac iz Zagreba. Kroz program je vodio Valentin Bufolin, dopredsjednik Udruženja sommeliera Slovenije. Publika koja se došla upoznati s pjenucima i pjenušarima i uživati u mjehurićima i prigodnom zalogaju ulaznicu je platila. Lijepo uspjela priredba! ◾

Najnovije! Čep DIAM za najgorljivije zagovornike eko-produkcije

O SALONU PJENUŠAVIH VINA ZAGREBČetvrti Salon pjenušavih vina Zagreb održat će se dan nakon Vinskog univerzuma, konkretno u petak, 31. siječnja 2010. popodne u hotelu Dubrovnik, vrata su otvorena od 15 do 21 sat. Priredba će okupiti, kao i prethodnih godina, četrdesetak izlagača.

Novost u vezi sa Salonom je da se ove godine međunarodno ocjenjivanje mreže SALON OF SPARKLING WINES po prvi put održalo u Zagrebu, a bilo je to u suradnji s Hrvatskim sommelier klubom. Pobjednici – konkretno proizvođači triju najbolje ocijenjenih bijelih i triju najbolje ocijenjenih ružičastih pjenušaca – svečano će se proglasiti i primit će odličja na salonima u Zagrebu i Ljubljani. Za vrednovanje je prijavljeno više od 80 uzoraka pjenušavih vina. Pjenušce je ocjenjivalo 16 strukovno potkovanih ocjenjivača iz regije, podijeljenih u dvije komisije. Predsjednica žirija s hrvatske strane bila je enologinja Ivana Nemet inače zaposlena u PP Orahovica, a sa slovenske enolog Dušan Brejc. U komisiji br. 1 pod predsjedanjem Ivane Nemet radili su Zelinčanka Ivana Puhelek iz vinske obitelji Puhelek Purek, pa slovenski vinski pisac Jože Rozman, zatim sommelijerka Milena Zaharić iz Novog Sada, proglašena u Srbiji najboljom ocjenjivačicom upravo pjenušaca, pa zagrebački sommelier i ugostitelj Darko Lugarić Agava, Špela Štokelj iz vinske obitelji iz Vipave, te enolog Saša Zec. U komisiji br. 2 pod predsjedanjem Dušana Brejca radili su enologinja Antonija Čeme, sommelier i ugostitelj Mario Meštrović Kajzer, novinari i vinski pisci Ivo Kozarčanin i Željko Suhadolnik, zatim slovenska sommelijerka Vanja Mramor, pa Nikola Šember iz znane plešivičke vinske obitelji, i enolog i sommelijer mr. Franjo Francem.

Moji osobni dojmovi s ocjenjivanja, dakako, mogu govoriti samo o pjenušcima koji su potočeni žiriju br. 2. Izdvojio bih kao jače pažnje vrijedne sljedeće pjenušce: Lucidia 2015 extra brut – Vina Sanabor (Primorska Slovenija, Kras, 12,5 vol %, 5 g/lit slador); Cuvée Prestige 2013 extra brut – Kurtalj (Središnja bregovita Hrvatska, Plešivica, 12,8 vol %, 3 g/lit ostatak sladora); Penina Vintage 2011 brut natureZlati Grič (Štajerka Slovenija, Podravlje, 13,0 vol %, 2 g/lit slador); Zlata radgonska penina Ciconia brut 2008Radgonske gorice (Štajerska Slovenija Podravlje, 12,5 vol %, 9 g/lit slador); Penina brut klasična metoda NVPuklavec Family Wines (Štajerska Slovenija, Podravlje 11,6 vol %, 6,8 g/lit sladora); Brut Moscato 2018Family Estate Leber -Vračko (Štajerska Slovenija, podravlje, 12,0 vol %, 9,5 g/lit sladora; za charmat metodu učinilo mi se baš prikladnime kao bazno vino rabiti ono od aromatične sorte ali u posve suhoj varijanti!).

Službeno, najbolje ocijenjeni u bijelim i ružičaastim pjenušcima sljedeći su uzorci:

Bijela pjenušava vina

Prestige extra brut 2013 – Istenič, Bizeljsko-Sremiški vinorodni okoliš, Slovenija; 1 a) Penina vintage 2011 brut natureZlati Grič, Štajerska Slovenija; 2) Muscat brut 2010 – Vina Kauran, Štajerska Slovenija; 3) No. 1 brut NV – Istenič, Bizeljsko-Sremiški vinorodni okoliš, Slovenija

Rosé pjenušava vina

Bregh rosé brut 2017 – Petrač, Središnja bregovita Hrvatska, Hrvatska; 2) Penina rosé brut 2017 – Vipava 1894, Vipavska dolina, Slovenija; 3) Ružica Vinodola brut 2017 – Vinska kuća Pavlomir, Hrvatska Istra i Kvarner, Hrvatska

U pripetavanju za najboljega: Prestige od Isteniča i Konjiška penina od Zlatog Griča

_______________________________

ŠAMPIONOVA MOGUĆA KORISTJanez Istenič (79) na vinskoj je pozornici i uglavnom u pjenušavom segmentu već više od pola stoljeća. Nakon što je prestao aktivno s nogometom, 1964. se okrenuo posve Bakhu i kao individualni proizvođač krenuo s vinogradom od oko 1,5 hektara na području Bizeljskoga na samoj granici s Hrvatskom. U sferu pjenušaca ušao je 1968. Razvio se u jednog od ne samo najcjenjenijih proizvođača pjenušaca nego i u jednog od najvećih pjenušara u Sloveniji, najvećime u smislu obiteljske produkcije. U prvih 51 godinu bavljenja pjenušcima, sa članovima svoje obitelji i s nekoliko suradnika proizveo je oko četiri milijuna boca pjenušavog vina. Danas godišnje napravi oko 130.000 do 150.000 boca, ovisno o berbi.

– Kad sam počeo, pjenušac je smatran kao nešto aristokratko i tajanstveno, tako da je start bio pun istraživanja i improvizacija, ali sve je sjelo na svoje mjesto zahvaljujući mojoj velikoj ljubavi prema tome poslu i uz puno učenja iz stručnih knjiga kao i uz posjete podrumima u Francuskoj, Italiji, Njemačkoj – reći će šampion 2019. Janez istenič

Na zalihi i sazrijevanju u podrumu Istenič stalno drži oko 400.000 do 500.000 boca, sirovina je 70 posto iz vlastitih vinograda, ostatak je od grožđa iz otkupa.

Istenič je afirmiran ne samo u Deželi nego i u Hrvatskoj, znan je i cijenjen i šire u europskim krugovima, uvršten u knjige šampanjera autori kojih su utjecajni vinski pisci.

– Za naše pjenušce smo u prošlosti u Parizu, Londonu i u Veroni primili barem stotinu medalja i oko 10 šampionskih naslova u Bruxellesu, New Yorku, Gornjoj Radgoni i Ljubljani. U 2019. smo osvojili srebrnu medalju na Decanterovom World Wide Awardsu i zlatnu medalju na Bubbles of Sparkling wines u Londonu. Što se tiče knjige, 2013. godine uvršteni smo u World Encyclopedia of Champagne & Sparkling Wine, autorica je Essi Avellan.

S legendom Janezom Istenicem

Što Isteniču, inače ove godine nositelju priznanja za doprinos razvoju vinskog turizma koji i na međunarodnoj razini dodjeljuje hrvatska udruga G.E.T. Report iz Zagreba, može u poslovnom smislu značiti ovaj trijumf na ocjenjivanju za Salon pjenušaca Zagreb-Ljubljana?

Ocjenjivanje naslijepo, strukovna komisija sastavljena od kušača iz Hrvatske, Slovenije, Srbije, konkurencija uzoraka jaka posebice iz Slovenije (Radgonske gorice, Zlati Grič, Sanabor, Klet Brda, Puklavec…), mada treba reći i to da, nažalost, nije bilo Bjane i Silverija, a iz Hrvatske nedostajali su teški artiljerci Tomac, Korak, Šember… Smještaj Isteničeva pogona u geografskom smislu i prirodna gravitacija prema na 45 minuta vožnje autom blizom Zagrebu kao značajnom tržištu odakle se otvara put prema jadranskome jugu… I dnevna politika koja međutim traje i koja uporno razdvaja i ono što može biti logički povezano i što je prije i bilo povezano do mjere da se skok odavde do Isteniča smatrao ne odlaskom nekome u drugu državu nego nekome maltene našemu ali na susjednoj strani Sutle.

– Ova odličja s ocjenjivanja za Salone pjenušca u Zagrebu i Ljubljani znače nam mnogo, ona, jednostavno, upućuju na kakvoću. Istina je da medalja sama za sebe u kontekstu posla ne predstavlja mnogo, svaki dobitnik mora se potruditi kroz svoju komercijalnu službu da nagradu dobro valorizira. Svjestan sam da ćemo i mi morati intenzivirati našu markretinšku aktivnost. Mogu reći da je naš podrum omiljeno odredište ljubitelja vina tj. pjenušaca, ali taj interes treba stalno i podgrijavati određenim akcijama na tržištu. Iz Hrvatske nam dođe godišnje između 30 i 40 posto od ukupnog broja posjetitelja, a u odnosu na našu produkciju pjenušaca u Hrvatsku izvezemo oko 35 posto boca, međutim prostora, smatram, ima i za jače povećanje, posebice u kontekstu naših najboljih proizvoda, a to su Prestige, linija Gourmet te No1, tako da već radimo novu strategiju marketinga baš i posebno za Hrvatsku – dodao je mr. Istenič.

Isteniče dakle čeka i te kako ozbiljan angažman u marketingu prema hrvatskome tržištu, bilo i smislu poboljšanja plasmana butelja u Lijepoj nasoj, bilo u privlačenju i većeg broja gostiju iz Hrvatske u Staru Vas kod Bizeljskoga. ◾

_______________________________

Prizor s ocjenjia, i, dolje, svi ocjenjivači (Julio Frangen)

Siniša Lasan, novi – i po treći put! – hrvatski sommelijerski prvak, u društvu s drugoplasiranim Ivanom Jugom i trećim Markom Škaricom, te s predsjednikom i dopredsjednikom Hrvatskog sommelier kluba Frankom Lukežom i Franjom Francemom, kao i s voditeljem edukacije pri HSK-u prof. Krešimirom Mikincem. Dolje: Lasan s uglednim peljeakim vingradarima/vinarima Marijom Bura Mrgudić i s njenim bratom Nikom

Sada, nakon ocjenjivanja, oči su proizvođača svakako osobito uprte u sommeliere koji su bili članovi žirija za vrednovanje, konkretno Marija Meštrovića koji se, nedavnim preuzimanjem objekta Kajzer vratio izravno ugostiteljstvu (nekad je odlično vodio velikogorički restoran Mon Ami), zatim Darka Lugarića, asa iz restorana Agava, a i u Novosađanku Milenu Zakarić kao specijalisticu za mjehuriće. Šteta je što u žiriju nije bio i Zagrepčanin Siniša Lasan. Lasan je naime nedavno postao i po treći put hrvatski sommelijerski prvak, a zamalo mu je u Londonu izmakla prestižna međunarodna titula MS ili Master Sommelier, no to mu je bio tek prvi pokušaj da je se domogne. Lasan unatrag nekoliko godina s velikim uspjehom i utjecajem radi na dubrovačkom području, u uglednom restoranu Proto, i zahvaljujući upravo njegovu zalaganju na vinskim listama toga dijela Lijepe naše našlo se dosta (mirnih i pjenušavih!) vina s hrvatskog sjevera koja i te kako odgovaraju lokalnoj, morskoj spizi!

_________________________________

HRVATSKI PJENUŠCI – RAST IZVOZA! – Lijepa vijest za kraj ove godine i ulazak u novu, s mogućim novim značajnim, kako se to kaže, radnim pobjedama. Nakon što je dovršena obrada podataka, iz Hrvatske gospodarske komore javljaju da je izvoz hrvatskih pjenušaca u 2018. u odnosu na 2017. porastao za 35 posto, konkretno s u 2017. ostvarenih 748.000 € na 1,08 milijuna € u 2018. Količinski, radi se o porastu od 117 hektolitara, konkretno sa 324 hektolitra u 2017., u 2018. dosegnut je 441 hektolitar.

Najviše se izvezlo u Nizozemsku (346.500 eura), a slijede Italija (178.100 eura) i Njemačka (140.300 eura). Četvrto najveće izvozno tržište za hrvatske pjenušce je Singapur, u koji smo prošle godine izvezli pjenušaca u vrijednosti 136.000 eura.

S druge strane, uvoz pjenušavih vina nam je prošle godine narastao za 19 posto, ali riječ je o mnogo većim iznosima. Tako smo u 2017. uvezli pjenušaca u vrijednosti 7,6 milijuna eura, a u 2018. u vrijednosti većoj od devet milijuna eura (porast sa 14.300 hektolitara na 17.900).

Najviše pjenušaca uvozimo iz Francuske (3,3 milijuna eura), Italije (2,8 milijuna) i Njemačke (1,1 milijun eura).

U prvih devet mjeseci 2019. godine izvoz je već količinski premašio cijelu prošlu godinu (476 hektolitara, inače vrijednih 683.000 eura), Prema podacima za prvih devet mjeseci 2019., najviše izvozimo pjenušce za zaštićenom oznakom izvornosti (211 hektolitara, vrijednih 546.000 eura). Uvoz je ove godine u odnosu na 2018. nešto usporio, do kraja rujna uvezeno je 12.800 hektolitara u vrijednosti 7,9 milijuna eura.◾

_______________________________

Zagrebačka smotra iz mreže Salon of Sparkling Wines, s kojom se, odmah nakon sajma WineOs u prvoj polovici siječnja u Osijeku otvara sezona festivala plemenite kapljice u 2020., predstavit će ponajbolje hrvatske i slovenske pjenušare ali i neka pjenušava vina nekolicine stranih proizvođača. Smisao Salona je, kaže prof. Marija Vukelić, zagrebačka direktorica, širenje svijesti da se pjenušava vina konzumiraju ne samo za praznike i svečanosti, nego i svaki dan, k tome želja je da se, kroz izobrazbu, i podiže razina kulture pijenja pjenušavih vina, tako da će na manifestaciji biti priređeno nekoliko vođenih radionice besplatnih za posjetitelje iz šire javnosti. A još i do Salona bit će još nekoliko najavnih događanja. Kao i prošlih godina, na festivalu pjenušaca u hotelu Dubrovnik dio prostora bit će u znaku ponude i kulinarskih delicija koje se lijepo sljubljuju s pjenušavim vinima.

Za četvrti Salon pjenušavih vina Zagreb, 31.1 2020., cijena ulaznice za posjetitelje iznosi u pretprodaji 120kn, a na dan priredbe 150kn. Prodaja na entrio.hr. Info: www.salonofsparkingwine.com

Sličice iz predbožićnog vremena Zagreba 2019

Adventski vijenac na Trgu bana Jelačića u Zagrebu

OD JELAČIĆ-PLACA PREKO TKALČE DO VITRINE i CHEESE BARA uz EUROPSKI TRG

Prekrasna subota, preko podneva sunce, makar zubato, idealno za jesti na cesti – moderno se to veli Street Food, pa dobro društvo, afrodizijak iz Malog Stona za duge zimske velegradske noći, i sirova i kuhana vina s istoka i zapada, od Fruške gore kroz Plešivicu do Collija u Italiji…. Vu tem Zagrebu, s’ega na volju, s’ega ima, to j’ istina, vu tem Zagrebu!…

Nakon debija na priredbi Kaj su jeli naši stari? u Vrbovcu, Davor Dretar Drele – glumac, radio i tv-voditelj, sve više se posvećuje ugostiteljstvu ali s one, unutrašnje strane šanka a manje s ove vanjske strane. U odnosu na malenu pečenjarnicu u Vrbovcu, ovo na Jelačić-placu na zagrebačkom Adventu prava je kuća dostoijna Djeda Božićnjaka odnosno Djeda Mraza…

Dado Tašner – briga za demografsku obnovu

Toga dana počelo je na Jelačić-placu – punom mirisa crnogorice (tu je postavljen i okićen golemi bor od 15 metara, najveći u Zagrebu u kojemu je, inače, ove godine Zrinjevac postavio 104 božićna stabla!), kobasica i kuhanog vina – upravo s vrućim kuhanim crnjakom (fino kuhano vino!!!) u kućici kod Dreleta DEdeka Mraza ili DEdeka Božičnjaka, i onda, dalje, uzlazno krenulo kod DAdeka Tašnera. Dado za predsjednika! Pripremao je marljivo malostonske kamenice za konzumaciju, jesti na cesti ili Street Food. U Metropoli na najboljem Adventu na svijetu nesebična propaganda za zimski turizam na jugu Lijepe naše Ali, i još važnije: briga za demografsku obnovu zemlje! Kad nas je već tako krenulo s izvozom Hrvata, pa da bude materijala i za nastavak!… Što reći u vrijeme zahuktale predsjedničke kampanje do li: Dado za predsjednika! Dado, Dado!…

Ni znani naš chef Hrvoje Zirojević nije odolio pružanju potpore demografskoj obnovi u društvu s kameničarom Dadom i pjenušarom Zdenkom Šemberom

Dva koraka preko Europskog trga do Vitrine, a tamo – delegati s Fruške gore, Plešivice i Collija tj. talijanske strane Goriških brda. Bratstvo i jedinstvo. Narančasta odnosno jantarna vina, pjenušci, rajski rizling. Đorđe Bikicki s Fruške gore, Zdenko Šember s Plešivice, Dario Prinčić s Colija. Jelena Bulum i Maras Manuela, pa cha cha cha…

Stiže i pajdaš Alfi Kabiljo, maestro od Jalte. Mjuzikl pred Vitrinom se nastavlja u sve jačem tonu, bogme – ne ideme dime dime… A kad se napokon odande krenulo, opet stop – kod demografa Dade Cheesea. Kao as na desetku odnekud laganinskim korakom bane chef nad chefovima Hrvoje Zirojević! Tome što on ponudi na tanjuru nema premca na ovim prostorima a i šire, riječ je ne samo o okusu, nego, bogme, kako to izgleda na tanjuru, nečemu što je stvarno i za izložbu, u Akademiji za LIKOVNU umjetnost!

Na tom starom ljetu veselimo se!…

Neizostavan na degustaciji visokokvalotetnog i osebujnog vina – proslavljeni naš skladatelj Alfi Kabiljo, u društvu s vinarima Zdenkom Šemberom (mirna vina, bijela i crna, pjenušci), zatim Darijom Prinčičem s Collija (jantarna vina Jakot i Trebež, crnjaci merlot i cabernet sauvignon, 10 ha, 7000 trsova, 35.000 butelja) i Đorđem Bikickijem s vinogradima na Fruškoj gori nedaleko od Iloka (bijela, rosé, crno i jantarno)

Rougemarin City Journal pop up we love local: WE LOVE LOCAL, EXCEPT OUR MOTHER LANGUAGE… – Kažu kako je zagrebački Advent postao čarobniji za još jedno gastro iskustvo – Rougemarin City u Petrinjskoj ulici kod Trga bana Jelačića na mjesec je dana postao Journal pop up We Love Local. Obožavateljima vrhunskih gastro užitaka omogućeno je da kroz cijeli prosinac u samom srcu grada kušaju specijalni We Love Xmas menu, maštovitu reinterpretaciju tradicionalnih hrvatskih jela u street food varijanti (zašto ne u varijanti jesti na cesti?). Sva adventska i božićna jela spravljena su bila isključivo od lokalnih namirnica koje su uzgojili i proizveli sjajni mali domaći proizvođači, baš u skladu s filozofijom gastronomske platforme We Love Local. Međutim očito nikako da se zavoli i vlastiti jezik. We love local, except our mother language….

Novi adventski punkt uz Jelačić-plac, na početku Petrinjske – Rougemarin. chefa Marina Medaka. We love local, a ako je već tako moglo je i pisati Obožavamo domaće!

Domaća jela koja je ponudio Journal pop up We Love Local a koja je potpisao chef Marin Medak bila su u dva različita posluženja: u porcijama normalne veličine i u novim malim porcijama small plates, izvrsnima za degustaciju. Organizatori kažu da su htjeli ići na ruku gurmanima koji vole uroniti u lokalne okuse, naime oni koji žele istraživati mogli su sebi priuštiti više različitih zalogaja We Love Xmas menua, a da im to ne bude preveliki financijski zalogaj.

Na pladnjevima su stizala redom jela neobičnih – ali, hvala Bogu, ipak hrvatskih – naziva: Smotani pršut, Livada i pastir, Bombon brudet, Batat juha, Skradinski rižoto, Tuna paštašuta i neobična Ramen purica. Kao glavna jela, Božićna patka, Janjeća koljenica u sarmi, Badnji mix i Vučena pašticada su kao kruna večeri, na kraju, dakako, poslužene su slastice. ◾

 Enogastronomija i trbušnjaci: PA, i LJUBAV IDE KROZ ŽELUDAC!… – U tijeku Adventa, na jednoj prezentaciji vezanoj strogo uz eno-gastronomiju u središtu pažnje – trbušnjaci! Pa, što da ne?! Ionako stara izreka kaže kako ljubav najprije ide kroz želudac, a s propovjedaonica pojačano slušamo da trebamo živjeti u ljubavi.

Evo famoznih rasplesanih želučeka…◾

SLAVONSKE RAPSODIJA i BAJADERA NA TANJURU – Rapsod je u staroj Grčkoj bio putujući pjevač koji je uz pratnju lire izvodio epske pjesme, a rapsodija je pjesma rapsoda odnosno muzička fantazija na temu narodne predaje, tako barem kaže Veliki rječnik stranih riječi Bratoljuba Klaića. Rapsodija u širem kontekstu može se odnositi i na gastro-segment, dakle biti i gastro-fantazija na temu delicija (ne delirija!). Dojmljivim ateljeom okusa u zagrebačkom Procaffeu na Adventu 2019 to je pokazao Klaster slavonskih turističkih zajednica. Čvarci, kulin i kulinova seka, slanina, razni sirevi, bajadera od svinjetine, šunka pečena u kruhu, požeški vinogradarski ćevap kao jelo kojime se otjeruje neprijatelj, sarmica, kuhane ljute kobase, tačkrle s orasima ali i s makom, orahnjača (masnica) i makovnjača, suhi kolačići poput sjajnih prhkih šapa…

Raskoš Slavonije na tanjuru. Njam, njam…

Što li je to bajadera od svinjetine? Riječ je o svinjetini pečenoj u komadu, pa ohlađenoj i izrezanoj na komade pravokutnog oblika (baš kako izgleda bajadera iz bombonijere) i tako posluženoj… A što je to požeški vinogradarski ćevap, jelo kojime se otjeruje neprijatelj?

Za 15 osoba treba: 25 komada svinjske vratine i 15 komada juneće vratine ili mesa od buta, 0,5 kg slanine, tri glavice luka, tri paprike, sol, papar, mljevena crvena paprika, krumpir. Komade mesa narezati na debljinu prsta, začiniti solju, paprom i mljevenom paprikom te ostaviti u pacu barem 24 sata. Na ražanj naizmjenice nabadati po komad svinjetine, slanine i junetine, sve dok se meso ne potroši. Da se meso ne bi vrtjelo oko ražnja, na svakih po desetak centimetara nabosti i kožu od slanine. Nabodeno meso zamotati svinjskom ili telećom maramicom i povezati špagom. Ako nema maramice, poslužit će, kažu, i papir za pečenje odnosno aluminijska folija. Peći vrteći uz laganu vatru, dok meso ne bude gotovo. Skinuti s ražnja i servirati vruće. Dok se meso peče, skuhati krumpir i narezati ga te istresti u tavu u kojoj se skupljala masnoća pri pečenju mesa, promiješati i kratko zapeći na vatri. Jelo prati uzrećica da se njime tjera neprijatelj naravno ne stoga što ne bi bilo dobro za jesti nego stoga što se u povijesti još za najezde Turaka na ove naše prostore pokazalo efikasnom prijevarom neprijatelja koji je određene prostore držao pod opsadom a kad mu se učinilo da se okruženi domaći stanovnici konstantno dobro hrane, misleći da će se opsada odužiti u nedogled, radije je napustio pozicije…

Adventski summit slavonskog turizma u Zagrebu: Martina Jakelić, Maja Jakobović Vukušić, Ružica Vidaković, Mislav Matišić i Rujana Bušić Srpak  (Marko Colić)

Adventski susret sa Slavonijom koji je u Metropoli priredilo pet slavonskih županijskih turističkih zajednica bio je prilika da se nešto novo nauči iz povijesti Slavonije ili da se podsjeti na neke detalje vezane uz tu našu regiju.

Evo tih nekih cveba kojih mi u Hrvatskoj moramo biti svjesni: na području Slavonije živi se dugih već osam tisuća godina, u Slavoniji je pronađen najstariji indoeuropski kalendar, vino se punilo u butelje gotovo 200 godina prije nego u Burgundiji i Bordeauxu, tu su se proizveli jedno od prvih piva u svijetu, ali i prvi hrvatski pjenušac. Slavonija ima i najveći crkveni trg nakon Rima, tu je bila prva kovnica novca u Hrvatskoj i prvi puta se u našoj zemlji upravo u Slavoniji zakotrljala nogometna lopta, a i zaigrao tenis…

Poziv na fine wine & dine u restoran novog kutjevačkog vinskog podruma Galić

A, sada, po prvi puta su se upravo u Slavoniji u Hrvatskoj i okupili direktori pet turističkih zajednica kako bi zajednički promovirali ljepote i turističku ponudu regije. Pod simboličnim nazivom Divani (od: divaniti), u vinoteci kavane Procaffe u srcu Zagreba održana je prezentacija ove jedinstvene regije uz vrhunska slavonska vina i najfinija jela koja potpisuje iločki hotel Dunav, prvi nositelj Michelinove preporuke u tom dijelu Hrvatske.

Martina Jakelić, direktorica TZ Virovitičko-podravske županije, Maja Jakobović Vukušić, direktorica TZ Požeško-slavonske županije, Ružica Vidaković, direktorica TZ Brodsko-posavske županije, Mislav Matišić, pomoćnik direktorice TZ Osječko-baranjske županije i Rujana Bušić Srpak, direktorica TZ Vukovarsko srijemske, koja je i koordinatorica Klastera Slavonija, prezentirali su turističke atrakcije najistočnije hrvatske regije, poznate po gostoljubivosti i ljudima otvorena srca.

Ovo je snažan i konkretan iskorak u promociji i prezentaciji Slavonije kao turističke destinacije Hrvatske. Sporazumom o suradnji na kreiranju i promociji turističkog brenda Slavonija, što su ga je prošle godine potpisali svih pet županijskih turističkih zajednica, Hrvatska turistička zajednica i Ministarstvo turizma, utvrdili smo okvire i aktivnosti kojima želimo ostvariti konačni cilj a to su razvoj i promocija proizvoda i usluga kao generatora povećanja turističkih rezultata. Nitko od potpisnika taj cilj ne može relizirati sam i stoga je zajedništvo u spremnosti da ostvarimo sve ono što Slavonija u turizmu može ključan faktor uspjeha. Imamo još jako puno toga čime se svijetu možemo pohvaliti. Kako je riječ o novom pristupu promociji, prvi je korak bio izrada strateškog marketinškog plana turizma Slavonije s planom brendiranja za razdoblje od 2019. do 2025. koji će uskoro na usvajanje, iz tiska je ove godine izišla brošura Slavonija, a zajednički nastupi na sajmovima i posebnim prezentacijama već daju prve rezultate, ističe Rujana Bušić Srpak.

Slavonija je destinacija koja ima što za ponuditi svih 365 dana u godini. Jedan od osnovnih motiva posjeta našem kraju je gastronomija, imamo i dva parka prirode, Kopački rit i Papuk, koji izgledaju božanstveno u svako godišnje doba. Slavonija nudi najljepši spoj tradicije i urbanog, a svi koji dođu prvi put oduševe se kad okuse boje i mirise, dožive moćni Dunav, ali i Savu i Dravu, nepregledne vinograde, Zlatnu dolinu, Plemićku rutu i otkriju da Slavonija nije samo nepregledna dosadna ravnica.

Visoka kuhinja/Haute cuisine, Esplanade Hotel: chefica ANA GRGIĆ – Po tradiciji, i ove godine zagrebački hotel Esplanade, i te kako znan po eno-gastro zbivanjima – posljednji veliki spektakl u 2019. bio je Zagreb Vino.com – priredio je u predpraznično vrijeme svečanost hrane i vina već i prije blagdana, tj. Božića i Nove godinu. Chefica Ana Grgić ponovno se dokazala da je kao umjetnica s kuhačom na vrhu hrvatske gastronomije, a hotel Esplanade i te kako je potvrdio svoju dugogodišnju reputaciju baš u tom profinjenom hedonističkom aspektu uz tanjur i čašu. Nije bilo uz Badnjak uobičajenog bakalara te uz Božić pečenih purice ili patke a uz novogodišnje slavlje odojka, ali je od ribe bila jadranska tuna, bilo je slanine (lardo), gljiva – tartufi i smrčci, bilo je prženog kukuruza i kreme od kukuriza, praha od dimljenog ružmarina, tamne čokolade u kremi…

U počast Božiću: hotel Esplanade Zagreb, chefica Ana Grgić u kuhinji sa svojom ekipom

Za početak: focaccia i razni oblici kruha s maslacem s tartufom i s maslacem s maslinama, te s maslinovim uljem, zatim potrbušnica od jadranske tune s ukiseljenom gorušicom u soku od cikle, artičoke, popraćno s pjenušcem Rosé brut Tomac, pa gnudi sa sušenim vrganjima, hrskavi lardo i tartufi, popraćeno sa Kuvlakhe Zelencom 2015 od Krauthakera, onda karamelizirani goveđi jezik (jabuka, krema od sira, gel od orahovca, smrčci), s Pinot noirom Marquis 2016 obitelji Barundić iz Doline kardinala, odrezak od noja na kremi od kukuruza, s prženim kukuruzom s prahom od dimljenog ružmarina, s korijandarom, praćeno Malbecom Terrazas reserva 2017 Bodegas Mendoza, i u finišu čokoladna cigara s kremom od tamne čokolade, rumom, prahom o gelom od hibiskusa, kremom od vanilije, popraćeno slatkastim Badelovim Merlotom boutique s Korlata kod Stankovaca. ◾

Pozdrav publici uz jela: Sanda Sokol, te uz vina: sommelier Ivan Šneler

Hedonizam i zdravlje

BADNJAK u ZNAKU – GADUSA!

            Na sjevernoj polukugli Božić, a s njime naravno i dan koji mu prethodi – Badnjak, su zimi. U zimsko vrijeme za tanjur, od namirnica poput mesa i ribe, češće se, logično, bira meso, nerijetko svinjetina, za masna pečenja. Ali, Badnjak je uvodni dan u mesne gozbe, pa je logično da se za badnju večer iz koje se s ponoći prelazi u Božić preferira riba. Kralj na tanjuru za badnju večer postao nam je bakalar, latinskim nazivom Gadus morhua, bez obzira na to što nam on stiže s dalekog sjevera (uglavnom Norveške) i na to što je Hrvatska zemlja na jugu Europe, k tome smještena uz obalu mora, Jadranskog mora kao staništa najplemenitijih ribljih vrsta. Nismo mi iznimka što se tiče popularnosti te arktičke ribe na južnim paralelama, bakalar je nadaleko znana delikatesa primjerice i u Italiji, s kojom dijelimo Jadransko more ali koja more ima i duž druge strane svoje Čizme, te u – Portugalu, čija je morska obala na Atlantiku!

Bakalar Gadus morhua

Priča iz 16. stoljeća govori da je mletački pomorac i trgovac stanoviti Pietro Querini krivac za dolazak bakalara na Mediteran, poslije je ta riba preko Mletaka stigla i u naše krajeve. Querini je sa svojim brodicama doživio brodolom uz obalu Norveške gdje je prvi put okusio tu iznimnu ribu, ali pripremanu kao svježu. I odlučio je ponijeti u svoje krajeve. Naravno, to nije bilo moguće sa svježom ribom, jer putem bi se, dakako, pokvarila. Queridi je vidio da je Norvežani suše kako bi je mogli koristiti stalno kroz godinu i u drugim krajevima zemlje a ne samo u onim priobalnima, te kako bi je mogli i prodati drugim zemljama, pa je nakon mjeseci izbivanja iz domovine i pred povratak u domaju svoju brodicu nakrcao sušenom ribom intenzivni miris koje je zgrozio njegove suputnike, nenavikle na tako nešto. Venecijanci su kao gurmani kroz načine pripreme bakalar pretvorili u izvanrednu deliciju koja se začas dopala širem krugu ljudi na Mediteranu, tako da bi se njih moglo smatrati odgovornima za najezdu bakalara na tanjure i na jugu Europe. S posebnim su se umijećem u prigotavljanju bakalara istaknuli i Portugalci, do mjere da je u toj zemlji na Iberijskom poluotoku bakalar, ili bacalhau kako ga tamo nazivaju stekao status nacionalnog specijaliteta. Portugalci pripremaju bakalar kao namaz, pa na bijelo s krumpirom, pa s porilukom, s bešamelom, pa iz pećnice itd, kako bi se to slikovito rado kazalo, na 100 načina, no za Portugal vrijedi izreka na 365 načina, za svaki dan drukčije.

Kako se vremena i običaji mijenjaju! Zgodno je spomenuti da je bakalar nekad bio hrana za siromašne, možda bismo ga ovdje mogli po tome usporediti s nečim što nam je ovdje odavna poznato, npr. sa špekom/slaninom i sa čvarcima, a onda je, s vremenom, nastupio značajan preokret za sve te tri namirnice, kojima se – cijena vinula prema nebu. Od, nekad davno, siromaške hrane, bakalar se zbog osjetno pojačane potražnje nakon njegova slučajna prvog improviziranog izvoza na brodici Venecijanca Querinija pretvorio u super-skupu ribu koju eto, najednom, oni s tanjim džepom više sebi nisu mogli (i još ne mogu) priuštiti. Jednaki slučaj sa čvarcima čija maloprodajna cijena po kilogramu je danas i dvostruko pa i trostruko veća od one za kilogram biranih komada svinjetine poput fileta, vratine, buta, karea…

Upravo visoka cijena bakalara bila je poticaj za pojačanu snalažljivost kako potrošača tanjeg novčanika tako i ponuđača hrane, u smislu okretanja ka vrstama ribe s kojima bi se moglo pokušati kao zamjenom za bakalar. Prisjećam se nekih godina kad se u nas u domaćinstvima u nemogućnosti da sebi priušte bakalar dosta rabila u našem Jadranu ulovljena pa posušena raža što bi se prigotavljala na brudet. U sjevernim dijelovima države kao što su Slavonija i Podunavlje koristile su se riječne ribe, poput npr. šarana. S druge strane, trgovci su za društvene slojeve s manje para u džepu ponudili jeftinije vrste ribe, među njima i oslića koji pripada obitelji bakalara. Sušenih riba u trgovinama je više vrsta, neke izgledom upućuju na bakalar ali to nisu, pa kod izbora treba pripaziti ne samo na cijenu nego i na što se pod kojim nazivom proizvoda kupuje.

Više je načina konzerviranja ribe sušenjem, primjerice nakon ulova samo njenim vješanjem na štap i boravkom na zraku (u periodu sušenja od siječnja do travnja u surovim zimskim uvjetima sjevera bakalar izgubi oko 70 posto vode, ali ništa od svojih prehrambenih vrijednosti), a pribjegava se i soljenju ribe nakon ulova pa onda njenim ostavljenjem na zraku. Soljenje pomaže da riba brže izgubi vodu. Otud i nazivi stockfish odnosno po njemački stockfisch (Stock=štap), te salt cod ili clip cod odnosno, po njemački, Klippfisch za ribu koja je nasoljena prije stavljanja na sušenje – obično na stijenu. Na taj način, dakle uz prethodno soljenje, konzerviraju se najčašće neke jeftinije vrste ribe. Neke ribe konzerviraju se i dubokim smrzavanjem. U nas se može naći i smrznuti bakalar, pod više naziva. Jedan je Pollachius virens, no tu je riječ o – crnoj kolji. Na filetima bakalara Pedro je pak latinski naziv Gadus Macrocephalus, prema popisu hrvatskih trgovačkih i znanstvenih naziva pojedinih vrsta proizvoda ribarstva riječ je o pacifičkom bakalaru. Da bi se bilo sigurno u kupnju onog pravog bakalara oznaka proizvoda mora biti latinski naziv Gadus morhua. Mnogi koji se razumiju govore da se pravi bakalar prepoznaje po repu koji mora biti u obliku metle, a ne u obliku slova V. Svi bakalari imaju intenzivan miris, no pravi miriše jako ali zdravo, bez arome plijesni. Loš miris može značiti da riba nije dobro osušena.

Bakalar, kralj Badnjaka! Norveški ponuđač suhog bakalara Gadus murhua preporučuje najprije najmanje osam sati namakanja ribe u hladnoj vodi prije kuhanja ribe. Dobro namočenu i vodom ponovno ispunjenu ribu narezati na manje komade i očistiti je od kosti i kožice, potom čisto meso kuhati oko pola sata u slanoj vodi. Kad je riba kuhana, usitnite je prstima na listiće (manje komade). Na ulju popirjajte glavicu sitno kosanog luka, zatim u posudu u kojoj će se jelo finalizirati stavite ulje s tim pirjanim lukom, na to složite ploške krumpira rezanog otprilike na debljinu kao za krumpirovu salatu, na te ploške pravilno rasporedite komadiće bakalara, na njih metnite sitno kosani češnjak, pospite po vrhu sitno sjeckanim peršinovim listom te s mljevenim paprom i s malo soli s time da vodite računa o tome da je riba bila kuhana u slanoj vodi! Pa opet na sve to složite ploške krumpira i na njih ribu, češnjak, peršinov list, papar, sol, pa tako dalje sve dok ima materijala. Zaliti s vodom u kojoj se kuhala riba tako da voda prekrije ribu i krumpir. Kuhati na laganoj vatri a kad krumpir dovoljno omekša podliti s malo bijeloga vina te još prokuhati koju minutu, poklopiti zdjelu i pustiti jelo da počine prije posluženja. Netko voli na tanjur s tako prigotovljenim bakalarom kao dopunu staviti krišku do dvije tanje rezane slanine.

Atlantski bakalar odnosno  atlantic cod odnosno Gadus morhua je riba iz obitelji Gadidae, značajne u ljudskoj prehrani. Komercijalno je znan kao  cod odnosno codling, bakalar sušen bez prethodnog soljenja naziva se, da ponovim, i  stockfish, dok je onaj posoljen pa stavljen na sušenje znan kao  salt cod ili clipfish.

Najveći primjerak bakalara dosad ulovljen bio je 1,8 metara dugačak i 98 kg težak, no obično bakalar bude između 61 cm i 1,2 metra dužine i do otprilike 40 kilograma težine. Mužjaci i ženke uglavnom su podjednake dužine i težine.

Bakalar je riba iznimnih nutritivnih vrijednosti. Odličan je izbor za sve koji brinu o zdravlju i kalorijama, jer sadrži važna dijetoterapijska svojstva i visoko je kvalitetna namirnica u prehrambenom smislu. Zbog vitamina D bakalar bi trebao biti nezaobilazna namirnica u prehrani djece. Bakalar obiluje i vitaminom B, pa kalcijem, jodom, magnezijem, željezom, selenijem koji štiti membrane stanica od posljedica oksidacije, ali i natrijem i kalijem, elementima nužnima za održavanje ravnoteže tekućina u tijelu. S druge strane, s vrlo malo je masti. U bakalaru je i vrlo malo ugljikohidrata. Masti koje posjeduje iz reda su esencijalnih, omega 3 masnih kiselina, koje su najprihvatljivije i povoljno utječu na neželjene promjene na arterijama, smanjuju razinu kolesterola, snižavaju krvni tlak i djeluju protuupalno. U 100 grama bakalara bude 307 kcal, 1,4 g masti od kojih su nezasićene masne kiseline u količini od 0,8 g, ugljikohidrata je 0,41 g, od čega šećera 0 g, bjelančevina je 68,1 g, soli 0,6 g . ♣

Hedonizam i zdravlje

HRVATSKO MASLINOVO ULJE KAO LIJEK!

Evo u cijelome ovom našem cro-džumbusu i nove LIJEPE vijesti, pristigle da nam baš i adventske dane učini ljepšima: nakon što je prije nekog vremena Istra proglašena najboljom regijom maslinovog ulja na svijetu, upravo je došla nova pohvala – znanstvena istraživanja na razini Europske Unije a vezana uz zdravlje pokazala su da je hrvatsko maslinovo ulje, za koje smo se već u mnogo navrata – dosad ponajviše u Istri – uvjerili da je posebno ukusno, i – najzdravije od svih drugih u Europi! Lijek!

Sandi i Tedy Chiavalon: tekuće zeleno zlato!

 U kontekstu zdravlja istraživalo se u prvom redu sadržaj fenola, kao snažnih antioksidanata, i tu je hrvatsko ulje pokazalo najveće bogatstvo u odnosu na ulja ostalih najznačanjijih EU-proizvođača – Italije, Španjolske, Francuske i Grčke!

Među najboljm proizvođačima maslinovog ulja kod nas su braća Sandi i Tedi Chiavalon, obitelj Belić (Duvilio i Bosiljka), Klaudio Ipša, Tullio Fernetich San Rocco, Giorgio Clai te Danijel Cuj Kraljević koji inače ima vlastitu uljaru i pruža i uslugu prerade masline, Od količinski većih proizvođača svakako u kontekstu kvalitetnoga maslinova ulja treba spomenuti porečku Agrolagunu. Čuo sam se ovih dana i vidio s tim uljarima, svi oni oduševljeni su kakvoćom mladog novog ulja iz berbe 2019. koja će se, međutim, uz po tome što je dala iznadprosječnu kvalitetu, pamtiti i po tome da je uvelike zakazala glede količine. U skladu s kvalitetom i sa visokom zdravstvenom podobnošću su i maloprodajne cijene maslinovog ulja: po riječima Tedija Chiavalona koji je nedavno prezentirao novo ulje i u Zagrebu u vinoteci Vivat Fina Vina, pola Chiavalonove litre stoji najmanje 140 kuna! Znani vinogradar, maslinar i vinar Giorgio Clai iz Krasice za bocu od pola litre, kad se ulje kupuje kod njega u podrumu u Brajkima (Krasica), traži 100 kuna. Zbog nestašice ove godine, i porečka Agrolaguna, veliki proizvođač i maslinova ulja i to vrlo kvalitetnoga a u maloprodaji po relativno prihvatljivoj cijeni, također je poskupjela berbu 2019., i to za nekih dvadesetak posto… Polica dopunskog zdravstvenog osiguranja ne pomaže!

_________________________

Giorgio Clai

EXTRAVERGINE TERREBIANCHE – Giorgio Clai, odličan vinogradar i vinar, maksimalno okrenut prema naturalnome, sa svojim novim mladim uljem extra vergine Terrebianche. Kod Claia bitne novosti: zahvaljujući poslovnom partnerstvu s braćom Penavić od kojih je jedan kirurg i živi u Zagrebu a drugi pak živi u SAD, Giorgio Clai povećao je površinu vinograda, i sad obrađuje 11 hektara. Kad mladi nasadi dođu u puni rod ukupna proizvodnja vina kod Claia bit će nekih 50.000 boca! Da podsjetim: uz svoju standardnu liniju vina u koju ulaze Malvazija sv. Jakob (podrumski mpc. 220 kn), bijela i crna mješavina sorata Ottocento bijeli i Ottocento crni (mpc. svaki po 174 kn) te kao crna špica Refošk Brombonero (mpc 298 kn butelja), Clai je na tržištu sada prisutan i s linijom Baracija (grožđe s mlađih nasada), bijela Baracija je malvazija istarska, a crna je refošk (mpc svakoga je po 93 kn). Clai je proširio i vinski podrum, iznad kojega je planirao veliko parkiralište. S plasmanom je zadovoioljan, navodi da oko 60 do 65 posto njegove ukupne proizvodnje ide u izvoz! ◾

_______________________

Klaudio Ipša iz sela Ipši kod Livada startao je s maslinovim uljem, a onda se, prije koju godinu, počeo baviti – opet vrlo uspješno! – i s vinom!

San Rocco iz Brtonigle kao ambulanta: BELICA, BUŽA i LECCINO TULLIJA FERNETICHA – Znani istarski hotelijer i ugostitelj Tullio Fernetich ovih je dana u svom luxury heritage boutique hotelu San Rocco u Brtonigli, inače pet puta nagrađenom kao najbolji mali hotel u Hrvatskoj, ali i uvrštenom u vodič Gault & Millau l’expert gourmand i učlanjenom u udrugu mladih restoratera Europe Jeunes Restaurateurs d’Europe (štaviše Tullijev sin Theo predsjednik je hrvatskog ogranka udruge JRE koji broji 15 objekata!), predstavio tri svoja nova maslinova ulja extra vergine, riječ je o monosortnim uljima buža (busa), bjelica (bianchera) i leccino, one se eto sada pridružuju San Rocco selekciji od miješanih kultivara.

Tullio Fernetich i jedan od uzvanika – njegov kolega po maslini Duvilio Belić. Od uljara kao gosta smo vidjeli Danijela Kraljevića Cuja, a od vinara Morena Coroniku

Hotel San Rocco sa svojim Gourmet Restaurantom nositelj je četiriju zvjezdica vodiča Gault & Millau, posebnost su mu ne samo izvrsna kuhinja i ponuda odličnih ulja, vina i pića, nego i to što od tradicijskih lokalnih namirnica izlazi pred gosta s majstorski prigotovljenim izvornim jelima prezentiranima na moderan način, ali, u kontekstu baš ulja, i to što je maslinik Fernetichevih, star 160 godina (zasadio ga je pranono Fernetich!), smješten upravo oko hotela i na svoj je način u ambijentalnom smislu i jedinstveni park, ukras objekta. Obitelj Fernetich uz objekt San Rocco ima još dva restorana gdje može plasirati svoju ponudu, npr. Primizia Food@ Wine. Maslinarstvo kod Fernetichevih zauzima sve značajnu ulogu. Nakon sadnje, 2005., dodatnih 800 stabala masline sada se maslinici prostiru ukupno na pet hektara na teritoriju općine Brtonigla, na bijeloj, crnoj i crvenoj zemlji i na nadmorskoj visini od 50 do 130 metara.

– Zbog vlastita uvjerenja a i zbog specifičnih agroekoloških karakteristika pojedinih pozicija, opredijelio sam se za sorte bjelicu, bužu i leccino, koje se eto po prvi put ove godine kod nas komercijaliziraju kao monosortna ulja. San Rocco Selection je blend spomenutih triju sorata uz dodatak frantoia i pendolina. Cijela kolekcija izlazi u novom pakiranju. Ulja su izvrsne organoleptičke kvalitete. Masline su brane ručno od 3. do 20. listopada i prerađene nakon nekoliko sati – rekao je Tullio Fernetich.

Ingrid Badurina Danielsson, direktorica Gault & Millaua Croatia (vodič prezentira 150 top hrvatskih restorana, 113 top vina RH, 25 hotela), sa suprugom, svojedobno veleposlanikom Švedske u Hrvatskoj

Ovom predbožićnom i prednovogodišnjom promocijom triju novih ulja odmah nakon ovogodišnje berbe maslina obitelj Fernetich je s grupom biranih uzvanika iz svijeta maslinarstva i uljarstva, turizma, eno-gastronomije i ugostiteljstva, strukovne publicistike, diplomacije, proslavila 15 godina djelovanja hotela San Rocco, 35 godina svoje tvrtke Primizia i – 45 godina braka Tullija i Rite, koji za sobom ostavljaju vrijedne i u poslu na polju gastronomije, ugostiteljstva i turizma, vrlo kompetentne nasljednike sinove Thea i Rocca te kćerku Luanu.

Obitelj Fernetich: Tullio, Luana, Rita, Theo (Dean Duboković)

San Rocco, koji slovi kao rasadnik dobrih kuhara i gdje je sada na čelu bijelog odreda kuhača chefica Floriana Ružić, ponudio je, nakon aperitiva i koktela od gina i maslinova ulja!), za svečanu večeru ove sljedove koje će lako privući ljubitelje fine hrane i iz daleka:

Iz majstorske radionice chefice Floriane Ružić

Jaje (žumanjak) s tartufom (Tuber Magnatum Pico) i s mladim špinatom, školjke capesante umotane u tanke kriške špeka od istarskog pršuta i popraćene domaćom marmeladom od šljive (sortno ulje buža), zatim Ječam s bučom i bijelim tartufom magnatum (ulje: San Rocco Selection blend), List u mirisu aromatičnog bilja (San Rocco leccino), Istarsku kobasicu na drukčiji način – na ljubičastom zelju i s cvjetačom (San Rocco bianchera), slastice su dakako došle u finalu. ♣

Ne s jelom u otpad!

WWF & GASTRONOMADI u BORBI PROTIV BACANJA HRANE

            A sad dosta o (finom) papanju! Ali – ne i o hrani!

Na hranu treba gledati ne samo s hedonističkog stanovišta nego i iz drugog kuta, a taj je da se toj dragocjenosti pristupa često, na žalost, vrlo nemarno i neprimjereno činjenici da dok se neki na razne načine razbacuju njome a od prejedanja i (i pretjeranog sjedenja) postaju pretilima, toliki drugi ljudi ne da nemaju priliku uživati u delicijama za blagdane nego nerijetko i inače kroz godinu nemaju priliku pošteno napuniti želudac. Čuju se podaci da trenutačno na svijetu devet milijuna ljudi umire od gladi, a da je čak 850 milijuna pretilih, u Hrvatskoj se 20 posto odraslih osoba smatra se pretilima.

Govorim ovdje o neprihvatljivom običaju da se hrana baca, bilo u sebe, bilo u otpad! Godišnje na svjetskoj razini u otpadu završi oko trećina proizvedene hrane, što je oko 1,3 milijarde tona (u vrijednosti od 700 milijardi eura), a na razini EU baci se 88 milijuna tona (143 milijardi), dok Hrvatska baca 400.000 tona. Čak 50 milijuna tona voća i povrća u Europi baca se isključivo zbog svojeg nepravilnog oblika, i to košta nevjerojatnih 140 milijardi eura. Čula se ovih dana i informacija da u prosjeku svatko od nas kroz godinu u smeće baci oko 75 kilograma hrabne.

Uz to što bi se tim bačenim količinama mogli nahraniti mnogi koji gladuju, bacanje hrane ima i štetan učinak s drugih, konkretno: eko-aspekata, jedan je, primjerice, taj što taj otpad stvara veliki pritisak na deponije, a jedan je i taj što takav nepravilno odloženi otpad pri svom rastvaranju razvija metan. Za odlaganje hrane kao otpada potrebne su ogromne površine tla, a za proizvodnju te hrane koja se na kraju baci potrebne su i goleme količine vode i energije. Smatra se da je čak 70 posto biološke raznolikosti izgubljeno zbog krčenja prirodnih staništa da bi se određeni prostori prenamijenili u poljoprivredna zemljišta.

U prostoru Gastronomada u Zagrebu: Robert Ripli iz Gastronomada i Fabijan Peronja iz WWF Adria prilikom predstavljanja projekta za smanjenje otpada iz hrane i demonstracije ukusnih jela od namirnica ili dijelova što se nerijetko a posve nepotrebno, nekad iz obijesti a nekad iz neznanja, bacaju u koš za otpad

S problemima vezanim uz zagađenja ukoštac se uhvatila WWF, jedna od, kako se predstavlja, vodećih svjetskih nevladinih i neprofitnih organizacija za zaštitu prirode, osnovana 1961. godine. WWF kao svoju glavnu misiju ističe zaustavljanje propadanja Zemljina prirodnog okoliša i gradnju budućnosti u kojoj bi ljudi živjeli posve u skladu s prirodom, a zacrtani bi cilj trebalo ostvariti kroz tri osnovna pravca – čuvajući/razvijajući (već i te kako ugroženu!) svjetsku biološku raznolikost, osiguravajući da upotreba obnovljivih prirodnih resursa bude održiva, te promovirajući smanjenje zagađenja i maksimalno obuzdavanje rasipne potrošnje. Teški – da li uopće savladivi?! – zadaci u današnjem društvu toliko okrenutom konzumerizmu da je potrošački mentalitet pustio korijenje vrlo duboko.

Početkom 2015. osnovana je podružnica WWF Adria, sjedište joj je u Hrvatskoj ali predviđeno je da bude aktivna ne samo u Hrvatskoj nego i u drugim okolnim zemljama, konkretno Albaniji, Bosni i Herecegovini, Crnoj Gori, Kosovu i Makedoniji, Sloveniji i Srbiji. WWF brine o zaštićenim područjima i vodi brigu o tome kako se njima upravlja, u segmentu slatkih voda provodi projekte obnove i zaštite riječnih eko-sustava i močvara, podiže svijest o opasnostima izgradnje hidroelektrana, što se tiče šuma radi na unaprjeđenju procesa izdvajanja šuma visoke zaštitne vrijednosti, provodi edukacije o upravljanju šumama i o njihovoj zaštiti, u domeni mora radi na razvoju održivih gospodarskih aktivnosti i promicanju održivog turizma, aktivna je u edukacijskom smislu u školama s namjerom osvještavanja djece i njihovih roditelja o okolišnim problemima, provodi treninge i aktivnosti oko razmjene iskustava za djelatnike u zaštićenim područjima i institucija te nevladinih orgnizacija kako bi se osigurala učinkovitija zaštita prirode u regiji. U sferi održivog poslovanja suradjuje s tvrtkama da bi se podigla svijest o održivom razvoju i društvenoj odgovornosti u poslovanju, potiče tvrtke da aktivno sudjeluju u rješavanju problema vezanih uz okoliš.

______________________________

OPET AFERA s MESOM – Mi kao da ne možemo bez afera u prehrambenom sektoru, konkretno npr. vezano uz meso. S jednom završavamo ovu godinu, naime upravo u vrijeme kad se što zbog godišnjeg doba koje traži nešto veći unos kalorija u organizam a što zbog blagdana uz koje se tijesno vezuju užici za stolom – pojačano jede i pije, sredstva javnog informiranja obavještavaju da je inspekcija što nadzire namirnice na našem tržištu od ukupnog broja uzoraka mljevenog mesa uzetih za analizu ustanovila da ih jedna petina ne odgovara propisu. Na žalost nije objavljeno – a trebalo je biti! – koji točno proizvodi nisu u redu i od kojih su oni proizvođača odnosno od kojih tvrtki što su tu robu stavile na tržište. Ne sjećam se da je i u prijašnjim objavama povezanim s nekvalitetnim mesom na našem tržištu službeno objavljeno tko su krivci, tek o nekima ulicom su – valjda s nekim razlogom upućujući na neka imena i nazive – kolale priče.

Hrana je iznimno osjetljiva tema, s obzirom da bez nje NE MOŽEMO i s obzirom da je riječ o nečemu što unosimo u organizam i što je tijesno povezano ne tek s užitkom nego i sa zdravljem, pa i s čuvanjem okoliša. Česte kontrole uzoraka s tržišta nužne su, ali ne tek stoga da se javnost obavijesti o nekoj nepravilnosti ili nekim nepravilnostima i manguparijama i time samo uznemiri, nego da se potrošačima dade do znanja koji su ponuđači mangupi – pa i češćim javnim objavama i crne liste prekršitelja! – te da se ti mangupi strogo kazne tako da se okane manipulacija, kad bi k tome klasična zatvorska kazna bila popraćena i jačim udarcem po džepu, a to i te kako boli, državni proračun u nas mogao bi lijepo profitirati!…

Često se govori o oznakama i deklaracijama koje potrošaču trebaju s aspekata sastojaka, trajnosti, nutritivne vrijednosti, zdravlja, osobnog afiniteta, te geografskog porijekla ali i uzgojno-proizvodnog oblika, biti koristan putokaz pri kupnji namirnice odnosno pića, ali,rekao bih da zakonodavac o njima ne vodi dovoljno računa u smislu da one i stvarno budu takav koristan putokaz, a ne tek pro forma. Naime na ambalaži većine proizvoda dominiraju šarene šarmirajuće ilustracije a dio koji po zakonu treba dati relevantne obavijesti o proizvodu nerijetko je sveden na sasvim maleni prostor i tu se, otkako smo u EU, uz poruku na hrvatskome nastoje uvrstiti poruke i na nekoliko drugih jezika, pa onda ako se nekako i uspiju uvrstiti uglavnom potrebne informacije slova budu toliko sitna, k tome ponekad je kontrast između boje slova i podloge vrlo slab, pa je deklaraciju i s dvostrukim naočarima maltene nemoguće pročitati. Ispada da bi potrošač, želi li biti obaviješten, uvijek sa sobom morao nositi i povećalo, te da bi, pođe li u prodavaonicu s namjerom da kupi nekoliko proizvoda, morao uzeti nekoliko dana godišnjeg odmora kako bi uspio dešifrirati za nj bitne obavijesti sa zakonom propisane deklaracije! ◾

_____________________________

Svjetska organizacija za zaštitu prirode WWF u 2019. je u široj regiji ovdje surađivala s trima hotelima kako bi im pomogla smanjiti ekološki otisak. Jedan od ta tri hotela je zagrebački Esplanade, jedan je hotel Jezero na Plitvičkim jezerima, a jedan je Cortiyard by Marriott u Beogradu. WWF je program proveo uz stručnu suradnju sa znanom hrvatskom udrugom Gastronomadi iz Zagreba.

– Borba protiv otpada hrane jako nam je važna, i želimo potaknuti na ozbiljne promjene u ponašanju u hotelima ovdje. Tri su hotela eto prepoznala problem i pokrenula su promjene s ciljem smanjenja otpada u hrani. Po podacima što smo ih dobili nakon uviđaja i mjerenja uvidjeli smo gdje je trebalo napraviti značajne promjene, a ubrzo nakon što su promjene stupile na snagu i otpad od hrane smanjen je za 20 posto, osoblje hotela primijetila je ostvarenje prednosti ne samo u ekološkom nego i u ekonomskom smislu. Vjerujemo da ćemo ovim primjerom nadahnuti i druge hotele u regiji da se uključe u borbu protiv suvišnih ostataka od hrane – istaknuo je Fabijan Peronja iz WWF Adrije.

WWW i Gastronomadi predstavili su ovih dana rezultate projekta za smanjenje otpada od hrane u prostorijama Gastronomada u Zagrebu, pokazali su okupljenima kako se mogu dobro iskoristiti mogući ostaci hrane prilikom kuhanja a koje neki kuhari očito smatraju otpacima. Prisutnima su poslužili, kako su se izrazili, ostatke hrane, ali ponuđeno kao ukusna jela, tako da je ovaj adventski i predbožićni domijenak koji je s tim ostacima pokazao da i takav može biti vrlo ukusan, te pokazao kako svi možemo kuhati pametnije i proizvoditi manje otpada od hrane.

– Iako je problem otpada iz hrane sveprisutan u svim okolnostima gdje se pojavljuje hrana, tj. od uzgoja i primarne prerade, preko prijevoza do proizvodnje hrane a onda i prijevoza namirnice do mjesta plasmana, pa trgovine, domaćinstva i ugostiteljstva, u ovom smo se programu fokusirali na područje ugostiteljstva gdje otpad iz hrane nastaje u lancu od ulaska namirnica u objekte pa do konzumacije gotovih jela. Istraživanja i realna snimanja u objektima u kojima smo radili pokazala su zanimljive rezultate, naime u pripremi namirnica naišli smo na mnogo više standarde od onih koji su zabilježeni u jednakim istraživanjim u SAD. U SAD su stručnjaci uočili da se namirnice u prigotavljanju jela ne iskorištavaju dovoljno, naime najčešće se, iz razloga nedovoljnog znanja u kulinarstvu i zbog nemaštovitosti kuhara, odbacuju dijelovi namirnica za koje se tek po izgledu smatra da su nejestivi ali koji se ipak prikladnim tretmanom mogu iskoristiti u stvaranju vrlo ukusnog jela. U ovim hotelima koje smo pratili ovdje to nije bio slučaj, namirnice su vrlo pažljivo i znalački korištene – kazao je Robert Ripli iz Gastronomada.

Ripli je dodao kako je veliki potencijal za uštedu pronađen u domeni posluživanja i konzumacije jela, naime pokazalo se da se dnevno u otpad bacaju velike količine gotove hrane ponuđene za doručak, te na domijencima.

– Aktivnostima u edukaciji gostiju prilikom dogovaranja domijenaka i edukacijom gostiju porukama i uputama o svjesnoj konzumaciji jela na tanjurima postigle su se velike uštende već nakon nekoliko tjedana. Ovaj program ćemo nastaviti prakticirati u sklopu naših redovnih aktivnosti jer sjajno je bilo vidjeti pozitivne rezultate I reakcije zaposlenih u hotelu i restoranu ali i reakcije pa i određeno povećanje svijesti gostiju kojima je postalo jasnije da je globalno zagađenje poprimilo ogromne razmjere, pri čemu je upravo otpad iz hrane jedan od jačih krivaca.

Umjesto bacanja u smeće, hranu koja je u nekom trenutku u kućanstvu ili ugostiteljstvu viška moguće je iskoristiti kroz duboko zamrzavanje u škrinji, bitno je međutim ovdje napomenuti da ipak,, tako je barem izjavila stručnjakinja za hranu u tv-intervjuu, jedino mliječne proizvode nije preporučljivo zamrzavati i onda ih odmrzavati pa jesti. Među rješenjima za viškove hrane koji nam ostaju je ono da se taj višak daruje pučkim kuhinjama.

            NEKOLIKO KORISNIH SAVJETA – U Italiji se u zadnje vrijeme također dosta ukazuje na prilično ležerno pa i do jako neodgovorno ponašanje prema hrani u smislu da se premalo vodi briga da je se prikladno (o)čuva i da ona kao još dobra ne završi u otpadu. Evo nekoliko preporuka koje su se upravo u posljednjem kvartalu 2019. često spominjale kod naših susjeda s Apeninskog poluotoka a u vezi su sa spašavanjem hrane što je bila predviđena da se potroši ali ipak je u nekim prigodama skončala kao višak i ostatak. Intenzivno se naglašavalo da loizinka za uspjeh glasi okus.

                Ne nagomilavanju hrane u hladioniku – Naravno da se hrana koja nije potrošena ali je još i te kako dobra za konzumaciju i za užitak mora do sljedećeg posluženja čuvati u prikladnim uvjetima, jedan od njih svakako je temperatura, u pravilu niža jer kao takva usporava degradativne procese. Uvjet svježine ambijenta zadovoljava hladionik, danas prisutan uglavnom u svakom domaćinstvu. Bitno je međutim paziti kako hranu stavljati u nj, konkretno namirnice odnosno hrana što se nije potrošila kako je zamišljeno pa je ostala, ne bi se smjele naguravati u hladionik jedna tijesno uz drugu, tako da zrak može dobro cirkulirati i svježina ambijenta kvalitetno se prenositi. Da bi se izbjegli gubitak vlage, odnosno moguće kapanje s nekog jela na drugo a i širenje mirisa neke hrane na ambijent pa onda tako i na drugu hranu, nužno je da su namirnice odnosno jela u posudama i da su posude dobro pokrivene poklopcem.

Upozorenje: nikad u hladionik ne stavljati hranu koja je još topla, naime to može podignuti temperaturu ambijenta u hladioniku na razinu kod koje se javlja opasnost za degradaciju druge hrane u hladioniku. Najbolje mjesto u hladioniku za čuvanje lakše/brže kvarljivih namirnica i jela poput umaka, ribe, pa i mesa, je donji dio hladionika. Preporuka je da se hranu koja je iz ovih ili onih razloga ostala kao višak od nekog obroka ne zagrijava više puta, dakle valja računati na to da se namirnicu ili dio jela koji se izvadi iz hladionika pa se zagriju taj put i potroši, dakle da se ista i eventualno ponovno preostala hrana ne zagrijava još jednom. Hranu zaostalu od nekog prethodnog obroka a čuva se u hladioniku trebalo bi konzumirati najkasnije unutar dva do najkasnije tri dana otkako stoji u hladioniku.

                Čuvati hranu razdijeljenu u manje porcije – Ugostiteljski objekti ovisno o veličini imaju rashladne prostorije većih odnosno manjih dimenzija, imaju i posebne uređaje za duboko zamrzavanje, a već i dosta kućanstava uz klasičan hladionik posjeduje zasebnu tzv. škrinju za duboko smrzavanje. Danas većina hladionika za kućanstvo sadrži i dio za duboko zamrzavanje hrane. Za čuvanje u škrinjama za duboko zamrzavanje odnosno dijelovima hladionika s ladicama na temperaturi dovoljno niskoj da namirnicu duboko zamrzne potrebno je namirnice razdvojiti i svaku zasebno staviti na duboko smrzavanje, a pametno je kad je riječ o nekoj većoj namirnici poput npr. komada mesa tu namirnicu izrezati na porcije veličine koja se namjerava koristiti za predviđeni obrok. Dobro je i to da se u škrinju odnosno ladice smrzivača ne naguraju odjednom i jedna na drugu sve namirnice na smrzavanje, nego da se paketići stavljaju postupno, naime na taj način hladnoća se brže širi i brže prodire u namirnicu te je smrzava. Kad se namirnice vade sa smrzavanja valja izvaditi onoliko paketića za koliko postoje stvarni izgledi da će se pojesti, naime jednom odmrznute namirnice, koje inače treba konzumirati unutar oko 24 sata otkako se odmrznu, nije dobro ponovno smrzavati. Kad se duboko smrznuta namirnica odmrzne bakterijska aktivnost se povećava maltene eksponencijalno i na izvornu hranu djeluje negativno dosta brzo.

                Ne zagrijavati više puta! – Jednom kad se hrana izvadi iz hladionika preporuka je da je se ne podgrijava više puta, jer to ide na ruku razmnožavanju bakterija. Kod prvog i jedinog grijanja iz hladionika izvađene hrane prije konzumacije bitno je da se juha i umaci zagriju do točke vrenja, dok je za drugu hranu dovoljno zagrivavanje do 75 stupnjeva, važno je međutim da se jelo pravilno rasporedi u tavici ili zdjeli kako bi zagrijavanje bilo za sve dijelove hrane istodobno podjednako.

                Život namirnica produžiti čuvanjem u staklenkama – Praktičan i učinkovit način čuvanja namirnica na duži rok je uporaba staklenki. Staklene posude za čuvanje hrane odlične su za domaćinstva, bolja su varijanta od plastičnig posuda jer su prirodi prijateljske. Razni umaci koji su ostali od nekog obroka, pa i prilozi od svježeg povrća mogu se lijepo očuvati u takvoj posudi, pogotovu ako ona ima poklopac koji dobro prianja. Dobra opcija može biti staklenku s namirnicom odnosno jelom stavljenom u nju i s čvrsto prianjajućim poklopcem da zrak ne može ulaziti, nakratko staviti u kućnu mikrovalku, tada se zahvaljujući mikrovalovima u staklenki stvore uvjeti koji pomažu da ne dođe do promjena u hrani i da hrana ne izgubi na prehambenoj vrijednosti i na okusu.

                Vakumiranje! – Jako dobar način za čuvanje namirnica je vakumiranje, dakle držanje namirnice u ambijentu bez zraka/kisika. Kisik je taj koji djeluje s jedne strane na razvoj namirnice ali, s druge strane, nakon određenog momenta dovodi i do oksidiranosti, degradacije. Čuvajući namirnice u ambijentu bez kisika postiže se to da one dulje izdrže u punoj ili barem jako dobroj formi, s time da je, ako je još riječ o nečemu bogatom aromama, kod prigotavljanja jela s dodatkim i tih aromatičnim biljem i travama finalni rezultat kuhanja izvrstan. U slučaju nedostatka uređaja za vakumiranje, moguće je kod npr. slanine, pršuta, kobasica za rezanje i jelo odmah, pa i tvrdih zrelih masnih sireva pomoći si zamotavanjem komada u masni papir pa ih tako zamotane staviti u vrećicu i onda sa strana rukama stisnuti da što je više moguće zraka izađe i da se papir tijesno pripije uz namirnicu, pa otvor vrećice tako stisnuti da se što je više moguće spriječi dotok zraka u paketić, i tada paketić, ovisno o tome je li namjera zamotano jesti prije ili tek nakon nekog vremena, staviti na čuvanje u hladionik odnosno u škrinju za zamrzavanje… ♣

Gran odluka

MORENO CORONICA: MY WAY! BEZ DRVETA ZA BIJELO

Gran personality, Gran Teran, Gran Grabar, Gran Malvazija, Gran Prosciutto fatto in casa… = GRAN MORENO!

Moreno Coronica

Moreno to što radi radi na neki svoj način. I treba! Gran Coronica: My Way!, odnosno His Way! Stvar je ne u pukoj tvrdoglavosti nego u logičnom zaključivanju temeljenom na golemom dugogodišnjem iskustvu u vinogradu i podrumu ali i na tržištu vina, zatim na impresijama s raznih putovanja vinskim svijetom, pa na onome što je čuo i naučio na raznim tečajevima i predavanjima vezanim u rad u vinogradu i podrumu, ali temeljenom i na nekim njegovim preferencijama glede vina, želji da vino proizvodi na način da se dopadne najprije njemu a ne da ga, kao mnogi drugi njegovi kolege, radi tako da se ponajprije svidi ukusu šireg tržišta.

Gran teran izbrusio je do razine crnog istarskog dijamanta i jedan je od prvih vinara ako ne i prvi koji je pokazao da se i od te sorte, što je zbog vrlo izražene kiselosti a i zamjetnih tanina (oporost i kiselost ne idu dobro zajedno!) neki znaju nazivati divljom, može kreirati veliko vino. A s Grabarom, koji je startao kao cabernet sauvignon a onda mu je pridodan merlot, pokazao je kako od bordošnih sorata, istina već odavna udomaćenih u Istri, može nastati francuz sa značajnom istarskom dimenzijom! Njegovu Gran Malvaziju od prije rado pamtim jer me svojom kompleksnosti znala vući prema velikim burgundijskim bijelim vinima, nasuprot brojnim drugim istarskim malvazijama što počivaju na dosta izraženom banalnom jednostavnom sauvignonskome kolosijeku.

Gran Teran s gran pršutom

Ali, Moreno Coronica sad više nije zadovoljan s takvom Gran Malvazijom iz drva! Objašnjava da je primijetio da mu bijelo vino u drvu prebrzo stari, a on ne želi to hitro starenje. Oduševio se bio svojedovno s nekim vinima Cantine Terlan iz Terlana u Alto Adigeu/Južnom Tirolu koja mu je donio naš znani sommelier Željko Bročilović Carlos, s dugim radnim stažem u restoranima upravo u Alto Adigeu, riječ je o bijeloj kapljici koja je na finom talogu dozrijevala – neka čak i puno godina – isključivo u inoks posudama, dakle bez sekunde kontakta s drvom. I, Coronica se opredijelio za to da ubuduće svoju Gran Malvaziju proizvodi također bez dodira s drvom, znači na finom talogu u inoksu!

Gran Grabar, Gran Teran i Gran Malvazija

– Željku Bročiloviću sam vrlo zahvalan! Ta južnotirolska vina pažljivo sam kušao i o njima puno razmišljao, ali je ipak trebalo proći više godina da u meni dozrije odluka za kretanje k novom stilu moje Gran Malvazije, vinu bez kontakta s drvom. Danas sam zbog toga jako sretan! Inače, Hrvatska je, rekao bih, još uvijek nedefinirano tržište pogotovu u kontekastu svježih vina. Mnoga bijela svježa vina i previše liče vinima iz Novog svijeta. Što se tiče crvenih vina, ona se sve više rade u podrumu s velikim utjecajem stila enologa!

Moreno spada u treću generaciju vinogradarsko-vinarske obitelji Coronica. Prvi put Coronike su napunili vino u bocu 1993. godine.

– Počeli smo s 2,5 hektara, a danas nam se vinogradi protežu na dvadesetak hektara. Fokus nam je na autohtonim sortama, malvaziji i teranu, a manji dio pripada internacionalnim sortama, merlotu i cabernet sauvignonu. Od etiketa imamo Malvaziju, GranMalvaziju, pjenušac klasične metode Due, Teran, GranTeran i Grabar u kojemu su zajedno merlot i cabernet sauvignon. Napomenuo bih da je svo grožđe koje rabimo iz našeg vinograda!

Coronica nastavlja:

– U proizvodnji Gran Malvazije počeo sam bio s barriqueom, naravno novim, a onda sam postupno smanjivao nove bačvice i povećavao udio rabljenih kako bi se u vinu reducirao dojam drvenosti. S obzirom da uz Gran Malvaziju ja proizvodim, od mlađih loza i s bržim izlaskom na tržuište, i tzv. baznu malvaziju, rekao bih svježi tip malvazije, bez drveta, imam mogućnost usporedbe, ne govorim sada o punoći, tijelu, kompleksnosti, nego prvenstveno o stupnju svježine. U najnovije vrijeme sve češće svako toliko otvorim po koju butelju bazne malvazije i istodobnp i Gran Malvazije, i primjećujem koliko mi se mnogo ova prva više dopada, upravo zato što bazna malvazija istog godišta kao što je i Gran Malvazija bude dosta svježija – kaže Moreno Coronica.

Moreno Coronica sa suprugom Suzanom i ocem Ottavianom koji upravo u 2020. puni 92 godina! Eto što su učinili svakodnevni rad (fizička aktivnost na čistome zraku) te čaša terana uz ručak!

Malvazija inače dobro podnosi odležavanje u hrastu, dodaje Coronica, koji veli da misli da nije i nužno da se s njom ide u drvo.

– Hrast ubrzava dozrijevanje, a u bijelim vinima cilj je upravo suprotan, tj. poželjno je što duže očuvati ih svježim. Moj najnoviji odabir je napuštanje hrasta u dozrijevanju bijelog vina.

Samo neka GranTeran i Grabar i dalje budu na dozrijevanju u drvu, za Gran Malvaziju bih možda, makar teško, bio spreman Morenu i oprostiti taj odmak od drva u procesu dozrijevanja. Nota bene: imao sam prilike svojedobno piti neka stara (ne ostarjela, dakle u negativnoj konotaciji!) velika bijela vina, konkretno npr. Puligny Montrachet kuće Domaine de la Romanée Conti koji je već bio punoljetan, navršio je tada kad mi je ponuđen 21 godinu, i bio je sjajan!…

Uz dužno poštovanje Morenova stava primijetio bih da se ja osobno ne bih odlučio za to da se za Gran Malvaziju drvo posve makne, jer vino boravkom u drvenoj bačvi ipak dobiva novu dimenziju, ali da treba biti opzezan s bačvom točno je. Ispravna bačva i te kako pridonosi kompleksnosti kapljice, elago tanin iz bačv(ic)e može vinu pomoći baš i glede dužeg trajanja u punoj kondiciji. Kad segovori o bačvi, valja reći kako mnogo ovisi o drvetu (hrastovina – lužnjak ilii kitnjak, zatim bagrem, koji je inče povezan s Istrom), zatim o tome jesu li dužice dovoljno dugo vremena sezonirane, o kvaliteti bačvara i njegovoj umješnosti pri paljenju dužice, o stupnju paljenja, spremnosti vina da uđe u drvo na duže dozrijevanje, dužini držanja vina u bačvici naime utvrđeno je da u prvo vrijeme vino najjače upija ono što mu drvo kani ispustiti i stoga je nužno vino u barriqueu držati do trenutka kad linija intenziteta upijanja iz drveta krene u silaznu putanju pri čemu se u vinu stvara ravnoteža, a ako se vino, u strahu da će biti drveno, izvadi iz bačvice prerano, tj. dok je linija upijanja u uzlaznoj putanji, kapljica ostaje drvena i gubi se šansa za spomenutu ravnotežu. No, u obzir kod korištenja drva za dozrijevanje treba uzeti i činjenicu da postoje bačve različitih dimenzija, uz barrique od 225 litara i burgundijski pièce od 228 litara, postoji i tonneau od 500 i 600 litara, a postoje i velike bačve od 1000, 2000 i više litara. Glede razvoja vina, najbrže se ono odvija u barriqueu, pogotovu ako bačvica nije od hrasta kitnjaka koji je vrlo gust, nego je od lužnjaka. Kod barriquea vino je najviše i najbrže zahvaćeno kisikom koji, s jedne strane, omogućuje brži razvoj kapljice ali, s druge strane, može pospješiti proces oksidacije prema starenju/starosti. Velike bačve imaju znatno deblju i, osobito ako je riječ o hrastu kitnjaku, za kisik slabije propusnu dužicu od barriquea, k tome kod njih s obzirom na zapremninu i veliku količinu vina te osjetno veću vanjsku površinu drvene mase kroz koju zrak može proći nužno je i osjetno više kisika (duže vremena) za jači razvoj oksidativnih procesa. Moglo bi se reći da se vino unutar nekoliko prvih godina boravka u velikim bačvama više razvija nego što stari. S obzirom na nepropusnost inoksa, da bi se vino ipak bolje razvijalo obično se posiže za postupkom mikooksigenacije, dakle dok se ona kad je riječ o velikim bačvama odvija spontano, ovdje kod inoksa čovjek intervenira…

Moreno Coronica uz cisternu od inoksa s malvazijom 2018 koja bi trebala biti punjena kao Gran Malvazija. Vino je rađeno s izdvojenim kvascima iz grupe kvasaca uzete iz obiteljskog vinograda starog 97 godina, te, dolje, uz veliku drvenu posudu u kojoj sazrijeva teran za etiketu Gran Teran

– Jedna od stvari koju najviše cijenim u vinskom svijetu je kad vinar istražuje potencijal autohtone sorte. Kad, osluškujući gledanjem i kušanjem što nekoj lozi treba, kako ona najbolje raste i sazrijeva, koje su njene specifičnosti, što je čini drukčijom i posebnom itd., vinar pronalazi stil vina u kojemu će sorta pokazati najviše – izjavio je Moreno Coronica, i dodao: – Svaka mlada, nova, nepoznata ili stara pa zaboravljena sorta kad stupa na vinsku scenu prolazi poznatim nizom koraka kroz koje se ona dokazuje i traži. Osnova od koje vinar mora poći je rad na čistoći, urednosti, tehničkoj ispravnosti vina. U tome dijelu zna doći i do spuštanja alkohola. Neki se željeni rezultati postignu određenim postupcima zbog kojih kultivar slabije pokazuje svoje sortne specifičnosti i slabije odaje geografsku, ambijentalnu poziciju vinograda, ali vina budu vrlo ugodna, pristupačna široj publici i tržišno, potencijalno, vrlo isplativa. Međutim pravi potezi vinogradara/vinara vezani su uz sortni izričaj, iskaz geografske pripadnosti, sklad i, svakako, eleganciju, pa dugotrajnost u nosu i ustima te dugovječnost kroz vrijeme, Sortu treba interpretirati stilom koji će vino odrediti i identificirati i okolišem, tj. tlom, ekspozicijom, količinom sunca, kiše, načinom rezidbe, prinosom, datumom berbe, kvascima, procesom fermentacije, dozrijevanjem itd.

Podrumska zgrada Moreno Coronica, te, dolje, ispred nje,park maslina kao prelijepa dekoracija u Morenovu selu Koreniki

Gran Malvazija 2017 prva je, eto, Coronikina malvazija iz ranga Gran bez utjecaja drva. Odležana je na vlastitim kvascima 16 mjeseci, a dobiva se iz vinograda starijih od 20 godina, s niskim prinosom po trsu. Izražena je više vinoznost, a manje voćnost, reći će Moreno, i dodati kako je jako svježa i mineralna, na nepcu dugo traje, upravo je namijenjena za uživanje.

– Od velike važnosti bili su mikrolokacija, starost loza. Kvasci su sigurno bitni, ali je ipak najvažnija kvaliteta grožđa. Zasad rabim tzv. komercijalne kvasce, ali to će se promijeniti, naime unatrag četiri godine radimo na istraživanju autohtonih kvasaca koje smo izolirali u našem vinogradu starom 97 godina. Izostavljanjem hrasta iz procesa, u vinu, ponavljam, više osjećamo teritorij i sortnost. Hrast otpušta vinu tanine i mikrokoličine kisika (mikrooksigenacija). Kvasci, nakon što odrade posao alkoholne fermentacije, štite vino od oksidacije i usporavaju starenje, k tome njihovom razgradnjom stvaraju se manoporoteini koji vinu pojačavaju strukturu i koji mu daju kremoznost i slast a bez ostatka neprovrelog sladora. Što da još kažem o Gran Malvaziji? Bitno je da se malvazija kao kultivar bolje izražava, te da meni paše taj stil. Tržište će s vremenom pokazati koliko dobru odluku sam donio… – kazao je Moreno Coronica. ♣

Novo vinsko poglavlje Davora Zdjelarevića

VINORETUM INTERNATIONAL

            U našoj obitelji nekad smo dobri, nekad smo grubi, nekad ludi, ali uvijek ambiciozni i kreativni. Rekao je to svojedobno Davor Zdjelarević, koji se sa suprugom Višnjom od 1985. godine bavi vinom, isprva kao direktni proizvođač (jedan je među prvim službeno priznatim privatnim vinarima u Hrvatskoj i tadašnjoj Jugoslaviji), potom, 2003. postaje i hotelijer (uz novu vinariju u Brodskom Stupniku otvorio je lijepi hotel), a od 2014. sudionik vinske scene je kao osnivač tvrtke Zdjelarević Vino Selekcija s projektom tzv. difuznih vinarija, što znači da je najprije prodao vinograde, podrum i hotel u Brodskom Stupniku (danas je tamo gazda kutjevački poduzetnik Galić) i da se potom upustio u suradnju s brojnim vinskim podrumima diljem Hrvatske (Antunović, Siber, Kronos-Kalazić, zatim Kašner i Miklaužić, pa Vinarum, Rota i PZ Pošip Čara), ali i nekima u Bosni i Hercegovini (podrum Andrija Paoča), Sloveniji (Posestvo Mastnak) i Makedoniji (Chateau Lazar), kod kojih od izabranih sirovina u vlasništvu tih podruma i u prostorima tih podruma kreira vina što će ih puniti i plasirati pod svojom etiketom Zdjelarević Vino Selekcija (Zdjelarević Wine Selection).

U vinoteci Vinoretum: Davor Zdjelarević s uzvanicima s otvorenja, dio njih su vinari njegovi poslovni partneri npr. Miro Palinkaš iz primorskog Pavlomira, a dio njih su ugostitelji koji plasiraju negovo vino, primjerice Ivan Srakovčić, vlasnik karlovačkog hotela Srakovčić i turističkog resorta Srakovčić u Ribniku na Žumberku, pa Nenad Kukurin, čelnik Kukuriku hotela u Kastvu… (Julio Frangen)

Davor Zdjelarević sa suprugom Višnjom, te s njihovim vinskim biserom Nagualom bijelim 2013 (Julio Frangen)

Najnovije u ukupnoj i bogatoj Zdjelinoj vinskoj priči je nedavno otvorenje, u zagrebačkom hotelu International, male elegantne vinoteke Vinoretum, s lijepim izborom vlastitih etiketa. U svom portfelju Zdjelarević sad ima vina za nove mlade generacije klink@, zatim vina za opuštena dnevna druženja, etikete za ljubitelje karakternih zrelih sortnih vina, pa odabrana sortna vina probirnih berbi Limited Edition, velike kupaže za zahtjevne enofile pod nazivom Nagual, tu su i pjenušci Grof, bijeli i ružičasti. Vinoteka Vinoretum zamišljena je ne samo kao klasična specijalizirana prodavaonica vina nego i kao pozornica elitnih i ekskuzivnih događanja poput npr. aukcija posebnih vina, iz njegove ponude to su svakako Nagual bijeli (2013) i Nagual crni (2016), prvi je cuvée od chardonnaya i sauvignona, dozrijevano u barriqueu, proizvedeno u podrumu Jasne Antunović u Erdutu, a drugi je od cabernet sauvignona i merlota, kreirano u podrumu Šime Škaulja u benkovačkom kraju. ♣

Novo ruho moslavačkog eno-aduta

ŠKRLET – ODVOJENO ILI SPOJENO?

Vinari članovi udruge Škrlet

Škrlet, odnosno sinonimima ovnek žuti i ovinek slatki, autohtona je moslavačka vinska sorta s kojom su vinogradari/vinari Moslavine, logično, htjeli koliko god je moguće više skrenuti pažnju javnosti na svoj kraj. Za pomoć su se obratili stručnjacima sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta, koji je 1999. počeo s klonskom selekcijom škrleta i 2014. godine prezentirao tri izabrana certificirana klona. Različite pokusne vinifikacije koje su javnosti svojedobno kroz predavanje ali, istodobno, i kušanje, predstavljene na susretu kod moslavačkog vinogradara/vinara Vlade Kašnera pokazale su da je doista vrijedilo uložiti toga truda oko škrleta. Vina, i ona još neuglađena, demonstrirala su, sjećam se dobro!, lijepu aromatiku, a neka, i s 14 vol % (što je za onda bilo čudo s obzirom da su dotadašnji škrleti bili polusuhe ili poluslatke vodice s uglavnom ne više od 11 ili 12 vol %), i popriličnu snagu. Potencjal!

Nekoliko ambicioznijih proizvođača škrleta prihvatilo se ozbiljnije posla, počelo je i suradjivati s enolozima savjetnicima, i malo pomalo modernijim pristupom nastao je tip (ne još I posve ujednačen, standardizirani organoleptički profil) lijepo pitkog uglavnom suhog dakle šećerom neopterećenog vina, vina s finom kiselošću a i s određenom slanošću povezanom s mineralnošću. Zanimljiva prezentacija bila je na imanju Kezele.