SVIJET u ČAŠI Kronika – 07.2021. – Chronicle WORLD IN a GLASS

kroz/through

ŽELJKO SUHADOLNIK

 

______s vama od – 11.11.1992  – since, with you_______

Područje brežuljaka Conegliano i Valdobbiadene (Col Vetoraz), na kojima se šire vinogradi sa sortama za proizvodnju prosecca, UNESCO je zaštitio kao prirodno nasljeđe i kulturnu baštinu čovječanstva. Nije li naš Dingač zavrijedio zaštitu kao grand cru položaj? Što smo mi kao društvo učinili/poduzeli da se to dogodi?!!!

_______________________

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Svjetska organizacija za vinovu lozu i vino 2021: OIV – NOVI PREDSJEDNIK, NOVO SJEDIŠTEProsecco Days 2021, sredina listopada hotel Westin : ZA PROŠEK – NERJEŠIVI SPOR ZBOG NAZIVA ⦁ Slatka sjećanja: NEBODER KARIJERE, i NOVI UZLET NAKON PRIZEMLJENJA SA 17. KATA

 __________________________

Svjetska organizacija za vinovu lozu i vino

OIV – NOVI PREDSJEDNIK, NOVO SJEDIŠTE

            Bitne promjene u međunarodnoj organizaciji za vinovu lozu i vino OIV, koja već dugo stoluje u glavnom gradu Francuske Parizu. Na 19. glavnoj sjednici održanoj potkraj prve polovice srpnja 2021. izabrani su novi predsjednik, s trogodišnjim mandatom, te novi čelnici radnih tijela organizacije, a usvojen je i prijedlog da se ruski potvrdi kao šesti službeni jezik Organizacije, k tome najozbiljnije je razmatrana i mogućnost da se glavno sjedište OIV-a iz Pariza premjesti u Dijon, u Burgundiji. Kandidati su da ugoste i udome OIV bili još i Bordeaux, te Reims u Champagnei, za Dijon se najviše zalaže francuski ministar poljoprivrede.

               Francuska je prihvatila obvezu i odgovornost da udomi OIV još davne 1924. kad je tijelo i utemeljeno kao svjetska međuvladina organizacija. OIV je isprva smješten na adresi Rue d’Aguesseau u Parizu i tu je ostao godinama, a onda je zbog nužnosti pruređenja zgrade na spomenutoj adresi u glavnm francuskome gradu, preselio na novu lokaciju za koju se relativno brzo vidjelo da će zbog ubrzanog rasta organizacije biti tek privremena. Bez obzira na to što se francuski ministar poljoprivrede pokazao osobito glasnim zagovornikom Dijona kao novog domaćina, konačna odluka o novom sjedištu još nije donesena, čekaju se rezultati konzultacija francuske vlade s vladama drugiH država članica, uslijedit će i glasanje da se među spomenuta tri grada-kandidata izabere novi domaćin, objava ishoda glasanja i najava novog grada-sjedišta OIV-a predviđeni su da budu na skupštini OIV-a u listopadu ove godine.

Luigi Moio, novi predsjednik OIV-a

                Inače, na 19. glavnoj sjednici OIV-a  sada u srpnju usvojeno je i 19 novih rezolucija,  bitno je istaknuti to što se jedna odnosi na pojačano odnosno maksimalno uvažavanje i promicanje bio-raznolikosti i ekološke proizvodnje,  zaštitu zemljopisnog porijekla i poštenu trgovačku praksi.

                Odlučeno je i da se ponovno organizira Svjetski kongres o vinovoj lozi i vinu, njegovo redovito održavanje prekinula je aktualna pandemija. Očekuje se da neće doći do novih eskalacija covida19 i da bi se sljedeći, 43. po redu Svjetski kongres OIV mogao održati  u studenome 2022, svoju kandidaturu za domaćina već je najavio Mexico.

Novi predsjednik OIV-a je Luigi Moio, profesor enologije na Sveučilištu u Napulju i direktor Znanstvene sekcije za vinovu lozu i vino na tom sveučilištu. Duže od 25 godina bavi se senzorikom, te biokemijskim i tehnološkim aspektima arome vina. Autor je 250 znanstvenih radova.  Od 1998. angažiran je kao znanstveni stručnjak talijanskog Ministarstva poljoprivrede, od 2009. do 2014. bio je voditelj Ekspertne tehnološke grupe OIV-a, od 2015. do 2018. bio je pak u OIV-u u Komisiji za enologiju.

Pau Roca, glavni direktor OIV-a

Evo o promjenama u čelništvu komisija OIV-a:

                Komisija 1 – Vinogradarstvo: Ahmed Altindisli (Turska) naslijedio je na čelnoj poziciji Vittorina Novella (Italija);  Komisija 2 – Vinarstvo: Fernando Zamora (Španjolska) na mjestu je Dominiquea Tusseaua (Francuska); Komisija 3 – Zakonodavstvo i ekonomija: Yvette van der Merwe (Južna Afrika) naslijedila je Dimitra Andreevskog (Bugarska); Komisija 4 – Sigurnost i zdravlje: Pierre-Louis Teissedre (Francuska) zauzeo je mjesto Gheorghea Arpentina (Moldavija); Potkomisija Metode analiza: Manuel Humberto Manzano (Argentina) zamijenio je Markusa Herdereicha (Australija); Potkomisija Nefermentirani proizvodi, stolne sorte i grožđe: Luís Carlos Ferreira Peres de Sousa (Portugal) preuzeo je poziciju Alejandra Marianettija (Argentina).

Prosecco Days 2021, sredina listopada, hotel Westin Zagreb

ZA PROŠEK – NERJEŠIVI SPOR ZBOG NAZIVA

Dogodilo se u najboljem mogućem trenutku – za nas koji smo tog podneva i ranog popodneva bili u zagrebačkom restoranu Muzej na najavnoj pressici za poslovni sajam Prosecco Days vezan uz znano talijansko pjenušavo vino prosecco i planiran za 13. i 14. listopada u zagrebačkom hotelu Westin u neposrednom susjedstvu Muzeja. Pod suncobranima na terasi restorana Muzej pržilo je bez predaha na i više od 32 Celzijeva stupnja, ali organizatori pressice i budućeg sajma – udruga Vinopljupci iz Zagreba te Talijansko-hrvatska gospodarska komora u sklopu Veleposlanstva Republike Italije u Metropoli, kao i Konzorcij za Prosecco DOC iz Trevisa pobrinuli su se, srećom, za dovoljnu količinu optimalno rashlađenog ružičastog osvježavajuće prštavog prosecca u kategorijama brut nature, extra brut te brut (dakle s ništa ili tek s vrlo malo neprovrelog sladora!), i zacijelo je ne samo meni nego i svim drugim uzvanicima na pamet palo to da je ove godine zapravo trebalo svakako, mnogo, mnogo ranije no što je napravljeno, prirediti pressicu kao najavu za sajam pa onda i ubrzo potom i održati spomenuti poslovni sajam, tako da ovaj sada predstavnicima medija prezentirani učinkovito vatro-gaseći prosecco (rosé) upravo na vrijeme a eto baš u vrijeme nekoliko opakih lipanjskih i srpanjskih temperaturnih šokova u Zagrebu, već bude tu na tržištu, kao užitan i (cjenovno) dostupan, i bez recepta,  učinkovit lijek protiv žeđi…

Prizor s pressice, kojoj je nazočio i izvanredni opunomoćeni talijanski veleposlanik u Hrvatskoj Pierfrancesco Sacco. Manifestaciju u listopadu predstavile su Andrea Perkov, generalna direktorica Talijansko-hrvatske gospodarske komore i Irena Lučić, predsjednica udruge Vinoljupci, a o na kušanje ponuđenim ružičastim pjenušcima prosecco Nenad Trifunović Vinopija. Preko video-veze iz Italije su se javili direktor Konzorcija Prosecco Doc Luca Gavi te chef Marco Pesce iz Accademije delle Professioni. (Marko Čolić)

Ali, osim uz nesnosnu vrućinu tih dana u Zagrebu, događanje u restoranu Muzej odvijalo se i znaku vijesti što su baš u dane neposredno prije  pressice pojačano stizale od medija javnog informiranja iz talijanskog Veneta i iz EuroParlamenta u Belgiji: riječ je o tome da je talijanska strana, s obzirom na zaštićenost pjenušavog vina prosecco, zbog osjetne sličnosti i u pisanju i u izgovoru riječi prošek energično tražila zabranu uporabe izraza prošek za naš proizvod, a naši su pak diplomati istodobno tražili da prošek kao dalmatinsko slatko desertno vino napokon bude priznat i da dobije zaštitu na razini Europske Unije. Ova najnovija kampanja za talijanski prosecco, pogotovu u novoj, ružičastoj varijanti, u Zagrebu s ciljem boljeg plasmana toga napitka u Lijepoj našoj poklopila se, eto, sa žestokim istupima talijanskih euro-parlamentaraca u Europskom Parlamentu u Bruxellesu protiv udovoljenja hrvatskom zahtjevu da se službeno i na razini EU prizna dalmatinski prošek, što već više godina u Bruxellesu zagovaraju hrvatski europarlamentarci na čelu s Toninom Piculom, a protiv čega su zestoko Talijani smatrajući da se hrvatski proizvod – bez obzira na to što su, ponavljam, dva proizvoda. tj. njihov prosecco i naš prošek po tipu i organoleptici bitno različiti – nastoji na tržištu protupravno okoristiti nazivom zaštićene i već svjetski afirmirane marke pića proizvedenog na teritoriju dviju apeninskih pokrajina a to su Veneto i Furlanija Venecija Julija…

Ne mogu ne spomenuti da sam na pressici u Muzeju, obuzet notom domoljublja i istodobno shrvan vrućinom, na trenutak pomislio da je možda s tim spominjanim znatno ranijim (temperaturno bitno nižim) datumima promidžbenih aktivnosti moglo i doći do nekog dogovora između dviju strana, jer ipak riječ je, ponavljam, o dvama posve različitim pićima iz međusobno geografski popličino udaljenih i u pravcu sjever-jug posve različito smještenih regija/pokrajina (prosecco sjever, prošek duboki  jug) a k tome ne zaboravimo i to da je nekad davno godinama naša jadranska obala bila pod Talijanima i nije čudno što su u lokalnome govoru utkane brojne talijanske riječi (neke s vremenom u govoru malo i prekrojene/modificirane…), ali onda su mi pred očima bljesnuli pitanje stupnja (poslovne) organiziranosti hrvatskih proizvođača vina s jedne i talijanskih proizvođača s druge strane, kao i određene brojke vezane uz talijanski prosecco i tržište te nepostojanje brojaka te vrste za prošek, i – jalove su nade u hipu iščeznule.

Ne čudi to što se Talijani protive korištenju izraza prošek za hrvatski makar i po vrsti sasvim drukčiji proizvod, oni su tržišnu poziciju prosecca na međunarodnoj razini gradili dugo i mukotrpno te s dosta financijskih ulaganja, i naravno da im ne odgovara da se netko drugi sa svojim proizvodom s nazivom dosta sličnime proseccu na tržištu šlepa na njihov račun. Postoje primjeri od prije dosta godina o tome kako su se neki američki a i australski proizvođači vina u oznakama svojih proizvoda pokušali okoristiti nazivom tada već čvrsto zaštićenog i svjetski već vrlo popularnog  toskanskog vina Chianti, Toskanci, udruženi, inače, u nekoliko moćnih poslovnih udruga (Consorzio Chianti, Consorzio Chianti Classico, Consorzio Chianti Rùfina…), prompnto su pravno reagirali u onome što su smatrali zaštitom svojih interesa i riječ Chianti (geografski pojam vezan uz Italiju) na spornim stranim proizvodima morala je nestati.

Naveo bih ovdje i još nešto a što je, za razliku od spomenutih američkih odnosno australskih pokušaja s nazivom Chianti, upravo sada aktualno, a makar je, za razliku od situacije prošek-prosecco, riječ o istovrsnim proizvodima – pjenušcima. Proizvođači šampanjca, koji ne dopuštaju da se pjenušac rađen izvan Champagne naziva šampanjcem i koji su također udruženi u vrlo moćno poslovno tijelo Comité Interprofessionel du Vin de Champagne (CIVC), sada nastoje spriječiti to da Rusi za svoje pjenušce i dalje rabe svoj naziv Šampanskoe (korišten zacijelo još od vremena carske Rusije bogataši koje su nekad uvelike kupovali šampanjce od Francuza). Ta riječ, makar u ruskom modalitetu, sugerira Champagneu kao porijeklo proizvoda.

Prosecco DOC, proizvodnja u 2020, te njena novčana vrijednost promatrajući kroz prizmu maloprodajnih cijena

Iako kao specifična vrsta pića prošek zasigurno zavrjeđuje ozbiljnu zaštitu geografskog porijekla i posebnu zaštitu koja bi ga uzdizala kao karakterističnu prepoznatljivu robnu marku (dalmatinskog) teritorija, vrlo male su, rekao bih gotovo nikakve u pravnom smislu šanse da naziv tog našeg tradcijskog slatkog desertnog vina, tipičnog za Dalmaciju, bude službeno priznat i odobren, čak i uz dodatak Dalmatinski, na razini EU, te da potom u međunarodnim okvirima prošek dobije pravo na oznaku zaštite. Veliki problem za nas je u tome što su talijanski proizvođači prosecca udruženi i odlično organizirani u produkciji, njegovanju i (pravnoj) zaštiti svoje robne marke, oni nude tržišno relevantnu količinu stilski ujednačenog proizvoda, imaju i veliki uspjeh u plasmanu na međunarodnoj razini, dok naši prošekaši – praktički ni u kojemu od navedenih elemenata ne zadovoljavaju te parametre…

Ali, što je, tu je. Pričekajmo sajam Dani Prosecca u Westinu u listopadu,  Talijanima ostaje da se nadaju u dobar – bolji plasman svojega prosecca ovdje jer potkraj godine također je, s obzirom na praznike, groznica kupovanja. U zagrebačkom hotelu u listopadu ove godine na prvom poslovnom vinskom sajmu Prosecco Days svoje će pjenušave perjanice, najavljeno je, prezentirati više od 25 talijanskih proizvođača Prosecca DOC (u Italiji doc = denominazione d’origine controllata, tj. kontrolirana oznaka geografskog porijekla). Andrea Perkov, generalna direktorica Talijansko-hrvatske gospodarske komore, i Irena Lučić iz udruge Vinoljupci vele kako je glavni cilj ojačati postojeće i stvoriti nove poslovne veze između proizvođača Prosecca DOC i hrvatskih vinskih profesionalaca, distributera, trgovaca te HoReCa sektora. U tom smislu najavljuju za uskoro i prezentacije mirnih vina iz čuvenih regija Toscane i Pijemonta!

Kanali distribucije

Rečeno je da će Sajam prosecca početi stručnim predavanjem pod nazivom Prosecco DOC – brendiranje i zaštita 2010-2020, koje će održati gđa Andrea Perkov, a tijekom kojega će se prisutnima obratiti i direktor Konzorcija (poslovnog udruženja) proizvođača Prosecca DOC Luca Giavi. Program će uz promenadno kušanje prosecca koje će jednim dijelom biti dostupno i za širu javnost, obuhvatiti i četiri strukovne radionice što će ih voditi hrvatski vinski bloger Nenad Trifunović Vinopija, te dvije ekskluzivne svečane večere s izabranim pjenušcima kao glavnim zvijezdama.

Italija i Hrvatska susjedne su zemlje koje povezuje duga povijest, uvelike i kroz intenzivnu gospodarsku suradnju. Kad je riječ o proizvodnji, distribuciji i izvozu vina, brojke debelo pretežu u korist Talijana, svjetskih lidera u sekgmentu vina. Jedan od razloga koji Talijane navode na zaključak da imaju još vrlo visoke šanse u Lijepoj našoj, je ne tek značajan opći porast popularnosti pjenušavih vina i u Hrvatskoj, nego i to što je Prosecco DOC zbog dobre cijene i stabilne kvalitete visoko kompetitivan u odnosu na druga pjenušava vina, poput, primjerice, francuskog šampanjca i španjolske cave. Sajam Prosecco Days mogao bi motivirati domaće vinare na udruženo tržišno djelovanje, a zatim i na zaštitu i brandiranje domaćih pjenušavih vina – o čemu uistinu mnogo možemo naučiti baš i od Talijana.

Evo još niza službenih brojki vezanih uz prosecco a iz kojih su vidljivi organiziranost branše u Italiji u zaštiti, unaprjeđenju i plasmanu prosecca u matičnoj zemji i svijetu, istaknuti valja kako je ovdje riječ o plasmanu ne samo prosecca kroz koju butelju više nego i, kroz taj pjenušavi prosecco, plasmanu cijelog teritorija u turističkom, dakle u opće-gospodarskom smislu. Prevelik ulog je u pitanju da bi se dopustilo bilo kakvo kopiranje ili nešto što tek liči na kopiranje. Kad hrvatski proizvođači shvate bit zaštite – a one su i zamišljene da, poduprte čvrstim temeljem dobivenim kroz određene pravilnike ponašanja sudionika u kompletnom projektu, komuniciraju o dodanoj vrijednosti proizvoda što proizvod dovodi do bolje statusne pozicije na tržištu, ovakvih trvenja tipa prosecco-prošek u EU Parlamentu i eventualno drugim relevantnim institucijama više ne bi trebalo biti…

Plasman u Italiji, i svjetu…

Prosecco se službeno definira kao talijansko pjenušavo vino zaštićeno oznakom kontroliranog porijekla (DOC) i oznakom kontroliranog i garantiranog porijekla (DOCG). Kao zemljopisno područje produkcije određene su dvije regije na sjeveroistoku Italije – Veneto i Furlanija Venecija Julija. U tim dvjema regijama istaknuto je devet provincija, konkretno Udine, Gorizia (Gorica), Prosecco (kod Trsta), Venecija, Vicenza, Padova, Belluno, Treviso, Pordenone. Vinogradi su smješteni uglavnom na strmim obroncima s dosta lapora a između Dolomita i Jadranskog mora. Podatak o ukupnoj površini zasađenoj trsjem i predviđenoj da slovi kao kolijevka Prosecca doc i docg govori o 24.450 ha, ukupan broj vinogradara je 11.609 a vinara koji grožđe pretvaraju u vino 1169, kuća koje šampanjiziraju vina je 347…

Metoda produkcije je uglavnom charmat. Za razliku od klasične ili šampanjske metode kod koje se drugo vrenje odvija u butelji, ovdje je drugo vrenje u tankovima odnosno posebnim cisternama od inoksa.

U skladu s napretkom tehnologije i podizanja eko-svijesti te dobivanja jedinstvenog za kraj karakterističnog stilski ujednačenog proizvoda obvezno za sve proizvođače je da poštuju određene standarde ekologije i održivosti, da u vinogradu primjenjuju dobru vinogradaru praksu što počiva na integriranoj do i biološkoj produkciji. Podrum: ubrani grozdovi podvrgavaju se odvajanju peteljkovine, slijede prešanje i potom prvo vrenje da se mošt pretvori u vino, potom se to bazno vino stavlja na drugu fermentaciju u autoklave, i kroz drugo vrenje mirno vino postaje pjenušavo odnosno, ako se tako želi, polu-pjenušavo. Pjenušavo mora biti s pritiskom od najmanje tri atmosfere, a polu-pjenušavo od 1 do oko 2,5 atmosfere. Proces vezan uz sekundarnu fermentaciju za bijeli prosecco traje oko 30 dana, dok je za ružičasti prosecco period udvostručen, dakle predviđeno je da traje 60 dana. Stvari su propisane do najmanjih detalja. Što se tiče ostatka neprovrelog sladora, bijeli pjenušci mogu biti od kategorije brut nature (bez dodavanog likera, dakle do maksimalno 3 g/lit neprovrelog sladora, zatim extra brut (do 6 g/lit neprovrelog šećera), brut (do 12 g/lit), extra sec (sa do 17 g/lit neprovrela sladora), sec (do 32 g/lit šećera) i demi-sec (do 50 g/lit šećera). Kod ružičastog prosecca, kod kojega kao obojivač služi crni pinot, dopušteno je da ono bude samo u kategorijama brut nature, extra brut, brut, extra dry i dry. Rosé ima još jednu posebnost: on je uvijek millesimato ili, kako bi Francuzi rekli millesimé, tj. označen godinom berbe, naime on uvijek mora biti proizveden od najmanje 85 posto grožđa ubranog te godine kojom je označen. Autentičan prosecco, bilo bijeli bilo ružičasti, na tržištu se prepoznaje po oznakama DOC odnosno DOCG te po markici Ministarstva zalijepljenoj na vratu butelje.

Plasman kod kuće i vani, te odgovarajuće vrijednosti u eurima

Kao kultivar-nositelj prosecca kroz posljednjih nešto više od jednog desetljeća spominje se Glera (minimalni udio mora biti 85 posto), a u slučaju roséa uz Gleru sudjeluje i Pinot crni, čiji udio ne smije premašivati 15 posto.

E sad: potražio sam prilog o kultivaru Glera u velikom atlasu Wine Grapes koji su kao autori potpisali uglednici svjetske vinske scene Jancis Robnson, Jose Vuillamoz i Julia Harding, a koji prezentira 1368 abecednim redom svrstanih vinskih sorata iz cijeloga svijeta, pod nazivom Glera stoji sljedeće: vidi Prosecco!

A odmah ispod naslova PROSECCO napisano je: dosta neutralna sorta, ali glavna za proizvodnju pjenušca prosecco, lako moguće porijeklom – iz Istre! (Istra graniči s pokrajinom Furlanija Venecija Julija i dotiče se s Trstom!). Sinonimi sorte Prosecco su, tako, Briška Glera (Goriška brda, Slovenija),  Števerjan (Slovenija), Prosecco tondo (Furlanija), Serpina (Colli Euganei) te – Teran bijeli (Hrvatska)!

Prosecco, Briška Glera, Teran bijeli

Kultivar je – ali, ispada, čak nespretno! – preimenovan iz uvjerenja da će mu u komercijalnom smislu bolje pristajati naziv Glera. Iako Glera (za Gleru bez dodatka u nazivu se, doduše, čuje u Trstu) značajno pokazuje dodirne točke sa sortom Prosecco lungo a ne toliko s Proseccom tondo, a Prosecco tondo je u slučaju pjenušca prosecca preimenovan u Gleru, bez dodatka Briška! Kao dio znatnog proširenja zone zaštite Prosecco DOC u 2009. i prigodom promocije oblasti Prosecco di Conegliano e Valdobbiadene u status zaštite DOCG, odlučeno je da se kao naziv za glavnu sortu u pjenušcu prosecco rabi (sinonim ali eto malo osakaćen, upravo za pridjev Briška) izraz Glera, a da se izraz Prosecco koristi i namjerno ističe kad se govori o pjenušcu i o zoni zaštite DOC i DOCG, to je bilo upravo stoga da se spriječi da netko drugi kao nelojalna konkurencija na tržištu proizvoljno koristi taj izraz. Spomenuto proširenje zaštićene zone Prosecco DOC odnosilo se i na područje navedenog zaseoka Prosecco (Prosek) kod Trsta, za koji neki ampelografi smatraju da je rodno mjesto kultivara Prosecco ili Glera Briška. Međutim, tu stvari ne staju: neka pak znanstvena istraživanja pokazala su da je lako moguće da je Prosecco odnosno Prosecco tondo zapravo rođen u Istri te da mu je Teran bijeli izvorni naziv (a, zamislite: među indicijama za to bila bi i činjenica da taj kutlivar ima rodbinske veze čak sa Žilavkom!), dok se za tršćanski zaseok Prosecco (Prosek) pretpostavlja da je sorti na putu za njeno širenje Furlanijom bio tek točka na kojoj je na neko vrijeme zastala da se odmori

Povijest prosecca, izraza kod kojega se u lokalnom dijalektu u izgovoru umjesto slova s zna čuti nešto mekanije izgovoreno slovo š (dakle, fonetski: prošeko), seže u polovicu 13. stoljeća kad se prvi puta spominju nazivi prosech, prosechum i prosecco – njih se uvelike povezuje s  nazivom malog mjesta Prosecco/Prosek u tršćanskoj okolici, ali i kao sinonime za vino koje iz spomenutog sela, sačuvani dokumenti govore o najmu četiri vinograda.

Početkom 18. stoljeća počinje veliko prijateljstvo između narodne mase i ovog pića, pa se proizvodnja širila sve do područja između brežuljaka Conegliana i Valdobbiadenea gdje Prosecco uspijeva vrlo dobro zahvaljujući specifičnoj klimi, te orografiji i (laporastome) tlu. Iz spomenutog razdoblja datira i mnoštvo pisanih dokumenata koji uvelike spominju i opisuju prosecco, vezujući ga za navedene predjele.

U spomenutooj oblasti između brežuljaka Conegliano i Valdobbiadene proradila je prva talijanska enološka škola, osnivač koje Antonio Carpene (1838-1902) je posvetio čitavu karijeru unaprjeđenju tehnika uzgoja vinove loze i lokalnih sorti, sve s ciljem kako bi se proizvelo pjenušavo vino u dovoljnoj količinji i na dovoljnom stupnju kakvoće za komercijalno uspješnu ponudu čitavom svijetu. U proizvodnji su se sve više rabile usavršene tehnološke metode koje su proizvodu mogle pružiti stabilnost tijekom razdoblja čuvanja i (eventualno i dužeg) transporta u raznim uvjetima. I,  put prosecca prema svjetskom uspjehu započeo je….

Prvi Konzorcij – poslovno udruženje proizvođača – za zaštitu prosecca u Coneglianu i Valdobbiadeneu osnovan je 1962. godine , a 1966. puštena je u promet prva Vinska cesta prosecca. Godine 1969. uvodi se oznaka DOC (kontrolirano porijeklo) za prvih 15 općina u Coneglianu i Valdobbiadeneu, a 2009. zaštita se regulira na nacionalnoj i međunarodnoj razini, te se dodatno uvode oznake višeg razreda DOCG (kontrolirano i zajamčeno porijeklo) i DOCG Superiore, kao i markice koje se obavezno nalaze na svakoj boci Prosecca DOC.

Kako prepoznati Prosecco DOC odnosno DOCG? Identifikacija je markica Talijanskog ministarstva na vratu svake butelje (Marko Čolić)

Danas, brigu oko zaštite i proizvodnje Prosecca DOC vode tri konzorcija (Consorzio del Prosecco DOC, Consorzio di Conegliano e Valdobbiadene Prosecco Superiore DOCG i Consorzio Asolo Prosecco Superiore DOCG), oni djeluju ujedinjeno na predstavljanju prosecca u čitavom svijetu.

Za 2020. godinu podaci govore o ukupnoj proizvodnji od 500 milijuna butelja, od čega je 79,9 posto bijelih pjenušaca, i to u kategorijama brut nature 0,1 %, extra brut 0,3 %, brut 24,1 % ,extra dry 67,1 %, dry 8 % i demi-sec 0,4 %. Roséa je 3,4 posto, od toga 0,1 brut nature, 0,3 % extra brut, te 26 % brut, extra dry ih je 73,6 %. Na polu-pjenušava  vina otpada 16,7 posto, a na mirno vino manje od 0,1 posto. Ukupna vrijednost proizvodnje promatrajući kroz maloprodajnu cijenu prosecca procjenjuje se na oko 2,4 milijarde eura!

Od ukupne proizvodnje gotovo 80 posto, točnije 78,5 posto odlazi na strana tržišta, uvelike u Sjevernu Ameriku, za 2020. godinu riječ je bila o 394 milijuna boca. Vrijednost izvoza dosiže oko 1,880 milijuna eura. A 21,5 posto (106 milijuna boca) plasira se na Apeninskom poluotoku, vrijednost te količine za kod kuće procijenjena je na oko 520 milijuna eura. Ružičasti Prosecco DOC znatno je popularniji izvan svoje domovine nego doma, od ukupne proizvodnje Prosecca DOC rosé više od 80 posto izvozi se.  Toliko o proseccu!

PROŠEK

A sad o prošeku. Riječ je piću na bazi grožđa ali o piću sasvim drukčijem od prosecca. Dok je prosecco pjenušav, peckav, fino kiselkast i idealan za osvježenje te kao uvod u blagovanje, prošek kao rezultat izvorne tehnologije proizvodnje koju obilježavaju kasnija berba, prosušivanje grožđa prije vinifikacije, s obzirom na količinu šećera duža alkoholna fermentacija te, potom, i duže odležavanje i dozrijevanje u bačvici – mirna je vrlo kompleksna do sirupastosti gusta kapljica, tipično vino juga iz grupe slatkih desertnih. Preporučuje ga se uživati na kraju obroka uz slatki desert ili u trenucima meditacije.

Nešto iz povijesti: Prošek se odavna proizvodi na ovim našim prostorima i može se reći kako je on vrlo duga tradicija Dalmacije. U razgovoru s onima koji se u Dalmaciji bave vinom može se čuti kako i danas praktički svaka dalmatinska obitelj koja ima vinograde proizvede barem malo i prošeka, za svečane trenutke i za dotura kad treba poći liječniku na pregled. Evo što je o prošeku u svom Velikom vinogradarsko-vinarskom leksikonu 2006. objavio naš ugledni enolog i publicist na temu vinogradarstva i vinarstva Ivan Sokolić:

Prošek je po Zakonu o vinu Republike Hrvatske (važećem u ono vrijeme – primj.ur.) svrstan u grupu specijalnih vina, kao desertna kapljica proizvedena bez ikakvih dodataka. Prije pojave trsne uši, pepelnice i peronospore vinova loza se, naročito u primorskoj Hrvatskoj, uzgajala isključivo na strmim i skeletnim vinogradarskim položajima. S takvih pozicijja dobivalo se grožđe s obiljem šećera, a od takvog grožđa proizvodilo se prirodno slatko vino prošek. Dakako, najviše takvog vina iznimne kakvoće rađalo se u Dalmaciji, pa je na tržištu ono označavano i kao Dalmatinski prošek. Ovako dobiveni prošek, bez ikakvih dodataka kao što su npr. ugušćeni mošt i alkohol, bio je sladak doslovno samo od vlastitog neprevrelog šećera, tj. proizvod koji bi iskrenošću i autentičnošću u cijelosti odgovarao onima što se dobivaju od pravilnicima precizno reguliranih kasnih berbi, izbornih berbi, izbornih berbi prosušenih bobica. Ali…. Nakon filokserne zaraze i naročito razvojem trgovine (čemu je najviše pomogao razvoj željeznice) kao i zbog neodgovarajuće vinogradarske politike, ustroj vinogradarstva primorske Hrvatske znatno se promijenio.

Vinogradi se spuštaju u plodna polja, čime čime je povećan obujam proizvodnje (ukupno i po jedinici), ali je zato smanjena produkcija prezrelog grožđa a time i prošeka rađenog klasičnom, izvornom metodom Taj nedostatak proizvodnje prirodnog prošeka nadomješten je proizvodnjom specijalnog vina ISTOG NAZIVA! Naime prošek koji je u tom novom razdoblju dolazio na tržište bio je rađen od mošta zrelog grožđa ali i uz dodatak ugušćenog mošta, karamela i eventualno drugih bonifikatora. Stupanjem na snagu novog Zakona o vinu (NN96/03) takvi proizvodnja i označavanje takvog proizvoda nazivom prošek zabranjeni su.

Definicija. Na stranicama Ministarstva poljoprivrede RH i Narodnih novina iz najnovijeg vremena objavljena je službena definicija prošeka, i evo što tekst kaže:

Prošek je slatko desertno vino koje spada u kategoriju vina od prirodno prosušenog grožđa, a proizvodi se od (u berbi) tehnološki prezrelog, te (poslije) prosušenog (dakle, dodatno prosušivanje) grožđa, mošt kojega mora sadržavati minimalno 150° Oechslea šećera. Prošek po boji može biti i bijeli i crni. Moguće je da boja varira od tamno žute do one s nijansama starog zlata te od crvenkaste do one sa smeđ(ast)im nijansama. Prošek dozrijevanjem dobiva zagasite note uslijed oksidativnog procesa starenja.

Dojam na nosu se može opisati kao miris prezrelog voća aromatski oplemenjen s laganim drvenim notama i zanimljivim nitima oksidativnog karaktera.  U okusu prošeka prevladava punoća što značajnim dijelom dolazi od ekstrakta kojega u velikoj mjeri daje ostatak šećera.

Prof. Leo Gracin, aktualni predsjednik udruge Vino Dalmacije, kaže kako se za specifikaciju vezanu uz proizvodnju izvornog dalmatinskog prošeka pobrinula udruga Vino Dalmacije, u ukupnoj realizaciji su sudjelovali vodeći stručnjaci naših visokokolskih ustanova, ponajprije oni sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta. Gracinova obitelj je i proizvođač prošeka (suhiucasi) 

Područje uzgoja. Zemljopisna područja uzgoja vinove loze za proizvodnju prošeka su: Sjeverna Dalmacija, Dalmatinska zagora, Srednja i Južna Dalmacija, te Dingač.

                Sorte vinove loze. Prošek se proizvodi od sljedećih autohtonih sorti vinove loze: bijele – Pošip bijeli, Vugava, Maraština, Bogdanuša, Malvasija dubrovačka bijela, Grk, Prč, Zlatarica, Okatica bijela, te crne – Muškat ruža crni, Plavac mali crni, Babić, Okatac crni, Crljenak, Lasina, Trnjak, Drnekuša. Karakteristika navedenih sorata je visoka kvaliteta.

Urod grožđa po hektaru. Dopušteni urod je 5.000 kg/ha. Šećer u grožđu prije prosušivanja mora biti najmanje 110° Oechslea.                      Tehnologija proizvodnje. Berba grožđa namijenjenog za proizvodnju prošeka provodi se u stanju prezrelosti (min. 110 Oe°). Ako je jesen suha, najbolje je ostaviti grožđe na trsu koliko to vremenske prilike dopuštaju kako bi se nakupila maksimalna količina šećera na trsu. Berba se provodi za suha vremena, grozdovi se odlažu u plitke kašete (jedan do dva sloja), kako ne bi došlo do gnječenja i pucanja bobica, tj. curenja soka. Time se sprječava razvoj nepoželjnih mikroorganizama u procesu sušenja. Ubrano grožđe se potom prosušuje na žici, na kamenu, na prostirkama pod nadstrešnicom, na tavanu, odnosno na drugim kontroliranim uvjetima na temperaturi ne većoj od 40°C, nužno je da se postigne potrebna koncentracija od minimalno 150 Oe°. Muljanje prosušenog grožđa provodi se bez odvajanja peteljkovine jer je ona u pravilu nakon sušenja odrvenjela i kao takva nema negativan utjecaj na budući prošek. S druge strane, budući da je prešanje masulja od prosušena grožđa puno zahtjevnije od prešanja grožđa iz redovite berbe, peteljkovina služi kao svojevrsna drenaža koja olakšava taj postupak. Alkoholno vrenje ili fermentacija kod proizvodnje prošeka uglavnom traje znatno dulje nego kod proizvodnje vina iz redovne berbe. Fermentacija se provodi na temperaturi od 20-25°C. Kod prošeka je više nego kod bilo kojeg drugog vina potrebno dozrijevanje. Dozrijevanje se treba biti minimalno dvije godine u drvenim bačvama maksimalne zapremnine do 500 l.

Prošek se puni u boce maksimalne zapremnine 0,5 litara. Prošek mora sadržavati najmanje 13,0% vol stvarnog alkohola odnosno minimalno 20% vol ukupnog alkohola. Sadržaj ukupnog sumpornog dioksida u prošeku smije biti maksimalno do 250 mg/l.

Parametri kakvoće vina prošek: stvarni alkohol: min. 13,0 vol %, reducirajući šećer: min. 60 g/l; ukupna kiselost: min. 5 g/l;  hlapljiiva kiselost: max. 1,5 g/l ; pH: max. 3,9

Tako je to objavljeno na stranicama Ministarstva poljoprivrede i u Narodnim novinama, s potpisom tadašnjeg (2013. g) ministra poljoprivrede Tihomira Jakovine. Specifikaciju je u strukovnom smislu za objavu priredila udruga Vino Dalmacije, tako su mi barem rekli Ivica Kovačević kao dugogodišnji a od vrlo nedavno bivši predsjednik udruge, i prof. Leo Gracin, sadašnji predsjednik udruge Vino Dalmacije, kad sam ih kontaktirao da bih saznao nešto više i konkretnije o aktualnoj situaciji vezanoj uz proizvodnju i plasman dalmatinskog prošeka. Što je sasvim logično, svoj doprinos u ukupnosti u kreaciji specifikacije dali su, čujem, eksperti s naših specijaliziranih visokoškolskih ustanova, osobito oni sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta.

Među cijenjenim proizvođačima vina i prošeka: obitelj Mrgudić – mama Marija, tata Ante te kćerka Antonia i sin Boris. Na slici nedostaje Marijin brat te Antin šogor i Borisov i Antonijin ujak Niko Bura (suhiucasi)

Ovoj specifikaciji kao vodiču s pomoću kojega je, uz visoku kakvoću proizvoda, nužno iznjedriti i za dotično geografsko područje karakterističan, osebujan i ujednačen organoleptički profil proizvoda ali i barem tržišno dovoljnu kritičnu količinu proizvoda, međutim, nedostaje nešto bitno da bi se pravilno shvatilo je li ovdje riječ tek o informativnom naputku ili je riječ o dokumentu kao obvezujućem pravilniku za ponašanje u radu u proizvodnji i komercijalizaciji prošeka za sve što žele legalno izaći na tržište s etiketom s oznakom Prošek odnosno Dalmatinski prošek kzp. Ako je riječ o ovome drugome, onda je svakako trebalo biti navedeno i tijelo što će redovito i brižno nadzirati tko se od proizvođača i u kojoj mjeri drži Pravilnika. S obzirom da je riječ o specifikaciji donesenoj na razini udruge Vino Dalmacije članova koje se, zapravo, i tiče, najlogičnije bi bilo to da se Pravilnika u potpunosti pridržavaju svi proizvođači i da se nadzorno tijelo formira u okviru udruge a da mu se, radi veće sigurnosti u objektivnost, pridoda, kao neovisnog člana još neka od kvalificiranih osoba sa strane.

U svjetlu ovih novih da tako kažem prijepora talijanskih i naših europarlamentaraca u slučaju prosecco – prošek pokušao sam doći do podataka o tome koliko je barem otprilike u Dalmaciji proizvođača prošeka,  kolika je uopće proizvodnja prošeka, je li se proizvođači i u kojoj mjeri pridržavau objavljene specifikacije… Za odgovore sam se obratio udruzi Vino Dalmacije, zatim Hrvatskoj gospodarskoj komori u sklopu koje postoji Udruženje vinarstva Hrvatske a unutar njega je tu i udruga Vino Dalmacije, propitivao sam se kod Agencije za plaćanja u poljoprivredi, pa i u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu (HAPiH), ali ni od jedne od tih ustanova nisam uspio dobiti službenu informaciju kao odgovor. Jedino sam od Ivice Kovačevića kao donedavnog predsjednika Vina Dalmacije i prof. Lea Gracina kao novog, tj. aktualnog predsjednika te udruge saznao to da se Prošek Stina, bračkog podruma znanog hotelijera Jake Andabaka, kreira u potpunosti po maločas navedenoj specifikaciji.

Nazivao sam za informacije i vinare iz Dalmacije. Marin Plenković koji sada, nakon odlaska tate Zlatana, vodi podrum Zlatan otok iz Svete Nedjelje na Hvaru, rekao mi je da je prije nekog vremena Kuća, znana i po prošeku, privremeno obustavila proizvodnju tog desertnog vina jer poslovanje je zahtijevalo određenu rekonstrukciju pa kad proces bude kompletiran ponovno će se krenuti s prošekom. Što se tiče Alena Bibicha, kojega sam nazivao u nekoliko navrata, on se, iako je na jedan od mojih poziva porukom odgovorio da će me nazvati, nije se htio javiti. Enolog  Andro Tomić nije bio baš voljan pričati, tek rekao je da se njegov postupak pri proizvodnji sastoji u tome da bere jako zrelo grožđe, koje onda prosušuje u plasteniku, slijedi vinifikacija, nakon alkoholnog vrenja koje mora dati nekih 15,5 do 16 vol % alkohola slijedi dozrijevanje godinu dana u drvenoj bačvi.

Među cijenjenim proizvođačima prošeka su članovi pelješke obitelji Bura-Mrgudić – Niko Bura i njegova sestra Marija, Marijin suprug Ante Mrgudić, njih0vi kćerka Antonia, koja je s prošekom kao kao diplomskim radom  završila  studij na zagrebačkom Agronomskom fakultetu, te sin Boris.

Proizvodi Bura-Mrgudić: Ruža dalmatinska i Moskar

Boris Mrgudić, uz napomenu da na Pelješcu valjda svaka kuća poroizvodi ili nastoji proizvesti barem malo prošeka ali da je teško reći je li to baš to u svim slučajevima, veli kako neki takav svoj proizvod nude punjen u bočicu od pola litre za po 50 kuna za litru, a neki za zakvu polalitrenu bocu traže 150 do 200 kuna. Mrgudić objašnjava da postupak kod njegove obitelji Bura-Mrgudić (Niko Bura brat je Marije Mrgudić, Borisove mame, oni zajedno vode vinariju)  ide ovako: berba zrelog grožđa, dva do tri tjedna prosušivanje grozdova na prostirkama, potom gnječenje, sok se ostavlja na dan dva na pokožici radi  maceracije, potom kreće alkoholno vrenje što traje nekoliko mjeseci. Na kraju, bijeli prošek, koji Bura-Mrgudici rade od Rukatca, završi s oko 13,5 vol % alkohola i sa 250 g/lit neprovrela sladora, a crni, od Plavca maloga iz njihova vinograda na Postupu, bude s oko 14 vol % alkohola i sa 120 do 130 g/lit šećera. Poslije fermentacije na redu je dozrijevanje, nekad se ono odvijalo u staklenim posudama, a sada bude u inoks-cisternama. Crni prošek ostavlja se na dozrijevanju, na talogu, do dvije godine plus, nakon punjenja, još neko vrijeme u butelji, a bijeli dozrijeva i po pet godina. U planu je, kaže Boris Mrgudić, kupnja drvenih bačava koje bi u procesu sazrijevanja zamijenile inoks. Bura-Mrgudići inače od svakoga, dakle od bijeloga i od crnoga, proizvedu godišnje između po stotinjak litara. Ozbiljan pristup i ozbiljne količine.

Upoznao sam još jednu etiketu prošeka na tržištu, to je prošek Tesoro Nero pelješkog OPG-a Matković.

Petar Matković i supruga mu Željka

  Petar Matković, priča o proizvodnji:

– Grožđe za prošek beremo kasnije, a nakon što ga poberemo grozdove rasporedimo na prosušivanje po širokim mrežama prostrtim iznad površine tla tako da prozračnost bude maksimalna. Prosušivanje traje oko mjesec dana. Kad grozdovi nakon perioda prosušivanja budu nabijeni sladorom, odvajamo i maknemo peteljkovinu i bobice prešamo, masulj ostavljamo u cisterni od inoksa, i fermentacija kreće, odvija se sporo i zaustavit će se tek negdje u travnju ili čak u svibnju iduće godine. Prošek odvojimo od taloga i ostavimo ga, očišćenoga, još nekoliko mjeseci u cisterni da odmori, a onda ide u bocu zapremnine 0,375 lit.  Na kraju dobijemo oko 50 litara prošeka. Randman u odnosu na inicijalnu količinu je po sedam do osam litara prošeka na po 100 kg grožđa. Naš prošek bude s nekih 18 vol% alkohola i s oko 100 gr/lit neprovrelog sladora.

Petar Matković i njegov prošek Tesoro nero od Plavca maloga s Dingača. Tesoro – jako dobar, uz napomenu  da mu u smislu kompleksnosti nedostaje, prije punjenja u bocu, duže dozrijevanje u bačvici u nadziranim oksidativnim uvjetima

Krenuo sam i u obilazak značajnijih vinoteka i prodavaonica vina poput Galerije vina MIVA, Vivat Finog Vina, Vrutka, Bornsteina, pa i Spara, prolistao sam i kataloge Vrutka i Spara, i uspio naći to da se pod oznakom Prošek na tržištu nalaze Prošek Stina, Prošek Ambra od Alena Bibića, bijeli prošek Hvaranina Dubokovića Prvi poljubac i crni Prošek Don Petar od Plavca maloga, naišao sam i na etiketu Petar Hektorović, od kuće Bastijana znanog enologa Andra Tomića, te neke etikete koje su – možda – isprva bile zamišljene da budu plasirane kao prošek ali sad su bez spomena prošeka, a s oznakom desertnog vina…

Proizvod Bastijane hvarskog enologa Andra Tomića: prvotna etiketa bila je Prošek Hectorovich, a ova sada aktualna je Petar Hectorovich

Od dobro obaviještenog izvora čuo sam kako su svojedobno neko vrijeme nadležne institucije u nas bile obustavile izdavanje rješenja za stavljanje u promet vina nazvanog izrazom prošek, tako da su proizvođači koji nisu prekidali produkciju desertnog vina svoje uratke što bi ih inače, možda bili i nazvali prošekom označili kao desertno vino. Kao jedan od primjera toga mogao bi biti npr. Prošek Hektorović (vidi etiketu, objavljenu u Leksikonu Ivana Sokolića), kasnije – moguće stoga što valjda nije sve bilo  u potpunosti na liniji publicirane specifikacije! – pretvoren u Petar Hektorović. Što se, inače, tiče desertnog dalmatinskog vina, u katalogu Vrutka zapazio sam navod Miloševa vrhunskog poluslatkog desertnog Stagnuma 2012 sa 16,0 vol % alkohola, napunjenog u bočicu od 0,375 lit, mpc. je 355 kn, te  navod Miloševa poluslatkog Stagnuma 2007 sa 16,5 vol %, napunjenog u bocu od 0,50 lit,  mpc. 370 kn, ali i etiketu šibenskog Vinoploda Jakob, u opisu kojega se u reklamnoj poruci u katalogu iznosi kako je riječ o prirodnom desertnom suhom vinu s 14,5 vol % alkohola proizvedenom fermentacijom koncentriranog mošta, vino je napunjeno u butelju 0,75 lit, a maloprodajna cijena je 70 kuna! U Sparu sam ugledao i litrenu bocu vinarije Roso s Pelješca s etiketom Desertno vino, maloprodajna cijena bila je oko 45 kuna.

Moje pitanje upućeno svima: na temelju čega bi se moglo očekivati  priznanje i zaštita marke proizvoda koji, doduše, ponavljam,u svom izvornom izdanju zavrjeđuje najviše pohvale i koji bi kao dodatni adut eno-gastronomije mogao bitno pridonijeti jačanju snage vina kao magneta u hrvatskom turizmu, ali i prozvoda prema kojemu se u ovoj zemlji na žalost i preveliki broj pojedinaca ali i društvo tako nemarno i maćuhinski odnose? ♣

______________________________________

Slatka sjećanja, rezime

NEBODERSKA KARIJERA s USPONOM NA ČAK 17. KAT, PRIZEMLJENJE ALI, SREĆOM, s BLISTAVIM NASTAVKOM, LOGIČAN SLIJED JE ZONA SMIRAJA, MOGUĆ JE OPET NAGLI UZLET – SAMO NEBO JE GRANICA…

            Šetali smo, glavnim gradom, moj osmijeh i ja, ja na putu svom, on na licu mom…  Gužvovita, ali široka i za šetnju prikladna Savska dovodi nas do nebodera. Nekad značajno svojevrsno središte zbivanja, sad je taj neboder – samac u vrevi. Na određeni način sam je sebi grobni spomenik. U njemu sam proveo, bez prekida, gotovo dva i pol lijepa desetljeća!…

                   Najprije sam u tome zdanju bio oko dvije godine kao suradnik-prevodilac članaka iz inozemnog tiska a za dnevni list Vjesnik, smješten tada na prvom katu, potom godinu dana u Vjesnikovoj Press Agenciji (VPA) na prvom katu a onda, ubrzo, i kao početnik u honorarnoj suradnji s informativnim tjednikom Studio okrenutom televiziji, filmu, kazalištu. Uslijedilo je moje prvo stalno zaposlenje, u popularnom informativno-zabavnom tjedniku Vikend, uvelike plasiranome i u inozemstvu (medju našima na radu u zapadno-europskim zemljama i iseljenicima u SAD i Australiji), a nekako istodono započela je i honorarna suradnja na temu vina u tada najtiražnijoj našoj dnevnoj novini Večernjem listu.

Kad se sa srcem kuha…: TV-zvijezda Oliver Mlakar i chef Stevo Karapandža. Tereza Kesovija, u ono vrijeme slavna i u Francuskoj, povela me na moje prvu putovanje u Burgundiju, ravno u svjetski znani Volnay!

                A onda eto i nove ključne promjene: postavljanje, u Vikendu, na mjesto urednika stranica posvećenih turizmu, gastronomiji, zabavnoj glazbi, slobodnom vremenu općenito (pješačenje, planinarenje, lov, ribolov…), te skok u karijeri – na 17. kat!

                Nekih nešto više od 17 godina provedenih u Vikendu na vrhu, već među oblacima. Bilo me posvuda – od Zagreba do Vardara, od Vardara preko Triglava do Beča, Züricha, Münchena, Frankfurta, a i do Berlina, pa od Berlina do Bagdada, Kuvajta, od Kuvajta preko Tokija do Sydneya, od Sydneya do Kopenhagena i Stockholma, od Stockholma do Washingtona i New Yorka, od New Yorka do Santosa i Santiaga de Chile i Concepçiona, od čileanskog juga do Tunisa i Malte… Tereza Kesovija, tada glazbena zvijezda i u Francuskoj, povela me (hvala!) na moje prvo putovanje u vinski raj Burgundiju, konkretno u svjetski vrlo znano vinogradarsko selo Volnay, gdje je u lijepom tamošnjem Domu kulture održala koncert… Večer je završila svečanom večerom i s obiljem etiketa Bakhova nektara o kojima sam prije samo mogao sanjati a koje su za tu priliku Terezi u čast sa sobom donijeli lokalni vinogradari…

                Krah Juge označio je i početak kraja carstva NIŠP-a Vjesnik. Gotovo svi dobili smo nogu, iako smo imali svoje dvije koje su nas još sasvim dobro služile.

                S neba i oblaka – naglo potpuno prizemljenje i uživanje u životu na Burzi.

NOVO DOBA

                Srećom, od rane mladosti volio sam se družiti s DOBRIM vinom, pa sam osmislio i, opet zahvaljujući sreći da sam imao dobrog prijatelja-istomišljenika poslovnog čovjeka Muhu, uspio realizirati knjigu SVIJET u ČAŠI  (glasoviti Boško Petrović među prvim vlasnicima), iz koje je ubrzo proizašla i revija za enogastronomiju i turizam pod tim nazivom, prvi broj izašao je na Martinje 1992. I tu se Sveti Martin, zaštitnik vinograda, vinogradara i vinara, pokazao, barem na mom primjeru, vrlo učinkovitim zaštitnikom i novinara koji pišu o Bakhovu nektaru.

Slika s naslovne stranice prvog broja revije Svijet u Čaši, izdane na Martinje 1992. Vinski biškup Simpy i miništrant Riba u akciji blagoslivljanja po narodnim običajima. I dok su u prvom planu dobra hrana i domaći specijaliteti te vrhunsko vino, u pozadini je jezgra, u sastavu, slijeva, Suhadolnik (novinarski dio), Mladen Horić (sektor komercijale) i legenda Marko Čolić (fotografija)

                Dosta hitro smo kao specijalizirani medij od publicista-kroničara postali, i to s puno uspjeha, vrlo aktivni u različitim inicijativama na korist kvalitetne educiranosti (domaćeg) potrošača u segmentu enogastronomije i na promidžbi ne tek nekog pojeding specijaiteta i neke pojedine kapljice nekog našeg podruma nego i hrvatske eno-gastro ponude i ponude hrvatskog turizma. Bilo je to kroz, uz Svijet u čaši; i izdavanje raznih publikacija, primjerice raskošno ukoričene knjige Hrvatska tradicijska kuhinja… te kroz napise o hrvastskome vinu i u inozemnim novinama (npr. talijanski Corriere vinicolo), zatim kroz osmišljavanje i realizaciju značajnih prezentacija i različitih dogadjanja poput godišnjih izbora Kuhara i Vinara godine u Hrvatskoj, dodjele godišnjih priznanja ponajboljim vinima kušanim u strukovnome krugu u okviru naseg Potrošačkog putokaza i potom provjerama uzoraka naknadno uzetih s tržišta, zatim kroz priređivanje sajmova i festivala Atelje okusa u elitnim hotelima poput Esplanade, Intercontinentala, Srakovčića, a od kojih je u međunarodnim okvirima najatraktivnija bila priredba koncipirana kao Europska vinska cesta u povodu 15. godišnjice Svijeta u čaši, u zagrebačkom hotelu  Antunović i uz sudjelovanje i brojnih najvećih svjetskih vinskih zvijezda (Gaja, Fontodi, Gravner, Radikon, La Castellada, Batič, Movia, Castello di Querceto, Simčič, Reichsrat von Buhl, bordoški châteaui, zvijezde frankovke i visokih slatkih predikata iz Burgenlanda, Atila Gere i Joszef Bock iz Villanya…). U višegodišnjoj akciji Dobro mi došel, prijatelj!, koju je prekinuo Domovinski rat, trsili smo se, izmjenom posjeta tzv. lančanim ritmom (najprije je domaćin bio hrvatski vinar a gost stranac, iduće godine s domaćinstvom je nastavio inozemni vinar koji je bio gost tome prvm našemu i koji je onda k sebi u goste pozvao nekog hrvatskog vinara, da bi taj Hrvat u narednom kolu k sebi  goste pozvao nekoga iz vana…), povezivati naše domaće proizvođače s poznatim inozemnima jer to je bio također učinkovit način da se ovdje šire horizonti i da pojedinci napreduju u kvaliteti ali i da dobivanjem obavijesti od kolega iz vana lakše dođu do pomagala u radu u trsju i u podrumu. K tome, s obzirom da su vinari dolazili i odlazili u goste popraćeni s ponekim vinskim novinarima bila je to i lijepa prilika da se ovim putem čuje više i o hrvatskome vinu vani.  Vrlo zapažena stalna rubrika u reviji Svijet u Čaši  bila je i Hrvatske vinogradarske općine, serija širih (ne samo vinskih) prezentacija pojedinih naših značajnijih općna iz vinorodnih predjela…

Na skupovima Atelje okusa koje smo organizirali skupljala se uvijek vrhuška hrvatske enogastronomije

 Zaredale su mi turneje po vinskoj Hrvatskoj, zatim Sloveniji, Crnoj Gori i Makedoniji, i u svjetska vinogradarsko-vinska područja koja se samo zamisliti moglo: Bordeaux, ponovno Burgundija, Champagnea, Loirea, Jura, švcarski kanton Valais, Toscana (s tamošnjiim Chianti classicom, Brunellom iz Montalcina), Pijemont (sa zonom barola a i barbere), Umbria (sa sagrantinom), Trentino Alto Adige, Sicilija, Sardinija, austrijski Štajerska, Donja Austrija, Gradišće, njemački rajnska oblast, pa Baden Württemberg, mađarski Tokaj, portugalski Douro, predio oko Lisabona (Alentejo), španjolske Rueda, Rioja, Ribera del Duero… Da ne zaboravim, i ocjenjivanja: Concours Mondial de Bruxelles, Mundus Vini, Emozioni dal Mondo: Merlot e Cabernet insieme u Bergamu, Vino Ljubljana, Vino Slovenije u Gornjoj Radgoni, Muvina u Prešovu… Stečeni silna nova znanja i iskustva, brojni poznanici i prijatelji na nizu točaka kugle zemaljske. Bogatstvo, i te kako vrijedno…

Potrošački putokaz – prvo vrednvanje vina u Hrvatskoj u režiji specijaliziranog časopisa – Svijeta u čaši. Na slikama su grupa enologa, sommeliera, vinskih trgpvaca i vinskih pisaca nakon degustacije u zagrebačkoj Esplanadi i grupa istoga profila na ocjenjivanju u hotelu Sheraton

Naša su priznanja u Potrošačkom putokazu osvajali i skopski Chateau Kamnik i pijemontske kuće Paolo Scavino, i Bruno Rocca Rabajà, te toskanski Siro Pacenti, Casanova di Neri, njemačka vinska vrhuška Bernd Philippi Koehler Ruprecht, Johannes Knipser Johannisgof Knipser i mlađi posjed Franz Kunstler

Dobro mi došel, prijatelj! Naši i stranci: Plenković, Batič Ivan, Ivan Enjingi, Mate Kliković, Joško Gravner, Batič Miha…

Titulu Vinara godine u Hrvatskoj službeno su ponijeli Vlado Krauthaker, Ivica Perak Kutjevo dd, Ivan Enjingi, Zlatan Plenković, Velimir Korak i Marijan Knežević Vina Belje

                Da ne zaboravim i još nešto bitno zbog čega sam i tužan: međunarodno ocjenjivanje Vina Hrvatske pod pokroviteljstvom Hrvatske gospodarske komore a zamišljeno da bude povezano s novoosnovanim festivalom vina i gastronomije Zagreb Vino.com koji je baš bio u naglom usponu. Takvo državno ocjenjivanje, kakvo mi ni sada nemamo, vidio sam u nekim na svjetskoj razini vrlo afirmiranim zemljama, trebalo je biti temelj za tržišnu nadgradnju spomenutog festivala ali i za izdavanje autoritativnog godišnjeg Vodiča vinskom Hrvatskom (vino kao promidžbeni adut uvelike i u službi turizma Lijepe naše). Na žalost, zbog nerazumljivog bojkota nekolicine očito (tada) utjecajnih pojedinaca već nakon samo jednog, prvog izdanja – ukinuto… pa nije bilo ni nastavka tj. i logičnog zaokruženja akcije – spomenutog vinskog vodiča zamišljenog dosta drukčije od nekih postojećih vinskih vodiča u nas…

Europska vinska cesta u organizaciji Svijeta u čaši u povodu 15. godišnjice, u hotelu Antunović u Zagrebu: Girolamo Dorigo, Gianluca Grasso (Elio Grasso), vinarija Atila Gere iz Villanya i chef Robert Slezak, Alessandro François Castello di Querceto, u zdravici s Bobom Čimburom, vlasnikom kultnog restorana Baltazar. Dolje: gosti sudionici iz Bordeauxa i Njemačke – Chateau Brane Cantenac, te Reichsrat von Buhl i Hans Lang

Ocjenjivanje Mundus Vini u Njemačkoj i ocjenjivanje na Concours Mondial de Bruxelles koje je, kao domaćne, mijenjalo europske gradove a te godine održano je u Plovdivu. Sa slici, s osnivačem ocjenjivanja Louisom Havauxom te s vlasnikom glasovito Chateaua La Gaffeliere iz Saint Emiliona grofom Stephaneom von Neippergom

S raznih skitnji (vnskim) svijetom

Posjet glasovitom bordoškom Château Angélus. Za reviju Svijet u Čaši i za goste iz Hrvatske koje sam doveo u obilazak na ulasku u dvorac priređena je jedinstvena dobrodošlica – izvedba himne Lijepa naša na crkvenim zvonima!

U Toscani, u društvu s markizom Lodovicom Antinorijem, utemeljiteljem glasovitog posjeda Ornellaia a sada u Tenuti di Biserno, zatim s predsjednikm Consorzija Chianti Classico i vlasnikom posjeda Fontodi Giovannijem Manettijem, te u društvu s grofom Francescom Marronem Cinzanom, vlasnikom podruma Col d’Orcia iz Montalcina, s markizom Pierom Antinorijem, vlasnikom posjeda Antinori i posjeda Pian delle Vigne iz Montalcina, kao i s enologom I direktorom proizvodnje u kompaniji Renzom Cotarellom i s Fabiom Rattom, direktorom podruma Pian delle Vigne

Kod Angela Gaje u Barbarescu, Aloisa Lagedera u Alto Adigeu, Roberta Voerzija u LaMorri i Franca Biondi Santija u Montalcinu. Dolje: s Philippine de Rothschild iz čuvenog bordoškog châteaua Mouton Rothschild, te s Camille Seghesio iz glasovite kalifornijske kuće Seghesio. Naposlijetku, bliže kući, tek na njenu pragu, na Bizeljskom na posjedu Istenič, s legendarnim Stevenom Spurrierom i s Ivanom Dropuljićem

Nakon razdoblja od oko 26 godina koliko je trajalo tiskovno izdanje revije, Svijet u Čaši je 2018/2019 nastavio svoj život, jednomjesečnim ritmom, na internetu na www.suhiucasi.wordpress.com / KROZ SVIJET u ČAŠI Kronika…).

Sad je, s obzirom na određeni teret godina, pandemiju koja je donijela neka nova pravila ponašanja i uvelike i u gospodarskom i u socijalnom smislu promijenila što-šta, nastupio smiraj. Bilo je divno dok je trajalo u punome sjaju. Gledajući s raskrižja na Savskoj neboder prema gore, pomislio sam (nehotice, ali ne i nerealno!) na, kao logičan slijed, na novi uzlet. U plavetnilo, tamo negdje – bitno iznad 17. kata!…♣                                                                        .

 

 

SVIJET u ČAŠI – 06.2021 – WORLD IN a GLASS

kroz/through

ZELJKO SUHADOLNIK

 

______s vama od – 11.11.1992  – since, with you______

Ljeto!  Skradin!

_______________________

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Vinart Grand Tasting 2021: SVEČANOST VRHUNSKIH VINA i LJEPOTE ⦁ Osmi festival Pink Day: OSVJEŽENJE-SPAS, u MSU, u POSLJEDNJI ČAS ⦁ Novi zagrebački Bakhov hram: VINSKI KLUB u POSLOVNOM OKRUŽENJU ⦁ Hotel Westin Zagreb – Borsa vini italiani in Croazia: TALIJANSKI VINSKI JUG u HRVATSKOJNAKON PJENUŠAVOG DORUČKA u TRSJU – VINSKI ZALAZAK SUNCA u VINOGRADU

 POTROŠAČKI PUTOKAZ – 06.2021 – BUYING GUIDE

________________________

Vinart Grand Tasting 2021

SVEČANOST VRHUNSKIH VINA i LJEPOTE

            Rekao bih da s društvenog stanovišta ulazak u lipanj 2021. nije mogao biti bolji nego što je bio: prvomajska proslava znatnog olabavljenja anti-covidnih stega kroz dva se dana na početku svibnja odvijala na prestižnoj lokaciji – na terasi zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti, koja se pokazala idealnom baš (i) za ovakva, hedonistička događanja. Na okupu, kao izlagači, gotovo svi relevantni proizvođači plemenite kapljice iz Hrvatske i dobar dio njih iz susjednih nam zemalja. Mnoštvo razdraganih posjetitelja, ali ne baš i u prevelikom broju tako da su kretanje prostorom i pristup štandovima i vinarima bili komotni. Doduše, neki izlagači požalili su se da s poslovnog aspekta od sajma s pridjevom poslovni nisu sada imali baš nešto, te objasnili da je organizator priredbe svakako trebao izbjeći datum uz praznik na kraju tjedna jer taj praznik zacijelo je mnoge stanovnike Zagreba i potencijalne posjetitelje odveo prema moru. Među posjetiteljima puno mladih, te velik broj – pripadnica nježnog spola. Vinart Grand Tasting 2021 može se pamtiti kao svakako jedan od NAJLJEPŠIH vinskih sajmova i festivala u nas: kako u krugu izlagača tako i kod, s druge strane šanka, tj.  ljubitelja plemenite kapljice –  velik broj baš ljepotica!

Sjeverna terasa u prizemlju Muzeja suvremene umjetnosti pokazao se kao idealan prostor i za održavanje većih vinskih događanja u dijelu godine u kojemu to dopusti vanjska temperatura

                Ovaj, šesti Vinart Grand Tasting, u sklopu kojega je, po tradiciji, ali na drugoj lokaciji – u hotelu Dubrovnik u središtu Zagreba, održano više vrlo zanimljivih radionica, bio je prvi vinski sajam ove godine u nas, i podsjetio nas je da se peto izdanje što se odvijalo lani u svom inače uobičajenom terminu i na uobičajenoj lokaciji, te da je samo za dva dana bilo preduhitrilo uspostavu ograničenja, dakle taj sajam je bio istodobno i – posljednji u prošloj godini! Ovaj sadašnji, tako željno očekivani ponovni opsežniji susret vinara s poslovnim partnerima, prijateljima i ljubiteljima vina protekao je dakako u osobito emotivnom raspoloženju, radosno. Iz redova organizatora navode kako su već krenuli u pripreme za sljedeći Vinart Grand Tasting 2022, koji bi se, ne bude li naknadno nekih neugodnih iznenađenja, trebao vratiti u svoj termin – prvi vikend u ožujku.

Na ulazu u sajam, prigodno kao uvod u ukupan sadržaj manifestacije i s obzirom na toplinu toga dana kao odlično osvježenje s hedonističkom i estetskom dimenzijom posjetitelje na svojim štandovima dočekale kraljice pješivičkih rashlađenih perlica – Lucija Šember, Mara Barundić i Martina Tomac

Odmah na ulasku na sajamski podij osobito veselo raspoloženje: ponuda je tu, posve adekvatno trenucima kad gost stiže u kuću, bila u znaku pjenušaca, i to onih ponajbojih iz hrvatske produkcije. Odbor za doček iz snova: pjenušarke Plešivice – Lucija Šember, Mara Barundić i Martina Tomac! O  pjenušcima obitelji Šember i Tomac već i ptice pjevaju, a vezano uz mjehuriće obitelji Barundić vrijedi istaknuti etiketu  Barun bijeli proizveden od u nas još uvijek rjeđe sorte Manzoni bianco ili Incrocio Manzoni, riječ je o križancu između Rizlinga rajnskog i Pinota bijeloga kojega je realizirao prof. Luigi Manzoni (otud sorti i naziv!) sa Znanstvenog instituta u Coneglianu u sjevernoj talijanskoj pokrajini Veneto. Jedno od svojstva Manzonija je da jako dobro nakuplja šećer ali i da, istodobno, u dozrijevanju lijepo zadržava kiseline  što je povoljno za pjenušac. Vino bude  s kompleksnim bouquetom te, kako dolikuje ozbiljnom pjenušcu, glede primarnih komponenti s vrlo diskretnom aromom,  naime raskoš Rizlinga rajnskog koju volimo kod mirnog vina od te sorte sjajno smiruje i pod kontrolom drži relativno neutralni Pinot bijeli…

Tik do spomenutog ženskog zvjezdanog trija bili su smješteni također Plešivičanci i pjenušari, Velimir i Josip Korak, kod njih je, više iz razloga užitka nego razloga informacije,  bilo obvezno, uz perlice, kušati i mirna vina od sorata od kojih se najčešće proizvode pjenušci a to su chardonnay i crni pinot, ta mirna vina rađena na Korakov način, kad god je prigoda za degustaciju kušanje se NE propušta.

A odmah do Koraka stajao je i njegov susjed na Plešivici Damir Režek. Damir uspješno nastavlja stopama svojega oca Drage i mame Dragice koji su se specijalizirali za chardonnay i posebice za crni pinot, kod bijelih vina još i za zeleni silvanac (lijep, nježan!), rizvanac pa i za sauvignon bijeli (ne kričav i napadan nego vrlo elegantan), a kod crnih vina i za – portugizac. Obitelj Damir Drago Režek, koja eto ima fina mirna vina (zasad još ne proizvodi i pjenušce) i cjenovno dostupna vina rijetko se pojavljuje na ovakvim sajmovima i mnogi ljubitelji plemenite kapljice možda na žalost ni ne znaju za nju.

Damir Drago ReŽek – dobra vina po povoljnim cijenama

Zelinsko prigorje dostojno su prezentirali Željko i Karlo Kos iz Nespeša

                JASNA ANTUNOVIĆ s PONOSOM s DECANTERA – I onda sa svojega štanda nailazi Jasna Antunović iz Erduta sa, u ruci, već čuvenom Graševinom Tradition Grand Selection 2017, za koju je visoko odlikovana u Decanterovu hramu u Londonu! Tamo je odlikovana a ovdje eto sada, s pravom, likuje!

Vinarija Antunović razvila se na stogodišnjoj obiteljskoj tradiciji uzgoja vinove loze i proizvodnje vina. Sadnjom vinograda 2004. i izgradnjom nove moderne vinarije kapaciteta 100.000 litara 2009. godine, obitelj Jasne Antunović Turk kreće u novu vinsku avanturu i pod ženskim vodstvom diže vinariju Antunović do statusa jedne od najboljih hrvatskih vinarija (I Decanter WWA London 2017, Platinasta medalja za graševinu!).

Spoj zrelosti, umjetnosti i najvišeg internacionalnog priznanja za vino. Kao pozadinu za slikanje ponosne dobitnice odličja Jasne Antunović Marko Čolić izabrao je ovu impozantnu instalaciju smještenu na središtu terase Muzeja suvremene umjetnosti (Marko Čolić)

_______________________

                Osobna karta posjeda ANTUNOVIĆ: Vinska regija, vinogorje: Hrvatsko Podunavlje, vinogorje Erdut; Enolog-podrumar: Jasna Antunović Turk; Pristup proizvodnji: konvencionalan, u prelasku na eko; Hektara: vlastitih 7,5 – kooperacija:  2; Sorte: Graševina, Silvanac zeleni, Chardonnay, Muškat ottonel, Pinot noir, Cabernet franc, Cabernet sauvignon; Godišnja proizvodnja vina: 50.000 boca, mirno: 100 %, bijelo: 80 %, ružičasto: 5 %, crno 15 %; Vina kao robne marke, po nazivima na etiketama: Antunović Graševina, Antunović Graševina Tradition Premium Grand Selection, Antunović Cuvée Blanc (graševina, zeleni silvanac, muškat), Antunović Cuvée Rosé (pinot noir, cabernet franc),  Antunović Chardonnay sur lie, Antunović Pinot Noir, Antunović Grand Cuvée Blanc Reserve, Antunović Grand Cuvée Rouge Reserve (sva su vina u kategoriji suhog i vrhunskog) Mogućnost kupnje vina na posjedu: da; Drugi proizvodi, vlastite i lokalne produkcije, koji se mogu kupiti na posjedu: domaća rakija vinovica;  Degustacija vina na posjedu moguća: da; Ponuda hrane:  da – hladni narezak, mali zalogaji, a topla jela uz raniju najavu; Kušaonica za koliko osoba: 40 (interijer) + 60 osoba u uređenom vanjskom prostoru; Smještaj:   ne na objektu, da u neposrednoj blizini (objekt STARI MLIN); Radno vrijeme: 8-20h, po najavi; Način plaćanja: gotovina, virman, kartice; Sadržaji za sport i rekreaciju: biciklistička staza, plovidba Dunavom, edukacijska šetnica uz Dunav i kroz vinograde; Prirodne ljepote, kulturno-povijesni i sakralni spomenici u okruženju, svakako preporučeni za posjet: Svetište Gospe od utočišta u Aljmašu, Spomen kuća Milutina Milankovića u Dalju, Erdutska kula i šetnica u Erdutu; Kulturno-zabavna, folklorna događanja, festivali kroz godinu: Wine& bike tour, razni sajmovi lokalnog sadržaja ◾

________________________

Revija ljepote: 1. Kakvo veselje! Dobro raspoloženje začinjeno s ljupkosti; 2 Crnjak za – crnku!; 3 Kako bi sve to proteklo bez – selfieja?!; 4. Šarmantne sestrice Puhelek (Purek) iz Zeline, svojedobno inače i službene Vinske kraljice Zagrebačke županije (Marko Čolić)

Vesela Hrvatska, od krajnjeg istoka preko krajnjeg zapada do krajnjeg juga, u obilasku sajma: Zlatko Bošnjak Đuza (PZ Trs Podunavlje), Melinda Cossetto (vinski posjed Alfredo Cosseto, Istra) i Mato Violić Matuško Royal (Pelješac) (Marko Čolić)

Ivica Dobrinčić Šipun (sasvim desno) s Krka nije odolio pozivu za slikanje. Posebno zadovoljan bio je i stoga što je njegovo crno vino Kapitul 2015 od cabernet sauvignona i merlota upravo bilo dobilo potrebne dokumente za izlazak na tržište. Dobrinčić je ovom prigodom, kao predsjednik Udruge vinogradara/vinara Kvanera što obuhvaća riječko područje i prostor južno od njega na kopnu sve do Karlobaga, zatim otoke Cres, Lošinj, Krk, Rab, i dio otoka Paga do Novalje, htio najaviti održavanje vinskog festivala WineRi 2021 od 10. do 12. lipnja u Rijeci. Inače spomenuta udruga okuplja kao članove vinska objekte Jarbola Ružić, Grand Village, vinarije Pavlomir, Katunar (Anton te Ivan Katunar, PZ Gospoja, PZ Vrbnik, Nada, Boškinac…

Matea Grabar, Dvanajščak-Kozol

Krajnji hrvatski vinski sjeverozapad – Međimurje, u sve jačoj žiži: s Pušipelom (Moslavcom, Šiponom, Furmintom) ostvaruju se sve bolji rezultati, stanovita samo-organiziranost proizvođača donosi plodove.  Uz klasike i već šire znane Cmrečnjaka, Jakopića, Dvanajščaka, Štampara, Novaka…. uzdižu se mladi, lijep primjer je Nenad Preiner iz Svetog Urbana. Obiteljsku vinsku priču pokrenuli su Alojz i Sabina Preiner, 2002. ju je nastavio njihov sin Darko, a njegov sin odnosno unuk Alojza i Sabine s prvom buteljom na tržište izlazi 2016! Sortiment? Međimuraka klasika – Pušipel, Sauvignon, Silvanac zeleni, Graševina, Muškat žuti te, od crnih, Pinot crni. Obitelj pak Dvanajščak-Kozol iz Sv. Jurja na Bregu kod Lopatinca nastojala je pažnju Zagrepčna privući ukazujući na nekoliko linija svojih vina: light i mlada, kvalitetna s kzp, posebna premium Natura (izabrano grožđe s posebnih, najboljih  pozicija, prerada grožđa s još više pažnje te duže dozrijevanje vina i u drvu), u tu grupu spadaju Sauvignon bijeli, Pušipšel Prestige, Amaranth kao ekstra elegantna kreacija od Pinota crnoga, u ponudi su i pjenušci Pozoj i Plemenita. Vina je prezentirala Matea Grabar, buduća snaha u obitelji Dvanajščak-Kozol.

David Štampar, Branimir Jakopić i Marko Cmrečnjak

Veselo, kao i uvijek kod Slavonaca i tu gdje je Ivan Ergović iz Feravina: na feričanačku frankovku navratio je enolog imoćanskog podruma Grabovac Mislav Maršić, majstor za vranac, trnjak, i syrah… A onda se čulo neko šuškanje. Eno Sofija, eno Sofija

U nastavku obilaska lagano spuštanje prema jugu, do Istre. Dvorac neobična naziva – Belaj. Izraz sugerira jedno, ali riječ je o drugome! Belaj kao naziv posjeda dolazi od toga što je to prezime vlasnika. A vlasnik je – Rus! Dobro se on snašao kod nas, potražio je, i našao, dobre suradnike kako glede proizvodnje tako i glede plasmana, a jedan od tih je i Josip Orišković koji je ponosno nudio najprije mladu Malvaziju s laporna tla, a potom i jednu također s lapora, iz berbe 2016., ali duže odležanu na finom talogu (sur lie) – baš finu!

Josip Orišković koji je prezentirao istarski Dvorac Belaj posebno ponosno nudio je, izmđu ostalih vina, Malvaziju 2016 s laporna tla i duže njegovanu na finom talogu

Moreno Degrassi, sa širokim repertoarom: od baznih mlađih vina različitih sorata do vrlo kompleksnih bijelih i crnih mješavina kategorje Riserva i Limited Edition! (suhiucasi)

Nekad, na početku moderne renesanse istarskog vina, naprosto – barem je tada tako djelovalo – zauvijek neraskidivi trio Degrassi, Kozlović, Matošević, uvijek skupa na sajamskim štandovima, no posljednjih godina nisu više u onom obliku zajedno, svaki nastupa posve samostalno i nerijetko su na vinskim sajmovima lokacijom štanda razbacani i međusobno ponekad i dosta udaljeni. Moreno Degrassi dočekao me na štandu s pjenušcem Ferné Chardonnay brut nature s dvije godine ležanja na kvascu u butelji, međutim Degrassi, koji mi kaže kako dosta kupaca traži ovakav, mlađi pjenušac pa zato ide van i s ovakvim izdanjem, nastoji da mu pjenušci nakon drugog vrenja u butelji na finom talogu provedu najmanje po tri godine, a drži ih i duže, da dodatno dobiju na kompleksnosti. Zanimljivi su Degrassijevi eksperimenti s vinom Terre Bianche Cuvée Blanc Limited Edition, sastavljenime od četiri sorte i od vina iz četiriju različitih berbi. Riječ je o kultivarima Malvazija istarska, Chardonnay, Sauvignon i Viognier, a što se tiče godišta to su 2012, 2013, 2015. i 2016. Degrassi objašnjava da je u proizvodnji koristio i određenu količinu prosušenih bobica. Vino se nudi u dvjema varijantama – jedna je polusuha i s oko 17 vol % alkohola, a druga je poluslatka (35 g/lit neprovrela sladora), a s 15,5 vol % alkohola! Treba istaknuti da vina imaju lijepu svježinu a da slast nije nimalo naporna. Dakako, ta vina nisu baš za svakoga a i za svaku prigodu te za piti tek tako: Degrassi ih preporučuje svakako uz razne zrele rafinirane pikantne sireve te uz fois gras… a i u trenucima meditacije. Ima Degrassi i izvrstan crnjak s bijele zemlje (lapor, mineralnost!), riječ je o etiketi  Terre Bianche cuvée crno 2013,  od cabernet franca, cabernet sauvignona, merlota i petit verdota koji ukupno čine 80 posto mješavine, te od 20 posto miksa u kojemu su syrah, crni pinot i refošk…

Franka Radovana iz istarskog sela Radovani more slatke brige: ono što je iz svoje proizvodnje vina planirao prodati u 2021. sve je već plasirao, i u Zagreb je čisto radi kontinuiteta nastupa i iz propagandnih razloga poslao kćer i sina s nešto uzoraka svojih malvazija, chardonnaya, sauvignona bijeoga i cabernet sauvignona, a sredinu I desnu stranu slike uz kćerku Franva Radovana ispunjavaju Simona Pilato i njena kćerka, snaha i unuka Eligia Pilata iz Vižinade odnosno supruga i kćerka Eligiovoga sina Sanjina. Simona Pilato s osobitim ponosom ukazala je na etiketu-novitet kuće, riječ je izvrsnome vinu Grand Cuvée 2015 od 65 posto cabernet sauvignona te 30 posto merlota i terana (suhiucasi)

Stol pored – obitelj Radovan iz Radovana. Godinama tata Franco Radovan strpljivo je, naravno uz svesrdnu familijarnu potporu, beskompromisno gradio kakvoću. Malvazija istarska, Chardonnay, Sauvignon, Refošk, Merlot, Cabernet sauvignon. Uz pojam kvaliteta, kuću Radovan oduvijek resi još nešto bitno: stalnost u kakvoći!  Nikad medijske zvijezde, ali eto – pošteno zadovoljni: na ovo događanje Grand Tasting koje inače ima i prodajni karakter, ove godine brat i sestra Radovani stigli su samo s nešto uzoraka za degustaciju, uz njihov štand nije, kao uz druge štandove, bilo postavljenog cjenika po kojemu bi posjetitelj mogao kupiti vino za ponijeti, naime Radovani su od onoga što je bilo namijenjeno za plasman u tijeku 2021. sve već prije koji mjesec prodali i, kažu Francovi sin i kćerka kao predstavnici kuće sada u MSU u Zagrebu, čekaju da vrijeme dođe za izlazak vinima novi(ji)h berbi!

Za istim stolom još jedna vrlo radišna, vrijedna vinska obitelj iz Istre – Pilato iz Vižinade. Simona Pilato, supruga Sanjina Pilata koji je preuzeo vodstvo posjeda od oca Eligija,  skrenula mi je pažnju na novitet kuće, koji se pokazao u doista vrlo lijepome svjetlu (kompleksno, puno, elegantno), a riječ je o vinu Grand Cuvée 2015 od cabernet sauvignona (65,5%), merlota (30 %) i terana, sa 14,5 vol % jačine. Vino je godinu dana dozrijevalo u bačvi a potom je, prije izlaska na tržište, u butelji u podrumu provelo četiri godine.

Po tradiciji na Vinartu – Frano Milina Bire sa suprugom i s njihovim grkom! (suhiucasi)

Duboko vjeran Plavcu malome, ali i Cabernet sauvignonu! Andro Tomić iz jelšanske kuće Bastijana poslao je u Zagreb na kušanje bazno vino od Plavca maloga iz 2017 i prestižni Plavac mali barrique 2015, kao i, da pokaže kako se u njegovoj izvedbi domaći Plavac snalazi u društvu internacionalaca mješavinu plavca i cabernet sauvignona Illyricum 2016 kao i mješavinu Caplar 2014 barrique nastalu od izbora najboljih grozdova obiju sorata. Nije dakako izostao ni tradicijski prošek Bastijane Hektorović (suhiucasi)

Izlagači izlagaču: kod Franje Kolarića, kojega se počelo nazivati kraljem sivog pinota – Krešo Vučković Bagio, voditelj vinarije Grgić-vina na Pelješcu, i enolog i profesor Leo Gracin, znan po Babiću Suha punta, danas zaposlen na sveučilištu u Splitu (Rene Karaman)

Šibenski dio Dalmacije počeo se buditi u vinskome smislu. Nekad dok je Vinoplod bio u punoj snazi, i sa svojom etiketom Suha punta izlazio, kad je u Primoštenu operirao, enolog Leo Gracin, danas profesor na Splitskom fakultetu, čulo se barem povremeno barem za babić.  A onda je utihnulo, da bi se u najnovije vrijeme energičnije na sceni počela pojavljivati braća odnosno rođaci Sladić, pa je na Jadrtovac stigao inozemni investitor i omogućio stvaranje kuće Testament, k tome u Bakhovo carstvo iz grafičke-dizajnerske djelatnosti stigao je Filip Baraka i vinograde podigao na području zvanome Srima, Šibensko-kninska županija uključila se donekle u promidžbenom segmentu, i počelo se osjećati da je šibenska vinska scena zamjetno živnula.

Filip Baraka za svojim stolom u razgovoru s osnivačem organizatorom Vinartovog Grand Tastinga Sašom Špirancem. U pozadini, lijevo i s bradom: Ante Sladić (suhiucasi)

Filip Baraka, naklonjen i tradIcjskim lokalnim kultivarima i stranim sortama, bavi se Debitom, Trbljanom, Maraštinom, Plavinom, Babićem, ali i Syrahom, Merlotom, Cabernet sauvignonom. Dobro je što, poput većine hrvatskih proizvođača vina, ne robuje tomu da vino uvijek nužno označava po sorti, tako da se u nazivima kapljice, i kad u vinu ima i stranih sorata, može lijepo osjetiti domaći štih, konkretno odgovarajući domaći izrazi branitelji su lokalnoga. Baraka je u produkciji sklon i izletima u pokuse, neka vina radi na klasičan način a neka, i bijela, uz različite dužine maceracije i dužine dozrijevanja u drvu. Želja mu je na osjetno višu granu podgnuti vino debit, smatrajući da sorta zavrjeđuje i više od toga da bude ugodno laganije pitko ljetno osvježavajuće vino, Priprema se, veli, naći odgovarajuće lokacije za Debit. Na kušanje je ponudio ljepu Maraštinu 2019 koja tek treba biti napunjena u butelju, zatim pokazao je vino Amina (od izraza Anima = duša), sa 72 sata maceracije, fermentiralo na vlasitom kvascu u bačvi od 780 litara. Crnjak Mocira (u Dalmaciji tradicijski kameni zidić) 2018 je od merlota i plavine 51 posto, te nešto babića i syraha. Babić 2018 dozrijevao je u bačvicama od američkog i francuskoga hrasta. Memento 2018 je od syraha i s osam posto plavca maloga, a vrlo ozbiljni Pribus 2016 iz vinograda Prižba od cabernet sauvignona i merlota u omjeru gotovo popola proveo je 24 mjeseca u hrastovim bačvicama.

Barakin stolni susjed Ante Sladić (na gornjoj slici, s bradom, između Barake i Špiranca) koncentrira se na debit, maraštinu, lasinu, plavinu a i tribidrag. Debit 2020 svjež, ugodan, Maraština 2020 s 24 sata maceracije i s 30 posto od ukupne količine dozrijevana u bačvicama od slavonske hrastovine obećava, Tribidrag 2015 tek treba biti punjen.

Petar Crvik s krajnjeg hrvaskog juga, iz Konavala

Petar Crvik  stigao je iz Konavala. Predstavio se s ambiciozno rađenime Merlotom 2017, s 37 mjeseci dozrijevanja u novim francuskim bačvicama od Boutesa i u bačcicama talijanskog Garbelotta, te s Blasiusom iz 2019 dobivenim uz devet mjeseci maceracije, uz batonage, u bačvama tonneaux  i odmah potom napunjenime u bocu, tako da je vino još grubo…

Na završetku pak obilaska Grand Tastinga upečatljiv ispraćaj – s vrlo dojmljivima hercegovačkom žilavkom i blatinom te s moćnima a elegantnima merlotom i trnjakom iz proizvodnje Zdravka Milasa, Josipa Nuića i linije C /Carsus) obiteljske vinarije Škegro iz Bosne i Hercegovine.

Slatko finale, uz štandove na izlasku iz festivalskog prostora:: sjajna vina Nuić i Milas iz Hercegovine. Riječka enologinja Ivanka Rosati, nekad glavna u Istravinu a sad konzultantica kod krčkog vinara Antona Katunara, bila je i te kako zadovoljna okrepom! (suhiucasi)

Zdravko Milas odvjetnik je a vinogadarstvo i vinarstvo su mu, kaže, hobi i velika ljubav, tolika da se, objašnjava, potrudio ući duboko u tajne posla i u trsju i u podrumu. Sada brine o nekih 30.000 loza posađenih na 10 ha terena, namjera mu je ozbiljno se širiti s vinogradom – do čak 17 ha! – i sukladno tome dakako povećati količinu prozvodnje kapljice. Sad u sortimentu ima 60 posto bijelih kultivara, ugavnom Žilavku, te 40 posto crnih, uglavnom Merlot.

Josip Nuić vlasnik je 35 hektara vinograda a u proizvodnji vina rabi i grožđe uzgojeno u kooperaciji. Sortiment mu obuhvaća 30 posto bijelih i 70 posto crnih kultivara, kod bijelih sorata oslanja se najviše na Žilavku, a kod crnih na Blatinu, Trnjak, Syrah, Merlot.  ♣

________________________

Vinski Grad, Zagreb 2021

VINO-GRAD – Nakon Grand Tastinga zagrebačka tvrtka Vinart sve do 20. lipnja bila je u glavnoj ulozi u Zagrebu, nastavak na Vinart Grand Tasting bio s – također njenom već tradicijskom – priredbom VinoGrad. Iako je sjedište Vinarta u Zagrebu, VinoGrad je sada debitirao u Zagrebu, lokacija: Trg Franje Tuđmana. Pozornica na livadi između Ilice i Zapadnog kolodvora gdje je program počinjao u predvečerje bila je u znaku ne samo finih bouqueta i zamamnih okusa nego, i glazbe i blještavila (Marko Čolić)

________________________

Radionice

Vinart Grand Tasting redovito prate vinske radionice, pa je tako bilo i sada. Na jednoj od njih jaskanski vinogradar i vinar Franjo Kolarić predstavljen je, uz pomoć zagrebačkog sommeliera Darka Lugarića, kao Kralj sivog pinota.

Kralj sivog pinota Franjo Kolarić i sommelier u uglednom zagrebačkom restoranu Tač Darko Lugarić (suhiucasi)

O tome koliko se Kolarić posvećuje sivom pinotu lijepo je pokazala vođena degustacija 12 sivih pinota u različitim kategorijama – pjenušci rađeni klasičnom metodom, zatim sasvim mlada bijela svježa mirna vina iz inoksa, pa dvije godine odležavana vina koja su dozrijevala u velikoj drvenoj bačvi, bijela sur lie, ružičsta mlada svježa vina, vina macerirana 10, odnosno 11 mjeseci u gruzijskoj amfori, te, na kraju, slatka desertna kasna berba 2013.

Rikard Petrić, Stina

◾Bračka vinarija Stina piredila je vertikalno kušanje svojega plavca maloga Mali Majstor iz berbi od 2016. do berbe 2009, ukupno devet vina. Prezentacija koju je vodio enolog Stine Rikard Petrić pokazala je uzorke u jako dobroj formi.

Matjaž Lemut Tilia i njegova suradnica Tonia Blatnik (suhiucasi)

◾ Došao je i red na Matjaž Lemut Tilia Estate iz Vipavske doline. Lemut je vrlo zanimljiv jer se u novije vrijeme silno posvetio crnom pinotu, čak na svom imanju u Dobravlju i organizira značajni međunarodni Festival crnog pinota, a dodatno pažnju porivlači ovdje u Hrvatskoj iz razloga što je angažiran kao eno-savjetnik u feričanačkome Feravinu u Slavoniji te u podrumu znanog istarskog vinara, maslinara i uljara Klaudija Ipše, tu je pak zadužen za kreiranje, zajedno s Klaudiom Ipšom i njegovim sinom Ivanom, kapljice što nastaje dugim maceracijama praćenim alkoholnim vrenjem i dugim sazrijevanjem u drvu. Lemut je na radionici odlučio pružiti presjek svoje proizvodnje crnog pinota kroz četiri kvalitativne kategorije. U prvoj je prezentirao vino (Vipava Valley 2019) od grožđa iz svih njegovih šest vinograda u Vipavskoj dolini, smještenih na potezu u dužini od oko 30 km, riječ je o Tilijinoj baznoj kapljici  koja govori o teritoriju u širem smislu. Slijedila su vina u grupi Cru odnosno od izabranog grožđa s jedne izdvojene pozicije – Merljaki, kušane su berbe 2018, 2017. i 2016. Potom su došli uzorci Estate 2019. do 2015., a veliko finale su činila Kolekcionarska vina – White Label 2018, 2017. i 2016. Uz napomenu da u svijetu postoji 250 klonova Pinota crnoga a Tilia ih u svojim vinogradima ima osam, vrijedi istaknuti njegova novija razmišljanja o vinu od Pinota crnoga. Tilija veli kako u posljednje vrijeme sve češće nailazi na crne pinote koji su s većim alkoholima i koji su postali sve mekaniji pa time na neki način gube intrigantnost, sve to pripisuje globanom zatopljenju, stoga se, kad već ne može mijenjati klimu a nije baš ni jednostavno naći odgovarajuće vinogradske pozicije okrenute i prema sjeveru, pa i smatrajući da pravo rješenje nije ni uranjena berba jer daje zeleni tanin, unatrag koju godinu počeo se s određenim količinama masulja igrati u svom podrumu s dužinama i temperaturama maceracije, kako bi ustanovio optimalnu opciju i poslije u vinu ipak dobio ono što bi na neki način razbijalo pretjeranu uglađenost a zadržavajući eleganciju i ostavilo vinu intrigantnost…

Na završetku radionice posvećene vinima obitelji Ipša: Ivan i Klaudio Ipša, s lijeve i desne strane, u sredini Matjaž Lemut Tilia i njegova suradnica Tonia Blatnik (suhiucasi)

O vinima Klaudija i Ivana Ipše nije potrebno puno pričati, dovoljne su tri riječi: kušati, nakloniti se, i polagano i dugo uživati!

Sjajna radionica s njemačkim rajnskim rizlinzima: etikete ponuđene na kušanje, i Željko Bročilović Carlos, voditelj

◾ Veliko finale, izvanredna kapljica od Rizlinga rajnskog a koju je sommelier Željko Bročilović Carlos donio u Njemačke – Pfalza (Palatinata), Mosele i RheinHessena. Maestralna, vina su bila od Knebela (Mosel Riesling von der Terrassen 2017 trocken), Markusa Molitora (Mosel Riesling Zeltinger Sonnenuhr Auslese ** Weise Kapsel 2016, trocken), Heymana Löwensteina (Mosel Riesling GG Uhlen Laubach 2017, trocken), Bürklin Wolfa (Pfalz Riesling Wachenheimer Goldbächl PC 2016 trocken te Pfalz Riesling Gaisbohl GG 2017, trocken), A.Christmanna (Pfalz Riesling Reiterpfad-Hofstück GG 2017 trocken), J.J.Prüma (Mosel Riesling Wehlener Sonnenuhr Spätlese 2016 süss), Wittmanna (Rheinhessen Riesling Aulerde Auslese 2015 süss). Na ovoj degustaciji na kojoj se uistinu moglo lijepo vidjeti zašto Rizling rajnski nosi titulu Kralja bijelih vinskih kultivara – nazočna tek, na žalost, nekolicina hrvatskih vinara koji se bave rizlingom! Šteta.  ♣

Osmi festival Pink Day

OSVJEŽENJE-SPAS, u MSU – u POSLJEDNJI ČAS!

Meteorlozi su nam bili za cijeli pretposljednji lipanjski tjedan obećavali puno sunca i paklenu vrućinu, tako da se već od nedjelje 20. lipnja nedjelja 27. lipnja iščekivala s golemim nestrpljenjem, ne toliko zato što je riječ o neradnom danu nego zato što je za taj dan iz drugih izvora najavljena, napokon, mogućnost kolektivnog osvježenja, i to ne bilo gdje nego upravo na sjevernoj prizemnoj terasi zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti. Naime nakon nekoliko odgađanja, zbog protuepidemijskih mjera na snazi, napokon je upravo posljednju nedjelju u lipnju zapalo to da je priželjkujemo kao datum eventualnog osobito učinkovitog općeg ružičastog rashladnjenja od već nasilnički napadajućih tropskih temperatura. U nedjelju 27. lipnja bilo je određeno da se po osmi put otvore vrata omiljenog zagrebačkog festivala ružičastih vina Pink Day, oplemenjenog i sada, treba naglasiti, i zelenom bojom (green in pink), a to znači da pratitelj tekućeg ružičastog osvježenja preko čaše ostaje i dalje tekuća zelena za organizam i te kako značajna okrepa visoko-hedonističke dimenzije (vrijednosti) a u obliku ekstra-djevičanskog maslinovog ulja, najvećim dijelom iz naše Istre što već godinama na međunarodnom planu slovi kao jedno od najboljih ako ne i kao najbolje područje za proizvodnju zelenog zlata na tanjuru.

Čelništvo Wowica-organizatorica Pink Daya – Sanja Muzaferija i Vlasta Pirnat, te, sasma desno, počasna gošća kao predstavnica zemlje-partnera Austrije Ana Pekić (Marko Čolić)

A kad je stigao taj očekivani 27. lipnja – ništa od meteo-osvježenja, naprotiv, dan je bio pun sunca i vruć, i ispostavilo se da je ta nedjelja s tim suncem bila zapravo tek najava – novog toplinskog vala, inače drugog u kratkom vremenu i od nedavno provedenih najnovijih smjena u vrhuški Metropole! Nakon dužeg perioda dosta (meteoroloških) nestabilnosti sve do prije nedugo, novim političkim strukturama ovo sunce, jače i trajnije zasjalo upravo nakon službeno potvrđenih smjena, zacijelo je išlo na ruku jer obećavane ružičaste promjene koje su novoustoličene snage obećavale i bile su simbolično vezane uz Sunce, kao nešto lijepo, kreativno, za život iznimno značajno, makar eto sad se s ovim temperaturama Pakla s kraja lipnja i na početku srpnja sve jače uvjeravamo u to da i Sunce, kad, općenito i na duži rok čovjek samovoljno turne svoje prste tamo gdje ne treba/ne smije, i nije više baš uvijek ono što je nekad predstavljalo kao simbol i čežnju…

Nazočnost prilično jake međunarodne političke delegacije na osmom Pink Dayu 2021 bila je eto, logično, i te kako u znaku najnovijih promjena u čelništvu glavnog hrvatskoga grada, naime Pink Day je ove godine službeno otvorio novi predsjednik GSGZ Joško Klisović, s kojim je, inače, u visokom društvu, gostiju WoW-ica kao organizatorica festivala, viđena i saborska zastupnica Rada Borić. To pak što je ove godine zemlja partner Pink Dayu bila Austrija prikladno je obilježeno nazočnošću na manifestaciji austrijskog veleposlanka u Hrvatskoj Njegove Ekselencije Josefa Markusa Wuketicha, koji je stigao u društvu austrijskog  konzula u Zagrebu Gerharda Götza i direktorice EBRD-a Hrvatska Victorije Zinchuk.  Ambasador je na terasi MSU-a obišao i pozdravio grupu svojih sunarodnjaka vinara-izlagača iz Burgenlanda, među njima bili su dobro nam znani Gradišćanac Mate Kliković, te Helmut Gangl. Prisustvovao je i radionici na temu istarskog maslinovoga ulja.

Uz domaćina Sanju Muzaferiju (u zelenome!) su, slijeva nadesno, Joško Klisović, novi predsjednk GSGZ-a, veleposlanik Republike Austrije Markus Wuketich, te saborska zastupnica Rada Borić (Rene Karaman)

S Austrijom se inače već dugo razgovaralo o tome da ona na Pink Dayu  sudjeluje kao zemlja-partner i eto nakon niza godina dogovaranja to se i ostvarilo, na raspolaganje joj je stavljen lijep dio prostora terase MSU-a. Ovaj put kao festival-partner Pink Daya već u najavama je spomenuta porečka Vinistra, tako da je bilo opravdano nadati se nastupu u MSU najjačih istarskih imena s područja i vina i maslinovoga ulja. Bogme, donijela je Istra u Zagreb i lijepih vina i lijepih maslinovih ulja. I bilo je, među izlagačima, najvažnijih imena istarskog maslinovog ulja, jedno je npr. Olea BB u vlasništvu Duvilija i Bosiljke Belić.

Bosiljka Belic Olea BB na štandu, i njen sin na radionici o istarskom maslinovom ulju (Marko Čolić)

Krešo Ivančić sa svojim novim roséom Griffinom, te jedna iz najnovije serije ozbiljnih Kraševuih okolada Selection, sa 60 posto kakaoa, ova i s limunom I đumbirom (Marko Čolić)

Novost osmog Pink Daya je i pokaz jačeg povezivanja roséa s čokoladom, k tome – crnom! Zagrebački Kraš odlučio je što se čokolade tiče krenuti modernijim tokovima i svoju ponudu baziranu na široko atraktivnim (pre)slatkim etiketama proširiti u stanovitom opsegu kompleksnim nešto manje slatkim čokoladama začinjenima raznim kombinacijama voća i mirodija kao začina te s osjetno većim udjelom kakaoa (60 %; objašnjenje predstavnika Kraša bilo je da se zasad zaustavilo na maksimumu od 60 posto jer drugi i renomirani svjetski proizvođači već imaju bogatu ponudu onih sa 70, pa 75 i čak  90 posto udjela kakaoa). Tamna čokolada kao bitan faktor i saveznik zrelih crnjaka u svijetu hedonizma nije novost, ali dosad je manje–više uvijek tijesno povezivana s crvenom/crnom zrelom kapljicom. Vrijeme će pokazati hoće li, i koliko, uspješan biti spoj s (najčešće mladim) roséom ove sada najnovije Kraševe linije Selection famoznog gurmanskog poroka baš u jače zatamnjenoj verziji i obogaćenog raznim mirodijskim elementima.

A novost osmog Pink Daya je i introdukcija, u službeni dio manifestacije, obznane rezultata ocjenjivanja hrvatskih ružičastih vina, za koje je, evo, bilo prijavljeno oko 45 uzoraka iz raznih krajeva Lijepe naše, većina njih u mirnoj varijanti i suha, četiri su bila pjenušca, a jedan pak nevelik dio vina bio je i od aromatskih sorata te s manjim do jačim ostatkom neprovrela sladora.

Puno bilo toga što eto, naprosto, mami – a sve to predviđeno samo za jedan dan, i to unutar termina od 11 do 19 sati! Za posjetitelje koji su malo sporiji u obilasku i oprezniji s količinom osvježavajućeg ružičastog napitka te za one koji su željeli prisustvovati zanimljivm stručno vođenim radionicama, s obzirom na to spomenuto tek jednodnevno trajanje manifestacije, kao stanovito umirenje moglo je biti to da je priredba bila prodajnog tipa, što znači da su se izloženi proizvodi mogli kupiti za ponijeti kući, pa tko zacrtani program kušačkog obilaska nije stigao obaviti u potpunosti u Muzeju, mogao je nastaviti uživati i naknadno, kod svoje kuće.

Dojam je da je tog popodneva (logično: vrućina vapi za dobro ohlađenim perlicama) nešto veća gužva bila kod štandova koji su na kušanje nudili ružičaste pjenušce. Na stazi pjenušca naišao sam na dva nešto drukčija, proizvedena od sorata koje se kad je riječ o tome tipu vina spominju manje ili nikako. U vrlo zanimljivom pjenušcu La Vie en Rosé pas dosé moglo se uživati kod istarskog proizvođača Morena Degrassija, koji se inače predstavljao na terasi MSU-a i na sajmu Vinart Grand Tasting, ali tada nisam uočio da je sa sobom imao ovaj La Vie en Rosé. Riječ je o pjenušcu proizvedenome klasičnom metodom od istarskih sorata Teran i Refošk i bez grama dodavanog SO2. Degrassijev bliski suradnik u poslu Alen Matelić kaže da je nakon drugog vrenja u butelji pjenušac na finom talogu prije degoržiranja proveo pune tri godine. Degoržiranje je obavljeno krajem prosinca 2020.

Naravno da je obveza bila zastati i uz štand najpoznatijeg istarskog proizvođača pjenušaca Misal, obitelji Peršurić. Dobro raspoložena Katarina Peršurić donijela je među ostalim etiketama i pjenušac koji je vrlo teško naći u prodaji izvan kušaonice Peršurićevih u Istri a riječ je o  Misalu noir brut, od Terana, Hrvatice i Borgonje iz berbe 2011, a koji je degoržiran tek u prosincu 2020. i nedavno pušten na ržište. Katarina, pojašnjava da je pjenušac nakon druge fermentacije dugo počivao na talogu i stoga da se bolje umire tanini, koji u pjenušcu nisu rado viđeni a ona ih kod Terana ne može dobiti dovoljno zrelima i mekanima u startu, naime ako bi  teran brala malo kasnije nego što ga je brala dobila bi se dovoljno mekani teran ali bi to bazno vino za pjenušac sadržavalo previše alkohola

Alen Matelić s Degrassijevim pjenušcem La Vie en Rose od terana i refoška… i Katarina peršurić Brnobićž sa svojim Misalom noir od terana, hrvatice i borgonje (Marko Čolić)

.Evo i koje su radionice priređene: Svijet  ružičastih šampanjaca grupacije Moët Hennessy (12,30 – 14,00 sati, prezenter Ted Lelakas, brand-ambassador), Ružičasta Austrija (14,30 – 15,30 sati), zatim Istra: kraljica maslinovoga ulja; voditelj je bio prekaljeni stručnjak  Edi Družetić iz Salvele).

Ružičasti šampanjci Moët Hennessyja: radionica je rasprodana u času! (Rene Karaman)

Edi Družetić, koji je, inače, lani proslavio 40 godina rada u maslinarstvu, lijepom je i iscrpnom prezentacijom nazočne u dvorani upoznao s posebnostima (istarskog) ekstra-djevičanskog maslinovoga ulja i svakome posjetitelju radionice omogućio je kušanje po pet različitih uzoraka – četiri monosortna ulja (Bužu od Salvele, Bjelicu od Buršića, Crnicu od Belića, Coratinu od Kalcine, te jednu mješavinu od pet ulja – Punta Cissana od Salvele . Nazočne je i uveo u svijet stručnog ocjenjivanja maslinovoga ulja, svaki je dobio ovakav ocjenjivački listić, na slici dolje (Marko Čolić)

DARIO ČNIĆ, Rovinjola, Rovinj

Samo najbolje iz Istre

iVino by Ana&Ivo

I objava rezultata ocjenjivanja roséa Drink Pink u stručnoj realizaciji znanog novinarskog dueta Ane Rogač i Ive Kozarčanina, osnivača projekta iVino dobro je došla onima koji su i nakon silnog kušanja možda ostali neodlučni u izboru etikete za repeticije na licu mjesta odnosno za ponijeti doma.

Ana Rogač i Ivo Kozarčanin kao organizatori ocjenjivanja roséa (suhiucasi)

Degustacija u tijeku, slijeva na desno: prof. Ivan Dropuljić (Zagreb Vino.com), Željko Suhadolnik (Svijet u Čaši), enologinja Ivana Puhelek (Agronomski fakutet Zagreb), novinarka Ana Rogač (iVino, zadužena za unos ocjena u komputer i za obradu podataka), Ivo Kozarčanin (Bakhov sin; iVino), Matthew Horkey (vinski pisac iz inozemstva trenutno nastanjen u Zagrebu i autor napisa o hrvatskim vinima), Tomo Jakopović (zagrebački sommelier i suosnvač Vinskog kluba) (Miro Barec)

S ocjenjivanja:

BEST IN SHOW

PZ TRS  FRANCA ROSÉ 2020 (sorta: Frankovka), Hrvatsko podunavlje, Ilok, suho, 13,5 vol%  ◾  POLETTI  ROSELLA Muškat Ruža 2020, Hrvatska Zapadna Istra, suho, 13,5 vol % ◾

(Osobito dobro i tipično, složeno,  s izgledima da se i još razvije. Za potrošača zahtjevnijeg ukusa )

Peter Poletti – Rosella! (Julio Frangen) i Zlatko Bošnjak Đuza – Franka (PZ Trs) (Marko Čolić)

_______________________

Mirno, od aromatične sorte, te s ostatkom neprovrela sladora:

 VINA ERDUT  ROSÉ, polusuho, 11,5 vol% VINA LAGUNA FESTIGIA MUŠKAT RUŽA, slatko, 12,0 vol% ◾ JOSIĆ PANNONIUM DEA, slatko, 10,0 vol %.

(Osobito dobro i tipično, složeno,  s izgledima da se i još razvije. Za potrošača zahtjevnijeg ukusa )

Pjenušci:

KURTALJ  ROSÉ brut, 12,5 vol% ◾ JAGUNIĆ LA BOULLE ROSÉE extra sec, 12,5 vol%   – (uvjerljiviji od ostalih)

PAVLOMIR RUŽICA VINODOLA 2017 brut, 13,5 vol% ◾PAPAK ROSÉ brutJOSIPOVIĆ TANGO brut, 13,0 vol%  (solidni, međutim bez neke uzbudljivosti )

Mirna suha vina 2020 od nearomatičnih sorata:

KUTJEVO d.d. ROSÉ,  suho, 12,0 vol% ◾ ILOČKI PODRUMI ROSÉ FRANKOVKA, suho, 12,0 vol% ◾ ĐAKOVAČKA VINA ROSÉ, suho,  12,5 vol% ◾PILATO TEROSA 2020, suho, 10,0 vol% ◾KOPJAR ROSÉ CABERNET SAUVIGNON, suho,11,5 vol % BENVENUTI ROSÉ TERAN, suho, 13,0 vol %KUTJEVO ROSÉ PREMIUM, suho,  12,0 vol% ◾ SIBER CROSE CABERNET SAUVIGNON rosé, suho, 12,5 vol % ◾APOLITICO ROSÉ, suho, 13,5 vol% ◾PAVIČIĆ VinaROSÉ, suho, 13,0 vol% ◾MAS VIN ROSÉ(Crljenak & Plavina), suho, 13,0 vol%◾ (solidna i tipična,  s izgledima da se i još razviju, uvjerljivija od preostalih).

KRAUTHAKER Rosé Cuvée, suho, 12,5 vol % ◾ANTUNOVIĆ CUVEE Rosé, suho, 12,5%  ◾Vina MAGISTRA Rosé, suho, 12,5 vol%◾ŠIMUNOVIĆ Rosé Šimun, suho, 12,0 vol% ◾DAMJANIĆ Rosé Penelope, suho, 13,0 vol%◾DUBOVAČKI PODRUMI  Syrah, suho, 13,0 vol% ◾PP Orahovica Rosé Frankovka, suho, 12,0  vol%◾NERICA Pošip crni, suho, 13,0 vol % ◾DEMAR Rosé, suho,13,0 vol % ◾

________________________

Štand prvonagrađene vinarije Enosophia iz Feričanaca (suhiucasi)

Kolekcija Privée kozmetike Nikel kao jedna od triju jednakopravnih nagrada za uređenje štanda pripala je odličnoj istarskoj uljari Maslinarstvo Buršić (Marija Buršić iz Brtonigle), na slici su sin vlasnice i njegova zaručnica, najvjerojatnije najzaslužnija za dekoracije (Marko Čolić))

Na kraju krajeva, proglašenje dobitnika trofeja za najbolje uređeni štand: ovaj put dodijeljene su čak četiri nagrade. Žiri u sastavu Vlasta Pirnat, akademska slikarica; Maja Kuzmanović, dipl.arhitekture; Ivica Mamić, agencija IMC, Sanja Muzaferija, novinarka i osnivačica WOW i Pink Day-a, odlučio je da glavna nagrada – ružičaste Jimmy Choo cipele – sada model Smokey – vrijedan tisuću dolara, pripadne vinariji izEnosophia  (ex Feravino) iz Feričanaca, dok su ostale tri nagrade bile jednakopravne. Umjetničko djelo DESIDERIO N°1 ART MUST BE TASTED austrijskog umjetnika Andrewa Stixa, izrađeno specijalno za Pink Day, otišlo je u ruke vinarije Kutjevo d.d., kolekciju Privée kozmetike Nikel, hrvatske inovatorice Mirjane Brlečić dobila je istarska uljara Buršić, a genijalni zatvarač za boce Coravin u vrijednosti 300 eura, osvojila je vinarija Belje.

Ovdje kod nagrađivanja najbolje uređenih štandova dobronamjerna primjedba organizatoru za ubuduće: ako se već, valjda s ciljem da se postigne općenito bolja uređenost izlagačkih štandova, nagrađuje uređenost štanda, sve objekte bi trebalo promotriti kompletno pa gdje treba dodijeliti i packe, naime na nekoliko izlagačkih punktova vidjele su se ispod stola/postolja kartonske kutije za butelje i to je donekle narušavalo cjelokupnu estektiku prostora, bilo bi najvjerojatnije dovoljno to da se nekom prigodnom tkaninom pokrio do poda dio oko stola ili postolja okrenut prema publici…   ♣

_______________________

Predstavništvo za Hrvatsku: Vjekoslav Mahovlić ◾ +385 91 3828 770 ◾ vjekoslav@vinajakob.hr ◾ Vina Jakob, Zagreb, Gramača 1 C ◾ tel. +385 98 207901 ◾ info@vinajakob.hr

_______________________

Novi zagrebački Bakhov hram

VINSKI KLUB u POSLOVNOM OKRUŽENJU

Vinski klub, prostor za prezentacije (suhiucasi)

Vlasnici Vinskog kluba i voditelji programa Miro Barec i sommelier Tomo Jakopović ugostili su Ivicu Dobrinčića Šipuna s otoka Krka (suhiucasi)

Nakon bogate serije odrađenih vrlo značajnih događanja vezanih uz plemenitu kapljicu sad je, moglo bi se reći, jasno: glavni Hrvatski grad dobio je nov Bakhov hram! Riječ je o višenamjenskom objektu zasad jednostavno zvanome Vinski klub, a smještenome u vrlo aktivnom poslovnom okruženju u Strojarskoj ulici, između ostaloga u neposrednom susjedstvu Autobusnog kolodvora i tik uz prepoznatljivi nadaleko uočljivi gotovo 20-katni crni poslovni toranj, što mu I jedno i drugo može ići i te kako na korist. Dimenzijama ne prevelik ali sasma dovoljan za prihvat relevantnog broja onih koji jesu odnosno žele biti u kvalitetnom kontaktu s plemenitom kapljicom.

Već sam svojedobno, kad je objekt uređivan, obznanio da je prizemlje zamišljeno kao vinoteka biranih vina s naglaskom na ponudu etiketa iz Hrvatske i zemalja iz neposrednog susjedstva te od sorata koje su porijeklom osim iz Lijepe naše i iz drugih bliskih nam zemalja jugoistočne Europe i koje ili pokazuju ogroman potencijal ili su se već i te kako etablirale. Prostor ispod razizemlja – da ga baš ne nazovem trivijalno podrumskim i možda za neke automatski s negativnom konotacijom, predviđen je (kao idealan) za različita događanja, poput eno-gastro prezentacija, promocija, strukovno vođenih degustacija i edukativnih programa, zatim predaja nagrada, a i decentnih proslava.

Prostor za predstavljanje dobili su i članovi udruge Škrlet iz Moslavine, na slici su Tomislav Trdenić, Mikša, Jančar, Košutić i Katić

U posljednjih nešto više od mjesec dana Vinski klub imao je popriličan broj značajnih programa što zatvorenog što otvorenog tipa, konkretno ciljano vođene degustacije vina, s ocjenjivanjem, od sorata Plavac mali crni iz Hrvatske, zatim od Vranca iz Hrvatske, Crne Gore i Makedonije, pa od Trnjka iz BiH i Hrvatske, Dobričića iz Hrvatske, sad još preostaje, da se zatvori taj tematski krug, kušanje Crljenka, Tribidraga odnosno Kratošije (crna Gora i Makedonija) i Primitiva (Južna Italija).

Najnovije ocjenjivanje, i posljednje u lipnju, bilo je posvećeno ružičastoj kapljici i vezano uz osmi festival Pink Day u Zagrebu. Prezentacije za publiku su kao protagoniste popodneva/večeri vidjele proizvođače moslavačkog škrleta, zatim eno-uratke krčke vinarije Šipun Ivice Dobrinčića. Sa svojm radovima nastupila je i iločka vinarija PZ Trs, a veteran i jedna od ikona hrvatskoga vina Davor Zdjelarević riječju i kapljicom otkrio je ono što je i kako radio kroz nekoliko posljednjih desetljeća, od trenutka kad je pred široku publiku izašao s prvim svojim vinom – graševinom iz vinograda u brodskom Stupniku, do najnovijih dana kad je, uz kreiranje vina i brendova na neki svoj način koji ovdje u nas nije uobičajen, u zagrebačkom hotelu International otvorio  lijepu malu vinoteku.  ♣

_______________________

PZ TRS iz iločkoga dijela Hrvatskog Podunavlja dugo je već nazočna na hrvatskom tržištu, a iako je tome tako i iako se kroz godine i godine Trsova vina pokazuju u jako dobrom svjetlu vinski posjed što ga vode Zlatko Bošnjak Đuza i njegov kompanjon Marijo Faletar nije u javosti osobito eksponiran/prepoznan, dvojac eto nekako nije bio dovoljno energičan i učinkovit u marketingu. Šteta!

Gostovanje Zlatka Bošnjaka Đuze iz PZ Trsa. U programe u Vinskom klubu kao moderator se redovito uključuje i vrlo aktivni naš vinski novinar Ivo Kozarčanin, na slici je lijevo, uz Đuzu u sredini i, desno, Tomu Jakopovića (suhiucasi)

PZ Trs gospodari sa 60 hektara vinograda u svom vlasništvu, a grožđe za proizvodnju vina koristi još sa 40 hektara od kooperanata. Sorte su, u ukupnosti, Graševina, Rizling rajnski, Chardonnay, Traminac, Muškat bijeli, Frankovka, Cabernet sauvignon, Cabernet franc i Carmenère. Đuza kaže kako je, s obzirom na određene podudarnosti iločkoga kraja u klimatskim uvjetima s onima na našem dalmatinskom jugu, nedavno pokusno posadio 200 loza Pošipa, a razmišlja da to učini i s Vugavom! Bravo, krasna sorta, kad se već o njoj nedovoljno brinu Višani uz koje se ona tijesno veže, neka to budu – Slavonci!

Vina koja nudi PZ Trs su graševina i graševina Dekan, pa chardonnay, rajnski rizling, traminac i muškat bijeli (2020. u posve suhoj varijanti, odličan aperitiv!), zatim su tu rosé Franka od Frankovke, kao i snažni crnjaci Cabernet sauvignon 2016 (15,0 vol%) njegovan u velikoj drvenoj bačvi zapremnine 1000 litara, Cabernet franc 2015 (14,5 vol %) njegovan u 225-litrenim barriqueima, obadva su na tržištu po maloprodajnoj cijeni od po 20 €. Plan je da se od sorata Cabernet sauvignon, Cabernet franc i Carmenère kreira posebna kapljica, zasad joj je radni naziv 3 C.

Oko 25 posto vina PZ Trs izvozi u Bosnu i Hercegovinu, Rusiju i Švicarsku. Sva u Vinskome klubu u Zagrebu prezentirana vina ostavila su jako dobar dojam, ipak iskakali su Graševina Dekan 2019 i Graševina Dekan 2015 (Dekan je naziv vinogada a loze od tamo starije su od 30 godina!), zatim frankovka Rosé Franka 2020 (jedan od dvaju najboljih roséa na ocjenjivanju za festival Pink Day 2021), pa moćni suhi Traminac 2019 (14,0 vol %, lijepa živost,; grožđe je brano u dva navrata, u prvome se išlo na to da se koliko je u optimalnome smislu moguće više očuva kiselost, a u drugome da se postigne snažno tijelo), Muškat bijeli 2020 suhi, te Cabernet sauvignon 2016 i Cabernet franc 2015.), ◾

________________________

ZDJELAREVIĆ od 1985! – Prikaz karijere jedne od svojevrsnih vinskih legendi u nas Davora Zdjelarevića, koji se s prvom svojom buteljom na tržištu pojavio daleke 1985. godine, iziskivao je dosta više vremena od onoga što ga je te večeri u Vinskome klubu za nj odredio organizator. Donio je, Zdjela, sa sobom lijepu količinu butelja za kušanje, a i podrobno je objašnjavao razne svoje odluke i procjene koje su ga u procesima od uzgoja grožđa i proizvodnje vina te marketnga vodile kroz nekoliko različitih oblika bavljenja vinom kao kreatora i kao vinskog trgovca.

Zdjelarević, rođen u Zagrebu, porijeklom je, zapravo, iz brodskog Stupnka u Slavoniji. Prve butelje s prezimenom Zdjelarević i s vinom od grožđa uzgojenog u stupničkome području a ukrašene vrpcama lika izlazile su na tržište iz garažnog podruma Zdjelarevićevih u Zagrebu. Težište je na početku, logično, bila sorta Graševina. Poslije su uključivani i drugi kultivari. Davor Zdjelarević, po struci koju je svladao školovanjem – kuhar, u nekom trenutku, obuzet ambicijama i osiguravši dovoljna kreditna sredstva, utemeljio je u Stupniku kod Slavonskog Broda lijepo vinsko-turističko gospodarstvo što je obuhvaćalo vinograd (dogurao je bio do nešto više od 30 vlastitih hektara pod trsjem!), vinski podrum te lijepi hotel s prostranim restoranom, ideja je bila plasirati vino kroz ugostiteljstvo i razvijati na hedonizmu i lokalnim proizvodima kao temelju visokokvalitetnu turističku ponudu u tome dijelu Slavonije.

Zdjelarević Wine Selection, te špic-linija Nagual u crnoj i bijeloj varijanti (suhiucasi)

Potporu je Davoru aktivnim sudjelovanjem na svečanom otvorenju objekta dala tadašnja ministrica turizma RH Pave Rusković. Davor se afirmirao kao vinar, posao je i u tom drugome dijelu išao, a onda je iz nekog razloga – stalo!  Zdjelarević je bio prisljen prodati imanje, kupac je bio Rus koji – pokazalo se poslije – nije znao kako upravljati njime, pa posjed ide i dalje u prodaju. Zdjelarević je, u međuvremenu, kod svoje kuće u Zagrebu, bez izvora vlastitoga grožđa kao polazne sirovine i bez preradbenih i skladišnjih kapaciteta za stvaranje i odležavanje proizvoda do trenutka izlaska na tržište. Veza s vinom bila je ipak preduboka i prečvrsta da bi se Zdjela ostavio plemenite kapljice, i to baš u trenucima koje je i on, skupa s drugim svojim hrvatskim kolegama, dugo čekao i priželjkivao a to du bili oni kad je proizvodnja vina individualnih privatnih proizvođača već sjajno cvala, te kad se kod nas sve više tražilo vino više kakvoće do osebujno i, posebice,  organoleptičkim izričajem vezano uz određeni teritorij i lokalnu tradiciju.

Davor je nekako uvijek pokazivao smisao za marketing, i, slijedeći vlastite ideje ali gledajući malo i što se i kako sve događa s vinom u svijetu, osmislio je način kako da ostane u poslovnom smislu tijesno vezan uz boga Bakha. Ohrabren nekim primjerima koji su pokazivali kako neki njegovi kolege makar i radili jako dobra vina imaju problem s plasmanom, krenuo je u pothvat popularno zvan Difuzne vijarije. Riječ je o tome da se obilaze izabrani vinski podrumi u kojima se, i unatoč dobroj kakvoći proizvoda, ipak zbog nedovoljnog vlasnikovoga truda i snalaženja u marketingu i prodaji, stvaraju određene zalihe što nepredviđeno zauzmaju bačveni prostor u podrumu, a kako je i svaka berba sama po sebi novi trošak, u konačnici gazdini troškovi se, dolaskom tih novih količina, još povećavaju. U suradnji s vinarima koji mu ulijevaju povjerenje u kvalitetan rad u trsju i u podrumu i koji su prisiljeni ili spremni otpustiti (prodati!) dio neke svoje proizvodnje što su predstavljale višak za koji Zdjela zagrize, vidjela se korist i za Zdjelarevića i za te vinare. Malo pomalo Zdjela je razgranao suradnju s vinarima diljem cijele Lijepe naše i stvorio brend ZWS odnosno Zdjelarević Wine Selection. U svakoj od četiri službene regije u Hrvatskoj Davor je osigurao to da u ponudi ima (barem) po jedno bijelo vino, a Slavoniju i Dalmaciju predvidio je da mu one svaka daju još i po jedan crnjak. Tako se u sjeverozapadnome dijelu Hrvatske što se tiče sorata oslanja na Škrlet, Pušipel i Kraljevinu, u Slavoniji na Graševinu, Rizling rajnski, Chardonnay i Sauvignon bijeli, Ružicu bijelu te, među crnima, na Cabernet sauvignon, Merlot, Syrah i Frankovku, u Istri i na Kvarneru prednost kod njega u ZWS-grupi imaju Malvazija istarska, Žlahtina i Muškat bijeli, u Dalmaciji Pošip, Grk, Vugava, što se tiče crnih Plavac mali, Babić i Crljenak.  I, sad, vrh piramide: kvalitativna špica Zdjelarevićevog vinskog portfelja, doista za visoko-zahtjevnog potrošača, su Nagual bijeli kao zastupnik Slavonije, i Nagual crni kao predstavnik Primorske Hrvatske. Nagual bijeli mješavina je chardonnaya i sauvignona bijeloga, a Nagual crni mješavina je cabernet sauvignona i merlota, eventualno s malim dodatkom syraha. U novije vrijeme Zdjela se za Nagual crni oslanja na vrlo pouzdanog partnera Šimu Škaulja iz benkovačkoga područja u zadarskom zaleđu. Na tržištu su sada Nagual bijeli iz 2013, te Nagual crni 2016 private selection (ovoga crnjaka iz 2016 pod Zdjelarevićevom etiketom je 2000 a cijena butelji je oko 180 kuna).

Na Zdjelarevićevu prezentaciju u Vinskome klubu odazvao se popularni eko-vinogradar/vinar Tomislan Bolfan s Vinskog vrha u Hrvatskom zagorju (suhiucasi)

Te večeri na kušanju u Vinskome klubu se našao uistinu popriličan broj vina koja dobro ilustriraju vinski put Davora Zdjelarevića od početaka pa do danas, pa – evo ih: kušanje su otvorili Zdjelarevićev bijeli pjenušac Grassecco od graševine a rađen u vinariji Pavlomir na Kvarneru metodom charmat, te ružičasti Classic Rosé od crnog pinota rađen klasičnom metodom ali uz korištenje inkapsuliranih kvasaca, realizator ovog vina je znani slovenski enolog i pjenušar Zdravko Mastnak iz okolie Sevnice, on inače dosta surađuje s hrvatskim proizvođačima vina. Zdjelarević je – kao, uz suvlasnika Vinskog kluba Tomu Jakopovića, voditelj u programu – govoreći o nekim svojim etiketama – nastupio i kao vinotekar, naime navodio je maloprodajne cijene buteljama. Butelja Grassecca je kod njega u vinoteci oko 48 kuna, a Classic Roséa 75 kn. Treće po redu na kušanju bilo je vino Purger’s Graševina ili Purgerica, punjeno u litrenu bocu, Zdjelin je to svojevrsni dar Zagrepčanima. Vino je od grožđa s tri lokacije – iz vinograda u brodskm Stupniku, zatim iz Erduta, te iz Iloka. Taj blok slijedila su vina grupe Zdjelarević Wine Selection Essence. Graševina 2013 Essence ZWS stvorena je u Zdjelarevićeoj suradnji s Jasnom Antunović iz Erdutskog vinogorja. Chardonnay 2018 Essence ZWS također je porijeklom iz Erdutskog vinogorja, kao i Sauvignon 2014 stvoren u suradnji s vinarom Mladenom Siberom.  Vrlo zanimljiv i odlično uščuvan k’o barut suh Muškat brutal 2009 također je plod suradnje sa Siberom. Malvazija 2018 Essence ZWS nastala je u podrumu Alfreda Cossetta iz Kaštelira u Istri.  Crna vina: Babić 2013 ZWS (14 vol%) dolazi iz vinograda koje je nekad na Jadrtovcu posjedovao zagrebački zubar Alenko Đunđer, dok je Cabernet sauvignon ZWS 2016 iz trsja uzgajanog u brodskom Stupniku.

Veliko finale kušanja: Nagual bijeli i Nagual crni. Chardonnay fermentacjiu počinje u inoksu a završava je u velikoj hrastovoj bačvi od 2000 litara, u kojoj onda odležava na finom talogu, a sauvignon bijeli fementirao je u inoksu i poslije, da bi sačuvao dovoljno svježine, i nastavio odležavati u inoksu. Nakon dvije godine vina – chardonnay je, ponavljam, bio iz podruma Jasne Antunović a sauvignon od Mladena Sibera – su pomiješana, i potom je blend ostavljen neko vrijeme na odležavanju-sjubljivanju. Nagual crni grand cuvée sastavljen je od oko 60 posto cabernet sauvignona i 40 posto merlota, dozrijevanje je u drvenim bačvama.

Za pozdrav s društvom te večeri – poseban kuriozitet: pjenušac Grof Millenium 2000, s punih 18 godina odležavanja na finom talogu u boci nakon druge fermentacije! ◾

________________________

Hotel Westin Zagreb

TALIJANSKI VINSKI JUG u HRVATSKOJ

Bakhov nektar s Apeninskog poluotoka u popriličnoj je mjeri, i već dugo vrijeme, prisutan na brojnim svjetskim tržištima pa, logično, s obzirom da smo mi s Talijanima prvi susjedi, i na hrvatskome. Italija, koja je već godinama najveći svjetski proizvođač plemenite kapljice na Zemlji s time da se najprije dugo godina na vrhu rang-liste izmjenjivala s Francuskom, zdušno je pomagala ustroju kvalitetne poslovne organiziranosti vlastite vinska branše i kao nastavak na to pomno je brusila i dobro i izbrusila svoj vinski marketing, posebice najprije prema vrlo privlačnim i obećavajućim tržištima – onome u SAD (visoka platežna moć stanovnika, spremnost kupaca da troše i na skuplje etikete, i uredno pa i promptno plaćanje uvoznika …), te onima u (imućnijim) zemljama sjeverne Europe odakle joj stižu brojni turisti i u kojima je u pečalbi mnogo Talijana. Talijanska vinska branša dobro je iskoristila to što je npr. u Njemačkoj odavna mnogo Talijana u ulozi gastarbajtera, posebice u ugostiteljstvu kao sjajnoj platformi za plasman upravo (i) talijanskih lokalnih delicija, što se tiče sunarodnjaka-gastića oni su u smislu potpore odigrali svoju igru u smislu dobave, reklamiranja robnih maraka i u prodaji, a ostali pak, zaposleni u drugim djelatnostima, kao lokal-patrioti bili su s ulogom izravnog dobrog potrošača.

Što se tiče prodora vina s Apenina na hrvatsko područje, neke su butelje ovdje na policama kao rezultat klasičnih prezentacija plemenite kapljice u organizaciji ICE-a, odnosno Talijanskog instituta za vanjsku trgovinu, neka vina pak kao rezultat nastupa talijanskih vinara na vinskim sajmovima i festivalima u Lijepoj našoj, a neka kao rezultat visoke ambicioznosti pojedinih istaknutih hrvatskih uvoznka koji su, kako su se ovdje počeli otvarati sve finiji i luksuzni objekti – restorani i hoteli,  te kako se sve brže razvijalo privatno poduzetništvo i kupovna moć određenih slojeva stanovništva  počela je rasti, smatrali da dobar dio i skupljeg uvoza imaju lijepu šansu ovdje plasirati zahtjevnijim domaćim kupcima željnih istraživanja po vinskome svijetu, dok su glede plasmana ostalog dijela uvoza računali na  turiste za boravka u Hrvatskoj. I dogodilo se to da su danas na hrvatskim policama vrlo zastupljene inozemne vinske proizvođačke kuće – naročito iz Italije i Francuske – čak najjačih svjetskih imena, u kontekstu Italije konketno to znači osobito podrumi iz Toscane, Pijemonta, Južnog Tirola, Veneta pa i Furlanije.

Evo nekoliko vina koja su mi se svidjela: Baglio Oro Apulija – Guardiani di Cepineri 2016 riserva; Varvaglione Apulija – Papale Oro Primitivo di Manduria 2017; Tenuta Giustini di Papadopoli Salvatore Apulija – Ad Hoc Primitivo di Manduria doc; Borgo Turrito, Apulija – Terra Cretosa Nero di Troia 2018…

Smatrajući da je, s obzirom na neposredno zemljopisno susjedstvo – državna granica ide Jadranskim morem, zatim s obzirom na bogatstvo sortimenta juga talijanske Čizme i s obzirom na to da nam je zajednička  sorta koja na svakoj strani nosi drukčiji naziv (Crljenak, Tribidrag, Kratošija, Primitivo…) ali koja je na svjetskoj razini i te kako respektabilna kad je se spomene kao Zinfandel, talijanski vinski jug  ipak preslabo zastupljen svojim etiketama u Hrvatskoj, proizvođači vina pet pokrajina donjega dijela Apeninskog poluotoka – Apulije, Basilicate, Calabrije, Campanije i Sicilije, krenuli su u akciju! Uz pomoć ICE-a (Istituto Commercio Estero) a to je, dakle, Talijanski institut za vanjsku trgovinu pri Veleposlanstvu Republike Italije u Zagrebu, nedavno su u centralnoj dvorani za događanja zagrebačkog hotela Westin a za uvoznike, vinske trgovce, ugostitelje i vinske novinare priredili popodnevnu četverosatnu tzv. hodajuću degustaciju (walk around tasting) svojih vina, na način da su uzorci  izloženi po stolovima onako kako to obično bude na festivalima, a gosti da obilazie izlagače. Prezentirano je, ovom prigodom, 120 različitih vina od ukupno 40 proizvođača. Riječ je o obiteljskim vinarijama srednje veličine, koje tradicijski proizvode visokokvalitetna vina od autohtonih kultivara tipičnih za svoj teritorij, konkretno radi se o sortama Aglianico, Falanghina, Fiano di Avellino, Greco di Tufo, Grillo, Malvasia, Negroamaro, Nero d’Avola, Primitivo, Taurasi, i druge.

Sandra di Carlo, direktorica zagrebačkog ureda ICE

  Vinari iz Apulije poslali su na kušanje 42 vina, sa Sicilije 33, iz Campanije 24, Calabrije 15 i Basilicate šest. Kapljicu su točili i na temelju dobivenih podataka o svakome uzorku objašnjavali sommelieri hotela Westin. U susjednoj prostoriji organizirana je za zainteresirane pojedince-businessmene iz Hrvatske mogućnost virtualnog susreta i komuniciranja (poslovnog razgovora) video-linkom s predstavnicima svih sudjelujućih proizvođačkih kuća.

 Bilo je interesantnih bijelih, ružičastih i crnih vina. Od onoga što sam kušao, crna vina pokazala su mi se u najboljem svjetlu. Kod većine bijelih vina, učinilo mi se ipak malo previše onih (Grillo npr.) još premladih (berba 2020!) i rađenih malo i, rekao bih, forsirano,u stilu da budu izrazito svježa, kao da u sjeverna. A u ozbiljnoj varijanti i te kako bi se dojmila! Kod crnih našao sam ih dosta s nekoliko godina na plećima, zrelih, ozbiljnih, kompleksnih.  Inače, uz vina s juga na kušanje su ponuđeni i tipični sicilijanski likeri od limuna, naranče, lovora….

– Od ulaska Hrvatske u Europsku Uniju 2013. godine vrijednost uvoza talijanskog vina u Hrvatsku neprestano se povećavala, postoji podatak da je 2019. dosegnula 5,6 milijuna eura. Godišnji rast držao se neko vrijeme na oko 16 posto. Što se tiče količina uvezenoga vina iz Italije, koja je, inače, drugi najvažniji hrvatski trgovinski partner i koja izvozi vina u vrijednosti od 6,3 mlijijarde eura, one su bile odmah ispod količina uvezenih iz Sjeverne Makedonije i Francuske, ovom inicijativom nastoji se pridonijeti obnavljaju pozitivnog trenda izvoza talijanskoga vina u Hrvatsku – rekla je direktorica zagrebačkog ureda ICE-a Sandra di Carlo.  ♣

Za kraj lipnja

NAKON PJENUŠAVOG DORUČKA u TRSJU – PRVI HRVATSKI ZALAZAK SUNCA u VINOGRADU!

Pjenušavi doručci u trsju raširili su se u (sjevero)zapadnim krajevima vinorodne Hrvatske, a kraj lipnja dočekali smo, u istočnome dijelu zemlje, i s prvim glazbenim zalaskom sunca u vinogradu! Pozornica manifestacije Zalazak u vinogradu – prostor pred vinskim hotelom Stupnički dvori, nekad znanime kao hotel Zdjelarević. Organizatori – Turistička zajednica Meridiana i TZ Brodsko-posavske županije. Smisao je bio skrenuti pažnju široke javnosti na turističke mogućnosti kraja – Stupnika, Oriovca i Nove Kapele – inače idealnoga za uzgoj vinove loze za proizvodnju vrhunskih vina. Predviđeno je bilo da goste uz bogate stolove dočekaju lokalni OPG-ovi s tipičnim slavonskim specijalitetima te proizvođači ponajboljih vina od sorata Graševina, Chardonnay, Cabernet sauvignon, Cabernet franc te Merlot.

Nakon vinske radionice – uz orahnjaču i makovnjaču iščekivanje glazbenog programa

 

Na početku programa, koji je službeno zacrtan od 16 sati do 21 sat, bila je vinska radionica Vina Meridiana Slavonica – ponos našega kraja, za realizaciju koje je bila zadužena prof. Marija Vukelić WSET2, inače utemeljiteljka pjenušavih doručaka u široj zagrebačkoj okolici, njen glavni zadatak bio je da uzvanike upozna s vinogorjem i s vinima petorice proizvođača predviđenih da toče svoju kapljicu. Riječ je o vinarijama Galić, Jurković, Vinković, Vučković, Aladrović, Grozdanović. Polaznici radionice bili su iznimno zadovoljni kvalitetom vina i raznim vrstama vina, od pjenušavih do mirnih, suhih do polusuhih, mladih i odležanih, bijelih, ružičastih, crvenih.

Kako se spuštao mrak tako se sve više točilo i pilo – crno vino!

Jazziana Croatica: Hrvoje Galler, Elvis Penava, Borna Šercar i Vojkan Jocić, akademski, te, dolje, u uživo u vinogradu

A kulturno-umjetnički dio pao je na leđa glazbenog sastava Jazziana Croatica Borne Šercara (bubnjevi), Vojkana Jocića (sakrofon), Hrvoja Gallera (glasovir) i Elvisa Penave (gitara). Jazziana Croatica, osnovana 2009. godine, nastoji očuvati hrvatsku glazbenu baštinu inspiriranu etno-utjecajima te nametnuti nove standarde u hrvatskom jazz izričaju. Jedan od ciljeva ansambla je proizvesti zvuk autentičan podneblju i stvoriti prepoznatljiv brand. Zvuk hrvatskoga jazza u zelenilu stupničkih vinograda uz čašu vina  – stvorio je jedinstven doživljaj u kojemu su uživali svi posjetitelji, domaći i strani, koji su upravo zvog ovoga događaja došli u Brodski Stupnik.  Događanje  u Stupniku pokazuje je eto da i sumrak može biti lijep, upečatljiv… ♣

________________________

          …..pijte razborito – odgovorno – trijezno • drink wisely – responsibly – soberly…..

 POTROŠAČKI – BUYING GUIDE – PUTOKAZ

 

SVIJET u ČAŠI – 05.2021 – WORLD IN a GLASS

kroz /through

ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater:

 http://translate.google.com/translate_t

______s vama od – 11.11.1992  – since, with you______

Korta Katarina, Orebić, Pelješac. Ekskluzivno ljetovalište kakvo Hrvatska mora imati na izabranim pozicijama koje ne trpe mase. Osam LUKSUZNIH apartmana, krasan i, dakako, UKUSAN Fine Dine & Wine restoran, kuća jako dobrog vina

__________________________________________

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

Posustaje li covid19?: OPORAVAK TURIZMA? U 2021. OČEKUJE SE PRIHOD NA RAZINI 60 POSTO 2019. ⦁ Popustila stega, žestoki start događanja: SMOTRA TRAMINCA NA ILOČKOM PRINCIPOVCU;  PJENUŠAVI VINSKI DORUČAK; PLEŠIVIČKA DVORIŠTA u PERLICAMA i JAGODAMA; ZAPJENJENI BABIĆ u ZAGREBU – BEZ JAGODA; VINART GRAND TASTING i VINSKI GRAD; PINK DAY i GEORGE CLOONEY; VINISTRA POD VEDRIM NEBOM; SPLIT SPRING MLJAC MLJAC; PELJEŠKI FESTIVAL VINA i ŠKOLJAKA; JELSA: KAPJA, UJE OBIČAJI HVARA ⦁ Iz našeg covidnog susjedstva: ANTEPRIME di TOSCANA 2021 ⦁ Moćni Vranac: OD VARDARA PA DO RHONE, I DALJE?! ⦁ Sjećanje na dobru sortu: NEPRAVEDNO OTPISANA BARBERA

POTROŠAČKI PUTOKAZ – 05.2021 – BUYING GUIDE

_________________________________

Covid19 ipak posustaje? Pripreme za ljetnu sezonu 2021

OPORAVAK TURIZMA NA VIDIKU: OČEKUJE SE PRIHOD NA RAZINI 60 POSTO  2019.

            Posustaje li ipak, napokon, covid19? StRožer se vraća u Stožer, organizirana druženja na otvorenome pa i – ipak još pod nekim uvjetima – u zatvorenim prostorima ne bi više trebala biti problematična, a moguće je i da će se, nastavi li se povoljan trend vezan uz suzbijanje pandemije, famozne mjere i dalje ublažavati. Okolnosti su počele buditi optimizam, pripreme za ovogodišnju turističku sezonu ubačene su u veću brzinu, ne bude li jačih neugodnih iznenađenja ove sezone očekuje se, rečeno je s autoritativnog službenog mjesta, prihod na razini 60 posto od onoga ostvarenog u 2019.

                Na sjednici Turističkog poslovnog vijeća (TPV) glavna tema razgovora bio je program dodjele 1,5 milijardi kuna državnih potpora sektoru turizma i sporta, a raspravljalo se i o drugim aktivnostima vezanim uz oporavak sektora, obavještavaju iz Hrvatske gospodarske komore. Poduzetnici iz branše pozdravljaju potpore koje će se dodjeljivati kao državna jamstva za nove kredite za likvidnost što će pokrivati i do 100 posto glavnice kredita, i ističu kako će jamstva države pomoći da se poslovne banke odluče na kreditiranje tvrtki u turizmu i tako značajno pridonesu dobroj pripremi sezone.

                Predsjednik Udruženja putničkih agencija HGK i član Izvršnog odbora ECTAA-e Boris Žgomba naglašava kako je posebno važno to što ta sredstva dolaze uz jamstvo HBOR-a i HAMAG BICRO-a, naime upravo su jamstva problem svim poduzetnicima, odnosno bankama koje se ne usuđuju davati kredite turističkom sektoru zbog velikog rizika.

                – Na ovaj način se to eliminira i to je veliki poguranac za ostvarenje kvalitetne pripreme ove sezone i za preživljavanje do nekih pravih prihoda – poručio je Žgomba, dodajući kako je virus pokazao da se ništa ne može prognozirati s nekom većom sigurnosti u pozitivan ishod. – Zasad je situacija kod nas odlična, ali na mnogim emitivnim tržištima nije na toj razini, i to je, objektivno, veliki problem. Sve će kasniti u odnosu na planove s kraja prošle godine, ali ja sam i dalje optimist te smatram da će godina od lipnja biti normalna i da će ukupni rezultati na kraju biti puno boljii nego lani. Usudio bih se najaviti razinu prihoda od 60 posto u odnosu na 2019.

                Žgombin optimizam dijeli i potpredsjednik HGK za poljoprivredu i turizam Dragan Kovačević, koji je naglasio da 1,5 milijardi kuna jamstvenih potpora u ovoj fazi može odigrati značajnu ulogu u ublažavanju posljedica krize i osiguranju likvidnosti za dobru pripremu dolazeće turističke sezone, posebice mikro, malim pa i srednjim poduzećima.

                – Ako bismo povećali dolaske, noćenja i prihod za desetak posto u odnosu na prošlu godinu te ako bismo zadržali liderstvo na Mediteranu mogli bismo reći da je i u kontekstu pandemije, sporog cijepljenja i promjene u ponašanju turista koji traže prije svega sigurnost ipak bolja sezona nego prethodna. Svakako bih pohvalio i projekt nacionalne oznake sigurnosti Safe Stay in Croatia – istaknuo je Kovačević.

                Državni tajnik Ministarstva turizma i sporta Tonči Glavina također se osvrnuo na poslovne banke koje su bitne u ovoj priči.

                – Očekujemo da banke vrlo brzo krenu u realizaciju programa. Imali smo problema jer su se s pandemijom one povukle i turizam stavile u kategoriju vrlo rizičnog ulaganja. Zato je ovaj program rađen da bude zanimljiv njima. Nigdje se ne spominje kamatna stopa jer smo htjeli ostaviti prostor bankama, da im ovaj program bude što interesantniji i da mogu obuhvatiti i rizičnije klijente. Njihov proizvod mora biti 0,5 posto povoljniji nego što nude inače – pojasnio je Glavina pa detaljnije elaborirao ideju i namjenu potpora naglašavajućii kako je jedan od glavnih problema cijelom gospodarstvu, pa tako i turizmu, bio zadržavanje likvidnosti i radnih mjesta. – Procijenili smo da sredstva iz Mehanizma za oporavak neće biti dovoljno brzo na raspolaganju našim gospodarstvenicima pa smo odlučili dati nova sredstva za pripremu sezone kroz ovaj programa potpora. Jedna milijarda ide malim i srednjim poduzetnicima, a pola milijarde velikim. Tu podjelu smo napravili prema analizi tržišta i u dogovoru s vama. Vjerujemo da će ova sredstva sačuvati likvidnost za ovu godinu, a mogu se povući do kraja ove kalendarske godine. Dostupna su svim djelatnostima koje imaju veze s turizmom, a moguće je financirati praktički sve što je bitno za poslovanje.

______________________________________________________________

Kao iz nekog divnog sna… KORTA KATARINA FINE DINE&WINE SAFE STAY! – Sve bitno navedeno u ovoj kratkoj rečenici! Tako se vinski posjed, eno-gastro destinacija i smještajni objekt vrlo visokoga, ekskluzivnog ranga i okićen certifikatom Safe Stay in Croatia, reklamira u SAD. Na Pelješcu, eto, ima i ponude kao iz nekog divnog sna. Jedan od gostiju iz SAD koji će Kortu Katarinu posjetiti u prvom glavnom turističkom valu ove godine trebao bi biti upravo Amerikanac, Kortin vlasnik  Lee Anderson, s obitelji!

Korta Katarina smještena je na lijepome mjestu na obali unutar granica Orebića. Nekad hotel pa u bližoj povijesti odmaralište za glavešine danas je luksuzni resort u čuvenom lancu Château & Relais. U sklopu objekta je vinograd uglavnom zasađen sortom Zinfandel za koju je utvrđeno da je porijeklom iz ovih predjela primorske jugoistočne Europe, originalni nazivi su joj Tribidrag, Crljenak, Kratošija. Drugi vinogradi Korta Katarine nalaze se, kako i pristoji ovakvom iznimnom eno-gastro turističkom kompleksu, na cruima Dingača i na Postupa.

Današnja Korta Katarina u tridesetim godinama prošlog stoljeća bila je hotel Rivijera, a nakon Drugog svjetskog rata pretvorena je u odmaralište za visoke funkcionare tadašnje Narodne banke.  U preuređivanju u novije doba startala je kao vinski posjed, koji se vrlo brzo afirmirao kakvoćom vina. Onda se poradilo na degustacijskoj dvorani, koja je u međuvremenu prerasla u luksuzni Fine Dine & Wine restoran što nudi menue sa pet i s devet sljedova. Glavni i odgovorni za jelo je chef Ante Valenteković. Što se tiče vina, sad u punoj sezoni kamenica pojačano se nudi bijeli nešto mlađi pošip (aktualna berba u ponudi je 2019), a glavni kod crnih aduta je Plavac Winemaker’s Selection 2011 koji bi nazivom mogao prerasti u – Mayor’s Selection, s obzirom da je talentirana glavna enologinja Nika Silić u međuvremenu izabrana za gradonačelnicu susjedne Korčule! (Bez obzira na gradonačelnički položaj Nika, kako čujem, i dalje ostaje u tijesnoj vezi s Kortom.)

                Što se tiče smještajnoga dijela, u kamenoj vili nazvanoj Villa Korta Katarina lociranoj uz vinograd a s lijepim pogledom i na more, on obuhvaća osam apartmana na najvišem mogućem kategorizacijskom nivou, ukupno je tu predviđen prihvat do najviše 20 gostiju. O gostima brine posebno osoblje, posebna jela u ponudi prigotavlja osobni chef, za trenutke relaksacije gostima su na raspolaganju bazen i sunčalište. Partner je grupacija Virtuoso®’s koja brine o tome da se gostima ispune i maltene – neispunjive želje.

Korta Katarina, restoran Fine Dine & Wine. Dolje: nosielji ponude za stolom – chef Ante Valenteković i glavna enologinja Nika Silić Maroević

Enologinja posjeda Korta Katarina – Nika Silić Maroević. po najnovijemu – gradonačelnica Korčule! Među prvim čestitarima u posjetu joj je bio višestruki hrvatski sommelijerski prvak Siniša Lasan, zaposlen u dubrovačkom hotelu Rixos. Na slici je i direktor vinarije Ivo Cibilić

Detalji iz apartmana Villa Korta Katarina

Gostima je na raspolaganju i motorni brod-jahta Katherine, dugačka 61 metar, sa šest komfornih soba za 12 osoba

_____________________________________

                HAMAG BICRO i HBOR provodit  će dodjelu potpora u obliku jamstava za nove zajmove iz odjeljka 3.1. Ograničeni iznosi potpore i to u maksimalnom planiranom iznosu od jednu milijardu kuna, i iz odjeljka 3.2. Potpora u obliku jamstava za zajmove, i to u maksimalnom planiranom iznosu od 500 milijuna kuna.

         Ravnateljica sektora za financijske instrumente HAMAG-BICRO-a Iva Debanić kroz program dodjele potpora sektoru turizma i sporta u aktualnoj pandemiji COVID-19 HAMAG-BICRO nastavlja podupirati hrvatsko malo i srednje gospodarstvo financijskom podrškom poduzetnicima koji obavljaju djelatnosti u sektoru turizma te poduzetnicima koji obavljaju sportske djelatnosti te ispunjavaju uvjete iz Programa.

                – Kao potpora rješavanju problema s likvidnošću, HAMAG-BICRO izdavat će državna jamstva za nove kredite za obrtna sredstva i/ili kredite za ulaganja u svrhu pripreme turističke sezone. Jamstva će pokrivati 100 posto, odnosno 90 posto iznosa glavnice, ovisno o iznosu kredita, a program će već tijekom ovog tjedna biti operabilan, kazala je Debanić.

                Iz HBOR-a poručuju kako će, u suradnji s Ministarstvom turizma i sporta, odobravati jamstva za kredite odobrene velikim poduzetnicima iz sektora turizma i sporta.

                – Jamstvo u iznosu do 800 tisuća eura pokrivat će 100 posto glavnice kredita, a jamstvo odobreno za potpore veće od 800 tisuća eura pokrivat će do 90 posto glavnice kredita. Zahtjeve za kredite koji će biti osigurani ovim jamstvom poduzetnici mogu podnositi svim bankama u Hrvatskoj i HBOR-u. Dodatna je pogodnost što će kamatna stopa za kredite osigurane ovim jamstvom biti snižena za najmanje 0,5 postotnih bodova u odnosu na kamatnu stopu uz koju bi kredit bio odobren bez korištenja jamstva –  ističu iz HBOR-a.

                Poduzetnike brinu to što će banke uz jamstva države možda tražiti i dodatne kolaterale, ovisno o visini kredita, kao i visina kamate koja je nedefinirana. Iz nadležnog Ministarstva je poručeno kako oni ne mogu banke prisiljavati ni na šta, no u stanju su samo poboljšati uvjete da im kreditiranje poduzetnika iz turizma budu privlačnija.

                Direktor HTZ-a Kristjan Staničić održao je prezentaciju o turističkim očekivanjima za ovu godinu i složio se sa Žgombinom prognozom u dosizanju razine od 60 posto prometa u odnosu na 2019.

                – Najvažnije je graditi imidž Hrvatske kao epidemiološki sigurne destinacije, a u tome će nam pomoći veća cijepljenost stanovništva i veći broj punktova za testiranje u destinacijama. Bitna je i uspostava jedinstvenih kriterija i protokola za putovanje unutar EU – naglasio je Staničić, dodajući kako povećan interes za dolazak u Hrvatskupostoji na emitivnim tržištima Poljske, Češke, Mađarske, Austrije. Ukratko je predstavio i brojne promotivne aktivnosti HTZ-a poput kampanja Croatia Full of New Beginnings, Safe Stay In Croatia i Croatia, Your New Office namijenjene digitalnim nomadima.

___________________________

BRIIG BOUTIQUE HOTEL – NOVI ČLAN STORIES HOTELA U okviru Hrvatske gospodarske komore postoji Grupacija jedinstvenih luksuznih hotela, i ona je od nedavno bogatija za novog člana a to je Briig boutique hotel iz Splita. Ponosni direktor hotela Briig Boris Pintar pohvalio se kako su ovih dana hotel posjetili i američki agenti Virtuosa i Travel Leadersa koji su, ne skrivajući svoje oduševljenje hotelom, iskazali veliki interes za suradnju.

Briig boutique hotel integrira duh mediteranskog stila života u objektu suvremene arhitekture te ponosno nosi epitet istinskog muzeja sa sobama. Slavi lokalni stil života i klasike svjetskog dizajna. Kozmopolitska energija kojom Briig odiše jedinstven je začin privatnim i poslovnim događanjima koja se u njemu održavaju. Hotel se nalazi u centru Splita, na samo deset minuta hoda od Dioklecijanove palače.

Unatoč malom broju gostiju, Briig je gotovo cijelo vrijeme pandemije bio otvoren. Za slabijeg posjeta gostiju energija zaoslenih je bila usmjerena  na edukaciju osoblja, poslove održavanja objekta i na planiranje marketinških aktivnosti za naredni period.

– Od otvaranja hotela koristimo moderne tehnologije, digitalizirali smo sve pristupe. Upiti za nadolazeću sezonu stižu, tako da vjerujem da je pred nama uspješna priča – rekao je Pintar.

Predsjednik Grupacije jedinstvenih luksuznih hotela pri HGK Nenad Nizić veli kako Hrvatska ima dovoljno potencijala da se predstavi kao destinacija luksuznog turizma. ♣

___________________________________

Popustila stega, potkraj svibnja žestoki start događanja

SMOTRA TRAMINACA NA ILOČKOM PRINCIPOVCU – Kako je epidemiološka situacija postajala boljom, tako su iz StRožera stizale najave vezane uz moguća popuštanja radi opuštanja. Potkraj svibnja famozne mjere znatno su olabavljene i, dakako, bujica je krenula…

U reprezentativnome prostoru na iločkom Principovcu predzadnjeg vikenda u svibnju 2021., čak za dlaku prije službenog stupanja na snagu popuštajućih protuepidemijskih mjera Stožera, održano je treće izdanje Festivala Traminca, manifestacije koju je pokrenuo i s prijateljem vinotekarom Vinkom Ručevićem, inače  umiješanime i u festival vina WineOs, te uz potporno bitno logističko sudjelovanje Iločkih podruma realizirao osječki novinar i vinski pisac Željko Garmaz. Priredba se sastojala od nekoliko cjelina – izlagačkoga dijela, vinskih radionica posvećenih dakako tramincu, i banketa za koji je jela bliska tramincu kreirao naš proslavljeni chef Goran Kočiš, do prije nekog vremena glavni kuhar u elitnom zagrebačkom restoranu Noel gdje je osvojio jednu Michelinovu zvjezdicu.

Požežanin Ante Miličević, vječni zaljubljenik u traminac, već od prije znan po proizvodnji upravo traminca (ali i vrlo dobrog portugisca!!), svojedobno i redovni posjetitelj Festivala traminca u Alto Adigeu, sada i osobno na najvišem tronu, kao šampion u hrvatskoj utvrdi traminca Iloku

Odziv proizvođača traminca bio je vrlo dobar, u izlagačkome dijelu na kušanje je ponuđeno više od 100 traminaca u različitim kategorijama, a na radionicama je predstavljeno 36 različitih etiketa traminca. Uvod u svečanost traminca u Iloku bilo je strukovno ocjenjivanje vina od te sorte, održano u zagrebačkom restoranu Kaiser što ga s uspjehom vodi naš istaknuti sommelier i ugostitelj Mario Meštrović, ovdje na vrednovanju predsjednik jedne od dviju degustacijskih komisija s članovima iz Hrvatske, Mađarske, Slovenije i Srbije, predsjednik druge komisije bio je Željko Bročilović Carlos, zagrebački sommelier s dugim stažem u ugostiteljstvu u talijanskom Alto Adigeu ili Južnom Tirolu, znanome baš po tramincima i po mjestu Tramin (Termeno). Na ocjenjivanje je prijavljeno 87 uzoraka iz cijele Hrvatske, te tri uzorka iz Mađarske. Vrijedi spomenuti da su pragovi za medalje bili viši od onih uobičajenih u nas, konkretno bodovi od 85 do 89,99 pokrivali su srebrrnu medalju, od 90 do 94,99 zlatnu, a od 95 naviše veliku zlatnu ili platinastu.

Željko Garmaz, kao osoba osobito zaslužan za održavanje Festivala traminca u Iloku

Šampion ovog prvog ikad organziramog ocjenjivanja hrvatskih traminaca je Traminac 2013 izborna berba prosušenih bobica Požežanina Ante Miličevića koji vinograde ima na znanom i vrlo cijenjenim položajima Kaptol i Mitrovac kod Kutjeva. To vino osvojilo je 96,66 bodova, najviše od svih drugih.

Ocjenjivačka komisija br. 1 pod vodstvom Marija Meštrovića: Franjo Francem, Bruno Graberšek, Ivana Puhelek i Krešimir Ivančić, te komisija br. 2 pod vodstvom Željka Bročilovića Carlosa: Ivo Kozarčanin, Zoltan Györffy, Saša Špiranec i Igor Luković

Chef Goran Kočiš na zadanu temu: slavonski banket inspiriran tramincima

Sedam traminaca motiviralo je ocjenjivače – Marija Meštrovića, Ivanu Puhelek, Brunu Gaberšeka, Franju Francema, Krešimira Ivančića, Željka Bročilovića Carlosa, Ivu Kozarčanina, Sašu Špiranca, Igora Lukovića i Zoltana Gyorffyja, da ih nagrade platinastom medaljom. Uz Miličevićevog šampiona riječ je o Ledenoj berbi iz 2016. vinarije Papak (95/100), Izbornoj berbi prosušenih bobica iz 2018. vinarije Rajaković iz Krašića (95), Ledenoj berbi iz 2018. Kutjeva dd (95,33), Izbornoj berbi iz 2016. godine vinarije Trs (96),  Tramincu iz 2019. godine vinarije Kolar iz Baranje (95) te tramincu Rosamal iz 2015. godine vinarije Papak iz Iloka (95).

 Zlatnim medaljama okitilo se 14 traminaca: Kalazić – Traminac 2019. (90,66); Apostol – Traminac 2017. (90,66); Kalazić – Traminac 2017. (90,33); Kalazić – Traminac 2012. (92,33); Enjingi – Traminac 2009. (93); Dražen Zečić – Traminac Kasna berba 2016. (92); Dražen Zečić – Traminac Kasna berba 2015. (90,66); Bodren – Traminac 2018. (93,33); Iločki podrumi – Izborna berba bobica 2017. (91,33); Đurinski – IBPB 2015. (91); Misna vina – Izborna berba 2012. (93,33); Misna vina – Ledena berba 2011. (91); Šafran – Izborna berba bobica 2009. (90); Iločka polja – IBPB 2008. (90).

          PJENUŠAVI SVIBANJSKI DORUČAK NA HRŠAK BREGU! – Ugostitelji i organizatori raznih događanja ohrabreni olabavljivanjem protu-covidnih stega. Prof. Marija Vukelić iz zagrebačke tvrtke Zlatne riječi, znana kao organizatorica raznih eno-gastro događanja i, u suradnji s Ninom Levičnik, priređivačica festivala pjenušaca u Ljubljani i Zagrebu (ove godine festival u Metropoli iz covidnih razloga otkazuje se, ali postoji mogućnost da se uz loze Zinfandela na najavljenoj lokaciji, terasi Oleander zagrebačkog hotela Esplanade u Zagrebu održi izvanredno izdanje Pjenušavog lipanjskog doručka!), vesela je zbog mogućnosti ovogodišnjeg nastavka uspješnih susreta uz mjehuriće na njihovu izvorištu – u trsju, riječ je o Pjenušavim doručcima u vinogradima naših znanih proizvođaća šampusa. Nakon vrlo uspjelih lanjskih prijepodnevnih druženja uz pjenušce na imanjima nekoliko istaknutih hrvatskih šmpanjera, ovogodišnja serija takvih događanja obično u trajanju od 10 do nekih 14 sati trebala je biti nastavljena je u subotu pred kraj svibnja na imanju Petrač na Hršak-bregu u Hrvatskom zagorju, međutim tu gdje više zbrku nije mogao napraviti covid učinile su okolnosti vezane uz meteorologiju, naime kiše koje su padale u dane prije predviđenog susreta kod Petrača toliko su natopile tlo da, jednostavno, nije bilo za održavanje susreta u vinogradu, pa je određen novi termin – 12. lipnja, valjda se covid neće razuzdati a vrijeme hoće poslužiti…

Za jednog od ovogodišnjih domaćina pjenušavog doručka u vinogradu izabran je i Hrvoje Petrač, ovdje na slici u društvu sa kćerkom te s distributerom vina Nenadom Surlom Zofom. Događanje je, u skladu s aktualnm epidemiološkim mjerama, trebalo biti pretposljednjeg vikenda u svibnju, ali kad mu već nije uspio naštetiti covid umiješala se kiša, pa je susret na Hršak-bregu odgođen za sredinu lipnja (suhiucasi)

Datumi za vikend 22. i 23. svibnja bili su ipak znakoviti, jer s njima je na više frontova otvorena ovogodišnja sezona druženja uz dobra vina izravno kod proizvođača i ne nužno u trsju, naime tog vikenda u dvorištima vinarija (gdje je moguće po potrebi postaviti suncobrane/kišobrane) na Plešivici ponad Jastrebarskoga planirani su sastanci uz pjenušce i jagode, a na drugome kraju Hrvatske, u Iloku, kao najistočnijoj točki Lijepe naše, bio je, kao što se vidi iz prethodnog priloga, međunarodni Festival traminaca

              Covid i kiša, kaj nam pak moreju… Za prijepodnevni subotnji gablec – mjehurići i pizza! Profesorica Marija Vukelić, začas se snašla u ovoj najnovijoj zagorskoj priči: istoga dana potkraj svibnja kad je u njenoj režiji trebao biti Pjenušavi doručak u vinogradu Hrvoja Petrača na Hršak-bregu u Hrvatskom zagorju ali su to u posljednji trenutak omele, zamislite – nepovoljne meteorološke okolnosti!, ona je hitro sredila event Pizza i Pjenušac u Podne – idealno za subotnji (do)ručak! Kad se već mjehurići Petrač nisu toga dana mogli osloboditi u gazdinome trsju, iz boce su izašli u restoranu Rosetine od Ines Logožar, supruge Petraču susjednog vinara Borisa Vugleca (Vuglec-breg). Rosetine je smješten unutar zagorskog, naravno – trgovačkog centra Fashion Outlet Roses u Svetom Križu Začretje! Na jelovniku je bilo pet sljedova pizza i sedam pjenušaca renomiranih zagorskih vinarija Vuglec, Petrač i Bolfan.

Pjenušci i pizza: Ines Logožar I Marija Vukelić (Julio Frangen)

Profesorici Vukelić valja odati priznanje za to kako je dobro reagirala u iznenadno nepovoljnoj situaciji: u trgovačkom centru na sigurnome od nevremena i vlage a sigurnom po broju posjetitelja spojila je u kasni doručak ili raniji ručak svoju ideju o pjenušavom jutarnjem druženju s vinarima i o spoju širom omiljene brze prehrane s pjenušcem te spoju jagoda, upravo sada u žiži s pjenušcima, svemu je kao pedagoginja pridodala i edukativnu notu kroz informacije o tome kako je nastala ta pizza što je osvojila cijeli svijet…

Nakon aperitivnog pjenušca Vuglec extra brut (mješavina chardonnaya, beline, kraljevine, graševine, rajnskog rizlinga i zelenog silvanca) i predstavljanja ponude Rosetine – prvi slijed bio je u znaku najpoznatije talijansku pizze Margherite i novog ružičastog pjenušca vinarije Petrač BregH rosé. Tom je prigodom spomenuta priča o nastanku pizze Margherite koja tijestom i s još tri osnovna sastojka (ekstra-djevičansko maslinovo ulje, mozzarella di bufala i rajčica San Marzano) pruža puno. Talijani kažu da je prva pizza nastala oko 1600. godine, tada je bila začinjena tek češnjakom, mašću i solju, a u 19. stoljeću dolazi do povijesnog braka rajčice s mozzarellom, tada u Napulju pizza-majstor Raffaele Esposito spravlja pizzu za kraljicu Margheritu, ženu kralja Umberta I, u bojama taljanske zastave #verdebiancorosso. Talijani uz Margheritu preporučuju rosé, pa je i ovdje ova kombinacija bila svima privlačna. U drugom slijedu, uz Zagorsku pizzu (rajčica, mozzarella, špek, ružmarin, ulje s češnjakom) spojen je odležani pjenušac vinarije Vuglec – Baronial brut. Slijedila je pizza sa četiri vrste sira – Quattro formaggi (mozzarela, parmezan, gorgonzola, gouda, te rajčica, maslinovo ulje, bosiljak) a pratio ju je puni, zaokruženi i kremozni pjenušac Centurion Gold Bolfan blanc de blancs.

Četvrti slijed podsjetio je na more – klasična morska pizza Frutti di mare (rajčica, mozzarella, plodovi mora, maslinovo ulje s češnjakom) spojena je s  Petračevim bijelim pjenušcem BregH blanc de blancs. Peti slijed otvorila je Rozalia Vuglec, pjenušavo ružičasto vino od frankovke i crnog pinota – koja je popratila pizzu Rosetinu (rajčica, mozzarella, pršut, maslinovo ulje, svježa riga, cherry rajčice, parmezan). Šesti slijed su bili deserti – kreme od crne i bijele čokolade i Rapsodija Rosetina, tijesto pizze uz preljev od čokolade i nutelle s jagodama, sve to popraćeno Jasminkom, pjenušavim slatim vinom nastalim u suradnji vinarija Vuglec i Bodren. Vino je od  50 posto chardonnaya s dodatkom graševine, rajnskog rizlinga i zelenog silvanca.  Odležava na kvascima približno pet godina. Dodatkom ledenog vina Bodren kao ekspedicijskog likera, ovaj pjenušac dobiva medne i botritisne note koje su lijepo pratile desert.

Polaznici radionice sudjelovali su u nagradnoj igri – na kraju je trebalo napisati haiku na temu pjenušca i pizze u Zagorju, a dvoje najsretnijih nagrađeno je –  ručkom za dvoje u Rosetini i pjenušavim vinima Vuglec.  Evo pobjedničkih stihova:  U iskričavo jutro Uživanje u osjetilima. Zagorska ljepota.

Dani jagoda i šampusa: PLEŠIVIČKA DVORIŠTA u PERLICAMA! – Dugo je bila stanka, predugo suša u događanjima, a onda su se otvarila vrata radostima. Vrlo veliki odziv zabilježen je na svibanjskom priredbama zamišljenima kao dvodnevni (uz subotu, u igri je bila i nedjelja) obilazak dvorišta plešivičkih proizvođača pjenušca, koji su, uz perlice u čaši, na tanjuru i za prigristi obvezno nudili – jagode lokalnih uzgajivača! Zamijećeno je osobito zanimanje za dolazak kod pripadnica nježnog spola – mjehurići očito posebno privlače mlađe djevojke, s više strana čule su se  primjedbe kako ovakva druženja u finom ambijentu na otvorenome i uz čašu pjenušca kod mladih dobivaju na popularnsti kao moguće mjesto upoznavanja  s – romantičnim nastavkom!

U jaskanskome kraju domaćini su bili Robert Braje, Dobra berba, Željko Gregurić, Velimir i Dominik Jagunić, Franjo Kolarić, obitelj Korak, Krešimir Ivančić Griffin, obitelj Šember i Tomac & Bajda. Po posjećenosti a i strukturi gostiju – vrlo uspjela manifestacija, dojam je bolja na ovaj način da vinari svaki kod sebe primaju goste od onih prijašnjih kad su vinari zainteresirani za nastup bili na jednom, centralnom mjestu (gradskom trgu) raspoređeni po stolovima kao štandovima.

Sinovi Tome Tomca Lovro i Luka u dvorištu porodične kuće u Jastrebarskome vješto su i šarmantno posluživali obiteljski pjenušac Tomac & Bajda. Djevojke u ležaljkama (dolje) potegnule su na jagode i šampus iz Dalmacije, jedna iz Splita a druga iz Šibenika (Marko Čolić)

Tata Tomo uz pjenušac klasičnom metodom nudi i mirna vina – zeleni silvanac, rajnski rizling i sauvignon. Pjenušac Tomac & Bajda, malo jači (13 do 13,5 vol%) i s manje izraženom kiselosti (Tomo Tomac za svoju peninu ne bere ranije!), nastaje od Silvanca zelenog 50 % i drugih tradicijskih plešivičkih sorata – Ranfola, Kraljevine, Šipelja, Graševine, Veltlinca crvenoga… iz vinograda starh 80 i više godina. Nakon drugog vrenja u boci, pjenušac na finom talogu leži četiri godine (Marko Čolić)

Tata Tomo uz pjenušac klasičnom metodom nudi i mirna vina – zeleni silvanac, rajnski rizling i sauvignon. Pjenušac Tomac & Bajda, malo jači (13 do 13,5 vol%) i s manje izraženom kiselosti  (Tomo Tomac za svoju peninu ne bere ranije!), nastaje od Silvanca zelenog 50 % i drugih tradicijskih plešivičkih sorata – Ranfola, Kraljevine, Šipelja, Graševine, Veltlinca crvenoga… iz vinograda starh 80 i više godina. Nakon drugog vrenja u boci, pjenušac na finom talogu leži četiri godine (Marko Čolić)

Lijepa je ovo bila prigoda da se pobliže u vinskome smislu upozna još jednog Tomca, onoga koji je, inače, u percepciji kod šire javnosti u sjeni Zvonimira Tomca, a riječ je o Zvonkovome bratu Tomislavu. Sad je Tomo odlučio konačno maknuti opaku zmiju Kaču čuvaricu sa svojih bačava, i to bi moglo odigrati važnu ulogu u stjecanju šire popularnosti kapljice Tomac & Bajda

Allegro te gužvovito, ma non troppo… U ugodnom ambijentu u dvorištu obitelji Jagunić (suhiucasi)

Kod obitelji Jagunić na Plešivici, u vinskom ozračju i na čistom visinskom zraku, uz ne samo jagode nego i fina domaća slana i slatka jela mamine kuhinje, vrvjelo je gostima od jutra do kasnije navečer. Uz mamu Snježanu o gostima su kao domaćini brinuli tata Velimir i sin Dominik, koji je postupno preuzimao i sad napokon i kompletno preuzeo vođenje vinarije. I to, na najbolji mogući način: osjetnim opredjeljenjem i prema ekskluzivi (pjenušci, amber vina…), posebice znatnim porastom kakvoće upravo pjenušaca, jednoga pod nazivom Three Stars brut (chardonnay 40 posto, ostatak čine sorte tradicijski sađene na Plešivici, tri godine u butelji na kvascu, 12,5 vol %), te drugoga, milezimiranoga, Blanc de Blancs (chardonnay) 2016 vintage pas dosé, četiri godine na kvascu. Sljedeće godine iz podruma Jagunićevih bi trebali izaći novi pjenušac – Blanc de Noirs od crnog pinota, te mirno vino od Pinota crnoga a iz berbe 2020, s jednogodišnjom dozrijevanjem u barriqueu.

Allegro te gužvovito, ma non troppo… U ugodnom ambijentu u dvorištu obitelji Jagunić (suhiucasi)

Tata Velimir, mama Snježana i sin mladi gazda Dominik Jagunić, uz jagode, kolač s jagodama i pjenušce. Kod Jagunićevih – svijeta odasvud: uz Jaskance i Zagrepčane stigli su i Zagorci, Primorci iz Rijeke, Dalmatinci uvelike iz Splita, gosti iz susjedne Slovenije… (Marko Čolić)

Pogled s terase Jagunićevih: vinograd s Tramincem, polazište Amber Traminca (Traminac crveni maceriran šest mjeseci) s kojim su Jagunići i te kako privukli pažnju na Festivalu Traminca 2021 u Iloku, održanog istog vikenda kad su na Plešivici aduti bili jagode i pjenušci (Marko Čolić)

ZAPJENJENI BABIĆ u ZAGREBU – BEZ JAGODA – Za razliku od Jastrebarskog i Plešivice, Zagreb je te subote bio s pjenušcem bez pratnje jagoda. Pjenušac je i sâm izazvao dovoljno pažnje, naime riječ je o, kako je rečeno na prezentaciji u vinoteci Vintesa, prvom šampanjiziranom babiću! Po rječima Petra Bakarića s vinskog posjeda Testament s Jadrtovca kod Šibenika, osnovno vino proizvedeno je od sorte Babić, grožđe je bilo dobar sat vremena u preši na maceraciji tako da je tekućina dobila lijepu vrlo svijetlu ružičastu boju, zato je kapljica i nazvana tradicijskim dalmatinskim izrazom Opolo. Nakon drugog vrenja u boci pjenušac je na talogu do degoržiranja proveo 12 mjeseci. Pjenušac Testament Babić Opolo brut osvojio je na posljednjem ocjenjivanju IWC u Londonu priznanje s preporukom. Namijenjen u prvom redu osvježenju u sve toplijim danima koji se očekuju, u redovnoj je prodaji po mpc. od 120 kuna.

Prezentacija Subotom u Vintesi: Petar Bakarić toči vina Testamenta i vinarije Black Island, lijevo je Robert Samek, vlasnik Vintese, a desno Jelena Bulum, organizatorica prezentacija (Marko Colić)

U Vintesi su inače toga dana predstavljeni uglavnom pošipi i babići dviju sestrinskih vinarija, od prije nekoliko godina u vlasništvu stranog ulagača. Jedna vinarija je Testament, i tu je direktor i glavni enolog Juraj Sladić, a druga je s nazivom Crni otok, odnosno Black Island Winery, tu je pak glavni enolog Igor Radovanović. Kad se dva naziva spomenu istom prigodom zajedno nekako ne ulijevaju vedrinu, ali kad se kušaju vina vedrina dođe. Na znanom međunarodnom ocjenjivanju International Wine Challenge u Londonu brončanim medaljama zakitili su se korčulanski pošip The Dalmatian Dog 2019. (Black Island Winery), predstavljen kao vino sa stilom i podatnim aromama citrusa i kruške, te Testament Prošek Babić 2018. opisan kao prošek s aromama slatkog voća, notama čaja i začinskog bilja.

Zanimljivo je spomenuti da je srebrnu medalju na IWC-u dobio još nedovršeni Testamentov Tribidrag 2018., loze su iz eko-uzgoja na melioriranom jadrtovačkom kršu, vino je dozrijevalo 18 mjeseci u barriqueu Garbelotto ali od američkog i francuskog hrasta (?!! – Garbelotto je poznatiji po velikim bačvama!), u Vintesi je boca bila bez etikete – označena tek bijelim flomasterom, kako čujem od predstavnika Testamenta to vino još je u bačvi i tek treba, uskoro, ići u buelju, a onda za dva do tri mjeseca kreće na tržište. Mpc. bi bila oko 250 kn za butelju. Napomena ocjenjivača u Londonu: Nos je u znaku borovnice, prevladava cimet uokviren izdašnim aromama vanilije i hrasta. Lijepo uravnoteženo i osvježavajuće. Potencijal za odležavanje. Slažem se s ovom posljednjom rečenicom.

Novitet iz Testamenta je macerirani Pošip Zenit 2018, napunjen u 15.000 butelja.

VINART GRAND TASTING i VINSKI GRAD – Završetak svibnja i početak lipnja – osobito su bili u znaku Vinarta i Grand Tastinga, pod dirigentskom palicom Saše Špiranca, no i nastavak lipnja vinski bi u glavnome gradu trebao biti vruć, dijelom opet zahvaljujući Vinartu, ali dijelom i udruzi WoW!

Jaskanski vinogradar/vinar Franjo Kolarić sve se češćeu javnosti spominje kao kralj sivog pinota u nas. Radionicu Coletti – sivi pinoti kao dio uvodnog programa u Vinart Grand Tasting 2021 vodio je s istaknutim zagebačkim sommelierom Darkom Lugarićem,koji je posao u restoranu Agava zamijenio s onime u restoranu Tač. Posjetielji su mogli kušati 12 sivih pinota u nekoliko verzija, od pjenušca preko svježih mladih iz inoksa i odležanih iz bačve do maceriranog i slatkog desertnog

Nakon četiri popodneva svibanjsko-lipanjskih atraktivnih vinskih radionica uobičajena Vinartova revija vina i vinara Grand Tasting, ali ovaj put ne, kao inače, u zagrebačkoj Laubi, nego na terasi u sklopu Muzeja za suvremenu umjetnost  u Zagrebu. Datumi – 3. i 4. lipnja 2021. Ova vinska smotra prodajnog je karaktera, naime vina prezentirana na priredbi predviđena su za prodaju za ponijeti kući. Do kraja svibnja prijavljeno za nastup bilo je nešto više od 120 vinskih kuća.

Vinart za lipanj ima u rukavu još jedan adut – riječ je o vinskoj smotri Vinski grad, na rasporedu od 10. do 20. lipnja, lokacija je Trg Francuske Revolucije u Zagrebu, blizu Zapadnog željezničkog kolodvora. Događanje je to koje dobro poznajemo iz Varaždina, gdje je startalo prije više godina. Lani je odlučeno da se s Vinskim gradom povremeno i izađe iz Varaždina, za 2020. izbor je pao na Rijeku, a ove godine eto pozornica je Metropola. U Vinartu vele da računaju na nastup najmanje tridesetak proizvođača odnosno ponuđača vina.

Pink Day festival: NOVI TERMIN ZBOG COVIDA, ili GEORGEA CLOONEYA (?!) – Zagreb, koji je proteklih godina zahvaljujući i nizu manifestacija i eno-gastro sadržaja što ih je nudio turistički naprosto cvao, nada se sada dakako tome da se vraćaju bolja vremena vezana uz turističke posjete Metropoli i boravke u Metropoli.

Umjesto, kako je do nedavno bilo najavljivano, 29. svibnja, osmi međunarodni festival ružičastih vina Pink Day 2021 bit će mjesec dana kasnije, organizator objašnjava da je tako odlučeno iz epidemioloških razloga. E, sad, je li popularna manifestacija premještena na nedjelju 27. lipnja baš samo zbog mogućih nevolja što ih nosi covid19, ili se, sada kad očito popušta stega StRožera, može nagađati da je razlog odgađanja bilo nešto drugo, a to je, možda, nada članica udruge Women on Wine (WoW) da bi se su tom kasnijem terminu na festivalu mogao pojaviti novi svjetski zvučni rosé – od popularnog glumca Georgea Clooneya i njegove supruge, odvjetnice Amal Alamuddin!

U svjetskim medijima javnog informiranja pojavila se vijest da su Clooney i supruga mu odlučili ući u svijet vina te da su u francuskoj Provencei, znanoj po ružičastome vinu ali i po tome što tamo nekoliko znanih svjetskih ličnosti ima vinograde i podrume, štaviše posjed Canadel na koji su Clooneyevi bili bacili oko baš je u susjedstvu je imanja Château de Miraval gdje je svojedobno vinski debitirao svjetski par iz snova Angelina Jolie i Brad Pitt, k tome u blizini je i vinski posjed Georgea Lucasa!

Bilo bi doista zanimljivo u lipnju u Zagrebu kušati s čime bi se u čaši dičili glumac i odvjetnica, to više što je i na naše tržište već bio prodro spomenuti glumački Château de Miraval, ali… Ovih dana, nakon onih prvih bombastičnih kratkih vijesti o debutu Clooneya na vinskoj sceni, stigao je nastavak, a taj kaže kako Clooney – još nema provansalsko vino pod svojom etiketom i pitanje je hoće li ga imati do Pink Daya sljedeće godine! Naime upravo je, zbog pohlepe prodavatelja, buknuo problem oko kupoprodaje imanja. Ispostavilo se da je australski bračni par, nastanjen u Monacu, kao vlasnik posjeda Canadel sa 172 hektara od kojih je samo pet hektara vinograda – već je bio prodao tu svoju nekretninu nekom drugome za šest milijuna eura, ali to ga nije spriječilo da je naknadno ponudi na prodaju i Clooneyu, koji je bio spreman platiti više, konkretno između osam i 10 milijuna €!

Sanja Muzaferija, predsjednica udruge WoW i direktorica Pink Daya (lijevo), Vlasta Pirnat njena glavna suradnica u realizaciji priredbe (desno), te Ines Matić Matešković koja je lani za najbolje uređenje štanda (Bottega) kao nagradu dobila skupocjene cipele Jimmy Cho

Izdržat ćemo tako, eto, ove godine bez ružičastog Clooneya, jer stvar je na sudu i proces će potrajati. WoW-ice kao organizatorice obećavaju puno drugih lipih stvari. Festival će, s obzirom na oštećenja Mimare u lanjskom potresu, biti u elitnome prostoru – na krasnoj, natkrivenoj (pa bude li taj dan kišilo to neće smetati!) terasi zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti. Sadržaj manifestacije i ovaj put bit će podijeljen u, zapravo, dvije boje – ružičastu, vezanu uz vino, i zelenu, vezanu uz izvrsno maslinovo ulje. Već više godina u sklopu Pink Daya je i izložba izvrsnih maslinovoih ulja, prvenstveno onih iz Istre, ali ove godine program u zelenom trebao biti biti raskošniji jer partner festivalu su udruga i festival vina i maslinovog ulja Vinistra. Ne zaboravljam istaknuti kako je Istra već nekih pet ili šest posljednjih godina na međunarodnoj razini proglašavana kao najbolje područje za proizvodnju maslinovoga ulja na svijetu!

Važni partneri Festivala su i Republika Austrija, Premium Visa kartice PBZ-a, Peugeot, Meblo Kare i Kraš. Austrijanci će na Pink Dayu imati radionicu na kojoj će prezentirati svoja ponajbolja ružičasta vina, a zahvaljujući VISA kartici organizira se smotra Svijet ružičastih šampanjaca grupacije Moët Hennessy.

Novost je da će ove godine Pink Day biti manifestacija PRODAJNOG karaktera!

I ovaj put dodijelit će se posebna nagrada za najbolje uređeni štand. Najkreativnije uređeni izlagački stolovi bit će nagrađeni, a nagrade su ružičaste Jimmy Choo cipele model Smokey na tržištu vrijedan tisuću dolara (!!), zatim umjetničko djelo Desiderio N°1 Art Must Be Tasted austrijskog umjetnika Andrewa Stixa, izrađeno specijalno za PINK DAY, te set Nikel Privé kozmetike autorice Mirjane Brlečić.

Vinistra 2021: Nikako zaobići crni biser iz podruma obitelji Pilato a koji ovdje prezentiraju supruga Simona i kćerka Sanjina Pilata – Grand Cuvee 2015, od Cabernet sauvignona (65%), Merlota (30%) i Terana. Godinu dana dozrijevao je u bačvi, a potom je čak četiri godine odležavao u butelji, prije izlaska na tržište! (suhiucasi)

Sajmovi: VINISTRA (POD VEDRIM NEBOM) – Nakon godinu dana stanke u Poreč se napokon vraća Vinistra. Datum je konačno određen: njezino 27. izdanje održat će se od 18. do 20. lipnja, po prvi put na otvorenom. Atraktivna porečka uvala Peškera pod vedrim nebom na tri lipanjska dana postaje središte vinskog svijeta. Vinari jedva čekaju susret s ljubiteljima vina, poslovnim partnerima i gostima, kažu kako je prošla vinogradarska godina bila izvrsna pa najavljuju vrhunska vina.

– Na prvom mjestu su zdravlje i sigurnost posjetitelja i vinara pa ćemo strogo poštivati sve preporučene epidemiološke mjere. Ovo je najljepši početak ljetne sezone u Istri za koju se nadamo da će biti bolja od prošlogodišnje – kaže Nikola Benvenuti, predsjednik Vinistre, udruge vinogradara i vinara Istre.

Kao zagrijavanje za 27. Vinistru za 30. svibnja bio je predviđen Dan otvorenih vrata istarskih podruma, manifestacija kad, po običaju, istarski vinari od 10 do 19  sati već tradicionalno otvaraju vrata svojih vinarija. Zbog epidemioloških mjera broj mjesta u podrumima je ograničen pa posjetitelji ove godine unaprijed trebaju najaviti i rezervirati termin dolaska.

SPLIT SPRING MLJAC MLJAC – Dalmatinski glavni grad Split iz covida se budi glazbeno-papačkom priredbom na otvorenome  Split Spring na Strossmayerovom perivoju, od četvrtka 3. lipnja do 12. lipnja. Ovo gastronomsko-zabavno-kulturno događanje odvija se po treći puta u gradu pod Marjanom. Tijekom desetak dana posjetitelji splitskog Štrosa mogu uživati u specijalitetima nekih od najboljih splitskih ugostitelja. Ponuda na street food kućicama najavljena je kao zaista respektabilna. Ponuđači su: ArtiČok, Šug, Misto, Pizza prasizza by Bokamorra, Mazzgoon i Noor bar, Corto Maltese i Pandora Greenbox vegeteria, Uje oil bar, Maka Maka, Fabrique, Grill club Maestro by Biberon te Splićanima već omiljeni gosti iz Varaždina – American bar Dollar.  Svaku večer od 19:30 za zabavu brinu odlični DJ-i i saksofonisti, pa tako nastupaju redom DJ Martthew Bee, saksofonist Boris Plazibat i DJ JohnnY I, saksofonist Ivan Skvorc sam i u kombinaciji s DJ Senseiom, Jaksa Jordes na saxu, DJ Kid VA, DJ Nikki Peducci, DJ Mirsaisfab i DJ Rea. Festivala je otvoren od 11 do 23h.

PELJEŠKI FESTIVAL VINA i ŠKOLJAKA – Tek što je Strožer najavio popuštanje protuepidemijskih mjera a petnajstak dana prije određenog datuma stupanja na snagu novih, opuštajućih odredbi, s poluotoka Pelješca javili su o otvorenju ovogodišnje turističke sezone jednomjesečnim Festivalom vina i školjaka.

Pelješki vinogradi i, dolje, Pelješac u vinogradu

Predviđeno je da manifestacija – kao uvod u novu, željno očekivanu najezdu suvremenih nomada – od 15. svibnja potraje do 15. lipnja 2021. Vinarije, brodari, školjkari, obiteljska-poljoprivredna gospodarstva, restorani i konobe…, nekih 53 objekata s čitavog poluotoka uključilo se u, kako se navodi, dosad najveće organizirano događanje na poluotoku vezano uz turizam kao najznačajniji segment našeg gospodarstva. Direktorica TZ općine Ston Fani Slade, istaknula je kako u ovom projektu sudjeluju sve četiri turističke zajednica s Pelješca – uz stonsku, i Turističke zajednice općina Janjina, Orebić i Trpanj, a ideja se realizirala u suradnji s tvrtkom Feel IQM. Naglašava i kako Festivala ne bi bilo bez podrške udruga Stonski školjkari, Pelješki vinski puti i Plavac mali Pelješac te Stonskih zidina, Solane Ston i Pomorskog muzeja u Orebiću.

Po popisu sudionika primljenog naknadno, od vinskih podruma u manifestaciju su uključeni Marlais, Vukas, Ž. Ledinić. M. Ledinić, Ćurlin, Marin, Mare Andrović, PZ Putniković, Bezek, Dežulović, Pelješki vrhovi, A. Grgurović, Grgić-vina, Violić, Jurica, Antičević, Boris Violić, Matuško, Matković, PZ Postup, Saints Hills, Mikulić

Napomenuto je kako posjetitelje poluotoka – koji ima nekoliko etiketa Bakhova nektara na zaista istaknutoj razini kakvoće, te koji ima školjke na zavidnom nivou i k tome poslužene na licu mjesta odmah iz mora (direktorica TZ općine Ston Fani Slade govori o nadaleko poznatim kamenicama, sjajnoj mediteranskoj kuhinji i moćnim plavcima o kojima priča vinski svijet ) – za vrijeme Festivala u vinarijama očekuju popusti od 20 posto na određene marke proizvoda a u restoranima su u ponudi dva posebno kreirana menua s uključenom čašom vina, jedan po 120 a drugi po 180 kuna.

– Vodili smo računa o epidemiološkim mjerama pa za vrijeme manifestacije nisu predviđena masovna okupljanja, a popratni program poput vinskih radionica i konferencija planiramo održati online putem. Također, preporučujemo svim posjetiteljima da dolazak u vinariju, OPG, restoran ili konobu prethodno najave. Vjerujemo kako će iduće godine pandemija biti iza nas pa će drugo izdanje Festivala peljeških podruma nuditi bogat zabavni i edukativni program – poručuje Slade. Slobodan Rosić, tajnik udruga Pelješki vinski puti i Plavac mali Pelješac, skreće pažnju na to da će, u sklopu Festivala, 4. i 5. lipnja, biti Dani otvorenih podruma, koji su, inače, dosad, priređivani obično u prosincu.

DINGAČ, L’AMOUR, Di-MARE & TESORO NERO – Među sudionicima pelješkog festivala vina – obitelj je Matković iz Grude.

Među sudionicima pelješkog festivala vina – obitelj je Matković iz Grude.  Petar Matković, nakon što je dobar dio radnog vijeka proveo kao strojar ploveći na brodovima, obiteljske je vinograde počeo obnavljati potkraj devedesetih i danas, sa suprugom Željkom, brine o 36.000 trsova, 32.000 je Plavca malog, od toga 12.000 raste na položaju Dingač. Ostatak loze na položaju je Pelješka župa, uz Plavac mali je i 2000 panjeva  Marselana, a u vinogradu koji je upravo  u nastajanju 2000 je čokota Grka.

Paralelno s uređenjem vinograda Matkovići, koji imaju lijepa vina, obnovili su i vinariju tako da sada imaju dovoljno prostora za preraditi dvije berbe, još bi dugoropn trebalo riješiti i pitanje punionice i skladišta za gotovo vino, jer ipak je riječ o kapljici  kojoj treba pružiti vremena za puni razvoj.  Bazni plavac dozrijeva u posudama od inoksa, mješavina izabranog grožđa Plavca uz dodatak oko pet posto francuskog kultivara Marselan obvezno prije izlaska u javnost provede 12 mjeseci u barriqueu, godinu dana u drvu prođe i monosortni Marselan što izlazi pod etiketom L’Amour. Vino Dingač također obvezno odležava minimalno 12 mjeseci u barriqueu, a mješavina Di-Mare, od Plavca s Dingača 70 posto i Marselana 30 posto nakon godine dana u drvu obvezno prije izlaska na tržište odleži i četiri mjeseca u butelji. Sva se vina pune u bocu bez prethodne filtracije

Posebnost vinska kuće Matković je prošek, rađen tradicijskom metodom. Prošek Tesoro-Nero od grožđa s položaja Dingač kasno se bere i još se, potom, stavlja na podnice za sušenje koje traje od 20 do 30 dana, nakon toga se ručno skida peteljka a bobice se gaze-muljaju nogama, pa se sve zajedno pusti da fermentira na svojim prirodnim kvascima. Kad je alkohol dosegao svoj maksimum, a to je više od 15% vol., tada se fermentacija sama zaustavlja, a ostatak šećera bude oko 100 g/l. Ovako dobiveni prošek proizvede se radi u dobrim godinama, a radman je od sedam do devet posto, tako da mi radimo do 100 litara ovisi  o godini, kazao je Petar Matković.

 – Veseli nas što se veliki broj vinara uključio u Festival kojem je u fokusu plavac mali, zaštitni znak našeg poluotoka i jedan od najvećih vinskih brendova u Hrvatskoj. Sva istraživanja potvrđuju da je eno-gastro ponuda među prva tri motiva dolaska turista u našu zemlju, a naše vinsko carstvo s poznatim vinogorjima poput Ponikava, Dingača i Postupa, postalo je prava turistička atrakcija i to ne samo za ljubitelje vina. U sklopu Festivala 4. i 5. lipnja organiziramo tradicionalne Dane otvorenih vrata peljeških podruma, manifestaciju koja se inače održava u prosincu. Nadamo se da će i ova lipanjska verzija postati još jedna dobro posjećena tradicionalna viska fešta – rekao je Slobodan Rosić.

U očekivanju ljetnih vrućina sad je eto prava prilika da se krene prema jugu i da se otkriju pelješka netaknuta priroda, prekrasne plaže i šetnice Pelješca, brojne vinograde koji se strmo spuštaju prema kristalno plavom moru, bogatu baštinu, živopisna mjesta ted a se uživa u nadaleko poznatim kamenicama, sjajnoj mediteranskoj kuhinji i moćnim plavcima.

JELSA: KAPJA, UJE, OBIČAJI HVARA….– Uzavrelo je i na Hvaru. Nakon prošlogodišnjeg izostanka ponovno kreće manifestacija Wine, Olive & Heritage Festival, u organizaciji Turističke zajednice općine Jelsa, a važnu potporu daje udruga Hvarski vinari. Gurmanski poroci Hvara u Jelsi će organizirano u prvome planu biti četiri dana, od 24. do 27. lipnja. Zapravo, kultura otoka Hvara prezentirat će se na više razina. U žiži bi trebali biti lokalno vino i maslinovo ulje te drugi proizvodi od hvarske masline. Naglasio bi se pojam mediteranske prehrane koja baštini skup znanja i vještina o pažljivom odnosu prema prirodnim izvorima kopna i mora važnih za dostupnost hrane, kvalitetu životnog prostora  i stabilnog ekološkog sustava, kažu u TZ Jelsa.

Jelsa u slanom i slatkom, ulju te vinu (Julio Frangen)

Festival počinje u četvrtak 24. lipnja organiziranim obilaskom Zastražišća, te posjetom OPG-ima Ante Mateljana Babića i Grge Lučića. Navečer su planirani Dani poezije i vina te kratak dokumentarni film o životu na otoku osamdesetih godina 20. stoljeća. Za petak i subotu, 25. i 26. lipnja planirani su obilasci najpoznatijih hvarskih vinara i uljara s degustacijama (vinari Carić, Ventus, Plančić, Matković, Tomić, Bojanić, Bell’Iakov, te uljari Božić, OPG Murvica, Ranč Gabelić.)

U središnjem jelšanskom parku u petak od 19 sati planira se  gastro show uz nastupe ugostitelja s otoka Hvara koji će ponuditi raznovrsne hvarske specijalitete, događanje će upotpuniti prikaz otočkih proizvoda od lavande, smilja i različitog bilja s otoka. Proizvođači maslinovoga ulja i vinari najavluju degustacije ulja i Bakhove kapljice. Unutar programa su i predavanja o otočnim proizvodima kao temelju mediteranske prehrane, i o mediteranskoj  prehrani kao načinu života. Finale bi trebalo biti vrlo slatko, naime lokalni slastičari iznijet će pred publiku svoje kolače, poseban žiri birat će najbolje uratke i autori najboljih slatkih deserata bit će nagrađeni na licu mjesta. U subotu uvečer, nakon obilazaka vinarija, eno-gastro program je ponovno u središnjem parku Jelse, hedonizam uz tanjur i čašu pratit će panel diskusija s vinarima na temu Izvorna vina i vina za turizam, u ulozi moderatora  najavljen je Tomislav Stiplošek. Završnog datuma fešte, u nedjelju 27. lipnja sprema se Wine & Sail, tj. dnevni  izlet starim jedrenjacima udruge Lantina, a navečer  je promocija knjige pjesama Nele Vrkljan….  ♣

Iz našeg covidnog susjedstva: Anteprime di Toscana 2021

REMEK-DJELA CHIANTI CLASSICA u FIRENTINSKOM REMEK DJELU POVIJESTI i ARHITEKTURE

Uobičajilo se – logično s obzirom da se u sklopu priprema za novu turističku sezonu očekuje dobar lov na vina novih berbi spremnih za tržište – da se već od kraja siječnja i osobito od veljače u najjačim vinogradarsko-vinskim zemljama Europe održavaju velika pretpremijerna do premijerna prezentacijska kušanja vina organizirana ne samo za lokalne i domaće nego i za inozemne trgovce, sommeliere/ugostitelje i vinske pisce iz čitavog svijeta, ipak, dakako, s naglaskom na one iz zemalja što slove kao dobra odnosno ozbiljno obećavajuća tržišta. Među najznačajnijim takvim pretpremijerama već desetljećima koliko pamtimo su bordoški En Primeur te toskanske Anteprime (za kapljicu iz oblasti Chianti između Firenze i Siene, Vino Nobile di Montepulciano, famozni Brunello di Montalcino – crnjaci na bazi Sangiovesea, pa za San Gimignano – bijela vernaccia. U novije vrijeme En primeur se sve jače učvršćuje i u Portugalu, osobito za vina iz područja uz rijeku Douro. Susret Primeira Prova 2001 u vinogorju Douro predviđen je u terminu 5 do 7. srpnja, fah-publici svoja vina nudit će na kušanje 20 tamošnjih proizvođača, pripremljeno za kušanje je, saznajem, 200 uzoraka… Corona i Covid19 unijeli su mnogo nereda u ustaljene termine održavanja i u programe događanja, opseg priredbi i maksimalan broj uzvanika (protuepidemijske mjere!), srećom ove godine naznake su da se stvari vraćaju u (neku) normalu. S više mjesta, među ostalima i od Huberta Boüarda de Laforesta, vlasnika glasovitog Château Angélusa i enologa koji ima vrlo jaku tvrtku za enološko savjetovanje, dosta rano u ovoj godini stigli su mi pozivi na kušanje iz Bordeauxa, dok su Anteprime di Toscana 2021 zbog covida19 morale biti odgođene za par mjeseci, najnovija pozivnica je iz portugalskog Doura…

Nova kušaonica vina za Anteprima Chianti Classico 2021 – Muzej samostana crkve Santa Maria Novella u Firenzi

Dugo godina odlazio sam s brojnim kolegama-novinarima piscima o vinu iz cijeloga svijeta na Anteprime di Toscana koje su eto uključivale i redovite godišnje pretpremijere vina Chianti Classico organizirane u glavnome gradu regije Toscana u adekvatno uređenoj unutrašnjosti nekadašnje željezničke stanice Leopolda u Firenzi, pretvorenoj, nakon što je svoje dala u gradskom željezničkom prometu, u platformu za održavanje različitih društvenih događanja. Ove godine – nešto sasvim drugo!

Ove godine, a nakon 27 izdanja, Chianti Classico Collection postao je Chianti Classico Connection, a to znači da je duga tradicija spojena s inovativnosti najmodernijeg vremena. Konkretno, uz uobičajenu degustaciju vina za pozvane izabrane vinske trgovce, ugostitelje i vinske pisce na licu mjesta, u Firenzi, predviđena su i kušanja vina  u još pet gradova svijeta. Za premijeru je pripremljeno nešto više od 400 gotovih etiketa, ali ima i pretpremijera, tu će se naći neki uzorci koji još nisu – jer su premladi – na tržištu, ta vina naime tek trebaju službeno postati Chianti Classico docg, riječ je o uzorcima iz berbe 2020, U grupi annata docg (berba) 2019 je 196 etiketa,  onda tu je 139 Chianti Classica Riserva 2018 i starijih, a 98 je Chianti Classica Gran Selezione 2018 i starijih; ukupno je za kušanje izdvojeno 10.000 butelja!). Ostalih pet gradova svijeta uključenih u degustaciju su Chicago, New York i London (u drugoj polovici svibnja), zatim München (22. i 23. lipnja) i Tokio (30. lipnja). Za ukupno 2800 osoba predviđena je mogućnost da, po prethodnoj najavi i dogovoru s organizatorom, putem on-line stupe u kontakt sa željenim proizvođačem i poslovno s njime pročavrljaju.

Prezentacija Chianti Classica u okviru Anteprime di Toscana 2021 u Firenzi preseljena je u jednu od za povijest i kulturu najznačajnijih i najljepših građevina ne samo u Firenci nego i u cijeloj Toscani a možda i u Italiji, riječ je o Muzeju samostana Santa Maria Novella u najstrožem središtu Firenze, smještenom uz jednu od najglasovitijih crkvi svijeta, istoga naziva. Riječ je o bazilici iz 14. stoljeća, mjestu simbolu Renesanse. Objekt je nanovo uređen.  Pored su ljekarna Farmacia di Santa Maria Novella i Cappella dei Papi.

Ovakve velike degustacije Chianti Classica na internacionalnom nivou koriste se dakako i za promidžbu drugih oblizeka teritorija, konkretno maslinova ulja, sira, pršuta…

Neki su kolege smatrali da je ta promjena ambijenta rezultat želje organizatora da u sumornim covidnim okolnostima novom, atraktivnom pozornicom pospješi vedrinu boravka u gradu i na degustaciji, ali na temelju odjeka što je ostavilo prvih desetak do 15 vina odmah je velikom broju sudionika degustacije palo na pamet da je možda ovaj krasni ambijent izabran za kušalište ove godine povezan (i) s visokom kakvoćom vina Chianti Classico docg 2019 predviđenima za ovogodišnju prezentaciju annate (berbe), naime novinari su se mogli uvjeriti da je 2019. godina dala izvanredan Chianti Classico apelacije docg, Na temelju ustisaka s ovoga kušanja jedva se čeka da vina Riserva i Grand Selezione 2019. dostignu stupanj svojega punog razvoja pa da se definitivno 2019. zlatnim slovima upiše u knjigu berbi najviše kakvoće u Toscani… Dojmovi o vinima bili su takvi da se proširio glas kako je 2019. možda najbolje godište za Chianti Classico docg u posljednja tri desetljeća!

Lijepi kompleksni i dobro izraženi mirisi u kojima kod nekih uzoraka cvijetne note nadilaze one voćne, odlično uklopljeno drvo. Izvrsna svježina i snažno tijelo ali ne i nabildano. Iskazana slanost, jako dobra kiselost, bogatstvo taninom ali ne i onim grubim, ćoškastim i isušujućime već onim zrelime koji daje lijepu potporu mineralnosti i ukupnoj kiselosti na putu vrlo kvalitetnog starenja vina. Jednostavno: veliku većinu od brojnih ponuđenih uzoraka teško je na ovoj degustaciji bilo ispljunuti i proliti!

Bazilika Santa Maria Novella u Firenci

Chianti Classico je podzona šire regije Chianti, područja između gradova Firenze i Siena, nekadašnjih žustrih neprijatelja. Još prije tri stoljeća oblast je izdvojena kao najbolja za proizvodnju visokokvalitetnih vina. Godine 1924. manja skupina tamošnjih ambicioznih vinogradara/vinara u želji da unaprjeđuje kakvoću i nametne se tržištu s vinima ne samo bolje kakvoće nego i s višom cijenom utemeljila je Konzorcij za Chianti Classico, svojevrsnu cehovsku udrugu strogo poslovnog tipa koja je donijela pravila ponašanja za članove glede rada u vinogradu, podrumu i glede trženja, u smislu datuma najranije mogućeg izlaska vina iz podruma pred kupca, kao i o nivou cijena. Konzorcij nije bio strogo zatvoren u sebe, naime primao je nove članove ali samo ako su bili voljni pridržavati se spomenutog pravilnika, bolje reći ako su se poslije pokazali ne tek kao deklarativci nego i kao istinski poštivatelji pravila.

Nije trebalo dugo da se Konzorcij proširi, jer vino Chianti Classico jako se dobro prodavalo. Broj članova s vremenom je silno narastao a Konzorcij za Chianti Classico postao je iznimno snažna poslovna organizacija koja i danas brižno njeguje i unaprjeđuje svoju apelaciju Chianti Classico docg (denominazione d’origine controllata e garantita) kako tijesnom suradnjom sa znanstvenim ustanovama s područja vinogradarstva i enologije a i marketinga, koja svojom jakom ekipom pravnika štiti marku Chianti Classico Gallo Nero (crni pijetao, lik iz povijesti, upravo iz doba ratova između Firenze i Siene) od zloporaba (bilo je takvih pokušaja u SAD i u Australiji, ali su brzo suzbijeni), te koja svoju snagu pokazuje istodobno i u promidžbi vlastitoga kraja kroz aktivnosti u domeni turizma. Chianti Classico docg, podijeljen na tzv. bazno vino annata (prva godina berbe koja smije na tržište, u ovome slučaju sada je 2019.), na najmanje godinu dana stariju Riservu (vino od grožđa s izdvojenih boljih pozicija, s trsova s nižim prinosom, obvezno dozrijevano u drvenim bačvama i što se vremena tiče duže nego annata), i na Gran Selezione, u samoj špici piramide kakvoće, godinama bilježi velike uspjehe u plasmanu, ne samo u Italiji nego, naročito, i u svijetu. Evo najnovijih podataka iznesenih na manifestaciji Chianti Classico Collection/Connection 2021:

Chianti Cassico Gallo Nero docg prodaje se, već odavno, po cijelome svijetu, prisutan je stalno u već 150 zemalja na našem planetu. Posljednjih godina izvozi ga se gotovo 80 posto od ukupne produkcije, kaže mi Silvia Fiorentini iz Konzorcija, a unatrag 15 godina najviše ga apsorbira tržište Sjeverne Amerike. Ulaganja, kroz desetljeća, u kakvoću ali i u marketing te služenje, u marketingu, najmodernijim alatima dostupnima s platforme sve efikasnijih mogućnosti što ih pruža suvremena elektronika, pokazali su se i te kako uspješnima, posebice su se koristi vidjele ove godine u pandemiji. Predlani je plasman, naročito zbog zatvaranja ugostiteljskih objekata, bio, istina, u stanovitom padu koji se na godišnjoj razini zadržao ipak na samo minus osam posto, međutim u prva četiri mjeseca ove godine u plasmanu se bilježi porast prodaje od 31 posto, vrijednost plasiranih butelja bila je 11 milijuna eura. I kad se odbije spomenuti minus od osam posto iz 2020. (=23 %), brojka vezana uz prodaju u prva četiri mjeseca ove godine bolja je i od one u istom periodu 2019. Uz SAD, najboljim potrošačima Chianti Classica pokazuju se stanovnici Kanade, slijede oni iz Ujedinjenog kraljevstva u Europi.

Giovanni Manetti, predsjednik Konzorcija vino Chianti Classico, inače i na čelu znanog podruma Fontodi iz Panzana u zoni Greve in Chianti

– Promatrajući izvozne brojke malo nam je žao što plasman nije u špici i u Italiji, međutim to i ne treba u ovim dvjema posljednjim godinama čuditi, jer imali smo vrlo ograničavajuće protupandemijske mjere, a Talijani su nekako više naviknuti pijuckati u ugostiteljskom objektu nego kod kuće. S obzirom na stroge lockdowne u najtežim danima Talijani su pokazali jaču volju za pijuckanjem i unutar svoja četiri zida, naručivali su naše butelje s dostavom na svoj kućni prag. Oko 33 posto od ukupnog našeg izvoza otpada na SAD, u Italiji plasiramo oko 20 posto, slijede Kanada i Velika Britanija svaka sa po 10 posto, Njemačka popije oko šest posto, Benelux četiri posto. Od dalekoistočnih zemalja najveći su nam kupci  Japan, Južna Koreja i Kina. Veseli nas podatak da svake godine raste potražnja za premium kategorijama Chianti Classica, konkretno za Riservom i za grupom Gran Selezione. Podatak iz 2020. veli da te dvije kategorije čine već 44 posto od ukupno proizvedenih količina Chianti Classico docg, a to pretvoreno u financijsku kategoriju čini 55 posto našeg ukupnog godišnjeg prihoda – kaže  Giovanni Manetti, ugledni vinar kuće Fontodi iz Panzana, koji je ovih dana ukazom talijanskog predsjednika Sergia Mattarelle između 25 nominiranih proglašen Vitezom rada Republike Italije.

Il Consorzio Vino Chianti Classico danas broji 480 članova, od kojih 342 plasiraju svoje vino pod vlastitom etiketom u cijelome svijetu. Ukupni godišnji financijski promet u gospodarstvu na teritoriju što ga pokriva apelacija Chianti Classico docg procijenjen je na 800 milijuna eura, a ukupna vrijednost u bocu napunjene vinske proizvodnje iznosi 500 milijuna eura! U Konzorcij su, inače, dakako kao posebna jedinica, uključeni proizvođači maslinova ulja extra vergine, mahom je riječ o vinskim posjedima koji u jednom svom segmentu nude i odlična ulja.

U turističke svrhe Konzorcij Chianti Classico uveo je posebne kartice Chianti Classico Card, propusnice koje kad ih se kupi omogućavaju iskustvo nekih 200 sadržaja vezanih uz Chianti Classico te druge gastro-ikone kraja, ali vezane i uz bogatu povijest i kulturu i umjetnost Firenze. U rukama ih drže Cacilia de Re, općinska vijećnica u gradu Firenze i Carlotta Gori, direktorica Konzorcija Chianti Classico

Tu priča ne staje, naime u Toscani se, već i odavna prije, puno polaže na turizam pa je baš Konzorcij Chianti Classico sve dublje uključen u tu značajnu privrednu granu. Upravo je izdao Chianti Classico Card, karticu tipa passe-partout, odnosno propusnicu koja otvara sva vrata na pozornici Crnog pijetla (Gallo nero), a riječ je o nešto više od 200 mogućnosti različitih upečatljivih doživljaja vezanih uz tipičnosti teritorija u području povijesti, kulture, umjetnosti i arhitekture, vinogradarstva i vinarstva te dakako i vina, maslinova ulja, piknike u trsju, degustacija na vinskim posjedima i ugostiteljskim objektima kojih je u ovaj projekt uljučeno stotinjak.  ♣

Moćni Vranac: makedonsko-francuska vinska veza

OD VARDARA PA DO – RHÔNE, i DALJE!…

Kako vrijeme teče, sve me više zaokuplja misao o dužnosti nas s jugoistoka Europe da sada, onako kako se nekad davno odvijalo širenje vinove loze odavde prema Zapadu, napokon mi, nakon što su nas kroz novije vrijeme u proizvodnji vrhunske plemenite kapljice preplavili/okupirali određeni kultivari stigli nam upravo iz zapadnoga dijela Starog kontinenta, prema Zapadu ponovno uspostavimo trsnu vezu na način da Zapadnjacima predložimo, kao moguće i njihove nove adute za tržište, neke ovdje nastale i provjerene kultivare, da ih uvezu i prihvate bilo u gotovu vinu bilo kao sadnice za vlastiti uzgoj. Pa – i mi konje za trku imamo!

Crljenak/Tribidrag/Kratošija/Primitivo – Plavac mali crni – Trnjak – Vranaec

Nas u Hrvatskoj poseban ponos zahvatio je kad su stručnjaci prije koju godinu ustanovili da je svjetski popularni Zinfandel porijeklom s ovih prostora i da je riječ o Tribidragu, Crljenku, Kratošiji, te da bi on mogao biti roditelj Plavca maloga, a eto u međuvremenu su se s ovih paralela i meridijana počeli nametati – lijepo se to vidi po kontinuirano osvajanim medaljama najvišega sjaja na najjačim internacionalnim vrednovanjima plemenite kapljice – još i Vranac i Trnjak. Spomenute sorte, koja u većem a koja u manjem opsegu u pojedinoj državi, uzgajaju se na južnijim paralelama u više zemalja Balkana. Postići to da se u bogatim zemljama u zapadnome dijelu Europe s poštovanjem i jače govori o vinu od neke od njih, odnosno inspirirati tamošnje vinogradare i vinare u klimatski, pedološki i orografski sličnim područjima da makar i u simboličnoj količini i zasade koju od njih, kako smo, primjerice, mi ovdje pali na chardonnay (u nas ga je zasađeno 577 ha), sauvignon (279 ha), merlot (797 ha), cabernet sauvignon (644 ha), syrah (222 ha), Grenache noir (84,84 ha)…. može biti od velikog gospodarskog značenja ne tek za plasman koje butelje više, nego za vrlo uspješnu doista veliku igru, a to je turizam! Prije koju godinu Makedonci su, izborivši se da na međunarodnom popisu imendana vinskih sorti svijeta 5. listopada bude zapisan kao Dan Vranca, velikim susretom u Skopju na širokoj internacionalnoj razini a posvećenome upravo Vrancu, pokrenuli akciju za maksimalnu promidžbu Vranca, vidjet će se kako će se stvar za Vranac na međunarodnoj sceni odvijati dalje, najvjerojatnije će se eventualni pomaci nabolje ostvariti ne baš brzinom kojom  bi to bilo potrebno. Spomenutoj svečanosti Vranca u Skopju Hrvati se, iako pozvani, nisu pridružili, a, s druge strane, trebalo bi zacijelo i da se stišaju do izglađenja određene strasti između Crne Gore, koja tvrdi da je Vranac njena authotona sorta, i Makedonije gdje je Vranac najraširenija sorta i gdje daje odlične rezultate pa se dosta polaže na njega i svojata ga se. Maltene u posljednji trenutak prije objave ovog teksta saznajem da postoji prijedlog da se, zahvaljujući postojećoj suradnji Makedonaca s Francuzima nešto Vranca posadi u vinorodnoj oblasti francuske doline Rhône, da on ne samo ovdje nego i TAMO pravi društvo Syrahu i Grenacheu!

Mene ali i neke strukovno dobro upućene prijatelje iz vinskog svijeta ovdje prije nekog vremena zaintrigirala je zamisao o opsežnim degustacijama vina od Plavca maloga, Tribidraga, Vranca i Trnjka, pa da, nakon te svojevrsne inventarizacije, o dojmovima obavijestimo širu javnost. U  kolegama vinskim piscima, zatim sommelierima i enolozima našao sam istomišjenike tako da smo u posljednjih pola godine s velikim zadovoljstvom odradili nekih 37 plavaca malih iz Hrvatske (u Hrvatskoj ga je, po službenim podacima, zasađeno 1421 ha), pa nekih 15 trnjaka iz Hrvatske (Trnjak se ne spominje među 40 vodećih vinskih sorata u Lijepoj našoj) i Bosne i Hercegovine, potom, kao datumski najsvježije, i dvadesetak vranaca iz Hrvatske (uglavnom s graničnog područja s BiH; službeni podatak za 2021. kaže da je Vranca u RH zasađeno 162 ha), zatim Crne Gore i Makedonije. Među uzorcima bio je popriličan broj etiketa vrlo renomiranih proizvođača, vrijedi reći i to da se i među onima zasad široj javnosti manje znanih vinogradara/vinara svojim eno-uradcima pokazalo dosta njih u vrlo obećavajućem svjetlu u smislu da, nastave li ovako, neće trebati dugo da i oni među širom publikom steknu status zvijezda. U svim trima kušačkim seansama potvrdili smo postavku s koje smo krenuli – da je riječ o velikim sortama koje kroz, naravno, prikladan pristup od vinograda do butelje mogu dati velika vina teritorija, sposobna za dugo odležavanje, i za, u tijeku tog stajanja, stjecanje, razvojem, bitno uočljive nove razine dodane vrijednosti.

Na redu su došli i  dobričići. Sorta Dobričić je u nas, makar je se smatra u vrlo bliskom srodstvu s  Plavcem malim, inače minimalno zastupljena a uzgaja se na otoku Šolti. Na kušanju je bilo šest uzoraka, iz berbi 2019, 2018. i 2017. Vina su se pokazala s prilično tamnom, gotovo neprobojnom bojom, s bouquetom u pravcu tamnog koštićavog i bobičastog voća, začinskog bilja i fenolnih nijansi, u ustima slankasta, s dobrom kiselosti i s izraženom taninskom komponentom, te s donekle isušujućim završetkom. Šteta je što nije bilo više odležanijih uzoraka, pomisao je npr. da bi vrijeme i određeni duži period dozrijevanja što bi ga vino provelo u bačvi(ci) na svom finom talogu pomoglo da kapljica dobije na slasti i mesnatosti te kompleksnosti, a da istodobno ne izgubi pikantnost. Kao mladi, dobročići su možda najbolje gastronomski iskoristivi kao pratitelji jače, masnije hrane. Sorta se doima prikladnom za oplemenjivanje vina kojemu nedostaje pikantnosti.

Na susretu s Dobričićem u zagrebačkom Vinskom klubu podastrto je šest uzoraka vina iz berbi 2019., 2018. i 2017. Novinar Ivo Kozarčanin (na slici je u sredini, u opuštenoj atomsferi, nakon službene degustacije) vina je, posebno, predstavio i posjetiteljima radionice o Dobričiću u sklopu Vinartovog Grand Tastinga 2021. Uz najbolje uzorke s našega kušanja priuštili smo sebi poslije degustacije pokoju krišku domaćeg špeka…

Za izdvojiti:

DOBRIČIĆ MARINAC 2019 (13,0 vol %) – Tomislav PURTIĆ; DOBRIČIĆ GAŠTALD 2018 (12,5 vol %) – Dom KALEBIĆ;  DOBRIČIĆ BURICA 2017 (13,0 vol %) – Vicko BURICA; STARI DOBRI DOBRIČIĆ 2019 (12,5 vol %) – Karlo BALIĆ

Sad nam preostaje u ovome ciklusu još kušanje Tribidraga odnosno Crljenka (službeno: 76 ha u Hrvatskoj pokriveno je Tribidragom) odnosno Kratošije.

U nekim sljedećim ovakvim susretima za degustacijskim stolom u budućnosti na red bi mogli doći i Graševina (4.385 ha u Hrvatskoj!), Malvazija istarska (1.598 ha), Malvasija dubrovačka (nema je po zasađenosti u nas među 40 vodećih kultivara), Pošip (332 ha), Maraština (308 ha u nas), Grk (nema ga na listi 40 najzasađenijih u nas), bilo bi lijepo da se na Visu više pažnje počne posvećivati Vugavi kako bismo uspjeli doći do relevantnog broja uzoraka (Agencija za plaćanje u poljoprivredi u službenom izvještaju za 2021. godinu Vugavu ne spominje među 40 najzasađenijih kultivara vinove loze u nas). Bilo bi zgodno prirediti i smotru Moslavaca (to je sorta nastanak koje se, po nekim ampelografima, veže i uz našu Moslavinu, a koja je u svijetu znana pod mađarskim nazivom Furmint; u Hrvatskoj ga imamo oko 125 ha ukupno)), pa reviju škrleta, s kojim se Moslavci rado diče ali ga i ne sade u mjeri u kojoj se s njime hvale (službeni podatak  APPRR za 2021. godinu govori o ukupno tek 66,54 ha zasađenih njime). Od crnih bi kultivara u neko dogledno vrijeme na red za ovakvu degustaciju mogli doći npr. Frankovka (u nas je ima na 448 ha), Plavina (8 576 ha), Babić (307 ha), pa Teran (234 ha) koji je prije koju godinu podigao veliku međunarodnu prašinu, a zašto ne i Refošk?!,…

Kušači uz uzorke vranca: Medenica, Kozarčanin, Jakopović, Suhadolnik, Ribafish, Orišković

Vranci na ispitivanju. Vina s našeg kušanja, poredana po godištima i alkoholu kako je označeno na etiketama (suhiucasi)

Evo konkretno i o degustaciji vranaca: u čašama grupe kušača, koju smo činili sommelier Tomo Jakopović, suvlasnik vinoteke Vinski klub, Josip Orišković, sommelier zaposlen na istarskom vinskom posjedu Chateau Belaj, mladi enolog vinarije Antunović iz Erduta Branimir Turk, Siniša Medenica ispred Plantaža 13. jul, bloger Domagoj Jakopović Ribafish, vinski pisac novinar Ivo Kozarčanin i ja, među dvadesetak uzoraka našli su se npr. oni iz kuća Grabovac (Hrvatska), Plantaže 13. jul (Crna Gora), Bovin, Tikveš i Tikveš Château & Domaines, Popov, Alexander (Makedonija), Radovan Vukoje (BiH)… Očekivali smo još nekoliko obećanih nam prvoligaških vranaca, npr. dodatnih tri od Plantaža 13. jul, pa od skopskog Château Kamnika i od Antonija Brzanova, ali oni su nažalost zapeli što na carinarnici u Zagrebu, što negdje na putu od proizvođača do Zagreba, pa čekamo prigodu da se njima posvetimo naknadno Dva uzorka odbačena su sada zbog vrlo jakog osjeta TCA, dakle problema s čepom. Među za širu javnost manje znanim proizvođačima vina istaknuli su se Dario Gašpar iz Vrgorca, koji je briljirao prošli put i sa svojm trnjkom, on je poslao uzorak vranca iz berbe 2017 ali još iz bačve i kao takav ne i posve dovršen međutim ipak impresivan (obećavajuć!), te obitelj Sočo s Regočem 2018, kojemu za puni sjaj treba još vremena.

Od kušanih vina  dva su bila za pet  zvjezdica, dva za četiri plus, četiri za četiri, pet za između tri i četiri zvjezdice, tri za vrlo ujerljive tri zvjezdice, jedno za dvije zvjezdice + i jedno starije, malaksalo, za nategnute dvije zvjezdice.

Šampioni

VRANAC 2016 Riserva – GRABOVAC; A’GUPKA vranec  2012– BOVIN

Bliski bodovni sljedbenici

BELA VODA 2016TIKVEŠ Châteaux & Domaines BELA VODA;

VRANAC 2017 na Lero DARIO GAŠPAR (uzorak iz bačve pokazao se za vrlo visoku ocjenu, pohvalu treba izreći međutim radi pune objektivnosti sa službenom dodjelom priznanja – u Svijetu u Čaši to su zlatni grozdići, maksimalno do pet – ne treba žuriti, nužno je pričekati da vino bude u butelji i onda i na tržištu! )

Osobito uvjerljivi

HERCEGOVAČKI VRANAC 2016 – VUKOJE; VRANEC IMPERATOR 2018 – BOVIN;  VRANAC 2015 RezervaVUKOJE; VRANAC VLADIKA 2013PLANTAŽE 13. jul

S dvama vrancima istaknuo se Radovan Vukoje, vinogradar/vinar iz Trebinja u BiH

Uvjerljivi

VRANAC 2011 MediterraneanVUKOJE; VRANAC REGOČ 2018  – SOČO;  VRANEC 2015 Reserve – POPOV;  VRANAC 2016 Pro Corde PLANTAŽE 13. jul

Dobri

VRANEC 2017 Special Selection – TIKVEŠ; VRANAC TVRDOŠ 2017 (15,0 vol %) – MANASTIR TVRDOŠ; VRANAC 2007 barriquePLANTAŽE 13. Jul; VRANEC DISSAN 2017 BOVIN

Na začelju

VRANAC 2017 probirna berba – BUK

Malaksalo kroz godine

VRANEC ALEXANDER 2007 grand cruVIZBA VALANDOVO

PREKRETNICA! –  Na vrhu ove naše rang-liste vina su nekoliko manjih vinarija te jedne vrlo velike vinarije koja od prije nekog vremena ima izabrane posebne manje pogone odakle izlaze radovi elitne kakvoće. Kad je riječ o Bakhovu nektaru, na ovim našim balkanskim prostorima šira javnost nekako nije baš naviknula na to da više cijeni i voli eno-kreacije velikih proizvođača od eno-uradaka manjih vinara, a ovdje nismo ni svjedočili tome da renomirane inozemne, zapadne, vinske kuće investiraju u kupnju vinograda i gradnju podruma kod nas, kako to čine npr. u susjednim nam zemljama poput Mađarske, Bugarske…, k tome do početka ovog stoljeća i tisućljeća doimalo se nemogućime/nezamislivime da bi neki vinski posjed iz ove naše regije odlučio uložiti novac u vinski posjed i vinsku produkciju negdje u inozemstvu. A onda, s početkom ovog novog stoljeća i tisućljeća, počinje ugodno iznenađivati kuća-div s krajnjeg juga bivše države kao zajednice republika, tvrtka koja u svim navedenim segmentima u potpunosti preokreće prikazanu sliku!

Svetozar Janevski, vlasnik Tikveša i predsjednik Uprave kuće, te direktor Radoš Vukičević. Sveto Janevski na donjoj slici snimljen je u vinogradu Châteu de Gourdona. Lokalnim sortama Syrahu i Grenacheu na jugu Francuske uskoro bi se mogao pridružiti i Vranac! (Marijan Močivnik)

Riječ je o kompaniji Tikveš iz Kavadaraca u Sjevernoj Makedoniji, visoko plasiranoj na ovoj našoj degustacijskoj listi vezanoj uz vrance. Kuća Tikveš nekad je sa 20 posto sudjelovala u ukupnoj jugoslavenskoj produkciji vina. Tikveš danas, nakon oko 40 milijuna eura investicija startalih u 2003., u svome vlasništvu ima 1000 hektara vinograda a pod kontrolom drži još 5000 ha, posjeduje tehničko-tehnološki suvremeno opremljeni vinski podrum unutarnje površine 1500 četvornih metara i, u prostoru za dozrijevanje kapljice, 670 hrastovih bačava francuske izrade, zatim, produkcijski kapacitet tvrtke je 30 milijuna litara godišnje, a prodaja vina kreće se oko 15 milijuna butelja godišnje… Kroz 12 mjeseci ona ostvaruje promet od oko 28 miijuna eura! E, pa, vrijedi ponešto reći o njoj.

U kući Tikveš, koja je s obzirom na količinu produkcije rano stekla titulu giganta, zavrvilo je, najednom, ambicijama i najvišeg dometa u smislu kakvoće! Bitno je, pri tome, da se na vrijeme i spoznala potreba za iznimno kvalitetnim eno-savjetnikom, i to baš, u ovome slučaju, po mogućnosti, iz južnih i relativno klimatski sličnih geografskih prostora Europe kamo po geografskim koordinatama i sam Tikveš spada. Navrijeme se uvidjela i nužnost formiranja oveće – dimenzijama i potrebama kompanije primjerene – grupe enologa te stalne strukovne nadgradnje tih enologa na uglednim europskim vinskim učilištima i u radu izravno na ponajboljim vinskim posjedima ne samo u Europi nego i na drugim kontinentima.

Shvatila se i nužnost prikladnog segmentiranja proizvoda po kakvoći i cijeni te komuniciranja toga kroz marketing. Malo-pomalo količinu korektne pa i do vrlo korektne kapljice što je kao masovka izlazila iz kombinata Tikveš počela je u većoj mjeri pratiti kakvoća u smislu osebujnosti, osjetno dižući lijepom broju etiketa dodanu vrijednost i njome privlačeći pažnju i zahtjevnijeg kupca i potrošača. U novije vrijeme Tikveš se već u značajnoj količini ističe sjajnom i karakternom kapljicom uvelike i od domaćih, lokalnih vinskih kultivara, tako da na neki način ona produkcija za široki sloj potrošača ne da više ne dominira u precepciji vezanoj uz tvrtku, nego kao da pomalo ostaje u sjeni.

Svakako je jedan od ključnih preduvjeta za visok poslovni uspjeh s tendencijom i daljnjeg razvoja i unaprjeđenja to da na čelu kolektiva bude osoba s visokim profesionalnim iskustvom,  svjesna da bez dovoljno ulaganja i dobre organizacije te bez kvalitetnih zaposlenika kao stubova nema, u proizvodnji, ekskluzivnog i originalnog rezultata i zavidnog poslovnog ishoda i ugleda, osoba sa sposobnošću da u smislu struke i biznisa znalački izabere glavne suradnike što odišu visokom strastvenošću, i rasporedi ih po pojedinim sektorima,

Bog i batina, zapravo više bog s dobro posloženime svime nužnime u vlastitoj glavi, je šmeker (bitno za ovu djelatnost!) Svetozar Janevski, jedan od najjačih biznismena na europskom jugoistoku a vjerojatno najjači u Sjevernoj Makedoniji, vlasnik i predsjednik uprave kombinata Tikveš, ali i vlasnik više hotela s visokim brojem zvjezdica u Skopju te na Ohridskom jezeru. Sveto Janevski na poslovnoj sceni je dugo godina, okušao se i u segmentima kao što su pivarstvo, energetika, pa politika. Godine 1995. dobio je nagradu Best Manager of the Balkans!

Eno-savjetnik iz Francuske Philippe Cambie, koji, kako se čuje u kuloarima, već duže vrijeme razmišlja o tome da okupljanjem biranih pogona od jačeg potencijala u raznim posebice mediteranskim zemljama osnuje snažnu udrugu malih vinskih podruma iz kojih bi izlazili elitni proizvodi (suhiucasi)

Kao enologa-savjetnika u ime Tikveša angažirao je stručnjaka Philippea Cambieja iz oblasti glasovite francuske vinorodne doline rijeke Rhône. Gledjući na neki način sa strane moglo bi se upitati je li Tikveš na čelu sa Svetozarom Janeskim pronašao Cambieja, ili je pak Cambie pronašao Janevskoga i Tikveš. Naime načuo sam da se iskusnome i dokazanome Cambieju već dugo glavom vrti ideja o tome da okupljanjem biranih pogona od potencijala u raznim posebice mediteranskim zemljama osnuje snažnu internacionalnu udrugu malih vinskih podruma iz kojih bi izlazili elitni proizvodi. A čujem, kao najnovije, i to da bi Vranac mogao biti uskoro zasađen u dolini Rhône! Navodno u Tikvešu razmišljaju o tome da u Francuskoj u vlasnistvu dostignu stotinjak hektara pod trsjem!

Glavni enolog Tikveša Marko Stojaković (Marijan Močivnik)

Upravo kao štićenik Philippea Cambieja u kombinat Tikveš prije nekih 11 godina, tada kao 27-godišnjak, stigao je današnji glavni enolog Marko Stojaković, koji se, inače, školovao u Francuskoj, točnije u Bordeauxu i Montpellieru. Stojaković danas vodi ekipu od 12 enologa koji po preporukama njega i Cambieja redovito odlaze na nauk i usavršavanje u svijet, osim u Francusku najviše u Novi Zeland, Južnu Afriku i Australiju.

Kuća Tikveš u novije vrijeme svoj elitni segment vina stvara i plasira, kako je rečeno, unutar ekskluzivnog programa platforme Châteaux & Domaines baziranog na manjim pogonima što pokrivaju uže (mikro)klimatske, orografske i pedološki specifične cjeline kako bi vina s njih mogla odisati visokim karakterom teritorija, među najpoznatijim lokalitetima (i etiketama!) u Makedoniji su Barovo, Bela Voda i Lepovo. A 2018. godine Tikveš je, inače u statusu vlasnika, grupi Château & Domaines pridružio francuski Château de Gourdon lociran u blizini grada Bollène u južnome dijelu famozne francuske vinorodne doline rijeke Rhône. Upravo s tom najnovijom akvizicijom Tikveš sada bere brojne visoke nagrade na međnarodnim ocjenjivanjima plemenite kapljice i kao kuća je u vinskome svijetu u fazi stjecanja visoke međunarodne reputacije.

Chateau de Gourdon i, na ulasku, Borče Ilioski (Marijan Močivnik)

Pjeskovito tlo s dosta vapnenca, nizak uzgoj, stare loze, mali prinos, konstantan maestral – preduvjeti za visoku kakvoću i eko-status (Marijan Močivnik)

Château de Gourdon – Terrasse à l’Ombre 2018 (suhiucasi)

Prvi vinogradi bili su tu, na brežuljkastom području kod Bollènea, podignuti 1870. godine. Posjed sada obuhvaća oko 65 hektara od čega je nešto manje od 50 ha zasađeno vinovom lozom (danas je prosječna starost trsova nešto viša od 45 godina, te dvorac (château) iz 19. stoljeća. Vinogradi su okrenuti prema jugu i nalaze se dijelom unutar apelacije Côtes du Rhône (gdje se, inače, kazala mi je Sylvie Reboul iz Syndicata des vignerons Côtes du Rhône koju sam upoznao za jednog ocjenjivanja na Concoursu Mondial de Bruxelles, godišnje proizvede oko dva milijuna hektolitara vina!) a dijelom unutar apelacije Côtes du Rhône Village, te tik uz apelaciju Châteauneuf-du-Pape. Visoka vrijednost lokacije je u tome što tu stalno pirka do puše vjetar maestral koji sprječava stvaranje vlage a time i razvoj bolesti na lozi, to istodobno znači i minimalnu potrebu za zaštitnim prskanjem, a dobitak je i u tome što je tlo pjeskovito s dosta vapnenca pa to u kombinaciji s odličnom eko-situacijom omogućuje rađanje jedinstvenih vrlo kompleksnih vina s izraženom aromatikom i karakterom. Zasađene su uglavnom crne domaće sorte poput Syraha i Grenachea no ima i Grenachea bijeloga i Grenachea sivoga, a sad se promišlja o tome da se sortiment jače obogati odgovarajućim bijelim kultivarima.

Vina Châteaua de Gourdon:

Kruna ili perjanica: Terrasse à l’Ombre 2018 (doslovno: terasa u sjeni, hladovini) – Kritičari širom svijeta podarili su mu ove godine pet zlatnih medalja, u Hong Kongu na China Wine & Spirits Best Value vino je nagrađeno velikom zlatnom medaljom, a najnoviji uspjeh su veliko zlato i titular Best in show na ocjenjivanju Mundus Vini spring tasting 2021 u Njemačkoj! Terrasse a l’Ombre (15,5 vol %) je mješavina syraha (65 %) i grenachea crnoga, syrah je dozrijevao u novom barriqueu od francuskoga hrasta, a grenache u betonskim cisternama.

Još su dva crnjaka – Vase de Pierre i Jolie Balade, Mistral Au Jardin je ružičasto, a  Terrasse au Soleil (doslovno: terasa na suncu) je 100% Grenache Blanc. Fontaine du Sud je pak kupaža… ♣

Sjećanje na sortu koju, ovdje, nažalost jedva da više susrećemo

NEPRAVEDNO OTPISANA BARBERA!

Nekad smo se i češće, i ovdje u Hrvatskoj, znali susretati s vinom od sorte Barbera, ali već dugo etikete s kapljicom od Barbere ne vidimo, a za taj kultivar jedva i da još čujemo. Barbera je bila dosta popularna i raširena u slovenskoj Vipavskoj dolini, u bivšoj zajedničkoj državi butelje s barberom od kleti Vipava znale su se naći i u trgovinama u Hrvatskoj, ako ne drugdje u Lijepoj našoj a ono svakako u Zagrebu. Barbere je bilo nešto zasađeno i u našoj Istri, valjda je ima još makar na popisu sorata u hrvatskim vinogradima što je redovito jednom godišnje dobijem od Agencije za plaćanje u poljoprivredi ne nalazim je navedenu. Što se tiče hrvatskog vina od čiste Barbere ne sjećam se da sam ga ikad i kušao.

Giacomo jr. i Raffaella Blogna uz boce njihove barbere Braida

Šteta je što je Barbera, očito, otpisana u našim krajevima, naime ona, uz prikladan pristup proizvođača u vinogradu i podrumu, daje vrlo lijepa mekana i dosta gusta, svježa i, unatoč alkoholu koji se nerijetko vrti i oko 14 vol %, vrlo skladna fino pitka vina zavodljive gotovo neprobojne tamne purpurne boje, te izražene voćnosti. Kao novinar i često pozivan na razne strane na vinske prezentacije, imao sam se prilike u vrline barbere osobno čvrsto uvjeriti u njenu glavnom svjetskom carstvu. Mnogo puta, možda i desetak godina zaredom, odlazio sam kao jedan od brojnih vinskih pisaca iz svijeta u Pijemont, u Albu te u obližnji joj grad Asti kao metropolu barbere a gdje je na proljeće tamošnji Konzorcij za vino Barbera organzirao prezentacije novih berbi spremnih za tržište i s dozvolom da dotične godine u pojedinim kategorijama izađu na tržište, uzorci ponuđeni na kušanje bili su iz vinogorja Asti, zatim Albe (gdje je car ipak bio Nebbiolo a gdje su barbere u odnosu na one iz apelacije Asti te one iz Nizze i Monferrata, izrazito korpulentne). Ovisno o terroireu ali i, dodatno, još i pristupu vinogradara i vinara koji se treba odlučiti za kvalitativnu kategoriju kapljice, vina su bila u rangu baznog (base; najčešće mlađi i jednostavniji eno-uradci) i u rangu superiore, na još dodanu vrijednost u grupi superiore upućivala bi, unutar naziva vina, imena dragih ili po nečemu zaslužnih osoba odnosno toponimi, nazivi vinograda. Kao jedno od prvih i najvažnijih imena iz svijeta barbere može se izdvojiti obitelj Giacoma Bologne a kao jedan od najznačajnijih naziva podruma pak Braida, iz mjesta Rochetta Tanaro kod Astija. Barberu inače u Pijemontu u svom proizvodnom portfelju imaju gotovo svi, pa i oni najpoznatiji proizvođači Barola i Barbaresca međutim ne i kao glavni proizvod, a od ostalih vinskih kuća koje po značenju baš za barberu treba spomenuti uz Braidu su  još i Tenuta Cisa Asinari dei Marchesi di Gresy, Marchesi Alfieri, Marchesi Incisa della Rocchetta, Cascina Castlet, Bava, Cantina di Vinchio Vaglio Serra, Tenuta Montemagno, Tenuta La Tenaglia, Boeri, Bruno Rocca Rabaja, Cascina Luisin, Bersano, Scarpa, Franco Mondo, Pico Maccario, Cascina Galarin

Odlična Barbera d’Asti Bricco dell’UccelloneBraida

Braidu danas vode sin i kćer enologa-seniora  Giacoma – Giacomo jr. također kao enolog, i Raffaella kao čelnica tvrtke. Obitelj Bologna, specijalizirana za barberu, nedavno je, u čast Giacomu senioru i u želji da ponovno jače skrene pažnju ne samo talijanske nego i svjetske javnosti prema barberi, nekako uvijek kad je riječ o Bakhovu nektaru iz Pijemonta u sjeni Nebbiola i vina Barolo i Barbaresco, organizirala je ovih dana veliku degustaciju barbera s ciljem da se i na taj način prema široj javnosti istakne njena visoka vrijednost. Giacomo jr. i sestra mu Raffa, kako je zovu skraćeno, zaigrali su pri tome jače i na segmentu koji se kod vina posebno cijeni a koji se do sada, lako moguće i zbog taninske superiornosti Nebbiola (za Barolo i Barbaresco), Barberi baš i nije naročito priznavao, a to je sposobnost dugog odležavanja, naravno u optimalnim uvjetima ambijenta, i kroz taj period i ostvarenje daljnjeg značajnog razvoja i organoleptičkog napretka vina. Raffaella Bologna, s kojom sam se dosta družio prilikom mojih boravaka u Pijemontu na konzorcijskim prezentacijama barbere ali i kad bih tamo boravio i na prezentacijama barola i barbaresca, javlja mi da su za ovu degustaciju pozvali da na kušanje pošalju svoja vina proizvođače kako slijedi: Tenuta Cisa Asinari dei Marchesi di Gresy, La Tanarella, Baldi, Vigne dei Mastri, Pavia Agostino, Gozzelino Stefano, Colle Manora, Conte Nuvoli di Grinzane, Castello Gabiano, Gianni Doglia, Fea, Marchesi Incisa della Rocchetta, Cascina Castlet, Bava, Cantina di Vinchio Vaglio Serra, Anziano Felice, La Gironda, Cantina di Nizza, Aresca, Cantina Maranzana, Tenuta Montemagno, Cascina Poggia, Gozzelino Sergio, Tenuta La Tenaglia, Boeri, Bersano, Poggio Ridente, Cascina Garitina, Cordara, Scarpa, Franco Mondo, Pico Maccario, Cascina Galarin, Villa Giada, Giacomo Scagliola, Bel Sit. Domaćini, nadaleko znani po svojim Barberama d’Asti Bricco dell’Uccellone, Bricco della Bigotta i Ai Summa, uspjeli  su skupiti lijepi broj upravo starijih Barbera d’Asti doc, Barbera d’Asti doc superiore i Barbera Nizza Monferrato, najstariji uzorci bili su iz 1998. godine, dakle u dobi od 23 godine na plećima.

____________________________

Sorte

BARBERA NERA – Evo što o sorti Barbera kaže stručna literatura, primjerice talijansko izdanje Vino è… Vitigni autoctoni, te veliki Ampelografski atlas izdan još 2003. u Zagrebu a kao autori kojega su potpisani sveučilišni profesor sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta – Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo Nikola Mirošević, te znani Zdenko Turković, osobito zaslužan za svojedobni procvat vinogradarstva i vinarstva u Zlatnoj požeškoj dolini.

Sinonimi su Barbera nera, Barbera noir, Barbera blaue, Barbera black. Porijeklo i rasprostranjenost: Barbera je vrlo stara sorta talijanskog Pijemonta, gdje se najviše i uzgaja. Najpoznatije apelacije su Barbera d’Alba (Cuneo), zatim Barbera d’Asti (Alessandria) i Barbera d’Asti s podzonama Nizza i Tinelle. Na Apeninskom poluotoku ima je još u oko 35 provincija, čak i na dubokom jugu, npr. u Campaniji i na Sardiniji! Dok se u Pijemontu najčeće proizvodi kao jednosortno vino, dotle se u drugim pokrajinama ona uglavnom miješa s drugim lokalnim sortama. Ima logike u tome, posebice u nešto novije vrijeme globalnog zatopljenja, naime s obzirom da Barbera uz lijepu gustoću ima i odlične kiseline, visoku ukupnu kiselost, ona proizvođačima vina naročito na jugu Čizme dobro dođe za miješanje s drugim, lokalnim kultivarima, da bi kupaži popravila ukupnu kiselost i poboljšala svježinu i pitkost.. U Hrvatskoj je zabilježena samo u Istri.

Botanička obilježja: cvijet je dvospolan. Odrasli list je dugoljast, srednje veličine, peterodjelan. Vitice su jake i bujne. Zreo grozd srednje je veličine, rastresit ili tek nešto gušći, valjkast ili stožast, sa sugrozdićem na dugom ogranku. Zrele bobice su dosta velike, crnomodre, meso je sočno, sok slastan, blago trpak.

Fenološki podaci: za Barberu su osobito pogodna dublja plodna ilovasta tla sa srednjim sadržajem aktivng vapna, neka tla i s dosta vapnenca, te pjeskovita tla. Sorta voli tople brežuljkaste položaje i umjerenu klimu. Najviše se uzgaja na račvasti način i reže na reznike. Rodnost joj je dobra, međutim dakako za postizanje veće kakvoće roda ne treba je pustiti na duže reznike pa da se onda razmaše. Otpornost u cvatu dobra je. S obzirom na termin dozrijevanja Barbera spada u treće razdoblje. Iskorištenje: uz nešto veći prinos Barbera daje ugodno pitka stolna vina vrlo tamne rubinske boje, sa do eventualno 13 vol % alkohola, te s vrlo izraženom ukupnom kiselosti od 7 do 9 g/lit. Vino je, kako je već navedeno, dragocjeno za križanje s kapljicom od sorata što daju nižu kiselost. Vino od Barbere dosta se dobro drži kroz vrijeme, i pri tome i izgrađuje. Kad je s boljih vinogradskih pozicija i priređena na nizak prinos te kad je grožđe prezrelo, Barbera daje puna gusta pa i jače alkoholna crna vina visokog ekstrakta, dobre voćnosti i visoke kakvoće. Kad je s iznimno dobrih pozicija moglo bi se je po kvaliteti roda usporediti s vrhunskim merlotom, bitna razlika između takve premium barbere i premium merlota je izražena Barberina kiselost. Po gospodarskoj vrijedosti, Barbera, s obzirom na osobito dobar odnos između mase i kakvoće prinosa, pripada natprosječnim crnim sortama. ◾

_______________________________

Primjedbe kao rezultat kušanja: vina su u tehničkom pogledu SVA bila ispravna, logično je da su ona starija pokazala vremešnost, ali bitno je da ta starija vina nisu izgubila na svježini u mjeri da bi ih se smatralo prestarjelima, neka su vina jače pokazivala utjecaj koji je na njih ostavila bačvica kamo su i stavljana između ostaloga upravo i stoga da bi vino iz drveta izvuklo elago-tanine što će mu, uz primjerenu ukupnu kiselost, pomoći da se duže održi u dobroj kondiciji. Kod nekih vina s malo jače paljenim dužicama uz fenole ne baš najbolje kategorije su se izvukle i nešto jače iskazane arome vanilije, to samo pokazuje da je vinaru nužno znati dobro izabrati bačvara od kojega kupuje bačvice i izabrati stupanj palenja.

Vinogradarski prizor iz Pijemonta

Zaključak: Barberu d’Asti valja smatrati ne tek vinom koje je nužno trošiti samo dok je mlado nego je treba promatrati i kao vino s izgledeima za uspješno odležavanje i starenje. Ali, oprez: barbera ima neki svoj način dozrijevanja i razvoja kroz vrijeme a među momentima na koje treba najviše obratiti pažnju kod barbere predviđene i za odležavanje upravo je, ponavljam ono što je rečeno u izvještaju s degustacije, i kvaliteta bačve, kako glede drveta od kojega su izrađene dužice tako i glede načina palenja, a važni su i veličina bačve i dužina boravka vina u bačvi, konkretno dobra usklađenost zapremnine bačve i trajanja boravka vina u njoj.

Barbera

Barbere koje su na kušanju najviše oduševile, ne u smislu visine bodova kako bi ih zacijelo osvajale na klasičnom ocjenjivanju vina u lovu na medalje, nego kao vina koja dosta jasno govore o teritoriju odakle dolaze te, na neki način, i ljudima koji tamo žive, dakle koje imaju, kako bi rekli Francuzi, svoj coup de coeur, odnosno specifičnu srčanost vlastita kraja: Gozzelino Stefano Cascina Vigna – Barbera d’Asti Superiore 2012; Marchesi Incisa della Rocchetta – Barbera d’Asti Superiore Sant’Emiliano 2012; Cascina Castlet – Barbera d’Asti Superiore Passum 2011; Tenuta Montemagno – Barbera d’Asti Superiore docg Mysterium 2011; Poggio Ridente – Barbera d’Asti Superiore San Sebastiano 2010; Cascina Poggia – Barbera d’Asti Superiore 2009;  Villa Giada – Barbera d’Asti Superiore La Quercia 2005

_______________________________

VINOGRADARSTVO i PODRUMARSTVO KRAUTHAKER IZ KUTJEVA – POKUSNI NASAD S VIŠE OD 20 RAZLIČITIH KULTIVARA VINOVE LOZE ODAVDE i IZ RAZLIČITIH DIJELOVA SVIJETA. MEĐU TIM SORTAMA JE i SYRAH, KOJI VLADO KRAUTHAKER VRLO USPJEŠNO PRETVARA u VINO!

___________________________

NA TREŠNJEVAČKOJ TRŽNICI u  ZAGREBU: AGROLAGUNINA MODERNA

KONOBA TRI KANTUNA (sir, ulje, vino…)

Agrolagunin boutique Tri kantuna na trešnjevačkoj tržnici u Zagrebu. Šarmantna zaposlenica Dora ističe adute: zlatne Festigije Castello i LV  u magnumu i  dvostrukom magnumu, pa Ol Istria i kao zrelo i kao novo mlado, lijep izbor sireva Laguna Špina

                                        _____________________________

DARIO ČINIĆ, Rovinjola, Rovinj

________________________________

pijte razborito – odgovorno – trijezno • drink wisely – responsibly – soberly…..

   kroz / through  

POTROŠAČKI – BUYING GUIDE – PUTOKAZ

VODIČ ZA PAMETNU KUPNJU – 05. 2021 – HINTS TO THE SMART PURCHASE

HRVATSKA  CROATIA

Slavonija/Slavonia

(mpc/pp: L) NEBBIOLO 2017 – KRAUTHAKER ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Slavonija, Kutjevo ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina/slope • sorta/variety: Nebbiolo ■ PODRUM/CELLAR, dozrijevanje/maturation: drvo/wood ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: DIAM ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO  Slavonija Kutjevo • suho • 13,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno/OK • čitljivo/legible: dobro/good

VINO je: ozbiljno • kompleksno • moderno • sadržajno • vrlo toplo • dotjerano • skladno • zrelo • u suglasju sa: tipologijom – sortom – dobi • lijepo se pije uz hranu • u usponu – vrijedi mu ostaviti još vremena u boci ■ IZGLEDOM živahno – bistro • rubinsko • dosta svijetlo – tipično za sortu ■ NA NOSU umjerene jačine – solidno razvijeno • upućuje na mineralno • na floralno (cvijeće: suho / tamno) • vegetalno/herbalno – diskretno • začinsko bilje/mirodije • na voćnost (plodovi: domaći  – crveni – plavi / koštićavi) ■ U USTIMA zaobljeno • tanin: živ – vrlo uglađen • okus slankast – ukazuje na kvalitetno prateću kiselost • tijelom & strukturom vrlo dobro • svježeg – gorkastog – dugačkog / toplog  završetka ■ SERVIS:  ⇗ •   (preporuka za jelo:  pečena perad, duže pirjano crveno meso, pikantni odležani tvrdi masni sir…) • čaša: srednja do velika –  tip: bordeaux • 16-18   ̊C

(mpc/pp: M–L) FRANKOVKA 2019 – KRAUTHAKER ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Kutjevo ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: Frankovka/Blaufränkisch ■ PODRUM/CELLAR, dozrijevanje/maturation: drvo/wood ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: DIAM 3 ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO Kutjevo Slavonija • suho/dry • 13,0 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno/OK • čitljivo/legible: dobro/good

VINO je/WINE is: kompleksno • moderno • dosta gusto • sočno • dotjerano • skladno • dinamično • u suglasju sa: teritorijem (g.p.) – tipologijom – godištem berbe – dobi • u špici koja može trajati – vrijedi mu ostaviti još malo vremena u boci ■ IZGLEDOM živahno • rubinsko ■ NA NOSU umjerene jačine • upućuje na voćnost (plodovi: domaći/crveni – plavi / bobičasti – jagodičasti /  svježi – nijansa orašastoga/badem. diskretno) • mirodije (slatke), iskazano s mjerom – vrlo dobro uklopljeno) • osjet plemenitog drveta – čokolade • mineralno ■ U USTIMA zaobljeno • grije • tanin: uglađen • okus slankast – ukazuje na kvalitetno prateću kiselost • tijelom & strukturom vrlo dobro • fino gorkastog – solidno dugog završetka ■ SERVICE: ⇗  •  čaša/glass: srednja/medium size one  –  tip/type: bordeaux, • 16-18  ̊ C

____REVIJA VRANAC/Vinski klub ____

S kušanja vina od sorte Vranac u zagrebačkom Vinskom klubu: uzorci koji su ostavili najbolji dojam

 

VRANAC 2016 Riserva (Imotski, Vučja Draga, Podvornice; 14,5 vol %; mpc. XL-XXL) – GRABOVAC

 A’GUPKA vranec  2012 (Tikveš, 15,5 vol %; mpc: XL) – BOVIN

 

BELA VODA 2016 (Vranac 50 % & Plavac mali 50 %; 14,5 vol %; mpc: XL)– TIKVEŠ Chateaux & Domaines BELA VODA

HERCEGOVAČKI VRANAC 2016 (Trebinje, 14,5 vol %) – VUKOJE

VRANEC IMPERATOR 2018 (Tikveš, 15,0 vol %; mpc. XL) – BOVIN

VRANAC 2015 Rezerva (Trebinje, 15,0 vol %) – VUKOJE

VRANAC VLADIKA 2013 (Podgorica, Vranac 80%; 14,5 vol %)  – PLANTAŽE 13. jul

 

VRANAC 2011 Mediterranean (13,5 vol%) – VUKOJE

VRANAC REGOČ 2018 (Dalmatinska zagora, Imotski; 14,0 vol %) – SOČO

VRANEC 2015 Reserve (Tikveš, 14,0 vol %) – POPOV

VRANAC 2016 Pro Corde (Podgorica, 14,0 vol %; mpc. M) – PLANTAŽE 13. jul

VRANEC 2017 Special Selection (Tikveš; 14,0 vol %; mpc. M) – TIKVEŠ

VRANAC TVRDOŠ 2017 (15,0 vol %) – MANASTIR TVRDOŠ

VRANAC 2007 barriquePLANTAŽE 13. jul

VRANEC DISSAN 2017 (14,0 vol ) – BOVIN

_________________________

 FRANCUSKA FRANCE

Cotes du Rhone

–  (mpc: XXL-XXXL) TERRASSE a l’OMBRE 2918 –  CHÂTEAU de GOURDON (Tikveš Chateaux & Domaines)

■ PORIJEKLO/ORIGIN: Cotes du Rhône ■ VINOGRAD/VINEYARD: Terrasse a l’Ombre • kosina/slope • sorta/variety: Syrah (65 %), Grenache noir (35 %) • loze stare/vines old ■ PODRUM/CELLAR dozrijevanje/maturation: syrah: drvo,/wood, grenache: betonska cisterna/cement ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bourgogne – teška/heavy one • 0,75 lit • ukupno proizvedeno boca: 17.000 ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: AOC Côtes du Rhône • 15,0 vol%• Tikveš Chateaux & Domaines • 15,5 vol% ■ DIZAJN: uredno – pedantno

VINO je: impresivno • ozbiljno • kompleksno • moderno • sadržajno • bogato • gusto • skladno • elegantno • dinamično • u suglasju sa: teritorijem – tipologijom – sortom/sortama • lijepo se pije uz hranu – već pomalo prikladno i uz meditaciju • u usponu – može trajati – vrijedi mu ostaviti još vremena u boci ■ IZGLEDOM živahno • rubinsko-granatno ■ NA NOSU umjerene jačine • upućuje na mineralno • voćnost, izraženu dobro (plodovi: domaći/crveni – plavi / bobičasti – jagodičasti / kupina, malina • začinsko bilje/mirodije, iskazano s mjerom – vrlo dobro uklopljeno • na osjet plemenitog drveta ■ U USTIMA zaobljeno – kremasto – koncetrirano  – grije • tanin: uglađen • okus sugerira slast – slankast – ukazuje na kvalitetno prateću kiselost • tijelom & strukturom potentno • svježeg – fino  gorkastog – dugačkog završetka  ■ SERVIS: ⇗  ⇒ • čaša: – velika – rhone • 18  ̊C

_________________________

LEGENDA 

 –  Veliki grozd, Šampion/Big Grape, Champion99 – 100 (ili or: 19,9 – 20 / 4,9 – 5,0) bodova/pts = Sjajno! Upečatljivo!  Jedinstveno! Višeslojno, precizno i visokokarakterno, živo, zrelo, puno i snažno, skladno i elegantno, s dugačkim završetkom i s potencijalom odležavanja / Brilliant! Impressive! Unique! Multilayered, precise and with high character, very alive, mature, full(bodied), harmonious and elegant, with a long finish, and with quite a long ageing potential

 – Velika zlatna odnosno platinasta medalja/Great gold medal = Platinum medal 95 – 98 (19,5 – 19,8 / 4,5 – 4,8) = Odlično, visoko karakterno, živo, zrelo, elegantno, klasično veliko vino, u ustima dugo traje / Excellent,  with much character, very alive, mature, fullbodied, classic elegant great wine, in the mouth long-lasting.

Zlatna medalja/Gold medal90 – 94 (18,6 – 19,4 / 4,0 – 4,4) bodova = Izvrsno, kompleksno, uzbudljivo, živo, zrelo, profinjeno vino, s vrlo izraženima osobnošću i stilom / Outstanding, complex, exciting, alive and mature, very refined, with high style and quite a big personality.

Srebrna medalja/Silver medal85 – 89 (17,5  – 18,5 / 3,0 – 3,9) = Osobito dobro i tipično, složeno, moguće i s izgledima da se i još razvije, za, još, ipak, zahtjevniji ukus / very good and typical, complex, with chances to develop even more, still for the exigent consumer

– 80 – 84 (15,5 – 17,4 / 2,1 – 2,9) = Korektno, može biti sortno prepoznatljivo i stilom definirano, ipak bez neke veće uzbudljivosti / Correct, may be varietal well recognizable and in a certain determinated style, but not exciting.

– 7179 (11,0 – 15,4 / 1,1 – 2,0) = Obično,  prosječno, jednostavno, bez vrlina i nekih značajnijih, prejakih mana.. Moguće ponešto grubo, i/ili načeto umorom pa i na silaznoj putanji, eventualno još prihvatljivo za ležernu uporabu / Average, ordinary, with no virtues and no significant to strong flaws, eventually still acceptable for everyday use

Ispod/under 71 ( 1,1 / 1,9) = Nisko-prosječno, najbolje izbjegavati / low average, best to avoid

⇑ – trošiti/drink  • ⇗  – trošiti ili još čuvati/drink or hold • ⇒ – čuvati/hold •  – trošiti svakako uz hranu/drink with food

Cijene/prices, 0,75 lit: S = 35kn (5€) ; M = 36-75 kn (5-10€) ; L = 76-110 kn (10-15 €) ; XL = 111-150 kn (15-20 e) ; XXL = 151-220 kn (20-30 e) ; XXXL = iznad 220 kn (over 30 e)

SVIJET u CASI – 04.2021 – WORLD IN a GLASS

kroz/through

 

ŽELJKO SUHADOLNIK

______s vama od – 11.11.1992  – since, with you_______

Riječ je, ovdje, ne o spektaklu, vjerskom obredu, neredima u SAD, snimanju za horror film ili neku reklamu za TV. Radi se o obrani vinograda da ne pozebe i da se u njemu ne uništi rod. U francuskoj dolini Rhône (slika: nasad Paul Jaboulet l’Ainée), glasovitoj po vinu, kroz posljednjih nekoliko godina naviknuli su se na rani proljetni i ranojutarnji jak mraz, kojemu nastoje parirati palenjem vatre noću u brojnim velikim kantama stavljenima među lozne redove, kako bi temperaturu u vinogradu držali na vrijednostima daleko od točke smrzavanja. Za mnoge vinorodne dijelove Europe travanj 2021. bio je što se tiče mraza maltene poguban

___________________________

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Europski Uskrs i Božić 2021 – u travnju!: VATROM PROTIV LEDA u VINOGRADU ⦁ Svijet vina -OIV headquarters, Paris: GLOBAL PRODUCTION, CONSUMPTION & TRADE in 2020  ⦁ Svijet vina 2020: VINSKA HRVATSKA NA DLANU ⦁ Prirodno i konvencionalno: ORGANSKA i BIODINAMSKA VINA – ORGANOLEPTIČKI BOLJA! ⦁ Domaće, tradcijsko, i zaštićeno: SANOBORSKA ČEŠNOFKA ⦁ Gurmanskim porocima protiv covida: BAKHO OBOŽAVA ČOKOLADU

VIJESTI/NEWS  Vinistra – Festival traminca u Iloku – Lauba – Ocjenjivanja – Trnjak – Pupitres – Abeceda vina – Vino, novinarstvo, politika – Bach(us)ova Toccata – Ganni Morandi – Baranjska kuhinja – Michelin u AlHambri – Chefovi mađioničari – Cjepivo Corona Grande – Ispraćaj covida?

POTROŠAČKI PUTOKAZ – 04.2021 – BUYING GUIDE

______________________________

Europski Uskrs i Božić 2021 – u travnju!

VATROM PROTIV LEDA u TRSJU

Riječ je ne o spektaklu, vjerskom obredu, neredima u SAD, snimanju za horror film ili neku reklamu za TV. Eto što se događa kad su Uskrs i Božić u travnju, na niti puni dan razmaka jedan od drugoga… Preciznije – kad se praktički od dana do dana jutarnja a i dnevna temperatura razlikuju u rasponu od 20 i više Celzijevih stupnjeva, s time da se u najnižim vrijednostima i ne baš u kratkim momentima živa nađe debelo ispod ništice. Svjedoci smo drastičnih klimatskih promjena, ranoproljetnih visokih maltene ljetnih temperatura na koje se izravno nastavi zimski ambijent s pogubnim jutarnjim mrazem. Takva nagla promjena u tako kratkom vremenskom razmaku jak je atak na ljudsko zdravlje, a kad je riječ o jutarnjim vrijednostima mjerenim u Celzijima s popriličnim minusima uništenje je usjeva. Osobito budu pogođeni vinogradi. Proljetna toplina potjera biljku i ona lijepo propupa, a sljedećeg jutra nagli povratak u zimu krasan i u smislu uroda obećavajući prizor uništi nov i grub vizualni dojam i ubije nadu poljoprivrednika u rod koji očekuje na jesen.

Travanj 2021. bio je poguban za mnogo trsje u južnoj Europi i za sorte što ranije kreću.

Unatrag nekoliko godina na vinorodnom području Côtes du Rhône imaju redovito takvo neugodno iskustvo s ranim proljetnim i ranojutarnjim jakim mrazom, protiv pošasti organiziraju se na način da u kritično vrijeme u noćima pred dane za koje meteorolozi najave mogući mraz pale vatre, pa – evo kakav to bude prizor…

U posljednje dvije godine svijet napada corona, a nas ovdje dodatno su posjetili i potresi, no to, očito, nije bilo dovoljno, u ofenzivu su odmah po Uskrsu 2021. krenuli i meteo i klima. Jedan dan ljeto, sljedeći pak zima! U Bordeauxu je, primjerice, u dane oko Uskrsa ove godine izmjereno 26 do 28 Celzijevih stupnjeva, da bi odmah na tu vrućinu stigla jaka hladnoća, s jutarnjim mrazom praćenim na većini vinogradskih pozicija s minimalnim vrijednostima vlage, tako da je smrzavanje na takvim lokacijama bilo, kažu vijesti, totalno, pogubno gdje-gdje i 100 posto! Bordožani jadikuju, a engleski veletrgovci vinima, koji ih dobro poznaju jer upravo iz Bordeauxa uvoze lijepe količine i skupih butelja, odvraćaju im, malo i s podsmijehom, da im ne vjeruju naime podsjećaju ih da su se i prije u više navrata znali jako žaliti na mraz i smanjenje uroda pa su, iako im štete u trsju nisu bile tako visoke kako su ih predstavljali, na neopravdani način nastojali poskupljivati svoje vinska etikete… Međutim od 6. do 8. travnja 2021. napad leda bio je istinito žestok, nemilosrdan. Srećom, ne baš i posve poguban u svim dijelovima tog velikog vinorodnog područja Francuske (oko 120.000 hektara pod vinovom lozom ukupno), u procjeni stradanja bordoškog poljoprivrednog kraja u cjelini spominje se u prosjeku 40 posto.

Vinorodna dolina Rhône nastradala je, rečeno je, oko 60 posto. Tamo su vinogradari/vinari na neki način već navikli na opasne ranoproljetne mrazeve. Kako oni zadnjih godina nisu rijetkost, pripremili su obranu. U trsju u vlasništvu glasovite vinske kuće Paul Jaboulet Aine – vatra, međutim ne i požar! Vide se trsje glasovitog Hermitagea i trsje u apelaciji Châteauneuf-du-Pape: među redovima s vinovom lozom postavljene su rabljene cisterne s ulogom peći za grijanje, u njima lokalni vinogradari noću pale vatru od pruća s upravo orezanog trsja kako bi podignuli temperaturu ambijenta i održali je iznad ništice sve do dobrog dijela jutra dok ne prođe najveća opasnost od smrzavanja…

Neke bogatije vinske kuće u Francuskoj a i Španjolskoj borbu protiv za lozu opasnih proljetnih mrazeva vode i snažnim svjetiljkama i ventilatorima po stupovima raspoređenima u pravilnim razmacima među redovima u vinogradima,  umjesto da se pali vatra i riskira požar po noći se zapali svjetlo što zrači i toplinu a onda se ta toplina protiv smrzavanja po vinogradu širi ravnomjerno zahvaljujući elisama ventilatora…

Inače, u Francuskoj su od ovog travanjskog jakog mraza poprilično nastradali i Chablis – procjene stradanja idu od 80 do 100 posto, Burgundija nekih 55 posto. Za, Sancerre se govori o 50 do 60 posto, porciju je navodno dobio i Alsace… itd. Francuska vlada proglasila je stanje poljoprivredne katastrofe i obećala agronomiji milijardu eura potpore za oporavak. Priča se već i o nekim izmjenama u pravilnicima vezanim uz apelacije, dopustilo bi se, iznimno, neka blendiranja vina koja do sada nisu bila odobrena, a procurilo je i to da će se od vinogradara/vinara tražiti i smanjenje prinosa po trsu.  Što će na kraju biti, dakako, vidjet će se…  Ugledni njemački vinski časopis Wein & Business International (Meininger Verlag) donosi sljedeće procjene za Francusku: berba 2021. kao rezultat ove travanjske smrzavice mogla bi biti i do 30 posto količinski slabija od prosjeka u posljednjih pet godina. To bi značilo otprilike između 12,5 i, možda, čak i 15 milijuna hektolitara manje, prevedeno u financije riječ je o gubitku od oko dvije milijarde eura!

O smrzavici i borbi protiv ranoproljetnih mrazeva u dolini Rhône progovorio je vrlo cijenjeni enolog iz doline Rhône Philippe Cambie, koji je, inače, savjetnik u makedonskoj vinskoj kući Tikveš, na slici ovdje u društvu je s Markom Stojakovićem, enologom Tikveša. Od Radoša Vukičevića, izvršnog direktora Tikveša, čujem da osobito u novije vrijeme i Makedonci znaju imati problema s ranoproljetnim mrazevima, bilo je tako i sada u travnju, za iduću godinu planiraju se pripremiti da hladnoći efikasno pariraju po savjetima što im ih je na temelju vlastitog iskustva iz Rhône dao Cambie… Tikveš inače upravo u područja Rhône, kod mjesta Bolen, ima u svom vlasništvu Château Gourdon, djelatnici kojega već znaju kako se nositi s ranoproljetnom hladnoćom…

U Europi su štete u većoj mjeri evidentirane u južnijim dijelovima kontinenta – žalbe stižu osim iz Francuske još i iz Portugala, Španjolske i Italije, gdje je toplije i gdje vegetacija kreće ranije nego na sjeveru, tako da je pritužbi iz npr. Njemačke i Velike Britanije malo.

Što se tiče sorata, izgleda da je najpogođeniji bio Chardonnay, znatno jače nego Pinot crni, koji je također rani kultivar.

U Hrvatskoj, ponajviše su pritužbe stigle od vinogradara i vinara s Plešivice, gdje se neki vinogradari žale da im je urod 2021. uništen gotovo 100 posto. Zvonimir Tomac osobito je pogođen. Velimir Korak, čiji su vinogradi na popriličnoj visini, kaže kako to nije bila riječ o uobičajenoj ranoproljetnoj smrzavici na Plešivici nego o svojvrsnom polarnom valu kakav je Plešivicu bio već zahvatio 1985. i kojemu bi, smatra Korak, i palenje vatre među redovima vinograda teško moglo učinkovito parirati. ♣

Svijet vina  – 2020/2021 – World of  of Wine From the OIV’s headquarters in Paris

GLOBAL PRODUCTION, CONSUMPTION & TRADE in 2020

Under the title 2020: a year of resilience (elasticity), OIV director general Pau Roca during the press conference held on April the 20th in the OIV’s headquarters in Paris presented the actual state of global wine production, wine consumption and international trade.

OIV Director General/Glavni direktor Pau Roca

                2020 – the year of the Covid-19 crisis: drops in wine consumption volume by 3%, wine production slightly below average for the second consecutive year. Latest data on China highlight the end of its wine sector’s rapid growth. However, new opportunities arise.

KEY FIGURES for the WINE SECTOR – The surface area of the world vineyard in 2020 is estimated at 7,3 million ha, stable since 2017.

World wine production, excluding juices and musts, in 2020 is  estimated at  260 million hl (+1% / 2019), a level slightly below average for the second consecutive year.

World wine consumption in 2020 is estimated at 234 million hl, marking a 3% decrease compared to 2019 and reaching the lowest recorded level of consumption since 2002.

In 2020 the world wine export market has contracted slightly in volume reaching 105.8 mhl (-1.7% /2019), but has seen a relatively sizeable fall in value, with 29.6 billion EUR (-6.7% /2019).

First estimates of wine production in the Southern Hemisphere indicate high expected volumes for 2021 for the majority of countries, with the exception of Argentina.

Significant downward data revisions in vineyard surface area, wine production and consumption in China, together with the sharp decline in wine imports, signal the probable end of the rapid growth trend that started 20 years ago.

The impact of Covid-19 on the wine sector: main trends observed heterogeneous consumption behaviours in 2020 across countries depending on factors such as national consumption habits (weight of wine over total alcoholic beverages, weight of Horeca channel, etc.), length and strictness of lockdown measures and associated policies such as sales bans, and the weight of tourism in national wine consumption.

Distribution channel shiftThe full or partial closure of the Horeca channel has caused a fall in sales in value, and to a lesser extent in volume, only partially compensated by the increase in wine sales via e-commerce and large retailers.

Volume vs value – Premium wine suffered the most from the closure of restaurants and tasting rooms, while large producers that owned the off-premise channel with large partner wholesalers performed well.

With the exception of Prosecco, sparkling wine is the category of wines that suffered the most in 2020. Contrarily, bag-in-box wine sales have experienced a sharp increase in sales although overall volumes remain low.

Shifts in global trade patterns due to the combination of the expected decrease in global demand due to Covid-19 crisis and the imposition of new trade barriers (US retaliatory tariffs, China tariffs on Australian wine, Brexit).

A moment of new opportunities – On his final intervention, the OIV Director General reminded that for wine producers there has been and will continue to be a need to adapt to the diversification of markets and distribution channels. The Director General stressed that this situation added difficulties to an already complex system, and only those who incorporate continuous adaptive behaviour will stand up.

The sector is highly concentrated, and therefore risky. This shows us that diversification is necessary, starting with consumption, this is the message. Among other objectives, the OIV is working to make wine a more universal consumer product. “Asia, as a growing consumer continent, is one of the main challenges for the wine world”, considered Pau Roca.

_______________________

Zemlje s najvećom potrošnjom vina/Countries with the highest wine consumption podaci za/datas for  2020

SAD/USA – 33 million hl (približno toliko bilo je i u/similar as in the 2019) ⦁ Francuska/France – 24,7 m hl (približno toliko bilo je i u/similar as in the 2019) ⦁ Italija/Italy – 24,5 m hl (u odnosu na/regarding the 2019 rast /up 7,5 %) ⦁ Njemačka/Germany – 19, 8 m hl (rast/up 0,2 %) ⦁ Ujedinjeno Kraljevstvo/United Kingdom – 13,3 m hl (rast/up 2,2 %) ⦁ Kina/China – 12,4 m hl (pad/down 17,4 %) ⦁ Rusija/Russia – 10,3 m hl (rast /up3%) ⦁ Španjolska/Spain – 9,6 m hl (pad/down 6,8 %) ⦁ Argentina/Argentina – 9,4 m hl(rast/up 6,5 %) ⦁ Australija/Australia – 5,7 m hl (pad/down 37 %)

           Potrošnja po broju stanovnika /Consumption per capita

(odrasli iznad/adults in age over 15, podaci za/data for 2018)

Portugal – 62,1 lit ⦁ Luxembourg – 55,5 lit ⦁ Francuska/France –  50,2 lit (upola manje nego prije 50 godina/half volume than 50 years ago!) ⦁ Italija/Italy – 43,7 lit ⦁ Ujedinjeno Kraljevstvo/United Kingdom – 22,6 lit ⦁ SAD/USA –  12,4 lit.  ♣

___________________________

Svijet vina  – 2020/2021 – World of  Wine

VINSKA HRVATSKA na DLANUCROATIA WINE at a GLANCE

Uvod / Introduction

Zemljopisni položaj: južni dio Srednje Europe, uz Jadransko more. Oblikom: poput pereca/kifle/kroasana. Okružena Slovenijom (zapad), Mađarskom (sjever), Srbijom (istok), Bosnom i Hercegovinom (između svojega sjevernog i južnog kraka), s Crnom Gorom (jugoistok), i Italijom (jug; granica morem)

Location: southern part of the Mittel-Europa, on the Adriatic sea. With a shape similar to a croissant. Surrounded by Slovenia (west), Hungary (nord), Serbia (east), Bosnia & Herzegovina (between it’s northern and the southern wing), Montenegro (south-east), and Italy (south, and west; the sea border)

Glavni grad Hrvatske Zagreb: centar, Trg bana Jelačića. U pozadini se vide dva tornja katedrale / Zagreb, the capital of Croatia: center, main square Trg bana Jelačića. Behind, the two towers of the Cathedral.  (Photo: Tomislav Šklopan, Hrvatska turistička zajednica, the Croatian Board of Tourism)

Klima: tipična kontinentalna u unutrašnjosti i tipična mediteranska u primorskome dijelu, s time da u Istri te Kvarneru – Hrvatskom primorju dolazi i do miješanja kontinentalne i sredozemne

Climate: typical continental in the northern part, and typical mediterranean in the southern littoral part of the country; in Istria and the Quarnaro area the continental one is mixed with the mediterranean one

Biser hrvatskoga juga / Pearl of the southern Croatia:  Dubrovnik

Površina/Surface: 56.542 km2 • Broj stanovnika/Inhabitants: cca 4.437.500 • Valuta/Currency: kuna (1 kuna = 100 lipa) • Tečaj/Exchange: 1 € = cca 7,60 kuna. • Glavni grad/Capital: Zagreb = cca 800.000 stanovnika/inhabitants • sa širim područjem / large area = 1.200.000. Značajniji i veći ostali gradovi/Other significant big towns: Split, Rijeka, Dubrovnik, Osijek… • Najviši planinski vrh/The highest mountain peak: Dinara, 1831 m • Površina teritorijalnog mora/Territorial sea surface: 31.067 km2. • Ukupna dužina morske obale/Total sea coast lenghth: 5835 km • od toga na kopnu/on the coast: 1777 km; otočki je dio/on islands: 4058 km. • Broj otoka/Islands: 1185, od kojih naseljenih/inhabitated: 66. • Veći otoci/bigger islands: Krk, Cres, Brač, Hvar, Pag, Korčula, Dugi otok, Mljet, Vis, Rab, Lošinj. • Nacionalni parkovi, ukupno/National parks, total: 8,  od toga u planinskom području / in the mountain area: 4 – Risnjak, Sjeverni (northern) Velebit, Paklenica, Plitvička jezera (Plitvice lakes) • na moru/on the sea side: Brijuni, Krka, Mljet… • Parkovi prirode / Nature – wildlife parks: Biokovo, Kopački rit, Lonjsko polje, Telašćica, Učka, Velebit, Vransko jezero, Žumberak • Površine zaštićene kao prirodna dobra, nacionalni parkovi, rezervati, spomenici i parkovi prirode, ukupno/Surfaces under protection as natural parks, monuments, in total: 450.000 ha. • Zaštićene vrste/Protected species: bilje/flora = 44 • životinje/animals = 381. • Spomenici pod zaštitom UNESCO-a/Monuments under the UNESCO‘s protection: Dubrovnik: stari grad/old town; Plitvička jezera/Plitvice lakes; Poreč: Eufrazijeva bazilika/Euphrasius’ basilica in Poreč; Split: palača cara Dioklecijana/Split: emperor Diocletianus’ palace; Šibenik: katedrala/cathedral. •

Vinograd & vino/Vineyard & wine

Četiri hrvatske vinske regije/Four croatian wine regions

Četiri regije/Four regions: 1. Bregoviti Hrvatski sjeverozapad/Croatian North-western Uplands; 2. Slavonija i Hrvatsko podunavlje/Slavonia & Croatian Danube; 3. Istra i Kvarner (Hrvatsko primorje)/Istria & Quarnaro; 4. Dalmacija/Dalmatia

Kontinentalni i primorski vinogradarski dio Hrvatske, s ukupno 12 užih vinorodnih oblasti svaki/Continental and littoral vinegrowing parts of Croatia, with 12 smaller vineyard territories each

Širi vinogradarski dijelovi/Larger vinegrowing parts: Kontinentalna (unutrašnjost, sjeverni dio)/Continental (internal, northern part of the country) & Primorska/littoral, coastal part, at the sea side

Kontinentalni tj. unutrašnji dio, od zapada prema istoku/Internal continental part, from the west to the east = Zagorje-Međimurje, Plešivica, Pokupje, Prigorje-Bilogora, Moslavina, Slavonija, Hrvatsko podunavlje (Danube area)

Primorski dio, od sjevero-zapada prema jugo-istoku/Littoral part, from the north-west to the south-east = Hrvatska Istra i Kvarner/Croatian Istria & Quarnaro, Sjeverna (northern) Dalmacija, Dalmacija unutrašnjost (Hinterland), Srednja (central) i Južna (southern) Dalmacija, Dingač.

Užih vinorodnih oblasti/Smaller vinegrowing territories: 12.  Kontinentani dio, od istoka prema zapadu/Continental part from the east towards west: Podunavlje/Croatian Danube, Slavonija, Moslavina, Prigorje-Bilogora, Pokupje, Plešivica, Zagorje-Međimurje. Primorski dio/Littoral part: Istra, Hrvatsko primorje (Kvarner-Quarnaro), Sjeverna (Northern) Dalmacija, Dalmatinska zagora /Dalmatian Highlands, Srednja i Južna (Middle and South) Dalmacija.

Površina – 2021 – Surface 

Vinogradi, ukupna površina/Vineyards, in total (Arcod): 18.235,99 ha ⦁

Sjeverni dio – kontinentalna Hrvatska/Northern, interior part: cca 52,7 % ⦁ Primorski dio/Littoral part: 47,3 % ⦁ Broj registriranih parcela vinograai ukupno/Number of the registered vineyard parcels, total: 69.002

Najveće površine vinograda po županijama/The largest vineyard surfaces by counties:

Hrvatska Istra ukupno/Croatian Istria total = cca 2881,79 ha (bilo je prije/before there were 3084 ha); 2. Osijek-Baranja = 2198,23 ha; 3. Dubrovnik-Neretva = 2086,44 ha (godinu dana prije ih je bilo/a year before  there were 2214 ha. Slijede županije/following counties are: Splitsko-dalmatinska (Split Dalmatia) = 1581.75 ha; Vukovarsko-srijemska (Vukovar-Srijem) = 1544,37; Požeško-slavonska (Požega Slavonia) = 1467,24 ha; Zadarska (Zadar) = 1399,87 ha . Ostale županije imaju manje od/other counties are with less than 1000 ha; Grad Zagreb /Zagreb as the capital = 82,13 ha

Ukupno proizvođača vina u Hrvatskoj/Wine producers in total in Croatia: cca 35.573.

____________________________

Povijest

Vinovu lozu donijeli su na prostor današnje Hrvatske Feničani i stari Grci obalom šest stoljeća prije Krista, o čemu svjedoče nalazi na srednjedalmatinskim i južno-dalmatinskim otocima, te, kopnom, Tračani i stari Rimljani. Prvi vinogradi u Hrvatskoj, iz VI stoljeća prije Krista, sađeni su na Hvaru, Korčuli, Visu, a vinograde u kontinentalnome dijelu, Srijemu, na Fruškoj gori, dao je saditi još 232. godine rimski car Prob. Posljednjih godina hrvatsko vinogradarstvo i vinarstvo učinilo je velike pomake prema naprijed u kvaliteti Bakhova nektara. U mnoge posjede dosta je investirano, puno ulaganja došlo je i iz krugova poslovnih ljudi što prije profesionalno nisu bili vezani uz vino kao primarni posao (proizvodnja i prodaja), sagrađeni su novi pogoni, a postojeći su znatno modernizirani. Radi podizanja kakvoće vina ali i radi poboljšanja marketinga angažiraju se i ugledni enolozi vinski konzultanti te marketinški stručnjaci iz inozemstva, među njima i globalna zvijezda vinske scene Michel Rolland.

U Istri i na Plešivici kod Zagreba za proizvodnju vina koriste se i amfore. Prvi s vinom iz amfore u Hrvatskoj je na tržište izašao Marino Markežić Kabola iz Istre, odmah nakon njega to je učinila i obitelj Tomac iz Jastrebarskoga. Tomci – moguće kao prvi u svijetu – proizvode klasičnom metodom i orange-pjenušac! Amfora se inače lijepo rabi i za ukras dvorišta / In Istria and in the Plešivica area near Zagreb in the wine production also amphora (qvevri) is used. First with the amphora wine on the croatian market appeared Marino Markežić Kabola from Istria, followed soon by Plešivica Tomac family. Tomac family is producing – maybe as the first in the world – also the orange sparkling (classical method). Amphora is serving as a garden decoration, too

History

The vine was brought by Phoenicians and ancient Greeks sea way, and, inland, by Trachians and ancient Romans. First vineyards, from the 6th century before Chryst, had been planted on the islands of Hvar, Korčula, Vis. Inland vineyards were planted in the Srijem area close to the river Danube by the emperor Probus in the year 232 after Chryst. In the last years the croatian wine has made a big progress in quality. There have been many huge investments, also from the business-people who were not before professionaly (production and sales) involved primarily with wine, many new facilities have been built, the existing estate’s facilities have been modernized. In order to achieve higher quality and possible success on the international market, also the renowned international oenologists and marketing managers as wine and marketing consultants are hired, among them the global wine star Michel Rolland, too.

Kutjevo: cistercitski podrum / cistecites’ cellar Anno Domini 1232, lijevo/ left • Ilok: stari podrum / historic cellar

_________________________

 Sorte/Varieties

 Kultivara koji se mogu naći, ukupno/Grape varieties present  in total: cca 250  ⦁  Navedeni kao priznati na službenoj listi/Mentioned on the official list, as approved: cca 200 • Autohtonih/Indigenous: cca 70  ⦁  Glavne domaće sorte/Most important local varieties:

GRAŠEVINA (grashevina)/Welsh Riesling – 4.385,11 ha. MALVAZIJA ISTARSKA/MALVASIA ISTRIANA – 1.598,83 ha, PLAVAC (plavatz) MALI – 1.421,15 ha.

Od ukupne vinogradske površine u Hrvatskoj te tri sorte zajedno zauzimaju nekih/Of the total croatian vineyard surface these three varieties are covering about: 7405 ha.

Slijede, po zastupljenosti/following are, by presence: Merlot (797,29 ha), Cabernet sauvignon (643,90 ha), Chardonnay (577,13 ha), Plavina (575,96 ha), Rizling rajnski (Riesling) (518,06 ha), frankovka/Franconia/Blaufränkisch/Lemberger) (448,67 ha), debit (345,82 ha), Pošip (poship) (331,90 ha), Rukatac (rukatatz) /Maraština (marashtina) (308,82 ha), Babić (babich) (307,35 ha), Sauvignon bijeli/blanc (278,96 ha), Traminac crveni i mirisavi/Traminer roter & gewürtz (238.86), Teran (234,01 ha), Syrah (221,95), Trebbiano toscano/Ugni blnc (218,27), Trbljan bijeli/kuč (200,64), Kraljevina (194,93), Kujundžuša (186,27), Pinot sivi/gris (186,10), Pinot crni/noir (177,63), Vranac (162,34), Žlahtina (149,70), Silvanac zeleni / Grüner silvaner (142,90), Pinot bijeli/blanc (140,68), Ranfol (137,17), Moslavac/šipon/Furmint (125,21), Muškat žuti (108,09), Cabernet franc (88,39), Cardinal crveni (86,82), Refošk (86,07), Grenache noir/crni (84,84), Tribidrag/ zinfandel (76,79), Zweigelt (76,78),  Škrlet  (66,54)…

___________________________

Stara Krapinska velika belina, Heunisch Weiss, Gouais blanc (lijevo/left) &  Tribidrag, Crljenak,Kratošija Primitivo, Zinfandel

U sjevero-zapadnome dijelu Hrvatske blizu grada Krapine u većoj količini pronađena – kao stara autohtona domaća – sorta Krapinska belina velika identificirana je nedavno modernim znanstvenim metodama kao Heunisch Weiss odnosno, francuskim sinonimom, Gouais blanc. Taj se kultivar, uz Pinot crni, vodi kao jedan od roditelja svjetski glasovitog Chardonnaya. Postoji indicija da je Krapinska belina velika u vrlo bliskim familijarnim odnosima – sve do odnosa roditelj-potomak – sa značajnim kultivarima Srednje Europe, npr. Moslavcem i Frankovkom, raširenima u Hrvatskoj, Sloveniji, Mađarskoj, Austriji. Ako Krapinska belina velika već i nije nastala u Hrvatskoj kao potomak neke još starije sorte, s obzirom da je put vinove loze išao od Istoka prema ovamo moguće je da se kultivar, nazvan vinskim Casanovom jer roditelj je mnogim sortama, zadržavao u svom ljubavnom zanosu i duže vrijeme u ovim krajevima u Hrvatskoj i uz Hrvatsku a sve to prije svog odlaska dalje prema zapadu kontinenta gdje je postao famozan zbog roditeljstva Chardonnayu. Inače, i svjetski znameniti Zinfandel vezuje se uz Hrvatsku, znanstvenim istraživanjima ustanovljeno je da je njegovo porijeklo u jugoistočnoj Europi, lako moguće je da dolazi iz područja Kaštela. U Dalmacijii su mu nazivi Tribidrag i Crljenak. Smatra se jednim od roditelja najvažnije hrvatske crne vinska sorte Plavca maloga. Crnogorci pak smatraju da je sorta iz Crne Gore, gdje joj je naziv Kratošija.

Found in the north-western part of Croatia close to the town of Krapina, variety Krapinska belina velika has been short time ago with the modern scientific methods identified as Heunisch Weiss or Gouais blanc, which is, with the Pinot noir, the parent of the world famous Chardonnay. There is an indication of very tight parental relationship – even to the father/mother-discendent niveau – between the Krapinska belina or Heunisch Weiss or Gouais blanc with the important old middle european varieties such as Moslavac-Furmint and Blaufränkisch, spread in Croatia, Slovenia, Hungary, Austria. If the birthplace of the Heunisch Weiss was not somewhere between the just mentioned countries of the Middle Europe and since the vine started it’s world travelling from the East, it is possible that this variety, named as The Don Juan Vine  because being parent of a large number of other varieties, stayed quite a long time either in Croatia or in the areas touching also Slovenia, Hungary and Austria, before leaving for the west and getting the chance to gain the glory by becoming the parent of today’s famous Chardonnay!  Also the world famous Zinfandel is closely tied with Croatia, the scientific research established that it’s origin is in the south-eastern Europe, it is possible right in the Kaštela area close to Split in Dalmatia, the Dalmatian name for the variety is Tribidrag and Crljenak. It is considered as one of the parents of the most important Croatian red variety Plavac mali. Montenegro claims it’s origin, too, there the variety is called Kratošija.

__________________________

Prvo zaštićeno i međunarodno registrirano hrvatsko vino/The first croate internationally registered wine: Dingač (13. V 1964.), Pelješac, južne – jugozapadne padine/southern – southwestern slopes – sorta/variety: Plavac mali ⦁ Zaštićeno/Protected vineyards for the Dingač wine: cca 71,5 ha ⦁ Od ukupne površine vinograda na poluotoku Pelješcu/Of the total vineyard surface on the Pelješac peninsula (near Dubrovnik) – 1015 ha – Plavac mali zauzima/Plavac mali is covering there: cca 960 ha.

Pelješac, južna strana / Pelješac, southern slopes: Dingač, vinogradi i do visine od/vineyards high up to 350-400 m

Tržište – 2020 – Market

Proizvodnja/production

Prijavljena godišnja proizvodnja vina za 2020. godinu/Registered annual wine production for the 2020 harvest: cca 660.028 hl, od čega bijelo/out of it white: 439.921,74  hl, te ružičasto i crno/rosé and red: 220.107,18 hl

Najviše proizvedenoga vina u Hrvatskoj, po županijama/The largest wine production is in the following counties: 1. Dubrovnik-Neretva = 142.878,47 hl; 2. Osijek-Baranja = 114.418,56 hl; 3. Vukovar Srijem: 99.893,64 hl. 4. Istra = 90.024,60 hl; 5. Požega-Slavonija = 66.578,68 hl

Export-Import 2020

Izvoz – Exportation: 34.600 hl, u vrijednosti od/in value of: € 12,6 milijuna Uvoz – importation:244,900 hl, u vrijednosti/in value of  € 27,4 milijuna

Potrošnja po stanovniku, procjena/Consumption per capita, estimated: cca 27 lit

Hvar, južna strana / Hvar, southern slopes: Ivan Dolac (suhiucasi)

Atraktivne primoštenske čipke Babića / Attractive Primošten Babić embroidery: Primošten, Šibenik (Marko Čolic)

Najpoznatiji proizvođači / Most renown producers

Vinari godine u Hrvatskoj/Wine-producers of the year in Croatia: Vlado Krauthaker, Kutjevo (2002.); Kutjevo d.d., Kutjevo (2003.); Zlatan Plenković, Sveta Nedjelja Hvar (2004.); Ivan Enjingi, Kutjevo (2005.); Zlatan Plenković, Sveta Nedjelja Hvar (2006.); Vlado Krauthaker, Kutjevo (2007.); Velimir Korak, Plešivica (2008.); Belje d.d., Kneževi vinogradi (2010)…

Ostali izvrsni proizvođači/some other excellent producers: Tomac, Šember, Bolfan, Jakob, Clai, Kabola, Kozlović, Matošević, Degrassi, Radovan, Franc Arman, Agrolaguna, Meneghetti, Boškinac, Bibich, Gracin, Stina, Bastijana Tomić, Grgić, Saints Hills, Badel 1862, Bura-Mrgudić, Kiridžija, Marcus Pepejuh, Luka Krajančić, Bire, Cebalo, Zure… 

Najbolji iz hrvatske dijaspore/Best of the croatian origin in the world: Miljenko Mike Grgich – Grgich Hills Estate; Marko Zaninovich – Rutherford Ranch (SAD / USA) • Peter & Joe Babich – Babich Wines; Michael Brajkovich – Kumeu River; Frank Yukich – Montana; Nick, Steve, Mark Nobilo – House of Nobilo (Novi Zeland / New Zealand) • Matetic (Čile / Chile); Gullermo Luksic – Viña San Pedro Tarapaca, Altaïr Tabali (Čile / Chile), Finca la Celia (Argentina) • Mike Dobrovic (South Africa) ♣

__________________

Pripremio/Prepared by: SVIJET u ČAŠI, hrvatska revija za kulturu jela, pića i turizam/Croatian wine&gastronomy&tourisme magazine, Zagreb • Željko Suhadolnik. Snimke/Photos: Marko Čolić & Tomislav Šklopan

Izvori/sources: Državni zavod za statistiku / Central Bureau of Statistics ; Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Republike Hrvatske Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju / Ministry of agriculture, fishery and rural development, Agency for the payments in agriculture, fishery and rural development ; Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo – Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo / Croatian center for agriculture, food and rural environment – Institute for viticulture and wine ; Hrvatska gospodarska komora / Croatian Chamber of Commerce ;  OIV • Zagreb, 04. 2021.

_________________________

Prirodno, i konvencionalno

ORGANSKA i BIODINAMSKA VINA – ORGANOLEPTIČKI BOLJA!

Ono što je zacijelo za razumne sasvim logično – a to je da su vina proizvedena iz organskog i biodinamskog uzgoja grožđa s time da se eko-filozofija iz vinograda nastavi i u podrumu, ne samo sa zdravstvenog stanovišta nego i organoleptički superiorna vinima iz konvencionalne produkcije – u posljednje vrijeme sve više dobiva i na određeni način službeno priznanje društvene zajednice.

Kao osnova za to ističu se nedavno objavljeni rezultati dvaju odvojenih znanstvenih istraživanja koja su sadržavala i degustacije uzoraka, jednoga u režiji autoriteta iz SAD a drugoga u režiji autoriteta iz Francuske. Obuhvaćeno je bilo više od 200.000 različitih vina danih još i na posebno kušanje većem broju vodećih vinskih kritičara, proučeni su nalazi i dojmovi, i ispostavilo se, eto, to da su organska i biodinamička vina u organoleptičkom smislu znatno bolja u odnosu na kapljicu iz konvencionalne produkcije. Naglašeno je npr. da je primjena osobito biodinamike zaslužna za jači izričaj mineralnosti, za finiji odnos između ukupne kiselosti i fenolne zrelosti, za snažniju energiju kojom vino zrači. Ovo će svakako biti čvrsti vjetar u leđa širenju eko-prihvatljive proizvodnje u vinogradarstvu i vinarstvu u svijetu. Konačno eto, u trenucima sve glasnijih upozorenja na kontinuirano zagađivanje okoliša i na već opasan stupanj zagađenosti prirode, nekog konkretnog poguranca u globalnoj popularizaciji eko-pristupa i vrijednog i nužnog zaštitničkog odnosa prema okolišu te, kao rezultat toga, i prema ljudskom zdravlju.

Najsvježiji naš zlatni eko, na ocjenjivanju Concours Mondial du Sauvignon – Tomislav Bolfan (Marko Čolić)

Najnovije analize i objavljeni rezultati nastavak su akcija koje su provodili i neke rezultate s kojih su još u 2016. obznanili profesori Delmas s Instituta za okoliš i održivost UCLA-e i Gergaud, ekonomski stručnjak zaposlen u Poslovnoj školi KEDGE u Bordeauxu. Najprije se krenulo u vađenje ocjena što su ih kalifornijski uzoraci vina dobili na raznim značajnijim i svjetski priznatim strukovnim vrednovanjima plemenite kapljice a namjera je bila usporediti vrijednosti onih dodijeljenih kapljici iz organskog uzgoja s onima što su ih dobila konvencionalna vina. Znanstvenici su se potrudili još i dodatno provjeriti i rezultate nekih 74.000 vina ocjenjivanih u organizaciji čuvenog Roberta Parkera, te vodećih američkih vinskih časopisa Wine Enthusiast i Wine Spectator. Pokazalo se da su, u globalu, ocjene vina rađenih na principima organske produkcije bile oko 4,1 posto veće u odnosu na  rezultate što su ih ostvarila ostala vina.

U veljači ove godine dvojac je u časopisu Ecological Economics podastro podatke o ishodu drugog proučavanja, ovaj put cilj interesa bilo je 128.000 vina francuske proizvodnje, i ponovno je utvrđeno da su certificirano organska i biodinamska vina u ocjenama osjetno nadmašila uzorke iz klasične produkcije. U ovom istraživanju u obzir su uzimane ocjene vinima dodijeljene na degustacijama za poznati vodič Gault et Millau te na degustacijama posebno za vrlo autoritativne i uvažavane vodiče Gilbert Gaillard i Bettane Desseauve. Ovdje je prosječna ocjena organskih vina bila 6,2 posto viša od one što su je u prosjeku dostigla klasično proizvedena vina, a ona certificirana kao biodinamska imala su skok od 11,8 posto više.

Giorgio Clai i Dimitrij Brečević idu i na rang Demetera! (suhiucasi)

            U istraživanjima je zamijećeno i to da je na spomenuta vrednovanja poslano mnogo vina koja nisu bila ni koji način označena da su iz eko-produkcije ali se naknadno pokazalo da ipak imaju službeni certifikat neovisnih za kontrolu ovlaštnih nadležnih ustanova o organskoj i biodinamskoj proizvodnji. Priličan je bio i broj uzoraka za koje su proizvođači, naknadno, neslužbeno naveli da su ipak rađena uz eko-prihvatljiv pristup ali da za to nije zatražena službena potvrda. Ispostavilo se da dobar dio takvih eko-vina bez eko-potvrde ocjenama nije bitno odskakao u odnosu na prosjek ocjena tzv. konvencionalnih vina.

Naravno, pogotovu s obzirom da su neka recentna istraživanja u SAD pokazala da striktno pridržavanje eko-postulata znači više fizičkog rada i da proizvodnju poskupljuje za 15 do 20 posto, postavilo se pitanje kako to da toliki proizvođači plemenite kapljice, kad već ulažu veći trud a i novac u eko-proizvodnju – a ponuda etiketa na tržištu je golema i nužno je i u marketinškome smislu učiniti neki korak koji bi kupca mogao navesti na kupi  baš ovu etiketu – taj eko-pristup u proizvodnji nisu htjeli institucionalizirati, javno obznaniti i onda tržišno i bolje svoju proizvodnju valorizirati većim kličinskim plasmanom i/ili plasmanom po višoj cijeni.

Motivi za tu neku vrstu tajnovitosti kod određenog broja samozatajnih eko-vinogradara-vinara zagolicali su znatiželju, to više i stoga što se javno neisticanje eko-pristupa događalo i u vrijeme kad je baš osjetno porasla popularnost eco-ecoa i u segmentu vina. Čačkanjem po toj temi došlo se u prvoj fazi do zaključka da je dosta od tih deklariranih pobornika eco-ecoa zapravo sklono švercanju u eko-segmentu, oni su, kao vrlo bistri, eko-eko jako dobro shvatili kao prednost na tržištu, ali su zacijelo i bili svjesni toga da na službenom testu ne bi prošli… Među takvim samozvanim prirodnjacima percepirani su oni niskog stupnja stručne kompetentnosti u vinogradarsko-vinarskoj djelatnosti, oni koji pak nemaju previše volje da uče i jače zapnu u radu, oni koji su nemarni i aljkavi te ne drže dovoljno do higijene… Iz  želje za bržom afirmacijom i boljom i hitrijom zaradom na lakši način, proračunato se lovi u mutnome, nudeći maglušasta do i mutna vina s nečistim mirisima i grubim okusima do razine mana i potpune neprikladnosti za iznošenje na stol, k tome još i – podržavajući te anomalije opravdanjem da je proizvod zdrav i dobar jer je dobiven čisto prirodnim putem, bez imalo omražene kemije…  Ako ni sa čime drugime, neki se pak od tih eco-eco samo-deklariranih a bez certifikata kompromitiraju nestrpljivošću da s vinom izađu na tržište – takvih ima puno i među konvencionalnim proizvođačima – pa se pojave vani, žureći se da zarade, s kapljicom koja možda I ima potencijal ali koja nije odradila svoje kako i koliko je morala i trebalo bi joj još dosta vremena.

Vinski Tomci odavna slove kao skloni eko-pristupu u vinogradu i u podrumu. Veliki utjecaj na njih u tome smislu imao je glasoviti guru s Collija Joško Gravner. Uz Marina Markežića Kabolu, koji je također dosta učio od Gravnera i čak je i angažirao njegova enologa Natalea Favretta kao savjetnika, Tomci su u Hrvatskoj pioniri proizvodnje vina na gruzijski način, u amforama. Mladi diplomirani enolog Tomislav Tomac kaže da unatrag koju godinu Tomci provode biodinamiku u potpunosti, i da im je želja s vremenom steći i oznaku Demeter! (suhiucasi)

U široj pak izravnoj anketi među proizvođačima o tome zašto se, kad su se već odlučili na eko-pristup, nisu htjeli pobrinuti i za službenu potvrdu o tome pa da imaju certifikat kao dobar, čvrst temelj za marketing pa i da se ograde i obrane od nelojalne konkurencije spomenutih švercera, neki su vinogradari-vinari odgovorili da im je dobivanje certifikata preskupo i da su im se prelaskom na eko-prihvatljivu poljoprivredu već ionako povećali troškovi te da nisu baš bili sigurni da će im se eko-certifikati dovoljno povoljno odraziti na prihode. Što se tiče dodatnih troškova, logično je da su prisutni, makar u nekim zemljama za one okrenute ekologiji postoje stanovite poticajne mjere. Naime kad je riječ o poljoprivredi, određena strukovna poduka aplikantu glede rada a i nadzor zemljišta na kojemu on obavlja svoju djelatnost pa i kontrola (analiza) proizvoda imaju svoju cijenu, k tome i – to je rečeno nedavno u jednoj emisiji na temu eko-produkcije na Hrvatskoj televiziji –  određeni certificirani eko-preparati za kojima barem ponekad postoji stanovita potreba imaju svoju cijenu, po nekim izjavama, ako se poljoprivrednik sam dobro ne snađe i ne organizira osobno u izradi preparata na posve prirodan način, od različitog bilja, pa u bio-prodavaonici mora kupiti preparat, taj kupljeni u odnosu na onaj što bi ga sam priredio može za nj biti i do tri, možda I četiri puta skuplji…

Među sugovornicima–ispitanicima bilo je više proizvođača vina koji su kazali da im je bilo jedino bitno to da svojoj djeci, koju su pripremali za to da se nastave baviti poljoprivredom, ostave ekološki čiste terene pa nisu mnogo razmišljali o marketinškom aspektu tog svog necertificiranog eko-pristupa. Neki pak vinari izrazili su bojazan od bilo kakvog javnog obznanjivanja da su se prebacili na organsku produkciju obrazlažući to time da je u glavama mnogih potrošača izraz prirodna proizvodnja ozloglašen, upravo zbog njihovih kolega-vinara spomenutih foliranata u kontekstu prirodnosti produkcije kojima se dopušta(lo) da i s takvim vinima neprimjerena izgleda, mirisa a i okusa budu na tržištu, pa i to da se pod krinkom prirodnosti  još  i hvale očitim manama vina. Pojedinci iz te grupe koja prešućuje to da se u radu drži eko-postulata očito su izgubili povjerenje u inspekcijske službe u svojim sredinama i ne želi da dobar dio potrošača njih automatski paušalno svrsta u folirante. Manji broj vingradara/vinara ispitanika rekao je da nije tražio certifikat o eko-produkciji zato što se u srcu smatraju istinskim i iskrenim seljacima-zemljoradnicima i zato što su uvjereni da je dovoljno to što oni svojim poštenjem u poslu te visokom kvalitetom svojega proizvoda i stalnošću takve svoje ponude paze da pomalo ali sustavno i čvrsto grade reputacijusvoje robne marke  vlastitim imenom. Ima i još nešto što se čulo kao objašnjenje za neapliciranje za eko-eko certifikat: termin organic nekako se, navodno, u mnogim sredinama suviše tijesno vezao kao pozitivan prvensteno uz uzgoj rajčice, krumpira i jagoda, i ne percepira ga se podobnime u slučaju s vinovom lozom i vinom! Izraz biodinamika međutim, vidjelo se iz odgovora vinara, nije negativno vezan uz vino, on nema, poput pojma organic, navedenu negativnu konotaciju međutim do certifikata o biodinamičkoj proizvodnji dosta je komplicirano doći, i treba dugo čekati, pravdali su se neki vinari, naime neovisne ovlaštene institucije koje izdaju cerfitikate o biodinamskom pristupu traže da potvrda počiva da čvrstom temelju tako da izdavanje dokumenta uvjetuju prethodnim nekolikogodišnjim praćenjem rada u vinogradu.  Dobar dio ispitanika odgovorio je da su u fazi nadzora nadležnih neovisnih institucija legaliziranih za izdavanje eko-certifikata i da će – neki koji su se ranije orijavili već uskoro a neki za koju godinu, ugavnom kad istekne propisana početna kontrolna faza – na etikete stavljati meritorne oznake  o eko-proizvodnji.

Eko-filozofijom a i maceriranim vinima u amfori zaraženi su i Plešivičanci Šemberi – na slici su tata Zdenko sin Nikola i kćerka Lucija. Aplicirali su za eko-certifikat i sad čekaju daa prođe vrijeme nadzora što ga provodi, uz savjetovanje, nadležna ustanova (suhiucasi)

I tu se nametnulo novo pitanje: koliko je zapravo proizvođača Bakhova nektara spremno s eko-pristupom beskompromisno nastaviti i u radu u podrumu, gdje su postupci zidovima zaklonjeni od pogleda i gdje je, dojam je, lakše neprimjetno ili teže primjetno upustiti se u neke neprimjerene kompromise (makar oni i bili u skladu sa zakonom). Iako bi bilo posve logično da eko filozofija u trsju i ona među bačvama idu zajedno, nije, postoji bojazan, rijetkost da eko-eko u podrumu ne slijedi baš kako treba onaj eko-eko iz vinograda… Proizvodnja enoloških sredstava silno se razvila i nudi bezbroj rješenja za kreaciju u tehničkom smislu korektne i u komercijalnom smislu privlačne kapljice, nekim je preparatima koji su, iako zakonski dopušteni ali možda ipak s eko-stanovišta to ne bi trebali biti, čini se teško odoljeti, pogotovu stoga što je tržište preplavljeno vinom i nužno je kupcu nametnuti se barem nekom drukčijom/naglašenijom nijansom u organoleptici. Ako ništa drugo, nekim pojačivačem mirisa i okusa… Među kamenjem smutnje nekako od svih tih preparata kao najozloglašeniji kod kritičara ispada sumpor, ne čudi stoga to što se u mnogo slučajeva tvrdnje o priklonu naturalnoj proizvodnji najglasnije i najuočljivije ističe kako je vino proizvedeno bez dodavanja SO2. A možda je, među toliko toga mogućega, najmanji krivac taj u nekoj minimalnoj količini dodani sumpor, radi zaštite vina namijenjenog da prije konzumacije odležava i razvija se još neko vrijeme – obično je to barem godina dana – u butelji. Pitanje je je li baš takva mini-količina doista eko-neprihvatljiva, vrhunski majstor enologije znat će i te kako dobro kolike su za koje vino i uz koje za zdravlje potrošača i za podržavanje eko-podobnosti proizvoda prihvatljive doze dodanog sumpora predviđenog dag a učinkovito zaštititi na duži rok. Francuzi su nedavno i apelacijski regulirali (vidi pretprošlo izdanje Kronike Svijeta u Čaši, za veljaču) pitanje proizvodnje naturalnog vina – a baš konkretno vezano uz SO2 priznali su dvije kategorije: jedna je od njih pod nazivom Vin méthode Nature sans sulfites ajoutés (prirodna metoda, bez dodavanog sumpora), a druga Vin méthode Nature s manje od 30 mg/lit dodanog sumpora (moins de 30 mg/lit de sulfites ajoutés).

U Hrvatskoj se također dosta proizvođača, i to onih s visokom reputacijom, priklonilo maksimalno mogućem prirodnom pristupu u radu u vinogradu i podrumu, među najzvučnijim imenima tu treba svakako spomenuti Tomca, Koraka, Šembera, Enjingija, Claija, Kabolu, Tomislava Bolfana (Vinski vrh)… Neki od njih posjećivali su, radi savjetovanja o tome kako da rade u trsju i u podrumu, svoje inozemne kolege globalno znane upravo po svom ekološkom radu. Neki su kao savjetnike i angažirali inozemne stručnjake specijalizirane za rad u vinogradu i u podrumu na maksimalno ekološki način. Zapazio sam da Tomislav Bolfan na svjim promo-materijalima navodi eko-opredjeljenje, da su eko-oznake otisnute na etiketama Enjingijevih vina, da je Marino Markežić Kabola na etiketu svojega vina Malvazija Amfora stavio eko-znak, a i da eko-oznaku nose i vina od Giorgia Claija, znak Agribiocerta rese i etikete Dimitrija Brečevića. Clai mi veli da eko-znak svakako donosi određenu prednost na tržištu i najavljuje da sad, u kontekstu eko-certifikata, ide i na stupanj više, puca na oznaku Demeter! Zasad je to za naše vinare donekle komplicirano, jer Demeter nema svoju ispostavu ovdje, Clai i Brečević vele mi da su molbu/zahtjev trebali poslati Demeterovoj centrali u Njemačkoj i onda između Italije, Austrije i Slovenije izabrati zemlju iz koje bi Demeterovi stručnjaci dolazili u nadzor, ti naši Istrani tražili su da im u kontrolu dolazi Demeterova ekipša iz Slovenije, odnosno Austrije.

Kod onih koji (još) nemaju na etiketi eko-oznake propitao sam se za razlog. I Korak i Šember i Tomac koji na etiketi nemaju oznaku da je njihova eko-produkcija certificirana objašnjavaju mi da su bili malo lijeni odmah se prijaviti za kontrolu, ali da su to učinili u međuvremenu i sad svo troje čekaju da istekne razdoblje nadzora – ono može trajati i pet godina! – od strane odgovarajuće ustanove pa će, kad se ostvare uvjeti za dobivanje eko-certifikata, predati molbu za izdavanje potvrde. Korak, koji dio grožđa i otkupljuje od probranih i provjerenih vinogradara, skreće pažnju na to da to može biti problem, naime to što se on još prije dosta godina odrekao umjetnog gnojiva, herbicida, pesticide, sistemika ne znači da identičan stav ima i vinogradar koji grožđe nudi na prodaju, uglavnom bude li I dalje otkupljivao grožđe morat će sagraditi novi podrum za preradu grožđa te za čuvanje vina do punjenja. Tomci pak napominju da oni već godinama bare posve u skladu s biodinamikom i da i oni poput Claija kane ići na Demeter.

_________________________

PREFERIRATI MALE VINARIJE? – Da li u kontekstu kvalitete, autentičnosti, osobnosti i karaktera vina isključivo biti na strani malih proizvođača? Mnogo ljubitelji vina preferiraju male vinarije, smatrajući velike pogone industrijskim postrojenjima. Manje vinare nekako se tješnje vezuje uz iskreni rad na zemlji i uz proizvod koji plasiraju, a velike vinarije najčešće prati glas grupe plaćenika koji često ne osjećaju povezanost sa zemljom i koji tek odrađuju svoj posao.

Manji proizvođači imaju iz emocionanih razloga zasigurno šansu kod većeg kruga potrošača ostati u povlaštenoj pozciji u srcu u odnosu na velike vinarije, međutim…

Dobro je, prije uzdizanja jednih u nebo i spuštanju drugih na dno razmisliti o nekoliko bitnih objektivnih momenata vezanih upravo uz kakvoću vina: svakako je bitno proučiti i pročitati vlasnika manje i vlasnika veće vinarije, spoznati o kakvoj je osobi riječ i kako tko pristupa proizvodnji. Što vlasnik točno, kao prvenstveno, želi: ponuditi tržištu tehnički uredan proizvod ili pak, kao hedonist, ponuditi potrošaču čestit proizvod i na tome graditi materijalni uspon tvrtke. Čovjek je čovjek, ima dobrih ali i kvarnih ljudi, ima onih emocionalno a time i hedonistički spoznajno vezanih uz proizvod koji kreiraju pa nastoje da on bude pošten i s dušom, ali ima I onih onih kojima nedostaje spomenuti emocionalni moment ali mogu u tehničkom smislu solidno odraditi posao. Tako je moguće da se i na čelu male i na čelu velike vinarije nađe poštena i stručna osoba manje poštena i manje strukovno potkovana osoba. Činjenica je da visokokvalitetan proizvod i pogotovu s osobnošću a koji starta s poljoprivrednom aktivnosti na različitim tlima i položajima te pod vedrim i oblačnim nebom i kojemu treba puno pažnje i njege i dovoljno vremena da bude potpuno spreman za upotrebu, iziskuje dosta investicija. Koliko manje vinarije djeluju da su u prednosti u proizvodnji osobene kapljice jer je vlasnik u mogućnosti i osobno jače biti u izravnom kontaktu s vinom u cijelom procesu njegova nastanka, toliko veći posjedi imaju prednost da svake godine manje-više bez obzira na meteorološke okolnosti sa svojih parcela raspoređenih na različitim stranama prikladnim za vinogradarstvo birati različite nivoe kakvoće grožđa i praktički svake godine skupiti dovoljno ekstra-baze za kreiranje dovoljne količine Bakhova nektara ekstra kakvoće, ostatak grožđa može se rasporediti u nekoliko kategorija nešto nižeg ali još uvijek kvalitativno dosta dobrog ranga, pa tako ostvarivati prihod, no manji proizvođač s manje vinograda tu je u težoj poziciji. Ključno je dakle to da na čelu bilo velike bilo male vinske kuće bude osoba širih pogleda, koja točno zna što hoće, koja je ne tek profiterski nego višestruko odano i iskreno priklonjena vinu i voljna je i sposobna, gledajući realno i aspekt tržišta, svoje zamisli besprijekorno provesti u djelo. Vrlo brzo pokaže se, i kod manjih i kod većih vinskih kuća – kako gazda diše… 

__________________________

Velimir Korak navodi kako od predlani prakticira organsku produkciju – ne rabi mineralna gnojiva, pesticide, herbicide, insekticide, zaštitu vinograda provodi samo bakrom i sumporom, u podrumu se maksimalno oslanja na vlastite kvasce, sumpor je na minimumu i ako ga dodaje to čini samo prilikom punjenja vina u bocu. I Koakovi čekaju da prođe vrijeme nadzora pa da podnesu zahtjev za dobivanje certifikata (suhiucasi)

Tržište je komplicirano. Danas kad je opća zagađenost visoka ekologija postaje sve značajniji faktor, posebice u segmentu prehrane. U Austriji je npr. već četvrtina svih poljoprivrednih zemljišta u eko-režimu, o ekologiji se sve više pažnje posvećuje i u nas, možda više u riječima nego i konkretno u proizvodnji hrane i pića. Neki kupci ne vode baš osobitu brigu o ekologiji i zdravlju, oni žele sve u bescijenje, najvažnije im je da u šopingu prođu najjeftinije. Neki su, s druge strane, spremni, pod utjecajem svemogćnog EPP-a, potrošiti i na tričarije hrpu novaca. Neki pak potrošači spremni su za ono za što su uvjereni da je kvalitetnije, potrošiti više. Rješenje bi moglo biti to da se eko-osviješteni prozvođači/ponuđači na prikladan način, a tu u današnje vrijeme opet ključnu ulogu igra dobra i kako treba plasirana informacija preko svih mogućih informacijskih kanala, obrate ciljano onim slojevima koji imaju nešto u džepu te koji su razumni i voljni za istinsku dodanu vrijednost potrošiti više. Takvih bi se mogao povećati broj – upravo zahvaljujući dosljednošću u beskompromisnosti proizvođača-ponuđača kad je riječ o ekologiji i moralu, te pravim pristupom u marketingu a to bi značilo istinito i jasno, pa i  predočenjem  potrošaču službenog certfikata kao potvrde svih navoda, objasniti kako proizvod nastaje, što sadrži, koje su i u čemu s obzirom na filozofiju proizvodnje i način nastanka sve njegove prednosti za zdravlje i prednosti u organleptici, dakle da bude razvidno da se za nj uistinu vrijedi potrošiti novčić više

Ohrabrujuća su predviđanja svjetskih organizacija koje se bave istraživnjem tržišta, naime na globalnom tržištu vinom IWSR najavljuje značajan rast plasmana plemenite kapljice iz organske produkcije do 2024. godine. U prvome dijelu priloga navedeno je da je od 128.000 uzoraka vina ispitanih u razdoblju od 1995. do 2000. godine u sklopu analiza profesora Delmas i Gergaud 3,87 posto vina bilo certificirano od strane nadležnih ustanova u kategorijama organskog odnosno biodinamskog produkta, a u ponovljenom takvom istraživanju ali u periodu od 2001. do 2005. godine postotak certificiranih popeo se na 7,37. Predviđa se da će plasman organskih i biodinamski proizvedenih vina s certifikatom na globalnom tržištu navodno do 2024. godine narasti na 43 posto!  Računa se i na to da će sve više i većih vinskih podruma postupno krenuti u pravcu organskog a možda i biodinamskoga, što se smatra i te kako dobrodošlime jer zahvajujući medijskoj snazi velikih kompanija svijest o prednostima organskog i naročito biodinamskog uzgoja ima šansu da se brže širi u masi potrošača. ♣

________________________________

SRDAČNE ČESTITKE!!! Jasna Antunović u svom podrumu (suhiucasi)

__________________________

Domaće tradicijsko, zaštićeno

SANOBORSKA ČEŠNOFKA

U prošlom izdanju Kronike Svijeta u Čaši u ovećem je prilogu bilo riječi o novije službeno zaštićenim gastronomskim specijalitetima toga kraja. Spomenuta je i sanoborska češnofka, koja je upravo dobila rješenje o nacionalnoj zaštiti zemljopisnog porijekla.  Samobor je, inače, svojedobno bio vrlo žustro krenuo i s promidžbom Samoborske salame kao svog specijaliteta, već godinama eto održava se tamo manifestacija Samoborska salamijada s ocjenjivanjem tog proizvoda i sa svečanom podjelom nagrada najboljim uzorcima, međutim ta salama, koju je u najvećoj mjeri u tržišno interesantnoj količini proizvodila tvrtka Igomat, dogurala je tek do službenog rješenja kojim je se proglašava kao zaštićeNom robnom markom Zagrebačke županije, Zagrebačka županija je i nositelj te zaštite. Rješenje o nacionalnoj zaštiti zemljopisnog podrijetla za Sanoborsku češnofku važan je prvi korak do zauzimanja statusa na europskoj gastronomskoj karti. Nositelj zaštite je udruga Sanoborska češnofka, na čelu koje je kao predsjednik Igor Runtas, on pomalo od svojega oca Zdravka Runtasa preuzima poziciju čelnika.

Iako je Svijet u Čaši u želji da potrošačima pojasni što mogu očekivati od zaštićene Sanoborske češnofke i kako će je se na tržištu – mesnica ima dosta! – uopće moći prepoznati, tražio detalje oko zaštite Sanoborske češnofke, i obećano je da će oni stići na vrijeme za objavu u prošlom izdanju Kronike na žalost oni nisu stigli, poslani su naknadno pa evo sada objave dostavjenog elaborata.

Ovo je Svijet u čaši dobio kao ilustraciu samoborske češnofke koja je zaštićena. Ako se ovako nudi u mesnicama i prodavaonicama – kako da potrošač zna je li baš riječ o zaštićenoj samoborskoj češnofki ili o nekoj drugoj kobasici, koja može biti također vrlo dobra ali isto ako može biti i bitno slabija, a po cijeni je one zaštićene…

Naziv proizvoda: SAMOBORSKA ČEŠNJOVKA / SANOBORSKA ČEŠNOFKA

Samoborska češnjovka/Samoborska češnofka je dimljena kobasica za kuhanje proizvedena od usitnjenog svinjskog, goveđeg i/ili junećeg mesa te masnog tkiva svinja uz dodatak uvarka od svježeg češnjaka i suhog bijelog vina. U kobasicu se dodaju i mljeveni crni papar, slatka mljevena paprika, tucana ljuta paprika ili ukiseljeni ljuti feferoni te kuhinjska sol i nitritna sol. Smjesa za češnofku je nadjevena u prirodno svinjsko crijevo, kobasice su složene u parove te toplo su dimljene. Češofka se konzumira kuhana, pirjana ili pečena.

Opis sirovine/sastojaka: u proizvodnji Samoborske češnjovke/Samoborske češnofke koristi se 55 do 60 posto obrezaka svinjskog mesa s 20 do 25 posto vidljive masnoće te 20 do 25 posto čistog mesa svinjske lopatice bez podlaktice s najviše pet posto vidljive masnoće. U proizvodnji se također rabi 10 do 15 posto goveđeg i/ili junećeg mesa s regije vrata, lopatice bez podlaktice i buta bez koljenice i/ili goveđi i/ili juneći obresci sa do pet posto vidljive masnoće. Masno tkivo svinja se dodaje najviše do 10 posto. Masno tkivo može biti čvrsto masno tkivo s područja svinjskog vrata i/ili leđa i/ili polučvrsto masno tkivo s područja svinjskog buta. U Samoborsku češnjovku/Samoborsku češnofku se stavlja: 2 do 4 posto uvarka od svježeg češnjaka i suhog bijelog vina. Količina mljevenog crnog papra treba biti od  jedan do tri posto, slatke mljevene paprike 0,25 do 0,5 posto, tucane ljute paprike 0,1 do 0,2 % ili ukiseljenog ljutog feferona 0,2 do 0,5 posto, kuhinjske soli jedan posto i nitritne soli jedan posto Nije dozvoljena upotreba šećera. Prirodno svinjsko crijevo za nadjev treba biti kalibra 32/34 mm. Samoborska česnofka se dimi.

Opis gotovog proizvoda – organoleptička svojstva Samoborske češnjovke/Samoborske češnofke nakon dimljenja (gotov proizvod): po površini ima tipičnu svjetliju do tamnije crveno-smeđu boju. Na presjeku je meso svijetle ružičaste boje s vidljivim komadićima masnog tkiva. Nadjev je na presjeku ujednačen, povezan i prijanja uz ovitak. Tekstura nakon dimljenja i hlađenja je mekša. Samoborska češnjovka/Samoborska češnofka pripremljena za konzumaciju ima elastičnu teksturu, jedra je i sočna u zagrizu. Ima okus kuhanog svinjskog mesa i blago je ljuta. Ima blagi zaokruženi miris dima, češnjaka i vina.

Kemijski parametri: udio ukupnih proteina mesa u gotovom proizvodu je najmanje 16 posto. Udio masti u gotovom proizvodu je najviše 30 posto. Težina gotovog proizvoda, jednog para ohlađene kobasice iznosi 250 do 300 g.

ZEMLJOPISNO PODRUČJE PROIZVODNJE Samoborska češnjovka/“Samoborska češnofka proizvodi se unutar administrativnih granica grada Samobora i okolnih 77 naselja: Beder, Bobovica, Braslovje, Bratelji, Bregana, Breganica, Budinjak,BukovjePodvrško,Celine Samoborske, Cerje Samoborsko,Domaslovec, DrežnikPodokićki, Dubrava Samoborska, Falašćak, Farkaševec Samoborski, Galgovo, Gradna, Grdanjci, Hrastina Samoborska, Jarušje, Javorek, Kladje, Klake, Klokočevec Samoborski, Konšćica,Kotari, Kostanjevec Podvrški, Lug Samoborski, Mala Jazbina, Mala Rakovica, Mali Lipovec, Manja Vas, Medsave, Molvice, Noršić Selo, Novo Selo Žumberačko, Osredek Žumberački, Osunja, Otruševec, Pavučnjak, Petkov Breg, Podgrađe Podokićko, Podvrh, Poklek, PrekrižjePlešivičko, Rakov Potok, Rude, Samoborski Otok, Savršćak, Selce Žumberačko, Sječevac, Slani Dol, Slapnica, Slavagora, Smerovišće, Stojdraga, Sveti Martin pod Okićem, Šimraki, Šipački Breg, Tisovac Žumberački, Velika Jazbina, Velika Rakovica, Veliki Lipovec, VišnjevecPodvrški, Vratnik Samoborski, Vrbovec Samoborski i Vrhovčak, smještenih u sjevero-zapadnom dijelu Hrvatske, na istočnim obroncima Samoborskog gorja koji su dio Žumberačke gore i na izlazu rijeke Gradne u nizinu rijeke Save. ♣

Gurmanskim porocima protiv covida

BAKHO OBOŽAVA ČOKOLADU…

Mnogi to dobro znaju, mnogi na žalost pojma o tome nemaju, mnogi u takvu mogućnost ne vjeruju…

Bog vina obožava ne samo ribu, janjetinu, svinjetinu, mesne prerađevine te sir, nego i sladoled, biskvit, torte, ČOKOLADU!… Poruka je to sa skupa nedavno održanog u zagrebačkom hotelu International, gdje su se, kao protagonisti, sastali znani hrvatski gastronomad Rene Bakalović, jedan od vodećih hrvatskih vinara Vlado Krauthaker, i jedna od, najavljuju je, budućih zvijezda čokoladnih pralina Zagrepčanka Ana Herović, koja u središtu grada ima malu tvornicu slastica što ih na tržište plasira po narudžbi i putem interneta preko firme Old Pilot. Ana sad na bazi prvenstveno čokolade nastoji lansirati svoju ekskluzivnu rafinirano slatku marku Praline Sweet Gabi.  Sastanak u Internationalu dogovoren je radi konkretiziranja suradnje, tako da smo nas nekolicina također nazočnih imali priliku uživati u kombinacijama čoksa-vinček (choxa & wincheck) u kojima se Bakhov ili Dionizov nektar, čak dignut i na visoku potenciju (vinjak!), nalazi ne tek kao pratitelj u čaši nego kao vrlo poželjni sastojak. Te bi kreacije uskoro mogle biti podastrte široj javosti.

Rene Bakalović i slastičarka Ana Herović, te stojeći, uz vinara Vladu Krauthakera, slijeva na desno: informatičar Denis Čuljak, Vladin djelatnik Tomislav Razumović i ugostitelj Dražen Horvat koji ima restoran u glavnom gradu Češke Pragu (suhiucasi)

Inicijator jedne, nadam se, u budućnosti osobito uspješne priče, Rene Bakalović, očito i te kako dobro svjestan (turističkog tj. gospodarskog) potencijala hrvatske eno-gastronomije a koji su tek dijelom iskorišteni, ali i te kako svjestan i činjenice da i dobar dio žitelja Lijepe naše ima jako dobru materijalnu podlogu i da je spreman i potrošiti više na nešto što je profinjenije, pozvao je Anu i Vladu na dogovor o suradnji na realizaciji ponude hrvatskih gurmanskih poroka koji bi bili u stanju privući pažnju i svjetske javnosti. Ključne riječi u ovome slučaju su čokolada i vino. Bakalović, veliki ljubitelj vrhunske čokolade, uvidio je koliku privlačnost u Europi imaju npr. praline i razne kreme/namazi na bazi orašastog voća i (tamne) čokolade, i sâm se počeo baviti kreiranjem takvih namaza prvenstveno od lješnjaka i čokolade pa i uz dodatak koje kapljice crnoga vina ili pak vrhunskog vinjaka, a Ana Herović kao profesionalna slastičarka naprosto je zaražena s pralinama. Vlado Krauthaker ovdje se odlično uklapa i kao vinar i kao destilater i kao uzgajivač lješnjaka. Vlado na bazi svojih vina proizvodi, u maniri zvijezda cognaca, stare vinjake što u javnost izlaze nakon 11-godišnjeg boravka u njegovu podrumu i po tome spadaju u opće poznatu svjetski osobito cijenjenu kategoriju XO (hors d’age). A što se tiče lješnjaka, nakon jednog prijašnjeg iskustva s njima, uzgajanima na dva hektara, sada, nakon što je te terene iskrčio, na drugima, uz rubove svojih vinograda, ima ukupno 350 stabala te biljke….

Krauthaker inače sada posjeduje ukupno 43 hektara vinograda od čega je 39 u punom rodu a četiri su blizu da to budu, na toj površini ima zasađeno ukupno 44 sorte od čega ih je dosta, ali u manjoj količini svaka, stranih, posadio ih je da vidi kako će se koja ponašati u Kutjevačkom vinogorju i sad se i one, kroz vino ili destilat, mogu lijepo u nekoj mjeri  uključiti u međunarodni projekt čokolada, vino, vinjak, bilo kao sastojci u pralinama i/ili drugim kolačima na bazi čokolade bilo kao piće za poslužiti uz neki određeni slastičarski proizvod, Vlado je sa svojim dugogodišnjim stažom iskusni i vrsni proizvođač visokopredikatnih desertnih vina, u sjajnom svjetlu pokazali su se npr. njegovi Graševina kasna berba (poluslatko), ali i slatki Graševina izborna berba prosušenih bobica i Zelenac ibpb.

Ana i Rene, cokoladni namaz, praline, crno vino…

Bakalović je zamislio da u akciju uključi i još neke vinare iz ostalih triju vinskih regija Lijepe naše (Sjeverozapadni dio, Istra, Dalmacija), i nada se da bi prva ponuda delikatesa iz zajedničkog djelovanja slastičara-chocolatiera i vinara mogla zaživjeti do ove jeseni. Najavljuje i mogućnost da se neke špice plasiraju u ekskluzivnim bombonierama i vani! Ambicije idu visoko: ima nekih naznaka da bi glasoviti svjetski proizvođač čaša Riedel, kojega na hrvatskom tržištu zastupa kuća MIVA,  mogao, nakon što je to napravio vezano uz starsku malvaziju, ići i u lansiranje čaše posebno za graševinu, pa bi se tako i tu našle vazne dodirne točke s inozemstvom.

Praline sa želeom i slatki visoki predikati

Na skupu u hotelu International prisustvovali su uz Anu, Renea te Vladu i njegovog djelatnika Tomislava Razumovića, još i Denis Čuljak iz zagrebačke IT tvrtke vezane uz informatičku djelatnost i mobilne aplikacije, te Dražen Horvat, naš ugostitej koji već godinama u glavnom gradu Češke Pragu uspješno vodi restoran Hrvatski mlin i dakako reklamira Ljepu našu…   ♣

VINOGRADARSTVO i PODRUMARSTVO KRAUTHAKER IZ KUTJEVA – POKUSNI NASAD S VIŠE OD 20 RAZLIČITIH KULTIVARA VINOVE LOZE ODAVDE i IZ RAZLIČITIH DIJELOVA SVIJETA A KOJE VLADO KRAUTHAKER VRLO USPJEŠNO PRETVARA u VINO!

_______________________­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­___

NOVO NA TREŠNJEVAČKOJ TRŽNICI u  ZAGREBU: AGROLAGUNINA MODERNA

KONOBA TRI KANTUNA (sir, ulje, vino…)

Na trešnjevačkoj tržnici u Zagrebu otvoren je  Agrolagunin boutique Tri kantuna. Šarmantna zaposlenica Dora ističe adute: zlatne Festigije Castello i LV  u magnumu i  dvostrukom magnumu, pa Ol Istria i kao zrelo i kao novo mlado, lijep izbor sireva Laguna Špina  (suhiucasi)

_____________________________________

VIJESTI / NEWS

Sajmovi, ocjenjivanja

VINISTRA OSTAJE, MIJENJA DATUM i MJESTO, i BRANI 0,5 PROMILA? – U svjetlu novih promjena nagore u epidemiološkom smislu i mogućeg daljnjeg razvoja negativnog trenda na tom kolosijeku, logično se nametnulo pitanje o održavanju, ove godine, tradicijskog sajma vina, maslinovog ulja i jakog pića Vinistra 2021. Organizatori su optimistični i ne odustaju, doduše sredinom travnja odrekli su se već prije najavljenog termina i, naglašavajući kako su u svakodnevnoj komunikaciji s regijskim Stožerom civilne zaštite, u tjednu ocjenjivanja vina i jakih pića općenito te ocjenjivanja Svijet malvazija u porečkom hotelu Plava laguna kao svježu su pustili vijest da će 27. Vinistra biti u lipnju, i to na otvorenome u porečkoj uvali Peškera!

– Vrlo smo sretni što smo sada, unatoč korona-krizi, nakon godinu dana pauze uspjeli organizirati ocjenjivanje vina i jakih pića općenito i 12. Svijet malvazija, kao tradicijski uvod u Vinistru. Zbog epidemioloških mjera smanjili smo broj komisija na tri, a za strane ocjenjivače iz Slovenije i Italije omogućili smo PCR i antigenski test – rekao je Nikola Benvenuti, predsjednik Vinistre, udruge vinara i vinogradara našeg najvećeg poluotoka.

Nikola Benvenuti, znani istarski vinogradar i vinar te predsjednik udruge Vinistra, s Engleskinjom Caroline Gilby MW, vinskom konzultanticom, specijalisticom za vina Srednje i Južne Europe, vinskim piscem i suradnicom Decantera, The Drinks Businessa, Hugha Johnsona, autoricom knjiga o kapljici Bugarske, Rumunjske i Moldavije. Ona je već bila na čelu ocjenjivačke komisije na Vinistri, a ove godine zbog okolnosti vezanih uz pandemiju Vinistru i njena vina prati od kuće

– Na ovogodišnje ocjenjivanje ukupno je stiglo 415 uzoraka vina i 20 jakih alkoholnih pića, to je oko 15 posto manje nego prijašnjih godina, i očekivano je s obzirom na korona-krizu. Na 12. Svijetu malvazija, neformalnom svjetskom prvenstvu ove sorte, ocijenjeno je 220 uzoraka, iz Hrvatske ih je bilo 166, iz Italije 24, Slovenije 20, te iz Španjolske i Grčke po pet. Što se tiče svježih vina, prema kušanim uzorcima mogu reći da je berba 2020. bila odlična, dok su odležana vina punog i zaokruženog okusa – istaknuo je Mario Staver, predsjednik ocjenjivačke komisije.

Objavljeni su i rezultati ocjenjianja, evo i glavnih dobitnika:

Puse šampionu, djevojke u transu: Klaudio Tomaz osvojio je titulu šampiona za mladi teran (Teran Barbarossa 2020) na ocjenjivanju za Vinistru 2021

Malvazija Collina iz 2016 obitelji Cattunar iz Nove Vasi pored Brtonigle šampion je u kategoriji zrelih malvazija; Teran Barbarossa 2020 Vina Tomaz iz Motovuna šampionsku je titulu osvojio u kategoriji svježih terana, dok je u kategoriji zrelih terana ta titula pripala vinu Santa Lucia 2018. obitelji Kozlović iz Momjana. U kategoriji zrelih refoška šampion je Capo d’Istria 2013. slovenskog Vinakopera. Dodijeljeno je i pet Velikih zlatnih medalja za osvojenih najmanje 92 boda, pripale su uzorku San Salvatore muškat bijeli 2015 obitelji Bennvenutiiz Kaldira, zatim uzorcima Muškat žuti 2019 od Capo vina iz Fernetića; Malvasia volcanica iz 1956 španjolskog proizvođača El Grifo Canari; Merlot 2017. od Vina Siljan iz Krnice, osvajač  Velikog zlata je i Aura biska ekstra iz 2021 od buzetske destilerije Aura.

Podijeljeno je još 139 zlatnih i 16 srebrnih medalja Ove godine pravo na oznaku IQ – istarska kvaliteta ostvarilo je 24 vinara za malvazije i sedam za teran.

Denis Bernobić iz Markovca pokraj Višnjana, osvojio je šampionsku titulu u kategoriji svježe Malvazije. U pripetavanju s još tri iznimne malvazije njegovo vino odnijelo je pobjedu. Ovo je ujedno najveće iznenađenje na ocjenjivanju vina i jakih alkoholnih pića i 12. Svijetu Malvazija koje se sredinom travnja tradicionalno održalo u porečkom hotelu Parentium Plava Laguna.

–  Moja obitelj u vinarstvu je već četiri generacije, ali posljednjih nekoliko godina fokus je na vinima vrhunske kvalitete. Šampionska titula veliki je uspjeh, moram priznati i iznenađenje, ali i priznanje i poticaj da nastavimo dalje u istom smjeru – ističe Denis Bernobić.

Samo najbolje iz Istre

Da je Vinistra jedan od simbola Poreča i Istre potvrdili su porečki gradonačelnik Loris Peršurić i direktor TZ grada Poreča Nenad Valenik, a Emil Perdec, predstavnik Plave Lagune, hotelske kuće koja je godinama partner ovoj regionalnoj vinskoj manifestaciji, istaknuo je kako se turistički radnici neopisivo vesele manifestacijama u ovim izazovnim vremenima, posebno onima kojima je u fokusu doživljaj i hedonizam, a upravo to nude istarska vina.

Ubrzo nakon potpisivana ugovora o suradnji s tvrtkom Savičenta udruga Vinistra je za vinoljupce u ekskluzivnom prostoru u kaštelu Morosini Grimani u Svetvičentu upravo otvorila prodajni punkt i ukojemu na tjednoj razini planira i organizirati tečajeve sljubljivanja vrhunskih istarskih vina i sireva.

Inače, u svjetlu ponovne inicijative da se ukine sada dopuštenih maksimalnih 0,5 promila alkohola u krvi vozača u prometu, kažimo i to da su među prvima nezadovoljstvo s predloženih moguće novih 0,0 promila javno izrazili istarski vinogradari i vinari.

Proširila se eto vijest o tome da je dio novog nacionalnog plana sigurnosti u cestovnom prometu u Hrvatskoj koji bi trebao stupiti na snagu do 2030. uvođenje režima od 0,0 promila, s time da se s tih jednom prije već nametnutih pa onda ipak ubrzo povučenih 0,0 ponovno starta s 2023. godinom.

Ne niječući da se, posebice u posljednje vrijeme, na hrvatskim prometnicama dogodio veliki broj stravičnih nesreća koje su skrivili upravo alkoholizirani vozači, i to s utvrđenim popriličnim sadržajem alkohola u krvi, te naglašavajući kako podržavaju odgovornu konzumaciju alkoholnih pića i skrećući pažnju na to da bi dugoročno rješenje za smanjenje prometnih nesreća u nas trebalo potražiti prije na nekim drugim stranama nego tek jednostavno u kresanju 0,5 na 0,0 promila, istarski vinari zalažu se da na snazi ostane sadašnja regulativa. Ukazuju na to kako su u posljednjih dvije godine mnogo štete vinogradarima i vinarima nanijeli corona i covid 19, primjerice prosječan pad prodaje u istarskim podrumima pao je i 30 posto, a kako se pandemiji još ne vidi kraj, uvođenje propisa o 0,0 promila moglo bi biti u gospodarskom smislu i kobno za brojne vinare a i ugostitelje, moguće i vrlo štetno po naš turizam općenito.

Istra i 0,0 promila?

– Istra se kvalitetom vina i ponudom u segmentu turizma napokon pozicionirala kao vrhunska eno-gastro destinacija i o tome bi trebalo voditi računa. Jedinstveni smo u tome da bi Hrvatska trebala imati propise o sigurnosti cestovnog prometa usklađene s drugim europskim turistički jakim vinskim zemljama poput Italije i Francuske u kojima je dozvoljeno 0,5 promila.  U Velikoj Britaniji dopušteno je 0,8 promila u krvi – ističe Nikola Benvenuti, predsjednik udruge Vinistra.

I prof. dr. sc. Mladen Boban sa splitskog Medicinskog fakulteta, znanstvenik koji se godinama bavi istraživanjem bioloških učinaka vina na zdravlje, kaže da se eventualnim uvođenjem 0,0 promila neizravno negiraju dokazani korisni učinci umjerenog konzumiranja vina uz jelo.

– To bi bilo i u suprotnosti s nekim drugim strateškim dokumentima i akcijskim planovima Republike Hrvatske kojima je cilj povećanje svijesti u općoj populaciji o zdravoj hrani i odgovarajućoj prehrani, pri čemu se kao pozitivan primjer najčešće ističe mediteranska prehrana. Ne smije se zaboraviti da je umjereno pijenje vina uz jelo jedan od stupova tog načina prehrane s relativno najvećim doprinosom korisnih učinaka na zdravlje. U tom kontekstu važno je napomenuti da je 2013. na inicijativu Hrvatske i šest drugih mediteranskih država, UNESCO upisao mediteransku prehranu u nematerijalnu kulturnu baštinu čovječanstva. Svjetska zdravstvena organizacija prihvaća mediteransku prehranu kao učinkovitu strategiju za prevenciju nezaraznih kroničnih bolesti kao vodećih uzroka prerane smrti na globalnoj razini – kazao je prof. Boban.  ♣

EURASIA, VINARIUM, SYRAH du MONDE – Unatoč problemima s covidom po cijelome svijetu, ocjenjivanja plemenite kapljice ne posustaju, ona već postojeća s i dužim stažom, pretežito iz zapadne hemisfere, nastavljaju se, a niču, uz poštivanje propisanih protuepidemijskih mjera, i nova, posebice u istočnome dijelu svijeta, koji postaje sve atraktivnije i važnije tržište i za Bakhov nektar.

U Moskvi je nedavno pod pokroviteljstvom OIV-a održano vrednovanje EURASIA Wine & Spirits competition 2021. Organizator priopćava da je 75 zemalja iz svijeta poslalo na ocjenu ukupno oko 300 uzoraka. Žiri, kojim je predsjedao vinski pisac Vladimir Tsapelik, znan dobro i našoj javnosti jer u više navrata boravio je kao vinski izvjestitelj u Hrvatskoj, bio je međunarodni, s članovima iz Rusije, Gruzije, SAD, Moldavije, Velike Britanije, Njemačke, Švicarske i Izraela. Hrvatskih uzoraka, javlja mi Tsapelik, nije bilo. Dodijeljeno je tri velika zlata, 40 zlata i 39 srebra.

Krajem svibnja, točnije od 27. do 30. ovog mjeseca, u Bukureštu u Rumunjskoj, koja za sebe kaže da ima 7000 godina dugačku vinogradarsko-vinarsku tradiciju, ocjenjivanje je Vinarium International Wine Contest 2021. Organizator očekuje najmanje 1200 uzoraka iz raznih zemalja svijeta. Najavljeno je da su kao ocjenjivači angažirani pomno birani vinski stručnjaci iz više zemalja, te da će, s obzirom na covid i na nužnost poštivanja protuepidemijskih mjera, dio degustatora dobiti doma neke uzorke na ocjenjivanje te da će se centrali u Bukureštu javljati s ocjenama preko video-linka. Cijena za ocjenjivanje za pet uzoraka je 70 eura za svaki, a za šest i više 60 eura po uzorku. Informacije na: daniela.paduraru@wineconsulting.ro  

CHE SYRAH, SYRAH… – U francuskom Ampuisu 1. i 2.lipnja 2021 je 15. vrednovanje Syrah du monde, svojevrsno svjetsko prvenstvo u toj sorti. Organizator očekuje najmanje 450 uzoraka syraha iz barem 26 zemalja svijeta. Vina će ocjenjivati žiri od stotinjak međunarodnih degustatora iz raznih zemalja. Podrobno na: www.syrah-du-monde.com  ♣

Festivali: Hiša Traminca na Principovcu

STEYER-MARK CUVÉE u ILOKU!Danilo Steyer iz mjesta Apače kod Gornje Radgone, slovenski Kralj Traminca, nema problema  s označavajem kapljice i apelacijom: već samo njegovo prezime STEYER upućuje na porijeklo loze i grožđa, i to u dvjema zemljama – Sloveniji (Slovenska Štajerska) i Austriji (Steiermark). Kuva se, kuva nešto zanimljivo: uskoro Steyer-Mark Cuvée u Iloku, a Hiša Traminca na – Principovcu!

Naravno, riječ je o trećem Festivalu Traminca koji je najavljen za 21. i 22. svibnja 2021., inicijator i jedan od glavnih organizatora osječki publicist Željko Garmaz javio je da se od tog termina ne odustaje! Krepát, ma ne molát!, što bi rekli Istrani, koji nemaju Traminac ali imaju zato Muškat momjanski – upravo ove godine planiran da poteče na radionici Gostujuća aromatična sorta,  sada uvedenoj na spomenutoj manifestaciji u našem najistočnijem gradu. Kako sam i objavio na blogu u Kronici SVIJET u ČAŠI – 03.2021, početak priredbe je 21. svibnja sa svečanom večerom s Michelinovom zvjezdicom  Goranom Kočišem, a izlagački dio i radionice su dan poslije.

Kad govorimo o Tramincu, on ni opsegom a ni popularnošću (još) nije sorta za koju bi se moglo reći da značajnije općenito predstavlja Lijepu našu, ali zato svoju vrlo značajnu oazu ta sorta ima u iločkom području, određenu važnost ima i za Đakovo. Po najsvježijim podacima Agencije za plaćanja u poljoprivredi, Traminac se u Hrvatskoj prostire na ukupno 238,86 hektara. Gdje on svojom zastupljenošću stoji u  nas u odnosu na druge kultivare vinove loze moguće je vidjeti na početku ove Kronike, u prilogu Hrvatska na dlanu. Po nekim procjenama, a jednu mi je iznio Željko Garmaz, osječki novinar koji mngo putuje i obilazi vinare kako u Hrvatskoj tako i u okolnm zemljama, u nas se nešto intenzivnije Ttramincem bavi oko 60 vinskih podruma, iz Garmazovog iskustva u Iloku u Srijemu ih je 15, u Baranji bi ih bilo oko sedam, kao i u Kutjevačkom vinogorju, Đakovo i Trnava navodno ih broje  oko četiri (po tramincu je znan podrum Đakovake nadbiskupije!), u Moslavini bi se, po Garmazu, moglo spomenuti dvojicu, u Međimurju četvero, u Hrvatskom zagorju osam ili devet vinogradara-vinara, na Plešivici možda čak šestero….

Danilo Steyer

Posebno emotivna radionica vezana uvelike i uz traminac trebala bi u Iloku biti ona posvećena enologinji Veri Zimi koja je nakon 17 godina rada u Iločkim podrumima nedavno otišla u mirovinu.  Radionica s posebnim značenjem je svakako i ona što će je voditi slovenski Kralj Traminca Danilo Steyer, koji ima 10-godišnje iskustvo u organizaciji  Festivala traminca u Deželi.  Novinar Ivo Kozarčanin priprema radionicu na temu Ledene berbe Traminca. Svoje pak tramince u amber odnosno  jantarnoj verziji posebno će predstaviti Srđan Barić iz Križevaca (Anarhist) i Dominik Jagunić s Plešivice. Premijerno će s tramincem nastupiti Kutjevčanin Sontacchi. Bruno Graberšek najavio je radionicu s tramincima koji se proizvode po pravilima što im onda jamče eko-certifikat. Publicist Tomislav Ivanović iz Beogada održat će izlaganje o tramincima s Fruške Gore. Francuz Marc Tempé trebao bi predstaviti neke alzaške tramince, a talijanski sommelier Luca Gardini tramince Alto Adigea odnosno Južnog Tirola.

S ocjenjivanja traminaca za Festival traminca u Iloku. Komisija br. 1 sommeliera Marija Mestrovića, voditelja zagrebačkog restorana Kaiser gdje je bila degustacija. Dolje: komisija 2, Željka Bročilovića Carlosa (suhiucasi)

A za uvod u atraktivan mjesec traminca izabran je datum 3. svibnja u Zagrebu – riječ je o međunarodnom ocjenjivanju vina od sorte Traminac (uz hrvatske tramince očekivani su i oni iz vana, a uz hrvatske ocjenjivače također i oni iz vana), kao mjesto degustacije određen je restoran Kaiser što ga na Kajzerici vodi znani zagebački sommelier Mario Meštrović. Određena su bila dva stručna žirija sa po pet degustatora uključujući i predsjednika grupe, covid19 se na žalost umiješao i pomrsio račune, s popisa kušača u posljednji je čas eliminirao isprva predviđenog, također znanog zagrebačkog sommeliera, predavača na tečajevima Hrvatskog sommelier kluba Darka Lugarića. Svijet u čaši zavirio je na degustaciju i zatekao sljedeće ocjenjivače: Franju Francema, Ivanu Puhelek, Krešu Ivančića i Slovenca Brunu Gaberšeka koji su radili pod vodstvom Marija Meštrovića, dok su drugu ocjenjivačku komisiju, pod vodstvom Željka Bročilovića Carlosa, činili Saša Špiranec i Ivo Kozarčanin iz Hrvatske, te Igor Luković iz Srbije i Zoltan Gyorffy iz Mađarske. Na provjeri su bili ukupno 84 uzoraka iz Hrvatske i tri uzorka iz Mađarske. Među tih 87 vina našlo ih se sedam rađenih uz (dužu) maceraciju popraćenu alkoholnom fermentacijom, a zgodno je spomenuti i to da su se među 87 traminaca našli i oni što izlaze iz podruma pod imenom i prezimenom dviju popularnih osoba, konkretno pjevača Dražena Zečića i glumca Zlatka Ožbolta! Obvezni uvjeti za sudjelovanje na ovome ocjenjivanju, izjavio je jedan od glavnih organizatora ocjenjivanja Željko Garmaz,  bili su to da se vino finalizira do butelje i to da pri izlasku iz podruma ima svoju etiketu koja govori o njegovu identitetu. Kao prag za zlatnu medalju određen je bio minimum od 90  bodova, za platinastu medalju trebalo je skupiti najmanje 95/100 bodova. Ocjenjivanje sam napustio malo prije kraja, do tog trenutka kad sam otišao isplivalo je sedam etiketa okićenih platinastom medaljom…♣

LAUBA 2021: NOVI DATUM i MJESTO – Pandemija remeti planove: tradicijski Lauba Grand Tasting, dosad održavan u znanom zagrebačkom prostoru Lauba i za 2021. svojedobno najavljen za kraj travnja i početak svibnja, premješten je i datumski i lokacijski. Organizator – tvrtka Vinart, obznanio je da su novi termini 3. i 4. lipnja, a novo, u epidemiološkom smislu prikladnije  mjesto trebao bi biti otvoreni prostor sa sjeverne strane zagrebačkog Muzeja za suvremenu umjetnost. ♣

Tri izazova iz jugoistočne Europe

TRNJAK POSLIJE PLAVCA, a PRIJE VRANCA – Posložilo se, dosad, i bolje nego što sam se još do nedavno usudio i zamisliti: nekako taman uz moju objavu, u izdanju Kronike SVIJETA u ČAŠI za ožujak 2021,  te tekstova o Plavcu malome i o intrigantnome trisu iz jugoistočne Europe s članovima Plavcem malim, Trnjakom i Vrancem,  održano je, u Vinskome klubu u Zagrebu za grupu vinskih novnara i sommeliera-ugostitelja, kušanje nekih 37 dalmatinskih plavaca, a ubrzo potom, uoči izlaska Kronike SVIJETA u ČAŠI za travanj 2021, priređena je, za struku i u istome prostoru, degustacija petnajstak trnjaka, što iz Hrvatske što iz Bosne i Hercegovine. I odmah se počelo raditi na organizaciji organoleptičkog vrednovanja vranaca!

O kušanim plavcima smo već moji kolege i ja objavili dojmove, što se tiče trnjka složni smo u tome da se predstavio na vrlo visokom nivou, a za vrance, s kojima smo se imali lijepih prilika družiti lani i predlani i u Crnoj Gori i u Makedoniji, uz međunarodni praznik Vranca u listopadu, ali i na nekoliko prezentacija u Metropoli – ne sumnjamo da će oduševiti…

Trnjak, kojega prati glas da kroz vegetaciju do berbe lijepo nakuplja slador (alkohol, snaga, toplina; maligani od 13,5 vol% naviše, većina vina bila je s 14,5 do 15 vol%) ali i da istodobno uspijeva sjajno zadržati kiseline (svježinu), pokazao je monumentalnost – gustoću, visoku koncentriranost, ekstraktnost, potentnost,  uzorci i iz Dalmatinske zagore i iz Hercegovine odisali su mineralnošću, ali u aromatskome smislu oni iz Dalmatinske zagore bili su nešto uvjerljiviji u izričaju voćnosti, dok su oni s hercegovačkoga krša bili jači u izričaju prosušenog voća, začinskog bilja i kamena. Vina na ovome kušanju pokazala su se uglavnom unutar jedne stiliastike, tek jedno je malo pobjeglo, u smislu dosta izražene slatkoće i aromatikom u pravcu naglašene prosušenosti grožđa.  Kao i uvijek u grupi uzoraka, neki su se predstavili kao više zreli i razvijeni, profinjeni i elegantni, a neki kao tek na putu da to postignu, napomenuti tu valja da je na ovoj degustaciji bilo trnjaka – koji, inače, traži duže dozrijevanje i odležavanje u kojemu se i dodatno razvija – iz različitih godina berbe, od daleke 2012. pa do recentne 2020, dakle  neki uzorci ne nalaze se još na tržištu, štaviše nekima trebaju još godine dok budu spremni za izlazak a poslani su nam tek kao informacija da postoje i da se bolje upoznamo s time kako se trnjak kao vino razvija kroz vrijeme. Ovo u zagrebačkom Vinskom klubu nije bilo i ocjenjivanje vina za vinska vodiče.

Krešimir Šesnić, Darko Lugarić, Saša Zec, Branimir Turk, Tomo Jakopović, Ivo Kozarčanin, Miro Barec, Domagoj Jakopović Ribafish (suhiucasi)

Evo i manekena-sudionika u reviji, a redosljed na svoj način daje naslutiti dojmove što su ih oni najbolji izazvali kod kušača.

NUIĆ 2012; ŠKEGRO Carsus Trnjak 2017; NUIĆ 2017;  NUIĆ 2016; GRABOVAC Trnjak riserva 2017; GAŠPAR 2020; GAŠPAR 2019;  PILAČ 2017;  FRANIĆ 2019;   Ivica RADALJ  2018; FRANIĆ 2015;  FRANIĆ 2017;  NUIĆ ROSÉ 2019

Kao najsjajnije zvijezde toga dana iskočili su Trnjak 2012 od Nuića i, od mladih, Trnjak 2020 barrel sample od Gašpara,  a kao zvijezda pak na tanjuru bio je gulaš od mesa Enjingijevih angusa (Vrutak!) kojega je dan prije majstorski pripremio Ivo Kozarčanin.

Novo iz Pupitresa

BILJEŠKE o VINU –  Limitirano izdanje od samo 400 kopija, ručno šivane korice od eko-kože, dva u jednom: detaljan vodič kroz kušanje vina i radna bilježnica za impresije – novi poslovni pothvat zagrebačke sommelierke Jelene Šimić Valentić koja je, nakon dugog razdoblja rada u visokom ugostiteljstvu u Metropoli, prije nekoliko godina postala vlasnicom i voditeljicom danas poznatog  wine-bara Pupitres u središtu glavnoga grada Lijepe naše, cijenjenog među ljubiteljima plemenite kapljice kako po bogatom izboru etiketa za kušanje tako i po vrlo kvalitetnim vinskim radionicama – dosad ih je bilo više od 800! – u Jeleninoj režiji.

Bilješke o vinu nova su priča poznate sommelierke Jelene Šimić Valentić, limitirana edicija od 400 komada (cijena 295 kn) za sada jedinstvenog vodiča kroz kušanje vina koji se sastoji od dva dijela. U prvome je detaljno naznačen kako opisati, a u drugom, rezerviranom za zapis impresija na bazi osobnih osjećaja, ima mjesta za popratiti čak 200 vina. Nećete pisati samo o boji, mirisima i okusima, zabilježit ćete gdje ste i s kim ste kušali vino, jer to je, kaže Jelena, jednako važan podatak. Vino je emocija, važno je zabilježiti kako ste se osjećali dok ste ga pili, i na taj način otkrit ćete njegovu novu dimenziju, veli Jelena.

– Ovom knjigom u kojoj je uz ocjene vinima te opise vina moguće, s obzirom da ima dovoljno mjesta, zabilježiti i to s kime se u društvu vino degustiralo željela sam pokazati koliko je važno voditi ozbiljne i detaljne bilješke o vinu, koje je ne samo piće nego i emocija. Tako se fokusiraš na vino, usavršavaš se, nepce postaje sofisticiranije, okus istančaniji, doživljaj je dublji – ističe Jelena.

Na ideju o knjižici Jelena je došla lani u vrijeme punog naleta pandemije, zbog koje je njezin mali bar sa četrdesetak mjesta zbog epidemioloških mjera više zatvoren nego otvoren. Na vinskim radionicama primijetila sam da ljudi vole zapisivati impresije o vinima koja su pili, pogotovu ako su njima oduševljeni. Traže po torbama rokovnike, pišu po salvetama, vole papir, iako živimo u digitalnom vremenu, otud zamisao o knjižici, dodaje Jelena kojoj je vino velika strast i koja se dakako posebno veseli tome što ima naznaka da bi se mjere Strožera mogle ublažiti i da će njen wine bar u Frankopanskoj od sredine lipnja proraditi opet punom parom.  ♣

Abeceda vina

BAKHOV POZDRAV IZ HRVATSKE – Zagrepčanin Zoran Lutz, vrlo neumorni umirovljenik iz redova grafičara, vjerni podanik boga Bakha, posljednjih desetak godina otkako je zatvorio svoje poduzeće Arakart  za tiskarske usluge i dalje je vrlo aktivan u izdavaštvu, s time što se fokusirao na temu vina i duboko koncentrirao na kreiranje informativno-poučnih publikacija te raznih reklamnih brošura posvećenih plemenitoj kapljici.  U okviru svojega hobija i u suradnji s tvrtkom Indugraf koju vodi njegov prijatelj  krenuo je najprije u osmišljavanje vinskih kalendara, a, nakon što se zbog bolesti sa scene povukao znani naš vinski pisac Srećko Ljubljanović i prestao s izdavanjem svog Vinskog vodiča, Lutz je, smatrajući da vino kao simbol hedonizma, plemenitosti i gospodarstva te kao obilježje Lijepe naše zavrjeđuje bolju promociju i na edukativan način kvalitetno približavanje široj javnosti, pa je i sam jače zapeo u toj aktivnosti.

Lutz je svake godine kroz posljednje desetljeće objelodanio vinski kalendar s fotografijama grozdova autohtonih hrvatskih kultivara, s različitim kratkim objašnjenjima o sezonskim radovima u trsju, s popisom vinskih praznika i s popisom godišnjih događanja na hrvatskoj vinskoj sceni. Onda je krenuo u osmišljavanje i objavu manjih brošura na temu vina s fotkama i s opisima vinskih kultivara, popisom vina, savjetima oko sljubljivanja vina s jelom. Uglavnom, zamslio je da s vremenom njegov postojeći projekt preraste u nešto što bi na popularan i zabavan i praktičan način širilo kulturu vina i bilo i svojevrsna turistička promidžba i vina i eno-gastro i turističke Hrvatske.  Plan mu je knjižicu, koja bi izlazila svake druge ili treće godine, unaprijediti novim prikladnim sadržajima, primjerice prezentacijama pojedinih hrvatskih vinogradarskih područja, dodavanjem popisa i adresa proizvođača vina i vinoteka, dakako popraćeno s jezgrovitim opisom vinskih podruma odnosno (malo)prodajnih punktova,  i pretvoriti je u svojevrstan praktičan mini-vodič eno-gastro Hrvatskom.  ♣

Neki novi Bakhovi djelatnici…

Iwek Kozarčanin (sasvim desno), Josip Barundić Vina Barun, Drago Prstac i Tomo Jakopović

OD NOVINARSTVA DO MANZONIJA – Poznati zagrebački novinar Ivo Kozarčanin, s novinarskim iskustvom u izdanjima novinske i nakladničke kuće Vjesnik te potom i iz najčitanijega 24sata, Bakhov sin s nadimkom, te autor knjigice Škola vina Bakhova sina sadržaja tipa vinske abecede, nakon što je prešao u slobodnjake pera, ovih dana eto postao je, ne zatvarajući vrata žurnalizma, na neki način opet početnik, konkretno otvorio svoj novi start – kao nezavisni vinogradar, s ciljem da postane šampanjer. Upravo posljednjeg dana travnja na svom Iwek-bregu, zapravo Gizniku i mikrolokaciji Rupica ponad Samobora posadio je, uz pomoć pajdaša iz vinske branše – zagrebačkog sommeliera Tome Jakopovića te Josipa Barundića Baruna i njegova Strikana Drage Prstaca  (prikladno prezime baš uz kvalitetan pjenušac!) iz kardinalskog sjedišta Krašića, u devet redova nekih 180 cijepova sorte Manzoni, cilj je Iweku grožđe pretvoriti, klasičnom metodom drugog vrenja u boci, u Iwekov Bubbly brzut na tur.  Do prvog gutljaja tog bubblyja u punoj formi trebat će pričekati najmanje osam godina, naime Iwekove ambicije su visoke i traže i vrijeme, najprije svakako četiri godine do prvog roda za bazno vino, potom nakon šampanjizacije baze i najmanje tri godine dozrijevanja pjenušca u boci na finom talogu prije degoržiranja pa potom barem još godinu dana odležavanja u butelji nakon degoržiranja. ♣

Tomislav Tolušić

IZ CARSTVA POLITIKE u RAJ BAKHA – Donedavni ministar poljoprivrede RH Tomislav Tolušić izlaskom iz visoke politike ušao je visoko u vino! Bez vinograda, zasad, međutim i bez improvizacije. Grožđe u ovome trenutku, istina, otkupuje, ali oko odabira sirovine i oko prerade pomaže mu iskusna enologinja Ivana Nemet, koja je po vinskim pitanjima radila u Feravinu i u PP Orahovici. Tolušić kod Virovitice, gdje ima vinaski podrum, za sadnju vinove loze priprema nekih tri do četiri hektara terena! Njegova vina već su u prodaji, a nudi graševinu, sauvignon, chardonnay (sur lie), te crnjak, mješavinu najvjerojatnije od merlota, cabernet sauvignona i cabernet franca, rađenu u – amforama! ♣

Miroslav Škoro – političar

S VEDRIM NOTAMA i GRAŠEVINOM u ARENU POLITIKE – Slavonac Miroslav Škoro okušao se kao glazbenik i pjevač, čuvar ravnice (Ne dirajte mi ravnicu…) potom i kao vinar, i to s graševinom iz vinograda u Kutjevu i nastalom bistrom glavom i vrijednom rukom enologinje Josipe Andrijanić, znane pod nadimkom Cipelice lutalice. Onda je Miroslav velike ambicije počeo pokazivati u politici. Postao je vođom oveće oporbene stranke, kad nije prošao u borbi za fotelju na drugim visokim političkim instancama, krenuo je u lov na sjedalicu gradonačenika Zagreba. Sredinom svibnja nakon izbora vidjet će se kako će taj lov završiti i hoće li apetite zadovoljiti – tek možda povratkom u ravnicu… I Osijek i Đakovo imaju lijepe katedrale… ♣

Show&Winebusiness: I KYLIE MINOGUE PODLEGLA DIONIZU – Još jedno ime iz svijeta poznatih i popularnih uključilo se u vinski biznis. Riječ je o pjevačici Kylie Minogue, koja je upravo promovirala i svoj novi pjenušac, riječ je o proseccu proizvedenome od 85 posto sorte Glera i 15 posto Pinota crnog, u znanoj vinskoj kući Zonin u Gambellari u Venetu. Kylie se uključila u vinski segment proše godine, i pod brandom kylieminoguewines preko londonskog distributera vina Benchmark Drinks do sada je već uspjela plasirati ukupno milijun butelja! Na slici je Kylie doduše s crnjakom, snimka je napravljena dok je još vladao zimski režim pijenja vina, sad kako je zatoplilo i kako idemo prema još toplijemu dolazi red na lepršavi ružičasti prosecco… Hoćemo li Kylie vidjeti s tim njenim pjenušcem uskoro – točnije 11. lipnja 2021, na Terasi Oleander zagrebačkog hotela Esplanade, na petom festivalu pjenušaca u Zagrebu, u organizaciji Marije Vukelić i Nine Levičnik?

U Kylino vinsko stado spadaju još dvije etikete roséa iz francuske Provence, jedan sauvignon iz vinogorja Côtes de Gascogne, jedan španjolski pjenušac cava, zatim merlot francuske apelacije Vin de Pays d’Oc, kao i australski Margaret River Chardonnay, u fazi kreacije sad je još jedan australac, Yara Yara Pinot noir. ♣

Prisjećanje na nekadašnje glazbene dane…

Miroslav Papić Pajo

SJETNO, UZ – BACH(us)OVU TOCCATU! – Zagrepčanin Miroslav Papić, generacija 1941., preživio, i ne znajući za to!, drugi svjetski rat, u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća glazbenik, poslije s dva desetljeća rada u svojstvu inžinjera strojarstva u oil & gas businessu u Sirte Oil Company u Gadafijevoj Libiji, a sada dobro stojeći penzić s kućama u podnožju Medvednice i na Hvaru, računa i na, oslanjajući se na glasovitog Dantea, novi životni krug, još ni iz daleka zadnji, Deveti!, a koji treba uslijediti sada nakon vladavine terora Covida 19. Majstor Papić, koji je u Libiji postao zahvalan tamošnjem crnome zlatu a nakon boravka na Hvaru navikao se,lako, na drugo crno zlato – naravno, plavac mali crni!, očekuje, dakako, da taj novi krug bude, jooooooj, dakako – dobar i dugotrajan!

Naširoko znan kao Pajo, u neka davna vremena prije nego što ga je obrlatila svemoćna nafta osnovao je i, kao trubač, vodio sastav Soul Sound Band, koji je žario i palio na popularnim plesnjacima u zagrebačkom Tucmanu u neposrednom susjedstvu HNK-a što bi završavali znakovitom i za natalitet Hrvata obećavajućom najavom završne skladbe te večeri – Zadnji ples, zadnji dogovori… A onda je SSB, znam jer sam jedan od rijetkih svjedoka, dakle dragocjen!, pretvorio u grupu Clan sa zvijezdom u nastajanju – Rajkom Dujmićem Limom, poslije alfom i omegom Novih fosila, danas legendom.

Bachova Toccata i Fuga u D-molu, grupa Clan: Papić, Mažuran, Štimac, Žilih (stoje), Dujmić Lima i Kezele Jull. Može se poslušati preko Youtubea

Uz opus s Fosilima s kojima je osvaja publiku, sjajni Lima je ljubiteljima glazbe ostavio, i u nekom drugom žanru, istinsku muzičku poslasticu – aranžman i nastup na Clanovoj snimci Bachove Toccate i Fuge u D molu. Uz Limu na klavijaturama (Hammond) i Paju na trubi, Bacha nam u jazz-rock stilu i pod paskom legendarnih urednika Vanje Lisaka i snimatelja Radana Bosnara, donose Boris Žilih – tenor-saksofon, Mato Šantek – trombon, Ante Mažuran na gitari, Branko Kezele na basu i Zdravko Štimac za bubnjevima.

Bogme, vrijedi to poslušati, i te kako!!! Svakako uz čašu ekstra vina neke starije berbe prikladne za meditativne trenutke, mogao bih spomenuti Plenkovićev Zlatan plavac neko vrijeme Grand cru a sada Grand Select, Tomčeve Amfore od prije 10 godina, Korakov syrah iz 2009, ali i Rajnski rizling 2009 i 2011, međutim i RR u potrazi za nekim starim vremenom iz 2015, Krauthakerove merlot i cabernet sauvignon od prije desetak godina, Claijevu Malvaziju Sveti Jakov, Gran teran od Coronike…  ♣

Rekonvalescent Gianni Morandi lijek za oporavak je našao u – brunellu!

BRUNELLO KAO LIJEK – Prošlo je doista mnogo godina od vremena kad smo i u Hrvatskoj rado pratili talijanski festival zabavne glazbe u Sanremu i vremena kad smo svako malo i na valovima naših radio-stanica slušali Giannija Morandija. Taj pjevač iz Bologne nije više onoliko eksponiran I u žiži kao prije, ali ne bi se moglo reći da mu je popularnost baš jako opala, tà on na Faceboku ima 1,2 milijuna sljedbenika! Neko vrijeme u ovom najnovijem periodu nije se, pa ni virtualno, pojavljivao u javnosti, ili barem ne mnogo, jer popravljajući nešto u vrtu obiteljske kuće teško se ozlijedio i zbog opeklina završio u bolnici. Ovih dana vratio se s odsluženja bolničkog roka, i očito dobro raspoložen uslikao se za Instagram da svojim obožavateljima objavi come back pa i da se pohvali novim lijekom koji troši nakon izlaska izbolnice, a to je – Brunello PianRosso ugledne montalcinske kuce Ciacci Piccolomini d’Aragona! Lijek izvrstan, bila je o njemu i recenzija u Svijetu u Čaši, nakon što ga lizne i gucne svatko bi poželio malo dužu kuru i dvostruko ozdravljenje ali – maloprodajna cijena tom lijeku je (doduše sigurno ne i za Morandija) upućuje na to da ga je ipak nužno uzimati ga u apotekarskoj količini!…   ♣

Visoka gastronomija i ljekoviti tretmani na bazi potpuno prirodnoga

Ekskluzivni hotel Al Hambra

LOŠINJSKA AL HAMBRA SA CHEFOM s DVIJE MICHELINOVE ZVJEZDICE – Slikovita uvala Čikat ovoga proljeća podiže doživljaj luksuza i hedonizma na još višu razinu te se potpuno jedinstvenim konceptom gastronomskog i wellness doživljaja svrstava uz bok vodećim svjetskim luksuznim hotelima. Raskošni Boutique Hotel Alhambra, uvršten u Top 10 najboljih hotela Europe, inače dio luksuzne kolekcije prestižnog brenda Lošinj Hotels & Villas, predstavit će iz Švicarske gostujućega chefa Christiana Kuchlera, nagrađenoga dvjema Michelinovim zvjezdicama i sa čak 18 Gault&Millau kulinarskih kapica. K tome, ovaj lošinjski brend predstavit će i ekskluzivni novi koncept s potpisom vodeće međunarodne konzultantice za spa i wellness Melisse Mettler.

Chef Kuchler

Za cjelovitost luksuznog iskustva tijekom svibanjskog boravka na otoku Lošinju, SPA i wellness direktorica za brend Lošinj Hotels & Villas te vodeća međunarodna konzultantica za luksuznu spa i wellness ponudu Melissa Mettler osmislila je potpuno novi koncept u jedinstvenoj zoni Cube Spa Alhambra, koji se temelji na prirodnom nasljeđu i ljekovitosti otoka. Ljekovite terapije i spa tretmani inspirirani biljnim svijetom otoka vitalnosti u zadivljujućem okruženju lošinjskih borova, ekskluzivna ceremonija čaja uz uživanje u bogatstvu lokalnoga bilja te jedinstvena masaža koju educirani terapeuti izvode s povezom na očima uz taktove svjetski poznate Bečke filharmonije, samo su neki od mogućih i neponovljivih doživljaja lošinjskog programa. ♣

______________________________

S vedrije strane

Travanj baranjske kuhinje: PRIGOTAVLJANJE AUTENTIČNIH JELA! – Baranja je pozvala goste, da si dobro omaste brk! Istodobno, Svijet u Čaši je preporučio: Pazite dobro da svaki zalogaj ode na pravo mjesto!

Svakog aprilskog vikenda pa do 2. svibnja u Baranji su se širom otvarala vrata seoskih domaćinstava na kojima su domaćini gostima željnima znanja otkrivali opće vještine i male skrivene tajne u prigotavljanju autentičnih baranjskih jela!

Na radionicama predviđenim za po 25 najbržih hedonista bilo je moguće upoznati se s time kako se rađaju izvorni perkelt od soma, štuka u mundiru, grah u ćupu i druge regijske I lokalne delikatese. Zainteresirani su se trebali (pri)javiti na punktovima Visit Baranja, Turistička zajednica Općine Bilje – Kopački rit i Visit Slavonia Baranja i na Facebooku  Mjesec baranjske kuhinje

Radionice su bile zamišljene tek kao uvod: organizator je odlučio da za najširu javnost u potpunosti rasvijeli baranjsku gastronomsku baštinu tako da je, uz spomenute radionice kao pozornice prikazivanja izvornih načina stvaranja raznih lokalnih jela, u ponudi predvidio i obilazak baranjskih restorana zadatak kojih je pak bio da ta ista stara jela ponude u novom, modernom ruhu. Da doživljaj na licu mjesta te sjećanje budu bogatiji, planirano je da barem dio osoblja objekta gdje je događaj bude u raskošnim baranjskim narodnim nošnjama.

Po službenom rasporedu bilo je određeno da manifestacija Mjesec baranjske kuhinje počne u subotu 10. travnja na Planini Gajić kod Filipa Golubova Cara, posljednjeg baranjskog gajdaša, te značajnog čuvara šokačke tradicije.  Uz paprikaš od pijetla (pitla) trgalo se trgance, razvlačilo lokšice, motali čikovi… Dan poslije na imanju Galić u ribarskom selu Kopačevu kao zvijezda je bio najavljen šaran na rašljama.  Evo službenog rasporeda događanja do kraja: PERKELT OD SOMA – Vinarija Gerštmajer, Zmajevac  ⦁  GOLUBOVI s TRGANCIMA – Seljačko domaćinstvo Kalinka, Gajić  ⦁  FIŠ PAPRIKAŠ Vinarija Alexandar, Kamenac ⦁  GRAH U ĆUPU –  Asztalos keramika, Suza ⦁ GUŽVARA S MAKOM i GUŽVARA S ORASIMA –  Seoski turizam Lacković, Bilje ⦁  GULAŠ OD DIVLJAČI Tri mudraca, Karanac  ⦁  ŠTUKA U MUNDIRU  –  OPG Čudesna šuma – Romulić, Bilje…   ♣

Chefovi mađioničari: MENU, NEŠTO MALO DRUKČIJE… –  Cjenovno povoljniji škampi, malo krepkije ribice, patka za vegetarijance, zabranjeno voće za desert, vino na dohvat  ruke…… Preporuke chefova Kvragića i Zlatkova.  ♣