KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 01.2016 – THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON THE PLATE
Google translater: http://translate.google.com/translate_t
Sadržaj / Contents:
AGRO FRUCTUS NOVOM MINISTRU POLJOPRIVREDE / ZELINA: DIZAJNIRAJ RAZGLEDNICU GRADA / CONCOURS MONDIAL DE BRUXELLES u BUGARSKOJ! / REFUSCUS MUNDI / SAMOBOR u EKSTRA ŽIŽI / RASPLESANI RIO USRED ZAGREBA! / VINART GRAND TASTING 2016 / ŽIVOT BOGA VINA / CHEF ŠPIČEK – ZVIJEZDA BLOGA SUHI u ČAŠI NA WORDPRESS-u / PEČE ČIČA RAKIJU… / KAMO GOD SE OKRENEŠ – SVIJET u ČAŠI! / UMIJEĆE VLADANJA / GENAGRICOLA OJAČAVA PONUDU CRNJAKA! / TALIJANSKI VINSKI IZVOZ U 2015. – 5,4 MILIJARDI EURA! / AERODROMI – IDEALNI ZA PLASMAN VINA! / NOVA PRIJE NOVE! / SLIKE IZ DAVNINE: JOŠ MLADI i LIJEPI!… / VINCELOVO – VINCEŠKA 2016
________________________________________
AGRO FRUCTUS NOVOM MINISTRU POLJOPRIVREDE – Unatoč potencijalima, Hrvatska i dalje uvozi više od 40 posto hrane, poručuju iz AgroFructus grupe iz Donjeg Miholjca, dodajući kako rast uvoza poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda od devet posto u prvih devet mjeseci 2015. u odnosu na godinu ranije, jednako kao i struktura uvoza, upozoravaju na nužan zaokret u poljoprivrednoj politici.
Iako se bilježe pozitivni trendovi, Agrofructus apelira prema novoj Vladi da se jače fokusira na sektor poljoprivrede. Hrvatska agrikultura neće nikada hraniti pola Europe, ali može i mora uspješnije zadovoljiti potrebe našeg tržišta, poručuje predsjednik Uprave AgroFructus Grupe Denis Matijević. Država ne treba i ne može biti spasitelj poduzetnika, ali treba osigurati uvjete za razvoj poslovanja i ne ograničavati one koji proizvode i zapošljavaju. Ponavljaju se kao mantra hrvatski potencijali, od pitke vode do plodne zemlje pa ostaje pitanje zašto se ti resursi uspješnije ne iskorištavaju.
Kroz Strategiju razvoja poljoprivrede u RH potrebno je opisati regionalizaciju, komasacije i navodnjavanje kao podlogu za uspješno provođenje te strategije što mora biti podržana zakonskom regulativom, a s ciljem stvaranja konkurentnog proizvoda s profitom onome tko ga proizvodi i jamstvom egzistencije svakom pojedincu u lancu od proizvodnje do tržišta – ističe Matijević.
Hrvatskoj je potrebna vizija koja će znati staviti poljoprivredu u funkciju. Kao preporuku budućoj poljoprivrednoj politici, AgroFructus grupa, kao vodeća tvrtka u svojoj djelatnosti, predlaže šest strateških točaka kao konstruktivan prijedlog za razvoj poljoprivrede:
- Dogradnja Strategije razvoja hrvatske poljoprivrede: postojeća je strategija napisana 1996. godine bez jasnog cilja i vizije gdje hrvatska poljoprivreda treba biti i kako će do toga doći, odnosno prvenstveno u koje grane s potencijalom za stvaranje konkurentnog proizvoda treba ulagati.
- Regionalizacija poljoprivrede – koja će, uzimajući u obzir sve čimbenike, odrediti područja pogodna za pojedine poljoprivredne proizvodnje i pridonijeti koncentraciji volumena na manjem prostoru, volumena što se proizvode po jedinstvenim tehnologijama s optimalnom primjenom mehanizacije i automatizacije u produkciji
- Navodnjavanje je nužno za sve vrste poljoprivrednih proizvodnji, no kada bi u izradama strategija bila angažirana struka, gotovo svaki ekspert bi rekao da prije navodnjavanja treba riješiti problem odvodnje, jer jedno bez drugoga u praksi ne ide…
- Prilagodba zakona i podzakonskih akata regulativi EU: poljoprivredna proizvodnja, kao i proizvođači, usitnjeni su i treba ići na okrupnjavanje, kroz proizvođačke grupe ili organizacije, jer ih izdašno potiču EU fondovi, dakako da to onda ide kroz naše fondove za ruralni razvoj. Zbog neusklađenosti domaćih zakona, akata i pravilnika s istima u EU, hrvatski poljoprivrednici zakinuti su za mogućnost korištenja tih sredstava
- Komasacija poljoprivrednog zemljišta – svrha komasacije je okrupnjavanje poljoprivrednog zemljišta s ciljem stvaranja mogućnosti za konkurentnu proizvodnju, jer često primjena mehanizacije u proizvodnji, koja je nužna, diktira minimalne površine za proizvodnju pojedinih poljoprivrednih kultura
- Porezni sustav – PDV na hranu je u nas visok i to značajno pridonosi nekonkurentnosti, odnosno smanjenoj potrošnji domaćih proizvoda… Uz to što domaći proizvod ima konkurenciju uvoznih proizvoda, ima konkurenciju i u zemljama okruženja gdje je PDV na hranu značajno niži, i gdje su te razlike u cijeni onda puno izraženije. ♠
MANEKENI! – S talijanskim maslinovim uljem Bertolli: Davor Dretar Drele, pjevač Massimo Savić, i kuhar Tomislav Špiček. ♠
CHEF ŠPIČEK – ZVIJEZDA BLOGA SUHI u ČAŠI NA WORDPRESS-u – Najnoviji godišnji izvještaj WordPressa na kojemu Željko Suhadolnik ima blog Suhiucasi (www.suhiucasi.wordpress.com) kaže da je zvijezda među nekih dosad objavljenih 225 blogova bio znani chef Tomislav Špiček, sada zaposlen kao glavni kuhar u zagrebačkoj Kaptolskoj kleti nasuprot Katedrale.
Objave u tijeku 2015. godine pogledane su 52.000 puta. Kako navodi WordPress, glasoviti hram glazbe Opera u Sydneyu prima 2700 posjetitelja, dakle, veli WordPress, tih 52.000 je ekvivalent 19 kompletno rasprodanih predstava u sidnijskoj Operi! Najintenzivnije se blog Suhiucasi otvarao 24. ožujka 2015, a najpopularniji prilog bio je Zvijezde u kuhinji/ TOMISLAV ŠPIČEK.
Evo i rang-liste pet najčitanijih priloga na blogu Suhiucasi:
1 Zvijezde u kuhinji/ TOMISLAV ŠPIČEK
3 VINSKIM PUTIMA, i PONEKOM KRIVINOM DUBROVAČKO-NERETVANSKE ŽUPANIJE
4 Savršeni čep za vino/ SUPERKRITIČNIM CO2 POBIJEĐEN TCA!
5 Berba 2015 na pragu/ KVASCI ZA FERMENTACIJU: DILEME i TE KAKO POSTOJE…
Posjetitelji su bili iz čak 89 zemalja, najviše iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine te – SAD! ♠
POY NA VAGI!
PEČE ČIČA RAKIJU… – Hrvati peku sve više rakije! Nakon ulaska Hrvatske u Europsku Uniju u registar je upisano 20.000 novih malih proizvođača jakih alkoholnih pića. Ukupno je registrirano 43.253 proizvođača, od čega čak trećina na području Slavonije, njih više od 17.000.
Intenziviranje proizvodnje i poticanje izvoza voćnih rakija rezultiralo je u prvih devet mjeseci 2015. godine ostvarenjem deviznog priljeva od čak 4.680.199 američkih dolara, što je povećanje za 2.059.495 dolara, podatak je iz Hrvatske gospodarske komore.
Proizvodnju voćnih rakija malih proizvođača jakih alkoholnih pića unatrag desetak i više godina karakterizirali su nestandardiziranost i neujednačena kvaliteta ali i velika siva ekonomija u toj gospodarskoj djelatnosti. Donošenjem Zakona o trošarinama i određenih pravilnika uz kontinuiranu edukaciju proizvođača kroz komorski sustav, mali proizvođači jakih alkoholnih pića podigli su kvalitetu i razinu proizvodnje te postali izvoznici na zahtjevnom EU tržištu, rekla je pomoćnica direktorice Sektora za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo Žaklina Jurišić (na slici), te dodala kako je uspješnom plasmanu uvelike pomogla i zaštita zemljopisnog podrijetla proizvoda. Postojeće oznake zaštićene na razini EU su Hrvatska loza, Hrvatska stara šljivovica, Slavonska šljivovica, Hrvatski pelinkovac, Zadarski maraschino i Hrvatska travarica.
Inače, trošarina na rakiju se obračunava, veli Žaklina Jurišić, ovisno o obujmu prijavljenog kotla kao godišnji paušal od 100 kn, odnosno 200 kn za kotao veći od 100 litara. U iznos godišnjeg paušala uključena je i neoporeziva količina jakih alkoholnih pića od 20 litara čistog alkohola po kućanstvu što podrazumijeva 50 litara rakije sa 40 vol % alkohola. Ukoliko se ispeče veća količina, dodatno se obračunava i plaća puni iznos trošarine od 53 kn po litri čistog alkohola. Na ime paušala i trošarine u 2014. godini uplaćeno je više od 5,05 milijuna kuna u proračun Republike Hrvatske. ♠
DIZAJNIRAJ RAZGLEDNICU GRADA – Zelinčani su u želji da dobiju kvalitetnu razglednicu koja će se moći koristiti u promociji grada i turističkih vrijednosti teritorija organizirali natječaj Dizajniraj razglednicu grada. Na natječaj je stiglo mnoštvo radova što sjajno predstavljaju grad Sveti Ivan Zelinu i okolicu. Pobjednik je Dean Novački (na slici je njegov rad), koji je kao nagradu osvojio tablet. Drugo i trećeplasirane su Marina Pecak i Nikolina Valjak, dobitnice nagrade Hrvatske pošte. Nagrade su uručili gradonačelnik Zeline Hrvoje Košćec i direktorica Turističke zajedenice grada Marinka Zubčić.
Prvak Novački za izradu svoje razglednice Zeline koristio se epostcardom, mobilnom aplikacijom Hrvatske pošte za izradu personaliziranih razglednica. Epostcard je nova usluga Hrvatske pošte za izradu i slanje personaliziranih razglednica napravljena za pametne telefone s Android i iOS operativnim sustavima. Epostcard omogućuje izradu personalizirane razglednice iz tek snimljene fotografije, fotografije/slike koja je već pohranjena na uređaju ili jednostavno od crteža rađenog putem editora epostcard aplikacije.♠
CONCOURS MONDIAL DE BRUXELLES U BUGARSKOJ! – Nakon Slovačke (Bratislava) prije koju godinu, jedno od najvećih i najpoznatijih svjetskih ocjenjivanja vina Concours Mondial de Bruxelles nastavlja se otvarati prema zemljama istočne Europe: ove godine ide u Bugarsku, i održat će se od 29. travnja do 1. svibnja u Plovdivu, koji bi 2019. trebao biti proglašen Europskim gradom kulture. Očekuje se da će za ocjenu biti prijavljeno više od 8000 uzoraka iz svih krajeva svijeta, a da bi ih se kvalitetno vrednovalo u stručni ocjenjivački sud pozvano je više od 320 pomno odabranih degustatora iz 50 zemalja. Gotovo 60 posto ocjenjivača su specijalizirani novinari, što, ističe vlasnik i direktor ocjenjivanja Baudoin Havaux, (na slici – sjedi – s direktorom CMB-a Thomasom Costenobleom) jamči globalni odjek vezano uz vina s osvojenim medaljama i uz njihove proizvođače. Zbog velike internacionalizacije, Concours Mondial de Bruxelles (CMB) kreće s novim nazivom – United Nations of Fine Wines.
Prijava uzoraka traje do 4. ožujka 2016, na www.concoursmondial.com Po uzorku se za ocjenjivanje plaća 150 eura, a organizatoru je potrebno poslati po četiri boce po etiketi.
CMB inače unatrag nekoliko godina organizira i vrednovanje Concours Mondial de Sauvignon, posvećeno dakako Sauvignonu bijelome. Ove godine degustacija će biti 4. i 5. ožujka u španjolskoj Ruedi. Uzorci se mogu prijaviti do 10. veljače na www.cmsauvignon.com
Na obadva ocjenjivanja nazočni su i kušači iz Hrvatske – mr. Franjo Francem, enolog i dopredsjednik Hrvatskog sommelier kluba, te novinari Vito Andrić, Saša Špiranec i ja, kao i Lino Cotić. Prošle godine Concours Mondial bio je u Jesolu kod Venecije, a Concours du Sauvignon u Buttriju kod Udina u Furlaniji.
Prije je u sklopu CMB-a bilo i ocjenjivanje jakih pića, ali zbog velikog interesa proizvođača ono je prije koju godinu odvojeno i postalo je samostalno, kao Spirits Selection by Concours Mondial de Bruxelles. Ove godine organizira se od 24. do 26. kolovoza u Tequili u Meksiku. Godine 2014. jaka pića ocjenjivana su u Brazilu, a lani u Kini. Prijave uzoraka primaju se do 17. lipnja 2016. na www.spiritsselection.com ♠
REFUSCUS MUNDI – Refuscus, od Rex Fuscus. Refuscus Mundi – Svijet Refoška.
U Izoli se u petak 5. veljače popodne odvija treći po redu festival Refuscus Mundi, odnosno Svijet Refoška 2016. S vinima će se uz domaćine Slovence i ponajviše iz Koparštine prezentirati proizvođači iz Hrvatske i Italije, ukupno 40 vinskih kuća. Svečano otvorenje predviđeno je u Palači Bessenghi, nakon čega se odlazi u palaču Manzioli gdje degustacija traje od 14,30 do 21 sat.
Refošk je stara sorta vinove loze, vrlo slična Teranu. Nekad se i mislilo da je riječ o dvjema varijantama jedne sorte, međutim znanstvenici su ustanovili da je riječ o dvjema sortama (vidi www.suhiucasi.wordpress.com pod pojmovima Teran i Refošk) Kao specifičnost Istre kako na slovenskoj tako i na hrvatskoj strani te u talijanskoj pokrajini Furlaniji, društvo Vinadria iz Izole htjelo je Refošk posebno istaknuti i krenulo je u organizaciju festivala posvećenoga njemu.
Do još ne pred tako dugo refošk, kao i teran, u puku se smatralo jednostavnim vinima za relativno brzu i ležernu potrošnju, međutim s vremenom se, nakon što su im neki proizvođači pristupili ambicioznije, pokazalo da i jedno i drugo vino mogu uspješno dati različite tipove vina i da uz prikladan oblik proizvodnje mogu dobro podnijeti godine i kroz vrijeme razvijati se u pozitivnome smjeru. U posljednjih dvadesetak godina od Refoška se proizvode i pjenušci, a u kategoriji mirnih vina roséi, mlada nova vina, ozbiljna duže i u drvu dozrijevana te odležana vina, vina i od prosušivanog grožđa i s ostatkom sladora. Refošk je inače najraširenija crna sorta u Sloveniji a vino refošk slovi kao najprodavanije sortno vino u povijesti Dežele.
Na slici su Nevio Pucer, čelni čovjek Vinakopera, Boštjan Zidar, glavni enolog Vinakopera, Filippo Felluga, proizvođač iz Furlanije (Azienda Livio Felluga), te Bruno Zaro Vinadria ♠
Novi kratki režimi
SAMOBOR u EKSTRA ŽIŽI – Samobor: krajem siječnja i početkom veljače 2016. u ekstra žiži: to područje po 190. jubilarni put preuzela je nova vlast, mirno i bez prevrata, s time da je na svom teritoriju čak i zadržala i prostor za jedno ministarstvo aktualne šire nove vlasti smješteno u drvenoj kućici! Nije loše, eto, biti dobar sa susjedima.
Visoko izaslanstvo Slobodne Fašničke Republike Sanobor u sastavu Princ Fašnik, Princeza Sraka i Sudec, kojima su se pridružili zamjenik gradonačelnika Samobora Željko Stanec i koordinator u stvaranju Slobodne fašničke Republike Sanobor Marijan Dumić, uoči preuzimanja vlasti krenulo je u snažnu diplomatsku ofenzivu, a sve da se pokaže kako npr. i eno-gastronomija i tipični lokalni proizvodi mogu biti snažan magnet za turiste: posjetilo je hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović u njezinu uredu a potom i zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Diplomatska inicijativa sastojala se u uručenju predsjednici i zagrebačkom gradonačelniku košarice s tradicijskim samoborskim proizvodima, među njima i krafnama kao svojevrsnim fašničkim vjerodajnicama.
Čestitam na izdržljivosti i predanosti u očuvanju Slobodne fašničke Republike Sanobor. Mnoštvo će naših građana otputovati u vašu Republiku vođeni smijehom, veseljem, optimizmom i originalnim maskama, rekla je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i preporučila domaćinima da budu dobri domaćini.
Princ Fašnik, Princeza Sraka i Sudec u veselom su tonu pozvali predsjednicu u Slobodnu fašničku Republiku Sanobor, uz informaciju da u toj Republici fašnička vlast ukida sve poreze i uvodi svoja pravila s ciljem da svima bude lijepo, barem dok novi režim i Republika Sanobor traju.
A to trajanje – dobro predviđaju politički analitičari – protegnut će se na desetak dana, konkretno do 9. veljače 2016, kad se kraj te nove vladajuće garniture očekuje u vatri, s princom Fašnikom u plamenu. Kao nastavak: novo stezanje remena i najmanje 40 dana posta…
Princ Fašnik ovako je pozdravio brojne nazočne na inauguraciji nove vlasti:
– Prošlo je vreme črne kmice, sveopče besparice i krizne nesanice. Smrknulo je zelenašima i profiterima, a svanulo nama fašničkim proleterima. Opet jašim na čelu kolone i predvodim marš u gostione. Delim vruće krafne, i saftne kobase, ne dam da muziku do jutra gase, potičem široke fašničke mase da se nakite i ukrase, pa da ko lepe maske noriju do daske. Ukidam poreze, prireze, članarine, školarine, karnete, vinjete i svemoguće namete… Primite se posla i zmišljajte bedastoće, a kome se ne da nek samo gleda. Nek vam je u glavi samo jen slogan: Bedaki noriju saki dan, a pametni samo na Fašnik! ♠
Napredni Samoborci
NOVA PRIJE NOVE! – Stara, s čestitkom za Staru, i odjednom Nova, prije Nove, barem one po zagrebačkom vremenu!
Iz Dubrovnika, 31. prosinca ujutro oko 10 po dubrovačkome vremenu dobivam, u skladu s drevnim običajima gosparskoga juga, čestitku Nazdravlje Stara godina, a onda, već za dva sata, u Samoboru, u vrevi na glavnome i središnjemu trgu – ulazim u Novu!
Neno Belan & Fiumens
Uz glazbu i pjesmu Splićanina Nene Belana i Fiumensa te pjenušac TiN – Teček i Neno 2015 dvopartitne samoborsko-plešivičke koalicije Žganjer i Maslek Majstor Lalle. Ljubitelji glazbe, (besplatnih) samoborskih češnjovki te kuhanoga vina vani na zimi, vinoljubna koalicija i stisnuta do posljednjeg daha i do posljednje kapi u uzavreloj atmosferi u kafiću TiN, veličinom predviđenime tek za trećinu od gostiju što su se našli u njemu sada. Jede se, pije i pojeva cheek to cheek…
Marijan Zganjer i Nenad Maslek majstor Lalle
Čestitke i za STARU godinu, u Samoboru ulazak u Novu punih 12 sati prije dolaska Nove u Zagreb koji je na jedva 20 km udaljenosti i k tome na istoku od Samobora. Kakve li zemlje, u kojoj je u dvama susjednim gradovima dolazak Nove godine s 12 sati razlike!
Splitski majstori vedrih nota žestoko i uspješno protiv temperaturnog minusa praše gotovo na slovenskoj granici ali ipak i na dovoljnoj sigurnosnoj udaljenosti od žiletne žice, pjenušac u godini berbe baznoga vina (od Cabernet sauvignona)… Klopa besplatna. Ma kakvi Francuzi i njihov beaujolais nouveau, primeur! Mi na već kraju tekuće godine i na ulasku u Novu imamo nešto što je znatan korak više – peninu primeur!… Premijer, profesionalno, iz farmaceutske branše! Pa, možemo li biti išta drugo do li zdravi, siti, veseli i naravno – najbolji?! ♠
UMIJEĆE PARKIRANJA – Samobor!
RASPLESANI RIO USRED ZAGREBA! – Ples u ritmu sambe i karnevala usred Zagreba! U petak i subotu 5. i 6. veljače. Snage možete imati sasvim dovoljno, jer sve to razgibavanje prati ponuda od više od deset vrsta na žaru pečenoga mesa posluženog na rodizio način, a to je da vam konobar svako malo za stol nabodeno na sablju donosi – na churrasco žaru prigotovljene – veće komade mesa i reže vam kriške na tanjur sve dok ne kažete Stop, sad mi je već dosta! Ta tradicija potječe još od gaúcha koji su meso marinirano u jednostavnim umacima pekli nabodeno na štapiće i jeli ga u krugu obitelji. 
Početak veljače u cijelom je Brazilu doba slavlja, naime 40 dana uoči Uskrsa sve je u znaku karnevala, tradicije koja datira još iz 18. U vrijeme karnevala u Brazilu je još ljeto i svi prije povratka u škole i na posao nastoje maksimalno uživati u opuštenosti, objašnjava glavni chef restorana Marcelo Antonio Donazzolo.
Najveći i najpoznatiji karneval na svijetu je u Rio de Janeiru, a karakterističan je po nastupu velikog broja školi sambe. Svi sudionici raskošno su kostimirani a ljepotice i raskošno obnažene. Na ulici izvode koreografije uvježbavane tijekom cijele godine. Salvador je pak poznat po velikim trio-elétrico kamionima s pozornicom s ozvučenjem. Tu nastupaju bendovi izvodeći lokalne glazbene žanrove, ali i suvremeni pop. U Brazilu svaki, čak i najmanji grad, ima svoj karneval. Zagrebački restoran Rodizio maleni je kutak Brazila u Zagrebu, ali i dovoljno velik da dočara dio atmosfere što vlada brazilskim ulicama tijekom tih najluđih tjedan dana u godini. ♠
VINART GRAND TASTING 2016 – Novo značajno vinsko događanje u Zagrebu: Vinartova vinska veljača, posljednjeg vikenda u veljači! Saša Špiranec (na slici s glavnom enologinjom Belja Suzanom Zovko i sa mnom) sa svojom ekipom iz Vinarta za organizaciju priredbi i za promociju, u metropoli priređuje Grand Tasting, popraćen edukativnim radionicama na više lokacija. Grand Tasting u, kako Saša najavljuje, nazočnosti stotinjak proizvođača – probranih vinskih kuća iz Lijepe naše ali i iz inozemstva s time da su im vina dostupna na hrvatskom tržištu – odvijat će se u prostoru Lauba, u subotu 27. i nedjelju 28. veljače, kako saznajem kao izlagači će se pojaviti najjača imena iz Istre kao Kozlović, Matošević, Benvenuti…, zatim bi trebali doći i Bire i Cebalo s Korčule, Mrgudići s Pelješca, iz Slavonije Krauthaker, Belje, s Plešivice Korak…
Jednosatne radionice na razne teme za po do 40 osoba predviđene su u dane prije Grand Tastinga u večernjim satima u restoranima u hotelima Sheraton (19. i 20. veljače) i Antunović (25. i 26. veljače), te u Laubi (27. veljače prije podne). Josipa Andrijanić će predstavljati vrance, Nina Levičnik konfrontirat će po tri pjenušca istoga tipa iz Slovenije i Hrvatske, Udruga Tribidrag uz pomoć Edija Maletića i Ivana Pejića trebala bi, po uzoru iz Bordeauxa, potaknuti kreiranje dalmatinskog blenda i branda crnoga vina od sorata Dobričić, Crljenak (roditelji) i Plavac mali (njihov potomak), Ivana Valić i Martina Bek pripremaju priču o Barolu i Nebbiolu, Ivo Kozarčanin prezentirat će neka iznenađenja Bregovitog sjeverozapada Hrvatske, Mario Tomeković i Tihomir Purišić debatirat će pod naslovom Vinska postmoderna o biodinamičkim vinima, a Jelena Šimić-Valentić izabrala je kao temu Burgundiju… ♠
ŽIVOT BOGA VINA – U svijetu je mnogo skupljača raznih predmeta, od umjetnina do kojekakvih figurica. Vinoljupci, u skladu sa svojim opredjeljenjem prema plemenitoj kapljici, skloni su svom bogu Bakhu. Kod jednog kolekcionara naišao sam na vrlo mnogo figurica Bakha, i to ne u jednome, vječnome izdanju, kako očekujemo od božanstva, nego u više različitih životnih faza, od prpošnog dečkića koji tek zapravo ulazi u svijet vina, pa do vremešnog drinkera na kojemu je vino i te kako ostavilo traga. Može li se po ovim slikama zaključiti kako Bakho, čije ime nas prati odvajkada, na svijet dolazi povremeno, proživi neki svoj vijek poput čovjeka (valjda zato što i cuga k’o čovjek, a ne kao Bog!) i onda ugasne pa palicu preuzima novak? ♠
Pitanje za mojega kolegu Iweka, koji u javnosti nastupa kao – Bakhov sin. Da nije možda on, zapravo, u ovome trenutku – incognito naš hrvatski Baccus? ♠
MAĐARSKE PALME i KAKTUSI! – Vinogradarsko mjesto Villany jeste na krajnjem jugu Mađarske, ali ipak je – na sjeveru. Barem u odnosu na nas i na blizinu Jadrana. Ipak, klima je tamo takva da se i tamo naiđe na mediteranski štih. Rastu palme, a kad već prirodno nema kaktusa, vlasnica vinogradarsko-vinarskog posjeda Vylyan Monika Debreczeny našla je načina da i to riješi – prikladnom uporabom rabljenih barriquea. Bogme, barrique bačvice su multifunkcionalne… ♠
Izložbe
KAMO GOD SE OKRENEŠ – SVIJET u ČAŠI! – Kamo god da se čovjek okrene – svijet u čaši! I – svijet sa čašom!
Lijepo je kolega novinar Vitomir Andrić rekao kao uvod na nedavnom otvorenju izložbe zagrebačkog maestra fotografije Julija Frangena održane pod naslovom Pogled kroz čašu u café-wine baru Sherry’s u metropoli:
Svakodnevno se družimo s njima, gotovo da ih ni ne primjećujemo, postale su nam uobičajeni inventar. Pa ipak, čaše su puno više od običnog uporabnog predmeta. Sofisticiran je to ljudski izum koji čovjeka prati u mnogim važnim trenucima u životu, svečanim i veselim, ali i tužnim… O tome zorno svjedoče majstorske fotografije Julija Frangena, odmah vas pozivajući da otvorite butelju… Nenadmašni majstor objektiva Frangen znalački je zabilježio sve trenutke u životu jedne čaše… Oživio je tajnu onoga što doživljavamo u trenutku najintimnije kontemplacije, kad smo posve sami, samo mi i – čaša!…
Ta večer uz čašu na slici i čašu u ruci u dupke ispunjenome Sherry’su protekla je, dakako, vedro, pojedinci su bili sami sa samom čašom taman toliko koliko je to trebalo – pružajući je praznu sommelierima Boži i drugima da je napune… Vrhunske čaše austrijskog majstora-staklara Riedela zaiskrile su pjenušcima Anita Kos iz Zeline, Petrač (od graševine i iz berbe 2002!) sa zagorskih bregov (ponad Krapinskih Toplica) i s pjenušcima Bisol, jedne od najboljih (obiteljskih!) kuća mjehurića u predjelu Valdobiaddenea, inače carstva planetarno popularnog prosecca…
Autor Julio Frangen na fotkama je s Anitom Kos i s pjenušcem Anita ispred dviju svojih, kako je rekao, najdražih fotografija na izložbi, te na pozornici s Vitom Andrićem i s Marijom Vukelić (sjedi u prvome planu, desno na slici), članicom udruge WoW (Žene u vinu) i suorganizatoricom izložbe. ♠
ČAŠA KAO MOST – U interesu, naravno, Hrvatske sjeli su za isti stol! Vjeko i, gle, Tomislav. Most nije bio most nego je most bila – čaša! ♠
UMIJEĆE VLADANJA – Da li odahnuti, ili… Najavljena nam je (strukovna) Vlada! Glavni cirkus – ili tek njegov prvi čin? – gotov je. Godinama hodočastim u Toscanu na pretpremiere (Anteprime) tamošnjih vina iz berbi kojima po pravilnicima pojedinih pokrajinskih udruga (Konzorcija za vino) dolazi vrijeme za izlazak iz podruma na tržište. Glavni tekući protagonist u Toscani je, uz maslinovo ulje, vino Chianti Classico, zaštita geografskog porijekla kojega je začeta davno, 
negdje u vrijeme kad je u glavnome toskanskome gradu Firenci odnosno gradskoj okolici živio i djelovao glasoviti Nicolò Macchiavelli.
Pa je Macchiavelli kao svjetski znana povijesna ličnost u ovo naše moderno vrijeme završio i na razglednicama što ih izdao i pustio u promet Konzorcij za vino Chianti Classico.
A ja sam za boravka u Toscani i čitajući vrlo zanimljivu knjigu Il Principe majstora politike ponešto saznao o njemu i njegovom gledanju na politiku. Na ovoj razglednici korištena je jedna Macchiavellijeva znakovita izreka (s dvosmislenom dimenzijom): GOVERNARE È FAR CREDERE! Gouverner, c’est faire croire! Govern is making believe…. VLADATI JE USPJETI UČINITI DA VAM SE VJERUJE. A iz knjige Il Principe zapamtio sam i ovo: È meglio peccare e poi pentirsi, che pentirsi di non aver peccato! Il est mieux pecher et apres se pentir, que se pentir de n’avoir pas peché… BOLJE JE GRIJEŠITI PA SE POKAJATI, NEGO KAJATI SE ZBOG NEGRIJEŠENJA… ♠
GENAGRICOLA OJAČAVA PONUDU CRNJAKA! – Zacijelo ste čuli za talijansku osiguravajuću grupaciju Generali, no znate li da je ona i veliki proizvođač vina? Ma što veliki – Genagricola je najveći u sektoru vina i hrane u Italiji. Genagricola je sa svojim vinima nazočna i u Hrvatskoj, preko zagrebačkog Bornsteina kao uvoznika.
Genagricola posjeduje 2400 hektara zemljišta, od čega je 760 ha vinograda. Glavni enolog joj je jedan od najpoznatijih iz branše u Italiji – Riccardo Cotarella, a direktor je Alessandro Marchionne (na slici). Trsje je na raznim stranama, a najnovija akvizicija je 35 hektara terena – od čega je 18 ha zasađeno vinovom lozom – u Valpollicelli u okolici Verone, gdje se proizvodi čuveni amarone. Ideja je bila ojačati ponudu vrhunskih crnih vina upravo znamenitom markom. Inače, hektar vinograda u Valpollicelli vrijedi 400.000 eura! ♠
TALIJANSKI VINSKI IZVOZ U 2015. – 5,4 MILIJARDI EURA! – Bogme, Talijani imaju razloga za slavlje, sada na ulasku u novu godinu: 2015. završavaju s 5,4 milijarde eura ostvarenih od izvoza svojega vina! To je 0,3 milijarde eura više nego što se postiglo izvozom u 2014. Odličnom novčanom rezultatu kumovao je jednim dijelom i tečaj eura prema dolaru i engleskoj funti.
Talijani su u 2015. izvezli količinski manje vina ali kako su bili uspjeli postići to da se podigne image njihovih vina u svijetu kapljicu u najnovije vrijeme uspijevaju plasirati po višoj cijeni nego prije, i to je također pridonijelo sjajnim financijskim pokazateljima. Među zlatnim kokama je prosecco, koji i dalje ide kao alva. Najboljim tržišima za talijansko vino općenito pokazuju se Kanada i SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo, Švicarska i Skandinavija, konkretno Švedska i Norveška. Kina je također zadovoljavajuća, te u porastu, ona je glede vrijednosti kao tržište na četvrtom mjestu, nakon SAD, GB iNjemačke, u odnosu na 2014 to je skok za dva mjesta gore. Trenutno, kažu Talijani, najslabije je tržište Rusija. ♠
AERODROMI – IDEALNI ZA PLASMAN VINA! – Talijanski proizvođači vina sve veću šansu za plasman butelja, k tome i onih po višim cijenama, vide u zrakoplovnim lukama. Na aerodromima dnevno bude ogroman broj ljudi koji za vrijeme svojega putovanja, posebice i dok imaju nekoliko sati vremena do sljedećeg leta, žele užitke za stolom, ali traže i prikladne darove za najmilije. Iskustvo kuće Marchesi de’ Frescobaldi koja je ima tome već mnogo godina otvorila krasnu vinoteku s ponudom svojih ponajboljih proizvoda na rimskom Fiumicinu pokazuje da se i te kako isplati investirati u takve prodajne punktove. Nedavno su tako na milanskom aerodromu Malpensa i na rimskome Fiumicino proradile prodavaonice istaknutog talijanskog proizvođača pjenušca Ferrari, a u nekim drugim zrakoplovnim lukama ljubitelje delikatesa i vina primaju kuće Zonin i Feudi di San Gregorio… ♠
Slike iz davnine
JOŠ MLADI i LIJEPI!… – Bobo Čimbur, vlasnik zagrebačkog restorana Baltazar, u društvu s karikaturistom Davorom Štambukom i dubrovačkim ugostiteljem i hotelijerom Franom Stjepovićem, u vremenu – kojega se valjda više ni sami ne sjećaju
Prisno s velikanima: zreli Bobo Čimbur kao gost Angela Gaje na njegovu posjedu Ca’ Marcanda u Toscani
Kod Gaje u Barbarescu, u Pijemontu: Vlado Krauthaker, Ivica Enjingi i Mario Mendek, na povratku s proslave u čast sv. Vinku u Burgundiji, naravno – ne ove godine
Vinkovo 2016
VINCEŠKA, RADIONICE i BIODINAMIKA – U Baranji kažu Vinceška. Vjerojatno s najviše prisutnih blagdan svetog Vinka, zaštitnika vinove loze i vinogradara, proslavljen je tamo na platou u sklopu modernog, najsuvremenije opremljenog vinskog podruma u Hrvatskome podunavlju – onoga kuće Vina Belje na Banovu brdu, posjeda, inače, s oko 650 hektara pod trsjem, sada, nakon obnove vinograda, starime oko 11 godina.
Uz novu mladu graševinu, dakako, iz 2015., koja je u litrenoj ambalaži upravo otišla na tržište ili pak kreće na tržište upravo ovih dana, raspoloženje posebno veselo, jer po iskazima mnogih (oduševljenih što se nije ponovila loša 2014.), 2015. je bila sjajna berba (doduše osjetno više za bijele i ranije sorte nego za one crne, naročito one kasne), i od sv. Vinka očekuje se da pomogne da u najmanju ruku 2016. bude, ako ne bolja, a ono barem kao 2015.
Domaćini iz Vina Belje ove su godine u čast sv. Vinka htjeli klasičnoj veselici na otvorenome pridodati novi sadržaj – vođenu degustaciju lokalnih specijaliteta sljubljenih s beljskim vinima. Odvijalo se to u krasnoj Villi nedaleko od podruma, za jela je bio zadužen znani baranjski restoran Kormoran, a kroz vina vodila je glavna enologinja Vina Belje Suzana Zovko. Juha od kopuna, smuđ u ovitku dimljene slanine na posteljici od poriluka, odojak s krumpirovim polama, pisanica mladog jelena u merlotu a na posteljici od brusnica… Dojam odličan.
I rastanak sa željom novog skorašnjeg susreta, puno prije od idućeg blagdana sv. Vinka. Prijedlog dopune ovakvom ekstra događanju u ekskluzivnoj Villi a koji bi s vremenom mogao prerasti u turističku atrakciju: da se svakako eno-gastro radionice održe barem jedanput godišnje i na način da se, u prvoj rundi, do 2020., svake godine na tim susretima dodatno otvore i kušaju vina od Graševine 2012 vrhunske i Graševine 2011 Goldberg, zatim Frankovke 2012 Goldberg, kao domaćih uzdanica, i Merlota 2012 Goldberg kao internacionalnog gosta. Da se vidi kako se razvijaju! Bitno je da se pohrane vina koja su već napunjena, a ne ona koja su možda još u cisterni i čekaju na punjenje!
Baranja je već lijepo turistički zaživjela, i još se diže, ovakav bi program mogao jako dobro sjesti imućnijim gostima odnosno potaknuti ih da i u većem broju, kontinuirano i iz udaljenijih krajeva dolaze u Baranju…
Postoji i još: Belje, koje je u sastavu koncerna Agrokor, ima svoje farme domaćih životinja za jelo, ima i polja, dakle u mogućnosti je da funkcionira kao zatvorena farmerska sredina, što je bitno za prijelaz na ekološku i biodinamsku proizvodnju grožđa i vina kao, po potencijalu vezano za image i bolji plasman vina, krupnu stepenicu više od ove sadašnje, konvencionalne razine. Na pitanje razmišljaju li konkretno u Belju o, barem u jednome dijelu, eko-produkciji i biodinamici zasad – možda i stoga što sam ih tim pitanjem zatekao – nisam (još) dobio pozitivan odgovor…
Na slici nakon degustacije – domaćini i dio uzvanika iz redova novinara: oko Ljerke Puljić (sjedi u sredini), predsjednice Nadzornog odbora, i direktora podruma Gorana Miličevića, su, slijeva nadesno Saša Špiranec, Anja Linić, Martin Vuković, Suzana Zovko, Rene Bakalović, Ljiljana Vajda Mlinaček i Miroslav Kuskunović.
Iz Slavonije i Podunavlja još nekoliko fotografija s Vincelova – priprema za pokladno jahanje u Iloku, te u Feričancima u vinogradu bivšeg Fera-vina (naziv Fera-vino promijenjen je u Osilovac!!!) – vlasnik Ivan Ergović s prijateljem Stjepanom Mesićem… Bog im dao zdravčlje s ovakvim kobasama i s novim nazivom vinaske kuće… ♠
Razmišljaj globalno, jedi i pij lokalno!/ROBERT & SANDA BRAJE = STO POSTO DOMAĆE = ZOI!
Plešivička vinska cesta
Objekt obiteljskog poljoprivrednog-turističkog gospodarstva Roberta i Sande Braje u Lokošin-Dolu
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
DOŽIVLJAJNO i TRADICIJSKI ORIGINALNO ALI i S DODIROM MODERNOGA, TRENUTNO VJEROJATNO NAJBOLJI AMBIJENTALNO-GOURMET PUNKT u ZAGREBAČKOJ OKOLICI! VRIJEDI ZNATI UOČI DOLASKA PROLJEĆA…
Na Plešivičkoj vinskoj cesti su, u zaseoku Lokošin Dol, nedaleko od glasovitog Erdödyjevog vinskog podruma šire znanoga po nazivu Mladina. Niti pola sata vožnje autom od Zagreba. Pored obiteljske stambene zgrade, na nekadašnjoj ledini ispod njihova trsja – tradicijska drvena kuća za prihvat gostiju, ljubitelja dobre domaće papice i kapljice i obožavatelja toplog domaćeg okružja i prisne domaće atmosfere. Objekt, doživljajno višestruko vrijedan posjeta, sastavljen je od četiriju tradicijskih drvenih seoskih kuća s područja Zagrebačke županije starih između 90 i 110 godina.
Riječ je o familiji Braje i obiteljskom poljoprivrednom i turističkom gospodarstvu – glavninom usmjerenom na proizvodnju vina ali i s vlastitim uzgojem povrća te domaćih životinja za hranu (krava / imaju je jedini u selu i široj okolici, zatim svinje, perad) i s pogonom za preradu mlijeka i mesa – što ga sada, uz roditeljsku pomoć, vode Robert i Sanda Braje.
Interijer – opeke, bolte, rukotvorine kao dekoracija na svakom prozoru, masivan namještaj
Ne treba posebno govoriti da na obiteljskom gospodarstvu kad zatreba svi zasuču rukave u svim segmentima, ali dobro je reći da se Robert specijalizirao za vino, koje je u obiteljskoj produkciji prisutno nešto manje od stoljeća i pol, prvi gruntovni izvadak o vinogradu obitelji Braje – tada široj nego što je sada naime 1924. došlo je do podjele imanja a 1945. i razdvajanja mjesta stanovanja između predaka današnjih vlasnika i voditelja Roberta, te Josipa Brajea – seže u 1871. godinu. Robertovi tata i mama uvelike brinu o blagu i proizvodnji prerađevina, a mama i snaha Sanda, Robertova supruga, na veselje gostima, naprosto caruju u kuhinji.
Sanda Braje u kuhinji
Ambijent sjajan – kuća plijeni pažnju i dominira eksterijerom, koji bi, po meni, da bi i u punome smislu funkcionirao kao (vikend) izletište, bilo dobro pred proljeće i sezonu lijepog vremena oplemeniti sadržajima za klince, da i oni na svoj način potpuno uživaju dok odrasli mljackaju i pijuckaju, ali i obogatiti mogućnostima lagane rekreacije na licu mjesta (npr. s nekoliko kuglana s kuglom što s vješala visi na konopu a koja svaka zauzima vrlo malo mjesta pa ih se može postaviti i nekoliko, dobro bi došli i pikado, stolni nogomet… ) za odrasle što vole jesti i pijuckati i duže se zadržati ali ipak bi rado nakon nekog vremena sjedeljke – da se sve i ne pretvori samo u sjedeljku – i malo ustali od stola da se progibaju (kako bi poslije eventualno – i nastavili s mezom i pijuckanjem!…)
Interijer, kako se rado kaže, domaći, masivni stolovi za blagovanje (kapacitet je nekih 70 mjesta)
uređeni vrlo profinjeno, tako da je prizor sasvim uz bok onome iz ponajboljih velegradskih ugostiteljskih objekata. Rafinman zaista na visokom nivou.
Robert Braje na šanku natače pjenušac dobrodošlice i aperitiv
A kad chefica Sanda izađe s punim pladnjevima, ugođaj je i dekorativno i olfaktivno do kraja ispunjen. Prava ikebana, i miomirisi zavičaja! Povratak u maminu i bakinu kuhinju ali i, s obzirom da Sanda voli i eksperimentirati s kuhačom i uz pećnicu a ima i smisla za to, s rafiniranim dodirom modernoga! Tajming dogotavljanja i serviranja jela koje je stizalo u nekoliko sljedova doživio sam kao besprijekoran.
Doček s pjenušcem, nastavak s crvenim veltlincem (bijelo vino!!!), pa s rajnskim rizlingom, crnim pinotom…
Pogled na stol: ovo je na tom seoskom obiteljskom gospodarstvu koje se bavi i turizmom – klasičan narezak: dvogodišnja šunka, špek, kobasice, sir i vrhnje i k tome još četiri vrste sira vlastite produkcije, pločice od žganaca s preprženim špekom, pečene rajčice, kuhani češnjak, te copanjak… Domaći raženi kruh sa sjemenkama lana, suncokreta, buče, sezama, kimla…
Raskošni domaći narezak Braje: Sanda i Robert u očekivanju gostiju
Sve to, a glavno jelo – još nije stiglo!
Dvogodišnja šunka
Robert Braje s Milkom, dok se izdojava
Vinogradarska kuća–izletište Braje može u kuharskom i ugostiteljskom segmentu a pogotovu izričajem u domeni izvornosti poslužiti kao uzor ne samo obiteljskom seoskim poljoprivrednim gospodarstvima što se bave turizmom, nego i mnogim boljim restoranima u gradovima. Imao sam prilike kušati na mnogo mjesta u nas ono što se i kako se nudi gostima na tim gospodarstvima, Brajeovi sasvim sigurno što se tiče hrane i tradicijskih domaćih specijaliteta nastalih na bazi doma odnosno izvorno proizvedenih sastojaka, ali i s elegancijom u posluženju (stoljnjak, servis za jelo, čaše…) spadaju u naš vrh općenito. Na to treba gledati ne kao na senzaciju, nego i na kao nešto što bi u današnje vrijeme trebalo biti normalno. Inače, na Plešivici konkretno u vrh spadaju također i turistički okrenuta vinska gospodarstva obitelji Korak i Šember.
Glavno jelo u tri alternative: raca z mlincima i s umakom od reduciranog portugisca u kojemu se kuhala kruška, zatim lungić pacan u portugiscu i omotan špekom te pečen, heljdina kaša i valjušci s koprivom, pa pečena teletina poslužena s kroketima i pečenim krumpirom
Kreacije od izvornih namirnica najvećom većinom s pedigreom Kuće, a ono što nije iz uzgoja Brajeovih stiže iz okolnih OPG-ova. Obitelj Roberta Brajea uz kravu Milku koja svakodnevno daje barem po 25 litara mlijeka što se pretvara u razne sireve, uzgaja i po najmanje osam svinja godišnje samo za šunke (nakon dimljenja one idu na nekolikomjesečno sušenje na morski zrak na Pag!) i druge delikatesne mesne prerađevine (kobasice, špek…), a drži i patke, vrt je pak izvor povrća, polje žitarica i
Sandin desert iznenađenja
drugih kultura – za krušno brašno a i za hranu za blago. Brajeovi su primjer farme koja zaokružuje proizvodnju maltene do mjere samodostatnosti, dakle gotovo da i ne mora na imanje unositi nešto sa strane, i tako ulazi u krug seoskih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava koja odgovaraju definiciji biodinamike Rudolfa Steinera. Robert mi veli da je htio poći putevima biodinamike u vinogradarstvu, ali on nema vinograda koji bi bio na neki način izoliran, na osami, na Plešivici je, objašnjava, veliki problem velika rasparceliranost terena tako da s njegovim trsjem graniči više susjedskih tabli, a ti susjedi ne libe se prskanja sredstvima što nisu kompatibilna s eko-produkcijom…
– Na Plešivici smo, ako ne jedini a onda jedni od vrlo rijetkih proizvođača koji posebno pune i nude vino od Veltlinca crvenoga. Ta je sorta prisutna u Plešivičkom vinogorju već nekoliko stoljeća. Grof Erdödy dao je na svom imanju uz podrum Mladina u našem susjedstvu posaditi veće količine baš toga kultivara, pa smo mu ostali vjerni, i, makar on nije razvikan, nismo se pokajali ni glede organoleptike a ni glede plasmana, naime publika koja nam dolazi vino crveni veltlinac vrlo lijepo prihvaća – govori Robert Braje, dodajući kako njegov sortiment čine još Rizling rajnski, Pinot sivi, Pinot crni, Portugizac i Cabernet sauvignon. – Uz Rizling rajnski, Chardonnay i od nedavno Pinot crni kao sorte Plešivica se osim za mirnu kapljicu, u nešto novije vrijeme u kontekstu vrste vina pokazala odličnom i za pjenušac i za duže macerirana tzv. narančasta vina. I mene su zaintrigirala ta orange vina, pa sam se htio okušati u tim famoznim maceracijama. Kupio sam bio amforu s namjerom da krenem s berbom 2014, ali predlanjsko godište na žalost nije bilo dovoljno kvalitetno za takav pothvat, pa sam računao na 2015, koja jeste bila dobra, međutim grožđe Rizlinga rajnskoga što sam ga predvidio nešto kasnije brati za amforu većinom su mi uništite ose, tako da mi ga je bilo premalo za veličinu amfore i dobivenu sam mini-kvantitetu stavio u inoks, vidjet ćemo što će na kraju ispasti. Možda mi ove godine sv.Vinko, s kojim smo se družili ovih dana, pomogne da 2016. budem bolje sreće s amforom…
Poremećenje planova s amforom 2015. Braje nije prejako uzeo k srcu, jer 2015. je, navodi, obitelji pružila mnogo zadovoljstva općenito u poslu. Robert Braje veli da im je turistički dio, bitan za plasman, jako dobro funkcionirao, i naglašava da su u 2015. radili – odlično!
Robert & Sanda Braje ZOI! Doista zavrjeđuju Zaštićenu Oznaku Izvornosti! ♣ SuČ – 01/2016VJEROVATI u LOKALNU HRANU!
LOKALNO i TRADICIJSKO S ETNOGRAFSKOM JE, i VAŽNOM MARKETINŠKOM DIMENZIJOM!
NJEGA TERROIREA i KONTROLIRANO PORIJEKLO
Dingač, južna strana Pelješca, slično kao i Ivan Dolac na Hvaru: kad ćemo imati i institucionalizirano ono što tamo objektivno i pripada – grand cru?
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
APELACIJA, KOJA SE RAZVIJA SPONTANO, SVIJESNO i SAVJESNO, TE INSTITUCIONALNA ZAŠTITA OZNAKE IZVORNOSTI KAO VRLO VAŽNO ORUĐE ZA GOSPODARSKI RAZVOJ RURALNOG PROSTORA
Domàće je domàće…, često se kaže kad se želi istaknuti da je ono što se nudi u eno-gastronomskoj ponudi rađeno na tradicijski, makar i – da bude bliže današnjem vremenu – donekle modernizirani način, uglavnom tako da odiše finim i osebujnim aromama i okusima prepoznatljivima za određeni teritorij, bolje rečeno terroir, naime taj izraz obuhvaća i više od pukog geografskog prostora, a to znači da s tim prostorom, koji bitno karakteriziraju tlo, orografija, (mikro)klima…, sjedinjuje i čovjeka i njegov oblik (privatnog i društvenog) života i djelovanja a i navike u segmentu prehrane, što je sve i proizašlo upravo iz i zbog tog specifičnog okoliša. Kad je to domàće i barem 80 do 90 posto domàće, tj. lokalno i tradicijsko, tada se može govoriti da je to domàće i sa značajnom etnografskom i s važnom marketinškom dimenzijom. Apelacija, koja se razvija spontano, svijesno i savjesno, te institucionlna zaštita izvornosti vrlo su važno oruđe za gospodarski razvoj ruralnog prostora.
Vino se stvara već tisućljećima, a nastojanja da se, uvođenjem ovoga što danas poznajemo kao apelaciju i kao institut zemljopisnog i kontroliranog porijekla, istakne ne samo vlastiti proizvod nego i teritorij odakle je on pa da ijedno i drugo dođe do bolje pozicije na tržištu zabilježena su već odavno. ipak, apelacija iinstitut nadziranog geografskog porijekla, i to ne samo vina nego i drugih tipičnih proizvoda, punu važnost i puno značenje imaju, zapravo, tek u današnje je vrijeme. Moglo bi se reći da su baš sada potrebniji nego što je bio ikad. Iz više razloga.
Zašto?
Zato što je mnogo toga u svoje ruke preuzela industrija, koja konceptom svojega djelovanja poljoprivredni i prehrambeni proizvod udaljuje od matice zemlje te ga, najčešće, na određeni način i uškopljuje. Zatim, zato što je proizvodnja silna, zato što je tržište postalo globalno, zato što je konkurencija silovita pa ponuđač treba naći pravi način sa svojim asortimanom učinkovito izdvojiti se iz mora ponude.
Zato što čovjek kao ponuđač lako upadne u napast i zato što se u ovo današnje izrazito potrošačko vrijeme često prije nego li se uopće i stvori proizvod i/ili ponuda razmišlja o novcu i zaradi, pa su i česte prečice a dolazi i do falsificiranja i podvala, a ne zaboravimo da je vino nešto što se unosi u organizam, pa je tu u pitanju osobito visoki ulog – zdravlje…
Zato što informacijom i edukacijom treba djelovati na konzumente među kojima je popriličan broj onih što bi i htjeli baš i uživati u jelu i pilu međutim bez takvih kontinuiranih informativno-obrazovnih poticaja s ciljem da ih se probudi i učini ih zahtjevnijima, po pitanju prehrane teško da će od običnih jedača i pilaca postati i pravi uživatelji.
Zato što je u ovo naše doba turizam vrlo jak, po snazi, kažu, druga ili treća industrija na svijetu, a jedino izvorni i tipičan, dakle dovoljno uvjerljiv i različit, ambijentalno prepoznatljiv proizvod ima magičnu moć privlačenja u svoju sredinu ljudi iz drugih sredina.
Zato što je takvim izvornim, specifičnim proizvodima moguće danas i na globalnoj razini I te kako valorizirati ne samo jednu robnu marku i/ili branšu nego cijeli (svoj) kraj, te dignuti ga gospodarski.
Zato što veći stupanj ekonomskog razvoja i viši standard ne potiču migracije nego zadržavaju stanovništvo na nekom, svom, prostoru, u ovome slučaju na selu, a to je sve bitno s aspekta (ravnomjerne) naseljenosti (demografski i socijalni moment), kultiviranosti terena i prevencije šteta što mogu nastati prirodnim nedaćama poput požara, poplava (ambijentalni moment).
Danas izvorni proizvod, da ne potone i da se ne utopi u moru artikala, moraju pratiti i reputacija apelacije i određeno službeno jamstvo o porijeklu i autentičnosti produkta, dakle za zaštitni certifikat izražen na etiketi kratkom ali jasnom oznakom teritorija i toga da su uspostavljena pravila igre u proizvodnji te da je sljedljivost od začetka pa do stola, oznakom koja ne samo da daje informaciju nego i koja kod potrošača ulijeva povjerenje.
Bojim se da se, zbog nedovoljne upućenosti, nemara, nehaja, a možda u nekim trenucima čak u pojedinim momentima i namjerno, u mnogim našim sredinama, na žalost, ne gleda ovako slojevito na obuhvatnost i na važnost apelacije i instituta zaštite i kontrole geografskog porijekla, te da taj institut, uz koji također zasigurno postoje i neprimjereni kompromisi, u nekim slučajevima više postoji zato da postoji, nego u smislu da se uistinu maksimalno i za društveno dobro i iskoriste sve prednosti koje društvena zajednica na bazi njega može izvući.
ŽIVOTNI STANDARD
Životni standard u mnogim sredinama zahvaljujući općem gospodarskome rastu posljednjih desetljeća znatno se povećao, a jačanje kupovne moći omogućilo je više trošenja i na tzv. životnu nadgradnju, među ostalime i na skuplje užitke i za stolom i na turistička putovanja. U proizvodnji sadržaja, te u izboru sadržaja za koje će se odvojiti novac postupno se, općenito, povisivao i prag zahtjevnosti, kod pojedinaca, nekih zato što znaju a nekih zato što se žele pokazati kao da znaju ali i da mogu (sebi štošta priuštiti), on je dosegnuo i znatno više nivoe od tog opće povećanoga šireg prosjeka. Uglavnom, običnan proizvod manje je interesantan, kad već troši voli se potrošiti na nešto posebno, drukčije, a koji je nivo onoga što će nekoga ispuniti ovisi o stupnju informiranosti i obrazovanosti općenito i u eno-gastronomiji posebno.
Naš snažni adut: maslinovo ulje
Zahvaljujući razvoju komunikacija i prometa, ali i turizma putem kojega se u drugim sredinama može upoznati mnogo toga interesantnog i bitno drukčijega u odnosu na ono na što se naviklo u vlastitom okružju, tržište se proširilo, u ponudi je postalo kompleksnije, a s lokalne odnosno regijske razine povećalo se na globalnu razinu. Kakvoća i, osobito, dotjeranost proizvoda općenito su, zahvaljujući napretku znanosti, tehnologije i opreme, bitno poboljšani. Vino, koje je oduvijek u društvenoj zajednici slovilo kao mitski napitak, upravo u najnovije je vrijeme u društvu steklo i obilježje pravoga kulta što poput jakog magneta uspješno dovodi goste – i, što je bitno, one dobro situirane, pa i uvelike i ekološki osviještene! – u pojedine ruralne krajeve prije nimalo orijentirane i na primanje tzv. suvremenih nomada a sad eto najednom postale iznimno turistički privlačnima. Kao slijed toga, vino se pokazuje s društveno korisnim aspektom i u smislu boljeg iskorištenja terena u poljoprivrednom smislu, čuvanja prirode i njegovanja okoliša i s estetskog gledišta, kao i, ponavljam, zadržavanja žitelja u ruralnom prostoru, pa i na onome škrtome i s težim uvjetima za život, i time i smanjenja pritiska na urbane sredine i radna mjesta na (pre)napučenom gradskom asfaltu.
Vino je u suvremenom društvu dobilo obilježje pravog statusnog simbola, dragocjenosti, do mjere da je, poput umjetnina, postalo s jedne strane predmet sofisticiranog krivotvorenja a s druge strane i snažan protagonist na licitacijama a za koji su pojedinci u mogućnosti i spremni izdvojiti i nevjerojatne, do astronomske sume.
Iako službene statistike posljednjih godina nisu baš govorile o nekom bitnom povećanju ukupne površine pod trsjem u svijetu (OIV govori o 7537 milijuna hektara, što je za 10 milijuna hektara više u odnosu na prethodnu godinu), te i unatoč određenim ograničenjima vezanima uz količinsku proizvodnju a uvedenih iz gospodarskih razloga, radi postizanja ravnoteže između produkcije i konzumacije, tj. da se ublaži višak i skrešu koliko je više moguće troškovi oko njegova zbrinjavanja (obično destilacijama, a one nisu i jeftine), ukupna godišnja proizvodnja vina u svijetu i dalje u dobroj mjeri nadilazi konzumiranu količinu u tijeku godine (proizvodnja: 270 milijuna hl; potrošnja: 240 milijuna hl ).
To što je vino postalo, naprosto, nezaobilazno posebice u visokoj gastronomiji, što je kult i statusni simbol, (visoka) moda, kao i uvjerenje u mogućnost vrlo dobre zarade na njemu, svakako su poticaj za proizvodnju. U dosta slučajeva – komotniju i sigurniju. Vinogradi s onih izvornih i tradicijskih položaja, strmih i težih za obradu i bez alternative za druge poljoprivredne kulture ali zato sa snagom da pruže originalan i osebujan proizvod zvan vino, u većoj mjeri preselili su u ravnicu gdje je lakše raditi već i zbog mogućnosti korištenja mehanizacije te gdje su i prinosi mogli biti osjetno veći, međutim i gdje se osebujnost i originalnost vezane uz teritorij – ozbiljno razvodnjavaju. Iz toplog mediteranskoga pojasa u svjetlu globalnog zatopljenjea i pomaka zone viših temperatura prema sjeveru, vinogradi su se počeli seliti u sjevernije i prije za vinovu lozu ne baš, ili uopće, idealne krajeve, pa, zacijelo, dobrim dijelom, i tamo, i na pozicijama ne uvijek i najboljim mogućima za trsje.
Razvoj enologije, konkretno stjecanje mnogo novih spoznaja o procesima kao i saznanja o tome kako to najbolje iskoristiti, zatim u industrijskim pogonima kreiranje niza pomagala za podrumarstvo koja će služiti i kao premosnice, najmodernija podrumarska oprema, pa industrijski pristup i tržišna ekonomija i do ekstrema a koja uz što manje troškove nastoji ostvariti što veću zaradu, uporaba, nerijetko, moralno i zdravstveno upitnih makar i legalnih prečica, k tome i opće okolnosti u društvu gdje je marketing zasjeo na kraljevsko prijestolje i gdje su blještavilo i privid istisnuli suštinu, proizvodnju vina uputili su novim smjerovima. I vino, u stvarnosti, ali i niz drugih izvornih delikatesa, uvelike odmaknuli od onoga kakvime mu se, moram istaknuti, na dosta licemjeran način, u javnosti stvara image: kvalifikacijama da je osebujno piće kakvo osim vinove loze ne može dati niti jedna druga poljoprivredna kultura, da je vjerno ogledalo teritorija, i zdrav napitak…
SILOVITA KONKURENCIJA
Na tržištu je danas mnogo tipova vina, ogroman broj etiketa, konkurencija je snažna, a svatko tko se upustio u produkciju vina ili trgovinu vinom, naravno, želi proizvode i plasirati, po mogućnosti što više i što bolje. U moru vina, to je, dakako, već i iznimno teško pogotovu stoga što je u ponudi ogromna masa kapljice, bez obzira odakle dolazi, unutar svojih tipologija vrlo slična do i preslična. Riječ je, doduše, o vinima koja i pucaju na široke mase.
Svjesni eno-gastro nepismenosti ili nedovoljne informiranosti i pismenosti ali i ravnodušnosti golemog sloja potrošača, igrajući proračunato na kartu sklonosti ljudi prema jednostavnome i prema koketnome te prema pomodarstvu kao savezniku, oslanjajući se na moć vlastitoga marketinga a i na cjenovni rang (u pravilu na nižu cijenu, ali ne, doduše, i uvijek nužno nisku cijenu, u slučaju da se na raspolaganju ima uvjerljiv marketing ona može biti i viša a da se opet proizvod pokaže vrlo kompetitivnime!) kao element što kod brojnog kupca lako donese prevagu u izboru proizvoda, tvorci takvih vina i, nominalno, delicija nastoje se potrošaču nametnuti npr. ranim (sve ranijim) izlaskom na police, osvojiti ga (svjetski) razvikanom sortom na etiketi, izraženijom svježinom i šarmirajućom voćnosti, donekle i stanovitom slašću koja nepogrešivo upali, te gotovo i do savršenstva postignutom uglađenošću, uglancanošću, ušminkanoću. No s obzirom da priroda ima svoje zakonitosti i svoj ritam, koji su iznad komercijalnih želja i nastojanja nerijetko i gramzljivoga pojedinca (ponuđača), i ritam koji se ne da ubrzati, da bi se dobilo takvo, i tako naglo dotjerano vino, jednostavno je nužno tehniciranjem u podrumu korigirati to što nije moguće postići prirodnim putem.
Iako brojne prečice zakon u proizvodnji vina tolerira, smatra legalnima, ipak to ne znači i da nije riječ o stanovitoj prevari. Onda kad je po receptu konstruirano, vino više nije to kakvime ga se reklamira, ponavljam: kao osebujno piće, kao vjeran odraz terroirea i kao zdrav napitak.
Sama upotrijebljena sorta, bez obzira što je i vrlo tipična za neki kraj, u ovome slučaju nije i dovoljna da vinu pruži obilježje toga kraja, pa se ne može govoriti o proizvodu kao zrcalu teritorija nego o proizvodu kao zrcalu prvenstveno profitnog i potrošačkog mentaliteta te tehnike, proizvodu kakav može nastati svuda. S obzirom da su brojni aditivi koji se i legalno rabe u današnjoj enologiji ali i prehrambenoj industriji ako ništa drugo a ono alergeni, pa ih je, radi potrošača, po zakonu nužno navesti na etiketi, vino iz takvog izvora a i niz drugih artikala iz segmenta hrane eto nisu (dakle to je naredbom o deklariranju aditiva na etiketi odnosno ambalaži posredno službeno priznato!) zdravi za organizam.
Vlade Prančić Smjeli: dalmatinski pršut, Klaster hrvatskog pršuta
Ako se vinu odnosno delikatesi otme duša i preko aditiva dodaju alergeni, čemu onda, zapravo, služe takvi proizvodi vino, a i institut zaštite geografskog porijekla? Apelacija kao apelacija time ne dobiva na prestižu i na cijeni.
U ovome slučaju, institut zaštite i kontrole zemljopisnog porijekla najveću važnost ima za državu, kojoj elaborat o zaštiti daje uvid u postojanje vinograda, zasađene sorte i količinu proizvedenih hektolitara na temelju čega je moguće provoditi inventuru vinograda i sortimenta kao i raditi godišnje bilanse vezane uz proizvodnju vina te regulirati odnos između proizvodnje i potrošnje nužan da se zadrži prikladna harmonija ponude i potražnje na tržištu, ali, dakako, i da država može ubrati porez i druga davanja preko raznih taksa do za tržište gotovoga propisno pakiranog artikla. Potrošač, kojega navod o zaštićenom i kontroliranom porijeklu što se nalazi na etiketi npr. boce može umiriti u smislu da je vino od grožđa i s registriranog vinogradarskog posjeda i da je podložno službenoj analitičkoj kontroli ispravnosti i organoleptici u nadležnoj instituciji što odobrava puštanje u promet, teško da kod takvog vina od te oznake u smislu jamstva neke osobite hedonističke kakvoće ima korist.
Na osnovi elaborata o zaštiti, nadležni inspektori mogu, kad žele, lako utvrditi falsificira li se odnosno umnožava vino odnosno neki drugi proizvod, vara li se država ili ne… A, koliko to u nas inspektori i rade?
Udruga Solinjana: delikatese iz Dalmacije na priredbi Kaj su jeli naši stari? u Vrbovcu
U zemljama Novog svijeta gdje su propisi u proizvodnji liberalniji nego u Europi i odakle u većem broju i stižu takva znalački komercijalno i, ponavljam, tehnički praktički bez zamjerke konstruirana vina, uostalom, ni ne inzistiraju baš kod takvih vina na oznakama o kontroliranom porijeklu kakve su svojstvene u Europljana; nastojanja da se proizvod plasira uspješno usmjerena su više prema dopadljivosti vina, navodu razvikane sorte, marketingu i odgovarajućoj, u pravilu vrlo prihvatljivoj cijeni.
Svakako veliku pomoć u tržišnome smislu tu pruža i razina imagea zemlje općenito, i u vinskome smislu. Europa se tu, treba i to spomenuti, predstavlja s dozom hipokrizije, naime kritizira, ponajviše iz konkurentnih razloga, taj liberalizam zemalja Novoga svijeta a istodobno sâma faktički ne pruža dovoljno jamstva i sigurnosti da se i na Starome kontinentu ne događa, skrivečki, ponešto od onoga što u enologiji ona službeno ne odobrava kod novosvjetskih vinskih kuća a što se, naravno, čini jer može lakše i brže donijeti profit.
Ovakva upravo opisana, tehnički i besprijekorno izvedena vina bez nekog karaktera, kod kojih se nastoji prvenstveno postići dopadljivost na prvu loptu i istaknuti u nekom trenutku globalno popularna sorta, dakle nešto što je prenosivo za razliku od neprenosive specifične vinogradske pozicije s određenim tlom i mikroklimatom, s lokalnim folklorom, predviđena je da bude na dnu piramide kvalitete u najnovijoj klasifikaciji razrađivanoj u Europskoj uniji. Kod ovakvih vina bez nekog karaktera mogli bismo se i upitati – kakva je razlika, osim u tome što ona sadrže alkohol, između njih i npr. voćnih napitaka, također u velikom broju etiketa u ponudi na policama samoposluživanja?
Prerađevine od crne slavonske svinje
PROIZVODI S KARAKTEROM
Srećom, iako u debeloj manjini, no ipak i dovoljno snažnoj manjini, postoje i vina I delikatese što su i više od pukoga ića ipića, s karakterom su i kao takvi mogu biti višestruko korisni: u eno-gastronomiji na visokom su pragu hedonizma, osobito su prikladni kao originalni suvenir i dar, generator su turizma, lokomotiva su za razvoj i drugih gospodarskih djelatnosti na nekom geografskom području. Oni se rađaju na ponešto drukčiji način, nastaju kao slijed nečeg drugoga što osoba kao njihov kreator ima u svojoj glavi, suprotno od razmišljanja tipa prvo naplati pa proizvedi i ponudi. Budući da su s identitetom, oni dobro do sjajno reprezentiraju i proizvođačku kuću, i vinogorje / teritorij, i širu regiju, pa i cijelu državu odakle dolaze. Upravo je iz razloga nužnog širenja takve kvalitetne proizvodnje i stabilnosti takve proizvodnje nužno da baš takva vina i delicije tijesno, pomno i strogo prati institut zaštite i kontrole porijekla, s odgovarajućim službenim oznakama kao putovnicom! Taj institut kao komplementarni segment sine quae non dolazi, naravno ako je dobro ustrojen i ako se dovoljno pazi na provedbu, do izražaja upravo uz takve originalne proizvode, i to višeslojno, naime pomažući boljem pozicioniranju proizvoda na tržištu favorizira uključivanje i novih proizvođača u rang najviše kakvoće, potrošaču pruža jamstvo za jedinstveni užitak, a to je baza s koje se uspješno ide do kompletnog gospodarskog vrednovanja cijeloga područja, u ekonomski napredak cjelokupnog stanovništva, dakle ne samo onih koji se bave izravno produkcijom tek tog jednog proizvoda, nego i zaposlenih u drugim segmentima u proizvodnim i uslužnim djelatnostima.
Samoborski suvenir
Da bi apelacija donijela punu korist, sâm propis o zaštiti i kontroli geografskog porijekla vina mora pratiti odgovarajuće snažno lokalno tijelo koje će stvar i iznijeti, konkretno koje će apelaciju ažuriranjem i dograđivanjem unaprjeđivati, koje će nadzirati provedbu i koje će je kvalitetno komunicirati.
Nastanak takvih vina i delikatesa s identitetom pojedinačno ali i stvaranje takvih vina I delikatesa s identitetom u dovoljnoj količini da se ostvari njihova potrebna tzv. minimalna kritična masa za moguću spomenutu kompleksnu opću gospodarsku valorizaciju podliježu, dakako, određenim pravilima. Naravno da su prve pretpostavke vezane uz vinograd, odnosno, lokalitet i mjesto uzgoja prehrambenih biljaka i domaćih životinja za jelo, početno, uz definiranje općeg prostornoga plana te unutar njega definiranje zemljišta namijenjenog poljoprivredi I potom specijalno pojedinim kulturama, a što je zadatak uvelike i u domeni države. Unutar određenog poljoprivrednog zemljišta nužno je odrediti i tipične terene za neku proizvodnju, pa unutar tih površina učiniti i oficijelnu klasifikaciju terena/parcela po kvaliteti roda što je mogu pružiti.
U to su u kontekstu vina najranije krenuli i do sada su u tome i najdalje došli Francuzi, a u kontekstu i vina i specifičnih poslastica posebno su se aktivnima pokazali i Talijani.
Iznad sorte odnosno generičnog pojma neke delikatese stavlja se obvezno geografski pojam, jer teritorij kao dio terroira daje potrebnu specifičnost.
ORGANIZIRANOST BRANŠE, ORGANIZMI i PRAVILA
I, tu na scenu stupa tijelo koje treba pružiti suport apelaciji, naime nužno je, pribjegavajući mjerama što se moraju dogovoriti među proizvođačima, postići organoleptiku s tipičnim i prepoznatljivim profilom, kako bi se osebujan proizvod nekoga kraja doista i izdvojilo iz mora ponude odasvud i učinilo ga zanimljivijim potražnji. Tek tada marketing ima asa u rukavu…
Da bi stvar vezana uz oznake zaštite i kontrole porijekla vina funkcionirala kao valja, nužna je dobra organizacija branše koja treba iznjedriti tijelo što će brinuti o unaprjeđenju apelacije i dobroj komunikaciji nje prema javnosti, potrošačima. Logično je da se proizvođači dobro samoorganiziraju jer u pitanju je, što se kaže, prvenstveno njihova koža. Logično je i potrebito da se proizvođači samoorganiziraju prvenstveno po svojim vinogorjima. Na žalost, ponekad i ponegdje, posebice gdje obrazovanost šepa, do jačeg izražaja dolaze uski horizonti proizvođača, a jal pojedinca nadjačava (poslovni) razum, pa to odmaže udruživanju i organiziranosti. Postoji i sklonost stanovitoj stihiji, naime snalažljiviji smatraju da im je pojedinačno te loveći, pomalo ili i jače, i u mutnome moguće materijalno proći bolje. Ponekad se i sâma država ne trsi dovoljno da uvede do kraja red, te da stvari postavi na svoje mjesto, i to favorizira lov u mutnome. Takve okolnosti ne pospješuju razvoj branše općenito te ne idu, posebice ne na dugi rok, u korist države i društvene zajednice a ni pojedinca. Kao i kad je riječ o prethodno spominjanoj ne baš karakternoj kapljici, oznake geografskog porijekla i u ovakvim uvjetima neorganiziranosti, nesinergijskog razjedinjenog djelovanja teško da mogu biti jače djelotvorne i da mogu poslužiti u ostvarenju i široko korisnog cilja, što im je u suštini i smisao.
Tamo gdje proizvođači nisu dovoljno i u kvalitetnoj mjeri samoorganizirani, sudbinu njihovih vina i delikatesa, i njihsamih, pa onda i dobrim dijelom i njihova kraja zapravo u svojim uredima kroje činovnici iz administrativnog središta možda i stotinama kilometara udaljenog od vinogorja u pitanju, teoretski možda nikad ili vrlo premalo nazočni na terenu osuđenom da se ravna po njihovim odlukama. Nitko sa strane bolje od domorodaca ne poznaje realnost vlastitoga kraja i neobično je, i nelogično, da izostaju kvalitetne inicijative za aktivnim uključenjem domaćih ljudi u krojidbu njihove vlastite sudbine.
Razni istarski sirevi kao oblici mlijeka: Luana Kušće Vodopija
Kako stoji stvar glede instituta kontroliranog porijekla vina u Hrvatskoj? Hrvatska je izrazito vinogradarsko-vinarska zemlja, s tradicijom u tome dužom od 2000 godina, te, isto tako, i izrazito turistička zemlja – ali uglavnom u svom jadranskom priobalnom pojasu a još uvijek manje u untrašnjosti posebice u ruralnim dijelovima unutrašnjosti. Ovdje je niz vrlo zanimljivih delikatesa, da spomenem tek neke poput istarskog i dalmatinskog pršuta, slavonske šunke, slavonskog kulina, slavonske (bijele tvrde) slanine, paškog sira, makarske torte, imotske torte, itd. itd. Za Hrvatsku će se kod kuće rado reći kako je to mala zemlja velikih mogućnosti, i to doista i vrijedi baš i za vino, delikatese i za turizam.
Kao država, Hrvatska s obzirom na svoje dimenzije ne može igrati na kartu količine u proizvodnji, ali zbog svojega geografskog smještaja i svojih raznolikosti u orografiji, pedološkom aspektu, (mikro) klimi, te s prilično velikim izborom i autohtonih sorata – a što sve omogućuje dobivanje niza različitih karakternih vina I drugih proizvoda za mnoge ukuse i za mnoge prigode u konzumaciji – i te kako može zaigrati na kartu kakvoće i osebujnosti. Ipak, u Hrvatskoj, mada su se, koliko znam, eminentni stručnjaci za vinogradarstvo za to zalagali, zasad službene klasifikacije vinogradarskih položaja po kvaliteti, onako kako to rade Francuzi, nema. Hvalimo se istarskim i dalmatinskim pršutom a oni se uvelike rade od svinja koje ne žive ni u Istri ni u Dalmaciji, nerijetko butovi stižu iz Mađarske pa i drugih zemalja EU. Zbog toga su, sasvim sigurno, na izvjestan način hendikepirani plasman samog proizvoda (po višoj cijeni!) i plasman teritorija kroz moguću prodaju nekretnina te kroz turizam, konkretno onaj tzv. viši, s gostima veće platežne moći i sklonima trošiti za užitak za stolom.
Zaštićeni baranjski kulen
Siromašniji domaći umovi skloni jeftilenu očito nisu došli do toga da se karakterni proizvod može bolje, u svakom slučaju adekvatno uloženome trudu i novcu, naplatiti. Pridavanjem veće važnosti nekog predjela povećavala bi mu se vrijednost u očima javnosti, stvarao bi se i povećavao i ponos da se pripada tome kraju, osjećala bi se i veća obveza brige za taj predio…
Treba voditi brigu o tome da ono što je najbolje, i što je i precizno označeno da sugerira nešto posebno, bez obzira na to što su ponuđene količine ograničene i male, donosi reklamu koja pobošljava plasman i osnovnog i drugih proizvoda, pa i slabijih, i koja u neki po vinu osobito renomirani kraj dovodi (vrlo često i vrlo imućnog) gosta-turista. Treba znati da se i preko etikete može učiti zemljopis, dakako ako su dobro istaknuti toponimi pozicija gdje se nalaze reprezentativni vinogradi! U Hrvatskoj interes za izdvajanjem i isticanjem, na etiketi vina, osobite kakvoće i osebujnosti kapljice postoji među vinarima, vidljivo je to primjerice na vinima peljeških proizvođača koji će ponosno na etiketi napisati naziv vina Dingač, po prestižnom lokaciji Dingač, naravno ako tamo imaju vinograd. Ali pojam Dingač ima se shvatiti kao zajednički nazivnik proizvoda, naziv koji će upućivati na ekstra-proizvod unutar jednog ujednačenoga stila, a koji organoleptički profil treba imati takav poseban i osebujan produkt o tome se moraju dogovoriti lokalni proizvođači/ponuđači u sprezi sa strukom! Oni bi morali biti u većini i u degustacijskim komisijama koja lokalnom proizvodu na temelju toga što je zadovoljio propisane parametre daje zeleno svjetlo za izlazak na tržište pod navedenim nazivom stavljenime na etiketu.
Logično je da u Slavoniji i Hrvatskom podunavlju, uz Graševinu u domeni bijeloga vina, fokus u segmentu crnoga bude na Frankovki
Na ustanovi kao što je Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo na nacionalnome nivou i nije da se bavi nečime što spada u marketing nekoga vinogorja, takva se ustanova kao servisna ispostava Ministarstva poljoprivrede zapravo koncentrira na to da prvenstveno pripazi da na tržište propusti tehnički ispravan proizvod.
UČINKOVITO INTERPROFESIONALNO
Proizvođači vina u Hrvatskoj nisu zasad našli za potrebno da se dobro i na adekvatnom profesionalnom nivou organiziraju pa se nisu ni dovoljno potrudili u tome, ni po vinogorjima ni u smislu krovnoga nacionalnog tijela (bilo je, istina pokušaja…), da bi imali i prikladne organe da se podupru postojeće apelacije. Iznimka su donekle oni u Istri, možda nešto napokon bude od udruge Graševina Croatica sa sjedištem u Slavoniji.
Hrvatski proizvođači, vjerojatno zato što još uvijek uspijevaju svaki pojedinačno plasirati svoje proizvode ma kakvi oni bili i zato što su možda zadovoljni postignutom cijenom te i ne misle da bi se moglo i bolje, općenito ne pokazuju još dovoljno volje i poduzetničke inicijative za zajedništvom u poslovnom istupu i za akcije iz kojih na dovoljnom broju (kvalitetnih) etiketa i u dovoljnoj količini proizvoda mogu i trebaju izrasti ekonomski unosne visokoprepoznatljive robne marke. I ne uspijeva se maksimalno učinkovito u gospodarskoj valorizaciji teritorija. Iako se svako malo službeno i otvaraju vinske turističke ceste, one su, čast iznimkama, uglavnom bez pokrića naprosto zato što u vinu i lokalnim delikatesama kao mogućem magnetu za gosta nemaju u stvarnosti (ostavimo po strani lokalnu samohvalu!) dovoljno jakog aduta te zato što općenito na tim vinskim turističkim cestama nedostaje dobro osmišljene, elaborirane i dovoljno atraktivne šire ponude.
Tartufi – blago Istre, ali u principu i cijele Lijepe naše
Odličan primjer toga kako je bitno da apelaciju prati po vinorodnim područjima dobro organizirana branša i komplementarno interprofesionalno tijelo, te odličan primjer uspješnosti upravo toga da sâmi proizvođači maksimalno upravljaju svojom sudbinom su, primjerice, francuski međuprofestionalni organizmi kao, primjerice za vino, Comité interprofessionel du vin de Bordeaux, Comité interprofessionel du vin de Champagne, Bureau interprofessionel du vin de la Bourgogne, itd., koji inače po pitanju apelacija tijesno surađuju s Nacionalnim institutom za zaštitu i kontrolu porijekla (Institut national des appellations d’origine), zatim u Italiji razni konzorciji za vina i delikatese po regijama i vinogorjima, primjerice, nasumce spominjem, Consorzio tutela vini Collio, Consorzio tutela vini Bolgheri, Consorzio tutela vini Chianti classico Gallo nero, Consorzio tutela vini Chianti Rufina, Consorzio tutela Vino nobile di Montepulciano, Consorzio vini Brunello di Montalcino, Consorzio vini Sagrantino di Montelalco, Consorzio vini Barolo, Barbaresco, Alba Langhe i Roero (u svim nazivima je i geografski pojam!), Consorzio Parmigiano reggiano, Consorzio Grana padano, Consorzio Prosciutto San Daniele… u Njemačkoj pak vrlo snažna udruga Verein des Prädikatsweingüter…
Ne samo bučino ulje, nego i torta s bučinim košticama
Francuski međuprofesionalni Comitéi odnosno Bureaui pa i neki talijanski konzorciji pravi su imperiji koji brinu o suradnji sa znanosti da proizvodnja napreduje kakvoćom, koji osiguravaju svojim članovima tehničku pomoć potrebnu u produkciji, koji se bave kroz razne načine promidžbom određenog tipičnog lokalnog proizvoda i cijeloga kraja, koji se bave i formiranjem strukovno dobro osposobljenih sommeliera te (vinskih) trgovaca kao važnih posrednika između proizvodnje i kupca kao i edukacijom i krajnjeg potrošača (vino i delikatese ne prodaju se na način na koji se prodaju npr. čavli!), oni su ti koji osiguravaju i pravnu zaštitu i na međunarodnom planu ako se ispostavi da je na bilo koji način, ponajprije zloporabom naziva ili sugestijom nazuiva robne proslavljene marke, došlo do povrede njihovih interesa.
Njemačka udruga VDP, koja okuplja oko 200 najboljih vinskih kuća diljem zemlje i koja je i inicirala uvođenje klasifikacije vinograda po francuskome uzoru, žustro – pa i preko inicijative da se oznake o
Sjajna imotska torta. Postoje i torta makarana, rapska torta… Pored kriške imotske torte je još jedan odličan slatki specijalitet našega juga: rafiol
tim njemačkim grand cruovima nađu ne samo riječima na etiketi nego i kao reljefni znak na boci i kao logotip na kapici – brine oko promidžbe vina svojih članova i oko promidžbe njemačkih vinogorja. Podrška apelacijama u Austriji je Austrian Wein Marketing Board, tijelo što ga je austrijska vlada utemeljila ubrzo nakon oštrog sređivanja stanja poslije velikog vinskog skandala sredinom osamdesetih godina, a s ciljem da pridonese reafirmaciji austrijskoga vina. I Mađari su krenuli s oznakom Districtus Hungaricus Controllatus, nama zemljopisno blizi Villany izabrao je za svog konja za trku vino od sorte Cabernet franc, a kapljica je odmah i prekrštena da dobije lokalno obilježje u – Villany Franc! (vidi prilog Villany Franc 2015 na www.suhiucasi.wordpress.com )
Svi dobro znamo gdje u svjetskoj hijerarhiji kakvoće i reputacije po vinu, ali i raznim delicijama u turizmu stoje spomenute Francuska, i Italija, pa i Njemačka a i Austrija… Sve eto zahvaljujući i prikladnom pristupu izradi i realizaciji apelacijskog sustava (ne samo oko vina!) na bazi važnoga strateškog osnovnog proizvoda, dobroj samoorganizaciji, nadzoru, te odličnom marketingu dograđenom na čvrst i uvjerljiv proizvodni temelj. SuČ – 01/2016
OKUSI HRVATSKE
Vjerujmo u lokalnu hranu!
2015 in review
The WordPress.com stats helper monkeys prepared a 2015 annual report for this blog.
Here’s an excerpt:
The concert hall at the Sydney Opera House holds 2,700 people. This blog was viewed about 52,000 times in 2015. If it were a concert at Sydney Opera House, it would take about 19 sold-out performances for that many people to see it.
Iz našeg susjedstva – Mađarska/ VILLANY FRANC DHC
NOVA ZVIJEZDA SREDNJE EUROPE i EU!
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
CRNE BORDOŠKE SORTE CABERNETI i MERLOT INTRODUCIRANE U NAMA SJEVERNOJ ZEMLJI PRIJE VIŠE OD STOLJEĆA i POL ODLIČNO USPIJEVAJU u TAMOŠNJEM VINOGRADARSKOM PODRUČJU PANNON TIK UZ HRVATSKU GRANICU, i – KAO DA SU u TOME KRAJU NAŠLE NOVU DOMOVINU. U ŽELJI DA TO CJELOVITO i ADEKVATNO ISKORISTE ZA PLASMAN OSNOVNOG PROIZVODA i ZA RAZVOJ TURIZMA, MAĐARI SU KRENULI ENERGIČNO u MARKETINŠKE AKCIJE, A JEDNA OD NJIH BILA JE NEDAVNA KONFERENCIJA FRANC & FRANC s PREDAVANJIMA, DEGUSTACIJAMA, KONFRONTACIJAMA, PREZENTACIJAMA, i ZA ŠIRU PUBLIKU, DOMAĆIH VINA OD RODITELJA CABERNET SAUVIGNONA i MERLOTA S VINIMA ISTE SORTE IZ FRANCUSKE DOLINE LOIRE ŠTO SE RADO PRIKAZUJE KAO NJENA DOMOVINA
Ne mogu ne započeti citatom stručnjaka za vinogradarstvo sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta prof. dr. Edija Maletića koji nadahnuto, sjajno kaže za nj:
Kao što postoje samozatajni i nenametljivi ljudi, koji unatoč vrlinama nikad nisu u prvome planu, tako postoje i takve vinske sorte. Nema ih mnogo, rijetko se spominju, ali bez njih bi svijet vina bio bitno drukčiji. Jedna od njih svakako je i Cabernet Franc koji se ubraja u stare klasične kultivare vinove loze. Raširen je po cijelome svijetu i sastavni je dio mnogih velikih vina, ali, nekako je, barem naizgled, uvijek u sporednoj ulozi!
Da, stari, klasični kultivar vinove loze raširen po cijelome svijetu, i sastavnica mnogih velikih vina svijeta, naročito onih iz bordoškoga kraja, ali poseban i po tome što, za razliku od velikoga broja drugih sorata vinove loze, tek na manje mjesta pokazuje one domete što ih dosiže negdje gdje uspijeva sazrijeti u mjeri da protagonist u velikome stilu može biti ne tek kao (samozatajna) potpora, nego i sâm, kao kralj!
Grožđe Cabernet Franca
Glavni sinonimi su mu – stoji u prije relativno kratkog vremena objelodanjenom velikom atlasu vinskih sorata svijeta Wine Grapes – a Complete Guide to 1368 Vine Varieties, including their origin and flavours, autora Jancis Robinson, Joséa Vouillamoza i Julije Harding – sljedeći:
Achéria (Baskija), Ardounet (Béarn), Bidure (Graves), Bordeaux (Švicarska), Bordo (Rumunjska), Boubet (dio Pirineja bliži Atlantiku), Bouchet Franc odnosno Gros Bouchet (Saint-Emilion i Pomerol), Bouchy (Madiran), Breton (dolina Loire), Cabernet Gris i Cabrunet (Pomerol), Capbreton rouge (Landes), Carmenet (Médoc), Couahort (Béarn), Plant Breton i Plant de l’Abbé Breton (Chinon, Loire), Sable Rouge (Tursan), Tsapournako (Grčka), Verdejilla Tinto (Aragon u Španjolskoj), Veron (Nièvre i Deux-Sevres), Vidure, Vuidure i Grosse Vidure (Graves).
Krivi izrazi koji se ponegdje rabe za Cabernet Franc:
Ardonnet, Arrouya, Bequignol Noir, Cabernet Sauvignon, Gros Cabernet i Carmenère, Hondarribi Beltza.
Priča o porijeklu Cabernet Franca nije jednostavna: iako se njime u segmentu crnoga vina jako diče u zapadnome dijelu Loire i tamo ga i svojataju kao vlastiti kultivar, te iako je to jedna od najstarjih, i bitnih sorata bordoškoga područja pa kad se ona spomene zacijelo je većina ljubitelja i poznavatelja plemenite kapljice u svijetu automatski odmah vezuje s Bordeauxom, najnovija istraživanja ukazuju da mu je domovina – španjolski Pais Vasco, odnosno Baskija. Koja, zemljopisno, i jeste tijesno vezana uz Francusku, naime Zemlja Baska postoji i u Francuskoj. U njenome je jugozapadnome području zvanome Sud-Ouest, ispod Bordeauxa, inače s glasovitim je ljetovalištem i u svijetu zasigurno najpoznatijim svojim gradom Biarritzom, koji međutim nije i njen glavni grad. Na baskijsko porijeklo upućuju DNA-analize koje govore da Cabernet Franc ima tijesnu rodbinsku vezu s dvama vrlo starim kultivarima Baskije – Morenoa i Hondarribi Beltza.
Pogled u povijest vodi do župne crkve Roncesvalles, po francuski Roncevaux, baskijski Orreaga, utemeljene u 12. stoljeću u Baskiji, tik uz granicu s Francuskom. Roncesvalles je kao odmorište bio važna stanica za hodočasnike prema svetištu Santiago de Compostela. Redovnici spomenutog predjela odmah nakon što su tamo stigli podignuli su vinograd od francuskog grada Iruoléguya do španjolskog baskijskog grada Hondarribije (po francuski: Fontarrabie), koristeći lokalne kultivare poput Achérije (sinonim za Cabernet Franc; izraz inače znači: lisica), koja je primitivni i valjda najstariji klon Cabernet Franca.
Baskija, na sjeveru Španjolske, i na jugozapadu Francuske: zavičaj Cabernet Franca
Međutim, u povijesnoj dokumentaciji vezanoj uz Baskiju od nekad davno ne postoji spomen naziva Cabernet Franc. Kao jedan od najstarijih pisanih spomena, vezano uz tu sortu, izraz je Breton. Navodi ga glasoviti François Rabelais u svome djelu Gargantua, objavljenome 1434. godine, referirajući se na kultivar uzgajan blizu Chinona u dolini Loire i hvaleći vino od njega.
Vinograd u francuskome dijelu Baskije, u Iruoleguyu
Prisutnost baskijsko-bordoškoga kultivara u dolini Loire u to davno doba objašnjava se time da je još 1050. godine grof od Anjoua Geoffroi Martel tražio od opatije Ronceray u Angersu da mu dade parcelu blizu spoja rijeka Loire i Maine da bi tamo posadio vinograd s bordoškom sortom. Postoji i druga teorija: naziv Breton trebao bi, po nekim mišljenjima, sugerirati da je Cabernet Franc stigao u zapadni dio doline Loire preko Bretanje, gdje su, inače, vinogradi bili sađeni još u srednjem vijeku. Kaže se i da u prilog tvrdnji da je Cabernet franc dospio u predio Loire preko Bretanje govori to što je u Bretanji nađen stari kultivar Magdeleine Noir des Charentes, koji je, skupa s Cabernet Francom (prirodno križanje) roditelj Merlota! Treća teza, također bliska Bretanji, veli da je naziv Breton možda nastao po mornarima iz Bretanje koji su iz Bordeauxa vodenim putevima prevozili vino na sjever. Međutim, grof Alexandre-Pierre Odart 1845. daje četvrto objašnjenje za uporabu naziva Breton u dolini Loire: on navodi kako je famozni kardinal Richelieu poslao tisuće najboljih sadnica iz Bordeauxa svome gvardijanu na području Loire Abbéu Bretonu, koji ih je posadio u Chinonu (Centre France, Tourraine, dpt. Indre-et-Loire) i Bourgueilu. Kasnije je sorta nazvana Plant de l’Abbé Breton, što je onda skraćeno na Breton.
Napokon, za naziv Cabernet Franc za sortu koja se dotle spominjala pod prethodno navedenim nazivima, saznaje se tek nakon 1823.
Etimologija Caberneta počiva na više pretpostavki, a najuvjerljivijom djeluje ona da je baza bila latinska riječ carbon u značenju crn, naime izraz se počeo intenzivno rabiti s obzirom na tamnu boju bobica Cabernet Franca. Pa je od Carbona nastao Carbonet a onda je od Carboneta proizašao Carbenet a od toga Cabernet. Međutim, kako je bilo više sorata s jako tamnom kožicom bobice grozda, tako su se na bazi carbona razvili i nazivi Carmenet sauvignon i Petit Cabernet, za današnji Cabernet sauvignon, te Carmènere. Sve do kraja 19. stoljeća često bi se događalo da se navedene sorte brkaju. Stvar se posve izbistrila kad se analizom DNA ustanovilo da je Cabernet Franc jedan od roditelja Cabernet sauvignonu (drugi roditelj je Sauvignon blanc, križanje je bilo spontano), Carmenèreu (drugi roditelj: Gros Cabernet, koji se više i ne uzgaja) i Merlotu (drugi roditelj: Raisin de la Madeleine ili Magdeleine Noir). Što se tiče roditelja samog Cabernet Franca, čini se da su oni iščezli i taj kultivar eto ostavili – siročetom.
Cabernet Franc dobar rezultat postiže na brežuljkastim pozicijama s propusnim tlima, odgovara mu ilovasto-vapnenasto tlo, a fino uspijeva i na pjeskovitome tlu ako je pošteđen stresa usljed nedostatka vode u tlu. Pupa i dozrijeva i do desetak dana ranije od Cabernet Sauvignona, konkretno za berbu dospijeva u drugom razdoblju, dakle nije ni rana a ni kasna sorta. Rodnost je redovita, srednja u smislu količine. Izgledom grozda, pa i lista sličan je Cabernet Sauvignonu. Bobice su mu malene. Vina od Cabernet Franca su, općenito, blago svjetlije boje nego ona od njegova potomka Cabernet sauvignona, nešto su i laganijeg tijela i s malo više su kiselosti. Ovisno o dozrelosti, arome mu idu od svježeg vegetalnoga do agresivno herbalnoga, okus je blago travnat. Kod njega je u trsju bitno sniziti opterećenje, naime pri većem prinosu i na slabijim pozicijama ima problema s dozrijevanjem, a nedovoljna zrelost rezultira visokom razinom zeleno-mirišećeg methoxypirazina. Vino koje dolazi s dobrih vinogradarskih pozicija i od grožđa s nižim prinosom te branoga u prikladnoj fenolnoj zrelosti a i koje je i u podrumu prerađeno ambiciozno, pažljivo i pedantno, ima lijepi potencijal za duže dozrijevanje.
Claude Bourguignon (desno) o Cabernet Francu i o njegovu terroireu, Anne Charlotte Genet o cabernet francu u francuskoj dolini Loire, te Jan van Lissum o svom (vilanjskom) cabernet francu marke Mondivin, o kvalitetnome stvaranju robne marke teritorija koje traje i do 25 godina, te o komercijalnom aspektu
S gotovo 37.000 hektara u Francuskoj je na listi sorata po zastupljenosti – po podacima od prije koju godinu – zauzimao šesto mjesto, odmah iza Carignana s 51.000 ha. U dolini Loire, gdje se prostire na gotovo 6000 ha (najviše unutar apelacija Chinon i Bourgueil) i gdje, ne samo zbog sniženog prinosa i boljih položaja nego i zbog osjetno poboljšanih tehnika rada u vinogradu, jako dobro sazrijeva, na tržište često izlazi kao jednosortno vino, a kad je u tamošnjim kupažama on bitno dominira količinom.
U regiji Bordeaux nekad ga se dosta sadilo jer nije kasna sorta i jer je tamo uglavnom uvijek vrlo solidno dozrijevao pa je, u kupažama osjetno popravljajući u lošijim godištima vina od Cabernet sauvignona li i Merlota, pružao jamstvo za ujednačenost kakvoće crne bordoške kapljice. Danas je vrlo je raširen u vinogradima uz desnu obalu rijeke Gironde, naime tamo baš posebice dobro sazrijeva pa je postao zvijezdom. U ponajboljim vinima Saint-Emiliona u priličnoj se količini miješa s merlotom. Cabernet Franca ima i dosta u jugozapadnome dijelu (Sud-Ouest) Francuske, u Bérgeracu, ali i Madiranu, gdje ga znaju miješati s vrlo taničnim vinima posebice od sorte Tannat. Dok Cabernet Sauvignon nije u osobitoj mjeri prodro na jug Francuske, Cabernet Francu uspjelo je ući u Midi, konkretno u departman Aude uz Sredozemno more.
Nazočan je u mnogim zemljama Europe, te u Sjevernoj i Južnoj Americi, i uglavnom ga se ponajviše koristi kao dodatak u crnim kupažama.
Inače, preporučena je sorta za više vinogorja u Hrvatskoj. Na nekoliko vrlo dobrih uradaka od Cabernet Franca samostalno naišao sam u Podunavlju, npr. kod Damira Josića u Baranji, i kod PZ Trs u Iloku. Kad bi se netko ovdje zaista ozbiljno pozabavio njime, možda bi se baš na krajnjem istoku kontinentalnoga dijela Lijepe naše, uz moćni Dunav, on iskazao kao, kako tamo vole reći – Princ Hrvatskog podunavlja…
Vrlo značajnime Cabernet Franc pokazao se u južnoj mađarskoj regiji Pannon, gdje su crne bordoške sorte introducirane prije više od stoljeća i pol. Cabernet Franc stigao je 1896. Kao jedan od velikih terroirea za Cabernet Franc pokazuje se Villany, uz državnu granicu s Hrvatskom i u susjedstvu našega dijela Baranje. Bilo samostalno bilo u mješavini s drugim bordoškim kultivarima i te kako pridonosi sjajnoj vinskoj slici Villanyja. U Villanyju je postao toliko popularan da su ga tamošnji proizvođači odlučili predstavljati kao svojega paradnog konja. Išlo se dotle da mu je korigiran naziv: od Cabernet Franca postao je Villany Franc!
Velika prijelomnica u proizvodnji (crnoga) vina u Villanyju dogodila se, čujem, u prvoj dekadi ovoga stoljeća, uglavnom do 2010. godine, a evo i o čemu se radi: veći broj proizvođača shvatio je da je jeftinijih i na prvu loptu lako dopadljivih vina posvuda i previše i da je bolje ući u proizvodnju s većom ambicijom te nastojati dobiti kompleksno i karakterno vino s istaknutim obilježjima kraja, vino koje će se s obzirom na te svoje posebnosti izdvajati i koje bi se moglo na temelju svoje originalnosti plasirati po boljoj cijeni. Mlađi vinogradi sazreli su i počeli davati rod s bitno manje zelenoga i vegetalnoga, a proizvođači su odustajali od ostavljanja u vinu neprovrelog sladora, k tome manje su vino opterećivali drvom i vaniijom, prestali su ga nabildavati, što je neko vrijeme bilo u modi, i vina su se počela predstavljati s više voćnosti iobilježja sorte i podneblja te kao znatno elegantnija.
Efektan jesenski motiv vilanjskih vinograda
KONFERENCIJA – KONFRONTACIJA
Nedavno je u vinogorju Villany-Siklos, točnije u dvorcu Šikloš a potom i u podrumima najpoznatijih vinara Villanyja, u organizaciji Udruge vinogradara i vinara vinogorja Villany Siklos, Udruge Vinske općine i Udruge Vinske ceste Villany-Siklos, te pečuškog vinskog časopisa Pecsi Borozo, održana manifestacija kojom se na međunarodnom planu htjelo jače skrenuti pažnju na vilanjski Cabernet Franc, odnosno na – Villany Franc. Riječ je o dvodnevnoj konferenciji Franc & Franc na kojoj je domaćin u goste i na vinsku konfrontaciju pozvao proizvođače cabernet franca iz francuske doline Loire. Koliko je značenje pridano ovome događaju pokazuje i to da je konferenciju otvorio Peter Gal, zamjenik državnog tajnika u Odjelu za zaštitu oznaka izvornosti.
Dvorana u dvorcu Siklos u Šiklošu gdje su za uzvanike iz struke – oko 80 nazočnih! – održane prezentacije i degustacije vilanjskih i loarskih cabernet francova
Prvog dana u dvorcu Siklos bila su predavanja i vođene degustacije mađarskih i francuskih cabernet francova, s time da su govornici-predavači bili vrlo cijenjeni francuski stručnjak za sorte, pedologiju i vinogradarstvo Claude Bourguignon, koji je pričao na temu Cabernet Franc i za nj odgovarajući terroir, Andras Horkay koji je prezentirao Cabernet Franc/cabernet franc u Mađarskoj, te enologinja i proizvođačica Anne Charlotte Genet inače iz vinske kuće Charles Joguet koja je predstavila Cabernet Franc/cabernet franc u Francuskoj, s naglaskom na dolinu Loire odakle je i došla. Nizozemski ekspert za vino ali i za marketing i prodaju vina Jan van Lissum koji s holandskim kompanjonom i s lokalnim vinarom Edeom Tiffanom u Villanyju ima proizvodnju crnjaka pod robnom markom Mondivin, bavio se tržišnim aspektom. Taj prvi dan namijenjen je bio samo posjetiteljima iz vinskog sektora.
U restoranu Mandula Attile Gerea ponajbolji vilanjski proizvođači vina, s glavnim urednikom časopisa Pecsi Borozo Zoltanom Gyorffijem, slijeva: Valer (Jozsef) Bock, Csaba Malatinszky (Kuria Malatinszky), Susann Hanauer Wassmann, Monika Debreczeny Vylyan, Horst Hummel, Ede Tiffan i Attila Gere
Idućeg dana u Villanyju je – otvoreno i za širu publiku, bogme pristiglo je iz raznih krajeva dosta buseva s vinoljupcima koji su već prije rezervirali i kupili ulaznicu – organiziran susret s najznačajnijim tamošnjim proizvođačima, posjetilo se, raspoređeno po pažljivo pripremljenoj satnici da se na punktovima ne stvaraju gužve, pet podruma – onaj od Attile Gerea, onaj od Edea Tiffana, onaj od Joszefa Bocka, onaj od Tamasa Günzera, te podrum Sauska. Kod Gerea, Tiffana, Bocka, Günzera i Sauske okupili su se ostali važniji vilanjski vinari – Csaba Malatinsky Kuria, Tamas Gere, Csany, Heumann, Hummel, Polgar, Riczu-Stier, Vinatus, Vylyan Monike Debreczeny i Wassmann, a u svakom od tih podruma gostovao je i po jedan podrum iz doline Loire – Charles Joguet, Yannick Amirault, Domaine de la Butte, Domaine de la Chevalière i Couly-Dutheil, tako da se mogla steći zaista detaljna slika o cabernet francu iz Villanya pa i o onome iz doline Loire. Vrlo uspjela inicijativa, barem u ovome prvome koraku.
Na konferenciji Franc & Franc iz Hrvatske smo bili prof. Ivan Dropuljić, osnivač i direktor festivala Zagreb Vino.com, sommelier Kristijan Merkaš, zaposlen u Malom Lošinju, i ja ispred Svijeta u čaši. Na slici su Dropuljić i Merkaš s Attilom Gereom i njegovom kćerkom Andreom, u veseloj atmosferi na večeri priređenoj u čast Villany Franca u Gereovu restoranu i wine-baru Mandula u sklopu hotela Crocus u Villanyu. Hotel ima 43 sobe, wellness, elegantan restoran, a godišnje je u prosjeku popunjen sa 60 posto. Uz rafinirana jela pilo se Vylyan Villany Franc 2011, Bock Cabernet franc 2009, Sauska Cabernet franc 2011, Gere & Weninger Villany Franc 2011 (Gere već godinama ima i poslovnu suradnju s Austrijancem Franzom Weningerom iz Burgenlanda i u Villanyju rade sjajan cabernet franc), i Malatinski Kuria Cabernet Franc 2007
_______________________________
FEKETE JARDOVANY te ANTIOKSIDATIVNI ULJE i PRAH OD KOŠTICA GROŽĐA – Zanimljivost na posjedu Attile Gerea, koji gospodari sa 47 hektara vinograda, je i crno vino od stare i već zaboravljene sorte Fekete Jardovany (Crni Jardovany), koju je desetkovala filoksera. Gere, sklon istraživanjima I lokalnoj tradiciji, prije desetak godina od Instituta za vino u Pečuhu, koji ima bogatu kolekciju kultivara, tražio je da 
mu preporuče neku staru sortu koja bi mogla potjecati iz južne Mađarske, poglavito možda i iz Villanya, i tamo su mu predložili sedam takvih sorata koje je dao razmnožiti i posadio ih pokusno u svojemu vinogradu. Najbolje se primio i pokazao kultivar Fekete Jardovany, kojega sada Gere ima 3500 loza. Sorta je međutim porijeklom ne iz Villanya nego negdje iz Transilvanije. Gere proizvodi ekskluzivno male količine koje se, osim kod njega u podrumu, mogu kupiti i u dva restorana u Budimpešti.
Attila Gere radi i ulje od koštica grožđa. Od 100 kg koštica dobije, kaže, oko osam litara ulja! Attila naglašava kako je to ulje snažan antioksidant, dakle posebno je zdravo. Od koštica grožđa Gere radi i prah, koji upravo iz antioksidacijskih razloga preporučuje uzimati po jednu malu žličicu svako jutro! ■
__________________________________
Legenda Ede Tiffan sa svojom enologinjom Ester Levai
I ovdje se pokazalo kako bez zajedništva i udruživanja – nema ništa!
Propitao sam se za neke detalje vezano uz vilanjske vinske i turističke institucije, a pomoć da dođem do odgovora pružio mi je kolega novinar, glavni urednik časopisa za vino i gastronomiju Pecsi Borozo iz Pečuha Zoltan Gyorffy.
Još 1994. godine utemeljena je Udruga Vinske Ceste Villány-Siklós, koja se pobrinula za uređenje i otvorenje prve vinske ceste u Mađarskoj. Na čelu joj je posljednjih 20 godina, sve do prije nekoliko dana kad je, na žalost, izgubila bitku s rakom, bila Leonóra Becker, osobno osnivačica Vinske ceste Villany-Siklos, organizatorica maltene svih prigodnih manifestacija na njoj. Članovi Udruge Vinske ceste Villany-Siklos su svi važniji vinari, restorateri i hotelijeri unutar vinogorja. Udruga broji više od 100 članova. Oni zajedno nude 3500 punktova za vinske degustacije, 900 hotelskih kreveta, i 1100 stolica u restoranima. Stručni dio posla obavlja Udruga vinogradarskih općina, s profesionalnim osobljem. Specijalno za vinski turizam brine Udruga vinske ceste, koja ima troje zaposlenih, a za profesionalni marketing koristi se pomoć u savjetima od osoba što rade marketing za vinarije.
Zimska guska u Villanyju: sami bataci s pribatcima
Koliku ukupnu površinu obuhvaća vinogorje Villany Siklos? Riječ je o 2600 hektara vinograda. Szársomlyó u sredini vinogorja čini se kao vulkansko brdo, zapravo je to vapnenac, i to jedan od najčistijih u Mađarskoj, koji služi kao vrijedno tlo za vinograd. Glavni sastojci tla u Villanyu su dolomit, lapor, vapnenac i glina, ali i prapor. Tlo je, kažu mi, vrlo bogato magnezijem. U većini vinograda donji je sloj tla od vapnenca. Iznad su slojevi lapora ili ilovače, prapora. Gornji sloj na visoravni i padinama na sjeveru čine rendzina i črnozem.
Klima je kontinentalna sa submediteranskim utjecajem, topla i dovoljno suha za dugi vremenski vegetativni period. Prosječna godišnja temperatura je između 10 i 11 stupnjeva Celzijevih, dok je prosjek sunčanih sati u godini između 2100 i 2150 sati.
Glede količine topline i svjetlosti ovo je najbogatija vinska regija u Mađarskoj. Vinogradi su zaštićeni od hladnoće sa sjevera brdom, a s juga i iz mediteranskog područja dolazi topli zrak. Iako je ovo topla vinska regija, ipak nije i pretopla za bordoške sorte, i ovdje je moguće dobiti puna i jaka vina ali i s lijepo očuvanim aromama.
U vinogorju je 20 posto bijelih i 80 posto crnih sorata. Oko naselja Villány i Palkony većinom se uzgajaju crne sorte, a bijelih ima zapadno od mjesta Kisharsány, tu je za bijele sorte tlo prikladnije.
Od bijelih kultivara u jačoj mjeri zastupljeni su Graševina, na 200 ha, Chardonnay na 90 ha, te Veltlinac Zeleni, Rizling Rajnski i Hárslevelű odnosno Lipovina na oko 30 ha. Od crnih kultivara tu su, kao tipični za teritorij, Cabernet Sauvignon na 440 ha, Portugieser na 390 ha, Cabernet franc na 350 ha, Merlot na 280 ha, i Frankovka na 240 ha. Inače, Cebernet Franc je u stalnome rastu, dok Cabernet Sauvignon postupno pada.
Godišnja proizvodnja vina, po za 2013. obrađenim podacima: crno mirno vino – 43856 hl, ružičasto mirno – 10555, bijelo mirno – 5698 hl, pjenušci – 729 hl.
Karakterističan na proljeće za južne obronke vilanjskog brda – Colchicum hungaricum, djeluje kao šafran, izabran da bude likovni dio zaštićene oznake izvornosti Districtus Hungaricus Controllatus
Za područje Villanyja prije nekog vremena uvedena je apelacija DHC (Districtus Hungaricus Controllatus) a kao zaštitni znak izabran je cvijet nalik šafranu, karakterističan za južne padine brda kod Villanyja. Koja vina imaju pravo nositi znak DHC s crtežom šafrana? K tome, u Villanyju, eto, umjesto originalnog naziva sorte Cabernet Franc sve se više čuje naziv Villany Franc. Pitanje domaćinu bilo je i kakva je razlika između Cabernet Franca i Villany Franca, naime, dakako, neke razlike s obzirom da je izmijenjen naziv, moralo bi biti.
Podrum Zoltana Polgara: gospođa Polgar uz pjenušce kuće. Polgarovi su organizirani i u turističkom smislu – imaju pansion sa 30 soba te wellnes centar
Zaštićena oznaka podrijetla i izvornosti DHC uvedena je da se istaknu tipična vina za vinogorje Villany-Siklos i da se na toj tipičnosti gradi ozbiljan plasman primarnog proizvoda te i da se na njoj kao kvalitetnoj podlozi razvija turizam. Vina nastaju po pravilniku Districtus Hungaricus Controllatus koji propisuje vinogradske pozicije, sorte karakteristične za predio, rad u vinogradu i maksimalne prinose, rad u podrumu. Unutar zaštite DHC ostoje dvije kategorije – Classicus i Premium. Za kategoriju Classicus dopušta se nešto veći prinos po hektaru i nema obveze dozrijevanja vina u
Polgarovi su jaki u crnome vinu: ove godine na tradicijskom ocjenjivanju mađarskih mješavina od bordoških sorata za svoj Cuvee 2011 barrique osvojili su prvo mjesto i šampionsko priznanje
drvu, dok za kategoriju Premium prinos ne smije biti veći od 8,5 tona po hektaru odnosno ne veći od oko 56 hl/ha, a vino obvezno ima dozrijevati najmanje godinu dana u drvenoj bačvi. U Villanyju većina proizvođača maceraciju i alkoholno vrenje obavi u periodu do oko 25 dana u inoksu, a onda vino dozrjeva 1,5 do dvije godine u barriqueu od mađarske hrastovine sa Zemplena. Prije stavljanja uzoraka što apliciraju za DHC Crocus u promet, vina podliježu laboratorijskoj analizi i organoleptičkoj provjeri. Kuša ih i vrednuje lokalna desetočlana strukovna komisija. Za cabernet franc, s kojim se u posljednje vrijeme kao posebnom robnom markom teritorija gradi image Villanyja, postoji i treća kategorija – super premium. Vina od isključivo Cabernet Franca koja ne samo s obzirom na tehničku ispravnost nego i s obzirom na visoku organoleptičku tipičnost osvoje bodove za premium ili super premium kategoriju smiju nositi naziv Villany Franc i biti obilježena s DHC Crocusom. Marka Villany Franc definirana je odlukom Ministarstva poljoprivrede, dakle dio je službene apelacije…
U Villanyju ima još jedan Gere – uspješan baš i s cabernet francom. To je kuća Tamas & Zsolt Gere. Na slici je Tamasov sin Zsolt sa suprugom Evom, i sad oni vode posjed
Boravak u Villanyju bio je prigoda i za poneku informaciju o Frankovki. Kakva je politika prema njoj kao tradicijski domaćem kultivaru? Je li to s isključivo Cabernet Francom kao vinskom zvijezdom Villanyja definitivno, ili se ipak razmilja da se adut napravi i s Frankovkom ili možda s cuvéeom od Frankovke i Cabernet Franca tako da se, kad se već govori o terroireu i teritorijalnoj pripadnosti, i bolje, potpunije zadovolji taj pojam terroirea.
Zaštićene oznake – posebice one vezane uz izvornost (ZOI) – i definirane robne marke raznih proizvoda korisne su ne samo za plasman tog proizvoda nego i za plasman cijelog teritorija gdje taj proizvod nastaje. One mogu biti sjajna baza za razvoj turizma. Vino i turizam u Villanyju? Uz degustacije vina i hrane, što to Villany nudi od sadržaja? Koliko Villany, gradić s oko 3000 stanovnika, otprilike godišnje privuče turista, koja je struktura gostiju po zemljama, koliko gostiju dođe iz Hrvatske?…
Izvana i iznutra vrlo lijepi podrum Tamasa Gunzera
Tamas Gunzer
Zaštićene oznake – posebice one vezane uz izvornost (ZOI) – i definirane robne marke raznih proizvoda korisne su ne samo za plasman tog proizvoda nego i za plasman cijelog teritorija gdje taj proizvod nastaje. One mogu biti sjajna baza za razvoj turizma. Vino i turizam u Villanyju? Uz degustacije vina i hrane, što to Villany nudi od sadržaja? Koliko Villany, gradić s oko 3000 stanovnika, otprilike godišnje privuče turista, koja je struktura gostiju po zemljama, koliko gostiju dođe iz Hrvatske?…
Riczu-Stier
Villány godišnje privuče vrlo mnogo turista i ostvari oko 30.000 noćenja. Gostiju je sve više. Oko 85 posto zasad je domaćih, veliki broj naiđe ih na jedan dan iz obližnjih Pečuha, Harkánya, Siklósa, a dobar dio dođe ciljano samo na dan ili dva i iz Budimpešte. Od stranaca najviše ih stiže iz Njemačke i Austrije, pa onda iz Češke, Poljske, Hrvatske, kaže mi Zoltan Györffy… Sadržaji? Gotovo svakog
Sauska
mjeseca je neki festival, većinom vezan uz vino kao glavnog protagonista. Ima i raznih događanja gdje su službeno u glavnoj ulozi npr. folkloraši odnosno glazbenici koji održavaju koncerte džeza, Villany je i jedan od punktova gdje se zaustavljaju trkači sudionici Nacionaonog mađarskog vinskog marathon…, međutim – opet ništa bez vina, Bakhov nektar je kao protagonist djeluje iz pozadine! Preko ljeta, logično, događanja je najviše, na trgu gdje se održavaju programi tada bude u jednome danu od tri do 5000 ljudi. Postoje i veći festivali, u trajanju od dva do i tri dana, npr. Festival Roséa, on privuče i više od 10.000 osoba. Najpopularniji je Festival Crvenog Vina, prvog vikenda u listopadu, tada u Villány u jednome danu dođe više od 25.000 gostiju… ♣ SuČ – 01/2016
U Villanyju ima više obitelji porijeklom iz Njemačke te iz Švicarske koje se uspješno bave vinom. Švicarac je Erhardt Heumann, na slici gore, a Nijemac Horst Hummel
Hotel Hermitage Joszefa Bocka u Villanyju
Jedna od ikona vilanjskog i mađarskog vinogradarstva i vinarstva – Joszef Bock, sa sinom Valerom u njihovom velebnom podrumu s tunelima i s krasno uređenom prostorijom za razne svečanosti i prezentacije
Villany – ljetna vreva u glavnoj ulici s puno pilnica
Suhi u čaši 