JOŠ O TERANU

ŽELJKO SUHADOLNIK, s lica mjesta

PROMOCIJA NOVE BERBE KRAŠKOGA TERANA U LJUBLJANI BILA JE I PRIGODA SA SUSRET I IZMJENU RIJEČI S MINISTROM DEJANOM ŽIDANOM I PREDSJEDNIKOM KONZORCIJA PROIZVOĐAČA TERANA S KRASA BORISOM LISJAKOM

Prvi čin: hotel Union u središtu Ljubljane, elegantna restoranska prostorija potpuno ispunjena. Izdvojeno, na počasnome mjestu, ministar poljoprivrede Republike Slovenije Dejan Židan, te predsjednik Konzorcija proizvođača terana s Krasa Boris Lisjak i članovi Slovenskog konzulata reda Europskih vinskih vitezova, a za ostalim stolovima 26 proizvođača članova Konzorcija, te gotovo 20 novinara. Drugi čin: susjedna velika dvorana s pozornicom za kulturni program (recitacije, nastup violinista…) i s postavljenih manjih 29 stolova uokolo, 26 ih je namijenjeno proizvođačima vina, među njima bilo je i pet s talijanske strane dakle s tršćanskoga Krasa, a tri hrani – jedan tvrdom odležanome siru, jedan (kraškome) pršutu a jedan (kraškoj) šunki pečenoj u kruhu.

Na promociji Terana 2012 u ljubljanskom hotelu Union: članovi Konzorcija kraških proizvođača vina s vinskom kraljicom kraškoga terana

Promocija nove berbe – 2012. – kraškoga terana p.t.p. koji je s tim datumom stekao pravo izlaska na tržište. Organizator: Konzorcij proizvođača terana s Krasa. Događanje je bilo u okviru projekta Agrotur-Kraški agroturizem za promidžbu Krasa kao destinacije vezane uz autohtone proizvode, a po tom programu Agrotura realizirano je financiranje, sredstvima Europske Unije.  Prvi čin bio je namijenjen novinarima, da se upoznaju s teranima i s berbom 2012. na Krasu, te da o tome obavijeste širu javnost i to ne samo onu u Sloveniji nego i onu u zemljama u okruženju, a drugi čin bio je namijenjen trgovcima vinom, sommelijerima i općenito ugostiteljima, pa i krajnjim potrošačima, dakle onima od kojih se očekuje kupnja. Priredba na visokom nivou, kao što su bile i ostale kojima sam prisustvovao. Predstavljeni terani 2012. profilom vrlo ujednačeni, u cjelini vrlo dobri, no vidjelo se da je berba 2011. kakvoćom superiorna 2012.
Bila je ovo prigoda porazgovarati o slučaju teran izravno s ministrom Židanom i s predsjednikom Konzorcija za teran s Krasa Lisjakom, inače najuglednijim kraškim proizvođačem vina, ali i sa znanim enologom Miranom Vodopivcem na čiji poticaj je 2005. i utemeljen Konzorcij za teran i koji je, skupa s Klemenom Lisjakom iz Kmetijskog inštituta iz Ljubljane te Borisom Lisjakom i te kako podmetnuo leđa u dvogodišnjem  stvaranju projekta vezanog uz kraški teran.  Znajući da je nemoguće zaštititi sortu, htio sam iz prve ruke čuti što su točno Slovenci zaštitili, i evo odgovora:

Ministar Dejan Židan i predsjednik Konzorcija za teran s Krasa Boris Lisjak

Zaštićeno je VINO teran od sorte Refošk proizvedeno na Krasu. Da bi ono moglo nositi tradicijski naziv TERAN, koji se, inače, na Krasu javlja još od prije više od sedam stoljeća, moraju se zadovoljiti određeni parametri navedeni u konzorcijskom pravilniku. A to su, ponajprije, proizvodnja isključivo na prostoru Krasa, koji se u 90 posto proteže slovenskim teritorijem kod Sežane i čini najmanje vinogorja u Sloveniji (610 ha) dok ga je 10 posto na talijanskoj strani kod Trsta, i proizvodnja bazirana na sorti koja je tu tradicijski prisutna, a to je Refošk. Riječ je području vrlo specifičnome po tlu – crvenici na vapnenastoj podlozi staroj milijune godina, te klimi, naime tu se miješaju utjecaji Mediterana i Alpa. Nužna je, dalje, sljedljivost procesa proizvodnje od vinograda do butelje. Proizvođač uz to što dokazuje da su mu vinogradi na Krasu mora predočiti analizu tla na kojemu mu raste trsje, mora dopustiti nadzor nad radom u vinogradu i predočiti analizu listova vinove loze nakon zaštitnog prskanja da se vidi je li zaštitu obavljao po konzorcijskom pravilniku dopuštenim sredstvima, mora paziti da mu prinos po trsu ne prelazi dva kilograma. Od proizvođača se zahtijeva i da grožđe pred berbu dade na laboratorijsku analizu da se vidi je li sve u okviru postavljenih pravila. Konzorcijskoj komisiji treba dostaviti certifikat Kmetijskog instituta odnosno Poljoprivrednog zavoda da je grožđe podvrgnuto kontroli i da je rezultat prolazan. Vezano uz berbu, proizvođač ne smije početi brati grožđe prije datuma koji odredi ekipa stručnjaka i objavi ga Konzorcij. Od proizvođača se traži klasičan način proizvodnje vina s nekih sedam dana maceracije, te dozrijevanje vina od oko najmanje šest mjeseci u velikoj drvenoj bačvi, kao i to da se u vinu kompletira jabučno-mliječno vrenje. Kad je vino dozrelo, inspekcija uzima uzorke za analizu i za organoleptičku provjeru. Što se tiče organoleptike, koju obavlja devetočlana strukovna komisija, vino mora ne samo izgledom, mirisom i okusom djelovati ispravno nego mora i odgovarati određenom ustanovljenom profilu. Ako su analiza i organoleptika u redu, vino može računati na naziv teran ptp (priznano tradicionalno poimenovanje). Ali, ima još: ako po skali od 20 bodova na organoleptičkom vrednovanju osvoji 18,1 bod i više, tada ima pravo nositi naziv izbrani teran ptp (u prijevodu to bi bilo vrhunsko vino), a ako osvoji od 17 do 18/20 bodova tada smije nositi samo naziv teran ptp (i to je kategorija kvalitetnog vina). Butelje s vinom koje je steklo pravo na naziv teran označene su i posebnom konzorcijskom trakom na vratu boce, kao znakom da su prošle test. Vina koja ne dosegnu 17 bodova NE SMIJU nositi naziv teran, ona smiju biti deklarirana samo kao kraško rdeče odnosno kraško crveno vino, dakle ni svi slovenski proizvođači s Krasa, iako imaju vinograd na Krasu i uzgajaju sortu Refošk ne mogu svoju kapljicu označiti izrazom teran. Što se tiče izlaska vina iz podruma na tržište, i to je regulirano, ne može svatko raditi kako to želi, nego je postavljen datum prije kojega vino teran ne smije iz podruma u javnost van, to je negdje krajem svibnja u godini što slijedi berbu.

Teran i Izbrani teran, te konzorcijska trakica na vratu boce kao jamstvo da je vino prošlo testove analize i organoleptike

 

Što se tiče Talijana, govorim o onih 10 posto od ukupne specifične pedološke i (mikro)klimatske oblasti Krasa koji je razdvojen samo administrativno, državnom granicom, Slovenci su, kako čujem, dogovorili sa susjednom Italijom da neće praviti probleme oko označavanja vina rječju teran ako i proizvođači s talijanskoga dijela Krasa obvezno budu u sustavu pravilnika i inspekcijskih kontrola kakve postoje unutar slovenskog Konzorcija za kraški teran.

Uz slovenske proizvođače Jožefa Škerlja i Miroslava Stopara (lijevo, stoje), petorica proizvođača vina, pa i terana, s tršćanskoga Krasa, slijeva: Benjamin Zidarich, Edi Kante, Baita, Škerk i Lupinc. Prezentirana su i njihova vina

Boris Lisjak napominje još da stvar s izlaskom vina na tržite nije gotova, naime nakon što je vino na tržištu, nekoliko mjeseci po službeno dopuštenom izlasku, inspekcija uzima uzorke s tržišta i uspoređuje ih s uzorcima pohranjenima u arhivi nakon što je vino dobilo dopuštenje na naziv teran i na konzorcijsku trakicu, pa ako se ustanovi da ne odgovara, proizvođač mora povući vino s tržišta a prijeti mu i kazna. ∎

  Majda Brdnik iu Savjetopdavne poljoprivredne službe Slovenije sudjelovala je u stvaranju projekta terana s Krasa. Na slici je, na promociji berbe 2012. u hotelu Union,  s dvojicom od ponajboljih proizvođača terana Edvinom Šircom i Primožom Štokom

ZAGREB WINE GOURMET WEEKEND 2013 /LIJEPO OTVARANJE PROLJEĆA

OKO 150 IZLAGAČA, OKO 6000 POSJETITELJA, SUNČANO i TOPLO VRIJEME, UGODNA ATMOSFERA (OSIM NA DRUGOM KATU GLIPTOTEKE!), POPRILIČAN BROJ JAKIH POPRATNIH SADRŽAJA, CIJELI FESTIVALSKI TJEDAN – IZRAVNO i NEIZRAVNO VEZANO UZ MANIFESTACIJU – BOGAT VINSKIM DOGAĐANJIMA

ŽELJKO SUHADOLNIK, s lica mjesta

Zagrebački Centar Kaptol i Gliptoteka HAZU i ovoga su svibnja bili pozornicom međunarodnog festivala vina i gastronomije Zagreb Wine Gourmet Weekend 2013. Manifestacija, koja se službeno naziva drugom po redu, ima duži staž – u ovakvom obliku samo s drugim organizatorima i na drugim prostorima postoji, ukupno s ovim dvjema do sada u Gliptoteci, sedam godina.

Osmišljen kao mjesto okupljanja domaćih i stranih proizvođača, poslovnih ljudi, poznavatelja i zaljubljenika u vino i visoku kuhinju, ZWGW i ove je godine ponudio dobrim dijelom najbolje od domaćih vinara, proizvođača delicija i maslinovog ulja. Za izlaganje se prijavilo oko 150 tvrtki, međutim želja da ih bude i više i da tu budu baš svi najbolji domaći nije se ostvarila, naime nedostajali su, npr. Vlado Krauthaker, Velimir Korak, Zvonimir Tomac, Zlatan Plenković, Ivica Matošević, a, osim Bolfanova Vinskog vrha, i članovi udruge Grand Cro, nazvane reprezentacijom hrvatskoga vina…

Na drugom katu Gliptoteke bili su smješteni izlagači iz Hrvatske,. Muke su, s nasnosnom vrućinom, počinjale u popodnevnim satima

U mnoštvu sajmova i festivala neki, ponajbolji vinari u ovoj kriznoj svakodnevici odustaju, to više što je hrvatsko tržište malo i svi se akteri s ove i s one strane međusobno već odavna poznaju pa im se, valjda, baš i ne treba, uz trošak, susretati na sajmu… Nije da se neki afirmirani više ne žele pojavljivati na vinskim smotrama u Hrvatskoj, tek, očito, pomno su počeli birati koju bi iz datumskog i cjenovnog razloga odabrali za svoje godišnje pojavljivanje. O krizi i nevoljkosti vinara ali i kulinara da sudjeluju na, najednom, toliko manifestacija, a što dakako sve košta, zacijelo bi trebali razmisliti oni koji najavljuju još ovakvih ili sličnih priredbi u Zagrebu i Hrvatskoj. Naime, od Đurđe Protić saznajemo da ona opet namjerava na jesen, najvjerojatnije u studenome, prirediti svoj drugi Hrvatski festival hrane i pića (prvi je bio u zagrebačkoj Areni), a isto čujemo i od Nikole Bunjevca sa Zagrebačkog velesajma, sajamske kuće koja bi htjela revitalizirati Vinovitu (navodno je za savjetnika angažiran Davor Butković) i planira je u kalendarskom smislu staviti je na svoj raspored također u događanjima prepunom studenome.

Gužva pred stolovima izlagača iz BiH

Ovogodišnji festival Zagreb Wine Gourmet Weekend pokazao se u odnosu na lanjski boljime utoliko što su izlagači bili okupljeni u prostorije jednu do druge pa nije, kao lani, trebalo prolaziti kroz neke prazne hale ili dvorane s muzejskim eksponatima da bi se došlo do nekih ponuđača. Ove godine dobro je za one koji su htjeli ozbiljnije kušati vina bilo i to da je uglavnom izostala onolika gužva posjetitelja kakva zna inače biti na ovakvim priredbama. Priličan problem je međutim bio na drugome katu Gliptoteke gdje je vladala nasnosna vrućina i gdje je nedostajalo svježeg zraka, tako da tamo boravak i za izlagače i za posjetitelje u popodnevnim i predvečernjim sajma nije bio nimalo ugodan. Ispod, na prvome katu, a gdje su bili smješteni izlagači iz inozemstva, atmosfera je bila ugodna.

Priče iz Istre: Teran jer Istrijan, a istarsko maslinovo ulje jedno je od najboljih na svijetu. U vrhu s uljem: obitelj Ipša, obitelj Belić… Duvilio Belić u razgovoru s Amerikancem Bryanom Julyanom, koji je imao radionicu na temu Ugostitelji, prva linija prodaje vina. Uz Julyana, njegovu suprugu i Belića je i sommelier Aleksandar Noršić

Bračni par Rossi: proizvode i teran i refošk. Na baneru Franca Armana pisalo je: Teran je Istrijan!

Iz vana je, inače, stigao solidan broj vinara iz Slovenije, Bosne i Hercegovine, pa i Francuske. Iz inozemstva (BiH, Crna Gora, Makedonija, Slovenija, Srbija, Austrija, Francuska, Italija, Španjolska) bilo je pedesetak izlagača.

S jugozapada Francuske došao je Lionel Osmin. S njime je Zagrepčanka Marija Rimac, koja se sprema na uvoz njegovih vina u Hrvatsku

Naš Ante Toni Bačić koji živi i radi u Bordeauxu prezentirao je nekoliko vina proizvođača velike bordoške obitelji Lurton. S njim na slici su Kraljevi ulice Hadži i Pajo, ljubitelji plemenite kapljice, koji su ovih dana izdali novi CD pod nazivom Kraljevi ulice – 25 godina, uživo iz Gavelle

Kako Zvonko Bogdan pjeva, u to smo se uvjerili, a na ZWGW je bila prigoda kušati i kakva vina izlaze pod njegovim imenom i prezimenom!

Interesantni sherry, muškati i vinski ocat iz Jereza de la Frontere u španjolskoj Andaluziji

Kuša se Brunello iz Montalcina: uz Elisu Fanti i njenog zaručnika su istarski vinogradar i vinar Franko Radovan te Nataša Dević

 

 

 

 

 

Najljepše je, zapravo, bilo u dvorištu Gliptoteke, na dobrj temperaturi i svježem zraku. Taj dio je u prostornom smislu velika prednost ZWGW-a, rekao bih da bi ga trebalo i bolje iskoristiti. Organizatior se pobrinuo da tamo ostvari ono što nedostaje našim sajmovima i festivalima: okupljanjem nekoliko renomiranih zagrebačkih ugostiteljskih objekata i njihovim smještajem u simpatične drvene kućice za ponudu hrane i pića dobio je ugostiteljski sadržaj, tako da se tu, gdje se moglo disati, gablalo, ručalo, večeralo, nešto popilo… Vino i te kako traži jelo!

Velika prednost ZWGW je vanjski prostor Gliptoteke. Prizor u predvečerje, kad je već počeo program after party

JAKI POPRATNI SADRŽAJI
Dosta jaki dio priredbe bili su popratni sadržaji, kao npr. projekcija filma Milke Barišić Dossier Zinfandel, okrugli stol na temu ulaska Hrvatske u EU uz sudjelovanje Willyja Klingera, direktora tijela Austrian Wine Marketing Board, pa radionice na temu austrijskih vina opet s Willyjem Klingerom, radionica o amaroneu sa Sandrom Boscainijem iz kuće Masi, radionica o maderi s Chrisom Blandyjem, kuharski showovi s Anom Grgić iz Esplanade, Marinom Gaši, Anom Roš, Priskom Thuring i Tomom Gretićem te sa Silvijom Baracchi, šeficom kuhinje i vlasnicom restorana Il Falconiere u Toscani, nositeljicom jedne Michelinove zvjezdice…

Okrugli stol Hrvatska vina u Europskoj uniji. Uz sudjelovanje Willyja Klingera, direktora Austrian Wine Marketing Boarda, Ivice Matoševića, predsjednika udruge Vinistra, Božice Marković, direktorice Sektora za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo HGK, te Zvjezdane Blažić, prve savjetnice Ministra poljoprivrede RH, i uz moderiranje Danka Družijanića. Klinger je iznio situaciju u Austriji neposredno prije njena ulaska u EU i nakon ulaska, te nas ohrabrivao da ne strahujemo, jer EU donosi nove velike mogućnosti. Istupi troje hrvatskih sugovornika nisu odavali uvjerljivost u to da smo se dobro pripremili za nove izazove

Ovogodišnji Zagreb Wine Gourmet Weekend uz vrhunska vina nudio je raznolike gastronomske doživljaje. Dvadesetak izlagača delicija nastupilo je s raznim specijalitetima – od ponajboljih čokoladnih pralina, preko delicija od bakalara do vrhunskih pršuta, maslinovih ulja. Na Zagreb Wine Gourmet Weekendu pripremljena je i Cooking Show Arena na kojoj je svim posjetiteljima omogućeno da kušaju vješto pripremljene specijalitete s popisom vrhunskih chefova.

Zapravo – chefica! Ove godine ZWGW-a je prezentirao redom chefice. Iz Italije nam je eto stigla Silvia Baracchi, vlasnica i chefica toskanskog hotela Il Falconiere čija je kuhinja okrunjena i Michelinovom zvjezdicom. Svojim gostima volim ponuditi jela koja se uvijek baziraju na izboru najboljih sezonskih namirnica. To su jela toskanske tradicije s dozom inovativnih kreacija koje se izražavaju kroz novu prezentaciju, arome i okuse, kazala je jedna od rijetkih chefica u Italiji, koja je svoju strast prema dobroj kuhinji naslijedila od roditelja. Obitelj Baracchi se posvetila i vrhunskim vinima koja uz maslinovo ulje i povrće proizvode na svom imanju te njime obogaćuju ponudu restorana Il Falconiere.

Chef Silvia Baracchi, restoran Il Falconiere, Toscana. Obitelj Baracchi bavi se i vinom, a čini se da će uvoznik za Hrvatsku biti Ivan Srpek Bin 19, na slici je lijevo od Silvije, desno je pak sommelier Siniša Lasan

Na domaćim, sezonskim i lokalno uzgojenim namirnicama inzistira i Ana Roš, chef restorana Hiša Franko, koja je stigla iz Slovenije. S pogledom na slovenska brda, Ana Roš stvara čuda u svojoj kuhinji.

Ana Grgić, chef hotela Esplanade Zagreb, kao temu svoje radionice izabrala je šparoge. Goste ZWGW Cooking Arene oduševila je mousseom od zelenih šparoga s mariniranim lososom uz kremu od bijelih šparoga.

Marina Gaši, restoran Marina iz Novigrada u Istri

Riba, škampi i plodovi mora omiljene su namirnice Marine Gaši pristigle iz Novigrada gdje vodi obiteljski restoran Marina. Bogatstvo mora na tanjuru mogli su kušati i polaznici njene radionice na kojoj je prenijela dio svoje strasti prema kuhanju koju je otkrila nakon godina profesionalnog lutanja da bi se konačno vratila korijenima i ponovno otvorila restoran što su ga prije vodili njezini roditelji.

Vesela Priska Thuring

Bračni par Priska Thuring i Tom Gretić također su prezentirali svoje specijalitete na ZWGW-u. Oboje vrsni kuhari, unatoč dugogodišnjem zajedničkom životu sačuvali su svatko svoj kulinarski stil. Dok je Tom ljubitelj klasične francuske kuhinje, Priska iz kuhinja diljem svijeta uzima odabrane namirnice i začine koje maštovito spaja u novu u cjelinu. Tom Gretić chef je restorana Wine Vault, hotela Monte Mulini u Rovinju, dok je Priska Thuring chef restorana hotela Lone u istom gradu.

Frano Miloš sa sinom: Frano je i ove godine na festivalu imao izložbu svojih fotografija na temu života i vinogradarstva/vinarstva na Pelješcu. Nedavno je dobio i međunarodna odličja za svoje maslinovo ulje

Ivan Katunar mlađi predstavio je svoje vino i od Sansigota odnosno Sušćana

Vinoplodova enologinja Mandica: prvo vino babić iz vinograda Morinje, berba 2011

 

U sklopu festivala odvijala se i svečanost proglašenja najboljih restorana u Hrvatskoj, a pobjednik je i ove godine zagrebački Bistro Apetit. Članice udruge Žene u vinu / Women on Wine izabrale su najbolja vina festivala, po kategorijama. WoW ili Vauvice su na festivalu ZWGW birale najbolje bijelo, ružičasto i crno vino, i pobjednici za 2013. su Amfora 2008 od Tomca u kategoriji bijelih, Rosé Spoža 2012 od Senjkovića u kategoriji ružičastih, s time da je taj rosé i ukupni šampion izbora, i Revolution 2011 od Trapana u kategoriji crnoga vina, te u kategoriji slatkih desertnih vina Corona grande 2011 (Malvazija, Muškat i Ulovina) od obitelji Benvenuti iz Kaldira kod Motovuna. Ispalo je eto, zgodno, da su u pobjedničkom sastavu vina iz triju naših različitih regija. Ovoj sada spice girls ikebani nedostaju Slavonija i Slavonka, mislim da bi se tu sjajno uklopila Martina Krauthaker – da je kuća Krauthaker izlagala na festivalu… Budući da u posljednje vrijeme Udruga vinarstva Hrvatske pri predstavljanju vina Croatia navodi ne više, kao što je to bilo prije, 12 naših vinorodnih područja nego, pojednostavljeno, četiri različite regije kao Bregovita (sjeverozapadna) Hrvatska, Slavonija i Podunavlje te Istra i Dalmacija, pa da bi i izbor najboljih vina bio kompletan kao i da se ostvari mogućnost da na pobjedničkom postolju budu zastupljene sve četiri naše regije što se onda može lijepo iskoristiti i u marketinške svrhe za Vina Hrvatske, predlažem VauVicama da postojećim kategorijama izbora pridodaju još dvije – pjenušac i eventualno graševinu kao najrašireniju sortu u nas….

Hrvatske vinske Spice Girls! Slijeva na desno: Martina Tomac, Andrea Trapan i Magdalena Senjković. One su primile posebne nagrade udruge Žena u vinu ili Women on Wine ili WoW.

Vrijedi istaknuti i večernje Partyje u prostorima Gliptoteke, uz nastupe glazbenih sastava tako da je, eto, manifestacija programski prerasla uobičajenu tek smotru vina i delicija.

Organizator kaže da je ovogodišnji Zagreb Wine Gourmet Weekend brojem posjetitelja nadmašio prošlogodišnje izdanje. Na Zagreb Wine Gourmet Weekendu u vrhunskoj hrani i vinima uživalo je, čulo se službeno, više od 6000 posjetitelja.

NARANČASTI POČETAK!
Nevjerojatno bogat vinskim događanjima bio je cijeli festivalski tjedan. Zagreb Wine & Gourmet Weekend 2013. počeo je pet dana prije službenog otvorenja, i to u – narančastome tonu, i s pozdravom direktora festivala Dražena Lazića.

Narančasto otvaranje: Niko Bensa La Castellada s Collija te Ivi i Edvard Svetlik, posjed Grace iz Vipave. Niko Bensa iz podruma La Castellada iz Oslavja na Colliju: s 9,5 hektara vinograda proizvodi 25.000 butelja vina, i to rebulu, friulano, sauvignon, chardonnay, te mješavine Bianco della Castellada i Rosso della Castellada. Od 1982. Bensa ne rabi umjetno gnojivo i sintetska sredstva za prskanje. Bijele sorte macerira do dva mjeseca… Edvard i Ivi Svetlik imaju vinograd na brdu u Vipavskoj dolini na oko 350 metara visine. Ukupna produkcija kreće im se oko 6000 butelja. Sa svojom maceriranom rebulom prezentirali su se s uspjehom i u Australiji.

U zagrebačkom restoranu Vinodol pred brojnim uzvanicima braća Željko i Mladen Šogorić – biznismeni koji se, inače, pofesionalno bave sasvim drugom djelatnošću – uvozom i prodajom namještaja, ali koji su kao veliki ljubitelji plemenite kapljice, i to one tzv. prirodne, ušli su i u segment trgovine vinom – uz pomoć Nika Bense iz aziende agricole la Castellada iz Oslavja na Colliju, te Edija i Ivi Svetlik iz Vipavske doline, pored nekoliko sljedova jela Vinodola prezentirali su Rebulu 2010 i 2009 Grace Edija i Ivi Svetlik iz Vipavske doline, Sivi pinot 2007 i Bianco Trebež 2009 od Darija Prinčiča s Collija, te Vitovsku 2010 i Teran 2009 od Benjamina Zidaricha s Krasa. Bensa je za ovu prigodu donio svoje Rebulu i Bianco della Castellada 2006. Narančasta, tzv. prirodna vina su bila i na festivalu ZGWG 2013.

Iz Velike doline mira do Loch Nessa! U festivalskome tjednu ZWGW 2013, nakon narančastih vina u zagrebačkom Vinodolu, u utorak mali predah, a onda kompletno ispunjena srijeda, već od jutra: Galerija MIVA u Zagrebu, čaroban svijet iz Velike doline mira, s Karin Fullerton. Velika dolina mira je GLENMORANGIE u Škotskoj, a Karen je globalna ambasadorica ponajboljeg svjetskog whiskyja, iz proizvodnje kompanije Glenmorangie koja je u dvjema posljednjim godinama proglašena najboljim proizvođačem whiskyja na svijetu. Karen je šarmantna, prvi kušani, Glenmorangie Highland single malt Original izvrstan ali ipak, po meni, u sjeni sjajnih Quinta Rubana i Nectara d’Or koji su više nego sjajni, Ardberg 10YO Islay single malt poseban, vrlo zadimljen, ili ga voliš ili ga ne voliš…

No – 9,30 sati ipak je malo prerano! Za svakoga tko (još) nije u fazi da mu je to – prekasno. Baš kad pomišljam na one kojima je 9,30 (debelo) prekasno za prvu čašicu (žestice), Karin Fullerton, nakon objašnjenja da Glenmorangie, na arhaičnom jeziku, znači Velika dolina mira, želeći istaknuti još jednu posebnost Škotske navodi da je samo 35 kilometara dalje od te Velike doline mira – jezero Loch Ness, znano po Čudovištu. Kako mala razdaljina izmedju Velike doline mira i – Čudovišta!…

Karin Fullerton, globalna ambasadorica škotskog whiskyja, za pezentacije u zagrebačkoj MIVA-i

Bilo rano ili prekasno, istini za volju, ponavljam: Quinta Ruban i Nectar d’Or – prekrasno! Prava šteta što degustacija nije bila popodne, tada bi ne samo nos nego i usta došla na svoje! Glenmorangie single malt Quinta Ruban, kremast, snažan, elegantan, dugo je dozrijevao u tradicijskim portugalskim bačvicama zvanim pipas, u kojima je prije sazrijevao porto. A Nectar d’Or, iznimno profinjen, nešto sasma drugo: dozrijevao je 10 godina u dijelom jače paljenim američkim hrastovim bačvicama, a dijelom u francuskom barriqueu kupljenom od proizvođača slatkog vina iz Bordeauxa, a u kojemu je sazrijevao sauternes, od sorata Sauvignon bijeli i Semillon. Upravo taj francuski poljubac fine hrastovine i slatkoće prethodnog stanovnika bačvice a što se uvukla u drvo a potom izašla u whisky bitno je pridonio profinjenosti ovoga whiskyja.

    

PRIJE RUČKA, i NAKON RUČKA
Prije i nakon ručka! Ovo je prizor iz podsljemenskog restorana nakon prijepodnevnog turističkog obilaska Zagreba i na domaćem ručku s pečenom patkom i mlincima te savijačom od jabuke kao protagonistima. Slijeva: Damir Horvat (Dobra vina), Cristiano Van Zeller (Quinta do Vale Dona Maria), Željko Suhadolnik (Svijet u čaši), te David Valente (uposlen u tijelu koji radi turističku promidžbu Portugala, posebice na planu enogastronomije). Ne treba isticati, zar ne, koja je slika snimljena prije (before lunch), a koja nakon ručka (after lunch)…

Before lunch…

After lunch… siesta

U Zagreb je, baš u festivalskom tjednu, stigao Cristiano Van Zeller, vlasnik vinogradarsko-vinarskog posjeda Quinta do Vale Dona Maria iz Doura u Portugalu, i član svjetski glasovite vinske grupe Douro Boys, o kojoj je opširno u nas pisala revija Svijet u čaši. Od nedavno Van Zellerova vina uvoze se u Hrvatsku, a Van Zeller je u metropolu došao radi prezentacije u organizaciji svojega uvoznika, Dobrih vina, te radi izvida o našim festivalima vina i kulinarike. Možda Van Zellera i Douro Boyse vidimo na festivalu Zagreb Vino.com 2013 u Esplanadi, ili pak idućeg proljeća na Zagreb Wine Gourmet Weekendu 2014!

Moguće je i da uskoro na hrvatskom tržištu budu i Van Zellerova vina koja, kao novitet, kreira i, na principu organske produkcije, proizvodi u Španjolskoj, u području Toro, a od grožđa sorte Tinta de Toro ili Tempranillo, sa sedam hektara 140 godina starog vinograda. U Portugalu, konkretno u oblasti Douro, uobičajeno je ubrano grožđe gnječiti gaženjem u širokim niskim drvenim kacama zvanim lagares, pa taj način, za koji Van Zeller kaže da je vrlo prikladan jer je gnječenje nogama nježno i nema opasnosti da bosa ljudska noga ošteti košticu pa da iz nje u masulj izađu i grubi sastojci, Van Zeller koristi i u Španjolskoj. Gaženje obično traje po četiri sata, a u prvom satu dosta je intenzivno i osobe koje, slušajući povik predvodnika što daje ritam, gaze, to čine kao da marširaju. U Portugalu rabe i mehaničke gazitelje, robote od inoksa koji zapravo služe ne za gaženje, upravo da ne oštete košticu, nego samo za miješanje masulja nastaloga gaženjem ljudskom nogom.

Srijeda još nije završila: za laki san – iločki traminci i Mirabella saten. Sedam iločkih traminaca, prinčeva s Principovca koje je predstavio direktor Iločkih podruma i enolog Mladen Papak, s Reneom Bakalovićem, te četiri pjenušca iz talijanske Champagne Franciacorte, mjehurići su bili u restoranu Vinodol.

Mladen Papak, na slici Marka Čolića s Reneom Bakalovićem

Talijanima iz Mirabelle se svidjelo to što je Zvone Boban, kojega znaju po odličnim igrama zu Milanu, brat vlasnika Vinodola Dražena Bobana, pa su za nastup u festivalskomn tjednu ZWFW bez oklijevanja izabrali spomenuti lokal. Nakon nastupa na ovogodišnjem Gastrotechu na ZV na štandu u blizini pozicije MAM-VIN-a i Svijeta u čaši, predstavnici kuće pjenušaca Mirabella, sa 50 vlastitih hektara trsja (počeli su samo s jednim hektarom!) danas među od 10 najvećih i najboljih proizvođača u Franciacorti, odlučili su se predstaviti hrvatskoj javnosti u pravo vrijeme, s obzirom na skorašnji ulazak Lijepe naše u EU, ali dakako i stoga što upravo ulazimo u klimatsko razdoblje kad osvježenje uz pjenušac osobito prija.

Franciacorta je inače smještena između talijanskih gradova Brescije i Bergama u Lombardiji i sa oko 3000 hektara najveće je vinogorje u toj pokrajini. Njeno srce su, među 19 pripadajućih općina, općine Adro i Erbusco. Negdje s krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća a nakon što se vidjelo da taj kraj može dati odlična bazna vina za pjenušac, krenulo se u snažno usmjerenje prema mjehurićima. Sorte su Chardonnay, Pinot bijeli (oko 30 posto u ukupnom sortimentu) te Pinot crni. Posebnost Franciacorte je tipologija Saten, a to je mekši pjenušac sa smanjenim prisitkom u odnosu na onaj klasičan, konkretno dok je klasičan sa šest bara, Saten (saten, svila) je sa oko 4,5 bara.

Prezentacija Mirabella Franciacorta, restoran Vinodol

Po riječima Ezija Comaija, komercijalnog direktora, Mirabella je rođena 1979. godine, sa 40 hektara proizvodi pjenušce klasičnom metodom i s apelacijom Franciacorta dogc, a s 10 ha mirna vina doc Terre di Franciacorta (bijela mirna: Chardonnay, Pinot bijeli; crna: Merlot, Cabernet franc, Barbera, Nebbiolo) dok na dijelu posjeda ima i maslinike za ulje. Svi su proizvodi iz vlastitoga nasada. Uzgoj je na prirodi prijateljski način. Franciacorta brut docg uspjeli su proizvesti bez dodavanja zaštitnog sumpora i po tome su prvi u regiji. Ezio Comai i njegov asistent Alessandro Benini u Vinodolu su pred većim brojem eno-gastro-novinara, sommeliera i uvoznika prezentirali Franciacorta rosé docg, bijeli Franciacorta brut (oba po 24 mjeseca na kvascu), Franciacorta Saten docg (28 mjeseci na kvascu) i osobito ozbiljan D0M Franciacorta Dosaggio zero docg, bez ekspedicijskog likera (60 mjeseci na kvascu). Sjajne kombinacije pjenušca Franciacorta D0M dosaggio zero s kriškom zrelog odležanog paškog sira, te bijelog Franciacorta brut senza solfiti aggiunti iz magnum, sa zapečeniom zagorskim štruklima!

APLIKACIJA CRO-WINE i MIKE GRGICH
Aplikacija Cro-Wine. Nina Jović i Davorka Krnić-Trick također su bile medijski aktivne u festivalskome tjednu. One su, inače, osmislile i u festivalskome tjednu predstavile Cro-wine aplikaciju za pametne telefone i tablet uređaje. Dio aplikacije u kojemu su izabrana hrvatska vina sljubljena s jelima predstavio je autor toga dijela aplikacije Klaudio Jurčić, četverostruki hrvatski sommelijerski prvak i sudionik nekoliko svjetskih i europskih natjecanja. Aplikacija je namijenjena onima koji malo znaju o vinima i žele se educirati, kao i onima koji nešto znaju ali ipak trebaju pomoć i savjet, te onima koji već jesu vinski znalci, jer će na njoj uvijek pronaći ažurirane informacije.

Nina Jović, Klaudio Jurčić i Davorka Krnić- Trick

Aplikacija Cro-wine daje opće informacije o hrvatskom i vinogradarstvu i vinarstvu, informira o vinskim događanjima u Hrvatskoj i svijetu, educira o osnovnim pravilima degustiranja i spajanja vina i jela, provodi ankete i kvizove, te sadrži priručni gastro rječnik preveden na talijanski, njemački i engleski jezik kao i, na kraju, dio nazvan moje recenzije gdje korisnik aplikacije može spremati svoje impresije o vinima recenzije za vlastitu evidenciju. U najobimnijem dijelu aplikacije, spajanju vina i hrane, postoji mogućnost izbora vina prema odabranom jelu, prema tipu vina, regiji, sorti, cjenovnom rangu, po autohtonosti, a kada korisnik odabere određeno vino za nj dobije sve tehničke podatke.

Aplikacija Cro-wine priređena je u android verziji, a bit će dostupna i IOS verzija. Bitno je naglasiti da je aplikacija besplatna i da se može koristiti bez pristupa internetu te da je dostupna na hrvatskom i engleskom jeziku.

Miljenko Grgić – doživjeti stotu! U sklopu Zagreb Wine Gourmet Weekenda proslavljen je i jedan značajan rođendan. Miljenko Mike Grgić navršio je 90 godina! Čestitamo!

Stigao je tiho, i ušao u legendu. U SAD je, za zasluge za kalifornijsko i američko vino, uvršten u Vinsku kuću slave. Tamo je i osnovao Hrvatsku školsku zakladu, tijelo za pomaganje hrvatskim znanstvenicima u radu. Bravo! A sada: DOŽIVJETI STOTU!

Proslava Grgićevog rođendana počela je prvog dana festivala, zdravicama već u Gliptoteci, a središnja svečanost odvijala se uvečer, uz mnoštvo uzvanika, u zagrebačkom restoranu Apetit City. Grgić osobno nije pribivao, ali je bio s nama – na velikom tv-ekranu i preko filma što ga je o njemu snimila Milka Barišić s HTV. Rođendansku večeru organizirali su upravo Maja Jeramaz Meštrović, Mikeova nećakinja i sestra sadašnjeg enologa Grgich Hills Cellars Ive Jeramaza, te Krešo Vučković, upravitelj podruma Grgić-vina u Trsteniku na Pelješcu. Stručnjak za vinovu lozu i ampelografiju prof. dr. Edi Maletić sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta uoči večere održao je prigodni govor o Grgiću.

Milka Barišić s HTV, na slici u razgovoru s Mikeovom nećakinjom Majom Jeramaz Meštrović, sestrom sadašnjeg enologa Grgich Hills Cellars Ive Jeramaza.

Na početku večere prof. dr. Edi Maletić, na slici s Krešom Vučkovićem Bagijom, upraviteljem podruma Grgić-vina u Trsteniku, dao je prigodno slovo o Miljenku Grgiću.

Google translater: http://translate.google.com/translate_t   ⧫   www.suhiucasi.wordpress.com

SUSRETI /Stranci – na pomoć hrvatskoj kapljici: BARANJA, JEDNOSTAVNO, MORA VINSKI i TURISTIČKI USPJETI!

VEČER(A), u BELJU i POREČU, TE RUČAK u ZAGREBU, uz PODUNAVSKE GRAŠEVINE i ISTARSKU MALVAZIJU, S OZOM CLARKEOM, UGLEDNIM i UTJECAJNIM BRITANSKIM PISCEM O VINU, DEGUSTATOROM, OCJENJIVAČEM VINA i ORGANIZATOROM VREDNOVANJA PLEMENITE KAPLJICE PA i STVARATELJEM STRATEGIJA U VINSKOJ PRODUKCIJI i MARKETINGU

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK, s lica mjesta
Snimke: ŽELJKO SUHADOLNIK & DRAŽEN PAJTLAR

Imate se čime ponositi: moćni, veličanstveni Dunav, jedna od tek nekoliko globalno glasovitih rijeka a uz koju su neka od svjetski glasovitih vinogorja kakvima s obzirom na prirodne predispozicije može postati i ovo vaše, rezervat Kopački rit, odlična hrana s izraženim pečatom domaćega, lokalnoga, lijepi krajolik s jedne strane s poljima žitarica i drugih poljoprivrednih kultura a s druge strane s pitomim brdom posutime vinovom lozom, bogata povijest s međunarodnom dimenzijom, etno-selo Karanac, veliki proizvođač vina s oko 650 hektara vinograda i suvremenim podrumom, vjerojatno najmodernijim u regiji, svakako sposoban da kao lider pridonese razvoju i procvatu produkcije vina i vinskog turizma u Baranji, dobre sorte, drukčije od onih u brojnim drugim razvikanim vinorodnim područjima, tradicijske i tipične za teritorij i bitne za prepoznatljivost vina vašega kraja, to je vrlo važno jer tržište je već zasićeno uvijek istim nazivima….

Sugestivni Oz Clarke, s mnogo komplimenata na račun Baranje općenito i na račun, njenih vina. Nastup u Villi Belje bio je svojevrsni Teatar u gostima: Clarke, sasvim desno, karijeru je počeo kao glumac! Do Oza Clarkea je Ljerka Puljic, dalje do nje Tony Hodges, a iza Hodgesa, stoji, enologinja Suzana Zovko

Komplimente Baranji općenito i njenu vinu, posebice graševini i frankovki, i hrabrenje Baranjaca da i agresivnije krenu u vinski turizam bilo je zaista lijepo slušati iz usta Oza Clarkea, vrlo utjecajnog britanskog vinskog publicista, degustatora, ocjenjivača vina i organizatora ocjenjivanja vina, pa i stvaratelja strategija u vinskoj produkciji i marketingu. U Villi Belje, usred zelenoga mora vinograda s oko 80 posto Graševine u sortimentu a na najvišoj točki Banova brda (270 metara nadmorske visine) nakon Clarkeovoga govora slijedili su, kao potvrda laskavih riječi Britanca upućenih baranjskome vinu i hrani, vođena degustacija pet vina berbe 2012. što ih je Clarke nakon kušanja iz niza cisterni izabrao za tu prigodu (graševine i chardonnayi bazne linije koji bi na tržište išli s oznakom kvalitetnoga s k.p, zatim oni vrhunske linije i linije Goldberg, frankovka 2012 premium), te doista sjajna večera sa nekih sedam sljedova što ju je na licu mjesta prigotovila kuharska ekipa jednog od najboljih baranjskih restorana Kormoran iz bliskog susjedstva.

Dogovor Oza Clarkea, glavnog enologa Belja Marijana Kneževića i Ljiljane Vajda Mlinaček iz odjela za marketing a oko prezentacije beljskih vina. Clarke je u svom istupu često spominjao važnost lokalnih aduta graševine i frankovke za ovaj kraj i naglašavao kako bi se Baranjci trebali znatno više posvetiti frankovki

Nije, međutim, uopće, nakon spomenutih hvalospjeva, bilo lijepo otrježnjenje sutradan, s obzirom da se od 1. srpnja u nas prelazi na novi i na Europsku uniju naslonjeni Zakon o vinu o kojemu hrvatska vinska branša, organizirana na papiru ali očito još uvijek slabo u stvarnosti, a i naši pregovarači s EU nisu, iako su imali dovoljno vremena, vodili brigu pa se sad usklađenja rade navrat nanos, čuje se i da je, zbog aljkavosti, problem kakvom smo odnedavna svjedoci oko terana moguć sada i oko graševine i frankovke!

U Villi Belje, nakon večere: uz Ljerku Puljić i Đuru Horvata te Baldu Matića kao domaćine, gosti su i uzvanici Oz Clarke, Tony Hodges, Roberto Ferrarini, Vito Andrić, Davor Butković, Ivo Kozarčanion, Saša Špiranec, Martin Vuković, i ja iz Svijeta u čaši. Prof. Ferrarini, drugi slijeva u prvome redu, veliki potencijal za Baranju vidi u frankovki

Na večeri i druženju s Ozom Clarkeom, uz kojega su od stranaca pribivali i britanski mag u marketingu Tony Hodges, zatim vrlo ugledni prof. Roberto Ferrarini iz Verone, savjetnik ponajboljih proizvođača amaronea u veronskome vinogorju Valpollicella i unatrag koju godinu eno-konzulant vinskih podruma u sastavu Agrokora, i njegova asistentica Claudia Cugini, domaćini u Villi Belje bili su čelnici i enolozi Belja i visokopozicionirani uposlenici Agrokora predvođeni prvom poslovnom damom koncerna Ljerkom Puljić. Kao gosti na susret s Ozom Clarkeom, Tonyjem Hodgesom i Robertom Ferrarinijem pozvani su novinari koji pišu o vinu i gastronomiji Vito Andrić, Davor Butković, Ivo Kozarčanin, Saša Špiranec, Martin Vuković, i ja iz Svijeta u čaši.

———————————————————–.

POPRILIČAN INTERES SUVREMENIH NOMADA – Grupa hrvatskih vinskih pisaca pozvana na večer(u) s Ozom Clarkeom u Villu Belje imala je lijepi popodnevni uvod u, kasnije, druženje sa znanim engleskim novinarem. Gyöngyi Burjan, voditeljica službe turističke operative na posjedu Belje, dočekala nas je u lijepom i zelenilom okruženome hotelu Patria u Belom Manastiru, gdje je bilo predviđeno noćenje, te nas je povela na mali piknik na vidikovac u vinograde Belja na Banovu brdu. Htjelo se skrenuti pažnju i na dio koji se odnosi na turističku aktivnost Belja. Na vidikovcu, uz suhomesnate proizvode i sireve kao i vina iz produkcije Belja, Gyöngyi Burjan, pokazujući nepregledan kompleks s trsjem i cesticu kojom su mogući šetnja i vožnja biciklom kroz vinograd, navodi da vinski turizam u režiji Belja sasvim dobro funkcionira i da godišnje u dogovoru s Beljem tamo dođe i više od 8500 posjetitelja, što individualnih, što u organiziranim grupama, i to iz Zagreba, Dalmacije, Vojvodine, Mađarske, a što stranaca s kruzera koji plove Dunavom i pristaju u Vukovaru. Sad se s nestrpljenjem čeka otvorenje pristaništa za kruzere u nekih 15 kilometara udaljenom mjestu Batina, što bi trebalo osjetno povećati posjet.

Nepregledni vinogradi Belja, na Banovu brdu oko 650 hektara, snimljeno uz objekt Vidikovac kamo se dovode gosti, turisti

Kakvi se sadržaji nude turistima? Najprije se najavljene grupe dovodi upravo tu na vidikovac u vinograde, doista u lijep krajolik, tu bude zakuska s domaćim specijalitetima i vinom, a onda se odlazi do novog, modernog podruma, koji je također među vinogradima, dakako tu je razgled podruma, koji iako je ovdje sve samo inoks, nikoga ne ostavlja ravnodušnime.

Novi podrum Belja, u srcu vinograda, izvana, te prizor unutra, gdje je 247 cisterni raznih veličina, ipak uglavnom velikih. U taj je podrum uloženo oko 150 milijuna kuna. Prva berba prerađena u njemu bila je 2011. Enologinja Suzana Zovko u zasebnom kutku gdje su samo malene cisterne

Podrum, kapaciteta oko osam milijuna litara vina, ima 247 cisterni, što većih što manjih. Svi tankovi imaju mogućnost da budu napunjeni inertnim plinom koji čuva vino a kad je cisterna prazna i cisternu od neželjene zaraze mikroorganizmima. Podrum posjeduje tri odvojene linije za prijem grožđa i primarnu preradu, što znatno ubrzava i poboljšava rad u berbi. Jedan staklenom stijenom odvojeni kutak tog velikoga zdanja sadrži niz manjih cisterni, ukupne zapremnine 10.000 litara, te su posude za pokuse s vinima i za neke manje količine vina-špice.

Obilazak beljskoga kompleksa obuhvaća i zadržavanje u prostranom preuređenome starom podrumu Belja u Kneževim Vinogradima, gdje je dio za dozrijevanje vina u velikim hrastovim bačvama i barriqueu, ukupna je zapremnina oko 330.000 litara. Tamo je i lijepa oveća kušaonica s prodavaonicom proizvoda Belja.

Za one turiste koji imaju više vremena predviđen je i posjet farmi muznih krava Topolik, jednoj od najmodernijih u Europi, zatim Kopačkome ritu, etno-selu Karanac, kao i selima sa surducima, nekad vododerinama a prije nekog vremena pretvorenima u vinske ceste s puno gatora (tradicijski ukopanih podruma) manjih vinara i ugostiteljskih objekata. To su sela Zmajevac i Suza. Po dijelu Banova brda zna se organizirati i trekking, a na jesen turiste se poziva da se uključe u berbu. Za razliku od većega dijela Slavonije, kojoj nedostaju ugostiteljski objekti na visokom nivou, ovdje u Baranji ima ih, što je velika prednost, nekoliko, jedan je Kormoran, a jedan pak od vinara Josića u Zmajevcu.

Stari podrum u Kneževim vinogradima, gdje vino dozrijeva u hrastoviom bačvama, i enologinja Suzana Zovko u carstvu velikih bačava

Kako privlače goste, pitam Gyöngyi Burjan. Odgovara da su dobro povezani s putničkim agencijama, da se dosta reklamiraju, među ostalime i u mađarskom vinskom časopisu Pecsi Borözo iz Pečuha glavni urednik kojega je Zoltan Györffy inače dosta uključen i u turističke aktivnosti u Pečuhu i južnome dijelu Mađarske. Gyöngyi navodi da je sad u planu pojačanje propagandnih aktivnosti u Vojvodini, da se i pojača dotok gostiju od tamo. ■

————————————————————-.

U Villi Belje izvanrednu, bogatu i vrlo okusnu večeru uvelike baziranu na lokalnoj ribi (smuđ, som…) prigotovila je i poslužila ekipa restorana Kormoran, na čelu s kuharima Ljiljanom Bilokapić, Danijelom Zver, Cvetom Fišer i Mirom Gugićem. Počelo je sa salatom od smuđa i s kriškama dimljenog šarana na rigi, a nastavilo se s juhom, s fazanom u ječmu, smuđem s roštilja, somom u sjemenkama i koprivom, te s biftekom s mladim krumpirom, za desert odlična gibanica sa svježim sirom, s jabukama i orasima te doboš torta. Na slici su smuđ iz Dunava ovijen kriškom slanine i pečen na roštilju, mlada kopriva s krumpirom te u sjemenkama panirane pržene kriške soma

Idući dan, poslije Belja, program je za vinske trgovce, sommeliere i ugostitelje, uz ručak, bio u Akrokorovoj Akademiji vina u Zagrebu, a onda se Agrokorova ekipa sa stručnjacima iz inozemstva uputila u Poreč, na prvomajsku svečanost posvećenu malvaziji.

Oz Clarke u zagrebačkoj Akademiji vina Agrokora

U Istri na vidikovcu porečke Agrolagune smještenome u srcu vinograda u Funtani priređena je upravo 1. svibnja, na praznik rada, svečanost nazvana May Day i, kako je kazano, posvećena proljeću, buđenju života i, kako glasi reklamni slogan za vina Agrolagune, lakoći postojanja u Istri. Ta svečanost na 1. svibnja kojom se, kako nam je rečeno, želi privući što više ljudi u prirodu, okupiti ih, uz dobru hranu i vina, u vinogradu, na zemlji, trebala bi biti tradicijska. Kao što je u Belju naglasak bio na graševini, tako je ovdje u Istri dakako akcent stavljen na malvaziju.

Po protokolu, najprije dobra vila priča priču o Malvaziji istarskoj, potom novi glavni enolog Agrolagune Miroslav Latal (dosadašnji enolog Ante Gavranić je u mirovini) predstavlja nove malvazije (2012.) a Oz Clarke daje svoje viđenje vina malvazija, u razgovor se uključuju i ponajbolji hrvatski sommelieri većma iz Istre i Kvarnera, primjerice Danijela Kramarić, Sandi Paris, Nenad Kukurin, Emil Perdec itd.

Agrokor s Ozom Clarkeom surađuje, kako je za Svijet u čaši rekao Đuro Horvat, direktor za vinogradarstvo i vinarstvo u koncernu, oko tri godine.

– Suradnjom s prof. Ferrarinijem postigli smo to da su vina i Belja i Agrolagune dobila onaj završni dodir u profinjenosti koji im je još nedostajao da budu na razini proizvoda što ga traži zahtjevniji međunarodni konzument, a Oz Clarke i Tony Hodges, vezani uz London koji je već dugo vremena u svijetu jedna od najvažnijih odskočnih daski za globalni plasman pomogli su nam i još nam pomažu u brušenju imagea i stjecanju šire poznatosti posebice kod vanjskih potrošača. Korist od te suradnje koja je vinima Agrokorovih podruma modernim dizajnom donijela novi vizualni identitet primjeren današnjem vremenu a dobro osmišljenim marketingom iskusnoga asa Hodgesa i njegove ekipe i novu percepciju proizvoda kod potrošača u Hrvatskoj, konkretno je vidljiva u Lijepoj našoj primjerice kroz uspjeh u plasmanu malvazije. Prije smo kvalitetnu malvaziju prodavali tek u do oko 30.000 butelja godišnje, a sada, iako joj je cijena nešto viša od prijašnje, plasiramo je u oko 300.000 boca! Sada se koncentriramo na tržišna poboljšanja vezano uz vina Belja. U 2014. će nam svi beljski vinogradi vinogradi biti u rodu i tada ćemo, što se kaže, doći na svoje – izjavio je Horvat, napominjući kako Agrokor nema problema s plasmanom svojih vina u smislu da ga opterećuju zalihe kapljice što je po planu već trebala biti prodana.

Oz Clarke na Vidikovcu u Agrolaguninom vinogradu Funtana: posvećeno proljeću, malvaziji i – lakoći življenja u Istri! Unatoč lakoći postojanja u Istri neka se Clarke samo vrati u London, pa neka tamo širi lijepe riječi o Hrvatskoj kakve smo od njega čuli kad je u Villi Belje pričao o Baranji i baranjskome vinu

Nakon odlaska Ante Gavranića u mirovinu, novi glavni enolog Agrolagune Miroslav Latal lijepo je počeo svoj mandat: s dobrom vilom, malvazijom i, dakako, onime što s time ide: lakoćom postojanja u Istri
Google translater: http://translate.google.com/translate_t