Archive | Sajmovi – Festivali – Ocjenjivanja/Fairs – Festivals – Contests RSS for this section

VieVinum 2018 / U IMPERIJU ZELENOG VELTLINCA, RIZLINGA, FRANKOVKE, ZWEIGELTA…

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Googletranslater: http://translate.google.com/translate_t

Velebna Palača Hofburg, s obje strane

BEČ, PALAČA HOFBURG: METROPOLA SVIJETA, POVIJEST, ARHITEKTURA i GRADITELJSTVO, UMJETNOST…  KULTURA VINA IZVRSNO UKLOPLJENA u POJAM OPĆE KULTURE

Prvo polugodište 2018. u Europi – osobito bogato vinskim sajmovima, festivalima i ocjenjivanjima plemenite kapljice – završilo je sredinom lipnja doista impozantno: u Beču kao iznimnom gradu kulture, umjetnosti, arhitekture i graditeljstva, povijesti, dobrog života te visoko razvijenog turizma. Na ulicama u srcu grada poglavito u Kärntnerstrasse od zgrade Opere prema Trgu sv. Stjepana/Stephans Platz, te u području oko čuvene katedrale sv. Stjepana/Stephans Dom, pa u pokrajnjim ulicama Kohlmarkt i u Herrengasse u vrevi jedva da se, u mješavini svih mogućih svjetskih jezika, moglo čuti i domaći njemački (podjednako uzbuđenje od gradova svakako u meni izaziva i Firenca!)… Kao izravna pozornica bila je velebna palača-muzej Hofburg, također u samome središtu austrijskog glavnog grada, a odakle su prilično dugo i do 1918. Habsburgovci vodili politiku svojeg nekad moćnog europskog carstva. Kultura vina u raskošnom ambijentu, i sjajno upravo tu u austrijskoj prijestolnici stopljena u pojam kulture općenito!

Ovogodišnji – inače trodnevni – sajam VieVinum, koji je slavio svoju 20-godišnjicu (makar, kao bienalna manifestacija dakako nije i održan 20 puta!), zabilježio je rekordan posjet ne samo općenito nego i glede dolaska vinskih profesionalaca iz cijeloga svijeta! Za izlagače na manifestaciji – 550 ih je bilo samo iz Austrije – ukazala se odlična prigoda za proboj na klasična europska i sjevernoamerička tržišta vinom odnosno za učvršćenje ostanka i za stabilizaciju na njima, ali i za prodor na nova značajno rastuća tržišta vinom kakvo je npr. ono u Aziji.

Organizatori – a to su tvrtka M.A.C. Hoffmann, koju vodi Alexandra Graski Hoffmann, te Austrijski ured za vinski marketing AWMB (Austrian Wine Marketing Board) na čijem je čelu Mag Wilhelm Willy Klinger – objavili su da je VieVinum obišlo ukupno oko 15.000 ljudi, te da je u Beč radi ovoga eno-događanja u palači Hofburg iz inozemstva stiglo više od 1150 vinskih trgovaca, sommeliera, ugostitelja, novinara.

Svi oni, ili gotovo svi – a eto i ja među svima tima! – kao gosti ekonomski očito vrlo moćnog domaćina, posebice AWMB-a! Akreditiranih novinara bilo je, inače, iz 45 zemalja! Najviše vinskih trgovaca došlo je iz Njemačke, SAD, Švicarske i Rusije, ali puno ih je bilo i iz dalekoistočnih zemalja. AWMB pobrinuo se da nazočni u jačemu broju budu baš brojni uvoznici iz Azije, te i Južne Amerike. U palači Hofburg vreva je bila velika, čak i u vremenu od 9 do 13 sati kad je sajam bio otvoren samo za netom spomenute kategorije vinskih profesionalaca. Da ne govorim o gužvi od 13 do 18 sati kad su vrata bila otvorena i za širu publiku. Podjednako kao i na Zagreb Vino.comu, samo u obzir treba uzeti to da izlagački prostor Hofburga debelo nadilazi površinu za izlaganje u zagrebačkoj Esplanadi!

Atmosfera u izlagačkome dijelu

U obilasku sajma, i osvježavajući se pjenušcem nakon kušanja frankovki, Josef Pepi Schuller MW, direktor Austrijske vinske akademije iz Rusta u Burgenlandu, inače Gradišćanac, i izraelski novinar Yair Koren Kornblum

___________________________

AUSTRIAN WINE MARKETING BOARD – Cjelokupna austrijska vinska branša od 2001. počiva na više različitih organizacija po regijama. Osnovana regijska vinska povjerenstva sastavljena su od ključnih predstavnika vinske industrije u svakom području. Svrha je stalno poboljša(va)ti plasman proizvoda i teritorija, kroz niz određenih akcija, među ostalime i kroz ustanovljenje i razradu tipičnih regionalnih vinskih stilova kao i tijesnom suradnjom s marketinškom strukom, osobito na području tržišnog pozicioniranja poboljšavati tržišni status svakog pojedinog područja. Rad regionalnih vinskih povjerenstva prati i koordinira Nacionalni odbor za vinarstvo.

Willy Klinger, glavni direktor AWMB-a

Jedna od ključnih ustanova u sektoru austrijskog vina je Austrijski ured za vinski marketing (AWMB). Vlasnici AWMB GmbH su gospodarski sektor (50 %) i pokrajinske vlade (50 %). U tom privrednom sektoru 25 posto vlasništva pripada Austrijskoj poljoprivrednoj komori a 25 posto Federalnom odboru za trgovinu u segmentu poljoprivrede. Što se tiče pokrajinskih vlada, riječ je o onima iz Donje Austrije i Gradišća (svaka ima po 15 posto vlasničkog udjela), te Štajerske i Beča (svaka je sa po 10 posto udjela u vlasništvu). Burgenland (Gradišće), Štajerska (Steiermark) i Weinviertel imaju i vlastite urede za marketing, to su Wein Burgenland, Wein Steiermark, Büro Weinviertel DAC.

Kako se AWMB financira? Doprinosi iz vinske industrije za proračun godišnje osiguravaju 4,2 milijuna eura. Od svake berbe (izvješće o berbi) proizvođači izdvajaju po 1,1 centi po litri, a kad se vino stavlja na tržište (izvještaj o zalihama) moraju u blagajnu dati još po 1,1 € po litri. Nacionalni doprinos godišnje osigurava 3,4 milijuna €. Primjerice Donja Austrija kao najveća vinorodna regija po vinogradima u Austriji te koja obuhvaća oko 60 posto ukupne austrijske vinogradske površine, uplaćuje 1,8 milijuna €… Iz fondova EU godišnje se na ime subvencija povuče oko 1,1 milijun €. Godišnji budžet AWMB-a bude, kaže mi Willy Klinger, ovisno o količini ukupnog roda u berbi, između 8,5 i, kad je količinski jako dobra berba, 9,5 milijuna eura! ■ 

Emmerich i August Knoll

VINEA WACHAU NOBILIS DISTRICTUS- Emmerich Knoll ikona je austrijskog vinogradarstva i vinarstva, i znan po cijelome svijetu. Weingut Knoll je u Donjoj Austriji u vinogorju Wachau. Vinogorje je to s ukupno 1350 hektara, na nadmorskim visinama od 198 do 508 metara, vodeće sorte su veltlinac zeleni = 54 %, i rizling rajnski = 17 %. U Wachauu je, s ciljem kvalitativnog unaprjeđenja proizvodnje i bolje promidžbe i plasmana ne samo vina nego i čitavog  tog vinogradarskog područja smještenog tik uz Dunav, 1983. utemeljena udruga vinogradara Vinea Wachau Nobilis Districtus, ona danas broji 217 članova a Knoll senior joj je predsjednik. U Wachauu su, još od 1984. godine,  kao robne marke tri kvalitativna ranga vina: Steinfeder kao bazno, lagano, voćno i svježe, među vinarima dogovoreni propis kaže da alkohol ne bi smio prelaziti 11,5 vol %. Stupanj više je  Federspiel, od grožđa s boljih pozicija, tu se stupanj alkohola kreće između 11,5 i 12,5 vol %, vina su s lijepim aromama i specifičnim karakterom. Najviša kategorija je Smaragd, od grožđa s ponajboljih pozicija u Wachauu, tj. iz odlično osunčanih i vrlo toplih terasastih vinograda na tlu s dosta kamena na kojemu živi posebna vrsta guštera zvana smaragdni gušter. Grožđe se bere kasno, vina su puna i moćna,  s 12,5 vol % i više alkohola, pa i do 14,0 vol %, vrlo kompleksna i karakterna, vjerno ogledalo terroirea, imaju dugi potencijal odležavanja. U društvu Emmericha Knolla i sina mu Augusta kušao sam izvanredne Grüner Veltliner Smaragd Ried Loibenberg 2017 i Riesling Smaragd Ried Dürnsteiner Schütt 2017.■

________________________________________

Ništa bez naših! Na štandu Franza i Matthiasa Hirtzbergera iz Wachaua. Hirtzberger je jedna od najboljih vinskih kuća u Austriji. Gore na slici su Matthias Hirtzberger, koji nastavlja očevim stopama ali kroz svoj vlastiti podrum, i njegova Hanna te Roland Plech (s bradom), odgovoran za vinograde kod oba Hirtzbergera, a dolje su Roland Plech s Rabljanskom Majom s kojom je upravo zasnovao brak, te s njenim prijateljima iz Hrvatske. Maja, koju na Facebooku znaju kao Maja Chablis, uskoro stupa na novo radno mjesto u vinskom sektoru, ali ne u Chablisu nego kod Domäne Wachau, također renomirane vinske kuće iz vinogorja Wachau. Kod Franza Hirtzbergera sjajan Riesling Smaragd Ried Hochrain 2017 i Grüner Veltliner Smaragd Honivogl 2017, a kod Matthiasa Riesling Smaragd Ried Kollmütz 2017 te Grüner Veltliner Smaragd Ried Kollmütz i Grüner Veltliner Smaragd Greif 2017

Austrijski proizvođači vina, od kojih je sve više njih na eko-kolosijeku odnosno kolosijeku organske pa i do biodinamičke produkcije, mnogo su očekivali, a i, dakako, još očekuju od ovog VieVinuma, između ostaloga i zato jer su posebno zadovoljni kakvoćom vina iz berbe 2017. što su je upravo pustili odnosno što je pomalo puštaju na tržište pa im je bilo u interesu da je snažno prezentiraju (količina: 2,6 milijuna hl, nešto više od prosjeka koji iznosi 2,4 milijuna hl!), te stoga što su u kvalitativnome smislu jako zadovoljni i s berbom 2015 koja je već vani. Optimizam Austrijanaca bazira se i na zasad stabilnom rastu prosječne vrijednosti izvezenoga vina po litri. Od nedavno u ukupnome izvozu Austrijanci uspijevaju ostvariti prosječnu cijenu vina od 3,39 € po litri. Po svježim podacima, austrijski izvoz vina kreće se gotovo 47 milijuna litara, a ostvarena ukupna vrijednost izvoza vrti se oko 159 milijuna €.

NAJLOGIČNIJI RASPORED – PO VRSTI, PODRUČJIMA i APELACIJAMA

U prizemlju u različitim prostori(ja)ma posjetitelje su primali proizvođači po određenim definiranim grupama, npr. oni iz Kremsa, pa Traisentala i Thermenregiona, Wachaua, Kamptala, Wagrama, potom članovi udruge ÖTV ili Österreichische Traditionsweingüter, članovi udruge Mladi neobuzdani vinari kao nove obećavajuće eno-snage Austrije, u parteru su se predstavili i proizvođači vina iz Švicarske – ove godine zemlje-gošće sajma. U prizemlju je inače i velika dvorana Schatzkammersaal, a poslužila je za radionice.

U mezaninu – a gdje je smještena i prostrana dvorana Metternich, iskorištena također za razne radionice i posebne prezentacije – u više odvojenih prostora mogli su se susresti grupirani austrijski proizvođači pjenušaca, zatim skupina proizvođača iz vinogorja Beč, pa nositelji oznake Demeter, proizvođači iz Weinviertela, Carnuntuma, Burgenlanda (Gradišća), Štajerske, Koruške…

Ukupno, dakle, cijela vinska Austrija na dlanu!

U želji da pokaže različita godišta i razvoj vina od sorte veltlinac zeleni, Artur Toifl iz vinske kuće Thiery Weber iz vinogorja Kremstal na kušanje je nudio Grüner Veltliner Ried Gebling 1Lage od berbe 2016 pa do berbe 2008. Najviše su mi se dopali berba 2016 (mpc. 16 €!) i berba 2008. Sva vina, osim ono iz 2014 kad je količina bila osjetno manja nego inače, još su, kaže Toifl, dostupna na tržištu

_____________________________________________________

AUSTRIAN WINE, AT a GLANCE– Evo austrijske vinske legitimacije: pod vinogradima je 46.500 ha; 67 posto pokrivaju bijele sorte, 33 posto crne. Od tih bijelih 31 posto zauzima veltlinac zeleni (najrašireniji kultivar u Austriji) a sedam posto graševina ili, kako oni kažu, Welsch Riesling. Od crnih sorata zweigelt pokriva oko 14 posto površine, a frankovka 6,5 posto.  Vino u bocu puni 4200 proizvođača.

Austrija, zemljopisni smještaj: jug zemlje je malo ispod 47 ̊ sjeverne paralele, u ravnini Burgundije (Beaune), a sjever nešto iznad 48 ̊ sjeverne paralele, u ravnini šampanjskoga grada Reimsa. Austrija na istoku graniči s Mađarskom i Slovačkom, na sjeveru sa Češkom i Njemačkom, na zapadu sa Švicarskom, na jugu s Italijom i Slovenijom

Generične apelacije su po pokrajinama Niederösterreich, Burgenland, Steiermark, Wien, Kärnten, Salzburg, Tirol, Voralberg, Oberösterreich.

Uže apelacije su Wachau, Kremstal, Kamptal, Traisental, Wagram, Weinviertel, Thermenregion, Carnuntum, Leithaberg, Neusiedlersee, Mitelburgenland, Eisenbaerg, Rosalia, Vulkanland Steiermark, Sudsteiermark, Weststeiermark, Wien.

Apelacija DAC (Districtus Austriae Controllatus) je desetak, a to su:

Weinviertel DAC Grüner Veltliner (veltlinac zeleni) u kategorijama classic i reserve, zatim Mittelburgenland DAC Blaufränkisch classic i resereve, Traisental DAC Grüner Veltliner i Riesling, Kremstal DAC Grüner Veltliner i Riesling, Kamptal DAC Grüner Veltliner i Riesling, Leithaberg DAC Reserve Pinot Blanc, Chardonnay, Grüner Veltliner, Neuburger, Blaufränkisch Eisenberg DAC Blaufränkisch classic i reserve, Neusiedlersee DAC Zweigelt classic i reserve, Wiener Gemischter Satz DAC i Gemischter Satz single vineyard, Rosalia DAC Blaufränkisch i Zweigelt, te Rosalia DAC rosé.

Sedam je i izdvojenih područja s osobito izoštrenim fokusom na pojedine sorte karakteristične za svako to područlje, a to su Wachau – okrenut veltlincu zelenome i rizlingu rajnskome, Wagram – okrenut veltlincu zelenome i veltlincu crvenom, Carnuntum – s adutima zweigeltom i frankovkom, Thermenregion – usredotočen na zierfandler, rotgipfler, St.Laurent (lovrijenac) i pinot crni, Vulkanland Steiermark – usmjeren na pinot bijeli, chardonnay (lokalno zvan morillon), sauvignon i traminac, Südsteiermark – okrenut prema sauvignonu, muškatu žutome, pinotu bijelome i chardonnayu, te Weststeiermark (zapadna Štajerska) – koncentrirano na sortu blauer wildbacher i na rosé vino od nje zvano schilcher.

Inače, u Austriji udruga tradicijskih proizvođača vina – Österreichische Traditions Weingüter, koja kao stalne članove broji 33 vinske kuće iz Kamptala (3800 ha), Kremstala (2400 ha), Traisentala (800 ha) i Wagrama (2700 ha), među njima su konkretno: Willy Bruendelmayer, Ludwig Ehn, Geyerhof, Hiedler, Hirsch, Jurtschitsch, Loimer, Nigl, Schloss Gobelsburg,… – nastoji implementirati klasifikaciju po uzoru na onu burgundijsku, kojoj su se, inače, već priklonili i vodeći njemački proizvođači vina iz udruge VDP. A to znači uvođenje tzv. piramide kakvoće na kojoj bi na dnu, kao bazna, bila vina od grožđa iz bilo kojega vinorodnog dijela neke vinorodne pokrajine, označena kao IGO ili Indication of Geographical Origin uz dodatak naziva pokrajine, stepenica iznad bila bi vina užih apelacija, konkretno od grožđa iz vinograda unutar pojedinih općina u dotičnoj pokrajini, označena kao Ortswein, dakako uz  navod općine, a špicu bi činila vina sa po visokoj kakvoći izdvojenih zasebnih vinogradskih položaja, dakle s najboljih pozicija u području. O tome je na VieVinumu bilo riječi na radionici posvećenoj upravo vrijednosti tih izdvojenih parcela u kategorijama što ih iz francuskog sustava poznajemo kao 1er cru i grand cru (u Austriji i Njemačkoj: Erste Lage i Grosse Lage). O tome opširnije u jednom od narednih priloga. Smisao priče je maksimalmno moguće istaknuti originalnost i autentičnost proizvoda s obzirom na porijeklo.

U Austriji se već – od lanjske jeseni – krenulo s piramidom kakvoće kod pjenušavih vina. Dno piramide je kategorija Klassik, stepenica iznad je Reserve, a špica je Grosse Reserve, ona službeno na snagu stupa s ovom jeseni. Kod sve te tri kategorije fokus se stavlja na rad u vinogradu, visinu prinosa, berbu (ručna!), kakvoću roda i blago prešanje. Evo i što se propisuje za svaki razred posebno:.

Grosse Reserve – grožđe mora biti proizvedeno i ubrano te vinificirano isključivo unutar svake pojedine općine u pojedinoj austrijskoj vinogradarskoj pokrajini, druga fermentacija mora biti u butelji, dakle po klasičnoj metodi, a pjenušac mora prije degoržiranja na dozrijevanju u boci na kvascu provesti najmanje 30 mjeseci.

Reserve – grožđe mora biti proizvedeno i vinificirano unutar pojedine austrijske vinorodne pokrajine, drugo vrenje također mora biti u butelji, a pjenušac prije degoržiranja na kvascu u boci obvezno ima provesti 18 mjeseci

Klassik – grožđe treba biti proizvedeno u bilo kojoj austrijskoj vinorodnoj pokrajini, što se tiče šampanjizacije dopuštene su sve postojeće metode, a pjenušcu na kvascu u butelji valja provesti minimalno devet mjeseci, ■

Austrija: vinske regije i apelacije

______________________________

Sajam VieVinum međunarodnog je karaktera, pa su tako u mezaninu u jednoj prostoriji od stranaca kao izlagači nastupili ponuđači iz Argentine, Grčke, Italije, Libanona, Švicarske, Mađarske, Mramorna dvorana ugostila je članove prestižne njemačke udruge VDP-Prädikatsweingüter, posebna sala primila je izlagače pod nazivom New Europe/Nova Europa, tu su se našli Hrvatska, Slovenija, Mađarska, Transilvanija, Rumunjska, Moldavija. U službeni katalog VieVinuma u toj grupi Nova Europa od hrvatskih proizvođača uvršteni su Badel 1862, Feravino, Iločki podrumi, Kozlović, Kutjevo d.d., Dvanajščak-Kozol, vidio sam međutim da su izložena i vina kuće Krauthaker

Vlastite kutke imali su vinski trgovac Wein & Co, te vinska revija Falstaff, koja je dovela niz svjetski uglednih imena, među njima, primjerice, Petera-Jakoba Kühna iz njemačkog Rheingaua, Rolfa i Tinu Pfaffman iz Palatinata, te iz Italije Tenutu di Biserno, Ornellaiju, Fèlsinu, Fattoriju La Massa, kuću Marchesi Antinori iz Toskane, Muri Griess i Manincor iz Južnog Tirola, Pija Cesarea iz Pijemonta, Planetu sa Sicilije, Ferrarija iz Trentina…

UČENJE s VISOKIM UŽITKOM

Domaćini su se pobrinuli i za sjajan popratni program. Uoči otvorenja sajma izvanredna radionica – degustacija austrijskih vina od sauvignona bijeloga i vina iz obitelji pinota, konkretno od pinota bijeloga, pinota sivoga, chardonnaya, pinota crnog, lovrijenca. U dvorani se na kušanju okupilo oko 350 uzvanika! A vina je bilo – jedno more! Čak 18 flajtova a u flajtu po pet do šest vina. Ne tek poneko vino, nego popriličan broj lovrijenaca na ovoj degustaciji pokazao je koliko kapljica upravo od toga kultivara može biti i intrigantna.

Sajam VieVinum bio je uistinu odlična prigoda za guštanje u već međunarodno etabliranim vinima iz te zemlje, primjerice zelenom veltlincu i rajnskom rizlingu iz Wachaua, Kamptala, Kremsa, Weinviertela te sauvignonu iz Štajerske, frankovke i visokih slatkih desertnih predikata iz Gradišća, ali i za otkrivanje široj internacionalnoj javnosti manje znanih austrijskih mogućih jakih eno-aduta, u domeni bijele kapljice svakako bih istaknuo rotgipfler (kod nas je naziv zelenac), zierfandler, crveni veltlinac, a od crnih sorata i zweigelt i lovrijenac.

Radionica s kušanjem austrijskih sauvignona i vina od sorata iz obitelji pinota, te radionica s kušanjem najboljih crnih pinota svijeta osim onih iz Burgundije bile su začas popunjene do posljednjeg mjesta

Općenito sve radionice na sajmu bile su snažne, primjerice izdvojio bih i onu na kojoj su prezentirani eno-uradci biodinamičara poput Paula Achsa, Judith Beck, Clemens-Buscha, Stefana Christmanna, Gernota Heinricha, Hansa Nittnausa, Freda Loimera…, zatim i onu vezanu uz vina Wachaua, pa i onu na kojoj su članovi udruge Renomierte Weingüter Burgenland predstavili svoja vina iz berbe 2015. s kojom se naročito ponose. Svakako treba spomenuti i prezentaciju pod nazivom Najbolji crni pinoti svijeta izvan Burgundije, ali i smotru frankovki iz Austrije, Mađarske, Njemačke, Češke, Slovačke, Slovenije, Rumunjske, SAD pod nazivom United by Blaufränkisch, nažalost među gotovo 180 vina na kušanju nije bilo nijedne etikete iz Hrvatske. Kao stjecanje vrlo korisne spoznaje o vrijednosti i potencijalu sorte koja je domaća, a donekle i kod kuće a pogotovu u međunarodnim okvirima na neki je način viđena kao autsajder, spomenuo bih radionicu Zweigelt – nepravedno (zaista nepravedno! – prim.aut) zapostavljeni kultivar. Dvije odlične radionice vezane uz vrijednost izdvojenih visokokvalitetnih vinogradskih položaja – uz onu već spomenutu, u organizaciji Österreichische Traditionsweingüter i s naglaskom na Erste Lage (1er cru) i Grosse Lage (grand cru) i na apelacije DAC (Districtus Austriae Controllatus), i ona vezana uz ekstra vinogradski položaj Leithaberg u Gradišću, podjednako izvrstan i za rasno bijelo i za rasno crno vino. Održana je i jedna radionica posvećena vinima Hrvatske i Slovenije a od kultivara što se tradicijski uzgajaju u obje države, dakle graševine/laškog rizlinga, malvazije istarske, refoška i terana, njima je pridodano i vino od plavca maloga, eno-pečata dalmatinskoga juga.

United by Blaufränkisch – 61 vinski podrum, iz Austrije (29 proizvođača), Češke (3), Mađarske (9), Njemačke (9), Rumunjske (1), Slovačke (3), Slovenije (3) te SAD (4). Hrvatske nije bilo!

Legenda iz Njemačke grof Carl von Neipperg (Weingut Graf Neipperg) sa slovenskim proizvođačem Jankom Kobalom

legende iz Mađarske, Villanyja – Bock jr. i Heumann

Frankovke za dugo, dugo pamćenje: Albert Gesellmann – Blaufrankisch Hohberc 2015 i Creitzer Reserve 2015; Gernot Heinrich – Blaufränkisch Alte Berg 2015 i Blaufränkisch Edelgraben 2015; Wolfgang Reisner iz kuće Hans Igler iz Deutschkreutza – Blaufränkisch Ried Hochberg 2015 i Blaufränkisch Biiri 2015; Franz Reinhardt Weninger – Blaufränkisch Ried Kirchholz 2015, Blaufränkisch Ried Kalkofen 2015 i Blaufränkisch Ried Dürrau 2015

Premalo je bilo vremena a, zapravo, i nepodnošljivo za organizam u tom cajtnotu, za posvetiti se istodobno kako valja baš svim tim sortama karakterističnima za Austriju, stoga sam izabrao prvenstveno dvije da im maksimalno ukažem pažnju, jedna je frankovka, koja se tradicijski uzgajala u kontinentalnome dijelu Hrvatske i koje ima po Slavoniji gdje može ostvariti zavidno visoki rezultat ali na žalost preslabo joj se hrvatski proizvođači posvećuju, nekako kao da preferiraju etablirane merlot i cabernet sauvignon, a druga je lovrijenac, nekad – barem po pričanju vinogradara-vinara mojih vršnjaka – dosta raširen u sjeverozapadnome dijelu Hrvatske, no danas je pitanje ima li ga tamo još itko, osim, možda, ponekog trsa u starome nasadu.

Nije mi naravno žao ni sekunde utrošenog vremena, žao mi je međutim što se nisam jače mogao /stigao pozabaviti jače još i sa zweigeltom, posebice onime iz Carnuntuma! Nadam se da će prigode još biti za to. Stekao sam lijepu sliku o tome što frankovka a i lovrijenac mogu dati, a istovremeno dok sam učio i – uživao sam, istinski! ♣ SuČ – 06/2018

Impresivne frankovke: Gerhard i Stephanie Triebaumer iz vinske kuće Ernst Triebaumer – Baufränkisch Ried Oberer Wald 2015 i Blaufränkisch Ried Mariental 2015, te, dolje,u razgovoru s Christianom Zechmeisterom, direktorom Wein Burgenlanda, Hans Nittnaus – Blaufränkisch Tannenberg 2011, i Josef Umathum – Blaufränkisch Ried Kirchberg 2016

Weingut Juris, Axel Stiegelmar sa sinom: izvanredni Blaufränkisch Ungerberg 2015, St. Laurent Reserve 2015 i Pinot noir Ried Haide 2015. Vrlo zanimljivi crnjak Tricata 2015 od frankovke, od prosušivanoga grožđa, vino malo vuče prema znanom talijanskom amaroneu (16,0 vol % alkohola, 4,8 g/lit ukupna kiselost, 3,6 g/lit neprovreli slador)

Renomierte Weingüter Burgenland – Juris, Gesellmann, Umathum, Kollwentz, Rittsteuer, Giefing, Leberl, Hans Igler, Paul Kerschbaum, Paul Achs, Ernst Triebaumer, Krutzler, Feiler-Artinger: radionica posvećena odličnoj berbi 2015

______________________________________________

Gerhard Markowitsch, Michael Moosbrugger, Fritz Wieninger

ÖSTERREICHISCHE TRADITIONS WEINGüTER! – Radionica na temu pune valorizacije teritorija kroz definiranje vinogradarskih položaja po kakvoći i kroz apelacije koje će piramidu kakvoće prikladno komunicirati potrošačima. Radionicu je otvorio predsjednik udruge Michael Moosbrugger, vlasnik ugledne vinske kuće Schloss Gobelsburg, a govorili su još i Gerhard Markowitsch iz Carnuntuma i Fritz Wieninger iz vinogorja Beč. Na ovoj radionici nije bilo degustacije, ali članovi udruge dogovorili su se da na svojim štandovima publici prezentiraju neka svoja najbolja te teritorijalno tipična vina u nekoliko berbi kako bi se vidjelo kako se ona razvijaju kroz vrijeme. Na slici na štandu Schloss Gobelsburga su su Barbara Koller i praktikantica Sacha Geoffroy inače iz Champagne (iz obiteljske šampanjerije Champagne Geoffroy), uz Riesling Ried Heiligenstein 1 Lage iz berbi 2016, 2012, 2010, 2008 i 1998!  Izvanredni su mi bili 2012 i 2008.

Schloss Gobelsburg: Barbara Koller i Sacha Geoiffroy

Prikaz tipova tla kod kuće Weszely

Velika pažnja na VieVinumu dana je proizvođačima tzv. prirodnih vina. Ikona austrijskoga vina i istaknuti predstavnik upravo proizvodnje vina na maksimalno prirodan način je kuća Nicolaihof iz vinogorja Wachau. Nicholas Saachs predstavio je veći broj rieslinga kuće starih godišta – svi u sjajnoj kondiciji! Nicolaihof je izložio i kozmetičke preparate – razne kreme – na bazi grožđa

_____________________________________

MAISCHE – Thermenregion je oblast znana po crnome vinu, a Georg Nigl (sasvim lijevo na slici) zaintrigirao je s – bijelima! Ima nasade stare 35, 45 i 60 godina, grožđe bere tek u potpunoj zrelosti. Rado se igra s maceracijama praćenim alkoholnom fermentacijom pa je vino od veltlinca zelenoga i vino od mješavine 14 sorata nazvao Maische, što znači masulj. Ipak, njegova vina nisu u kategoriji klasičnih narančastih. Kad vinicifira bijele sorte nekih 20 do 30 posto količine ostavi na maceraciji s alkoholnim vrenjem, potom kad dođe vrijeme za to pomiješa to macerirano s onime bez maceracije. Alkoholna fermentacija je na vlastitome kvascu. Vina provode po barem 18 mjeseci na dozrijevaju na finom talogu u inoksu a potom još neko vrijeme i u boci prije izlaska na tržište. Ponudio je Grüner Veltliner Maische 2012 od grožđa sa 35 godina starih loza, i Gemischter Satz Maische 2013 od 14 sorata i od loza starih 60 godina. Gemischter Satz je inače specijalnost Bečlija koji u svojim vinogradima na parcelama tradicijski uzgajaju po više raznih kultivara i svo grožđe beru istodobno i prerađuju zajedno. Uz Nigla na slici su proizvođač vina Leo Vibl, Sandra Gutlederer i Gabriela Wissmann iz Weinguta Kaiserstein

___________________________________

Enolog Erich Krutzler iz Wachaua, inače zet vrlo cijenjenog proizvođača F-X Pichlera, nudi na kušanje svoje rizlinge Marjanu i Barbi Močivnik iz Slovenije, a koji u Deželi vode vinsku reviju Vino. Krutzler je inače ne prije tako dugo vremena kao enolog i radio u Sloveniji, u njenom štajerskome dijelu

Naišao je tuda i Željko Radić, vrlo cijenjeni ugostitelj koji u Beču ima riblji restoran Kornat. Željkova kćer Sanja inače u Zagrebu vodi također fini restoran Apetit City

Gost VieVinuma 2018 bila je Švicarska. Jedna od najavljenih velikih švicarskih vinskih zvijezda – Didier Joris iz Valaisa, inače majstor za syrah, nije na žalost došao, ali na sceću stigao je, iz Malansa iz njemačkog dijela Švicarske, Georg Fromm sa sinom Marcom. Fromm je inače do nedavno vino proizvodio i u Novom Zelandu. Izvrstan Chardonnay Malanser 2016 (spontano vrenje, osam mjeseci na finom talogu u barriqueu) i još bolji Pinot noir Selvenen 2016 s 13 mjeseci barriquea

Iz francuskih kantona Valais te Ženeve predstavili su se Domaine Jean-René Germanier te Domaine Grand’ Court Pellegrin. Kod Germaniera odlično bijelo vino Petite Arvine 2016, sjajan crnjak Cornalin 2015 i izvanredan Cayas Syrah 2015, a kod Pellegrina, koji je nudio jako dobre Grand’Cour blanc 29016 (kerner i rizling rajnski po 40 % i sauvignon 20 %) i Grand’ Cour rouge 2015 (cabernet franc 70 %, cabernet sauvignon 30 %), impresivan je bio P 2015 (pinot noir) iz vinograda na 500 metara nadmorske visine i sađenih gustoćom od 11.000 trsova po hektaru!

Pellegrin i P 2015

_____________________________

Organizator sajma VieVinum opskrbio je svoje goste – vinske trgovce, ugostitelje, novinare… s bogatom dokumentacijom o austrjskome vinu, te s katalogom u kojemu su uz pune nazive vina i berbe, te nazive proizvođača i vinogorja stajali i podaci o sadržaju alkohola pa i ostatka neprovrelog sladora u svakome vinu. Gornja fotografija prikazuje stranicu s austrijskim izlagačima, a donja s – hrvatskima

Alexandra Graski Hoffman poziva na sljedeći VieVinum, za dvije godine!

______________

Mala šetnja austrijskom prijestolnicom

BEČ IZVAN RASKOŠNE PALAČE HOFBURG – Moje nedavno lijepo iskustvo: VieVinum i izvan raskošne palače Hofburg. Uvijek postoji dobar razlog za posjet Beču. Stigao sam, i ovaj put, ponajprije radi vina, ali – naravno blagoslovljen od Bakha i dvojice među najznačajnijim osobama austrijske vinske scene Mag. Wilhelma Klingera, glavnog direktora Austrijskog ureda za vinski marketing, i Josefa Schullera MW, direktora Austrijske vinske akademije – nisam mogao odoljeti a da ne pođem bečkim putevima vina (Vindobona Vie Vinum!) i mimo Hofburga.

Uh, koliko toga ima za obići i vidjeti u Beču! Svakako je obveza posjetiti muzej Albertina, trg gdje se nalazi gradska vijećnica Rathaus, pa dvorac Schönbrunn kao ljetnu rezidenciju Habsburgovaca. Ljubitelji dobre papice i kapljice naprosto moraju i do Grinzinga, a oni, pogotovu s djecom, željni lude zabave na vrtuljcima ne smiju promašiti Prater…■

Srce Metropole – trg sv. Stjepana s katedralom sv. Stjepana

Graben, odmah do trga sv. Stjepana, sa svojim spomenicima i s mnoštvom café-barova

Café Konditorei Aida, odmah do trga sv. Stjepana – najbolji sladoled na svijetu! (?). U blizini i cafe-bar Veleno! (veleno = otrov)

U ovoj vinoteci vino-dragulj je – Heineken!

Vožnja i obilazak grada – na nožni pogon.. i na konjski pogon

Nekad carska škola jahanja, danas luksuzni Imperial Riding School Renaissance Vienna hotel, u Ungargasse

U Ungargasse: spomen-ploča posvećena hrvatskom pjesniku Petru Preradoviću koji je u ovoj kući na broju 39 proživio svoje dvije posljednje godine. Tridesetak godina živio sam u Zagrebu u ulici Petra Preradovića, odmah do trga Petra Preradovića, i logično je da su emocije proradile

Advertisements

Zelina 2017/ SONENŠAJN, BODREN, ILOČKI PODRUMI, RAJAKOVIĆ, ŠAFRAN…

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

…49. SMOTRA VINA KONTNENTALNE HRVATSKE u SVETOM IVANU ZELINA: OVOGODIŠNJI ŠAMPION, i VELIKE ZLATNE MEDALJE • O ŠAMPANJCIMA i HRVATSKIM AUTOHTONIM SORTAMA

Početak lipnja u Svetom Ivanu Zelina u znaku je Izložbe vina kontinentalne Hrvatske. Ove godine bila je 49. izložba, dakle 2018. će manifestacija proslaviti polastoljetni jubilej!

Izložbi prethodi ocjenjivanje vina. Ove godine za ocjenu je prijavljen 271 uzorak. Dodijeljeno je osam velikih zlatnih diploma, 73 zlatne, 126 srebrnih i 53 brončane. U Zelini se daju i priznanja, za vina koja nisu dosegnula bodove za diplomu/medalju, takvih priznanja podijeljeno je 11. Danas kad je, s obzirom na razvijenost tehnologije i opreme, uz higijenu i pedantnost maltene nemoguće proizvesti loše vino ipak takvih uzoraka za odbacivanje i dalje ima, na zelinskom vrednovanju vina odbačeno je čak 20 uzoraka, što je nešto manje od 10 posto od ukupno prijavljenih, znači popriličan postotak.

Šampion Sonenšajnov Traminac, zatim Rajakovićeva Lucija – prvak u grupi pjenušaca i dobitnik nagrade za vizualni identitet, te chardonnay od Posavca iz Klanjca, najbolje ocijenjeno bijelo suho mirno vino

Šampion ovogodišnje Zeline je Traminac 2015 izborna berba prosušenih bobica Zlatka Sonenšajna iz Koprivnice. To je, s 93 od mogućih 100 bodova, najbolje ocijenjeno vino ovoga vrednovanja. Ovaj je traminac dobio i dodatnu nagradu kao najbolje ocijenjeno predikatno vino.

Nagrada za najbolje ocijenjeno bijelo vino s ostatkom neprovrela šećera, izuzev predikatnih vina pripala je Tramincu 2013 Stjepana Šafrana (91 bod). To je vino nagrađeno i kao najbolje ocijenjeno bijelo mirno vino s ostatkom neprovrela šećera Sjeverozapadne Hrvatske.

Nagradu za najbolje ocjenjeno bijelo suho mirno vino osvojio je Chardonnay 2016 Nenada Posavca (89). To je pak vino primilo i zasebnu nagradu za najbolje ocjenjeno suho bijelo mirno vino Sjeverozapadne Hrvatske

Nagrada Ljerka Habuzin za najbolje ocijenjeno vino od autohtone sorte kraljevina je Kraljevina 2016 zelinske obitelji Puhelek Purek.

Najbolja kraljevina i odličan sauvignon: obitelj Puhelek Purek – tata Stjepan, kraljica majka i kćerka Ivana, svojedobno Vinska kraljica Zagrebačke županije, sad enologinja i doktorica znanosti. Dolje: obitelj Jarec Kure (na slici Mirjana Jarec i suprug joj Kristijan Kure) pretplaćena je za zlatne medalje za bijeli pinot i chardonnay

Najboljim crnim vinom proglašen je Cabernet sauvignon 2013 obitelji Kolar (88), a najbolje ocjenjeno crno vino Sjeverozapadne Hrvatske je Cabernet sauvignon 2015 od Ivice Rozijana (87/100).

Šampion među pjenušcima je Lucija 2014 od Josipa Rajakovića.

Na vrhu rang-liste najbolje ocijenjenih vina su, uz upravo spomenute vinare, i Boris Drenški Bodren sa dva uzorka, Iločki podrumi s nekoliko (91 bod, po zelinskome pravilniku dakle sve su to velike zlatne medalje), dok je Stjepan Djurinski, koji je na posljednjih nekoliko ocjenjivanja u Hrvatskoj osvajao i šampionske titule, ovdje dogurao najviše do 89/100 bodova. Vrlo se lijepo (talođer 89/100) sa svojima suhima chardonnayem iz 2016. i 2015. te rajnskim rizlingom iz 2015. plasirao Nenad Posavec iz Klanjca! Poznajem ga već neko vrijeme, uvijek dobar, te stabilan!

IZBOR VIZUALNOG TRŽIŠNOG IDENTITETA VINA

Poklopilo se radosno za proizvođača: na temelju odluke stručnog žirija za izbor najboljeg vizualnog tržišnog identiteta vina prijavljenih za ocjenu u sklopu 49. Izložbe vina kontinentalne Hrvatske u Zelini Josip Rajaković Že-Ma iz Krašića ne samo da je u kategoriji pjenušaca pobijedio sa svojom Lucijom nego je za Luciju osvojio i nagradu za ukupni vizualni dojam! Rajakoviću je, po tradiciji, kao trofej pripao kip Vinogradar autora Ivana Antolkovića, kipara-naivca iz Zeline. Taj se kip, izrađen od drveta, kao nagrada predaje već gotovo 30 godina.

Čestitka Josipu Rajakoviću i za osvojeno priznanje za najbolji vizualni identitet vina: pobjedničku bocu pjenušca Lucija u ruci drži Štefica Kramarić, viša stručna suradnica za poljoprivredu, turizam i ruralni razvoj u Gradu Sveti Ivan Zelina i tajnica ocjenjivanja izgleda proizvoda. U finalu s tri kandidata za šampiona našli su se i pjenušac Rosula od Željka i Anite Kos i visoki predikat od Bodrena

Za ovo vrednovanje treba napomenuti da je, nakon dužeg vremena suše, među kandidatima za odličje bilo je dosta novih dizajnerskih rješenja, što ohrabuje jer upućuje na to da su proizvođači-sudionici izložbe u Zelini počeli i ozbiljnije shvaćati taj vizulni segment vezan uz Bakhov nektar. S novim etiketama izašli su, tako, među ostalima, vinske kuće Kolar, pa Feravino, Željko Kos, i, upravo, i Rajaković.

Željko i Anita Kos

U izboru se našlo oko 70 uzoraka. Metodom eliminacije u finalu se našla trojka Lucija (Rajaković), pa još jedan pjenušac – Rosula rosé brut od Željka Kosa i visokopredikatni Rajnski rizling 2011 TBA (izborna berba prosušenih bobica) od Borisa Drenškoga Bodrena. Osnovni kriteriji pri ocjenjivanju bili su vizualni dojam vezan uz izbor (prikladne) boce, dizajn etikete i izgled ukrasne kapice, te pedantnost stavljanja etikete i kaplice na bocu, kao i korektnost i kompletnost informacije o vinu napisane na etiketi, k tome, dakako, i uz preglednost i čitljivost navoda.

U žiriju pod predsjedanjem Željka Suhadolnika bili su novinari Ana Rogač, Tomislav Radić, Vitomir Andrić, Domagoj Jakopović Ribafish i Stjepan Šagovac, te direktor festivala Zagreb Vino.com Ivan Dropuljić.

RADIONICE: ŠAMPANJCI i AUTOHTONE NAŠE SORTE

Izložba u Zelini – klasična, s dosta vinara koji su svaki stajali pored svoje bačvice što je služila kao stol za butelje i čaše. Prvog dana vrvilo je.

Vrijedno je spomenuti dvije radionice u sklopu manifestacije: jednu je održao gost iz Francuske Pierre-Yves Bournerias, enolog-savjetnik pri Institutu za enologiju Champagne, inače eno-konzultant niza manjih šampanjera ali i proizvođača pjenušaca izvan Francuske, u više zemalja svijeta među njima i u Hrvatskoj (češće dolazi upravo u Zelinu, sad je s njime stigla Nicole Lecque koja radi u Savjetu za bratimljenje i kulturne razmjene tako da su za listopad i, potom, za prosinac u Épernayu planirane prezentacije Zelinčana u segmentu kulture i eno-gastronomije!), Sloveniji Srbiji. Tema je njegove radionice bila Različiti tipovi šampanjca. Bournerias je predstavio šest šampanjaca, jedan od samo chardonnaya, jedan od pinot meuniera, jedan od pinota crnoga, jednu mješavinu od tih kultivara, i na kraju rose nastao miješanjem 80 posto crnog pinota i 20 posto chardonnaya.

Od Bourneriasa se moglo nešto naučiti i o Champagnei općenito: smještena je oko 150 km istočno od Pariza i sad obuhvaća oko 34.300 hektara pod trsjem za pjenušavo vino. U Champagnei postoje 364 velike šampanjske kuće (negociants), 135 je zadruga i 4512 manjih obiteljskih proizvodnih pogona. Champagnea s vrlo malim postotkom sudjeluje u ukupnoj godišnjoj proizvodnji vina u Francuskoj, ali kad se govori o novčanoj strani, tu na nju otpada 30 posto od ukupnog francuskog prihoda od vina!

Pierre-Yves Bournerias i Nicole Lecque: nakon uspostave bliskih odnosa s Mainzom, sad očito slijedi ista stvar i Épernayem u Champagnei

U Champagnei su raširene tri sorte – pinot crni, s 38 posto, pinot meunier s 31 posto i chardonnay sa 29 posto. Chardonnay daje svježinu i voćnost, pinot crni strukturu, a meunier i svježinu i strukturu. Inače, berba se obavlja ručno, naime kod strojne berbe dobiju se, objasno je Bournerias, neželjena jača boja a gubi se na eleganciji gotovog proizvoda.

Prinos po hektaru zna biti i do 13 tona, a o tome koliko će se koje godine brati i od te berbe na tržište pustiti šampanjaca na temelju kakvoće godišta i na temelju aktualne svjetske potražnje za šampanjcem odlučuje tamošnja međuprofesionalna Udruga za vino Champagne. Uobičajeno je u Champagnei da se u kreiranju pjenušavih vina rabi i tzv. vino rezerve, odnosno vin de réserve. Riječ je o vinu koje nije šampanjizirano odmah u godini što slijedi berbu nego ga se ostavlja i naknadno rabi za kreiranje, blendiranjem, baznog vina za non-vintage šampanjce kod kojih se ne označava godina berbe. To je uvedeno zato što je neka godina bolja a neka lošija, i radi toga da se, umješnim spajanjem baznih vina iz više godišta – i onih boljih i onih što kvalitativno nisu na tome nivou – može kontinuirano izlaziti sa šampanjcem visokog standarda. Iz ekstra dobrog godišta rabi se za šampanjizaciju samo vino iz te berbe i godina berbe stavlja se na etiketu.

Drugu radionicu, uz kušanje vina od kraljevine, pušipela ili moslavca/šipona,/furminta kao i škrleta održao je kao voditelj prof. dr. Edi Maletić sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta. Maletić je govorio o starim sortama za nova vina, tj. o domaćim, autohtonim kultivarima koje bismo kao naše adute na tržištu trebali bolje njegovati i valorizirati. Od prof. dr. Maletića također više zanimljivih stvari koje vrijedi zapamtiti: svijet zasad poznaje oko 10.000 različitih kultivara vinove loze. Na prostoru današnje Hrvatske, gdje se loza uzgaja i vino po nekim podacima proizvodi od šestog a po drugim podacima od četvrtog stoljeća prije Krista s time da su počeci bili na Hvaru (Pharos) i Korčuli (Korkyra), nekad je bilo oko 600 sorata vinove loze, a sad ih imamo oko 200, s time da je od toga broja 120 autohtonih hrvatskih. Najraširenije sorte u Hrvatskoj su graševina, slijedi, barem prema tabeli što ju je sada prikazao prof. dr. Maletić, plavac mali, koji je, čini se, za nijansu ipak pretekao malvaziju istarsku, dugo vremena službeno na drugom mjestu po rasprostranjenosti ovdje.

Prof. dr. Edi Maletić o našim starim sortama za nova, moderna vina

Potencijal imamo velik, ali na žalost nigdje nas nema, kazao je prof. dr. Maletić, i naveo koje su potencijalno vrlo interesantne naše sorte s doista velikim izgledima za uspjeh ako im se kako treba posvetimo. Uz spomenute graševinu, plavac mali i malvaziju istarsku vrijedilo bi se, navodi Maletić, jače pozabaviti, u kontinentalnome dijelu zemlje, oko stare hrvatske beline, dišeće ranine, sokola, pa ružice u Slavoniji, a u Istri pak i Primorju oko žlahtine, sušćana, debejana, kamenine, žumića volareva. U Dalmaciji oko dobričića, glavinuše, prča… Pa, dodao bih ja, i oko debita, s njime se dosta bavi Alen Bibić iz Skradina, koji se koncentrira na stare loze i na tip kompleksnoga interesantnoga mada organoleptikom svakome i neodgovarajućeg vina, ali – svijet je velik, afiniteti različiti… Prava je sramota što je zapostavljena, i u zapećku, viška vugava, koja je u nekoliko izdanja kod nekolicine viških proizvođača pokazala da je u stanju dati veliko vino…

Ali, za uspjeh svake akcije nisu dovoljne samo preporuke znanstvenika i odgovarajućih institucija te pikanje novinara koji zahtjevnije gledaju na našu vinsku scenu, nužna je prvenstveno kritična masa osviještenih ambicioznijih vinogradara i vinara na nekome prostoru i oko nekoga projekta da bi taj projekt uspio i da bi se, kao temelj, afirmiralo vinogorje, tj. dotični terroir…

Ne zaboravimo na još jedan adut koji nam je već trebalo debelo valorizirati ali se napravilo malo – mislim ovdje na tribidrag/crljenak/zinfandel/primitivo, te ne zaboravimo na još jedan adut koji bismo marketinški i te kako trebali vrednovati ali još nismo ni krenuli u to: stara zagorska belina je isto što i Heunisch Weiss odnosno gouais blanc, a riječ je o jednom od roditelja – zato mu kažu Casanova! – oko čak 80 raznih sorata što postoje u svijetu, među tim sortama je i svjetski famozni chardonnay! S obzirom da je povijesni put vinove loze svijetom krenuo od Podkavkazja prema Egiptu pa odande prema Grčkoj i iz Grčke dalje prema zapadu i sjeveru, a mi smo bili među prvima na toj ruti, logično je da je gouais blanc na putu prema Francuskoj zastajao i širio se najviše tamo gdje mu je najbolje prijalo, a očito mu se kao Casanovi osobito dopalo u zelelom Hrvatskom zagorju, blizu Slovenije… Prof. dr. Maletić na ovom svom nastupu u Zelini rekao je da su i pronađeni neki zapisi koji govore da su tu sortu u trećem stoljeću od nas u Francusku odnijeli stari Rimljani….   ♣ SuČ – 06/2017

Na otvorenju Izložbe nastupio je – Zvonko Bogdan!

Došao je, ovaj put kao posjetitelj, i proizvođač-veteran dobro raspoloženi Josip Čegetek • Desno: Vlado Kos sa suprugom i sinom: u njegovoj paleti vina nalazi se i crnjak od sorte regent. Vina čista, uredna, cijenom vrlo povoljna

Blaž Damir Folnegović doista je neumoran: na otvorenju Izložbe u Zelini promovirao je svoje najnovije tiskovno izdanje – vodič Vina & restorani Hrvatske, objavljeno, osim na hrvatskome, i na engleskome i ruskom jeziku • Desno: Ivica Ferin uz roštilj

Planovi grada Sveti Ivan Zelina su da se područje razvija u turističkome smislu. Već je u zelinskome kraju više OPG-a koji su okrenuti i turizmu. Jedan od njih je i OPG Ivice Ferina. Zasad je tamo moguće u velikoj gostinjskoj dvorani uživati u lokalnim specijalitetima – među njima i u jelima s roštilja koja priprema vlasnik Ivica Ferin – te rekreirati se sportskim sadržajima na livadi ispred glavne zgrade, no u objektu uz glavnu zgradu predviđeno je i uređenje nekoliko soba za spavanje

 

I

Vinistra 2017 / USPJEŠNO USUSRET SREBRNOM JUBILEJU

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

SLJEDEĆE GODINE VINISTRA OBILJEŽAVA ČETVRT STOLJEĆA POSTOJANJA! BENVENUTI = DOBRODOŠLI!

Sajam Vinistra 2017 – 24. put! Lijepi dekor, štandovi se doimlju osvježenima, navodno izlagača najviše u dosadašnjoj povijesti sajma, publike poprilično, organizator veli da je bilo i vinskih trgovaca iz vana. Sljedeće je godine jubilarna 25. manifestacija, dakle obilježava se i slavi četvrt stoljeća postojanja priredbe! Čestitke! Ali, uz njih ide i – posebna obveza organizatoru vezano uz slavljeničko izdanje 2018., najavljeno za termin 11. do 13. svibnja

Ove godine na svečanom otvorenju Vinistre uzvanicima su se obratili Gordana Deranja, izaslanica Predsjednice Republike Hrvatske i predsjednica Hrvatske udruge poslodavaca, Krešimir Ivančić, izaslanik predsjednika Vlade RH i pomoćnik ministra poljoprivrede, Valter Flego, župan Istarske županije, Edi Štifanić, gradonačelnik Grada Poreča, Oz Clarke, vinski kritičar iz Velike Britanije, i Nikola Benvenuti, predsjednik udruge Vinistra i, kao takav, podebljani domaćin ove značajne manifestacije. Istrani imaju i te kako razloga biti zadovoljni, malvaziju su afirmirali, EU je proizvođačima iz hrvatskoga dijela Istre upravo nedavno priznala pravo da se na tržištu pojavljuju s vinom s oznakom teran, a posljednjih godina naš najveći poluotok sve jače je u žiži i kao vinska (eno-gastronomska) turistička destinacija.

Prizor s otvorenja: Oz Clarke, Edi Štifanić, Gordana Deranja, Valter Flego, Nikola Benvenuti, Krešimir Ivančić

Oz Clarke i Nikola Benvenuti: nada da će svjetski poznato kritičarsko ime pomoći stjecanju značajnog renomea istarskih i hrvatskih vina te boljem plasmanu naših vina vani

Istra je, uz sjeverozapadni dio Hrvatske s Plešivicom kao vinogorjem, hrvatska regija u kojoj se s velikim uspjehom proizvode vina više različitih tipologija, konkretno mirna bijela i crna (naglasak je na domaćim sortama malvazija istarska i teran), zatim dugo (i u gruzijskim amforama!) macerirana vina bijelih (domaćih) kultivara, pa pjenušci, rađeni klasičnom šampanjskom metodom drugog vrenja u boci ali i metodom charmat s drugim vrenjem u cisterni, te slatka desertna vina ponajprije od muškata momjanskoga, bilo u svježoj polusuhoj odnosno poluslatkoj varijanti, bilo – od duže prosušivanoga grožđa i s dužim dozrijevanjem u bačvi(ci) – u vrlo ambicioznoj slatkoj već i sirupastoj varijanti.

Uoči sajma Vinistra, kroz koji se prvenstveno želi promovirati kapljica od sorata malvazija istarska, teran pa i refošk i muškat momjanski, zatim lokalne destilate, pa maslinovo ulje, pršut i sir, tartufe s najvećeg hrvatskog poluotoka, odvijaju se strukovna ocjenjivanja svih tih specijalnosti i specijaliteta. Vezano uvelike uz istarska vina i delikatese u sklopu sajma Vinistra bilo je više vrlo interesantnih radionica, jednu, upravo o teranu, vodio je britanski vinski kritičar Oz Clarke!

Degustacija Bakhova nektara s ocjenjivanjem na Vinistri se odvija u dvije grupe – Svijet malvazija (samo malvazije, i to ne tek istarska nego i druge s područja Europe) i Istra u čaši vina (kapljica od raznih sorata i raznih stilova), a na vrednovanja se kao ocjenjivači, uz domaća imena, pozovu i tehnolozi, vinski trgovci, sommelieri i osobe iz vinskog segmenta vrlo eksponirane preko medija, dakle i utjecajne na javno mnijenje tako da se glas o istarskome vinu, a onda i o istarskim delikatesama a i općenito o turističkoj ponudi učinkovito širi i izvan granica Hrvatske.  Među uglednicima iz vana kao kušači su ove godine nazočni bili npr. Caroline Gilby MW, u ulozi predsjednice ocjenjivačkih komisija, pa Iztok Klenar, dopredsjednik Međunarodne unije enologa, prof. Roberto Zironi sa sveučilišta u Udinama, Paul Robert Blom, vinski trgovac iz Nizozemske…

Evo nekih najbolje nagrađenih vina i vinara, po kategorijama, uz napomenu da su pragovi za medalje bili sljedeći: velika zlatna medalja od 92 boda do 100 bodova, zlatna medalja od 85 do 91,99 bodova, a srebrna medalja od 82 boda do 84,99 bodova, te da je objavljeni redosljed dobitnika medalja po bodovima štu su ih vina osvojila na ocjenjivanju. U grupi zlatnih medalja i na bodovno višim pozicijama uočljiv je veći broj široj javnosti manje znanih imena, koja su u plasmanu u pojedinim kategorijama iza sebe ostavila neke od vrlo afirmiranih vinskih kuća. Je li tu riječ o bljeskovima koji možda i neće držati kontinuitet te o vinarima koji tržištu nude vrlo male količine, ili doista u jačoj mjeri stižu nova imena koja se kakvoćom ozbiljno pridružuju onima već afirmiranima te koja kadra pomalo i potiskivati ta neka već znana imena, a i od kojih su za očekivati stalnost u kakvoći i tržišno ozbiljne količine?… Poruka organizatoru Vinistre: korisno bi bilo u smislu poboljšavanja poslovnog aspekta manifestacije u katalog sajma – koji je važan dokument! – pored naziva odnosno imena dobitnika medalje, uza sve to što i sada piše, dodati još podatak o količini godišnje proizvodnje odnosno o količini nagrađenoga vina raspoloživoga za tržište, tako da vinski trgovac odnosno ugostitelj u startu bude upoznat s time u kojoj mu je mjeri neko medaljom ovjenčano vino poslovno interesantno. Korisno bi bilo i to da se u katalogu pored navoda svakoga izlagača ostavi i malo praznog prostora za zabilješke, tako da se, poslije, službene informacije i impresije posjetitelja nađu u kompletu na jednome mjestu.

NAJBOLJA VINA

Autohtone sorte Istre

Damir Dobravac iz Rovinja istaknuo se s teranom Fuga 2016 i Fuga 2015 (godine 2011. Fuga je bio spoj cabernet sauvignona u dominantnome opsegu te terana, 2012. spoj terana u dominantnome opsegu te cabernet sauvignona, a od 2013. naovamo Fuga je samo teran!), ali i sa žutim muškatom Allegro 2013, te s malvazijom Suita 2016 (zlato), međutim i s jednom mješavinom od malvazije (60 posto) i chardonnaya kasne berbe (40 posto), za koju nisam vidio službeno priznanje, ali koja mi se čini jedno od najboljih maceriranih tzv. narančastih vina proizvedenih u nas. Riječ je o Simfoniji 2009, rađenoj uz dva tjedna maceracije s alkoholnom fermentacijom i potom s tri godine dozrijevanja u bačvama tonneaux od 600 litara. Ovih dana izlazi berba 2011

Malvazija istarska 2016 (mlada malvazija) – OPG Nino Privitello; Festigia 2013 (zrela malvazija) – Vina Istria/Laguna; Fuga 2016 (mladi teran) – Vina Dobravac; Teran 2012 – Vina Dešković (zreli teran); Refošk 2009 – Vina Bordon (zreli refošk)

Svijet malvazija

Mirna suha vina (u ovoj su kategoriji dodijeljene 53 zlatne medalje, izdvajam prvih deset zlatnih)

Malvazija 2016 2 – Fakin; Malvazija istarska 2016 – Marijan Arman; Malvazija istarska 2015 – Banko; Malvazja Korona 2015 – Franković; Pomojem 2015 – Kozlović; Malvazija istarska G.Cru 2016 – Marijan Arman;  Malvazija 2016 – Novacco; Malvasia doc Collio – Muzic; Akacija riserva malvazija istarska 2015 – Vina Istria/Laguna; Malvazija 2016 – Sosich  (sve zlatne medalje)

Malvasia volcanica

Pomalo šeretski pogled Mare Miošić, nove snage u vrlo kompetentnome enološkom timu Milana Budinskog u porečkome podrumu Vina Istria, što je novi naziv za Vina Laguna. Mara najavljuje novitet sa skorašnjim službenim islaskom: Festigia riserva 2013 od merlota (60 posto) i terana (40 posto), s 2,5 godine dozrijevanja u malim bačvama. Kušao: jako dobro! Količina: 2000 litara

Ariena blanco de Guarda 2015 – El Griffo (zlato)

Mirna polusuha

Malvazija 1 2016 – Dešković; Malvazija 2 2016 – Dešković; Malvazija 2016 – R & D Korenika (sve zlata)

Prirodno desertna

Malvazija San Salvatore 2013 – Benvenuti; Passito Villa Minelli 2013 – Villa Minelli; Pasit 2015 – Zigante d.o.o.: Malvazija pozna trgatev 2011 – Vinakoper (sve zlata)

Malvasia aromatica di Candia

Le Solane2003 – Mossi 1558; Luna di Candia 2012 – Cantina Valtidone (obje zlatne)

Malvasia delle Lipari

Malvasia delle Lipari passita 2013 – Cantine Colosi (veliko zlato)

Malvasia delle Lipari naturale 2013 – Cantine Colosi; Malvasia delle Lipari 2015 – Bio Fenech (obje zlatne)

Malvasia volcanica

Antigua malvasia dulce 2005 – Bodega la Geria (zlato)

Malvasia Toscana

Vinsanto del Chianti Classico 2007 – Rocca di Montegrossi (zlato)

Likerska vina

Malvasia volcanica Canari 1997 – El Grifo (zlato)

Chardonnay

Déjà vu 2016 – Cossetto; Chardonnay 2016 – Deklić; Chardonnay 2016 – D&D Sirotić; Chardonnay 2016 San Martino – San Martino (sve zlatne medalje)

Vesela obitelj Franković iz Buja – tata Josip, kćerka Laura i sin Mario: zlata za muškat momjanski Luna oro 2015, te za Teran Franković 2015 i za Cabernet sauvignon Franković 2015. Frankovićevi gosti na štandu su samoborski ugostitelj i vinar Marijan Žganjer, poduzetnik i vinar Marijan Sokolović, enolog Nenad Maslek – predstavnik tvrtke Lallemand, i Kristina Vugrin, koja se u Samoboru bavi jakim pićima i ovih je dana na ocjenjivanju World Spirits Competition u San Franciscu dobila srebro za vinjak Hedonica i broncu za za svoju rakiju Tepku

Muškat

Luna oro muškat momjanski 2015 – Vina Franković; Allegro muškat žuti 2013 – Vina Dobravac; Muškat žuti Lunika 2015 – Vina Lunika; Lucija gold muškat žuti 2015 – Vina Benazić; Muškat žuti 2016 – Prodan; Muškat ruža porečka 2012 – Cattunar (sve zlata)

Pinot sivi

Pinot sivi 2016 – Dešković (zlato)

Zlato i najviša ocjena za merlot Silente 2015: Klaudio Tomaz sa suprugom

Bijelo mirno vino miješanih sorata

Corona grande 2015 – Benvenuti; Cuvée 2015 – Zigante d.o.o.; Terre bianche cuvée 2015 – Degrassi (sve zlata)

Refošk

Refošk 2009 – Bordon; Refošk Rex Fuscus 2016 – Vinakoper; Refošk Capris 2012 – Vinakoper; Refošk Kocinski 2013 – Steras; Refošk 2013 – Bordon; Refošk Koper 2016 – Vinakoper (sve zlata)

Teran

Teran Terre rosse 2011 riserva – Degrassi; Teran Paladnjaki 2015 – Agriturizam Paladnjaki; Teran Kappi 2006 – Cattunar; Teran 2015 – Mario Peršurić; Teran 2015 – Deklić; Teran 2012 – Dešković; Teran 2013 – Benvenuti; Teran 2016 – Tomaz; Fuga 2016 – Dobravac; Teran 2015 – D&D Sirotić; Teran Franković 2015 – Franković; Teran 2016 – Romeo; Teran Terre rosse riserva 2012 – Degrassi; Teran 2012 – Geržinić; Teran gran riserva 2015 – Zigante d.o.o; Teran 2015 – Ferenac; Teran 2015 – Sosich; Fuga 2015 – Dobravac; Vigna nera 2 – Moreno Ivančić; Vigna nera 2016 – Moreno Ivančić; Teran Ana Antonija 2015 – Benazić; Teran 2015 – Dešković; Teran 2016 – Marijan Arman; Teran 2016 – Kozlović (sve zlata)

Cabernet

Cabernet franc 2015 – Đulio Ferenac (zlato)

Cabernet sauvignon Franković 2015 – Vina Franković; Cabernet sauvignon 2015 – San Zvanini; Cabernet sauvignon 2015 – Pino Rossi; Cabernet sauvignon 2016 – Valter Žiković; Cabernet sauvignon 2015 – Đulio Ferenac (svi zlatni)

Merlot

Merlot Silente 2015 – Tomaz; Merlot 2016 – San Tommaso; Merlot 2015 – Pilato; Merlot 2015 – Banko; Merlot barrique 2015 – San Tommaso; Medea merlot 2016 – Medea (sve zlata)

Veterani na štandu Zigante iz Grožnjana: vinogradar i vinar Duvilio Zigante koji je vođenje posjeda prepustio sinu Denisu, zatim Ante Gavranić, do prije koju godinu glavni enolog u podrumu porečke Agrolagune (danas više ne radi vino, samo ga pije, a u rodnoj Korčuli bavi se turizmom) i Goran Kramarić, do prije koji mjesec direktor Agrolaguninoga podruma

Crno mirno vino miješanih sorata

Cuvée barrique 2015 – San Tommaso; Santa Lucia crna 2013 – Kozlović; Terre bianche cuvée rouge – Degrassi; Caldierosso 2015 – Benvenuti; Kurikta riserva 2015 – Katunar vinarija; Cuvée Rosso 2015 – Moreno Ivančić; Cuvée 2016 – San Tommaso (sve zlata)

Prinova u obitelji Franka Radovana iz mjesta Radovani: nova beba je Sauvignon Radovan!

Klaudio Ipša (u sredini) i njegov sin Ivan (desno), afirmirani proizvođači zaista odličnog maslinova ulja iz Livada, krenuli su prije koju godinu i u proizvodnju vina, sad su prezentirali svoje eno-prvijence. U vinskom segmentu pomaže im enolog i proizvođač vina Matjaž Lemut Tilia iz Vipave

____________________________

MALVAZIJA IQ – Nositelji oznake IQ za mladu malvaziju, dakle onu iz berbe 2016., su Benvenuti, Brčić, Capo, Cattunar, Damjanić, Dešković, Fakin, Geržinić, Kozlović, Legović, Matošević, Medea, Novacco, Peršurić Mario, Pilato, Ravalico, Sirotić, Terzolo, Tomaz, Trapan, Vina Zigante, Vivoda, Zigante d.o.o., a jedini nositelj oznake IQ za zrelu malvaziju, onu iz berbe 2015, je Bruno Trapan (na slici). ■

____________________________

Spremno za radionicu

LEGENDA CLAI

Porečka Vinistra bila je nova prigoda za susret s uspješnim vinarima, a boravak tih dana u Istri i prigoda za posjet nekom vinogradarsko-vinskom posjedu. Nekoliko kolega i ja ovaj put zaustavili smo se, na dolasku u Poreč, kod istarske vinske ikone Giorgia Claija u Brajkima/Krasici, a na odlasku iz Istre kod obitelji Benvenuti u Kaldiru, te kod Giancarla Zigantea u Livadama. Povod: Clai, Benvenuti i Zigante dobro su se spremili za ovogodišnju punu turističku sezonu, konkretno Clai je upravo nedavno otvorio novu lijepu kušaonicu a uz kuću dovršava i bazen, Benvenuti su u svome selu, pored vinskog podruma, kušaonice i kuće gdje žive, otvorili apartmanski smještajni kapacitet i uredili također bazen, a Zigante je s ponosom u svom restoranu predstavljao menu prilagođen godišnjem dobu i svojima, na Vinistri 2017 nagrađenim vinima. Što se tiče Giorgia Claia još je jedan bitan razlog bio tome što smo ga obišli: on dosad nije nastupao na Vinistri i šansa da kušamo njegva vina u porečkoj Žatiki bila je nikakva, pa ga je valjalo potražiti  kod kuće. A zašto ne nastupa na Vinistri? Njegovo objašnjenje:

– Nije da izbjegavam Vinistru zbog nekakvog neslaganja s organizatorima i s koncepcijom samoga sajma. Ne nastupam zato što mi se čini da nema smisla da se kao izlagač nađem među proizvođačima koji ne slijede moje poglede na poljoprivredu u smislu ekologije.

Giorgio Clai i Dimitrij Brečević, uz proizvode što ih nudi Clai d.o.o., te, dolje, u podrumu s bačvicama

Giorgio Clai istarski je vinski fenomen. I bez neke osobite promidžbe organizirane s vlastite strane postao je silno popularan, međutim ne i kao zvijezda publikacija, radija i malog ekrana, nego kao osoba kojoj se glede vina vjeruje. U Hrvatskoj je među pionirima koji su krenuli stazom prirodi prijateljske proizvodnje i grožđa i vina, i na tome putu i istrajava. Brojni ljubitelji plemenite kapljice to su začas prepoznali, i oni su mu odmah usmenom predajom i svojim djelovanjem na društvenim mrežama pa i istupima – oni kojima je to bilo dostupno – u medijima, napravili više reklame nego što ju je on napravio vlastitim angažmanom u promocijskoj aktivnosti. Giorgio Clai startao je, nakon godina hobi-vinogradarenja i vinarenja, profesionalno u vinskome svijetu početkom ovog stoljeća (i tisućljeća), kao manji individualni privatnik. Nakon što se iz Trsta, gdje je živio i vodio restoran, vratio za stalno u Istru, prva berba bila mu je 2002., koja, barem na ovim našim prostorima, nije ostala zapamćena po nekoj kakvoći. Ipak, Clai je i s njome – kao što je eto sjajno izvukao i berbu 2014.! – privukao pažnju. Uslijedili su dobra godišta i sve bolja vina, broj poklonika naglo se povećavao i Clai, još uvijek slabo klasično-medijski eksponiran, stigao je do – statusa legende. Dakle, iako malen po proizvedenoj ukupnoj količini vina i ulja (naime uz vinovu lozu uzgaja i masline i ima svoje, odlično, maslinovo ulje) – veliki vinogradar/vinar i maslinar… Kako mu je s vremenom rasla reputacija bilo je sve uočljivije da je malen ne samo po količini Bakhova nektara nego i po za ozbiljan posao nužnim prikladnim kapacitetima za prihvat klijenata i gostiju na degustaciju.

Maslina i refošk Brombonero

Danas, dakle 15 godina poslije prve obavljene berbe, Clai nije garažni! Prije nekog vremena u braći dr. Ivanu Penaviću, uglednom kirurgu u Zagrebu, i Kreši, nastanjenome u SAD, našao je prikladne poslovne partnere i nastala je tvrtka Clai d.o.o., koja ima petero stalnih zaposlenika te koja upravlja s 10 hektara vinograda i s pet hektara maslinika s oko 1600 stabala masline. Kao velika pomoć Giorgiju Claiju u radu je Dimitrij Brečević, inače rođen u francuskome predjelu Jurançon od majke Francuskinje i oca Istranina, mladić koji je za stalno došao u Hrvatsku 2006. i skrasio se u Istri gdje sada ima pet hektara pod trsjem i proizvodnju od oko 20.000 butelja što malvazije, što terana, što refoška…

Claijev podrum je u odnosu na onaj prvotni osjetno proširen, a baš prije kratkoga vremena otvorena je i nova prostrana lijepa kušaonica vina uz koju je veliki ozelenjeni plato-vidikovac odakle puca krasan pogled na brežuljkasti istarski krajolik i na kojemu je, u vrlo ugodnom ambijentu na otvorenome, moguće primiti i veći broj gostiju. Clai d.o.o. proizvodi sada – poštujući i dalje, beskompromisno, ekološke postulate i ostajući i dalje priklonjen ručnome radu –  oko 30.000 boca vina, od čega oko 60 posto ide u izvoz, što onaj pravi  –  Slovenija, Srbija, Crna Gora, Italija, Francuska, Austrija, Njemačka, Belgija, SAD, Kanada, Japan, Singapur, Hong-Kong, Australija, što onaj na kućnome pragu.

Giorgio Clai, koji napominje kako mu je s osnutkom d.o.o. laknulo jer sad se može i potpuno opušteno posvetiti samo vinogradu i podrumu, nudi nekoliko tipova vina s kojima je moguće pokriti cijeli obrok, konkretno: aperitivni pjenušac, bijelo mirno od malvazije (Sv.Jakov), bijelu mirnu mješavinu sorata Ottocento bijelo (malvazija, sivi pinot i sauvignon), zatim crnu mirnu mješavinu sorata Ottocento crno (merlot i refošk te u malim količinama teran i cabernet sauvignon), pa refošk Brombonero (selekcija), i desertni sirupasti Tasel (u dijalektu tasel znači lapor, vinograd i jeste na laporu).

Claijeva kušaonica, iznutra i iz vana

– Naglasak u mojoj vinskoj proizvodnji je na lokalnim sortama, poglavito malvaziji, teranu, refošku, muškatu bijelome. Za pjenušac rabim u većoj mjeri jednu staru sortu odavde a kojoj je naziv negra tenera, ona daje jako dobru kiselost i pridonosi svježini, nju sam u kompoziciju baznoga vina uvrstio sa 50 posto, ostatak čine chardonnay i malvazija istarska. Prije degoržiranja, pjenušac nakon druge fermentacije u boci leži najmanje dvije godine. Kod mirne malvazije Sv.Jakov, u velikim kacama provodim maceracije praćene alkoholnim vrenjem, ovisno o kakvoći godišta trajanje bude od dva do četiri mjeseca. Kod crnih sorata maceracija je kraća da bi boja vina ostala ljepša, traje oko tri do četiri tjedna, uglavnom dok slador posve ne profermentira. Dozrijevanje mirnih vina je u drvu barem oko dvije godine, što u većim kacama što u bačvama od 600 litara zapremnine. Tasel, od muškata bijeloga, nastaje kasnom berbom i, ako to vrijeme dopusti, jačinm prosušivanjem grožđa na trsu, a ako ne dopusti, onda prosušivanjem grozdova u kašetama, te s dozrijevanjem od 1,5 do dvije godine u bačvi  – veli Giorgio Clai. ♣ SuČ – 05/2017

Kaldir, kod obitelji Benvenuti: ljubazni domaćini, kuća za osam osoba, visokokomforni smještaj, bazen, kušaonica, odlična vina…

Soba u gostinjskoj kući Benvenutijevih

Čavrljanje uz čašu malvazije odnosno terana: s domaćinom Livijom Benvenutijem, ocem braće Alberta i Nikole, aktualnog predsjednika Vinistre. Živjeli, zdravi bili i dođite nam opet, kaže Livio! Benvenuti!

Dubrovnik FestiWine 2017/ LEDENO VINO – ŠAMPION DALMATINSKOG JUGA

DFW logo +

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

 OLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERA Ocjenjivanje vina za Dubrovnik FestiWine 2017, 14 članova žirija iz: Hrvatske, BiH, Slovenije, Grčke, Češke, Nizozemske, Velike Britanije, SAD… Predsjednik komisije bio je Bojan Kobal, članovi Mira Šemić, Darrel Joseph, Mario Tomeković, Cliff Rames, Josef  Valihrach jr, Ivan Vrban, Tihomir Prusina, Nenad Trifunović Vinopija, Ana Aga, Dominique Vrigneau, Quentin Sadler, Franjo Francem, Chris Alblas i Željko Suhadolnik

MANIFESTACIJA POSVEĆENA BAKHOVU NEKTARU u DUBROVNIKU OTVORILA JE VRATA i PROIZVOĐAČIMA IZVAN SVOJE ŽUPANIJE, i ODMAH JE NJEN POBJEDNIK IZ SASVIM SUPROTNOGA DIJELA LIJEPE NAŠE! KAKO JE BILO  – u PRILOGU ISPOD

Dubrovnik FestiWine – već četvrto proljeće zaredom u Grodu, dakako najljepšem gradu na svijetu, pravoj turističkoj meki. Organizator: Dubrovačko-neretvanska županija, producent: agencija Dubrovnik PartneR.

Proizvodnja grožđa i vina ima i sada, kao što je to bilo kroz bogatu povijest, gospodarsko, socijalno i strateško značenje za Dubrovačko-neretvansku županiju. Kako je osnovna privredna grana regije turizam s Dubrovnikom kao međunarodno vrlo afirmiranim brandom te osobito popularnim i posjećenim odredištem, uvidjela se važnost, na ovome području, snažnog razvoja i vinskog turizma. Festival Dubrovnik FestiWine utemeljen je s namjerom da podsjeti na dugačku prisutnost vinove loze i Bakhova nektara u ovome kraju, da bude poticaj stalno sve kvalitetnijoj proizvodnji te da pomogne boljem plasmanu lokalnoga vina, da ističe Dubrovnik kao grad-prijatelj plemenite kapljice gdje se vino može i treba slaviti, riječju – da pridonese da se ta vjekovna vinska tradicija što uspješnije nastavi, poruka je iz redova organizatora.

Počelo je kao manifestacija usredotočena samo na plemenitu kapljicu Dubrovačko-neretvanske županije, posve u skladu s upravo navedenom porukom organizatora, te po meni sasvim logično, naime kao što je Dubrovnik postao marka s visokim internacionalnim renomeom, tako bi bilo jako dobro da i dubrovački kraj po vlastitome vinu postane marka s visokom internacionalnom reputacijom, a dobro osmišljena značajna vinska događanja u tijeku godine u Grodu tome bi mogla dati svoj obol. Kao lijepi primjer za to o čemu govorim može se uzeti talijanska regija Toscana s Firencom, Sienom i drugim nekim gradovima kamo se hodočasti radi povijesti, kulture i umjetnosti, a koja je famozna i po vinu do mjere da je baš i ono postalo snažan magnet za privlačenje gostiju. Ovo, četvrto izdanje Dubrovnik FestiWine-a donijelo je međutim novost: jednotjedna manifestacija – inače naslonjena na Uskrs koji označava početak turističke sezone u Hrvatskoj – što objedinjuje više programskih cjelina kao npr. dubrovačku vinsku setemanu (settimana=sedmica, tjedan) s posebnom eno-gastronomskom ponudom u lokalnim ugostiteljskim objektima, strukovno ocjenjivanje vina, izbor najboljeg spoja između vina i kamenice kao bisera u ponudi delicija kraja, pa gala-večeru s humanitarnim predznakom i dvodnevni vinski festival začinjen nizom radionica – otvorla je vrata proizvođačima Bakhova nektara i iz drugih krajeva Lijepe naše ali i iz drugih država! Ono što je startalo sa  željom da se širem sloju domaćih i inozemnih tih dana u Dubrovniku nazočnih ljubitelja vina na kvalitetan način predstave i promoviraju ponajbolja vina od lokalnih sorata i iz županijskih podruma a da se dovođenjem u Dubrovnik na ocjenjivanje županijskih vina uglednih i inozemnih enologa, vinskih edukatora, vinskih trgovaca i eno-gastro novinara kao degustatora-ocjenjivača, i poradi na učinkovitoj internacionalnoj promociji plemenite kapljica vlastitoga kraja, sad je, po riječima župana Dubrovačko-neretvanske županije Nikole Dobroslavića, dobilo novu međunarodnu prepoznatljivost s ciljem da se s vremenom Dubrovnik FestiWine plasira uz rame već prepoznanim i uglednim vinskim događanjima ne zanemarujući pri tome značenje posebnosti vinogradarstva i vinarstva u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.

I tako su na strukovno ocjenjivanje vina ove godine prijavljena 133 uzorka, iz Hrvatske, zatim Bosne i Hercegovine, Slovenije, Srbije (Bačka), Makedonije, Italije, Grčke, Češke i Slovačke. Dakako, većina ih je stigla iz Hrvatske, a među tim hrvatskima pak većina iz Dubrovačko-neretvanske županije. Za vinski festival u prostoru Lazareti, inače lociranome malo izvan gradskih zidina, najavljena su 73 izlagača, od čega 43 s područja Dubrovačko-neretvanske županije.

____________________________________________

Nagrade DFW 2017

ŠAMPION – STJEPAN DJURINSKIŠampion četvrtog Dubrovnik FestiWinea 2017 je Traminac 2012 ledeno vino od OPG-a Đurinski iz Kupljenovoga. Sa 95,22 boda to je najbolje ocijenjeno vino s ostatkom šećera, i osvojilo je veliku zlatnu medaljuOLYMPUS DIGITAL CAMERAStjepan Djurinski, šampion Dubrovnik FestiWinea 2017. Zgodno je spomenuti da se za festival prijavio u posljednji trenutak, a da je njegov kolega po vinu i predikatima Boris Drenški Bodren u posljednji trenutak odustao… 

Sa 90, 67 bodova pozlaćeno, najbolje ocijenjeno suho bijelo vino i najbolje ocijenjeni pošip je Pošip Bačić 2016., OPG-a Zlatko Bačić

Najbolje ocijenjeni grk te najbolje ocijenjeno vino vinogorja Korčula je prošek Elysion 2015 obrta Zure. Ono je osvojilo 90,78 bodova i zlatnu medalju.OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Organizator DFW-a priredio je za članove ocjenjivačkoga žirija i izlet u Konavle, a jedna od postaja bila je kod Andra i Petra Crvika u Komajima. Petar i Andro prezentirali su seriju svojih vina posvećenu djelu Marina Držića – malvasiju dubrovačku Tezoro 2016, malvasiju dubrovačku Marin Držić 2016, malvasiju dubrovačku Blasius (orange) 2015, Fiora rosé, Negromant merlot 2015, plavac mali Pomet, cuvée Vilin ples, te kao novitet – cabernet sauvignon 2015 

Najbolje ocijenjena malvasija dubrovačka je – sa 87,89 bodova srebrno – vino Marin Držić 2016 obitelji Crvik.

Najbolje ocijenjeno ružičasto vino, s 88,10 bodova osvajač srebrne medalje, je Roza 2016 od Blata 1902. d.d

Najbolje ocijenjeno crveno vino, najbolje ocijenjeno vino vinogorja Pelješac ali i najbolje ocijenjeni plavac mali, te najbolje ocijenjeni Dingač kao i sa 92,60 bodova osvajač zlatne medalje je Dingač 2012 reserva Dingač-Exporta d.o.o. od obitelji Skaramuča.

Sa također 92,60 bodova drugo najbolje ocijenjeno crveno vino, te najbolje ocijenjeno vino vinogorja Konavle i dobitnik zlatne medalje je Merlotina 2007 od Dubrovačkih podruma d.d. Da, dobro ste pročitali: napokon se u nas povjerenje počelo ukazivati i eno-uradcima veteranima!


Sjajna Merlotina 2007 iz Dubrovačkih podruma. Na slici je, uz butelje, čelnik Dubrovačkih podruma Božo Martinović sa sinom

Sa također 92,60 bodova drugo najbolje ocijenjeno crveno vino, te najbolje ocijenjeno vino vinogorja Konavle i dobitnik zlatne medalje je Merlotina 2007 od Dubrovačkih podruma d.d.

Najbolje ocijenjeno vino vinogorja Komarna je s 91 bodom zlatom ovjenčani Volarević Plavac mali Gold Edition 2013 kuće Vinogradi Volarević.

Najbolje ocijenjeni pjenušac, sa 92 boda, zlatni je Misal Millenium 2013 kuće Pjenušci Peršurić.  ■

_______________________________________________________

Nažalost na ocjenjivanju, a i u izlagačkome segmentu na festivalu se nisu pojavila neka vrlo afirmirana vinska imena i imena koja su obilježila dalmatinsku vinsku scenu a upravo su iz Dubrovačko-neretvanske županije. Spomenuo bih tu Nika Buru, Mariju Mrgudić, Grgić-vina, Vedrana Kiridžiju, Pava Miličića, Frana Miloša, Matu Violića Matuška, Ivicu Radovića, Nika Karamana, Božu Metkovića, Frana Miline Birea, Branimira Cebala, te dva na ovome skupu svakako očekivana relativno svježa proizvođača – Saints Hills i Rizman iz novog službenog hrvatskog vinogorja Komarna u koje potrošači u kontekstu kakvoće i osebujnosti južno-dalmatinskog i hrvatskoga vina polažu velike nade. Svojom bi nazočnošću te šire znane i cijenjene konavoske, pelješke, korčulanske i komarnske vinske kuće svakako iskazale podršku projektu i uveličale ga…

________________________________________________

DVA DESETLJEĆA VINSKOG POSJEDA KRAJANČIĆ – Jedno od zvučnih imena dalmatinske vinske pozornice – Luka Krajančić iz Korčule odlučilo se za izlagački nastup na Dubrovnik FestiWineu. Vinogradarsko-vinarski posjed Krajančić upravo obilježava 20 godina postojanja, pa, eto, Luki čestitke i najbolje želje. Predstavio se Krajančić, koji se nada da će kćer nastaviti njegovim stopama (studira na Prehrambeno-biotehnloškom fakultetu), sa šest etiketa, s vinima u različitim kategorijama, od onoga svježeg mladog iz berbe 2016 preko sur lieja do tzv. narančastog vina – sva vina su od bijele sorte pošip, pa do plavca maloga.

OLYMPUS DIGITAL CAMERALuka Krajančić, s buteljama Pošip Orange 20-12, te Pošip Korkyra Melaina QR 2015

Kušanje je počelo s Pošipom 2016 Intrada, rađenim uz fermentaciju na niskoj temperaturi s 60 posto autohtonih kvasaca i s dodatkom oko 40 posto selekcioniranih (još je premlado!), i nastavilo se s Ježinom 2015, od pošipa iz mladih vinograda, vinom rađenim u inoksu i uz alkoholno vrenje s autohtonim kvascima. Lijepim, svježim i dinamičnime, suhim i s 13 vol% alkohola, vinom za koje bih rekao da svojstvima nadilazi kategoriju baznoga u kojoj ga se zna(lo) predstavljati. Sljedeći korak bio je Pošip 2015 sur lie, od grožđa s trsja starog 55 godina. Vino je ležalo godinu dana na finome talogu u bačvama od 500 i 700 litara od slavonskog i francuskog hrasta. S dosta je svježine, dotjerano, utjecaj drva osjeti se sasvim blago, u ustima vino traje, treba mu još vremena u boci.  Iz vinograda pošipa  s lozom starom i do 53 godine nastalo je vino Korkyra Melaina 2015 QR, provedena je maceracija od 48 sati na 11 Celzijevih stupnjeva, vrenje je bilo s autohtonim kvascem i bez kontrole i podešavanja temperature, vino je 18 mjeseci provelo u bačvama od 500 litara. Odlično! Ta kapljica je inače posvećena Korčuli, crnome otoku bijeloga vina. QR kod na etiketi Korkyre Melaine govori o 50 godina od zaštite vina pošip, o prostoru odakle dolazi kultivar pošip i o značenju te sorte za otočane. S prvim vinom iz serije QR Krajančić je krenuo od berbe 2011, tada je vino imalo naziv Statut, a bilo je posvećeno 800. godišnjici Statuta grada Korčule, na etiketu unesene informacije stavljene su na četiri jezika!

Pošip je protagonist i Krajančićeva nedavno izašloga prvog narančastog pokušaja, od grožđa iz berbe 2012., nazvanoga Orange 20-12 i posvećenoga 20. godišnjici vinarije Krajančić. Luka je uz jubilej svojega podruma htio izaći s nečim posebnime, pa se odlučio za varijantu kakvu su, kaže, nekad radili stari Grci. Grožđe pošipa macerirano je, uz alkoholnu fermentaciju, 100 dana, a potom je, do punjenja u bocu, dvije godine proboravilo u drvenoj bačvi, slijedilo je odležavanje u boci. Vino je jantarne boje, s mirisima na sušeno voće (smokva), puno, toplo, sa 15,5 vol % alkohola, s 5 g/lit neprovrelog šećera, lijepo zaobljeno, prikladno uz zreli tvrdi sir,ne jako slatke kolače s orašastim plodovima…

Kod Plavca 2015, od loza starih i do 70 godina, Krajančić je išao tehnologijom hladne maceracije od 12 dana, prije nego li je završilo alkoholno vrenje odvojio je tekući dio od krutoga… ■

______________________________________________

Moguće je da su razlozi nepojavljivanja spomenutih vinogradara/vinara Dubrovačko-neretvanske županije na ocjenjivanju (cijena po uzorku za ocjenjivanje iznosila je tek 14 eura plus PDV, dakle trošak i ne bi trebao biti problem) i na festivalu, smještenome na geografskome prostoru što je doista izazovno tržište za plasman ponude na kućnome pragu pa i po visokoj jediničnoj cijeni, vezani uz nekompatibilnost u stavovima oko organizacije i koncepta manifestacije, možda su i političke prirode (kod nas je politika umiješana baš u sve!), možda je razlog izostanka posljedica samozadovoljstva proizvođača jer ionako se količine vina kroz sezonu uspijevaju prodati… a možda i svega toga zajedno.

Vezano uz spomenuta dva izostala proizvođača iz vinogorja Komarna čulo se mišljenje da je njihov nedolazak možda protest, naime prije nekog kraćeg vremena pronio se u javnosti za vinare baš Komarne kao dijela Dubrovačko-neretvanske županije glas da tamo u pitanje dolazi – opstanak vinograda! Vinogradari/vinari Komarne županu su bili izrazili zabrinutost zbog dokumenta Strateška procjena utjecaja na okoliš koji se našao na javnoj raspravi, zajedno s izmjenama i dopunama Prostornog plana županije. U tom dokumentu se naime vrlo restriktivno odnosi prema svim poduzetničkim zahvatima u Komarni, ali i šire u području Neretve. To restriktivno je, objavljeno je u tisku, osobito vezano na vinograde, nastale mukotrpnim naporima i ovećim investicijama vinogradara/vinara kojima je država bila dodijelila koncesije i koji su – nakon što su uz trsje sagradili podrume i sada kad su već na tržištu sa svojim buteljama – namjeravali u suradnji s Općinom na tom krševitom području realizirati vinsku cestu… Je li se dakle ovdje izostanak može objasniti dvjema riječima:  Podrška za podršku!?

Boravak u Dubrovniku na FestiWineu vidio sam kao dobru priliku da i od župana Nikole Dobroslavića ali i od vinogradara/vinara iz Komarne čujem štogod na tu eko-temu koja je uzburkala duhove.

Župan je bio dosta štur u odgovoru, kazao je tek da razumije zaštitare prirode koji žele očuvati okoliš, ali da Županija inzistira da zaštita bude i u funkciji zapošljavanja i razvoja, radi čega se i bilo krenulo u izmjene prostornog plana. Županija će, kazao je, inzistirati na ostavljanju prostora poduzetničkim inicijativama. Pretvaranje krša u vinograde na Komarni i na drugim područjima župan smatra dobrim projektima koji su nastali uz suglasnost i potporu države te ih stoga podržava, pogotovu i jer su to, zapravo, i ekološki projekti. Dobroslavić je dodao da je ciljano u pokušaju olakšavanja poduzetništva na tom području Županijska skupština 2012. bila donijela zaključak o pokretanju postupka preispitivanja stupnja zaštite na kopnu rezervata Malostonski zaljev, i napominje da je bio uputio vinare da iskoriste javnu raspravu za iznošenje svojih stajališta, koja se neće moći ignorirati

OLYMPUS DIGITAL CAMERAIz Komarne su izlagali kuća Volarević te Terra Madre Poljopromet. Na slici su, slijeva. Davor Martinović, jedan od vlasnika Poljoprometa (drži u ruci bocu), sa kćerkom Vedranom, te Josip Volarević (s crvenim puloverom). Dolje: vinogradi Volarevićevih na Komarni

Josip Volarević iz istoimene obiteljske vinske kuće s Komarne, koji jeste svoja vina dao na ocjenjivanje i koji jeste izlagao na festivalu, iznio je tek da bi bila nepravda da se sada, nakon što je Komarna, koju, inače, karakterizira vapnenasto tlo s dosta kamena i koja je postala vinogorje s ukupno oko 85 hektara vinograda zasađenih s oko pola milijuna trsova, zabrani lokalnim stanovnicima da se bave vinom kroz proizvodnju i turizam, a također izlagač na Dubrovnik FestiWine 2017 Davor Martinović, jedan od suvlasnika vinskog posjeda Poljoprometa što se s vinom na tržištu pojavljuje pod markom Terra Madre, rekao mi je dosta nonšalantnim tonom da je, iako ekolozi brundaju da vinogradi i maslinici smetaju preletu ptica, Poljopromet dobio uporabnu dozvolu za svoju aktivnost u segmentu vinogradarstva i vinarstva i da on smatra slučaj riješenime…

Možda pak glavni razlog nesudjelovanja poprilične grupe znanih vinara Dubrovačko-neretvanske županije na Dubrovnik FestiWineu leži u tome što nedostaje zajedništva i kohezije (sindrom vinske Hrvatske!), a to znači da u segmentu vina nema po područjima odgovarajućeg cehovskoga tijela koje bi aktivno vodilo vinsku politiku svojega teritorija i koje bi, među ostalime, moglo i moralo ne samo kao poslovni partner podržavati neke prigodne vinske priredbe širih razmjera u svome kraju nego i inicirati te i sâmo uspješno organizirati neka atraktivna, za promidžbu vina i vinogorja korisna događanja.

_______________________________________________

KONZORCIJ, INTERPROFESIONALNI URED, INTERESNA UDRUGA, KLASTER ZA PLAVAC/DINGAČ-POSTUP, POŠIP, GRK, MALVASIJA, PROŠEK… – Na dubrovačkome području koje je s ogromnim potencijalom za vino ali i s potencijalom za vrlo kvalitetan plasman kroz brojčano cvatući turizam s jačom nazočnošću tzv. boljih gostiju, i te kako se osjeti da nedostaje snažna profesionalno ustrojena lokalna organizacija koja bi vodila brigu o vinskome sektoru. Između ostaloga npr. o profiliranju pojedine tipologije vina što se smatra lokalnom perjanicom – tu svakako mislim na pošip, grk, malvasiju, plavce s naglaskom na Dingač i Postup, te na tradicijski dalmatinski prošek, zatim koja bi brinula o stalnom i sustavnom unaprjeđivanju kakvoće te o marketingu. Pošip je zaštitni znak Korčule, grk pak užeg dijela otoka kod Lumbarde, malvasija dubrovačka ponos je Konavala, carstvo plavaca je Pelješac posebice sa svojim oazama Dingač i Postup, s crnjacima se ističe i Komarna. Iako su svi ti teritoriji u istoj županiji, na jugu hrvatskoga Jadrana, ipak – radi li se vino iskreno a ne tek tehnički – svako vinogorje s obzirom na specifično tlo, orografiju i mikroklimu dat će, logično, kapljicu s izraženim svojim specifičnim karakteristikama, pa i onda ako je riječ o istoj sorti. To međutim u domaćim proizvođačkim krugovima nije dovoljno prepoznano da bi se ovdašnji kreatori Bakhova nektara po vinogorjima udružili i poradili na tome da dođu do proizvoda koji će – u dovoljnoj količini po etiketi ponuđenih tržištu! – uvjerljivo prepoznatljivo u organoleptici i pokazivati te svoje posebnosti što ga makar u nijansama razlikuju od istorodnih proizvoda iz susjedstva, posebnosti što mogu kod potrošača lako biti prevaga da se odluči baš za ovu a ne za onu etiketu.  Ono što se uspješno provodi vani očito kod nas – ne prolazi.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAMeđu najbolje ocijenjenim crnim vinima: pozlaćeni Dingač Pepejuh 2013 Markus. Uz butelje – jedan od vlasnika Danijel Szabo. Noviteti u proizvodnji vinskog podruma Markus sa sjedištem u Zagrebu su rosé, te cabernet sauvignon, a i  merlot, od grožđa iz Nadina

S obzirom na svjetski image Dubrovnika, upravo područje Dubrovačko-neretvanske županije trebalo bi pokazati organiziranost i vinske grane kako bi se (tipično) vino županijskih vinogorja količinski i cjenovno kroz luksuzne dubrovačke hotele i restorane prodavalo bolje, kako bi potrošač iz svijeta kad se vrati kući iz Dubrovnika to vino duže pamtio ne samo kao ugodnu uspomenu s ljetovanja nego i na način da butelju iz dubrovačkoga kraja poželi kupiti i u vlastitoj zemlji i da kroz to navede tamošnjeg distributera da je nabavi i stavi u ponudu, te kako bi, uz čuvene Zidine i staru gradsku jezgru, i Bakhov nektar postao jak zasebni poticaj za eno-gastro gosta da nam dođe, dakle učinkoviti medij za daljnji razvoj turizma.

Stoga bi se točno i na temelju detaljno napravljenih elaborata i razrađenog pravilnika obveznoga za sve a o vinogradskim parcelama, radu u trsju, opterećenju loze i prinosima, eko-priklonu, berbi te postupcima u podrumu od vinifikacije do oblika i dužine dozrijevanja te najranijeg mogućeg datuma izlaska na tržište za pojedinu tipologiju moralo precizno ustvrditi, i iskomunicirati urbi et orbi, što su to zapravo dingač, postup a što ambiciozniji plavac s pozicija na neklasičnim južnim strminama, te što su to, zapravo, autentični pošip, grk, pa prošek… Određeni elaborati i smjernice doduše još i postoje, ali kako u nas nema interesnih poslovnih udruga vinogradara po vinogorjima u kojima djeluju,  nema, na žalost, i za sve proizvođače obvezujućih strogo definiranih regula ponašanja kao temelja za kakvoću i za formiranje prepoznatljivog organoleptičkog profila – u svježijoj i baznoj te u zreloj, odležanoj varijanti –  vina što se smatraju lokalnim perjanicama. Problem baš i u Dubrovačko-neretvanskoj županiji je i u izraženijoj garažnoj produkciji te u smislu dodane vrijednosti proizvoda nedovoljno ambicioznom pristupu proizvodnji vina karakter kojih, a i prezentacija kojih (prikladne i elegantne butelja, etiketa i kapica) nisu zasad takvi da na njima može počivati ozbiljna ponuda dostojna imagea Dubrovnika i snage što je taj image može imati u stvaranju internacionalne visoke reputacije lokalnog i hrvatskog proizvoda. ■

________________________________________________

Ali, uočen je, na festivalu, i problem nedostatka publike! Unatoč tome što je Dubrovnik sav – uvjerio sam se osobno za nekolikodnevnog boravka u tome gradu – bio oblijepljen plakatima vezanima uz festival te tome što direktorica agencije Dubrovnik PartneR Tilda Bogdanović (na slici) uvjerava kako je ukupno obavještavanje potencijalnih posjetitelja, posebice ugostitelja, bilo energično i žustro (moram priznati da sam i osobno svako malo od Tilde i njenih suradnica dobivao informacije kao najave festivalskih događanja), posjet festivalu u Lazaretima nije ispao ohrabrujuć. Predviđeno je bilo da od 11 do 13 sati vlada režim B2B – vremenski period rezerviran samo za susrete izlagača s poslovnjacima, tj, ugostiteljima, vinskim trgovcima, novinarima…, a da se široj publici vrata otvore nakon toga. Više proizvođača požalilo mi se da u B2B razdoblju nije bilo ni ugostitelja ni vinskih trgovaca, ali to možda i ne mora toliko čuditi jer prije koji mjesec kad su još trajale pripreme za turističku sezonu organiziran je pod patronatom Dubrovačke županije susret ugostitelja s vinarima upravo kako bi svatko za sebe navrijeme osigurao vina za koja smatra da će mu u lokalu trebati u sezoni.

Osim toga od 11 do 13 sati je i vrijeme oko ručka i za ručak pa je to moglo zadržati ugostitelje u svojim objektima. Neki od domaćih ljudi će ukazati na to da Lazareti, ma koliko kao pozornica za događanje bili solidni, i nisu baš najbolje mjesto za ovakvu priredbu, jer su ipak malo izvan ruke kretanja mase dubrovačkih turista koji se ponajviše zadržavaju unutar zidina što opasuju staru gradsku jezgru.

_______________________________________________

Reakcije

MEDALJE, i KAKO IH VALORIZIRATI? – Organizator Dubrovnik FestiWinea opredijelio se za to da strukovni ocjenjivački žiri bude dobrim dijelom sastavljen od degustatora iz inozemstva, što je jako dobro s obzirom da može donijeti višestruku korist: s jedne strane pokazuje kako u drugim državama što slove kao jako dobra vinska tržišta reagiraju na naša vina, a s druge strane prijenosom informacija o kušanim našim vinima u domicilnim zemljama kušača-članova žirija stvara se promidžba, k tome ako su kušači i uvoznici i distributeri vina logično je pretpostaviti da se za kapljicu koja na njih ostavi bolji dojam povećavaju izgledi uvoza te plasmana vani.

Nakon Dubrovnik FestiWinea, u Londonu je na rasporedu bilo tradicijsko ocjenjivanje vina Decanter World Wine Award, koje je ove godine skupilo rekordnih 17.200 uzoraka, na kojemu iz Hrvatske vina ocjenjuje sommelier Siniša Lasan, i na kojemu unatrag više godina, pa i s dobrim uspjehom, sudjeluju i brojni hrvatski vinari. U Engleskoj se inače održava i još jedno veliko i relevantno međunarodno ocjenjivanje vina: International Wine Challenge. Hrvatska vina osvajaju trofeje i na drugim značajnim međunarodnim ocjenjivanjima, međutim ne stječe se baš dojam da je Hrvatska u dovoljnoj mjeri u svijetu napokon i prepoznana kao vinska zemlja. Sudjelovanje stranaca kao kušača na dubrovačkom ocjenjivanju iskoristio sam za kratak razgovor s nekolicinom od njih o tome kako se Hrvatsku u svijetu sada percepira u kontekstu vina i što bi trebalo učiniti da stvari budu bolje.

Chris Alblas Ziri barbara toci 2 +CHRIS ALBLAS, novinar, vinski educator, Wijnjournal, Nizozemska: – S hrvatskim se vinom susrećem redovito unatrag nekoliko godina, i činjenica je da je Hrvatska osjetno napredovala u kvaliteti kapljice. Mislim da više šanse na europskome tržištu imaju hrvatska bijela vina, jer su podatnija. Smatram da su ukusima pilaca u Nizozemskoj bliža od hrvatskih crnih. Bitno je da butelje ne budu preskupe, naime u Nizozemskoj se oko 80 posto prodaje vina odvija kroz supermarket, gdje su maloprodajne cijene u prosjeku od 3,80 do pet eura. Za ekskluzivnije i skupe uratke svakako treba potražiti i naći specijalizirane uvoznike i distributere koji će se trsiti objasniti potrošaču o kakvome se proizvodu radi tako da  kupcu pri odabiru bude jasno za što to on plaća neku visoku cijenu. Moj je savjet da na značajnijim svjetskim vinskim sajmovima, poput, svakako, ProWeina, ali i u zemljama u koje kane izvoziti vino, Hrvati redovito održavaju radionice, tako da u potrošačke krugove krene priča. Preporučio bih hrvatskim ponuđačima da svakako sudjeluju kao izlagači i prezenteri svojih proizvoda na profesionalnom vinskome sajmu Wine Professional u Amsterdamu, a koji u siječnju organizira Jan van Lissum, ta je manifestacija odlična šansa za prezentaciju i promidžbu vina glede tržišta Beneluxa.

Ziri Quentin Sadler GB +QUENTIN SADLER, edukator i savjetnik za vino, Velika Britanija: – Hrvatsko vino u Ujedinjenom Kraljevstvu je nevidljivo! Imam prilike s vremena na vrijeme kušati hrvatsko vino, i uvjerio sam se da je ono u posljednje vrijeme bitno napredovalo u kakvoći. Kad sam prvi put prije nekoliko godina došao u Hrvatsku vina su bila nekako više za lokalno nepce. U međuvremenu su se znatno pročistila u mirisu i u okusu, porađeno je i na svježini. To je svakako dobro, ali s trgovačkog aspekta nije i dovoljno. Inače, kad bih govorio o boji, čini mi se da bijelo hrvatsko vino može imati bolju prođu u Engleskoj od crnog hrvatskoga vina. Teško je prodrijeti na britansko tržište, pogotovu sada nakon brexita. Ponuda na tržištu je ogromna, i svatko tko želi uspjeti mora računati na veće ulaganje u marketing. Vina iz Hrvatske u odnosu na ono što se u istoj kategoriji nalazi na Otoku pokazuju se malo preskupima. Treba znati da u Velikoj Britaniji vino kupljeno po tzv. export-cijeni od nekih tri eura u maloprodaji završi po i više od 10 eura. Zato valja dobro razmisliti kako i kojem uvozniku nuditi kapljicu: jedna su priča solidna uredna vina namijenjena plasmanu kroz supermarkete, te s konkurentnom cijenom u odnosu na druge etikete na policama velikih trgovačkih lanaca, a druga su priča vina visoke kakvoće i osebujnosti, ekskluzivnosti, koja logično imaju visoku cijenu i koja i podnose tu cijenu, samo s takvim vinima treba se potrošaču obratiti kroz kanale tzv. niše.

OLYMPUS DIGITAL CAMERADOMINIQUE VRIGNEAU, trgovac vinom, Watermill Wines, Velika Britanija: – Imao sam sreću posljednjih nekoliko godina redovito dolaziti u Hrvatsku i u Dubrovniku biti članom ocjenjivačkog suda za vino, i mogu reći da se kapljica kroz tih nekoliko godina bitno poboljšala u kakvoći, konkretno dobila je na svježini a izgubila na gorčini. Evo, sada u Dubrovniku na vrednovanju je bilo dosta mladih vina tj. onih iz berbe 2016., mislim da biste s takvim vinom mogli imati uspjeha među potrošačima na Otoku, naime Velika Britanija voli mlađe i svježe u čaši. Ove godine dosta su me se dojmila crna hrvatska vina, vidi se da proizvođači sve bolje drže pod kontorlom tanine. U Velikoj Britaniji dosta je komplicirano prodavati vino, naime treba se intenzivno pa i do agresivno pokazivati kupcima, a Hrvatska do sada nije to činila pa nije ni ostavila neki dublji trag kao vinska zemlja i zemlja niza interesantnih vinogorja na čija bi se vina svakako trebala obratiti pažnja. Hrvatska se u Velikoj Britaniji prvenstveno percepira kao zemlja odmora, i to je dobar temelj koji treba iskoristiti za prikladno upoznavanje britanskih ljubitelja plemenite kapljice i s hrvatskim vinom i iz premium kategorije. Ja kao trgovac vinom dosta radim sa supermarketima, nadam se da ću nešto uspjeti napraviti za plasman hrvatskih plavaca. Međutim tu je bitna cijena po kojoj bih uspio dobiti vino, naime supermarketi koji su okrenuti masi traže vino po niskoj cijeni da bi ga mogli i prodavati na polici jeftinije, a s obzirom da je ponuda tehnički vrlo dobro proizvedenih vina po nižoj cijeni velika i iz cijeloga je svijeta, bogatatvo etiketa u velikim trgovačkim lancima prilično je i veliki lanci ne vape za hrvatskim etiketama. Hrvatska je površinom mala zemlja i smatram da se maksimalno treba usreditočiti na premium i na velika vina s karakterom i istaknutim obilježjem terroirea, svjestan sam da takva vina ne mogu biti jeftina, ali ona i nisu za supermarkete! Postoji za njih rješenje: takva vina treba nuditi specijaliziranim trgovinama te distributerima koji su tijesno povezani s visokim ugostiteljstvom. Hrvatski ponuđači moraju, ponavljam, više ulagati u marketing, dobro osmisliti taj marketing, i biti strpljivi, jer uhodavanje vina, pogotovu ako je iz neke nove i općenito po vinu manje znane sredine, na tržištu na kojemu se nudi more etiketa, ide sporo i traje dugo.

OLYMPUS DIGITAL CAMERACLIFF RAMES, sommelier i vinski novinar – Wines of Croatia, The Tasting Panel Magazine, The Sommelier Journal, The Clever Root, SAD: – Na ovoj degustaciji oduševila su me bijela vina. Vina su pitka, nisu više oksidirana kao što su znala biti, ona koja su od aromatičnih sorata nisu više opterećujuća, naporna. Svježina se dosta poboljšala u odnosu na prije, alkohol ne pali kao što je znao nekad, kapljica kao da je dobila i na karakteru. Izdvojio bih pošip, grk i malvasiju, smatram da ih se lijepo može plasirati na međunarodnom, i američkom tržištu. Pokazuje se da sve više potrošača u SAD voli vina koja organoleptikom prezentiraju svoje uže geografsko porijeklo, konkretno mjesto, vinogorje, vinograd odakle dolaze. Posebno bih nešto kazao o aktualnim dalmatinskim ružičastim vinima: na mene su ova sada ostavila bitno bolji utisak od onoga prije, opolo, ma koliko mu je vrijednost tradicijska, ipak nije za međunarodno tržište jaka karta jer je pretežak za ono što se danas prihvaća pod rosé vino. Čini se da to uviđaju dalmatinski proizvođači koji se okreću nježnoj ružičastoj boji, većoj svježini i pitkosti. Nekako mi se čini da bi, ako se nastavi u tome tonu, Dalmacija mogla postati u roséu hrvatska Provansa. Uglavnom, s obzirom da konzumenti vina u SAD traže sve jače vina s tipičnošću za neki terroir, važno bi bilo definirati određeni karakterističan i prepooznatljiv organoleptički profil vina pojedinog vinogorja, naime nakon prve kušane butelje potrošač zna što da očekuje od kapljice iz tog vinogorja pa ako mu se ona svidjela potražit će u trgovini ili dotičnu etiketu koju je već kušao ili iz istoga vinogorja neku drugu etiketu od koje očekuje, i red je da ga i dobije, vino u tome istome stilu. Poveznica, neki most između Hrvatske i hrvatskoga vina te američkih konzumenata Bakhova nektara svakako je Crljenak/Tribidrag/ Pribidrag/Zinfandel. Pitanje je međutim iskorištava li Hrvatska u dovoljnoj mjeri za svoju svjetsku vinsku pa i turističku promidžbu činjenicu da je spomenuti kultivar porijeklom iz Dalmacije…. Određeni problem Hrvatske je što ima male količine vina i to što je u SAD malo uvoznika hrvatske kapljice. Hrvatsko vino nije moguće naći u svim američkim saveznim državama, koliko znam ima ga u New Yorku, u Washingtonu, na Floridi i u Kaliforniji. Što bi trebalo napraviti? Češće se prezentirati u SAD, konkretno barem tri puta godišnje, agresivnije se reklamirati, biti sa svojim porukama što češće na internetu, u kontinuitetu valja pokazivati javnosti svoju prisutnost tako da se na tržištu napokon počne razgovarati o hrvatskome vinu. Za početak nužno je i prihvatiti to da se po određenoj cijeni ponudi i vino više kakvoće, koje inače zavrjeđuje tu višu cijenu. Oni koji su nudili vina skuplje a kakvoća nije u punoj mjeri popratila cijenu nisu dobro prošli. Možda hrvatskim proizvođačima pomogne informacija o nekim uvozničkim i distribucijskim kućama za vno u SAD, pa evo: WineBon, oni imaju dobro razgranatu mrežu za plasman vina po SAD, inače uvoze vina od Trapana, zatim tu je i kuća Vinum USA Marka Podkubovšeka, a tu je i Skurnik Wines, oni, koliko sam čuo, traže vina baš manjih kvalitetnih proizvođača… ■

_____________________________________________

Ponuđačima vina koje se pozove i na koje se računa da će nastupiti dobro je uvijek pružiti što jači motiv za nastup, kako u smislu mogućnosti kvalitetnije promidžbe tako i u smislu mogućnosti plasmana, posebice izravnoga odmah. Među bitnim uvjetima koje treba zadovoljiti da se publika odazove u većem broju svakako su, dakle, i izbor lokacije za festival, i koncepcija, ali što je moguće u većoj mjeri i nazočnost atraktivnih proizvođačkih imena.

____________________________________________

Kamenice Koruna Oysters +U DRUŠTVU s KRALJICOM MALOSTONSKOG ZALJEVA – Kamenica je kraljica Malostonskog zaljeva. Čujem da čak 90 posto malostonskih kamenica završi upravo u Malome Stonu na jeziku gourmeta i onih koji vole sanjati slatke snove! Kamenica je inače dio atraktivne turističke ponude Stona, naime tu su i Solana te kompleks tvrdjave Koruna i starih zidina s uredjenjem kojega se uskoro završava.

Pet posto aktualnog uzgoja kamenice pojede se u Dubrovniku a preostalih pet posto potrošnje otpadne na ostatak Hrvatske. Tvrdi to popularni ugostitelj Sveto Pejić koji u Malome Stonu vodi restoran Koruna.

Kamenice Koruna Semic i Bacic Petar Cetinka +U glasovanju oko najboljeg sklada između malostonske kamenice i vina iz Dubrovačko-neretvanske županije pobijedila je Cetinka 2016 proizvođača OPG Bačić iz Blata na Korčuli. Pobjedu u nazočnosti mladog proizvođača Petra proglašava sommelijerka Mira Šemić, koja je vodila kroz program

Upravo u Koruni se u sklopu Dubrovnik FestiWinea 2017 održavalo kušanje kamenica s pjenušcima te bijelim i ružičastim vinima od južno-dalmatinskih sorata, da se, uoči ovogodišnje turističke sezone, hedonistima preporuči novi spoj te poslastice s Bakhovim nektarom. Medju gostima i krupne zvjerke – župan Dubrovačko-neretvanske županije Nikola Dobroslavić, gradonačelnik Stona Vedran Antunica, cijenjeni savudrijski chef Fabricio Vežnaver, uvoznik vina iz Velike Britanije Dominique Vrigneau Watermill Wines, britanski vinski edukator Quentin Sadler, propagator Wines of Croatia u SAD Cliff Rames, vinski novinar iz Nizozemske Chris Alblas, enolozi Bojan Kobal te Ana Aga iz Grčke, novinarka i organizatorica gastro-dogadjanja Ingrid Badurina, sommelieri Mario Tomeković i Mira Šemić, voditeljica kroz program.

Fešta od kamenica: vlasnik restorana Koruna Sveto Pejić i dubrovačka sommelijerka Anita

Kamenice Koruna 3 +Žiri, za brak kamenice s vinom, u kojemu su bili i savudrijski chef Fabricio Vežnaver i novinarka i organizatorica gastro-događanja Ingrid Badurina

Kamenice Koruna zupan Miroslavic Helena Kangjera i gradonacelnik Stona +Uz kamenice su bili i župan Dubrovačko-neretvanske županije Nikola Dobroslavić, zatim Helena Kangjera (Dunea) i gradonačelnik Stona Vedran Antunica

Dosta je kamenica te večeri platilo glavom, ali ipak to je ništa u odnosu na to koliko ih se u Malostonskome zaljevu za jelo ubere kroz godinu – spomenuti ugostitelj Sveto navodi da je godišnja produkcija oko tri milijuna komada! Dodaje da se uzgojem bavi stotinjak peljeških obitelji. Da dodje u zrelost za berbu kamenici navodno treba između dvije i tri godine vremena…

Eat oysters, love longer! Ipak, s vinom oprezno: svojedobno je mudri Shakespeare upozoravao: Što se više pije to obećanja lakše naviru, ali ih je i to teže ispuniti…

__________________________________________

Kad je riječ o Dubrovniku, možda bi s organizacijskog aspekta bilo dobro za ubuduće razmišljati o sljedećemu: u Bakhovu tjednu odnosno u vinskoj setemani u nekom ekskluzivnijemu prostoru unutar staroga grada prirediti smotru vina sa serijom vinskih radionica na određene teme i uz obvezno sudjelovanje ponajboljih – zvjezdanih županijskih vinara i eventualno, kao specijalnih gostiju, nekih nacionalnih te internacionalnih vinskih zvijezda, zatim i s nekim istaknutijim lokalnim proizvođačem i maslinova ulja, pršuta, sira, tipičnih domaćih slastica, pa i s kojim jačim chefom koji bi nudio neke svoje kreacije na tanjuru. Kako je Dubrovnik ipak nešto izvanserijsko, zašto za predsezonu i posezonu ne razmišljati i o modelu koji je usvojen u grupaciji Jadranka u Malome Lošinju a odnosi se na organizaciju ekskluzivnih večeri – gala-večere s kreacijama afirmiranih chefova i uz nazočnost nekog pomno izabranog domaćeg ili inozemnog renomiranog proizvođača…

Na mladima svijet ostaje! Eljmar Lučić i njegova kćerka Mirna (lijevo), iz Pijavičinog na Pelješcu. Nudili su Plavac Pijavičino 2013, Dingač 2012 i Dingač 2013 barrique. Lučići imaju oko četiri hektara vinograda, a ove su godine na kosini kod Pijavičina zvanog Granice posadili su novih 3200 loza plavca maloga te nešto pošipa. Mirna, koja studira u Zagrebu, mogla bi nastaviti putevima oca I još jedni otac i kćer u vinskom biznisu! Monika Prović vrlo je aktivna oko vina. Provići su se prezentirali sa Zlataricom 2016 Livia (12 vol%), svježim laganim ljetnim vinom, zatim sa Chardonnayem 2016 koji uskoro ide na tržište, te sa Chardonnayem  Narona 2015 sur lie, vinom što je godinu dana provelo u bačvi na finom talogu, i napunjenome u 900 boca. Imali su i rosé Teuta od syraha i MC-merlot+cabernet iz 2012

Za glavnu sezonu razmišljati se može o tome da se na više mjesta (trg, ulica…) unutar zidina staroga grada na tjedan dana podignu, na drvenome podestu, sa tri strane otvoreni veći bijeli šatori svaki sa centralnim šankom-vinotekom na neku temu (npr. sorta: pošip, grk, malvasija dubrovačka, plavac, dingač, postup… ) i sa visokim tzv. barskim stolovima i sjedalicama za degustaciju, s time da na priredbama bude moguća i kupnja butelja po prigodnim maloprodajnim cijenama i za ponijeti kući. Ovo sa šatorima po ulicama i/ili trgovima u gradu te s mogućnosti kupovine moglo bi se unutar staroga grada i par puta ponoviti kroz vremenski period od po npr. tjedan dana u glavnoj sezoni.

O takvim, nekim novim solucijama za iduću/iduće manifestacije Dubrovnik FestiWinea trebalo bi početi razmišljati pa i kretati u pripremu realizacije već sada. ♣  SuČ – 04/2017

___________________________________________________

HUMANITARNA VEČERA – Na festivalskoj gala-večeri u hotelu Dubrovnik Palace ***** iskazali su se chefovi Fabricio Vežnaver iz Savudrije i domaći chef Petar Obad, kojima su asistirali prošlogodišnji stipendisti Tihomir Antunović i Đuro Kravić. S njihovim kreacijama na tanjuru sljubljivana su pobjednička vina s prošlogodišnjeg Dubrovnik FestiWinea. Cjelokupan prihod od večere, ulaznica za koju je bila nešto manje od stotinjak eura, usmjeren je na stipendiranje izobrazbe mladih talenata u somelijerstvu i gastronomiji ■

_______________________________________________

Novi vinogradi Zure

PERSPEKTIVNI ZURE – Kao vrlo perspektivni u segmentu vina procjenjuju se braća Marko i Ivan Batistić s posjeda Zure iz Lumbarde na Korčuli. Nudili su Pošip Zure 2016, Grk Bartul 2016, Plavac mali Zure 2016, Plavac mali Advocatus Diavoli 2015, te Rebellion cabernet sauvignon merlot syrah, plavac mali alicante bouschet iz 2015, ali i pjenušac Quinta Essentia Grk iz berbe 2015, kao i prošek Elysion Grk 2016. Batistići, obojica strukovno potkovani u vinogradarstvu i vinarstvu, brinu o šeast hektara vinograda a imaju još hektar zemljišta za sadnju. Meliorirali su parcelu na kraškom terenu i tu namjeravaju posaditi grk, pa da vide razliku između toga s krša i onoga kojega poznajemo s lumbardskog pijeska. Izdvojio bih Plavac mali Advocatus Diavoli 2015 rođen od grožđa s poznate pozicije Deforo i sa dozrijevanjem u bačvi od 1000 litara znanog talijanskog proizvođača Garbelotta. Ovo vino svakako ukazuje na to da Korkyra Melaina ili Korkyra nigra odnosno Crni otok bijeloga vina može i te kako biti i crni otok crnoga vina! ■

_______________________________________________

OLYMPUS DIGITAL CAMERASMRZAVICA u KONAVLIMA – Da, predzadnjeg dana Dubrovnik FestiWinea – na kojemu je, gle koincidencije, šampionski naslov osvojilo LEDENO vino –  tužna vijest: na Konavle se pred to jutro – kažu da je oko četiri sata temperatura bila -5 Celzijevih stupnjeva – svalila smrzavica, koja je napravila goleme štete na vinovoj lozi. Proizvođač Zvonko Miljas, koji obrađuje oko četiri hektara vinograda smještenog na ravnici na 40 metara nadmorske visine i zasađenoga s oko 20.000 loza, na temelju prvih procjena pobojao se da je u pozebi izgubio oko 70 posto prinosa, ako ne i više… Miljasi uzgajaju malvasiju, grk, maraštinu, crljenak i plavac mali. Na nešto većoj visini štete su bile osjetno manje. Možda će i ovo zlo biti za neko dobro u smislu da se vinogradi počnu dizati na kosine i na nešto veću visinu, gdje su u manjoj opasnosti od mraza nego što su u dolini i na nizini, a uz prikladan rad u trsju logično je i iz vinoigrada na kosinama i na većoj visini očekivati bolju kvalitetu grožđa kao sirovine za vino. Pitanje je za Miljasa i bilo zašto se vinova loza toliko sadila u polju a ne na povišenim stranama. Miljas veli da su se vinogradari odlučili na polje prvenstveno stoga što su lokalni stanovnici grožđe uzgajali za prodaju a ne da bi i sami proizvodili vino, naviknuli su se da im je bolje igrati na kartu količine naime otkupljivači – velike vinarije, i nisu prije toliko inzistirali na nekoj osobitoj kakvoći koja će se poslije vidjeti u vinu, naime dosta od grožđa odavde nije ni išlo u vino kao finalni proizvod nego je bilo namijenjeno destilaciji. ■

_________________________________________________

OLYMPUS DIGITAL CAMERANovitet podruma Mato Antunović, inače znanoga po vinu s Postupa, predstavio je Matin sin Domagoj, a riječ je o Plavcu malome 2015 selekciji, od izabranoga grožđa s pozicija Dingač i Postup, te s godinom dana dozrijevanja u drvu. Domagoj se u obilasku izlagača zaustavio kod Istranina Luciana Visintina Veralde i s Rinom Prelcem kod njega kušao narančastu Ambru Orange 2014. Kreće li i Antunović u narančastu pustolovinu?

________________________________________________

PRIZORI IZ DUBROVNIKA – Biti u Dubrovniku poseban je doživljaj. Grod impresionira, i ostavlja duboko urezanu uspomenu. Vreva je nevjerojatna, konstantna. U trenucima gužva djeluje i zastrašujuće. A kako li će tek biti u punoj sezoni! Dubrovčani, koliko god su veseli što je posjet toliki – pa ipak žive od turizma! – toliko ih, kako sam čuo, već sva ta atmosfera pomalo i nervira. Strahuju i od devastacija pa i od onečišćenja, koje nisu neobične na mjestima ovakvog masovnog okupljanja. Evo nekoliko prizora iz Dubrovnika snimljenih za vrijeme Dubrovačke setemane i FestiWinea 2017. ■

Iz hotela Palace nevrijeme 3 +Iz hotela Palace 4 +Dubrovnik sunset time +Ćud proljetnog vremena, od jutra, pa preko dana do večeri i zalaza sunca

OLYMPUS DIGITAL CAMERAGrad iz zrakaTrubadur kod Onofrijeve fontane                     … i Gundulićeva  poljana

Stradun, te, dolje, loža i crkva sv. Vlaha

Blagodat sunca –  kafići i restorančići na trgovima i u uličicama 

Ponuda hrane, kroz prozor, na ulici, i sudbina kutaka u malim gradskim uličicama: This corner is NOT your Toilet! Shame on you!  Na trgovima se, na štandovima, mogu kupiti razni domaći sapuni!

 

 

Vinart Grand Tasting 2017 / TERAN SE VRAĆA KUĆI…

Stotinjak izlagača, dvadesetak iz inozemstva, Lauba odlično posjećena....

Stotinjak izlagača, dvadesetak iz inozemstva, Lauba odlično posjećena….

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

ZAGREB OČITO IMA POTENCIJAL ZA VIŠE ZNAČAJNIH VINSKIH DOGAĐANJA u TIJEKU GODINE. POSEBNO JAKA STRANA VEZANA UZ DOGAĐANJE u LAUBI BILE SU RADIONICE 

Počelo je s dobrom vijesti upravo tog prvoga festivalskog jutra: ono što se činilo nemogućim postalo je moguće – Europska Komisija dopustila je hrvatskim proizvođačima vina oznaku Teran Hrvatska Istra! Je li na dvodnevnoj manifestaciji Vinart Grand Tasting u zagrebačkoj dvorani Lauba, Kući umjetnosti (i vina) kako je nazivaju a gdje je tvrtka Vinart iz Zagreba okupila svoju selekciju od stotinjak ponajboljih proizvođača plemenite kapljice iz Hrvatske i susjednih zemalja, bilo dovoljno terana za slavlje? Rekao bih da jeste, bilo da je riječ o teranu prkosno etiketiranome kao teran, bilo da je riječ o teranu s etiketom s nekim drugim, fantazijskim nazivom, bilo da je riječ o teranu pomiješanome s nekim drugim sortama u cuvée.

Nikola i Albert Benvenuti pokazuju novo vino Caldierosso 2013 od terana, nebbiola, tempranilla i merlota

Nikola i Albert Benvenuti pokazuju novo vino Caldierosso 2013 od terana, nebbiola, tempranilla i merlota

Bruno Trapan sa svojim superistrijanom The One, od terana i syraha à 50 posto

Bruno Trapan sa svojim superistrijanom The One, od terana i syraha à 50 posto

Naravno da mi je prva postaja u Laubi bio stol braće BenvenutiNikole i Alberta koji proizvode odličan teran a k tome Nikola Benvenuti je i predsjednik udruge Vinistra:

– Dakako da smo veseli. Predugo je trajala ta zabrana, i dosta je naškodila istarskim vinarima. Neki koji su i dalje, protivno propisu EU, nastavili vino označavati kao teran imali su problema u Sloveniji naime morali su se suočiti s prijavama, neki su se domišljali koji drugi odgovarajući naziv staviti na etiketu, a neki su pak krenuli u mješavine vina… – kazao je Nikola Benvenuti.

I nakon čaše terana za dobrodošlicu ponudio – upravo mješavinu crnih sorata u kojoj je i teran. Riječ je o vinu Caldierosso 2013 (Caldir=Kaldir, mjesto gdje Benvenutijevi žive; rosso =crveno), novitetu kuće koji nakon dužeg dozrijevanja u hrastovim bačvama upravo ovih dana ide u butelju i koji bi se na tržištu trebao naći oko Božića ove godine. Caldierosso, još jedno veliko vino obitelji Benvenuti, sastavljen je od po 25 posto terana, nebbiola, tempranilla i merlota.

A nekoliko stolova dalje od Benvenutija s impresivnim cuvéeom također na bazi terana (50 posto) bio je Bruno Trapan, sa svojim The Oneom 2013, u kojemu drugu polovicu čini syrah.

Iole značajnije vinsko događanje nezanimljivo je bez velikog poklonika Bakhova nektara Alfija Kabilja, na slici u razgovoru s istarskim vinogradarom i vinarom Frankom Radovanom

Iole značajnije vinsko događanje nezanimljivo je bez velikog poklonika Bakhova nektara Alfija Kabilja, na slici kod stola Legovina i u društvu i s istarskim vinogradarom i vinarom Frankom Radovanom

Šefica kuhinje zagrebačkog restorana Dubravkin put Prisca Thuring zaustavila se kod Jaqueline Marovac i Oliviera Ertzbischoffa, liječničkog bračnog para koji u Istri proizvodi vina i pjenušac pod robnom markom Koquelicot

Šefica kuhinje zagrebačkog restorana Dubravkin put Prisca Thuring zaustavila se kod Jaqueline Marovac i Oliviera Ertzbischoffa, liječničkog bračnog para koji u Istri proizvodi vina i pjenušac pod robnom markom Koquelicot

S dubokog hrvatskog juga stigao je bračni par Bire, dakako s grkom, ali ne samo baznime nego i onime famoznime Deforo. Čaša Defora bila je rezervirana za Ivana Dropuljića, osnivača i direktora festivala Zagreb Vino.com u studenome

S dubokog hrvatskog juga stigao je bračni par Bire, dakako s grkom, ali ne samo baznime nego i onime famoznime Deforo. Čaša Defora bila je rezervirana za Ivana Dropuljića, osnivača i direktora festivala Zagreb Vino.com u studenome

Daniel Szabo Markus oduševljavao je svojim Dingačem Pepejuh

Daniel Szabo Markus oduševljavao je svojim Dingačem Pepejuh

Sa Hvara je s crnjakom bila Jo Ahaerne MW, koju ćemo uskoro – 11. ožujka u Mimari - ponovono vidjeti u Zagrebu, s rosé vinom na festivalu Pink Day

Sa Hvara je s crnjakom bila Jo Ahearne MW, koja se najavila za 11. ožujka u Mimari s rosé vinom na festivalu Pink Day

Gastronomadi Bakalovići s enologom i proizvođačem iz Jelse Androm Tomićem, koji se pohvalio - Velikim plavcem malim!

Gastronomadi Bakalovići s enologom i proizvođačem iz Jelse Androm Tomićem, koji se pohvalio – Velikim plavcem malim!

Iz inozemstva stigli su izlagači iz Gruzije, Mađarske, Slovenije, BiH, Srbije... Već od ulaza u Laubu širio se glas o Cabernet sauvignonu 2013 Kremen Kamen kao najboljem vinu Srbije (mpc. 237 kn). Kremen Kamen proizvodi Vinarija Matalj Nikole Mladenovića iz Negotina. Je li to najbolje vino Srbije, to ne znam, ali svakako je vrlo, vrlo dobro, mineralno, s velikim potencijalom starenja, Nikola Mladenović smatra da bez problema u dobroj kondiciji i uzlaznoj putanji može dočekati i više od 10 godina…

Iz inozemstva stigli su izlagači iz Gruzije, Mađarske, Slovenije, BiH, Srbije… Već od ulaza u Laubu širio se glas o Cabernet sauvignonu 2013 Kremen Kamen kao najboljem vinu Srbije (mpc. 237 kn). Kremen Kamen proizvodi Vinarija Matalj Nikole Mladenovića iz Negotina (slika). Je li to najbolje vino Srbije, to ne znam, ali svakako je vrlo, vrlo dobro, mineralno, s velikim potencijalom starenja, Nikola Mladenović smatra da bez problema u dobroj kondiciji i uzlaznoj putanji može dočekati i više od 10 godina…

Posjetitelji Grand Tastinga u Laubi za sva izložena vina mogli su na stolovima saznati i njihove maloprodajne cijene, naime svaki proizvođač imao je pored butelja papir na kojemu su pisale svote po kojima se neko vino moglo kupiti u privremeno uređenoj vinoteci u Laubi

Posjetitelji Grand Tastinga u Laubi za sva izložena vina mogli su na stolovima saznati i njihove maloprodajne cijene, naime svaki proizvođač imao je pored butelja papir na kojemu su pisale svote po kojima se neko vino moglo kupiti u privremeno uređenoj vinoteci u Laubi. Na kraju festivalskoga dana: dugačak red posjetitelja pred vinotekom gdje su se prodavale butelje…

Saša Špiranec, čelna osoba Vinarta i organizator Grand Tastinga u Laubi. Vinart Grand Tasting zamislili smo kao mjesto na kojemu se jednom godišnje okupe svi vinski profesionalci i ljubitelji finih vina i na kojemu će jedni odabrati vina za svoje restorane i trgovine, a drugi da popune kućnu arhivu s onima koja su ih posebno dojmila, istaknuo je Saša Špiranec

Saša Špiranec, čelna osoba Vinarta i organizator Grand Tastinga u Laubi. Vinart Grand Tasting zamislili smo kao mjesto na kojemu se jednom godišnje okupe svi vinski profesionalci i ljubitelji finih vina i na kojemu će jedni odabrati vina za svoje restorane i trgovine, a drugi da popune kućnu arhivu s onima koja su ih posebno dojmila, rekao je Saša Špiranec

Vreva u Laubi gotovo nalik onoj na Zagreb Vino.comu u Esplanadi – s time što se u Laubi dobro disalo jer stropovi su visoki pa nije bilo zagušljivosti – pokazuje da glavni hrvatski grad ima potencijal i za nekoliko naravno dobro organiziranih velikih vinskih priredbi godišnje. Cijena ulaznice za festival iznosila je 150 kuna ali se 40 kuna priznavalo prilikom kupnje vina u privremeno uređenoj vinoteci. Pružanje mogućnosti posjetiteljima da vina iz repertoara izlagača kupe za ponijeti kući svakako je odličan potez organizatora. Na to da je to veliki plus priredbi ukazivao je pred kraj salona a ispred prodajnog pulta vinoteke dugački red zainteresiranih da ponesu kući tekući suvenir. Izlagači su također pozdravili tu inicijativu jer eto omogućeno im je i da na licu mjesta nešto plasiraju, a plasman i jeste cilj promidžbene aktivnosti…

Inače, jaka strana ove Vinartove manifestacije (selekcioniranih proizvođača među kojima NISAM vidio npr. Coronicu a ni Plenkovića !?) bile su radionice, koje su se odvijale cijeli tjedan dana prije festivala, uglavnom u hotelu Antunović. Evo popisa radionica, iz kojega se doista vidi visoki rang kakvoće ponuđenih sadržaja:

Grgić – vertikalno kušanje Plavca malog; Krauthaker – vertikalno kušanje Graševine Mitrovac; Fascinantan svijet japanskih Nikka Whiskyija – Badel 1862; Prošek i prosušene bobice; (S)ljubljeni na bezbroj načina by Kabola; Nikolaihof Wachau – odanost kvaliteti od rimskih vremena; Benvenuti – vertikalno kušanje terana i sneak peak u nadolazeća vina; Majstori rebule na Vinart Grand Tastingu; Chateau Mouton Rothschild vodi u šetnju slavnim vinskim regijama Francuske; Clai – neuhvatljivi kralj organskih vina; Carmenère  – pogreška koja je spasila sortu; Savršeni biftek od boškarina iz Kopa peći; Kutjevo d.d. – Kako se rađala graševina;Vinolog & Plantaže; Bordeaux Left Bank – usporedno kušanje 6 apelacija berbe 2010; Champagne Charles Heidsicak – jedna od najnagrađivanijih kolekcija vina na svijetu;  Villányi Franc – usporedno kušanje cabernet franca iz Villány; Boškinac & Gegić – naše zajedničko putovanje; Poletti – autentična ekspresija istarske crljenice; Postup – veliko kušanje u povodom 50-godišnjice zaštite položaja; The many faces of Grenache.

Za kraj i primjedba: nedostajao mi je ( a zacijelo ne samo meni!) KATALOG!…  ♣

SuČ 02/2017

 

ZAGREBAČKI EN PRIMEUR 2017

vinistra-en-primeurPriredio ŽELJKO SUHADOLNIK ⦁ Snimio MARKO ČOLIĆ

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

DETALJNIJI PREGLED BERBE 2016 u SLAVONIJI i HRVATSKOM PODUNAVLJU TE ISTRI PRIREDILI SU STRUČNJACI VEZANI UZ UDRUGE GRAŠEVINA CROATICA i VINISTRA

U Zagrebu su i ove veljače, po tradiciji, održane manifestacije En Primeur za kapljicu četiriju hrvatskih regija – Bregoviti hrvatski sjeverozapad, Dalmacija, Istra & Hrvatsko primorje te Slavonija & Podunavlje. Smisao je javnosti pokazati potencijal mladih vina i ugostiteljima i vinskim trgovcima pomoći da navrijeme izaberu i naruče vina za koja smatraju da ih kad krene turistička sezona i te kako vrijedi ponuditi tržištu.

Promjena u odnosu na prije je u tome što su Istrani nastupili samostalno, i zadržali se u hotelu Esplanade, a ponuđači iz ostalih triju regija preselili su se ne samo u nešto kasniji termin nego i u drugi hotel – Westin.

U Westinu su sudjelovali sljedeći proizvođači:

Graševina Croatica (19 vinara):  Antunović, Belje, Krauthaker, Kalazić, Iločki podrumi, Buhač, Galić, PP Orahovica, Feravino, Papak, Pinkret, Misna vina, Jakob, Markota, Perak, Mihalj, OPG Mitrović Antun, Erdutski vinogradi, Kolar.

Vina Dalmacije (8): Grgić vina, Jako vino, Skaramuča, Grabovac, Rizman, Prović, PZ Kuna 1898, Terra Madre.

Bregovita Hrvatska (24): Voštinić-Klasnić, Florijanović, Kopjar, Šafran, Kos, Kos-Jurišić, Puhelek Purek, Branimir Žigrović, Šimanović, Kocijan, Cmrečnjak, Dvanajšćak-Kozol, Podrum Štrigova, Kunčić, Novak Boris, Štampar, Jakopić, Horvat Robi, Belović, Kerman, Tomšić, Kossi, Kojter, OPG Jančar Zoran, Jarec-Kure

Po tradiciji, na En Primeuru su Istrani i Slavonci kroz relevantne meteo-podatke u tijeku vegetacijske sezone i kroz ilustracije dosta detaljno predstavili berbu 2016.

grasevina-croatica-logoUdruga Graševina Croatica, utemeljena 2011., djeluje u vinskoj regiji Slavonija i Hrvatsko Podunavlje. Prostire se na pet županija, a to su: 1. Požeško-slavonska; 2. Virovitičko-podravska; 3. Osječko-baranjska; 4. Vukovarsko-srijemska; 5. Brodsko–posavska. Udruga broji 20 članova i s godišnjom je proizvodnjom od ukupno 17 milijuna litara vina, od čega je 10 milijuna litara graševine.

Evo najprije pregleda meteoroloških prilika u vegetaciji u posljednjih nekoliko godina, da se vidi u kojem odnosu mogu biti određeni elementi u vezi s ocjenom kakvoće berbe neke godine.

_________________________________

Pokazatelji oborina i sunčanih sati  u vegetaciji u posljednjih nekoliko godina

godina    oborine           sunca       ocjena

 2011        297  (lit)          1710          odličan

2012         319                   1627          vrlo dobar–odličan

2013         390                  1420         dobar-vrlo dobar

2014         734                  1319          ispodprosječno

2015         377                   1585         vrlo dobar-odličan

2016         665                   1472         vrlo dobar

____________________________________

SLAVONIJA

Ranije kretanje vegetacije, uvjetovano blagom zimom, stvorilo je idealne preduvjete za štetu na vinovoj lozi ako dođe do kasnog proljetnog mraza. U svibnju je i bilo mraza, te je zbog njega i usporena vegetacija, što se kasnije odrazilo na cvatnju, koja je završila oko 15. lipnja. Tako je kasnila vegetacija za sorte treće epohe a to su graševina, rizling, frankovka, cabernet sauvignon.

Dijelove nasada pogodili su sredinom i krajem svibnja hladnoća (-4˚C!), led, tuča, te ponovno tuča sredinom lipnja, i to je desetkovalo prinose, ovisno o sorti od 10 pa i do 40 posto.

U srpnju je palo puno kiše (260 lit), zbog koje je otežana normalna zaštita vinograda posebno onih u ekološkom pristupu. Ukupno su nepogode smanjile prinos 20 do 30 posto.

Srećom, kolovoz je ipak stabilizirao razvoj i dozrijevanje vinove loze te omogućio za vinogorje manje-više normalnu berbu, koja je startala tek nešto kasnije nego prijašnjih godina. Rujan se posebno dobro iskazao za sorte prve epohe – chardonnay, pinot sivi… i sorte druge epohe dozrijevanja – sauvignon, pinot crni, zweigelt.

Tijek berbe protekao je u redu, bez većih prekida i pri vrlo lijepom vremenu. Fermentacija je tekla bez ikakvih problema i dala skladna vina nešto nižih alkohola i viših kiselina u odnosu na 2015. godinu. Mlada vina već su u ranoj fazi pokazala da će biti s primjerenim sortnim obilježjima, s karakteristikama na kakve smo navikli. Odnos mirisa i okusa je vrlo uravnotežen, očekuju se dobri voćnost, svježina i elegancija.

HRVATSKO PODUNAVLJE

Godinu 2016. obilježili su u Podunavlju vrlo blaga i sušna zima, te izrazito toplo i kišno ljeto. Bilo je puno oborina, ali su srećom bile dobro raspoređene. Ukupna količina padalina bila je iznad regionalnog prosjeka, ali nije uzrokovala dramatične poteškoće u vinogradarskoj proizvodnji. Kišni period tijekom cvatnje uzrokovao je slabiju oplodnju. Ukupan količinski prinos bio je, barem u Baranji, u prosjeku 30 posto manji od prosjeka.

Dođite, pa kušajte!!! Za berbu 2016. mogu reći da je bila iznimno dobra i da Slavonija i Podunavlje očekuju svježe, pitke i harmonične graševine bogatog i intenzivnog mirisa i okusa. Ovo je jedna od berbi koja će pokazati puni potencijal graševine, od redovnih do kasnih berbi, i otvoriti put prema novim potrošačima, rekao je predsjednik udruge Graševina Croatica Vlado Krauthaker. Ipak, dodao je kako valja izdvojiti veliki problem nevezan uz klimu i mikroklimu, a to su osjetno smanjeni broj radnika, nedostatak stručne radne snage za poslove u vinogradu

Dođite, pa kušajte!!! Za berbu 2016. mogu reći da je bila iznimno dobra i da Slavonija i Podunavlje očekuju svježe, pitke i harmonične graševine bogatog i intenzivnog mirisa i okusa. Ovo je jedna od berbi koja će pokazati puni potencijal graševine, od redovnih do kasnih berbi, i otvoriti put prema novim potrošačima, rekao je predsjednik udruge Graševina Croatica Vlado Krauthaker. Ipak, dodao je kako valja izdvojiti veliki problem nevezan uz klimu i mikroklimu, a to su osjetno smanjeni broj radnika, nedostatak stručne radne snage za poslove u vinogradu

Predberbeni i berbeni period bili su u znaku vrlo izražene suše ali i značajnih temperaturnih amplituda; smanjenja vrućina potaknula su bolju asimilaciju šećera u bobici.

U vrijeme berbe vremenske prilike su poslužile jako dobro. Dobivena je odlična kvaliteta grožđa u zdravstvenom smislu, i sa jako dobrim odnosom šećera i kiselina.

Redovna berba se lagano obavila, u dijelu Podunavlja moglo se i određivati rokove i na taj način diktirati koji stil se vina želi s obzirom na trendove u vinarstvu, međutim ipak u Baranji zbog dosta oborina nije bilo baš uputno čekati jako kasne berbe i težiti predikatnim vinima.

Izvrstan potencijal i jako dobro zdravstveno stanje grožđa u terminu redovne berbe rezultirali su fermentacijama bez problema, i dobivena vina  uz dobru strukturu pokazala su već od početka kompleksnst aromatskog profila.

ISTRA

vinistra-logoNajveći hrvatski poluotok Istra ima četiri vinogorja, tri su uz more, a jedno je u unutrašnjosti. Vinogorje Sjeverna Istra obuhvaća područje od rijeke Mirne prema sjeveru, vinogorje Zapadna Istra proteže se od rijeke Mirne prema jugu do Limskog zaljeva, vinogorje Južna Istra na prostoru je od Limskog zaljeva dalje prema jugu sve do rta Kamenjak, dok je vinogorje Centralna Istra u unutrašnjosti poluotoka u zaleđu vinogorja Zapadna Istra.

Pored dijagrama vezanih za temperaturu i oborine od travnja do rujna za svako područje, voditelj prezentacije berbe 2016. za Istru sommelier Hrvatskog sommelier kluba Sandi Paris je za svako pojedino vinogorje poluotoka iznio i karakteristike vina od malvazije istarske kao vodećeg vinskog kutivara u Istri.istra Sjeverna Istradijagram-1-meteo-novigradOrganoleptička svojstva

BOJA: svijetlo-žuta sa izraženim zelenim refleksima; AROMA: tipična za malvaziju istarsku –  voćno-cvjetna (marelica, žuta jabuka, vinogradarska breskva, tropsko voće – mango, kivi, papaja / bazga, akacija, jasmin); OKUS: dobro prati aromu, srednje naglašene punoće i strukture,  ugodne do izražene svježine.

Zapadna Istradijagram-2-meteo-porec

Organoleptička svojstva

BOJA: iskričava, živa, svjetlo-žuta sa izraženim zelenkastim refleksima; AROMA: kompleksna, dominantno voćna (zrelo voće, vinogradarska breskva, banana, dinja, kruška, tropske note – ananas, marakuja), cvjetno-biljno-začinske komponente (akacija, bazga, bijelo cvijeće/ suho bilje/anis, menta); OKUS: složen, uravnotežen, skladan, izražene punoće i tijela, ugodne svježine, najharmoničniji i najtipičniji za godinu

Južna Istradijagram-3-meteo-pula

Organoleptička svojstva

BOJA: duboka i topla, zlaćano-žuta sa diskretnim zelenim refleksima; AROMA: voćno-cvjetna (jabuka, marelica, vinogradarska breskva, citrusne note/akacija, bijelo cvijeće) sa primjesama začinskih nota (limunska trava, metvica); OKUS: prati aromu, ugodne svježine, trajan.  Vina su strukturirana i uravnotežena.

Centralna Istradijagram-4-meteo-botonega

Organoleptička svojstva

BOJA: svjetlo-žuta sa diskretnim zelenim refleksima; AROMA: voćno-cvjetna (breskva, marelica, jabuka, dinja, citrusi-grejp, limeta / akacija, bazga, ruža) s primjesama biljno-vegetativnih nota (čaj, paprat, šparoga, anis); OKUS: ugodne svježine i gorčine; harmoničan i mineralan, prati aromu. Vina su srednjeg do jakog tijela.

Istarsku 2016. predstavio je sommelier Sandi Paris

Istarsku 2016. predstavio je sommelier Sandi Paris

Zaključak općenito za Istru

Meteorološki vrlo dobra godina za malvaziju istarsku. Tijekom vegetacije bilo je toplo i sunčano vrijeme, s vrlo malo kišnih dana, ali dovoljno padalina za kvalitetan rast i razvoj vinove loze.

Vrlo dobra vinogradarska godina povoljno je utjecala na proces dozrijevanja, a time i na finalnu kakvoću grožđa.

U boji dominira žuta a, ovisno o podneblju i tehnologiji, prisutne su I, slabije odnosno jače iskazane, zelenkaste nijanse.

Aromatika je kompleksna i izražena, sortne karakteristike naglašene, konkretno u znaku su voćno-cvjetnih mirisa (breskva, marelica, banana i tropsko voće / akacija, bazga i bijelo cvijeće).

Okusno  mineralna, te harmonična vina, ugodne do naglašene svježine i duge trajnosti.

Malvazija istarska berbe 2016.  standardne je visoke kvalitete.

SJEVEROZAPAD i DALMACIJA

O berbi 2016. za područe Bregovitog hrvatskog sjeverozapada govorila je Jasminka Šaško, enologinja i predsjednica udruge Bregovita Hrvatska, dok je za Dalmaciju pričao Leo Gracin, dopredsjednik udruge Vina Dalmacije.

Jasminka Šaško: Ne bi bilo pravedno reći da je godina bila vrhunska jer je mnoge vinograde pogodio mraz i mnogi vinari su ostali bez svojih uroda, ali položaji koji su bili pošteđeni ove nepogode dali su izvanrednu kvalitetu grožđa. Vina su vrlo skladna, a zahvaljujući vrlo pogodnom vremenu u fazi dozrijevanja formirale su se izuzetno lijepe arome. Svježina, voćnost, punoća, kompleksnost… to bi bile značajke vina Bregovite Hrvatske. Vrlo pitka, zavodljiva, osvježavajuća. Godina je bila vrlo pogodna za rane berbe grožđa za pjenušce kao i za redovne berbe, a profitirali su i vinari koji su svoje grožđe ostavili do minus-temperatura za ledenu berbu. Ostaje nam samo pričekati da se vina nađu u butelji pa da se potom prepustimo uživanju.

Leo Gracin: U dalmatinskim vinogradima je 2016. dala jako kvalitetno grožđe. Berba je po količini bila dobra, a po kvaliteti izuzetna. Pošipi su, uz manji rod, dali vrlo strukturirana i mineralna vina, dok su uvjeti za plavac mali bili idealni za snažna, puna i harmonična vina kakva su rijetko u ovoj sadašnjoj februarskoj fazi dozrijevanja. Jako dobri rezultati ostvareni su i s debitom, maraštinom, vugavom, malvasijom dubrovačkom, plavinom  i babićem… Vinogradari i vinari Dalmacije su osobito zadovoljni i nadaju se da će zadovoljni biti i potrošači. ♣ SuČ – 02/2017

Na kušanje mladih vina En Primeur u Westin došao je i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić

Na kušanje mladih vina En Primeur u Westin došao je i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Odmah se čuo komentar: Možda u metropoli nikne kakva velebna fontana iz koje bi potekao Bakhov nektar…

SVEČANOST MJEHURIĆA u ZAGREBU i LJUBLJANI

Svijet u casi logoSuhi u casi logosalon-pjenusavih-vina-u-zgPriredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

pjenusci-zagrebOVE GODINE u GLAVNOME GRADU LIJEPE NAŠE ODRŽAN JE PRVI SALON PJENUŠAVIH VINA, a u GLAVNOME GRADU DEŽELE ČETVRTI, s TIME DA SU OBJE PRIREDBE BILE u ISTOJ ORGANIZACIJI. UKUPNI ŠAMPION, S NAJVIŠE OSVOJENUIH BODOVA OD SVIH, JE MIRAN SIRK BJANA IZ GORIŠKIH BRDA

Pjenušci su organizirano stigli i u Zagreb. Glavni hrvatski grad svakako je zavrijedio i specijaliziranu smotru pjenušavih vina. Potkrepljuje to popriličan interes Zagrepčana koji su u velikom broju tog subotnjeg popodneva došli na perlice u hotel Dubrovnik u središtu grada.

Slovenski glavni grad Ljubljana ove je godine imao četvrti festival mjehurića. Ljubljančani i Zagrepčani spojili su snage i, eto, mjehurići su krenuli i Metropolom Lijepe naše…

Nina Levičnik, Rado Stojanovič i Marija Vukelić (Julio Frangen)

Nina Levičnik, Rado Stojanovič i Marija Vukelić (Julio Frangen)

Na temelju ocjenjivanja, ukupni šampion priredbi je pjenušac Bjana brut rosé NV od Mirana Sirka iz Goriških brda (Julio Frangen)

Na temelju ocjenjivanja, ukupni šampion priredbi je pjenušac Bjana brut rosé NV od Mirana Sirka iz Goriških brda (Julio Frangen)

Na prvom salonu pjenušaca u Zagrebu, u režiji Rada Stojanoviča, već 20 godina organizatora vinskih festivala u Ljubljani, zatim sommelijerke Nine Levičnik  te, sa zagrebačke strane, prof. Marije Vukelić, sudjelovalo je 37 proizvođača, od kojih ih je nekih 14 bilo iz Slovenije, susjedne nam zemlje za koju čujem da broji stotinjak registriranih pjenušara, te nekoliko proizvođača iz Italije (Antinori, Bisol, Maelli…) i Francuske (Bouvet Ladubay), kao i nekoliko cava iz Španjolske (Freixenet – Elyssia grand cuvee brut NV, Segura Viudas reserve brut NV…). Na slovenskom salonu pjenšaca, održanome tjedan dana nakon zagrebačkoga, iz Hrvatske za nastup su bili najavljeni Cattunar i Peršurić iz Istre.

Kuća Istenič s podrumom na Bizeljskome pobijedila je u kategoriji bijelih pjenušaca sa svojim Prestigeom 2011. Barbara Istenič nudila je još i No 1 i Gourmet rosé 2011. S obzirom da su Isteniči na Bizeljskom nedavno imali jači požar, brojna su pitanja Barbari bila i na tu temu…

Kuća Istenič s podrumom na Bizeljskome pobijedila je u kategoriji bijelih pjenušaca sa svojim Prestigeom 2011. Barbara Istenič nudila je još i No 1 i Gourmet rosé 2011. S obzirom da su Isteniči na Bizeljskom nedavno imali jači požar, brojna su pitanja Barbari bila i na tu temu…

Podršku zagrebačkom salonu dali su Veleposlanstvo Republike Slovenije u Hrvatskoj, Slo-Cro poslovni klub, te Turistička zajednica Zagrebačke županije, koja je zasad po broju proizvođača, broju etiketa i kakvoći pjenušaca najznačajnija u Hrvatskoj.

Uz zagrebački i ljubljanski salon pjenušaca 2017. održano je i ocjenjivanje uzoraka iz obje zemlje, i evo rezultata: najbolje ocijenjeni bijeli pjenušci su Prestige 2011 od Isteniča (87,80 bodova), Misal 2010 Blanc de Blanc od Peršurića (87), Penina Diona 2010 od Hiše vina Doppler (86,60), Konjiška penina bela 2009 od Zlatog Griča (86,60), te Anita 2013 od Željka Kosa iz Zeline (85,80), a među ružičastim pjenušcima najboljima su se ocjenjivačkoj komisiji pokazali Bjana brut rosé NV od Bjane (88,60), zatim Donna Regina rosé 2013 od Čarge (87,80), pa Silveri Cuvée brut Rose NV, od Silverija (87,20), Sibon Rosé 2014 od međimurskog Sibona (87), te Rozalija rosé 2013 od Vina Vuglec (86,80).

Ukupni šampion je Bjana brut rosé NV.

Iz tih rezultata je proizašla radionica na kojoj su se suočila tri najbolje vrednovana pjenušca iz Slovenije i tri najbolje vrednovana iz Hrvatske. Inače, jedna je radionica bila i na međunarodnome planu – susret šampanjaca i pjenušaca iz Franciacorte, vinorodnog područja između Brescije i Bergama koje se rado naziva talijanskom Champagneom.

______________________________

POŠIP i RUKATAC – Korta Katarina prezentirala se sa Sabionom 2014 (Sabion odnosno Sabiončelo je, kaže enologinja Nika Silić Maroević, stari naziv za Pelješac). Pjenušac je od sorte pošip. Ubuduće će – od berbe 2015 – Korta Katarina u pjenušavoj kategoriji izlaziti s rukatcem. Inače, Korta Katarina prošlog je proljeća – doduše ne radi šampanjiziranja – zasadila 4000 trsova babića…

ŠIPON – Slovenski P & F Jeruzalem za svoj pjenušac Gomila klasična metoda NV rabio je 80 posto moslavca (šipona, furminta) te 20 posto chardonnaya i crnog pinota. Penina je bila četiri godine na kvascu. P&F je došao i s Gomilom brut NV od chardonnaya i bijelog pinota rađenom metodom charmat. Vrlo solidan svjež pjenušac s osobito interesantnom maloprodajnom cijenom koja se najavljuje kod nas u Vrutku: 34 kune! ■

_________________________________

Vrzmajući se od stola do stola među izlagačima primijetio sam kod mnogih, kako slovenskih tako i naših proizvođača nešto što i te kako ima smisla s aspekta valorizacije vlastitoga kraja – nastojanje da se u što većem opsegu u proizvodnju pjenušaca uključe lokalne sorte poput malvazije istarske, rebule, pošipa, moslavca (furminta), graševine, štajerske beline, silvanca zelenoga, kraljevine, žlahtine, portugisca, pa one koje danas – poput plaveca žutoga – i nemaju neku osobitu reputaciju kao polazište za dobivanje visokokvalitetnoga vina, ali zato, pogotovu kod pjenušaca, mogu i te kako pomoći, konkretno u postizanju bolje svježine…   ♣   SuČ – 02/2017

Obitelj Peršurić iz Poreča donijela je na festival čak devet svojih pjenušavih vina – Misale od brut naturea do demi seca. Izvrsni Blanc de blanc 2010 brut nature od chardonnaya i s pet godina na kvascu, pa Misal prestige 2013 extra brut (2,5 godine na kvascu), Misal blanc de noir 2012 brut, Misal Istra (iz berbi 2007., 2008 i 2009.) od malvazije, kombinacija vina iz inoksa, zatim onoga sa sedam dana maceracije i potom sa šest mjeseci boravka u drvu te nakon sljubljivanja u jednu masu i šamanjizacije sa 5,5 godina na kvascu…

Obitelj Peršurić iz Poreča donijela je na festival čak devet svojih pjenušavih vina – Misale od brut naturea do demi seca. Izvrsni Blanc de blanc 2010 brut nature od chardonnaya i s pet godina na kvascu, pa Misal prestige 2013 extra brut (2,5 godine na kvascu), Misal blanc de noir 2012 brut, Misal Istra (iz berbi 2007., 2008 i 2009.) od malvazije, kombinacija vina iz inoksa, zatim onoga sa sedam dana maceracije i potom sa šest mjeseci boravka u drvu te nakon sljubljivanja u jednu masu i šamanjizacije sa 5,5 godina na kvascu…

Otac i sin Edvin i Martin Erzetič Čarga iz Goriških brda, visokonagrađeni za ružičasti pjenušac Donna Regina rosé 2013, od crnog pinota i cabernet sauvignona. U Zagrebu su prezentirali i bijeli pjenušac Donna Regina brut nature 2008 od 70 posto rebule i 30 posto chardonnaya, sa sedam godina odležavanja na kvascu prije degoržiranja

S pjenušcima je startao i Pažanin Boris Šuljić Boškinac. Odlučio se za sortu ugni blanc, koja se inače u Francuskoj rabi za destilate (konjak) i koja je i donesena u zadarsko zaleđe radi destilacije vina od nje. Na prvi pogled čudi da nije posegnuo za paškim gegićem, vjerojatno to nije učinio stoga da mu gegića ne uzmanjka za bijelo mirno vino… Boškinac, koji se pobrinuo da već etiketom privuče dosta pažnje potencijalnih potrošača, na slici je na kušanju pjenušaca za stolom Zdenka Šembera oi Tomislava Tomca

S pjenušcima je startao i Pažanin Boris Šuljić Boškinac. Odlučio se za sortu ugni blanc, koja se inače u Francuskoj rabi za destilate (konjak) i koja je i donesena u zadarsko zaleđe radi destilacije vina od nje. Na prvi pogled čudi da nije posegnuo za paškim gegićem, vjerojatno to nije učinio stoga da mu gegića ne uzmanjka za bijelo mirno vino… Boškinac, koji se pobrinuo da već etiketom privuče dosta pažnje potencijalnih potrošača, na slici je na kušanju pjenušaca za stolom Zdenka Šembera i Tomislava Tomca

Dvojicu predikatnih kolega – Borisa Drenškog Bodrena iz Hrvatskog zagorja i Jozefa Prusa iz okolice Metlike (bolje rečeno odmah ispod našeg mjesta Vivodina!) zatekao sam kod stola talijanske vinarije Maeli koja pjenušce proizvodi od njima zanimljive sorte muškat žuti

Dvojicu predikatnih kolega – Borisa Drenškog Bodrena iz Hrvatskog zagorja i Jozefa Prusa iz okolice Metlike (bolje rečeno odmah ispod našeg mjesta Vivodina!) zatekao sam kod stola talijanske vinarije Maeli koja pjenušce proizvodi od njima zanimljive sorte muškat žuti

Franjo Kolarić iz Jastrebarskoga, koji svoje pjenušce plasira pod robnom markom Coletti, za bazna vina opredijelio se za lokalne kultivara – za bijeli Prestige 2015 brut koristio je žuti plavec, kraljevinu, šipelj, štajersku belinu i zeleni silvanac, a za ružičasti je većim dijelom rabio portugizac / Miroslav Palinkaš iz Pavlomira iz Novog Vinodolskoga htio bi se tržištu nametnuti s pjenušcem od žlahtine te s mješavinom chardonnaya (50 %), bijelog pinota i žlahtine (po 25 %). Žlahtina San Marino 2014 ležala je na kvascu 1,5 godinu.

Franjo Kolarić iz Jastrebarskoga, koji svoje pjenušce plasira pod robnom markom Coletti, za bazna vina opredijelio se za lokalne kultivara – za bijeli Prestige 2015 brut koristio je žuti plavec, kraljevinu, šipelj, štajersku belinu i zeleni silvanac, a za ružičasti je većim dijelom rabio portugizac / Miroslav Palinkaš iz Pavlomira iz Novog Vinodolskoga htio bi se tržištu nametnuti s pjenušcem od žlahtine te s mješavinom chardonnaya (50 %), bijelog pinota i žlahtine (po 25 %). Žlahtina San Marino 2014 ležala je na kvascu 1,5 godinu.

Iz SAD, gdje živi već više godina i radi u sektoru trgovine vinom, u Zagreb je potegnuo pjevač i glumac Mile Rupčić, naravno ne baš toliko radi ovdašnjih pjenušaca koliko zato što bi ovdje trebao snimiti novi album. Mile je na slici sa zelinskom vinarkom i pjenušarkom Ivanom Puhelek / Janez Šekoranja iz Bizeljskoga pjenušce radi od – predikatnih vina! Na pitanje nije li šteta baš predikat koristiti za šampanjizaciju odgovara kako nije jer potražnja je velika, najveći dio proizvodnje plasira, veli, u Njemačkoj. Slovenski P & F Jeruzalem za svoj pjenušac Gomila klasična metoda NV rabio je 80 posto moslavca (šipona, furminta) te 20 posto chardonnaya i crnog pinota. Penina je bila četiri godine na kvascu. P&F je došao i s Gomilom brut NV od chardonnaya i bijelog pinota rađenom metodom charmat. Vrlo solidan svjež pjenušac s osobito interesantnom maloprodajnom cijenom koja se najavljuje kod nas u Vrutku: 34 kune!

Iz SAD, gdje živi već više godina i radi u sektoru trgovine vinom, u Zagreb je potegnuo pjevač i glumac Mile Rupčić, naravno ne baš toliko radi ovdašnjih pjenušaca koliko zato što bi ovdje trebao snimiti novi album. Mile je na slici sa zelinskom vinarkom i pjenušarkom Ivanom Puhelek / Janez Šekoranja iz Bizeljskoga pjenušce radi od – predikatnih vina! Na pitanje nije li šteta baš predikat koristiti za šampanjizaciju odgovara kako nije jer potražnja je velika, najveći dio proizvodnje plasira, veli, u Njemačkoj

Iz zubarske ordinacije u svijet vina a odnedavno i pjenušaca ušla je obitelj Siber iz Erduta, na slici su nekad doktor a sada vinogradar i vinar Mladen Siber sa suprugom Dušicom

Iz zubarske ordinacije u svijet vina a odnedavno i pjenušaca ušla je obitelj Siber iz Erduta, na slici su nekad doktor a sada vinogradar i vinar Mladen Siber sa suprugom Dušicom, te jedna dušica koja je natakala pjenušac

Salon pjenušaca u Zagrebu pohodili su i pjevač Miro Ungar sa suprugom te slovenski vinski trgovac Jože Prosevc Mabat sa suprugom. Našao sam ih na kušanju penine Joannes Boštjana Protnera iz Mariborskog vinogorja. Miro Ungar – odlična izgleda! - inače obilježava 60 godina glazbene karijere i 80 godina života i priprema se u zagrebačkom kazalištu Komedija 9. travnja održati prigodan slavljenički koncert, s gostima poput Jacquesa Houdeka, Davora Tolje, Damira Kedže, Hane Hegedušić…

Salon pjenušaca u Zagrebu pohodili su i pjevač Miro Ungar sa suprugom te slovenski vinski trgovac Jože Prosevc Mabat sa suprugom. Našao sam ih na kušanju penine Joannes Boštjana Protnera iz Mariborskog vinogorja. Miro Ungar – odlična izgleda! – inače obilježava 60 godina glazbene karijere i 80 godina života i priprema se u zagrebačkom kazalištu Komedija 9. travnja održati prigodan slavljenički koncert, s gostima poput Jacquesa Houdeka, Davora Tolje, Damira Kedže, Hane Hegedušić…