Archive | Odasvud pomalo /A bit from everywhere RSS for this section

SVIJET u ČAŠI – 10.2018 – WORLD IN a GLASS

                                                   KROZ

ŽELJKO SUHADOLNIK

http://www.ateljeokusa.com.hr ⦁ Facebook

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

SVIJET VINA, OIV: PROIZVODNJA – STANJE 2018TRŽIŠTE/ OCJENJIVANJA: EMOZIONI DAL MONDO: MERLOT e  CABERNET • FESTIVALI i PREZENTACIJE: ZAGREB VINO.COM, TOP VINO by eVINO, MODRI LES NOIRS, VINDEL, SPECIFIČAN TERAN, DON PX 58 FANTASTIC, SLOVAČKA u PUPITRESU, WINE THURSDAY: D’ARENBERG • VELIKI IGRAČI: GALIĆ, te EMOCIJE IZ GARAŽE: TVOJA KRV, i MOJASOMMELIERI: PRVENSTVO HRVATSKE i SVIJETABITI ILI NE BITIPREMJESTITI DINGAČ i POSTUP?!GURMANSKI POROCI NA TANJURU: MASLINOVO ULJE, LUMBLIJA, PRŠUT, KULINOV BRACO

_______________________________________

SVIJET VINA: proizvodnja – stanje 2018

PROIZVODNJA JE OKO 282 MILIJUNA HEKTOLITARA – Najsvježiji podaci iz OIV-a, od Jean-Marie Auranda, direktora svjetske organizacije za vinovu lozu i vino sa sjedištem u Parizu: od berbe 2018. na globalnome nivou očekuje se produkcija od oko 282 milijuna hektolitara vina, što je 31 milijun hektolitara više od proizvodnje iz berbe 2017. Nakon 2000., ovo je količinski do sada najveća berba. Prisjetimo se: 2017. pamtit će se kao povijesno niska po kvantiteti.

Glavni direktor OIV-a Jean-Marie Aurand

U Europskoj Uniji količine će biti veće za 19 posto u odnosu na 2017. Procjenjuje se da će EU od berbe 2018. moći tržištu ponuditi oko 168,4 milijuna hl, što je 27,2 posto više od EU-količina iz 2017.

U predviđanjima – naime podaci još, dakako, nisu mogli biti i precizno obrađeni – trojka koja već dugo sjedi na vrhu svjetske ljestvice o količinama proizvedenoga vina rangirana je ovako: 1) Italija – 48,5 milijuna hl; 2) Francuska – 46,4 milijuna hl; 3) Španjolska – 40,9 milijuna hl. Dakle, redosljed bez promjene u odnosu na lani. Tri zemlje = gotovo polovica ukupne svjetske produkcije.

Od europskih zemalja Njemačka bi trebala iz 2018. izaći s oko 9,8 milijuna hl vina, Rumunjska sa 5,2 milijuna hl, Mađarska sa 3,4 milijuna hl, Austrija s tri milijuna hl. Kvantitativno, to su brojke koje premašuju petogodišnji prosjek u produkciji tih država. Jedine europske zemlje što u 2018. bilježe niže količine u odnosu na 2017. su Portugal, koji će iz 2018.  imati oko 5,3 milijuna hl vina, i Grčka, sa 2,2 milijuna hl.

Ostali kontinenti: SAD već treću godinu ostaju stabilne po količini. Iz 2018. trebale bi imati oko 23,9 milijuna hl vina.

U Južnoj Africi suša je ostavila duboki trag, tako da ta zemlja, sa 95.000 hektara pod trsjem, iz 2018. s količinama ide do 9,5 milijuna hl.

U Južnoj Americi prinosi u 2018. bili su u nekim zemljama vrlo visoki, a u nekim i nešto niži nego 2017. Argentina se za 2018. hvali sa 14,5 mlijuna hl, što je oko 23 posto više nego u 2017., a Čile s 12,9 milijuna hl, što je 36 posto više nego u 2017., međutim u Brazilu, koji je sada prijavio proizvodnju od oko 30 milijuna hl, prinosi su u 2018. bili dosta niži  nego u 2017., inače tamo iznimno rodnome godištu.

Što se tiče Australije, proizvodnja iz 2018. je oko 12,5 milijuna hl, što je manje nego 2017., a u Novom Zelandu govore o tri milijuna hl za 2018.

Pričamo li o potrošnji vina, OIV još o tome nije izdao i najnovije podatke. Kad govori o konzumaciji, OIV obično navede koliko se godišnje potroši vina u pojedinim zemljama u hektolitrima ili u postocima, i evo podataka o tome na ilustraciji objavljenoj na početku 2018. Istodobno, evo i, iz nekih drugih izvora, zanimljivih, rečeno je aktualnih podataka o tome koliko se u pojedinim zemljama potroši vina po glavi stanovnika.

Potrošnja vina u svijetu, ilustracija je po OIV-u i s početka 2018, a govori o postocima po zemljama, a ne o konzumaciji po stanovniku pojedine zemlje

Ispada da je po stanovniku najveća potrošnja na otoku Norfolk (Norfolk Island) na Pacifiku između Australije i Novog Zelanda. Tamo se, navodno, po glavi godišnje konzumira 77,8 butelja. Na drugom mjestu rang-ljestvice je Vatikan, sa 76 butelja. Italija, unutar koje se Vatikan nalazi, smještena je na 10. mjesto, s potrošnjom od 45 butelja po stanovniku.

Norfolk Island

Stanovnici tog malog otoka Norfolk, njih 1800, u prosjeku najviše i troše pri kupovini vina, navodno za plemenitu kapljicu izdvoje godišnje po glavi stanovnika oko 547 eura. Gleda li se visina potrošnje novca na kupovinu vina, bogata Švicarska je na drugome mjestu, iza otoka Norfolk, sa prosječnom potrošnjom od 520 eura po glavi stanovnika godišnje.

Na trećem mjestu po konzumaciji po stanovniku je Andorra. I onda, na četvrtome mjestu nailazimo na listi na – Hrvatsku, sa 63,3 butelje po stanovniku. Slijede Portugal sa 61,8 bocom, Slovenija – 57,5 boca, Makedonija – 55,2, Francuska – 54,4, Švicarska – 50 butelja. Među ostalim značajnijim potrošačima vina po konzumaciji po stanovniku godišnje na 12. mjestu je Danska (37,5 boca), slijede na 13. mjestu Austria (37), pa na 15. Švedska (35,4), na 16. Njemačka (33,5), na 18. Grčka (32) na 19. Argentina (31,6).

A zemlje koje spadaju među najznačajnije svjetske uvoznike vina? Ujedinjeno Kraljevstvo je na 31. mjestu po potrošnji vina po stanvniku, sa 26,4 butelje, dok su SAD rangirane dosta niže, naime kod njih je potrošnja po glavi godišnje 14 butelja. ♣

TRŽIŠTE : Hrvatska kao poligon za plasman inozemnih vina

CROAZIA NIJE SNAŽNA, ALI NIJE NI ZA PODCIJENITI! – Wine Meridian, talijanski web magazin za kulturu vina na međunarodnome planu, zainteresirao se za stanje na hrvatskom tržištu vezano uz vino, posebice ono iz uvoza. Pa je napravio intervju s ekipom The Wine and More iz Zagreba, koju je čitateljima predstavio kao grupu prijatelja vinoljubaca što plemenitu kapljicu želi promovirati ne samo na nacionalnom nego i na internacionalnom nivou. Wine Meridien nastojao je istražiti kakvo je hrvatsko tržište, kako funkcionira i, posebice, kako reagira na talijansku kapljicu. I zaključio: Hrvatska ne spada u top globalno tržište, ali nije ni tržište za zanemariti. Ohrabrujuće je, piše Wine Meridien, da se u posljednje dvije godine povećava uvoz nešto skupljih vina.

The Wine & More: Zvonimir Krzelj Zvonac, Danijel Antolović, Dario Drmač i Višnja Vondraček

Na pitanje o profilu hrvatskog potrošača, Wine Meridien dobio je, kako piše, odgovor da je tipični hrvatski potrošač vina dosta pod utjecajem  marketinga i priklanja se ponajprije etiketama u promidžbi kojih se ponuđači jače zalažu. Najjači vinski brendovi u Hrvatskoj su, piše Wine Meridien na temelju dobivenih odgovora, oni u čiju je promociju uloženo najviše truda, znanja i novca. Hrvatski potrošač dosta se oslanja na mišljenje tzv. opinion makera, blogera. Velika većina konzumenata preferira svježa lako pitka bijela vina. No kad se gleda na novčanu vrijednost vina, jako dobro prolaze snažna crna vina. Odgovor na pitanje o stupnju sklonosti hrvatskog pilca prema talijanskim vinima bio je da najbolje prolaze vina onih talijanskih vinorodnih područja koja su najaktivnija u razvoju i promidžbi enoturizma svojega kraja.

Koji bi savjet ekipa iz The Wine and More dala talijanskim proizvođačima/ponuđačima u smislu poboljšanja uvoza vina iz Italije u Hrvatsku? Trebalo bi češće u Hrvatskoj organizirati promocije talijanskih vina i vinogorja, raditi na boljem informiranju hrvatskih potrošača glede lokalnih sorata, upoznavati ih s brendovima. Što se više zna o nekom proizvodu i dakako kad su ta saznanja na kolosijeku pozitivnoga, to su veće šanse da se proizvod kupi, pa i kad mu je cijena nešto viša. Dobar put bio bi da se talijanski ponuđači jače usmjere na restorane kao pozornicu za plasman vina, naime u restoranima se vino mnogo troši, a npr. Zagreb kao glavni grad i kao već iznimno snažno turističko odredište ima mnogo vrlo dobrih restorana… ♣

Spona između proizvođača, trgovaca i distributera

ČETVRTI FMCG SUMMIT – Četvrti po redu FMCG Summit Zagreb održan je potkraj listopada u Plaza Event Centru u Metropoli.  Ovogodišnja konferencija u Zagrebu, a na temu Trgovci na tronu – izvozimo hrvatsko., ujedno je 18. FMCG Summit u regiji. Kad se zbroje sve FMCG konferencije koje InStore magazin organizira u Hrvatskoj, Sloveniji, BiH, Srbiji i Makedoniji dolazi se do lijepih brojki – 29 konferencija11.150 posjetitelja737 sponzora i 361 govornika.

A što je to, uopće, FMCG Summit? Food Meeting Corporation Goods. Pa, objasniše mi, FMGC Summit je, po naški, poslovni susret na vrhu proizvođača i trgovaca a vezano uz robu široke potrošnje.

InStore magazin i ove je godine u Zagrebu okupio više od 400 uzvanika i posjetitelja koji predstavljaju, rečeno je, crème de la crème FMCG industrije. FMCG Summit je, uz to što je kvalitetna spona između trgovaca, proizvođača i distributera, centralno mjesto za prikaz najnovijih trendova  i najbolje prakse iz FMCG sektora.

– FMCG Summit svojevrstan je švedski stol znanja, s ponudom široka palete  ideja, trendova i iskustava od kojih svaki sudionik može za sebe složiti odličan “obrok”. Ne smijemo zaboraviti ni networking koji je na ovakvim događajima iznimno važan. Za nas kao organizatore konferencija je bila jako uspješna, a cilj nam je sljedeće godine nastaviti istim putem – izjavio je Aljoša Parotat, direktor InStore magazina. – U Hrvatskoj imamo izvrsne brandove koji svoju priču grade desetljećima, stoga je toj gorućoj gospodarskoj temi posvećeno posebno mjesto. Sudionicima je pružena analiza stanja i potencijala domaće FMCG industrije, kao i trgovačkih trendova u centralnoj i istočnoj Europi. Predstavili su se i domaći pojedinci koji su izgradili zavidnu karijeru u globalnim kompanijama, a bilo je riječi i o velikim globalnim trgovcima koji pružaju priliku domaćim proizvođačima PL-a.

SVIJET u ČAŠI i ATELJE OKUSA na 4. FMCG SUMMITU – Centar Plaza, Zagreb, 4. FMCG Summit na temu Trgovci na tronu – izvozimo hrvatsko. Svijet u čaši i Atelje okusa prisutni s proizvodima zanimljivim upravo za izvoz. Riječ je o vinima članova udruge Atelje okusa – PP Orahovice Kutjeva dd, Ivana Katunara, Stjepana Šafrana, Mladena Papka, Simona Pinteriča, obitelji Trdenić, obitelji Tomac, Mate Antunovića, Ive Brzice, Zdravka Jakobovića Jakoba… Najveći štand bio je – naš! Četvrti slijeva na slici s nama iz Svijeta u čaši je Aljoša Parotat, direktor magazina inStore, organizatora manifestacije

FMCG Summit na svoju je pozornicu doveo mnoge zanimljive govornike i teme. Treba npr. spomenuti Marka Pipunića, predsjednika Uprave Žita d.o.o., Miodraga Borojevića, CEO O’KEY-a Rusija, Mirka Mrakužića, direktora dm-a Hrvatska, te Lanu Zanne Latos, generalnu direktoricu P&G-a, Hrvatska i Slovenija.

– Kao i svake godine, želimo da sudionici FMCG Summita sa sobom ponesu barem jednu novu ideju ili da prodube barem jedan poslovni odnos. Samim time naša misija i cilj konferencije bit će ispunjeni – izjavila je Jelena Domović, urednica InStore magazina.

Oduševljenje konferencijom nisu krili ni brojni sudionici koji su s velikom pažnjom slušali govornike, ali i svojim pitanjima i iskrenim interesom sudjelovali u konstruktivnim raspravama.

Po tradiciji, na FMCG Summitu nastupio je i časopis za enogastronomiju i turizam Svijet u čaši, prezentirao je vina članova udruge Atelje okusa.  ♣

Ocjenjivanja 2018

FRANKO RADOVAN, AGROLAGUNA i VINO JAKOB!  – Pretposljednjeg vikenda u listopadu u Bergamu je, u organizaciji Konzorcija za vino vinogorja Valcalepio i udruge Vignaioli bergamaschi, održano 14. međunarodno ocjenjivanje vina Emozioni dal Mondo: Merlot e Cabernet insieme 2018. S raznih su strana svijeta, iz 25 zemalja, pristigli uzorci, ukupno 251 etiketa, došli su iz Argentine, Australije, Kanade, Kine, Čilea, Hrvatske, Češke, Francuske, Gruzije, Njemačke, Grčke, Izraela, Italije, Mađarske, Malte, Moldavije, Perùa, Rumunjske, Srbje, Slovenije, Španjolske, Južne Afrike, Švicarske, Turske i SAD. S raznih strana svijeta – iz Argentine, Australije, Bugarske, Kanade, Kine, Kolumbije, Čilea, Hrvatske, Češke, Francuske, Gruzije, Njemačke, Grčke, Izraela, Italije, Japana, Latvije, Libanona, Mađarske, Malte, Moldavije, Perùa, Poljske, Rumunjske, Rusije, Srbije, Slovačke, Slovenije, Južne Koreje, Španjoloske, Južne Afrike, Švicarske, Turske i SAD – pristigli su i ocjenjivači, kojih je ukupno bilo 82 (35 Talijana, 47 inozemaca).

Pogled na dvoranu, sa stručnim žirijem u radu. U prvom redu su naša dr. Ivana Apleza, lijevo na slici je prof.dr. Marin Berovič iz Ljubljane, a desno je Radean Dumitru iz Rumunjske

Degustatori su podijeljeni u sedam žirija sa i po, što je jedinstveno u svijetu, 12 članova! U ocjenjivačkim komisijama ravnomjerno su bili, gleda li se profesionalna struktura, raspoređeni: enolozi, od predsjednikâ žirijâ – znanih i cijenjenih po svom dugogodišnjem radu te po iskustvu upravo na međunarodnim vrednovanjima plemenite kapljice, pa vinski trgovaci, sommelieri i novinari specijalizirani za vino i gastronomiju, blogeri.

Uvod u degustaciju: Luigi Odello – Centro studi Assaggiatori Brescia, te Sara Cantoni kao prevoditeljica na engleski i njen otac Sergio Cantoni – Vignaioli Bergamaschi i Cantina Colleoni Bergamo

Po pravilniku, kušači, koji su toga dana trebali vrednovati svaki po u prosjeku gotovo oko 40 uzoraka, kao informaciju su dobili samo redni broj uzorka. Ove godine izostao je podatak o berbi jer, po objašnjenju Sergija Cantonija kao predstavnika organizatora te čelnika udruge Vignaioli bergamaschi, i Luigija Odella iz Centra Studi Assaggiatori iz Brescije zaduženog za operativno funkcioniranje ocjenjivanja, na prijašnjim vrednovanjima pokazalo se da brojne degustatore opterećuje pogled na neko starije godište pa to zna i, nepravedno, djelovati na dodjelu bodova à priori, te rezultirati neprikladnom konačnom ocjenom na štetu vina starije berbe.

No, ne bi li bilo pravilno upozoriti degustatore, ili – bolje birati degustatore? Naime odabrani kušači ne bi trebali reagirati à priori, oni jednostavno moraju znati pravilno procijeniti kad je vino s nekim godinama na plećima dobilo na dodanoj vrijednosti a kad je s dužim stajanjem dobilo na – padu… I još jedna primjedba: naziv ocjenjivanja jasno govori o tome vina kojih kultivara se vrednuju, međutim kako je dopušteno da vina budu i jednosortna i mješavine sorata, zar ne bi bilo korisno odvojiti uzorke merlota, cabernet sauvignona i franca te mješavine sorata, i kušati vina po grupama: merlot, cabernet, kupaže? I merlot i caberneti i kupaže izvorno su tipični za bordoški kraj no ne bi valjalo pri ocjenjivanju miješati ih u isti koš, jer merlot i caberneti i njihove kupaže imaju kao vina svoju na sorti, te na tradiciji i umijeću miješanja sorata baziranu individualnost. Bez navoda godišta i navoda sorte kao i najave mješavine sorata i navoda sortnog sastava mješavine rubrika na ocjenjivačkom listiću pod nazivoim genuineness odnosno iskrenost, prepoznatljivost po svojstvenosti na temelju teritorijalne pripadnosti i starosti, ne mogu doći do punog izražaja…

Degustatori slušaju smjernice organizatora glede ocjenjivanja

Ocjenjivačima je uvodno, prije početka degustacije, objašnjeno da će se pri obradi ocjenjivačkih listića kod zaključenja finalne ocjene svakoga žirija za svaki uzorak poštovati pravilo da se odstrane ekstremno visoka odnosno ekstremno niska ocjena, te i da će se ići dvama kolosijecima a ti su utvrđivanje medijane tj. srednje ocjene (eliminacija najviših i najnižih ocjena dok ne ostane jedna, kao srednja), i utvrđivanje aritmetičke sredine, tj. zbroja ocjena svih članova žirija koji se podjeli s brojem degustatora čiji su bodovi, nakon eventualno potrebnog odbacivanja ekstremnih najviše i najniže ocjene, ostali u igri, htjelo se nakon što se vide medijana i aritmetička sredina skor koji je viši pa time i povoljniji, pripisati uzorku u obradi.

Pragovi za medalje: veliko zlato, od 92 do 100 bodova, zlato od 85 do 91,99 bodova, srebro od 82 do 84,99 bodova.

Žiri E, u kojemu sam bio i ja: u prvom planu su predsjednik Giulio Castagno, zatim, slijeva, Boris Gajina, Guido Baldeschi Balleani i Iztok klenar, te, ispred organizatora, Sergio Cantoni (stoji)

U žiriju E, na čelu kojega je kao predsjednik sjedio Giulio Castagno, bili smo kao članovi Iztok Klenar (ugledni enolog i vinar iz Kopra, donedavno zamjenik predsjednika Međunarodnog udruženja enologa a sada predstavnik Slovenije u tome tijelu), Boris Gajina, jedna od ključnih osoba u vinskoj branši Moldavije, Guido Baldeschi Guglielmi Balleani kao predstavnik OIV-a, enolog Vincenzo Chies, zatim novinari i publicisti Helena Baker i Jim Baker iz Češke, Maria Roginska iz Francuske, Giovanni Paternó, Francesco Turri, Monica Bergomi iz Italije, te ja iz Hrvatske. Našem žiriju podastrta su bila četiri vina iz Hrvatske, sva četiri iz Istre, a od zemalja u okruženju pet uzoraka bilo je iz Srbije, 23 bila su iz Italije, jedan iz Mađarske, iz daljih zemalja jedno vino je bilo iz Kine, dva su bila iz Kanade.

Najboljima na ocjenjivanju Emozioni dal Mondo 2018 pokazala su se sljedeća vina: Seven Oak Cabernet sauvignon 2016 iz kalifornijskog vinogorja Paso Robles posjeda J.Lohr Vineyards & Wines, koje je osvojilo 91,4 boda, te Corvus Blend No. 7 2010 posjeda Corvus Vineyards s turskog otoka Bozcaada, s 90,83 boda. Ta su dva vina jedina prešla prag od 90/100 bodova. Na samom pragu 90/100 bilo je vino Dalton Estate M 2016 vinarije Dalton Winery Supergal iz Galileje u Izraelu, ono je dobilo 89,833 boda.

Agrolaguna iz Poreča osvoijila je dva zlata te titulu nacionalnog prvaka Hrvatske

Većina vina što su se zakitila zlatom bila je u rangu od 86 do 89 bodova.

Iz Hrvatske je na ocjenjivanje uzorke poslalo nekoliko vinskih kuća. Najbolje ocijenjena hrvatska vina su – redosljed kojim ih navodim takav je na službenoj ranglisti – Cabernet sauvignon 2015 od Istranina Franca Radovana, zatim Festigia Castello 2016 od porečke Agrolagune i Jakob Cuvée 2013 kuće Vina Jakob, sva tri na 87,5 bodova. Od naših dalje slijede Merlot 2017 Vlade Krauthakera iz Kutjeva (87,167 bodova) pa Festigia LV crno Riserva 2015 od Agrolagune, sa 86 bodova. Ovo posljednje vino tek izlazi na tržište, a riječ je, kako kaže glavni enolog Agrolagune Milan Budinski, o mješavini merlota (55%), cabernet sauvignona i terana (po 20 %) te cabernet franca (5%),

U Bergamu se proglašavaju nacionalni prvaci po državama, a riječ je o vinima koja budu s najvišim ocjenama dobivenima od novinara-degustatora inače i članova glavnog žirija. Tako je ove godine prvakom Hrvatske proglašen Merlot Festigia 2015 od Agrolagune.

Priličan broj uzoraka poslali su u Bergamo naši susjedi iz Srbije, koji su osvojili devet zata, a najbolje ocijenjeno njihovo vino, s 88/100 bodova, je Merlot Terroir 2015 vinarije Jeremić iz Beogradskog vinogorja. Nacionalnim prvakom Srbije po izboru novinara proglašen je Merlot Monarh 2015 od PIK-a Oplenac iz Topole. Slovenci su pak osvojili jednu zlatnu medalju, a dobitnik je, sa 86,8 bodova, Cabernet sauvignon 2012 kuće Vina Štoka s Krasa. Na službenoj listi nacionalnih prvaka po državama stoji da je to vino još i nositelj spomenute titule dobivene od medija. No Slovenija ima dva nacionalna šampiona, drugi je vino Oljevina Rdeče 2016 podruma Molipači bizeljskog vinogradara i vinara Bojana Berkovića.

Svečana večera, priređena u restoranskom prostoru bergamske vinske kuće Tallarini: enolozi Iztok Klenar iz Kopra i Darinko Ribolica iz Goriških brda, novinari Mirko Rnjak i Vesna Miličević – Vinodeljstvo, Srbija, Dušan Veličković RTS, Suzana Zivic iz Konzorcija za vino Valcalepija, Alex Kolundžić, enolog znane kanadske vinske kuće Pillitteri, i prof. Dr. Marin Berovič

Prof. Attilio Scienza za svojega izlaganja

prof. Georgi Kvesitadze

Dan nakon ovog ocjenjivanja u Bergamu je u Gospodarskoj komori održana konferencija pod naslovom Pogled na budućnost vinogradarstva: od genetike do senzorične analize. Govornici su bili vrlo ugledni profesor na Agronomskom fakultetu Milanskog sveučilišta Attilio Scienza, zatim Stefano Bertacchi, znanstveni istraživač na sveučilištu Milano Bicocca,  pa Valerio Mazzoni iz Centra za istraživanje i inovacije Zaklade Edmund Mach iz San Michelea na Adigeu, Diego Begalli, profesor Fakulteta za enologiju Sveučilišta u Veroni, i Luigi Odello, Centro studi assaggiatori iz Brescije, u diskusijui je nastupio i prof. Georgi Kvesitadze, predsjednik Akademije znanosti Gruzije  ♣

Festivali 2018: Zagreb Vino.com u studenome

IZLAGAČI, PO DVORANAMA i MJESTIMA – Uskoro nam je u Metropoli 13. po redu međunarodni festival vina Zagreb Vino.com. Kao i do sada, odvijat će se u zagrebačkom hotelu Esplanade *****  posljednjeg petka i subote u studenome, konkretno to je u 23. i 24. 11. 2018. Evo, od organizatora, za vaše lakše snalaženje i traženje vinara koji vas posebno zanima(ju), i liste izlagača:

Zagrebački hotel Esplanade i dalje ugošćuje festival Zagreb Vino.com. Inače, na tradicionalnoj godišnjoj turističkoj manifestaciji Dani hrvatskog turizma, održanoj krajem listopada 2018. na Hvaru u organizaciji Hrvatske turističke zajednice, Hrvatske gospodarske komore i Ministarstva turizma, dodijeljene su nagrade i priznanja za najbolje u turizmu i to u nekoliko kategorija. Zagrebački hotel Esplanade okrunjen je tako s dvije prestižne nagrade – za Najbolji gradski hotel i za Hotel godine. Dvije godine zaredom, dva hotelska restorana – Zinfandel’s i Le Bistrò uvrštena su u Michelinov vodič, dok je chefica Ana Grgić proglašena Velikim chefom sutrašnjice, prema izboru Gault&Milau gourmet vodiča za Hrvatsku 2018. Nagrade su uručene generalnom direktoru, Ivici Maxu Krizmaniću koji je na čelu hotela već gotovo sedam godina, a čiji radni vijek u Esplanadi broji punih četvrt stoljeća

SMARAGNDA DVORANA (Hrvatska-Croatia)

Hotel Esplanade – Smaragdna dvorana u očekivanju izlagača

ARMAN FRANC OPG, E01; VINO PRELAC, E02; IQ ISTARSKA MALVAZIJA, E03; O.P.G. GERŽINIĆ, E04; OPG ALFREDO COSSETTO, E04; MISAL PERŠURIĆ, E05; VINARIJA KOPJAR, E06; VINARIJA MIKLAUŽIĆ, E07; P.O. VINA ZIGANTE, E08; NIKO VIOLIĆ, E08; VINA MARKOTA d.o.o., E09; FERAVINO., E10; KUTJEVO d.dK., E11; ĐAKOVAČKA VINA d.d., E12; BADEL 1862, E13,E14; VINARIJA BENKOVAC– BADEL 1862 d.d., E13; VINARIJA DARUVAR– BADEL 1862 d.d., E13; KRIŽEVAČKI VINOGRADI-BADEL 1862 d.d., E14; PZ SVIRČE-BADEL 1862 d.d., E14; ŠAFRAN, E15; IVANČIĆ GRIFFIN, E16; ILOČKI PODRUMI, E1,7; PODRUM MLADINA, E18; VINA BELJE, E19; KORTA KATARINA, E2; VINA ADŽIĆ, E21; VINARIJA ANTUNOVIĆ, E22; KRALJEVSKI VINOGRADI, E23;

Kao uvod u festival Zagreb Vino.com 2018: Alfredo i Melinda Cossetto, na čelu stola, s gostima u svom podrumu

Sa Zlatnog otoka: Nikola Plenković i Klara

Andro Tomić, Bastijana: Vino se pije ne na litre, nego na ure!

ZLATAN OTOK d.o.o., E24; VINO-HVAR d.o.o., E25; BASTIJANA d.o.o., E26; DINGAČ-SKARAMUČA, E27; VINA MATUŠKO, E28; VINA RADOVIĆ, POTOMJE PZ, E28; VINARIJA BURA–MRGUDIĆ, E29 BENMOSCHE FAMILY, E29; PG MATO ANTUNOVIĆ, E29; VINOGRADARSTVO i VINARSTVO CRVIK, E30; EDIVO d.o.o, E31; CLAVIS d.o.o, E32; VINARSTVO i VINOGRADARSTVO TOMAC, E33; VINOGRADARSTVO i VINARSTVO KORAK E34; ŠEMBER P.G. E35; VINO BUHAČ, E36; VINARIJA KALAZIĆ (KRONOS d.o.o.), E37; VINARIJA ŠTAMPAR, E38; VINA FAKIN, E39; P.T.O. TOMAZ VINA, E40; VINARIJA ROSSI, E41;

DVORANA PARIS (Hrvatska-Croatia):

VINARIJA NOVAK, P01; VINA KOJTER, P01; VINA HORVAT, P02; VINA KOCIJAN, P02; VINARIJA MATOČEC, P03; VINA JAKOB d.o.o, P04;VINARIJA VUINA, P05; MARIJAN ARMAN, P06; OPG ELIĐO PILATO, P07; RITOŠA VINA, P08; BENVENUTI OBRT, P09; VINA LAGUNA, P10; VINA RADOVAN, P11; OPG LOREDANA POLETTI – VINA POLETTI, P12; ATC d.o.o., VINA CORONICA, P13; Z.O. F&F RAVALICO, P14; MEDEA VINA, AGROPRODUKT d.o.o, P15;  MIMICA, KUĆA SRETNOG ČOVJEKA, P16; OBRT MONIKA, BOŽO METKOVIĆ, P16A; VINA KOLARIĆ, P17; GOSPODARSTVO KURTALJ, P18; PG JAGUNIĆ, P19;  VINA BARUN, P20;  IZLETIŠTE VINOGRADARSKA KUĆA BRAJE, A P20; JAREC-KURE OBITELJSKO GOSPODARSTVO, P21;
VINA KOS, P22; OG PUHELEK-PUREK, P22;  LEGOVINA, P23; DAMJANIĆ VINA, P24

U podrumu kod Helmuta Gangla (u sredini) u Illmitzu u Gradišću: Vlado Krauthaker, lijevo, te Ivan Dropuljić, direktor festivala Zagreb Vino. Com, desno

DVORANA ISTANBUL (Austrija, Bosna i Hrcegovina, Crna Gora, Hrvatska, Kosovo, Makedonija, Slovenija, Srbija):

Ilija Malinkovski Iki (sasvim lijevo), vlasnik skopskog Chateau Kamnika, te enolog Dane Jovanov (sasvim desno) koji radi u podrumu Dissan Hills obitelji Puklavec iz Jeruzalema, stižu u Zagreb sa susreta Europskih vinskih vitezova u gradišćanskom Eisenstadtu

GANGL WINES, I01; BOVIN, I02; CHATEAU KAMNIK, I03; VINARIJA CHICHATEAU, I04;  PP ERDEVIK, I05; VINARIJA ZVONKO BOGDAN d.o.o, I06; PODRUMI VUKOJE 1982 d.o.o, I07;  VINARIJA ŠKEGRO, BLATINA d.o.o., I08; VINARIJA ČITLUK d.d, I09;

Radovan Vukoje

N.T.P SEFA, I10; VINARIJA RUBIS, I11; VINOGRADI NUIĆ, I12; VINA ZADRO d.o.o, I13;
P&F JERUZALEM ORMOŽ d.o.o., I14; 13. JUL PLANTAŽE A.D, I15; BURENCE d.o.o, I16;  VINARIJA STOJAN ŠČUREK, I17; VINARIJA ALEKSIĆ, I18;  VINO GRABEN, I19; VINA SANABOR, I20; ROTO DINAMIC, I21;

VINARI KORČULE I22-I28; OPG IGOR RADOVANOVIĆ, I22; PZ KORČULA VINO BLATO, I2;  PZ NERICA, I23; VINARIJA BAČIĆ, I23;  VINARIJA BIRE, I24; VINARIJA BLATO 1902 d.d, I25; VINARIJA BRANIMIR CEBALO, I26; VINARIJA KUNJAS, I26;  VINARIJA PZ ČARA, I27; VINARIJA ZURE, I28

DVORANA VENECIJA (Hrvatska-Croatia):

VINA VRSALJKO, V01; PZ MASLINA i VINO, V02; MONTE ROSSO, V03; SOSICH WINES – P.T.O. SOŠIĆ: VINARIJA MATELA, V05; BRAĆA PLANČIĆ, V06; HVAR HILLS, V07; VINARIJA TESTAMENT, V08; AGRIS d.o.o, V09; STINA VINA d.o.o, V10; AGRONOMSKI FAKULTET, V11;  VINA LIPANOVIĆ, V12/2; VINA BEDALOV, V12/2; KROLO-DOM d.o.o., V13; OPG VEDRAN KIRIDŽIJA, V13; VINARIJA RIZMAN, V14; CVIT RAZGOVORA – IMOTSKI, V15  VINARIJE GRABOVAC; JERKOVIĆ VINARIJA SUŠIĆ, VINARIJA ĐUZEL PODRUMI ŠIMUNOVIĆ, UDRUGA TRILIKUM, V16, V17, OPG ĐURINSKI, V16; IVAN SOKAČ, V17.

CUBA-ZINFANDEL (Hrvatska, Slovenija, Mađarska, Francuska, Makedonija)

BAKOVIĆ, K01; SAINTS HILLS, K02; MENEGHETTI, K03; BIBICh, K04; BOŠKINAC, K05; DUBOKOVIĆ, K06; GALIĆ, K07; PETRAČ, K08; CAPO, Z01; VINA BABOS, Z02; FIORE VINA, Z03, MATOŠEVIĆ, Z04; FRANKOVIĆ, Z05; UDRUGA ŽLAHTINA, Z06, Z07; IVAN KATUNAR, ŠIPUN, PZ VRBNIK, VINARIJA NADA, PAVLOMIR, VINA DEKLIĆ, Z08; VINARIJA IPŠA,  ZO9; O.G. ŠIMANOVIĆ, Z10; CMREČNJAK, Z11; VINA TOMŠIĆ, Z12; DVANAJŠČAK KOZOL, Z14; OPG COSSETTO, Z15; JAKOPIĆ Z16; VOLAREVIĆ, Z17; VINARIJA RAK, Z19; VINOPLOD Z20; MARKUS, T21; Z.O. CATTUNAR, Z22; DOMAINE KOQUELICOT, Z23; VINARIJA IURIS, Z27; Z28 COLLIS, Z29; LOVREC, Z30; LU-MA EKSKLUZIV d.o.o Z31; PZ GOSPOJA; JAKOVAC VINA; CELJSKE MESNINE, Z13; ISTENIČ; KROKODILBOR, Z18; CHÂTEAU GIGOGNAN, Z24; TIKVEŠ, Z25; STOBI WINERY, Z26;

OLEANDER TERASA-ŠATOR (Hrvatska, Slovenija, Bosna i Hercegovina, Srbija)

VERGAL, HRVATSKA T01, T02; VINA VULIN, OBRT ROBI, HRVATSKA T03; ARONIA LIFE, HRVATSKA T04 ½; MLJEKARA BOSNIĆ doo, HRVATSKA T04 ½; PARNAD, HRVATSKA, HRVATSKA T05; DUKE GROUP, SLOVENIJA T06; DUKE GROUP, SLOVENIJA TO7; OSTER ROB, SLOVENIJA T08; VILMA, HRVATSKA T09, T10; PREKRATIĆ VINO, HRVATSKA T11; IDA NOVAKUPILEK, HRVATSKA T12; OPG ZDOLC ROBERT, HRVATSKA T13; BODREN, HRVATSKA T14; BOLFAN VINSKI VRH doo, HRVATSKA T15; VUGLEC BREG doo., HRVATSKA T16;  VINA VUKOJE, BOSNA i HERCEGOVINA T17; DOBRO – ŽITO, HRVATSKA T18 – DOBRO – ŽITO, HRVATSKA T19; IGO-MAT, HRVATSKA T20;  ZADARSKA PIVOVARA, HRVATSKA T21; VINA – BIOGRAD, HRVATSKA T22; OPG DRAGAN RADIĆ, HRVATSKA P22A;  OPG IVANA ŠIMUNEC-GEDALJA, HRVATSKA P22A, T22B; RIBA DRAŽIN J.doo., HRVATSKA T23;  GRBIĆ doo, HRVATSKA T24; GORDA RAKIJA, SRBIJA T25; OLEA B.B. doo., HRVATSKA T26; OPG DOBOŠIĆ, HRVATSKA T27; MILENA OBRT, HRVATSKA T28; VINA BEDEKOVICH doo, HRVATSKA T3; PRIMORES, HRVATSKA T31; OPG KORACA & GASTROFANATIK, HRVATSKA T32; STARA SOKOLOVA, SRBIJA T33; VINARSTVO ŠMIGOC-HALOZE, SLOVENIJA ½ T34; VINARSTVO PUNGRAČIČ, SLOVENIJA ½ T34; VINOGRADNIŠTVO DRUŽINA KOS, SLOVENIJA T35;  VINA JOANNES, SLOVENIJA ½ T36; SME-TRA d.o.o., SLOVENIJA ½ T36;

ŠKRLET P.O., HRVATSKA T37, T38,T39 – VINARIJA VOŠTINIĆ-KLASNIĆ; VINARIJA FLORIJANOVIĆ; VINA ILOVČAK; SEOSKI TURIZAM KEZELE; VINARIJA TRDENIĆ; VINARIJA MIKŠA; VINARIJA JARAM

Uz pršute Reljanović – Mirko Fodor!

VINA KOS-JURIŠIĆ, HRVATSKA T40; VINA i LIKERI FIOLIĆ, HRVATSKA 41; ADRIATIC SHELL, HRVATSKA T42; MISNA VINA, HRVATSKA T43; VINARIJA PINKERT, HRVATSKA T44; VINARIJA KOLAR, HRVATSKA T45; JOSIĆ RESTORAN VINARIJA, HRVATSKA T4; VINARIJA SIBER, HRVATSKA T47;  OBRT ROMIĆ, HRVATSKA T48;
VINARIJA POVRATAK, BOSNA i HERECEGOVINA T49;  VINARIJA TESTAMENT, HRVATSKA T50; VINARIJA STRUČIĆ, HRVATSKA T51; OPG CARIN, HRVATSKA T52;  PELJEŠKI VINOGRADAR doo, HRVATSKA T53; VOŠTANE PRŠUT, HRVATSKA T54
VINARIJA KAPTOL, HRVATSKA T55; VINARIJA KOSTANJEVEC, HRVATSKA T56;  ERDUTSKI VINOGRADI, HRVATSKA T57; PJENUŠCI i VINA JOSIPOVIĆ, HRVATSKA T58; VINARIJA BRZICA, HRVATSKA T59; VINARIJA PERAK, HRVATSKA T6; PP ORAHOVICA, HRVATSKA T61; PP ORAHOVICA, HRVATSKA T62; KRAUTHAKER d.o.o., HRVATSKA T63; MATIJEVIĆ OPG, HRVATSKA T64;  BAČIĆLa CITE du VIN MUZEJ VINA, FRANCUSKA T65; BURETIĆ BREGI d.o.o., HRVATSKA T66; HEDONIST, SRBIJA T67; HABY, HRVATSKA T68; M.O. BOĐIRKOVIĆ, HRVATSKA T69 + 1; RIBOGOJSTVO GORIČAR, SLOVENIJA T70; PIVOVARNA RESSEL doo, SLOVENIJA T71; BADEL 1862, HRVATSKA T72; STEKLARNA ROGAŠKA doo, SLOVENIJA T73; ZIGANTE TARTUFI, HRVATSKA T74, T75; M.T.O. MRKI, HRVATSKA T76; RELJANOVIĆ DRNIŠKI PRŠUT, HRVATSKA T77; DOMAĆA RADINOST ZLATKOV, HRVATSKA T78, T79; ŠPENKO doo, SLOVENIJA T80

GOURMENT OF MURA, SLOVENIJA T81, T82, T83;  KODILA doo, SLOVENIJA; STEYER VINA, SLOVENIJA; GOSTILNA RAJH, SLOVENIJA; OLJARNA KOCBEK, SLOVENIJA; VINSKA KLET MAROF, SLOVENIJA ♣

Treći salon pjenušavih vina Zagreb 2019

VELJAČA (ZALJUBLJENIH) POČINJE SA ŠAMPUSIMA – Neki će reći: pjenušci, pa to je nešto što je idealno za ljeto. Istodobno točno, i – netočno! Pjenušci, naravno oni dobri, rađeni s više ambicije i kompleksni, idealni su u svako doba godine! Baš veljača daje vjetar u leđa njihovoj potrošnji, naime veljača je mjesec zaljubljenih, s kulminacijom na svojoj sredini, konkretno 14.02., kad je Valentinovo, Dan zaljubljenih. A da biste dobro informirani i posebno dobro raspoloženi dočekali to Valentinovo, eto važne vijesti: iduće godine 1. veljače, a to je baš u petak, dan za, dakako, najprije pjenušac, u Metropoli u hotelu Dubrovnik održat će se Treći salon pjenušavih vina Zagreb 2019.

Direktorica Salona pjenušavih vina Zagreb prof. Marija Vukelić:

– U hotelu Dubrovnik u samom središtu Zagreba našli smo idealnog domaćina-partnera i idealan prostor za manifestaciju posvećenu pjenušavom vinu. Očekujemo najmanje 40 izlagača, što ih Hrvatske, što iz Slovenije, što proizvođača-ponuđača iz drugih zemalja, bilo da će sa svojim proizvodima biti nazočni osobno, bilo preko uvoznika i distributera. U sklopu salona bit će radionice i vođene degustacije na kojima će se predstavljajti vina izlagača. Dio salona namijenjen je ponudi kulinarskih delicija koje se dobro sljubljuju s pjenušavim vinima. Predviđena su i popratna događanja izvan, da tako kažem, radnog vremena salona, a ono je od 15 do 21 sat. Cijena ulaznice: 20 eura, odnosno 15 eura u pretprodaji. Prodaja ulaznica: Eventim (pretprodaja), recepcija salona (na dan priredbe). ♣

Top Vino by eVino Ljubljana

CANKARJEV DOM KAO JEDNODNEVNA RIZNICA PONAJBOLJE SVJETSKE KAPLJICE  – Ivan Cankar bio je vrstan slovenski književnik, esejist, pjesnik, te politički aktivist. Jedan je od začetnika modernizma u literaturi Dežele. U svojemu središtu, Ljubljana je njemu u čast otvorila zdanje Cankarjev dom ili Cankar Hall, najveći konvencijski, kulturalni, umjetnički i kongresni centar u Sloveniji, predviđen da ugošćava samo ono najbolje, najznačajnije. Pa je, tako, prvi put 2016. i drugi put početkom listopada 2018., to, ponajbolje – i na globalnoj razini!, bilo vezano uz vino. Cankarjev dom postaje, zahvaljujući ljubljanskom uvozniku i distributeru Bakhova nektara kući eVino, svake dvije godine jednodnevna riznica vrsne svjetske plemenite kapljice. Eh, da je Cankar u tim dvjema prigodama mogao tek poviriti u prizemlje svog ljubljanskog kultnoga doma!…

Caroline Gilby MW, i Marjan Simčič

Mateja Gravner

Na festivalu je vrlo aktivno prisutna bila Caroline Gilby MW, koja je vodila radionicu na temu najboljih svjetskih vina. Marjan Simčič iz Goriških brdaa oduševio ju je svojom Rebulom Opoka. Simčič je na festivalu imao dvije vinske premijere – Opoke Rebula Medana Jama 2016 i Opoke Pinot noir 2015.

S druge strane Brda, s talijanskog Collija, stigla je Mateja Gravner, sa tri etikete njena oca Joška: Ribolla gialla 2010, Bianco Breg 2010 i Pinot Grigio 2007. Za rebulu ne treba ponavljati da je sjajna, ali – kako li su samo dobri bili sivi pinot i, pogotovu, Bianco Breg, mješavina sauvignona, sivog pinota, chardonnaya i graševine!!! A Joško Gravner odlučio je bio svojedobno da – iskrči spomenute francuske sorte te laški rizling, i da ih zamijeni rebulom!… Ako on neće zbog toga požaliti, svakako hoće ljubitelji osebujne plemenite kapljice!

Upravo na štandu Gravnerovih zatekao sam legendu suvremene trgovine vinom u Hrvatskoj, utemeljitelja jedne od prvih hrvatskih uvozničkih i distribucijskih kuća za premium vina Vinotrade te vinoteke Vinum (u tadašnjem elitnom zagrebačkom hotelu Intercontinental) ali i osnivača Hrvatskog sommelierskog kluba (Club de la sommelerie croate). Riječ je dakako o Ninu Dusperu koji je, svojedobno, i počeo uvoziti Gravnerova vina u Lijepu našu.

Nino Dusper, s Draženom Ivanušecom, kod Mateje Gravner

GROSS ist wirklich GROSS! Obitelj Aloisa Grossa sa sjedištem u Ratschu an der Weinstrasse u austrijskoj Štajerskoj blizu državne granice sa Slovenijom, ali, od 2005. i u Štajerskoj u Sloveniji u predjelu Haloza, proizvodi uistinu sajajna i karakterna vina. U austrijskoj Štajerskoj u glavnoj ulozi kao sorta je sauvignon (izvanredni Ried Nussberg, Ried Sulz…), a u Štajerskoj u Sloveniji, uz sauvignon glavna uzdanica je i kultivar moslavac, odnosno šipon, odnosno furmint (izvrsni furminti Iglič, te Gorca), pažnja se međutim posvećuje i tramincu i rajnskom rizlingu. Sva vina gornjeg kvalitativnog razreda nastaju alkoholnom fermentacijom na vlastitom kvascu i u drvenim sudovima, te dozrijevanjem 12 do 14 mjeseci u drvenim bačvama različitih zapremnina. Michaela Grossa, sina Aloisa Grossa, obišli su pak čelnici trenutno moglo bi se reći najjače hrvatske uvozničke i distribucijske kuće MIVA Trgovine iz Zagreba – Gordan Mohor i Vlado Šušak. U svom portfelju MIVA ima vina Weinguta Alois Gross

U dobrom raspoloženju, s Michaelom Grossom – Gordan Mohor i Vlado Šušak, prvi ljudi MIVa-e, te djelatnik MIVA-e Kristijan Krstanović

Živo i gužvovito bilo je uz proizvođača šampanjaca Pola Rogera. Nudili su se sjajni šampusi poput npr. onoga s nazivom Puro (non vintage, bez dodavanog ekspedicijskog likera dakle brut nature), sa četiri godine odležavanja u boci na kvascu, te šampanjci označeni godinom berbe od 2009. do 2002, s osam i više godina odležavanja na kvascu, među  tim šampanjcima bila su i dva s nazivom Sir Winston Churchill (iz berbi 2006. i 2002.). Kao znatiželjni kušači nazočili su i slovenski proizvođači-izlagači Stojan Ščurek iz Goriških brda i Boštjan Protner iz kuće Joannes Protner  iz Mariborskog vinogorja. S druge strane stola Burgundijci, te Bordožani, pa Toskanci. Kod Burgundijaca sjajni Pouligny Montrachet 1er cru Les Combettes 2013 (mpc. 90 €!), Meursault Les Tessons 2015 (55 €), Pommard Vieilles Vignes 2015 pinot noir (46€), kod Bordožana izvrsni  Château Giscours 2015, Château Figeac 2015, Château du Tertre 2015, kod Toskanaca Lodovico 2013 (cabernet franc, cabernet sauvignon, petit verdot) Tenute di Biserno…

Château Pontet-Canet

Bordoški dvorac Pontet Canet, Pauillac Grand Cru Classé 1855.  Château Pontet Canet 2014 (cabernet sauvignon, merlot, cabernet franc, petit verdot) – odličan,  i Château Pontet Canet iz 2015, po meni još i  bolji. Dan nakon festivala u Ljubljani je održana večera uz vina Pontet Canet starijih godišta  i sjajan konjak vlasničke obitelji Tesseron.

Znatiželjni kod Pola Rogera – Stojan Ščurek, Boštjan Protner….

Dimitri Brečević iz istarske vinske kuće Piquentum, inače i stručni suradnik Giorgia Claija, primio je na degustaciju svojih vina slovenskog proizvođača ukrasnih drvenih kutija za vino Dareta Špenka i hrvatske sommeliere Filipa Savića, Krešimira Šesnića i Daniela Đurđu, te zagrebačkog ljubitelja vina Borisa Kleončića. A nudio je istarsku malvaziju, refošk te nešto što je u Sloveniji do prije katkog vremena bilo nezamislivo bez posljedica – teran!

Organizator festivala Top Vino Gašper Čarman iz eVina, s našim proizvođačima-izlagačima Roxanichem i Ivicom Matoševićem

Chef Tomaž Kaučič

Znani chef Tomaž Kavčič iz restorana Pri Lojzetu u Zemonu kod Vipave pojavio se na festivalu u ljubljani ne kao kuhar odnosno tek posjetitelj, nego i kao – proizvođač! Uključio se, naime, i u – proizvodnju pića.  Svojim je, kaže, sugestijama pridonio u kreiranju gina Monologue! Za one u nas koji poznaju/znaju za vrsnog slovenskog chefa Tomaža Kavčiča (restoran u dvorcu Zemono kod Vipave, zaista odlična kuhinja) i za one koji ga ne poznaju ali se sjećaju Lidlovih postera s kojih su se gotovo na svakom koraku po Hrvatskoj i Sloveniji smiješila dva kuhara – bili su to upravo Kavčič te naš Mate Janković: Kavčič je ovih dana dobio lijepo međunarodno priznanje – našao se, na 99. mjestu,  na listi 300 najboljih chefova na svijetu po izboru Barille!

Prostrana dvorana, s puno svjetla, u sredini je, logično, kao domaće, ugostila renomirane slovenske proizvođače, te Francuze (Bordeaux, Burgundija, Champagnea) kao, očito, u općoj percepciji još uvijek globalnoi najbolje, a bočno su s jedne strane smješteni izlagači iz Italije, Novog Zelanda, Argentine, Australije, SAD (Kalifornija), Španjolske i Mađarske, te s druge strane oni iz Austrije, Portugala, Hrvatske, Srbije, Gruzije, Kine. Uz vina izloženi i nuđeni na kušanje bili su i destilati – više vrsta onih proizvedenih na bazi grožđa i vina, pa oni na bazi od šljive, marelice, maline, kruške, kao i nekoliko različitih ginova… ♣

Crni pinot u Kendovu dvorcu Relais & Châteaux

MODRI les NOIRS – Na prvu ovo Modri les Noirs zvuči malo čudno kao najava pa i službeni naziv manifestacije, stoga odmah pojašnjenje o čemu je riječ: u subotu 20. i nedjelju 21. listopada 2018. u elitnom ambijentu Kendova dvorca Relais & Châteaux Slovenia u Spodnjoj (Donjoj) Idriji odvijao se, na inicijativu enologa Matjaža Lemuta Tilije iz Dobravja u Vipavskom vinogorju, međunarodni festival vina posvećen sorti pinot crni i njenu vinu. Modri je u Sloveniji dio službenog naziva (modri pinot) za sortu, a noir je pak dio službenog francuskog naziva za sortu (pinot noir).

Matjaž Lemut Tilia

Quentin Sadler

Manifestacija koja se organizirala s velikim ambicijama obuhvatila je izlagački dio za stolovima te nekoliko radionica, odnosno, kako je danas moderno reći, masterclassova. Neke su radionice na temu crnog pinota održane u subotu popodne a neke u nedjelju. Tri je vodio Quentin Sadler, vinski edukator, vinski pisac i bloger s više od 30 godina iskustva na području Bakhova nektara, inače i redovni degustator-ocjenjivač na Dubrovnik FestiWineu, a jedna, o prikladnim čašama za crni pinot, povjerena je bila sommelieru Gašperu Čarmanu, inače i čelniku ljubljanske tvrtke eVino koja se bavi uvoznom i distribucijom plemenite kapljice i pribora za posluživanje vina i drugih pića.

– Pinot noir iznimno je cijenjena vinska sorta. Mnogi proizvođači reći će kako je vrlo zahtjevna i problematična za uzgoj, no ona predstavlja očito veliki izazov za svakog vinara, jer da nije tome tako crni pinot kao vino  jednostavno ne bi bio toliko popularan i cijenjen u svijetu. I sâm se bavim crnim pinotom pa i te kako osjećam kako su i uzgoj sorte i produkcija vina baš vrlo izazovni, upravo to mi je i dalo ideju da se upustim u organizaciju ove priredbe – kaže Matjaž Lemut, vinogradar, vinar ali i eno-konzultant (npr. i u našem Feravinu u Slavoniji i u Istri kod Klaudija Ipše) koji  se crnom pinotu posvetio do mjere da njegova vinska kuća slovi kao House of Pinots.

Pinot noir – Kendov dvorec Chateau & Relais: skupna fotka za uspomenu

Evo i koji su proizvođači najavljeni kao sudionici-izlagači na festivalu: Pasji rep, Saksida, Tilia, Vina Benčina, Burja, Jakončič Carolina, Marjan Simčič, Ščurek, Kristančič, KlenArt (Iztok Klenar), Dveri-Pax, Kupljen, Jeruzalem, Svetinje, Slovenija, pa iz Hrvatske Feravino iz Feričanaca, Korak, Šember i Tomac s Plešivice; iz Srbije vinarija Kovačević iz Iriga, iz Burgundije Maison Vincent Girardin iz Meursaulta, iz Alto Adigea (Južnog Tirola)  Franz Haas iz Bolzana, kao i Salomon&Andrew iz Novog Zelanda koji međutim živi i vino proizvodi u austrijskoj Štajerskoj kamo se doselio. Svaki proizvođač imao je na uvodnom masterclassu prvoga dana priliku predstaviti svoj crni pinot i  iznijeti svoja iskustva s njim. Ulaznice za subotnji program bile su po cijeni od 70 €, uključena je i večera u Kendovu dvorcu, dok je ulaznica u nedjelju stajala 30 €.

Dojmovi s manifestacije jako su dobri, Tomislav Tomac i Nikola Šember izjavili su da su vrlo zadovoljni organizacijom događanja i sadržajem, međutim bili su, s obzirom na temu (crni pinot) pa i  imena i nazive nazočnih proizvođača, začuđeni pa i razočarani slabim posjetom publike izlagačkom dijelu u nedjelju. ♣

11. Salon vina i delikatesa VinDel 2018, Maribor

BIJELI GROZD HIŽI DOPPLER  – Dejan Bayer, glavni u organizaciji salona vina i delikatesa VinDel u Mariboru, rado kaže: Dan kad je VinDel, a to je uvijek, već 11 godina zaredom, u drugoj polovici listopada,  najslađi je u godini! I ima pravo: ponuda delicija i finih vina i pića bogata je, a izraz najslađi naravno ne znači da se nude nužno samo slatki specijaliteti i vina, nego znači da i oni, brojniji, slani proizvodi I suha vina stvaraju silan osjećaj slasti u smislu slatkog užitka.

Na manifestaciji uz slovenske ponuđače sudjeluju i oni iz okolnih zemalja, među njima i iz Hrvatske. Bili su tamo ove godine – doduše ne osobno nego preko uvoznika – npr. Badel 1862 s vinom linije Korlat i Ivica Matošević sa svojim buteljama, osobno je nazočan međutim bio Igor Zlatkov sa Cresa, s ekskluzivnim manufakturno izrađenim drvenim pladnjevima za posluživanje vrhunskih delicija.

Sjećanje na dragu osobu – odmah na ulazu na festival susret s aktualnom slovenskom ministricom poljoprivrede Aleksandrom Pivec, unukom legende ne samo slovenskog nego i regijskog vinogradarstva i vinarstva Stanka Čurina…

Badelovi Korlati na štandu uvozničke kuče Merit, s Lili Vodušek, te dolje, butelje Ivice Matoševića koje se uvoze u Sloveniju

Ekskluziva uz ekskluzivu: pjenušac Bjana Mirana Sirka iz Goriških brda, u rukama njegove supruge, te drveni pladnjevi za posluživanje jela Igora Zlatkova s Cresa

A ove godine Hrvatska se na VinDelu ozbiljno umiješala i u vinsko-turističku priču: zagrebačka udruga G.E.T. Report, koja pokriva enologiju, gastronomiju i turizam i koja već godinama vinskim podrumima dobro organiziranima i u turističkom segmentu dodjeljuje godišnju nagradu za postignuća, s podjelom svojih priznanja stigla je upravo i na VinDel, gdje je, za Sloveniju, javno predala plaketu Bijeli grozd za angažman u turizmu Mihaeli Kopše iz Hiže Doppler kod Maribora! G.E.T.-ovci unatrag koju godinu svoja priznanja dodjeljuju i ponajboljim vinskim podrumima u zemljama susjednima Hrvatskoj, ove godine što se tiče Slovenije dobitnik je eto spomenuta Hiža Doppler, a nagrade su predviđene i za prvake u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Makedoniji i Srbiji. GET-ovci će uskoro – na festivalu Zagreb Vino.com krajem studenoga u Zagrebu – podijeliti takva priznanja za Hrvatsku i za spomenute druge zemlje u okruženju. ♣

Lijepo priznanje Bijeli grozd 2018 za vino u turizmu od zagrebačkog G.E.T. Reporta je na VinDelu primila Mihaela Kopše iz Hiže Doppler

Jako dobre frankovke iz Dolenjske u okolici Krškoga: Janko Kobal – Modra Frankinja Luna 2016 , te Jernej Žaren iz Albiane

Iz Vipavskoga dijela Slovenije stigli su s jako dobrima Rebulom 2013 riservom (mpc. 22 €), Sivim pinotom 2015 (18 €) te Merlotom 2013 (18 e)Franc Vodopivec Slavček, te Matjaž Lemut Tilija u crnome (na slici sa suradnicom Tonjom Blatnik) s crnim pinotom

Slano a slasno: bučine koštice, bučino ulje i crna čokolada s košticama buče i s bučinim uljem, specijalitet Kocbek! Uskoro i u Esplanadi, na Zagreb Vino.comu!

Drukčiji put do uspjeha: Château Intanto!

SPECIFIČNE OSOBE, SPECIFIČAN TERAN – Dolazili su mu mnogi, istaknute svjetske ličnosti, od Tita kojemu je bio glavni snabdjevač pršutima, preko visokih američkih časnika s ratnih brodova usidrenih u Tršćanskom zaljevu, do slavnog Pavarottija. A kod njega smo, zahvaljujući zajedničkom prijatelju šibenskom (po ocu) Slovencu prof. Marinu Beroviču s Ljubljanskog sveučilista, u više navrata bili, i pili, i prof. Ivan Dropuljić sa Zagreb Vino.coma, i ja. Neki dan dočekao nas je, sa suprugom, ispred sjajnog restorana Grahor u Danama kod Sežane. Bračni par stigao je automobilom kojime se vozio – slovenski donedavni predsjednik Türk! A prije toga aktualan je Jošku Jazbecu bio blindirani automobil od Drnovšeka! Čovjek je kolekcionar predsjedničkih automobila! Skuplja i motocikle – svojedobno se natjecao na utrkama.

U društvu Joška i Silve Jazbec u Danama kod Sežane, uz tipičnu lokalnu kuhinju i Jazbecov pjenušac od terana: Ivana Alpeza, Marin Berovič, Filip Dropuljić…

U novije vrijeme, sve do nedavno, vozili su, i on i njegova supruga – bez automobila! – svaki svoju sudbonosnu utrku… I – pobijedili!

Jedinstvene osobe – Jožef Joško Jazbec (upravo ovih dana 70) i njegova supruga Silva iz Štanjela na sežanskome Krasu, znanome po teranu – koji jača krv. Sto posto Joško te Silva, inače po struci agronominja, posvetili su se njemu, teranu, a on im, u skladu s famom o svojoj zdravstvenoj podobnosti, bogme vraća punom mjerom.

Pjenušac od terana berbe 2004, Chateau Intanto

Lijeganje oko 20 sati, da bi se ustalo u dva ujutro i na miru obavilo nužne poslove u vinogradu! Rad u vinogradu i u podrumu, bez obzira na ekstreme u satnici, za njih je i svojevrsna rekreacija u prirodi, također korisna zdravlju. Sve maksimalno na eko kolosijeku, bez herbicida i pesticida, prskanja malo, samo eko-pripravcima, opet radi zdravlja. Oko 9000 loza, najviše do 0,70 kg po trsu. Postavio je, Joško, sebi zadatak da bude bitno drukčiji od drugih, a biti bitno drukčiji pa time i bolji zahtijeva, pogotovu danas, ne samo viziju i puno rada i spremnost na rizik, nego i puno inata… Talijani će, kad vas silno, maltene prkosno, žele uvjeriti u nešto, reći upravo …Intanto!… Otud i naziv na etiketi Jazbecovih vina: Château Intanto…

Nekako je kod njega kao što je to i kod također osebujnog Joška Gravnera iz Oslavja u susjedstvu. Uostalom, i Jazbec je Joško, a Silva je pak tako u licu slična Gravneru, kao da mu je sestra!

Ove berbe, 2018., od jedne partije koja je malo kasnije obrana Jazbeci će – nakon zrenja 50 posto u novom i 50 posto u rabljenom barriqueu – imati mirni teran sa oko 16 vol % alkohola! Ma judi moji, je li to moguće?! Nisam još čuo da na sežanskome Krasu a ni kod nas u Istri  netko ima tako nešto.

Ali, tu je i još jedna posebnost: pjenušac od terana, za koji je grožđe brano, dakako, u pravome trenutku za pjenušac, a penina je radjena klasičnom metodom. Po 12 godina Jazbecova penina odležava na kvascu u boci prije degoržiranja s time da kad se začepi u bocu pritisak bude do gotovo i 10 atmosfera kako bi pjenušac mogao dugo izdržati u dobroj kondiciji i što se perlica tiče, slijedi godina dana u butelji nakon degoržiranja. Brut, a s ekspedicijskim likerom ne od konzumnog šećera nego od ugušćenog mošta terana koji Joško sam radi, te s malo dodanog finog francuskog konjaka. Sad je na tržištu aktualna berba 2004. Gusto crno kao što i mora biti teran, nevjerojatno živo za toliko staro vino, profinjeno perlanje sitnim mjehurićima koji ne grickaju nego naprosto miluju jezik, s elegantnim tercijarnim bouquetom s nevjerojatno lijepo izraženim voćnim aromama, u ustima puno, dosta gusto, dobre međuigre rezidualnog sladora od 7 g/lit i kiselosti, mekano… Odličan je pratitelj profinjenih jela na bazi crvenog mesa, ali grlom lijepo klizi i samo… Pjenušac Chateau Intanto u Hrvatskoj je dostupan preko tvrtke PZ DROPI.

Intanto!…. ♣

Don PX Covento Selection 1958

Viva España!

Claudia Asencio Venegas, Toro Albala

DON PX ’58 el FANTASTICO! – Španjolska, količinski treći proizvođač vina na svijetu (iza Italije i Francuske). Najnoviji podaci stigli mi iz OIV-a vezano uz berbu 2018. Govore o najsvježijoj španjolskoj proizvodnji od 40,9 milijuna hl. Oko 70 je oznaka zaštićenog porijekla, 41 oznaka igp. Rueda blanco (verdejo), Ribera del Duero, Rioja tinto (tempranillo, ali i garnacha), Penedès cava (xarello, macabeo, parellada…), Jerez sherry (pedro ximenez…), Montilla Moriles Cordoba (tipologija sherryja)…

Ured za gospodarstvo Veleposlanstva Španjolske u Zagrebu i institut za vanjsku trgovinu ICEX redovito svako toliko u Metropoli organiziraju prezentacije španjolskih vina ne bi li se povećao izvoz butelja u Hrvatsku. Najnovije predstavljanje: hotel Westin, pjenušci i sherry tip vina.

Fantastičan Don PX Convento Seleccion iz 1958 DO Montilla Moriles, od sorte pedro ximenez, selekcija najboljega grožđa, grožđe je prosušivano na suncu dok se nisu dobile grožđice,  vino je dozrijevalo u drvenim bačvama, 17,5 vol % alkohola, ostatak sladora 407 g/lit, proizvođač Bodegas Toro Albalá. Saši Špirancu kao voditelju prezentacije u predstavljaju je pomogla Claudia Asencio Venegas iz kuće Toro Albalá.

Moji dojmovi: star, ali ne i ostario! Nevjerojatno kompleksan, profinjen tercijarni bouquet. Krasne arome prosušenog i kandiranog (mediteranskog) voća, začinskog bilja, mirodija, čokolade, sve prožeto notama mineralnoga. U ustima gusto, sirupasto, slatko, sjajnu protutežu daje kvalitetna kiselost koja čvrsto drži živost i ovo vino čini pitkime – za pet! ♣

Slovačka u Pupitresu

PAVES i PAVELKA – Zagrebački wine-bar Pupitres u srcu Metropole a koji vodi sommelijerka Jelena Šimić Valentić otkrili su slovački diplomati kao moguću sjajnu pozornicu za prezentaciju plemenite kapljice Slovačke hrvatskim ljubiteljima Bakhova nektara. Krajem listopada Jelena je u suradnji s Odjelom za gospodarstvo Veleposlanstva Slovačke u Zagrebu za grupu hrvatskih sommeliera, restoratera, vinskih trgovaca i vinskih novinara organizirala degustaciju 18 uzoraka jedne od najboljih slovačkih vinskih kuća Pavelka a Syn (Pavelka i sin) iz Pezinoka. Veleposlanik Slovačke Nj.E. Peter Šuško i ataše za gospodarstvo Jan Stark izrazili su nadu da će više ovakvih predstavljanja slovačkoga vina javnosti u Hrvatskoj rezultirati pojavom i kapljice iz Slovačke na hrvatskom tržištu.

Jelena Šimić Valentić s veleposlanikom Peterom Šuškom

Pokazana su vina u trima kvalitativnim kategorijama – baznoj, pod francusko-njemačkim nazivom Chateau Zumberg, zatim Pavelka i Paves. Bijelih vina bilo je 14, a crvenih četiri. Mirnih je bilo 17, a pjenušac jedan. Što se tiče sorata, od razvikanih internacionalnih tu su bili chardonnay, pinot sivi, pinot bijeli, rizling rajnski, od onih raširenih i u Austriji i Mađarskoj spomenuo bih veltlinac zeleni, iršaj oliver, od onih koje imamo i mi graševina, rizvanac, frankovka, a od onih tipičnih za Slovačku Palava (u slatkastoj varijanti), dunaj (križanac između muškata Bouschet križanog s frankovkom, te lovrijenca), alibernet (križanac između alicante bouscheta i cabernet sauvignona). Gotovo sva vina iz berbe 2017.

Nakon degustacije: sommelieri i novinari u društvu s Janom Starkom

Vina koja su mi se najviše dopala: Paves Cuvée 2015, Chardonnay 2017, Pinot gris 2017, Rizling laški (Graševina) 2017, Rizling rajnski 2017, te crni Dunaj 2017

Sva vina vrlo živa, i sva, osim jednoga crnoga na samome kraju, savršeno čista i uredna i na kolosijeku elegancije, većina vina s izraženom mineralnošću. Bazna linija Zumberg (rizvanac, pa graševina, rajnski, zeleni veltlinac, iršai oliver) nešto jednostavnija, vitka, s nižim alkoholnim stupnjem (11,0 – 11,5 vol%) i fina za pijuckanje i sama, za osvježenje i uz čavrljanje, cjenovni rang oko osam eura u maloprodaji. Stepenica više je linija Pavelka (zeleni veltlinac, rajnski rizling, graševina, pinot bijeli, pinot sivi, palava, chardonnay, frankovka, mješavina aliberneta, frankovke i dornfeldera, potom dunaj, i alibernet), u cjenovnim rangu od 8,5 do uglavnom 10 €. Alkoholi umjereni, većma oko 12,5 vol %, samo dva su bila s 13, 5 vol %. Kompleksna kapljica, osobitu pažnju privukli su mi Chardonnay 2017 Pavelka u burgundijskom stilu (malo nalik na meursault), Pinot gris 2017 Pavelka, Graševina 2017 Pavelka a i Rajnski rizling 2017 Pavelka. U liniji Paves kao špici kod bijelih ponuđen je Pavel Cuvée 2015, od chardonnaya, rajnskog rizlinga i rizvanca, dozrijevan u bačvici.  Od crnjaka vrlo ugodna Modra frankovka 2016 Pavelka (mpc. 9 €) te složen i puni Dunaj Pavelka 2017 (11 €)… ♣

Vinski utorak u Bornsteinu

WINE TUESDAY: D’ARENBERG – Vinoteka Bornstein u prekrasnom podrumskom prostoru s voltama na zagrebačkom Kaptolu, odavna znana po odličnoj ponudi vina i drugih pića, na putu je da, otkako je prije nekog vremena podignuta na razinu vinskog bara, malo-pomalo postane kultno vinsko okupljalište Zagrepčana i sve brojnijih gostiju glavnog hrvatskoga grada. Moglo bi se reći, i u punom smislu riječi, turistički adut Zagreba i Hrvatske.

Doris Srpek, Bornstein: The Stump Jump, Chardonnay Olive Growe, Footboldt Shiraz – D’Arenberg, Australija

U posljednje vrijeme u Bornsteinu se sve češće organiziraju razni programi koji nadilaze klasičnu trgovačku i klasičnu ugostiteljsku priču, naime nude se specijalni sadržaji što spajaju enogastronomiju i kulturu. Među najuspjelijima dosad svakako su bili večer poezije korčulanskog vinogradara i vinara Luke Krajančića uz recitacije autora Luke te Enesa Kiševića, i uz predstavljanje Lukinih vina kao i uz posluženje izvornih korčulanskih jela kuhinje hotela Dimitri Lešić iz Korčule, zatim priredbe Kino i vino u kojima se spaja filmska umjetnost s eno-gastronomijom… Najnovija inicijativa nazvana je Vinski utorak-Wine Tuesday, riječ je o suradnji Bornsteinovih voditelja – bračnog para Ivana i Doris Srpek, s portalom za gastronomju i turizam Menu, što ga vodi Rene Karaman. Predviđeno je da se utorkom, i to po dvaput mjesečno, organiziraju vinske radionice na kojima bi se ne tek točenjem nego i popratnim govorima/objašnjenjima stručnjaka predstavljala neka osobito zanimljiva domaća i inozemna vina iz bogatog portfelja Bornsteina, odnosno ona koja se kao nova uključuju u nj, naglasak bi bio na kapljici od autohtonih sorata određenoga kraja, na kapljici proizvedenoj i nekom drugom a ne tek klasičnom tehnologijom, na kapljici bilo vrlo renomiranih vinara bilo mladih ali prethodno u kakvoći i originalnosti ipak provjerenih vinara što tek traže svoje pravo mjesto na tržištu. Zamišljeno je da Vinski utorak okuplja na jednom mjestu stručnjake za vino i gastronomiju, predstavnike medija javnog informiranja, blogere, sommeliere, ugostitelje, vinoljupce-potrošače kao i da posluži kao platforma za diskusiju, edukaciju i u konačnici – razumnu hedonističku potrošnju.

S obzirom da je vlasnik wine bara Bornstein Ivan Srpek rođen i određeno je vrijeme živio u Australiji, nije neobično bilo to da na prvom Vinskom utorku u Bornsteinu u glavnoj ulozi budu vina renomirane australske kuće, a riječ je o D’Arenbergu, sa sjedištem u dolini McLaren (McLaren Vale) u Južnoj Australiji. Vinarija D’Arenberg, osnovana 1912., u vlasništvu je obitelji Osborn, a voditelj joj je i glavni enolog, izgledom ne baš konvencionalni, Chester Osborn. Prva obiteljska investicija u vino bila je od prodaje trkaćeg konja po kojemu je nazvano jedno od prvih vina kuće – The Footbolt Shiraz, što je i dan-danas u ponudi vinarije.

Ivan Srpek – inače, rođen u Australiji! – prezenrira vina

Ponos vinarije je svakako novoizgrađeni dio podruma s prezentacijskim dvoranama. Građevina pod nazivom The Cube, djelo moderne arhitekture, službeno je za javnost otvorena 2017. godine. Nominirana je za nagradu najljepše u kategoriji najvećih arhitektonskih postignuća u Australiji. Vinarija, inače,  ima i ugostiteljski dio – d’Arrys Verandha Restaurant, proglašen 2005.  jednim od najboljih restorana u Australiji.

The Cube, usred vinograda

Ivan Srpek, koji ima uvozničku tvrtku Bin19, već 15 godina u Hrvatsku uvozi butelje kuće D’Arenberg. Nekad je paleta etiketa bila veća od ove sada, prisjećam se sa sjetom sjajnog syraha The Dead Arm Shiraz…

Chester Osboorn

The Stump Jump, stražnja etiketa

Kod Bornsteina su se, uz fine male zalogaje iz ponude kuhinje toga wine-bara, sada kušala tri vina aktualna na zagrebačkim policama: The Stump Jump RSM 2017 Adelaide Hills – cuvée od sorata sauvignon blanc, riesling, roussanne i marsanne, zatim The Olive Growe Chardonnay 2017  McLaren Valley & Adelaide Hills, i spomenuti The Footbolt Shiraz 2015. The Stump Jump bijeli, 12,0 vol %, mpc. 79 kn butelja (postoji inače i crni, sa syrahom), dotjeran je, nekompliciran, dosta aromatičan, dopast će se ponajprije onima koji vole slađe note, ali valja kazati i da je s dobrom međuigrom slasti i kiselosti, Chardonnay Olive Growe 2017, iz vinograda tik uz maslinik (otud naziv Olive Growe), vinifikacija: 2/3 u inoksu i 1/3 u drvu, spoj pa dozrijevanje devet mjeseci u drvu, također je sa slatkastom notom, 13,5 vol %, mpc. 115 kn, a Footbolt Shiraz 2015 s dosta je voćnosti ali i mirodija, začinskog bilja, u ustima blago slađahan ali i s jako dobrom kiselosti, mpc. 140 kn.

Rečeno je već da naziv Footbolt na etiketi dolazi od konja prodaja kojega je obitelji omogućila prve investicije u vinski biznis. Izraz Olive Growe stavljeno je uz chardonnay stoga što je trsje uz maslinik. Treća predstavljena etiketa ima svoju priču zašto je baš takva, estetski i dizajnerski zapravo, zbog pretrpanosti slovima i znakovima, grozna. Objašnjenje, kad se sazna, možda pomaže da se shvati intencija vinara-vlasnika, ali ne pomaže promjeni dojma o estetici etikete: navodno je etiketa namjerno napravljena tako da vam izgleda kao da ste u ordinaciji okulista, Chester Osborn veli da je kreirana ovako zato da pilcu posluži kao orijentir do kada može ići s pijenjem, naime kad primijeti da više nije u stanju dobro raspoznavati sve te silne znakove trebao bi – prestati piti… Ali, kad se dođe do te točke – već je debelo kasno…

______________________________________________

Matija Lesković

◾Inače, u Bornstenu je krajem listopada ponovno gostovao i mladi – inače zagrebački student – Matija Lesković, sada s titulom diplomiranog inžinjera agronomije, koji već neko vrijeme enološka iskustva stječe po raznim vinskim posjedima u zemljama Europe, Amerike, ali i u Južnoafričkoj Republici. Upravo u Južnoafričkoj Republici, na Sveučilištu Stellenbosch, radi doktorat na temu senzorike vina!

Nakon kraćeg predstavljanja Južne Afrike u vinskome smislu – 95.000 ha vinograda, vinogradarsko područje je u Western Capeu, najzastupljenije je crveno granitno tlo, bijelih sorata je oko 55 a crvenih 45 posto, što se tiče sorata moglo bi se reći da je tamo nacionalni kultivar pinotage, a to je križanac između burgundijskih cinsaulta i pinot noira – u Bornsteinu je ovaj put na kušanje ponudio kapljicu Tokara Walker Bay Grenache 2015 Limited Release (uz grenache u vinu je 12 posto syraha); Neetlingshof The Owl Post Pinotage 2016; The Eagles Nest Shiraz 2015; Keermonts Merlot, Cabernet sauvignon, Cabernet franc 2013; Ken Forrester Three Halves Mourvèdre (50%)-Grenache-Syrah 2011. Radi se o vinima kojih nema na hrvatskom tržištu, a predstavljaju dobro sortnu, klimatsku i geografsku raznolikost tog područja Južne Afrike. ♣

VELIKI IGRAČI: u zvjezdanom usponu – Galić vina, nova institucija Vallis auree

NOBLESSE OBLIGE!… – Nakon drevnog cistercitskog podruma De Gotho iz 13. stoljeća – sada pod okriljem Kutjeva d.d., pa dvorca kojime upravlja Sunce, zatim Enjingija i Krauthakera, Kutjevo i Zlatna dolina dobivaju novu instituciju. Riječ je o vinskom imanju Galić. Poduzetnik Josip Galić, koji je u vinski svijet profesionalno krenuo 2007. sadnjom 6,5 hektara vinograda, postaje eto ključnim igračem na nivou ne samo Vallis auree nego i na razini Slavonije pa i Hrvatske. Prije dosta godina na jednom Vinkovu, Vincelovu, Vinceški u Iloku najavio mi je bio svoj uzlet u vinskome svijetu do čak nekih 99 hektara vinograda (brojka 9, inače, za nj ima posebno značenje, pa postoji i vino s devetkom u nazivu!), od tada do sada uspeo se do oko 60 vlastitih hektara i veli da se s trsjem ipak ne misli više širiti. U središtu Kutjeva sagradio je, moderno opremio te otvorio velebni podrum, koji, više nego svojim dimenzijama iz vana, impozantno, opremljenošću, djeluje unutra. Površina tlocrta građevine je 1300 četvornih metara ali kako je zdanje s tri nivoa, ukupna površina iznosi 3300 m2. Podrum je opskrbljen suvremenim prešama, vinifikatorima i cisternama od inoksa, posudama od betona – konusnima i u obliku jajeta, velikim konusnim drvenim badnjevima, velikim bačvama od 33.000 litara, srednje velikim bačvama i bariqueima – barriquea je 333, k tome i bačvama zapremnine 330 litara, i za dozrijevanje vinjaka. Kapacitet je 630.000 litara. Galić govori da će se proizvodnja kretati oko 333.000 litara. Dakle, kroz sve ove nabrojane brojke provlače se, znakovito, trica, šestica i devetka!..

Na prezentaciji podruma za strane novinare, slijeva: Andrej Markulin, Josip Galić i Slaven Jeličić

U sklopu zgrade su i laboratorij, te kuhinja i prostor koji se može iskoristiti kao kušaonica i restoran.

Josip Galić i arhitekti Ćurković i Zidarić

Ovo prije koji tjedan u listopadu nije bilo i službeno otvorenje vinarije, događanje kod Galića iskorišteno je kako bi se novi vinski podrum, djelo arhitekata Tomislava Ćurkovića i Zorana Zidarića, prezentirao grupi inozemnih vinskih novinara – iz Austrije, Bosne i Hercegovine, Mađarske, Njemačke, Poljske, SAD i Švicarske – koja je upravo bila na turneji vinskom Hrvatskom što je, dakako, obuhvatila i Slavoniju. Galić namjerava službeno otvoriti svoj novi podrum 7. studenoga, prigodno, uoči Martinja.

Pogled u podrum

Galić ima dobrog upravitelja Andreja Markulina i svestranog Slavena Jeličića koji je po struci enolog ali koji obavlja posao i na području marketinga, zatim, ima i nove strukovno potkovane osobe – bračni par Alen i Sonja Zadravec – za rad u vinogradu. ima i vrlo dobre vinogradske pozicije – u Kutjevačkom vinogorju na Kaptolu, Podgorju i Venju, a u brodskom Stupniku pak zauzeo je poziciju na brežuljcima na kojima je nekad stolovao Davor Zdjelarević. U Galićevoj su ingerenciji i hotelčić što ga je svojedobno uza svoj vinograd Kutjevu bio otvorio i dosta dugo vodio Majetić, i Zdjelarevićev hotel uz trsje u Stupniku.

Po Jeličićevim riječima, sad je na redu i da se, kako bi i trsje bilo posve u skladu s perfekcijom novog podruma – napravi, kako se izrazio, prava revolucija u vinogradima, u smislu npr. jačeg usmjerenja na eko-kolosijek, te tamo gdje je to moguće i ugušćenja nasada radi smanjenja prinosa i dobivanja još bolje kakvoće grožđa, rod će se, naglašava Jeličić, po trsu smanjivati na čitavome imanju, a grožđe strože selekcionirati…

Rezultat svega toga trebalo bi po logici biti to da za koju godinu vina s etiketom Galic – ne budu nikako ispod 90/100 bodova!… Noblesse oblige!

I manje je nekad više: emocije iz garaže

TVOJA KRV, i MOJA!…Tvoja krv, i moja…  Čak i kad je proizvod jako dobar mora se imati petlje da ga se tako nazove i da se naziv službeno objavi na etiketi na ambalaži! A zadarski par – Jadranka Svaguša i Gino Matulić – što sebe naziva garažnim vinarima ima dobar razlog i imao je petlju da svoju vinsku etiketu začini krvlju, u ovome slučaju dakako simbolom karaktera, osobnosti te posebnog truda da se ono pozitivno vlastito ja odnosno mi prenese na nešto što se od srca želi podijeliti s drugima. Pratim Jadrankinu i Ginovu kapljicu G&J kroz više godina, i uvjerio sam se da je riječ ne o nekom povremenom bljesku, nego o, barem dosad, permanentno visokoj kakvoći i eleganciji. Vino G&J Tvoja krv, i moja… bilo je i na ocjenjivanju za Potrošački putokaz revije Svijet u čaši i svaki put dobilo bi vrlo visoke ocjene, iznad 90/100. Sjajan je i sada na tržištu aktualni uradak iz berbe 2014., godine s nimalo sjajnim meteorološkim okolnostima u tijeku vegetativne sezone. U takvim uvjetima kakve je donijela 2014. dosta vinara i odustaje od izlaska s robnim markama pod vlastitim nazivom odnosno pod svojim imenom i prezimenom…

Gino Matulić i Jadranka Svaguša, koji stoje iza odlične kapljice G & J Tvoja krv, i moja… Kažu da su s berbom 2018. iznimno zadovoljni, posebice glede cabernet sauvignona. Vina inače nastaju uz maceracije od i više od 20 dana, te uz dozrijevanje u barriqueu, a iz podruma prema tržištu izlaze tek nakon tri godine od godišta berbe

Svaguša i Matulić, koji su inače dugo živjeli u Francuskoj (Matulić čak 30 godina!) i tamo se i zaljubili u vino, odlučili su da se kad se vrate u domovinu posvete i sâmi kreiranju Bakhova nektara, ali ne amaterski i uz kakvu improvizaciju nego visokoprofesionalno, predano i dobro osmišljeno, uz pristup što su ga vidjeli kod niza najjačih/najboljih proizvodačkih imena posjećenih u zemlji Gala. Maksimalnoj razini u tehničko-tehnološkom smislu i suradnji sa stručnjacima, Svaguša i Matulić, educirani i poprilično potkovani u materiji, bili su osobno do kraja spremni i dodati/osigurati i ono što je još bitno pri rađanju visokovrijednog proizvoda s dušom, a to su  – svijest o tome što se točno želi, spoznaja o tome kako postići željeno, zatim vrijeme, te – ljubav i strast! Naziv Tvoja krv, i moja… govori upravo o tome da je puno emocija i puno truda, truda do krvi, i Jadranke i Gina ulożeno u realizaciju vina G & J. Na etiketi su G&J napisali i sljedeće: Vino dolazi s Neba, rađa se u/na Zemlji, a živi od ljubavi koju mu dajemo…

Na nedavnom informativno-edukativnom kušanju vina G & J za djelatnike prodaje u Galeriji vina Miva degustirali su se G & J 2014 (13,7 vol%) koji je sada aktualan na tržištu i, za usporedbu, G & J 2013 (14,5 vol%), kojega, rečeno je, više gotovo da i nema. S obzirom na ne baš za vinogradarstvo povoljnu 2014. godinu i s obzirom da grožđe nije iz vlastitog vinograda gdje može biti bolje pod kontrolom vinara, G & J 2014 je također visokog dometa. Skladan i elegantan, krasne žive tamne rubinske boje, s dosta mineralnih niti, s lijepom voćnosti i sa dodirom slatkih začina ali ne i sa smetajućim bariknim notama, tek je tijelom/strukturom malkice tanjii i završetkom u ustima nešto kraći nego 2013.

Vlastitim vinskim stazama od proizvodnje do čaše Matulić i Svaguša pošli su u Dalmaciji, a, s obzirom na svoje bogato francusko kušačko eno-iskustvo kao najprivrženiji bordoškoj kapljici opredijelili su se za kultivare cabernet sauvignon i merlot, koje su pronašli u vinogradima u zadarskom zaleđu. Plan je bio da kupuju pomno birano grožđe i prerađuju ga uz pomoć vrhunskih stručnjaka iz područja enologije. Povezali su se s poznatim našim vinarom (Babić Suha punta) i fakultetskim profesorom Leom Gracinom – do prije kratkog vremena radio je na Prehrambeno bio-tehnološkom fakultetu u Zagrebu a sad je za fakultetu u Splitu – te sa zagrebačkom kućom za analize vina i vinski konzalting Vinolab. Angažirali su za potrebe podruma i enologinju u Zadru. Start je bio 2009. G&J za svoj vinski debut u Nadinu i Benkovcu u Benkovačko-Stankovačkom vinogorju kupili su grožđa u količini za dva barriquea vina, dakle za otprilike 600 butelja od 0,75 litara. Stvari su krenule dobro, i danas su G&J na oko 12.000 boca. A butelja u Galeriji MIVA u Zagrebu, s kojom G&J jako dobro surađuju i koja čini se i jedina u nas ima to vino na polici, u maloprodaji stoji 185 kuna… ♣

Korisna zaboravnost

PROJEKT ČETIRI ZEMLJE – Kad nam se nešto zametne ili na nešto zaboravimo najčešće smo srditi, međutim ima slučajeva – makar je to rijetko – da se ono na što se obično ljutimo pretvori u nešto dobro i korisno. Tako se meni dogodilo s vinom što ga je reviji Svijet u čaši na kušanje – kao nešto novo u njihovoj produkciji – prije više godina poslala obitelj Franca i Vesne Cattunar iz Nove Vasi kod Brtonigle. Riječ je o četiri etikete malvazije Cattunar iz berbe 2010. Da ukaže na bogatstvo terroirea unutar obiteljskIh vinograda i na visoku vrijednost kultivara malvazija istarska, Franco Cattunar odlučio je iz berbe 2010. od grožđa što raste u trsju na četirima različitim tlima – bijelom, sivom, crvenom i crnom – proizvesti zasebno četiri malvazije, svaku sa po jednoga od tih četiriju tala. Malvazije su nazvane Terra bianca, Terra grigia, Terra rossa i Terra nera. Kutiju s poslanim bocama spremio sam u hladnu, tamnu i prozračnu prostoriju u kući u kojoj su sjedište MAM-VIN-a i redakcija Svijeta u čaši, namjera je bila vinu nakon putovanja pružiti tjedan dana odmora, pa ga onda s kolegama kušati. Dogodilo se da je netko – a možda sam to bio i baš ja! – kutiju prekrio nekim predmetima i da, kako mi više nije bila izravno na vidiku, zaboravim na vino. Pa da ga, onda, prije nekih mjesec dana prigodom većeg pospremačkog zahvata nađem. U pravi čas da butelje otvorim i s kolegama kušam vino na svoj – rođendan.

Projekt četiri zemlje: malvazija Cattunar. Franco Cattunar sprema se izaći i s teranom sa četiri zemlje

Četiri zemlje: bijela, crvena, crna, siva

Kakvog li ugodnog iznenađenja: osmogodišnjaci, kojima se prije degustacije ranijim odčepljenjem butelja dopustilo da se malo proluftaju, bili su u jako dobroj formi (čepovi su odlično izdržali!)! Vino je bojom – žućkastom i tek nešto tamnijeg tona, te bouquetom pokazivalo da na plećima nosi nešto godina, međutim starost po godinama nije bila i ostarjelost! Sva četiri vina dosta živahna, višeslojna, skladna, u ustima puna i donekle kremasta, meni osobno najviše se dopala Malvazija 2010 Terra grigia (siva), koja mi je bila i najkompleksnija, potom Malvazja Terra bianca koja je djelovala nekako najsvježije ali pokazala se i s većom notom vitkosti, a onda Terra rossa. Kroz sva ta tri vina provlačile su se lijepo iskazane niti mineralnoga… Kad sam se, odmah nakon kušanja, javio Vesni Cattunar ona se silno iznenadila i, dakako, obradovala što su vina za koja čini mi se Cattunari nisu ni pomišljali da će ih netko (izvan njihova podruma) kušati nakon osam godina od njihova nastanka, ostavila lijep utisak. A kad su se emocije u razgovoru stišale, objavila dobru vijest da obitelj Cattunar sa projektom Četiri zemlje nastavlja te da će uskoro izaći i s crnom istarskom eno-uzdanicom u četiri pedološke varijante: teranom!  Bravo! ♣

SOMMELIERI: Prvenstvo Hrvatske 2018

ŠAMPION JE – NOEL! – Da, ove godine najbolje je prošao – ekskluzivni zagrebački restoran Noel!

Najprije je, početkom listopada, na prvenstvu sommeliera sjeverozapadne Hrvatske u Zagrebu šampionsku krunu osvojio Goran Petrić, zaposlen u Noelu, a potom je, krajem listopada u hotelu Bellevue u Malom Lošinju, na 22. državnom prvenstvu šampionom Hrvatske postao Ivan Jug, voditelj restorana Noel, dok je spomenuti Goran Petrić na tom istom nacionalnom natjecanju dosegnuo treće mjesto! Iza Siniše Lasana, Zagrepčanina koji je inače već osjetio šampionsku slast na državnoj razini i koji je već nekoliko godina na sezonskom radu u ponajboljim dubrovačkim ugostiteljskim objektima, konkretno utočište mu je renomirani restoran Proto!

Sommelijerski šampion Hrvatske za 2018. – Ivan Jug, u prvome planu, na slici je desno, drugoplasirani Siniša Lasan je lijevo, a trećeplasirani Goran Petrić, u sredini

Prvoplasirani na nacionalnom prvenstvu, a to je u ovome slučaju Ivan Jug, predstavljat će Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu sommeliera (ASI Contest of the Best Sommelier of the World) koje će se od 10. do 15. ožujka 2019. održati u belgijskom Antwerpenu.

Ovogodišnje državno prvenstvo, koje je pod pokroviteljstvom Hrvatske turističke zajednice i Turističke zajednice Kvarnera organizirao Hrvatski sommelier klub, okupilo je do sada najveći broj sommeliera iz svih krajeva Hrvatske. Najviše ih je stiglo iz velikih hotelskih kuća. Tako je hotelski brend Lošinj Hotels & Villas predstavio čak četvero sommeliera – Marka Maraka iz hotela Aurora, Norberta Češljića kao predstavnika Borik Mediterannean bara, Filipa Veselovca u ime hotela Bellevuea te Marija Nerea Fidalga ispred Boutique-Hotela Alhambra.

Mali Lošinj snažno se opredijelio za visoki, elitni turizam, i u objektima s pet zvjezdica poput hotela Bellevue i boutique hotela Alhambre prijeko su potrebni educirani vješti sommelieri. U Bellevueu se redovito organiziraju edukativne radionice za sommeliere, slika prikazuje prizor s jedne od njih

Prvenstvo sommeliera sastoji se od natjecanja u pismenog i praktičnom dijelu. Pismeni ispit obuhvaća pitanja o povijesti vinogradarstva, vinarstva, o zakonodavstvu, definiciji, zaštiti, regionalizaciji i podjeli vina te pitanja iz struke direktno, poput onih što je zadaća sommeliera, koji je osnovni pribor sommeliera i kako se poslužuju vina… Praktični dio natjecanja sastoji se od degustacije naslijepo, tijekom koje sommelieri trebaju prepoznati i opisati vino, reći područje iz kojeg dolazi, identificirati proizvođača i godinu berbe te procijeniti trajnost i dati preporuku za jelo uz to vino. Najbolje takmičare nakon toga očekuje pismeni test na engleskom jeziku o svjetskim vinima te najpoznatijim vinskim regijama Europe i svijeta, prepoznavanje četiri različita stila piva, pronalaženje grešaka u vinskoj karti. U finalu nastupaju tri najbolja sommeliera, koji pred publikom pokazuju kako dočekuju gosta, kako otvaraju  i poslužuju pjenušac, kako dekantiraju crno vino, kako usklađuju vino sa zadanim menuom. Sommelieri se okušavaju i u prepoznavanju destilata.

Pod budnim okom Marija Meštrovića Goran Petrić poslužuje aperitiv gošćama kojeje orimio u „svom lokalu“

Šampion Petrić s diplomom, u društvu s voditeljem natjecanja Marijom Meštrovićem i dvama članovima žirija – dopredsjednikom HSK Franjom Francemom i prof. Aleksandrom Asanovićem, te stručnom suradnicom Janom Košćec

Sedmo prvenstvo sommeliera sjeverozapadne Hrvatske, na kojemu je sudjelovalo devet kandidata za šampiona, osvojio je, kako je rečeno, Goran Petrić iz zagrebačkog restorana Noel. Nakon pismenog dijela ispita za svu devetorku, s njime su se u finalu na provjeri znanja u praksi našla dva sommeliera zagrebačkog, i k tome, istoga ugostiteljskog objekta – Agave: Predrag Čavić i Miljenko Čehulić. Pred stručnim žirijem u kojemu su bili profesor na Ugostiteljsko-turističkoj školi u Zagrebu Aleksandar Asanović, zagrebački sommelieri Igor Grubač i Krešimir Šesnić, pa Marko Rundek iz Dežman-bara, te Ivan Stiblik iz zadarskog Groppa, inače povjerenik Hrvatskog sommelier kluba za Dalmaciju, i Franjo Francem, dopredsjednik Hrvatskog sommelier kluba, te pred znanim sommelierom i ugostiteljom Marijom Meštrovićem kao voditeljem natjecali su se u ispravljanju vinske karte na koju je organizator namjerno uvrstio i neke pogrešne navode, zatim u načinu prihvata gosta i pravilnom posluživanju aperitivnog pjenušca, pravilnom dekantiranju crnoga vina, prepoznavanju vina i drugih pića – ukupno šest – na temelju degustacije, te u rastakanju pjenušca iz magnuma u 20 čaša na način da ništa ne ostane u boci a da sve čaše budu podjednako pune.

Predrag Čavić iz Agave rastače magnum s pjenušcem u 20 čaša

I tako eto sada visokorangirani Noel uz Ivana Juga ima još jednog sommeliera sa ćitabom šampiona na regijskom te finalista na nacionalnom prvenstvu, a restoran Agava može biti zadovoljan jer na prvenstvu Sjeverozapadne Hrvatske dva su se njegova sommeliera uspjela probiti u finale! ♣

World Championship 2019

AUSTRIAN WINE MARKETING BOARD i INTER RHÔNE KAO PLATINASTI SPONZORI  – Od 11. do 15. ožujka  2019. u Antwerpenu će se u organizaciji udruženja Association de la Sommellerie Internationale (A.S.I.) održati Svjetsko prvenstvo sommeliera za 2018. Kao platinasti sponzori spominju je tijela Austrian Wine Marketing Board i Inter-Rhône. To sponzorstvo među ostalime znači da će se u vrijeme ručka i večere, te na završetku svakog natjecateljskoga dana u Baru sommeliera točiti kapljica iz vinorodnih područja Austrije i iz doline Rhône. Francuzi super zadovoljni, a Austrijanci pogotovu. Kažu: iz male zemlje ali velikih eno-ostvarenja! Očekuju snažan marketinški učinak ovog svog nastupa, posebice i stoga što bi se u Antwerpenu trebala okupiti vrhuška svjetske sommelijerske scene općenito (dakle ne samo natjecatelji). U Antwerpenu će se proslaviti 50. godišnjica ASI-ja, utemeljenoga 1969. godine i pola stoljeća do povratka Svjetskog prvenstva sommeliera u Belgiju, naime prvo prvenstvo održano je u Bruxellesu.

Na svjetskom prvenstvu Best Sommelier of the World 2019 natjecat će se 65 ponajboljih sommeliera svijeta, među njima i naš Ivan Jug koji je hrvatskim prvakom za 2018. postao nedavno, na takmičenju u Malom Lošinju. Trojica finalista pokazat će u Antwerpenu u borbi za šampionsku titulu svoje umijeće 15. ožujka pred publikom od oko, najavljuje se, 2000 osoba iz svijeta vina, konkretno enologije, vinske trgovine i ugostiteljstva.  Zanimanje medija javnog informiranja za ovaj događaj golemo je, priča se o dolasku oko 150 novinara iz cijeloga svijeta. Finale natjecanja prenosilo bi se svijetom putem Interneta.

Možemo li i mi barem malo iskoristiti nastup Ivana Juga u Belgiji za promociju hrvatskoga vina? ♣

BITI (piti) ili NE BITI (piti), pitanje je sad: kamo ide pelješko vinogradarstvo?

PREMJESTITI DINGAČ i POSTUP DRUGAMO u HRVATSKU?!! – Ove slike prikazuju kako se sa Pelješca izvoze krekovi (drveni dio loze). Otkupljuje ih i organizira prijevoz za njih firma iz Njemačke. Sijeku se loze i prodaju. Nakon nedavne sječe novog Zakona o vinu u Saboru, danas sječa loza na Pelješcu…

Tako je nedavno na svom profilu na Facebooku napisala pelješka vinogradarka i vinarka Marija Mrgudić. Evo reakcija, u originalu, bez ikakvih intervencija:

Mario Tolj Ja bi im dao da mi posiku negdi oko 14000 kom bez da mi plate da mi je lakse istrapit i da mogu pocet sadit novu

Ivana Ledinić Kome je isplativa loza, nek je sadi, a ko hoce pilat to su njihova posla, a ne tuđa

Nela Gudelj Ivanović Ma kako je moguce to uopce raditi?? Mislim ako se ima OPG onda valjda registriraš proizvodnju i prodaju vina / grožđa, i za sve to treba se imati i ispunjavati propisane obrasce pa bas i ne znam da Agencija ima obrazac za prodaju kreča. A o vinocidu šta uopće reći??

Alenko Radovic Vec desetak godina, tj od propasti PZ i vinarije Dingac peljeski vinogradari vise lozu niti sade niti vinograde obnavljaju na podrucjima van Dingaca i Postupa vec su taj posao preuzeli VINARI. Dakle vinogradarima se loza ne isplati jer se od prodaje grozdja nemoze zivjeti. VINARI sade i obnavljaju vinograde dosta cesto da imaju broj loza odnosno kada nestanu vinogradari da budu imali bar nesto grozdja sa Peljesca! Zasto je to tako Marija, zasto je to tako bilo i prije ovog novog zak(l)ona znat ce i Branko. Odgovor je u nepravednoj podjeli dijela vrijednosti koji od skupe boce ide vinogradarima.

Branko Džajić Gospar Alenko, glavni je problem Dekret partije iz 1963. o ujedinjenju svih PZ uključujući PZ Primorku Trstenik, Vrućicu i ostale pod PZ Dingač Potomje (Direktor iz Trstenika pok. Dinko Šerka), vaš potomski zet gdje ste vi iz Potomja dobili većinu protiv kojih svi mi ostali mali miševi iz ostalih mjesta uključujući i mene kao kratkotrajnog predsjednika skupštine nismo mogli ništa protiv vaših potomskih bisera poput Mata Ančića, Josipa Radovića, (uz naročitu podršku bisera iz Grude) i da ih dalje ne nabrajam, ali ako hoćete imena svih ja ih se ne bojim kronološki objaviti. Bio sam relativno mlad dok ste vi bili daleko od SR Hrvatske kad su počeli problemi 2002. Za ovaj put dosta.

Plavac mali

Zeljko Suhadolnik Postoji li sansa da se vi peljeski vinari napokon kvalitetno samoorganizirate u snaznu cehovsku/interesnu, poslovnu udrugu koja ce voditi politiku vinogradarstva, vinarstva i plasmana vina te stititi interese branse i podrucja na kojemu zivite i radite? Ne treba tu puno mudrosti, dovoljno je kopirati koncept talijanskih konzorcija za vino odnosno francuskih interprofesionalnih ureda po vinogorjima. Ali – potrebna je VOLJA!

Marija Mrgudic Gospar Željko potrebna je volja ali i sazrjevanje mentaliteta za takvo samoorganiziranje. I nakon volje i sazrjevanja mentaliteta potrebna je podrška odgovornih. Teško da će se to dogoditi danas, ali nadam se da je to sljedeči korak u održivosti ove grane poljoprivrede.

Zeljko Suhadolnik Ali rijec je i o Dingacu, po meni tu je poziciju trebalo proglasiti nacionalnim parkom tako da tamo ne moze raditi svatko po svome. To sazrijevanje vec se davno trebalo dogoditi a onda biste i lakse pritisnuli lokalnu upravu na prave poteze. Ovako vrijeme ide a na trzistu vina pa time i na sirem trzistu drugi nam uzimaju kolac. Inace, jucer sam u Zagrebu stjecajem okolnosti kusao vino predstavljeno mi kao Dingac, uredno i korektno ali to jednostavno ne moze proci pod kapljicu grand cru pozicije poput Dingaca… Ili, mozda, Dingac – i nije grand cru lokalitet!?…

Alenko Radovic Najveci problem je vinogradarstvo i to ono individualno Zeljko Suhadolnik jer podijela dobitka od boce prodanog vina NIJE PRAVEDNA i ne omogucava individualnim vinogradarima zivjeti (samo) od vinogradarenja, obnavljati vinograde. Zasto vinogradari ne mogu obnavljati svoje vinograde, krciti i saditi nove dok istovremeno vinari grade lijepe velebne vinarije, voze se u skupim terencima zasluzuje analizi a dok se ta analiza ne napravi i konkretne mjere ne poduzmu za vracanje dijela vinogradaru koji mu je stimulativan i koji mu pripada biti ce tako kako nam je sada a vidi se kroz zapustene vinograde na Peljeskoj Zupi, kroz kamione grozdja koji dolaze sa strane i sada evo i kamione krekova koji se voze u Njemacku. Nadam se da ce se sa ovim sloziti i Marija i Branko a i Stijepo

Zeljko Suhadolnik Alenko Radovic Molim vas da malo elaborirate i pojasnite, Zar se ne mogu pelješki vinogradari organizirati u tijelo koje bi stitilo njihove interese? Zar ne bi pojedinci mogli i s više poduzetnosti i ambicije od vinogradara postati i proizvodjači vina pa prodavati vrhunske stvari po visokoj cijenu i lijepo zivjeti?

Alenko Radovic To se vec radi Zeljko i to po zakonitostima slobodnog trzista ali nemoze svaka kuca biti i vinar, to je bilo prije 2. svj.rata pa je napusteno jer nije zadovoljavalo interese vec se islo u zadrugarstvo, medjutim zadrugarstvo koje je bilo okosnica razvoja nasih sela sada ne funkcionira i vinogradari nemaju interesa ni saditi ni obnavljati vinograde osim u Dingacu i Postupu gdje je cijena grozdja na donjoj granici isplativosti. Dakle, nema razvoja individualnog vinogradarstva bez zdravog zadrugarstva. Mislim da ce se sa ovim sloziti StijepoBranko a i Marija!

Branko Džajić Gospar Željko nema šanse se ujediniti nego se možemo samo još rascjepkati. Problem mržnje sela protiv sela, vinara protiv vinara… Nakon spajanja svih zadruga u PZ Dingač 1963. ponovo je počelo cijepanje (PZ Postup, PZ Kuna) a onda zbog nesposobnosti uprava zadruga dolazi do izdvajanja pojedinačno zadrugara od kojih su sada neki veći a neki manji ali onim većim odgovara sadašnja situacija jer gledaju kratkoročno. Imali smo i podršku županije i formirali županijsku udrugu svih vinara koje je predsjednik naš vinar Pavo Miličić kojemu je bio cilj da je što prije ugasi što je i uspio

Zeljko Suhadolnik Dragi moji Peljesani, po ovim reakcijama vidim da bi bilo najbolje preseliti Dingac i Postup nekamo drugamo u Hrvatsku, tamo gdje ima ambicioznih i poduzetnih ljudi neopterecenih lokalnim mrznjama i sposobnih maksimalno valorizirati te grand cru ili 1er cru pozicije za koje se u razgovoru cesto kaze sa su Bogom dane.

Stijepo Sestanovic Vidim ima lipih ideja, ali di su tu ljudi? Nema ih! To je prvi osnovni problem. Prosjek ljudi koji su vezani uz vinogradarstvo je starosna 67-.šnja dob. Gdje je tu efekt, želja i mogućnost? Nema je.S igurnost od te proizvodnje – nema je! A ulaganja ne pitaj! Mi smo istrapili i dijelomice pripremili za sadnju 5000 loza, ali troškovi su do neba. Ima li uz ovakvi sadašnji trend uopće ikakva smisla posadit? Ja mislim da ne! Eto EU je razradila studiju za život još 3.8 milijarde ljudi na tlu Evrope. Pa će se taj problem valjda u budućnosti riješiti zar ne? Što mislite zašto takva studija? Ja mislim da rade sve da bi još više spustili prag cijene rada! Zato su sve što se vinogradarstva tiče samo tlapnje. Vinarstvo je već neki drugi par rukava jer počiva isključivo na trgovini

Alenko Radovic Zeljko Suhadolnik radje dovest nove ljude koji su tu i koji ce na starim idejama sa novim poletom ozivjeti zadrugarstvo a time i peljesko vinogradarstvo!

Alenko Radovic Podržavam Stijepo temeljne poruke jucerasnjeg skupa u Vukovaru sto bi na nasem vinogradarskom peljeskom planu bilo: 1. ne vjerujemo institucijama države koji kroz prinudnu upravu PZ “DINGAC” restauriraju stanje u zadrugarstvu koje je dovelo do ponora! 2.stvorili smo bolesno društvo koje treba promijeniti! ♣

IZ NAŠEG SUSJEDSTVA: Konačna piramida kakvoće austrijskog pjenušca

SEKT g.U. GROSSE RESERVE – Nakon godina priprema, Austrija je napokon izašla i s pjenušcem koji spada u kvalitativni vrh pjenušave produkcije. Riječ je o apelaciji Austrian Sekt g.U. Grosse Reserve, špici piramide kakvoće.

Austrijanci se diče sa 175 godina proizvodnje pjenušavih vina. Zaštićena oznaka geografskog porijekla g.U. odnosno geschützte Ursprungsbezeichnung Klassik im nije bila dovoljna, htjeli su veliki korak više, i ostvarili kategoriju Reserve, a 2015. odlučili su da treba izaći na tržište i sa razinom g.U Grosse Reserve. Za dobivanje te apelacije valja se pridržavati posebno strogih pravila, od onoga tijesno vezanog uz teritorij kao mjesto nastanka vina, preko za kraj tipične sorte, rokova berbe, rada u podrumu po klasičnoj šampanjskoj metodi sekundarnoig vrenja u butelji, dužine odležavanja pjenušca u boci na kvascu prije degoržiranja… Kao znak kakvoće, butelja na kapici mora imati markicu crveno-bijelo-crveno (boje austrijske zastave).

Sekt Klassik mora minimalno odležavati na kvascu u butelji prije degoržiranja devet mjeseci, kategorija Reserve 18 mjeseci, a Grosse Reserve 36 mjeseca. Razina Grosse Reserve mora biti proizvedena od grožđa iz vinograda unutar pojedine općine odnosno iz vinograda s po kakvoći posebno izdvojene pozicije u dotičnoj općini, u radu se moraju poštivati protokoli važeći u Champagnei i u talijanskoj Champagnei Franciacorti. ♣

TURIZAM: oprezno u Emiratima!

OD VINA u ZRAKU DO ZATVORA NA TLU – Dubai je turističko odredište znano po mogućnosti luksuznog šopinga, mjesto gdje je moguće i skijanje, te gdje postoji sjajan izbor raznih oblika rekreacije, tamo su atrakcije visoki toranj Burj Khalifa i famozne fontane… Na spomen riječi Emirates često se pomisli na blagostanje, raj na Zemlji, međutim u toj percepciji krije se i poneka zamka, zbog koje – opuštanje nije dopušteno.

Kako vino i neka jaka alkoholna pića također spadaju u užitke drage turistima, nužno je znati, kad se ide u Emirate, da je u tamo konzumacija alkohola pod strogim nadzorom.

Nedavno je u Emiratima, piše britanski tisak, zbog vina poprilično problema imala Šveđanka inače stalno nastanjena u Velikoj Britaniji a koja je bila odlučila sa kćerkom poći na nekolikodnevni odmor upravo u Dubai. Rezervirala je let Emiratesom, zrakoplovnom tvrtkom Ujedinjenih Arapskih Emirata, na letu u divovskom airbusu 380 do Dubaia DXB, sa 88.000 dolazaka i odlazaka valjda najposjećenijeg aerodroma na svijetu. U prvoj klasi aviona kompanije Emirates putnici imaju lijep izbor različitih vina svjetski znanih proizvođača, a čašu vina moguće je dobiti i u ekonomskoj klasi. Gospođa je popila vino, a kad je sletjela u Dubai imigracijski službenik koji ju je zatražio da pokaže vizu odmah ju je upitao (kao slijed cinkanja iz aviona, ili po intuiciji?) – je li pila alkohol. Ona je priznala da je popila vino posluženo joj u avionu, a službenik ju je odveo odmah na testiranje i ustanovilo se da u krvi ima 0,4 promila! Gospođi, koja je eto sebi priuštila i ne samo čašicu u avionu, zaplijenjeni  su putovnica i mobitel, i odvedena je u pritvor…

Lijepa li odmora! ♣

GURMANSKI POROCI NA TANJURU: Listopad – vrijeme novog maslinovog ulja

BERBA MASLINA i KAO USPJEŠAN TURISTIČKI PROIZVOD –Berba maslina u ponudi kao turistički proizvod! Dvostruka korist – popuna manjkajuće radne snage s obzirom na (toliko spominjani) egzodus Hrvata, i dobit na planu turizma.

Tvrtka Laguna Novigrad, koja upravlja brendom Aminess Hotels & Campsites, gostima nudi jedinstveni paket koji uključuje smještaj u njenim objektima i sudjelovanje u berbi maslina. Tako svake godine tijekom listopada i studenog, u periodu berbe ulike u Novigrad istarski dođe na radnu akciju i više od 700 gostiju iz cijele Europe! Nakon berbe oni posjete uljaru gdje prisustvuju procesu prerade ubranih maslina, a kao uspomenu dobiju bočicu Vergala. Početkom listopada u Novigrad je stigla prva grupa od 200 gostiju iz Njemačke, i odmah krenula u radnu akciju u maslinike Lagune Novigrad. Tijekom berbe, popraćene tradicionalnom istarskom glazbom, gosti su imali priliku uživati u lokalnim gourmet-specijalitetima.

Maslinici u kojma se rađa Vergal nalaze se u neposrednoj blizini mora, što maksimalno pogoduje plodu masline i kvaliteti ulja. Plodovi se ubiru ručno kako bi se maksimalno očuvali tijelo i kvaliteta ploda. Ulje se dobiva uz mehanički postupak hladne prerade.

Sandi i Tedi Chiavalon

Kvaliteta Vergala prepoznana je kako na domaćem tako i na međunarodnom planu, naime to je ulje dobitnik više značajnih domaćih i međunarodnih odličja. Među njima se ističe ovogodišnja nagrada u kategoriji Best of Class, za Vergal Frantoio, osvojena u New Yorku na The New York International Olive Oil Competition, najvećem ocjenjivanju i jednom od najcjenjenijih natjecanja u kvaliteti maslinovih ulja u svijetu. A tu je i zlatna gurmanska medalja za Vergal Frantoio u sklopu Međunarodnog natjecanja svjetskih jestivih ulja koju dodjeljuje L’Agence pour la Valorisation des Produits Agricoles (AVPA) u Parizu. Ulje Vergal uvršteno je i u renomirani svjetski vodič najkvalitetnijih maslinovih ulja Flos Olei 2019…

A jedni od najboljih istarskih maslinara – braća Sandi i Tedi Chiavalon sa svojim novim mladim uljem već sredinom listopada pod parolom Iz preše – u Vivat!  stigli u Zagreb, u vinoteku Winelover kuće Vivat Fina Vina… ♣

N’oubliez jamais!

BLATSKA LUMBLIJA – Lumblija je tradicijski kolač Blata na Korčuli, star nekih dva stoljeća. Priča o njegovu nastanku seže

Sanja Protić, Maja Šeparović i Ivana Sardelić

udoba Napoleona, koji je, nakon što je već osvojio dobar dio Dalmacije i ukinuo Dubrovačku Republiku, zaposjeo i otok Korčulu. Francuska vladavina u Dalmaciji trajala je devet godina. Francuzi su morali otići 1811., kad otok Korčula prelazi u ruke Engleza. Priča koja se vezuje uz lumbliju govori o ljubavi, i to mlade Blajke i francuskog vojnika pekara, koji su se eto stjecajem okolnosti morali razdvojiti. Neposredno prije odlaska francuske vojske a s njom i mladog Francuza, zaljubljeni pekar ispekao je kolač i darovao ga svojoj voljenoj uz riječi ne m’oublie pas, što znači ne zaboravi me. Tužna Blajka to ne m’oublie pas čula je i zapamtila kao lumblija, i to je ostao blaćanski izraz za kolač kojega se nastavilo peći u obiteljima Blata na Korčuli.

Lumblija je postao sinonim sjećanja na drage osobe, i u većoj mjeri pripravlja se oko blagdana Svih Svetih. S  vremenom lumblija je proširila tu svoju vezu s najdražima s osoba i na rodni kraj, naime s obzirom da je i već u neko prijašnje vrijeme zabilježen pravi egzodus Blaćana u Australiju i Južnu Ameriku a kako su veze, makar daljinske, s rodnim krajem ostale vrlo čvrste, na relaciji Blato – Australija i zemlje Latinske Amerike rodbini i prijateljima često putuju paketi upravo s lumblijom, bitno je reći vrlo, s obzirom na sastojke te način pripreme i strukturu, otpornom na vrijeme, domaćice iz Blata tvrde da – tako je barem rekla jedna Blajka ovih dana izlagačica lumblije na smotri tradicijskih proizvoda hrvatskih OPG-ova na zagrebačkom Trgu bana Jelačića – nenačeta i prikladno čuvana, lumblija može u dobroj kondiciji izdržati čak i do godinu dana!

Kumpanjija

Inače, svake godine u Blatu se uoči praznika Svih Svetih u organizaciji Turističke zajednice općine Blata održava manifestacija Dani blatske lumblije, riječ je o ocjenjivanju s proglašenjem šampiona, izložbi i degustaciji toga kolača. Ove godine Dani blatske lumblije startali su 17. istopada u Dubrovniku a onda se, do 28. listopada, nastavili u Blatu, na raznim lokacijama. Priredba je u goste pozvala predstavnike otoka Brača da se predstave s tortom hrapošćušom iz Dola, predstavnike hvarskoga Staroga Grada da donesu starogrojski paprenjok, te predstavnike Visa s otoka Visa da pokažu svoju višku pogaču.

Lumbliju njeguje i korčulansko viteško udruženje Kumpanjija, koja je slavi na svojoj tradicijskoj Kućnoj zabavi svake godine početkom veljače, kaže Maja Šeparević iz Turističke zajednice Blata. Glavna godišnja manifestacija na kojoj nastupa Kumpanjija je međutim na Dan sv. Vincence, zaštitnice Blata. U par rečenica i nešto o Kumpanjiji: riječ je, izvorno, o dobro organiziraoj grupi Blaćana koja je branila mjesto od raznih osvajača. Prvi pisani spomen Kumpanjije je iz 1214, a nalazi se u Korčulanskom statutu. Kumpanjija je o sigurnosti svojega mjesta brinula sve do 19. stoljeća, potom je od nekadašnje narodne vojske nastalo folklorno društvo što brine o očuvanju narodnih običaja. Vrlo atraktivan je ples pod mačevima koji Kumpanjija izvodi, to je fascinantna predstava što kao magnet privlači turiste…

Blajka Sanja Protić u prigotavljanju lumblije

Evo i što je, po riječima Sanje Protić, vlasnice OPG-a Protić Sanja iz Blata, nužno za izradu lumblije: oko 1,5 kg brašna, dvije kockice kvasca, 1,5 dl mlijeka, 300 g šećera, 250 g rastopljenog maslaca, 1 dl maslinova ulja, 100 gr nasjeckanih prženih badema, 100 gr nasjeckanih oraha, 100 gr grožđica namočenih u varenik (a to je gusti slatki sirup dobiven dužim iskuhavanjem grožđanog mošta na nižoj temperaturi da se postigne ugušćenje a da tekućina ne zavrije; od 10 litara mošta dobije se oko tri litre varenika), mljeveni muškatni oraščić, cimet, anis, naribana limunova korica, naribana narančina korica, malo soli. Način prigotavljanja: u mlako mlijeko umiješati kvasac s malo šećera i brašna. S ostatkom brašna na suho pomiješati ostatak šećera, nasjeckane bademe i orahe, ocijeđene grožđice, mirodije. Dodati dignuti kvasac i zamijesiti tijesto. Kad ono naraste, podijeliti ga na četiri okrugla komada, da budu poput kruščića, potom te kruščiće složiti na namašćeni lim za pečenje. Peći na 150 ili 180 stupnjeva – 60 minuta ako je temperatura 150 stupneva a 40 minuta ako je 180 stupnjeva. Pečene lumblije prije nego što se posve ohlade premazati varenikom ili prošekom ili lozovačom…, te posuti fino mljevenim šećerom. ♣

SPAR ne špara, igra na kartu domaćega i na kartu zdravlja

MANJE SOLI, MANJE BOLI! – Za šećer i za sol kažu da su tihi ubojice. Prijaju vam pri jelu, čak i navlače vas na grijeh, a kad dođe vrijeme triježnjenja može biti prekasno.

Iz trgovačkog lanca SPAR, koji izlazi dnevno s 35 različitih vrsta kruha, najavljuju da će pekarski proizvodi te trgovačke kuće izlaziti pred kupce s bitno smanjenim dozama soli, ne radi šparanja (štednje) nego u svrhu zdravije prehrane. SPAR navodi da će do kraja ove godine udio soli u svojim pekarskim proizvodima smanjiti za 12 tona! Iz te kuće poručuju kako su već početkom ove godine krenuli sa smanjivanjem količine soli sa nekih dva posto na 1,4 posto u kruhu i pecivu, a ići će, obećavaju, još i niže. Još nešto zanimljivo za nas: za kruh što ga peče i nudi SPAR rabi brašno hrvatske proizvodnje. Najnoviji kruh u SPAR-ovoj ponudi je Vitamineral, koji u sebi ne sadrži E-brojeve (konzervanse). Riječ je o kruhu sa sjemenkama bogatim vitaminima i mineralima, i sa smanjenim udjelom soli. ♣

Od  Tinjana do SIAL-a 2018 u Parizu

HRVATSKI PRŠUT NA EUROPSKIM STOLOVIMA – Tek što je završio međunarodni sajam pršuta u istarskom mjestu Tinjanu, u Parizu je otvoren međunarodni sajam prehrane SIAL 2018., jedna od najznačajnijih priredbi te vrste u svijetu. Logično je to što su u Tinjan pohrlili toliki posjetitelji-ljubitelji pršuta, jer riječ je o specijaliziranoj manifestaciji, a ugodno iznenađenje bilo je u Parizu, naime na sajmištu Parc des Expositions na našem izlagačkome prostoru osmišljenom pod dirigentskom palicom Hrvatske gospodarske komore već od prvog dana mnoštvo posjetitelja okupljalo se također upravo oko pršuta! Ana Babić, voditeljica marketinga kuće Pršuti Voštane nije krila zadovoljstvo. Voštane od ukupne proizvodnje pršuta izvoze oko 10 posto, i to u Sloveniju, Makedoniju, Austriju, Švedsku, Njemačku i Slovačku, sad se na SIAL-u vidjela šansa da se izvoz posjetno poveća.

– Internacionalni sajam hrane SIAL izvrsna je prilika za nas da upoznamo europsko tržište s premium hrvatskim delicijama. To nama kao jednim od najvećih proizvođača dalmatinskog pršuta u Hrvatskoj otvara i prostor osjetnog širenja plasmana – rekla je Babić.

Istarski Pisinum svoje trajne proizvode izlaže na sajmu SIAL treći put.

– Vjerujemo da nam ovaj sajam pruža odličnu priliku za upoznavanje s velikim brojem potencijalnih kupaca. To je savršeno mjesto za prikupljanje informacija o kretanju naše branše i tržišta. Znamo da će naš istarski pršut i drugi suhomesnati proizvodi kad-tad doći na europske police, samo je pitanje putem kojeg kupca. Ovo je i prilika susresti se s postojećim partnerima te sakupiti dojmove ljudi iz cijelog svijeta o našim proizvodima nakon što ih kušaju – rekla je Hani Hreljak, dirktorica Pisinuma.

Ne zna se je li pozvala strance da naiđu i na festival u Tinjan, a što mogu kombinirati i s festivalom tartufa kao još jednom velikom našom atrakcijom i moguće izvoznim adutom.

– S više od 7.200 izlagača iz 109 zemalja te s više od 160.000 registriranih posjetitelja, sajam SIAL potvrđuje vodeću poziciju među prehrambenim sajmovima u Europi i svijetu i svakako je mjesto na kojem treba biti prisutan. SIAL ima i posebnu reputaciju. Poslovni rezultati se ne ostvaruju preko noći. Tržište zahtijeva da ste tamo, ako ste ozbiljan igrač, prisutni više godina  zaredom. Zato smo mi tu sa našim članovima šestu godinu u nizu – kazala je Jasminka Dukić iz Hrvatske gospodarske komore.   

Na prošlom izdanju sajma, 2016., najzastupljenije zemlje među izlagačima bile su Francuska, Italija, Kina, Španjolska, Turska, Belgija, Grčka, Nizozemska, SAD i Indija, dok su među posjetiteljima najzastupljeniji bili Francuzi, Belgijanci, Talijani, Nizozemci, Britanci, Kinezi, Španjolci, Nijemci, Turci i Amerikanci. ♣

Slavonski KGB,KGS, KGM…

KULINOVA SEKA DOBILA BRACU! – KGB, KGS, KGM… Još nedostaje samo 007, rekli biste. Međutim riječ je ovdje ne o onome što sugeriraju slova i brojka, nego o nečem sasma drugome, ljepšem.

Tomislav Galović s kulinovim bracom, te, pored, presjek kulinovog brace

Među snažnim sinonimima Slavonije su kulen, kulenova seka, zatim Galović (Tomislav), Krauthaker (Vlado), graševina, a i kutjevačka vinogradska pozicija Mitrovac s koje i dolazi ponajbolja Krauthakerova graševina. Ispada da su tradicijski ključna slova za Slavoniju K, G, S, M, a sad im se pridružuje i slovo B, naime kako je logično uz seku vidjeti i brata, znani naš kulenar ali i ponuđač i drugih odličnih mesnih prerađevina Tomislav Galović pobrinuo se za nastanak kulinovog brace! A taj braco je vanjskim izgledom smeđ, bogme obećavajuće dužine od gotovo pola metra, na opip tvrd i čvrst a u srži mekan k’o duša, karakterizira ga nešto više masnoće što za Slavonca nije neuobičajeno, a za razliku od seke – za koju je tipična crvena boja paprike ljute i paprike slatke snašine sramežljivosti – on je unutra sivkast. Galović objašnjava:

– Kulenov braco od mesa je svinjskog podbratka, češnjaka, soli i papra. S obzirom da je on kod mene novitet, još istražujem to kad je najbolji, dakle je li baš nužno duže čekati da se jače stvrdne. U ovome trenutku rekao bih da može lijepo obradovati i dok je još malo mekan…

Galovićeve kulinove seke, te i kobasice s Krauthakerovom graševinom s Mitrovca

A, gdje su tu Krauthaker, graševina i Mitrovac? Dosjetljivi i poslovni Galović, koji očito razmišlja dalje od nosa i teži najboljem, u želji da u svojoj butiknoj produkciji – za koju su se, usput rečeno, poprilično zainteresirali i Englezi pa se suhomesnati specijaliteti Galović, čujem, jako dobro prodaju i u dalekom Londonu! – ima što više artikala s dodanom vrijednosti odlučio je uspostaviti suradnju s vinskom ikonom Slavonije Vladom Krauthakerom, na način da kao sastojak za jedan tip svojih kobasica koristi i Krauthakerovu odličnu Graševinu Mitrovac! Sastojci su svinjsko meso, češnjak, sol, papar, slatka paprika, šafran, graševina Mitrovac. Kobasica se može konzumirati kao mlada i kuhana, ali Galović veli da je bolje pričekati da se posuši te je onda samo narezati. Galović, koji ima prodajni boutique u Zagrebu, tu je kobasicu nazvao Galović-Krauthaker. KGKM, tj. kobasica Galović Krauthaker Mitrovac… ♣

Kava single origin

CENTAR IZVRSNOSTI u MATULJIMA  – U Matuljima je otvoren Hug&Punch (H&P) SCA Premier Campus – centar izvrsnosti za edukaciju i certificiranje specijalista za kavu po internacionalnim standardima. Cilj je pomicanje granica svijeta kave u Hrvatskoj s brendova na single origin kave.

Pokretanje i otvaranje podržala je krovna organizacija za promicanje kvalitete kave Specialty Coffee Association (SCA) čije je striktne kriterije ovaj centar uspješno ispunio u procesu certifikacije za status Premier Campusa.

Centar izvrsnosti: Domagoj Trusić, Agnieszka Rojewska i Nikola Žiganto

Prve korake Hug&Punch SCA Premier Campusa svojim je nastupom u sklopu radionice uveličala aktualna svjetska prvakinja i baristica Agnieszka Rojewska. U suradnji s Rojewskom osmišljen je ekskluzivni program edukacije.

Matuljski SCA Premier Campus prvi je takav centar u ovome dijelu Europe te jedan od ukupno devet na europskoj razini. U Hug&Punchu profesionalcima iz industrije kave sada su dostupne stručne edukacije autoriziranih predavača iz cijelog svijeta i to iz pet certificiranih modula: green – zelene kave, roastinga ili prženja kave, zatim barista – kuhanja espressa pa brewinga, odnosno kuhanja filter kave, te cuppinga – kušanja kave.

Hug&Punch prostire se na 600 četvornih metara posvećenih samo kavi. Unutar njih, osim kao edukativni centar Hugh&Punch funkcionira i kao dobavljač sirove specialty kave s geografskim porijeklom a i kao mikropržionica.

Uz Hug&Punch blendove kave, ponuda uključuje i tailor made rješenja što HoReCa partnerima omogućava kreiranje vlastite mješavine uz nadzor stručnjaka, pa tako svaki barist može kreirati novu mješavinu s vlastitim potpisom. Svaki proizvod koji tako nastane obogaćuje tržišnu nišu i podiže svijest konzumenata o jednom od najpoznatijih napitaka na svijetu.

Nikola Žiganto, voditelj projekta i naš poznati degustator kave, te Domagoj Trusić, voditelj edukacijskog centra te jedini SCA autorizirani trener u regiji za sve module edukacija, ističu kako uz status mikropržionice s vlastitim specialty brendom koja na jednom mjestu objedinjuje najkvalitetnije kave svijeta, Hug&Punch predstavlja i platformu u sklopu koje se o kavi može naučiti mnogo više. Nova matuljska destinacija za kavoljupce zamišljena je kao open-door sistem proizvodnje koji kupcu nudi uvid u proces prženja kave, stoga svi posjetitelji mogu o svom najdražem napitku dobiti kompletne informacije od zrna do šalice.

Želja nam je omogućiti ljubiteljima kave uživanje u kavi vrhunske kvalitete i provjerenog podrijetla, a baristima kontinuirano usavršavanje njihovih vještina. K tome, u našem je poslovanju naglasak stavljen i na optimizirani sustav transporta te skladištenja sirovina koji nas direktno veže na plantažera, bez posrednika a sve u cilju kontrole kvalitete i cijene. Hug&Punch Premier Campus je centar izvrsnosti koji ima za cilj pokretanje tržišta kave u smjeru kvalitete i informiranosti o proizvodu u skladu s trendovima što već dulji niz godina prevladavaju svjetskim tržištem kave, poručili su iz Hug&Puncha. ♣

KNJIGE: Željko Garmaz i Hrvatski sommelier klub

Željko Garmaz: Vinske priče iz Slavonije

VINSKE PRIČE: SLAVONIJA… – Nikad ga nisam doživio kao samopromicatelja, ali jesam kao marljivog i na neki način i samozatajnog čovjeka koji piše i objavljuje za javnost, i koji kad piše ima i što za reći. Lijepo je što je njegov rad kao vrijedan prepoznala brojna publika. Pa se nakon serije napisa Vinske priče objavljenih na elektronskim medijima i potom i u prvoj knjizi, Osječanin Željko Garmaz odlučio, potaknut dobrim prijemom njegovih pisanija na tržištu, na rad na Vinskim pričama po našim regijama posebno. Nedavno je kao prva u planiranom nizu knjiga Vinske priče po vinorodnim područjima Hrvatske izašlo izdanje posvećeno Slavoniji. U pripremi su, veli Željko, Vinske priče vezane uz ostala vinogradarska područja Hrvatske.

Bravo, Željko, čestitke, i puno uspjeha u budućem radu!

… te HRANA i VINO –  U nastojanju  da se cjelovito zaokruži sommelijerska tematika, nakon izdanja Priručnik za sommeliere iz 2015. Hrvatski sommelier klub odlučio je objaviti knjigu koja će potanko opisati svijet hrane i vina, objasniti njihov odnos i poučiti o tehnikama umješnog usklađivanja namirnica i jela s Bakhovim nektarom, kaže predsjednik Hrvatskog sommelier kluba Franko Lukež o nedavno izdanoj vrijednoj knjizi Hrana i vino realziranoj u suradnji Hrvatskog sommelier kluba s Udruženjem sommeliera Italije AIS-om. Knjiga, s tvrdim koricama i sa oko 400 stranica te s brojnim fotografijama Damira Fabijanića kao ilustracijama, sastoji se od 12 poglavlja u kojima su uz tehnike sljubljivanja hrane i vina detaljno obrađene skupine namirnica ovisno o njihovim organoleptičkim svojstvima. Evo, za bolju informaciju, i naslova poglavlja: Evolucija okusa, Kušanje hrane i vina, Tehnika usklađivanja, Jaja i umaci, Više od okusa, Tjestenina, žitarice i riža, Plodovi zemlje, Bijelo i crveno i divljač: vrste mesa, U slanim, slatkim i bočastim vodama, Sirevi, Slatki kraj, Hrvatska jela i vina.  ♣

________________________________

PRAZNICI na pragu

SATISFACTION! – Christmass tree Rolling Stones style

Quousque tandem…?

HRVATSKA KITA CVIJEĆA

BOŽIĆNICA BANDIĆ WAY

______________________________

In MEMORIAM

Joel Rebouchon

CHEF JOËL ROBUCHON – U Ženevi je u 73. godini preminuo znani chef Joël Robuchon, desetljećima  jedan od najvećih svjetskih majstora kuhače, nositelj titule Kuhar Stoljeća kojom su se mogli podičiti još samo Paul Bocuse, Frédy Girardet i Eckart Witzigmann. Robuchon je svoju kuharsku karijeru do svjetskoga vrha počeo graditi u šezdesetim godinama prošlog stoljeća u restoranu Relais de Poitiers. Godine 1981. u Parizu je otvorio svoj prvi restoran, s nazivim Jamin. Nakon samo tri godine rada dobio je tri Michelinove zvjezdice! Kao briljantni poduzetnik oformio je internacionalni lanac restorana i nadobivao se još dosta prestižnih Michelinovih zvjezdica…  ♣  SuČ – 10/2018

 

Advertisements

KROZ SVIJET u ČAŠI – 09.2018 – THROUGH THE WORLD IN a GLASS

 

KROZ

ŽELJKO SUHADOLNIK

SADRŽAJ/CONTENTS

Berbe 2018: AMERIKANAC u DONJOJ REKI – DVORIŠTE TOMČEVIH SVIJET U MALOM… • ROBERT BRAJE – KUĆA DOBRE PAPICE, a i DOBRE KAPLJICE • SLAVLJE KOD KURTALJA u NOVOJ VESI • FERAVINO: JEMATVA i KAO TURISTIČKI PROIZVOD • FRANKOVKA KAO OSNOVA ZA VINSKI TURIZAM • MEĐUNARODNA REVIJA FRANKOVKE u FERIČANCIMA – MIRAZ ŠAMPION • OKUSI POSAVJA: MODRA FRANKINJA ZA FERIČANCE •  PELJEŠAC U PAKLENSKOM UGOĐAJU • JERUZALEM IZMEĐU VARDARA, ZAGREBA i TRIGLAVA • OD RIBOLICE DO KORPULENTNE REBULE • BJANA IZ BRDA: BRIŽAN NADZOR OD PRVIH MJEHURIĆA • BERBENO TRČANJE ISTRIAN WINE RUN • Berba titula: LUKA THE BEST • Berba godina i priznanja: ISTENIČ KROZ POLA STOLJEĆA • Berba za Zagreb Vino.com: MASTERCLASS SA STEVENOM SPURRIEROM te KODILA & GOURMET OVER MURA • DRAGULJI MAROFA IZ MAČKOVACA • Moć marketinga: VINOLOG NA POMOĆ VINARIJAMA i POTROŠAČIMA • Top Vino 2018: NAJPRESTIŽNIJA KAPLJICA SVIJETA u LJUBLJANI • Pelegrini Šibenik: HUMANITARNI MARENDIN RUDIJA ŠTEFANA • Štrudla fest Jaškovo: SAVIJAČA NA 100 NAČINA • Uz međunarodni praznik kave: Od FRANCKA DO QUAHWE • Hrvatski uvoz: NAJVIŠE VANI UZIMAMO SVINJETINU i – KRUH!!! • Kupujmo hrvatsko!: GRAĐANI KAO CRO-AMBASADORI • Vinski namještaj: KRASAN MEBLŠTIK IZNENAĐENJA • Promidžba vina i teritorija: VIGNAIOLI di RADDA (in Chianti) • Elysée Palace: VINSKI PODRUM FRANCUSKOG PREDSJEDNIKA OTVOREN ZA JAVNOST • In Memoriam: JOËL ROBUCHON

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

_________________________________________________

Berba grožđa 2018

Plešivička Šipkovica, trsje obitelji Tomac

AMERIKANAC u DONJOJ REKI! DVORIŠTE TOMČEVIH SVIJET u MALOME! – Nije vijest kad pas ugrize čovjeka, ali bila bi vijest ako bi čovjek ugrizao psa. Isto tako, nije vijest kad Amerikanac posjeti Pariz, uostalom to je već odavno i opjevano, ali jeste vijest kad Amerikanac, k tome s prezimenom vrlo poznatime na Plešivici, posjećuje jaskansko naselje Donja Reka, i tu i sudjeluje u radnim akcijama!

Berba 2018 kod obitelji Tomac: Zvonimir Tomac iz Donje Reke i bračni par Tomac iz Nevade u SAD

Moglo bi se reći da je na ovogodišnjoj berbi dvorište obitelji Tomac u jaskanskoj Donjoj Reki podno Plešivice nakratko bilo – svijet u malome! Uz domaćine – Švicarci, pa švicarski naši, pa Lichtenstein, Amerikanci!…

Iz SAD, iz savezne države Nevade, stigli su Tomcima na plešivičku berbu Steven i Lora Tomac! Steven Tomac mi veli kako je njegova sestra prije nekoliko godina krenula u istraživanje porijekla obitelji, dakle otkrivanje obiteljskog stabla, i kad je na internetu pod prezimenima Tomac naišla na Tomce vinogradare i vinare s Plešivice – bio je to okidač za putovanje za Hrvatsku, ciljano na nekolikodnevni boravak baš u berbeno vrijeme u Donjoj Reki…

Hrvatsko-švicarsko-lihtenštajnsko-američki stol, za vrijeme bogatog berbenog ručka (Tomci su jako zadovoljni ubranim grožđem ove godine) koji je priredila mater familias kuće Pavica Tomac

Iz Švicarske su stigli Roland i Brigitte Jöhri, ugledni ugostitelji koji su do nedavno – sad su u mirovini – imali najbolji restoran u mondenom skijalištu St. Moritz – Jöhri’s Talvo. Poznanstvo kroz profesiju te prijateljstvo s roditeljima supruge Tomislava Tomca Martine koji su nekad radili u ugostiteljstvu u Švicarskoj dovelo  je bračni par Jöhri svojedobno na Plešivicu, i oni su se toliko oduševili krajem da su tu kupili vinograd (obrađuju ga Tomci) i kuću za odmor! S Jöhrijima je, sada, u berbu stigla i gdja Jutta, vlasnica hotela Park u Vaduzu u Lichtensteinu… Od naših pak Švicaraca naišli su Josip Blažević, nastanjen u Schaffhausenu, koji preko svoje tvrtke Vallis Aurea uvozi hrvatsko vino u Švicarsku a sad se sprema organizirati i učestale posjete grupa švicarskih ljubitelja vina u Hrvatsku, te Drago Cvitkušić iz Züricha, stručnjak za montažu opreme za grijanje u stanovima i drugim objektima, inače veliki ljubitelj plemenite kapljice i kupac biranih butelja.

A od naših naših, među ostalima, i osoba naročito visoke reference: direktor famoznog zagrebačkog Imunološkog zavoda i direktor Bio-centra Dubravko Kičić! Bio je tu i Mirko Ivančić, sa svojim sinom Antonijom na čelu jaskanskog poduzeća Imaht koje za potrebe vinara uvozi amfore u Hrvatsku. A našao sam se tu i ja, koji pokušavam i dalje u dobroj formi održati nos da me odvede/dovede na pravo mjesto u pravom trenutku…

Plešivica: vinogradi, te švicarska kuća obitelji Jöhri

Neki još dođoše da se aktivno uključe u berbu, neki da kontroliraju što se to, i kako, bere, neki pak da dogovore posao oko kupovine vina na veliko, neki možda i da dogovore kupo-prodaju iz Gruzije uvezenih amfora, a neki i da ponesu doma nešto vina kupljenoga na malo…  Svi smo svakako stigli iz prijateljstva i radoznalosti, da vidimo novo grožđe i da čujemo kakve su procjene Tomčevih glede kakavoće berbe 2018. A Tomci vele da su jako zadovoljni i rodom i kakvoćom. Ove godine u amforu je na polugodišnju maceraciju stavljen traminac. Posljednji za berbu im je još bio ostao samo rizling rajnski kao kasni kultivar.

U podnevnom predahu – u vrijeme ručka – svi okupljeni oko stola u dvorištu obitelji Tomac. Neumorna mama i baka Pavica Tomac – sa strane Svijeta u Čaši i bloga Suhiucasi još jedna najozbiljnija kandidatkinja za Seosku ženu godine u izboru koji već godinama provodi Zagrebačka županija – donosi na stol domaću govedsku juhu za tjelesnu i duhovnu okrepu, domaći kruh zlatnih ruku snahe Martine, te pečenje, savijaču od sira…. Pater familias Zvonimir Tomac brine da su čaše pune. Novi, tj. mladi gazda Tomislav Tomac pak razapet je i u tim objedovnim trenucima između stola s gostima i hranom te runjače, muljače i preše…♣

Traminac 2018 je pobran, i spremljen u amfore taman dan prije nego što je stigla blaga kratkotrajna kiša. Trganje je nakratko prekinuto, ali,, dakako, bilo je posla u podrumu. Zadovoljni što su u berbenom smislu uspješno riješili ovogodišnju amforu, Tomislav i Martina Tomac u predahu s Tomčevim bratićem Antonijom (uvoznikom amfora) uz Rebulu 2010 Amfora od Joška Gravnera

BRAJE, KUĆA  DOBRE PAPICE i DOBRE KAPLJICERobert Braje iz Plešivičkog vinogorja dio svojih vinograda obrao je već do blagdana Male Gospe. Berba je ove godine bila i inače uranjena, a to ranije od ranijega bralo se za potrebe proizvodnje pjenušca. Od sorata koje Braje ima – veltlinac crveni, pinot sivi, pinot crni te rizling rajnski i cabernet sauvignon, ove posljednje dvije ostavio je, logično, za berbu posljednje. I on je jako zadovoljan i prinosom i kakvoćom roda 2018. Navodi kako je srpanj bio umjeren s temperaturama a palo je i kiše tako da je loza mogla izdržati dugotrajnu kolovošku vrućinu i sušni period, bitno je i to što je i u kolovozu nešto kiše na Plešivicu došlo baš, veli Robert, u pravo vrijeme, pa je to i te kako koristilo.

Josipu Blaževiću, uvozniku Bakhova nektara u Švicarsku i vlasniku tvrtke Vallis Aurea, Braje se pokazao zanimljivime ne samo radi vina nego i zbog ugostiteljske ponude na njegovu gospodarstvu. Blaževiću, koji se, čini se, nakon ove degustacije sada kod Brajea odlučio na uvoz i nekih njegovih butelja, gospodarstvo Braje interesantno je s aspekta ugstiteljstva i turizma jer Josipova je nakana dovoditi u Hrvatsku u vinogradarska područja grupe švicarskih ljubitelja plemenite kapljice, pa sad priprema teren tražeći pogodna odredišta. Među prvim područjima za dolazak tih svojih grupa izabrao je Plešivicu. Jedno od odredišta na Plešivici, sada, nakon posjeta, vidi i na adresi OPG Robert Braje. Kuhinja, koju vodi Robertova supruga Sanda odlična je, bazira se na lokalnim namirnicama pretežito iz uzgoja Brajeovih, ambijent je – riječ je o drvenoj kući uz vinograd – lijep, interijer za prihvat gostiju dotjeran u domaćem stilu, a vina vrlo dobra. Mada je, logično, Robertu Brajeu stalo plasirati prvenstveno vlastite proizvode, on je, kako je rekao, po posebnoj želji gosta i pogotovu ako on u svom portfelju nema neko vino (sorta, tipologija) na kojemu bi gost inzistirao, u ponudu aranžmana uz svoju kapljicu spreman uklopiti i tražene etikete drugih, ponajboljih plešivičkih vinara. Kod Roberta Brajea kušali su se lijepi Crveni veltlinac 2017, vino od sorte koja se prije uvelike uzgajala na Plešivici a danas rijetko tko proizvodi vino 100 posto od nje, Robert Braje je možda tek jedini koji ga finalizira i nudi u butelji, zatim rajnski rizling 2017 i moćni Sivi pinot 2017, te malo drukčiji, vrlo potentni crni pinot 2015 nešto kasnije berbe, s 14 dana maceracije u otvorenim kacama i s devet mjeseci dozrijevanja u rabljenom barriqueu. ♣

Berba 2018 u Zagrebu

SLAVLJE UZ KOTLOVINU i PJENUŠCE u NOVOJ VESI – Berba i u Zagrebu, gradu u kojemu je, inače, nekad bilo dosta vinograda. U glavni grad Hrvatske donio ju je plešivički vinogradar i vinar Drago Kurtalj. Ali ne niti blizu Uspinjače, naime svojedobno je na kosini kojom sada vozi uspinjača iz Donjeg u Gornji grad i obratno, bilo trsje, a niti u Vinogradsku, niti u područje uz ulicu Trsje što se nalazi na potezu od bolnice Sveti Duh prema gore (ne, doslovno, Gore), nego – u Novu ves gdje ima simpatičan lokalčić Vinska klet. Kurtaljeva berba u dvorištu uz Vinsku klet bila je simbolična, nimalo radno naporna ali i te kako naporna za organe unutarnjih poslova. Stol s košarom punom grožđa s kojom su dočekani uzvanici-berači zasjao je punim sjajem kad su na nj izneseni kotlovina i Kurtaljevi pjenušci (ne djeluje kao otmjena kombinacija ali je i te kako ukusna kombinacija!).

Kurtalj je na ovome post-berbenom skupu najavio novitete iz svojega podruma, riječ je o pjenušcu te o rajnskom rizlingu s dužom maceracijom. Pjenušac je od chardonnaya (80 %) i crnog pinota (20 %), iz berbe 2014, na kvascu u butelji tri godine. Mirni rajnski iz 2017 bio je na maceraciji s fermentacijom u bačvi 42 dana. Oba vina trebala bi na tržište izaći pred Božić ove godine  (Snimio Marko Čolić)  ♣

Berba 2018 u Feričancima

Vinograd na Goveđoj glavi

JEMATVA i KAO TURISTIČKI PROIZVOD – Feričanačko Feravino, koje se deklarira kao kuća prvenstveno graševine i frankovke (na svojih 160 hektara ima 50 posto bijelih sorata: graševinu, chardonnay, pinot bijeli, rizling rajnski… i 50 posto crnih: frankovku, merlot, cabernet sauvignon, cabernet franc, syrah, pinot crni), organiziralo je ponovno i ove godine posebnu berbu za svoje poslovne partnere – ugostitelje i vinske trgovce, te za predstavnike medija javnog informiranja. Inače, berbu Feravino, kapacitet čijeg podruma je dva milijuna litara, nudi i kao turistički proizvod, u svojoj organizaciji. Dobar potez za promidžbu i kraja i vina.

A može biti i koristan kao radna pomoć. Feravino je, kako će se rado pohvaliti domaćini, jedina vinska kuća u Hrvatskoj koja bere ručno i koja u berbi uopće ne koristi strojeve. Međutim, u ovoj našoj stvarnosti kad mladi i radno sposobni odlaze trbuhom za kruhom u inozemstvo i kad nam nedostaje radne snage, pitanje je koliko se dugo Feravino, s tolikom površinom pod trsjem, može opirati strojnoj berbi, naime teško je očekivati da, ako kvalificirane radne snage i dalje bude nedostajalo, turisti kao volonteri koji se ponajprije dođu rekreirati i zabaviti mogu svojim radom pružiti dovoljan tehnološki nužan doprinos…

Berba na Goveđoj glavi

Okupljanje kod ovakvih posebnih prigoda bude u vinskom podrumu Feravina. Na ovom, kako je nazvan, berbenom VIP-skupu, trganje je zamišljeno i kao natjecanje ekipa sastavljenih po profesionalnoj pripadnosti. Ugostitelji i vinski trgovci dobili su kao ekipa ružičaste majice, predstavnici medija žute, a domaćini su imali svijetlo-plave… Ekipe su se okušale u brzini branja u vinogradu na lijepoj vinogradarskoj poziciji Goveđa glava, lociranoj na nešto više od 200 metara nadmorske visine. Najviše berbenih posuda ispunjenih grožđem u traktorsku prikolicu donijeli su članovi ružičaste ekipe, i, službeno, ružičasti su pobjednici ovoga ogleda, a drugoplasirani su žuti. Mediji su zadovoljniji drugim mjesto nego pobjedom, naime u redovima žutih bilo je –nekoliko kandidatkinja za vinsku kraljicu!

Vinske kraljice

Vrlo ugodno veselo druženje po krasnom sunčanom vremenu, pogotovu nakon rada u trsju uz dobru papicu i kapljicu. Početak team buildinga bio je  vrlo poticajan, uz tri pjenušca s kojima je nedavno, u pravi čas ljetnih vrućina, na tržište izašlo Feravino: Grasseco od graševine, u varijanti extra brut i brut, te Francesca brut od frankovke, sva tri su rađena metodom charmat (velika investicija bila je u nabavku suvremene opreme upravo za charmat-šampanjizaciju). Feravino od prije ima i jedan pjenušac rađen klasičnom metodom, nazvan Virtuo.

Vinski podrum s drvenim bačvicama

Ivan Ergović (u sredini), direktor prodaje Luka Vrga (desno) i Matjaž Lemut, te, dolje, enolozi Matjaž Lemut i Antonija Čeme

Linija Miraz – chardonnay, frankovka, syrah i cuvée

Pjenušci: Grasseco extra brut i Grasseco brut, oba od graševine na što i upućuje naziv (metoda charmat), zatim bijeli Virtuo (klasična metoda), te ružičasti Francesca, od frankovke (metoda charmat) Dva Grasseca i Francescu Feravino je predstavilo biranoj publici ovih dana u – Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu!

U društvu s vlasnikom Feravina Ivanom Ergovićem i s enologom Matjažom Lemutom te enologinjom Antonijom Čeme u vinskom podrumu s mnogo bačvica (stare su obnovljene, u Francuskoj su i kupljene nove!) za dozrijevanje vina imao sam priliku kušati i nekoliko vina iz berbe 2017. koja tek trebaju biti punjena i koja će kad im za to dođe vrijeme na tržište pod markom Miraz (grožđe sa starijih i manje opterećenih loza, kažu – najviše do 1 i 1,5 kg). Zanimljiva graševina iz 2017, iz vinograda Goveđa glava, na 220 metara nadmorske visine. Berba je bila u dva navrata, kod prve gledalo se da kiseline budu žive i lijepe, a druga je, kasnija (krajem rujna), dala viši slador i veću snagu. Obje partije spojene su, i potom je vino provelo nekoliko mjeseci u bačvicama na finom talogu, lijepo se zaoblilo i dobilo na slasti. Na Decanterovu ocjenjivanju osvojilo je brončanu medalju. Iz po nekoliko bačvica na kušanje je ponuđeno nekoliko frankovki i nekoliko crnih pinota, te syrah i merlot iz kasnijih berbi. Materijal koji obećava! ♣

Frankovka – i šire od vina

TRADICIJSKA DOMAĆA/UDOMAĆENA SORTA KAO OSNOVA VINSKOGA TURIZMA KRAJAModra frankinja kao osnova vinskoga turizma u Sevnici naslov je magistarskega rada Vite Petek, studentice na Fakultetu za turizam Mariborskog univerziteta – odjela u Brežicama, a komisija za pregled magistarskih radova ocijenila ga je najvišom ocjenom, konkretno čistom desetkom!

Na slovenskom Dolenjskom postoje ozbiljna razmišljanja o frankovki kao velikom i na ovim prostorima na žalost tek sada – ali bolje ikad nego nikad! – otkrivenom novom adutu u turističkoj ponudi kraja. Kako i mi u Hrvatskoj imamo područja gdje je frankovka već bila ukopala svoje korijene i gdje daje/može dati jako dobar rezultat ali onda se fokusiralo na francuske internacionalce merlot, cabernet sauvignon i u novije vrijeme i na crni pinot, s mogućim rastom osvještenosti proizvođača o tome da valja ponajprije maksimalno valorizirati izvorne vlastite adute moguće je da će se i na još mjesta – osobito u Slavoninji i Podunavlju – otkriti koliko mnogo frankovka može pružiti. I valjda će se spoznati kako se to jako dobro može iskoristiti i u turističkom segmentu… ♣

MEĐUNARODNA REVIJA FRANKOVKE – Kao lijepi nastavak na berbu, krajem rujna u Feričancima je održan prvi međunarodni festival frankovke, uoči kojega je bilo strukovno ocjenjivanje uzoraka.

Na ocjenjuvanju je bilo ukupno 48 uzoraka, od toga dva ružičasta pjenušca, šest ružičastih mirnih vina, te crnjaci od frankovke – 15 iz berbe 2017, zatim 20 iz 2016. i 2015., te pet frankovki starijih od tri godine.

Osim na hrvatske frankovke računalo se i na one iz Srbije, Slovenije, Mađarske, Austrije, pa i Njemačke. Ali… na ocjenjivanje uzorke su poslali uglavnom hrvatski vinari,  slovenskih vina je bilo sedam, a mađarskih šest.

Zdravica uz osvojeno šampionsko odličje za Miraz 2015 na ocjenjivanju frankovki u Feričancima: Ivan Ergović, vlasnik Feravina, i enolog Matjaž Lemut (Marko Čolić)

Manifestaciju je, kako mi je rečeno, organizirala općina Feričanci, a Feravino je pružio logističku potporu. Datum održavanja nije sretno izabran jer ulazi u berbene radove, vjerojatno je to i razlog zašto se s frankovkama nisu pojavili i Gradišćanci (Burgenland) pa i Nijemci na koje se računalo. Predviđeni program govori o tipu priredbe: planinarsko događanje Kroz šume i vinograde, Dan otvorenih vrata Feravina, nastupi folklorne grupe Manuel iz Feričanaca i tamburaških sastava, dodjela odličja najbolje ocijenjenim frankovkama.

Evo i koje su frankovke, na temelju procjene ocjenjivačkog suda što su ga činili Matjaž Lemut, kao predsjednik te Zrinka Vinković Jergović, enologinja u Kutjevu d.d., Mladen Papak, enolog Vina Papak iz iloka, prof. Josip Mesić iz Veleučilišta u Požegi, Milan Horvat, enolog u Đakovačkim vinima, te Mirjana Košuta, enologinja KGZ iz Nove Gorice kao članovi, osvojile glavna odličja:

Šampion je, naravno, Frankovka Miraz 2015 od Feravina (18,5 bodova od 20 mogućih, to bi bilo 89-90 bodova po skali do 100 bodova, u ocjenjivanjima Svijeta u čaši to je u rangu visokog srebra na pragu zlata i s prikazom grozdića označeno kao ♣ ♣ ♣ ♣ ), a po feričanačkom pravilniku zlatne medalje osvojili su: Frankovka Personal Collection 2013 od Podruma Kolar (18,53 boda =  ♣ ♣ ♣ ♣ , SuČ visoko srebro na pragu zlata), Frankovka 2017 od Feravina (18,40 bodova = ♣ ♣ ♣ , SuČ srebro), Frankovka 2017 od Krauthakera (18,33 boda = SuČ ♣ ♣ ♣ ), Frankovka 2013 od PP Orahovica (18,23 boda = SuČ  ♣ ♣ ♣ ), Frankovka 2012 od Belja (18,23 boda = SuČ  ♣ ♣ ♣ ), Teleki Selection Kekfrankos 2015Czany Pinceset (18,23 boda = SuČ  ♣ ♣ ♣), Frankovka 2015 od Podruma Kolar (18,0 bodova = SuČ ♣ ♣ ♣).

OKUSI POSAVJA KRŠKO: MODRA FRANKINJA ZA FERIČANCE – Simpatična kasno-ljetna ili rano-jesenska tradicijska kulinarsko-vinska zabavna ulična manifestacija Okusi Posavja u staroj jezgri Krškoga, tik uz Savu. Lokalni specijaliteti na domaći ali i moderan način i iz kuhinja i vrlo renomiranih restorana slovenskog Posavlja iz Krškoga i oko njega (primjerice Tri Lučke; Dejan Mastnak i njegov kolega izašli su sa zanimljivim jelom od rezanaca mesa pečene svinjske kračice i zelenog zelja, sve prekriveno pjenicom od graha), butelje lokalnih vinara, predmeti starih ali i novih zanata… Uvečer – koncert zabavne glazbe. Žetoni za kušanje po umjerenoj cijeni. Odlično za subotnje druženje na otvorenome. Odziv publike (uglavnom lokalne, puno obitelji s djecom) – velik.

Rok Petančič i bračni par Žaren, te, dolje, Dular (lijevo) i Dejan Mastnak sa svojim suradnikom, iz kuhinje Tri Lučke

Na priredbi Okusi Posavja bila je dobra prigoda kušati vina od frankovke. Dolenjci joj se dosta posvećuju, ponosni na prije ne tako dugo objavljenu tvrdnju da je frankovka rodjena u Sloveniji. U čast frankovke od prije nekoliko godina u Sevnici, nedaleko od Krškoga i takodjer uz Savu, održava se međunarodni festival frankovke, sa stručnim ocjenjivanjem na kojemu su lijepe uspjehe postigle i frankovke iz Hrvatske, konkretno npr. od Feravina iz Feričanaca (osvojena jedna i šampionska medalja!). Sad je na Slovencima bilo da sa svojim frankovkama uzvrate posjet Slavoncima, na prvi festival frankovke krajem rujna u Feričanima i na ocjenjivanje tjedan dana prije. Rok Petančič, voditelj festivala frankovke u Sevnici, ovdje na slici s vinarem Jernejem Žarenom i njegovom suprugom Lidijom na štandu u Krškome, najavio je za Feričance veću grupu slo-frankovkaša, medju njima su upravo i Žaren, a i Dular, koji slove kao jedni od boljih proizvođača. Frankovke iz ovoga dijela Slovenije – zanimljive (one koje nisu opterećene utjecajem barriquea; rekao bih da im bolje od barriquea odgovara velika bačva), naravno, razlikuju se od slavonskih (feričanačkih), s više su mineralnosti, unatoč nižem stupnju alkohola s dobrom su kičmom, ali su s nešto manje mesa oko te kičme…. ♣

Berba 2018 na Pelješcu

U PAKLENSKOM UGOĐAJU – Dok se mnogi vesele jer berbe su uglavnom gotove i grožđe stavljeno na sigurno, neki, primjerice na Pelješcu, pa i u Konavlima, raspoloženi za veselicu nisu uopće, makar su možda i pobrali i pospremili svo svoje grožđe.

Evo što kaže vinarka Marija Mrgudić, koja proizvodi vino (špice su Dingač Bura i Postup Mare) sa svojim bratom Nikom Burom:

– Ovako je izgledalo oko 23,30 sati ispred moje kuće, a nakon što se ponovno rasplamsao požar u Mokalu. Vatra je bila udaljena nekih 300 metara od kuće, a zaustavljena je na udaljenosti od oko 100 m. Najviše zahvaljujući angažmanu samih nas stanovnika Mokala, te volonterima i dijelu vatrogasne postrojbe Orebić. Teško bi bilo obraniti selo da sâmi nismo imali pumpe i crijeva i da nismo koristili vodu iz bazena, jer sustav vatrogastva je ipak trom i teško je da u ovakvim situacijama može sve relativno brzo dovesti u red. Bitno je da smo, kad se razdanilo, vidjeli da nije bilo ljudskih žrtava, te da su sve kuće spašene. Sad vatrogasne postrojbe kontroliraju požarište….

S Marijom Mrgudić, te s vinogradarom i vinarom Nikom Karamanom iz Konavala, gdje je također bilo vatre

Marija Mrgudić, koja, inače, kaže da je ove godine urod grožđa bio jako dobar a kvaliteta odlična i da je sreća što je grožđe pobrano prije vatrene stihije te prebačeno u obiteljski podrum u Potomju, procjenjuje da je u požaru na Postupu ukupno više ili manje stradalo i do 30.000 loza, od čega je 2000 u vlasništvu obitelji Mrgudić. Mrgudićima je više ili manje oštećeno i oko 60 stabala masline.

Marija je još nešto rekla a vezano uz recentna vruća događanja na Pelješcu:

Ma ljudi moji, je li to moguće?! Legendarna rečenica, koju danas ponavljam. Nakon što se cijela javnost senzibirala oko bačenog smeća na požarište, pa se sve pokrilo i poravnalo, danas ista stvar. Na istom mjestu automobil s oznakom “uglednog” resorta iskrcao je građevinski otpad! Ne, nije to bio otpad od kuća koje su izgorile, to je pravi pravcati građevinski otpad od rekonstrukcije resorta. ŠTO MI TKO MOŽE!… Ovakav način razmišljanja i poslovanja rezultat je opće prihvaćenih lokalnih tajkunskih pravila, s kojima se svi mi suočavamo godinama. Rijetki su oni koji imaju snage usprotiviti se bahatosti, nasilništvu i bezobrazluku takvih ljudi. Oni koji se i usude, budu osuđeni od svih struktura i nerjetko odustaju u prvom pokušaju, a to je upravo i učvršćenje puta kojime ovi drugi napreduju. Kad vidimo da su nam djeca otišla, da nam je turizam oslabio, onda bismo se trebali zapitati što smo mi učinili da bismo živjeli u sretnom i zdravom društvu, naime sretna i zdrava društva su ta koja  privlače i mlade i turiste… Možda je lakše sjediti u kafiću i nalaziti milijun i jedan razlog za opravdanje našeg i tuđeg ponašanja. Možda ću ja i danas biti “baba roga”, ali ova zadnja bahatost tjera me da o ovomu obavjestim i samoga Premijera, ako već vijest nije pročitao u medijima javnog informiranja. Nisam sigurna hoću li išta poboljšati, ali ću barem biti mirna sa sobom da sam pokušala! U svemu ovome ipak i nešto pozitivno: ovaj put je na poziv odmah na lice mjesta došao komunalni redar, možda je i to sitan korak naprijed…

Bravo, odličan POSTUPak, Mare! ♣

Berba 2018 na Jeruzalemu

Jeruzalem, između Ormoža i Ljutomera. Vinogradi obitelji Puklavec, i zidanica Malek u Svetinjama

OD VARDARA PA (ZAMALO) DO TRIGLAVA (PREKO ZAGREBA) – Eto me, NE U, nego NA Jeruzalemu, naime riječ je o vinorodnom brdu između Ormoža i Ljutomera, u slovenskoj vinskoj regiji Podravje. U berbi sam, u društvu s Vladimirom Puklavcem, vlasnikom ormoškog posjeda Puklavec Family Wine (600 ha vlastitih vinograda, otkup grožđa s oko 400 ha, više od trećine trsja je na strmim pozicijama i na terasama, nadmorske visine su od 250 do 350 metara, prostor je s više od 2000 sunčanih sati godišnje, prinos u prosjeku oko 2 kg po lozi!), te, potom, u predahu berbe, i za stolom uz zidanicu Malek, u društvu s Mitjom Hergom i Danetom Jovanovim, enolozima te kuće što posjeduje i vinski podrum Dissan Hills u Makedoniji! U čašama odličan šipon/furmint/moslavac iz serije Seven Numbers. Valjalo bi sljedeći put poći i malo u berbu do makedonskog brda Disan, pa se u predahu krijepiti i s odličnim vrancem što dolazi s te grand cru pozicije… Puklavec u Makedoniji ima 2,5 hektara vlastitog vinograda, ali otkupljuje dosta grožđa, Dane Jovanov veli da ga se godišnje preradi oko 300 tona.

U berbi s Vladimirom Puklavcem, te, dolje, pripreme uzvanika za berbu

U predahu, s enolozima Mitjom Hergom i Danetom Jovanovim, te uz – šipon Seven Numbers!

VIP berba koju već po tradiciji za novinare, vinske trgovce, ugostitelje i viđene osobe priređuje, kao svojevrsni team building, kuća Puklavec Family Wines, odlično organizirana, grožđe jako dobro, druženje sjajno, okrepa izvrsna, vrijeme perfektno sunčano ali ne i zamorno vruće… Već prvi dojam, tj. kraljica  na dočeku – izvanredan!

Događanje je bilo svečano i iz razloga što je kuća Puklavec i ove godine, inače do sada eto već po treći put, na sajmu poljoprivrede i prehrane Agra 2018 u Gornjoj Radgoni gdje postoji i ocjenjivanje Vino Slovenija, proglašena Vinarem godine! Kućica Malek u Svetinjama/Ivanjkovicma, oko koje se sve zbivalo, svojevrsna je atrakcija na Jeruzalemu. Stara je oko 350 godina, nekad je bila mjesto primarne prerade grožđa iz vinograda što je okružuju, a danas je turistički objekt koji obuhvaća prostor za ugostiteljsku ponudu i za izravnu prodaju butelja i suvenira, malu kapelicu, mali vinogradarski muzej s eksponatima što prikazuju kako se prije radilo u proizvodnji vina. Tu je i stari podrum s arhivskim vinom.

U odboru za doček, I u berbi – vinska kraljica Puklavec Family tima – Sonja Erčulj

Serija Seven Numbers!

Jeruzalemski krajolik prekrasan je, sve je u znaku vinove loze. Idealan je to prostor za rekreaciju pješačenjem, trčanjem, a i bicikliranjem.

Domaćini, koji na Jeruzalemu imaju i smještajni i ugostiteljski objekt, kao zanimljivost nude i obilazak vinskog podruma u Ormožu, sagrađenog, uz obalu rijeke Drave, 1967. godine. U tom podrumu godinama je, inače, kao glavna enologinja radila Slavonka Lidija Ruška. Obitelj Puklavec preuzela je podrum 2009. i kompletno ga obnovila, postavila novu, modernu opremu za proizvodnju vina. Podrum je u obliku okruglog tornja, s time da građevina ide ne samo u visinu nego i u dubinu, i to od 25 metara ispod površine zemlje. Objekt je s ukupno sedam katova ili razina. Do one najdonje, već u utrobi Zemlje, vodi stubište sa 170 stepenica.  ♣

Berba 2018 u Goriškim brdima

Darinko Ribolica, veseo zbog dobrog grožđa u ovogodišnjoj berbi, te, pored, butelja korpulentne rebule Bagueri 2013 Kleti Brda

OD RIBOLICE do KORPULENTNE REBULE – Među četirima klonovima sorte Rebula iz vinogorja Brda i Vipava na zapadu Slovenije predstavljenima na nedavnom skupu Brda – domovina Rebule jedan je s nazivom Rebula s malim bobama (Rebula à petits grains). Mogli bismo to slobodno prevesti kao – ribolica. A među enolozima u zapadnome dijelu Slovenije jedan je s prezimenom što sugerira malu rebulu – Ribolica

Ali, Darinko Ribolica iz Kleti Brda – na slici pored kamiona s grožđem – vidno zadovoljan s upravo ubranim rodom, majstor je za – VELIKU REBULU! Nekoliko dana prije nego što je snimljena ova fotografija iz berbe, na masterclassu posvećenome rebuli i održanome u sklopu manifestacije Brda – domovina Rebule, Ribolica je prezentirao savršeno odrađenu korpulentnu Rebulu Bagueri 2013, toliko snažnu da je naprosto mora pratiti i odgovarajuće korpulentni zalogaj, ali i toliko mesnatu i krepku da je jedna čaša sama dovoljna za najesti se!

Ta je Rebula Bagueri 2013 iz vinograda starog oko 30 godina i smještenog na kosini okrenutoj jugu i jugozapadu i na visinama od 150 do 300 metara, tlo je lapor. Potpuno zrelo grožđe, selekcionirano i ubrano krajem listopada, na maceraciji je provelo 24 sata, alkoholno vrenje odvijalo se u velikim bačvama, a također i dozrijevanje, na finom talogu. Alkohol: 14,5 vol %, potencijal odležavanja sigurno desetak godina. Proizvedeno ukupno 4000 boca. Za veliki podrum kakav je Klet Brda mala količina, ali ovdje u punom smislu dolazi do izražaja uzrečica o kojoj treba sve više voditi računa: malo je – više! ♣

BRIŽAN NADZOR OD PRVIH MJEHURIĆA – Strepnja i brižan nadzor od prvih mjehurića… Miran Sirk, vlasnik vinskog podruma Bjana u Biljani u Goriškim brdima, jedan od najboljih slovenskih (a i šire!) šampanjera (ali i proizvođač jako dobrih mirnih vina!), u delikatnoj je situaciji kad je godina hirovita i vruća kao što se pokazala 2018. Bazno vino za pjenušac ne smije imati visoki alkohol a mora imati dobre kiseline. I dok je s jedne strane Sirk osobito zadovoljan s prinosima (kaže da su znatno veći nego inače) ali i zdravstvenim stanjem grožđa, s druge strane malo strahuje jer da ga je vrućina ipak malo zakinula za kiseline. Dobro je u svakom slučaju to što je loza na lapornome tlu pa će potpora doći kroz slanost (mineralnost).

Miran Sirk Bjana provjerava moštove 2018 za svoj najbolji pjenušac Cuvèe Prestige

Sirk veli da su mu ove godine sve posude u podrumu puncate. Dobar dio baznog vina za pjenušce on proizvodi uz uporabu drvenih bačava. Jedino ružičasti pjenušac mu je iz inoksa. Bijeli pjenušci su mu u trima kategorijama – Brut, Zero, i Cuvée de Prestige. Za Bjanu brut 90 posto vina je iz inoksa a 10 posto iz rabljenog barriquea, kod Zera dvije trećine ga je iz inoksa a trećina iz barriquea, dok je pjenušac Bjana Cuvée de Prestige proizveden od vina kod kojega su i alkoholna fermentacija i dozrijevanje obavljeni u drvu. I kod mirnoga bijelog vina gornjeg ranga Sirk prakticira vrenje u bačvi, potom oko šest mjeseci drži vino u bačvi na finom talogu na dozrijevanju. ♣

Berbeno trčanje Istrian Wine Run 2018

NATJECATELJI IZ 36 ZEMALJA – Istrian Wine Run jedinstvena je atletska utrka koja spaja natjecateljsko trčanje i degustiranje vrsnih istarskih vina. Održava se petu godinu zaredom s ciljem promocije vinske i gastronomske ponude sjeverozapadne Istre kroz osiguravanje dodatnog i inovativnog turističkog sadržaja. Na atraktivnoj trasi što spaja živopisne Momjan, Brtoniglu, Buje i Umag veseli trkači imali su prilike kušati različita vina od čak 15 renomiranih istarskih vinara poput: Prelca, Sinkovića, Kozlovića, Frankovića, Gambaletta, Celege, Veralde, Cattunara, Ravalica, Capa, Novacca, Coronike, Degrassija, Benčića i Cuja.

Ovogodišnje izdanje Istrian Wine Runa, okupilo je 800 natjecatelja iz čak 36 zemalja širom svijeta. U izazovnim uvjetima najbolje se snašao Marek Pesta iz Češke, koji je s vremenom 3:04:36 slavio u kategoriji maratona ispred drugoplasiranog Michaela Schäfera iz Njemačke. Tako je drugu godinu zaredom glavna nagrada, količina vrhunskog istarskog vina u protuvrijednosti težine pobjednika, otišla izvan granica Hrvatske. Među maratonkama, najbrža je bila Neža Mravlje iz susjedne nam Slovenije, koja je istrčala Istrian Wine Run maraton s vremenom 3:16:41. Koliko je njezin rezultat odličan govori i činjenica da je Neža bila treća najbrža maratonka ako gledamo i muške i ženske rezultate. Druga u ženskoj konkurenciji, Yen Chen Chuang iz Tajvana, zaostala je čak sat i dvije minute za odličnom Slovenkom.

U kategoriji polumaratona pobjedu je odnio Nizozemac Nick Van der Poel, dok je drugoplasirani bio Georg Schweighofer iz Austrije. Među ženama, slavila je Talijanka Elisa Turolo koja se tako nakon drugog mjesta prošle godine popela na najvišu stepenicu Istrian Wine Runa. Druga u kategoriji polumaratona završila je Vajda Zsuzsanna iz Mađarske. Najzabavnija, a po mnogima i najzanimljivija kategorija zasigurno je štafeta (3 x 7 km) u kojoj je prvo mjesto odnijela ekipa SIN2DRAK u sastavu: Ivica Sinčić, Petko Drakulić i Edvin Drakulić.

S obzirom da se Istrian Wine Run održava u vrijeme berbe, možda ne bi bilo loše iduće godine uvesti još jednu sportsko-rekreativnu ali i sada kad se ovdje sa svih strana čuje da nam nedostaje radne snage za istarske vinare moguće prilično korisnu disciplinu, dakako vezanu uz – branje grožđa! ♣

Berba titula 2018

Luka Modrić kako ga vidi karikaturist Petar Pismestrović

LUKA THE BEST – Luka je najbolji za 2018, kaže službeno FIFA! Čestitke laureatu.

Lijep i, dakako, emotivan govor na dodjeli, suze – nevidljivo vidljive. Luka je govorio engleski – za sve, španolski za Real Madrid, i hrvatski za Hrvatsku.

Ove sezone, bogme, imao j, Luka, dobru berbu: najbolji igrač na SP u Rusiji, najbolji igrač po UEFA-i i, sada, najbolji po FIFA-i!

Slavlje! Jedinsteni igrač, jedinstvena prigoda, jedinstveno vino, dakako najprimjerenije za slavlja je pjenušavo: Tomac Amfora 1010 brut nature!

Može li itko sada zamisliti da Luke ne bude na terenu nekoliko mjeseci! ♣

Berba godina i priznanja

JANEZ ISTENIČ: OD VRHUNSKOGA SPORTAŠA DO VINARSKE LEGENDE – Prohujalo s vihorom! Pola stoljeća uspješne vinske karijere mr. Janeza Isteniča, vinarske legende koja je prije nego što se potpuno posvetila plemenitoj kapljici konkretno pjenušcu, bila uspješni čuvar vratnica – No 1 na nogometnim stadionima, golman ljubljanskog NK Olimpija i vratar juniorske reprezentacije tada postojeće Jugoslavije.

Tri generacije, zdravica s No1 brutom za Isteniča No 1: djed Janez i baka Mihela, kćerka Barbara, sin Miha sa suprugom i Mihini sinovi – Janezovi unuci. Miha Istenič nastavlja očevim stopama, a djed i baka Istenič nade polažu i u unuke. Dolje: uzvanici

Čestitke Isteniču: Robert Gorjak, voditelj ljubljanske Vinske škole Belvin, i Steven Spurrier

Ekipa revije Svijet u čaši sa slikom za dar Janezu Isteniču

Knjiga Od vrhunskog sportaša do vinske legende

Na samome kraju rujna, točno na dan kad je prije 50 godina imao prvu svoju berbu grožđa za pjenušac, ali i na dan kad mu se rodila kćerka Barbara, Janez Istenič je sa suprugom Mihaelom, te kćerkom Barbarom i sinom Mihom, snahom i unucima u svojoj šampanjeriji u Staroj Vasi/Bizeljsko okupio najbliže prijatelje, suradnike i kolege koji su mu obilježili život u proteklih 50 godina. Značajna obljetnica proslavljena je uz prigodan program s istupom za mikrofonom ne samo domaćina nego i brojnih drugih pa i svjetski glasovitih osoba, uz promociju knjige Od vrhunskega športnika do vinarske legende  te uz domaću popevku i uz svečanu večeru s jelima tradicijske domaće kuhinje popraćenu pjenušcima No 1 brut iz 2013 (50 butelja s tim nedegoržiranim pjenušcem dozrijevalo je na kvascu tri godine u bunaru pored Isteničeve šampanjerije!), zatim Prestigeom extra brut 2011 i Gourmet roséom brut iz 2015 kuće Istenič. Janez, koji je prije ove svečanosti završio berbu grožđa i veli da je vrlo zadovoljan ubranim rodom, te je večeri imao pravu berbu priznanja, što od gradonačelnika Brežica Molana, što od Turističke zajednice, što od Društva vinogradara i vinara, kao i berbu brojnih javno izrečenih verbalnih pohvala za svoj dosadašnji rad ne samo na području vina nego i, kroz vino (pjenušce), na polju turističke promidžbe Bizeljsko-sremičkog vinorodnog okoliša. Počast su mu došli pružiti i legendarni Steven Spurrier, i sâm, u Engleskoj, proizvođač pjenušaca, te jedan od vrlo uvaženih enologa Enološkog instituta Champagne Pierre-Yves Bournerias...    ♣

Berba slavnih za Zagreb Vino.com

MASTERCLASS SA STEVENOM SPURRIEROM?! – Međunarodni festival vina i gastronomije Zagreb Vino.com može se u svojih punih 13 godina postojanja pohvaliti lijepom brojkom svjetski glasovitih gostiju kao izlagača i kao protagonista vinskih radionica, masterclassova. Da spomenem tek neka od imena i naziva, kako mi padaju napamet: Joško Gravner, Domaine de la Romanée Conti, Château Angélus, Chateau Margaux, Château Gruaud Larose, Château Latour, Krug, Taittinger, Almaviva, Concha y Toro, Château Grand Puy Lacoste, Château Mouton-Rothschield, Franciacorta Majolini, Billecart-Salmon, Pommery, Clos Montolivet Châteauneuf-du-Pape, Château Chalon, Macle-Berthet-Bondet, Philippe Bottin..

Željko Suhadolnik, Steven Spurrier, Ivan Dropuljić

Neumorni Ivan Dropuljić, direktor Festivala, stalno je u potrazi sa važnim osobama iz svijeta vina, i eto ga na slici s ikonom Stevenom Spurrierom, koji je, kako kaže, s vinom najprije došao u doticaj kao potrošač, potom je postao trgovcem vinom, organizatorom raznih ocjenjivanja i na globalnom nivou (Pariška presuda, Decanter World Wide Award…), onda komentatorom i prezenterom vina, da bi na kraju postao i proizvođač, bavi se pjenušcima rađenima šampanjskom metodom. Dropuljić je Spurrieru predložio da na Zagreb Vino.comu održi masterclass, a Spurrier se pokazao spremnim za suradnju, doduše ne već ove godine jer je prebukiran, nego sljedeće godine. Kako je lani sommelier Mario Tomeković na Zagreb Vino.comu u Esplanadi imao radionicu o engleskim pjenušcima među kojima su na kušanju bili i Spurrierovi, tema radionice ne bi nužno bila Spurrierova vina nego nešto drugo u što je Spurrier dosad bio umiješan. Jedna od zanimljivijih opcija mogla bi biti revija nekih etiketa iz Burgundije i Bordeauxa te iz Kalifornije a koje su sudjelovale na ocjenjivanju naslijepo što ga je Spurrier organizirao 1976. u Parizu, kao sučeljavanje već tada famoznih francuskih eno-uradaka i vrsnih ali u ono vrijeme u svjetskim razmjerima malo poznatih američkih eno-kreacija. To događanje na kojemu su se kalifornijska vina odlično nosila s francuskima kasnije je prozvano Pariška presuda. Prisjetimo se: tada je kalifornijski Château Montelena u kojemu je onda enolog bio Miljenko Grgić, sa svojim chardonnayem nadmašio čuvene Burgundijce… U Zagrebu se, popraćeno Spurrierovim komentarima, naravno ne bi kušala vina iz onih godišta što su točena u Parizu, nego eventualno vina pod istim etiketama ali iz recentnih berbi, dakle proizvedena oko 2016. godine, znači četiri desetljeća poslije Pariške presude…  ♣

Berba izlagača: Gourmet over Mura za Zagreb Vino.com

U POTRAZI ZA MANGULICOM – Ivan Dropuljić, osnivač i direktor najjačeg međunarodnog festivala vina i delikatesa u regiji – Zagreb Vino.coma (uvijek posljednjeg petka i posljednje subote u studenome, ovo sada je 13. godina manifestacije!), inače prije nekog vremena i organizator, također u Esplanadi, smotre mesnih prerađevina od turopoljske svinje, crne slavonske svinje i mangulice što ih je kupio i onda dao na preradu renomiranim istarskim i dalmatinskim pršutarima, stalno je na zadatku animacije potencijalnih izlagača za svoju novembarsku manifestaciju. Istražuje naokolo da vidi što zanimljivoga i novoga kvalitetnoga može ponuditi posjetiteljima u studenome. Na neki način opsesija su mu vrhunski craft pršuti, šunke, buđole, slanina, kobasice, i to baš od mangulice i crne slavonske svinje kao pasmina regije, pa se nedavno, s Ivom Kozarčaninom, novinarom i urednikom u časopisu 24sata, specijaliziranime za eno-gastro tematiku, našao i u Prekmurju, u traženju proizvoda osobito od mangulice te vina osobito visoke kakvoće i karaktera. Stanica na kojoj se duo poduže zadržao bila je kuća šunki i pršuta Šunkarna Kodila, u naselju Markišavci kod Murske Sobote, prostoru susreta Hrvatske, Slovenije, Mađarske i, donekle, Austrije.

Ivan Dropuljić, Zagreb Vino.com, i Janez Janko Kodila

Domaćin je bio Janez Janko Kodila, koji je, uz to što vodi i koordinira uzgoj svinja i produkciju uistinu pažnje vrijednih prerađevina (Kodila je, inače, najveći proizvođač čvaraka u Sloveniji, iz pogona kuće svaki dan izlaze novi, svježe napravljeni), ujedno i voditelj zanimljive prodavaonice raznih gurmanskih poroka s područja Prekmurja i Pomurja, zatim i ugostitelj s ovećim restoranskim prostorom te s dvjema kuhinjama gdje operativno gospodari mladi inventivni chef Daniel Sukič što je praksu stjecao i u Kanadi. Kodila je vrlo aktivan i u turističkom segmentu, ne samo u tome što organizira vođene obilaske svojega pogona, eno-gastro radionice, degustacije (kod njega se svakodnevno zaustavi po nekoliko velikih autobusa s turistima što žele obići posjed i uživati u lokalnim delicijama na tanjuru i u čaši…), nego i kao član nedavno formirane sedmeročlane grupe Gourmet over Mura što, uz kuću Kodila, obuhvaća obiteljsko gospodarstvo Firbas/noćenje, domaća hrana; podrum Marof/sjajna vina, pivovaru Bevog/craft pivo; kultnu gostionicu Rajh, vinariju Steyer/izvrsna vina, te vrlo cijenjenu uljaru Kocbek/odlično bučino ulje. Riječ je o ekipi što želi raznim zanimljivim sadržajima i atrakcijama, među kojima su i Bukoviško jezero i adrenalinski park i rafting na Muri, privući što više turista u Prekmurje i Pomurje. Pa je u tome smislu i plan da se ne samo Kodila nego kompletna udruga pojavi s prezentacijom svoje višeslojne ponude na Zagreb Vino.comu…

Inače, grupa Gourmet Over Mura u spomenutome sastavu vjerojatno nije i zapečaćena, naime po riječima i Janka Kodile i Tanje Rajh Pintarič iz Gostilne Rajh u Bakovcima, namjera je još se ojačati, pronaći nove partnere u okolici, ne nužno samo užoj nego i nešto široj, pa nije isključeno da se skupini kao članovi priključe i objekti na istoj valnoj dužini uz Muru u pograničnom prostoru susjednih zemalja, dakle i iz Hrvatske…

Janez Janko Kodila u carstvu svojih pršuta, te, dolje, Jankova supruga Lena uz izložbenu vitrinu s pršutima

Pogled u prodavaonicu, uz koju je oveća degustacijska dvorana

– Šunkarna Kodila postoji već tri obiteljske generacije. Počelo je s djedom, koji je imao trgovinu za prodaju mesa. Moj otac, koji je nekad bio voditelj prerade mesa u tvrtki Pomurka, i ja krenuli smo prije nekih 25 godina u širenje djedove mesnice i prodavaonice prema kompleksu što postoji sada. U ovome objektu, gdje su pogoni za preradu mesa kapaciteta oko 150 svinja mjesečno, zatim prodavaonica i ugostiteljski dio a uskoro će na hektaru ravnog terena tik u nas nastati novi vrt za uzgoj povrća i voća, imam 48 zaposlenih. U uzgoju životinja surađujem sa sedam biranih, provjerenih kooperanata koji su svi udaljeni u krugu od najviše 40 kilometara odavde. Dio svinja pasmine mangulica kupim tu u susjedstvu u Mađarskoj od vrlo znanog uzgajivača Zsolta Baumgartnera, koji je, inače, do 2008. godine, prije nego što se osobno posvetio svinjogojstvu, bio vozač Formule 1! Kuća Kodila bavi se 90 posto mesom svinje, i to bijele, zatim manugulice ili lokalno zvane gice te slovenske krško-poljske pasmine, a ostatak od 10 posto čini govedina.

Hladni naresci Kodila: Prekmurska ploča – kuhana te dimljena i sušena šunka od bijele svinje,, salama s bučinim košticama, potom Taca mangulica – pršut, lardo, salama i lakskare. Ispod su topli odresci pečenog mesa od mangulice te pečena govedina, kao prilog – pečeni krumpir i jače sprženi komadi cvjetače

Iz Kodiline ponude konfekcioniranih proizvoda: lardo od mangulice, te čokolade s bučinim košticama, s prekmurskom šunkom, s heljdom, s okusom prekmurske gibanice 

 – Dio mesa namijenjen je programu tipičnih prekmurskih mesnih prerađevina, a dio, posebno od mangulice, završava u programu pršuta. Mi kao Kodila izravni smo uzgajivači manjeg broja svinja, imamo oko 100 komada krško-poljske pasmine. Svinje se do prerade kod nas uzgajaju do težina od 150 kg naviše. Od svinjokolje do početka prerade u našim pogonima ne prođe nikad više od dva sata. Bitno je reći da je uzgoj koliko je god to moguće na ekološkom kolosijeku, svinje žive i na otvorenome, a za njih sami uzgajamo i povrće za hranu, i to na eko-način. Uvijek pazimo da meso bude, što se veli, zrelo, u postupku prerade mesa rabimo samo sol, češnjak i začine/mirodije poput npr. papra, paprike, ne koristimo aditive, u meso ne ubrizgavamo sol, komade koje nasolimo trljanjem slažemo u plastične gajbe jedan na drugi i svakog dana komade vadimo van, prevrćemo ih i vraćamo natrag u kutiju dok ne prođe rok nužan za tu dionicu prerade. Komade koji zahtijevaju dimljenje dimimo na bukovini. Da bismo bili tijesno u skladu s prirodom, napravili smo četiri zasebne prozračne komore za sušenje i sazrijevanje pršuta, u svakoj od njih temperaturom i količinom vlage imitiramo po jedno godišnje doba. I još nešto vrlo važno: ne ubrzavamo procese, nego poštujemo vrijeme kao dio što na kraju pokazuje značajan utjecaj na formiranje dodane vrijednosti proizvoda.  Želim, eto, da budemo ne tek još jedna mesna industrija, nego da proizvodi što ih nudimo budu maksimalno prirodni te, kako se to danas moderno kaže, u craft-kategoriji. Otud i slogan Kodile: Ko veš kaj ješ, prevedeno na hrvatski to bi bilo Kad znaš što jedeš objasnio je Janez Janko Kodila. ♣

Janko Kodila, Tanja Rajh Pintarič i Uroš Valcl

Gourmet over Mura: Doživite Prekmurje u jednom danu!

Gourmet over Mura: Château Marof

DRAGULJI Z MAČKOVCIH – Ne događa se baš da sva vina iz repertoara nekog podruma budu – sjajna! A eto na to da su baš sve etikete, od bazne do špice, na vrlo vrlo visokom nivou može se naići na vinskom posjedu Marof u Mačkovcima u Prekmurju. Grands vins – Château Marof! Oko 22 hektara, na nadmorskim visinama od 320 do 400 metara i na vulkanskim, kvarcnim tlima što daju visoku mineralnost, 100.000 loza, 50.000 litara vina (za koje se rabe kvasci iz vlastita vinograda i razmnoženi u vlastitome podrumu, te za koja se ne rabe bistrila i koja se ne filtriraju).

Chateau Marof, Mačkovci

Vinograd frankovke Marofa u Mačkovcima

Vlasnik i investitor Stanko Polanič našao je odličnog partnera u Urošu Valclu, koji sad već godinama vodi brigu o vinogradu i podrumu Marof, i uspješno kreira odlična, pikantna mineralna i konkretna vina, s karakterom.

Uroš Valcl uz frankovku tik pred berbu i, pored, pri degustaciji

Izvrstan bazni Beli križ 2016 (laški rizling ili graševina iz Mačkovaca 50 %, sauvignon iz Bodonaca 30 %, chardonnay iz Kramarovaca 20 %; dozrijevano na finom talogu u 500-litrenim rabljenim bačvama i potom je bilo na sljubljivanju u velikoj bačvi; 13,5 vol%; mpc. 8,50 €), pa Chardonnay 2016 Breg (pozicija Bodonci, 15 mjeseci u bačvama od 600 litara na finom talogu, tek ovih dana punjen pa još na nosu malo zatvoren; 14,0 vol %; mpc. 15,80 €), odličan Chardonnay 2015 Kramarovci (godina dana maceracije u tzv. otvorenoj kaci uz bâtonage; 13,5 vol %; mpc. 32 €), Sauvignon 2016 Breg (Bodonci, dio grožđa macerira kao za tzv. naračnasto vino a dio provede na maceraciji samo kroz noć, nakon što se vina spoje dozrijevanje je 15 mjeseci na finom talogu u novoj a nepaljenoj bačvi Stockinger od 2500 litara; 13,5 vol%; mpc. 15,8 €). Visoko upečatljiv Bodonci laški rizling 2012 (30 % vina bilo je 30 mjeseci u bačvi na pokožici a 70 posto također 30 mjeseci u bačvi ali ne na pokožici, poslije su oba vina stopljena u jedno; 14,5 vol %; kakve li vinčuge!!!, nažalost više toga vina nema na tržištu). A od crnjaka vrlo ugodan i sveži Zweigelt 2015 Mačkovci (13,5 vol%; mpc. 15,80 €), potom izvanredna kapljica Mačkovci Marof Grand vin modra frankinja 2015 (trećina vina bila je 30 mjeseci u bačvama od 500 litara, trećina u rabljenom barriqueu a trećina u velikoj bačvi, zatim su vina spojena u jednu veliku bačva od 2500 litara i tu provela neko vrijeme na sljubljivanju; 13,5 vol; mpc. 32 €), na kraju, vrh za pet zvjezdica: Marof Schiefer 2015, kreiran na bazi 50:50 u partnerstvu s Uweom Schieferom od frankovke Marofa s pozicije Mačkovec i Blaufränkischa iz Eisebnerga u Južnom Gradišću (Süd Burgenland) od Schiefera (14,0 vol %). ♣

Moć marketinga

VINOLOG NA POMOĆ VINARIJAMA i POTROŠAČIMA – Kad je riječ o vinu, naviknuti smo, tradicijski, da se uz proizvođača tijesno vežu trsje i vinski podrum, zapravo osobito vinski podrum, naime grožđe se lako može i kupiti kod vinogradara koji nemaju ambicije proizvoditi plemenitu kapljicu i finalizirati je do boce za tržište odnosno koji nemaju dovoljno financijskih sredstava za preradbene i dozrijevne kapacitete pa ostaju na uzgoju i prodaji grožđa. Proizvođač-ponuđač vina dakle i ne mora nužno biti vezan uz neki svoj, vlastiti vinograd, međutim u novije vrijeme zapaža se da nije nužno i da on posjeduje i vinski podrum. S pojedinim vinarima naime moguće je dogovoriti se za usluge vinifikacije grožđa i dozrijevanja vina i to i na način da se svojim naputcima i aktivno sudjeluje u kreaciji proizvoda, te, moguće je i dogovoriti se oko punjenja kapljice u bocu, što se tiče buteljiranja danas postoje i tvrtke s pokretnom opremom i specijalizirane za stavljanje Bakhova nektara u flašu. Finale je izlazak vina spremnog za tržište u butelji i s čepom/zatvaračem te s etiketom i ukrasnim detaljima po izboru naručitelja.

Jelena Balog i Saša Zec

Vino, pogotovu ono bolje i napunjeno u butelju ukrašenu lijepo dizajniranom etiketom, vrlo je traženi proizvod, i poduzetni pojedinci skloni Bakhovu nektaru te obrazovani u enološkome, marketinškom i ekonomskom smislu a i okretni općenito u komunikaciji upravo u toj potražnji publike za kvalitetnim proizvodom vide lijepe izglede za dobar posao, za samozapošljavanje a i za zapošljavanje drugih, što je bitno danas kad toliki mladi odlaze iz Hrvatske u svijet u potrazi za poslom.

Vinolog – linija Éclat

Tvrtka koja u nas, nastojeći potrošačima ponuditi vino više do visoke kakvoće a po umjerenim cijenama, djeluje na način da, kako je opisano, u dogovoru s vinarijama kreira i realizira vino u skladu sa svojom poslovnom politikom je Vinolog iz Zagreba. Uz to što je u proizvođačkom smislu uključena u vino od grožđa do butelje opremljene svojom etiketom, ta kuća bavi se i uvozom i izvozom vina te plasmanom ne samo vlastitih vina pod svojim etiketama i vina što ih sama uveze, nego i plasmanom vina raznih hrvatskih proizvođača pod njihovim originalnim etiketama. U Vinologu su, kao glavni, Jelena Balog, ekonomistica, te Saša Zec, s eno-naobrazbom i s dugogodišnjim stažem u marketingu u nekoliko renomiranih kuća koje se bave vinom, uz spomenuti dvojac tu su i Maja Medved kao referentica prodaje, Martina Tomić zadužena za marketing i dizajn, i Marina Soldo kao tajnica.

– Mi imamo nešto vlastitih vinograda, konkretno riječ je zasad o oko 3,5 hektara terena, u okolici Iloka. Tamo su zasađeni graševina i cabernet sauvignon. Grožđe je prerađeno u tamošnjem podrumu u optimalnim uvjetima i pod punom pažnjom enologa, graševina iz berbe 2017. koja je naša prva komercijalna berba, već se nalazi na tržištu, a cabernet sauvignon, također iz 2017., još dozrijeva u bačvicama – kaže Saša Zec.

A Jelena Balog dodaje:

– U planu je širenje s vinogradima, ne nužno samo u Podunavlju, naime u izgledu su neke parcele u Istri. U asortimanu imamo dvije linije, jedna je Lectus, a druga Éclat. Sva su vina u buteljama, ne nudimo ni litru ni rinfuzu. Vina Lectus namijenjena su širem tržištu i maloprodaji u trgovinama, a Éclat je marka određena za ugostiteljstvo, tj. hotele, restorane, kafiće, odredište je dakle HORECA. Unutar Lectusa je kapljica od graševine iz Iloka, zatim od rizlinga rajnskog, pa od malvazije istarske i od plavca maloga. A unutar Éclata su zasad chardonnay, te plavac mali. Možemo se pohvaliti da je Éclat chardonnay 2013 prošle godine nagrađen brončanom medaljom na ocjenjivanju Decanter World Wide Award, a da je Lectus malvazija 2017 ove godine od Decantera dobila također broncu.

Vina što ih je Vinolog predvidio za maloprodaju na policama su značajnijih trgovačkih lanaca, a maloprodajne cijene kreću se od 40 do 80 kuna. U usporedbi s maloprodajnim cijenama Lectusa, Éclat (francuska riječ koja može značiti: prasak, eksplozija, raskoš, slava…) je skuplji, tu bi mpc. tek počinjao s 80 kuna i išao do stotice pa i nešto više kuna. U ponudi Vinloga su originalna vina od manjih hrvatskih vinogradara/vinara Mladena Papka, Drage Damira Režeka, Roberta Brajea, Jakovca, Veralde, Apostola i Rote.

– U planu Vinologa je proširiti aktualnu ponudu i na neka vina koja su ponešto drukčija od uobičajenih u smislu tržišnog pristupa, naglasak je na lepršavim i posebno atraktivnim etiketama kojima bi se htjelo privući više pažnje kod mladih – rekao je još Saša Zec, koji je u suradnji s firmom CestAgram, na Štrosu na zagrebačkom Gornjem gradu osigurao lijepu pozornicu za stalnu promociju vina pod nazivom Dani otvorenih butelja…

U portfelju Vinologa nalaze se i vina iz podruma svjetski proslavljenog talijanskog tenora Andreje Bocellija, koji je, inače, u ožujku ove godine u zagrebačkoj Areni održao koncert, i od toga trenutka vina Bocelli su i na hrvatskom tržištu. Vinski podrum Bocelli nalazi se u Toscani. Obiteljska tradicija u proizvodnji vina seže u 1831. godinu…

Od uvoznih vina, tu je kapljica iz podruma glasovitog pjevača Andreje Bocellija (Tenor Red od cabernet sauvignona, merlota i sangiovesea, pa chianti classico, ali i izvantoskanci prosecco iz Valdobbiadenea i Pinot grigio iz Furlanije) zatim vina od primitiva iz Salenta u Italiji, pa vina grupe francuskih vinara Vignerons Calatans (chardonnay, sauvignon, muškat, merlot, cabernet sauvignon, syrah), zastupljeni su i Španjolci i to preko kuće Paniza i u različitim nivoima tj. od crianze do gran reserve, a i preko kuće Abadia del Roble iz La Manche.

Šampanjci Charles Collin blanc de noirs, Charles 2012 brut i Charles 2008 blanc de blancs brut

Ima nešto i za ljubitelje šampanjaca, s time da je najnovija akvizicija u koju Vinolozi polažu velike nade šampanjac Charles Collin Champagne Côtes de Bar u više varijanti. Prezentacija u povodu ovog novog uvoza održana je za najpoznatije zagrebačke sommeliere, te za ugostitelje, i vinske novinare u lijepom prostoru i ugodnoj atmosferi te uz odlične i za uz šampanjac prikladne male zalogaje u znanom i vrlo renomiranom zagrebačkom restoranu Baltazar, a uz Sašu Zeca kao domaćina vodio ju je direktor prodaje kuće Charles Collin Mamadou Gueye.

Charles Collin je šampanjerija na brežuljkastom području apelacije Côtes de Bar na jugu vinorodne Champagne, gdje je nešto više od 800 hektara vinograda. Osnovao ju je Charles Collin. Riječ je o interesnoj zadruzi od 130 članova, a koja gospodari s ukupno 280 hektara vinograda, dakle oko trećinom svih vinograda u oblasti Cotes de Bar. Sorte su klasične šampanjske – chardonnay, pinot crni i pinot meunier. Za hrvatsko tržište Vinolog je od Charlesa Collina, šampanjci kojega se, čuli smo, u velikoj količini izvoze u Japan i koji se poslužuju na letovina Japan AirLinesa, uvezao šest etiketa. Bazni je Charles Collin brut, crni pinot 80 %, chardonnay 20 %, s devet grama po litri neprovrelog sladora i sa tri godine na kvascu (šampanjac mora po francuskom propisu na kvascu u boci odležavati minimalno godinu i pola), za nj je u Hrvatskoj određena maloprodajna cijena 300 kuna, zatim Charles Collin Blanc de noirs brut, crni pinot, 8 g/lit šećera, četiri godine na kvascu, mpc. 340 kn; Rosé brut, crni pinot, 9 g/lit šećera, 340 kn, potom Demi-sec, 95 % crni pinot, 5 % chardonnay, 34 g/lit neprovrelog sladora. Vrh piramide čine osobito kompleksni te profinjeni Charles 2012 brut, chardonnay 80 % i crni pinot 20 %, 8 g/lit šećera, mpc. 500 kn, i Charles 2008 Blanc de blancs brut, 100 % chardonnay, selekcija parcela i grožđa, 6 g/lit šećera, mpc. 600 kuna.

Charles Collin u restoranu Baltazar u Zagrebu: krajnje lijevo i krajnje desno su sommelieri Goran Petrić i Ivan Jug iz zagrebačkog restorana Noel, trio između njih čine Saša Zec, Mamadou Gueye i Jelena Balog

Domaćini, novinari, sommelieri, vinska trgovci: Jelena Balog Vinolog, Sanja Plješa, Mario Meštrović i Jana Košćec, te Zoran Drljača (Puni sepet)

Uz ova dva posljednja navedena, po meni je kompleksnošću i elegancijom iskočio i Blanc de noirs, Rosé sam vidio kao ne suviše pretenciozan, vrlo skladan, odličan za uz čavrljanje i za osvježenje posebice u vrućim ljetnim danima, Demi Sec, skladan i s elegancijom, s dobrom međuigrom kiselosti i neprovrelog šećera, za osobe koje vole slađe tonove. Od nekolicine nazočnih sommeliera čuo sam mišljenje da od prezentiranih šest etiketa možda najviše izgleda za količinski jako dobar plasman ima Blanc de Noirs brut, koji, uz to što se pokazao kao jako dobar, ima (relativno) prihvatljivu cijenu.  ♣

Najprestižnija kapljica svijeta u Ljubljani

Chairman Gašper Čarman

TOP VINO by eVino – Osmi dan mjeseca listopada 2018, odredište: Ljubljana, Cankarjev dom, Velika dvorana. U režiji tvrtke eVino tamo će se odvijati na ovim prostorima jedinstveni međunarodni festival vina, s nastupom niza glasovitih svjetskih proizvođača Bakhova nektara. Ovo je druga manifestacija te vrste u organizacji spomenute kuće i na spomenutom mjestu. Priredba 2016. bila je s obzirom na izlagačka imena, moglo bi se reći – najprestižnije vinsko događanje ne samo u Sloveniji nego i šire. Predviđeno je, inače, da se festival održava svake dvije godine.

Posjetitelji će sada u listopadu moći degustirati vina više od 80 proizvođača iz svjetskog vrha. Najavljene su i premijerne prezentacije vina. Uz tridesetak najboljih slovenskih vinara, te dva iz Hrvatske, na Top Vinu naći će se čuveni  bordoški châteaui, šampanjske kuće i neki od najuglednijih podruma iz Italije, Austrije, Španjolske, Portugala, Gruzije, Novog Zelanda i SAD.

Evo i popisa izlagača, prava poslastica!

AUSTRIJA: Weingut Gross

FRANCUSKA: Louis Max, Bailly Lapierre, Château de Minuty, Vincent Girardin, Salon Dellamote, La Chablisienne, Champagne Serge Mathieu, Château Figeac, Château Smith-Haut-Lafitte, Château d’Yquem, Château Giscours, Château du Tertre, Château Capbern, Château Calon Segur , Château Pontet Canet, Pol Roger

GRUZIJA: Our Wine, Lagvinari

Mateja Gravner

HRVATSKA: Vina Matošević, Piquentium

ITALIJA: Ornellaia, Tenuta di Biserno, Castello Banfi, Trevisiol, Gravner, Keber, Zidarich, Tua Rita, Sassicaia

NOVI ZELAND: Tenuta di Biserno

PORTUGAL: Quinta do Vallado, Van Zeller, Esporao, Herdade Sao Miguel

SAD: Kendall-Jackson, Mt. Brave, Stonestreet, Rockbare, Verite

SLOVENIJA: Vina Gašper, Marjan Simčič, Posestvo Burja, Vina Blažič, Čarga, Dobuje, Dolfo, Guerila, Edi Simčič, Istenič, Kmetija Jakončič, Klet Brda, Korenika & Moškon, Movia, Pasji Rep, Ščurek, Šturm, Šumenjak, Sutor, Vinska klet Metlika, Steyer, Joannes, Frešer, Dora Erzelj, Puklavec Family Wines, Vina Oskar, Fedora, Vina Gross

Aleks (Edi) Simčič I Marjan Simčič

SRBIJA: Vinarija Cilić, Vinarija Aleksandrović

ŠPANJOLSKA: Bodegas Bilbao, Torremilanos, Aalto

GIN: Martin Millers, Nordes, G’Vine, Gunpovder, Brin, Monologue

Fever Tree toniki

DRUGA JAKA ALHOKOLNA PIĆA: Destilleria Berta, Destilerija Zarič, Tesseron Cognac

RIEDEL čaše

COFFEE corner  – trebala bi biti: Antica tostatura triestina

HRANA: KZ Sevnica, Selecta, Blazquez

Caroline Gilby MW

Ove godine manifestacija u organizacijskom i konceptualnom smislu ide dalje, najavljuje prvo ime priređivačke ekipe Gašper Čarman, nazvan  Chairman, sommelier i voditelj uvozničke i distribucijske firme eVino. Prostor za izlaganje povećan je u odnosu na onaj od prije dvije godine, uvode se vinske radionice, a odvojeni kutak rezerviran je sve više trendovskom džinu i džin-toniku. Posebnost ovogodišnjeg festivala je i to da će ponuđena na kušanje biti i vina skuplja i od 100 eura po boci, ona će biti dostupna, razumljivo, samo u određenim terminima popodneva.

Što se tiče radionica, jednu će – na temu ponajboljih svjetskih vina – voditi znana Caroline Gilby MW. Ta nositeljica titule Master of Wine od 1992. u svijet vina ušla je, kako kaže, nakon stečenog doktorata iz botanike, naime ubrzo je shvatila da život ne želi provesti vezana tek uz mikroskop. Po čitavom svijetu ona ocjenjuje vina i predaje u najznačajnijim vinskim školama i na najznačajnijim događanjima vezanima uz plemenitu kapljicu. Drugu radionicu – vertikala vina Burja – vodi vrhunski vinar iz Vipavske doline Primož Lavrenčič iz Posestva Burja. Tema treće radionice bit će čaše za vino Riedel, stručnjaci će objasniti zašto je vino dobro poslužiti u odgovarajućoj čaši. Budući da je broj mjesta u radionicama ograničen, posjet radionici moguć  je samo uz posebnu ulaznicu.

Vrata festivala bit će za profesionalce vezane uz vino otvorena od 10 sati, a za širu publiku od 13 do 19 sati. Cijena ulaznice do 17. rujna bila je 35 €, nakon toga povećana je na  42 €, a na dan festivala bit će 50 €. Dok ne budu rasprodane, ulaznice je moguće kupiti na mrežnoj adresi: http://eventimpartner.info/partnerhr/navodenje-prodajne-mreze/.

Ali, ima još nešto što je vezano uz festival ali ne odvija se istog dana i na istome mjestu kao festival: ekskluzivna večera s vinima Châteaua Pontet-Canet 9. listopada u gostionici i vinoteci Danilo. Uz vrhunska jela Danila kušat će se Château Pontet-Canet 2000, Château Pontet-Canet 2008,  Château Pontet-Canet 2011 i Château Pontet-Canet 2012, te Tesseron Cognac Lot N°53 XO Perfection. Cijena večere, sa vinima, je 145 € po osobi. Rezervacije na info@danilogostilna.si  ♣

Pomoć strukovnom obrazovanju i usavršavanju mladih talenata

HUMANITARNI MARENDIN – U organizaciji Coca-Cole HBC Hrvatska i zaklade Budi Foodie, u šibenskome restoranu Pelegrini održan je humanitarni marendin na kojemu su prikupljena sredstva za obrazovanje i strukovno usavršavanje mladih talenata u gastronomiji.

Rudolf Štefan i njegova kuharska ekipa iz Pelegrinija

Zakladu Budi Foodie utemeljio je Rudolf Štefan, vlasnik i glavni kuhar restorana Pelegrini, odnedavno nositelja jedne Michelinove zvjezdice. Želja je bila omogućiti obrazovanje i usavršavanje mladih talenata u gastronomiji i ugostiteljstvu… Lijepa gesta. ♣

Štrudla-fest 2018

SAVIJAČA NA STO NAČINA – Mjesto Jaškovo između Karlovca i Ozlja, nadaleko znano po janjetini – tu je naime restoran Žganjer kamo se već dugo naprosto hodočasti na taj specijalitet, nameće se već neko vrijeme sa – savijačama! I to na, što se kaže – sto načina! Pa i s nadjevom od janjetine! Dakako da baš tu štrudlu s janjetinom na repertoaru ima upravo restoran Žganjer Ivana Žganjera.

Štrudle u Jaškovu – navodno je bilo na izbor najmanje oko 60 raznih vrsta savijače

Sredinom rujna u Jaškovu je održan treći Štrudla-Fest, na kojemu su ponuđene ne samo klasične slatke savijače od jabuke na kakve uglavnom i mislimo kad se spomene riječ štrudel, nego i slatke od jabuke s grožđicama i orasima, pa od višnje, vinogradarske breskve, kruške, a i čokolade, bile su tu i slane savijače s nadjevima od sira, buče, gljiva, špinata, čvaraka, janjećeg mesa… Navodno, nekih 60 raznih vrsta štrudle.

U skladu s modernim vremenom, Karlovčanin Kristian Kiseljak, informatičar koji uskoro postaje i ugostitelj (u Karlovcu otvara restoran) i njegova mama Dunja te zaposlenica Snježana Goriščak pozivali su na degustaciju hardware (slatka s jabukama) i software (jabuka, orasi i grožđice namakane u rumu ) štrudle, zatim ram-štrudle (slana, sir i vrhnje), procesorske štrudle (slatka, sa sirom i vrhnjem), i matične štrudle (slana, čvarci)…

Kristijan Kiseljak s mamom Dunjom i s uposlenicoim Snježanom Goriščak

Štrudla-Fest krenuo je prije tri godine, kad je predstavljena štrudla duža od 1,5 kilometra, tako da se zahvaljujući tome selo Jaškovo našlo u Guinnessovoj Knjizi rekorda. Nakon Štrudla-Festa 2018 slijede u Jaškovu Dani gljiva, u pripremi je za poslije i revija raznih domaćih jela. Turistička zajednica Karlovačke županije i Jaškovčani, među kojima je osobito aktivna Lidija Zganjer Gržetić, kćerka Ivana Žganjera, vlasnika restorana Žganjer, nastoje eto u Jaškovu razvijati gastro-turizam! Po posjetu Štrudla-festu očito je da su već za svoje delicije uspjeli zainteresirati brojne posjetitelje, sad bi bilo dobro da se izlagački dio digne na viši nivo u smislu boljeg uređenja cijelog ambijenta,  kao i da se na nekoj livadi blizu središta Jaškova uredi teren za sport za lokalno stanovništvo a koji bi, kad su ovakve gastro-priredbe, mogao poslužiti kao parkiralište, tako da automobili više ne budu parkirani uz rub ceste, što ometa promet…♣

Zanimljiva rustikalna garnitura – stol i sjedalice od drveta koje je i nakon najnužnije obrade ostalo u izvornom obliku

Mali jaškovački Prater s ringišpilom za djecu od drveta, i pokretan na ručni pogon

Uz međunarodni dan kave

OD FRANCKA do QUAHWE – Svakog je dana međunarodni dan nečega, a prvi dan listopada posvećen je starijim osobama i – kavi!

Dok je za starije osobe u središtu Zagreba organiziran – baš tako je nazvan – tulum, na kojemu su se pojedinci u poodmakloj dobi mogli kod relevantnih sugovornika medicinske struke interesirati o zdravlju, pa i osobnome (ponuđena je mogućnost raznih testiranja), dotle su ljubitelji kave imali priliku, barem oni u Metropoli, biti na drugome tulumu i partijati – bez službene nazočnosti liječnika – u kavani Johann Franck na Jelačić-placu, te prisustvovati dodjeli priznanja najboljim baristima što se bave kavom.

Kava je u Hrvatskoj vrlo popularan napitak, a u odnosu na ono što smo nekad rado nazivali crnačkom vodicom ili crnačkim znojem očito je da je do danas postgnut golemi napredak u pripremanju i posluživanju kave. Svakako su za to zaslužni krugovi ljudi koji se kavom ozbiljno bave u ulozi ponuđača i sve širi krug potrošača koji su kroz vrijeme a i svoja putovanja naokolo izoštrili ukus, te postal zahtjevniji. U grupu onih koji spadaju u kategoriju ponuđača svakako su i baristi, tj. osobe što na licu mjesta prigotavljaju kavu i serviraju je potrošaču. Pa je eto u povodu Međunarodnog dana kave održano natjecanje barista u skladu s pravilima Speciality Coffee Association (SCA), krovnog međunarodnog strukovnog udruženja industrije kave. Franck-barističko natjecanje kao promidžba i kave i vrhunskog načina uživanja u njoj od posebne je važnosti za Franck u kontekstu ulaganja u kvalitetu ponude kave na hrvatskom tržištu i sustavnog educiranja ugostiteljskog osoblja, pa i potrošača. Kroz kvalifikacije barističkog natjecanja 2018. prošlo je osoblje oko 15.000 ugostiteljskih objekata, a u finalu se našlo 10 najboljih barista iz regije. Najboljom baristicom Hrvatske proglašena je Petra Gracin iz Šibenika (Yum Pastry shop), drugo mjesto pripalo je Marku Podbrežničkom iz Zagreba (Mala kavana), dok je treće mjesto osvojio Antonio Švob iz Crikvenice (Maslina 2). Nagrade je uručio Viktor Miljković, Franckov regionalni direktor prodaje za kanal HoReCa.

Finalisti natjecanja barista u organizaciji Francka

Prvoplasirana Petra Gracin prima nagradu

– Kao lideru na tržištu, fokus nam je izvrsnost u pripremi i vrhunska kvaliteta kave u svim ugostiteljskim objektima. S tim ciljem u sklopu naše Barističke akademije provodimo temeljiti program edukacija. Poseban naglasak stavljamo na usavršavanje barističkih vještina i kreativnosti, te, u konačnici, na izgradnju nove generacije vrhunskih poznavatelja i stručnjaka za pripremu espressa i ostalih napitaka na osnovi kave, ali, moram dodati, i čaja. U sklopu ovoga programa redovito održavamo regionalna baristička natjecanja kako bismo dodatno popularizirali ulogu i važnost barističkog znanja – istaknuo je Miljković.

Franckova Baristička akademija je, kažu mi, sveobuhvatan program edukacije ugostiteljskog osoblja. Cilj je upoznavanje sa svim područjima koja se odnose na kavu – od plantaže do šalice, te usavršavanje vještina i umjetnosti pripreme vrhunskog espressa i drugih napitaka na bazi kave, te čaja. Ovaj edukativni program predvodi tim Franckovih profesionalnih barista kroz redovite prezentacije i prilagođene edukativne radionice za ugostiteljsko osoblje. Franckov tim barista prošao je zahtjevnu certifikaciju iz područja barističkih vještina od strane Specialty Coffee Association (SCA).

Zanimanje barista sve je, rečeno je, popularnije među osobama zaposlenima u ugostiteljstvu, a iznimne vještine i znanja koja su potrebna kako bi se ovo zvanje usavršilo iziskuju dugogodišnje iskustvo i kontinuirano educiranje. Stoga je i pokrenuta specijalizirana Franck akademija u sklopu koje Franckovi baristi obučavaju ugostiteljsko osoblje. Program edukacije osmišljen je kako bi se ugostiteljstvu omogućilo dobivanje najboljih zaposlenika predanih radu i izučavanju novih metoda u pripremi toplih napitaka te praćenju globalnih trendova.

Robert Pudić, Quahwa

U šalici vrhunske hrvatske kave u Johannu Francku uživala su brojna poznata lica, među kojima i glazbenik Marko Tolja, koji je i zapjevao.

Ali, nije Franck i jedini među ponuđačima kave koji u šalici čarobnog crnog napitka želi pružiti ozbiljno više. Tu je svakako, opet u Zagrebu, i platforma (kako to lijepo i moderno zvuči) nazvana Quahwa. Riječ je o inicijativi koju na području podizanja kulture kave i na svom poligonu za ponudu i posluživanje zastupa Robert Pudić, voditelj zagrebačkog promotivnog, selekcijskog, preradbenog, ugostiteljskog i trgovačkog pogona spomentoga naziva, u središtu Metropole. Na Međunarodni dan kave u Quahwi nismo naišli na organizirano obilježavanje Dana kave, ali – lokal je bio pun. To i te kako govori o reputaciji mjesta!

Vlasnik objekta i zaljubljenik u kavu Robert Pudić stvorio je kultni prostor za istinske kafedžije. Uredio je interijer fotografijama kave od uzgajališta i sorata pa preko prženja kave do poslužene šalice.

– Bez obzira je li praznik kave ili ne, mi se trsimo educirati goste na temu kave, objašnjavajući odakle sve ona dolazi, prezentirajući sorte, načine uzgoja i obrade, te načine prigotavljanja. Posebno smo ponosni na to da možemo zainteresiranima pružiti savjete o tome što daje svaka

Kotač arome i okusa kave

posebna sorta, pa i, da tako kažem, kako doma sitnim trikovima znatno poboljšati pripremu tzv. turske kave. Riječju: idemo od početka, tj. od zrna, do finala u šalici. U planu je da i intenziviramo radionice putem kojih bismo potrošačima povećali spoznaje o sortama i načinima prerade kave, o pripremi raznih napitaka i optimalnim načinima uživanja u njima, o zdravstvenim aspektu kave. Vino je već neko vrijeme u žiži zbog svojih sjajnih katateristika, ali ovdje bih rado istaknuo da je kavin armatski profil i do 10 pota kompleksniji od vinskoga! Moj je cilj u Quahwi ponuditi publici najbolje sorte i ono što se od njih prigotavljanjem može maksimalno izvući u šalici. Primjerice, riječ je o nekim posebnim kultivarima iz Etiopije, Brazila, Meksika. Uspoređujemo li to s vinom, to su grand cru kave. Očekujem da ću te kultivare kave koje daju napitak vrijedan, opet uspoređujemo li ga s vinom, više od 90 od maksimalnih 100 bodova, imati u studenome ove godine. Od početka studenoga u lokalu Quahwa održavali bismo svaki tjedan jednom vrlo snažne edukativne radionice u trajanju od po sat i pola a za po desetak polaznika, cijena radionice bit će oko 70 kuna po osobi. Ali, barem u prvoj fazi, planiramo, kako bismo jače zaintrirgirali publiku, svakom polazniku dati na dar vrećicu s kavama i uputama za pripremu vrijedan po 60 kuna, dakle faktički bi za radionicu trebalo efektivno potrošiti samo desetak kuna i nešto vremena! – rekao je Robert Pudić.

Kava se, inače, pokazala  vrlo vrijednom osnovom ne samo za odlične napitke, nego i za začinjavanje u kreiranju raznih kolača.  Osobno, nisam neki veliki kavedžija a nisam ni onaj koji pada na koljena pred kolačima napravljenima i uz dodatak kave (kao tekućine), ali mi kao ljubitelju tzv. slanih (ne i presoljenih!) jela pada na pamet nešto na što (baš) ne nailazim kod nas a ni u bližem inozemnom susjedstvu, a to je (jače) korištenje kave bilo u sirovu zrnu ili u zdrobljenom zrnu ili u mljevenom obliku kao interesantne mirodije za začinjavanje jela od mesa, ribe, umaka za tjestenine, rižote…  ♣

Uvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u Hrvatsku

NAJVIŠE SE VANI UZIMAJU SVINJSKO MESO i KRUH! – Uvoz poljoprivrednih i prehambenih proizvoda u Hrvatsku raste, i u odnosu na 2016. prošle godine bio je veći za 11,5 posto. U prvih šest mjeseci 2018. uvoz je bio na razini od milijardu i 467 milijuna eura, što je 6,4 posto više nego u istom razdoblju lani. Najviše smo uvozili svinjsko meso, kruh i pekarske proizvode te pripravke za prehranu životinja, kaže se iz Hrvatske gospodarske komore. Ukupna pokrivenost uvoza izvozom kod poljoprivredno-prehrambenih proizvoda od samo 60 posto ukazuje na opću nisku konkurentnost i nedostatan obujam domaće proizvodnje primarnih poljoprivrednih proizvoda i proizvoda prehrambeno-prerađivačke industrije. Posebno nas trebaju brinuti one kategorije u kojima je pokrivenost uvoza izvozom manja od 50 posto, a to su upravo meso, mlijeko i mliječni proizvodi, povrće i voće, kaže potpredsjednik za poljoprivredu HGK Dragan Kovačević.

Kupujmo hrvatsko!

GRAĐANI MORAJU POSTATI AMBASADORI AKCIJE ZA PROMIDŽBU i PLASMAN NAŠIH PROIZVODA – Evo i nastavka na prethodni prilog, pa razmislite i zaključite: Na listi prepoznatljivih kvaliteta Hrvatske ne smijemo zaboraviti svoje rad, vještinu, kreativnost i znanje pretočene u vrhunski proizvod ili uslugu. Trebamo biti jednako ponosni na maslinovo ulje i sir kao i na nogometni zgoditak. Svi znamo kako je teško biti poduzetnik i plasirati bilo kakav proizvod na izrazito konkurentno tržište. Svi ovdje na akciji Kupujmo hrvatsko! prisutni izlagači, a ima ih više od 300, u tome su uspjeli, i mi im od srca čestitamo.  Ali ni oni ne mogu naprijed sami, stoga pozivam sve hrvatske građane da postanu ambasadori akcije Kupujmo hrvatsko, istaknuo je predsjednik Hrvatske gospodarske komore Luka Burilović na otvaranju nedavne akcije Kupujmo hrvatsko u Zagrebu na Trgu bana Jelačića.

Zamjenica gradonačelnika Grada Zagreba Olivera Majić naglasila je da ova akcija iz godine u godinu promiče domaće znanje inovativnost i trud. Zahvaljujemo proizvođačima i pružamo im iskrenu potporu, ponajprije kupovinom domaćih proizvoda. Povezivanjem ćemo svojim kupcima omogućiti da imaju što veću dostupnost kvalitetnih hrvatskih proizvoda. Zagreb se etablirao kao turistička destinacija i tu moramo ugraditi što više domaćih proizvoda u stvaranje specifične ponude i slike koju šaljemo u svijet. Naša tradicija, domaća proizvodnja, mirisi i okusi lokalne gastronomije ono su što će nas izdvojiti iz konkurencije, poručila je Majić.

U promociji kvalitetnih domaćih proizvoda pomogla su i poznata lica glumačke scene poput Zijada Gračića, Kostadinke Velkovske, Siniše Ružića, Roberta Kurbaše, Tare Rosandić, Ines Bojanić, Mirne Medaković, Semente Rajhard ….

HGK s ciljem stvaranja vizualnog identiteta kvalitete domaćih proizvoda i usluga dodjeljuje znakove Hrvatska kvaliteta i Izvorno hrvatsko, a proizvodi koji ih nose stoje uz bok svjetskim brandovima. Za promociju znakova HGK je u suradnji s Ministarstvom gospodarstva poduzetništva i obrta osigurala 7,5 milijuna kuna bespovratnih sredstava. To je prilika svim mikro, malim i srednjim tvrtkama da ostvare potporu za stjecanje prava uporabe znakova kvalitete HGK i tako još jače brandiraju svoje proizvode.

Akcija Kupujmo hrvatsko napravila je velik iskorak u osvještavanju važnosti kupovanja domaćih proizvoda. Posljednje istraživanje HGK pokazalo je da 78 posto građana vodi računa o kupnji hrvatskih proizvoda te je čak njih 86 posto spremno izdvojiti više kuna za kvalitetan domaći proizvod. Akcija se nakon Vukovara, Rijeke i Zagreba, nastavlja u Bjelovaru. Specijalizirani projekt Kupujmo hrvatsko – hrvatski proizvod za hrvatski turizam održat će se u studenome u Zagrebu. ♣

Vinski namještaj

KRASAN MEBLŠTIK i NAHKASN MOGUĆEG UGODNOG  IZNENAĐENJA – U dosta slučajeva u kušaonicama vina bilo kod proizvođača bilo u vinotekama bilo u ugostiteljskim objektima, kao ukras – ali ukras i uporabne vrijednosti (može služiti kao polica, stol…) – rabe se drvene kutije u koje proizvođači pune svoja najbolja i najskuplja vina odnosno kutije predviđene pri darivanju vina. U vinogradarsko/vinarskoj obitelji Batič dosjetili su se uporabe drvene kutije za vino kao namještaja u stanu. Evo primjerka krasnog meblštika (starozagrebačka terminologija porijeklom iz vremena Austrije i Austro-Ugarske; Möbelstück=komad namještaja) i nakhasna (Nacht Kasten = noćna kutija sa svjetiljkom, obično pored kreveta) mogućeg ugodnog iznenađenja, naime u ovakvoj kutiji-namještaju bi iz razloga stabilnosti moralo biti nešto teško, pa, zašto ne – kakva velika 15 ili 18 litarska puna boca (nabukodonozor = 15 l; salomon = 18 l)… ♣

Za bolju promidžbu proizvoda i teritorija

VIGNAIOLI di RADDA – U Toscani je u poslovnom smislu iznimno jak Konzorcij za vino Chianti Classico docg, međutim unutar te apelacije u pojedinim užim područjima počeli su se okupljati lokalni proizvođači vina i u posebne manje udruge kroz koje bi još bolje promovirali upravo svoj uži teritorij na kojemu proizvode vino Chianti Classico docg.

Nakon nedavnog osnutka udruženja vinogradara/vinara područja općine Gaiole in Chianti, sad su kao marketinška udruga izašli i vinogradari/vinari  oblasti Radda in Chianti. Naziv udruge: Vignaioli di Radda. Cilj je kroz širenje informacije o tome da se grožđe proizvodi iz vlastitih vinograda i uglavnom od domaćih sorata te i na prirodi prijateljski način (organski odnosno biodinamički uzgoj) promovirati zdravi proizvod i predio u kojemu se rađa. Osnivači i članovi udruge su: Borgo La Stella, Borgo Salcetino, Brancaia, Cantina Castelvecchi, Caparsa, Castello di Albola, Castello di Volpaia, Castello di Monterinaldi, Colle Bereto, Fattoria di Montemaggio, Istine, L’Erta di Radda, Monteraponi, Montevertine, Podere Capaccia, Podere l’AJa, Podere Terreno alla Volpaia, Poggerino, Pruneto, Tenuta Carleone di Castiglioni, Terrabianca, Val delle Corti, Vignavecchia. Predsjednik udruženja je Roberto Bianchi (Val delle Corti) a dopredsjednik Martino Manetti (Montevertine). ♣

Elysée Palace

Francuski predsjednik Emmanuel Macron

VINSKI PODRUM FRANCUSKOG PREDSJEDNIKA OTVOREN ZA JAVNOST – Vinski podrum francuskog predsjednika službeno je otvorio svoja vrata za javnost. Emmanuel Macron odlučio se na taj potez kako bi, rekao je, bolje promovirao francusku baštinu. Podrum će biti dostupan za obilazak u posebnim progodama, a za razgled su, uz prethodnu najavu, raspoloživi ne samo prostor gdje se čuvaju butelje nego i podzemna kuhinja.

Predsjednički podrum u Francuskoj, uređen 1947. godine, čuva oko 14.000 butelja vina, koja se poslužuju na službenim ručkovima i večerama pogotovu prigodom predsjednikovih susreta sa stranim diplomatima. Zastupljena su sva francuska vinorodna područja, međutim ipak većinu boca – oko 50 posto – čine one iz Bordeauxa, nekih 25 posto od ukupnog broja butelja otpada na burgundijska vina. Vina koja se poslužuju na službenim prijemima, ručkovima odnosno večerama biraju se po tome da najbolje odgovaraju sljedovima u obroku, time se, dakako, nastoji na najbolji način prezentirati visoku francusku gastronomiju. ♣

_______________________________

In Memoriam

CHEF JOËL ROBUCHON – U Ženevi je u 73. godini preminuo znani chef Joël Robuchon, desetljećima  jedan od najvećih svjetskih majstora kuhače, nositelj titule Kuhar Stoljeća kojom se diče još samo Paul Bocuse, Frédy Girardet i Eckart Witzigmann. Robuchon je svoju kuharsku karijeru do svjetskoga vrha počeo graditi  u šezdesetim godinama prošlog stoljeća u restoranu Relais de Poitiers. Godine 1981. u Parizu je otvorio svoj prvi restoran, s nazivim Jamin. Nakon samo tri godine rada dobio je tri Michelinove zvjezdice! Kao briljantni poduzetnik oformio je internacionalni lanac restorana i nadobivao se još dosta prestižnih Michelinovih zvjezdica…  ♣  SuČ – 08/2018

KROZ SVIJET u ČAŠI – 08.2018. – THROUGH THE WORLD IN a GLASS

 

ŽELJKO SUHADOLNIK 

SADRŽAJ/CONTENTS

Kolovoz 2018: ISTOG DANA TRGANJE i POSTAVLJANJE KLOPOTECA • Uz berbu 2018., jednu od najranijih do sada: U FERIČANCIMA OČEKUJU IZNIMNU KAKVOĆUI KRAUTHAKER NA KOLOSIJEKU FRANKOVKE / Kod majstora za lovrijenac i kod majstora za predikate/ Grožđe 2018. u Austriji / Češki vinogradari i vinari na jematvi u Zlatnoj dolini • Sličice iz Kutjeva: VINO KAO LIJEK PROTIV STAROSTI i KAO VESELJE MLADOSTI • Barunov pakleni plan: PREMA ŽIVAHNIM MJEHURIĆIMA STOLJETNOG STARCA • Izbor za seosku ženu godine Zagrebačke županije: BARUNICA MARA IZ DOLINE KARDINALA • Slavonska crna vina i slavonska crna svinja: JAKOB, KARE i ŠOKOL • Moslavačke vinske ceste: PONUDA ZASNOVANA NA ŠKRLETU • Dani otvorenih butelja u Zagrebu: NA ŠTROSU KAPLJICA VUKOVARSKO-SRIJEMSKE ŽUPANIJE • Zanimljiva degustacija u Samoboru: VETERANI u IZNENAĐUJUĆOJ FORMI • Novi izazov – Decanter World Wide Award 2019: SIBEROVA MUŠKATNA HRABROST • Vjerski turizam, fIš-turizam i Aljmaš: HALAS JUMBA KOD DANETA • Pirotehnika brut(al) natur: ULICE MOHAČA u VATRI GRAHA • Sedmo natjecanje u ručnom rezanju pršuta u Krku: SVJETSKA PRVAKINJA IZ ZAGREBAČKOG BORONGAJA • Velikani – Laganini & Pelegrini: BONO VOX DALEKO SE ČUJE • Hraniti se zdravo: PIKASTI LIMUN • Eko-oznake: MJERILA ZA ZAHTJEVNE POTROŠAČE • Znakovi kvalitete: PODUZETNICIMA 7,5 MILIJUNA KUNA ZA BRENDIRANJE • Zagrebački Food Film Festival 2018: NAJUKUSNIJA FILMSKA SMOTRA • CNN i Lijepa naša: NETKO SE MORA SRAMITI! • Brda/Collio i Vipava: REBULA KAO CENTARFOR, U DVA POLUVREMENA • Chianti Classico u zaštiti UNESCO-a: NOVI PREDSJEDNIK KONZORCIJA JE GIOVANNI MANETTI FONTODI • Novi Masteri of Wine: OD DESET LAUREATA ŠEST JE ŽENA

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

________________________________________

Kolovoz 2018: klimatske promjene i narodni običaji

ISTOGA DANA TRGANJE i POSTAVLJANJE KLOPOTECA! – Berba 2018, u nas – valjda najraniji početak do sada!

Ove godine – svojevrsni  paradoks: branje grožđa bilo je u nekim područjima već debelo u tijeku na Bartolovo, tj. dan potkraj kolovoza kad se – po običaju uvedenome ne samo da se druži i fešta nego i iz praktičnih razloga – u vinograde postavljaju klopoci što bukom propelera tjeranog vjetrom plaše i odvraćaju ptice da jurišaju na trsje kako bi se osladile bobama u finalnoj fazi dozrijevanja, a što nanosi golemu štetu vinogradaru/vinaru. Željko Kos iz Hrnjanca kod Zeline, koji je morao i ranije od ranijega početi berbu jer proizvodi i pjenušce, ostao je odan tradiciji i narodnom običaju – bolje da propadne selo nego običaji: na Bartolovo je u svom vinogradu ponad Hrnjanca okupilo popriličan broj uzvanika. Uz tamburaše stigao je i Ivica Đuričić, nekad plesač i svirač u proslavljenome Ladu, te zapjevao i zaplesao s mamom familias  Anitom Kos!… Nakon veselice, sutradan – nastavak berbe, ne više uz pjesme Lada, nego uz glazbu klopoteca. ♣

Uz berbu 2018, jednu od najranijih do sada

U FERIČANCIMA OČEKUJU IZNIMNU KVALITETU RODA – Unatoč klimatološki iznimno zahtjevnoj godini, Feravino iz Feričanaca iz berbe 2018, koja je počela gotovo dva tjedna prije uobičajenog roka, očekuje iznimnu kakvoću roda. Prinosi su iznad očekivanih, zdravstveno stanje grožđa je izvrsno, sve to zahvaljujući pravovremenim i prikladnim agrotehničkim zahvatima, kaže Amalija Liović, voditeljica Odjela vinogradarstva u Feravinu.

Berba je na posjedu Feravina tradicijski krenula s rajnskim rizlingom (?; rajnski je kasna sorta!) i zweigeltom, a nakon toga išlo se pomalo i na graševinu ( i graševina je kasna sorta!). Onda su na redu bijeli pinot, chardonnay (obje ranije sorte), frankovka, crni pinot, syrah, merlot, cabernet sauvignon. Od ukupno 160 hektara vinograda, 130 hektara je rodnih, a na njima će ove godine ručno brati stotinjak berača. Upravo je ručno branje specifičnost Feravina, koje je jedina veća vinarija u Hrvatskoj što u berbi ne koristi strojeve.

Jematva u Feričancima inače ima i svojevrsno turističko obilježje, naime Feravino je ustrojilo ponudu pod nazivom Feričanačka berba grožđa, i poziva ljubitelje prirode, boravka na otvorenome, rekreacije te plemenite kapljice i kulinarskih specijaliteta da u razdoiblju od 3. do 26. rujna dođu u Feričance i uključe se u berbene aktivnosti. Za takve goste priređuje se natjecanje u berbi grožđa. Nakon završenog radnog dijela druženje se nastavlja u Vincilirskoj kući, jedinstvenom ugostiteljskom objektu na obroncima Krndije. Feravino gostima nudi mogućnost obilaska vinograda i vinske ceste te vinarije i Starog podruma iz 1804. sve uz stručnu pratnju enologa. A ima i školu za vinoljupce.

Krajem rujna u Feričancima bi se trebao održati festival posvećen frankovki, želja je da se ta sorta karakteristična upravo za Feričanačko vinogorje jače popularizira među vinogradarima a njeno vino među potrošačima.♣

I KRAUTHAKER NA KOLOSIJEKU FRANKOVKE –  Frankovka je konačno, za nadati se, dočekala početke svojih nekih značajnijih suvremenih trenutaka u Slavoniji, prostoru kao dijelu Panonske nizine uz koji se tradicijski/povijesno ona veže jače od tu već prilično raširenih bordoških crvenih internacionalaca poput merlota i cabernet sauvignona, te burgundijskog pinota crnoga, u neko prijašnje ne tako davno vrijeme atraktivnijih za sadnju jer su s jedne strane pokazali da mogu i ovdje pružiti odličan rezultat a s druge strane privlačnih stoga što se u to neko prijašnje vrijeme činilo marketinški boljime, za crnjake, saditi njih kao svjetski znane kultivare, nego svjetski manje afirmirani kultivar poput frankovke. Feričanačko Feravino s vinogradskim pozicijama gdje je frankovka pokazivala jako dobar rezultat u uzgoju držalo se – svaka čast! – te sorte, ali očito je da se,  radi ostvarenja uspjeha  na tržištu – frankovki u većoj mjeri trebalo posvetiti i više proizvođača, posebice onih s jačim renomeom i s nešto većom količinom u ponudi.

U akciju je glede frankovke ozbiljnije krenulo i baranjsko Belje, a evo sad je tu i Vlado Krauthaker, koji je upravo izašao na tržište sa samostalnim vinom od te sorte iz berbe 2015. Ima on već duže vrijeme frankovku u svojim vinogradima, ali eto od nje nije radio samostalno vino, a onda je, kako sâm kaže, shvatio da je pogriješio što se frankovki kao nečemu što je dio Slavonije i Podunavlja nije posvetio intenzivno i prije. Krauthakerovo trsje s frankovkom je na 370 do 400 metara nadmorske visine na položaju Gradine kod sela Podgorje, tlo je tamo, kaže, pjeskovito ali i s dosta kamena (škriljevac). Berbe 2016. i, dakako, 2017. još su u bačvama.

Krauthaker, i on uz primjedbu da izabrani termin za Festival frankovke u Feričancima najavljen za kraj rujna nije baš dobar jer se nalazi unutar perioda radova vezanih uz berbu, pokazao je značajan interes i jaku volju da pomogne u realizaciji manifestacije makar i u tom terminu, te je aktivirao svoje poznanstva i veze s raznim inozemnim proizvođačima frankovke (Mađarska, Austrija/Burgenland…) da u Feričance stigne što veći broj uzoraka i na predviđeno ocjenjivanje i na festival. Iako, s obzirom na hirovitu meteorologiju ove godine, dosta nervozno iščekujući berbu, sredinom kolovoza pošao je upravo u Gradišće radi dodatne animacije i radi prikupljanje vina, ali i da vidi malo kakva je temo predberbena atmosfera, a s njim je putovao i Svijet u čaši.

Manje bačve za dozrijevanje vina, te konusne veće – ali ne i one jako velike nego one taman po mjeri za određene partije vina – hrastove bačve, za maceraciju i alkoholnu fermentaciju, čuvanje vina…

Kušao sam tu Krauthakerovu frankovku iz 2015 (13,5 vol %), vrlo dobra, i obećava mnogo. Frankovka inače nije i jedina sorta vezana (i) uz Slavoniju a za koju Vlado smatra da ju je nepravedno zapostavio: najavljuje da je odlučio jače jače se pozabaviti i s portugiscem! I to ne tek kao s vinom što se krajem godine nudi kao novo, mlado i za hitru potrošnju. Prije nekoliko godina kod Krauthakera u podrumu imao sam prilike – u posljednji čas, prije nego što je završio u kupaži – iz jedne bačvice kušati njegov vrlo ozbiljni (14,0 vol %) i zreli portugizac. Vinograd s portugiscem star mu je 40 godina i ove godine na trsu je ostavio samo tri grozda, očekuje vrlo kvalitetan rod i planira vino staviti na dozrijevanje u barrique!

Vlado Krauthaker posvetio se i tzv. narančastome vinu, dakle onome dobivenim od bijelih sorata i dužom maceracijom praćenom alkoholnim vrenjem. Maceracija se kod njega odvija u amforama, međutim one nisu ukopane u zemlju. Krauthakerovi orangei izlaze pod markom KUVLAKHE, nazivom smišljenime sastavljanjem dijelova pojmova Kutjevo, Vlado i Krauthaker

Vinogradi se, u skladu s eko-filozofijom, obrađuju i uz pomoć konja!

I još nešto: nakon dužeg prekida Krauthaker se vratio sauvignonu dozrijevanom na finom talogu u barriqueu. Takav sauvignon proizvodio je od 2000. do 2009. godine, a onda – iako je vino, prisjećam se, bilo odlično tek tražilo je da mu se ostavi više vremena u podrumu prije izlaska na tržište (Lufthansa ga je tada bila otkupila i godinu dana nudila u svojim letovima!)  – prestao. Objašnjava da na tržištu to vino tada nije naišlo na odjek koji je on očekivao. A od berbe 2015. ponovno mu se okrenuo da, kako veli, dopuni ponudu Chardonnaya Rosenberg koji nastaje na isti način i koji je jako tražen. Krauthaker je najbolje grožđe svojega sauvignona ostavio 12 sati na maceraciji, slijedili su fermentacija u barriqueu i nakon toga godina dana dozrijevanja vina na kvascu (sur lie). Ovog sauvignona iz 2015. napunio je oko 2000 butelja.

Kćerka Vlade Krauthakera Martina Krauthaker Grgić pomalo preuzima vodstvo posjeda

– Svjestan sam ja odavno da nekim vinima, i crnima i bijelima, treba više vremena za puno sazrijevanje. Prije sam bio dosta skučen s prostorom a i nedostajalo mi je bačava, međutim unatrag koju godinu situacija se promijenila nabolje: uspio sam dosta proširiti podrumski prostor a i opremio se s dosta bačvica, pa je postalo lakše. Primijetio sam i to da se u posljednje vrijeme širi krug potrošača zainteresiranih za ozbiljna i kompleksna, zrela vina, i odlučio sam da ubuduće svoje najbolje crnjake ne puštam na tržište mlađe od pet godina! – rekao je Vlado, i koliko je u pravu odmah je

pokazao zdravicom sa svojim odličnim cabernet sauvignonom iz 2015, a od kojega vrhunac očekuje za dvije do tri godine.

Vlado Krauthaker, koji je u enološki posao dobro uveo svoju kćerku Martinu i pomalo joj prepušta kormilo posjeda, danas ima 42 hektara vlastitih vinograda, a iz kooperacije preuzima grožđe sa 60 ha. Sortiment čini 87 posto bijelih kultivara i 13 posto crnih. Od bijelih sorata opsegom prednjači graševina, sa 65 posto, slijede chardonnay s osam posto, sauvignon blanc i pinot sivi sa po šest posto, zelenac (Rotgipfler) sa dva posto…, a od crnih kultivara cabernet sauvignon, merlot, syrah i pinot crni zauzimaju svaki po oko tri posto, portugizac pokriva jedan posto.

Poveznice Slavonije i Burgenlanda

KOD MAJSTORA ZA LOVRIJENAC, FRANKOVKU i CRNI PINOT! – Rekao bih da su u segmentu (crnog) vina važne poveznice između Slavonije i austrijskog Burgenlanda (Gradišća) lovrijenac, na koji smo, na žalost, posve zaboravili i zanemarili ga, frankovka, kojoj se, opet nažalost, (još) ne posvećujemo koliko treba, te crni pinot. Krasno iskustvo za nedavnog posjeta Gradišću, inspiriranoga među ostalime najavom festivala frankovke krajem rujna u Feričancima te željom da se pomogne u animaciji po frankovki čuvenih burgenlandskih proizvođača da sudjeluju kao izlagači a i na ocjenjivanju.

Axel Stiegelmar (desno) i Vlado Krauthaker: impresivan Juris Pinot noir 2015 Reserve (13,5 vol %; loze starije od 35 godina, francuski klonovi, dvije godine u drvu – godina dana u barriqueu i potom godina dana u velikoj bačvi, a onda još i godina dana u butelji prije izlaska), impresivan Juris Pinot noir 2015 Breitenteil (13,5 vol %) izvrsna frankovka Juris Blaufränkisch 2015 Ungerberg (14,0 vol %; loze starije od 35 godina, južna pozicija), odličan Juris St.Laurent 2015 Goldberg (13,5 vol %)

Posjed Juris iz Golsa obuhvaća 20 hektara vinograda, a glavni aduti su vina od kultivara lovrijenac (Axel Stiegelmar, baš i specijaliziran za lovrijenac, frankovku i crni pinot, kaže da sorta lovrijenac najbolji rezultat daje na pjeskovitom i šljunkovitom tlu), frankovka, te pinot crni (klonovi kupljeni u Francuskoj; manji grozdovi, manje bobice, deblja kožica…). Vina su u nekoliko kvalitativnih kategorija – classic (mladje loze, vino s hitrijim izlaskom na tržište, butelja s navojnim zatvaračem), reserve te, kao vrh, s nazivom položaja ranga 1er i grand cru, Juris ih ima dva – Goldberg i Ungerberg (starije loze, duže dozrijevanje vina u bačvici, butelja s plutenim čepom). Jako dobra bazna vina, sjajna, izvanredna ona gornje do najgornje klase!…

Na kraju, pozdrav zdravicom domaćinovom frankovkom i Krauthakerovim crnim pinotom, te razmjena najboljih želja za najnoviju berbu…

Krauthaker nije baš bio prezadovoljan meteorološkim kretanjima u posljednja dva mjeseca, zbog silne vrućine pa i suše u kolovozu strahovao je od previsokih alkohola i manjka kiselosti/svježine u vinima. Slavonija je područje više bijelog nego crnog vina pa to pojačava problem. Axel Stiegelmar također je ukazao na neuobičajenu ljetnu vrućinu, a i dugu sušu u Burgenlandu i 2018. naziva vrućim godištem. Očekuje vrlo dobra crna vina, naime grožđe je zdravo i s jako zrelo, tanin okrugao ali i tu je kiselost nešto niža od uobičajene, ali ta niža kiselost kod crnjaka manje će se manifestirati kao manjak nego kod bijelog vina, Stiegelmar je uglavnom dosta zadovoljan jer Burgenland je znan kao područje crnjaka, a Jurisova ponuda i obuhvaća više crnog nego bijeloga vina….

________________________________________

GROŽĐE 2018 U AUSTRIJI – Iz Austrije mi iz AWMB-a stiže službena obavijest o berbi 2018: u većini vinorodnih područja te zemlje vinova loza je, navodi predsjednik Udruge austrijskih vinogradara Johannes Schmuckenschlager, ipak uspješno izdržala velike vrućine i sušu koje su karakterizirale ljetnu fazu dozrijevanja grožđa. Schmuckenschlager govori o jako zrelome grožđu i neuobičajeno ranoj berbi, najranijoj unatrag više desetljeća. Može se reći kako je u izvještaju navedeno upravo ono o čemu su za Suhiučaši kroz Svijet u čaši nedavno govorili gradišćanski proizvođači Axel Stiegelmar Juris i Helmut Gangl: visoki stupanj sladora u grožđu koji će rezultirati i višim stupnjem alkohola u vinu, te niža ukupna kiselost.

Axel Stiegelmar Juris pogled na vinograd, i podrum

Što se tiče ukupne količine, ona je iznad prosjeka, i trebala bi se kretati oko 2,6 milijuna hektolitara.

Pupanje je startalo kasnije nego inače a prednost toga bila je da nije bilo štete od ranijih mrazeva. Val topline koji je stigao odmah nakon pupanja pospješio je razvoj i rezultirao vrlo ranom cvatnjom koja je završila u svibnju. Vrućina i suša što su slijedile na nekim škrtim i propusnim tlima te kod mladih nasada dovele su lozu na rub stresa. Tamo gdje su bili uvjeti za to koristilo se navodnjavanje kap po kap. S obzirom na sušu, problemi s gljivičnim bolestima izostali su. U nekim predjelima bilo je šteta na lozi od kratkih olujnih kiša te tuče.

Štajerska, koja nije bila tako jako pogođena sušom, najavljuje odličnu berbu što se tiče i količine i kakvoće, Burgenland se nada visokoj kvaliteti crnoga vina, Donja Austrija i Beč očekuju uobičajeni prinos a tamo gdje je rabljeno navodnjavanje i vrlo dobru kakvoću.

______________________________________

… I KOD MAJSTORA ZA PREDIKATE! – U kategoriji bijelih vina poveznica Slavonije i Burgenlanda je – graševina. S područja Illmitza, uz Nizuzaljsko jezero i tik uz državnu granicu Austrije s Mađarskom dolaze ponajbolji ne samo austrijski nego i svjetski visoki predikati, dobar dio njih upravo od graševine. Nije čudno što je uoči berbe Vlado Krauthaker, graševinaš te odličan proizvođač baš i visokih predikata, u Gradišću obišao u Illmitzu i enologa Helmuta Gangla, majstora i za visoke predikate.

U podrumu kod Helmuta Gangla u Illmitzu: Vlado Krauthaker, Helmut Gangl i Ivan Dropuljić (Zagreb vino.com). Gangl je svoje malo vinsko carstvo ukrasio nizom umjetničkih slika. Slike prate vina, a ova na fotografiji vezana je uz vino zweigelt, u magnumu i butelji kao suho, te u najmanjoj boci od te tri kao visoki predikat

Gangl, koji također izražava mišljenje da će ovogodišnja berba dati  visoke alkohole i da će u vinu istodobno nedostajati kiselina, ponudio je na kušanje svoj sjajan, svjež a moćan suhi Gewürtztraminer 2017 (13,0 vol %), te vrlo zanimljiv polusuhi NeusiedlerSee Traminer Reserve Multivintage od nekoliko berbi, u ovome slučaju 2005, 2006 i 2009, te više izvrsnih visokih predikata poput Traminera 2004 TBA (14,5 vol %, 150 g/l neprovrelog sladora), Pinot blanca 2008 s 8 vol % te sa 230 g/lit neprovrelog sladora, kao  i Zweigelta 2008 TBA s 13,5 vol % i sa 140 g/lit neprovrelog šećera.

Od crnih suhih vina sjajan utisak je ostavilo Cuvée Rot 2012 (13,5 vol %) od lovrijenca i zweigelta te s pet posto cabernet sauvignona…

___________________________________________________

ČEŠKI VINOGRADARI/VINARI NA JEMATVI u ZLATNOJ DOLINI – U punom jeku berbe Vlado Krauthaker uspio se na svom posjedu podružiti s grupom čeških vinogradara i vinara iz Znojma, iz područja sa 1200 hektara pod vinovom lozom, poznatog u javnosti kao vinogorje Plavih podruma. Češki vinogradari/vinari iz ove grupe vlasnici su od pet do 15 hektara vinograda, uzgajaju graševinu, rizling rajnski, sauvignon i pinote, dakle sortiment kakav je i u Kutjevu, a vino, kako veli predsjednik Vinarske udruge Znojmo, Marek Špalek,  uglavnom prodaju na kućnom pragu.

Kod kojih trganje još nije bilo počelo pa su period uoči svoje berbe iskoristili za studijsko putovanje u južnije predjele gdje je berba već startala, konkretno u slovenski vinorodni Ormož, potom u Kutjevo gdje su uz Krauthakera obišli i Kutjevo d.d., a potom su na povratku doma imali u planu zastati i u mađarskom Villanyju. Kod Krauthakera su, nakon obilaska vinograda, u preradbenom dijelu posjeda s osobitom pažnjom pratili cijeli proces, od prijema grožđa, preko vaganja i prešanja do utakanja soka u cisterne i bačve. ♣

Sličice iz Kutjeva

VINO KAO LIJEK PROTIV STAROSTI i KAO VESELJE MLADOSTI – Lijepa i logična dobrodošlica: precizna informacija o tome gdje ste, i stih za dušu: Vino je lijek mladosti i veselje starosti… S ekstra trsnog brežuljka Kutjevačkog vinogorja Vidim vidim drugi ekstra trsni položaj – Rosenberg, a, onda s Rosenberga vidim Vidim.

A bogme, vidim, u središtu mjesta Kutjevo, i The House of Wine, naime Vinkomir i Vallis aurea, nekad centralni pojam, više nisu atraktivni kao nešto lokalno, domaće a valjda ni dovoljno domoljubno. Usput: ne može se ne spomenuti da je prvi prizor koji brojni stranci vide na ulasku u The House of Wine golema reklama za Žuju…

U središtu je Kutjeva, od nedavno, i Galićev novi podrum – građevinarski izazov a, navodno, s enološke strane i proizvodni pogon za 22. stoljeće – smješten u neposrednom susjedstvu nedavno preuređenog ali za (širu) javnost zatvorenog famoznog kutjevačkog dvorca koji bi mogao kao objekt biti idealan za instituciju poput kakve Vinske akademije i Centra Graševine u koju Slavonci toliko polažu…

Pa, eto kad se već ne može u dvorac, rješenje je možda poći na smuđa u ugostiteljsko-turistički objekt tipično slavonskog naziva Schoenblick, ili pak utjehu vezanu uz kulturu pijenja potražiti prema strelici na ploči-putokazu za – Cugerland…

Na kraju ipak domaće na domaćemu: odmor u garnituri za sjedenje napravljenoj od rabljenih bačvica od, dakako, slavonske hrastovine… Spijemo još je’nu, pa gremo domov….

Kol’ko lipih stvari, rekli bi Šokci, ali – koliko efekta za društvenu zajednicu? ♣

Barunov pakleni plan

PREMA ŽIVAHNIM MJEHURIĆIMA STOLJETNOG STARCA! – Postoje razni baruni, plemenitaši po rodovniku, gospoda i bogatuni ali i oni financijski propali i moralno posrnuli, crveni (Red Baron), a najbolji su oni veseli i dobra srca pa makar bili i bez pedigrea. Jedan od takvih je vinski barunJosip istodobno i Stéphane Barundić, iz krašićkog okruga. Porijeklom iz Doline kardinala, ranu je mladost proveo u Francuskoj ali vuklo ga je u Lijepu našu, došao je i zaposlio se, a s obzirom da je stekao francusku sklonost prema plemenitoj kapljici te s obzirom na dugogodišnju obiteljsku tradiciju vezanu uz proizvodnju vina, prije nekih sedam godina odlučio se i sâm aktivno radno posvetiti i Bakhovu nektaru, ali ne na domaći stari selski nego na moderan način. I, danas, on i njegova supruga Mara Špoljar-Barundić brinu o nekih 2,5 hektara na poziciji Gorice kod Hrženika a zasađenih sortama graševina, manzoni, muškat žuti i pinot crni.

Uz njihov relativno mladi  vinograd na žici s kojega vino u butelji lansiraju pod robnom markom Barun, na oko 0,25 ha nalazi se i stari nasad na kolcu, s još dobro rodnom lozom u dobi između 100 i 150 godina! Tu je nekih 500 panjeva što plaveca žutoga, što graševine, kraljevine, plemenke, lipovine, muškata, ranfola, lipovine, silvanca zelenoga, frankovke i crne kavčine. I kao francuski vinski đak, Barun(dić) je pomislio da bi te stare loze vrijedilo iskoristiti za plemenitiji rezultat od običnog gemišta – za posebno vino proizvedeno kao hommage dugogodišnjoj vinogradarsko-vinskoj tradiciji u krašićkome kraju. I u dogovoru s Bakhovim sinom Ivom Kozarčaninom iz 24 sata, prof. Ivanom Dropuljićm, osnivačem i direktorom festivala Zagreb Vino.com, te Svijetom u čaši na Bartolovo krenuo u je berbu, s time da se s obzirom na sortiment pa i nešto povećani prinos (na rezidbu glede visine roda ove godine Josip nije mogao utjecati) u konačnici dobije pjenušac, klasičnom metodom drugog vrenja u butelji. Barundić već ima iskustva s pjenušcima, proizvodi i bijeli i ružičasti, a za njih je i osvajao priznanja visoka sjaja na strukovnim ocjenjivanjima vina. U berbi smo sudjelovali Josip Barundić Barun i njegovi  sinovi Josip i Tomislav, stric Drago Prstec, Ivo Kozarčanin, Ivan Dropuljić i ja. Vrijeme je poslužilo, ubrano grožđe je bilo zdravo (pa, biralo ga se!), u ustima s lijepim sladorom i s finom kiselošću.  I sad se svi –

Mara Špoljar Barundić sa kćerkicom Anemari

strpljivo – veselimo budućim živahnim mjehurićima više od stoljetnog starca…  ♣

Izbor za Seosku ženu godine Zagrebačke županije 2018

BARUNICA MARA IZ DOLINE KARDINALA! – Zagrebačka županija već po dosta dugačkoj tradiciji svakih 12 mjeseci proglašava Seosku ženu godine. Predlažem ovdje kandidatkinju koju laskava titula nikako ne bi smjela mimoići. A to je Mara Špoljar-Barundić iz Krašića (na slici sa kćerkicom Anemari)! Lijepa, uvijek nasmijana i spremna za šalu, izvrsna u komunikaciji, sjajna supruga i mama (troje djece!), odlična kuharica (vidi, na slici, reš-pečene kopuna i racu!), primjerno radišna u kući, okućničkom vrtu te u obiteljskom vinogradu, puna poduzetničkog duha – upravo žustro nagovara supruga Josipa da posadi još loza kako bi povećali produkciju vina…

Pa – treba li još koji argument?… ♣

Slavonska crna vina i slavonska crna svinja

JAKOBOVI CRNJACI UZ KARE i ŠOKOL – Ne jenjava – i to je dobro! – inicijativa vezana uz organizaciju festivala crnih slavonskih vina uz potporu, na tanjuru, crne slavonske svinje. Stupničanin po porijeklu a Zagrepčanin po mjestu stanovanja Zdravko Ilija Jakobović stavlja, uz svoje syrah i Jakob cuvée, mesne adute odmah na stol: svinjski kare i svinjsku vratinu od crne slavonske svinje, prerađene u njegovoj osobnoj režiji. Kare od crne slavonske svinje on meće najprije na dva tjedna u klasičan pac od krupne stonske morske soli, češnjaka i papra, potom meso ide na četiri sata u pac od crnog vina kuhanoga s klinčićem, lovorom, muškatnim oraščićem, slijedi cijeđenje i potom pakiranje mesa u svinjsko crijevo i u mrežicu, te sušenje, bez prethodnog dimljenja, na zraku (blagi

Jakob…

… kare i šokol

propuh) u trajanju od 1,5 do dva mjeseca, potom su opcije: konzumacija, odnosno vakumiranje komada koji još trebaju pričekati na potrošnju.

Kod vratine, koju Jakobović naziva i šokolom, postupak je gotovo jednak: klasičan pac, pa onda oko četiri sata namakanja u crnome vinu u kojemu je kuhano začinsko bilje, nakon toga valjanje komada mesa u sitno sjeckano začinsko bilje i mljevene velebitske aromatične trave, pa sušenje, također bez prethodnog dimljenja, oko tri mjeseca na zraku, potom je moguća konzumacija, a komadi koji su predviđeni za čuvanje vakumiraju se i drže na tamnom mjestu na oko 17 Celzijevih stupnjeva… ♣

Moslavačke vinske ceste

U Kleti Romić kod Drage Romića (treći slijeva) i Nikice Katića (prvi slijeva) – degustacija 14 škrleta (Julio Frangen)

Važan je i vizualni identitet vina. Evo nekoliko uzoraka koje mi se izgledom činilo vrijednime izdvojiti

PONUDA ZASNOVANA NA ŠKRLETU – Vina od domaće sorte škrlet, s obzirom na dosta male vinogradske površine koje taj kultivar općenito pokriva, još je u ukupnosti količinski premalo da bi ta kapljica mogla biti i vodeća magnetska snaga za turizam u Moslavini, međutim kako se vinari i ponuđači ugostiteljskih usluga na Moslavačkim vinskim cestama, videći u škrletu kao svom adutu budućnost, sve jače oslanjaju upravo na tu domaću sortu za očekivati je da će se vinogradi sa škrletom proširiti i količine u ponudi povećati.

Dosta je, do sada, bilo pokušaja revitalizacije škrleta, osnovano je nekoliko udruga s ciljem da škrletu daju zamah – primjerice udruga vinogradara i voćara Moslavine Lujo Miklaužić, pa udruga Vinske ceste Moslavine i, kao najnovija, udruga Škrlet, zatim, sa zagrebačkim Agronomskim fakultetom provedena je i klonska selekcija škrleta…, ali čini se da se tek sada, otkako postoji udruga Škrlet s grupom ambicioznih mladih ljudi s voljom da međusobno surađuju i da priču postave na čvrste poslovne noge, otvaraju realni izgledi za stvaranje kvalitetne i učinkovite vinske robne marke Škrlet Moslavine i za dobru gospodarsku valorizaciju škrleta i teritorija za koji je škrlet karakterističan. Dok udruge Lujo Miklaužić i Moslavačke vinske ceste kao članove okupljaju, rečeno mi je za nedavna boravka u Kutini, i vinogradare/vinare što su tržišno orijentirani i one što se proizvodnjom vina bave više amaterski, dotle udruga Škrlet u svoje redove prima samo registrirane robne proizvođače maksimalno okrenute tržištu. U najnovije vrijeme a otkako su mladi profesionalci aktivno na kormilu vidljiv je kod škrleta kvalitativan pomak prema naprijed. Lijepo kušanje mladih novih škrleta priređeno je prije koji mjesec uz manifestaciju Škrletovo, a početkom kolovoza održana je još jedna degustacija, ovaj put s ocjenjivanjem uzoraka, bilo je to u Kleti-restorančiću Romić vinogradara/vinara i ugostitelja Drage Romića u goricama ponad Kutinske Slatine.

Klet Romić uz vinograde ponad Kutinske Slatine. Gornji dio i, desno od zgrade, na ljetnoj terasi restoranski je prostor (domaća kuhinja), a ispod zgrade je vinski podrum. Odlično rješenje za bijeg iz ljetnom vrućinom usijanog gradskog asfalta

Komisiji kojoj je predsjednk bio Ivo Kozarčanin, urednik u 24sata i bloger Bakhov sin, prezentirano je 14 uzoraka od desetak moslavačkih proizvođača, većinom članova udruge Škrlet. Uzorci su većma bili suhi i iz redovne berbe 2017, tek tri su bila starija (iz 2016. i 2015.), dva su bila sa ostatkom neprovrela sladora i moglo bi se reći namijenjena za konzumaciju uz desert, dva su bila s naznakama maceracije praćene alkoholnom fermentacijom. Vrijedno je spomenuti odmak u proizvodnji s prijašnjih jednostavnih koketnih vina s neprovrelim sladorom (polusuha) te to da su suha vina redovne berbe, dana sada na degustaciju, bila dosta ujednačena glede stilistike-organolptičkog profila; pokazivala su priličnu mineralnost, umjereni alkoholni stupanj, solidno do vrlo solidno tijelo i dosta dugačak finiš. Moj je dojam, s obzirom da su neka vina pokazivala još određenu grubost koja bi se, vjerujem, smirila s vremenom, da su se proizvođači malo previše žurili s buteljiranjem kapljice i s izlaskom na tržište, neki s kojima sam o tome popričao kažu da se škrlet jako traži već u rano proljeće, pa je to bio razlog da se s njime rano izađe, međutim bilo bi, smatram, mudro da se proizvođači među sobom dogovore (kako se to radi drugdje) o uspostavi nekoliko kategorija škrleta (npr. mladi, pa classic, superior, možda i prestige), pa da službeni izlazak pred kupca vina s oznakom marke vina Moslavački škrlet bude vezan uz te kategorije, uglavnom, predložio sam, da classic ne ide van iz podruma prije 1. rujna u godini koja slijedi berbu.

Medijane s ocjenjivanja su se kretale u rasponu od 75 kao najniže do 88 kao najviše, više je bilo viših ocjena nego manjih, dva su uzorka sa po tih 88 bodova šampioni ovoga kušanja – Škrlet 2015 eko-podruma Miklaužić, te Škrlet 2016 selekcija od Florijanovića. Šest vina dobilo je 85 i više bodova, dva su vina osvojila 84 boda a tri vina 83 boda. Za primijetiti još nešto pozitivno: veći broj škrleta imao je vrlo decentnu opremu (butelja, etiketa: kreacija a i pedantna nalijepljenost na flašu, ukrasna kapica…), s estetskog i marketinškog stanovišta to je vrlo važno.

Nikica Katić koji u Kleti Romić vodi vinogradarski i vinarski dio doimlje se kao vrlo ambiciozan i sklon učenju, ima volju, osim škrletu, jače se posvetiti i frankovki. Po onome što sam kušao sada u podrumu, veliki adut u nastajanju mu je chardonnay iz 2017. što dozrijeva na finom talogu (sur lie) i u bačvici će, kako Katić kaže, ostati dvije godine. Ne bi li se na tragu takvog chardnnaya moglo uz prikladan pristup u vinogradu i u podrumu, realizirati i škrlet? Prije nekoliko godina u Kutini na kušanju vina od selekcioniranih klonova škrleta predstavljeno je nekoliko uzoraka škrleta koji su pokazali da i vino od toga kultivara može biti i čvrsto, gusto….

S obzirom da smo vina degustrirali u kušaonici Kleti Romić, kod Romićevih smo se i najduže zadržali. Bilo je prilike vidjeti vinograd, podrum, kušati i druga vina. Romićevi posjeduju vlastiti vinograd na 290 metara nadmorske visine i s 1000 trsova u rodu, ove godine posadili su novih 1200 loza, imaju vinograde u zakupu a po potrebi i dodatno otkupe grožđe. Bave se škrletom, graševinom, bijelim pinotom i frankovkom, koje nude u svom ugostiteljskom objektu smještenom u lijepom, ozelenjenom ambijentu. Proizvodnju vodi mladi Nikica Katić, rođak Drage Romića, on ostavlja utisak ambiciozne osobe pri volji da uči i eksperimentira kako bi ostvario i eno-uratke iznadprosječne, vrlo visoke kakvoće. U jednoj bačvici Katić njeguje na finom talogu pažnje i te kako vrijedan chardonnay iz berbe 2017, to se vino pokazuje u sjajnom svjetlu a puni njegov sjaj očekuje se za godinu dana, naime plan je to vino držati u bačvici dvije godine.

Klet Romić, koja u simpatičnom ambijentu unutra može primiti pedesetak osoba a jednako toliko i na vanjskom lijepo uređenom prostoru – idealnome za bijeg od vrućine ljetnog užarenog asfalta, svo vino proda na kućnome pragu. Uz nareske domaće proizvodnje nudi i toplu kuhinju no za takav obrok trebaju prethodne najava i dogovor (telefon je 098 9524 620). Nada Romić, supruga Drage Romića, profesionalna je kuharica i ona priprema specijalitete od divljači, domaća pečenja, janjetinu…. ♣

Dani otvorenih butelja u Zagrebu

NA ŠTROSU KAPLJICA VUKOVARSKO-SRIJEMSKE ŽUPANIJE – S povratkom popularnih Dana otvorenih butelja u organizaciji Vina Mosaica i CestAgrama na dobro znano mjesto na Štrosu, na Gornjem Gradu počinje, kaže Saša Zec iz Vina Mosaica, vruća vinska jesen u Zagrebu. Plan je bio retrospektivno startati s moslavačkim škrletom koji se, veli Zec, odlično pokazao kao ljetno vino, a u subotu 8. rujna u podne namjera je dovesti na Štros dah i duh te kapljicu Vukovarsko-srijemske županije. Nastupit će PZ Trs, Mladen Papak, vinarija Buhač I Iločki podrumi. Plan je svake subote imati goste iz nekog drugog hrvatskog vinorodnog područja, te subotnjim podnevnim vinskim špicama na Štrosu ući u period Adventa ♣

Zanimljiva degustacija u Samoboru

VETERANI u IZNENAĐUJUĆOJ FORMI – Kod znanog samoborskog ugostitelja, vinogradara i vinara te predsjednika Udruge vinogradara i vinara Samobora Marijana Žganjera svako toliko održe se vrlo zanimljive degustacije vina na različite teme, bilo da je riječ o sorti, vinorodnom području, tehnologiji proizvodnje, starosti vina… Domaćin i ekipa njegovih prijatelja inače, dakako, ljubitelja plemenite kapljice ali i poslovno involvirana u Bakhov svijet, prikupe vina na zadanu temu, a ovaj put nit vodilja bila je vezana uz poodmaklu dob uzoraka. Pa, evo što smo, zajedno sa Žganjerom, kušali enolozi Franjo Francem, inače i dopredsjednik Hrvatskog sommelier kluba, i Nenad Maslek, inače i predstavnik tvrtke Lallemand (enološka sredstva), pa plešivički vinogradar i vinar Zvonimir Tomac, Ivan Dropuljić kao osnivač i direktor festivala Zagreb Vino.com, te novinari Ivo Kozarčanin iz 24sata i ja iz Svijeta u čaši:

ZLATNI PERLAN 1993 extra brut méthode traditionelle – Franjo JAMBROVIĆ, Plešivica-Okić, 12,0 vol% • ŠENPJEN brut – Ivo TURK  • CLASSIC 2006 brut nature – Zvonimir TOMAC

CHARDONNAY 2008 sur lie – Damir DRAGO REŽEK, Plešivica-Okić, suho, 14,5 vol% • CHARDONNAY 1998 – Zvonimir TOMAC, Plešivica-Okić, polusuho, 11,5 vol%

GRAŠEVINA 2008 Mitrovac – Vlado KRAUTHAKER, Kutjevo, suho, 14,0 vol% • GRAŠEVINA 1993 kasna berba – Ivan ENJINGI, Kutjevo, suho, 12,25 vol% • VENJE bijelo 2006 izborna berba barrique – Ivan ENJINGI, Kutjevo, Venje, polusuho, 15,0 vol % • VENJE 1998  barrique – Ivan  ENJINGI, Kutjevo, Venje, suho, 12,25 vol%

ČURIN 1967 – Stanko ČURIN, Ljutomer-Ormož

COCTURA 2015 – Željko KOS, Prigorje-Bilogora, Zelina, rizling rajnski, macerirano 183 dana u hrastovoj bačvi, fermentirano na vlastitom kvascu, punjeno bez filtracije, suho, 13,0 vol% • MALVAZIJA SESTO SENSO 2010TOMAZ REBULA 2009GRACE/Svetlik, 13,0 vol %

PRIMITIVO di MANDURIA 2015CANTOLIO, Manduria, dop, suho, 14,0 vol% • DINGAČ 2012  Matuško – Mato VIOLIĆ MATUŠKO, Pelješac, Dingač, plavac mali, njegovano u barrique bačvicama, suho, 15,5 vol% • DINGAČ 2011 Sv. LucijaSAINTS HILLS, Pelješac, Dingač, vinograd sv. Lucija, plavac mali, suho, 15,5 vol% • ZLATAN PLAVAC 1994 – Zlatan PLENKOVIĆ, Hvar, Sveta Nedjelja, plavac mali, suho, 14,5 vol%

Ivo Kozarčanin

VELIKO  SRCE 2012 – Vlado KRAUTHAKER, Kutjevo, vinograd ispred obiteljske kuće i podruma, 11 crnih sorata, suho • MERCS 2009 – Vlado KRAUTHAKER, Kutjevo, merlot i cabernet sauvignon, suho, 13,9 vol% • CAFÉTINUPROLAZU CABERNET SAUVIGNON 2003 – Marijan ŽGANJER NAPA VALLEY CABERNET SAUVIGNON 1989GRGICH HILLS, Kalifornija, Napa Valley, suho, 13,5 vol%

AMARONE della VALPOLICELLA 1997 (corvina, rondinella, molinara) – FABIANO, 15,5 vol%

Dakle, većina vina je imala zaista poprilično godina na plećima (osam i više!), kod nekih uzoraka etikete su bile malo oštećene ili su kroz vrijeme i u dodiru s prašinom potamnile pa se neki podaci nisu vidjeli, stoga na ovim popisu i nedostaju. Pogled na butelje prije otčepljivanja izazivao je skepsu o kondiciji vina, međutim dojmovi su na kraju bili iznenađujuće povoljni! Vrijedi navesti da su se bijela vina, koja su sva bila stara desetljeće i više, pokazala u ukupnosti u boljem svjetlu od crnih.

Marijan Žganjer

Kod pjenušaca – jedan odličan (dakako najmlađi od tri), a jedan (najstariji) sa zanimljivom evolucijom – više uopće nije perlao, pretvorio se u posve mirno vino, isprva je na nosu i u ustima pokazivao klasičnu starinu koja odbija međutim s vremenom se u čaši sjajno otvorio, miris se razvio u pravcu onoga svojstvenoga sherryju ali i s primjesama onoga svojstvenog oksidativno rađenom vinu (vin jaune) iz francuske pokrajine Jura, u ustima se predstavio s ugodnom slasti. Mogao bi biti i te kako upotrebljiv, za kraj obroka, a i kao piće uz meditaciju. Kod bijelih mirnih vina valjalo je biti strpljiv i također pričekati da se dovoljno otvore. Neka su od prvog trenutka degustacije pa do konačnog suda o njima imala nevjerojatnu transformaciju – od prvotnog čak odbojnog utiska na tragu žabe prometnula su se u princa/princezu! Najstarije vino kušanja, ono iz 1967., pretpostavka je da je riječ o sorti moslavac/šipon, prezentiralo se kao puno mlađe nego što, po navodu godišta berbe, jeste! Svima se od bijelih mirnih vina najviše dopala Krauthakerova Graševina 2008 Mitrovac, aplauze su dobili Enjingijevo Venje bijelo 1998 barrique, potom i Tomčev Chardonnay 1998, komplimenti su upućeni i Venju bijelome 2006 izbornoj berbi barrique od Enjingija, pohvala i Chardonnayu 2008 sur lie Damira Drage Režeka. Kod narančastih, primjedba je bila da njima i te kako odgovara duže odležavanje… Kod crnjaka posluženih u prvoj grupi – različito: jedan je imao problem čepa (TCA), jedan je bio majstorski komercijalno dotjeran ciljano za pilce koji vole izraženije note drveta i vanilije, jedan je pak bio obilježen kožom i animalnime (brett), jedan je pokazao izraženiju hlapljivu kiselost… Kod crnih mješavina i samostalnih bordožana, najstariji se crnjak (1989.) pokazao izvrsno očuvanime, a najbolji utisak ostavio je čistoćom, punoćom, mekoćom i elegancijom Cabernet sauvignon 2003 od domaćina Žganjera, koji je grožđe za nj kupio na jednom od ponajboljih hrvatskih vinogradarskih položaja, onome u brodskom Stupniku. Amarone s 21 godinom, tipičan, gust, slastan, u odličnoj formi!… ♣

Na novi izazov – Decanter World Wide Award 2019

SIBEROVA MUŠKATNA HRABROST – Nakon dugogodišnje vrlo uspješne karijere na stomatološkom području, Osječanin te erdutski vinogradar i vinar Mladen Siber sa suprugom Dušicom pjenušcem slavi ženin rođendan i medalje što ih je za svoja dva uzorka osvojio na ocjenjivanju Decanter World Wide Award. Nagrađeni 2017 su bili Siberovi Muškat žuti 2016 – srebro, i Cabernet sauvignon 2011 – bronca. Piće uz koje se sada raduje bračni par Siber je ne samo vlastiti proizvod, nego i neuobičajeni eno-uradak, naime Mladen izlazi s pjenušcem rađenim klasičnom šampanjskom metodom a od posve suhog baznog vina od sorte muškat žuti, aromatičnog kultivara koji se u najvećem broju slučajeva rabi za proizvodnju slađih mirnih vina u kategoriji desertnih. Od berbe 2014. dio grožđa od muškata žutoga pretvorio je u mirno posve suho vino i zadovoljan postignutime odlučio se i na korak više: šampanjizaciju toga muškatnog vina i na držanje pjenušca na finom talogu u buteji prije degoržiranja najmanje oko tri i pol godine. Upravo ovih dana dio tog pjenušca finaliziran je, i Siber razmišlja o tome da iduće godine na Decanter kao nešto posebno pošalje i taj muškatni pjenušac kao svoj novi izazov. Inače, Siber ima odličan – barem se tako zasad pokazuje! – mirni i posve suhi žuti muškat iz berbe 2017, taj se još nalazi u cisterni na finom talogu s kvascima. Metodom sur lie iz berbe 2017 napravio je i vrlo ozbiljan mirni sauvignon, fermentiran u bačvici od bagrema, a koji također još nije napunjen u bocu, i još uvijek je na finom talogu u cisterni. Siber, znan inače i po vrlo dobrome cabernet sauvignonu, iz berbe 2017. ima od te bordoške crne sorte i jako dobar mirni rosé. Siberovi inače u Erdutu u blizini Dunava posjeduju uzorno održavani vinograd površine 10 hektara ali vino za vlastitu etiketu ne rade od cijele količine ubranog roda, zasad za vino za sebe prerade tek oko 20 posto roda, ostatak grožđa je namijenjen prodaji. Možda Sibera medalje koje je već osvojio na prestižnim međunarodnim vrednovanjima plemenite kapljice ali i nada u nova odličja iduće godine potaknu da smanji prodaju grožđa i da s većim opsegom svoje sirovine od ovoga sada krene u proizvodnju vlastitoga vina. ♣

Vjerski turizam, fiš-turizam i Aljmaš

Moderno zdanje – novosagrađena crkva Gospe od utočišta u Aljmašu

HALÁS JUMBA KOD DANETA – Aljmaš je selo u općini Erdut (Osječko-baranjska županija) smješteno na desnoj obali rijeke Dunav, uz obronke Čvorkovca, na nadmorskoj visini od 93 metra. Na proljeće 2014. godine proslavio je 777-godišnjicu postojanja! Aljmaš, sa zaseocima Aljmaška Planina i Ušće, danas broji 605 stanovnika. Stanovništvo se većinom bavi poljoprivredom, potom, logičnougostiteljstvomtrgovinom i turizmom (u mjestu su tri hotela sa po tri zvjezdice).

Dva lica kotlića za fiš: jedno, crno, na polici, desno, dojam je kao da se radi o vojničkim kacigama složenima jedna na drugu, te drugo, svijetlo i u crvenom tonu, s već zamalo prigotovljenim fiš-paprikašom

Glavni oblik turizma u Aljmašu je vjerski turizam, naime Aljmaš je marijansko svetište još od 1704. godine. Na blagdan Velike Gospe u Aljmašu se okupi vrlo velik broj vjernika hodočasnika. Na razini godine Aljmaš, inače, privuče, rado će se pohvaliti domaćini, i do 100.000 gostiju! Zanimljivost u mjestu je crkva Gospe od utočišta. Originalna crkva, s kipom Majke Božje, izgrađena je 1864. godine, ali je u Domovinskom ratu ona srušena do temelja, i na mjestu nje sagrađena je nova crkva – kao moderno arhitektonsko zdanje.

Mnogo gostiju hodočasti u Aljmaš i radi tradicijskog fiš-paprikaša, kultno mjesto za šmekere koji dobro znaju što je to pravi fiš-paprikaš objekt je Kod Daneta, kojega vodi kao dunavski ribar (= po mađarski: halás, po domaće, slavonski: alas) i kao kuhar fiša Drago Dumančić Jumba, majstor zanata, nema što! Evo ga u njegovoj posebnoj kuhinji za fiš, s nizom kotlića i brojnim ognjištima za njih. Simultanka uz kotliće s fišom u nastajanju! Nije mu ljeti lako kad se gosti sjate u restoran: atmosfera je doslovno usijana, naime ljeti temperatura zraka u Aljmašu lako prijeđe 30 Celzijevih stupnjeva, a dovoljan je samo jedan kotlić na vatri de je u Jumbovoj kuhinji osjetno povisi, kako li je tek kad u isto vrijeme u pogonu bude desetak i više kotlića… ♣

Pirotehnika brut(al) nature

ULICE MOHAČA u VATRI GRAHA – Nije nužno da kao sredstvo za značajno okupljanje ljudi služe samo ekskluzivni namirnice i proizvodi, jak magnet može, eto, biti i ono što je blisko najširem pučanstvu i ne spada u kategoriju nobl. U našim Kaštelima u Dalmaciji to je npr. bob, a u mađarskom Mohaču to je – grah! Mađari ga nazivaju bap, a to, eto, kao izraz zvuči vrlo slično bobu…

Mohač – gradska vijećnica

Festivalska ulica

Okupljalište Mohačkih šokaca

Ljetno druženje uz vatru, i hlađenje uz pivo

Grah krčka… a naši se zabavljaju svirkom, pjesmom i plesom

U ljeto u Mohaču, gradu znanome po dvama bitnim ratovima – jednome iz 1526., i drugome iz 1687. kad je tu napokon posve poražena osvajačka vojska Otomanskog carstva – održava se ulični festival graha ili, kako oni kažu: Mohacsi bap fözö sukacok festivalja. Vruć ljetni zrak sam po sebi, uličnu toplinu pojačavaju brojne vatrice nužne da se skuha grah koji dodatno peče s obzirom na tradicijski obilatu uporabu feferona i crvene ljute paprike… Ima li baš festival graha kao okidača nečega iz domene prirodne (brut/al nature) pirotehnike – a pirotehnika je znanost o korištenju izvora sposobnih za samostalne i samoodržive egzotermne kemijske reakcije za proizvodnju topline, svjetlosti, plina, dima i/ili zvuka – neke veze sa spomenutim, drugim, i pobjedničkim ratom za Europu, to ne znam, ali činjenica je da je u Mohaču paleći grah – međutim ponuda hladnog piva i hladnog vina na nivou je! – odličan medij za uličnu narodsku veselicu, i te kako iskoristivu i u turističke svrhe…

Mohač je inače lijepo uređeni gradić smješten na desnoj obali Dunava u mađarskome dijelu Baranje, dosta blizu državne granice s Hrvatskom. Popis stanovništva iz 2011. kaže da broji 17.808 stanovnika, od kojih je 15,842 (84,2%) Mađara, zatim 9,7 posto Nijemaca i 3,9 posto Hrvata… Gradovi-pobratimi Mohača su iz Hrvatske Beli Manastir te, od 2014., i Filip-Jakov, pa, dakako da je među gostima na ulicama graha u Mohaču bilo i kuhara i tamburaša iz Lijepe naše.

Evo nekoliko prizora s uličnog festivala graha održanog početkom kolovoza u Mohaču, gdje je, inače, baš i u jednoj od ulica-poprišta manifestacije, sjedište Zajednice mohačkih Šokaca, pa je bilo sasma logično da će tamo biti prisutni i predstanici iz Hrvatske. Mnogo grupa koje su u ćupovima (moglo ih se i kupiti – i za ponijeti doma – na posebnim prodajnim štandovima) uz vatru (ne na vatri, nego, da ne zagori, pored vatre) prigotavljale grah, vesela lica, svirci… ♣

Sedmo natjecanje u ručnom rezanju pršuta u Krku

SVJETSKA PRVAKINJA iz ZAGREBAČKOG BORONGAJA – Svjetski drugoplasirani slavili su na zagrebačkom Trgu bana Jelačića, a svjetska prvakinja slavila je u vinoteci-pršutoreznici Dropi-promocija u građevinskom kompleksu na okretištu tramvaja na zagrebačkom Borongaju! Svjetska prvakinja u ručnom rezanju pršuta je Ivanka Dropuljić! Ona je početkom kolovoza pobijedila na sedmom svjetskom natjecanju u ručnom rezanju pršuta održanome u sklopu Krčkog sajma na slikovitom Kamplinu u gradu Krku, u organizaciji Turističke zajednice grada Krka, Kuće krčkog pršuta Žužić, Radija otoka Krka i Klastera hrvatskog pršuta.  Čestitke!

Šampionka Ivanka Dropuljić i uz nju suprug Ivan Dropuljić te novinar Tomislav Radić

Noževe nad pršutima ukrstilo je 14 ekipa, većina ih je bila vezana uz medije javnog informiranja a manji dio uz turističke zajednice i općine otoka Krka. Rezao se pršut iz proizvodnje Kuće krčkog pršuta Žužić, zadatak natjecatelja bio je da, pod budnim okom dvojice mentora Vjeka i Andra Žužića, odrežu lijepe kriške za desetdekagramski ugostiteljski pjat! Rezao se i pršut drugih proizvođača – dalmatinski i drniški, tu je trebalo odrezati najljepšu najdužu fetu! Stručni je ocjenjivački sud na čelu s Antom Madirom, predsjednikom Klastera hrvatskog pršuta, proglasio najbolje rezače, pa evo i redosljeda:

Šampion: HRVATSKI RADIO i PORTAL GASTRONAUT (Ivanka Dropuljić, rezačica, Ivan Dropuljić, aranžer narezane plate, te novinar Tomislav Radić kao predstavnik Hrvatskog radija), zatim, kao drugi, REVIJA GOSTINEC i SLOVENIAN TRAVELLER, pa, treći, RADIO KORZO, potom KANAL RI, HRT STUDIO RIJEKA, KRČKI VAL i NEZAVISNI PORTAL OTOK KRK, LA VOCE DEL POPOLO, RADIO RIJEKA i NOVI LIST. Najbolji među turističkim zajednicama i općinama otoka Krka bili su  TURISTIČKA ZAJEDNICA OTOKA KRKA,  GRAD KRK i OPĆINA MALINSKA, TZO OMIŠALJ i TZO PUNAT, OPĆINA OMIŠALJi OPĆINA PUNAT, TZO MALINSKA i TZO BAŠKA.

Za zainteresirane korisna informacija: pobjednički i bračni par Dropuljić u svom objektu Dropi-promocija u Zagrebu uz vrhunska vina nudi ponajbolje hrvatske sireve i pršute i, dakako, uslugu finog rezanja, najbolje je prethodno se dogovoriti o željama, telefon je 098 485894.

S obzirom da su Dropuljići realizatori visokocijenjenog međunarodnog festivala vina i delicija Zagreb Vino.com, za očekivati je, s obzirom na ovu njihovu krčku pobjedu u rezanju i posluživanju pršuta, da će na spomenutom festivalu u zagrebačkom hotelu Esplanade posljednjeg petka i subote u studenome još značajniji prostor biti posvećen upravo pršutu… ♣

Chef i rock-zvijezda: Bono Vox i Hrvoje Zirojević

Dva chefa: Rudi Štefan i Hrvoje Zirojević

Velikani – Laganini Pelegrini

BONO VOX DALEKO SE ČUJE… – Lani je najavio da se vraća, i ovih ljetnih dana riječ je i održao: nakon naporne turneje, Irac Paul David Hewson iz Dublina odlučio se, logično, za opciju laganini, ali ne samo za laganini s malim nego i za Laganini, dakle s velikim početnim slovom! Bona vox ili vox bona daleko se čuje: to vrijedi ne samo za zvijezdu U2 Bona Voxa, nego i za talentiranog hrvatskog chefa Hrvoja Zirojevića, glavnog kuhara restorana Laganini na Palmižani kod Hvara. Dok Hewson širi dobar glas doista svojim glasom – uostalom nadimak Bono Vox (vox bona na

Chef i dvoje novinara: Meri Šilović, Hrvoje Zirojević i Željko Suhadolnik

latinskome znači dobar glas) što ga je zbog jedinstvenog glasa dobio krajem sedamdesetih, dotle chef Zirojević, za kojega autoriteti vele da je jedan od najboljih hrvatskih majstora – ako ne i najbolji! – u prigotavljanju jela posebice od ribe i plodova mora, dobar glas širi kreacijama na tanjuru. Bono Vox tek je jedna od svjetskih zvijezda koje su se došle uvjeriti u ono čime Zirojević održava Laganini u statusu malog raja, i koje su se i vratile na Palmižanu….

Zirojevića je inače na Palmižani obišao i njegov kolega po profesiji ali i kolega po visokom renomeu – chef Rudi Štefan iz šibenskog restorana Pelegrin, nositelj jedne Michelinove zvjezdice! Možemo, zar ne,  reći da su Zirojević i Štefan uz tanjur ono što su Modrić i Rakitić s loptom!…

A eto u društvu Zirojevića u Laganiniju na Palmižani i ugledne splitske novinarke Meri Šilović (Slobodna Dalmacija, Maslina…) i – mene (Svijet u čaši). I mi smo obećali chefu Hrvoju – da ćemo se vratiti… Lijepo je biti s velikanima. ♣

Hraniti se zdravo

PIKASTI LIMUN – Hraniti se zdravo: postulat među ostalime kaže – jesti puno voća, osobito je preporučljivo ono bogato vitaminom C, te jesti raznoliko. Pa, evo, limun je znan po vitaminu C, njegov sok je fino kiselkasti i osvježavajuć, pomiješan s vodom daje odličan napitak baš i sada za ovo vruće ljetno vrijeme, a glede raznovrsnosti Konzum se eto pobrinuo i za novu vrstu limuna, tzv. smežurani pikasti limun, kao što postoji i sorta grožđa pikasta kraljevina. Kako bobe te pikaste kraljevina dozrijevanjem na trsu pod svjetlošću sunčevih zraka postaju zlaćanije i s izraženijim smeđkastim točkicama, tako i ovaj Konzumov pikasti smežurani limun pod neonskom svjetlosti na svojoj sve zagasitijoj žutoj boji dobiva  sve veće i izraženije smeđkaste pjege. Evolucija je svakim danom jače vidljiva.  Zamislite, maloprodajna cijena po kilogramu jednaka je onoj za uobičajeni čvrstiji limun sjajne žućkaste boje sa zelenkastom ninjansom – 19,99 kuna. Je li moguće da ovaj pikasti limun čak i istisnute onaj klasični?….

Pa, tko se ne bi pomamio! Konzumiraš limun kao izvor vitamina C, a, k tome, o jednakome trošku možeš si priuštiti  dvije vrste limuna… Hvala Konzumu i za to što je spustio maloprodajnu cijenu, izvorno je kilogram bio po 24 i nešto kuna.  ♣

Eko-oznake

MJERILA ZA ZAHTJEVNE POTROŠAČE – Potrošači se, valjda, pogotovu kad je riječ o hrani, sve više educiraju o proizvodima koje kupuju. Prilikom kupovine mnogi, naročito oni u inozemstvu, poseban naglasak stavljaju i na zdravlje i ekologiju.  Sve to dovelo je do velikog rasta potražnje za proizvodima vrhunske kvalitete koji zadovoljavaju visoke standarde zaštite okoliša u produkciji ali i visoke standarde vlastite ekološke podobnosti. Velika konkurencija na policama trgovina potaknula je tvrtke da se prilagode takvim trendovima pa se mnoge od njih nastoje istaknuti upravo naglašavajući pozitivan ekološki i zdravstveni aspekt svojih proizvoda.

– Tržišni trendovi jasno pokazuju da kupci traže proizvode koji im jamče da su dobiveni po najstrožim ekološkim standardima, a tu vidim veliku priliku za snažno brendiranje hrvatskih tvrtki na domaćem i međunarodnom tržištu, Cijena proizvoda koji su proizvedeni u skladu sa zahtjevnim kriterijima i mjerilima eko oznaka znatno je veća u odnosu na konvencionalnu. HGK se stoga zalaže za primjenu jasnih i nepristranih kriterija za dodjelu ekoloških oznaka (može li se zaključiti da ima i nejasnoća i pristranosti?-prim.ur)) i kontinuirano radi na informiranju hrvatskih kompanija o visokim standardima zaštite okoliša – ističe predsjednik Hrvatske gospodarske komore Luka Burilović.

– Tržište je danas preplavljeno razno-raznim eko-oznakama od kojih neke i nisu valjane jer ne uključuju postupak neovisne verifikacije od treće strane i/ili ne sagledavaju okolišna svojstva proizvoda kroz životni ciklus – objašnjava direktorica Sektora za energetiku i zaštitu okoliša HGK Marija Šćulac Domac.

Marija Šćulac Domac

Kako bi se uveo red na tržište i suzbilo lažno deklariranje na razini EU donesena su jedinstvena mjerila što određuju koji proizvodi mogu nositi eko-oznake i reklamirati se kao zeleni.

– Dvije su eko-oznake koje HGK ističe: nacionalni znak zaštite ambijenta Prijatelj okoliša i znak zaštite okoliša Europske unije EU Ecolabel. Za obje je nadležno Ministarstvo zaštite okoliša i energetike – pojašnjava Šćulac Domac.

Obje eko oznake spadaju u Tip I, što znači da su dobrovoljne, da obuhvaćaju različita okolišna mjerila kroz životni ciklus proizvoda ili usluga i, što je bitno, imaju neovisan sustav kvalificirane procjene/verifikacije od treće strane.

Te oznake kupcima jasno daju do znanja da su proizvodi što ih nose prošli stroge kontrole od strane nezavisnih tijela i da zadovoljavaju kriterije očuvanja okoliša u većoj mjeri od kriterija propisanih trenutnim zakonima. Oznake su namijenjene samo najboljima, pa su mjerila po kojima se dodjeljuju postavljena tako da tek 20 do 30 posto proizvoda na tržištu može udovoljiti tim zahtjevima. Također, samo eko-oznake Tipa I mogu biti uključene u Svjetsku mrežu eko-oznaka (Global Ecolebelling Network, GEN).

Da bi proizvod i usluga mogli nositi oznaku EU Ecolabel, moraju zadovoljiti strogi skup mjerila temeljenih na stručnim i znanstvenim parametrima pritiska proizvoda/usluga na okoliš tijekom životnog ciklusa (od prikupljanja i obrade sirovina, preko proizvodnje, pakiranja, prijevoza, davanja usluge, uporabe i do kada postane otpad). Mjerila su specifična za konkretnu skupinu proizvoda, odnosno usluga, i usmjerena su na onaj dio pritiska na okoliš koji je najznačajniji i na koji se može utjecati. U primjeni je od 1992. godine, a prema podacima Europske komisije iz ožujka 2018., na europskom tržištu je gotovo 70.000 proizvoda i usluga koje nose znak EU Ecolabel.

Po broju eko-oznaka prednjači Španjolska, s više od 30 tisuća oznaka, a slijede Italija i Francuska, sa znatno manjim brojkama. Španjolci su veliku većinu oznaka dobili za usluge u turizmu, odnosno smještajne kapacitete. Njihovi hotelijeri prepoznali su interes kupaca za eco-friendly hotele i orijentirali se na privlačenje gostiju oznakom znanom razini cijele EU.

– Velik je to potencijal i za hrvatski turistički sektor, ali i za sveukupno jačanje tog segmenta tržišta i za snažnije naše pozicioniranje na stranim tržištima upravo kroz eko nišu – rekla je još Ščulac Domac, napominjući da je takav tip označavanja kod nas još u začecima, što pokazuje i činjenica da tek jedan hrvatski proizvod nosi oznaku EU Ecolabel (deterdžent za rublje EcoBianco), a svega ih je još nekoliko u proceduri dobivanja oznake.

Lijepo je to da se nastoji afirmirati proizvod s eko-oznakom, ali bilo bi još i ljepše, barem za početak, da nadležni više pažnje na tržištu posvete naročito prehrambenim proizvodima  i bez eko-oznake, naime u našim trgovinama znaju se vidjeti artikli iz prehrambenog segmenta u kondiciji u kojoj se ne bi smjeli naći na policama…   ♣

Znakovi kvalitete

PODUZETNICIMA 7,5 MILIJUNA KUNA ZA BRENDIRANJE – Hrvatska gospodarska komora potpisala je s Ministarstvom gospodarstva, poduzetništva i obrta Sporazum o zajedničkoj provedbi projektnog prijedloga Znakovi kvalitete za dodjelu potpora male vrijednosti mikro, malim i srednjim poduzećima (MSP) za dokazivanje kakvoće, sigurnosti i pouzdanosti svojih proizvoda i usluga. Sredstva od 7,5 milijuna kuna za razdoblje do 2020. godine osigurao je Europski fond za regionalni razvoj. Mikro, malim i srednjim poduzećima osiguravaju se bespovratna sredstva za povećanje vidljivosti i prepoznatljivosti hrvatskih proizvoda i usluga za provedbu postupka stjecanja prava uporabe znakova kvalitete HGK.

Luka Burilović

Bolja prepoznatljivost proizvoda i usluga na tržištu pomaže povećanju ukupne konkurentnosti samog poduzeća, te povećanju prihoda od prodaje, izvoza. Znakovi kvalitete pridonijet će stvaranju dodane vrijednosti za proizvod ili uslugu, a ujedno i stvaranju prepoznatljivosti ukupnog identiteta kvalitetnih hrvatskih proizvoda na svjetskom tržištu, istaknuo je predsjednik HGK Luka Burilović.

Po jednom projektu maksimalan iznos bespovratne potpore je 75.000 kuna.

Ovo je prilika za sva mikro, mala i srednja poduzeća da ostvare bespovratnu potporu za stjecanje prava uporabe znakova kvalitete HGK bilo da se radi o znaku Hrvatska kvaliteta ili Izvorno hrvatsko. Projektom je HGK osigurala gospodarskim subjektima mogućnost financiranja postupka stjecanja znakova kvalitete HGK bez dodatnih financijskih ulaganja s ciljem jačanja njihove prepoznatljivosti i podizanja konkurentnosti, kazala je voditeljica Odjela za upravljanje kvalitetom Samostalne službe za obrazovanje, kvalitetu i informacijsku sigurnost HGK Nevenka Gašparac.

Kolikom broju (domaćih) potrošača je uopće jasno što to zapravo u smislu istinske kakvoće i originalnosti znači Hrvatska kvaliteta i Izvorno Hrvatsko?

Poziv na dostavu projektnih prijedloga s krajnjim rokom prijava je do 29. lipnja 2020. godine, a detaljnije upute za prijave na ovaj otvoreni Poziv bit će dostupne po njegovoj objavi na stranicama Ministarstva gospodarstva poduzetništva i obrta. ♣

Zagreb Food Film Festival

NAJUKUSNIJA FILMSKA SMOTRA – Prva polovica rujna, konkretno petak, 7. rujna – početak najukusnije revije filmova u metropoli: Zagreb Food Film Festival 2018. Direktorica Sarah Josipović navodi da će trajati desetak dana, točnije do nedjelje 16.rujna. Lokacija tradicijska: Zrinjevac, najljepši park u gradu Zagrebu.

Neki od desetak filmova na repertoaru

Food Film Festival, Zrinjevac, gledalište na travi i pod zvijezdama

U otvorenom kinu pod zvijezdama na livadi parka prikazat će se deset odabranih zanimljivih foodie filmova: Burek, Pariz može čekati, Najbolji recept, Soul kuhinja, Teatar života, Mr. Church, Mravi na škampu, Carigradska kuhinja, Sushi na meksički način i Okus života. Svaki od tih filmova je poseban na svoj način, veli Sarah, i šteta je bilo koji propustiti.

Za to sljubljivanje dviju najljepših svjetskih kultura – one vezane uz hranu i one vezane uz film, u CocaColinoj prvoj kućici posuđivat će se dekice za sjedenje pri gledanju filmova na livadi te piknik košare koje će posjetitelji sami moći ispuniti delicijama čak 25 vrhunskih ugostitelja te ponudom Coca-Cola kombo menija. Posjetitelje festivala mirisom i okusom mamit će El Toro, Tač, AperEATivo, Pani, Smyrna, Klub ljubitelja janjetine, Kofer, Milky, Pofferties/Cellar, Beer bar, Mc čevap – Brko & Brko by Kotanyi, Amelie, Trdelnik, Rakijarnica&Mangosta bar, Street food passage+, Istarska hiža, Plac, The Driver, Fantastic food&drinks, OPG Čorić Soparnik, Nadine fritule, Klara premium store, Cukeraj i Jack Daniels. Primamljivo.

Osim u filmovima i nevjerojatnim okusima iz tanjura i čaše, nazočni će moći uživati i u dobroj glazbi: svakodnevno je DJ-nastup, a u subotu 15. rujna od 20 sati gostuju zanosne The Frajle.

Po prvi puta ove godine, Food Film Festival Zagreb donosi i Chill & piknik zonu by Staropramen sa sadržajima i ponudom i za dan i za večer.

Očekuje se da će kroz festival proći ukupno više od oko 100.000 što Zagrepčana, što turista!  ♣

CNN i Lijepa naša

NETKO SE MORA SRAMITI! – Od nedavno kad su hrvatski mediji javnog informiranja pompozno objavili kako je CNN Dalmaciju uvrstio među desetak za posjet najzanimljivijih prostora na svijetu – ovdje se pada u nesvijest! Ali, makar i kao najveći domoljubi, moramo biti svjesni toga da Hrvatska nije i jedina najljepša na svijetu. Vijest je, međutim, odlična, i može nam ići na ruku, ali uz euforiju – kojoj smo očito vrlo skloni, valjda stoga što dobro utječe na pražnjenje, nameće se i pitanje u pravcu toga koga treba biti – sram!

Je li to stid treba biti svuda prisutnog i utjecajnog CNN-a, koji se tek sada, iako se u nas posljednjih godina i nisu u segmentu što ga se hvali dogodile neke epohalne promjene, odlučio staviti Dalmaciju na svoju famoznu listu, ili se pak stidjeti moraju naši majstori marketinga i turističke zajednice koji svoj posao nisu odradili tako da se i prije nađemo na CNN-ovoj zlatnoj listi?♣

Go – Rebula. Andrej Erzetič s posjeda Aleksij Erzetič iz Višnjevika u Brdima

Brda/Collio i Vipava

REBULA KAO CENTARFOR, u DVA POLUVREMENA – Druga polovica kolovoza, dva poluvremena posvećena sorti rebula, prvo kolovoško i prvo općenito, u Vipavi a drugo u augustu i drugo općenito, desetak dana poslije, u Brdima/Colliju.

Postoji i LUDA Rebula! Četiri klona rebule: crazy (luda) rebula, green (zelena) rebula, rebula petit grain (s malim bobama), gold-yellow rebula (zlatna ili žuta-gialla)

Svaka čast onome (kvalitetnome) iz vana, ali domaće je domaće, i kad je s pravim vrlinama to treba podignuti na pijedestal – tako su na najozbiljniji način počeli razmišljati vinogradari/vinari Vipavskog vinorodnog kraja i goriških Brda što s druge strane državne granice nosi talijanski naziv (doslovni prijevod)

Kraljice rebule 2018 izabrana u Vipavi: novinarka Tizana Baldassari iz Viareggia, koja piše za vrlo člitani toskanski portal Wine Surf. Na slici vidjenoj svojedobno kod jednog talijanskog enologa toliko joj se dopao motiv mladog trsa rebule da ga je dala tetovirati sebi na lijevu nogu!

Collio. Rebula je stara domaća sorta i dugo je bila u sjeni sortnih došljaka iz Francuske, malo tko se trudio ili nitko se nije osobito trudio da je pokaže u punom sjaju, a onda je nekoliko ambicioznih vinara izašlo s vrlo zanimljivim eno-uradcima od nje te time zainteresiralo još neke svoje kolege za ozbiljan pristup kultivaru, pa je potaknuta akcija na stvaranju upečatljive robne marka teritorija. I tako su se u Brdima odnosno na Colliju formirale grupe odlučne da od vlastite sorte do tada u javnosti smatrane autsajderskom učine paradnog konja spomenutih oblasti u slovenskoj Primorskoj vinorodnoj regiji. Pravilno! Kao što su primjerice Bordožani učinili od svojih merlota i caberneta te kupaža, Burgundijci od chardonnaya i pinota crnoga, Nijemci od rizlinga rajnskog, Austrijanci od veltlinca zelenoga….

U predjelu Brda/Collio na tom su se zadatku udružili Marjan Simčič, Edi Simčič, Ferdinand (Četrtič), Medot, Dolfo, Ščurek, Klet Brda, Zanut, Erzetič, te s talijanske strane (Collio) Gravner, Jermann, Keber, Radikon, a u Vipavskome kraju Batič, Burja, Guerila, Mlečnik, Slavček, Svetlik. Brđani su s ozbiljnim prezentacijama rebule i njenih potencijala krenuli lani, i nastavili ove godine, a Vipavci su s akcijom debitirali ove godine. I jedni i drugi okupili su u vlastitome kraju ugledne vinske eksperte te specijalizirane novinare iz domovine i inozemstva, domaće kako bi svojom stručnošću i autoritetom u sferi znanosti (vinogradarstvo i enologija), etnologije, sommelijerstva/ugostiteljstva pomogli detaljnijem upoznavanju svoje i upoznavanju međunarodne javnosti s rebulom punoga sjaja, a strance da se – bitno!!! – na licu mjesta uvjere u vrijednosti rebule i terroirea unutar kojega ona raste, da saznaju o lokalnim običajima s naglaskom na eno-gastronomiju, te da o tome ali i općenito o turističkoj ponudi područja glas pronesu svijetom.

Kraljice rebule iz goriških Brda – članice proizvođačkih obitelji ili pak uposlene u proizvođačkim kućama-sudionicama susreta Brda domovina rebule. Ispred njih u osebujnom plesu su sommelier Luca Gardini i znani vinar Stojan Ščurek, inače maneken za sunčane naočale (koje nosi I noću!)

Među zvučnim imenima uzvanika bio je i britanski vinski vinski pisac Stephen Brook, kojemu se Rebula Opoka Marjana Simčiča točila iz magnuma! Na degustaciji kod Marjana Simčiča bila je i Julia Harding MW, inače uz Jancis Robinson i Joséa Vouillamoza autorica velikog atlasa vinskih sorata svijeta Wine Grapes. A i ja sam bio osobito počašćen, za stolom u društvu dama iz organizacijskog odbora manifestacije – Tinom Novak Samec, direktoricom Zavoda za turizam Brda i njenim suradnicama Petrom Marušič i Valentinom Kristančič, zatim Evom Štraus Podlogar, glavnom tajnicom u slovenskom Ministarstvu za gospodarstvo, razvoj i tahnologiju kao i sa sommelijerkom i Vinskom akademičarkom Mirom Šemič i novinarkom Olgom Cvetek.

Predavanja s nastupima uglednika s ljubljanskog Agronomskog i Biotehnološkog fakulteta te sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo, strukovne radionice uz sudjelovanje najpoznatijih domaćih ali i nekih inozemnih sommeliera i vinskih trgovaca poznavatelja realnosti i vrijednosti rebule, strukovno vođene degustacije (Denis Rusjan, Dejan Bavčer, Mojca Mavrič Štrukelj, Mira Šemič, Martin Gruzovin, Luca Gardini, Gašper Čarman...),, prezentacije vinara i vina, obilasci vinograda i podruma, chefovi sa svojim kreacijama na bazi lokalnih namirnica i recepata te usklađenih s raznim tipovima rebule (Tomaž Kavčič – Zemono/Villa Vipolže, Alessandro Gavagna – La Subida, Klinec, pa Gregor Lisjak – Theodosius Vrhpolje).. Sve na visokoj razini. Renome uključenih imena koja su bila nazočna (proizvođači i uzvanici, posebice iz medija javnog informiranja!) ali i dobrodošlo pridruživanje akciji novih članova iz redova lokalnih vinara, zatim nužno institucionaliziranje tih proizvođačkih grupa u službene udruge (bitno radi dobre suradnje s ustanovama u stanju da pruže svekoliku potporu!) pa izrada vlastitih pravilnika oko rada u trsju i u podrumu, proizvodnje tipova odnosno kategorija vina, odredbe datuma najprije mogućeg izlaska vina iz pojedine kategorije na tržište, dobro osmišljenog marketinga – dakle donošenje cjelokupne pomno razrađene strategije trebali bi rezultirati istinskim uspjehom projekta.. (još, ponovno, uskoro na www.suhiucasi.wordpress.com )  ♣

Kod obitelji Batič u Šempasu: uz domaćina Ivana (sasim lijevo) predstavnici inozemnih medija javnog informiranja iz Irske i Nizozemske (Simon J. Woolf), te Barbara Repovš, koja se potrudila u operativnoj organizaciji događanja Rebula – Cesarjev izbor u Vipavskoj dolini

Mira Šemič, i sada najbolji sommelier Slovenije Martin Gruzovin vodili su u Vipavskom Križu veliku degustaiju niza rebula iz tog vinogorja

Primož Lavrenčlč s posjeda Burja blizu Nanosa, koji se, inače, specijalizirao za mješavine sorata (od bijelih uz rebulu ima i laški rizling odnosno graševinu!) vino proizvodi koristeći ovakve betonske posude oblika jajeta. Upravo gradi velebni podrum koji je već u svom donjem dijelu gotov i u proizvodnoj funkciji (prerada grožđa te dozrijevanje u drvenim bačvama) a sad još treba dovršiti gornji dio s kušaonicom i prodavaonicom

Zagovornik rebule i zaljubljenik u njenu maceriranu varijantu, koju u vipavskome kraju proizvodi uz pomoć vinara Matjaža Lemuta: uspješni poslovni čovjek Edvard Svetlik, sa suprugom Ivi

Chef Tomaz Kavčič, jedan od najboljih slovenskih kuhara, koji u dvorcu kod Vipave vodi odličan restoran Zemono, a u protokolarnoj Villi Vipolže u Brdima bistrò i koji je za događanje vezano uz rebulu pripremio interesantne sljedove, na slici je s knjigom Ateljea okusa Svijeta u čaši: Hrvatska tradicijska kuhinja!

Ikebane u počast rebuli u Vipavi i u Brdima

 Chianti Classico, uskoro pod zaštitom UNESCO-a 

NOVI PREDSJEDNIK KONZORCIJA JE GIOVANNI MANETTI FONTODI – Najstariji talijanski konzorcij (poslovno udruženje) za vino Chianti Classico, utemeljen 1924., dobio je novog, 14. po redu predsjednika. To je 55-godišnji Giovanni Manetti iz znane vinske kuće Fontodi iz Panzana u srcu apelacije Chianti Classico. On nasljeđuje Sergia Zingarellija (Rocca delle Macie), koji je Konzorcij vodio šest godina i koji je sada u novoj konstelaciji prijestolje predsjednika zamijenio foteljom jednog od dvaju dopredsjednika, drugi dopredsjednik je Francesco Colpizzi (Castelli del Grevepesa). Manetti, koji izvanredno i na principima biodinamike vodi svoj posjed Fontodi (vinova loza i vino, polja za žitarice i grahorice i mahunarke, goveda lokalne pasmine chianina ne tek za meso nego i za stajski gnoj…) je u ovoj nominaciji dobio, za početak, mandat od tri godine.

Giovanni Manetti, u sredini trija plavih jakni, novi predsjednik Konzorcija Chianti Classico, okružen članovima novog Upravnog odbora, inače predstavnicima proizvođačkih kuća unutar apelacije Chianti Classico docg

Consorzio del vino Chianti Classico unatrag više godina – uz Comité Interprofessionel du Vin de Champagne – jedna je od najsnažnijih poslovnih organizacija na svjetskoj vinskoj pozornici. Ne samo da (tijesna suradnja sa znanstvenicima iz segmenta vinogradarstva i enologije, te s lokalnim i regijskim društvenim i političkim strukturama) učinkovito brine o razvoju apelacije Chianti Classico docg i pravnoj zaštiti i apelacije i robne marke Gallo nero (crni pijetao, iz povijesti Toscane, uzet je kao maskota apelacije) te o vinskoj edukaciji i marketingu za vino i za cijelo područje kao i o plasmanu butelja po cijelome svijetu, nego je aktivno uključen i u brojne popratne gopodarske aktivnosti  kao što su proizvodnja i plasman ukrasnih i uporabnih suvenira s amblemom Crnog pijetla (čaše, dekanteri, otvarači za boce, majice, pregače, jakne…) i u organizaciju turističke ponude vezane uz vino Chianti Classico i teritorij Chianti Classico.

Giovanni Manetti u svom vinogradu u amfiteatru Conca d’Oro (Zlatna školjka) u Panzanu. Vina Fontodi – Vigna del Sorbo, Flaccianello i Chianti Classico docg dostupna su preko tvrtke Enozoik i na hrvatskom tržištu

Upravo kao rezultat svjesnosti da je svaki kvalitetan prehrambeni proizvod – a tu spada i vino – tijesno vezan uz teritorij na kojemu nastaje, među projektima Konzorcija pod vodstvom sada Giovannija Manettija u narednim trima godinama jedan od glavnih prioriteta će biti kompletiranje dokumentacije za UNESCO za kandidaturu teritorija Chianti Classico za zaštitu kao krajolika posebne kulturalne važnosti.

Evo i sastava novog Upravnog odbora Konzorcija Chanti Classico docg na čelu s predsjednikom Manettijem te potpredsjednicima Zingarellijem i Colpizzijem: Simone François – Castello di Querceto, Laura Bianchi – Castello di Monsanto, Sebastiano Capponi – Villa Calcinaia, Alessandro Palombo – Luiano, Tommaso Marrocchesi Marzi – Bibbiano, Nicolò Mascheroni Stianti – Castello di Volpaia, Alessandra Casini Bindi Sergardi – Bindi Sergardi, Francesco Ricasoli – Barone Ricasoli, Duccio Corsini – Principe Corsini – Villa Le Corti, Renzo Cotarella – Marchesi Antinori, Luigi Cappellini – Castello di Verrazzano, Enrico Pozzesi – Rodano, Filippo Mazzei – Marchesi Mazzei, Enrico Viglierchio – Banfi, Ivano Reali – Castello di Gabbiano, Stefano Marzotto – Pile e Lamole e Vistarenni, Andrea Cecchi – Cecchi, Malcolm Leanza – Cantina Colline del Chianti.

Sa Giovannijem Manettijem, čelnikom vinske kuće Fontodi iz Panzana, u veljači ove godine u Firenzi na degustaciji chianti classica docg u okviru tjedna Anteprime Toscane 2018

Već dvadesetak godina u veljači odlazim na poziv nekoliko toskanskih konzorcija, među njima i Chianti Classica, na pretpremijerna kušanja (Anteporime di Toscana) vina koja su stekla pravo da s 1. siječnjem te godine izađu na tržište. I imao sam prilike kroz ta dva desetljeća lijepo vidjeti uspon baš Konzorcija Chianti Classico, veliki skok prema gore počeo je od 2000. kad je javno predstavljen projekt razvoja baziran na rezultatima temeljitih istraživanja tla, izbora najboljih lokaliteta za vinograde, izbora najboljih klonova sangiovesea, odredbi minimalne gustoće sadnje bitne i za kakvoću roda i s aspekta ekonomske isplativosti  glede količine, odredbama o kvalitativnim rangovima vina i u skladu s time o načinima i minimalnoj dužini dozrijevanja vina te o najranijim mogućim izlascima vina na tržište po tim kvalitativnim nivoima. Chianti classico postao je, kod najveće većine vinara apelacije i u gotovo čitavoj ukupnoj količini, kakvoćom vrlo respektabilno vino za zahtjevnog potrošača, i odlično se prodaje po cijelome planetu.

I već odavno sanjam da bi se takva organizacija i takav rezultat mogli postići i ovdje, u Hrvatskoj, ali zasad nismo ni blizu. Možda šansu da se jednog dana nađe na tako uspješnom gospodarskom kolosijeku u nas ima zasad jedino udruga Vinistra, vidjet ćemo što će donijeti novousvojena strategija razvoja istarskog vinogradarstva i vinarstva do 2030. godine…  ♣

Novi Masteri of Wine

Almudena Alberca MW

OD DESET LAUREATA ŠEST JE ŽENA! – Institut za Master of Wine objavio je novih 10 MW, šest od njih su žene, a četiri su muškarca. Evo i imena i prezimena laureata: Almudena Alberca MM (Španjolska; na slici), Barbara Drew MW (Velika Britanija), Olga Karapanou Crawford MW (SAD), Regine Lee MW (Velika Britanija), Elsa Macdonald MW (Kanada), Thomas Parker MW (Velika Britanija), Lindsay Pomeroy MW (SAD), Nicolas Quillé MW (SAD), Job de Swart MW (Nizozemska) i Tim Triptree MW (Velika Britanija).

Ispit za MW podijeljen je u tri dijela, obuhvaća teoriju, praksu te završni seminarski rad temeljen na dubinskom istraživanju veze vina s bilo kojim područjem umjetnosti, humanističkih ili društvenih znanosti. Svi članovi moraju, prije nego dobiju pravo korištenja titule MW, potpisati da prihvaćaju određena  pravila ponašanja. Od njih se traži da svoj rad obavljaju pošteno i da koriste svaku priliku kako bi podijelili svoje znanje i razumijevanje vina s drugima. ♣         SuČ – 08/2018

KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 07.2018. – THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE

ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

SADRŽAJ/CONTENTS

In Memoriam & In Gloriam: GRAND CRU – ZA TRAJNO ZAJEDNIŠTVO • Plava laguna Croatia Open Umag, 29. put: TENIS i GURMANSKI POROCI • Nova stranica Vinistre: USVOJENA STRATEGIJA RAZVOJA ISTARSKOG VINOGRADARSTVA i VINARSTVA DO 2030. GODINE • Okruženo morem, stalno milovano vjetrićem: PUNTA GRECA + MEDEA = KALAVOJNA PLUS! • Turizam, i kako ga steći: EKO-ODGOVORNI HOTELI – POŽELJNIJI • Funkcionalna hrana u Hrvatskoj: NAMIRNICE KOJE HRVATI NAJČEŠĆE KONZUMIRAJU • Potrošnja bezalkoholnih napitaka: SLATKO DRAŽE NEGO BEZ ŠEĆERA • Dani rudarske greblice: VOLIM GREBLICU VIŠE NEGO PIZZU • Hit hrvatskog zagorja: BUĆNICAFEST 2018 u DESINIĆU • Nešto sasma drugo od napolitane: ČOKOLADNA PIZZA •  Amfora stoluje na Plešivici: NA REDU – TRAMINAC i SAUVIGNON • Pušipel u glavnoj ulozi: ŠAMPUS, CLASSIC, PRESTIGE • Wooowww: DOVITLJIVA PČELICA SA ZAPJENJENIM OSINJAKOM! • Peta Fišijada na Buškom jezeru: HERCEGOVINA u ZNAKU BEĆARCA • Slavonska crna vina & slavonska crna svinja: FRANKOVKA KAO CRNA PRATILJA BIJELOJ GRAŠEVINI • 13. međunarodni festival Zagreb Vino.com 2018: I DALJE ESPLANADE ***** • 56. međunarodni poljoprivredno-prehrambeni sajam AGRA u Gornjoj Radgoni: MEĐU VINSKIM ŠAMPIONIMA PONOVNO STJEPAN ĐURINSKI • ProWein 2019: DÜSSELDORF, OD 17. DO 19. OŽUJKA • Politika i vino u Goriškim brdima: OD DRŽAVNIČKE TRILATERALE DO ZVIJEZDE REBULE • Pola stoljeća pjenušaca Istenič: DVE ZGODBE V ENEMU ŽIVLJENJU • Knjige: JOŽE ROZMAN – ČAR VINA • Doživljaj kod kralja visokih predikata: KRACHER FINE WINE EVENT 2018 • Svinjski turizam: PAJCEK KAO – SLIKAR! • Visoka moda, vino, vodka: ROBERTO CAVALLI u ČAŠI

__________________________________________________

In memoriam & In gloriam

GRAND CRU – ZA TRAJNO ZAJEDNIŠTVO… Zlatan grand cru, Oliver grand cru, Dalić & Vatreni grand cru. Da, jesu oni, i te kako, grand cru!

Ujedinjuju nas, no zasad još – tek u prigodi! Hvala im i na tome! Možemo li kao mala zemlja velikih mogućnosti (ne samo, kako kaže službeni slogan, mala zemlja za veliki odmor) napokon funkcionirati kako treba, zajednički grand cru nivoom u društvenom i gospodarskom smislu, na opću dobrobit, ili nam treba i dalje tek čekati da netko sa snažnom osobnošću zauvijek otplovi, odnosno da pridonese tome da se domognemo značajnog međunarodnog trofeja na sportskome polju, pa da uživamo u toj ujedinjenosti nekoliko dana i onda – sve po starome?… ♣

__________________________

Plava laguna Croatia Open Umag, 29. put

TENIS i GURMANSKI POROCI Ovo u Umagu je ne samo tenis, ima puno fine papice i kapljice, umiješani su tu čak i Michelin i Gault & Millau, uh, kako je dobro!…

Plava laguna Croatia Open Umag:: organizatori su pripremili sjajnu manifestaciju. Na slici su Marin Medak (RougeMarin), Emil Perdec (Plava laguna), Zdravko Tomšić (Naša kužina), Antonella Zigante (restoran Zigante), Arlen Brozić direktorica Izvršnog odbora teniskog turnira, Milovan Popović, direktor TZ Umaga, Ivan Badurina Badi i Fabricio Vežnaver Pergola

Da, Plava laguna Croatia Open u Umagu postao je puno više od tenisa i sporta uopće. To je i enogastronomija, to je i zabava, to je – doživljaj!. S tenisom je počelo, uspjelo se, uz naše najbolje tenisače, privući i ponajbolja imena svjetske teniske scene a s njima su stigli i relevantni svjetski informativni mediji kao npr. CNN, Daily Mail, The Sun, Gazzetta dello Sport, te 16 tv-kuća s raznih strana našega planeta koje omogućuju da o Istri čuje, kako veli organizator, oko 110 milijuna gledatelja u 100 zemalja, onda se u punoj mjeri shvatilo da bi na manifestaciju valjalo gledati kao na jedan od posebno važnih potencijalih aduta unutar domaće turističke ponude pa su joj, da se taj adut maksimalno i iskoristi, prišiveni neki izvansportski atraktivni elementi u kojima je naš najveći poluotok iznimno jak, a to su visoka kulinarika – moderna no s tradicijskim predznakom, dakako bazirana na svježima ribi i morskim plodovima, sjajnom lokalnom maslinovom ulju (ugledni vodič svjetskim maslinovim uljem Flos Olei iz Rima već drugu godinu zaredom Istru je proglasio najboljom maslinarskom regijom na svijetu, a u kategoriji maslinovih ulja iz eko-produkcije najvišu ocjenu dao je – u uljari Kraljević Cuj iz Umaga proizvedenome – ulju Ojo de Buscina od OPG-a Zubin Enija Zubina (riječ je o bratu Fabijane Mijanović, voditeljice famozne konobe Buščina), i popraćena vrhunskim vinom prvenstveno od domaćih sorata malvazije istarske, terana, momjanskog muškata…

Emil Perdec – direktor odjela Hrana i piće u Plavoj laguni, Arlen Brozić – direktorica Izvršnog odbora turnira i, Milovan Popović – direktor TZ Umag,

I, što se dogodilo?

Direktor Turističke zajednice Umaga Milovan Popović navodi da desetodnevno carstvo bijelog loptičarskog noble-sporta Croatia Open sada dovede na prostore na kojima se cjeli program odvija i više od 100.000 gostiju, te da je – inače prije devet godina u Croatia Open inkorporirani – Istria Gourmet Festival počeo privlačiti posjetitelje i jače nego sam sportski segment čitavog događanja! Eto, kako i veli poslovica, doista ljubav ide najprije kroz želudac, pa sada opasnu konkurenciju internacionalnim zvijezdama u kratkim hlačicama i s reketom čine – domaći chefovi u bijelim odorama i s kuhačom! A bogme i eno-čarobnjaci što svojom dušom i svojim karakterom izlaze iz butelja kroz Bakhov nektar… U Umagu, koji je, inače, na svečanoj ceremoniji krajem prošle godine u Bruxellesu proglašen Europskim gradom sporta za 2018. godinu, može se reći: odlična sprega sporta, glazbe i turizma!

Teniskim veličinama na čelu s mladim Moskovljaninom Andrejem Rubljovim, lanjskim pobjednikom, te veteranima Goranu Ivaniševiću i Irancu Mansouru Bahramiju kao zvijezdama egzibicijskog karaktera, kao glazbena snaga najavljeni su bili Jelena Rozga, Petar Grašo, Prljavo kazalište, Željko Samardžić, Timmy Trumpet, Quintino, Michael Feiner, Mike Candys, Rudeejay, Mambo Kings i Zucchero Tribute Band, a vezano uz gurmanske poroke osigurano je da delicije na Istria Gourmet Festivalu nude istarski ugostiteljski i objekti s preporukom – Michelina! Evo i restorana s popisa: Zigante, sa chefom Damirom Modrušanom, pa Naša kužina sa Zdravkom Tomšićem, Badi sa chefovima Ivanom Badurinom i Aleksandrom Grubićem, Pergola s Fabricijom Vežnaverom, San Rocco s Teom Fernetichem, te, kao gost izvan Istre, zagrebački restoran RougeMarine s Marinom Medakom.

Ali, kuhali su i – tenisači! Sarajlija Damir Džumhur imao je pune ruke posla na Michelinovom punktu Istria Gourmet Festivala gdje su ga dočekala tri vrhunska chefa i prepustila mu kuhaču u ruke. S Mariom Coslovichem, pomoćnikom Fabricija Vežnavera, chefa Pergole, pripremao je hobotnicu na majonezi od hobotnice te s chilijem i bergamotom, za štednjakom restorana San Rocco chefu Teu Fernetichu pomagao je prigotoviti cappucino od sipa, krumpira i tartufa, dok je od chefa restorana Badi, Aleksandra Grubića, učio spremati riblji tartar. Džumhur, koji je prošle godine osvojio dva turnira i ove godine trijumfirao na onome u Antaliji, definitivno je najbolji tenisač kojeg je BiH imala. Kad je riječ o gastronomiji, priznaje da bolje jede nego što kuha. Zbog posla Džumhur često putuje, a kad dođe kući najviše voli pojesti burek, sirnicu ili slavne sarajevske ćevape. Najdraži mamin specijalitet svakako su mi aščikadunine sarmice, odnosno slane palačinke s piletinom i sirom. To je stvarno fenomenalno jelo, kazao je.

S teniskog terena na kuharski teren: Damir Džumhur s Teom Fernetichem iz restorana-hotela San Rocco, te kreacija s hobotnicom

Michelin je, kao svjetski relevantan eno-gastro vodič, dao svoje preporuke i za istarska vina, i to od 16 istarskih podruma, a na ovogodišnjem izdanju Croatia opena i Istria Gourmet Festivala moglo ih se kušati 11.

S čašom malvazije u ruci – Albert Benvenuti iz vinske obitelji Benvenuti, a s čašom terana skladatelj Alfi Kabiljo, veliki ljubitelj tenisa i vina, ne samo ljubitelj nego i vrlo aktivni praktičar!!

Michelin je, inače, istaknuo proizvode sljedećih istarskih vinarija: Agrolaguna – Poreč, Arman Franc – Vižinada, Benvenuti – Kaldir Motovun, Cattunar – Brtonigla, Clai – Krasica, Coronica – Umag, Degrassi – Savudrija, Kabola – Buje, Kozlović – Momjan, Matošević – Sv. Lovreč, Meneghetti – Bale, Roxanich – Motovun, Trapan – Šišan i Veralda – Brtonigla. Osobno, ovoj bih listi svakako pridodao Franka Radovana, stabilnog, vrlo pouzdanog proizvođača malvazije istarske, chardonnaya a i sauvignona, te, od crnih, refoška, merlota i cabernet sauvignona… Svake večeri Croatia Opena bio je poseban program pod nazivom Skrivene čari istarskih vina i svake večeri na temelju glasova publike biralo se najbolje vino, a na kraju, u velikome finalu, među tim najboljima iz svake večeri birano je vino-šampion turnira. Raspored kušanja za titulu ATP vina bio je sljedeći: ponedjeljak 16.07. – svježe malvazije, od Veralde, Cattunara i Novacca, utorak 17.07. odležani terani od Cuja, Benvenutija i Franca Armana, srijeda 18.07. – pjenušci, od Vina Zigante, Matoševića i Misal Peršurića; četvrtak 19.07. – cabernet sauvignoni od Degrassija, Zigantea d.o.o, i Kabole; petak 20.07. – crvene mješavine (cabernet sauvignon i merlot) od Capa, Kozlovića i Fiorea, i u subotu 21.07. odležane malvazije, od Frankovića, Tomaza i Prelca.

Pobjednici po večerima bili su Veralda u kategoriji mladih malvazija (2017; drugoplasirani je Novacco, a treći Cattunar); Benvenuti u kategoriji odležani teran (2015; Franc Arman, Danijel Kraljević Cuj); Vina Zigante Duvilio u kategoriji pjenušaca (Matošević, Peršurić); Moreno Degrassi u grupi cabernet sauvignona (Contarini riserva 2011; Kabola, Giancarlo Zigante); Gianfranco Kozlović u kategoriji crvenih kupaža (Santa Lucia crno 2013; Capo, Fiore) i Klaudio Tomaz u kategoriji odležanih malvazija (2015; Prelac, Franković). Ukupni šampion za 2018. i nositelj titule ATP-vino 2018 je Malvazija 2015 od Klaudija Tomaza.

Voditelj tih vinskih događanja na Istria Gourmet Festivalu,  sommelier Emil Perdec, odgovorna osoba za hranu i piće na nivou tvrtke Plava laguna, navodi kako su prvaci i dobitnici titule ATP-vino po godištima bili: 2017 – Malvazija 2016. Josipa Frankovića (kategorija mlade malvazije); 2016 – Barbarossa 2015 Klaudija Tomaza (kategorija mladi teran); 2015 – Teran 2010 Kabola Marina Markežića (kategorija zreli teran); 2014. – Malvazija 2013 Franka Cattunara (kategorija mlade malvazije); 2013. – Rosé 2012 Veralda Luciana Visintina (kategorija ružičastih vina). ♣

Nova stranica VINISTRE

USVOJENA STRATEGIJA RAZVOJA ISTARSKOG VINOGRADARSTVA i VINARSTVA DO 2030. – Na nedavnoj izbornoj skupštini udruge istarskih vinogradara i vinara Vinistra, na kojoj je, inače, dosadašnjem predsjedniku te udruge Nikoli Benvenutiju produžen mandat na još četiri godine, jednoglasno je usvojen već neko vrijeme najavljivan bitan strateški dokument vezan uz razvoj istarskog vinarstva i vinogradarstva. Istra je prva vinska regija u Hrvatskoj s takvim dokumentom.

Nikola Benvenuti

– Zadržavanje statusa lidera regije u vinogradarstvu i vinarstvu, jačanje brenda VINISTRA, praćenje svjetskih trendova u marketingu, osjetno povećanje konkurentnosti i izvoza neki su od najvažnijih naših zadataka i ciljeva do 2030. Tijekom četvrt stoljeća postojanja udruge Vinistra istarsko je vino od nekad slabo prepoznatljivog proizvoda postalo brendom. Sad imamo i proizvode na svjetskoj razini kakvoće, vinski podrumi su nam vrlo posjećena turistička odredišta. Vino je, uz sjajnu gastronomiju, danas među prva tri motiva dolaska turista u Istru – kaže novi/stari predsjednik Vinistre Nikola Benvenuti. – Istra je u proteklih 25 godina napravila najviše u vinogradarstvu i vinarstvu u Hrvatskoj. Došlo je vrijeme za novi iskorak. Temeljni motiv u izradi Strategije je želja da zadržimo vodeću poziciju u Hrvatskoj i široj regiji, ali i da poraste broj vinoljubaca iz čitavog svijeta koji će posjetiti Istru i uživati ovdje. Istra danas ima gotovo 3100 hektara vinograda i godišnje proizvodi nešto više od 100 tisuća hektolitara vina. Već se učinilo mnogo u pogledu ulaganja u nasade vinove loze i u nove poljoprivredne tehnike ali treba ići naprijed još brže i bolje, pa je ovaj dokument, koji snažno podupire Istarska županija, dodatni vjetar u leđa za više od 130 istarskih vinara i vinogradara…

Iskazao sam interes za detalje vezano uz Strategiju razvoja vinogradarstva i vinarstva u Istri do 2030. godine ali zasad detalje nemam. Budući da imam neka iskustva iz inozemstva – a najbliže mi je ono vezano uz toskanski Chianti Classico docg jer sam proces imao prilike slijediti od početka, prije gotovo 20 godina, pa do sada – tako da znam koliko je, ako se ide ozbiljno, posao opsežan i dugotrajan. I koliko valja biti strpljiv i ustrajan. Toskanci su u jačanju svoje apelacije išli stvarno ozbiljno, temeljito, i bili su strpljivi, tako da je Consorzio del Vino Chianti Classico docg postao, uz Comité Interprofessionel du Vin de Champagne, jednom od najjačih poslovnih institucija u vinskome svijetu a vezanih uz određenu apelaciju (plasman vina, prodaja suvenira ukrasne ali i uporabne vrijednosti kao majica, džempera, pregača, čaša, otvarača za vino dakako s amblemom Chianti Classico, vinski turizam…), te efikasnim tijelom za sprječavanje zloporabe robne marke.

Nužno je bilo osigurati određena financijska sredstva za troškove, te krenuti, dakako, od vinograda. Konzorcij, koji je, među ostalime, imao i vrlo dobru suradnju sa vrhunskim stručnjacima-znanstvenicima iz vinogradarstva i vinarstva, najprije je napravio ponovnu inventarizaciju vinograda te zoniranje da bi se vidjela vrijednost pojedinih terena u vinogradarskome smislu (tlo, ekspozicija, nadmorska visina…), potom je naručio istraživanje vezano uz izbor nekoliko najboljih klonova kultivara sangiovese koja je tamo nositelj sortimenta, pa je, da na logičan način pomiri kakvoću i količinu, propisao gušću sadnju loza, od nekadašnjih 2500 do 3000 trsova minimum je, kako bi se radi kakvoće smanjio prinos po čokotu a po jedinici površine (ha) ne bi se (jače) gubilo na količini, podignut na 5000 do 5500 trsova/ha. Propisano je koji se, uz domaće sangiovese, canaiolo, cilegiolo, colorino (nekad za Chianti korišteni trebbiano toscano i malvasia kao bijele maknute su), drugi kultivari smiju rabiti za vino unutar apelacije Chianti Classico docg i određeno je da se internacionalne sorte što se već dugo nalaze u Toscani, npr. merlot, cabernet sauvignon, syrah… mogu, i u točno definiranom postotku (ukupno do 20 %), koristiti za vino Chianti classico docg. Inače, te strane sorte mogu se normalno rabiti same ili među sobom pomiješane odnosno pomiješane sa sangioveseom s udjelom većim od 20 posto ali u tome slučaju apelacijska oznaka više nije docg nego igt odnosno indicazione geografica tipica. Za Chianti Classico docg kao robnu marku i perjanicu vinogorja ustanovljene su kategorije i maksimalni dopušteni prinos po hektaru i, po kategorijama, najraniji dopušteni izlazak vina na tržište, a kategorije su annata, u koju ide vino posljednje berbe, pa riserva – od biranoga grožđa s boljih pozicija i duže dozrijevanoga i u drvu, unatrag nekoliko godina oformljena je, kao vrh piramide kakvoće, i kategorija gran selezione, u koju ide najbolje grožđe i vino koje dosta duže dozrijeva u podrumu prije izlaska pred kupca. Usporedno je baš na temelju ovoga što sam nabrojio i što bi potrošaču trebalo dati sigurnost da kupuje originalan i kvalitetan proizvod, razvijan marketing, koji se pokazao učinkovime ne samo u smislu boljeg plasmana samoga vina, nego i u smislu plasmana teritorija…♣

Okruženo morem, stalno milovano vjetrićem…

Čarobnica Medea iz grčke mitologije…

PUNTA GRECA + MEDEA = KALAVOJNA PLUS! – U grčkoj mitologiji Medea je znana kao kćerka kralja Aeëtesa iz Colchisa i nećakinja Kirke, božice magije. U mnogim pričama Medea je prikazana kao čarobnica. Imamo i mi Medeu koju je isto moguće prikazivati kao čarobnicu, a koja je u južnoj Istri stvorila čarobno vino Punta Greca.

… i Medeini istarski eliksiri – pjenušac od malvazije, Malvazija Montiron te Merlot Punta greca

Makar, bilo je i za očekivati da će kad-tad ne samo (vrlo)dobro nego i čarobno vino nastati od grožđa s rta Punta Grkova ili Punta Greca, okruženog tamno-plavim morem i stalno milovanoga vjetrićem, a gdje su, u nekim davnim vremenima, znali, kao moreplovci, brodovima pristajati stari Grci i onda s ushićenjem uzvikivati: Kalavojna, καλός oῖνος!, što na njihovu jeziku znači dobra vina! Stari ljudi – sad je riječ o našima a ne više o drevnim Grcima, odavna govore kako na Punti Grkovoj (prizor, inače, ima sličnosti s onime vezanime uz znani Debeli rtič kod Kopra!), tom najjužnijem vinogradu u Istri, sve što se zasadi daje izvrstan rezultat. Bitna vrijednost te pozicije na području Marlere s tlom od 50 posto crvenice (mineralnost) te s pijeskom (elegancija) i ilovačom (tijelo i struktura) kao partnerima, je i to što zbog stalno pirkajućeg vjetrića nema uvjeta za razvoj gljivičnih bolesti, pa su zaštitni tretmani svedeni na minimum, najviše na tri ili četiri godišnje, dakle ubrano grožđe bude na visokom stupnju eko-podobnosti. Površina vinograda je 3,4 hektara, sorta je merlot, kultivar porijeklom iz bordoškoga kraja ali već jako jako dugo rasprostranjen po Istri, gustoća sadnje je 7500 trsova po hektaru, tako da je za kakvoću nužno a istodobno i komercijalno opravdano ići na nizak prinos, od nekih 0,5 kilograma do jednog kilograma grožđa po trsu. Vino se proizvodi u vrlo ograničenoj količini, od berbe 2015. izašle su 8043 boce.

Boris Ivančić Vivat Fina Vina i Marko Krstačić, enolog i podrumar u Medei

Trsje merlota na rtu Punta Grkova ili Punta Greca, na području Marlere, najjužniji je vinograd u Istri

Sjajna crna kapljica, s osebujnim istarskim karakterom, osobito zanimljiva, za razliku od mnogih merlota bilo iz domovine toga kultivara i bilo iz drugih zemalja a koji djeluju pomalo dosadno. Boris Ivančić, vlasnik zagrebačke uvozničke i distribucijske kuće Vivat Fina Vina, rado ističe da je riječ o jednom od najboljih hrvatskih crnjaka, potporu njegovim riječima daje tržište koje, kaže Ivančić, upravo odlično reagira na taj crnjak.

Pohvala proizvođaču koji, eto, umije procijeniti kad se, unatoč pojačanoj potražnji i pritiscima s tržišta, treba strpiti s puštanjem u promet vina što ima, i želi zadržati, epitet izvrsnosti: iako je posljednje izdanje Punta Greke raspoloživo za tržište prodano prije više od osam mjeseci, za razliku od niza domaćih proizvođača koji ne mare za nijanse i koji se, makar i svjesni da to nije dobro rješenje, previše žure s izlaskom pred kupca, Medea, znajući koliko je (poslovno dugoročno) važno za prvoligaškog igrača da dovoljno sazrije prije nego li ga se pošalje u opticaj za prvu momčad, pojavila se s Punta Grecom 2015 pred konzumentima tek sada, tj. u trenutku u kojemu je smatrala da su nastupili početak njegove zrelosti i oportunost za napuštanje podruma. Vino, mpc. kojega je gotovo 200 kuna za butelju (0,75 lit), još ima puta do zenita, ali resi ga visoki potencijal za uspješno putovanje i razvoj kroz vrijeme.

Medea-vina, koja je Merlot 2015 Punta Greca ovih dana nastupom enologa i podrumara Marka Krstačića prezentirala široj javnosti u wine-baru Vivat Fina Vina u Zagrebu, podsjetila je u predigri ceremonijala posvećenog tome crnjaku da u ponudi posjeduje i jako dobru (vrlo mineralna) malvaziju Montiron iz 2017, nedavno izašlu na tržište, te, baš sada za ljetne temperature, i vrlo korektan (i po maloprodajnoj cijeni: 50 kn!), osvježavajući sortno prepoznatljivi (malvazija istarska) pjenušac Medea brut, rađen charmat-metodom ali neopterećen za charmate pogotovu kategorije prosecca inače uobičajenom banalnom do ponekad i malo ljigavom slatkoćom. Inače, iz iste kuće ali pod markom Salvela, stiže i jako dobro maslinovo ulje! ♣

Turizam, i kako ga steći

EKO-ODGOVORNI HOTELI – POŽELJNIJI – U posljednjih godinu-dvije širi se Hrvatskom zadovoljstvo zbog stalnog povećanja broja gostiju (i izvana) i broja turističkih noćenja, naravno i zbog povećanja ukupnog godišnjeg prihoda od turizma. Dakako da je prirodno biti zadovoljan pojačanim dolaskom turista i boljim ostvarenim financijskim rezultatima od onih prije, međutim bitno je za svaku zemlju, pogotovu ako je ona teritorijalno manja i nema mogućnost i goleme apsorpcije a posjeduje dosta posebnosti koje privlače, ne tek da se raduje navali – naime nije rečeno da je više uvijek i više, ponekad je manje zapravo više – nego da se svakako ozbiljno pozabavi pitanjima vezanim uz to što to sve ona ima za ponuditi, na kojemu je to kvalitativnom nivou, te, s obzirom na to, kojem se to segmentu turista ona treba prvenstveno obraćati da bi, uz što je moguće manje neželjenih posljedica po ukupno svoje prirodno i kulturno blago, maksimalno mogla valorizirati vlastite komparativne prednosti kroz svoj istup kao ponuđača na internacionalnoj turističkoj pozornici.

Unatrag nekog vremena u više sam navrata pisao kako nam se turizam događa i kako je to što se dešava u novije vrijeme Hrvatskoj kao maloj zemlji, idealno geografski smještenoj i bogatoj potencijalima za ponudu prvenstveno turistima većih prohtjeva i veće platežne moći, i nije baš toliko rezultat naše dobre organizacije i dobro osmišljene pripremljenosti za turizam koliko je invazija. Kazao bih da mi ono što je izrečeno na nedavnom skupu Zeleni hoteli – novi standardi sigurnosti, komfora i zdravlja, održanom u zgradi HGK u Zagrebu u organizaciji tvrtki Danfoss, Rockwool, Wilo i Hauska & Partner i pod pokroviteljstvom Hrvatske gospodarske komore, Ministarstva zaštite okoliša i energetike te Ministarstva turizma a na temu najnovijih trendova zelenog turizma u hotelijerstvu i načina kako on pridonosi privlačenju i zadržavanju turista te ulozi i koristima mjera energetske učinkovitosti i ekoloških certifikata –  daje za pravo. No ovo je tek dio širokoga područja o kojima treba promišljati.

Konferenciji su nazočili predstavnici hotela, projektanata, investitora te predstavnici stručnih udruga. U uvodnom dijelu organizatori su predstavili rješenja, napominjući važnost dubinske energetske obnove i kratke rokove povrata uloženog. K tome, prezentirani su aktualni Poziv za financiranje mjera energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije Ministarstva zaštite okoliša i energetike, kao i dostupni načini certificiranja zelenih hotela. Istaknuto je kako je jedan od važnih instrumenata zaštite okoliša, kojime se jasno komunicira takvo poštivanje visokih standarda zaštite okoliša, i oznaka EU Ecolabel. Takvih hotela i kampova u Europi je trenutno 681, no u Hrvatskoj još ne postoji smještajni kapacitet s tom oznakom. Evo dijelova nekih izlaganja sa skupa:

– S jedne strane, ovakvi trendovi posljedica su stanja okoliša i resursa na globalnoj razini i porasta svijesti tvrtki da istinski budu dio lokalne zajednice u kojoj posluju. S druge strane, posebice u slučaju turizma, radi se o svijesti o novoj vrsti potrošača. Današnji gost u hotelu ima veće zahtjeve i drukčije prioritete. Za svoj novac traži iskustvo smještaja s dodanom vrijednosti uz smanjen ekološki otisak – izjavila je direktorica Sektora za energetiku i zaštitu okoliša HGK Marija Šćulac Domac.

– Održivi turizam u praksi predstavlja ostvarivanje profita uz zaštitu nasljeđa i brigu o općoj dobrobiti, posebice u kontekstu lokalne zajednice. To znači i da ekološka odgovornost ponuđača usluga pridonosi poželjnosti destinacije u očima turista. Nažalost, u Hrvatskoj zaostajemo za tim trendovima, koji su u drugim zemljama već neko vrijeme prisutni – napomenuo je Hrvoje Carić s Instituta za turizam. On je na početku drugog dijela programa konferencije, govoreći o izazovima zelenog turizma, kazao i to da u pogledu sustava garancije kvalitete održivosti jači kredibilitet na tržištu imaju sustavi i certifikati s neovisnom provjerom.

– Važno je ukazati na potrebu razvijanja svijesti o očuvanju okoline i razvoju zelenog turizma okrenutog ljudima i prirodi. Energetska učinkovitost u pozadini tih smjernica ubrzava dostizanje zelenih ciljeva jer primjenom mjera energetske učinkovitosti, potpomognutih EU-subvencijama, djeluje se na hotelski turizam dvojako: smanjuje se potrošnja energenata, ali i značajnije povećava profitabilnost hotela u predsezoni i posezoni kad nam je to najpotrebnije, zbog slabije popunjenosti hotela. Navedenim  mjerama povećavaju se sigurnost, zdravlje i komfor gosta u hotelu – istaknuo je Kemal Lojo iz tvrtke Danfoss d. o. o.

– Nužno je istaknuti da je zelena gradnja puno širi pojam od energetske učinkovitosti, naime ona uključuje i uporabu održivih materijala te svijest o utjecaju infrastrukture na zdravlje ljudi. Sve to se mora uzeti u obzir jednako i tijekom izgradnje, održavanja i obnove objekta – napomenuo je Dean Smolar iz Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju.♣

Funkcionalna hrana u Lijepoj našoj

NAMIRNICE KOJE HRVATI NAJČEŠĆE KONZUMIRAJU Potrošači danas žele živjeti zdravije i duže, pa nastoje konzumirati zdravu hranu primjerenu svojoj dobi te životnom stilu, i to je najveći izazov postavljen pred prehrambenu industriju, rekao je potpredsjednik Hrvatske gospodarske komore za poljoprivredu Dragan Kovačević otvarajući 11. skup Funkcionalna hrana u Hrvatskoj, koji je HGK organizirala u suradnji s Hrvatskim društvom prehrambenih tehnologa, biotehnologa i nutricionista, Ministarstvom poljoprivrede i Hrvatskom agencijom za hranu.

Prema američkoj agenciji za istraživanje, tržište funkcionalne hrane iz godine u godinu raste po stopi od gotovo 10 posto.

Dragan Kovačević

Sigurno je da se radi o trendu koji će morati pratiti i hrvatska prehrambena industrija, zato smatramo da na proizvodnju funkcionalne hrane trebamo gledati kao na priliku za snažniju implementaciju znanstvenih istraživanja i bliskiju suradnju znanstvenih institucija i gospodarstva, što bi trebalo rezultirati povećanjem inovacija u prehrambenoj industriji, dodao je Kovačević.

I Ministarstvo poljoprivrede prepoznalo je važnost suradnje znanosti i struke kroz organizaciju skupova koji obuhvaćaju sve sudionike u sustavu, kao i važnost aktualnih tema vezanih uz pitanja funkcionalne hrane, istaknula je pomoćnica ministra poljoprivrede Jelena Đugum.

U svjetlu senzibiliziranja potrošača na nutritivnu vrijednost hrane koju konzumiraju, pružanje tih informacija na jelovnicima u ugostiteljskim objektima može biti dodatna, relativno jeftina strategija koja će barem kod dijela gostiju dovesti do porasta svjesnosti o raznim mogućnostima kontrole odabira hrane, naglasila je Greta Krešić s Katedre za hranu i prehranu Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu Sveučilišta u Rijeci.

Rezultati prvog nacionalnog istraživanja među općom populacijom u Hrvatskoj o prehrambenim navikama u Hrvata koje je provela Hrvatska agencija za hranu pokazuju kako je u nas prosječan unos ugljikohidrata i kod muškaraca i kod žena veći od preporučenoga. Po pitanju unosa masti i bjelančevina, situacija je znatno bolja te je prosječan unos, ako promatramo općenito, veći tek za nekoliko postotaka od onog preporučenog, no zabrinjava, rečeno je, to što je izvor masti najčešće svinjsko meso.

Pa, primjećujem: ne bi li trebalo malo ući i u neke detalje i preporučivati preciznije, naime želi li se doista educirati i upozoravati s aspekta zdravstvene podobnosti bilo bi dobro izbjegavati paušalan pristup koji zna i neopravdano diskreditirati neku namirnicu, konkretno u ovome slučaju eto zabrinjavaju svinjetina i svinjska mast. Valjalo bi, naime, i ukazivati i na razlike između industrijske visokokomercijalne produkcije što proizvod može ponuditi u jako velikoj količini i jeftinije, i manufakturne produkcije (OPG – ionako se s visokih mjesta govori kako treba razvijati selo i produkciju manjih obiteljskih gospodarstava), te navikavati potrošače na to da se svakako pri izboru namirnice zanimaju i za njeno porijeklo (ne samo geografsko nego i proizvođačko), k tome i stalno ponavljati da je nužna umjerenost u konzumaciji, kao i to da se preporučuje raznovrsnost na tanjuru…

Darija Sokolović

Mada se uvriježilo mišljenje da su Hrvati visoki konzumenti mesa, zanimljiv je podatak kako se tu, gledamo li u kontekstu Europe, nalazimo ipak na donjem dijelu ljestvice. Manje mesa od nas konzumiraju tek zapadne zemlje: Austrija, Švedska, Velika Britanija, Njemačka te Italija, dok se na vrhu ljestvice nalaze istočne zemlje: Rumunjska, Mađarska i Češka. U odnosu na prosjek Europske unije, Republika Hrvatska, mada pomorska zemlja!, nalazi se na samom začelju konzumacije ribe te je među zemljama Europske unije potrošnja ribe niža od one u Hrvatskoj samo u Mađarskoj i Nizozemskoj, rekla je ravnateljica Hrvatske agencije za hranu Darija Sokolović.

Morsku ribu konzumira nešto više od 16 posto stanovnika Hrvatske, dok riječnu ribu tek nešto manje od pet posto. Morska riba najviše se jede u Lici (konzervirana), slijede Istra i Dalmacija, dok se, očekivano, ona najmanje konzumira u Slavoniji. Slatkovodna riba najviše se troši u Lici, a najmanje, logično, na području Istre. Podaci o potrošnji vode znatno nam više idu u prilog te se tu, promatrano u kontekstu Europske unije, nalazimo na visokom drugom mjestu, odmah iza Češke, iznijela je Sokolović dodajući i kako, promatrano s aspekta učestalosti konzumacije, najjaču prođu imaju u Hrvata voda i kava.

Najčešći odabir za glavni dnevni obrok su svinjsko i pileće meso, pečeni krumpir i tjestenina, pileća juha, miješana salata, bijeli i polubijeli kruh, jabuka te čaša mineralne vode ili piva.

Na konferenciji je bilo govora i o važnosti pravilnog informiranja potrošača o prisutnosti glutena. Sanja Kolarić Kravar iz Ministarstva poljoprivrede naglasila je kako su subjekti u poslovanju s hranom dužni davati informacije o hrani u skladu s važećim EU i nacionalnim propisima o hrani. Samo će dobivanjem točnih i jasnih informacija o prisutnosti žitarica koje sadrže gluten i uz uporabu navoda na etiketi: bez glutena ili vrlo mali sadržaj glutena, krajnji potrošač na zajedničkom europskom tržištu dobiti jasnu i potpunu informaciju bitnu za donošenje ispravne odluke pri kupnji hrane prema vlastitim prehrambenim potrebama.

Ali smatram osobno, što se tiče informacija o proizvodu bitan nije samo gluten nego je bitno i što-šta drugo. Potrebno bi bilo ne samo strogo zakonski odrediti koje informacije o proizvodu moraju biti na etiketi, nego i kojom veličinom fonta će one biti tiskane, tako da se mogu pročitati bez teškoća, a, naravno, nužno bi bilo i pojačati inspekciju, proračun RH mogao bi imati, barem u prvo vrijeme dok se ponuđači ne prilagode, od kazni popriličnu korist, ♣

Potrošnja bezalkoholnih napitaka

SLATKO DRAŽE NEGO BEZ ŠĆERA! – Časopis Ja Trgovac objavio je rezultate istraživanja na temu konzumacije bezalkoholnih napitaka u nas.

Kakve napitke i sokove volimo? Sa, ili bez šećera? Na pitanje koju vrstu napitaka konzumiraju kad je riječ o udjelu šećera, čak 84,5 posto konzumenata navodi klasična pića dakle ona sa šećerom, dok 15,5 posto njih preferira gazirana pića bez šećera, poput Coca-Cole Zero, Pepsi Lighta…

Od ukupnog ispitanog uzorka, najveći postotak potrošača najčešće pije prirodne sokove (27,7%), na drugom su mjestu gazirani napici (18,4%) a na trećemu voćni sirupi (14,2%). Manje od 10 posto sudionika u anketi konzumira praškaste napitke (6,5%), ledene čajeve (5,9%) i aromatiziranu vodu (5,5%), a 21,9 posto sudionika navodi kako najčešće konzumira – običnu vodu.

Više od polovine ispitanika, 58,5 posto, navelo je kako spravlja bezalkoholni napitak za sebe kod kuće.

Najviše od ukupnog broja sudionika u anketi ne konzumira uopće gazirane napitke. Od onih koji ih konzumiraju, tek 7,7 posto to čini svakodnevno, 19,1 posto sudionika u anketi konzumira ih nekoliko puta tjedno, a 15,5 posto njih jednom tjedno. Nekoliko puta mjesečno gazirane sokove konzumira 19,2 posto sudionika, dok ih preostalih 17,7 posto konzumira rjeđe od nekoliko puta mjesečno. Među konzumentima gaziranih pića najviše je ljubitelja okusa Cole (38,3%) i limete/limuna (25,5%). Okus naranče najviše voli 15,9 posto sudionika, gaziranu aromatiziranu vodu 11,1 posto, a tonic 9,2 posto.

Istraživanje su tijekom lipnja 2018. godine proveli Ja TRGOVAC magazin i agencija Hendal na nacionalno reprezentativnom uzorku građana Republike Hrvatske starijih od 16 godina. U sklopu istraživanja provedena je stratifikacija po šest regija i četiri veličine naselja uz slučajan odabir kućanstva i ispitanika unutar pojedinog kućanstva pri čemu je uzorak stanovništva uravnotežen po spolu, dobi, obrazovnom statusu ispitanika. ♣

Vruće ljeto, univerzalni Rosé, odlično prija uz greblicu, bućnicu i savijaču od jabuka / Hot summer 2018: universal Rosé – goes very well with greblizza, buchnizza and the apfelstrudel, too!…

Dani rudarske greblice – 33. put

U prvom planu greblica: u Vinskoj kleti plešivičkog vinogradara i vinara Drage Kurtalja Andreas Nikl, pekar iz Ruda, demonstrira izradu originalne rudarske greblice

VOLIM GREBLICU VIŠE NEGO PIZZU! – Pa, za onoga koji voli greblicu više nego pizzu, a i onoga koji ne poznaje greblicu kao pizzu, svakako je bilo dobro ako je u prvoj polovici srpnja bio u malome mjestu Rude ponad Samobora, naime tamo su se već po 33. puta održavali Dani rudarske greblice, tradicijskog kolača što su ga Rudarke pripremale svojim supruzima Rudarima, rudarima u tamošnjem rudniku sv. Barbare, danas izvan primarne funkcije ali sa značajnom sekundarnom funkcijom – turistima se pokazuje kao svojevrsno svjedočanstvo nekadašnjeg života i rada u tome kraju. Greblica je pečeni slani kolač što se sastoji od dva sloja mekog (dizanog) tijesta između kojih je nadjev od kravljeg sira, jajeta, te, u jednoj verziji, i mljevenih oraha, a u drugoj verziji od sitno narezanog špinata ili blitve, u oba slučaja kao začin se rabi sol. Ministarstvo kulture RH 2007. godine proglasilo je prigotavljanje rudarske greblice nematerijalnim kulturnim dobrom Republike Hrvatske.

Veselo uz pjesmu tamburaša KUD-a Oštrc, koji brine i o promidžbi rudarske greblice

Plešivičanac Drago Kurtalj, Rudarka Andreja Štajnkler i tajnik KUD-a Oštrc Josip Lebegner

Manifestacija, oko organizacije koje brine KUD Oštrc, uz reviju greblica iz pekarnice Nikl te, prigodno, i iz niza lokalnih domaćinstava, nudila je bogat foklorni program. Da se greblica bolje približi Zagrepčanima, revija rudarske greblice sa skraćenim ali veselim glazbenim programom, održana je i u Metropoli u Vinskoj kleti plešivičkog vinogradara i vinara Drage Kurtalja, svojedobno i tamburaša tako da se on odlično uklopio u muzičku grupu KUD-a Oštrc. A i da nije pjevao bio bi se odlično uklopio jer kao pratnju greblici – koju je na licu mjesta i pod budnim okom tajnika KUD-a Oštrc Josipa Lebegnera (na slici s Kurtaljem i voditeljcom Kleti Andrejom Štajnkler), pripremao Andreas Nikl, vlasnik rudarske pekarnice Nikl kao zasad jedine što originalnu rudarsku greblicu nudi i na tržištu – Drago je nudio svoje odlično prijajuće pjenušce bijeli Dri, te Rosé…

Inače, s obzirom da je Drago Kurtalj s vinogradom, podrumom i kućom ne na samoborskoj strani nego na jaskanskoj strani brda Plešivica, zgodno je spomenuti da jaskansko područje ima svoju verziju ovoga kolača, nazvanu copanjak! ♣

Hit Hrvatskog zagorja

BUĆNICAFEST 2018 u DESINIĆU – Rade je i drugdje u nas ali čini se da je ipak nekako najkarakterističnija za Hrvatsko zagorje. Bućnica! Slani kolač-savijača, s ribanom mladom bučom kojoj je sezona upravo sada, u ljeto, te sa svježim kravljim sirom… Odlična kao toplo predjelo, pa, po ljeti kad pritisne vrućina i meso je mnogima preteško, i kao glavno jelo (s malo tvrđim mlincem!), sjajna u domeni deserta. Čaša dobro ohlađenog pjenušca ali i čaša dobro ohlađenog alkoholno laganijeg svježe bijeloga vina (dakako ne baš gutljaj uz svaki zalogaj, ali već gutljaj uz svaki komad mogao bi proći) = doživljaj za pet!

U Hrvatskom zagorju unatrag četiri godine organizira se festival bućnice – BućnicaFest. Lani je manifestacija bila u Kumrovcu, a ove godine bit će u nedjelju 26. kolovoza s početkom u 10 sati u Desiniću. Organizator je Turistička zajednica područlja Kumrovec, Desinić i Zagorska sela, a pokrovitelj Krapinsko-zagorska županija. Milan Kladnički, znan kao član zagorskog glazbenog sastava Lepi cajti a sada zaposlen u spomenutoj Turističkoj zajednici, obećava da posjetitelje BućnicaFesta ove godine očekuje najsadržajniji program do sada.

Manifestacija obuhvaća ocjenjivački i izlagački dio sa štandovima otvorenima za posjetitelje. Ugostiteljski objekti, pekari i OPG-ovi iz općina Desinić, Kumrovec i Zagorska sela, ali i zainteresirane privatne osobe mogu sudjelovati u obama dijelovima, štaviše Kladnički poziva upravo i privatne osobe da se i pred degustatorima-ocjenjivačima i pred širom publikom iskažu u prigotavljanju zagorske bućnice. Obrazac prijavnice za sudjelovanje u natjecanju i prijava za ostalu ponudu na manifestaciji nalaze se na mrežnoj stranici Turističke zajednice područja Kumrovec, Desinić, Zagorska Sela Prijavnica za BUČNICA FEST

Uz veliki broj bućnica raznih proizvođača i prigodnu ugostiteljsku ponudu, posjetitelje očekuju degustacija sireva, promocija vina, folkolorni program u izvedbi mnogobrojnih uspješnih desinićkih udruga, nastup muzičkog sastava Optimisti, predstavljanje opg-ova i udruga, vožnje kočijom, demonstracije izrada igračaka, igraonice za djecu. ♣

Nešto sasma drugo od napolitane

ČOKOLADNA PIZZA – Pizza se našla i u kategoriji slatkoga! Siromaško mediteransko jelo bazirano na tijestu, rajčici, siru, ponekom povrću te mirodijama kao dodatku moderno je doba pretvorilo u – čokoladni obrok. Nakon što je osvojila Europu, prva čokoladna pizza stigla je i u Hrvatsku! Zahvaljujući Dr. Oetkeru. Čokoladna pizza je iz Oetkerovog asortimana Ristorante. Pizzi je naziv Dolce al Cioccolato. Nadjev se sastoji od tri vrste čokolade – naribane mliječne, zatim tamne čokolade u obliku kapljica te komadića bijele čokolade. Složeno je to na tanko tijesto… ♣

Amfora stoluje na Plešivici

NA REDU: TRAMINAC i SAUVIGNON! – Amfora doslovno stoluje na Plešivici!

Ne samo da je Plešivica postala naširoko poznata po vinima nekolicine tamošnjih robnih  proizvođača koji izlaze s vinima od grožđa pola godine maceriranoga u amfori, nego je postala i mjesto gdje i nekolicina vinogradara/vinara-hobista radi vino drevnom gruzijskom tehnologijom i uz uporabu amfora, a bogme u najnovije vrijeme postala je i šire znana kao distribucijski centar za originalne gruzijske amfore, centar odakle te posude od terakote što se zakopavaju u zemlju (izreka kaže: grožđe se vraća mami zemlji odakle je i počeo život ploda!) odlaze i vinarima i u Sloveniju, Italiju, pa i Francusku…

Upravo na Plešivici u objektu Ivančić, u susjedstvu obitelji Mirka i Antonija Ivančića koji preko vlastite tvrtke Imaht uvoze amfore iz Gruzije a i za sebe proizvode vino iz amfore, bio je skup posvećen vinu iz amfore. Domaćini: Zvonimir i Tomislav Tomac, vinogradari i vinari koji su, uz Istranina Marina Markežića Kabolu prvi u nas krenuli na tržište s vinom iz amfore, te uvoznik Mirko Ivančić, a povod: magnum s Rebulom Amfora 2003 koju je za posjeta Zagrebu ostavio Joško Gravner, guru s Collija posebno zaslužan što je, u vrijeme kad rebula nije imala renomea i vino od nje pretežito se trošilo u jeftinijim gostionicama i za gemište, pokazao kako rebula može uz prikladan pristup pružiti vrhunski do ekskluzivni rezultat u čaši; od tada se renome toga kultivara naglo uspinje i sve više proizvođača u Goriškim brdima/na Colliju počinje se prema njoj ambiciozno postavljati (ne nužno svi kroz tzv. naračnasto vino).

Dakako, na tu Gravnerovu rebulu na degustaciji na Plešivici su se dogradili magnum Amfora 2007 od obitelji Tomac (prva njihova macerirana kapljica), te Vitovska 2009 od Valtera i Paola Vodopivca iz okolice Trsta. Tomci su iskoristili prigodu predstaviti dva nova njihova uzorka koja su provela po pola godine u amforama a sad su na dvogodišnjem dozrijevanju u velikim hrastovim bačvama: nakon prve Amfore za koju su rabili chardonnay (50 posto) i tradicijske sorte odavna uzgajane na Plešivici, pa Amfore za koju su rabili rizling rajnski, od berbe 2017. u amforu su odlučili staviti traminac mirisavi i, posebno, sauvignon bijeli. Oba vina, vrlo obećavajuća (a što bi se drugo i moglo očekivati?!), u ovome trenutku odlično aromama prezentiraju svaki svoju sortu, traminac, dakako, naglašeno, međutim nakon 24-mjesečnog boravka u bačvi bouquet će, logično, biti drukčiji. Zvonimir Tomac razmišlja da možda, za probu, jednu količinu traminca i jednu količinu sauvignona pomiješa u jedno vino! Veliko finale: pjenušac Tomac Classic 2006 brut nature, nakon više godina ponovno na tržištu (ograničena količina, drukčija cijena), te pjenušac Amfora, prvo pjenušavo vino vjerojatno u Europi ako ne i šire proizvedeno od baznog vina nastalog maceracijom u amfori.

 

Nakon kraćeg predaha Tomci su na stol iznijeli i svoje klasične bisere iz prošlogodišnje berbe – Rajnski rizling 2017 (arome zrelog bijelog i žutog domaćeg voća, lijepe slanost i kiselost, 13,5 vol %!), koji je upravo pušten na tržište (sugestija: pričuvati u prikladno temperiranom i mračnom prostoru koju butelju za konzumaciju za koju godinu!), te Crni pinot 2017,  koji je još u bačvi, ovako kako se pokazuje sada vrlo vrlo obećavajući, rekao bih da će to biti i najbolji crni pinot Tomčevih do sada ♣

Pušipel u glavnoj ulozi

ŠAMPUS, CLASSIC, PRESTIGE – Stvaranje vina je naš život, kažu u obitelji Dvanajščak-Kozol iz međimurskog sela Dragoslavec (Lopatinec, Sveti Juraj na Bregu). U to stvaranje i predstavljanje uključeno je četvero članova obitelji – tata Zdravko, mama Rajka, kćerka Tea i sin Viktor. Uz tri različita vina od kultivara lokalno krštenog pušipel (naziv je navodno nastao u 19. stoljeću; nekad je u sortimentu Međimurja bilo čak 80 posto te sorte!) a riječ je o moslavcu, šiponu, furmintu, imaju još i Graševinu DK, Pinot bijeli DK, Sauvignon DK, Muškat žuti DK, Traminac DK, cuvée Grofovo DK, Pinot crni rosé DK i crveni Pinot crni DK… Tri etikete pušipela čine pjenušac Pozoj (klasična metoda, 12 mjeseci na kvascu), zatim mirni Classic, te mirni Prestige. Pušipel im je unutar zaštićene oznake robne marke Međimurske županije. Nije to i sve: Viktor Dvanajščak, koji voli eksperimentirati, pokrenuo je svoju liniju, s jako dobrim Sauvignonom Nature i s crnim pinotom rađenim uz prosušivanje grožđa.

Dvanajščaki inače imaju 10 hektara vinograda na vrlo dobrim pozicijama oko Dragoslavca, na 300 do 340 metara nadmorske visine. Maksimalno nastoje biti na kolosijeku eko-produkcije i izvornosti, kako u trsju tako i u podrumu. Za alkoholnu fermentaciju rabe kvasce iz vlastitih vinograda.

Tea Dvanajščak i Marija Vukelić: priča se o, dakako, pušipelu

Meso iz tiblice

Nakon uspješnog nastupa na nedavnom sajmu VieVinum u Beču zahvaljujući kojemu paleta Pušipela Classic upravo odlazi za Japan, s dijelom ponude što ukupno broji 12 etiketa i s pušipelima u prvome planu Tea Dvanajščak predstavila je – uz vodstvo Marije Vukelić, direktorice zagrebačke tvrtke Zlatne riječi za organizaciju raznovrsnih događanja vezanih uz eno-gastronomiju – kuću Dvanajščak–Kozol (dva prezimena, prvo od tate a drugo od mame) u wine-baru Basement u Zagrebu a u sklopu redovitih vinskih druženja ljubitelja vina s vinarima osobno, srijedom. Prezentacija Međimuraca u pravi trenutak: pjenušac Pozoj i Pušipel Classic 2017 (nova butelja ista oblika za sve koji pune pušipel pod robnom markom Međimurske županije; bolje rješenje od onoga prije kad su etikete bile jednake osim u nazivu proizvođača) pokazali su se idealnima za ljetno osvježenje, s time da Pušipel Classic 2017 (12 vol%), koji inače dugo traje u ustima i nakon što se vino proguta, nadmašuje spomenuti pjenušac po kompleksnosti. Stupanj iznad Classica – Pušipel Prestige 2016, rađen od nešto kasnije branog pa mjesec dana prosušivanog grožđa, vrenje se protegnulo na nekoliko mjeseci, dozrijevanje vina bilo je na kvascu (sur lie) kroz osam mjeseci u bačvama od bagrema zapremnine 300 litara….

Dobro je znati, sad u sezoni lijepog i toplog vremena i godišnjih odmora: obitelj Dvanajščak-Kozol u Dragoslavcu iznad svojega podruma ima kušaonicu u kojoj poslužuje i domaću hranu – zvijezda na hladnome tanjuru je meso z tiblice, po prethodnoj najavi mogu se dobiti i topla jela, moguće je i dogovoriti obiteljske i poslovne domijenke… ♣

WoWWW!!!…. i, naravno, perlice

DOVITLJIVA PČELICA SA ZAPJENJENIM OSINJAKOM! – Pčelica s trokrakim zapjenjenim osinjakom, drugim pčelama i trutovima te osama dopušteno približavanje najbliže do na metar udaljenosti, ali pčelica i osinjak, makar i bez meda, očekuju – opravdano! – rojeve i rojeve u blizini! Dosjetljiva matica je radišna i vrijedna Tamara Domljanović, a vespaio – vespa na talijanskome znači osa, vespaio je osinjak – je Piaggiov moped vespe na tri kotača. Ape regina Tamara učinila je ono što još nikome nije pošlo za rukom: da osinjak učini privlačnijim i znatno popularnijim od pčelinjaka punog saća s medom. Magnet je – pjenušac!

Tamara Domljanović s Cristianom Maddalenom ispred njene vespe-bubbly bara

Uz prosecco iz kategorije superiore iz, dakako, butelja, toči se i rinfuzni pjenušac iz Svete Jane!

Tamara, koja je, kako mi je rekla, prije radila u sektoru cateringa, odlučila je kupiti vespu s upravljačkom kabinom i, iza te kabine, s mini kioskom u kojemu bi uređila spremište za čaše i butelje, te u kojemu bi postavila i hladionik, a, iznad spremišta i hladionika, i dala montirati šank s točionikom. Ideja je bila naći se u pravom trenutnku na pravome mjestu s ponudom – barem za početak – pjenušaca (ljeti, po vrućini – kud ćeš bolje!), tako da je osinjak-vespaio nazvan Bubble Barom, s njime je inače Tamara debitirala na ovogodišnjem festivalu ružičastih vina Pink Day u organizaciji udruge WoW u zagrebačkom muzeju Mimara u veljači. Kaže ona da je ovo prvi Bubble Bar u Hrvatskoj. Čini se da postoji još nešto u čemu Tamara ostaje zabilježena kao prva: uz pjenušac iz originalne boce, a koji sama i uvozi, toči – zanimljivo! – i pjenušac iz rinfuze!

Iz boce nudi popularni talijanski Prosecco di Valdobbiadene i to od kuće Andreola što se – unatoč 70 hektara vinograda i godišnjoj proizvodnji od 750.000 boca – naziva butiknim podrumom, a pjenušavu rinfuzu, rađenu također charmat-metodom, od plaveca žutoga, kraljevine, štajerske beline i moslavca (šipona), našla je u podrumu Saše Štule u Svetoj Jani.

Tamara Domljanović, članica udruge Žene o vinu ili Women on Wine (WoW), predstavila se na Ljetnoj pozornici u zagrebačkom Tuškancu (Pop Up Summer Garden). O pjenušcima Andreola koje ona plasira u Hrvatskoj govorio je Cristian Maddalena, direktor izvoza te kuće. Na kušanje su ponuđena četiri prosecca, svi Vadobbiadene superiore docg – 26˚ Primo Rive di Col San Martino zero dosage, Col di Forno Rive di Refrontolo brut, Mas de Fer Rive di Soligo extra dry i Vigne dei Piai Rive di Rolle dry. Konačno, eto, i prosecco s dosta manje ostatka sladora nego što ga imaju mnogi drugi uglavnom izrazito koketni komercijalno sladunjavi pjenušci tipa prosecco. Posluženi su bili brut nature (bez dodanog ekspedicijskog likera i s, kako govori analiza, bez neprovrelog sladora), zatim brut (10 g/lit neprovrelog sladora), extra dry (14 g/lit; po službenoj klasifikaciji mogao bi zamalo ući i u kategoriju brut, koja dopire od 12 g/lit neprovrelog šećera) i prosecco Andreeola dry…

Evo korisne tablice vezane uz oznake pjenušca i ostatak neprovrelog sladora u pjenušcu u nekoliko europskih zemalja-proizvođača. Priredio ju je slovenski sommelier Franco Ferencic. Pokazao sam je većem broju sommeliera, proizvođača pjenušaca i odgovornima u institucijama vezanim uz vino u nas i u inozemstvu, te dobio dvije primjedbe koje ovdje i iznosim: Sergij Cesar iz Trsta, član AIS-a, veli da je ova varijanta prikazana na tablici bolja od prijašnje, u kojoj se kategorija brut rastezala sve do 15 g/lit (suludo!) neprovrelog sladora, a njemački vinski novinar (Mondo Heidelberg) i specijalist za šampanjce Gerhard Eichellmann kaže da u Njemačkoj gotovo nitko više ne rabi njemačke izraze za navedene kategorije, prešlo se na one internacionalne – brut nature, extra brut, brut, extra sec, sec demi-sec, doux

Ljetna pozornica u Tuškancu: vrlo lijepi prostor za druženje po srpanjskim i kolovoškim vrućinama

Cristiana Maddalenu, kojega, inače, na položaju direktora izvoza nekoliko talijanskih podruma poznajem već dugi niz godina – radi npr. i za furlansku vinsku kuću Schiopetto a i za odličnog pijemontskog proizvođača barola Luciana Sandronea (ljubitelji barola u Hrvatskoj, pozor: ovdje u nas, ne znam iz kojeg razloga, nema baš nekog izbora barola koji je svjetski čuveno vino, a, evo, vina Sandrone na našem su tržištu preko zadarske tvrtke Atrox!), pitam kako to da se, iako proizvodi dosta veliku količinu pjenušca, Andreola reklamira kao butikna vinarija, te kakva je bitna razlika između Andreole i drugih vinskih posjeda, onih koji spadaju u velike.

Valdobbiadene – vinogradi na kosinama i prilično velikoj nadmorskoj visini

Odgovara mi da je – dok druge vinske kuće koriste grožđe s različitih vinogradskih pozicija što i nisu sve visokokvalitetni, te, k tome, i rabe i kupljeno grožđe – vlasnik posjeda Stefano Pola odlučio za svoje pjenušce koristiti najbolje grožđe isključivo iz vlastitih vinograda u zoni Valdobbiadene i Conegliano koji se nalaze na ekstra položajima, na brdskim kosinama i najvećim dijelom – više od dvije trećine – na nadmorskim visinama od iznad 300 pa i sve do 500 metara. Kosine su toliko strme da je tamo uzgoj vinove loze svrstan u osobito cijenjenu kategoriju herojskog vinogradarstva. Glavna sorta je glera. Zatim, odluka je i da se vinova loza na imanju Andreola uzdržava na maksimalno moguć prirodan način, dakle forsiraju se fizikalni zahvati a izbjegava kemija. Šampanjizacija se obavlja isključivo metodom charmat, tj. drugim vrenjem u velikim cisternama, a gotov proizvod na tržište izlazi u siječnju u godini koja slijedi berbu. Pitam Maddalenu i ovo: ne bi li bilo logično da se, kad su već svi ili gotovo svi vinogradi na tim herojskim pozicijama, pa i na lokaciji Cartizze koju se smatra grand cruom, barem dio pjenušca radi ne po lokalno usvojenoj metodi charmat nego i po klasičnoj šampanjskoj metodi s drugim vrenjem u butelji i potom s dužim odležavanjem pjenušca na kvascu u boci, a odgovor je bio da glera daje vrlo nježno vino i da kod nje treba maksimlno iskoristiti voćnost i svježinu, a kad bi šampanjizacija išla klasičnom metodom u aromama što bi se stvorile kroz taj način glera i njena fina svježina, a tako i njen identitet u pjenušcu, izgubili bi se.

Posjed Andreola ustanovljen je 1984. godine. Malo pomalo površine su se širile, u podrum je postupno uvođena moderna oprema, dosta se radilo i na vizualnom identitetu vina tako da proizvodi i vanjskim izgledom i već na prvi pogled sugeriraju profinjenost i odaju eleganciju. Od 2014 do 2016. trajalo je partnerstvo Andreole s nacionalnim autodromom u Monzi i tada je lansirana kolekcija prosecca Monza, u čast automobilističke utrke Velika nagrada Italije. ♣

Peta Fišijada na Buškom jezeru

Prizor s podjele priznanja: svi na okupu – šampion, drugo i trećeplasirani, članovi žirija, voditelj kroz program, organizator događanja…(Marko Čolić)

HERCEGOVINA u ZNAKU BEĆARCA! – Pretposljednjeg vikenda u srpnju 2018. hercegovačka općina Tomislavgrad bila je u znaku – slavonskog bećarca! Na Buškom jezeru, smještenome u blizini državne granice Bosne i Hercegovine s Hrvatskom (granični prijelaz je Kamensko, kod Sinja), odvijalo se već tradicijsko, peto (pozivno) natjecanje u prigotavljanju fiš-paprikaša – Fišijada 2018. Lokacija: eko-selo Grabovica, turistički kompleks u vlasništvu poduzetnika Joze Ćurkovića, glavni operativac u ime domaćina: Tomislav Ćurković, Jozin sin, organizator i za realizaciju fišijade zadužen: akademski slikar, fotograf, majstor za prigotavljanje fiša, voditelj niza natjecanja u kuhanju fiša Ante Krešić. On se pobrinuo, među ostalime, i za to da svaka natjecateljska ekipa dobije osnovni materijal za fiš, konkretno po 2,5 do tri kilograma šarana u komadu (svatko je sa sobom mogao donijeti i nešto svoje ribe, te začine, gotove ili polugotove pripravke za kuhanje fiša)… Pokrovitelj: općina Tomislavgrad s načelnikom Ivanom Vukadinom. Sudionici: 13 ekipa sa po tri člana (dva natjecatelja i jedan službeni predstavnik OPG-a, restorana, hotela…), priličan broj natjecatelja stigao je iz Slavonije. Žiri za ocjenu fiša (dakako, naslijepo, da nitko od članova ne zna čiji uradak vrednuje): Slavonka Mira Krešić, chef Stefan Jović, glavni kuhar restorana eko sela Grabovica, Toni Marić, vlasnik restorana motela Kiwi (Kiwi stoga što se u posljednje vrijeme u Hercegovini dosta uzgaja upravo to voće) iz Ružića, Mladen Horić, izdavač revije Svijet u čaši i čelnik udruge Atelje okusa, te, kao predsjednik, Željko Suhadolnik Suhiučaši, glavni urednik revije Svijet u čaši. Za glazbeni dio zadužen je bio ansambl Stare note iz Širokog Brijega. Mirko Fodor, zvijezda Hrvatskog radija i Hrvatske televizije, nastupio je kao voditelj programa koji je, inače, dok je fiš krčkao u kotlićima, ponudio i Seosku olimpijadu starih sportova, tj. takmičenje u nekad popularnim disciplinama, primjerice u bacanju kamena s ramena, potezanju konopa, skoku u dalj, obaranju ruke.

Šampion ovogodišnje Fišijade na Buškom jezeru postalo je, nakon pripetavanja u kojemu se, s istim brojem bodova, našao i fiš osječkog café-bara Platane, Turističko gospodarstvo Kereković iz sela Živike, u slavonskoj općini Oriovac. Trećeplasirana je bila ekipa ugostiteljskog obrta Drauss.

Veseli pobjednici – članovi obiteji Kereković: Ivan. Marija i Josipa. Pobjedi raspjevanog pater familiasa ekipe prvaka bitno su pridonijele tihe i samozatajne ali oko kotlića uz vatru marljive i vješte Ivanova supruga Marija i, osobito, kćerka Josipa (Marko Čolić)