Archive | Odasvud pomalo /A bit from everywhere RSS for this section

KROZ SVIJET u ČAŠI – 08.2018. – THROUGH THE WORLD IN a GLASS

 

ŽELJKO SUHADOLNIK 

SADRŽAJ/CONTENTS

Kolovoz 2018: ISTOG DANA TRGANJE i POSTAVLJANJE KLOPOTECA • Uz berbu 2018., jednu od najranijih do sada: U FERIČANCIMA OČEKUJU IZNIMNU KAKVOĆUI KRAUTHAKER NA KOLOSIJEKU FRANKOVKE / Kod majstora za lovrijenac i kod majstora za predikate/ Grožđe 2018. u Austriji / Češki vinogradari i vinari na jematvi u Zlatnoj dolini • Sličice iz Kutjeva: VINO KAO LIJEK PROTIV STAROSTI i KAO VESELJE MLADOSTI • Barunov pakleni plan: PREMA ŽIVAHNIM MJEHURIĆIMA STOLJETNOG STARCA • Izbor za seosku ženu godine Zagrebačke županije: BARUNICA MARA IZ DOLINE KARDINALA • Slavonska crna vina i slavonska crna svinja: JAKOB, KARE i ŠOKOL • Moslavačke vinske ceste: PONUDA ZASNOVANA NA ŠKRLETU • Dani otvorenih butelja u Zagrebu: NA ŠTROSU KAPLJICA VUKOVARSKO-SRIJEMSKE ŽUPANIJE • Zanimljiva degustacija u Samoboru: VETERANI u IZNENAĐUJUĆOJ FORMI • Novi izazov – Decanter World Wide Award 2019: SIBEROVA MUŠKATNA HRABROST • Vjerski turizam, fIš-turizam i Aljmaš: HALAS JUMBA KOD DANETA • Pirotehnika brut(al) natur: ULICE MOHAČA u VATRI GRAHA • Sedmo natjecanje u ručnom rezanju pršuta u Krku: SVJETSKA PRVAKINJA IZ ZAGREBAČKOG BORONGAJA • Velikani – Laganini & Pelegrini: BONO VOX DALEKO SE ČUJE • Hraniti se zdravo: PIKASTI LIMUN • Eko-oznake: MJERILA ZA ZAHTJEVNE POTROŠAČE • Znakovi kvalitete: PODUZETNICIMA 7,5 MILIJUNA KUNA ZA BRENDIRANJE • Zagrebački Food Film Festival 2018: NAJUKUSNIJA FILMSKA SMOTRA • CNN i Lijepa naša: NETKO SE MORA SRAMITI! • Brda/Collio i Vipava: REBULA KAO CENTARFOR, U DVA POLUVREMENA • Chianti Classico u zaštiti UNESCO-a: NOVI PREDSJEDNIK KONZORCIJA JE GIOVANNI MANETTI FONTODI • Novi Masteri of Wine: OD DESET LAUREATA ŠEST JE ŽENA

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

________________________________________

Kolovoz 2018: klimatske promjene i narodni običaji

ISTOGA DANA TRGANJE i POSTAVLJANJE KLOPOTECA! – Berba 2018, u nas – valjda najraniji početak do sada!

Ove godine – svojevrsni  paradoks: branje grožđa bilo je u nekim područjima već debelo u tijeku na Bartolovo, tj. dan potkraj kolovoza kad se – po običaju uvedenome ne samo da se druži i fešta nego i iz praktičnih razloga – u vinograde postavljaju klopoci što bukom propelera tjeranog vjetrom plaše i odvraćaju ptice da jurišaju na trsje kako bi se osladile bobama u finalnoj fazi dozrijevanja, a što nanosi golemu štetu vinogradaru/vinaru. Željko Kos iz Hrnjanca kod Zeline, koji je morao i ranije od ranijega početi berbu jer proizvodi i pjenušce, ostao je odan tradiciji i narodnom običaju – bolje da propadne selo nego običaji: na Bartolovo je u svom vinogradu ponad Hrnjanca okupilo popriličan broj uzvanika. Uz tamburaše stigao je i Ivica Đuričić, nekad plesač i svirač u proslavljenome Ladu, te zapjevao i zaplesao s mamom familias  Anitom Kos!… Nakon veselice, sutradan – nastavak berbe, ne više uz pjesme Lada, nego uz glazbu klopoteca. ♣

Uz berbu 2018, jednu od najranijih do sada

U FERIČANCIMA OČEKUJU IZNIMNU KVALITETU RODA – Unatoč klimatološki iznimno zahtjevnoj godini, Feravino iz Feričanaca iz berbe 2018, koja je počela gotovo dva tjedna prije uobičajenog roka, očekuje iznimnu kakvoću roda. Prinosi su iznad očekivanih, zdravstveno stanje grožđa je izvrsno, sve to zahvaljujući pravovremenim i prikladnim agrotehničkim zahvatima, kaže Amalija Liović, voditeljica Odjela vinogradarstva u Feravinu.

Berba je na posjedu Feravina tradicijski krenula s rajnskim rizlingom (?; rajnski je kasna sorta!) i zweigeltom, a nakon toga išlo se pomalo i na graševinu ( i graševina je kasna sorta!). Onda su na redu bijeli pinot, chardonnay (obje ranije sorte), frankovka, crni pinot, syrah, merlot, cabernet sauvignon. Od ukupno 160 hektara vinograda, 130 hektara je rodnih, a na njima će ove godine ručno brati stotinjak berača. Upravo je ručno branje specifičnost Feravina, koje je jedina veća vinarija u Hrvatskoj što u berbi ne koristi strojeve.

Jematva u Feričancima inače ima i svojevrsno turističko obilježje, naime Feravino je ustrojilo ponudu pod nazivom Feričanačka berba grožđa, i poziva ljubitelje prirode, boravka na otvorenome, rekreacije te plemenite kapljice i kulinarskih specijaliteta da u razdoiblju od 3. do 26. rujna dođu u Feričance i uključe se u berbene aktivnosti. Za takve goste priređuje se natjecanje u berbi grožđa. Nakon završenog radnog dijela druženje se nastavlja u Vincilirskoj kući, jedinstvenom ugostiteljskom objektu na obroncima Krndije. Feravino gostima nudi mogućnost obilaska vinograda i vinske ceste te vinarije i Starog podruma iz 1804. sve uz stručnu pratnju enologa. A ima i školu za vinoljupce.

Krajem rujna u Feričancima bi se trebao održati festival posvećen frankovki, želja je da se ta sorta karakteristična upravo za Feričanačko vinogorje jače popularizira među vinogradarima a njeno vino među potrošačima.♣

I KRAUTHAKER NA KOLOSIJEKU FRANKOVKE –  Frankovka je konačno, za nadati se, dočekala početke svojih nekih značajnijih suvremenih trenutaka u Slavoniji, prostoru kao dijelu Panonske nizine uz koji se tradicijski/povijesno ona veže jače od tu već prilično raširenih bordoških crvenih internacionalaca poput merlota i cabernet sauvignona, te burgundijskog pinota crnoga, u neko prijašnje ne tako davno vrijeme atraktivnijih za sadnju jer su s jedne strane pokazali da mogu i ovdje pružiti odličan rezultat a s druge strane privlačnih stoga što se u to neko prijašnje vrijeme činilo marketinški boljime, za crnjake, saditi njih kao svjetski znane kultivare, nego svjetski manje afirmirani kultivar poput frankovke. Feričanačko Feravino s vinogradskim pozicijama gdje je frankovka pokazivala jako dobar rezultat u uzgoju držalo se – svaka čast! – te sorte, ali očito je da se,  radi ostvarenja uspjeha  na tržištu – frankovki u većoj mjeri trebalo posvetiti i više proizvođača, posebice onih s jačim renomeom i s nešto većom količinom u ponudi.

U akciju je glede frankovke ozbiljnije krenulo i baranjsko Belje, a evo sad je tu i Vlado Krauthaker, koji je upravo izašao na tržište sa samostalnim vinom od te sorte iz berbe 2015. Ima on već duže vrijeme frankovku u svojim vinogradima, ali eto od nje nije radio samostalno vino, a onda je, kako sâm kaže, shvatio da je pogriješio što se frankovki kao nečemu što je dio Slavonije i Podunavlja nije posvetio intenzivno i prije. Krauthakerovo trsje s frankovkom je na 370 do 400 metara nadmorske visine na položaju Gradine kod sela Podgorje, tlo je tamo, kaže, pjeskovito ali i s dosta kamena (škriljevac). Berbe 2016. i, dakako, 2017. još su u bačvama.

Krauthaker, i on uz primjedbu da izabrani termin za Festival frankovke u Feričancima najavljen za kraj rujna nije baš dobar jer se nalazi unutar perioda radova vezanih uz berbu, pokazao je značajan interes i jaku volju da pomogne u realizaciji manifestacije makar i u tom terminu, te je aktivirao svoje poznanstva i veze s raznim inozemnim proizvođačima frankovke (Mađarska, Austrija/Burgenland…) da u Feričance stigne što veći broj uzoraka i na predviđeno ocjenjivanje i na festival. Iako, s obzirom na hirovitu meteorologiju ove godine, dosta nervozno iščekujući berbu, sredinom kolovoza pošao je upravo u Gradišće radi dodatne animacije i radi prikupljanje vina, ali i da vidi malo kakva je temo predberbena atmosfera, a s njim je putovao i Svijet u čaši.

Manje bačve za dozrijevanje vina, te konusne veće – ali ne i one jako velike nego one taman po mjeri za određene partije vina – hrastove bačve, za maceraciju i alkoholnu fermentaciju, čuvanje vina…

Kušao sam tu Krauthakerovu frankovku iz 2015 (13,5 vol %), vrlo dobra, i obećava mnogo. Frankovka inače nije i jedina sorta vezana (i) uz Slavoniju a za koju Vlado smatra da ju je nepravedno zapostavio: najavljuje da je odlučio jače jače se pozabaviti i s portugiscem! I to ne tek kao s vinom što se krajem godine nudi kao novo, mlado i za hitru potrošnju. Prije nekoliko godina kod Krauthakera u podrumu imao sam prilike – u posljednji čas, prije nego što je završio u kupaži – iz jedne bačvice kušati njegov vrlo ozbiljni (14,0 vol %) i zreli portugizac. Vinograd s portugiscem star mu je 40 godina i ove godine na trsu je ostavio samo tri grozda, očekuje vrlo kvalitetan rod i planira vino staviti na dozrijevanje u barrique!

Vlado Krauthaker posvetio se i tzv. narančastome vinu, dakle onome dobivenim od bijelih sorata i dužom maceracijom praćenom alkoholnim vrenjem. Maceracija se kod njega odvija u amforama, međutim one nisu ukopane u zemlju. Krauthakerovi orangei izlaze pod markom KUVLAKHE, nazivom smišljenime sastavljanjem dijelova pojmova Kutjevo, Vlado i Krauthaker

Vinogradi se, u skladu s eko-filozofijom, obrađuju i uz pomoć konja!

I još nešto: nakon dužeg prekida Krauthaker se vratio sauvignonu dozrijevanom na finom talogu u barriqueu. Takav sauvignon proizvodio je od 2000. do 2009. godine, a onda – iako je vino, prisjećam se, bilo odlično tek tražilo je da mu se ostavi više vremena u podrumu prije izlaska na tržište (Lufthansa ga je tada bila otkupila i godinu dana nudila u svojim letovima!)  – prestao. Objašnjava da na tržištu to vino tada nije naišlo na odjek koji je on očekivao. A od berbe 2015. ponovno mu se okrenuo da, kako veli, dopuni ponudu Chardonnaya Rosenberg koji nastaje na isti način i koji je jako tražen. Krauthaker je najbolje grožđe svojega sauvignona ostavio 12 sati na maceraciji, slijedili su fermentacija u barriqueu i nakon toga godina dana dozrijevanja vina na kvascu (sur lie). Ovog sauvignona iz 2015. napunio je oko 2000 butelja.

Kćerka Vlade Krauthakera Martina Krauthaker Grgić pomalo preuzima vodstvo posjeda

– Svjestan sam ja odavno da nekim vinima, i crnima i bijelima, treba više vremena za puno sazrijevanje. Prije sam bio dosta skučen s prostorom a i nedostajalo mi je bačava, međutim unatrag koju godinu situacija se promijenila nabolje: uspio sam dosta proširiti podrumski prostor a i opremio se s dosta bačvica, pa je postalo lakše. Primijetio sam i to da se u posljednje vrijeme širi krug potrošača zainteresiranih za ozbiljna i kompleksna, zrela vina, i odlučio sam da ubuduće svoje najbolje crnjake ne puštam na tržište mlađe od pet godina! – rekao je Vlado, i koliko je u pravu odmah je

pokazao zdravicom sa svojim odličnim cabernet sauvignonom iz 2015, a od kojega vrhunac očekuje za dvije do tri godine.

Vlado Krauthaker, koji je u enološki posao dobro uveo svoju kćerku Martinu i pomalo joj prepušta kormilo posjeda, danas ima 42 hektara vlastitih vinograda, a iz kooperacije preuzima grožđe sa 60 ha. Sortiment čini 87 posto bijelih kultivara i 13 posto crnih. Od bijelih sorata opsegom prednjači graševina, sa 65 posto, slijede chardonnay s osam posto, sauvignon blanc i pinot sivi sa po šest posto, zelenac (Rotgipfler) sa dva posto…, a od crnih kultivara cabernet sauvignon, merlot, syrah i pinot crni zauzimaju svaki po oko tri posto, portugizac pokriva jedan posto.

Poveznice Slavonije i Burgenlanda

KOD MAJSTORA ZA LOVRIJENAC, FRANKOVKU i CRNI PINOT! – Rekao bih da su u segmentu (crnog) vina važne poveznice između Slavonije i austrijskog Burgenlanda (Gradišća) lovrijenac, na koji smo, na žalost, posve zaboravili i zanemarili ga, frankovka, kojoj se, opet nažalost, (još) ne posvećujemo koliko treba, te crni pinot. Krasno iskustvo za nedavnog posjeta Gradišću, inspiriranoga među ostalime najavom festivala frankovke krajem rujna u Feričancima te željom da se pomogne u animaciji po frankovki čuvenih burgenlandskih proizvođača da sudjeluju kao izlagači a i na ocjenjivanju.

Axel Stiegelmar (desno) i Vlado Krauthaker: impresivan Juris Pinot noir 2015 Reserve (13,5 vol %; loze starije od 35 godina, francuski klonovi, dvije godine u drvu – godina dana u barriqueu i potom godina dana u velikoj bačvi, a onda još i godina dana u butelji prije izlaska), impresivan Juris Pinot noir 2015 Breitenteil (13,5 vol %) izvrsna frankovka Juris Blaufränkisch 2015 Ungerberg (14,0 vol %; loze starije od 35 godina, južna pozicija), odličan Juris St.Laurent 2015 Goldberg (13,5 vol %)

Posjed Juris iz Golsa obuhvaća 20 hektara vinograda, a glavni aduti su vina od kultivara lovrijenac (Axel Stiegelmar, baš i specijaliziran za lovrijenac, frankovku i crni pinot, kaže da sorta lovrijenac najbolji rezultat daje na pjeskovitom i šljunkovitom tlu), frankovka, te pinot crni (klonovi kupljeni u Francuskoj; manji grozdovi, manje bobice, deblja kožica…). Vina su u nekoliko kvalitativnih kategorija – classic (mladje loze, vino s hitrijim izlaskom na tržište, butelja s navojnim zatvaračem), reserve te, kao vrh, s nazivom položaja ranga 1er i grand cru, Juris ih ima dva – Goldberg i Ungerberg (starije loze, duže dozrijevanje vina u bačvici, butelja s plutenim čepom). Jako dobra bazna vina, sjajna, izvanredna ona gornje do najgornje klase!…

Na kraju, pozdrav zdravicom domaćinovom frankovkom i Krauthakerovim crnim pinotom, te razmjena najboljih želja za najnoviju berbu…

Krauthaker nije baš bio prezadovoljan meteorološkim kretanjima u posljednja dva mjeseca, zbog silne vrućine pa i suše u kolovozu strahovao je od previsokih alkohola i manjka kiselosti/svježine u vinima. Slavonija je područje više bijelog nego crnog vina pa to pojačava problem. Axel Stiegelmar također je ukazao na neuobičajenu ljetnu vrućinu, a i dugu sušu u Burgenlandu i 2018. naziva vrućim godištem. Očekuje vrlo dobra crna vina, naime grožđe je zdravo i s jako zrelo, tanin okrugao ali i tu je kiselost nešto niža od uobičajene, ali ta niža kiselost kod crnjaka manje će se manifestirati kao manjak nego kod bijelog vina, Stiegelmar je uglavnom dosta zadovoljan jer Burgenland je znan kao područje crnjaka, a Jurisova ponuda i obuhvaća više crnog nego bijeloga vina….

________________________________________

GROŽĐE 2018 U AUSTRIJI – Iz Austrije mi iz AWMB-a stiže službena obavijest o berbi 2018: u većini vinorodnih područja te zemlje vinova loza je, navodi predsjednik Udruge austrijskih vinogradara Johannes Schmuckenschlager, ipak uspješno izdržala velike vrućine i sušu koje su karakterizirale ljetnu fazu dozrijevanja grožđa. Schmuckenschlager govori o jako zrelome grožđu i neuobičajeno ranoj berbi, najranijoj unatrag više desetljeća. Može se reći kako je u izvještaju navedeno upravo ono o čemu su za Suhiučaši kroz Svijet u čaši nedavno govorili gradišćanski proizvođači Axel Stiegelmar Juris i Helmut Gangl: visoki stupanj sladora u grožđu koji će rezultirati i višim stupnjem alkohola u vinu, te niža ukupna kiselost.

Axel Stiegelmar Juris pogled na vinograd, i podrum

Što se tiče ukupne količine, ona je iznad prosjeka, i trebala bi se kretati oko 2,6 milijuna hektolitara.

Pupanje je startalo kasnije nego inače a prednost toga bila je da nije bilo štete od ranijih mrazeva. Val topline koji je stigao odmah nakon pupanja pospješio je razvoj i rezultirao vrlo ranom cvatnjom koja je završila u svibnju. Vrućina i suša što su slijedile na nekim škrtim i propusnim tlima te kod mladih nasada dovele su lozu na rub stresa. Tamo gdje su bili uvjeti za to koristilo se navodnjavanje kap po kap. S obzirom na sušu, problemi s gljivičnim bolestima izostali su. U nekim predjelima bilo je šteta na lozi od kratkih olujnih kiša te tuče.

Štajerska, koja nije bila tako jako pogođena sušom, najavljuje odličnu berbu što se tiče i količine i kakvoće, Burgenland se nada visokoj kvaliteti crnoga vina, Donja Austrija i Beč očekuju uobičajeni prinos a tamo gdje je rabljeno navodnjavanje i vrlo dobru kakvoću.

______________________________________

… I KOD MAJSTORA ZA PREDIKATE! – U kategoriji bijelih vina poveznica Slavonije i Burgenlanda je – graševina. S područja Illmitza, uz Nizuzaljsko jezero i tik uz državnu granicu Austrije s Mađarskom dolaze ponajbolji ne samo austrijski nego i svjetski visoki predikati, dobar dio njih upravo od graševine. Nije čudno što je uoči berbe Vlado Krauthaker, graševinaš te odličan proizvođač baš i visokih predikata, u Gradišću obišao u Illmitzu i enologa Helmuta Gangla, majstora i za visoke predikate.

U podrumu kod Helmuta Gangla u Illmitzu: Vlado Krauthaker, Helmut Gangl i Ivan Dropuljić (Zagreb vino.com). Gangl je svoje malo vinsko carstvo ukrasio nizom umjetničkih slika. Slike prate vina, a ova na fotografiji vezana je uz vino zweigelt, u magnumu i butelji kao suho, te u najmanjoj boci od te tri kao visoki predikat

Gangl, koji također izražava mišljenje da će ovogodišnja berba dati  visoke alkohole i da će u vinu istodobno nedostajati kiselina, ponudio je na kušanje svoj sjajan, svjež a moćan suhi Gewürtztraminer 2017 (13,0 vol %), te vrlo zanimljiv polusuhi NeusiedlerSee Traminer Reserve Multivintage od nekoliko berbi, u ovome slučaju 2005, 2006 i 2009, te više izvrsnih visokih predikata poput Traminera 2004 TBA (14,5 vol %, 150 g/l neprovrelog sladora), Pinot blanca 2008 s 8 vol % te sa 230 g/lit neprovrelog sladora, kao  i Zweigelta 2008 TBA s 13,5 vol % i sa 140 g/lit neprovrelog šećera.

Od crnih suhih vina sjajan utisak je ostavilo Cuvée Rot 2012 (13,5 vol %) od lovrijenca i zweigelta te s pet posto cabernet sauvignona…

___________________________________________________

ČEŠKI VINOGRADARI/VINARI NA JEMATVI u ZLATNOJ DOLINI – U punom jeku berbe Vlado Krauthaker uspio se na svom posjedu podružiti s grupom čeških vinogradara i vinara iz Znojma, iz područja sa 1200 hektara pod vinovom lozom, poznatog u javnosti kao vinogorje Plavih podruma. Češki vinogradari/vinari iz ove grupe vlasnici su od pet do 15 hektara vinograda, uzgajaju graševinu, rizling rajnski, sauvignon i pinote, dakle sortiment kakav je i u Kutjevu, a vino, kako veli predsjednik Vinarske udruge Znojmo, Marek Špalek,  uglavnom prodaju na kućnom pragu.

Kod kojih trganje još nije bilo počelo pa su period uoči svoje berbe iskoristili za studijsko putovanje u južnije predjele gdje je berba već startala, konkretno u slovenski vinorodni Ormož, potom u Kutjevo gdje su uz Krauthakera obišli i Kutjevo d.d., a potom su na povratku doma imali u planu zastati i u mađarskom Villanyju. Kod Krauthakera su, nakon obilaska vinograda, u preradbenom dijelu posjeda s osobitom pažnjom pratili cijeli proces, od prijema grožđa, preko vaganja i prešanja do utakanja soka u cisterne i bačve. ♣

Sličice iz Kutjeva

VINO KAO LIJEK PROTIV STAROSTI i KAO VESELJE MLADOSTI – Lijepa i logična dobrodošlica: precizna informacija o tome gdje ste, i stih za dušu: Vino je lijek mladosti i veselje starosti… S ekstra trsnog brežuljka Kutjevačkog vinogorja Vidim vidim drugi ekstra trsni položaj – Rosenberg, a, onda s Rosenberga vidim Vidim.

A bogme, vidim, u središtu mjesta Kutjevo, i The House of Wine, naime Vinkomir i Vallis aurea, nekad centralni pojam, više nisu atraktivni kao nešto lokalno, domaće a valjda ni dovoljno domoljubno. Usput: ne može se ne spomenuti da je prvi prizor koji brojni stranci vide na ulasku u The House of Wine golema reklama za Žuju…

U središtu je Kutjeva, od nedavno, i Galićev novi podrum – građevinarski izazov a, navodno, s enološke strane i proizvodni pogon za 22. stoljeće – smješten u neposrednom susjedstvu nedavno preuređenog ali za (širu) javnost zatvorenog famoznog kutjevačkog dvorca koji bi mogao kao objekt biti idealan za instituciju poput kakve Vinske akademije i Centra Graševine u koju Slavonci toliko polažu…

Pa, eto kad se već ne može u dvorac, rješenje je možda poći na smuđa u ugostiteljsko-turistički objekt tipično slavonskog naziva Schoenblick, ili pak utjehu vezanu uz kulturu pijenja potražiti prema strelici na ploči-putokazu za – Cugerland…

Na kraju ipak domaće na domaćemu: odmor u garnituri za sjedenje napravljenoj od rabljenih bačvica od, dakako, slavonske hrastovine… Spijemo još je’nu, pa gremo domov….

Kol’ko lipih stvari, rekli bi Šokci, ali – koliko efekta za društvenu zajednicu? ♣

Barunov pakleni plan

PREMA ŽIVAHNIM MJEHURIĆIMA STOLJETNOG STARCA! – Postoje razni baruni, plemenitaši po rodovniku, gospoda i bogatuni ali i oni financijski propali i moralno posrnuli, crveni (Red Baron), a najbolji su oni veseli i dobra srca pa makar bili i bez pedigrea. Jedan od takvih je vinski barunJosip istodobno i Stéphane Barundić, iz krašićkog okruga. Porijeklom iz Doline kardinala, ranu je mladost proveo u Francuskoj ali vuklo ga je u Lijepu našu, došao je i zaposlio se, a s obzirom da je stekao francusku sklonost prema plemenitoj kapljici te s obzirom na dugogodišnju obiteljsku tradiciju vezanu uz proizvodnju vina, prije nekih sedam godina odlučio se i sâm aktivno radno posvetiti i Bakhovu nektaru, ali ne na domaći stari selski nego na moderan način. I, danas, on i njegova supruga Mara Špoljar-Barundić brinu o nekih 2,5 hektara na poziciji Gorice kod Hrženika a zasađenih sortama graševina, manzoni, muškat žuti i pinot crni.

Uz njihov relativno mladi  vinograd na žici s kojega vino u butelji lansiraju pod robnom markom Barun, na oko 0,25 ha nalazi se i stari nasad na kolcu, s još dobro rodnom lozom u dobi između 100 i 150 godina! Tu je nekih 500 panjeva što plaveca žutoga, što graševine, kraljevine, plemenke, lipovine, muškata, ranfola, lipovine, silvanca zelenoga, frankovke i crne kavčine. I kao francuski vinski đak, Barun(dić) je pomislio da bi te stare loze vrijedilo iskoristiti za plemenitiji rezultat od običnog gemišta – za posebno vino proizvedeno kao hommage dugogodišnjoj vinogradarsko-vinskoj tradiciji u krašićkome kraju. I u dogovoru s Bakhovim sinom Ivom Kozarčaninom iz 24 sata, prof. Ivanom Dropuljićm, osnivačem i direktorom festivala Zagreb Vino.com, te Svijetom u čaši na Bartolovo krenuo u je berbu, s time da se s obzirom na sortiment pa i nešto povećani prinos (na rezidbu glede visine roda ove godine Josip nije mogao utjecati) u konačnici dobije pjenušac, klasičnom metodom drugog vrenja u butelji. Barundić već ima iskustva s pjenušcima, proizvodi i bijeli i ružičasti, a za njih je i osvajao priznanja visoka sjaja na strukovnim ocjenjivanjima vina. U berbi smo sudjelovali Josip Barundić Barun i njegovi  sinovi Josip i Tomislav, stric Drago Prstec, Ivo Kozarčanin, Ivan Dropuljić i ja. Vrijeme je poslužilo, ubrano grožđe je bilo zdravo (pa, biralo ga se!), u ustima s lijepim sladorom i s finom kiselošću.  I sad se svi –

Mara Špoljar Barundić sa kćerkicom Anemari

strpljivo – veselimo budućim živahnim mjehurićima više od stoljetnog starca…  ♣

Izbor za Seosku ženu godine Zagrebačke županije 2018

BARUNICA MARA IZ DOLINE KARDINALA! – Zagrebačka županija već po dosta dugačkoj tradiciji svakih 12 mjeseci proglašava Seosku ženu godine. Predlažem ovdje kandidatkinju koju laskava titula nikako ne bi smjela mimoići. A to je Mara Špoljar-Barundić iz Krašića (na slici sa kćerkicom Anemari)! Lijepa, uvijek nasmijana i spremna za šalu, izvrsna u komunikaciji, sjajna supruga i mama (troje djece!), odlična kuharica (vidi, na slici, reš-pečene kopuna i racu!), primjerno radišna u kući, okućničkom vrtu te u obiteljskom vinogradu, puna poduzetničkog duha – upravo žustro nagovara supruga Josipa da posadi još loza kako bi povećali produkciju vina…

Pa – treba li još koji argument?… ♣

Slavonska crna vina i slavonska crna svinja

JAKOBOVI CRNJACI UZ KARE i ŠOKOL – Ne jenjava – i to je dobro! – inicijativa vezana uz organizaciju festivala crnih slavonskih vina uz potporu, na tanjuru, crne slavonske svinje. Stupničanin po porijeklu a Zagrepčanin po mjestu stanovanja Zdravko Ilija Jakobović stavlja, uz svoje syrah i Jakob cuvée, mesne adute odmah na stol: svinjski kare i svinjsku vratinu od crne slavonske svinje, prerađene u njegovoj osobnoj režiji. Kare od crne slavonske svinje on meće najprije na dva tjedna u klasičan pac od krupne stonske morske soli, češnjaka i papra, potom meso ide na četiri sata u pac od crnog vina kuhanoga s klinčićem, lovorom, muškatnim oraščićem, slijedi cijeđenje i potom pakiranje mesa u svinjsko crijevo i u mrežicu, te sušenje, bez prethodnog dimljenja, na zraku (blagi

Jakob…

… kare i šokol

propuh) u trajanju od 1,5 do dva mjeseca, potom su opcije: konzumacija, odnosno vakumiranje komada koji još trebaju pričekati na potrošnju.

Kod vratine, koju Jakobović naziva i šokolom, postupak je gotovo jednak: klasičan pac, pa onda oko četiri sata namakanja u crnome vinu u kojemu je kuhano začinsko bilje, nakon toga valjanje komada mesa u sitno sjeckano začinsko bilje i mljevene velebitske aromatične trave, pa sušenje, također bez prethodnog dimljenja, oko tri mjeseca na zraku, potom je moguća konzumacija, a komadi koji su predviđeni za čuvanje vakumiraju se i drže na tamnom mjestu na oko 17 Celzijevih stupnjeva… ♣

Moslavačke vinske ceste

U Kleti Romić kod Drage Romića (treći slijeva) i Nikice Katića (prvi slijeva) – degustacija 14 škrleta (Julio Frangen)

Važan je i vizualni identitet vina. Evo nekoliko uzoraka koje mi se izgledom činilo vrijednime izdvojiti

PONUDA ZASNOVANA NA ŠKRLETU – Vina od domaće sorte škrlet, s obzirom na dosta male vinogradske površine koje taj kultivar općenito pokriva, još je u ukupnosti količinski premalo da bi ta kapljica mogla biti i vodeća magnetska snaga za turizam u Moslavini, međutim kako se vinari i ponuđači ugostiteljskih usluga na Moslavačkim vinskim cestama, videći u škrletu kao svom adutu budućnost, sve jače oslanjaju upravo na tu domaću sortu za očekivati je da će se vinogradi sa škrletom proširiti i količine u ponudi povećati.

Dosta je, do sada, bilo pokušaja revitalizacije škrleta, osnovano je nekoliko udruga s ciljem da škrletu daju zamah – primjerice udruga vinogradara i voćara Moslavine Lujo Miklaužić, pa udruga Vinske ceste Moslavine i, kao najnovija, udruga Škrlet, zatim, sa zagrebačkim Agronomskim fakultetom provedena je i klonska selekcija škrleta…, ali čini se da se tek sada, otkako postoji udruga Škrlet s grupom ambicioznih mladih ljudi s voljom da međusobno surađuju i da priču postave na čvrste poslovne noge, otvaraju realni izgledi za stvaranje kvalitetne i učinkovite vinske robne marke Škrlet Moslavine i za dobru gospodarsku valorizaciju škrleta i teritorija za koji je škrlet karakterističan. Dok udruge Lujo Miklaužić i Moslavačke vinske ceste kao članove okupljaju, rečeno mi je za nedavna boravka u Kutini, i vinogradare/vinare što su tržišno orijentirani i one što se proizvodnjom vina bave više amaterski, dotle udruga Škrlet u svoje redove prima samo registrirane robne proizvođače maksimalno okrenute tržištu. U najnovije vrijeme a otkako su mladi profesionalci aktivno na kormilu vidljiv je kod škrleta kvalitativan pomak prema naprijed. Lijepo kušanje mladih novih škrleta priređeno je prije koji mjesec uz manifestaciju Škrletovo, a početkom kolovoza održana je još jedna degustacija, ovaj put s ocjenjivanjem uzoraka, bilo je to u Kleti-restorančiću Romić vinogradara/vinara i ugostitelja Drage Romića u goricama ponad Kutinske Slatine.

Klet Romić uz vinograde ponad Kutinske Slatine. Gornji dio i, desno od zgrade, na ljetnoj terasi restoranski je prostor (domaća kuhinja), a ispod zgrade je vinski podrum. Odlično rješenje za bijeg iz ljetnom vrućinom usijanog gradskog asfalta

Komisiji kojoj je predsjednk bio Ivo Kozarčanin, urednik u 24sata i bloger Bakhov sin, prezentirano je 14 uzoraka od desetak moslavačkih proizvođača, većinom članova udruge Škrlet. Uzorci su većma bili suhi i iz redovne berbe 2017, tek tri su bila starija (iz 2016. i 2015.), dva su bila sa ostatkom neprovrela sladora i moglo bi se reći namijenjena za konzumaciju uz desert, dva su bila s naznakama maceracije praćene alkoholnom fermentacijom. Vrijedno je spomenuti odmak u proizvodnji s prijašnjih jednostavnih koketnih vina s neprovrelim sladorom (polusuha) te to da su suha vina redovne berbe, dana sada na degustaciju, bila dosta ujednačena glede stilistike-organolptičkog profila; pokazivala su priličnu mineralnost, umjereni alkoholni stupanj, solidno do vrlo solidno tijelo i dosta dugačak finiš. Moj je dojam, s obzirom da su neka vina pokazivala još određenu grubost koja bi se, vjerujem, smirila s vremenom, da su se proizvođači malo previše žurili s buteljiranjem kapljice i s izlaskom na tržište, neki s kojima sam o tome popričao kažu da se škrlet jako traži već u rano proljeće, pa je to bio razlog da se s njime rano izađe, međutim bilo bi, smatram, mudro da se proizvođači među sobom dogovore (kako se to radi drugdje) o uspostavi nekoliko kategorija škrleta (npr. mladi, pa classic, superior, možda i prestige), pa da službeni izlazak pred kupca vina s oznakom marke vina Moslavački škrlet bude vezan uz te kategorije, uglavnom, predložio sam, da classic ne ide van iz podruma prije 1. rujna u godini koja slijedi berbu.

Medijane s ocjenjivanja su se kretale u rasponu od 75 kao najniže do 88 kao najviše, više je bilo viših ocjena nego manjih, dva su uzorka sa po tih 88 bodova šampioni ovoga kušanja – Škrlet 2015 eko-podruma Miklaužić, te Škrlet 2016 selekcija od Florijanovića. Šest vina dobilo je 85 i više bodova, dva su vina osvojila 84 boda a tri vina 83 boda. Za primijetiti još nešto pozitivno: veći broj škrleta imao je vrlo decentnu opremu (butelja, etiketa: kreacija a i pedantna nalijepljenost na flašu, ukrasna kapica…), s estetskog i marketinškog stanovišta to je vrlo važno.

Nikica Katić koji u Kleti Romić vodi vinogradarski i vinarski dio doimlje se kao vrlo ambiciozan i sklon učenju, ima volju, osim škrletu, jače se posvetiti i frankovki. Po onome što sam kušao sada u podrumu, veliki adut u nastajanju mu je chardonnay iz 2017. što dozrijeva na finom talogu (sur lie) i u bačvici će, kako Katić kaže, ostati dvije godine. Ne bi li se na tragu takvog chardnnaya moglo uz prikladan pristup u vinogradu i u podrumu, realizirati i škrlet? Prije nekoliko godina u Kutini na kušanju vina od selekcioniranih klonova škrleta predstavljeno je nekoliko uzoraka škrleta koji su pokazali da i vino od toga kultivara može biti i čvrsto, gusto….

S obzirom da smo vina degustrirali u kušaonici Kleti Romić, kod Romićevih smo se i najduže zadržali. Bilo je prilike vidjeti vinograd, podrum, kušati i druga vina. Romićevi posjeduju vlastiti vinograd na 290 metara nadmorske visine i s 1000 trsova u rodu, ove godine posadili su novih 1200 loza, imaju vinograde u zakupu a po potrebi i dodatno otkupe grožđe. Bave se škrletom, graševinom, bijelim pinotom i frankovkom, koje nude u svom ugostiteljskom objektu smještenom u lijepom, ozelenjenom ambijentu. Proizvodnju vodi mladi Nikica Katić, rođak Drage Romića, on ostavlja utisak ambiciozne osobe pri volji da uči i eksperimentira kako bi ostvario i eno-uratke iznadprosječne, vrlo visoke kakvoće. U jednoj bačvici Katić njeguje na finom talogu pažnje i te kako vrijedan chardonnay iz berbe 2017, to se vino pokazuje u sjajnom svjetlu a puni njegov sjaj očekuje se za godinu dana, naime plan je to vino držati u bačvici dvije godine.

Klet Romić, koja u simpatičnom ambijentu unutra može primiti pedesetak osoba a jednako toliko i na vanjskom lijepo uređenom prostoru – idealnome za bijeg od vrućine ljetnog užarenog asfalta, svo vino proda na kućnome pragu. Uz nareske domaće proizvodnje nudi i toplu kuhinju no za takav obrok trebaju prethodne najava i dogovor (telefon je 098 9524 620). Nada Romić, supruga Drage Romića, profesionalna je kuharica i ona priprema specijalitete od divljači, domaća pečenja, janjetinu…. ♣

Dani otvorenih butelja u Zagrebu

NA ŠTROSU KAPLJICA VUKOVARSKO-SRIJEMSKE ŽUPANIJE – S povratkom popularnih Dana otvorenih butelja u organizaciji Vina Mosaica i CestAgrama na dobro znano mjesto na Štrosu, na Gornjem Gradu počinje, kaže Saša Zec iz Vina Mosaica, vruća vinska jesen u Zagrebu. Plan je bio retrospektivno startati s moslavačkim škrletom koji se, veli Zec, odlično pokazao kao ljetno vino, a u subotu 8. rujna u podne namjera je dovesti na Štros dah i duh te kapljicu Vukovarsko-srijemske županije. Nastupit će PZ Trs, Mladen Papak, vinarija Buhač I Iločki podrumi. Plan je svake subote imati goste iz nekog drugog hrvatskog vinorodnog područja, te subotnjim podnevnim vinskim špicama na Štrosu ući u period Adventa ♣

Zanimljiva degustacija u Samoboru

VETERANI u IZNENAĐUJUĆOJ FORMI – Kod znanog samoborskog ugostitelja, vinogradara i vinara te predsjednika Udruge vinogradara i vinara Samobora Marijana Žganjera svako toliko održe se vrlo zanimljive degustacije vina na različite teme, bilo da je riječ o sorti, vinorodnom području, tehnologiji proizvodnje, starosti vina… Domaćin i ekipa njegovih prijatelja inače, dakako, ljubitelja plemenite kapljice ali i poslovno involvirana u Bakhov svijet, prikupe vina na zadanu temu, a ovaj put nit vodilja bila je vezana uz poodmaklu dob uzoraka. Pa, evo što smo, zajedno sa Žganjerom, kušali enolozi Franjo Francem, inače i dopredsjednik Hrvatskog sommelier kluba, i Nenad Maslek, inače i predstavnik tvrtke Lallemand (enološka sredstva), pa plešivički vinogradar i vinar Zvonimir Tomac, Ivan Dropuljić kao osnivač i direktor festivala Zagreb Vino.com, te novinari Ivo Kozarčanin iz 24sata i ja iz Svijeta u čaši:

ZLATNI PERLAN 1993 extra brut méthode traditionelle – Franjo JAMBROVIĆ, Plešivica-Okić, 12,0 vol% • ŠENPJEN brut – Ivo TURK  • CLASSIC 2006 brut nature – Zvonimir TOMAC

CHARDONNAY 2008 sur lie – Damir DRAGO REŽEK, Plešivica-Okić, suho, 14,5 vol% • CHARDONNAY 1998 – Zvonimir TOMAC, Plešivica-Okić, polusuho, 11,5 vol%

GRAŠEVINA 2008 Mitrovac – Vlado KRAUTHAKER, Kutjevo, suho, 14,0 vol% • GRAŠEVINA 1993 kasna berba – Ivan ENJINGI, Kutjevo, suho, 12,25 vol% • VENJE bijelo 2006 izborna berba barrique – Ivan ENJINGI, Kutjevo, Venje, polusuho, 15,0 vol % • VENJE 1998  barrique – Ivan  ENJINGI, Kutjevo, Venje, suho, 12,25 vol%

ČURIN 1967 – Stanko ČURIN, Ljutomer-Ormož

COCTURA 2015 – Željko KOS, Prigorje-Bilogora, Zelina, rizling rajnski, macerirano 183 dana u hrastovoj bačvi, fermentirano na vlastitom kvascu, punjeno bez filtracije, suho, 13,0 vol% • MALVAZIJA SESTO SENSO 2010TOMAZ REBULA 2009GRACE/Svetlik, 13,0 vol %

PRIMITIVO di MANDURIA 2015CANTOLIO, Manduria, dop, suho, 14,0 vol% • DINGAČ 2012  Matuško – Mato VIOLIĆ MATUŠKO, Pelješac, Dingač, plavac mali, njegovano u barrique bačvicama, suho, 15,5 vol% • DINGAČ 2011 Sv. LucijaSAINTS HILLS, Pelješac, Dingač, vinograd sv. Lucija, plavac mali, suho, 15,5 vol% • ZLATAN PLAVAC 1994 – Zlatan PLENKOVIĆ, Hvar, Sveta Nedjelja, plavac mali, suho, 14,5 vol%

Ivo Kozarčanin

VELIKO  SRCE 2012 – Vlado KRAUTHAKER, Kutjevo, vinograd ispred obiteljske kuće i podruma, 11 crnih sorata, suho • MERCS 2009 – Vlado KRAUTHAKER, Kutjevo, merlot i cabernet sauvignon, suho, 13,9 vol% • CAFÉTINUPROLAZU CABERNET SAUVIGNON 2003 – Marijan ŽGANJER NAPA VALLEY CABERNET SAUVIGNON 1989GRGICH HILLS, Kalifornija, Napa Valley, suho, 13,5 vol%

AMARONE della VALPOLICELLA 1997 (corvina, rondinella, molinara) – FABIANO, 15,5 vol%

Dakle, većina vina je imala zaista poprilično godina na plećima (osam i više!), kod nekih uzoraka etikete su bile malo oštećene ili su kroz vrijeme i u dodiru s prašinom potamnile pa se neki podaci nisu vidjeli, stoga na ovim popisu i nedostaju. Pogled na butelje prije otčepljivanja izazivao je skepsu o kondiciji vina, međutim dojmovi su na kraju bili iznenađujuće povoljni! Vrijedi navesti da su se bijela vina, koja su sva bila stara desetljeće i više, pokazala u ukupnosti u boljem svjetlu od crnih.

Marijan Žganjer

Kod pjenušaca – jedan odličan (dakako najmlađi od tri), a jedan (najstariji) sa zanimljivom evolucijom – više uopće nije perlao, pretvorio se u posve mirno vino, isprva je na nosu i u ustima pokazivao klasičnu starinu koja odbija međutim s vremenom se u čaši sjajno otvorio, miris se razvio u pravcu onoga svojstvenoga sherryju ali i s primjesama onoga svojstvenog oksidativno rađenom vinu (vin jaune) iz francuske pokrajine Jura, u ustima se predstavio s ugodnom slasti. Mogao bi biti i te kako upotrebljiv, za kraj obroka, a i kao piće uz meditaciju. Kod bijelih mirnih vina valjalo je biti strpljiv i također pričekati da se dovoljno otvore. Neka su od prvog trenutka degustacije pa do konačnog suda o njima imala nevjerojatnu transformaciju – od prvotnog čak odbojnog utiska na tragu žabe prometnula su se u princa/princezu! Najstarije vino kušanja, ono iz 1967., pretpostavka je da je riječ o sorti moslavac/šipon, prezentiralo se kao puno mlađe nego što, po navodu godišta berbe, jeste! Svima se od bijelih mirnih vina najviše dopala Krauthakerova Graševina 2008 Mitrovac, aplauze su dobili Enjingijevo Venje bijelo 1998 barrique, potom i Tomčev Chardonnay 1998, komplimenti su upućeni i Venju bijelome 2006 izbornoj berbi barrique od Enjingija, pohvala i Chardonnayu 2008 sur lie Damira Drage Režeka. Kod narančastih, primjedba je bila da njima i te kako odgovara duže odležavanje… Kod crnjaka posluženih u prvoj grupi – različito: jedan je imao problem čepa (TCA), jedan je bio majstorski komercijalno dotjeran ciljano za pilce koji vole izraženije note drveta i vanilije, jedan je pak bio obilježen kožom i animalnime (brett), jedan je pokazao izraženiju hlapljivu kiselost… Kod crnih mješavina i samostalnih bordožana, najstariji se crnjak (1989.) pokazao izvrsno očuvanime, a najbolji utisak ostavio je čistoćom, punoćom, mekoćom i elegancijom Cabernet sauvignon 2003 od domaćina Žganjera, koji je grožđe za nj kupio na jednom od ponajboljih hrvatskih vinogradarskih položaja, onome u brodskom Stupniku. Amarone s 21 godinom, tipičan, gust, slastan, u odličnoj formi!… ♣

Na novi izazov – Decanter World Wide Award 2019

SIBEROVA MUŠKATNA HRABROST – Nakon dugogodišnje vrlo uspješne karijere na stomatološkom području, Osječanin te erdutski vinogradar i vinar Mladen Siber sa suprugom Dušicom pjenušcem slavi ženin rođendan i medalje što ih je za svoja dva uzorka osvojio na ocjenjivanju Decanter World Wide Award. Nagrađeni 2017 su bili Siberovi Muškat žuti 2016 – srebro, i Cabernet sauvignon 2011 – bronca. Piće uz koje se sada raduje bračni par Siber je ne samo vlastiti proizvod, nego i neuobičajeni eno-uradak, naime Mladen izlazi s pjenušcem rađenim klasičnom šampanjskom metodom a od posve suhog baznog vina od sorte muškat žuti, aromatičnog kultivara koji se u najvećem broju slučajeva rabi za proizvodnju slađih mirnih vina u kategoriji desertnih. Od berbe 2014. dio grožđa od muškata žutoga pretvorio je u mirno posve suho vino i zadovoljan postignutime odlučio se i na korak više: šampanjizaciju toga muškatnog vina i na držanje pjenušca na finom talogu u buteji prije degoržiranja najmanje oko tri i pol godine. Upravo ovih dana dio tog pjenušca finaliziran je, i Siber razmišlja o tome da iduće godine na Decanter kao nešto posebno pošalje i taj muškatni pjenušac kao svoj novi izazov. Inače, Siber ima odličan – barem se tako zasad pokazuje! – mirni i posve suhi žuti muškat iz berbe 2017, taj se još nalazi u cisterni na finom talogu s kvascima. Metodom sur lie iz berbe 2017 napravio je i vrlo ozbiljan mirni sauvignon, fermentiran u bačvici od bagrema, a koji također još nije napunjen u bocu, i još uvijek je na finom talogu u cisterni. Siber, znan inače i po vrlo dobrome cabernet sauvignonu, iz berbe 2017. ima od te bordoške crne sorte i jako dobar mirni rosé. Siberovi inače u Erdutu u blizini Dunava posjeduju uzorno održavani vinograd površine 10 hektara ali vino za vlastitu etiketu ne rade od cijele količine ubranog roda, zasad za vino za sebe prerade tek oko 20 posto roda, ostatak grožđa je namijenjen prodaji. Možda Sibera medalje koje je već osvojio na prestižnim međunarodnim vrednovanjima plemenite kapljice ali i nada u nova odličja iduće godine potaknu da smanji prodaju grožđa i da s većim opsegom svoje sirovine od ovoga sada krene u proizvodnju vlastitoga vina. ♣

Vjerski turizam, fiš-turizam i Aljmaš

Moderno zdanje – novosagrađena crkva Gospe od utočišta u Aljmašu

HALÁS JUMBA KOD DANETA – Aljmaš je selo u općini Erdut (Osječko-baranjska županija) smješteno na desnoj obali rijeke Dunav, uz obronke Čvorkovca, na nadmorskoj visini od 93 metra. Na proljeće 2014. godine proslavio je 777-godišnjicu postojanja! Aljmaš, sa zaseocima Aljmaška Planina i Ušće, danas broji 605 stanovnika. Stanovništvo se većinom bavi poljoprivredom, potom, logičnougostiteljstvomtrgovinom i turizmom (u mjestu su tri hotela sa po tri zvjezdice).

Dva lica kotlića za fiš: jedno, crno, na polici, desno, dojam je kao da se radi o vojničkim kacigama složenima jedna na drugu, te drugo, svijetlo i u crvenom tonu, s već zamalo prigotovljenim fiš-paprikašom

Glavni oblik turizma u Aljmašu je vjerski turizam, naime Aljmaš je marijansko svetište još od 1704. godine. Na blagdan Velike Gospe u Aljmašu se okupi vrlo velik broj vjernika hodočasnika. Na razini godine Aljmaš, inače, privuče, rado će se pohvaliti domaćini, i do 100.000 gostiju! Zanimljivost u mjestu je crkva Gospe od utočišta. Originalna crkva, s kipom Majke Božje, izgrađena je 1864. godine, ali je u Domovinskom ratu ona srušena do temelja, i na mjestu nje sagrađena je nova crkva – kao moderno arhitektonsko zdanje.

Mnogo gostiju hodočasti u Aljmaš i radi tradicijskog fiš-paprikaša, kultno mjesto za šmekere koji dobro znaju što je to pravi fiš-paprikaš objekt je Kod Daneta, kojega vodi kao dunavski ribar (= po mađarski: halás, po domaće, slavonski: alas) i kao kuhar fiša Drago Dumančić Jumba, majstor zanata, nema što! Evo ga u njegovoj posebnoj kuhinji za fiš, s nizom kotlića i brojnim ognjištima za njih. Simultanka uz kotliće s fišom u nastajanju! Nije mu ljeti lako kad se gosti sjate u restoran: atmosfera je doslovno usijana, naime ljeti temperatura zraka u Aljmašu lako prijeđe 30 Celzijevih stupnjeva, a dovoljan je samo jedan kotlić na vatri de je u Jumbovoj kuhinji osjetno povisi, kako li je tek kad u isto vrijeme u pogonu bude desetak i više kotlića… ♣

Pirotehnika brut(al) nature

ULICE MOHAČA u VATRI GRAHA – Nije nužno da kao sredstvo za značajno okupljanje ljudi služe samo ekskluzivni namirnice i proizvodi, jak magnet može, eto, biti i ono što je blisko najširem pučanstvu i ne spada u kategoriju nobl. U našim Kaštelima u Dalmaciji to je npr. bob, a u mađarskom Mohaču to je – grah! Mađari ga nazivaju bap, a to, eto, kao izraz zvuči vrlo slično bobu…

Mohač – gradska vijećnica

Festivalska ulica

Okupljalište Mohačkih šokaca

Ljetno druženje uz vatru, i hlađenje uz pivo

Grah krčka… a naši se zabavljaju svirkom, pjesmom i plesom

U ljeto u Mohaču, gradu znanome po dvama bitnim ratovima – jednome iz 1526., i drugome iz 1687. kad je tu napokon posve poražena osvajačka vojska Otomanskog carstva – održava se ulični festival graha ili, kako oni kažu: Mohacsi bap fözö sukacok festivalja. Vruć ljetni zrak sam po sebi, uličnu toplinu pojačavaju brojne vatrice nužne da se skuha grah koji dodatno peče s obzirom na tradicijski obilatu uporabu feferona i crvene ljute paprike… Ima li baš festival graha kao okidača nečega iz domene prirodne (brut/al nature) pirotehnike – a pirotehnika je znanost o korištenju izvora sposobnih za samostalne i samoodržive egzotermne kemijske reakcije za proizvodnju topline, svjetlosti, plina, dima i/ili zvuka – neke veze sa spomenutim, drugim, i pobjedničkim ratom za Europu, to ne znam, ali činjenica je da je u Mohaču paleći grah – međutim ponuda hladnog piva i hladnog vina na nivou je! – odličan medij za uličnu narodsku veselicu, i te kako iskoristivu i u turističke svrhe…

Mohač je inače lijepo uređeni gradić smješten na desnoj obali Dunava u mađarskome dijelu Baranje, dosta blizu državne granice s Hrvatskom. Popis stanovništva iz 2011. kaže da broji 17.808 stanovnika, od kojih je 15,842 (84,2%) Mađara, zatim 9,7 posto Nijemaca i 3,9 posto Hrvata… Gradovi-pobratimi Mohača su iz Hrvatske Beli Manastir te, od 2014., i Filip-Jakov, pa, dakako da je među gostima na ulicama graha u Mohaču bilo i kuhara i tamburaša iz Lijepe naše.

Evo nekoliko prizora s uličnog festivala graha održanog početkom kolovoza u Mohaču, gdje je, inače, baš i u jednoj od ulica-poprišta manifestacije, sjedište Zajednice mohačkih Šokaca, pa je bilo sasma logično da će tamo biti prisutni i predstanici iz Hrvatske. Mnogo grupa koje su u ćupovima (moglo ih se i kupiti – i za ponijeti doma – na posebnim prodajnim štandovima) uz vatru (ne na vatri, nego, da ne zagori, pored vatre) prigotavljale grah, vesela lica, svirci… ♣

Sedmo natjecanje u ručnom rezanju pršuta u Krku

SVJETSKA PRVAKINJA iz ZAGREBAČKOG BORONGAJA – Svjetski drugoplasirani slavili su na zagrebačkom Trgu bana Jelačića, a svjetska prvakinja slavila je u vinoteci-pršutoreznici Dropi-promocija u građevinskom kompleksu na okretištu tramvaja na zagrebačkom Borongaju! Svjetska prvakinja u ručnom rezanju pršuta je Ivanka Dropuljić! Ona je početkom kolovoza pobijedila na sedmom svjetskom natjecanju u ručnom rezanju pršuta održanome u sklopu Krčkog sajma na slikovitom Kamplinu u gradu Krku, u organizaciji Turističke zajednice grada Krka, Kuće krčkog pršuta Žužić, Radija otoka Krka i Klastera hrvatskog pršuta.  Čestitke!

Šampionka Ivanka Dropuljić i uz nju suprug Ivan Dropuljić te novinar Tomislav Radić

Noževe nad pršutima ukrstilo je 14 ekipa, većina ih je bila vezana uz medije javnog informiranja a manji dio uz turističke zajednice i općine otoka Krka. Rezao se pršut iz proizvodnje Kuće krčkog pršuta Žužić, zadatak natjecatelja bio je da, pod budnim okom dvojice mentora Vjeka i Andra Žužića, odrežu lijepe kriške za desetdekagramski ugostiteljski pjat! Rezao se i pršut drugih proizvođača – dalmatinski i drniški, tu je trebalo odrezati najljepšu najdužu fetu! Stručni je ocjenjivački sud na čelu s Antom Madirom, predsjednikom Klastera hrvatskog pršuta, proglasio najbolje rezače, pa evo i redosljeda:

Šampion: HRVATSKI RADIO i PORTAL GASTRONAUT (Ivanka Dropuljić, rezačica, Ivan Dropuljić, aranžer narezane plate, te novinar Tomislav Radić kao predstavnik Hrvatskog radija), zatim, kao drugi, REVIJA GOSTINEC i SLOVENIAN TRAVELLER, pa, treći, RADIO KORZO, potom KANAL RI, HRT STUDIO RIJEKA, KRČKI VAL i NEZAVISNI PORTAL OTOK KRK, LA VOCE DEL POPOLO, RADIO RIJEKA i NOVI LIST. Najbolji među turističkim zajednicama i općinama otoka Krka bili su  TURISTIČKA ZAJEDNICA OTOKA KRKA,  GRAD KRK i OPĆINA MALINSKA, TZO OMIŠALJ i TZO PUNAT, OPĆINA OMIŠALJi OPĆINA PUNAT, TZO MALINSKA i TZO BAŠKA.

Za zainteresirane korisna informacija: pobjednički i bračni par Dropuljić u svom objektu Dropi-promocija u Zagrebu uz vrhunska vina nudi ponajbolje hrvatske sireve i pršute i, dakako, uslugu finog rezanja, najbolje je prethodno se dogovoriti o željama, telefon je 098 485894.

S obzirom da su Dropuljići realizatori visokocijenjenog međunarodnog festivala vina i delicija Zagreb Vino.com, za očekivati je, s obzirom na ovu njihovu krčku pobjedu u rezanju i posluživanju pršuta, da će na spomenutom festivalu u zagrebačkom hotelu Esplanade posljednjeg petka i subote u studenome još značajniji prostor biti posvećen upravo pršutu… ♣

Chef i rock-zvijezda: Bono Vox i Hrvoje Zirojević

Dva chefa: Rudi Štefan i Hrvoje Zirojević

Velikani – Laganini Pelegrini

BONO VOX DALEKO SE ČUJE… – Lani je najavio da se vraća, i ovih ljetnih dana riječ je i održao: nakon naporne turneje, Irac Paul David Hewson iz Dublina odlučio se, logično, za opciju laganini, ali ne samo za laganini s malim nego i za Laganini, dakle s velikim početnim slovom! Bona vox ili vox bona daleko se čuje: to vrijedi ne samo za zvijezdu U2 Bona Voxa, nego i za talentiranog hrvatskog chefa Hrvoja Zirojevića, glavnog kuhara restorana Laganini na Palmižani kod Hvara. Dok Hewson širi dobar glas doista svojim glasom – uostalom nadimak Bono Vox (vox bona na

Chef i dvoje novinara: Meri Šilović, Hrvoje Zirojević i Željko Suhadolnik

latinskome znači dobar glas) što ga je zbog jedinstvenog glasa dobio krajem sedamdesetih, dotle chef Zirojević, za kojega autoriteti vele da je jedan od najboljih hrvatskih majstora – ako ne i najbolji! – u prigotavljanju jela posebice od ribe i plodova mora, dobar glas širi kreacijama na tanjuru. Bono Vox tek je jedna od svjetskih zvijezda koje su se došle uvjeriti u ono čime Zirojević održava Laganini u statusu malog raja, i koje su se i vratile na Palmižanu….

Zirojevića je inače na Palmižani obišao i njegov kolega po profesiji ali i kolega po visokom renomeu – chef Rudi Štefan iz šibenskog restorana Pelegrin, nositelj jedne Michelinove zvjezdice! Možemo, zar ne,  reći da su Zirojević i Štefan uz tanjur ono što su Modrić i Rakitić s loptom!…

A eto u društvu Zirojevića u Laganiniju na Palmižani i ugledne splitske novinarke Meri Šilović (Slobodna Dalmacija, Maslina…) i – mene (Svijet u čaši). I mi smo obećali chefu Hrvoju – da ćemo se vratiti… Lijepo je biti s velikanima. ♣

Hraniti se zdravo

PIKASTI LIMUN – Hraniti se zdravo: postulat među ostalime kaže – jesti puno voća, osobito je preporučljivo ono bogato vitaminom C, te jesti raznoliko. Pa, evo, limun je znan po vitaminu C, njegov sok je fino kiselkasti i osvježavajuć, pomiješan s vodom daje odličan napitak baš i sada za ovo vruće ljetno vrijeme, a glede raznovrsnosti Konzum se eto pobrinuo i za novu vrstu limuna, tzv. smežurani pikasti limun, kao što postoji i sorta grožđa pikasta kraljevina. Kako bobe te pikaste kraljevina dozrijevanjem na trsu pod svjetlošću sunčevih zraka postaju zlaćanije i s izraženijim smeđkastim točkicama, tako i ovaj Konzumov pikasti smežurani limun pod neonskom svjetlosti na svojoj sve zagasitijoj žutoj boji dobiva  sve veće i izraženije smeđkaste pjege. Evolucija je svakim danom jače vidljiva.  Zamislite, maloprodajna cijena po kilogramu jednaka je onoj za uobičajeni čvrstiji limun sjajne žućkaste boje sa zelenkastom ninjansom – 19,99 kuna. Je li moguće da ovaj pikasti limun čak i istisnute onaj klasični?….

Pa, tko se ne bi pomamio! Konzumiraš limun kao izvor vitamina C, a, k tome, o jednakome trošku možeš si priuštiti  dvije vrste limuna… Hvala Konzumu i za to što je spustio maloprodajnu cijenu, izvorno je kilogram bio po 24 i nešto kuna.  ♣

Eko-oznake

MJERILA ZA ZAHTJEVNE POTROŠAČE – Potrošači se, valjda, pogotovu kad je riječ o hrani, sve više educiraju o proizvodima koje kupuju. Prilikom kupovine mnogi, naročito oni u inozemstvu, poseban naglasak stavljaju i na zdravlje i ekologiju.  Sve to dovelo je do velikog rasta potražnje za proizvodima vrhunske kvalitete koji zadovoljavaju visoke standarde zaštite okoliša u produkciji ali i visoke standarde vlastite ekološke podobnosti. Velika konkurencija na policama trgovina potaknula je tvrtke da se prilagode takvim trendovima pa se mnoge od njih nastoje istaknuti upravo naglašavajući pozitivan ekološki i zdravstveni aspekt svojih proizvoda.

– Tržišni trendovi jasno pokazuju da kupci traže proizvode koji im jamče da su dobiveni po najstrožim ekološkim standardima, a tu vidim veliku priliku za snažno brendiranje hrvatskih tvrtki na domaćem i međunarodnom tržištu, Cijena proizvoda koji su proizvedeni u skladu sa zahtjevnim kriterijima i mjerilima eko oznaka znatno je veća u odnosu na konvencionalnu. HGK se stoga zalaže za primjenu jasnih i nepristranih kriterija za dodjelu ekoloških oznaka (može li se zaključiti da ima i nejasnoća i pristranosti?-prim.ur)) i kontinuirano radi na informiranju hrvatskih kompanija o visokim standardima zaštite okoliša – ističe predsjednik Hrvatske gospodarske komore Luka Burilović.

– Tržište je danas preplavljeno razno-raznim eko-oznakama od kojih neke i nisu valjane jer ne uključuju postupak neovisne verifikacije od treće strane i/ili ne sagledavaju okolišna svojstva proizvoda kroz životni ciklus – objašnjava direktorica Sektora za energetiku i zaštitu okoliša HGK Marija Šćulac Domac.

Marija Šćulac Domac

Kako bi se uveo red na tržište i suzbilo lažno deklariranje na razini EU donesena su jedinstvena mjerila što određuju koji proizvodi mogu nositi eko-oznake i reklamirati se kao zeleni.

– Dvije su eko-oznake koje HGK ističe: nacionalni znak zaštite ambijenta Prijatelj okoliša i znak zaštite okoliša Europske unije EU Ecolabel. Za obje je nadležno Ministarstvo zaštite okoliša i energetike – pojašnjava Šćulac Domac.

Obje eko oznake spadaju u Tip I, što znači da su dobrovoljne, da obuhvaćaju različita okolišna mjerila kroz životni ciklus proizvoda ili usluga i, što je bitno, imaju neovisan sustav kvalificirane procjene/verifikacije od treće strane.

Te oznake kupcima jasno daju do znanja da su proizvodi što ih nose prošli stroge kontrole od strane nezavisnih tijela i da zadovoljavaju kriterije očuvanja okoliša u većoj mjeri od kriterija propisanih trenutnim zakonima. Oznake su namijenjene samo najboljima, pa su mjerila po kojima se dodjeljuju postavljena tako da tek 20 do 30 posto proizvoda na tržištu može udovoljiti tim zahtjevima. Također, samo eko-oznake Tipa I mogu biti uključene u Svjetsku mrežu eko-oznaka (Global Ecolebelling Network, GEN).

Da bi proizvod i usluga mogli nositi oznaku EU Ecolabel, moraju zadovoljiti strogi skup mjerila temeljenih na stručnim i znanstvenim parametrima pritiska proizvoda/usluga na okoliš tijekom životnog ciklusa (od prikupljanja i obrade sirovina, preko proizvodnje, pakiranja, prijevoza, davanja usluge, uporabe i do kada postane otpad). Mjerila su specifična za konkretnu skupinu proizvoda, odnosno usluga, i usmjerena su na onaj dio pritiska na okoliš koji je najznačajniji i na koji se može utjecati. U primjeni je od 1992. godine, a prema podacima Europske komisije iz ožujka 2018., na europskom tržištu je gotovo 70.000 proizvoda i usluga koje nose znak EU Ecolabel.

Po broju eko-oznaka prednjači Španjolska, s više od 30 tisuća oznaka, a slijede Italija i Francuska, sa znatno manjim brojkama. Španjolci su veliku većinu oznaka dobili za usluge u turizmu, odnosno smještajne kapacitete. Njihovi hotelijeri prepoznali su interes kupaca za eco-friendly hotele i orijentirali se na privlačenje gostiju oznakom znanom razini cijele EU.

– Velik je to potencijal i za hrvatski turistički sektor, ali i za sveukupno jačanje tog segmenta tržišta i za snažnije naše pozicioniranje na stranim tržištima upravo kroz eko nišu – rekla je još Ščulac Domac, napominjući da je takav tip označavanja kod nas još u začecima, što pokazuje i činjenica da tek jedan hrvatski proizvod nosi oznaku EU Ecolabel (deterdžent za rublje EcoBianco), a svega ih je još nekoliko u proceduri dobivanja oznake.

Lijepo je to da se nastoji afirmirati proizvod s eko-oznakom, ali bilo bi još i ljepše, barem za početak, da nadležni više pažnje na tržištu posvete naročito prehrambenim proizvodima  i bez eko-oznake, naime u našim trgovinama znaju se vidjeti artikli iz prehrambenog segmenta u kondiciji u kojoj se ne bi smjeli naći na policama…   ♣

Znakovi kvalitete

PODUZETNICIMA 7,5 MILIJUNA KUNA ZA BRENDIRANJE – Hrvatska gospodarska komora potpisala je s Ministarstvom gospodarstva, poduzetništva i obrta Sporazum o zajedničkoj provedbi projektnog prijedloga Znakovi kvalitete za dodjelu potpora male vrijednosti mikro, malim i srednjim poduzećima (MSP) za dokazivanje kakvoće, sigurnosti i pouzdanosti svojih proizvoda i usluga. Sredstva od 7,5 milijuna kuna za razdoblje do 2020. godine osigurao je Europski fond za regionalni razvoj. Mikro, malim i srednjim poduzećima osiguravaju se bespovratna sredstva za povećanje vidljivosti i prepoznatljivosti hrvatskih proizvoda i usluga za provedbu postupka stjecanja prava uporabe znakova kvalitete HGK.

Luka Burilović

Bolja prepoznatljivost proizvoda i usluga na tržištu pomaže povećanju ukupne konkurentnosti samog poduzeća, te povećanju prihoda od prodaje, izvoza. Znakovi kvalitete pridonijet će stvaranju dodane vrijednosti za proizvod ili uslugu, a ujedno i stvaranju prepoznatljivosti ukupnog identiteta kvalitetnih hrvatskih proizvoda na svjetskom tržištu, istaknuo je predsjednik HGK Luka Burilović.

Po jednom projektu maksimalan iznos bespovratne potpore je 75.000 kuna.

Ovo je prilika za sva mikro, mala i srednja poduzeća da ostvare bespovratnu potporu za stjecanje prava uporabe znakova kvalitete HGK bilo da se radi o znaku Hrvatska kvaliteta ili Izvorno hrvatsko. Projektom je HGK osigurala gospodarskim subjektima mogućnost financiranja postupka stjecanja znakova kvalitete HGK bez dodatnih financijskih ulaganja s ciljem jačanja njihove prepoznatljivosti i podizanja konkurentnosti, kazala je voditeljica Odjela za upravljanje kvalitetom Samostalne službe za obrazovanje, kvalitetu i informacijsku sigurnost HGK Nevenka Gašparac.

Kolikom broju (domaćih) potrošača je uopće jasno što to zapravo u smislu istinske kakvoće i originalnosti znači Hrvatska kvaliteta i Izvorno Hrvatsko?

Poziv na dostavu projektnih prijedloga s krajnjim rokom prijava je do 29. lipnja 2020. godine, a detaljnije upute za prijave na ovaj otvoreni Poziv bit će dostupne po njegovoj objavi na stranicama Ministarstva gospodarstva poduzetništva i obrta. ♣

Zagreb Food Film Festival

NAJUKUSNIJA FILMSKA SMOTRA – Prva polovica rujna, konkretno petak, 7. rujna – početak najukusnije revije filmova u metropoli: Zagreb Food Film Festival 2018. Direktorica Sarah Josipović navodi da će trajati desetak dana, točnije do nedjelje 16.rujna. Lokacija tradicijska: Zrinjevac, najljepši park u gradu Zagrebu.

Neki od desetak filmova na repertoaru

Food Film Festival, Zrinjevac, gledalište na travi i pod zvijezdama

U otvorenom kinu pod zvijezdama na livadi parka prikazat će se deset odabranih zanimljivih foodie filmova: Burek, Pariz može čekati, Najbolji recept, Soul kuhinja, Teatar života, Mr. Church, Mravi na škampu, Carigradska kuhinja, Sushi na meksički način i Okus života. Svaki od tih filmova je poseban na svoj način, veli Sarah, i šteta je bilo koji propustiti.

Za to sljubljivanje dviju najljepših svjetskih kultura – one vezane uz hranu i one vezane uz film, u CocaColinoj prvoj kućici posuđivat će se dekice za sjedenje pri gledanju filmova na livadi te piknik košare koje će posjetitelji sami moći ispuniti delicijama čak 25 vrhunskih ugostitelja te ponudom Coca-Cola kombo menija. Posjetitelje festivala mirisom i okusom mamit će El Toro, Tač, AperEATivo, Pani, Smyrna, Klub ljubitelja janjetine, Kofer, Milky, Pofferties/Cellar, Beer bar, Mc čevap – Brko & Brko by Kotanyi, Amelie, Trdelnik, Rakijarnica&Mangosta bar, Street food passage+, Istarska hiža, Plac, The Driver, Fantastic food&drinks, OPG Čorić Soparnik, Nadine fritule, Klara premium store, Cukeraj i Jack Daniels. Primamljivo.

Osim u filmovima i nevjerojatnim okusima iz tanjura i čaše, nazočni će moći uživati i u dobroj glazbi: svakodnevno je DJ-nastup, a u subotu 15. rujna od 20 sati gostuju zanosne The Frajle.

Po prvi puta ove godine, Food Film Festival Zagreb donosi i Chill & piknik zonu by Staropramen sa sadržajima i ponudom i za dan i za večer.

Očekuje se da će kroz festival proći ukupno više od oko 100.000 što Zagrepčana, što turista!  ♣

CNN i Lijepa naša

NETKO SE MORA SRAMITI! – Od nedavno kad su hrvatski mediji javnog informiranja pompozno objavili kako je CNN Dalmaciju uvrstio među desetak za posjet najzanimljivijih prostora na svijetu – ovdje se pada u nesvijest! Ali, makar i kao najveći domoljubi, moramo biti svjesni toga da Hrvatska nije i jedina najljepša na svijetu. Vijest je, međutim, odlična, i može nam ići na ruku, ali uz euforiju – kojoj smo očito vrlo skloni, valjda stoga što dobro utječe na pražnjenje, nameće se i pitanje u pravcu toga koga treba biti – sram!

Je li to stid treba biti svuda prisutnog i utjecajnog CNN-a, koji se tek sada, iako se u nas posljednjih godina i nisu u segmentu što ga se hvali dogodile neke epohalne promjene, odlučio staviti Dalmaciju na svoju famoznu listu, ili se pak stidjeti moraju naši majstori marketinga i turističke zajednice koji svoj posao nisu odradili tako da se i prije nađemo na CNN-ovoj zlatnoj listi?♣

Go – Rebula. Andrej Erzetič s posjeda Aleksij Erzetič iz Višnjevika u Brdima

Brda/Collio i Vipava

REBULA KAO CENTARFOR, u DVA POLUVREMENA – Druga polovica kolovoza, dva poluvremena posvećena sorti rebula, prvo kolovoško i prvo općenito, u Vipavi a drugo u augustu i drugo općenito, desetak dana poslije, u Brdima/Colliju.

Postoji i LUDA Rebula! Četiri klona rebule: crazy (luda) rebula, green (zelena) rebula, rebula petit grain (s malim bobama), gold-yellow rebula (zlatna ili žuta-gialla)

Svaka čast onome (kvalitetnome) iz vana, ali domaće je domaće, i kad je s pravim vrlinama to treba podignuti na pijedestal – tako su na najozbiljniji način počeli razmišljati vinogradari/vinari Vipavskog vinorodnog kraja i goriških Brda što s druge strane državne granice nosi talijanski naziv (doslovni prijevod)

Kraljice rebule 2018 izabrana u Vipavi: novinarka Tizana Baldassari iz Viareggia, koja piše za vrlo člitani toskanski portal Wine Surf. Na slici vidjenoj svojedobno kod jednog talijanskog enologa toliko joj se dopao motiv mladog trsa rebule da ga je dala tetovirati sebi na lijevu nogu!

Collio. Rebula je stara domaća sorta i dugo je bila u sjeni sortnih došljaka iz Francuske, malo tko se trudio ili nitko se nije osobito trudio da je pokaže u punom sjaju, a onda je nekoliko ambicioznih vinara izašlo s vrlo zanimljivim eno-uradcima od nje te time zainteresiralo još neke svoje kolege za ozbiljan pristup kultivaru, pa je potaknuta akcija na stvaranju upečatljive robne marka teritorija. I tako su se u Brdima odnosno na Colliju formirale grupe odlučne da od vlastite sorte do tada u javnosti smatrane autsajderskom učine paradnog konja spomenutih oblasti u slovenskoj Primorskoj vinorodnoj regiji. Pravilno! Kao što su primjerice Bordožani učinili od svojih merlota i caberneta te kupaža, Burgundijci od chardonnaya i pinota crnoga, Nijemci od rizlinga rajnskog, Austrijanci od veltlinca zelenoga….

U predjelu Brda/Collio na tom su se zadatku udružili Marjan Simčič, Edi Simčič, Ferdinand (Četrtič), Medot, Dolfo, Ščurek, Klet Brda, Zanut, Erzetič, te s talijanske strane (Collio) Gravner, Jermann, Keber, Radikon, a u Vipavskome kraju Batič, Burja, Guerila, Mlečnik, Slavček, Svetlik. Brđani su s ozbiljnim prezentacijama rebule i njenih potencijala krenuli lani, i nastavili ove godine, a Vipavci su s akcijom debitirali ove godine. I jedni i drugi okupili su u vlastitome kraju ugledne vinske eksperte te specijalizirane novinare iz domovine i inozemstva, domaće kako bi svojom stručnošću i autoritetom u sferi znanosti (vinogradarstvo i enologija), etnologije, sommelijerstva/ugostiteljstva pomogli detaljnijem upoznavanju svoje i upoznavanju međunarodne javnosti s rebulom punoga sjaja, a strance da se – bitno!!! – na licu mjesta uvjere u vrijednosti rebule i terroirea unutar kojega ona raste, da saznaju o lokalnim običajima s naglaskom na eno-gastronomiju, te da o tome ali i općenito o turističkoj ponudi područja glas pronesu svijetom.

Kraljice rebule iz goriških Brda – članice proizvođačkih obitelji ili pak uposlene u proizvođačkim kućama-sudionicama susreta Brda domovina rebule. Ispred njih u osebujnom plesu su sommelier Luca Gardini i znani vinar Stojan Ščurek, inače maneken za sunčane naočale (koje nosi I noću!)

Među zvučnim imenima uzvanika bio je i britanski vinski vinski pisac Stephen Brook, kojemu se Rebula Opoka Marjana Simčiča točila iz magnuma! Na degustaciji kod Marjana Simčiča bila je i Julia Harding MW, inače uz Jancis Robinson i Joséa Vouillamoza autorica velikog atlasa vinskih sorata svijeta Wine Grapes. A i ja sam bio osobito počašćen, za stolom u društvu dama iz organizacijskog odbora manifestacije – Tinom Novak Samec, direktoricom Zavoda za turizam Brda i njenim suradnicama Petrom Marušič i Valentinom Kristančič, zatim Evom Štraus Podlogar, glavnom tajnicom u slovenskom Ministarstvu za gospodarstvo, razvoj i tahnologiju kao i sa sommelijerkom i Vinskom akademičarkom Mirom Šemič i novinarkom Olgom Cvetek.

Predavanja s nastupima uglednika s ljubljanskog Agronomskog i Biotehnološkog fakulteta te sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo, strukovne radionice uz sudjelovanje najpoznatijih domaćih ali i nekih inozemnih sommeliera i vinskih trgovaca poznavatelja realnosti i vrijednosti rebule, strukovno vođene degustacije (Denis Rusjan, Dejan Bavčer, Mojca Mavrič Štrukelj, Mira Šemič, Martin Gruzovin, Luca Gardini, Gašper Čarman...),, prezentacije vinara i vina, obilasci vinograda i podruma, chefovi sa svojim kreacijama na bazi lokalnih namirnica i recepata te usklađenih s raznim tipovima rebule (Tomaž Kavčič – Zemono/Villa Vipolže, Alessandro Gavagna – La Subida, Klinec, pa Gregor Lisjak – Theodosius Vrhpolje).. Sve na visokoj razini. Renome uključenih imena koja su bila nazočna (proizvođači i uzvanici, posebice iz medija javnog informiranja!) ali i dobrodošlo pridruživanje akciji novih članova iz redova lokalnih vinara, zatim nužno institucionaliziranje tih proizvođačkih grupa u službene udruge (bitno radi dobre suradnje s ustanovama u stanju da pruže svekoliku potporu!) pa izrada vlastitih pravilnika oko rada u trsju i u podrumu, proizvodnje tipova odnosno kategorija vina, odredbe datuma najprije mogućeg izlaska vina iz pojedine kategorije na tržište, dobro osmišljenog marketinga – dakle donošenje cjelokupne pomno razrađene strategije trebali bi rezultirati istinskim uspjehom projekta.. (još, ponovno, uskoro na www.suhiucasi.wordpress.com )  ♣

Kod obitelji Batič u Šempasu: uz domaćina Ivana (sasim lijevo) predstavnici inozemnih medija javnog informiranja iz Irske i Nizozemske (Simon J. Woolf), te Barbara Repovš, koja se potrudila u operativnoj organizaciji događanja Rebula – Cesarjev izbor u Vipavskoj dolini

Mira Šemič, i sada najbolji sommelier Slovenije Martin Gruzovin vodili su u Vipavskom Križu veliku degustaiju niza rebula iz tog vinogorja

Primož Lavrenčlč s posjeda Burja blizu Nanosa, koji se, inače, specijalizirao za mješavine sorata (od bijelih uz rebulu ima i laški rizling odnosno graševinu!) vino proizvodi koristeći ovakve betonske posude oblika jajeta. Upravo gradi velebni podrum koji je već u svom donjem dijelu gotov i u proizvodnoj funkciji (prerada grožđa te dozrijevanje u drvenim bačvama) a sad još treba dovršiti gornji dio s kušaonicom i prodavaonicom

Zagovornik rebule i zaljubljenik u njenu maceriranu varijantu, koju u vipavskome kraju proizvodi uz pomoć vinara Matjaža Lemuta: uspješni poslovni čovjek Edvard Svetlik, sa suprugom Ivi

Chef Tomaz Kavčič, jedan od najboljih slovenskih kuhara, koji u dvorcu kod Vipave vodi odličan restoran Zemono, a u protokolarnoj Villi Vipolže u Brdima bistrò i koji je za događanje vezano uz rebulu pripremio interesantne sljedove, na slici je s knjigom Ateljea okusa Svijeta u čaši: Hrvatska tradicijska kuhinja!

Ikebane u počast rebuli u Vipavi i u Brdima

 Chianti Classico, uskoro pod zaštitom UNESCO-a 

NOVI PREDSJEDNIK KONZORCIJA JE GIOVANNI MANETTI FONTODI – Najstariji talijanski konzorcij (poslovno udruženje) za vino Chianti Classico, utemeljen 1924., dobio je novog, 14. po redu predsjednika. To je 55-godišnji Giovanni Manetti iz znane vinske kuće Fontodi iz Panzana u srcu apelacije Chianti Classico. On nasljeđuje Sergia Zingarellija (Rocca delle Macie), koji je Konzorcij vodio šest godina i koji je sada u novoj konstelaciji prijestolje predsjednika zamijenio foteljom jednog od dvaju dopredsjednika, drugi dopredsjednik je Francesco Colpizzi (Castelli del Grevepesa). Manetti, koji izvanredno i na principima biodinamike vodi svoj posjed Fontodi (vinova loza i vino, polja za žitarice i grahorice i mahunarke, goveda lokalne pasmine chianina ne tek za meso nego i za stajski gnoj…) je u ovoj nominaciji dobio, za početak, mandat od tri godine.

Giovanni Manetti, u sredini trija plavih jakni, novi predsjednik Konzorcija Chianti Classico, okružen članovima novog Upravnog odbora, inače predstavnicima proizvođačkih kuća unutar apelacije Chianti Classico docg

Consorzio del vino Chianti Classico unatrag više godina – uz Comité Interprofessionel du Vin de Champagne – jedna je od najsnažnijih poslovnih organizacija na svjetskoj vinskoj pozornici. Ne samo da (tijesna suradnja sa znanstvenicima iz segmenta vinogradarstva i enologije, te s lokalnim i regijskim društvenim i političkim strukturama) učinkovito brine o razvoju apelacije Chianti Classico docg i pravnoj zaštiti i apelacije i robne marke Gallo nero (crni pijetao, iz povijesti Toscane, uzet je kao maskota apelacije) te o vinskoj edukaciji i marketingu za vino i za cijelo područje kao i o plasmanu butelja po cijelome svijetu, nego je aktivno uključen i u brojne popratne gopodarske aktivnosti  kao što su proizvodnja i plasman ukrasnih i uporabnih suvenira s amblemom Crnog pijetla (čaše, dekanteri, otvarači za boce, majice, pregače, jakne…) i u organizaciju turističke ponude vezane uz vino Chianti Classico i teritorij Chianti Classico.

Giovanni Manetti u svom vinogradu u amfiteatru Conca d’Oro (Zlatna školjka) u Panzanu. Vina Fontodi – Vigna del Sorbo, Flaccianello i Chianti Classico docg dostupna su preko tvrtke Enozoik i na hrvatskom tržištu

Upravo kao rezultat svjesnosti da je svaki kvalitetan prehrambeni proizvod – a tu spada i vino – tijesno vezan uz teritorij na kojemu nastaje, među projektima Konzorcija pod vodstvom sada Giovannija Manettija u narednim trima godinama jedan od glavnih prioriteta će biti kompletiranje dokumentacije za UNESCO za kandidaturu teritorija Chianti Classico za zaštitu kao krajolika posebne kulturalne važnosti.

Evo i sastava novog Upravnog odbora Konzorcija Chanti Classico docg na čelu s predsjednikom Manettijem te potpredsjednicima Zingarellijem i Colpizzijem: Simone François – Castello di Querceto, Laura Bianchi – Castello di Monsanto, Sebastiano Capponi – Villa Calcinaia, Alessandro Palombo – Luiano, Tommaso Marrocchesi Marzi – Bibbiano, Nicolò Mascheroni Stianti – Castello di Volpaia, Alessandra Casini Bindi Sergardi – Bindi Sergardi, Francesco Ricasoli – Barone Ricasoli, Duccio Corsini – Principe Corsini – Villa Le Corti, Renzo Cotarella – Marchesi Antinori, Luigi Cappellini – Castello di Verrazzano, Enrico Pozzesi – Rodano, Filippo Mazzei – Marchesi Mazzei, Enrico Viglierchio – Banfi, Ivano Reali – Castello di Gabbiano, Stefano Marzotto – Pile e Lamole e Vistarenni, Andrea Cecchi – Cecchi, Malcolm Leanza – Cantina Colline del Chianti.

Sa Giovannijem Manettijem, čelnikom vinske kuće Fontodi iz Panzana, u veljači ove godine u Firenzi na degustaciji chianti classica docg u okviru tjedna Anteprime Toscane 2018

Već dvadesetak godina u veljači odlazim na poziv nekoliko toskanskih konzorcija, među njima i Chianti Classica, na pretpremijerna kušanja (Anteporime di Toscana) vina koja su stekla pravo da s 1. siječnjem te godine izađu na tržište. I imao sam prilike kroz ta dva desetljeća lijepo vidjeti uspon baš Konzorcija Chianti Classico, veliki skok prema gore počeo je od 2000. kad je javno predstavljen projekt razvoja baziran na rezultatima temeljitih istraživanja tla, izbora najboljih lokaliteta za vinograde, izbora najboljih klonova sangiovesea, odredbi minimalne gustoće sadnje bitne i za kakvoću roda i s aspekta ekonomske isplativosti  glede količine, odredbama o kvalitativnim rangovima vina i u skladu s time o načinima i minimalnoj dužini dozrijevanja vina te o najranijim mogućim izlascima vina na tržište po tim kvalitativnim nivoima. Chianti classico postao je, kod najveće većine vinara apelacije i u gotovo čitavoj ukupnoj količini, kakvoćom vrlo respektabilno vino za zahtjevnog potrošača, i odlično se prodaje po cijelome planetu.

I već odavno sanjam da bi se takva organizacija i takav rezultat mogli postići i ovdje, u Hrvatskoj, ali zasad nismo ni blizu. Možda šansu da se jednog dana nađe na tako uspješnom gospodarskom kolosijeku u nas ima zasad jedino udruga Vinistra, vidjet ćemo što će donijeti novousvojena strategija razvoja istarskog vinogradarstva i vinarstva do 2030. godine…  ♣

Novi Masteri of Wine

Almudena Alberca MW

OD DESET LAUREATA ŠEST JE ŽENA! – Institut za Master of Wine objavio je novih 10 MW, šest od njih su žene, a četiri su muškarca. Evo i imena i prezimena laureata: Almudena Alberca MM (Španjolska; na slici), Barbara Drew MW (Velika Britanija), Olga Karapanou Crawford MW (SAD), Regine Lee MW (Velika Britanija), Elsa Macdonald MW (Kanada), Thomas Parker MW (Velika Britanija), Lindsay Pomeroy MW (SAD), Nicolas Quillé MW (SAD), Job de Swart MW (Nizozemska) i Tim Triptree MW (Velika Britanija).

Ispit za MW podijeljen je u tri dijela, obuhvaća teoriju, praksu te završni seminarski rad temeljen na dubinskom istraživanju veze vina s bilo kojim područjem umjetnosti, humanističkih ili društvenih znanosti. Svi članovi moraju, prije nego dobiju pravo korištenja titule MW, potpisati da prihvaćaju određena  pravila ponašanja. Od njih se traži da svoj rad obavljaju pošteno i da koriste svaku priliku kako bi podijelili svoje znanje i razumijevanje vina s drugima. ♣         SuČ – 08/2018

Advertisements

KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 07.2018. – THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE

ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

SADRŽAJ/CONTENTS

In Memoriam & In Gloriam: GRAND CRU – ZA TRAJNO ZAJEDNIŠTVO • Plava laguna Croatia Open Umag, 29. put: TENIS i GURMANSKI POROCI • Nova stranica Vinistre: USVOJENA STRATEGIJA RAZVOJA ISTARSKOG VINOGRADARSTVA i VINARSTVA DO 2030. GODINE • Okruženo morem, stalno milovano vjetrićem: PUNTA GRECA + MEDEA = KALAVOJNA PLUS! • Turizam, i kako ga steći: EKO-ODGOVORNI HOTELI – POŽELJNIJI • Funkcionalna hrana u Hrvatskoj: NAMIRNICE KOJE HRVATI NAJČEŠĆE KONZUMIRAJU • Potrošnja bezalkoholnih napitaka: SLATKO DRAŽE NEGO BEZ ŠEĆERA • Dani rudarske greblice: VOLIM GREBLICU VIŠE NEGO PIZZU • Hit hrvatskog zagorja: BUĆNICAFEST 2018 u DESINIĆU • Nešto sasma drugo od napolitane: ČOKOLADNA PIZZA •  Amfora stoluje na Plešivici: NA REDU – TRAMINAC i SAUVIGNON • Pušipel u glavnoj ulozi: ŠAMPUS, CLASSIC, PRESTIGE • Wooowww: DOVITLJIVA PČELICA SA ZAPJENJENIM OSINJAKOM! • Peta Fišijada na Buškom jezeru: HERCEGOVINA u ZNAKU BEĆARCA • Slavonska crna vina & slavonska crna svinja: FRANKOVKA KAO CRNA PRATILJA BIJELOJ GRAŠEVINI • 13. međunarodni festival Zagreb Vino.com 2018: I DALJE ESPLANADE ***** • 56. međunarodni poljoprivredno-prehrambeni sajam AGRA u Gornjoj Radgoni: MEĐU VINSKIM ŠAMPIONIMA PONOVNO STJEPAN ĐURINSKI • ProWein 2019: DÜSSELDORF, OD 17. DO 19. OŽUJKA • Politika i vino u Goriškim brdima: OD DRŽAVNIČKE TRILATERALE DO ZVIJEZDE REBULE • Pola stoljeća pjenušaca Istenič: DVE ZGODBE V ENEMU ŽIVLJENJU • Knjige: JOŽE ROZMAN – ČAR VINA • Doživljaj kod kralja visokih predikata: KRACHER FINE WINE EVENT 2018 • Svinjski turizam: PAJCEK KAO – SLIKAR! • Visoka moda, vino, vodka: ROBERTO CAVALLI u ČAŠI

__________________________________________________

In memoriam & In gloriam

GRAND CRU – ZA TRAJNO ZAJEDNIŠTVO… Zlatan grand cru, Oliver grand cru, Dalić & Vatreni grand cru. Da, jesu oni, i te kako, grand cru!

Ujedinjuju nas, no zasad još – tek u prigodi! Hvala im i na tome! Možemo li kao mala zemlja velikih mogućnosti (ne samo, kako kaže službeni slogan, mala zemlja za veliki odmor) napokon funkcionirati kako treba, zajednički grand cru nivoom u društvenom i gospodarskom smislu, na opću dobrobit, ili nam treba i dalje tek čekati da netko sa snažnom osobnošću zauvijek otplovi, odnosno da pridonese tome da se domognemo značajnog međunarodnog trofeja na sportskome polju, pa da uživamo u toj ujedinjenosti nekoliko dana i onda – sve po starome?… ♣

__________________________

Plava laguna Croatia Open Umag, 29. put

TENIS i GURMANSKI POROCI Ovo u Umagu je ne samo tenis, ima puno fine papice i kapljice, umiješani su tu čak i Michelin i Gault & Millau, uh, kako je dobro!…

Plava laguna Croatia Open Umag:: organizatori su pripremili sjajnu manifestaciju. Na slici su Marin Medak (RougeMarin), Emil Perdec (Plava laguna), Zdravko Tomšić (Naša kužina), Antonella Zigante (restoran Zigante), Arlen Brozić direktorica Izvršnog odbora teniskog turnira, Milovan Popović, direktor TZ Umaga, Ivan Badurina Badi i Fabricio Vežnaver Pergola

Da, Plava laguna Croatia Open u Umagu postao je puno više od tenisa i sporta uopće. To je i enogastronomija, to je i zabava, to je – doživljaj!. S tenisom je počelo, uspjelo se, uz naše najbolje tenisače, privući i ponajbolja imena svjetske teniske scene a s njima su stigli i relevantni svjetski informativni mediji kao npr. CNN, Daily Mail, The Sun, Gazzetta dello Sport, te 16 tv-kuća s raznih strana našega planeta koje omogućuju da o Istri čuje, kako veli organizator, oko 110 milijuna gledatelja u 100 zemalja, onda se u punoj mjeri shvatilo da bi na manifestaciju valjalo gledati kao na jedan od posebno važnih potencijalih aduta unutar domaće turističke ponude pa su joj, da se taj adut maksimalno i iskoristi, prišiveni neki izvansportski atraktivni elementi u kojima je naš najveći poluotok iznimno jak, a to su visoka kulinarika – moderna no s tradicijskim predznakom, dakako bazirana na svježima ribi i morskim plodovima, sjajnom lokalnom maslinovom ulju (ugledni vodič svjetskim maslinovim uljem Flos Olei iz Rima već drugu godinu zaredom Istru je proglasio najboljom maslinarskom regijom na svijetu, a u kategoriji maslinovih ulja iz eko-produkcije najvišu ocjenu dao je – u uljari Kraljević Cuj iz Umaga proizvedenome – ulju Ojo de Buscina od OPG-a Zubin Enija Zubina (riječ je o bratu Fabijane Mijanović, voditeljice famozne konobe Buščina), i popraćena vrhunskim vinom prvenstveno od domaćih sorata malvazije istarske, terana, momjanskog muškata…

Emil Perdec – direktor odjela Hrana i piće u Plavoj laguni, Arlen Brozić – direktorica Izvršnog odbora turnira i, Milovan Popović – direktor TZ Umag,

I, što se dogodilo?

Direktor Turističke zajednice Umaga Milovan Popović navodi da desetodnevno carstvo bijelog loptičarskog noble-sporta Croatia Open sada dovede na prostore na kojima se cjeli program odvija i više od 100.000 gostiju, te da je – inače prije devet godina u Croatia Open inkorporirani – Istria Gourmet Festival počeo privlačiti posjetitelje i jače nego sam sportski segment čitavog događanja! Eto, kako i veli poslovica, doista ljubav ide najprije kroz želudac, pa sada opasnu konkurenciju internacionalnim zvijezdama u kratkim hlačicama i s reketom čine – domaći chefovi u bijelim odorama i s kuhačom! A bogme i eno-čarobnjaci što svojom dušom i svojim karakterom izlaze iz butelja kroz Bakhov nektar… U Umagu, koji je, inače, na svečanoj ceremoniji krajem prošle godine u Bruxellesu proglašen Europskim gradom sporta za 2018. godinu, može se reći: odlična sprega sporta, glazbe i turizma!

Teniskim veličinama na čelu s mladim Moskovljaninom Andrejem Rubljovim, lanjskim pobjednikom, te veteranima Goranu Ivaniševiću i Irancu Mansouru Bahramiju kao zvijezdama egzibicijskog karaktera, kao glazbena snaga najavljeni su bili Jelena Rozga, Petar Grašo, Prljavo kazalište, Željko Samardžić, Timmy Trumpet, Quintino, Michael Feiner, Mike Candys, Rudeejay, Mambo Kings i Zucchero Tribute Band, a vezano uz gurmanske poroke osigurano je da delicije na Istria Gourmet Festivalu nude istarski ugostiteljski i objekti s preporukom – Michelina! Evo i restorana s popisa: Zigante, sa chefom Damirom Modrušanom, pa Naša kužina sa Zdravkom Tomšićem, Badi sa chefovima Ivanom Badurinom i Aleksandrom Grubićem, Pergola s Fabricijom Vežnaverom, San Rocco s Teom Fernetichem, te, kao gost izvan Istre, zagrebački restoran RougeMarine s Marinom Medakom.

Ali, kuhali su i – tenisači! Sarajlija Damir Džumhur imao je pune ruke posla na Michelinovom punktu Istria Gourmet Festivala gdje su ga dočekala tri vrhunska chefa i prepustila mu kuhaču u ruke. S Mariom Coslovichem, pomoćnikom Fabricija Vežnavera, chefa Pergole, pripremao je hobotnicu na majonezi od hobotnice te s chilijem i bergamotom, za štednjakom restorana San Rocco chefu Teu Fernetichu pomagao je prigotoviti cappucino od sipa, krumpira i tartufa, dok je od chefa restorana Badi, Aleksandra Grubića, učio spremati riblji tartar. Džumhur, koji je prošle godine osvojio dva turnira i ove godine trijumfirao na onome u Antaliji, definitivno je najbolji tenisač kojeg je BiH imala. Kad je riječ o gastronomiji, priznaje da bolje jede nego što kuha. Zbog posla Džumhur često putuje, a kad dođe kući najviše voli pojesti burek, sirnicu ili slavne sarajevske ćevape. Najdraži mamin specijalitet svakako su mi aščikadunine sarmice, odnosno slane palačinke s piletinom i sirom. To je stvarno fenomenalno jelo, kazao je.

S teniskog terena na kuharski teren: Damir Džumhur s Teom Fernetichem iz restorana-hotela San Rocco, te kreacija s hobotnicom

Michelin je, kao svjetski relevantan eno-gastro vodič, dao svoje preporuke i za istarska vina, i to od 16 istarskih podruma, a na ovogodišnjem izdanju Croatia opena i Istria Gourmet Festivala moglo ih se kušati 11.

S čašom malvazije u ruci – Albert Benvenuti iz vinske obitelji Benvenuti, a s čašom terana skladatelj Alfi Kabiljo, veliki ljubitelj tenisa i vina, ne samo ljubitelj nego i vrlo aktivni praktičar!!

Michelin je, inače, istaknuo proizvode sljedećih istarskih vinarija: Agrolaguna – Poreč, Arman Franc – Vižinada, Benvenuti – Kaldir Motovun, Cattunar – Brtonigla, Clai – Krasica, Coronica – Umag, Degrassi – Savudrija, Kabola – Buje, Kozlović – Momjan, Matošević – Sv. Lovreč, Meneghetti – Bale, Roxanich – Motovun, Trapan – Šišan i Veralda – Brtonigla. Osobno, ovoj bih listi svakako pridodao Franka Radovana, stabilnog, vrlo pouzdanog proizvođača malvazije istarske, chardonnaya a i sauvignona, te, od crnih, refoška, merlota i cabernet sauvignona… Svake večeri Croatia Opena bio je poseban program pod nazivom Skrivene čari istarskih vina i svake večeri na temelju glasova publike biralo se najbolje vino, a na kraju, u velikome finalu, među tim najboljima iz svake večeri birano je vino-šampion turnira. Raspored kušanja za titulu ATP vina bio je sljedeći: ponedjeljak 16.07. – svježe malvazije, od Veralde, Cattunara i Novacca, utorak 17.07. odležani terani od Cuja, Benvenutija i Franca Armana, srijeda 18.07. – pjenušci, od Vina Zigante, Matoševića i Misal Peršurića; četvrtak 19.07. – cabernet sauvignoni od Degrassija, Zigantea d.o.o, i Kabole; petak 20.07. – crvene mješavine (cabernet sauvignon i merlot) od Capa, Kozlovića i Fiorea, i u subotu 21.07. odležane malvazije, od Frankovića, Tomaza i Prelca.

Pobjednici po večerima bili su Veralda u kategoriji mladih malvazija (2017; drugoplasirani je Novacco, a treći Cattunar); Benvenuti u kategoriji odležani teran (2015; Franc Arman, Danijel Kraljević Cuj); Vina Zigante Duvilio u kategoriji pjenušaca (Matošević, Peršurić); Moreno Degrassi u grupi cabernet sauvignona (Contarini riserva 2011; Kabola, Giancarlo Zigante); Gianfranco Kozlović u kategoriji crvenih kupaža (Santa Lucia crno 2013; Capo, Fiore) i Klaudio Tomaz u kategoriji odležanih malvazija (2015; Prelac, Franković). Ukupni šampion za 2018. i nositelj titule ATP-vino 2018 je Malvazija 2015 od Klaudija Tomaza.

Voditelj tih vinskih događanja na Istria Gourmet Festivalu,  sommelier Emil Perdec, odgovorna osoba za hranu i piće na nivou tvrtke Plava laguna, navodi kako su prvaci i dobitnici titule ATP-vino po godištima bili: 2017 – Malvazija 2016. Josipa Frankovića (kategorija mlade malvazije); 2016 – Barbarossa 2015 Klaudija Tomaza (kategorija mladi teran); 2015 – Teran 2010 Kabola Marina Markežića (kategorija zreli teran); 2014. – Malvazija 2013 Franka Cattunara (kategorija mlade malvazije); 2013. – Rosé 2012 Veralda Luciana Visintina (kategorija ružičastih vina). ♣

Nova stranica VINISTRE

USVOJENA STRATEGIJA RAZVOJA ISTARSKOG VINOGRADARSTVA i VINARSTVA DO 2030. – Na nedavnoj izbornoj skupštini udruge istarskih vinogradara i vinara Vinistra, na kojoj je, inače, dosadašnjem predsjedniku te udruge Nikoli Benvenutiju produžen mandat na još četiri godine, jednoglasno je usvojen već neko vrijeme najavljivan bitan strateški dokument vezan uz razvoj istarskog vinarstva i vinogradarstva. Istra je prva vinska regija u Hrvatskoj s takvim dokumentom.

Nikola Benvenuti

– Zadržavanje statusa lidera regije u vinogradarstvu i vinarstvu, jačanje brenda VINISTRA, praćenje svjetskih trendova u marketingu, osjetno povećanje konkurentnosti i izvoza neki su od najvažnijih naših zadataka i ciljeva do 2030. Tijekom četvrt stoljeća postojanja udruge Vinistra istarsko je vino od nekad slabo prepoznatljivog proizvoda postalo brendom. Sad imamo i proizvode na svjetskoj razini kakvoće, vinski podrumi su nam vrlo posjećena turistička odredišta. Vino je, uz sjajnu gastronomiju, danas među prva tri motiva dolaska turista u Istru – kaže novi/stari predsjednik Vinistre Nikola Benvenuti. – Istra je u proteklih 25 godina napravila najviše u vinogradarstvu i vinarstvu u Hrvatskoj. Došlo je vrijeme za novi iskorak. Temeljni motiv u izradi Strategije je želja da zadržimo vodeću poziciju u Hrvatskoj i široj regiji, ali i da poraste broj vinoljubaca iz čitavog svijeta koji će posjetiti Istru i uživati ovdje. Istra danas ima gotovo 3100 hektara vinograda i godišnje proizvodi nešto više od 100 tisuća hektolitara vina. Već se učinilo mnogo u pogledu ulaganja u nasade vinove loze i u nove poljoprivredne tehnike ali treba ići naprijed još brže i bolje, pa je ovaj dokument, koji snažno podupire Istarska županija, dodatni vjetar u leđa za više od 130 istarskih vinara i vinogradara…

Iskazao sam interes za detalje vezano uz Strategiju razvoja vinogradarstva i vinarstva u Istri do 2030. godine ali zasad detalje nemam. Budući da imam neka iskustva iz inozemstva – a najbliže mi je ono vezano uz toskanski Chianti Classico docg jer sam proces imao prilike slijediti od početka, prije gotovo 20 godina, pa do sada – tako da znam koliko je, ako se ide ozbiljno, posao opsežan i dugotrajan. I koliko valja biti strpljiv i ustrajan. Toskanci su u jačanju svoje apelacije išli stvarno ozbiljno, temeljito, i bili su strpljivi, tako da je Consorzio del Vino Chianti Classico docg postao, uz Comité Interprofessionel du Vin de Champagne, jednom od najjačih poslovnih institucija u vinskome svijetu a vezanih uz određenu apelaciju (plasman vina, prodaja suvenira ukrasne ali i uporabne vrijednosti kao majica, džempera, pregača, čaša, otvarača za vino dakako s amblemom Chianti Classico, vinski turizam…), te efikasnim tijelom za sprječavanje zloporabe robne marke.

Nužno je bilo osigurati određena financijska sredstva za troškove, te krenuti, dakako, od vinograda. Konzorcij, koji je, među ostalime, imao i vrlo dobru suradnju sa vrhunskim stručnjacima-znanstvenicima iz vinogradarstva i vinarstva, najprije je napravio ponovnu inventarizaciju vinograda te zoniranje da bi se vidjela vrijednost pojedinih terena u vinogradarskome smislu (tlo, ekspozicija, nadmorska visina…), potom je naručio istraživanje vezano uz izbor nekoliko najboljih klonova kultivara sangiovese koja je tamo nositelj sortimenta, pa je, da na logičan način pomiri kakvoću i količinu, propisao gušću sadnju loza, od nekadašnjih 2500 do 3000 trsova minimum je, kako bi se radi kakvoće smanjio prinos po čokotu a po jedinici površine (ha) ne bi se (jače) gubilo na količini, podignut na 5000 do 5500 trsova/ha. Propisano je koji se, uz domaće sangiovese, canaiolo, cilegiolo, colorino (nekad za Chianti korišteni trebbiano toscano i malvasia kao bijele maknute su), drugi kultivari smiju rabiti za vino unutar apelacije Chianti Classico docg i određeno je da se internacionalne sorte što se već dugo nalaze u Toscani, npr. merlot, cabernet sauvignon, syrah… mogu, i u točno definiranom postotku (ukupno do 20 %), koristiti za vino Chianti classico docg. Inače, te strane sorte mogu se normalno rabiti same ili među sobom pomiješane odnosno pomiješane sa sangioveseom s udjelom većim od 20 posto ali u tome slučaju apelacijska oznaka više nije docg nego igt odnosno indicazione geografica tipica. Za Chianti Classico docg kao robnu marku i perjanicu vinogorja ustanovljene su kategorije i maksimalni dopušteni prinos po hektaru i, po kategorijama, najraniji dopušteni izlazak vina na tržište, a kategorije su annata, u koju ide vino posljednje berbe, pa riserva – od biranoga grožđa s boljih pozicija i duže dozrijevanoga i u drvu, unatrag nekoliko godina oformljena je, kao vrh piramide kakvoće, i kategorija gran selezione, u koju ide najbolje grožđe i vino koje dosta duže dozrijeva u podrumu prije izlaska pred kupca. Usporedno je baš na temelju ovoga što sam nabrojio i što bi potrošaču trebalo dati sigurnost da kupuje originalan i kvalitetan proizvod, razvijan marketing, koji se pokazao učinkovime ne samo u smislu boljeg plasmana samoga vina, nego i u smislu plasmana teritorija…♣

Okruženo morem, stalno milovano vjetrićem…

Čarobnica Medea iz grčke mitologije…

PUNTA GRECA + MEDEA = KALAVOJNA PLUS! – U grčkoj mitologiji Medea je znana kao kćerka kralja Aeëtesa iz Colchisa i nećakinja Kirke, božice magije. U mnogim pričama Medea je prikazana kao čarobnica. Imamo i mi Medeu koju je isto moguće prikazivati kao čarobnicu, a koja je u južnoj Istri stvorila čarobno vino Punta Greca.

… i Medeini istarski eliksiri – pjenušac od malvazije, Malvazija Montiron te Merlot Punta greca

Makar, bilo je i za očekivati da će kad-tad ne samo (vrlo)dobro nego i čarobno vino nastati od grožđa s rta Punta Grkova ili Punta Greca, okruženog tamno-plavim morem i stalno milovanoga vjetrićem, a gdje su, u nekim davnim vremenima, znali, kao moreplovci, brodovima pristajati stari Grci i onda s ushićenjem uzvikivati: Kalavojna, καλός oῖνος!, što na njihovu jeziku znači dobra vina! Stari ljudi – sad je riječ o našima a ne više o drevnim Grcima, odavna govore kako na Punti Grkovoj (prizor, inače, ima sličnosti s onime vezanime uz znani Debeli rtič kod Kopra!), tom najjužnijem vinogradu u Istri, sve što se zasadi daje izvrstan rezultat. Bitna vrijednost te pozicije na području Marlere s tlom od 50 posto crvenice (mineralnost) te s pijeskom (elegancija) i ilovačom (tijelo i struktura) kao partnerima, je i to što zbog stalno pirkajućeg vjetrića nema uvjeta za razvoj gljivičnih bolesti, pa su zaštitni tretmani svedeni na minimum, najviše na tri ili četiri godišnje, dakle ubrano grožđe bude na visokom stupnju eko-podobnosti. Površina vinograda je 3,4 hektara, sorta je merlot, kultivar porijeklom iz bordoškoga kraja ali već jako jako dugo rasprostranjen po Istri, gustoća sadnje je 7500 trsova po hektaru, tako da je za kakvoću nužno a istodobno i komercijalno opravdano ići na nizak prinos, od nekih 0,5 kilograma do jednog kilograma grožđa po trsu. Vino se proizvodi u vrlo ograničenoj količini, od berbe 2015. izašle su 8043 boce.

Boris Ivančić Vivat Fina Vina i Marko Krstačić, enolog i podrumar u Medei

Trsje merlota na rtu Punta Grkova ili Punta Greca, na području Marlere, najjužniji je vinograd u Istri

Sjajna crna kapljica, s osebujnim istarskim karakterom, osobito zanimljiva, za razliku od mnogih merlota bilo iz domovine toga kultivara i bilo iz drugih zemalja a koji djeluju pomalo dosadno. Boris Ivančić, vlasnik zagrebačke uvozničke i distribucijske kuće Vivat Fina Vina, rado ističe da je riječ o jednom od najboljih hrvatskih crnjaka, potporu njegovim riječima daje tržište koje, kaže Ivančić, upravo odlično reagira na taj crnjak.

Pohvala proizvođaču koji, eto, umije procijeniti kad se, unatoč pojačanoj potražnji i pritiscima s tržišta, treba strpiti s puštanjem u promet vina što ima, i želi zadržati, epitet izvrsnosti: iako je posljednje izdanje Punta Greke raspoloživo za tržište prodano prije više od osam mjeseci, za razliku od niza domaćih proizvođača koji ne mare za nijanse i koji se, makar i svjesni da to nije dobro rješenje, previše žure s izlaskom pred kupca, Medea, znajući koliko je (poslovno dugoročno) važno za prvoligaškog igrača da dovoljno sazrije prije nego li ga se pošalje u opticaj za prvu momčad, pojavila se s Punta Grecom 2015 pred konzumentima tek sada, tj. u trenutku u kojemu je smatrala da su nastupili početak njegove zrelosti i oportunost za napuštanje podruma. Vino, mpc. kojega je gotovo 200 kuna za butelju (0,75 lit), još ima puta do zenita, ali resi ga visoki potencijal za uspješno putovanje i razvoj kroz vrijeme.

Medea-vina, koja je Merlot 2015 Punta Greca ovih dana nastupom enologa i podrumara Marka Krstačića prezentirala široj javnosti u wine-baru Vivat Fina Vina u Zagrebu, podsjetila je u predigri ceremonijala posvećenog tome crnjaku da u ponudi posjeduje i jako dobru (vrlo mineralna) malvaziju Montiron iz 2017, nedavno izašlu na tržište, te, baš sada za ljetne temperature, i vrlo korektan (i po maloprodajnoj cijeni: 50 kn!), osvježavajući sortno prepoznatljivi (malvazija istarska) pjenušac Medea brut, rađen charmat-metodom ali neopterećen za charmate pogotovu kategorije prosecca inače uobičajenom banalnom do ponekad i malo ljigavom slatkoćom. Inače, iz iste kuće ali pod markom Salvela, stiže i jako dobro maslinovo ulje! ♣

Turizam, i kako ga steći

EKO-ODGOVORNI HOTELI – POŽELJNIJI – U posljednjih godinu-dvije širi se Hrvatskom zadovoljstvo zbog stalnog povećanja broja gostiju (i izvana) i broja turističkih noćenja, naravno i zbog povećanja ukupnog godišnjeg prihoda od turizma. Dakako da je prirodno biti zadovoljan pojačanim dolaskom turista i boljim ostvarenim financijskim rezultatima od onih prije, međutim bitno je za svaku zemlju, pogotovu ako je ona teritorijalno manja i nema mogućnost i goleme apsorpcije a posjeduje dosta posebnosti koje privlače, ne tek da se raduje navali – naime nije rečeno da je više uvijek i više, ponekad je manje zapravo više – nego da se svakako ozbiljno pozabavi pitanjima vezanim uz to što to sve ona ima za ponuditi, na kojemu je to kvalitativnom nivou, te, s obzirom na to, kojem se to segmentu turista ona treba prvenstveno obraćati da bi, uz što je moguće manje neželjenih posljedica po ukupno svoje prirodno i kulturno blago, maksimalno mogla valorizirati vlastite komparativne prednosti kroz svoj istup kao ponuđača na internacionalnoj turističkoj pozornici.

Unatrag nekog vremena u više sam navrata pisao kako nam se turizam događa i kako je to što se dešava u novije vrijeme Hrvatskoj kao maloj zemlji, idealno geografski smještenoj i bogatoj potencijalima za ponudu prvenstveno turistima većih prohtjeva i veće platežne moći, i nije baš toliko rezultat naše dobre organizacije i dobro osmišljene pripremljenosti za turizam koliko je invazija. Kazao bih da mi ono što je izrečeno na nedavnom skupu Zeleni hoteli – novi standardi sigurnosti, komfora i zdravlja, održanom u zgradi HGK u Zagrebu u organizaciji tvrtki Danfoss, Rockwool, Wilo i Hauska & Partner i pod pokroviteljstvom Hrvatske gospodarske komore, Ministarstva zaštite okoliša i energetike te Ministarstva turizma a na temu najnovijih trendova zelenog turizma u hotelijerstvu i načina kako on pridonosi privlačenju i zadržavanju turista te ulozi i koristima mjera energetske učinkovitosti i ekoloških certifikata –  daje za pravo. No ovo je tek dio širokoga područja o kojima treba promišljati.

Konferenciji su nazočili predstavnici hotela, projektanata, investitora te predstavnici stručnih udruga. U uvodnom dijelu organizatori su predstavili rješenja, napominjući važnost dubinske energetske obnove i kratke rokove povrata uloženog. K tome, prezentirani su aktualni Poziv za financiranje mjera energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije Ministarstva zaštite okoliša i energetike, kao i dostupni načini certificiranja zelenih hotela. Istaknuto je kako je jedan od važnih instrumenata zaštite okoliša, kojime se jasno komunicira takvo poštivanje visokih standarda zaštite okoliša, i oznaka EU Ecolabel. Takvih hotela i kampova u Europi je trenutno 681, no u Hrvatskoj još ne postoji smještajni kapacitet s tom oznakom. Evo dijelova nekih izlaganja sa skupa:

– S jedne strane, ovakvi trendovi posljedica su stanja okoliša i resursa na globalnoj razini i porasta svijesti tvrtki da istinski budu dio lokalne zajednice u kojoj posluju. S druge strane, posebice u slučaju turizma, radi se o svijesti o novoj vrsti potrošača. Današnji gost u hotelu ima veće zahtjeve i drukčije prioritete. Za svoj novac traži iskustvo smještaja s dodanom vrijednosti uz smanjen ekološki otisak – izjavila je direktorica Sektora za energetiku i zaštitu okoliša HGK Marija Šćulac Domac.

– Održivi turizam u praksi predstavlja ostvarivanje profita uz zaštitu nasljeđa i brigu o općoj dobrobiti, posebice u kontekstu lokalne zajednice. To znači i da ekološka odgovornost ponuđača usluga pridonosi poželjnosti destinacije u očima turista. Nažalost, u Hrvatskoj zaostajemo za tim trendovima, koji su u drugim zemljama već neko vrijeme prisutni – napomenuo je Hrvoje Carić s Instituta za turizam. On je na početku drugog dijela programa konferencije, govoreći o izazovima zelenog turizma, kazao i to da u pogledu sustava garancije kvalitete održivosti jači kredibilitet na tržištu imaju sustavi i certifikati s neovisnom provjerom.

– Važno je ukazati na potrebu razvijanja svijesti o očuvanju okoline i razvoju zelenog turizma okrenutog ljudima i prirodi. Energetska učinkovitost u pozadini tih smjernica ubrzava dostizanje zelenih ciljeva jer primjenom mjera energetske učinkovitosti, potpomognutih EU-subvencijama, djeluje se na hotelski turizam dvojako: smanjuje se potrošnja energenata, ali i značajnije povećava profitabilnost hotela u predsezoni i posezoni kad nam je to najpotrebnije, zbog slabije popunjenosti hotela. Navedenim  mjerama povećavaju se sigurnost, zdravlje i komfor gosta u hotelu – istaknuo je Kemal Lojo iz tvrtke Danfoss d. o. o.

– Nužno je istaknuti da je zelena gradnja puno širi pojam od energetske učinkovitosti, naime ona uključuje i uporabu održivih materijala te svijest o utjecaju infrastrukture na zdravlje ljudi. Sve to se mora uzeti u obzir jednako i tijekom izgradnje, održavanja i obnove objekta – napomenuo je Dean Smolar iz Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju.♣

Funkcionalna hrana u Lijepoj našoj

NAMIRNICE KOJE HRVATI NAJČEŠĆE KONZUMIRAJU Potrošači danas žele živjeti zdravije i duže, pa nastoje konzumirati zdravu hranu primjerenu svojoj dobi te životnom stilu, i to je najveći izazov postavljen pred prehrambenu industriju, rekao je potpredsjednik Hrvatske gospodarske komore za poljoprivredu Dragan Kovačević otvarajući 11. skup Funkcionalna hrana u Hrvatskoj, koji je HGK organizirala u suradnji s Hrvatskim društvom prehrambenih tehnologa, biotehnologa i nutricionista, Ministarstvom poljoprivrede i Hrvatskom agencijom za hranu.

Prema američkoj agenciji za istraživanje, tržište funkcionalne hrane iz godine u godinu raste po stopi od gotovo 10 posto.

Dragan Kovačević

Sigurno je da se radi o trendu koji će morati pratiti i hrvatska prehrambena industrija, zato smatramo da na proizvodnju funkcionalne hrane trebamo gledati kao na priliku za snažniju implementaciju znanstvenih istraživanja i bliskiju suradnju znanstvenih institucija i gospodarstva, što bi trebalo rezultirati povećanjem inovacija u prehrambenoj industriji, dodao je Kovačević.

I Ministarstvo poljoprivrede prepoznalo je važnost suradnje znanosti i struke kroz organizaciju skupova koji obuhvaćaju sve sudionike u sustavu, kao i važnost aktualnih tema vezanih uz pitanja funkcionalne hrane, istaknula je pomoćnica ministra poljoprivrede Jelena Đugum.

U svjetlu senzibiliziranja potrošača na nutritivnu vrijednost hrane koju konzumiraju, pružanje tih informacija na jelovnicima u ugostiteljskim objektima može biti dodatna, relativno jeftina strategija koja će barem kod dijela gostiju dovesti do porasta svjesnosti o raznim mogućnostima kontrole odabira hrane, naglasila je Greta Krešić s Katedre za hranu i prehranu Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu Sveučilišta u Rijeci.

Rezultati prvog nacionalnog istraživanja među općom populacijom u Hrvatskoj o prehrambenim navikama u Hrvata koje je provela Hrvatska agencija za hranu pokazuju kako je u nas prosječan unos ugljikohidrata i kod muškaraca i kod žena veći od preporučenoga. Po pitanju unosa masti i bjelančevina, situacija je znatno bolja te je prosječan unos, ako promatramo općenito, veći tek za nekoliko postotaka od onog preporučenog, no zabrinjava, rečeno je, to što je izvor masti najčešće svinjsko meso.

Pa, primjećujem: ne bi li trebalo malo ući i u neke detalje i preporučivati preciznije, naime želi li se doista educirati i upozoravati s aspekta zdravstvene podobnosti bilo bi dobro izbjegavati paušalan pristup koji zna i neopravdano diskreditirati neku namirnicu, konkretno u ovome slučaju eto zabrinjavaju svinjetina i svinjska mast. Valjalo bi, naime, i ukazivati i na razlike između industrijske visokokomercijalne produkcije što proizvod može ponuditi u jako velikoj količini i jeftinije, i manufakturne produkcije (OPG – ionako se s visokih mjesta govori kako treba razvijati selo i produkciju manjih obiteljskih gospodarstava), te navikavati potrošače na to da se svakako pri izboru namirnice zanimaju i za njeno porijeklo (ne samo geografsko nego i proizvođačko), k tome i stalno ponavljati da je nužna umjerenost u konzumaciji, kao i to da se preporučuje raznovrsnost na tanjuru…

Darija Sokolović

Mada se uvriježilo mišljenje da su Hrvati visoki konzumenti mesa, zanimljiv je podatak kako se tu, gledamo li u kontekstu Europe, nalazimo ipak na donjem dijelu ljestvice. Manje mesa od nas konzumiraju tek zapadne zemlje: Austrija, Švedska, Velika Britanija, Njemačka te Italija, dok se na vrhu ljestvice nalaze istočne zemlje: Rumunjska, Mađarska i Češka. U odnosu na prosjek Europske unije, Republika Hrvatska, mada pomorska zemlja!, nalazi se na samom začelju konzumacije ribe te je među zemljama Europske unije potrošnja ribe niža od one u Hrvatskoj samo u Mađarskoj i Nizozemskoj, rekla je ravnateljica Hrvatske agencije za hranu Darija Sokolović.

Morsku ribu konzumira nešto više od 16 posto stanovnika Hrvatske, dok riječnu ribu tek nešto manje od pet posto. Morska riba najviše se jede u Lici (konzervirana), slijede Istra i Dalmacija, dok se, očekivano, ona najmanje konzumira u Slavoniji. Slatkovodna riba najviše se troši u Lici, a najmanje, logično, na području Istre. Podaci o potrošnji vode znatno nam više idu u prilog te se tu, promatrano u kontekstu Europske unije, nalazimo na visokom drugom mjestu, odmah iza Češke, iznijela je Sokolović dodajući i kako, promatrano s aspekta učestalosti konzumacije, najjaču prođu imaju u Hrvata voda i kava.

Najčešći odabir za glavni dnevni obrok su svinjsko i pileće meso, pečeni krumpir i tjestenina, pileća juha, miješana salata, bijeli i polubijeli kruh, jabuka te čaša mineralne vode ili piva.

Na konferenciji je bilo govora i o važnosti pravilnog informiranja potrošača o prisutnosti glutena. Sanja Kolarić Kravar iz Ministarstva poljoprivrede naglasila je kako su subjekti u poslovanju s hranom dužni davati informacije o hrani u skladu s važećim EU i nacionalnim propisima o hrani. Samo će dobivanjem točnih i jasnih informacija o prisutnosti žitarica koje sadrže gluten i uz uporabu navoda na etiketi: bez glutena ili vrlo mali sadržaj glutena, krajnji potrošač na zajedničkom europskom tržištu dobiti jasnu i potpunu informaciju bitnu za donošenje ispravne odluke pri kupnji hrane prema vlastitim prehrambenim potrebama.

Ali smatram osobno, što se tiče informacija o proizvodu bitan nije samo gluten nego je bitno i što-šta drugo. Potrebno bi bilo ne samo strogo zakonski odrediti koje informacije o proizvodu moraju biti na etiketi, nego i kojom veličinom fonta će one biti tiskane, tako da se mogu pročitati bez teškoća, a, naravno, nužno bi bilo i pojačati inspekciju, proračun RH mogao bi imati, barem u prvo vrijeme dok se ponuđači ne prilagode, od kazni popriličnu korist, ♣

Potrošnja bezalkoholnih napitaka

SLATKO DRAŽE NEGO BEZ ŠĆERA! – Časopis Ja Trgovac objavio je rezultate istraživanja na temu konzumacije bezalkoholnih napitaka u nas.

Kakve napitke i sokove volimo? Sa, ili bez šećera? Na pitanje koju vrstu napitaka konzumiraju kad je riječ o udjelu šećera, čak 84,5 posto konzumenata navodi klasična pića dakle ona sa šećerom, dok 15,5 posto njih preferira gazirana pića bez šećera, poput Coca-Cole Zero, Pepsi Lighta…

Od ukupnog ispitanog uzorka, najveći postotak potrošača najčešće pije prirodne sokove (27,7%), na drugom su mjestu gazirani napici (18,4%) a na trećemu voćni sirupi (14,2%). Manje od 10 posto sudionika u anketi konzumira praškaste napitke (6,5%), ledene čajeve (5,9%) i aromatiziranu vodu (5,5%), a 21,9 posto sudionika navodi kako najčešće konzumira – običnu vodu.

Više od polovine ispitanika, 58,5 posto, navelo je kako spravlja bezalkoholni napitak za sebe kod kuće.

Najviše od ukupnog broja sudionika u anketi ne konzumira uopće gazirane napitke. Od onih koji ih konzumiraju, tek 7,7 posto to čini svakodnevno, 19,1 posto sudionika u anketi konzumira ih nekoliko puta tjedno, a 15,5 posto njih jednom tjedno. Nekoliko puta mjesečno gazirane sokove konzumira 19,2 posto sudionika, dok ih preostalih 17,7 posto konzumira rjeđe od nekoliko puta mjesečno. Među konzumentima gaziranih pića najviše je ljubitelja okusa Cole (38,3%) i limete/limuna (25,5%). Okus naranče najviše voli 15,9 posto sudionika, gaziranu aromatiziranu vodu 11,1 posto, a tonic 9,2 posto.

Istraživanje su tijekom lipnja 2018. godine proveli Ja TRGOVAC magazin i agencija Hendal na nacionalno reprezentativnom uzorku građana Republike Hrvatske starijih od 16 godina. U sklopu istraživanja provedena je stratifikacija po šest regija i četiri veličine naselja uz slučajan odabir kućanstva i ispitanika unutar pojedinog kućanstva pri čemu je uzorak stanovništva uravnotežen po spolu, dobi, obrazovnom statusu ispitanika. ♣

Vruće ljeto, univerzalni Rosé, odlično prija uz greblicu, bućnicu i savijaču od jabuka / Hot summer 2018: universal Rosé – goes very well with greblizza, buchnizza and the apfelstrudel, too!…

Dani rudarske greblice – 33. put

U prvom planu greblica: u Vinskoj kleti plešivičkog vinogradara i vinara Drage Kurtalja Andreas Nikl, pekar iz Ruda, demonstrira izradu originalne rudarske greblice

VOLIM GREBLICU VIŠE NEGO PIZZU! – Pa, za onoga koji voli greblicu više nego pizzu, a i onoga koji ne poznaje greblicu kao pizzu, svakako je bilo dobro ako je u prvoj polovici srpnja bio u malome mjestu Rude ponad Samobora, naime tamo su se već po 33. puta održavali Dani rudarske greblice, tradicijskog kolača što su ga Rudarke pripremale svojim supruzima Rudarima, rudarima u tamošnjem rudniku sv. Barbare, danas izvan primarne funkcije ali sa značajnom sekundarnom funkcijom – turistima se pokazuje kao svojevrsno svjedočanstvo nekadašnjeg života i rada u tome kraju. Greblica je pečeni slani kolač što se sastoji od dva sloja mekog (dizanog) tijesta između kojih je nadjev od kravljeg sira, jajeta, te, u jednoj verziji, i mljevenih oraha, a u drugoj verziji od sitno narezanog špinata ili blitve, u oba slučaja kao začin se rabi sol. Ministarstvo kulture RH 2007. godine proglasilo je prigotavljanje rudarske greblice nematerijalnim kulturnim dobrom Republike Hrvatske.

Veselo uz pjesmu tamburaša KUD-a Oštrc, koji brine i o promidžbi rudarske greblice

Plešivičanac Drago Kurtalj, Rudarka Andreja Štajnkler i tajnik KUD-a Oštrc Josip Lebegner

Manifestacija, oko organizacije koje brine KUD Oštrc, uz reviju greblica iz pekarnice Nikl te, prigodno, i iz niza lokalnih domaćinstava, nudila je bogat foklorni program. Da se greblica bolje približi Zagrepčanima, revija rudarske greblice sa skraćenim ali veselim glazbenim programom, održana je i u Metropoli u Vinskoj kleti plešivičkog vinogradara i vinara Drage Kurtalja, svojedobno i tamburaša tako da se on odlično uklopio u muzičku grupu KUD-a Oštrc. A i da nije pjevao bio bi se odlično uklopio jer kao pratnju greblici – koju je na licu mjesta i pod budnim okom tajnika KUD-a Oštrc Josipa Lebegnera (na slici s Kurtaljem i voditeljcom Kleti Andrejom Štajnkler), pripremao Andreas Nikl, vlasnik rudarske pekarnice Nikl kao zasad jedine što originalnu rudarsku greblicu nudi i na tržištu – Drago je nudio svoje odlično prijajuće pjenušce bijeli Dri, te Rosé…

Inače, s obzirom da je Drago Kurtalj s vinogradom, podrumom i kućom ne na samoborskoj strani nego na jaskanskoj strani brda Plešivica, zgodno je spomenuti da jaskansko područje ima svoju verziju ovoga kolača, nazvanu copanjak! ♣

Hit Hrvatskog zagorja

BUĆNICAFEST 2018 u DESINIĆU – Rade je i drugdje u nas ali čini se da je ipak nekako najkarakterističnija za Hrvatsko zagorje. Bućnica! Slani kolač-savijača, s ribanom mladom bučom kojoj je sezona upravo sada, u ljeto, te sa svježim kravljim sirom… Odlična kao toplo predjelo, pa, po ljeti kad pritisne vrućina i meso je mnogima preteško, i kao glavno jelo (s malo tvrđim mlincem!), sjajna u domeni deserta. Čaša dobro ohlađenog pjenušca ali i čaša dobro ohlađenog alkoholno laganijeg svježe bijeloga vina (dakako ne baš gutljaj uz svaki zalogaj, ali već gutljaj uz svaki komad mogao bi proći) = doživljaj za pet!

U Hrvatskom zagorju unatrag četiri godine organizira se festival bućnice – BućnicaFest. Lani je manifestacija bila u Kumrovcu, a ove godine bit će u nedjelju 26. kolovoza s početkom u 10 sati u Desiniću. Organizator je Turistička zajednica područlja Kumrovec, Desinić i Zagorska sela, a pokrovitelj Krapinsko-zagorska županija. Milan Kladnički, znan kao član zagorskog glazbenog sastava Lepi cajti a sada zaposlen u spomenutoj Turističkoj zajednici, obećava da posjetitelje BućnicaFesta ove godine očekuje najsadržajniji program do sada.

Manifestacija obuhvaća ocjenjivački i izlagački dio sa štandovima otvorenima za posjetitelje. Ugostiteljski objekti, pekari i OPG-ovi iz općina Desinić, Kumrovec i Zagorska sela, ali i zainteresirane privatne osobe mogu sudjelovati u obama dijelovima, štaviše Kladnički poziva upravo i privatne osobe da se i pred degustatorima-ocjenjivačima i pred širom publikom iskažu u prigotavljanju zagorske bućnice. Obrazac prijavnice za sudjelovanje u natjecanju i prijava za ostalu ponudu na manifestaciji nalaze se na mrežnoj stranici Turističke zajednice područja Kumrovec, Desinić, Zagorska Sela Prijavnica za BUČNICA FEST

Uz veliki broj bućnica raznih proizvođača i prigodnu ugostiteljsku ponudu, posjetitelje očekuju degustacija sireva, promocija vina, folkolorni program u izvedbi mnogobrojnih uspješnih desinićkih udruga, nastup muzičkog sastava Optimisti, predstavljanje opg-ova i udruga, vožnje kočijom, demonstracije izrada igračaka, igraonice za djecu. ♣

Nešto sasma drugo od napolitane

ČOKOLADNA PIZZA – Pizza se našla i u kategoriji slatkoga! Siromaško mediteransko jelo bazirano na tijestu, rajčici, siru, ponekom povrću te mirodijama kao dodatku moderno je doba pretvorilo u – čokoladni obrok. Nakon što je osvojila Europu, prva čokoladna pizza stigla je i u Hrvatsku! Zahvaljujući Dr. Oetkeru. Čokoladna pizza je iz Oetkerovog asortimana Ristorante. Pizzi je naziv Dolce al Cioccolato. Nadjev se sastoji od tri vrste čokolade – naribane mliječne, zatim tamne čokolade u obliku kapljica te komadića bijele čokolade. Složeno je to na tanko tijesto… ♣

Amfora stoluje na Plešivici

NA REDU: TRAMINAC i SAUVIGNON! – Amfora doslovno stoluje na Plešivici!

Ne samo da je Plešivica postala naširoko poznata po vinima nekolicine tamošnjih robnih  proizvođača koji izlaze s vinima od grožđa pola godine maceriranoga u amfori, nego je postala i mjesto gdje i nekolicina vinogradara/vinara-hobista radi vino drevnom gruzijskom tehnologijom i uz uporabu amfora, a bogme u najnovije vrijeme postala je i šire znana kao distribucijski centar za originalne gruzijske amfore, centar odakle te posude od terakote što se zakopavaju u zemlju (izreka kaže: grožđe se vraća mami zemlji odakle je i počeo život ploda!) odlaze i vinarima i u Sloveniju, Italiju, pa i Francusku…

Upravo na Plešivici u objektu Ivančić, u susjedstvu obitelji Mirka i Antonija Ivančića koji preko vlastite tvrtke Imaht uvoze amfore iz Gruzije a i za sebe proizvode vino iz amfore, bio je skup posvećen vinu iz amfore. Domaćini: Zvonimir i Tomislav Tomac, vinogradari i vinari koji su, uz Istranina Marina Markežića Kabolu prvi u nas krenuli na tržište s vinom iz amfore, te uvoznik Mirko Ivančić, a povod: magnum s Rebulom Amfora 2003 koju je za posjeta Zagrebu ostavio Joško Gravner, guru s Collija posebno zaslužan što je, u vrijeme kad rebula nije imala renomea i vino od nje pretežito se trošilo u jeftinijim gostionicama i za gemište, pokazao kako rebula može uz prikladan pristup pružiti vrhunski do ekskluzivni rezultat u čaši; od tada se renome toga kultivara naglo uspinje i sve više proizvođača u Goriškim brdima/na Colliju počinje se prema njoj ambiciozno postavljati (ne nužno svi kroz tzv. naračnasto vino).

Dakako, na tu Gravnerovu rebulu na degustaciji na Plešivici su se dogradili magnum Amfora 2007 od obitelji Tomac (prva njihova macerirana kapljica), te Vitovska 2009 od Valtera i Paola Vodopivca iz okolice Trsta. Tomci su iskoristili prigodu predstaviti dva nova njihova uzorka koja su provela po pola godine u amforama a sad su na dvogodišnjem dozrijevanju u velikim hrastovim bačvama: nakon prve Amfore za koju su rabili chardonnay (50 posto) i tradicijske sorte odavna uzgajane na Plešivici, pa Amfore za koju su rabili rizling rajnski, od berbe 2017. u amforu su odlučili staviti traminac mirisavi i, posebno, sauvignon bijeli. Oba vina, vrlo obećavajuća (a što bi se drugo i moglo očekivati?!), u ovome trenutku odlično aromama prezentiraju svaki svoju sortu, traminac, dakako, naglašeno, međutim nakon 24-mjesečnog boravka u bačvi bouquet će, logično, biti drukčiji. Zvonimir Tomac razmišlja da možda, za probu, jednu količinu traminca i jednu količinu sauvignona pomiješa u jedno vino! Veliko finale: pjenušac Tomac Classic 2006 brut nature, nakon više godina ponovno na tržištu (ograničena količina, drukčija cijena), te pjenušac Amfora, prvo pjenušavo vino vjerojatno u Europi ako ne i šire proizvedeno od baznog vina nastalog maceracijom u amfori.

 

Nakon kraćeg predaha Tomci su na stol iznijeli i svoje klasične bisere iz prošlogodišnje berbe – Rajnski rizling 2017 (arome zrelog bijelog i žutog domaćeg voća, lijepe slanost i kiselost, 13,5 vol %!), koji je upravo pušten na tržište (sugestija: pričuvati u prikladno temperiranom i mračnom prostoru koju butelju za konzumaciju za koju godinu!), te Crni pinot 2017,  koji je još u bačvi, ovako kako se pokazuje sada vrlo vrlo obećavajući, rekao bih da će to biti i najbolji crni pinot Tomčevih do sada ♣

Pušipel u glavnoj ulozi

ŠAMPUS, CLASSIC, PRESTIGE – Stvaranje vina je naš život, kažu u obitelji Dvanajščak-Kozol iz međimurskog sela Dragoslavec (Lopatinec, Sveti Juraj na Bregu). U to stvaranje i predstavljanje uključeno je četvero članova obitelji – tata Zdravko, mama Rajka, kćerka Tea i sin Viktor. Uz tri različita vina od kultivara lokalno krštenog pušipel (naziv je navodno nastao u 19. stoljeću; nekad je u sortimentu Međimurja bilo čak 80 posto te sorte!) a riječ je o moslavcu, šiponu, furmintu, imaju još i Graševinu DK, Pinot bijeli DK, Sauvignon DK, Muškat žuti DK, Traminac DK, cuvée Grofovo DK, Pinot crni rosé DK i crveni Pinot crni DK… Tri etikete pušipela čine pjenušac Pozoj (klasična metoda, 12 mjeseci na kvascu), zatim mirni Classic, te mirni Prestige. Pušipel im je unutar zaštićene oznake robne marke Međimurske županije. Nije to i sve: Viktor Dvanajščak, koji voli eksperimentirati, pokrenuo je svoju liniju, s jako dobrim Sauvignonom Nature i s crnim pinotom rađenim uz prosušivanje grožđa.

Dvanajščaki inače imaju 10 hektara vinograda na vrlo dobrim pozicijama oko Dragoslavca, na 300 do 340 metara nadmorske visine. Maksimalno nastoje biti na kolosijeku eko-produkcije i izvornosti, kako u trsju tako i u podrumu. Za alkoholnu fermentaciju rabe kvasce iz vlastitih vinograda.

Tea Dvanajščak i Marija Vukelić: priča se o, dakako, pušipelu

Meso iz tiblice

Nakon uspješnog nastupa na nedavnom sajmu VieVinum u Beču zahvaljujući kojemu paleta Pušipela Classic upravo odlazi za Japan, s dijelom ponude što ukupno broji 12 etiketa i s pušipelima u prvome planu Tea Dvanajščak predstavila je – uz vodstvo Marije Vukelić, direktorice zagrebačke tvrtke Zlatne riječi za organizaciju raznovrsnih događanja vezanih uz eno-gastronomiju – kuću Dvanajščak–Kozol (dva prezimena, prvo od tate a drugo od mame) u wine-baru Basement u Zagrebu a u sklopu redovitih vinskih druženja ljubitelja vina s vinarima osobno, srijedom. Prezentacija Međimuraca u pravi trenutak: pjenušac Pozoj i Pušipel Classic 2017 (nova butelja ista oblika za sve koji pune pušipel pod robnom markom Međimurske županije; bolje rješenje od onoga prije kad su etikete bile jednake osim u nazivu proizvođača) pokazali su se idealnima za ljetno osvježenje, s time da Pušipel Classic 2017 (12 vol%), koji inače dugo traje u ustima i nakon što se vino proguta, nadmašuje spomenuti pjenušac po kompleksnosti. Stupanj iznad Classica – Pušipel Prestige 2016, rađen od nešto kasnije branog pa mjesec dana prosušivanog grožđa, vrenje se protegnulo na nekoliko mjeseci, dozrijevanje vina bilo je na kvascu (sur lie) kroz osam mjeseci u bačvama od bagrema zapremnine 300 litara….

Dobro je znati, sad u sezoni lijepog i toplog vremena i godišnjih odmora: obitelj Dvanajščak-Kozol u Dragoslavcu iznad svojega podruma ima kušaonicu u kojoj poslužuje i domaću hranu – zvijezda na hladnome tanjuru je meso z tiblice, po prethodnoj najavi mogu se dobiti i topla jela, moguće je i dogovoriti obiteljske i poslovne domijenke… ♣

WoWWW!!!…. i, naravno, perlice

DOVITLJIVA PČELICA SA ZAPJENJENIM OSINJAKOM! – Pčelica s trokrakim zapjenjenim osinjakom, drugim pčelama i trutovima te osama dopušteno približavanje najbliže do na metar udaljenosti, ali pčelica i osinjak, makar i bez meda, očekuju – opravdano! – rojeve i rojeve u blizini! Dosjetljiva matica je radišna i vrijedna Tamara Domljanović, a vespaio – vespa na talijanskome znači osa, vespaio je osinjak – je Piaggiov moped vespe na tri kotača. Ape regina Tamara učinila je ono što još nikome nije pošlo za rukom: da osinjak učini privlačnijim i znatno popularnijim od pčelinjaka punog saća s medom. Magnet je – pjenušac!

Tamara Domljanović s Cristianom Maddalenom ispred njene vespe-bubbly bara

Uz prosecco iz kategorije superiore iz, dakako, butelja, toči se i rinfuzni pjenušac iz Svete Jane!

Tamara, koja je, kako mi je rekla, prije radila u sektoru cateringa, odlučila je kupiti vespu s upravljačkom kabinom i, iza te kabine, s mini kioskom u kojemu bi uređila spremište za čaše i butelje, te u kojemu bi postavila i hladionik, a, iznad spremišta i hladionika, i dala montirati šank s točionikom. Ideja je bila naći se u pravom trenutnku na pravome mjestu s ponudom – barem za početak – pjenušaca (ljeti, po vrućini – kud ćeš bolje!), tako da je osinjak-vespaio nazvan Bubble Barom, s njime je inače Tamara debitirala na ovogodišnjem festivalu ružičastih vina Pink Day u organizaciji udruge WoW u zagrebačkom muzeju Mimara u veljači. Kaže ona da je ovo prvi Bubble Bar u Hrvatskoj. Čini se da postoji još nešto u čemu Tamara ostaje zabilježena kao prva: uz pjenušac iz originalne boce, a koji sama i uvozi, toči – zanimljivo! – i pjenušac iz rinfuze!

Iz boce nudi popularni talijanski Prosecco di Valdobbiadene i to od kuće Andreola što se – unatoč 70 hektara vinograda i godišnjoj proizvodnji od 750.000 boca – naziva butiknim podrumom, a pjenušavu rinfuzu, rađenu također charmat-metodom, od plaveca žutoga, kraljevine, štajerske beline i moslavca (šipona), našla je u podrumu Saše Štule u Svetoj Jani.

Tamara Domljanović, članica udruge Žene o vinu ili Women on Wine (WoW), predstavila se na Ljetnoj pozornici u zagrebačkom Tuškancu (Pop Up Summer Garden). O pjenušcima Andreola koje ona plasira u Hrvatskoj govorio je Cristian Maddalena, direktor izvoza te kuće. Na kušanje su ponuđena četiri prosecca, svi Vadobbiadene superiore docg – 26˚ Primo Rive di Col San Martino zero dosage, Col di Forno Rive di Refrontolo brut, Mas de Fer Rive di Soligo extra dry i Vigne dei Piai Rive di Rolle dry. Konačno, eto, i prosecco s dosta manje ostatka sladora nego što ga imaju mnogi drugi uglavnom izrazito koketni komercijalno sladunjavi pjenušci tipa prosecco. Posluženi su bili brut nature (bez dodanog ekspedicijskog likera i s, kako govori analiza, bez neprovrelog sladora), zatim brut (10 g/lit neprovrelog sladora), extra dry (14 g/lit; po službenoj klasifikaciji mogao bi zamalo ući i u kategoriju brut, koja dopire od 12 g/lit neprovrelog šećera) i prosecco Andreeola dry…

Evo korisne tablice vezane uz oznake pjenušca i ostatak neprovrelog sladora u pjenušcu u nekoliko europskih zemalja-proizvođača. Priredio ju je slovenski sommelier Franco Ferencic. Pokazao sam je većem broju sommeliera, proizvođača pjenušaca i odgovornima u institucijama vezanim uz vino u nas i u inozemstvu, te dobio dvije primjedbe koje ovdje i iznosim: Sergij Cesar iz Trsta, član AIS-a, veli da je ova varijanta prikazana na tablici bolja od prijašnje, u kojoj se kategorija brut rastezala sve do 15 g/lit (suludo!) neprovrelog sladora, a njemački vinski novinar (Mondo Heidelberg) i specijalist za šampanjce Gerhard Eichellmann kaže da u Njemačkoj gotovo nitko više ne rabi njemačke izraze za navedene kategorije, prešlo se na one internacionalne – brut nature, extra brut, brut, extra sec, sec demi-sec, doux

Ljetna pozornica u Tuškancu: vrlo lijepi prostor za druženje po srpanjskim i kolovoškim vrućinama

Cristiana Maddalenu, kojega, inače, na položaju direktora izvoza nekoliko talijanskih podruma poznajem već dugi niz godina – radi npr. i za furlansku vinsku kuću Schiopetto a i za odličnog pijemontskog proizvođača barola Luciana Sandronea (ljubitelji barola u Hrvatskoj, pozor: ovdje u nas, ne znam iz kojeg razloga, nema baš nekog izbora barola koji je svjetski čuveno vino, a, evo, vina Sandrone na našem su tržištu preko zadarske tvrtke Atrox!), pitam kako to da se, iako proizvodi dosta veliku količinu pjenušca, Andreola reklamira kao butikna vinarija, te kakva je bitna razlika između Andreole i drugih vinskih posjeda, onih koji spadaju u velike.

Valdobbiadene – vinogradi na kosinama i prilično velikoj nadmorskoj visini

Odgovara mi da je – dok druge vinske kuće koriste grožđe s različitih vinogradskih pozicija što i nisu sve visokokvalitetni, te, k tome, i rabe i kupljeno grožđe – vlasnik posjeda Stefano Pola odlučio za svoje pjenušce koristiti najbolje grožđe isključivo iz vlastitih vinograda u zoni Valdobbiadene i Conegliano koji se nalaze na ekstra položajima, na brdskim kosinama i najvećim dijelom – više od dvije trećine – na nadmorskim visinama od iznad 300 pa i sve do 500 metara. Kosine su toliko strme da je tamo uzgoj vinove loze svrstan u osobito cijenjenu kategoriju herojskog vinogradarstva. Glavna sorta je glera. Zatim, odluka je i da se vinova loza na imanju Andreola uzdržava na maksimalno moguć prirodan način, dakle forsiraju se fizikalni zahvati a izbjegava kemija. Šampanjizacija se obavlja isključivo metodom charmat, tj. drugim vrenjem u velikim cisternama, a gotov proizvod na tržište izlazi u siječnju u godini koja slijedi berbu. Pitam Maddalenu i ovo: ne bi li bilo logično da se, kad su već svi ili gotovo svi vinogradi na tim herojskim pozicijama, pa i na lokaciji Cartizze koju se smatra grand cruom, barem dio pjenušca radi ne po lokalno usvojenoj metodi charmat nego i po klasičnoj šampanjskoj metodi s drugim vrenjem u butelji i potom s dužim odležavanjem pjenušca na kvascu u boci, a odgovor je bio da glera daje vrlo nježno vino i da kod nje treba maksimlno iskoristiti voćnost i svježinu, a kad bi šampanjizacija išla klasičnom metodom u aromama što bi se stvorile kroz taj način glera i njena fina svježina, a tako i njen identitet u pjenušcu, izgubili bi se.

Posjed Andreola ustanovljen je 1984. godine. Malo pomalo površine su se širile, u podrum je postupno uvođena moderna oprema, dosta se radilo i na vizualnom identitetu vina tako da proizvodi i vanjskim izgledom i već na prvi pogled sugeriraju profinjenost i odaju eleganciju. Od 2014 do 2016. trajalo je partnerstvo Andreole s nacionalnim autodromom u Monzi i tada je lansirana kolekcija prosecca Monza, u čast automobilističke utrke Velika nagrada Italije. ♣

Peta Fišijada na Buškom jezeru

Prizor s podjele priznanja: svi na okupu – šampion, drugo i trećeplasirani, članovi žirija, voditelj kroz program, organizator događanja…(Marko Čolić)

HERCEGOVINA u ZNAKU BEĆARCA! – Pretposljednjeg vikenda u srpnju 2018. hercegovačka općina Tomislavgrad bila je u znaku – slavonskog bećarca! Na Buškom jezeru, smještenome u blizini državne granice Bosne i Hercegovine s Hrvatskom (granični prijelaz je Kamensko, kod Sinja), odvijalo se već tradicijsko, peto (pozivno) natjecanje u prigotavljanju fiš-paprikaša – Fišijada 2018. Lokacija: eko-selo Grabovica, turistički kompleks u vlasništvu poduzetnika Joze Ćurkovića, glavni operativac u ime domaćina: Tomislav Ćurković, Jozin sin, organizator i za realizaciju fišijade zadužen: akademski slikar, fotograf, majstor za prigotavljanje fiša, voditelj niza natjecanja u kuhanju fiša Ante Krešić. On se pobrinuo, među ostalime, i za to da svaka natjecateljska ekipa dobije osnovni materijal za fiš, konkretno po 2,5 do tri kilograma šarana u komadu (svatko je sa sobom mogao donijeti i nešto svoje ribe, te začine, gotove ili polugotove pripravke za kuhanje fiša)… Pokrovitelj: općina Tomislavgrad s načelnikom Ivanom Vukadinom. Sudionici: 13 ekipa sa po tri člana (dva natjecatelja i jedan službeni predstavnik OPG-a, restorana, hotela…), priličan broj natjecatelja stigao je iz Slavonije. Žiri za ocjenu fiša (dakako, naslijepo, da nitko od članova ne zna čiji uradak vrednuje): Slavonka Mira Krešić, chef Stefan Jović, glavni kuhar restorana eko sela Grabovica, Toni Marić, vlasnik restorana motela Kiwi (Kiwi stoga što se u posljednje vrijeme u Hercegovini dosta uzgaja upravo to voće) iz Ružića, Mladen Horić, izdavač revije Svijet u čaši i čelnik udruge Atelje okusa, te, kao predsjednik, Željko Suhadolnik Suhiučaši, glavni urednik revije Svijet u čaši. Za glazbeni dio zadužen je bio ansambl Stare note iz Širokog Brijega. Mirko Fodor, zvijezda Hrvatskog radija i Hrvatske televizije, nastupio je kao voditelj programa koji je, inače, dok je fiš krčkao u kotlićima, ponudio i Seosku olimpijadu starih sportova, tj. takmičenje u nekad popularnim disciplinama, primjerice u bacanju kamena s ramena, potezanju konopa, skoku u dalj, obaranju ruke.

Šampion ovogodišnje Fišijade na Buškom jezeru postalo je, nakon pripetavanja u kojemu se, s istim brojem bodova, našao i fiš osječkog café-bara Platane, Turističko gospodarstvo Kereković iz sela Živike, u slavonskoj općini Oriovac. Trećeplasirana je bila ekipa ugostiteljskog obrta Drauss.

Veseli pobjednici – članovi obiteji Kereković: Ivan. Marija i Josipa. Pobjedi raspjevanog pater familiasa ekipe prvaka bitno su pridonijele tihe i samozatajne ali oko kotlića uz vatru marljive i vješte Ivanova supruga Marija i, osobito, kćerka Josipa (Marko Čolić)

Pripreme za fiš-paprikaš i, dakako, podjelu odličja žustro je pratila tamburaška glazba sastava Stare note iz Širokog Brijega, ansambla koji – bilo je očito po repertoaru – i te kako poznaje i slavonski melos. Nakon proglašenja triju prvoplasiranih sudionika, bećarcu nije bilo kraja, a, bogme, i rezala se nemilosrdno, u društvu i vlasnika eko-sela građevinskog poduzetnika Joze Ćurkovića, i kulinova seka…. Glavni bećar (ali samo s pjesmom i graševinom) bio je Ivan Kereković, nositelj obiteljskog turističkog gospodarstva Kereković iz slavonskih Živika, koji bi zasigurno mogao pjevati bećarac čitav dan a da ne izgubi snagu i da mu ne ponestane inspiracije i stihova

____________________

KULIN, SLANINA, ŠUNKA, JAHANJE, PECANJE, VOŽNJA LAĐOM, SPAVANJE u AMBARU... – Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Kereković u Živikama, u Brodsko-posavskoj županiji (izlaz s autoputa: Lužani), okrenulo se prije nekoliko godina vrlo ozbiljno ka seoskom turizmu. Vode ga tata Ivan, mama Marija i kćerka Josipa Kereković. Ponuda počiva ne samo na tradicijskim kulinarskim specijalitetima slavonskoga sela poput kulina, kulinove seke, slanine, šunke, sira, domaćeg kruha, fiša, čobanca, nego je raznovrsna i obuhvaća i sportsko-rekreativne i zabavne sadržaje – pješačenje, jahanje i vožnju konjskom zapregom a i fijakerima, pecanje na vlastitom ribnjaku, plovidbu turističkom lađom (dakako uz kušanje, u plovidbi, domaćih mesnih i mliječnih prerađevina, te uz tamburašku glazbu) po rijeci Savi.

Domaćinstvo Kereković: mogućnost noćenja u starinski uređenoj sobi, degustacije kulina i drugih tradicijskih delicija, jahanje, vožna konjskom zapregom, vožnja Savom turističkom lađom…

U sklopu imanja, koje obuhvaća osam hektara, su prostor za ručak i večeru, veliko dvorište sa starim ambarom s podrumom i kušaonicom kulena, vina, rakije, te, iznad, sa starinskim izvorno uređenim gostinjskim apartmanom od drveta, starim 140 godina. Gospodarstvo nudi, uz noćenje u starinskoj sobici u ambaru, i mogućnost spavanja na štaglju na sijenu, te kampiranje u šatorima, kaže Ivan Kereković.

_____________________

Drugoplasiranu ekipu Platana činili su Luka Blažević i Goran Dropuljić. Luka Blažević je, inače, s ocem Zdravkom, prošle godine, u ekipi OPG Blažević, bio prvak Fišijade na Buškom jezeru. Inače, iz Osijeka je sada na Buško jezero stigla još jedna natjecateljska ekipa, s Draženom Ermenićem i Benjaminom Mlinarevićem.

Nagrade: za prvo mjesto – 500 KM i vikend za dvoje u eko-selu Grabovica; za drugo mjesto – vikend za dvije osobe u eko selu Grabovica (noćenje s doručkom); za treće mjesto – večera za četiri osobe, s pićem.

Bacanje kamena s ramena

Nagrade za prvo mjesto u potezanju konopa – pečeno janje i 10 litara vina; za drugo mjesto pečeni odojak i pet litara vina; za skok u dalj, za obaranje ruke te za bacanje kamena s ramena za prvo mjesto 100 KM i večera za dvije osobe, za drugo mjesto – večera za dvije osobe

Ovako je počelo, na hladno, ali se nastavilo u začas vrućim kotlićima, te završilo kao plutajuća potkova na tanjuru, pred žirijem, za ocjenjivanje (Marko Čolić)

Sudionici natjecanja prigotavljali su svoje fiševe uza stolove koji su im bili namijenjeni i za – dok se paprikaš polagano kuhao pored, u kotliću na vatri – prezentaciju vlastite tvrtke (obrt, OPG, restoran…) i ponude. Uz jedan od tih stolova naišao sam na dva člana ekipe pizzerije Galija iz Tomislavgrada (nekadašnje Duvno) s istim imenom i prezimenom: Marko Baković! Nadimci su im drukčiji, jedan je Kosalj, a drugi Akan. Treći član bio je, inače, Mato Ećimović. Kosalj je dugo vremena živio i radio u Švicarskoj (o njemu sam pisao u izvještaju s Buškog jezera lani), a nakon što je odlučio vratiti se u domovinu zasadio je ponad Tomislavgrada vinograd (1 ha, 2800 trsova) na brdu na poziciji Mokronoge na nadmorskoj visini od oko 800 metara tako da su mu domaći ljudi govorili da je lud. No kako je od chardonnaya te crnog pinota dobio jako dobra vina, i neki lokalni mještani – njih osam – krenuli su u sadnju vinove loze čak i na lokacijama između 950 i 1050 metara visine. Upravo na proljeće ove godine Marko Kosalj pomogao je sumještaninu u sadnji vinove loze na položaju Brišnji Gornji…(Marko Čolić)

Među natjecateljima bila je i tvrtka Šafram, znana po začinima. Željko Nejašmić nastupio je u dvije uloge – kao propagator začina i kao kuhar fiša. Da bi što bolje pokazao vrijednost mirodija koje nudi Šafram pozivao je na kušanje i mesnih prerađevina iz radionice Dražena Rastovića, direktora prodaje tvrtke Šafram, riječ je o raznim salamama, među njima i ovoj na slici a od mesa divlje svinje… Da salame bolje klize Rastović je dao i svoje vino zeleni silvanac, od grožđa iz njegova vinograda na obroncima Bilogore s podravske strane…

__________________

RAŠTIKA IZ – NJEMAČKE! – Kad se spomene raštika, odmah nam na pamet kao prostor njena uzgoja padnu Hercegovina i Dalmacija. A, zapravo, svjetskim glavnim gradom raštike smatra se – njemački Oldenburg! Tamo joj je naziv Grünkohl. U okolici Oldenburga raštika se uzgaja u većoj mjeri, pa je odlučeno da se u spomenutome gradu ustanovi Grünkohl Akademie, odnosno Akademija raštike, što je i realizirano u veljači 2003. godine. Akademija ima istraživalački karakter – želi se, naime, rasvijetliti prehrambena i zdravstvena vrijednost raštike, te obrazovni karakter – želi se raštiku maksimalno propagirati kod publike kao dio prehrane. Oldenburžani su toliko privrženi raštici da je koriste u promidžbi cijelog svojega kraja, npr. kao što su nekim mjestima mamac za turiste vino, jaka pića, maslinovo ulje, sir, janjetina, riba…, tako bi ovdje trebala biti raštika. U Oldenburgu su svi restorani, hoteli i cjelokupni turistički marketing okrenuti jelima od raštike.

Fišijada 2018, štand Kiwi ja i Marića gaja: Raštikijada u Ružićima u općini Grude – prvog vikenda u studenome

Braća Gojko i Toni Marić, kao vlasnici i voditelji agroturizma Marića gaj (povrće, rakija, vino od žilavke te od trnjaka 50 % i syraha 50 %, ukupno oko 10.000 litara) i restorana i motela Kiwi u Ružićima u općini Grude, nastup na Fišijadi na Buškom jezeru iskoristili su i za najavu manifestacije Raštikijada koja se u Ružićima odvija svake godine o prvom vikendu u studenome, inače ove godine bit će osma po redu. Marić veli da sa svojim proizvodima, uz domaćina, nastupaju i OPG-i iz Međimurja, Baranje, a dođu i oni iz Oldenburga, koji raštiku rabe i u produkciji čaja, ali i – čokolade! Za 10 € koliko stoji čaša kao ulaznica na festival konzumacija je neograničena, kažu Marići.

BIBLIOTEKA ATELJE OKUSA SVIJETA u ČAŠI – Revija Svijet u Čaši u sklopu svojega Ateljea okusa ima za prodaju prilično bogat izbor knjiga na temu hrvatske tradicijske kuhinje i hrvatskoga vina, narodnih običaja, vinskih napjeva.  Evo, u nastavku, naslova te maloprodajnih cijena i, dodatno, u zagradi, popusnih cijena za članove nedavno ustrojene neprofitne udruge Atelje okusa:

Hrvatska tradicijska kuhinja  – 150,00kn  (s popustom za članove udruge atelje okusa: 105,00kn); 02. ATELJE OKUSA hrvatska .tradicijska kuhinja – 200,00kn (140.00kn); 03. Hrvatska tradicijska jela od svinjskog i goveđeg mesa – 29,99kn  (21,00kn); 04. Hrvatska tradicijska jela od peradi i janjetine – 29,99kn (21,00kn); 05. Hrvatska tradicijska jela od morske i slatkovodne ribe – 29,99kn  (21,00kn); 06. Hrvatska tradicijska jela od povrća, te variva – 29,99kn (21,00kn); 07.  Hrvatska DOMAĆA jela  (492str.) – 150,00kn (105,00kn); 08. Domaći kolači br.1 – 29,90kn  (21,00kn); 09. Domaći kolači br.2  – 29,90kn (21,00kn); 10. Plavac mali: hrvatska sorta za veliko vino – 169,00kn (120,00kn); 11.Blaževa kuhinja: tradicijska jela –  200,00kn (140,00kn); 12. Okusi Zagreba: 20 recepata + CD video – 130,00kn (100,00kn); 13. Vino u pjesmama za radost u duši – 80,00kn (50,00kn)

Revija SVIJET u ČAŠI imala je na Fišijadi svoj štand, pod nazivom Biblioteka Ateljea okusa Svijeta u čaši. Izložili smo reviju te niz knjiga vezano uz tradicijsku hrvatsku kuhinju i uz hrvatsko vino, interes posjetitelja bio je popriličan!…

Posebna mini izdanja:  14. Dobra i jeftina jela – 15,00kn (10,00kn); 15 .Jednostavno, jeftino i  ukusno – 15,00kn (10.00kn); 16. Jela od graha – 15,00kn (10,00kn); 17. Sve od jaja – 15,00kn  (10,00kn); 18. Jela od krumpira -15,00kn (10,00kn); 19. Jela od mljevenog mesa – 15,00kn (10,00kn); 20. Objed za pola sata – 15,00kn  (10,00kn); 21. Pikantna jela s kapljicom alkohola – 15,00kn (10,00kn); 22 . Jela sa žlicom – 15,00kn (10,00kn); 23. Mađarska kuhinja – 15,00kn (10,00kn); 24. Slastice bez pećnice – 15,00kn  (10,00kn); 25. Domaći kolači i slastice – 15,00kn (10,00kn)

Još raspoloživo u sasvim malom broju primjeraka: 1. Suzy Josipović: Mojih 50 najdražih slanih jela –  39,90 kn; 2. Suzy Josipović: Mojih 50 najdražih slatkih jela – 39,00 kn; 3. Marin Rendić: Kuhinja iz morskih dubina –  99,90kn; 4. SVIJET u ČAŠI, novi broj (158 ) – 30,00kn (za  članove: gratis);  5. SVIJET U ČAŠI, remitenda, 10 komada – 100,00kn  (za članove udruge Atelje okusa 70,00kn).

LIVNO KAO NOGOMETNI OLIMP – Na Buškom jezeru velike su se nade polagale u dolazak Zlatka Dalića na petu jubilarnu Fišijadu. Za dan poslije Fišijade u Dalićevu rodnom Livnu najavljen je veliki doček izborniku, i svi u eko-selu Grabovica i brojni gosti očekivali su da će novi trener svih trenera, kako ga već nazivaju, naići malo na fiš i tamburu na lijepu Bušku rivijeru. Ali umiješala se meteorologija, s najavom lošeg vremena tog ponedjeljka u Livnu, pa je svečanost odgođena za jedan dan. I, kad su meteorolozi izašli s prognozom o kiši, s kojom su navukli nezadovoljstvo mještana, bilo je jasno da Dalića osobno na Fišijadi 2018 na Buškom jezeru neće biti.

Ali, bio je, on, skupa sa Vatrenima, ipak u Grabovici u eko-selu pa i na brdu kod Raspela, i to vrlo pompozno. Pobrinuo se za to fotograf Stipe Renić, koji je postavio divovsku zastavu posvećenu Daliću i Vatrenima kao osvajačima drugog mjesta na ovogodišnjem Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji. Renić i akademski slikar Branimir Čilić kreirali su na materijalu od kojega se rade cerade gigantsku 45 metara dugačku zastavu sa 23 slike od kojih jedna prikazuje izbornika Dalića a ostale prikazuju reprezentativce. Stipe Renić kaže kako se s tom zastavom htjelo prikazati zajedništvo Hrvata u domovini i u dijaspori, a i toleranciju Hrvata prema svim vjerama, naime uz fotografije igrača na zastavu su stavljena i obilježja vjera – katoličke, pravoslavne, židovske i arapske… Ta je zastava, inače, kao neko proročanstvo uspjeha hrvatske reprezentacije, za vrijeme Svjetskog prvenstva u nogometu bila postavljena u Beču ispred lokala u kojemu su Hrvati preko malog ekrana pratili utakmice i ulazak Hrvatske u finale… ♣

Slavonska crna vina & slavonska crna svinja

FRANKOVKA KAO CRVENA PRATNJA BIJELOJ GRAŠEVINI! – Hoće li napokon frankovka kao crvena pratnja bijeloj graševini u Slavoniji i Podunavlju zauzeti mjesto koje joj pripada kao crnjaku mnogo dublje vezanome uz Panoniju nego što su u tome dijelu Lijepe naše rašireni internacionalci merlot, cabernet sauvignon, kojih ima posvuda? Volio bih vjerovati u to. Samo, treba – delati! I to pametno i ozbiljno, strpljivo, bez improvizacija koje možda mogu donijeti neku korist nekome na brzinu, ali koje nisu temelj za nešto dugoročno uspješno za društvo. A ovoj zemlji upravo treba to što je dugoročno uspješno…

Francesca, Dika i Miraz

Vjetar u leđa priredbi Slavonska crna vina i slavonska crna svinja moglo bi dati i to što popularni vatreni šokac Domagoj Vida, na slici sa sinčićem, ima farmu za uzgoj crne slavonske svinje!

Za kraj rujna 2018. Feričanci, znani upravo po frankovki, najavljuju u nas prvi festival vina od te sorte! Čini se dobrim početkom, jer se počelo (doduše: nije li radi željenog odaziva proizvođača, zbog berbe, bilo bolje izabrati neki drugi datum?!), čudi kako se već i prije nitko nije sjetio da organizira takvu manifestaciju i krene kako treba u njenu realizaciju. Detalji oko festivala nisu još službeno javno objavljeni, zna se tek da je inicijativu za priredbu dala općina Feričanci, te to da se planira uoči festivala održati stručno ocjenjivanje frankovki uz sudjelovanje degustatora i iz inozemstva, kao i

Zdravko Ilija jakobović i Ivan Dropuljić: uz kušanje crnjaka na dozrijevanju u novoj Jakobovićevoj bačvi – razgovor o festivalu Crna slavonska vina i crna slavonska svinja

to da je dobar dio oko organizacije u izvedbenom smislu povjeren Feravinu. Podrum je to koji se već godinama dosta trsi upravo oko frankovke i tržištu je u solidnim količinama nudi u tri varijante – kao pjenušac Francesca rosé brut (metoda charmat; s 87/100 bodova na trećem mjestu rang-liste najbolje ocijenjenih ružičastih vina nedavno u Villànyju u Mađarskoj!), zatim kao mlađe svježe voćno crno mirno vino Dika i kao ozbiljan uradak Miraz s dozrijevanjem u hrastovim bačvicama.

Smatrajući da su crna slavonska i podunavska vina posljednjih godina silno napredovala u kakvoći te da je slavonska crna kapljica marketinški neopravdano dosta zapostavljena u odnosu na graševinu, prijedlog za redovitu godišnju smotru upravo sa slavonskim crnjakom u širem rasponu kao protagonistom dao je ovih dana Zdravko Ilija Jakobović, proizvođač vina marke Jakob, od grožđa s njegovoga trsja u brodskom Stupniku. Jakob, koji proizvodi glavninom crna mirna vina (sorte su: merlot, cabernet sauvignon, cabernet franc, syrah) – tek nešto ima bijelog pjenušca rađenog klasičnom metodom i nešto ružičastoga, rađenog metodom charmat, govori o potrebi realizacije festivala s radnim nazivom Crna slavonska vina. Na to se, s obzirom da se u posljednje vrijeme u Slavoniji jači naglasak stavlja na uzgoj crne slavonske svinje, dovezala ideja da manifestacija bude posvećena crnom slavonskom (dakako i podunavskome – Baranja i Srijem) vinu i crnoj slavonskoj svinji! Pedantni Slavonac Jakobović, nekad čelnik tvrtke Furnir koja je svojedobno osiguravala i slavonsku hrastovinu za bačve, veli da ne treba žuriti nego se stvar mora temeljito pripremiti, kako bi rezultat bio dobar. Zamisao se čini zanimljivom, o njoj je s Jakobovićem ovih dana razgovarao prof. Ivan Dropuljić, začetnik i organizator zasad najvećeg internacionalnog vinskog festivala u Hrvatskoj Zagreb Vino.com, moguće je da se kao najava ozbiljne samostalne priredbe poseban kutak za crna slavonska vina i crnu slavonsku svinju nađe upravo na ovogodišnjem Zagreb vino.comu! ♣

13. međunarodni festival Zagreb Vino.com 2018

I DALJE ESPLANADE*****! – Špekuliralo se da bi međunarodni festival Zagreb Vino.com 2018, nakon 11 godina u elitnom zagrebačkom hotelu Esplanade, mogao, da se dobije na prostoru i komforu, promijeniti mjesto održavanja, naime sudeći po gužvi Esplanade je postala pretijesnom za sve zainteresirane izlagače te posjetitelje. Prof. Ivan Dropuljić ostao je ipak vjeran, kako kaže, hrvatskoj i zagrebačkoj gastronomskoj i turističkoj instituciji s karizmom, te je i za ovu godinu s predstavnicima Esplanade upravo nedavno potpisao novi ugovor o održavanju manifestacije. Datumi – kao i uvijek: posljednji petak i posljednja subota u studenome, ove godine to su 23. i 24. 11.

Kod Stjepana Šafrana: predaja kristalne vaze i slikanje sa Šafranom i njegovim zetom Josipom Tržecom (Marko Čolić)

Imanje Šafran u Brezničkom Humu

S festivala Wine me Up u Bosanskoj Gradiški: Božo Metković, koji na krajnjem hrvatskome jugu uzgaja i – graševinu!

Nicholas Gee, Novozelanđanin koji vino radi u Sloveniji

Pripreme su ušle u pojačani intenzitet, makar – animacija izlagača je počela praktički odmah po završetku lanjskog festivala. Prof. Dropuljić kao znak pažnje i zahvale dijeli lijepe kristalne vaze izlagačima koji su na festivalu sudjelovali punih 10 godina, obilazi proizvođače, posjećuje razne skupove vinara, kako bi ih podsjetio na ovogodišnje termine. Ovih je dana otišao u posjet nekadašnjem čelniku Hrvatske obrtničke komore, inače uspješnom poduzetniku (i izvozniku!) ali i proizvođaču vina Stjepanu Šafranu u Breznički Hum, mjesto nekako na pola puta između Zagreba i Varaždina. Mnogo zelenila, travnjak engleski pošišan, starobarokna kurija, pogon Metal-producta (bravarija, zavarivanje, odmašćivanje, montaža, ljevaonica), lijep vinski podrum, prostrana kušaonica… Šafran je također jedan od dobitnika kristalne vaze za desetljeće izlaganja. Stjepan Šafran, u čijoj obitelji su vinogradarstvo i vinarstvo duga tradicija – pisani dokumenti govore od 18 stoljeća!, danas posjeduje 19 hektara pod trsjem, od čega je 15 u vinogorju Varaždin, a četiri su u vinogorju Zlatar. Sorte su rizling rajnski, muškat žuti, manzoni bijeli, pinot sivi, sauvignon bijeli, traminac mirisavi… Šafranu, koji inače u svojoj metalnoj struci ima 220 zaposlenih, u vinskome segmentu zdušno pomaže zet Josip Tržec.

Uz suprugu Oksanu – Christian Zwickert, Alzašanin koji vino radi u Bosni

Dropuljiću nije bilo teško skoknuti ni do Stare Gradiške, na ljetni mini festival vina Wine Me Up! na otvorenome kod zgrade Kulturnog doma. Susreo se s većinom od tridesetak izlagača i popričao. Moguće je tako da, kao slijed i razgovora u Gradiški, na festivalu u Zagrebu u studenome vidimo makedonsku vinariju Tikveš sa svojima sjajnima Belom Vodom i Barovim, te Domaine Lepovo, pa Božu Metkovića iz Molunta koji na našem krajnjem jugu proizvodi izmeđšu ostaloga i graševinu! Dropuljić se duže zadržao i u razgovoru sa slovenskim enologom Bojanom Kobalom, nekad glavnim majstorom za vino u Ptujskoj kleti, a unatrag koju godinu suvlasnikom i voditeljem vinskog posjeda Kobal Wines. Kobal, inače nekoliko godina predsjednik stručne ocjenjivačke komisije na Dubrovnik FestiWineu, ima vrlo dobra vina, osobito se ističe sa sauvignonom, a od crnih s frankovkom. Dakako da je takav proizvođač poželjan na renomiranom festivalu poput Zagreb vino.coma!…

Ivan Dropuljić (na slici desno) zajedno s enologom Franjom Francemom (sasvim lijevo), u lijepom društvu Kobala i njegovih pratilja, u degustaciji Kobalovih vina

U Gradiški još zanimljivih vinara i vina: jedan je svakako Nicholas Gee Nick, Novozelanđanin koji je neko vrijeme živio u Francuskoj, pa se skrasio u Slovenskoj Bistrici, i tu proizvodi jako dobre frankovku, crni i sivi pinot s kojima izlazi pod etiketom Heaps Good Wine Company. Od prije nekog vremena Gee je voditelj vinskog podruma Sanctum poslovnog čovjeka Marka Podkubovšeka, koji izvozi vino iz Slovenije, Hrvatske i drugih zemalja našeg okruženja u SAD!  A tu su i bračni par Oksana Sadžik i Christian Zwickert, ona je iz okolice Prnjavora ali radi već godinama u Njemačkoj, na samoj granici s Francuskom, on je iz Alsacea i radi u vinskom sektoru. Prije nešto godina uz obiteljsku kuću u Bosni podignuli su vinograde i osnovali tvrtku Fazan, za proizvodnju vina! Alzaška enološka ruka na bosanskome tlu!♣

56. međunarodni poljoprivredno-prehrambeni sajam AGRA u Gornjoj Radgoni

MEĐU VINSKIM ŠAMPIONIMA PONOVNO STJEPAN ĐURINSKI – Poljoprivredno-prehrambeni sajam AGRA u Gornjoj Radgoni ove se godine odvija od 25. do 30. kolovoza. Sredinom srpnja pod okriljem sajma organizirano je 44. ocjenjivanje Vino Slovenija. Ukupno su vrednovana 573 uzorka od 193 vinara iz šest država, uz domaćina Sloveniju to su bile Austrija, Češka, Hrvatska, Makedonija i Slovačka. Najviše etiketa poslala je, dakako, Slovenija – 478, i to od 156 proizvođača, Austrija je prijavila 35 uzoraka od devet proizvođača, a Hrvatska 25 uzoraka od 14 proizvođača.

Stručnu ocjenjivačku komisiju, činili su Darja Zemljič, Dušan Brejc, Ivana Rendulić Jelušić, Janez Istenič, Tadeja Vodovnik Plevnik, Nika Gregorič, Jure Štalcar, Mitja Herga, Marijan Čižmešija, Majda Brdnik, Martin Palz, Jernej Martinčič, Darinko Ribolica, mag. Janez Valdhuber, Marko Benčina, Miroslav Majer, Klavdija Topolovec Špur, Danilo Steyer, Ivan Mijošek i Boštjan Zidar. Ocjenjivači su bili podijeljeni u četiri komisije, kojima su predsjednici bili dr. Mojmir Wondra, dr. Friderik Vodopivec, mag. Anton Vodovnik i Iztok Klenar. Od ove godine, uz titulu Prvak ocjenjivanja dodjeljuje se službeno i titula Prvak države. Prvak države je vino koje od svih predstavljenih uzoraka neke države dobije najvipše bodova, međutim nužno je da na ocjenjivanju iz te države bude najmanje 25 uzoraka.

Evo i rezultata:

Prvak ocjenjevanja Vino Slovenija Gornja Radgona 2018 je Ranina SJI 1993 od Radgonskih gorica iz Gornje Radgone (94,67 bodova)

Prvaci država: Austrija – Muskateller Trockenbeerenauslese Ried Mosergut, Weingut Felberjörgl, Kitzeck im Sausal (92,67 bodova); Hrvatska – Traminac izborna berba prosušenih bobica 2015, OPG Đurinski, Kupljenovo (93,67 bodova); Slovenija – Ranina SJI 1993, Radgonske gorice Gornja Radgona (94,67 bodova)

Šampioni po kategorijama

Suho nearomatično bijelo vino – Jeruzalem Ormož Chardonnay 2017, Puklavec Family Wines, Ormož; aromatično suho vino – Rumeni muškat 2017, Vinogradništvo Pešl, Jakobski Dol; poluslatko aromatično bijelo vino – Traminec 2011, Vinar Kupljen, Okoslavci; slatko bijelo vino – Laški rizling JI 2011, Vinogradništvo-kletarstvo Gregor Štemberger, Šentjernej; teran PTP – Izbrani teran PTP 2012 CV, Colja Vino, Matej Colja, Coljava; Izbrani teran PTP 2017, Petelin-Durcik, Durcik Franko, Pliskovica; cviček PTP – Cviček I 2017, Vina Martinčič, Šentjernej; Cviček II 2017, Vina Martinčič, Šentjernej; suho crno vino mlađe od tri godine – Domaine Lepovo Grand Cuvée 2015, Tikveš Winery, Skopje, Makedonija; pjenušac – Diona brut nature, Hiša vina Doppler, Kozjak nad Pesnico. ♣

ProWein 2019

DÜSSELDORF, OD 17. DO 19. OŽUJKA – Uz bordoški Vinexpo, najvažniji međunarodni sajam vina je ProWein u Düsseldorfu. Iduće godine odvijat će se od 17. do 19. ožujka. Glavne izlagačke kategorije: vina / pjenušci / jaka pića / mineralna voda / oprema za marketing i IT tehnologija u trgovinama i gastronomiji / strukovna literatura / usluge (Detaljno…)

Ciljane grupe posjetitelja su: trgovci vinima i žestokim pićima, catering i hotelska industrija, trgovina živežnim namirnicama i veletrgovina, uvoz-izvoz i online kupovina, specijalizirane udruge i institucije.

Podaci iz 2018. (Više…): broj izlagača – 6.873 (od toga 986 njemačkih); broj zemalja iz kojih dolaze izlagači – 64; Broj posjetitelja – 60.560 (od toga 89 posto iz Europe, 46 posto iz Njemačke). Interesi: Njemačka vina 51 posto, francuska vina 42 posto, talijanska vina 40 posto, jaka pića 24 posto. Ocjena posjetitelja: 98 posto posjetitelja izjavilo je da će ponovno će posjetiti sajam, i preporučilo bi posjet i drugima

UVJETI SUDJELOVANJA i VAŽNI ROKOVI (Više…): rok za prijavu sudjelovanja je 31.07.2018. (sigurno će se još malo i produžiti, no zbog velikog interesa izlagača potrebno se prijaviti što prije kako bi se imalo veću šansu za dobivanje izlagačkog mjesta) Link za prijavu Veličina najmanjeg mogućeg štanda: 12 m2. Cijena izlaganja: 190-245 EUR/m2 (ovisi o broju otvorenih strana). Cijena tipskog štanda: 111-173 €/m2 – ovisi o broju otvorenih strana i dizajnu (Obrazac za narudžbu) Kalkulacija za troškove tipskog štanda Prijava je moguća isključivo online, putem gore navedenog linka. Prije prijave, potrebno je proučiti uvjete sudjelovanja (link gore) jer prijavom se, uz prava, stječu i neke obveze.

Marketing (mogućnosti): po potvrdi izlaganja, u OOS sustavu izlagači imaju i mogućnost narudžbe vezano za marketinške aktivnosti (natpisi po paviljonima, hodnicima, reklame u katalozima i sl.) – Pressefach pretinac (restoran za novinare, kojih je prošle godine bilo više od 1200 iz cijeloga svijeta – a gdje se može zakupiti pretinac i ostaviti svoj press release, info-mapu) – ProWein goes City a to su sva kušanja i show koje izlagači organiziraju iza 18 sati na različitim mjestima u gradu (restorani, hoteli, muzeji i sl.),  poželjno je da bude što avangardnije kako bi se privuklo što veći broj novinara, trgovaca i ostalih ciljanih profesionalaca (program od ove godine)

Ostalo: nužno je voditi računa o pravovremenoj rezervaciji smještaja i leta, bez obzira razmatra li se izlaganje ili posjet sajamu (na raspolaganju je i putnička agencija u okviru sajma – ponuda na upit). Ako su proizvodi atraktivni za kinesko tržište, sugerira se da se kao mjesto nastupa razmotri i ProWein Shanghai koji se održava u studenom ove godine (više informacija na upit). Organizacija zajedničkog štanda moguća je i ove godine, osim u paviljonu broj 15 (sajam je složen geografski te sve zemlje jugoistočne Europe pripadaju ovdje i dijele paviljon s talijanskim izlagačima), ima ipak izgleda da se, ovisno o interesu, organizira i zajednički štand u paviljonu broj 12 gdje se izlažu žestoka pića i likeri (više informacija na upit).

Javila je to Ana Dijan, direktorica predstvaništva kuće  MESSE DÜSSELDORF za Hrvatsku, BiH, Makedoniju, Kosovo i Albaniju ♣

Politika i vino u Goriškim brdima

OD DRŽAVNIČKE TRILATERALE DO ZVIJEZDE REBULE – Bogme, vrlo značajni ljetni skupovi u Goriškim brdima! Nedavno, na početku ljeta,  trilateralni susret predsjednika Austrije Alexandera van der Bellena, Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović i Slovenije Boruta Pahora, a uskoro, na kraju kolovoških vrućina, s eno-etno i turističkog stanovišta značajna manifestacija Brda – domovina Rebule.

U Goriškim brdima: Borut Pahor, Kolinda Grabar Kitarović i Alexander van der Bellen

Visoki gosti na kušanju rebule Marjana Simčiča

Rebula Opoka 2014, 2013 i 2011

Radni sastanak predsjednici država su imali u Villi Vipolže, otvorenoj i za protokolarna događanja, slijedio je ljepši dio – posjet mjestu Šmartno gdje je, u nazočnosti još i Franca Mužiča, župana oblasti Goriška brda koja inače broji 6000 stanovnika, održana posebna prezentacija vina jednog od najboljih proizvođača plemenite kapljice Goriških brda Marjana Simčiča. U prvome planu, dakako, autohtona rebula. Za troje predsjednika Marjan i njegova supruga Valerija Simčič od rebule, i to, naravno, iz najboljeg Marjanovoga ranga zvanoga Opoka (opoka=lapor), ponudili su predsjedničkoj trojki tri različite berbe – 2014, 2013. i 2011.

Državnička trilaterala u Goriškim brdima, području koje se posljednjih godina izvanredno razvilo i u turističkome smislu, sjajan je uvod u manifestaciju Brda – domovina Rebule, koja se održava 28. i 29. kolovoza. Riječ je o određenoj vrsti masterclassa, namijenjenoga strukovnoj publici, u toj su grupi – logično, jer kako izreka kaže: ako se ne objavi, nije se ni dogodilo! – dakako i novinari specijalizirani za eno-gastronomiju i turizam. Organizatori događanja su vinske kuće iz

Valerija i Marjan Simčič

slovenskoga i talijanskoga dijela vinogorja, konkretno Marjan Simčič, Marko Skočaj Dolfo, Stojan Ščurek, Medot, Zanut, Klet Brda, Edi Simčič, Aleksij Erzetič i Ferdinand iz Goriških brda, te Joško Gravner, obitelj Radikon, te Keber i Jermann s Collija.

Evo okvirnog programa:

28.8. – dolazak u Brda i mogućnost posjeta vinarijama članicama organizacijske skupine, uvečer druženje s vinarima i s rebulom iz 2017 na večeri kod Klinca; 29.8. – Masterclass  Brda, home of Rebula, ove godine tema su različiti stilovi rebule.

Predstavit će se terroir Brda/Collio, nekoliko riječi kazat će se i o povijesti kraja s naglaskom na vinograde i vino, potom će sommelier Luca Gardini sa jednim od najvažnijih vinskih trgovaca (uvoznik, distributer) u Sloveniji Gašperom Čarmanom voditi degustaciju rebula različitih stilova a od svih proizvođača uključenih u organizaciju priredbe. Poslije ručka planirano je tzv. walking around kušanje – vinari će svaki za svojim stolom prezentirati svoje rebule u raznim izvedbama i rebule iz više starijih godišta. Slijedi gala večera sa chefovima Tomažem Tommyjem Kavčičem te Joškom Sirkom, restoran La Subida, pratnja jelima – rebule starijih godišta. ♣

Pola stoljeća pjenušaca Istenič: čestitke!

DVE ZGODBE v ENEM ŽIVLJENJU – FIFA World Cup Russia 2018.: o nogometu izravno s nogometašem, te o slavljeničkom pjenušcu u čast hrvatskog uspjeha u Moskvi izravno s proizvođačem, nekadašnjim golmanom, tako da nam je u čaši njegov No1 brut. Međutim No1 brut ima još jednu simboliku: nogometaš-enolog bio je i prvi individualni privatnik iz vinskog sektora u Sloveniji koji se u produkciji, tzv. klasičnom metodom, posve okrenuo pjenušcima, i to s namjerom ne samo da dosegne visoku kakvoću uratka nego i da dosegne značajne tržišne količine! Tako da je on danas, uz tvrtku Radgonske gorice, najjači slovenski šampanjer.

Slavljenik Janez Istenič i njegov pjenušac No1 (Marko Čolić)

Dvije priče u jednom životu, ova druga, pjenušava traje već 50 godina. Polastoljetni jubilej se obilježava 28. rujna u već nadaleko znanoj šampanjeriji u Staroj Vasi kod Bizeljskoga. Proslava je pod pokroviteljstvom slovenskog predsjednika Boruta Pahora. Hoće li se, s obzirom na naše susjedstvo sa Slovenijom i s obzirom da je Stara Vas tik uz cro-slo državnu granicu, pojaviti, nakon susreta s Pahorom i austrjskim klegom van der Bellenom te s vinskom obitelji Marjana Simčiča nedavno u Goriškim brdima, i naša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović?…

S posjeda Istenič u Staroj Vasi kod Bizeljskoga. Dolje: nova multifunkcionalna dvorana odlična za festivale, seminare ali i za svadbene svečanosti (Marko Čolić)

Janez Jstenič, koji je kao mladac branio na vratima ljubljanske Olimpije a igrao je i za mladu reprezentaciju tadašnje Jugoslavije te koji je bio oduševljen nastupima reprezentacije Hrvatske sada u Rusiji, jer, kaže, dečki su igrali ne po nekim šablonama što su se mogle vidjeti kod drugih momčadi nego oslanjajući se uvelike na vlastitu visoku nadarenost i na maštovitost, otvorio je, nakon No1, svoj sjajan Prestige 2011 extra brut, koji je upravo krenuo na tržište. A na svečanosti krajem rujna, na kojoj će se izvesti i himna Isteničevih (da, Isteničevi imaju svoju himnu, naslov je Penine Istenič, a autor i glazbe i teksta je profesor muzike Vilko Urek!)  otvorit će boce s pjenušcem koje su tri godine provele u vodi i na dubini od 15 metara te na konstantnoj temperaturi od 10-11 Celzijevih stupnjeva u bunaru uz njegovu šampanjeriju. Dakako, pjenušac je kroz sve te tri godine bio na kvascu. Ovih dana Istenič je iz bunara dao izvaditi 50 butelja, da se iz njih ukloni talog, da se pjenšac finalizira i odmori u boci prije posluženja za aperitiv dobrodošlice.

Na proslavi će Janez Istenič predstaviti svoju knjigu Dve zgodbe u enem življenju, nastalu na temelju njegovih zapisa dijelom iz nogometnog i – znatno većim – dijelom iz enološkog razdoblja. Znači li to da sad otvara i treće (spisateljsko) poglavlje u enem življenju? U knjizi ima zgodnih cveba, primjerice, to da se on počeo baviti pjenušcima točno 300 godina nakon početaka znamenitog Francuza Doma Pérignona, pa to da je on, nakon četiri godine iskustva s mirnim vinom, krenuo u pjenušce u dobi od 28 godina (u 24. godini ulazi u enološku sferu, ali i dalje se, do 28. godine života, bavi, usporedno, i nogometom), a Dom Pérignon s 29. Jedna je i ta da je od 1968., kad je registrirao i otvorio svoj vinski podrum na Bizeljskome pa do 2018.  napunio četiri milijuna boca koje bi, kad bi se poredale jedna za drugom poput vagona vlaka, pokrile udaljenost od 400 kilometara. Od početka pa i dobar dio svoje enološke karijere Istenič je, vodeći paralelno vlastiti podrum, radio i u najvećoj slovenskoj vinskoj kući Slovin, i, kaže, od 1969. godine pa do 2000. kao enolog je sudjelovao u nastajanju 15 milijuna hektolitara vina pa kad bi se svo to vino napunilo u cisterne od po 500 litara a cisterne poredale jedna za drugom bio bi to vlak dužine približno oko 400 kilometara, to je udaljenost od Ljubljane do Münchena!…♣

Knjige

Jože Rozman

ČAR VINA – Čar vina nije strukovni ampelografski ili enološki priručnik kakvih na policama knjižara ima već dovoljno, nego je priča o osobnom odnosu autora prema plemenitoj kapljici i njenoj estetskoj, filozofskoj i sociološkoj dimenziji. Više nego kemija božanskoga napitka, bez kojega je danas teško zamisliti svijet, autora zanima izlet u prošlost, u drevne civilizacije i u gruzijske kvevre (amfore) gdje se, prije nekih osam tisućljeća, počeo rađati Bakhov nektar kojega poznajemo sada. Dotiče se on, autor, i Svetog pisma u kojemu se vino spominje više puta, kao i voda i mlijeko. Vinova loza simbolizira zajedništvo s Bogom, a vino se uzdiže na rang krvi Isusove…  Autor je s obje noge čvrsto na tlu, i to baš na tlu svoje domovine, naime bavi se i Valvazorom, koji je postavio temelje klasifikacije vinogradskih položaja u Kranjskoj. Čitatelj dobiva i odgovor na pitanje zašto se autor svake jeseni s novim vinom ponovno rađa. Lijepo štivo, za udubiti se u njega sâm, ili za raspravljati o njemu u krugu najbližih s kojima se i najradije dijeli vino… Knjiga Čar vina – tvrdi uvez, 192 stranice, izdavač Beletrina Ljubljana. Autor: Jože Rozman (1951), vinski publicist, pisac o vinu i kulinarici, sommelier drugog stupnja, licencirani degustator, s diplomom WSET III (Wine & Spirit Education Trust, London). Svoje znanje i iskustva dosad je pokazao i podijelio kroz više knjiga, televizijskih emisija i vinskim radionicama. ♣

Doživljaj kod kralja visokih predikata

KRACHER FINE WINE EVENT 2018 – Tradicijska manifestacija Kracher Fine Wine Event 2018 održat će se u austrijskom Illmitzu (Burgenland, Gradišće) 1. i 2. rujna. Kuća Kracher, koju je svojim slatkim desertnim predikatima na svjetskoj razini proslavio Alois Kracher, s vremenom je, pod vodstvom Aloisova sina Gerharda, proizvođačku djelatnost  ozbiljno dopunila i trgovačkom, naime osnovana je uvoznička i distribucijska kuća Kracher Fine Wine, koja, u skladu s renomeom prezimena Kracher, u svom portfelju ima vina od mnogo

Gerhard Kracher sa suprugom

ponajboljih, i svjetski glasovitih proizvođača. Unatrag nešto godina Gerhard Kracher krajem ljeta u svojemu dvorištu uz kuću gdje stanuje i gdje mu je i vinski podrum priređuje vrlo atraktivan eno-gastronomski festival na kojemu sudjeluju renomirani austrijski vinari ali i vinari iz drugih zemalja, te brojni ponuđači vrhunskih delikatesa poput sireva, mesnih prerađevina, čokolade i čokoladnih slatkiša. Izlagački degustacijski dio prate razne radionice, konstanta su one vezane uz Kracherova vina iz berbi što upravo izlaze na tržište, krunu čini kolekcija nazvana TBA, tj. Trockenbeeren Auslese odnosno Izborna berba prosušenih bobica. Tu Kracher osobno predstavlja svoje visoke predikate.

Od elitnih gostiju globalne vinske scene ove godine kod Krachera u Illmitzu bit će, uz domaćina, i Château Ducru Beaucaillou – Bordeaux; Elvio Cogno – Pijemont, Italija; Weingut Karthäuserhof – Mosela, Njemačka; Montepeloso – Toskana, Italija; Jutta Ambrositsch – Beč, Reinhold Krutzler iz Južnog Gradšća, Charles Heidsieck – Champagne. Prigoda će biti kušati i vina od dosta drugih ponuđača iz raznih zemalja, uglavnom nudi se mogućnost degustacije više od 150 raznih prestižnih etiketa.

Sa svojim delicijama pokazat će se Schärdinger Affineur, Hink Pasteten, Alois Gölles, Tiroler Edle, Staud’s… Poseban kutak posvećen je sirevima iz cijeloga svijeta, te – burgerima. Glavno jelo prigotavlja chef Robert Letz.

Razmišljalo se i o djeci, za koju je uređen poseban prostor za igru i za gledanje raznih filmova.

Ulaznica na događanje, koja omogućuje degustaciju proizvoda u ponudi i na tanjuru i u čaši, je ove godine 50 € (prije nekoliko godina bila je 20 €). Kupi li se na Kracherovom prodajnom mjestu njegovih proizvoda u vrijednosti od 100 eura dobiva se popust od 10 posto, a kupi li se proizvoda u vrijednosti od 400 €, popust je 20 posto.

Zbog velikog interesa nužno je najaviti se, a najave se primaju do 15. kolovoza. Formular za prijavu je na linku Anmeldeformular  ♣

Svinjski turizam

Vulcano – marka austrijske šunke

Pajcek kao likovni umjetnik! Turisti hrle u – atelje!

PAJCEK KAO SLIKAR! Uronite u svijet svinja, s mnogo zanimljivosti za vaše oči, nos i usta. Uživat će svi, od onih u najmlađoj dobi do onih u poznijoj dobi! Tako na svoje imanje u Auersbachu kod Feldkircha u austrijskoj Štajerskoj, dosta blizu Gornje Radgone, poziva renomirani austrijski uzgajivač svinja i proizvođač mesnih prerađevina Vulcano, specijaliziran za šunke, u nekoj varijanti i tipa što ga poznajemo kao naš pršut (nastupao je i na Festivalu pršuta u Tinjanu u Istri). Tvrtka je, dakle, organizirana ne samo za proizvodnju mesnih prerađevina nego i za oblik turizma na selu koji bi se (po analogiji: vino = vinski turizam) mogao nazvati – svinjskim turizmom! Svakodnevno (osim nedjelje) kuća šunki Vulcano otvorena je za prihvat gostiju od 9 do 18 sati. Nude se razgled imanja uz vodiča, ugostiteljski sadržaji, radionice s vođenim degustacijama vezanim uz razne proizvode osobito šunku, posebne radionice za mlade naraštaje kod kojih se – to vrijedi najviše dakako za djecu što stanuju na asfaltu u većim urbanim sredinama – nastoji razvijati osjećaj za ruralni prostor i za domaće životinje te zanimanje proizvode sa sela od namirnica uzgojenih na prirodan, održiv način. Posebna atrakcija je – svinjski likovni atelje, u kojemu se svinje predstavljaju kao slikari, za likovno izražavanje pajceka koriste se, naravno, samo jestive boje.

Vulcano prihvaća goste u grupama najviše do 10 osoba, obilazak traje oko dva sata, svaki gost na kraju dobije za uspomenu fotografiju na kojoj ga se vidi na imanju, cijena po osobi je 10 €…. ♣

Visoka moda, vino i vodka

Roberto Cavalli – majstor estetike. Vodka classic Tropical, te vodka Golden Edition

ROBERTO CAVALLI, NAJPRIJE s KRPICAMA, SADA VIŠESTRUKO i U ČAŠI – Glasoviti toskanski modni kreator Roberto Cavalli, znan i kao veliki ljubitelj konja, svojedobno je svoju aktivnost proširio i na područje pića. Najprije na vino, a potom i na – vodku. Evo fotki koje prikazuju kako izgleda vodka koja je pod imenom i prezimenom Roberto Cavalli upravo izašla na tržište! ♣                                                                                      SuČ – 07/2018

KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 06.2018 – THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE

 

ŽELJKO SUHADOLNIK

SADRŽAJ/CONTENTS

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Uz izvor Slapnice: EKOLOGIJA i ROBINZONSKI TURIZAM • Pod blagoslovom sv. Lucije: VINO, ULJE, HRANA, JAHANJE, SMJEŠTAJ • Što žene žele?: WoW-ice izabrale svoje vinske šampione za 2018 • Zlatna vina Zagrebačke županije: PODRŽAVATI i POTICATI TRŽIŠNU EKONOMIJU • Konstantni uspjesi kao motivacija: ŠAMPIONSKA ODLIČJA HOBI PRETVARAJU u POSAO? • Snađi se, druže – put do uspjeha (?): PLEŠIVIČKI DIPLOMATSKI POJ • Uskoro na tržištu: TOMAC CLASSIC 2006!!! • Zelinski polastoljetni jubilej: ĐURINSKI HARA SJEVEROZAPADOM • Best of Riesling: BOLFANOVIH 89/100 BODOVA • Lassie se vraća kući: CONCOURS MONDIAL de BRUXELLES 2019 u ŠVICARSKOJ • Nove knjige s poslovnom konotacijom: MARKETING VINA u TEORIJI i PRAKSI • Wine & Music My Way: SATURDAY NOON FEVER • Wine & FIFA World Cup 2018: SUNDAY EVENING FOOTBAL FEVER • Sprega vrhunskog sporta i turizma: TURISTIČKA ZAJEDNICA ISTRE & BAYERN MÜNCHEN • Portugal iz Rusije kući, a porto u Hrvatsku: FONSECA, via VRUTAK • Moskva i St.Petersburg: TALIJANI u RUSIJU s VINOM, AKO VEĆ NE s LOPTOM

___________________________________________

Uz izvor Slapnice

EKOLOGIJA, i ROBINZONSKI TURIZAM – Potok Slapnica na Žumberku postao je, kroz posljednje desetljeće, od mjesta početnog veselog druženja u izvornom prirodnom okruženju inspiracija za razvijanje i jačanje ekološke svijesti te inspiracija za mogući budući eko-turizam na tome jedinstvenom prostoru! Tradicijsko okupljanje uz Slapnicu – obično prve subote u lipnju s obzirom da je Svjetski dan zaštite okoliša 5. lipnja a Svjetski dan zaštite planinskog okoliša 8. lipnja – učvršćuje se kao simbol čuvanja prirodnog ambijenta ali i kao simbol barem povremenog bijega od već doista tehnološki preburne i zapravo i iscrpljujuće urbane svakodnevice.

Žumberačka Slapnica, Okrugli stol 2018: Ivana Rendulić i Irena Majcenović (sjede, lijevo) govorile su o EU fondovima u funkciji razvoja turizma u ruralnome prostoru (marko čolić)

Ove godine susret na Slapnici organiziran je po 11. put. Razne generacije, od mališana do umirovljenika, razne profesije, pojedince iz različitih interesnih skupina… povezali su lijep okoliš, čist zrak, rekreacija, sport, umjetnost, ekologija, gastronomija (ne samo kroz papanje nego i kroz prigotavljanje jela na licu mjesta), pa vino, pjesma…

Vrlo aktivni sudionici u raspravi na eko-skupu bili su članovi eko-udruge Zelene stope na čelu s Romeom Ibriševićem koji je, sa svojom ekipom, pod mottom Do posljednje olupine!, sa Žumberka uklonio već niz tamo neodgovorno napuštenih automobila… da bi na livadi uz Slapnicu na jednoj od tih olupina postavio – kotao za prigotavljanje kotlovine!… Eko-aktivisti: uz predsjednika ekološke udruge Slapnica Ivana Dropuljića – članovi udruge Zelene stope Romeo Ibrišević i Tješimir Marić (iz Oklaja)

Kao i uvijek, početak je protekao u vrlo ozbiljnome tonu: održan je okrugli stol na temu zaštite prirode i okoliša pod parolom Očistimo Hrvatsku! (od svake vrste olupina i smeća!) te na temu ambijentalno prihvatljive vrste turizma uz Slapnicu, naglasak je bio na održivom razvoju turizma u ruralnome prostoru i na mogućnostima dobivanja sredstava iz EU fondova u funkciji (održivog) razvoja turizma u ruralnome prostoru. Uz koordinaciju Vlade Horine, vijećnika u skupštini Zagrebačke župoanije i tajnika eko-udruge Slapnica, te pod budnim okom pročelnika za poljoprivredu Zagrebačke županije Josipa Kraljičkovića, predavanje o tome što sve Fondovi nude i kako doći do sredstava iz Fondova održale su Ivana Rendulić Jelušić iz Zagrebačke županije, zaposlena u Upravnom odjelu za EU integracije i sektoru vezanome uz EU fondove, i Irena Majcenović, stručna suradnica u konzultantskoj kući Georg d.o.o.

Prof. Ivan Dropuljić, koji kroz 13 posljednjih godina vodi renomirani međunarodni festival Zagreb Vino.com kao snažnu vinsku instituciju, namjerava, kao predsjednik eko-udruge Slapnica, sada na svojemu imanju uz Slapnicu na ekološkim osnovama ustrojiti instituciju u turističkome segmentu. Imao je više različitih zamisli o tome što i kako ponuditi ljubiteljima prirode i željnima uživanja u netaknutoj prirodi, no kako neke njegove ideje s obzirom na aktualna zakonska ograničenja nisu provedive ostalo je zasad na tome da se ide na varijantu robinzonskog turizma.

Dropijev prirodni hladionik za piće….

Tomislav Stiplošek i Silvija Munda iz zagrebačkog G.E.T. Reporta bili su za posjeta Slapnici posebno veseli jer im je Ministarstvo turizma službeno potvrdilo pokroviteljstvo nad projektom Zvijezde vinskog turizma: Ministarstvo turizma sa zadovoljstvom prihvaća pokroviteljstvo nad projektom Zvijezde vinskog turizma i podržava svaku inicijativu i projekt usmjerene prema jačanju konkurentnosti turističke usluge i ponude, između ostaloga i u segmentu eno-gastronomije. Hrvatska kao turistička destinacija ima sve predispozicije da postane značajno mediteransko gourmet-odredište, stoji u obrazloženju s potpisom ministra Garija Capellija. Getovci su na slici s članovima obitelji Kopitović iz Crne Gore i s Marom i Josipom Barundićem

Kod Dropija na Slapnici i ovaj se put okupio uistinu veliki broj ljubitelja prirode i zdravog druženja, a uz stanovnike Zagreba, Jastrebarskog, Karlovca došli su mnogi i iz drugih, vrlo udaljenih krajeva Lijepe naše, primjerice iz Rijeke, Baranje, pa iz Oklaja a i s Pelješca, stigli su i Slovenci pa, bogme, i – Crnogorci, jedan gost potegnuo je do Slapnice čak iz – New Yorka!…

Od hrvatskih vinara i enologa nazočili su, dakako sa svojim vinima, Zvonimir Tomac, Velimir Korak, Zdenko Šember, Josip Vrbanek, Mario Jurišić (Kos-Jurišić), Franjo Francem, Drago Kurtalj, Josip i Mara Barundić, Ivica Radović, Svijetli dvori…♣

Vjerojatno najfotografiranija osoba na Slapnici 2018 bila je Mara Špoljar Barundić iz vinske kuće Barun iz Krašića. Eto je u društvu s Ivanom Dropuljićem i,dolje, sa Zvonimirom Tomcem

Josip i Mara Barundić iz Krašića, koji su se pobrinuli za kokota što ga je uz Slapnicu u kulinarsku deliciju pretvarao novinar Ivo Kozarčanin, najavili su izlazak jednog novoga, posebnog vina iz svojeg nasada, u kojemu je, inače, rado odmarao upravo spomenuti kokot. Riječ je o kapljici koja bi nastala iz berbe 2018., a od grožđa sa 400 trsova kraljevine, lipovine, plemenke, graševine, ranfola, plavca žutoga, crne kavčine… starih više od 100 godina. Razmišlja se o dvjema opcijama: o pjenušcu rađenome klasičnom metodom, te o mirnome vinu nastalome uz dugu maceraciju uz alkoholnu fermentaciju u amfori, u obzir dolazi čak i pjenušac od tog maceriranoga vina. U svakom slučaju želi se nešto drugo, ekskluzivno, pa bi i punjenje bilo drukčije – konkretno u magnum!

Ivo Kozarčanin pripremao kokota u vinu malo na francuski a malo na svoj način… Sudeći po njegovu izrazu lica, kuhar-majstor s Kvarnera Časlav Matijević bio je očito i te kako zadovoljan Iwekovom kreacijom

Uz Maru Barundić (razumljivo), najfotografiraniji je bio Mile Rupčić, glumac, pjevač i spisatelj. Mile, koji već više od 30 godina živi blizu New Yorka, bavi se, među ostalime, i promocijom vina. Na Slapnici je imao pretpremijernu prezentaciju svoje nove knjige Bosnian Diary (Bosanski dnevnik). U toj knjizi, pisanoj na engleskome, Mile se prisjeća dogodovština kroz pet godina što ih je svojedobno kao prevodilac proveo s američkim generalima i vojnicima SFOR-a u BiH. Na gornjoj slici Mile je s vinarom Zvonkom Tomcem, a na donjoj s vinarom Velimirom Korakom

Od naših priznatih umjetnika bio je na Slapnici i skladatelj i veliki ljubitelj i poznavatelj plemenite kapljice Alfi Kabiljo koji – vitalan unatoč poznoj dobi – upravo radi na svom novom mjuziklu! Na slici, sjedi – desno, u društvu je s Mladenm Horićem, izdavačem revije Svijet u čaši, Majom Bator, eksperticom za sir, bračnim parom Francem, Milom Rupčićem…

Baranjce na čelu s Damirom Zrnom i bračnim parom Novački, iz podruma Svijetli dvori, ni snažan polusatni pljusak nije omeo u prigotavljanju (odličnog) gulaša od divljači. U degustaciji su se pridružili Pelješanin Ivica Radović i novinarka Ana Rogač

U društvu s Brankom Lovrićem i Ivicom Njeršom – bizeljski vinar Janez Šekoranja (u sredini), znan po tome što visokopredikatna slatka vina pretvara u – pjenušce / Uz žubor Slapnice Dado Tašner iz zagrebačkog Cheese bara skuhao je – ljetni grah s kobasicama

Neumorni Mario rastezao je do daske svoju harmoniku…

… bilo je i žonglera

Pod blagoslovom sv. Lucije

VINO, ULJE, HRANA, JAHANJE, SMJEŠTAJ! – Posložilo se, reklo bi se, idealno: lokacija u turistički vrlo razvijenoj Istri, trsje na posebno dobroj vinogradskoj poziciji Santa Lucia, vrhunske vinske sorte kao malvazija istarska, chardonnay, sauvignon, teran, cabernet sauvignon, maslinik na terasastoj lokaciji s kultivarima bjelica istarska, buža, frantoio, leccino, pendolino, pa vinski podrum, restoran i smještajni objekt u Bujama, jahaći konji, učestala visoka odličja s raznih i to relevantnih ocjenjivanja vina, visoka međunarodna priznanja i za maslinovo ulje…

Josip Franković sa kćerima Laurom i Janom i sinom Markom, te s iskusnim sommelierom i predavačem pri Hrvatskom sommelier klubu Sandijem Parisom

Ciklus od proizvodnje do plasmana sjajno zatvoren! Josip Franković može biti i te kako zadovoljan, pogotovu još i stoga što na tim čvrstim temeljima koje je sagradio mogu, umjesto da moraju iseljavati truhom za kruhom, uspješno nastaviti mlađi članovi obitelji – sin Marko i kćerke Laura i Jana.

Obitelj Franković, za razliku od nekih drugih naših vinara svjesna da su osvojena odličja ne nešto tek za zadovoljenje vlastitoga ega nego odličan alat za razvoj posla, i svjesna nužnosti informiranja šire javnosti o sebi i u trenucima kad posao ide dobro, održala je ovih dana prezentaciju svojih proizvoda u uglednom zagrebačkom restoranu Dubravkin put, povod su bile najnovije medalje dobivene na Decanter World Wide Award (DWWA), na Vinistri i na nastupu u Portorožu, te odličje na ocjenjivanju Flos Olei u Rimu a na temelju kojega je slijedilo i uvrštenje u utjecajni vodič svjetskim maslinovim uljem Flos Olei. Svakako je najjače odjeknulo DWWA 2018 zlato (čak 95/100 bodova!) za Malvaziju Corona sur lie 2016, ostvarenu uz oko 20 dana kasniju berbu od redovne, te uz tri dana hladne maceracije pa, nakon alkoholnog vrenja, s dozrijevanjem na finom talogu dijelom u barriqueu a dijelom u tonneauu od 500 litara.  Imaju se eto Frankovići čime dičiti u svom ugostiteljskom lokalu!

Restoran Frankovićevih u Bujama

– Vinograd Santa Lucia, s bijelom zemljom, odnosno dubokim tlom bogatim vapnencem, i malvazija istarska opet su se, eto, pokazali kao polazišta upečatljive kvalitete, a mi Frankovići smo se očito, s obzirom na lijepu zbirku trofeja, pokazali kao sposobni interpretatori onoga što nam pruža priroda. Mogu se pohvaiti da su mi svi vinogradi upravo na Santa Luciji, pet hektara je u rodu, ove godine podignuli smo dva hektara novog vinograda, a imamo mogućnosti širenja do oko 12 hektara. Naravno da gledamo da to i iskoristimo do kraja, dakako uz pomoć i sredstava iz fondova Europske Unije – kaže Josip Franković, koji osim s mirnim bijelim i crnim vinima na tržište izlazi i s pjenušcem (Stella) i slatkim desertnim vinom (Luna Blanca). – Što se pak tiče maslina, imam sedam hektara maslinika. Naše ulje, nazvano zbog konfiguracije tla gdje su zasađena stabla, Amfiterra, ulaskom u vodič Flos Olei našlo se u grupi od 500 najboljih maslinovih ulja svijeta!

Josip Franković, ljubitelj konja i strastveni jahač. Drži pet konja i zainteresiranim gostima nudi jahačke ture pod stručnim vodstvom

U samom središtu Buja Frankovići iznad vinskog podruma imaju restoran sa stotinjak sjedećih mjesta, a iznad nude i smještaj, u dva apartmana i dvije dvokrevetne sobe, objekt je u kategoriji četiri zvjezdice.

– I u ovom, turističkom segmentu stvar smo lijepo zaokružili: gostima nudimo ne samo da sjede i fino jedu i popiju, nego i da se rekreiraju, naime kao veliki ljubitelj konja i jahanja pobrinuo sam se da imam pet konja, tako da one koji su zainteresirani možemo povesti na jahanje, pod stručnim vodstvom.♣

Što žene žele?

       WoW-ice IZABRALE SVOJE VINSKE ŠAMPIONE ZA 2018 – Udruga Žene u vinu (WoW) evo već sedmu godinu zaredom organizira izbor najboljih hrvatskih vina. Pobjednička vina proglašavaju se u pet kategorija: pjenušci, bijela, ružičasta, crvena i slatka vina.

Koncept je sljedeći: najprije neki od naših uglednih sommeliera – ove godine bio je to Željko Bročilović Carlos – sastavi širu listu uzoraka i onda  elektroničkom poštom priliku ima glasovati 150 redovnih članica udruge WoW i oko 400 WoW simpatizerki. U posljednjoj, trećoj fazi, kušanjem naslijepo ženski žiri sastavljen od tri članice bira pobjednicka u svakoj kategoriji. Ove godine kušačice u zagrebačkoj vinoteci/wine-baru Bornstein bile su Marija Mrgudić, vinarka, Margita Belušić-Gobić, dopredsjednica WOW, ASI, i Maja Kuzmanović, 2. stupanj WSET-a.

Za razliku od uobičajenih medalja i diploma, u WoW-akciji Što žene žele pobjednici u svakoj kategoriji dobivaju vrijednu skulpturu koju je dizajnirala poznata dizajnerska ekipa Grupa, a ukupni pobjednik, osvajač WoW Grand Prixa, dobiva nagradno studijsko putovanje u jednu vinsku regiju.

Nakon što je 2012. Gianfranco Kozlović zahvaljujući malvaziji Santa Lucia putovao u Bordeaux, 2013. Saša Senjković zahvaljujući ružičastoj Spoži putovao u Champagnu, Moreno Coronica zahvaljujući teranu otputovao u Barcelonu i Penedès; Jakša Krajančić na krilima pošipa u Burgundiju, Frano Milina Bire zahvaljujući grku u Austriju, lani je predstavnica vinarije Meneghetti zahvaljujući crnjaku Meneghetti Red putovala u Toscanu.

Sredinom lipnja u renomiranom zagrebačkom restoranu Balon obznanjeni su finalisti i pobjednici po kategorijama. Ukupni pobjednik za 2018. još nije otkriven, on će svoju nagradu primiti sredinom studenoga na svečanosti dodjele Vinartovih godišnjih nagrada za postignuća.

U finale izbora ušla su: dva pjenušca – Brut natur, Korak i Centurion Gold, Bolfan Vinski vrh, dva bijela vina – Malvazija Santa Lucia 2015, Kozlović i Graševina premium 2013, Jasna Antunović Turk, dva roséa – Geržinić rosé 2017 i Teuta 2017, Prović, dva crvena vina – Teran 2015, Benvenuti i Cabernet Sauvignon & Merlot 2013, Boškinac, te dva desertna vina – Prošek Ambra, Bibich i Bodren ledeno vino. A pobjednici su CENTURION GOLD, Bolfan; GRAŠEVINA PREMIUM 2013, Jasna Antunović Turk; TEUTA, vinarija Prović; TERAN 2105, Benvenuti, i PROŠEK AMBRA, Bibić. ♣

Zlatna vina Zagrebačke županije 2018

Devet vinogorja Zagrebačke županije, a to su Zaprešić, Samobor, Plešivica-Okić, Sveta Jana, Krašić, Vukomeričke gorice, Voloder-Ivanić-Grad, Dugo Selo-Vrbovec, Zelina

Josip Kraljičković

PODRŽAVATI i POTICATI TRŽIŠNU ORIJENTACIJU! – Dosta je pomaganja svima! Želja je u tim nekim inicijalnim trenucima bila plemenita: ići na ruku svakome tko je bio voljan proizvoditi na zemlji, međutim pokazalo se s vremenom da se u mnogim slučajevima bavljenje npr. vinom našlo na kolosijeku prvenstveno zadovoljavanja vlastitoga ega imućnijih osoba kojima je glavni biznis sasvim nešto drugo a koje su na vino gledale i gledaju tek kao na svoju igračku, i nije im važno da se kapljica nađe na tržištu. Novi smjer je stimulirati samo tržišno orijentirane proizvođače, one istinski okrenute prema potrošaču! Kaže to odlučno mr. Josip Kraljičković, koji je od nedavno, a nakon nekoliko godina provedenih na drugim poslovima, ponovno na položaju pročelnika za poljoprivredu Zagrebačke županije.

Mr. Kraljičković, kojemu treba priznati da ima stanovitu mobilizatorsku moć, u svom je prvom mandatu na poziciji pročelnika za poljoprivredu Zagrebačke županije započeo dosta toga obećavajućega, među ostalime upućujući proizvođače po vinogorjima da se okupe u lokalne poslovne i interesne udruge, te potičući, od tipičnih i tradicijskih poizvoda teritorija, stvaranje moguće poslovno unosnih županijskih robnih maraka, međutim njegovim odlaskom na drugu funkciju stvari su se donekle razvodnile pa je sada logično pitati se u kojoj mjeri Kraljičković još razmišlja o nekad prije započetim projektima a u kojoj mjeri i kreće od početka s novima.

S dodjele priznanja u zagrebačkom hotelu Westin: uz dobitnike su župan Stjepan Kožić, pročelnik za poljoprivredu Josip Kraljičković, aktualna županijska Vinska kraljica Lucija Fabek i predsjednica stručne ocjenjivačke komisije Ana Jeromel. Ukupni šampion je Stjepan Đurinski s ledenim vinom Leona 2014, a prvaci po kategorijama su Stjepan Đurinski s predikatom Leona, Josip Rajaković sa Sauvignonom 2017 u kategoriji bijeolih mirnih suhih vina i u kategoriji vina iz posljednje godine berbe te s Grofom 2016 u kategoriji pjenušaca, Ivica Rozijan s Cabernet sauvignonom 2016 u kategoriji rosé i crnoga vina, Damir Kirin s Bermetom 2017 u kategoriji specijalnih vina. Kod novinarskog žirija u grupi chardonnaya prvo mjesto po broju bodova osvojilo je vino iz berbe 2017 zaprešićkog OPG-a Crnić, a u grupi rajnskog rizlinga vino berbe 2017 OPG-a Žnidarić iz Zaprešića.

– Pažnja je sada usmjerena prvenstveno na mlade i ambiciozne ljude u ruralnom prostoru a koji bi trebali što prije postati nositelji proizvodnje u poljoprivredi. Nužno je brže i dublje uvođenje novih tehnologija općenito, uvođenje digitalne tehnologije, a mlade su generacije tu u velikoj prednosti nad onim starijima. Važna je hitra modernizacija u sektoru. Favorizirati valja proizvođače koji rade za tržište i koji se trse ostvariti što bolji rezultat, naime današnje je vrijeme u znaku hiperprodukcije pa, mogu reći, i kvalitativno dobrog prosjeka, no, jednostavno, potrebno je jače se potruditi da se skoči iznad prosjeka i tako lakše privuče pažnja kupca, spremnog da za bolju stvar potroši i veću svotu. U svakom slučaju, ako već društvena zajednica u nekoga ulaže određena sredstva a i napore na nekim drugim područjima, bitno je da taj u kojega se ulaže društvenoj zajednici vrati rezultatima što će pridonijeti da ne samo on kao jedinka ekonomski prosperira nego i da cijelo područje gospodarski i standardom ide naprijed. Oni koji se žele tek igrati za svoju dušu morat će svoje igrice financirati sami. Namjera je da se županijska vinogorja, kojih je devet, isprofiliraju svako po nekom svom po nečemu specifičnom proizvodu ili po nekim svojim specifičnim proizvodima kao solidnoj bazi za dobar marketing i potom i plasman čitavoga kraja, a veselice, bez obzira na to koliko su dobrodošle u društvenom životu, druga su, zasebna priča   – kazuje Josip Kraljičković.

Među posjetiteljima bio je i Josip Blažević, koji živi u Schaffhausenu vodi tvrtku Vallis Aurea za uvoz hrvatskoga vina u Švicarsku. Na slici je s Ivankom Šember i Martinom Tomac, te sa Zdenkom Vučinićem

Stjepan Đurinski i gospođa Žnidarić iz zaprešićkog OPG-a Žnidarić, osvajača prvog mjesta s Rajnskim rizlingom 2017 na zasebnom novinarskom ocjenjivanju rajnskih rizlinga

Josip Rajaković ŽeMa

Ukupni šampion Zagrebačke županije za 2018. je Stjepan Đurinski. Pobjedničko vino je Leona 2014 (mješavina bijelih sorata) ledena berba. Đurinski, koji je osvojio i veliko zlato za Graševinu izborne berbe prosušenih bobica 2015

Za vinogorje Plešivica samo dva zlata, oba za Dvorska vina Šoškić: za Crni pinot 2017 i Traminac 2017

Jedan od najnagrađenijih bio je Josip Rajaković ŽeMa iz Krašića. Osvojio je dvije šampionske titule – za Sauvignon 2017 i za pjenušac Grof te zlata još i za Chardonnay 2017, Muškat žuti izbornu berbu bobica 2016, Sauvignon izbornu berbu prosušenih bobica 2016, pjenušce Lucija i Josipa, za dva traminca iz 2017 i za Traminac izbornu berbu prosušenih bobica 2016. Malo je nedostajalo da osvoji i prvo mjesto u kategoriji chardonnaya koji je posebno ocjenjivao novinarski žiri

Zamišljeno je bilo da se počeci novih vjetrova u pristupu razvoju poljoprivrede u Zagrebačkoj županiji prezentiraju na reviji najboljih županijskih vina početkom lipnja u zagrebačkom hotelu Westin, a kao slijedu već tradicijskog vrednovanja županijskih vina na rasporedu u

Dragica Režek s posjeda Agro Damir Drago Režek donijela je u Westin na kušanje nešto posebno: Chardonnay sur lie 2008!

svibnju. Događanje, s podjelom priznanja, i bilo je, doista, koncipirano na drukčiji, u tržišnome kontekstu bolji, ozbiljniji način nego dosadašnje dodjele. U Westinu je ove godine priređen festival nagrađenih vina Zagrebačke županije. Iako su se proizvođačima koji su to kroz spomenuto strukovno vrednovanje zavrijedili javno dodijelile medalje, u prvome planu su sada ipak bili ne dobitnici medalja tek zato što su dobitnici, nego oni županijski proizvođači – i neki koji nisu uopće dali svoju kapljicu na ocjenjivanje – na koje potrošači mogu ozbiljno računati i čija vina se legalno nalaze na hrvatskom tržištu. Za ovu je smotru, koja se eto organizira već po 15. put, okupljeno je 33 proizvođača, sa 153 vina. Uz vinare sudjelovalo je i sedam odabranih, poslovno orijentiranih županijskih sirara, s nekih 30 različitih vrsta sireva.

Ako je odluka da se i ubuduće ide tim putem, a sve ukazuje na to da jeste, nužno je navrijeme i znatno jače poraditi na promidžbi manifestacije i animaciji vinskih trgovaca i ugostitelja.♣

Konstantni uspjesi kao motivacija

ŠAMPIONSKA ODLIČJA HOBI PRETVARAJU u POSAO? – Kralj PVC-stolarije Josip Rajaković iz Krašića, danas sa 70 zaposlenih ali i dalje u širenju (navodno da je sada drugi po jačini u PVC-stolariji u Hrvatskoj) do mjere da se sprema rušiti dio obližnjeg brijega u svom vlasništvu kako bi mogao povećati proizvodni pogon, prije dosta godina kao ljubitelj plemenite kapljice okrenuo se, u hobističkome smislu ali na postulatu visoke kvalitete, i produkciji vina. Počelo je s malim količinama grožđa iz vlastitog, obiteljskog vinograda, potom je Rajaković krenuo u otkup sirovine, a u najnovije vrijeme, kako kaže, dogovorio je s nekoliko pouzdanih vinogradara da za njega svake godine uzgoje određenu količinu grožđa. I registrirao je OPG.

Josip Rajaković ŽeMA

Ništa ne prepušta slučaju pa je angažirao i enologa. Proizvodi mirno bijelo vino, pjenušce i visoke slatke predikate. i posljednjih godina na strukovnim ocjenjivanjima Bakhova nektara, ponajprije u organizaciji Zagrebačke županije te u sklopu Izložbe vina kontinentalne Hrvatske u Zelini, naprosto kao da je pretplaćen na zlatna odličja a i na titule šampiona. Ove godine na ocjenjivanju vina kontinentalne Hrvatske osvojio je dva velika zlata – za Sauvignon 2016 izbornu berbu prosušenih bobica i Traminac 2016 izbornu berbu prosušenih bobica, zatim osam zlata – pjenušci Grof, Josip i Lucija, pa sauvignon iz 2017, chardonnay iz 2017, dva traminca iz 2017, te Muškat žuti 2016 izborna berba prosušenih bobica, kao i dva srebra – za graševinu 2017 i pjenušac Ivan. S ocjenjivanja vina Zagrebačke županije Rajaković ove godine izlazi kao dvostruki šampion – u kategoriji bijelih mirnih suhih vina sa Sauvignonom 2017 i u kategoriji pjenušaca sa Grofom. Na ovome ocjenjivanju osvojio je 10 zlatnih medalja!

Sudjelovao je nedavno sa svojim uzorcima i na već tradicijskom ocjenjivanju Zlatna vina Alpe-Adria u Đurđevcu a u organizaciji Koprivničko-križevačke županije, Saveza Alpe Adria i Klastera vinara Podravine i Prigorja, o njegovim vinima tu se vrlo pozitivno očitovao međunarodni žiri degustatora (po dva člana iz Hrvatske, Mađarske i Slovenije i jedan član iz Austrije), pod predsjedanjem Ane Marije Jagatić-Korenika sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta. Za Traminac 2016 izbornu berbu prosušenih bobica osvojio je 92 boda! Čini se da su brojna visoka odličja dobivena za vino u posljednjih par godina upravo počela nukati Rajakovića, koji je do sada svoja vina trošio u obitelji i s prijateljima te ih poklanjao poslovnim partnerima, da razmišlja malo i o izlasku s određenom količinom i na tržište. Za pojavu na tržištu ima što se tiče vina dobar pedigre u medaljama, a zaokret prema tržištu mogao bi mu dobro doći i radi dobivanja određenih poticaja od Zagrebačke županije koja će, kako je najavila, pomoć pružati samo poslovno orijentiranim poljoprivrednicima unutar svojega teritorija. ♣

Snađi se druže – put do uspjeha?

PLEŠIVIČKI DIPLOMATSKI (KRATKI S)POJ! – Ako već nisi – a imao si dovoljno vremena za to! – u stanju kreirati respektabilan proizvod s kontinuitetom i steći visoku reputaciju na tržištu, snađeš se, druže, i ideš lakšim putem i jednostavnijim načinom – pobrineš se za vizuani identitet svojega vina najsličniji mogući (a da ne strahuješ od kazne za plagijat) onome od istorodnog proizvoda svojega prvog i uspješnog susjeda kojemu je pošlo za rukom steći snažan renome i postići plasman butelje po gotovo trostruko višoj cijeni nego što je ima tvoj proizvod…♣

Uskoro na tržištu

TOMAC CLASSIC 2006! – Prošlo je vremena otkako ga više ne vidimo na tržištu i već smo zaboravili na etiketu pjenušca Classic obitelji Tomac s Plešivice. Međutim – sada popularni i vrlo traženi – Diplomat extra brut blue label nije i (zauvijek) istisnuo Classic! Zvonimir i Tomislav Tomac odlučili su svjedobno jednu količinu Classica iz berbe 2006 ostaviti barem desetak godina na talogu, da bi tek nedavno – znači, sad su desetljeće i dvije godine od berbe! – obavili degoržiranje, i uskoro će tog 12-godišnjaka i te kako vrijednoga pažnje pustiti u prodaju. Za tržište je raspoloživo oko 500 butelja, pjenušac je u kategoriji brut nature, dostupan kupcima bit će kod obitelji Tomac doma i u nekim restoranima-prijateljima kuće te u vinotekama Miva-Mohor, Vivat Fina Vina i Vrutak, a cijena po boci bila bi oko 300 kuna.♣

Zvonimir Tomac

Zelinski polastoljetni jubilej

ĐURINSKI HARA SJEVEROZAPADOM! – Zaprešićanin Stjepan Đurinski hara na ocjenjivanjima vina na sjeverozapadu Hrvatske! Na vrednovanju vina u sklopu 50. slavljeničke  Izložbe vina kontinentalne Hrvatske u Zelini među 369 uzoraka od kojih ih je 11 osvojilo veliko zlato, 109 zlato a 156 srebro, najbolje od svih bilo je ocijenjeno njegovo predikatno vino Traminac 2015 izborna berba prosušenih bobica!

Ostali šampioni po kategorijama su:

Najbolja kraljevina – ona iz 2017 a od obitelji Puhelek-Purek, najbolje  bijelo suho mirno – Graševina 2017 od Kopjara, najbolje bijelo mirno s ostatkom šećera a da nije predikatno –Traminac 2017 od Kalazića, najbolje bijelo s ostatkom šećera iz Sjeverozapadne Hrvatske – Traminac 2017 od Josipa Rajakovića iz Krašića. Najboljim crnjakom proglašen je cabernet sauvignon iz 2012 od obitelji Micak iz Hrvatskog zagorja, najbolji pjenušac je Anita od Željka Kosa, a najbolje voćno vino Haskap sibirska borovnica od Matije Žabića.

S ocjenjivanja vizualnog identiteta vina

U sklopu zelinske izložbe vrednuje se i vizualni identitet vina. Komisija sastavljena od stručnjaka za dizajn, fotografiju, novinara… najboljim je rješenjem u ovoj kategoriji proglasila bocu sa škrletom  od obitelji Trdenić. ♣

Best of Riesling 2018

BOLFANOVIH 89/100 BODOVA! – Organizator  jednog od najvećih svjetskih ocjenjivanja vina Mundus Vini – Meininger Verlag iz grada Neustadt an der Weinstrasse u njemačkom Palatinatu priređuje i ocjenjivanja vina po užim specijalnostima, konkretno sada je ovdje riječ o vrednovanju rajnskih rizlinga Best of Riesling. Najnovije, 13. po redu ocjenjivanje bilo je nedavno, prijavljeno je 2300 uzoraka iz 11 zemalja (npr. Njemačke, Francuske, Austrije, Luxembourga, Hrvatske, ali i onih izvan Europe, konkretno Australije, Čilea, SAD), najviše ih je, logično, bilo iz Njemačke. Vina, podijeljena u osam kategorija, tjedan dana je ocjenjivalo 126 degustatora. U prvoj rundi izdvojeno je oko 700 rajnskih rizlinga koji su osvojili najviše bodova i oni su ponovno u dvodnevnoj drugoj rundi kušani i ocijenjeni, te su od tih najboljih proglašeni šampioni. Uz klasične nagrade po kategorijama – od suhog svakodnevnog vina do predikatnog rariteta, predviđene su bile i nagrade za najbolji rizling sa strmih položaja, najbolji rizling uz hranu, najbolji europski rizling, najbolji rizling iz Novoga svijeta….

Ovih dana službeno su objavljeni rezultati i podijeljena su odličja šampionima u kategorijama. Iz Hrvatske lijep je uspjeh postigao Tomislav Bolfan, sa svojim vinom Bolfan Primus Rizling 2015., koje je dobilo 89/100 bodova, te tako osvojilo ovogodišnje priznanje Best of Riesling. Prag koji treba prijeći za dobivanje priznanja Best of  Riesling je 87/100 bodova.

Voditelj ocjenjivanja Christian Wolf kaže da su ove godine na kušanje poslani rizlinzi izvanredne kakvoće. Evo prvih pet najboljih vina s ovogodišnjeg natjecanja, te Bolfanov skor:

2015 Riesling Beerenauslese Laumersheimer Kirschgarten – Weinggut Philipp Kuhn, Laumersheim, 1 mjesto u kategoriji slatkih predikatnih vina

 

2008 Randersackerer Pfülben Riesling Spätlese trocken– Weingut Reiss, Würzburg

  1. mjesto u kategoriji zrelih odležanih rizlinga

2007 Ürziger Würzgarten Riesling Auslese – Weingut Karl Erbes, Urzig

  1. mjesto u kategoriji zrelih odležanih

2016 Escherndorfer Lump Riesling Eiswein VDP.Erste Lage– Weingut Horst Sauer, Escherndorf

1990 Weinsberger Ranzenberg Riesling Trockenbeerenauslese edelsüßGenossenschaftkellerei Heilbronn

2015 Bolfan Primus RieslingBolfan Vinski vrh, Hraščina. ♣

 

Lassie se vraća kući

CONCOURS MONDIAL 2019 u ŠVICARSKOJ – Jedno od najvećih ocjenjivanja vina na svijetu – Concours Mondial de Bruxelles, koje je prije nešto više od 10 godina uvelo jedinstvenu praksu da se degustacije održavaju ne više uvijek u jednome istome gradu nego da se svake godine sele u drugi grad i državu, ove godine po prvi put izašlo se iz Europe i skoknulo na daleki istok! – vraća se iz Kine u staru dobru Europu, štaviše njeno srce, u Švicarsku. Na završetku ocjenjivanja 2018 u Pekingu, upravitelj pekinškog distrikta Haidian Dai BinBin, predao je službenu CMB domaćinsku prijelaznu čašu gradonačelniku  švicarskog  Aiglea  Frédéricu Borlozu. Aigle se nalazi u kantonu Vaud, odnosno po njemački Waadt.

Concours Mondial 2019 odvijat će se od 2. do 5. svibnja 2019.  Degustacije će biti u World Cycling Centru – građevini za treninge koja svake godine  primi 150 sportaša iz zemalja u razvoju iz cijeloga svijeta.

Iako Švicarska nije po proizvodnji vina među prvih deset zemalja svijeta, ipak je ona izabrana za budućeg domaćina jer osobito je značajno tržište vinom iz svih krajeva, a, k tome, u kontekstu kakvoće svojega vina visoko kotira, baš i na natjecanjima Concours Mondiala Švicarska redovito osvaja mnogo medalja visokoga sjaja, kaže Baudoin Havaux, predsjednik CMB-a, te dodaje kako se u Švicarskoj loza uzgaja i od nje se proizvodi vino još od vremena Rimskog carstva, te kako je Švicarska jaki potrošač vina, po konzumaciji vina po stanovniku nalazi se na petome mjestu u svijetu, i nadilazi npr. zemlje poput Čilea, Grčke, Austrije!

Organizatori Concours Mondiala navode kako je Aigle idealno mjesto za Concours, naime nalazi se uz dolinu rijeke Rhône, okružen planinama švicarskih Alpa. Nedaleko od Aiglea je Lemansko jezero s vinogorjem Lavaux, znanome po svojim terasastim vinogradima koji su uvršteni na UNESCO-vu listu zaštićenog svjetskog nasljeđa. Kanton Vaud broji osam apelacija, u njemu se proizvodi četvrtina od ukupne količine švicarskoga vina, tamo se uzgajaju tri sorte koje su najraširenije u Švicarskoj a to su chasselas kao domaća, autohtona, zatim pinot crni i gamay. Odmah do kantona Vaud nalazi se kanton Valais (Vallis), najveća švicarska vinorodna regija. Po svježim podacima, u Švicarskoj je 1800 proizvođača vina.♣

Nove knjige, s poslovnom konotacijom

MARKETING VINA u TEORIJI i PRIMJENI – Kakav nam je vinski marketing? Pitanje koje i te kako traži odgovore. Zemlja smo Mediterana s tradicijom u vinogradarstvu i proizvodnji vina dužom od 2000 godina, zemlja smo velikog broja autohtonih sorata vinove loze Vitis vinifera, zemljopisno smo jako dobro smješteni, turistička smo zemlja. U posljednjim godinama vidljiv je osjetan napredak u kakvoći hrvatskoga vina, na najuglednijim svjetskim vrednovanjima plemenite kapljice osvajamo medalje visokoga sjaja, angažirali smo i neke istaknute svjetske marketingaše, s vremena na vrijeme hrvatski vinari otputuju van na prezentacije… ali –  na svjetskoj vinskoj pozornici ne predstavljamo ništa!

Zašto? Možda nismo poduzeli od samog početka neke nužne korake kao temelje za uspješan marketing. Bilo je kod nas knjiga o marketingu vina, npr. svojedobno od Zvonka Benašića kao autora, a evo upravo sada izašla je nova knjiga Marketing vina u teoriji i primjeni, autora prof. dr. sc. Đure Horvata, danas glavnog direktora visokog učilišta Effectus (studij financija i prava) u Zagrebu, inače inicijatora osnutka Udruženja vinarstva pri Hrvatskoj gospodarskoj komori i stalnog sudskog vještaka za područje marketinga i za tržište, te dr. sc. Marcela Melera, profesora emeritusa na Ekonomskom fakultetu u Osijeku i predavača na poslijediplomskim studijima u Dubrovniku, Opatiji, Puli, Rijeci, Splitu i Zagrebu, autora osam samostalnih knjiga i 10 u koautorstvu, autora 255 znanstvenih i strukovnih radova objavljenih u 33 zemlje, člana uredništva britanskog časopisa Journal of Small Business & Enterprise Development, člana Europske marketinške agencije… Hoćemo li iskoristiti kako treba to novo gradivo?

Knjiga formata 17 X 24 cm, u mekom uvozu, broji 472 stranice, sadrži 12 poglavlja, 54 tablice, 20 grafikona, 87 slika i 258 bibliografskih jedinica. Evo naziva poglavlja: Tržište vina i njegove osobitosti; Ponašanje kupaca / potrošača vina; Pokretanje marketinškog procesa; Istraživanje tržišta vina; Usmjeravanje ciljanim tržištima; Vino kao proizvod; Cijena vina; Distribucija vina; Organizacija marketinga vina; Marketinška kontrola; Suvremeni trendovi u marketingu…♣

Wine & Music my way

 SATURDAY NOON FEVER – Meteorološki šašava subota: prije podne kad mi je trebalo raditi – savršeno sunčano, naprosto izazivajuće za poći van. Temperatura se postupno dizala, a nekako usporedno, malo i ubrzano, i vlažnost. Znojenje pojačano, čak i pri sjedenju i bez nekih fizičkih aktivnosti. Definitivno: voda je dobra u tuširanju, ali ne u zraku. A niti u čaši!

Najednom, vani – pravi tuš! Ali tuširanje, ako je ovako iznenadno dakle ako nije željeno i planirano, ne predstavlja užitak. Tuš vani pretvarao se u jaki pljusak. Koji je intenzivno trajao, a onda se jačina smanjila, no kiša je nastavila još dosta dugo. Nije bilo šanse da se, nakon više sati sjedenja uz kompjutor, izađe van, na zrak i rekreativnu šetnju.

Uobičajeno vrijeme ručka prošlo je, ali želudac traži svoje. Odlučujem: nema klasičnog ručka, dakle ni kuhanja ni pranja suđa. Ima nešto drugo: Wine & Music! Saturday lunch, koji ne pojačava težinu ali – poboljšava raspoloženje. Došao je trenutak za ono o čemu sam već bio pričao u nekoliko navrata vezano uz temu Wine & Music: poigrati se sommeliera koji će spojiti glazbu i vino. Odlična priča za promidžbu proizvoda, načina življenja i uživanja, te teritorija…

Krenulo je žustro, bez hladnog predjela, s vrućim prvim slijedom – Rolling Stones Forty Licks, uključujući dakako Street Fighting Man, I Can’ Get no Satisfaction, You Can’t Always Get What You Want, Honky Tonk Woman, Brown Sugar, Jumpin’ Jack Flash, Sympathy for the Devil…

U nastavku, drugi slijed, glavno jelo, s Eric Claptonovim Crossroadsom, uključujući Yardbirdse, Johna Mayalla, Cream, Derek & The Dominos, Blind Faith. Pa onda Muddy Waters i Hoochie Coochie Man, Crawlin’ King Snake, Mannish Boy… Pitalo me: zašto Muddy Waters? Pa, Mutna Voda ne za čašu, nego za uho, i dušu!  Za desert – Canned Heat i Canned Heat sa Johnom Leejem Hookerom, kolač se sastojao od Rollin’ and Tumblin, Let’s Work Together, Whisky and Wimmen’, I Got My Eyes On You itd.

Sam svoj sommelier Wine & Music jako je dobro, po meni, obavio zadatak: vinska pratnja bio je Plavac mali 2015 Sveta Nedjelja, od Gorana Brstila Zibca! Brstilo je mali i (barem zasad još) ne tržišno orijentirani proizvođač, ali vrijedan pozornosti.

Naiđete li se ovog ljeta na otoku Hvaru – a preporučujem da to učinite! – morate obići lijepi grad Hvar, pa Jelsu gdje se ne smiju propustiti posjet vinskom podrumu Bastijana Andre Tomića i degustacija u njemu, te selo Sveta Nedjelja na južnoj strani otoka gdje su strme i najbolje vinogradske pozicije, u rangu grand crua. Tu je zasađen uglavnom plavac mali, potomak crljenka/zinfandela i šoltanskog dobričića. U Svetoj Nedjelji obveza je obići renomirani posjed Zlatan otok/Zlatan Plenković i kušati impresivne Zlatan plavac grand cru odnosno po novome grand select 2011, te Zlatan Crljenak 2012… Nećete nimalo požaliti obiđete li i ponekog od lokalnih vinogradara i garažnih vinara, poput npr. Bertija Vrankovića (Plavac Vlado 2012!!!), Gorana Brstila Zibca, Šimu Lovrinčevića….

A za mali zalogaj ili sjajan ručak odnosno večeru praktički uz samo more tu su restorani Bilo idro Zlatan otok, i Jurica…♣

Wine & FIFA World Cup

       SUNDAY EVENING FOOTBALL FEVER – Svjetsko prvenstvo u nogometu mobiliziralo je stanovnike čitavog planeta. Najpopularnija sporedna stvar na svijetu pokazala se kao izvanredna u smislu i – privlačenja turista. Nisam još čuo službeni izvještaj o broju turističkih dolazaka u Rusiju i financijskom rezultatu ostvarenom na temelju tih posjeta, ali, bogme, po onome što se moglo zaključiti preko malog ekrana i radija, Rusija je imala sjajan posjet odasvud, dakako ponajviše iz zemalja sudionica FIFA World Cupa.

Taste of Croatia: chef de cuisine – Zlatko Dalić, sous chef – Luka Modrić, cuisine froide & chaude – Mario Mandžukić & Danijel Šubašić, maître patissier & confiseur – Ivan Rakitić

Logično je da se priča, s obzirom na svjetsku popularnost nogometa, nastavi i nakon prvenstva, u zemljama koje su se igrom i rezultatima nametnule na ovome natjecanju. Bez obzira kako će na kraju završiti, Hrvatska može biti već sada vrlo zadovoljna, jer o njoj se i te kako pričalo i priča i svakako je morala ući u uho i onima koji  o njoj kao turističkom odredištu još  baš i nisu razmišljali.

Kornat, Beč, već 30 godina: Željko Radić

I u Rusiji ali naročito u zapadnoeuropskim zemljama Hrvati drže restorane koji mogu općenito biti sjajan propagandni punkt za eno-gastronomiju i turizam u Lijepoj našoj. U Rostovu npr. restoran vodi naš kuhar Srećko Lončar, a u Beču vrlo ugledni objekt s ribljim specijalitetima Kornat vodi Željko Radić. Radićev Kornat ovih je dana obilježio i proslavio 30 godina uspješnog djelovanja u glavnom austrijskom gradu…

Nastup na Svjetskom nogometnm prvenstvu je ne tek stvar nogometa pa ni osvajanja titule prvaka. Naravno da je šampion u glavnoj žiži, ali tu su i ostali koji su mu blizu. Jesmo li se pripremili za strategiju pune valorizacije našeg nastupa na SP u Rusiji 2018 kroz eno-gastronomiju i turizam, i u kojoj ćemo mjeri uspjeti vrednovati to što smo u Rusiji dobrim igrama postigli u svjetskoj promidžbi Lijepe naše?…♣

Sprega izmedju vrhunskog sporta I turizma

       ISTARSKA TURISTIČKA ZAJEDNICA i BAYERN MÜNCHEN – Evo zanimljive sprege vrhunskog sporta s turizmom: potpisan je ugovor o strateškom partnerstvu između FC Bayern iz Münchena i Istarske turističke zajednice! Suradnja FC Bayern München i Istarske turističke zajednice vrlo je značajan marketinški projekt u turizmu, a za Istru jaki projekt u pozicioniranju destinacije!

Strateško partnerstvo Bayerna kao jednog od najvećih nogometnih klubova na svijetu, te Istre, kao najznačajnije turističke destinacije u Hrvatskoj, predstavlja perfect marriage. Istra je jedina turistička regija, i to ne samo u Hrvatskoj nego i u šire na Mediteranu, koja je prva pokrenula velike projekte strateških partnerstava. Osnovna ideja navedenog modela je značajan suport u funkciji pozicioniranja i promocije odredišta Istre na našim najvažnijim emitivnim tržištima. Umrežavanjem promotivnih aktivnosti želi se iskoristiti reputacija strateškog partnera, prepoznatljivost i kvaliteta partnera na način da se identifikacija i valorizacija velikih i poznatih brendova povezuje s Istrom i tako i dio njegove reputacije i prepoznatljivosti ugrađuje u brend ISTRA.

Ključna riječ je tržište, naime Njemačka je naše najznačajnije i najveće emitivno tržište, a unutar Njemačke, Bavarska svakako ima najveći udio. Istra je turistička destinacija koja se dinamički mijenja i podiže razinu kvalitete servisa, usluga, ali i infrastrukture. U tom je smislu i najznačajnija misija prezentirati sve novosti iz destinacije novim gostima iz Njemačke, onima više platežne moći. Klub Bayerna u tom je pogledu logičan izbor partnera za Istru, s obzirom da on okuplja velik broj pristaša diljem svijeta, predvodi iznimnu bazu pratitelja na društvenim mrežama, dakle ima ima ogroman medijski utjecaj.

Nedavno sklopljeni trogodišnji ugovor obuhvaća osam velikih i iznimno značajnih projekata, a to su:

Revijalne utakmice između legendi FC Bayerna i Istre/legendi Hrvatske; 2) Predstavljanje Istre i Hrvatske za vrijeme održavanja utakmica u VIP zoni na stadionu Allianz Arene, uz sudjelovanje visokih uzvanika i partnera Istre te potencijalno uz nazočnost legendi FC Bayerna; 3) Predstavljanja Istre i Hrvatske Matchday Presenter; 4) Održavanja trening kampa u Istri za prvu žensku ekipu FC Bayerna; 5) Mogućnost održavanja u Istri ključnog godišnjeg workshopa FC Bayerna (za partnere FC Bayerna); 6) Prezentacija istarske smještajne turističke ponude putem Bayernovih klupskih medijskih kanala; 7) Promocija i marketing u okviru strateškog partnerstva: Istra će dobiti dodatni medijski prostor u segmentu digitalnog marketinga (Media budget); 8) Photoshooting: snimanje tri igrača iz prve postave FC Bayerna uz mogućnost korištenja materijala u promotivne i marketinške svrhe Istre…♣

Portugal iz Rusije kući, a porto u Hrvatsku

       FONSECA via VRUTAK – Specifičan, složen, sladak i vruć, degustacija bi zacijelo bolje legla u nekom svježijem godišnjem dobu nego sada, ljeti, ali bolje da je prezentacija bila i sada nego da je nije bilo. Riječ je o portu, posebnosti iz doline rijeke Douro u Portugalu. U prostorijama uvozničke i distribucijske kuće Vrutak u Zagrebu Robert Bower iz jedne od vlasničkih obitelji predstavio je seriju od 11 etiketa porta znane kuće Fonseca u Vrutkovu portfoliju. Vina su bila od suhoga bijeloga Fonseca siroco branco extra seco preko tamno obojanih rubyja i tawnyja te reservi i late bottled vintagea do vintagea, za sam kraj su ostavljeni 10 godina stari tawny i 20 godina stari tawny.

Vinogradi uz rijeku Douro. Prizor treba doživjeti!!!

Porto je slatko gusto vino od grožđa čak i do 48 lokalnih uglavnom crnih vinskih sorata uzgajanih u vinogradima u vinogorju Douro uz rijeku Douro ušće koje je kod grada Porta na sjeveru Portugala. Dobiva se dugom maceracijom i uz dodatak masulju destilata od vina te kasnije dužim dozrijevanjem u drvu. Gotov proizvod može biti s alkoholnim sadržajem i do 22 vol %. Nekad se u primarnoj preradi grožđe gazilo u velikim niskim drvenim kacama zvanima lagares, a danas se rabe hidraulične preše. U određenom trenutku u tijeku vrenja dodaje se 77 postotni vinski destilat, koji zaustavlja fermentaciju tako da u vinu ostaje 40 do i 60 grama po litri neprovrelog šećera. Na proljeće iduće godine vino se prevozi u podrume svake pojedine vinarije, smještene uz obalu Doura u gradu Portu (luka iz koje porto odlazi prema svijetu), te se stavlja na dozrijevanje u drvene bačve, tradicija su one sa zapremninom od 520 do 550 litara, zvane pipas, no u novije vrijeme rabe se i one vrlo velike. Tu vino sazrijeva, ovisno o tome za koju je kategoriju namijenjeno, od dvije do 20 pa i čak 40 godina.

Bijeli porto radi se od grožđa bijelih lokalnh kultivara, s najmanje je sadržaja neprovrelog sladora i obično se rabi za aperitive, bilo samostalno bilo u koktelima, npr. pomiješan i s tonic waterom i s dodatkom aromatičnog bilja.

Kategoriju ruby čine porto-vina tamne rubinske boje, dozrijevana u drvu od dvije do četiri godine. Ruby se zna kreirati od vina iz različitih godišta.

Tawny je mahagonijske smeđe boje. Nastaje od rubyja dozrijevanjem u drvu 20, 30 pa i 40 godina. Nakon otvaranja boce tawny treba relativno brzo potrošiti jer dosta je podložan oksidaciji.

Late bottled vintage (LBV) je porto od grožđa iz nešto slabije godine, a dozrijevan četiri do šest godina u bačvi pa onda punjen u bocu. Može biti jako dobar, ali ipak smatra ga se tek poboljšanim rubyjem.

Porto u Vrutku (Julio Frangen)

Robert Bower – Fosneca (Julio Frangen)

Vintage porto je proizveden od grožđa samo iz posebno dobre berbe, koja je i navedena na etiketi. U bocu ide relativno brzo, nakon oko dvije godine dozrjevanja u bačvi, a onda mu treba još 20 pa i do 40 godina da razvojem dođe do optimuma.

Najbolji dojam s obzirom na kompleksnost te sklad i eleganciju meni su sada u Vrutku ostavili Fonseca 10 years old, Fonseca vintage 2009, Fonseca Guimaraens vintage 2004 te Fonseca UNF LBV 2012.

Vina u dolini rijeke Douro rade se od mješavine većeg broja sorata koje se beru istodobno i vinificiraju sve zajedno. Za takav postupak – istodobna berba i istodobna vinifikacija različitih sorata zajedno – postoje njemački i izraz Gemischer Satz (iz bečkih vinograda izlazi vino redovne berbe Gemischter Satz), te engleski izraz Field Blend (portugalski proizvođači baš iz oblasti Doura i za redovna suha vina beru razne sorte u isto vrijeme i vinificiraju ih zajedno). Robert Bower ističe kako su lokalni vinogradari s vremenom dobro spoznali kojoj sorti najbolje odgovara koji položaj i koji tip tla, ali je i još jedan parametar trebalo uzeti u obzir, a taj je vezan uz termin dozrijevanja koji može biti i dosta različit od sorte do sorte pa ako je berba nekog kasnije dospijevajućeg kultivara prije nego li nastupi fenolna zrelost lako s vinom bude dosta problema zbog grubosti zelenog, nezrelog tanina. Tome se doskočilo na način da se sorte kasnije epohe dozrijevanja stavljaju na bolje ali i toplije pozicije na nižoj nadmorskoj visini da se proces dozrijevanja ubrza, a sorte ranije epohe dozrijevanja sade se na pozicije na većoj nadmorskoj visini da im se uspori proces dozrijevanja tako da onda na kraju rezultat istodobne berbe bude dobar… Dobro je znati! ♣

Talijani ipak u Moskvi i St.Petersburgu

       U RUSIJU s VINOM, AKO VEĆ NE S LOPTOM! – Kad već ovih dana u Rusiji nije bilo talijanskih nogometaša, pošli su – talijanski vinari! Najviše njih iz regije Toscana. Odlučili su, u Moskvi i St. Petersburgu, održati seriju prezentacija pod naslovom Solo italiano – Simply Italian Wine Russia. Cilj je naravno ne samo učvršćenje pozicije vina na ruskom tržištu, nego po mogućnosti i povećanje izvoza u tu zemlju. Ohrabreni svježim službenim podatkom da je u posljednjih godinu dana izvoz talijanskoga vina općenito porastao za 35 posto, Talijani uskoro planiraju ozbiljnu turneju po još jednoj velikoj zemlji i danas vrlo značajnom i još rastućem tržištu vina, dakako – Kini. Nastupi su zamišljeni vrlo kompleksno i obuhvatno: uz klasičan festivalski koncept izlaganja za stolovima s tzv. walk around kušanjem, predviđeno je dosta seminara, edukacijskih radionica, stručno vođenih degustacija. U odvojenim prostorijama i susreti zasebno i izravno oči u oči s potencijalnim kupcima – uvoznicima, distributerima, ugostiteljima, novinarima.

Među najboljim vinskim podrumima-članovima Konzorcija vina Chianti je Fattoria Lavacchio iz Pontassievea kod Firenze. Vlasnica je Fye Lottero, na slici sa svojom ekipom suradnika, slijeva su Totsuhiko Osaki, Alfredo Massetti i Lucia Boarini. Vina su unutar apelacije Chianti Rùfina. Odličan Ludié Chianti Rùfina 2011 (€ 58 = butelja), posvećen Fayeinoj djeci Luni i Diegu. Odlični crnjaci iz grupe Cedro, na bazi sangiovesea. Posebnost: vina s nazivom Puro, grožđe je macerirano sedam dana (karbonska maceracija), dozrijevalo je na finom talogu, a nije mu dodavan SO2. Fattoria Lavacchio ima krasan turistički kompleks s bazenom, restoranom i smještajnim objektima

Selvapiana, Bucerchiale kao perjanica,, te,Frascole

 

U velikome broju sudjelovali su vinski posjedi članovi Konzorcija za vino Chianti (Consorzio Chianti, ne brkati s Konzorcijem za vino Chianti Classico!). U Rusiji ih je bilo 26. Consorzio vino Chianti uoči gostovanja u Rusiji pozvao je na manifestaciju najvažnije uvoznike vina i iz Baltičkih zemalja, ne bi li se ojačale poslovne veze talijanskih ponuđača vina i na tim tržištima. ♣ SuČ – 06/2018

____________________________________

Kroz Svijet u Čaši i na Tanjuru – 05_2018 – Through the World in a Glass and on a Plate

    

ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

SADRŽAJ/CONTENTS

OIV– SVIJET VINA 2017/2018 • NOVI ZAKON o VINU HRVATSKE • HVAR – OTOK SUNCA, VINA i TURIZMA • CRO-KAPLJICA PRED BAVARCIMA • URBANOVO 2018 • MESO z TIBLICE i MEĐIMURSKA GIBANICA • VINISTRA: POREČKA ZLATA 2018 • VINO ZAGREBAČKE ŽUPANIJE 2018: ĐURINSKI i RAJAKOVIĆ • DANI GRAŠEVINE 2018: KUTJEVO d.d. KAO GLAVNI SLAVLJENIK • GALIĆEVO SLAVONSKO VINSKO CARSTVO • Plešivica: VILLA NA TRI KORAKA te NOVI ŠAMPANJSKI PODRUM ŠEMBEROVIH • TRI BITNA AGROLAGUNINA KANTUNA • OSCAR ZA GRGIĆA • VINO IZ ALJOŠINOG JAJA • CHATEAU PALMER u ALHAMBRI • VIEVINUM 2018 • PISMA IZ SARAJEVA USRED VINOGRADA s VRANCEM

______________________________

Iz ureda OIV-a

SVIJET VINA 2017/2018 – Glavni direktor OIV-a Jean-Marie Aurand ovih je dana na pressici u sjedištu Međunarodne  organizacije za vinovu lozu i vino u Parizu javnosti prezentirao aktualno stanje u vinogradarstvu i vinarstvu u svijetu.

Jean-Marie Aurand, glavni direktor OIV-a

Glavni akteri su i dalje Italija, Francuska i Španjolska, a istaknuti treba sve značajniju prisutnost Kine, koja je po površini vinograda skočila na drugo mjestu u svijetu. Kad se sagledaju sve komponente prikaza, ispada da je u vinskome svijetu najuspješnija Francuska, naime po broju hektara pod vinovom lozom ona je na trećem mjestu na svijetu, po proizvodnji vina na drugome, po godišnjoj potrošnji vina kao zemlja na drugime mjestu a i po potrošnji po stanovniku na drugome mjestu, po ukupnom količinskom izvozu na trećemu mjestu na svijetu ali po od izvoza ostvarenoj vrijednosti u € na prvome mjestu, Što se tiče uvoza, Francuzi su na četvrtome mjestu glede količine, ali po potrošenim eurima za uvoz tek na desetom mjestu!

Evo Aurandova izlaganja:

Kako je utvrđeno u 2017, u svijetu je 7,6 milijuna hektara pod vinovom lozom. Čini se da se, s obzirom na kretanja prošlih godina, ukupna površina vinograda stabilizira oko te brojke. Najviše vinograda imaju Španjolci = 967.000 hektara, slijede Kina sa 870.000 ha, Francuska sa 787.000 ha, Italija sa 695.000 ha, Turska sa 448.000 ha, SAD sa 441.000, Argentina sa 223.000 ha, Iran sa također 223.000 ha, Čile sa 209.000 ha, Portugal sa 194.000, Rumunjska sa 191.000, Australija sa 145.000 ha, Moldavija sa 140.000, Indija sa 131.000 ha, Južnoafrička Republika (JAR) sa 125.000, Grčka sa 106.000, Njemačka sa 102.000, Brazil sa 86.000, Rusija sa 85.000, Egipat sa 80.000, Mađarska sa 68.000, Bugarska sa 64.000, Gruzija sa 48.000, Austrija sa 46.000 i Novi Zeland sa 40.000 hektara.

Proizvodnja

Godišnja proizvodnja vina (SAMO VINA, DAKLE ISKLJUČENI SU SOKOVI OD GROŽĐA i MOŠTOVI!) u 2017. bila je oko 250 milijuna hl. To je povijesno niska količina, Aurand je kazao da je ukupni pad proizvodnje 8,6 posto u odnosu na 2016. Objašnjenje je da razlog tolikom smanjenju produkcije leži u nepovoljnim meteorološkim uvjetima u 2017, posebno u EU, gdje se bilježi smanjenje od čak 14,6 posto. Količinski slabe berbe – slično kao 2017. no ipak za sedam do osam milijuna hektolitara bolje od 2017. – u odnosu na ostale od 2000. na ovamo, bile su 2012., kad se proizvodnja kretala oko 258 milijuna hl, i 2002 kad je bila 257 milijuna hl.

Za 2017. količinski prvak u proizvodnji je Italija, sa 42,5 milijuna hektolitara vina, iza nje su Francuska sa 36,7 i Španjolska s 32,1 milijuna hektolitara, slijede SAD s 23,3 milijuna hl, pa Australija s 13,7, Argentina s 11,8, JAR i Kina sa po 10,8, Čile s 9,5 i Njemačka sa 7,7 milijuna hektolitara. Portugal je u 2017. proizveo 6,6 milijuna hl, Rusija 4,7, Rumunjska 4,3 a Brazil 3,4 milijuna hl. Na OIV-tablici globalne proizvodnje glede područja našeg okruženja nailazimo na Srbiju, s podatkom o godišnjoj proizvodnji od 2,3 milijuna hl.

U 2017. godini potrošnja vina u svijetu iznosila je 243 milijuna hektolitara vina. Konzumacija se eto, nakon ekonomske krize 2008., zahvaljujući pozitivnim trendovima u potrošnji u posljednje tri godine, stabilizirala. Najveći potrošač ukupno, kao zemlja, su SAD, gdje je u 2017. konzumirano oko 32,6 milijuna hektolitara vina. Francuzi, koji su nekad, još u 2000. godini, po potrošnji ukupno kao zemlja bili na 35 milijuna hl godišnje, sad su na 27 milijuna hl, i na drugome mjestu ove rang-ljestvice. Talijani su treći, sa 22,6  milijuna hektolitara, slijede Nijemci sa 20,2 milijuna, pa Kinezi sa 17,9, Velika Britanija je na 12,7 milijuna hl, Španjolska na 10,3, Argentina na 8,9,  kao i Rusija, Australija je na 5,8 milijuna hektolitara. Za potrošnju u Francuskoj, Njemačkoj, Velikoj Britaniji i Španjolskoj Aurand je kazao da je ona posljednjih godina dosta stabilna. Na OIV-tablici globalne potrošnje za Hrvatsku stoji da je u 2017 popila 1,1 milijun hektolitara, a za Srbiju da je popila 2,2 milijuna hektolitara vina.

Na pressici je Aurand predočio i potrošnju po zemljama po glavi stanovnika, međutim podastro je podatke za 2016, a ne za 2017., valjda mu ti najnoviji još nisu stigli. Svejedno, zanimljivo je, radi bolje usporedbe, vidjeti baš tu rang-listu potrošnje po stanovniku, vjerojatno se ionako brojke za 2017. i neće jače mijenjati. U ovoj kategoriji prvim pilcima vina na svijetu pokazali su se Portugalci, sa 51,4 litre po stanovniku. U Francuskoj konzumacija po stanovniku u 2016. iznosila je 51,2 litre, u Italiji 43,6 litara, Švedskoj 41 litru, Švicarskoj 39,1 litru, Belgiji 31,8 litara, Argentini 28,7 litara, Australiji i Njemačkoj po 28 litara, Španjolskoj 25,2 litre, Nizozemskoj 24,1 litru, Velikoj Britaniji 22,8 litara, Čileu 17,1 litru, Kanadi 16,5 litara, SAD 12,1 litru, Južnoafričkoj Republici 11 litara, Rusiji 7,6 litara, Japanu 3,2 litre, Brazilu 1,9 litara i Kini 1,5 litru…

Trgovina vinom na svjetskoj razini u pozitivi je, kako s aspekta količine tako i u novčanome kontekstu. U odnosu na 2016. količinski porast je 3,4 posto, a što se tiče vrijednosti u novcu 4,8 posto!

U ukupnom izvozu na globalnoj razini u kontekstu količina butelje čine 57 posto, rinfuza (posude od dvije litre naviše) čine 35 posto, a pjenušci osam posto. U kontekstu ostvarene novčane vrijednosti pak butelje obuhvaćaju 72 posto, pjenušci 19 a rinfuza devet posto.

Najveći svjetski izvoznici u količini su Španjolci, s 22,1 milijun hektolitara, Talijani su drugi s 21,4 milijuna, a Francuzi treći s 15,4, slijede Čileanci s 9,8, Australci s 8,0, JAR sa 4,5, Njemačka s 3,8, SAD s 3,3, Portugal s 2,9, Novi Zeland s 2,5 i Argentina s 2,2 milijuna hl. Po ostvarenoj novčanoj vrijednosti najbolji su Francuzi s 8989 milijuna €, poslije njih su Talijani s 5873 milijuna, pa Španjolci s 2814 milijuna €. Slijede Čile s 1741, Australija s 1727, Novi Zeland s 1054, Njemačka s 956, Portugal sa 752 i Argentina sa 713 milijuna €.

Najveći svjetski uvoznici po količini su Njemačka s 15,2 milijuna hl, Velika Britanija s 13,2 milijuna, SAD s 11,8, Francuska sa 7,6, Kina sa 7,5, Rusija sa 4,5, Nizozemska sa 4,4, Kanada sa 4,1, Belgija s 3,1 i Japan s 2,6 milijuna hl. Po novčanoj vrijednosti uvoza prednjače SAD s 5190 milijuna €, iza njih je Velika Britanija sa 3453 milijuna, slijede Njemačka s 2469 milijuna, Kina sa 2458 milijuna, Kanada s 1653 milijuna, Japan s 1388 milijuna, Nizozemska s 1139 milijuna, Belgija s 897 milijuna, Rusija s 878 milijuna i Francuska s 812 milijuna €.

Predviđanja vezano za berbu 2018 na južnoj polukugli (kad je nama proljeće tamo je jesen!): povoljni rezultati očekuju se za Argentinu, Čile, Urugvaj i Novi Zeland, a rezultati slabiji nego inače za Južnu Afriku (zbog jakih suša), te za Australiju i Brazil.

HRVATSKA

Inače, o najnovijoj situaciji u Hrvatskoj objavio sam nedavno prilog Hrvatska na dlanu 2017 (www.suhiucasi.wordpress.com), a evo ovdje ga ponavljam tako da ovaj godišnji izvještaj bude kompletan na jednome mjestu.

Vinogradi, ukupna površina: 19.866 ha (Arcod); sjeverni dio – kontinentalna Hrvatska: cca 52,7 %, primorski dio: 47,3 %. Broj registriranih parcela vinograda: 76.558. Najveće površine vinograda po županijama: 1. Hrvatska Istra ukupno cca 3084 ha; 2. Osijek-Baranja = 2248 ha; 3. Dubrovnik-Neretva = 2214 ha. Struktura vinogradarskih imanja – u posjedu do 1 ha = 83 % proizvođača. Ukupno proizvođača vina u Hrvatskoj: cca 38.826

Sorte: kultivara koji se mogu naći, ukupno = cca 250.  Navedeni kao priznati na službenoj listi = cca 200 • Autohtonih = cca 70. Glavne domaće sorte: GRAŠEVINA = 4.536,7 ha (cca 22 %), MALVAZIJA ISTARSKA = 1.662 ha, PLAVAC MALI = 1.539 ha. Od ukupne vinogradske površine u Hrvatskoj one zajedno zauzimaju nekih 7728 ha.

Slijede, po zastupljenosti: merlot, cabernet sauvignon, plavina, chardonnay, rizling rajnski, frankovka, debit, babić, rukatac ili maraština, pošip, sauvignon bijeli, kraljevina – imbrina, teran, traminac, trbljan, trebbiano toscano, syrah, kujundžuša, pinot sivi, vranac, pinot crni, ranfol, žlahtina, pinot bijeli, silvanac zeleni, moslavac = šipon = furmint, muškat žuti, grenache noir, cardinal, zweigelt, refošk, cabernet franc, škrlet, tribidrag = crljenak = kratošija = zinfandel = primitivo, bogdanuša, vugava, grk …

Tržište:  godišnja proizvodnja vina = cca 575.940 hl; većina je bijelo (434.458 hl); oko triput više je bijeloga nego crnoga i roséa. Najviše proizvedenoga vina u Hrvatskoj po županijama: 1. Osijek-Baranja = 117.169 hl; 2. Istra = 101.487 hl; 3. Vukovar-Srijem = 93.892 hl; 4. Požega-Slavonija = 60.985 hl; 5. Dubrovbnik-Neretva 45.859 hl… Vrijednost hrvatske vinske proizvodnje u odnosu na ukupnu poljoprivrednu produkciju u Hrvatskoj: cca 7,3 %

Izvoz = 51.380 hl, u vrijednosti = € 13.101.145. Najviše u: Bosnu & Hercegovinu, Njemačku, Austriju, Češku. Uvoz vina = 268.932 hl, u vrijednosti = € 28.705.948. Najviše iz Makedonije, Italije.

Potrošnja po stanovniku: cca 27 lit. ♣

Prvi središnji strukovni skup vinogradara i vinara Hrvatske

Goran Beinrauch, glavni urednik Gospodarskog lista i moderator na skupu, otvara susret

NOVI ZAKON O VINU – Hrvatska s obzirom na svoje prirodne predispozicije i na svoju već više od 2000 godina dugačku tradiciju u vinogradarstvu i vinarstvu svakako bi trebala biti jedna od najpoznatijih vinskih zemalja na svijetu, međutim od toga je, iako je u posljednjim godinama u ukupnosti bitno napredovala u kakvoći vina i mada je posljednjih godina nešto intenzivnije poduzimala korake u prezentaciji prema inozemstvu, prilično daleko. Šteta, iz razloga što je – kao i popularni sportovi poput npr. nogometa, rukometa, košarke… – eno-gastronomija, s naglaskom baš na vinu, u novije vrijeme postala alatom za sjajnu promidžbu kako užeg teritorija kao ponuđača nekog specijaliteta na tanjuru i u čaši tako i za i izvrsnu međunarodnu promidžbu i cijele države. A što visoki image posebice temeljen na ponudi užitaka za stolom uz tipične, dakle tijesno za neki uži kraj vezane lokalne artikle (od poljoprivrednih proizvoda upravo je izričaj vina najtješnje vezan uz teritorij na kojemu se rađa) znači za razvoj turizma u nekome kraju ne treba objašnjavati, kao što ne treba ni govoriti o tome što turizam znači za gospodarstvo neke zemlje. A valjda ne treba ni kazivati što se gubi ako se komparativne prednosti ne(dovoljno) valoriziraju… Eto iz izvještaja (Vinogradarski registar) za 2017. koji je objavila Agencija za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju vezano uz zalihe vina što ih imamo, stoji, s datumom 31. 12. 2017: vrhunsko vino s kzp (pretvoreno u zoi), crveno i rosé: 59.026 hl; vrhunsko vino kzp (zoi) bijelo: 34.288 hl; kvalitetno vino kzp crveno i rosé: 159.709 hl; kvalitetno vino kzp (zoi) bijelo: 261.698 hl; sortno vino bez ZOI (s oznakom sorte i berbe), crveno i rosé: 6.743 hl; sortno vino bez zoi (s oznakom sorte i berbe) bijelo: 30.316 hl; vino bez zoi, crveno i rosé: 30.357 hl; vino bez zoi bijelo: 64.358 hl; ostalo vino crno i rosé: 10.821 hl; ostalo vino bijelo: 6720 hl. Ukupno je to oko 527.000 hl. A registrirana godišnja proizvodnja vina u Hrvatskoj je oko 576.000 hl!

Doc. dr. sc. Leo Gracin sa Sveučilišta u Splitu govori o Zakonu o vinu

Sami prirodni uvjeti i duga tradicija ne donose željeni rezultat, oni su tek sjajna komparativna prednost i odličan temelj za neke visoke dosege u poslovnoj realizaciji. Stoga su, kao pokretač i oplemenjivač, nužni prikladno čovjekovo poduzetništvo, dobra organizacija, red, disciplina i prihvaćanje napora i ulaganja na dugi rok. Svakako je osnovno da se najprije stvari urede na razini države, odgovarajućima Zakonom o poljoprivredi i Zakonom o vinu i voljom države da osigura poštivanje zakona, a potom i da se uredi kroz dobru organiziranost sama branša na više razina, od lokalne, pa regijske do nacionalne. Tek kad se postave dobre osnove, kao nužna i učinkovita nadgradnja, nastupa marketing koji je u stanju dovesti do punog ili gotovo punog pogotka.

Već neko vrijeme u nas se govori o kreiranju novoga Zakona o vinu, ali detalja za javnost dugo nije bilo. Nedavno je međutim zagrebački časopis Gospodarski list, shvativši da treba nešto poduzeti vezano uz to, vinsko – nevjerojatno obećavajuće područje za Lijepu našu u ekonomskom smislu, organizirao Prvi središnji strukovni skup vinogradara i vinara Hrvatske, bilo je to u Svetom Martinu na Muri u vinorodnom Međimurju. Teme su bile razne, dosta njih u domeni agronomije i enologije, jedna je pak bila posvećena upravo novom Zakonu o vinu, jedna o problematici vezanoj uz radnu snagu (nedostatak!), jedna o korištenju sredstava iz fondova EU, a u Zborniku radova objavljen je i opširan prilog o Prijedlogu Nacionalnog programa pomoći sektoru vina od 2019. do 2023. godine.

Jaka delegacija iz Istre na skupu u Svetom Martinu na Muri – uz Ivicu Kovačevića, predsjednika udruge Vino Dalmacije, su Ivica Matošević bivši predsjednik Vinistre, zatim, Gianfranco Kozlović, predsjednik Udruge vinarstva pri HGK, i Nikola Benvenuti, aktualni predsjednik Vinistre

U uvodnom izlaganju na temu Zakona o vinu čulo se malo toga bitnoga, pogotovu o tome što se sprema za novi Zakonu. Lako moguće i stoga što se najavljeni Tugomir Majdak, državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede, nije pojavio na skupu, jer da je spriječen važnim poslovima, kao da ovo i nije tako važno! U više se navrata čulo kako je Zakon nužan i da se spriječi veliki uvoz vina u Hrvatsku, uvoz koji je poremetio situaciju na tržištu i stavio domaće proizvođače vina u nepovoljan položaj. Rečeno je da treba spriječiti uvoz otvorenih vina u Hrvatsku i punjenje tih vina u bocu u Hrvatskoj. Hrvatska je svojom voljom prihvatila tržišnu ekonomiju, svojom je voljom ušla u Europsku uniju, i trgovina se odvija po važećim zakonitostima i jednog i drugog aspekta: slobodan protok roba, kupi što možeš za sebe povoljnije, i plasiraj što možeš povoljnije za sebe. Što se tiče rinfuznoga vina, valja znati da je bulk-wine postao iznimno jak i tržišno značajan na svjetskoj razini a i u stalnom je porastu, u Amsterdamu već nekoliko godina postoji velika međunarodna izložba otvorenih vina International World Bulk Wine Exhibition s ocjenjivanjem tih vina (ove godine datumi su izložbe 26. i 27. studenoga, a prostor RAI Amsterdam). U Londonu pak postoji International Bulk Wine & Spirits Show. Evo i 10 najjačih zemalja u segmentu trženja otvorenoga vina na godišnjoij razini: Španjolska: 12,53 milijuna litara, vrijednost 495 milijuna €; Italija 5,37 milijuna litara, vrijednost 385 milijuna €; Australija 4,16 milijuna litara, vrijednost 284 milijuna €; Čile 4,02 milijuna litara, vrijednost 274.5 milijuna €; Južna Afrika 3,01 milijuna litara, vrijednost 176.5 milijuna €; Francuska 2,11 milijuna litara, vrijednost 284 milijuna €; SAD 1,78 milijuna litara, vrijednost 197,5 milijuna €; Novi Zeland 0,78 milijuna litara; Njemačka 0,71 milijun litara, vrijednost 88.5 milijuna €; Portugal 0,64 milijuna litara, vrijednost 44 milijuna €…

Zakon se tu, glede naših problema s uvezenom rinfuznom kapljicom, može umiješati valjda jedino po pitanju inspekcije. Bitno je da se pomno i strogo kontroliraju i roba što izlazi iz naših proizvodnih pogona i roba što nam uvozom ulazi u zemlju, te nadasve da se redovito kontrolira roba što se već nalazi na našem tržištu. A vezano uz domaću inspekciju, evo i pikanterije kao začina izlaganju: inspekcijska služba u Hrvatskoj konkretno baš u sektoru vina već više godina ne kontrolira kapljicu s tržišta – zbog loših odnosa između Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo i Inspektorata!????!!!! Da čovjek ne povjeruje!

Spominjani su i nužnost postojanja udruga vinogradara/vinara po regijama u nas, te krovne udruge u kojoj bi sjedili predstavnici regijskih udruga. Nije međutim istaknuto da bi te udruge morale biti ustrojene kao snažno i ozbiljno poslovne, a jedino kao takve mogu polučiti zadovoljavajući poslovni rezultat. Službeno su danas četiri regije u Hrvatskoj: Bregovita Hrvatska, Slavonija i Podunavlje, Istra i Kvarner, Dalmacija, pa su, tako, nabrojane udruge Graševina Croatica, Vinistra, Vino Dalmacije, za Sjeverozapad nismo čuli naziv udruge, a isto tako u zraku je ostao visiti i Kvarner, aduti kojega nisu, kao u Istri uz koju je ovdje u podjeli spojen, ni malvazija ni teran ni muškat. Regija Bregovita Hrvatska nema precizan naziv jer iz njega se ne vidi gdje se u zemljopisnom smislu to područje nalazi, a što se tiče udruga – da li uopće ima neka koja pokriva regiju Bregovita sjeverozapadna Hrvatska (koliko znam: nema), zatim, naziv Graševina Croatica nije baš sretno izabran jer – gleda li se Slavonija gdje je Graševina glavni igrač – kao da sugerira da u Slavoniji i Podunavlju uz graševinu nema i još nečeg drugog tradicijskoga, domaćeg ili već odavna udomaćenoga (frankovka npr.).

Sudionici u raspravi, prvi slijeva je Vlado Krauthaker, peti slijeva prof. Đuro Horvat

Poslovne udruge proizvođača trebale bi postojati već od užeg lokaliteta koji ima, od onoga sebi svojstvenoga, stvarati vlastitu robnu marku, te pridonijeti, kroz brendiranje glavnoga proizvoda kraja, i brendiranju teritorija. Da se vratim na graševinu: jedan profil tipičan je npr. za područje Daruvara, drugi za Kutjevo, treći za Đakovo i Osijek, zatim druge su nijanse u graševinama Baranje i iločkog kraja. Dalmacija također ne može ostati samo na Vinu Dalmacije, naime za šibenski kraj karakterističan je jedan sortiment (debit, maraština, babić, lasin…), za Split i Kaštela drugi (crljenak, babica…), za morsko zaleđe treći (kujundžuša, trnjak, vranac…), za jug i otoke opet drukčija je situacija (plavac mali, pošip, grk, rukatac… a gdje je vugava?!). Kako mi u Hrvatskoj, iako postoje oznake na etiketama vina, nemamo apelacija a trebalo bi da ih imamo (ne može se jednostavno s prijašnjeg vrhunsko odnosno kvalitetno s kzp prijeći automatski za sve na zoi!). Jedino udruge po užim teritorijima – ali dakako teritorijima s istim odnosno podjednakim svojstvima unutar pojma terroir (tlo, nagib, ekspozicija, mikroklima, tradicijske sorta ili sorte, gustoća sadnje, način uzgoja, tradicijski stil/profil vina, termini berbe, način i dužina dozrijevanja, datumi najranijeg mogućeg izlaska na tržište…) mogu, naravno u suradnji s vinogradarskim i vinarskim te marketinškim stručnjacima, biti generatori tih apelacija, nužnih za pravilnu komunikaciju i kvalitetan marketing i proizvoda i kraja. Udruge po užem području a čiji članovi primarno žive (egzistencija!) od vinogradarstva i vina i poznaju dobro situaciju na terenu nužne su, osim u organizacijskome i razvojnome smislu, i posebno s aspekta samokontrole (discipline u provedbi pravilnika o ponašanju važećeg za sve) što je učinkovitija od inspekcijskih službi, ali i za prikladnu komunikaciju pa i za još jedan bitan element marketinga – edukaciju o finalnome proizvodu prema kupcu.

Bitno je za Hrvatsku osobito u segmentima poljoprivrede i turizma da se i općenito ekonomska situacija poboljša. Previše je (mladih) ljudi koji iseljavaju u inozemstvo, tako da ovdje nedostaje radne snage. Na nedostatak radnika žale se brojni naši vinogradari/vinari. Neki koji iz ovih ili onih razloga (dob, zdravstveno stanje…) ne mogu više voditi brigu o svom vinogradu a žao im je da se trsje zapusti i da vinogradi propadaju čak su – kaže to bračni par Zdravko i Vesna Puhelek iz Zeline, u društvu s direktorom festivala Zagreb vino.com Ivanom Dropljićem i novinarima Tomislavom Radićem i Markom Čolićem – voljni dati parcele na obradu uz minimalnu naknadu, ali – interesa, vele, nema…

Donošenje čim prije novog Zakona o vinu, za koji se sada u Svetom Martinu na Muri govorkalo da bi bio gotov do kraja ove godine, potrebno je da se najprije i odmah napravi reda u branši i reda na tržištu. Spomenulo se u izlaganju o Zakonu da bi bilo dobro preuzeti austrijski koncept. Slažem se s austrijskim modelom i na ovom našem prostoru. Prije više godina na jednom međunarodnom festivalu vina u zagrebačkoj Gliptoteci gostovao je kao predavač upravo o austrijskom ustroju Willy Klinger, glavni direktor Austrijskog ureda za vinski marketing (Austrian Wine Marketing Board), i nakon što je istaknuo da Austrija svoje vinogradarstvo i vinarstvo smatra strateški važnima, sve je lijepo iznio i obrazložio. Ali, u nas se od tada nije dogodilo ništa.

Nakon znanog velikog vinskog skandala Austrijanci su energično počistili svo svoje smeće i krenuli u novu svoju vinsku eru, te dogurali vrlo visoko. Vezano uz primjer Austrije glede vina nije, na žalost, spomenuto i ovo što je, smatram, bitno: da bi pomogli poslovno bavljenje vinom i punu profesionalizaciju u proizvodnji vina te poslovno interesno udruživanje svojih vinara, te da bi i namaknuli dio sredstava za marketing, Austrijanci su odmah na početku svog novoga puta za one koji se sa svojim proizvodima žele legalno naći na tržištu uveli i takse po hektaru trsja, bilo je to u iznosu od oko tadašnjih 700 šilinga odnosno 100 DM, a uveli su i neki manji postotak kao dadžbinu po boci napunjenoj za tržište. I mi bismo, po meni, trebali dobro pomesti kod sebe pred vratima, pa onda energično krenuti – ab ovo. Polazište bi svakako imao biti jasno i čvrsto definirani prostorni plan, dakle da se točno zna koje su parcele poljoprivredne i, posebice, koje su prvenstveno za uzgoj vinove loze za proizvodnju grožđa za vino, pa, potom, da se ne dopusti da se poljoprivredna zemljišta radi interesa nekoga preimenuju u građevne terene (želimo li unosan turizam bitno je da uz smještaj nudimo i hranu i pića vlastite produkcije!). K tome, valjalo bi odmah uvesti i oštar zakon o porezu na neobrađeno poljoprivredno zemljište (sramota je npr. da su u nas i na jako dobrim pozicijama vinogradi zbog nebrige zapušteni i da propadaju). Potpore davati samo onim aplikantima koji ispunjavaju uvjete i pružaju sigurnost da će kroz svoje djelovanje društvenoj zajednici i vratiti to što su izabrani da dobiju potporu. S obzirom da mladi sve više u potragu za kruhom odlaze u inozemstvo, ako već nastojanja da se ti mladi zadrže doma ne bi dala rezultat, olakšati i strancima da podizanjem ovdje svojih vinskih kuća investiraju u hrvatsko vinogradarstvo i vino. Vidim, u Mađarskoj, Bugarskoj, Rumunjskoj su vrlo etablirane europske, poglavito francuske pa i talijanske vinske kuće uložile u podizanje nasada i gradnju podruma – bolje to nego da nam vinogradi propadaju i da od njih nitko nema ništa, a u nas još od uglednih stranaca iz svijeta vina uložio nije – nitko. Zašto?

Zatim, poći u serioznu akciju točnog, strukovnog omeđivanja te klasifikacije a uz to i posebne zaštite kvalitativno osobitih vinogradarskih pozicija, sve do stupnja da se za najkvalitetnije, one u rangu francuskih premier a naročito grand crua, uvede poseban režim, kao da je riječ o zaštićenom parku prirode i nacionalnome parku, tako da tamo ne može svatko raditi što ga je volja niti po pitanju izbora sorata, gustoće sadnje, uzdržavanja trsja, a naročito niti po pitanju toga gdje će završiti grožđe od tamo. Postoje naime područja u nas za koja stručnjaci tvrde da su iznimno dobra ali s kojih se grožđe prodaje raznim privatnicima-pojedincima iz raznih krajeva pa tako prvorazredna sirovina umjesto da izađe pod oznakom svojega teritorija i bude paradni konj toga teritorija te time i pomogne gospodarskom rastu toga teritorija završava bez neke odgovarajuće etikete, i anonimo, tko zna gdje. A u kontekstu sadašnjih žalbi da se nepravedno dopušta uvoz vina u rinfuzi valja kazati i ovo: javna je tajna bilo to da u neka naša (južna) vinorodna područja u vrijeme berbe stižu cisterne s grožđem odnosno s jače obojenim i dosta gustim relativno jeftinim vinom proizvedenim u nekoj od susjednih nam zemalja, pa da se, lako moguće, dio te sirovine iskoristi i za miješanje u nekoj mjeri s našom, od popularnoga lokalnoga kultivara skuplje proizvedenom sirovinom a za neke nominalno prestižne etikete što se na tržištu u butelji pojavljuju s poprilično visokom cijenom, pa, eto – to je nešto što treba suzbiti…

Vrlo je važno i zakonski urediti pitanje etikete, koja je prvi dodir potrošača s vinom, neka vrsta osobne karte vina. Poželjno je, naravno, da ona lijepo izgleda, ali ona prvenstveno treba biti u oznakama točna, te dovoljno i precizno informativna. Na njoj jednostavno moraju biti svi nužni podaci o vinu (naziv vina, godina berbe, naziv ili ime proizvođača, navod vinorodnog područja/vinogorja kao provjerenog zemljopisnog porijekla, eventualno navod nekoga po višoj kakvoći izdvojenog vinograda, apelacija kao stilistika karakteristična za to neko određeno područje, navod, a može i kraticom kako to rade u Francuskoj, je li ponuđač vina proizvođač sa sirovinom iz vlastitog vinograda ili je i trgovac (négociant) pa i kupuje grožđe. Obvezni su potom sadržaj alkohola, sadržaj boce. Osobno pristalica sam da, radi boljeg stjecanja prvog saznanja o okusu a iz razloga manjeg ili većeg afiniteta potrošača prema suhome odnosno slađemu kao i s aspekta vezanog uz dijabetes, obvezna ostane i ona stara oznaka o sadržaju neprovrelog sladora, tj. suho (do 4 g/lit), polusuho (od 4 do 12 g/lit), poluslatko (od 12 g/lit do 50 g/lit), te slatko (od 50 g/lit naviše), i sve to ispisano prikladno velikim slovnim znakovima, da bude čitljivo i pregledno.

Vidjet ćemo hoće li do kraja godine biti još javnih skupova na kojima će se govoriti o Zakonu o vinu, te – što će biti na kraju…♣

Prostori neslućenih mogućnosti 

HVAR, OTOK SUNCA, VINA i TURIZMA – Hvar, prostor neslućenih mogućnosti u agronomiji, enogastronomiji i turizmu. Silan gospodarski potencijal, a – da li i adekvatno valoriziran?

Oduvijek otok sunca, mirišljavog mediteranskog raslinja i začinskog bilja, od 384. godine prije Krista i otok vina, a od prije stoljeća i pol, eto, i otok organiziranog turizma. Svibanj 2018. bio je mjesec obilježavanja te 150. godišnjice, naravno kroz vino i gastronomiju te razne kulturne i zabavne sadržaje. Zateklo se na otoku već – primijećeno je to vrevom posebice u gradu Hvaru i stranim jezicima (ponajviše engleskim) na svakom ćošku – mnogo gostiju koji su stigli onamo ugrijati se na suncu i malo potamniti ten.

Grad Hvar – pogled s mora

Grad Hvar, centar – Arsenal (gore), i Loža (dolje)

Svečanosti u povodu 150. godišnjice organiziranog turizma na Hvaru počele su u gradu Hvaru mini festivalom vina u prostorima Arsenala, nekad gradilišta brodova a sad mjesta društvenih događanja. Predstavili su se članovi udruge Hvarski vinari – Bastijana Andro Tomić, Hvar Hills, Antun Plančić, PZ Svirče, Vino Hvar Ivo Carić, Zlatan otok, odaziv publike odličan, brojni i stranci. A imalo se i što kušati! Vrlo dobri hvarski plavci, nekoliko od njih, bogme, i na svjetskom nivou!, pa crljenak, pošipi, bogdanuše…

Grad Hvar – glavni trg sa crkvom, te, dolje, uske uličice s lijepim i toplijim vremenom pretvorene u prostore za uživanje uz ugostiteljsku ponudu

Iz mora u tanjur: razne školjke, škampi, kozice spojeni sa špagetima

Grad Hvar – šetnica uz more, tipično mediteransko raslinje: crnogorica, palma, agava, kaktus…

… te cvijeće raznih oblika i boja

Hvar, hotel Amfora – kupalište

Otok Hvar, najviši vrh je Sveti Nikola, na 626 metara. Pogled odozgor na južnu stranu otoka, na vinograde te na selo Sveta Nedjelja, i na objekte Zlatan otok i Bilo idro obitelji Plenković

Vinogradi Antuna Plančića odakle dolazi grožđe za njegovo najbolje vino Pharos grand cru

Organizatorica mini-festivala hvarskih vina Ivana Krstulović Carić, supruga proizvođača Ive Carića i predsjednica udruge Hvarski vinari

Kušanje za stolom kod Ante Plančića i njegove kćerke Magdalene. Plančić Brine o oko sedam  hektara vinograda. Iako  kao njegova najbolja vina slove Pharos grand cru 2009 i Pharos riserva 2012, od plavca maloga ovom prigodom osobito je isticao svoj Opolo 2016,također od plavca, a sa četiri dana maceracije na osam Celzijevih stupnjeva, govoreći kako pri konzumaciji na osam Celzijevih stupnjeva to vino zadržava ulogu opola, dok na 18 Celzijevih stupnjeva preuzima ulogu crnjaka.

Andro Tomić Bastijana, umjetnik iz Jelse. Novitet u ponudi: Illyricus 2015 od plavca maloga i cabernet sauvignona (50:50) iz vinograda na sjevernoj strani Hvara (25.000 loza), riječ je o prvoj berbi i o prvom ekološki obrađivanome trsju Tomića. Upečatljiv Caplar 2011 (također od cabernet sauvignona i plavca malog ali iz vinograda na južnim stranama otoka i samo od najboljega grožđa u najboljim godištima, proizvodnja bude između 20.000 i 30.000 butelja), impresivan Plavac mali 2006 barrique!

Hvar Hills iz Vrbanja novi je igrač na hrvatskoj vinskoj sceni. Vlasnik Hvar Hillsa je obitelj Jeličić Purko. Mladi Mario Jeličić Purko zadužen je za prodaju vina. Enologinja je Eva Krištof,. Ponudili su Plavac mali maior riserva 2015 (13,5 vol%, godina dana barriquea) kao bazni (mpc. 85 kuna), zatim odličan kompleksni  Plavac mali Pharos maximus 2012 (16,0 vol%; mpc. oko 200 kn), i  zanimljiv Prošek 2010

Antun Plančić sa kćerkom Magdalenom, te Mario Jeličić Purko i Eva Krištof s posjeda Hvar Hills

Andro Tomic – Bastijana, te, desno, PZ Svirče

Voditelji radionica: Bartolomeo Roberto Lepori i Mario Meštrović

Radionice – dobro popunjene

Idućeg dana prigodne radionice o današnjim hvarskim bijelim vinima (naglasak na svježini!) i crnim vinima (od plavca maloga i njegova roditelja tribidraga/crljenka odnosno primitiva s juga Italije), voditelji sommelier Mario Meštrović HSK i Bartolomeo Roberto Lepori AIS iz Rima (Veličanstveni preokooceanski putnik Tribidrag, otac plemenitog potomka plavca maloga).

____________________________________

Davor Šestanović na mini festivalu u hvarskome Arsenalu, s magnumom Zlatan crljenka 2012 i s buteljom Zlatan plavca grand cru 2011

Jubilarci: 25 GODINA i ZLATAN OTOKA – U istome tjednu kad se u gradu Hvaru počelo obilježavati 150. godišnjicu organiziranog turizma na otoku, tvrtka Zlatan otok, sa sjedištem u Svetoj Nedjelji a koju je utemeljio Zlatan Plenković i koju sada, već dvije godine nakon što je on zauvijek otišao, vode njegovi sinovi braća Marin i Nikola Plenković, obilježila je dva i pol desetljeća postojanja. Agilni Plenkovići juniori dobro su se snašli na kormilu vrlo zahtjevnog broda što im je iznenada pripalo. Mlade snage čuda čine!

Uz njih, jedna od mladih snaga što bitno pridonosi uspjehu je i enolog Davor Šestanović, koji za Zlatan otok i za obitelj Plenković radi već sedam godina,

Šestanović je rodom iz Perne kod Orebića na Pelješcu, diplomirao je vinogradarstvo i vinarstvo na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, iskustvo je stjecao uz glasovitog enologa Paula Drapera u kalifornijskoj kući Ridge Vineyards, po povratku u  Hrvatsku a prije ustoličenja u Svetoj Nedjelji neko je vrijeme radove obavljao u vinogradima Zlatana Plenkovića kod Šibenika. Izvrstan svježi pošip, bitno poboljšana kvaliteta novog izdanja baznog plavca Zlatan plavac (s plavom etiketom), sjajan Crljenak 2012, odličan Zlatan plavac grand cru 2010, izvanredan je Zlatan plavac 2011 kategorije grand cru koji sad treba izaći na tržište. Posebno se Davor ponosi sa Crljenkom 2012, naime, kako kaže, na njemu je radio od početka do kraja.

Davor Šestanović u podrumu Zlatan otok u Svetoj Nedjelji

Kuća Zlatan otok, koja u vlasništvu ima, kaže Davor, oko 50 posto ukupnih površina pod crljenkom u Hrvatskoj, gospodari s 58 hektara vlastitih vinograda i to u vinogorjima Hvar i Makarska. Obitelj Plenković uz Zlatan otok posjeduje i tvrtku Vinoline kao sestrinsku firmu, ona pak na području Šibenika upravlja sa 56 hektara s trsjem u rodu a sad ulazi u sadnju još 20 hektara. Grožđe se i otkupljuje, s oko 80 hektara, tako da Plenkovićima ukupna sirovina za vino stiže s nekih gotovo 200 hektara! Ukupna pak godišnja proizvodnja vina, ovisno o godištu, kreće se između 350.000 i 500.000 litara.

Šestanović predstavlja paletu proizvoda kuće. Na tržište izlazi dosta etiketa, u hijerarhiji vrijednosti na prvome je mjestu Zlatan plavac Exclusive, u limitiranoj seriji. Krenulo se s jednim barriqueom, sada ih je tri. Riječ je o posebnoj selekciji grožđa, maceraciji od nešto više od 18 dana, alkoholno vrenje odvija se u barriqueu u dirigiranim temperaturnim uvjetima, slijedi dvo- odnosno dvoipol-godišnje sazrijevanje vina u francuskom barriqueu. Grand cru odnosno po novome, tj. od berbe 2012,, bit će grand select, od probranoga je kasnije branoga grožđa s trsova starijih od 30 godina i s veće nadmorske visine na lokacijama iznad Svete Nedjelje. Alkoholno vrenje odvija se u inoksu, bez prethodnog dodavanja kvasaca, a malolaktika se provodi spontano, bez dodavanja bakterija. Slijedi boravak od najmanje dvije godine u barriqueu, što od francuske što od hrvatske hrastovine. Zlatan plavac barrique od loza je iz vinograda ponad Svete Nedjelje, starih između 20 i 25 godina, vino se njeguje oko dvije godine u bačvicama od francuske i hrvatske hrastovine. Za bazni Zlatan plavac rabi se grožđe iz mlađih nasada iznad Svete Nedjelje ali i s drugih pozicija na otoku. Dozrijevanje je u velikim hrastovim bačvama i u rabljenom barriqueu oko dvije godine. Što se tiče bijelih vina, vino pošip nastaje od grožđa istoimene sorte posađene u vinogorju Makarska, u tehnološkom smislu riječ je o klasičnoj proizvodnji bijeloga vina. Klasičnom tehnologijom za bijela svježa vina dobiva se i kapljica od hvarske sorte bogdanuša. Bazno bijelo vino je mješavina sorata Zlatan otok bijelo, od grožđa iz vinogorja Hvar i Milna. U planu je izlazak novog bijeloga cuvéea, od bogdanuše i pošipa, nakon alkoholnog vrenja vino godinu dana treba provesti na finom talogu (na kvascu, sur lie) u inoksu. ■

Dok braća Marin i Nikola brinu u poslovnome smislu o vinskom segmentu i čini se da su se sasvim dobro snašli u tome, dotle njihova sestra Antonija brine o turističkom aspektu. Plenkovići, uz smo more, imaju apartmane za goste, a na moru i lučicu s lijepim ugostiteljskim objektom Bilo idro

Sveta Nedjelja i vinogradi iznad nje. Dolje, vidljivo s broda u vožnji prema Palmižani: parcele s trsjem na južnoj strani Hvara, zapadno od Svete Nedjelje

____________________________________

Dan poslije obilježavanja 150. godišnjice organiziranog turizma na otoku Hvaru u gradu Hvaru, program na drugome mjestu i u drugoj organizaciji: obitelj Plenković iz Svete Nedjelje priredila je susret u povodu 25. godišnjice tvrtke Zlatan otok što ju je osnovao eto prije dvije godine preminuli Zlatan Plenković. Sunčano subotnje popodne provelo se u vožnji brodicom južnom stranom otoka Hvara na kojoj su znane vinogradske pozicije Sveta Nedjelja, Jagodna, Ivan Dolac, te Lučica, Zavala. Večer, pak, na Palmižani, u restoranu Laganini, uz sjajnu večeru u režiji chefa Hrvoja Zirojevića.

Kapetan Ivan Dropuljić, ali ne broda nego međunarodnog festivala vina Zagreb vino.com! Hoće li se na ovogodišnjem izdanju pojaviti i Laganini sa chefom Hrvojem Zirojevićem?

Dolazak u lijepu, prostranu uvalu – punu jahti. Ekskluzivni restoran Laganini, koji su posjetila već brojna slavna imena iz raznih krajeva svijeta, uz sâmo je more, vrlo zgodno uređen, a hrana je – prema onome što sam već prije čuo a i prema onome što sam osobno kušao – odlična, krivac za to je maestro Hrvoje Zirojević koji kao kreativan chef predvodi vrlo kompetentnu ekipu kuhara. Izbor vina i pića velik. Braća Plenković ovdje su odlučili predstaviti javnosti vino Zlatan 2010, specijalni plavac mali u rangu kakvoće između grand crua i exclusivea, punjen u bocu zapremnine 12 litara. U spomen na pater familiasa Zlatana napunjeno je 67 takvih boca, dobar dio njih predviđen je za prodaju, i to u kamenim kutijama, tako da će ta boca u toj kutiji kao dar imati zaista težinu: 20 kg! Vino je moguće izravno kupiti odnosno naručiti ga jedino u tvrtki Zlatan otok. Marin Plenković veli da je većina boca određena za prodaju već naručena! ♣

Restoran Laganini na Palmižani, tik uz more. Oveći prostor razbijen je u više manjih cjelina. Uvala – puna jahti!

Chef Hrvoje Zirojević sa svojim pomoćnicima: priprema slijedova za večeru

Prvo predjelo te dva rižota, ovaj crvenkasti je sa sladoledom od – paškoga sira!

Mladi nastavljaju za tatom: sinovi Marin i Nikola Plenković te kćerka Antonija. U povodu 25. godišnjice tvrtke Zlatan otok i kao sjet na svojega prije dvije godine preminuloga oca napunili su 67 boca od po 12 litara s vinom Zlatan kreiranim miješanjem plavca kategorija grand cru i exclusive

Hvarski jubilarci u Laganiniju: predstavnici turizma – Gordana Tomičić, predsjednica Uprave tvrtke Sunčani Hvar hoteli, Boris Lovrenčić, korporativni direktor za hranu i piće u tvrtki, i Renata Lichtberger, direktorica prodaje, te Marin i Nikola Plenković iz sektora vina (ali i turizma: apartmani u Sv. Nedjelji!)

Dalmatinska pisma u vrhunskoj izvedbi Ive Raiča, Marija Markovine i Mate Grgata. Markovina i Grgat su inače članovi klape Koluri, a Ivo Raič svira i pjeva i u klapi Koluri i u klapi Nostalgija

_____________________________________

KAD SVETONEDJELJANI GRIZU u PROIZVODNJI PLAVCA!… –  Vinogradari i vinari u Svetoj Nedjelji očito i te kako grizu u proizvodnji vina od plavca maloga. Dobar dio njih kooperanti su većih proizvođača, uglavnom kuće Zlatan otok, za sebe bi ostavljali tek nešto grožđa da naprave kapljicu za obiteljske potrebe ali onda je prije nešto godina jedna grupa tih vinogradara odlučila tu proizvodnju u kvalitativnome smislu visoko dignuti. Bio sam kod nekih od njih i vidio da su nekadašnje tradicijske konobe pretvorili u simpatične tzv. garažne podrume koje pedantno održavaju. Zlatan otok se već bio dokazao svojim vinima, rekao bih da je on poslužio tim vinogradarima kao inspiracija da se potrude da vino što ga rade za sebe bude vrlo respektabilno. Momci, koji su se odlučili na kreiranje plavca kao vrlo ozbiljnog i snažnog suhog i koju godinu odležanoga vina, vole pokazati javnosti kako postižu visoku kakvoću, a rado će reći da na taj način brane vinske boje otoka Hvara i dokazuju da su Hvarani glede vina od plavca maloga – najbolji!

Svako toliko sastaju se u restorančiću Jurica u Svetoj Nedjelji na degustaciji i ocjenjivanju naslijepo uzoraka vlastite produkcije pomiješanih s kupljenim uzorcima vina proizvođača plavca iz drugih dijelova Hvara ali i iz drugih krajeva Dalmacije, na degustacijsku listu znaju staviti i neke druge crnjake iz podruma zvučnih imena odnosno naziva. Kušanje vodi Jovito Vranković, inače zaposlen u računovodstvu Plenkovićevog Zlatnog otoka, a to radi tako energično da mi je navrla misao kako bi se od te degustacije na nivou lokalnih proizvođača I druženja u lokalu Jurica mogao napraviti zanimljiv i privlačan program, recimo, jednom u dva tjedna, i za turiste, te time poboljšati sadržaje u ponudi gostima u malim mjestima na južnoj strani Hvara. Dakako, bio bi to program koji bi se gostima-sudionicima u degustaciji/ocjenjivanju i naplatio, a nakon kojega bi se gostima mogla ponuditi na prodaju neka od raspoloživih etiketa, dakako i animirati ih da ostanu na večeri… I, od jednog zgodnog sastajanja lokalnih malih vinara i njihova samodokazivanja, za turističku sezonu stvoriti za vinare i za ugostitelja Juricu Milatića lijep poslovni projekt!

Berti Vranković u svom malom podrumu u Svetoj Nedjelji

Imao sam sreću i zadovoljstvo da je jedna takva degustacija s ocjenjivanjem održana te večeri kad sam, sada nedavno, bio na Hvaru i u Svetoj Nedjelji. Kod Jurice se skupilo desetak svetonedjeljskih mini-vinara, a ja sam pozvan da budem nazočan kao kao gost. Na vrednovanju se našlo 17 uzoraka plavca uglavnom berbi 2016. i 2015, dva su bila iz 2011. Bilo je dosta finalnih ocjena od 86/100 bodova do 89,5 bodova (vrlo zasluženo), a bogme, vrlo zasluženo, i nekoliko je vina dobilo ocjene 90, 91, 91,5, 92/100! Ti s 90/100 i više bodova su: Zlatan plavac gran cru 2011 – Zlatan otok; Pharos maximus 2012 – Hvar Hills; Plavac Zibac 2015 – Goran Brstilo; Plavac Vlado 2012 – Berti Vranković. Na slici su, uz ugostitelja Juricu Milatića, vlasnika objekta Jurica, te gosta kušača Marka Kozine iz Kopra, Jovito Vranković, Davor Šestanović, Mirko Štec. ■

________________________________________________________

MATUŠKO & MATUŠKO, PELJEŠANI NA – HVARU! – Stvorio ga je, i odgojio, na svoju sliku i priliku. I postali su dva prijatelja, maltene nerazdvojni i stalno u điru. Dva uvijek nasmijana malo i otkačena frajera, s izraženom željom da od života uzmu najbolje. Dvije generacije skupa ali bez iole vidljivog sukoba generacija.

Iza fasade bezbrižnosti na vidjelo će izaći velika spremnost oca da se u odgoju posveti sinu, i izvanredna poslovna sposobnost oca, koja zasigurno prelazi na sina. Riječ je o Mati Violiću Matušku, enologu i znanom vinaru iz pelješkog Potomja, koji već godinama sjajno vrti svoj vinski biznis, te o njegovu sinu Mati, koji će, čuje se, svom tateku uskoro predstaviti unuka!

Dva Matuška – otac i sin

Duo Matuško sreo sam ovih dana u Svetoj Nedjelji na Hvaru kamo su Violići stigli svojom jahticom na obilježavanje 25 godina hvarske vinske kuće Zlatan otok. Ali dvojica Mate i istodobno dvojica Violića i istodobno dvojica Matuška dolazak na Hvar iskoristila su ne samo za zabavu nego i za biznis. Upravo u objektu Bilo idro obitelji Plenković dovršen je novi posao: Violići su od jednog lokalnog vinogradara kupili vinograd s plavcem veličine 1,2 hektara a lociranime na padini iznad mjesta i na nadmorskoj visini između 300 i 400 metara! Matuško i Mato snimljeni su upravo u Bilom idru i to tako da se u pozadini, desno, vidi trsna parcela unutar koje se, na najvišoj točki, nalazi novokupljeni vinograd. Matuško kaže da će grožđe s te, odlične pozicije koristiti za proizvodnju ne plavca s Hvara i iz Svete Nedjelje nego vrhunskog plavca Matuško pod zaštićenom oznakom Srednja i Južna Dalmacija. Veli da ga ne zanima raditi nove brendove po vinogorjima i užim vinogradarskim položajima te da će ubuduće sva svoja vina plasirati pod oznakom Srednja i Južna Dalmacija.

S ovom akvizicijom Matuško, koji je lani na Pelješcu posadio 1500 trsova pošipa a ove godine još 3500 loza pošipa i koji je nedavno u iločkome području kupio 4,7 hektara zasađenih graševinom i tramincem, dostigao je površinu od 20 hektara u svom vlasništvu. Matuško i otkupljuje grožđe, od kooperanata na ukupnoj površini od 70 ha! ■

__________________________________________________________

PLAVAC MALI, s MORA DO SOTLE (SUTLE)! – Po uzoru na svjetskog putnika i svojega roditelja tribidraga, koji je u Italiji znan kao primitivo, a u dalekoj sjevernoj Amerci postao je zinfandel i proslavio se globalno, svijetom je stidljivo krenuo i plavac mali. Ima ga u Makedoniji, nešto ga je kao slijed druženja sa Zlatanom Plenkovićem bio posadio Movia u Goriškim brdima u Sloveniji, žele ga saditi i Japanci i oko toga se konzultiraju s prof. Edijem Maletićem sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta, a najnovija vijest je da je – kao slijed plemenitih akcija Sutla-Sotla i Dobro mi došel prijatelja! koje je, s ciljem očuvanja ali i produbljavanja prijateljstva među dvama narodima što ih je nakon raspada Jugoslavije razdvojila državna granica, već odavna osmislila revija Svijet u čaši – plavac mali stigao na područje Slovenije uz rijeku Sotlu, odnosno, po naški, Sutlu. S jedne strane plavac mali posađen uz cijep mariborske Stare trte (za koju Slovenci kažu da je najstarija loza u rodu na svijetu!) u dvorištu središnjeg ugostiteljskog objekta – Šekoranja – na Bizeljskome, a gdje su dosad održani brojni susreti slovenskih i hrvatskih vinara i ljubitelja fine papice i kapljice i gdje je i utemeljena udruga Sutla-Sotla, simbolizira to prijateljstvo Hrvata i Slovenaca s obje strane Sutle kao međudržavne granice, a s druge strane nekih desetak trsova plavca maloga (cijepovi su, dakako, certificirani) u vinogradu na visokokvalitetnoj bizeljskoj poziciji Chander a u vlasništvu vrijednog vinogradara/vinara Simona Pinteriča, uz to što su također simbol prijateljstva poslužit će i u pokusne svrhe

Sadnja plavca kod Pinteriča (markocolic)

.Znatiželjni Simon Pinterič uz klasičan sortiment primjeren vinogorju Bizeljsko-Sremič već duže vrijeme u svom nasadu ima mediteranski syrah, i makar on tu raste blizu Sotle (Sutlu) a ne blizu Rhône, sasvim dobro i uspijeva, pa je Pinterič, bez obzira što je, kaže, čuo kako plavac jako voli sunce i toplinu i kako mu najviše odgovara područje južne Dalmacije, htio vidjeti što će pružiti kod njega na dobro osunčanome Chanderu, to više što svjedočimo globalnom zatopljenju… Simon, kao član udruge Sutla-Sotla, Mladen Horić iz Svijeta u čaši kao inicijatora akcije Sutla-Sotla, Vinko Morović iz Zaprešića koji je također već odavna uključen u projekt Sutla-Sotla, te zagrebački ugostitelj Milan Labus koji je isto tako već od davnina duboko u Sutli-Sotli, kao i negov sin Zoran ovih dana na parceli s novim Pineričevim nasadom na Chanderu zasadili su i cijepove plavca što ih je na zagrebačkom Agronomskom fakultetu nabavio Milan Labus. Pinterič je upravo uspješno dovršio svoju novu sadnju i, dakako, nekoliko posljednjih njegovih trsova što ih je stavio u zemlju i ovi cijepovi plavca veselo su poškropljeni Pinteričevim pjenušcem. Naravno da kasnije i grla nisu ostala suha…

Pinterič kaže da će nakon nekoliko godina praćenja odlučiti hoće li posaditi još plavca. Nije nužno, kaže, da on pokaže uvjerljivi rezultat na Bizeljskome za samostalno vino, naime može naći dobro mjesto u nekoj mješavini. Možda Pinterič, koji od crnih sorata njeguje žametnu črninu ili crnu kavčinu (Slovenija/Hrvatska), frankovku (Austrija), syrah (Francuska), dornfelder (Njemačka)… osmisli – neki širi međunarodni cuvée prijateljstva… ■

________________________________

Cro-kapljica mami potrošače

VINA MOSAICA PRED BAVARCIMA!… – Najnoviji domaćin prezentacije hrvatskoga vina, u organizaciji Udruženja vinarstva pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, bio je glavni bavarski i pivarski grad München. Dio programa – degustacija vina – odvijao se na poznatom gradskom trgu Wittelsbacherplatz. Predstavilo se 12 hrvatskih tvrtki, uz vinare i ponuđači delikatesa, konkretno: Aura Delikatessen, Baba delicije–Kuća pršuta, Badel 1862, Dingač-Skaramuča, Kutjevo d.d., Maraska, OPG Rajka Dvanajščak, Osilovac–Feravino, PP Orahovica, PZ Masvin, PZ Vrbnik i Zigante Tartufi. Na štandovima na spomenutom trgu stanovnici Münchena i njihovi gosti mogli su kušati hrvatsko vino od 12 do 20 sati. Dodatno je priređena radionica, koja je održana u Gardenu, restoranu jednog od najpoznatijih minhenskih hotela Bayerischer Hof, a koju je vodio Ivan Barbić MW (Master of Wine), koji već godinama živi i radi u Švicarskoj.

Radionica

Njemačka je jedan od najvećih vanjskotrgovinskih partnera Hrvatske. Jedno je od pet najjačih izvoznih tržišta za naše proizvode i najvažnije tržište za izvoz usluga. Govorimo li konkretno o vinu, Njemačka nam je, nakon Bosne i Hercegovine, drugo izvozno tržište, mi smo u tu zemlju u 2017. izvezli vina u vrijednosti od više od dva milijuna eura, no s obzirom da su Nijemci dobro poznati kao turisti koji ostvaruju visok turistički promet, još ima potencijala kako bi se izvozna brojka povećala, zato i jesmo ovdje, rekao je predsjednik HGK Luka Burilović na promociji hrvatskih vina u Münchenu.

Među našim  vinima koja su se prije 20 godina počela osjetno jače izvoziti na njemačko tržište ona su od kuće Dingač-Skaramuča. Nijemcima smo zanimljivi upravo zato što kušavaju naša vina dok turistički borave u Hrvatskoj, pa ih rado vide i doma. Ipak, još uvijek su nam najbrojniji konzumenti naši iseljenici, rekao je voditelj prodaje Branimir Anđelić.

Nastup hrvatskih vinara u Münchenu planiran je bio i kao mogući vrlo učinkoviti oblik promidžbe Hrvatske i kao turističkog odredišta. Njemačka za hrvatski turistički sektor predstavlja najvažnije emitivno tržište, s kojega Lijepa naša realizira najveći turistički promet. S tog tržišta u 2017. godini ostvareno je 2,7 milijuna dolazaka i više od 20 milijuna noćenja, dok je tijekom prva četiri mjeseca ove godine ostvareno 141.000 dolazaka (+10%) i 559.000 noćenja (+1%). Inače, kad smo kod turizma, po podacima Državnog zavoda za statistiku, u siječnju 2018. godine u komercijalnome smještaju ostvareno je 20,5 posto više turističkoh noćenja nego u siječnju 2017., i ako se se promatra samo taj mjesec, to predstavlja najbržu dinamiku rasta u posljednjih 15 godina. Siječanj je mjesec kada se uobičajeno ostvari najmanje turističkih noćenja u godini. Među članicama EU, najznačajniju ulogu siječanj, s gotovo 10 posto noćenja cijele godine, ima u Austriji.

Na Wittelsbacherplatzu u Münchenu

Promatrajući cijelu godinu, u hrvatskome turizmu uočljiva je izražena sezonalnost. U Hrvatskoj se posljednjih godina u najjačem mjesecu u godini (kolovoz) prosječno ostvari 64 puta više noćenja u odnosu na najslabiji mjesec u godini (većinom je to siječanj). To je najveća razlika u cijeloj EU. U nas se samo u dva mjeseca u godini (srpanj i kolovoz) realizira oko 60 posto noćenja cijele godine. Izraženost sezonalnosti hrvatskog turizma još je uočljivija ako se usporedi taj pokazatelj (udio srpnja i kolovoza u turističkim noćenjima na razini cijele godine) s drugim europskim mediteranskim zemljama. Uz izraženu sezonalnost, u hrvatskom turizmu prisutna je i prostorna ograničenost. Naime, u samo trima županijama, Istarskoj, Splitsko-dalmatinskoj i Primorsko-goranskoj županiji, bilježi se približno dvije trećine ukupno ostvarenih noćenja u Hrvatskoj na razini cijele godine. A čak 95 posto noćenja ostvari se samo u sedam primorskih županija, što također predstavlja preveliku prostornu koncentriranost, kažu u HGK.♣

Urbanovo 2018 – za novu generaciju hedonista

SVEČANOST PUŠIPELA!… – U drugoj polovici svibnja Međimurje je neizostavno mjesto posjeta: ove godine u njegovom vinorodnome dijelu održana je 10. jubilarna manifestacija Urbanovo 2018. Ljubiteljima fine papice i fine kapljice doista u nas nije dosadno: s jubilarnog 25. festivala Vinistra u Poreču, a može i s netom spomenutog festivala vina u Hvaru – oba događanja na rasporedu su bila istoga vikenda – ravno u Štrigovu i njenu okolicu!

Rudi Grula, Matija Posavec i David Štampar

Program Urbanova 2018 bio je bogme bogat. Od 18. do 20. svibnja u Štrigovi festival pušipela, 25. i 26. svibnja dani otvorenih vrata podruma tamošnjih vinara, a 1. lipnja, u dvorcu Trebotz, vinski bal. U danima neposredno ispred te između upravo spomenutih datuma bili su gurmanski tjedan, vinske radionice, ocjenjivanje vina, noćni kuharski šou uz disko-glazbu u LifeClass Termama Sv.Martin, pa manifestacija Štrigova noću.

Predsjednik društva vinogradara i vinara Hortus Croatiae David Štampar, ugledni vinogradar/vinar iz Sv. Urbana, objašnjava da se Urbanovo nastoji realizirati kao posebno atraktivnu manifestaciju koja bi privlačila i brojne goste iz drugih gradova i mjesta Hrvatske, a i iz inozemstva. Počelo je, prije punog desetljeća, s priredbom isprva nekako više usmjerenom prema domaćem, lokalnom stanovništvu, međutim kako je vrijeme odmicalo sve intenzivnije se krenulo razmišljati – ispravno!!! – o tome da se lokalno narodno veselje pretvori, kaže voditelj Turstičke zajednice Međimurske županije Rudi Grula, u snažnu eno-gastronomsku turističku manifestaciju koja bi po značenju i nadišla županijske okvire. Predsjednik Organizacijskog odbora Urbanovoga međimurski župan Matija Posavec, vrlo zadovoljan ovim konceptualnim usmjerenjem manifestacije, rado će se pohvaliti da događanje iz godine u godinu raste, privlači sve veći broj gostiju, postaje istinski brend Međimurske županije. Uveli smo određene novitete ali i određene standarde, i sad to počinje davati rezultate. Turistički posjeti osjetno su porasli, po broju ostvarenih noćenja mi smo eto druga županija kontinentalne Hrvatske…, kaže župan Posavec.

Dani otvorenih podruma Cmrečnjak, Sv. Urban

Evo i nešto detaljnije o događanjima: u festivalskoj dvorani u Štrigovi uz relevantne domaće vinare kao izlagače, ove godine kao gosti su se prezentirali ugledni proizvođači vina iz Dubrovačko-neretvanske županije. Poseban prostor bio je predviđen za najbolje ocijenjene pušipele, moslavce, šipone, furminte, dakle vina od jedne sorte ali ne samo iz Međimurja odnosno Hrvatske nego i Slovenije i Mađarske. Uz ponuđače vina, na festivalu su izlagali i razni OPG-ovi koji podastrli lokalne specijalitete. Prvog dana festivala, u petak 18. svibnja, podijeljena su priznanja za najbolje ocijenjena vina koja je kušala i vrednovala strukovna komisija pod predsjedanjem dr. sc. Ivane Alpeze.

Obitelj Cmrečnjak dobitnik je u trima glavnim kategorijama – Pušipel classic, pjenušci rosé classic i u kategoriji vina redovne berbe ali drugih sorata (sauvignon 2017)

Petra Cmrečnjak pokazuje novu butelju za pušipel kao robnu marku Međimurske županije, te novu butelju ali i nove etikete vinarije Cmrečnjak

Posjet podrumu Cmrečnjak: na slici je, uz domaćina Petru i novinare koji pišu o poljoprivredi, prehrani i enogastronomiji prof.dr.sc. Đuro Horvat, inače s dr.sc. Marcelom Melerom autor knjige Marketing vina u teoriji i primjeni a koja je objavljena upravo ovih dana

Glavni dobitnici su:

Šampion u kategoriji pušipela predikatne kategorije: obitelj Jakopić. Riječ je o vinu Pušipel prestige izborne berbe bobica 2017, bocu ovdje u ruci drži Martin Jakopić. Isto to vino ove je godine osvojilo zlatnu medalju na ocjenjianju Decanter Wide World Award 2018

Kategorija pušipela – šampioni su Pušipel 2017 predikatno vino – Jakopić, te u kategoriji classic Pušipel 2017 classic obitelji Cmrečnjak. U kategoriji pjenušaca pobjednici su Stridon od DGA pjenušci, te Rosé classic 2017 obitelji Cmrečnjak. Šampion u kategoriji predikatnih vina drugih sorata je Traminac 2015 izborna berba prosušenih bobica Stjepana Đurinskoga, u kategoriji vina redovne berbe ostalih sorata Sauvignon 2017 obitelji Cmrečnjak.

Pjenušavi šampion, dakle, Stridon. Gordan Horvat i Alen Švenda (sin Mirka Švende Žige!) vode tvrtku DGA pjenušci iz Banfija. Na festivalu su se prezentirali s bijelim pjenušcima Sibon extra brut i brut, te s ružičastime Rosé, sva tri su iz berbe 2015. Horvat i Švenda najavljuju poseban, prigodni pjenušcac  Animo, od grožđa iz berbe 2015., a koji je prije dvije godine napunjen u 1115 boca i otvorit će se 2019. na ceremonijalu proslave 115. godišnjice od izlaska prvog pjenušavoga vina u Međimurju a što ga je proizvela kuća Strahija i kompanjoni. Taj Animo degoržirat će se u svibnju 2019. na Danima Međimurske županije. Zgodno je spomenuti da će se – tako barem najavljuje Goran Horvat – degoržiranje i finalizacija pjenušca obaviti na opremi što se koristila prije više od stotine godina a sad se nalazi u Tehničkom muzeju u Zagrebu…

Na danima otvorenih podruma 25. svibnja goste su primali sljedeći podrumi: Dvanajščak-Kozol (Dragoslavec), Hažić (Jurovčak), Preiner (Sv.Urban), Kocijan (Štrigova), Štampar (Sv. Urban), Rossi (Štrigova), Solum (Vugrišinec), Munđarov breg (Frkanovec), Turk (Štrigova) i Agromeđimurje podrum Štrigova, a u subotu 26. svibnja Cmrečnjak (Sv. Urban), DGA pjenušci (Banfi), Dvanajščak-Kozol (Dragposlavec), Boris Novak (Bandi), Knehtl-Medenjak (Sv. Urban), Tomšić (Železna Gora), Hažić (Jurovčak), Lovrec (Sv. Urban), Kocijan (Štrigova), Kunčić (Banfi), Horvat (Sv. Urban), Rossi (Štrigova), Solum (Vugrišinec) i Munđarov breg (Frkanovec). U Gurmanskom tjednu sudjelovali su restorani Le Batat Terme sv. Martin, Mundoaka, Panorama, Terbotz i Mala hiža, prepoznatljivi izvana pod oznakom Međimurski zlatni gurman. Nudili su menu s tri slijeda i tri vina po 125 kuna.

Goran Horvat (lijevo) i Alen Švenda

Širok izbor etiketa i naglašeni ženski šarm (Ana Maria Rainer, Monika i Ana Štampar, Helena Rainer) za stolom obitelji Štampar: pušipel classic, sauvignon, rajnski rizling, sivi pinot, chardonnay pro et contra (kažu: ili voliš, ili ne voliš, riječ je o vinu njegovanom na finom talogu – sur lie), muškat žuti, urban rosé, urban white, urban red… A kruna na kraju – pušipel 2011 claassic 2011 iz magnum

Susret kolega s fakulteta! Na Urbanovo je iz Plešivice stigao enolog Josip Korak sa zaručnicom Martinom, i zadržao se na kušanju kod Kreše Lovreca i njegove sestre Jasne (lijepi sauvignon 2017)

Dvanajščak-Kozol: standardno vrlo dobra vina, a odličan izbor za ponijeti kući je npr. i bijelo vino DK Grofovo 2017 selection, cuvée od chardonnaya, bijelog pinota, pušipela i graševine, mpc. za butelju je, kaže Rajka Dvanajščak (na slici) – 45 kuna!

Revija sireva međimurske sirane Krnjak iz Belice, koja posluje kao OPG. Obitelj na imanju uzgaja 40 krava i proizvodi sir – domaći slatki, škripavac, tip mozzarella, tradicijski turoš, sa začinima, polutvrdi i tvrdi. Posebno dobar je tvrdi sir, od sirovoga mlijeka, cijena za takav proizvod vrlo ugodna – 100 kn/kg

Vinski bal 1. lipnja predviđen je u dvorcu Terbotz. Upravo na tome balu i službeno će se predstaviti od strane društva Hortus Croatiae specijalno naručena nova butelja određena da se u nju puni pušipel kao robna marka Međimurske županije te će se i službeno otvoriti prve boce Pušipela classic 2017, i s tim trenutkom vina od pušipela iz lanjske berbe a u kategoriji classic i oficijelno su na tržištu.♣

Iz riznice hrvatske gastronomije

MEĐIMURSKI MESO z TIBLICE i GIBANICA! – Međimurje moje malo, kak si lijepo, zeleno… A meso z tiblice tak je lepo ukusno… Malo Međimurje, haj kak si v lepem cvetu, gibanica međimurska najbolja je na svetu!… Sa sirom, makom, jabukama, puno oraha – krepka kao cijeli obrok, te poslužena kao topla.

Majstor kulinar Branimir Tomašić obogatio ju je sladoledom od buče i s bučinim košticama te pokapanime s malo, naravno, međimurskog bučinog ulja, te joj dao novu zavičajnu i hedonističku dimenziju, za ljetne vrućine i osvježavajuću… Mačkovec, Mala hiža – veliki doživljaj! Jako dobre meso z tiblice i međimursku gibanicu kušao sam i u dvorcu Terbotz, ugostiteljskom objektu što ga vodi vinogradarsko-vinarska obitelj Jakopić. I ovdje je međimurska gibanica u društvu sa sladoledom od buče… ♣

Mini Hortus Croatiae: Mala hiža

____________________________________________________________

URBANOVO i u ZAGREBU – Urbanovo je obilježeno i u Zagrebu, u Vinskoj kleti plešivičkog vinogradara i vinara Drage Kurtalja. Prigodnom ceremonijalu nazočio je i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. A zatekla se tamo i jedna od zvijezda kulinarskog tv-showa 3,2,1… kuhaj! Matea Domitrović.

Matea, na slici s Dragom Kurtaljem i njegovom suprugom Dubravkom, došla je i na dogovor s Kurtaljem da u njegovoj kulinarskoj srijedi u Zagrebu nastupi ne kao ocjenjivačica na TV nego kao kuharica, a za ocjenjivača je pozvan Tomislav Špiček…■

___________________________________

Vinistra 2018

POREČKA ZLATA! – Za ovogodišnju, inače 25. i jubilarnu Vinistru s više se strana čulo kako je unatoč dva i pol desetljeća na leđima bila vrlo svježa i mladolika, i kako je možda bila i najatraktivnija od svih do sada. Sjajna vina, najveći broj izlagača, bogat popratni program, odlična posjećenost.

Evo rezultata s ocjenjivanja na Vinistri 2018:

Malvazija istarska: najboljom u kategoriji mladih malvazija proglašena je Malvazija 2017 Gcru od Marijana Armana. Najboljom zrelom malvazijom pak proglašena je Malvazija 2016 od Giulija Ferenca. Najbolji mladi teran je Teran 2017 il Primo – Fakin, a najbolji zreli teran je Fuga 2015 – Dobravec. Najbolji mladi refošk: Refošk 2017 – Kmetija Jogan, najbolji zreli refošk: Refošk aMorus 2011 – MonteMoro.

Bijelo miješano, zlata: Corona grande 2015 – Benvenuti; Meneghetti white 2016 – Meneghetti.

Borgonja, zlato: Borgonja 2017 – Damjanić Fuškulinski

Cabernet franc, zlato: Cabernet franc 2011 – Degrassi;

Cabernet sauvignon, zlata: Cabernet sauvignon 2011 – Degrassi; Veronika 2016 – Benazić; Cabernet sauvignon Festigia 2015 – Agrolaguna; Cabernet sauvignon 2015 – Degrassi; Cabernet sauvignon 2016 – Banko; Cabernet sauvignon 2015 – Giulio Ferenac; Cabernet sauvignon 2015 – Vina Zigante; Cabernet sauvignon 2015 – Pino Rossi, Cabernet sauvignon 2016 – Vinarija Pavlomir.

Chardonnay, zlata: Chardonnay 2017 – San Tommaso; Chardonnay 2016 – Giulio Ferenac; Chardonnay 2017 riserva A&M – Dešković; Chardonnay 2017 – Medea

Crno miješano, zlata: Santa Lucia crno 2015 – Kozlović; Terre bianche cuvée rouge 2013 – Degrassi; Santa Lucia crna 2013 – Kozlović; Terre bianche 2009 cuvée rouge – Degrassi; Meneghetti 2012 red – Meneghetti; Clemente 2015 – Damjanić; Castello 2015 Festigia – Agrolaguna

Merlot, zlata: Merlot Festigia 2013 – Agrolaguna; Merlot barrique 2016 – San Tommaso; Merlot 2016 – ABvina; Merlot 2017 – Vivoda; Merlot 2015 – Banco; Merlot 2015 Silente – Tomaz; Merelot 2015 – Siljan

Muškat bijeli, zlato: Muškat bijeli 2017 – Dešković

Muškat momjanski, zlata: Muškat San Salvatore 2013 – Benvenuti; Muškat momjanski 2017 – Kozlović.

Muškat žuti, zlata: Muškat 2015 – Geržinić; Allegro 2013 – Dobravac; Muškat žuti 2017 – Mario Peršurić; Muškat žuti 2016 – Vinarija Pavlomir; Muškat žuti 2017 – San Martino; Muškat žuti 2016 – Agrolaguna; Deklić muškat 2017 – Deklić

Pjenušci, zlato: Misal millennium 2013 – Misal Peršurić. ♣

Vina Zagrebačke županije 2018

ĐURINSKI i RAJAKOVIĆ – Po tradiciji, Zagrebačka županija održala je svoje godišnje ocjenjivanje vina iz proizvodnje u okolici Zagreba. Ovaj put kušanje je bilo u objektu Četiri srca u mjestu Marija Gorica nedaleko od Zaprešića. Uz komisiju koja je degustrirala sve prijavljene uzorke radio je posebno i novinarski žiri zadužen da vrednuje samo vina od sortata chardonnay i rizling rajnski naime za njih se smatra da su na cijelome području Županije tradicijske i udarne za postizanje vrhunskoga vina.

Stjepan Đurinski kao ukupni šampion i gospođa Žnidaršić s rajnskim rizlingom koji je pobijedio u ocjenjivanju novinarskog žirija

Josip Rajaković

Šampionsko vino 15. ocjenjivanja vina Zagrebačke županije je mješavina bijelih sorata – ledena berba 2014 OPG-a Stjepan Đurinski iz Zaprešića.

Isto vino ponijelo je šampionsku titulu i u kategoriji bijelih mirnih vina s ostatkom šećera. Sauvignon 2017 Josipa Rajakovića iz Krašića proglašen je šampionom u kategoriji bijelih mirnih suhih vina i u kategoriji vina iz posljednje godine berbe. Cabernet sauvignon 2016 Ivice Rozijana iz Samobora zakitio se šampionskom titulom među ružičastim i crnim mirnim vinima, a pjenušac iz 2016 Josipa Rajakovića među pjenušavim vinima. Bermet Damira Kirina iz Samobora šampion je u kategoriji specijalnih vina.

Pored Đurinskoga, koji uz Željka Šimanovića iz Krašića (s vinom Traminac 2015 ledena berba) jedini nosi ocjenu 91/100 bodova, k tome ima i jedno vino – Graševina 2015 izborna berba prosušenih bobica – s 90 bodova, najuspješnijim sudionikom ocjenjivanja 2018. može se i ove godine smatrati Josip Rajaković koji je osvojio još nekoliko zlata za mirna i pjenušava vina.

Dvije stručne komisija pod predsjedanjem prof.dr. Ane Jeromel ocijenile su ukupno 136 uzoraka te dodijelile dvije velike zlatne medalje, 50 zlatnih, 63 srebrnih i 17 brončanih diploma.

Članovi žirija s Josipom Kraljičkovićem, pročelnikom za poljoprivredu Zagrebačke županije

Kod novinarskoga žirija na ocjenjivanju su se našla samo četiri županijska chardnnaya, te 13 rajnskih rizlinga. Najboljim chardonnayem proglašen je onaj iz 2017. a od OPG-a Crnić iz Zaprešića, dok je u grupi rajnskih rizlinga kao najbolji isplivao onaj iz 2017. a od obitelji Žnidarić, također iz Zaprešića. ♣

Dani graševine 2018

Ivan Marinclin, glavni enolog Kutjeva d.d

KUTJEVO d.d: RAZLOG ZA SLAVLJE!  – Ocjenjivanje graševina, uz skorašnji – 2. lipnja! – Festival graševine u Kutjevu: slavlje Kutjeva d.d.!
Glavni enolog Kutjeva d.d. Ivan Marinclin, naravno, u veselom raspoloženju.
Nešto više od 113 uzoraka, tri ocjenjivačke komisije sa po sedam članova, predsjednik stručnog ocjenjivačkog suda prof.dr. Edi Maletić, dopredsjednici Ana Jeromel i Marko Markota.

Šest vina dobilo je veliku zlatnu medalju a 49 vina osvojilo je zlatnu medalju. Pragovi za medalje bili su 90 – 100 za veliko zlato, 85 do 89,99 za zlato, 80 do 84,99 za srebro.

Najbolje ocijenjeno mlado vino: Graševina 2017 Turković – Kutjevo d.d.

Najbolje ocijenjena graševina starijih godišta: Graševina De Gotho 2016. – Kutjevo d.d.

Najbolje ocijenjeno vino-predikat: Graševina ledeno vino 2011 – Kutjevo d.d.

Iz službene liste s rezultatima vidljivo je da su se bodovi za vina koja nisu bila u kategoriji predikata kretali najčešće između 83 i 86 bodova. Bez obzira na toliko dodijeljenih zlatnih medalja, može li graševina, za koju često spominjemo kako je najvažnija Hrvatska (bijela) sorta – bolje?

Vidljivo je bilo i još nešto: graševina – opet govorim o vinu izvan kategorije predikata – uvelike tržišno igra na kartu slatkoga! Česti sadržaji neprovreloga sladora u uzorcima bili su od 3,4 g/lit do 5 g/lit. Za grupu suhoga vina (1/1) previše je već 3,40 ili 3,50 g/lit šećera, a više vina – barem onih što su bila u mojoj ocjenjivačkoj grupi – svrstanih u kategoriju suhoga sadržavao je više od 4 g/lit, pa i do 5 g/lit. Na moje pitanje kako je moguće vino s više od 4 g/lit označiti kao suho dobio sam odgovor da je udruga Kutjevački vinari odlučila granicu podići za jedan gram! Bit će zanimljivo vidjeti kako će ta vina biti označena na etiketi na butelji na tržištu. Pitanje je i hoće li na etiketama i biti uopće oznaka suho, polusuho…  naime vidim da u posljednje vrijeme one izostaju.

Pogled na predsjednika i dopredsjednike stručnog žirija – Edija Maletića te Anu Jeromel i Marka Markotu, kao i na članove u radu

Nije sporno to što netko želi proizvesti i plasirati vino s ostatkom sladora, a bitno je da se službena klasifikacija o sadržaju sladora u vinu poštuje i da se točna oznaka oznaka napiše na etiketu. Naime vino se radi i za potrošača, ali ne samo za neku veću grupu potrošača nego za sve. Činjenica je da vina s ostatkom sladora jako dobro prolaze kod šire mase, znanstvenici su i ustanovili da slatkoća osvaja na mah pa se to i rado koristi u komercijalne svrhe (ipak ne mora slast biti i trend, pa nekoliko i stvarno suhih graševina sa sadržajem do oko 2 g/l dobilo je u Kutjevu lijepe ocjene i zlatnu medalju!), međutim ponavljam, sadržaj neprovreloga sladora treba i precizno komunicirati konzumentu, kako s aspekta prepoznavanja odgovara li proizvod organoleptičkom afinitetu pojedinog potrošača, tako i iz određenih zdravstvenih razloga. Postoje naime potrošači koji u vinu što bi trebalo biti suho ne vole slatkoću, a s druge strane da ima i potrošača s problemima s dijabetesom koji bi ponekad i voljeli popiti čašicu vina ali dakako ne i onoga s ostatkom šećera…

Festival Graševine 2018 odvijat će se glavninom na Trgu Graševine u središtu Kutjeva. Predviđen je i simpozij o graševini, među temama su npr. Konačni rezultati projekta klonske selekcije graševine u Kutjevačkom vinogorju (Edi Maletić), Marketing vina u teoriji i primjeni (Đuro Horvat), Zakon o vinu (Vlado Krauthaker), Vino i zdravlje: Deblja li Graševina? (Mladen Boban)…   ♣

Od Kutjeva do Stupnika

GALIĆEVO SLAVONSKO VINSKO CARSTVO – Novi glavni igrač u domaćem vinskome svijetu postao je slavonski poduzetnik Josip Galić, koji je u Kutjevu sagradio suvremeni vinski podrum što će se službeno otvoriti na Martinje 2018, te koji je u svoje okrilje uzeo nekadašnji posjed Majetić u Kutjevu i nekadašnji posjed Zdjelarević u brodskom Stupniku. Navodno su investicije samo u gradnju podruma u Kutjevu bile oko osam milijuna eura!

Vinski podrum u Kutjevu kapaciteta je, čujem, oko 660.000 litara a u njemu će se prerađivati grožđe iz vinograda iz Kutjeva i iz vinograda iz Stupnika, te, barem zasad, proizvoditi oko 333 333 (Galić je čini se opsjednut brojkama tri, šest i devet) litara vina. Glavni u proizvodnji je mladi ali iskusni enolog Slaven Jeličić, koji osobiti rezultat u vinu očekuje od grožđa iz stupničkog vinograda gdje se nalazi trsje chardonnaya starije oko30 godina.

Sadašnji Galićev a prijašnji Majetićev posjed u Kutjevu, a to je kompleks s vinogradom i hotelčićem (prenoćište) nazvan je Akademija Graševine, a onaj u Stupniku (na slici)  je još i dalje je s nazivom Stupnički dvori. Stalna ponuda je u ovome trenutku u oba objekta na bazi noćenja i doručka, moguće je dobiti i hladni narezak, vina su ne samo od Galića nego i od drugih kvalitetnih proizvođača iz kraja, ali ambicije su dosta veće – u planu je u oba slučaja aktiviranje i tople kuhinje, već su i angažirani dobri i iskusni kuhari. Podrumi na nekadašnjem Zdjelarevićevom imanju trebali bi tek dijelom ostati u znaku pića, naime tu bi dozrijevali pjenušci i vinjaci, dok bi se dio preuredio za pružanje usluge wellnessa. Galićeva je zamisao da se Slavonija obogati objektima koji će u eno-gastronomskom smislu zadovoljiti i najzahtevnije potrošače. Slaven Jeličić naglašava: Eto, dok se toliki mladi odlučuju za iseljenje u razne druge države EU, Galić zapošljava i nudi lijepu budućnost u domovini! Hotel Akademija u Kutjevu inače ima deset dvokrevetnih soba, a hotel u Stupniku ima 13 dvokrevetnih soba i dva apartmana.♣

Fine Wine & Dine na Plešivici

VILLA NA TRI KORAKA – Riječ je, ovdje na slici, ne o dvorcu nego o villi! Na tri je koraka od grada. Počiva na trima Koracima – pater familiasu Velimiru, utemeljitelju, te sinovima Bernardu, kuharu, i Josipu, enologu. U pozadinskome, ali ne manje važnome dijelu, tri su vile BMV – Baka, mama Mirjana i kćerka Vera. Tri bitna elementa u ponudi: ambijent, vino, hrana. Menu s najmanje tri slijeda – predjelo (odlični svježi domaći kravlji sir, pa copanjak…), glavno jelo, desert. Vina u trima kategorijama: bijelo, ružičasto, crno. Zatim: mirno (u tri varijante: klasično, pa macerirano tzv. orange, i slatko desertno), potom pjenušavo, i u destilatu. Ukupan tris jačine – full housea!

Plešivička vinogradarska-vinarska obitelj Korak u velikom je poslu na značajnom pothvatu – na proplanku, uz svoje vinograde, od prvobitne selske stambene hiže najprije s vinskim podrumčićem pa onda i s ovećom kušaonicom, i onda s velikim suvremeno opremljenim vinskim podrumom, realizirati ekskluzivan kompleks koji će, uz prošireni i modernizirani proizvodni vinski dio, činiti i restoran na visokoj razini, vinska kušaonica, prodavaonica vina, ljetna terasa, a na katu i prostorije za razna događanja – skupove, mini kongrese, sastanke, izložbe, moguće je da će se urediti i koja gostinjska soba.

S građevinskim radovima trebalo bi završiti do kraja ove godine, slijedi uređenje interijera i eksterijera, a otvaranje Hiže na tri Koraka predviđa se za proljeće 2019.

Okruženje – trsje i golemo stablo sa širokom krošnjom što ljeti pruža sjajno utočište u savršenoj hladovini, pogled na okolicu lijep, opuštajući, zrak čist, vina već debelo etablirana – Velimir i Josip kao enolozi vrlo pedantni, mama i baka odlične kuharice, sin Bernard koji se pridružuje kao chef specijalizirao se kroz posljednjih par godina u renomiranom zagrebačkom restorani Dubravkin put (uz Priscu Thuring!), potom ni manje ni više nego kod chefice Ane Roš u Hiži Franko u Kobaridu, ali i u Modeni u Italiji.

Treba li reći još štogod? ♣

U znaku mjehurića – Rockin’ All Over the World

OTVOREN NOVI ŠAMPANJSKI PODRUM ŠEMBER – Netko će za 25. svibnja reći da je to Dan mladosti, a netko da je to Dan svetog Urbana, zaštitnika vinograda, vinogradara a i vinara… A nekome će se – ispravno!!! – dopasti obje kvalifikacije.  Za vinorodnu Plešivicu i za mjesto Donje Pavlovčane 25. svibnja 2018. tijesno je vezan i uz sv. Urbana i baš i uz uz mladost, naime taj je datum plešivička vinogradarsko-vinska obitelj Šember, sastavljena od tri generacije (mladi brojčano pretežu!), izabrala za otvorenje svojega novog šampanjskog podruma, lociranog u dvorištu tik uz kućicu gdje je još od prije dosta godina uređena lijepa kušaonica sa zatvorenim dijelom (zima) te s natkritom verandom.

Zdenko Šember i gradonačelnik Jastrebarskog Zvonimir Novosel

Šemberovi, kod kojih je obiteljska vinogradarska i podrumarska tradicija vrlo dugačka a koji su se pjenušcima počeli baviti prije 21 godinu, podrum su realizirali kroz tzv. Vinsku omotnicu, to znači da su aplicirali za financijska sredstva iz EU fondova. Investicija je vrijedna oko 2,3 milijuna kuna, Šemberovi su morali najprije sâmi podmiriti trošak gradnje a sad očekuju da im se, kažu, kroz Omotnicu vrati najmanje 35 posto sredstava. Podrum je na dvije etaže, i ukupne je površine 320 četvornih metara, opremljen je klima-uređajima, a služit će samo za čuvanje butelja s pjenušcima i za degoržiranje (odvajanje taloga) te čepljenje, etiketiranje. Ukupan kapacitet objekta je nešto veći od 200.000 butelja. Šemberi sada proizvode oko 25.000 butelja pjenušca godišnje, počeli su s bijelim, pa mu pridodali ružičastoga, onda je prije koju godinu stigao pjenušac Qvevri proizveden od baznog vina nastalog polugodišnjom maceracijom bijelih sorata u gruzijskoj amfori ukopanoj u dvorištu, a najnoviji, upravo i promoviran 25. svibnja, je Pavel, od 90 posto chardonnaya i 10 posto plaveca žutoga zasađenih u vinogradu na poziciji nazvanoj Pavel stoga što je u blizini crkva sv. Pavla. Zdenko Šember koji vodi vinsko imanje kaže da obitelj namjerava još podizati vinograde, u prvom naletu u planu je oko tri hektara, te dosegnuti i ustabiliti obiteljsku proizvodnju perlica sigurno na oko 50.000 a možda čak i na 60.000 butelja godišnje.

Avenue Šember, od parkirališta pa uz novi podrum do lijepe kušaonice (dolje)

Sa svečanog otvorenja: nakon pozdravnog govora domaćina i izraza dobrodošlice gostima potekao je pjenušac. Zdenko Šember sa suprugom Ivankom, s lijeve strane na slici su njihove kćeri Lucija i Klara a s desne je sin Nikola (markočolić)

Novi pjenušac obitelji Šember – Pavel. Uz domaće jagode, odličan uvod u proslavu koja je, s obzirom na obujam i ugledne goste te program, s razine slavlja prerasla u svojevrsno društveno događanje na području Plešivice

Dado iz zagrebačkog Cheese bara počeo je, i dovršio, povremeno je u kontrolu dolazio gastronomad Rene. A dok gulaš nije bio spreman uživalo se u malim zalogajima na sto načina (markočolić)

Tisuća malih zalogaja… Poslije je na red došla i domaća šunka (markočolić)

Od Vardara pa do Triglava… Iz Skopja stigao je Ilija Malinkovski, vlasnik uglednog Chateaua Kamnik, iz Goriških brda pak došao je Stojan Ščurek… (markočolić)

Šemberi su u povodu otvorenja ovoga podruma priredili svečanost za nekoliko stotina uzvanika – svojih kolega vinogradara i vinara (uz domaće vinare bilo ih je od Vardara pa do Triglava – Iki Malinkovski i Goran Milanov iz Château Kamnika iz Skopja, Barbara Istenič s Bizeljskoga, Ivan Damjanić Fuškulinski iz Poreča, Stojan Ščurek iz Goriških brda…), pa vinskih trgovaca, ugostitelja, enologa, sommeliera, novinara, prijatelja iz raznih drugih gospodarskih segmenata, susjeda…  Pjenušac je tekao potocima (u grlo, naravno!…), a vjetar u leđa dobrom raspoloženju davali su DJ i glazbeni sastav s obiljem rock-klasika (Zdenko Šember inače veliki je ljubitelj rocka i često degustacije svojih vina poprati dobrom glazbom s gramofonskih ploča!). Popodne i večer prošli su u Rockin’ All Over The World… Vrijednoj obitelji dobro zdravlje, i želja da se, uz Rockin’ All Over The World, ostvari – Drinkin’ Šember’s bubbles All Over The World.  ♣

Prodaja najboljih proizvoda na prikladnoj razini

TRI (BITNA) AGROLAGUNINA KANTUNA: SIR, MASLINOVO ULJE i VINO! – Tko kaže da velike kuće u nas ne mogu biti u špici sa svojim proizvodima?! Trebaju samo imati rukovoditelja koji želi i koji se razumije u onu višu, tzv. dodanu vrijednost artikla, te djelatnike na razini da u realizaciji mogu zadovoljiti visokim zahtjevima, a potom i sposobne marketingaše i verzirane trgovce. Već duže vrijeme hod dobrim kolosijekom u proizvodnji je onaj od porečke Agrolagune, tvrtke što eto sada, napokon, i u kontekstu plasmana svojih specijaliteta na širem planu kreće i samostalno, hvalevrijednim putem.

Rene Bakalović i Milan Budinski

Prezentacija, jedna od mnogih, ali ustrojena ne na klasičan način da samo jedni govore a drugi samo slušaju nego drukčije, vrlo interaktivno, tako da je publika bila bitno uključena. Protagonisti: sirevi Špin porečke Agrolagune. Ta tvrtka, već odavna šire znana po vinu, odlučila je pred javnost uz plemenitu kapljicu u prvi plan staviti još dva svoja ključna proizvoda – sir i maslinovo ulje. Predstavljanje u ugostiteljskom objektu koncipirano je kao neka vrsta nagradnog kviza s edukacijskom notom. Nazočni, suočeni s neoznačenim uzorcima sedam raznih sireva sirane Špin u sklopu Agrolagune, trebali su pogoditi o kojim se sirevima radi, a kasnije je na red došlo i spajanje raznih Agrolaguninih vina sa svakim od tih sedam sireva. Prezentaciju u obliku radionice vodili su glavni enolog Agrolagune Milan Budinski, aktualna šefica marketinga Mia Vukdragović, direktor prodaje Saša Ukušić, i gastronomad Rene Bakalović.

Mia Vukdragovic i Saša Ukušić

U visokokvalitetnome rangu Agrolaguna se, eto, isprofilirala u trima segmentima: vino – Laguna Festigia i Festigia riserva, maslinovo ulje – Ol Istria, i sir – stancija Špin, a četvrti dio kao nužna popuna za valjano zatvaranje kruga trebaju biti jači specijalizirani marketing u vlastitome aranžmanu i trgovina (prodavaonice!) pod vlastitom kontrolom, i upravo to se sada priprema realizirati. Riječ je o planiranim češćim posebnim, ciljanim strukovnim prezentacijama te o stvaranju niza samostalnih dućana pod nazivom Tri kantuna (tri kantuna = vino, maslinovo ulje, sir). Za otvorenje prve prodavaonice Tri kantuna izabran Rovinj, potom, za drugu, Zagreb, a onda bi ih trebalo proraditi još nekoliko i u drugim gradovima Lijepe naše. Kaže mi to glavni enolog Agrolagune Milan Budinski, na slici s gastronomadom Reneom Bakalovićem, i Mia Vukdragović iz Agrolaguninoga marketinga.

Ponajbolji proizvodi Agrolagune, koji mogu zadovoljiti i najzahtjevnija nepca, tako eto dobivaju punktove na kojima će se oni, logično je za očekivati, nuditi istaknuto, te adekvatno svojim vrijednostima i osjetljivosti na svjetlost, toplinu i stupanj čistoće zraka, dakle drukčije nego dosad u velikim trgovačkim lancima gdje su izloženi bezlično, pomiješani u hrpu s drugim artiklima i često stavljeni ravnodušno i maćuhinski na s aspekta moguće degradacije vrlo neodgovarajuća im mjesta (svjetlost, toplina…).

Agrolaguna ozbiljno kreira novi image, pa bi do kraja ove godine trebala, kaže dalje Budinski, kroz nove etikete s drukčijim dizajnom znatno promijeniti vizualni identitet proizvoda. Pred javnost izlazi i s novim uradcima u segmentu Bakhova nektara. Riječ je o trima malvazijama – malvaziji (berba 2012) koja je nastala uz sedam mjeseci maceracije i potom dozrijevanjem u velikim bačvama od bagrema (Budinski naglašava da s akacijom nastoji biti što bliži Istri!) i sa četiri godine odležavanja u butelji (naziv vina berbe 2012 bit će Malvazija 210, po broju dana koliko je trajala maceracija), zatim o pjenušcu rađenom klasičnom metodom a od malvazije istarske i s dodatkom bijeloga pinota (godina dana na kvascu u butelji; dosad je Agrolaguna imala samo ružičasti pjenušac Perla rosé rađen metodom charmat), te o malvaziji 2016 kasne berbe u slatkoj desertnoj kategoriji. Planirani su, za kasnije, i izlazak bijele mješavine Castelblanc berbe 2017 od chardonnaya, viogniera, malvazije i bijelog pinota, dozrijevane u velikim bačvama i u barriqueu, te crne Festigije reserve od merlota i terana iz 2013. A onda, za još poslije, u 2019., sprema se i izlazak Festigije reserve od terana, cabernet sauvignona i merlota iz berbe 2015, s tri godine dozrijevanja u bačvama i s jednom godinom u inoksu.

U segmentu maslinovog ulja Agrolaguna ima pet jednosortnih ulja u manjim bočicama i dvije mješavine sorata u bocama od pola litre i 0,75 lit, a što se tiče sireva, više ih je vrlo zanimljivih – mladi kravlji, ovčji, od miješanog mlijeka, kravlji tvrdi, pa onaj odležan na komini od terana, onaj dozrijevan uz mazanje orahovicom i onda zamotan u listove oraha, onaj obogaćen maslinama, onaj oplemenjen tartufom, a tu je još i Gran Istriano, ekstra tvrdi sir koji dozrijeva minimalno 12 mjeseci i proizvodi se u kolutima od 11 kg… Sir Agrolagune, koja inače ima 2000 svojih ovaca ali se i opskrbljuje mlijekom od pouzdanh kooperanata, nastaje od sirovog i neobranoga mlijeka u modernoj sirani Špin, s kapacitetom od 400 tona, pogonom u koji je uloženo oko 35 milijuna kuna. U trgovinama Tri Kantuna uz vino, maslinovo ulje i sir moći će se kupiti i Agrolagunina skuta! ♣

Prvenstvo sommeliera Istre i Kvarnera

PRVAK ZA 2018: ZORAN GREGOROVIĆ – Održano je i ogovodišnje prvenstvo sommeliera Istre i Kvarnera. U eliminacijskom natjecanju sudjelovalo je 28 natjecatelja iz hotelskih kuća Maistra iz Rovinja, Valamar Riviera iz Poreča, Laguna Novigrad iz Novigrada, Istraturista iz Umaga, Arenaturista iz Pule, Plava laguna iz Poreča, Liburnija Riviera Hoteli  iz Opatije, Villa Ariston iz Opatije, Petaeani iz Labina, Flanoma iz Plomina i Stancija Meneghetti iz Bala.

U polufinale se plasiralo 12 natjecatelja, a u finalu, pred brojnom publikom u Zajednici Talijana Brtonigla, nadmetali su se Zoran Gregorović (Valamar Isabella resort – Poreč), Ivan Dušić (Stancija Meneghetti – Bale), te Darjan Zelić (hotel Kvarner-LRH Opatija). Finalisti su svoje znanje i vještine iskazali u otvaranju pjenušca, ispravku vinske liste, dekantiranju crvenog vina, prepoznavanju vina i jakih alkoholnih pića, pogađanju malvazije sa četiri zemlje te istakanju magnuma.

Konačni poredak je sljedeći: 1. Zoran Gregorović, 2. Ivan Dušić i 3. Darjan Zelić. ♣

Lijepa vijest iz SAD 

OSCAR ZA GRGIĆA – Lijepe vijesti stižu iz SAD: naš Miljenko Mike Grgić (95!) upravo je osvojio nagradu James Beard Foundation Restaurant and Chef Award za 2018. godinu. Trofej, dodijeljen, inače, u Chicagu, smatra se jednim od najprestižnijih odličja u SAD u segmentu ugostiteljstva i često ga se naziva Oscarom u svijetu hrane i pića.  Čestitke!

Na slici su vremešni ali vedri i nasmijani Mike Grgich, kao i prizori iz nove kušaonice vina u podrumu u Trsteniku. Mikeova kćerka Violet je inače nedavno bila u Hrvatskoj i obišla Grgićevu vinariju u Trsteniku na Pelješcu, koja se ozbiljno priprema za kvalitetan obuhvatnji prijem gostiju u nastupajućoj turističkoj sezoni.

U sklopu objekta u Trsteniku otvorena je kušaonica vina – wine bar, s 50 mjesta, a uz kušaonicu je i terasa koja također može komotno primiti 50 osoba. Zasad se, uz vina, nude hladne plate – sir, pršut, marinirana riba, a u planu je i ponuda toplih jela. Plan je za kreiranje toplih složenih gurmanskih poroka angažirati nekog znanog chefa… Spremni su trebali biti i smještajni kapaciteti, ali građevinski su radovi malo kasnili pa taj nije još nije posve gotov. Krešimir Vučković, upravitelj Vinarije Grgić u Trsteniku, kaže da se njihovo službeno otvorenje očekuje iduće godine. Smještajni dio obuhvatit će četiri sobe i dva apartmana, puca se na pet zvjezdica… ♣

Gostovanja

Aljoša Jakončić

VINO IZ JAJA! – Oho, vino iz jaja? Pa, što je to? To je, naravno, vino iz jaja! A ovo jaje je veliko, nije sneseno – tko zna koliko bi moralo biti veliko biće koje bi snijelo jaje zapremnine nekoliko stotina litara!…  Jaje je nastalo zahvaljujući vještini bačvara da izradi veliku drvenu posudu za vino u obliku jaja a u kojoj plemenita kapljica sazrijeva i razvija se na finom talogu (sur lie, na kvascu…) na  poseban način, bez tzv. batonaža, tj. povremenog miješanja vina specijalnim štapom. Ukratko: s obzirom na oblik jaja-bačve i na to da se toplina uvijek uzdiže a hladniji slojevi spuštaju prema dolje, miješanje vina počiva na tom principu. Vino u vršnom, suženome  dijelu jajeta uvijek je s nižom temperaturom od vina u središnjem, najširem dijelu, i taj svježiji sloj s vrha stalno se, nježno, spušta prema dolje, dok topliji stremi prema gore…  Vino iz jaja, nazvano Uvaia, donio je u Zagreb na kušanje proizvođač Aljoša Jakončić iz Goriških brda, koji surađuje – i to, kaže, dobro! – s vinotekom Vivat Fina Vina. Ovo je prvo njegovo vino iz jaja s kojim je – upravo! – izašao na tržište, riječ je o sorti pinot sivi iz vinograda na većoj nadmorskoj visini, berba je 2016., maceracija je trajala 10 dana a nakon maceracije i alkoholne fermentacije kapljica (14,5 vol %) je pola godine provela u bačvi-jajetu, onda je napunjena u butelju bez filtracije. Vino je na kušanju točeno u poseban model čaša oblika jajeta koje je na tržište pustila tvornica Spiegelau. U organoleptici je pokazalo obilježje vina od maceriranih bijelih sorata, no bilo bi dobro, za konačni sud, ostaviti ga u butelji još barem godinu dana – ako ne i više! – i onda ga ponovno kušati.

Jakončić je uz jajčano vino donio i svoje bijele i crvene Caroline, također dozrijevane na finom talogu u drvu, ali ne u bačvi-jajetu. One su lijepo pokazale da Jakončićeva vina vrlo uspješno plove kroz vrijeme. U čašama su se našle Carolina bela 2015 Cosana Classé, od chardonnaya (70 %), rebule (25 %) i sauvignona (13,5 vol %), Carolina bela 2012 Cosana I classé  (13,5 vol %), kao i Carolina bela 2009 Cosana, potom, iz dvostrukog magnuma (boca od tri litre), Carolina red 2013 (cabernet sauvignon, cabernet franc i malkice merlota; 13,5 vol %), Carolina red 2009, te Carolina red 2006 select, to je vino samo od merlot. ♣

Gostovanja

FANTASTIČAN VREMEPLOV ALHAMBRE! – Mali butikni hotel Alhambra, Mali Lošinj, ali – velika vinska imena i velika vina! I velika hrana!

Château Palmer – enolog Damien Grelat; jelo chefa Melkiora Bašića; Château Palmer 2000

U svibnju je u Alhambri, u sklopu već znane serije vinskih radionica u predsezoni i u posezoni, gostvao glasoviti Château Palmer iz famozne bordoške apelacije Margaux! Vinski  je dio vodio enolog Palmera Damien Grelat, a kulinarski Melkior Bašić, glavni chef à la carte restorana Alfred Keller hotela Alhambra. Jakobove kapice, gusja jetra, Vin Blanc de Palmer 2016, Alter Ego 2010, Château Palmer iz berbi 2005. i 2000. te zadivljujući Château Palmer iz 1995! Sjajan vremeplov u daleku vinsku povijest… Zaista za šmekere!

Novo ubuđenje u Alhambri – za praznični vikend od 22. lipnja: alzaška vinska kuća Hugel!  ♣

Palača Hofburg, Beč

VIEVINUM 2018! – Novo, i vrlo značajno međunarodno događanje, ovaj put u Beču, u palači Hofburg u središtu austrijskoga glavnoga grada. Riječ je o sajmu VieVinum, koji traje od 9. do 11. lipnja. Manifestacija obilježava 20 godina postojanja, a po informacijama vezanima uz kompletan sadržaj mogla bi biti svježija i dinamičnija nego ikad do sada. S vinima će se predstaviti oko 550 izlagača iz cijeloga svijeta, dakako najviše će biti Austrijanaca. Iz Hrvatske kao izlagači dolaze Badel 1862, Feravino, Iločki podrumi, Kozlović, Krauthaker, Kutjevo dd., Dvanajščak-Kozol.

Ovogodišnji festival VieVinum očekuje rekordan posjet vinskih profesionalaca iz cijeloga svijeta. Za izlagače na manifestaciji (pa i za naše!) ukazuje se eto sjajna prigoda za prodor na nova tržišta odnosno za stabilizaciju ili poboljšanje svoje već eventualno postignute pozicije na pojedinim tržištima.  Organizator najavljuje da će u Beč u palaču Hofburg iz inozemstva stići više od tisuću vinskih trgovaca, sommeliera, ugostitelja, novinara. Dosad akreditirani novinari su iz 45 zemalja. Najviše vinskih trgovaca dolazi iz Njemačke, SAD, Švicarske i Rusije. AWMB odnosno Austrijski ured za vinski marketing pobrinuo se da nazočni budu i brojni uvoznici iz Azije, i Južne Amerike.   Austrijski proizvođači vina mnogo očekuju od ovog VieVinuma, između ostaloga i stoga što su posebno zadovoljni kakvoćom vina iz berbe 2017. koju su pustili odnosno pomalo puštaju na tržište i koju će snažno prezentirati. Optimizam Austrijanaca bazira se i na stalnom rastu prosječne vrijednosti izvezenoga vina po litri. Od nedavno u ukupnome izvozu Austrijanci uspijevaju ostvariti prosječnu cijenu vina od 3,39 € po litri. Po svježim podacima, austrijski izvoz vina kreće se oko 47 milijuna litara, a ukupna vrijednost vrti se oko 159 milijuna €.

Program VieVinuma bogat je radionicama, degustacijama, predavanjima. Osobito atraktivnima čine mi se sljedeće:

Schatzkammersaal, 9.6.2018. 11,30 sati – Respect Biodin Wine (biodinamska vina), dvadesetak proizvođača, kako slijedi: Paul Achs, Judith Beck, Clemens Busch, Steffen Christmann, Kurt Feiler, Karl Fritsch, Michael Goëss-Enzenberg/Manincor, Andreas Gsellmann, Gernot Heinrich, Johannes Hirsch, Fred Loimer, Hans Nittnaus, Bernhard Ott, Gerhard Pittnauer, Claus Preisinger, Hansjörg Rebholz, Franz Wehrheim, Franz Reinhard Weninger, Fritz Wieninger/Wieninger & Hajszan Neumann, Philipp Wittmann i Herbert Zillinger).

Metternichsaal, 9.6., 12:30-14:30 sati –  Die Alte Wachau (vina iz Wachaua)

Schatzkammersaal, 9.6.2018, 14:00-15:15 sati – Veliko godište 2015.  i velika vina članova udruge Renomierten Weinguter Burgenland

Schatzkammersaal, 9.6.2018, 16:00 sati – Najbolji crni pinoti svijeta izvan Burgundije

Metternichsaal, 9.6., 16:00 sati – United by Blaufränkisch (Ujedinjeni kroz frankovku – ponajbolja vina od te sorte prezentira 60 vinskih kuća iz Njemačke, Mađarske, Slovačke, Češke, Rumunjske, Slovenije i Austrije)

Metternichsaal, 10.6., 9:30 sati –Zweigelt kao podcijenjena sorta

Metternichsaal, 10.6., 14:00 sati – Značenje izdvojenih vinogradskih položaja

Bit će i jedna radionica – Wines of Croatia and Slovenia – posvećena dakako hrvatskoj i slovenskoj kapljici (malvazije, graševine, terani, refoški, plavci… ), odvijat će se 10.6. s početkom u 13:00 sati u dvorani Künstlerzimmer, a  vodit će je Saša Špiranec.  U nastavku popodneva su radonice vezane uz švicarsko vino, naime Švicarska je ove godine partner-gost VieVinuma.

Radionica s vinima Mađarske, Rumunjske, Srbije, Crne Gore i Makedonije, a pod vodstvom Zoltana Györffyja i Igora Lukovića, predviđena je za 11. lipnja popodne, od 15:30 sati u dvorani Künstlerzimmer.

Ulaznice u pretporodaji na www.vievinum.at/tickets ♣

Plantaže 13. jul

PISMA IZ SARAJEVA USRED VINOGRADA s VRANCEM! – Da, u Podgorici Goran Bregović u Ćemovskome polju gdje su vinogradi znane vinske tvrtke Plantaže 13. jul!  Najavljuje mi to Aleksandar Rajković, direktor izvoza te velike crnogorske kuće plemenite kapljice. U povodu 55 godina svojega postojanja kompanija 13. jul Plantaže AD odlučila je 13. lipnja 2018. (zašto ne 13. srpnja kad je već 13. jul dio naziva tvrtke?) upravo u trsnome okružju organizirati koncert s Bregovićem kao zvijezdom! Ćemovsko polje je inače najveći vinograd u jednom komadu u Europi, pokriva 2.300 hektara i na njemu je posađeno 11,5 milijuna čokota vinove loze.

Zimski pogled na ogromni vinograd Plantaža 13.jul u Podgorici, te dolje, prizor s poodmaknulom vegetacijom