Archive | Odasvud pomalo /A bit from everywhere RSS for this section

KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 06.2018 – THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE

 

ŽELJKO SUHADOLNIK

SADRŽAJ/CONTENTS

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Uz izvor Slapnice: EKOLOGIJA i ROBINZONSKI TURIZAM • Pod blagoslovom sv. Lucije: VINO, ULJE, HRANA, JAHANJE, SMJEŠTAJ • Što žene žele?: WoW-ice izabrale svoje vinske šampione za 2018 • Zlatna vina Zagrebačke županije: PODRŽAVATI i POTICATI TRŽIŠNU EKONOMIJU • Konstantni uspjesi kao motivacija: ŠAMPIONSKA ODLIČJA HOBI PRETVARAJU u POSAO? • Snađi se, druže – put do uspjeha (?): PLEŠIVIČKI DIPLOMATSKI POJ • Uskoro na tržištu: TOMAC CLASSIC 2006!!! • Zelinski polastoljetni jubilej: ĐURINSKI HARA SJEVEROZAPADOM • Best of Riesling: BOLFANOVIH 89/100 BODOVA • Lassie se vraća kući: CONCOURS MONDIAL de BRUXELLES 2019 u ŠVICARSKOJ • Nove knjige s poslovnom konotacijom: MARKETING VINA u TEORIJI i PRAKSI • Wine & Music My Way: SATURDAY NOON FEVER • Wine & FIFA World Cup 2018: SUNDAY EVENING FOOTBAL FEVER • Sprega vrhunskog sporta i turizma: TURISTIČKA ZAJEDNICA ISTRE & BAYERN MÜNCHEN • Portugal iz Rusije kući, a porto u Hrvatsku: FONSECA, via VRUTAK • Moskva i St.Petersburg: TALIJANI u RUSIJU s VINOM, AKO VEĆ NE s LOPTOM

___________________________________________

Uz izvor Slapnice

EKOLOGIJA, i ROBINZONSKI TURIZAM – Potok Slapnica na Žumberku postao je, kroz posljednje desetljeće, od mjesta početnog veselog druženja u izvornom prirodnom okruženju inspiracija za razvijanje i jačanje ekološke svijesti te inspiracija za mogući budući eko-turizam na tome jedinstvenom prostoru! Tradicijsko okupljanje uz Slapnicu – obično prve subote u lipnju s obzirom da je Svjetski dan zaštite okoliša 5. lipnja a Svjetski dan zaštite planinskog okoliša 8. lipnja – učvršćuje se kao simbol čuvanja prirodnog ambijenta ali i kao simbol barem povremenog bijega od već doista tehnološki preburne i zapravo i iscrpljujuće urbane svakodnevice.

Žumberačka Slapnica, Okrugli stol 2018: Ivana Rendulić i Irena Majcenović (sjede, lijevo) govorile su o EU fondovima u funkciji razvoja turizma u ruralnome prostoru (marko čolić)

Ove godine susret na Slapnici organiziran je po 11. put. Razne generacije, od mališana do umirovljenika, razne profesije, pojedince iz različitih interesnih skupina… povezali su lijep okoliš, čist zrak, rekreacija, sport, umjetnost, ekologija, gastronomija (ne samo kroz papanje nego i kroz prigotavljanje jela na licu mjesta), pa vino, pjesma…

Vrlo aktivni sudionici u raspravi na eko-skupu bili su članovi eko-udruge Zelene stope na čelu s Romeom Ibriševićem koji je, sa svojom ekipom, pod mottom Do posljednje olupine!, sa Žumberka uklonio već niz tamo neodgovorno napuštenih automobila… da bi na livadi uz Slapnicu na jednoj od tih olupina postavio – kotao za prigotavljanje kotlovine!… Eko-aktivisti: uz predsjednika ekološke udruge Slapnica Ivana Dropuljića – članovi udruge Zelene stope Romeo Ibrišević i Tješimir Marić (iz Oklaja)

Kao i uvijek, početak je protekao u vrlo ozbiljnome tonu: održan je okrugli stol na temu zaštite prirode i okoliša pod parolom Očistimo Hrvatsku! (od svake vrste olupina i smeća!) te na temu ambijentalno prihvatljive vrste turizma uz Slapnicu, naglasak je bio na održivom razvoju turizma u ruralnome prostoru i na mogućnostima dobivanja sredstava iz EU fondova u funkciji (održivog) razvoja turizma u ruralnome prostoru. Uz koordinaciju Vlade Horine, vijećnika u skupštini Zagrebačke župoanije i tajnika eko-udruge Slapnica, te pod budnim okom pročelnika za poljoprivredu Zagrebačke županije Josipa Kraljičkovića, predavanje o tome što sve Fondovi nude i kako doći do sredstava iz Fondova održale su Ivana Rendulić Jelušić iz Zagrebačke županije, zaposlena u Upravnom odjelu za EU integracije i sektoru vezanome uz EU fondove, i Irena Majcenović, stručna suradnica u konzultantskoj kući Georg d.o.o.

Prof. Ivan Dropuljić, koji kroz 13 posljednjih godina vodi renomirani međunarodni festival Zagreb Vino.com kao snažnu vinsku instituciju, namjerava, kao predsjednik eko-udruge Slapnica, sada na svojemu imanju uz Slapnicu na ekološkim osnovama ustrojiti instituciju u turističkome segmentu. Imao je više različitih zamisli o tome što i kako ponuditi ljubiteljima prirode i željnima uživanja u netaknutoj prirodi, no kako neke njegove ideje s obzirom na aktualna zakonska ograničenja nisu provedive ostalo je zasad na tome da se ide na varijantu robinzonskog turizma.

Dropijev prirodni hladionik za piće….

Tomislav Stiplošek i Silvija Munda iz zagrebačkog G.E.T. Reporta bili su za posjeta Slapnici posebno veseli jer im je Ministarstvo turizma službeno potvrdilo pokroviteljstvo nad projektom Zvijezde vinskog turizma: Ministarstvo turizma sa zadovoljstvom prihvaća pokroviteljstvo nad projektom Zvijezde vinskog turizma i podržava svaku inicijativu i projekt usmjerene prema jačanju konkurentnosti turističke usluge i ponude, između ostaloga i u segmentu eno-gastronomije. Hrvatska kao turistička destinacija ima sve predispozicije da postane značajno mediteransko gourmet-odredište, stoji u obrazloženju s potpisom ministra Garija Capellija. Getovci su na slici s članovima obitelji Kopitović iz Crne Gore i s Marom i Josipom Barundićem

Kod Dropija na Slapnici i ovaj se put okupio uistinu veliki broj ljubitelja prirode i zdravog druženja, a uz stanovnike Zagreba, Jastrebarskog, Karlovca došli su mnogi i iz drugih, vrlo udaljenih krajeva Lijepe naše, primjerice iz Rijeke, Baranje, pa iz Oklaja a i s Pelješca, stigli su i Slovenci pa, bogme, i – Crnogorci, jedan gost potegnuo je do Slapnice čak iz – New Yorka!…

Od hrvatskih vinara i enologa nazočili su, dakako sa svojim vinima, Zvonimir Tomac, Velimir Korak, Zdenko Šember, Josip Vrbanek, Mario Jurišić (Kos-Jurišić), Franjo Francem, Drago Kurtalj, Josip i Mara Barundić, Ivica Radović, Svijetli dvori…♣

Vjerojatno najfotografiranija osoba na Slapnici 2018 bila je Mara Špoljar Barundić iz vinske kuće Barun iz Krašića. Eto je u društvu s Ivanom Dropuljićem i,dolje, sa Zvonimirom Tomcem

Josip i Mara Barundić iz Krašića, koji su se pobrinuli za kokota što ga je uz Slapnicu u kulinarsku deliciju pretvarao novinar Ivo Kozarčanin, najavili su izlazak jednog novoga, posebnog vina iz svojeg nasada, u kojemu je, inače, rado odmarao upravo spomenuti kokot. Riječ je o kapljici koja bi nastala iz berbe 2018., a od grožđa sa 400 trsova kraljevine, lipovine, plemenke, graševine, ranfola, plavca žutoga, crne kavčine… starih više od 100 godina. Razmišlja se o dvjema opcijama: o pjenušcu rađenome klasičnom metodom, te o mirnome vinu nastalome uz dugu maceraciju uz alkoholnu fermentaciju u amfori, u obzir dolazi čak i pjenušac od tog maceriranoga vina. U svakom slučaju želi se nešto drugo, ekskluzivno, pa bi i punjenje bilo drukčije – konkretno u magnum!

Ivo Kozarčanin pripremao kokota u vinu malo na francuski a malo na svoj način… Sudeći po njegovu izrazu lica, kuhar-majstor s Kvarnera Časlav Matijević bio je očito i te kako zadovoljan Iwekovom kreacijom

Uz Maru Barundić (razumljivo), najfotografiraniji je bio Mile Rupčić, glumac, pjevač i spisatelj. Mile, koji već više od 30 godina živi blizu New Yorka, bavi se, među ostalime, i promocijom vina. Na Slapnici je imao pretpremijernu prezentaciju svoje nove knjige Bosnian Diary (Bosanski dnevnik). U toj knjizi, pisanoj na engleskome, Mile se prisjeća dogodovština kroz pet godina što ih je svojedobno kao prevodilac proveo s američkim generalima i vojnicima SFOR-a u BiH. Na gornjoj slici Mile je s vinarom Zvonkom Tomcem, a na donjoj s vinarom Velimirom Korakom

Od naših priznatih umjetnika bio je na Slapnici i skladatelj i veliki ljubitelj i poznavatelj plemenite kapljice Alfi Kabiljo koji – vitalan unatoč poznoj dobi – upravo radi na svom novom mjuziklu! Na slici, sjedi – desno, u društvu je s Mladenm Horićem, izdavačem revije Svijet u čaši, Majom Bator, eksperticom za sir, bračnim parom Francem, Milom Rupčićem…

Baranjce na čelu s Damirom Zrnom i bračnim parom Novački, iz podruma Svijetli dvori, ni snažan polusatni pljusak nije omeo u prigotavljanju (odličnog) gulaša od divljači. U degustaciji su se pridružili Pelješanin Ivica Radović i novinarka Ana Rogač

U društvu s Brankom Lovrićem i Ivicom Njeršom – bizeljski vinar Janez Šekoranja (u sredini), znan po tome što visokopredikatna slatka vina pretvara u – pjenušce / Uz žubor Slapnice Dado Tašner iz zagrebačkog Cheese bara skuhao je – ljetni grah s kobasicama

Neumorni Mario rastezao je do daske svoju harmoniku…

… bilo je i žonglera

Pod blagoslovom sv. Lucije

VINO, ULJE, HRANA, JAHANJE, SMJEŠTAJ! – Posložilo se, reklo bi se, idealno: lokacija u turistički vrlo razvijenoj Istri, trsje na posebno dobroj vinogradskoj poziciji Santa Lucia, vrhunske vinske sorte kao malvazija istarska, chardonnay, sauvignon, teran, cabernet sauvignon, maslinik na terasastoj lokaciji s kultivarima bjelica istarska, buža, frantoio, leccino, pendolino, pa vinski podrum, restoran i smještajni objekt u Bujama, jahaći konji, učestala visoka odličja s raznih i to relevantnih ocjenjivanja vina, visoka međunarodna priznanja i za maslinovo ulje…

Josip Franković sa kćerima Laurom i Janom i sinom Markom, te s iskusnim sommelierom i predavačem pri Hrvatskom sommelier klubu Sandijem Parisom

Ciklus od proizvodnje do plasmana sjajno zatvoren! Josip Franković može biti i te kako zadovoljan, pogotovu još i stoga što na tim čvrstim temeljima koje je sagradio mogu, umjesto da moraju iseljavati truhom za kruhom, uspješno nastaviti mlađi članovi obitelji – sin Marko i kćerke Laura i Jana.

Obitelj Franković, za razliku od nekih drugih naših vinara svjesna da su osvojena odličja ne nešto tek za zadovoljenje vlastitoga ega nego odličan alat za razvoj posla, i svjesna nužnosti informiranja šire javnosti o sebi i u trenucima kad posao ide dobro, održala je ovih dana prezentaciju svojih proizvoda u uglednom zagrebačkom restoranu Dubravkin put, povod su bile najnovije medalje dobivene na Decanter World Wide Award (DWWA), na Vinistri i na nastupu u Portorožu, te odličje na ocjenjivanju Flos Olei u Rimu a na temelju kojega je slijedilo i uvrštenje u utjecajni vodič svjetskim maslinovim uljem Flos Olei. Svakako je najjače odjeknulo DWWA 2018 zlato (čak 95/100 bodova!) za Malvaziju Corona sur lie 2016, ostvarenu uz oko 20 dana kasniju berbu od redovne, te uz tri dana hladne maceracije pa, nakon alkoholnog vrenja, s dozrijevanjem na finom talogu dijelom u barriqueu a dijelom u tonneauu od 500 litara.  Imaju se eto Frankovići čime dičiti u svom ugostiteljskom lokalu!

Restoran Frankovićevih u Bujama

– Vinograd Santa Lucia, s bijelom zemljom, odnosno dubokim tlom bogatim vapnencem, i malvazija istarska opet su se, eto, pokazali kao polazišta upečatljive kvalitete, a mi Frankovići smo se očito, s obzirom na lijepu zbirku trofeja, pokazali kao sposobni interpretatori onoga što nam pruža priroda. Mogu se pohvaiti da su mi svi vinogradi upravo na Santa Luciji, pet hektara je u rodu, ove godine podignuli smo dva hektara novog vinograda, a imamo mogućnosti širenja do oko 12 hektara. Naravno da gledamo da to i iskoristimo do kraja, dakako uz pomoć i sredstava iz fondova Europske Unije – kaže Josip Franković, koji osim s mirnim bijelim i crnim vinima na tržište izlazi i s pjenušcem (Stella) i slatkim desertnim vinom (Luna Blanca). – Što se pak tiče maslina, imam sedam hektara maslinika. Naše ulje, nazvano zbog konfiguracije tla gdje su zasađena stabla, Amfiterra, ulaskom u vodič Flos Olei našlo se u grupi od 500 najboljih maslinovih ulja svijeta!

Josip Franković, ljubitelj konja i strastveni jahač. Drži pet konja i zainteresiranim gostima nudi jahačke ture pod stručnim vodstvom

U samom središtu Buja Frankovići iznad vinskog podruma imaju restoran sa stotinjak sjedećih mjesta, a iznad nude i smještaj, u dva apartmana i dvije dvokrevetne sobe, objekt je u kategoriji četiri zvjezdice.

– I u ovom, turističkom segmentu stvar smo lijepo zaokružili: gostima nudimo ne samo da sjede i fino jedu i popiju, nego i da se rekreiraju, naime kao veliki ljubitelj konja i jahanja pobrinuo sam se da imam pet konja, tako da one koji su zainteresirani možemo povesti na jahanje, pod stručnim vodstvom.♣

Što žene žele?

       WoW-ice IZABRALE SVOJE VINSKE ŠAMPIONE ZA 2018 – Udruga Žene u vinu (WoW) evo već sedmu godinu zaredom organizira izbor najboljih hrvatskih vina. Pobjednička vina proglašavaju se u pet kategorija: pjenušci, bijela, ružičasta, crvena i slatka vina.

Koncept je sljedeći: najprije neki od naših uglednih sommeliera – ove godine bio je to Željko Bročilović Carlos – sastavi širu listu uzoraka i onda  elektroničkom poštom priliku ima glasovati 150 redovnih članica udruge WoW i oko 400 WoW simpatizerki. U posljednjoj, trećoj fazi, kušanjem naslijepo ženski žiri sastavljen od tri članice bira pobjednicka u svakoj kategoriji. Ove godine kušačice u zagrebačkoj vinoteci/wine-baru Bornstein bile su Marija Mrgudić, vinarka, Margita Belušić-Gobić, dopredsjednica WOW, ASI, i Maja Kuzmanović, 2. stupanj WSET-a.

Za razliku od uobičajenih medalja i diploma, u WoW-akciji Što žene žele pobjednici u svakoj kategoriji dobivaju vrijednu skulpturu koju je dizajnirala poznata dizajnerska ekipa Grupa, a ukupni pobjednik, osvajač WoW Grand Prixa, dobiva nagradno studijsko putovanje u jednu vinsku regiju.

Nakon što je 2012. Gianfranco Kozlović zahvaljujući malvaziji Santa Lucia putovao u Bordeaux, 2013. Saša Senjković zahvaljujući ružičastoj Spoži putovao u Champagnu, Moreno Coronica zahvaljujući teranu otputovao u Barcelonu i Penedès; Jakša Krajančić na krilima pošipa u Burgundiju, Frano Milina Bire zahvaljujući grku u Austriju, lani je predstavnica vinarije Meneghetti zahvaljujući crnjaku Meneghetti Red putovala u Toscanu.

Sredinom lipnja u renomiranom zagrebačkom restoranu Balon obznanjeni su finalisti i pobjednici po kategorijama. Ukupni pobjednik za 2018. još nije otkriven, on će svoju nagradu primiti sredinom studenoga na svečanosti dodjele Vinartovih godišnjih nagrada za postignuća.

U finale izbora ušla su: dva pjenušca – Brut natur, Korak i Centurion Gold, Bolfan Vinski vrh, dva bijela vina – Malvazija Santa Lucia 2015, Kozlović i Graševina premium 2013, Jasna Antunović Turk, dva roséa – Geržinić rosé 2017 i Teuta 2017, Prović, dva crvena vina – Teran 2015, Benvenuti i Cabernet Sauvignon & Merlot 2013, Boškinac, te dva desertna vina – Prošek Ambra, Bibich i Bodren ledeno vino. A pobjednici su CENTURION GOLD, Bolfan; GRAŠEVINA PREMIUM 2013, Jasna Antunović Turk; TEUTA, vinarija Prović; TERAN 2105, Benvenuti, i PROŠEK AMBRA, Bibić. ♣

Zlatna vina Zagrebačke županije 2018

Devet vinogorja Zagrebačke županije, a to su Zaprešić, Samobor, Plešivica-Okić, Sveta Jana, Krašić, Vukomeričke gorice, Voloder-Ivanić-Grad, Dugo Selo-Vrbovec, Zelina

Josip Kraljičković

PODRŽAVATI i POTICATI TRŽIŠNU ORIJENTACIJU! – Dosta je pomaganja svima! Želja je u tim nekim inicijalnim trenucima bila plemenita: ići na ruku svakome tko je bio voljan proizvoditi na zemlji, međutim pokazalo se s vremenom da se u mnogim slučajevima bavljenje npr. vinom našlo na kolosijeku prvenstveno zadovoljavanja vlastitoga ega imućnijih osoba kojima je glavni biznis sasvim nešto drugo a koje su na vino gledale i gledaju tek kao na svoju igračku, i nije im važno da se kapljica nađe na tržištu. Novi smjer je stimulirati samo tržišno orijentirane proizvođače, one istinski okrenute prema potrošaču! Kaže to odlučno mr. Josip Kraljičković, koji je od nedavno, a nakon nekoliko godina provedenih na drugim poslovima, ponovno na položaju pročelnika za poljoprivredu Zagrebačke županije.

Mr. Kraljičković, kojemu treba priznati da ima stanovitu mobilizatorsku moć, u svom je prvom mandatu na poziciji pročelnika za poljoprivredu Zagrebačke županije započeo dosta toga obećavajućega, među ostalime upućujući proizvođače po vinogorjima da se okupe u lokalne poslovne i interesne udruge, te potičući, od tipičnih i tradicijskih poizvoda teritorija, stvaranje moguće poslovno unosnih županijskih robnih maraka, međutim njegovim odlaskom na drugu funkciju stvari su se donekle razvodnile pa je sada logično pitati se u kojoj mjeri Kraljičković još razmišlja o nekad prije započetim projektima a u kojoj mjeri i kreće od početka s novima.

S dodjele priznanja u zagrebačkom hotelu Westin: uz dobitnike su župan Stjepan Kožić, pročelnik za poljoprivredu Josip Kraljičković, aktualna županijska Vinska kraljica Lucija Fabek i predsjednica stručne ocjenjivačke komisije Ana Jeromel. Ukupni šampion je Stjepan Đurinski s ledenim vinom Leona 2014, a prvaci po kategorijama su Stjepan Đurinski s predikatom Leona, Josip Rajaković sa Sauvignonom 2017 u kategoriji bijeolih mirnih suhih vina i u kategoriji vina iz posljednje godine berbe te s Grofom 2016 u kategoriji pjenušaca, Ivica Rozijan s Cabernet sauvignonom 2016 u kategoriji rosé i crnoga vina, Damir Kirin s Bermetom 2017 u kategoriji specijalnih vina. Kod novinarskog žirija u grupi chardonnaya prvo mjesto po broju bodova osvojilo je vino iz berbe 2017 zaprešićkog OPG-a Crnić, a u grupi rajnskog rizlinga vino berbe 2017 OPG-a Žnidarić iz Zaprešića.

– Pažnja je sada usmjerena prvenstveno na mlade i ambiciozne ljude u ruralnom prostoru a koji bi trebali što prije postati nositelji proizvodnje u poljoprivredi. Nužno je brže i dublje uvođenje novih tehnologija općenito, uvođenje digitalne tehnologije, a mlade su generacije tu u velikoj prednosti nad onim starijima. Važna je hitra modernizacija u sektoru. Favorizirati valja proizvođače koji rade za tržište i koji se trse ostvariti što bolji rezultat, naime današnje je vrijeme u znaku hiperprodukcije pa, mogu reći, i kvalitativno dobrog prosjeka, no, jednostavno, potrebno je jače se potruditi da se skoči iznad prosjeka i tako lakše privuče pažnja kupca, spremnog da za bolju stvar potroši i veću svotu. U svakom slučaju, ako već društvena zajednica u nekoga ulaže određena sredstva a i napore na nekim drugim područjima, bitno je da taj u kojega se ulaže društvenoj zajednici vrati rezultatima što će pridonijeti da ne samo on kao jedinka ekonomski prosperira nego i da cijelo područje gospodarski i standardom ide naprijed. Oni koji se žele tek igrati za svoju dušu morat će svoje igrice financirati sami. Namjera je da se županijska vinogorja, kojih je devet, isprofiliraju svako po nekom svom po nečemu specifičnom proizvodu ili po nekim svojim specifičnim proizvodima kao solidnoj bazi za dobar marketing i potom i plasman čitavoga kraja, a veselice, bez obzira na to koliko su dobrodošle u društvenom životu, druga su, zasebna priča   – kazuje Josip Kraljičković.

Među posjetiteljima bio je i Josip Blažević, koji živi u Schaffhausenu vodi tvrtku Vallis Aurea za uvoz hrvatskoga vina u Švicarsku. Na slici je s Ivankom Šember i Martinom Tomac, te sa Zdenkom Vučinićem

Stjepan Đurinski i gospođa Žnidarić iz zaprešićkog OPG-a Žnidarić, osvajača prvog mjesta s Rajnskim rizlingom 2017 na zasebnom novinarskom ocjenjivanju rajnskih rizlinga

Josip Rajaković ŽeMa

Ukupni šampion Zagrebačke županije za 2018. je Stjepan Đurinski. Pobjedničko vino je Leona 2014 (mješavina bijelih sorata) ledena berba. Đurinski, koji je osvojio i veliko zlato za Graševinu izborne berbe prosušenih bobica 2015

Za vinogorje Plešivica samo dva zlata, oba za Dvorska vina Šoškić: za Crni pinot 2017 i Traminac 2017

Jedan od najnagrađenijih bio je Josip Rajaković ŽeMa iz Krašića. Osvojio je dvije šampionske titule – za Sauvignon 2017 i za pjenušac Grof te zlata još i za Chardonnay 2017, Muškat žuti izbornu berbu bobica 2016, Sauvignon izbornu berbu prosušenih bobica 2016, pjenušce Lucija i Josipa, za dva traminca iz 2017 i za Traminac izbornu berbu prosušenih bobica 2016. Malo je nedostajalo da osvoji i prvo mjesto u kategoriji chardonnaya koji je posebno ocjenjivao novinarski žiri

Zamišljeno je bilo da se počeci novih vjetrova u pristupu razvoju poljoprivrede u Zagrebačkoj županiji prezentiraju na reviji najboljih županijskih vina početkom lipnja u zagrebačkom hotelu Westin, a kao slijedu već tradicijskog vrednovanja županijskih vina na rasporedu u

Dragica Režek s posjeda Agro Damir Drago Režek donijela je u Westin na kušanje nešto posebno: Chardonnay sur lie 2008!

svibnju. Događanje, s podjelom priznanja, i bilo je, doista, koncipirano na drukčiji, u tržišnome kontekstu bolji, ozbiljniji način nego dosadašnje dodjele. U Westinu je ove godine priređen festival nagrađenih vina Zagrebačke županije. Iako su se proizvođačima koji su to kroz spomenuto strukovno vrednovanje zavrijedili javno dodijelile medalje, u prvome planu su sada ipak bili ne dobitnici medalja tek zato što su dobitnici, nego oni županijski proizvođači – i neki koji nisu uopće dali svoju kapljicu na ocjenjivanje – na koje potrošači mogu ozbiljno računati i čija vina se legalno nalaze na hrvatskom tržištu. Za ovu je smotru, koja se eto organizira već po 15. put, okupljeno je 33 proizvođača, sa 153 vina. Uz vinare sudjelovalo je i sedam odabranih, poslovno orijentiranih županijskih sirara, s nekih 30 različitih vrsta sireva.

Ako je odluka da se i ubuduće ide tim putem, a sve ukazuje na to da jeste, nužno je navrijeme i znatno jače poraditi na promidžbi manifestacije i animaciji vinskih trgovaca i ugostitelja.♣

Konstantni uspjesi kao motivacija

ŠAMPIONSKA ODLIČJA HOBI PRETVARAJU u POSAO? – Kralj PVC-stolarije Josip Rajaković iz Krašića, danas sa 70 zaposlenih ali i dalje u širenju (navodno da je sada drugi po jačini u PVC-stolariji u Hrvatskoj) do mjere da se sprema rušiti dio obližnjeg brijega u svom vlasništvu kako bi mogao povećati proizvodni pogon, prije dosta godina kao ljubitelj plemenite kapljice okrenuo se, u hobističkome smislu ali na postulatu visoke kvalitete, i produkciji vina. Počelo je s malim količinama grožđa iz vlastitog, obiteljskog vinograda, potom je Rajaković krenuo u otkup sirovine, a u najnovije vrijeme, kako kaže, dogovorio je s nekoliko pouzdanih vinogradara da za njega svake godine uzgoje određenu količinu grožđa. I registrirao je OPG.

Josip Rajaković ŽeMA

Ništa ne prepušta slučaju pa je angažirao i enologa. Proizvodi mirno bijelo vino, pjenušce i visoke slatke predikate. i posljednjih godina na strukovnim ocjenjivanjima Bakhova nektara, ponajprije u organizaciji Zagrebačke županije te u sklopu Izložbe vina kontinentalne Hrvatske u Zelini, naprosto kao da je pretplaćen na zlatna odličja a i na titule šampiona. Ove godine na ocjenjivanju vina kontinentalne Hrvatske osvojio je dva velika zlata – za Sauvignon 2016 izbornu berbu prosušenih bobica i Traminac 2016 izbornu berbu prosušenih bobica, zatim osam zlata – pjenušci Grof, Josip i Lucija, pa sauvignon iz 2017, chardonnay iz 2017, dva traminca iz 2017, te Muškat žuti 2016 izborna berba prosušenih bobica, kao i dva srebra – za graševinu 2017 i pjenušac Ivan. S ocjenjivanja vina Zagrebačke županije Rajaković ove godine izlazi kao dvostruki šampion – u kategoriji bijelih mirnih suhih vina sa Sauvignonom 2017 i u kategoriji pjenušaca sa Grofom. Na ovome ocjenjivanju osvojio je 10 zlatnih medalja!

Sudjelovao je nedavno sa svojim uzorcima i na već tradicijskom ocjenjivanju Zlatna vina Alpe-Adria u Đurđevcu a u organizaciji Koprivničko-križevačke županije, Saveza Alpe Adria i Klastera vinara Podravine i Prigorja, o njegovim vinima tu se vrlo pozitivno očitovao međunarodni žiri degustatora (po dva člana iz Hrvatske, Mađarske i Slovenije i jedan član iz Austrije), pod predsjedanjem Ane Marije Jagatić-Korenika sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta. Za Traminac 2016 izbornu berbu prosušenih bobica osvojio je 92 boda! Čini se da su brojna visoka odličja dobivena za vino u posljednjih par godina upravo počela nukati Rajakovića, koji je do sada svoja vina trošio u obitelji i s prijateljima te ih poklanjao poslovnim partnerima, da razmišlja malo i o izlasku s određenom količinom i na tržište. Za pojavu na tržištu ima što se tiče vina dobar pedigre u medaljama, a zaokret prema tržištu mogao bi mu dobro doći i radi dobivanja određenih poticaja od Zagrebačke županije koja će, kako je najavila, pomoć pružati samo poslovno orijentiranim poljoprivrednicima unutar svojega teritorija. ♣

Snađi se druže – put do uspjeha?

PLEŠIVIČKI DIPLOMATSKI (KRATKI S)POJ! – Ako već nisi – a imao si dovoljno vremena za to! – u stanju kreirati respektabilan proizvod s kontinuitetom i steći visoku reputaciju na tržištu, snađeš se, druže, i ideš lakšim putem i jednostavnijim načinom – pobrineš se za vizuani identitet svojega vina najsličniji mogući (a da ne strahuješ od kazne za plagijat) onome od istorodnog proizvoda svojega prvog i uspješnog susjeda kojemu je pošlo za rukom steći snažan renome i postići plasman butelje po gotovo trostruko višoj cijeni nego što je ima tvoj proizvod…♣

Uskoro na tržištu

TOMAC CLASSIC 2006! – Prošlo je vremena otkako ga više ne vidimo na tržištu i već smo zaboravili na etiketu pjenušca Classic obitelji Tomac s Plešivice. Međutim – sada popularni i vrlo traženi – Diplomat extra brut blue label nije i (zauvijek) istisnuo Classic! Zvonimir i Tomislav Tomac odlučili su svjedobno jednu količinu Classica iz berbe 2006 ostaviti barem desetak godina na talogu, da bi tek nedavno – znači, sad su desetljeće i dvije godine od berbe! – obavili degoržiranje, i uskoro će tog 12-godišnjaka i te kako vrijednoga pažnje pustiti u prodaju. Za tržište je raspoloživo oko 500 butelja, pjenušac je u kategoriji brut nature, dostupan kupcima bit će kod obitelji Tomac doma i u nekim restoranima-prijateljima kuće te u vinotekama Miva-Mohor, Vivat Fina Vina i Vrutak, a cijena po boci bila bi oko 300 kuna.♣

Zvonimir Tomac

Zelinski polastoljetni jubilej

ĐURINSKI HARA SJEVEROZAPADOM! – Zaprešićanin Stjepan Đurinski hara na ocjenjivanjima vina na sjeverozapadu Hrvatske! Na vrednovanju vina u sklopu 50. slavljeničke  Izložbe vina kontinentalne Hrvatske u Zelini među 369 uzoraka od kojih ih je 11 osvojilo veliko zlato, 109 zlato a 156 srebro, najbolje od svih bilo je ocijenjeno njegovo predikatno vino Traminac 2015 izborna berba prosušenih bobica!

Ostali šampioni po kategorijama su:

Najbolja kraljevina – ona iz 2017 a od obitelji Puhelek-Purek, najbolje  bijelo suho mirno – Graševina 2017 od Kopjara, najbolje bijelo mirno s ostatkom šećera a da nije predikatno –Traminac 2017 od Kalazića, najbolje bijelo s ostatkom šećera iz Sjeverozapadne Hrvatske – Traminac 2017 od Josipa Rajakovića iz Krašića. Najboljim crnjakom proglašen je cabernet sauvignon iz 2012 od obitelji Micak iz Hrvatskog zagorja, najbolji pjenušac je Anita od Željka Kosa, a najbolje voćno vino Haskap sibirska borovnica od Matije Žabića.

S ocjenjivanja vizualnog identiteta vina

U sklopu zelinske izložbe vrednuje se i vizualni identitet vina. Komisija sastavljena od stručnjaka za dizajn, fotografiju, novinara… najboljim je rješenjem u ovoj kategoriji proglasila bocu sa škrletom  od obitelji Trdenić. ♣

Best of Riesling 2018

BOLFANOVIH 89/100 BODOVA! – Organizator  jednog od najvećih svjetskih ocjenjivanja vina Mundus Vini – Meininger Verlag iz grada Neustadt an der Weinstrasse u njemačkom Palatinatu priređuje i ocjenjivanja vina po užim specijalnostima, konkretno sada je ovdje riječ o vrednovanju rajnskih rizlinga Best of Riesling. Najnovije, 13. po redu ocjenjivanje bilo je nedavno, prijavljeno je 2300 uzoraka iz 11 zemalja (npr. Njemačke, Francuske, Austrije, Luxembourga, Hrvatske, ali i onih izvan Europe, konkretno Australije, Čilea, SAD), najviše ih je, logično, bilo iz Njemačke. Vina, podijeljena u osam kategorija, tjedan dana je ocjenjivalo 126 degustatora. U prvoj rundi izdvojeno je oko 700 rajnskih rizlinga koji su osvojili najviše bodova i oni su ponovno u dvodnevnoj drugoj rundi kušani i ocijenjeni, te su od tih najboljih proglašeni šampioni. Uz klasične nagrade po kategorijama – od suhog svakodnevnog vina do predikatnog rariteta, predviđene su bile i nagrade za najbolji rizling sa strmih položaja, najbolji rizling uz hranu, najbolji europski rizling, najbolji rizling iz Novoga svijeta….

Ovih dana službeno su objavljeni rezultati i podijeljena su odličja šampionima u kategorijama. Iz Hrvatske lijep je uspjeh postigao Tomislav Bolfan, sa svojim vinom Bolfan Primus Rizling 2015., koje je dobilo 89/100 bodova, te tako osvojilo ovogodišnje priznanje Best of Riesling. Prag koji treba prijeći za dobivanje priznanja Best of  Riesling je 87/100 bodova.

Voditelj ocjenjivanja Christian Wolf kaže da su ove godine na kušanje poslani rizlinzi izvanredne kakvoće. Evo prvih pet najboljih vina s ovogodišnjeg natjecanja, te Bolfanov skor:

2015 Riesling Beerenauslese Laumersheimer Kirschgarten – Weinggut Philipp Kuhn, Laumersheim, 1 mjesto u kategoriji slatkih predikatnih vina

 

2008 Randersackerer Pfülben Riesling Spätlese trocken– Weingut Reiss, Würzburg

  1. mjesto u kategoriji zrelih odležanih rizlinga

2007 Ürziger Würzgarten Riesling Auslese – Weingut Karl Erbes, Urzig

  1. mjesto u kategoriji zrelih odležanih

2016 Escherndorfer Lump Riesling Eiswein VDP.Erste Lage– Weingut Horst Sauer, Escherndorf

1990 Weinsberger Ranzenberg Riesling Trockenbeerenauslese edelsüßGenossenschaftkellerei Heilbronn

2015 Bolfan Primus RieslingBolfan Vinski vrh, Hraščina. ♣

 

Lassie se vraća kući

CONCOURS MONDIAL 2019 u ŠVICARSKOJ – Jedno od najvećih ocjenjivanja vina na svijetu – Concours Mondial de Bruxelles, koje je prije nešto više od 10 godina uvelo jedinstvenu praksu da se degustacije održavaju ne više uvijek u jednome istome gradu nego da se svake godine sele u drugi grad i državu, ove godine po prvi put izašlo se iz Europe i skoknulo na daleki istok! – vraća se iz Kine u staru dobru Europu, štaviše njeno srce, u Švicarsku. Na završetku ocjenjivanja 2018 u Pekingu, upravitelj pekinškog distrikta Haidian Dai BinBin, predao je službenu CMB domaćinsku prijelaznu čašu gradonačelniku  švicarskog  Aiglea  Frédéricu Borlozu. Aigle se nalazi u kantonu Vaud, odnosno po njemački Waadt.

Concours Mondial 2019 odvijat će se od 2. do 5. svibnja 2019.  Degustacije će biti u World Cycling Centru – građevini za treninge koja svake godine  primi 150 sportaša iz zemalja u razvoju iz cijeloga svijeta.

Iako Švicarska nije po proizvodnji vina među prvih deset zemalja svijeta, ipak je ona izabrana za budućeg domaćina jer osobito je značajno tržište vinom iz svih krajeva, a, k tome, u kontekstu kakvoće svojega vina visoko kotira, baš i na natjecanjima Concours Mondiala Švicarska redovito osvaja mnogo medalja visokoga sjaja, kaže Baudoin Havaux, predsjednik CMB-a, te dodaje kako se u Švicarskoj loza uzgaja i od nje se proizvodi vino još od vremena Rimskog carstva, te kako je Švicarska jaki potrošač vina, po konzumaciji vina po stanovniku nalazi se na petome mjestu u svijetu, i nadilazi npr. zemlje poput Čilea, Grčke, Austrije!

Organizatori Concours Mondiala navode kako je Aigle idealno mjesto za Concours, naime nalazi se uz dolinu rijeke Rhône, okružen planinama švicarskih Alpa. Nedaleko od Aiglea je Lemansko jezero s vinogorjem Lavaux, znanome po svojim terasastim vinogradima koji su uvršteni na UNESCO-vu listu zaštićenog svjetskog nasljeđa. Kanton Vaud broji osam apelacija, u njemu se proizvodi četvrtina od ukupne količine švicarskoga vina, tamo se uzgajaju tri sorte koje su najraširenije u Švicarskoj a to su chasselas kao domaća, autohtona, zatim pinot crni i gamay. Odmah do kantona Vaud nalazi se kanton Valais (Vallis), najveća švicarska vinorodna regija. Po svježim podacima, u Švicarskoj je 1800 proizvođača vina.♣

Nove knjige, s poslovnom konotacijom

MARKETING VINA u TEORIJI i PRIMJENI – Kakav nam je vinski marketing? Pitanje koje i te kako traži odgovore. Zemlja smo Mediterana s tradicijom u vinogradarstvu i proizvodnji vina dužom od 2000 godina, zemlja smo velikog broja autohtonih sorata vinove loze Vitis vinifera, zemljopisno smo jako dobro smješteni, turistička smo zemlja. U posljednjim godinama vidljiv je osjetan napredak u kakvoći hrvatskoga vina, na najuglednijim svjetskim vrednovanjima plemenite kapljice osvajamo medalje visokoga sjaja, angažirali smo i neke istaknute svjetske marketingaše, s vremena na vrijeme hrvatski vinari otputuju van na prezentacije… ali –  na svjetskoj vinskoj pozornici ne predstavljamo ništa!

Zašto? Možda nismo poduzeli od samog početka neke nužne korake kao temelje za uspješan marketing. Bilo je kod nas knjiga o marketingu vina, npr. svojedobno od Zvonka Benašića kao autora, a evo upravo sada izašla je nova knjiga Marketing vina u teoriji i primjeni, autora prof. dr. sc. Đure Horvata, danas glavnog direktora visokog učilišta Effectus (studij financija i prava) u Zagrebu, inače inicijatora osnutka Udruženja vinarstva pri Hrvatskoj gospodarskoj komori i stalnog sudskog vještaka za područje marketinga i za tržište, te dr. sc. Marcela Melera, profesora emeritusa na Ekonomskom fakultetu u Osijeku i predavača na poslijediplomskim studijima u Dubrovniku, Opatiji, Puli, Rijeci, Splitu i Zagrebu, autora osam samostalnih knjiga i 10 u koautorstvu, autora 255 znanstvenih i strukovnih radova objavljenih u 33 zemlje, člana uredništva britanskog časopisa Journal of Small Business & Enterprise Development, člana Europske marketinške agencije… Hoćemo li iskoristiti kako treba to novo gradivo?

Knjiga formata 17 X 24 cm, u mekom uvozu, broji 472 stranice, sadrži 12 poglavlja, 54 tablice, 20 grafikona, 87 slika i 258 bibliografskih jedinica. Evo naziva poglavlja: Tržište vina i njegove osobitosti; Ponašanje kupaca / potrošača vina; Pokretanje marketinškog procesa; Istraživanje tržišta vina; Usmjeravanje ciljanim tržištima; Vino kao proizvod; Cijena vina; Distribucija vina; Organizacija marketinga vina; Marketinška kontrola; Suvremeni trendovi u marketingu…♣

Wine & Music my way

 SATURDAY NOON FEVER – Meteorološki šašava subota: prije podne kad mi je trebalo raditi – savršeno sunčano, naprosto izazivajuće za poći van. Temperatura se postupno dizala, a nekako usporedno, malo i ubrzano, i vlažnost. Znojenje pojačano, čak i pri sjedenju i bez nekih fizičkih aktivnosti. Definitivno: voda je dobra u tuširanju, ali ne u zraku. A niti u čaši!

Najednom, vani – pravi tuš! Ali tuširanje, ako je ovako iznenadno dakle ako nije željeno i planirano, ne predstavlja užitak. Tuš vani pretvarao se u jaki pljusak. Koji je intenzivno trajao, a onda se jačina smanjila, no kiša je nastavila još dosta dugo. Nije bilo šanse da se, nakon više sati sjedenja uz kompjutor, izađe van, na zrak i rekreativnu šetnju.

Uobičajeno vrijeme ručka prošlo je, ali želudac traži svoje. Odlučujem: nema klasičnog ručka, dakle ni kuhanja ni pranja suđa. Ima nešto drugo: Wine & Music! Saturday lunch, koji ne pojačava težinu ali – poboljšava raspoloženje. Došao je trenutak za ono o čemu sam već bio pričao u nekoliko navrata vezano uz temu Wine & Music: poigrati se sommeliera koji će spojiti glazbu i vino. Odlična priča za promidžbu proizvoda, načina življenja i uživanja, te teritorija…

Krenulo je žustro, bez hladnog predjela, s vrućim prvim slijedom – Rolling Stones Forty Licks, uključujući dakako Street Fighting Man, I Can’ Get no Satisfaction, You Can’t Always Get What You Want, Honky Tonk Woman, Brown Sugar, Jumpin’ Jack Flash, Sympathy for the Devil…

U nastavku, drugi slijed, glavno jelo, s Eric Claptonovim Crossroadsom, uključujući Yardbirdse, Johna Mayalla, Cream, Derek & The Dominos, Blind Faith. Pa onda Muddy Waters i Hoochie Coochie Man, Crawlin’ King Snake, Mannish Boy… Pitalo me: zašto Muddy Waters? Pa, Mutna Voda ne za čašu, nego za uho, i dušu!  Za desert – Canned Heat i Canned Heat sa Johnom Leejem Hookerom, kolač se sastojao od Rollin’ and Tumblin, Let’s Work Together, Whisky and Wimmen’, I Got My Eyes On You itd.

Sam svoj sommelier Wine & Music jako je dobro, po meni, obavio zadatak: vinska pratnja bio je Plavac mali 2015 Sveta Nedjelja, od Gorana Brstila Zibca! Brstilo je mali i (barem zasad još) ne tržišno orijentirani proizvođač, ali vrijedan pozornosti.

Naiđete li se ovog ljeta na otoku Hvaru – a preporučujem da to učinite! – morate obići lijepi grad Hvar, pa Jelsu gdje se ne smiju propustiti posjet vinskom podrumu Bastijana Andre Tomića i degustacija u njemu, te selo Sveta Nedjelja na južnoj strani otoka gdje su strme i najbolje vinogradske pozicije, u rangu grand crua. Tu je zasađen uglavnom plavac mali, potomak crljenka/zinfandela i šoltanskog dobričića. U Svetoj Nedjelji obveza je obići renomirani posjed Zlatan otok/Zlatan Plenković i kušati impresivne Zlatan plavac grand cru odnosno po novome grand select 2011, te Zlatan Crljenak 2012… Nećete nimalo požaliti obiđete li i ponekog od lokalnih vinogradara i garažnih vinara, poput npr. Bertija Vrankovića (Plavac Vlado 2012!!!), Gorana Brstila Zibca, Šimu Lovrinčevića….

A za mali zalogaj ili sjajan ručak odnosno večeru praktički uz samo more tu su restorani Bilo idro Zlatan otok, i Jurica…♣

Wine & FIFA World Cup

       SUNDAY EVENING FOOTBALL FEVER – Svjetsko prvenstvo u nogometu mobiliziralo je stanovnike čitavog planeta. Najpopularnija sporedna stvar na svijetu pokazala se kao izvanredna u smislu i – privlačenja turista. Nisam još čuo službeni izvještaj o broju turističkih dolazaka u Rusiju i financijskom rezultatu ostvarenom na temelju tih posjeta, ali, bogme, po onome što se moglo zaključiti preko malog ekrana i radija, Rusija je imala sjajan posjet odasvud, dakako ponajviše iz zemalja sudionica FIFA World Cupa.

Taste of Croatia: chef de cuisine – Zlatko Dalić, sous chef – Luka Modrić, cuisine froide & chaude – Mario Mandžukić & Danijel Šubašić, maître patissier & confiseur – Ivan Rakitić

Logično je da se priča, s obzirom na svjetsku popularnost nogometa, nastavi i nakon prvenstva, u zemljama koje su se igrom i rezultatima nametnule na ovome natjecanju. Bez obzira kako će na kraju završiti, Hrvatska može biti već sada vrlo zadovoljna, jer o njoj se i te kako pričalo i priča i svakako je morala ući u uho i onima koji  o njoj kao turističkom odredištu još  baš i nisu razmišljali.

Kornat, Beč, već 30 godina: Željko Radić

I u Rusiji ali naročito u zapadnoeuropskim zemljama Hrvati drže restorane koji mogu općenito biti sjajan propagandni punkt za eno-gastronomiju i turizam u Lijepoj našoj. U Rostovu npr. restoran vodi naš kuhar Srećko Lončar, a u Beču vrlo ugledni objekt s ribljim specijalitetima Kornat vodi Željko Radić. Radićev Kornat ovih je dana obilježio i proslavio 30 godina uspješnog djelovanja u glavnom austrijskom gradu…

Nastup na Svjetskom nogometnm prvenstvu je ne tek stvar nogometa pa ni osvajanja titule prvaka. Naravno da je šampion u glavnoj žiži, ali tu su i ostali koji su mu blizu. Jesmo li se pripremili za strategiju pune valorizacije našeg nastupa na SP u Rusiji 2018 kroz eno-gastronomiju i turizam, i u kojoj ćemo mjeri uspjeti vrednovati to što smo u Rusiji dobrim igrama postigli u svjetskoj promidžbi Lijepe naše?…♣

Sprega izmedju vrhunskog sporta I turizma

       ISTARSKA TURISTIČKA ZAJEDNICA i BAYERN MÜNCHEN – Evo zanimljive sprege vrhunskog sporta s turizmom: potpisan je ugovor o strateškom partnerstvu između FC Bayern iz Münchena i Istarske turističke zajednice! Suradnja FC Bayern München i Istarske turističke zajednice vrlo je značajan marketinški projekt u turizmu, a za Istru jaki projekt u pozicioniranju destinacije!

Strateško partnerstvo Bayerna kao jednog od najvećih nogometnih klubova na svijetu, te Istre, kao najznačajnije turističke destinacije u Hrvatskoj, predstavlja perfect marriage. Istra je jedina turistička regija, i to ne samo u Hrvatskoj nego i u šire na Mediteranu, koja je prva pokrenula velike projekte strateških partnerstava. Osnovna ideja navedenog modela je značajan suport u funkciji pozicioniranja i promocije odredišta Istre na našim najvažnijim emitivnim tržištima. Umrežavanjem promotivnih aktivnosti želi se iskoristiti reputacija strateškog partnera, prepoznatljivost i kvaliteta partnera na način da se identifikacija i valorizacija velikih i poznatih brendova povezuje s Istrom i tako i dio njegove reputacije i prepoznatljivosti ugrađuje u brend ISTRA.

Ključna riječ je tržište, naime Njemačka je naše najznačajnije i najveće emitivno tržište, a unutar Njemačke, Bavarska svakako ima najveći udio. Istra je turistička destinacija koja se dinamički mijenja i podiže razinu kvalitete servisa, usluga, ali i infrastrukture. U tom je smislu i najznačajnija misija prezentirati sve novosti iz destinacije novim gostima iz Njemačke, onima više platežne moći. Klub Bayerna u tom je pogledu logičan izbor partnera za Istru, s obzirom da on okuplja velik broj pristaša diljem svijeta, predvodi iznimnu bazu pratitelja na društvenim mrežama, dakle ima ima ogroman medijski utjecaj.

Nedavno sklopljeni trogodišnji ugovor obuhvaća osam velikih i iznimno značajnih projekata, a to su:

Revijalne utakmice između legendi FC Bayerna i Istre/legendi Hrvatske; 2) Predstavljanje Istre i Hrvatske za vrijeme održavanja utakmica u VIP zoni na stadionu Allianz Arene, uz sudjelovanje visokih uzvanika i partnera Istre te potencijalno uz nazočnost legendi FC Bayerna; 3) Predstavljanja Istre i Hrvatske Matchday Presenter; 4) Održavanja trening kampa u Istri za prvu žensku ekipu FC Bayerna; 5) Mogućnost održavanja u Istri ključnog godišnjeg workshopa FC Bayerna (za partnere FC Bayerna); 6) Prezentacija istarske smještajne turističke ponude putem Bayernovih klupskih medijskih kanala; 7) Promocija i marketing u okviru strateškog partnerstva: Istra će dobiti dodatni medijski prostor u segmentu digitalnog marketinga (Media budget); 8) Photoshooting: snimanje tri igrača iz prve postave FC Bayerna uz mogućnost korištenja materijala u promotivne i marketinške svrhe Istre…♣

Portugal iz Rusije kući, a porto u Hrvatsku

       FONSECA via VRUTAK – Specifičan, složen, sladak i vruć, degustacija bi zacijelo bolje legla u nekom svježijem godišnjem dobu nego sada, ljeti, ali bolje da je prezentacija bila i sada nego da je nije bilo. Riječ je o portu, posebnosti iz doline rijeke Douro u Portugalu. U prostorijama uvozničke i distribucijske kuće Vrutak u Zagrebu Robert Bower iz jedne od vlasničkih obitelji predstavio je seriju od 11 etiketa porta znane kuće Fonseca u Vrutkovu portfoliju. Vina su bila od suhoga bijeloga Fonseca siroco branco extra seco preko tamno obojanih rubyja i tawnyja te reservi i late bottled vintagea do vintagea, za sam kraj su ostavljeni 10 godina stari tawny i 20 godina stari tawny.

Vinogradi uz rijeku Douro. Prizor treba doživjeti!!!

Porto je slatko gusto vino od grožđa čak i do 48 lokalnih uglavnom crnih vinskih sorata uzgajanih u vinogradima u vinogorju Douro uz rijeku Douro ušće koje je kod grada Porta na sjeveru Portugala. Dobiva se dugom maceracijom i uz dodatak masulju destilata od vina te kasnije dužim dozrijevanjem u drvu. Gotov proizvod može biti s alkoholnim sadržajem i do 22 vol %. Nekad se u primarnoj preradi grožđe gazilo u velikim niskim drvenim kacama zvanima lagares, a danas se rabe hidraulične preše. U određenom trenutku u tijeku vrenja dodaje se 77 postotni vinski destilat, koji zaustavlja fermentaciju tako da u vinu ostaje 40 do i 60 grama po litri neprovrelog šećera. Na proljeće iduće godine vino se prevozi u podrume svake pojedine vinarije, smještene uz obalu Doura u gradu Portu (luka iz koje porto odlazi prema svijetu), te se stavlja na dozrijevanje u drvene bačve, tradicija su one sa zapremninom od 520 do 550 litara, zvane pipas, no u novije vrijeme rabe se i one vrlo velike. Tu vino sazrijeva, ovisno o tome za koju je kategoriju namijenjeno, od dvije do 20 pa i čak 40 godina.

Bijeli porto radi se od grožđa bijelih lokalnh kultivara, s najmanje je sadržaja neprovrelog sladora i obično se rabi za aperitive, bilo samostalno bilo u koktelima, npr. pomiješan i s tonic waterom i s dodatkom aromatičnog bilja.

Kategoriju ruby čine porto-vina tamne rubinske boje, dozrijevana u drvu od dvije do četiri godine. Ruby se zna kreirati od vina iz različitih godišta.

Tawny je mahagonijske smeđe boje. Nastaje od rubyja dozrijevanjem u drvu 20, 30 pa i 40 godina. Nakon otvaranja boce tawny treba relativno brzo potrošiti jer dosta je podložan oksidaciji.

Late bottled vintage (LBV) je porto od grožđa iz nešto slabije godine, a dozrijevan četiri do šest godina u bačvi pa onda punjen u bocu. Može biti jako dobar, ali ipak smatra ga se tek poboljšanim rubyjem.

Porto u Vrutku (Julio Frangen)

Robert Bower – Fosneca (Julio Frangen)

Vintage porto je proizveden od grožđa samo iz posebno dobre berbe, koja je i navedena na etiketi. U bocu ide relativno brzo, nakon oko dvije godine dozrjevanja u bačvi, a onda mu treba još 20 pa i do 40 godina da razvojem dođe do optimuma.

Najbolji dojam s obzirom na kompleksnost te sklad i eleganciju meni su sada u Vrutku ostavili Fonseca 10 years old, Fonseca vintage 2009, Fonseca Guimaraens vintage 2004 te Fonseca UNF LBV 2012.

Vina u dolini rijeke Douro rade se od mješavine većeg broja sorata koje se beru istodobno i vinificiraju sve zajedno. Za takav postupak – istodobna berba i istodobna vinifikacija različitih sorata zajedno – postoje njemački i izraz Gemischer Satz (iz bečkih vinograda izlazi vino redovne berbe Gemischter Satz), te engleski izraz Field Blend (portugalski proizvođači baš iz oblasti Doura i za redovna suha vina beru razne sorte u isto vrijeme i vinificiraju ih zajedno). Robert Bower ističe kako su lokalni vinogradari s vremenom dobro spoznali kojoj sorti najbolje odgovara koji položaj i koji tip tla, ali je i još jedan parametar trebalo uzeti u obzir, a taj je vezan uz termin dozrijevanja koji može biti i dosta različit od sorte do sorte pa ako je berba nekog kasnije dospijevajućeg kultivara prije nego li nastupi fenolna zrelost lako s vinom bude dosta problema zbog grubosti zelenog, nezrelog tanina. Tome se doskočilo na način da se sorte kasnije epohe dozrijevanja stavljaju na bolje ali i toplije pozicije na nižoj nadmorskoj visini da se proces dozrijevanja ubrza, a sorte ranije epohe dozrijevanja sade se na pozicije na većoj nadmorskoj visini da im se uspori proces dozrijevanja tako da onda na kraju rezultat istodobne berbe bude dobar… Dobro je znati! ♣

Talijani ipak u Moskvi i St.Petersburgu

       U RUSIJU s VINOM, AKO VEĆ NE S LOPTOM! – Kad već ovih dana u Rusiji nije bilo talijanskih nogometaša, pošli su – talijanski vinari! Najviše njih iz regije Toscana. Odlučili su, u Moskvi i St. Petersburgu, održati seriju prezentacija pod naslovom Solo italiano – Simply Italian Wine Russia. Cilj je naravno ne samo učvršćenje pozicije vina na ruskom tržištu, nego po mogućnosti i povećanje izvoza u tu zemlju. Ohrabreni svježim službenim podatkom da je u posljednjih godinu dana izvoz talijanskoga vina općenito porastao za 35 posto, Talijani uskoro planiraju ozbiljnu turneju po još jednoj velikoj zemlji i danas vrlo značajnom i još rastućem tržištu vina, dakako – Kini. Nastupi su zamišljeni vrlo kompleksno i obuhvatno: uz klasičan festivalski koncept izlaganja za stolovima s tzv. walk around kušanjem, predviđeno je dosta seminara, edukacijskih radionica, stručno vođenih degustacija. U odvojenim prostorijama i susreti zasebno i izravno oči u oči s potencijalnim kupcima – uvoznicima, distributerima, ugostiteljima, novinarima.

Među najboljim vinskim podrumima-članovima Konzorcija vina Chianti je Fattoria Lavacchio iz Pontassievea kod Firenze. Vlasnica je Fye Lottero, na slici sa svojom ekipom suradnika, slijeva su Totsuhiko Osaki, Alfredo Massetti i Lucia Boarini. Vina su unutar apelacije Chianti Rùfina. Odličan Ludié Chianti Rùfina 2011 (€ 58 = butelja), posvećen Fayeinoj djeci Luni i Diegu. Odlični crnjaci iz grupe Cedro, na bazi sangiovesea. Posebnost: vina s nazivom Puro, grožđe je macerirano sedam dana (karbonska maceracija), dozrijevalo je na finom talogu, a nije mu dodavan SO2. Fattoria Lavacchio ima krasan turistički kompleks s bazenom, restoranom i smještajnim objektima

Selvapiana, Bucerchiale kao perjanica,, te,Frascole

 

U velikome broju sudjelovali su vinski posjedi članovi Konzorcija za vino Chianti (Consorzio Chianti, ne brkati s Konzorcijem za vino Chianti Classico!). U Rusiji ih je bilo 26. Consorzio vino Chianti uoči gostovanja u Rusiji pozvao je na manifestaciju najvažnije uvoznike vina i iz Baltičkih zemalja, ne bi li se ojačale poslovne veze talijanskih ponuđača vina i na tim tržištima. ♣ SuČ – 06/2018

____________________________________

Advertisements

Kroz Svijet u Čaši i na Tanjuru – 05_2018 – Through the World in a Glass and on a Plate

    

ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

SADRŽAJ/CONTENTS

OIV– SVIJET VINA 2017/2018 • NOVI ZAKON o VINU HRVATSKE • HVAR – OTOK SUNCA, VINA i TURIZMA • CRO-KAPLJICA PRED BAVARCIMA • URBANOVO 2018 • MESO z TIBLICE i MEĐIMURSKA GIBANICA • VINISTRA: POREČKA ZLATA 2018 • VINO ZAGREBAČKE ŽUPANIJE 2018: ĐURINSKI i RAJAKOVIĆ • DANI GRAŠEVINE 2018: KUTJEVO d.d. KAO GLAVNI SLAVLJENIK • GALIĆEVO SLAVONSKO VINSKO CARSTVO • Plešivica: VILLA NA TRI KORAKA te NOVI ŠAMPANJSKI PODRUM ŠEMBEROVIH • TRI BITNA AGROLAGUNINA KANTUNA • OSCAR ZA GRGIĆA • VINO IZ ALJOŠINOG JAJA • CHATEAU PALMER u ALHAMBRI • VIEVINUM 2018 • PISMA IZ SARAJEVA USRED VINOGRADA s VRANCEM

______________________________

Iz ureda OIV-a

SVIJET VINA 2017/2018 – Glavni direktor OIV-a Jean-Marie Aurand ovih je dana na pressici u sjedištu Međunarodne  organizacije za vinovu lozu i vino u Parizu javnosti prezentirao aktualno stanje u vinogradarstvu i vinarstvu u svijetu.

Jean-Marie Aurand, glavni direktor OIV-a

Glavni akteri su i dalje Italija, Francuska i Španjolska, a istaknuti treba sve značajniju prisutnost Kine, koja je po površini vinograda skočila na drugo mjestu u svijetu. Kad se sagledaju sve komponente prikaza, ispada da je u vinskome svijetu najuspješnija Francuska, naime po broju hektara pod vinovom lozom ona je na trećem mjestu na svijetu, po proizvodnji vina na drugome, po godišnjoj potrošnji vina kao zemlja na drugime mjestu a i po potrošnji po stanovniku na drugome mjestu, po ukupnom količinskom izvozu na trećemu mjestu na svijetu ali po od izvoza ostvarenoj vrijednosti u € na prvome mjestu, Što se tiče uvoza, Francuzi su na četvrtome mjestu glede količine, ali po potrošenim eurima za uvoz tek na desetom mjestu!

Evo Aurandova izlaganja:

Kako je utvrđeno u 2017, u svijetu je 7,6 milijuna hektara pod vinovom lozom. Čini se da se, s obzirom na kretanja prošlih godina, ukupna površina vinograda stabilizira oko te brojke. Najviše vinograda imaju Španjolci = 967.000 hektara, slijede Kina sa 870.000 ha, Francuska sa 787.000 ha, Italija sa 695.000 ha, Turska sa 448.000 ha, SAD sa 441.000, Argentina sa 223.000 ha, Iran sa također 223.000 ha, Čile sa 209.000 ha, Portugal sa 194.000, Rumunjska sa 191.000, Australija sa 145.000 ha, Moldavija sa 140.000, Indija sa 131.000 ha, Južnoafrička Republika (JAR) sa 125.000, Grčka sa 106.000, Njemačka sa 102.000, Brazil sa 86.000, Rusija sa 85.000, Egipat sa 80.000, Mađarska sa 68.000, Bugarska sa 64.000, Gruzija sa 48.000, Austrija sa 46.000 i Novi Zeland sa 40.000 hektara.

Proizvodnja

Godišnja proizvodnja vina (SAMO VINA, DAKLE ISKLJUČENI SU SOKOVI OD GROŽĐA i MOŠTOVI!) u 2017. bila je oko 250 milijuna hl. To je povijesno niska količina, Aurand je kazao da je ukupni pad proizvodnje 8,6 posto u odnosu na 2016. Objašnjenje je da razlog tolikom smanjenju produkcije leži u nepovoljnim meteorološkim uvjetima u 2017, posebno u EU, gdje se bilježi smanjenje od čak 14,6 posto. Količinski slabe berbe – slično kao 2017. no ipak za sedam do osam milijuna hektolitara bolje od 2017. – u odnosu na ostale od 2000. na ovamo, bile su 2012., kad se proizvodnja kretala oko 258 milijuna hl, i 2002 kad je bila 257 milijuna hl.

Za 2017. količinski prvak u proizvodnji je Italija, sa 42,5 milijuna hektolitara vina, iza nje su Francuska sa 36,7 i Španjolska s 32,1 milijuna hektolitara, slijede SAD s 23,3 milijuna hl, pa Australija s 13,7, Argentina s 11,8, JAR i Kina sa po 10,8, Čile s 9,5 i Njemačka sa 7,7 milijuna hektolitara. Portugal je u 2017. proizveo 6,6 milijuna hl, Rusija 4,7, Rumunjska 4,3 a Brazil 3,4 milijuna hl. Na OIV-tablici globalne proizvodnje glede područja našeg okruženja nailazimo na Srbiju, s podatkom o godišnjoj proizvodnji od 2,3 milijuna hl.

U 2017. godini potrošnja vina u svijetu iznosila je 243 milijuna hektolitara vina. Konzumacija se eto, nakon ekonomske krize 2008., zahvaljujući pozitivnim trendovima u potrošnji u posljednje tri godine, stabilizirala. Najveći potrošač ukupno, kao zemlja, su SAD, gdje je u 2017. konzumirano oko 32,6 milijuna hektolitara vina. Francuzi, koji su nekad, još u 2000. godini, po potrošnji ukupno kao zemlja bili na 35 milijuna hl godišnje, sad su na 27 milijuna hl, i na drugome mjestu ove rang-ljestvice. Talijani su treći, sa 22,6  milijuna hektolitara, slijede Nijemci sa 20,2 milijuna, pa Kinezi sa 17,9, Velika Britanija je na 12,7 milijuna hl, Španjolska na 10,3, Argentina na 8,9,  kao i Rusija, Australija je na 5,8 milijuna hektolitara. Za potrošnju u Francuskoj, Njemačkoj, Velikoj Britaniji i Španjolskoj Aurand je kazao da je ona posljednjih godina dosta stabilna. Na OIV-tablici globalne potrošnje za Hrvatsku stoji da je u 2017 popila 1,1 milijun hektolitara, a za Srbiju da je popila 2,2 milijuna hektolitara vina.

Na pressici je Aurand predočio i potrošnju po zemljama po glavi stanovnika, međutim podastro je podatke za 2016, a ne za 2017., valjda mu ti najnoviji još nisu stigli. Svejedno, zanimljivo je, radi bolje usporedbe, vidjeti baš tu rang-listu potrošnje po stanovniku, vjerojatno se ionako brojke za 2017. i neće jače mijenjati. U ovoj kategoriji prvim pilcima vina na svijetu pokazali su se Portugalci, sa 51,4 litre po stanovniku. U Francuskoj konzumacija po stanovniku u 2016. iznosila je 51,2 litre, u Italiji 43,6 litara, Švedskoj 41 litru, Švicarskoj 39,1 litru, Belgiji 31,8 litara, Argentini 28,7 litara, Australiji i Njemačkoj po 28 litara, Španjolskoj 25,2 litre, Nizozemskoj 24,1 litru, Velikoj Britaniji 22,8 litara, Čileu 17,1 litru, Kanadi 16,5 litara, SAD 12,1 litru, Južnoafričkoj Republici 11 litara, Rusiji 7,6 litara, Japanu 3,2 litre, Brazilu 1,9 litara i Kini 1,5 litru…

Trgovina vinom na svjetskoj razini u pozitivi je, kako s aspekta količine tako i u novčanome kontekstu. U odnosu na 2016. količinski porast je 3,4 posto, a što se tiče vrijednosti u novcu 4,8 posto!

U ukupnom izvozu na globalnoj razini u kontekstu količina butelje čine 57 posto, rinfuza (posude od dvije litre naviše) čine 35 posto, a pjenušci osam posto. U kontekstu ostvarene novčane vrijednosti pak butelje obuhvaćaju 72 posto, pjenušci 19 a rinfuza devet posto.

Najveći svjetski izvoznici u količini su Španjolci, s 22,1 milijun hektolitara, Talijani su drugi s 21,4 milijuna, a Francuzi treći s 15,4, slijede Čileanci s 9,8, Australci s 8,0, JAR sa 4,5, Njemačka s 3,8, SAD s 3,3, Portugal s 2,9, Novi Zeland s 2,5 i Argentina s 2,2 milijuna hl. Po ostvarenoj novčanoj vrijednosti najbolji su Francuzi s 8989 milijuna €, poslije njih su Talijani s 5873 milijuna, pa Španjolci s 2814 milijuna €. Slijede Čile s 1741, Australija s 1727, Novi Zeland s 1054, Njemačka s 956, Portugal sa 752 i Argentina sa 713 milijuna €.

Najveći svjetski uvoznici po količini su Njemačka s 15,2 milijuna hl, Velika Britanija s 13,2 milijuna, SAD s 11,8, Francuska sa 7,6, Kina sa 7,5, Rusija sa 4,5, Nizozemska sa 4,4, Kanada sa 4,1, Belgija s 3,1 i Japan s 2,6 milijuna hl. Po novčanoj vrijednosti uvoza prednjače SAD s 5190 milijuna €, iza njih je Velika Britanija sa 3453 milijuna, slijede Njemačka s 2469 milijuna, Kina sa 2458 milijuna, Kanada s 1653 milijuna, Japan s 1388 milijuna, Nizozemska s 1139 milijuna, Belgija s 897 milijuna, Rusija s 878 milijuna i Francuska s 812 milijuna €.

Predviđanja vezano za berbu 2018 na južnoj polukugli (kad je nama proljeće tamo je jesen!): povoljni rezultati očekuju se za Argentinu, Čile, Urugvaj i Novi Zeland, a rezultati slabiji nego inače za Južnu Afriku (zbog jakih suša), te za Australiju i Brazil.

HRVATSKA

Inače, o najnovijoj situaciji u Hrvatskoj objavio sam nedavno prilog Hrvatska na dlanu 2017 (www.suhiucasi.wordpress.com), a evo ovdje ga ponavljam tako da ovaj godišnji izvještaj bude kompletan na jednome mjestu.

Vinogradi, ukupna površina: 19.866 ha (Arcod); sjeverni dio – kontinentalna Hrvatska: cca 52,7 %, primorski dio: 47,3 %. Broj registriranih parcela vinograda: 76.558. Najveće površine vinograda po županijama: 1. Hrvatska Istra ukupno cca 3084 ha; 2. Osijek-Baranja = 2248 ha; 3. Dubrovnik-Neretva = 2214 ha. Struktura vinogradarskih imanja – u posjedu do 1 ha = 83 % proizvođača. Ukupno proizvođača vina u Hrvatskoj: cca 38.826

Sorte: kultivara koji se mogu naći, ukupno = cca 250.  Navedeni kao priznati na službenoj listi = cca 200 • Autohtonih = cca 70. Glavne domaće sorte: GRAŠEVINA = 4.536,7 ha (cca 22 %), MALVAZIJA ISTARSKA = 1.662 ha, PLAVAC MALI = 1.539 ha. Od ukupne vinogradske površine u Hrvatskoj one zajedno zauzimaju nekih 7728 ha.

Slijede, po zastupljenosti: merlot, cabernet sauvignon, plavina, chardonnay, rizling rajnski, frankovka, debit, babić, rukatac ili maraština, pošip, sauvignon bijeli, kraljevina – imbrina, teran, traminac, trbljan, trebbiano toscano, syrah, kujundžuša, pinot sivi, vranac, pinot crni, ranfol, žlahtina, pinot bijeli, silvanac zeleni, moslavac = šipon = furmint, muškat žuti, grenache noir, cardinal, zweigelt, refošk, cabernet franc, škrlet, tribidrag = crljenak = kratošija = zinfandel = primitivo, bogdanuša, vugava, grk …

Tržište:  godišnja proizvodnja vina = cca 575.940 hl; većina je bijelo (434.458 hl); oko triput više je bijeloga nego crnoga i roséa. Najviše proizvedenoga vina u Hrvatskoj po županijama: 1. Osijek-Baranja = 117.169 hl; 2. Istra = 101.487 hl; 3. Vukovar-Srijem = 93.892 hl; 4. Požega-Slavonija = 60.985 hl; 5. Dubrovbnik-Neretva 45.859 hl… Vrijednost hrvatske vinske proizvodnje u odnosu na ukupnu poljoprivrednu produkciju u Hrvatskoj: cca 7,3 %

Izvoz = 51.380 hl, u vrijednosti = € 13.101.145. Najviše u: Bosnu & Hercegovinu, Njemačku, Austriju, Češku. Uvoz vina = 268.932 hl, u vrijednosti = € 28.705.948. Najviše iz Makedonije, Italije.

Potrošnja po stanovniku: cca 27 lit. ♣

Prvi središnji strukovni skup vinogradara i vinara Hrvatske

Goran Beinrauch, glavni urednik Gospodarskog lista i moderator na skupu, otvara susret

NOVI ZAKON O VINU – Hrvatska s obzirom na svoje prirodne predispozicije i na svoju već više od 2000 godina dugačku tradiciju u vinogradarstvu i vinarstvu svakako bi trebala biti jedna od najpoznatijih vinskih zemalja na svijetu, međutim od toga je, iako je u posljednjim godinama u ukupnosti bitno napredovala u kakvoći vina i mada je posljednjih godina nešto intenzivnije poduzimala korake u prezentaciji prema inozemstvu, prilično daleko. Šteta, iz razloga što je – kao i popularni sportovi poput npr. nogometa, rukometa, košarke… – eno-gastronomija, s naglaskom baš na vinu, u novije vrijeme postala alatom za sjajnu promidžbu kako užeg teritorija kao ponuđača nekog specijaliteta na tanjuru i u čaši tako i za i izvrsnu međunarodnu promidžbu i cijele države. A što visoki image posebice temeljen na ponudi užitaka za stolom uz tipične, dakle tijesno za neki uži kraj vezane lokalne artikle (od poljoprivrednih proizvoda upravo je izričaj vina najtješnje vezan uz teritorij na kojemu se rađa) znači za razvoj turizma u nekome kraju ne treba objašnjavati, kao što ne treba ni govoriti o tome što turizam znači za gospodarstvo neke zemlje. A valjda ne treba ni kazivati što se gubi ako se komparativne prednosti ne(dovoljno) valoriziraju… Eto iz izvještaja (Vinogradarski registar) za 2017. koji je objavila Agencija za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju vezano uz zalihe vina što ih imamo, stoji, s datumom 31. 12. 2017: vrhunsko vino s kzp (pretvoreno u zoi), crveno i rosé: 59.026 hl; vrhunsko vino kzp (zoi) bijelo: 34.288 hl; kvalitetno vino kzp crveno i rosé: 159.709 hl; kvalitetno vino kzp (zoi) bijelo: 261.698 hl; sortno vino bez ZOI (s oznakom sorte i berbe), crveno i rosé: 6.743 hl; sortno vino bez zoi (s oznakom sorte i berbe) bijelo: 30.316 hl; vino bez zoi, crveno i rosé: 30.357 hl; vino bez zoi bijelo: 64.358 hl; ostalo vino crno i rosé: 10.821 hl; ostalo vino bijelo: 6720 hl. Ukupno je to oko 527.000 hl. A registrirana godišnja proizvodnja vina u Hrvatskoj je oko 576.000 hl!

Doc. dr. sc. Leo Gracin sa Sveučilišta u Splitu govori o Zakonu o vinu

Sami prirodni uvjeti i duga tradicija ne donose željeni rezultat, oni su tek sjajna komparativna prednost i odličan temelj za neke visoke dosege u poslovnoj realizaciji. Stoga su, kao pokretač i oplemenjivač, nužni prikladno čovjekovo poduzetništvo, dobra organizacija, red, disciplina i prihvaćanje napora i ulaganja na dugi rok. Svakako je osnovno da se najprije stvari urede na razini države, odgovarajućima Zakonom o poljoprivredi i Zakonom o vinu i voljom države da osigura poštivanje zakona, a potom i da se uredi kroz dobru organiziranost sama branša na više razina, od lokalne, pa regijske do nacionalne. Tek kad se postave dobre osnove, kao nužna i učinkovita nadgradnja, nastupa marketing koji je u stanju dovesti do punog ili gotovo punog pogotka.

Već neko vrijeme u nas se govori o kreiranju novoga Zakona o vinu, ali detalja za javnost dugo nije bilo. Nedavno je međutim zagrebački časopis Gospodarski list, shvativši da treba nešto poduzeti vezano uz to, vinsko – nevjerojatno obećavajuće područje za Lijepu našu u ekonomskom smislu, organizirao Prvi središnji strukovni skup vinogradara i vinara Hrvatske, bilo je to u Svetom Martinu na Muri u vinorodnom Međimurju. Teme su bile razne, dosta njih u domeni agronomije i enologije, jedna je pak bila posvećena upravo novom Zakonu o vinu, jedna o problematici vezanoj uz radnu snagu (nedostatak!), jedna o korištenju sredstava iz fondova EU, a u Zborniku radova objavljen je i opširan prilog o Prijedlogu Nacionalnog programa pomoći sektoru vina od 2019. do 2023. godine.

Jaka delegacija iz Istre na skupu u Svetom Martinu na Muri – uz Ivicu Kovačevića, predsjednika udruge Vino Dalmacije, su Ivica Matošević bivši predsjednik Vinistre, zatim, Gianfranco Kozlović, predsjednik Udruge vinarstva pri HGK, i Nikola Benvenuti, aktualni predsjednik Vinistre

U uvodnom izlaganju na temu Zakona o vinu čulo se malo toga bitnoga, pogotovu o tome što se sprema za novi Zakonu. Lako moguće i stoga što se najavljeni Tugomir Majdak, državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede, nije pojavio na skupu, jer da je spriječen važnim poslovima, kao da ovo i nije tako važno! U više se navrata čulo kako je Zakon nužan i da se spriječi veliki uvoz vina u Hrvatsku, uvoz koji je poremetio situaciju na tržištu i stavio domaće proizvođače vina u nepovoljan položaj. Rečeno je da treba spriječiti uvoz otvorenih vina u Hrvatsku i punjenje tih vina u bocu u Hrvatskoj. Hrvatska je svojom voljom prihvatila tržišnu ekonomiju, svojom je voljom ušla u Europsku uniju, i trgovina se odvija po važećim zakonitostima i jednog i drugog aspekta: slobodan protok roba, kupi što možeš za sebe povoljnije, i plasiraj što možeš povoljnije za sebe. Što se tiče rinfuznoga vina, valja znati da je bulk-wine postao iznimno jak i tržišno značajan na svjetskoj razini a i u stalnom je porastu, u Amsterdamu već nekoliko godina postoji velika međunarodna izložba otvorenih vina International World Bulk Wine Exhibition s ocjenjivanjem tih vina (ove godine datumi su izložbe 26. i 27. studenoga, a prostor RAI Amsterdam). U Londonu pak postoji International Bulk Wine & Spirits Show. Evo i 10 najjačih zemalja u segmentu trženja otvorenoga vina na godišnjoij razini: Španjolska: 12,53 milijuna litara, vrijednost 495 milijuna €; Italija 5,37 milijuna litara, vrijednost 385 milijuna €; Australija 4,16 milijuna litara, vrijednost 284 milijuna €; Čile 4,02 milijuna litara, vrijednost 274.5 milijuna €; Južna Afrika 3,01 milijuna litara, vrijednost 176.5 milijuna €; Francuska 2,11 milijuna litara, vrijednost 284 milijuna €; SAD 1,78 milijuna litara, vrijednost 197,5 milijuna €; Novi Zeland 0,78 milijuna litara; Njemačka 0,71 milijun litara, vrijednost 88.5 milijuna €; Portugal 0,64 milijuna litara, vrijednost 44 milijuna €…

Zakon se tu, glede naših problema s uvezenom rinfuznom kapljicom, može umiješati valjda jedino po pitanju inspekcije. Bitno je da se pomno i strogo kontroliraju i roba što izlazi iz naših proizvodnih pogona i roba što nam uvozom ulazi u zemlju, te nadasve da se redovito kontrolira roba što se već nalazi na našem tržištu. A vezano uz domaću inspekciju, evo i pikanterije kao začina izlaganju: inspekcijska služba u Hrvatskoj konkretno baš u sektoru vina već više godina ne kontrolira kapljicu s tržišta – zbog loših odnosa između Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo i Inspektorata!????!!!! Da čovjek ne povjeruje!

Spominjani su i nužnost postojanja udruga vinogradara/vinara po regijama u nas, te krovne udruge u kojoj bi sjedili predstavnici regijskih udruga. Nije međutim istaknuto da bi te udruge morale biti ustrojene kao snažno i ozbiljno poslovne, a jedino kao takve mogu polučiti zadovoljavajući poslovni rezultat. Službeno su danas četiri regije u Hrvatskoj: Bregovita Hrvatska, Slavonija i Podunavlje, Istra i Kvarner, Dalmacija, pa su, tako, nabrojane udruge Graševina Croatica, Vinistra, Vino Dalmacije, za Sjeverozapad nismo čuli naziv udruge, a isto tako u zraku je ostao visiti i Kvarner, aduti kojega nisu, kao u Istri uz koju je ovdje u podjeli spojen, ni malvazija ni teran ni muškat. Regija Bregovita Hrvatska nema precizan naziv jer iz njega se ne vidi gdje se u zemljopisnom smislu to područje nalazi, a što se tiče udruga – da li uopće ima neka koja pokriva regiju Bregovita sjeverozapadna Hrvatska (koliko znam: nema), zatim, naziv Graševina Croatica nije baš sretno izabran jer – gleda li se Slavonija gdje je Graševina glavni igrač – kao da sugerira da u Slavoniji i Podunavlju uz graševinu nema i još nečeg drugog tradicijskoga, domaćeg ili već odavna udomaćenoga (frankovka npr.).

Sudionici u raspravi, prvi slijeva je Vlado Krauthaker, peti slijeva prof. Đuro Horvat

Poslovne udruge proizvođača trebale bi postojati već od užeg lokaliteta koji ima, od onoga sebi svojstvenoga, stvarati vlastitu robnu marku, te pridonijeti, kroz brendiranje glavnoga proizvoda kraja, i brendiranju teritorija. Da se vratim na graševinu: jedan profil tipičan je npr. za područje Daruvara, drugi za Kutjevo, treći za Đakovo i Osijek, zatim druge su nijanse u graševinama Baranje i iločkog kraja. Dalmacija također ne može ostati samo na Vinu Dalmacije, naime za šibenski kraj karakterističan je jedan sortiment (debit, maraština, babić, lasin…), za Split i Kaštela drugi (crljenak, babica…), za morsko zaleđe treći (kujundžuša, trnjak, vranac…), za jug i otoke opet drukčija je situacija (plavac mali, pošip, grk, rukatac… a gdje je vugava?!). Kako mi u Hrvatskoj, iako postoje oznake na etiketama vina, nemamo apelacija a trebalo bi da ih imamo (ne može se jednostavno s prijašnjeg vrhunsko odnosno kvalitetno s kzp prijeći automatski za sve na zoi!). Jedino udruge po užim teritorijima – ali dakako teritorijima s istim odnosno podjednakim svojstvima unutar pojma terroir (tlo, nagib, ekspozicija, mikroklima, tradicijske sorta ili sorte, gustoća sadnje, način uzgoja, tradicijski stil/profil vina, termini berbe, način i dužina dozrijevanja, datumi najranijeg mogućeg izlaska na tržište…) mogu, naravno u suradnji s vinogradarskim i vinarskim te marketinškim stručnjacima, biti generatori tih apelacija, nužnih za pravilnu komunikaciju i kvalitetan marketing i proizvoda i kraja. Udruge po užem području a čiji članovi primarno žive (egzistencija!) od vinogradarstva i vina i poznaju dobro situaciju na terenu nužne su, osim u organizacijskome i razvojnome smislu, i posebno s aspekta samokontrole (discipline u provedbi pravilnika o ponašanju važećeg za sve) što je učinkovitija od inspekcijskih službi, ali i za prikladnu komunikaciju pa i za još jedan bitan element marketinga – edukaciju o finalnome proizvodu prema kupcu.

Bitno je za Hrvatsku osobito u segmentima poljoprivrede i turizma da se i općenito ekonomska situacija poboljša. Previše je (mladih) ljudi koji iseljavaju u inozemstvo, tako da ovdje nedostaje radne snage. Na nedostatak radnika žale se brojni naši vinogradari/vinari. Neki koji iz ovih ili onih razloga (dob, zdravstveno stanje…) ne mogu više voditi brigu o svom vinogradu a žao im je da se trsje zapusti i da vinogradi propadaju čak su – kaže to bračni par Zdravko i Vesna Puhelek iz Zeline, u društvu s direktorom festivala Zagreb vino.com Ivanom Dropljićem i novinarima Tomislavom Radićem i Markom Čolićem – voljni dati parcele na obradu uz minimalnu naknadu, ali – interesa, vele, nema…

Donošenje čim prije novog Zakona o vinu, za koji se sada u Svetom Martinu na Muri govorkalo da bi bio gotov do kraja ove godine, potrebno je da se najprije i odmah napravi reda u branši i reda na tržištu. Spomenulo se u izlaganju o Zakonu da bi bilo dobro preuzeti austrijski koncept. Slažem se s austrijskim modelom i na ovom našem prostoru. Prije više godina na jednom međunarodnom festivalu vina u zagrebačkoj Gliptoteci gostovao je kao predavač upravo o austrijskom ustroju Willy Klinger, glavni direktor Austrijskog ureda za vinski marketing (Austrian Wine Marketing Board), i nakon što je istaknuo da Austrija svoje vinogradarstvo i vinarstvo smatra strateški važnima, sve je lijepo iznio i obrazložio. Ali, u nas se od tada nije dogodilo ništa.

Nakon znanog velikog vinskog skandala Austrijanci su energično počistili svo svoje smeće i krenuli u novu svoju vinsku eru, te dogurali vrlo visoko. Vezano uz primjer Austrije glede vina nije, na žalost, spomenuto i ovo što je, smatram, bitno: da bi pomogli poslovno bavljenje vinom i punu profesionalizaciju u proizvodnji vina te poslovno interesno udruživanje svojih vinara, te da bi i namaknuli dio sredstava za marketing, Austrijanci su odmah na početku svog novoga puta za one koji se sa svojim proizvodima žele legalno naći na tržištu uveli i takse po hektaru trsja, bilo je to u iznosu od oko tadašnjih 700 šilinga odnosno 100 DM, a uveli su i neki manji postotak kao dadžbinu po boci napunjenoj za tržište. I mi bismo, po meni, trebali dobro pomesti kod sebe pred vratima, pa onda energično krenuti – ab ovo. Polazište bi svakako imao biti jasno i čvrsto definirani prostorni plan, dakle da se točno zna koje su parcele poljoprivredne i, posebice, koje su prvenstveno za uzgoj vinove loze za proizvodnju grožđa za vino, pa, potom, da se ne dopusti da se poljoprivredna zemljišta radi interesa nekoga preimenuju u građevne terene (želimo li unosan turizam bitno je da uz smještaj nudimo i hranu i pića vlastite produkcije!). K tome, valjalo bi odmah uvesti i oštar zakon o porezu na neobrađeno poljoprivredno zemljište (sramota je npr. da su u nas i na jako dobrim pozicijama vinogradi zbog nebrige zapušteni i da propadaju). Potpore davati samo onim aplikantima koji ispunjavaju uvjete i pružaju sigurnost da će kroz svoje djelovanje društvenoj zajednici i vratiti to što su izabrani da dobiju potporu. S obzirom da mladi sve više u potragu za kruhom odlaze u inozemstvo, ako već nastojanja da se ti mladi zadrže doma ne bi dala rezultat, olakšati i strancima da podizanjem ovdje svojih vinskih kuća investiraju u hrvatsko vinogradarstvo i vino. Vidim, u Mađarskoj, Bugarskoj, Rumunjskoj su vrlo etablirane europske, poglavito francuske pa i talijanske vinske kuće uložile u podizanje nasada i gradnju podruma – bolje to nego da nam vinogradi propadaju i da od njih nitko nema ništa, a u nas još od uglednih stranaca iz svijeta vina uložio nije – nitko. Zašto?

Zatim, poći u serioznu akciju točnog, strukovnog omeđivanja te klasifikacije a uz to i posebne zaštite kvalitativno osobitih vinogradarskih pozicija, sve do stupnja da se za najkvalitetnije, one u rangu francuskih premier a naročito grand crua, uvede poseban režim, kao da je riječ o zaštićenom parku prirode i nacionalnome parku, tako da tamo ne može svatko raditi što ga je volja niti po pitanju izbora sorata, gustoće sadnje, uzdržavanja trsja, a naročito niti po pitanju toga gdje će završiti grožđe od tamo. Postoje naime područja u nas za koja stručnjaci tvrde da su iznimno dobra ali s kojih se grožđe prodaje raznim privatnicima-pojedincima iz raznih krajeva pa tako prvorazredna sirovina umjesto da izađe pod oznakom svojega teritorija i bude paradni konj toga teritorija te time i pomogne gospodarskom rastu toga teritorija završava bez neke odgovarajuće etikete, i anonimo, tko zna gdje. A u kontekstu sadašnjih žalbi da se nepravedno dopušta uvoz vina u rinfuzi valja kazati i ovo: javna je tajna bilo to da u neka naša (južna) vinorodna područja u vrijeme berbe stižu cisterne s grožđem odnosno s jače obojenim i dosta gustim relativno jeftinim vinom proizvedenim u nekoj od susjednih nam zemalja, pa da se, lako moguće, dio te sirovine iskoristi i za miješanje u nekoj mjeri s našom, od popularnoga lokalnoga kultivara skuplje proizvedenom sirovinom a za neke nominalno prestižne etikete što se na tržištu u butelji pojavljuju s poprilično visokom cijenom, pa, eto – to je nešto što treba suzbiti…

Vrlo je važno i zakonski urediti pitanje etikete, koja je prvi dodir potrošača s vinom, neka vrsta osobne karte vina. Poželjno je, naravno, da ona lijepo izgleda, ali ona prvenstveno treba biti u oznakama točna, te dovoljno i precizno informativna. Na njoj jednostavno moraju biti svi nužni podaci o vinu (naziv vina, godina berbe, naziv ili ime proizvođača, navod vinorodnog područja/vinogorja kao provjerenog zemljopisnog porijekla, eventualno navod nekoga po višoj kakvoći izdvojenog vinograda, apelacija kao stilistika karakteristična za to neko određeno područje, navod, a može i kraticom kako to rade u Francuskoj, je li ponuđač vina proizvođač sa sirovinom iz vlastitog vinograda ili je i trgovac (négociant) pa i kupuje grožđe. Obvezni su potom sadržaj alkohola, sadržaj boce. Osobno pristalica sam da, radi boljeg stjecanja prvog saznanja o okusu a iz razloga manjeg ili većeg afiniteta potrošača prema suhome odnosno slađemu kao i s aspekta vezanog uz dijabetes, obvezna ostane i ona stara oznaka o sadržaju neprovrelog sladora, tj. suho (do 4 g/lit), polusuho (od 4 do 12 g/lit), poluslatko (od 12 g/lit do 50 g/lit), te slatko (od 50 g/lit naviše), i sve to ispisano prikladno velikim slovnim znakovima, da bude čitljivo i pregledno.

Vidjet ćemo hoće li do kraja godine biti još javnih skupova na kojima će se govoriti o Zakonu o vinu, te – što će biti na kraju…♣

Prostori neslućenih mogućnosti 

HVAR, OTOK SUNCA, VINA i TURIZMA – Hvar, prostor neslućenih mogućnosti u agronomiji, enogastronomiji i turizmu. Silan gospodarski potencijal, a – da li i adekvatno valoriziran?

Oduvijek otok sunca, mirišljavog mediteranskog raslinja i začinskog bilja, od 384. godine prije Krista i otok vina, a od prije stoljeća i pol, eto, i otok organiziranog turizma. Svibanj 2018. bio je mjesec obilježavanja te 150. godišnjice, naravno kroz vino i gastronomiju te razne kulturne i zabavne sadržaje. Zateklo se na otoku već – primijećeno je to vrevom posebice u gradu Hvaru i stranim jezicima (ponajviše engleskim) na svakom ćošku – mnogo gostiju koji su stigli onamo ugrijati se na suncu i malo potamniti ten.

Grad Hvar – pogled s mora

Grad Hvar, centar – Arsenal (gore), i Loža (dolje)

Svečanosti u povodu 150. godišnjice organiziranog turizma na Hvaru počele su u gradu Hvaru mini festivalom vina u prostorima Arsenala, nekad gradilišta brodova a sad mjesta društvenih događanja. Predstavili su se članovi udruge Hvarski vinari – Bastijana Andro Tomić, Hvar Hills, Antun Plančić, PZ Svirče, Vino Hvar Ivo Carić, Zlatan otok, odaziv publike odličan, brojni i stranci. A imalo se i što kušati! Vrlo dobri hvarski plavci, nekoliko od njih, bogme, i na svjetskom nivou!, pa crljenak, pošipi, bogdanuše…

Grad Hvar – glavni trg sa crkvom, te, dolje, uske uličice s lijepim i toplijim vremenom pretvorene u prostore za uživanje uz ugostiteljsku ponudu

Iz mora u tanjur: razne školjke, škampi, kozice spojeni sa špagetima

Grad Hvar – šetnica uz more, tipično mediteransko raslinje: crnogorica, palma, agava, kaktus…

… te cvijeće raznih oblika i boja

Hvar, hotel Amfora – kupalište

Otok Hvar, najviši vrh je Sveti Nikola, na 626 metara. Pogled odozgor na južnu stranu otoka, na vinograde te na selo Sveta Nedjelja, i na objekte Zlatan otok i Bilo idro obitelji Plenković

Vinogradi Antuna Plančića odakle dolazi grožđe za njegovo najbolje vino Pharos grand cru

Organizatorica mini-festivala hvarskih vina Ivana Krstulović Carić, supruga proizvođača Ive Carića i predsjednica udruge Hvarski vinari

Kušanje za stolom kod Ante Plančića i njegove kćerke Magdalene. Plančić Brine o oko sedam  hektara vinograda. Iako  kao njegova najbolja vina slove Pharos grand cru 2009 i Pharos riserva 2012, od plavca maloga ovom prigodom osobito je isticao svoj Opolo 2016,također od plavca, a sa četiri dana maceracije na osam Celzijevih stupnjeva, govoreći kako pri konzumaciji na osam Celzijevih stupnjeva to vino zadržava ulogu opola, dok na 18 Celzijevih stupnjeva preuzima ulogu crnjaka.

Andro Tomić Bastijana, umjetnik iz Jelse. Novitet u ponudi: Illyricus 2015 od plavca maloga i cabernet sauvignona (50:50) iz vinograda na sjevernoj strani Hvara (25.000 loza), riječ je o prvoj berbi i o prvom ekološki obrađivanome trsju Tomića. Upečatljiv Caplar 2011 (također od cabernet sauvignona i plavca malog ali iz vinograda na južnim stranama otoka i samo od najboljega grožđa u najboljim godištima, proizvodnja bude između 20.000 i 30.000 butelja), impresivan Plavac mali 2006 barrique!

Hvar Hills iz Vrbanja novi je igrač na hrvatskoj vinskoj sceni. Vlasnik Hvar Hillsa je obitelj Jeličić Purko. Mladi Mario Jeličić Purko zadužen je za prodaju vina. Enologinja je Eva Krištof,. Ponudili su Plavac mali maior riserva 2015 (13,5 vol%, godina dana barriquea) kao bazni (mpc. 85 kuna), zatim odličan kompleksni  Plavac mali Pharos maximus 2012 (16,0 vol%; mpc. oko 200 kn), i  zanimljiv Prošek 2010

Antun Plančić sa kćerkom Magdalenom, te Mario Jeličić Purko i Eva Krištof s posjeda Hvar Hills

Andro Tomic – Bastijana, te, desno, PZ Svirče

Voditelji radionica: Bartolomeo Roberto Lepori i Mario Meštrović

Radionice – dobro popunjene

Idućeg dana prigodne radionice o današnjim hvarskim bijelim vinima (naglasak na svježini!) i crnim vinima (od plavca maloga i njegova roditelja tribidraga/crljenka odnosno primitiva s juga Italije), voditelji sommelier Mario Meštrović HSK i Bartolomeo Roberto Lepori AIS iz Rima (Veličanstveni preokooceanski putnik Tribidrag, otac plemenitog potomka plavca maloga).

____________________________________

Davor Šestanović na mini festivalu u hvarskome Arsenalu, s magnumom Zlatan crljenka 2012 i s buteljom Zlatan plavca grand cru 2011

Jubilarci: 25 GODINA i ZLATAN OTOKA – U istome tjednu kad se u gradu Hvaru počelo obilježavati 150. godišnjicu organiziranog turizma na otoku, tvrtka Zlatan otok, sa sjedištem u Svetoj Nedjelji a koju je utemeljio Zlatan Plenković i koju sada, već dvije godine nakon što je on zauvijek otišao, vode njegovi sinovi braća Marin i Nikola Plenković, obilježila je dva i pol desetljeća postojanja. Agilni Plenkovići juniori dobro su se snašli na kormilu vrlo zahtjevnog broda što im je iznenada pripalo. Mlade snage čuda čine!

Uz njih, jedna od mladih snaga što bitno pridonosi uspjehu je i enolog Davor Šestanović, koji za Zlatan otok i za obitelj Plenković radi već sedam godina,

Šestanović je rodom iz Perne kod Orebića na Pelješcu, diplomirao je vinogradarstvo i vinarstvo na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, iskustvo je stjecao uz glasovitog enologa Paula Drapera u kalifornijskoj kući Ridge Vineyards, po povratku u  Hrvatsku a prije ustoličenja u Svetoj Nedjelji neko je vrijeme radove obavljao u vinogradima Zlatana Plenkovića kod Šibenika. Izvrstan svježi pošip, bitno poboljšana kvaliteta novog izdanja baznog plavca Zlatan plavac (s plavom etiketom), sjajan Crljenak 2012, odličan Zlatan plavac grand cru 2010, izvanredan je Zlatan plavac 2011 kategorije grand cru koji sad treba izaći na tržište. Posebno se Davor ponosi sa Crljenkom 2012, naime, kako kaže, na njemu je radio od početka do kraja.

Davor Šestanović u podrumu Zlatan otok u Svetoj Nedjelji

Kuća Zlatan otok, koja u vlasništvu ima, kaže Davor, oko 50 posto ukupnih površina pod crljenkom u Hrvatskoj, gospodari s 58 hektara vlastitih vinograda i to u vinogorjima Hvar i Makarska. Obitelj Plenković uz Zlatan otok posjeduje i tvrtku Vinoline kao sestrinsku firmu, ona pak na području Šibenika upravlja sa 56 hektara s trsjem u rodu a sad ulazi u sadnju još 20 hektara. Grožđe se i otkupljuje, s oko 80 hektara, tako da Plenkovićima ukupna sirovina za vino stiže s nekih gotovo 200 hektara! Ukupna pak godišnja proizvodnja vina, ovisno o godištu, kreće se između 350.000 i 500.000 litara.

Šestanović predstavlja paletu proizvoda kuće. Na tržište izlazi dosta etiketa, u hijerarhiji vrijednosti na prvome je mjestu Zlatan plavac Exclusive, u limitiranoj seriji. Krenulo se s jednim barriqueom, sada ih je tri. Riječ je o posebnoj selekciji grožđa, maceraciji od nešto više od 18 dana, alkoholno vrenje odvija se u barriqueu u dirigiranim temperaturnim uvjetima, slijedi dvo- odnosno dvoipol-godišnje sazrijevanje vina u francuskom barriqueu. Grand cru odnosno po novome, tj. od berbe 2012,, bit će grand select, od probranoga je kasnije branoga grožđa s trsova starijih od 30 godina i s veće nadmorske visine na lokacijama iznad Svete Nedjelje. Alkoholno vrenje odvija se u inoksu, bez prethodnog dodavanja kvasaca, a malolaktika se provodi spontano, bez dodavanja bakterija. Slijedi boravak od najmanje dvije godine u barriqueu, što od francuske što od hrvatske hrastovine. Zlatan plavac barrique od loza je iz vinograda ponad Svete Nedjelje, starih između 20 i 25 godina, vino se njeguje oko dvije godine u bačvicama od francuske i hrvatske hrastovine. Za bazni Zlatan plavac rabi se grožđe iz mlađih nasada iznad Svete Nedjelje ali i s drugih pozicija na otoku. Dozrijevanje je u velikim hrastovim bačvama i u rabljenom barriqueu oko dvije godine. Što se tiče bijelih vina, vino pošip nastaje od grožđa istoimene sorte posađene u vinogorju Makarska, u tehnološkom smislu riječ je o klasičnoj proizvodnji bijeloga vina. Klasičnom tehnologijom za bijela svježa vina dobiva se i kapljica od hvarske sorte bogdanuša. Bazno bijelo vino je mješavina sorata Zlatan otok bijelo, od grožđa iz vinogorja Hvar i Milna. U planu je izlazak novog bijeloga cuvéea, od bogdanuše i pošipa, nakon alkoholnog vrenja vino godinu dana treba provesti na finom talogu (na kvascu, sur lie) u inoksu. ■

Dok braća Marin i Nikola brinu u poslovnome smislu o vinskom segmentu i čini se da su se sasvim dobro snašli u tome, dotle njihova sestra Antonija brine o turističkom aspektu. Plenkovići, uz smo more, imaju apartmane za goste, a na moru i lučicu s lijepim ugostiteljskim objektom Bilo idro

Sveta Nedjelja i vinogradi iznad nje. Dolje, vidljivo s broda u vožnji prema Palmižani: parcele s trsjem na južnoj strani Hvara, zapadno od Svete Nedjelje

____________________________________

Dan poslije obilježavanja 150. godišnjice organiziranog turizma na otoku Hvaru u gradu Hvaru, program na drugome mjestu i u drugoj organizaciji: obitelj Plenković iz Svete Nedjelje priredila je susret u povodu 25. godišnjice tvrtke Zlatan otok što ju je osnovao eto prije dvije godine preminuli Zlatan Plenković. Sunčano subotnje popodne provelo se u vožnji brodicom južnom stranom otoka Hvara na kojoj su znane vinogradske pozicije Sveta Nedjelja, Jagodna, Ivan Dolac, te Lučica, Zavala. Večer, pak, na Palmižani, u restoranu Laganini, uz sjajnu večeru u režiji chefa Hrvoja Zirojevića.

Kapetan Ivan Dropuljić, ali ne broda nego međunarodnog festivala vina Zagreb vino.com! Hoće li se na ovogodišnjem izdanju pojaviti i Laganini sa chefom Hrvojem Zirojevićem?

Dolazak u lijepu, prostranu uvalu – punu jahti. Ekskluzivni restoran Laganini, koji su posjetila već brojna slavna imena iz raznih krajeva svijeta, uz sâmo je more, vrlo zgodno uređen, a hrana je – prema onome što sam već prije čuo a i prema onome što sam osobno kušao – odlična, krivac za to je maestro Hrvoje Zirojević koji kao kreativan chef predvodi vrlo kompetentnu ekipu kuhara. Izbor vina i pića velik. Braća Plenković ovdje su odlučili predstaviti javnosti vino Zlatan 2010, specijalni plavac mali u rangu kakvoće između grand crua i exclusivea, punjen u bocu zapremnine 12 litara. U spomen na pater familiasa Zlatana napunjeno je 67 takvih boca, dobar dio njih predviđen je za prodaju, i to u kamenim kutijama, tako da će ta boca u toj kutiji kao dar imati zaista težinu: 20 kg! Vino je moguće izravno kupiti odnosno naručiti ga jedino u tvrtki Zlatan otok. Marin Plenković veli da je većina boca određena za prodaju već naručena! ♣

Restoran Laganini na Palmižani, tik uz more. Oveći prostor razbijen je u više manjih cjelina. Uvala – puna jahti!

Chef Hrvoje Zirojević sa svojim pomoćnicima: priprema slijedova za večeru

Prvo predjelo te dva rižota, ovaj crvenkasti je sa sladoledom od – paškoga sira!

Mladi nastavljaju za tatom: sinovi Marin i Nikola Plenković te kćerka Antonija. U povodu 25. godišnjice tvrtke Zlatan otok i kao sjet na svojega prije dvije godine preminuloga oca napunili su 67 boca od po 12 litara s vinom Zlatan kreiranim miješanjem plavca kategorija grand cru i exclusive

Hvarski jubilarci u Laganiniju: predstavnici turizma – Gordana Tomičić, predsjednica Uprave tvrtke Sunčani Hvar hoteli, Boris Lovrenčić, korporativni direktor za hranu i piće u tvrtki, i Renata Lichtberger, direktorica prodaje, te Marin i Nikola Plenković iz sektora vina (ali i turizma: apartmani u Sv. Nedjelji!)

Dalmatinska pisma u vrhunskoj izvedbi Ive Raiča, Marija Markovine i Mate Grgata. Markovina i Grgat su inače članovi klape Koluri, a Ivo Raič svira i pjeva i u klapi Koluri i u klapi Nostalgija

_____________________________________

KAD SVETONEDJELJANI GRIZU u PROIZVODNJI PLAVCA!… –  Vinogradari i vinari u Svetoj Nedjelji očito i te kako grizu u proizvodnji vina od plavca maloga. Dobar dio njih kooperanti su većih proizvođača, uglavnom kuće Zlatan otok, za sebe bi ostavljali tek nešto grožđa da naprave kapljicu za obiteljske potrebe ali onda je prije nešto godina jedna grupa tih vinogradara odlučila tu proizvodnju u kvalitativnome smislu visoko dignuti. Bio sam kod nekih od njih i vidio da su nekadašnje tradicijske konobe pretvorili u simpatične tzv. garažne podrume koje pedantno održavaju. Zlatan otok se već bio dokazao svojim vinima, rekao bih da je on poslužio tim vinogradarima kao inspiracija da se potrude da vino što ga rade za sebe bude vrlo respektabilno. Momci, koji su se odlučili na kreiranje plavca kao vrlo ozbiljnog i snažnog suhog i koju godinu odležanoga vina, vole pokazati javnosti kako postižu visoku kakvoću, a rado će reći da na taj način brane vinske boje otoka Hvara i dokazuju da su Hvarani glede vina od plavca maloga – najbolji!

Svako toliko sastaju se u restorančiću Jurica u Svetoj Nedjelji na degustaciji i ocjenjivanju naslijepo uzoraka vlastite produkcije pomiješanih s kupljenim uzorcima vina proizvođača plavca iz drugih dijelova Hvara ali i iz drugih krajeva Dalmacije, na degustacijsku listu znaju staviti i neke druge crnjake iz podruma zvučnih imena odnosno naziva. Kušanje vodi Jovito Vranković, inače zaposlen u računovodstvu Plenkovićevog Zlatnog otoka, a to radi tako energično da mi je navrla misao kako bi se od te degustacije na nivou lokalnih proizvođača I druženja u lokalu Jurica mogao napraviti zanimljiv i privlačan program, recimo, jednom u dva tjedna, i za turiste, te time poboljšati sadržaje u ponudi gostima u malim mjestima na južnoj strani Hvara. Dakako, bio bi to program koji bi se gostima-sudionicima u degustaciji/ocjenjivanju i naplatio, a nakon kojega bi se gostima mogla ponuditi na prodaju neka od raspoloživih etiketa, dakako i animirati ih da ostanu na večeri… I, od jednog zgodnog sastajanja lokalnih malih vinara i njihova samodokazivanja, za turističku sezonu stvoriti za vinare i za ugostitelja Juricu Milatića lijep poslovni projekt!

Berti Vranković u svom malom podrumu u Svetoj Nedjelji

Imao sam sreću i zadovoljstvo da je jedna takva degustacija s ocjenjivanjem održana te večeri kad sam, sada nedavno, bio na Hvaru i u Svetoj Nedjelji. Kod Jurice se skupilo desetak svetonedjeljskih mini-vinara, a ja sam pozvan da budem nazočan kao kao gost. Na vrednovanju se našlo 17 uzoraka plavca uglavnom berbi 2016. i 2015, dva su bila iz 2011. Bilo je dosta finalnih ocjena od 86/100 bodova do 89,5 bodova (vrlo zasluženo), a bogme, vrlo zasluženo, i nekoliko je vina dobilo ocjene 90, 91, 91,5, 92/100! Ti s 90/100 i više bodova su: Zlatan plavac gran cru 2011 – Zlatan otok; Pharos maximus 2012 – Hvar Hills; Plavac Zibac 2015 – Goran Brstilo; Plavac Vlado 2012 – Berti Vranković. Na slici su, uz ugostitelja Juricu Milatića, vlasnika objekta Jurica, te gosta kušača Marka Kozine iz Kopra, Jovito Vranković, Davor Šestanović, Mirko Štec. ■

________________________________________________________

MATUŠKO & MATUŠKO, PELJEŠANI NA – HVARU! – Stvorio ga je, i odgojio, na svoju sliku i priliku. I postali su dva prijatelja, maltene nerazdvojni i stalno u điru. Dva uvijek nasmijana malo i otkačena frajera, s izraženom željom da od života uzmu najbolje. Dvije generacije skupa ali bez iole vidljivog sukoba generacija.

Iza fasade bezbrižnosti na vidjelo će izaći velika spremnost oca da se u odgoju posveti sinu, i izvanredna poslovna sposobnost oca, koja zasigurno prelazi na sina. Riječ je o Mati Violiću Matušku, enologu i znanom vinaru iz pelješkog Potomja, koji već godinama sjajno vrti svoj vinski biznis, te o njegovu sinu Mati, koji će, čuje se, svom tateku uskoro predstaviti unuka!

Dva Matuška – otac i sin

Duo Matuško sreo sam ovih dana u Svetoj Nedjelji na Hvaru kamo su Violići stigli svojom jahticom na obilježavanje 25 godina hvarske vinske kuće Zlatan otok. Ali dvojica Mate i istodobno dvojica Violića i istodobno dvojica Matuška dolazak na Hvar iskoristila su ne samo za zabavu nego i za biznis. Upravo u objektu Bilo idro obitelji Plenković dovršen je novi posao: Violići su od jednog lokalnog vinogradara kupili vinograd s plavcem veličine 1,2 hektara a lociranime na padini iznad mjesta i na nadmorskoj visini između 300 i 400 metara! Matuško i Mato snimljeni su upravo u Bilom idru i to tako da se u pozadini, desno, vidi trsna parcela unutar koje se, na najvišoj točki, nalazi novokupljeni vinograd. Matuško kaže da će grožđe s te, odlične pozicije koristiti za proizvodnju ne plavca s Hvara i iz Svete Nedjelje nego vrhunskog plavca Matuško pod zaštićenom oznakom Srednja i Južna Dalmacija. Veli da ga ne zanima raditi nove brendove po vinogorjima i užim vinogradarskim položajima te da će ubuduće sva svoja vina plasirati pod oznakom Srednja i Južna Dalmacija.

S ovom akvizicijom Matuško, koji je lani na Pelješcu posadio 1500 trsova pošipa a ove godine još 3500 loza pošipa i koji je nedavno u iločkome području kupio 4,7 hektara zasađenih graševinom i tramincem, dostigao je površinu od 20 hektara u svom vlasništvu. Matuško i otkupljuje grožđe, od kooperanata na ukupnoj površini od 70 ha! ■

__________________________________________________________

PLAVAC MALI, s MORA DO SOTLE (SUTLE)! – Po uzoru na svjetskog putnika i svojega roditelja tribidraga, koji je u Italiji znan kao primitivo, a u dalekoj sjevernoj Amerci postao je zinfandel i proslavio se globalno, svijetom je stidljivo krenuo i plavac mali. Ima ga u Makedoniji, nešto ga je kao slijed druženja sa Zlatanom Plenkovićem bio posadio Movia u Goriškim brdima u Sloveniji, žele ga saditi i Japanci i oko toga se konzultiraju s prof. Edijem Maletićem sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta, a najnovija vijest je da je – kao slijed plemenitih akcija Sutla-Sotla i Dobro mi došel prijatelja! koje je, s ciljem očuvanja ali i produbljavanja prijateljstva među dvama narodima što ih je nakon raspada Jugoslavije razdvojila državna granica, već odavna osmislila revija Svijet u čaši – plavac mali stigao na područje Slovenije uz rijeku Sotlu, odnosno, po naški, Sutlu. S jedne strane plavac mali posađen uz cijep mariborske Stare trte (za koju Slovenci kažu da je najstarija loza u rodu na svijetu!) u dvorištu središnjeg ugostiteljskog objekta – Šekoranja – na Bizeljskome, a gdje su dosad održani brojni susreti slovenskih i hrvatskih vinara i ljubitelja fine papice i kapljice i gdje je i utemeljena udruga Sutla-Sotla, simbolizira to prijateljstvo Hrvata i Slovenaca s obje strane Sutle kao međudržavne granice, a s druge strane nekih desetak trsova plavca maloga (cijepovi su, dakako, certificirani) u vinogradu na visokokvalitetnoj bizeljskoj poziciji Chander a u vlasništvu vrijednog vinogradara/vinara Simona Pinteriča, uz to što su također simbol prijateljstva poslužit će i u pokusne svrhe

Sadnja plavca kod Pinteriča (markocolic)

.Znatiželjni Simon Pinterič uz klasičan sortiment primjeren vinogorju Bizeljsko-Sremič već duže vrijeme u svom nasadu ima mediteranski syrah, i makar on tu raste blizu Sotle (Sutlu) a ne blizu Rhône, sasvim dobro i uspijeva, pa je Pinterič, bez obzira što je, kaže, čuo kako plavac jako voli sunce i toplinu i kako mu najviše odgovara područje južne Dalmacije, htio vidjeti što će pružiti kod njega na dobro osunčanome Chanderu, to više što svjedočimo globalnom zatopljenju… Simon, kao član udruge Sutla-Sotla, Mladen Horić iz Svijeta u čaši kao inicijatora akcije Sutla-Sotla, Vinko Morović iz Zaprešića koji je također već odavna uključen u projekt Sutla-Sotla, te zagrebački ugostitelj Milan Labus koji je isto tako već od davnina duboko u Sutli-Sotli, kao i negov sin Zoran ovih dana na parceli s novim Pineričevim nasadom na Chanderu zasadili su i cijepove plavca što ih je na zagrebačkom Agronomskom fakultetu nabavio Milan Labus. Pinterič je upravo uspješno dovršio svoju novu sadnju i, dakako, nekoliko posljednjih njegovih trsova što ih je stavio u zemlju i ovi cijepovi plavca veselo su poškropljeni Pinteričevim pjenušcem. Naravno da kasnije i grla nisu ostala suha…

Pinterič kaže da će nakon nekoliko godina praćenja odlučiti hoće li posaditi još plavca. Nije nužno, kaže, da on pokaže uvjerljivi rezultat na Bizeljskome za samostalno vino, naime može naći dobro mjesto u nekoj mješavini. Možda Pinterič, koji od crnih sorata njeguje žametnu črninu ili crnu kavčinu (Slovenija/Hrvatska), frankovku (Austrija), syrah (Francuska), dornfelder (Njemačka)… osmisli – neki širi međunarodni cuvée prijateljstva… ■

________________________________

Cro-kapljica mami potrošače

VINA MOSAICA PRED BAVARCIMA!… – Najnoviji domaćin prezentacije hrvatskoga vina, u organizaciji Udruženja vinarstva pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, bio je glavni bavarski i pivarski grad München. Dio programa – degustacija vina – odvijao se na poznatom gradskom trgu Wittelsbacherplatz. Predstavilo se 12 hrvatskih tvrtki, uz vinare i ponuđači delikatesa, konkretno: Aura Delikatessen, Baba delicije–Kuća pršuta, Badel 1862, Dingač-Skaramuča, Kutjevo d.d., Maraska, OPG Rajka Dvanajščak, Osilovac–Feravino, PP Orahovica, PZ Masvin, PZ Vrbnik i Zigante Tartufi. Na štandovima na spomenutom trgu stanovnici Münchena i njihovi gosti mogli su kušati hrvatsko vino od 12 do 20 sati. Dodatno je priređena radionica, koja je održana u Gardenu, restoranu jednog od najpoznatijih minhenskih hotela Bayerischer Hof, a koju je vodio Ivan Barbić MW (Master of Wine), koji već godinama živi i radi u Švicarskoj.

Radionica

Njemačka je jedan od najvećih vanjskotrgovinskih partnera Hrvatske. Jedno je od pet najjačih izvoznih tržišta za naše proizvode i najvažnije tržište za izvoz usluga. Govorimo li konkretno o vinu, Njemačka nam je, nakon Bosne i Hercegovine, drugo izvozno tržište, mi smo u tu zemlju u 2017. izvezli vina u vrijednosti od više od dva milijuna eura, no s obzirom da su Nijemci dobro poznati kao turisti koji ostvaruju visok turistički promet, još ima potencijala kako bi se izvozna brojka povećala, zato i jesmo ovdje, rekao je predsjednik HGK Luka Burilović na promociji hrvatskih vina u Münchenu.

Među našim  vinima koja su se prije 20 godina počela osjetno jače izvoziti na njemačko tržište ona su od kuće Dingač-Skaramuča. Nijemcima smo zanimljivi upravo zato što kušavaju naša vina dok turistički borave u Hrvatskoj, pa ih rado vide i doma. Ipak, još uvijek su nam najbrojniji konzumenti naši iseljenici, rekao je voditelj prodaje Branimir Anđelić.

Nastup hrvatskih vinara u Münchenu planiran je bio i kao mogući vrlo učinkoviti oblik promidžbe Hrvatske i kao turističkog odredišta. Njemačka za hrvatski turistički sektor predstavlja najvažnije emitivno tržište, s kojega Lijepa naša realizira najveći turistički promet. S tog tržišta u 2017. godini ostvareno je 2,7 milijuna dolazaka i više od 20 milijuna noćenja, dok je tijekom prva četiri mjeseca ove godine ostvareno 141.000 dolazaka (+10%) i 559.000 noćenja (+1%). Inače, kad smo kod turizma, po podacima Državnog zavoda za statistiku, u siječnju 2018. godine u komercijalnome smještaju ostvareno je 20,5 posto više turističkoh noćenja nego u siječnju 2017., i ako se se promatra samo taj mjesec, to predstavlja najbržu dinamiku rasta u posljednjih 15 godina. Siječanj je mjesec kada se uobičajeno ostvari najmanje turističkih noćenja u godini. Među članicama EU, najznačajniju ulogu siječanj, s gotovo 10 posto noćenja cijele godine, ima u Austriji.

Na Wittelsbacherplatzu u Münchenu

Promatrajući cijelu godinu, u hrvatskome turizmu uočljiva je izražena sezonalnost. U Hrvatskoj se posljednjih godina u najjačem mjesecu u godini (kolovoz) prosječno ostvari 64 puta više noćenja u odnosu na najslabiji mjesec u godini (većinom je to siječanj). To je najveća razlika u cijeloj EU. U nas se samo u dva mjeseca u godini (srpanj i kolovoz) realizira oko 60 posto noćenja cijele godine. Izraženost sezonalnosti hrvatskog turizma još je uočljivija ako se usporedi taj pokazatelj (udio srpnja i kolovoza u turističkim noćenjima na razini cijele godine) s drugim europskim mediteranskim zemljama. Uz izraženu sezonalnost, u hrvatskom turizmu prisutna je i prostorna ograničenost. Naime, u samo trima županijama, Istarskoj, Splitsko-dalmatinskoj i Primorsko-goranskoj županiji, bilježi se približno dvije trećine ukupno ostvarenih noćenja u Hrvatskoj na razini cijele godine. A čak 95 posto noćenja ostvari se samo u sedam primorskih županija, što također predstavlja preveliku prostornu koncentriranost, kažu u HGK.♣

Urbanovo 2018 – za novu generaciju hedonista

SVEČANOST PUŠIPELA!… – U drugoj polovici svibnja Međimurje je neizostavno mjesto posjeta: ove godine u njegovom vinorodnome dijelu održana je 10. jubilarna manifestacija Urbanovo 2018. Ljubiteljima fine papice i fine kapljice doista u nas nije dosadno: s jubilarnog 25. festivala Vinistra u Poreču, a može i s netom spomenutog festivala vina u Hvaru – oba događanja na rasporedu su bila istoga vikenda – ravno u Štrigovu i njenu okolicu!

Rudi Grula, Matija Posavec i David Štampar

Program Urbanova 2018 bio je bogme bogat. Od 18. do 20. svibnja u Štrigovi festival pušipela, 25. i 26. svibnja dani otvorenih vrata podruma tamošnjih vinara, a 1. lipnja, u dvorcu Trebotz, vinski bal. U danima neposredno ispred te između upravo spomenutih datuma bili su gurmanski tjedan, vinske radionice, ocjenjivanje vina, noćni kuharski šou uz disko-glazbu u LifeClass Termama Sv.Martin, pa manifestacija Štrigova noću.

Predsjednik društva vinogradara i vinara Hortus Croatiae David Štampar, ugledni vinogradar/vinar iz Sv. Urbana, objašnjava da se Urbanovo nastoji realizirati kao posebno atraktivnu manifestaciju koja bi privlačila i brojne goste iz drugih gradova i mjesta Hrvatske, a i iz inozemstva. Počelo je, prije punog desetljeća, s priredbom isprva nekako više usmjerenom prema domaćem, lokalnom stanovništvu, međutim kako je vrijeme odmicalo sve intenzivnije se krenulo razmišljati – ispravno!!! – o tome da se lokalno narodno veselje pretvori, kaže voditelj Turstičke zajednice Međimurske županije Rudi Grula, u snažnu eno-gastronomsku turističku manifestaciju koja bi po značenju i nadišla županijske okvire. Predsjednik Organizacijskog odbora Urbanovoga međimurski župan Matija Posavec, vrlo zadovoljan ovim konceptualnim usmjerenjem manifestacije, rado će se pohvaliti da događanje iz godine u godinu raste, privlači sve veći broj gostiju, postaje istinski brend Međimurske županije. Uveli smo određene novitete ali i određene standarde, i sad to počinje davati rezultate. Turistički posjeti osjetno su porasli, po broju ostvarenih noćenja mi smo eto druga županija kontinentalne Hrvatske…, kaže župan Posavec.

Dani otvorenih podruma Cmrečnjak, Sv. Urban

Evo i nešto detaljnije o događanjima: u festivalskoj dvorani u Štrigovi uz relevantne domaće vinare kao izlagače, ove godine kao gosti su se prezentirali ugledni proizvođači vina iz Dubrovačko-neretvanske županije. Poseban prostor bio je predviđen za najbolje ocijenjene pušipele, moslavce, šipone, furminte, dakle vina od jedne sorte ali ne samo iz Međimurja odnosno Hrvatske nego i Slovenije i Mađarske. Uz ponuđače vina, na festivalu su izlagali i razni OPG-ovi koji podastrli lokalne specijalitete. Prvog dana festivala, u petak 18. svibnja, podijeljena su priznanja za najbolje ocijenjena vina koja je kušala i vrednovala strukovna komisija pod predsjedanjem dr. sc. Ivane Alpeze.

Obitelj Cmrečnjak dobitnik je u trima glavnim kategorijama – Pušipel classic, pjenušci rosé classic i u kategoriji vina redovne berbe ali drugih sorata (sauvignon 2017)

Petra Cmrečnjak pokazuje novu butelju za pušipel kao robnu marku Međimurske županije, te novu butelju ali i nove etikete vinarije Cmrečnjak

Posjet podrumu Cmrečnjak: na slici je, uz domaćina Petru i novinare koji pišu o poljoprivredi, prehrani i enogastronomiji prof.dr.sc. Đuro Horvat, inače s dr.sc. Marcelom Melerom autor knjige Marketing vina u teoriji i primjeni a koja je objavljena upravo ovih dana

Glavni dobitnici su:

Šampion u kategoriji pušipela predikatne kategorije: obitelj Jakopić. Riječ je o vinu Pušipel prestige izborne berbe bobica 2017, bocu ovdje u ruci drži Martin Jakopić. Isto to vino ove je godine osvojilo zlatnu medalju na ocjenjianju Decanter Wide World Award 2018

Kategorija pušipela – šampioni su Pušipel 2017 predikatno vino – Jakopić, te u kategoriji classic Pušipel 2017 classic obitelji Cmrečnjak. U kategoriji pjenušaca pobjednici su Stridon od DGA pjenušci, te Rosé classic 2017 obitelji Cmrečnjak. Šampion u kategoriji predikatnih vina drugih sorata je Traminac 2015 izborna berba prosušenih bobica Stjepana Đurinskoga, u kategoriji vina redovne berbe ostalih sorata Sauvignon 2017 obitelji Cmrečnjak.

Pjenušavi šampion, dakle, Stridon. Gordan Horvat i Alen Švenda (sin Mirka Švende Žige!) vode tvrtku DGA pjenušci iz Banfija. Na festivalu su se prezentirali s bijelim pjenušcima Sibon extra brut i brut, te s ružičastime Rosé, sva tri su iz berbe 2015. Horvat i Švenda najavljuju poseban, prigodni pjenušcac  Animo, od grožđa iz berbe 2015., a koji je prije dvije godine napunjen u 1115 boca i otvorit će se 2019. na ceremonijalu proslave 115. godišnjice od izlaska prvog pjenušavoga vina u Međimurju a što ga je proizvela kuća Strahija i kompanjoni. Taj Animo degoržirat će se u svibnju 2019. na Danima Međimurske županije. Zgodno je spomenuti da će se – tako barem najavljuje Goran Horvat – degoržiranje i finalizacija pjenušca obaviti na opremi što se koristila prije više od stotine godina a sad se nalazi u Tehničkom muzeju u Zagrebu…

Na danima otvorenih podruma 25. svibnja goste su primali sljedeći podrumi: Dvanajščak-Kozol (Dragoslavec), Hažić (Jurovčak), Preiner (Sv.Urban), Kocijan (Štrigova), Štampar (Sv. Urban), Rossi (Štrigova), Solum (Vugrišinec), Munđarov breg (Frkanovec), Turk (Štrigova) i Agromeđimurje podrum Štrigova, a u subotu 26. svibnja Cmrečnjak (Sv. Urban), DGA pjenušci (Banfi), Dvanajščak-Kozol (Dragposlavec), Boris Novak (Bandi), Knehtl-Medenjak (Sv. Urban), Tomšić (Železna Gora), Hažić (Jurovčak), Lovrec (Sv. Urban), Kocijan (Štrigova), Kunčić (Banfi), Horvat (Sv. Urban), Rossi (Štrigova), Solum (Vugrišinec) i Munđarov breg (Frkanovec). U Gurmanskom tjednu sudjelovali su restorani Le Batat Terme sv. Martin, Mundoaka, Panorama, Terbotz i Mala hiža, prepoznatljivi izvana pod oznakom Međimurski zlatni gurman. Nudili su menu s tri slijeda i tri vina po 125 kuna.

Goran Horvat (lijevo) i Alen Švenda

Širok izbor etiketa i naglašeni ženski šarm (Ana Maria Rainer, Monika i Ana Štampar, Helena Rainer) za stolom obitelji Štampar: pušipel classic, sauvignon, rajnski rizling, sivi pinot, chardonnay pro et contra (kažu: ili voliš, ili ne voliš, riječ je o vinu njegovanom na finom talogu – sur lie), muškat žuti, urban rosé, urban white, urban red… A kruna na kraju – pušipel 2011 claassic 2011 iz magnum

Susret kolega s fakulteta! Na Urbanovo je iz Plešivice stigao enolog Josip Korak sa zaručnicom Martinom, i zadržao se na kušanju kod Kreše Lovreca i njegove sestre Jasne (lijepi sauvignon 2017)

Dvanajščak-Kozol: standardno vrlo dobra vina, a odličan izbor za ponijeti kući je npr. i bijelo vino DK Grofovo 2017 selection, cuvée od chardonnaya, bijelog pinota, pušipela i graševine, mpc. za butelju je, kaže Rajka Dvanajščak (na slici) – 45 kuna!

Revija sireva međimurske sirane Krnjak iz Belice, koja posluje kao OPG. Obitelj na imanju uzgaja 40 krava i proizvodi sir – domaći slatki, škripavac, tip mozzarella, tradicijski turoš, sa začinima, polutvrdi i tvrdi. Posebno dobar je tvrdi sir, od sirovoga mlijeka, cijena za takav proizvod vrlo ugodna – 100 kn/kg

Vinski bal 1. lipnja predviđen je u dvorcu Terbotz. Upravo na tome balu i službeno će se predstaviti od strane društva Hortus Croatiae specijalno naručena nova butelja određena da se u nju puni pušipel kao robna marka Međimurske županije te će se i službeno otvoriti prve boce Pušipela classic 2017, i s tim trenutkom vina od pušipela iz lanjske berbe a u kategoriji classic i oficijelno su na tržištu.♣

Iz riznice hrvatske gastronomije

MEĐIMURSKI MESO z TIBLICE i GIBANICA! – Međimurje moje malo, kak si lijepo, zeleno… A meso z tiblice tak je lepo ukusno… Malo Međimurje, haj kak si v lepem cvetu, gibanica međimurska najbolja je na svetu!… Sa sirom, makom, jabukama, puno oraha – krepka kao cijeli obrok, te poslužena kao topla.

Majstor kulinar Branimir Tomašić obogatio ju je sladoledom od buče i s bučinim košticama te pokapanime s malo, naravno, međimurskog bučinog ulja, te joj dao novu zavičajnu i hedonističku dimenziju, za ljetne vrućine i osvježavajuću… Mačkovec, Mala hiža – veliki doživljaj! Jako dobre meso z tiblice i međimursku gibanicu kušao sam i u dvorcu Terbotz, ugostiteljskom objektu što ga vodi vinogradarsko-vinarska obitelj Jakopić. I ovdje je međimurska gibanica u društvu sa sladoledom od buče… ♣

Mini Hortus Croatiae: Mala hiža

____________________________________________________________

URBANOVO i u ZAGREBU – Urbanovo je obilježeno i u Zagrebu, u Vinskoj kleti plešivičkog vinogradara i vinara Drage Kurtalja. Prigodnom ceremonijalu nazočio je i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. A zatekla se tamo i jedna od zvijezda kulinarskog tv-showa 3,2,1… kuhaj! Matea Domitrović.

Matea, na slici s Dragom Kurtaljem i njegovom suprugom Dubravkom, došla je i na dogovor s Kurtaljem da u njegovoj kulinarskoj srijedi u Zagrebu nastupi ne kao ocjenjivačica na TV nego kao kuharica, a za ocjenjivača je pozvan Tomislav Špiček…■

___________________________________

Vinistra 2018

POREČKA ZLATA! – Za ovogodišnju, inače 25. i jubilarnu Vinistru s više se strana čulo kako je unatoč dva i pol desetljeća na leđima bila vrlo svježa i mladolika, i kako je možda bila i najatraktivnija od svih do sada. Sjajna vina, najveći broj izlagača, bogat popratni program, odlična posjećenost.

Evo rezultata s ocjenjivanja na Vinistri 2018:

Malvazija istarska: najboljom u kategoriji mladih malvazija proglašena je Malvazija 2017 Gcru od Marijana Armana. Najboljom zrelom malvazijom pak proglašena je Malvazija 2016 od Giulija Ferenca. Najbolji mladi teran je Teran 2017 il Primo – Fakin, a najbolji zreli teran je Fuga 2015 – Dobravec. Najbolji mladi refošk: Refošk 2017 – Kmetija Jogan, najbolji zreli refošk: Refošk aMorus 2011 – MonteMoro.

Bijelo miješano, zlata: Corona grande 2015 – Benvenuti; Meneghetti white 2016 – Meneghetti.

Borgonja, zlato: Borgonja 2017 – Damjanić Fuškulinski

Cabernet franc, zlato: Cabernet franc 2011 – Degrassi;

Cabernet sauvignon, zlata: Cabernet sauvignon 2011 – Degrassi; Veronika 2016 – Benazić; Cabernet sauvignon Festigia 2015 – Agrolaguna; Cabernet sauvignon 2015 – Degrassi; Cabernet sauvignon 2016 – Banko; Cabernet sauvignon 2015 – Giulio Ferenac; Cabernet sauvignon 2015 – Vina Zigante; Cabernet sauvignon 2015 – Pino Rossi, Cabernet sauvignon 2016 – Vinarija Pavlomir.

Chardonnay, zlata: Chardonnay 2017 – San Tommaso; Chardonnay 2016 – Giulio Ferenac; Chardonnay 2017 riserva A&M – Dešković; Chardonnay 2017 – Medea

Crno miješano, zlata: Santa Lucia crno 2015 – Kozlović; Terre bianche cuvée rouge 2013 – Degrassi; Santa Lucia crna 2013 – Kozlović; Terre bianche 2009 cuvée rouge – Degrassi; Meneghetti 2012 red – Meneghetti; Clemente 2015 – Damjanić; Castello 2015 Festigia – Agrolaguna

Merlot, zlata: Merlot Festigia 2013 – Agrolaguna; Merlot barrique 2016 – San Tommaso; Merlot 2016 – ABvina; Merlot 2017 – Vivoda; Merlot 2015 – Banco; Merlot 2015 Silente – Tomaz; Merelot 2015 – Siljan

Muškat bijeli, zlato: Muškat bijeli 2017 – Dešković

Muškat momjanski, zlata: Muškat San Salvatore 2013 – Benvenuti; Muškat momjanski 2017 – Kozlović.

Muškat žuti, zlata: Muškat 2015 – Geržinić; Allegro 2013 – Dobravac; Muškat žuti 2017 – Mario Peršurić; Muškat žuti 2016 – Vinarija Pavlomir; Muškat žuti 2017 – San Martino; Muškat žuti 2016 – Agrolaguna; Deklić muškat 2017 – Deklić

Pjenušci, zlato: Misal millennium 2013 – Misal Peršurić. ♣

Vina Zagrebačke županije 2018

ĐURINSKI i RAJAKOVIĆ – Po tradiciji, Zagrebačka županija održala je svoje godišnje ocjenjivanje vina iz proizvodnje u okolici Zagreba. Ovaj put kušanje je bilo u objektu Četiri srca u mjestu Marija Gorica nedaleko od Zaprešića. Uz komisiju koja je degustrirala sve prijavljene uzorke radio je posebno i novinarski žiri zadužen da vrednuje samo vina od sortata chardonnay i rizling rajnski naime za njih se smatra da su na cijelome području Županije tradicijske i udarne za postizanje vrhunskoga vina.

Stjepan Đurinski kao ukupni šampion i gospođa Žnidaršić s rajnskim rizlingom koji je pobijedio u ocjenjivanju novinarskog žirija

Josip Rajaković

Šampionsko vino 15. ocjenjivanja vina Zagrebačke županije je mješavina bijelih sorata – ledena berba 2014 OPG-a Stjepan Đurinski iz Zaprešića.

Isto vino ponijelo je šampionsku titulu i u kategoriji bijelih mirnih vina s ostatkom šećera. Sauvignon 2017 Josipa Rajakovića iz Krašića proglašen je šampionom u kategoriji bijelih mirnih suhih vina i u kategoriji vina iz posljednje godine berbe. Cabernet sauvignon 2016 Ivice Rozijana iz Samobora zakitio se šampionskom titulom među ružičastim i crnim mirnim vinima, a pjenušac iz 2016 Josipa Rajakovića među pjenušavim vinima. Bermet Damira Kirina iz Samobora šampion je u kategoriji specijalnih vina.

Pored Đurinskoga, koji uz Željka Šimanovića iz Krašića (s vinom Traminac 2015 ledena berba) jedini nosi ocjenu 91/100 bodova, k tome ima i jedno vino – Graševina 2015 izborna berba prosušenih bobica – s 90 bodova, najuspješnijim sudionikom ocjenjivanja 2018. može se i ove godine smatrati Josip Rajaković koji je osvojio još nekoliko zlata za mirna i pjenušava vina.

Dvije stručne komisija pod predsjedanjem prof.dr. Ane Jeromel ocijenile su ukupno 136 uzoraka te dodijelile dvije velike zlatne medalje, 50 zlatnih, 63 srebrnih i 17 brončanih diploma.

Članovi žirija s Josipom Kraljičkovićem, pročelnikom za poljoprivredu Zagrebačke županije

Kod novinarskoga žirija na ocjenjivanju su se našla samo četiri županijska chardnnaya, te 13 rajnskih rizlinga. Najboljim chardonnayem proglašen je onaj iz 2017. a od OPG-a Crnić iz Zaprešića, dok je u grupi rajnskih rizlinga kao najbolji isplivao onaj iz 2017. a od obitelji Žnidarić, također iz Zaprešića. ♣

Dani graševine 2018

Ivan Marinclin, glavni enolog Kutjeva d.d

KUTJEVO d.d: RAZLOG ZA SLAVLJE!  – Ocjenjivanje graševina, uz skorašnji – 2. lipnja! – Festival graševine u Kutjevu: slavlje Kutjeva d.d.!
Glavni enolog Kutjeva d.d. Ivan Marinclin, naravno, u veselom raspoloženju.
Nešto više od 113 uzoraka, tri ocjenjivačke komisije sa po sedam članova, predsjednik stručnog ocjenjivačkog suda prof.dr. Edi Maletić, dopredsjednici Ana Jeromel i Marko Markota.

Šest vina dobilo je veliku zlatnu medalju a 49 vina osvojilo je zlatnu medalju. Pragovi za medalje bili su 90 – 100 za veliko zlato, 85 do 89,99 za zlato, 80 do 84,99 za srebro.

Najbolje ocijenjeno mlado vino: Graševina 2017 Turković – Kutjevo d.d.

Najbolje ocijenjena graševina starijih godišta: Graševina De Gotho 2016. – Kutjevo d.d.

Najbolje ocijenjeno vino-predikat: Graševina ledeno vino 2011 – Kutjevo d.d.

Iz službene liste s rezultatima vidljivo je da su se bodovi za vina koja nisu bila u kategoriji predikata kretali najčešće između 83 i 86 bodova. Bez obzira na toliko dodijeljenih zlatnih medalja, može li graševina, za koju često spominjemo kako je najvažnija Hrvatska (bijela) sorta – bolje?

Vidljivo je bilo i još nešto: graševina – opet govorim o vinu izvan kategorije predikata – uvelike tržišno igra na kartu slatkoga! Česti sadržaji neprovreloga sladora u uzorcima bili su od 3,4 g/lit do 5 g/lit. Za grupu suhoga vina (1/1) previše je već 3,40 ili 3,50 g/lit šećera, a više vina – barem onih što su bila u mojoj ocjenjivačkoj grupi – svrstanih u kategoriju suhoga sadržavao je više od 4 g/lit, pa i do 5 g/lit. Na moje pitanje kako je moguće vino s više od 4 g/lit označiti kao suho dobio sam odgovor da je udruga Kutjevački vinari odlučila granicu podići za jedan gram! Bit će zanimljivo vidjeti kako će ta vina biti označena na etiketi na butelji na tržištu. Pitanje je i hoće li na etiketama i biti uopće oznaka suho, polusuho…  naime vidim da u posljednje vrijeme one izostaju.

Pogled na predsjednika i dopredsjednike stručnog žirija – Edija Maletića te Anu Jeromel i Marka Markotu, kao i na članove u radu

Nije sporno to što netko želi proizvesti i plasirati vino s ostatkom sladora, a bitno je da se službena klasifikacija o sadržaju sladora u vinu poštuje i da se točna oznaka oznaka napiše na etiketu. Naime vino se radi i za potrošača, ali ne samo za neku veću grupu potrošača nego za sve. Činjenica je da vina s ostatkom sladora jako dobro prolaze kod šire mase, znanstvenici su i ustanovili da slatkoća osvaja na mah pa se to i rado koristi u komercijalne svrhe (ipak ne mora slast biti i trend, pa nekoliko i stvarno suhih graševina sa sadržajem do oko 2 g/l dobilo je u Kutjevu lijepe ocjene i zlatnu medalju!), međutim ponavljam, sadržaj neprovreloga sladora treba i precizno komunicirati konzumentu, kako s aspekta prepoznavanja odgovara li proizvod organoleptičkom afinitetu pojedinog potrošača, tako i iz određenih zdravstvenih razloga. Postoje naime potrošači koji u vinu što bi trebalo biti suho ne vole slatkoću, a s druge strane da ima i potrošača s problemima s dijabetesom koji bi ponekad i voljeli popiti čašicu vina ali dakako ne i onoga s ostatkom šećera…

Festival Graševine 2018 odvijat će se glavninom na Trgu Graševine u središtu Kutjeva. Predviđen je i simpozij o graševini, među temama su npr. Konačni rezultati projekta klonske selekcije graševine u Kutjevačkom vinogorju (Edi Maletić), Marketing vina u teoriji i primjeni (Đuro Horvat), Zakon o vinu (Vlado Krauthaker), Vino i zdravlje: Deblja li Graševina? (Mladen Boban)…   ♣

Od Kutjeva do Stupnika

GALIĆEVO SLAVONSKO VINSKO CARSTVO – Novi glavni igrač u domaćem vinskome svijetu postao je slavonski poduzetnik Josip Galić, koji je u Kutjevu sagradio suvremeni vinski podrum što će se službeno otvoriti na Martinje 2018, te koji je u svoje okrilje uzeo nekadašnji posjed Majetić u Kutjevu i nekadašnji posjed Zdjelarević u brodskom Stupniku. Navodno su investicije samo u gradnju podruma u Kutjevu bile oko osam milijuna eura!

Vinski podrum u Kutjevu kapaciteta je, čujem, oko 660.000 litara a u njemu će se prerađivati grožđe iz vinograda iz Kutjeva i iz vinograda iz Stupnika, te, barem zasad, proizvoditi oko 333 333 (Galić je čini se opsjednut brojkama tri, šest i devet) litara vina. Glavni u proizvodnji je mladi ali iskusni enolog Slaven Jeličić, koji osobiti rezultat u vinu očekuje od grožđa iz stupničkog vinograda gdje se nalazi trsje chardonnaya starije oko30 godina.

Sadašnji Galićev a prijašnji Majetićev posjed u Kutjevu, a to je kompleks s vinogradom i hotelčićem (prenoćište) nazvan je Akademija Graševine, a onaj u Stupniku (na slici)  je još i dalje je s nazivom Stupnički dvori. Stalna ponuda je u ovome trenutku u oba objekta na bazi noćenja i doručka, moguće je dobiti i hladni narezak, vina su ne samo od Galića nego i od drugih kvalitetnih proizvođača iz kraja, ali ambicije su dosta veće – u planu je u oba slučaja aktiviranje i tople kuhinje, već su i angažirani dobri i iskusni kuhari. Podrumi na nekadašnjem Zdjelarevićevom imanju trebali bi tek dijelom ostati u znaku pića, naime tu bi dozrijevali pjenušci i vinjaci, dok bi se dio preuredio za pružanje usluge wellnessa. Galićeva je zamisao da se Slavonija obogati objektima koji će u eno-gastronomskom smislu zadovoljiti i najzahtevnije potrošače. Slaven Jeličić naglašava: Eto, dok se toliki mladi odlučuju za iseljenje u razne druge države EU, Galić zapošljava i nudi lijepu budućnost u domovini! Hotel Akademija u Kutjevu inače ima deset dvokrevetnih soba, a hotel u Stupniku ima 13 dvokrevetnih soba i dva apartmana.♣

Fine Wine & Dine na Plešivici

VILLA NA TRI KORAKA – Riječ je, ovdje na slici, ne o dvorcu nego o villi! Na tri je koraka od grada. Počiva na trima Koracima – pater familiasu Velimiru, utemeljitelju, te sinovima Bernardu, kuharu, i Josipu, enologu. U pozadinskome, ali ne manje važnome dijelu, tri su vile BMV – Baka, mama Mirjana i kćerka Vera. Tri bitna elementa u ponudi: ambijent, vino, hrana. Menu s najmanje tri slijeda – predjelo (odlični svježi domaći kravlji sir, pa copanjak…), glavno jelo, desert. Vina u trima kategorijama: bijelo, ružičasto, crno. Zatim: mirno (u tri varijante: klasično, pa macerirano tzv. orange, i slatko desertno), potom pjenušavo, i u destilatu. Ukupan tris jačine – full housea!

Plešivička vinogradarska-vinarska obitelj Korak u velikom je poslu na značajnom pothvatu – na proplanku, uz svoje vinograde, od prvobitne selske stambene hiže najprije s vinskim podrumčićem pa onda i s ovećom kušaonicom, i onda s velikim suvremeno opremljenim vinskim podrumom, realizirati ekskluzivan kompleks koji će, uz prošireni i modernizirani proizvodni vinski dio, činiti i restoran na visokoj razini, vinska kušaonica, prodavaonica vina, ljetna terasa, a na katu i prostorije za razna događanja – skupove, mini kongrese, sastanke, izložbe, moguće je da će se urediti i koja gostinjska soba.

S građevinskim radovima trebalo bi završiti do kraja ove godine, slijedi uređenje interijera i eksterijera, a otvaranje Hiže na tri Koraka predviđa se za proljeće 2019.

Okruženje – trsje i golemo stablo sa širokom krošnjom što ljeti pruža sjajno utočište u savršenoj hladovini, pogled na okolicu lijep, opuštajući, zrak čist, vina već debelo etablirana – Velimir i Josip kao enolozi vrlo pedantni, mama i baka odlične kuharice, sin Bernard koji se pridružuje kao chef specijalizirao se kroz posljednjih par godina u renomiranom zagrebačkom restorani Dubravkin put (uz Priscu Thuring!), potom ni manje ni više nego kod chefice Ane Roš u Hiži Franko u Kobaridu, ali i u Modeni u Italiji.

Treba li reći još štogod? ♣

U znaku mjehurića – Rockin’ All Over the World

OTVOREN NOVI ŠAMPANJSKI PODRUM ŠEMBER – Netko će za 25. svibnja reći da je to Dan mladosti, a netko da je to Dan svetog Urbana, zaštitnika vinograda, vinogradara a i vinara… A nekome će se – ispravno!!! – dopasti obje kvalifikacije.  Za vinorodnu Plešivicu i za mjesto Donje Pavlovčane 25. svibnja 2018. tijesno je vezan i uz sv. Urbana i baš i uz uz mladost, naime taj je datum plešivička vinogradarsko-vinska obitelj Šember, sastavljena od tri generacije (mladi brojčano pretežu!), izabrala za otvorenje svojega novog šampanjskog podruma, lociranog u dvorištu tik uz kućicu gdje je još od prije dosta godina uređena lijepa kušaonica sa zatvorenim dijelom (zima) te s natkritom verandom.

Zdenko Šember i gradonačelnik Jastrebarskog Zvonimir Novosel

Šemberovi, kod kojih je obiteljska vinogradarska i podrumarska tradicija vrlo dugačka a koji su se pjenušcima počeli baviti prije 21 godinu, podrum su realizirali kroz tzv. Vinsku omotnicu, to znači da su aplicirali za financijska sredstva iz EU fondova. Investicija je vrijedna oko 2,3 milijuna kuna, Šemberovi su morali najprije sâmi podmiriti trošak gradnje a sad očekuju da im se, kažu, kroz Omotnicu vrati najmanje 35 posto sredstava. Podrum je na dvije etaže, i ukupne je površine 320 četvornih metara, opremljen je klima-uređajima, a služit će samo za čuvanje butelja s pjenušcima i za degoržiranje (odvajanje taloga) te čepljenje, etiketiranje. Ukupan kapacitet objekta je nešto veći od 200.000 butelja. Šemberi sada proizvode oko 25.000 butelja pjenušca godišnje, počeli su s bijelim, pa mu pridodali ružičastoga, onda je prije koju godinu stigao pjenušac Qvevri proizveden od baznog vina nastalog polugodišnjom maceracijom bijelih sorata u gruzijskoj amfori ukopanoj u dvorištu, a najnoviji, upravo i promoviran 25. svibnja, je Pavel, od 90 posto chardonnaya i 10 posto plaveca žutoga zasađenih u vinogradu na poziciji nazvanoj Pavel stoga što je u blizini crkva sv. Pavla. Zdenko Šember koji vodi vinsko imanje kaže da obitelj namjerava još podizati vinograde, u prvom naletu u planu je oko tri hektara, te dosegnuti i ustabiliti obiteljsku proizvodnju perlica sigurno na oko 50.000 a možda čak i na 60.000 butelja godišnje.

Avenue Šember, od parkirališta pa uz novi podrum do lijepe kušaonice (dolje)

Sa svečanog otvorenja: nakon pozdravnog govora domaćina i izraza dobrodošlice gostima potekao je pjenušac. Zdenko Šember sa suprugom Ivankom, s lijeve strane na slici su njihove kćeri Lucija i Klara a s desne je sin Nikola (markočolić)

Novi pjenušac obitelji Šember – Pavel. Uz domaće jagode, odličan uvod u proslavu koja je, s obzirom na obujam i ugledne goste te program, s razine slavlja prerasla u svojevrsno društveno događanje na području Plešivice

Dado iz zagrebačkog Cheese bara počeo je, i dovršio, povremeno je u kontrolu dolazio gastronomad Rene. A dok gulaš nije bio spreman uživalo se u malim zalogajima na sto načina (markočolić)

Tisuća malih zalogaja… Poslije je na red došla i domaća šunka (markočolić)

Od Vardara pa do Triglava… Iz Skopja stigao je Ilija Malinkovski, vlasnik uglednog Chateaua Kamnik, iz Goriških brda pak došao je Stojan Ščurek… (markočolić)

Šemberi su u povodu otvorenja ovoga podruma priredili svečanost za nekoliko stotina uzvanika – svojih kolega vinogradara i vinara (uz domaće vinare bilo ih je od Vardara pa do Triglava – Iki Malinkovski i Goran Milanov iz Château Kamnika iz Skopja, Barbara Istenič s Bizeljskoga, Ivan Damjanić Fuškulinski iz Poreča, Stojan Ščurek iz Goriških brda…), pa vinskih trgovaca, ugostitelja, enologa, sommeliera, novinara, prijatelja iz raznih drugih gospodarskih segmenata, susjeda…  Pjenušac je tekao potocima (u grlo, naravno!…), a vjetar u leđa dobrom raspoloženju davali su DJ i glazbeni sastav s obiljem rock-klasika (Zdenko Šember inače veliki je ljubitelj rocka i često degustacije svojih vina poprati dobrom glazbom s gramofonskih ploča!). Popodne i večer prošli su u Rockin’ All Over The World… Vrijednoj obitelji dobro zdravlje, i želja da se, uz Rockin’ All Over The World, ostvari – Drinkin’ Šember’s bubbles All Over The World.  ♣

Prodaja najboljih proizvoda na prikladnoj razini

TRI (BITNA) AGROLAGUNINA KANTUNA: SIR, MASLINOVO ULJE i VINO! – Tko kaže da velike kuće u nas ne mogu biti u špici sa svojim proizvodima?! Trebaju samo imati rukovoditelja koji želi i koji se razumije u onu višu, tzv. dodanu vrijednost artikla, te djelatnike na razini da u realizaciji mogu zadovoljiti visokim zahtjevima, a potom i sposobne marketingaše i verzirane trgovce. Već duže vrijeme hod dobrim kolosijekom u proizvodnji je onaj od porečke Agrolagune, tvrtke što eto sada, napokon, i u kontekstu plasmana svojih specijaliteta na širem planu kreće i samostalno, hvalevrijednim putem.

Rene Bakalović i Milan Budinski

Prezentacija, jedna od mnogih, ali ustrojena ne na klasičan način da samo jedni govore a drugi samo slušaju nego drukčije, vrlo interaktivno, tako da je publika bila bitno uključena. Protagonisti: sirevi Špin porečke Agrolagune. Ta tvrtka, već odavna šire znana po vinu, odlučila je pred javnost uz plemenitu kapljicu u prvi plan staviti još dva svoja ključna proizvoda – sir i maslinovo ulje. Predstavljanje u ugostiteljskom objektu koncipirano je kao neka vrsta nagradnog kviza s edukacijskom notom. Nazočni, suočeni s neoznačenim uzorcima sedam raznih sireva sirane Špin u sklopu Agrolagune, trebali su pogoditi o kojim se sirevima radi, a kasnije je na red došlo i spajanje raznih Agrolaguninih vina sa svakim od tih sedam sireva. Prezentaciju u obliku radionice vodili su glavni enolog Agrolagune Milan Budinski, aktualna šefica marketinga Mia Vukdragović, direktor prodaje Saša Ukušić, i gastronomad Rene Bakalović.

Mia Vukdragovic i Saša Ukušić

U visokokvalitetnome rangu Agrolaguna se, eto, isprofilirala u trima segmentima: vino – Laguna Festigia i Festigia riserva, maslinovo ulje – Ol Istria, i sir – stancija Špin, a četvrti dio kao nužna popuna za valjano zatvaranje kruga trebaju biti jači specijalizirani marketing u vlastitome aranžmanu i trgovina (prodavaonice!) pod vlastitom kontrolom, i upravo to se sada priprema realizirati. Riječ je o planiranim češćim posebnim, ciljanim strukovnim prezentacijama te o stvaranju niza samostalnih dućana pod nazivom Tri kantuna (tri kantuna = vino, maslinovo ulje, sir). Za otvorenje prve prodavaonice Tri kantuna izabran Rovinj, potom, za drugu, Zagreb, a onda bi ih trebalo proraditi još nekoliko i u drugim gradovima Lijepe naše. Kaže mi to glavni enolog Agrolagune Milan Budinski, na slici s gastronomadom Reneom Bakalovićem, i Mia Vukdragović iz Agrolaguninoga marketinga.

Ponajbolji proizvodi Agrolagune, koji mogu zadovoljiti i najzahtjevnija nepca, tako eto dobivaju punktove na kojima će se oni, logično je za očekivati, nuditi istaknuto, te adekvatno svojim vrijednostima i osjetljivosti na svjetlost, toplinu i stupanj čistoće zraka, dakle drukčije nego dosad u velikim trgovačkim lancima gdje su izloženi bezlično, pomiješani u hrpu s drugim artiklima i često stavljeni ravnodušno i maćuhinski na s aspekta moguće degradacije vrlo neodgovarajuća im mjesta (svjetlost, toplina…).

Agrolaguna ozbiljno kreira novi image, pa bi do kraja ove godine trebala, kaže dalje Budinski, kroz nove etikete s drukčijim dizajnom znatno promijeniti vizualni identitet proizvoda. Pred javnost izlazi i s novim uradcima u segmentu Bakhova nektara. Riječ je o trima malvazijama – malvaziji (berba 2012) koja je nastala uz sedam mjeseci maceracije i potom dozrijevanjem u velikim bačvama od bagrema (Budinski naglašava da s akacijom nastoji biti što bliži Istri!) i sa četiri godine odležavanja u butelji (naziv vina berbe 2012 bit će Malvazija 210, po broju dana koliko je trajala maceracija), zatim o pjenušcu rađenom klasičnom metodom a od malvazije istarske i s dodatkom bijeloga pinota (godina dana na kvascu u butelji; dosad je Agrolaguna imala samo ružičasti pjenušac Perla rosé rađen metodom charmat), te o malvaziji 2016 kasne berbe u slatkoj desertnoj kategoriji. Planirani su, za kasnije, i izlazak bijele mješavine Castelblanc berbe 2017 od chardonnaya, viogniera, malvazije i bijelog pinota, dozrijevane u velikim bačvama i u barriqueu, te crne Festigije reserve od merlota i terana iz 2013. A onda, za još poslije, u 2019., sprema se i izlazak Festigije reserve od terana, cabernet sauvignona i merlota iz berbe 2015, s tri godine dozrijevanja u bačvama i s jednom godinom u inoksu.

U segmentu maslinovog ulja Agrolaguna ima pet jednosortnih ulja u manjim bočicama i dvije mješavine sorata u bocama od pola litre i 0,75 lit, a što se tiče sireva, više ih je vrlo zanimljivih – mladi kravlji, ovčji, od miješanog mlijeka, kravlji tvrdi, pa onaj odležan na komini od terana, onaj dozrijevan uz mazanje orahovicom i onda zamotan u listove oraha, onaj obogaćen maslinama, onaj oplemenjen tartufom, a tu je još i Gran Istriano, ekstra tvrdi sir koji dozrijeva minimalno 12 mjeseci i proizvodi se u kolutima od 11 kg… Sir Agrolagune, koja inače ima 2000 svojih ovaca ali se i opskrbljuje mlijekom od pouzdanh kooperanata, nastaje od sirovog i neobranoga mlijeka u modernoj sirani Špin, s kapacitetom od 400 tona, pogonom u koji je uloženo oko 35 milijuna kuna. U trgovinama Tri Kantuna uz vino, maslinovo ulje i sir moći će se kupiti i Agrolagunina skuta! ♣

Prvenstvo sommeliera Istre i Kvarnera

PRVAK ZA 2018: ZORAN GREGOROVIĆ – Održano je i ogovodišnje prvenstvo sommeliera Istre i Kvarnera. U eliminacijskom natjecanju sudjelovalo je 28 natjecatelja iz hotelskih kuća Maistra iz Rovinja, Valamar Riviera iz Poreča, Laguna Novigrad iz Novigrada, Istraturista iz Umaga, Arenaturista iz Pule, Plava laguna iz Poreča, Liburnija Riviera Hoteli  iz Opatije, Villa Ariston iz Opatije, Petaeani iz Labina, Flanoma iz Plomina i Stancija Meneghetti iz Bala.

U polufinale se plasiralo 12 natjecatelja, a u finalu, pred brojnom publikom u Zajednici Talijana Brtonigla, nadmetali su se Zoran Gregorović (Valamar Isabella resort – Poreč), Ivan Dušić (Stancija Meneghetti – Bale), te Darjan Zelić (hotel Kvarner-LRH Opatija). Finalisti su svoje znanje i vještine iskazali u otvaranju pjenušca, ispravku vinske liste, dekantiranju crvenog vina, prepoznavanju vina i jakih alkoholnih pića, pogađanju malvazije sa četiri zemlje te istakanju magnuma.

Konačni poredak je sljedeći: 1. Zoran Gregorović, 2. Ivan Dušić i 3. Darjan Zelić. ♣

Lijepa vijest iz SAD 

OSCAR ZA GRGIĆA – Lijepe vijesti stižu iz SAD: naš Miljenko Mike Grgić (95!) upravo je osvojio nagradu James Beard Foundation Restaurant and Chef Award za 2018. godinu. Trofej, dodijeljen, inače, u Chicagu, smatra se jednim od najprestižnijih odličja u SAD u segmentu ugostiteljstva i često ga se naziva Oscarom u svijetu hrane i pića.  Čestitke!

Na slici su vremešni ali vedri i nasmijani Mike Grgich, kao i prizori iz nove kušaonice vina u podrumu u Trsteniku. Mikeova kćerka Violet je inače nedavno bila u Hrvatskoj i obišla Grgićevu vinariju u Trsteniku na Pelješcu, koja se ozbiljno priprema za kvalitetan obuhvatnji prijem gostiju u nastupajućoj turističkoj sezoni.

U sklopu objekta u Trsteniku otvorena je kušaonica vina – wine bar, s 50 mjesta, a uz kušaonicu je i terasa koja također može komotno primiti 50 osoba. Zasad se, uz vina, nude hladne plate – sir, pršut, marinirana riba, a u planu je i ponuda toplih jela. Plan je za kreiranje toplih složenih gurmanskih poroka angažirati nekog znanog chefa… Spremni su trebali biti i smještajni kapaciteti, ali građevinski su radovi malo kasnili pa taj nije još nije posve gotov. Krešimir Vučković, upravitelj Vinarije Grgić u Trsteniku, kaže da se njihovo službeno otvorenje očekuje iduće godine. Smještajni dio obuhvatit će četiri sobe i dva apartmana, puca se na pet zvjezdica… ♣

Gostovanja

Aljoša Jakončić

VINO IZ JAJA! – Oho, vino iz jaja? Pa, što je to? To je, naravno, vino iz jaja! A ovo jaje je veliko, nije sneseno – tko zna koliko bi moralo biti veliko biće koje bi snijelo jaje zapremnine nekoliko stotina litara!…  Jaje je nastalo zahvaljujući vještini bačvara da izradi veliku drvenu posudu za vino u obliku jaja a u kojoj plemenita kapljica sazrijeva i razvija se na finom talogu (sur lie, na kvascu…) na  poseban način, bez tzv. batonaža, tj. povremenog miješanja vina specijalnim štapom. Ukratko: s obzirom na oblik jaja-bačve i na to da se toplina uvijek uzdiže a hladniji slojevi spuštaju prema dolje, miješanje vina počiva na tom principu. Vino u vršnom, suženome  dijelu jajeta uvijek je s nižom temperaturom od vina u središnjem, najširem dijelu, i taj svježiji sloj s vrha stalno se, nježno, spušta prema dolje, dok topliji stremi prema gore…  Vino iz jaja, nazvano Uvaia, donio je u Zagreb na kušanje proizvođač Aljoša Jakončić iz Goriških brda, koji surađuje – i to, kaže, dobro! – s vinotekom Vivat Fina Vina. Ovo je prvo njegovo vino iz jaja s kojim je – upravo! – izašao na tržište, riječ je o sorti pinot sivi iz vinograda na većoj nadmorskoj visini, berba je 2016., maceracija je trajala 10 dana a nakon maceracije i alkoholne fermentacije kapljica (14,5 vol %) je pola godine provela u bačvi-jajetu, onda je napunjena u butelju bez filtracije. Vino je na kušanju točeno u poseban model čaša oblika jajeta koje je na tržište pustila tvornica Spiegelau. U organoleptici je pokazalo obilježje vina od maceriranih bijelih sorata, no bilo bi dobro, za konačni sud, ostaviti ga u butelji još barem godinu dana – ako ne i više! – i onda ga ponovno kušati.

Jakončić je uz jajčano vino donio i svoje bijele i crvene Caroline, također dozrijevane na finom talogu u drvu, ali ne u bačvi-jajetu. One su lijepo pokazale da Jakončićeva vina vrlo uspješno plove kroz vrijeme. U čašama su se našle Carolina bela 2015 Cosana Classé, od chardonnaya (70 %), rebule (25 %) i sauvignona (13,5 vol %), Carolina bela 2012 Cosana I classé  (13,5 vol %), kao i Carolina bela 2009 Cosana, potom, iz dvostrukog magnuma (boca od tri litre), Carolina red 2013 (cabernet sauvignon, cabernet franc i malkice merlota; 13,5 vol %), Carolina red 2009, te Carolina red 2006 select, to je vino samo od merlot. ♣

Gostovanja

FANTASTIČAN VREMEPLOV ALHAMBRE! – Mali butikni hotel Alhambra, Mali Lošinj, ali – velika vinska imena i velika vina! I velika hrana!

Château Palmer – enolog Damien Grelat; jelo chefa Melkiora Bašića; Château Palmer 2000

U svibnju je u Alhambri, u sklopu već znane serije vinskih radionica u predsezoni i u posezoni, gostvao glasoviti Château Palmer iz famozne bordoške apelacije Margaux! Vinski  je dio vodio enolog Palmera Damien Grelat, a kulinarski Melkior Bašić, glavni chef à la carte restorana Alfred Keller hotela Alhambra. Jakobove kapice, gusja jetra, Vin Blanc de Palmer 2016, Alter Ego 2010, Château Palmer iz berbi 2005. i 2000. te zadivljujući Château Palmer iz 1995! Sjajan vremeplov u daleku vinsku povijest… Zaista za šmekere!

Novo ubuđenje u Alhambri – za praznični vikend od 22. lipnja: alzaška vinska kuća Hugel!  ♣

Palača Hofburg, Beč

VIEVINUM 2018! – Novo, i vrlo značajno međunarodno događanje, ovaj put u Beču, u palači Hofburg u središtu austrijskoga glavnoga grada. Riječ je o sajmu VieVinum, koji traje od 9. do 11. lipnja. Manifestacija obilježava 20 godina postojanja, a po informacijama vezanima uz kompletan sadržaj mogla bi biti svježija i dinamičnija nego ikad do sada. S vinima će se predstaviti oko 550 izlagača iz cijeloga svijeta, dakako najviše će biti Austrijanaca. Iz Hrvatske kao izlagači dolaze Badel 1862, Feravino, Iločki podrumi, Kozlović, Krauthaker, Kutjevo dd., Dvanajščak-Kozol.

Ovogodišnji festival VieVinum očekuje rekordan posjet vinskih profesionalaca iz cijeloga svijeta. Za izlagače na manifestaciji (pa i za naše!) ukazuje se eto sjajna prigoda za prodor na nova tržišta odnosno za stabilizaciju ili poboljšanje svoje već eventualno postignute pozicije na pojedinim tržištima.  Organizator najavljuje da će u Beč u palaču Hofburg iz inozemstva stići više od tisuću vinskih trgovaca, sommeliera, ugostitelja, novinara. Dosad akreditirani novinari su iz 45 zemalja. Najviše vinskih trgovaca dolazi iz Njemačke, SAD, Švicarske i Rusije. AWMB odnosno Austrijski ured za vinski marketing pobrinuo se da nazočni budu i brojni uvoznici iz Azije, i Južne Amerike.   Austrijski proizvođači vina mnogo očekuju od ovog VieVinuma, između ostaloga i stoga što su posebno zadovoljni kakvoćom vina iz berbe 2017. koju su pustili odnosno pomalo puštaju na tržište i koju će snažno prezentirati. Optimizam Austrijanaca bazira se i na stalnom rastu prosječne vrijednosti izvezenoga vina po litri. Od nedavno u ukupnome izvozu Austrijanci uspijevaju ostvariti prosječnu cijenu vina od 3,39 € po litri. Po svježim podacima, austrijski izvoz vina kreće se oko 47 milijuna litara, a ukupna vrijednost vrti se oko 159 milijuna €.

Program VieVinuma bogat je radionicama, degustacijama, predavanjima. Osobito atraktivnima čine mi se sljedeće:

Schatzkammersaal, 9.6.2018. 11,30 sati – Respect Biodin Wine (biodinamska vina), dvadesetak proizvođača, kako slijedi: Paul Achs, Judith Beck, Clemens Busch, Steffen Christmann, Kurt Feiler, Karl Fritsch, Michael Goëss-Enzenberg/Manincor, Andreas Gsellmann, Gernot Heinrich, Johannes Hirsch, Fred Loimer, Hans Nittnaus, Bernhard Ott, Gerhard Pittnauer, Claus Preisinger, Hansjörg Rebholz, Franz Wehrheim, Franz Reinhard Weninger, Fritz Wieninger/Wieninger & Hajszan Neumann, Philipp Wittmann i Herbert Zillinger).

Metternichsaal, 9.6., 12:30-14:30 sati –  Die Alte Wachau (vina iz Wachaua)

Schatzkammersaal, 9.6.2018, 14:00-15:15 sati – Veliko godište 2015.  i velika vina članova udruge Renomierten Weinguter Burgenland

Schatzkammersaal, 9.6.2018, 16:00 sati – Najbolji crni pinoti svijeta izvan Burgundije

Metternichsaal, 9.6., 16:00 sati – United by Blaufränkisch (Ujedinjeni kroz frankovku – ponajbolja vina od te sorte prezentira 60 vinskih kuća iz Njemačke, Mađarske, Slovačke, Češke, Rumunjske, Slovenije i Austrije)

Metternichsaal, 10.6., 9:30 sati –Zweigelt kao podcijenjena sorta

Metternichsaal, 10.6., 14:00 sati – Značenje izdvojenih vinogradskih položaja

Bit će i jedna radionica – Wines of Croatia and Slovenia – posvećena dakako hrvatskoj i slovenskoj kapljici (malvazije, graševine, terani, refoški, plavci… ), odvijat će se 10.6. s početkom u 13:00 sati u dvorani Künstlerzimmer, a  vodit će je Saša Špiranec.  U nastavku popodneva su radonice vezane uz švicarsko vino, naime Švicarska je ove godine partner-gost VieVinuma.

Radionica s vinima Mađarske, Rumunjske, Srbije, Crne Gore i Makedonije, a pod vodstvom Zoltana Györffyja i Igora Lukovića, predviđena je za 11. lipnja popodne, od 15:30 sati u dvorani Künstlerzimmer.

Ulaznice u pretporodaji na www.vievinum.at/tickets ♣

Plantaže 13. jul

PISMA IZ SARAJEVA USRED VINOGRADA s VRANCEM! – Da, u Podgorici Goran Bregović u Ćemovskome polju gdje su vinogradi znane vinske tvrtke Plantaže 13. jul!  Najavljuje mi to Aleksandar Rajković, direktor izvoza te velike crnogorske kuće plemenite kapljice. U povodu 55 godina svojega postojanja kompanija 13. jul Plantaže AD odlučila je 13. lipnja 2018. (zašto ne 13. srpnja kad je već 13. jul dio naziva tvrtke?) upravo u trsnome okružju organizirati koncert s Bregovićem kao zvijezdom! Ćemovsko polje je inače najveći vinograd u jednom komadu u Europi, pokriva 2.300 hektara i na njemu je posađeno 11,5 milijuna čokota vinove loze.

Zimski pogled na ogromni vinograd Plantaža 13.jul u Podgorici, te dolje, prizor s poodmaknulom vegetacijom

Glavna enologinja Plantaža 13.jul Biljana Knežević

Poznato je da neki proizvođači vina u svojim podrumima vinu na dozrijevanju u bačvama puštaju glazbu diskretnom jačinom zvuka, uvjereni da muzika vinu godi i da se ono uz nju bolje razvija. Može li i trsje izravno uz zvuke glazbe dobiti neki novi, dodatni zamah u rastu? To ne znam, ali – moglo bi biti nekih drugih posljedica… Čelnici 13. jula Plantaža očito ne strahuju da bi sutradan pogled na Ćemovsko polje – inače nekad ledinu, pustaru – odnosno na dio njega mogao i te kako umanjiti slavlje u povodu jubileja, a nisu ni zabrinuti datumom koncerta koji je s brojem 13!

Prizor vinograda Plantaža 13. jul zaista je impresivan. Uz  domaće sorte vranac i krstač tu su i internalcionalni kultivari kao chardonnay, pinot bijeli, cabernet sauvignon, crljenak, marcelin, petit verdot (odlično vino od petit verdota!!!)… Posban odjel uređen je za mikrovinifikacije, tako da se pomno prati što koja parcela i koja sorta može maksimalno dati.  Otkako je svijetom krenula priča o osobitoj vrijednosti crnoga vina u zdravstvenom smislu, posebice kod bolesti krvožilnog sustava i srca, osobita se pažnja posvećuje vrancu i njegovom antioksidativnom potencijalu. Glavna enologinja Plantaža 13. jul Biljana Knežević kaže kako je s Institutom za vino iz francuskoga Montpelliera nastao projekt Vranca Pro Corde (vranac za srce). S posebno dobrih parcela izabire se grožđe vranca u punoj fenolnoj zrelosti i od jednog dijela toga grožđa koji ne ide u preradu za ovu posebno ljekovitu kapljicu vade se koštice pune antioksidativno vrijednih fenola te se njima, dodavanjem odmah u maceraciji i fermentaciji (ona traje 15 dana), obogaćuje ona količina grožđa od koje će nastati taj Vranac Pro Corde, tako se dobije vino s jednim gramom po litri bogatije fenolima!

Sektor za razvoj, ekipa za mikrovinifikacije: Jovana Rajčević, Sanja Šućur, Anita Gazivoda, Vesna Kodžulović

Ogroman je i vinski podrum Plantaža 13. jul, nazvan Ćemovsko polje. Tu se odvija proizvodnja vina. On je kapaciteta 32 milijuna litara! Plantaže 13. jul inače imaju tri vinska podruma, uz ovaj spomenuti za preradu grožđa i za proizvodnju vina, kao najstariji postoji objekt Lješkopolje, tu se odvijaju pokusien vinifikacije i tu zriju i odležavaju serije specijalnih vina. A treći podrum, uistinu impresivan, je Šipčanik, u brdašcu tik uz vinograde.

Nekad je to bio hangar za vojne avione, naime postojao je tu u neko prijašnje vrijeme i aerodrom. U Plantažama 13. jul odlučili su taj hangar, inače na dubini od 30 metara ispod površine zemlje, preurediti u vinski podrum za dozrijevanje vina ali i za prihvat turista. Dužina podruma je oko 356 metara, širina 13,5 metara a visina sedam metara, ukupna površina je 7000 četvornih metara. Unutra je što u velikim bačvama što onim manjima sve do barriquea na dozrijevanju oko dva milijuna litara vina! U jednome dijelu smještena je i vinoteka, s oko 28.000 boca vina starijega od 10 godina! Taj hangar-podrum vrlo je važan Plantažama i s turističkog aspekta: kroz organizirane turističke ture u trajanju od oko dva sata i s cijenom od po 10 € po osobi a koje uključuju vožnju vlakićem (zašto ne nekim rashodovanim avionom sa slabijim motorom, da manje troši i da ne zagađuje?!) kroz vinograd, obilazak podruma te degustaciju njeguškoga pršuta, njeguškoga sira i triju vina, Špičanik godišnje obidje gotovo 10.000 posjetitelja!  ♣          SuČ – 05/2018

Hangar pretvoren u vinski podrum!

KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 04.2018 – THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE

    

ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

SADRŽAJ/CONTENTS

Sajmovi, festivali…: INFLACIJA VINSKIH DOGAĐANJA (?) • DUBROVNIK FESTIWINE 2018 • VINO DALMACIJE SPLIT 2018 • Vino Hvar: CARIĆ i CESARICA • VINA OD DAVNINA 2018 • ŠKRLETovo 2018 • Portugieser du Monde 2018: HRVATSKI ŠAMPIONI s PLEŠIVICE • PINK DAY MIMARA 2018 • VINISTRA 2018 • Vino i kino: OSKAROVCI i ARMANOVCI GOSPE JELE • TOMCI POJAČALI CHARDONNAY i PINOT CRNI, VRATILI VELTLINAC CRVENI • KRAUTHAKER IPAK POKLEKNUO PRED PJENUŠCEM • Champagne: OD KRPICA DO PERLICA • HRVATSKA VINA u SAD • KANADA KAO ZANIMLJIVO TRŽIŠTE • MONSTRUOSA i SIRIA

________________________________

Sajmovi, festivali, saloni, ocjenjivanja

POGLED NA STANJE: GUŽVA PRED GOLOM!

INFLACIJA VINSKIH DOGAĐANJA (?) – Toliko je već mnogo vinskih događanja – sajmova, festivala, smotri, ocjenjivanja, prezentacija i organiziranh tematskih druženja uz plemenitu kapljicu da već – boli glava! Ne od vina nego od broja. Neki dan na račun onoga što je vezano uz Hrvatsku kao malu zemlju čuo sam kvalifikaciju: Inflacija vinskih događanja

Ova godina čini se do sada, u ovom svom prijeljetnome razdoblju, najnapornijom: Mundus Vini, Concours Mondial de Bruxelles, Decanter World Wide Award, ProWein, Vinitaly, Chardonnay du Monde, Portugieser du Monde, Vino Ljubljana (ove inozemne manifestacije navodim stoga što na njima već godinama redovito sudjeluje mnogo hrvatskih proizvođača/ponuđača a sajmove i obilazi dosta posjetitelja iz Hrvatske), pa Festival pjenušaca u Zagrebu (i Ljubljani), Vino Dalmacije (startao ove godine) u Splitu, Vina od davnina u Zagrebu (također startao ove godine), Dubrovnik FestiWine, vinski festival u Zadru, potom Pink Day u Zagrebu, WineRi u Rijeci, Vinistra u Poreču, Izložba vina kontinentalne Hrvatske u Zelini, još jedan festival u Splitu, ovaj u organizaciji Slobodne Dalmacije, u Dioklecijanovim podrumima, pa onda Dani graševine u Slavoniji, Urbanovo u Međimurju, festivali Bakhova nektara u Banja Luci, Beogradu, Podgorici… Lako je moguće da manifestacija nešto većeg opsega ima i još, uglavnom – nekako ispada da (u nas) maltene svako selo želi imati neku vrstu vinskog festivala.

Travanj 2018. bio je posebno gusto ispunjen, do mjere da su se u nekoliko slučajeva u Hrvatskoj termini priredbi organiziranih s aspiracijom da budu vrlo ozbiljne poklapali. Netko će reći kako je bolje da je program događanja bogat, sve pet, međutim i proizvođačima/ponuđačima i novinarima od kojih se očekuje da priredbe profesionalno pokriju, ali i željno očekivanim postetiteljima ubojiti ritam valja i izdržati na više frontova u kratkom razmaku odnosno u istome terminu. Pitanja su vezana uz utrošak vlastitoga vremena, zatim uz višeslojni materijalni izdatak (putovanje, smještaj, hrana, vino istočeno radi kušanja), zatim vezana su i uz nemogućnost da se, po fizikalnome zakonu neproničnosti, unatoč i silnoj želji, bude istodobno na dva ili više mjesta, a pitanja su i te kako vezana i uz ostvareni efekt od te želje da se bude nazočan ako ne na svim tim manifestacijama a ono barem na nekoliko manifestacija (možda i manjih ali tematski zanimljivih) od kojih se očekuju dobra promidžba i određeni poslovni uspjeh. U kontekstu posjetitelja, pak, pitanja su vezana uz očekivanja publike da se susretne s proizvodom i proizvođačem, ali ne s vinom tek kao cugom, nego kao zanimljivim eno-uratkom što zadovoljava hedonističku i na stanoviti način i intelektualnu razinu, što pridonosi afirmaciji vlastitoga kraja i omogućuje razvoj kvalitetnoga turizma kao značajne gospodarske grane, kreatora ekonomskog rasta. Samo ako je cijeli krug od proizvodnje preko promidžbe do uspješnog plasmana i zadovoljnog potrošača-posjetitelja zatvoren, stvar može funkcionirati na duži rok. Zacijelo će se ubrzo pokazati može li se ovaj broj sajmova na malome prostoru i u dosta kratkom periodu sa stanovišta izlagača i posjetitelja održati, odnosno kolika je već sada opasnost od zasićenja do nivoa kad ozbiljno prijeti gašenje nekog događanja.

No, kako je, barem tu u nas, (gotovo) sve vezano i uz politiku, a vino je u novije vrijeme toliko IN, u ovoj gužvi pred golom u obzir vrijedi uzeti to da bi neke manifestacije u realizaciju kojih se u jačoj mjeri uključuje politika i mogle preživjeti i poživjeti ako i nisu baš posve na klasičnim komercijalnim temeljima dovoljnog broja sponzora. Naime nije nelogično razmišljanje da su političari, ako procijene da nešto u nekom trenutku odgovara, spremni i sposobni ponuditi oblike potpore koji mogu pomoći, među ostalime, i tome da nominalni tj. službeni organizator izlagački stol, uslugu ocjenjivanja vina pa i ulaznicu za posjetitelja naplaćuje jeftinije od uobičajenih tržišnih tarifa… i to stavljanje nekih, favoriziranih organizatora u povoljniji položaj od konkurenata oslonjenih uglavnom samo na sponzore, može pridonijeti tome da se nešto što sa čisto ekonomskog aspekta u nekom trenutku više ne bi imalo šansu opstanka ipak duže zadrži  na životu…

FESTIWINE 2018

DUBROVAČKA SETEMANA 2018 POČELA S PRŠUTIMA i KAMENICAMA, ZAVRŠILA KRUNIDBOM KARAMANOVE SLATKE DESERTNE DUBROVAČKE MALVASIJE 2016 PROGLAŠENE ŠAMPIONOM – Vinska setemana (tjedan) u gradu podno Srđa izrasla je u punu eno-gastro dekadu, naime fešta od delicija i Bakhova nektara proširila se na desetak dana. Počela je Danima hrvatskog pršuta, okupljanjem ponuđača pršuta kao jedne od najvećih hrvatskih gastro-ikona. Nastavila se s ocjenjivanjem vina te sommelijerskim prvenstvom za Dalmaciju, pa sljubljivanjem kamenica i vina, a završila je vinskim festivalom te gala-večerom i krunidbom vinskoga šampiona.

Odličan uvod u Dubrovačku vinsku setemanu: pršut na Stradunu, na Danima hrvatskog pršuta u Dubrovniku

Od 14. travnja odvijao se Tjedan hrvatskih zaštićenih proizvoda. Prije tri godine na taj datum krčki pršut dobio je oznaku zemljopisnog porijekla i to je bila prva registracija zaštićene oznake u Republici Hrvatskoj iz EU sustava kvalitete. Uz strukovni i edukativni, Dani hrvatskog pršuta imaju dakako i promotivni karakter. Hrvatski pršutari su kao pozornicu svojeg promocijskog nastupa na ovogodišnjim Danima hrvatskog pršuta uvelike koristili i Stradun. Želja je pridonijeti jačanju brenda hrvatskog pršuta i boljoj valorizaciji pršuta u prehrambenoj i turističkoj industriji – istaknuo je Ante Madir, izvršni direktor Klastera Hrvatskog pršuta.

Na Danima hrvatskog pršuta u Dubrovniku čulo se da je u protekle četiri godine proizvodnja pršuta u Hrvatskoj povećana 40 posto. Smanjenjem uvoza zamjenskih proizvoda i kontinuiranim rastom izvoza kroz samo nekoliko godina možemo udvostručiti proizvodnju, istaknuto je. Hoćemo li išta učiniti, i postići, u tome pravcu? Inače, Hrvati konzumiraju dvostruko više pršuta nego što ga proizvedu: godišnje pojedemo oko 700 tisuća komada, a proizvedemo 350 tisuća.

Uspomena na lijepo druženje: članovi stručnog žirija za ocjenu vina za Dubrovnik FestiWine 2018. Dominic Vrigneau, Željko Suhadolnik, Aleksandar Noršić, Marin Berović, Angela Muir, Franjo Francem, Mira Šemić, Tihomir Prusina, Lars Gustaf Torstensen, Jean Smullen, Darrel Joseph, Bojan Kobal, Quentin Sadler (Julio Frangen)

Ocjenjivanje Bakhova nektara za Dubrovnik FestiWine 2018 okupilo je 150 uzoraka i 13 degustatora. Uglavnom su to bila vina iz Hrvatske, iz inozemstva stiglo ih je nekoliko iz Bosne i Hercegovine, Slovenije, Makedonije. Komisija, na čelu s enologom Bojanom Kobalom, bila je međunarodna, uz kušače iz Hrvatske žiri su činili Britanci predvođeni Angelom Muir, pa Slovenci, po jedan Hercegovac, Amerikanac i Šveđanin koji radi kao enolog u Languedocu u Francuskoj, i jedna Irkinja. Svi smo ocjenjivali sve, a ocjenjivanje je trajalo tri dana. Pragovi za medalje: velika zlatna = od 95 do 100/100 bodova, zlatna od 90 do 94,99/100, srebrna od 85 do 89,99/100, i brončana od 80 do 84,99/100 bodova.

Ocjenjivanje (Julio Frangen)

Dodijeljeni su jedna veliaka zlatna medalja i 27 zlata.

Šampion ovogodišnjega izdanja Dubrovnik FestiWinea je slatka desertna dubrovačka malvasija 2016 od Nika Karamana iz Konavala, ona je osvojila 95,25 bodova. Najboljim bijelim suhim vinom proglašen je Pošip 2016 Elegance kuće Dingač/Skaramuča (91,63 boda), najboljim ružičastima AnaMaria 2017 od makedonskog Bovina iz vinogorja Tikveš i Rosé 2017 Zlatka Bačića s Korčule (oba po 84,88), najboljim crnim suhime Pinot crni 2009 Slavka Kalazića iz Baranje (92,50), najboljim pjenušcem Misal Blanc de Noirs 2013 od obitelji Peršurić iz Istre (88,86 bodova).

Šampion Dubrovnik FestiWinea 2018 Niko Karaman (lijevo), sa suprugom Anitom i s kolegom vinogradarom i vinarom iz Konavala Androm Crvikom. Karaman je na ocjenjivanju dobio i zlato za svoju Malvasiju dubrovačku 2017, a Crvik zlato za svoju Malvasiju dubrovačku Tezoro 2016

Od drugih uzoraka koji su se meni također posebno dopali istaknuo bih sljedeće: Malvazija istarska 2016 od Sanjina Siljana (90,88), Merlot 2015. od Sanjina Siljana (90,88), ) i Cabernet sauvignon 2012. od Sanjina Siljana (90,00), proizvođača koji je zaista pravo otkriće i ako je suditi po njegovu značajnome hat-tricku na ovome ocjenjivanju mogao bi biti nova prava zvijezda hrvatskoga vina. Ugodno iznenađenje stiglo je i iz PZ Dingač o kojemu se već dugo gotovo ništa ne govori a ako se i nešto čuje to ima veze ne s vinom nego s određenim financijskim problemima. PZ Dingač na ocjenjivanju je zablistao s dva uzorka za koja je osvojio zlato – Dingačem 2011 (92,29/100) i Dingačem 2013 ( 91,43/100). Kakav je poslovni smisao imati takva vina a praktički se ne pokazivati s njima? Jesu li ova dva zlata tek neki sretni bljesak, ili najavljuju come-back ove zadruge na scenu u velikome stilu? Spomenuo bih ovdje i Cabernet Franc 2015 od Istranina Giulia Ferenca (88), Trnjak 2015 od Nuića iz Hercegovine (90,00), Satir Cabernet sauvignon 2016. od Crvika iz Konavala (89), Cabernet sauvignon 2015 od Šime Škaulja (90,25) i Merlot 2015. od Škaulja (89,63), Syrah 2013 (90,50) i Jakob cuvée 2013 (90,25) od Vina Jakob, te Cabernet sauvignon 2011. od Slavka Kalazića (91,88) iz Baranje.

Među vrlo visoko ocijenjenima: Pinot noir i Cabernet sauvignon Kalazić, Cabernet sauvignon a i Merlot Škaulj, Trnjak Nuić

Dubrovački wine-barovi, u kaleti uz Stradun: Božo Metković otvorio je wine-bar a vodi ga njegova kćerka Gerda. Nudi se čak 17 etiketa vina, od pjenušca do slatkoga deserta. Kuriozitet: ovdje je moguće kušati graševinu koju Božo Metković proizvodi u Konavlima! Uz Gerdu su enolog Franjo Francem, prof. Marin Berovič sa Ljubljanskog sveučilišta, obojica članovi ocjenjivačkog suda Dubrovnik FestiWinea, te konavoski vinogradar/vinar Andro Crvik

U istoj kaleti i odmah do Metkovića je wine-bar Skaramuča, koji vodi Dario Grljušić. Uz njega na slici je Branimir Anđelić, komercijalni direktor kuće Dingač-Skaramuča, koja je na ocjenjivanju u Dubrovniku osvojila zlato za svoj Pošip 2016 Elegance, inače najbolje ocijenjeno bijelo vino na natjecanju 

Branimir Vukšić, Pelegrini, Šibenik, sommelijerski prvak Dalmacije za 2018

Malostonske kamenice s grkom Bire!

U ovogodišnjem spajanju kamenica i bijelih i ružičastih vina, najboljim partnerom malostonskoj sirovoj školjkastoj kraljici proglašen je Grk 2017 proizvođača Frana Miline Birea iz Lumbarde.

Na prvenstvo sommeliera Dalmacije, koje se, kao i ocjenjivanje vina, odigravalo u dubrovačkome hotelu Excelsior, ove se godine prijavilo 24 natjecatelja iz raznih krajeva Dalmacije (Zadar, Šibenik, Split, Dubrovnik, Korčula, Orebić, Brač i Tisno…). U finale su se probili Marko Šram i Vinko Fornažar iz Nautike iz Dubrovnika, te Branimir Vukšić iz Šibenika. Slavio je Vukšić, zaposlen u šibenskome restoranu Pelegrini, koji je ovih dana dobio jednu Michelinovu zvjezdicu, tako da je slavlje u Šibeniku bilo dvostruko.

Prvenstvo sommeliera Dalmacije 2018: trojica finalista Marko Šram, Vinko Fornažar iz Dubrovnika i Branimir Vukšić iz Šibenika – pobjednik. Ceremoniju dodjele priznanja uspješno je vodio zagrebački sommelier Siniša Lasan, koji već nekoliko godina u turističkoj sezoni radi u jednom od najboljih dubrovačkih restorana, Protu. Lasan je, dolje, na slici s kolegama u Protu – Amrom Pelko, zamjenicom voditelja restorana, Đirom Šoletićem i Nikšom Karamanom

Dan prije festivala organizator je članove degustacijske komisije poveo na cjelodnevni izlet na Korčulu, i tom prigodom posjetilo se Blato, Smokvicu i Lumbardu. U svakome od ta tri mjesta okupila se po grupa ponajboljih tamošnjih proizvođača vina pa smo toga dana imali svojevrsna tri mini-festivala plemenite kapljice. Protagonisti u čaši bili su pošip, maraština ili rukatac, te grk. Susret s korčulanskim vinarima na njihovu kućnome pragu gdje smo se mogli posvetiti samo njima pokazao je koliko su južnodalmatinska bijela vina napredovala u svježini, kakvoći i rafinmanu, tako da bi kontinentalna bijela kapljica koja je zbog svoje svježine već dosta duboko prodrla na vrući i riblji Jadran mogla imati problema s plasmanom. Pošip, maraština i grk na dosta su visokom nivou i dotjeranosti i svježine, a u uradcima se sada vidi i potencijal za osjetno duže trajanje u boci u jako dobroj formi nego što je to u većini slučajeva bilo još do nedavno.

___________________________________

BLATO NA KORČULI – Posjet Korčuli: prva stanica bila je u Blatu. U prostorima PZ Blato 1902 dočekali su nas enolozi Nikola Mirošević i Mileva  Milat iz PZ Blata te proizvođači vina Bačić i Dine-Sardelić. PZ Blato 1902 nudi pošip, plavac, merlot, syrah, prošek, ekstra-djevičansko maslinovo ulje Marko polo Gold, ekstra djevičansko ulje Marko Polo i djevičansko maslinovo ulje, ali i rakije i likere kao anižetu, travaricu, rogačicu, smokovaču, pa sapun od maslinova ulja, korčulanski sapun s lavandom i ružmarinom, melem Gospine trave Kantarion, ulje Gospine trave Kantarion, mirisnu sol s lavandom odnosno s ružmarinom! Vinarija Bačić znana je po pošipu, cetinki, roséu, te bijeloj mješavini Kalina cuvée od cetinke, pošipa i malvasije dubrovačke, i crnoj mješavini Kampijun cuvée od plavca, syraha i cabernet sauvignona. Vinarija pak Dine, koja brine o 15.000 loza i proizvodi oko 15.000 boca vina, na kušanje je dala pošip, cetinku, syrah i plavac. ■

U Blatu – tri vinara: Nikola Mirošević (desno) iz PZ Blata 1902, Bačić (u sredini), te Dine Jakov Sardelić. PZ Blato 1902 na kušanje je ponudila i druge svoje proizvode poput usoljenih inćuna, suhih smokava, rakija i likera

SMOKVICA i POŠIP – Susret u Smokvici upriličen je u vinariji Toreta, obitelji Baničević. Tamo su se okupili još i proizvođači Radovanović, Jakša Krajančić Nerica, PZ Pošip Čara, Luka Krajančić i Ante Milina. Vina na visokoj razini!

Igor Radovanović

Odmah na početku kušanja enolog i eno-konzultant Igor Radovanović predstavio se s vrlo dobrim, ne tek osvježavajućim nego i prilično kompleksnim pjenušcem Tris extra brut rađenim klasičnom metodom. Tris iz dva razloga: pjenušac je zajednički projekt triju korčulanskih enologa – Radovanovića, zatim Nikole Miroševića iz Blata 1902 i Janka Jovanova iz PZ Pošip iz Čare, a i od triju je sorata  – pošipa, cetinke (Radovanović objašnjava da cetinka odlično pridonosi svojom kiselošću!) i rukatca, a na kvascu je do degoržiranja proveo dvije godine (neka ubuduće još i tu bude brojka 3!). Radovanović, koji ima sasvim malenu vlasitu produkciju vina (hektar vinograda, 5000 butelja), donio je svoj rukatac iz 2017 i 2016. godine (na etiketi stoji: garažni vinar!!!), te pokazao kako rukatac, ako mu se prikladno pristupi, može dati vrlo lijepo elegantno vino s finim aromama, mada, Igor napominje, rukatcu je mali nedostatak to što relativno brzo razvija arome iz tercijarnoga stadija pa se nakon godine dana od berbe zna pokazivati i starijime nego što stvarno jeste. Možda bi, radi uspješnog prebrođivanja tog detalja, trebalo provesti kakvo temeljito istraživanje vezano uz izbor položaja (kosina), sjeverna pozicija?, nadmorsku visinu vinograda (topli dani, svježe noći) i tlo, koje bi plodu dalo više mineralnosti… Radovanović je donio i svoje crno, od plavca maloga, a iz 2015, vino je nastalo uz četiri dana maceracije, te podom uz godinu dana dozrijevanja u bačvi zapremnine 500 litara.

Jakša Krajančić Nerica

Jakša Krajančić Nerica, vinogorje Čara. Lijepi svježi pošip iz 2017. Postupak kod varijante Mindel je da vino dozrijeva godinu dana na finom talogu (kvascu) u bačvi od 1000 litara od slavonskoga hrasta (proizvođač je vrlo znana talijanska bačvarija Garbelotto), potom prije punjenja u bocu provede još pola godine u inoksu a na tržište izlazi nakon što još odleži nekoliko mjeseci u butelji.

PZ Pošip iz Čare trebao je prezentirati enolog Janko Jovanov, koji međutim ipak nije uspio doći na ovaj susret s degustatorima jer je morao biti nazočan u vinariji s obzirom da se baš toga dana novo vino punilo u butelju. Uzorak pošipa je poslao na kušanje i on se doimao kao lijepi potencijal, ali bolje je s konačnim komentarima još pričekati naime kapljica je netom napunjena i sad joj treba vremena da, što se veli, dođe k sebi.

Toreta Baničević

Luka Krajančić

Vinarija Toreta izašla je, osim sa svježim i lijepo pitkim pošipom iz 2017, s dva vrlo moćna pošipa – jedan je iz 2016 (14,0 vol %) i jedan iz 2015 (13,5 vol %) – njegovana po 18 mjeseci na kvascu u velikoj bačvi volumena 22 hl. Očito je da Baničević Toreta ima jake ambicije glede proizvodnje vrlo ozbiljnih, muških ali elegantnih vina od pošipa, kultivara koji je vinski zaštitni znak otoka Korčule.

O Luki Krajančiću opširno sam pisao prije kratkoga vremena, kad se s vinima prezentirao i u Zagrebu, sjajna kapjica pogotovu Statut!

Ante Milina, i amfora!

Gruzijska filozofija i amfora stigle su i na Korčulu. Ante Milina također pokazuje velike ambicije oko vina, okrenut je višim kategorijama, izvrstan Pošip Grandezza 2015 sur lie, vrlo lijepa i Amfora 2015 (šest mjeseci maceracija u amfori). Ovakva vina zahtijevaju dosta vremena za kušanje i guštanje, šteta je bilo što nam je vremena nedostajalo… ■

LUMBARDA je GRK! – Lumbarda: puni sjaj za kraj – sedam proizvođača, svi se pokazali u jako dobrom svjetlu! Zure, Popić, Lovrić, Bire, Stipe Cebalo, Fides, Branimir Cebalo. Važno i lijepo je to što su sva predstavljena vina bila tehnički besprijekorna te to što je grk kao mirno suho vino ovdje pokazao vrlo ujednačeni organoleptički profil. Neki od sedmorice proizvođača predstavili su se i u drugim kategorijama, konkretno kroz pjenušac i slatku desertnu kapljicu.

Grk na pijesku Lumbarde!

Sedmero veličanstvenih iz Lumbarde; Popić, Lovrić, Bire, Stipe Cebalo, Zure, Fides. Branimir Cebalo posebno je, u društvu s turističkom vodičicom Nikom koja u ruci drži knjigu o lumbardskome grku. Veza između vina i teritorija bitna je i u turističkom smislu

Zureove etikete na kojima se vidi i pečat akademskog slikara Stipe Nobila

Frano Milina Bire ponudio je uz svježi mladi grk iz 2017 i svoj grk Deforo 2016 njegovan na kvascu u bačvi, a Zure je ponudio pjenušac brut od grka iz berbe 2015, s jednom godinom u boci na kvascu prije degoržiranja. Zure je, uz Pošip 2017 Zure za koji je na ocjenjivanju osvojio zlatnu medalju, donio i grk Reventon 2016 njegovan na finom talogu u bačvi od 2000 litara. Njegov je i prošek Elysion 2016, od grožđa prosušivanoga oko mjesec dana, a s 15,0 vol % alkohola i s 98 g/lit neprovrelog sladora. Za nj je na ocjenjivanju osvojio zlatnu medalju. Interesantan je bio i Zureov plavac Advocatus Diaboli 2015 (14,0 vol %). Zureu i komplimenti za etikete na kojima su motivi što ih je izradio akademski slikar iz Lumbarde Stipe Nobilo. ■

____________________________________

Smotra Dubrovnik FestiWine, ovaj put održana je u novosagrađenm objektu na još nedovršenome kompleksu na lokaciji Sunset Beach u uvali Lapad, a otvorili su je ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić i župan Dubrovačko-neretvanske županije Nikola Dobroslavić. Nastupilo je 65 izlagača.♣

VINO DALMACIJE 2018 u SPLITU / A gdje je vugava, la la la la…?

ZAJEDNIŠTVOM DO PUNE SNAGE – Prvi festival plemenite kapljice Vino Dalmacije u Splitu – čini se i prvi jaki, relevantni iskorak udruge Vino Dalmacije na sceni! Zajedništvom do pune snage, pažljivo osmišljenim ozbiljnim akcijama i stalnim događanjima do pravog rezultata. U ukupno gledano vrlo simpatičnom okruženju s puno mladih, u kompleksu splitskog Sveučilišnog kampusa debitirala je smotra vina u organizaciji udruženja Vino Dalmacije. Kao što udruga istarskih vinogradara i vinara Vinistra već 25 godina organizira svoju vinsku reviju u Poreču, tako je to eto sada, po prvi put, učinila udruga dalmatinskih vinara u Splitu. Na udruženju Vino Dalmacije je da od ovoga festivala stvori instituciju, ali i da i od sebe stvori snažnu i djelotvornu poslovnu instituciju. Preduvjeti za sjajna postignuća u segmentu proizvodnje vina te sprege enogastronomije i turizma u Dalmaciji su golemi, ali u kontekstu valorizacije i prevelik je broj otvorenih pitanja koje treba riješiti…

Atmosfera (Julio Frangen)

U restoranu Sveučilišnog kampusa okupilo se nekih 35 vinskih kuća kao izlagača, upola nego na Dubrovnik FestiWineu, ali vrlo važno za spomenuti je da je dosta bilo vrlo afirmiranih imena – primjerice Boškinac, Grabovac, Gracin, Grgić-Vina, Kairos, Korta Katarina, Luka Krajančić, Saints Hills, Skaramuča, Stina, Tomić, Zlatan otok (Plenković)… , što svakako manifestaciju izdiže, te što pojačava interes publike. Po meni dobro je to što festival – barem zasad – nije širom otvoren i za izlagače izvan Dalmacije, naime bitno je da Dalmacija maksimalno propagira ponajprije sebe. Priredba međutim nije i posve zatvorena za vinare drugih regija, naime  predviđeno je da svake godine festival kao gosta primi nekoga iz neke druge regije, ovaj put bila je to udruga Graševina Croatica.

Osobno mi se na ovome prvom izdanju dopalo to što je među onim u široj našoj javnosti manje znanim imenima bilo moguće pronaći neka koja glede kakvoće ponuđenog proizvoda već mogu imati prolaz u visoko društvo, no da bi bila i čvrsto uvrštena u zvijezde morala bi, čak i uz ostanak u statusu garažne vinarije, ponešto ipak povećati količine raspoložive za tržište.  Ono što mi se manje dopalo bio je posjet. Rekao bih da se ipak očekivalo više publike. Reakcije izlagača raznolike – dok neki smatraju da su posjetitelji donekle zakazali, dotle neki, poput npr. Kreše Vučkovića iz pelješke kuće Grgić-vina, nemaju prigovora, Vučković štaviše veli kako je zadovoljan što nema vreve jer ovako posjetitelji imaju više mogućnosti za kvalitetno kušanje a i da uz kušanje razgovaraju s proizvođačem o vinu i educiraju se i prikladno informiraju.

Vrlo ugodno iznenađenje: – Filip Baraka: kreira vino, ali i etikete!

Prvo ugodno iznenađenje bila je vinarija Baraka mladog Šibenčanina Filipa Barake. Za uvod – vrlo lijepi debit iz 2017, tek treba biti napunjen. Lijepa i maraština (berba 2015), koja je u Dalmaciji tradicija ali koja tek sada, očito boljim pristupom u trsju i u podrumu, počinje postajati zvijezdom. Lijep i babić (2016) iz kategorije riserva (13 mjeseci u drvu). U hijerarhiji su na vrhu pozicionirani Prisbus riserva 2013 (cabernet sauvignon 60% i merlot 40 %; Prisbus označava Prižbu kod Šibenika gdje su Barakini vinogradi) te Barone riserva 2011 (cabernet sauvignon od kojega je 10 posto s prosušivanim bobicama, te plavina; Barone na etiketi je po nazivu tvrđave u Šibeniku). Baraka je trsje sadio 2005, prvu jaču berbu imao je 2009, obrađuje dva hektara vinograda s ukupno 11.000 loza, vinarija mu je kapaciteta oko 40.000 litara.

Jakša Bedalov: kod njega u Kaštel Kambelovac treba poći i na jelo od sipe i boba snažno zatamnjeno sipinim crnilom!

Kod Barake za istaknuti lijep vizualni identitet vina, elegantno, etikete moderne, Filip Baraka veli da etikete sam dizajnira.

Šećući festivalom zastajem i kod vinske kuće Birin iz Vodica, koju vode Nikola Birin i Luka Čulina. Lijepi uvod s debitom 2017, vrlo ugodan nastavak s maraštinom 2017, odlično finale s Maraštinom Akacija 2015!

Jakša Bedalov, iz Kaštel Kambelovca, već je sedam godina u eko-produkciji, njegovi su vinogradi na 400 metara nadmorske visine. Castel Zinfandel je dvorac u Kaštel Kambelovcu koji je obitelj Bedalov preuredila za turističku ponudu, u njemu su Muzej vina i kušaonica. Jako dobri crnjaci Tribus cuvée 2015 (sveta obitelj: crljenak, dobričić, plavac mali!) i, pogotovu, Kaštelanski crljenak eko-selekcija 2016 (loze u grmolikom uzgoju, en gobelet).

Hrvoje Baković razgovarao je, kako prikazuje slika, oči u oči (sad se to u nas ne kaže i ne reklamira kao OuO tj. oči u oči, nego B2B, pa bi, valjda, uskoro, na štandu neke zgodne proizvođačice moglo biti i razgovora Ch2Ch (čik to čik)… Inače, Bakovićev sugovornik sa zatamnjenim pogledom straga – je li to izraz modne novotarije pokupljene u splitskom studentskome kampusu, ili se odnosi na onu poznatu nam još iz davnina: Ništa nas ne smije iznenaditi!!

Hrvoje Baković sa Brača, znan po plavcu, ponudio je Plavac Murvica iz 2005 (kontroverzan ali – valjda baš i stoga! – interesantan!) te lijepi pošip iz 2016. Pošip je relativni novitet u Bakovićevoj ponudi, naime 2016., s kojom je sada na tržištu, bila mu je druga berba te sorte.

Ivan Kovač i kćerka mu Matija pod etiketom Matela ponudili su samo vina od domaćih kultivara – Kaštelansko crno 2013 cuvée od crljenka i babice (dvije godine u drvu), Crljenak kaštelanski Tradiciju 2015, Plavac mali selekciju 2015, te pošip i maraštinu iz 2016. Jako dobri Crljenak Tradicija i Plavac Selekcija!

Ivan Kovač i kćerka mu Matija

Hvar Hills, sa 30 hektara vinograda na južnim padinama otoka Hvara. U vinogradu nastalome melioracijom krša je 150.000 trsova vinove loze. Bogme, lijepi broj! Veseli pojava kuće s većom količinom vrlo kvalitetnoga vina raspoloživom za tržište, naime čini mi se da je u nas previše malih, garažnih vinarija, a premalo visokokvalitetnih vinskih kuća sa značajnim opsegom proizvodnje, kuća bez kakvih nema snažnog zamaha u hrvatskome vinarstvu. Na domaću sortu plavac mali otpada  80 posto, a ostalih 20 posto pokriva lokalna bogdanuša. Uzgoj je grmolik, bez armature, s račvastim trsom, a radovi se, kažu mi, obavljaju ručno. Hvar Hills nudio je tri vina: Maior Rizerva 2015, Pharos Maximus 2012 i prošek Risus iz 2010.  Kušao sam Plavac Maximus 2012, jako dobar, usput: mpc. 200 kn za butelju!

Vinogradi Hvar Hills!

Braća Grabovac

Nikša Mimica sa kćerkom Petrom

Nikola Plenković

Braća Grabovac iz Prološca kod Imotskoga: zanimljiva vina od inozemnih sorata, primjerice chardonnay i syrah, međutim – kod njih se kriju i vina od domaćih kultivara koja vrijedi kušati i o kojima, s obzirom na potencijal, vrijedi pričati, a to su npr. trnjak i vranac. U Splitu su Grabovci imali svoju uspjelu domaće-međunarodnu kupažu Modro jezero, od trnjaka i vranca te merlota i cabernret sauvignona…

Kuća sritnog čovika Nikše Mimice iz Omiša i opet u dobrome svjetlu s Pribidragom/ Tribidragom/ Crljekom /Zinfandelm 2012…

Nikola Plenković, sin Zlatana Plenkovića, pravilno, s magnumom plavca u počast svome prerano otišlome ocu, za 12. svibnja najavljuje organizirani pohod grobu Zlatana, jedne od ikona modernog hrvatskog vinogradarstva i vinarstva…Najavljena je prezentacija novoga vina što ga Marin i Nikola Plenković posvećuju njihovu ocu Zlatanu!

Ej, Zlatane, zašto si morao otići prije vremena?!…

The answer, my friend, is blown in the wind, the answer is blown in the wind… ♣

Na sajmu su delicije pripremali znani dalmatinski chefovi Hrvoje Zirojević (sasvim lijevo) i Braco Sanjin (sasvim desno). Prihod od prodaje jela bio je namijenjen potrebitim studentima iz Splita

Vinari, distributeri, uvoznici, trgovci: Mirko Kundig, Frano Miloš, Ljubo Makjanić enolog u Vino Hvar, te Trogiranin Miro Vallis aurea

Bio je, u Splitu, i znani uvoznik vina u Njemačku Petar Budimir

VINO HVAR NA HVARU i VINO DALMACIJE i u ZAGREBU: Abeceda finih zalogaja

CARIĆ i CESARICA – U Zagrebu su vinska događanja postala stalnima utorkom u Cheese baru – Vinarenje, i srijedom u vinskome baru Basement pored Uspinjače. Prezentacije u Basementu vodi Marija Vukelić, koja je osmislila eno-gastro edukativni projekt Abeceda finih zalogaja, s prezentacijama vina ponajprije od naših domaćih sorata prikladno spojenih s raznim jelima. Naziv Abeceda odabran je kao pojam koji je sinonim za početak. Jedno slovo ne daje suvisnu rečenicu, dok sa svim slovima abecede pišemo priče, pa i romane, reći će Marija, koja je u Zagreb dovela – Carića i Cesaricu! Riječ je o hvarskom vinogradaru i vinaru Ivi Cariću, vlasniku posjeda Vino Hvar, i Cesarici u dvama oblicima, kao vinu i kao pjesmi, dakako onoj vezanoj uz legendarnog Olivera Dragojevića. Davne večeri, kaže priča, nakon koncerta održanog na Hvaru zvijezda Oliver završio je na večeri u ugostiteljskom objektu koji je tada vodio Carić, i poslije jela zapjevalo se uz čašice Carićevih vina, a kad je na red došao tada novi Carićev eno-uradak – mješavina bijelih lokalnih sorata bogdanuša, parč, pošip, maraština uz nešto začinskog muškata, postavilo se pitanje kako vino nazvati na etiketi. Pjevala se u tom trenutku Cesarica, i – odgovor je nađen.

Ljubo Makjanić i Marija Vukelić

Carićev enolog Ljubo Makjanić u Zagreb je dovezao više Carićevih vina, pored bogdanuše te roséa od plavca iz 2017. i Cesaricu 2017, i dok ju je predstavljao sa zvučnika su, prigodno, šotovoče dopirali zvukovi i Oliverove Cesarice!…

Uz male zalogaje na degustaciji su se našla i dva vina po kojima je Carić zacijelo najpoznatiji – Ploški plovac s klasičnim dozrijevanjem u velikoj bačvi i, sirovinski isti, Ploški plovac barrique, dozrijevan dakako u malim bačvicama. Klasični je bio iz berbe 2011, pokazao je iznenađujuću živost za južno-dalmatinski plavac star gotovo punih sedam godina, dok je Ploški plovac barrique izazvao veliku pažnju s obzirom i na 2004. kao godište berbe. Upravo i prikaz takvih kurioziteta postavljen je kao obveza na dogadjanjima u Basementu, veli Marija Vukelić.

Inače Ivica Carić danas gospodari sa šest hektara vlastitih vinograda lociranih na čak 26 pozicija i to baš uglavnom onih na kojima nije moguće koristiti mehanizaciju. Dok su bijele sorte na položajima od Staroga Grada i Jelse, plavac mali je, osim na nekim kosinama u unutrašnjosti otoka, glavninom sađen na južnoj strani otoka zvanoj Hvarske plaže (otud i naziv vinu: ploške, u dijalektu, od plaže) unutar kojih je i Ivan Dolac kao hvarska inačica grand crua. Od 2004. krenulo se kod Carićevih i s ozbiljnom modernizacijom vinskog podruma i s jačim naporom u marketingu. Ivina Cesarica – supruga Ivana u Vinu Hvar voditeljica je marketinga i prodaje, ona je inače i predsjednica udruge Hvarski vinari i kao takva vrlo je aktivna u promicanju i općenito vinara Hvara i mediteranske prehrane kao načina i stila života. Inače, udruga Hvarski vinari u suradnji s TZ Hvara i s Gradom Hvarom a u povodu 150 godina organiziranog turizma na Hvaru 10. i 11. svibnja organizira festival Hvar – otok vina, na kojemu će se na kušanje podastrijeti kapljica hvarskih proizvođača ali na kojemu će, uz moderiranje rimskog vinskog novinara i sommeliera Bartolomea Roberta Leporija održati i zanimljiva radionica o pribidragu, primitivu odnosno zinfandelu, s mogućnošću kušanja pet vina od primitive iz talijanske pokrajine Apulije.

Vina Carić prisutna su u SAD, Švicarskoj, Belgiji i Nizozemskoj, a jedan od značajnijih uspjeha je odabir Plovca Ploškog berbe 2009 za vinsku listu nizozemskog restorana De Librije s tri Michelinove zvjezdice.  ♣         

AUTOHTONI KULTIVARI / A gdje je vugava, la la la la?…

VINA OD DAVNINA 2018 – Zagrebačka Art Galerija Lauba bila je domaćin smotre Vina od davnina koja u prvi plan stavlja plemenitu kapljicu od autohtonih hrvatskih vinskih sorata. Organizator ove jedinstvene manifestacije bila je Hrvatska poljoprivredno-šumarska savjetodavna služba, a potporu su pružili Ministarstvo poljoprivrede RH i Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo kao suorganizatori, te Agronomski fakultet u Zagrebu, Institut za poljoprivredu i turizam u Poreču i Institut za jadranske kulture i melioraciju krša iz Splita, kao partneri. Objavljeno je da je sudjelovalo 70 izlagača sa više od 150 etiketa vina isključivo od autohtonih hrvatskih sorata. Predviđeno je bilo da posjetitelji mogu ne samo kušati nego i kupiti, za ponijeti doma, vino izravno od proizvođača.

Ravnatelj Hrvatske poljoprivredno-šumarske savjetodavne službe Zdravko Tušek (lijevo) u društvu s Josipom Hađinom koji je svojedobno bio profesor na Tekstilnoj školi u neposrednom susjedstvu Laube i koji je, inspiriran narodnim motivima, izradio atraktivne vrećice za čaše i boce

Inicijativa za ovakvu priredbu potekla je od stručnih savjetnika Hrvatske poljoprivredno-šumarske savjetodavne službe.

– Želja je bila pomoći formiranju prepoznatljivog jedinstvenog turističkog proizvoda za kakav su idealna baza upravo hrvatski autohtoni vinski kultivari – rekao je u ime organizatora ravnatelj Hrvatske poljoprivredno-šumarske savjetodavne službe Zdravko Tušek.

U sklopu festivala odvijala su se razna strukovna događanja, konkretno panel-rasprava Vina autohtonih sorata – budućnost? (voditelj: prof. dr. sc. Edi Maletić, Agronomski fakultet, Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo), predavanje Zlatna žutica vinove loze (predavač: Aleksandra Radić, dipl. ing. agr., Hrvatska poljoprivredno-šumarska savjetodavna služba), radionica Stilski izričaji malvazije istarske (voditelj: Tomislav Plavša, dipl. ing. agr., Institut za poljoprivredu i turizam Poreč), pa svečana podjela priznanja za najbolje ocjenjena vina na ocjenjivanju kapljice hrvatskih autohtonih sorata, svečano otvaranje prve boce vina robne marke vina Zagrebačke županije Kraljevina Zelina (voditelj: Udruga Kraljevina Zelina), predavanje Prve zaštite vinove loze (predavač: Tatjana Radiković Palikuća, dipl. ing. agr., Hrvatska poljoprivredno-šumarska savjetodavna služb), radionica Vina autohtonih sorata Hrvatskog zagorja (voditelj: doc. dr. sc. Darko Preiner,  Agronomski fakultet, Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo Zagreb), radionica: Stilistika Škrleta (voditelj: Krešimir Hren, dipl. ing. agr., Eno expert d.o.o), radionica Retrospektiva Pošipa – od pjenušca do prošeka (voditelj: doc. dr. sc. Željko Andabaka, Agronomski fakultet, Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo).

Dipl. ing. Milorad Zoričić, inače i vinski vitez, član Bratovštine hrvatskih vinskih vitezova, i dalje je vrlo aktivan, još uvijek izdaje knjige a najnovija mu je Vinova loza u prošlosti i sadašnjosti Opatijsko-riječko-vinodolskog vinogorja. Na slici je – drži svoju knjigu – s Andrejom Rubeša iz kastavskog OPG-a Dejan Rubeša koje proizvodi kastavsku belicu, od sorata mejsko belo, verdić i malvazija istarska

S otvaranja prve butelje vina 2017 robne marke Zagrebačke županije Kraljevina Zelina: Ivana Puhelek i Zdravko Žigrović. Ove godine dopuštenje komercijalizacije pod markom Kraljevina Zelina dobili su i Željko Kos, Kos-Jurišić i Jarec-Kure

Nikola Grozaj iz Svetog Križa Začretje predstavio je starozagorsku belinu

Nove snage na sceni: Magdalena Plančić, kćerka Antuna Plančića, i špica proizvodnje kuće Braća Plančić iz Vrbanja na Hvaru – crnjak Pharos reserva 2012. Kod Braće Plančić moglo se kušati i drnekušu, bogdanušu…

Marijan Čižmešija, predsjednik ocjenjivačke komisije

Ivan Milan iz Kaštel Novoga, proizvođač Pošipa 2017 koji je na sajmu proglašen šampionom u kategoriji bijelih mirnih vina regije Primorska Hrvatska

Na ocjenjivanje vina održanom neposredno uoči festivala u Laubi prijavljen je bilo 121 uzorak od 26 različitih autohtonih sorata i od 63 proizvođača, berbe su bile od 2017. do 2011. Vinogradarska regija Primorska Hrvatska dala je dvostruko više uzoraka od vinogradarske regije Zapadna kontinentalna Hrvatska. Najzastupljenija su bila vina redovitih berbi ali prijavljena su i vina predikatnih berbi te pjenušci. Bijelih je vina bilo 86, rosea 6, crvenih vina 29 uzoraka.

Najbolje ocjenjeno vino od svih – ukupni šampion: Pušipel prestige izborna berba 2011Cmrečnjak

Šampion u kategoriji bijelih vina regije Kontinentalna Hrvatska: Škrlet 2017  – Voštinić-Klasnić

Šampion u kategoriji bijelih vina regije Primorska Hrvatska: Pošip 2017 – Vinarija Milan, Kaštel Novi

Šampion u kategoriji crvenih vina regije Primorska Hrvatska: Dingač Plavac mali crni 2015 Ivo Violić Jurica vina, Potomje.

I jedno provokativno pitanje: A GDJE JE VUGAVA, LA LA LA LA?!….  ♣

AUTOHTONI  KULTIVARI

ŠKRLET-ovo 2018 – Ako je suditi po jednoj nedavnoj izjavi iz redova moslavačkih vinogradara i vinara da bi vino od autohtone sorte škrlet trebalo postati za Moslavinu ono što je u Donjoj Austriji zeleni veltlinac, ambicije su uistinu velike. Ali, koliko i realne da se ostvare?

Veltlinac zeleni u Austriji je najraširenija vinska sorta. U područjima Wachaua, Kamptala i Kremsa, zahvaljujući uvelike ne samo htijenju nego i dobroj samoorganizaciji vinske branše a i upravo proizvođača iz svakoga od ta tri vinogorja zasebno, sa zelenim veltlincem, koji sve do relativno kratkog vremena i nije uživao neko poštovanje potrošača, čuda je učinjeno. Tako da je zeleni veltlinac danas visokopozicioniran, i u međunarodnim razmjerima, na ljestvicama kakvoće i cijene. Škrleta, pak, koji je zasađen u Moslavini u Sisačko-moslavačkoj županiji gdje je sada, inače, ukupno oko 228 hektara pod vinovom lozom, te na Pokupju u Zagrebačkoj županiji, tako da kao vino izlazi na tržište pod dvjema oznakama izvornosti – kao ZOI Moslavina i kao ZOI Pokupje, ukupno ima tek nekih 76 hektara, s time da je od toga 65 hektara škrleta u Moslavini. Taj manji opseg škrleta sigurno je, barem u ovome trenutku, problem, ali dakako ne treba odustajati, i te kako je nužno štititi i na pametan način razvijati svoje, ono što je ne samo vlastito nego i posebno kao tipično. Sve više se ljubitelji delicija na tanjuru i u čaši u izboru onoga na što će potrošiti pri kupnji opredjeljuju za lokalnu namirnicu, proizvod. I to treba iskoristiti, jer zahvaljujući upravo tome i, naravno, ako su posebnost i kakvoća uvjerljivi, u dotičnome kraju razvija se npr. turizam i donosi za teritorij višestruku korist. Možda je čak u jednu ruku i dobro što u ovome času nema više nasada škrleta, naime tek iduće godine Moslavci će imati prave cijepove škrleta, one koje im nakon provedenih istraživanja i ispitivanja preporučuje struka.

Pogled na smotru škrleta – odozgor (Marko Čolić)

Moslavci, ponosni na svoj škrlet, svojedobno su, upravo sa željom da dobiju bolje sadnice, bili krenuli, u suradnji s Agronomskim fakultetom iz Zagreba, u akciju na klonskoj selekciji sorte. Klonska selekcija završena je prije tri godine, kaže doc.dr.sc. Darko Preiner sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta, i sâm sudionik u projektu, i dodaje kako su izdvojena tri klona, uglavnom vezano uz stabilnost u rodu i niži prinos kao jedan od uvjeta za ostvarenje bolje kakvoće vina, te kako su sada napokon ti klonovi ušli u komercijalnu proizvodnju i za kupnju i sadnju će biti raspoloživi iduće godine.

Upravo u ovo najnovije vrijeme došlo je do smjene generacija u krugovima moslavačkih proizvođača vina, naime mladi su stasali i pomalo zamijenili ili zamjenjuju očeve, pa je logično očekivati da će mladost i donijeti novi vjetar i s njime pojačanu dinamiku u ostvarivanju krunidbe škrleta kao kralja vina u moslavačkome kraju. Udruga Škrlet u mladom izdanju broji osam članova – to su Florijanović, Ilovčak, Jaram, Kezele, Miklaužić, Mikša, Trdenić i Voštinić-Klasnić, i, evo, i ove godine organizirala je manifestaciju Škrletovo, kao jedan od pokaza namjere da ozbiljno poradi na tome da škrlet kao vino dobije, kako članovi vele, širu visoku reputaciju kakvu i zavrjeđuje s obzirom na kakvoću kultivara – naime znanstvenici nakon niza analiza i istraživanja govore kako škrlet spada glede aroma i kakvoće što ih može pružiti u vinu među najbolje bijele sorte u Hrvatskoj! Sada dakle stvari prvenstveno ovise o samim proizvođačima, njihovoj želji i spremnosti da se dogovore i vještini da na društveno-političkoj sceni u svome kraju ali i među drugima koji mogu savjetodavno i materijalno pomoći, budu dostojni sugovornici i da nađu prikladne sugovornike i partnere.

Na ovogodišnjem Škrletovu, održanome u prostorima ivanić-gradskog Pučkog otvorenog učilišta a s programom podijeljenime na strukovni skup o škrletu i na, potom, mini-festival škrleta otvoren i za široku publiku, svoja su saznanja o škrletu kao kultivaru i poglede na budućnost kapljice od te sorte u smislu da i u punoj mjeri ispolji svoj potencijal u vinu zaštićenome kao robna marka moslavačkoga kraja, iznijeli, uz moderiranje doc.dr.sc. Zvjezdane Marković, docentice sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta, doc. dr.sc. Ana-Marija Jagatić Korenika i doc. dr. sc. Darko Preiner, također sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta, ali i dr.sc. Silvio Šimon sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo, kao i dipl. ing. agr. Krešimir Hren, enolog. Doc.dr.sc. Ana-Marija Jagatić Korenika, koja je 2010. i 2011. radila doktorat na škrletu i to u segmentu primarne prerade, među ostalime uspoređujući klasičnu hitru preradu grožđa i nekoliko oblika hladne maceracije škrleta radi bolje ekstrakcije aroma, izašla je s podatkom da je škrlet bogat terpenima, tj. spojevima odgovornima za jači izražaj voćnih i cvijetnih aroma u organoleptici vina. Dodala je i kako se pokazalo da škrlet sadrži i dosta fenola, koji mogu biti vrlo korisni za vino u smislu njegove duževječnosti. Apelirala je na proizvođače da pri sadnji dobro razmisle o položaju terena, nagibu i ekspoziciji, tipu tla i izboru odgovarajućega klona, potom o načinu uzgoja i uzdržavanja vinograda, terminu berbe, selekciji grožđa, uporabi kvasaca za fermentaciju, načinu i dužini dozrijevanja. Preporučljivo bi bilo da vino maksimalno rese njegove vlastite arome, naime tako se čuvaju izvornost i posebnost, pa kod izbora selekcioniranih kupovnih kvasaca za fermentaciju valja rabiti one tzv. neutralne, dakle kvasce koji nisu dizajnirani za izvlačenje i potenciranje aroma. S time se složio dr.sc. Silvio Šimon. Doc.dr.sc. Ana-Marija Jagatić Korenika pozvala je proizvođače škrleta da budu složni i čvrsto se dogovore oko proizvodnje i oko fizionomije škrleta.

Tomislav Voštinić Klasnić, Zvjezdana Marković i Josip Kraljičković

Želi li se škrlet podastrijeti u čaši u njegovoj originalnosti, nužno je definirati stilistiku kako bi organoleptika vina od škrleta kao autohtone sorte unutar jedne ili unutar svake od mogućih više grupa što treba(ju) kao tipičnost i karakterističnost prezentirati u čaši moslavački kraj, bila do određene mjere ujednačena (ne uniformirana!), time i prepoznatljiva. A to znači da treba postaviti određene standarde-pravila za rad u vinogradu, rad u podrumu a i oko najranijeg mogućeg datuma izlaska vina na tržište. Koliko sam čuo od nekoliko na skupu nazočnih proizvođača, mašta se uvelike o škrletu kao svježem lepršavome mladome vinu, pa i s blagim ostatkom neprovrelog šećera, a koje bi se nudilo – u Dalmaciji, jer takvo svježe vino odgovara u ljetnoj vrućini i žegi, k tome i prija uz plodove mora i ribu. Osobno mislim da škrlet, kad već kao sorta ima tako visoki potencijal kako su znanstvenici rekli, ne bi trebalo zadržavati tek na razini svježeg lepršavog vina i vina s (jeftino komercijalnim) ostatkom neprovreloga sladora, te da nada u dobar plasman u Dalmaciji u ovome trenutku dok još nema većih količina ne počiva na čvrstom temelju. Logičnije mi se čini, umjesto odlaska prema turizmu na Jadran i u pravu vrevu ponude u kojoj se lako utopiti, ostati sa škrletom doma i pokušati u jačoj mjeri turizam dovesti k sebi. To je zahtjevniji, teži put, ali na dugi rok trud bi se trebao isplatiti. Moslavci bi mogli oformiti primjerice tri grupe škrleta, svaku sa svojom određenom stilistikom, tj. baznu ili početnu u kojoj bi bio takav navedeni svježi lepršavi mlađi (ali šećerom neopterećeni dakle posve suhi no i dovoljno dozreli) škrlet, potom grupu ozbiljnijeg zrelog suhog škrleta sposobnog i za duže odležavanje u butelji, te grupu slatkog desertnog vina, a svaku grupu morao bi u apelacijskoj oznaci ZOI Moslavina pratiti adekvatan dodatni navod, možda npr. classic za prvu grupu, premium za ozbiljniju grupu i predikat odnosno slatko desertno, uglavnom nešto u tome stilu, za slatka vina od kasne berbe naviše.

Na skupu u Ivanić-Gradu spominjali su se škrleti teške kategorije. Po etiketama ponuđenim na kušanje posebno, izvan protokola i u sklopu festivalskoga dijela, rekao bih da bi ti tako nazvani teškaši mogli aspirirati na ulazak u gore spomenutu premium kategoriju. Makar, neki su teškaši bili teškaši više po teškoj butelji nego po težini vina, ali među tim tzv. teškašima vidjeli su se pokušaji s dužim maceracijama koji mogu dati teškaše. Budući da dugačke maceracije praćene i alkoholnom fermentacijom nisu tradicija Moslavine, tako dobivena (tzv. narančasta) vina trebalo bi u apelaciji, makar ona bila i od autohtonog škrleta, drukčije označiti, dakle umjesto sa ZOI Moslavina jednostavno kao – vino s kontroliranim porijeklom. Inače, upravo ta Teška kategorija škrleta predviđena je kao tema za strukovni skup na Škrletovome iduće godine.

Dio strukovnoga skupa na Škrletovome 2018 protekao je u degustaciji naslijepo osam škrleta berbe 2017 a od osmero proizvođača, kako su se nazvali, glavnih igrača Udruge škrlet Moslavina. Degustaciju je vodio dipl. ing. Krešimir Hren. Po Hrenovu naputku trebalo je od tih osam uzoraka izabrati tri koja su ostavila najbolji dojam, i rangirati ih, kao šampiona i prvih pratitelja. Nakon što su degustacijski listići skupljeni i obrađeni bilo je vidljivo da je gotovo jednoglasno za prvaka izabran Škrlet 2017 obitelji Voštinić-Klasnić. ♣

PORTUGIESER DU MONDE 2018

HRVATSKI ŠAMPIONI s PLEŠIVICE – U mađarskome Pečuhu održano je eto već šesto ocjenjivanje Portugieser du monde. I opet uspjeh Hrvatske: osvojili smo dvije šampionske medalje, jednu zlatnu, te četiri srebrna odličja.  Evo i kako s medaljama stoje zemlje-sudionice: 1. Hrvatska – dva CH, jedno zlato, četiri srebra; 2. Mađarska – jedan CH, 18 zlata, 34 srebra; 3. Njemačka – jedan CH, jedno zlato, dva srebra; 4. Austrija – tri zlata, jedno srebro; Srbija –dva zlata, tri srebra; 5. Slovenija – dva zlata, dva srebra,; 6. Slovačka – jedno zlato, tri srebra.

Hrvatski šampioni Krešimir Ivančić i PZ Plešivica (Tomislav Haramija), i zlatni Kolarić iz Pečuha na okupu, u društvu s novinarom Ivom Kozarčaninom, te sa Željkom Baljom koja se pobrinula za slanje uzoraka u Mađarsku

Prvaci iz Hrvatske su s Plešivice. Dolje su najuspješniji sudionici:

Šampioni 2018

Kategorija mladih portugizaca, iz berbe 2017: PZ PLEŠIVICA Portugizac 2017 (Plešivica, Hrvatska)

Tomislav Haramija, upravitelj PZ Plešivica. Pretprošle godine na ocjenjivanju portugizaca u organizaciji Vinskih zvijezda u Zagrebu mladi portugizac PZ Plešivica bio je šampion! Haramija veli da su ga priznanja i jako dobra 2017. berba ohrabrili da se još jače posveti portugiscu

Kategorija po raznim godištima berbe: WEINGUT HUPPERT Portugieser Klassik 2015 (Rheinhessen, Njemačka)

Kategorija blendova s portugiscem: VYLYAN PINCÉSZET Redy 2017 (Villány, Mađarska)

Kategorija Portugieser Specialities: IVANČIĆ Griffin Rosé Sparkling (Plešivica, Hrvatska)

Top 5 Portugieser 2017

PZ Plešivica Portugizec 2017 (Hrvatska); Polgár Pince Portugieser 2017 (Mađarska); Ősi Gábor Portugieser 2017 (Mađarska); Lelovits Tamás Portugieser 2017 (Mađarska); Tiffán’s Pincészet Portugieser 2017 (Mađarska)

Top 5 Vintage Portugieser ukupno

Huppert Blauer Portugieser Klassik 2015 (Njemačka); Marcus Schneider Einzelstück Portugieser 2014 (Njemačka); Harald Schachl BlauerPortugieser 2016 (Austrija); Szende Pince Gábor Portugieser 2016 (Mađarska); Jackfall Bormanufaktúra Portugieser 2016 (Mađarska).

Inače, zlatnu medalju za Portugizac 2017 s Plešivice je još osvojio Franjo Kolarić, a srebra su pripala vinarijama Ivančić, Golubić te Željko Gregorić, konkretno, srebrni su Portugizac barrique od Kreše Ivančića i pjenušac Ivančić Griffin Purtugizec Plešivica Dark side, te, od obitelji Golubić i Gregorić, mirni portugisci iz 2017. Usput, na ocjenjivanju portugizaca u organizaciji Vinskih zvijezda potkraj prošle godine portugizac iz 2017 od obitelji Golubić plasirao se među prva trti!

Ocjenjivački žiri brojao je 18 članova, iz Hrvatske je ove godine član bio samo  Ivo Kozarčanin.

Krešimir Ivančić i otac mu Milan, znani vinski biškup. Milan Ivančić, u vinsko-biškupskoj odori i na slici sa svojim pomoćnikom vin-fra Perom Kunovićem, nedavno je objelodanio knjižicu Plešivičko Martinje u kojoj opisuje narodni običaj krštenja mošta i svoje dogodovštine uz Martinje. Uz knjižicu je pričvršćen i CD

Krešimir Ivančić u posljednje tri godine dobio je u Mađarskoj na ocjenjivanju portugizaca više medalja, i to ga je ponukalo da upravo portugiscu kao sorti i vinu posveti osjetno veću pažnju.  Ivančić veli da sad ima pet etiketa vina od portugisca odnosno na bazi portugisca, to su mladi, zatim njegovan u barriqueu, dva pjenušava tj. ružičasti i crni, i bermet. Ali, tu nije i kraj, kaže.

Vinograd Ivančićevih na Plešivici

Vinograd Ivančićevih na Plešivici, na 400 je metara nadmorske visine. Ivančići imaju 1,5 hetara vlastitog trsja, a grožđe i kupuju. Proizvode i rizvanac, chardonnay i sauvignon

Zlato u Pečuhu i dobra berba 2017 ohrabrili su i Franju Kolarića da se značajnije okrene upravo portugiscu. Kolarić najavljuje da upravo stvara veliko vino od portugisca roda 2017. Lani je bio kupio novu bačvu od 500 litara s namjerom da u nju stavi crni pinot, a iz bojazni da mu crni pinot u posve novoj bačvi ne dobije drveni štih odlučio je u bačvu, da je, što se kaže, ovini, na neko vrijeme najprije staviti mladi portugizac, međutim nakon nekog vremena kad je kontrolno kušao taj portugizac iz bačve toliko se njime oduševio da se opredijelio ostaviti ga u bačvi sve do kraja srpnja ove godine a onda će ga na daljnje dozrijevanje preseliti u amforu, sve kako bi na kraju dobio veliko vino.

Lijepa drvena kuća okružena vinogradima a u kojoj obitelj Ciban prima goste

Dragutin Ciban bio je također jedan od proizvođača što su na ocjenjivanje u Pečuh ove godine poslali portugizac. Međutim on nije dobio medalju, njegovo objašnjenje bilo je da njegov portugizac nije uzet u obzir jer da je – prealkoholan. Pa, ‘judi, je li to moguće?! Ne to da je portugizac s većim alkoholom nego to da zbog toga alkohola nije uzet u obzir za medalju… Dok je objašnjavao pretpostavljene razloge zbog kojih je ostao bez medalje, Ciban je davao kušati, kako je rekao, upravo taj portugizac poslan na degustaciju u Mađarsku. To što smo kušali bilo je uredno vino! Teško da je u Pečuhu bio baš problem visokog alkohola. Inače, prije nekoliko godina susreo sam se kod Vlade Krauthakera s portugiscem (poslije je otišao u jednu crnu kupažu) sa 14 vol % alkohola, bio je jako dobar. Bolja godina, povoljna vinogradska pozicija, niži prinos, kasnija berba – namjerna ili iz nehata, i, eto, i vinčine i od portugisca…

Drago Ciban, inače, ima 15 hektara zemljišta, od toga dio je šuma, a na lijepoj poziciji u Plešivičkom vinogorju je 8,5 hektara vinograda zasađenog pinotom bijelim, pinotom sivim, rizlingom rajnskim, pinotom crnim, cabernet sauvignonom i portugiscem. Drago Ciban veli da svoja vina prodaje samo na svom kućnom pragu, kroz lovačka druženja i izletničke posjete…

Nagrađeni plešivički vinogradari/vinari Haramija-PZ Plešivica, Ivančić, Kolarić i Gregorić u društvu s Ružicom Rašperić, direktoricom Turističke zajednice Zagrebačke županije, i Ivanom Herceg, direktoricom Turističke zajednice Jastrebarskoga

– Čestitam dobitnicima, ali i ostalim našim sudionicima na ocjenjivanju, najviše na zajedničkom nastupu, naime upravo zajedništvom možemo postići značajne rezultate i u promociji plešivičkog kraja. Medalje za vino svakako su dobar marketinški alat i solidan temelj za rast interesa posjetitelja određenome kraju. Podaci govore kako vinorodnu Plešivicu posjećuje sve veći broj ljudi, a osjetno povećanje bilježi se od nedavno tj. otkako je na području Jastrebarskoga otvoren novi hotel Princess. U prva četiri mjeseca ove godine u Jastrebarskome je ostvareno tri puta više dolazaka i noćenja nego u istom razdoblju prošle godine – rekla je na nedavnom susretu s nagrađenim vinarima Ivana Herceg, direktorica Turističke zajednice grada Jastrebarsko. ♣

PINK DAY 2018

FESTIVAL RUŽIČASTIH VINA u MIMARI – Udruga Women on Wine/WOW (Žene o vinu/ŽoV) može se pohvaliti sa već šestim po redu Međunarodnim festivalom ružičastih vina – Pink Day 2018. Festival se i ove godine odvijao u prostoru Muzeja Mimara u Zagrebu.

Ekipa koja nam jamči da će nam svakako barem jedan dan u godini biti ružičast! Organizatorska grupa ovogodišnjeg Pink Daya na čelu sa Sanjom Muzaferijom, novinarkom, predsjednicom udruge WoW i idejnom začetnicom ove smotre ružičaste kapljice

Pink Day uz izlagački dio s mnoštvom vinara i s grupom proizvođača maslinovoga ulja obilježili su, po tradiciji, i nastupi proizvođača maslinovoga ulja, te zanimljive radionice vezane uz vino i ulje. Za prvu radionicu, a pod nazivom Ružičasta Dalmacija, bila je zadužena Monika Prović, iz kuće vina Prović iz Opuzena, za radionicu o maslinovom ulju brinula je španjolska ekspertica Carmen Sanchez Garcia, a na kraju, da zasladi, sommelier Siniša Škaberna rješavao je dilemu: Rosé – da li slatko, ili ne?

Klinček med rojžicami!… Tata Prović iz Opuzena između Sibile Kolar Mijatović iz Baranje i Dubravke Kurtalj s Plešivice. Sibila poziva u Kneževe Vinograde, Zmajevac i Batinu od 8. do 10. lipnja na Gatorfest 2018. Sudjeluju podrumi i ugostitejski objekti Kalazić, Kolar, Zajec, Belje, Pinkert, Svijetli dvori, Čokot čarda, Endre Sabo, Szabo, Zdravko Dobrovac, Vina Aleksander, Andrić Stipa, Josić, Kusić, Špigel, Gerštmajer, Branka Hudobec, Ferenc Varga, poljoprivredni obrt Kresko…

Sve je pinkasto: WoW-icu Carlu Biancotti očarao jr rosé od Morena Degrassija, iz ruke – Mauricija!

Ivan Damjanić Fuškulinski: Nekad je kravata kao ukras bila stegnuta oko vrata gazde, a sad je, eto, oko vrata butelje….

Najlipša Špoža: Magdalena Senjković s Brača

Ništa ih ne može iznenaditi – Mladen i Dušica Siber iz Osijeka a s vinogradom od 10 hektara u Erdutu. Imaju grožđa za jelo i za vino, a vina za sva godišnja doba, za sva jela, za svaku prigodu – za proljeće a naročito za vruće ljeto sauvignon bijeli te rosé, za jesen i zimu cabernet sauvignon, a za čitavu godinu pjenušce!…

Nakon priredbe u Mimari, veselo druženje nastavilo se u večernjim satima na službenom after-partyju u restoranu Time, jednoj od omiljenih destinacija Zagrepčana za dobar provod. ♣

GREEN IN PINK – Za razliku od niza mediteranskih vinara što se tek sekundarno bave i maslinovim uljem, Istranin Klaudio Ipša je maslinar i proizvođač odličnog maslinovoga ulja koji je postao – i ozbiljnim vinogradarom i vinarom! Uljarski dio Pink Daya u Mimari nazvan je Green in Pink (=zeleno u ružičastome), ali Ipša je ipak i u tom zelenom Mimarinom kutku htio ostati na kolosijeku ružičastoga pa je etikete za svoje bočice ulja dao prigodno tiskati u rosé tonu, k tome ispod stola je kao odličnu dopunu imao i vinsku ružičastu ponudu – njegov macerirani sivi pinot… / Carmen Sanchez Garcia, ekspertica za maslinova ulja, održala je zanimljivu radionicu o uljima ali i, za svojim stolom, prezentirala neka od ponajboljih španjolskih ulja, od sorata picual i arbequina

VINISTRA 2018 – 25.put

SVIJET MALVAZIJA, ali i TERANA i… – Ohohoooo! Lijep jubilej, četvrt stoljeća postojanja – kao i revija Svijet u čaši! Čestitke Vinistri, i najbolje želje za dalje!

Nikola Benvenuti i Caroline Gilby MW

Počelo je uz prvomajske praznike, a onda premješteno na sredinu svibnja. Ove godine jubilarna 25. Vinistra odvijat će se u porečkoj dvorani Žatika od petka 11. do nedjelje 13. svibnja. Očekuje se oko 130 izlagača, najveći broj, logično, iz Istre. Zemlja partner je Austrija, pa će tako eto posjetitelji imati priliku uživati i u odličnim vinima austrijskih izlagača.

– Konstantno povećanje broja uzoraka, pogotovu od autohtonih sorti, sve veći broj uzoraka prijavljenih posebno za ocjenjivanje Svijet malvazije, sve viša razina kvalitete tih uzoraka i svake godine neki novi mladi perspektivni vinari potvrda je da radimo dobar posao te da Istra ravnopravno može stati uz najpoznatije svjetske vinske regije – istaknuo je predsjednik Vinistre Nikola Benvenuti. Na pressici vezanoj uz vinistru Benvenuti je s iznimnim zadovoljstvom najavio dolazak u Poreč legendarnog britanskog trgovca, kritičara i šampanjera Stevena Spurriera, kojega je predstavio i kao velikog prijatelja Istre i istarskih vinara.

Benvenuti je iznio još nešto bitno: udruga Vinistra već neko vrijeme temeljito radi na donošenju strategije razvoja istarskog vinogradarstva i vinarstva do 2030. godine. U tome istarskim vinarima i stručnjacima pomažu, kako je rečeno, jedna poslovna grupa iz Zagreba i ugledni talijanski enolog Walter Filiputti iz Furlanije. Benvenuti je obećao da će se novosti vezane uz taj projekt objaviti upravo na Vinistri.

Najveći broj uzoraka – rekordni! – pristigao je na deseto jubilarno vrednovanje Svijet malvazija. Na neformalno svjetsko prvenstvo najpoznatije istarske sorte ukupno je bilo prijavljeno 627 uzoraka iz sedam zemalja – Hrvatske, Italije, Slovenije, Španjolske, Grčke, Portugala i Crne Gore. Na ocjenjivanje je prijavljeno i 312 uzoraka vina ostalih sorata, zatim 28 uzoraka jakih alkoholnih pića i 17 uzoraka maslinova ulja. Predsjednica ocjenjivačke komisije Svijeta malvazija bila je Caroline Gilby MW, koja je je na tome položaju već pet godina i koja je izjavila kako je ovaj put na kušanju bilo vrlo mnogo sjajne kapljice.

Istra i posebice Poreč očekuju i ove godine dosta od turizma pa i od turizma vezanog izravno uz sajam Vinistra. Ronald Korotaj, član Uprave Plave Lagune koja je partner Vinistri, veli da se svake godine uz Vinistru osjeti povećani broj rezervacija, a Nenad Velenik, direktor TZ Grada Poreča, iznio je podatak da je prošla turistička godina sa 3,4 milijuna noćenja bila u Istri rekordna, a ove godine predviđa se povećanje od oko jedan posto, dakle – novi rekord! ♣

________________________________

Albert i Nikola Benvenuti

CALDIEROSSO EUROPA u MALOME, SAN SALVATORE VELIKAN IZ MALENOG KALDIRA!Nikola i Albert Benvenuti nedavno su i zasebno boravili u Zagrebu, da bi – u restoranu Vinodol – predstavili neka svoja vina  upravo puštena na tržište. Riječ je o Roséu 2017, Malvaziji 2017, Malvaziji Anno Domini 2016, crnom blendu Caldierosso 2016, i Bijelome muškatu San Salvatore 2013. Rosé je od terana branoga krajem kolovoza, vrlo svjež, odlično pitak, pun, sigurno će biti hit ovoljetnog osvježenja. Malvazija 2017 također vrlo pitka, svježa, a Malvazija 2016 Anno Domini – nadgradnja. Proizvodi se samo u jako dobroj godini. Trsje je na posebnoj poziciji sađeno još 1962! Oko 15 dana trajala je maceracija, uz alkoholno vrenje, slijedilo je jednogodišnje dozrijevanje u bačvi. Caldierosso (Caldier Rosso) – po sortama Europa u malome: teran, merlot, nebbiolo (Alba), tempranillo (Rioja), po 25 posto. Vinogradi su na ekstra poziciji Santa Elisabetta, za iduću godinu Benvenuti najavljuju baš s tog položaja izlazak novog vina – terana extra! Bijeli muškat San Salvatore 2013 – velikan iz maloga Kaldira! Slatko desertno, kompleksno, živo, puno. Alkohol 12 vol %, ostatak sladora 280 g/lit! Vinograd je na visini od 400 metara, selekcija najboljih grozdova, sušenje na slami oko četiri mjeseca, kratka maceracija pa dvije godine bačve…  ■

_________________________________

VINO i KINO

OSKAROVCI i ARMANOVCI GOSPE JELE – Ovako, s cvijećem, izgleda kao oskarovka, međutim riječ je ne o glumici-slavljenici, nego o dami koja se bavi Oscarima, ali i – eno-gastronomijom, s naglaskom na vinu, tako da je cvijeće znak pažnje za njen dosadašnji uspješan rad vezan uz događanja pod nazivom Vino i Kino a može i obratno – Kino i vino. Poput sommeliera koji nastoji što bolje sljubiti hranu s Bakhovim nektarom, tako ona na korist potrošača nastoji spajati film s plemenitom kapljicom i specijalitetima na tanjuru. Organizira susrete i druženja na način da se – ne u klasičnoj kino-dvorani nego u nekom atraktivnom prostoru gdje je moguće uživati i u dobroj hrani i dobroj kapljici – prikazuju inserti iz filmova koje ona izabere i koji se po prikazivanju komentiraju, a istovremeno na kušanje i, dakako, na javnu reakciju komentarima, nazočnima se nudi vino od izabranoga proizvođača poznavatelja i poklonika filmske umjetnosti a koji je zainteresiran da se predstavi i promovira na malo drukčiji način, ne kroz izravan reklamni oblik nego i na stepenici s intelektualnom notom više.

Marijan Arman prezentira vina

Protagonistica priče Jelena Bulum iz Zagreba upravo nedavno, a nedugo nakon ovogodišnje dodjele Oscara, svoje okupljanje je priredila u lijepoj zagrebačkoj vinoteci Bornstein na Kaptolu, koja se i ovom prigodom pokazala sjajnom za prezentacije ovakvog tipa. Gost vinar bio je Marijan Arman iz Nardučija kod Vižinade, s kojim je u društvu, kao logistička potpora, stigao i sommelier Siniša Škaberna. Marijan Arman, sedma generacija vinara u obitelji, dočekao je, uz slajd glasovitog Federica Fellinija, goste sa svojim pjenušcem Stancija brut od malvazije istarske 2017 (!), potom je, u nastavku večeri, ponudio mirnu Malvaziju 2017, pa Malvaziju 2016 grand cru (grand cru?! Smije li se ta oznaka rabiti u nas?) od grožđa s trsja staroga stotinjak godina (rekao bih: najbolje vino te večeri), slijedili su Sauvignon 2017 te Teran 2015 s boravkom 24 mjeseca u novom i rabljenom barriqueu.

Jelena Bulum

Mjesta u publici popunjena do zadnjega! i to govori nešto…

Uz priredbe Wine & Music, realizirane tako da se u prikladnom prostoru opremljenom stolovima priredi mini-festival proizvođača vina zainteresiranih za svoju promidžbu uz nastup nekolicine glazbenika, imamo eto i Kino i vino, obično s jednim vinarem-gostom i s prikazivanjem odlomaka iz filmova. Logično mi se čini  da bi priredbama punu dinamiku dalo to da organizatori Wine & Musica tješnje, tj. dovoljno prisno spoje – zašto ne u konzultaciji i sa sommelijerom i s glazbenim stručnjakom – vinare i njihova vina i glazbu, možda npr. na način da se svaki put izabere po grupa vinara s istim ili podjednakim afinitetima prema glazbenom žanru koji će se izvoditi na priredbi, te da upravo, koliko je moguće, ti vinari u prvi plan svoje prezentacije gurnu ono svoje vino ili ona svoja vina koja bi najviše odgovarala atmosferi što će je stvarati dotična muzika. A što se tiče Vina i Kina, podjednako – za prikazivanje inserata izabrati filmove kako po aktualnosti tako i po afinitetu i gostujućeg vinara. A vinar neka uz atmosferu koju stvaraju odabrani filmski inserti u prvi plan gurne svoja vina koja bi što moguće bolje popratila ono što se vidi na ekranu. Smatram da za ovakve prigode koje u sebi hoćeš-nećeš imaju hedonističku i opuštajuću notu ne bi trebalo, ma koliko filmovi toga trenutka bili aktualni i ma koliko osvojili Oscara i ma koliko se u realizaciji – i komentarima stručnjaka za film – želi pokazati intelektualistički pristup i ozbiljnost, izabirati one s iole mučnom tematikom i s mučnim scenama, prvo stoga što uživanje u finoj hrani i finome piću ne ide zajedno s promatranjem i komentiranjem nečijih ozbiljnih problema, drugo stoga što ljudi večernjim izlaskom, nakon naprnoga dana te zasićeni problemima svakodnevice i mučnim scenama u stvarnome životu, ovako uz film, glazbu, čašu vina i fini mali zalogaj žele vedrinu, razonodu, a treći je valjani razlog taj što postoje i vedri zanimljivi pažnje vrijedni filmovi na višoj intelektualnoj  razini..  ♣

NOVA SADNJA

Braća Zvonimir i Tomislav Tomac

Zvonimirov sin i nasljednik
u vinu Tomislav Tomac

TOMCI POJAČALI CHARDONNAY i PINOT CRNI, VRATILI VELTLINAC CRVENI! – Nekad je na Plešivici sorta veltlinac crveni bila vrlo raširena, a onda je pokleknula pred najezdom internacionalnih kultivara i ostala u nekom manjem opsegu u starim gusto sađenim nasadima, tako da je danas još malo tko ima za proizvodnju izdvojenoga vina od nje, i vino od nje jedva da se i nađe u butelji na tržištu (jedan od onih koji proizvode čisti crveni veltlinac i pune ga u bocu je Robert Braje). Vinogradarsko-vinarska obitelj Tomac, koja je nekad nudila butelje s etiketom Crveni veltlinac pa se potom usredotočila na rizling rajnski i chardonnay, sauvignon, u novije vrijeme i na pinot crni, odlučila je vratiti se veltlincu crvenome! Tomci su dobili mogućnost obrade terena na kojemu je nekad trsje uzgajao znani plešivički vinogradar/vinar Braco Nežić, riječ je o za vinograd vrlo dobroj poziciji na 220 metara nadmorske visine i površine oko 1,5 hektara. Upravo na kraju travnja 2018. Tomci su završili sadnju na toj parceli za koju pater familias Zvonimir Tomac tvrdi da je na razini grand crua, a odlučili su se za veltlinac crveni, chardonnay i pinot crni, svakoga po trećinu. Veltlinac je namijenjen za samostalno vino, a chardonnay i pinot crni su izabrani radi pojačanja količina grožđa za pjenušce, koji im se jako traže. Zvonko Tomac ističe da su certificirani cijepovi stigli iz rasadnika u Austriji – dakako veltlinac crveni, i Francuske. S tih novih 1,5 hektara Tomci sada imaju ukupno osam hektara pod vinovom lozom.

Nekad davno kušao sam na Plešivici vino još jedne sorte koja se tamo prije tradicijski uzgajala i davala lijep rezultat u vinu – lovrijenac. Šteta bi bilo i nju, također i kao dug tradiciji, ne vratiti na Plešivicu. Tomac senior kaže da je njemu ovo posljednja sadnja u životu, ali tu je Tomac junior…  ♣

MIRISAVE SLATKE KUTJEVACKE PERLICE

Vlado Krauthaker

KRAUTHAKER IPAK POKLEKNUO… – Posljednjih godina, otkako je u Hrvatskoj pojačano zanimanje za pjenušcima i otkako se u pjenušce upustilo već dosta naših vinara, u više sam navrata pitao jednog od najistaknutijih hrvatskih proizvođača vina Vladu Krauthakera kani li i on svoju ponudu vina popuniti s pjenušcem. Uvijek bi mi odgovarao odmahom ruke i riječima kako on nije ljubitelj pjenušaca pa ga i ne zanima taj segment proizvodnje, džentlmenski bi dodao da u Hrvatskoj ima već sasvim dovoljno pjenušara koji rade jako dobro pa njemu nije namjera petljati se u mjehuriće. Međutim vijesti govore da se ipak predomislio: novitet u njegovoj ponudi upravo je pjenušac, nazvan Julija, po njegovoj mami. Napravljen je metodom charmat (drugo vrenje u velikim posudama od inoksa), a od žutog muškata, bijelog muškata i muškat ottonela, ne samo da je mirišljav nego je i sladak, sa oko 20 g/lit neprovrelog sladora. Koji je bio razlog tome da je Krauthaker promijenio stav? Čini se da mu je s tržišta s jako puno strana došla direktna verzija upravo onog pitanja koje sam mu ponekad kad bismo se susreli postavio ja… Sad je, s moje strane, novo pitanje: budući da je izašao s pjenušcem primjerenime za posluženje nakon jela, uz desert, postoje li izgledi da uskoro izađe i s posve suhim pjenušcem koji bi odlično odgovarao kao aperitiv ili uz neko predjelo na bazi ribe odnosno plodova mora… A onda bi uslijedilo i treće pitanje: zar ne bi bilo primjerenije da vinska kuća Krauthakerova kalibra izlazi s pjenušcem klasične metode? ♣

CHAMPAGNE: TEKSTIL i  PJENUŠCI

OD KRPICA DO PERLICA – Nekad davno, početkom 18. stoljeća, Champagnea je, kažu, bila središte proizvodnje tekstila. I baš u to vrijeme tekstilne ekspanzije u nju je doselilo na rad i dosta Nijemaca. Koji su kad je splasnuo tekstilni business prešli u – šampanjski sektor. S tekstilom su ostali u vezi tek po elegantnom odjevanju.

Na prezentaciji u Dubravkinom putu u Zagrebu: Willem Pinçon, u sredini, Dražan Šunjić Grof iz distrbucijske kuće iz Velike Britanije (desno), te Tihomir Purišić, sommelier Dubravkinog puta

Kako je vrijeme teklo i kako se uvidjelo da ponuda tekstila postaje u svijetu prevelika da bi se i dalje lako ostalo na vrhu i s krpicama bralo slavu i novac, tako su žitelji-tekstilci Champagne i došljaci Nijemci u njoj počeli sve jači naglasak u svojim aktivnostima stavljati na ono što je Champagnea imala (ima i još!) ali drugi baš i ne, a to su jedinstveno tlo od krede te perlice bitne za davanje nove dimenzije vlastitom ne baš jako dobrom, mineralnome i jače kiselome mirnom vinu što je očito vapilo za šampanjizacijom. Nijemci, koji isprva, pri dolasku u Champagneu, teško da su pomišljali da će im se tekstil raspršiti u unosne mjehuriće, svojom pedantnošću i posvećenošću poslu pomogli su domaćinima u osvajanju svijeta tekućim načinom, pa evo i nekoliko istaknutijih prezimena Champagne a što vuku na germansko: Deutz, Heidsieck – ta se obitelj u Champagneu doselila 1785., pa Roederer…

Počelo je s jednom šampanjskom kućom Heidsieck, a danas su na šampanjskoj sceni čak tri Heidsiecka! To su Heidsieck Monopole, Piper Heidsieck, Charles Heidsieck! Znalci najviše cijene Charlesa, koji je vlastitu šampanjsku kuću utemeljio 1851. i koji je vizionarski odlučio ići na visoku kakvoću i na dotjerane proizvode za ponudu prema novim mladjim educiranim poduzetnicima dublja džepa, a takve je u većem broju uspio pronaći u sjevermoj Americi, osobito u New Orleansu gdje je eto 1888. i neko vrijeme poslje uspijevao godišnje plasirati po tri boce svojega pjenušca po stanovniku!…

E, pa u najnovije vrijeme taj Charles Heidsieck značajno je, preko distributera Enozoika, prisutan i u Hrvatskoj! I to kao Brut Reserve – šest godina na kvascu, Rosé brut – šest godina na kvascu, Brut Vintage 2006 – 9,5 godina na kvascu, Rosé brut vintage 2005 – također 9,5 godina na kvascu, i po najnovijemu i kao Blanc de Millénaire 2004 blanc de blancs, s 13 godina odležavanja na kvascu u boci i degoržiranom u studenome 2016 (čep je Mythic Diam, eto sposoban da i nakon toliko vremena po degoržiranju šampus očuva u sjajnom stanju). Taj Millénaire (nije milijuner, ali jeste za milijunere!), proizvodi se samo u izvrsnim godištima, pogled u bližu prošlost otkriva da je, prije 2004., napravljen 1999, 1995, 1985, 1983…

Brand manager Charlesa Heidsiecka Willem Pinçon – dakako, u elegantnome odijelu! – navodi kako kuća Charles Heidsieck koristi grožđe iz vinograda iz 60 sela Champagne, kako svake godine Charles Heidsieck ima na raspolaganju za izbor za kreaciju pjenušaca oko 400 vina, te kako Charles Heidsieck osobitu pažnju poklanja kreiranju šampanjaca blendiranjem baznih vina različitih godišta (vin de reserve) i ne opterećuje se suviše vintage izdanjima.

Šampanjski podrum Charles Heidscieck 28 je metara ispod površine zemlje, miran, bez vibracija i s 90 posto vlažnosti te s temperaturom stalno oko 10 Celzijevih stupnjeva. Takav podrum posjeduje samo pet šampanjskih kuća, a to su, uz Charlesa Heidsciecka, još Veuve Cliquot, Ruinart, Taittinger, Pommery. U tom podrumu vina reserve čuvaju se na finom talogu (kvascu) u velikim posudama od inoksa. Tako vino dobiva na kremoznosti i strukturi. Vina reserve su iz 20 različitih godišta berbe! U bijeli šampanjac brut obično se stavi oko 40 posto vina rezerve, a u rosé oko 20 posto. ♣

HRVATSKA KAPLJICA u SVIJETU

NASTUP NA TRŽIŠTU SAD – U sklopu serije prezentacija hrvatskoga vina po inozemstvu čak 22 vinarije iz Hrvatske predstavile su se ovih dana američkim distributerima i vinskim stručnjacima u New Yorku na nastupu u organizaciji Udruženja vinarstva HGK. Prezentacija pod nazivom Vina Croatia–vina mosaica privukla je oko 300 potencijalnih distributera i vinskih stručnjaka iz SAD.

Masterclass s hrvatskim vinom u New Yorku

Za hrvatske vinare prisutnost na američkom tržištu preduvjet je za ulazak na vinsku kartu svijeta. Ako nismo na njujorškoj sceni, onda teško da postojimo i na međunarodnoj, kazao je Ivica Matošević iz Udruženja vinarstva HGK. Ali, morali bismo zajedno dolaziti češće, to bi bila velika stvar za nas, istaknuo je još Matošević.

Malvazija je jedna od sorti koje su vrlo dobro primljene na američkom tržištu, i u restoranima u New Yorku moguće je naći vina Kozlovića, Matoševića, Trapana…. a dosta je dobro zastupljen i Bibich, dakako ne s malvazijom nego s vinima skradinskoga kraja. Američki restoran Delmonico’s, koji se nalazi u gospodarskom središtu SAD – na Wall Streetu, u svojoj ponudi ima i hrvatska vina. Poslužujemo 500 obroka dnevno i na karti imamo nekoliko hrvatskih vina. Kako bi se zainteresiralo Amerikance da piju više hrvatskih vina potreban je jači marketing, rekao je vlasnik grupe restorana Delmonico’s Dennis Turčinović.

Kušanja hrvatskih vina u New Yorku vodili su američki sommelier Cliff Rames te Matthew Horkey i Charine Tan, američki vinski stručnjaci koji su nedavno objavili vinski vodič za Hrvatsku – Cracking Croatian Wine: Visitor-Friendly Guide.

Čak 15 od 22 vinarije koje su se sada predstavile već ima distributere na američkom tržištu. Na prezentaciji u New Yorku svoje su proizvode predstavili: Agrolaguna, Badel 1852, Dingač Skaramuča, Erdutski vinogradi, Fakin, B&M, Grgić vina, Iločki podrumi, Jako-vino, Kabola, Katunar, Korta Katarina, Kozlović, Matošević, Miloš-Vinifera, Jasna Antunović Turk, Feravino, Rizman, Veralda, Bibich, Vina Cattunar, Zlatan Otok i Bartolović. ♣

KANADA, PRILIKA KOJU NE TREBA ZANEMARITI! – Zrnce za razmišljanje hrvatskim proizvođačima i ponuđačima plemenite kapljice:

Unatoč Monopolu, Kanada spada među zemlje koje su vrlo zainteresirane za uvoz vina i vrlo je interesantna za izvoznike. Za period od danas do 2021. predviđaju se za tu zemlju osjetan porast prodaje i porast konzumacije vina. Jedno od najjačih područja potrošnje čini British Columbia, koja sada godišnje plasira oko 93,6 milijuna butelja vina.

Najjače po uvozu i prodaji vina tri su kanadske provincije – Ontario (35,2 posto), Quebec (32,8 posto) i British Colombia (14,2 posto). Iako na trećem mjestu i po brojkama dosta niže, British Colombia je možda u ovome trenutku najbolja karta za zaigrati jer riječ je o ekonomski vrlo bogatome području, u kulturalnom smislu najrazvijenijemu od spomenuta tri, a vrijedi reći i to da je u toj provinciji državna omča Monopola slabije stegnuta nego drugdje, naime tamo osobito u posljednje vrijeme osjetno raste broj privatnih tvrtki s dozvolama za dilanje s alkoholnim pićem, pa eto uz postojećih oko 240 trgovina Monopola već postoji i oko 1200 zasebnih privatnih trgovina vinom!

Po prognozama stručnjaka, od danas pa do 2021. godine potrošnja vina u Kanadi, gdje vino sve više i brže ulazi u nacionalni stil života tako da postaje must be kao pratitelj jelu i za ručkom i za večerom, trebala bi rasti po stopi od najmanje 1,6 posto godišnje! U ukupnoj konzumaciji najviše šanse u potrošnji daju se talijanskogoj kapljici, pa potom francuskoj. Navodi se da jako dobre izglede imaju i druge zemlje koje će ponuditi kvalitetnu mirnu kapljicu unutar ranga cijena od 5 do 9,99 (američkih) dolara odnosno premium mirnu kapljicu u cjenovnom razredu od 10 do 20 ili 25 dolara. Očekuje se i znatno povećanje zanimanja posebno za pjenušce, barem za, prosječno, četiri posto, a najviše šanse za odličnu prodaju u segmentu mjehurića idu talijanskome proseccu plasman kojega bi, po prognozama, do 2021. trebao biti veći za četiri posto od sadašnjega, a tek potom bi na rang-listi potražnje bili šampanjci, što nije nimalo nelogično uzmu li se u obzir cijena prosecca i cijena šampanjca. ♣ 

POGLED u SORTE

DORNFELDER – Dornfelder je ne samo kao vino nego i kao sorta stigao i u naše krajeve. Najboljim koji je proizveden u ovome širem našem okruženju i kojega sam kušao čini mi se onaj iz proizvodnje vinogradara/vinara Simona Pinteriča s Bizeljskoga kod Klanjca.

Dornfelder je najuspješniji od modernih njemačkih križanaca. Sinonim mu je weinsberg S 341. Križanac je između helfensteinera i heroldrebea, a napravio ga je 1956. August Herold u Weinsberg Centru za istraživanja u vinogradarstvu u Baden Württembergu u Njemačkoj. Detaljniji pedigre mu je (pinot noir precoce ili Frühroter Burgunder odnosno rani pinot crni X schiava grossa) X (Portugizac X frankovka). Kultivar je dobio naziv po Immanuelu Augustu Ludwigu Dornfeldu, osnivaču spomenutog Centra za istraživanje u vingradarstvu.

Simon Pinterič u svom podrumu

Kultivar ima snažan trs, vrlo je rodna – može dati i 120 hl/ha, ranije je do srednje epohe dozrijevanja, otporna je na botrytis, debela kožica bogata je tvarima boje. Daje vrlo tamno, lijepo zaobljeno mekano, puno a ne nužno i jače alkoholno vino, vino s vrlo dobrom kiselosti. U aromatskom smislu osim kroz tamno bobičasto voće prezentira se i sa stanovitom cvjetnom notom. Dakako, želi li se dobiti vino sposobno za uspješno duže dozrijevanje, i u drvu, nužno je pripaziti na visinu prinosa, tj. prikladno ga ograničiti.

Sorta je službeno autorizirana u Njemačkoj 1980. godine i od tada joj raste popularnost. Početkom 21. stoljeća uvelike se sadi u Njemačkoj, i u toj zemlji u prvih šest godina od 2000. površine su se udvostručile. Dornfelder, koji osobito plijeni svojom punom tamnom bojom kakvu u Njemačkoj baš i ne daju druga vina crnih sorata, sada je rasprostranjen u Njemačkoj na 8100 hektara, od čega je 3000 ha u Palatinatu (Pfalzu) i Rhein Hessenu. U Njemačkoj su se s dornfelderom iskazali proizvođači Deutzerhof u Ahru te Gutzler i Knipser u Pfalzu. U Švicarskoj dornfeldera je oko 21 ha, s njime su se pak istaknuli proizvođači Fredi Clerc i Brigitte Bamert iz Nuolena (Schwyz) pa Gottlieb Welti iz Küssnachta (Zürich) i Landoldt (Zürich). Dornfeldera ima nešto i u Češkoj, a 16 ha ga je i u Engleskoj, tamo se vino proizvodi u ružičastoj verziji i kao pjenušac.  ♣ 

MONSTRUOSA, i SIRIA… – Čudno je kako se u ovome današnjem izrazito konzumerističkome i beskrupuloznome svijetu punome i cinizma biznismeni već nisu dosjetili ili odvažili da izađu s vinom i od sorata monstruosa i siria! A one postoje! Upisane su u prije koju godinu objelodanjeni Veliki vodič vinskim sortama svijeta autori kojega su Jancis Robinson, José Vouillamoz i Julia Harding.

Monstruosa je nazvana po veličini trsa i grozda (ne i vina!), Dolazi iz područja Monterrei u Galiciji na sjeverozapadn Španjolske. Snažno stablo, golemi grozdovi s velikim bobicama debele kožice. kasna epoha dozrijevanja. Sama sorta monstruosa daje arome divljeg planinskog cvijeća, a karakteriziraju je visoka kiselost i niži alkohol. Od iščeznuća ju je spasio José Luis Mateo iz Quinte da Muradella. Godine 2002. posadio je 790 sadnica monstruose i grožđe rabi za miješanje sa sortama siria (lokalno znane kao doňa blanca), zatim trajadura (treixadura) i verdello…

Poduzetnici, što se čeka?! ♣  SuČ – 04/2018

 

KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 03.2018 – THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE

ŽELJKO SUHADOLNIK

 

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

SADRŽAJ / CONTENTS

GMO or NOT, THAT IS THE QUESTION • VINO, ALERGIJE, DIJABETES, RAK • Sajmovi: VINO DALMACIJE 2018 u SPLITU • DUBROVNIK FESTIWINE 2018 &  TREĆE PRVENSTVO SOMMELIERA DALMACIJE • VINA IZ DAVNINA • HRVATSKA NA PROWEINU 2018:  POVEĆAN IZVOZ! • HRVATI DO STATUSA INTERNACIONALNO CIJENJENIH ENO-SAVJETNIKA… • CROATIAN SYRAH BEST EVER • ISTENIČ: POLA STOLJEĆA PJENUŠANJA • KONOPLJA, i… MASLAČAK • USKRS u ZAGREBU • KARMELIĆANI u REMETAMA • KIĆO SLABINAC PJEVA s VINSKE ETIKETE • MILE RUPČIĆ: BOSANSKI DNEVNIK • KULTURNO UZDIZANJE, hmmm… • FLOS OLEI SAN ROCCO • MACEDONIA WINE EXPERIENCE 2018

_________________________________

TEMA, i DILEMA

GMO or NOT, THAT IS THE QUESTION – Je li GMO opasan? Ima li ga u Hrvatskoj? Zabranjuje li europska direktiva GMO, ili mu širom otvara vrata?

Na temu genetski modificiranih organizama koja zaokuplja hrvatsku javnost na nedavnoj tribini u zagrebačkom Novinarskom domu i u organizaciji Zbora znanstvenih novinara HND-a govorili su istaknuti znanstvenici i stručnjaci dr. Sanja Miloš iz Hrvatske agencije za hranu (HAH) sa sjedištem u Osijeku, dr. Nenad Malenica s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu (PMF), te dr. Vladimir Mrša i dr. Ivan Krešimir-Svetec s Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta (PBF).

Odmah na početku, nešto umirujuće, međutim umirujuće – do koje mjere? Profesori su iznijeli da u Hrvatskoj nema GMO, i to potkrepljuju time da do sada nitko nikada u RH nije podnio zahtjev za stavljanjem na tržište GMO. Dakle, u nas SLUŽBENO nema GMO-a…

Što je uopće to genetska modifikacija organizma? To je, rečeno je, skup postupaka kojima se – kad se uoči određeni genski nedostak – dodavanjem i promjenom gena postiže prilagođavanje metabolizma stanice.  Ta složena operacija uvelike se primjenjuje u segmentu proizvodnje hrane, ljekova, raznih kemikalija. Dakako, najosjetljivije područje je ono vezano uz proizvodnju hrane, naime hrana je – za razliku od lijeka koji se troši po potrebi, povremeno – nešto što redovito svakodnevno unosimo u organizam i što, logično, gledajući na duži rok može na naš organizam ostaviti ovakve ili onakve posljedice. Pa nije čudan čovjekov strah da to mogu biti i one teže, i posve nepoželjne.

Znanstvenici na tribini u Novinarskome domu trudili su se objasniti da je GM korak naprijed u znanosti na službi ljudi, i da ne treba samo automatski strahovati nego se prije donošenja svojega suda valja bolje informirati o čemu je riječ. Iz predavanja na kojemu se govorilo o pro i contra, o istini i poluistinama, moglo se iščitati da se čovjek odavna miješa  u genetiku prehrambenih biljaka, nekad prije bilo je to na tada njemu dostupan, s današnjeg aspekta primitivan način, a potom se tehnikama išlo malo-pomalo dalje, u skladu već sa stupnjevima razvoja nauke i tehnologija.

Novinarski dom u Zagrebu: skup na temu GMO (suhiucasi)

U prilog GMO kazano je da oni mogu i te kako pomoći da se iskorijeni i u budućnosti izbjegne glad na Zemlji, koja, inače, ima, istaknuto je, površinu od 13 milijardi hektara i na kojoj se u idućih stotinjak godina očekuje udvostručenje broja stanovnika. Kroz povijest, koja bilježi 10.000 godina otkako se čovjek bavi poljoprivredom, uvijek se na ovaj ili onaj način a radi poboljšanja proizvodnje hrane nastojalo utjecati na biljke iz prehrambene domene, da ih se učini otpornijima na bolesti i da se od njih dobije veći urod. Već i klonskom selekcijom koju se danas općenito ne smatra nimalo negativnom čovjek je počeo mijenjati svojstva sirovine što će mu poslužiti za hranu. Potom je, s napretkom znanosti i tehnologije, došlo i do stvaranja hibrida, što – zasigurno stoga što je, zahvaljujući onima kreiranima da daju veći prinos i da rađaju konstantno, osjetno povećana produkcija hrane – nije podiglo prašinu poput ove u najnovije vrijeme a vezane uz GMO koji kao proizvod na tržištu mora biti označen sa GMO već ako sadrži samo 0,9 posto sastojaka nastalih genetskim modifikacijama. Zanimljiva rečenica jednoga od predavača: koliko bilo tko od nas može biti siguran da konzumira nešto što se svrstava u kategoriju prirodnog proizvoda, kad se npr. u integriranoj proizvodnji preporučuju i rabe sastojci GMO, dakle upravo oni koje potrošačka masa razapinje na crnu listu!…

I sad dolazimo do one: Homo homini lupus, naravno posebice kad je riječ o novcu i materijalnome. Iako je sasvim logično da zadiranjem u gene može (mora?) doći do poremećaja biološke ravnoteže u prirodi pa i do razvoja nekih novih bolesti, to, valjda, samo po sebi i nije toliko zabrinjavajuće jer uz razum, oprez i maksimalnu pažnju stvar bi bila pod kvalitetnom kontrolom, međutim čovjek je takav da suviše žudi za novcem i moći, i to je prava opasnost. Ovako delikatna znanstvena istraživanja kao i ova oko genetskih modifikacija organizma zahtijevaju mnogo novaca, a ulaganja je sebi moglo i može priuštiti tek vrlo ograničeni broj subjekata u svijetu. Pitanje je koliko investitori sposobni – pogotovu kad je riječ o globalno krucijalnim i strateški važnim naučnim istraživanjima – osigurati dovoljno novaca za takve projekte razmišljaju o dobrobiti i čovječanstva a koliko prvenstveno i isključivo o vlastitoj dobrobiti, tj. da ulažu u nešto za što očekuju da će im, kroz monopolistički status na tržištu (sjemena) na dugi rok, kao svojevrsnim gazdama i planeta i čovječanstva porobljenog pod prijetnjom manipulacije hranom, investiciju vratiti te još i omogućiti da u nedogled trpaju legalno brda novca u vlastite džepove…  ♣

ETIKETE i OZNAČAVANJE

VINO i ALERGIJE, DIJABETES, RAK… – Sjećate li se, iz nekih davnih godina, čuvenog Francuskog paradoksa (French Paradox)? Kad je svijetom krenula priča o tome kako je vino, posebice crno jer ono, s obzirom na određene tvari u koštici i kožici te s obzirom na način proizvodnje s dugom maceracijom kroz koju se te tvari ekstrahiraju, sadrži mnogo polifenola a oni su antioksidanti i kao takvi korisni ljudskom organizmu. Od tada je crno vino, u ono vrijeme u sjeni bijeloga, počelo bivati vrlo traženo, a i dobivalo je i na cijeni. Iz znanstvenih i liječničkih krugova dolazile su preporuke za redovitu konzumaciju crnjaka, čak se i manji unos u vinu nužno nazočne alkoholne komponente smatrao dobrodošlim za zdravlje. Nakon nekog vremena, kad se crno vino dobro ustabililo u tržišnome smislu, ploča se počela pomalo okretati: krenule su priče kako i u bijelome vinu, kod kojega se, inače, u modernom receptu u pravilu ne primjenjuje maceracija (s alkoholnom fermentacijom), ima antioksidanata. A potom se nastavilo s nagovaranjem na konzumaciju svježeg bijelog vina s nižim alkoholnim stupnjem, Kao, na taj način potrošači koji žele uživati u Bakhovu nektaru ne uvlače se u zamku alkoholizma…

Boce po veličini, od malene – demie (0,375 lit), pa do Melkizedeka od 30 litara

Kad se bolje promisli, i sagleda u kakvome to svijetu živimo, vidi se da ispada da je riječ o kampanjama vezanima i uz namirnice-hranu i uz pića koji se lansiraju da se stvore modni trendovi a sve u vezi sa situacijom na tržištu, u smislu da se u nekom momentu marketinški favorizira određeni tip proizvoda kad ga treba dignuti iz sjene i poboljšati mu plasman. Međutim priča o vinu, kao i o svemu onome što kao dio prehrane unosimo u organizam, nije stvar modnog trenda i ne bi trebala biti puki dio naglašenog nastojanja da se nešto proda u većoj količini, nego je to nešto vrlo osjetljivo, naime to što konzumiramo i na koji način to konzumiramo može bitno utjecati na zdravlje, nezgoda je u tome što će ponekad rezultirati i nekim lošim posljedicama. K tome, vino je kao proizvod uvijek imalo neki uzvišeni status – loza na neki način kao ruke Isusove, kapljica kao krv Isusova, misno vino…, zatim kao simbol veselja i lakšeg podnošenja tuge, te kao nešto originalno, nešto pošteno i tipično, karakteristično za kraj odakle dolazi, a tako ga se rado u promidžbi spominje i dalje, ali kako se u globalu razvijaju proizvodnja i tržišno gospodarestvo tako sve te lijepe priče ustvari više dobivaju na licemjerju.

Često se u raznim savjetima koji dolaze i iz krugova liječnika i stručnjaka za prehranu i zdravlje govori – hvaleći ga ili kudeći ga – tek paušalno o nekom proizvodu ili tipu proizvoda, nažalost rijetko se u objavama o nepodobnosti ili pak podobnosti neke namirnice odnosno pića naglašava da je za potrošača, uz umjerenost, nužno da se informira o porijeklu namirnica te proizvodnoj i trgovačkoj filozofiji ponuđača kao i načinu u uzgoju i u preradi bazne sirovine u stvaranju finalnog produkta. Živimo u vremenu već bezobrazne komercijalizacije i utrke za novcem, nastojanja da se što manje uloži novca i muke a istodobno što više zaradi, ali, na žalost, živimo i u vremenu kad mnoge potrošače, iz ovih ili onih razloga, kao da i nije puno briga – svakoj razumnoj osobi posve neshvatljivo! – što unose u organizam. Pa tako na tržištu može svašta proći, pogotovu ako je lijepo upakirano i u blještavoj ambalaži, te ako je u trendu.

Jedan od prvih načina i vrlo važan oblik stjecanja pravilne informacije o proizvodu svakako može biti prikladan sadržaj tiskan na etiketi odnosno ambalaži. Pošteno i nužno bi bilo, za one potrošače koji žele znati što to točno jedu i piju a onda i za one koji bi trebali postati pažljiviji i svjesni što jedu i piju i toga što ima kakav učinak na zdravlje, svakako proizvode iz prehrambenog sektora vrlo precizno označavati na etiketi. Umjesto vrlo čestih pustih pričica i bajki, od kojih ponuđač očito očekuje reklamni učinak a potrošač nema ništa, onaj mali prostor na npr. vinskoj etiketi, danas sve češće u formi prednje i stražnje, moralo bi se, kroz ČITLJIVE natuknice koje ne trebaju zauzeti baš mnogo mjesta, iskoristiti za konkretne i ključne obavijesti o proizvodu u kontekstu njegova nastanka i u kontekstu njegovih osnovnih analitičkih svojstava a iz čega bi kupac mogao barem približno dovoljno iščitati je li to što kupuje u skladu i s njegovim očekivanjima u smislu afiniteta vezanog uz organoleptiku i njegov pojam užitka te u smislu zdravstvene podobnosti općenito a posebice za njegov organizam.

Nekad je npr. barem u Hrvatskoj, zakon nalagao da se na etiketu vina određenom minimalnom veličinom slova uz naziv vina i naziv odnosno ime proizvođača navede vinogorje odakle je vino (porijeklo), oznaka da je zemljopisno porijeklo kontrolirano, kvalitativna kategorija temeljena na laboratorijskoj i strukovnoj organoleptičkoj analizi uzorka (bodovni pragovi za grupe vrhunsko i kvalitetno bile su strože nego što su danas; zašto je danas to u nas olabavljeno???!!!), zatim kategorija vezana uz mogući ostatak neprovrelog sladora (suho, polusuho, poluslatko, slatko), sadržaj alkohola… U novije vrijeme na mnogim etiketama – bogme ne znam zašto je tome tako, je li to progledavanje kroz prste, ali znam da to nije dobro! – oznake su manjkave, ispisane su premalenim slovima a kontrast između slova i podloge zna biti slab pa sve to i te kako otežava čitanje (podsjeća me to na ugovore s tvrtkama što vam nešto nude i u kojima ponuđač ono što istinski želi iskomunicirati ispiše većim fontom, međutim ono pak što može ići na korist primatelja te pričiniti problem ponuđaču da svoj proizvod ili svoju uslugu plasira, bude  tiskano sićušnim fontom!), a – sa zdravstvenog aspekta npr. za šećeraše, pa i s aspekta hedonizma i upućenosti kupca u vrijednosti vina – bitna obavijest o šećernoj kategoriji kod vina koja nisu rađena da budu slatka desertna vrlo često izostaje. Objašnjenje valjda leži u tome da se u svijetu pokazalo da slađi proizvodi bolje prolaze kod većine publike na tržištu, ali i u tome da se u vinima za koja bi po tradiciji i po nekom definiranom pravilnuku o nastanku za teritorij tipičnog proizvoda  bilo normalno da su suha nerijetko ostavlja ostatak neprovrelog sladora da se tako u organoleptici prikriju gruba i/ili naglašena kiselost odnosno grub/naglašeni tanin, pa je zacijelo određeni utjecajni lobby u želji za boljim plasmanom ishodio upravo to da oznaka suho, polusuho itd. prestane biti obvezna…

Šećer

Ne sjećam se, a imam nešto godina (možda se zapravo i iz tog razloga i ne sjećam) da je nekoga jače zasmetalo ono što se prije u proizvodnji radilo u većem opsegu – dodavanje šećera moštu, odnosno doslađivanje, tzv. šaptalizacija, pa da je odgovorna ustanova naredila da se to napiše na etiketu. A upravo dodavanje šećera bio je dio patvorenja onoga što se nudilo kao vino… Neki podrumi umjesto doslađivanja saharozom krenuli su s uporabom koncentriranog mošta, ali tu se nerijetko događa da se u originalni mošt x stavlja koncentrirani mošt y a od grožđa drugih sorata u odnosu na one originalne, pa to mijenja krvnu sliku vina… Osvrnuo bih se ovdje i na jedan po meni neprihvatljiv oblik danas opće prihvaćene šaptalitzacije pri stvaranju proizvoda koji se vrlo skupo prodaju, a to su šampanjci i pjenušci rađeni klasičnom, šampanjskom metodom (oni rađeni charmat-metodom dosta su jeftiniji…). Ako u Champagnei i danas – kad govorimo o globalnom zatopljenju i kad su vinogradarstvo i vinarstvo u znanstvenom i iskustvenom (spoznaje) smislu osjetno napredovali tako da, čini mi se kao logično, nije baš nužan način poboljšavanja akrobacijama u podrumu tj. dodavanjem poboljšivača – još, s obzirom i na tlo izrazito od krede, i jeste prihvatljiv ekspedicijski liker kao stanoviti zaslađivač i ublažavatelj osjeta prejake kiselosti, u najvećem dijelu drugih područja gdje tlo nije takvo kao u Champagni i gdje su klima/mikroklima povoljniji za dobro dozrijevanje grožđa te gdje pjenušac samo treba duže (eh, a to poskupljuje stvar!) držati na takogu u boci da se (uz profinjeniji aromatski profil) stvori dovoljna količina manoproteina što stvaraju osjet slasti, ekspedicijaski liker s dodatkom sladora svakako nije potrebit – osim kao drsko proračunani brzi korektiv da proizvod što prije u organoleptici bude privlačniji s komercijalne strane, za šire mase.

Ostavljanje neprovrelog sladora u vinu koje nije predviđeno da bude desertno niski je sračunati komercijalni potez usmjeren na bolju prodaju, a dodavanje ekspedicijskog likerea koji zaslađuje pjenušac u najvećem broju slučajeva je zapravo legalna komercijalno navođena šaptalizacija (na visokoj peti!).

Moji kolege novinari iz Italije skrenuli su mi pažnju na to koliko talijanskih vina za koja se smatra da bi po defniciji trebala biti suha izlazi na tržište s popriličnim ostatkom neprovrelog sladora, kažu mi – sa 10 pa do čak i 30 g/lit! A u kategoriju suhoga vina spadaju ona sa do 4 g/lit neprovrelog sladora! No, sad kad smo kod šećera kao sredstva za zaobljavanje vina i za ostavljanje dojma veće punoće mogli bismo se zapitati i sljedeće: je li ipak bolje osloniti se na nj ili pak prihvatiti mogućnost da je proizvođač pribjegao nečem drugome kao dodatku vinu, konkretno gumirabici koja ima sličnu zadaću kao i slador (zaobljivač, pojačivač strukture, stabilizator) ali koju je, za razliku od sladora, nemoguće ili gotovo nemoguće percipirati kroz organoleptiku a nazočnost koje nije obvezno obznaniti na etiketi?

Gumirabika!

Amerikanci su u silnoj brizi za zdravlje uveli obvezu da se na etiketi vina odnosno alkoholnog pića navede kako konzumacija alkohola može biti opasna za zravlje trudnica. Na etiketi se onda počelo pisati i to da su u proizvodnji vina korištena sredstva koja mogu izazvati alergije, postalo je obvezno obavijestiti potrošača i o tome da vino sadrži sumpor. Nije se stvar išla rješavati inzistiranjem s odgovornog mjesta da se u proizvodnji bolje, strpljivije radi u vinogradu i u podrumu kako bi se u stvaralačkom tehnološkom procesu izbjegli razno-razni aditivi – makar inače zakonski dopušteni za uporabu kao enološka sredstva – što mogu biti uzrokom zdravstvenih problema. Industrija vezana uz proizvodnju enoloških sredstava svake vrste očito, kao uostalom i farmaceutska industrija što nas sramotno preko malih ekrana naprosto bombardira pozivima na korištenje ove ili one tablete – odgovorna za ljekove za čovjeka, prejaka je da bi dopustila da joj se sužava radni prostor

Kao najnovije što se tiče oznaka na etiketama za vino inicijativa je da se na etiketu – kao što se to čini na kutijama cigareta, stavi ni više ni manje nego upozorenje kako konzumacija vina može – izazvati rak! Ono što se donedavno propagiralo kao zdrav i božanski napitak sad doživljava kvalifikaciju na razini mrtvačke glave kao ilustracije! Nedavno je,čujem, irski ministar zdravstva Simon Harris izjavio kako bi smanjenje konzumacije alkohola bio bitan korak prema osjetnom smanjenju troškova društva vezanih uz bolest raka. A stanoviti Markus Peck-Radosavljevic, koji predstavlja ustanovu United European Gastroenterology, iznio je da se unošenjem u organizam samo jednog alkoholnog pića dnevno osjetno pojačava rizik od raka jednjaka, jednog od najsmrtonosnijih oblika tumora. Što će na kraju biti, vidjet ćemo za neko vrijeme, naime na nivou Europske Unije priprema se nova regulativa vezana uz etikete.

Da se još malo vratim na nikotin, te alkohol koji sasvim sigurno može prouzročiti štete zdravlju ali bih rekao da ne treba – iako je to očito za neke krugove najjednostavnije – baš ovako demonizirati pića što sadrže i maligane. Ako su cigarete i vino i jaka alkoholna pića toliko štetni da na ambalaži moraju imati mrtvačku glavu kao upozorenje, onda neka se potpuno zabrane, samo – država teško da bi se odlučila na takav korak zato što na temelju plasmana i cigareta i cigara i pića koja sadrže alkohol na ime dadžbina bere popriličan novac kojega se nije lako odreći. Pa, kad se već ne ide radikalno, ukinućem, nego se kompromisno – makar to jako mirisalo i na hipokriziju, želi nastaviti suživot s alkoholom, sigurno postoje drugi načini za dalje.

Tumori, rak…

Čudno je već da s obzirom na to koliko se novaca vrti oko droge – a taj se slijeva u private džepove – države u ovo današnje izrazito novčano doba nisu, radi i bolje popune proračuna, legalizirale i brojne opijate… Ne treba biti liječnik da bi se znalo da akohol može biti i te kako štetan ako se količinski pretjera s potrošnjom, ali činjenica je da postoje različiti oblici proizvodnje alkoholnih pića, od izbora sirovina do postupaka u proizvodnji pa o tome ovise i kakvoća pića i stupanj alkohola u njima. Činjenica je i to da suvremena industrija rabi razne aditive-poboljšivače i stvaratelje organoleptičkih trendova a koje i ne bi trebalo upotrebljavati, pogotovu kod vina čija suština nije da bude pomodni dizajnirani napitak nego, ponavljam, odraz terroirea (tla, klime, položaja vinograda – ekspozicije, sorte/sorata, tradicije življenja s načinom prehrane kao bitnom komponentom). Kao takav, osebujan i karakterističan, za teritorij tipičan proizvod, vino, kao i lokalni specijaliteti na tanjuru, magnet je za turiste da dođu u neki kraj a to eto kroz jačanje turizma pomaže lokalnom stanovništvu da gospodarski, standardom života ide prema naprijed. Zato se konkretno prema vinu treba i službeno odnositi ne prvenstveno pojadnostavljeno kao proizvodu s udjelom alkohola i kao takvome na etiketu mu stavljati odbijajuću mrtvačku glavu.  I za bolje zdravlje stanovnika i za ekonomsku korist društvene zajednice (priljev novaca društvu i smanjenje društvenih izdataka za liječenje tumora i drugih opasnih bolesti) nužno je uvesti reda u poljoprivrednu proizvodnju i u podrumu u produkciju tog pića što ga eto neki smatraju i kobnime, ali i uložiti  i u sustavnu edukaciju potrošača što bi sve kod potrošača malo-pomalo rezultiralo izborom kvalitetnijih proizvoda i umjerenom konzumacijom, bez nekih opasnosti po zdravlje. Na etiketi je dovoljno da se navedu, i  to prikladno velikim fontom da sve bude pregledno i dobro čitljivo, naziv vina, naziv odnosno ime i prezime proizvoiđača i odakle je on, porijeklo vina i to da je produkcija pod zaštitom i kontrolom, zatim razina kakvoće, razina eventualnog ostatka neprovrelog sladora (suho, polusuho…), alkoholna jačina, količina pića u boci. A što se tiče raznih aditiva uvelike pa i do pretjerano rabljenih u suvremenoj enologiji, bolje bi bilo da ih u vinu i nema odnosno da ih je bitno manje, a ako se već ne može ili ne želi spriječiti odnosno debelo ograničiti njihova uporaba, tada ih se za informaciju treba nabrojati – to ne bi uzelo mnogo prostora na stražnjoj etiketi i ne bi bilo nauštrb estetskog izgleda etikete! – pod nekom oficijelno definiranom šifrom, kako se to – uza slovo E ispred –  radi na ambalaži prehrambenih proizvoda. Postoji dakako i mogućnost QR koda. Putem interneta lako se može doznati što koje od tih E znači u proizvodenji i u kontekstu ljudskog zdravlja.  ♣

Sajmovi, saloni, ocjenjivanja

VINO DALMACIJE 2018

JOŠ JEDAN FESTIVAL, ALI, VELE – SASVIM DRUKČIJI!– Do prije nekoliko godina ništa ili gotovo ništa, a sad – gužva pred golom!

Dalmacija od ove godine u periodu od oko mjesec i pola ima tri vinska festivala koji pretendiraju biti špic-manifestacije. Od ta tri događanja dva su u Splitu. Prvi je, inače i prvi uopće, na rasporedu u petak 13. i subotu 14. travnja, riječ je o Vinu Dalmacije 2018, u restoranu Kampus u sklopu splitskog Sveučilišnog kampusa. Tjedan dana kasnije u gradu podno Srđa je Dubrovnik FestiWine 2018, a treći je festival, inače već nekoliko godina postojeći, opet u Splitu, ali centru grada i u podrumima Dioklecijanove palače, 25. i 26. svibnja, u organizaciji časopisa Slobodna Dalmacija. Na tom festivalu mogu se, inače, i kupiti vina za ponijeti kući.

Neko vrijeme, prije, postojale su vinske revije u Makarskoj, pa potom i u splitskim hotelima, ali su se ugasile, i udruženju dalmatinskih vinogradara i vinara Vino Dalmacije koje je žudilo za svojim festivalom vina kao svojedobno još budućem organizatoru Vina Dalmacije dobrim potezom učinio se prijedlog Slobodnoj Dalmaciji da se festival Slobodne Dalmacije i festival Vino Dalmacije u nastajanju spoje u jedan (čini se racionalnime, i s aspekta promidžbe korisnime), međutim Slobodna Dalmacija nije bila za to, pa sad Split ima dvije manifestacije jednakog vinskog profila. Dvaput je dvaput, reći će netko veselo, ali nakon svih priredbi u tih mjesec i pol dana vidjet će se efekti od uvođenja novoga festivala, bilo na sam taj festival, bilo na festival Slobodne Dalmacije, a bilo i na Dubrovnik FestiWine, naime vremensko i financijsko opterećenje vinara koji bi sudjelovali na sve tri priredbe nije malo, a stvar je i u stupnju poslovne koristi  od tih terminskih talo blizih nastupa na istom odnosno međusobno vrlo malo udaljenome prostoru. Organizator Vina Dalmacije 2018 – udruga Vino Dalmacije, kaže da popuna izlagačkih mjesta u Kampusu ide vrlo dobro, Slobodna Dalmacija veli da su stolovi za njihov svibanjski šou u vrlo popularnome prostoru Dioklecijanove palače već gotovo rasprodani, Dubrovnik FestiWine, koji se ove godine održava na novoj lokaciji, na Lapadu, također se, barem zasad, ne žali na odaziv izlagača. Stvar međutim nije jednostavna kako bi netko iz optimističnih tonova iz triju tabora mogao zaključiti, naime Vino Dalmacije pretendira okupiti na jednome mjestu sve iole relevantne vinare Dalmacije, a i Dubrovnik FestiWine, koji je, inače, startao s namjerom da bude samo izlog svih proizvođača iz Dubrovačko-neretvanske županije pa se sad pretvorio u reviju vinara i iz drugih krajeva, te Slobodna Dalmacija, s obzirom na mjesta događanja (značajna društvena i turistička središta), logično, očekuju sudjelovanje velikog broja upravo dalmatinskih vinskih kuća, svakako onih s većim renmeom jer veći broj izlagača s visokom reputacijom odlična je reklama za događanje i za organizatora. No, da ponovim, svaki nastup izlagača košta, ne samo svote za izlagačko mjesto, nego i prijevoza, noćenja, hrane, pa i vina potrošenog za degustacije… A da budu na sve tri manifestacije – to je u ovome slučaju trošak od tri puta u nešto manje od 50 dana!

Igor Barbarić, tajnik Udruženja vinarstva pri HGK, Branimir Anđelić iz proizvođačke kuće Dingač-Skaramuča, inače i suradnik u organizaciji festivala i izlagač, Ivica Kovačević, predsjednik udruge Vino Dalmacije i čelnik u organizaciji festivala, Leo Gracin sa Spltiskog sveučilišta, stručni suradnik u organizaciji, i Emil Mehdin iz kuće Stina-Vino, također izlagača na festivalu

Ali, ima i još nešto: smotra Vino Dalmacije 2018 u istome je terminu kao i prva revija vina od autohtonih hrvarskih sorata Vina od davnina 2018, u organizaciji Hrvatske poljoprivredbno-šumarske savjetodavne službe a u zagrebačkoj Laubi, gdje je, da usput spomenem, prije nedugo, u veljači, održan festival Vinart Grand Tasting 2018 uz sudjelovanje i većeg broja dalmatinskih vinara. Nije ovdje cilj ulaziti u to tko je kriv za poklapanje datuma, nego valja kazati sljedeće: s obzirom na tematiku odnosno njen bitan dio: smotra Vina iz davnina 2018 i smotra Vino Dalmacije, a i tjedan dana kasniji Dubrovnik FestiWine, bez obzira na popriličnu kilometarsku udaljenost između Zagreba te Splita i Dubrovnika, preklapaju se u vrlo važnom segmentu, konkretno u autohtonim sortama kojih baš Dalmacija ima lijepi broj (pošip, grk, vugava, bogdanuša, parč, debit, maraština ili rukatac, kujundžuša, plavac mali, crljenak ili tribidrag, drnekuša, babić, lasin, plavina… ), i bila bi velika šteta da visokokvalitetnih vina baš od tih kultivara ne bude u značajnijem opsegu na sve tri priredbe, odnosno u punom opsegu u Metropoli.

– Mnogi vezano uz festival Vino Dalmacije primjećuju eto nam još jednog sajma vina, a ja na to odgovaram naglašavajući: ovo je drukčiji sajam. Naime po prvi put u Dalmaciji festival organiziraju sami vinari, dakle oni koji izravno žive od vina pa je logično da im je stalo da manifestacija bude pripremljena na način da ona donese koristi kroz popularizaciju vina i vinogorja te u plasmanu Bakhova nektara Dalmacije. Potporu za projekt dobili smo od Hrvatske gospodarske komore a i od dalmatinskih županija, kojih je četiri. Nastojanja su da se ovakvim okupljanjem svih vinara Dalmacije na jednome mjestu razvija, učvršćuje i pokaže jedinstvo dalmatinske vinske branše te da se lijepo i kako treba istaknu brojne specifičnosti Dalmacije na vinskom području. Kao Dalmacija želimo se cjelovito predstaviti, ukazati na posebnosti, primjerice i domaće sorte o kojima se ne priča puno i o kojima se manje zna, želimo se pozabaviti i kreacijama vina miješanjem lokalnih sorata s onima internacionalnima, dakle u jednome segmentu proizvodnje objediniti nacionalno i internacionalno, te popularizirati takvu kapljicu. Kako je fokus u punoj mjeri na Dalmaciji i na njenim vinogorjima i kultivarima, tako smo odlučili i to da festival bude ne uvijek u jednoma gradu, nego da svake godine pozornicom održavanja dotakne neki drugi dio Dalmacije. Ipak, da ne bismo bili baš u potpunosti zatvoreni u sebe, zamišljeno je da svaki put na festivalu imamo i ponekog gosta iz neke regije izvan Dalmacije, tako će, konkretno, sada u Splitu gost biti udruga Graševina croatica s proizvođačima iz Slavonije i Podunavlja – kaže Ivica Kovačević, predsjednik udruge Vino Dalmacije.

Stručni suradnik u organizaciji festivala Vino Dalmacije 2018, posebice glede realizacije vinskih radionica, Leo Gracin, inače i proizvođač vina te prijavljen kao izlagač na festivalu, donedavno zaposlen na zagrebačkom Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu a sada zaposlenik Splitskog sveučilišta, dodaje kako kako je održavanje festivala Vino Dalmacije 2018. unutar Sveučilišnog kampusa prilika za tješnje povezivanje akademske zajednice i gospodarstva, te najavljuje osnutak, na Splitskom sveučilištu, poljoprivrednog studija što će uključivati i vinogradarstvo i vinarstvo.

Igor Barbarić, tajnik Udruženja vinarstva Hrvatske gospodarske komore koja je, kako je rečeno, spremno poduprla festival Vino Dalmacije, nadovezao se izjavom kako je bitno da što više kušanja vina bude upravo u području u kojemu vina nastaju, i uvjeren je da svaka regija mora imati jedan glavni vlastiti sajam kroz koji će se profilirati struka, stoga HGK čvrsto stoji uz organizatore ovoga festivala na kolosijeku strategije zacrtane kroz projekt Vina Croatia – vina mosaica.

Evo i izlagača koji su se do sada prijavili za nastup na Vinu Dalmacije: Bastijana Tomić, Jakša Bedalov, Dalmacija-vino, Dingač-Skaramuča, Leo Gracin, Grgić-vina, Hvar Hills Vrbanj, Korta Katarina, Kraljevski vinogradi, Maslina i vino, Ivica Milan Kaštel Novi, Saints Hills, Ante Sladić, Stina-vino, Testament Winery Šibenik, Rizman, Perišin Kaštel Kambelovac, Šarić Lastovo, Terra Madre, Baraka Šibenik, Birin Šibenik, Grabovac, Krajančić, Krolo, Frano Miloš, Rak, Vuina, Prović, Kairos, Volarević, Zlatan otok, Ivica Carić, Boškinac, Prgin vina Bucavac, Dubrovački podrumi, Bibich.

Vinske radionice – petak, 13,04., 13,00 h: Pošip, od vinograda Marina Tomašića Barbace zvanog Caparin do najvažnije bijele sorte Dalmacije. Usporedno kušanje odabranih vina od pošipa iz cijele Dalmacije / 14:15 h: Vino kao sastavnica mediteranske prehrane: medicinski pogled / 15:30 h: Maraština odnosno Rukatac, skriveni adut Dalmacije. Multifunkcionalna sorta koja daje podjednako dobra svježa bijela vina, zatim zrela i odležana, a u konačnici i desertna / 17:00 h: Drukčija Dalmacija Kujundžuša, Zlatarica i Trnjak

Subota, 14.04., 13:00 h:  Plavac mali, usporedno kušanje ponajboljih trogodišnjih plavaca iz premium kategorije. Stilovi i evolucija plavca malog starosti tri godine, dobi koja se doživljava idealnom za stavljanje na tržište većine premium vina te sorte / 15:00 h: Debit, Lasina, Babić, sortiment šibenskog kraja i njegovi potencijali. Usporedno kušanje odabranih vina vinara koji su se strastveno posvetili očuvanju nasljeđa i tradicije / 17:00 h: Dalmatinski crni blend, budućnost leži i u afirmaciji autentičnih kupaža dalmatinskih vinogorja. Usporedno kušanje odabranih vina s osvrtom na pozitivna iskustva afirmiranih svjetskih regija.

Festival je u petak otvoren od 11 do 20 sati  a u subotu od 13 do 20,30 sati. Prvi dio, sve do 16,30 sati, predviđen je za poslovne posjetitelje, a šira publika moći će ulaziti od 16,30 sati. Cijena ulaznice je 100 kuna po danu.  ♣

  DUBROVAČKA VINSKA SETEMANA 2018 – Jedva da u Splitu završava festival Vino Dalmacije 2018, a u Dubrovniku počinje manifestacija Dubrovačka vinska setemana sa smotrom plemenite kapljice FestiWine 2018, petom (dakle jubilarnom! – čestitke!) po redu. Cijeli program traje od ponedjeljka 16. pa sve do 22. travnja, i to je doista dubrovački vinski tjedan (tal. settimana=tjedan).

Tilda Bogdanović, šefica organizacije (suhiucasi)

Organizatori su pripremili bogat sadržaj. S dubrovačkim ugostiteljima – a, koji su to moći će se u Grodu vidjeti kroz oznake Wine Friendy – dogovorili su da se za ponudu pripreme posebni prigodni menui i da širok bude izbor vina što se odlično sljubljuju s izabranim jelima dubrovačkoga kraja. Predviđeno je i, posebno, kušanje stonske kamenice s raznim vinima, s izborom i proglašenjem vina što se najbolje slažu s kamenicama. Na rasporedu je i stručno ocjenjivanje vina uz sudjelovanje renomiranih domaćih i inozemnih degustatora. Tjedan završava u lijepom ambijentu Sunset Beacha u uvali Lapad revijom vina na kojoj će se licem uz lice susresti proizvođači plemenite kapljice, vinski trgovci, ugostitelji i sommelieri, vinski novinari, široka publika. Doživljaj će pojačati Sparkling table u režiji Salona pjenušavih vina održanog prije nešto više od mjesec dana u Zagrebu i Ljubljani.

Najavljene su i vinske i kuharske radionice, protagonist jedne od čini se posebno atraktivnih radionica, one pod okriljem Gault & Millaua, je japanski chef Ippei Uemure. Chef Uemura, osnivač i šef kuhinje marsejskog restorana Tabi no Yume, poznat je po izvrsnom spajanju mediteranskih namirnica s tradicionalnom japanskom tehnikom obrade ribe. Nedavno ga je znani gastronomski vodič Gault & Millau proglasio Talentom 2017. godine. On je i dobitnik nagrade za najbolju morsku kuhinju. Chef Uemura će otkriti tajne japanske pripreme hrane i pažljivog sljubljivanja modernih tehnika s tradicijskim namirnicama.

Jedna radionica na festivalu posvećena je lokalnom slatkome od vina – mantali. Mantala je vrlo ukusna, aromatična i izdašna slastica tradicije dugačke više od 300 godina. Priprema se od ukuhanog mošta i krupno mljevenog pšeničnog brašna uz dodatak kore od ljute naranče, zatim badema, muškatnog oraščića, klinčića i cimeta. Više informacija o ovoj tradicionalnoj deliciji šireg dubrovačkog područja na predavanju koje organiziraju Agroturizam Konavle i Dubrovnik FestiWine, uz gostovanje Marije Đano, vlasnice jedinog (a zašto je jedini???!!!) gospodarstva registriranog za pripremu mantale.

A onda na scenu nastupa sommelijerka i vinska akademičarka Mira Šemić koja živi u Ljubljani.  Ona će nazočne uvesti u svijet vina kroz upoznavanje osnova osjetilne analize vina. Predstavit će se razne stilistike vina, uz nju će se moći naučiti kako prepoznati kvalitetno vino te kako odabrati odgovarajuće vino uz pojedinu hranu.

Među osobitostima festivala je i gastro spektakl Dubrovnik FestiWine Gala, a riječ je o svečanoj večeri u hotelu Excelsior na kojoj će se uz sedam pobjedničkih vina s prošlogodišnjeg festivala predstaviti jela kreativne kuhinje mladih ali dokazanih chefova – domaćina Petra Obada, te gosta Igora Jagodića iz Slovenije. Kao i prošlih godina, cjelokupan prihod namijenjen je stipendiranju mladih talenata iz područja kulinarstva i somelijerstva.

Izlagači na Dubrovnik FestiWineu 2018, barem oni prijavljeni do ovoga trenutka: Adriatic Orebić, Mato Antunović, PG Oskorušno, Badel 1862, Ivo Cibilić, Dingač-Skaramuča, Korta Katarina, Kuna 1898, Madirazza, Vinarija Marlais, Pavo Miličić, Pelješki vinogradar, Pelješki vrhovi POZ janjina, PZ Putnikovići, Saints Hills, Šimunković, Franica Šunj Pezo, Ivo Violić, Boris Violić, Mato Vlašić, Bratos vina, Nikša Bratoš, Carevi podrumui, Damarius Winery, Dubrovački podrumi, Božo Metković, Miljas, Pero Monković, Mijo Uroš, Crvik, Vodopić, Niko Mihael Zore, Blato 1902, Zlatko Bačić, Bire, Zoran Cebalo Popić, Vinarija Dine, Vinarija Fides, PZ Nerica, PZ Čara, Zure, Zadruga neretvanskih branitelja, Poljopromet, Provin Lastovo, Rizman, Volarević, Petrač, Stručić, Đurinski, All4wine, AgrisVita, Mara Špoljar Barundić, Šime Škaulj, Kronos-Kalazić, Dvorac Belaj, Domaine Koquelicot, Tomaz, Kropec, Vuglec-breg, Vinarija Čitluk, Citrus d.o.o. Lovas Srijem.

A evo sada i tko je sve u žiriju za ocjenu vina u sklopu Dubrovnik FestiWinea 2018: Bojan Kobal, Slovenija, kao predsjednik ocjenjivačkog suda (na slici), zatim kao članovi Marin Berovič, Slovenija, Franjo Francem, Hrvatska, Darrel Joseph, Austrija/Sjedinjene Američke Države, Angela Muir, Velika Britanija, Aleksandar Noršić, Hrvatska, Tihomir Prusina, Bosna i Hercegovina, Quentin Sadler, Velika Britanija, Jean Smullen, Irska, Željko Suhadolnik, Hrvatska, Lars Torstenston, Švedska, Mira Šemić, Slovenija.

BIOGRAFIJE

Bojan Kobal (suhiucasi)

Bojan Kobal rođen je 1977. godine u Ljubljani. Suvlasnik je jedne od najvećih slovenskih kompanija koja izvozi vina u Kinu – Alpswine, a i vlasnik je vinarije Kobal. Dugi niz godina radio je kao enolog u najstarijoj slovenskoj vinariji Ptujska klet. Posebno je posvećen bijelom vinu. Održava prezentacije na vinskim sajmovima diljem svijeta, kao što su London Wine Fair, Prowein i Vinitaly te brojnim drugima. Specijalizirao je enologiju na Biotehničkom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. Surađivao je s Angelom Muir (MW), kao i s brojnim proizvođačima vina širom svijeta. Posjeduje službenu licencu za ocjenjivanje vina, te redovito sudjeluje na brojnim svjetskim natjecanjima poput Vino Slovenia, Ljubljana, Muvina Prešov, AWC Wien master tasting i Michelangelo Wine Awards u Južnoafričkoj Republici. Osvajač je 18 šampionskih titula na relevantnim međunarodnim ocjenjivanjima vina, kao i više od 250 zlatnih i srebrnih odličja.

Marin Berovič redovni je profesor bioprocesnog inženjerstva i fermentacijskih tehnologija Univerziteta u Ljubljani. Specializirao je u TU Graz, TU Delft, TU Hannover, ETH Zurich, DTU Lyngby, Strathclyde University. Gostujuči profesor na Pontificia Universidad de Santiago de Chile. Predsjednik ESBES (2005-2008). Predavao u Geisenheimu, Stellenboschu, National Institute of Wine Technology u Adelaideu, Yamanashi. Član nacionalne komisije za ocenjivanje vina KIS (1996), predsjednik ili član 22 prestižnih međunarodnih komisija na internacionalnim ocjenjivanjima vina (Vino Ljubljana, CMB,Mundus vini, Michelangelo, Great American Wine Competition, Finger Lakes, Emozioni dal Mondo, Vinalies Internationales, Bacchus, Zarcillo, Sélections Mondiales des Vins, Citadelles du Vin, Terravino, Glass of Bubbly….). Obišao je sve vodeće vinske regije svijeta, piše za magazine Vino, Dolce Vita, Svijet u čaši i Dobar tek. Delegat OIV (BIWC, Muvina). Član FIJV i FICB.

Darrel Joseph (suhiucasi)

Darrel Joseph Amerikanac je s prebivalištem u Beču, piše o vinima i vinskim regijama srednje i istočne Europe za publikacije Decanter, Decanter.com, Harpers Wine & Spirit (UK), Meininger’s Wine Business International (Njemačka) i wine-searcher.com. Njegovi su radovi objavljivani i u Wine Spectatoru (SAD), Vinumu u Švicarskoj i Njemačkoj, VinCE u Mađarskoj. Svojim prilozima  pridonio je stvaranju publikacije Hugh Johnson’s Pocket Wine Book u Velikoj Britaniji.Urednik je engleskog izdanja knjige ‘Tokaj: The Wine of Freedom” autora Lászla Alkonyija. Kao sudac sudjeluje na međunarodnim degustacijama i natjecanjima vina, uključujući i prestižnu Decanterov World Wine Awards u Londonu. Sudio je i na Berlin Wine Trophyju (Njemačka), Mundus Viniju (Njemačka), Asia Wine Trophy (Južna Koreja), Concoursu Mondial de Bruxelles (Belgija), Austrian Wine Challangeu (Austrija), kao i na hrvatskoj Vinistri. Darrel organizira brojna kušanja i prezentacije za vinske klubove i škole, poduzeća i privatne klijente diljem Europe, uključujući London International Wine Fair. Član je udruženja Circle of Wine Writers Ujedinjenog Kraljevstva.

Franjo Francem (suhiucasi)

Franjo Francem poslovnu karijeru počeo je u PIK-u Đakovo, nastavio u Badelu 1862 i u Agrokoru. Obavljao je razne dužnosti: glavni enolog, direktor proizvodnje, direktor razvoja, direktor projekata itd. Jedan je od osnivača i sadašnji je dopredsjednik Hrvatskog sommelier kluba. Inicirao je i osnutak Hrvatskog društva enologa, čiji je bio dugogodišnji predsjednik. Član je Union International des Oenologues. Organizator je brojnih edukacija, tečajeva i radionica za enologe i sommeliere kao i za sve poklonike kulture stola i vina. Organizirao je višegodišnja regionalna i nacionalna prvenstva sommeliera. Pokretač je Akademije vina kroz koju je u nepune tri godine prošlo oko 2500 polaznika u nekoliko različitih programa. Certificirani je degustator vina sa dugogodišnjim iskustvom i sudjelovanjem u brojnim ocjenjivanjima vina u Hrvatskoj. Član je najprestižnijih međunarodnih ocjenjivanja vina u Sloveniji, Mađarskoj, Slovačkoj, Češkoj, Italiji, Švicarskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Portugalu, Španjolskoj, Južnoj Africi, Brazilu, Kanadi, SAD-u i Izraelu.

Angela Muir (suhiucasi)

Angela Muir iz Velike Britanije bavi se vinima od 1970. godine, i to na području marketinga i prodaje, nabave za vodeće britanske trgovce u veleprodaji i maloprodaji. Pomagala je svojim klijentima diljem Europe i Južne Amerike u proizvodnji, odabiru i izvozu vina. Godine 1980. stekla je titulu MW (Master of Wine), i od tada pomaže velikom broju izvrsnih studenata koji idu istim tim, njezinim putem. Čak 14 je godina bila predsjednica ocjenjivačkog suda za časopis Decanter Wine Magazine za područje srednje i istočne Europe. Bila je i članica ocjenjivačkog suda na natjecanjima u Hrvatskoj. I dalje pokazuje veliko zanimanje za razvoj industrije vina u srednjoj i istočnoj Europi, a posebno su joj drage države bivše Jugoslavije, za koje vjeruje da imaju iznimno velik potencijal za proizvodnju kvalitetnih vina.

Tihomir Prusina rođen je u srpnju 1960. godine u Hamzićima, općina Čitluk, BiH. Diplomirao je 1985. godine na Fakultetu poljoprivrednih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Magistrirao je 2004. godine a doktorsku dizertaciju pod naslovom Utjecaj autohtonih sojeva kvasaca saccharomyces cerevisiae na kvalitetu vina žilavka obranio je 2011. godine na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1985. stalno je zaposlen u Vinariji Čitluk d.d., gdje i sada radi kao rukovoditelj vinarske proizvodnje i glavni enolog. Član je društva enologa Hrvatske. Više od 20 godina sudjeluje na domaćim i međunarodnim ocjenjivanjima vina. Od akademske godine 1997./1998. do danas radi i u svojstvu vanjskog suradnika na Agronomskom i prehrambeno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Mostaru a kao asistent iz predmeta Vinarstvo, Tehnologija vina i Vinarstvo II. Sada, u zvanju docenta, nositelj je navedenih kolegija. Objavio je nekoliko znanstvenih radova na temu autohtonih kultivara Hercegovine – žilavke i blatine.

Aleksandar Noršić posjeduje iznimno bogato profesionalno iskustvo na rukovodećim pozicijama razvoja u poslovanju restorana i barova u nagrađivanim tvrtkama poput Grand Circle Travel, Celebrity Cruises, Valamar hoteli i ljetovališta. Njegova stručnost očituje se u provođenju treninga i mentorstva zaposlenika, kao i sektoru razvoja, upravljanja financijama u promjenjivom okruženju, javnih nastupa i ostvarenju ukupnog zadovoljstva gostiju. Licencirani je predavač od strane United States Sommelier Association Wine School, gdje je završio edukaciju te od koje posjeduje napredni certifikat. Suvlasnik je Otto & Frank bara i konzultantske kuće Tom Tom Gornji grad u Zagrebu. Trenutačnoo radi kao Corporate Manager F&B operacije pri Apollo Grupaciji.

Quentin Sadler (suhiucasi)

Quentin Sadler iz Velike Britanije predavač je i konzultant. Član je međunarodnih institucija The Association of Wine Educators, The Circle of Wine Writers, FIJEV (Fédération Internationale des Journalistes et Écrivains des Vins et Spiritueaux) i suradnik je instituta The Institute of Wines and Spirits. Uz brojne aktivnosti, piše za web stranice Quentin Sadler’s Wine Page i Catavino.net. Redovito sudjeluje u ocjenjivanju vina na međunarodnim natjecanjima. Također, radi i kao predavač na WSET tečajevima, formira vlastite tečajeve, vodi prezentacije vina i vinokušnje, te je vrlo tražen kao govornik.

Jean Smullen iz Irske 1999.godine osnovala je pod svojim imenom i prezimenom agenciju koja promovira vinske brandove i kulturu. Jean Smullen agencija specijalizirana je za područje PR-a, marketinga i organizacije događanja za mnogobrojne vinarije i vinske brandove. Dugi niz godina radila je kao novinar s posebnim naglaskom na vino, u medijima poput radija, televizije i tiskovina. Godine 2013. ušla je u finale izbora za Komunikatora godine u okviru International wine and spirit competition. Izradila je vinski dnevnik za Republiku Irsku na www.jeansmullen.com a kako bi naglasila utjecaj organizacije događanja na razvoj gospodarstva. Sudjelovala je kao sudac na brojnim događanjima  i festivalima. Dobitnica je cijenjene WSET (Wine and Spirit Educational Trust) diplome.

Željko Suhadolnik rođen je u listopadu 1946. u Zagrebu.  Za sebe voli reći kako je kasne berbe, ili Spätlese, Late Harvest, vendemmia tardiva, vendange tardive…  Živi u Zagrebu, gdje je i pohađao školu. Nakon gimnazije studirao je strane jezike (talijanski i francuski) na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Služi se sa četiri strana jezika – engleskim, talijanskim, francuskim i njemačkim. Po zanimanju je novinar. U novinarstvo ulazi krajem šezdesetih godina kao suradnik tadašnjeg časopisa Izbor u izdanju kuće Vjesnik. Potom surađuje s tjednikom Studio, slijedi godina dana rada u Vjesnikovoj Press Agenciji a onda, 1975. godine, zapošljava se u popularnom tjedniku Vikend, u kojemu između ostaloga prati segment turizma i vina. U Vikendu je bio urednik sve do kraja 1991., a 1992. s kolegom i prijateljem Mladenom Horićem osniva reviju za vino, gastronomiju i turizam Svijet u čaši, koju kao glavni urednik vodi i sada. Inače, jedan je od osnivača Hrvatskog sommelier kluba, i prvi koji je, i to u Svijet u čaši, uveo degustacije s ocjenjivanjem vina s tržišta, kao potrošački putokaz. Kao degustator i ocjenjivač vina sudjelovao je na prvom nacionalnom ocjenjivanju Vina Croatia – Vina Mosaica 2015. u Zagrebu, u organizaciji Hrvatske gospodarske komore, više je puta sudjelovao na ocjenjivanjima Dubrovnik FestiWine i Vinistra, pa i na ocjenjivanjima vina Zagrebačke županije, a u inozemstvu na ocjenjivanjima Vino Ljubljana u Ljubljani, Concours Mondial de Bruxelles u Bruxellesu i po raznim gradovima Europe a jednom i u Čileu u Južnoj Americi, Mundus Vini u Neustadtu an der Weinstrasse u njemačkom Palatinatu, Vinitaly u Veroni, Emozioni dal Mondo: Merlot e Cabernet insieme u Bergamu, Portugieser du Monde u mađarskome Pečuhu.

Krajem 2017. za svoje višedesetljetno djelovanje na vinskoj pozornici primio je, na dodjeli nagrada za godišnja postignuća u organizaciji zagrebačke marketinške kuće Vinart, priznanje s titulom Zaslužnik, a za zasluge u razvoju kulture vina, pokretanju trendova, čuvanju vinske tradicije, afirmaciji umjerenosti konzumacije, poticanju znanosti o vinu, promociji kvalitete vina i za ostalo što je zadužilo vinsku scenu u 2017. i ranije.

Mira Šemić, ugledna slovenska sommelierka, počela se intenzivno baviti vinima prije trideset godina. Tijekom svoje duge karijere obišla je sve vodeće vinske regije svijeta. Godine 1995. godine otvorila je u centru Ljubljane prestižni restoran Monroe, koji je svojedobno predstavljao prekretnicu u razvoju ugostiteljstva u Sloveniji. Restoran je prvi nudio degustacijske menue kao i raznoliku ponudu vina na čaše. Godine 2003. u vinoteci Galerija umjetnosti i vina vodi mnogo degustacija vina te prezentacija, u programima surađuje s brojnim priznatim umjetnicima i glazbenicima. Iznimno dobro poznaje ponudu vina iz Australije i Novog Zelanda. Diplomirala je na WSET-u (Wine and Spirit Educational Trust), jednom od najpoznatijih međunarodnih vinskih programa sa sjedištem u Londonu. Posjeduje i titulu sommeliera 3. stupnja, te je jedina sommelijerka s navedenim certifikatom u ovom dijelu Europe. Vodi i organizira Malu vinsku školu u Ljubljani. Organizira i vodi brojne radionice i edukacije širom svijeta. Stručna je suradnica slovenske revije Pet zvezdic I časopisa Slovenske novice. Radi kao konzultant i savjetnik za ugostiteljske objekte kojima pruža pomoć pri sastavljanju vinskih karti, spajanju vina s ponudom hrane, kao i oko edukacije osoblja. U kolovozu 2017.godine postala je Winekademiker, prva žene u regiji s navedenom titulom.

Lars Thorstenson (suhiucasi)

Lars Torstenson, rođen u Švedskoj, studirao je kako bi postao novinar, a novinarstvom se i bavio nekoliko godina dok se, 1988., nije preselio u Francusku  i postao proizvođač vina. Radio je kao podrumar i voditelj vinarije Domaine Rabiega/Clos Dière u razdoblju od 1988. do 2005., zatim kao podrumar i u Château d’Esclans od 1995. do 2003. Od 2006. savjetnik je za tržište vina, ali i dalje radi za brojne proizvođače vina u Francuskoj, Španjolskoj, Italiji, SAD, Bugarskoj, Ukrajini te čak i Švedskoj. Dobitnik je nagrade Vigneron de l’année koju dodjeljuje Gault&Millau, te triju prestižnih zvjezdice vodiča od Betanne&Dessauve za rad u Domaine Rabiega. Osvojio je i brojne druge nagrade u Francuskoj i drugim zemljama, te napisao brojne vinske vodiče i knjige izdane u Švedskoj i Danskoj.

TREĆE PRVENSTVO SOMMELIERA DALMACIJE u EXCELSIORU POD SRĐEM – Unutar ovogodišnje Dubrovačke setemane uz koju je vezan i jubilarni peti Dubrovnik FestiWine bit će i treće prvenstvo sommeliera Dalmacije. Odvijat će se 16. i 17. travnja u dubrovačkome hotelu Excelsior. Prvenstvo se održava uz potporu Grada Dubrovnika, TZ Grada Dubrovnika, Dubrovačko-neretvanske županije, TZ Dubrovačko-neretvanske županije, TZO Orebić te brojnih drugih privatnih tvrtki. U ponedjeljak, 16. travnja su četvrtfinalna i polufinalna natjecanja, zatvorena za javnost, a utorak 17. travnja je finale, otvoreno za javnost. Nagrada trojici prvoplasiranih sommeliera – zahvaljujući angažmanu zagrebačke uvozničkei distribucijske kuće Pago – vrlo je atraktivna: posjet glasovitoj francuskoj vinorodnoj dolini Rhône uz četverodnevni obilazak najboljih tamošnjih vinskih kuća.

Siniša Lasan

Inače, Dubrovnik je na lanjskom natjecanju za prvaka Dalmacije imao dva predstavnika – Sinišu Lasana (na slici), koji je osvojio prvo mjesto, te Marka Šrama, koji je bio drugi, dok je trećeplasirani sommelier Dalmacije bio Branimir Vukšić iz Šibenika. Na prošlogodišnjem natjecanju sudjelovalo je osam natjecatelja. Vrijedi ovdje spomenuti, vezano uz Lasana i Šrama, to da se oni spremaju za nastup na Prvenstvu sommelijera Balkana, najavljeno za 10. i 11. studenoga Beogradu!

Na ovogodišnjem sommelijerskom prvenstvu Dalmacije u Dubrovniku, za koje se do kraja ožujka prijavilo 26 natjecatelja, dakle triput više nego lani, a sudit će 11 stručnjaka iz različitih segmenata ugostiteljstva. Iz Dubrovnika su Denis Jazvin, glavni sommelier grupacije ALH, Ana Bitanga Jukić, sommelierka i suvlasnica restorana Kopun koji se već drugu godinu zaredom našao na listi Michelinovih preporuka, Ivo Ivaniš, vinolog i vlasnik wine bara Ankora u Cavtatu, te Leo Bautović, barmen, pobjednik Grand Gourmeta. Iz Pule je Filip Savić, jedan od najškolovanijih i najuspješnijih hrvatskih sommeliera, nositelj titule najboljeg sommeliera sa tri prvenstva države – 2013., 2015. i 2016. godine, a iz Zagreba Mario Meštrović, nositelj

Ivo Ivaniš (suhiucasi)

međunarodne ASI diplome s GOLD certifikatom i povjerenik Hrvatskog sommelier kluba za Zagreb, on inače ove godine sudjeluje i kao degustator na Decanteru. U sudačkom timu su i Ivan Stiblik, povjerenik HSK za Dalmaciju i pokretač prvog festivala vina u Zadru, Juraj Dusper, poznavatelj vina i vlasnik tvrtke za uvoz i veletrgovinu Vinotrade iz Zagreba, zatim Ante Bojić, sommelier, chef i vlasnik konobe Adio Mare na Korčuli, kao i Marija Mrgudić, jedna od najpoznatijih hrvatskih vinarki, ikona pelješkog vinarstva. Svakako je najzvučnije sudačko ime prvenstva Eric Zwiebel, riječ je o Alzašaninu s titulom Master sommelier koji posljednih 16 godina živi i radi u Londonu.

Marija Mrgudić (suhiucasi)

Uz ovogodišnje sommelijersko prvenstvo Dalmacije u Dubrovniku se očekuje vrlo zanimljivo događanje, ne samo u smislu sučeljavanja kandidata u borbi za titulu prvaka i viceprvaka, nego i po dodatnim sadržajima, konkretno uz radionicu pod naslovom Vina Dalmacije a što će je voditi aktualni državni prvak u sommelijerstvu Siniša Lasan. Zagrepčanin Lasan već nekoliko godina kroz cijelu turističku sezonu radi u dubrovačkom ugostiteljstvu i zahvaljujući njemu na vinskim kartama ponajboljih restorana u gradu podno Srđa našla su se mnoga hrvatska vina za koja prije, zacijelo iz nedovoljunog poznavanja, nije pokazivano osobito zanimanje dubrovačkih ugostitelja međutim koja svakako zavređuju da se nude u gradu biseru našeg Jadrana kao adekvatni pratitelji lokalnih specijaliteta na tanjuru. Kao prvi hrvatski sommelier koji je 2006.  godine pozvan da bude ocjenjivač vina na znanome Decanterovu World Wide Awardu i kao zasad jedini hrvatski  sommelier koji je, u siječnju 2018. u Londonu, uspješno položio sve ispite za Advanced Master Sommelier što je na korak do prestižne titule Master Sommelier, Lasan je autoritet, i očekuju se odličan izbor karakternih dalmatinskih vina i odlična prezentacija.  ♣

VINA IZ DAVNINA – Zagreb, Art-Galerija Lauba, 13. i 14. travnja 2018: Vina iz Davnina 2018, prva revija plemenite kapljice od hrvatskih autohtoinih sorata. Organizator: Hrvatska poljoprivredno-šumarska savjetodavna služba, voditeljica projekta dipl. ing agr. Nataša Puhelek, iz poznate vinogradaresko-vinarske obitelji Puhelek Purek iz okolice Zeline. Na slici je (desno) s ocem Stjepanom, znanim zelinskim proizvođačem kraljevine, graševne, sauvignona, te sa sestrom Ivanom, koja je posebno aktivna u proizvodnji pjenušaca, a inače je zaposlena u Zavodu za vinogradarestvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta.Obje sestre bile su vinske kraljice Zagrebačke županije, otud i naziv Kraljica pjenušcu (od kraljevine!) obitelji Puhelek Purek. Na smotri u Laubi očekuje se, veli Nataša Puhelek Puština, oko 50 izlagača. Smotri je prethodilo stručno ocjenjivanje, oko 80 je prijavljenih uzoraka. Dvije su ocjenjivačke komisije, a predsjednik je bio Marijan Čižmešija, viši stručni savjetnik savjetodavne službe.   ♣

PROWEIN 2018

VINA CROATIA – VINA MOSAICA: NAJBOLJE STOJE BADEL 1862, BELJE i FERAVINO – Na ovogodišnjem sajmu vina ProWein 2018 u Düsseldorfu, u organizaciji Udruženja vinarstva Hrvatske gospodarske komore predstavili su se 16 hrvatskih vinarija i dva proizvođača jakih alkoholnih pića. Na dva štanda površine 102 m² svoje proizvode izložili su Badel 1862, Feravino, Lagradi, Iločki podrumi, Dingač Skaramuča, Dvanajščak–Kozol, Krauthaker, Vinarija Iuris, Kutjevo d.d., Poljopromet–Vina Terra Madre, Veralda, Belje, Timarist–Vinarija Raak, Zlatan Otok, Degrassi, Kraljevski vinogradi te dva proizvođača jakih alkoholnih pića: Maraska i Apimel.

– Hrvatska je u Njemačku prošle godine izvezla vina u vrijednosti od više od dva milijuna eura. To Njemačku čini drugim po veličini izvoznim tržištem za hrvatsko vino – kaže tajnik udruženja vinarstva HGK Igor Barbarić, dodajući kako je druga zemlja izvoza Bosna I hercegovina. – Za Njemačku ide čak 16 posto od ukupnog izvoza hrvatskog vina. Ukupno gledajući prošlu godinu u odnosu na 2016., uvoz vina se vrijednosno smanjio za sedam posto, a izvoz se povećao za 24 posto. Badel 1862, koji već tradicionalno nastupa na ovom sajmu, uz Kutjevo d.d. izvozi i najveće količine vina na njemačko tržište.

– Želja nam je još više se približiti i stranim konzumentima koji su Hrvatsku prepoznali kao posebnu turističku destinaciju. Badelov asortiman bijelih vina u posljednjih godinu dana doživio je snažno stilsko i kvalitativno unaprjeđenje. Tako smo tržištu uz prepoznatljive brandove Korlat, Korlat Supreme, Ivan Dolac i Dingač, ovih dana predstavili graševinu berbe 2017. iz Vinarije Daruvar a pod brandom Vezak. Riječ je o vinu koje je po ocjenama stručnjaka veliki favorit i smiješi mu se sjajna budućnost. Svaki naš proizvod je jedinstven, što potvrđuje i najnovija nagrada osvojena na ocjenjivanju Mundus Vini-Spring tasting 2018, Best of show Croatia za Arhivsku graševinu 1990. – rekla je Kristina Bocak Gojun, direktorica marketinga i inovacija u Badelu 1862.

Vina Belje su na ovom sajmu primila sljedeće nagrade osvojene na ocjenjivanju Mundus Vini: zlato za Graševinu Goldberg berbe 2016. te srebra za vrhunsku I za kvalitetnu Graševinu 2017.

– Najviše smo ponosni na srebro za kvalitetnu Graševinu 2017. jer se ovime potvrdilo kako butelja naše bazne graševine nudi najbolji omjer cijene i kvalitete – izjavila je Ivana Grepo iz Vina Belje.

– Feričanačko Feravino iznimno je zadovoljno nastupom na ProWeinu 2018. Već stižu narudžbe novih partnera iz Njemačke, Danske i zemalja Beneluxa. Interes su osobito pobudila vina od graševine i frankovke. Na sajmu smo se povezali s proizvođačima frankovke iz Austrije, koja je svojevrsna prijestolnica ove sorte. (Još prije više godina upravo je Svijet u čaši poveo enološku i marketinšku ekipu Feravina u Gradišće, da se upozna s frankovkom od koje Gradišćanski čuda člne!!! – primj. aut.). Radeći usporedbe možemo biti ponosni na postignute rezultate naše frankovke, sorte po kojoj je Feravino sve prepoznatljivije – ističe Luka Vrga, direktor prodaje i marketinga Feravina. – Feravino trenutno izvozi u 15 zemalja svijeta: Njemačku, Francusku, Nizozemsku, Englesku, Irsku, Estoniju, Švicarsku, Poljsku, Sloveniju, Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Rumunjsku, SAD, Meksiko i Japan. Najviše se vina izvozi u Njemačku, Francusku, Nizozemsku, SAD i Srbiju. Planira se povećanje izvoza sa sadašnjih 15 na 40 posto od ukupne prodaje.

S Proweina uslijedio je put na prezentaciju hrvatskoga vina u New York.  ♣

Bye Buying Guide

CROATIAN SYRAH BEST EVER! – I had been lucky to get it some years ago, I had had patience to wait and keep it, and it has turned out to be, I dare say, the best croatian made syrah since now!  It is the Korak Estate’s Plešivica Syrah 2011 Križevac vineyard: dark, complex, dense & concentrated, warm, balanced and very elegant, discreet on the nose, some dark berry fruit, a kiss of nuts and chocolate, slightly peppery, hint of mint, in the mouth rounded, somewhat creamy, soft, silky tannin, 14,8 vol % alcohol excellently incorporated, fullbodied, long finish…

Bottle to be opened some hours before the tasting! Can go fine with meat and the fish, matured cheeses, even with the chocolate (dark chocolate) tart! As the meditation wine, too.

If I remember well – it was a long time ago I had the opportunity to taste it  – there could be another one Croatian syrah deserving to be put into this category: the Istrian Moreno Degrassi’s Contarini Syrah 2011 riserva (14,2 vol %)

The Križevac vines on the northern Croatia Plešivica hills close to Zagreb are situated on the slopes at 350 m above the sea level, season 2011 was quite warm but not hot, balanced and very good especially for the reds.

Unfortunately, no more Korak 2011 vintage bottles (bye bye!) availables on the market, but some are still existing at the Korak family’s cellar, the possibility for the tasting may be at the soon opening of their fine&dine restaurant close to the wine cellar… Meanwhile, the Pater Familias oenologist Velimir Korak is suggesting to taste the Estate’s 2013 Syrah Križevac… ♣

PREMA PUNOJ AFIRMACIJI DELIKATNOG ZANIMANJA

Josipa Andrijanić, Cipelice-lutalice (suhiucasi)

HRVATI CIPELICAMA-LUTALICAMA DO STATUSA INTERNACIONALNO CIJENJENIH ENO-SAVJETNIKA!… – Hrvati kao međunarodno cijenjeni enološki savjetnici po vinskim podrumima doma i vani… – zašto ne? Ako već ne Micheli Rollandi, ono barem medium Rollandi!  Mogućnost realizacije tako nečega i te kako se nazire. A s time, zacijelo, s jedne strane veće angažiranje naših stručnjaka enologa za rad na našim domaćim vinskim posjedima i smanjenje uvoza stranih eksperata, pa i poneki (za reputaciju vinske Hrvatske značajan) izvoz cro-majstora u inozemstvo.

Danas u vrijeme velkog znanja, vrlo razvijene tehnologije i širokih tehničkih mogućnosti proizvesti koreknto, solidno vino više nije problem.  Ali danas kad potrošači imaju priliku biti odlično informirani o onome što im se nudi na tanjuru i u čaši te kad su u hedonističkome smislu sve razmaženiji proizvesti tek korektno vino više nije i dovoljno. Izazov je kreirati i tržištu ponuditi nešto posebno, što naprosto – ali ne iz ovisnosti nego vezano uz užitnost, kompleksnost, originalnog, posebnost – naprosto žarko mami na novi gutljaj. Ekonomski gledano, proizvodnja takvih eno-ostvarenja visokog ranga višestruko je interesantna za samog proizvođača-ponuđača, jer iz pravoga mora ukupne ponude izdiže svoj ambiciozniji eno-uradak i taj uradak ima veće izglede za plasman, zatim takvi ambiciozniji eno-uradci podnose i višu cijenu, a da ne govorim o tome koliko to nešto ekstra znači u smislu imagea i reklame za proizvođača.

Matija Lesković (suhiucasi)

Da bi se postalo cijenjenim i traženim stručnjakom nije dovoljno završiti odgovarajuće školovanje s fakultetom na kraju, naime fakultetska diploma tek je pravi početak. Nužno je stjecati dodatno znanje te iskustvo na terenu, izravno u poslu, zaviriti u druga dvorišta, u dušu i razmišljanja drugih osoba, prvenstveno onih koje su se dokazale kao uspješne. Shvatila je to prije više godina Josipa Andrijanić, koja je poslije poput ptice-selice obišla cijeli vinski svijet i skupljala iskustva u podrumima po svim kontinentima, te svoje utiske prenosila putem simpatično ali s punim pravom nazvanoga bloga Cipelice-lutalice. Josipa, danas na eno-kormilu vinskoga broda slavonskog pjevača Miroslava Škore, nakon niza svojih radnih svjetskih turneja iskazala se osobito nekim uradcima u Bosni i Hercegovini (posebice s trnjakom), na imanju Nuić, te radom I u makedonskom Chateau Kamnik…  Poslije nje van se, s diplomom iz enologije dobivenom na hrvatskim studijima, otisnulo još nekoliko mladih hrvatskih snaga, a tome je uvelike pomogao i legendarni Miljenko Mike Grgić, nekad i sam student na Agronoskom fakultetu u Zagrebu a potom svjetski ugledni enolog i vinar u Kaliforniji. On je prije nekoliko godina utemeljio zakladu kojom se omogućuje najboljim studentima  vinogradarstva i vinarstva zagrebačkog Agronomskog fakulteta da odu na praksu u ponajbolje svjetske vinske podrume u Sjevernoj i Južnoj Americi.  Među stipendistima našao se i Matija Lesković, koji je imao priliku praktično znanje i iskustvo stjecati u Kaliforniji, Čileu (Concha y Toro!), Austriji, te koji ima na enološkome planu olito velike ambicije, naime sad se sprema poći i u Južnafričku Republiku, da bi se u Europu vratio za berbu 2018 koju bi odrađivao u austrijskoj Štajerskoj, kod jednog od ne samo najcjenjenijih nego doista (znam jako dobro,!) jednog od najboljih austrijskih vinara i eksperta za sauvignon, Aloisa Grossa u Ratschu, dosta blizu austrijsko-slovenske državne granice. Kako čujem, Leskoviću se i smiješi zaposlenje u Austriji, zemlji u kojoj, inače, u enoloskome timu vrlo ugledne vinske kuće Schloss Gobelsburg Michaela Moosbruggera radi naša Ana Đogić.

Matija Lesković u Bornsteinu: crnjaci iz Čilea i Kalifornije

Lesković je ovih dana u zagrebačkoj vinoteci Bornstein, sjajnoj pozornici za eno-događanja, svoje svjetske avanture na vinskoj podloži podijelio sa širom našom javnosti kroz prezentaciju dvije vinarije iz SAD i tri iz Čilea i šest interesantnih (crnih) vina što ih je donio iz Čilea te dva iz Kalifornije. Iz Čilea su bili Malmau malbec 2013 – Morandé (Maule), Tiraziš syrah 2012 – Morandé (Casablanca), Vigno carignan 2012 – Morandé (Maule),  Massal 1945 cabernet sauvignon 2015 – Clos de Luz (Rapel, Cachapoal),  Balduzzi-B cabernet sauvignon + carménère’’ 2011 –  Balduzzi (Maule, San Javier), House of Morandé cabernet sauvignon 2010 (Maipo), a iz Kalifornije Vaca cabernet sauvignon + merlot 2012 – Cakebread Cellars (Napa Valley) i Cabernet sauvignon 2012 – Grgich Hill Estate (Napa Valley). Upravo za usporedbu kalifornijske i čileanske kapljice odlučio se, kako je objasnio, stoga što dijelovi Kalifornije i dijelovi Čilea gdje je boravio imaju dosta sličnosti u tipovima tla, (mikro)klimi, sortama. Publici od dvadesetak ljubitelja Bakhova nektara prezentirao je interesantna (uglavnom barriqueom neopterećena!) vina od sorata malbec, carmenere, carignan, syrah ili shiraz, cabernet sauvignon, cabernet franc, merlot, petit verdot, neka su vina bila jednosortna, a neka mješavine. Lesković se potrudio detaljno podastrti podatke o tlu, mikroklimi i načinima proizvodnje svakoga vina, pomažući tako prisutnima da shvate organoleptičke izričaje svakog prezentiranog uzorka.  ♣

Janes Istenič, No 1

ISTENIČ: POLA STOLJEĆA PJENUŠANJA – Najprije je bio No 1 među nogometnim stativama, a potom je postao No 1 u sferi pjenušaca.  Već pola stoljeća enolog Janez Istenič na Bizeljskom kod Klanjca bavi je proizvodnjom pjenušaca klasičnom metodom, onako kako to rade Francuzi. Jubilej će službeno proslaviti 27. rujna ove godine svečanom večerom i, dan poslije, 28. rujna, manifestacijom Dan otvorenih vrata. Tada će pomovirati autobiografsku knjigu Dve zgodbe v enem živlenju (Dvije priče u jednom životu) i ceremonijalno pred uzvanicima otvoriti butelje pjenušca No1 koje su dvije godine ležale na dubini od 15 metara i na 10 Celzijevih stupnjeva u vodi u bunaru uz njegov šampanjski chateau, a koje će izvaditi u svibnju te ih ostaviti do rujna u podrumu da se šamous smiri do svečanosti kušanja i zdravice.  Istenič je vrlo ambiciozno zamislio proslavu: obratio se veleposlanstvima brojnih zemalja s molbom da mu pošalju kraće promidžbene tv-filmove na temu vinogradarstva i vinarstva u tim državama, te je tražio da mu se iz svake zemlje preporuči poneki renomirani tamošnji šampanjer kako bi ga pozvao na svoje imanje na Bizeljsko pa da filmski sadržaj bude popraćen i konkretno, degustacijom pjenušaca pjenušara iz sudjelujućih zemalja.

Jubilarci: Janez Istenič s 50 godina među mjehurićima, a forograf Marko Čolić s 80 godina na plećina

Janez, koji je prijateljevao a i tijesno poslovno surađivao s nažalost već dugo pokojnim Ivom Turkom, prvim suvremenim i tržišno usmjerenim hrvatskim šampanjerom s podrumom u Mariji Gorici između Zaprešića I slovenske Dobove, rado bi da mu se odazovu i ponajbolji hrvatski šampanjeri. Namjerava ih okupiti možda već i u travnju na uvodnom prijateljaskom druženju kod sebe u Bizeljskome, i to bi se sjajno uklopilo u davno već od strane revije Svijet u čaši osmišljenu akciju Sutla-Sotla s druženjima uz tenis, pjesmu i eno-gastronomiju jedanput jedne godine na Bizeljjskom i jednom, sljedeće godine, u Zaprešiću. Nekad je inače Isteničeva kušaonica bila izuzetno popularna kod Zagoraca uz državnu granicu i kod Zagrepčana.

Istenič, koji je vinsku karijeru počeo na Bizeljskjom na pola hektara vlastitog vinograda a čiji se inače pjenušci nalaze i na hrvartskom tržištu, u dobroj mjeri i preko kuće Vrutak, danas godišnje proizvede oko 120.000 butelja pjenušca, i to u 12 različitih etiketa. Špica ponude mu je Prestige extra brut, od 60 posto chardonnaya i 40 posto crnog pinota (jako dobra berba 2013, kija izlazi nakon ljeta), slijedi No1 brut od chardonnaya, crnog pinota, žutog plaveca i graševine…   Inače, Istenič, na slici i s našim fotoreporterom Markom Čolićem koji ove godine pak slavi 81. godinu života (odlilan je!!), uspješno se bavi i proizvodnjom vinjaka i balzamskog octa!  ♣

SAMOBORSKA SALAMIJADA, 31. put!

Zlatni šajber 2018 Krešo Petrić, sa suprugom Snježanom, tajnicom udruge Zlatna šajba

OPG MILAN BANDIĆ? – Trodesetljetna je tradicija u Samoboru, uvijek tjedan dana prije Uskrsa dakle na isteku korizme, Salamijada, revija samoborske salame koja je postala robnom markom Zagrebačke županije, te revija raznih salama iz drugih krajeva Hrvatske ali i iz susjednih nam zemalja, ponajviše Slovenije, pa potom Bosne i Hercegovine, Srbije. Događanje počinje strukovnim ocjenjivanjem za Zlatnu šajbu a nastavlja se gala-večerom dakako s podjelom Velikih zlatnih, Zlatnih, Srebrnih i Brončanih šajbi, te prezentacijom salama, ali i vina samoborskih proizvođača na – također već tradicijskom – Samborskom proljetnom sajmu na glavnome gradskom trgu. Ovogodišnje 31. ocjenjivanje, održano pod predsjedanjem Milinka Perkovića koji je vodio dvije komisije sa po pet članova, okupilo je, kaže Snježana Petrić, tajnica udruge samoborskih proizvođača salame Zlatna šajba, 167 uzoraka. Posebno su ocjenjivane samoborske salame proizvođača iz Samobora i najbliže mu okolice, pa do Zagreba, a posebno druge salame ostalih proizvođača. Dakako, kriteriji ocjenjivanja i bodovni pragovi su isti.

Samoborski vinari popratili su smotru samoborske salame svojom kapljicom. Na slici su Marijan Sokolović, Marijan Žganjer, Ivica Rozjan, Silvio Leskovar, Hrvoje Kovačić, Mirko Dumić, Slak

Pravilnik o samoborskoj salami nalaže da svinja od koje se koristi meso mora biti uzgojena u Hrvatskoj i da sjedište proizvođača i proizvodnja moraju biti unutar Zagrebačke županije. Proizvođač  samoborske salame za tržište treba kao opremu za proizvodnju robne marke imati  hladnjaču za sirovinu, stroj za usitnjavanje tj. sjeckalicau, stroj za miješanje ili mješalicu, stroj za nadijevanje (vakumska punilica), komoru za dimljenje, klima-komoru, komoru za skladištenje gotovih proizvoda, pokretna kolica, zatim uveden HACCP sustav načela kojega se primjenjuju u proizvodnom procesu, sposobnost za tržišni plasman a to  je predviđena zakonska dokumentacija.

Evo i definicije samoborske salame, iz pravilnika o zaštiti samborske salame kao robne marke Zagrebačke županije i pravilnika o ocjenjivanju salama: Salama je proizvod napravljen od kvalitetnih dijelova zrele svinje (but, kare) eventualno i uz dodatak manje količine divljači ili govedine odnosno konjetine. Ostali dodaci su sol, papar, češnjak. Paprika ne, jer ona nije dio ovdašnje tradicije u proizvodnji salama.

Zdravko Runtas, vlasnik samoborske mesne industrije Igomat, te Dubravko Viduč, predsjednik samoborske udruge Zlatna šajba

Meso i špek se režu no od određene količine sirovine mljevenjem se napravi smjesa popularno nazvana prat, što služi za dobro povezivanje sastojaka u kompaktnu masu. Masa se puni u umjetni ovitak širine 50 do 55 milimetara i dužine oko 40 centimetara, tako da promjer suhe salame bude obično oko 42 do 48 mm a dužina suhe salame oko 37 cm. Dopušteno je odstupanje od +/- 10 posto, a ako je ono veće to se pri vrednovanju salame kažnjava oduzimanjem bodova. Smjesa što ulazi u spomenuti ovitak obično bude oko 900 grama težine. Samoborska salama se lagano dimi, Zdravko Runtas iz tvrtke Igomat, koja zasad jedina samoborsku salamu proizvodi u većem tržišnom opsegu, reći će kako se rabi bukovina. Poslije dimljenja je sušenje, u vremenu od 35 do 40 dana.  Nakon sušenja, salama teži oko 600 grama.

Zlatni, srebrni i brončani šajber Milan Bandić

Dobar proizvod, kaže predsjednik udruge Zlatna šajba i zamjenik predsjednika Organizacijskog odbora 31. samoborske salamijade Dubravko Viduč, ima sljedeća svojstva: živo crvenu boju, dobro raspoređeni nadjev s time da pozicije masnog tkiva na presjeku salame pokazuju pravilnost u smještaju, dobru povezanost nadjeva, izostanak šupljina ili pukotina, izostanak ruba oko ovitka, dobro prianjanje ovitka bez većih udubljenja, ugodan miris fermentiranog mesa, blagi slankasto-slatkast okus. Najveći broj bodova koju salama na ovom samoborskom ocjenjivanju može dobiti je 60. Raspon za Zlatnu šajbu je od 54,01 bod naviše, a za Srebrnu šajbu od 48,01 do 50 bodova, ispod 48 bodova je u znaku bronce.

Veliku zlatnu šajbu sa 58,20 bodova na 31. Salamijadi osvojio je Marko Naglić iz Sv. Martina pod Okićem, 17 je bilo osvajača Zlatne šajbe, 49 srebrne i sedam Brončane. U sam vrh uz Naglića plasirali su se Leonard Oslaković iz Samobora, MO Farkaševac iz Farkaševca, Željko Prosinečki iz Zaprešića, Tomislav Kapusta iz Marije Gorice, Krešimir Belak iz Sabobora, Mirjana Kupres iz Samobora, Matija Runtas iz Sambora, sa od 55,78 do 57,40 bodova. Uz nekoliko kako se vidi zvučnih ili naizgled zvučnih prezimena među zlatnim šajbašima ili šajberima  je i Bandić, da – upravo je to Milan Bandić, gradonačelnik Zagreba (54,03 boda i Zlatna šajba)! Kad sam među zlatnima vidio ime i prezime Krešimir Belak, Samobor, pomislio sam da bi mogla biti riječ i o gradonačelniku Samobora, ali ispalo je da je to tek sličnost prezimena, gradonačelnik je Beljak, dakle kod Krešimira Belaka u katalogu nije greškom odnosno eventualno namjerno izostavljeno slovo j.

Inače, uz ime i prezime Milana Bandića kao dobitnika u katalogu sam vidio i dvije osvojene Srebrne šajbe i jednu brončanu, na granici srebra. Budući da zagrebački gradonačelnik ima i svoje vino – znači li to se sprema otvoriti OPG?   ♣

KONOPLJA, i… – MASLAČAK – Puna usta konoplje, kroz priču, ali i doslovno. I sasvim legalno. Pa, kad je ona hedonistička i ljekovita! Na preduskršnjem Samoborskom sajmu – štand Hedonica, a riječ je o nastupu kuće za proizvodnju prirodnih domaćih rakija i vinjaka iz Vrhovčaka.  Među brojnim rakijama s aromama šipka, meda, oraha, borovnice, trešnje, šljive, kruške tepke i vinjacima Vila s vrha i Mihael (s boravkom u drvenim bačvama) – eto i etiketa koje predstavljaju rakiju od industrijske konoplje (canabis), i to u dvije verzije – s originalnom aromom i s aromom trešnje. Za ponosnu suvlasnicu Hedonike Kristinu Vugrin, a uskoro Maslek, svojedobno vinsku kraljicu Zagrebačke županije, upravo se govori kako bi uskoro mogla lansirati rakiju i od jedne druge sasvim neočekivane sirovine – MASLačka…    ♣

FLOS OLEI SAN ROCCO – Veselje u obitelji Fernetich iz Brtonigle: Tullio Fernetich i njegova supruga Rita, vlasnici vrlo uglednog hotela San Rocco s gourmet-restoranom San Rocco i objektom Food&Wine Primizia, ponovno su na međunarodnoj sceni u prestižnom društvu proizvođača maslinovih ulja, a ovdje ih vidimo na slici s Marcom Oreggiom, stručnjakom za maslinovo ulje i organizatorom velikog svjetskog ocjenjivanja Flos Olei u Rimu. Ekstra

Brtonigla, četiri zemlje: bijela, crvena, crna i siva

djevičansko maslinovo ulje Fernetichevih – San Rocco, osvojilo je i ove godine visoko priznanje, i ušlo je u Svjetski vodič ekstra djevičanskih maslinovih ulja Flos Olei 2018.

San Rocco je mješavina istarske bjelice, frantoia i leccina, od maslina s gotovo pet hektara obiteljskog maslinika koji više od stotinu godina postoji u Brtonigli i to na četiri tipa zemlje bijeloj, crvenoj sivoj i crnoj, dakako da i tlo daje svoj pečat ulju.

Međunarodna komisija stručnjaka uvrstila je maslinovo ulje San Rocco među najbolja ekstra djevičanska maslinova ulja na svijetu zbog njegovih snažnog karaktera, privlačne zlatno-žute boje s delikatnim zelenim odsjajem, primamljivog mirisa bogatog notama artičoke i divlje cikorije, elegantnog okusa s uravnoteženima gorčinom i pikantnošću.  ♣

USKRS u ZAGREBU – Uskrs u Zagrebu. Dok je u nas za Badnjak sinonim na tanjuru bakalar a za Božić purica, za Staru godinu odojak a na Novu godinu ljekovita sarmica, dotle u razdoblju oko Uskrsa danak najviše plaćaju – jaja. Za vjerovati ili ne, ali čuo sam nedavno u programu Hrvatskog radija: građani u Hrvatskoj uz Uskrs potroše ukupno – direktnom konzumacijom, uporabom za kolače, umake, namaze, salate te za bojanje –  80 miijuna jaja! Svako jutro jedno jaje… organizmu snagu daje.   ♣

KARMELIĆANI u REMETAMA – Za sv. Josipa kažu da je bio veliki radnik, a u skladu s time danas se on i slavi kao zaštitnik radnika. Vezano uz poznatu Josipovu posvećenost radu, karmelićani iz zagrebačkih Remeta, koji pokraj samostana imaju te marljivo obrađuju lijepi vinograd a u samostanskom kompleksu vode i vinski podrum, odlučili su, prigodno, baš na Josipovo, na širem skupu, kako su rekli, dobrih ljudi, i u nazočnosti priora oca Stjepana Vidaka, zatim župnog vikara i podrumara Ilije Tipurića kao i još nekolicine crkvenih dostojanstvenika, potom i znanog pjevača Krunoslava Kiće Slabinca kao, kazano je, prijatelja kuće, ali i u prisutnosti etablirane eno-gastro-turističke revije Svijet u čaši, održati svečanost blagoslova nedavno – zahvaljujući pomoći grupe sponzora – preuređenog podruma, te svečanost blagoslova novog mladog vina, dakako, iz berbe 2017. Ceremonijal je obavio otac provincijal Srećko Rimac, predstavljen kao jedan od zaslužnika za obnovu podruma.

Na kosini u Remetama samostanski vinograd postoji još od prije drugog svjetskog rata a o njemu je svojedovno, i kroz nekih četiri desetljeća, brigu vodio župnik Leopold Rusan. Obnova vinograda počela je 1996. godine i do 2005. posađeno je 4800 novih cijepova, od sorata graševina, silvanac zeleni, chardonnay, pinot bijeli, traminac, pinot crni… Oko proizvodnje vina uspostavljena je suradnja sa Zavodom za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta. Prošlogodišnja berba prerađena je u podrumu Fakulteta, i period od berbe do nedavnog prebacivanja mladoga vina s Fakulteta u matičnu kuću iskorišten je za restauraciju samostanskog podruma. Uz oca Iliju Tipurića, sada oko radova u vinogradu i u podrumu sa stručne strane brigu vodi Nikola Lesičar, koji je do prije nekog vremena radio kao podrumar na fakultetskom vinogradarsko-vinskome dobru Jazbina.

Vino karmelićanskog samostana iz Remeta s obzirom na postupak u proizvodnji spada u kategoriju misnoga. Dosad je ono služilo za potrebe crkve kako za svetu misu tako i za posluženje uglednim gostima i za darove, međutim intencija je, kaže prior Stjepan Vidak, da se s njime izađe i u širu javnost, mada ne i preširoku jer vinograd i nije baš tako velik. Obrada vinograda i proizvodnja vina vezane su uz popriličan trošak, pa je želja samostana da se nešto kapljice i plasira, kako bi se barem namaknula sredstva nužna za daljnje kvalitetno održavanje trsja i produkciju plemenite kapljice. Razmatra se mogućnost još malog širenja s površinom pod trsjem te buteljiranja kapljice a dakako i etiketiranja. Prilika za plasman određenog broja butelja vidi se npr. i preko raznih manifestacija u povodu značajnijih vjerskih praznika koji bi s prikladnim programom i uz prikladnu promociju mogli, uz lokalne vjernike, okupiti i širu publiku, ne samo onu gradsku nego i turiste koji dolaze u Zagreb.

A – ideja da se npr. o najvećim vjerskim praznicima poput Uskrsa, Božića, pa i Josipova, Ivanja, Štefanja odraslima koji dođu na ispovijest i na pričest i koje bi se odabralo po nekom prikladnome ključu vezanome uz neke određene zasluge u društvenome smislu, uz hostiju ponudi i štamprl misnog vina?…

Na slikama: blagoslov podruma i mladoga vina, otac Tipurić i podrumar Nikola Lesičar, te prior otac Stjepan Vidak, otac Ilija i Krunoslav Kićo Slabinac dok direktor Ateljea okusa i Svijeta u čaši Mladen Horić prioru kao dar predaje najnoviji primjerak revije Svijet u čaši i butelju graševine iz 1992. godine, kad je svjetlost dana ugledala revija Svijet u čaši.  ♣

Krunoslav Kićo Slabinac

KIĆO SLABINAC PJEVA S ETIKETE PJENUŠCA! – Što li danas tehnika radi! Kupiš butelju pjenušca, natočiš čašu, sjedneš i opustiš se, prisloniš uz etiketu mobitel, uključiš aplikaciju za čitanje QR koda, i – Krunoslav Kićo Slabinac pjeva ti svoje hitove!

Revija Svijet u čaši, uvijek po nečemu korak ispred drugih, u suradnji s međimurskim proizvođačem pjenušaca Sibon stavila je na etiketu ove butelje na slici znak na koji treba kliknuti mobitelom, i evo ti iznenada za stolom Kiće koji pjesmom dopunjuje uživanje u pjenušcu. Saznaje se da Slabinac priprema skorašnje izdavanje novog albuma sa svojim najvećim uspješnicama, i kuje se plan da se, ako ne sve a ono dio pjesama s albuma nađe i na pjenušavoj etiketi…   ♣

Mile Rupčić

MILE RUPČIĆ: BOSANSKI DNEVNIK – Glumac i pjevač Mile Rupčić, koji već godinama živi u SAD i kao veliki ljubiteklj Bakhova nektara tijesno surađuje s jednom tamošnjom uvozničkom i distribucijskom kućom te, u novije vrijeme a nakon što je sebe educirao po pitanju vina, nastupa i kao vinski edukator za zainteresirane potrošače, namjerava, uz dvostruki CD nazvan Grupni portret a s dvadesetak pjesama, objelodaniti i knjigu pod nazivom Bosanski dnevnik, o danima kad je, za vrijeme posljednjeg rata na ovim našim prstorima, radio u S-foru u Bosni i Hercegovini. Veli da bi na promocijama CD i knjige rado proslavio s hrvatskim vinom, posebice onime od Feravina i Stine, a koja se nalaze i na američkom tržištu, uvozi ih i plasira upravo ta kuća s kojom Rupčić surađuje…  ♣

KULTURNO UZDIZANJE – Glavna prometnica na ulasku sa zapada u Zagreb, i, u nastavku, u pravcu centra. Kulturno uzdizanje! Po gradu pak – na kantama za otpatke reklame za razne specijalitete i restoran što ih nudi. Baš sjajni putokazi za domaće ljude i za turiste vezano uz Metropolu kao centar kulture i eno-gastronomije. Što li još slijedi, u ovome stilu, sad  još dok turistička sezona nije počela?…  ♣

MACEDONIA WINE EXPERIENCE 2018

NICELY SPICY – Macedonia, Skopje, Basar (pazar= tutti frutti market…): in the show the stars of the local kitchen – white Tetovo beans, for the superb, brown gravče-tavče clay pot, and red paprika, either fresh or roasted, dried, present in different sauces, or in powder as condiment. Gentle, strong, and the hell strong paprika powder categories, the last one may not be healthy, but is making the dish nicely spicy. Anyway, the saying is: there are two kinds of food – healthy and savoury…

Good company to the (Macedonia) spicy food – the almost crow black wine from the local variety Vranec. Vranec derives from the word vrana, in English crow, and as name is used for the the racy dark dark black stallion. The wine indeed is a kind of stallion: complex, very fruity and earthy, mineral, rich and dense, fleshy, high octanic but the 15 or even 16 vol % are usually nicely incorporated and not at all bothering, well tamed silky tannin and fine acidity, even if some years old still quite fresh…

Wine & Music

                MANY FACES OF THE BOVIN BORČE SUPERSTAR – Several faces of Boris Nećev: oenologist of the Bovin Winery from Negotino, than model and than the high energy pop-singer. As model – elegant in blue, as oenologist here on the picture with the pearls of the Bovin Winery such as the reds Era, My Way and G’upka. Some weeks ago at the Bovin Winery Negotino, celebrating the Mundus Vini February 2018 harvest – Great Gold medal (first ever GGM for Macedonia at the Mundus Vini Competition, says the proud Borče) won for the G’upka wine (g’upka = gipsy woman, gitana) at the Mundus Vini 2018 spring tasting! As the picture is showing, Borče as singer, especially at the celebrations, is very passionate…

Boris Nećev, oenologist, proud for the Great Gold Medal that his wine G’iupka got at this year’s Mundus Vini competition

                But very passionate – although moderate in comparison with Borče – as singer is also the owner of the Bovin Winery Ćiro Bogevski. He likes very much the song My Way, and he made Borče create for him the wine My Way! My Way and Era are not only the best Bovin but also the most expensive Bovin wines, selling each for more than 100 €  a 0,75 bottle!

Ćiro Bogevski: My Way

Satisfaction!

Era

DANCING CHEEK TO CHEEK… – The term Era is suggesting a long period. With the 72 on the shoulders I can say I have lived a small era. For the Bovin classy red Era, which is certainly gaining in quality with the time in the bottle prison…

 I gotta have 100! 99 and a half won’t do!,the song is saying. Would like to celebrate my first century the cheek to cheek & cheek to peak my way!

Ohrid area  fine wine&dining

THE FLOATING RESTAURANT – Sveti Naum on the lake of Ohrid (many many tourists there!), hedonist’s day on the raft! The Ostrovo restaurant is offering a unique experience – the floating fine wine & dining. Several rafts are in use as the dining restaurants for 20 or 30 persons each. On each raft there is a rower moving slowly the floating restaurant through the water, so while enjoying the meal, chating and drinking good wines (Bela voda white and Bela voda red! = voda means water but the Bela voda white and the Bela voda red are more, more than water, one could say they are – the holly water! ) one can also enjoy the fresh air and nice ambiance around.

On the raft you can have a local music band, this time it was the group Car Samuil from Ohrid, aided, as the photo is showing, by a lady Elena Mladenovska Jelenković from the Tikveš Winery and Tihomir Pop Asanović, in the music world known as the organ player of the once very popular Croatian rock supergroup Time based in Zagreb. Tihomir Pop Asanović is now preparing his new solo album (composer, player…), to be released in cca one month.

Multilayered Kamnik

Chateau Kamnik, Skopje

Ilija Iki Malinkovski and his staff offering the welcome drink in the Chateau Kamnik cellar

A group photo close to the barrique containing the excellent 2017 syrah, certainly, when mature enough, the new big star not only of the Chateau Kamnik but also of the wine of Macedonia in general

Lunch and dinner to be remembered for a long time, thanks to the Kamnik’s chefs Marijan Skrojmanovski and Nikola Miškolovski

THE COMPLETENESS of a SKOPJE WINE CHATEAU – Skopje, the capital of Macedonia. Close to the city, on a hill, there is, at about 300 m altuitude, a multilayered object – exclusive wine estate (vineyard and cellar) Chateau Kamnik with the fine & dine restaurant (90 persons capacity), and the elegant hotel (21 rooms). Owner: Ilija Malinkovski. Local variety Temjanika and Vranec, Kratošija (Crljenak), international Chardonnay, Pinot grigio, Sauvignon blanc, Gewürtztraminer, Pinot noir, Merlot, Cabernet sauvignon, Syrah, Montepulciano, Sangiovese…. Ten barrels series to be tasted obligatory. Excellent cuisine, at the high international level, the responsible chefs are Marijan Skrojmanovski and Nikola Miškolovski.

Yess, worth (must!) visiting.

If you are lucky enough and if you catch the owner on the right foot, you can be given the right to put your signature on the barrel with the wine you liked most at the cellar barrel tasting, and then, when the time arrives, get, as a gift, bottle of the wine from this barrel…  More about Macedonia (wine) soon, on the blog www.suhiucasi.wordpress.com  ♣

KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 02.2018. – THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE

      KRONIKA / CHRONICLE    

ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

SADRŽAJ/CONTENTS

VINART GRAND TASTING 2018 • ZAGREB: SAJAM NAD SAJMOVIMA i FESTIVALIMA • PARASCHOS i RIŽIN PJENUŠAC MASUMI u HRVATSKOJ • MJEHURIĆI u METROPOLI i DUBROVNIKU • PARK WINE STARS: BAKHOVA SVEČANOST ZA SVA OSJETILA • HOTEL & GASTROTECH i – MILE…i TO JE AMERIKA • SLATKI VISOKI PREDIKATI i ZRELI TVRDI SIR • MUNDUS VINI: BADEL 1862, BELJE, DVANAJŠČAK • REFUSCUS MUNDI • GAULT & MILLAU CROATIA • TASTIN’  FRANCE • GALA VEČERA GOUT DE FRANCE • ALHAMBRA LOŠINJ: KRAUTHAKER, CHATEAU PALMER, HUGEL • GRAVNER NA PLEŠIVICI • ROBERT BRKIĆ u VRHU HRVATSKOG ZAVODA ZA VINOGRADARSTVO i VINARSTVO • JEDNO SLOVO, KOLIKE LI RAZLIKE… • GOETHE NA PROUČAVANJU • BIJELA KINESKA NOVA GOIDINA • ZIMSKA DUHOVNA i TJELESNA OBNOVA • VIVAT FINA VINA BAR • RIVICA i ŽENE

___________________________________

 Sajmovi, festivali, saloni, ocjenjivanja

VINART GRAND TASTING LAUBA 2018 – Zahuktala se sezona sajmova, festivala, salona, ocjenjivanja. Ne samo kod nas, nego i vani. Prvi dio godine ugošćava ih doista mnogo. Proizvođačima je i te kako stalo svoj novi proizvod što prije podvrgnuti strukovnom testirnju na renomiranim vrednovanjima i doći do dobre ocjene pa onda i predstaviti ponudu što prije kako bi je plasirali distributerima, ugostiteljima i trgovinma što se nastoje  na vrijeme i kvalitetno opskrbiti za novu turističku sezonu.

Atmosfera u Laubi

Zagrebački Vinart sa Sašom Špirancem na čelu u prostorima Laube u Metropoli pripremio je svoj treći međunarodni dvodnevni Grand Tasting 2018. s nastupom nekih 120 vinara iz Hrvatske i inozemstva.

Saša Špiranec

Festival nastoji u prvi plan istaknuti kvalitetu proizvoda, ali i ukazati na vina s jako dobrim omjerom između kakvoće i cijene, naglašava Špiranec i napominje kako je priredba namijenjena prvenstveno profesionalcima te ljubiteljima vina spremnima da se potpuno posvete plemenitoj kapljici u smislu da detaljno upoznaju ponudu, da u razgovoru izravno s proizvođačima saznaju i one široj publici manje dostupne i manje poznate detalje vezane uz proizvodnju pojedine kapljice, te da pronađu i neke nove etikete koje najbolje odgovaraju njihovu afinitetu u smislu tipa i organoleptike, ali dakako i debljine novčanika.

Vinolab: brzinske analize festivalskih vina na licu mjesta

Prema vinarima se išlo korak bliže time što je organiziran0 to da za njih tvrtka Vinolab za eno-konzultacije na licu mjesta radi analize u improviziranom laboratoriju u sklopu Laube, a prema potrošačima, koji zatvaraju krug cijeloga ciklusa što počinje s proizvodnjom, išlo se bliže i na način da su u privremenoj vinoteci u Laubi na prodaju stavljene i neke vinske etikete koje su teže dostupne na hrvatskom tržištu (starije berbe, specifični tipovi vina, inozemna kapljica).

Badel 1862, Tamara Vranješ, brand manager: zlatna medalja upravo dobivena na njemačkom Mundus Viniju za Krriževačku graševinu 1990 arhivsko vino, zatim lijepi mladi daruvarski sauvignon pa i Graševina Vezak 2017, vertikala Ivana Dolca, serije Korlat i Korlat supreme. Badel 1862 dobio je konačno novog vlasnika, to je grupacija Meteor. Kao savjetnik u Badelu 1862 sada je Goran Kramarić, donedavno direktor Agrokorove Agrolagune iz Poreča

Slaven Jeličić, enolog, podrumar, barman-žongler s dvije butelje odjednom, prezenter, GALIĆ i – točka

Crne špice s Pelješca i Hvara – prvoligački plavci Korta Katarine i Tomićeve Bastijane: Winemaker’s Selection 2011, Ruben 2009, te Plavac mali barrique 2016

Zlata Zlatnog otoka! Vrlo lijepi – još dakako premladi – Zlatan Pošip 2017 (tek ide u bocu, na tržište bi trebao izaći za koji mjesec), vrlo fini i elegantni Crljenak 2012 reserva, a Zlatan plavac 2011 grand cru standardne visine. Ugodno iznenađenje bio mi je bazni Zlatan plavac 2013, koji je eto u novije vrijeme bitno skočio u kvaliteti

Crno-bijeli svijet! Za istim stolom vina Luke Krajančića i Marcusa Danijela Sabe. Pošipe (sjajan Statut!) je prezentirala Lukina kćer Ivana a crnjake Matija Lesković. Marcus se širi s ponudom, uz Dingač Pepejuh (2016. ovdje predstavljena, ide van za godinu dana) sad ima i babić, merlot i cabernet sauvignon. Babić 2016 se pokazao u zaista posebno dobrom svjetlu, Na tržište ide sljedeće godine

U Bibićevoj lučici u Laubi: Alen bibić, sin mu Filip te Nikola Šember. Odlična Lučica debit 2015 sur lie!

Novi način označavanja berbe na vinskoj etiketi: butelje vina Kontra (50 % dingača od Vedrana Kiridžije + 50 % primoštenskog babića od Lea Gracina) – svako godište druga boja

Vinart Grand Tasting i ove je godine ponudio zanimljive radionice koje su se održavale uoči festivala u Laubi. Evo i o kojim je radionicama riječ:

Ružičasta Dalmacija – ususret Pink Dayu; Korta Katarina, vertikala plavca malog; Kozlović Santa Lucia noir – nastajanje istarske kultne etikete; Clemente – prvo vertikalno kušanje najvažnije etikete podruma Damjanić; Bela voda, Barovo i Domaine Lepovo – makedonske ikone vinarije Tikveš.

________________________________

BELA VODA NIJE VODA i NIJE NUŽNO BIJELA – Bela voda – nije voda, a nije nužno i bijela. A Barovo nije izraz s tipfelerom, i ne treba ga brkati s Barolom. Oboje imaju  veze s Makedonijom ali su internacionalci – tata im je ne Filip II Makedonski, nego Philippe Cambie Francuski, zatim rasli su u francuskom hrastovom apartmanu, vezani su na svoj način i za Hrvatsku a maltene su – s obzirom na veliki izvoz, logičan jer su FINI! – rašireniji po svijetu nego u rodnome kraju.

Emil Perdec

Radionica u Zagrebu, s moderiranjem prigodno u crveno odjevenog istarskog sommeliera Emila Perdeca, kao lijepi uvod u festival vina Vinart Grand Tasting 2018: tri crnjaka Barovo (vinogradi u brdu na visini od oko 600 metara) i tri crnjaka Bela voda (iz vinograda na visini od oko 200 metara a milovanih vjetrom što dolazi od rijeke Vardar), proizvodnja makedonskog Tkveša, s 1000 hektara vlastitih vinograda i s 1200 ha vinograda u kooperaciji, jedne od najvećih vinarija u jugoistočnoj Europi, kuće znane po tijesnoj suradnji s Cambieom kojega je je Robert Parker 2010. godine proglasio enologom godine. Barovo je mješavina vranca i kratošije a kratošija je crljenak, dok je crna Bela voda mješavina vranca i plavca maloga, u oba slučaja omjer je pola-pola. Gusta, topla i moćna vina, s lijepom voćnosti i s fino uklopljenim začinskim notama dijelom i od boravka u barriqueu (prvo 18, a drugo 15 mjeseci francuskog barriquea), sjajno dotjerana kapljica s velikim potencijalom koja je i te kako na radionici demonstrirala što za nju znači vrijeme. Prezentirane su berbe Barova 2015, 2013. i 2011, te crne Bele vode 2015, 2012. i 2011. U ovome trenutku u oba slučaja najboljom se pokazala 2011. a moj šampion degustacije Barovo 2011. ■

Philippe Cambie

PHILIPPE CAMBIE – Rođen je 1962. u Pézenasu na francuskome jugu, a s trsjem se druži od najranije mladosti naime majka mu je posjedovala imanje Domaine de Montplaisir u predjelu Languedoca. Kao dijete mediteranskog bazena postao je osobito privržen vinovoj lozi a posebice sorti Grenache. Studirao je na sveulilištu u Montpellieru, najprije u domeni prehrambene industrije a potom i na odsjeku za enologiju. Praksu je stjecao na raznim radnim mjestima na vinogradarskim imanjima na jugu Francuske te u Bordeauxu. Godine 1998. krenuo je u konzultantske vode. ■

SAINTS HILLSOVA VERTIKALA DINGAČA te PLAVCA sv. ROKO – Zanimljiva radionica Saints Hills – velika vertikala dviju autorskih etiketa Dingač sv. Lucija te Plavac mali sv. Roko.  U nazočnosti vlasnika Saints Hillsa Ernesta Tolja vina su predstavili Roko Bekavac i Danijel Čečavac.

Ernest Tolj, sasvim desno, Roko Bekavac u sredini, te Danijel Čečavac

Tolj na Komarni, odakle dolazi Plavac sv. Roko, ima 16 hektara vinograda, na tlu s dosta kamena, a na Dingaču osam hektara, na tlu s dosta vapnenca. Oba su položaja nagnuta, s time da nagib Toljeve parcele na Dingaču ide, rečeno je, i do gotovo 70 posto. Iako su Komarna i Dingač na tek, kažu, nešto više od 10 kilometara zračne linije, ima razlika u mikroklimi, primjerice u temperaturi. Na obje pozicije ljeti temperature danju budu visoke, ali na Komarni noći budu svježije pa se to odražava u vinu. Proces proizvodnje – inače po zamisli Toljeva eno-savjetnika glasovitog Michela Rollanda – gotovo jednak je u oba slučaja: alkoholno vrenje odvija se za 50 posto količine u barriqueu te za po 25 posto količine u velikim drvenim bačvama i u betonskim posudama. Dozrijevanje bude u barriqueu 12 do 14 mjeseci za Plavac sv. Roko a za Dingač 18 mjeseci do 24 mjeseca.  Vina na degustaciji bila su iz 2013, 2012. 2011. i 2010. – sv. Roko s Komarne, te 2013, 2012, 2011, 2009. i 2008. – Dingač.

Sva vina snažna, puna, kako i priliči plavcu malome s tih boljih do najboljih naših južnh položaja. Lijepo se vidjela razlika u godištima i po položajima. Vidjelo se i to da vina – iako je upravo Rollandu upućivano mnogo kritika da parketizira i parkerizira vina do mjere da su sva gotovo jednaka – uopće nisu opterećena barriqueom. Vidjelo se i to koliko za rasni plavac mali znači vrijeme provedeno i u boci. Nijanse u razlikama nisu omele lijepi iskaz ujednačenog prepoznatljivog profila. Sva vina – doduše za mene je u grupi dingača ipak malo zaostajao Dingač 2009 – sjajna, ipak i kod Plavca sv. Roko i kod Dingača izdvojio bih berbe 2011. i 2012.

Šteta je da mnogi hrvatski proizvođači vina koji imaju vinograde na visokovrijednim položajima i koji uzgajaju visokovrijedne, pogotovu naše domaće visokovrijedne sorte nemaju više strpljenja s izlaskom na tržište s vinima visokoga potencijala pa se nažalost događa da dosta etiketa popije prije nego što kapljica dođe u svoju špicu…   ■

_________________________________

Grk, o sadašnjosti i budućnosti misteriozne sorte s Korčule; Pričam ti priču – o marketingu u vinu;  Badel 1862 – vertikala vina Ivan Dolac barrique; Očevi i sinovi

Podrum u podmorjuFrankovka je odrasla i emancipirala se; Kabola – nova dimenzija vina iz amfora; Škrlet – hrvatski odgovor na grüner veltliner; Prestižna vina grupacije LVMH; Sva lica sauvignona bijelog – od Sancerrea i Pouilly Fuméa do Zagorja i Međimurja

Traminac – zahtjevna sorta koja fascinira; Puklavec family wines – premium linija vina 7 numbers; WSET workshop: Quality & style – Croatia & the rest of the world; Saints Hills – velika vertikala dvije autorske etikete: Dingač i Plavac mali Sv. Roko; Prokupac – novi-stari vinski vladar Srbije; Degrassi – vertikala Malvazije Bomarchese

Posebnost: uz dnevnu ulaznicu za festival, inače po cijeni od  150 kuna, dovivao se bon na 40 kuna koji se mogao iskoristiti za kupnju vina u vinoteci u Laubi odnosno, na završetku večeri, za podmirenje (dijela) troška vožnje taksijem. Nespretnost ili nemar, a propust organizatora: nije bilo kataloga (ili ga, bar