Archive | Odasvud pomalo /A bit from everywhere RSS for this section

KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 04.2018 – THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE

    

ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

SADRŽAJ/CONTENTS

Sajmovi, festivali…: INFLACIJA VINSKIH DOGAĐANJA (?) • DUBROVNIK FESTIWINE 2018 • VINO DALMACIJE SPLIT 2018 • Vino Hvar: CARIĆ i CESARICA • VINA OD DAVNINA 2018 • ŠKRLETovo 2018 • Portugieser du Monde 2018: HRVATSKI ŠAMPIONI s PLEŠIVICE • PINK DAY MIMARA 2018 • VINISTRA 2018 • Vino i kino: OSKAROVCI i ARMANOVCI GOSPE JELE • TOMCI POJAČALI CHARDONNAY i PINOT CRNI, VRATILI VELTLINAC CRVENI • KRAUTHAKER IPAK POKLEKNUO PRED PJENUŠCEM • Champagne: OD KRPICA DO PERLICA • HRVATSKA VINA u SAD • KANADA KAO ZANIMLJIVO TRŽIŠTE • MONSTRUOSA i SIRIA

________________________________

Sajmovi, festivali, saloni, ocjenjivanja

POGLED NA STANJE: GUŽVA PRED GOLOM!

INFLACIJA VINSKIH DOGAĐANJA (?) – Toliko je već mnogo vinskih događanja – sajmova, festivala, smotri, ocjenjivanja, prezentacija i organiziranh tematskih druženja uz plemenitu kapljicu da već – boli glava! Ne od vina nego od broja. Neki dan na račun onoga što je vezano uz Hrvatsku kao malu zemlju čuo sam kvalifikaciju: Inflacija vinskih događanja

Ova godina čini se do sada, u ovom svom prijeljetnome razdoblju, najnapornijom: Mundus Vini, Concours Mondial de Bruxelles, Decanter World Wide Award, ProWein, Vinitaly, Chardonnay du Monde, Portugieser du Monde, Vino Ljubljana (ove inozemne manifestacije navodim stoga što na njima već godinama redovito sudjeluje mnogo hrvatskih proizvođača/ponuđača a sajmove i obilazi dosta posjetitelja iz Hrvatske), pa Festival pjenušaca u Zagrebu (i Ljubljani), Vino Dalmacije (startao ove godine) u Splitu, Vina od davnina u Zagrebu (također startao ove godine), Dubrovnik FestiWine, vinski festival u Zadru, potom Pink Day u Zagrebu, WineRi u Rijeci, Vinistra u Poreču, Izložba vina kontinentalne Hrvatske u Zelini, još jedan festival u Splitu, ovaj u organizaciji Slobodne Dalmacije, u Dioklecijanovim podrumima, pa onda Dani graševine u Slavoniji, Urbanovo u Međimurju, festivali Bakhova nektara u Banja Luci, Beogradu, Podgorici… Lako je moguće da manifestacija nešto većeg opsega ima i još, uglavnom – nekako ispada da (u nas) maltene svako selo želi imati neku vrstu vinskog festivala.

Travanj 2018. bio je posebno gusto ispunjen, do mjere da su se u nekoliko slučajeva u Hrvatskoj termini priredbi organiziranih s aspiracijom da budu vrlo ozbiljne poklapali. Netko će reći kako je bolje da je program događanja bogat, sve pet, međutim i proizvođačima/ponuđačima i novinarima od kojih se očekuje da priredbe profesionalno pokriju, ali i željno očekivanim postetiteljima ubojiti ritam valja i izdržati na više frontova u kratkom razmaku odnosno u istome terminu. Pitanja su vezana uz utrošak vlastitoga vremena, zatim uz višeslojni materijalni izdatak (putovanje, smještaj, hrana, vino istočeno radi kušanja), zatim vezana su i uz nemogućnost da se, po fizikalnome zakonu neproničnosti, unatoč i silnoj želji, bude istodobno na dva ili više mjesta, a pitanja su i te kako vezana i uz ostvareni efekt od te želje da se bude nazočan ako ne na svim tim manifestacijama a ono barem na nekoliko manifestacija (možda i manjih ali tematski zanimljivih) od kojih se očekuju dobra promidžba i određeni poslovni uspjeh. U kontekstu posjetitelja, pak, pitanja su vezana uz očekivanja publike da se susretne s proizvodom i proizvođačem, ali ne s vinom tek kao cugom, nego kao zanimljivim eno-uratkom što zadovoljava hedonističku i na stanoviti način i intelektualnu razinu, što pridonosi afirmaciji vlastitoga kraja i omogućuje razvoj kvalitetnoga turizma kao značajne gospodarske grane, kreatora ekonomskog rasta. Samo ako je cijeli krug od proizvodnje preko promidžbe do uspješnog plasmana i zadovoljnog potrošača-posjetitelja zatvoren, stvar može funkcionirati na duži rok. Zacijelo će se ubrzo pokazati može li se ovaj broj sajmova na malome prostoru i u dosta kratkom periodu sa stanovišta izlagača i posjetitelja održati, odnosno kolika je već sada opasnost od zasićenja do nivoa kad ozbiljno prijeti gašenje nekog događanja.

No, kako je, barem tu u nas, (gotovo) sve vezano i uz politiku, a vino je u novije vrijeme toliko IN, u ovoj gužvi pred golom u obzir vrijedi uzeti to da bi neke manifestacije u realizaciju kojih se u jačoj mjeri uključuje politika i mogle preživjeti i poživjeti ako i nisu baš posve na klasičnim komercijalnim temeljima dovoljnog broja sponzora. Naime nije nelogično razmišljanje da su političari, ako procijene da nešto u nekom trenutku odgovara, spremni i sposobni ponuditi oblike potpore koji mogu pomoći, među ostalime, i tome da nominalni tj. službeni organizator izlagački stol, uslugu ocjenjivanja vina pa i ulaznicu za posjetitelja naplaćuje jeftinije od uobičajenih tržišnih tarifa… i to stavljanje nekih, favoriziranih organizatora u povoljniji položaj od konkurenata oslonjenih uglavnom samo na sponzore, može pridonijeti tome da se nešto što sa čisto ekonomskog aspekta u nekom trenutku više ne bi imalo šansu opstanka ipak duže zadrži  na životu…

FESTIWINE 2018

DUBROVAČKA SETEMANA 2018 POČELA S PRŠUTIMA i KAMENICAMA, ZAVRŠILA KRUNIDBOM KARAMANOVE SLATKE DESERTNE DUBROVAČKE MALVASIJE 2016 PROGLAŠENE ŠAMPIONOM – Vinska setemana (tjedan) u gradu podno Srđa izrasla je u punu eno-gastro dekadu, naime fešta od delicija i Bakhova nektara proširila se na desetak dana. Počela je Danima hrvatskog pršuta, okupljanjem ponuđača pršuta kao jedne od najvećih hrvatskih gastro-ikona. Nastavila se s ocjenjivanjem vina te sommelijerskim prvenstvom za Dalmaciju, pa sljubljivanjem kamenica i vina, a završila je vinskim festivalom te gala-večerom i krunidbom vinskoga šampiona.

Odličan uvod u Dubrovačku vinsku setemanu: pršut na Stradunu, na Danima hrvatskog pršuta u Dubrovniku

Od 14. travnja odvijao se Tjedan hrvatskih zaštićenih proizvoda. Prije tri godine na taj datum krčki pršut dobio je oznaku zemljopisnog porijekla i to je bila prva registracija zaštićene oznake u Republici Hrvatskoj iz EU sustava kvalitete. Uz strukovni i edukativni, Dani hrvatskog pršuta imaju dakako i promotivni karakter. Hrvatski pršutari su kao pozornicu svojeg promocijskog nastupa na ovogodišnjim Danima hrvatskog pršuta uvelike koristili i Stradun. Želja je pridonijeti jačanju brenda hrvatskog pršuta i boljoj valorizaciji pršuta u prehrambenoj i turističkoj industriji – istaknuo je Ante Madir, izvršni direktor Klastera Hrvatskog pršuta.

Na Danima hrvatskog pršuta u Dubrovniku čulo se da je u protekle četiri godine proizvodnja pršuta u Hrvatskoj povećana 40 posto. Smanjenjem uvoza zamjenskih proizvoda i kontinuiranim rastom izvoza kroz samo nekoliko godina možemo udvostručiti proizvodnju, istaknuto je. Hoćemo li išta učiniti, i postići, u tome pravcu? Inače, Hrvati konzumiraju dvostruko više pršuta nego što ga proizvedu: godišnje pojedemo oko 700 tisuća komada, a proizvedemo 350 tisuća.

Uspomena na lijepo druženje: članovi stručnog žirija za ocjenu vina za Dubrovnik FestiWine 2018. Dominic Vrigneau, Željko Suhadolnik, Aleksandar Noršić, Marin Berović, Angela Muir, Franjo Francem, Mira Šemić, Tihomir Prusina, Lars Gustaf Torstensen, Jean Smullen, Darrel Joseph, Bojan Kobal, Quentin Sadler (Julio Frangen)

Ocjenjivanje Bakhova nektara za Dubrovnik FestiWine 2018 okupilo je 150 uzoraka i 13 degustatora. Uglavnom su to bila vina iz Hrvatske, iz inozemstva stiglo ih je nekoliko iz Bosne i Hercegovine, Slovenije, Makedonije. Komisija, na čelu s enologom Bojanom Kobalom, bila je međunarodna, uz kušače iz Hrvatske žiri su činili Britanci predvođeni Angelom Muir, pa Slovenci, po jedan Hercegovac, Amerikanac i Šveđanin koji radi kao enolog u Languedocu u Francuskoj, i jedna Irkinja. Svi smo ocjenjivali sve, a ocjenjivanje je trajalo tri dana. Pragovi za medalje: velika zlatna = od 95 do 100/100 bodova, zlatna od 90 do 94,99/100, srebrna od 85 do 89,99/100, i brončana od 80 do 84,99/100 bodova.

Ocjenjivanje (Julio Frangen)

Dodijeljeni su jedna veliaka zlatna medalja i 27 zlata.

Šampion ovogodišnjega izdanja Dubrovnik FestiWinea je slatka desertna dubrovačka malvasija 2016 od Nika Karamana iz Konavala, ona je osvojila 95,25 bodova. Najboljim bijelim suhim vinom proglašen je Pošip 2016 Elegance kuće Dingač/Skaramuča (91,63 boda), najboljim ružičastima AnaMaria 2017 od makedonskog Bovina iz vinogorja Tikveš i Rosé 2017 Zlatka Bačića s Korčule (oba po 84,88), najboljim crnim suhime Pinot crni 2009 Slavka Kalazića iz Baranje (92,50), najboljim pjenušcem Misal Blanc de Noirs 2013 od obitelji Peršurić iz Istre (88,86 bodova).

Šampion Dubrovnik FestiWinea 2018 Niko Karaman (lijevo), sa suprugom Anitom i s kolegom vinogradarom i vinarom iz Konavala Androm Crvikom. Karaman je na ocjenjivanju dobio i zlato za svoju Malvasiju dubrovačku 2017, a Crvik zlato za svoju Malvasiju dubrovačku Tezoro 2016

Od drugih uzoraka koji su se meni također posebno dopali istaknuo bih sljedeće: Malvazija istarska 2016 od Sanjina Siljana (90,88), Merlot 2015. od Sanjina Siljana (90,88), ) i Cabernet sauvignon 2012. od Sanjina Siljana (90,00), proizvođača koji je zaista pravo otkriće i ako je suditi po njegovu značajnome hat-tricku na ovome ocjenjivanju mogao bi biti nova prava zvijezda hrvatskoga vina. Ugodno iznenađenje stiglo je i iz PZ Dingač o kojemu se već dugo gotovo ništa ne govori a ako se i nešto čuje to ima veze ne s vinom nego s određenim financijskim problemima. PZ Dingač na ocjenjivanju je zablistao s dva uzorka za koja je osvojio zlato – Dingačem 2011 (92,29/100) i Dingačem 2013 ( 91,43/100). Kakav je poslovni smisao imati takva vina a praktički se ne pokazivati s njima? Jesu li ova dva zlata tek neki sretni bljesak, ili najavljuju come-back ove zadruge na scenu u velikome stilu? Spomenuo bih ovdje i Cabernet Franc 2015 od Istranina Giulia Ferenca (88), Trnjak 2015 od Nuića iz Hercegovine (90,00), Satir Cabernet sauvignon 2016. od Crvika iz Konavala (89), Cabernet sauvignon 2015 od Šime Škaulja (90,25) i Merlot 2015. od Škaulja (89,63), Syrah 2013 (90,50) i Jakob cuvée 2013 (90,25) od Vina Jakob, te Cabernet sauvignon 2011. od Slavka Kalazića (91,88) iz Baranje.

Među vrlo visoko ocijenjenima: Pinot noir i Cabernet sauvignon Kalazić, Cabernet sauvignon a i Merlot Škaulj, Trnjak Nuić

Dubrovački wine-barovi, u kaleti uz Stradun: Božo Metković otvorio je wine-bar a vodi ga njegova kćerka Gerda. Nudi se čak 17 etiketa vina, od pjenušca do slatkoga deserta. Kuriozitet: ovdje je moguće kušati graševinu koju Božo Metković proizvodi u Konavlima! Uz Gerdu su enolog Franjo Francem, prof. Marin Berovič sa Ljubljanskog sveučilišta, obojica članovi ocjenjivačkog suda Dubrovnik FestiWinea, te konavoski vinogradar/vinar Andro Crvik

U istoj kaleti i odmah do Metkovića je wine-bar Skaramuča, koji vodi Dario Grljušić. Uz njega na slici je Branimir Anđelić, komercijalni direktor kuće Dingač-Skaramuča, koja je na ocjenjivanju u Dubrovniku osvojila zlato za svoj Pošip 2016 Elegance, inače najbolje ocijenjeno bijelo vino na natjecanju 

Branimir Vukšić, Pelegrini, Šibenik, sommelijerski prvak Dalmacije za 2018

Malostonske kamenice s grkom Bire!

U ovogodišnjem spajanju kamenica i bijelih i ružičastih vina, najboljim partnerom malostonskoj sirovoj školjkastoj kraljici proglašen je Grk 2017 proizvođača Frana Miline Birea iz Lumbarde.

Na prvenstvo sommeliera Dalmacije, koje se, kao i ocjenjivanje vina, odigravalo u dubrovačkome hotelu Excelsior, ove se godine prijavilo 24 natjecatelja iz raznih krajeva Dalmacije (Zadar, Šibenik, Split, Dubrovnik, Korčula, Orebić, Brač i Tisno…). U finale su se probili Marko Šram i Vinko Fornažar iz Nautike iz Dubrovnika, te Branimir Vukšić iz Šibenika. Slavio je Vukšić, zaposlen u šibenskome restoranu Pelegrini, koji je ovih dana dobio jednu Michelinovu zvjezdicu, tako da je slavlje u Šibeniku bilo dvostruko.

Prvenstvo sommeliera Dalmacije 2018: trojica finalista Marko Šram, Vinko Fornažar iz Dubrovnika i Branimir Vukšić iz Šibenika – pobjednik. Ceremoniju dodjele priznanja uspješno je vodio zagrebački sommelier Siniša Lasan, koji već nekoliko godina u turističkoj sezoni radi u jednom od najboljih dubrovačkih restorana, Protu. Lasan je, dolje, na slici s kolegama u Protu – Amrom Pelko, zamjenicom voditelja restorana, Đirom Šoletićem i Nikšom Karamanom

Dan prije festivala organizator je članove degustacijske komisije poveo na cjelodnevni izlet na Korčulu, i tom prigodom posjetilo se Blato, Smokvicu i Lumbardu. U svakome od ta tri mjesta okupila se po grupa ponajboljih tamošnjih proizvođača vina pa smo toga dana imali svojevrsna tri mini-festivala plemenite kapljice. Protagonisti u čaši bili su pošip, maraština ili rukatac, te grk. Susret s korčulanskim vinarima na njihovu kućnome pragu gdje smo se mogli posvetiti samo njima pokazao je koliko su južnodalmatinska bijela vina napredovala u svježini, kakvoći i rafinmanu, tako da bi kontinentalna bijela kapljica koja je zbog svoje svježine već dosta duboko prodrla na vrući i riblji Jadran mogla imati problema s plasmanom. Pošip, maraština i grk na dosta su visokom nivou i dotjeranosti i svježine, a u uradcima se sada vidi i potencijal za osjetno duže trajanje u boci u jako dobroj formi nego što je to u većini slučajeva bilo još do nedavno.

___________________________________

BLATO NA KORČULI – Posjet Korčuli: prva stanica bila je u Blatu. U prostorima PZ Blato 1902 dočekali su nas enolozi Nikola Mirošević i Mileva  Milat iz PZ Blata te proizvođači vina Bačić i Dine-Sardelić. PZ Blato 1902 nudi pošip, plavac, merlot, syrah, prošek, ekstra-djevičansko maslinovo ulje Marko polo Gold, ekstra djevičansko ulje Marko Polo i djevičansko maslinovo ulje, ali i rakije i likere kao anižetu, travaricu, rogačicu, smokovaču, pa sapun od maslinova ulja, korčulanski sapun s lavandom i ružmarinom, melem Gospine trave Kantarion, ulje Gospine trave Kantarion, mirisnu sol s lavandom odnosno s ružmarinom! Vinarija Bačić znana je po pošipu, cetinki, roséu, te bijeloj mješavini Kalina cuvée od cetinke, pošipa i malvasije dubrovačke, i crnoj mješavini Kampijun cuvée od plavca, syraha i cabernet sauvignona. Vinarija pak Dine, koja brine o 15.000 loza i proizvodi oko 15.000 boca vina, na kušanje je dala pošip, cetinku, syrah i plavac. ■

U Blatu – tri vinara: Nikola Mirošević (desno) iz PZ Blata 1902, Bačić (u sredini), te Dine Jakov Sardelić. PZ Blato 1902 na kušanje je ponudila i druge svoje proizvode poput usoljenih inćuna, suhih smokava, rakija i likera

SMOKVICA i POŠIP – Susret u Smokvici upriličen je u vinariji Toreta, obitelji Baničević. Tamo su se okupili još i proizvođači Radovanović, Jakša Krajančić Nerica, PZ Pošip Čara, Luka Krajančić i Ante Milina. Vina na visokoj razini!

Igor Radovanović

Odmah na početku kušanja enolog i eno-konzultant Igor Radovanović predstavio se s vrlo dobrim, ne tek osvježavajućim nego i prilično kompleksnim pjenušcem Tris extra brut rađenim klasičnom metodom. Tris iz dva razloga: pjenušac je zajednički projekt triju korčulanskih enologa – Radovanovića, zatim Nikole Miroševića iz Blata 1902 i Janka Jovanova iz PZ Pošip iz Čare, a i od triju je sorata  – pošipa, cetinke (Radovanović objašnjava da cetinka odlično pridonosi svojom kiselošću!) i rukatca, a na kvascu je do degoržiranja proveo dvije godine (neka ubuduće još i tu bude brojka 3!). Radovanović, koji ima sasvim malenu vlasitu produkciju vina (hektar vinograda, 5000 butelja), donio je svoj rukatac iz 2017 i 2016. godine (na etiketi stoji: garažni vinar!!!), te pokazao kako rukatac, ako mu se prikladno pristupi, može dati vrlo lijepo elegantno vino s finim aromama, mada, Igor napominje, rukatcu je mali nedostatak to što relativno brzo razvija arome iz tercijarnoga stadija pa se nakon godine dana od berbe zna pokazivati i starijime nego što stvarno jeste. Možda bi, radi uspješnog prebrođivanja tog detalja, trebalo provesti kakvo temeljito istraživanje vezano uz izbor položaja (kosina), sjeverna pozicija?, nadmorsku visinu vinograda (topli dani, svježe noći) i tlo, koje bi plodu dalo više mineralnosti… Radovanović je donio i svoje crno, od plavca maloga, a iz 2015, vino je nastalo uz četiri dana maceracije, te podom uz godinu dana dozrijevanja u bačvi zapremnine 500 litara.

Jakša Krajančić Nerica

Jakša Krajančić Nerica, vinogorje Čara. Lijepi svježi pošip iz 2017. Postupak kod varijante Mindel je da vino dozrijeva godinu dana na finom talogu (kvascu) u bačvi od 1000 litara od slavonskoga hrasta (proizvođač je vrlo znana talijanska bačvarija Garbelotto), potom prije punjenja u bocu provede još pola godine u inoksu a na tržište izlazi nakon što još odleži nekoliko mjeseci u butelji.

PZ Pošip iz Čare trebao je prezentirati enolog Janko Jovanov, koji međutim ipak nije uspio doći na ovaj susret s degustatorima jer je morao biti nazočan u vinariji s obzirom da se baš toga dana novo vino punilo u butelju. Uzorak pošipa je poslao na kušanje i on se doimao kao lijepi potencijal, ali bolje je s konačnim komentarima još pričekati naime kapljica je netom napunjena i sad joj treba vremena da, što se veli, dođe k sebi.

Toreta Baničević

Luka Krajančić

Vinarija Toreta izašla je, osim sa svježim i lijepo pitkim pošipom iz 2017, s dva vrlo moćna pošipa – jedan je iz 2016 (14,0 vol %) i jedan iz 2015 (13,5 vol %) – njegovana po 18 mjeseci na kvascu u velikoj bačvi volumena 22 hl. Očito je da Baničević Toreta ima jake ambicije glede proizvodnje vrlo ozbiljnih, muških ali elegantnih vina od pošipa, kultivara koji je vinski zaštitni znak otoka Korčule.

O Luki Krajančiću opširno sam pisao prije kratkoga vremena, kad se s vinima prezentirao i u Zagrebu, sjajna kapjica pogotovu Statut!

Ante Milina, i amfora!

Gruzijska filozofija i amfora stigle su i na Korčulu. Ante Milina također pokazuje velike ambicije oko vina, okrenut je višim kategorijama, izvrstan Pošip Grandezza 2015 sur lie, vrlo lijepa i Amfora 2015 (šest mjeseci maceracija u amfori). Ovakva vina zahtijevaju dosta vremena za kušanje i guštanje, šteta je bilo što nam je vremena nedostajalo… ■

LUMBARDA je GRK! – Lumbarda: puni sjaj za kraj – sedam proizvođača, svi se pokazali u jako dobrom svjetlu! Zure, Popić, Lovrić, Bire, Stipe Cebalo, Fides, Branimir Cebalo. Važno i lijepo je to što su sva predstavljena vina bila tehnički besprijekorna te to što je grk kao mirno suho vino ovdje pokazao vrlo ujednačeni organoleptički profil. Neki od sedmorice proizvođača predstavili su se i u drugim kategorijama, konkretno kroz pjenušac i slatku desertnu kapljicu.

Grk na pijesku Lumbarde!

Sedmero veličanstvenih iz Lumbarde; Popić, Lovrić, Bire, Stipe Cebalo, Zure, Fides. Branimir Cebalo posebno je, u društvu s turističkom vodičicom Nikom koja u ruci drži knjigu o lumbardskome grku. Veza između vina i teritorija bitna je i u turističkom smislu

Zureove etikete na kojima se vidi i pečat akademskog slikara Stipe Nobila

Frano Milina Bire ponudio je uz svježi mladi grk iz 2017 i svoj grk Deforo 2016 njegovan na kvascu u bačvi, a Zure je ponudio pjenušac brut od grka iz berbe 2015, s jednom godinom u boci na kvascu prije degoržiranja. Zure je, uz Pošip 2017 Zure za koji je na ocjenjivanju osvojio zlatnu medalju, donio i grk Reventon 2016 njegovan na finom talogu u bačvi od 2000 litara. Njegov je i prošek Elysion 2016, od grožđa prosušivanoga oko mjesec dana, a s 15,0 vol % alkohola i s 98 g/lit neprovrelog sladora. Za nj je na ocjenjivanju osvojio zlatnu medalju. Interesantan je bio i Zureov plavac Advocatus Diaboli 2015 (14,0 vol %). Zureu i komplimenti za etikete na kojima su motivi što ih je izradio akademski slikar iz Lumbarde Stipe Nobilo. ■

____________________________________

Smotra Dubrovnik FestiWine, ovaj put održana je u novosagrađenm objektu na još nedovršenome kompleksu na lokaciji Sunset Beach u uvali Lapad, a otvorili su je ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić i župan Dubrovačko-neretvanske županije Nikola Dobroslavić. Nastupilo je 65 izlagača.♣

VINO DALMACIJE 2018 u SPLITU / A gdje je vugava, la la la la…?

ZAJEDNIŠTVOM DO PUNE SNAGE – Prvi festival plemenite kapljice Vino Dalmacije u Splitu – čini se i prvi jaki, relevantni iskorak udruge Vino Dalmacije na sceni! Zajedništvom do pune snage, pažljivo osmišljenim ozbiljnim akcijama i stalnim događanjima do pravog rezultata. U ukupno gledano vrlo simpatičnom okruženju s puno mladih, u kompleksu splitskog Sveučilišnog kampusa debitirala je smotra vina u organizaciji udruženja Vino Dalmacije. Kao što udruga istarskih vinogradara i vinara Vinistra već 25 godina organizira svoju vinsku reviju u Poreču, tako je to eto sada, po prvi put, učinila udruga dalmatinskih vinara u Splitu. Na udruženju Vino Dalmacije je da od ovoga festivala stvori instituciju, ali i da i od sebe stvori snažnu i djelotvornu poslovnu instituciju. Preduvjeti za sjajna postignuća u segmentu proizvodnje vina te sprege enogastronomije i turizma u Dalmaciji su golemi, ali u kontekstu valorizacije i prevelik je broj otvorenih pitanja koje treba riješiti…

Atmosfera (Julio Frangen)

U restoranu Sveučilišnog kampusa okupilo se nekih 35 vinskih kuća kao izlagača, upola nego na Dubrovnik FestiWineu, ali vrlo važno za spomenuti je da je dosta bilo vrlo afirmiranih imena – primjerice Boškinac, Grabovac, Gracin, Grgić-Vina, Kairos, Korta Katarina, Luka Krajančić, Saints Hills, Skaramuča, Stina, Tomić, Zlatan otok (Plenković)… , što svakako manifestaciju izdiže, te što pojačava interes publike. Po meni dobro je to što festival – barem zasad – nije širom otvoren i za izlagače izvan Dalmacije, naime bitno je da Dalmacija maksimalno propagira ponajprije sebe. Priredba međutim nije i posve zatvorena za vinare drugih regija, naime  predviđeno je da svake godine festival kao gosta primi nekoga iz neke druge regije, ovaj put bila je to udruga Graševina Croatica.

Osobno mi se na ovome prvom izdanju dopalo to što je među onim u široj našoj javnosti manje znanim imenima bilo moguće pronaći neka koja glede kakvoće ponuđenog proizvoda već mogu imati prolaz u visoko društvo, no da bi bila i čvrsto uvrštena u zvijezde morala bi, čak i uz ostanak u statusu garažne vinarije, ponešto ipak povećati količine raspoložive za tržište.  Ono što mi se manje dopalo bio je posjet. Rekao bih da se ipak očekivalo više publike. Reakcije izlagača raznolike – dok neki smatraju da su posjetitelji donekle zakazali, dotle neki, poput npr. Kreše Vučkovića iz pelješke kuće Grgić-vina, nemaju prigovora, Vučković štaviše veli kako je zadovoljan što nema vreve jer ovako posjetitelji imaju više mogućnosti za kvalitetno kušanje a i da uz kušanje razgovaraju s proizvođačem o vinu i educiraju se i prikladno informiraju.

Vrlo ugodno iznenađenje: – Filip Baraka: kreira vino, ali i etikete!

Prvo ugodno iznenađenje bila je vinarija Baraka mladog Šibenčanina Filipa Barake. Za uvod – vrlo lijepi debit iz 2017, tek treba biti napunjen. Lijepa i maraština (berba 2015), koja je u Dalmaciji tradicija ali koja tek sada, očito boljim pristupom u trsju i u podrumu, počinje postajati zvijezdom. Lijep i babić (2016) iz kategorije riserva (13 mjeseci u drvu). U hijerarhiji su na vrhu pozicionirani Prisbus riserva 2013 (cabernet sauvignon 60% i merlot 40 %; Prisbus označava Prižbu kod Šibenika gdje su Barakini vinogradi) te Barone riserva 2011 (cabernet sauvignon od kojega je 10 posto s prosušivanim bobicama, te plavina; Barone na etiketi je po nazivu tvrđave u Šibeniku). Baraka je trsje sadio 2005, prvu jaču berbu imao je 2009, obrađuje dva hektara vinograda s ukupno 11.000 loza, vinarija mu je kapaciteta oko 40.000 litara.

Jakša Bedalov: kod njega u Kaštel Kambelovac treba poći i na jelo od sipe i boba snažno zatamnjeno sipinim crnilom!

Kod Barake za istaknuti lijep vizualni identitet vina, elegantno, etikete moderne, Filip Baraka veli da etikete sam dizajnira.

Šećući festivalom zastajem i kod vinske kuće Birin iz Vodica, koju vode Nikola Birin i Luka Čulina. Lijepi uvod s debitom 2017, vrlo ugodan nastavak s maraštinom 2017, odlično finale s Maraštinom Akacija 2015!

Jakša Bedalov, iz Kaštel Kambelovca, već je sedam godina u eko-produkciji, njegovi su vinogradi na 400 metara nadmorske visine. Castel Zinfandel je dvorac u Kaštel Kambelovcu koji je obitelj Bedalov preuredila za turističku ponudu, u njemu su Muzej vina i kušaonica. Jako dobri crnjaci Tribus cuvée 2015 (sveta obitelj: crljenak, dobričić, plavac mali!) i, pogotovu, Kaštelanski crljenak eko-selekcija 2016 (loze u grmolikom uzgoju, en gobelet).

Hrvoje Baković razgovarao je, kako prikazuje slika, oči u oči (sad se to u nas ne kaže i ne reklamira kao OuO tj. oči u oči, nego B2B, pa bi, valjda, uskoro, na štandu neke zgodne proizvođačice moglo biti i razgovora Ch2Ch (čik to čik)… Inače, Bakovićev sugovornik sa zatamnjenim pogledom straga – je li to izraz modne novotarije pokupljene u splitskom studentskome kampusu, ili se odnosi na onu poznatu nam još iz davnina: Ništa nas ne smije iznenaditi!!

Hrvoje Baković sa Brača, znan po plavcu, ponudio je Plavac Murvica iz 2005 (kontroverzan ali – valjda baš i stoga! – interesantan!) te lijepi pošip iz 2016. Pošip je relativni novitet u Bakovićevoj ponudi, naime 2016., s kojom je sada na tržištu, bila mu je druga berba te sorte.

Ivan Kovač i kćerka mu Matija pod etiketom Matela ponudili su samo vina od domaćih kultivara – Kaštelansko crno 2013 cuvée od crljenka i babice (dvije godine u drvu), Crljenak kaštelanski Tradiciju 2015, Plavac mali selekciju 2015, te pošip i maraštinu iz 2016. Jako dobri Crljenak Tradicija i Plavac Selekcija!

Ivan Kovač i kćerka mu Matija

Hvar Hills, sa 30 hektara vinograda na južnim padinama otoka Hvara. U vinogradu nastalome melioracijom krša je 150.000 trsova vinove loze. Bogme, lijepi broj! Veseli pojava kuće s većom količinom vrlo kvalitetnoga vina raspoloživom za tržište, naime čini mi se da je u nas previše malih, garažnih vinarija, a premalo visokokvalitetnih vinskih kuća sa značajnim opsegom proizvodnje, kuća bez kakvih nema snažnog zamaha u hrvatskome vinarstvu. Na domaću sortu plavac mali otpada  80 posto, a ostalih 20 posto pokriva lokalna bogdanuša. Uzgoj je grmolik, bez armature, s račvastim trsom, a radovi se, kažu mi, obavljaju ručno. Hvar Hills nudio je tri vina: Maior Rizerva 2015, Pharos Maximus 2012 i prošek Risus iz 2010.  Kušao sam Plavac Maximus 2012, jako dobar, usput: mpc. 200 kn za butelju!

Vinogradi Hvar Hills!

Braća Grabovac

Nikša Mimica sa kćerkom Petrom

Nikola Plenković

Braća Grabovac iz Prološca kod Imotskoga: zanimljiva vina od inozemnih sorata, primjerice chardonnay i syrah, međutim – kod njih se kriju i vina od domaćih kultivara koja vrijedi kušati i o kojima, s obzirom na potencijal, vrijedi pričati, a to su npr. trnjak i vranac. U Splitu su Grabovci imali svoju uspjelu domaće-međunarodnu kupažu Modro jezero, od trnjaka i vranca te merlota i cabernret sauvignona…

Kuća sritnog čovika Nikše Mimice iz Omiša i opet u dobrome svjetlu s Pribidragom/ Tribidragom/ Crljekom /Zinfandelm 2012…

Nikola Plenković, sin Zlatana Plenkovića, pravilno, s magnumom plavca u počast svome prerano otišlome ocu, za 12. svibnja najavljuje organizirani pohod grobu Zlatana, jedne od ikona modernog hrvatskog vinogradarstva i vinarstva…Najavljena je prezentacija novoga vina što ga Marin i Nikola Plenković posvećuju njihovu ocu Zlatanu!

Ej, Zlatane, zašto si morao otići prije vremena?!…

The answer, my friend, is blown in the wind, the answer is blown in the wind… ♣

Na sajmu su delicije pripremali znani dalmatinski chefovi Hrvoje Zirojević (sasvim lijevo) i Braco Sanjin (sasvim desno). Prihod od prodaje jela bio je namijenjen potrebitim studentima iz Splita

Vinari, distributeri, uvoznici, trgovci: Mirko Kundig, Frano Miloš, Ljubo Makjanić enolog u Vino Hvar, te Trogiranin Miro Vallis aurea

Bio je, u Splitu, i znani uvoznik vina u Njemačku Petar Budimir

VINO HVAR NA HVARU i VINO DALMACIJE i u ZAGREBU: Abeceda finih zalogaja

CARIĆ i CESARICA – U Zagrebu su vinska događanja postala stalnima utorkom u Cheese baru – Vinarenje, i srijedom u vinskome baru Basement pored Uspinjače. Prezentacije u Basementu vodi Marija Vukelić, koja je osmislila eno-gastro edukativni projekt Abeceda finih zalogaja, s prezentacijama vina ponajprije od naših domaćih sorata prikladno spojenih s raznim jelima. Naziv Abeceda odabran je kao pojam koji je sinonim za početak. Jedno slovo ne daje suvisnu rečenicu, dok sa svim slovima abecede pišemo priče, pa i romane, reći će Marija, koja je u Zagreb dovela – Carića i Cesaricu! Riječ je o hvarskom vinogradaru i vinaru Ivi Cariću, vlasniku posjeda Vino Hvar, i Cesarici u dvama oblicima, kao vinu i kao pjesmi, dakako onoj vezanoj uz legendarnog Olivera Dragojevića. Davne večeri, kaže priča, nakon koncerta održanog na Hvaru zvijezda Oliver završio je na večeri u ugostiteljskom objektu koji je tada vodio Carić, i poslije jela zapjevalo se uz čašice Carićevih vina, a kad je na red došao tada novi Carićev eno-uradak – mješavina bijelih lokalnih sorata bogdanuša, parč, pošip, maraština uz nešto začinskog muškata, postavilo se pitanje kako vino nazvati na etiketi. Pjevala se u tom trenutku Cesarica, i – odgovor je nađen.

Ljubo Makjanić i Marija Vukelić

Carićev enolog Ljubo Makjanić u Zagreb je dovezao više Carićevih vina, pored bogdanuše te roséa od plavca iz 2017. i Cesaricu 2017, i dok ju je predstavljao sa zvučnika su, prigodno, šotovoče dopirali zvukovi i Oliverove Cesarice!…

Uz male zalogaje na degustaciji su se našla i dva vina po kojima je Carić zacijelo najpoznatiji – Ploški plovac s klasičnim dozrijevanjem u velikoj bačvi i, sirovinski isti, Ploški plovac barrique, dozrijevan dakako u malim bačvicama. Klasični je bio iz berbe 2011, pokazao je iznenađujuću živost za južno-dalmatinski plavac star gotovo punih sedam godina, dok je Ploški plovac barrique izazvao veliku pažnju s obzirom i na 2004. kao godište berbe. Upravo i prikaz takvih kurioziteta postavljen je kao obveza na dogadjanjima u Basementu, veli Marija Vukelić.

Inače Ivica Carić danas gospodari sa šest hektara vlastitih vinograda lociranih na čak 26 pozicija i to baš uglavnom onih na kojima nije moguće koristiti mehanizaciju. Dok su bijele sorte na položajima od Staroga Grada i Jelse, plavac mali je, osim na nekim kosinama u unutrašnjosti otoka, glavninom sađen na južnoj strani otoka zvanoj Hvarske plaže (otud i naziv vinu: ploške, u dijalektu, od plaže) unutar kojih je i Ivan Dolac kao hvarska inačica grand crua. Od 2004. krenulo se kod Carićevih i s ozbiljnom modernizacijom vinskog podruma i s jačim naporom u marketingu. Ivina Cesarica – supruga Ivana u Vinu Hvar voditeljica je marketinga i prodaje, ona je inače i predsjednica udruge Hvarski vinari i kao takva vrlo je aktivna u promicanju i općenito vinara Hvara i mediteranske prehrane kao načina i stila života. Inače, udruga Hvarski vinari u suradnji s TZ Hvara i s Gradom Hvarom a u povodu 150 godina organiziranog turizma na Hvaru 10. i 11. svibnja organizira festival Hvar – otok vina, na kojemu će se na kušanje podastrijeti kapljica hvarskih proizvođača ali na kojemu će, uz moderiranje rimskog vinskog novinara i sommeliera Bartolomea Roberta Leporija održati i zanimljiva radionica o pribidragu, primitivu odnosno zinfandelu, s mogućnošću kušanja pet vina od primitive iz talijanske pokrajine Apulije.

Vina Carić prisutna su u SAD, Švicarskoj, Belgiji i Nizozemskoj, a jedan od značajnijih uspjeha je odabir Plovca Ploškog berbe 2009 za vinsku listu nizozemskog restorana De Librije s tri Michelinove zvjezdice.  ♣         

AUTOHTONI KULTIVARI / A gdje je vugava, la la la la?…

VINA OD DAVNINA 2018 – Zagrebačka Art Galerija Lauba bila je domaćin smotre Vina od davnina koja u prvi plan stavlja plemenitu kapljicu od autohtonih hrvatskih vinskih sorata. Organizator ove jedinstvene manifestacije bila je Hrvatska poljoprivredno-šumarska savjetodavna služba, a potporu su pružili Ministarstvo poljoprivrede RH i Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo kao suorganizatori, te Agronomski fakultet u Zagrebu, Institut za poljoprivredu i turizam u Poreču i Institut za jadranske kulture i melioraciju krša iz Splita, kao partneri. Objavljeno je da je sudjelovalo 70 izlagača sa više od 150 etiketa vina isključivo od autohtonih hrvatskih sorata. Predviđeno je bilo da posjetitelji mogu ne samo kušati nego i kupiti, za ponijeti doma, vino izravno od proizvođača.

Ravnatelj Hrvatske poljoprivredno-šumarske savjetodavne službe Zdravko Tušek (lijevo) u društvu s Josipom Hađinom koji je svojedobno bio profesor na Tekstilnoj školi u neposrednom susjedstvu Laube i koji je, inspiriran narodnim motivima, izradio atraktivne vrećice za čaše i boce

Inicijativa za ovakvu priredbu potekla je od stručnih savjetnika Hrvatske poljoprivredno-šumarske savjetodavne službe.

– Želja je bila pomoći formiranju prepoznatljivog jedinstvenog turističkog proizvoda za kakav su idealna baza upravo hrvatski autohtoni vinski kultivari – rekao je u ime organizatora ravnatelj Hrvatske poljoprivredno-šumarske savjetodavne službe Zdravko Tušek.

U sklopu festivala odvijala su se razna strukovna događanja, konkretno panel-rasprava Vina autohtonih sorata – budućnost? (voditelj: prof. dr. sc. Edi Maletić, Agronomski fakultet, Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo), predavanje Zlatna žutica vinove loze (predavač: Aleksandra Radić, dipl. ing. agr., Hrvatska poljoprivredno-šumarska savjetodavna služba), radionica Stilski izričaji malvazije istarske (voditelj: Tomislav Plavša, dipl. ing. agr., Institut za poljoprivredu i turizam Poreč), pa svečana podjela priznanja za najbolje ocjenjena vina na ocjenjivanju kapljice hrvatskih autohtonih sorata, svečano otvaranje prve boce vina robne marke vina Zagrebačke županije Kraljevina Zelina (voditelj: Udruga Kraljevina Zelina), predavanje Prve zaštite vinove loze (predavač: Tatjana Radiković Palikuća, dipl. ing. agr., Hrvatska poljoprivredno-šumarska savjetodavna služb), radionica Vina autohtonih sorata Hrvatskog zagorja (voditelj: doc. dr. sc. Darko Preiner,  Agronomski fakultet, Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo Zagreb), radionica: Stilistika Škrleta (voditelj: Krešimir Hren, dipl. ing. agr., Eno expert d.o.o), radionica Retrospektiva Pošipa – od pjenušca do prošeka (voditelj: doc. dr. sc. Željko Andabaka, Agronomski fakultet, Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo).

Dipl. ing. Milorad Zoričić, inače i vinski vitez, član Bratovštine hrvatskih vinskih vitezova, i dalje je vrlo aktivan, još uvijek izdaje knjige a najnovija mu je Vinova loza u prošlosti i sadašnjosti Opatijsko-riječko-vinodolskog vinogorja. Na slici je – drži svoju knjigu – s Andrejom Rubeša iz kastavskog OPG-a Dejan Rubeša koje proizvodi kastavsku belicu, od sorata mejsko belo, verdić i malvazija istarska

S otvaranja prve butelje vina 2017 robne marke Zagrebačke županije Kraljevina Zelina: Ivana Puhelek i Zdravko Žigrović. Ove godine dopuštenje komercijalizacije pod markom Kraljevina Zelina dobili su i Željko Kos, Kos-Jurišić i Jarec-Kure

Nikola Grozaj iz Svetog Križa Začretje predstavio je starozagorsku belinu

Nove snage na sceni: Magdalena Plančić, kćerka Antuna Plančića, i špica proizvodnje kuće Braća Plančić iz Vrbanja na Hvaru – crnjak Pharos reserva 2012. Kod Braće Plančić moglo se kušati i drnekušu, bogdanušu…

Marijan Čižmešija, predsjednik ocjenjivačke komisije

Ivan Milan iz Kaštel Novoga, proizvođač Pošipa 2017 koji je na sajmu proglašen šampionom u kategoriji bijelih mirnih vina regije Primorska Hrvatska

Na ocjenjivanje vina održanom neposredno uoči festivala u Laubi prijavljen je bilo 121 uzorak od 26 različitih autohtonih sorata i od 63 proizvođača, berbe su bile od 2017. do 2011. Vinogradarska regija Primorska Hrvatska dala je dvostruko više uzoraka od vinogradarske regije Zapadna kontinentalna Hrvatska. Najzastupljenija su bila vina redovitih berbi ali prijavljena su i vina predikatnih berbi te pjenušci. Bijelih je vina bilo 86, rosea 6, crvenih vina 29 uzoraka.

Najbolje ocjenjeno vino od svih – ukupni šampion: Pušipel prestige izborna berba 2011Cmrečnjak

Šampion u kategoriji bijelih vina regije Kontinentalna Hrvatska: Škrlet 2017  – Voštinić-Klasnić

Šampion u kategoriji bijelih vina regije Primorska Hrvatska: Pošip 2017 – Vinarija Milan, Kaštel Novi

Šampion u kategoriji crvenih vina regije Primorska Hrvatska: Dingač Plavac mali crni 2015 Ivo Violić Jurica vina, Potomje.

I jedno provokativno pitanje: A GDJE JE VUGAVA, LA LA LA LA?!….  ♣

AUTOHTONI  KULTIVARI

ŠKRLET-ovo 2018 – Ako je suditi po jednoj nedavnoj izjavi iz redova moslavačkih vinogradara i vinara da bi vino od autohtone sorte škrlet trebalo postati za Moslavinu ono što je u Donjoj Austriji zeleni veltlinac, ambicije su uistinu velike. Ali, koliko i realne da se ostvare?

Veltlinac zeleni u Austriji je najraširenija vinska sorta. U područjima Wachaua, Kamptala i Kremsa, zahvaljujući uvelike ne samo htijenju nego i dobroj samoorganizaciji vinske branše a i upravo proizvođača iz svakoga od ta tri vinogorja zasebno, sa zelenim veltlincem, koji sve do relativno kratkog vremena i nije uživao neko poštovanje potrošača, čuda je učinjeno. Tako da je zeleni veltlinac danas visokopozicioniran, i u međunarodnim razmjerima, na ljestvicama kakvoće i cijene. Škrleta, pak, koji je zasađen u Moslavini u Sisačko-moslavačkoj županiji gdje je sada, inače, ukupno oko 228 hektara pod vinovom lozom, te na Pokupju u Zagrebačkoj županiji, tako da kao vino izlazi na tržište pod dvjema oznakama izvornosti – kao ZOI Moslavina i kao ZOI Pokupje, ukupno ima tek nekih 76 hektara, s time da je od toga 65 hektara škrleta u Moslavini. Taj manji opseg škrleta sigurno je, barem u ovome trenutku, problem, ali dakako ne treba odustajati, i te kako je nužno štititi i na pametan način razvijati svoje, ono što je ne samo vlastito nego i posebno kao tipično. Sve više se ljubitelji delicija na tanjuru i u čaši u izboru onoga na što će potrošiti pri kupnji opredjeljuju za lokalnu namirnicu, proizvod. I to treba iskoristiti, jer zahvaljujući upravo tome i, naravno, ako su posebnost i kakvoća uvjerljivi, u dotičnome kraju razvija se npr. turizam i donosi za teritorij višestruku korist. Možda je čak u jednu ruku i dobro što u ovome času nema više nasada škrleta, naime tek iduće godine Moslavci će imati prave cijepove škrleta, one koje im nakon provedenih istraživanja i ispitivanja preporučuje struka.

Pogled na smotru škrleta – odozgor (Marko Čolić)

Moslavci, ponosni na svoj škrlet, svojedobno su, upravo sa željom da dobiju bolje sadnice, bili krenuli, u suradnji s Agronomskim fakultetom iz Zagreba, u akciju na klonskoj selekciji sorte. Klonska selekcija završena je prije tri godine, kaže doc.dr.sc. Darko Preiner sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta, i sâm sudionik u projektu, i dodaje kako su izdvojena tri klona, uglavnom vezano uz stabilnost u rodu i niži prinos kao jedan od uvjeta za ostvarenje bolje kakvoće vina, te kako su sada napokon ti klonovi ušli u komercijalnu proizvodnju i za kupnju i sadnju će biti raspoloživi iduće godine.

Upravo u ovo najnovije vrijeme došlo je do smjene generacija u krugovima moslavačkih proizvođača vina, naime mladi su stasali i pomalo zamijenili ili zamjenjuju očeve, pa je logično očekivati da će mladost i donijeti novi vjetar i s njime pojačanu dinamiku u ostvarivanju krunidbe škrleta kao kralja vina u moslavačkome kraju. Udruga Škrlet u mladom izdanju broji osam članova – to su Florijanović, Ilovčak, Jaram, Kezele, Miklaužić, Mikša, Trdenić i Voštinić-Klasnić, i, evo, i ove godine organizirala je manifestaciju Škrletovo, kao jedan od pokaza namjere da ozbiljno poradi na tome da škrlet kao vino dobije, kako članovi vele, širu visoku reputaciju kakvu i zavrjeđuje s obzirom na kakvoću kultivara – naime znanstvenici nakon niza analiza i istraživanja govore kako škrlet spada glede aroma i kakvoće što ih može pružiti u vinu među najbolje bijele sorte u Hrvatskoj! Sada dakle stvari prvenstveno ovise o samim proizvođačima, njihovoj želji i spremnosti da se dogovore i vještini da na društveno-političkoj sceni u svome kraju ali i među drugima koji mogu savjetodavno i materijalno pomoći, budu dostojni sugovornici i da nađu prikladne sugovornike i partnere.

Na ovogodišnjem Škrletovu, održanome u prostorima ivanić-gradskog Pučkog otvorenog učilišta a s programom podijeljenime na strukovni skup o škrletu i na, potom, mini-festival škrleta otvoren i za široku publiku, svoja su saznanja o škrletu kao kultivaru i poglede na budućnost kapljice od te sorte u smislu da i u punoj mjeri ispolji svoj potencijal u vinu zaštićenome kao robna marka moslavačkoga kraja, iznijeli, uz moderiranje doc.dr.sc. Zvjezdane Marković, docentice sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta, doc. dr.sc. Ana-Marija Jagatić Korenika i doc. dr. sc. Darko Preiner, također sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta, ali i dr.sc. Silvio Šimon sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo, kao i dipl. ing. agr. Krešimir Hren, enolog. Doc.dr.sc. Ana-Marija Jagatić Korenika, koja je 2010. i 2011. radila doktorat na škrletu i to u segmentu primarne prerade, među ostalime uspoređujući klasičnu hitru preradu grožđa i nekoliko oblika hladne maceracije škrleta radi bolje ekstrakcije aroma, izašla je s podatkom da je škrlet bogat terpenima, tj. spojevima odgovornima za jači izražaj voćnih i cvijetnih aroma u organoleptici vina. Dodala je i kako se pokazalo da škrlet sadrži i dosta fenola, koji mogu biti vrlo korisni za vino u smislu njegove duževječnosti. Apelirala je na proizvođače da pri sadnji dobro razmisle o položaju terena, nagibu i ekspoziciji, tipu tla i izboru odgovarajućega klona, potom o načinu uzgoja i uzdržavanja vinograda, terminu berbe, selekciji grožđa, uporabi kvasaca za fermentaciju, načinu i dužini dozrijevanja. Preporučljivo bi bilo da vino maksimalno rese njegove vlastite arome, naime tako se čuvaju izvornost i posebnost, pa kod izbora selekcioniranih kupovnih kvasaca za fermentaciju valja rabiti one tzv. neutralne, dakle kvasce koji nisu dizajnirani za izvlačenje i potenciranje aroma. S time se složio dr.sc. Silvio Šimon. Doc.dr.sc. Ana-Marija Jagatić Korenika pozvala je proizvođače škrleta da budu složni i čvrsto se dogovore oko proizvodnje i oko fizionomije škrleta.

Tomislav Voštinić Klasnić, Zvjezdana Marković i Josip Kraljičković

Želi li se škrlet podastrijeti u čaši u njegovoj originalnosti, nužno je definirati stilistiku kako bi organoleptika vina od škrleta kao autohtone sorte unutar jedne ili unutar svake od mogućih više grupa što treba(ju) kao tipičnost i karakterističnost prezentirati u čaši moslavački kraj, bila do određene mjere ujednačena (ne uniformirana!), time i prepoznatljiva. A to znači da treba postaviti određene standarde-pravila za rad u vinogradu, rad u podrumu a i oko najranijeg mogućeg datuma izlaska vina na tržište. Koliko sam čuo od nekoliko na skupu nazočnih proizvođača, mašta se uvelike o škrletu kao svježem lepršavome mladome vinu, pa i s blagim ostatkom neprovrelog šećera, a koje bi se nudilo – u Dalmaciji, jer takvo svježe vino odgovara u ljetnoj vrućini i žegi, k tome i prija uz plodove mora i ribu. Osobno mislim da škrlet, kad već kao sorta ima tako visoki potencijal kako su znanstvenici rekli, ne bi trebalo zadržavati tek na razini svježeg lepršavog vina i vina s (jeftino komercijalnim) ostatkom neprovreloga sladora, te da nada u dobar plasman u Dalmaciji u ovome trenutku dok još nema većih količina ne počiva na čvrstom temelju. Logičnije mi se čini, umjesto odlaska prema turizmu na Jadran i u pravu vrevu ponude u kojoj se lako utopiti, ostati sa škrletom doma i pokušati u jačoj mjeri turizam dovesti k sebi. To je zahtjevniji, teži put, ali na dugi rok trud bi se trebao isplatiti. Moslavci bi mogli oformiti primjerice tri grupe škrleta, svaku sa svojom određenom stilistikom, tj. baznu ili početnu u kojoj bi bio takav navedeni svježi lepršavi mlađi (ali šećerom neopterećeni dakle posve suhi no i dovoljno dozreli) škrlet, potom grupu ozbiljnijeg zrelog suhog škrleta sposobnog i za duže odležavanje u butelji, te grupu slatkog desertnog vina, a svaku grupu morao bi u apelacijskoj oznaci ZOI Moslavina pratiti adekvatan dodatni navod, možda npr. classic za prvu grupu, premium za ozbiljniju grupu i predikat odnosno slatko desertno, uglavnom nešto u tome stilu, za slatka vina od kasne berbe naviše.

Na skupu u Ivanić-Gradu spominjali su se škrleti teške kategorije. Po etiketama ponuđenim na kušanje posebno, izvan protokola i u sklopu festivalskoga dijela, rekao bih da bi ti tako nazvani teškaši mogli aspirirati na ulazak u gore spomenutu premium kategoriju. Makar, neki su teškaši bili teškaši više po teškoj butelji nego po težini vina, ali među tim tzv. teškašima vidjeli su se pokušaji s dužim maceracijama koji mogu dati teškaše. Budući da dugačke maceracije praćene i alkoholnom fermentacijom nisu tradicija Moslavine, tako dobivena (tzv. narančasta) vina trebalo bi u apelaciji, makar ona bila i od autohtonog škrleta, drukčije označiti, dakle umjesto sa ZOI Moslavina jednostavno kao – vino s kontroliranim porijeklom. Inače, upravo ta Teška kategorija škrleta predviđena je kao tema za strukovni skup na Škrletovome iduće godine.

Dio strukovnoga skupa na Škrletovome 2018 protekao je u degustaciji naslijepo osam škrleta berbe 2017 a od osmero proizvođača, kako su se nazvali, glavnih igrača Udruge škrlet Moslavina. Degustaciju je vodio dipl. ing. Krešimir Hren. Po Hrenovu naputku trebalo je od tih osam uzoraka izabrati tri koja su ostavila najbolji dojam, i rangirati ih, kao šampiona i prvih pratitelja. Nakon što su degustacijski listići skupljeni i obrađeni bilo je vidljivo da je gotovo jednoglasno za prvaka izabran Škrlet 2017 obitelji Voštinić-Klasnić. ♣

PORTUGIESER DU MONDE 2018

HRVATSKI ŠAMPIONI s PLEŠIVICE – U mađarskome Pečuhu održano je eto već šesto ocjenjivanje Portugieser du monde. I opet uspjeh Hrvatske: osvojili smo dvije šampionske medalje, jednu zlatnu, te četiri srebrna odličja.  Evo i kako s medaljama stoje zemlje-sudionice: 1. Hrvatska – dva CH, jedno zlato, četiri srebra; 2. Mađarska – jedan CH, 18 zlata, 34 srebra; 3. Njemačka – jedan CH, jedno zlato, dva srebra; 4. Austrija – tri zlata, jedno srebro; Srbija –dva zlata, tri srebra; 5. Slovenija – dva zlata, dva srebra,; 6. Slovačka – jedno zlato, tri srebra.

Hrvatski šampioni Krešimir Ivančić i PZ Plešivica (Tomislav Haramija), i zlatni Kolarić iz Pečuha na okupu, u društvu s novinarom Ivom Kozarčaninom, te sa Željkom Baljom koja se pobrinula za slanje uzoraka u Mađarsku

Prvaci iz Hrvatske su s Plešivice. Dolje su najuspješniji sudionici:

Šampioni 2018

Kategorija mladih portugizaca, iz berbe 2017: PZ PLEŠIVICA Portugizac 2017 (Plešivica, Hrvatska)

Tomislav Haramija, upravitelj PZ Plešivica. Pretprošle godine na ocjenjivanju portugizaca u organizaciji Vinskih zvijezda u Zagrebu mladi portugizac PZ Plešivica bio je šampion! Haramija veli da su ga priznanja i jako dobra 2017. berba ohrabrili da se još jače posveti portugiscu

Kategorija po raznim godištima berbe: WEINGUT HUPPERT Portugieser Klassik 2015 (Rheinhessen, Njemačka)

Kategorija blendova s portugiscem: VYLYAN PINCÉSZET Redy 2017 (Villány, Mađarska)

Kategorija Portugieser Specialities: IVANČIĆ Griffin Rosé Sparkling (Plešivica, Hrvatska)

Top 5 Portugieser 2017

PZ Plešivica Portugizec 2017 (Hrvatska); Polgár Pince Portugieser 2017 (Mađarska); Ősi Gábor Portugieser 2017 (Mađarska); Lelovits Tamás Portugieser 2017 (Mađarska); Tiffán’s Pincészet Portugieser 2017 (Mađarska)

Top 5 Vintage Portugieser ukupno

Huppert Blauer Portugieser Klassik 2015 (Njemačka); Marcus Schneider Einzelstück Portugieser 2014 (Njemačka); Harald Schachl BlauerPortugieser 2016 (Austrija); Szende Pince Gábor Portugieser 2016 (Mađarska); Jackfall Bormanufaktúra Portugieser 2016 (Mađarska).

Inače, zlatnu medalju za Portugizac 2017 s Plešivice je još osvojio Franjo Kolarić, a srebra su pripala vinarijama Ivančić, Golubić te Željko Gregorić, konkretno, srebrni su Portugizac barrique od Kreše Ivančića i pjenušac Ivančić Griffin Purtugizec Plešivica Dark side, te, od obitelji Golubić i Gregorić, mirni portugisci iz 2017. Usput, na ocjenjivanju portugizaca u organizaciji Vinskih zvijezda potkraj prošle godine portugizac iz 2017 od obitelji Golubić plasirao se među prva trti!

Ocjenjivački žiri brojao je 18 članova, iz Hrvatske je ove godine član bio samo  Ivo Kozarčanin.

Krešimir Ivančić i otac mu Milan, znani vinski biškup. Milan Ivančić, u vinsko-biškupskoj odori i na slici sa svojim pomoćnikom vin-fra Perom Kunovićem, nedavno je objelodanio knjižicu Plešivičko Martinje u kojoj opisuje narodni običaj krštenja mošta i svoje dogodovštine uz Martinje. Uz knjižicu je pričvršćen i CD

Krešimir Ivančić u posljednje tri godine dobio je u Mađarskoj na ocjenjivanju portugizaca više medalja, i to ga je ponukalo da upravo portugiscu kao sorti i vinu posveti osjetno veću pažnju.  Ivančić veli da sad ima pet etiketa vina od portugisca odnosno na bazi portugisca, to su mladi, zatim njegovan u barriqueu, dva pjenušava tj. ružičasti i crni, i bermet. Ali, tu nije i kraj, kaže.

Vinograd Ivančićevih na Plešivici

Vinograd Ivančićevih na Plešivici, na 400 je metara nadmorske visine. Ivančići imaju 1,5 hetara vlastitog trsja, a grožđe i kupuju. Proizvode i rizvanac, chardonnay i sauvignon

Zlato u Pečuhu i dobra berba 2017 ohrabrili su i Franju Kolarića da se značajnije okrene upravo portugiscu. Kolarić najavljuje da upravo stvara veliko vino od portugisca roda 2017. Lani je bio kupio novu bačvu od 500 litara s namjerom da u nju stavi crni pinot, a iz bojazni da mu crni pinot u posve novoj bačvi ne dobije drveni štih odlučio je u bačvu, da je, što se kaže, ovini, na neko vrijeme najprije staviti mladi portugizac, međutim nakon nekog vremena kad je kontrolno kušao taj portugizac iz bačve toliko se njime oduševio da se opredijelio ostaviti ga u bačvi sve do kraja srpnja ove godine a onda će ga na daljnje dozrijevanje preseliti u amforu, sve kako bi na kraju dobio veliko vino.

Lijepa drvena kuća okružena vinogradima a u kojoj obitelj Ciban prima goste

Dragutin Ciban bio je također jedan od proizvođača što su na ocjenjivanje u Pečuh ove godine poslali portugizac. Međutim on nije dobio medalju, njegovo objašnjenje bilo je da njegov portugizac nije uzet u obzir jer da je – prealkoholan. Pa, ‘judi, je li to moguće?! Ne to da je portugizac s većim alkoholom nego to da zbog toga alkohola nije uzet u obzir za medalju… Dok je objašnjavao pretpostavljene razloge zbog kojih je ostao bez medalje, Ciban je davao kušati, kako je rekao, upravo taj portugizac poslan na degustaciju u Mađarsku. To što smo kušali bilo je uredno vino! Teško da je u Pečuhu bio baš problem visokog alkohola. Inače, prije nekoliko godina susreo sam se kod Vlade Krauthakera s portugiscem (poslije je otišao u jednu crnu kupažu) sa 14 vol % alkohola, bio je jako dobar. Bolja godina, povoljna vinogradska pozicija, niži prinos, kasnija berba – namjerna ili iz nehata, i, eto, i vinčine i od portugisca…

Drago Ciban, inače, ima 15 hektara zemljišta, od toga dio je šuma, a na lijepoj poziciji u Plešivičkom vinogorju je 8,5 hektara vinograda zasađenog pinotom bijelim, pinotom sivim, rizlingom rajnskim, pinotom crnim, cabernet sauvignonom i portugiscem. Drago Ciban veli da svoja vina prodaje samo na svom kućnom pragu, kroz lovačka druženja i izletničke posjete…

Nagrađeni plešivički vinogradari/vinari Haramija-PZ Plešivica, Ivančić, Kolarić i Gregorić u društvu s Ružicom Rašperić, direktoricom Turističke zajednice Zagrebačke županije, i Ivanom Herceg, direktoricom Turističke zajednice Jastrebarskoga

– Čestitam dobitnicima, ali i ostalim našim sudionicima na ocjenjivanju, najviše na zajedničkom nastupu, naime upravo zajedništvom možemo postići značajne rezultate i u promociji plešivičkog kraja. Medalje za vino svakako su dobar marketinški alat i solidan temelj za rast interesa posjetitelja određenome kraju. Podaci govore kako vinorodnu Plešivicu posjećuje sve veći broj ljudi, a osjetno povećanje bilježi se od nedavno tj. otkako je na području Jastrebarskoga otvoren novi hotel Princess. U prva četiri mjeseca ove godine u Jastrebarskome je ostvareno tri puta više dolazaka i noćenja nego u istom razdoblju prošle godine – rekla je na nedavnom susretu s nagrađenim vinarima Ivana Herceg, direktorica Turističke zajednice grada Jastrebarsko. ♣

PINK DAY 2018

FESTIVAL RUŽIČASTIH VINA u MIMARI – Udruga Women on Wine/WOW (Žene o vinu/ŽoV) može se pohvaliti sa već šestim po redu Međunarodnim festivalom ružičastih vina – Pink Day 2018. Festival se i ove godine odvijao u prostoru Muzeja Mimara u Zagrebu.

Ekipa koja nam jamči da će nam svakako barem jedan dan u godini biti ružičast! Organizatorska grupa ovogodišnjeg Pink Daya na čelu sa Sanjom Muzaferijom, novinarkom, predsjednicom udruge WoW i idejnom začetnicom ove smotre ružičaste kapljice

Pink Day uz izlagački dio s mnoštvom vinara i s grupom proizvođača maslinovoga ulja obilježili su, po tradiciji, i nastupi proizvođača maslinovoga ulja, te zanimljive radionice vezane uz vino i ulje. Za prvu radionicu, a pod nazivom Ružičasta Dalmacija, bila je zadužena Monika Prović, iz kuće vina Prović iz Opuzena, za radionicu o maslinovom ulju brinula je španjolska ekspertica Carmen Sanchez Garcia, a na kraju, da zasladi, sommelier Siniša Škaberna rješavao je dilemu: Rosé – da li slatko, ili ne?

Klinček med rojžicami!… Tata Prović iz Opuzena između Sibile Kolar Mijatović iz Baranje i Dubravke Kurtalj s Plešivice. Sibila poziva u Kneževe Vinograde, Zmajevac i Batinu od 8. do 10. lipnja na Gatorfest 2018. Sudjeluju podrumi i ugostitejski objekti Kalazić, Kolar, Zajec, Belje, Pinkert, Svijetli dvori, Čokot čarda, Endre Sabo, Szabo, Zdravko Dobrovac, Vina Aleksander, Andrić Stipa, Josić, Kusić, Špigel, Gerštmajer, Branka Hudobec, Ferenc Varga, poljoprivredni obrt Kresko…

Sve je pinkasto: WoW-icu Carlu Biancotti očarao jr rosé od Morena Degrassija, iz ruke – Mauricija!

Ivan Damjanić Fuškulinski: Nekad je kravata kao ukras bila stegnuta oko vrata gazde, a sad je, eto, oko vrata butelje….

Najlipša Špoža: Magdalena Senjković s Brača

Ništa ih ne može iznenaditi – Mladen i Dušica Siber iz Osijeka a s vinogradom od 10 hektara u Erdutu. Imaju grožđa za jelo i za vino, a vina za sva godišnja doba, za sva jela, za svaku prigodu – za proljeće a naročito za vruće ljeto sauvignon bijeli te rosé, za jesen i zimu cabernet sauvignon, a za čitavu godinu pjenušce!…

Nakon priredbe u Mimari, veselo druženje nastavilo se u večernjim satima na službenom after-partyju u restoranu Time, jednoj od omiljenih destinacija Zagrepčana za dobar provod. ♣

GREEN IN PINK – Za razliku od niza mediteranskih vinara što se tek sekundarno bave i maslinovim uljem, Istranin Klaudio Ipša je maslinar i proizvođač odličnog maslinovoga ulja koji je postao – i ozbiljnim vinogradarom i vinarom! Uljarski dio Pink Daya u Mimari nazvan je Green in Pink (=zeleno u ružičastome), ali Ipša je ipak i u tom zelenom Mimarinom kutku htio ostati na kolosijeku ružičastoga pa je etikete za svoje bočice ulja dao prigodno tiskati u rosé tonu, k tome ispod stola je kao odličnu dopunu imao i vinsku ružičastu ponudu – njegov macerirani sivi pinot… / Carmen Sanchez Garcia, ekspertica za maslinova ulja, održala je zanimljivu radionicu o uljima ali i, za svojim stolom, prezentirala neka od ponajboljih španjolskih ulja, od sorata picual i arbequina

VINISTRA 2018 – 25.put

SVIJET MALVAZIJA, ali i TERANA i… – Ohohoooo! Lijep jubilej, četvrt stoljeća postojanja – kao i revija Svijet u čaši! Čestitke Vinistri, i najbolje želje za dalje!

Nikola Benvenuti i Caroline Gilby MW

Počelo je uz prvomajske praznike, a onda premješteno na sredinu svibnja. Ove godine jubilarna 25. Vinistra odvijat će se u porečkoj dvorani Žatika od petka 11. do nedjelje 13. svibnja. Očekuje se oko 130 izlagača, najveći broj, logično, iz Istre. Zemlja partner je Austrija, pa će tako eto posjetitelji imati priliku uživati i u odličnim vinima austrijskih izlagača.

– Konstantno povećanje broja uzoraka, pogotovu od autohtonih sorti, sve veći broj uzoraka prijavljenih posebno za ocjenjivanje Svijet malvazije, sve viša razina kvalitete tih uzoraka i svake godine neki novi mladi perspektivni vinari potvrda je da radimo dobar posao te da Istra ravnopravno može stati uz najpoznatije svjetske vinske regije – istaknuo je predsjednik Vinistre Nikola Benvenuti. Na pressici vezanoj uz vinistru Benvenuti je s iznimnim zadovoljstvom najavio dolazak u Poreč legendarnog britanskog trgovca, kritičara i šampanjera Stevena Spurriera, kojega je predstavio i kao velikog prijatelja Istre i istarskih vinara.

Benvenuti je iznio još nešto bitno: udruga Vinistra već neko vrijeme temeljito radi na donošenju strategije razvoja istarskog vinogradarstva i vinarstva do 2030. godine. U tome istarskim vinarima i stručnjacima pomažu, kako je rečeno, jedna poslovna grupa iz Zagreba i ugledni talijanski enolog Walter Filiputti iz Furlanije. Benvenuti je obećao da će se novosti vezane uz taj projekt objaviti upravo na Vinistri.

Najveći broj uzoraka – rekordni! – pristigao je na deseto jubilarno vrednovanje Svijet malvazija. Na neformalno svjetsko prvenstvo najpoznatije istarske sorte ukupno je bilo prijavljeno 627 uzoraka iz sedam zemalja – Hrvatske, Italije, Slovenije, Španjolske, Grčke, Portugala i Crne Gore. Na ocjenjivanje je prijavljeno i 312 uzoraka vina ostalih sorata, zatim 28 uzoraka jakih alkoholnih pića i 17 uzoraka maslinova ulja. Predsjednica ocjenjivačke komisije Svijeta malvazija bila je Caroline Gilby MW, koja je je na tome položaju već pet godina i koja je izjavila kako je ovaj put na kušanju bilo vrlo mnogo sjajne kapljice.

Istra i posebice Poreč očekuju i ove godine dosta od turizma pa i od turizma vezanog izravno uz sajam Vinistra. Ronald Korotaj, član Uprave Plave Lagune koja je partner Vinistri, veli da se svake godine uz Vinistru osjeti povećani broj rezervacija, a Nenad Velenik, direktor TZ Grada Poreča, iznio je podatak da je prošla turistička godina sa 3,4 milijuna noćenja bila u Istri rekordna, a ove godine predviđa se povećanje od oko jedan posto, dakle – novi rekord! ♣

________________________________

Albert i Nikola Benvenuti

CALDIEROSSO EUROPA u MALOME, SAN SALVATORE VELIKAN IZ MALENOG KALDIRA!Nikola i Albert Benvenuti nedavno su i zasebno boravili u Zagrebu, da bi – u restoranu Vinodol – predstavili neka svoja vina  upravo puštena na tržište. Riječ je o Roséu 2017, Malvaziji 2017, Malvaziji Anno Domini 2016, crnom blendu Caldierosso 2016, i Bijelome muškatu San Salvatore 2013. Rosé je od terana branoga krajem kolovoza, vrlo svjež, odlično pitak, pun, sigurno će biti hit ovoljetnog osvježenja. Malvazija 2017 također vrlo pitka, svježa, a Malvazija 2016 Anno Domini – nadgradnja. Proizvodi se samo u jako dobroj godini. Trsje je na posebnoj poziciji sađeno još 1962! Oko 15 dana trajala je maceracija, uz alkoholno vrenje, slijedilo je jednogodišnje dozrijevanje u bačvi. Caldierosso (Caldier Rosso) – po sortama Europa u malome: teran, merlot, nebbiolo (Alba), tempranillo (Rioja), po 25 posto. Vinogradi su na ekstra poziciji Santa Elisabetta, za iduću godinu Benvenuti najavljuju baš s tog položaja izlazak novog vina – terana extra! Bijeli muškat San Salvatore 2013 – velikan iz maloga Kaldira! Slatko desertno, kompleksno, živo, puno. Alkohol 12 vol %, ostatak sladora 280 g/lit! Vinograd je na visini od 400 metara, selekcija najboljih grozdova, sušenje na slami oko četiri mjeseca, kratka maceracija pa dvije godine bačve…  ■

_________________________________

VINO i KINO

OSKAROVCI i ARMANOVCI GOSPE JELE – Ovako, s cvijećem, izgleda kao oskarovka, međutim riječ je ne o glumici-slavljenici, nego o dami koja se bavi Oscarima, ali i – eno-gastronomijom, s naglaskom na vinu, tako da je cvijeće znak pažnje za njen dosadašnji uspješan rad vezan uz događanja pod nazivom Vino i Kino a može i obratno – Kino i vino. Poput sommeliera koji nastoji što bolje sljubiti hranu s Bakhovim nektarom, tako ona na korist potrošača nastoji spajati film s plemenitom kapljicom i specijalitetima na tanjuru. Organizira susrete i druženja na način da se – ne u klasičnoj kino-dvorani nego u nekom atraktivnom prostoru gdje je moguće uživati i u dobroj hrani i dobroj kapljici – prikazuju inserti iz filmova koje ona izabere i koji se po prikazivanju komentiraju, a istovremeno na kušanje i, dakako, na javnu reakciju komentarima, nazočnima se nudi vino od izabranoga proizvođača poznavatelja i poklonika filmske umjetnosti a koji je zainteresiran da se predstavi i promovira na malo drukčiji način, ne kroz izravan reklamni oblik nego i na stepenici s intelektualnom notom više.

Marijan Arman prezentira vina

Protagonistica priče Jelena Bulum iz Zagreba upravo nedavno, a nedugo nakon ovogodišnje dodjele Oscara, svoje okupljanje je priredila u lijepoj zagrebačkoj vinoteci Bornstein na Kaptolu, koja se i ovom prigodom pokazala sjajnom za prezentacije ovakvog tipa. Gost vinar bio je Marijan Arman iz Nardučija kod Vižinade, s kojim je u društvu, kao logistička potpora, stigao i sommelier Siniša Škaberna. Marijan Arman, sedma generacija vinara u obitelji, dočekao je, uz slajd glasovitog Federica Fellinija, goste sa svojim pjenušcem Stancija brut od malvazije istarske 2017 (!), potom je, u nastavku večeri, ponudio mirnu Malvaziju 2017, pa Malvaziju 2016 grand cru (grand cru?! Smije li se ta oznaka rabiti u nas?) od grožđa s trsja staroga stotinjak godina (rekao bih: najbolje vino te večeri), slijedili su Sauvignon 2017 te Teran 2015 s boravkom 24 mjeseca u novom i rabljenom barriqueu.

Jelena Bulum

Mjesta u publici popunjena do zadnjega! i to govori nešto…

Uz priredbe Wine & Music, realizirane tako da se u prikladnom prostoru opremljenom stolovima priredi mini-festival proizvođača vina zainteresiranih za svoju promidžbu uz nastup nekolicine glazbenika, imamo eto i Kino i vino, obično s jednim vinarem-gostom i s prikazivanjem odlomaka iz filmova. Logično mi se čini  da bi priredbama punu dinamiku dalo to da organizatori Wine & Musica tješnje, tj. dovoljno prisno spoje – zašto ne u konzultaciji i sa sommelijerom i s glazbenim stručnjakom – vinare i njihova vina i glazbu, možda npr. na način da se svaki put izabere po grupa vinara s istim ili podjednakim afinitetima prema glazbenom žanru koji će se izvoditi na priredbi, te da upravo, koliko je moguće, ti vinari u prvi plan svoje prezentacije gurnu ono svoje vino ili ona svoja vina koja bi najviše odgovarala atmosferi što će je stvarati dotična muzika. A što se tiče Vina i Kina, podjednako – za prikazivanje inserata izabrati filmove kako po aktualnosti tako i po afinitetu i gostujućeg vinara. A vinar neka uz atmosferu koju stvaraju odabrani filmski inserti u prvi plan gurne svoja vina koja bi što moguće bolje popratila ono što se vidi na ekranu. Smatram da za ovakve prigode koje u sebi hoćeš-nećeš imaju hedonističku i opuštajuću notu ne bi trebalo, ma koliko filmovi toga trenutka bili aktualni i ma koliko osvojili Oscara i ma koliko se u realizaciji – i komentarima stručnjaka za film – želi pokazati intelektualistički pristup i ozbiljnost, izabirati one s iole mučnom tematikom i s mučnim scenama, prvo stoga što uživanje u finoj hrani i finome piću ne ide zajedno s promatranjem i komentiranjem nečijih ozbiljnih problema, drugo stoga što ljudi večernjim izlaskom, nakon naprnoga dana te zasićeni problemima svakodnevice i mučnim scenama u stvarnome životu, ovako uz film, glazbu, čašu vina i fini mali zalogaj žele vedrinu, razonodu, a treći je valjani razlog taj što postoje i vedri zanimljivi pažnje vrijedni filmovi na višoj intelektualnoj  razini..  ♣

NOVA SADNJA

Braća Zvonimir i Tomislav Tomac

Zvonimirov sin i nasljednik
u vinu Tomislav Tomac

TOMCI POJAČALI CHARDONNAY i PINOT CRNI, VRATILI VELTLINAC CRVENI! – Nekad je na Plešivici sorta veltlinac crveni bila vrlo raširena, a onda je pokleknula pred najezdom internacionalnih kultivara i ostala u nekom manjem opsegu u starim gusto sađenim nasadima, tako da je danas još malo tko ima za proizvodnju izdvojenoga vina od nje, i vino od nje jedva da se i nađe u butelji na tržištu (jedan od onih koji proizvode čisti crveni veltlinac i pune ga u bocu je Robert Braje). Vinogradarsko-vinarska obitelj Tomac, koja je nekad nudila butelje s etiketom Crveni veltlinac pa se potom usredotočila na rizling rajnski i chardonnay, sauvignon, u novije vrijeme i na pinot crni, odlučila je vratiti se veltlincu crvenome! Tomci su dobili mogućnost obrade terena na kojemu je nekad trsje uzgajao znani plešivički vinogradar/vinar Braco Nežić, riječ je o za vinograd vrlo dobroj poziciji na 220 metara nadmorske visine i površine oko 1,5 hektara. Upravo na kraju travnja 2018. Tomci su završili sadnju na toj parceli za koju pater familias Zvonimir Tomac tvrdi da je na razini grand crua, a odlučili su se za veltlinac crveni, chardonnay i pinot crni, svakoga po trećinu. Veltlinac je namijenjen za samostalno vino, a chardonnay i pinot crni su izabrani radi pojačanja količina grožđa za pjenušce, koji im se jako traže. Zvonko Tomac ističe da su certificirani cijepovi stigli iz rasadnika u Austriji – dakako veltlinac crveni, i Francuske. S tih novih 1,5 hektara Tomci sada imaju ukupno osam hektara pod vinovom lozom.

Nekad davno kušao sam na Plešivici vino još jedne sorte koja se tamo prije tradicijski uzgajala i davala lijep rezultat u vinu – lovrijenac. Šteta bi bilo i nju, također i kao dug tradiciji, ne vratiti na Plešivicu. Tomac senior kaže da je njemu ovo posljednja sadnja u životu, ali tu je Tomac junior…  ♣

MIRISAVE SLATKE KUTJEVACKE PERLICE

Vlado Krauthaker

KRAUTHAKER IPAK POKLEKNUO… – Posljednjih godina, otkako je u Hrvatskoj pojačano zanimanje za pjenušcima i otkako se u pjenušce upustilo već dosta naših vinara, u više sam navrata pitao jednog od najistaknutijih hrvatskih proizvođača vina Vladu Krauthakera kani li i on svoju ponudu vina popuniti s pjenušcem. Uvijek bi mi odgovarao odmahom ruke i riječima kako on nije ljubitelj pjenušaca pa ga i ne zanima taj segment proizvodnje, džentlmenski bi dodao da u Hrvatskoj ima već sasvim dovoljno pjenušara koji rade jako dobro pa njemu nije namjera petljati se u mjehuriće. Međutim vijesti govore da se ipak predomislio: novitet u njegovoj ponudi upravo je pjenušac, nazvan Julija, po njegovoj mami. Napravljen je metodom charmat (drugo vrenje u velikim posudama od inoksa), a od žutog muškata, bijelog muškata i muškat ottonela, ne samo da je mirišljav nego je i sladak, sa oko 20 g/lit neprovrelog sladora. Koji je bio razlog tome da je Krauthaker promijenio stav? Čini se da mu je s tržišta s jako puno strana došla direktna verzija upravo onog pitanja koje sam mu ponekad kad bismo se susreli postavio ja… Sad je, s moje strane, novo pitanje: budući da je izašao s pjenušcem primjerenime za posluženje nakon jela, uz desert, postoje li izgledi da uskoro izađe i s posve suhim pjenušcem koji bi odlično odgovarao kao aperitiv ili uz neko predjelo na bazi ribe odnosno plodova mora… A onda bi uslijedilo i treće pitanje: zar ne bi bilo primjerenije da vinska kuća Krauthakerova kalibra izlazi s pjenušcem klasične metode? ♣

CHAMPAGNE: TEKSTIL i  PJENUŠCI

OD KRPICA DO PERLICA – Nekad davno, početkom 18. stoljeća, Champagnea je, kažu, bila središte proizvodnje tekstila. I baš u to vrijeme tekstilne ekspanzije u nju je doselilo na rad i dosta Nijemaca. Koji su kad je splasnuo tekstilni business prešli u – šampanjski sektor. S tekstilom su ostali u vezi tek po elegantnom odjevanju.

Na prezentaciji u Dubravkinom putu u Zagrebu: Willem Pinçon, u sredini, Dražan Šunjić Grof iz distrbucijske kuće iz Velike Britanije (desno), te Tihomir Purišić, sommelier Dubravkinog puta

Kako je vrijeme teklo i kako se uvidjelo da ponuda tekstila postaje u svijetu prevelika da bi se i dalje lako ostalo na vrhu i s krpicama bralo slavu i novac, tako su žitelji-tekstilci Champagne i došljaci Nijemci u njoj počeli sve jači naglasak u svojim aktivnostima stavljati na ono što je Champagnea imala (ima i još!) ali drugi baš i ne, a to su jedinstveno tlo od krede te perlice bitne za davanje nove dimenzije vlastitom ne baš jako dobrom, mineralnome i jače kiselome mirnom vinu što je očito vapilo za šampanjizacijom. Nijemci, koji isprva, pri dolasku u Champagneu, teško da su pomišljali da će im se tekstil raspršiti u unosne mjehuriće, svojom pedantnošću i posvećenošću poslu pomogli su domaćinima u osvajanju svijeta tekućim načinom, pa evo i nekoliko istaknutijih prezimena Champagne a što vuku na germansko: Deutz, Heidsieck – ta se obitelj u Champagneu doselila 1785., pa Roederer…

Počelo je s jednom šampanjskom kućom Heidsieck, a danas su na šampanjskoj sceni čak tri Heidsiecka! To su Heidsieck Monopole, Piper Heidsieck, Charles Heidsieck! Znalci najviše cijene Charlesa, koji je vlastitu šampanjsku kuću utemeljio 1851. i koji je vizionarski odlučio ići na visoku kakvoću i na dotjerane proizvode za ponudu prema novim mladjim educiranim poduzetnicima dublja džepa, a takve je u većem broju uspio pronaći u sjevermoj Americi, osobito u New Orleansu gdje je eto 1888. i neko vrijeme poslje uspijevao godišnje plasirati po tri boce svojega pjenušca po stanovniku!…

E, pa u najnovije vrijeme taj Charles Heidsieck značajno je, preko distributera Enozoika, prisutan i u Hrvatskoj! I to kao Brut Reserve – šest godina na kvascu, Rosé brut – šest godina na kvascu, Brut Vintage 2006 – 9,5 godina na kvascu, Rosé brut vintage 2005 – također 9,5 godina na kvascu, i po najnovijemu i kao Blanc de Millénaire 2004 blanc de blancs, s 13 godina odležavanja na kvascu u boci i degoržiranom u studenome 2016 (čep je Mythic Diam, eto sposoban da i nakon toliko vremena po degoržiranju šampus očuva u sjajnom stanju). Taj Millénaire (nije milijuner, ali jeste za milijunere!), proizvodi se samo u izvrsnim godištima, pogled u bližu prošlost otkriva da je, prije 2004., napravljen 1999, 1995, 1985, 1983…

Brand manager Charlesa Heidsiecka Willem Pinçon – dakako, u elegantnome odijelu! – navodi kako kuća Charles Heidsieck koristi grožđe iz vinograda iz 60 sela Champagne, kako svake godine Charles Heidsieck ima na raspolaganju za izbor za kreaciju pjenušaca oko 400 vina, te kako Charles Heidsieck osobitu pažnju poklanja kreiranju šampanjaca blendiranjem baznih vina različitih godišta (vin de reserve) i ne opterećuje se suviše vintage izdanjima.

Šampanjski podrum Charles Heidscieck 28 je metara ispod površine zemlje, miran, bez vibracija i s 90 posto vlažnosti te s temperaturom stalno oko 10 Celzijevih stupnjeva. Takav podrum posjeduje samo pet šampanjskih kuća, a to su, uz Charlesa Heidsciecka, još Veuve Cliquot, Ruinart, Taittinger, Pommery. U tom podrumu vina reserve čuvaju se na finom talogu (kvascu) u velikim posudama od inoksa. Tako vino dobiva na kremoznosti i strukturi. Vina reserve su iz 20 različitih godišta berbe! U bijeli šampanjac brut obično se stavi oko 40 posto vina rezerve, a u rosé oko 20 posto. ♣

HRVATSKA KAPLJICA u SVIJETU

NASTUP NA TRŽIŠTU SAD – U sklopu serije prezentacija hrvatskoga vina po inozemstvu čak 22 vinarije iz Hrvatske predstavile su se ovih dana američkim distributerima i vinskim stručnjacima u New Yorku na nastupu u organizaciji Udruženja vinarstva HGK. Prezentacija pod nazivom Vina Croatia–vina mosaica privukla je oko 300 potencijalnih distributera i vinskih stručnjaka iz SAD.

Masterclass s hrvatskim vinom u New Yorku

Za hrvatske vinare prisutnost na američkom tržištu preduvjet je za ulazak na vinsku kartu svijeta. Ako nismo na njujorškoj sceni, onda teško da postojimo i na međunarodnoj, kazao je Ivica Matošević iz Udruženja vinarstva HGK. Ali, morali bismo zajedno dolaziti češće, to bi bila velika stvar za nas, istaknuo je još Matošević.

Malvazija je jedna od sorti koje su vrlo dobro primljene na američkom tržištu, i u restoranima u New Yorku moguće je naći vina Kozlovića, Matoševića, Trapana…. a dosta je dobro zastupljen i Bibich, dakako ne s malvazijom nego s vinima skradinskoga kraja. Američki restoran Delmonico’s, koji se nalazi u gospodarskom središtu SAD – na Wall Streetu, u svojoj ponudi ima i hrvatska vina. Poslužujemo 500 obroka dnevno i na karti imamo nekoliko hrvatskih vina. Kako bi se zainteresiralo Amerikance da piju više hrvatskih vina potreban je jači marketing, rekao je vlasnik grupe restorana Delmonico’s Dennis Turčinović.

Kušanja hrvatskih vina u New Yorku vodili su američki sommelier Cliff Rames te Matthew Horkey i Charine Tan, američki vinski stručnjaci koji su nedavno objavili vinski vodič za Hrvatsku – Cracking Croatian Wine: Visitor-Friendly Guide.

Čak 15 od 22 vinarije koje su se sada predstavile već ima distributere na američkom tržištu. Na prezentaciji u New Yorku svoje su proizvode predstavili: Agrolaguna, Badel 1852, Dingač Skaramuča, Erdutski vinogradi, Fakin, B&M, Grgić vina, Iločki podrumi, Jako-vino, Kabola, Katunar, Korta Katarina, Kozlović, Matošević, Miloš-Vinifera, Jasna Antunović Turk, Feravino, Rizman, Veralda, Bibich, Vina Cattunar, Zlatan Otok i Bartolović. ♣

KANADA, PRILIKA KOJU NE TREBA ZANEMARITI! – Zrnce za razmišljanje hrvatskim proizvođačima i ponuđačima plemenite kapljice:

Unatoč Monopolu, Kanada spada među zemlje koje su vrlo zainteresirane za uvoz vina i vrlo je interesantna za izvoznike. Za period od danas do 2021. predviđaju se za tu zemlju osjetan porast prodaje i porast konzumacije vina. Jedno od najjačih područja potrošnje čini British Columbia, koja sada godišnje plasira oko 93,6 milijuna butelja vina.

Najjače po uvozu i prodaji vina tri su kanadske provincije – Ontario (35,2 posto), Quebec (32,8 posto) i British Colombia (14,2 posto). Iako na trećem mjestu i po brojkama dosta niže, British Colombia je možda u ovome trenutku najbolja karta za zaigrati jer riječ je o ekonomski vrlo bogatome području, u kulturalnom smislu najrazvijenijemu od spomenuta tri, a vrijedi reći i to da je u toj provinciji državna omča Monopola slabije stegnuta nego drugdje, naime tamo osobito u posljednje vrijeme osjetno raste broj privatnih tvrtki s dozvolama za dilanje s alkoholnim pićem, pa eto uz postojećih oko 240 trgovina Monopola već postoji i oko 1200 zasebnih privatnih trgovina vinom!

Po prognozama stručnjaka, od danas pa do 2021. godine potrošnja vina u Kanadi, gdje vino sve više i brže ulazi u nacionalni stil života tako da postaje must be kao pratitelj jelu i za ručkom i za večerom, trebala bi rasti po stopi od najmanje 1,6 posto godišnje! U ukupnoj konzumaciji najviše šanse u potrošnji daju se talijanskogoj kapljici, pa potom francuskoj. Navodi se da jako dobre izglede imaju i druge zemlje koje će ponuditi kvalitetnu mirnu kapljicu unutar ranga cijena od 5 do 9,99 (američkih) dolara odnosno premium mirnu kapljicu u cjenovnom razredu od 10 do 20 ili 25 dolara. Očekuje se i znatno povećanje zanimanja posebno za pjenušce, barem za, prosječno, četiri posto, a najviše šanse za odličnu prodaju u segmentu mjehurića idu talijanskome proseccu plasman kojega bi, po prognozama, do 2021. trebao biti veći za četiri posto od sadašnjega, a tek potom bi na rang-listi potražnje bili šampanjci, što nije nimalo nelogično uzmu li se u obzir cijena prosecca i cijena šampanjca. ♣ 

POGLED u SORTE

DORNFELDER – Dornfelder je ne samo kao vino nego i kao sorta stigao i u naše krajeve. Najboljim koji je proizveden u ovome širem našem okruženju i kojega sam kušao čini mi se onaj iz proizvodnje vinogradara/vinara Simona Pinteriča s Bizeljskoga kod Klanjca.

Dornfelder je najuspješniji od modernih njemačkih križanaca. Sinonim mu je weinsberg S 341. Križanac je između helfensteinera i heroldrebea, a napravio ga je 1956. August Herold u Weinsberg Centru za istraživanja u vinogradarstvu u Baden Württembergu u Njemačkoj. Detaljniji pedigre mu je (pinot noir precoce ili Frühroter Burgunder odnosno rani pinot crni X schiava grossa) X (Portugizac X frankovka). Kultivar je dobio naziv po Immanuelu Augustu Ludwigu Dornfeldu, osnivaču spomenutog Centra za istraživanje u vingradarstvu.

Simon Pinterič u svom podrumu

Kultivar ima snažan trs, vrlo je rodna – može dati i 120 hl/ha, ranije je do srednje epohe dozrijevanja, otporna je na botrytis, debela kožica bogata je tvarima boje. Daje vrlo tamno, lijepo zaobljeno mekano, puno a ne nužno i jače alkoholno vino, vino s vrlo dobrom kiselosti. U aromatskom smislu osim kroz tamno bobičasto voće prezentira se i sa stanovitom cvjetnom notom. Dakako, želi li se dobiti vino sposobno za uspješno duže dozrijevanje, i u drvu, nužno je pripaziti na visinu prinosa, tj. prikladno ga ograničiti.

Sorta je službeno autorizirana u Njemačkoj 1980. godine i od tada joj raste popularnost. Početkom 21. stoljeća uvelike se sadi u Njemačkoj, i u toj zemlji u prvih šest godina od 2000. površine su se udvostručile. Dornfelder, koji osobito plijeni svojom punom tamnom bojom kakvu u Njemačkoj baš i ne daju druga vina crnih sorata, sada je rasprostranjen u Njemačkoj na 8100 hektara, od čega je 3000 ha u Palatinatu (Pfalzu) i Rhein Hessenu. U Njemačkoj su se s dornfelderom iskazali proizvođači Deutzerhof u Ahru te Gutzler i Knipser u Pfalzu. U Švicarskoj dornfeldera je oko 21 ha, s njime su se pak istaknuli proizvođači Fredi Clerc i Brigitte Bamert iz Nuolena (Schwyz) pa Gottlieb Welti iz Küssnachta (Zürich) i Landoldt (Zürich). Dornfeldera ima nešto i u Češkoj, a 16 ha ga je i u Engleskoj, tamo se vino proizvodi u ružičastoj verziji i kao pjenušac.  ♣ 

MONSTRUOSA, i SIRIA… – Čudno je kako se u ovome današnjem izrazito konzumerističkome i beskrupuloznome svijetu punome i cinizma biznismeni već nisu dosjetili ili odvažili da izađu s vinom i od sorata monstruosa i siria! A one postoje! Upisane su u prije koju godinu objelodanjeni Veliki vodič vinskim sortama svijeta autori kojega su Jancis Robinson, José Vouillamoz i Julia Harding.

Monstruosa je nazvana po veličini trsa i grozda (ne i vina!), Dolazi iz područja Monterrei u Galiciji na sjeverozapadn Španjolske. Snažno stablo, golemi grozdovi s velikim bobicama debele kožice. kasna epoha dozrijevanja. Sama sorta monstruosa daje arome divljeg planinskog cvijeća, a karakteriziraju je visoka kiselost i niži alkohol. Od iščeznuća ju je spasio José Luis Mateo iz Quinte da Muradella. Godine 2002. posadio je 790 sadnica monstruose i grožđe rabi za miješanje sa sortama siria (lokalno znane kao doňa blanca), zatim trajadura (treixadura) i verdello…

Poduzetnici, što se čeka?! ♣  SuČ – 04/2018

 

Advertisements

KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 03.2018 – THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE

ŽELJKO SUHADOLNIK

 

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

SADRŽAJ / CONTENTS

GMO or NOT, THAT IS THE QUESTION • VINO, ALERGIJE, DIJABETES, RAK • Sajmovi: VINO DALMACIJE 2018 u SPLITU • DUBROVNIK FESTIWINE 2018 &  TREĆE PRVENSTVO SOMMELIERA DALMACIJE • VINA IZ DAVNINA • HRVATSKA NA PROWEINU 2018:  POVEĆAN IZVOZ! • HRVATI DO STATUSA INTERNACIONALNO CIJENJENIH ENO-SAVJETNIKA… • CROATIAN SYRAH BEST EVER • ISTENIČ: POLA STOLJEĆA PJENUŠANJA • KONOPLJA, i… MASLAČAK • USKRS u ZAGREBU • KARMELIĆANI u REMETAMA • KIĆO SLABINAC PJEVA s VINSKE ETIKETE • MILE RUPČIĆ: BOSANSKI DNEVNIK • KULTURNO UZDIZANJE, hmmm… • FLOS OLEI SAN ROCCO • MACEDONIA WINE EXPERIENCE 2018

_________________________________

TEMA, i DILEMA

GMO or NOT, THAT IS THE QUESTION – Je li GMO opasan? Ima li ga u Hrvatskoj? Zabranjuje li europska direktiva GMO, ili mu širom otvara vrata?

Na temu genetski modificiranih organizama koja zaokuplja hrvatsku javnost na nedavnoj tribini u zagrebačkom Novinarskom domu i u organizaciji Zbora znanstvenih novinara HND-a govorili su istaknuti znanstvenici i stručnjaci dr. Sanja Miloš iz Hrvatske agencije za hranu (HAH) sa sjedištem u Osijeku, dr. Nenad Malenica s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu (PMF), te dr. Vladimir Mrša i dr. Ivan Krešimir-Svetec s Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta (PBF).

Odmah na početku, nešto umirujuće, međutim umirujuće – do koje mjere? Profesori su iznijeli da u Hrvatskoj nema GMO, i to potkrepljuju time da do sada nitko nikada u RH nije podnio zahtjev za stavljanjem na tržište GMO. Dakle, u nas SLUŽBENO nema GMO-a…

Što je uopće to genetska modifikacija organizma? To je, rečeno je, skup postupaka kojima se – kad se uoči određeni genski nedostak – dodavanjem i promjenom gena postiže prilagođavanje metabolizma stanice.  Ta složena operacija uvelike se primjenjuje u segmentu proizvodnje hrane, ljekova, raznih kemikalija. Dakako, najosjetljivije područje je ono vezano uz proizvodnju hrane, naime hrana je – za razliku od lijeka koji se troši po potrebi, povremeno – nešto što redovito svakodnevno unosimo u organizam i što, logično, gledajući na duži rok može na naš organizam ostaviti ovakve ili onakve posljedice. Pa nije čudan čovjekov strah da to mogu biti i one teže, i posve nepoželjne.

Znanstvenici na tribini u Novinarskome domu trudili su se objasniti da je GM korak naprijed u znanosti na službi ljudi, i da ne treba samo automatski strahovati nego se prije donošenja svojega suda valja bolje informirati o čemu je riječ. Iz predavanja na kojemu se govorilo o pro i contra, o istini i poluistinama, moglo se iščitati da se čovjek odavna miješa  u genetiku prehrambenih biljaka, nekad prije bilo je to na tada njemu dostupan, s današnjeg aspekta primitivan način, a potom se tehnikama išlo malo-pomalo dalje, u skladu već sa stupnjevima razvoja nauke i tehnologija.

Novinarski dom u Zagrebu: skup na temu GMO (suhiucasi)

U prilog GMO kazano je da oni mogu i te kako pomoći da se iskorijeni i u budućnosti izbjegne glad na Zemlji, koja, inače, ima, istaknuto je, površinu od 13 milijardi hektara i na kojoj se u idućih stotinjak godina očekuje udvostručenje broja stanovnika. Kroz povijest, koja bilježi 10.000 godina otkako se čovjek bavi poljoprivredom, uvijek se na ovaj ili onaj način a radi poboljšanja proizvodnje hrane nastojalo utjecati na biljke iz prehrambene domene, da ih se učini otpornijima na bolesti i da se od njih dobije veći urod. Već i klonskom selekcijom koju se danas općenito ne smatra nimalo negativnom čovjek je počeo mijenjati svojstva sirovine što će mu poslužiti za hranu. Potom je, s napretkom znanosti i tehnologije, došlo i do stvaranja hibrida, što – zasigurno stoga što je, zahvaljujući onima kreiranima da daju veći prinos i da rađaju konstantno, osjetno povećana produkcija hrane – nije podiglo prašinu poput ove u najnovije vrijeme a vezane uz GMO koji kao proizvod na tržištu mora biti označen sa GMO već ako sadrži samo 0,9 posto sastojaka nastalih genetskim modifikacijama. Zanimljiva rečenica jednoga od predavača: koliko bilo tko od nas može biti siguran da konzumira nešto što se svrstava u kategoriju prirodnog proizvoda, kad se npr. u integriranoj proizvodnji preporučuju i rabe sastojci GMO, dakle upravo oni koje potrošačka masa razapinje na crnu listu!…

I sad dolazimo do one: Homo homini lupus, naravno posebice kad je riječ o novcu i materijalnome. Iako je sasvim logično da zadiranjem u gene može (mora?) doći do poremećaja biološke ravnoteže u prirodi pa i do razvoja nekih novih bolesti, to, valjda, samo po sebi i nije toliko zabrinjavajuće jer uz razum, oprez i maksimalnu pažnju stvar bi bila pod kvalitetnom kontrolom, međutim čovjek je takav da suviše žudi za novcem i moći, i to je prava opasnost. Ovako delikatna znanstvena istraživanja kao i ova oko genetskih modifikacija organizma zahtijevaju mnogo novaca, a ulaganja je sebi moglo i može priuštiti tek vrlo ograničeni broj subjekata u svijetu. Pitanje je koliko investitori sposobni – pogotovu kad je riječ o globalno krucijalnim i strateški važnim naučnim istraživanjima – osigurati dovoljno novaca za takve projekte razmišljaju o dobrobiti i čovječanstva a koliko prvenstveno i isključivo o vlastitoj dobrobiti, tj. da ulažu u nešto za što očekuju da će im, kroz monopolistički status na tržištu (sjemena) na dugi rok, kao svojevrsnim gazdama i planeta i čovječanstva porobljenog pod prijetnjom manipulacije hranom, investiciju vratiti te još i omogućiti da u nedogled trpaju legalno brda novca u vlastite džepove…  ♣

ETIKETE i OZNAČAVANJE

VINO i ALERGIJE, DIJABETES, RAK… – Sjećate li se, iz nekih davnih godina, čuvenog Francuskog paradoksa (French Paradox)? Kad je svijetom krenula priča o tome kako je vino, posebice crno jer ono, s obzirom na određene tvari u koštici i kožici te s obzirom na način proizvodnje s dugom maceracijom kroz koju se te tvari ekstrahiraju, sadrži mnogo polifenola a oni su antioksidanti i kao takvi korisni ljudskom organizmu. Od tada je crno vino, u ono vrijeme u sjeni bijeloga, počelo bivati vrlo traženo, a i dobivalo je i na cijeni. Iz znanstvenih i liječničkih krugova dolazile su preporuke za redovitu konzumaciju crnjaka, čak se i manji unos u vinu nužno nazočne alkoholne komponente smatrao dobrodošlim za zdravlje. Nakon nekog vremena, kad se crno vino dobro ustabililo u tržišnome smislu, ploča se počela pomalo okretati: krenule su priče kako i u bijelome vinu, kod kojega se, inače, u modernom receptu u pravilu ne primjenjuje maceracija (s alkoholnom fermentacijom), ima antioksidanata. A potom se nastavilo s nagovaranjem na konzumaciju svježeg bijelog vina s nižim alkoholnim stupnjem, Kao, na taj način potrošači koji žele uživati u Bakhovu nektaru ne uvlače se u zamku alkoholizma…

Boce po veličini, od malene – demie (0,375 lit), pa do Melkizedeka od 30 litara

Kad se bolje promisli, i sagleda u kakvome to svijetu živimo, vidi se da ispada da je riječ o kampanjama vezanima i uz namirnice-hranu i uz pića koji se lansiraju da se stvore modni trendovi a sve u vezi sa situacijom na tržištu, u smislu da se u nekom momentu marketinški favorizira određeni tip proizvoda kad ga treba dignuti iz sjene i poboljšati mu plasman. Međutim priča o vinu, kao i o svemu onome što kao dio prehrane unosimo u organizam, nije stvar modnog trenda i ne bi trebala biti puki dio naglašenog nastojanja da se nešto proda u većoj količini, nego je to nešto vrlo osjetljivo, naime to što konzumiramo i na koji način to konzumiramo može bitno utjecati na zdravlje, nezgoda je u tome što će ponekad rezultirati i nekim lošim posljedicama. K tome, vino je kao proizvod uvijek imalo neki uzvišeni status – loza na neki način kao ruke Isusove, kapljica kao krv Isusova, misno vino…, zatim kao simbol veselja i lakšeg podnošenja tuge, te kao nešto originalno, nešto pošteno i tipično, karakteristično za kraj odakle dolazi, a tako ga se rado u promidžbi spominje i dalje, ali kako se u globalu razvijaju proizvodnja i tržišno gospodarestvo tako sve te lijepe priče ustvari više dobivaju na licemjerju.

Često se u raznim savjetima koji dolaze i iz krugova liječnika i stručnjaka za prehranu i zdravlje govori – hvaleći ga ili kudeći ga – tek paušalno o nekom proizvodu ili tipu proizvoda, nažalost rijetko se u objavama o nepodobnosti ili pak podobnosti neke namirnice odnosno pića naglašava da je za potrošača, uz umjerenost, nužno da se informira o porijeklu namirnica te proizvodnoj i trgovačkoj filozofiji ponuđača kao i načinu u uzgoju i u preradi bazne sirovine u stvaranju finalnog produkta. Živimo u vremenu već bezobrazne komercijalizacije i utrke za novcem, nastojanja da se što manje uloži novca i muke a istodobno što više zaradi, ali, na žalost, živimo i u vremenu kad mnoge potrošače, iz ovih ili onih razloga, kao da i nije puno briga – svakoj razumnoj osobi posve neshvatljivo! – što unose u organizam. Pa tako na tržištu može svašta proći, pogotovu ako je lijepo upakirano i u blještavoj ambalaži, te ako je u trendu.

Jedan od prvih načina i vrlo važan oblik stjecanja pravilne informacije o proizvodu svakako može biti prikladan sadržaj tiskan na etiketi odnosno ambalaži. Pošteno i nužno bi bilo, za one potrošače koji žele znati što to točno jedu i piju a onda i za one koji bi trebali postati pažljiviji i svjesni što jedu i piju i toga što ima kakav učinak na zdravlje, svakako proizvode iz prehrambenog sektora vrlo precizno označavati na etiketi. Umjesto vrlo čestih pustih pričica i bajki, od kojih ponuđač očito očekuje reklamni učinak a potrošač nema ništa, onaj mali prostor na npr. vinskoj etiketi, danas sve češće u formi prednje i stražnje, moralo bi se, kroz ČITLJIVE natuknice koje ne trebaju zauzeti baš mnogo mjesta, iskoristiti za konkretne i ključne obavijesti o proizvodu u kontekstu njegova nastanka i u kontekstu njegovih osnovnih analitičkih svojstava a iz čega bi kupac mogao barem približno dovoljno iščitati je li to što kupuje u skladu i s njegovim očekivanjima u smislu afiniteta vezanog uz organoleptiku i njegov pojam užitka te u smislu zdravstvene podobnosti općenito a posebice za njegov organizam.

Nekad je npr. barem u Hrvatskoj, zakon nalagao da se na etiketu vina određenom minimalnom veličinom slova uz naziv vina i naziv odnosno ime proizvođača navede vinogorje odakle je vino (porijeklo), oznaka da je zemljopisno porijeklo kontrolirano, kvalitativna kategorija temeljena na laboratorijskoj i strukovnoj organoleptičkoj analizi uzorka (bodovni pragovi za grupe vrhunsko i kvalitetno bile su strože nego što su danas; zašto je danas to u nas olabavljeno???!!!), zatim kategorija vezana uz mogući ostatak neprovrelog sladora (suho, polusuho, poluslatko, slatko), sadržaj alkohola… U novije vrijeme na mnogim etiketama – bogme ne znam zašto je tome tako, je li to progledavanje kroz prste, ali znam da to nije dobro! – oznake su manjkave, ispisane su premalenim slovima a kontrast između slova i podloge zna biti slab pa sve to i te kako otežava čitanje (podsjeća me to na ugovore s tvrtkama što vam nešto nude i u kojima ponuđač ono što istinski želi iskomunicirati ispiše većim fontom, međutim ono pak što može ići na korist primatelja te pričiniti problem ponuđaču da svoj proizvod ili svoju uslugu plasira, bude  tiskano sićušnim fontom!), a – sa zdravstvenog aspekta npr. za šećeraše, pa i s aspekta hedonizma i upućenosti kupca u vrijednosti vina – bitna obavijest o šećernoj kategoriji kod vina koja nisu rađena da budu slatka desertna vrlo često izostaje. Objašnjenje valjda leži u tome da se u svijetu pokazalo da slađi proizvodi bolje prolaze kod većine publike na tržištu, ali i u tome da se u vinima za koja bi po tradiciji i po nekom definiranom pravilnuku o nastanku za teritorij tipičnog proizvoda  bilo normalno da su suha nerijetko ostavlja ostatak neprovrelog sladora da se tako u organoleptici prikriju gruba i/ili naglašena kiselost odnosno grub/naglašeni tanin, pa je zacijelo određeni utjecajni lobby u želji za boljim plasmanom ishodio upravo to da oznaka suho, polusuho itd. prestane biti obvezna…

Šećer

Ne sjećam se, a imam nešto godina (možda se zapravo i iz tog razloga i ne sjećam) da je nekoga jače zasmetalo ono što se prije u proizvodnji radilo u većem opsegu – dodavanje šećera moštu, odnosno doslađivanje, tzv. šaptalizacija, pa da je odgovorna ustanova naredila da se to napiše na etiketu. A upravo dodavanje šećera bio je dio patvorenja onoga što se nudilo kao vino… Neki podrumi umjesto doslađivanja saharozom krenuli su s uporabom koncentriranog mošta, ali tu se nerijetko događa da se u originalni mošt x stavlja koncentrirani mošt y a od grožđa drugih sorata u odnosu na one originalne, pa to mijenja krvnu sliku vina… Osvrnuo bih se ovdje i na jedan po meni neprihvatljiv oblik danas opće prihvaćene šaptalitzacije pri stvaranju proizvoda koji se vrlo skupo prodaju, a to su šampanjci i pjenušci rađeni klasičnom, šampanjskom metodom (oni rađeni charmat-metodom dosta su jeftiniji…). Ako u Champagnei i danas – kad govorimo o globalnom zatopljenju i kad su vinogradarstvo i vinarstvo u znanstvenom i iskustvenom (spoznaje) smislu osjetno napredovali tako da, čini mi se kao logično, nije baš nužan način poboljšavanja akrobacijama u podrumu tj. dodavanjem poboljšivača – još, s obzirom i na tlo izrazito od krede, i jeste prihvatljiv ekspedicijski liker kao stanoviti zaslađivač i ublažavatelj osjeta prejake kiselosti, u najvećem dijelu drugih područja gdje tlo nije takvo kao u Champagni i gdje su klima/mikroklima povoljniji za dobro dozrijevanje grožđa te gdje pjenušac samo treba duže (eh, a to poskupljuje stvar!) držati na takogu u boci da se (uz profinjeniji aromatski profil) stvori dovoljna količina manoproteina što stvaraju osjet slasti, ekspedicijaski liker s dodatkom sladora svakako nije potrebit – osim kao drsko proračunani brzi korektiv da proizvod što prije u organoleptici bude privlačniji s komercijalne strane, za šire mase.

Ostavljanje neprovrelog sladora u vinu koje nije predviđeno da bude desertno niski je sračunati komercijalni potez usmjeren na bolju prodaju, a dodavanje ekspedicijskog likerea koji zaslađuje pjenušac u najvećem broju slučajeva je zapravo legalna komercijalno navođena šaptalizacija (na visokoj peti!).

Moji kolege novinari iz Italije skrenuli su mi pažnju na to koliko talijanskih vina za koja se smatra da bi po defniciji trebala biti suha izlazi na tržište s popriličnim ostatkom neprovrelog sladora, kažu mi – sa 10 pa do čak i 30 g/lit! A u kategoriju suhoga vina spadaju ona sa do 4 g/lit neprovrelog sladora! No, sad kad smo kod šećera kao sredstva za zaobljavanje vina i za ostavljanje dojma veće punoće mogli bismo se zapitati i sljedeće: je li ipak bolje osloniti se na nj ili pak prihvatiti mogućnost da je proizvođač pribjegao nečem drugome kao dodatku vinu, konkretno gumirabici koja ima sličnu zadaću kao i slador (zaobljivač, pojačivač strukture, stabilizator) ali koju je, za razliku od sladora, nemoguće ili gotovo nemoguće percipirati kroz organoleptiku a nazočnost koje nije obvezno obznaniti na etiketi?

Gumirabika!

Amerikanci su u silnoj brizi za zdravlje uveli obvezu da se na etiketi vina odnosno alkoholnog pića navede kako konzumacija alkohola može biti opasna za zravlje trudnica. Na etiketi se onda počelo pisati i to da su u proizvodnji vina korištena sredstva koja mogu izazvati alergije, postalo je obvezno obavijestiti potrošača i o tome da vino sadrži sumpor. Nije se stvar išla rješavati inzistiranjem s odgovornog mjesta da se u proizvodnji bolje, strpljivije radi u vinogradu i u podrumu kako bi se u stvaralačkom tehnološkom procesu izbjegli razno-razni aditivi – makar inače zakonski dopušteni za uporabu kao enološka sredstva – što mogu biti uzrokom zdravstvenih problema. Industrija vezana uz proizvodnju enoloških sredstava svake vrste očito, kao uostalom i farmaceutska industrija što nas sramotno preko malih ekrana naprosto bombardira pozivima na korištenje ove ili one tablete – odgovorna za ljekove za čovjeka, prejaka je da bi dopustila da joj se sužava radni prostor

Kao najnovije što se tiče oznaka na etiketama za vino inicijativa je da se na etiketu – kao što se to čini na kutijama cigareta, stavi ni više ni manje nego upozorenje kako konzumacija vina može – izazvati rak! Ono što se donedavno propagiralo kao zdrav i božanski napitak sad doživljava kvalifikaciju na razini mrtvačke glave kao ilustracije! Nedavno je,čujem, irski ministar zdravstva Simon Harris izjavio kako bi smanjenje konzumacije alkohola bio bitan korak prema osjetnom smanjenju troškova društva vezanih uz bolest raka. A stanoviti Markus Peck-Radosavljevic, koji predstavlja ustanovu United European Gastroenterology, iznio je da se unošenjem u organizam samo jednog alkoholnog pića dnevno osjetno pojačava rizik od raka jednjaka, jednog od najsmrtonosnijih oblika tumora. Što će na kraju biti, vidjet ćemo za neko vrijeme, naime na nivou Europske Unije priprema se nova regulativa vezana uz etikete.

Da se još malo vratim na nikotin, te alkohol koji sasvim sigurno može prouzročiti štete zdravlju ali bih rekao da ne treba – iako je to očito za neke krugove najjednostavnije – baš ovako demonizirati pića što sadrže i maligane. Ako su cigarete i vino i jaka alkoholna pića toliko štetni da na ambalaži moraju imati mrtvačku glavu kao upozorenje, onda neka se potpuno zabrane, samo – država teško da bi se odlučila na takav korak zato što na temelju plasmana i cigareta i cigara i pića koja sadrže alkohol na ime dadžbina bere popriličan novac kojega se nije lako odreći. Pa, kad se već ne ide radikalno, ukinućem, nego se kompromisno – makar to jako mirisalo i na hipokriziju, želi nastaviti suživot s alkoholom, sigurno postoje drugi načini za dalje.

Tumori, rak…

Čudno je već da s obzirom na to koliko se novaca vrti oko droge – a taj se slijeva u private džepove – države u ovo današnje izrazito novčano doba nisu, radi i bolje popune proračuna, legalizirale i brojne opijate… Ne treba biti liječnik da bi se znalo da akohol može biti i te kako štetan ako se količinski pretjera s potrošnjom, ali činjenica je da postoje različiti oblici proizvodnje alkoholnih pića, od izbora sirovina do postupaka u proizvodnji pa o tome ovise i kakvoća pića i stupanj alkohola u njima. Činjenica je i to da suvremena industrija rabi razne aditive-poboljšivače i stvaratelje organoleptičkih trendova a koje i ne bi trebalo upotrebljavati, pogotovu kod vina čija suština nije da bude pomodni dizajnirani napitak nego, ponavljam, odraz terroirea (tla, klime, položaja vinograda – ekspozicije, sorte/sorata, tradicije življenja s načinom prehrane kao bitnom komponentom). Kao takav, osebujan i karakterističan, za teritorij tipičan proizvod, vino, kao i lokalni specijaliteti na tanjuru, magnet je za turiste da dođu u neki kraj a to eto kroz jačanje turizma pomaže lokalnom stanovništvu da gospodarski, standardom života ide prema naprijed. Zato se konkretno prema vinu treba i službeno odnositi ne prvenstveno pojadnostavljeno kao proizvodu s udjelom alkohola i kao takvome na etiketu mu stavljati odbijajuću mrtvačku glavu.  I za bolje zdravlje stanovnika i za ekonomsku korist društvene zajednice (priljev novaca društvu i smanjenje društvenih izdataka za liječenje tumora i drugih opasnih bolesti) nužno je uvesti reda u poljoprivrednu proizvodnju i u podrumu u produkciju tog pića što ga eto neki smatraju i kobnime, ali i uložiti  i u sustavnu edukaciju potrošača što bi sve kod potrošača malo-pomalo rezultiralo izborom kvalitetnijih proizvoda i umjerenom konzumacijom, bez nekih opasnosti po zdravlje. Na etiketi je dovoljno da se navedu, i  to prikladno velikim fontom da sve bude pregledno i dobro čitljivo, naziv vina, naziv odnosno ime i prezime proizvoiđača i odakle je on, porijeklo vina i to da je produkcija pod zaštitom i kontrolom, zatim razina kakvoće, razina eventualnog ostatka neprovrelog sladora (suho, polusuho…), alkoholna jačina, količina pića u boci. A što se tiče raznih aditiva uvelike pa i do pretjerano rabljenih u suvremenoj enologiji, bolje bi bilo da ih u vinu i nema odnosno da ih je bitno manje, a ako se već ne može ili ne želi spriječiti odnosno debelo ograničiti njihova uporaba, tada ih se za informaciju treba nabrojati – to ne bi uzelo mnogo prostora na stražnjoj etiketi i ne bi bilo nauštrb estetskog izgleda etikete! – pod nekom oficijelno definiranom šifrom, kako se to – uza slovo E ispred –  radi na ambalaži prehrambenih proizvoda. Postoji dakako i mogućnost QR koda. Putem interneta lako se može doznati što koje od tih E znači u proizvodenji i u kontekstu ljudskog zdravlja.  ♣

Sajmovi, saloni, ocjenjivanja

VINO DALMACIJE 2018

JOŠ JEDAN FESTIVAL, ALI, VELE – SASVIM DRUKČIJI!– Do prije nekoliko godina ništa ili gotovo ništa, a sad – gužva pred golom!

Dalmacija od ove godine u periodu od oko mjesec i pola ima tri vinska festivala koji pretendiraju biti špic-manifestacije. Od ta tri događanja dva su u Splitu. Prvi je, inače i prvi uopće, na rasporedu u petak 13. i subotu 14. travnja, riječ je o Vinu Dalmacije 2018, u restoranu Kampus u sklopu splitskog Sveučilišnog kampusa. Tjedan dana kasnije u gradu podno Srđa je Dubrovnik FestiWine 2018, a treći je festival, inače već nekoliko godina postojeći, opet u Splitu, ali centru grada i u podrumima Dioklecijanove palače, 25. i 26. svibnja, u organizaciji časopisa Slobodna Dalmacija. Na tom festivalu mogu se, inače, i kupiti vina za ponijeti kući.

Neko vrijeme, prije, postojale su vinske revije u Makarskoj, pa potom i u splitskim hotelima, ali su se ugasile, i udruženju dalmatinskih vinogradara i vinara Vino Dalmacije koje je žudilo za svojim festivalom vina kao svojedobno još budućem organizatoru Vina Dalmacije dobrim potezom učinio se prijedlog Slobodnoj Dalmaciji da se festival Slobodne Dalmacije i festival Vino Dalmacije u nastajanju spoje u jedan (čini se racionalnime, i s aspekta promidžbe korisnime), međutim Slobodna Dalmacija nije bila za to, pa sad Split ima dvije manifestacije jednakog vinskog profila. Dvaput je dvaput, reći će netko veselo, ali nakon svih priredbi u tih mjesec i pol dana vidjet će se efekti od uvođenja novoga festivala, bilo na sam taj festival, bilo na festival Slobodne Dalmacije, a bilo i na Dubrovnik FestiWine, naime vremensko i financijsko opterećenje vinara koji bi sudjelovali na sve tri priredbe nije malo, a stvar je i u stupnju poslovne koristi  od tih terminskih talo blizih nastupa na istom odnosno međusobno vrlo malo udaljenome prostoru. Organizator Vina Dalmacije 2018 – udruga Vino Dalmacije, kaže da popuna izlagačkih mjesta u Kampusu ide vrlo dobro, Slobodna Dalmacija veli da su stolovi za njihov svibanjski šou u vrlo popularnome prostoru Dioklecijanove palače već gotovo rasprodani, Dubrovnik FestiWine, koji se ove godine održava na novoj lokaciji, na Lapadu, također se, barem zasad, ne žali na odaziv izlagača. Stvar međutim nije jednostavna kako bi netko iz optimističnih tonova iz triju tabora mogao zaključiti, naime Vino Dalmacije pretendira okupiti na jednome mjestu sve iole relevantne vinare Dalmacije, a i Dubrovnik FestiWine, koji je, inače, startao s namjerom da bude samo izlog svih proizvođača iz Dubrovačko-neretvanske županije pa se sad pretvorio u reviju vinara i iz drugih krajeva, te Slobodna Dalmacija, s obzirom na mjesta događanja (značajna društvena i turistička središta), logično, očekuju sudjelovanje velikog broja upravo dalmatinskih vinskih kuća, svakako onih s većim renmeom jer veći broj izlagača s visokom reputacijom odlična je reklama za događanje i za organizatora. No, da ponovim, svaki nastup izlagača košta, ne samo svote za izlagačko mjesto, nego i prijevoza, noćenja, hrane, pa i vina potrošenog za degustacije… A da budu na sve tri manifestacije – to je u ovome slučaju trošak od tri puta u nešto manje od 50 dana!

Igor Barbarić, tajnik Udruženja vinarstva pri HGK, Branimir Anđelić iz proizvođačke kuće Dingač-Skaramuča, inače i suradnik u organizaciji festivala i izlagač, Ivica Kovačević, predsjednik udruge Vino Dalmacije i čelnik u organizaciji festivala, Leo Gracin sa Spltiskog sveučilišta, stručni suradnik u organizaciji, i Emil Mehdin iz kuće Stina-Vino, također izlagača na festivalu

Ali, ima i još nešto: smotra Vino Dalmacije 2018 u istome je terminu kao i prva revija vina od autohtonih hrvarskih sorata Vina od davnina 2018, u organizaciji Hrvatske poljoprivredbno-šumarske savjetodavne službe a u zagrebačkoj Laubi, gdje je, da usput spomenem, prije nedugo, u veljači, održan festival Vinart Grand Tasting 2018 uz sudjelovanje i većeg broja dalmatinskih vinara. Nije ovdje cilj ulaziti u to tko je kriv za poklapanje datuma, nego valja kazati sljedeće: s obzirom na tematiku odnosno njen bitan dio: smotra Vina iz davnina 2018 i smotra Vino Dalmacije, a i tjedan dana kasniji Dubrovnik FestiWine, bez obzira na popriličnu kilometarsku udaljenost između Zagreba te Splita i Dubrovnika, preklapaju se u vrlo važnom segmentu, konkretno u autohtonim sortama kojih baš Dalmacija ima lijepi broj (pošip, grk, vugava, bogdanuša, parč, debit, maraština ili rukatac, kujundžuša, plavac mali, crljenak ili tribidrag, drnekuša, babić, lasin, plavina… ), i bila bi velika šteta da visokokvalitetnih vina baš od tih kultivara ne bude u značajnijem opsegu na sve tri priredbe, odnosno u punom opsegu u Metropoli.

– Mnogi vezano uz festival Vino Dalmacije primjećuju eto nam još jednog sajma vina, a ja na to odgovaram naglašavajući: ovo je drukčiji sajam. Naime po prvi put u Dalmaciji festival organiziraju sami vinari, dakle oni koji izravno žive od vina pa je logično da im je stalo da manifestacija bude pripremljena na način da ona donese koristi kroz popularizaciju vina i vinogorja te u plasmanu Bakhova nektara Dalmacije. Potporu za projekt dobili smo od Hrvatske gospodarske komore a i od dalmatinskih županija, kojih je četiri. Nastojanja su da se ovakvim okupljanjem svih vinara Dalmacije na jednome mjestu razvija, učvršćuje i pokaže jedinstvo dalmatinske vinske branše te da se lijepo i kako treba istaknu brojne specifičnosti Dalmacije na vinskom području. Kao Dalmacija želimo se cjelovito predstaviti, ukazati na posebnosti, primjerice i domaće sorte o kojima se ne priča puno i o kojima se manje zna, želimo se pozabaviti i kreacijama vina miješanjem lokalnih sorata s onima internacionalnima, dakle u jednome segmentu proizvodnje objediniti nacionalno i internacionalno, te popularizirati takvu kapljicu. Kako je fokus u punoj mjeri na Dalmaciji i na njenim vinogorjima i kultivarima, tako smo odlučili i to da festival bude ne uvijek u jednoma gradu, nego da svake godine pozornicom održavanja dotakne neki drugi dio Dalmacije. Ipak, da ne bismo bili baš u potpunosti zatvoreni u sebe, zamišljeno je da svaki put na festivalu imamo i ponekog gosta iz neke regije izvan Dalmacije, tako će, konkretno, sada u Splitu gost biti udruga Graševina croatica s proizvođačima iz Slavonije i Podunavlja – kaže Ivica Kovačević, predsjednik udruge Vino Dalmacije.

Stručni suradnik u organizaciji festivala Vino Dalmacije 2018, posebice glede realizacije vinskih radionica, Leo Gracin, inače i proizvođač vina te prijavljen kao izlagač na festivalu, donedavno zaposlen na zagrebačkom Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu a sada zaposlenik Splitskog sveučilišta, dodaje kako kako je održavanje festivala Vino Dalmacije 2018. unutar Sveučilišnog kampusa prilika za tješnje povezivanje akademske zajednice i gospodarstva, te najavljuje osnutak, na Splitskom sveučilištu, poljoprivrednog studija što će uključivati i vinogradarstvo i vinarstvo.

Igor Barbarić, tajnik Udruženja vinarstva Hrvatske gospodarske komore koja je, kako je rečeno, spremno poduprla festival Vino Dalmacije, nadovezao se izjavom kako je bitno da što više kušanja vina bude upravo u području u kojemu vina nastaju, i uvjeren je da svaka regija mora imati jedan glavni vlastiti sajam kroz koji će se profilirati struka, stoga HGK čvrsto stoji uz organizatore ovoga festivala na kolosijeku strategije zacrtane kroz projekt Vina Croatia – vina mosaica.

Evo i izlagača koji su se do sada prijavili za nastup na Vinu Dalmacije: Bastijana Tomić, Jakša Bedalov, Dalmacija-vino, Dingač-Skaramuča, Leo Gracin, Grgić-vina, Hvar Hills Vrbanj, Korta Katarina, Kraljevski vinogradi, Maslina i vino, Ivica Milan Kaštel Novi, Saints Hills, Ante Sladić, Stina-vino, Testament Winery Šibenik, Rizman, Perišin Kaštel Kambelovac, Šarić Lastovo, Terra Madre, Baraka Šibenik, Birin Šibenik, Grabovac, Krajančić, Krolo, Frano Miloš, Rak, Vuina, Prović, Kairos, Volarević, Zlatan otok, Ivica Carić, Boškinac, Prgin vina Bucavac, Dubrovački podrumi, Bibich.

Vinske radionice – petak, 13,04., 13,00 h: Pošip, od vinograda Marina Tomašića Barbace zvanog Caparin do najvažnije bijele sorte Dalmacije. Usporedno kušanje odabranih vina od pošipa iz cijele Dalmacije / 14:15 h: Vino kao sastavnica mediteranske prehrane: medicinski pogled / 15:30 h: Maraština odnosno Rukatac, skriveni adut Dalmacije. Multifunkcionalna sorta koja daje podjednako dobra svježa bijela vina, zatim zrela i odležana, a u konačnici i desertna / 17:00 h: Drukčija Dalmacija Kujundžuša, Zlatarica i Trnjak

Subota, 14.04., 13:00 h:  Plavac mali, usporedno kušanje ponajboljih trogodišnjih plavaca iz premium kategorije. Stilovi i evolucija plavca malog starosti tri godine, dobi koja se doživljava idealnom za stavljanje na tržište većine premium vina te sorte / 15:00 h: Debit, Lasina, Babić, sortiment šibenskog kraja i njegovi potencijali. Usporedno kušanje odabranih vina vinara koji su se strastveno posvetili očuvanju nasljeđa i tradicije / 17:00 h: Dalmatinski crni blend, budućnost leži i u afirmaciji autentičnih kupaža dalmatinskih vinogorja. Usporedno kušanje odabranih vina s osvrtom na pozitivna iskustva afirmiranih svjetskih regija.

Festival je u petak otvoren od 11 do 20 sati  a u subotu od 13 do 20,30 sati. Prvi dio, sve do 16,30 sati, predviđen je za poslovne posjetitelje, a šira publika moći će ulaziti od 16,30 sati. Cijena ulaznice je 100 kuna po danu.  ♣

  DUBROVAČKA VINSKA SETEMANA 2018 – Jedva da u Splitu završava festival Vino Dalmacije 2018, a u Dubrovniku počinje manifestacija Dubrovačka vinska setemana sa smotrom plemenite kapljice FestiWine 2018, petom (dakle jubilarnom! – čestitke!) po redu. Cijeli program traje od ponedjeljka 16. pa sve do 22. travnja, i to je doista dubrovački vinski tjedan (tal. settimana=tjedan).

Tilda Bogdanović, šefica organizacije (suhiucasi)

Organizatori su pripremili bogat sadržaj. S dubrovačkim ugostiteljima – a, koji su to moći će se u Grodu vidjeti kroz oznake Wine Friendy – dogovorili su da se za ponudu pripreme posebni prigodni menui i da širok bude izbor vina što se odlično sljubljuju s izabranim jelima dubrovačkoga kraja. Predviđeno je i, posebno, kušanje stonske kamenice s raznim vinima, s izborom i proglašenjem vina što se najbolje slažu s kamenicama. Na rasporedu je i stručno ocjenjivanje vina uz sudjelovanje renomiranih domaćih i inozemnih degustatora. Tjedan završava u lijepom ambijentu Sunset Beacha u uvali Lapad revijom vina na kojoj će se licem uz lice susresti proizvođači plemenite kapljice, vinski trgovci, ugostitelji i sommelieri, vinski novinari, široka publika. Doživljaj će pojačati Sparkling table u režiji Salona pjenušavih vina održanog prije nešto više od mjesec dana u Zagrebu i Ljubljani.

Najavljene su i vinske i kuharske radionice, protagonist jedne od čini se posebno atraktivnih radionica, one pod okriljem Gault & Millaua, je japanski chef Ippei Uemure. Chef Uemura, osnivač i šef kuhinje marsejskog restorana Tabi no Yume, poznat je po izvrsnom spajanju mediteranskih namirnica s tradicionalnom japanskom tehnikom obrade ribe. Nedavno ga je znani gastronomski vodič Gault & Millau proglasio Talentom 2017. godine. On je i dobitnik nagrade za najbolju morsku kuhinju. Chef Uemura će otkriti tajne japanske pripreme hrane i pažljivog sljubljivanja modernih tehnika s tradicijskim namirnicama.

Jedna radionica na festivalu posvećena je lokalnom slatkome od vina – mantali. Mantala je vrlo ukusna, aromatična i izdašna slastica tradicije dugačke više od 300 godina. Priprema se od ukuhanog mošta i krupno mljevenog pšeničnog brašna uz dodatak kore od ljute naranče, zatim badema, muškatnog oraščića, klinčića i cimeta. Više informacija o ovoj tradicionalnoj deliciji šireg dubrovačkog područja na predavanju koje organiziraju Agroturizam Konavle i Dubrovnik FestiWine, uz gostovanje Marije Đano, vlasnice jedinog (a zašto je jedini???!!!) gospodarstva registriranog za pripremu mantale.

A onda na scenu nastupa sommelijerka i vinska akademičarka Mira Šemić koja živi u Ljubljani.  Ona će nazočne uvesti u svijet vina kroz upoznavanje osnova osjetilne analize vina. Predstavit će se razne stilistike vina, uz nju će se moći naučiti kako prepoznati kvalitetno vino te kako odabrati odgovarajuće vino uz pojedinu hranu.

Među osobitostima festivala je i gastro spektakl Dubrovnik FestiWine Gala, a riječ je o svečanoj večeri u hotelu Excelsior na kojoj će se uz sedam pobjedničkih vina s prošlogodišnjeg festivala predstaviti jela kreativne kuhinje mladih ali dokazanih chefova – domaćina Petra Obada, te gosta Igora Jagodića iz Slovenije. Kao i prošlih godina, cjelokupan prihod namijenjen je stipendiranju mladih talenata iz područja kulinarstva i somelijerstva.

Izlagači na Dubrovnik FestiWineu 2018, barem oni prijavljeni do ovoga trenutka: Adriatic Orebić, Mato Antunović, PG Oskorušno, Badel 1862, Ivo Cibilić, Dingač-Skaramuča, Korta Katarina, Kuna 1898, Madirazza, Vinarija Marlais, Pavo Miličić, Pelješki vinogradar, Pelješki vrhovi POZ janjina, PZ Putnikovići, Saints Hills, Šimunković, Franica Šunj Pezo, Ivo Violić, Boris Violić, Mato Vlašić, Bratos vina, Nikša Bratoš, Carevi podrumui, Damarius Winery, Dubrovački podrumi, Božo Metković, Miljas, Pero Monković, Mijo Uroš, Crvik, Vodopić, Niko Mihael Zore, Blato 1902, Zlatko Bačić, Bire, Zoran Cebalo Popić, Vinarija Dine, Vinarija Fides, PZ Nerica, PZ Čara, Zure, Zadruga neretvanskih branitelja, Poljopromet, Provin Lastovo, Rizman, Volarević, Petrač, Stručić, Đurinski, All4wine, AgrisVita, Mara Špoljar Barundić, Šime Škaulj, Kronos-Kalazić, Dvorac Belaj, Domaine Koquelicot, Tomaz, Kropec, Vuglec-breg, Vinarija Čitluk, Citrus d.o.o. Lovas Srijem.

A evo sada i tko je sve u žiriju za ocjenu vina u sklopu Dubrovnik FestiWinea 2018: Bojan Kobal, Slovenija, kao predsjednik ocjenjivačkog suda (na slici), zatim kao članovi Marin Berovič, Slovenija, Franjo Francem, Hrvatska, Darrel Joseph, Austrija/Sjedinjene Američke Države, Angela Muir, Velika Britanija, Aleksandar Noršić, Hrvatska, Tihomir Prusina, Bosna i Hercegovina, Quentin Sadler, Velika Britanija, Jean Smullen, Irska, Željko Suhadolnik, Hrvatska, Lars Torstenston, Švedska, Mira Šemić, Slovenija.

BIOGRAFIJE

Bojan Kobal (suhiucasi)

Bojan Kobal rođen je 1977. godine u Ljubljani. Suvlasnik je jedne od najvećih slovenskih kompanija koja izvozi vina u Kinu – Alpswine, a i vlasnik je vinarije Kobal. Dugi niz godina radio je kao enolog u najstarijoj slovenskoj vinariji Ptujska klet. Posebno je posvećen bijelom vinu. Održava prezentacije na vinskim sajmovima diljem svijeta, kao što su London Wine Fair, Prowein i Vinitaly te brojnim drugima. Specijalizirao je enologiju na Biotehničkom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. Surađivao je s Angelom Muir (MW), kao i s brojnim proizvođačima vina širom svijeta. Posjeduje službenu licencu za ocjenjivanje vina, te redovito sudjeluje na brojnim svjetskim natjecanjima poput Vino Slovenia, Ljubljana, Muvina Prešov, AWC Wien master tasting i Michelangelo Wine Awards u Južnoafričkoj Republici. Osvajač je 18 šampionskih titula na relevantnim međunarodnim ocjenjivanjima vina, kao i više od 250 zlatnih i srebrnih odličja.

Marin Berovič redovni je profesor bioprocesnog inženjerstva i fermentacijskih tehnologija Univerziteta u Ljubljani. Specializirao je u TU Graz, TU Delft, TU Hannover, ETH Zurich, DTU Lyngby, Strathclyde University. Gostujuči profesor na Pontificia Universidad de Santiago de Chile. Predsjednik ESBES (2005-2008). Predavao u Geisenheimu, Stellenboschu, National Institute of Wine Technology u Adelaideu, Yamanashi. Član nacionalne komisije za ocenjivanje vina KIS (1996), predsjednik ili član 22 prestižnih međunarodnih komisija na internacionalnim ocjenjivanjima vina (Vino Ljubljana, CMB,Mundus vini, Michelangelo, Great American Wine Competition, Finger Lakes, Emozioni dal Mondo, Vinalies Internationales, Bacchus, Zarcillo, Sélections Mondiales des Vins, Citadelles du Vin, Terravino, Glass of Bubbly….). Obišao je sve vodeće vinske regije svijeta, piše za magazine Vino, Dolce Vita, Svijet u čaši i Dobar tek. Delegat OIV (BIWC, Muvina). Član FIJV i FICB.

Darrel Joseph (suhiucasi)

Darrel Joseph Amerikanac je s prebivalištem u Beču, piše o vinima i vinskim regijama srednje i istočne Europe za publikacije Decanter, Decanter.com, Harpers Wine & Spirit (UK), Meininger’s Wine Business International (Njemačka) i wine-searcher.com. Njegovi su radovi objavljivani i u Wine Spectatoru (SAD), Vinumu u Švicarskoj i Njemačkoj, VinCE u Mađarskoj. Svojim prilozima  pridonio je stvaranju publikacije Hugh Johnson’s Pocket Wine Book u Velikoj Britaniji.Urednik je engleskog izdanja knjige ‘Tokaj: The Wine of Freedom” autora Lászla Alkonyija. Kao sudac sudjeluje na međunarodnim degustacijama i natjecanjima vina, uključujući i prestižnu Decanterov World Wine Awards u Londonu. Sudio je i na Berlin Wine Trophyju (Njemačka), Mundus Viniju (Njemačka), Asia Wine Trophy (Južna Koreja), Concoursu Mondial de Bruxelles (Belgija), Austrian Wine Challangeu (Austrija), kao i na hrvatskoj Vinistri. Darrel organizira brojna kušanja i prezentacije za vinske klubove i škole, poduzeća i privatne klijente diljem Europe, uključujući London International Wine Fair. Član je udruženja Circle of Wine Writers Ujedinjenog Kraljevstva.

Franjo Francem (suhiucasi)

Franjo Francem poslovnu karijeru počeo je u PIK-u Đakovo, nastavio u Badelu 1862 i u Agrokoru. Obavljao je razne dužnosti: glavni enolog, direktor proizvodnje, direktor razvoja, direktor projekata itd. Jedan je od osnivača i sadašnji je dopredsjednik Hrvatskog sommelier kluba. Inicirao je i osnutak Hrvatskog društva enologa, čiji je bio dugogodišnji predsjednik. Član je Union International des Oenologues. Organizator je brojnih edukacija, tečajeva i radionica za enologe i sommeliere kao i za sve poklonike kulture stola i vina. Organizirao je višegodišnja regionalna i nacionalna prvenstva sommeliera. Pokretač je Akademije vina kroz koju je u nepune tri godine prošlo oko 2500 polaznika u nekoliko različitih programa. Certificirani je degustator vina sa dugogodišnjim iskustvom i sudjelovanjem u brojnim ocjenjivanjima vina u Hrvatskoj. Član je najprestižnijih međunarodnih ocjenjivanja vina u Sloveniji, Mađarskoj, Slovačkoj, Češkoj, Italiji, Švicarskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Portugalu, Španjolskoj, Južnoj Africi, Brazilu, Kanadi, SAD-u i Izraelu.

Angela Muir (suhiucasi)

Angela Muir iz Velike Britanije bavi se vinima od 1970. godine, i to na području marketinga i prodaje, nabave za vodeće britanske trgovce u veleprodaji i maloprodaji. Pomagala je svojim klijentima diljem Europe i Južne Amerike u proizvodnji, odabiru i izvozu vina. Godine 1980. stekla je titulu MW (Master of Wine), i od tada pomaže velikom broju izvrsnih studenata koji idu istim tim, njezinim putem. Čak 14 je godina bila predsjednica ocjenjivačkog suda za časopis Decanter Wine Magazine za područje srednje i istočne Europe. Bila je i članica ocjenjivačkog suda na natjecanjima u Hrvatskoj. I dalje pokazuje veliko zanimanje za razvoj industrije vina u srednjoj i istočnoj Europi, a posebno su joj drage države bivše Jugoslavije, za koje vjeruje da imaju iznimno velik potencijal za proizvodnju kvalitetnih vina.

Tihomir Prusina rođen je u srpnju 1960. godine u Hamzićima, općina Čitluk, BiH. Diplomirao je 1985. godine na Fakultetu poljoprivrednih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Magistrirao je 2004. godine a doktorsku dizertaciju pod naslovom Utjecaj autohtonih sojeva kvasaca saccharomyces cerevisiae na kvalitetu vina žilavka obranio je 2011. godine na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1985. stalno je zaposlen u Vinariji Čitluk d.d., gdje i sada radi kao rukovoditelj vinarske proizvodnje i glavni enolog. Član je društva enologa Hrvatske. Više od 20 godina sudjeluje na domaćim i međunarodnim ocjenjivanjima vina. Od akademske godine 1997./1998. do danas radi i u svojstvu vanjskog suradnika na Agronomskom i prehrambeno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Mostaru a kao asistent iz predmeta Vinarstvo, Tehnologija vina i Vinarstvo II. Sada, u zvanju docenta, nositelj je navedenih kolegija. Objavio je nekoliko znanstvenih radova na temu autohtonih kultivara Hercegovine – žilavke i blatine.

Aleksandar Noršić posjeduje iznimno bogato profesionalno iskustvo na rukovodećim pozicijama razvoja u poslovanju restorana i barova u nagrađivanim tvrtkama poput Grand Circle Travel, Celebrity Cruises, Valamar hoteli i ljetovališta. Njegova stručnost očituje se u provođenju treninga i mentorstva zaposlenika, kao i sektoru razvoja, upravljanja financijama u promjenjivom okruženju, javnih nastupa i ostvarenju ukupnog zadovoljstva gostiju. Licencirani je predavač od strane United States Sommelier Association Wine School, gdje je završio edukaciju te od koje posjeduje napredni certifikat. Suvlasnik je Otto & Frank bara i konzultantske kuće Tom Tom Gornji grad u Zagrebu. Trenutačnoo radi kao Corporate Manager F&B operacije pri Apollo Grupaciji.

Quentin Sadler (suhiucasi)

Quentin Sadler iz Velike Britanije predavač je i konzultant. Član je međunarodnih institucija The Association of Wine Educators, The Circle of Wine Writers, FIJEV (Fédération Internationale des Journalistes et Écrivains des Vins et Spiritueaux) i suradnik je instituta The Institute of Wines and Spirits. Uz brojne aktivnosti, piše za web stranice Quentin Sadler’s Wine Page i Catavino.net. Redovito sudjeluje u ocjenjivanju vina na međunarodnim natjecanjima. Također, radi i kao predavač na WSET tečajevima, formira vlastite tečajeve, vodi prezentacije vina i vinokušnje, te je vrlo tražen kao govornik.

Jean Smullen iz Irske 1999.godine osnovala je pod svojim imenom i prezimenom agenciju koja promovira vinske brandove i kulturu. Jean Smullen agencija specijalizirana je za područje PR-a, marketinga i organizacije događanja za mnogobrojne vinarije i vinske brandove. Dugi niz godina radila je kao novinar s posebnim naglaskom na vino, u medijima poput radija, televizije i tiskovina. Godine 2013. ušla je u finale izbora za Komunikatora godine u okviru International wine and spirit competition. Izradila je vinski dnevnik za Republiku Irsku na www.jeansmullen.com a kako bi naglasila utjecaj organizacije događanja na razvoj gospodarstva. Sudjelovala je kao sudac na brojnim događanjima  i festivalima. Dobitnica je cijenjene WSET (Wine and Spirit Educational Trust) diplome.

Željko Suhadolnik rođen je u listopadu 1946. u Zagrebu.  Za sebe voli reći kako je kasne berbe, ili Spätlese, Late Harvest, vendemmia tardiva, vendange tardive…  Živi u Zagrebu, gdje je i pohađao školu. Nakon gimnazije studirao je strane jezike (talijanski i francuski) na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Služi se sa četiri strana jezika – engleskim, talijanskim, francuskim i njemačkim. Po zanimanju je novinar. U novinarstvo ulazi krajem šezdesetih godina kao suradnik tadašnjeg časopisa Izbor u izdanju kuće Vjesnik. Potom surađuje s tjednikom Studio, slijedi godina dana rada u Vjesnikovoj Press Agenciji a onda, 1975. godine, zapošljava se u popularnom tjedniku Vikend, u kojemu između ostaloga prati segment turizma i vina. U Vikendu je bio urednik sve do kraja 1991., a 1992. s kolegom i prijateljem Mladenom Horićem osniva reviju za vino, gastronomiju i turizam Svijet u čaši, koju kao glavni urednik vodi i sada. Inače, jedan je od osnivača Hrvatskog sommelier kluba, i prvi koji je, i to u Svijet u čaši, uveo degustacije s ocjenjivanjem vina s tržišta, kao potrošački putokaz. Kao degustator i ocjenjivač vina sudjelovao je na prvom nacionalnom ocjenjivanju Vina Croatia – Vina Mosaica 2015. u Zagrebu, u organizaciji Hrvatske gospodarske komore, više je puta sudjelovao na ocjenjivanjima Dubrovnik FestiWine i Vinistra, pa i na ocjenjivanjima vina Zagrebačke županije, a u inozemstvu na ocjenjivanjima Vino Ljubljana u Ljubljani, Concours Mondial de Bruxelles u Bruxellesu i po raznim gradovima Europe a jednom i u Čileu u Južnoj Americi, Mundus Vini u Neustadtu an der Weinstrasse u njemačkom Palatinatu, Vinitaly u Veroni, Emozioni dal Mondo: Merlot e Cabernet insieme u Bergamu, Portugieser du Monde u mađarskome Pečuhu.

Krajem 2017. za svoje višedesetljetno djelovanje na vinskoj pozornici primio je, na dodjeli nagrada za godišnja postignuća u organizaciji zagrebačke marketinške kuće Vinart, priznanje s titulom Zaslužnik, a za zasluge u razvoju kulture vina, pokretanju trendova, čuvanju vinske tradicije, afirmaciji umjerenosti konzumacije, poticanju znanosti o vinu, promociji kvalitete vina i za ostalo što je zadužilo vinsku scenu u 2017. i ranije.

Mira Šemić, ugledna slovenska sommelierka, počela se intenzivno baviti vinima prije trideset godina. Tijekom svoje duge karijere obišla je sve vodeće vinske regije svijeta. Godine 1995. godine otvorila je u centru Ljubljane prestižni restoran Monroe, koji je svojedobno predstavljao prekretnicu u razvoju ugostiteljstva u Sloveniji. Restoran je prvi nudio degustacijske menue kao i raznoliku ponudu vina na čaše. Godine 2003. u vinoteci Galerija umjetnosti i vina vodi mnogo degustacija vina te prezentacija, u programima surađuje s brojnim priznatim umjetnicima i glazbenicima. Iznimno dobro poznaje ponudu vina iz Australije i Novog Zelanda. Diplomirala je na WSET-u (Wine and Spirit Educational Trust), jednom od najpoznatijih međunarodnih vinskih programa sa sjedištem u Londonu. Posjeduje i titulu sommeliera 3. stupnja, te je jedina sommelijerka s navedenim certifikatom u ovom dijelu Europe. Vodi i organizira Malu vinsku školu u Ljubljani. Organizira i vodi brojne radionice i edukacije širom svijeta. Stručna je suradnica slovenske revije Pet zvezdic I časopisa Slovenske novice. Radi kao konzultant i savjetnik za ugostiteljske objekte kojima pruža pomoć pri sastavljanju vinskih karti, spajanju vina s ponudom hrane, kao i oko edukacije osoblja. U kolovozu 2017.godine postala je Winekademiker, prva žene u regiji s navedenom titulom.

Lars Thorstenson (suhiucasi)

Lars Torstenson, rođen u Švedskoj, studirao je kako bi postao novinar, a novinarstvom se i bavio nekoliko godina dok se, 1988., nije preselio u Francusku  i postao proizvođač vina. Radio je kao podrumar i voditelj vinarije Domaine Rabiega/Clos Dière u razdoblju od 1988. do 2005., zatim kao podrumar i u Château d’Esclans od 1995. do 2003. Od 2006. savjetnik je za tržište vina, ali i dalje radi za brojne proizvođače vina u Francuskoj, Španjolskoj, Italiji, SAD, Bugarskoj, Ukrajini te čak i Švedskoj. Dobitnik je nagrade Vigneron de l’année koju dodjeljuje Gault&Millau, te triju prestižnih zvjezdice vodiča od Betanne&Dessauve za rad u Domaine Rabiega. Osvojio je i brojne druge nagrade u Francuskoj i drugim zemljama, te napisao brojne vinske vodiče i knjige izdane u Švedskoj i Danskoj.

TREĆE PRVENSTVO SOMMELIERA DALMACIJE u EXCELSIORU POD SRĐEM – Unutar ovogodišnje Dubrovačke setemane uz koju je vezan i jubilarni peti Dubrovnik FestiWine bit će i treće prvenstvo sommeliera Dalmacije. Odvijat će se 16. i 17. travnja u dubrovačkome hotelu Excelsior. Prvenstvo se održava uz potporu Grada Dubrovnika, TZ Grada Dubrovnika, Dubrovačko-neretvanske županije, TZ Dubrovačko-neretvanske županije, TZO Orebić te brojnih drugih privatnih tvrtki. U ponedjeljak, 16. travnja su četvrtfinalna i polufinalna natjecanja, zatvorena za javnost, a utorak 17. travnja je finale, otvoreno za javnost. Nagrada trojici prvoplasiranih sommeliera – zahvaljujući angažmanu zagrebačke uvozničkei distribucijske kuće Pago – vrlo je atraktivna: posjet glasovitoj francuskoj vinorodnoj dolini Rhône uz četverodnevni obilazak najboljih tamošnjih vinskih kuća.

Siniša Lasan

Inače, Dubrovnik je na lanjskom natjecanju za prvaka Dalmacije imao dva predstavnika – Sinišu Lasana (na slici), koji je osvojio prvo mjesto, te Marka Šrama, koji je bio drugi, dok je trećeplasirani sommelier Dalmacije bio Branimir Vukšić iz Šibenika. Na prošlogodišnjem natjecanju sudjelovalo je osam natjecatelja. Vrijedi ovdje spomenuti, vezano uz Lasana i Šrama, to da se oni spremaju za nastup na Prvenstvu sommelijera Balkana, najavljeno za 10. i 11. studenoga Beogradu!

Na ovogodišnjem sommelijerskom prvenstvu Dalmacije u Dubrovniku, za koje se do kraja ožujka prijavilo 26 natjecatelja, dakle triput više nego lani, a sudit će 11 stručnjaka iz različitih segmenata ugostiteljstva. Iz Dubrovnika su Denis Jazvin, glavni sommelier grupacije ALH, Ana Bitanga Jukić, sommelierka i suvlasnica restorana Kopun koji se već drugu godinu zaredom našao na listi Michelinovih preporuka, Ivo Ivaniš, vinolog i vlasnik wine bara Ankora u Cavtatu, te Leo Bautović, barmen, pobjednik Grand Gourmeta. Iz Pule je Filip Savić, jedan od najškolovanijih i najuspješnijih hrvatskih sommeliera, nositelj titule najboljeg sommeliera sa tri prvenstva države – 2013., 2015. i 2016. godine, a iz Zagreba Mario Meštrović, nositelj

Ivo Ivaniš (suhiucasi)

međunarodne ASI diplome s GOLD certifikatom i povjerenik Hrvatskog sommelier kluba za Zagreb, on inače ove godine sudjeluje i kao degustator na Decanteru. U sudačkom timu su i Ivan Stiblik, povjerenik HSK za Dalmaciju i pokretač prvog festivala vina u Zadru, Juraj Dusper, poznavatelj vina i vlasnik tvrtke za uvoz i veletrgovinu Vinotrade iz Zagreba, zatim Ante Bojić, sommelier, chef i vlasnik konobe Adio Mare na Korčuli, kao i Marija Mrgudić, jedna od najpoznatijih hrvatskih vinarki, ikona pelješkog vinarstva. Svakako je najzvučnije sudačko ime prvenstva Eric Zwiebel, riječ je o Alzašaninu s titulom Master sommelier koji posljednih 16 godina živi i radi u Londonu.

Marija Mrgudić (suhiucasi)

Uz ovogodišnje sommelijersko prvenstvo Dalmacije u Dubrovniku se očekuje vrlo zanimljivo događanje, ne samo u smislu sučeljavanja kandidata u borbi za titulu prvaka i viceprvaka, nego i po dodatnim sadržajima, konkretno uz radionicu pod naslovom Vina Dalmacije a što će je voditi aktualni državni prvak u sommelijerstvu Siniša Lasan. Zagrepčanin Lasan već nekoliko godina kroz cijelu turističku sezonu radi u dubrovačkom ugostiteljstvu i zahvaljujući njemu na vinskim kartama ponajboljih restorana u gradu podno Srđa našla su se mnoga hrvatska vina za koja prije, zacijelo iz nedovoljunog poznavanja, nije pokazivano osobito zanimanje dubrovačkih ugostitelja međutim koja svakako zavređuju da se nude u gradu biseru našeg Jadrana kao adekvatni pratitelji lokalnih specijaliteta na tanjuru. Kao prvi hrvatski sommelier koji je 2006.  godine pozvan da bude ocjenjivač vina na znanome Decanterovu World Wide Awardu i kao zasad jedini hrvatski  sommelier koji je, u siječnju 2018. u Londonu, uspješno položio sve ispite za Advanced Master Sommelier što je na korak do prestižne titule Master Sommelier, Lasan je autoritet, i očekuju se odličan izbor karakternih dalmatinskih vina i odlična prezentacija.  ♣

VINA IZ DAVNINA – Zagreb, Art-Galerija Lauba, 13. i 14. travnja 2018: Vina iz Davnina 2018, prva revija plemenite kapljice od hrvatskih autohtoinih sorata. Organizator: Hrvatska poljoprivredno-šumarska savjetodavna služba, voditeljica projekta dipl. ing agr. Nataša Puhelek, iz poznate vinogradaresko-vinarske obitelji Puhelek Purek iz okolice Zeline. Na slici je (desno) s ocem Stjepanom, znanim zelinskim proizvođačem kraljevine, graševne, sauvignona, te sa sestrom Ivanom, koja je posebno aktivna u proizvodnji pjenušaca, a inače je zaposlena u Zavodu za vinogradarestvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta.Obje sestre bile su vinske kraljice Zagrebačke županije, otud i naziv Kraljica pjenušcu (od kraljevine!) obitelji Puhelek Purek. Na smotri u Laubi očekuje se, veli Nataša Puhelek Puština, oko 50 izlagača. Smotri je prethodilo stručno ocjenjivanje, oko 80 je prijavljenih uzoraka. Dvije su ocjenjivačke komisije, a predsjednik je bio Marijan Čižmešija, viši stručni savjetnik savjetodavne službe.   ♣

PROWEIN 2018

VINA CROATIA – VINA MOSAICA: NAJBOLJE STOJE BADEL 1862, BELJE i FERAVINO – Na ovogodišnjem sajmu vina ProWein 2018 u Düsseldorfu, u organizaciji Udruženja vinarstva Hrvatske gospodarske komore predstavili su se 16 hrvatskih vinarija i dva proizvođača jakih alkoholnih pića. Na dva štanda površine 102 m² svoje proizvode izložili su Badel 1862, Feravino, Lagradi, Iločki podrumi, Dingač Skaramuča, Dvanajščak–Kozol, Krauthaker, Vinarija Iuris, Kutjevo d.d., Poljopromet–Vina Terra Madre, Veralda, Belje, Timarist–Vinarija Raak, Zlatan Otok, Degrassi, Kraljevski vinogradi te dva proizvođača jakih alkoholnih pića: Maraska i Apimel.

– Hrvatska je u Njemačku prošle godine izvezla vina u vrijednosti od više od dva milijuna eura. To Njemačku čini drugim po veličini izvoznim tržištem za hrvatsko vino – kaže tajnik udruženja vinarstva HGK Igor Barbarić, dodajući kako je druga zemlja izvoza Bosna I hercegovina. – Za Njemačku ide čak 16 posto od ukupnog izvoza hrvatskog vina. Ukupno gledajući prošlu godinu u odnosu na 2016., uvoz vina se vrijednosno smanjio za sedam posto, a izvoz se povećao za 24 posto. Badel 1862, koji već tradicionalno nastupa na ovom sajmu, uz Kutjevo d.d. izvozi i najveće količine vina na njemačko tržište.

– Želja nam je još više se približiti i stranim konzumentima koji su Hrvatsku prepoznali kao posebnu turističku destinaciju. Badelov asortiman bijelih vina u posljednjih godinu dana doživio je snažno stilsko i kvalitativno unaprjeđenje. Tako smo tržištu uz prepoznatljive brandove Korlat, Korlat Supreme, Ivan Dolac i Dingač, ovih dana predstavili graševinu berbe 2017. iz Vinarije Daruvar a pod brandom Vezak. Riječ je o vinu koje je po ocjenama stručnjaka veliki favorit i smiješi mu se sjajna budućnost. Svaki naš proizvod je jedinstven, što potvrđuje i najnovija nagrada osvojena na ocjenjivanju Mundus Vini-Spring tasting 2018, Best of show Croatia za Arhivsku graševinu 1990. – rekla je Kristina Bocak Gojun, direktorica marketinga i inovacija u Badelu 1862.

Vina Belje su na ovom sajmu primila sljedeće nagrade osvojene na ocjenjivanju Mundus Vini: zlato za Graševinu Goldberg berbe 2016. te srebra za vrhunsku I za kvalitetnu Graševinu 2017.

– Najviše smo ponosni na srebro za kvalitetnu Graševinu 2017. jer se ovime potvrdilo kako butelja naše bazne graševine nudi najbolji omjer cijene i kvalitete – izjavila je Ivana Grepo iz Vina Belje.

– Feričanačko Feravino iznimno je zadovoljno nastupom na ProWeinu 2018. Već stižu narudžbe novih partnera iz Njemačke, Danske i zemalja Beneluxa. Interes su osobito pobudila vina od graševine i frankovke. Na sajmu smo se povezali s proizvođačima frankovke iz Austrije, koja je svojevrsna prijestolnica ove sorte. (Još prije više godina upravo je Svijet u čaši poveo enološku i marketinšku ekipu Feravina u Gradišće, da se upozna s frankovkom od koje Gradišćanski čuda člne!!! – primj. aut.). Radeći usporedbe možemo biti ponosni na postignute rezultate naše frankovke, sorte po kojoj je Feravino sve prepoznatljivije – ističe Luka Vrga, direktor prodaje i marketinga Feravina. – Feravino trenutno izvozi u 15 zemalja svijeta: Njemačku, Francusku, Nizozemsku, Englesku, Irsku, Estoniju, Švicarsku, Poljsku, Sloveniju, Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Rumunjsku, SAD, Meksiko i Japan. Najviše se vina izvozi u Njemačku, Francusku, Nizozemsku, SAD i Srbiju. Planira se povećanje izvoza sa sadašnjih 15 na 40 posto od ukupne prodaje.

S Proweina uslijedio je put na prezentaciju hrvatskoga vina u New York.  ♣

Bye Buying Guide

CROATIAN SYRAH BEST EVER! – I had been lucky to get it some years ago, I had had patience to wait and keep it, and it has turned out to be, I dare say, the best croatian made syrah since now!  It is the Korak Estate’s Plešivica Syrah 2011 Križevac vineyard: dark, complex, dense & concentrated, warm, balanced and very elegant, discreet on the nose, some dark berry fruit, a kiss of nuts and chocolate, slightly peppery, hint of mint, in the mouth rounded, somewhat creamy, soft, silky tannin, 14,8 vol % alcohol excellently incorporated, fullbodied, long finish…

Bottle to be opened some hours before the tasting! Can go fine with meat and the fish, matured cheeses, even with the chocolate (dark chocolate) tart! As the meditation wine, too.

If I remember well – it was a long time ago I had the opportunity to taste it  – there could be another one Croatian syrah deserving to be put into this category: the Istrian Moreno Degrassi’s Contarini Syrah 2011 riserva (14,2 vol %)

The Križevac vines on the northern Croatia Plešivica hills close to Zagreb are situated on the slopes at 350 m above the sea level, season 2011 was quite warm but not hot, balanced and very good especially for the reds.

Unfortunately, no more Korak 2011 vintage bottles (bye bye!) availables on the market, but some are still existing at the Korak family’s cellar, the possibility for the tasting may be at the soon opening of their fine&dine restaurant close to the wine cellar… Meanwhile, the Pater Familias oenologist Velimir Korak is suggesting to taste the Estate’s 2013 Syrah Križevac… ♣

PREMA PUNOJ AFIRMACIJI DELIKATNOG ZANIMANJA

Josipa Andrijanić, Cipelice-lutalice (suhiucasi)

HRVATI CIPELICAMA-LUTALICAMA DO STATUSA INTERNACIONALNO CIJENJENIH ENO-SAVJETNIKA!… – Hrvati kao međunarodno cijenjeni enološki savjetnici po vinskim podrumima doma i vani… – zašto ne? Ako već ne Micheli Rollandi, ono barem medium Rollandi!  Mogućnost realizacije tako nečega i te kako se nazire. A s time, zacijelo, s jedne strane veće angažiranje naših stručnjaka enologa za rad na našim domaćim vinskim posjedima i smanjenje uvoza stranih eksperata, pa i poneki (za reputaciju vinske Hrvatske značajan) izvoz cro-majstora u inozemstvo.

Danas u vrijeme velkog znanja, vrlo razvijene tehnologije i širokih tehničkih mogućnosti proizvesti koreknto, solidno vino više nije problem.  Ali danas kad potrošači imaju priliku biti odlično informirani o onome što im se nudi na tanjuru i u čaši te kad su u hedonističkome smislu sve razmaženiji proizvesti tek korektno vino više nije i dovoljno. Izazov je kreirati i tržištu ponuditi nešto posebno, što naprosto – ali ne iz ovisnosti nego vezano uz užitnost, kompleksnost, originalnog, posebnost – naprosto žarko mami na novi gutljaj. Ekonomski gledano, proizvodnja takvih eno-ostvarenja visokog ranga višestruko je interesantna za samog proizvođača-ponuđača, jer iz pravoga mora ukupne ponude izdiže svoj ambiciozniji eno-uradak i taj uradak ima veće izglede za plasman, zatim takvi ambiciozniji eno-uradci podnose i višu cijenu, a da ne govorim o tome koliko to nešto ekstra znači u smislu imagea i reklame za proizvođača.

Matija Lesković (suhiucasi)

Da bi se postalo cijenjenim i traženim stručnjakom nije dovoljno završiti odgovarajuće školovanje s fakultetom na kraju, naime fakultetska diploma tek je pravi početak. Nužno je stjecati dodatno znanje te iskustvo na terenu, izravno u poslu, zaviriti u druga dvorišta, u dušu i razmišljanja drugih osoba, prvenstveno onih koje su se dokazale kao uspješne. Shvatila je to prije više godina Josipa Andrijanić, koja je poslije poput ptice-selice obišla cijeli vinski svijet i skupljala iskustva u podrumima po svim kontinentima, te svoje utiske prenosila putem simpatično ali s punim pravom nazvanoga bloga Cipelice-lutalice. Josipa, danas na eno-kormilu vinskoga broda slavonskog pjevača Miroslava Škore, nakon niza svojih radnih svjetskih turneja iskazala se osobito nekim uradcima u Bosni i Hercegovini (posebice s trnjakom), na imanju Nuić, te radom I u makedonskom Chateau Kamnik…  Poslije nje van se, s diplomom iz enologije dobivenom na hrvatskim studijima, otisnulo još nekoliko mladih hrvatskih snaga, a tome je uvelike pomogao i legendarni Miljenko Mike Grgić, nekad i sam student na Agronoskom fakultetu u Zagrebu a potom svjetski ugledni enolog i vinar u Kaliforniji. On je prije nekoliko godina utemeljio zakladu kojom se omogućuje najboljim studentima  vinogradarstva i vinarstva zagrebačkog Agronomskog fakulteta da odu na praksu u ponajbolje svjetske vinske podrume u Sjevernoj i Južnoj Americi.  Među stipendistima našao se i Matija Lesković, koji je imao priliku praktično znanje i iskustvo stjecati u Kaliforniji, Čileu (Concha y Toro!), Austriji, te koji ima na enološkome planu olito velike ambicije, naime sad se sprema poći i u Južnafričku Republiku, da bi se u Europu vratio za berbu 2018 koju bi odrađivao u austrijskoj Štajerskoj, kod jednog od ne samo najcjenjenijih nego doista (znam jako dobro,!) jednog od najboljih austrijskih vinara i eksperta za sauvignon, Aloisa Grossa u Ratschu, dosta blizu austrijsko-slovenske državne granice. Kako čujem, Leskoviću se i smiješi zaposlenje u Austriji, zemlji u kojoj, inače, u enoloskome timu vrlo ugledne vinske kuće Schloss Gobelsburg Michaela Moosbruggera radi naša Ana Đogić.

Matija Lesković u Bornsteinu: crnjaci iz Čilea i Kalifornije

Lesković je ovih dana u zagrebačkoj vinoteci Bornstein, sjajnoj pozornici za eno-događanja, svoje svjetske avanture na vinskoj podloži podijelio sa širom našom javnosti kroz prezentaciju dvije vinarije iz SAD i tri iz Čilea i šest interesantnih (crnih) vina što ih je donio iz Čilea te dva iz Kalifornije. Iz Čilea su bili Malmau malbec 2013 – Morandé (Maule), Tiraziš syrah 2012 – Morandé (Casablanca), Vigno carignan 2012 – Morandé (Maule),  Massal 1945 cabernet sauvignon 2015 – Clos de Luz (Rapel, Cachapoal),  Balduzzi-B cabernet sauvignon + carménère’’ 2011 –  Balduzzi (Maule, San Javier), House of Morandé cabernet sauvignon 2010 (Maipo), a iz Kalifornije Vaca cabernet sauvignon + merlot 2012 – Cakebread Cellars (Napa Valley) i Cabernet sauvignon 2012 – Grgich Hill Estate (Napa Valley). Upravo za usporedbu kalifornijske i čileanske kapljice odlučio se, kako je objasnio, stoga što dijelovi Kalifornije i dijelovi Čilea gdje je boravio imaju dosta sličnosti u tipovima tla, (mikro)klimi, sortama. Publici od dvadesetak ljubitelja Bakhova nektara prezentirao je interesantna (uglavnom barriqueom neopterećena!) vina od sorata malbec, carmenere, carignan, syrah ili shiraz, cabernet sauvignon, cabernet franc, merlot, petit verdot, neka su vina bila jednosortna, a neka mješavine. Lesković se potrudio detaljno podastrti podatke o tlu, mikroklimi i načinima proizvodnje svakoga vina, pomažući tako prisutnima da shvate organoleptičke izričaje svakog prezentiranog uzorka.  ♣

Janes Istenič, No 1

ISTENIČ: POLA STOLJEĆA PJENUŠANJA – Najprije je bio No 1 među nogometnim stativama, a potom je postao No 1 u sferi pjenušaca.  Već pola stoljeća enolog Janez Istenič na Bizeljskom kod Klanjca bavi je proizvodnjom pjenušaca klasičnom metodom, onako kako to rade Francuzi. Jubilej će službeno proslaviti 27. rujna ove godine svečanom večerom i, dan poslije, 28. rujna, manifestacijom Dan otvorenih vrata. Tada će pomovirati autobiografsku knjigu Dve zgodbe v enem živlenju (Dvije priče u jednom životu) i ceremonijalno pred uzvanicima otvoriti butelje pjenušca No1 koje su dvije godine ležale na dubini od 15 metara i na 10 Celzijevih stupnjeva u vodi u bunaru uz njegov šampanjski chateau, a koje će izvaditi u svibnju te ih ostaviti do rujna u podrumu da se šamous smiri do svečanosti kušanja i zdravice.  Istenič je vrlo ambiciozno zamislio proslavu: obratio se veleposlanstvima brojnih zemalja s molbom da mu pošalju kraće promidžbene tv-filmove na temu vinogradarstva i vinarstva u tim državama, te je tražio da mu se iz svake zemlje preporuči poneki renomirani tamošnji šampanjer kako bi ga pozvao na svoje imanje na Bizeljsko pa da filmski sadržaj bude popraćen i konkretno, degustacijom pjenušaca pjenušara iz sudjelujućih zemalja.

Jubilarci: Janez Istenič s 50 godina među mjehurićima, a forograf Marko Čolić s 80 godina na plećina

Janez, koji je prijateljevao a i tijesno poslovno surađivao s nažalost već dugo pokojnim Ivom Turkom, prvim suvremenim i tržišno usmjerenim hrvatskim šampanjerom s podrumom u Mariji Gorici između Zaprešića I slovenske Dobove, rado bi da mu se odazovu i ponajbolji hrvatski šampanjeri. Namjerava ih okupiti možda već i u travnju na uvodnom prijateljaskom druženju kod sebe u Bizeljskome, i to bi se sjajno uklopilo u davno već od strane revije Svijet u čaši osmišljenu akciju Sutla-Sotla s druženjima uz tenis, pjesmu i eno-gastronomiju jedanput jedne godine na Bizeljjskom i jednom, sljedeće godine, u Zaprešiću. Nekad je inače Isteničeva kušaonica bila izuzetno popularna kod Zagoraca uz državnu granicu i kod Zagrepčana.

Istenič, koji je vinsku karijeru počeo na Bizeljskjom na pola hektara vlastitog vinograda a čiji se inače pjenušci nalaze i na hrvartskom tržištu, u dobroj mjeri i preko kuće Vrutak, danas godišnje proizvede oko 120.000 butelja pjenušca, i to u 12 različitih etiketa. Špica ponude mu je Prestige extra brut, od 60 posto chardonnaya i 40 posto crnog pinota (jako dobra berba 2013, kija izlazi nakon ljeta), slijedi No1 brut od chardonnaya, crnog pinota, žutog plaveca i graševine…   Inače, Istenič, na slici i s našim fotoreporterom Markom Čolićem koji ove godine pak slavi 81. godinu života (odlilan je!!), uspješno se bavi i proizvodnjom vinjaka i balzamskog octa!  ♣

SAMOBORSKA SALAMIJADA, 31. put!

Zlatni šajber 2018 Krešo Petrić, sa suprugom Snježanom, tajnicom udruge Zlatna šajba

OPG MILAN BANDIĆ? – Trodesetljetna je tradicija u Samoboru, uvijek tjedan dana prije Uskrsa dakle na isteku korizme, Salamijada, revija samoborske salame koja je postala robnom markom Zagrebačke županije, te revija raznih salama iz drugih krajeva Hrvatske ali i iz susjednih nam zemalja, ponajviše Slovenije, pa potom Bosne i Hercegovine, Srbije. Događanje počinje strukovnim ocjenjivanjem za Zlatnu šajbu a nastavlja se gala-večerom dakako s podjelom Velikih zlatnih, Zlatnih, Srebrnih i Brončanih šajbi, te prezentacijom salama, ali i vina samoborskih proizvođača na – također već tradicijskom – Samborskom proljetnom sajmu na glavnome gradskom trgu. Ovogodišnje 31. ocjenjivanje, održano pod predsjedanjem Milinka Perkovića koji je vodio dvije komisije sa po pet članova, okupilo je, kaže Snježana Petrić, tajnica udruge samoborskih proizvođača salame Zlatna šajba, 167 uzoraka. Posebno su ocjenjivane samoborske salame proizvođača iz Samobora i najbliže mu okolice, pa do Zagreba, a posebno druge salame ostalih proizvođača. Dakako, kriteriji ocjenjivanja i bodovni pragovi su isti.

Samoborski vinari popratili su smotru samoborske salame svojom kapljicom. Na slici su Marijan Sokolović, Marijan Žganjer, Ivica Rozjan, Silvio Leskovar, Hrvoje Kovačić, Mirko Dumić, Slak

Pravilnik o samoborskoj salami nalaže da svinja od koje se koristi meso mora biti uzgojena u Hrvatskoj i da sjedište proizvođača i proizvodnja moraju biti unutar Zagrebačke županije. Proizvođač  samoborske salame za tržište treba kao opremu za proizvodnju robne marke imati  hladnjaču za sirovinu, stroj za usitnjavanje tj. sjeckalicau, stroj za miješanje ili mješalicu, stroj za nadijevanje (vakumska punilica), komoru za dimljenje, klima-komoru, komoru za skladištenje gotovih proizvoda, pokretna kolica, zatim uveden HACCP sustav načela kojega se primjenjuju u proizvodnom procesu, sposobnost za tržišni plasman a to  je predviđena zakonska dokumentacija.

Evo i definicije samoborske salame, iz pravilnika o zaštiti samborske salame kao robne marke Zagrebačke županije i pravilnika o ocjenjivanju salama: Salama je proizvod napravljen od kvalitetnih dijelova zrele svinje (but, kare) eventualno i uz dodatak manje količine divljači ili govedine odnosno konjetine. Ostali dodaci su sol, papar, češnjak. Paprika ne, jer ona nije dio ovdašnje tradicije u proizvodnji salama.

Zdravko Runtas, vlasnik samoborske mesne industrije Igomat, te Dubravko Viduč, predsjednik samoborske udruge Zlatna šajba

Meso i špek se režu no od određene količine sirovine mljevenjem se napravi smjesa popularno nazvana prat, što služi za dobro povezivanje sastojaka u kompaktnu masu. Masa se puni u umjetni ovitak širine 50 do 55 milimetara i dužine oko 40 centimetara, tako da promjer suhe salame bude obično oko 42 do 48 mm a dužina suhe salame oko 37 cm. Dopušteno je odstupanje od +/- 10 posto, a ako je ono veće to se pri vrednovanju salame kažnjava oduzimanjem bodova. Smjesa što ulazi u spomenuti ovitak obično bude oko 900 grama težine. Samoborska salama se lagano dimi, Zdravko Runtas iz tvrtke Igomat, koja zasad jedina samoborsku salamu proizvodi u većem tržišnom opsegu, reći će kako se rabi bukovina. Poslije dimljenja je sušenje, u vremenu od 35 do 40 dana.  Nakon sušenja, salama teži oko 600 grama.

Zlatni, srebrni i brončani šajber Milan Bandić

Dobar proizvod, kaže predsjednik udruge Zlatna šajba i zamjenik predsjednika Organizacijskog odbora 31. samoborske salamijade Dubravko Viduč, ima sljedeća svojstva: živo crvenu boju, dobro raspoređeni nadjev s time da pozicije masnog tkiva na presjeku salame pokazuju pravilnost u smještaju, dobru povezanost nadjeva, izostanak šupljina ili pukotina, izostanak ruba oko ovitka, dobro prianjanje ovitka bez većih udubljenja, ugodan miris fermentiranog mesa, blagi slankasto-slatkast okus. Najveći broj bodova koju salama na ovom samoborskom ocjenjivanju može dobiti je 60. Raspon za Zlatnu šajbu je od 54,01 bod naviše, a za Srebrnu šajbu od 48,01 do 50 bodova, ispod 48 bodova je u znaku bronce.

Veliku zlatnu šajbu sa 58,20 bodova na 31. Salamijadi osvojio je Marko Naglić iz Sv. Martina pod Okićem, 17 je bilo osvajača Zlatne šajbe, 49 srebrne i sedam Brončane. U sam vrh uz Naglića plasirali su se Leonard Oslaković iz Samobora, MO Farkaševac iz Farkaševca, Željko Prosinečki iz Zaprešića, Tomislav Kapusta iz Marije Gorice, Krešimir Belak iz Sabobora, Mirjana Kupres iz Samobora, Matija Runtas iz Sambora, sa od 55,78 do 57,40 bodova. Uz nekoliko kako se vidi zvučnih ili naizgled zvučnih prezimena među zlatnim šajbašima ili šajberima  je i Bandić, da – upravo je to Milan Bandić, gradonačelnik Zagreba (54,03 boda i Zlatna šajba)! Kad sam među zlatnima vidio ime i prezime Krešimir Belak, Samobor, pomislio sam da bi mogla biti riječ i o gradonačelniku Samobora, ali ispalo je da je to tek sličnost prezimena, gradonačelnik je Beljak, dakle kod Krešimira Belaka u katalogu nije greškom odnosno eventualno namjerno izostavljeno slovo j.

Inače, uz ime i prezime Milana Bandića kao dobitnika u katalogu sam vidio i dvije osvojene Srebrne šajbe i jednu brončanu, na granici srebra. Budući da zagrebački gradonačelnik ima i svoje vino – znači li to se sprema otvoriti OPG?   ♣

KONOPLJA, i… – MASLAČAK – Puna usta konoplje, kroz priču, ali i doslovno. I sasvim legalno. Pa, kad je ona hedonistička i ljekovita! Na preduskršnjem Samoborskom sajmu – štand Hedonica, a riječ je o nastupu kuće za proizvodnju prirodnih domaćih rakija i vinjaka iz Vrhovčaka.  Među brojnim rakijama s aromama šipka, meda, oraha, borovnice, trešnje, šljive, kruške tepke i vinjacima Vila s vrha i Mihael (s boravkom u drvenim bačvama) – eto i etiketa koje predstavljaju rakiju od industrijske konoplje (canabis), i to u dvije verzije – s originalnom aromom i s aromom trešnje. Za ponosnu suvlasnicu Hedonike Kristinu Vugrin, a uskoro Maslek, svojedobno vinsku kraljicu Zagrebačke županije, upravo se govori kako bi uskoro mogla lansirati rakiju i od jedne druge sasvim neočekivane sirovine – MASLačka…    ♣

FLOS OLEI SAN ROCCO – Veselje u obitelji Fernetich iz Brtonigle: Tullio Fernetich i njegova supruga Rita, vlasnici vrlo uglednog hotela San Rocco s gourmet-restoranom San Rocco i objektom Food&Wine Primizia, ponovno su na međunarodnoj sceni u prestižnom društvu proizvođača maslinovih ulja, a ovdje ih vidimo na slici s Marcom Oreggiom, stručnjakom za maslinovo ulje i organizatorom velikog svjetskog ocjenjivanja Flos Olei u Rimu. Ekstra

Brtonigla, četiri zemlje: bijela, crvena, crna i siva

djevičansko maslinovo ulje Fernetichevih – San Rocco, osvojilo je i ove godine visoko priznanje, i ušlo je u Svjetski vodič ekstra djevičanskih maslinovih ulja Flos Olei 2018.

San Rocco je mješavina istarske bjelice, frantoia i leccina, od maslina s gotovo pet hektara obiteljskog maslinika koji više od stotinu godina postoji u Brtonigli i to na četiri tipa zemlje bijeloj, crvenoj sivoj i crnoj, dakako da i tlo daje svoj pečat ulju.

Međunarodna komisija stručnjaka uvrstila je maslinovo ulje San Rocco među najbolja ekstra djevičanska maslinova ulja na svijetu zbog njegovih snažnog karaktera, privlačne zlatno-žute boje s delikatnim zelenim odsjajem, primamljivog mirisa bogatog notama artičoke i divlje cikorije, elegantnog okusa s uravnoteženima gorčinom i pikantnošću.  ♣

USKRS u ZAGREBU – Uskrs u Zagrebu. Dok je u nas za Badnjak sinonim na tanjuru bakalar a za Božić purica, za Staru godinu odojak a na Novu godinu ljekovita sarmica, dotle u razdoblju oko Uskrsa danak najviše plaćaju – jaja. Za vjerovati ili ne, ali čuo sam nedavno u programu Hrvatskog radija: građani u Hrvatskoj uz Uskrs potroše ukupno – direktnom konzumacijom, uporabom za kolače, umake, namaze, salate te za bojanje –  80 miijuna jaja! Svako jutro jedno jaje… organizmu snagu daje.   ♣

KARMELIĆANI u REMETAMA – Za sv. Josipa kažu da je bio veliki radnik, a u skladu s time danas se on i slavi kao zaštitnik radnika. Vezano uz poznatu Josipovu posvećenost radu, karmelićani iz zagrebačkih Remeta, koji pokraj samostana imaju te marljivo obrađuju lijepi vinograd a u samostanskom kompleksu vode i vinski podrum, odlučili su, prigodno, baš na Josipovo, na širem skupu, kako su rekli, dobrih ljudi, i u nazočnosti priora oca Stjepana Vidaka, zatim župnog vikara i podrumara Ilije Tipurića kao i još nekolicine crkvenih dostojanstvenika, potom i znanog pjevača Krunoslava Kiće Slabinca kao, kazano je, prijatelja kuće, ali i u prisutnosti etablirane eno-gastro-turističke revije Svijet u čaši, održati svečanost blagoslova nedavno – zahvaljujući pomoći grupe sponzora – preuređenog podruma, te svečanost blagoslova novog mladog vina, dakako, iz berbe 2017. Ceremonijal je obavio otac provincijal Srećko Rimac, predstavljen kao jedan od zaslužnika za obnovu podruma.

Na kosini u Remetama samostanski vinograd postoji još od prije drugog svjetskog rata a o njemu je svojedovno, i kroz nekih četiri desetljeća, brigu vodio župnik Leopold Rusan. Obnova vinograda počela je 1996. godine i do 2005. posađeno je 4800 novih cijepova, od sorata graševina, silvanac zeleni, chardonnay, pinot bijeli, traminac, pinot crni… Oko proizvodnje vina uspostavljena je suradnja sa Zavodom za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta. Prošlogodišnja berba prerađena je u podrumu Fakulteta, i period od berbe do nedavnog prebacivanja mladoga vina s Fakulteta u matičnu kuću iskorišten je za restauraciju samostanskog podruma. Uz oca Iliju Tipurića, sada oko radova u vinogradu i u podrumu sa stručne strane brigu vodi Nikola Lesičar, koji je do prije nekog vremena radio kao podrumar na fakultetskom vinogradarsko-vinskome dobru Jazbina.

Vino karmelićanskog samostana iz Remeta s obzirom na postupak u proizvodnji spada u kategoriju misnoga. Dosad je ono služilo za potrebe crkve kako za svetu misu tako i za posluženje uglednim gostima i za darove, međutim intencija je, kaže prior Stjepan Vidak, da se s njime izađe i u širu javnost, mada ne i preširoku jer vinograd i nije baš tako velik. Obrada vinograda i proizvodnja vina vezane su uz popriličan trošak, pa je želja samostana da se nešto kapljice i plasira, kako bi se barem namaknula sredstva nužna za daljnje kvalitetno održavanje trsja i produkciju plemenite kapljice. Razmatra se mogućnost još malog širenja s površinom pod trsjem te buteljiranja kapljice a dakako i etiketiranja. Prilika za plasman određenog broja butelja vidi se npr. i preko raznih manifestacija u povodu značajnijih vjerskih praznika koji bi s prikladnim programom i uz prikladnu promociju mogli, uz lokalne vjernike, okupiti i širu publiku, ne samo onu gradsku nego i turiste koji dolaze u Zagreb.

A – ideja da se npr. o najvećim vjerskim praznicima poput Uskrsa, Božića, pa i Josipova, Ivanja, Štefanja odraslima koji dođu na ispovijest i na pričest i koje bi se odabralo po nekom prikladnome ključu vezanome uz neke određene zasluge u društvenome smislu, uz hostiju ponudi i štamprl misnog vina?…

Na slikama: blagoslov podruma i mladoga vina, otac Tipurić i podrumar Nikola Lesičar, te prior otac Stjepan Vidak, otac Ilija i Krunoslav Kićo Slabinac dok direktor Ateljea okusa i Svijeta u čaši Mladen Horić prioru kao dar predaje najnoviji primjerak revije Svijet u čaši i butelju graševine iz 1992. godine, kad je svjetlost dana ugledala revija Svijet u čaši.  ♣

Krunoslav Kićo Slabinac

KIĆO SLABINAC PJEVA S ETIKETE PJENUŠCA! – Što li danas tehnika radi! Kupiš butelju pjenušca, natočiš čašu, sjedneš i opustiš se, prisloniš uz etiketu mobitel, uključiš aplikaciju za čitanje QR koda, i – Krunoslav Kićo Slabinac pjeva ti svoje hitove!

Revija Svijet u čaši, uvijek po nečemu korak ispred drugih, u suradnji s međimurskim proizvođačem pjenušaca Sibon stavila je na etiketu ove butelje na slici znak na koji treba kliknuti mobitelom, i evo ti iznenada za stolom Kiće koji pjesmom dopunjuje uživanje u pjenušcu. Saznaje se da Slabinac priprema skorašnje izdavanje novog albuma sa svojim najvećim uspješnicama, i kuje se plan da se, ako ne sve a ono dio pjesama s albuma nađe i na pjenušavoj etiketi…   ♣

Mile Rupčić

MILE RUPČIĆ: BOSANSKI DNEVNIK – Glumac i pjevač Mile Rupčić, koji već godinama živi u SAD i kao veliki ljubiteklj Bakhova nektara tijesno surađuje s jednom tamošnjom uvozničkom i distribucijskom kućom te, u novije vrijeme a nakon što je sebe educirao po pitanju vina, nastupa i kao vinski edukator za zainteresirane potrošače, namjerava, uz dvostruki CD nazvan Grupni portret a s dvadesetak pjesama, objelodaniti i knjigu pod nazivom Bosanski dnevnik, o danima kad je, za vrijeme posljednjeg rata na ovim našim prstorima, radio u S-foru u Bosni i Hercegovini. Veli da bi na promocijama CD i knjige rado proslavio s hrvatskim vinom, posebice onime od Feravina i Stine, a koja se nalaze i na američkom tržištu, uvozi ih i plasira upravo ta kuća s kojom Rupčić surađuje…  ♣

KULTURNO UZDIZANJE – Glavna prometnica na ulasku sa zapada u Zagreb, i, u nastavku, u pravcu centra. Kulturno uzdizanje! Po gradu pak – na kantama za otpatke reklame za razne specijalitete i restoran što ih nudi. Baš sjajni putokazi za domaće ljude i za turiste vezano uz Metropolu kao centar kulture i eno-gastronomije. Što li još slijedi, u ovome stilu, sad  još dok turistička sezona nije počela?…  ♣

MACEDONIA WINE EXPERIENCE 2018

NICELY SPICY – Macedonia, Skopje, Basar (pazar= tutti frutti market…): in the show the stars of the local kitchen – white Tetovo beans, for the superb, brown gravče-tavče clay pot, and red paprika, either fresh or roasted, dried, present in different sauces, or in powder as condiment. Gentle, strong, and the hell strong paprika powder categories, the last one may not be healthy, but is making the dish nicely spicy. Anyway, the saying is: there are two kinds of food – healthy and savoury…

Good company to the (Macedonia) spicy food – the almost crow black wine from the local variety Vranec. Vranec derives from the word vrana, in English crow, and as name is used for the the racy dark dark black stallion. The wine indeed is a kind of stallion: complex, very fruity and earthy, mineral, rich and dense, fleshy, high octanic but the 15 or even 16 vol % are usually nicely incorporated and not at all bothering, well tamed silky tannin and fine acidity, even if some years old still quite fresh…

Wine & Music

                MANY FACES OF THE BOVIN BORČE SUPERSTAR – Several faces of Boris Nećev: oenologist of the Bovin Winery from Negotino, than model and than the high energy pop-singer. As model – elegant in blue, as oenologist here on the picture with the pearls of the Bovin Winery such as the reds Era, My Way and G’upka. Some weeks ago at the Bovin Winery Negotino, celebrating the Mundus Vini February 2018 harvest – Great Gold medal (first ever GGM for Macedonia at the Mundus Vini Competition, says the proud Borče) won for the G’upka wine (g’upka = gipsy woman, gitana) at the Mundus Vini 2018 spring tasting! As the picture is showing, Borče as singer, especially at the celebrations, is very passionate…

Boris Nećev, oenologist, proud for the Great Gold Medal that his wine G’iupka got at this year’s Mundus Vini competition

                But very passionate – although moderate in comparison with Borče – as singer is also the owner of the Bovin Winery Ćiro Bogevski. He likes very much the song My Way, and he made Borče create for him the wine My Way! My Way and Era are not only the best Bovin but also the most expensive Bovin wines, selling each for more than 100 €  a 0,75 bottle!

Ćiro Bogevski: My Way

Satisfaction!

Era

DANCING CHEEK TO CHEEK… – The term Era is suggesting a long period. With the 72 on the shoulders I can say I have lived a small era. For the Bovin classy red Era, which is certainly gaining in quality with the time in the bottle prison…

 I gotta have 100! 99 and a half won’t do!,the song is saying. Would like to celebrate my first century the cheek to cheek & cheek to peak my way!

Ohrid area  fine wine&dining

THE FLOATING RESTAURANT – Sveti Naum on the lake of Ohrid (many many tourists there!), hedonist’s day on the raft! The Ostrovo restaurant is offering a unique experience – the floating fine wine & dining. Several rafts are in use as the dining restaurants for 20 or 30 persons each. On each raft there is a rower moving slowly the floating restaurant through the water, so while enjoying the meal, chating and drinking good wines (Bela voda white and Bela voda red! = voda means water but the Bela voda white and the Bela voda red are more, more than water, one could say they are – the holly water! ) one can also enjoy the fresh air and nice ambiance around.

On the raft you can have a local music band, this time it was the group Car Samuil from Ohrid, aided, as the photo is showing, by a lady Elena Mladenovska Jelenković from the Tikveš Winery and Tihomir Pop Asanović, in the music world known as the organ player of the once very popular Croatian rock supergroup Time based in Zagreb. Tihomir Pop Asanović is now preparing his new solo album (composer, player…), to be released in cca one month.

Multilayered Kamnik

Chateau Kamnik, Skopje

Ilija Iki Malinkovski and his staff offering the welcome drink in the Chateau Kamnik cellar

A group photo close to the barrique containing the excellent 2017 syrah, certainly, when mature enough, the new big star not only of the Chateau Kamnik but also of the wine of Macedonia in general

Lunch and dinner to be remembered for a long time, thanks to the Kamnik’s chefs Marijan Skrojmanovski and Nikola Miškolovski

THE COMPLETENESS of a SKOPJE WINE CHATEAU – Skopje, the capital of Macedonia. Close to the city, on a hill, there is, at about 300 m altuitude, a multilayered object – exclusive wine estate (vineyard and cellar) Chateau Kamnik with the fine & dine restaurant (90 persons capacity), and the elegant hotel (21 rooms). Owner: Ilija Malinkovski. Local variety Temjanika and Vranec, Kratošija (Crljenak), international Chardonnay, Pinot grigio, Sauvignon blanc, Gewürtztraminer, Pinot noir, Merlot, Cabernet sauvignon, Syrah, Montepulciano, Sangiovese…. Ten barrels series to be tasted obligatory. Excellent cuisine, at the high international level, the responsible chefs are Marijan Skrojmanovski and Nikola Miškolovski.

Yess, worth (must!) visiting.

If you are lucky enough and if you catch the owner on the right foot, you can be given the right to put your signature on the barrel with the wine you liked most at the cellar barrel tasting, and then, when the time arrives, get, as a gift, bottle of the wine from this barrel…  More about Macedonia (wine) soon, on the blog www.suhiucasi.wordpress.com  ♣

KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 02.2018. – THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE

      KRONIKA / CHRONICLE    

ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

SADRŽAJ/CONTENTS

VINART GRAND TASTING 2018 • ZAGREB: SAJAM NAD SAJMOVIMA i FESTIVALIMA • PARASCHOS i RIŽIN PJENUŠAC MASUMI u HRVATSKOJ • MJEHURIĆI u METROPOLI i DUBROVNIKU • PARK WINE STARS: BAKHOVA SVEČANOST ZA SVA OSJETILA • HOTEL & GASTROTECH i – MILE…i TO JE AMERIKA • SLATKI VISOKI PREDIKATI i ZRELI TVRDI SIR • MUNDUS VINI: BADEL 1862, BELJE, DVANAJŠČAK • REFUSCUS MUNDI • GAULT & MILLAU CROATIA • TASTIN’  FRANCE • GALA VEČERA GOUT DE FRANCE • ALHAMBRA LOŠINJ: KRAUTHAKER, CHATEAU PALMER, HUGEL • GRAVNER NA PLEŠIVICI • ROBERT BRKIĆ u VRHU HRVATSKOG ZAVODA ZA VINOGRADARSTVO i VINARSTVO • JEDNO SLOVO, KOLIKE LI RAZLIKE… • GOETHE NA PROUČAVANJU • BIJELA KINESKA NOVA GOIDINA • ZIMSKA DUHOVNA i TJELESNA OBNOVA • VIVAT FINA VINA BAR • RIVICA i ŽENE

___________________________________

 Sajmovi, festivali, saloni, ocjenjivanja

VINART GRAND TASTING LAUBA 2018 – Zahuktala se sezona sajmova, festivala, salona, ocjenjivanja. Ne samo kod nas, nego i vani. Prvi dio godine ugošćava ih doista mnogo. Proizvođačima je i te kako stalo svoj novi proizvod što prije podvrgnuti strukovnom testirnju na renomiranim vrednovanjima i doći do dobre ocjene pa onda i predstaviti ponudu što prije kako bi je plasirali distributerima, ugostiteljima i trgovinma što se nastoje  na vrijeme i kvalitetno opskrbiti za novu turističku sezonu.

Atmosfera u Laubi

Zagrebački Vinart sa Sašom Špirancem na čelu u prostorima Laube u Metropoli pripremio je svoj treći međunarodni dvodnevni Grand Tasting 2018. s nastupom nekih 120 vinara iz Hrvatske i inozemstva.

Saša Špiranec

Festival nastoji u prvi plan istaknuti kvalitetu proizvoda, ali i ukazati na vina s jako dobrim omjerom između kakvoće i cijene, naglašava Špiranec i napominje kako je priredba namijenjena prvenstveno profesionalcima te ljubiteljima vina spremnima da se potpuno posvete plemenitoj kapljici u smislu da detaljno upoznaju ponudu, da u razgovoru izravno s proizvođačima saznaju i one široj publici manje dostupne i manje poznate detalje vezane uz proizvodnju pojedine kapljice, te da pronađu i neke nove etikete koje najbolje odgovaraju njihovu afinitetu u smislu tipa i organoleptike, ali dakako i debljine novčanika.

Vinolab: brzinske analize festivalskih vina na licu mjesta

Prema vinarima se išlo korak bliže time što je organiziran0 to da za njih tvrtka Vinolab za eno-konzultacije na licu mjesta radi analize u improviziranom laboratoriju u sklopu Laube, a prema potrošačima, koji zatvaraju krug cijeloga ciklusa što počinje s proizvodnjom, išlo se bliže i na način da su u privremenoj vinoteci u Laubi na prodaju stavljene i neke vinske etikete koje su teže dostupne na hrvatskom tržištu (starije berbe, specifični tipovi vina, inozemna kapljica).

Badel 1862, Tamara Vranješ, brand manager: zlatna medalja upravo dobivena na njemačkom Mundus Viniju za Krriževačku graševinu 1990 arhivsko vino, zatim lijepi mladi daruvarski sauvignon pa i Graševina Vezak 2017, vertikala Ivana Dolca, serije Korlat i Korlat supreme. Badel 1862 dobio je konačno novog vlasnika, to je grupacija Meteor. Kao savjetnik u Badelu 1862 sada je Goran Kramarić, donedavno direktor Agrokorove Agrolagune iz Poreča

Slaven Jeličić, enolog, podrumar, barman-žongler s dvije butelje odjednom, prezenter, GALIĆ i – točka

Crne špice s Pelješca i Hvara – prvoligački plavci Korta Katarine i Tomićeve Bastijane: Winemaker’s Selection 2011, Ruben 2009, te Plavac mali barrique 2016

Zlata Zlatnog otoka! Vrlo lijepi – još dakako premladi – Zlatan Pošip 2017 (tek ide u bocu, na tržište bi trebao izaći za koji mjesec), vrlo fini i elegantni Crljenak 2012 reserva, a Zlatan plavac 2011 grand cru standardne visine. Ugodno iznenađenje bio mi je bazni Zlatan plavac 2013, koji je eto u novije vrijeme bitno skočio u kvaliteti

Crno-bijeli svijet! Za istim stolom vina Luke Krajančića i Marcusa Danijela Sabe. Pošipe (sjajan Statut!) je prezentirala Lukina kćer Ivana a crnjake Matija Lesković. Marcus se širi s ponudom, uz Dingač Pepejuh (2016. ovdje predstavljena, ide van za godinu dana) sad ima i babić, merlot i cabernet sauvignon. Babić 2016 se pokazao u zaista posebno dobrom svjetlu, Na tržište ide sljedeće godine

U Bibićevoj lučici u Laubi: Alen bibić, sin mu Filip te Nikola Šember. Odlična Lučica debit 2015 sur lie!

Novi način označavanja berbe na vinskoj etiketi: butelje vina Kontra (50 % dingača od Vedrana Kiridžije + 50 % primoštenskog babića od Lea Gracina) – svako godište druga boja

Vinart Grand Tasting i ove je godine ponudio zanimljive radionice koje su se održavale uoči festivala u Laubi. Evo i o kojim je radionicama riječ:

Ružičasta Dalmacija – ususret Pink Dayu; Korta Katarina, vertikala plavca malog; Kozlović Santa Lucia noir – nastajanje istarske kultne etikete; Clemente – prvo vertikalno kušanje najvažnije etikete podruma Damjanić; Bela voda, Barovo i Domaine Lepovo – makedonske ikone vinarije Tikveš.

________________________________

BELA VODA NIJE VODA i NIJE NUŽNO BIJELA – Bela voda – nije voda, a nije nužno i bijela. A Barovo nije izraz s tipfelerom, i ne treba ga brkati s Barolom. Oboje imaju  veze s Makedonijom ali su internacionalci – tata im je ne Filip II Makedonski, nego Philippe Cambie Francuski, zatim rasli su u francuskom hrastovom apartmanu, vezani su na svoj način i za Hrvatsku a maltene su – s obzirom na veliki izvoz, logičan jer su FINI! – rašireniji po svijetu nego u rodnome kraju.

Emil Perdec

Radionica u Zagrebu, s moderiranjem prigodno u crveno odjevenog istarskog sommeliera Emila Perdeca, kao lijepi uvod u festival vina Vinart Grand Tasting 2018: tri crnjaka Barovo (vinogradi u brdu na visini od oko 600 metara) i tri crnjaka Bela voda (iz vinograda na visini od oko 200 metara a milovanih vjetrom što dolazi od rijeke Vardar), proizvodnja makedonskog Tkveša, s 1000 hektara vlastitih vinograda i s 1200 ha vinograda u kooperaciji, jedne od najvećih vinarija u jugoistočnoj Europi, kuće znane po tijesnoj suradnji s Cambieom kojega je je Robert Parker 2010. godine proglasio enologom godine. Barovo je mješavina vranca i kratošije a kratošija je crljenak, dok je crna Bela voda mješavina vranca i plavca maloga, u oba slučaja omjer je pola-pola. Gusta, topla i moćna vina, s lijepom voćnosti i s fino uklopljenim začinskim notama dijelom i od boravka u barriqueu (prvo 18, a drugo 15 mjeseci francuskog barriquea), sjajno dotjerana kapljica s velikim potencijalom koja je i te kako na radionici demonstrirala što za nju znači vrijeme. Prezentirane su berbe Barova 2015, 2013. i 2011, te crne Bele vode 2015, 2012. i 2011. U ovome trenutku u oba slučaja najboljom se pokazala 2011. a moj šampion degustacije Barovo 2011. ■

Philippe Cambie

PHILIPPE CAMBIE – Rođen je 1962. u Pézenasu na francuskome jugu, a s trsjem se druži od najranije mladosti naime majka mu je posjedovala imanje Domaine de Montplaisir u predjelu Languedoca. Kao dijete mediteranskog bazena postao je osobito privržen vinovoj lozi a posebice sorti Grenache. Studirao je na sveulilištu u Montpellieru, najprije u domeni prehrambene industrije a potom i na odsjeku za enologiju. Praksu je stjecao na raznim radnim mjestima na vinogradarskim imanjima na jugu Francuske te u Bordeauxu. Godine 1998. krenuo je u konzultantske vode. ■

SAINTS HILLSOVA VERTIKALA DINGAČA te PLAVCA sv. ROKO – Zanimljiva radionica Saints Hills – velika vertikala dviju autorskih etiketa Dingač sv. Lucija te Plavac mali sv. Roko.  U nazočnosti vlasnika Saints Hillsa Ernesta Tolja vina su predstavili Roko Bekavac i Danijel Čečavac.

Ernest Tolj, sasvim desno, Roko Bekavac u sredini, te Danijel Čečavac

Tolj na Komarni, odakle dolazi Plavac sv. Roko, ima 16 hektara vinograda, na tlu s dosta kamena, a na Dingaču osam hektara, na tlu s dosta vapnenca. Oba su položaja nagnuta, s time da nagib Toljeve parcele na Dingaču ide, rečeno je, i do gotovo 70 posto. Iako su Komarna i Dingač na tek, kažu, nešto više od 10 kilometara zračne linije, ima razlika u mikroklimi, primjerice u temperaturi. Na obje pozicije ljeti temperature danju budu visoke, ali na Komarni noći budu svježije pa se to odražava u vinu. Proces proizvodnje – inače po zamisli Toljeva eno-savjetnika glasovitog Michela Rollanda – gotovo jednak je u oba slučaja: alkoholno vrenje odvija se za 50 posto količine u barriqueu te za po 25 posto količine u velikim drvenim bačvama i u betonskim posudama. Dozrijevanje bude u barriqueu 12 do 14 mjeseci za Plavac sv. Roko a za Dingač 18 mjeseci do 24 mjeseca.  Vina na degustaciji bila su iz 2013, 2012. 2011. i 2010. – sv. Roko s Komarne, te 2013, 2012, 2011, 2009. i 2008. – Dingač.

Sva vina snažna, puna, kako i priliči plavcu malome s tih boljih do najboljih naših južnh položaja. Lijepo se vidjela razlika u godištima i po položajima. Vidjelo se i to da vina – iako je upravo Rollandu upućivano mnogo kritika da parketizira i parkerizira vina do mjere da su sva gotovo jednaka – uopće nisu opterećena barriqueom. Vidjelo se i to koliko za rasni plavac mali znači vrijeme provedeno i u boci. Nijanse u razlikama nisu omele lijepi iskaz ujednačenog prepoznatljivog profila. Sva vina – doduše za mene je u grupi dingača ipak malo zaostajao Dingač 2009 – sjajna, ipak i kod Plavca sv. Roko i kod Dingača izdvojio bih berbe 2011. i 2012.

Šteta je da mnogi hrvatski proizvođači vina koji imaju vinograde na visokovrijednim položajima i koji uzgajaju visokovrijedne, pogotovu naše domaće visokovrijedne sorte nemaju više strpljenja s izlaskom na tržište s vinima visokoga potencijala pa se nažalost događa da dosta etiketa popije prije nego što kapljica dođe u svoju špicu…   ■

_________________________________

Grk, o sadašnjosti i budućnosti misteriozne sorte s Korčule; Pričam ti priču – o marketingu u vinu;  Badel 1862 – vertikala vina Ivan Dolac barrique; Očevi i sinovi

Podrum u podmorjuFrankovka je odrasla i emancipirala se; Kabola – nova dimenzija vina iz amfora; Škrlet – hrvatski odgovor na grüner veltliner; Prestižna vina grupacije LVMH; Sva lica sauvignona bijelog – od Sancerrea i Pouilly Fuméa do Zagorja i Međimurja

Traminac – zahtjevna sorta koja fascinira; Puklavec family wines – premium linija vina 7 numbers; WSET workshop: Quality & style – Croatia & the rest of the world; Saints Hills – velika vertikala dvije autorske etikete: Dingač i Plavac mali Sv. Roko; Prokupac – novi-stari vinski vladar Srbije; Degrassi – vertikala Malvazije Bomarchese

Posebnost: uz dnevnu ulaznicu za festival, inače po cijeni od  150 kuna, dovivao se bon na 40 kuna koji se mogao iskoristiti za kupnju vina u vinoteci u Laubi odnosno, na završetku večeri, za podmirenje (dijela) troška vožnje taksijem. Nespretnost ili nemar, a propust organizatora: nije bilo kataloga (ili ga, barem, nije bilo dovoljno!), kad sam na pultu za akreditaciju pitao za nj odgovor je bio – nema…  ♣

Četiri istarska tenora – uljar & vinogradar-vinar Klaudio Ipša, vinogradar-vinar i ugostitelj Rino Prelac, Klaudio Tomaz s kuriozitetom u čaši – crnom malvazijom (malvasia nera), te nekad ugostitelj i vinar a sada samo vinar, prvi u nas na tržištu s vinima iz amfore Marino Markežić Kabola. Tomazova Malvazija nera 2015 nastala je prosušivanjem grožđa na trsu (berba je bila 40 dana kasnije od redovne), zatim uz 40 dana maceracije i uz dvije godine barriquea, dio je novoga, dio jednom a dio dva puta korištenoga. Vino je sa 16,8 vol % alkohola, a na tržište izlazi ove jeseni

Višestruki sommelijerski prvak Filip Savić s gospođom Poletti. Na degustaciji je polettio za snažnim muškatom ruža Rosella 2017 te kuće. Rosella je rosé koji odudara od ružičastih vina kakva danas traži većina publike: aromatičan je, suh je i sa 14,5 vol % alkohola. Odmah se postavilo pitanje uz kakvo jelo bi ga bilo dobro preporučiti. Filip je sklon nekom od jače začinjenih orijentalnih specijaliteta

Uvijek što se vina tiče pouzdani Franco Radovan ponudio je sjajne mlade malvaziju, chardonnay te kao novitet (predlani ga je proizveo u nekoj sićušnoj količini, sad ga ima dovoljno za tržište) sauvignon. Visoki standard i kod Refoška 2015 i osobito kod Cabernet sauvignona 2015. Vina vrlo mineralna, slana, s finom aromatikom, elegantna, ali treba im još vremena. I kod Radovana i kod Polettija lijepo se vidjelo kako se cabernet sauvignon u Istri može pokazati pozitivno drukčijime, istarskime, udaljenime od kabernetizacije

Njena vina su pjesma: enologinja s cipelicama-lutalicama Josipa Andrijanić, skladateljica Graševine 2017 Miroslava Škore (fermentacija na divljim, autohtonim kvascima). Pjevač Škoro ima vinograd na kutjevačkima Vetovu i na Mitrovcu. Na Vetovu polanira sagraditi vinski podrum. Zasad još grožđe se prerađuje u podrumu obiteji Adžić u Kutjevu

Barun, barunica i markiz. Mara Barundić iz Krašića, s novitetom u kući, crnim pinotom Marquis

Gosti manifestacije iz inozemstva: vinogradarsko-vinsko područje mađarskog Villanyja, koje kao svoj teritorijalni adut gura u prvi plan vino od cabernet franca pod nazivom Villany Franc, predstavilo se sa četiri etikete. Kuća Vylyan poslala je Villany Franc 2015, kuća Czanyi Kovillu Valogatas Villany Franc 2012, Joszef Bock poslao je Villany Franc Fekete-Hegy Selection 2014, a Tamas Gere donio je Villany Franc selection 2012

Vina iz Gruzije, zemlje u kojoj postoji 525 autohtonih sorata, i vina iz gruzijskih amfora! Podastrla ih je kuća Marani. Od bijelih R’katsiteli, sa šest mjeseci maceracije u amfori i s 12 mjeseci dozrjevanja u amfori, od crnih sorata Gotskhanari Sapere 2013 sa 45 dana maceracije i četiri mjeseca dozrijevanja u amfori. Najbliži ukusu šire zapadne publike bio je međutim Saperavi 2011, s 10 dana maceracije i s tri godine dozrijevanja u – inoksu!

KORČULA u ZAGREBU! – Frano Milina Bire i Luka Krajančić organizirali su nakon festivalskog dana u Laubi večernje događanje u Zagrebačkom restoranu Baltazar. Krajančić je krajem prošle godine (i) u Zagrebu obilježio 20 godina svojeg vinskog podruma, a Bire je 20. godišnjicu obilježio sada. Sjajna večer odlične hrane za koju se ponrinula (i) kulinarska ekipa hotela Lešić Dimitri Palace iz grada Korčule, odličnih Bireovoga grka (Deforo) i Krajančićevih pošipa (Statut) te plavaca malih od obojice, stihovi Luke Krajančića… Na slikama su Bire I Krajančić, te u grupi Lešićevaca i Baltazarovaca direktor Lešić Dimitrija Michael Unsworth (prvi slijeva) i vlasnik Baltazara Bobo čimbur (treći slijeva)

Dino Kušen

SAJAM NAD SAJMOVIMA i FESTIVALIMA! – Kad se već debelo mislilo da je sajam vina na prostoru Zagrebačkog velesajma davna i svršena prošlost upravo stiže vijest da se u šest a možda i u sedam paviljona na ZV-u za početak veljače 2019. priprema međunarodni vinski sajam nad sajmovima i festivalima! Očekuje se. navodno, i do 2000 izlagača, medju njima i najveća svjetska imena poput npr. Gaje, Sassicaije, Ornellaije, Antinorija, Château Latour … Uz vinare planiraju se dovesti i ponajbolji svjetski kuhari, oni iz restorana s Michelinovim zvjezdicama, da kreiraju jela od hrvatskih namirnica. Prvi dan i prije podne drugoga dana smotra bi bila otvorena samo za poslovne posjetitelje iz faha, a popodne drugoga dana te treći dan pristup bi bio omogućen široj javnosti, uz cijenu ulaznice od oko 50 €. Obznanio je to Dino Kušen iz zagrebačke uvozničke i distribucijske kuće Acrobat, a na Zagrebačkom velesajmu potvrdili su da su razgovori o organizaciji manifestacije u tijeku.  ♣

PARASCHOS, te RIŽIN PJENUŠAC MASUMI u ZAGREBU – Kažu da je Gruzija kolijevka vinogradarstva i vinarstva. Zipka pak modernog europskog te općenito zapadnog  vinogradarenja i vinarenja na način kako to rade Gruzijci vjerni svojoj tradiciji svakako se vezuje uz talijanski Collio, na prostor tik uz granicu sa Slovenijim. Kao rezultat traganja za korijenima i izvornosti te nadasve istinskoj prirodnosti (i zdravosti)  proizvoda, u priču se sa zapadne strane (west side story!) svojedobno bio uključio Joško Gravner, a potom se oko njega stvorila grupa sljedbenika vinogradara i vinara istomišljenika iz Collija/Goriških brda i Krasa/Carso, potom i iz Hrvatske. Među onima na kolosijeku dugih maceracija, i u amforama, je i kuća Paraschos s Collija, čija vina pomalo stižu i na hrvatsko tržište. Paraschos je najnovija akvizicija zagrebačke uvozničke i distribucijske kuće Acrobat koja, inače, u Boćarskom domu u Metropoli ima vinoteku Svijet vina s velikim izborom domaćih i stranih etiketa najpoznatijih proizvođača.

Alexis Paraschos (desno)

Dino Kušen priredio je ovih dana kod sebe u kušaonici prezentaciju nekih novi(ji)h vina u portfelju Acrobata, bila je to kapljica upravo Paraschosa, zatim kao poseban kuriozitet tekući proizvodi japanske kuće Masumi – pjenušac Sparkling dry, te mirna vina od RIŽE (nabavne cijene:od 120 do 475 kuna), za kraj su ostavljeni i eno-uradci valpolicella ripasso i amarone od Stefana Accordinija…

Vina Paraschos nastaju maceracijama dugim od sedam dana pa i do 12 mjeseci a u amforama sa Krete (Paraschosi su porijeklom iz Grčke) od po 240 litara zapremnine, s time da amfore kod njih nisu ukopane u zemlju kako je to najčešće slučaj kod vinara sklonima gruzijskim amforama. Poslije amfore vina su na dozrijevanju u drvu, bijela najčešće od 18 do 24 mjeseca, a neka crna i do pet godina u barriqueu i tonneauxu od po 500 litara.

Paraschosov merlot i Accordinijev amarone

Alexis i brat mu Jannis, koji s ocem brinu o pet hektara vlastitih vinograda i 1,5 ha trsja u najmu – sve je na izrazito laporastome tlu zvanome ponca odnosno opoka, u Zagrebu su predstavili vina Ponca 2012 (friulano, rebula, picolit, verduzzo, pinot bijeli, chardonnay i sauvignon), Not pinot sivi 2015, Amphoreus bianco 2013 (amfora-vina nastaju, čujem, samo u najboljim godištima, veli Alexis), pa Noir 2010 Special Vintage (pinot noir) i Skala SV merlot 2009 (iz vinograda s jače aluvijalnim tlom i s dosta šljunka, i s lozama starim 90 godina). Kao iznenadjenje, na kraju predstavljanja posluženo je vino Ponca – iz 2009!

Po reakcijama nazočnih, na prezentaciji su se u najboljem svjetlu pokazali upravo ta Ponca 2009 i Skala merlot 2009 SV, aplauz za pitkost dobio je Not 2015 pinot grigio, koji je lijepo prijao uz rižoto od buče i gorgonzole s bučinim uljem te s puževima što ih je do Kušenove kušaonice dotjerao a onda i na tanjur s rižotom složio chef Belizar Miloš iz zagrebačkog restorana Agava, kao poslužitelj uskočio je sommelier Agave i Milošev poslovni kompanjon Darko Lugarić. Moguće je, dakle, da će publika upravo i u Agavi uskoro imati prilike doživjeti vina Paraschos uz kreacije chefa Beloga.

Po riječima Alexisa Paraschosa, vina te kuće uvelike se izvoze, prodaja najbolje ide u Kanadi i to u Quebecu, zatim u Japanu, pa u SAD konkretno New Yorku, a a solidno idu i u Švedskoj i Australiji… Agava je zemljopisno gledano najbliža Colliju od netom spomenutih zemalja, međutim valja vidjeti i koliko će vina Paraschos biti bliska ne samo ukusu nego i džepu potrošača u Hrvatskoj!… Cijene nisu nježne – od 237 kn mpc. za Poncu 2012 i Not 2015 pinot grigio, zatim oko 287 kn mpc za Amphoreus bianco 2013 i Noir 2010,  te 387 kn za merlot Skala.  ♣

Pjenušavi salon

MJEHURIĆI u METROPOLI i DUBROVNIKU – Pokazalo se, tog dana veljače, da mjehurići i te kako idu i uz snježne pahuljice, a ne samo u ljetnim vrućinama ili o nekom značajnijem slavlju. Pokazalo se i to da bolji hoteli u hrvatskoj Metropoli pomalo postaju vinskim hramovima: U Esplanadi – Zagreb Vino.com, u Westinu i Esplanadi –  En Primeurs, u Sheratonu – promidžbene prezentacije inozemne kapljice (primjerice iz Španjolske) koja pretendira naći se na ovom našem tržištu, hotel Dubrovnik na Jelačićevu trgu – eto i drugu godinu zaredom domaćin specijaliziranom međunarodnom salonu pjenušaca. Sinergija odabranih hrvatskih te slovenskih a i drugih inozemnih (npr. Francuska, Italija, Španjolska…) pjenušaca = radost na licima na svakom koraku…

Zdravica s najbolje ocijenjenim pjenušcima u sklopu festivala pjenušavih vina u Zagrebu i Ljubljani: uz organizatore manifestacije Radu Stojanoviča, Mariju Vukelić i Ninu Levičnik te enologa mr. Franju Francema koji je kao dopredsjednik Hrvatsklog sommelier kluba podijelio priznanja, pa vinsku kraljicu Zagrebačke županije Luciju Fabek su, slijeva, šampanjeri Željko Kos i Barbara Istenič te Andreja Novak, voditeljica marketinga Radgonskih gorica (Julio Frangen)

Salon je otvorila veleposlanica Republike Slovenije, Nj. E. dr. Smiljana Knez. Dva tjedna nakon zagrebačke revije perlica, kao domaćin – glavni grad Dežele Ljubljana. A u drugoj polovici travnja salon pjenušaca održat će se i u Dubrovniku, kao gost manifestacije Dubrovnik FestiWine 2018.

Najuspješniji na ocjenjivanju: Radgonske gorice i Čarga 1767

Prošlogodišnja premijera Salona pjenušavih vina u Zagrebu i zajedništvo hrvatskih i slovenskih organizatora u radu na kompleksnom projektu spajanja raznih mjesta i regija preko pjenušaca trebali bi rezultirati ustanovljenjem međunarodne mreže festivala pjenušavih vina Salon of Sparkling Wines koja bi, kako se očekuje, već nakon par godina od sada mogla kao domaćine mjehuričastoga slavlja okupiti i više gradova – prvenstveno prijestolnica – u zemljama u okruženju.

Šampanjska scena zagrebačke okolice uspješno se, eto, s Plešivice širi i na zelinski kraj: Željko i Anita Kos iz Hrnjanca, presretni zbog osvajanja drugog mjesta sa roséom Rusula na ocjenjivanju pjenušaca u Ljubljani

Zamka sommeliera? Na pogled dojam je kao da Igor Grubač na štandu d’Avgusta Impexa reklamira mlijeko, zar ne? Ali, nije riječ o mlijeku, nego o šampusu koj niz grlo teče – poput mlijeka! To je španjolska cava DO Juve y Camps reserva de la familia brut nature 2012, koja je na ocjenjivanju u kategoriji bijelih pjenušaca osvojila drugo mjesto. Inače, lijepe cave na kušanje je ponudila vinoteka Vvat Fina Vina – Freixenet reserve real brut NV te Segura viudas Arias brut nature NV…

Ivana Erhardt Draganić iz Osijeka dostojno je,s pjenušcem Perlé 2010 brut od vinarije Ferrari iz Trentina proslavila prvu godišnjicu svojeg lokala Vinska Mušica, inače partnera Salona pjenušaca Zagreb

Drugi Salon pjenušavih vina u Zagrebu pokazao je koliko zagrebačka publika voli pjenušce i kako rado (i) u druženju s njima proširuje svoje vinske vidike. Festival je privukao 39 izlagača i oko 500 posjetitalja istinskih ljubitelja pjenušac, te pedesetak novinara. Posjetitelji salona mogli su kušati ukupno više od 100 etiketa pjenušavih vina. Inače, uz pjenušce, organizatori su u posebnom dijelu salona svojim gostima ponudili i nekoliko prigodnih zalogaja koje je pripremila kuhinja hotela Dubrovnik.

Jožef Prus iz okolice Metlike (inače, selo tik ispod naše Vivodine!) počeo je i svojedobno se snažno nametnuo kao proizvođač visokopredikatnih slatkih vina, onda se okrenuo i suhom crnjaku i dokazao se svojim frankovkom i lovrijencem, ali to mu nije bilo dovoljno pa se okušao i kao pjenušar. U Zagrebu se predstavio sa svojim pjenušcem brut od muškata i s roséom

Joseph-Stéphane i Mara Barundić, Vina Barun iz Krašića: pjenušci također od muškata, ali i od sorte incrocio manzoni. Barundići imaju vinogradsku parcelu s 300 trsova starih 150 godina a od 20 sorata, i od ove godine kane od grožđa s tih loza proizvesti posebno, prigodno vino (još nisu načistu da li mirno ili pjenušac) pa pripremaju ceremonijalnu rezidbu na koju bi kao kumove trsju i kao rezače pozvali upomoć nekoliko vinskih novinara

Istranka Katarina Peršurić, iz svake ruke nešto (zanimljivo!): Misal Blanc de blancs 2010 brut nature i Misal Blanc de noir 2013 brut

Izlagači su bili iznimno zadovoljni jer su, kako su se izjasnili, primijetili neku novu publiku, onu koja kao kvalitetne prepoznaje ne samo etablirane marke nego i novake i novitete na tržištu, te koja uz kušanje postavlja dodatna pitanja, a i – želi kupiti pjenušac.

Za one s osobito jakim stupnjem zainteresiranosti priređene su vinske radionice vezane uz pjenušce. Jedna je radionica bila sa šampanjcima Legret (jako dobri!), druga s najbolje ocijenjenim hrvatskim i slovenskim pjenušcima – vodio ju je poznati sommelier Mario Meštrović, a na trećoj se igralo sa čašama Staklane Rogaška, uz pjenušce Graben.

Na početku manifestacije u hotelu Dubrovnik javno su proglašeni najbolji pjenušci salona. Ocjenjivanje je, kako smo već javili, održano u Ljubljani, a degustatori su bili iz Slovenije i Hrvatske. Dobitnicima je u Zagrebu priznanja podijelio mr. sc. Franjo Francem, dopredsjednik Hrvatskog sommelier kluba.

I Stojan Ščurek iz Goriških brda pliva sferom pjenušaca. Na salon perlica u Zagreb došao je međutim prvenstveno predstaviti sportsku priredbu na kojoj će se kao službeno vino točiti i njegov pjenušac ali i onaj od prijatelja mu iz Štajerske Danila Steyera, a riječ je o nogometnom turniru Vino Euro 2018 na kojemu će nastupiti reprezentacije vinara Austrije, Češke, Italije, Mađarske, Njemačke Portugala, Slovenije i Švicarske (GDJE SMO TU MI? Pa mi ni nemamo vinsku nogometnu reprezentaciju!). Turnir se održava najprije u Goriškim brdima i Mariboru, potom je finale u Murskoj Soboti. U Murskoj Soboti bit će tom prigodom i vinski festival, s kapljicom vinara-nogometaša, svaki od 26 članova nogometnih reprezentacija dobio je zadatak da sa sobom na festival donese po 360 butelja! In Vino Victoria!

Priznanja su dodijeljena u dvjema kategorijama – za bijeli i ružičasti pjenušac. Laureati u grupi bijelih pjenušavih vina, 1. mjesto:  Zlata radgonska penina Ciconia, 2007 –  Radgonske gorice d. d.; 2. mjesto: Juve y Camps reserva de la familia, brut nature 2012 – Juve y Camps (d’Avgvsta Impex d.o.o.); 3. mjesto dijele: Donna Regina brut nature 2013 bijelo – Vinogradništvo in vinarstvo Čarga 1767, te No.1 nv – IsteničRužičasta pjenušava vina, 1. mjesto: Donna Regina rosé 2013 brut – Vinogradništvo in vinarstvo Čarga 1767; 2. mjesto: Rosula 2015 brut – OPG Željko Kos; 3. mjesto: Zlata radgonska penina rosé 2012Radgonske gorice d. d.   ♣

Park Wine Stars

BAKHOVA SVEČANOST ZA SVA OSJETILA – Mnogo je festivala te popodnevnih, cjelodnevnih i višednevnih jačih događanja vezanih uz vino, a Park Wine Stars u Novoj Gorici poseban je: odvija se u prostoru HIT-ova hotela Park, u terminu koji u strahu od mogućih ekscesa kao posljedice čašice više mnogi organizatori izbjegavaju za takvu priredbu, u trajanju je od pet sati konkretno početak mu je u 19 sati a završetak je predviđen u ponoć pa, eto, ako se negdje u okolici istoga dana održava neka druga eno-gastro-manifestacija uvijek se još stigne i do Parka! Specifičnost salona je i da na relativno malome prostoru uz dimenzijski pogođeno izrađene visoke i uske stolove kao izlagačke punktove okuplja brojne najbolje proizvođače i najbolja vina Slovenskog primorja, potom i da okuplja i vrhunske chefove s njihovim kreacijama na tanjuru, te ponuđače vrhunskih lokalnih delicija, a, kako i priliči gradu odavno znanome po casinòima privlačnima posebice susjednim Talijanima, sjajna popuna u cjelokupnom programu su i estradne točke s dinamičnom glazbom te kabaretski sadržaji s atraktivnim plesačicama! Dakle – kompletan doživljaj, za sva osjetila!

Vina Marjan Simčič

Park Wine Stars eno-gastro festival ima već četverogodišnju tradiciju, I, kako je bilo i prva tri puta, tako je i sada on privukao brojne posjetitelje. Kao počasni gost pozvan je bio prof. Ivan Dropuljić, osnivač i direktor festivala Zagreb Vino.com u hotelu Esplanade, i njegovi su dojmovi s priredbe u Novoj Gorici, kako ističe, odlični.

Joško Renčel

– Manifestacija je izvrsno organizirana i režirana, večer je bila sjajna. Priredbu sam doživio kao nešto više od festivala izvrsnoga Bakhova nektara i sjajne kulinarike. Bio je to visokokvalitetan događaj za oko, nos i nepce a i s izraženom turističkom dimenzijom. Nova Gorica pa i Gorizia s druge strane državne granice koja više nije barijera na prijelazu iz zemlje u zemlju nalaze se na, da tako kažem, strateški osobito dobroj lokaciji kako s aspekta izvora originalnih vina u neposrednoj blizini, konkretno uz grad su renomirana vinogorja Goriška brda, Collio, Vipava, Kras a blizu je  Koparština, tako i s aspekta turizma, naime područje je s obzirom na kulturno-povijesne zanimljivosti, na visoku razinu eno-gastronomije, prirodni ambijent okolice i mogućnosti odmora i provoda, atraktivno za posjet i Slovencima i Talijanima i Austrijancima, a rekao bih i Hrvatima, koji vole skoknuti u šoping, koji vole vino goriških i vipavskih

Carsus Vina Štoka – odlukom poublike best in show

proizvođača ali i poizvođača s Collija – kazao je, nakon profesionalnog promatranja, prof. Dropuljić.

Na festivalu su sudjelovali sljedeći vinski podrumi: Movia, Jakončič, Simčič, Klet Brda, Vinakoper, Sutor, Lisjak, Korenika & Moškon, Štokelj, Santomas, Belica, Ščurek, Ferdinand, Prinčič, Bregar, Bjana, Kabaj Morel, Lepa Vida, Jamšek 1884, Sveti Martin, Tilia – hiša pinotov, Krapež, Vipava 1894, Curriculum Vitae – Colja vino, Renčel, Štoka vino, Pucer z Vrha, Vina Klen’Art. HIT-ovi kuhari Maxim Lorenčič, Blaž Vodopivec, Tadej Jug, Toni Ferizović i Alen Arbi Milošević i njihovi mentori Marin Furlan i Matjaž Šinigoj pripremali su jela pred gostima, vodeći računa da kreacije budu u skladu s vinskom ponudom iz gotovo 30 primorskih vinskih podruma, tako da su posjetitelji kroz prikladni spoj odlične hrane i finoga vina imali priliku maksimalno osjetiti vrhunce eno-gastronomije.

Chef Toni Ferizović

Festival Park Wine Stars imao je ove godine i edukacijsku komponentu, naime organizatori su uredili poseban kutak za usredotočeno senzorično otkrivanje svijeta vina: na nekih pet ovećih stolova postavili su stotinjak čaša sa sadržajima zahvaljujući kojima je, mirisanjem, bilo moguće upoznati se s prirodnim aromama što se nalaze u vinima – bijelim, ružičastim i crnima, mlađima i odležanima, starijima, suhima i slatkima. Za pitanja zainteresiranih gostiju na raspolaganju su bili dakako sommelieri.

Gosti priredbe pozvani su bili da se na završetku priredbe izjasne o tome koje im se vino najviše dopalo, te da na papiriće koji su se skupljali pri izlazu napišu svoje dojmove o manifestaciji. Ispalo je da je vino večeri bila mješavina Carsus iz podruma Štoka s Krasa, a kakve su bile reakcije na festival općenito vidljivo je iz fotografije…  ♣

Zagrebački velesajam – Hotel&Gastrotech

SVIJET u ČAŠI, MENU, IN HORECA IN STORE IN BAR IN HOTEL… i MILE, i TO JE AMERIKA – Tradicija nije iznevjerena: revija SVIJET u ČAŠI, koja je dosad redovito sudjelovala na značajnijim našim festivalima i sajmovima eno-gastronomije, osobito onima na Zagrebačkom velesajmu, nazočna je bila i na sajmu Hotel & Gastrotech 2018 u drugoj polovici veljače na Zagrebačkom velesajmu. Ovaj put, na porostranome štandu bili smo i pojačani prijateljskim medijima, s nama su se našli MENU, In HORECA Hrvatska, In STORE magazine Croatia, In BAR, In HOTEL Hrvatska.

Štand Svijeta u čaši-Ateljea okusa, te prijateljskih redakcija

Dragan Čihoratić Čiho

Pomagali su nam učenici Ugostiteljske škole iz Zagreba

Sve, dakle – IN!! Uvijek kod Svijeta u čaši fina hrana i fina vina –otvorenje uz pjenušce Puhelek Purek, Kolarić, Sibon, Chander, dan poslije specijaliteti restorana i hotela Stari Puntijar iz zagrebačkih Gračana te šunka u kruhu, uz graševine Đurinski, Mihalj i Antunović, a onda fiš paprikaš akademskog slikara Ante Krešića te hobotnica sa slanutkom Čiho u izvedbi zagrebačkog ugostitelja korčulamnskih korijena Dragana Čihoratića koji je sada, a nakon konobe Čiho, na novoj Čiho-lokaciji, u Kranjčevićevoj, u prostorima gdje je stolovao Dragaš. Vina: žlahtine Toljanić i PZ Vrbnik, graševine Mihalj i Jasna Antunović, te Zlatan plavac Plenković, Cabernet sauvignon Brzica, Cabernet sauvignon Duvilio Zigante.

Slikar Ante Krešić objašnjava prigotavljanje fiš paprikaša Tomislavu Radiću, za Hrvatski radio

Imali smo posjet i te kako znanih imena, primjerice chefovi Miroslav Dolovčak, pa Marin Rendić (Apetit) i Belizar Miloš (Agava), radio i tv-zvijezda Mirko Fodor, novinari Danijela Mirošević, Vito Andrić i Tomislav Radić, fotograf i energični aktivist u čišćenju prirode od auto-olupina i olupina druge vrste Romeo Ibrišević, te – direktno iz New Yorka Mile Rupčić, glumac, pjevač, angažiran u Americi na području prodaje vina i u najnovije vrijeme vinski edukator! Od Pita… i to je Amerika,  do Milea… i to je Amerika!

Rupčić, koji već dugo živi u SAD, ovih se dana nalazi u Zagrebu da bi snimio svoj drugi CD album, naziva Grupni portret, s dvadesetak pjesama u kojima je autor i glazbe i tekstova a koje, upravo na temelju stihova i glazbenog aranžmana odnosno ukupnog glazbenog izričaja, kao svojevrsne portrete želi posvetiti nekim svojim jako dobrim prijateljima iz mladosti, konkretno Bošku Petrovuiću, Janku Mlinariću Trulome (Bezimeni!!!), karatisti Iliji Smoljenoviću, pa Branimiru Lambertu Živkoviću (grupa Time; sad je professor glazbe u New Yorku!), Enesu Čengiću… Tri su pjesme s engleskim tekstom, i njih pjeva Milin sin Luke. Sad eto i Luke… i to je Amerika!  ♣

SLATKI VISOKI PREDIKATI i ZRELI TVRDI SIR –  Sajam gastronomije, hotelske i ugostiteljske opreme i catering Hotel Gastrotech 2018 na Zagrebačkom velesajmu: štand vinogradara/vinara Stjepana Djurinskoga koji vinograde ima u zaprešićkome području i koji od grožđa odande proizvodi visoko-predikatnu kapljicu što mu je priskrbila mnogo trofeja i donijela visoku reputaciju. Zaustavljaju se posjetitelji, kušaju, oduševljeni su slatkim predikatima, dosta njih – a među njima našlo se i profesora ugostitejstva! – propituje se uz koju hranu je prikladno sljubiti takva kompleksna gusta do sirupasta vina s visokim ostatkom neprovrela sladora i u pravilu nižeg alkohola ali i s kiselinom što odlično stvara protutežu vrlo izraženoj slatkoći.

Stjepan Djurinski (desno) i Gianfranco Crepaldi

Jedna od dobitnih kombinacija je ona s kolačima, npr. onima s nadjevom od bijelog koštićavog voća,  a posebice s onima s orašastim voćem poput oraha, badema… A druga dobitna kombinacija je ona sa zrelim odležanim tvrdim sirom. Nju se na sajmu odmah moglo i provjeriti, naime štand u susjedstvu onoga od Djurinskoga imao je Gianfranco Crepaldi koji živi u Puli i koji na hrvatsko tržište plasira delicije iz Italije, prodavaonicu inače drži i na zagrebačkom Dolcu. Crepaldi je na pokaz i na kušanje donio četvrtinu golemog koluta znanog sira grana padano, ovaj s kojime se htio pohvaliti dozrijevao je odležavanjem 24 mjeseca.  Đurinski je potočio nekoliko svojih predikata, npr. Traminac 2013 izborne berbe, Traminac 2015 izborne berbe prosušenih bobica, Graševinu 2015 izbor prosušenih bobica, te dva ledena vina – Leonu roda 2015 ali od grožđa branoga u 2016 (traminac i Graševina po 50 posto) te Traminac 2011 roda 2011 a od grožđa branoga 2. veljače 2012! Posebno mu je bilo drago što je uz odličan 24-godišnji grana padano mogao ponuditi svoj predikat Traminac 2015 izborne berbe prosušenih bobica – također odležavan 24 mjeseca!

Prijedlog, ako ne za neko skorije vrijeme, a onda za idući Hotel & Gastrotech, na kojemu inače praksu provode broljni učenici ugostiteljskih škola: prirediti u suradnji s  proizvođačem visokih slatkih predikata i s proizvođačem/ponuđačem raznih sireva kakvu radionicu na temu prikladnog spajanja slatkog desertnog vina s hranom.  ♣

Mundus Vini 2018

Novo ime iz Hrvatske među ocjenjivačima na Mundus Viniju: Krešimir Ivančić Griffin s Plešivice!

BADEL 1861, BELJE i DVANAJŠČAK – Veliko međunarodno ocjenjivanje vina Mundus Vini u Neustadtu an der Weinstrasse u njemačkome Palatinatu (Pfalz) i dalje raste. U veljači održano prvo ovogodišnje vrednovanje (drugo će biti krajem kolovoza-početkom rujna) koje je trajalo gotovo tjedan dana okupilo je 6770 uzoraka iz više od 150 vinskih područja svijeta, te 270 degustatora iz 44 zemlje.

Dodijeljena su 33 velika zlata, 1102 zlata i 1575 srebra. Oko 600 nagrađenih vina bit će predstavljeno u zoni Mundus Vini Tasting Area na skorašnjem ProWeinu (18.-20. ožujka), kažu – sada najvećem vinskom sajmu na svijetu.

Osvajači medalja iz Hrvatske na februarskom Mundus Viniju 2018 su Badel 1862, Belje te  Dvanajščak-Kozol.

Badel 1862 dobio je zlatnu medalju za Križevačku graševinu 1990 arhivsko vino, to vino proglašeno je i najboljim hrvatskim predstavnikom na ovom prvom Mundus Viniju 2018.

Belje je dobilo srebrne medalje za Graševinu Goldberg 2016 i za Graševinu 2017, a međimurski Dvanajščak-Kozol srebro za Pušipel prestige 2016.

Među dobitnicima medalja na ovogodišnjem Mundus Viniju – obitelj Dvanajščak-Kozol iz Međimurja, na slici je Tea Dvanajščak

Na prošlogodišnjem Decanteru kvalitetna graševina berbe 2016. od Belja osvojila je srebrnu medalju, a srebno je eto dobila sada i mlada kvalitetna graševina berbe 2017., na ovogodišnjem Mundus Viniu.  Riječ je o buteljama graševine koje se na tržištu u maloprodaji mogu naći po cijeni od nekih 30 kuna.

– Najviše nas veseli kad dobijemo značajne nagrade za naše butelje koje su lako dostupne na tržištu. To je veličina naše vinarije, kvaliteta koju dajemo potrošačima. Na tim vinima najviše radimo jer želimo potrošačima dati vrijednost za novac. Imamo sjajne vinograde, graševina je apsolutno naša sorta i nama je i zadatak predstaviti je u najboljem izdanju. Ponosni smo naravno i na naše špice kvalitete, vrhunsku i Goldberg graševinu, vina koja bih uvijek preporučila za svečane i posebne prilike, ali naša kvalitetna graševina je svježe, harmonično vino kako za mlade obožavatelje vina tako i za one iskusne, za uz svakodnevni ručak i  za uz čavrljanje s članovima obitelji i s prijateljim – komentirala je nagrade Suzana Zovko, glavna enologinja Belja.

Graševina s nagradom Mundus vini priprema se za skorašnji izlazak na tržište. Uskoro na tržište izlazi i ograničena količina graševine berbe 2016. s medaljom Decantera, pa će potrošači moći odabrati, kušati i usporediti dvije slične, a opet posebne i jedinstvene graševine.  ♣

REFUSCUS MUNDI 2018 – Refošk, sorta karakteristična za područje koje obuhvaća istočni dio talijanske pokrajine Furlanija Venecija Julija uglavnom tik uz primorski dio Slovenije, zatim Koparštinu u Sloveniji, te većinom sjeverni dio Hrvatske Istre bliže granici sa Slovenijom, bio je u veljači protagonist zanimljivog događanja u Izoli i Kopru, naime održan je četvrti po redu festival Refuscus Mundi/Svijet refoška.

Prijepodnevni strukovni skup na temu refoška odvijao se u podrumu Vinakopera u Kopru, a festival popodne u palači Manzioli u Izoli. Uz proizvođače vina refošk iz Slovenije, kao izlagači su bili pozvani i oni iz Hrvatske i Italije.

Na simpoziju su kao predavači sudjelovali prof. dr. Denis Rusjan s Biotehničkog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani, s izlaganjem pod naslovom  Pestrost sort vinske trte iz družine refoškov, dr. Klemen Lisjak s Kmetijskog inštituta Slovenije s izlaganjem Polifenolni i aromatični sastav refoška, Filippo Felluga iz vrlo znane vinske kuće Livio Felluga iz Brazzana govorit će o zaštiti zemljopisnog porijekla vina od refoška u talijanskoj Furlaniji, a Matej Korenika iz podruma Korenika & Moškon pripremio je predavanje na temu Oživljavanje djelovanja Konzorcija za vina Istre i oblikovanje zaštite za vina Istre.  ♣

VODIČ GAULT & MILLAU CROATIA! – Znani gastronomski vodič Gault & Millau o Hrvatskoj i na hrvatskome (i engleskome)! U prodaji se – svakako i na najfrekventnijim benzinskim postajama INA-e – očekuje početkom travnja.

Na nekih 300 stranica vodič predstavlja po svom viđenju 100 najboljih hrvatskih restorana, zatim 100 najboljih vina te 50 popularnih neformalnih lokala za ugodne izlaske (50 pop). Ocjene kvalitete donesene su na temelju metodologije koju Gault & Millau razvija gotovo 60 godina i koja je jednaka u svim zemljama gdje postoji vodič, kaže Ingrid Badurina Danielsson, direktorica Gault & Millaua Croatia.

Korisnicima mobilnih telefona dostupna je mobilna aplikacija koja prikazuje ocjene i detaljne opise restorana u zemljama iz obitelji Gault & Millau, sad se eto tu uključuje i Hrvatska. Aplikacija pronalazi restorane, bistroe, slastičarnice, wine-barove koji su u blizini.

Dan uoči službenog izlaska te podeblje knjige u zagrebačkom hotelu Westin dodijelit će se nagrade Gault & Millaua najboljim hrvatskim chefovima. Proglasit će se Kuhar godine odnosno Chef godine, zatim najbolji kuhar u sferi tradicijske kuhinje, te chef sutrašnjice. Očekuje se da će se u Westinu okupiti više od 200 vrhunskih kuhara. Kao posebni gosti najavljuju se ugledni chefovi iz inozemstva, među njima i Ana Roš, kod koje trenutno radi i stječe nova znanja i iskustvo Bernard Korak, iz znane plešivičke vinske obitelji Korak što uz svoj podrum i na mjestu gdje je prije bila kušaonica upravo uređuje prostor za elitni restoran gdje bi Bernard bio chef.   ♣

TASTIN’ FRANCE – Francuski proizvođači vina i jakih pića očito računaju na hrvatsko tržište, a kako i ne bi pogotovu ako su saznali – a lako su to mogli jer nije riječ o tajni – da Lijepa naša voli uvoziti i da je u kategoriji vina uvoz gotovo pet puta veći nego izvoz cro Bakhova nektara. Tvrtka Business France organizirala je u zagrebačkom hotelu Esplanade prezentaciju nekoliko francuskih vinara i jedne destilacijske kuće. Tri izlagača bili su iz Champagne – Baron Fuente, pa Mandois i Mondet, dakako sa šampanjcima, dva su proizvođača bila iz Burgundije od kojih je jedan – Pascal Bouchard (već je na listi ponude AVT-a) – na kušanje nudio mirno a drugi – Vitteaut Alberti – pjenušavo vino (crémant de Bourgogne), dok je iz Cognaca s konjakom i rumom nastupila Distillerie Tessendier.

Murielle Bianco s posjeda Henry Mandois, i Marijan Biškup koji najavljuje uvoz.

Zvijezda je bez sumnje bila šampanjska kuća Mandois, koja se prezentirala sa sedam vrlo dobrih do izvrsnih vrlo elegantnih šampanjaca na trima kvalitativnim razinama kao i s jednom grupom u kojoj su razlike bile u količini – Collection classique, collection 1735 i Collection unique, te šampusima u bočicama demie (0,375 l) i magnum. Jako dobri Brut zéro dosage (collection classique, tri godine na kvascu, planirana mpc. u Hrvatskoj: 253 kn), zatim Blanc de noir brut 2012 i Blanc de Blancs brut 1er cru 2012 (collection 1735, po pet godina na kvascu; mpc. po 245 kn), i izvrsni Victor Mandois brut vieilles vignes 2007 (collection unique; mpc. 314 kn). Za uvoz u Hrvatsku brine aktivist na razvijanju hrvatsko-francuskog prijateljstva (vrhunski šampanjci trebali bi dodatno podmazivati!) Marijan Biškup, tvrtka Novum principio d.o.o, iz Zagreba.

Na kušanju za stolom kuće Baron Fuente, koja je stigla s devet šampanjaca, izdvojio sam dva izvrsna –  Grands cépages brut 100 % Chardonnay (četiri godine na kvascu, mpc. 40 €) i Cuvée 7 brut (40 % chardonnay, 30 % pinot noir, 30 % pinot meunier, sedam godina na kvascu; mpc. 60 €).  Zanimljivost kod destilerije Tessendier: konjak Park Borderies Mizunara, dozrijevan u u hrastovim bačvama Mizunara iz – Japana!

I jedno upozorenje: kod nekoliko mirnih vina i pjenušaca u nazivu proizvoda stoje izrazi réserve i grande reserve. Ti izrazi nisu oznaka više kakvoće i dio službene apelacije i ne treba ih brkati s pojmovima reserve, riserva, reserva, gran reserva koje nailazimo najčešće kod talijanskih i španjolskih vina i koji su kao oznaka o gornjoj reazini kakvoće vina u tijesnoj korelaciji s regulativom vezanom uz proizvodnju i s apelacijom.  ♣

Tastin’ France

GALA VEČERA GOÛT DE FRANCE – Kad smo već kod Francuske i zagrebačkog hotela Esplanade, evo još jedne međunarodne eno-gastro suradnje: na prvi dan proljeća, 21. ožujka, francuska šansona, šampanjci i vrhunska vina, puževi, fini sirevi i slastice obradovat će  goste Esplanadina restorana Zinfandel’s, naime toga dana očekuje se veličanstvena proslava francuske kuhinje s potpisom Esplanadine chefice Ane Grgić. Događanje se organizira u suradnji s Francuskim institutom i Veleposlanstvom Francuske u Zagrebu.

Prvi dan proljeća i ove će godine u cijelome svijetu obilježiti globalna inicijativa Good France koja u cijelome svijetu priređuje najveće gurmansko putovanje kroz Francusku, uz sudjelovanje čak više od 3000 chefova u restoranima na svih pet kontinenata. Inicijativa je posvećena valorizaciji francuske eno-gastronomije, a s naglaskom je na francuske sireve i vina. Želja je da ta internacionalna manifestacija đe u Guinnessovu knjigu rekorda kao najveća degustacija vina i sireva na svijetu na isti datum. Međunarodno događanje Good France upisano je u popis nematerijalne baštine UNESCO-a 2015. godine kad je i započelo.

Uživanje u Esplanadi starta dobrodošlicom u lounge baru hotela uz čašu šampanjca Veuve Clicquot Rich i male zalogaje poput éclaira punjenih s mousseom od dimljenog lososa, neodoljivih macarona s gusjom jetrom i klasika – escargota (puževi) sa začinskim biljem. Nastavak je u restoranu Zinfandel’su uz zapečenu goveđu moždinu s umakom od tartufa i brioš sa začinskim biljem, potom stiže juha bouillabaisse poslužena s baguetteom i ručno rađenom majonezom od maslinovog ulja i češnjaka, a glavno jelo je teleći filet u umaku od ružmarina uz gratinirani krumpir i mirisne kestene iz pećnice. Gosti će se potom počastiti nježnim mousseom od aromatičnog sira brie u kombinaciji s domaćom marmeladom od cikle i karameliziranom torticom od luka, a francusko kulinarsko putovanje zaokružit će hrskavi crème brûlée s jabukama i kremom od cimeta. Sommelier Ivan Šneler za goste je odabrao selekciju probranih francuskih vina, šampanjca, likera i konjaka.  ♣

Alhambra, Mali Lošinj

KRAUTHAKER, CHÂTEAU PALMER, HUGEL – Na proljeće se nastavljaju atraktivne i zanimljive vinske radionice u ekskluzivnom hotelu Alhambra u Malom Lošinju. Po riječima Kristijana Merkaša, korporativnog sommeliera grupacije Jadranka kojoj pripada Alhambra, nova sezona počinje s Vladom Krauthakerom, koji će svoja vina i svoju filozofiju predstaviti 13. travnja – auuuu, 13. pa baš petak! Budući da Krauthaker, inače sinonim za graševinu (ima nekoliko etiketa graševine, što u baznoj kategoriji / trokutaste etikete, što u vrlo elaboriranoj varijanti / Mitrovac, što u predikatnoj / kasna berba) uzgaja i bordoške sorte merlot, cabernet sauvignon i cabernet franc, njegov masterclass bit će odličan uvod u radionicu bordoškog posjeda Château Palmer mjesec dana kasnije, točnije 18. svibnja. Proljetno izdanje Jadrankinih eno-programa s gostovanjima najboljih hrvatskih te vrhunskih i svjetski istaknutih inozemnih vinskih kuća završava gostovanjem alzaške vinske kuće Hugel, 22. srpnja. Nakon glavne turističke sezone, najesen slijedi nastavak  elitnih vinskih priča u Alhambri.  ♣

GRAVNER NA PLEŠIVICI i u ZAGREBAČKOM NOELU! Famozni Joško Gravner skoknuo je ovih dana do Jastrebarskoga – da od uvoznika Imahta, u vlasništvu plešivičke obitelji Ivančić, ponovno kupi nekoliko gruzijskih amfora. Eto ga na slici – uz amfore – sa Zvonimirom Tomcem, takodjer sjajnim amforašem!

Nakon sklopljenog posla trebalo je, dakako, po starom dobrom običaju, proslaviti, a zdravica (zapravo, i više od toga!) je obavljena u prestižnom zagrebačkom restoranu Noel, kojega mi je šmeker Gravner posebno pohvalio za jelo (to ne čudi jer chef Kočiš je stvarno jako dobar!). Inače, nedavno je osebujni Joško Gravner izašao s posebnosti nad posebnostima – Rebulom 2003 (dakle sad je stara nešto više od 14 godina!) koja je nastala jednogodišnjim boravkom u amfori gdje su se odvijali maceracija i alkoholno vrenje, potom šestogodišnjim dozrijevanjem u velikoj bačvi te nakon toga sedmogodišnjim odležavanjem u butelji.

Eh, pa taj Gravner zaista je, kako sam ga već u svojim napisima i nazvao, GURU s Collija. I zaslužuje za to što radi – odgovorno tvrdim – Nobelovu nagradu!!!! Od sorte rebula od koje su se, dok se on nije prihvatio posla, proizvodila – pa sjećam se dobro toga, na plećima mi je dosta ljeta – obična birtaška vina za gemišt odnosno špricer, on je – usprkos tome što ga, eh pa to je stvarno sramota!!!! – službena enološka struka nije nimalo podržavala, napravio luksuzan proizvod koji je sjajna reklama ne samo za njega nego i za za teritorij na kojemu živi i radi.  ♣

ROBERT BRKIĆ u VRHU HRVATSKOG ZAVODA ZA VINOGRADARSTVO i VINARSTVO – Enolog Robert Brkić bilježi uspon u karijeri. Nakon godina provedenih izravno u proizvodnji vina –nekoliko posljednjjih bilo je u Agrokorovu podrumu Mladina – ovih dana postavljen je na mjesto zamjenika predstojnika Hrvatskog zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo. Zdravica u krugu prijatelja Saše Zeca i Mile Nikolića Čenta. Čestitke Robertu (na slici je drugi zdesna) i – sretno!    ♣

____________________________________

Sličice iz Italije: pjevaju Ricchi e Poveri

Toscana

JEDNO SLOVO, KOLIKE LI RAZLIKE… – Da, jedno slovo, a kolika razlika! Danas BOS, a sutra, možda – BOSS! Daj Bože. Ima i tužna strana: danas BOSS, a sutra, lako moguće – BOS!

Pijemont

RELATIVNO SIROMAŠTVO – Povero = siromašan. Na slici: Cantine Povero u mjestu Cisterna d’Asti u Pijemontu… Povero je, inače, prezime braće koja su vlasnici ovoga zdanja, izgledom potpuno u raskoraku sa značenjem na pročelju golemim slovima napisanoga naziva… ♣

__________________________________

GOETHE na PROUČAVANJU – Nebeska kultura Lufthanse! Na letu od Frankfurta do Zagreba ljubezna stjuardesa nudila je na proučavanje ni više ni manje nego Goethea! Njegov – Brut RR! Stigao gore pod oblake iz knjižnice smještene u Rheingauu. Nije bilo moguće popiti cijelu mudrost, jer previše je u zrakoplovu bilo onih željnih znanja a, k tome, let je bio prekratak…  ♣

Godina psa

BIJELI BOŽIĆ? MA NE, BIJELA KINESKA NOVA GODINA!... – Bijeli Božić? Nismo ga ovaj put dočekali na našim prostorima. A ni bijelu Novu godinu. Ipak, pjenušaca se ovdje popilo poprilično, na prijelazu iz Stare u Novu pucnjevi čepova izlazećih iz butelja miješali su se prilično skladno s bukom petardi…

Ali, mogli bismo, eto, kako je krenulo u veljači, imati – bijelu kinesku Novu godinu! Je li to priroda, s ovom pasjom zimom (makar, neki su spominjali ne psa nego izraze zvijer s istoka i polarni medvjed…), sad kad se Kina gospodarski zahuktala, ide glede nama toliko dragog spoja svetkovine ulaska u novu godinu sa snijegom i hladnoćom,  jače ide na ruku toj mnogoljudnoj azijskoj državi?

Kineska Nova godina, inače 4715. po redu! – počela je 16. veljače. I – Zagreb se bogme lijepo i doista zabijelio!

Po kineskom horoskopu godina koja upravo nastupa u znaku je psa. Prema kineskom vjerovanju, pas je simbol sreće. Vjeruje se dakle da godina psa donosi pozitivne promjene i sretne okolnosti. Godina psa završit će 4. veljače 2019.

Osobe rođene u godini psa opisuju se kao nesebične, uvijek zastupaju stvari u ispravnost kojih su uvjerene do kraja. Često odabiru socijalna i umjetnička zanimanja. Navodno je u Kini među pravnicima, poduzetnicima, diplomatima, državnim službenicima, učiteljima, piscima i filozofima, ali i novinarima mnogo osoba rođenih upravo u znaku psa. Godine u znaku psa bile su 1922., 1934., 1946. (i ja sam, eto, pas! A i novinar!), 1958., 1970., 1982., 1994. i 2006. Očekuje se da će godina psa, a to je, po naški, 2018., donijeti obilje dobrih prilika svim znakovima – bolji privatni život, napredak u poslovnoj karijeri, puno mudrih odluka, izglede za gradnju solidnih temelja za novi početak, veće snalažljivost, izdržljivost i hladnokrvnost u teškim trenucima.

Nova godina je, dakako, prvog dana u kalendaru i u godini. Ali, praznik ne pada uvijek i za sve 1. siječnja. Po gregorijanskom kalendaru Nova godina je 1. siječnja, po julijanskom kalendaru Nova godina je 14. siječnja, židovska Nova godina – inače  5779. po redu – Roš hašana bit će 10. rujna 2018,  a islamska Nova godina Muharrem – 1440. po redu – pada 11. rujna 2018.  ♣

ZIMSKA DUHOVNA i TJELESNA OBNOVA – Ni manje ni više nego svećenik i župnik crkve sv. Mirka u Šestinama Robert Šreter, kojega se svake nedjelje ujutro u emisiji Duhovna obnova može slušati na valovima Rado Sljemena Hrvatskog radija, te professor na Teološkom fakultetu Ivan, stigli su u susjedstvo kod Zdravka Ilije Jakobovića na Gramaču, da donesu malo duhovne obnove, a gromovnik Ilija Zdravko Jakobović, znan po odličnom crnome vinu s etiketom Jakob, pobrinuo se, ne samo sa svojim crnjakom nego i, u skladu s korizmenim običajem glede hrane, s ribljom ikrom te s ovećim smuđem pečenim u pećnici s povrćem, za – tjelesnu obnovu…   ♣

VIVAT FINA VINA-BAR – Vivat Fina Vina dobio je kao dopunu – točno nasuprot vinoteke istoga naziva u zagrebačkoj Martićevoj ulici koja je danas jedna od najzanimljivijih ulica u stalnom razvoju i mijenjanju a i dio je kreativnog Design Districta – Vivat Fina Vina-Bar.

Poznati zagrebački trgovac finim vinima  Boris Ivančić svojih je 25 godina djelovanja na hrvatskom vinskom tržištu okrunio otvaranjem vinskog bara s raznovrsnim izborom Bakhova nektara iz bogatog Vivatovog vinskog asortimana, a to, konkretnije, znači da su za konzumaciju dostupni mirna i pjenušava, desertna i fortificirana vina hrvatskih i svjetskih vinorodnih regija, fini destilati kao ekstra gin, rum, whisky, likeri. Objekt je zamišljen, rečeno je, kao mjesto za hedonistička iskustva i druženja. U ovome trenutku na čašu se nudi dvadesetak etiketa (i onih skupljih!), ali lista će se proširiti, dodatno će se još uvesti i ponuda maceriranih tzv. narančastih vina, te žutih vina. Svako toliko etikete koje se toče na čašu mijenjat će se s drugima. Što se tiče hrane, riječ je o malim hladnim zalogajima jednostavnijima za pripremu, ali osobito ukusnima, naime iz francuske pekarnice Le Marquis u Zagrebu na jelovniku su kruh, pecivo, quiche i kolači, a uz pekarske proizvode poslužuju se pršut, sir, pačja i gusja pašteta španjolske produkcije, uskoro bi iz Barcelone trebali stići i, veli Boris Ivančić, odlični konzervirani proizvodi na bazi ribe i raznih drugih plodova mora.

Vlasnik vinoteka Vivat Fina Vina i Vivat Wine Bara Boris Ivančić sa suprugom i kćerima, te s nekima od brojnih uzvanika na otvorenju – sommelijerkom Jelenom Šimić Valentić, svježom mladenkom novinarkom i WOW-icom Sanjom Muzaferija i s bračnim parom Tomac

Ivančićeva vizija realizirana je u suradnji s uspješnim arhitektonskim studijom koji je uređenjem interijera vjerno pratio vinsku tematiku. Rafinirana atmosfera Vivat wine bara postignuta je kontrastom toplih i hladnih materijala te smeđih i sivih kolorita različitih tekstura. Velike površine zidova obložene su pločama od portugalskog pluta, materijala koji, kaže vlasnik, još nije viđen u uređenju zagrebačkih barova. Viseća rasvjetna tijela iznad stolova čine tamne trolitrene vinske boce. Svjetlosni ugođaj iznad šanka ostvaren je sa pet staklenih visilica izrađenih od starih, ručno rađenih istarskih bocuna za spremanje rakije…  ♣

Dražen Lesica, Rivica

RIVICA i ŽENEDražen Lesica, vlasnik i voditelj restorana Rivica u Njivicama na otoku Krku, šalje poruku pripadnicama ljepšeg spola:

Posebnost u tjednu žena! Rivica ima poseban odnos sa ženama, njihovom nježnošću, njihovim emocijama, strasti, ukusu i izboru. Kod nas je svaki dan Dan Žena! Dobro nam došle, da uživate uz menu kako slijedi: 1. Aperitiv Rivica; 2. Kao Tartar (povrće i skuta); 3. Domaći ravioli punjeni kozicama, cherry rajčica i bosiljak; 4. Svježi bakalar & rimski njok & umak; 5. Burbon and virgin and fruit…  ♣  SuČ – 02/2018

KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 01.2018. – THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE

    KRONIKA / CHRONICLE      

ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

SADRŽAJ/CONTENTS

ŽELJKO GARMAZ NA PUTU NAJBOLJIH! • ŠKRLET KAO MOSLAVAČKA PERJANICA • ZELINSKA HRUPČEVA HIŽA • SUNCOKRET RURALNOG TURIZMA RH • KOZLOVIĆ ZA ODLIKAŠE • SINIŠA LASAN = ADVANCED SOMMELIER  • RUDARSKA GREBLICA SA ZAŠTIĆENIM ZEMLJOPISNIM PORIJEKLOM • STARI PUNTIJAR u KINI • IN MEMORIAM: SLAVKO VEČERIĆ, PAUL BOCUSE, BRUNO GIACOSA • TENUTA di BISERNO: KOMPLICIRANO SA ŠVEĐANIMA, A TEK SA ŠVEĐANKOM…  • ROCKIN’ ŠEMBER • HOTEL&GASTROTECH&NAUTIKA 2018 • MREŽA SALONA PJENUŠAVIH VINA – ZAGREB i LJUBLJANA 2018 • PINK DAY 2018 • WINE STARS u NOVOJ GORICI • VINITALY 2008 • CONCOURS MONDIAL du SAUVIGNON 2018 u AUSTRIJI • BORDEAUX EN PRIMEUR •

__________________________________

Autor godine

Željko Garmaz

VINSKE PRIČE IZ DALMACIJE NOMINIRANE ZA NAJBOLJU SVJETSKU KNJIGU O EUROPSKIM VINIMA! Ono što je Oscar u svijetu filma a Grammy u svijetu glazbe, to je u svijetu izdavaštva što se bavi eno-gastronomijom – Gourmand Awards. Kad te Gourmand nominira za najbolju svjetsku knjigu o europskim vinima, to je ogroman uspjeh. A to se upravo dogodilo mojim Vinskim pričama iz Dalmacije! Ponosan sam, i od sreće bih vrištao do neba. Piše, na službenoj stranici Gourmanda, da će dodjela nagrada biti krajem svibnja u Yantaiju u Kini te da će tri najbolje knjige u svakoj kategoriji primiti titulu Best in the World. Uz moje Vinske priče iz Dalmacije u konkurenciji za najbolju knjigu na svijetu o europskim vinima nominirane su još i sljedeće knjige: Port Wein Axea Probsta, Discover Dutch Wine Marielle Beukers i Irene de Vette, O Vinho que Lisboa tem Ane Cristine Marques, Slovak Wine Guide Vladimira Hronskog, El vino de Cangas Neta Garcije del Castillo i Caroline Pelaz Soto, Chasselas od Kurta Chandrea, Hidden Gems of Italy Tonyja Margiotte te Cracking Croatian Wine od Charline Tan i Matthewa Horkeya. Vinske priče su jedina od nominiranih knjiga koja je objavljena u vlastitoj nakladi! Za središnji događaj proglašenja pobjednika u svim kategorijama u Gourmandu tvrde da ne postoji nijedna kulturna manifestacija u svijetu s kojom se mogu usporediti, osim – Olimpijskih igara! I onda tu tvrdnju potkrjepljuju podatkom da su ove godine u borbu za prestižne nagrade pristigle knjige iz čak 215 zemalja i regija. Postoji 100 kategorija za hranu, 30 za pića, što ukazuje na raznolikost kulture stola u svijetu. Na Olimpijskim igrama sportaši iz 202 zemlje bore se za medalju u 303 natjecanja/kategorije. Na Gourmandovoj listi finalista u 130 kategorija sudjeluju predstavnici 134 zemlje i regije. Ukupno, u kategoriji hrane su 1144 nominacije, dok je u kategoriji za piće 228 nominacija. Gourmandovu nominaciju za neku od nagrada osvojilo je tek tri posto ukupne godišnje svjetske proizvodnje knjiga. Stoga se velikim uspjehom smatra već i sama nominacija, pišu u Gourmandu. Dakle, bilo kako bilo u svibnju u Kini, ja se već osjećam pobjednikom! Hvala svima koji su me podržali u ovim mojim pisanijama… – u dahu je ispričao (opravdano!!!) uzbuđeni osječki vinski pisac Željko Garmaz.

E, pa čestitke, Željko, i sretno ti i veselo bilo i dalje!  ♣

Ruralni prostor i turizam

 ŠKRLET KAO MOSLAVAČKI ADUT! – Netko priželjkuje, i ima, ili dogodi mu se, bijeli Božić, White Christmass, a netko pak ima – škrletni Božić… Ovaj škrletni osobito mi se dopao, a doživio sam ga nedavno kod obitelji Trdenić, na njenom vinskom posjedu u Popovači, dakako u Moslavini. A, bogme, koliko sam primijetio, dopao se taj škrletni Božić i županu Sisačko-moslavačke županije Ivi Živiću i dožupanu Romanu Posavcu. Naiđu i župan i dožupan kod Trdenićevih ne samo u prijateljski nego i u poslovni posjet, naime u Sisačko-moslavačkoj županiji shvatili su da je eno-gastronomija danas jak adut u turizmu i da vino od škrleta kao domicilne sorte koje drugdje nema može biti jedan od značajnih magneta za privlačenje gostiju, pa se Županija u jačoj mjeri, autoritetom i financijski, i uključila u razne projekte vezane uz taj kultivar, među njima npr. i u organiziranje moslavačkih vinogradara/vinara u udrugu što mora imati i poslovnu dimenziju i pravilnik o tome da se postupcima u vinogradu, podrumu i komercijalizaiji izdnjedri tip/tipovi vina prepoznatljive stilistike tako da se pred javnost i službeno izađe sa županijskom robnom markom Škrlet Moslavina

Sisačko-moslavački župan Ivo Živić (desno) te dožupan Roman Posavec (u sredini), na slici s direktorom imanja Tomislavom Trdenićem

Suvremena vinarija Trdenić nastala je devedesetih godina kao nastavak obiteljske tradicije u vinogradarstvu i vinarstvu stare više od jednog stoljeća. I danas kao i nekad, svi članovi obitelji, od najstarijeg do najmlađeg člana, uključeni su u proces rada. Prvi koraci novog, modernog vinogradarsko-vinarskog imanja počeli su obradom oko pola hektara vinograda sa 1500 trsova. Danas vinska kuća Trdenić gospodari s 15 hektara zasađenih sa nešto više od 85.000 čokota vinove loze i vodi podrum kapaciteta 100.000 litara. Vinarija Trdenić uz autohtonu sortu Moslavine škrlet uzgaja i pinot sivi, pinot bijeli, graševinu i traminac od bijelih kultivara te portugizac i cabernet sauvignon od crnih. Vina koja proizvodi su jednosortna, od škrleta su dva, jedno u svježoj varijanti i za relativno hitru konzumaciju a drugo elaborirano i u rangu ozbiljnoga, od cabernet sauvignona također su dva, jedno je ružičasto a drugo crno. Taj spomenuti elaborirani škrlet, kao i pinot bijeli, pinot sivi i traminac unutar oznake su Private Collection a rađaju se od izabranog grožđa s najboljih pozicija posjeda i uz dozrijevanje, i u drvu, kroz neko vrijeme na finom talogu. Trdenići se, logično, nekako ponajviše trse oko škrleta, jer on kao lokalna sortna zvijezda i treba biti perjanica Moslavine. Značenje škrleta kao aduta Sisačko-moslavačka županija prepoznala je u tolikoj mjeri da je, među raznim projektima vezanih uz taj kultivar i njegovo vino a koje je poduprla, sufinancirala istraživanje potencijala i klonsku selekciju te marketing vina pa i pozicioniranje kapljice na tržištu.

Braća Trdenić – Krešimir (lijevo), zadužen za vinski dio, te Tomislav, direktor posjeda

Obitelj Trdenić, kaže voditelj imanja Tomislav, shvaćajući dobro što znači to da potrošač dođe na kućni prag, trudi se osobito na razvoju lokalnog turizma: u sklopu Vinske ceste Moslavine izletnicima i turistima, zaljubljenicima u prirodu, ljubiteljima domaće tradicijske hrane – jedan od glavnih specijaliteta kuće je šaran iz voda obližnjeg Lonjskog polja a pečen na rašljama! – i dobroga vina nudi predah u lijepoj kušaonici zimi a i, pored nje, na vanjskome prostoru o lijepom vremenu i ljeti. Tomislav Trdenić ističe kako Županija kroz razne potpore i sufinanciranjem i do 50 posto od ukupne investicijske svote pomaže i unaprjeđenju turističke ponude na seoskim gospodarstvima.

Trdenići – vinski podrum, te, dolje, vinograd

Domaća pašteta, domaća tlačenica te domaća piletina iz wok-a

Ovih dana Trdenići su na svom gospodarstvu pokazali da nastoje ići i korak dalje od klasične, uobičajene ponude jedi i pij i uživaj na čistome zraku u seoskom ambijentu, naime krenuli su, zasad eksperimentalno, na višu razinu osmišljavajući menue s više slijedova s time da je svaki od njih popraćen drugim, za nj najprikladnijim vinom. Među gostima kod Trdenićevih su taj put bili i znani i iskusni naši sommelieri Mario Meštrović i Siniša Lasan, koji na tu temu imaju i te kako što reći!…  ♣

Ruralni prostor i turizam

ZELINSKA HRUPČEVA HIŽA – Zelinski gradonačelnik Hrvoje Košćec lani je na međunarodnom skupu najavio značajan zaokret Zeline prema turizmu. Prezentirao je vrlo ambiciozan projekt velikog rekreacijskog centra koji se planira sagraditi u Svetom Ivanu Zelini, nekad inače znanome po bazenskom kompleksu koji je privlačio u ljetnim mjesecima. Ovo novo što se sada priprema trebalo bi, čujem, Zelinu pozicionirati na visoko mjesto u kontekstu rekreacijskih središta u nas, naime tu su, po projektu, ne više samo bazeni nego i razni drugi sportsko-rekreacijski te i ugostiteljski i smještajni kapaciteti. Najavljeni sportsko-rekreacijski i smještajni kompleks trebao bi biti vrlo snažan magnet za brojne goste. Zelina zasad mogućnost prihvata gostiju na spavanje ima tek u objektu Millenium pored Komina.

Hrupecova hiža u ugostiteljskom i turističkom objektu u Šulincu kod Zeline

U staroj prigorskoj drvenoj kući – smještajni objekt, visoko-komforni apartman za šest osoba

Osokoljeni obećanjima institucija ili/i obuzeti jače poduzetničkim duhom, neki manji lokalni poslovnjaci ne spavaju nego se pomalo pripremaju za buduće bolje sutra upravo i u turističkome smislu, aktivnostima što su, dakako, dobrodošle u kontekstu gospodarskog razvoja zelinskoga kraja. Jedan od njih je i Darko Hrupec, iz obitelji koja se već godinama primarno bavi proizvodnjom inox-cisterni (kapaciteta i do 50.000 litara)  i čak i dosta izvozi npr. u Austriju i Njemačku, obitelji koja sa svojim zelinskim nasljeđem vezanim uz zemlju, vinograd i vino nastoji eto dati svoj doprinos i u ugostiteljstvu i u turizmu vlastitoga kraja.

– U obiteljskome vlasništvu ostalo je više starih drvenih kućica koje su nekad bile smočnice, jedna je bila štala a jedna i vinski podrum i pilnica, pa umjesto da stoje napuštenima i zapuštenima odlučio sam ih obnoviti, gdje je trebalo i dograditi, te osposobiti za prihvat turista. Nekoliko dana prije ove Nove godine dobio sam službeni dokument kao dozvolu za korištenje objekta – kaže Darko Hrupec, koji u zelinskome kraju posjeduje obiteljski vinograd sa 7500 trsova (najviše je kraljevine s kojom je na zelinskome ocjenjivanju vina bio tri puta šampion, slijede pinot bijeli i sivi, pa, od unatrag 10 godina, i cabernet sauvignon i pinot crni, što dobrim dijelom završavaju u obiteljskom bermetu), i dodaje: – Moj izletničko-turistički kompleks nazvan Hrupčeva klet sastoji se od prostranog restoranskog dijela s kuhinjom i prijemnog kapaciteta 60 sjedećih mjesta unutra te s terasom, kao i, u tradicijskoj tipično prigorskoj drvenoj kućici, i visokokomfornog apartmanskog objekta gdje se može smjestiti šest osoba. Bude li se pokazao dovoljan interes za smještajem, imam mogućnost za goste urediti i otvoriti apartman također za šest osoba u još jednoj kućici. Pored restorana-kušaonice oveća je pečenjara za roštilj, ražanj i peku, a uz nju je i krušna peć. U krugu cijeloga kompleksa dovoljno je prostora za uređenje i dječjeg igrališta i za parkiralište. U planu je i stvaranje uvjeta i za neke rekreacijske aktivnosti na licu mjesta, možda s kakvom mini-kuglanom na vješalima kakva ne zauzima puno prostora pa bi ih zapravo moglo biti i nekoliko. No, za one željne ozbiljnije rekreacije mogućnosti su tu za šetnje vinogradarskim krajolikom, a i za vožnju biciklom.

Interijer u restoranskome dijelu. Kamin je spretno i sretno kombiniran sa starinskom drvenom prešom za grožđe

Domaći narezak,

Priprema se peka

Domaćin Darko Hrupec majstor je u pripremi peke

U čemu Darko Hrupec u ovome času vidi neki jači poriv gosta da dođe u Zelinu i baš u njegov ugostiteljski i smještajni objekt?

Interijer apartmana

– Zelina ima sreću da je smještena tik uz vrlo prometni pravac od Varaždina, i sjevernije od njega, prema Zagrebu, ali i da je u neposrednoj blizini glavnog hrvatskoga grada kao snažnog i receptivnog i emitivnog turističkog tržišta. Logično je glede gostiju uvelike računati na Zagrepčane, koji, zasićeni svakodnevnim betonom, ovdje kod nas u ruralnom ambijentu posebice na proljeće, ljeto i u ranu jesen mogu potražiti trenutke odmora ili duži odmor te enogastronomske užitke kroz jela domaće produkcije, zatim na turiste koji se nešto duže zadrže u Metropoli i koji također žele upoznati okolicu, a i na turiste-prolaznike prema Zagrebu i prema moru i obratno a koji bi željeli ovdje predahnuti. U smislu pružanja ugostiteljske usluge i usluge smještaja ovdje svima će svakako biti puno lakše bude li se na razini grada Zeline ponudilo više zanimljivih sadržaja i bude li naš turistički marketing energičniji. Ono što, barem zasad, ja osobno mogu uz smještaj ponuditi kao jači adut, su svježi zrak, lijepi ambijent, te domaće pripremljena hrana od namirnica izvorno proizvedenih ovdje, kao i tipično zelinsko vino – rekao je još Hrupec.  ♣

SUNCOKRET RURALNOG TURIZMA – Svečanom dodjelom nagrada Suncokret ruralnog turizma Hrvatske u zagrebačkom hotelu Academia završena je akcija ocjenjivanja najboljih programa i projekata u ruralnom turizmu. Na natječaj je do ljeta 2017. stiglo 130 prijava iz 18 županija. Zlatne, srebrne, brončane plakete i posebna priznanja uručena su u sedam kategorija: Turistička seljačka gospodarstva, Poduzetnici u ruralnom turizmu, Ruralno-turistički projekti, Ruralno-turističke manifestacije, Tradicijska ruralna gastronomija, Vinski turizam i Hrvatski otočni proizvodi i proizvodi s oznakom zemljopisnog podrijetla. Predana su i dva priznanja za životno djelo, i to Stjepanu Cukoru i dr.sc. Eduardu Kušenu, koji su dio svoje bogate profesionalne karijere posvetili razvoju ruralnih prostora.

Ministar turizma Gari Cappelli, Stjepan Cukor, Edo Kušen i Dijana Katica

Tijekom 20 godina posjetili smo svaki kutak Hrvatske i uvijek se vraćali sretni i puni emocija. Na ruralnom prostoru Hrvatske kreiraju se najljepše priče, a dok smo zajedno možemo još više i bolje. Činjenica je da je 92 posto Hrvatske ruralno, stoga to područje zaslužuje našu posebnu pažnju, promociju, prijateljstvo i suradnju, jer turizam je emocija, priča i poruka o identitetu, a identitet je skup različitosti na određenome prostoru. Ruralni turizam u Republici Hrvatskoj operativno i organizirano počeo se razvijati još 1996., donošenjem Pravilnika o pružanju ugostiteljskih usluga na seljačkim domaćinstvima, čime se stvorio okvir i pravnog reguliranja ove vrste turizma, istaknula je mr. sc. Dijana Katica, predsjednica Hrvatske udruge za turizam i ruralni razvoj Kluba članova Selo, koja je kao inicijator i organizator projekta ujedno i proslavila dvadeseti rođendan te svoje aktivnosti.

Iznimno mi je drago što je upravo donesen novi Zakon o pružanju usluga u turizmu kojim će se otvoriti vrata turizma za brojne dionike ruralnih područja. Oni od sada, između ostalog, usluge aktivnog i pustolovnog turizma mogu pružati i na svojim poljoprivrednim gospodarstvima, uzgajalištima, šumama, lovištima i drugim lokacijama, primjerice u tradicijskim objektima poput klijeti, pastirske kolibe, katuna, kažuna, kolibe, šatora, koji ne moraju nužno biti smješteni u okviru OPG-a, bitno je da su u ruralnom okruženju. U Ministarstvu turizma uložili smo mnogo napora, pokušali uvažiti sve primjedbe s javne rasprave, kako bismo vlasnicima obiteljskih gospodarstava olakšali bavljenje turizmom, kazao  je Gari Cappelli, ministar turizma i posebni izaslanik premijera Plenkovića, te istaknuo kako trenutno brojimo 160 tisuća upisanih poljoprivrednih gospodarstava koja će se novim Zakonom moći baviti i robinzonskim turizmom.  ♣

Ruralni prostor i turizam – Istra mila, i malvazija

 KOZLOVIĆ za ODLIKAŠE! – Uh, kako vrijeme leti! Prošla su, veli znani istarski vinogradar i vinar Gianfranco Kozlović, već dva desteljeća otkako je s vinom, poglavito od domaće sorte malvazija istarska, krenula nova moderna priča na našem najvećem poluotoku. Konkretno, od nekadašnje uglavnom ne baš vizualno, mirisno a i okusno uredne kapljice prešlo se na organoleptički čistu, svježu, lijepo izraženo voćno-cvijetnu varijantu. Sad na početku eto trećeg moderno-malvazijskog desetljeća valja ići, naglašava Kozlović, dalje, naime paralelno s malvazijom, koja je u međuvremenu stekla uistinu brojne poklonike, razvijali su se u većoj mjeri i (domaći) potrošači, tako da dobar dio njih sad očekuje nove pomake i to ne samo s malvazijom nego i s drugim vinima.

Gianfranco i Antonella Kozlović

Kozlović, koji je bio među prvim modernizatorima vina u Istri i koji je još kao mladac i odmah otkako je od oca preuzeo vođenje posjeda dobro uočio da grožđe s nekih vinogradskih pozicija daje rezultat što zavrjeđuje više pažnje i drukčiju pretvorbu sirovine u plemenitu kapljicu, krenuo je daleke 2001. godine, baš ponukan tim nečime više što nudi pojedini vinograd, u produkciju Bakhova nektara na visokoj razini kompleksnosti i kakvoće. Riječ je dakako o vinu Malvazija Santa Lucia, s položaja s istim nazivom. Prije nekoliko godina iz vinograda Santa Lucia stigao je i Kozlovićev crnjak Santa Lucia, a uskoro bi svjetlo dana trebao, barem je tako Franco najavio, ugledati i Teran Santa Lucia. To je ne samo logično nego i nužno jer uz malvaziju istarsku pa i momjanski muškat upravo teran je snažan adut Istre u eno-gastronomiji i turizmu. Uopće, vrlo je neobično što se u Hrvatskoj Istri teran do nedavno dok se nije dogodilo to što se dogodilo držalo tako dugo u sjeni…

Kao što mi je čudno i to što udruga Vinistra, nakon što je s baznom malvazijom postignut lijep uspjeh na tržištu, nije težište kako kroz proizvodnju tako i kroz marketing, jače stavila na razvoj ujednačenog (ne uniformiranoga!!!) organoleptičkog profila i tzv. zrele, tj. odležane malvazije, stilistikom privlačne potrošaču-vinskome znalcu ali i zanimljive i korisne kao poluge upravo i za podizanje stupnja vinske obrazovanosti  kupaca, a to znači bolji plasman i proizvoda po višoj cijeni.

Gianfranco Kozlović u najnovije vrijeme osobito se fokusirao baš na to da svom aktualnom osnovnome segmentu malvazije pridoda jednu varijantu dignutu na viši nivo, za – kako veli – zahtjevnijeg potrošača koji traži stepenicu više od baze no nije spreman a i možda – to je jako važno! – nije i džepno sposoban svaki put ići na Santa Luciju kao špicu. Ovih dana Franco i njegova supruga Antonella prezentirali su svoj novi eno-uradak – Kozlović Selekcija 2016, od sorte malvazija istarska iz još dosta mladoga trsja s parcele na Santa Luciji. Vino je u kvalitativnome smislu ekspresivnije, punije i čvrstije od klasične Kozlovićeve baze, prikladno da prati i nešto jača jela a i sposobno da duže poživi ne samo u dobroj kondiciji nego i sa stanovitim razvojem. U cjenovnom smislu ono je skuplje od baze oko 30 posto (Santa Lucia je pak skuplja 70 posto!). Selekcija je dakle između njegove sadašnje osnovne malvazije i Santa Lucije. Sklon sam razmišljanju da bi upravo ova nova unaprijeđena kreacija sada s nazivom Selekcija u nekoj skorijoj budućnosti – to više što Kozlović planira izaći s još jednim vinom na višoj razini od Selekcije a neslužbeno se čuje o izgledima da taj novak kojega se radno naziva Vino za odlikaše, u hijerarhiji pretekne Santa Luciju! – mogla i preuzeti ulogu Kozlovićeve sadašnje baze. To bi s obzirom na reputaciju koju Kozlović uživa zapravo bilo i normalno. A bilo bi i očekivano i s obzirom na vrlo rašireni stav da se kakvoća i renome proizvođača najbolje mjere upravo po baznom proizvodu – njega je u ponudi najviše!, a ne po špicama postojećima u manjim opsezima međutim dakako s i te kako važnom ulogom na tržištu, ne samo zbog visoke prodajne cijene, nego i u marketinškom pogledu, a i glede podizanja eno-educiranosti potrošača.

Delicije Priske Thuring uz Kozlovićeve malvazije: kamenice s pjenicom od krastavaca, Jakobove kapice s kao prilogom pridruženima cvjetačom, salatom, narom i Kozlovićevim maslinovim uljem – Kozlovići imaju 1500 stabala maasline od čega 500 u rodu, zatim škampi na pireu od krumpira i s tikvicama i bisqqueom od škampa, rolada od kunića na kremi od čičoke, s mrkvom i svježim šampinjonima te millefoglie s kremom od jabuke, kremom od vanilije, sladoledom od cimeta i lješnjakom… Po meni osobito su dojmljivošću iskakala dva slijeda: škamp, te desert millefoglie!

Na nedavnom susretu s nekoliko novinara i osoba dublje uključenih u nas u eno-gastronomiju, a uz – svakako treba kazati – sjajne sljedove chefice Priske Thuring, Kozlović je poveo u malu šetnju njegovim malvazijama – baznom iz 2016, Selekcijom iz 2016, Santa Lucijom iz 2015 i Sorbusom 2000 od prosušenoga grožđa. Ručak i degustaciju vodio je ne samo na način da dade tehničke podatke o vinima nego i da izazove diskusiju o vinima te i da, kako se izrazio, čuje razmišljanja nazočnih o tome kako bi to za Istru bilo najbolje da sada, nakon prođene ove prve 20-godišnje faze, krene dalje sa svojim vinom da bi bila poslovno uspješnija. Lijepo je da se zanimao za razne stavove, međutim suština je u tome da stvar vezana uz vinsku politiku regije temeljito krene od same istarske vinske obitelji i da se ta obitelj dobro poslovno organizira, da se znatno jače nego do sada usredotoči na, uz malvaziju istarsku, i na druge već spomenute vlastite posebnosti poput npr. terana i momjanskog muškata, te da za članove donese pravila ponašanja, precizno odredi označavanje vina na etiketi, utemelji i vlastito tijelo nadzora. Načuo sam nešto da udruga Vinistra za novi period priprema određene važne strateške poteze, ali Kozlović nije o njima htio govoriti (ipak, predsjednik Vinistre je Nikola Benvenuti!), kazao je tek da bi se neke stvari trebale iskristalizirati do sajma vina u Poreču pa će onda udruga Vinistra s informacijama i službeno u javnost. Iz Kozlovićevih riječi kako se u najnovije vrijeme sve jače pozornost posvećuje vinogradu te kako se sve više osjećaju želja za zatravljivanjem, nastojanje da se među trsje ne ide težom mehanizacijom da se ne gnječi i ne utire tlo nego da ga se ostavi rahlime, potreba za analizama tla na sastojke ali i na zastupljenost mikroorganizama u njima, zatim potreba za analizama lista loze da se bolje vidi kako i čime gnojiti vinograd i štititi vinovu lozu od bolesti, kao i potreba za prikladnim oblicima rezidbe pa i za određivanjem prikladnih prinosa ovisno o tipovima vina što se žele dobiti – za pretpostaviti je da će se ubuduće više ulagati u znanstvena istraživanja i upoznavanje vinogradara/vinara s optimalnim tehnikama rada u trsju a i u podrumu…  ♣

Sommelijerstvo i turizam

Siniša Lasan

SINIŠA LASAN = ADVANCED SOMMELIER! – Zagrebački sommelier Siniša Lasan, unatrag nekoliko godina redovno u turističkoj sezoni uposlen u Dubrovniku, konkretno u renomiranom je restoranu Proto, nastavlja nizati akademske uspjehe, i to na internacionalnoj razini. Potkraj siječnja 2018., nekih dva mjeseca otkako je Lasan postao novi sommelijerski prvak Hrvatske, iz Londona je stigla vijest kako je Siniša uspješno položio ispite za Advanced Certifikat na Court of Master Sommeliers, najutjecajnije svjetske institucije za certificiranje sommeliera. Laički rečeno, to je korak tik do titule Master Sommeliera, koja je najviša, i nositelja koje je, trenutno, samo 249 na svijetu. Čestitke Siniši!

Izvrsni rezultati dolaze nakon višegodišnjih intenzivnih priprema; i preporuka samog Court of Master Sommeliers je da se sommelieri za ispite za Advanced Sommeliera pripremaju barem godinu dana ako ne i dvije. Ispiti traju tri dana, a sastoje se od teorijskih testova, praktičnog dijela i, posljednjeg dana, kušanja naslijepo šest vina.

Lasanov put do ove prestižne titule nije bio nimalo lagan, a kako je sve skupa izgledalo opisuje sam Siniša:

– Ovo je jedan od zadataka koji sam sebi zacrtao ostvariti u karijeri, i sad sam iznimno sretan. Ispiti zahtijevaju gotovo enciklopedijsko znanje o stilovima vina i regijama. U odnosu na prve dvije razine, za ovu najvišu potreban je veliki napredak u znanju i vještini. O tome koliko su ovi ispiti teški najbolje govori prolaznost kandidata, koja se vrti oko sramežljivih 30 posto, ovdje međutim treba i dodati da kandidati u pravilu izlaze na ispit više od jednog puta. Inače, titula Advanced Sommelier se naziva i Little Master Sommelier, budući da je to jedna od posljednjih stepenica do titule Master Sommelier, za koju se tvrdi da je jedan od najtežih ispita na svijetu. Na ove ispite u pravilu izlaze sommelieri s dugogodišnjim iskustvom, i koji nerijetko rade u nekim od vodećih svjetskih restorana pa imaju mogućnosti kušati mnoga relevantna vina i uložiti značajna sredstva u svoje pripreme. Put je, dakle, bio dugačak, naporan do trnovit, ali kad nešto voliš i istinski živiš, kao ja vino u ovom slučaju, ništa ti nije teško, pogotovu kad imaš snažnu potporu obitelji, prijatelja, poslovnih partnera koji uvijek pozitivno reagiraju na sve moje pothvate. Pripreme su najintenzivnije bile u posljednjih godinu dana. Problem s kojim se mi sommelieri u Hrvatskoj susrećemo kad se pripremamo za ovakve teške ispite je nedostupnost vina. Naime, u Hrvatskoj nema dovoljno vrhunskih uzoraka stranih vina iz raznih regija, pa je nužno snalaziti se na razne načine da se dođe do nekih vina koja su kakvoćom i karakterom relevantna za neka područja. Iz tog razloga toga sam uz pomoć prijatelja lani na početku ljeta organizirao skupljanje vina za treninge. Moja učionica u Dubrovniku bila je preuređeni stari magazin u kojemu sam boravio nekoliko sati dnevno, a prije svog redovnog posla u restoranu Proto.

Siniša Lasan eto živi i radi u Hrvatskoj, ne pomišlja, barem zasad, o odlasku van, te svojim znanjem, iskustvom i entuzijazmom pridonosi razvoju hrvatske eno ali i ugostiteljske i, što je bitno, turističke scene.  ♣

Tradicijska hrvatska jela

RUDARSKA GREBLICA SA ZAŠTITOM ZEMLJOPISNOG PORIJEKLA! – Nužnost je shvaćati vrijednosti udruživanja u poslovnom smislu i spoznavati potencijal takvog udruživanja u kontekstu oznaka o zaštiti i punog ostvarivanja interesa grupacije što se u nekome kraju formirala oko nekog tipičnog lokalnog proizvoda ili usluge, naime time se postiže ne samo adekvatna gospodarska valorizacija dotičnog proizvoda odnosno dotične usluge, nego i valorizacija dotičnog teritorija općenito. U malome mjestu Rude u samoborskom kraju rodila se udruga Rudarska greblica vezana uz kolač rudarska greblica nastao u nekim prošlim vremenima u rudarskim krugovima na području spomenutoga sela, kolač koji se u ovo moderno vrijeme nastoji učiniti jednim od magneta za posjet spomenutom selu a i samoborskome području.

Članovi udruge Rudarska greblica, čulo se prije kratkog vremena na pressici na temu greblice, primijetili su da se na tržištu pod nazivom rudarska greblica taj kolač pojavljuje u raznim verzijama koje znaju i dosta odstupati od izvorne greblice karakteristične za Rude. To odstupanje Udruzi je bio poticaj da s pripremljenom dokumentacijom krene u postupak institucionalizirane zaštite rudarske greblice kako se neprikladne kopije na tržištu ne bi švercale na račun originala.

– Mnoge su prednosti zaštite autohtonih proizvoda. Proizvod zaštićen oznakom zemljopisnog podrijetla donosi višestruke koristi za područje uz koje se zaštita veže, a to je stvaranje izraženijeg identiteta i jače prepoznatljivosti teritorija, to pak pogoduje izletništvu i turizmu, a sve skupa učinkovito pridonosi razvoju i ekonomskom prosperitetu ruralnog prostora. Iza rudarske greblice krije se priča o tradiciji rudarenja u Rudama i ondašnjem jednostavnom težačkom kolaču što su ga žene iz Ruda pripremale svojim muževima zaposlenima u rudnicima. Danas je obnovljeni rudnik sv. Barbare već turistička atrakcija Ruda, a zaštita rudarske greblice kao lokalne gastro-posebnosti dodatna je vrijednost u turističkoj ponudi ne samo Ruda, nego i samoborskog područja – rekao je predsjednik  Udruge Rudarska greblica pekar Andrejas Nikl.

Priprema rudarske greblice

I, eto, nedavno je od Ministarstva poljoprivrede RH stiglo odobrenje za prijelaznu nacionalnu zaštitu rudarske greblice oznakom zemljopisnog podrijetla. Radi se, veli Andrejas Nikl, o prvom na taj način zaštićenom gastronomskom proizvodu u Zagrebačkoj županiji.

– Ova zaštita trebala bi potrošačima pomoći da među greblicama što se pojavljuju na tržištu prepoznaju onu izvornu, rudarsku, naime oznaka zaštićenog zemljopisnog porijekla na proizvodu upućivat će na onaj pravi kolač. Informacija o izvornoj rudarskoj greblici što će ih širiti proizvođači Rudari, inače već 32 godine organizatori manifestacije Dani rudarske greblice, bit će dovoljno da potrošač koji ne želi zalutati pri izboru kolača ne krene krivim putem. Kupac će izvornu rudarsku greblicu od prve prepoznati po jedinstvenoj oznaci Ministarstva poljoprivrede koja će biti istaknuta na deklaraciji proizvoda i na pakiranju. Inače, ta prijelazna zaštita zasad vrijedi tek na području Republike Hrvatske, no sljedeći zajednički korak Udruge i Ministarstva poljoprivrede je i dobivanje zaštite na razini Europske Unije. Teško je reći koliko bi taj proces mogao trajati, ali mi iz Udruge se nadamo kako bi već kroz godinu dana rudarska greblica mogla biti zaštićena na području Europske Unije – izjavio je Nikl.

S obzirom na ovu zaštitu koju je dobila, rudarska greblica s pripadajućom joj oznakom ZOZP može se, naglašeno je na pressici, proizvoditi isključivo u Rudama i okolnim selima, a to su Cerje, Kotari, Braslovje, Prekrižje Plešivičko te Manja Vas, i to u skladu s propisanim pravilima u Specifikaciji, odnosno službenom dokumentu odobrenom od strane Ministarstva poljoprivrede. Svi proizvođači rudarske greblice obavezni su sklopiti ugovor s certifikacijskim tijelima ovlaštenim od strane Ministarstva poljoprivrede, kako bi se kontrolirala svaka faza pripreme, proizvodnje i stavljanja proizvoda rudarska greblica na tržište, dodao je Nikl.

Puno je sada izazova za proizvođače pa i za inspekcijska tijela Ministarstva poljoprivrede od kojih se očekuje promptna reakcija u slučajevima pokušaja stavljanja na tržište proizvoda nazvanog rudarska greblica a koji nije certificiran i koji nije u skladu sa specifikacijom. Po predsjednikovim riječima, rudarska greblica sa zaštićenom oznakom zemljopisnog porijekla kupcima je dostupna u Rudama, Samoboru te u Zagrebu u određenim specijaliziranim trgovinama zdravom i domaćom  hranom, a ta mjesta su pekarnica Nikl u Rudama, zatim kiosk pekarnice Nikl u Samoboru između glavnog trga i tržnice, te, u Zagrebu, prodavaonice Grga Čvarak, Mrkvica, Domaćica, Dobri plac, Eko dobra priča, Zdravi kutak, Eko hiža, Fino, te slastičarnica-sladoledarnica Slatka tvornica Medenko.

Kao producent rudarske greblice i kao predsjednik udruge Rudarska greblica, Andrejas Nikl iznio je kako je pekarnica Nikl prva koja kao certificirani proizvođač greblicu s oznakom zaštite nudi na tržištu. Ostalima koji bi se odlučili za proizvodnju rudarske greblice i plasirali je s oznakom zaštićenog zemljopisnog porijekla Nikl, veli, stoji na raspolaganju što se tiče informacija, pomoći i ostaloga potrebnog za pokretanje proizvodnje. Nužno bi, i sasvim logično, iz razloga formiranja bitne minimalne kritične mase glede količine rudarske greblice ZOZP u ponudi na tržištu, doista i bilo to da se Niklu što prije kao proizvođači pridruže članovi udruge u većem broju, naime ako nedostaju količine cilj sa zaštitom nije, barem ne onako kako treba, i ostvaren.

__________________________________

RUDARSKA GREBLICA: RECEPT – Greblica je tanki ili, kako to kažu u Rudama, tenki  kolač, što znači da njena debljina ne smije prelaziti 2,5 cm, ona je pravokutnog oblika I obavezno je slana,

Tijesto: min. 350 g brašna, 3 žlice suncokretovog (ili biljnog) ulja, do 10 g svinjske masti, 1 jaje, oko 1.5 dcl mlijeka, do 40 g maslaca, oko 1,5 dcl vode, do 5 g soli, do 4 g šećera, do 2 dcl kiselog vrhnja, do 2 g svježeg kvasca; Nadjev: 1 svježi kravlji sir, 1 jaje, 1 žlica suncokretovog (ili biljnog) ulja, do 2 g soli, do 2 g šećera.

U tako pripremljen nadjev mogu se, po vlastitom izboru, dodati i jedan od sljedećih sastojaka: mljeveni orasi, špinat, blitva, metvica, kopriva, poriluk, ili naribana žuta mrkva.

Pečenje: neposredno prije pečenja, polovica ručno razvučenog tijesta stavi se u prethono (suncokretovim uljem) namašćenu posudu za pečenje, na tu, plohu sirovog tijesta ravnomjerno se stavi nadjev, tada se sve prekrije drugom plohom tijesta, pa se rubovi zavrnu prema gore kako nadjev ne bi iscurio. Vilicom treba probosti tijesto na nekoliko mjest. Peći u pećnici oko 40 minuta, dok greblica ne poprimi zlatno-žutu boju. Po završetku pećenja, greblicu premazati maslacem. ■

___________________________________

Slijeva na desno, na slici su Sanja Horvat Iveković, zamjenica samoborskog gradonačelnika, zatim pekar i predasjednik udruge Rudarska greblica Andrejas Nikl, Hrvoje Frankić iz Zagrebačke županije, direktorica TZ Samobora Martina Paladina, te Josip Lebegner, potpredsjednik udruge Rudarska greblica

___________________________________

SANOBORSKA FAŠNIČKA REPUBLIKA – Na uživanje u zabavi ali i u lokalnim eno-gastro specijalitetima poput samoborske salame, rudarske greblice, muštarde, samoborskih kremšnita, vina, bermeta poziva Sanoborska fašnička republika koja se proglašava 2. veljače. Prvog fašničkog, dakle slobodnog vikenda, maske u Bunkeru ljuljat će se u ritmu tehno-glazbe do ranih jutarnjih sati uz DJ Oggyja iz Rijeke i DJ Tea Zveri iz Samobora. Početak drugog vikenda na Fašniku u Bunkeru, u petak 9. veljače, počinje Utrpavanjem 3 terora, a nastupit će trojka Basta, Odium i Slide. Večer kasnije u Bunker stižu Acid Carrots & Drvored iz Zagreba, koji će svojim izborom glazbe i živom brass sekcijom sigurno rasplesati fašničke alternativce. Završnica Fašnika u Bunkeru u utorak, 13. Veljače, nudi zabavu uz blues i rock naime u Centar za mlade Bunker stižu biogradski Jeremiah’s, osvajači Mega Music Awarda za najbolji mladi bend i pobjednici 9. Croatian Blues Challengea, te sinjski M.O.R.T., bend koji garantira sjajnu rock atmosferu.  Pravila ponašanja su poznata: biti što veseliji, slobodniji, maštovitiji u maskiranju i uživati punim plućima. U glazbenom programu 192. Samoborskog fašnika maskirane posjetitelje na Trgu kralja Tomislava, preimenovanog za ovu priliku u Trg fašničkih velikana, prvog dana, u petak, 2. veljače zabavljat će legendarna Crvena jabuka, a dan kasnije Vatra. Drugi vikend, u petak, 9. veljače počet će u znaku ovogodišnjeg morskog fašničkog motta Sve operi na Srakinoj rivijeri, u Samoboru će naime nastupiti klapa Intrade, a dan kasnije plovit će se Panonskim morem uz Slavonske lole. Veličanstveni završni program 192. Samoborskog fašnika u utorak, 13. veljače, svojim će koncertom na centralnoj fašničkoj pozornici zaključiti Tony Cetinski.

Vesela i ukusna eno-gastro događanja, između ostalih mjesta – slastičarnica U prolazu i kafić Tin na glavnom trgu, podrum Filipec odmah pored glavnog trga… ■

____________________________________

Povijest Rudarske greblice i djelovanje KUD-a Oštrc u Rudama koje marljivo organizira manifestaciju Dani rudarske greblice predstavio je potpredsjednik Udruge Josip Lebegner. Djelovanje KUD-a bilo je vrlo značajno za ishođenje zaštite greblice, rečeno je da je upravo je KUD zaslužan za to što je Ministarstvo kulture 2007. godine proces pripreme greblice proglasilo nematerijalnom kulturnom baštinom. Direktorica Turističke zajednice grada Samobora Martina Paladina istaknula je kako je eno-gastronomija danas i te kako važan motiv dolaska za goste, i kako je gastronomsko bogatstvo koje Samobor nudi i te kako vrijedno pažnje. A zamjenik župana Zagrebačke županije Hrvoje Frankić, uz napomenu kako vjeruje da će se vrlo skoro na listi zaštićenih proizvoda na razini EU naći i rudarska greblica, podsjetio je da je Zagrebačka županija prva u Hrvatskoj počela s brendiranjem prehrambenih proizvoda što se proizvode na poljoprivrednim gospodarstvima, pa danas oznaku zaštićene robne marke Zagrebačke županije nosi niz artikala, npr. šunka Grof, Samoborska salama, sir Dragec, vina Kraljevina Zelina i Portugizac Plešivica itd.   ♣

Hrvatska tradicijska kuhinja u – Kini!

               KINI的老PUNTIJARZài KINI de lǎo PUNTIJAR! – Jeste li odgonetnuli? Stari Puntijar u – Kini!

Zagrepčanin Zlatko Puntijar, dugogodišnji restorater te hotelijer, s obiteljskom tradicijom u (podsljemenskom!) ugostiteljstvu dugačkom 180 godina, predsjednik Ceha ugostitelja Obrtničke komore Zagreb, i, po najnovijemu – a na prijedlog Mladena Horića koji je nakon što je ugasio izdavačku tvrtku MAM-VIN d.o.o. i osnovao neprofitnu udrugu Atelje okusa pa postao njenim predsjednikom – i predsjednik za gastronomski segment u udruzi Atelje okusa Svijeta u čaši, boravio je nedavno pet dana u Kini, i kao veliki pobornik tradicijskih hrvatskih jela i propagator tradicijske hrvatske gastronomije na tamošnjoj televiziji sa kćerkom Mateom prikazivao u emisiji posvećenoj Lijepoj našoj prigotavljanje hrvatskih specijaliteta i prezentirao vina i druga pića iz Hrvatske! Tata i kćer Puntijar boravili su u pokrajini Hunan koja se, kako veli Zlatko, nalazi između Pekinga i Šangaja, a tamo ih je pozvala kuća Hunan TV koja je za mali ekran pripremala 1,5 satnu prezentaciju Croatian Rhapsody za pripadnike najmnogoljudnije zemlje na svijetu. U emisiji, koja je prikazana sredinom prosinca i koju su uz Kineze u matičnoij zemlji te u Hong-Kongu i na Tajvanu mogli pratiti i gledatelji u Macau i, zapravo, cijela kineska dijaspora po svijetu, a koja spada u seriju čija gledanost navodno dosiže pola milijarde ljudi, sudjelovali su iz Hrvatske još i Maksim Mrvica, Ana Rucner, Lana Jurčević, Jelena Rozga i Ćiro Blažević, s time da nisu svi i osobno bili na tom showu u Kini, neki su snimljeni u Hrvatskoj. Puntijar je, inače, svojedobno u Zagrebu radio večeru za potpredsjednika kineske vlade kojemu su se dopali tradicijski hrvatski gurmanski specijaliteti pa je lako moguće da je i to bio razlog da je od kulinara u Kinu na snimanje emisije pozvan on.

U studiju kuće Hunan TV: Maksim Mrvica, obitelj Chen koja u Zagrebu ima kineski restoran Asia, pa Franka Gulin, novinarka u hrvatskoj redakciji China Radio Internationala, Biserka Fabio, savjetnica u Veleposlanstvu RH u Kini, veleposlanik Nebojša Koharović, Matea i Zlatko Puntijar te Lana Jurčević

Puntijar je široku kinesku javnost upoznao s nekoliko tradicijskih jela koja ima na jelovniku svojega restorana i hotela Stari Puntijar u zagrebačkim Gračanima. Među najpopularnijim tanjurima iz njegova jelovnika su, veli, štruklova juha iz knjige recepata obitelji Puntijar, pa piletina u korijenu od peršina iz kuharice Nikole Zrinskoga (brat od Petra Zrinskoga) iz 1662., zatim odrezak u umaku od limuna iz Birlingove kuharice izdane 1813, jelen u črnoj juhi također iz kuharice Zrinskoga, jabuke u šlafroku od Zrinskoga, knedlice od jabuka od Birlinga. Zlatko najavljuje u ponudi neka nova stara jela a po recepturi Marksa Rumpelta koji je bio glavni kuhar kneza od Mainza, on je 1581. objelodanio kuharicu i ona slovi kao najstarija knjiga recepata u Hrvatskoj. Inače, iste te 1581. godine prezime Puntijar spominje se po prvi put u pisanom dokumentu.

Zlatko Puntijar u svom restoranu u Gračanim, uz lovačku stolicu što ju je izradio njegov stric Rudolf prema originalu stolica grofa Kulmera što se nalaze u Lugarnici na Sljemenu

Restoran Stari Pountijar, namješten u stilu nekih prošlih vremena. Ove sjedalice rađene su po modelu stolaca iz srednjeg vijeka

– Izbor jela u restoranu Stari Puntijar do Uskrsa će biti prilagođen korizmenom razdoblju, što znači da će na repertoaru lokala biti kreacije prigotovljene po recepturama iz vegetarijanske odnosno kako se nekad govorilo vegetarske kuharice Štefanije Beraus izdane 1936. u Zagrebu. Tada je u Radišinoj ulici, sada je to Ulica kneza Mislava, postojao vegetarijanski restoran Victoria. Poslije Uskrsa vraćam se u punoj mjeri mesu kao protagonistu – najavljuje Zlatko Puntijar.

Zlatko Puntijar, znan kao kolekcionar knjiga recepata i znan po brojnim vrlo zanimljivim i rijetkim primjercima kuharica koje posjeduje, u Kini je pred kamerama pokazao najmanju kuharicu na svijetu, knjižicu Wiener Kochbuch čije su dužina i širina samo po dva centimetra, i kojih u svijetu postoji još samo četiri primjerka, uključujući i ovaj Zlatkov. Puntijar naglašava kako će se kroz 2018. značajno potruditi iz tih svojih kuharica što ih posjeduje izabrati neka posebno interesantna jela koja još nije imao na svom jelovniku, a taj svoj najavljeni dodatni trud u prezentaciji tradicijskih hrvatskih jela objašnjava time što je 2018. godina jubileja glede događanja vezanih uz znane i ugledne ličnosti iz hrvatske povijesti i glede izdavaštva vezanog uz knjige i brošure s receptima od vrlo značajnih autorskih imena. Pa Zlatko navodi: 1838. rođen je August Šenoa čiji je otac bio glavni slastičar biskupskog Kaptola i u svom je notesu ostavio je zapise receptura za razna jela među njima i za popularne paprenjake. Godine 1848. ban Jelačić ukida kmetstvo, a uz bana Jelačića vezana je Novodvorska kuharica. Godine 1858. u Varaždinu je otvorena prva velika šampanjerija. Godine 1868. izdana je druga kuharica na hrvatskome jeziku, a autor joj je Đuro Deželić. Inače prva kuharica na hrvatskome jeziku bila je Szkup szlozena zagrebečka sokačka knjiga koju je 1813. priredio Ivan Birling, kanonik s Kaptola. Godine 1888 Marija Kumičić objavila je Novu zagrebačku kuharicu, a 1908. Miroslav Galović izašao je s knjigom Hrana i kako se ona priređuje…  ♣

____________________________________

In memoriam

SLAVKO VEČERIĆ

Slavko Večerić

Nakon duge i teške bolesti napustio nas je, u 63. godini, ugledni kuhar, kulinarski akademik Slavko Večerić. Vrhunski stručnjak, veliki čovjek, uvijek spreman pomoći. Svjestan da poslije ovog života ne ostaje ono što smo skupili, nego ono što smo dali. A hrvatskoj gastronomiji Slavek je zaista mnogo dao.

 

PAUL BOCUSE

Paul Bocuse, kuhar koji je obilježio 20. stoljeće u francuskom kulinarstvu, ali i šire, umro je u Lyonu tri tjedna prije svog 92. rođendana. Bocuse je posljednje dane života proveo u kući u kojoj se i rodio i u kojoj se nalazi njegov glasoviti restoran jednostavnog naziva – Paul Bocuse. Bocuse je utemeljitelj moderne francuske kuhinje s jelima od svježih sezonskih namirnica, prezentiranima na živahan način i u lijepim bojama, s dobrom strukturom ali istodobno i ne opterećujućima za želudac. U šezdesetim godinama prošlog stoljeća počinjao je ostavljati duboki trag u francuskoj kuhinji, pretvarajući je u smotru uzbudljivih kreacija na tanjuru…

BRUNO GIACOSA

Pijemontska Langa rekla je zbogom Brunu Giacosi iz Neivea, jednome od proizvođača koji su dali najveći obol u stvaranju slave Barola i Barbaresca na svjetskoj razini. Giacosa je umro u 88. godini u bolnici u Albi, na rukama kćeri Brune, koja već nekoliko godina vodi vinogradarsko-vinarski posjed, te Marine. Ikona Bruno šezdesetak je godina slovio kao apsolutni majstor i referentna osoba kad su u pitanju vina barolo i barbaresco. Već potkraj šezdesetih krenuo je do tada u Pijemontu nezamislivim putem – izdvajajući vina po kakvoći položaja i korištenjem na etiketama oznake premier cru, primjerice u tu kategoriju stavio je svoje famozne Barbaresco Asili i Barolo Vigna Rionda.

Prvi mirisi koje sam osjetio nakon što sam se rodio bili su oni od mlijeka moje majke i vina mojega djeda, često je znao reći, a ponovio je to i 2012 na pozornici kazališta u Albi kad mu je Sveučilište gastronomskih znanosti iz Pollenza dodijelilo dilpomu Honoris Causa za zasluge vezano uz vino Pijemonta.

_________________________________

Tenuta di Biserno

Helena Lindberg

KOMPLICIRANO SA ŠVEĐANIMA! A TEK SA ŠVEĐANKAMA!… – Bogme je sa Šveđanima komplicirano: najprije nas cijela jedna robusna grupa njih na rukometnom parketu kod nas doma zavije u crno, a onda, nakon tek dva dana, domaća javnost ima priliku otkriti da nas samo jedna Šveđanka može – i to u krhkoj čaši – zaviti i u bijelo i u ružičasto i u crno a da to uopće nije za zamjeriti, osim u jednome a to je što sve tri boje u nekim nijansama – nisu baš svima džepno dostupne….

A ta čarobnica je Helena Lindberg, enologinja čija je briga da – uz savjetničku pomoć Michela Rollanda – do boce kako treba dovede vina toskanskog markiza Lodovica Antinorija, vlasnika vinogradarsko-vinarskog posjeda Tenuta di Biserno, a, inače, svojedobno, i tvorca glasovitog imanja Ornellaia, te i vlasnika vinogradarsko-vinarskih imanja na Novom Zelandu.

Helena je rođena i odrasla u Švedskoj, već neko vrijeme je s diplomom kemijskog inženjerstva, svojedobno je bila uposlena u prehrambenoj industriji. Kad je otkrila strast prema vinu pošla je u Australiju i radila i stjecala iskustvo u Yalumbi u dolini Barossa., a potom je preselila u Marlborough na Novi Zeland gdje je provela tri godine. Vratila se u Europu 2000., počela studirati na bordoškom Fakultetu za enologiju a istodobno je i radila u vinskome Languedocu na jugu Francuske. U Bordeauxu se upoznala s Lodovicom Antinorijem koji ju je odveo u Toscanu, i s vremenom ona je postala direktoricom proizvodnje vina kod njega u oblasti Bolgherija (Bibbona) gdje markiz posjeduje 45 hektara pod trsjem sa sortama cabernet franc, cabernet sauvignon, merlot, petit verdot i syrah, i na njegovu posjedu Mount Nelson u Marlboroughu (sauvignon), a od 2011. je i glavna direktorica imanja Campo di Sasso limited na Novom Zelandu.

Recentnu nam švedsku rukometnu bol želio je Boris Ivančić, vlasnik i voditelj zagrebačke vinoteke Vivat Fina Vina, ublažiti organiziranjem prezentacije vina Tenute di Biserno u svojoj prodavaonici u Martićevoj ulici. U nazočnosti predstavnice Tenute di Biserno Ivone Klimtove, na kušanje je ponuđeno sedam Eleninom kreatorskom rukom dodirnutih izvrsnih vina – četiri toskanska konkretno jedno ružičasto i tri crnjaka, zatim dva novozelandska i jedno mađarsko. Ponuđeni su lijepo osvježavajući elegantni rosé S.O.F. 2016, od cabernet franca i syraha, zatim nimalo novozelanski agresivan nego vrlo skladan i elegantan Sauvignon blanc Mount Nelson 2016 (mpc 105 kn), pa znatno puniji, te kremasti i osobito kompleksni Sauvignon Ram’s Hill Marlborough 2014 (mpc. 180 kn), potom toskanski crnjak l’Insoglio del Cinghiale (veprova kaljuža; u toskanskoj Maremmi dosta je divljih svinja, otud naziv vinu koje je od sorata syrah 30 %, merlot, cabernet franc i petit verdot, četiri mjeseca barriquea; mpc. 170 kn), to je vrlo dobro osnovno vino. Slijedilo je vino Pino di Biserno 2015 (pino=bor, tamo gdje su markiževi vinogradi mnogo je upravo borova; sorte su cabernet franc 35 posto, merlot 30 posto, ostatak čine cabernet sauvignon i petit verdot, 12 mjeseci barriquea, mpc. 320 kuna).  Crnu špicu degustacije činilo je vino Biserno 2013 (dominantni su cabernet franc i merlot, dodatak su cabernet sauvignon i petit verdot, 15 mjeseci barriquea, proizvedeno 35.000 boca, mpc. 760 kn). Lodovica ni osobno a ni kao najboljega vina kuće nije bilo na ovome kušanju, no za informaciju: mpc. butelja toga vina (Lodovico) stoji 300 €!). Ushićenje je te međunarodne vinske večeri izazvao i izvanredni slatki tokajac Bornemisza Tokaji 2007 – 6 puttonyos, vrlo elegantna, kompleksna kapljica, bez trunke starine iako mu je 10 godina na plećima. Butelja od 0,5 l stoji u maloprodaji oko 50 €. Lodovico Antinori ovdje još jednom pokazuje suradnju s Mađarima (u ovome slučaju s Gaborom Oroszom) – svojedobno dok je posjedovao Ornellaiju enolog mu je bio sjajni Mađar Tibor Gal, preko kojega je zacijelo i otkrio blaga Tokaja.  ♣

Vino i glazba

OLDIES BUT GOLDIES: ROCKIN’ ŠEMBER… – Događanje za pamćenje: vino i glazba! Organizirane su već u nas – mogu reći: i zgodne! – priredbe pod nazvom Wine & Music, ali baš ovaj susret sada kod plešivičkog vinogradara/vinara Zdenka Šembera bio je ono što ja osobno kao nešto vrlo ozbiljno zamišljam kao Wine & Music. Nadam se samo da će tako nešto prihvatiti naši vinari ali i ugostitelji kao događanje vrijedno da ga se tržišno ponudi.

Uživatelji Velimir Korak, Krešimir Šesnić, Tomislav Tomac, Zdenko i Nikola Šember, Ivo Kozarčanin, Boris Orašanin i Boris Kreončić

Vina na kušanju

Zdenko Šember sa svojim 10 godina staim crnim pinotom

O čemu je riječ? Na Šemberovu gospodarstvu u jaskanskome kraju upravo sada, u vrijeme kad šire pučanstvo, po meni posve neprirodno i nepotrebno, toliko žudi već za vinom iz berbe 2017, okupila se ekipa istinskih vinoljubaca – proizvođača vina, kolekcionara vina, ugostitelja, sommeliera i novinara, uz kapljicu od raznih sorata i iz raznih podneblja a staru većma od šest godina naviše, sve i do četiri desetljeća u daljinu, na degustaciji koju su svojim doprinosom sa (Šemberova!) gramofona diskretno ali i dovoljno zamjetno popratile bjelosvjetske zvijezde kao Rolling Stonesi, Eric Clapton, John Lee Hooker… jasno je o kakvom se tipu glazbe radi, mogu se u program uključiti i hrvatski top-izvođači, zašto ne – dapače! – i kao osobno prisutni na nekoj adekvatnoj pozornici. S ovoga susreta evo lijepih vinskih posebnosti te, označeno masnim slovima, i onih koje su nakon kušanja ostale, barem meni, za dugo, dugo pamćenje: Pinot sivi 2011 od Koraka, Rajnski rizling 2008 (14,2 vol %) od Koraka, Chardonnay 2004 od Koraka i Chardonnay 2004 od Šembera, zatim Qvevri rajnski rizling 2011 (12,5 vol%) od Šembera, Jakot 2010 (13,0 vol %) od Radikona, Bianco Breg 2008 od Gravnera (15,0 vol %; nažalost, problem čepa!), Amfora 2007 Corral Wine od Kabaja (12 mjeseci amfore, 10 mjeseci dozrijevanja, osam mjeseci u napunenoj butelji položenoj u more), Amfora 2007 Tomac (šest mjeseci maceracije u amfori, dvije godine dozrijevanja u velikoj bačvi, 12,5 vol %), burgenlandski Pannobile 2015 na bazi frankovke od Rennera, Šemberov Crni pinot 2007, Barbaresco 2010 Galina od nebbiola od Piera Bussa, Barolo 2006 Sorì Ginestra (14,5 vol %) od nebbiola od Conterna Fantina, Brunello di Montalcino Tenuta nuova 2003 (14,5 vol %) od sangiovesea od posjeda Casanova di Neri.

Jedinstveno događanje, u nekoj našoj aktualnoj turističkoj realnosti – nadam se i generalna proba za vrlo interesantnu tržišnu ponudu!    ♣

Sajmovi, festivali, ocjenjivanja

HOTEL&GASTROTEH&NAUTIKA – Na Zagrebačkom velesajmu od 21. do 25. veljače 2018.  održava se jubilarni 10. međunarodni sajam gastronomije i hotelsko-ugostiteljske opreme HOTEL&GASTROTEH.

Ovaj sajam iznimna je prilika za okupljanje i povezivanje na jednom mjestu proizvođača i trgovaca hotelsko-ugostiteljske opreme, hrane i pića te distributera i ostalih čimbenika HoReCa sektora. Uz najznačajnije hrvatske tvrtke iz sektora HoReCa, na sajmu HOTEL&GASTROTEH sudjelovanje su potvrdili i brojni inozemni izlagači, kaže Bojan Markov iz organizacijske ekipe Zagrebačkog velesajma, I ododaje: Među mnoštvom posjetitelja HOTEL&GASTROTEH-a dosta je i onih koji nisu baš profesionalno vezani za ugostiteljstvo ali se osobito interesiraju za nj, pa je tako HOTEL&GASTROTEH ne samo poslovna manifestacija nego i događanje privlačno  i  širokoj publici.

Bojan Markov

Uz izložbeni dio svake godine je i bogat prateći program. Evo što konkretno očekuje posjetitelje: Hrvatski eno-gastronomski turistički aduti: edukativne prezentacije i radionice te slasne degustacije; prezentacija naučenog znanja i vještina učenika, budućih kuhara i slastičara Ugostiteljsko-turističkog učilišta iz Zagreba; CRO TOP 10 – natjecanje najboljih hrvatskih kuhara. Na već tradicionalnom kulinarskom natjecanju CRO TOP 10 stvarat će se mala kulinarska remek-djela od namirnica za koje će kuhari-natjecatelji doznati tek neposredno prije natjecanja. Svakodnevno će se na izložbenom prostoru pripremati i degustirati jela iz svih hrvatskih regija (autohtoni proizvodi, eko hrana, delicije poput pršuta, sira, pa med, voće, kolači, kava …).

U istom terminu odvija se i zagrebački sajam Nautika. Spoj ovih komplementarnih sajmova pridonosi višoj razini poslovnosti ukupnog događanja tih dana na ZV, na zadovoljstvo svih vezanih uz nautiku, gastronomiju i hotelsko-ugostiteljsku opremu te pridonosi profiliranju cijele ove priredbe kao središnjeg regionalnog poslovnog sajma za HoReCa sektor, kaže Bojan Markov.

Partner sajma je MAINARDI FOOD S.r.l. Riječ je o distributeru namirnica i prehrambenih proizvoda za segment HoReCa. Tvrtka posluje više od 33 godine na teritoriju Italije, od 2006. i u Sloveniji,  a od 2013 i u Hrvatskoj. Izvozi i u mnoge zemlje izvan EU. Distribuiraju se uvelike proizvodi niza renomiranih talijanskih tvrtki, od kojih su neke apsolutni lideri u svom području. Nudi se široka paleta od oko 6000 proizvoda. Moguće je, dakle, udovoljiti svim potrebama.  ♣

Perlice u Zagrebu, pa u Ljubljani

MREŽA SALONA PJENUŠAVIH VINA – Salon pjenušavih vina postoji već nekoliko godina u Ljubljani, a od lani održava se, u organizaciji hrvatskih (Zlatne riječi) i slovenskih (Radostne prireditve) partnera i u Zagrebu. Veliko  zanimanje publike za pjenušce pokazano i u Ljubljani i u Zagrebu ponukalo je organizatore da priču prošire i na druge prijestolnice u regiji, pa je tako, eto, čini se, u nastajanju šira međunarodna mreža smotri pjenušavih vina Salon of Sparkling Wines koja bi preko pjenušavih vina povezivala glavne gradove zemalja u okruženju.

Prvi ovogodišnji Salon of Sparkling Wines je  u Zagreb u hotelu Dubrovnik. Ta smotra mjehurića, zajedno s manifestacijom En Primeur 31. siječnja u hotelu Westin, u petak 2. veljače 2018. otvara novu zagrebačku vinsku sezonu. Tjedan dana kasnije, u petak 9. veljače 2018., 5. Salon penečih vin Ljubljana u Grand hotelu Union otvorit će novu sezonu ljubljanskih vinskih događanja. Saloni okupljaju najbolje proizvođače pjenušavih vina, njihove vrhunske proizvode, odabranu kulinariku i – brojne ljubitelje pjenušavih vina. Cilj Salona je širenje i podizanje razine kulture pjenušavih vina i kroz izobrazbu, pa će stoga biti organizirane (besplatne!) vođene degustacije za posjetitelje.

Organizatorski trio – Radomir Stojanovič, Nina Levičnik i Marija Vukelić

Salon pjenušavih vina u Zagrebu otvara se u 15 sati i traje do 21 sat. U Zagrebu se očekuje oko 40 izlagača, koji su svoja vina mogli prijaviti i na međunarodno ocjenjivanje u Ljubljani. Ocjenjivanje pjenušavih vina, zasad najveće te vrste u regiji, odvijalo se i ove godine u  glavnom gradu Dežele, a vina je vrednovala stručna komisija sastavljena od degustatora iz Lijepe naše i Dežele. Priznanja najviše ocjenjenim vinima pojedinih salona bit će podijeljena na otvorenju salona.

Evo liste zasad prijavljenih izlagača na zagrebačkoj, a potom i na ljubljanskoj manifestaciji:

Zagreb 2018Boškinac, Steklarna Rogaška, Štampar, Vivat fina vina, Štemberger, Kropec, Istenič, Graben, Tomažič, Misal, Barun, Griffin, Puhelek-Purek, Željko Kos, Pavlomir, Koquelicot, Cattunar, Petrač, Sanabor, Sibon, Jagunić, Čarga, Prus, Radgonske gorice, Vuglec-breg, Protner Joannes, Frelih, Kabola, Matić, Vehovar.

Ljubljana 2018Anima Istra, Astoria Wines, Bjana, Bizjak, Jakončič, Dveri Pax, Štemberger, Istenič, Kabola, Keltis, Klet Brda, Tomažič, Mabat int. Matić, Monterosso, Štokelj, Puklavec, Radgonske gorice, Semiška penina, Joahnnes, Kobal, Oskar, Sanabor, Zavec, Vinakoper, Vinakras, Erzetič, Rebula, Kušter, Čarga, Frelih, Mastnak, Metlika, Prus, Vipava, Zlati grič.  ♣

Marjan Simčič i Movia

ČETVRTI FESTIVAL VINA PARK WINE STARS – Istoga dana, tj. 2. veljače kad u Zagrebu počinje hrvatsko-slovenski inače drugi po redu festival pjenušaca, u Novoj Gorici u elitnom hotelu Park Casino & Hotel odvija se vinski festival Park Wine Stars. Početak veljače u Parku je na neki način već tradicijski vezan uz vino, naime Park Wine Stars odnosno Vinske zvijezde Parka, održava se četvrti put. U hotelskom restoranu Tiffany nastupit će 27 najboljih slovenskih proizvođača Bakhova nektara, a uz ponudu vina predviđena je i fina okrepa na tanjuru, naime pet mladih kuihara HIT-a pod mentorstvom majstora Marina Furlana i Matjaža Šinigoja nudit će izabrane kulinarske kreacije. Evo i koji su vinari, barem koliko je zasad poznato, u igri te večeri: Movia, Jakončič, Simčič, Klet Brda, Vinakoper, Sutor, Lisjak, Korenika & Moškon, Štokelj, Santomas, Belica, Ščurek, Ferdinand, Prinčič, Bregar, Bjana, Kabaj Morel, Lepa Vida, Jamšek 1884, Sveti Martin, Tilia – hiša pinotov, Krapež, Vipava 1894, Curriculum Vitae – Colja vino, Renčel, Štoka vino, Pucer z Vrha, Vina Klen’Art.

Za one koje zanimaju i zagrebački festival pjenušaca i ova smotra u Novoj Gorici – većih problema s terminskim preklapanjem ne bi trebalo biti, naime vinsko događanje u hotelu Park počinje tek u 19 sati, a manifestacija traje do ponoći! Cijena ulaznice u pretprodaji je 25 € (https://www.facebook.com/events/310836229427196/ ) a na dan događanja je 30 €.  ♣

VINITALY 2018 – Jedna od najznačajnijih međunarodnih izložbi posvećenih vinskom biznisu, okupljalište za gotovo 4.300 izlagača iz 30 zemalja i 128.000 profesionalnih posjetitelja (podaci iz 2017), od kojih ih je više od 48.000 iz čak 141 različite zemlje (+ 8 posto u odnosu na prethodnu godinu)! To je Vinitaly, međunarodna izložba vina i jakih pića, na sajmu u Veroni ove godine od 15. do 18. travnja. (www.vinitaly.com).

Vinitaly Bio

Obitelj Radikon iz Oslavja, znana po narančastom vinu

Vinitaly je nešto više od pukog sajma. Od svog početka 1967. godine, Vinitaly je stvorio oko sebe sustav aktivnih poslovnih usluga tijekom cijele godine, primjerice Vinitaly International, OperaWine, Vinitaly Wine Club, VIA Vinitaly International Academy, wine2wine i International Packaging Competition. Godine 2017. je predstavljen 5 Star Wines – The Book, prvi vodič koji je ikada kreirala izložba vina, dizajniran kao poslovni alat i marketinška poluga za tvrtke, s trenutnim povratnim informacijama za 90 posto prisutnih proizvođača tijekom samog sajma, kao i za predstavljanje novih vina u Veroni.

Damjan Podveršič s Collija i Ivan Dropuljić – Zagreb Vino.com

Uz svoje 52. izdanje Vinitaly priprema opet nekoliko noviteta. Riječ je o preimenovanju dvorane posvećene međunarodnim izlagačima – ove godine bit će pod nazivom International Wine Hall – kako bi se osigurao dodatni identitet za prostor koji su općenito u velikom broju posjećivali poslovnjaci uvijek u potrazi za novim prijedlozima. Nove inicijative na ovom području uključuju skupinu hrvatskih podruma koje je izabrala Hrvatska gospodarska komora te štand koji predstavlja Gruziju s izložbom posvećenom dugogodišnjoj tradiciji proizvodnje vina uz uporabu velikih amfora ukopanih u zemlju.

Dvorac Belaj iz Istre, u ruskom vlasništvu, lani u Veroni jedini izlagač iz Hrvatske. Ove godine na Vinitalyju nastupa grupa hrvatskih proizvođača vina okupljenih u Udruženje vinarstva pri HGK

Stari i novi izlagači tu su iz Francuske, Španjolske, Portugala, Azerbejdžana i Argentine, stižu i vina iz SAD… Dodatno treba istaknuti Pisco iz Perua, te japansku grupaciju koja predstavlja Sake i Compagnia dei Caraibi s karipskim jakim pićima egzotičnih okusa udaljenih zemalja.

Gianluca i mama mu Marina Grasso, posjed Elio Grasso

Još jedna specijalizirana izložba u kalendaru je Vivit – Wines, Winegrowers and Terroirs, u svom 7. izdanju, ove godine s novom postavom i još većom površinom kako bi se zadovoljio rastući interes za zanatskim vinima izražene

Prva liga Pijemonta te barola i barbere – Marziano Abbona sa suprugom

individualnosti. VinitalyBio visoko je kvalificirani događaj za posjetitelje koji žele pronaći organska i biodinamička vina. Ta specijalizirana izložba pruža cjelovit pregled organske ponude na Vinitalyju, ove godine bit će još više uzoraka dostupnih za kušanje.

Osobito interesantna kušanja nudi ​​XXX Masi Seminar s vertikalom Amaronea kroz 30 godina. Dva kušanja posvećena talijanskom roséu – pjenušava i mirna vina – također obećavaju privlačne trenutke: Italija želi pokazati svoje bogatstvo u segmentu ponude ružičastih vina različitih nijansi a za kojima je interes potrošača na međunarodnim tržištima veći nego ikad prije. Ne izostaje ni Tasting ex… press, tradicionalno putovanje vinima organizirano za novinare međunarodnih publikacija.

Vrlo interesantna vina od sangiovesea i drugih domaćih sorata poput pugnitella, barsagline, foglie tonde – Mannucci Droandi iz Toscane

Vinitalyjeva b2b orijentacija potvrđena je i od strane Taste & Buy, inicijative koja tvrtke povezuje s najvećim kupcima odabranim od strane delegata Veronskog sajma iz 60 zemalja širom svijeta.

Pažnje vrijedan dodatak ponudi opskrbnih lanaca je istodobno održavanje Sol & Agrifood – međunarodne izložbe agrobiznisa (www.solagrifood.com) te Enolitech – međunarodne izložbe tehnike za vinogradare, podrumare, maslinare i proizvodnju maslinovog ulja (www.enolitech.it).

Antonio Chiavaroli – Dante Marramiero, sjajan Montepulciano iz Abbruzza, te sa sjevera Martin Foradori, posjed Hofstätter, AltoAdige/Južni Tirol: odlični traminci, lagrain, crni pinot….

Dok se sajam fokusira na poslovanje sa specijaliziranim sudionicima u opskrbnim lancima, Vinitaly vodi računa i o najširem krugu potrošača vina. Povijesni trgovi u Veroni, a od ove godine i Bardolino i Valeggio, dvije fascinantne lokacije na jezeru Garda i njegovu zaleđu, bit će od 13. do 16. travnja domaćini za program Vinitaly and the city (www.vinitalyandthecity.com), a Bardolino i Valeggio će biti domaćini dodatnog sajma vina tijekom vikenda 20.-22. travnja.  ♣

 BLACK SEA WINEMAKING FORUM 2018 – Peti Crnomorski vinski forum odnosno Black Sea Winemaking Forum, najveće regijsko specijalizirano događanje vezano uz vino,  održava se u suorganizaciji Ministarstva poljoprivrede Bugarske i Bugarske agencije za vinovu lozu i vino te pod pokroviteljstvom OIV-a, od 27. do 29. lipnja 2018 u turističkom kompleksu Albena, kod Varne u Bugarskoj. Forum će, konkretno, glavninom biti u novom, luksuznom hotelskom zdanju Paradise Blue Hotel and Spa, otvorenome u ljeto 2017. Manifestacija se tradicijski sastoji od sljedećih sadržaja: izlagačkoga dijela na kojemu uz proizvođače vina sudjeluju i proizvođači opreme za produkciju ali i pribora za posluživanje plemenite kapljice, zatim od raznih strukovnih konferencija, vinskih radionica i posebnih promocijskih prezentacija, te od međunarodnog strukovnog ocjenjivanja vina ijakih pića. Organizatori su predvidjeli i gala večere uz sudjelovanje vinara-izlagača, a nakon službenog dijela Foruma planirali su, 30 lipnja, tri izleta do najboljih bugarskh vinskih podruma.  Među pozvanima smo prof. Ivan Dropuljić sa Zagreb Vino.coma, novinar Ivo Kozarčanin, i ja!  ♣

CONCOURS MONDIAL du SAUVIGNON 2018 u AUSTRIJI! – Belgijski Vinopress, koji je zaslužan za organizaciju svjetski znanog općeg ocjenjivanja vina Concours Mondial de Bruxelles ali uz njega i za još neka manja ali ne i manje značajna specijalizirana ocjenjivanja na pojedine teme, najavljuje ovogodišnje, deveto izdanje Concours Mondiala du Sauvignon za Austriju kao domaćina, konkretno za tamošnju pokrajinu Štajersku. Vrednovanje svjetskih sauvignona planirano je za 2. i 3. ožujka u Grazu, glavnome gradu pokrajine vrlo znane upravo i po vinu od sauvignona bijeloga.

Anna Stöcher

Brežuljkasta Štajerska, s oko 700 hektara vinograda na tlu pretežito vulkanskog porijekla, pokazala se idealnom upravo za uzgoj sauvignona bijeloga. U posljednjih 15 godina nasadi sauvignona u austrijskoj Štajerskoj povećali su se za čak 150 posto. U svijetu je štajerski sauvignon stekao visoki renome, a predstavnici organizacije Austrian Wine Marketing Board rado će se pohvaliti da danas sauvignon iz spomenute regije slovi kao jedan od najelegantnijih i najboljih na svijetu. U prilog tome vole spomenuti činjenicu da su u posljednje dvije godine austrijski (štajerski) sauvignoni upravo i na svjetskom vrednovanju sauvignona dobivali mnogo zlata i da su osvajali prestižna odličja poput Najbolje otkriće sauvignona (2016. godine) i Dubourdieu Wine Trophy (2017). Dubourdieu je, za one koji ne znaju, bio (nedavno je umro) glasoviti bordoški profesor enologije ali iproizvođač vina koji se posebno posvetio upravo sauvignonu bijelome i koji je odigrao je važnu ulogu u formiranju ocjenjivanja Concours Mondial du Sauvignon.  ♣

Hubert de Bouard de la Forest

PRIMEURS u BORDEAUXU – Naši vinari sa siječanjskim odnosno ranim veljačinim terminima bogme su se i te kako požurili s kušanjima en primeur! Francuzi, od kojih je i poteklo ovakvo događanje, ostali su dosljedni sebi, i s degustacijama novih, mladih vina startaju u primjerenije vrijeme, konkretno u travnju. Upravo mi je stigao poziv na en primeur od Huberta de Boüarda de Laforesta iz Bordeauxa, a za prezentaciju berbe 2017. u travnju, konkretno od 9. do 12. 04.2018, u  Château de Pressacu, 70 Le Bourg, Saint-Étienne-de-Lisse, od 10 do 18 sati. Vina na degustaciju nude posjedi kod kojih su konzultanti upravo Hubert de Boüard de Laforest, vlasnik famoznog Châteaua Angélus, i Alain Raynaud…  ♣  SuČ – 01/2018

KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 12.2017 – THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE

 KRONIKA / CHRONICLE

Željko Suhadolnik

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

SADRŽAJ/CONTENTS

VUGLEC BREG – ŠAMPION CRO-VINSKOG TURIZMA 2017 • BAJKA NA DLANU i – JEZIKU • KOLARIĆ SA ČETIRI ZVJEZDICE • ZAGREB OPET NAJBOLJE ADVENTSKO ODREDIŠTE • SVIJET u ČAŠI & ATELJE OKUSA – FIŠIJADA & BRUDETIJADA • FIŠ OD SRNETINE i PUNOLJETNO VINO u STRUŽECU POSAVSKOME • ODVJETNIK s BOUTIQUE-HOTELOM • PRŠUT i SLAVONSKA OMEGA MANGUPICA • BIROKRACIJA, NEHAJ, NEMAR • O OZNAČAVANJU NA ETIKETI • JUBILARCI NA VAGI: DVA PO 25 i JEDAN OD 50 • DVIJE ANITE JEDNOG KOSA • I CMREČNJAK KAO SLAVLJENIK • NOVA FURMINTSKA BOCA ZA PUŠIPEL • Sudbine: TUŽNA RADOST • DUBROVNIK FESTIWINE 2018 • Mjehurićima protiv dobrosusjedskih razmirica: SMOTRE PJENUŠACA u ZAGREBU i LJUBLJANI • PENINE KOD ISTENIČA No 1 • TAMPERE WINE FEST 2018 • VINISUD & VINOVISION  2019. u PARIZU • ANTEPRIME DI TOSCANA 2018

____________________________________

Šampion 2017 vinskog turizma u RH – Vuglec-breg

Boris Vuglec – pozdrav gostu iz jedne od drvenih kućica u njegovu svojevrsnome etno-selu u Škarićevu na Vuglec-bregu

POSEBNA PRIGODA, POSEBNO PERLANJE! – Postati šampionom u nečemu razlog je i za poseban šampus. U ovome slučaju šampion je, u kategoriji vinskog turizma i na državnoj razini, posjed Vuglec-breg iz Škarićeva ponad Krapinskih Toplica, dobitnik pobjedničke povelje Bijeli grozd u izboru 2017. organiziranome od strane udruge za kulturu stola G.E.T. Report koja se bavi promicanjem eno-gastronomije i razvojem vinskog turizma, a poseban šampus je Jasminka iz proizvodnje Vuglec-brega i suradnje vlasnika Borisa Vugleca s enologinjom Jasminkom Šaško i sa zagorskim kraljem visokih predikata Borisom Drenškim Bodrenom, naime za ekspedicijski liker za taj pjenušac (12,0 vol % alkohola, 40 g/lit neprovrelog sladora) korišteno je Bodrenovo ledeno vino (rezultat zanimljiv;  inače, u nas već neko vrijeme visoke slatke predikate za ekspedicijski liker za pjenušac Maximo rabi podrum Kutjevo d.d., vrlo znan i cijenjen baš po tom slatkom desertnom vinu).

Lijepi ambijent

Jagica – novootvorena domaća drvena hiža za smještaj gostiju

Udoban smještaj i…

…vani, jacuzzi koji se može koristiti kroz cijelu godinu

Krajem 2017. bila je šesta dodjela povelja Bijeli grozd, nagradâ vinarijama koje uspješno razvijaju vinski turizam i pojedincima koji svojim aktivnostima pridonose razvoju i promicanju vinske kulture. Glasovalo je, vele GET-ovci, više od 500 eno-gastro znalaca i putnika. Proglašeni su najbolji vinski podrumi s turističkog aspekta za Hrvatsku, Sloveniju, Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Crnu Goru i Makedoniju. U zagrebačkoj Esplanadi za vrijeme festivala Zagreb Vino.com dodijeljena su priznanja svim prvacima po državama u okruženju, a sada G.E.T. Report priprema i proglašenje ukupnog prvaka cijele regije, dodjela titule šampiona nad šampionima pod nazivom Bijeli grozd Regional Trophy za sezonu 2017/2018 najavljena je za sredinu veljače kad će se (16. i 17. 02.2018.) na ladanjskom imanju Principovac u Iloku  održati četvrta G.E.T. Konferencija o eno-gastro turizmu.

Prvak za Hrvatsku Vuglec-breg titulu je dostojno proslavio na imanju. Bila je to prigoda da se pokaže nova turistička kućica Vuglec-brega nazvana Jagica, na dvije etaže, sa četiri dvokrevetne sobe u donjem i isto toliko u gornjem dijelu.

Zdravica u povodu osvajanja šampionske titule: Boris Vuglec – vlasnik objekta Vuglec-breg, Jasminka Šaško – enologinja. i Boris Drenški, kolega vinar čije predikatno vino je rabljeno kao ekspedicijski liker za Vuglecov pjenušac Jasminka

Turistički kompleks Vuglec-breg plod je stvaralačke i romantičarske vizije obitelji Vuglec, koja je željela baštinu svojih predaka, starih Vugleca, pretvoriti u trajnu vrijednost. Objekt se nalazi na nekih 270 metara nadmorske visine, u vrlo lijepom ambijentu šume i vinograda. Četiri hektara sa 16.000 trsova pripadaju Borisu Vuglecu, koji se odlučio i za proizvodnju i plasman vina na suvremeni način – logično, kad ima restoran! – pa je kao strukovnu pomoć u realizaciji angažirao enologinju, a to je Jasminka Šaško. Službeno je objekt otvoren 2006. Obuhvaća šest tradicijskih drvenih kućica u interijeru s visokim komforom primjerenime današnjem vremenu, ukupno je oko 50 kreveta. Smještajne jedinice većma su dvokrevetne sobe, a postoje i tri apartmana. Smještaj u dvokrevetnoj sobi s doručkom za dvije osobe stoji 600 kuna. Pansionski obrok za goste koji se zadrže na dva i više noćenja je 120 kuna po osobi, a dobivaju se tri slijeda sa zagorskim specijalitetima (primjerice: štruklova juha, repnjak tj. savijača s repom – zimska inačica ljetne bućnice, meso iz krušne peći kao purica i patka, dakako s mlincima, pa teletina, po zimi su obvezno na jelovniku buncek, češnjovke, krvavice, kiselo zelje, restani krumpir…) Svim gostima koji su na smještaju nudi se mogućnost besplatne degustacije Vuglecovih vina (iskače cabernet sauvignon iz 2011!).

Vuglec-breg, domaći menu: repnjak, juha sa štruklom, pečene raca, pura te teletina, mlinci kao prilog, makovnjača, orehnjača i štrudel, te zvijezde u čaši: Cabernet sauvignon Vuglec 2011 i slatki pjenušac Jasminka

Uz objekte za smještaj i prostrani restoran koji nudi brojna tipična jela tradicijske zagorske kuhinje te vinski podrum s kušaonicom, tu su i objekti za sportske aktivnosti kao tenis, mali sportovi, pa kućica Imbra sa saunom i hidromasažnim bazenom u kojemu je kupanje moguće tijekom cijele godine. U planu je, za koju godinu, veli Boris Vuglec, i otvaranje tzv. glampinga, odnosno visoko-elegantnog i visoko-komfornog šatorskog naselja (glamurozni kamping) sa 15 smještajnih jedinica, uređenje wellness-centra i bazena kapaciteta komotnog prihvata nekih pedesetak osoba.

Objekt Vuglec-breg, koji radi u tijeku svih 12 mjeseci, pohvalit će se s oko 30.000 gostiju kroz godinu, od toga broja 60 posto čine stranci, ponajviše Nijemci, pa su tu Poljaci, Česi, Slovenci, a ima i gostiju i iz Azije! Inače, čulo se tog popodneva od predstavnice Krapinsko-zagorske županije, i to da se ta županija snažno okrenula razvoju u turističkome pravcu, te da sada godišnje bilježi već oko 310.000 noćenja, brojne investicije u turistički sektor planiraju se u očekivanju još boljih rezultata… ♣

BAJKA NA JEZIKU? – Hrvatsko zagorje reklamira se u turističkome smislu sloganom Bajka na dlanu. Ako se netko hvali da ima ovo i da ima ono, logično je da sve i bude upravo iz tog njegovoga kraja, inače – simpatičan slogan Bajka na dlanu postaje ne baš simpatičnom bajkom na jeziku.

Za nedavne pressice-druženja u objektu upravo u Hrvatskome zagorju a koji je za 2017. godinu osvojio značajnu nagradu ovogodišnjeg prvaka Hrvatske u vinskom turizmu s visoke razine Krapinsko-zagorske županije podijeljena je nazočnima vrećica Hrvatsko zagorje – bajka na dlanu bogata info-materijalima o raznolikoj ponudi toga našega brežuljkastog kraja na sjeverozapadu Hrvatske, a među raznim brošurama našla se i čokoladica u vrlo zgodnome pakiranju za koje je naručitelj bio svakako – opravdano! – uvjeren da će osvojiti i izgledom i sadržajem, ali je bio ili krivo – ali neopravdano! – uvjeren da će neki, po zakonu o označavanju proizvoda  obvezni, otisnuti podaci o čokoladici ostati nezapaženima ili – opet neopravdano – smatra da nije nužno da nešto što se kroz propagandu vezuje uz neki (njegov!!) teritorij i bude s toga teritorija.  Čokoladica je proizvod ne iz Hrvatskoga zagorja nego iz druge sredine, čak i ne iz Hrvatske, nego iz susjedne nam zemlje s kojom se na političkom nivou prijateljski stalno prepucavamo… No – da, ipak, proizvođač nije netko naš koji je u valu iseljavanja u pečalbu iz Lijepe naše krenuo prema npr. Njemačkoj, Irskoj… pa se uspio skrasiti u bližem inozemstvu? Uglavnom: čokoladicu s Hrvatskim zagorjem vezuje to što je – njen uvoznik iz Tuhlja. ♣

KOLARIĆ SA ČETIRI ZVJEZDICE – U G.E.T. Reportovu izboru najboljih vinskih podruma u turističkom kontekstu a za 2017. među prva tri u regiji Bregoviti hrvatski sjeverozapad našao se posjed Franje Kolarića iz jaskanskoga kraja. Kolarić, koji ima šest hektara vlastitog vinograda s 30.000 loza a s 10 hektara otkupljuje grožđe od članova šire obitelji, vodi u Hrastju Plešivičkome lijepi smještajni i ugostiteljski objekt s prostranim restoranom te s 15 što dvo- što trokrevetnih gostinjskih soba, ukupno 44 kreveta, sve kategorizirano sa četiri zvjezdice. S obzirom rastuću popularnost Plešivice kao eno-gastro odredišta, s obzirom na blizinu turistički snažno emitivnoga Zagreba ali i s obzirom na neposrednu blizinu autoputa Zagreb-Karlovac-more i obratno, dobro je to zapamtiti.

Franjo Kolarić – doček gosta

S mamom u kuhinji…

….s gostima za stolom…

Mama je glavna u kuhinji, a Franjo pod sobom ima vinograde te podrum, koji kani proširiti novim dijelom s predviđenom površinom od 400 četvornih metara. Sredstvima iz vinske omotnice gradnja bi tog novoga dijela trebala startati krajem ove ili početkom iduće godine. To ne znači i da bi se Franjo i širio s vinogradima, i on kao i još neki njegovi kolege vinogradari/vinari kaže da je, nažalost, u nas teško naći prikladnu radnu snagu za vinograd i podrum, veli i da je imao svojedobno, prije nekih desetak godina, sreću da naiđe na dva vrlo dobra momka iz BiH koji su se pokazali sjajnim radnicima i koji su i sada kod njega ali ne bi bili i dovoljni za novi veći opseg posla…

Široka je paleta Kolarićevih vina, naime nekoliko je etiketa pjenušca, priličan je broj etiketa mirnoga vina, a kao najnovije tu je i vino rađeno uz dugu – polugodišnju – maceraciju u amfori. Kolarić se dosta posvetio silvancu zelenome koji je nekad bio raširen u plešivičkim vinogradima, a uz njega kao samostalno vino tržištu nudi i mješavinu tradicijskih plešivičkih sorata – trsje je starije od 60 godina! – pod nazivom Stare sorte.

…te u podrumu i…

… kao najnovije, uz amforu

Zatim tu su i chardonnay Coletti 2016, pa graševina, rajnski rizling, sauvignon – 2017. mu je bila prvi rod, onda neuburger, portugizac, crni pinot… Nekako ispada kao da je Kolariću pinot sivi kao sorta najmiliji, naime od njega radi više tipova vina, konkretno u količini od 50 posto taj kultivar stavlja u pjenušac (drugih 50 posto je pinot crni), a tu su sivi pinot selekcija With love (četiri dana maceracije na hladno), sivi pinot sur lie (godina dana na kvascu u bačvici od 500 litara), sivi s crnim pinotom u ružičastome vinu, pa Ivana Slatkica poluskatka kasna berba sivca, naposlijetku je i sivi pinot iz amfore, nakon maceracije dozrijevan u bačvicama od 500 litara… Valja istaknuti da se Franjo Kolarić pobrinuo za vrlo decentnu i elegantnu opremu za svoja vina.♣

Advent u Metropoli

Kazališni trg i, dolje, Zrinjevac

ZAGREB PONOVNO NAJBOLJE PREDBOŽIĆNO ODREDIŠTE! – Zagreb je i ove godine, treći put zaredom, proglašen najboljom adventskom destinacijom. Veselje zbog titule dopunjeno je i onime vezanim uz nešto konkretno: osjetno povećanje broja turista i noćenja u odnosu na prošlu godinu, što treba značiti i osjetno povećanje prihoda. Već prije završetka adventskog programa u gradu registrirano je 23 posto više gostiju nego u isto vrijeme lani, konkretno bilo je 111.000 turista i oko 200.000 noćenja!

Trg bana Jelačića – osvježenje u zagrebačkoj adventskoj ponudi: francuski specijaliteti i vina iz doline Rhone te pjenušci ublažili su dominantne mirise kobasica i kuhanog vina. Dolje: gost iz Francuaske François (lijevo) s Gastronomadom Zoranom Šimunićem

Uvijek privlače pažnju: Miroslav Ćiro Blažević te karikaturist Davor Štambuk, koji se u svojim radovima često dotiče eno-gastronomije

Atmosfera blještava, vesela, miris kobasica i kuhanog vina sa svih strana. Adventski sadržaji bili su na 12 lokacija u gradu. Pročulo se eto vani za predbožićno te božićno i novogodišnje događanje u glavnom gradu Lijepe naše, pa su i inozemni ponuđači došli izlagati na štandovima delicije iz svojih zemalja, primjerice oveći štand imali su ponuđači sira iz toskanskog mjesta Montepulciano, znanoga po vinu Nobile di Montepulciano ali i po siru što se proizvodi u njegovoj okolici, a iz Francuske u kućici Maison de France delicije trikolora poput gusje paštete, sireva, kamenica, kroasana i brioša, mirnih vina iz doline Rhone i pjenušavih vina… prezentirao je sa svojom veselom ekipom i s našim Gastronomadima neumorni kulinarski misionar François Louyot što putuje svijetom i pronosi gastronomsku istinu rječju i djelom, nabavlja najbolje namirnice i delikatese na njihovim izvorištima i donosi ih onima kojima hrana i piće nisu tek egzistencijalna potreba nego izvor životne radosti. Nije čudno što su se kod Luyota na Jelačić-placu među ostalima našli i trener svih trenera Ćiro Blažević i karikaturist svih karikaturista Davor Štambuk…♣

Ispraćaj staroga i najava novoga

Ante Krešić, majstor za fiš, već nekoliko godina organizator uspješne Fišijade u Buškom jezeru

SVIJET u ČAŠI PRELAZI u ATELJE OKUSA, a FIŠU SE PRIDRUŽUJE BRUDET! – Prostori časopisa Svijet u Čaši, kraj 2017, te 25. godišnjica i završetak prve hrvatske revije za enogastronomiju i turizam. I dolazak nove, 2018, s najavom Ateljea okusa Svijeta u čaši!

Akademski slikar te i fotograf ali i odličan kuhar Ante Krešić počastio nas je svojom nazočnošću i kreacijom sjajnog kulinarskog specijaliteta – fiša. A mi iz Svijeta u čaši i Ateljea okusa pobrinuli smo se za svečarski pjenušac i vina. Neka su od tih vina bila simbolična i povijesna za nas: magnum Zajedno 2006 koji smo realizirali zajednički s našim istaknutim vinogradarom/vinarom Vladom Krauthakerom te, u butelji prekrivenoj crnom plijesni raccodium cellare, Pinteričev šipon 1992, dakle iz godine kad je startao Svijet u čaši!

Ovom prigodom Ante Krešić kao čelnik organizacijske ekipe za već tradicijsku Fišijadu u eko-selu na Buškom jezeru u Hercegovini najavio je izdanje za 2018. Fišijada 2018 će biti uz blagdan zastitnika BiH i Buškog jezera sv. Ilije koji je 20. srpnja (ove godine to je petak), i predviđeno je da traje dva dana, a na sugestiju upravo Svijeta u čaši (lani sam tamo bio predsjednik žirija za ocjenu fiša) kao novost i, s obzirom na lokaciju priredbe, logično obogaćenje programa, uvodi se i natjecanje u pripremanju brudeta! ♣

Svijet u čaši – 25 godina. Uz butelju Pinteričeva Šipona 1992, godišta kad je izdan prvi broj revije, te uz magnum Zajedno 2006 kreiranime u suradnji s Vladom Krauthakerom, enologom koji je samostalnim putem kao proizvođač vina krenuo također 1992. Dolje – ispraćaj Stare godine s fišom…

Početak 2018: riba i divljač na natjecateljskom pladnju

FIŠ OD SRNETINE i PUNOLJETNO VINO u STRUŽECU POSAVSKOME! – To je moguće samo na Turky-partyju i sa Svijetom u čaši: fiš od srnetine i punoljetno vino! Fiš, i à la wild!

Nakon ispraćaja 2017. u prostorima Svijeta u čaši u Zagrebu – ponovni susret u gotovo istom sastavu na početku 2018. u mjestu Stružec Posavski, kod Velike Gorice, na imanju ugostitelja Miljenka Turka koji je svojedobno u Buzinu imao sjajan restoran Turk a koji sada živi na seoskom imanju tik uz Savu.

Nova fišijada i nadmetanje u prigotavljanju divljači – u suradnji s Ateljeom okusa i možda uskoro na imanju Miljenka Turka (sjedi sasvim desno) u Stružecu Posavskome kod Velike Gorice

Domaći seoski ambijent, veliki vanjski prostor s ribnjakom, interesantan rustikalni interijer tradicijske drvene kuće uređen u profinjenome stilu, na stolu, umjesto obećanoga fiša – pašteta od srnetine, mast od vepra, juha od domaće kokice Regice, srnetina à la wild, domaćinovo bijelo i crno iz 2017 te punoljetni Beli pinot 2002 posjeda Edi Simčič iz Goriških brda i Chardonnay 2003 izborna berba od Koraka s Plešivice, na kraju i Turkov vinjak.

Miljenko Turk, koji je bio pozvao na riblji paprikaš, nije se, veli, nakon što je kod nas na Ateljeu okusa krajem 2017 kušao fiš od akademskog slikara Ante Krešića, usudio kuhati riblji paprikaš pa se opredijelio za srnetinu… Pokazao se sjajnim domaćinom i kuharom ali i, skupa s Mladenom Horićem iz novoosnovane neprofitne udruge Atelje okusa, i inspiratorom za nove enogastro-turističke akcije. S obzirom na vrlo prikladan vanjski ambijent na Turkovome prostranome imanju rodila se ideja da se uoči već tradicijskog natjecanja u prigotavljanju fiša na Buškom jezeru u Hercegovini priredi riblje i kulinarsko natjecanje upravo kod Turka, za ribiče i za ljubitelje ribe iz Zagreba i okolice. Međutim s obzirom na ono što je na tanjuru sada ponudio Turk i s obzirom da je područje uz Veliku Goricu znano i po divljači – divlje patke, srna, jelen, pa i vepar – moglo bi se u nekom proljetnom terminu kod Turka prirediti, s turističkom konotacijom, i takmičenje u kuhanju jela od divljači… Dakako da se očekuje podrška Turističke zajednice Grada Zagreba, Velike Gorice i Turističke zajednice Zagrebačke županije. ♣

DVA PO 25 i JEDAN OD 50! – Glavni jubilarac: bizeljski vinogradar i vinar Simon Pinterič (preporučujem kušati njegov Dorn, od sorte dornfelder) koji je toga dana uz brojne svoje prijatelje iz Slovenije ali i one iz Hrvatske (Zagreb pretežito!) slavio 50 godina života, a jubilarci do njega: Mladen Horić te Željko Suhadolnik, koji su nešto prije proslavili po 25 godina izdavanja revije za vino, gastronomiju i turizam Svijet u čaši. Našli smo se u Pinteričevom podrumu pored police u kojoj, pokrivene krznom od crne plijesni, leže butelje graševine i moslavca obitelji Pinterič iz berbe 1992, kad je Svijet u čaši počeo izlaziti. Dok Pinterič u rukama drži svoj slavljenički pjenušac Chander i bijelo vino etiketirano kao 15.12. 2007 (15. 12. Pinteričev je rođendan i upravo na taj datum 2007. godine bila je berba grožđa za to vino!), dotle mu Horić i ja, makar je na žalost (barem našu) Svijet u čaši prestao sa svojom vožnjom, pružamo potporu s našim u CRNO odjevenim bocama u kojima je 25-godišnje vino JOŠ i TE KAKO u voznom stanju…♣

Joško Palinić (u sredini ) na nedavnoj rođendanskoj proslavi kod vinara Simona Pinteriča (desno)

ODVJETNIK s BOUTIQUE-HOTELOM – Zagrebački odvjetnik sa skradinskim pedigreom Joško Palinić, inače veliki ljubitelj specijaliteta na tanjuru i u čaši, posebice u čaši – do mjere da otkupljuje birano grožđe i uz pomoć prijatelja stručnjaka proizvodi merlot s kojime se ne ustručava snagu odmjeriti ni s eno-uradcima visoko etabliranog pajdaša mu Alena Bibića, odlučio je u Skradinu otvoriti boutique-hotel! Uređuje ga u jednoj manjoj kući u središtu mjesta, a otvorenje je planirano uoči početka glavne turističke sezone 2018. Režući zadovoljno pršut na nedavnoj rođendanskoj fešti kod Simona Pinteriča na kojoj sam ga sreo, kaže mi kako će objekt, predviđen da bude sa pet zvjezdica, imati sedam smještajnih jedinica – dvije s površinom od po 30 četvornih metara svaka, dvije po 40 m2 i dvije po 58 m2, te jednu sa 100 m2. U donjem dijelu zgrade bit će dvije konobe i vinski klub! ♣

DVIJE ANITE JEDNOG KOSA – Kos kad je kao mladac sletio na vinsku scenu nije ni slutio da ga, na dugi (bezgranični!) rok, čekaju – dvije Anite, jedna koja ga je obuzela odmah – a bilo je to prije 25 godina (srebrni pir slavi se za koji mjesec!), i druga koja ga u punoj mjeri preuzima sada. Obje Anite, svaka na svoj način – prva Anita kao zakonita supruga a druga, također ozakonjena, kao Anita Brut, Zelinčaninu Željku Kosu otvorile su i otkrile nove horizonte.

Domaćini – Željko i Anita Kos te njihov sin Karlo, koji pokazuje volju da nastavi očevim stopama i sad je na petoj godini studija agronomije, prezentirali su nedavno u njihovoj kušaonici ne samo svoja nova vina na tržištu nego i turističke mogućnosti obiteljskog gospodarstva

Domaće dobrote iz repertoara Anite i Željka Kosa iz Hrnjanca kod Zeline – meso iz masti, čvarci, domaća pašteta, domaći namaz od kosane masti i čvaraka, domaće kobasice te bučino ulje, domaći kruh! Dolje – topla kuhinja: juha od buče, pečena patka s mlincima te krvavica s kiselim zeljem, pirjano meso i za kraj – pera

Na stručnoj degustaciji-ocjenjivanju 30 hrvatskih brut nature, extra brut i brut pjenušaca klasične metode a u organizaciji Kluba Vinske zvijezde i za preporuku za blagdanski stol, u zagrebačkom restoranu Trilogija Anita Brut osvojila je sjajne četiri zvjezdice (raspon od 90 do 94 boda) te se našla uz bok onih već dugo vremena ponajboljih pjenušaca Lijepe naše! Istodobno Kosova ružičasta Rusola Brut dosegnula je uvjerljive tri zvjezdice (raspon od 85 do 90 bodova). Željko Kos veli da se takvom perlajućem uspjehu nije nadao, i sada, ohrabren, najavljuje postupno povećanje vlastitih pjenušavih količina. Kupio je zemljište uz cestu preko puta kuće u kojoj živi i sadašnjeg vinskog podruma, i u 2018., kad obilježava i 25. godišnjicu od početka punjenja vina u bocu, kreće u gradnju novog podruma kako bi dobio više mjesta nužnog za komotniji rad i bolje i duže njegovanje i mirne i pjenušave kapljice. Ovaj podrum koji ima sada pretvorit će, kad se dovrši novi, u zrionicu vina i skladište gotovih proizvoda. Novi podrum, s planiranom površinom od 400 četvornih metara, financira se i sredstvima iz EU fondova, a  početak gradnje očekuje se na jesen ove godine, nakon što se u potpunosti sredi papirologija.

Željko Kos organizirao je ovih dana kod sebe na imanju susret s vinskim trgovcima i vinskim novinarima kako bi predstavio vina iz berbi što su upravo izašle na tržište. U službenome dijelu kušalo se rajnski rizling i kerner iz 2016, narančastu Kokturu od rajnskog rizlinga iz 2015 (maceracija u drvenoj bačvi u trajanju od šest mjeseci), te crni pinot 2015. Anita Kos pobrinula se za specijalitete na tanjuru, i to – bitno je spomenuti! – tako da je tradicijska jela prigotovila i poslužila na novi, moderan način, uspješno pokazujući da naše selo na tradicijskim temeljima što se tiče namirnica nimalo ne zaostaje za urbanom sredinom u suvremenom rafiniranom obliku pripreme i prezentacije hrane. ♣

I CMREČNJAK KAO SLAVLJENIK! – I međimurska vinogradarsko-vinarska obitelj Cmrečnjak iz Svetog Urbana jubilarac je! U 2017. posjed Cmrečnjak obilježio je, dakako – proslavio, 25. godišnjicu. Točno prije četvrt stoljeća  Cmrečnjaci, koji su početkom devedesetih bili – kako navodi pater familias  Rajko Cmrečnjak – osrednje poljoprivredno gospodarstvo koje se  bavilo različitim poslovima, od svinjogojstva, ratarstva, kombajniranja, čvrsto su i definitivno odlučili da se ubuduće isključivo posvete vinu.

Rajko (desno) i Marko Cmrečnjak

Godine 1992. dobili su certifikat o zaštiti zemljopisnog porijekla vina, napunili su svoju prvu butelju i krenuli u proširenje i modernizaciju podruma te uređenje kušaonice. Odskočnom daskom Cmrečnjaci smatraju 1994. godinu. Na ocjenjivanju vezanom iz izložbu Vino u Hrvata postigli su sjajan rezultat: Graševina 92 – zlato, Graševina 93 – veliko zlato, Rajnski rizling 93 – veliko zlato, Muškat žuti 93 – srebro. Godinu 2007. pamte kao izvrsnu u vinogradarskom smislu, ali i po jačem iskoraku u proširenju i tehnološkom opremanju podruma. U 2008. je u njihovoj vinskoj kušaonici otvorena prva butelja Pušipela kao županijske marke vina. Tada je bilo 15 međimurskih vinara koji su izašli sa zajedničkom etiketom. Na svjetskom ocjenjivanju International Wine Challenge u Londonu Cmrečnjaci osvajaju dvije brončane medalje, jednu za zeleni silvanac a drugu za sivi pinot. Bio im je to prvi izlazak na svjetsko tržište. Početkom 2010. krenuli su, od pušipela te, za rosé, od pinota crnoga, u produkciju pjenušaca klasičnom metodom. A onda na red za priznanja stižu i visoki predikati. Konkretno, 2012. graševinu su brali 13. prosinca na -12 Celzijevih stupnjeva, imala je 194 oechsle. To ledeno vino osvojilo je više šampionskih odličja. Za Cmrečnjake je vrlo značajna i 2013. Naime tada su zahvaljujući i sredstvima IPARD-a i još bolje dotjerali i opremili vinski podrum. A 2014. uspjeli su se domoći vrlo kvalitetnog vinogradarskog položaja Mađerkin breg.

Vinarija Cmrečnjak sada je moderan objekt koji raspolaže suvremenom tehnologijom u svim fazama obrade.  Danas, nakon 25 godina od vinskih početaka, Cmrečnjaci brinu o 22 ha vinograda u rodu u vlastitom posjedu, a isto toliko imaju i u najmu. Njihov  podrum prostire se na ukupno više od 1000 m². Tržištu nude 12 etiketa različitih vina. Dosad su se, rado će se, i opravdano, pohvaliti, zakitili sa oko 250 priznanja, od bronce, srebra, zlata do šampionskih titula. ♣

Zdravko Dvanajščak. Nova boca za vino Pušipel robne marke Međimurske županije je sasvim lijevo, a odmah do nje je pušipel u dosadašnjoj butelji. Ddvije boce desno na slici su s vinom pod markom Natura, Zdravkovog sina Viktora

NOVA, FURMINTSKA BOCA ZA PUŠIPEL, te LINIJA NATURA – Međimurci kao svoj županijski vinski adut razvijaju Pušipel, kapljicu od sorte moslavac ili šipon ili, po mađarski, furmint a koja je u Međimurju prozvana pušipelom. Postoji bazni rang classic kao suha kapljica, postoji i slatki predikat, a pripremljena je i kategorija između – ambicioznije kreirano na finom talogu duže odležavano ozbiljno suho vino. Udruga međimurskih vinara Hortus Croatiae uvodi za svoje članove što posjeduju rješenje da svoj šipon mogu plasirati kao županijsku robnu marku Pušipel i novu butelju, koja je upravo, u nekoliko probnih izdanja, izašla iz tvornice Vetropack Straža, i koja u distribuciju, navodno, treba krenuti u veljači, a koja je, evo, slikana kod proizvođača Zdravka Dvanajščaka s posjeda Dvanajščak Kozol.  Dvanajščak veli kako je ideja bila da boca izgledom donekle podsjeća na onu koju za svoj čuveni tokajac rabe Mađari iz Tokaja.

Kod Dvanajščaka na kušanje je ponuđen zreli lijepo svježi Pušipel 2016, rađen od grožđa s loza starih 40 godina i s autohtonim kvascima. Obitelj Dvanajščak ozbiljno se okreće maksimalno mogućem prirodnom načinu produkcije, Zdravkov sin Viktor razvija i posebno svoju vlastitu liniju Natura, u kojoj su sauvignon bijeli fermentiran na vlastitom kvascu i njegovan sedam mjeseci na finom talogu, te moslavac, također rađen sa svojim kvascem te njegovan sedam mjeseci na talogu u međimurskoj tradicijskoj bačvi od bagrema ili akacije, naime nekad su Međimurci za vino dosta rabili bačve od 500 litara upravo od bagrema koji dobro uspijeva u Međimurju… Viktor Dvanajščak ima i liniju Amaranth, a riječ je o crnome vinu, od na trsu a poslije još neko vrijeme i u kutijama prosušivanog grožđa pinota crnoga. Alkoholno vrenje počelo je u inoksu da bi se završilo u bačvicama od 300 litara od hrastovine i od akacije laganoga palenja, a u kojima je dozrijevalo osam mjeseci… ♣

Sudbine

RADOST i TUGA!… – Najprije radost, a onda – golemi bol i tuga! Kad se sudbina okrutno poigra…

Vina Skaramuča, prva privatna obiteljska vinarija s Pelješca, sredinom prosinca 2017. obilježila je 25. godišnjicu postojanja predstavljanjem svoje nove premium i ekskluzivne linije vina pod nazivom Skaramuča Elegance. A onda se dogodilo TO! Osnivač posjeda Ivo Skaramuča napustio je svoje najdraže, i vino, i sve nas… Skršila ga je podmukla bolest s epitetom slatke a s gorkim završetkom. I pitanje je – je li uopće Ivo i kušao tu svoju finaliziranu ekskluzivu kojoj je toliko težio i za koju se mučio. U svakom slučaju, Dingač Skaramuča Elegance ostaje mu kao svojevrsni spomenik!

Linija Elegance

Skaramuča Elegance nova je etiketa kuće koja obuhvaća pažljivo odabrano vino najboljih karakteristika iz našeg podruma. Zbog inzistiranja na najvišoj kvaliteti, količine su ograničene, i vino će biti dostupno isključivo u izabranim restoranima u Hrvatskoj – kažu Ivina kćerka Ivana i njen suprug Branimir Anđelić, zadužen za marketing i plasman. – Nova ekskluzivna vinska linija vrhunac je obilježavanja 25 godina uspješnog obiteljskog rada u Vinima Skaramuča i novi je zalet naše vinarije za naredno razdoblje. Dostignutom razinom kvalitete sazreli su uvjeti za izdvajanje jedne premium etikete koja će nositi i jamčiti najbolji vinski doživljaj premium lokacije Dingač na Pelješcu.

U liniji Skaramuča Elegance u promet su pušteni Pošip 2016., Plavac mali 2015. i Dingač 2013. Izbor vina koja mogu zadovoljiti stroge kriterije za ulazak u Skaramuča Elegance napravili su Ivin sin Igor Skaramuča, voditelj proizvodnje u vinariji, te renomirani domaći enolog Mario Radić koji kao savjetnik radi u više vinskih podruma i koji se specijalizirao za ekskluzivne vinske položaje južne Dalmacije.

Liniju Elegance okupljenima u Sheratonu ovako je predstavio jedan od najboljih hrvatskih sommeliera Mario Meštrović:

Skaramuča Elegance savršeno su zaokružena vina vrhunskog mediteranskog terroira. Stvorena su za kombinacije s ekskluzivnim jelima jer im dodaju novu dimenziju koja sjajno upotpunjuje ukupno gastronomsko iskustvo. Vina imaju fantastičan potencijal za dugi životni vijek i daljnji slojeviti razvoj aroma i okusa, i s vremenom će i jače impresionirati.

_________________________________

In Memoriam

IVO SKARAMUČA

A tako je volio pjesmu, društvo, more!…

S Dingača, okupanoga svjetlošću izravno od Sunca i preko odsjaja s mora, otplovio je s melodijom valova u vječnu tišinu. Stalnu adresu prebivališta i službeno je promijenio – upravo na Ivanje, dva dana nakon Božića 2017.!

Dingač, na kojemu je bio vlasnik, kažu, najviše trsova, uvio se u crninu… Kad je nedavno odlazio velikan Zlatan s Hvara, ostavio  nas je sa Zlatnim plavcem Exclusive, pelješka legenda Ivo ostavlja nas s Dingačem Elegance. Ti su simboli velika obveza da se naše grand cruove nastavi energično razvijati u pravcu ekskluzive i elegancije!

_______________________________

Na prezentaciji linije Elegance u zagrebačkom Sheratonu, kratko vrijeme prije Skaramučina odlaska: Ivana Anđelić, kćerka, Igor Skaramuča, sin, te Branimir Anđelić, zet, s glavnim Sheratonovim kuharom chefom Matijom Balentom koji je kreirao prikladna jela za uz Pošip, Plavac i Dingač Elegance

Evo i kako je tekao razvoj obiteljskog imanja Skaramuča: u početnoj, 1992. godini obitelj je imala vlastitih 15.000 trsova. Godišnja proizvodnja 1992. kretala se oko 20.000 butelja što Dingača što plavca. Od 1999. do 2004. intenzivno se ulaže u sadnju vinove loze da bi se osiguralo što više sirovine iz vlastitih nasada. Posađeno je oko 100.000 loznih cjepova. Proizvodni kapaciteti osjetno su povećani 2013. Izlazak vina na tržište bio je s redizajniranim etiketama. U posao se najozbiljnije uključio Igor Skaramuča. Određena je nova prodajna strategija za Hrvatsku i inozemstvo, mjesto direktora prodaje preuzima Branimir Anđelić. Godine 2014. izlazi ružičasto vino od plavca maloga, a 2015. donosi izlazak Postupa, dok 2016. obilježava izlazak Pošipa Skaramuča, kao prvog bijelog vina kuće. Pošip je rađen s fermentacijom od 15 dana, 20 posto vina njegovano je 12 mjeseci na finom talogu u novom barriqueu. Za Plavac mali 2015 Elegance napravljena je pomna selekcija grožđa, vino je dozrijevalo 12 mjeseci u barriqueu korištenom dva i tri puta. Dingač 2013 je brižljiva selekcija grožđa s najboljih pozicija vlastitih vinograda, vino je sazrijevalo u barriqueu, 30 posto količine u novome a 70 posto količine u rabljenome dva odnosno tri puta.

Skaramuča 2017: 150.000 trsova; riječ je o, s obzirom da se radi o 20 hektara, najvećoj vinogradskoj površini jednoga vlasnika na lokaciji Dingač. Uspostavljena je suradnja s 30 kooperanata s Pelješca i Korčule. Vinski podrum opremljen je vrhunskom tehnologijom kapaciteta, dosegnuo je kapacitet od 600.000 litara. Ukupna godišnja proizvodnja vina kroz etikete Pošip, Rosé, Plavac mali, Postup, Dingač kreće se oko 300.000 litara. Izvoz se proširio na 20 zemalja svijeta, najznačajnija strana tržišta za Vina Skareamuča su SAD, Njemačka, Poljska, Francuska, Japan te zemlje šire naše regije. ♣

PRŠUT i SLAVONSKA OMEGA MANGUPiCA – To je pravilo: gdje god je nešto skupocjeno, tu su nazočne i lijepe žene. I dobro je da je tako! A tako je eto bilo i sada, međutim u pitanju nisu, kao obično, bili ludi modeli automobila ili pak biserje i ogrlice, šampanjci, konjaci, whiskyji, bijesni mobiteli, nego – pršut ekstra klase. Iako bi već sâm naziv pršut morao biti dovoljan da se automatski razmišlja o nečemu što je ekstra klasa, tome nažalost nije tako jer pod nazivom pršut nude se i surogati.

Splitski pršutar Vlade Prančić Smjeli i Alma Radoš iz PR alužbe, te Prančić s veterinarom dr. Antom Madirom, predsjednikom Konzorcija hrvatskog pršuta

Ovaj pršut što je u Zagrebu u prodavaonici delikatesa Smjeli predstavljen javnosti u organoleptičkome smislu jeste poseban, a, k tome, specijalan je i kao – lako moguće! – i prvi naš pršut namijenjen u pristojnoj količini službenome tržištu a nastao ne na uvozu svinjskih butova, nego kao kompletno hrvatski proizvod. Sirovina je, naime, ne iz susjednih zemalja poput Mađarske i Austrije, a moguće i iz nekih drugih od nas udaljenijih država odakle se uvelike uvozi meso, nego je iz Lijepe naše, konkretno Slavonije, makar za marku Dalmatinski pršut  bilo bi, dakako, idealno da je riječ o butovima svinje i uzgajane u Dalmaciji.

Radi se o pršutu proizašlome iz dalmatinsko-slavonske kooperacije, a predviđenome za izlazak pred potrošače kao Dalmatinski pršut sa zaštićenom oznakom zemljopisnog porijekla. Vlade Prančić Smjeli, vlasnik pršutane Smjeli u Splitu, krenuo je prije tri godine sa Slavoncima – precizno rečeno s prof. dr. Vladimirom Margetom s Agronomskog fakulteta u Osijeku i njegovom ekipom – u projekt u okviru kojega bi Slavonci, okupljeni u udrugu Crna slavonska svinja, kod Đakova na šest hektara velikom OTVORENOM prostoru gdje se životinja slobodno kreće ledinom i šumom i stalno je u pokretu te sâma pronalazi hranu, uzgajali svinju spomenute pasmine, a on bi od butova proizvodio pršute te od ostalih dijelova pancetu, kobasice i druge prerađevine. Rezultat te kooperacije pršut – neka vrsta naše pata negre – podastrt je upravo na prezentaciji u zagrebačkoj prodavaonici Smjeli. Butovi su. nakon primarne obrade, iz Slavonije bili prevezeni u Dalmaciju na sušenje i dozrijevanje u vremenu od dvije godine.

Crna slavonska svinja je, kaže veterinar dr. Ante Madir, predsjednik Konzorcija hrvatskog pršuta i tajnik Udruženja Dalmatinski pršut, križanac između lasaste mangulice i nekih pasmina dovezenih iz Amerike, nastao na slavonskome imanju grofa Pfeiffera. Kako su mangulicu, po riječima dr. Madira, zaštitili Mađari, i kako ona eto ima udjela u crnoj slavonskoj svinji, zašto ne bismo mi tu našu odličnu pasminu koju odlikuju meso prošarano masnoćim i masnoća bogata nezasićenim masnim kiselinama – čuvenima Omega 3 i Omega 6, zaštitili te čak umjesto s izrazom crna slavonska svinja komercijalno a sasvim u slavonskome duhu pa i s dalmatinskim dodatkom, može i kroz bećarac, plasirali pod intrigantnim nazivom Omega Mangupica Nera?!… S obzirom na manje butove crne slavonske svinje od butova danas raširene svinje i s obzirom da dozrijevanje pršuta od buta crne slavonske svinje iziskuje više vremena nego kod pršuta od buta te danas raširene svinje, procijenjeno je da pršut od crne slavonske mangupice treba u maloprodaji biti oko 40 posto skuplji. ♣

 BIROKRACIJA ILI NEHAJ, u SVAKOM SLUČAJU NEMAR – Kupujem, tako, nedavno u Konzumu u Zagrebu maslinovo ulje, a među etiketama koje se nude na polici najradije se opredjeljujem za Ol Istria porečke Agrolagune,  naime s ekstra djevičanskim maslinovim uljem te tvrtke imam već godinama pozitivna iskustva što se tiče kvalitete a s druge strane unatoč visokoj kakvoći maloprodajne cijene, koje nisu baš niske, ipak nisu i odletjele nebu pod oblake kao kod nekih drugih maslinjaka. Nisam sklon ulje a ni vino kupovati u velikim našim trgovačkim centrima jer nemam baš povjerenja (možda griješim; a – da li zaista griješim?) u skladištenje tih toliko na svjetlost i toplinu osjetljivih proizvoda, a vidim i da su boce na neprikladnim mjestima na policama u trgovini, vinske butelje i uspravne, k tome nisam baš i siguran da neću naletjeti na kakvu bocu koja već i predugo stoji na polici u takvim uvjetima, pa su izgledi da me dopadne ne nužno pokvareni ali ipak degradirani proizvod.

I ovaj put boce s maslinovim uljem bile su na najvišem mjestu na polici (topli zrak lakši je i diže se prema gore) te lijepo okupane svjetlošću. Uzmem bocu Ol Istria ekstra djevičanskog maslinovoga ulja, pogledam etiketu da vidim podatak o godini berbe, datumu punjenja odnosno do kad se preporučuje potrošiti to ulje, i u dijelu etikete u kojemu stoje podaci o samome ulju lijepo piše: Čuvati na tamnom mjestu, do 20 Celzijevih stupnjeva. Proizvođač se eto potrudio upozoriti na to kako pravilno držati ulje, ali prodavač, iako iz iste ili barem donedavno iste poslovne grupacije, ne mari za preporuku. Pitam vrlo ljubaznu djelatnicu u Konzumu tko odlučuje gdje će se koji proizvod naći na polici, odgovor je bio da se pozicije određuju odozgor. A tom nekome odozgor se očito fućka hoće li kupac neki proizvod – pa eto i takav koji nije baš jeftin – dobiti u optimalnome stanju. ♣

OZNAČAVANJE NA ETIKETI – O praznicima i svečarskim prigodama pjenušci su protagonisti. Ali, s obzirom da priča ide, kako kaže reklama, od polja do stola, krug od proizvodnje preko marketinga mora biti zatvoren i plasmanom i posluženjem, dakle na pjenušac – ali, naravno, i na mirna vina! – treba gledati ne samo kroz ono što je u čaši, nego kao kompletan proizvod. To će reći opet kroz zatvoreni krug, što znači i kroz ambalažu i opremu (estetika) te etiketu, koja je ne umjetničko djelo – kako, čini se, mnogi misle! – nego je, primarno, pisana osobna karta onoga što bude u boci i onda u čaši; uz informativnu, ona ima svakako i promidžbenu ulogu.

Ovako to rade u talijanskoj Champagnei – Franciacorti, u nas sam primijetio da se u tome pravcu trudi Željko Kos iz zelinskoga kraja, a ja osobno, mislim s pravom, podržavam: ambiciozni proizvođači pjenušavih vina (riječ je o klasičnoj metodi s drugim vrenjem u boci) nastoje svoje pjenušce u butelji na kvascu prije degoržiranja držati barem tri godine, a ako već ne sve svoje etikete ono barem neke čuvati i od pet pa i do deset godina, naime s vremenom uz odležavanje na kvascu pjenšac dobiva osjetno višu dimenziju. Kao i u Champagnei, kad je posebno dobra godina pjenušac se i u Franciacorti označava godinom berbe. Na stražnjoj etiketi općenito navedeno je nekoliko važnih detalja o proizvodnji (vezano uz sortu/sorte, eventualnu uporabu tzv. vina rezerve te uz moguće korištenje drvene bačve), a daje se i podatak o godini degoržiranja tako da je kupcu lako zaključiti koliko je pjenušac odležavao na kvascima prije degorziranja a i približno zaključiti koliko je već dugo čist od taloga te na plutenom cepu. Kupcu, posebice kod skupljeg proizvoda, treba maksimalno iskomunicirati bitne elemente. a objava par činjeničnih rečenica na (stražnjoj) etiketi može biti vrlo učinkovita, k tome za proizvođaca ne predstavlja dodatni trošak za marketing.

Dobro je da se, uz navode porijekla (regija, vinogorje), metode, alkohola, obavijesti o sadržaju neprovrelog sladora, baš i ovi za potrošača proizvoda praktični i korisni (hedonizam, navika u konzumaciji, zdravlje…) ali s marketinskog aspekta i proizvođacu vrijedni podaci nađu na etiketi kako bi se kupcu omogućio optimalan izbor za ono što traži. Bitno je ne samo zbog afiniteta konzumenta prema određenoj organoleptici odnosno radi upute sommelieru kako će preporučiti vino nego i iz zdravstvenoig aspekta tj. s obzirom na moguće dijabetičke probleme pojedinaca biti precizan pri spomenu ostatka neprovrelog sladora, dakle rabiti ustaljene MEDJUNARODNE termine kao pas dosé, brut nature, extra brut, brut, sec, demi sec, doux. Dok se u nas ne smisle PRIKLADNI prijevodi ne bi trebalo igrati se s bukvalno prevedenim domaćim izrazima jer mogu biti netočni i donijeti štetu, naime izraze sec i demi sec bismo preveli kao suho odnosno polusuho, a u šampanjskom kontekstu sec a pogotovu demi sec vino nije suho nego ima popriličnu količinu neprovrelog šećera. Već i kategorija brut, koju se nekako automatski doživljava kao suhu, sadrži u jednome svome dijelu jači ostatak šećera naime kod bruta slador može dosegnuti i razinu od 15 g/lit, i uopće mi nije jasno da je netko razuman mogao predložiti te da netko razuman može prihvatiti tako visoki raspon slatkih vrijednosti unutar jedne grupe… ♣

Sajmovi, festivali, ocjenjivanja

DUBROVNIK FESTIWINE 2018 – Međunarodni, peti vinski festival Dubrovnik FestiWine 2018 najavljen je za termin od 16 do 21. travnja, kaže producentica Tilda Bogdanović. Uoči festivala bit će strukovno ocjenjivanje vina kojime će kao predsjednik žirija rukovoditi enolog Bojan Kobal.

Evo i programa manifestacije: od 16. do 22. travnja u Dubreovniku traje WINE WEEK ili DUBROVAČKA VINSKA SETEMANA. Dubrovački ugostitelji i hotelijeri nude menue s tradicijskim domaćim specijalitetima te uz svaki slijed i birana vina po promotivnim cijenama. S time stječu titulu FESTIWINE FRIENDLY. Svi objekti koji sudjeluju bit će označeni posebno dizajniranom vidljivom oznakom FestiWine Friendly.

Od 16. do 18. travnja trajat će ocjenjivanje vina za DUBROVNIK FESTIWINE TROPHY. Međunarodni  sudački tim renomiranih degustatora vrednovat će više stotina vinskih uzoraka. Partner festivala – hotelska grupacija ALH, uvrstit će pobjednička vina na vinske liste svojih hotela. Dana 18. travnja, nakon ocjenjivanja vina, popodne je planiran program BLIND DATE: In love with Ston oyster, mjesto događanja: Ston Veliki Kaštio (TBC). Tražit će se vina koja se najbolje slažu s čuvenim stonskim kamenicama.  FESTIWINE GALA DINNER na rasporedu je 19. travnja u dubrovačkom hotelu Excelsior. Gostujući chef u suradnji sa domaćim chefom hotela Excelsior Petrom Obadom odgovara na izazov FestiWinea i kreira jedinstveni menu na bazi pobjedničkih vina prošlogodišnjeg festivala. Sedam vina dobit će sedam gurmanskih kreacija. Prihod večere  namijenjen je stipendiranju mladih dubrovačkih talenata (kuhara, sommeliera i konobara). Dva pobjednika objavljenog natječaja ne samo da dobivaju prestižnu stipendiju nego će i provesti mjesec dana na edukaciji u restoranu gostujućeg chefa.

Izložba vina DUBROVNIK FESTIWINE je 20. i 21. travnja. Proizvođači svaki za svojim stolom prezentiraju stručnjacima (vinskim trgovcima, ugostiteljima, hotelijerima, sommelierima, vinskim novinarima. . .) i široj publici svoje eno-uratke. Organizirat će se i vinske radionice, radionice vezane uz sljubljivanje hrane i vina, vođene degustacije… ♣

SMOTRA PJENUŠACA u ZAGREBU i LJUBLJANI – Drugi međunarodni salon pjenušavih vina u Zagrebu održat će se 2. veljače u hotelu Dubrovnik. Salon priređuju zajedničkim snagama tvrtka Marije Vukelić Zlatne riječi i slovenske Radostne prireditve pod vodstvom Rada Stojanoviča. Nakon Zagreba,. revija mjehurića bit će 16. veljače u glavnom gradu Dežele Ljubljani. U Zagrebu se uz ponajbolje hrvatske pjenušare očekuje nastup desetak do 15 slovenskih proizvođača, pregovori su za nastup i s nekim francuskim šampanjerima. Kao i prošle godine, uoči festivala bit će i strukovno ocjenjivanje pjenušaca, Marija Vukelić ga najavljuje za pred kraj siječnja.  ♣

PENINE KOD ISTENIČA No 1 – Vrijeme za pjenušce je ljeto? Da. Ali, vrijeme za pjenušce je svakako upravo i u blagdansko razdoblje. Ma, zapravo, vrijeme za pjenušac je – uvijek!!! Ne samo praznično i sezonski, nego – naravno ako je moguće – i svakoga dana..

Domaćin Janez Istenič i pjenušar Boris Gašparini Pikol iz Nove Gorice

.Janez Istenič, veteran slovenske pjenušave scene iz Bizeljskoga, s pola stoljeća mjehuričastoga staža, pajdaš s Ivom Turkom iz susjednoga našeg Šenkovca a koji je začetnik uspješne moderne hrvatske pjenušave pozornice, odlučio se na svojemu bizeljskome posjedu uoči Božića prirediti prvi festival pjenušavih vina iz podruma individualnih proizvođača Slovenije. Slovenija, kako čujem, ima oko 205 registriranih proizvođača pjenušaca, od toga je čak gotovo 200 manjih privatnih pjenušara. Podršku Isteniču, koji se predstavio dakako sa cijelom svojom paletom, odlukom da izlažu pružila su 23 pjenušara – nekoliko vrlo interesantnih! – iz svih vinorodnih područja Dežele. Moglo se kušati dosta rariteta tj. veći broj pjenušaca koji su priličan broj godina proveli u butelji na kvascu prije degoržiranja.

Miha Istenič, Martina Rebula i Miran Sirk Bjana

Bogme, došli su Isteniču, za ovu inicijativu, potporu dati i špiceri poput Bjane (Miran Sirk), Silverija (Boris Gašparin).., bio je tu i meštar Zdravko Mastnak koji dosta surađuje baš po pitanju pjenušavoga vina i s hrvatskim vinarima. Iz Brestanice je naišla Grajska penina Faan s Cuvéeom brut od šest sorata i s 12 godina odležavanja na kvascu ali i s brut-pjenušcem od crnog pinota s osam godina na kvascu, stigla je, s Krasa, sa svojim pjenušcima Malvazija 2009 brut (7,5 godina u boci na kvascu) i Teran  2010 brut (6 godina na kvascu) bivša Vinska kraljica terana Martina s prezimenom – Rebula, a Gjerkes je donio Chardonnay brut te Chardonnay sec oba sa po 30 mjeseci na kvascu…

Iz Dubrovnika je do Bizeljskog na pjenušce doputovao znani naš ugostitelj s dugogodišnji predsjednik Udruženja barmena Hrvatske Frano Stjepović, na slici s bizeljskim vinarom Simonom Pinteričem i njegovim sinom Žigom

Želja je slovenskog nogometnog (u mladim danima bio je golman) enologa i pjenušara Janeza da ova priredba, i to baš u tom predbožićnom i prednovogodišnjem terminu, postane tradicijska.

Pa, neka mu je sa srećom. Prijedlog: ubuduće pozvati i nekoliko pjenušara iz inozemstva kao goste, u prvome redu pjenušare iz Sloveniji susjednih zemalja, dakle Hrvatske, Italije, Austrije, Mađarske, a onda, k tome – zašto ne? – i nekog šampanjera iz Champagne, jednog iz talijanske Champagne Franciacorte i jednog predstavnika španjolske cave… ♣

TAMPERE WINE FEST, 27.-28.04.2018. – Proizvođači i ponuđači hrvatskoga vina: zanimaju vas tržišta na sjeveru Europe, konkretno ono u Finskoj i u susjednim joj zemljama? Evo prilike za pokaz: treći Tampere Wine Fest, 27. i 28. travnja! U dvorani Olympia Ballroom, Satakunnankatu 10 (historijska građevina iz 1907., nekad kazalište, u samom središtu Tamperea).

Cijene za nastup: izlagačko mjesto za stolom 80 x 120 cm stoji 200 €. Za detalje i za rezervaciju obratiti se na Timo Jokinen, +358 50 583 7735; timo.j@sci.fi  ♣

VINISUD i VINOVISION PARIS u 2019. ZAJEDNO! – Po prvi put Vinisud i Vinovision odvijat će se 2019. zajedno, konkretno 10, 11. i 12 veljače, i to u dvije velike hale na sajamskom prostoru Paris Expo Porte de Versailles. Vinisud je inače vrlo značajna smotra mediteranskih vina i održava se svake godine u veljači u Montpellieru na francuskome jugu, a pariški Vinovision zamišljen je više kao revija vina sjevernijih područja različitih zemalja. Kako Pariz nije imao vinski sajam dostojan njegove reputacije svjetske metropole općenito ali, posebno, i metropole eno-gastronomije i biznisa, odlučeno je da se taj nedostatak, za koji se kaže da je nelogičan i posve neopravdan s obzirom na to što glavni francuski grad odavna predstavlja u političkom, gospodarskom, prometnom i društvenome smislu na svjetskoj razini, popuni spojem dvaju sajmova te sjevera i juga u jednu posebno značajnu međunarodnu sajamsku vinsku priredbu. Pariz zahvaljujući sporazumu o tome spoju Vinisuda i Vinovisiona dobiva zapravo i jednu širu manifestaciju – Vinski tjedan Global Paris koja mu je nedostajala.

Među hrvatskim vinarima koji će nastupiti na Vinisudu 2018 je i Moreno Coronica

Spoj Vinisuda i Vinovisiona u 2019. međutim ne znači da će oba sajma izgubiti i svoju samostalnost. U dugoročnim planovima organizatora zacrtano je da će Pariz biti domaćin obama sajmovima u neparnim godištima, a Vinisud će se i dalje u Montpellieru održavati u parnim godištima, datumski odmah nakon pariškog Vinovisiona.

Vinisudovo 14. izdanje za ovu godinu predviđeno je za dane od 18 do 20. veljače  2018, na prostoru Parc des Expositions u Montpellieru. Očekuje se najmanje oko 1500 izlagača te barem 30.000 posjetitelja iz sedamdesetak zemalja, među kojima i oko 400 najznačajnijih svjetskih vinskih trgovaca.

U Montpellieru će, preko bordoškog uvoznika Les Robes de l’Est Barbare Bačić, izlagati i hrvatski proizvođači Stina Jako-Vino, Skaramuča, Coronica, Krauthaker i Feravino, iz BiH je najavljen Josip Nuić, a iz Makedonije Chateau Kamnik.

Vinovision u Parizu za ovu godinu najavljen je za 12, 13. i 14. veljače 2018, a novoustanovljeni vinski tjedan WWM Global Paris trebao bi se nastaviti do 17. veljače. U 2019. WWM Global Paris počinje 7. veljače, a Vinisud & Vinovision su u nastavku, da ponovim: 10., 11. i 12. veljače. ♣

Prezentacije, marketing

ANTEPRIME di TOSCANA 2018 – Sredina veljače u znaku je velike promocijske manifestacije Anteprime di Toscana, koja se odvija kroz desetak dana što u Firenzi, što u San Gimignanu, što u Montepulcianu i u Montalcinu. Početkom svake godine toskanski konzorciji ili profesionalne udruge za vino na svom kućnom pragu za vinske trgovce iz cijeloga svijeta te za vinske novinare – novinara zna biti i po 150, među njima ima ih i iz Hrvatske (jedan sam, već dvadesetak godina neprekidno, i ja!) prezentiraju vina što su s 1. siječnjem te godine (u ovome slučaju sada to je 2018.) stekla pravo na izlazak iz podruma na tržište. Ovisno o tipologiji vina (bazno/annata, selekcija/selezione, rezerva/riserva, gran selezione…) riječ je, dakle, i o mlađim vinima iz npr. 2016, ali i o zrelim vinima iz starijih godišta, a dopušteno je – ali uz posebnu naznaku da je kapljica sasvim mlada i još nenapunjena i nespremna za tržište, donijeti na informativni pokaz i uzorke iz najzadnje berbe, konkretno u ovome slučaju sada iz 2017.

Evo i programa prezentacija: subota 10. veljače 2018. –  vina od konzorcijâ Bianco di Pitigliano e Sovana, Carmignano, Colline Lucchesi, Cortona, Elba, Maremma, Montecarlo, Montecucco, Morellino di Scansano, Val d’Arno di Sopra, Val di Cornia. Nedjelja 11. veljače – Anteprima Chianti. Ponedjeljak i utorak 12. i 13. 02. – Chianti Classico Collection. Sve to održava se u Firenci. U srijedu 14. 02. na rasporedu je vino Vernaccia di San Gimignano, u srednjevjekovnom gradiću San Gimignano. Četvrtak 15.02.  je rezerviran za vino Nobile iz Montepulciana, dakako u još jednom zanimljivom srednjevjekovnom toskanskom gradiću Montepulcianu, a petak i subota 16. i 17. veljače posvećeni su Brunellu iz Montalcina, naravno kušanje Benvenuto, Brunello! je u Montalcinu.

Bratovština La Lega del Chianti: prije tri stoljeća (24. rujna 1716.) ukazom Cosima III Medicija, toskanskog velikog vojvode, brežuljci Chiantija od Firence do Siene postali su, može se reći, prvo zaštićeno vinogorje u svijetu. Unutar tog čitavog Chiantija izdvojeni je dio za osobito kvalitetna vina nazvan Chianti Classico. Istaknuti član – štaviše Veliki kapetan – Lege je barun Giovanni Ricasoli Firidolfi, vlasnik vinskog posjeda Castello di Cacchiano u oblasti Gaiole in Chianti (classico). Na slici je za nedavnog ceremonijala primanja u Legu kao počasnog člana Alana Brydena, koji je predsjednik Međunarodne federacije Bakhovih bratovština sa sjedištem u Parizu. Desno na slici, u suvremenoj odjeći, su predsjednik Konzorcija Chianti Classico Sergio Zingarelli, inače vlasnik vinskog posjeda Zingarelli, te direktorica Konzorcija Carlotta Gori

Bilo bi sjajno kad bi se neki od onih koji kreiraju Zakon o vinu Hrvatske, koji donose odluke o načinu označavanja vina u nas i oni koji se bave promidžbom hrvatskoga vina nazočili manifestaciji, da vide kako to rade u Toscani, pa da prenesu toskanska iskustva u Hrvatsku kako bismo od naših vinskih aduta te teritorijalnih aduta, bitnih kako za plemenitu kapljicu tako i za turizam, kao i kroz moguće stvaranje ne samo poslovno orijentiranih udruga po vinogorjima nego i kroz prerastanje tih udruga u snažne i diverzificirane poslovne institucije kakve su npr. upravo Consorzio Chianti Classico i Consorzio Brunello di Montalcino maksimalno gospodarski profitirali od onoga što nam je kao solidan temelj podario Bakho.  ♣   SuČ 12.2017 – 01. 2018