Archive | Odasvud pomalo /A bit from everywhere RSS for this section

KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 01.2018. – THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE

    KRONIKA / CHRONICLE      

ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

SADRŽAJ/CONTENTS

ŽELJKO GARMAZ NA PUTU NAJBOLJIH! • ŠKRLET KAO MOSLAVAČKA PERJANICA • ZELINSKA HRUPČEVA HIŽA • SUNCOKRET RURALNOG TURIZMA RH • KOZLOVIĆ ZA ODLIKAŠE • SINIŠA LASAN = ADVANCED SOMMELIER  • RUDARSKA GREBLICA SA ZAŠTIĆENIM ZEMLJOPISNIM PORIJEKLOM • STARI PUNTIJAR u KINI • IN MEMORIAM: SLAVKO VEČERIĆ, PAUL BOCUSE, BRUNO GIACOSA • TENUTA di BISERNO: KOMPLICIRANO SA ŠVEĐANIMA, A TEK SA ŠVEĐANKOM…  • ROCKIN’ ŠEMBER • HOTEL&GASTROTECH&NAUTIKA 2018 • MREŽA SALONA PJENUŠAVIH VINA – ZAGREB i LJUBLJANA 2018 • PINK DAY 2018 • WINE STARS u NOVOJ GORICI • VINITALY 2008 • CONCOURS MONDIAL du SAUVIGNON 2018 u AUSTRIJI • BORDEAUX EN PRIMEUR •

__________________________________

Autor godine

Željko Garmaz

VINSKE PRIČE IZ DALMACIJE NOMINIRANE ZA NAJBOLJU SVJETSKU KNJIGU O EUROPSKIM VINIMA! Ono što je Oscar u svijetu filma a Grammy u svijetu glazbe, to je u svijetu izdavaštva što se bavi eno-gastronomijom – Gourmand Awards. Kad te Gourmand nominira za najbolju svjetsku knjigu o europskim vinima, to je ogroman uspjeh. A to se upravo dogodilo mojim Vinskim pričama iz Dalmacije! Ponosan sam, i od sreće bih vrištao do neba. Piše, na službenoj stranici Gourmanda, da će dodjela nagrada biti krajem svibnja u Yantaiju u Kini te da će tri najbolje knjige u svakoj kategoriji primiti titulu Best in the World. Uz moje Vinske priče iz Dalmacije u konkurenciji za najbolju knjigu na svijetu o europskim vinima nominirane su još i sljedeće knjige: Port Wein Axea Probsta, Discover Dutch Wine Marielle Beukers i Irene de Vette, O Vinho que Lisboa tem Ane Cristine Marques, Slovak Wine Guide Vladimira Hronskog, El vino de Cangas Neta Garcije del Castillo i Caroline Pelaz Soto, Chasselas od Kurta Chandrea, Hidden Gems of Italy Tonyja Margiotte te Cracking Croatian Wine od Charline Tan i Matthewa Horkeya. Vinske priče su jedina od nominiranih knjiga koja je objavljena u vlastitoj nakladi! Za središnji događaj proglašenja pobjednika u svim kategorijama u Gourmandu tvrde da ne postoji nijedna kulturna manifestacija u svijetu s kojom se mogu usporediti, osim – Olimpijskih igara! I onda tu tvrdnju potkrjepljuju podatkom da su ove godine u borbu za prestižne nagrade pristigle knjige iz čak 215 zemalja i regija. Postoji 100 kategorija za hranu, 30 za pića, što ukazuje na raznolikost kulture stola u svijetu. Na Olimpijskim igrama sportaši iz 202 zemlje bore se za medalju u 303 natjecanja/kategorije. Na Gourmandovoj listi finalista u 130 kategorija sudjeluju predstavnici 134 zemlje i regije. Ukupno, u kategoriji hrane su 1144 nominacije, dok je u kategoriji za piće 228 nominacija. Gourmandovu nominaciju za neku od nagrada osvojilo je tek tri posto ukupne godišnje svjetske proizvodnje knjiga. Stoga se velikim uspjehom smatra već i sama nominacija, pišu u Gourmandu. Dakle, bilo kako bilo u svibnju u Kini, ja se već osjećam pobjednikom! Hvala svima koji su me podržali u ovim mojim pisanijama… – u dahu je ispričao (opravdano!!!) uzbuđeni osječki vinski pisac Željko Garmaz.

E, pa čestitke, Željko, i sretno ti i veselo bilo i dalje!  ♣

Ruralni prostor i turizam

 ŠKRLET KAO MOSLAVAČKI ADUT! – Netko priželjkuje, i ima, ili dogodi mu se, bijeli Božić, White Christmass, a netko pak ima – škrletni Božić… Ovaj škrletni osobito mi se dopao, a doživio sam ga nedavno kod obitelji Trdenić, na njenom vinskom posjedu u Popovači, dakako u Moslavini. A, bogme, koliko sam primijetio, dopao se taj škrletni Božić i županu Sisačko-moslavačke županije Ivi Živiću i dožupanu Romanu Posavcu. Naiđu i župan i dožupan kod Trdenićevih ne samo u prijateljski nego i u poslovni posjet, naime u Sisačko-moslavačkoj županiji shvatili su da je eno-gastronomija danas jak adut u turizmu i da vino od škrleta kao domicilne sorte koje drugdje nema može biti jedan od značajnih magneta za privlačenje gostiju, pa se Županija u jačoj mjeri, autoritetom i financijski, i uključila u razne projekte vezane uz taj kultivar, među njima npr. i u organiziranje moslavačkih vinogradara/vinara u udrugu što mora imati i poslovnu dimenziju i pravilnik o tome da se postupcima u vinogradu, podrumu i komercijalizaiji izdnjedri tip/tipovi vina prepoznatljive stilistike tako da se pred javnost i službeno izađe sa županijskom robnom markom Škrlet Moslavina

Sisačko-moslavački župan Ivo Živić (desno) te dožupan Roman Posavec (u sredini), na slici s direktorom imanja Tomislavom Trdenićem

Suvremena vinarija Trdenić nastala je devedesetih godina kao nastavak obiteljske tradicije u vinogradarstvu i vinarstvu stare više od jednog stoljeća. I danas kao i nekad, svi članovi obitelji, od najstarijeg do najmlađeg člana, uključeni su u proces rada. Prvi koraci novog, modernog vinogradarsko-vinarskog imanja počeli su obradom oko pola hektara vinograda sa 1500 trsova. Danas vinska kuća Trdenić gospodari s 15 hektara zasađenih sa nešto više od 85.000 čokota vinove loze i vodi podrum kapaciteta 100.000 litara. Vinarija Trdenić uz autohtonu sortu Moslavine škrlet uzgaja i pinot sivi, pinot bijeli, graševinu i traminac od bijelih kultivara te portugizac i cabernet sauvignon od crnih. Vina koja proizvodi su jednosortna, od škrleta su dva, jedno u svježoj varijanti i za relativno hitru konzumaciju a drugo elaborirano i u rangu ozbiljnoga, od cabernet sauvignona također su dva, jedno je ružičasto a drugo crno. Taj spomenuti elaborirani škrlet, kao i pinot bijeli, pinot sivi i traminac unutar oznake su Private Collection a rađaju se od izabranog grožđa s najboljih pozicija posjeda i uz dozrijevanje, i u drvu, kroz neko vrijeme na finom talogu. Trdenići se, logično, nekako ponajviše trse oko škrleta, jer on kao lokalna sortna zvijezda i treba biti perjanica Moslavine. Značenje škrleta kao aduta Sisačko-moslavačka županija prepoznala je u tolikoj mjeri da je, među raznim projektima vezanih uz taj kultivar i njegovo vino a koje je poduprla, sufinancirala istraživanje potencijala i klonsku selekciju te marketing vina pa i pozicioniranje kapljice na tržištu.

Braća Trdenić – Krešimir (lijevo), zadužen za vinski dio, te Tomislav, direktor posjeda

Obitelj Trdenić, kaže voditelj imanja Tomislav, shvaćajući dobro što znači to da potrošač dođe na kućni prag, trudi se osobito na razvoju lokalnog turizma: u sklopu Vinske ceste Moslavine izletnicima i turistima, zaljubljenicima u prirodu, ljubiteljima domaće tradicijske hrane – jedan od glavnih specijaliteta kuće je šaran iz voda obližnjeg Lonjskog polja a pečen na rašljama! – i dobroga vina nudi predah u lijepoj kušaonici zimi a i, pored nje, na vanjskome prostoru o lijepom vremenu i ljeti. Tomislav Trdenić ističe kako Županija kroz razne potpore i sufinanciranjem i do 50 posto od ukupne investicijske svote pomaže i unaprjeđenju turističke ponude na seoskim gospodarstvima.

Trdenići – vinski podrum, te, dolje, vinograd

Domaća pašteta, domaća tlačenica te domaća piletina iz wok-a

Ovih dana Trdenići su na svom gospodarstvu pokazali da nastoje ići i korak dalje od klasične, uobičajene ponude jedi i pij i uživaj na čistome zraku u seoskom ambijentu, naime krenuli su, zasad eksperimentalno, na višu razinu osmišljavajući menue s više slijedova s time da je svaki od njih popraćen drugim, za nj najprikladnijim vinom. Među gostima kod Trdenićevih su taj put bili i znani i iskusni naši sommelieri Mario Meštrović i Siniša Lasan, koji na tu temu imaju i te kako što reći!…  ♣

Ruralni prostor i turizam

ZELINSKA HRUPČEVA HIŽA – Zelinski gradonačelnik Hrvoje Košćec lani je na međunarodnom skupu najavio značajan zaokret Zeline prema turizmu. Prezentirao je vrlo ambiciozan projekt velikog rekreacijskog centra koji se planira sagraditi u Svetom Ivanu Zelini, nekad inače znanome po bazenskom kompleksu koji je privlačio u ljetnim mjesecima. Ovo novo što se sada priprema trebalo bi, čujem, Zelinu pozicionirati na visoko mjesto u kontekstu rekreacijskih središta u nas, naime tu su, po projektu, ne više samo bazeni nego i razni drugi sportsko-rekreacijski te i ugostiteljski i smještajni kapaciteti. Najavljeni sportsko-rekreacijski i smještajni kompleks trebao bi biti vrlo snažan magnet za brojne goste. Zelina zasad mogućnost prihvata gostiju na spavanje ima tek u objektu Millenium pored Komina.

Hrupecova hiža u ugostiteljskom i turističkom objektu u Šulincu kod Zeline

U staroj prigorskoj drvenoj kući – smještajni objekt, visoko-komforni apartman za šest osoba

Osokoljeni obećanjima institucija ili/i obuzeti jače poduzetničkim duhom, neki manji lokalni poslovnjaci ne spavaju nego se pomalo pripremaju za buduće bolje sutra upravo i u turističkome smislu, aktivnostima što su, dakako, dobrodošle u kontekstu gospodarskog razvoja zelinskoga kraja. Jedan od njih je i Darko Hrupec, iz obitelji koja se već godinama primarno bavi proizvodnjom inox-cisterni (kapaciteta i do 50.000 litara)  i čak i dosta izvozi npr. u Austriju i Njemačku, obitelji koja sa svojim zelinskim nasljeđem vezanim uz zemlju, vinograd i vino nastoji eto dati svoj doprinos i u ugostiteljstvu i u turizmu vlastitoga kraja.

– U obiteljskome vlasništvu ostalo je više starih drvenih kućica koje su nekad bile smočnice, jedna je bila štala a jedna i vinski podrum i pilnica, pa umjesto da stoje napuštenima i zapuštenima odlučio sam ih obnoviti, gdje je trebalo i dograditi, te osposobiti za prihvat turista. Nekoliko dana prije ove Nove godine dobio sam službeni dokument kao dozvolu za korištenje objekta – kaže Darko Hrupec, koji u zelinskome kraju posjeduje obiteljski vinograd sa 7500 trsova (najviše je kraljevine s kojom je na zelinskome ocjenjivanju vina bio tri puta šampion, slijede pinot bijeli i sivi, pa, od unatrag 10 godina, i cabernet sauvignon i pinot crni, što dobrim dijelom završavaju u obiteljskom bermetu), i dodaje: – Moj izletničko-turistički kompleks nazvan Hrupčeva klet sastoji se od prostranog restoranskog dijela s kuhinjom i prijemnog kapaciteta 60 sjedećih mjesta unutra te s terasom, kao i, u tradicijskoj tipično prigorskoj drvenoj kućici, i visokokomfornog apartmanskog objekta gdje se može smjestiti šest osoba. Bude li se pokazao dovoljan interes za smještajem, imam mogućnost za goste urediti i otvoriti apartman također za šest osoba u još jednoj kućici. Pored restorana-kušaonice oveća je pečenjara za roštilj, ražanj i peku, a uz nju je i krušna peć. U krugu cijeloga kompleksa dovoljno je prostora za uređenje i dječjeg igrališta i za parkiralište. U planu je i stvaranje uvjeta i za neke rekreacijske aktivnosti na licu mjesta, možda s kakvom mini-kuglanom na vješalima kakva ne zauzima puno prostora pa bi ih zapravo moglo biti i nekoliko. No, za one željne ozbiljnije rekreacije mogućnosti su tu za šetnje vinogradarskim krajolikom, a i za vožnju biciklom.

Interijer u restoranskome dijelu. Kamin je spretno i sretno kombiniran sa starinskom drvenom prešom za grožđe

Domaći narezak,

Priprema se peka

Domaćin Darko Hrupec majstor je u pripremi peke

U čemu Darko Hrupec u ovome času vidi neki jači poriv gosta da dođe u Zelinu i baš u njegov ugostiteljski i smještajni objekt?

Interijer apartmana

– Zelina ima sreću da je smještena tik uz vrlo prometni pravac od Varaždina, i sjevernije od njega, prema Zagrebu, ali i da je u neposrednoj blizini glavnog hrvatskoga grada kao snažnog i receptivnog i emitivnog turističkog tržišta. Logično je glede gostiju uvelike računati na Zagrepčane, koji, zasićeni svakodnevnim betonom, ovdje kod nas u ruralnom ambijentu posebice na proljeće, ljeto i u ranu jesen mogu potražiti trenutke odmora ili duži odmor te enogastronomske užitke kroz jela domaće produkcije, zatim na turiste koji se nešto duže zadrže u Metropoli i koji također žele upoznati okolicu, a i na turiste-prolaznike prema Zagrebu i prema moru i obratno a koji bi željeli ovdje predahnuti. U smislu pružanja ugostiteljske usluge i usluge smještaja ovdje svima će svakako biti puno lakše bude li se na razini grada Zeline ponudilo više zanimljivih sadržaja i bude li naš turistički marketing energičniji. Ono što, barem zasad, ja osobno mogu uz smještaj ponuditi kao jači adut, su svježi zrak, lijepi ambijent, te domaće pripremljena hrana od namirnica izvorno proizvedenih ovdje, kao i tipično zelinsko vino – rekao je još Hrupec.  ♣

SUNCOKRET RURALNOG TURIZMA – Svečanom dodjelom nagrada Suncokret ruralnog turizma Hrvatske u zagrebačkom hotelu Academia završena je akcija ocjenjivanja najboljih programa i projekata u ruralnom turizmu. Na natječaj je do ljeta 2017. stiglo 130 prijava iz 18 županija. Zlatne, srebrne, brončane plakete i posebna priznanja uručena su u sedam kategorija: Turistička seljačka gospodarstva, Poduzetnici u ruralnom turizmu, Ruralno-turistički projekti, Ruralno-turističke manifestacije, Tradicijska ruralna gastronomija, Vinski turizam i Hrvatski otočni proizvodi i proizvodi s oznakom zemljopisnog podrijetla. Predana su i dva priznanja za životno djelo, i to Stjepanu Cukoru i dr.sc. Eduardu Kušenu, koji su dio svoje bogate profesionalne karijere posvetili razvoju ruralnih prostora.

Ministar turizma Gari Cappelli, Stjepan Cukor, Edo Kušen i Dijana Katica

Tijekom 20 godina posjetili smo svaki kutak Hrvatske i uvijek se vraćali sretni i puni emocija. Na ruralnom prostoru Hrvatske kreiraju se najljepše priče, a dok smo zajedno možemo još više i bolje. Činjenica je da je 92 posto Hrvatske ruralno, stoga to područje zaslužuje našu posebnu pažnju, promociju, prijateljstvo i suradnju, jer turizam je emocija, priča i poruka o identitetu, a identitet je skup različitosti na određenome prostoru. Ruralni turizam u Republici Hrvatskoj operativno i organizirano počeo se razvijati još 1996., donošenjem Pravilnika o pružanju ugostiteljskih usluga na seljačkim domaćinstvima, čime se stvorio okvir i pravnog reguliranja ove vrste turizma, istaknula je mr. sc. Dijana Katica, predsjednica Hrvatske udruge za turizam i ruralni razvoj Kluba članova Selo, koja je kao inicijator i organizator projekta ujedno i proslavila dvadeseti rođendan te svoje aktivnosti.

Iznimno mi je drago što je upravo donesen novi Zakon o pružanju usluga u turizmu kojim će se otvoriti vrata turizma za brojne dionike ruralnih područja. Oni od sada, između ostalog, usluge aktivnog i pustolovnog turizma mogu pružati i na svojim poljoprivrednim gospodarstvima, uzgajalištima, šumama, lovištima i drugim lokacijama, primjerice u tradicijskim objektima poput klijeti, pastirske kolibe, katuna, kažuna, kolibe, šatora, koji ne moraju nužno biti smješteni u okviru OPG-a, bitno je da su u ruralnom okruženju. U Ministarstvu turizma uložili smo mnogo napora, pokušali uvažiti sve primjedbe s javne rasprave, kako bismo vlasnicima obiteljskih gospodarstava olakšali bavljenje turizmom, kazao  je Gari Cappelli, ministar turizma i posebni izaslanik premijera Plenkovića, te istaknuo kako trenutno brojimo 160 tisuća upisanih poljoprivrednih gospodarstava koja će se novim Zakonom moći baviti i robinzonskim turizmom.  ♣

Ruralni prostor i turizam – Istra mila, i malvazija

 KOZLOVIĆ za ODLIKAŠE! – Uh, kako vrijeme leti! Prošla su, veli znani istarski vinogradar i vinar Gianfranco Kozlović, već dva desteljeća otkako je s vinom, poglavito od domaće sorte malvazija istarska, krenula nova moderna priča na našem najvećem poluotoku. Konkretno, od nekadašnje uglavnom ne baš vizualno, mirisno a i okusno uredne kapljice prešlo se na organoleptički čistu, svježu, lijepo izraženo voćno-cvijetnu varijantu. Sad na početku eto trećeg moderno-malvazijskog desetljeća valja ići, naglašava Kozlović, dalje, naime paralelno s malvazijom, koja je u međuvremenu stekla uistinu brojne poklonike, razvijali su se u većoj mjeri i (domaći) potrošači, tako da dobar dio njih sad očekuje nove pomake i to ne samo s malvazijom nego i s drugim vinima.

Gianfranco i Antonella Kozlović

Kozlović, koji je bio među prvim modernizatorima vina u Istri i koji je još kao mladac i odmah otkako je od oca preuzeo vođenje posjeda dobro uočio da grožđe s nekih vinogradskih pozicija daje rezultat što zavrjeđuje više pažnje i drukčiju pretvorbu sirovine u plemenitu kapljicu, krenuo je daleke 2001. godine, baš ponukan tim nečime više što nudi pojedini vinograd, u produkciju Bakhova nektara na visokoj razini kompleksnosti i kakvoće. Riječ je dakako o vinu Malvazija Santa Lucia, s položaja s istim nazivom. Prije nekoliko godina iz vinograda Santa Lucia stigao je i Kozlovićev crnjak Santa Lucia, a uskoro bi svjetlo dana trebao, barem je tako Franco najavio, ugledati i Teran Santa Lucia. To je ne samo logično nego i nužno jer uz malvaziju istarsku pa i momjanski muškat upravo teran je snažan adut Istre u eno-gastronomiji i turizmu. Uopće, vrlo je neobično što se u Hrvatskoj Istri teran do nedavno dok se nije dogodilo to što se dogodilo držalo tako dugo u sjeni…

Kao što mi je čudno i to što udruga Vinistra, nakon što je s baznom malvazijom postignut lijep uspjeh na tržištu, nije težište kako kroz proizvodnju tako i kroz marketing, jače stavila na razvoj ujednačenog (ne uniformiranoga!!!) organoleptičkog profila i tzv. zrele, tj. odležane malvazije, stilistikom privlačne potrošaču-vinskome znalcu ali i zanimljive i korisne kao poluge upravo i za podizanje stupnja vinske obrazovanosti  kupaca, a to znači bolji plasman i proizvoda po višoj cijeni.

Gianfranco Kozlović u najnovije vrijeme osobito se fokusirao baš na to da svom aktualnom osnovnome segmentu malvazije pridoda jednu varijantu dignutu na viši nivo, za – kako veli – zahtjevnijeg potrošača koji traži stepenicu više od baze no nije spreman a i možda – to je jako važno! – nije i džepno sposoban svaki put ići na Santa Luciju kao špicu. Ovih dana Franco i njegova supruga Antonella prezentirali su svoj novi eno-uradak – Kozlović Selekcija 2016, od sorte malvazija istarska iz još dosta mladoga trsja s parcele na Santa Luciji. Vino je u kvalitativnome smislu ekspresivnije, punije i čvrstije od klasične Kozlovićeve baze, prikladno da prati i nešto jača jela a i sposobno da duže poživi ne samo u dobroj kondiciji nego i sa stanovitim razvojem. U cjenovnom smislu ono je skuplje od baze oko 30 posto (Santa Lucia je pak skuplja 70 posto!). Selekcija je dakle između njegove sadašnje osnovne malvazije i Santa Lucije. Sklon sam razmišljanju da bi upravo ova nova unaprijeđena kreacija sada s nazivom Selekcija u nekoj skorijoj budućnosti – to više što Kozlović planira izaći s još jednim vinom na višoj razini od Selekcije a neslužbeno se čuje o izgledima da taj novak kojega se radno naziva Vino za odlikaše, u hijerarhiji pretekne Santa Luciju! – mogla i preuzeti ulogu Kozlovićeve sadašnje baze. To bi s obzirom na reputaciju koju Kozlović uživa zapravo bilo i normalno. A bilo bi i očekivano i s obzirom na vrlo rašireni stav da se kakvoća i renome proizvođača najbolje mjere upravo po baznom proizvodu – njega je u ponudi najviše!, a ne po špicama postojećima u manjim opsezima međutim dakako s i te kako važnom ulogom na tržištu, ne samo zbog visoke prodajne cijene, nego i u marketinškom pogledu, a i glede podizanja eno-educiranosti potrošača.

Delicije Priske Thuring uz Kozlovićeve malvazije: kamenice s pjenicom od krastavaca, Jakobove kapice s kao prilogom pridruženima cvjetačom, salatom, narom i Kozlovićevim maslinovim uljem – Kozlovići imaju 1500 stabala maasline od čega 500 u rodu, zatim škampi na pireu od krumpira i s tikvicama i bisqqueom od škampa, rolada od kunića na kremi od čičoke, s mrkvom i svježim šampinjonima te millefoglie s kremom od jabuke, kremom od vanilije, sladoledom od cimeta i lješnjakom… Po meni osobito su dojmljivošću iskakala dva slijeda: škamp, te desert millefoglie!

Na nedavnom susretu s nekoliko novinara i osoba dublje uključenih u nas u eno-gastronomiju, a uz – svakako treba kazati – sjajne sljedove chefice Priske Thuring, Kozlović je poveo u malu šetnju njegovim malvazijama – baznom iz 2016, Selekcijom iz 2016, Santa Lucijom iz 2015 i Sorbusom 2000 od prosušenoga grožđa. Ručak i degustaciju vodio je ne samo na način da dade tehničke podatke o vinima nego i da izazove diskusiju o vinima te i da, kako se izrazio, čuje razmišljanja nazočnih o tome kako bi to za Istru bilo najbolje da sada, nakon prođene ove prve 20-godišnje faze, krene dalje sa svojim vinom da bi bila poslovno uspješnija. Lijepo je da se zanimao za razne stavove, međutim suština je u tome da stvar vezana uz vinsku politiku regije temeljito krene od same istarske vinske obitelji i da se ta obitelj dobro poslovno organizira, da se znatno jače nego do sada usredotoči na, uz malvaziju istarsku, i na druge već spomenute vlastite posebnosti poput npr. terana i momjanskog muškata, te da za članove donese pravila ponašanja, precizno odredi označavanje vina na etiketi, utemelji i vlastito tijelo nadzora. Načuo sam nešto da udruga Vinistra za novi period priprema određene važne strateške poteze, ali Kozlović nije o njima htio govoriti (ipak, predsjednik Vinistre je Nikola Benvenuti!), kazao je tek da bi se neke stvari trebale iskristalizirati do sajma vina u Poreču pa će onda udruga Vinistra s informacijama i službeno u javnost. Iz Kozlovićevih riječi kako se u najnovije vrijeme sve jače pozornost posvećuje vinogradu te kako se sve više osjećaju želja za zatravljivanjem, nastojanje da se među trsje ne ide težom mehanizacijom da se ne gnječi i ne utire tlo nego da ga se ostavi rahlime, potreba za analizama tla na sastojke ali i na zastupljenost mikroorganizama u njima, zatim potreba za analizama lista loze da se bolje vidi kako i čime gnojiti vinograd i štititi vinovu lozu od bolesti, kao i potreba za prikladnim oblicima rezidbe pa i za određivanjem prikladnih prinosa ovisno o tipovima vina što se žele dobiti – za pretpostaviti je da će se ubuduće više ulagati u znanstvena istraživanja i upoznavanje vinogradara/vinara s optimalnim tehnikama rada u trsju a i u podrumu…  ♣

Sommelijerstvo i turizam

Siniša Lasan

SINIŠA LASAN = ADVANCED SOMMELIER! – Zagrebački sommelier Siniša Lasan, unatrag nekoliko godina redovno u turističkoj sezoni uposlen u Dubrovniku, konkretno u renomiranom je restoranu Proto, nastavlja nizati akademske uspjehe, i to na internacionalnoj razini. Potkraj siječnja 2018., nekih dva mjeseca otkako je Lasan postao novi sommelijerski prvak Hrvatske, iz Londona je stigla vijest kako je Siniša uspješno položio ispite za Advanced Certifikat na Court of Master Sommeliers, najutjecajnije svjetske institucije za certificiranje sommeliera. Laički rečeno, to je korak tik do titule Master Sommeliera, koja je najviša, i nositelja koje je, trenutno, samo 249 na svijetu. Čestitke Siniši!

Izvrsni rezultati dolaze nakon višegodišnjih intenzivnih priprema; i preporuka samog Court of Master Sommeliers je da se sommelieri za ispite za Advanced Sommeliera pripremaju barem godinu dana ako ne i dvije. Ispiti traju tri dana, a sastoje se od teorijskih testova, praktičnog dijela i, posljednjeg dana, kušanja naslijepo šest vina.

Lasanov put do ove prestižne titule nije bio nimalo lagan, a kako je sve skupa izgledalo opisuje sam Siniša:

– Ovo je jedan od zadataka koji sam sebi zacrtao ostvariti u karijeri, i sad sam iznimno sretan. Ispiti zahtijevaju gotovo enciklopedijsko znanje o stilovima vina i regijama. U odnosu na prve dvije razine, za ovu najvišu potreban je veliki napredak u znanju i vještini. O tome koliko su ovi ispiti teški najbolje govori prolaznost kandidata, koja se vrti oko sramežljivih 30 posto, ovdje međutim treba i dodati da kandidati u pravilu izlaze na ispit više od jednog puta. Inače, titula Advanced Sommelier se naziva i Little Master Sommelier, budući da je to jedna od posljednjih stepenica do titule Master Sommelier, za koju se tvrdi da je jedan od najtežih ispita na svijetu. Na ove ispite u pravilu izlaze sommelieri s dugogodišnjim iskustvom, i koji nerijetko rade u nekim od vodećih svjetskih restorana pa imaju mogućnosti kušati mnoga relevantna vina i uložiti značajna sredstva u svoje pripreme. Put je, dakle, bio dugačak, naporan do trnovit, ali kad nešto voliš i istinski živiš, kao ja vino u ovom slučaju, ništa ti nije teško, pogotovu kad imaš snažnu potporu obitelji, prijatelja, poslovnih partnera koji uvijek pozitivno reagiraju na sve moje pothvate. Pripreme su najintenzivnije bile u posljednjih godinu dana. Problem s kojim se mi sommelieri u Hrvatskoj susrećemo kad se pripremamo za ovakve teške ispite je nedostupnost vina. Naime, u Hrvatskoj nema dovoljno vrhunskih uzoraka stranih vina iz raznih regija, pa je nužno snalaziti se na razne načine da se dođe do nekih vina koja su kakvoćom i karakterom relevantna za neka područja. Iz tog razloga toga sam uz pomoć prijatelja lani na početku ljeta organizirao skupljanje vina za treninge. Moja učionica u Dubrovniku bila je preuređeni stari magazin u kojemu sam boravio nekoliko sati dnevno, a prije svog redovnog posla u restoranu Proto.

Siniša Lasan eto živi i radi u Hrvatskoj, ne pomišlja, barem zasad, o odlasku van, te svojim znanjem, iskustvom i entuzijazmom pridonosi razvoju hrvatske eno ali i ugostiteljske i, što je bitno, turističke scene.  ♣

Tradicijska hrvatska jela

RUDARSKA GREBLICA SA ZAŠTITOM ZEMLJOPISNOG PORIJEKLA! – Nužnost je shvaćati vrijednosti udruživanja u poslovnom smislu i spoznavati potencijal takvog udruživanja u kontekstu oznaka o zaštiti i punog ostvarivanja interesa grupacije što se u nekome kraju formirala oko nekog tipičnog lokalnog proizvoda ili usluge, naime time se postiže ne samo adekvatna gospodarska valorizacija dotičnog proizvoda odnosno dotične usluge, nego i valorizacija dotičnog teritorija općenito. U malome mjestu Rude u samoborskom kraju rodila se udruga Rudarska greblica vezana uz kolač rudarska greblica nastao u nekim prošlim vremenima u rudarskim krugovima na području spomenutoga sela, kolač koji se u ovo moderno vrijeme nastoji učiniti jednim od magneta za posjet spomenutom selu a i samoborskome području.

Članovi udruge Rudarska greblica, čulo se prije kratkog vremena na pressici na temu greblice, primijetili su da se na tržištu pod nazivom rudarska greblica taj kolač pojavljuje u raznim verzijama koje znaju i dosta odstupati od izvorne greblice karakteristične za Rude. To odstupanje Udruzi je bio poticaj da s pripremljenom dokumentacijom krene u postupak institucionalizirane zaštite rudarske greblice kako se neprikladne kopije na tržištu ne bi švercale na račun originala.

– Mnoge su prednosti zaštite autohtonih proizvoda. Proizvod zaštićen oznakom zemljopisnog podrijetla donosi višestruke koristi za područje uz koje se zaštita veže, a to je stvaranje izraženijeg identiteta i jače prepoznatljivosti teritorija, to pak pogoduje izletništvu i turizmu, a sve skupa učinkovito pridonosi razvoju i ekonomskom prosperitetu ruralnog prostora. Iza rudarske greblice krije se priča o tradiciji rudarenja u Rudama i ondašnjem jednostavnom težačkom kolaču što su ga žene iz Ruda pripremale svojim muževima zaposlenima u rudnicima. Danas je obnovljeni rudnik sv. Barbare već turistička atrakcija Ruda, a zaštita rudarske greblice kao lokalne gastro-posebnosti dodatna je vrijednost u turističkoj ponudi ne samo Ruda, nego i samoborskog područja – rekao je predsjednik  Udruge Rudarska greblica pekar Andrejas Nikl.

Priprema rudarske greblice

I, eto, nedavno je od Ministarstva poljoprivrede RH stiglo odobrenje za prijelaznu nacionalnu zaštitu rudarske greblice oznakom zemljopisnog podrijetla. Radi se, veli Andrejas Nikl, o prvom na taj način zaštićenom gastronomskom proizvodu u Zagrebačkoj županiji.

– Ova zaštita trebala bi potrošačima pomoći da među greblicama što se pojavljuju na tržištu prepoznaju onu izvornu, rudarsku, naime oznaka zaštićenog zemljopisnog porijekla na proizvodu upućivat će na onaj pravi kolač. Informacija o izvornoj rudarskoj greblici što će ih širiti proizvođači Rudari, inače već 32 godine organizatori manifestacije Dani rudarske greblice, bit će dovoljno da potrošač koji ne želi zalutati pri izboru kolača ne krene krivim putem. Kupac će izvornu rudarsku greblicu od prve prepoznati po jedinstvenoj oznaci Ministarstva poljoprivrede koja će biti istaknuta na deklaraciji proizvoda i na pakiranju. Inače, ta prijelazna zaštita zasad vrijedi tek na području Republike Hrvatske, no sljedeći zajednički korak Udruge i Ministarstva poljoprivrede je i dobivanje zaštite na razini Europske Unije. Teško je reći koliko bi taj proces mogao trajati, ali mi iz Udruge se nadamo kako bi već kroz godinu dana rudarska greblica mogla biti zaštićena na području Europske Unije – izjavio je Nikl.

S obzirom na ovu zaštitu koju je dobila, rudarska greblica s pripadajućom joj oznakom ZOZP može se, naglašeno je na pressici, proizvoditi isključivo u Rudama i okolnim selima, a to su Cerje, Kotari, Braslovje, Prekrižje Plešivičko te Manja Vas, i to u skladu s propisanim pravilima u Specifikaciji, odnosno službenom dokumentu odobrenom od strane Ministarstva poljoprivrede. Svi proizvođači rudarske greblice obavezni su sklopiti ugovor s certifikacijskim tijelima ovlaštenim od strane Ministarstva poljoprivrede, kako bi se kontrolirala svaka faza pripreme, proizvodnje i stavljanja proizvoda rudarska greblica na tržište, dodao je Nikl.

Puno je sada izazova za proizvođače pa i za inspekcijska tijela Ministarstva poljoprivrede od kojih se očekuje promptna reakcija u slučajevima pokušaja stavljanja na tržište proizvoda nazvanog rudarska greblica a koji nije certificiran i koji nije u skladu sa specifikacijom. Po predsjednikovim riječima, rudarska greblica sa zaštićenom oznakom zemljopisnog porijekla kupcima je dostupna u Rudama, Samoboru te u Zagrebu u određenim specijaliziranim trgovinama zdravom i domaćom  hranom, a ta mjesta su pekarnica Nikl u Rudama, zatim kiosk pekarnice Nikl u Samoboru između glavnog trga i tržnice, te, u Zagrebu, prodavaonice Grga Čvarak, Mrkvica, Domaćica, Dobri plac, Eko dobra priča, Zdravi kutak, Eko hiža, Fino, te slastičarnica-sladoledarnica Slatka tvornica Medenko.

Kao producent rudarske greblice i kao predsjednik udruge Rudarska greblica, Andrejas Nikl iznio je kako je pekarnica Nikl prva koja kao certificirani proizvođač greblicu s oznakom zaštite nudi na tržištu. Ostalima koji bi se odlučili za proizvodnju rudarske greblice i plasirali je s oznakom zaštićenog zemljopisnog porijekla Nikl, veli, stoji na raspolaganju što se tiče informacija, pomoći i ostaloga potrebnog za pokretanje proizvodnje. Nužno bi, i sasvim logično, iz razloga formiranja bitne minimalne kritične mase glede količine rudarske greblice ZOZP u ponudi na tržištu, doista i bilo to da se Niklu što prije kao proizvođači pridruže članovi udruge u većem broju, naime ako nedostaju količine cilj sa zaštitom nije, barem ne onako kako treba, i ostvaren.

__________________________________

RUDARSKA GREBLICA: RECEPT – Greblica je tanki ili, kako to kažu u Rudama, tenki  kolač, što znači da njena debljina ne smije prelaziti 2,5 cm, ona je pravokutnog oblika I obavezno je slana,

Tijesto: min. 350 g brašna, 3 žlice suncokretovog (ili biljnog) ulja, do 10 g svinjske masti, 1 jaje, oko 1.5 dcl mlijeka, do 40 g maslaca, oko 1,5 dcl vode, do 5 g soli, do 4 g šećera, do 2 dcl kiselog vrhnja, do 2 g svježeg kvasca; Nadjev: 1 svježi kravlji sir, 1 jaje, 1 žlica suncokretovog (ili biljnog) ulja, do 2 g soli, do 2 g šećera.

U tako pripremljen nadjev mogu se, po vlastitom izboru, dodati i jedan od sljedećih sastojaka: mljeveni orasi, špinat, blitva, metvica, kopriva, poriluk, ili naribana žuta mrkva.

Pečenje: neposredno prije pečenja, polovica ručno razvučenog tijesta stavi se u prethono (suncokretovim uljem) namašćenu posudu za pečenje, na tu, plohu sirovog tijesta ravnomjerno se stavi nadjev, tada se sve prekrije drugom plohom tijesta, pa se rubovi zavrnu prema gore kako nadjev ne bi iscurio. Vilicom treba probosti tijesto na nekoliko mjest. Peći u pećnici oko 40 minuta, dok greblica ne poprimi zlatno-žutu boju. Po završetku pećenja, greblicu premazati maslacem. ■

___________________________________

Slijeva na desno, na slici su Sanja Horvat Iveković, zamjenica samoborskog gradonačelnika, zatim pekar i predasjednik udruge Rudarska greblica Andrejas Nikl, Hrvoje Frankić iz Zagrebačke županije, direktorica TZ Samobora Martina Paladina, te Josip Lebegner, potpredsjednik udruge Rudarska greblica

___________________________________

SANOBORSKA FAŠNIČKA REPUBLIKA – Na uživanje u zabavi ali i u lokalnim eno-gastro specijalitetima poput samoborske salame, rudarske greblice, muštarde, samoborskih kremšnita, vina, bermeta poziva Sanoborska fašnička republika koja se proglašava 2. veljače. Prvog fašničkog, dakle slobodnog vikenda, maske u Bunkeru ljuljat će se u ritmu tehno-glazbe do ranih jutarnjih sati uz DJ Oggyja iz Rijeke i DJ Tea Zveri iz Samobora. Početak drugog vikenda na Fašniku u Bunkeru, u petak 9. veljače, počinje Utrpavanjem 3 terora, a nastupit će trojka Basta, Odium i Slide. Večer kasnije u Bunker stižu Acid Carrots & Drvored iz Zagreba, koji će svojim izborom glazbe i živom brass sekcijom sigurno rasplesati fašničke alternativce. Završnica Fašnika u Bunkeru u utorak, 13. Veljače, nudi zabavu uz blues i rock naime u Centar za mlade Bunker stižu biogradski Jeremiah’s, osvajači Mega Music Awarda za najbolji mladi bend i pobjednici 9. Croatian Blues Challengea, te sinjski M.O.R.T., bend koji garantira sjajnu rock atmosferu.  Pravila ponašanja su poznata: biti što veseliji, slobodniji, maštovitiji u maskiranju i uživati punim plućima. U glazbenom programu 192. Samoborskog fašnika maskirane posjetitelje na Trgu kralja Tomislava, preimenovanog za ovu priliku u Trg fašničkih velikana, prvog dana, u petak, 2. veljače zabavljat će legendarna Crvena jabuka, a dan kasnije Vatra. Drugi vikend, u petak, 9. veljače počet će u znaku ovogodišnjeg morskog fašničkog motta Sve operi na Srakinoj rivijeri, u Samoboru će naime nastupiti klapa Intrade, a dan kasnije plovit će se Panonskim morem uz Slavonske lole. Veličanstveni završni program 192. Samoborskog fašnika u utorak, 13. veljače, svojim će koncertom na centralnoj fašničkoj pozornici zaključiti Tony Cetinski.

Vesela i ukusna eno-gastro događanja, između ostalih mjesta – slastičarnica U prolazu i kafić Tin na glavnom trgu, podrum Filipec odmah pored glavnog trga… ■

____________________________________

Povijest Rudarske greblice i djelovanje KUD-a Oštrc u Rudama koje marljivo organizira manifestaciju Dani rudarske greblice predstavio je potpredsjednik Udruge Josip Lebegner. Djelovanje KUD-a bilo je vrlo značajno za ishođenje zaštite greblice, rečeno je da je upravo je KUD zaslužan za to što je Ministarstvo kulture 2007. godine proces pripreme greblice proglasilo nematerijalnom kulturnom baštinom. Direktorica Turističke zajednice grada Samobora Martina Paladina istaknula je kako je eno-gastronomija danas i te kako važan motiv dolaska za goste, i kako je gastronomsko bogatstvo koje Samobor nudi i te kako vrijedno pažnje. A zamjenik župana Zagrebačke županije Hrvoje Frankić, uz napomenu kako vjeruje da će se vrlo skoro na listi zaštićenih proizvoda na razini EU naći i rudarska greblica, podsjetio je da je Zagrebačka županija prva u Hrvatskoj počela s brendiranjem prehrambenih proizvoda što se proizvode na poljoprivrednim gospodarstvima, pa danas oznaku zaštićene robne marke Zagrebačke županije nosi niz artikala, npr. šunka Grof, Samoborska salama, sir Dragec, vina Kraljevina Zelina i Portugizac Plešivica itd.   ♣

Hrvatska tradicijska kuhinja u – Kini!

               KINI的老PUNTIJARZài KINI de lǎo PUNTIJAR! – Jeste li odgonetnuli? Stari Puntijar u – Kini!

Zagrepčanin Zlatko Puntijar, dugogodišnji restorater te hotelijer, s obiteljskom tradicijom u (podsljemenskom!) ugostiteljstvu dugačkom 180 godina, predsjednik Ceha ugostitelja Obrtničke komore Zagreb, i, po najnovijemu – a na prijedlog Mladena Horića koji je nakon što je ugasio izdavačku tvrtku MAM-VIN d.o.o. i osnovao neprofitnu udrugu Atelje okusa pa postao njenim predsjednikom – i predsjednik za gastronomski segment u udruzi Atelje okusa Svijeta u čaši, boravio je nedavno pet dana u Kini, i kao veliki pobornik tradicijskih hrvatskih jela i propagator tradicijske hrvatske gastronomije na tamošnjoj televiziji sa kćerkom Mateom prikazivao u emisiji posvećenoj Lijepoj našoj prigotavljanje hrvatskih specijaliteta i prezentirao vina i druga pića iz Hrvatske! Tata i kćer Puntijar boravili su u pokrajini Hunan koja se, kako veli Zlatko, nalazi između Pekinga i Šangaja, a tamo ih je pozvala kuća Hunan TV koja je za mali ekran pripremala 1,5 satnu prezentaciju Croatian Rhapsody za pripadnike najmnogoljudnije zemlje na svijetu. U emisiji, koja je prikazana sredinom prosinca i koju su uz Kineze u matičnoij zemlji te u Hong-Kongu i na Tajvanu mogli pratiti i gledatelji u Macau i, zapravo, cijela kineska dijaspora po svijetu, a koja spada u seriju čija gledanost navodno dosiže pola milijarde ljudi, sudjelovali su iz Hrvatske još i Maksim Mrvica, Ana Rucner, Lana Jurčević, Jelena Rozga i Ćiro Blažević, s time da nisu svi i osobno bili na tom showu u Kini, neki su snimljeni u Hrvatskoj. Puntijar je, inače, svojedobno u Zagrebu radio večeru za potpredsjednika kineske vlade kojemu su se dopali tradicijski hrvatski gurmanski specijaliteti pa je lako moguće da je i to bio razlog da je od kulinara u Kinu na snimanje emisije pozvan on.

U studiju kuće Hunan TV: Maksim Mrvica, obitelj Chen koja u Zagrebu ima kineski restoran Asia, pa Franka Gulin, novinarka u hrvatskoj redakciji China Radio Internationala, Biserka Fabio, savjetnica u Veleposlanstvu RH u Kini, veleposlanik Nebojša Koharović, Matea i Zlatko Puntijar te Lana Jurčević

Puntijar je široku kinesku javnost upoznao s nekoliko tradicijskih jela koja ima na jelovniku svojega restorana i hotela Stari Puntijar u zagrebačkim Gračanima. Među najpopularnijim tanjurima iz njegova jelovnika su, veli, štruklova juha iz knjige recepata obitelji Puntijar, pa piletina u korijenu od peršina iz kuharice Nikole Zrinskoga (brat od Petra Zrinskoga) iz 1662., zatim odrezak u umaku od limuna iz Birlingove kuharice izdane 1813, jelen u črnoj juhi također iz kuharice Zrinskoga, jabuke u šlafroku od Zrinskoga, knedlice od jabuka od Birlinga. Zlatko najavljuje u ponudi neka nova stara jela a po recepturi Marksa Rumpelta koji je bio glavni kuhar kneza od Mainza, on je 1581. objelodanio kuharicu i ona slovi kao najstarija knjiga recepata u Hrvatskoj. Inače, iste te 1581. godine prezime Puntijar spominje se po prvi put u pisanom dokumentu.

Zlatko Puntijar u svom restoranu u Gračanim, uz lovačku stolicu što ju je izradio njegov stric Rudolf prema originalu stolica grofa Kulmera što se nalaze u Lugarnici na Sljemenu

Restoran Stari Pountijar, namješten u stilu nekih prošlih vremena. Ove sjedalice rađene su po modelu stolaca iz srednjeg vijeka

– Izbor jela u restoranu Stari Puntijar do Uskrsa će biti prilagođen korizmenom razdoblju, što znači da će na repertoaru lokala biti kreacije prigotovljene po recepturama iz vegetarijanske odnosno kako se nekad govorilo vegetarske kuharice Štefanije Beraus izdane 1936. u Zagrebu. Tada je u Radišinoj ulici, sada je to Ulica kneza Mislava, postojao vegetarijanski restoran Victoria. Poslije Uskrsa vraćam se u punoj mjeri mesu kao protagonistu – najavljuje Zlatko Puntijar.

Zlatko Puntijar, znan kao kolekcionar knjiga recepata i znan po brojnim vrlo zanimljivim i rijetkim primjercima kuharica koje posjeduje, u Kini je pred kamerama pokazao najmanju kuharicu na svijetu, knjižicu Wiener Kochbuch čije su dužina i širina samo po dva centimetra, i kojih u svijetu postoji još samo četiri primjerka, uključujući i ovaj Zlatkov. Puntijar naglašava kako će se kroz 2018. značajno potruditi iz tih svojih kuharica što ih posjeduje izabrati neka posebno interesantna jela koja još nije imao na svom jelovniku, a taj svoj najavljeni dodatni trud u prezentaciji tradicijskih hrvatskih jela objašnjava time što je 2018. godina jubileja glede događanja vezanih uz znane i ugledne ličnosti iz hrvatske povijesti i glede izdavaštva vezanog uz knjige i brošure s receptima od vrlo značajnih autorskih imena. Pa Zlatko navodi: 1838. rođen je August Šenoa čiji je otac bio glavni slastičar biskupskog Kaptola i u svom je notesu ostavio je zapise receptura za razna jela među njima i za popularne paprenjake. Godine 1848. ban Jelačić ukida kmetstvo, a uz bana Jelačića vezana je Novodvorska kuharica. Godine 1858. u Varaždinu je otvorena prva velika šampanjerija. Godine 1868. izdana je druga kuharica na hrvatskome jeziku, a autor joj je Đuro Deželić. Inače prva kuharica na hrvatskome jeziku bila je Szkup szlozena zagrebečka sokačka knjiga koju je 1813. priredio Ivan Birling, kanonik s Kaptola. Godine 1888 Marija Kumičić objavila je Novu zagrebačku kuharicu, a 1908. Miroslav Galović izašao je s knjigom Hrana i kako se ona priređuje…  ♣

____________________________________

In memoriam

SLAVKO VEČERIĆ

Slavko Večerić

Nakon duge i teške bolesti napustio nas je, u 63. godini, ugledni kuhar, kulinarski akademik Slavko Večerić. Vrhunski stručnjak, veliki čovjek, uvijek spreman pomoći. Svjestan da poslije ovog života ne ostaje ono što smo skupili, nego ono što smo dali. A hrvatskoj gastronomiji Slavek je zaista mnogo dao.

 

PAUL BOCUSE

Paul Bocuse, kuhar koji je obilježio 20. stoljeće u francuskom kulinarstvu, ali i šire, umro je u Lyonu tri tjedna prije svog 92. rođendana. Bocuse je posljednje dane života proveo u kući u kojoj se i rodio i u kojoj se nalazi njegov glasoviti restoran jednostavnog naziva – Paul Bocuse. Bocuse je utemeljitelj moderne francuske kuhinje s jelima od svježih sezonskih namirnica, prezentiranima na živahan način i u lijepim bojama, s dobrom strukturom ali istodobno i ne opterećujućima za želudac. U šezdesetim godinama prošlog stoljeća počinjao je ostavljati duboki trag u francuskoj kuhinji, pretvarajući je u smotru uzbudljivih kreacija na tanjuru…

BRUNO GIACOSA

Pijemontska Langa rekla je zbogom Brunu Giacosi iz Neivea, jednome od proizvođača koji su dali najveći obol u stvaranju slave Barola i Barbaresca na svjetskoj razini. Giacosa je umro u 88. godini u bolnici u Albi, na rukama kćeri Brune, koja već nekoliko godina vodi vinogradarsko-vinarski posjed, te Marine. Ikona Bruno šezdesetak je godina slovio kao apsolutni majstor i referentna osoba kad su u pitanju vina barolo i barbaresco. Već potkraj šezdesetih krenuo je do tada u Pijemontu nezamislivim putem – izdvajajući vina po kakvoći položaja i korištenjem na etiketama oznake premier cru, primjerice u tu kategoriju stavio je svoje famozne Barbaresco Asili i Barolo Vigna Rionda.

Prvi mirisi koje sam osjetio nakon što sam se rodio bili su oni od mlijeka moje majke i vina mojega djeda, često je znao reći, a ponovio je to i 2012 na pozornici kazališta u Albi kad mu je Sveučilište gastronomskih znanosti iz Pollenza dodijelilo dilpomu Honoris Causa za zasluge vezano uz vino Pijemonta.

_________________________________

Tenuta di Biserno

Helena Lindberg

KOMPLICIRANO SA ŠVEĐANIMA! A TEK SA ŠVEĐANKAMA!… – Bogme je sa Šveđanima komplicirano: najprije nas cijela jedna robusna grupa njih na rukometnom parketu kod nas doma zavije u crno, a onda, nakon tek dva dana, domaća javnost ima priliku otkriti da nas samo jedna Šveđanka može – i to u krhkoj čaši – zaviti i u bijelo i u ružičasto i u crno a da to uopće nije za zamjeriti, osim u jednome a to je što sve tri boje u nekim nijansama – nisu baš svima džepno dostupne….

A ta čarobnica je Helena Lindberg, enologinja čija je briga da – uz savjetničku pomoć Michela Rollanda – do boce kako treba dovede vina toskanskog markiza Lodovica Antinorija, vlasnika vinogradarsko-vinarskog posjeda Tenuta di Biserno, a, inače, svojedobno, i tvorca glasovitog imanja Ornellaia, te i vlasnika vinogradarsko-vinarskih imanja na Novom Zelandu.

Helena je rođena i odrasla u Švedskoj, već neko vrijeme je s diplomom kemijskog inženjerstva, svojedobno je bila uposlena u prehrambenoj industriji. Kad je otkrila strast prema vinu pošla je u Australiju i radila i stjecala iskustvo u Yalumbi u dolini Barossa., a potom je preselila u Marlborough na Novi Zeland gdje je provela tri godine. Vratila se u Europu 2000., počela studirati na bordoškom Fakultetu za enologiju a istodobno je i radila u vinskome Languedocu na jugu Francuske. U Bordeauxu se upoznala s Lodovicom Antinorijem koji ju je odveo u Toscanu, i s vremenom ona je postala direktoricom proizvodnje vina kod njega u oblasti Bolgherija (Bibbona) gdje markiz posjeduje 45 hektara pod trsjem sa sortama cabernet franc, cabernet sauvignon, merlot, petit verdot i syrah, i na njegovu posjedu Mount Nelson u Marlboroughu (sauvignon), a od 2011. je i glavna direktorica imanja Campo di Sasso limited na Novom Zelandu.

Recentnu nam švedsku rukometnu bol želio je Boris Ivančić, vlasnik i voditelj zagrebačke vinoteke Vivat Fina Vina, ublažiti organiziranjem prezentacije vina Tenute di Biserno u svojoj prodavaonici u Martićevoj ulici. U nazočnosti predstavnice Tenute di Biserno Ivone Klimtove, na kušanje je ponuđeno sedam Eleninom kreatorskom rukom dodirnutih izvrsnih vina – četiri toskanska konkretno jedno ružičasto i tri crnjaka, zatim dva novozelandska i jedno mađarsko. Ponuđeni su lijepo osvježavajući elegantni rosé S.O.F. 2016, od cabernet franca i syraha, zatim nimalo novozelanski agresivan nego vrlo skladan i elegantan Sauvignon blanc Mount Nelson 2016 (mpc 105 kn), pa znatno puniji, te kremasti i osobito kompleksni Sauvignon Ram’s Hill Marlborough 2014 (mpc. 180 kn), potom toskanski crnjak l’Insoglio del Cinghiale (veprova kaljuža; u toskanskoj Maremmi dosta je divljih svinja, otud naziv vinu koje je od sorata syrah 30 %, merlot, cabernet franc i petit verdot, četiri mjeseca barriquea; mpc. 170 kn), to je vrlo dobro osnovno vino. Slijedilo je vino Pino di Biserno 2015 (pino=bor, tamo gdje su markiževi vinogradi mnogo je upravo borova; sorte su cabernet franc 35 posto, merlot 30 posto, ostatak čine cabernet sauvignon i petit verdot, 12 mjeseci barriquea, mpc. 320 kuna).  Crnu špicu degustacije činilo je vino Biserno 2013 (dominantni su cabernet franc i merlot, dodatak su cabernet sauvignon i petit verdot, 15 mjeseci barriquea, proizvedeno 35.000 boca, mpc. 760 kn). Lodovica ni osobno a ni kao najboljega vina kuće nije bilo na ovome kušanju, no za informaciju: mpc. butelja toga vina (Lodovico) stoji 300 €!). Ushićenje je te međunarodne vinske večeri izazvao i izvanredni slatki tokajac Bornemisza Tokaji 2007 – 6 puttonyos, vrlo elegantna, kompleksna kapljica, bez trunke starine iako mu je 10 godina na plećima. Butelja od 0,5 l stoji u maloprodaji oko 50 €. Lodovico Antinori ovdje još jednom pokazuje suradnju s Mađarima (u ovome slučaju s Gaborom Oroszom) – svojedobno dok je posjedovao Ornellaiju enolog mu je bio sjajni Mađar Tibor Gal, preko kojega je zacijelo i otkrio blaga Tokaja.  ♣

Vino i glazba

OLDIES BUT GOLDIES: ROCKIN’ ŠEMBER… – Događanje za pamćenje: vino i glazba! Organizirane su već u nas – mogu reći: i zgodne! – priredbe pod nazvom Wine & Music, ali baš ovaj susret sada kod plešivičkog vinogradara/vinara Zdenka Šembera bio je ono što ja osobno kao nešto vrlo ozbiljno zamišljam kao Wine & Music. Nadam se samo da će tako nešto prihvatiti naši vinari ali i ugostitelji kao događanje vrijedno da ga se tržišno ponudi.

Uživatelji Velimir Korak, Krešimir Šesnić, Tomislav Tomac, Zdenko i Nikola Šember, Ivo Kozarčanin, Boris Orašanin i Boris Kreončić

Vina na kušanju

Zdenko Šember sa svojim 10 godina staim crnim pinotom

O čemu je riječ? Na Šemberovu gospodarstvu u jaskanskome kraju upravo sada, u vrijeme kad šire pučanstvo, po meni posve neprirodno i nepotrebno, toliko žudi već za vinom iz berbe 2017, okupila se ekipa istinskih vinoljubaca – proizvođača vina, kolekcionara vina, ugostitelja, sommeliera i novinara, uz kapljicu od raznih sorata i iz raznih podneblja a staru većma od šest godina naviše, sve i do četiri desetljeća u daljinu, na degustaciji koju su svojim doprinosom sa (Šemberova!) gramofona diskretno ali i dovoljno zamjetno popratile bjelosvjetske zvijezde kao Rolling Stonesi, Eric Clapton, John Lee Hooker… jasno je o kakvom se tipu glazbe radi, mogu se u program uključiti i hrvatski top-izvođači, zašto ne – dapače! – i kao osobno prisutni na nekoj adekvatnoj pozornici. S ovoga susreta evo lijepih vinskih posebnosti te, označeno masnim slovima, i onih koje su nakon kušanja ostale, barem meni, za dugo, dugo pamćenje: Pinot sivi 2011 od Koraka, Rajnski rizling 2008 (14,2 vol %) od Koraka, Chardonnay 2004 od Koraka i Chardonnay 2004 od Šembera, zatim Qvevri rajnski rizling 2011 (12,5 vol%) od Šembera, Jakot 2010 (13,0 vol %) od Radikona, Bianco Breg 2008 od Gravnera (15,0 vol %; nažalost, problem čepa!), Amfora 2007 Corral Wine od Kabaja (12 mjeseci amfore, 10 mjeseci dozrijevanja, osam mjeseci u napunenoj butelji položenoj u more), Amfora 2007 Tomac (šest mjeseci maceracije u amfori, dvije godine dozrijevanja u velikoj bačvi, 12,5 vol %), burgenlandski Pannobile 2015 na bazi frankovke od Rennera, Šemberov Crni pinot 2007, Barbaresco 2010 Galina od nebbiola od Piera Bussa, Barolo 2006 Sorì Ginestra (14,5 vol %) od nebbiola od Conterna Fantina, Brunello di Montalcino Tenuta nuova 2003 (14,5 vol %) od sangiovesea od posjeda Casanova di Neri.

Jedinstveno događanje, u nekoj našoj aktualnoj turističkoj realnosti – nadam se i generalna proba za vrlo interesantnu tržišnu ponudu!    ♣

Sajmovi, festivali, ocjenjivanja

HOTEL&GASTROTEH&NAUTIKA – Na Zagrebačkom velesajmu od 21. do 25. veljače 2018.  održava se jubilarni 10. međunarodni sajam gastronomije i hotelsko-ugostiteljske opreme HOTEL&GASTROTEH.

Ovaj sajam iznimna je prilika za okupljanje i povezivanje na jednom mjestu proizvođača i trgovaca hotelsko-ugostiteljske opreme, hrane i pića te distributera i ostalih čimbenika HoReCa sektora. Uz najznačajnije hrvatske tvrtke iz sektora HoReCa, na sajmu HOTEL&GASTROTEH sudjelovanje su potvrdili i brojni inozemni izlagači, kaže Bojan Markov iz organizacijske ekipe Zagrebačkog velesajma, I ododaje: Među mnoštvom posjetitelja HOTEL&GASTROTEH-a dosta je i onih koji nisu baš profesionalno vezani za ugostiteljstvo ali se osobito interesiraju za nj, pa je tako HOTEL&GASTROTEH ne samo poslovna manifestacija nego i događanje privlačno  i  širokoj publici.

Bojan Markov

Uz izložbeni dio svake godine je i bogat prateći program. Evo što konkretno očekuje posjetitelje: Hrvatski eno-gastronomski turistički aduti: edukativne prezentacije i radionice te slasne degustacije; prezentacija naučenog znanja i vještina učenika, budućih kuhara i slastičara Ugostiteljsko-turističkog učilišta iz Zagreba; CRO TOP 10 – natjecanje najboljih hrvatskih kuhara. Na već tradicionalnom kulinarskom natjecanju CRO TOP 10 stvarat će se mala kulinarska remek-djela od namirnica za koje će kuhari-natjecatelji doznati tek neposredno prije natjecanja. Svakodnevno će se na izložbenom prostoru pripremati i degustirati jela iz svih hrvatskih regija (autohtoni proizvodi, eko hrana, delicije poput pršuta, sira, pa med, voće, kolači, kava …).

U istom terminu odvija se i zagrebački sajam Nautika. Spoj ovih komplementarnih sajmova pridonosi višoj razini poslovnosti ukupnog događanja tih dana na ZV, na zadovoljstvo svih vezanih uz nautiku, gastronomiju i hotelsko-ugostiteljsku opremu te pridonosi profiliranju cijele ove priredbe kao središnjeg regionalnog poslovnog sajma za HoReCa sektor, kaže Bojan Markov.

Partner sajma je MAINARDI FOOD S.r.l. Riječ je o distributeru namirnica i prehrambenih proizvoda za segment HoReCa. Tvrtka posluje više od 33 godine na teritoriju Italije, od 2006. i u Sloveniji,  a od 2013 i u Hrvatskoj. Izvozi i u mnoge zemlje izvan EU. Distribuiraju se uvelike proizvodi niza renomiranih talijanskih tvrtki, od kojih su neke apsolutni lideri u svom području. Nudi se široka paleta od oko 6000 proizvoda. Moguće je, dakle, udovoljiti svim potrebama.  ♣

Perlice u Zagrebu, pa u Ljubljani

MREŽA SALONA PJENUŠAVIH VINA – Salon pjenušavih vina postoji već nekoliko godina u Ljubljani, a od lani održava se, u organizaciji hrvatskih (Zlatne riječi) i slovenskih (Radostne prireditve) partnera i u Zagrebu. Veliko  zanimanje publike za pjenušce pokazano i u Ljubljani i u Zagrebu ponukalo je organizatore da priču prošire i na druge prijestolnice u regiji, pa je tako, eto, čini se, u nastajanju šira međunarodna mreža smotri pjenušavih vina Salon of Sparkling Wines koja bi preko pjenušavih vina povezivala glavne gradove zemalja u okruženju.

Prvi ovogodišnji Salon of Sparkling Wines je  u Zagreb u hotelu Dubrovnik. Ta smotra mjehurića, zajedno s manifestacijom En Primeur 31. siječnja u hotelu Westin, u petak 2. veljače 2018. otvara novu zagrebačku vinsku sezonu. Tjedan dana kasnije, u petak 9. veljače 2018., 5. Salon penečih vin Ljubljana u Grand hotelu Union otvorit će novu sezonu ljubljanskih vinskih događanja. Saloni okupljaju najbolje proizvođače pjenušavih vina, njihove vrhunske proizvode, odabranu kulinariku i – brojne ljubitelje pjenušavih vina. Cilj Salona je širenje i podizanje razine kulture pjenušavih vina i kroz izobrazbu, pa će stoga biti organizirane (besplatne!) vođene degustacije za posjetitelje.

Organizatorski trio – Radomir Stojanovič, Nina Levičnik i Marija Vukelić

Salon pjenušavih vina u Zagrebu otvara se u 15 sati i traje do 21 sat. U Zagrebu se očekuje oko 40 izlagača, koji su svoja vina mogli prijaviti i na međunarodno ocjenjivanje u Ljubljani. Ocjenjivanje pjenušavih vina, zasad najveće te vrste u regiji, odvijalo se i ove godine u  glavnom gradu Dežele, a vina je vrednovala stručna komisija sastavljena od degustatora iz Lijepe naše i Dežele. Priznanja najviše ocjenjenim vinima pojedinih salona bit će podijeljena na otvorenju salona.

Evo liste zasad prijavljenih izlagača na zagrebačkoj, a potom i na ljubljanskoj manifestaciji:

Zagreb 2018Boškinac, Steklarna Rogaška, Štampar, Vivat fina vina, Štemberger, Kropec, Istenič, Graben, Tomažič, Misal, Barun, Griffin, Puhelek-Purek, Željko Kos, Pavlomir, Koquelicot, Cattunar, Petrač, Sanabor, Sibon, Jagunić, Čarga, Prus, Radgonske gorice, Vuglec-breg, Protner Joannes, Frelih, Kabola, Matić, Vehovar.

Ljubljana 2018Anima Istra, Astoria Wines, Bjana, Bizjak, Jakončič, Dveri Pax, Štemberger, Istenič, Kabola, Keltis, Klet Brda, Tomažič, Mabat int. Matić, Monterosso, Štokelj, Puklavec, Radgonske gorice, Semiška penina, Joahnnes, Kobal, Oskar, Sanabor, Zavec, Vinakoper, Vinakras, Erzetič, Rebula, Kušter, Čarga, Frelih, Mastnak, Metlika, Prus, Vipava, Zlati grič.  ♣

Marjan Simčič i Movia

ČETVRTI FESTIVAL VINA PARK WINE STARS – Istoga dana, tj. 2. veljače kad u Zagrebu počinje hrvatsko-slovenski inače drugi po redu festival pjenušaca, u Novoj Gorici u elitnom hotelu Park Casino & Hotel odvija se vinski festival Park Wine Stars. Početak veljače u Parku je na neki način već tradicijski vezan uz vino, naime Park Wine Stars odnosno Vinske zvijezde Parka, održava se četvrti put. U hotelskom restoranu Tiffany nastupit će 27 najboljih slovenskih proizvođača Bakhova nektara, a uz ponudu vina predviđena je i fina okrepa na tanjuru, naime pet mladih kuihara HIT-a pod mentorstvom majstora Marina Furlana i Matjaža Šinigoja nudit će izabrane kulinarske kreacije. Evo i koji su vinari, barem koliko je zasad poznato, u igri te večeri: Movia, Jakončič, Simčič, Klet Brda, Vinakoper, Sutor, Lisjak, Korenika & Moškon, Štokelj, Santomas, Belica, Ščurek, Ferdinand, Prinčič, Bregar, Bjana, Kabaj Morel, Lepa Vida, Jamšek 1884, Sveti Martin, Tilia – hiša pinotov, Krapež, Vipava 1894, Curriculum Vitae – Colja vino, Renčel, Štoka vino, Pucer z Vrha, Vina Klen’Art.

Za one koje zanimaju i zagrebački festival pjenušaca i ova smotra u Novoj Gorici – većih problema s terminskim preklapanjem ne bi trebalo biti, naime vinsko događanje u hotelu Park počinje tek u 19 sati, a manifestacija traje do ponoći! Cijena ulaznice u pretprodaji je 25 € (https://www.facebook.com/events/310836229427196/ ) a na dan događanja je 30 €.  ♣

VINITALY 2018 – Jedna od najznačajnijih međunarodnih izložbi posvećenih vinskom biznisu, okupljalište za gotovo 4.300 izlagača iz 30 zemalja i 128.000 profesionalnih posjetitelja (podaci iz 2017), od kojih ih je više od 48.000 iz čak 141 različite zemlje (+ 8 posto u odnosu na prethodnu godinu)! To je Vinitaly, međunarodna izložba vina i jakih pića, na sajmu u Veroni ove godine od 15. do 18. travnja. (www.vinitaly.com).

Vinitaly Bio

Obitelj Radikon iz Oslavja, znana po narančastom vinu

Vinitaly je nešto više od pukog sajma. Od svog početka 1967. godine, Vinitaly je stvorio oko sebe sustav aktivnih poslovnih usluga tijekom cijele godine, primjerice Vinitaly International, OperaWine, Vinitaly Wine Club, VIA Vinitaly International Academy, wine2wine i International Packaging Competition. Godine 2017. je predstavljen 5 Star Wines – The Book, prvi vodič koji je ikada kreirala izložba vina, dizajniran kao poslovni alat i marketinška poluga za tvrtke, s trenutnim povratnim informacijama za 90 posto prisutnih proizvođača tijekom samog sajma, kao i za predstavljanje novih vina u Veroni.

Damjan Podveršič s Collija i Ivan Dropuljić – Zagreb Vino.com

Uz svoje 52. izdanje Vinitaly priprema opet nekoliko noviteta. Riječ je o preimenovanju dvorane posvećene međunarodnim izlagačima – ove godine bit će pod nazivom International Wine Hall – kako bi se osigurao dodatni identitet za prostor koji su općenito u velikom broju posjećivali poslovnjaci uvijek u potrazi za novim prijedlozima. Nove inicijative na ovom području uključuju skupinu hrvatskih podruma koje je izabrala Hrvatska gospodarska komora te štand koji predstavlja Gruziju s izložbom posvećenom dugogodišnjoj tradiciji proizvodnje vina uz uporabu velikih amfora ukopanih u zemlju.

Dvorac Belaj iz Istre, u ruskom vlasništvu, lani u Veroni jedini izlagač iz Hrvatske. Ove godine na Vinitalyju nastupa grupa hrvatskih proizvođača vina okupljenih u Udruženje vinarstva pri HGK

Stari i novi izlagači tu su iz Francuske, Španjolske, Portugala, Azerbejdžana i Argentine, stižu i vina iz SAD… Dodatno treba istaknuti Pisco iz Perua, te japansku grupaciju koja predstavlja Sake i Compagnia dei Caraibi s karipskim jakim pićima egzotičnih okusa udaljenih zemalja.

Gianluca i mama mu Marina Grasso, posjed Elio Grasso

Još jedna specijalizirana izložba u kalendaru je Vivit – Wines, Winegrowers and Terroirs, u svom 7. izdanju, ove godine s novom postavom i još većom površinom kako bi se zadovoljio rastući interes za zanatskim vinima izražene

Prva liga Pijemonta te barola i barbere – Marziano Abbona sa suprugom

individualnosti. VinitalyBio visoko je kvalificirani događaj za posjetitelje koji žele pronaći organska i biodinamička vina. Ta specijalizirana izložba pruža cjelovit pregled organske ponude na Vinitalyju, ove godine bit će još više uzoraka dostupnih za kušanje.

Osobito interesantna kušanja nudi ​​XXX Masi Seminar s vertikalom Amaronea kroz 30 godina. Dva kušanja posvećena talijanskom roséu – pjenušava i mirna vina – također obećavaju privlačne trenutke: Italija želi pokazati svoje bogatstvo u segmentu ponude ružičastih vina različitih nijansi a za kojima je interes potrošača na međunarodnim tržištima veći nego ikad prije. Ne izostaje ni Tasting ex… press, tradicionalno putovanje vinima organizirano za novinare međunarodnih publikacija.

Vrlo interesantna vina od sangiovesea i drugih domaćih sorata poput pugnitella, barsagline, foglie tonde – Mannucci Droandi iz Toscane

Vinitalyjeva b2b orijentacija potvrđena je i od strane Taste & Buy, inicijative koja tvrtke povezuje s najvećim kupcima odabranim od strane delegata Veronskog sajma iz 60 zemalja širom svijeta.

Pažnje vrijedan dodatak ponudi opskrbnih lanaca je istodobno održavanje Sol & Agrifood – međunarodne izložbe agrobiznisa (www.solagrifood.com) te Enolitech – međunarodne izložbe tehnike za vinogradare, podrumare, maslinare i proizvodnju maslinovog ulja (www.enolitech.it).

Antonio Chiavaroli – Dante Marramiero, sjajan Montepulciano iz Abbruzza, te sa sjevera Martin Foradori, posjed Hofstätter, AltoAdige/Južni Tirol: odlični traminci, lagrain, crni pinot….

Dok se sajam fokusira na poslovanje sa specijaliziranim sudionicima u opskrbnim lancima, Vinitaly vodi računa i o najširem krugu potrošača vina. Povijesni trgovi u Veroni, a od ove godine i Bardolino i Valeggio, dvije fascinantne lokacije na jezeru Garda i njegovu zaleđu, bit će od 13. do 16. travnja domaćini za program Vinitaly and the city (www.vinitalyandthecity.com), a Bardolino i Valeggio će biti domaćini dodatnog sajma vina tijekom vikenda 20.-22. travnja.  ♣

 BLACK SEA WINEMAKING FORUM 2018 – Peti Crnomorski vinski forum odnosno Black Sea Winemaking Forum, najveće regijsko specijalizirano događanje vezano uz vino,  održava se u suorganizaciji Ministarstva poljoprivrede Bugarske i Bugarske agencije za vinovu lozu i vino te pod pokroviteljstvom OIV-a, od 27. do 29. lipnja 2018 u turističkom kompleksu Albena, kod Varne u Bugarskoj. Forum će, konkretno, glavninom biti u novom, luksuznom hotelskom zdanju Paradise Blue Hotel and Spa, otvorenome u ljeto 2017. Manifestacija se tradicijski sastoji od sljedećih sadržaja: izlagačkoga dijela na kojemu uz proizvođače vina sudjeluju i proizvođači opreme za produkciju ali i pribora za posluživanje plemenite kapljice, zatim od raznih strukovnih konferencija, vinskih radionica i posebnih promocijskih prezentacija, te od međunarodnog strukovnog ocjenjivanja vina ijakih pića. Organizatori su predvidjeli i gala večere uz sudjelovanje vinara-izlagača, a nakon službenog dijela Foruma planirali su, 30 lipnja, tri izleta do najboljih bugarskh vinskih podruma.  Među pozvanima smo prof. Ivan Dropuljić sa Zagreb Vino.coma, novinar Ivo Kozarčanin, i ja!  ♣

CONCOURS MONDIAL du SAUVIGNON 2018 u AUSTRIJI! – Belgijski Vinopress, koji je zaslužan za organizaciju svjetski znanog općeg ocjenjivanja vina Concours Mondial de Bruxelles ali uz njega i za još neka manja ali ne i manje značajna specijalizirana ocjenjivanja na pojedine teme, najavljuje ovogodišnje, deveto izdanje Concours Mondiala du Sauvignon za Austriju kao domaćina, konkretno za tamošnju pokrajinu Štajersku. Vrednovanje svjetskih sauvignona planirano je za 2. i 3. ožujka u Grazu, glavnome gradu pokrajine vrlo znane upravo i po vinu od sauvignona bijeloga.

Anna Stöcher

Brežuljkasta Štajerska, s oko 700 hektara vinograda na tlu pretežito vulkanskog porijekla, pokazala se idealnom upravo za uzgoj sauvignona bijeloga. U posljednjih 15 godina nasadi sauvignona u austrijskoj Štajerskoj povećali su se za čak 150 posto. U svijetu je štajerski sauvignon stekao visoki renome, a predstavnici organizacije Austrian Wine Marketing Board rado će se pohvaliti da danas sauvignon iz spomenute regije slovi kao jedan od najelegantnijih i najboljih na svijetu. U prilog tome vole spomenuti činjenicu da su u posljednje dvije godine austrijski (štajerski) sauvignoni upravo i na svjetskom vrednovanju sauvignona dobivali mnogo zlata i da su osvajali prestižna odličja poput Najbolje otkriće sauvignona (2016. godine) i Dubourdieu Wine Trophy (2017). Dubourdieu je, za one koji ne znaju, bio (nedavno je umro) glasoviti bordoški profesor enologije ali iproizvođač vina koji se posebno posvetio upravo sauvignonu bijelome i koji je odigrao je važnu ulogu u formiranju ocjenjivanja Concours Mondial du Sauvignon.  ♣

Hubert de Bouard de la Forest

PRIMEURS u BORDEAUXU – Naši vinari sa siječanjskim odnosno ranim veljačinim terminima bogme su se i te kako požurili s kušanjima en primeur! Francuzi, od kojih je i poteklo ovakvo događanje, ostali su dosljedni sebi, i s degustacijama novih, mladih vina startaju u primjerenije vrijeme, konkretno u travnju. Upravo mi je stigao poziv na en primeur od Huberta de Boüarda de Laforesta iz Bordeauxa, a za prezentaciju berbe 2017. u travnju, konkretno od 9. do 12. 04.2018, u  Château de Pressacu, 70 Le Bourg, Saint-Étienne-de-Lisse, od 10 do 18 sati. Vina na degustaciju nude posjedi kod kojih su konzultanti upravo Hubert de Boüard de Laforest, vlasnik famoznog Châteaua Angélus, i Alain Raynaud…  ♣  SuČ – 01/2018

Advertisements

KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 12.2017 – THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE

 KRONIKA / CHRONICLE

Željko Suhadolnik

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

SADRŽAJ/CONTENTS

VUGLEC BREG – ŠAMPION CRO-VINSKOG TURIZMA 2017 • BAJKA NA DLANU i – JEZIKU • KOLARIĆ SA ČETIRI ZVJEZDICE • ZAGREB OPET NAJBOLJE ADVENTSKO ODREDIŠTE • SVIJET u ČAŠI & ATELJE OKUSA – FIŠIJADA & BRUDETIJADA • FIŠ OD SRNETINE i PUNOLJETNO VINO u STRUŽECU POSAVSKOME • ODVJETNIK s BOUTIQUE-HOTELOM • PRŠUT i SLAVONSKA OMEGA MANGUPICA • BIROKRACIJA, NEHAJ, NEMAR • O OZNAČAVANJU NA ETIKETI • JUBILARCI NA VAGI: DVA PO 25 i JEDAN OD 50 • DVIJE ANITE JEDNOG KOSA • I CMREČNJAK KAO SLAVLJENIK • NOVA FURMINTSKA BOCA ZA PUŠIPEL • Sudbine: TUŽNA RADOST • DUBROVNIK FESTIWINE 2018 • Mjehurićima protiv dobrosusjedskih razmirica: SMOTRE PJENUŠACA u ZAGREBU i LJUBLJANI • PENINE KOD ISTENIČA No 1 • TAMPERE WINE FEST 2018 • VINISUD & VINOVISION  2019. u PARIZU • ANTEPRIME DI TOSCANA 2018

____________________________________

Šampion 2017 vinskog turizma u RH – Vuglec-breg

Boris Vuglec – pozdrav gostu iz jedne od drvenih kućica u njegovu svojevrsnome etno-selu u Škarićevu na Vuglec-bregu

POSEBNA PRIGODA, POSEBNO PERLANJE! – Postati šampionom u nečemu razlog je i za poseban šampus. U ovome slučaju šampion je, u kategoriji vinskog turizma i na državnoj razini, posjed Vuglec-breg iz Škarićeva ponad Krapinskih Toplica, dobitnik pobjedničke povelje Bijeli grozd u izboru 2017. organiziranome od strane udruge za kulturu stola G.E.T. Report koja se bavi promicanjem eno-gastronomije i razvojem vinskog turizma, a poseban šampus je Jasminka iz proizvodnje Vuglec-brega i suradnje vlasnika Borisa Vugleca s enologinjom Jasminkom Šaško i sa zagorskim kraljem visokih predikata Borisom Drenškim Bodrenom, naime za ekspedicijski liker za taj pjenušac (12,0 vol % alkohola, 40 g/lit neprovrelog sladora) korišteno je Bodrenovo ledeno vino (rezultat zanimljiv;  inače, u nas već neko vrijeme visoke slatke predikate za ekspedicijski liker za pjenušac Maximo rabi podrum Kutjevo d.d., vrlo znan i cijenjen baš po tom slatkom desertnom vinu).

Lijepi ambijent

Jagica – novootvorena domaća drvena hiža za smještaj gostiju

Udoban smještaj i…

…vani, jacuzzi koji se može koristiti kroz cijelu godinu

Krajem 2017. bila je šesta dodjela povelja Bijeli grozd, nagradâ vinarijama koje uspješno razvijaju vinski turizam i pojedincima koji svojim aktivnostima pridonose razvoju i promicanju vinske kulture. Glasovalo je, vele GET-ovci, više od 500 eno-gastro znalaca i putnika. Proglašeni su najbolji vinski podrumi s turističkog aspekta za Hrvatsku, Sloveniju, Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Crnu Goru i Makedoniju. U zagrebačkoj Esplanadi za vrijeme festivala Zagreb Vino.com dodijeljena su priznanja svim prvacima po državama u okruženju, a sada G.E.T. Report priprema i proglašenje ukupnog prvaka cijele regije, dodjela titule šampiona nad šampionima pod nazivom Bijeli grozd Regional Trophy za sezonu 2017/2018 najavljena je za sredinu veljače kad će se (16. i 17. 02.2018.) na ladanjskom imanju Principovac u Iloku  održati četvrta G.E.T. Konferencija o eno-gastro turizmu.

Prvak za Hrvatsku Vuglec-breg titulu je dostojno proslavio na imanju. Bila je to prigoda da se pokaže nova turistička kućica Vuglec-brega nazvana Jagica, na dvije etaže, sa četiri dvokrevetne sobe u donjem i isto toliko u gornjem dijelu.

Zdravica u povodu osvajanja šampionske titule: Boris Vuglec – vlasnik objekta Vuglec-breg, Jasminka Šaško – enologinja. i Boris Drenški, kolega vinar čije predikatno vino je rabljeno kao ekspedicijski liker za Vuglecov pjenušac Jasminka

Turistički kompleks Vuglec-breg plod je stvaralačke i romantičarske vizije obitelji Vuglec, koja je željela baštinu svojih predaka, starih Vugleca, pretvoriti u trajnu vrijednost. Objekt se nalazi na nekih 270 metara nadmorske visine, u vrlo lijepom ambijentu šume i vinograda. Četiri hektara sa 16.000 trsova pripadaju Borisu Vuglecu, koji se odlučio i za proizvodnju i plasman vina na suvremeni način – logično, kad ima restoran! – pa je kao strukovnu pomoć u realizaciji angažirao enologinju, a to je Jasminka Šaško. Službeno je objekt otvoren 2006. Obuhvaća šest tradicijskih drvenih kućica u interijeru s visokim komforom primjerenime današnjem vremenu, ukupno je oko 50 kreveta. Smještajne jedinice većma su dvokrevetne sobe, a postoje i tri apartmana. Smještaj u dvokrevetnoj sobi s doručkom za dvije osobe stoji 600 kuna. Pansionski obrok za goste koji se zadrže na dva i više noćenja je 120 kuna po osobi, a dobivaju se tri slijeda sa zagorskim specijalitetima (primjerice: štruklova juha, repnjak tj. savijača s repom – zimska inačica ljetne bućnice, meso iz krušne peći kao purica i patka, dakako s mlincima, pa teletina, po zimi su obvezno na jelovniku buncek, češnjovke, krvavice, kiselo zelje, restani krumpir…) Svim gostima koji su na smještaju nudi se mogućnost besplatne degustacije Vuglecovih vina (iskače cabernet sauvignon iz 2011!).

Vuglec-breg, domaći menu: repnjak, juha sa štruklom, pečene raca, pura te teletina, mlinci kao prilog, makovnjača, orehnjača i štrudel, te zvijezde u čaši: Cabernet sauvignon Vuglec 2011 i slatki pjenušac Jasminka

Uz objekte za smještaj i prostrani restoran koji nudi brojna tipična jela tradicijske zagorske kuhinje te vinski podrum s kušaonicom, tu su i objekti za sportske aktivnosti kao tenis, mali sportovi, pa kućica Imbra sa saunom i hidromasažnim bazenom u kojemu je kupanje moguće tijekom cijele godine. U planu je, za koju godinu, veli Boris Vuglec, i otvaranje tzv. glampinga, odnosno visoko-elegantnog i visoko-komfornog šatorskog naselja (glamurozni kamping) sa 15 smještajnih jedinica, uređenje wellness-centra i bazena kapaciteta komotnog prihvata nekih pedesetak osoba.

Objekt Vuglec-breg, koji radi u tijeku svih 12 mjeseci, pohvalit će se s oko 30.000 gostiju kroz godinu, od toga broja 60 posto čine stranci, ponajviše Nijemci, pa su tu Poljaci, Česi, Slovenci, a ima i gostiju i iz Azije! Inače, čulo se tog popodneva od predstavnice Krapinsko-zagorske županije, i to da se ta županija snažno okrenula razvoju u turističkome pravcu, te da sada godišnje bilježi već oko 310.000 noćenja, brojne investicije u turistički sektor planiraju se u očekivanju još boljih rezultata… ♣

BAJKA NA JEZIKU? – Hrvatsko zagorje reklamira se u turističkome smislu sloganom Bajka na dlanu. Ako se netko hvali da ima ovo i da ima ono, logično je da sve i bude upravo iz tog njegovoga kraja, inače – simpatičan slogan Bajka na dlanu postaje ne baš simpatičnom bajkom na jeziku.

Za nedavne pressice-druženja u objektu upravo u Hrvatskome zagorju a koji je za 2017. godinu osvojio značajnu nagradu ovogodišnjeg prvaka Hrvatske u vinskom turizmu s visoke razine Krapinsko-zagorske županije podijeljena je nazočnima vrećica Hrvatsko zagorje – bajka na dlanu bogata info-materijalima o raznolikoj ponudi toga našega brežuljkastog kraja na sjeverozapadu Hrvatske, a među raznim brošurama našla se i čokoladica u vrlo zgodnome pakiranju za koje je naručitelj bio svakako – opravdano! – uvjeren da će osvojiti i izgledom i sadržajem, ali je bio ili krivo – ali neopravdano! – uvjeren da će neki, po zakonu o označavanju proizvoda  obvezni, otisnuti podaci o čokoladici ostati nezapaženima ili – opet neopravdano – smatra da nije nužno da nešto što se kroz propagandu vezuje uz neki (njegov!!) teritorij i bude s toga teritorija.  Čokoladica je proizvod ne iz Hrvatskoga zagorja nego iz druge sredine, čak i ne iz Hrvatske, nego iz susjedne nam zemlje s kojom se na političkom nivou prijateljski stalno prepucavamo… No – da, ipak, proizvođač nije netko naš koji je u valu iseljavanja u pečalbu iz Lijepe naše krenuo prema npr. Njemačkoj, Irskoj… pa se uspio skrasiti u bližem inozemstvu? Uglavnom: čokoladicu s Hrvatskim zagorjem vezuje to što je – njen uvoznik iz Tuhlja. ♣

KOLARIĆ SA ČETIRI ZVJEZDICE – U G.E.T. Reportovu izboru najboljih vinskih podruma u turističkom kontekstu a za 2017. među prva tri u regiji Bregoviti hrvatski sjeverozapad našao se posjed Franje Kolarića iz jaskanskoga kraja. Kolarić, koji ima šest hektara vlastitog vinograda s 30.000 loza a s 10 hektara otkupljuje grožđe od članova šire obitelji, vodi u Hrastju Plešivičkome lijepi smještajni i ugostiteljski objekt s prostranim restoranom te s 15 što dvo- što trokrevetnih gostinjskih soba, ukupno 44 kreveta, sve kategorizirano sa četiri zvjezdice. S obzirom rastuću popularnost Plešivice kao eno-gastro odredišta, s obzirom na blizinu turistički snažno emitivnoga Zagreba ali i s obzirom na neposrednu blizinu autoputa Zagreb-Karlovac-more i obratno, dobro je to zapamtiti.

Franjo Kolarić – doček gosta

S mamom u kuhinji…

….s gostima za stolom…

Mama je glavna u kuhinji, a Franjo pod sobom ima vinograde te podrum, koji kani proširiti novim dijelom s predviđenom površinom od 400 četvornih metara. Sredstvima iz vinske omotnice gradnja bi tog novoga dijela trebala startati krajem ove ili početkom iduće godine. To ne znači i da bi se Franjo i širio s vinogradima, i on kao i još neki njegovi kolege vinogradari/vinari kaže da je, nažalost, u nas teško naći prikladnu radnu snagu za vinograd i podrum, veli i da je imao svojedobno, prije nekih desetak godina, sreću da naiđe na dva vrlo dobra momka iz BiH koji su se pokazali sjajnim radnicima i koji su i sada kod njega ali ne bi bili i dovoljni za novi veći opseg posla…

Široka je paleta Kolarićevih vina, naime nekoliko je etiketa pjenušca, priličan je broj etiketa mirnoga vina, a kao najnovije tu je i vino rađeno uz dugu – polugodišnju – maceraciju u amfori. Kolarić se dosta posvetio silvancu zelenome koji je nekad bio raširen u plešivičkim vinogradima, a uz njega kao samostalno vino tržištu nudi i mješavinu tradicijskih plešivičkih sorata – trsje je starije od 60 godina! – pod nazivom Stare sorte.

…te u podrumu i…

… kao najnovije, uz amforu

Zatim tu su i chardonnay Coletti 2016, pa graševina, rajnski rizling, sauvignon – 2017. mu je bila prvi rod, onda neuburger, portugizac, crni pinot… Nekako ispada kao da je Kolariću pinot sivi kao sorta najmiliji, naime od njega radi više tipova vina, konkretno u količini od 50 posto taj kultivar stavlja u pjenušac (drugih 50 posto je pinot crni), a tu su sivi pinot selekcija With love (četiri dana maceracije na hladno), sivi pinot sur lie (godina dana na kvascu u bačvici od 500 litara), sivi s crnim pinotom u ružičastome vinu, pa Ivana Slatkica poluskatka kasna berba sivca, naposlijetku je i sivi pinot iz amfore, nakon maceracije dozrijevan u bačvicama od 500 litara… Valja istaknuti da se Franjo Kolarić pobrinuo za vrlo decentnu i elegantnu opremu za svoja vina.♣

Advent u Metropoli

Kazališni trg i, dolje, Zrinjevac

ZAGREB PONOVNO NAJBOLJE PREDBOŽIĆNO ODREDIŠTE! – Zagreb je i ove godine, treći put zaredom, proglašen najboljom adventskom destinacijom. Veselje zbog titule dopunjeno je i onime vezanim uz nešto konkretno: osjetno povećanje broja turista i noćenja u odnosu na prošlu godinu, što treba značiti i osjetno povećanje prihoda. Već prije završetka adventskog programa u gradu registrirano je 23 posto više gostiju nego u isto vrijeme lani, konkretno bilo je 111.000 turista i oko 200.000 noćenja!

Trg bana Jelačića – osvježenje u zagrebačkoj adventskoj ponudi: francuski specijaliteti i vina iz doline Rhone te pjenušci ublažili su dominantne mirise kobasica i kuhanog vina. Dolje: gost iz Francuaske François (lijevo) s Gastronomadom Zoranom Šimunićem

Uvijek privlače pažnju: Miroslav Ćiro Blažević te karikaturist Davor Štambuk, koji se u svojim radovima često dotiče eno-gastronomije

Atmosfera blještava, vesela, miris kobasica i kuhanog vina sa svih strana. Adventski sadržaji bili su na 12 lokacija u gradu. Pročulo se eto vani za predbožićno te božićno i novogodišnje događanje u glavnom gradu Lijepe naše, pa su i inozemni ponuđači došli izlagati na štandovima delicije iz svojih zemalja, primjerice oveći štand imali su ponuđači sira iz toskanskog mjesta Montepulciano, znanoga po vinu Nobile di Montepulciano ali i po siru što se proizvodi u njegovoj okolici, a iz Francuske u kućici Maison de France delicije trikolora poput gusje paštete, sireva, kamenica, kroasana i brioša, mirnih vina iz doline Rhone i pjenušavih vina… prezentirao je sa svojom veselom ekipom i s našim Gastronomadima neumorni kulinarski misionar François Louyot što putuje svijetom i pronosi gastronomsku istinu rječju i djelom, nabavlja najbolje namirnice i delikatese na njihovim izvorištima i donosi ih onima kojima hrana i piće nisu tek egzistencijalna potreba nego izvor životne radosti. Nije čudno što su se kod Luyota na Jelačić-placu među ostalima našli i trener svih trenera Ćiro Blažević i karikaturist svih karikaturista Davor Štambuk…♣

Ispraćaj staroga i najava novoga

Ante Krešić, majstor za fiš, već nekoliko godina organizator uspješne Fišijade u Buškom jezeru

SVIJET u ČAŠI PRELAZI u ATELJE OKUSA, a FIŠU SE PRIDRUŽUJE BRUDET! – Prostori časopisa Svijet u Čaši, kraj 2017, te 25. godišnjica i završetak prve hrvatske revije za enogastronomiju i turizam. I dolazak nove, 2018, s najavom Ateljea okusa Svijeta u čaši!

Akademski slikar te i fotograf ali i odličan kuhar Ante Krešić počastio nas je svojom nazočnošću i kreacijom sjajnog kulinarskog specijaliteta – fiša. A mi iz Svijeta u čaši i Ateljea okusa pobrinuli smo se za svečarski pjenušac i vina. Neka su od tih vina bila simbolična i povijesna za nas: magnum Zajedno 2006 koji smo realizirali zajednički s našim istaknutim vinogradarom/vinarom Vladom Krauthakerom te, u butelji prekrivenoj crnom plijesni raccodium cellare, Pinteričev šipon 1992, dakle iz godine kad je startao Svijet u čaši!

Ovom prigodom Ante Krešić kao čelnik organizacijske ekipe za već tradicijsku Fišijadu u eko-selu na Buškom jezeru u Hercegovini najavio je izdanje za 2018. Fišijada 2018 će biti uz blagdan zastitnika BiH i Buškog jezera sv. Ilije koji je 20. srpnja (ove godine to je petak), i predviđeno je da traje dva dana, a na sugestiju upravo Svijeta u čaši (lani sam tamo bio predsjednik žirija za ocjenu fiša) kao novost i, s obzirom na lokaciju priredbe, logično obogaćenje programa, uvodi se i natjecanje u pripremanju brudeta! ♣

Svijet u čaši – 25 godina. Uz butelju Pinteričeva Šipona 1992, godišta kad je izdan prvi broj revije, te uz magnum Zajedno 2006 kreiranime u suradnji s Vladom Krauthakerom, enologom koji je samostalnim putem kao proizvođač vina krenuo također 1992. Dolje – ispraćaj Stare godine s fišom…

Početak 2018: riba i divljač na natjecateljskom pladnju

FIŠ OD SRNETINE i PUNOLJETNO VINO u STRUŽECU POSAVSKOME! – To je moguće samo na Turky-partyju i sa Svijetom u čaši: fiš od srnetine i punoljetno vino! Fiš, i à la wild!

Nakon ispraćaja 2017. u prostorima Svijeta u čaši u Zagrebu – ponovni susret u gotovo istom sastavu na početku 2018. u mjestu Stružec Posavski, kod Velike Gorice, na imanju ugostitelja Miljenka Turka koji je svojedobno u Buzinu imao sjajan restoran Turk a koji sada živi na seoskom imanju tik uz Savu.

Nova fišijada i nadmetanje u prigotavljanju divljači – u suradnji s Ateljeom okusa i možda uskoro na imanju Miljenka Turka (sjedi sasvim desno) u Stružecu Posavskome kod Velike Gorice

Domaći seoski ambijent, veliki vanjski prostor s ribnjakom, interesantan rustikalni interijer tradicijske drvene kuće uređen u profinjenome stilu, na stolu, umjesto obećanoga fiša – pašteta od srnetine, mast od vepra, juha od domaće kokice Regice, srnetina à la wild, domaćinovo bijelo i crno iz 2017 te punoljetni Beli pinot 2002 posjeda Edi Simčič iz Goriških brda i Chardonnay 2003 izborna berba od Koraka s Plešivice, na kraju i Turkov vinjak.

Miljenko Turk, koji je bio pozvao na riblji paprikaš, nije se, veli, nakon što je kod nas na Ateljeu okusa krajem 2017 kušao fiš od akademskog slikara Ante Krešića, usudio kuhati riblji paprikaš pa se opredijelio za srnetinu… Pokazao se sjajnim domaćinom i kuharom ali i, skupa s Mladenom Horićem iz novoosnovane neprofitne udruge Atelje okusa, i inspiratorom za nove enogastro-turističke akcije. S obzirom na vrlo prikladan vanjski ambijent na Turkovome prostranome imanju rodila se ideja da se uoči već tradicijskog natjecanja u prigotavljanju fiša na Buškom jezeru u Hercegovini priredi riblje i kulinarsko natjecanje upravo kod Turka, za ribiče i za ljubitelje ribe iz Zagreba i okolice. Međutim s obzirom na ono što je na tanjuru sada ponudio Turk i s obzirom da je područje uz Veliku Goricu znano i po divljači – divlje patke, srna, jelen, pa i vepar – moglo bi se u nekom proljetnom terminu kod Turka prirediti, s turističkom konotacijom, i takmičenje u kuhanju jela od divljači… Dakako da se očekuje podrška i Turističke zajednice Grada Zagreba i Turističke zajednice Zagrebačke županije. ♣

DVA PO 25 i JEDAN OD 50! – Glavni jubilarac: bizeljski vinogradar i vinar Simon Pinterič (preporučujem kušati njegov Dorn, od sorte dornfelder) koji je toga dana uz brojne svoje prijatelje iz Slovenije ali i one iz Hrvatske (Zagreb pretežito!) slavio 50 godina života, a jubilarci do njega: Mladen Horić te Željko Suhadolnik, koji su nešto prije proslavili po 25 godina izdavanja revije za vino, gastronomiju i turizam Svijet u čaši. Našli smo se u Pinteričevom podrumu pored police u kojoj, pokrivene krznom od crne plijesni, leže butelje graševine i moslavca obitelji Pinterič iz berbe 1992, kad je Svijet u čaši počeo izlaziti. Dok Pinterič u rukama drži svoj slavljenički pjenušac Chander i bijelo vino etiketirano kao 15.12. 2007 (15. 12. Pinteričev je rođendan i upravo na taj datum 2007. godine bila je berba grožđa za to vino!), dotle mu Horić i ja, makar je na žalost (barem našu) Svijet u čaši prestao sa svojom vožnjom, pružamo potporu s našim u CRNO odjevenim bocama u kojima je 25-godišnje vino JOŠ i TE KAKO u voznom stanju…♣

Joško Palinić (u sredini ) na nedavnoj rođendanskoj proslavi kod vinara Simona Pinteriča (desno)

ODVJETNIK s BOUTIQUE-HOTELOM – Zagrebački odvjetnik sa skradinskim pedigreom Joško Palinić, inače veliki ljubitelj specijaliteta na tanjuru i u čaši, posebice u čaši – do mjere da otkupljuje birano grožđe i uz pomoć prijatelja stručnjaka proizvodi merlot s kojime se ne ustručava snagu odmjeriti ni s eno-uradcima visoko etabliranog pajdaša mu Alena Bibića, odlučio je u Skradinu otvoriti boutique-hotel! Uređuje ga u jednoj manjoj kući u središtu mjesta, a otvorenje je planirano uoči početka glavne turističke sezone 2018. Režući zadovoljno pršut na nedavnoj rođendanskoj fešti kod Simona Pinteriča na kojoj sam ga sreo, kaže mi kako će objekt, predviđen da bude sa pet zvjezdica, imati sedam smještajnih jedinica – dvije s površinom od po 30 četvornih metara svaka, dvije po 40 m2 i dvije po 58 m2, te jednu sa 100 m2. U donjem dijelu zgrade bit će dvije konobe i vinski klub! ♣

DVIJE ANITE JEDNOG KOSA – Kos kad je kao mladac sletio na vinsku scenu nije ni slutio da ga, na dugi (bezgranični!) rok, čekaju – dvije Anite, jedna koja ga je obuzela odmah – a bilo je to prije 25 godina (srebrni pir slavi se za koji mjesec!), i druga koja ga u punoj mjeri preuzima sada. Obje Anite, svaka na svoj način – prva Anita kao zakonita supruga a druga, također ozakonjena, kao Anita Brut, Zelinčaninu Željku Kosu otvorile su i otkrile nove horizonte.

Domaćini – Željko i Anita Kos te njihov sin Karlo, koji pokazuje volju da nastavi očevim stopama i sad je na petoj godini studija agronomije, prezentirali su nedavno u njihovoj kušaonici ne samo svoja nova vina na tržištu nego i turističke mogućnosti obiteljskog gospodarstva

Domaće dobrote iz repertoara Anite i Željka Kosa iz Hrnjanca kod Zeline – meso iz masti, čvarci, domaća pašteta, domaći namaz od kosane masti i čvaraka, domaće kobasice te bučino ulje, domaći kruh! Dolje – topla kuhinja: juha od buče, pečena patka s mlincima te krvavica s kiselim zeljem, pirjano meso i za kraj – pera

Na stručnoj degustaciji-ocjenjivanju 30 hrvatskih brut nature, extra brut i brut pjenušaca klasične metode a u organizaciji Kluba Vinske zvijezde i za preporuku za blagdanski stol, u zagrebačkom restoranu Trilogija Anita Brut osvojila je sjajne četiri zvjezdice (raspon od 90 do 94 boda) te se našla uz bok onih već dugo vremena ponajboljih pjenušaca Lijepe naše! Istodobno Kosova ružičasta Rusola Brut dosegnula je uvjerljive tri zvjezdice (raspon od 85 do 90 bodova). Željko Kos veli da se takvom perlajućem uspjehu nije nadao, i sada, ohrabren, najavljuje postupno povećanje vlastitih pjenušavih količina. Kupio je zemljište uz cestu preko puta kuće u kojoj živi i sadašnjeg vinskog podruma, i u 2018., kad obilježava i 25. godišnjicu od početka punjenja vina u bocu, kreće u gradnju novog podruma kako bi dobio više mjesta nužnog za komotniji rad i bolje i duže njegovanje i mirne i pjenušave kapljice. Ovaj podrum koji ima sada pretvorit će, kad se dovrši novi, u zrionicu vina i skladište gotovih proizvoda. Novi podrum, s planiranom površinom od 400 četvornih metara, financira se i sredstvima iz EU fondova, a  početak gradnje očekuje se na jesen ove godine, nakon što se u potpunosti sredi papirologija.

Željko Kos organizirao je ovih dana kod sebe na imanju susret s vinskim trgovcima i vinskim novinarima kako bi predstavio vina iz berbi što su upravo izašle na tržište. U službenome dijelu kušalo se rajnski rizling i kerner iz 2016, narančastu Kokturu od rajnskog rizlinga iz 2015 (maceracija u drvenoj bačvi u trajanju od šest mjeseci), te crni pinot 2015. Anita Kos pobrinula se za specijalitete na tanjuru, i to – bitno je spomenuti! – tako da je tradicijska jela prigotovila i poslužila na novi, moderan način, uspješno pokazujući da naše selo na tradicijskim temeljima što se tiče namirnica nimalo ne zaostaje za urbanom sredinom u suvremenom rafiniranom obliku pripreme i prezentacije hrane. ♣

I CMREČNJAK KAO SLAVLJENIK! – I međimurska vinogradarsko-vinarska obitelj Cmrečnjak iz Svetog Urbana jubilarac je! U 2017. posjed Cmrečnjak obilježio je, dakako – proslavio, 25. godišnjicu. Točno prije četvrt stoljeća  Cmrečnjaci, koji su početkom devedesetih bili – kako navodi pater familias  Rajko Cmrečnjak – osrednje poljoprivredno gospodarstvo koje se  bavilo različitim poslovima, od svinjogojstva, ratarstva, kombajniranja, čvrsto su i definitivno odlučili da se ubuduće isključivo posvete vinu.

Rajko (desno) i Marko Cmrečnjak

Godine 1992. dobili su certifikat o zaštiti zemljopisnog porijekla vina, napunili su svoju prvu butelju i krenuli u proširenje i modernizaciju podruma te uređenje kušaonice. Odskočnom daskom Cmrečnjaci smatraju 1994. godinu. Na ocjenjivanju vezanom iz izložbu Vino u Hrvata postigli su sjajan rezultat: Graševina 92 – zlato, Graševina 93 – veliko zlato, Rajnski rizling 93 – veliko zlato, Muškat žuti 93 – srebro. Godinu 2007. pamte kao izvrsnu u vinogradarskom smislu, ali i po jačem iskoraku u proširenju i tehnološkom opremanju podruma. U 2008. je u njihovoj vinskoj kušaonici otvorena prva butelja Pušipela kao županijske marke vina. Tada je bilo 15 međimurskih vinara koji su izašli sa zajedničkom etiketom. Na svjetskom ocjenjivanju International Wine Challenge u Londonu Cmrečnjaci osvajaju dvije brončane medalje, jednu za zeleni silvanac a drugu za sivi pinot. Bio im je to prvi izlazak na svjetsko tržište. Početkom 2010. krenuli su, od pušipela te, za rosé, od pinota crnoga, u produkciju pjenušaca klasičnom metodom. A onda na red za priznanja stižu i visoki predikati. Konkretno, 2012. graševinu su brali 13. prosinca na -12 Celzijevih stupnjeva, imala je 194 oechsle. To ledeno vino osvojilo je više šampionskih odličja. Za Cmrečnjake je vrlo značajna i 2013. Naime tada su zahvaljujući i sredstvima IPARD-a i još bolje dotjerali i opremili vinski podrum. A 2014. uspjeli su se domoći vrlo kvalitetnog vinogradarskog položaja Mađerkin breg.

Vinarija Cmrečnjak sada je moderan objekt koji raspolaže suvremenom tehnologijom u svim fazama obrade.  Danas, nakon 25 godina od vinskih početaka, Cmrečnjaci brinu o 22 ha vinograda u rodu u vlastitom posjedu, a isto toliko imaju i u najmu. Njihov  podrum prostire se na ukupno više od 1000 m². Tržištu nude 12 etiketa različitih vina. Dosad su se, rado će se, i opravdano, pohvaliti, zakitili sa oko 250 priznanja, od bronce, srebra, zlata do šampionskih titula. ♣

Zdravko Dvanajščak. Nova boca za vino Pušipel robne marke Međimurske županije je sasvim lijevo, a odmah do nje je pušipel u dosadašnjoj butelji. Ddvije boce desno na slici su s vinom pod markom Natura, Zdravkovog sina Viktora

NOVA, FURMINTSKA BOCA ZA PUŠIPEL, te LINIJA NATURA – Međimurci kao svoj županijski vinski adut razvijaju Pušipel, kapljicu od sorte moslavac ili šipon ili, po mađarski, furmint a koja je u Međimurju prozvana pušipelom. Postoji bazni rang classic kao suha kapljica, postoji i slatki predikat, a pripremljena je i kategorija između – ambicioznije kreirano na finom talogu duže odležavano ozbiljno suho vino. Udruga međimurskih vinara Hortus Croatiae uvodi za svoje članove što posjeduju rješenje da svoj šipon mogu plasirati kao županijsku robnu marku Pušipel i novu butelju, koja je upravo, u nekoliko probnih izdanja, izašla iz tvornice Vetropack Straža, i koja u distribuciju, navodno, treba krenuti u veljači, a koja je, evo, slikana kod proizvođača Zdravka Dvanajščaka s posjeda Dvanajščak Kozol.  Dvanajščak veli kako je ideja bila da boca izgledom donekle podsjeća na onu koju za svoj čuveni tokajac rabe Mađari iz Tokaja.

Kod Dvanajščaka na kušanje je ponuđen zreli lijepo svježi Pušipel 2016, rađen od grožđa s loza starih 40 godina i s autohtonim kvascima. Obitelj Dvanajščak ozbiljno se okreće maksimalno mogućem prirodnom načinu produkcije, Zdravkov sin Viktor razvija i posebno svoju vlastitu liniju Natura, u kojoj su sauvignon bijeli fermentiran na vlastitom kvascu i njegovan sedam mjeseci na finom talogu, te moslavac, također rađen sa svojim kvascem te njegovan sedam mjeseci na talogu u međimurskoj tradicijskoj bačvi od bagrema ili akacije, naime nekad su Međimurci za vino dosta rabili bačve od 500 litara upravo od bagrema koji dobro uspijeva u Međimurju… Viktor Dvanajščak ima i liniju Amaranth, a riječ je o crnome vinu, od na trsu a poslije još neko vrijeme i u kutijama prosušivanog grožđa pinota crnoga. Alkoholno vrenje počelo je u inoksu da bi se završilo u bačvicama od 300 litara od hrastovine i od akacije laganoga palenja, a u kojima je dozrijevalo osam mjeseci… ♣

Sudbine

RADOST i TUGA!… – Najprije radost, a onda – golemi bol i tuga! Kad se sudbina okrutno poigra…

Vina Skaramuča, prva privatna obiteljska vinarija s Pelješca, sredinom prosinca 2017. obilježila je 25. godišnjicu postojanja predstavljanjem svoje nove premium i ekskluzivne linije vina pod nazivom Skaramuča Elegance. A onda se dogodilo TO! Osnivač posjeda Ivo Skaramuča napustio je svoje najdraže, i vino, i sve nas… Skršila ga je podmukla bolest s epitetom slatke a s gorkim završetkom. I pitanje je – je li uopće Ivo i kušao tu svoju finaliziranu ekskluzivu kojoj je toliko težio i za koju se mučio. U svakom slučaju, Dingač Skaramuča Elegance ostaje mu kao svojevrsni spomenik!

Linija Elegance

Skaramuča Elegance nova je etiketa kuće koja obuhvaća pažljivo odabrano vino najboljih karakteristika iz našeg podruma. Zbog inzistiranja na najvišoj kvaliteti, količine su ograničene, i vino će biti dostupno isključivo u izabranim restoranima u Hrvatskoj – kažu Ivina kćerka Ivana i njen suprug Branimir Anđelić, zadužen za marketing i plasman. – Nova ekskluzivna vinska linija vrhunac je obilježavanja 25 godina uspješnog obiteljskog rada u Vinima Skaramuča i novi je zalet naše vinarije za naredno razdoblje. Dostignutom razinom kvalitete sazreli su uvjeti za izdvajanje jedne premium etikete koja će nositi i jamčiti najbolji vinski doživljaj premium lokacije Dingač na Pelješcu.

U liniji Skaramuča Elegance u promet su pušteni Pošip 2016., Plavac mali 2015. i Dingač 2013. Izbor vina koja mogu zadovoljiti stroge kriterije za ulazak u Skaramuča Elegance napravili su Ivin sin Igor Skaramuča, voditelj proizvodnje u vinariji, te renomirani domaći enolog Mario Radić koji kao savjetnik radi u više vinskih podruma i koji se specijalizirao za ekskluzivne vinske položaje južne Dalmacije.

Liniju Elegance okupljenima u Sheratonu ovako je predstavio jedan od najboljih hrvatskih sommeliera Mario Meštrović:

Skaramuča Elegance savršeno su zaokružena vina vrhunskog mediteranskog terroira. Stvorena su za kombinacije s ekskluzivnim jelima jer im dodaju novu dimenziju koja sjajno upotpunjuje ukupno gastronomsko iskustvo. Vina imaju fantastičan potencijal za dugi životni vijek i daljnji slojeviti razvoj aroma i okusa, i s vremenom će i jače impresionirati.

_________________________________

In Memoriam

IVO SKARAMUČA

A tako je volio pjesmu, društvo, more!…

S Dingača, okupanoga svjetlošću izravno od Sunca i preko odsjaja s mora, otplovio je s melodijom valova u vječnu tišinu. Stalnu adresu prebivališta i službeno je promijenio – upravo na Ivanje, dva dana nakon Božića 2017.!

Dingač, na kojemu je bio vlasnik, kažu, najviše trsova, uvio se u crninu… Kad je nedavno odlazio velikan Zlatan s Hvara, ostavio  nas je sa Zlatnim plavcem Exclusive, pelješka legenda Ivo ostavlja nas s Dingačem Elegance. Ti su simboli velika obveza da se naše grand cruove nastavi energično razvijati u pravcu ekskluzive i elegancije!

_______________________________

Na prezentaciji linije Elegance u zagrebačkom Sheratonu, kratko vrijeme prije Skaramučina odlaska: Ivana Anđelić, kćerka, Igor Skaramuča, sin, te Branimir Anđelić, zet, s glavnim Sheratonovim kuharom chefom Matijom Balentom koji je kreirao prikladna jela za uz Pošip, Plavac i Dingač Elegance

Evo i kako je tekao razvoj obiteljskog imanja Skaramuča: u početnoj, 1992. godini obitelj je imala vlastitih 15.000 trsova. Godišnja proizvodnja 1992. kretala se oko 20.000 butelja što Dingača što plavca. Od 1999. do 2004. intenzivno se ulaže u sadnju vinove loze da bi se osiguralo što više sirovine iz vlastitih nasada. Posađeno je oko 100.000 loznih cjepova. Proizvodni kapaciteti osjetno su povećani 2013. Izlazak vina na tržište bio je s redizajniranim etiketama. U posao se najozbiljnije uključio Igor Skaramuča. Određena je nova prodajna strategija za Hrvatsku i inozemstvo, mjesto direktora prodaje preuzima Branimir Anđelić. Godine 2014. izlazi ružičasto vino od plavca maloga, a 2015. donosi izlazak Postupa, dok 2016. obilježava izlazak Pošipa Skaramuča, kao prvog bijelog vina kuće. Pošip je rađen s fermentacijom od 15 dana, 20 posto vina njegovano je 12 mjeseci na finom talogu u novom barriqueu. Za Plavac mali 2015 Elegance napravljena je pomna selekcija grožđa, vino je dozrijevalo 12 mjeseci u barriqueu korištenom dva i tri puta. Dingač 2013 je brižljiva selekcija grožđa s najboljih pozicija vlastitih vinograda, vino je sazrijevalo u barriqueu, 30 posto količine u novome a 70 posto količine u rabljenome dva odnosno tri puta.

Skaramuča 2017: 150.000 trsova; riječ je o, s obzirom da se radi o 20 hektara, najvećoj vinogradskoj površini jednoga vlasnika na lokaciji Dingač. Uspostavljena je suradnja s 30 kooperanata s Pelješca i Korčule. Vinski podrum opremljen je vrhunskom tehnologijom kapaciteta, dosegnuo je kapacitet od 600.000 litara. Ukupna godišnja proizvodnja vina kroz etikete Pošip, Rosé, Plavac mali, Postup, Dingač kreće se oko 300.000 litara. Izvoz se proširio na 20 zemalja svijeta, najznačajnija strana tržišta za Vina Skareamuča su SAD, Njemačka, Poljska, Francuska, Japan te zemlje šire naše regije. ♣

PRŠUT i SLAVONSKA OMEGA MANGUPiCA – To je pravilo: gdje god je nešto skupocjeno, tu su nazočne i lijepe žene. I dobro je da je tako! A tako je eto bilo i sada, međutim u pitanju nisu, kao obično, bili ludi modeli automobila ili pak biserje i ogrlice, šampanjci, konjaci, whiskyji, bijesni mobiteli, nego – pršut ekstra klase. Iako bi već sâm naziv pršut morao biti dovoljan da se automatski razmišlja o nečemu što je ekstra klasa, tome nažalost nije tako jer pod nazivom pršut nude se i surogati.

Splitski pršutar Vlade Prančić Smjeli i Alma Radoš iz PR alužbe, te Prančić s veterinarom dr. Antom Madirom, predsjednikom Konzorcija hrvatskog pršuta

Ovaj pršut što je u Zagrebu u prodavaonici delikatesa Smjeli predstavljen javnosti u organoleptičkome smislu jeste poseban, a, k tome, specijalan je i kao – lako moguće! – i prvi naš pršut namijenjen u pristojnoj količini službenome tržištu a nastao ne na uvozu svinjskih butova, nego kao kompletno hrvatski proizvod. Sirovina je, naime, ne iz susjednih zemalja poput Mađarske i Austrije, a moguće i iz nekih drugih od nas udaljenijih država odakle se uvelike uvozi meso, nego je iz Lijepe naše, konkretno Slavonije, makar za marku Dalmatinski pršut  bilo bi, dakako, idealno da je riječ o butovima svinje i uzgajane u Dalmaciji.

Radi se o pršutu proizašlome iz dalmatinsko-slavonske kooperacije, a predviđenome za izlazak pred potrošače kao Dalmatinski pršut sa zaštićenom oznakom zemljopisnog porijekla. Vlade Prančić Smjeli, vlasnik pršutane Smjeli u Splitu, krenuo je prije tri godine sa Slavoncima – precizno rečeno s prof. dr. Vladimirom Margetom s Agronomskog fakulteta u Osijeku i njegovom ekipom – u projekt u okviru kojega bi Slavonci, okupljeni u udrugu Crna slavonska svinja, kod Đakova na šest hektara velikom OTVORENOM prostoru gdje se životinja slobodno kreće ledinom i šumom i stalno je u pokretu te sâma pronalazi hranu, uzgajali svinju spomenute pasmine, a on bi od butova proizvodio pršute te od ostalih dijelova pancetu, kobasice i druge prerađevine. Rezultat te kooperacije pršut – neka vrsta naše pata negre – podastrt je upravo na prezentaciji u zagrebačkoj prodavaonici Smjeli. Butovi su. nakon primarne obrade, iz Slavonije bili prevezeni u Dalmaciju na sušenje i dozrijevanje u vremenu od dvije godine.

Crna slavonska svinja je, kaže veterinar dr. Ante Madir, predsjednik Konzorcija hrvatskog pršuta i tajnik Udruženja Dalmatinski pršut, križanac između lasaste mangulice i nekih pasmina dovezenih iz Amerike, nastao na slavonskome imanju grofa Pfeiffera. Kako su mangulicu, po riječima dr. Madira, zaštitili Mađari, i kako ona eto ima udjela u crnoj slavonskoj svinji, zašto ne bismo mi tu našu odličnu pasminu koju odlikuju meso prošarano masnoćim i masnoća bogata nezasićenim masnim kiselinama – čuvenima Omega 3 i Omega 6, zaštitili te čak umjesto s izrazom crna slavonska svinja komercijalno a sasvim u slavonskome duhu pa i s dalmatinskim dodatkom, može i kroz bećarac, plasirali pod intrigantnim nazivom Omega Mangupica Nera?!… S obzirom na manje butove crne slavonske svinje od butova danas raširene svinje i s obzirom da dozrijevanje pršuta od buta crne slavonske svinje iziskuje više vremena nego kod pršuta od buta te danas raširene svinje, procijenjeno je da pršut od crne slavonske mangupice treba u maloprodaji biti oko 40 posto skuplji. ♣

 BIROKRACIJA ILI NEHAJ, u SVAKOM SLUČAJU NEMAR – Kupujem, tako, nedavno u Konzumu u Zagrebu maslinovo ulje, a među etiketama koje se nude na polici najradije se opredjeljujem za Ol Istria porečke Agrolagune,  naime s ekstra djevičanskim maslinovim uljem te tvrtke imam već godinama pozitivna iskustva što se tiče kvalitete a s druge strane unatoč visokoj kakvoći maloprodajne cijene, koje nisu baš niske, ipak nisu i odletjele nebu pod oblake kao kod nekih drugih maslinjaka. Nisam sklon ulje a ni vino kupovati u velikim našim trgovačkim centrima jer nemam baš povjerenja (možda griješim; a – da li zaista griješim?) u skladištenje tih toliko na svjetlost i toplinu osjetljivih proizvoda, a vidim i da su boce na neprikladnim mjestima na policama u trgovini, vinske butelje i uspravne, k tome nisam baš i siguran da neću naletjeti na kakvu bocu koja već i predugo stoji na polici u takvim uvjetima, pa su izgledi da me dopadne ne nužno pokvareni ali ipak degradirani proizvod.

I ovaj put boce s maslinovim uljem bile su na najvišem mjestu na polici (topli zrak lakši je i diže se prema gore) te lijepo okupane svjetlošću. Uzmem bocu Ol Istria ekstra djevičanskog maslinovoga ulja, pogledam etiketu da vidim podatak o godini berbe, datumu punjenja odnosno do kad se preporučuje potrošiti to ulje, i u dijelu etikete u kojemu stoje podaci o samome ulju lijepo piše: Čuvati na tamnom mjestu, do 20 Celzijevih stupnjeva. Proizvođač se eto potrudio upozoriti na to kako pravilno držati ulje, ali prodavač, iako iz iste ili barem donedavno iste poslovne grupacije, ne mari za preporuku. Pitam vrlo ljubaznu djelatnicu u Konzumu tko odlučuje gdje će se koji proizvod naći na polici, odgovor je bio da se pozicije određuju odozgor. A tom nekome odozgor se očito fućka hoće li kupac neki proizvod – pa eto i takav koji nije baš jeftin – dobiti u optimalnome stanju. ♣

OZNAČAVANJE NA ETIKETI – O praznicima i svečarskim prigodama pjenušci su protagonisti. Ali, s obzirom da priča ide, kako kaže reklama, od polja do stola, krug od proizvodnje preko marketinga mora biti zatvoren i plasmanom i posluženjem, dakle na pjenušac – ali, naravno, i na mirna vina! – treba gledati ne samo kroz ono što je u čaši, nego kao kompletan proizvod. To će reći opet kroz zatvoreni krug, što znači i kroz ambalažu i opremu (estetika) te etiketu, koja je ne umjetničko djelo – kako, čini se, mnogi misle! – nego je, primarno, pisana osobna karta onoga što bude u boci i onda u čaši; uz informativnu, ona ima svakako i promidžbenu ulogu.

Ovako to rade u talijanskoj Champagnei – Franciacorti, u nas sam primijetio da se u tome pravcu trudi Željko Kos iz zelinskoga kraja, a ja osobno, mislim s pravom, podržavam: ambiciozni proizvođači pjenušavih vina (riječ je o klasičnoj metodi s drugim vrenjem u boci) nastoje svoje pjenušce u butelji na kvascu prije degoržiranja držati barem tri godine, a ako već ne sve svoje etikete ono barem neke čuvati i od pet pa i do deset godina, naime s vremenom uz odležavanje na kvascu pjenšac dobiva osjetno višu dimenziju. Kao i u Champagnei, kad je posebno dobra godina pjenušac se i u Franciacorti označava godinom berbe. Na stražnjoj etiketi općenito navedeno je nekoliko važnih detalja o proizvodnji (vezano uz sortu/sorte, eventualnu uporabu tzv. vina rezerve te uz moguće korištenje drvene bačve), a daje se i podatak o godini degoržiranja tako da je kupcu lako zaključiti koliko je pjenušac odležavao na kvascima prije degorziranja a i približno zaključiti koliko je već dugo čist od taloga te na plutenom cepu. Kupcu, posebice kod skupljeg proizvoda, treba maksimalno iskomunicirati bitne elemente. a objava par činjeničnih rečenica na (stražnjoj) etiketi može biti vrlo učinkovita, k tome za proizvođaca ne predstavlja dodatni trošak za marketing.

Dobro je da se, uz navode porijekla (regija, vinogorje), metode, alkohola, obavijesti o sadržaju neprovrelog sladora, baš i ovi za potrošača proizvoda praktični i korisni (hedonizam, navika u konzumaciji, zdravlje…) ali s marketinskog aspekta i proizvođacu vrijedni podaci nađu na etiketi kako bi se kupcu omogućio optimalan izbor za ono što traži. Bitno je ne samo zbog afiniteta konzumenta prema određenoj organoleptici odnosno radi upute sommelieru kako će preporučiti vino nego i iz zdravstvenoig aspekta tj. s obzirom na moguće dijabetičke probleme pojedinaca biti precizan pri spomenu ostatka neprovrelog sladora, dakle rabiti ustaljene MEDJUNARODNE termine kao pas dosé, brut nature, extra brut, brut, sec, demi sec, doux. Dok se u nas ne smisle PRIKLADNI prijevodi ne bi trebalo igrati se s bukvalno prevedenim domaćim izrazima jer mogu biti netočni i donijeti štetu, naime izraze sec i demi sec bismo preveli kao suho odnosno polusuho, a u šampanjskom kontekstu sec a pogotovu demi sec vino nije suho nego ima popriličnu količinu neprovrelog šećera. Već i kategorija brut, koju se nekako automatski doživljava kao suhu, sadrži u jednome svome dijelu jači ostatak šećera naime kod bruta slador može dosegnuti i razinu od 15 g/lit, i uopće mi nije jasno da je netko razuman mogao predložiti te da netko razuman može prihvatiti tako visoki raspon slatkih vrijednosti unutar jedne grupe… ♣

Sajmovi, festivali, ocjenjivanja

DUBROVNIK FESTIWINE 2018 – Međunarodni, peti vinski festival Dubrovnik FestiWine 2018 najavljen je za termin od 16 do 21. travnja, kaže producentica Tilda Bogdanović. Uoči festivala bit će strukovno ocjenjivanje vina kojime će kao predsjednik žirija rukovoditi enolog Bojan Kobal.

Evo i programa manifestacije: od 16. do 22. travnja u Dubreovniku traje WINE WEEK ili DUBROVAČKA VINSKA SETEMANA. Dubrovački ugostitelji i hotelijeri nude menue s tradicijskim domaćim specijalitetima te uz svaki slijed i birana vina po promotivnim cijenama. S time stječu titulu FESTIWINE FRIENDLY. Svi objekti koji sudjeluju bit će označeni posebno dizajniranom vidljivom oznakom FestiWine Friendly.

Od 16. do 18. travnja trajat će ocjenjivanje vina za DUBROVNIK FESTIWINE TROPHY. Međunarodni  sudački tim renomiranih degustatora vrednovat će više stotina vinskih uzoraka. Partner festivala – hotelska grupacija ALH, uvrstit će pobjednička vina na vinske liste svojih hotela. Dana 18. travnja, nakon ocjenjivanja vina, popodne je planiran program BLIND DATE: In love with Ston oyster, mjesto događanja: Ston Veliki Kaštio (TBC). Tražit će se vina koja se najbolje slažu s čuvenim stonskim kamenicama.  FESTIWINE GALA DINNER na rasporedu je 19. travnja u dubrovačkom hotelu Excelsior. Gostujući chef u suradnji sa domaćim chefom hotela Excelsior Petrom Obadom odgovara na izazov FestiWinea i kreira jedinstveni menu na bazi pobjedničkih vina prošlogodišnjeg festivala. Sedam vina dobit će sedam gurmanskih kreacija. Prihod večere  namijenjen je stipendiranju mladih dubrovačkih talenata (kuhara, sommeliera i konobara). Dva pobjednika objavljenog natječaja ne samo da dobivaju prestižnu stipendiju nego će i provesti mjesec dana na edukaciji u restoranu gostujućeg chefa.

Izložba vina DUBROVNIK FESTIWINE je 20. i 21. travnja. Proizvođači svaki za svojim stolom prezentiraju stručnjacima (vinskim trgovcima, ugostiteljima, hotelijerima, sommelierima, vinskim novinarima. . .) i široj publici svoje eno-uratke. Organizirat će se i vinske radionice, radionice vezane uz sljubljivanje hrane i vina, vođene degustacije… ♣

SMOTRA PJENUŠACA u ZAGREBU i LJUBLJANI – Drugi međunarodni salon pjenušavih vina u Zagrebu održat će se 2. veljače u hotelu Dubrovnik. Salon priređuju zajedničkim snagama tvrtka Marije Vukelić Zlatne riječi i slovenske Radostne prireditve pod vodstvom Rada Stojanoviča. Nakon Zagreba,. revija mjehurića bit će 16. veljače u glavnom gradu Dežele Ljubljani. U Zagrebu se uz ponajbolje hrvatske pjenušare očekuje nastup desetak do 15 slovenskih proizvođača, pregovori su za nastup i s nekim francuskim šampanjerima. Kao i prošle godine, uoči festivala bit će i strukovno ocjenjivanje pjenušaca, Marija Vukelić ga najavljuje za pred kraj siječnja.  ♣

PENINE KOD ISTENIČA No 1 – Vrijeme za pjenušce je ljeto? Da. Ali, vrijeme za pjenušce je svakako upravo i u blagdansko razdoblje. Ma, zapravo, vrijeme za pjenušac je – uvijek!!! Ne samo praznično i sezonski, nego – naravno ako je moguće – i svakoga dana..

Domaćin Janez Istenič i pjenušar Boris Gašparini Pikol iz Nove Gorice

.Janez Istenič, veteran slovenske pjenušave scene iz Bizeljskoga, s pola stoljeća mjehuričastoga staža, pajdaš s Ivom Turkom iz susjednoga našeg Šenkovca a koji je začetnik uspješne moderne hrvatske pjenušave pozornice, odlučio se na svojemu bizeljskome posjedu uoči Božića prirediti prvi festival pjenušavih vina iz podruma individualnih proizvođača Slovenije. Slovenija, kako čujem, ima oko 205 registriranih proizvođača pjenušaca, od toga je čak gotovo 200 manjih privatnih pjenušara. Podršku Isteniču, koji se predstavio dakako sa cijelom svojom paletom, odlukom da izlažu pružila su 23 pjenušara – nekoliko vrlo interesantnih! – iz svih vinorodnih područja Dežele. Moglo se kušati dosta rariteta tj. veći broj pjenušaca koji su priličan broj godina proveli u butelji na kvascu prije degoržiranja.

Miha Istenič, Martina Rebula i Miran Sirk Bjana

Bogme, došli su Isteniču, za ovu inicijativu, potporu dati i špiceri poput Bjane (Miran Sirk), Silverija (Boris Gašparin).., bio je tu i meštar Zdravko Mastnak koji dosta surađuje baš po pitanju pjenušavoga vina i s hrvatskim vinarima. Iz Brestanice je naišla Grajska penina Faan s Cuvéeom brut od šest sorata i s 12 godina odležavanja na kvascu ali i s brut-pjenušcem od crnog pinota s osam godina na kvascu, stigla je, s Krasa, sa svojim pjenušcima Malvazija 2009 brut (7,5 godina u boci na kvascu) i Teran  2010 brut (6 godina na kvascu) bivša Vinska kraljica terana Martina s prezimenom – Rebula, a Gjerkes je donio Chardonnay brut te Chardonnay sec oba sa po 30 mjeseci na kvascu…

Iz Dubrovnika je do Bizeljskog na pjenušce doputovao znani naš ugostitelj s dugogodišnji predsjednik Udruženja barmena Hrvatske Frano Stjepović, na slici s bizeljskim vinarom Simonom Pinteričem i njegovim sinom Žigom

Želja je slovenskog nogometnog (u mladim danima bio je golman) enologa i pjenušara Janeza da ova priredba, i to baš u tom predbožićnom i prednovogodišnjem terminu, postane tradicijska.

Pa, neka mu je sa srećom. Prijedlog: ubuduće pozvati i nekoliko pjenušara iz inozemstva kao goste, u prvome redu pjenušare iz Sloveniji susjednih zemalja, dakle Hrvatske, Italije, Austrije, Mađarske, a onda, k tome – zašto ne? – i nekog šampanjera iz Champagne, jednog iz talijanske Champagne Franciacorte i jednog predstavnika španjolske cave… ♣

TAMPERE WINE FEST, 27.-28.04.2018. – Proizvođači i ponuđači hrvatskoga vina: zanimaju vas tržišta na sjeveru Europe, konkretno ono u Finskoj i u susjednim joj zemljama? Evo prilike za pokaz: treći Tampere Wine Fest, 27. i 28. travnja! U dvorani Olympia Ballroom, Satakunnankatu 10 (historijska građevina iz 1907., nekad kazalište, u samom središtu Tamperea).

Cijene za nastup: izlagačko mjesto za stolom 80 x 120 cm stoji 200 €. Za detalje i za rezervaciju obratiti se na Timo Jokinen, +358 50 583 7735; timo.j@sci.fi  ♣

VINISUD i VINOVISION PARIS u 2019. ZAJEDNO! – Po prvi put Vinisud i Vinovision odvijat će se 2019. zajedno, konkretno 10, 11. i 12 veljače, i to u dvije velike hale na sajamskom prostoru Paris Expo Porte de Versailles. Vinisud je inače vrlo značajna smotra mediteranskih vina i održava se svake godine u veljači u Montpellieru na francuskome jugu, a pariški Vinovision zamišljen je više kao revija vina sjevernijih područja različitih zemalja. Kako Pariz nije imao vinski sajam dostojan njegove reputacije svjetske metropole općenito ali, posebno, i metropole eno-gastronomije i biznisa, odlučeno je da se taj nedostatak, za koji se kaže da je nelogičan i posve neopravdan s obzirom na to što glavni francuski grad odavna predstavlja u političkom, gospodarskom, prometnom i društvenome smislu na svjetskoj razini, popuni spojem dvaju sajmova te sjevera i juga u jednu posebno značajnu međunarodnu sajamsku vinsku priredbu. Pariz zahvaljujući sporazumu o tome spoju Vinisuda i Vinovisiona dobiva zapravo i jednu širu manifestaciju – Vinski tjedan Global Paris koja mu je nedostajala.

Među hrvatskim vinarima koji će nastupiti na Vinisudu 2018 je i Moreno Coronica

Spoj Vinisuda i Vinovisiona u 2019. međutim ne znači da će oba sajma izgubiti i svoju samostalnost. U dugoročnim planovima organizatora zacrtano je da će Pariz biti domaćin obama sajmovima u neparnim godištima, a Vinisud će se i dalje u Montpellieru održavati u parnim godištima, datumski odmah nakon pariškog Vinovisiona.

Vinisudovo 14. izdanje za ovu godinu predviđeno je za dane od 18 do 20. veljače  2018, na prostoru Parc des Expositions u Montpellieru. Očekuje se najmanje oko 1500 izlagača te barem 30.000 posjetitelja iz sedamdesetak zemalja, među kojima i oko 400 najznačajnijih svjetskih vinskih trgovaca.

U Montpellieru će, preko bordoškog uvoznika Les Robes de l’Est Barbare Bačić, izlagati i hrvatski proizvođači Stina Jako-Vino, Skaramuča, Coronica, Krauthaker i Feravino, iz BiH je najavljen Josip Nuić, a iz Makedonije Chateau Kamnik.

Vinovision u Parizu za ovu godinu najavljen je za 12, 13. i 14. veljače 2018, a novoustanovljeni vinski tjedan WWM Global Paris trebao bi se nastaviti do 17. veljače. U 2019. WWM Global Paris počinje 7. veljače, a Vinisud & Vinovision su u nastavku, da ponovim: 10., 11. i 12. veljače. ♣

Prezentacije, marketing

ANTEPRIME di TOSCANA 2018 – Sredina veljače u znaku je velike promocijske manifestacije Anteprime di Toscana, koja se odvija kroz desetak dana što u Firenzi, što u San Gimignanu, što u Montepulcianu i u Montalcinu. Početkom svake godine toskanski konzorciji ili profesionalne udruge za vino na svom kućnom pragu za vinske trgovce iz cijeloga svijeta te za vinske novinare – novinara zna biti i po 150, među njima ima ih i iz Hrvatske (jedan sam, već dvadesetak godina neprekidno, i ja!) prezentiraju vina što su s 1. siječnjem te godine (u ovome slučaju sada to je 2018.) stekla pravo na izlazak iz podruma na tržište. Ovisno o tipologiji vina (bazno/annata, selekcija/selezione, rezerva/riserva, gran selezione…) riječ je, dakle, i o mlađim vinima iz npr. 2016, ali i o zrelim vinima iz starijih godišta, a dopušteno je – ali uz posebnu naznaku da je kapljica sasvim mlada i još nenapunjena i nespremna za tržište, donijeti na informativni pokaz i uzorke iz najzadnje berbe, konkretno u ovome slučaju sada iz 2017.

Evo i programa prezentacija: subota 10. veljače 2018. –  vina od konzorcijâ Bianco di Pitigliano e Sovana, Carmignano, Colline Lucchesi, Cortona, Elba, Maremma, Montecarlo, Montecucco, Morellino di Scansano, Val d’Arno di Sopra, Val di Cornia. Nedjelja 11. veljače – Anteprima Chianti. Ponedjeljak i utorak 12. i 13. 02. – Chianti Classico Collection. Sve to održava se u Firenci. U srijedu 14. 02. na rasporedu je vino Vernaccia di San Gimignano, u srednjevjekovnom gradiću San Gimignano. Četvrtak 15.02.  je rezerviran za vino Nobile iz Montepulciana, dakako u još jednom zanimljivom srednjevjekovnom toskanskom gradiću Montepulcianu, a petak i subota 16. i 17. veljače posvećeni su Brunellu iz Montalcina, naravno kušanje Benvenuto, Brunello! je u Montalcinu.

Bratovština La Lega del Chianti: prije tri stoljeća (24. rujna 1716.) ukazom Cosima III Medicija, toskanskog velikog vojvode, brežuljci Chiantija od Firence do Siene postali su, može se reći, prvo zaštićeno vinogorje u svijetu. Unutar tog čitavog Chiantija izdvojeni je dio za osobito kvalitetna vina nazvan Chianti Classico. Istaknuti član – štaviše Veliki kapetan – Lege je barun Giovanni Ricasoli Firidolfi, vlasnik vinskog posjeda Castello di Cacchiano u oblasti Gaiole in Chianti (classico). Na slici je za nedavnog ceremonijala primanja u Legu kao počasnog člana Alana Brydena, koji je predsjednik Međunarodne federacije Bakhovih bratovština sa sjedištem u Parizu. Desno na slici, u suvremenoj odjeći, su predsjednik Konzorcija Chianti Classico Sergio Zingarelli, inače vlasnik vinskog posjeda Zingarelli, te direktorica Konzorcija Carlotta Gori

Bilo bi sjajno kad bi se neki od onih koji kreiraju Zakon o vinu Hrvatske, koji donose odluke o načinu označavanja vina u nas i oni koji se bave promidžbom hrvatskoga vina nazočili manifestaciji, da vide kako to rade u Toscani, pa da prenesu toskanska iskustva u Hrvatsku kako bismo od naših vinskih aduta te teritorijalnih aduta, bitnih kako za plemenitu kapljicu tako i za turizam, kao i kroz moguće stvaranje ne samo poslovno orijentiranih udruga po vinogorjima nego i kroz prerastanje tih udruga u snažne i diverzificirane poslovne institucije kakve su npr. upravo Consorzio Chianti Classico i Consorzio Brunello di Montalcino maksimalno gospodarski profitirali od onoga što nam je kao solidan temelj podario Bakho.  ♣   SuČ 12.2017 – 01. 2018

KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 11.2017 – THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE

SADRŽAJ/CONTENTS

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

TOMISLAV TOMAC OSOBA GODINE • POSJED BENVENUTI: DRUŽBA TERANA, NEBBIOLA i TEMPRANILLA! • NAJBOLJE CRO-VINARIJE u TURISTIČKOM SMISLU • LUKSUZNA HRVATSKA u CANNESU • HSK: SINIŠA LASAN ŠAMPION ZA 2017 • IVAN JUG & NOELGRGICH HILLS ESTATE u BORNSTEINU • LUKIN POŠIP UZ LUKINU POEZIJU • MARTIN JE u ZAGREBU, a i ŠIRE… • MIRAZ FERAVINA • PJENUŠAVA BELICA KASTAVŠTINE • VINA CROATIA u BORDOŠKOM La CITE DU VIN • MEĐUNARODNO POZLAĆENI SIREVI ŠPIN • POTROŠNJA ČOKOLADE • BJELICA KAO POLIFENOLNA BOMBA • VOERZIJEVO GROZDNO FAZONIRANJE • LOZA ZA VIŠESTRUKU UPORABU • POVLAČENJE PARKERA i PREKID DOMINACIJE BARRIQUEA

________________________________________

Vinart godišnja postignuća ZA 2017

Osoba godine iz vinskog svijeta Hrvatske: Tomislav Tomac, na slici sa suprugom Martinom i s voditeljem proglašenja gastronomadom Reneom Bakalovićem (gore). Tomci su primili i priznanje kao najbolji vinski podrum Bregovitog sjeverozapada Hrvatske. Dolje: Braća Albert i Nikola Benvenuti – njihov vinski podrum proglašen je najboljim za 2017 na području Istre i Kvarnera, a Nikola Benvenuti, inače i predsjednik udruge Vinistra, našao se i među kandidatima za Osobu godine

TOMISLAV TOMAC OSOBA GODINE! – Zagrebačka marketinška tvrtka za vino Vinart, na čelu koje je organizator vinskih festivala i raznih dogadjanja te publicist Saša Špiranec, utemeljila je, poduprta Römerquelleom kao sponzorom, nagrade za godišnja postignuća na području vina, i u zagrebačkom Sheraton podijeljena su prva priznanja, po kategorijama. Čestitke dobitnicima!

Evo laureata: Veletrgovac godine – dobitnik je Miva Mohor trgovina, zatim Supermarket godine – dobitnik je Vrutak, pa Vinoteka godine – dobitnik je zagrebački Bornstein, a za Web Shop godine – dobitnik je Vivat fina vina. U kategoriji Vinarije – za Slavoniju i Podunavlje dobitnik je Jasna Antunović, za Bregoviti sjeverozapad – dobitnik je obitelj Tomac, za Istru i Primorje – dobitnik je obitelj Benvenuti, a za Dalmaciju dobitnik je Luka Krajančić.

Osobom godine proglašen je Tomislav Tomac. Obrazloženje: Jedan je od najzaslužnijih za profiliranje Plešivice kao hrvatske šampanjske regije, zaslužan za kontinuirano visoku kvalitetu svojih vina, začetnik proizvodnje narančastih vina iz amfore na Plešivici i jedan od začetnika orange produkcije u Hrvatskoj, stalni eksperimentator, koji se može pohvaliti da je jedan od prvih u svijetu proizveo narančasti pjenušac, kao i time da mu je pjenušava Amfora uvrštena na Decanterovu listu 75 Stellar Buys.

Albert i Nikola Benvenuti, bračni par Tomac, te Edi Maletić i Željko Suhadolnik

Osoba godine birana je unutar kategorije Zaslužnik, a zaslužnik je onaj koji je čemu zaslužan, piše u obrazloženju. Zaslužnicima smo proglašeni još i prof dr. Edi Maletić, Nikola Benvenuti, Vlado Krauthaker i ja, Željko Suhadolnik! Obrazloženje za mene: Doajen vinskog novinarstva koji, iako mu se magazin (koji je doživio punih četvrt stoljeća neprekinutoga izlaženja) više ne izdaje i dalje vrlo aktivno objavljuje na blogu i Facebooku. Internacionalni je vinski sudac na brojnim vinskim ocjenjivanjima od Bruxellesa do Bergama. Uporan i dugogodišnji rad na praćenju vinske scene odigrao je ključnu ulogu u afirmaciji vinske kulture u Hrvatskoj.

Uz Sašu Špiranca, u odboru Vinarta za dodjelu priznanja za 2017. bili su: Rene Bakalović, Emina Basara, Martina Bek, Roko Bekavac, Mateja Domitrović, Željko Garmaz, Ivan Jug, Klaudio Jurčić, Ivo Kozarčanin, Siniša Lasan, Manuela Maras, Mario Meštrović, Danijela Mirošević, Emil Perdec, Tihomir Purišić, Martina Rafaeli, Filip Savić, Jelena Šimić Valentić,  Nenad Trifunović, Ivica Verić, Morana Zibar. ♣

ISTARSKI POSJED BENVENUTI: DRUŽBA TERANA, NEBBIOLA i TEMPRANILLA! – Dok drugi hrvatski – ali i svjetski! –  vinari, zacijelo iz izrazito komercijalnih razloga, autohtone domaće sorte osim za jedinstveno jednosortno vino kao perjanicu vlastitoga teritorija rabe i za kombiniranje sa svjetski najšire popularnim kultivarima poput chardonnaya, pinota sivoga, sauvignona, merlota, cabernet sauvignona, Nikola i Albert Benvenuti iz Kaldira u Istri odlučili su krenuti nešto drukčijim putem, a to znači kreirati mješavinu od vina od domaće sorte, u ovome slučaju istarskog terana, sa vinima od sorata koje daju svjetski glasovita jednosortna vina ali kao kultivari nemaju toliko široku popularnost kao navedeni chardonnay, sauvignon, merlot, cabernet sauvignon… Benvenuti su se opredijelili za formiranje svojega cuvéea s teranom, te pijemontskim nebbiolom (barolo i barbaresco), te španjolskom glavnom crnom sortom tempranillo, koja izvanserijske eno-rezultate pruža u području vinorodnih Rioje i Ribere del Duero. Njima je, istina, u cuvée dodano i nešto bordoškog merlota. S prvim takvim vinom od terana, nebbiola, tempranilla i merlota, koje je dozrijevalo što u malim hrastovim bačvicama što u velikim bačvama, Benvenuti su izašli iz berbe 2015. Nebbiolo i tempranillo sađeni su 2010, dakle riječ je o još sasvim mladome trsju. Iako je rezultat što se tiče cuvéea Caldierosso jako dobar, ipak za neke jače organoleptičke domete treba pričekati još više godina, dok loza dovoljno ostari i sazrije. Zasad je u vinogradu Benvenutijevih  pijemonteza i španjolca tek 5000 trsova, ali Benvenuti su vrlo zadovoljni time kako se oni pokazuju na njihovim terenima i kažu da će ih posaditi još.

Albert i Nikola Benvenuti

Obitelj Benvenuti, koja je, kao i Moreno Coronica, čvrsto ustrajala uz teran – njega, inače, ona ima posađeno oko 30.000 panjeva – i u trenucima kad je iz političkih razloga situacija oko njega u trgovačkome smislu bila vrlo komplicirana i neizvjesna. Pokazala je, kao i Coronica, da teran može biti i te kako ozbiljno odležano vino te da je naš veliki adut. Nikola Benvenuti najavljuje uskoro jednu novu verziju terana Benvenuti, na višoj razini od postojećeg terana, vino bi bilo u kategoriji exclusive, u maloj količini, a rađeno isključivo u najboljim godinama i od izabranoga najboljega grožđa s najboljih parcela u familijarnome vlasništvu.

Benvenutiji i sa svojom malvazijom nastoje biti drukčiji od onih iz danas glavne struje, moderno bismo to rekli mainstreama. Pokazuje to dobro npr. Malvazija Anno Domini, rađena od selekcioniranoga grožđa i uz dva tjedna maceracije popraćene alkoholnom fermentacijom te uz godinu dana dozrijevanja na finom talogu u bačvi od 2000 litara.

S berbom 2017., koja tek treba vinom pokazati što je zapravo dala s obzirom na neobičan tijek vegetativne sezone i znatno uranjenu berbu, Albert Benvenuti veli da je obitelj zadovoljna glede kakvoće, uspjelo se, dobrom organizacijom pri kojoj je selekcija grozdova igrala posebno važnu ulogu, svo grožđe navrijeme pospremiti i za pojedina vina prikladno rasporediti u podrum prije dužeg rujanskog perioda kiša, međutim količine su (četiri tone/ha prinosi!) dosta manje od prosjeka, a randman jedva 60 posto. Benvenutiji teran nisu punili u bocu iz berbi 2010. i 2014. jer nisu bili njime dovoljno zadovoljnji za postojeću etiketu, ali su, vele, vrlo zadovoljni s 2015, 2016 i, da ponovim, sa 2017.

Nikola Benvenuti kao predsjdnik Vinistre šturo je (ne znam zašto tako na kapaljku, pa takva stvar morala bi se i te kako obznanjivati jer upućuje na veliku ozbiljnost u pristupu vinskoj politici kraja i temelj je za dobar početni marketing koji bi ušao u puni zamah čim se projekt završi) dao i neke informacije vezane uz rad te udruge. Naveo je da se izrađuje strategija istarskog vinogradarstva i vinarstva, snimaju se vinogradi, ponovno se popisuju sorte, izrađuju elaborati o tome koje su preporučene a koje tek dopuštene ili koje mogu biti dopuštene, a akcija bi trebala trajati do 2030. godine…  ♣

G.E.T. Report Bijeli grozd 2017

NAJBOLJE CRO-VINARIJE u TURISTIČKOM SMISLU – Udruga G.E.T. za promicanje kulture vina i vinskog turizma ovih je dana podijelila svoje nagrade Bijeli grozd za godišnja postignuća na spomenutom području. Ovo je eto već šesta dodjela Bijelog grozda G.E.T-a. Podjela priznanja odvijala se u zagrebačkom hotelu Esplanade. Odličja su predviđena vinskim posjedima koji na najbolji način u nekoj godini daju doprinos razvoju vinskog turizma te pojedincima koji svojom aktivnošću pridnose razvoju eno-gastronomije i promicanju turizma na bazi eno-gastronomije. Prijašnjih godina u konkurenciji za nagradu bili su samo podrumi i pojedinci iz Hrvatske, a onda je odlučeno da se u obzir uzmu i vinski posjedi i pojedinci iz susjednih nam zemalja.

Svi dobitnici Bijelog grozda za 2017

– Vinski podrumi postali su bitan sastavni dio turističke ponude i veliki čimbenik u turizmu uopće. Ovaj je projekt ustanovljen da se svake godine istaknu oni koji se najviše trude, da se pohvalama za njihov rad i uspjeh dade poticaj za nastavak, a svima ostalima da se pruži poticaj za dodatni trud na razvoju kvalitete sveukupne ponude – kaže Tomislav Stiplošek, predsjednik udruge G.E.T.

U izboru najboljih i ove je godine sudjelovalo više od 500 glasača. Hrvatska je podijeljena na četiri regije: Bregoviti sjeverozapad, Dalmaciju, Istru i Kvarner te Slavoniju i Podunavlje. Diplome su dodijeljene i vinarijama iz Slovenije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Makedonije i Srbije.

Dobitnici diploma su:

Bregovita Hrvatska: 1) Imanje Vuglec breg, Škarićevo – Krapinske Toplice; 2) Imanje Bolfan Vinski Vrh, Hraščina; 3) Imanje Kolarić, Hrastje Plešivičko

Dalmacija: 1) Korta Katarina, Orebić, Pelješac; 2) Saints Hills, Zagruda, Pelješac; 3) Rizman, Klek (vinogorje Komarna)

Istra i Kvarner: 1) Meneghetti, Bale; 2) Boškinac, Novalja; 3) Kozlović, Momjan

Slavonija i Podunavlje: 1)  Vina Belje, Kneževi Vinogradi; 2)   Kolar, Suza baranjska; 3) Iločki podrumi, Ilok

Najbolji podrumi u Hrvatskoj, s organizatorom i glavnim urednikom časopisa G.E.T. report Tomislavom Stiplošekom: slijeva – Iločki Podrumi, pa Meneghetti i prvak Vuglec breg

Najbolji u Hrvatskoj za 2017.: 1) Vuglec breg, Škarićevo – Krapinske Toplice; 2) Meneghetti, Bale; 3) Korta Katarina, Orebić i  Iločki podrumi, Ilok

Najbolji u Makedoniji: Chateau Kamnik

Najbolji u Sloveniji: Puklavec Family Wines iz Ormoža

Najbolji u Bosni i Hercegovini: Vukoje iz Trebinja

Najbolji u Srbiji: Zvonko Bogdan iz Palića

Najbolji u Crnoj Gori: Plantaže iz Podgorice

Najbolji u Makedoniji: Chateau Kamnik iz Skopja.

Posebna priznanja

Vlado i Slavica Borošić, osnivači i do prije nekoliko godina voditelji vinoteke Bornstein – posebno priznanje za životno djelo, za izniman doprinos u razvoju i promicanju vinske kulture. Vinska scena u Hrvata ili ne bi postojala, ili bi bila znatno drukčija, da nije bilo Vlade i Slavice Borošić.

Tvrtka Pupitres, posebno priznanje za izniman doprinos u razvoju vinske kulture – ove godine, ali i unatrag nekoliko godina, Jelena Šimić Valentić i njena Vinska škola uveli su u vinski svijet veliki broj novih ljubitelja vina. Više od 300 održanih tečajeva i te kako pokazuje entuzijazam Jelene Šimić Valentić.

Siniša Lasan, posebno priznanje za izniman doprinos u promicanju vinske kulture. Siniša, aktualni hrvatski prvak u sommelijerstvu, koji je zaposlen u jednom od najboljih dubrovačkih restorana, osobito je aktivan na hrvatskoj vinskoj pozornici, dobitnik je odličja kao najbolji hrvatski sommelier, ima i nekoliko priznanja s važnih sommelijerskih natjecanja u inozemstvu, a i službeni je ocjenjivač vina na Decanterovu World Wide Awardu

Šira publika imat će mogućnost odabrati i najbolje od najboljih iz svih ovih država, a Bijeli grozd Regional Trophy za sezonu 2017/2018. dodijelit će se na četvrtoj G.E.T. Konferenciji o eno-gastro turizmu koja će se održati 16. i 17. veljače 2018. godine na imanju Principovac u Iloku.  ♣

LUKSUZNA HRVATSKA – Da, unatoč općoj situaciji izraz luksuzna Hrvatska ima pokriće. Radi se o turizmu. Hrvatska je mala zemlja velikih mogućnosti o kojima se tek pričalo, dojam je najviše iz samohvale, ali koje su u poslovnome smislu dugo zanemarivane i ostajale u službi – masovnog turizma što ga se nekad u nas u žargonu nazivalo i paradajz-turizam. Iako je već davno trebala ući u luksuzni turistički klub – jer mala zemlja s visokim potencijalom ne bi trebala igrati primarno na kartu velikih brojeva i na kartu rasprodaje, Lijepa naša tek je u 2017., a kao rezultat angažmana modernih poduzetnika posljednjih godina da kreiraju odgovarajuću ponudu i kao rezultat interesa kupaca koji su o toj ponudi saznali, ušla u međunarodni Top-10 luksuznih turističkih odredišta. Nakon više godina sudjelovanja samostalnih tvrtki na sajmu luksuznog turizma International Luxury Travel Market u Cannesu, ove godine, također napokon, na tu se značajnu poslovnu manifestaciju koja omogućuje umrežavanje s ključnim partnerima specijaliziranim za luksuzni segment turizma, krenulo i organizirano, preko Hrvatske gospodarske komore. Na sajmu. gdje se predstavilo 76 zemalja svijeta a posjetilo ga je oko 1600 odabranih kupaca od kojih ih je dosta velik broj iskazao konkretan interes za naše tržište, Hrvatska je sudjelovala sa 22 tvrtke. Primjerice Jadranski luksuzni hoteli, Liburnia Riviera hoteli, Calvados Club, Leonidas Travel, Potestas, Importanne Resort i Esplanade Oleander, a po prvi puta se predstavilo i 15 hotela Stories grupacije koja okuplja jedinstvene luksuzne hotele tvrtki Jadranka hoteli, Valamar Riviera, Maistra, Sunčani Hvar, Villa Dubrovnik, Ecco-ing, Primizia, Sagrada Management, Boutique Hoteli Zadar, Kazbek, Tatami Trade, Meneghetti, H.I. Dvorac,  Lešić Dimitri Palace te Dogus Marina Hoteli. Svaka tvrtka je imala unaprijed dogovoren set od 43 sastanka koji su se održavali kroz tri dana trajanja sajma. Sad treba vidjeti hoće li prometna infrastruktura u Hrvatskoj adekvatno pratiti ponudu luksuznih turističkih kompleksa, naime do nekih na žalost još uvijek se stiže s dosta gnjavaže…  ♣

Prvenstvo sommeliera Hrvatske 2017

ŠAMPION JE SINIŠA LASAN! – Neposredno nakon festivala vina i kulinarike Zagreb Vino.com 2017 u zagrebačkoj Esplanadi, u Opatiji je bilo 21. po redu državno prvenstvo sommeliera Hrvatske. Natjecanju je pristupilo 24 kandidata za titulu prvaka. Šampionom je postao Zagrepčanin Siniša Lasan, koji nekoliko posljednjih godina radi u visokom dubrovačkom ugostiteljstvu. Lasan, koji ima velike zasluge za prodor vrhunskih vina kontinentalne Hrvatske na Dubrovačko primorje, koji je nositelj i značajnog međunarodnog trofeja s natjecanja Court of Master sommelier te koji je posljednjih nekoliko godina redoviti degustator-ocjenjivač vina na prestižnom Decanter World Wide Awardu, pobijedio je s 10 osvojenih bodova više od drugoplasiranoga i lanjskog šampiona Istranina Filipa Savića, zaposlenog u rovinjskoj Maistri, te s 11 bodova više od sada trećeplasiranoga Marka Šrama, sommeliera također na dubrovačkom području, u restoranu Nautika

Siniša Lasan, u sredini, lijevo je Filip Savić a desno Marko Šram

Siniši Lasanu, koji je, inače, i aktualni prvak Dalmacije, ovo je drugi put da osvaja prvenstvo Hrvatske. Kao ovogodišnjeg pobjednika očekuje ga studijsko putovanje u regiju Champagne. U idućih godinu dana predstavljat će Hrvatsku na međunarodnim natjecanjima, među kojima je i Svjetsko prvenstvo u sommelijerstvu.  ♣

Prvenstvo sommeliera kontinentalne Hrvatske 2017

Prvak kontinentalne Hrvatske Ivan Jug, s visoko uzdignutim rukama, sasvim lijevo su Ivan Greblički Ventek i Goran Petrić

IVAN JUG, i RESTORAN NOEL! – Najveći dobitnici su Ivan Jug  i zagrebački restoran Noel. Ivan Jug zato što je ostavio najbolji dojam i pobijedio na prvenstvu sommeliera kontinentalne Hrvatske održanome u prostorijama Akademije vina u Zagrebu, a ekskluzivni restoran Noel stoga što su dvojica od trojice finalista te, na kraju, prvo i drugoplasirani na natjecanju – a taj drugoplasirani je Goran Petrić, sommelieri upravo Noela, Jug je k tome i voditelj lokala. Kakvog li trisa Noela: Ivan Jug, Goran Petrić i chef Goran Kočiš! Jug je, na proglašenju rezultata u zagrebačkom restoranu Vinodol (zamislite: običan ponedjeljak navečer, golemi prostor popunjen do zadnje sjedalice! Bravo!) kao nagradu dobio tjedan dana boravka kod Vlade Krauthakera i bocu s tri litre pjenušca Kraljica Ivane Puhelek iz Zeline, pjenušac je dakako odmah, u trenucima euforije, planuo. Petrić je kao nagradu primio dekanter. Trećeplasirani na natjecanju je Ivan Greblički Ventek iz znane Ville Zelenjak iz Kumrovca. E, pa baš lijepo da je jedna od nagrada otišla i u Hrvatsko zagorje, koje se pomalo ali vidljivo diže s vinom (Bodren, Bolfan, Petrač, Vuglec-breg…) pa je red i da uzlazno ide i sa sommelijerstvom.

Finalisti i članovi žirija na prenstvu Kontinentalne Hrvatske 2017

Evo i tko su bili članovi stručnog žirija: Franjo Francem kao dopredsjednik Hrvatskog sommelier kluba, sommelieri Krešimir Šesnić i Igor Grubač, profesor ugostiteljstva Aleksandar Asanović, te Marko Rundek i Denis Galić. Voditelj kroz natjecanje u Zagrebu, na kojemu je nastupilo 12 kandidata iz ugostiteljskih objekata Zagreba, Karlovca i okolice te iz Hrvatskog zagorja, bio je  sommelier Mario Meštrović.

Svečanost u Noelu u povodu titule sommelijerskog prvaka kontinentalnoga dijela Hrvatske a koju je osvojio Ivan Jug: chef Goran Kočiš iskazao se sljedovima, a Jug vinskom pratnjom!

Na sommelijerskim prvenstvima kandidati najprije pristupaju opsežnom pismenom ispitu na kojemu moraju pokazati znanje iz vinske i odgovarajuće ugostiteljske tematike, a potom slijedi njihov nastup uživo. U programu živog nastupa su npr. pokaz prihvata gosta u restoranu te demonstracija vještine otvaranja boce s pjenušcem i načina posluženja pjenušca. Drugi korak je pokaz serviranja gostu crnog vina, u što ulazi, posebice kad je vino zrelije (starije) i višeg ranga kakvoće, dekantiranje. Potom je provjera znanja o raznim vinima, sortama i područjima odakle dolaze ta vina, mislim da bi bilo dobro jači naglasak staviti na apelacije kao načine označavanja vina u pojedinim zemljama i na zasebnim vinogradarskim teritorijima. Na nastupu uživo kandidati moraju, kušanjem naslijepo, prepoznati vina odnosno jaka alkoholna pića utočena u šest čaša, najprije se kušaju bijelo pa crno vino, potom žestice. Da bi stvar postala zanimljivija a i da bi dobila na edukacijskoj razini, možda bi kao svojevrsno osvježenje procesa provjera znanja i vještina sommeliera, bilo u ispite uvesti još jednu disciplinu bitno vezanu uz sommelijerski posao: kušanje nekih stari(ji)h vina i potom opis kondicije toga vina, iznošenje stava o tome je li vino još uopće vrijedno ponuditi gostu, odnosno ako jeste onda u kojoj bi ga to bilo prilici, u kojem trenutku i kako (aperitiv, ili uz jelo, te uz koje jelo/jela) optimalno preporučiti. Naime u ugostiteljskim objektima u prostorima gdje se čuva vino nerijetko bude butelja koje na neki način ostanu zaboravljene i koje samo stoga što su ostale zaboravljene ne treba otpisati prije provjere njihova stanja i promišljanja na koji je način vino iz njih moguće na najbolji način iskoristiti.  ♣

GRGICH HILLS ESTATE u BORNSTEINU – Špica špici! Hram vina Bornstein što ga vode Ivan i Doris Srpek na zagrebačkom Kaptolu (krasan prostor, u ponudi 700 etiketa vina, uz butelje i veliki izbor magnuma, arhivska vina Belja i Kutjeva – najstarije vino je iz 1959. godine, tu su i maslinovo ulje, delikatesni špek, pa kulen, proizvodi na bazi tartufa, u ovo predbožićno i prednovogodišnje vrijeme i raznovrsni poklon-paketi…), a koji je upravo primio trofej Vinart Römerquelle kao najbolja Vinoteka 2017. godine u Hrvatskoj, ugostio je u ovome razdoblju priprema za darivanje Violet Grgich, kćerku našeg svijetom proslavljenog vinara Miljenka Grgića, vlasnika posjeda Grgich Hills Estate u Kaliforniji (kaže Violet da srećom nisu imali štetu od onog nedavnog katastrofalng požara u Kaliforniji!), ali i, istodobno, i Gorana Kočiša, odličnog šefa kuhinje elitnog zagrebačkog restorana Noel (zgodno je ovdje spomenuti da je Noel ime Violetinu sinu!).

U Bornsteinu: Violet Grgich, u društvu sa Doris Srpek i Ivanom Srpekom, chefom Goranom Kočišem i upraviteljem Grgić-vina na Pelješcu Krešom Vučkovićem

Jasno je odmah da je to subotnje predvečerje proteklo u ekskluzivnoj atmosferi. Violet je grupi novinara, sommeliera i vinskih trgovaca predstavila pet na tržištu aktualnih vina Grgich Hills Estate sa željom da se i šira javnost Lijepe naše podsjeti da su ta vina, inače na kolosijeku biodinamike, u prodaji i u Hrvatskoj, a to su sauvignon Fumé blanc 2014 (mpc. oko 230 kn), zatim chardonnay iz 2013 (mpc. 309 kn), pa zinfandel 2012 (260 kn) i na kraju cabernet sauvignon iz 2013 (mpc. 420 kn) i iz 2012. U Bornsteinu, koji ima priručnu kuhinju i funkcionira i kao bistrò, chef Kočiš priredio je četiri odlična slijeda, za svaku sortu po jedan prikladan. Violet Grgich, koja je od oca Mikea, danas 94-godišnjaka i u dobrome zdravlju, preuzela vodstvo nad tvrtkom i u SAD i u Hrvatskoj, stigla je, međutim, u Lijepu našu primarno iz drugih razloga: nedavno osjetno prošireni Grgićev podrum u Trsteniku na Pelješcu okreće se značajno i prema djelatnostima u turizmu, prije nekog vremena dovršeno je uređenje prostrane kušaonice za goste, a sad se treba riješiti i pitanje smještaja tako da pogon bude u potpunosti spreman za turističku sezonu iduće godine.    ♣

POŠIP UZ POEZIJU – Sjajna večer u zagrebačkoj vinoteci Bornstein: protagonisti su bili korčulanski pošip, tradicijska korčulanska spiza priređena na moderan način, i stihovi korčulanskog vinskog majstora Luke Krajančića. Upravo Krajančićevo bavljenje poezijom, za koje se zacijelo u javnosti zna dosta manje nego za Lukinu vinogradarsku i podrumarsku djelatnost, bilo je inspiracija prof. Mariji Vukelić iz Zagreba da organizira jedinstveno kulturološko-eno-gastronomsko događanje u doista krasnome ambijentu spomenute vinoteke/wine-bara na zagrebačkome Kaptolu. Dok se Luka Krajančić, nedavno proglašen najboljim vinarom Dalmacije za 2017, te večeri isticao kao vinar i pjesnik, dotle se s raznim Krajančićevim pošipima majstorski spojenim sa sljedovima iskazala kulinarska ekipa korčulanskog hotela Lešić Dimitri Palace na čelu sa chefom Markom Gajskime, a značajan doprinos cijeloj priči dao je, najavljen kao tajanstveni gost večeri, pjesnik Enes Kišević sa svojim stihovima i recitacijama. Kišević je, inače, upravo u vinoteci Bornstein točno prije deset godina predstavio svoju knjigu poezije 101 vino od vina, koja u sebi nosi cijeli jedan vinograd ustihovljenih grozdova te uglazbljena vina.

Marija Vukelić s Lukom Krajančićem, i, dolje, Enes Kišević

Večer je počela Lukinom uvodnom recitacijom o otoku Korčuli a nastavila se uz jelo gambero rosso i rosé  iz 2016 od plavca maloga. Krajančićeva posebnost: na etiketu je stavio svoje stihove – svojevrsnu odu sardeli, iako vrlo ukusnoj međutim neuglednoj, pogotovu s aspekta današnje gastronomije, ribici na kojoj su se prehranjivale mnoge generacije u Dalmaciji:

Sardela, ka i čovik, ima svoj značaj. I svoj put. Čovik gre krajen, a Sardela moren. Ma koliko hodili, važan je trag koji ostavimo. Zato digod mala čejad, ko i mala riba, budu veliki. Za rosé od plavca malega, Sardeli smo stavili peraju od morskega pasa. Da bismo je odredili velikon! To radi nas čejadi, jer Sardela je uvik bila tu kad smo je tribali. Njoj ni briga što je mala. Zato i je – Velika!

Kuharska ekipa Lešić Dimitri Palacea s Korčule i pošipi koje je ponudio Krajančić za ovu prigodu

Slijedili su komiška pogačica i plavac mali iz 2015.

Sardelu i čovika je stvorilo More. I cili svit. Vino je došlo iza tega i bez Mora i Sardele ne može. Sardela, Vino i More nas s otoka čine ovakvima kaki jesmo. Sardelu volimo na brodet, u soli, u marinadi, pečenu, sa grozjem i salatom, s dvi kapi uja i pečenom pogačom, vino volimo kad je lipo društvo, a more uvik. (s etikete)

Pošip Ježina 2016 serviran je uz kamenice.

Ženska ježina se kiti i reši da bi bila lipa. Mi s otoka znamo da tamo di je ona je čisto more, debeli hlad od bora, orošeni žmul i topli kruh. Tamo di je ona, senjat ćete čejad u grozdu, di ujutro rano s nogama u moru prisoćaju, smiju se i s prvim črčkima na bonaci kantaju. (s etikete)

Pošip Intrada 2016 popratio je sushi od brancina, škampe te butargu od cipla, a Luka je vino opisao rječima:

Posađena u oazama trudom skupljene zemlje okupane morem i suncem, taknuta 2500 godina dugom tradicijom vinarstva na Korčuli, Intrada će vas odvesti u zaboravljene ograde koje čuvaju miris mravinca, koromača, metvice i mažurana kao skrivene tajne. Odvest će Vas Korčuli – Crnom otoku utopljenom u beskrajno plavetnilo neba i mora u čijim se dubinama skrivaju uspomene davnih druženja i iščekivanja novih poznanstava.

Nakon Intrade i sushija slijedio je Pošip sur lie 2015, poslužen uz Jakobove  kapice.

Oživjelo u njedrima škrtog korčulanskog krajobraza, ovo vino nosi u sebi dio duge vinarske tradicije. Ispijajući ga, upoznat ćete dio otočke ljepote i osjetiti potrebu druženja. Želimo vam lijepe uspomene (s etikete)

I onda, barem po meni, najbolje vino večeri, od grožđa iz najstarijih vinograda – sjajan i kompleksan Pošip Korkyra Melaina 2015. Vezano uz ovo vino još jedna Krajančićeva posebnost: na etiketi QR kod, s podacima o Korčuli, vinogradarstvu i proizvodnji vina na Otoku, o sorti pošip… Butelja = mala otočka enciklopedija…

Vrlo zanimljivo vino iz kategorije tzv. narančastih – Pošip 2012, nastao od grožđa branoga dvadesetak dana nakon redovne berbe, te uz 100 dana maceracije za vrijeme koje se odvijala i alkoholna fermentacija, kao i uz dvije godine dozrijevanja u drvenoj bačvi. Ponuđeno je bilo uz korčulanski sir.

Naravno, nisu izostali desert na tanjuru i u čaši. Autorica slastice nazvane Barba Čičak je bila Tea Mamut iz splitske slastičarnice Oš kolač. Luka Krajančić za kraj je predvidio svoje desertno vino Pošip Opera 2009, za koje je kazao:

Opera nastaje samo u najboljim godinama i zajedno s otokom putuje. Putovanje je ispunjeno mirisima i ukusima sitnih  plodova kojima fortune trebaju da im rasprše sjeme i donesu sol, a bonace radi čežnje za novim putovanjima. Njemu su granica more i nebo. A Čoviku? I Čovik može bit Otok a vino Čovik, ali samo su u vinu i more i Otok i nebo i Čovik

Na kraju večeri odvažio se vlastitim pjesničkim kreacijama nastupiti i sommelier Šiniša Škaberna koji već duže vrijeme živi i radi u Istri. Posjećenost u Bornsteinu govori da i te kako postoji interes za ovakvim eno-gastro događanjima na intelektualnom nivou, pa je za nadati se da će ih, i to uskoro, biti još.  ♣

Narodni običaji

MARTIN JE u ZAGREBU, a i ŠIRE…. – Martin je u Zagrebu! A i šire… Službeno je u Metropoli bio prisutan gotovo cijeli tjedan, ako je suditi po kućicama na Trgu bana Jelačića u kojima je plešivičkim proizvođačima mladog portugisca omogućeno da nude svoju primeur kapljicu.

Na Trgu bana Jelačića održana je koncelebrirana vinska misa. Jedan od biškupa bio je Milan Ivančić s Plešivice. Vinski biškupi posjetili su i kućicu Stjepana Đurinskog, proizvođača vina i iz Kupljenova, koji se predstavljao svojom kapljicom, kušati su se mogli njegovi visoki predikati Graševina 2015 izborna berba prosušenih bobica i Traminac mirisnavi 2015, također ibpb, traminac je osvojio šampionski naslov na ocjenjivanju na Sabatini 2017, a graševina veliko zlato

Najbolje ocijenjeni novi mladi portugizac ove godne bio je onaj od gospodarstva Agro Damir Drago Režek s Plešivice. Na slici je sa svojom šampionskom ponudom Dragica Režek

Ceremonijal krštenja mošta na vino u režiji vinskog biškupa presvetlog Drelea

Martinjski jelovnik –krvavice češnjovke, restrani krumpir, kiselo zelje, patka, i (najbolje ocijenjeni) portugizac!

Vinski biškup presvetli Martin Drele bogme se nahodao i naputovao i naispripovijedao tih dana, a nešto je, hvala Bogu, i popio. Kamera agilnog Marka Čolića zatekla ga je najprije kod Rajka Cmrečnjaka u Svetom Urbanu u Međimurju gdje se uz Martinje slavila i 25. godišnjica podruma te, potom, u kušaonici Kurtalj u zagrebačkoj Novoj vesi, na urnebesnom krštenju mošta na vino, s oproštajem od prošlogodišnjeg kuma i proglašenjem novog kuma mladuhu, a taj novi kum je prof. Ivan Dropuljić, osnivač i direktor vinskog festivala Zagreb Vino.com.

Sjećanje na Drageca Režeka!

Martinje na Trgu bana Jelačića i u Kurtaljevoj kleti bilo je što se tiče tradicijskog mladoga vina u znaku portugisca iz 2017 Agro Damira Drage Režeka, pobjednika u nedavnom ocjenjivanju mladih portugizaca. Makar, treba pohvaliti i portugizac iz 2017 od domaćina! Osobno nazočni na Martinju kod Kurtalja bili su i Damir Režek i njegova mama Dragica Režek, ekspertica za vinogradarstvo Tate Drageca već dugo na žalost nema više fizički nazočnoga među nama, taj enolog i veseljak crvena lica koji je silno radio na promidžbi vinske i moguće turističke Plešivice i koji se iskazao sa zelenim silvancem, chardonnayem, sauvignonom, crnim pinotom i portugiscem, napustio nas je prije 10 godina, a njegov sin Damir najavljuje skorašnje druženje u znak sjećanja na dobričinu i stručnjaka Dragu… ♣

MIRAZ FERAVINA – Miraz je nešto vrlo vrijedno, a što djevojka donosi sa sobom kad stupa u brak. Pa je feričanacko Feravino u želji za stupanjem u ozbiljnu vezu s potrošačima odlučilo seriju svojih visokovrijednih eno-proizvoda označiti kao Miraz. Nakon prezentacije, prije nekoliko mjeseci, svoje bazne linije vina Dika, sad je, u zagrebačkom hotelu Westin javnosti Feravino pokazalo i tu svoju gornju kvalitativnu liniju Miraz. U njoj se nalaze vina od graševine, chardonnaya, frankovke, syraha te – u novome Cuvéeu 2015 – frankovka 50 posto, pa merlot, cabernet sauvignon i cabernet franc drugih 50 posto (10.000 butelja). Glavni enolog Feravina Marijan Knežević kazao je da je graševina Feravina sada na većoj prekretnici naime ta tvrtka priprema je u znatno serioznijoj izvedbi a to će reći da će idući Mirazi graševine biti s osjetno većom dodanom vrijednosti jer će sazrijevati u malim bačvama ali ne zato da vino izađe van kao drveno nego zato što će boravkom u pomno biranome drvetu dobiti na kompleksnosti. Crna vina Miraz od Feravina iz 2016, rekao je enolog-gost Feravina Matjaž Lemut iz Vipave, sva su proizvedena od posebno selekcioniranoga grožđa, sva su bila u drvu, u bačvicama, po 12 mjeseci, potom je za punjenje u butelju izabrana kapljica samo iz najboljih barriquea. Vlasnik Feravina Ivan Ergović, koji je izjavio kako je vinarija u Feričancima potpuno obnovljena i kako je opremljena najsuvremenijom tehnologijom, istaknuo je i da Feravino ide novim koracima prema svom zacrtanome cilju.

Matjaž Lemut, Ivan Ergović, Antonija Čeme (nova enološka snaga Feravina) i Marijan Knežević

– Želja nam je da Feravino postane najveća butik-vinarija u Hrvatskoj, s prepoznatljivim vinima što će steći svjetski glas, a da smo na dobrom putu potvrđuje nedavno osvojeno zlato za Cuvée Miraz 2015. na ocjenjivanju: Emozioni dal Mondo: Merlot e Cabernet Insieme u talijanskom Bergamu – kazao je Ergović. ♣

PJENUŠAVA BELICA KASTAVŠTINE – Hrvatska ima popriličan broj autohtonih sorata vinove loze ali se do sada na žalost uglavnom premalo vodilo brige o tom vrijednom potencijalu u cijelosti. Umjesto da se najprije vidi što se kao maksimum može s tim našim sortama postići krenulo se, valjda se tako mislilo – lakšim i komercijalno najprobitačnijim putem a to je sadnja najpopularnijih inozemnih kultivara poput chardonnaya, sauvignona, merlota, cabernet sauvignona itd. Postranili smo sortiment kao što smo silnim uvođenjem stranih posebice engleskih riječi postranili i hrvatski jezik… U novo vrijeme kad se vidi koliko nam je teško probiti se na međunarodnom tržištu i kad se vidi koliko je strana publika zasićena etiketama od spomenutih jednih istih francuskih kultiva pa odbija kapljicu od tih sorata iz zemalja kojima one izvorno ne pripadaju, počelo se ovdje malo razmišljati o zaštiti i revitalizaciji starih hrvatskih sorata na najbolji mogući način.

Ivana Puhelek i Edi Maletić

Udruga Belica Kastav iz Kastva potpisala je ugovor o projektu revitalizacije autohtonih sorata Kastavštine sa zagrebačkim Agronomskim fakultetom i na scenu je stupio naš znani ekspert prof.dr. Edi Maletić sa svojom ekipom u kojoj je i dr. Ivana Puhelek iz Svetog Ivana Zeline, privatno, inače, uspješna proizvođačica pjenušaca klasičnom metodom. U centru pažnje u Kastavštini je kultivar belica od kojega Kastavci proizvode mirno vino a sad s obzirom na pogodno tlo i odgovarajuću mikroklimu, podjednaku s onom kontinentalnom, svježijom, kao  i s obzirom na rastuću potražnju za mjehurićima razmišljaju i o pjenušcu, kao proizvodu s dodanom vrijednosti. Pod nadzorom prof. dr. Maletića i njegove stručne ekipe s fakulteta i na bazi vlastitog višegodišnjeg iskustva u produkciji pjenušaca dr. Ivana Puhelek u svom podrumu krenula je u pokusnu proizvodnju pjenušaca od belice, ali, treba dodati, i od nekih domaćih kultivara iz Vrbnika na otoku Krku. Bazno vino stiglo je iz svoje postojbine Ivani u Zelinu na šampanjizaciju. Neki pjenušci već su i desetak mjeseci u butelji na kvascu nakon druge fermentacije. Struka se s nekima sada igra u smislu optimalne dužine odležavanja na kvascu u boci i dodavanja ekspedicijskog likera, tako da će lokalni vinogradari/vinari dobiti preporuklu da li ga dodavati, u kojem sastavu i u kojoj količini, ili ga ne dodavati. Prof. dr. Maletić veli da se sada ista stvar razmatra i s vinima od starih sorata raširenima u Hrvatskom zagorju, konkretno riječ je u onima od kultivara belina starohrvatska čiji su sinonimi stara zagorska belina odnosno, internacionalno, heunisch weiss odnosno gouais blanc… (ta je sorta, podsjećam, roditelj chardonnayu!).  ♣

Marin Plenković, Zlatan otok

VINA CROATIA u BORDOŠKOM LA CITE DU VIN – Hrvatski vinari predstavili su se nedavno sa svojim eno-uradcima u Gradu vina (La Cité du vin) u Bordeauxu. U tome kompleksu koji mnogi rado nazivaju muzejem vina i koji je, čuje se, težak  više od pola milijarde kuna te koji kao posebnu atrakciju posjećuje vrlo mnogo turista, prostrana je vinoteka s kapljicom iz cijeloga svijeta, dakako i iz Hrvatske, a od najpoznatijih proizvođača Lijepe naše. Prezentacija Vina Croatia – vina mosaica u bordoškome Gradu vina organizirana je u režiji Hrvatske gospodarske komore, a, kako je rečeno, s ciljem da se kvalitetnom promidžbom Bakhov nektar iz Hrvatske učini poznatijime na međunarodnoj vinskoj pozornici, U Bordeauxu je sada hrvatsko vino prikazano kroz radionice i predavanja. Uz kapljicu predstavljeni su i najpoznatiji hrvatski kulinarski specijaliteti.

Hrvatska je – podatak od HGK –  na francusko tržište 2016. plasirala vina u vrijednosti od tek 56.000 eura. U istom smo razdoblju iz Francuske smo uvezli vina u vrijednosti od 4,6 milijuna eura. Dug je put, ali je i jaka želja da se taj omjer promijeni, kažu u Hrvatskoj gospodarskoj komori.  ♣

World Cheese Awards 2017, London

SIREVI ŠPIN IZ ISTRE MEĐU NAJBOLJIMA u KATEGORIJI SPECIJALNIH VRSTA – Na međunarodnom ocjenjivanju sireva World Cheese Awards 2017 u Londonu lijep uspjeh zabilježila je sirana Špin u sklopu porečke Agrolagune. Istrani su, u konkurenciji 3000 uzoraka iz 35 zemalja svijeta, osvojili četiri medalje! Evo i marki koje su dobitnici medalja, nije to loše znati upravo sada uoči Božića i Nove godine, kad je pojačana potražnja za delikatesama.

Zlatnu medalju – u kategoriji specijalnih sireva – dobio je istarski miješani sir u orahovome lišću, srebro je, također u kategoriji specijalnih sireva ali od mlijeka od više od jedne životinje, pripalo istarskom miješanome siru, jedno srebro dodijeljeno je, u kategoriji tvrdih sireva sa slatkim aditivima, istarskom siru s muškatom ruža, a broncom se, u kategoriji ekstra tvrdih sireva, zakitio Gran istriano.

World Cheese Awards najveće je svjetsko natjecanje koje više od 20 godina okuplja brojne proizvođače iz mliječne industrije iz cijelog svijeta, a u ocjenjivanju proizvoda sudjeluje više od 250 sudaca.

Istarski miješani sir u orahovom lišću: tvrdi punomasni sir od mješavine kravljeg i ovčjeg mlijeka, proizvodi se po tradicionalnoj tehnologiji metodom prešanja. Tehnološku zrelost postiže nakon 60 dana i tada se omata orahovim lišćem prethodno maceriranim u likeru od oraha. Miris sira je karakterističan za sireve iz miješanog mlijeka i s izraženom je notom mirisa po orahu, okus je pun i s karakteristikama ovčjeg i kravljeg  mlijeka, pomalo slatkast zbog odležavanja listova u likeru od oraha, ali i sa specifičnom notom blage i poželjne gorčine izazvane prisutnošću orahovog lišća. Sir se može degustirati kao samostalna delicija, uz aperitiv ili kao desert uz čašu desertnog vina.

Istarski miješani sir: miješani tvrdi punomasni sir, proizvodi se od kravljeg mlijeka uz dodatak do 30 posto ovčjeg mlijeka. Skladni spoj ove dvije različite lepeze aroma idealan je za one koji ne vole intenzivne ovčje sireve, a ipak vole sir s karakterom, nešto oštrijeg okusa od običnog kravljeg. U njemu se osjećaju blage note ovčjeg mlijeka, ali i putrasta aroma kravljeg mlijeka. Ugodne kiseline i slankasta mineralnost glavna su mu značajka. Nešto je prhkije strukture od kravljeg, dovoljno elastičan i podatan za rezanje.

Gran Istriano: tvrdi punomasni sir za rezanje koji starenjem postaje ekstra tvrdi sir za ribanje. Radi se od pasteriziranog punomasnog kravljeg mlijeka. Njegovo zrenje traje između 12 i 14 mjeseci. Prosječna težina koluta iznosi 11 kilograma. Gran Istriano je proizveden ne metodom prešanja, nego metodom samoprešanja pod vlastitom težinom. Iz tog razloga, bez obzira na starost, zadržava putrastu strukturu i topivost u ustima te mu se slatkoća starenjem intenzivira. Ovaj se sir može degustirati kao samostalna delicija ili kao poticaj za druženje uz čašu vina.

Istarski sir s muškatom ruža, novitet sirane Špin: tvrdi punomasni sir koji se proizvodi po tradicionalnoj tehnologiji proizvodnje metodom prešanja. Tehnološku zrelost postiže nakon 60 dana. Nakon perioda od 60 dana zrenja, dodatno dozrijeva u vinu od muškata ruže. Karakterističan okus sira obogaćen je slatkim notama muškata ruže. Blagi mliječni miris profinjen je dodatnom mirisa po ruži. Sir je zbog dozrijevanja u muškatu punog mirisa i okusa, tijesto je žute boje ali je kora poprimila izrazito tamno roza notu od vina u kojemu je sir zrio. Ovaj se sir može degustirati kao samostalna delicija, odnosno kao specijalni desert uz vino muškat ružu.  ♣

POTROŠNJA ČOKOLADE – Časopis Ja TRGOVAC iz Zagreba, koji često objavljuje rezultate raznih anketa i istraživanja o ponudi i potražnji/potrošnji nedavno se, s obzirom da smo upravo u predbožićnom i prednovogodišnjem ozračju, pozabavio čokoladom. Istraživanje o konzumaciji čokolade proveli su Ja TRGOVAC magazin i agencija Hendal na nacionalno reprezentativnom uzorku od 400 građana Hrvatske starijih od 15 godina. Tijekom istraživanja provedena je stratifikacija po šest regija i četiri veličine naselja uz metodu slučajnog odabira kućanstva i ispitanika unutar pojedinog kućanstva pri čemu je uzorak stanovništva uravnotežen prema spolu, dobi i obrazovnom statusu ispitanika.

Što se ispostavilo kao glavno? Da su kod kupnje čokolade podjednako važni porijeklo (s obzirom na zemlju proizvodnje) i cijena čokolade. Kad se bira između čokolada domaćih i stranih proizvođača, većina ispitanika (63,5%) opredjeljuje se za domaće proizvode, a više od polovice ispitanika (58,9%) navodi da cijena ima velik utjecaj na njihov izbor čokolade, te da kupuju isključivo čokolade na akciji.

Čokolada je namirnica koja se najčešće konzumira nekoliko puta tjedno, što kao svoj odgovor navodi 43,9% građana Hrvatske, a nešto manje, njih 33,5%, konzumira je nekoliko puta mjesečno. Za 10 posto građana čokolada je dio svakodnevne prehrane, a jednak broj ispitanika navodi da je konzumira rijetko, tek nekoliko puta godišnje. Vrlo mali broj (2,6%) ističe pak da čokoladu uopće ne konzumira.

Čokoladne table preferirani su izbor konzumenata čokolade – najčešće ih konzumira 91,3% građana. Ostali čokoladni proizvodi imaju male udjele pa tako 5,2 posto ispitanika konzumira praline, dok čokoladne prutiće konzumira 3,5 posto ispitanika. Pri konzumaciji čokoladnih tabli, oko trećine ispitanika navodi da odjednom pojede jedan red (32,3%) ili dva do tri reda (35,2%). Onih koji jedu više ima manje pa je tako 14,7 posto ispitanika koji pojedu pola table te 13,9 posto ispitanika koji smažu cijelu tablu. Vrlo skromnih konzumenata, onih koji pojedu samo jednu kockicu, imamo svega 4 posto.  ♣

BJELICA KAO POLIFENOLNA BOMBA! – Istarski maslinari kažu da su jako zadovoljni kakvoćom ulja što su ga dobili iz berbe 2017. Nedavno su predstavnici Agroprodukta iz Vodnjana u zagrebačkoj vinoteci Vivat Fina Vina prezentirali nekoliko svojih mladih jednosortnih ulja i mješavinu svih tih sorata nazvanu Aurum. Ulja Salvela, nastala od maslina iz maslinika Barbariga gdje su ulike uzgajali još stari Rimljani, pokazala su se uistinu upečatljivima. Svaka je sorta dala aromatski, začinski i intenzitetom svoje ulje, i nije svejedno uz koju hranu se koristi koje. Posebno su se osobnošću istaknula ulja od sorata bjelica i buža, a Salvelin stručnjak, koji naglašava da je ulje od bjelice izrazito bogato polifenolima (antioksidanti = zdravlje!) te da ono odlično prija uz snažniju hranu primjerice uz steakove a i uz crnu čokoladu, dok je npr. buža jako dobra za ribu. Punjenja mononosrtnih ulja su mala – u bočicama od po 0,25 lit, jedino je Aurum moguće dobiti u boci od 0,50 lit, ali i u limenci od tri litre. Bočice od četvrt litre stoje u maloprodaji 50 kuna, a Aurum u polalitrenoj boci 90 kuna, limenka Auruma od tri litre pak oko 270 kuna. Ugodno iznenađenje bila je ponuda na kušanje, uz ulja, i vina Medea od Agroprodukta iz berbe 2016 – bazna malvazija istarska s mpc. od 37 kuna, kažu u Vivatu, te jako dobra Malvazija 2016 Montiron (14,0 vol%), od grožđa iz starih nasada na crvenici bogatoj kamenom (mineralnost!), vino je nastalo sa 14 sati maceracije, dio mošta fermentirao je u hrastovim bačvama a dio u inoksu, slijedilo je pet mjeseci dozrijevanja vina na finom talogu uz batonaž, pa sljubljivanje vina iz drveta s onime iz inoksa. Maloprodajna cijena je 75 kuna!  ♣

VOERZIJEVO FAZONIRANJE – Mlado vino je na stolu, mnogi vinogradari/vinari već su u smislu obavljanja radova u vinogradu za ovu sezonu maltene zaboravili ovu najnoviju berbu. Ali o berbi se uvijek može govoriti ako se ima što reći i pokazati. A pijemontski vinogradar/vinar Roberto Voerzio iz La Morre, evo, na slici koja dovoljno govori, pokazuje kako izgleda njegovo grožđe u berbi. Nije riječ o fazoniranju radi fotografiranja samo za reklamu; prije koju godinu bio sam u njegovu vinogradu uoči berbe i vidio točno ovakve loptice na trsovima nebbiola (za Barolo) i barbere. A kako izgledaju originalni grozdovi nebbiola i barbere pokazuju također fotografije pored (barbera je na slici s dva grozda). Roberto Voerzio ide na vrlo niske prinose ne samo orezivanjem i poslije kad za to dođe vrijeme prorjeđivanjem grozdova na lozi, nego i rezanjem najdonjeg i slabije dozrijevajućega dijela izduženoga grozda, pa dobije ovakve forme. Vino je gusto, koncentrirano, kompleksno, pa i – koštaaaa!…

Barbera i nebbiolo

Prije kratkog vremena  u posjetu kod Roberta Voerzija bila je mala grupica naših, na čelu s Domagojem Dropuljićem, duboko uključenim u trgovinu vinom, tako da će vjerojatno biti moguće preko njega kao uvoznika i distributera kupiti Voerzijeve uratke poput nekoliko barola (Rocche dell’Annunziata, La Serra, Cerequio…), nebbiolo d’Alba, barberu d’Alba.  ♣

LOZA ZA VIŠESTRUKU UPORABU – Onaj tko posjeti vinorodne španjolske predjele Ribera del Duero i Rioja teško da se vrati kući a da nije kušao tamošnju izvrsnu janjetinu i tamošnja vina. Upravo vinova loza janjetini pečenoj na žaru daje dimenziju više. Vinova loza baš u tim krajevima pokazuje koliko je višeznačna – pejsažno, u kontekstu organoleptike, te tehnološki, u uzdržavanju vinograda i u procesu nastanka vina.

Uz to što daje grožđe za vino, uz to što u tijeku vegetativnog ciklusa estetski oplemenjuje krajolik, ona, kad odradi svoju sezonsku zadaću u vinogradu i oreže je se, dijelom služi za gnojenje vinograda a dijelom za podrumarsku zadaću i za vatru za roštilj, kad joj pak dođe vrijeme da se kompletno makne iz vinograda i da mjesto u vinogradu prepusti drugoj pa je se posiječe, njeno drvo služi također za vatru i za žar za pečenje mesa (upravo janjetine!). U vinskome podrumu loza će poslužiti kao – prirodni filter za vino. Šiblje koje se nakon berbe odreže s panjeva najprije se dobro posuši, potom ga se usitni u prutiće i složi u snopove što se spuste na dno posude u kojoj se odvijala alkoholna fermentacija.

Kad dođe vrijeme da se mlado vino odvoji od grubog taloga, šiblje je već dobro zasjelo tik pred otvorom kroz koji, pri pretoku, kapljica, tempom što ne dovodi do stresa, izlazi iz te posude u cijev u pravcu druge, čiste posude. Šiblje vinove loze sprječava da u cijev izlaze pokožica, grubi talog! Nakon što je pretok obavljen, šiblje impregnirano u vinu ne baca se, naprotiv, i te kako se korisno upotrijebi ne samo kao gorivo za pečenje nego i kao svojevrsni izvor aroma što mesu daju jedinstvenu draž. ♣

POVLAČENJE PARKERA i PREKID DOMINACIJE i BARRIQUEARobert Parker povlači se kao ocjenjivač bordoških vina, kojima je u posljednja gotovo četiri desetljeća i te kako pomogao u komercijalnome usponu u svijetu ali koja su i pomogla i njemu u stjecanju visokog autoriteta utjecajnog svjetskog degustator-kritičara. Parker, kojemu je gotovo 70 godina, već je u nekoliko navrata prije objavljivao svoje povlačenje, s najavom svojega nasljednika u osobi njegova suradnika Neala Martina, kojemu je još 2014. bio namijenio da se prvenstveno bavi bordoškim primeurima, dok je sebi ostavio recenziranje odležane kapljice izabranih bordoških etiketa. Po najnovijemu, Parker bi se ubuduće u smislu recenzija bavio samo kalifornijskim vinima, i to onima iz dolina Napa i Sonoma. Parker je odlučio i da još ostane na kormilu svojeg The Wine Advocate, kao glavni urednik, drukčije ni ne može jer je svoju reviju i vinski vodič 2012. prodao jednom trgovačkom društvu iz Singapura.

Robert Parker je svojim aktivnostima uvelike formirao ukus svjetske publike u kontekstu vina, a kako je osobno veliki ljubitelj snažnih strukturiranih i alkoholno jakih vina sa čvrstim taninom i s dosta aroma dobivenih od dozrijevanja u hrastovim bačvicama s jače paljenim dužicamna, upravo su takva vina snažno obilježila svijet proteklih par desetljeća. S Parkerovim postupnim povlačenjem pomalo se ukusi mijenjaju u posve suprotnom pravcu, dakle sad idu prema svježijim vinima s izraženijom voćnosti, s manje bariknih utjecaja u organoleptici i s dosta nižom alkoholnom gradacijom.

Robert Parker

Svakome razumnome i sklonome maksimalnoj prirodnosti, skladu i poštivanju zemljopisnog porijekla proizvoda te iz toga i proizlazeće tradicije u proizvodnji trebalo bi snažno zasmetati to, vezano uz trendove. Baš iz konstatacije o formiranju ukusa u ovome ili onome pravcu dovele su, eto, vino, za koje se rado u javnosti govori kao o daru bogova i kao najiskrenijem i najzdravijem piću, na kolosijek komercijalne manipulacije u interesu pojedinih trgovačkih lobija. Sigurno je da pretjerane utjecaje barriquea treba maknuti, jer oni zakrivaju izvornost i bitno narušavaju sklad, ali ne treba se bojati alkoholnih gradacija i ukupne kiselosti, niti manjih ni većih, pa ni nešto izraženijih tanina dakako ako je sve to slijed prirodnosti vezane uz terroir, a to je složeni termin što sadržava geografsko porijeklo, tlo, nadmorsku visinu, ekspoziciju vinograda, klimu i mikroklimu, sortu/sorte, pristup pri uzdržavanju trsja, termine berbe, tradicijske stilove vina i tradiciju u lokalnoj kulinarici te konzumaciji kapljice. To znači da je normalno da tamo gdje ima više sunca i topline u grožđu bude više sladora za veći alkohol u vinu, te da vino nekih sorti znanih po jačim taninima ima – pogotovu dok je mlado – izraženiju taninsku (ali ne nužno i zelenu!) komponentu, da s nekih terena dolaze mineralna i slana vina, s nekih tala i iz nekih sjevernijih klima vina s izraženijom kiselosti. Pa upravo to je bit: originalnost i raznolikost, a ne dotjerivanje i ušminkavanje organoleptike kako to odgovara osobnim afinitetima pojedinih utjecajnih kritičara te trgovačkim lobijima koji im, vrlo moguće, radi svojih interesa pomažu da postanu te, toliko koliko treba, i ostanu svjetski vinski gurui i da formiraju ukuse širih masa te tako sračunato utječu na plasman…  ♣

KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 10.2017 – THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE

 ⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t

SADRŽAJ/CONTENTS

PORTUGAIS NOUVEAU EST ARRIVÉ • G.E.T. i NA PAPIRU • JUBILARAC BALTAZAR • DOŽUPAN IZMEĐU VINSKIH KRALJICA • CRNJAC & ZADRO: I TE KAKAV RAZLOG ZA SLAVLJE! • STEVEN SPURRIER BRIDE VALLEY SPARKLINGS • VIŠENAMJENSKI BARRIQUE • PETNAEST GODINA HRVATSKIH VINSKIH VITEZOVA • TOP CRO-TURISTIČKIH 10 u 2017. • ISPODPOVRŠINSKI PAŠKI FOTO-SAFARI, RIBANJE, PLODOVI MORA SVJEŽI i DIMLJENI, VINA IZ PODMORSKOG PODRUMA • VIVAT FINA i PRIRODNA VINA • ROXANICH HERITAGE HOTEL • REVIJA PRŠUTA u TINJANU • DANI TARTUFA ZIGANTE • S PJESME NA VINOREL

__________________________________________

Mlado vino Zagrebačke županije

PORTUGAIS NOUVEAU EST ARRIVÉ! – Ili, u našem prijevodu te najave u nobl-bjelosvjetskom izdanju: Novi portugizac stigao je! Uskoro ćemo pjevati i EU pjesmu: Beaujolais nouveau est arrivé!

Godina 2017. u vinogradarskome smislu bila je u nas ranija, i domaći portugizac kao novo i mlado vino, naš beaujolais nouveau, dospio je ranije u fazu užitnosti za potrošnju.

Šampion na ocjenjivanju portugizaca 2017: Damir Drago Režek, u društvu s kolegom vinarom Dragom Kurtaljem kao domaćinom ocjenjivanja i znanim ugostiteoljem Bobom Čimburom iz Kurtaljevoj zagrebačkoj kušaonici susjednog restorana Baltazar

Pobjednički portugizac Agro Damir Drago Režek, u sredini, s prvim pratiteljima – portuigiscima od obitelji Kreše Režeka i obitelji Golubić

Krešo Režek sa suprugom

Renata Golubić

Iako je svojedobno Zagrebačka županija, s obzirom na dugu tradiciju mladog portugisca u Metropoli i okolici, uprla snage u popularizaciju upravo portugisca te je kreirala robnu marku Portugizac Plešivica, zadnjih godina dolazak mladog vina ovdje baš i ne prate neke osobite akcije, eto izostali su i festival portugisca u Zagrebu i ceremonijalno službeno otvaranje prve butelje spomenute županijske robne marke. Za razliku od nas, dobro organizirani Francuzi ne spavaju, oni su već odavno dobro smišljenim marketinškim aktivnostima svoj nouveau ili primeur progurali kroz cijeli svijet. Njihova fešta službeno počinje, to već i vrapci svih zemalja znaju, trećeg četvrtka u studenome… Ostavljaju nam, Francuzi, prije početka najezde njihovoga nouveaua, svake godine po nekoliko tjedana, odnosno taman toliko vremena da popijemo te malene količine portugisca koje imamo, potom caruju oni…

S obzirom na to da je, kako se, sa žaljenjem, ovih dana slikovito izrazila djelatnica Zagrebačke županije, Udruga Portugizac Plešivica na infuziji, klub Vinske zvijezde iz Zagreba, u želji da se portugiscu kao tradicijskom mladom vinu zagrebačke okolice ipak dade vjetra u leđa, pokrenuo je lani ocjenjivanje mladog portugisca. Ove godine i nastavilo se s degustacijom i vrednovanjem, a kušači – predstavnici enološke struke, sommelijerstva, ugostiteljstva, informativnih medija specijaliziranih za eno-gastronomiju – okupili su se pretposljednjeg dana listopada u simpatičnom domaćem ambijentu zagrebačke kušaonice vina plešivičkog vinogradara i vinara pa, otprije koju godinu, i ugostitelja Drage Kurtalja. Za ocjenjivanje je stiglo ukupno 14 uzoraka, od toga 11 mladih portugizaca, dakle iz berbe 2017, i tri starija – jedan iz 2016, jedan iz 2013. i jedan iz 2001. Jedan pak, iz 1995. kušan je naknadno, posve slučajno i, naravno, izvan službene konkurencije… Kao početno vino, za ujednačavanje, korišten je mladi portugizac od Drage Kurtalja. Kurtalj kao domaćin ocjenjivanja nije želio, da ne ispadne da je u sukobu interesa, dati to svoje vino na ovo oficijelno ocjenjivanje kod njega u lokalu, možda je poslije i požalio jer upravo i njegov portugizac pokazao se jednim od (naj)boljih u konkurenciji.

Nekoliko vina lijepo je govorilo kako o pedantnosti proizvođača tako i o tome da je na Plešivici 2017. bila sklona portugiscu.

Portugisci s ocjene

Šampionom za 2017. postao je portugizac Damira Drage Režeka, dok drugo mjesto dijele portugisci Krešimira Režeka i obitelji Golubić. Lijepo vino bilo je i ono što ga je na kušanje prijavio i poslao i Dominik Jagunić. Mislim da je Jagunić zavrijedio i priznanje za etiketu, naime vrlo je decentna, i živošću posve u skladu s pojmom mladoga vina.

Portugisci 2017: ocjenjivački žiri

Nedugo nakon što je ocjenjivanje završeno, u kušaonicu Kurtalj naišao je Damir Režek, taman u pravi čas da mu se zdravicom čestita na naslovu prvaka.

Portugizac 1995 od Drage Režeka, Damirova oca, pokazao se i izvrsnome svjetlu!

Kuća Agro Damir Drago Režek a i Krešimir Režek već godinama su konstante u jako dobrom portugiscu. U kakvoću portugizaca iz 2017 dvoje vicešampiona – Krešimira Režeka i obitelji Golubić mogli su se uvjeriti posjetitelji sajma Dani hrane Zagrebačke županije i grada Zagreba 2017., priredbe u zagrebačkom Boćarskom domu na kojoj su izlagali Josip Braje, Robert Braje, obitelj Vučinić, Krešo Režek, obitelj Majcenović, obitelj Jurkovac, Željko Gregorić, obitelj Golubić, Griffin-obitelj Ivančić, PZ Plešivica, međutim nisu sudjelovali ni Damir Drago Režek ni neki drugi od plešivičkih vinara znanih po dobrom portugiscu, a niti vodeći plešivički vinogradari-vinari Korak, Šember i Tomac.

Uz mr. Franju Francema, koji je godinama radio kao enolog u podrumu Mladina tako da dobro poznaje portugizac, u žiriju su sada bili još i prof. Ivan Dropuljić, osnivač i direktor najjačeg hrvatskog festivala plemenite kapljice Zagreb Vino.com, sommelier Tomislav Jakopović, te ustaljeni novinarski trio Vito Andrić, Ivo Kozarčanin i Željko Suhadolnik. Kasnije se pridružio i znani ugostitelj Bobo Čimbur, vlasnik restorana Baltazar. Cijeli tijek kušanja, a, poslije, i kombiniranje najboljih potugizaca s tipičnom jesensko-zimskom domaćom hranom iz kuhinje majstorice Andreje Štajnkler, kamerom je pratio fotić Julio Frangen. Za krunu na kraju pobrinuo se Čimbur koji je iz svojega podruma donio sjajni portugizac Drage Režeka (Damirova oca) iz 1995!

Priznanja za portugizac dodijelit će se u sklopu redovne službene podjele odličja kluba Vinske zvijezde na festivalu Zagreb Vino.com krajem studenoga.

Portugizac, znan i po sinonimima Vöslauer (Austrija), Blauer Portugieser (Austrija, Njemačka), Badner (Njemačka), portugalka (Slovenija), modry Portugal (Češka), portugais bleu (Jura, Francuska), autrichien (Francuska), portugues azul (Portugal), kek oporto (Mađarska; danas se međutim u Mađarskoj više ne rabi kek oporto nego se korsti portugieser), nije, kako naziv sugerira i kako neke priče vele, sorta iz Portugala, navodno donesena u 18. stoljeću u Austriju iz Porta od strane austrijskog veleposlanika u spomenutoj zemlji na Iberijskome poluotoku Johanna von Friessa, koji ju je zasadio na području Vöslaua. Ampelograf iz 18. st. Goethe tvrdio je da je portugizac isto što i portugalski moreto do Alentejo, međutim istraživanja na bazi DNA pokazala su da portugizac kao sorta nema domovinske veze s Portugalom, te sugerirala da mu je porijeklo u Njemačkoj odnosno možda i prije u Austriji, i to na njenu jugu. Portugalski sinonim portugues azul (plavi portugizac) nije, dakle, glavni naziv sorte, nego je prijevod u svojstvu sinonima.

U  njemačkim znanstvenim i istraživalačkim institutima, npr. i u onome glasovitome u Gailweilerhofu, ove su se godine, čini se, približili otkriću porijekla sorte portugizac. Na temelju ispitivanja zaboravljene ali i relativno nedavno pronađene sorte Zimmettraube i provedenim analizama DNA sve izvjesnije je da su portugizac, ali, navodno, i frankovka, sorte porijeklom iz Donje Štajerske, što bi moglo značiti da izvorno pripadaju i području na kojemu se danas prostire Slovenija, moguće i sjeverozapadnome djeliću Hrvatske uz sadašnju državnu granicu sa Slovenijom…  ♣

G.E.T. i NA PAPIRU – G.E.T. je udruga za promicanje Gastronomije, Enologije i Turizma, a prije koju godinu utemeljili su je Tomislav Stiplošek i Silvija Munda. G.E.T. Report  je informativno sredstvo na pomoći za ostvarenje spomenutog zadanog cilja. Nakon duže prisutnosti na elektroničkim medijima, G.E.T. Report, koji je inače u domeni vinskog turizma ustanovio godišnju nagradu Bijeli grozd, sada je i na papiru. Prvo tiskano izdanje neslužbeno je predstavljeno posljednjeg dana berbe plešivičkog vinogradara/vinara Drage Kurtalja u krugu njegove kušaonice u zagrebačkoj Novoj vesi, gdje je u prvoj polovici listopada Kurtalj ceremonijalno skinuo nekoliko preostalih grozdova. Kurtalj je dakako pravu berbu na Plešivici imao ranije, dosta ranije nego inače, i za ovu prigodu svojega kasnog zagrebačkog trganja mogao je već donijeti – novi mladi portugizac. Ovaj tekući crni mladuh odlično se uklopio u malu proslavu tiskanog prvijenca G.E.T. Reporta.

Na slici su Tomislav Stiplošek i Silvija Munda s prvim brojem G.E.T. Reporta, u društvu s Dragom Kurtaljem i njegovom suprugom Dubravkom, u zdravici za svijetlu budućnost revije.

Što se tiče G.E.T. Reporta kao revije, evo tehničkih podataka: osovina su dakako Stiplošek, kao glavni urednik, i Silvija kao tehnički, pomoć im novinarskim prilozima pomaže nekoliko suradnika (Martina Bek i Otto Barić). Časopis je mjesečnik, zamišljen da se plasira samo putem pretplate, dakle neće ga biti na kioscima. A-4 je formata, u boji je, ima 72 stranice, a neki su tekstovi objavljeni i na engleskom jeziku.  ♣

JUBILARAC BALTAZAR – Kultni zagrebački restoran Baltazar, koji ove godine slavi 35. obljetnicu postojanja, neko je vrijeme poslovao u znaku čuvena tri kralja – Baltazara, Gašpara i Melkiora. Dvorište u Novoj vesi već je dugo ugostiteljski kompleks – objekt Baltazar je image gradio na mesnim jelima, a jedna od ostale dvije jedinice primarno se bavila ribom, druga je pak radila kao wine-bar i bila je pozornicom uspješnih vinskih i enogastronomskih događanja u kojima je neko vrijeme značajnu ulogu imala i revija Svijet u čaši. Ali vrijeme ide, sve se mijenja, i vlasnik Slobodan Čimbur smatrao je da je došao trenutak za novitete. Odlučio je, sigurno i potaknut lijepom okruglom obljetnicom, preurediti nekadašnji riblji hram i otvoriti fine dine&wine prostor B 35 (=Baltazar, 35 godina). Savjetima mu je pomagao i pomaže mu afirmirani zagrebački sommelier i predavač Hrvatskog sommelier kluba Mario Meštrović, a u kuhinji mu pak ruku daje mladi ali već iskusni chef Dario Bionda, koji je zanat pekao u znanim restoranima Monte Mulini, Bevanda, Bistrò Apetit…  Kako je najavljeno, radi veće dinamike u ponudi B35, koji ima samo sedam stolova, menu će se češće mijenjati, a isto tako i izbor vina što će se preporučivati uz pojedine sljedove.

Čimbur, na slici s Biondom, ovih je dana iz svojega podruma, gdje smo, inače, vidjeli mnogo prašnjavih boca što se na prvi pogled doimlju da ih je bolje zaboraviti, izabrao jednu nasumce, pa da vidimo što se kroz svo to vrijeme dogodilo s vinom. Riječ je bila o suhoj graševini kasne berbe od Vlade Krauthakera iz 1992, dakle iz vremena početaka znanog kutjevačkog enologa kao samostalnog proizvođača vina. Vino se pokazalo, naravno, nakon toliko godina, drukčijime, ali i u vrlo zanimljivom svjetlu, svakako prikladno da se kao nešto drugo i nešto zanimljivo ponudi i (ne bilo kojemu, nego vinski verziranome) gostu, ali, dakako – u posebnoj prigodi odnosno uz pomno izabrano jelo. E, tu opet do izražaja dolazi upravo sommelier: njegov je zadatak ne tek da sugerira koja vina naručiti za restoran i koje vino adekvatno preporučiti gostu, nego i da vodi brigu da su vina u podrumu dobro skladištena, te da – i iz ekonomskih razloga! – povremeno otvori koju (stariju) butelju i kontrolira kondiciju kapljice pa da vidi je li neko (starije) vino još za poslužiti, ako jeste da dade prijedlog kako i kada, međutim ne tek da ga proda da ga se riješi što prije nego da gost bude zadovoljan i da se onda o tome razvije priča, naime dobra priča dovodi novog, i dobrog gosta.Mario Meštrović rekao je da upravo radi na tom slučaju!..   ♣

DOŽUPAN IZMEĐU VINSKIH KRALJICA – Dvadesetčetverogodišnja Lucija dolazi iz obitelji koja se generacijama bavi proizvodnjom grožđa i vina te na tradicionalan način po vlastitoj recepturi spravlja aromatizirano vino bermet. Lucija Fabek iz Samobora, studentica četvrte godine Ekonomskog fakulteta, nova je vinska kraljica Zagrebačke županije za 2018. godinu. Svečanost krunidbe, popraćena promocijom najboljih vina i vinara Zagrebačke županije, upriličena je u hotelu Westin Zagreb. Lentu je novoizabranoj kraljici stavio zamjenik župana Zagrebačke županije Hrvoje Frankić, a krunu je predala dosadašnja Vinska kraljica Lucija Šember.

Lucija Fabek je 16. po redu vinsku kraljicu Zagrebačke županije. Prva pratilja joj je Danijela Uvodić iz Marije Gorice.  ♣

CRNJAC & ZADRO: i TE KAKAV RAZLOG ZA SLAVLJE! – Bogme, i te kakav razlog za slavlje: kompanjoni Ivan Zadro iz Domanovića, osnivač hercegovačke vinarije Zadro, i Miljenko Mićo Crnjac, vlasnik mljekare u Livnu (kojeg li spoja: žilavka i blatina & livanjski sir!), imali su ove godine sjajnu berbu – prije berbe! Osvojili su, na ocjenjivanju Decanter World Wide Award 2017, dvije platinaste medalje, jedno srebro, jednu broncu i jedno priznanje-preporuku! Platinasta odličja su za Žilavku 2016 i Blatinu 2015, srebro je pripalo Cabernet sauvignonu 2015, bronca crnjaku Rondo 2015, a preporuka Chardonnayu 2016.

Odličja su isporučena u rujnu, u vrijeme prave berbe, s kojom su zadovoljni, pa su C&Z i te kako imali razloga za veselje. Zadro i Crnjac, na slici, priredili su veliku proslavu u prepunom zagrebačkom restoranu Okrugljak (s više strabna čujem da Okrugljak Bože Crnjca radi k’o zmaj, da obara s nogu, i stalno je pun; bravo!) najprije je bilo kušanje vina-laureata, uz priklane male zalogaje, a potom obilna večera, i zabava uz tamburaški sastav i Branka Uvodića… ♣

STEVEN SPURRIER BRIDE VALLEY SPARKLINGS – Malo tko povezan sa svijetom eno-gastronomije ne zna za Stevena Spurriera, vinskog trgovca, pisca i edukatora, tijesno povezanog s jednom od najutjecajnijih vinskih revija na svijetu – Decanterom, te povezanog i s velikim međunarodnim ocjenjivanjem vina World Wide Award što ga Decanter organizira već godinama u Londonu. Istodobno, vjernojatno malo tko zna da je Steven Spurrier sa suprugom Arabellom vlasnik vinskog posjeda The Court House Estate Bride Valley Vineyards u Južnom Dorsetu u Engleskoj, te da tamo proizvodi engleski pjenušac, u kategorijama Blanc de Blanc (od chardonnaya, s 20 mjeseci odležavanja na kvascima u butelji), zatim Brut Reserve (50 posto pinot meunier, 30 posto chardonnay i 20 posto pinot crni, s izlaskom iz podruma nakon tri godine odležavanja na kvascima, i Rosé Bella (od pinota crnoga te s nekih 10 posto chardonnaya, na tržište izlazi nakon dvije godine odležavanja na talogu u butelji). Sad su mu na tržištu pjenušci iz berbe 2014.

Steven Spurrier sa suprugom Arabellom

Spurrierovi, čije pjenušce je nedavno na imanju Villa Istenič na Bizeljskom prezentirao Mario Tomeković, u posljednje vrijeme zaposlen  kao sommelier u Londonu,  imaju farmu s ukupno  oko 80  hektara površine, od čega je oko 10 ha vinograda smještenog na izrazito vapnenačkome tlu i na ponajboljim jugoistočnim, južnim i jugozapadnim pozicijama, a zasađenog s 42.000 loza. Sorte su chardonnay, pinot crni i pinot meuniere, u francuskom rasadniku Guillaume (koji je svojedobno dosta radio i sa hrvatskim i slovenskim vinarima!) pomno je izabrano za lokalne eko-uvjete najpovoljnijih sedam klonova chardonnaya (55 %), četiri od pinota crnoga (25 %) i dva od pinot meunierea.

Spurrier je u vino ušao kao trgovac još 1964. godine, u Londonu. Četiri godine poslije vjenčao se i preselio u francusku Provenceu, a potom je došao u Pariz i 1971. u najužem središtu grada postao vlasnikom malog vinskog boutiquea Les Caves de la Madeleine. Godine 1973. osnovao je prvu francusku privatnu vinsku školu pod nazivom L’Academie du vin. Sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća vraća se u London i koncentrira se na podučavanje o vinu, pisanje o vinu, savjetovanje vezano uz vino. Već više od 20 godina on je kolumnist i degustator revije Decanter. Njegova supruga Arabelle kupila je krajem osamdesetih godina farmu u Južnom Dorsetu i dvadesetak godina tu se odvijala klasična lokalna poljoprivredna proizvodnja, uz uzgoj ovaca. Steven kao vinski čovjek nagovorio je suprugu da se okrenu i vinogradarstvu, i prva berba grožđa u vinogradima Bride Valley bila je 2011, pjenušac je izašao na tržište krajem 2014…  ♣

VIŠENAMJENSKI BARRIQUE – Dosjetila su se braća Hrvati: barriquea se nakon što je u svrhu dozrijevanja vina korišten tri-četiri puta ne treba rješavati – život on može lijepo nastaviti kao utočište za grah, na Danima hrane Zagrebačke županije i grada Zagreba rekli bi bažulj. Pedantni vlasnik bačvice snašao se u izbjegavanju da mu grah dobije po drvu ili vaniliji, kako je vidljivo, pobrinuo se da bažulj ne bude u izravnom dodiru s drvom.  ♣

PETNAEST GODINA HRVATSKIH VINSKIH VITEZOVAMilenijska fotka Marka Čolića: hrvatski vinski vitezovi ispred velebne zagrebačke katedrale! Ima ih bogme dosta, ali na slici nisu samo oni, tu su i neki gosti iz vana, među njima i neuništivi veliki viteški vođa Tintera Tombor te naš Mate Kliković iz Gradišća, gdje je najprije nastala Bratovština panonskih vinskih vitezova, koja je onda prerasla u Bratovštinu europskih vinskih vitezova. Bratovština hrvtskih vinskih vitezova okuplja veći broj uglednih ljudi odavde, a ovaj sastanak u Zagrebu bio je prigoda da se u jubilarnoj godini hrvatskoga reda neki članovi promaknu u viši čin, pa su tako u viši rang ušli Juraj Mihaljević, Vlado Krauthaker, Đuro Horvat, Petar Cota…  Nakon skupa u Zagrebu, na novom susretu vitezova nedavno su bili naši u Željeznom u Gradišću…  ♣

Dani hrvatskog turizma

Laureati na slici s premijerom Andreejem Plenkovićem

TOP 10 u 2017 – Na nedavnim Danima hrvatskog turizma obznanjeno je tko su aktualni Top-10 u hrvatskome turizmu. Pa, evo: u kategoriji Kulturne turističke atrakcije godine: Kneževa palača u Zadru; u kategoriji Turistički događaj godine: varaždinski Špancirfest; u kategoriji Invencije u turizmu: Family Hotel Amaris; u kategoriji Marina godine: Marina Frapa u Rogoznici; u kategoriji Restoran godine: Villa Ariston iz Opatije. Zanimljivo je da su u najužoj konkurenciji za trofej bili i San Rocco iz Brtonigle i Esplanadin Zinfandel’s, a da u toj istoj užoj konkurenciji nije bilo rovinjskog Montea koji nosi Michelinovu zvjezdicu!. U kategoriji Kampa godine pobjednik je Camping Resort Lanterna Poreč, dok je u kategoriji Najbolje turističke agencije šampion Uniline Travel Company iz Pule. Hotelom godine proglašen je rovinjski Monte Mulini. Turistička destinacija godine: Split. Nagrada Anton Štifanić pripala je Anti Mrvici iz splitske Jadrolinije, dok je nagradu za životno djelo primio Niko Bulić, nekad direktor Hrvatske turističke zajednice.

A gdje je Dubrovnik? ♣

Turistička ekskluziva

ISPODPOVRŠINSKI FOTO-SAFARI, RÍBANJE, PLODOVI MORA SVJEŽI i DIMLJENI, VINA IZ PODMORSKOG PODRUMA…Ma, di toga ima? Sjediš doslovce na moru, i uživaš vidom, mirisom i okusom u jedinstvenom ambijentu i brojnim čarima što ih taj ambijent pruža. Ma ki to more platit?

Kod Zadranina Marka Duševića, koji na Pagu u uvali na osami na južnoj strani otoka ima pogon za uzgoj i preradu školjaka i, gle, za odležavanje vina u buteljama pod morem – prava platforma za – elitnu turističku ponudu! Koja može trajati kroz gotovo cijelu godinu, npr. vikendima, koja ne pretpostavlja dolazak većeg broja gostiju odjednom, koja se bazira na za gosta polurobinzonskom doživljajnom aspektu – poslovnjacima će omogućiti efikasno opuštanje npr. ronjenjem (Dušević ima potrebnu opremu ne samo za sebe nego i za više osoba), plivanjem, pomaganjem u dizanju mreže… dakle identificiranje s prirodom i lokalnim načinom života i upoznavanje jednog specifičnoga posla. K tome, tu je i uživanje u plodovima mora iz ekskluzivnog izvora i baš i na samome tom ekskluzivnom izvoru!

Taj turistički segment čak i ne bi trebao značiti neki značajniji utrošak vremena domaćina na gosta, do mjere da mu pravi jače probleme u obavljanju njegova svakodnevnog redovnog posla, a, opet, može domaćinu donijeti i te kako lijep prihod!

Marko, koji uz uvalu ima obiteljsku kuću i koji bi mogao ponekom takvom gostu ponuditi smještaj, razmišlja o netom spomenutoj turističkoj opciji, međutim, s obzirom da je sada uistinu, što se veli, Marica za sve u tom svom cor-businessu oko uzgoja i prerade školjaka, ipak bi radije pričekao da u susjedstvu proradi kamp s pet zvjezdica otvaranje kojega je najavljeno za dvije godine, naime dotle se Marko nada učvrstiti i malo i proširiti proizvodnju, angažirati u poslu i nekog suradnika, pa bi turistička priča išla lakše. Zasad na ovaj doživljaj koji spominjem prima povremeno ponekog prijatelja – ali to je i te kako dobro kao uhodavanje, jer stječe iskustvo i rutinu i u tom, gostinjskome dijelu, a, bogme, kako i tkogod naiđe rode se i nove (dobre) ideje…

U provjeru Duševićevih potnencijala stigli su nedavno Marku u goste na Pag znane i cijenjene osobe iz eno-gastro faha – Ivan Dropuljić iz Zagreb Vino.coma (na kojemu Dušević izlaže svoje proizvode), Mario Meštrović, sommelijer i iskusni ugostitelj, predavač o sommelijerstvu i savjetnik u ugostiteljstvu, te Ivo Kozarčanin, urednik u 24sata specijaliziran za eno-gastronomiju. I ne mogu se nadiviti, kako je sve bilo lijepo…

Marko Dušević glavninom se bavi dagnjama, koje dimi i konfekcionira za prodaju. Uz dagnje, u određenoj količini ima i volaka, repove škampa, filete trlje. Uzgoji i preradi godišnje oko 10 tona školjaka. A u podmorskom podrumu na nježnom ljuljuškanju drži po godinu i više dana butelje od oko 20 vinskih podruma iz Hrvatske i Slovenije, riječ je o vinima proizvedenima, kaže, od ukupno nekih pedesetak sorata. Zahvaljujući očito kakvoći i posebnosti svojih proizvoda te svojoj marljivosti dosta se dobro pozicionirao na tržištu, naglašava kako radi s oko 20 ponajboljih restorana u Hrvatskoj, dio produkcije izveze u Sloveniju, posebice na Bled i u Goriška brda, a sad mu se otvaraju Italija i Austrija. Upravo 6. studenoga predstavlja se sa svojim delicijama na festivalu narančastih vina u Beču…  ♣

Komorni festivali

VIVAT FINA PRIRODNA VINA – Zagrebačka vinoteka Vivat Fina Vina okupila je na mini – ili, možda bolje reći, komornom – festivalu na temu vina rađenih prirodi prijateljskim pristupom proizvođače Jo Ahearne MW sa Hvara, Giorgija Claija, Veraldu, Damira Dobravca i Roxanicha iz Istre, Tomislava Tomca iz Jastrebarskoga, Ducala (Svečina, uz austrijsku granicu) i Gordiju (iz okolice Ankarana) iz Slovenije, Ronco Severo (Colli orientali del Friuli) i Dragu (Collio) iz talijanske Furlanije, te Gernota Heinricha iz Burgenlanda u Austriji. Mladen Rožanić, koji je zauzet oko svog projekta hotela i vinskog podruma u Motovunu – vidi prilog u nastavku, te Clai, Veralda i Heinrich samo su poslali vina, na žalost nisu bili i osobno nazočni.

Doček na ulazu – uz Ivanu Valić i Anu Ivančić iz Vivata: na stolu vina iz istre (Clai i Veralda) i Austrije (Heinrich), a oko stola plešivički proizvođači Tomislav Tomac, Antonio Ivančić (proizvođač vina iz amfore i uvoznik amfora) i Dominik Jagunić.  Jagunić je debitant u sferi narančastih vina, počeo je s berbom 2017. a na maceraciju stavio je rajnski rizling

Ivana Valić prezentirala je Heinrichov orange, riječ je o mješavini sivog i bijelog pinota (77 % i 33 %) iz 2015, maceracija je trajala 21 dan, potom je vino dozrijevalo 16 mjeseci u rabljenom francuskom barriqueu. Heinrich je, smatrajući da je tako u potpunosti na kolosijeku ovoga tipa vina, kapljicu napunio u bocu od terakote. Kad se vino popije ostane lijepi ukrasni suvenir

Jo Ahaerne MW

Jo Ahearne MW već duže vrijeme živi u Svetoj Nedjelji na Hvaru i tu proizvodi vino od lokalnih sorata pošip, bogdanuša, kuč, drnekuša, plavac mali… Svojih vinograda nema, pa kupuje grožđe, od, kaže, sedmero provjereno dobrih hvarskih vinogradara koji imaju trsje na boljim pozicijama. Uz vina Plavac mali 2014 i Pošip 2016 s pet posto kapljice iz 35-dnevne maceracije, donijela je i vino Wild Skins, mješavinu pošipa, bogdanuše i kuča od kojih je pošip macerirao 35 dana, bogdanuša 10, a kuč četiri, zatim i rosé od drnekuše, sorte što dobro uspijeva na većim visinama i što su je nekad na Hvaru proizvođači vina u manjoj količini miješali s plavcem da bi on imao bolju kiselost i svježinu. Danas drnekuše, žali se Jo, na Hvaru ima ukupno još jedva 1,5 hektar

Cep Gordia i, lijevo, Martina Tomac

Andrej Cep Gordia iz Ankarana, za istim stolom kao Martina Tomac, pokazao je obećavajuću orange mješavnu malvazije istarske, te sivog i bijelog muškata dobivenu uz četirimjesečnu maceraciju u amfori. Vino je još u bačvi

Damir Dobravac

Damir Dobravac iz Rovinja – lijepa ali još premlada Simfonija 2011, mješavina malvazije istarske (70 %) i chardonnaya (30 %) s 15 dana maceracije u bačvi i sa četiri godine dozrijevanja u drvu

Mitja Loduca Ducal iz Svečine – izvanredni, upečatljivi Rajnski rizling 2013, potom Rajnski rizling 2011 a, onda, i vrlo lijepi Laški rizling 2015. S  berbom 2015. Ducal je krenuo i u maceracije u amfori, vino, koje je još u drvenoj bačvi, prošlo je maceraciju od osam mjeseci.

Stefano Novello Ronco Severo iz Italije, s Borisom Ivančićem, vlasnikom tvrtke Vivat Fina Vina, i sa Sašom Špirancem, oduševljenima Friulanom 2015 riservom, te rebulom i sivim pinotom iz 2015.

Ivančić Novello i Špiranec

Bilo je kapljice klasičnoga izgleda i one tzv. narančaste, od bijelih sorata s dužim maceracijama popraćenim alkoholnim vrenjem. Očito je da svatko i kroz oblike maceracuije i dozrijevanje nastoji pronaći neku svoju optimalnu varijantu, koja će ga dakako u pozitivnome smislu razlikovati od konkurencije.

Ducal – Mitja Lo Duca

Na malome prostoru popriličan broj lijepih i zanimljivih vina, najviše su me se dojmili standardno sjajni uradci našega Giorgia Claia (Malvazija sv. Jakov 2015., jako dobar Ottocento bijeli iz ne dobre 2014!), pa Pošip 2016 u kojemu je pet posto vina što je 35 dana maceriralo u inoksu, i dinamični i elegantni Plavac mali 2014 (Sveta Nedjelja, 20 mjeseci dozrijevanja u barriqueu od slavonske hrastovine) od Joe Ahearne kao i od Ducala dva rajnska rizlinga, jedan iz 2011 (godina dana u drvu plus godina dana u inoksu) a drugi (rekao bih i kralj toga popodneva) iz 2013, s dvije godine drveta i jednom godinom u inoksu, sjajan im je bio i laški rizling iz 2015.   ♣ 

ROXANICH HOTEL Mladen Rožanić iz podruma Roxanich krenuo je u veliki pothvat – podizanje Roxanich Heritage Wine Hotela! Pohvalit će se da su građevinski radovi u središtu Motovuna već debelo u tijeku. Ukupna vrijednost cjelokupnog projekta je oko 79 milijuna kuna, od toga na sam hotel otpada 48 milijuna kuna, investicija u podrum je pak oko 31 milijun kuna. Dio sredstava je, čujem, osiguran od Europske Unije temeljem nacionalnog programa pomoći sektoru vina od 2014 do 2018, a iznosi oko 9,9 milijuna kuna. U povodu početka izgradnje za javnost su govorili su govorili župan Istarske županije Valter Flego, načelnik Općine Motovun Tomislav Pahović, te Denis Ivošević, direktor Turističke zajednice Istarske županije, kao i Idis Turato, nagrađivani arhitekt čiji je Arhitektonski biro Turato projektirao cijeli kompleks.

Odabir starog motovunskog podruma kao mjesta za izgradnju novog vinskog centra ima za cilj širenje djelatnosti na turizam, kulturu i organizaciju raznih tematskih događanja vezanih uz filozofiju vina. Roxanich Heritage Wine Hotel svojim će radom, vinskom i gastronomskom ponudom biti  intimno povezan s Motovunom i Istrom, a suradnjom s domaćim proizvođačima hrane potrudit ćemo se dodatno afirmirati autentični doživljaj Istre. Tome će pomoći i naši budući zaposlenici, očekujemo da ćemo ih zaposliti između 25 i 30. Izgradnja hotela za nas je svojevrsni povratak u Motovun, mjesto od kuda je prije desetak godina i krenula naša vinska poslovna avantura, naglasio je Rožanić prisjećajući se i početaka Vinarije Roxanich.

Hotel, za koji se očekuje da bude gotov do sljedećeg ljeta, prostirat će se na gotovo 3000 kvadratnih metra, imat će 28 hotelskih i četiri apartmana, restoran, bar, trgovinu, konferencijske dvorane, kuhinje, saune, servisne prostorija i garaže. Roxanich Heritage Wine Hotel i vinski podrum s radom bi trebali krenuti s početkom ljetne turističke sezone sljedeće 2018. godine.  ♣

Festival pršuta u Tinjanu 2017

SLANI POSUŠENI SVINJSKI BUTOVI KOJI SE SLATKO JEDU! – U Istri se u listopadu događa svašta nešto, puno lipih stvari. Među ostalime i festival pršuta u Tinjanu. Istarski, dalmatinski, kraški, parmski (di Parma), štajerski (Austrija), štutgartski (da, Njemacka!), pa jamon iberico…

Šampion 2017: Mladen Dujmović…

…i šampion 2017 Eurodelikatese, iz Dalmacije

Ove godine u Tinjanu su na strukovnom ocjenjivanju izabrana dva kralja pršuta: jedan je šampion iz Istre – Mladen Dujmović, a drugi iz Dalmacije – Eurodelikatese.

Pršuti veći, manji, plećke, a bilo je i drugih mesnih prerađevina poput kobasica, salama, čvaraka. U šatoru među pršutima u Tinjanu i nešto što s pršutom pa ni s mesom nema veze – kolači!

Pisinum

Na štandovima Baba Delicija i Pisinuma goleme mrcine – posušeni butovi od po 13 i 14 pa i do 20 kilograma, od svinja koje su težile i više od četiri kvintala!

Cijene raznolike, uglavnom visoke, ali razumljivo – ipak je riječ o posebnoj deliciji. Kod Španjolaca, čija je inače pata negra toliko razvikana i slovi kao vrlo vrlo skupi proizvod, rezani pršut jamon iberico nudio se po cijeni od 115 kuna za 10 dag, a naše pak simpatčne dame u narodnoj nošnji cijenile su dalmatinski pršut Roca po  600 kuna za 10 dag. Španjolci su za svoju plećku u cijelome komadu tražili 150 kuna  za kilogram, dok su netom spomenute Dalmatinke za cijeli but tražile 270 kn po kilogramu.

Baba delicije

Posjetitelja dosta. Koliko je sebi tko priuštio a koliko je tek razgledavao, eh – to je pitanje. Ovakav sajam pršuta samo je jedanput godišnje i vrijedilo je zavući ruku u džep pa kušavati. Kako sam primijetio, rezani pršut nudio se u porcijama od po 10 dag na više, možda bi trebalo i ovdje, kao što sam vidio na festivalu pršuta u susjednoj nam zemlji, uvesti i mogućnost plaćenog kušanja i manjih količina, npr. od po jednu lijepu krišku tako da i onaj tko ima tanji novčanik i tko ne može puno jesti bude za svotu što je smije potrošiti u stanju kušati više uzoraka od različitih proizvođača. To da publika kuša što više, i od raznih pršutara bilo bi dobro i s edukacijskog aspekta, naime od upućenijih i obrazovanijih stvara se kvalitetan potrošač…

Jamon iberico

Izložen je i pršut u kojemu je svojedobno uživala i tv-zvijezda Kremenko!

Roca

Igor Zlatkov, nadareni umjetnik koji na Cresu od drveta izrađuje pladnjeve za posluživanje hrane i pića predstavio je, vješanjem kriški poput rublja, novu tehniku sušenja pršuta ili šunke koji su još gnjecavi pušteni na tržište…

Organizator festivala iskoristio je privlačnost pojma pršut da uokolo šatora s pršutarima okupi i proizvođače sira, zimnice, ponuđače raznog sezonskog povrća i voća, i vina. Kao izlagače susreo sam bračni par liječnika (Olivier Ertzbischoff i Jaqueline Marovac, na slici sa kćerkom) u mirovini koji se u Istri vrlo dobro snašao u proizvodnji plemenite kapljice Koquelicot (pjenušcima i bijelim vinima dodan je crnjak Nomad od merlota, cabernet sauvignona i terana)…, pa je manifestacija bila utoliko bogatija. Srećom, i vrijeme je odlično poslužilo…  ♣

Pršuti iz Stuttgarta i iz austrijske Štajerske

Igor Zlatkov

Njegovo veličanstvo tartuf

Giancarlo Zigante

ZIGANTE TRUFFLE DAYS 2017 – Jesen je prava sezona za gljive, a Istra je područje koje se diči s najcjenjenijom vrstom – tartufom. Nalazišta su većma u dolini rijeke Mirne, kod Livada podno Motovuna. Istra je povlašteno područje jer ima svježeg tartufa kroz gotovo cijelu godinu, k tome dok kod Francuza preteže crni tartuf a kod Talijana bijeli, dotle u Istri dobro uspijevaju i najznačajniji bijeli i tri vrste crnoga, objasnit će sommelijer Žarko Mitrović.

A kako je tartufar i ugostitelj te, od prije koju godinu i proizvođač vina za tržište, Giancarlo Zigante, kao pronalazač najvećeg tartufa na svijetu završio u Guinnessovoj Knjizi rekorda, logično je da upravo njegov restoran – Zigante u Livadama bude značajan centar za uživanje u jelima s tom plemenitom gljivom. Na prostoru uz taj restoran svake jeseni održava se eno-gastro festival Dani Zigante tartufa. Manifestacija je pod šatorom i odvija se vikendom, od 10 do 19 sati, a ove godine startala je 16. rujna, te će trajati kroz 10 vikenda, veliko finale je predviđeno za 18. i 19. studenoga. Lijepo uređeni interijer šatora svojevrsni je izložbeno-prodajno-konzumacijski eno-gastro salon s prikazom bijelog i crnog tartufa te s prerađevinama od tartufa, primjerice raznim namazima, gotovim umacima za tjesteninu, ali i prerađevinama od mlijeka i mesa obogaćenim tartufom, primjerice sirevima, raznim salamama, a tu je i maslinovo uljem s tartufom… Naravno da se na štandovima nalaze i selekcije vina domaćina Zigantea i drugih istarskih proizvođača. Izloženi artikli mogu se kupiti za ponijeti kući, a mali zalogaji i čaša vina mogu se kušati hodajući u obilasku izlagača, za goste koji se opredijele za ozbiljna jela uređeni su u šatoru posebna kuhinja i restoranski prostor kao dodatak ponudi klasičnog Ziganteova restorana. Za kreacije brine znani chef Damir Modrušan…   ♣

Chef Damir Modrušan sa svojom kreacijom na bazi tartufa,te sommelier Žarko Mitrović dok gostu riba tartuf na jelo

KLAUDIO IPŠA ZAGRIZAO ZA VINO… – Nije mu bilo dovoljno to što igra u prvoj – ne samo domaćoj nego i međunarodnoj! – ligi maslinova ulja, pa je zagrizao i za  – vino.  Pedantan kakvime se pokazao s maslinama i uljem, Klaudio Ipša postaje sada i te kako konkurencija ne samo istarskim vinarima nego i proizvođačima vina u cijeloj Hrvatskoj. Krenuo je temeljito od početka: najprije se pobrinuo za jako dobru poziciju za vinograd, riječ je o lokaciji Santa Elena, na flišu na proplanku na 420 metara nadmorske visine na brijegu iznad njegova sela Ipši i po tartufu znanih Livada, u susjedstvu Motovuna. Zasadio je 21.000 trsova, konkretno sorte malvaziju istarsku, pinot sivi, teran, refošk i merlot. Odlučio se, s obzirom na prednost nezagađenog teritorija, na vinogradarstvo i podrumarstvo na prirodi prijateljski način, da dobije što čistiji i zdraviji finalni proizvod. Konzultirao se s vinogradarima i vinarima koji slično razmišljaju, potražio je i enologa savjetnika i našao ga u Matjažu Lemutu Tiliji, i sa sinom Ivanom počeo proizvoditi vina i od bijelih sorata s dužim maceracijama popraćenima alkoholnom fermentacijom, da i u bijelome vinu dobije polifenole koje resi antioksidativna aktivnost. Maceracije provodi u otvorenim kacama u dužini od 11 pa i do 25 dana, uglavnom one traju najmanje toliko koliko traje i alkoholno vrenje, koje se, inače, glede temperaturnog maksimuma vrti oko 24 Celzijeva stupnja. Vino potom odlazi u bačvice, s time da bijelo u drvu na finom talogu i uz povremeni bâtonage bude barem 10 mjeseci, poslije je na redu dakako punjenje u bocu i odležavanje neko vrijeme. Malvaziju i sivi pinot puni samostalno, a od merlota i refoška u omjeru pola-pola radi cuvée. Kad trsje terana stasa, najvjerojatnije će se grožđe te sorte, ako ne svo a onda u određenome dijelu, pridružiti merlotu i refošku. Smisao je, veli ipša, dobiti iskreno vin terroirea. Malvazija istarska, refošk i teran jesu sinonim Istre, a francuz merlot je već jako jako dugo prisutan u Istri gdje jako dobro uspijeva pa ga se može smatrati debelo udomaćenim kultivarom.

Sad su na tržištu aktualna Ipšina vina Malvazija 2015, Sivi pinot 2015 – oba posve suha i sa 14 vol %, te Santa Elena crno 2015 za koje je najbolje još strpiti se s konzumacijom i pričuvati ga.

Na slikama je Klaudio Ipša u svom vinogradu Santa Elena, uz nasad u rodu te uz sasma mlado trsje, zatim u svom podrumu i, dakako, s maslinovim uljem 2017, koje sam imao priliku kušati netom izneseno ispod preše – a kakvo je nego odlično! ♣

S PJESME NA VINOREL! – Nakon dugo godina sreo sam je u vinoteci. Zadarska pjevačica vedrih nota Marina Tomašević izabrala je pravo mjesto gdje se široj javnosti može lijepo pokazati u novom svjetlu – kao slikarica koja radi tehnikom vinorela, dakle kao boju koristi vino. Kao likovnjak ostala je vjerna glazbenoj estradnoj sceni: evo, iz njena ateljea, nekoliko uspjelih portreta znanih naših pjevača i skladatelja Gibonnija, Miše Kovača, Tomislava Ivčića, Tončija Huljića, Olivera Dragojevića, Vinka Coce, Jolea, Tomislava Bralića…   ♣

Marina Tomašević

KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 09.2017 – THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE

 

SADRŽAJ/CONTENTS

Turizam: ŠAMPIONSKE HRVATSKE KUĆE ZA ODMOR • ERDUT WINE & BIKE & MUSIC • SANTINY IZ SVETE NEDELJE • IWINETC NA PROLJEĆE u BUDIMPEŠTI • ČARI ZAGREBAČKOG EL TORA • Bellevue Mali Lošinj: PODUKA IZ ENOGASTRONOMIJE i UŽIVANJA • Berba 2017: AUSTRIJANCI ZADOVOLJNI URODOM • Feravino: TRGANJE KAO TEAM-BUILDING • ŠAŠAVA GODINA – ZA POSLASTICE IZ AMFORE! • Tomci: MARKETING, i KAKO GA SVLADATI… • JASKANSKE VINSKE SVEČANOSTI 2017 • ODLAZAK KRALJICE – JASTREBARSKO SE TRESE • KUPUJMO HRVATSKO: 20 GODINA • PAŠKI SIR BOGATIJI ZA DVIJE ZLATNE MEDALJE • HRVATI VOLE BOMBONE • CROATIA-VINO u BEČU • VINAKOPER VINAR 2017 u SLOVENIJI • OKUSI POSAVJA S PJESMOM DALMACIJE • NARANČASTI KELHAR • VILLA ISTENIČ: MEĐUNARODNI KLUB 20 VELIKIH PJENUŠACA • LES EFFERVESCENTS DU MONDE / PJENUŠCI SVIJETA 2017 • OTVOREN PUPITRES • WINE & MUSIC ENO EKSPERTA: TREĆA SREĆA • DANI OTVORENIH BUTELJA • LYON: VIGNERONS DE NATURE • BUĐENJE KOD GRAVNERA • Toscana: SAVEZ PROIZVOĐAČA GAIOLE IN CHIANTI (CLASSICO) • BIONDI SANTI u RUKAMA FRANCUZA! • CERVIM i BRDSKO VINOGRADARSTVO • WINE TO GO u LIMENCI

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

________________________________________

Turizam

Danijela Čavlović

ŠAMPIONSKE HRVATSKE KUĆE ZA ODMOR! – Vila Vista Zamask u Istri, Vila Sreser s Pelješca, Vila Falcon Rook iz Konavala i Vila Vadediji kraj Žminja proglašene su u Bruxellesu najboljima u izboru Best European Holiday Home (BEHH). Time je Hrvatska postala apsolutni pobjednik, osvojivši naj-nagrade u čak četiri od osam kategorija – najbolja obiteljska kuća (Falcon Rook), najoriginalnija kuća (Vista Zamask), najbolja kuća na obali (Pelješac Sreser) i najbolja wellness kuća (Vadediji Žminj). Čestitke!

Nagradu BEHH treću godinu zaredom organizira European Holiday Home Association. Svečanom proglašenju su prisustvovali predstavnici najvećih europskih tvrtki koje se bave obiteljskim smještajem (poput AirBnB-a, Novasola, Interhomea i HomeAwaya).

Inače, Hrvatska je u ovome izboru imala čak 12 finalista od ukupno njih 64 u osam kategorija, i već to je odličan rezultat uzme li se u obzir da su turističke zemlje poput Francuske i Italije imale samo po dva predstavnika u finalu. Više finalista od RH imala je jedino Velika Britanija, koja je na kraju osvojila tri nagrade. U izboru je ukupno sudjelovalo 18 zemalja iz Europe.

– Ovo je sjajan uspjeh hrvatskog obiteljskog smještaja u turizmu i potvrda da se ovaj sektor razvija u pravome smjeru. Sve veća prepoznatljivost smještaja u domaćinstvima, kojih je prema posljednjim brojkama 92.000, dokazuje kolika je važna specijalizacija ponude, brendiranje destinacije i edukacija domaćina, na čemu intenzivno radi Zajednica obiteljskog turizma pri HGK. – rekla je Danijela Čavlović (na slici), zamjenica predsjednika Zajednice obiteljskog turizma HGK, koja je bila uključena u odabir najboljeg europskog smještaja kao jedini hrvatski predstavnik te je ujedno u Bruxellesu preuzela nagrade u ime pobjednika. ♣

 

Vlatko Stefanovski, Leb i sol

ERDUT WINE & BIKE & MUSIC – Doživljaj za pamćenje! I da – to je strategija kontinentalnog turizma: dovesti goste na prag vinarija (zapravo: ne samo vinarijâ, nego i ponuđača drugih visokokvalitetnih i za neki kraj specifičnih roba, usluga, sadržaja… – prim. ur.) na nezaboravan doživljaj, ali ne i pod (vašarski) šator i (ne uvijek) s tamburicama. Valja se jače okrenuti prema urbanom turistu (i iz inozemstva!) koji želi sport, vrhunsku glazbu (u ovome slučaju riječ je bila o majstoru Leba i soli Vlatku Stefanovskome), vrhunsku domaću hranu i vino, šetnju kroz vinograd, bobu grožđa i griz mirisne vinogradarske breskve, poziv na tajnu večeru… A da bi domaćinu zanimljiviji turisti odlučili poći do vinarija, mora im se pokazati da te naše čudesne vinske destinacije – postoje, a i što sve nude. Prvo mi domaći, da ih podržimo i sâmi dođemo, da gradsku vrevu malo češće zamijenimo izletima, a onda da se dobar glas širi dalje, kako privatno, tako i preko vinskih i turističkih sajmova vani, pravom promidžbom na pravim adresama u svijetu. Sve je moguće uz malo volje, ideja, međutim i novca – kako onoga od sâmih vinara koji trebaju prepoznati važnost marketinga te i njihovog ulaganja u njega, tako i onih gore koji prepoznaju ili trebaju prepoznati vrijednost tih ideja na regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini. Lijepo je to napisala prof. Marija Vukelić, vrlo aktivna u objavama na društvenim mrežama ali i u organizaciji različitih što poučnih što marketinški vrijednih akcija u sferi eno-gastronomije. ♣

 

Hotel Santiny * * * *

Direktor Zdenko Posavec u jednoj od hotelskih konferencijskih dvorana

SANTINY iz SVETE NEDELJE – Već je prije neko vrijeme radio, i to punom parom, naime smještajni kapaciteti posve su mu popunjeni, posebice Nijemcima, Austrijancima i Talijanima, a službeno mu je otvorenje bilo sredinom rujna. Napisano te izgovoreno po tome kako je napisano vodi nas prema Francuskoj, ali inspiracija pri krštenju nije došla iz tog pravca, nego od hrvatskog naziva mjesta gdje se objekt nalazi i naše sklonosti talijanizaciji naziva, posebice kod ugostiteljskih objekata, pa i činjenici da nam stiže puno gostiju upravo iz Italije. Tako se krenulo od Santa (Santa Domenica = Sveta Nedelja), čemu je prirodano Inn, u značenju svratište, ali SantaInn nije se činilo otmjetnime ni kao napisano niti kao izgovoreno. Pa je onda posljednje slovo I zamijenjeno bjelosvjetskime Y, i nastalo je Santiny, s asocijacijom Francuske, a ne – govori li se o zastupljenosti gostiju po državama – niti Italije niti  Austrije ni Njemačke…

Riječ je o hotelu i restoranu Santiny * * * *  u Svetoj Nedelji između Zagreba i Samobora, konkretno na adresi gdje je nekad bio vrlo znani riblji restoran Babylon. Objekt je blizu turističkog Samobora i tik uz autoput, dakle za dolazak vrlo prikladan i za Zagrepčane i za prolazne turiste, a to i činjenica da je smješten u poslovnoj zoni sa čak 165 snažnih tvrtki te da u okolici nudi mogućnost za sportsku aktivnost i rekreaciju posebice joggingom i vožnjom biciklom (popularno među poslovnjacima!) daje nadu u uspješno poslovanje, kaže veselo Zdenko Posavec, direktor, prekaljeni ugostitelj s vrlo dugačkim stažom u struci i s bogatim iskustvom stečenim u više ponajboljih hrvatskih hotelskih kuća. Postojeći prijašnji objekt potpuno je obnovljen i dobiven je moderan ambijent s puno i prirodnog osvjetljenja danju, sa 24

Chef Ivica Fajt

visokokomforne i tehnički (TV, mogućnost pristupa internet, WI FI…) odlično opremljene sobe – ukupno je 56 kreveta, zatim s restoranom s 50 mjesta s time da se pomicanjem pokretne stjenke prema susjednoj prostoriji kapacitet može proširiti za 30 mjesta, te s dvije tehnički supermoderno opremljene konferencijske-kongresne dvorane za po 50 odnosno 30 osoba. Ispred hotela prostrana je ljetna terasa koja se uskoro planira premjestiti a tu gdje je ona sada niknuo bi dodatak postojećem hotelu – građevina s, u prizemlju, wellness-spa centrom (masaža, jacuzzi…; predviđena je mogućnost, po narudžbi, personalizacije prostora dakle da ga u rezerviranome vremenu koristi koji par ili mali broj međusobno poznatih i bliskih osoba), te sa slastičarnicom i kafićem. Na katu bi se uredile još dvije gostinjske sobe.

Ideja je, dodaje Posavec, da se restoran prezentira ne kao tek dio hotela nego kao posebno istaknuta jedinica. Nekad su ovamo hodočastili ljubitelji dobre papice i kapljice, pa je logično da se tradicija visoke gastronomije nastavi. Chef kuhinje je Ivica Fajt, također s iskustvom u nekoliko uglednih zagrebačkih hotela i uz više uglednih hrvatskih kuhara. Posavec veli da je restoran visoke kategorije nužan baš ovdje, kao logična premosnica između finih restorana Zelendvor u Staroj samoborskoj, te Gabreka, a i Grgosove spilje u Otruševcu kod Bregane.

Restoran Santiny: hladno i toplo predjelo, te, dolje, glavno jelo i desert

Vrijedno je svakako napomenuti da se Santiny glede namirnica što je god više moguće oslanja na OPG-ove, uvelike baš i lokalne, te da cijene hrani i vinu, unatoč četirima klasifikacijskim zvjezdicama, uglavnom nisu (barem zasad) pretjerane. Restoran Santiny inače dopušta da gost sa sobom u lokal donese svoju butelju, a usluga otvaranja boce te korištenja čaša i sjedenje za sa sniježno bijelim stolnjacima opremljenim stolovima naplaćuje se 100 kuna… ♣

 

IWINETC na PROLJEĆE u BUDIMPEŠTI – IWINETC su organizacija i vodeće svjetsko događanje vezani uz vino, kulinariku i turizam. Događanje bude u trajanju od tri dana, od kojih su dva posvećena konferencijama a treći radionicama. Cilj je pronaći nove zanimljive i atraktivne uz (lokalnu) eno-gastronomiju vezane turističke destinacije, otkriti sve adute koje ta odredišta pružaju, te širiti i unaprjeđivati edukaciju pa tako stvarati kadrove kompetentne za odgovarajuću valorizaciju dotičnog prostora a i svakog posebno od tipičnih resursa što ih taj prostor nudi. Organizacija IWINETC osnovana je 2009. u Penedésu (znanome po pjenušcu cava) u Kataloniji u Španjolskoj, a sa svojim programima gostovala je 2011. u Portu, 2012. u Peruggi, 2013. u Zagrebu, 2014. u Tbilisiju, 2015. u Champagnei, a 2016. na Siciliji. Iduće godine, s jubliarnim desetim izdanjem, bit će, od 10. do 12. travnja, u Budimpešti, u hotelu Budapest Marriott*****

Planiraju se 25 različitih predavanja i okrugli stolovi, primjerice i s Felicity Carter, glavnom urednicom časopisa Meininger’s Wine Business International ugledne njemačke izdavačke kuće Meininger Verlag, pa s Paulom Richerom, višim partnerom Genesysaaplikacije vezane uz tehnologije putovanja, turizma i ugošćavanja, a i sa Judith Lewis, s područja marketinga (Search & Online Marketing Authority). Prilike će biti za niz tzv. B2B susreta, a i za otkrivanje Mađarske kao atraktivnog eno-gastro odredišta za turiste. Poseban naglasak bit će na područjima Etyek, Eger i Tokaj, kamo će se organizirati putovanje i obilasci, kaže direktor IWINETC-a Anthony Swift. U izlagačkome dijelu prezentirat će se i vinogradarsko/vinska odredišta iz raznih krajeva svijeta, moći će se kušati vina ne samo iz Mađarske nego i iz drugih zemalja, konkretno Armenije, Bugarske, Italije, Grčke i Španjolske.  ♣

 

ČARI ZAGREBAČKOG EL TORA – Španjolci imaju svoje arene, a mi, bogme, svoje!

Chef Mario Mihelj: Quesadilla, gusta juha od kukuruza, brancin ceviche, losos tiradito, te, dolje, zapečena hobotmnica, svinjska rebrica,BBQ beef tacos, pirjana obrazina iberico

U tamošnjoj areni – tlo je pijesak, a španjolski izraz za pijesak je upravo arena, čar je tamo vezana uz borbu s bikom (el toro) kojemu se svi dive ali zapravo katarza je i gromko se plješće tek kad je kompletno svladan. U našoj španjolskoj areni El Toro u Zagrebu poprište je pak uza stol, tanjur i čašu.. Ali, i tu druga strana izgleda atraktivno i za divljenje, a također i tu je potrebno i te kako se potruditi se da je se kompletno svlada… ♣

 

PODUKA IZ ENOGASTRONOMIJE i UŽIVANJA – Restoran Bava hotela Bellevue u sastavu lošinjske grupacije Jadranka krenuo je s radionicama na kojima je, uz pomoć tamošnjih chefova, moguće naučiti prigotavljati određena jela, sljubljivati vino s njima i – uživati u obroku koji ste osobno prigotovili. Chefovi Bellevuea pokazuju kako prirediti npr. gastronomske specijalitete upotpunjene antičkim začinima što se rabe i danas, zatim gastro-specijalitete s mediteranskim začinima, objašnjavaju vrijednosti pojedinih namirnica, reagiranje namirnica na okolinu, postupanje s namirnicama. Broj osoba za taj tečaj minimalno su dvije, a maksimalno ih je osam. Radionica traje oko četiri sata, a početak je u podne. Jezici prezentacije su hrvatski i engleski. Cijena, koja ovisi o prijavljenome broju sudionika ali u svakom slučaju prelazi 1000 kuna, obuhvaća  poduku pod stručnim vodstvom kuhara, namirmice potrebne za izradu jela, radnu odjeću, edukaciju sa sommelijerom o vinima koja se sljubljuju s pripravljenom hranom, te mogućnost uživanja u pripremljenome obroku u tri slijeda. ♣

 

Berba 2017

Franz Reihardt Weninger iz gradišćanskog Horitschhona, blizu granice s Mađarskom: iz 2017. osobito dobra trebala bi biti crna vina!

AUSTRIJANCI ZADOVOLJNI URODOM! – Zanimljivo: brojna nevremena praćena tučom, te ektremne vrućine i suša ljeti nisu, tvrde Austrijanci, ozbiljnije naštetili berbi 2017! Rado će se pohvaliti da su iz ovogodišnje sezone imali potpuno zrelo i zdravo grožđe! Čak i količinski situacija je, tvrde, jako dobra, pogotovu u odnosu na 2016. kad su zbog kasnih mrazeva imali dosta štete tako da su proizveli jedva dva milijuna hektolitara. Iz berbe 2017 očekuju, po riječima predsjednika Udruge vinogradara  Johannesa Schmuckenschlagera, oko 2,3 milijuna hl vina.

Evo što je Schmuckenschlager rekao o tome kako su austrijski vinogradari parirali dugoj vrućini i suši: Dosta se koristilo navodnjavanje kap po kap, a tamo gdje nema postavljenih cijevi za vodu skidalo se grožđe da se što više odtereti trs. Sreća je bila to što je sredinom kolovoza u nekoliko navrata kišilo, u posljednjem i pravom trenutku za vinovu lozu i grožđe, i to je bilo presudno da dozrijevanje ipak bude kako treba. Specifičnosti sezone 2017. odrazit će se na povšenom alkoholu u vinu i na nešto nižoj ukupnoj kisleosti od uobičajene, količina je tek nešto manja od všegodišnjeg prosjeka stoga što su bobice grožđa zbog perioda suše s nešto manje soka.

Štajerska je, čujemo, manje patila od suše i vrućina i očekuje podjednako i dobra vina i solidnu količinu. Burgenland također očekuje solidnu količinu i posebno dobra crna vina, Donja Austrija i Beč pak očekuju, kaže se, uglavnom normalnu berbu glede količina.  ♣

 

Feravino

TRGANJE i KAO TEAM-BUILDING – Na Goveđoj glavi, najboljem vinogradskom položaju Feravina u Feričancima, vikend u sredini rujna bio je posebno veseo. Natjecanjem u berbi grožđa službeno je završena prva sezona atraktivne team building-ponude. Feričanačka berba grožđa postoji kao jednodnevni turistički program koji u okruženju vinograda i šume provjereno zabavlja, opušta i puni baterije.

Druženje u vinogradu nakon odrađenog branja nastavlja se u Vincilirskoj kući, obnovljenom ugostiteljskom objektu Feravina, uz bogat slavonski stol, gostoljubive domaćine i tamburaše te dakako uz vina iz podruma Feravina. Stari podrum Feravina, sagrađen 1804. u središtu Feričanaca, najbolja je polazna točka za feričanačku vinsku pustolovinu.

Ivan Ergović, čelna osoba Feravina

Tu se doznaje da je feričanačko vino kroz povijest bilo vjerni pratitelj poznatim piscima i skladateljima ovoga kraja. Česti gost ovdašnje plemenitaške obitelji Mihalović bio je i Franz Liszt, znani skladatelj koji je inspiraciju za svoja glazbena djela pronalazio upravo u vrhunskoj (i) feričanačkoj kapljici.

Feravino danas ima ukupno 125 hektara vinograda. Nakon najprije pobranih 720 tona grožđa, za kraj je ostavljeno 14 hektara frankovke, osam hektara cabernet sauvignona i cabernet franca. Plan je bio ukupno iz 2017. pobrati oko tisuću tona. Berba je inače počela 24. kolovoza, najranije ikad u povijesti Feravina. a prvi je za branje odabran rizling rajnski, kasna sorta ali u ovome slučaju trgana rano jer je bila predviđena za pjenušac.

Marijan Knežević, glavni enolog Feravina

Inače, glavni enolog Marijan Knežević veli da je odlučeno ne samo to da se svaka pozicija bere i vinificira zasebno, nego i da se na najboljim mikrolokacijama dio grožđa, posebice od crnih sorata, ostavi i za nešto kasniju berbu, da se ostvari bolja fenolna zrelost. Kasnije, u podrumu, moguće je igrati se spajanjem najboljih partija iz ranije i najboljih partija iz te kasnije berbe da se dobije kompleksno, puno i čvrsto strukturirano ali istodobno i ne prealkoholno, dakle skladno i elegantno vino.

– Sezona 2017. pamtit će se kao iznimno vruća i sušna. Berbe su počele neuobičajeno rano, čak tri tjedna ranije u odnosu na protekle godine,  jer u grožđu se naglo nakupljao slador. Zrioba nije odgovarajuće pratila tako brzo nakupljanje šećera. Strahovali smo od gubitka  kiselina, a time i aroma. Ranijim trganjem kod bijelih sorata dosta se postiglo glede očuvanja kiselina i aroma, tako da smo proizveli vina što će po svojim karakteristikama biti na tragu berbi 2009., 2011. i 2012., koje su bile odlične kvalitete. Crne sorte grožđa planirali smo brati u više navrata, neke parcele ranije nego inače, pa i mjesec dana ranije, a neke poslije, dosta kasnije, u punoj fenolnoj zrelosti. Parcele se beru i vinificiraju zasebno kako bi svaki položaj pokazao svoj potencijal u ovoj zahtjevnoj godini. Rječju: teška godina u vinogradu, međutim pravodobna berba s obzirom na tip vina i primjena najboljih tehnologija u podrumarstvu trebale bi osigurati ponovno visokokvalitetna vina – kazao je Marijan Knežević.

Iz tabora Feravina novost je i prva mješavina frankovke, merlota, cabernet sauvignona i cabernet  franca. Riječ je o Cuvéeu Miraz 2015., suhom vinu modernog stila, za koje je grožđe brano na  trima feričanačkim položajima – Srednjaci, Zoljani i Goveđa glava. ♣

 

ŠAŠAVA GODINA za – POSLASTICE iz AMFORE! – Šašava vinogradarska godina 2017. Ekstremno niske temperature u zimi, mraz, tuča, nevremena, ekstremno visoke temperature ljeti, nagle promjene temperature od danas do sutra, suša, a kad je trebalo grožđe ubrati – lije, curi, pa lije, pa curi…

Kakvo vino očekivati iz takvih okolnosti?

Traminac 2017

Martina kao Diogen – u bačvi!

Neki vinogradari koji su se, iako bi možda i rado bili pričekali još koji dan, odlučili za berbu u prvoj polovici rujna dok kiša nije preuzela svoj, kako vidimo na raznim područjima, kobni ples, moguće su bolje prošli (količinski) nego oni što su čekali…

Obitelj Tomac iz Jastrebarskoga kaže da je zadovoljna ubranime, a kao znak potvrde tome i u znak sjećanja na ludu godinu odlučila je iz berbe 2017. na polugodišnju maceraciju u amforu staviti – traminac te, naravno posebno, i sauvignon! Obje te aromatične sorte sad su po prvi put metnuli u amforu, da vide kakav će one dati rezultat. Pionirski istraživalački duh kod Tomaca očito ne jenjava. I jednog i drugoga vina bit će po oko 2000 litara. Traminac je iz vinograda s panjevima starim 30 godina, trsova je oko 6000. Dok su sa sauvignonom izlazili kao zasebnim vinom u klasičnoj izvedbi, grožđe traminca rabili su zajedno s grožđem drugih na Plešivici tradicijskih kultivara iz njihovih starih nasada, za bazni pjenušac. Ove godine u amforu nisu išli sa kod njih uobičajenima chardonnayem i rizlingom rajnskime. Chardonnay su uglavnom usmjerili prema pjenušcima… Nakon što prođe maceracija, vina iz amfore sele u velike bačve, o unutarnjoj čistoći kojih inače brigu vodi Martina Tomac, i u tim bačvama dozrijevat će dvije godine.  ♣

MARKETING, i KAKO GA SVLADATI... – Još nisam naišao na ovakav sjajan marketinški pristup kod bačvara, ali jesam kod – jaskanske vinogradarsko-vinarske obitelji Tomac… Nije čudno što su vina Tomac ne samo s tijelom, nego i s dušom… ♣

 

POVIJESNI DOGAĐAJ ZA PLEŠIVICU? – Hoće li se to pokazati povijesnim događajem za Plešivicu, kako je rekao jedan od sudionika skupa, i je li napokon sada doista došlo pravo vrijeme da Plešivica ozbiljno krene, kako je rekao drugi sudionik skupa, u stvaranje od sebe ozbiljne vinske i turističke destinacije?

U Jastrebarskome je za predstvnike vinskih trgovaca, ugostitelja i informativnih medija, uvodno u već tradicijsku rujansku manifestaciju Jaskanske vinske svečanosti,  održana radionica Pjenušci s Plešivice koja je, rečeno je, po prvi put u tome gradu okupila izabranu šestoricu – nazvani su jaskanskom pjenušavom reprezentacijom – od čak mogućih, navodno, danas već 16 do 17 tamošnjih proizvođača pjenušaca, kategorije što je uz mirna vina od rizlinga rajnskog te chardonnaya a u novije vrijeme i od sauvignona bijeloga i pinota crnoga te narančastih vina (i iz amfore), postala jedan od zaštitnih znakova Plešivičkog vinogorja. Sklon sam vjerovati da je ta radionica, koja je okupila lijepi broj posjetitelja – više od pedesetak, što je, kažu domaćini, dosad u ovakvome obliku i opsegu neviđeno u Jaski a među publikom bili su i gradonačelnik Jastrebarskoga te direktorica gradskog Turističkog saveza i direktorica Turističkog saveza Zagrebačke županije ali i predstavnica Ministarstva poljoprivrede iz odjela za povlačenje sredstava iz europskih fondova – slijed nedavnog susreta dvojice zagrebačkih vinskih novinara s jaskanskim gradonačelnikom na temu (visokog) vinskog i turističkog potencijala Plešivice i (niskog) stupnja dosadašnje valorizacije tog potencijala, a i nadam se da, u skladu s prirodnim i ambijentalnim okolnostima ali i s pokazanom kakvoćom dijela pjenušaca i mirnih vina i vina od bijelih sorata maceriranih u amfori, zaista napokon predstavlja početak novog, uspješnog OPĆEG gospodarskog napretka tog teritorija na bazi eno-gastronomije i turizma.

Plešivička pjenušava reprezentacija, na radionici u Jastrebarskome koju je vodio novinar Ivo Kozarčanin

Potrošače iz obližnjih Zagreba i Karlovca te brojne turiste koji rado idu ciljano na neke sadržaje – u ovome slučaju riječ je o vinu kao snažnome magnetu, te prolaznike Jaski blizom autocestom u potrazi za relaksom uz okusan stol treba privući u većem broju na Plešivicu iz više razloga, primjerice zato što kušanje proizvoda konkretno vina, sira, mesnih prerađevina…. na licu mjesta omogućuje bolje upoznavanje s proizvodom i s načinom nastanka dotičnog specijaiteta te s ambijentom, a to ostavlja duboki trag, zatim zato što dolazak gostiju na kućni prag omogućuje prosperitet i vrijednim i pedantnim ponuđačima koji imaju količinski premalu proizvodnju za plasman drugdje na tržištu, a i zato što pruža priliku za zaradu i onima s nekom drugom lokalnom ponudom, kao i zato što se svime time stvara dobar image teritorija.

Nužni su za cijelu priču ponajprije u poslovnom smislu samoorganizacija udarne lokalne branše – u ovome slučaju prvenstveno vinara, svakako uspostava kvalitetne suradnje udruge s lokalnim pa i regijskim društveno-političkim strukturama čiji je zadatak stvaranje odgovarajuće logistike, zatim formiranje programa djelovanja udruge i prikladan i za sve članove važeći pravilnik ponašanja u radu u vinogradu i podrumu te u komercijalizaciji radi definiranja kvalitetnog i za dotični kraj organoleptički prepoznatljivog proizvoda što bi se nudio kao zvijezda teritorija, nužna je i samokontrola uz povremene provjere i proizvodnog  procesa i organoleptike da se stvarno postigne da se svi drže uspostavljenih regula. Bitno je osiguranje u dovoljnoj ukupnoj količini stilski ujednačenog proizvoda tzv. paradnog konja područja, a tada do punog izražaja i korisno za sve sudionike dolaze dobro organizirani marketing i dakako kvalitetan prihvat gosta… ♣

ODLAZAK KRALJICE: JASKA SE TRESE!… JER i VINO SE u VODU PRETVARA… – Jaska se trese, a kako i ne bi… Vinska kraljica, koja je iz Jastrebarskoga i kojoj ističe mandat, mora prepustiti mjesto novoj! Prošla su vremena abdikacije kad je kraljevska obitelj odlučivala, a eto došlo je i do toga da ni aktualna hrvatska politika u ovome slučaju ipak nije sigurna može li kontrolirati kraljevsku stvar. Jednostavno, po pravilniku Zagrebačke županije, nastupilo je vrijeme da aktualna Vinska kraljica dade mjesto novoj. Potpredsjednik Hrvatskog sabora Siniša Hajdaš Dončić na otvorenju Jaskanskih vinskih svečanosti 2017 s pozornice je poručio da bi volio da Jaskanka Lucija Šember ostane kraljicom, ali… Od 13. rujna neumoljivo je Zagrebačka županija počela s primanjem prijava novih kandidatkinja, teško je da bi sam Pajdaš Dončić, ma kako bio na visokoj funkciji i poklonik Šemberovh vina a, opet, i pogotovu stoga što nije u vladajućoj stranci, uspio nešto učiniti za Lucijinu krunu i dalje…

Stjepan Haramija, Dominik Jagunić i Perica Kunović

Na slici s otvorenja Jaskanskih vinskih svečanosti su, na pozornici, aktualna Vinska kraljica Lucija Šember i dio političke vrhuške – potpredsjednik Sabora Siniša Hajdaš Dončić, župan Zagrebačke županije Stjepan Kožić i gradonačelnik Jastrebarskoga Zvonimir Novosel.

Ali, nije to sve: na Jaskanskim vinskim svečanostima uspieli smo saznati da se ne samo vino proizvodi od vode nego i da se vino – pretvara u vodu! Naime nekadađnji podrumar Jaska-vina koje je postalo Mladina – Stjepan Haramija, sada radi na poslovima – oko vode (Jana)!. U društvu proizvođača sve boljeg plešvičkog pjenušca Dominika Jagunića, Haramija moli miništranta i kapelana Pericu Kunovića da mu na martinjskim krštenjima mošta na vino kod vinskog biškupa Milana Ivančića ishodi oprost zbog profesionanog odmaka od nektara boga Bakusa… A mudri Perica obećava i pozitivan ishod, ali samo ak’ bi tražitelj bil sklon tome da pruži malu ali konkretnu  pomoć u skorašnjem obredu krštenja, kad bi se trebala i predstaviti knjiga (za izdavanje koje se i traži pomoć) o martinjskim običajima  u jaskanskome kraju. ♣

 

KUPUJMO HRVATSKO!: 20 GODINAKupujmo hrvatsko!, Trg bana Jelačića Zagreb: 20 godina. Akcija Hrvatske gospodarske komore nedavnim događanjem na Trgu bana Jelačića u Zagrebu proslavila je 20. rođendan. Nazočni, dakako, gradonačelnik Milan Bandić, predsjednik HGK Luka Burilović, te Marko Jurčić, savjetnik predsjednice RH za gospodarstvo. Na pozornici, voditelji kroz program Sanja Doležal i Darko Janeš (vide se u pozadini).

Milan Bandić, Luka Burilović i Marko Jurčić

Iza nas je gotovo 300 događanja u okviru akcije Kupujmo hrvatsko!, a u tim događanjima sudjelovalo je oko 2000 tvrtki. Kupujmo hrvatsko! je najuspješnija nacionalna akcija u Hrvatskoj .. Potrošači sve više traže kvalitetan domaći proizvod, a to su prepoznali i trgovci, jer nema supermarketa bez hrvatskog odjeljka (???? – prim.ur). I to je najveći uspjeh ove akcije, koja je ovoga puta na proslavi rođendana u srcu Metropole okupila više od 300 tvrtki, istaknuo je predsjednik HGK Luka Burilović otvarajući 21. rujna na zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića proslavu 20. rođendana akcije Kupujmo hrvatsko!.

Sirevi Šestak s Plešivice

Varaždinske delicije Tomašković

Težak je bio put tijekom proteklih 20 godina: sjetimo se nekadašnjeg nepovjerenja prema svemu što je domaće. Celofan i lijepo pakiranje ni danas ne jamče kvalitetu. Naši proizvodi zadovoljavaju najviše svjetske standarde kvalitete, dodao je Burilović, ističući da uspjeh akcije ne bi bio moguć bez naših proizvođača (??? – prim.ur), posebno malih i srednjih tvrtki koje su pokretač hrvatskoga gospodarstva. Kupnja hrvatskoga treba postati stil života svih 365 dana u godini, i u tom duhu trebamo odgajati i generacije koje dolaze.

Gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić, nakon što je zaželio svima dobrodošlicu, pozvao je sugrađane da se pridruže akciji kupujući domaće proizvode jer domaće je domaće.

Cipela za život na velikoj nozi

Ovo je izvrsna akcija i zaslužuje svaku pohvalu jer pomaže očuvanju radnih mjesta i razvijanju hrvatskih tvrtki, naglasio je savjetnik predsjednice RH za gospodarstvo Marko Jurčić. HGK radi na akciji Kupujmo hrvatsko! promičući i na međunarodnom tržištu naše tvrtke i njihove proizvode.

Tu se postavlja pitanje je li naziv Kupujmo hrvatsko najbolje rješenje kao apel. On poziva nas na ono što je sasvim logično i samo po sebi razumljivo! Kupujmo hrvatsko moralo bi doista funkcionirati svih 365 dana u godini, dakle da je stil života.  Kupujmo hrvatsko! ne djeluje baš prikladno jer kao da sugerira da su hrvatski proizvodi samo za hrvatske korisnike. Kako ćemo se takvim apelom obraćati – bilo u Lijepoj našoj, bilo u inozemstvu strancima, koji su nam i te kako važni kao kupci i konzumenti i kao propagatori, posebice proizvoda i usluga s visokim karakterom i snažnim obilježjem kraja odakle potječu? Zar ne bi bilo bolje rabiti apel Kupovati hrvatsko!

Na reviji hrvatskih proizvoda na Jelačić-placu uglavnom hrana i pića (samo papajmo, bumo lepi debeli!), ali i – nešto za život na velikoj/visokoj nozi, i za velike Hrvate… Cipela modela Guliver, proizvedena u Borovu još 1999. godine, da li i kao optimistična projekcija budućeg blagostanja u Lijepoj našoj? Dužina 2,10 m, širina 0,85 m, visina 1,20 m, težina 80 kg. Za izradu je potrošeno 510 radnih sati.

Ponuda mesnih prerađevina na suncu i bez rashladne vitrine

Voćna vina Raak

Na mnogo štandova nudile su se mesne prerađevine, dobar dio njih za konzumaciju bez termičke obrade (šunka, slanina, salame i kobasice, čvarci…), bilo je poprilično i onih mliječnih, primjerice sireva, na dosta mjesta sve to nuđeo ne konfekcionirano u prikladnim pakiranjima nego otvoreno, sunce je upiralo, doduše ne tako jako kao u srpnju i kolovozu ali  ipak do mjere da su se slanina i masniji dijelovi drugih komada i te kako vidljivo znojili. Čudno je da ponuđači tu svoju robu ne drže i rashladnim vitrinama s prozirnim staklom, da je očuvaju od degradacije (u tijeku ljeta baš na izložbama hrane na Jelačić-placu na više mjesta vidio sam već posmeđene špek i masne dijelove drugih komada koji izvorno moraju biti bijeli k’o snijeg, pa bi se na gradskim trgovima i ulicama radi ozbiljnosti ponude i radi zaštite potrošača trebalo pobrinuti za tehnički/logistički prikladan način izlaganja i nuđenja prehrambenih proizvoda.

Stjepan Đurinski s predikatima

Juta spiza iz Kaštela

Inače, u većem opsegu izloženi su bili i bučino ulje i namazi na bazi bučinih koštica ali i namazi od graha!, maslinovoga je ulja bilo malo, također i ponuda vina od grožđa bila je oskudna (možda i s obzirom na berbene dane), makar došao je zaprešićkoga kraja Stjepan Đurinski sa svojim višestruko zlatom i velikim zlatom međunarodno nagrađivanim visokim predikatima. Bilo je voćnih vina: s kapljicom od aronije i crnog ribiza (Elite Dinner Wine) i od višnje (Romantic Touch) na štandu Vino Raak animirala je (bez sambe!) Brazilka Lorena, udana u Draganiću, Ivan Tomašković iz Varaždina uz ostale svoje mesne prerađevine (on je imao hladionik!) donio je i varaždinski kulen (razlike u nazivu u odnosu na slavonski: nije kulin nego kulen, te u glavnom začinu: protagonist je papar a ne paprika…). Na štandu s licitarskim proizvodima saznali smo da uz Maricu ne mora uvijek biti baš Ivica, a na punktu tvrtke za Juta spiza 100% kaštelansko iz Kaštela vidjeli smo da ljuti umaci ne moraju obvezno biti iz Slavonije i Baranje, nego da se u većem broju etiketa proizvode i u Dalmaciji… ♣

 

PAŠKI SIR BOGATIJI ZA JOŠ DVIJE ZLATNE MEDALJE!Paška sirana ovjenčala se još dvjema medaljama za svoj paški sir. Nakon San Sebastiana i Super Gold medalje, prije koji dan stigla su i nova priznanja – dvije zlatne medalje sa Global Cheese Awardsa u engleskom Sommersetu. Global Cheese Awards je natjecanje sireva s najdužom tradicijom u Engleskoj. Ove godine natjecalo se 1100 sireva iz cijelog svijeta. Među njima, najbolji ovčji sir je upravo paški sir. Priča o Paškoj sirani je priča ne o poslovnom uspjehu jedne obitelji nego o generacijama mnogih otočkih obitelji koje su zajedno disale slani paški zrak, strepile nad svojim stadom u hladnim zimama i sušnim ljetima, priča o stotinama vrijednih ruku koje su oblikovale sir unoseći u njega čežnju za nekim sporijim vremenima i toplim domaćinstvom. Otok je postao kultura, kulturna baština. Ponosimo se time i, dakako, sa svim nagradama koje kontinuirano dobivamo, rekla je voditeljica marketinga Paške sirane Martina Pernar Škunca. ♣

 

HRVATI VOLE BOMBONE! – Čak 86 posto domaćih potrošača jako rado konzumira bombone, što se smatra vrlo visokom razinom potrošnje. Svaki dan bombone jede jedan od 20 Hrvata. Toliko je naime (4,6%) onih koji su izjavili da bombone konzumiraju na dnevnoj bazi, a kako idemo prema manjoj učestalosti konzumacije tako i broj konzumenata raste. Četvrtina potrošača (25,5%) bombone jede nekoliko puta tjedno. Za nijansu više (27,1%) je onih koji kažu da ove slastice konzumiraju nekoliko puta mjesečno, a onih koji bombone jedu rijetko – samo kada im ih netko ponudi – ima 28,7 posto. Prema tome, bombone ukupno konzumira, eto, 86 posto hrvatskih potrošača, dok je samo 14% njih izjavilo da ne konzumiraju ove slastice.

Istraživanje o konzumaciji bombona proveli su magazin Ja TRGOVAC i agencija Hendal tijekom lipnja 2017. godine na nacionalno reprezentativnom uzorku od 400 građana Republike Hrvatske starijih od 15 godina. Tijekom istraživanja provedena je stratifikacija po šest regija i četiri veličine naselja uz metodu slučajnog odabira kućanstva i ispitanika unutar pojedinog kućanstva pri čemu je uzorak stanovništva uravnotežen prema spolu, dobi i obrazovnom statusu ispitanika.

Stavovi prema preferiranoj vrsti bombona: tvrdi bomboni su vodeći s obzirom da njih najviše voli jesti 36,5 posto konzumenata, a da su im draži meki bomboni izjavilo je tek nešto manjih 33,7 posto potrošača. Da podjednako vole i tvrde i meke bombone ističe 29,9 posto konzumenata. Zanimljivi su i okusi bombona. Osvježavajuće arome (od mente, anisa i sl.) najviše voli natpolovičnih 55,7 posto konzumenata bombona, voćne arome najdraže su za 27,8 posto, a karamele za njih 16,5 posto. Građani su upitani i iz kojeg razloga najčešće konzumiraju bombone, i odgovor njih 55,6 posto da konzumira ovu slasticu kako bi se zasladilo nije iznenadio. Za osvježenje daha bombone najčešće jede 30,6 posto konzumenata, zbog razbijanja dosade njih 12,4 posto, a ima i onih koji bombone jedu zbog gladi (1,4%). Gdje potrošači najčešće kupuju bombone? Daleko najčešće u supermarketima, naime u ovim formatima trgovina bombone kupuje čak 96,7 posto konzumenata, dok su mrvice pripale kioscima (2,8%) i benzinskim postajama (0,4%). ♣

 

CROATIA VINO u BEČU – Od 21. do 24. rujna Hrvatska je predstavila svoja vina u Beču, na poznatom trgu Am Hof. Kapljicu je izlagalo 11 hrvatskih vinarija, okupljenih pod brendom Vina Croatia – vina mosaica u organizaciji Udruženja vinarstva HGK. Vina su donijeli Badel 1862, Degrassi, Dvanajščak Kozol, Feravino, Iločki podrumi, Kozlović, Kutjevo, PP Orahovica, Zigante, Zlatan otok i PZ Vrbnik, a delikatese Delikroat i Aura Delikatessen. Želja je bila, kažu iz HGK, podsjetiti Austrijance na okuse Hrvatske sada, u posezoni, dok su im dojmovi s ljetovanja na našoj obali još svježi, te poručiti im da proizvode koje su konzumirali u Hrvatskoj mogu kupiti i kod kuće. Cilj manifestacije je ne samo jačanje imidža hrvatskih vina i vinarija nego i jačanje cjelokupnog imidža Hrvatske na najvažnijim hrvatskim emitivnim turističkim tržištima, među kojima je Austrija vinarima osobito važna. Austrija je blisko, značajno, ali prije svega zahtjevno tržište. Ako naša kapljica bude prepoznata među Austrijancima, koji su veliki poznavatelji vina, to će nam zasigurno osigurati probitak i na šire tržište. Nadamo se uspješnom nastavku projekta. Vizija nam je da hrvatska vina promoviramo u svim europskim metropolama, rekao je tajnik Udruženja vinarstva HGK Igor Barbarić.

Vina Croatia Vina mosaica u središtu Beča, na trgu Am Hof. Na kioscima naši su proizvođači i prodavali butelje za ponijeti sa sobom

Iz HGK i podatak da izvoz vina na austrijsko tržište bilježi porast. U prvih pet mjeseci izvezli smo tamo 718,5 tisuća litara vina, što je više nego u cijeloj 2016. godini kada smo u Austriju izvezli ukupno 675 tisuća litara Bakhova nektara. U nastavku očekujemo daljnji rast i plasiranje hrvatskih vina ne samo na austrijsko nego i na EU tržište, kazao je predsjednik HGK Luka Burilović koji je došao u Beč dati podršku našim vinarima. ♣

 

Glavni enolog Vinakopra Boštjan Zidar i aktualni direktor Vinakopera Robert Fakin s trofejima

VINAKOPER – VINAR 2017. GODINE u SLOVENIJI – Koparski vinski podrum Vinakoper, s velikom paletom vina različitih kvalitativnih kategorija i sa već godinama iznimno dobrom kapljicom u kategorijama Capris a pogotovu Capo d’Istria, nedavno je na poljoprivredno-prehrambenom sajmu Agra u Gornjoj Radgoni, gdje je, inače, osvojio dvije titule šampiona – jedno veliko zlato, tri zlata i sedam srebra, dobio laskavi naslov – Vinara 2017. godine u Sloveniji!  Ova titula je stigla u godini kad spomenuta vinska kuća ne samo obilježava nego i slavi 70 godina postojanja. U ovoj godini Vinakoper imao je dosta uspjeha s vinima i na međunarodnoj pozornici, konkretno na ocjenjivanjima Mondial de Merlot,  Muscats du Monde i Decanter World Wide Award.  ♣

 

OKUSI POSAVJA, s PJESMOM DALMACIJE! – Krško je ne tek nuklearka, kako je vjerojatno najčešće percepcija u našim glavama ovdje, nego je i simpatičan gradić uz Savu nastao od naselja rođenog u dalekoj povijesti, i ishodište je za turističke posjete vinorodnoj okolici na pejsažno-enogastronomskoj bazi. Gradski turistički djelatnici sa Ksenijom Kragl izravno u operativi odlučili su ponajbolje dobrote nedavno – prigodno, u rujansko vikend-popodne – podastrijeti u staroj jezgri grada i prbližiti ih još i više široj domaćoj publici, ali, računajući, s obzirom na blizinu Hrvatske – pa i lukavo! – i na popularnost pjevača Petra Graše kojega su angažirali za koncert, i mogućim posjetiteljima iz Lijepe naše.

Vrlo decentna organizacija, atmosfera bez vašarskog kiča. Štandovi s ugostiteljima i vinarima duž ulice u središtu stare jezgre. Ugledni restorani poput Repovža, Tri lučke, Gostilne Šempeter, seosko gospodarstvo Špiler, pjenušar Istenič, zatim vinari poput Kelhara koji je ozbiljno krenuo i u vina od dugo maceriranih bijelih sorata, pa za frankovku specijalizirani Janko Kobal (jako dobre frankovke, jedna iz 2015 a druga jos mlada iz 2016) i Dular, a i KK Krško, bio je tu i aktualni kralj cvičeka Štemberger, inače znan i po odličnim mesnim prerađevinama. Posjet – jako dobar, i to u značajnoj mjeri obiteljski…

Dejan Mastnak iz Tri lučke i Ksenija Kragl

Hrana i vino nisu se besplatno davali na kušanje-uživanje, organizator je na zadovoljstvo i ponuđača i potrošača stvar elegantno riješio žetonima. Izlagači su svaki na svom štandu imali vidno postavljenu obavijest koliko žetona je potrebno za konzumaciju nekog jela odnosno nekog vina. S obzirom na to koliko se konzumiralo, rekao bih da cijene žetonima – što su se mogli kupiti na ulazu – nisu bile (pre)visoke, i odbijajuće. Za izlagače je ovaj način bio povoljan jer se oni nisu morali brinuti oko fiskalizacije s obzirom da prema potrošačima nisu izravno radili s novcem, zatim i stoga što su ipak nešto, ne samo reklamno nego i financijski, dobili, naime izlagačko mjesto nije se naplaćivalo unaprijed i posebno, organizator je svoje troškove gledao namiriti preko prodanih žetona…

Janko Kobal s frankovkom

Posjet Krškome bila je i prigoda saznati nešto više od tome gradiću. Arheološki nalazi govore da je područje današnjeg Krškoga (inače neko vrijeme u bivšoj državi zvanoga Videm Krško) kontinuirano naseljeno još od brončanog i željeznog doba. Ovdje su boravili i stari Rimljani, a nakon srednjevjekovnog razdoblja predio je u rukama Habsburgovaca. Između 15. i 17. stoljeća prijetilo je Otomansko carstvo.

Janez Istenič i Ivan Dropuljić sa Zagreb Vino.coma

U drevnoj gradskoj jezgri Krškoga, gdje je dosta zelenih površina s parkovnim ozračjem, stare su simpatične kuće niskogradnje, uglavnom dobro održavana vanjskog izgleda. Na slici je Bohoričeva ulica gdje je održana manifestacija Okusi Posavja (s pjesmom Dalmacije!). Na kraju Bohoričeve vidi se župna crkva posvećena Janezu (Ivanu) Evangelistu. Ona je u sklopu rimokatoličke dioceze Novo Mesto. Riječ je o građevini iz kasnog 15. stoljeća, koja je krajem 19. stoljeća dograđena i novouređena. U Krškome uz tu crkvu postoji i ona posvećena sv. Rupertu, sagrađena također krajem 19. stoljeća, ali u neoromanskom stilu, a u Staroj Vasi je crkva iz 17. stoljeća, posvećena sv. Mihaelu. Na desnoj obali Save je, pak, crkva posvećena Svetom Duhu, sagrađena krajem 18. stoljeća po projektu austrijskog arhitekta Johanna Nepomuka Fuchsa. Od religioznih spomenika treba spomenuti i kapucinski samostan iz sredine 17. stoljeća. Zgrada današnje Gradske vijećnice Krškoga, sagrađena 1607, bila je u zadnjim godinama njegovoga života utočište Johanna Weikharda von Valvasora, plemenitaša, člana Kraljevskog društva u Londonu, prosvjetara, povjesničara i jednog od preteča moderne slovenske historiografije. Druge značajne ličnosti iz slovenske povijesti a vezane uz Krško su Adam Bohorič, učitelj i gramatičar, te njegov učenik Jurij Dalmatin, koji je 1578. na slovenski preveo cijelu Bibliju. Jurij Dalmatin rodio se u Krškome u obitelji, kako i prezime govori, porijeklom iz Dalmacije. Postao je luterancem, piscem i prevoditejem… Iako njegovo ime i prezime to sugeriraju, ne treba ga brkati s Jurjem Dalmatincem, kiparom rođenim početkom 15. stoljeća u Zadru i umrlime u drugoj polovici 15. stoljeća u Šibeniku.  ♣

 

NARANČASTI KELHAR – Nisam baš očekivao to u ovoj prigodi za širu masu, ali srećom dogodilo se: na priredbi Okusi Posavja u Krškome obitelj Kelhar s Bizeljskoga (vinogradi su na brdu iznad sela), koja svoje proizvode nudi pod markom Keltis i koja se ozbiljno okrenula organskoj produkciji i upravo sada, nakon isteka potrebnog vremena nadzora od strane nadležnih, očekuje i certifikat o tome, predstavila je i svoju kapljicu zasad još, tržišno gledano, izgledom, mirisom i okusom ipak bližu užem krugu ljubitelja Bakhova nektara – narančasta vina. Kelharovi se već više godina okušavaju i na liniji tzv. narančastih vina, a u Krškome je Miha Kelhar, koji u kreacijama vina sudjeluje s ocem Marijanom, prezentirao, uz ostale, klasične uzorke, i tri orangea – jedno od chardonnaya, berba 2015, jedno – Cuvée Extreme 2012 od chardonnaya (30%), pinota sivog (30 %), rizlinga rajnskog (20 %), traminca (cca 15 %) te, za začin, mrvice muškata ottonela (5 %), a treće je pjenušac – Mario Extreme (nazvan po tati Marijanu; berba je bila 2014) od baznog vina dugo maceriranih sorata koje su i u netom spomenutom Cuvéeu. Kelharovi su, eto, u Sloveniji, kao što je to u Hrvatskoj jaskanska obitelj Tomac, pioniri narančastog pjenušavog vina! Proizvodnja orange winea u ovome trenutku im je još mala, a cijene su nešto više od drugih, klasičnih njihovih vina, primjerice butelja Cuvéea Extreme na posjedu stoji 20 €.

Evo, po Mihinim riječima, načina rada kod svakoga od njih: chardonnay, zamišljen kao bazno orange wine i kao prva stepenica u približavanju specifičnih narančastih vina širem krugu publike, macerirao je u nekoliko otvorenih drvenih kaca, u jednoj jedan a u drugima dva odnosno tri tjedna, potom su vina tih različitih dužina maceracije pomiješana i mješavina je ostavljena na dozrijevanju, na finom talogu, godinu dana u rabljenim barriqueima. Za Cuvée Extreme maceracija je trajala dva mjeseca u otvorenoj drvenoj kaci, uz miješanje i potapanje klobuka, potom je vino gotovo četiri godine dozrijevalo u bačvama od 500 litara.  A za pjenušac Mario Extreme maceracija je išla do sedam mjeseci, također u drvu, Potom je vino 12 mjeseci dozrijevalo u rabljenom barriqueu srednje jačine paljenja (medium), slijedila je šampanjizacija, prvi pjenušci u tek nešto butelja degoržirani su, iz nestrpljenja i znatiželje, nakon godine dana ležanja na talogu u butelji (u Krškome je Miha količinski vrlo pažljivo točio!), ostatak je još na krunskome čepu, bilo bi lijepo susresti se s tim pjenušcem degoržiranime za, recimo, četiri do pet godina! ♣

 

Villa Istenič

Miha Istenič, uz poster s nazivima kuća pjenušaca koje bi ušle u Klub 20 najboljih pjenušavih vina proizvedenih izvan Champagne

Od njega je na Bizeljskome i počelo: enolog mag. Janez Istenič

20 GODINA KLUBA LJUBITELJA PENIN i ULAZAK u MEĐUNARODNI KLUB 20 VELIKIH PJENUŠACA KAO UVOD u 50. GODIŠNJICU ZNANE BIZELJSKE KUĆE MJEHURIĆA! – Popodnevni piknik po sunčanom i toplom vremenu, brojni ugledni gosti – poslovnjaci, ugostitelji, sommelieri, vinski trgovci, enolozi, vinari, novinari, ljubitelji… – iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Španjoske, Švicarske… Bogata ponuda hrane, pjenušci kuće Istenič, ali i Movije iz Slovenije, pa Gramone iz Španjolske, Verticea iz portugalskog Doura, Diela i Raumlanda iz Njemačke, Ferrarija iz Italije, pa čak i od glasovitog Stevena Spurriera iz Engleske, glazba…

Velika svečanost kao uvod u veliki jubilej: na imanju Villa Istenič u Staroj Vasi kod Bizeljskoga na samoj državnoj granici s Hrvatskom proslavljena je 20. godišnjica Kluba ljubitelja penin kojega je obitelj Istenič osnovala i koji je možda i najstariji takav klub na svijetu, a i obilježen je ulazak hiže e penin Istenič u ekskluzivni međunarodni Klub 20 velikih pjenušaca proizvedenih izvan Champagne. Sve to bilo je na određeni način uvod u proslavu – 2018. – u povodu pola stoljeća neprekinutoga pjenušavoga djelovanja Isteničevih,

Kuriozitet: mjehurići Isteničevih od 100 posto sorte plavec žuti (rumeni plavec) koja se obično dodaje baznome vinu za pjenušac zato da mu svojom kiselinom podigne svježinu

vođenih od početka, od daleke 1968., enologom mag. Janezom Isteničem. U Sloveniji inače tradicija proizvodnje pjenušaca klasičnom metodom seže u sredinu 19. stoljeća, naime 1852. godine startao je Klenovšek u Gornjoj Radgoni, da bi proizvodnju 40 godina poslije nastavio Claude Bouvier, potom su dugo kao glavni proizvođač u Sloveniji Radgonske gorice. Janez Istenič, koji danas gospodari s 10 vlastitih hektara vinograda a grožđe otkupljuje od oko 30 stalnih i već u kakvoći potvrđenih kooperanata i koji godišnje proizvede nekih 120.000 do 150.000 butelja, ubrzo nakon svojega debuta postaje drugi po količini slovenski proizvođač visokokvalitetnih  pjenušca nakon Radgonskih goricaRadgonske gorice i dosta su godina u Deželi bili i jedini proizvođači pjenušca, a danas je slovenska pjenušava scena bogata, broji, navodno, 250 proizvođača pjenušavoga vina!

Klub ljubitelja pjenušaca, koji vodi Janezov sin Miha, okuplja ljubitelje bubblesa, i uz organizirana druženja s gurmanskom i edukacijskom notom nudi svojim članovima i određene pogodnosti pri kupovini pjenušaca. Kao dio tih pogodnosti ovaj put bi se mogla spomenuti i mogućnost degustacije upravo spomenutih renomiranih kuća pjenušavih vina iz Slovenije ali i iz inozemstva a koje su u dogovoru oko osnutka Kluba 20 velikih pjenušaca, inicijativu za osnutak kluba dala je španjolska Gramona iz mjesta San Sadurni d’Anoia u Kataloniji, kuća koja postoji 130 godina, kotira kao visokokvalitetna, i znana je po tome što voli da joj pjenušci, u Kataloniji inače zvani cava, nakon druge fermentacije u boci na kvascima odležavaju po deset i više godina. Gramona je od isprva markiranih potencijalnih 1200 proizvođača iz 36 država u Klub pozvala dvadesetoricu, iz Slovenije dva – Isteniča i Moviju.

Atmosfera

Otvaranje pjenušca Movia, koji nije prethodno degoržiran nego se talog iz butelje izbacuje tik pred serviranjem posebnim zahvatom i uz uporabu s poluge

Mario Tomeković, koji je inače prvi dio radne karijere proveo u nuklearki Krško a koji sada u Londonu uspješno radi kao sommelier, prezentirao je pjenušac glasovitog Stevena Spurriera

Od Mihe Isteniča i španjolske gošće Linde Diaz Morales, sommelijerke WSET i PR-voditelja u kući Gramona, čujem kako je Klub ponajboljih 20 izvan Champagne zamišljen sa zadatkom da što bolje upozna svijet s pjenušavoj realnosti izvan Champagne, da snažnim marketinškim istupom s edukativnim elementima uvjeri što više potrošača da se i izvan Champagne dakle i u drugim sredinama i na svim kontinentima mogu proizvesti odlični pjenušci koji će po kvaliteti moći ravnpravno stati uz bok šampanjcima. Upravo zato da se u akciju uključi veći broj šampanjerija iz većeg broja zemalja na različitim zemljopisnim dužinama i širinama pošlo se s inicijalnom brojkom od 20 geografski dobro raspoređenih proizvođača. Osnutak je Kluba još u povoju, nedavno su, tek, odabranim proizvođačima poslani prvi mailovi namjere i s obrazloženjem što se želi postići te, okvirno, kako raditi. Linda Diaz Morales veli da su vlasnik Gramone i njegova ekipa izbor šampanjerija napravili konzultirajući tri relevantna međunarodna izvora: uglednu britansku vinsku novinarku Jancis Robinson, zatim Parkerov Wine Advocate i knjigu Toma Stevensona Champagne & Sparkling Wine Encyclopedia.

Pjenušci 2014 Bride Valley Stevena Spurriera

Izdvajali su proizvođače po raznim zemljama a za koje su uočili da imaju najviše pohvala, osvojenih medalja na raznim relevantnim ocjenjivanjima pjenušaca, te koji imaju neke posebne i visokokarakterne pjenušave proizvode (s obzirom na lokaciju vinograda, na sortu, tehnologiju proizvodnje…), i one koji su priklonjeni dužem odležavanju pjenušaca na kvascu, do desetak i više godina, uglavnom najmanje do sedam godina. Linda Diaz dodaje da pomalo stižu potvrdni odgovori i da bi se prvi službeni sastanak vanšampanjskih šampanjera budućeg Kluba 20 održao iduće godine na sajmu ProWein u Düsseldorfu. Drugi korak bit će donošenje pravilnika ponašanja koji bi prikladno regulirao aktivnost udruge i obveze članova te omogućio kolektivu da se dobro razvija i da ova ideja o zajedništvu tržišno i na korist svih dobro napreduje. ♣

Odličan portugalski pjenušac od lokalne sorte gouveio proizvođača vertice iz Doura

Linda Diaz Morales, predstavnica kuće Gramona, koja je inicirala osnutak Kluba 20 najboljih izvan Champagne. Odlični pjenušci stari desetak godina

Sommelijerska krema među uzvanicima: Davorin Škarabot, Jure Tomić (Debeluh), Boris i Maruška Gašparin (Pikol), te Sergij Cesar!

Prijatelj sasvim s juga: iz Potomja na Pelješcu do Bizeljskoga Barbari i Mihi Isteniču potegnuo je Mato Violić Matuško!

 

EFFERVESCENTS DU MONDE – PJENUŠCI SVIJETA 2017 – U Dijonu u Burgundiji od 15. do 17. studenoga bit će najjača koncentracija svjetskih pjenušaca, naime odvijat će se 15. Izdanje međunarodnog ocjenjivanja Effervescents du Monde, u organizaciji tijela Forum Oenologie. Već sad je prijavljeno 650 pjenušaca iz 25 zemalja. S obzirom da se prijave primaju do 18. listopada, očekuje se i dosta više uzoraka od navedene brojke. Pjenušce će ocjenjivati 100 stručnjaka za degustaciju i vrednovanje upravo pjenušavoga vina. Informacije na  www.effervescents-du-monde.com  ♣

 

OTVOREN PUPITRES!Pupitres nema veze sa stresom (to je, inače, šampanjski izraz za drveno postolje s nakošenim stranicama s rupama u koje se naopačke stavljaju boce s pjenušcem da se talog od druge fermentacije spusti u grlić flaše i da ga se lakše riješi prije čepljenja), ali moglo bi ubuduće i imati veze sa stressom! Jer – neće biti lako… U zagrebačkoj Frankopanskoj ulici gotovo na križanju s Ilicom na mjestu prijašnjeg wine-café bara upravo je otvoren lokal Pupitres koji je sommelijerka Jelena Šimić Valentić zamislila kao wine-bar s ekskluzivnom ponudom vina, ali i sireva i kave, delicija, te kao mjesto za susrete sa zainteresiranima da saznaju više o vinu i spremnima da pohađaju njene tečajeve i vinske radionice. Na otvorenju se okupilo značajno mnoštvo, koje nije stalo u lokal pa je veliki dio uzvanika bio, i uz čavrljanje pijuckao, na pločniku ispred ulaza. Iz daljega promatrano izgledalo je kao da je riječ o nekom novom (mirnom!) prosvjedu na zagrebačkim ulicama… Srećom, eto, riječ je bila o veselome skupu.

Ako je suditi po tolikom broju okupljenih, moglo bi se zaključiti da će Jeleni, barem u početku, dobro ići, uostalom – zašto i ne, neka joj je sa srećom!… Jelenu sam obišao i desetak dana nakon otvorenja lokala, veli da je vrlo zadovoljna posjetom gostiju i interesom za njen program Vinska škola.  ♣

Na slici su Mladen Zrno iz Badela 1862 s vinima Ivan Dolac 2010 (jako dobar!), Korlat cabernet sauvignon te daruvarski sauvignon (jako dobar!) i Vinska kraljica Moslavine, sa svojom pratiljom

WINE & MUSIC – TREĆA SREĆA! – Treća – sreća! Nakon dva odgađanja zbog kiše, na terasi zagrebačkog kafića Finjak napokon je održano novo događanje Wine & Music, u organizaciji tvrtke Eno-Expert, svojedobno osnovane prvenstveno s ciljem pružanja enoloških usluga proizvođačima vina ali onda, eto, sve jače zanteresirane i za akcije i na marketinškome polju. Kičma Eno-Experta Miodrag Hruškar, Jelena Puh Miloš i Krešimir Hren, koji su u posljednjih 12 mjeseci organizirali pet priredbi Wine & Music što spaja živu glazbu i vino – četiri u Metropoli i jednu u Zadru, okupili su sada, pred publikom, na svojem šestom istupu, u Finjaku, sljedeće vinske kuće s kojima surađuju:

Mirta Lampelj iz vinarije Kopjar, i Ivan Dropuljić, Zagreb Vino.com

Ilovčak, Trdenić i Florijanović iz Moslavine, pa, iz Slavonije, Josipović, Perak i PP Orahovica, iz Međimurja obitelj Lovrec, a od zagorskih vinara Kopjara, Sokača i Đurinskoga, iz Dalmacije Badel 1862/Hvar, Benkovac, Daruvar. Za delikatese pobrinuli su se Sirela (niz raznih sireva) i Galbani (pršut), te Panona Mare PP Orahovice (sjajni dimljeni fileti šarana). Za glazbu su bili zaduženi gitarist Joe Pandur i vokalistica Jana Fabijanić. Cijena ulaznice bila je je 100 kn, a u cijenu su bili uključeni čaša i, u tijeku par sati trajanja manifestacije, neograničeno kušanje vina i delicija. Posjetitelja – poprilično. A profesor Ivan Dropuljić, koji organizira festival vina i gastronomije krajem studenoga u Esplanadi (ovogodišnja manifestacija bit će 12. po redu!) i koji je ulaznicu za svoje događanje na 2500 četvornih metara izlagačkog prostora i sa oko 300 izlagača naplaćivao 100 kuna, pa onda 150 kuna, jedva se odlučio da ove godine cijenu ulaznice podigne na 200 kuna!…

Ekipa Eno Eksterta

Tvrtku Eno expert uz enologe Miodraga Hruškara dipl.ing., Krešimira Hrena dipl.ing, te agronomku, također vinske struke, Jelenu Puh Miloš, dipl.ing, čini i Valentina Tuščić mag.ing.agr. Prije tri godine pokrenuli su Eno Expert Akademiju, podijeljenu na školu za vinoljupce i na specijalizirane programe. U Akademiji je najpopularniji tečaj VinoLjubac. Postoji bazni program VinoLjubac, stupanj više je Napredni vinoLjubac, i, još više, Napredni vinoLjubac – mane vina. Tu su i programi Eno Expert, Eno profesionalac i Eno exclusive. U stvaranju su novi programi o kojima će uskoro biti riječ više.  ♣

 

DANI OTVORENIH BUTELJA – Uspješna serija priredbi Dani otvorenih butelja s kojom su Saša Zec i njegova tvrtka Vina Mosaica te duo Pajo & Hadži započeli ovoga ljeta na zagrebačkom Gornjem gradu na platou kod Klovićevih dvora nastavlja se sada na gornjogradskome Štrosu. Predviđeno je da degustacije vina raznih vinskih kuća iz Hrvatske budu subotom – dakako, s obzirom da je riječ o otvorenome prostoru program će se odvijati samo o lijepom vremenu – s početkom u podne, nakon što pukne top s Lotrščaka. Čast da otvori novi ciklus pripala je Iločkim podrumima, i to u pravo vrijeme – naime početkom rujna na velikom svjetskom ocjenjivanju vina Mundus Vini u njemačkome gradu Neustadt an der Weinstrasse u Palatinatu Iločki podrumi osvojili su nekoliko medalja što zlatnog što srebrnog sjaja, konkretno zlatom su se zakitili Traminac 2012 izborba berba bobica i Traminac 2016 premium (vrhunski)   a srebrom Graševina 2016 premium (vrhunska). U ruci kljupke Monike su nagrađeni traminac i graševina.

Posjetitelji oduševljeni i predikatnim i vrhunskim tramincem i vrhunskom graševinom, a kako smo sada još u razdoblju berbe, vrijedi prenijeti pitalicu (i odgovor) jednoga posjetitelja kojega smo čuli kako priča za susjednim stolom: Što je to patološka nestrpljivost! Pa to kad Zagorac krajem kolovoza i u prvoj polovici rujna pojačano jede grožđe!…

Za drugo događanje u okviru Dana otvorenih butelja planirano je bilo gostovanje koparske vinarije Brič, u vlasništvu Envera Moralića, posjednika vinske kuće Kutjevo d.d.  ♣

 

LYON: VIGNERONS de NATURE – Za ljubitelje vina rađenih na maksimalno moguće prirodan način: 23 proizvođača članova udruge Vignerons de Nature nastupit će 23. listopada od 10 do 18 sati u Lyonu  na adresi Espace de l’Artillerie – 6 bis boulevard de l’Artillerie Lyon 7ème (lako je doći osobnim automobilom ijavnim prijevozom).

Evo i tko izlaže: Domaine Les 4 vents / Crozes Hermitage; Domaine Bastien Jolivet / St Joseph; Domaine Guillot-Broux / Mâcon & Bourgogne; Domaine Charly Thévenet / Régnié; Domaine Partagé – Gilles Berlioz / Chignin & Chignon Bergeron; Château de la Selve / Coteaux de l’Ardèche, Domaine Duseigneur / Côtes-du-Rhône & Châteauneuf; Mas des Caprices / Languedoc; Domaine Fouassier / Sancerre; Domaine du Joncier / Côtes du Rhône & Lirac; Domaine Nicolas Mariotti-Bindi / Korzika; Domaine Mouriesse Vinum / Châteauneuf-du-Pape; Château les Croisille / Cahors; Domaine Dirler-Cadé / Alsace; Domaine Bonnet-Huteau / Muscadet Sèvre & Maine; Domaine Louis Chenu & Filles / Bourgogne & Savigny-lès-Beaune; Château Falfas / Côtes de Bourg;  Vincent Couche / Champagne ; Alcools Decroix / Cognac, Gin; Domaine Turenne / Provence; Domaine Defaix / Chablis; Domaine Jaeger-Defaix / Rully; Cascina Corte / Italija, Pijemont; Domaine de l’R / Chinon; Domaine des Miquettes / St Joseph; Domaine M&S Bouchet / Saumur; Domaine du Tunnel / Cornas, Condrieu, St Joseph.

ULAZ JE SLOBODAN, javlja mi  Florence Chazallon iz udruženja Vignerons de Nature.  ♣

 

Rujanski (2017) motivi Gravnerovog trsja

Joško Gravner sa suprugom Marijom

BUĐENJE KOD GRAVNERA – Jedinstven je taj Francesco Joško Gravner, i da ga nema trebalo bi ga izmisliti! Jesam li to možda već nekad rekao? Ako jesam, ne libim se ponoviti.

Snažna ličnost, dosljedan, ne tek riječima nego svakim svojim pokretom i akcijom pokazuje vjernost rodnoj grudi i svojemu narodnom i obiteljskom naslijeđu te istinsko poštovanje prema njima. Poklonik iskrenosti i istine te poštenja, prirode i prirodnosti, u današnje vrijeme ispada kao neki odmetnik.

Dobro ga je imati ako već ne pri ruci a ono barem na kilometarski relativno dostupnoj udaljenosti, naime vrijedno se barem svako toliko podružiti s njime jer to druženje, mada uz hranu i vino, nije tek banalno nego je vrlo poučno, naime Gravner i uz vilicu i čašicu te zdravicu i smijeh one koji se lako, makar i nesvjesno i nehotice, uspavaju – a takvih je puno! – u rutini moderne svakodnevice, bazirane na već i beskompromisnoj komercijali pod komandom njegovog veličanstva Novca Svemoćnoga, uspijeva probuditi i navesti da se u mislima, ako ne drugo a ono barem nakratko, pozabave suštinom vezanom uz domoljublje, prirodnost, zdravlje, kakvoću življenja…

Gravnerovi: jesenski menu iz Marijine kuhinje

Ne pije se svaki dan…

Kod Gravnera

Prije kratkog vremena Joška Gravnera posjetila je grupica djelatnika grupacije Jadranka s hotelima na Lošinju, a vodio ih je korporacijski sommelier Kristijan Merkaš. Uz Merkaša, bili su tu Dragan Drlja, voditelj HiP-a zone Čikat, Dario Krstinić, šef restorana Alfred Keller hotela Alhambra, i David Murljačić, direktor sektora Nabava. Buđenje je bilo sjajno, bilo bi dobro da uspavanka prema spomenutoj suvremenoj svakodnevici na koju smo osuđeni – nastupi što kasnije… ♣

 

Toscana, oblast Chianti Classico

Proizvođači iz općine Gaiole in Chianti (Classico)

SAVEZ PROIZVOĐAČA GAIOLE: BORBA ZA JOŠ BOLJU TRŽIŠNU POZICIJU  – Unatoč velikom međunarodnom poslovnom uspjehu udruženja Consorzio Chianti Classico s vinom istoimene toskanske apelacije, proizvođači-članovi Konzorcija u nekim zonama definiranim općinskim granicama odlučili su se i posebno samoorganizirati, s ciljem stjecanja još bolje pozicije s vinom na tržištu. Već neko vrijeme u oblasti Greve u Chiantiju vrlo je aktivna udruga proizvođača koja inzistira na eko-pristupu u trsju i u podrumu, a nedavno je u oblasti Gaiolea u Chiantiju rođeno udruženje Associazione Viticoltori Gaiole, s ciljem dodatnog promoviranja proizvođača vina unutar općine Gaiole in Chianti, promocije Bakhova nektara proizašlog sa specifičnih tala koja uvelike pridonose tome da vina budu s velikom osobnošću. Skupa su glave zbili veliki i manji odnosno mali proizvođači, kako bi se jače istaknule komparativne prednosti teritorija i posebnosti vina iz Gaiolea u Chiantiju, bilo unutar apelacije chianti Classico docg bilo i unutar drugih oznaka namijenjenih vinima kreiranima po ispiraciji vlasnika posjeda i bez obveze poštivanja pravilnika Konzorcija Chianti Classico za vino Chianti Classico docg. Impuls ovome novom udruživanju dali su Francesco Ricasoli, vlasnik uglednog posjeda Barone Ricasoli, i Emmanuella Stucchi Prinetti iz također vrlo ugoledne kuće Badia a Coltibuono. Njima su se pridružile najprije posjedi Capannelle, Rocca di Castagnoli, Il Palazzino, a onda su u poslovnu grupu ušli i gotovo svi ostali, tako da su unutra sada sljedeći proizvođači: Badia a Coltibuono; Barone Ricasoli; Bertinga; Borgo Casa al Vento; Cantalici; Capannelle; Casanova di Bricciano; Castello di Ama; Castello di Lucignano; Castello di Meleto; Fietri; I Sodi; Il Colombaio di Cencio; Il Palazzino; La Casa di Bricciano; Le Miccine; Matteoli agricola; Monterotondo; Podere Ciona; Poggi del Chianti; Riecine; Rietine; Rocca di Castagnoli; Rocca di Montegrossi; San Giusto a Rentennano; San Martino, Montagnani; San Vincenti.  ♣

 

BIONDI SANTI u RUKAMA FRANCUZA! – Glasoviti posjed Biondi Santi iz Montalcina, znan po osebujnom brunellu sposobnome za iznimno dugo odležavanje, sada je u rukama – Francuza! Većinu dionica kupila je grupa EPI, koju vodi Christopher Descours.  Detalji oko veličine transfera nisu otkriveni. Direktor je sada Olivier Adnot, po profesiji enolog. Francuzi su odmah po preuzimanju krenuli u modernizaciju, prvo što su instalirali bili su uređaji za kontrolu i regulaciju temperature u vinskim posudama i suvremeni stroj za selekciju grožđa prije nego li ono ode u vinifikaciju. U planu je i izmjena etikete. Odlučeno je i to da Biondi Santi pod svojim nazivom više ne buteljira i ne distribuira Rosso di Montalcino. ♣

 

BRDSKO VINOGRADARSTVO – Nedavno je u zagrebačkoj vinoteci Vivat Fina Vina predstavljena nova akvizicija istoimenoga uvoznika plemenite kapljice u Hrvatsku: riječ je o argentinskim vinima Salentein 2015 Malbec barrel selection, Pyros 2013 Malbec barrel selected 160 te Salentein Numina 2014 Gran corte old block selection iz vinograda posjeda Bodegas Salentein (800 hektara) u dolini Uco u Mendozi, i Pyros Wines (100 hektara) u dolini Pedernal u San Juanu sjeverno od Mendoze, posebnost je između ostaloga u tome da su vinogradi u brdskom području i na visinama od 1100 do 1300 metara. Vina su se pokazala vrlo elegantnima, glede tijela i kompleksnosti uzlazno od prvog ovdje navedenoga pa prema trećemu.

Salenstein Numina 2014 Gran corte old block selection

Već duže vrijeme u svijetu se, a osobito u Europi, govori o brdskom vinogradarstvu kao o nečemu specijalnome, stoga jer se trsje nalazi na padinama brežuljaka i bregova – što i te kako odgovara vinovoj lozi, a odakle je u novijem vremenu u komercijalnom nastojanju da se dobije što veći rod loza spuštana u ravnicu na parcele prikladnije za druge poljoprivredne kulture. Zatim, veće nadmorske visine posebice u južnim područjima danas u svjetlu globalnog zatopljenja – koje donosi dosta problema u proizvodnji kompleksnog, elegantnog, živog te fenolima kao korisnim antioksidantima bogatog Bakhova nektara i koje je geografsku granicu dosad klasične zone prikladne za vinogradarenje za produkciju visokokvalitetnoga vina već poprilično pomaknulo na sjever – pružaju, s obzirom na ipak nešto niže temperature i s obzirom na prilične razlike izmedju dnevnih i noćnih temperatura, na dobrim ekspozicijama rješenje za postupno i duže a time i kvalitetnije dozrijevanje grožđa i za očuvanje dragocjenih kiselina bitnih za svježinu kapljice. Treće: njegovanje – raznim oblicima pomoći društvene zajednice, od financijske do, u većoj mjeri, strukovne i marketinške – brdskog vinogradarstva može spriječiti značajan odljev stanovnika iz brdskih područja, neželjeno zapuštanje zemljišta i nepoželjne moguće socijalne probleme u urbanism sredinama kamo se nerijetko zapućuju oni što napuštaju svoje ognjište u ruralnome području gdje su radni napori i općenito uvjeti za život osjetno teži.

___________________________________

CERVIM Centro di Ricerca, Studi, Salvaguardia, Coordinamento e Valorizzazione per la Viticoltura Montana / Centar za istraživanje, proučavanje, očuvanje, i vaklorizaciju brdskog vinogradarstva)

_____________________________________

Upravo da bi se išlo na ruku brdskome vinogradarstvu u Europi je nastalo tijelo CERVIM, međunarodna organizacija ustanovljena 1987. godine pod pokroviteljstvom OIV-a. Sjedište organizacije je u brdskoj talijanskoj autonomnoj pokrajini Valle d’Aosta. Cilj osnutka bio je očuvati brdsko vinogradarstvo posebice na strmim položajima, a koje je proglašeno herojskime (viticoltura eroica). Realizacija počiva na stalnim znanstvenim istraživanjima i na konferencijama na kojima se raspravlja o vinogradarstvu, te na promocijskim aktivnostima, jedna od njih je i međunarodno ocjenjivanje vina brdskih područja u Aosti.  CERVIM ima svoje centre na lokacijama: Valle d’Aosta, Lombardija, Pijemont, Ligurija, Sicilija, autonomna pokrajina Bolzano, autonomna pokrajina Trento, kanton Valais u Švicarskoj, Galicija u Španjolskoj, Douro u Portugalu, Rhineland-Pfalz u Njemačkoj, a okuplja i predstavnike Abruzza u Italiji, Wachaua i austrijske Štajerske, Banyulsa i Collioure-Rhônes-Alpes u Francuskoj, Ticina in Švicarskoj  i Appalachija u Sjevernoj Carolini u SAD.

Što, ugrubo, obilježava brdsko ili herojsko vinogradarstvo? Orografska specifičnost koja onemogućuje uporabu mehanizacije dakle komotniju obradu vinograda, mali vinogradi – nerijetko u parcelicama, trsje u većini slučajeva na terasama, ne uvijek optimalne klimatske okolnosti (npr. nerijetko nedostatak vode, no tu valja reći da vinova loza lakše prihvaća sušu nego vlagu), zanimljive različite – lokalne – sorte grožđa, proizvodi iz niše, te, s turističkog aspekta, vinogradi uklopljeni u atraktivne ambijente.

Osobito je važno u vinogradima čuvati autohtone sorte koje daju visokokvalitetno vino tipičnih organoleptičkih svojstava i to vino kao proizvod iz niše može biti značajan izvor prihoda, ali ne samo za vinogradare i vinare nego i za cijelo područje, naime zbog specifičnosti vina privlače se turisti koji onda otkrivaju i druge adute teritorija, pa poslije o svemu doživljenome šire dojmove i dobar glas u svojim sredinama, kaže predsjednik CERVIM-a Roberto Gaudio.  ♣

 

WINE to GO – Na tržištu se sve jače širi i vino u limenkama, dakle konfekcionirano kao njegov silni konkurent pivo. Potrošači pokazuju priličan – u najnovije vrijeme osjetno veći nego prije nekoliko godina – interes za vinske limenke, iz više razloga: lako baratanje i bez straha da bi se one, kao što je to slučaj kod staklene boce, mogle, nabacane u kutiju ili vrećicu, razbiti, nema straha niti da bi mogle procuriti, zatim, lako se otvaraju – nije potreban vadičep, limenka je lagana i vino u njoj lagano se prenosi, limenke su količinski prikladne za konzumaciju za jednu osobu, troškovi transporta s, glede težine, bitno niži od onih kod prijevoza staklenih boca, k tome limenka je kao ambalaža i jeftinija od staklene boce. Limenke s vinom su široj publici, s obzirom na manji trošak za ambalažu i s obzirom na manju količinu punjenja, cjenovno dostupnije od klasičnih punjenja vina u staklenu ambalažu, dakle limenka s vinom vrlo je atraktivna kupcu i tanjeg džepa. U SAD se limenka s vinom od 0,25 l može kupiti već za jedan dolar, međutim neka se vina prodaju i skuplje – i za po 10 dolara za limenku volumena 0,375 l. Izračuni su pokazali da je trošak vina napunjenog u limenke u ukupnoj količini koja odgovara npr. punjenju 12 klasičnih staklenih butelja (u SAD = jedan karton vina) i do 40 posto niži od kompleta od 12 klasičnih, staklenih butelja!

Isprva, nakon što su se pojavile, limenke s vinom percepiralo se kao vrlo praktične tek za izlete, plažu, za boravak na stadionu uz gledanje sportskih priredbi odnosno na prostorima s koncertima vedrih nota. Po izjavama iz grupacije Freedonia iz Clevelanda u američkom Ohiju, inače i izdavača specijalizirane revije World Wine Packaging: Containers, Closures, & Accessories, interes potrošača za alternativna pakiranja vina počeo je nešto jače rasti od 2005. godine, zadnjih nekoliko godina pak značajno je u porastu, a kulminacija se očekuje 2025. Konkretno: zanimanje za pakiranja za vino drukčija od staklene boce (plastična boca, tetrapak, bag-in-box, aluminijski recipijent…) u 2005. bilo je nekih 0,6 posto, u 2015. već je dosegnulo 3,4 posto, a za 2025, predviđa se da će biti gotovo dvostruko. Očekuje se da će potražnja za vinom punjenome u alu-limenku do 2020. porasti u SAD do novčanog prometa od više od 50 milijuna dolara godišnje.

Inače, kao istinsko lansiranje limenke kao kontejnera za vino za ponudu potrošaču može se smatrati izlazak, 2004., pjenušca Sofia Blanc de Blanc iz podruma u vlasništvu znanog Francisa Forda Coppole. Ubrzo nakon bijelog pjenušavog vina Coppola je u limenki izašao s Roséom brut. Ovog proljeća Coppola je na tržište pustio u limenkama od 2,5 dl i svoje vino iz kategorije Diamond Collection. Dosta široku ponudu vina u limenkama sad ima i američki podrum Tualatin iz grupacije Union Wine Company iz Oregona, a koji proizvodi i u limenke od 0,375 l puni linuju vina Underwood. Dva su tu pjenušca, te mirni rosé i sivi i crni pinot.

Čini se da se širi sloje potrošača, barem u Americi, ne opterećuje time da (možda) vino iz limenke nije na nekoj višoj razini kakvoće. Američki vinski podrumi uvjeravaju da u alu-limenke pune isto vino kao i u staklene butelje. Naglašavaju i da su limenke iznutra premazane specijalnom smolom tako da vino ne bude u izravnom dodiru s aluminijem. Problem međutim vina iz limenke – s obzirom na način na koji smo se naviknuli piti iz takve ambalaže, dakle izravno i bez čaše – može biti u tome da mu se ne vidi boja, a i da je na nosu prezatvoreno te da ne pokazuje arome koje bi se razvile kad bi ga se, kao što se to radi kad je staklena boca u pitanju, utočilo u čašu…  ♣

KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 08.2017 – THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

SADRŽAJ/CONTENTS

KRAUTHAKEROVI NOVI SEDMERCI • Samoborci: FINJAK ISPRED KOLIČINE • VinAgra: ŠAMPIONI RADGONSKE AGRE 2017 • ZABRINUTI MEĐIMURSKI PLATINASTI ŠAMPION • PUSHIPEL CAN-CAN • DRŽAVNO PRVENSTVO SOMMELIERA  • PUPITRES WINE-BAR JELENE ŠIMIĆ VALENTIĆ • Rođendani: SRETNO, MARKO! HAPPY BIRTHDAY, MICK! • ODLIČNO USPIO PRVI SALON ŽILAVKE u TREBINJU • ALSACE u PRNJAVORU; POURQUOI PAS?! • SEDMI DANI POŠIPA • Jubilarci: ISTENIČ 50, SVIJET u ČAŠI 25! • KAMPIRATI u DVORIŠTU VINARA • HRVATSKA TRADICIJSKA KUHINJA u TRADICIJSKOJ GOSTILNI • MARIJA ZVIJEZDA • ŠTO SE BIJELI u GORI ZELENOJ?… • NAJPROFITABILNIJI OD SVIH • HRVATSKO PIVO: 3,4 MILIJUNA hl GODIŠNJE • NAJVIŠE UVOZIMO SVINJSKO MESO… • Long Hot Summer: VINSKA REVOLUCIJA DOLAZI • TEMPRANILLO, SANGIOVESE i SAGRANTINO u AUSTRALIJI • NAJBOLJE TALIJANSKE VINARSKE ZADRUGE • JESENSKI ISTRIA WINE WALK • KAJ SU JE..LI NAŠI STARI? • BUĆNICA-FEST • AMBICIOZNI AGRIS

__________________________________

KRAUTHAKEROVI NOVI SEDMERCIVlado Krauthaker, jedan s vrha hrvatske prve vinogradarsko/vinarske lige, odlučio se napokon na ono što se od njega očekivalo i što je i sasma logično: da napravi adekvatnu cjenovnu klasifikaciju svojih vina po kakvoći, te i da izađe sa još kojom premium-etiketom, bijelom i crnom. Na putu je da sve to uskoro napravi, a glede novih vina riječ je o sauvignonu bijelome kojemu se u vrlo ozbiljnoj izvedbi, hvala Bogu, vraća – lagana maceracija, duže njegovanje i dozrijevanje na finom talogu u bačvi(ci), te o mješavinama u dva slučaja – jedna je bijela a jedna crna, obje su od po sedam sorata. Možda je u obje varijante moglo biti i više kultivara, ali, eto, sedmica se smatra sretnim brojem, k tome Krauthaker je nekad bio rukometaš a u rukometu i sedmerac nešto znači, pa je stoga izabran baš broj Sedam.

Poznato je da Krauthaker u svom ukupnom sortimentu ima gotovo 30 kultivara od kojih su mu glavni aduti na tržištu graševina, chardonnay, zelenac, sauvignon, pinot sivi, merlot, cabernet sauvignon, pinot crni, syrah, a od kojih je nekih dvadesetak sorata u pokusnom uzgoju, primjerice semillon, neuburger, rizling rajnski, pinot bijeli, verduzzo, viognier, frankovka, cabernet franc, blauburger, nebbiolo, crljenak… Nakon godina i godina izlaženja s jednosortnim vinima, napokon se, uvidjevši da su mu količine većine od tih pokusnih sorata premale za ozbiljniji samostalni tržišni istup, Vlado odlučio izaći s jednom vrlo ozbiljnom mješavinom bijelih i s jednom vrlo ozbiljnom mješavinom crnih sorata, ali ne na način da svaku sortu vinificira zasebno pa da onda u nekom omjeru pomiješa vina u jedan klasičan bijeli odnosno jedan klasičan crni cuvée, nego na način da predviđene bijele sorte vinificira zajedno i da tako i za crnjak postupi i s predviđenim crnim kultivarima.  Austrijanci tako dobiveno vino nazivaju Gemischter Satz

Krauthaker je ovu svoju sedmerosortnu priču počeo s berbom 2015., nastavio s 2016. i nastavlja je s 2017. Nakon dozrijevanja u drvenim bačvama, i bijela i crna mješavina punile su se odnosno pune se u butelju s početkom rujna, uglavnom predviđeno je da vino bude u butelji prije berbe početak koje ove godine, zbog  velikih vrućina u srpnju i kolovozu, Krauthaker očekuje oko 1. rujna, to je, kaže, nekih desetak dana ranije od kod njega uobičajenog početka trganja u posljednjim godinama. Bijeli sedmerac – možda bi s obzirom da je Krauthaker nekad bio aktivni rukometaš, vina mogla dobiti upravo taj naziv! – sastavljen je glavninom od chardonnaya (60 %), a onda od pinota sivoga, pinota bijeloga, sauvignona, semillona, neuburgera i vedruzza. Grožđe dolazi s položaja Mitrovac. Nakon vinifikacije svih tih sorata zajedno slijedilo je devetomjesečno dozrijevanje vina na finom talogu, uz bâtonage, u bačvama od 2500 i 2000 litara, manji dio je vina školovanje odradio u barriqueu. Nakon devet mjeseci vino je iz tih bačava asemblirano u cisterni od inoksa. Napunjeno u butelju pričekat će, prije izlaska na tržište, u Krauthakerovu podrumu još godinu dana. Crni sedmerac sastavljen je od merlota (30 %), cabernet sauvignona i syraha (po 20 %), frankovke i blauburgera (po 10%), zatim od nebbiola i muškata ruže. Grožđe je s dviju pozicija – Podgorja i Vidima. Crne sorte macerirane su zajedno oko 15 dana, nakon alkoholne fermentacije vino je dozrijevalo 18 mjeseci što u toneauxima od 500 litara što u barriqueima od 225 litara.

I bijelo i crno vino planirano je bilo napuniti u drukčije butelje, ali, žali se Vlado, naručene boce za ovo punjenje nisu stigle na vrijeme i ta će se zamisao realizirati tek iduće godine. Bijeloga bi trebalo biti oko 6000 butelja, a crnoga 5000 butelja, oba vina izašla bi i u nekom manjem broju magnuma.

Krauthaker sa strepnjom čeka početak berbe, u nadi da uz hladni val sa snijegom krajem travnja pa sada uz ove silne vrućine i sušu neće naići još neka veća nepogoda. Zbog hladnoće i snijega na proljeće te sada zbog vrućina i suše, koja sprječava punjenje bobica sokom, kaže da je ove godine uobičajena berba smanjena za više od 35 posto, a prošle godine zbog također hladnoga proljetnoga vala te tuče izgubio je oko 30 posto roda. Globalno zatopljenje kroz posljednjih nekoliko godina poranilo je, veli Vlado,berbu, kasnije sorte poput graševine, koje su se nekad brale u drugoj polovici rujna ili krajem rujna, sad se eto počinju brati već početkom rujna…  ♣

Samobor je lepi varoš

Među najuspješnijim članovima Samoborske udruge vinara 2017 – Marijan Geušić, Ivica Rozjan, Marijan Žganjer i Marijan Sokolović

FINJAK ISPRED KOLIČINE – Nekad se u Samoboru orilo: Samoborci piju vino z lonci, Samoborke piju z demižonke…  Sad je situacija takva da sve više Samoboraca finoću pretpostavlja količini, čak se i trsi da finoća kojoj se priklanja bude i službeno potvrđena odličjem. Raste broj obiteljskih podruma koji se bave proizvodnjom vina na moderan način i koji kapljicu finaliziraju do butelje, te koji uzorke daju i na službena ocjenjivanja pa i osvajaju medalje visokoga sjaja. Neki članovi Samoborske udruge vinogradara/vinara mogu se, posebice od ove godine, pohvaliti ne samo odličjima sa strukovnih vrednovanja na razini udruge, nego i trofejima osvojenima na kušanjima gdje je mnogo jača konkurencija, primjerice na ocjenjivanju vina Zagrebačke županije, na ocjenjivanju Vina kontinentalne Hrvatske u Zelini, pa i na nekima izvan Hrvatske, primjerice onome u sklopu Poljoprivredno-prehrambenog sajma Agra u Gornjoj Radgoni.

S obzirom da je Samobor znan po gastronomiji (salama, kobasice, prerađevine od divljači, muštarda, kremšnite, bermet…) i po turizmu, predložio sam predsjedniku Samoborske udruge vinara Marijanu Žganjeru da nekolicini predstavnika medija javnog informiranja, te nekolicini uglednih sommeliera a i vinskih trgovaca prezentira najuspješnije članove udruge, i – susret se dogodio u kušaonici udruge u središtu Samobora, tik do hotela Lavica i Muzeja, lokaciji koja bi kroz cijelu godinu mogla biti (a nije!) idealna za promidžbu eno-gastronomije kraja.

Eno-gastro košarica Samoborskoga kraja

U nazočnosti enologa Zdenka Ivankovića sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo Zagrebačkog Agronomskog fakulteta, inače licenciranog degustatora/ocjenjivača vina i često predsjednika žirija, zatim osnivača i direktora festivala vina i gastronomije Zagreb Vino.com Ivana Dropuljića, pa uglednog člana Hrvatskog sommelier kluba, edukatora i savjetnika za eno-gastronomiju Marija Meštrovića, vinskog trgovca Božu Roknića, Davora Puha iz turističke agencije PuhTours, te novinare Jutarnjeg lista, Svijeta u čaši/Ateljea okusa i Radija Samobor (poslije su naišli i renomirani plešivički vinari Zvonko Tomac i Velimir Korak), s pozlaćenim i posrebrenim vinima prezentirali su se uz spomenutog Žganjera još i Ivica Rozjan (najnovije zlato mu je s nedavnog ocjenjivanja u Gornjoj Radgoni), Marijan Sokolović i Marijan Geušić. Bijela vina bila su iz 2016, a crna iz 2015, jedno je bilo iz 2011. Kušaana je kapljica od sorata rizvanac, chardonnay, rizling rajnski, manzoni, sauvignon, muškat žuti i muškat ottonel, te mješavina sauvignona, rajnskog rizlinga i graševine, bio je i jedan rosé od cabernet sauvignona, bili su i četiri crna cabernet sauvignona i jedna mješavina sorata i godišta – kapljica od 80 posto cabernet sauvignona iz 2015 i 20 posto merlota iz 2014!

Dojmovi jako dobri, meni osobno u ukupnosti su se crnjaci pokazali na višoj razini od bijelih. Što se sorata tiče, za pozdraviti je opredjeljenje Samoboraca za neke koje nisu svakodnevne, primjerice rizvanac ili müller thurgau, pa manzoni, ali i muškati – u ovome slučaju spoj žutoga i ottonela i to u suhoj varijanti (jako dobro kao aperitiv!). Veseli odluka Marijana Sokolovića da u novi svoj vinograd Ponikve stavi i lovrijenac! Kod podastrtih crnih vina uočeno je da su sva od grožđa kupljenog u vinogradu na po kakvoći vrlo visoko kotiranome položaju u brodskom Stupniku. Što se pak tiče proizvođača i zastupljenosti i dostupnosti vina na tržištu, za Marijana Žganjera, vlasnika kafića Tin i slastičarnice U prolazu na glavnom samoborskom trgu koji je od četvorice jedini poduzetnik čije osnovno zanimanje ima izravne veze s vinom, zna se da proizvede nešto veću količinu plemenite kapjice koju plasira kroz lokale, a o ostaloj trojici uspješnih članova Samoborske udruge saznali smo da su poduzetnici ali u sasvim drugim branšama te da su im vinogradarstvo i proizvodnja vina hobi, parcele s trsjem u njihovu vlasništvu male su a ne mogu ih, da i hoće, povećavati jer je, vele, nemoguće za kupnju naći nova prikladna zemljišta, uglavnom, namjere im, barem zasad, i nisu širiti proizvodnju vina na tržišni nivo…  ♣

VinAgra

VINSKI ŠAMPIONI RADGONSKE AGRE 2017 Jubilarni 55. sajam AGRA, potkraj kolovoza, najveći i najvažniji poljoprivredno prehrambeni sajam u Srednjoj Europi, i ovaj je puta posjetiteljima ponudio brojne novosti iz područja poljoprivrede i prehrane. U Gornjoj Radgoni se pod sloganom Tradicionalno svjež predstavilo više od 1800 izlagača iz 36 država. Najvažniji događaj: susret skupine država Srednje i Istočne Europe s predstavnicima Kine, ovogodišnjom državom-partnerom Sajma.

Ivica Rozjan, jedan od šampiona

Posebna pažnja sajma AGRA usmjerena je održivom razvoju turizma, hrani iz naše blizine, održivoj poljoprivredi i gospodarenju šumama, te poljoprivrednoj mehanizaciji za visoko učinkovitu i održivu poljoprivrednu proizvodnju.

U sklopu 55 međunarodnog poljoprivredno-prehrambenog sajma Agra 2017 u Gornjoj Radgoni održano je – ove godine bilo je 43. po redu – međunarodno ocjenjivanje  Vino Slovenija. Uz vina, da tako kažem, redovne proizvodnje, vrednovala su se, posebno, i vina iz ekološke produkcije. Ove godine u Gornjoj Radgoni se kušao 531 uzorak vina od 170 proizvođača iz šest država – Austrije, Hrvatske, Makedonije, Slovačke, Slovenije i Srbije. Od spomenutog ukupnog broja vina, u kategoriji ekoloških bilo je prijavljeno 36 uzoraka od 10 proizvođača iz Austrije i Slovenije. Najviše uzoraka na ocjenjivanju imala je, očekivano, Slovenija, slijedile su Austrija i Hrvatska. Iz Hrvatske 11 je vinskih kuća poslalo 23 uzorka. Radosna vijest za Hrvatsku: među šampionima je i jedan proizvođač iz Lijepe naše, a imamo i jednu veliku zlatnu medalju te nekoliko zlata!

Vina su ocjenjivale četiri komisije priznatih enologa, kojima su predsjedavali: dr. Mojmir Wondra, dr. Friderik Vodopivec, mag. Anton Vodovnik i Iztok Klenar. Degustatori: Ingrid Mahnič, Dušan Brejc, Ivanka Badovinac, Tadeja Vodovnik Plevnik, Sašo Topolšek, Darinko Ribolica, mag Darja Zemljič, mag. Janez Valdhuber, dr. Klemen Lisjak, Danilo Steyer, Ivana Rendulić Jelušić, Alojz Filipič, Marko Benčina, Marjan Čižmešija, Klavdija Topolovec Špur, Mitja Herga, Majda Brdnik, Anton Pezdirc, Boštjan Zidar i Martin Palz.

Šampion za suho nearomatično bijelo vino: Rebula Bagueri Superiror 2013, vinorodni okoliš Goriška Brda – Vinska klet Goriška Brda

Šampion za aromatično suho vino: Sauvignon 2016, vinorodni okoliš Štajerska Slovenija – Steyer vina

Šampion za poluslatko nearomatično bijelo vino: Malvazija pozna trgatev 2011, vinorodni okoliš Slovenska Istra – Vinakoper

Šampion za poluslatko aromatično bijelo vino: Traminec 2016, vinorodni okoliš Bizeljsko–Sremič, sadjarsko-vinogradniška kmetija Bostele

Šampion za slatko bijelo vino: Laški Rizling SJI 2011, vinorodni okoliš Dolenjska – Zajc

Šampion za vino teran PTP: Izbrani teran Elite 2016, vinorodni okoliš Kras – Vinakras

Šampion za suho crveno vino mlađe od tri godine: Cabernet sauvignon 2015, Hrvatska – Ivica Rozjan

Šampion za suho crveno vino starije od tri godine: Capris merlot 2012, vinorodni okoliš Slovenska Istra – Vinakoper

Šampion za pjenušavo vino: Zlata radgonska penina 2007, vinorodni okoliš Štajerska Slovenija – Radgonske gorice

Šampion za BIO vina: Dorner Weiss 2015, Austrija – Bio Weingut Dorner, Mureck

Rajko Cmrečnjak

Evo rezultata koje su ostvarili hrvatski vinari: Ivica Rozjan, šampion s Cabernet sauvignonom 2015, zlatna medalja (86/100 bodova), Branimir Jakopič – velika zlatna medalja za Pušipel prestiž 2015 izborna berba bobica (91,33 boda), Stjepan Đurinski – zlato za Ledeno vino Leona 2015 (88,67), obitelj Matočec – zlatne medalje za Graševinu 2016 (86) i Pinot sivi 2016 (85) te srebra za Chardonnay 2016 (83) i Sauvignon 2016 (81,67), Rajko Cmrečnjak – zlato za Pušipel 2016 (86) te srebra za Rajnski rizling 2015 (82,67) i Sauvignon 2016 (81), srebrne medalje dobili su OPG Željko Gašparinčić za Žuti muškat 2016 (81,67), OPG Libero Sinković za Muškat momjanski 2016 (82,33), OPG Sanjin Siljan za Malvaziju istarsku 2016 (83,33), Vinjski hram za Rajnski rizling 2016 (82,67) i Rajnski rizling 2015 (82), DGA pjenušci za Sibon brut nature (84) i Sibon dry (81,67), te obitelj Hažić za Traminac mirisavi 2015 (83,33) i Traminac mirisavi 2016 (81,67).

Na ocjenjivanjima pak mesa i mesnih prerađevina te mlijeka i mliječnih prerađevina Hrvatska je ostvarila sljedeće rezultate:

Koka d.d. Varaždin – šampion: Koketa pileća jetrena pašteta 5×25 g; zlatna medalja: Panirani pileći cordon bleu 600g, panirani pileći fritesi 600g, Goldina, Marsonia

Gerić-MG j.d.o.o. – zlatna medalja: domaća svinjska mast, domaći prešani čvarci

Prehrambena industrija Vindija d.d.šampion: mliječni puding vanilija, mliječni puding čokolada; velika zlatna medalja: ‘z bregov UHT kozje mlijeko; Fino mi je mliječni puding sa šlagom-čokolada; Caprodur – tvrdi sir od kozjeg mlijeka; Vivis svježi krem sir natur; ‘z bregov UHT čokoladno mlijeko; Vindino mliječni desert lješnjak-čokolada; Fino mi je mliječni puding  Choco – Loco; zlatna medalja: Bovidur tvrdi sir od kravljeg mlijeka; Fino mi je mliječni puding sa šlagom-vanilija; Ovidur tvrdi sir od ovčjeg mlijeka; Capro Fresh – svježi sir od kozjeg mlijeka

Koka d.d. Varaždin – velika zlatna medalja: panirani camembert; zlatna medalja: panirani edamac

MIH sirana Kolan – veliko zlato: sir Tartufin; paški sir

Mini mljekara – Veronika d.o.o. Desinić – velika zlatna medalja: sirutka s okusom mango-marelica; zagorski svježi sir, zlatna medalja: sirutka; polutvrdi sir sa tartufom; Bučko-sirni namaz; svježe mlijeko Veronika

Mljekara Latus d.o.o. Žminj – veliko zlato: istarski tvrdi kravji sir Veli Jože

Tomaić – Commerce d.o.o., sirana Runolist, Otočac – zlatno: Runolist sir; Krasnarski sir  ♣

ZABRINUTI PLATINASTI ŠAMPION – Ovih dana i te kako lijepe vijesti za međimurskog vinogradara i vinara Branimira Jakopića iz Orehovčaka kod Železne Gore: on je platinasto-velikozlatni šampion i na međunarodnoj razini! I to s vinima od dviju sorata karakterističnih za Hrvatsku te i posebno za Medjimurje: pušipelom ili moslavcem ili šiponom ili furmintom, te s graševinom. Sa svojom izbornom berbom bobica pušipela 2015 postao je šampionom manifestacije Urbanovo 2017, onda je s vinom G tj. graševinom 2015 izbornom berbom prosušenih bobica s osvojenih 95 bodova dobio platinastu medalju na Decanter World Wide Awardu, pa je s istim tim vinom dohvatio zlato na ocjenjivanju graševina u Kutjevu, a ovih dana stigla mu i iz Gornje Radgone velika zlatna medalja s ocjenjivanja u sklopu sajma poljoprivrede i prehrane Agra 2017 gdje je za Pušipel 2015 prestige IBB osvojio 92 boda.

K tome, restoran u dvorcu Terbotz odlično mu radi cijelo ljeto. Ako naidjete, ne odlazite a da niste kušali medjimursku gibanicu.

Sjajna međimurska gibanica

Radosne vijesti uvijek su stigle u pravi čas, ali ove su imale poseban učinak sada uoči berbe kad je Jakopić osobito zabrinut za konačni ishod jer tuča mu je u velikom postotku doslovno pojela rod za 2017, sad čeka da vidi koliko su se uspjele oporaviti loze koje su tek ugrizene i nisu platile danak do kraja…

Inače, Branimir Jakopić, koji od 2015. izlazi na tržište i s ružičastim vinom, upustio se i u pjenušce i u crnjak! Što se tiče pjenušaca, želja mu je, kaže, da prije degoržiranja na kvascu u boci provedu najmanje tri godine. Prvo crno vino na tržištu mu je iz 2016, a riječ je o mješavini cabernet sauvignona, merlota i syraha. Vino pod domaćim nazivom Črleno je iz 2016, i punjeno je u litrenu bocu s navojnim zatvaračem. Međutim prvo crno vino koje je proizveo – također cabernet, merlot i syrah – je iz berbe 2015, kaže da je – bomba! Još je na dozrijevanju u velikoj drvenoj bačvi, ove jeseni iz bačve ide u butelju. Jakopić, koji brine o svojih 14 hektara trsja, nešto grožđa ima iz unajmljenih vinograda a nešto grožđa i kupi tako da ukupna količina sirovine z vino obično bude kao da je s 20 hektara. I još nešto bitno u turističkom smislu;  Jakopići će naspokon čini se ove jesenu krenuti u akciju koju već dugo najavjuju: da u hotel preurede zapuštene građevine koje se nalaze u sklopu imanja Terbotz… ♣

PUSHIPEL CAN-CAN – Pred kamerom legendarnog, blaženog nedavno proglašenog osamdesetogodišnjaka (pogodite o kome je riječ!): zagrebački deda (pogodite tko je!) s dragim vinskim curicama iz Prigorja i Hrvatskog zagorja (pogodite tko su!) na – neutralnm terenu u Međimurju! U dvorcu Terbotz (pogodite gdje je taj dvorac i čiji je!), prepunom gostiju, uz platinastu graševinu i veliko-zlatni pušipel (pogodite čiji!). S još malo pušipela bilo bi i can-cana! (pogodite što je to!). Brojna izabrana publika koju je tog popodneva u velikoj gostinjskoj dvorani Terbotza okupio Begerow bila je, kažu mi, spremna za dinamično finale… ♣

DRŽAVNO PRVENSTVO SOMMELIERA 2017 – Prvenstvo sommeliera Hrvatske za 2017. godinu bit će 27. i 28. studenoga u Opatiji. Hrvatski sommelier klub javlja da je napokon postignut konačni dogovor sa LRH – Opatija, tako da će 21. državo nadmetanje sommeliera Hrvatske biti održano u opatijskom Remisens Premium Hotelu Ambasador.

Raščlamba crnjaka

Što se tiče novih sommelijerskih tečajeva, oni će se održavati od 22. do 24. rujna u Akademiji vina na zagrebačkoj Samoborskoj cesti, a potom i u Istri, od 29. rujna do 1. listopada, lokacija još nije dogovorena.

Na slici je bilježnica uglednog i vještog sommeliera – to ti je, bogme, sommelier! –  koji je odmah za vrijeme degustacije s raščlambom vina, na stranici svoje bilježnice ovjekovječio – grafikon degustiranog uzorka… ♣

PUPITRES WINE BAR JELENE ŠIMIĆ VALENTIĆ – Sommelijerka Jelena Šimić Valentić početkom rujna u Zagrebu, u Frankopanskoj ulici, otvara konceptualni boutique vinske kulture – Pupitres bar.

Pupitres boutique zamišljen je kao mjesto gdje će se promovirati vinska kultura u Hrvatskoj. Posjetitelji će, osim u vrhunskom vinu, imati priliku uživati i u premium kavi, domaćoj hrani i jazz glazbi. U baru će se održavati vinske škole i radionice. Zainteresirani će imati pristup knjigama o vinu, o jakim pićima, kavi, čajevima…

Zagreb je ne samo sada u glavnoj turističkoj sezoni nego i preko cijele godine pun stranaca, pa sam Pupitres zamislila i kao mjesto za promociju hrvatskoga vina i prema inozemstvu. Želja mi je svakome gostu približiti vino na poseban način, kazala je Jelena.

Vinska karta u Pupitresu sadržavat će 150 vina iz Hrvatske i svijeta. Sva vina, baš kao i kava, čajevi i jaka pića koja će se služiti Jelena je osobno kušala.

Zagreb će u Pupitresu dobiti mjesto ispunjeno pozitivnom energijom. Svako će jutro zamirisati kava, vrući kroasani za doručak, preko dana Pupitres će biti idealno mjesto za odmor ili sastanak, a uvečer će plijeniti glazbom, uz koju će se moći kušati ne samo vina nego i pršut, sir, najfinije hrvatsko ekstra djevičansko maslinovo ulje i topli domaći kruh, dodaje Jelena.

Prostor u kojemu će biti smješten Pupitres bar uređuje se pod dirigentskom palicom dizajnerice Ivane Ferenčak, koja veli: U Pupitresu je sve u znaku vina, pa su tako eto i zidovi u boji šampanjca, namještaj je u tonovima crvenog vina različite starosti, bit će i pink-detalja da nas podsjeti i na ružičasta vina. Luksuznim kamenim podovima toplinu će dati nekoliko predmeta izrađenih u drvu, neizostavnome za odležavanje vina. Za opremu interijera koristili smo dizajnersku rasvjetu i namještaj poput lounge-fotelji i dvosjeda Ace Hansa Hornemanna, dobitnika, ove godine, prestižnih nagrada German Design Award i IF Design Award…  ♣

Rođendani

SRETNO, MARKO! – Legenda Marko Čolić, ovog kolovoza – 80 ljeta! Sretno i veselo, Marko! Doživjeti stotKu!

Nas nekolicina iz Svijeta u čaši/Ateljea okusa fotiću – pred čijom su inače kamerom dok je još radio u popularnom tjedniku Studio prodefilirali svi mogući glumci i pjevači a naročito glumice i pjevačice pa, kad nam se pridružio u reviji Svijet u čaši, i svi mogući vinari i vinarke – priredili smo pušku: sve dok nije na stol došla Žganjerova švarcvaldica (bez svjećica, tko bi ih tolike smjestio na nju, k tome da ih se i upalilo tko bi ih pogasio!) Marko nije točno znao zašto se fešta. Slavlje je počelo u Samoboru, ispred Tina kod ugostitelja/vinara Marijana Žganjera, uz nazočnost samoborskih poduzetnika ali i vinogradara i vinara  Geušića, Rozjana i Sokolovića te plešivičkih profesionalnih vinara Koraka i Tomca, a nastavilo se dan poslije u zagrebačkoj vinskoj kleti vinogradara/vinara Drage Kurtalja uz sjajnu domaćicu lokala Andreju, te s Čolićevim kolegama-fotićima Zlatkom Cakićem i Julijom Frangenom, akademskim slikarom Antom Krešićem, s majstorom kulenarom Tomislavom Galovićem, prof. Ivanom Dropuljićem sa Zagreb vino.coma i s nama iz Svijeta u čaši.

Na potpori veliko hvala Marijanu Žganjeru i Dragecu Kurtalju, Tomici Galoviću, Velimiru Koraku, Vladi Krauthakeru, Ivani Puhelek Purek, Zdenku Šemberu, Zvonimiru Tomcu…     ♣

HAPPY BIRTHDAY, MICK!!! – Doživjeti stotKu! 99 and a half won’t do! 26. srpnja bio je rođendan Mick Jaggera! Jumpin’ Jack Flash…

Je l’ to netko (na Facebooku) bio odnosno još jeste u dilemi: Stones ili Beatles? Naravno, Rolling Stones, s dobrim obrazloženjem: najživlji band, k tome ne samo živi nego i još vrlo živahni na sceni i oko nje, Mick, sada već i pradjed, praši u kao u mladim danima, a Jagger te Keith Richards, s kojime je, inače, vokalist Stonesa u neko davno vrijeme zajedno išao u školu, slove kao najkreativniji duo u povijesti rock-glazbe.

Grupica nas nekoliko proslavila je Jaggerov rođendan uz sjajan roštilj i nekoliko odličnih crnjaka iz francuskog Châteauneuf-du-Papea, te dakako uz hitove poput Jumpin’ Jack Flash, Satisfaction, Sympathy for the Devil, Wild Horses, Carol, Walking the Dog, On Route 66, I’m a King Bee, Little Red Rooster, Gimme Shelter, Brown Sugar, Angie, You Can Make it if You Try… Zaslužan za logistiku: zagrebački ugostitelj Boris Orašanin Zubo. Sjajni Châteauneuf Boisrenard 2006 od Domaine de Beaurenard, pa Châteauneuf Château la Nerthe 2004 (13 sorata, s najvećim udjelom su grenache, syrah, mourvèdre, cinsault, muscardin, counois…), te Châteauneuf 2013 i Châteauneuf 2015 oba od Clos de l’Oratoire… A, bogme, glavom je platio i jedan izvrstan Qvevri 2013 od Šembera

Evo i rasporeda europske turneje Stonesa No Filter najesen 2017: Hamburg – 9.09; München 12.09; Spielberg – 16.09; Zürich 20.09; Lucca – 23.09; Barcelona 27.09; Amsterdam – 30.09; Kopenhagen – 3.10; Düsseldorf – 9.10; Stockholm – 12.10; Arnhem – 15.10; Paris – 19. i 22. 10!  ♣

Radovan Vukoje

ODLIČNO USPIO PRVI SALON ŽILAVKE u TREBINJU – Čekalo se, pa se, eto, i dočekalo: stara autohtona hercegovačka vinska sorta žilavka doživjela je da dobije manifestaciju posvećenu isključivo njoj! U organizaciji uglednog trebinjskog proizvođača vina i ugostitelja Radovana Vukoja sredinom kolovoza u Trebinju je održan Prvi salon žilavke, na kojemu su se kao sudionici pojavili proizvođači vina od te sorte, njih 16, konkretno, uz domaćina – Podruma Vukoje 1982, najavljeni su bili tu i Vinarija Marjanović, Vinarija Sekulović, Vinarija Škegro, Vinarija Ratković, Vinarija Anđušić, Podrum Delić, Podrum Aćimović, Podrum Begić, Podrumi Ostojić-Monako 2000, Podrum Vilinka, pa Podrum Manastira Tvrdoš, Vinarija Anđelić, Vino Brkić, Vinogradi Nuić, Podrum Rozić… Pokazano je oko 60 etiketa najpoznatijih vinarija Bosne i Hercegovine. Uz vinare, na salonu su nastupili i proizvođači mliječnih prerađevina, pršuta, pastrve, njih 11.

Kako vele domaćini, dodire hedonističkog neba na priredbi omogućio je znani bosansko-hercegovački chef Nihad Mameledžija, sa svojom ekipom. Kuhari su se pobrinuli da se tipična regijska jela priprave na način da budu maksimalno sljubljena s vinima od žilavke, od tipa u manje zahtjevnoj varijanti do vrlo kompleksne kapljice, njegovane duže vrijeme u barriqueu od hrastovine, kod Radovana Vukoja to je u osam metara dubokom podzemlju…

Ključni ambijent Salona bila je krasna Vinska galerija smještena na petom, šestom i sedmom katu podruma i ugostiteljskog kompleksa Vukoje, odakle se pruža jedinstven panoramski pogled na grad Trebinje i okolne vinograde.

U sklopu Salona predviđeni su bili vinske radionice s naglaskom na žilavku te radionice s hercegovačkim sirevima u glavnoj ulozi, kao i vođeni obilasci podruma Vukoje te Carskih vinograda, zatim svečana večera na temu Žilavka i okusi Hercegovine.

Organizator salona žilavke Radovan Vukoje na rastanku je rekao: Vrlo sam zadovoljan manifestacijom, kako odzivom izlagača tako i kvalitetom vina te i posjetom. Zahvaljujem vinarima i posjetiteljima na dolasku.  Ovdje smo imali vina od Lastve do Ljubuškog i sireve koji su bez premca u regiji. Poljoprivreda je teška, moramo biti svjesni da radimo u tvornici na otvorenome. Nama je samo ostalo da ono što je naša kamena zemlja dala dobro pospremimo u bocu. Svi vinari vrijedno rade, i zato ovu manifestaciju posvećujemo njima. Vidimo se dogodine!  ♣

ALSACE U PRNJAVORU: POURQUOI PAS?! – Alsace u Lišnji kod Prnjavora: pourquoi pas, why not, warum nicht, perché no, zašto ne?

Dr. Oksana Sadžik i Christian Zwickert

Alzašanin Christian Zwickert, francuski sjevernjak koji je inače dugo bio stalno zaposlen u komercijali vrlo kvalitetnog vinskog posjeda La Font du Loup u vinogorju Châteauneuf-du-Pape na francuskome jugu a sad, i dalje prodajući i vina spomenute kuće, samostalno vodi uvozničku i distribucijsku kuću Vinoselect  u Artzenheimu, zbližio se svojedobno sa dr. Oksanom Sadžik koja već godinama kao zubarica radi u Breisachu blizu njemačko-francuske granice, i od tada svako ljeto oni dolazie na naš Jadran na odmor. Svojedobno, u jednom uglednom opatijskom restoranu sommelier im je uz ribu preporučio vina Tomac, ona su im se silno dopala i odlučili su potražiti Zvonimira Tomca u njegovu podrumu kod Jastrebarskoga. Ravno već 11 godina Zwickert i dr. Sadžik kad su ovdje obilaze Tomca, i, između ostaloga, to je druženje pomoglo rođenju namjere da se Zwickert počne baviti proizvodnjom vina u zavičaju svoje partnerice.

Svake godine barem po jedan susret kod Tomca na Plešivici te kod para Zwickert-Sadžik u Lišnji. Na slikama su Boris Lepir, Zvonimir Tomac i mama Sadžik pri djelu – u obilasku trsja u Lišnji, te Sadžik-Zwickert, mama Sadžik i Boris Lepir za Tomčevim stolom pri jelu na Plešivici

Christian i dr. Oksana odlučili su u naselju Lišnja blizu Prnjavora na terenu gdje je njezin otac nekad imao trsje posaditi francuske sorte rizling rajnski, chardonnay, syrah, merlot, cabernet franc, njima su prije koju godinu pridodali frankovku i hibrid johanniter. Vrlo hrabro, ta avantura s vinogradom s klasičnim sortama i s vinom, naime znalo se da u tome području zime ponekad budu vrlo vrlo hladne tako da mogu napraviti veliku štetu na vinogradu, a eto u novije vrijeme zaredali su, ljeti, također opasni, i toplinski udari i suša, za ilustraciju: ove zime bilo je u Prnjavoru nekih -20 Celzijevih stupnjeva, a ovog ljeta zabilježeno je +40 Celzijevih stupnjeva! Uporni Zwickert ne posustaje zbog znatnog smanjenja prinosa što zbog hladnoće što zbog vrućina i suše koje otežavaju dozrijevanje, i proizvodi solidna do i vrlo dobra vina, koja preko svoje tvrtke pod markom Vina iz Bosne – Product of Bosnia plasira u Francuskoj, i to po jako dobroj cijeni – bazna vina uspijeva prodati, tvrdi, po 8,5 € za butelju! Što se tiče bosanskog tržišta, tu zasad stvari stoje slabo, vjerojatno stoga što dosad nije ulagano u promidžbu ali, smatra Zwickert, i stoga što je cijena njegovoj boci viša nego što ju je lokalni kupac spreman platiti.

Dejan Marić iz Frutelle i Christian Zwickert: nastup vinarije Fazan na ovogodišnjem salonu Vinosaur u listopadu u Banja Luci – zajamčen?

Par Zwickert-Sadžik, koji je za pažnju nad trsjem te vinima u podrumu angažirao vrlo okretnog mladog domaćeg čovjeka Borisa Lepira i koji računa i na pomoć čile doktoričine majke što živi na imanju, te kojemu sam, inače, ispred Svijeta u Čaši/Ateljea okusa upravo darovao najnoviju našu knjigu Hrvatska tradicijska kuhinja, ovih je dana u Lišnji za nekoliko info-medija iz BiH i iz Hrvatske priredio u svom domu lijepu prezentaciju alzaških specijaliteta koje je Zwickert osobno prigotavljao – pokazao se sjajnim chefom!, te desetak njegovih bosanskih vina i jednog francuskoga, upravo od podruma La Font du Loup.

Najprije kušanje vina, a onda spoj tih istih vina s jelima. A jela su bila: domaći naresci, pa alzaška pita (La tourte d’Alsace = po alzaški začinjena smjesa sitno mljevenih teletine, junetine i svinjetie, pečena u tijestu), ramstek s pekarskim krumpirom (pommes de terre à la boulangère) te alzaška torta sa šljivama. Vina: Salsa White 2016, od 80 posto johannitera te sa po 10 posto chardonnaya i rajnskog rizlinga, zatim netom buteljirani (još premladi) Rajnski rizling 2016 Collection koji je proveo 10 mjeseci na finom talogu, pa Rajnski rizling 2013, slijedili odlični posve suhi Rajnski rizling 2015 Collection i Rajnski rizling 2012 s blagim ostatkom sladora, bijela grupa završila je sa Chardonnayem 2016 Collection sur lie, 70 posto iz novog drveta i 30 posto iz inoksa. Crna serija startala je sa Salsom 2016 rouge od 60 posto frankovke, 20 posto crnog pinota i 10 posto syraha, to će se vino puniti u ožujku 2018, potom je bila Salsa 2013 rouge od frankovke 50 posto i ostatka crnog pinota i merlota, a onda je na red stigao jako dobar crnjak Pourquoi pas? 2015, od 55 posto crnog pinota i 45 posto syraha, pa također jako dobar crni Pourquoi pas? iz 2013, da bi domaći izbor završio na odličnom Cabernet francu 2015 (90 posto, ostatak je merlot; 13,5 vol%, još nije buteljiran).

Jedinstvena prigoda bila je kušati odličan Châteauneuf-du-Pape 2011 Grenache cuvée spéciale od La Font du Loupa, a od loza u dobi od 80 godina, dakle – malo starijih od mene…

Uz užitak uz tanjur i čašu saznali smo nešto novoga – o johanniteru (na slici je grozd). To je hibrid srednje do kasnije epohe dozrijevanja, vrlo otporan na bolesti, posebice na pepelnicu. Stvorio ga je 1968. godine Johannes (otud mu naziv) Zimmermann u istraživalačkome centru za vinovu lozu u Freiburgu. Riječ je o križancu između rizlinga rajnskog i freiburga 580-54, s time da je freiburg 590-54 križanac između seyve villarda 12-481 i freiburga 153-39, a taj freiburg 153-39 je pak križanac između pinota sivoga i plemenke… Komplicirano, ne znaš više tko koga…♣

SEDMI DANI POŠIPA – Sedma manifestacija Dani pošipa otvorena je u mjestu Čara na Korčuli. Bila je u znaku pola stoljeća od zaštite vina pošip. S vinima su sudjelovali podrumi iz Čare i Smokvice – Baničević-Car, Didovinka, Grošić, Kunjas, Milina, Plasa, Stanojević, Tomašić, Toreta, PZ Nerica, PZ Pošip i Šain-Marelić. A Luka Krajančić, čiji pošip je jedan od najboljih na Korčuli? Luka objašnjava da je u istom terminu kad je bio Festival pošipa on u svom podrumu imao već prije dogovorene programe vezano uz 20. godišnjicu njegove vinarije, pa jednostavno nije mogao biti u istom vremenu na dva mjesta.

Na Danima pošipa 2017 posebno su se istaknula tri vina iz Smokvice – Pošip Divno vino odnjegovan na finome talogu, iz podruma Toreta, te macerirani Grandeca i Amfora iz podruma Milina. Amforu iz berbe 2015 koja izlazi sada na tržište Milina je, kaže, posvetio upravo jubileju – pola stoljetnoj zaštiti vina pošip.  ♣

Jubilarci 

ISTENIČ 50, SVIJET u ČAŠI 25! – Našli smo se, jubilarci!

Krajem ove godine zagrebačka revija Svijet u čaši, koja bi trebala nastaviti tiskani život u nešto izmijenjenom obliku, obilježava 25 godina postojanja, a početkom sljedeće godine šampanjerija Istenič iz našem Klanjcu susjednog Bizeljskoga slavi dvostruko duži vijek – pola stoljeća. Mi pripremamo obilježavanje naših četvrt stoljeća krajem studenoga najvjerojatnije u sklopu 12. Međunarodnog festivala vina i kulinarike Zagreb vino.com u hotelu Esplanade, voljeli bismo da se tada podružimo i s od nas dvaput starijim slavljenikom, a jedna od vodećih šampanjerija u Sloveniji, s kojom smo uvijek lijepo surađivali i koja je nas već pozvala u goste, svoju će svečanost održati na imanju, u novoj velikoj dvorani sa 360 četvornih metara površine i s kapacitetom prihvata između 250 i 300 uzvanika. Isteniči se uz svoju 50-godišnjicu vraćaju u velikome stilu: dvorana o kojoj je upravo riječ nalazi se u obnovljenoj zgradi nedavno poprilično nastradaloj od požara, netom preuređenoj na način da više ne služi turizmu kao smještajni gostinjski objekt  nego da bude mjesto za razne strukovne skupove, simpozije, eno-gastro festivale, svečanosti. Jedan od pionira i jedna od ključnih osoba modernog slovenskog pjenušarstva mag. Janez Istenič planira je krajem rujna službeno otvoriti susretom zahvale vatrogascima, arhitektima, montažerima i lokalnim vinogradarima koji su mu operativno pomogli kako u saniranju i novome uređenju objekta tako i, u najtežim trenucima, radom u trsju. Predviđeno je da se ubrzo u toj dvorani održi i skup članova Isteničevoga Kluba ljubitelja pjenušaca. Za svečanosti Isteniči se pripremaju ne samo ponudom u čaši nego i s onom, rafiniranom, na tanjuru, među zvijezdama mogli bi, uz pjenušac No1 i posebice tek prije koji mjesec degoržirani Prestige 2011 extra brut, biti i ovi vrlo okusni zalogaji s prepeličjim jajima. Noblesse oblige!

Trenutno Istenič je zaokupljen berbom. Vrućine s temperaturnim valovima i do 40 Celzijevih stupnjeva te suša donijeli su jedan sasvim novi moment u vinograde na ovim prostorima, U tim okolnostima posebno je teško proizvođačima pjenušavih vina koji su na sto muka jer osnova za pjenušac je vino s niskim alkoholom i dobrim kiselinama, dakle upravo ono što je suprotno efektima izazvanima dugim periodima ljetnih vrućina i suše. Korisno može biti ako je vinograd na većoj nadmorskoj visini, ali i ako u vinogradu postoji sortni adut, u ovome slučaju to je kultivar plavec žuti, koji je poznat baš po nižem alkoholu i po dobroj ukupnoj kiselosti. Istenič ga ima dosta u svojim nasadima, a eto sve više su ga počeli saditi i proizvođači pjenušca u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. U svjetlu globalnog zatopljenja i ovakvih ekstremnih ljetnih vrućina zar ne bi bilo korisno u riznici tradicijskih kultivara kojih smo se, čini se, opijeni bjelosvjetskoim chardonnayima i sauvignonima, malo preolako odrekli, potražiti još neku lokalnu staru sortu koja može kao plavec žuti biti dobar korektor glede kiselina, odnosno neku koja u svježijim ambijentalnim uvjetima može pomoći na drugi način? Janez Istenič veli da je baš u ovogodišnjem dugom toplom ljetu plavec žuti imao priliku kompletno dozrijeti, a to glede alhohola i kiselina u baznome vinu, objašnjava Janez, znači oko 11 vol % alkohola i 8 g/l ukupne kiselosti.

Zgodno je spomenuti da je Janez Istenič na početku svoje enološke karijere, 1968. proizveo pjenušac samo od plavca žutoga. U novije vrijeme Janezovu sinu Mihi plavec žuti toliko se dopao da je on, u također jako toploj 2009. godini, inzistirao da se od njega samoga kao baznog vina proizvede pjenušac. Za tu svrhu korišteno je grožđe plavca žutoga s parcele s 40 godina starim lozama, i proizvedeno je 4500 baznoga vina. U startu je bilo rečeno da će Mihin pjenušac RP (RP od rumeni plavec = žuti plavec) svakako minimalno pet godina nakon drugog vrenja provesti u butelji na talogu. Krajem prošle godine nešto butelja degoržirano je i pušteno je na tržište (još je oko 80 posto ukupne količine nedegoržirano), i to po cijeni od – 1964 eura, za tu svotu Miha se odlučio stoga što je 1964. godina njegova rođenja. Za članove Kluba ljubitelja pjenušaca koji vodi Istenič junior cijena je međutim 100 eura za butelju… ♣

KAMPIRATI u DVORIŠTU VINARA! – Jedno od najpouzdanijih vinskih gospodarstava na Bizeljskome, u susjedstvu našega Klanjca, je ono od Simona Pinteriča i njegove supruge Martine, smješteno uz cestu što od Bizeljskoga vodi prema hodočastilištu Svete gore. Sjajan eno-gastro brak, naime Martina odlično kuha, a Simon je pak vrlo spretan u uzgoju grožđa i proizvodnji vina. Zajedno su uspješni kao nositelji ugostiteljske ponude na seoskom gospodarstvu (imaju lijepu, prostranu dvoranu za goste), a sad bi se uključili i šire u turizam: Simon namjerava u svom dvorištu ponuditi mogućnost kampiranja, međutim ne u šatorima nego u kamp-kućicama na kotačima, veli da bi mogao odjednom komotno primiti pet kampica.

Pinterič od sorata (i vina) ima šipon, plavec žuti, graševinu, chardonnay, sauvignon, muškat bijeli, traminac, te od crnih frankovku, syrah i njemački križanac dornfelder. Posljednjih godina vrlo je napredovao u proizvodnji crnih vina, u toplijim godinama zna dobiti jako dobar syrah i upravo se iz vruće 2017. nada odličnoj kapljici od te sorte znane iz mediteranskog okružja. Pravo i ugodno iznenađenje kod njega je crnjak od dornfeldera, lijepi, puni, svježi, voćni, neopterećen alkoholm, mekan i za ljubitelje crnoga vina idealan za konzumaciju uz hranu – dobro ohlađen – upravo i u ovakvim vrućinama kakve nam je donijelo ovo ljeto. Velike nade glede berbe 2017. polaže I u frankovku.  ♣

HRVATSKA TRADICIJSKA KUHINJA u TRADICIJSKOJ GOSTILNI! – Hrvatska tradicijska kuhinja, dobro ste pročitali, u – slovenskoj gostilni. Konkretno gostilni Šekoranja u mjestu Bizeljsko. Ovih dana vrlo popularnome bizeljskom ugostitelju Sineu Šekoranji navratio je direktor zagrebačkog poduzeća MAM-VIN, izdavača revije Svijet u Čaši, Mladen Horić, njegov dugogodišnji prijatelj, da mu posveti i daruje najnovije izdanje MAM-VIN-a – knjigu Hrvatska tradicijska kuhinja. Bila je to prigoda i za evociranje uspomena upravo s početka života revije Svijet u čaši, koja je inače svoj prvi Atelje okusa Dobro mi došel prijatelj realizirala upravo kod Sineka, tada još u punoj fizičkoj i poslovnoj snazi. Gostilna Šekoranja, u kojoj su se na početku neovisne Hrvatske i neovisne Slovenije često sastajali predsjednici obiju država – Mesić i Kučan, bila je i poprište osnutka akcije Sutla-Sotla za koju su inicijativu, sa željom kvalitetnog druženja i njegovanja prijateljstva između stanovnika s obje strane rijeke Sutle dali upravo MAM-VIN i Svijet u čaši.

Gostilna Šekoranja, koja je sa svojim sportskim terenima i eno-gastronomijom privlačila kroz niz godina brojne znane javne ličnosti iz svijeta politike, sporta, estrade, vina, kuharstva kako iz Slovenije tako i iz Hrvatske, na vidnome mjestu ima izložen veliki poster s fotografijama s druženja Sutla-Sotla. Šekoranje očekujemo u studenome u Zagrebu, na obilježavanju 25. godišnjice Svijeta u čaši, koja će biti najvjerojatnije u okviru festivala Zagreb Vino.com 2017. ♣

Bojan Škorić

MARIJA ZVIJEZDA – Blagdan Velike Gospe: Marija Zvijezda, Laktaši kod Banja Luke, poljoprivredna proizvodnja koju su pokrenuli redovnici Trapisti, nazočni u Banja Luci od 1869. godine.

U drugim sredinama u kojima su djelovali gourmetima su trapisti (p)ostali poznati po pivu, a konkretno ovdje su se jače usredotočili na (polutvrdi) kravlji sir. Opat Franz Pfanner na kraju osamdesetih godina pretprošlog stoljeća došao je u Banja Luku i započeo s formiranjem trapističkog samostana što dobiva naziv Marija Zvijezda. Kao neumorni graditelji, trapisti su odmah po dolasku pokrenuli osnutak poljoprivredno-zanatsko-industrijskog kombinata, u sastavu kojega su bili ciglana, kovačnica s radionicom za plugove, žitnica-silos, kamenolom, mlin, pogon za proizvodnju sira, pilana, sušara za voće, pivovara, klaonica, tvornica platna s predionicom i tkaonicom, štamparija s kartonažom i knjigovežnicom, bačvarska, stolarska i kolarska radionica. Kao nositelji razvoja banjolučkoga kraja, trapisti su 1879. sagradili bolnicu te obiteljske kuće za radnike, pokrenuli su časopis Putokaz, otvorili crkvu, đački dom, sirotište, te, kao prvi na Balkanu, pustili u pogon hidroelektranu na Vrbasu!

Danas u okviru Marije Zvijezde djeluje zemljoradnička zadruga Livač, koja se između ostaloga bavi uzgojem goveda, te proizvodnjom mlijeka i sira po trapističkoj recepturi. ZZ Livač-Marija Zvijezda brine o 150 hektara poljoprivrednog zemljišta, uzgaja 370 grla goveda, i dnevno proizvede oko 100 kg trapističkoga sira, koji inače izlazi u dvjema varijantama, jedna je mlađi sir, a druga godinu do dvije stariji. Oba sira predstavio nam je mladi djelatnik Livača  Bojan Škorić.

Uoči svojega 12. festivala vina i kulinarike Zagreb Vino.com u studenome, direktor te manifestacije Ivan Dropuljić posjetio je s plešivičkim vinarem Zvonimirom Tomcem siranu Marija Zvijezda, u očekivanju da će ona sa svojim trapističkim sirom i ove godine sudjelovati na Zagreb Vino.comu i da će to možda rezultirati ponovnim dolaskom trapističkoga sira Marije zvijezde na hrvatsko tržište. Za Zvonimira Tomca bila je to lijepa prigoda ne samo da kupi dobar sir nego i da se, tepajući kravicama, prisjeti mladih dana, kad je i njegova obitelj imala krave… ♣

ŠTO SE BIJELI u GORI ZELENOJ?… – Što se bijeli u gori zelenoj (na dvoru zelenome)! Il’ je snijeg, il’ su labudovi? Nit’ je snijeg, nit’ su labudovi, to su guske Jože dečka andraševečkoga… Snimljene u selskom dvorištu prije koji dan. Prekrasne, čiste, kao da su netom izašle iz veš-mašine. Dolazi mi na pamet završni stih pjesme Loza Miroslava Krleže: Loza se tiho i nijemo penje, oh – divno je to njeno slijepo htijenje: da iz blata postane čista, vinom što u čaši blista…  ♣

NAJPROFITABILNIJI OD SVIH – Po nedavno u talijanskim tiskovinama objavljenim podacima, najprofitabilniji vinski podrum na Apeninskom poluotoku je toskanska Tenuta San Guido, glasovita po vinu Sassicaia. Odmah iza nje je carstvo Marchesi Antinori Piera Antinorija, koji inače ima najviše vinograda u Italiji – čak 2861 ha, slijede Cusumano i Gruppo Santa Margherita, pa Marchesi Frescobaldi, zatim Castellani, Ruffino, Planeta, Agricola San Felice, Masi Agricola, Falesco, Terra Moretti, Guido Berlucchi, Gruppo Lunelli, Umberto Cesari, Donnafugata, Argiolas, Astoria Vini.

Na slici slijeva su Niccolò Incisa della Rocchetta, vlasnik Tenute San Guido, zatim kćerka Piera Antinorija Albiera Antinori, pa Diego Cusumano i direktor Santa Margherite Ettore Nicoletto.  ♣

HRVATSKO PIVO: 3,4 MILIJUNA HL GODIŠNJE – U Hrvatskoj se godišnje proizvede 3,4 milijuna hektolitara piva. Po proizvodnji toga pića je Lijepa naša na 22. mjestu u Europskoj Uniji. Ukupna godišnja potrošnja piva na hrvatskom tržištu, u što je uključena i potrošnja inozemnih turista, iznosi oko 80 litara po glavi, i tu je Hrvatska na visokom osmom mjestu u EU. Bez turističke potrošnje, potrošnja piva bi iznosila oko 64 litre per capita, pri čemu bi Hrvatska bila na 20. mjestu po potrošnji u EU, a time i u prosjeku potrošnje piva u Uniji.  No, u Hrvatskoj je primjetan izniman sezonalni karakter potrošnje piva.

– Analiza tržišta piva u Hrvatskoj pokazuje da je pivarska industrija stabilna, jaka i prosperitetna industrija s uzlaznim trendom. Time pruža siguran temelj za daljnji rast pivarstva, ali i popratnih mu gospodarskih grana. Pivarska industrija u Hrvatskoj, izravno i neizravno, zapošljava oko 28.000 osoba. Jedno radno mjesto u industriji otvara dodatnih 13 radnih mjesta u povezanim djelatnostima. Rastućim trendom otvaranja malih pivovara, te značajnim ulaganjima u nove brendove, industrija se prilagođava sve raznolikijim zahtjevima potrošača, što rezultira sve većom ponudom piva u jeku turističke sezone – kaže direktorica Sektora za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo HGK Božica Marković.

Udruženje pivara pri HGK svojim članstvom u Europskom udruženju pivara zastupa gospodarske interese cijele industrije piva te ima uvid u sve svjetske i europske trendove. Osim što u Hrvatskoj postoji šest većih aktivnih pivovara, hrvatsko tržište bilježi i rastući trend malih tzv. craft pivovara, kojih je trenutno oko 30 aktivnih. Nudeći inovativne i raznolike proizvode, hrvatska industrija piva značajnije se prilagođava zahtjevima europskih potrošača. Novi proizvodi podižu image i kategoriju cjelokupne industrije, što jača potencijal malog i srednjeg poduzetništva i konačno rezultira rastom trenda zapošljavanja, vele u HGK.  ♣

NAJVIŠE UVOZIMO SVINJSKO MESO, KRUH i ČOKOLADU! – Da čovjek ne povjeruje: Hrvatska najviše uvozi svinjsko meso, kruh (???) i čokoladu… U prva četiri mjeseca 2017. uvezli smo, kaže izvještaj iz Hrvatske gospodarske komore, poljoprivredno-prehrambenih proizvoda u vrijednosti od 842 milijuna eura, a izvezli robe u vrijednosti 543 milijuna eura. Najnovija pokrivenost uvoza izvozom je 65 posto, što je neznatno bolje nego u istom razdoblju prethodne godine kada je bilo 64 posto. Uspoređujući prva četiri mjeseca 2017. i 2016. izvoz je povećan za devet posto, dok je uvoz povećan za sedam posto. Negativna bilanca iznosi 299 milijuna eura i povećana je za 13 milijuna eura. Udio poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u ukupnom izvozu roba čini 13 posto, dok u ukupnom uvozu roba čini 12 posto.

Naš glavni trgovinski partner zemlje su EU, kako u izvozu, tako i u uvozu. Tako je na tržište EU izvezeno je 57 posto vrijednosti ukupnog izvoza poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (310 milijuna eura), dok je iz EU uvezeno čak 86 posto vrijednosti ukupnog uvoza (725 milijuna eura). Izvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda na tržište zemalja CEFTA-e u prva četiri mjeseca 2017. čini 27 posto ukupnog izvoza, a uvoz iz CEFTA-e je šest posto ukupnog uvoza.

Naša glavna izvozna tržišta su i dalje Slovenija, Italija, Bosna i Hercegovina, Njemačka i Srbija, dok su glavna uvozna tržišta Njemačka, Mađarska, Italija, Slovenija i Nizozemska.

Prema kategorijama najviše izvozimo ribe (povećanje za sedam posto u odnosu na lani), različite prehrambene proizvode (ista razina), čokoladu, žitarice (povećanje 24 posto), proizvode na bazi žitarica i škroba (povećanje za šest posto), pića i alkoholna pića (povećanje za devet posto). Glavni izvozni proizvodi u prva četiri mjeseca 2017. jesu dakle svježe ribe (tuna), šećer, čokolada, kukuruz, soja u zrnu i sladni ekstrakti.  ♣

Long hot summer

Prof. Attilio Scienza

VINSKA REVOLUCIJA DOLAZI! – Vinska revolucija stiže u Europu!! Upravo sezona 2017. mogla bi biti izvrstan primjer za to, kaže ugledni professor s odsjeka za vinogradarstvo i enologiju Milanskog sveučilišta Attilio Scienza (gle kurioziteta: prijevod  njegovog imena i prezimena mogao bi glasiti Atila Znanosti!).

Klimatske promjene s ekstremima u hladnoći i vrućini i naglim promjenama temperature za desetak i više stupnjeva od danas do sutra na djelu su. Sjevernija područja kontinenta pa i ona gdje prije nije bilo vinove loze mogla bi od ovih novih okolnosti imati i koristi i postati izrazito vinogradarska, međutim južniji dijelovi Europe morat će se što prije reorganizirati u vinogradarstvu, Teško je generalizirati pogotovu npr. za jednu Italiju koja se u obliku čizme velikom dužinom proteže od sjevera prema jugu i na raznim geografskim širinama i pozicijama ima ponešto drukčiju klimu, međutim područja od sjevernih planina zemlje južnije prema Sredozemnom i Jadranskome moru svakako trebaju dobro razmisliti kako dalje.

Giancarlo Pacenti, azienda Siro Pacenti

Valjat će brojne vinograde koji su kroz dugu povijet zbog lakšeg i ekonomičnijeg uzdržavanja i postizanja većih prinosa zauzeli ravnice u nizinskim područjima vratiti na kosine brežuljaka i na veće nadmorske visine, valjat će vinograde podizati i na sjevernijim stranama (tako već rade, znam dobro, ambiciozniji vinogradari/vinari proizvođačli brunella u Montalcinu, primjerice Giancarlo Pacenti – na slici – s posjeda Siro Pacenti), pri obnovi vinograda morat će se više voditi računa na kojim tlima i s kojim podlogama saditi koje sorte, a zacijelo u dosta slučajeva i pribjeći rekonstrukciji nasada na način da redovi od sjevera prema jugu budu postavljeni tako da u doba dana kad je vrućina ljeti najveća lisna masa loze u jednome redu pruža hladovinu grozdu u susjednome redu, vjerojatno će trebati i sniziti uzgojni oblik da grozd bude bliže zemlji i da ga ljeti i u najvećim vrućinama u danu prekriva i vlastita lisna masa stvarajući hladovinu, ali i jače orijentirati se na za neki kraj tradicijske i za taj dio već prilagođene kultivare – za srednji i južni dio Italije prof. Scienza preporučuje veće oslanjanje na toskanski sangiovese i umbrijski sagrantino, koji su sposobniji bolje se nositi sa stresom od vrućina i suše i zadržati i u vrućinama dobru ukupnu kiselost nužnu za svježinu vina, kod nas bi valjda dobrodošla veća sadnja plaveca žutoga, a vjerojatno i moslavca, možda i kakve beline, a opcija je i posegnuti za križancima dizajniranima za podnošenje takvih vrućih prilika, kao što su prije za neka sjevernija područja gdje su zime s vrlo niskim temperaturama kreirani kultivari sposobni podnijeti veće hladnoće. Nije naodmet opredijeliti se i za nešto čemu su pribjegavali naši stari, a to je kreirati vino od više sorata, možda i s različitih pozicija, ali ne kao cuvée (mješavina vina) koji je danas moderan nego berbom više sorata u isto vrijeme i vinifikacijom tih sorata svih zajedno, to je ono što u Austriji, konkretno u vinogorju Beča, postoji kao kategorija zvana Gemischter Satz  ♣

TEMPRANILLO, SANGIOVESE i SAGRANTINO u AUSTRALIJI! – Čini se da neprikosnovena vladavina francuskih vinskih kultivara, posebice onih iz bordoškoga kraja, u Australiji slabi: izvještaj Wine Intelligence Australia kaže da se ukusi potrošača na Petom kontinentu mijenjaju i da osjetno  jenjava interes kupaca konkretno za vinima od merlota, te syraha koji je na neki način postao vinskim simbolom Australije, te da se zanimanje znatno povećava za trima mediteranskim kultivarima – španjolskom temnpranillu, toskanskome sangioveseu i umbrijskom sagrantinu! U skladu s tim novim okolnostima vinski posjedi počeli su merlot i syrah zamjenjivati tempranillom, sagioveseom i sagrantinom. Možda ovaj australski zaokret prema sangioveseu i sagrantinu ima veze i s onime o čemu govori prof. Attilio Scienza vezano uz najnovije iskaze primjene klime i globalnog zatopljenja u Europi!  ♣

NAJBOLJE TALIJANSKE VINARSKE ZADRUGE – Korisno je znati: po izvještaju njemačkog strukovnog vinskog časopisa WeinWirtschaft, najbolje talijanske vinarske zadruge odnosno cooperative po kakvoći vina su Cantina Valpolicella Negrar i pijemontska Vinchio Vaglio Serra. Iza njih su Cantina Valpantena iz Verone, Mezzacorona iz Trentina i Cantina Miglianico iz Abruzza, potom ponovno iz Pijemonta –  Terre del Barolo, pa ponovno iz Trentina –  Vivallis, onda Moncaro iz regije Marche, na devetom mjestu rang liste je Vecchia Cantina di Montepulciano iz Toscane, a na 10. je Santadi sa Sardinije. Dalje, do 20. mjesta, su Vitevis (Veneto), Cantine Tollo (Abruzzo), Settesoli (Sicilija), Castelnuovo del Garda (Veneto), Cva Canicatti (Sicilija), Cantina di Venosa (Basilicata), Cevico (Emilia Romagna), La Vis (Trentino), Colli del Soligo (Veneto) i Citra (Abruzzo).

Pored ovog popisa 20, posebno su, kao najbolje kooperative iz Alto Adigea/Južnog Tirola po kvaliteti istaknuti Cantina Tramin, Cantina Kurtatsch i Cantina Merano Burggräfler.  ♣

JESENSKI ISTRIA WINE & WALK – Tradicionalni proljetni Istria Wine & Walk (zašto ne bi bilo nazvano i na hrvatskome jeziku, primjerice Vino i kultura – korak po korak?) od ove godine dobiva i svoju jesensku priču. Dosadašnji veliki odaziv, iznimna uspješnost, atraktivnost te na kraju i redovito rasprodane kotizacije za ovakvu manifestaciju bili su poticaj Klasteru Sjeverozapadne Istre za organizaciju ovakvog događaja u još jednom terminu u godini. Lokacija je nova, zanimljiva istarska bajka dobila je drugu dimenziju, a svim sudionicima ponudit će pravi kulturni i rekreacijski užitak te užitak i za nepce na prvi dan jeseni.

Naš grad bogat je kulturnom i prirodnom baštinom, a svi dodatni sadržaji koji će biti dio ove manifestacije dat će mu posebnu draž i sigurna sam da će svi sudionici biti i te kako zadovoljni kako rekreacijom šetnjom, tako i ambijentom i eno i gastro-ponudom, kaže Vesna Ferenac, direktorica Turističke zajednice Grada Novigrada-Cittanova.

Jedinstveni ugođaj šetnje uz more s čašom vina u ruci, prolazak podno gradskih zidina Novigrada i kroz starogradsku jezgru, okrjepne stanice s bogatom ponudom istarskih vina i delicija inspiriranim tradicionalnim jelima sjeverozapadne Istre, magične staze kroz maslinike, vinograde i šume – sve to spojeno je u prvom jesenskom Wine & Walku by the Sea koji će se održati 23. rujna. Staza je malo kraća u odnosu na proljetni Istria Wine and Walk, i s obzirom i na manju zahtjevnost pogodna je za svakoga. Start je predviđen u jutarnjim satima u blizini novigradskog hotela Aminess Maestral, gdje će svi sudionici dobiti potrebne upute, te krenuti u ovu jedinstvenu avanturu. Staza dugačka 10 kilometara prolazi i pokraj barokne palače koju je grof Carlo Rigo dao sagraditi 1762. godine kao ladanjsku vilu. Ovaj novigradski plemić ostavio je duboke i trajne tragove u kulturnom životu grada i njegova ostavština samo je dio onoga što će se moći upoznati šetnjom Novigradom čije gradske zidine su sagrađene još u 13. stoljeću. Na okrjepnim stanicama nudit će se jela pripremljena od inćuna, srdela, jela s kapešantama i kanaštrelima, brodet i mnogi drugi ukusni zalogaji dok će u eno ponudi biti popularna vina sedam istarskih vinara – Morena Ivančića, Leonarda Palčića, Stancije Fava, Vina Demarka, Vina Fiore, Vina Mihelić, Vina P&PPervino.

Cilj je u atraktivnom parku u središtu povijesne jezgre, a dolazak je predviđen u kasnijim poslijepodnevnim satima. Tamo se očekuje nastavak eno-gastronomskog druženja za sve sudionike manifestacije, ali i ostale posjetitelje, uz degustaciju jela i vina, prigodnu glazbenu animaciju te degustacijsko-prodajni sajam autohtonih poljoprivrednih proizvoda i suvenira. Organizirat će se i zanimljiva lutrija za sudionike manifestacije, a oni najsretniji sa sobom će ponijeti i trajnu uspomenu.  ♣

KAJ SU JE..LI NAŠI STARI – Kaj su jeli naši stari? Po tradiciji, u Vrbovcu je na prijelazu iz kolovoza u rujan turističko-kulinarska manifestacija pod tim nazivom. Ove godine 37. po redu. Nekoliko prizora koji pozivaju na različite degustacije: dame u narodnoj nošnji nudile su – za 10 kuna komad dovoljan za ručak! – sjajnu netom pečenu bućnicu, odličan uvod u festival bućnice sutradan u Kumrovcu!

A članice Sindikata umirovljenika Hrvatske–podružnica Vrbovec predstavile su se s domaćim kolačima, među njima i s orahnjačom. Ta sjajna slastica neizmjerno užitna za nepce ali i okrjepljujuća i za dedeka i efikasnije djelujuća od afričke šljive što nam je nameće televizija, na žalost kao da je u nas pala u sjenu, čak možda duboko i do svojevrsnog zaborava, naime po slastičarnicama jedva da je se vidi. Fine guze okrenule su se bjelosvjetskim išlerima, sachericama, schwarzwaldicama, ledenim vjetrovima, esterhazicama, nemam ništa protiv tih kolača ali me boli taj naš, rekao bih, maćehinski odnos prema orehnjači kao domaćem kolaču, uz istodobno učestalo busanje o prsa kako je sve hrvatsko najbolje… Pa, naši aduti, pogotovu s obzirom da smo turistička zemlja, jesu upravo (smeđime bogata a žutime siromašna!) orehnjača, zatim makovnjača, a dakako i, kao tipično obilježje drugih krajeva Lijepe naše, rapska torta, makarska torta, imotska torta, rafioli, međimurska gibanica… ima toga još. U Vrbovcu na štandu s umirovljeničkim orahnjačama čuo se komentar: Kad buju pemzije vekše, i sloj smeđega (oraha, dakako) bu deblji, a sloj žutoga (tijesta, dakako) bu znatno tanji…  Poslije dobre okrepe, u staroj selskoj kući poziv na još jednu degustaciju, onu Kaj su je..li naši stari: dedek i, očito, hiperaktivna babica su bogme na kolosijeku stare izreke najprije delo, pa onda jelo

I ove godine humanitarna nota na vrbovečkome glavnome trgu: udruga kuhara Renato koju vodi znani naš chef i akademik kulinarstva Branko Ognjenović nudila je na prodaju jela da bi se skupila sredstva za pomoć djeci s teškoćama u razvoju… Ognjenović je, inače, bio gavni u žiriju koji je ocjenjivao domaća jela izložena na štandovima, a jedan od njegovih prvih asistenata bio je chef Almo Čatlak.

Inače, pokrovitelji vrbovečkog događanja Kaj su jeli naši stari su župan Zagrebačke županije, supokrovitelji Zagrebačka županija, Hrvatska turisticka zajednica, Grad Vrbovec, dakle značajne institucije, a priredba, koja je inače prije 37 godina startala odlično, na žalost je danas u vašarskoj izvedbi. Ima tu posla za dobrog scenografa i dizajnera da se osjetno popravi vizura.

Bilo je svakako potrebno nešto predvidjeti i u obrani od vreline sunca. Ne nešto tek da bude hladovine, nego svakako nešto vezano i uz izložene prehrambene artikle. Suhomesnati proizvodi i sirevi na vrućini znojili su se umjesto da se svjezi smiješe iza stakla rashladne vitrine. Bučino ulje takodjer je patilo. Tko zna s koliko su vrućina, jer nisu bili prodani, stigli sada u Vrbovrc kuleni, salame, kobasice, špek, sirevi, ulje, med… i tko  zna kamo će još poći na sajam ili izložbu ono neprodano što se na otvorenju Kaj su jeli… grijalo na 34 vrbovečka stupnja, a nije se plasiralo. Meso s roštilja presoljeno, valjda zato da bi se više pilo. Nakon takvog slanog krmića krenuo sam, logično, u potragu za najavljenim članovima Udruge vrbovečkih vinara, ali vinare nisam našao…♣

Upravo stigla vruća bućnica: Mia i Anja

BUĆNICA-FEST – Treći Bućnica-fest u Kumrovcu kod tamošnjeg Hostela i uz Staro etno-selo, vrlo decentno organiziran. Domaća atmosfera, domaća pjesma – čak i klapsko pjevanje domaćih vokalista okupljenih uz glazbenika i ugostitelja Branka Grebličkog Venteka u zagorsku klapu Brv, domaća bućnica kao specijalitet Hrvatskog zagorja dakako u prvome planu. Prije podneva – mogućnost besplatnog kušanja bućnice i raznih sireva (izlagala je, među ostalima, i već naširoko znana Veronika desinićka, a u rano popodne, nakon što je stručni žiri – u sastavu Branko Čukelj, član Saveza kuhara Hrvatske i do nedavno potpredsjednik te institucije, inače nekad chef u zagrebačkom hotelu Intercontinental a sada direktor odjela hrane i pića u zagrebačkome Sheratonu, zatim Anita Bočkaj, voditeljica dvorca Miljana (nekad u vlasništvu dr. Kajfeža, sada pod Kamgradom), i ugostitelj Zdravko Klanjčić Rodi – završila svoj posao, na stolove je počela stizati nova tura pladnjeva s bućnicom koja se kroz popodne nudila na prodaju.

Žiri za ocjenu bućnica: Zdravko Klanjčić Rodi, Branko Čukelj i Anita Bočkaj

Šampioni: Grešna gorica i…

…gostilna Šempeter

Evo i tko je izlagao bućnicu i natjecao se s njome za titulu šampiona: Seoski turizam Šumak, hostel Kumrovec, Villa Zelenjak Ventek, Turizam Masnec, Klet Grešna gorica, Vinotočje Hajduk, krčma Kod Starog, Tri užitka, pečenjara Pionirček te, iz Kumrovcu susjedne Bistrice od Sotli u Sloveniji, Gostilna Šempeter Stručni žiri izabrao je dvije šampionske bućnice – onu od Grešne gorice Damira Podboja i onu od gostionice Šempeter u vlasništvu Sreče Kunsta koji je kao poslužavnik za bućnice izabrao – dužicu bačve!

Zagorska klapa Brv, na čelu s Brankom Grebličkim Ventekom i, dolje, Desinečke mažoretkinje