Archive | Odasvud pomalo /A bit from everywhere RSS for this section

KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 10.2017 – THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE

 ⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t

SADRŽAJ/CONTENTS

PORTUGAIS NOUVEAU EST ARRIVÉ • G.E.T. i NA PAPIRU • JUBILARAC BALTAZAR • DOŽUPAN IZMEĐU VINSKIH KRALJICA • CRNJAC & ZADRO: I TE KAKAV RAZLOG ZA SLAVLJE! • STEVEN SPURRIER BRIDE VALLEY SPARKLINGS • VIŠENAMJENSKI BARRIQUE • PETNAEST GODINA HRVATSKIH VINSKIH VITEZOVA • TOP CRO-TURISTIČKIH 10 u 2017. • ISPODPOVRŠINSKI PAŠKI FOTO-SAFARI, RIBANJE, PLODOVI MORA SVJEŽI i DIMLJENI, VINA IZ PODMORSKOG PODRUMA • VIVAT FINA i PRIRODNA VINA • ROXANICH HERITAGE HOTEL • REVIJA PRŠUTA u TINJANU • DANI TARTUFA ZIGANTE • S PJESME NA VINOREL

__________________________________________

Mlado vino Zagrebačke županije

PORTUGAIS NOUVEAU EST ARRIVÉ! – Ili, u našem prijevodu te najave u nobl-bjelosvjetskom izdanju: Novi portugizac stigao je! Uskoro ćemo pjevati i EU pjesmu: Beaujolais nouveau est arrivé!

Godina 2017. u vinogradarskome smislu bila je u nas ranija, i domaći portugizac kao novo i mlado vino, naš beaujolais nouveau, dospio je ranije u fazu užitnosti za potrošnju.

Šampion na ocjenjivanju portugizaca 2017: Damir Drago Režek, u društvu s kolegom vinarom Dragom Kurtaljem kao domaćinom ocjenjivanja i znanim ugostiteoljem Bobom Čimburom iz Kurtaljevoj zagrebačkoj kušaonici susjednog restorana Baltazar

Pobjednički portugizac Agro Damir Drago Režek, u sredini, s prvim pratiteljima – portuigiscima od obitelji Kreše Režeka i obitelji Golubić

Krešo Režek sa suprugom

Renata Golubić

Iako je svojedobno Zagrebačka županija, s obzirom na dugu tradiciju mladog portugisca u Metropoli i okolici, uprla snage u popularizaciju upravo portugisca te je kreirala robnu marku Portugizac Plešivica, zadnjih godina dolazak mladog vina ovdje baš i ne prate neke osobite akcije, eto izostali su i festival portugisca u Zagrebu i ceremonijalno službeno otvaranje prve butelje spomenute županijske robne marke. Za razliku od nas, dobro organizirani Francuzi ne spavaju, oni su već odavno dobro smišljenim marketinškim aktivnostima svoj nouveau ili primeur progurali kroz cijeli svijet. Njihova fešta službeno počinje, to već i vrapci svih zemalja znaju, trećeg četvrtka u studenome… Ostavljaju nam, Francuzi, prije početka najezde njihovoga nouveaua, svake godine po nekoliko tjedana, odnosno taman toliko vremena da popijemo te malene količine portugisca koje imamo, potom caruju oni…

S obzirom na to da je, kako se, sa žaljenjem, ovih dana slikovito izrazila djelatnica Zagrebačke županije, Udruga Portugizac Plešivica na infuziji, klub Vinske zvijezde iz Zagreba, u želji da se portugiscu kao tradicijskom mladom vinu zagrebačke okolice ipak dade vjetra u leđa, pokrenuo je lani ocjenjivanje mladog portugisca. Ove godine i nastavilo se s degustacijom i vrednovanjem, a kušači – predstavnici enološke struke, sommelijerstva, ugostiteljstva, informativnih medija specijaliziranih za eno-gastronomiju – okupili su se pretposljednjeg dana listopada u simpatičnom domaćem ambijentu zagrebačke kušaonice vina plešivičkog vinogradara i vinara pa, otprije koju godinu, i ugostitelja Drage Kurtalja. Za ocjenjivanje je stiglo ukupno 14 uzoraka, od toga 11 mladih portugizaca, dakle iz berbe 2017, i tri starija – jedan iz 2016, jedan iz 2013. i jedan iz 2001. Jedan pak, iz 1995. kušan je naknadno, posve slučajno i, naravno, izvan službene konkurencije… Kao početno vino, za ujednačavanje, korišten je mladi portugizac od Drage Kurtalja. Kurtalj kao domaćin ocjenjivanja nije želio, da ne ispadne da je u sukobu interesa, dati to svoje vino na ovo oficijelno ocjenjivanje kod njega u lokalu, možda je poslije i požalio jer upravo i njegov portugizac pokazao se jednim od (naj)boljih u konkurenciji.

Nekoliko vina lijepo je govorilo kako o pedantnosti proizvođača tako i o tome da je na Plešivici 2017. bila sklona portugiscu.

Portugisci s ocjene

Šampionom za 2017. postao je portugizac Damira Drage Režeka, dok drugo mjesto dijele portugisci Krešimira Režeka i obitelji Golubić. Lijepo vino bilo je i ono što ga je na kušanje prijavio i poslao i Dominik Jagunić. Mislim da je Jagunić zavrijedio i priznanje za etiketu, naime vrlo je decentna, i živošću posve u skladu s pojmom mladoga vina.

Portugisci 2017: ocjenjivački žiri

Nedugo nakon što je ocjenjivanje završeno, u kušaonicu Kurtalj naišao je Damir Režek, taman u pravi čas da mu se zdravicom čestita na naslovu prvaka.

Portugizac 1995 od Drage Režeka, Damirova oca, pokazao se i izvrsnome svjetlu!

Kuća Agro Damir Drago Režek a i Krešimir Režek već godinama su konstante u jako dobrom portugiscu. U kakvoću portugizaca iz 2017 dvoje vicešampiona – Krešimira Režeka i obitelji Golubić mogli su se uvjeriti posjetitelji sajma Dani hrane Zagrebačke županije i grada Zagreba 2017., priredbe u zagrebačkom Boćarskom domu na kojoj su izlagali Josip Braje, Robert Braje, obitelj Vučinić, Krešo Režek, obitelj Majcenović, obitelj Jurkovac, Željko Gregorić, obitelj Golubić, Griffin-obitelj Ivančić, PZ Plešivica, međutim nisu sudjelovali ni Damir Drago Režek ni neki drugi od plešivičkih vinara znanih po dobrom portugiscu, a niti vodeći plešivički vinogradari-vinari Korak, Šember i Tomac.

Uz mr. Franju Francema, koji je godinama radio kao enolog u podrumu Mladina tako da dobro poznaje portugizac, u žiriju su sada bili još i prof. Ivan Dropuljić, osnivač i direktor najjačeg hrvatskog festivala plemenite kapljice Zagreb Vino.com, sommelier Tomislav Jakopović, te ustaljeni novinarski trio Vito Andrić, Ivo Kozarčanin i Željko Suhadolnik. Kasnije se pridružio i znani ugostitelj Bobo Čimbur, vlasnik restorana Baltazar. Cijeli tijek kušanja, a, poslije, i kombiniranje najboljih potugizaca s tipičnom jesensko-zimskom domaćom hranom iz kuhinje majstorice Andreje Štajnkler, kamerom je pratio fotić Julio Frangen. Za krunu na kraju pobrinuo se Čimbur koji je iz svojega podruma donio sjajni portugizac Drage Režeka (Damirova oca) iz 1995!

Priznanja za portugizac dodijelit će se u sklopu redovne službene podjele odličja kluba Vinske zvijezde na festivalu Zagreb Vino.com krajem studenoga.

Portugizac, znan i po sinonimima Vöslauer (Austrija), Blauer Portugieser (Austrija, Njemačka), Badner (Njemačka), portugalka (Slovenija), modry Portugal (Češka), portugais bleu (Jura, Francuska), autrichien (Francuska), portugues azul (Portugal), kek oporto (Mađarska; danas se međutim u Mađarskoj više ne rabi kek oporto nego se korsti portugieser), nije, kako naziv sugerira i kako neke priče vele, sorta iz Portugala, navodno donesena u 18. stoljeću u Austriju iz Porta od strane austrijskog veleposlanika u spomenutoj zemlji na Iberijskome poluotoku Johanna von Friessa, koji ju je zasadio na području Vöslaua. Ampelograf iz 18. st. Goethe tvrdio je da je portugizac isto što i portugalski moreto do Alentejo, međutim istraživanja na bazi DNA pokazala su da portugizac kao sorta nema domovinske veze s Portugalom, te sugerirala da mu je porijeklo u Njemačkoj odnosno možda i prije u Austriji, i to na njenu jugu. Portugalski sinonim portugues azul (plavi portugizac) nije, dakle, glavni naziv sorte, nego je prijevod u svojstvu sinonima.

U  njemačkim znanstvenim i istraživalačkim institutima, npr. i u onome glasovitome u Gailweilerhofu, ove su se godine, čini se, približili otkriću porijekla sorte portugizac. Na temelju ispitivanja zaboravljene ali i relativno nedavno pronađene sorte Zimmettraube i provedenim analizama DNA sve izvjesnije je da su portugizac, ali, navodno, i frankovka, sorte porijeklom iz Donje Štajerske, što bi moglo značiti da izvorno pripadaju i području na kojemu se danas prostire Slovenija, moguće i sjeverozapadnome djeliću Hrvatske uz sadašnju državnu granicu sa Slovenijom…  ♣

G.E.T. i NA PAPIRU – G.E.T. je udruga za promicanje Gastronomije, Enologije i Turizma, a prije koju godinu utemeljili su je Tomislav Stiplošek i Silvija Munda. G.E.T. Report  je informativno sredstvo na pomoći za ostvarenje spomenutog zadanog cilja. Nakon duže prisutnosti na elektroničkim medijima, G.E.T. Report, koji je inače u domeni vinskog turizma ustanovio godišnju nagradu Bijeli grozd, sada je i na papiru. Prvo tiskano izdanje neslužbeno je predstavljeno posljednjeg dana berbe plešivičkog vinogradara/vinara Drage Kurtalja u krugu njegove kušaonice u zagrebačkoj Novoj vesi, gdje je u prvoj polovici listopada Kurtalj ceremonijalno skinuo nekoliko preostalih grozdova. Kurtalj je dakako pravu berbu na Plešivici imao ranije, dosta ranije nego inače, i za ovu prigodu svojega kasnog zagrebačkog trganja mogao je već donijeti – novi mladi portugizac. Ovaj tekući crni mladuh odlično se uklopio u malu proslavu tiskanog prvijenca G.E.T. Reporta.

Na slici su Tomislav Stiplošek i Silvija Munda s prvim brojem G.E.T. Reporta, u društvu s Dragom Kurtaljem i njegovom suprugom Dubravkom, u zdravici za svijetlu budućnost revije.

Što se tiče G.E.T. Reporta kao revije, evo tehničkih podataka: osovina su dakako Stiplošek, kao glavni urednik, i Silvija kao tehnički, pomoć im novinarskim prilozima pomaže nekoliko suradnika (Martina Bek i Otto Barić). Časopis je mjesečnik, zamišljen da se plasira samo putem pretplate, dakle neće ga biti na kioscima. A-4 je formata, u boji je, ima 72 stranice, a neki su tekstovi objavljeni i na engleskom jeziku.  ♣

JUBILARAC BALTAZAR – Kultni zagrebački restoran Baltazar, koji ove godine slavi 35. obljetnicu postojanja, neko je vrijeme poslovao u znaku čuvena tri kralja – Baltazara, Gašpara i Melkiora. Dvorište u Novoj vesi već je dugo ugostiteljski kompleks – objekt Baltazar je image gradio na mesnim jelima, a jedna od ostale dvije jedinice primarno se bavila ribom, druga je pak radila kao wine-bar i bila je pozornicom uspješnih vinskih i enogastronomskih događanja u kojima je neko vrijeme značajnu ulogu imala i revija Svijet u čaši. Ali vrijeme ide, sve se mijenja, i vlasnik Slobodan Čimbur smatrao je da je došao trenutak za novitete. Odlučio je, sigurno i potaknut lijepom okruglom obljetnicom, preurediti nekadašnji riblji hram i otvoriti fine dine&wine prostor B 35 (=Baltazar, 35 godina). Savjetima mu je pomagao i pomaže mu afirmirani zagrebački sommelier i predavač Hrvatskog sommelier kluba Mario Meštrović, a u kuhinji mu pak ruku daje mladi ali već iskusni chef Dario Bionda, koji je zanat pekao u znanim restoranima Monte Mulini, Bevanda, Bistrò Apetit…  Kako je najavljeno, radi veće dinamike u ponudi B35, koji ima samo sedam stolova, menu će se češće mijenjati, a isto tako i izbor vina što će se preporučivati uz pojedine sljedove.

Čimbur, na slici s Biondom, ovih je dana iz svojega podruma, gdje smo, inače, vidjeli mnogo prašnjavih boca što se na prvi pogled doimlju da ih je bolje zaboraviti, izabrao jednu nasumce, pa da vidimo što se kroz svo to vrijeme dogodilo s vinom. Riječ je bila o suhoj graševini kasne berbe od Vlade Krauthakera iz 1992, dakle iz vremena početaka znanog kutjevačkog enologa kao samostalnog proizvođača vina. Vino se pokazalo, naravno, nakon toliko godina, drukčijime, ali i u vrlo zanimljivom svjetlu, svakako prikladno da se kao nešto drugo i nešto zanimljivo ponudi i (ne bilo kojemu, nego vinski verziranome) gostu, ali, dakako – u posebnoj prigodi odnosno uz pomno izabrano jelo. E, tu opet do izražaja dolazi upravo sommelier: njegov je zadatak ne tek da sugerira koja vina naručiti za restoran i koje vino adekvatno preporučiti gostu, nego i da vodi brigu da su vina u podrumu dobro skladištena, te da – i iz ekonomskih razloga! – povremeno otvori koju (stariju) butelju i kontrolira kondiciju kapljice pa da vidi je li neko (starije) vino još za poslužiti, ako jeste da dade prijedlog kako i kada, međutim ne tek da ga proda da ga se riješi što prije nego da gost bude zadovoljan i da se onda o tome razvije priča, naime dobra priča dovodi novog, i dobrog gosta.Mario Meštrović rekao je da upravo radi na tom slučaju!..   ♣

DOŽUPAN IZMEĐU VINSKIH KRALJICA – Dvadesetčetverogodišnja Lucija dolazi iz obitelji koja se generacijama bavi proizvodnjom grožđa i vina te na tradicionalan način po vlastitoj recepturi spravlja aromatizirano vino bermet. Lucija Fabek iz Samobora, studentica četvrte godine Ekonomskog fakulteta, nova je vinska kraljica Zagrebačke županije za 2018. godinu. Svečanost krunidbe, popraćena promocijom najboljih vina i vinara Zagrebačke županije, upriličena je u hotelu Westin Zagreb. Lentu je novoizabranoj kraljici stavio zamjenik župana Zagrebačke županije Hrvoje Frankić, a krunu je predala dosadašnja Vinska kraljica Lucija Šember.

Lucija Fabek je 16. po redu vinsku kraljicu Zagrebačke županije. Prva pratilja joj je Danijela Uvodić iz Marije Gorice.  ♣

CRNJAC & ZADRO: i TE KAKAV RAZLOG ZA SLAVLJE! – Bogme, i te kakav razlog za slavlje: kompanjoni Ivan Zadro iz Domanovića, osnivač hercegovačke vinarije Zadro, i Miljenko Mićo Crnjac, vlasnik mljekare u Livnu (kojeg li spoja: žilavka i blatina & livanjski sir!), imali su ove godine sjajnu berbu – prije berbe! Osvojili su, na ocjenjivanju Decanter World Wide Award 2017, dvije platinaste medalje, jedno srebro, jednu broncu i jedno priznanje-preporuku! Platinasta odličja su za Žilavku 2016 i Blatinu 2015, srebro je pripalo Cabernet sauvignonu 2015, bronca crnjaku Rondo 2015, a preporuka Chardonnayu 2016.

Odličja su isporučena u rujnu, u vrijeme prave berbe, s kojom su zadovoljni, pa su C&Z i te kako imali razloga za veselje. Zadro i Crnjac, na slici, priredili su veliku proslavu u prepunom zagrebačkom restoranu Okrugljak (s više strabna čujem da Okrugljak Bože Crnjca radi k’o zmaj, da obara s nogu, i stalno je pun; bravo!) najprije je bilo kušanje vina-laureata, uz priklane male zalogaje, a potom obilna večera, i zabava uz tamburaški sastav i Branka Uvodića… ♣

STEVEN SPURRIER BRIDE VALLEY SPARKLINGS – Malo tko povezan sa svijetom eno-gastronomije ne zna za Stevena Spurriera, vinskog trgovca, pisca i edukatora, tijesno povezanog s jednom od najutjecajnijih vinskih revija na svijetu – Decanterom, te povezanog i s velikim međunarodnim ocjenjivanjem vina World Wide Award što ga Decanter organizira već godinama u Londonu. Istodobno, vjernojatno malo tko zna da je Steven Spurrier sa suprugom Arabellom vlasnik vinskog posjeda The Court House Estate Bride Valley Vineyards u Južnom Dorsetu u Engleskoj, te da tamo proizvodi engleski pjenušac, u kategorijama Blanc de Blanc (od chardonnaya, s 20 mjeseci odležavanja na kvascima u butelji), zatim Brut Reserve (50 posto pinot meunier, 30 posto chardonnay i 20 posto pinot crni, s izlaskom iz podruma nakon tri godine odležavanja na kvascima, i Rosé Bella (od pinota crnoga te s nekih 10 posto chardonnaya, na tržište izlazi nakon dvije godine odležavanja na talogu u butelji). Sad su mu na tržištu pjenušci iz berbe 2014.

Steven Spurrier sa suprugom Arabellom

Spurrierovi, čije pjenušce je nedavno na imanju Villa Istenič na Bizeljskom prezentirao Mario Tomeković, u posljednje vrijeme zaposlen  kao sommelier u Londonu,  imaju farmu s ukupno  oko 80  hektara površine, od čega je oko 10 ha vinograda smještenog na izrazito vapnenačkome tlu i na ponajboljim jugoistočnim, južnim i jugozapadnim pozicijama, a zasađenog s 42.000 loza. Sorte su chardonnay, pinot crni i pinot meuniere, u francuskom rasadniku Guillaume (koji je svojedobno dosta radio i sa hrvatskim i slovenskim vinarima!) pomno je izabrano za lokalne eko-uvjete najpovoljnijih sedam klonova chardonnaya (55 %), četiri od pinota crnoga (25 %) i dva od pinot meunierea.

Spurrier je u vino ušao kao trgovac još 1964. godine, u Londonu. Četiri godine poslije vjenčao se i preselio u francusku Provenceu, a potom je došao u Pariz i 1971. u najužem središtu grada postao vlasnikom malog vinskog boutiquea Les Caves de la Madeleine. Godine 1973. osnovao je prvu francusku privatnu vinsku školu pod nazivom L’Academie du vin. Sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća vraća se u London i koncentrira se na podučavanje o vinu, pisanje o vinu, savjetovanje vezano uz vino. Već više od 20 godina on je kolumnist i degustator revije Decanter. Njegova supruga Arabelle kupila je krajem osamdesetih godina farmu u Južnom Dorsetu i dvadesetak godina tu se odvijala klasična lokalna poljoprivredna proizvodnja, uz uzgoj ovaca. Steven kao vinski čovjek nagovorio je suprugu da se okrenu i vinogradarstvu, i prva berba grožđa u vinogradima Bride Valley bila je 2011, pjenušac je izašao na tržište krajem 2014…  ♣

VIŠENAMJENSKI BARRIQUE – Dosjetila su se braća Hrvati: barriquea se nakon što je u svrhu dozrijevanja vina korišten tri-četiri puta ne treba rješavati – život on može lijepo nastaviti kao utočište za grah, na Danima hrane Zagrebačke županije i grada Zagreba rekli bi bažulj. Pedantni vlasnik bačvice snašao se u izbjegavanju da mu grah dobije po drvu ili vaniliji, kako je vidljivo, pobrinuo se da bažulj ne bude u izravnom dodiru s drvom.  ♣

PETNAEST GODINA HRVATSKIH VINSKIH VITEZOVAMilenijska fotka Marka Čolića: hrvatski vinski vitezovi ispred velebne zagrebačke katedrale! Ima ih bogme dosta, ali na slici nisu samo oni, tu su i neki gosti iz vana, među njima i neuništivi veliki viteški vođa Tintera Tombor te naš Mate Kliković iz Gradišća, gdje je najprije nastala Bratovština panonskih vinskih vitezova, koja je onda prerasla u Bratovštinu europskih vinskih vitezova. Bratovština hrvtskih vinskih vitezova okuplja veći broj uglednih ljudi odavde, a ovaj sastanak u Zagrebu bio je prigoda da se u jubilarnoj godini hrvatskoga reda neki članovi promaknu u viši čin, pa su tako u viši rang ušli Juraj Mihaljević, Vlado Krauthaker, Đuro Horvat, Petar Cota…  Nakon skupa u Zagrebu, na novom susretu vitezova nedavno su bili naši u Željeznom u Gradišću…  ♣

Dani hrvatskog turizma

Laureati na slici s premijerom Andreejem Plenkovićem

TOP 10 u 2017 – Na nedavnim Danima hrvatskog turizma obznanjeno je tko su aktualni Top-10 u hrvatskome turizmu. Pa, evo: u kategoriji Kulturne turističke atrakcije godine: Kneževa palača u Zadru; u kategoriji Turistički događaj godine: varaždinski Špancirfest; u kategoriji Invencije u turizmu: Family Hotel Amaris; u kategoriji Marina godine: Marina Frapa u Rogoznici; u kategoriji Restoran godine: Villa Ariston iz Opatije. Zanimljivo je da su u najužoj konkurenciji za trofej bili i San Rocco iz Brtonigle i Esplanadin Zinfandel’s, a da u toj istoj užoj konkurenciji nije bilo rovinjskog Montea koji nosi Michelinovu zvjezdicu!. U kategoriji Kampa godine pobjednik je Camping Resort Lanterna Poreč, dok je u kategoriji Najbolje turističke agencije šampion Uniline Travel Company iz Pule. Hotelom godine proglašen je rovinjski Monte Mulini. Turistička destinacija godine: Split. Nagrada Anton Štifanić pripala je Anti Mrvici iz splitske Jadrolinije, dok je nagradu za životno djelo primio Niko Bulić, nekad direktor Hrvatske turističke zajednice.

A gdje je Dubrovnik? ♣

Turistička ekskluziva

ISPODPOVRŠINSKI FOTO-SAFARI, RÍBANJE, PLODOVI MORA SVJEŽI i DIMLJENI, VINA IZ PODMORSKOG PODRUMA…Ma, di toga ima? Sjediš doslovce na moru, i uživaš vidom, mirisom i okusom u jedinstvenom ambijentu i brojnim čarima što ih taj ambijent pruža. Ma ki to more platit?

Kod Zadranina Marka Duševića, koji na Pagu u uvali na osami na južnoj strani otoka ima pogon za uzgoj i preradu školjaka i, gle, za odležavanje vina u buteljama pod morem – prava platforma za – elitnu turističku ponudu! Koja može trajati kroz gotovo cijelu godinu, npr. vikendima, koja ne pretpostavlja dolazak većeg broja gostiju odjednom, koja se bazira na za gosta polurobinzonskom doživljajnom aspektu – poslovnjacima će omogućiti efikasno opuštanje npr. ronjenjem (Dušević ima potrebnu opremu ne samo za sebe nego i za više osoba), plivanjem, pomaganjem u dizanju mreže… dakle identificiranje s prirodom i lokalnim načinom života i upoznavanje jednog specifičnoga posla. K tome, tu je i uživanje u plodovima mora iz ekskluzivnog izvora i baš i na samome tom ekskluzivnom izvoru!

Taj turistički segment čak i ne bi trebao značiti neki značajniji utrošak vremena domaćina na gosta, do mjere da mu pravi jače probleme u obavljanju njegova svakodnevnog redovnog posla, a, opet, može domaćinu donijeti i te kako lijep prihod!

Marko, koji uz uvalu ima obiteljsku kuću i koji bi mogao ponekom takvom gostu ponuditi smještaj, razmišlja o netom spomenutoj turističkoj opciji, međutim, s obzirom da je sada uistinu, što se veli, Marica za sve u tom svom cor-businessu oko uzgoja i prerade školjaka, ipak bi radije pričekao da u susjedstvu proradi kamp s pet zvjezdica otvaranje kojega je najavljeno za dvije godine, naime dotle se Marko nada učvrstiti i malo i proširiti proizvodnju, angažirati u poslu i nekog suradnika, pa bi turistička priča išla lakše. Zasad na ovaj doživljaj koji spominjem prima povremeno ponekog prijatelja – ali to je i te kako dobro kao uhodavanje, jer stječe iskustvo i rutinu i u tom, gostinjskome dijelu, a, bogme, kako i tkogod naiđe rode se i nove (dobre) ideje…

U provjeru Duševićevih potnencijala stigli su nedavno Marku u goste na Pag znane i cijenjene osobe iz eno-gastro faha – Ivan Dropuljić iz Zagreb Vino.coma (na kojemu Dušević izlaže svoje proizvode), Mario Meštrović, sommelijer i iskusni ugostitelj, predavač o sommelijerstvu i savjetnik u ugostiteljstvu, te Ivo Kozarčanin, urednik u 24sata specijaliziran za eno-gastronomiju. I ne mogu se nadiviti, kako je sve bilo lijepo…

Marko Dušević glavninom se bavi dagnjama, koje dimi i konfekcionira za prodaju. Uz dagnje, u određenoj količini ima i volaka, repove škampa, filete trlje. Uzgoji i preradi godišnje oko 10 tona školjaka. A u podmorskom podrumu na nježnom ljuljuškanju drži po godinu i više dana butelje od oko 20 vinskih podruma iz Hrvatske i Slovenije, riječ je o vinima proizvedenima, kaže, od ukupno nekih pedesetak sorata. Zahvaljujući očito kakvoći i posebnosti svojih proizvoda te svojoj marljivosti dosta se dobro pozicionirao na tržištu, naglašava kako radi s oko 20 ponajboljih restorana u Hrvatskoj, dio produkcije izveze u Sloveniju, posebice na Bled i u Goriška brda, a sad mu se otvaraju Italija i Austrija. Upravo 6. studenoga predstavlja se sa svojim delicijama na festivalu narančastih vina u Beču…  ♣

Komorni festivali

VIVAT FINA PRIRODNA VINA – Zagrebačka vinoteka Vivat Fina Vina okupila je na mini – ili, možda bolje reći, komornom – festivalu na temu vina rađenih prirodi prijateljskim pristupom proizvođače Jo Ahearne MW sa Hvara, Giorgija Claija, Veraldu, Damira Dobravca i Roxanicha iz Istre, Tomislava Tomca iz Jastrebarskoga, Ducala (Svečina, uz austrijsku granicu) i Gordiju (iz okolice Ankarana) iz Slovenije, Ronco Severo (Colli orientali del Friuli) i Dragu (Collio) iz talijanske Furlanije, te Gernota Heinricha iz Burgenlanda u Austriji. Mladen Rožanić, koji je zauzet oko svog projekta hotela i vinskog podruma u Motovunu – vidi prilog u nastavku, te Clai, Veralda i Heinrich samo su poslali vina, na žalost nisu bili i osobno nazočni.

Doček na ulazu – uz Ivanu Valić i Anu Ivančić iz Vivata: na stolu vina iz istre (Clai i Veralda) i Austrije (Heinrich), a oko stola plešivički proizvođači Tomislav Tomac, Antonio Ivančić (proizvođač vina iz amfore i uvoznik amfora) i Dominik Jagunić.  Jagunić je debitant u sferi narančastih vina, počeo je s berbom 2017. a na maceraciju stavio je rajnski rizling

Ivana Valić prezentirala je Heinrichov orange, riječ je o mješavini sivog i bijelog pinota (77 % i 33 %) iz 2015, maceracija je trajala 21 dan, potom je vino dozrijevalo 16 mjeseci u rabljenom francuskom barriqueu. Heinrich je, smatrajući da je tako u potpunosti na kolosijeku ovoga tipa vina, kapljicu napunio u bocu od terakote. Kad se vino popije ostane lijepi ukrasni suvenir

Jo Ahaerne MW

Jo Ahearne MW već duže vrijeme živi u Svetoj Nedjelji na Hvaru i tu proizvodi vino od lokalnih sorata pošip, bogdanuša, kuč, drnekuša, plavac mali… Svojih vinograda nema, pa kupuje grožđe, od, kaže, sedmero provjereno dobrih hvarskih vinogradara koji imaju trsje na boljim pozicijama. Uz vina Plavac mali 2014 i Pošip 2016 s pet posto kapljice iz 35-dnevne maceracije, donijela je i vino Wild Skins, mješavinu pošipa, bogdanuše i kuča od kojih je pošip macerirao 35 dana, bogdanuša 10, a kuč četiri, zatim i rosé od drnekuše, sorte što dobro uspijeva na većim visinama i što su je nekad na Hvaru proizvođači vina u manjoj količini miješali s plavcem da bi on imao bolju kiselost i svježinu. Danas drnekuše, žali se Jo, na Hvaru ima ukupno još jedva 1,5 hektar

Cep Gordia i, lijevo, Martina Tomac

Andrej Cep Gordia iz Ankarana, za istim stolom kao Martina Tomac, pokazao je obećavajuću orange mješavnu malvazije istarske, te sivog i bijelog muškata dobivenu uz četirimjesečnu maceraciju u amfori. Vino je još u bačvi

Damir Dobravac

Damir Dobravac iz Rovinja – lijepa ali još premlada Simfonija 2011, mješavina malvazije istarske (70 %) i chardonnaya (30 %) s 15 dana maceracije u bačvi i sa četiri godine dozrijevanja u drvu

Mitja Loduca Ducal iz Svečine – izvanredni, upečatljivi Rajnski rizling 2013, potom Rajnski rizling 2011 a, onda, i vrlo lijepi Laški rizling 2015. S  berbom 2015. Ducal je krenuo i u maceracije u amfori, vino, koje je još u drvenoj bačvi, prošlo je maceraciju od osam mjeseci.

Stefano Novello Ronco Severo iz Italije, s Borisom Ivančićem, vlasnikom tvrtke Vivat Fina Vina, i sa Sašom Špirancem, oduševljenima Friulanom 2015 riservom, te rebulom i sivim pinotom iz 2015.

Ivančić Novello i Špiranec

Bilo je kapljice klasičnoga izgleda i one tzv. narančaste, od bijelih sorata s dužim maceracijama popraćenim alkoholnim vrenjem. Očito je da svatko i kroz oblike maceracuije i dozrijevanje nastoji pronaći neku svoju optimalnu varijantu, koja će ga dakako u pozitivnome smislu razlikovati od konkurencije.

Ducal – Mitja Lo Duca

Na malome prostoru popriličan broj lijepih i zanimljivih vina, najviše su me se dojmili standardno sjajni uradci našega Giorgia Claia (Malvazija sv. Jakov 2015., jako dobar Ottocento bijeli iz ne dobre 2014!), pa Pošip 2016 u kojemu je pet posto vina što je 35 dana maceriralo u inoksu, i dinamični i elegantni Plavac mali 2014 (Sveta Nedjelja, 20 mjeseci dozrijevanja u barriqueu od slavonske hrastovine) od Joe Ahearne kao i od Ducala dva rajnska rizlinga, jedan iz 2011 (godina dana u drvu plus godina dana u inoksu) a drugi (rekao bih i kralj toga popodneva) iz 2013, s dvije godine drveta i jednom godinom u inoksu, sjajan im je bio i laški rizling iz 2015.   ♣ 

ROXANICH HOTEL Mladen Rožanić iz podruma Roxanich krenuo je u veliki pothvat – podizanje Roxanich Heritage Wine Hotela! Pohvalit će se da su građevinski radovi u središtu Motovuna već debelo u tijeku. Ukupna vrijednost cjelokupnog projekta je oko 79 milijuna kuna, od toga na sam hotel otpada 48 milijuna kuna, investicija u podrum je pak oko 31 milijun kuna. Dio sredstava je, čujem, osiguran od Europske Unije temeljem nacionalnog programa pomoći sektoru vina od 2014 do 2018, a iznosi oko 9,9 milijuna kuna. U povodu početka izgradnje za javnost su govorili su govorili župan Istarske županije Valter Flego, načelnik Općine Motovun Tomislav Pahović, te Denis Ivošević, direktor Turističke zajednice Istarske županije, kao i Idis Turato, nagrađivani arhitekt čiji je Arhitektonski biro Turato projektirao cijeli kompleks.

Odabir starog motovunskog podruma kao mjesta za izgradnju novog vinskog centra ima za cilj širenje djelatnosti na turizam, kulturu i organizaciju raznih tematskih događanja vezanih uz filozofiju vina. Roxanich Heritage Wine Hotel svojim će radom, vinskom i gastronomskom ponudom biti  intimno povezan s Motovunom i Istrom, a suradnjom s domaćim proizvođačima hrane potrudit ćemo se dodatno afirmirati autentični doživljaj Istre. Tome će pomoći i naši budući zaposlenici, očekujemo da ćemo ih zaposliti između 25 i 30. Izgradnja hotela za nas je svojevrsni povratak u Motovun, mjesto od kuda je prije desetak godina i krenula naša vinska poslovna avantura, naglasio je Rožanić prisjećajući se i početaka Vinarije Roxanich.

Hotel, za koji se očekuje da bude gotov do sljedećeg ljeta, prostirat će se na gotovo 3000 kvadratnih metra, imat će 28 hotelskih i četiri apartmana, restoran, bar, trgovinu, konferencijske dvorane, kuhinje, saune, servisne prostorija i garaže. Roxanich Heritage Wine Hotel i vinski podrum s radom bi trebali krenuti s početkom ljetne turističke sezone sljedeće 2018. godine.  ♣

Festival pršuta u Tinjanu 2017

SLANI POSUŠENI SVINJSKI BUTOVI KOJI SE SLATKO JEDU! – U Istri se u listopadu događa svašta nešto, puno lipih stvari. Među ostalime i festival pršuta u Tinjanu. Istarski, dalmatinski, kraški, parmski (di Parma), štajerski (Austrija), štutgartski (da, Njemacka!), pa jamon iberico…

Šampion 2017: Mladen Dujmović…

…i šampion 2017 Eurodelikatese, iz Dalmacije

Ove godine u Tinjanu su na strukovnom ocjenjivanju izabrana dva kralja pršuta: jedan je šampion iz Istre – Mladen Dujmović, a drugi iz Dalmacije – Eurodelikatese.

Pršuti veći, manji, plećke, a bilo je i drugih mesnih prerađevina poput kobasica, salama, čvaraka. U šatoru među pršutima u Tinjanu i nešto što s pršutom pa ni s mesom nema veze – kolači!

Pisinum

Na štandovima Baba Delicija i Pisinuma goleme mrcine – posušeni butovi od po 13 i 14 pa i do 20 kilograma, od svinja koje su težile i više od četiri kvintala!

Cijene raznolike, uglavnom visoke, ali razumljivo – ipak je riječ o posebnoj deliciji. Kod Španjolaca, čija je inače pata negra toliko razvikana i slovi kao vrlo vrlo skupi proizvod, rezani pršut jamon iberico nudio se po cijeni od 115 kuna za 10 dag, a naše pak simpatčne dame u narodnoj nošnji cijenile su dalmatinski pršut Roca po  600 kuna za 10 dag. Španjolci su za svoju plećku u cijelome komadu tražili 150 kuna  za kilogram, dok su netom spomenute Dalmatinke za cijeli but tražile 270 kn po kilogramu.

Baba delicije

Posjetitelja dosta. Koliko je sebi tko priuštio a koliko je tek razgledavao, eh – to je pitanje. Ovakav sajam pršuta samo je jedanput godišnje i vrijedilo je zavući ruku u džep pa kušavati. Kako sam primijetio, rezani pršut nudio se u porcijama od po 10 dag na više, možda bi trebalo i ovdje, kao što sam vidio na festivalu pršuta u susjednoj nam zemlji, uvesti i mogućnost plaćenog kušanja i manjih količina, npr. od po jednu lijepu krišku tako da i onaj tko ima tanji novčanik i tko ne može puno jesti bude za svotu što je smije potrošiti u stanju kušati više uzoraka od različitih proizvođača. To da publika kuša što više, i od raznih pršutara bilo bi dobro i s edukacijskog aspekta, naime od upućenijih i obrazovanijih stvara se kvalitetan potrošač…

Jamon iberico

Izložen je i pršut u kojemu je svojedobno uživala i tv-zvijezda Kremenko!

Roca

Igor Zlatkov, nadareni umjetnik koji na Cresu od drveta izrađuje pladnjeve za posluživanje hrane i pića predstavio je, vješanjem kriški poput rublja, novu tehniku sušenja pršuta ili šunke koji su još gnjecavi pušteni na tržište…

Organizator festivala iskoristio je privlačnost pojma pršut da uokolo šatora s pršutarima okupi i proizvođače sira, zimnice, ponuđače raznog sezonskog povrća i voća, i vina. Kao izlagače susreo sam bračni par liječnika (Olivier Ertzbischoff i Jaqueline Marovac, na slici sa kćerkom) u mirovini koji se u Istri vrlo dobro snašao u proizvodnji plemenite kapljice Koquelicot (pjenušcima i bijelim vinima dodan je crnjak Nomad od merlota, cabernet sauvignona i terana)…, pa je manifestacija bila utoliko bogatija. Srećom, i vrijeme je odlično poslužilo…  ♣

Pršuti iz Stuttgarta i iz austrijske Štajerske

Igor Zlatkov

Njegovo veličanstvo tartuf

Giancarlo Zigante

ZIGANTE TRUFFLE DAYS 2017 – Jesen je prava sezona za gljive, a Istra je područje koje se diči s najcjenjenijom vrstom – tartufom. Nalazišta su većma u dolini rijeke Mirne, kod Livada podno Motovuna. Istra je povlašteno područje jer ima svježeg tartufa kroz gotovo cijelu godinu, k tome dok kod Francuza preteže crni tartuf a kod Talijana bijeli, dotle u Istri dobro uspijevaju i najznačajniji bijeli i tri vrste crnoga, objasnit će sommelijer Žarko Mitrović.

A kako je tartufar i ugostitelj te, od prije koju godinu i proizvođač vina za tržište, Giancarlo Zigante, kao pronalazač najvećeg tartufa na svijetu završio u Guinnessovoj Knjizi rekorda, logično je da upravo njegov restoran – Zigante u Livadama bude značajan centar za uživanje u jelima s tom plemenitom gljivom. Na prostoru uz taj restoran svake jeseni održava se eno-gastro festival Dani Zigante tartufa. Manifestacija je pod šatorom i odvija se vikendom, od 10 do 19 sati, a ove godine startala je 16. rujna, te će trajati kroz 10 vikenda, veliko finale je predviđeno za 18. i 19. studenoga. Lijepo uređeni interijer šatora svojevrsni je izložbeno-prodajno-konzumacijski eno-gastro salon s prikazom bijelog i crnog tartufa te s prerađevinama od tartufa, primjerice raznim namazima, gotovim umacima za tjesteninu, ali i prerađevinama od mlijeka i mesa obogaćenim tartufom, primjerice sirevima, raznim salamama, a tu je i maslinovo uljem s tartufom… Naravno da se na štandovima nalaze i selekcije vina domaćina Zigantea i drugih istarskih proizvođača. Izloženi artikli mogu se kupiti za ponijeti kući, a mali zalogaji i čaša vina mogu se kušati hodajući u obilasku izlagača, za goste koji se opredijele za ozbiljna jela uređeni su u šatoru posebna kuhinja i restoranski prostor kao dodatak ponudi klasičnog Ziganteova restorana. Za kreacije brine znani chef Damir Modrušan…   ♣

Chef Damir Modrušan sa svojom kreacijom na bazi tartufa,te sommelier Žarko Mitrović dok gostu riba tartuf na jelo

KLAUDIO IPŠA ZAGRIZAO ZA VINO… – Nije mu bilo dovoljno to što igra u prvoj – ne samo domaćoj nego i međunarodnoj! – ligi maslinova ulja, pa je zagrizao i za  – vino.  Pedantan kakvime se pokazao s maslinama i uljem, Klaudio Ipša postaje sada i te kako konkurencija ne samo istarskim vinarima nego i proizvođačima vina u cijeloj Hrvatskoj. Krenuo je temeljito od početka: najprije se pobrinuo za jako dobru poziciju za vinograd, riječ je o lokaciji Santa Elena, na flišu na proplanku na 420 metara nadmorske visine na brijegu iznad njegova sela Ipši i po tartufu znanih Livada, u susjedstvu Motovuna. Zasadio je 21.000 trsova, konkretno sorte malvaziju istarsku, pinot sivi, teran, refošk i merlot. Odlučio se, s obzirom na prednost nezagađenog teritorija, na vinogradarstvo i podrumarstvo na prirodi prijateljski način, da dobije što čistiji i zdraviji finalni proizvod. Konzultirao se s vinogradarima i vinarima koji slično razmišljaju, potražio je i enologa savjetnika i našao ga u Matjažu Lemutu Tiliji, i sa sinom Ivanom počeo proizvoditi vina i od bijelih sorata s dužim maceracijama popraćenima alkoholnom fermentacijom, da i u bijelome vinu dobije polifenole koje resi antioksidativna aktivnost. Maceracije provodi u otvorenim kacama u dužini od 11 pa i do 25 dana, uglavnom one traju najmanje toliko koliko traje i alkoholno vrenje, koje se, inače, glede temperaturnog maksimuma vrti oko 24 Celzijeva stupnja. Vino potom odlazi u bačvice, s time da bijelo u drvu na finom talogu i uz povremeni bâtonage bude barem 10 mjeseci, poslije je na redu dakako punjenje u bocu i odležavanje neko vrijeme. Malvaziju i sivi pinot puni samostalno, a od merlota i refoška u omjeru pola-pola radi cuvée. Kad trsje terana stasa, najvjerojatnije će se grožđe te sorte, ako ne svo a onda u određenome dijelu, pridružiti merlotu i refošku. Smisao je, veli ipša, dobiti iskreno vin terroirea. Malvazija istarska, refošk i teran jesu sinonim Istre, a francuz merlot je već jako jako dugo prisutan u Istri gdje jako dobro uspijeva pa ga se može smatrati debelo udomaćenim kultivarom.

Sad su na tržištu aktualna Ipšina vina Malvazija 2015, Sivi pinot 2015 – oba posve suha i sa 14 vol %, te Santa Elena crno 2015 za koje je najbolje još strpiti se s konzumacijom i pričuvati ga.

Na slikama je Klaudio Ipša u svom vinogradu Santa Elena, uz nasad u rodu te uz sasma mlado trsje, zatim u svom podrumu i, dakako, s maslinovim uljem 2017, koje sam imao priliku kušati netom izneseno ispod preše – a kakvo je nego odlično! ♣

S PJESME NA VINOREL! – Nakon dugo godina sreo sam je u vinoteci. Zadarska pjevačica vedrih nota Marina Tomašević izabrala je pravo mjesto gdje se široj javnosti može lijepo pokazati u novom svjetlu – kao slikarica koja radi tehnikom vinorela, dakle kao boju koristi vino. Kao likovnjak ostala je vjerna glazbenoj estradnoj sceni: evo, iz njena ateljea, nekoliko uspjelih portreta znanih naših pjevača i skladatelja Gibonnija, Miše Kovača, Tomislava Ivčića, Tončija Huljića, Olivera Dragojevića, Vinka Coce, Jolea, Tomislava Bralića…   ♣

Marina Tomašević

Advertisements

KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 09.2017 – THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE

 

SADRŽAJ/CONTENTS

Turizam: ŠAMPIONSKE HRVATSKE KUĆE ZA ODMOR • ERDUT WINE & BIKE & MUSIC • SANTINY IZ SVETE NEDELJE • IWINETC NA PROLJEĆE u BUDIMPEŠTI • ČARI ZAGREBAČKOG EL TORA • Bellevue Mali Lošinj: PODUKA IZ ENOGASTRONOMIJE i UŽIVANJA • Berba 2017: AUSTRIJANCI ZADOVOLJNI URODOM • Feravino: TRGANJE KAO TEAM-BUILDING • ŠAŠAVA GODINA – ZA POSLASTICE IZ AMFORE! • Tomci: MARKETING, i KAKO GA SVLADATI… • JASKANSKE VINSKE SVEČANOSTI 2017 • ODLAZAK KRALJICE – JASTREBARSKO SE TRESE • KUPUJMO HRVATSKO: 20 GODINA • PAŠKI SIR BOGATIJI ZA DVIJE ZLATNE MEDALJE • HRVATI VOLE BOMBONE • CROATIA-VINO u BEČU • VINAKOPER VINAR 2017 u SLOVENIJI • OKUSI POSAVJA S PJESMOM DALMACIJE • NARANČASTI KELHAR • VILLA ISTENIČ: MEĐUNARODNI KLUB 20 VELIKIH PJENUŠACA • LES EFFERVESCENTS DU MONDE / PJENUŠCI SVIJETA 2017 • OTVOREN PUPITRES • WINE & MUSIC ENO EKSPERTA: TREĆA SREĆA • DANI OTVORENIH BUTELJA • LYON: VIGNERONS DE NATURE • BUĐENJE KOD GRAVNERA • Toscana: SAVEZ PROIZVOĐAČA GAIOLE IN CHIANTI (CLASSICO) • BIONDI SANTI u RUKAMA FRANCUZA! • CERVIM i BRDSKO VINOGRADARSTVO • WINE TO GO u LIMENCI

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

________________________________________

Turizam

Danijela Čavlović

ŠAMPIONSKE HRVATSKE KUĆE ZA ODMOR! – Vila Vista Zamask u Istri, Vila Sreser s Pelješca, Vila Falcon Rook iz Konavala i Vila Vadediji kraj Žminja proglašene su u Bruxellesu najboljima u izboru Best European Holiday Home (BEHH). Time je Hrvatska postala apsolutni pobjednik, osvojivši naj-nagrade u čak četiri od osam kategorija – najbolja obiteljska kuća (Falcon Rook), najoriginalnija kuća (Vista Zamask), najbolja kuća na obali (Pelješac Sreser) i najbolja wellness kuća (Vadediji Žminj). Čestitke!

Nagradu BEHH treću godinu zaredom organizira European Holiday Home Association. Svečanom proglašenju su prisustvovali predstavnici najvećih europskih tvrtki koje se bave obiteljskim smještajem (poput AirBnB-a, Novasola, Interhomea i HomeAwaya).

Inače, Hrvatska je u ovome izboru imala čak 12 finalista od ukupno njih 64 u osam kategorija, i već to je odličan rezultat uzme li se u obzir da su turističke zemlje poput Francuske i Italije imale samo po dva predstavnika u finalu. Više finalista od RH imala je jedino Velika Britanija, koja je na kraju osvojila tri nagrade. U izboru je ukupno sudjelovalo 18 zemalja iz Europe.

– Ovo je sjajan uspjeh hrvatskog obiteljskog smještaja u turizmu i potvrda da se ovaj sektor razvija u pravome smjeru. Sve veća prepoznatljivost smještaja u domaćinstvima, kojih je prema posljednjim brojkama 92.000, dokazuje kolika je važna specijalizacija ponude, brendiranje destinacije i edukacija domaćina, na čemu intenzivno radi Zajednica obiteljskog turizma pri HGK. – rekla je Danijela Čavlović (na slici), zamjenica predsjednika Zajednice obiteljskog turizma HGK, koja je bila uključena u odabir najboljeg europskog smještaja kao jedini hrvatski predstavnik te je ujedno u Bruxellesu preuzela nagrade u ime pobjednika. ♣

 

Vlatko Stefanovski, Leb i sol

ERDUT WINE & BIKE & MUSIC – Doživljaj za pamćenje! I da – to je strategija kontinentalnog turizma: dovesti goste na prag vinarija (zapravo: ne samo vinarijâ, nego i ponuđača drugih visokokvalitetnih i za neki kraj specifičnih roba, usluga, sadržaja… – prim. ur.) na nezaboravan doživljaj, ali ne i pod (vašarski) šator i (ne uvijek) s tamburicama. Valja se jače okrenuti prema urbanom turistu (i iz inozemstva!) koji želi sport, vrhunsku glazbu (u ovome slučaju riječ je bila o majstoru Leba i soli Vlatku Stefanovskome), vrhunsku domaću hranu i vino, šetnju kroz vinograd, bobu grožđa i griz mirisne vinogradarske breskve, poziv na tajnu večeru… A da bi domaćinu zanimljiviji turisti odlučili poći do vinarija, mora im se pokazati da te naše čudesne vinske destinacije – postoje, a i što sve nude. Prvo mi domaći, da ih podržimo i sâmi dođemo, da gradsku vrevu malo češće zamijenimo izletima, a onda da se dobar glas širi dalje, kako privatno, tako i preko vinskih i turističkih sajmova vani, pravom promidžbom na pravim adresama u svijetu. Sve je moguće uz malo volje, ideja, međutim i novca – kako onoga od sâmih vinara koji trebaju prepoznati važnost marketinga te i njihovog ulaganja u njega, tako i onih gore koji prepoznaju ili trebaju prepoznati vrijednost tih ideja na regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini. Lijepo je to napisala prof. Marija Vukelić, vrlo aktivna u objavama na društvenim mrežama ali i u organizaciji različitih što poučnih što marketinški vrijednih akcija u sferi eno-gastronomije. ♣

 

Hotel Santiny * * * *

Direktor Zdenko Posavec u jednoj od hotelskih konferencijskih dvorana

SANTINY iz SVETE NEDELJE – Već je prije neko vrijeme radio, i to punom parom, naime smještajni kapaciteti posve su mu popunjeni, posebice Nijemcima, Austrijancima i Talijanima, a službeno mu je otvorenje bilo sredinom rujna. Napisano te izgovoreno po tome kako je napisano vodi nas prema Francuskoj, ali inspiracija pri krštenju nije došla iz tog pravca, nego od hrvatskog naziva mjesta gdje se objekt nalazi i naše sklonosti talijanizaciji naziva, posebice kod ugostiteljskih objekata, pa i činjenici da nam stiže puno gostiju upravo iz Italije. Tako se krenulo od Santa (Santa Domenica = Sveta Nedelja), čemu je prirodano Inn, u značenju svratište, ali SantaInn nije se činilo otmjetnime ni kao napisano niti kao izgovoreno. Pa je onda posljednje slovo I zamijenjeno bjelosvjetskime Y, i nastalo je Santiny, s asocijacijom Francuske, a ne – govori li se o zastupljenosti gostiju po državama – niti Italije niti  Austrije ni Njemačke…

Riječ je o hotelu i restoranu Santiny * * * *  u Svetoj Nedelji između Zagreba i Samobora, konkretno na adresi gdje je nekad bio vrlo znani riblji restoran Babylon. Objekt je blizu turističkog Samobora i tik uz autoput, dakle za dolazak vrlo prikladan i za Zagrepčane i za prolazne turiste, a to i činjenica da je smješten u poslovnoj zoni sa čak 165 snažnih tvrtki te da u okolici nudi mogućnost za sportsku aktivnost i rekreaciju posebice joggingom i vožnjom biciklom (popularno među poslovnjacima!) daje nadu u uspješno poslovanje, kaže veselo Zdenko Posavec, direktor, prekaljeni ugostitelj s vrlo dugačkim stažom u struci i s bogatim iskustvom stečenim u više ponajboljih hrvatskih hotelskih kuća. Postojeći prijašnji objekt potpuno je obnovljen i dobiven je moderan ambijent s puno i prirodnog osvjetljenja danju, sa 24

Chef Ivica Fajt

visokokomforne i tehnički (TV, mogućnost pristupa internet, WI FI…) odlično opremljene sobe – ukupno je 56 kreveta, zatim s restoranom s 50 mjesta s time da se pomicanjem pokretne stjenke prema susjednoj prostoriji kapacitet može proširiti za 30 mjesta, te s dvije tehnički supermoderno opremljene konferencijske-kongresne dvorane za po 50 odnosno 30 osoba. Ispred hotela prostrana je ljetna terasa koja se uskoro planira premjestiti a tu gdje je ona sada niknuo bi dodatak postojećem hotelu – građevina s, u prizemlju, wellness-spa centrom (masaža, jacuzzi…; predviđena je mogućnost, po narudžbi, personalizacije prostora dakle da ga u rezerviranome vremenu koristi koji par ili mali broj međusobno poznatih i bliskih osoba), te sa slastičarnicom i kafićem. Na katu bi se uredile još dvije gostinjske sobe.

Ideja je, dodaje Posavec, da se restoran prezentira ne kao tek dio hotela nego kao posebno istaknuta jedinica. Nekad su ovamo hodočastili ljubitelji dobre papice i kapljice, pa je logično da se tradicija visoke gastronomije nastavi. Chef kuhinje je Ivica Fajt, također s iskustvom u nekoliko uglednih zagrebačkih hotela i uz više uglednih hrvatskih kuhara. Posavec veli da je restoran visoke kategorije nužan baš ovdje, kao logična premosnica između finih restorana Zelendvor u Staroj samoborskoj, te Gabreka, a i Grgosove spilje u Otruševcu kod Bregane.

Restoran Santiny: hladno i toplo predjelo, te, dolje, glavno jelo i desert

Vrijedno je svakako napomenuti da se Santiny glede namirnica što je god više moguće oslanja na OPG-ove, uvelike baš i lokalne, te da cijene hrani i vinu, unatoč četirima klasifikacijskim zvjezdicama, uglavnom nisu (barem zasad) pretjerane. Restoran Santiny inače dopušta da gost sa sobom u lokal donese svoju butelju, a usluga otvaranja boce te korištenja čaša i sjedenje za sa sniježno bijelim stolnjacima opremljenim stolovima naplaćuje se 100 kuna… ♣

 

IWINETC na PROLJEĆE u BUDIMPEŠTI – IWINETC su organizacija i vodeće svjetsko događanje vezani uz vino, kulinariku i turizam. Događanje bude u trajanju od tri dana, od kojih su dva posvećena konferencijama a treći radionicama. Cilj je pronaći nove zanimljive i atraktivne uz (lokalnu) eno-gastronomiju vezane turističke destinacije, otkriti sve adute koje ta odredišta pružaju, te širiti i unaprjeđivati edukaciju pa tako stvarati kadrove kompetentne za odgovarajuću valorizaciju dotičnog prostora a i svakog posebno od tipičnih resursa što ih taj prostor nudi. Organizacija IWINETC osnovana je 2009. u Penedésu (znanome po pjenušcu cava) u Kataloniji u Španjolskoj, a sa svojim programima gostovala je 2011. u Portu, 2012. u Peruggi, 2013. u Zagrebu, 2014. u Tbilisiju, 2015. u Champagnei, a 2016. na Siciliji. Iduće godine, s jubliarnim desetim izdanjem, bit će, od 10. do 12. travnja, u Budimpešti, u hotelu Budapest Marriott*****

Planiraju se 25 različitih predavanja i okrugli stolovi, primjerice i s Felicity Carter, glavnom urednicom časopisa Meininger’s Wine Business International ugledne njemačke izdavačke kuće Meininger Verlag, pa s Paulom Richerom, višim partnerom Genesysaaplikacije vezane uz tehnologije putovanja, turizma i ugošćavanja, a i sa Judith Lewis, s područja marketinga (Search & Online Marketing Authority). Prilike će biti za niz tzv. B2B susreta, a i za otkrivanje Mađarske kao atraktivnog eno-gastro odredišta za turiste. Poseban naglasak bit će na područjima Etyek, Eger i Tokaj, kamo će se organizirati putovanje i obilasci, kaže direktor IWINETC-a Anthony Swift. U izlagačkome dijelu prezentirat će se i vinogradarsko/vinska odredišta iz raznih krajeva svijeta, moći će se kušati vina ne samo iz Mađarske nego i iz drugih zemalja, konkretno Armenije, Bugarske, Italije, Grčke i Španjolske.  ♣

 

ČARI ZAGREBAČKOG EL TORA – Španjolci imaju svoje arene, a mi, bogme, svoje!

Chef Mario Mihelj: Quesadilla, gusta juha od kukuruza, brancin ceviche, losos tiradito, te, dolje, zapečena hobotmnica, svinjska rebrica,BBQ beef tacos, pirjana obrazina iberico

U tamošnjoj areni – tlo je pijesak, a španjolski izraz za pijesak je upravo arena, čar je tamo vezana uz borbu s bikom (el toro) kojemu se svi dive ali zapravo katarza je i gromko se plješće tek kad je kompletno svladan. U našoj španjolskoj areni El Toro u Zagrebu poprište je pak uza stol, tanjur i čašu.. Ali, i tu druga strana izgleda atraktivno i za divljenje, a također i tu je potrebno i te kako se potruditi se da je se kompletno svlada… ♣

 

PODUKA IZ ENOGASTRONOMIJE i UŽIVANJA – Restoran Bava hotela Bellevue u sastavu lošinjske grupacije Jadranka krenuo je s radionicama na kojima je, uz pomoć tamošnjih chefova, moguće naučiti prigotavljati određena jela, sljubljivati vino s njima i – uživati u obroku koji ste osobno prigotovili. Chefovi Bellevuea pokazuju kako prirediti npr. gastronomske specijalitete upotpunjene antičkim začinima što se rabe i danas, zatim gastro-specijalitete s mediteranskim začinima, objašnjavaju vrijednosti pojedinih namirnica, reagiranje namirnica na okolinu, postupanje s namirnicama. Broj osoba za taj tečaj minimalno su dvije, a maksimalno ih je osam. Radionica traje oko četiri sata, a početak je u podne. Jezici prezentacije su hrvatski i engleski. Cijena, koja ovisi o prijavljenome broju sudionika ali u svakom slučaju prelazi 1000 kuna, obuhvaća  poduku pod stručnim vodstvom kuhara, namirmice potrebne za izradu jela, radnu odjeću, edukaciju sa sommelijerom o vinima koja se sljubljuju s pripravljenom hranom, te mogućnost uživanja u pripremljenome obroku u tri slijeda. ♣

 

Berba 2017

Franz Reihardt Weninger iz gradišćanskog Horitschhona, blizu granice s Mađarskom: iz 2017. osobito dobra trebala bi biti crna vina!

AUSTRIJANCI ZADOVOLJNI URODOM! – Zanimljivo: brojna nevremena praćena tučom, te ektremne vrućine i suša ljeti nisu, tvrde Austrijanci, ozbiljnije naštetili berbi 2017! Rado će se pohvaliti da su iz ovogodišnje sezone imali potpuno zrelo i zdravo grožđe! Čak i količinski situacija je, tvrde, jako dobra, pogotovu u odnosu na 2016. kad su zbog kasnih mrazeva imali dosta štete tako da su proizveli jedva dva milijuna hektolitara. Iz berbe 2017 očekuju, po riječima predsjednika Udruge vinogradara  Johannesa Schmuckenschlagera, oko 2,3 milijuna hl vina.

Evo što je Schmuckenschlager rekao o tome kako su austrijski vinogradari parirali dugoj vrućini i suši: Dosta se koristilo navodnjavanje kap po kap, a tamo gdje nema postavljenih cijevi za vodu skidalo se grožđe da se što više odtereti trs. Sreća je bila to što je sredinom kolovoza u nekoliko navrata kišilo, u posljednjem i pravom trenutku za vinovu lozu i grožđe, i to je bilo presudno da dozrijevanje ipak bude kako treba. Specifičnosti sezone 2017. odrazit će se na povšenom alkoholu u vinu i na nešto nižoj ukupnoj kisleosti od uobičajene, količina je tek nešto manja od všegodišnjeg prosjeka stoga što su bobice grožđa zbog perioda suše s nešto manje soka.

Štajerska je, čujemo, manje patila od suše i vrućina i očekuje podjednako i dobra vina i solidnu količinu. Burgenland također očekuje solidnu količinu i posebno dobra crna vina, Donja Austrija i Beč pak očekuju, kaže se, uglavnom normalnu berbu glede količina.  ♣

 

Feravino

TRGANJE i KAO TEAM-BUILDING – Na Goveđoj glavi, najboljem vinogradskom položaju Feravina u Feričancima, vikend u sredini rujna bio je posebno veseo. Natjecanjem u berbi grožđa službeno je završena prva sezona atraktivne team building-ponude. Feričanačka berba grožđa postoji kao jednodnevni turistički program koji u okruženju vinograda i šume provjereno zabavlja, opušta i puni baterije.

Druženje u vinogradu nakon odrađenog branja nastavlja se u Vincilirskoj kući, obnovljenom ugostiteljskom objektu Feravina, uz bogat slavonski stol, gostoljubive domaćine i tamburaše te dakako uz vina iz podruma Feravina. Stari podrum Feravina, sagrađen 1804. u središtu Feričanaca, najbolja je polazna točka za feričanačku vinsku pustolovinu.

Ivan Ergović, čelna osoba Feravina

Tu se doznaje da je feričanačko vino kroz povijest bilo vjerni pratitelj poznatim piscima i skladateljima ovoga kraja. Česti gost ovdašnje plemenitaške obitelji Mihalović bio je i Franz Liszt, znani skladatelj koji je inspiraciju za svoja glazbena djela pronalazio upravo u vrhunskoj (i) feričanačkoj kapljici.

Feravino danas ima ukupno 125 hektara vinograda. Nakon najprije pobranih 720 tona grožđa, za kraj je ostavljeno 14 hektara frankovke, osam hektara cabernet sauvignona i cabernet franca. Plan je bio ukupno iz 2017. pobrati oko tisuću tona. Berba je inače počela 24. kolovoza, najranije ikad u povijesti Feravina. a prvi je za branje odabran rizling rajnski, kasna sorta ali u ovome slučaju trgana rano jer je bila predviđena za pjenušac.

Marijan Knežević, glavni enolog Feravina

Inače, glavni enolog Marijan Knežević veli da je odlučeno ne samo to da se svaka pozicija bere i vinificira zasebno, nego i da se na najboljim mikrolokacijama dio grožđa, posebice od crnih sorata, ostavi i za nešto kasniju berbu, da se ostvari bolja fenolna zrelost. Kasnije, u podrumu, moguće je igrati se spajanjem najboljih partija iz ranije i najboljih partija iz te kasnije berbe da se dobije kompleksno, puno i čvrsto strukturirano ali istodobno i ne prealkoholno, dakle skladno i elegantno vino.

– Sezona 2017. pamtit će se kao iznimno vruća i sušna. Berbe su počele neuobičajeno rano, čak tri tjedna ranije u odnosu na protekle godine,  jer u grožđu se naglo nakupljao slador. Zrioba nije odgovarajuće pratila tako brzo nakupljanje šećera. Strahovali smo od gubitka  kiselina, a time i aroma. Ranijim trganjem kod bijelih sorata dosta se postiglo glede očuvanja kiselina i aroma, tako da smo proizveli vina što će po svojim karakteristikama biti na tragu berbi 2009., 2011. i 2012., koje su bile odlične kvalitete. Crne sorte grožđa planirali smo brati u više navrata, neke parcele ranije nego inače, pa i mjesec dana ranije, a neke poslije, dosta kasnije, u punoj fenolnoj zrelosti. Parcele se beru i vinificiraju zasebno kako bi svaki položaj pokazao svoj potencijal u ovoj zahtjevnoj godini. Rječju: teška godina u vinogradu, međutim pravodobna berba s obzirom na tip vina i primjena najboljih tehnologija u podrumarstvu trebale bi osigurati ponovno visokokvalitetna vina – kazao je Marijan Knežević.

Iz tabora Feravina novost je i prva mješavina frankovke, merlota, cabernet sauvignona i cabernet  franca. Riječ je o Cuvéeu Miraz 2015., suhom vinu modernog stila, za koje je grožđe brano na  trima feričanačkim položajima – Srednjaci, Zoljani i Goveđa glava. ♣

 

ŠAŠAVA GODINA za – POSLASTICE iz AMFORE! – Šašava vinogradarska godina 2017. Ekstremno niske temperature u zimi, mraz, tuča, nevremena, ekstremno visoke temperature ljeti, nagle promjene temperature od danas do sutra, suša, a kad je trebalo grožđe ubrati – lije, curi, pa lije, pa curi…

Kakvo vino očekivati iz takvih okolnosti?

Traminac 2017

Martina kao Diogen – u bačvi!

Neki vinogradari koji su se, iako bi možda i rado bili pričekali još koji dan, odlučili za berbu u prvoj polovici rujna dok kiša nije preuzela svoj, kako vidimo na raznim područjima, kobni ples, moguće su bolje prošli (količinski) nego oni što su čekali…

Obitelj Tomac iz Jastrebarskoga kaže da je zadovoljna ubranime, a kao znak potvrde tome i u znak sjećanja na ludu godinu odlučila je iz berbe 2017. na polugodišnju maceraciju u amforu staviti – traminac te, naravno posebno, i sauvignon! Obje te aromatične sorte sad su po prvi put metnuli u amforu, da vide kakav će one dati rezultat. Pionirski istraživalački duh kod Tomaca očito ne jenjava. I jednog i drugoga vina bit će po oko 2000 litara. Traminac je iz vinograda s panjevima starim 30 godina, trsova je oko 6000. Dok su sa sauvignonom izlazili kao zasebnim vinom u klasičnoj izvedbi, grožđe traminca rabili su zajedno s grožđem drugih na Plešivici tradicijskih kultivara iz njihovih starih nasada, za bazni pjenušac. Ove godine u amforu nisu išli sa kod njih uobičajenima chardonnayem i rizlingom rajnskime. Chardonnay su uglavnom usmjerili prema pjenušcima… Nakon što prođe maceracija, vina iz amfore sele u velike bačve, o unutarnjoj čistoći kojih inače brigu vodi Martina Tomac, i u tim bačvama dozrijevat će dvije godine.  ♣

MARKETING, i KAKO GA SVLADATI... – Još nisam naišao na ovakav sjajan marketinški pristup kod bačvara, ali jesam kod – jaskanske vinogradarsko-vinarske obitelji Tomac… Nije čudno što su vina Tomac ne samo s tijelom, nego i s dušom… ♣

 

POVIJESNI DOGAĐAJ ZA PLEŠIVICU? – Hoće li se to pokazati povijesnim događajem za Plešivicu, kako je rekao jedan od sudionika skupa, i je li napokon sada doista došlo pravo vrijeme da Plešivica ozbiljno krene, kako je rekao drugi sudionik skupa, u stvaranje od sebe ozbiljne vinske i turističke destinacije?

U Jastrebarskome je za predstvnike vinskih trgovaca, ugostitelja i informativnih medija, uvodno u već tradicijsku rujansku manifestaciju Jaskanske vinske svečanosti,  održana radionica Pjenušci s Plešivice koja je, rečeno je, po prvi put u tome gradu okupila izabranu šestoricu – nazvani su jaskanskom pjenušavom reprezentacijom – od čak mogućih, navodno, danas već 16 do 17 tamošnjih proizvođača pjenušaca, kategorije što je uz mirna vina od rizlinga rajnskog te chardonnaya a u novije vrijeme i od sauvignona bijeloga i pinota crnoga te narančastih vina (i iz amfore), postala jedan od zaštitnih znakova Plešivičkog vinogorja. Sklon sam vjerovati da je ta radionica, koja je okupila lijepi broj posjetitelja – više od pedesetak, što je, kažu domaćini, dosad u ovakvome obliku i opsegu neviđeno u Jaski a među publikom bili su i gradonačelnik Jastrebarskoga te direktorica gradskog Turističkog saveza i direktorica Turističkog saveza Zagrebačke županije ali i predstavnica Ministarstva poljoprivrede iz odjela za povlačenje sredstava iz europskih fondova – slijed nedavnog susreta dvojice zagrebačkih vinskih novinara s jaskanskim gradonačelnikom na temu (visokog) vinskog i turističkog potencijala Plešivice i (niskog) stupnja dosadašnje valorizacije tog potencijala, a i nadam se da, u skladu s prirodnim i ambijentalnim okolnostima ali i s pokazanom kakvoćom dijela pjenušaca i mirnih vina i vina od bijelih sorata maceriranih u amfori, zaista napokon predstavlja početak novog, uspješnog OPĆEG gospodarskog napretka tog teritorija na bazi eno-gastronomije i turizma.

Plešivička pjenušava reprezentacija, na radionici u Jastrebarskome koju je vodio novinar Ivo Kozarčanin

Potrošače iz obližnjih Zagreba i Karlovca te brojne turiste koji rado idu ciljano na neke sadržaje – u ovome slučaju riječ je o vinu kao snažnome magnetu, te prolaznike Jaski blizom autocestom u potrazi za relaksom uz okusan stol treba privući u većem broju na Plešivicu iz više razloga, primjerice zato što kušanje proizvoda konkretno vina, sira, mesnih prerađevina…. na licu mjesta omogućuje bolje upoznavanje s proizvodom i s načinom nastanka dotičnog specijaiteta te s ambijentom, a to ostavlja duboki trag, zatim zato što dolazak gostiju na kućni prag omogućuje prosperitet i vrijednim i pedantnim ponuđačima koji imaju količinski premalu proizvodnju za plasman drugdje na tržištu, a i zato što pruža priliku za zaradu i onima s nekom drugom lokalnom ponudom, kao i zato što se svime time stvara dobar image teritorija.

Nužni su za cijelu priču ponajprije u poslovnom smislu samoorganizacija udarne lokalne branše – u ovome slučaju prvenstveno vinara, svakako uspostava kvalitetne suradnje udruge s lokalnim pa i regijskim društveno-političkim strukturama čiji je zadatak stvaranje odgovarajuće logistike, zatim formiranje programa djelovanja udruge i prikladan i za sve članove važeći pravilnik ponašanja u radu u vinogradu i podrumu te u komercijalizaciji radi definiranja kvalitetnog i za dotični kraj organoleptički prepoznatljivog proizvoda što bi se nudio kao zvijezda teritorija, nužna je i samokontrola uz povremene provjere i proizvodnog  procesa i organoleptike da se stvarno postigne da se svi drže uspostavljenih regula. Bitno je osiguranje u dovoljnoj ukupnoj količini stilski ujednačenog proizvoda tzv. paradnog konja područja, a tada do punog izražaja i korisno za sve sudionike dolaze dobro organizirani marketing i dakako kvalitetan prihvat gosta… ♣

ODLAZAK KRALJICE: JASKA SE TRESE!… JER i VINO SE u VODU PRETVARA… – Jaska se trese, a kako i ne bi… Vinska kraljica, koja je iz Jastrebarskoga i kojoj ističe mandat, mora prepustiti mjesto novoj! Prošla su vremena abdikacije kad je kraljevska obitelj odlučivala, a eto došlo je i do toga da ni aktualna hrvatska politika u ovome slučaju ipak nije sigurna može li kontrolirati kraljevsku stvar. Jednostavno, po pravilniku Zagrebačke županije, nastupilo je vrijeme da aktualna Vinska kraljica dade mjesto novoj. Potpredsjednik Hrvatskog sabora Siniša Hajdaš Dončić na otvorenju Jaskanskih vinskih svečanosti 2017 s pozornice je poručio da bi volio da Jaskanka Lucija Šember ostane kraljicom, ali… Od 13. rujna neumoljivo je Zagrebačka županija počela s primanjem prijava novih kandidatkinja, teško je da bi sam Pajdaš Dončić, ma kako bio na visokoj funkciji i poklonik Šemberovh vina a, opet, i pogotovu stoga što nije u vladajućoj stranci, uspio nešto učiniti za Lucijinu krunu i dalje…

Stjepan Haramija, Dominik Jagunić i Perica Kunović

Na slici s otvorenja Jaskanskih vinskih svečanosti su, na pozornici, aktualna Vinska kraljica Lucija Šember i dio političke vrhuške – potpredsjednik Sabora Siniša Hajdaš Dončić, župan Zagrebačke županije Stjepan Kožić i gradonačelnik Jastrebarskoga Zvonimir Novosel.

Ali, nije to sve: na Jaskanskim vinskim svečanostima uspieli smo saznati da se ne samo vino proizvodi od vode nego i da se vino – pretvara u vodu! Naime nekadađnji podrumar Jaska-vina koje je postalo Mladina – Stjepan Haramija, sada radi na poslovima – oko vode (Jana)!. U društvu proizvođača sve boljeg plešvičkog pjenušca Dominika Jagunića, Haramija moli miništranta i kapelana Pericu Kunovića da mu na martinjskim krštenjima mošta na vino kod vinskog biškupa Milana Ivančića ishodi oprost zbog profesionanog odmaka od nektara boga Bakusa… A mudri Perica obećava i pozitivan ishod, ali samo ak’ bi tražitelj bil sklon tome da pruži malu ali konkretnu  pomoć u skorašnjem obredu krštenja, kad bi se trebala i predstaviti knjiga (za izdavanje koje se i traži pomoć) o martinjskim običajima  u jaskanskome kraju. ♣

 

KUPUJMO HRVATSKO!: 20 GODINAKupujmo hrvatsko!, Trg bana Jelačića Zagreb: 20 godina. Akcija Hrvatske gospodarske komore nedavnim događanjem na Trgu bana Jelačića u Zagrebu proslavila je 20. rođendan. Nazočni, dakako, gradonačelnik Milan Bandić, predsjednik HGK Luka Burilović, te Marko Jurčić, savjetnik predsjednice RH za gospodarstvo. Na pozornici, voditelji kroz program Sanja Doležal i Darko Janeš (vide se u pozadini).

Milan Bandić, Luka Burilović i Marko Jurčić

Iza nas je gotovo 300 događanja u okviru akcije Kupujmo hrvatsko!, a u tim događanjima sudjelovalo je oko 2000 tvrtki. Kupujmo hrvatsko! je najuspješnija nacionalna akcija u Hrvatskoj .. Potrošači sve više traže kvalitetan domaći proizvod, a to su prepoznali i trgovci, jer nema supermarketa bez hrvatskog odjeljka (???? – prim.ur). I to je najveći uspjeh ove akcije, koja je ovoga puta na proslavi rođendana u srcu Metropole okupila više od 300 tvrtki, istaknuo je predsjednik HGK Luka Burilović otvarajući 21. rujna na zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića proslavu 20. rođendana akcije Kupujmo hrvatsko!.

Sirevi Šestak s Plešivice

Varaždinske delicije Tomašković

Težak je bio put tijekom proteklih 20 godina: sjetimo se nekadašnjeg nepovjerenja prema svemu što je domaće. Celofan i lijepo pakiranje ni danas ne jamče kvalitetu. Naši proizvodi zadovoljavaju najviše svjetske standarde kvalitete, dodao je Burilović, ističući da uspjeh akcije ne bi bio moguć bez naših proizvođača (??? – prim.ur), posebno malih i srednjih tvrtki koje su pokretač hrvatskoga gospodarstva. Kupnja hrvatskoga treba postati stil života svih 365 dana u godini, i u tom duhu trebamo odgajati i generacije koje dolaze.

Gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić, nakon što je zaželio svima dobrodošlicu, pozvao je sugrađane da se pridruže akciji kupujući domaće proizvode jer domaće je domaće.

Cipela za život na velikoj nozi

Ovo je izvrsna akcija i zaslužuje svaku pohvalu jer pomaže očuvanju radnih mjesta i razvijanju hrvatskih tvrtki, naglasio je savjetnik predsjednice RH za gospodarstvo Marko Jurčić. HGK radi na akciji Kupujmo hrvatsko! promičući i na međunarodnom tržištu naše tvrtke i njihove proizvode.

Tu se postavlja pitanje je li naziv Kupujmo hrvatsko najbolje rješenje kao apel. On poziva nas na ono što je sasvim logično i samo po sebi razumljivo! Kupujmo hrvatsko moralo bi doista funkcionirati svih 365 dana u godini, dakle da je stil života.  Kupujmo hrvatsko! ne djeluje baš prikladno jer kao da sugerira da su hrvatski proizvodi samo za hrvatske korisnike. Kako ćemo se takvim apelom obraćati – bilo u Lijepoj našoj, bilo u inozemstvu strancima, koji su nam i te kako važni kao kupci i konzumenti i kao propagatori, posebice proizvoda i usluga s visokim karakterom i snažnim obilježjem kraja odakle potječu? Zar ne bi bilo bolje rabiti apel Kupovati hrvatsko!

Na reviji hrvatskih proizvoda na Jelačić-placu uglavnom hrana i pića (samo papajmo, bumo lepi debeli!), ali i – nešto za život na velikoj/visokoj nozi, i za velike Hrvate… Cipela modela Guliver, proizvedena u Borovu još 1999. godine, da li i kao optimistična projekcija budućeg blagostanja u Lijepoj našoj? Dužina 2,10 m, širina 0,85 m, visina 1,20 m, težina 80 kg. Za izradu je potrošeno 510 radnih sati.

Ponuda mesnih prerađevina na suncu i bez rashladne vitrine

Voćna vina Raak

Na mnogo štandova nudile su se mesne prerađevine, dobar dio njih za konzumaciju bez termičke obrade (šunka, slanina, salame i kobasice, čvarci…), bilo je poprilično i onih mliječnih, primjerice sireva, na dosta mjesta sve to nuđeo ne konfekcionirano u prikladnim pakiranjima nego otvoreno, sunce je upiralo, doduše ne tako jako kao u srpnju i kolovozu ali  ipak do mjere da su se slanina i masniji dijelovi drugih komada i te kako vidljivo znojili. Čudno je da ponuđači tu svoju robu ne drže i rashladnim vitrinama s prozirnim staklom, da je očuvaju od degradacije (u tijeku ljeta baš na izložbama hrane na Jelačić-placu na više mjesta vidio sam već posmeđene špek i masne dijelove drugih komada koji izvorno moraju biti bijeli k’o snijeg, pa bi se na gradskim trgovima i ulicama radi ozbiljnosti ponude i radi zaštite potrošača trebalo pobrinuti za tehnički/logistički prikladan način izlaganja i nuđenja prehrambenih proizvoda.

Stjepan Đurinski s predikatima

Juta spiza iz Kaštela

Inače, u većem opsegu izloženi su bili i bučino ulje i namazi na bazi bučinih koštica ali i namazi od graha!, maslinovoga je ulja bilo malo, također i ponuda vina od grožđa bila je oskudna (možda i s obzirom na berbene dane), makar došao je zaprešićkoga kraja Stjepan Đurinski sa svojim višestruko zlatom i velikim zlatom međunarodno nagrađivanim visokim predikatima. Bilo je voćnih vina: s kapljicom od aronije i crnog ribiza (Elite Dinner Wine) i od višnje (Romantic Touch) na štandu Vino Raak animirala je (bez sambe!) Brazilka Lorena, udana u Draganiću, Ivan Tomašković iz Varaždina uz ostale svoje mesne prerađevine (on je imao hladionik!) donio je i varaždinski kulen (razlike u nazivu u odnosu na slavonski: nije kulin nego kulen, te u glavnom začinu: protagonist je papar a ne paprika…). Na štandu s licitarskim proizvodima saznali smo da uz Maricu ne mora uvijek biti baš Ivica, a na punktu tvrtke za Juta spiza 100% kaštelansko iz Kaštela vidjeli smo da ljuti umaci ne moraju obvezno biti iz Slavonije i Baranje, nego da se u većem broju etiketa proizvode i u Dalmaciji… ♣

 

PAŠKI SIR BOGATIJI ZA JOŠ DVIJE ZLATNE MEDALJE!Paška sirana ovjenčala se još dvjema medaljama za svoj paški sir. Nakon San Sebastiana i Super Gold medalje, prije koji dan stigla su i nova priznanja – dvije zlatne medalje sa Global Cheese Awardsa u engleskom Sommersetu. Global Cheese Awards je natjecanje sireva s najdužom tradicijom u Engleskoj. Ove godine natjecalo se 1100 sireva iz cijelog svijeta. Među njima, najbolji ovčji sir je upravo paški sir. Priča o Paškoj sirani je priča ne o poslovnom uspjehu jedne obitelji nego o generacijama mnogih otočkih obitelji koje su zajedno disale slani paški zrak, strepile nad svojim stadom u hladnim zimama i sušnim ljetima, priča o stotinama vrijednih ruku koje su oblikovale sir unoseći u njega čežnju za nekim sporijim vremenima i toplim domaćinstvom. Otok je postao kultura, kulturna baština. Ponosimo se time i, dakako, sa svim nagradama koje kontinuirano dobivamo, rekla je voditeljica marketinga Paške sirane Martina Pernar Škunca. ♣

 

HRVATI VOLE BOMBONE! – Čak 86 posto domaćih potrošača jako rado konzumira bombone, što se smatra vrlo visokom razinom potrošnje. Svaki dan bombone jede jedan od 20 Hrvata. Toliko je naime (4,6%) onih koji su izjavili da bombone konzumiraju na dnevnoj bazi, a kako idemo prema manjoj učestalosti konzumacije tako i broj konzumenata raste. Četvrtina potrošača (25,5%) bombone jede nekoliko puta tjedno. Za nijansu više (27,1%) je onih koji kažu da ove slastice konzumiraju nekoliko puta mjesečno, a onih koji bombone jedu rijetko – samo kada im ih netko ponudi – ima 28,7 posto. Prema tome, bombone ukupno konzumira, eto, 86 posto hrvatskih potrošača, dok je samo 14% njih izjavilo da ne konzumiraju ove slastice.

Istraživanje o konzumaciji bombona proveli su magazin Ja TRGOVAC i agencija Hendal tijekom lipnja 2017. godine na nacionalno reprezentativnom uzorku od 400 građana Republike Hrvatske starijih od 15 godina. Tijekom istraživanja provedena je stratifikacija po šest regija i četiri veličine naselja uz metodu slučajnog odabira kućanstva i ispitanika unutar pojedinog kućanstva pri čemu je uzorak stanovništva uravnotežen prema spolu, dobi i obrazovnom statusu ispitanika.

Stavovi prema preferiranoj vrsti bombona: tvrdi bomboni su vodeći s obzirom da njih najviše voli jesti 36,5 posto konzumenata, a da su im draži meki bomboni izjavilo je tek nešto manjih 33,7 posto potrošača. Da podjednako vole i tvrde i meke bombone ističe 29,9 posto konzumenata. Zanimljivi su i okusi bombona. Osvježavajuće arome (od mente, anisa i sl.) najviše voli natpolovičnih 55,7 posto konzumenata bombona, voćne arome najdraže su za 27,8 posto, a karamele za njih 16,5 posto. Građani su upitani i iz kojeg razloga najčešće konzumiraju bombone, i odgovor njih 55,6 posto da konzumira ovu slasticu kako bi se zasladilo nije iznenadio. Za osvježenje daha bombone najčešće jede 30,6 posto konzumenata, zbog razbijanja dosade njih 12,4 posto, a ima i onih koji bombone jedu zbog gladi (1,4%). Gdje potrošači najčešće kupuju bombone? Daleko najčešće u supermarketima, naime u ovim formatima trgovina bombone kupuje čak 96,7 posto konzumenata, dok su mrvice pripale kioscima (2,8%) i benzinskim postajama (0,4%). ♣

 

CROATIA VINO u BEČU – Od 21. do 24. rujna Hrvatska je predstavila svoja vina u Beču, na poznatom trgu Am Hof. Kapljicu je izlagalo 11 hrvatskih vinarija, okupljenih pod brendom Vina Croatia – vina mosaica u organizaciji Udruženja vinarstva HGK. Vina su donijeli Badel 1862, Degrassi, Dvanajščak Kozol, Feravino, Iločki podrumi, Kozlović, Kutjevo, PP Orahovica, Zigante, Zlatan otok i PZ Vrbnik, a delikatese Delikroat i Aura Delikatessen. Želja je bila, kažu iz HGK, podsjetiti Austrijance na okuse Hrvatske sada, u posezoni, dok su im dojmovi s ljetovanja na našoj obali još svježi, te poručiti im da proizvode koje su konzumirali u Hrvatskoj mogu kupiti i kod kuće. Cilj manifestacije je ne samo jačanje imidža hrvatskih vina i vinarija nego i jačanje cjelokupnog imidža Hrvatske na najvažnijim hrvatskim emitivnim turističkim tržištima, među kojima je Austrija vinarima osobito važna. Austrija je blisko, značajno, ali prije svega zahtjevno tržište. Ako naša kapljica bude prepoznata među Austrijancima, koji su veliki poznavatelji vina, to će nam zasigurno osigurati probitak i na šire tržište. Nadamo se uspješnom nastavku projekta. Vizija nam je da hrvatska vina promoviramo u svim europskim metropolama, rekao je tajnik Udruženja vinarstva HGK Igor Barbarić.

Vina Croatia Vina mosaica u središtu Beča, na trgu Am Hof. Na kioscima naši su proizvođači i prodavali butelje za ponijeti sa sobom

Iz HGK i podatak da izvoz vina na austrijsko tržište bilježi porast. U prvih pet mjeseci izvezli smo tamo 718,5 tisuća litara vina, što je više nego u cijeloj 2016. godini kada smo u Austriju izvezli ukupno 675 tisuća litara Bakhova nektara. U nastavku očekujemo daljnji rast i plasiranje hrvatskih vina ne samo na austrijsko nego i na EU tržište, kazao je predsjednik HGK Luka Burilović koji je došao u Beč dati podršku našim vinarima. ♣

 

Glavni enolog Vinakopra Boštjan Zidar i aktualni direktor Vinakopera Robert Fakin s trofejima

VINAKOPER – VINAR 2017. GODINE u SLOVENIJI – Koparski vinski podrum Vinakoper, s velikom paletom vina različitih kvalitativnih kategorija i sa već godinama iznimno dobrom kapljicom u kategorijama Capris a pogotovu Capo d’Istria, nedavno je na poljoprivredno-prehrambenom sajmu Agra u Gornjoj Radgoni, gdje je, inače, osvojio dvije titule šampiona – jedno veliko zlato, tri zlata i sedam srebra, dobio laskavi naslov – Vinara 2017. godine u Sloveniji!  Ova titula je stigla u godini kad spomenuta vinska kuća ne samo obilježava nego i slavi 70 godina postojanja. U ovoj godini Vinakoper imao je dosta uspjeha s vinima i na međunarodnoj pozornici, konkretno na ocjenjivanjima Mondial de Merlot,  Muscats du Monde i Decanter World Wide Award.  ♣

 

OKUSI POSAVJA, s PJESMOM DALMACIJE! – Krško je ne tek nuklearka, kako je vjerojatno najčešće percepcija u našim glavama ovdje, nego je i simpatičan gradić uz Savu nastao od naselja rođenog u dalekoj povijesti, i ishodište je za turističke posjete vinorodnoj okolici na pejsažno-enogastronomskoj bazi. Gradski turistički djelatnici sa Ksenijom Kragl izravno u operativi odlučili su ponajbolje dobrote nedavno – prigodno, u rujansko vikend-popodne – podastrijeti u staroj jezgri grada i prbližiti ih još i više široj domaćoj publici, ali, računajući, s obzirom na blizinu Hrvatske – pa i lukavo! – i na popularnost pjevača Petra Graše kojega su angažirali za koncert, i mogućim posjetiteljima iz Lijepe naše.

Vrlo decentna organizacija, atmosfera bez vašarskog kiča. Štandovi s ugostiteljima i vinarima duž ulice u središtu stare jezgre. Ugledni restorani poput Repovža, Tri lučke, Gostilne Šempeter, seosko gospodarstvo Špiler, pjenušar Istenič, zatim vinari poput Kelhara koji je ozbiljno krenuo i u vina od dugo maceriranih bijelih sorata, pa za frankovku specijalizirani Janko Kobal (jako dobre frankovke, jedna iz 2015 a druga jos mlada iz 2016) i Dular, a i KK Krško, bio je tu i aktualni kralj cvičeka Štemberger, inače znan i po odličnim mesnim prerađevinama. Posjet – jako dobar, i to u značajnoj mjeri obiteljski…

Dejan Mastnak iz Tri lučke i Ksenija Kragl

Hrana i vino nisu se besplatno davali na kušanje-uživanje, organizator je na zadovoljstvo i ponuđača i potrošača stvar elegantno riješio žetonima. Izlagači su svaki na svom štandu imali vidno postavljenu obavijest koliko žetona je potrebno za konzumaciju nekog jela odnosno nekog vina. S obzirom na to koliko se konzumiralo, rekao bih da cijene žetonima – što su se mogli kupiti na ulazu – nisu bile (pre)visoke, i odbijajuće. Za izlagače je ovaj način bio povoljan jer se oni nisu morali brinuti oko fiskalizacije s obzirom da prema potrošačima nisu izravno radili s novcem, zatim i stoga što su ipak nešto, ne samo reklamno nego i financijski, dobili, naime izlagačko mjesto nije se naplaćivalo unaprijed i posebno, organizator je svoje troškove gledao namiriti preko prodanih žetona…

Janko Kobal s frankovkom

Posjet Krškome bila je i prigoda saznati nešto više od tome gradiću. Arheološki nalazi govore da je područje današnjeg Krškoga (inače neko vrijeme u bivšoj državi zvanoga Videm Krško) kontinuirano naseljeno još od brončanog i željeznog doba. Ovdje su boravili i stari Rimljani, a nakon srednjevjekovnog razdoblja predio je u rukama Habsburgovaca. Između 15. i 17. stoljeća prijetilo je Otomansko carstvo.

Janez Istenič i Ivan Dropuljić sa Zagreb Vino.coma

U drevnoj gradskoj jezgri Krškoga, gdje je dosta zelenih površina s parkovnim ozračjem, stare su simpatične kuće niskogradnje, uglavnom dobro održavana vanjskog izgleda. Na slici je Bohoričeva ulica gdje je održana manifestacija Okusi Posavja (s pjesmom Dalmacije!). Na kraju Bohoričeve vidi se župna crkva posvećena Janezu (Ivanu) Evangelistu. Ona je u sklopu rimokatoličke dioceze Novo Mesto. Riječ je o građevini iz kasnog 15. stoljeća, koja je krajem 19. stoljeća dograđena i novouređena. U Krškome uz tu crkvu postoji i ona posvećena sv. Rupertu, sagrađena također krajem 19. stoljeća, ali u neoromanskom stilu, a u Staroj Vasi je crkva iz 17. stoljeća, posvećena sv. Mihaelu. Na desnoj obali Save je, pak, crkva posvećena Svetom Duhu, sagrađena krajem 18. stoljeća po projektu austrijskog arhitekta Johanna Nepomuka Fuchsa. Od religioznih spomenika treba spomenuti i kapucinski samostan iz sredine 17. stoljeća. Zgrada današnje Gradske vijećnice Krškoga, sagrađena 1607, bila je u zadnjim godinama njegovoga života utočište Johanna Weikharda von Valvasora, plemenitaša, člana Kraljevskog društva u Londonu, prosvjetara, povjesničara i jednog od preteča moderne slovenske historiografije. Druge značajne ličnosti iz slovenske povijesti a vezane uz Krško su Adam Bohorič, učitelj i gramatičar, te njegov učenik Jurij Dalmatin, koji je 1578. na slovenski preveo cijelu Bibliju. Jurij Dalmatin rodio se u Krškome u obitelji, kako i prezime govori, porijeklom iz Dalmacije. Postao je luterancem, piscem i prevoditejem… Iako njegovo ime i prezime to sugeriraju, ne treba ga brkati s Jurjem Dalmatincem, kiparom rođenim početkom 15. stoljeća u Zadru i umrlime u drugoj polovici 15. stoljeća u Šibeniku.  ♣

 

NARANČASTI KELHAR – Nisam baš očekivao to u ovoj prigodi za širu masu, ali srećom dogodilo se: na priredbi Okusi Posavja u Krškome obitelj Kelhar s Bizeljskoga (vinogradi su na brdu iznad sela), koja svoje proizvode nudi pod markom Keltis i koja se ozbiljno okrenula organskoj produkciji i upravo sada, nakon isteka potrebnog vremena nadzora od strane nadležnih, očekuje i certifikat o tome, predstavila je i svoju kapljicu zasad još, tržišno gledano, izgledom, mirisom i okusom ipak bližu užem krugu ljubitelja Bakhova nektara – narančasta vina. Kelharovi se već više godina okušavaju i na liniji tzv. narančastih vina, a u Krškome je Miha Kelhar, koji u kreacijama vina sudjeluje s ocem Marijanom, prezentirao, uz ostale, klasične uzorke, i tri orangea – jedno od chardonnaya, berba 2015, jedno – Cuvée Extreme 2012 od chardonnaya (30%), pinota sivog (30 %), rizlinga rajnskog (20 %), traminca (cca 15 %) te, za začin, mrvice muškata ottonela (5 %), a treće je pjenušac – Mario Extreme (nazvan po tati Marijanu; berba je bila 2014) od baznog vina dugo maceriranih sorata koje su i u netom spomenutom Cuvéeu. Kelharovi su, eto, u Sloveniji, kao što je to u Hrvatskoj jaskanska obitelj Tomac, pioniri narančastog pjenušavog vina! Proizvodnja orange winea u ovome trenutku im je još mala, a cijene su nešto više od drugih, klasičnih njihovih vina, primjerice butelja Cuvéea Extreme na posjedu stoji 20 €.

Evo, po Mihinim riječima, načina rada kod svakoga od njih: chardonnay, zamišljen kao bazno orange wine i kao prva stepenica u približavanju specifičnih narančastih vina širem krugu publike, macerirao je u nekoliko otvorenih drvenih kaca, u jednoj jedan a u drugima dva odnosno tri tjedna, potom su vina tih različitih dužina maceracije pomiješana i mješavina je ostavljena na dozrijevanju, na finom talogu, godinu dana u rabljenim barriqueima. Za Cuvée Extreme maceracija je trajala dva mjeseca u otvorenoj drvenoj kaci, uz miješanje i potapanje klobuka, potom je vino gotovo četiri godine dozrijevalo u bačvama od 500 litara.  A za pjenušac Mario Extreme maceracija je išla do sedam mjeseci, također u drvu, Potom je vino 12 mjeseci dozrijevalo u rabljenom barriqueu srednje jačine paljenja (medium), slijedila je šampanjizacija, prvi pjenušci u tek nešto butelja degoržirani su, iz nestrpljenja i znatiželje, nakon godine dana ležanja na talogu u butelji (u Krškome je Miha količinski vrlo pažljivo točio!), ostatak je još na krunskome čepu, bilo bi lijepo susresti se s tim pjenušcem degoržiranime za, recimo, četiri do pet godina! ♣

 

Villa Istenič

Miha Istenič, uz poster s nazivima kuća pjenušaca koje bi ušle u Klub 20 najboljih pjenušavih vina proizvedenih izvan Champagne

Od njega je na Bizeljskome i počelo: enolog mag. Janez Istenič

20 GODINA KLUBA LJUBITELJA PENIN i ULAZAK u MEĐUNARODNI KLUB 20 VELIKIH PJENUŠACA KAO UVOD u 50. GODIŠNJICU ZNANE BIZELJSKE KUĆE MJEHURIĆA! – Popodnevni piknik po sunčanom i toplom vremenu, brojni ugledni gosti – poslovnjaci, ugostitelji, sommelieri, vinski trgovci, enolozi, vinari, novinari, ljubitelji… – iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Španjoske, Švicarske… Bogata ponuda hrane, pjenušci kuće Istenič, ali i Movije iz Slovenije, pa Gramone iz Španjolske, Verticea iz portugalskog Doura, Diela i Raumlanda iz Njemačke, Ferrarija iz Italije, pa čak i od glasovitog Stevena Spurriera iz Engleske, glazba…

Velika svečanost kao uvod u veliki jubilej: na imanju Villa Istenič u Staroj Vasi kod Bizeljskoga na samoj državnoj granici s Hrvatskom proslavljena je 20. godišnjica Kluba ljubitelja penin kojega je obitelj Istenič osnovala i koji je možda i najstariji takav klub na svijetu, a i obilježen je ulazak hiže e penin Istenič u ekskluzivni međunarodni Klub 20 velikih pjenušaca proizvedenih izvan Champagne. Sve to bilo je na određeni način uvod u proslavu – 2018. – u povodu pola stoljeća neprekinutoga pjenušavoga djelovanja Isteničevih,

Kuriozitet: mjehurići Isteničevih od 100 posto sorte plavec žuti (rumeni plavec) koja se obično dodaje baznome vinu za pjenušac zato da mu svojom kiselinom podigne svježinu

vođenih od početka, od daleke 1968., enologom mag. Janezom Isteničem. U Sloveniji inače tradicija proizvodnje pjenušaca klasičnom metodom seže u sredinu 19. stoljeća, naime 1852. godine startao je Klenovšek u Gornjoj Radgoni, da bi proizvodnju 40 godina poslije nastavio Claude Bouvier, potom su dugo kao glavni proizvođač u Sloveniji Radgonske gorice. Janez Istenič, koji danas gospodari s 10 vlastitih hektara vinograda a grožđe otkupljuje od oko 30 stalnih i već u kakvoći potvrđenih kooperanata i koji godišnje proizvede nekih 120.000 do 150.000 butelja, ubrzo nakon svojega debuta postaje drugi po količini slovenski proizvođač visokokvalitetnih  pjenušca nakon Radgonskih goricaRadgonske gorice i dosta su godina u Deželi bili i jedini proizvođači pjenušca, a danas je slovenska pjenušava scena bogata, broji, navodno, 250 proizvođača pjenušavoga vina!

Klub ljubitelja pjenušaca, koji vodi Janezov sin Miha, okuplja ljubitelje bubblesa, i uz organizirana druženja s gurmanskom i edukacijskom notom nudi svojim članovima i određene pogodnosti pri kupovini pjenušaca. Kao dio tih pogodnosti ovaj put bi se mogla spomenuti i mogućnost degustacije upravo spomenutih renomiranih kuća pjenušavih vina iz Slovenije ali i iz inozemstva a koje su u dogovoru oko osnutka Kluba 20 velikih pjenušaca, inicijativu za osnutak kluba dala je španjolska Gramona iz mjesta San Sadurni d’Anoia u Kataloniji, kuća koja postoji 130 godina, kotira kao visokokvalitetna, i znana je po tome što voli da joj pjenušci, u Kataloniji inače zvani cava, nakon druge fermentacije u boci na kvascima odležavaju po deset i više godina. Gramona je od isprva markiranih potencijalnih 1200 proizvođača iz 36 država u Klub pozvala dvadesetoricu, iz Slovenije dva – Isteniča i Moviju.

Atmosfera

Otvaranje pjenušca Movia, koji nije prethodno degoržiran nego se talog iz butelje izbacuje tik pred serviranjem posebnim zahvatom i uz uporabu s poluge

Mario Tomeković, koji je inače prvi dio radne karijere proveo u nuklearki Krško a koji sada u Londonu uspješno radi kao sommelier, prezentirao je pjenušac glasovitog Stevena Spurriera

Od Mihe Isteniča i španjolske gošće Linde Diaz Morales, sommelijerke WSET i PR-voditelja u kući Gramona, čujem kako je Klub ponajboljih 20 izvan Champagne zamišljen sa zadatkom da što bolje upozna svijet s pjenušavoj realnosti izvan Champagne, da snažnim marketinškim istupom s edukativnim elementima uvjeri što više potrošača da se i izvan Champagne dakle i u drugim sredinama i na svim kontinentima mogu proizvesti odlični pjenušci koji će po kvaliteti moći ravnpravno stati uz bok šampanjcima. Upravo zato da se u akciju uključi veći broj šampanjerija iz većeg broja zemalja na različitim zemljopisnim dužinama i širinama pošlo se s inicijalnom brojkom od 20 geografski dobro raspoređenih proizvođača. Osnutak je Kluba još u povoju, nedavno su, tek, odabranim proizvođačima poslani prvi mailovi namjere i s obrazloženjem što se želi postići te, okvirno, kako raditi. Linda Diaz Morales veli da su vlasnik Gramone i njegova ekipa izbor šampanjerija napravili konzultirajući tri relevantna međunarodna izvora: uglednu britansku vinsku novinarku Jancis Robinson, zatim Parkerov Wine Advocate i knjigu Toma Stevensona Champagne & Sparkling Wine Encyclopedia.

Pjenušci 2014 Bride Valley Stevena Spurriera

Izdvajali su proizvođače po raznim zemljama a za koje su uočili da imaju najviše pohvala, osvojenih medalja na raznim relevantnim ocjenjivanjima pjenušaca, te koji imaju neke posebne i visokokarakterne pjenušave proizvode (s obzirom na lokaciju vinograda, na sortu, tehnologiju proizvodnje…), i one koji su priklonjeni dužem odležavanju pjenušaca na kvascu, do desetak i više godina, uglavnom najmanje do sedam godina. Linda Diaz dodaje da pomalo stižu potvrdni odgovori i da bi se prvi službeni sastanak vanšampanjskih šampanjera budućeg Kluba 20 održao iduće godine na sajmu ProWein u Düsseldorfu. Drugi korak bit će donošenje pravilnika ponašanja koji bi prikladno regulirao aktivnost udruge i obveze članova te omogućio kolektivu da se dobro razvija i da ova ideja o zajedništvu tržišno i na korist svih dobro napreduje. ♣

Odličan portugalski pjenušac od lokalne sorte gouveio proizvođača vertice iz Doura

Linda Diaz Morales, predstavnica kuće Gramona, koja je inicirala osnutak Kluba 20 najboljih izvan Champagne. Odlični pjenušci stari desetak godina

Sommelijerska krema među uzvanicima: Davorin Škarabot, Jure Tomić (Debeluh), Boris i Maruška Gašparin (Pikol), te Sergij Cesar!

Prijatelj sasvim s juga: iz Potomja na Pelješcu do Bizeljskoga Barbari i Mihi Isteniču potegnuo je Mato Violić Matuško!

 

EFFERVESCENTS DU MONDE – PJENUŠCI SVIJETA 2017 – U Dijonu u Burgundiji od 15. do 17. studenoga bit će najjača koncentracija svjetskih pjenušaca, naime odvijat će se 15. Izdanje međunarodnog ocjenjivanja Effervescents du Monde, u organizaciji tijela Forum Oenologie. Već sad je prijavljeno 650 pjenušaca iz 25 zemalja. S obzirom da se prijave primaju do 18. listopada, očekuje se i dosta više uzoraka od navedene brojke. Pjenušce će ocjenjivati 100 stručnjaka za degustaciju i vrednovanje upravo pjenušavoga vina. Informacije na  www.effervescents-du-monde.com  ♣

 

OTVOREN PUPITRES!Pupitres nema veze sa stresom (to je, inače, šampanjski izraz za drveno postolje s nakošenim stranicama s rupama u koje se naopačke stavljaju boce s pjenušcem da se talog od druge fermentacije spusti u grlić flaše i da ga se lakše riješi prije čepljenja), ali moglo bi ubuduće i imati veze sa stressom! Jer – neće biti lako… U zagrebačkoj Frankopanskoj ulici gotovo na križanju s Ilicom na mjestu prijašnjeg wine-café bara upravo je otvoren lokal Pupitres koji je sommelijerka Jelena Šimić Valentić zamislila kao wine-bar s ekskluzivnom ponudom vina, ali i sireva i kave, delicija, te kao mjesto za susrete sa zainteresiranima da saznaju više o vinu i spremnima da pohađaju njene tečajeve i vinske radionice. Na otvorenju se okupilo značajno mnoštvo, koje nije stalo u lokal pa je veliki dio uzvanika bio, i uz čavrljanje pijuckao, na pločniku ispred ulaza. Iz daljega promatrano izgledalo je kao da je riječ o nekom novom (mirnom!) prosvjedu na zagrebačkim ulicama… Srećom, eto, riječ je bila o veselome skupu.

Ako je suditi po tolikom broju okupljenih, moglo bi se zaključiti da će Jeleni, barem u početku, dobro ići, uostalom – zašto i ne, neka joj je sa srećom!… Jelenu sam obišao i desetak dana nakon otvorenja lokala, veli da je vrlo zadovoljna posjetom gostiju i interesom za njen program Vinska škola.  ♣

Na slici su Mladen Zrno iz Badela 1862 s vinima Ivan Dolac 2010 (jako dobar!), Korlat cabernet sauvignon te daruvarski sauvignon (jako dobar!) i Vinska kraljica Moslavine, sa svojom pratiljom

WINE & MUSIC – TREĆA SREĆA! – Treća – sreća! Nakon dva odgađanja zbog kiše, na terasi zagrebačkog kafića Finjak napokon je održano novo događanje Wine & Music, u organizaciji tvrtke Eno-Expert, svojedobno osnovane prvenstveno s ciljem pružanja enoloških usluga proizvođačima vina ali onda, eto, sve jače zanteresirane i za akcije i na marketinškome polju. Kičma Eno-Experta Miodrag Hruškar, Jelena Puh Miloš i Krešimir Hren, koji su u posljednjih 12 mjeseci organizirali pet priredbi Wine & Music što spaja živu glazbu i vino – četiri u Metropoli i jednu u Zadru, okupili su sada, pred publikom, na svojem šestom istupu, u Finjaku, sljedeće vinske kuće s kojima surađuju:

Mirta Lampelj iz vinarije Kopjar, i Ivan Dropuljić, Zagreb Vino.com

Ilovčak, Trdenić i Florijanović iz Moslavine, pa, iz Slavonije, Josipović, Perak i PP Orahovica, iz Međimurja obitelj Lovrec, a od zagorskih vinara Kopjara, Sokača i Đurinskoga, iz Dalmacije Badel 1862/Hvar, Benkovac, Daruvar. Za delikatese pobrinuli su se Sirela (niz raznih sireva) i Galbani (pršut), te Panona Mare PP Orahovice (sjajni dimljeni fileti šarana). Za glazbu su bili zaduženi gitarist Joe Pandur i vokalistica Jana Fabijanić. Cijena ulaznice bila je je 100 kn, a u cijenu su bili uključeni čaša i, u tijeku par sati trajanja manifestacije, neograničeno kušanje vina i delicija. Posjetitelja – poprilično. A profesor Ivan Dropuljić, koji organizira festival vina i gastronomije krajem studenoga u Esplanadi (ovogodišnja manifestacija bit će 12. po redu!) i koji je ulaznicu za svoje događanje na 2500 četvornih metara izlagačkog prostora i sa oko 300 izlagača naplaćivao 100 kuna, pa onda 150 kuna, jedva se odlučio da ove godine cijenu ulaznice podigne na 200 kuna!…

Ekipa Eno Eksterta

Tvrtku Eno expert uz enologe Miodraga Hruškara dipl.ing., Krešimira Hrena dipl.ing, te agronomku, također vinske struke, Jelenu Puh Miloš, dipl.ing, čini i Valentina Tuščić mag.ing.agr. Prije tri godine pokrenuli su Eno Expert Akademiju, podijeljenu na školu za vinoljupce i na specijalizirane programe. U Akademiji je najpopularniji tečaj VinoLjubac. Postoji bazni program VinoLjubac, stupanj više je Napredni vinoLjubac, i, još više, Napredni vinoLjubac – mane vina. Tu su i programi Eno Expert, Eno profesionalac i Eno exclusive. U stvaranju su novi programi o kojima će uskoro biti riječ više.  ♣

 

DANI OTVORENIH BUTELJA – Uspješna serija priredbi Dani otvorenih butelja s kojom su Saša Zec i njegova tvrtka Vina Mosaica te duo Pajo & Hadži započeli ovoga ljeta na zagrebačkom Gornjem gradu na platou kod Klovićevih dvora nastavlja se sada na gornjogradskome Štrosu. Predviđeno je da degustacije vina raznih vinskih kuća iz Hrvatske budu subotom – dakako, s obzirom da je riječ o otvorenome prostoru program će se odvijati samo o lijepom vremenu – s početkom u podne, nakon što pukne top s Lotrščaka. Čast da otvori novi ciklus pripala je Iločkim podrumima, i to u pravo vrijeme – naime početkom rujna na velikom svjetskom ocjenjivanju vina Mundus Vini u njemačkome gradu Neustadt an der Weinstrasse u Palatinatu Iločki podrumi osvojili su nekoliko medalja što zlatnog što srebrnog sjaja, konkretno zlatom su se zakitili Traminac 2012 izborba berba bobica i Traminac 2016 premium (vrhunski)   a srebrom Graševina 2016 premium (vrhunska). U ruci kljupke Monike su nagrađeni traminac i graševina.

Posjetitelji oduševljeni i predikatnim i vrhunskim tramincem i vrhunskom graševinom, a kako smo sada još u razdoblju berbe, vrijedi prenijeti pitalicu (i odgovor) jednoga posjetitelja kojega smo čuli kako priča za susjednim stolom: Što je to patološka nestrpljivost! Pa to kad Zagorac krajem kolovoza i u prvoj polovici rujna pojačano jede grožđe!…

Za drugo događanje u okviru Dana otvorenih butelja planirano je bilo gostovanje koparske vinarije Brič, u vlasništvu Envera Moralića, posjednika vinske kuće Kutjevo d.d.  ♣

 

LYON: VIGNERONS de NATURE – Za ljubitelje vina rađenih na maksimalno moguće prirodan način: 23 proizvođača članova udruge Vignerons de Nature nastupit će 23. listopada od 10 do 18 sati u Lyonu  na adresi Espace de l’Artillerie – 6 bis boulevard de l’Artillerie Lyon 7ème (lako je doći osobnim automobilom ijavnim prijevozom).

Evo i tko izlaže: Domaine Les 4 vents / Crozes Hermitage; Domaine Bastien Jolivet / St Joseph; Domaine Guillot-Broux / Mâcon & Bourgogne; Domaine Charly Thévenet / Régnié; Domaine Partagé – Gilles Berlioz / Chignin & Chignon Bergeron; Château de la Selve / Coteaux de l’Ardèche, Domaine Duseigneur / Côtes-du-Rhône & Châteauneuf; Mas des Caprices / Languedoc; Domaine Fouassier / Sancerre; Domaine du Joncier / Côtes du Rhône & Lirac; Domaine Nicolas Mariotti-Bindi / Korzika; Domaine Mouriesse Vinum / Châteauneuf-du-Pape; Château les Croisille / Cahors; Domaine Dirler-Cadé / Alsace; Domaine Bonnet-Huteau / Muscadet Sèvre & Maine; Domaine Louis Chenu & Filles / Bourgogne & Savigny-lès-Beaune; Château Falfas / Côtes de Bourg;  Vincent Couche / Champagne ; Alcools Decroix / Cognac, Gin; Domaine Turenne / Provence; Domaine Defaix / Chablis; Domaine Jaeger-Defaix / Rully; Cascina Corte / Italija, Pijemont; Domaine de l’R / Chinon; Domaine des Miquettes / St Joseph; Domaine M&S Bouchet / Saumur; Domaine du Tunnel / Cornas, Condrieu, St Joseph.

ULAZ JE SLOBODAN, javlja mi  Florence Chazallon iz udruženja Vignerons de Nature.  ♣

 

Rujanski (2017) motivi Gravnerovog trsja

Joško Gravner sa suprugom Marijom

BUĐENJE KOD GRAVNERA – Jedinstven je taj Francesco Joško Gravner, i da ga nema trebalo bi ga izmisliti! Jesam li to možda već nekad rekao? Ako jesam, ne libim se ponoviti.

Snažna ličnost, dosljedan, ne tek riječima nego svakim svojim pokretom i akcijom pokazuje vjernost rodnoj grudi i svojemu narodnom i obiteljskom naslijeđu te istinsko poštovanje prema njima. Poklonik iskrenosti i istine te poštenja, prirode i prirodnosti, u današnje vrijeme ispada kao neki odmetnik.

Dobro ga je imati ako već ne pri ruci a ono barem na kilometarski relativno dostupnoj udaljenosti, naime vrijedno se barem svako toliko podružiti s njime jer to druženje, mada uz hranu i vino, nije tek banalno nego je vrlo poučno, naime Gravner i uz vilicu i čašicu te zdravicu i smijeh one koji se lako, makar i nesvjesno i nehotice, uspavaju – a takvih je puno! – u rutini moderne svakodnevice, bazirane na već i beskompromisnoj komercijali pod komandom njegovog veličanstva Novca Svemoćnoga, uspijeva probuditi i navesti da se u mislima, ako ne drugo a ono barem nakratko, pozabave suštinom vezanom uz domoljublje, prirodnost, zdravlje, kakvoću življenja…

Gravnerovi: jesenski menu iz Marijine kuhinje

Ne pije se svaki dan…

Kod Gravnera

Prije kratkog vremena Joška Gravnera posjetila je grupica djelatnika grupacije Jadranka s hotelima na Lošinju, a vodio ih je korporacijski sommelier Kristijan Merkaš. Uz Merkaša, bili su tu Dragan Drlja, voditelj HiP-a zone Čikat, Dario Krstinić, šef restorana Alfred Keller hotela Alhambra, i David Murljačić, direktor sektora Nabava. Buđenje je bilo sjajno, bilo bi dobro da uspavanka prema spomenutoj suvremenoj svakodnevici na koju smo osuđeni – nastupi što kasnije… ♣

 

Toscana, oblast Chianti Classico

Proizvođači iz općine Gaiole in Chianti (Classico)

SAVEZ PROIZVOĐAČA GAIOLE: BORBA ZA JOŠ BOLJU TRŽIŠNU POZICIJU  – Unatoč velikom međunarodnom poslovnom uspjehu udruženja Consorzio Chianti Classico s vinom istoimene toskanske apelacije, proizvođači-članovi Konzorcija u nekim zonama definiranim općinskim granicama odlučili su se i posebno samoorganizirati, s ciljem stjecanja još bolje pozicije s vinom na tržištu. Već neko vrijeme u oblasti Greve u Chiantiju vrlo je aktivna udruga proizvođača koja inzistira na eko-pristupu u trsju i u podrumu, a nedavno je u oblasti Gaiolea u Chiantiju rođeno udruženje Associazione Viticoltori Gaiole, s ciljem dodatnog promoviranja proizvođača vina unutar općine Gaiole in Chianti, promocije Bakhova nektara proizašlog sa specifičnih tala koja uvelike pridonose tome da vina budu s velikom osobnošću. Skupa su glave zbili veliki i manji odnosno mali proizvođači, kako bi se jače istaknule komparativne prednosti teritorija i posebnosti vina iz Gaiolea u Chiantiju, bilo unutar apelacije chianti Classico docg bilo i unutar drugih oznaka namijenjenih vinima kreiranima po ispiraciji vlasnika posjeda i bez obveze poštivanja pravilnika Konzorcija Chianti Classico za vino Chianti Classico docg. Impuls ovome novom udruživanju dali su Francesco Ricasoli, vlasnik uglednog posjeda Barone Ricasoli, i Emmanuella Stucchi Prinetti iz također vrlo ugoledne kuće Badia a Coltibuono. Njima su se pridružile najprije posjedi Capannelle, Rocca di Castagnoli, Il Palazzino, a onda su u poslovnu grupu ušli i gotovo svi ostali, tako da su unutra sada sljedeći proizvođači: Badia a Coltibuono; Barone Ricasoli; Bertinga; Borgo Casa al Vento; Cantalici; Capannelle; Casanova di Bricciano; Castello di Ama; Castello di Lucignano; Castello di Meleto; Fietri; I Sodi; Il Colombaio di Cencio; Il Palazzino; La Casa di Bricciano; Le Miccine; Matteoli agricola; Monterotondo; Podere Ciona; Poggi del Chianti; Riecine; Rietine; Rocca di Castagnoli; Rocca di Montegrossi; San Giusto a Rentennano; San Martino, Montagnani; San Vincenti.  ♣

 

BIONDI SANTI u RUKAMA FRANCUZA! – Glasoviti posjed Biondi Santi iz Montalcina, znan po osebujnom brunellu sposobnome za iznimno dugo odležavanje, sada je u rukama – Francuza! Većinu dionica kupila je grupa EPI, koju vodi Christopher Descours.  Detalji oko veličine transfera nisu otkriveni. Direktor je sada Olivier Adnot, po profesiji enolog. Francuzi su odmah po preuzimanju krenuli u modernizaciju, prvo što su instalirali bili su uređaji za kontrolu i regulaciju temperature u vinskim posudama i suvremeni stroj za selekciju grožđa prije nego li ono ode u vinifikaciju. U planu je i izmjena etikete. Odlučeno je i to da Biondi Santi pod svojim nazivom više ne buteljira i ne distribuira Rosso di Montalcino. ♣

 

BRDSKO VINOGRADARSTVO – Nedavno je u zagrebačkoj vinoteci Vivat Fina Vina predstavljena nova akvizicija istoimenoga uvoznika plemenite kapljice u Hrvatsku: riječ je o argentinskim vinima Salentein 2015 Malbec barrel selection, Pyros 2013 Malbec barrel selected 160 te Salentein Numina 2014 Gran corte old block selection iz vinograda posjeda Bodegas Salentein (800 hektara) u dolini Uco u Mendozi, i Pyros Wines (100 hektara) u dolini Pedernal u San Juanu sjeverno od Mendoze, posebnost je između ostaloga u tome da su vinogradi u brdskom području i na visinama od 1100 do 1300 metara. Vina su se pokazala vrlo elegantnima, glede tijela i kompleksnosti uzlazno od prvog ovdje navedenoga pa prema trećemu.

Salenstein Numina 2014 Gran corte old block selection

Već duže vrijeme u svijetu se, a osobito u Europi, govori o brdskom vinogradarstvu kao o nečemu specijalnome, stoga jer se trsje nalazi na padinama brežuljaka i bregova – što i te kako odgovara vinovoj lozi, a odakle je u novijem vremenu u komercijalnom nastojanju da se dobije što veći rod loza spuštana u ravnicu na parcele prikladnije za druge poljoprivredne kulture. Zatim, veće nadmorske visine posebice u južnim područjima danas u svjetlu globalnog zatopljenja – koje donosi dosta problema u proizvodnji kompleksnog, elegantnog, živog te fenolima kao korisnim antioksidantima bogatog Bakhova nektara i koje je geografsku granicu dosad klasične zone prikladne za vinogradarenje za produkciju visokokvalitetnoga vina već poprilično pomaknulo na sjever – pružaju, s obzirom na ipak nešto niže temperature i s obzirom na prilične razlike izmedju dnevnih i noćnih temperatura, na dobrim ekspozicijama rješenje za postupno i duže a time i kvalitetnije dozrijevanje grožđa i za očuvanje dragocjenih kiselina bitnih za svježinu kapljice. Treće: njegovanje – raznim oblicima pomoći društvene zajednice, od financijske do, u većoj mjeri, strukovne i marketinške – brdskog vinogradarstva može spriječiti značajan odljev stanovnika iz brdskih područja, neželjeno zapuštanje zemljišta i nepoželjne moguće socijalne probleme u urbanism sredinama kamo se nerijetko zapućuju oni što napuštaju svoje ognjište u ruralnome području gdje su radni napori i općenito uvjeti za život osjetno teži.

___________________________________

CERVIM Centro di Ricerca, Studi, Salvaguardia, Coordinamento e Valorizzazione per la Viticoltura Montana / Centar za istraživanje, proučavanje, očuvanje, i vaklorizaciju brdskog vinogradarstva)

_____________________________________

Upravo da bi se išlo na ruku brdskome vinogradarstvu u Europi je nastalo tijelo CERVIM, međunarodna organizacija ustanovljena 1987. godine pod pokroviteljstvom OIV-a. Sjedište organizacije je u brdskoj talijanskoj autonomnoj pokrajini Valle d’Aosta. Cilj osnutka bio je očuvati brdsko vinogradarstvo posebice na strmim položajima, a koje je proglašeno herojskime (viticoltura eroica). Realizacija počiva na stalnim znanstvenim istraživanjima i na konferencijama na kojima se raspravlja o vinogradarstvu, te na promocijskim aktivnostima, jedna od njih je i međunarodno ocjenjivanje vina brdskih područja u Aosti.  CERVIM ima svoje centre na lokacijama: Valle d’Aosta, Lombardija, Pijemont, Ligurija, Sicilija, autonomna pokrajina Bolzano, autonomna pokrajina Trento, kanton Valais u Švicarskoj, Galicija u Španjolskoj, Douro u Portugalu, Rhineland-Pfalz u Njemačkoj, a okuplja i predstavnike Abruzza u Italiji, Wachaua i austrijske Štajerske, Banyulsa i Collioure-Rhônes-Alpes u Francuskoj, Ticina in Švicarskoj  i Appalachija u Sjevernoj Carolini u SAD.

Što, ugrubo, obilježava brdsko ili herojsko vinogradarstvo? Orografska specifičnost koja onemogućuje uporabu mehanizacije dakle komotniju obradu vinograda, mali vinogradi – nerijetko u parcelicama, trsje u većini slučajeva na terasama, ne uvijek optimalne klimatske okolnosti (npr. nerijetko nedostatak vode, no tu valja reći da vinova loza lakše prihvaća sušu nego vlagu), zanimljive različite – lokalne – sorte grožđa, proizvodi iz niše, te, s turističkog aspekta, vinogradi uklopljeni u atraktivne ambijente.

Osobito je važno u vinogradima čuvati autohtone sorte koje daju visokokvalitetno vino tipičnih organoleptičkih svojstava i to vino kao proizvod iz niše može biti značajan izvor prihoda, ali ne samo za vinogradare i vinare nego i za cijelo područje, naime zbog specifičnosti vina privlače se turisti koji onda otkrivaju i druge adute teritorija, pa poslije o svemu doživljenome šire dojmove i dobar glas u svojim sredinama, kaže predsjednik CERVIM-a Roberto Gaudio.  ♣

 

WINE to GO – Na tržištu se sve jače širi i vino u limenkama, dakle konfekcionirano kao njegov silni konkurent pivo. Potrošači pokazuju priličan – u najnovije vrijeme osjetno veći nego prije nekoliko godina – interes za vinske limenke, iz više razloga: lako baratanje i bez straha da bi se one, kao što je to slučaj kod staklene boce, mogle, nabacane u kutiju ili vrećicu, razbiti, nema straha niti da bi mogle procuriti, zatim, lako se otvaraju – nije potreban vadičep, limenka je lagana i vino u njoj lagano se prenosi, limenke su količinski prikladne za konzumaciju za jednu osobu, troškovi transporta s, glede težine, bitno niži od onih kod prijevoza staklenih boca, k tome limenka je kao ambalaža i jeftinija od staklene boce. Limenke s vinom su široj publici, s obzirom na manji trošak za ambalažu i s obzirom na manju količinu punjenja, cjenovno dostupnije od klasičnih punjenja vina u staklenu ambalažu, dakle limenka s vinom vrlo je atraktivna kupcu i tanjeg džepa. U SAD se limenka s vinom od 0,25 l može kupiti već za jedan dolar, međutim neka se vina prodaju i skuplje – i za po 10 dolara za limenku volumena 0,375 l. Izračuni su pokazali da je trošak vina napunjenog u limenke u ukupnoj količini koja odgovara npr. punjenju 12 klasičnih staklenih butelja (u SAD = jedan karton vina) i do 40 posto niži od kompleta od 12 klasičnih, staklenih butelja!

Isprva, nakon što su se pojavile, limenke s vinom percepiralo se kao vrlo praktične tek za izlete, plažu, za boravak na stadionu uz gledanje sportskih priredbi odnosno na prostorima s koncertima vedrih nota. Po izjavama iz grupacije Freedonia iz Clevelanda u američkom Ohiju, inače i izdavača specijalizirane revije World Wine Packaging: Containers, Closures, & Accessories, interes potrošača za alternativna pakiranja vina počeo je nešto jače rasti od 2005. godine, zadnjih nekoliko godina pak značajno je u porastu, a kulminacija se očekuje 2025. Konkretno: zanimanje za pakiranja za vino drukčija od staklene boce (plastična boca, tetrapak, bag-in-box, aluminijski recipijent…) u 2005. bilo je nekih 0,6 posto, u 2015. već je dosegnulo 3,4 posto, a za 2025, predviđa se da će biti gotovo dvostruko. Očekuje se da će potražnja za vinom punjenome u alu-limenku do 2020. porasti u SAD do novčanog prometa od više od 50 milijuna dolara godišnje.

Inače, kao istinsko lansiranje limenke kao kontejnera za vino za ponudu potrošaču može se smatrati izlazak, 2004., pjenušca Sofia Blanc de Blanc iz podruma u vlasništvu znanog Francisa Forda Coppole. Ubrzo nakon bijelog pjenušavog vina Coppola je u limenki izašao s Roséom brut. Ovog proljeća Coppola je na tržište pustio u limenkama od 2,5 dl i svoje vino iz kategorije Diamond Collection. Dosta široku ponudu vina u limenkama sad ima i američki podrum Tualatin iz grupacije Union Wine Company iz Oregona, a koji proizvodi i u limenke od 0,375 l puni linuju vina Underwood. Dva su tu pjenušca, te mirni rosé i sivi i crni pinot.

Čini se da se širi sloje potrošača, barem u Americi, ne opterećuje time da (možda) vino iz limenke nije na nekoj višoj razini kakvoće. Američki vinski podrumi uvjeravaju da u alu-limenke pune isto vino kao i u staklene butelje. Naglašavaju i da su limenke iznutra premazane specijalnom smolom tako da vino ne bude u izravnom dodiru s aluminijem. Problem međutim vina iz limenke – s obzirom na način na koji smo se naviknuli piti iz takve ambalaže, dakle izravno i bez čaše – može biti u tome da mu se ne vidi boja, a i da je na nosu prezatvoreno te da ne pokazuje arome koje bi se razvile kad bi ga se, kao što se to radi kad je staklena boca u pitanju, utočilo u čašu…  ♣

KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 08.2017 – THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

SADRŽAJ/CONTENTS

KRAUTHAKEROVI NOVI SEDMERCI • Samoborci: FINJAK ISPRED KOLIČINE • VinAgra: ŠAMPIONI RADGONSKE AGRE 2017 • ZABRINUTI MEĐIMURSKI PLATINASTI ŠAMPION • PUSHIPEL CAN-CAN • DRŽAVNO PRVENSTVO SOMMELIERA  • PUPITRES WINE-BAR JELENE ŠIMIĆ VALENTIĆ • Rođendani: SRETNO, MARKO! HAPPY BIRTHDAY, MICK! • ODLIČNO USPIO PRVI SALON ŽILAVKE u TREBINJU • ALSACE u PRNJAVORU; POURQUOI PAS?! • SEDMI DANI POŠIPA • Jubilarci: ISTENIČ 50, SVIJET u ČAŠI 25! • KAMPIRATI u DVORIŠTU VINARA • HRVATSKA TRADICIJSKA KUHINJA u TRADICIJSKOJ GOSTILNI • MARIJA ZVIJEZDA • ŠTO SE BIJELI u GORI ZELENOJ?… • NAJPROFITABILNIJI OD SVIH • HRVATSKO PIVO: 3,4 MILIJUNA hl GODIŠNJE • NAJVIŠE UVOZIMO SVINJSKO MESO… • Long Hot Summer: VINSKA REVOLUCIJA DOLAZI • TEMPRANILLO, SANGIOVESE i SAGRANTINO u AUSTRALIJI • NAJBOLJE TALIJANSKE VINARSKE ZADRUGE • JESENSKI ISTRIA WINE WALK • KAJ SU JE..LI NAŠI STARI? • BUĆNICA-FEST • AMBICIOZNI AGRIS

__________________________________

KRAUTHAKEROVI NOVI SEDMERCIVlado Krauthaker, jedan s vrha hrvatske prve vinogradarsko/vinarske lige, odlučio se napokon na ono što se od njega očekivalo i što je i sasma logično: da napravi adekvatnu cjenovnu klasifikaciju svojih vina po kakvoći, te i da izađe sa još kojom premium-etiketom, bijelom i crnom. Na putu je da sve to uskoro napravi, a glede novih vina riječ je o sauvignonu bijelome kojemu se u vrlo ozbiljnoj izvedbi, hvala Bogu, vraća – lagana maceracija, duže njegovanje i dozrijevanje na finom talogu u bačvi(ci), te o mješavinama u dva slučaja – jedna je bijela a jedna crna, obje su od po sedam sorata. Možda je u obje varijante moglo biti i više kultivara, ali, eto, sedmica se smatra sretnim brojem, k tome Krauthaker je nekad bio rukometaš a u rukometu i sedmerac nešto znači, pa je stoga izabran baš broj Sedam.

Poznato je da Krauthaker u svom ukupnom sortimentu ima gotovo 30 kultivara od kojih su mu glavni aduti na tržištu graševina, chardonnay, zelenac, sauvignon, pinot sivi, merlot, cabernet sauvignon, pinot crni, syrah, a od kojih je nekih dvadesetak sorata u pokusnom uzgoju, primjerice semillon, neuburger, rizling rajnski, pinot bijeli, verduzzo, viognier, frankovka, cabernet franc, blauburger, nebbiolo, crljenak… Nakon godina i godina izlaženja s jednosortnim vinima, napokon se, uvidjevši da su mu količine većine od tih pokusnih sorata premale za ozbiljniji samostalni tržišni istup, Vlado odlučio izaći s jednom vrlo ozbiljnom mješavinom bijelih i s jednom vrlo ozbiljnom mješavinom crnih sorata, ali ne na način da svaku sortu vinificira zasebno pa da onda u nekom omjeru pomiješa vina u jedan klasičan bijeli odnosno jedan klasičan crni cuvée, nego na način da predviđene bijele sorte vinificira zajedno i da tako i za crnjak postupi i s predviđenim crnim kultivarima.  Austrijanci tako dobiveno vino nazivaju Gemischter Satz

Krauthaker je ovu svoju sedmerosortnu priču počeo s berbom 2015., nastavio s 2016. i nastavlja je s 2017. Nakon dozrijevanja u drvenim bačvama, i bijela i crna mješavina punile su se odnosno pune se u butelju s početkom rujna, uglavnom predviđeno je da vino bude u butelji prije berbe početak koje ove godine, zbog  velikih vrućina u srpnju i kolovozu, Krauthaker očekuje oko 1. rujna, to je, kaže, nekih desetak dana ranije od kod njega uobičajenog početka trganja u posljednjim godinama. Bijeli sedmerac – možda bi s obzirom da je Krauthaker nekad bio aktivni rukometaš, vina mogla dobiti upravo taj naziv! – sastavljen je glavninom od chardonnaya (60 %), a onda od pinota sivoga, pinota bijeloga, sauvignona, semillona, neuburgera i vedruzza. Grožđe dolazi s položaja Mitrovac. Nakon vinifikacije svih tih sorata zajedno slijedilo je devetomjesečno dozrijevanje vina na finom talogu, uz bâtonage, u bačvama od 2500 i 2000 litara, manji dio je vina školovanje odradio u barriqueu. Nakon devet mjeseci vino je iz tih bačava asemblirano u cisterni od inoksa. Napunjeno u butelju pričekat će, prije izlaska na tržište, u Krauthakerovu podrumu još godinu dana. Crni sedmerac sastavljen je od merlota (30 %), cabernet sauvignona i syraha (po 20 %), frankovke i blauburgera (po 10%), zatim od nebbiola i muškata ruže. Grožđe je s dviju pozicija – Podgorja i Vidima. Crne sorte macerirane su zajedno oko 15 dana, nakon alkoholne fermentacije vino je dozrijevalo 18 mjeseci što u toneauxima od 500 litara što u barriqueima od 225 litara.

I bijelo i crno vino planirano je bilo napuniti u drukčije butelje, ali, žali se Vlado, naručene boce za ovo punjenje nisu stigle na vrijeme i ta će se zamisao realizirati tek iduće godine. Bijeloga bi trebalo biti oko 6000 butelja, a crnoga 5000 butelja, oba vina izašla bi i u nekom manjem broju magnuma.

Krauthaker sa strepnjom čeka početak berbe, u nadi da uz hladni val sa snijegom krajem travnja pa sada uz ove silne vrućine i sušu neće naići još neka veća nepogoda. Zbog hladnoće i snijega na proljeće te sada zbog vrućina i suše, koja sprječava punjenje bobica sokom, kaže da je ove godine uobičajena berba smanjena za više od 35 posto, a prošle godine zbog također hladnoga proljetnoga vala te tuče izgubio je oko 30 posto roda. Globalno zatopljenje kroz posljednjih nekoliko godina poranilo je, veli Vlado,berbu, kasnije sorte poput graševine, koje su se nekad brale u drugoj polovici rujna ili krajem rujna, sad se eto počinju brati već početkom rujna…  ♣

Samobor je lepi varoš

Među najuspješnijim članovima Samoborske udruge vinara 2017 – Marijan Geušić, Ivica Rozjan, Marijan Žganjer i Marijan Sokolović

FINJAK ISPRED KOLIČINE – Nekad se u Samoboru orilo: Samoborci piju vino z lonci, Samoborke piju z demižonke…  Sad je situacija takva da sve više Samoboraca finoću pretpostavlja količini, čak se i trsi da finoća kojoj se priklanja bude i službeno potvrđena odličjem. Raste broj obiteljskih podruma koji se bave proizvodnjom vina na moderan način i koji kapljicu finaliziraju do butelje, te koji uzorke daju i na službena ocjenjivanja pa i osvajaju medalje visokoga sjaja. Neki članovi Samoborske udruge vinogradara/vinara mogu se, posebice od ove godine, pohvaliti ne samo odličjima sa strukovnih vrednovanja na razini udruge, nego i trofejima osvojenima na kušanjima gdje je mnogo jača konkurencija, primjerice na ocjenjivanju vina Zagrebačke županije, na ocjenjivanju Vina kontinentalne Hrvatske u Zelini, pa i na nekima izvan Hrvatske, primjerice onome u sklopu Poljoprivredno-prehrambenog sajma Agra u Gornjoj Radgoni.

S obzirom da je Samobor znan po gastronomiji (salama, kobasice, prerađevine od divljači, muštarda, kremšnite, bermet…) i po turizmu, predložio sam predsjedniku Samoborske udruge vinara Marijanu Žganjeru da nekolicini predstavnika medija javnog informiranja, te nekolicini uglednih sommeliera a i vinskih trgovaca prezentira najuspješnije članove udruge, i – susret se dogodio u kušaonici udruge u središtu Samobora, tik do hotela Lavica i Muzeja, lokaciji koja bi kroz cijelu godinu mogla biti (a nije!) idealna za promidžbu eno-gastronomije kraja.

Eno-gastro košarica Samoborskoga kraja

U nazočnosti enologa Zdenka Ivankovića sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo Zagrebačkog Agronomskog fakulteta, inače licenciranog degustatora/ocjenjivača vina i često predsjednika žirija, zatim osnivača i direktora festivala vina i gastronomije Zagreb Vino.com Ivana Dropuljića, pa uglednog člana Hrvatskog sommelier kluba, edukatora i savjetnika za eno-gastronomiju Marija Meštrovića, vinskog trgovca Božu Roknića, Davora Puha iz turističke agencije PuhTours, te novinare Jutarnjeg lista, Svijeta u čaši/Ateljea okusa i Radija Samobor (poslije su naišli i renomirani plešivički vinari Zvonko Tomac i Velimir Korak), s pozlaćenim i posrebrenim vinima prezentirali su se uz spomenutog Žganjera još i Ivica Rozjan (najnovije zlato mu je s nedavnog ocjenjivanja u Gornjoj Radgoni), Marijan Sokolović i Marijan Geušić. Bijela vina bila su iz 2016, a crna iz 2015, jedno je bilo iz 2011. Kušaana je kapljica od sorata rizvanac, chardonnay, rizling rajnski, manzoni, sauvignon, muškat žuti i muškat ottonel, te mješavina sauvignona, rajnskog rizlinga i graševine, bio je i jedan rosé od cabernet sauvignona, bili su i četiri crna cabernet sauvignona i jedna mješavina sorata i godišta – kapljica od 80 posto cabernet sauvignona iz 2015 i 20 posto merlota iz 2014!

Dojmovi jako dobri, meni osobno u ukupnosti su se crnjaci pokazali na višoj razini od bijelih. Što se sorata tiče, za pozdraviti je opredjeljenje Samoboraca za neke koje nisu svakodnevne, primjerice rizvanac ili müller thurgau, pa manzoni, ali i muškati – u ovome slučaju spoj žutoga i ottonela i to u suhoj varijanti (jako dobro kao aperitiv!). Veseli odluka Marijana Sokolovića da u novi svoj vinograd Ponikve stavi i lovrijenac! Kod podastrtih crnih vina uočeno je da su sva od grožđa kupljenog u vinogradu na po kakvoći vrlo visoko kotiranome položaju u brodskom Stupniku. Što se pak tiče proizvođača i zastupljenosti i dostupnosti vina na tržištu, za Marijana Žganjera, vlasnika kafića Tin i slastičarnice U prolazu na glavnom samoborskom trgu koji je od četvorice jedini poduzetnik čije osnovno zanimanje ima izravne veze s vinom, zna se da proizvede nešto veću količinu plemenite kapjice koju plasira kroz lokale, a o ostaloj trojici uspješnih članova Samoborske udruge saznali smo da su poduzetnici ali u sasvim drugim branšama te da su im vinogradarstvo i proizvodnja vina hobi, parcele s trsjem u njihovu vlasništvu male su a ne mogu ih, da i hoće, povećavati jer je, vele, nemoguće za kupnju naći nova prikladna zemljišta, uglavnom, namjere im, barem zasad, i nisu širiti proizvodnju vina na tržišni nivo…  ♣

VinAgra

VINSKI ŠAMPIONI RADGONSKE AGRE 2017 Jubilarni 55. sajam AGRA, potkraj kolovoza, najveći i najvažniji poljoprivredno prehrambeni sajam u Srednjoj Europi, i ovaj je puta posjetiteljima ponudio brojne novosti iz područja poljoprivrede i prehrane. U Gornjoj Radgoni se pod sloganom Tradicionalno svjež predstavilo više od 1800 izlagača iz 36 država. Najvažniji događaj: susret skupine država Srednje i Istočne Europe s predstavnicima Kine, ovogodišnjom državom-partnerom Sajma.

Ivica Rozjan, jedan od šampiona

Posebna pažnja sajma AGRA usmjerena je održivom razvoju turizma, hrani iz naše blizine, održivoj poljoprivredi i gospodarenju šumama, te poljoprivrednoj mehanizaciji za visoko učinkovitu i održivu poljoprivrednu proizvodnju.

U sklopu 55 međunarodnog poljoprivredno-prehrambenog sajma Agra 2017 u Gornjoj Radgoni održano je – ove godine bilo je 43. po redu – međunarodno ocjenjivanje  Vino Slovenija. Uz vina, da tako kažem, redovne proizvodnje, vrednovala su se, posebno, i vina iz ekološke produkcije. Ove godine u Gornjoj Radgoni se kušao 531 uzorak vina od 170 proizvođača iz šest država – Austrije, Hrvatske, Makedonije, Slovačke, Slovenije i Srbije. Od spomenutog ukupnog broja vina, u kategoriji ekoloških bilo je prijavljeno 36 uzoraka od 10 proizvođača iz Austrije i Slovenije. Najviše uzoraka na ocjenjivanju imala je, očekivano, Slovenija, slijedile su Austrija i Hrvatska. Iz Hrvatske 11 je vinskih kuća poslalo 23 uzorka. Radosna vijest za Hrvatsku: među šampionima je i jedan proizvođač iz Lijepe naše, a imamo i jednu veliku zlatnu medalju te nekoliko zlata!

Vina su ocjenjivale četiri komisije priznatih enologa, kojima su predsjedavali: dr. Mojmir Wondra, dr. Friderik Vodopivec, mag. Anton Vodovnik i Iztok Klenar. Degustatori: Ingrid Mahnič, Dušan Brejc, Ivanka Badovinac, Tadeja Vodovnik Plevnik, Sašo Topolšek, Darinko Ribolica, mag Darja Zemljič, mag. Janez Valdhuber, dr. Klemen Lisjak, Danilo Steyer, Ivana Rendulić Jelušić, Alojz Filipič, Marko Benčina, Marjan Čižmešija, Klavdija Topolovec Špur, Mitja Herga, Majda Brdnik, Anton Pezdirc, Boštjan Zidar i Martin Palz.

Šampion za suho nearomatično bijelo vino: Rebula Bagueri Superiror 2013, vinorodni okoliš Goriška Brda – Vinska klet Goriška Brda

Šampion za aromatično suho vino: Sauvignon 2016, vinorodni okoliš Štajerska Slovenija – Steyer vina

Šampion za poluslatko nearomatično bijelo vino: Malvazija pozna trgatev 2011, vinorodni okoliš Slovenska Istra – Vinakoper

Šampion za poluslatko aromatično bijelo vino: Traminec 2016, vinorodni okoliš Bizeljsko–Sremič, sadjarsko-vinogradniška kmetija Bostele

Šampion za slatko bijelo vino: Laški Rizling SJI 2011, vinorodni okoliš Dolenjska – Zajc

Šampion za vino teran PTP: Izbrani teran Elite 2016, vinorodni okoliš Kras – Vinakras

Šampion za suho crveno vino mlađe od tri godine: Cabernet sauvignon 2015, Hrvatska – Ivica Rozjan

Šampion za suho crveno vino starije od tri godine: Capris merlot 2012, vinorodni okoliš Slovenska Istra – Vinakoper

Šampion za pjenušavo vino: Zlata radgonska penina 2007, vinorodni okoliš Štajerska Slovenija – Radgonske gorice

Šampion za BIO vina: Dorner Weiss 2015, Austrija – Bio Weingut Dorner, Mureck

Rajko Cmrečnjak

Evo rezultata koje su ostvarili hrvatski vinari: Ivica Rozjan, šampion s Cabernet sauvignonom 2015, zlatna medalja (86/100 bodova), Branimir Jakopič – velika zlatna medalja za Pušipel prestiž 2015 izborna berba bobica (91,33 boda), Stjepan Đurinski – zlato za Ledeno vino Leona 2015 (88,67), obitelj Matočec – zlatne medalje za Graševinu 2016 (86) i Pinot sivi 2016 (85) te srebra za Chardonnay 2016 (83) i Sauvignon 2016 (81,67), Rajko Cmrečnjak – zlato za Pušipel 2016 (86) te srebra za Rajnski rizling 2015 (82,67) i Sauvignon 2016 (81), srebrne medalje dobili su OPG Željko Gašparinčić za Žuti muškat 2016 (81,67), OPG Libero Sinković za Muškat momjanski 2016 (82,33), OPG Sanjin Siljan za Malvaziju istarsku 2016 (83,33), Vinjski hram za Rajnski rizling 2016 (82,67) i Rajnski rizling 2015 (82), DGA pjenušci za Sibon brut nature (84) i Sibon dry (81,67), te obitelj Hažić za Traminac mirisavi 2015 (83,33) i Traminac mirisavi 2016 (81,67).

Na ocjenjivanjima pak mesa i mesnih prerađevina te mlijeka i mliječnih prerađevina Hrvatska je ostvarila sljedeće rezultate:

Koka d.d. Varaždin – šampion: Koketa pileća jetrena pašteta 5×25 g; zlatna medalja: Panirani pileći cordon bleu 600g, panirani pileći fritesi 600g, Goldina, Marsonia

Gerić-MG j.d.o.o. – zlatna medalja: domaća svinjska mast, domaći prešani čvarci

Prehrambena industrija Vindija d.d.šampion: mliječni puding vanilija, mliječni puding čokolada; velika zlatna medalja: ‘z bregov UHT kozje mlijeko; Fino mi je mliječni puding sa šlagom-čokolada; Caprodur – tvrdi sir od kozjeg mlijeka; Vivis svježi krem sir natur; ‘z bregov UHT čokoladno mlijeko; Vindino mliječni desert lješnjak-čokolada; Fino mi je mliječni puding  Choco – Loco; zlatna medalja: Bovidur tvrdi sir od kravljeg mlijeka; Fino mi je mliječni puding sa šlagom-vanilija; Ovidur tvrdi sir od ovčjeg mlijeka; Capro Fresh – svježi sir od kozjeg mlijeka

Koka d.d. Varaždin – velika zlatna medalja: panirani camembert; zlatna medalja: panirani edamac

MIH sirana Kolan – veliko zlato: sir Tartufin; paški sir

Mini mljekara – Veronika d.o.o. Desinić – velika zlatna medalja: sirutka s okusom mango-marelica; zagorski svježi sir, zlatna medalja: sirutka; polutvrdi sir sa tartufom; Bučko-sirni namaz; svježe mlijeko Veronika

Mljekara Latus d.o.o. Žminj – veliko zlato: istarski tvrdi kravji sir Veli Jože

Tomaić – Commerce d.o.o., sirana Runolist, Otočac – zlatno: Runolist sir; Krasnarski sir  ♣

ZABRINUTI PLATINASTI ŠAMPION – Ovih dana i te kako lijepe vijesti za međimurskog vinogradara i vinara Branimira Jakopića iz Orehovčaka kod Železne Gore: on je platinasto-velikozlatni šampion i na međunarodnoj razini! I to s vinima od dviju sorata karakterističnih za Hrvatsku te i posebno za Medjimurje: pušipelom ili moslavcem ili šiponom ili furmintom, te s graševinom. Sa svojom izbornom berbom bobica pušipela 2015 postao je šampionom manifestacije Urbanovo 2017, onda je s vinom G tj. graševinom 2015 izbornom berbom prosušenih bobica s osvojenih 95 bodova dobio platinastu medalju na Decanter World Wide Awardu, pa je s istim tim vinom dohvatio zlato na ocjenjivanju graševina u Kutjevu, a ovih dana stigla mu i iz Gornje Radgone velika zlatna medalja s ocjenjivanja u sklopu sajma poljoprivrede i prehrane Agra 2017 gdje je za Pušipel 2015 prestige IBB osvojio 92 boda.

K tome, restoran u dvorcu Terbotz odlično mu radi cijelo ljeto. Ako naidjete, ne odlazite a da niste kušali medjimursku gibanicu.

Sjajna međimurska gibanica

Radosne vijesti uvijek su stigle u pravi čas, ali ove su imale poseban učinak sada uoči berbe kad je Jakopić osobito zabrinut za konačni ishod jer tuča mu je u velikom postotku doslovno pojela rod za 2017, sad čeka da vidi koliko su se uspjele oporaviti loze koje su tek ugrizene i nisu platile danak do kraja…

Inače, Branimir Jakopić, koji od 2015. izlazi na tržište i s ružičastim vinom, upustio se i u pjenušce i u crnjak! Što se tiče pjenušaca, želja mu je, kaže, da prije degoržiranja na kvascu u boci provedu najmanje tri godine. Prvo crno vino na tržištu mu je iz 2016, a riječ je o mješavini cabernet sauvignona, merlota i syraha. Vino pod domaćim nazivom Črleno je iz 2016, i punjeno je u litrenu bocu s navojnim zatvaračem. Međutim prvo crno vino koje je proizveo – također cabernet, merlot i syrah – je iz berbe 2015, kaže da je – bomba! Još je na dozrijevanju u velikoj drvenoj bačvi, ove jeseni iz bačve ide u butelju. Jakopić, koji brine o svojih 14 hektara trsja, nešto grožđa ima iz unajmljenih vinograda a nešto grožđa i kupi tako da ukupna količina sirovine z vino obično bude kao da je s 20 hektara. I još nešto bitno u turističkom smislu;  Jakopići će naspokon čini se ove jesenu krenuti u akciju koju već dugo najavjuju: da u hotel preurede zapuštene građevine koje se nalaze u sklopu imanja Terbotz… ♣

PUSHIPEL CAN-CAN – Pred kamerom legendarnog, blaženog nedavno proglašenog osamdesetogodišnjaka (pogodite o kome je riječ!): zagrebački deda (pogodite tko je!) s dragim vinskim curicama iz Prigorja i Hrvatskog zagorja (pogodite tko su!) na – neutralnm terenu u Međimurju! U dvorcu Terbotz (pogodite gdje je taj dvorac i čiji je!), prepunom gostiju, uz platinastu graševinu i veliko-zlatni pušipel (pogodite čiji!). S još malo pušipela bilo bi i can-cana! (pogodite što je to!). Brojna izabrana publika koju je tog popodneva u velikoj gostinjskoj dvorani Terbotza okupio Begerow bila je, kažu mi, spremna za dinamično finale… ♣

DRŽAVNO PRVENSTVO SOMMELIERA 2017 – Prvenstvo sommeliera Hrvatske za 2017. godinu bit će 27. i 28. studenoga u Opatiji. Hrvatski sommelier klub javlja da je napokon postignut konačni dogovor sa LRH – Opatija, tako da će 21. državo nadmetanje sommeliera Hrvatske biti održano u opatijskom Remisens Premium Hotelu Ambasador.

Raščlamba crnjaka

Što se tiče novih sommelijerskih tečajeva, oni će se održavati od 22. do 24. rujna u Akademiji vina na zagrebačkoj Samoborskoj cesti, a potom i u Istri, od 29. rujna do 1. listopada, lokacija još nije dogovorena.

Na slici je bilježnica uglednog i vještog sommeliera – to ti je, bogme, sommelier! –  koji je odmah za vrijeme degustacije s raščlambom vina, na stranici svoje bilježnice ovjekovječio – grafikon degustiranog uzorka… ♣

PUPITRES WINE BAR JELENE ŠIMIĆ VALENTIĆ – Sommelijerka Jelena Šimić Valentić početkom rujna u Zagrebu, u Frankopanskoj ulici, otvara konceptualni boutique vinske kulture – Pupitres bar.

Pupitres boutique zamišljen je kao mjesto gdje će se promovirati vinska kultura u Hrvatskoj. Posjetitelji će, osim u vrhunskom vinu, imati priliku uživati i u premium kavi, domaćoj hrani i jazz glazbi. U baru će se održavati vinske škole i radionice. Zainteresirani će imati pristup knjigama o vinu, o jakim pićima, kavi, čajevima…

Zagreb je ne samo sada u glavnoj turističkoj sezoni nego i preko cijele godine pun stranaca, pa sam Pupitres zamislila i kao mjesto za promociju hrvatskoga vina i prema inozemstvu. Želja mi je svakome gostu približiti vino na poseban način, kazala je Jelena.

Vinska karta u Pupitresu sadržavat će 150 vina iz Hrvatske i svijeta. Sva vina, baš kao i kava, čajevi i jaka pića koja će se služiti Jelena je osobno kušala.

Zagreb će u Pupitresu dobiti mjesto ispunjeno pozitivnom energijom. Svako će jutro zamirisati kava, vrući kroasani za doručak, preko dana Pupitres će biti idealno mjesto za odmor ili sastanak, a uvečer će plijeniti glazbom, uz koju će se moći kušati ne samo vina nego i pršut, sir, najfinije hrvatsko ekstra djevičansko maslinovo ulje i topli domaći kruh, dodaje Jelena.

Prostor u kojemu će biti smješten Pupitres bar uređuje se pod dirigentskom palicom dizajnerice Ivane Ferenčak, koja veli: U Pupitresu je sve u znaku vina, pa su tako eto i zidovi u boji šampanjca, namještaj je u tonovima crvenog vina različite starosti, bit će i pink-detalja da nas podsjeti i na ružičasta vina. Luksuznim kamenim podovima toplinu će dati nekoliko predmeta izrađenih u drvu, neizostavnome za odležavanje vina. Za opremu interijera koristili smo dizajnersku rasvjetu i namještaj poput lounge-fotelji i dvosjeda Ace Hansa Hornemanna, dobitnika, ove godine, prestižnih nagrada German Design Award i IF Design Award…  ♣

Rođendani

SRETNO, MARKO! – Legenda Marko Čolić, ovog kolovoza – 80 ljeta! Sretno i veselo, Marko! Doživjeti stotKu!

Nas nekolicina iz Svijeta u čaši/Ateljea okusa fotiću – pred čijom su inače kamerom dok je još radio u popularnom tjedniku Studio prodefilirali svi mogući glumci i pjevači a naročito glumice i pjevačice pa, kad nam se pridružio u reviji Svijet u čaši, i svi mogući vinari i vinarke – priredili smo pušku: sve dok nije na stol došla Žganjerova švarcvaldica (bez svjećica, tko bi ih tolike smjestio na nju, k tome da ih se i upalilo tko bi ih pogasio!) Marko nije točno znao zašto se fešta. Slavlje je počelo u Samoboru, ispred Tina kod ugostitelja/vinara Marijana Žganjera, uz nazočnost samoborskih poduzetnika ali i vinogradara i vinara  Geušića, Rozjana i Sokolovića te plešivičkih profesionalnih vinara Koraka i Tomca, a nastavilo se dan poslije u zagrebačkoj vinskoj kleti vinogradara/vinara Drage Kurtalja uz sjajnu domaćicu lokala Andreju, te s Čolićevim kolegama-fotićima Zlatkom Cakićem i Julijom Frangenom, akademskim slikarom Antom Krešićem, s majstorom kulenarom Tomislavom Galovićem, prof. Ivanom Dropuljićem sa Zagreb vino.coma i s nama iz Svijeta u čaši.

Na potpori veliko hvala Marijanu Žganjeru i Dragecu Kurtalju, Tomici Galoviću, Velimiru Koraku, Vladi Krauthakeru, Ivani Puhelek Purek, Zdenku Šemberu, Zvonimiru Tomcu…     ♣

HAPPY BIRTHDAY, MICK!!! – Doživjeti stotKu! 99 and a half won’t do! 26. srpnja bio je rođendan Mick Jaggera! Jumpin’ Jack Flash…

Je l’ to netko (na Facebooku) bio odnosno još jeste u dilemi: Stones ili Beatles? Naravno, Rolling Stones, s dobrim obrazloženjem: najživlji band, k tome ne samo živi nego i još vrlo živahni na sceni i oko nje, Mick, sada već i pradjed, praši u kao u mladim danima, a Jagger te Keith Richards, s kojime je, inače, vokalist Stonesa u neko davno vrijeme zajedno išao u školu, slove kao najkreativniji duo u povijesti rock-glazbe.

Grupica nas nekoliko proslavila je Jaggerov rođendan uz sjajan roštilj i nekoliko odličnih crnjaka iz francuskog Châteauneuf-du-Papea, te dakako uz hitove poput Jumpin’ Jack Flash, Satisfaction, Sympathy for the Devil, Wild Horses, Carol, Walking the Dog, On Route 66, I’m a King Bee, Little Red Rooster, Gimme Shelter, Brown Sugar, Angie, You Can Make it if You Try… Zaslužan za logistiku: zagrebački ugostitelj Boris Orašanin Zubo. Sjajni Châteauneuf Boisrenard 2006 od Domaine de Beaurenard, pa Châteauneuf Château la Nerthe 2004 (13 sorata, s najvećim udjelom su grenache, syrah, mourvèdre, cinsault, muscardin, counois…), te Châteauneuf 2013 i Châteauneuf 2015 oba od Clos de l’Oratoire… A, bogme, glavom je platio i jedan izvrstan Qvevri 2013 od Šembera

Evo i rasporeda europske turneje Stonesa No Filter najesen 2017: Hamburg – 9.09; München 12.09; Spielberg – 16.09; Zürich 20.09; Lucca – 23.09; Barcelona 27.09; Amsterdam – 30.09; Kopenhagen – 3.10; Düsseldorf – 9.10; Stockholm – 12.10; Arnhem – 15.10; Paris – 19. i 22. 10!  ♣

Radovan Vukoje

ODLIČNO USPIO PRVI SALON ŽILAVKE u TREBINJU – Čekalo se, pa se, eto, i dočekalo: stara autohtona hercegovačka vinska sorta žilavka doživjela je da dobije manifestaciju posvećenu isključivo njoj! U organizaciji uglednog trebinjskog proizvođača vina i ugostitelja Radovana Vukoja sredinom kolovoza u Trebinju je održan Prvi salon žilavke, na kojemu su se kao sudionici pojavili proizvođači vina od te sorte, njih 16, konkretno, uz domaćina – Podruma Vukoje 1982, najavljeni su bili tu i Vinarija Marjanović, Vinarija Sekulović, Vinarija Škegro, Vinarija Ratković, Vinarija Anđušić, Podrum Delić, Podrum Aćimović, Podrum Begić, Podrumi Ostojić-Monako 2000, Podrum Vilinka, pa Podrum Manastira Tvrdoš, Vinarija Anđelić, Vino Brkić, Vinogradi Nuić, Podrum Rozić… Pokazano je oko 60 etiketa najpoznatijih vinarija Bosne i Hercegovine. Uz vinare, na salonu su nastupili i proizvođači mliječnih prerađevina, pršuta, pastrve, njih 11.

Kako vele domaćini, dodire hedonističkog neba na priredbi omogućio je znani bosansko-hercegovački chef Nihad Mameledžija, sa svojom ekipom. Kuhari su se pobrinuli da se tipična regijska jela priprave na način da budu maksimalno sljubljena s vinima od žilavke, od tipa u manje zahtjevnoj varijanti do vrlo kompleksne kapljice, njegovane duže vrijeme u barriqueu od hrastovine, kod Radovana Vukoja to je u osam metara dubokom podzemlju…

Ključni ambijent Salona bila je krasna Vinska galerija smještena na petom, šestom i sedmom katu podruma i ugostiteljskog kompleksa Vukoje, odakle se pruža jedinstven panoramski pogled na grad Trebinje i okolne vinograde.

U sklopu Salona predviđeni su bili vinske radionice s naglaskom na žilavku te radionice s hercegovačkim sirevima u glavnoj ulozi, kao i vođeni obilasci podruma Vukoje te Carskih vinograda, zatim svečana večera na temu Žilavka i okusi Hercegovine.

Organizator salona žilavke Radovan Vukoje na rastanku je rekao: Vrlo sam zadovoljan manifestacijom, kako odzivom izlagača tako i kvalitetom vina te i posjetom. Zahvaljujem vinarima i posjetiteljima na dolasku.  Ovdje smo imali vina od Lastve do Ljubuškog i sireve koji su bez premca u regiji. Poljoprivreda je teška, moramo biti svjesni da radimo u tvornici na otvorenome. Nama je samo ostalo da ono što je naša kamena zemlja dala dobro pospremimo u bocu. Svi vinari vrijedno rade, i zato ovu manifestaciju posvećujemo njima. Vidimo se dogodine!  ♣

ALSACE U PRNJAVORU: POURQUOI PAS?! – Alsace u Lišnji kod Prnjavora: pourquoi pas, why not, warum nicht, perché no, zašto ne?

Dr. Oksana Sadžik i Christian Zwickert

Alzašanin Christian Zwickert, francuski sjevernjak koji je inače dugo bio stalno zaposlen u komercijali vrlo kvalitetnog vinskog posjeda La Font du Loup u vinogorju Châteauneuf-du-Pape na francuskome jugu a sad, i dalje prodajući i vina spomenute kuće, samostalno vodi uvozničku i distribucijsku kuću Vinoselect  u Artzenheimu, zbližio se svojedobno sa dr. Oksanom Sadžik koja već godinama kao zubarica radi u Breisachu blizu njemačko-francuske granice, i od tada svako ljeto oni dolazie na naš Jadran na odmor. Svojedobno, u jednom uglednom opatijskom restoranu sommelier im je uz ribu preporučio vina Tomac, ona su im se silno dopala i odlučili su potražiti Zvonimira Tomca u njegovu podrumu kod Jastrebarskoga. Ravno već 11 godina Zwickert i dr. Sadžik kad su ovdje obilaze Tomca, i, između ostaloga, to je druženje pomoglo rođenju namjere da se Zwickert počne baviti proizvodnjom vina u zavičaju svoje partnerice.

Svake godine barem po jedan susret kod Tomca na Plešivici te kod para Zwickert-Sadžik u Lišnji. Na slikama su Boris Lepir, Zvonimir Tomac i mama Sadžik pri djelu – u obilasku trsja u Lišnji, te Sadžik-Zwickert, mama Sadžik i Boris Lepir za Tomčevim stolom pri jelu na Plešivici

Christian i dr. Oksana odlučili su u naselju Lišnja blizu Prnjavora na terenu gdje je njezin otac nekad imao trsje posaditi francuske sorte rizling rajnski, chardonnay, syrah, merlot, cabernet franc, njima su prije koju godinu pridodali frankovku i hibrid johanniter. Vrlo hrabro, ta avantura s vinogradom s klasičnim sortama i s vinom, naime znalo se da u tome području zime ponekad budu vrlo vrlo hladne tako da mogu napraviti veliku štetu na vinogradu, a eto u novije vrijeme zaredali su, ljeti, također opasni, i toplinski udari i suša, za ilustraciju: ove zime bilo je u Prnjavoru nekih -20 Celzijevih stupnjeva, a ovog ljeta zabilježeno je +40 Celzijevih stupnjeva! Uporni Zwickert ne posustaje zbog znatnog smanjenja prinosa što zbog hladnoće što zbog vrućina i suše koje otežavaju dozrijevanje, i proizvodi solidna do i vrlo dobra vina, koja preko svoje tvrtke pod markom Vina iz Bosne – Product of Bosnia plasira u Francuskoj, i to po jako dobroj cijeni – bazna vina uspijeva prodati, tvrdi, po 8,5 € za butelju! Što se tiče bosanskog tržišta, tu zasad stvari stoje slabo, vjerojatno stoga što dosad nije ulagano u promidžbu ali, smatra Zwickert, i stoga što je cijena njegovoj boci viša nego što ju je lokalni kupac spreman platiti.

Dejan Marić iz Frutelle i Christian Zwickert: nastup vinarije Fazan na ovogodišnjem salonu Vinosaur u listopadu u Banja Luci – zajamčen?

Par Zwickert-Sadžik, koji je za pažnju nad trsjem te vinima u podrumu angažirao vrlo okretnog mladog domaćeg čovjeka Borisa Lepira i koji računa i na pomoć čile doktoričine majke što živi na imanju, te kojemu sam, inače, ispred Svijeta u Čaši/Ateljea okusa upravo darovao najnoviju našu knjigu Hrvatska tradicijska kuhinja, ovih je dana u Lišnji za nekoliko info-medija iz BiH i iz Hrvatske priredio u svom domu lijepu prezentaciju alzaških specijaliteta koje je Zwickert osobno prigotavljao – pokazao se sjajnim chefom!, te desetak njegovih bosanskih vina i jednog francuskoga, upravo od podruma La Font du Loup.

Najprije kušanje vina, a onda spoj tih istih vina s jelima. A jela su bila: domaći naresci, pa alzaška pita (La tourte d’Alsace = po alzaški začinjena smjesa sitno mljevenih teletine, junetine i svinjetie, pečena u tijestu), ramstek s pekarskim krumpirom (pommes de terre à la boulangère) te alzaška torta sa šljivama. Vina: Salsa White 2016, od 80 posto johannitera te sa po 10 posto chardonnaya i rajnskog rizlinga, zatim netom buteljirani (još premladi) Rajnski rizling 2016 Collection koji je proveo 10 mjeseci na finom talogu, pa Rajnski rizling 2013, slijedili odlični posve suhi Rajnski rizling 2015 Collection i Rajnski rizling 2012 s blagim ostatkom sladora, bijela grupa završila je sa Chardonnayem 2016 Collection sur lie, 70 posto iz novog drveta i 30 posto iz inoksa. Crna serija startala je sa Salsom 2016 rouge od 60 posto frankovke, 20 posto crnog pinota i 10 posto syraha, to će se vino puniti u ožujku 2018, potom je bila Salsa 2013 rouge od frankovke 50 posto i ostatka crnog pinota i merlota, a onda je na red stigao jako dobar crnjak Pourquoi pas? 2015, od 55 posto crnog pinota i 45 posto syraha, pa također jako dobar crni Pourquoi pas? iz 2013, da bi domaći izbor završio na odličnom Cabernet francu 2015 (90 posto, ostatak je merlot; 13,5 vol%, još nije buteljiran).

Jedinstvena prigoda bila je kušati odličan Châteauneuf-du-Pape 2011 Grenache cuvée spéciale od La Font du Loupa, a od loza u dobi od 80 godina, dakle – malo starijih od mene…

Uz užitak uz tanjur i čašu saznali smo nešto novoga – o johanniteru (na slici je grozd). To je hibrid srednje do kasnije epohe dozrijevanja, vrlo otporan na bolesti, posebice na pepelnicu. Stvorio ga je 1968. godine Johannes (otud mu naziv) Zimmermann u istraživalačkome centru za vinovu lozu u Freiburgu. Riječ je o križancu između rizlinga rajnskog i freiburga 580-54, s time da je freiburg 590-54 križanac između seyve villarda 12-481 i freiburga 153-39, a taj freiburg 153-39 je pak križanac između pinota sivoga i plemenke… Komplicirano, ne znaš više tko koga…♣

SEDMI DANI POŠIPA – Sedma manifestacija Dani pošipa otvorena je u mjestu Čara na Korčuli. Bila je u znaku pola stoljeća od zaštite vina pošip. S vinima su sudjelovali podrumi iz Čare i Smokvice – Baničević-Car, Didovinka, Grošić, Kunjas, Milina, Plasa, Stanojević, Tomašić, Toreta, PZ Nerica, PZ Pošip i Šain-Marelić. A Luka Krajančić, čiji pošip je jedan od najboljih na Korčuli? Luka objašnjava da je u istom terminu kad je bio Festival pošipa on u svom podrumu imao već prije dogovorene programe vezano uz 20. godišnjicu njegove vinarije, pa jednostavno nije mogao biti u istom vremenu na dva mjesta.

Na Danima pošipa 2017 posebno su se istaknula tri vina iz Smokvice – Pošip Divno vino odnjegovan na finome talogu, iz podruma Toreta, te macerirani Grandeca i Amfora iz podruma Milina. Amforu iz berbe 2015 koja izlazi sada na tržište Milina je, kaže, posvetio upravo jubileju – pola stoljetnoj zaštiti vina pošip.  ♣

Jubilarci 

ISTENIČ 50, SVIJET u ČAŠI 25! – Našli smo se, jubilarci!

Krajem ove godine zagrebačka revija Svijet u čaši, koja bi trebala nastaviti tiskani život u nešto izmijenjenom obliku, obilježava 25 godina postojanja, a početkom sljedeće godine šampanjerija Istenič iz našem Klanjcu susjednog Bizeljskoga slavi dvostruko duži vijek – pola stoljeća. Mi pripremamo obilježavanje naših četvrt stoljeća krajem studenoga najvjerojatnije u sklopu 12. Međunarodnog festivala vina i kulinarike Zagreb vino.com u hotelu Esplanade, voljeli bismo da se tada podružimo i s od nas dvaput starijim slavljenikom, a jedna od vodećih šampanjerija u Sloveniji, s kojom smo uvijek lijepo surađivali i koja je nas već pozvala u goste, svoju će svečanost održati na imanju, u novoj velikoj dvorani sa 360 četvornih metara površine i s kapacitetom prihvata između 250 i 300 uzvanika. Isteniči se uz svoju 50-godišnjicu vraćaju u velikome stilu: dvorana o kojoj je upravo riječ nalazi se u obnovljenoj zgradi nedavno poprilično nastradaloj od požara, netom preuređenoj na način da više ne služi turizmu kao smještajni gostinjski objekt  nego da bude mjesto za razne strukovne skupove, simpozije, eno-gastro festivale, svečanosti. Jedan od pionira i jedna od ključnih osoba modernog slovenskog pjenušarstva mag. Janez Istenič planira je krajem rujna službeno otvoriti susretom zahvale vatrogascima, arhitektima, montažerima i lokalnim vinogradarima koji su mu operativno pomogli kako u saniranju i novome uređenju objekta tako i, u najtežim trenucima, radom u trsju. Predviđeno je da se ubrzo u toj dvorani održi i skup članova Isteničevoga Kluba ljubitelja pjenušaca. Za svečanosti Isteniči se pripremaju ne samo ponudom u čaši nego i s onom, rafiniranom, na tanjuru, među zvijezdama mogli bi, uz pjenušac No1 i posebice tek prije koji mjesec degoržirani Prestige 2011 extra brut, biti i ovi vrlo okusni zalogaji s prepeličjim jajima. Noblesse oblige!

Trenutno Istenič je zaokupljen berbom. Vrućine s temperaturnim valovima i do 40 Celzijevih stupnjeva te suša donijeli su jedan sasvim novi moment u vinograde na ovim prostorima, U tim okolnostima posebno je teško proizvođačima pjenušavih vina koji su na sto muka jer osnova za pjenušac je vino s niskim alkoholom i dobrim kiselinama, dakle upravo ono što je suprotno efektima izazvanima dugim periodima ljetnih vrućina i suše. Korisno može biti ako je vinograd na većoj nadmorskoj visini, ali i ako u vinogradu postoji sortni adut, u ovome slučaju to je kultivar plavec žuti, koji je poznat baš po nižem alkoholu i po dobroj ukupnoj kiselosti. Istenič ga ima dosta u svojim nasadima, a eto sve više su ga počeli saditi i proizvođači pjenušca u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. U svjetlu globalnog zatopljenja i ovakvih ekstremnih ljetnih vrućina zar ne bi bilo korisno u riznici tradicijskih kultivara kojih smo se, čini se, opijeni bjelosvjetskoim chardonnayima i sauvignonima, malo preolako odrekli, potražiti još neku lokalnu staru sortu koja može kao plavec žuti biti dobar korektor glede kiselina, odnosno neku koja u svježijim ambijentalnim uvjetima može pomoći na drugi način? Janez Istenič veli da je baš u ovogodišnjem dugom toplom ljetu plavec žuti imao priliku kompletno dozrijeti, a to glede alhohola i kiselina u baznome vinu, objašnjava Janez, znači oko 11 vol % alkohola i 8 g/l ukupne kiselosti.

Zgodno je spomenuti da je Janez Istenič na početku svoje enološke karijere, 1968. proizveo pjenušac samo od plavca žutoga. U novije vrijeme Janezovu sinu Mihi plavec žuti toliko se dopao da je on, u također jako toploj 2009. godini, inzistirao da se od njega samoga kao baznog vina proizvede pjenušac. Za tu svrhu korišteno je grožđe plavca žutoga s parcele s 40 godina starim lozama, i proizvedeno je 4500 baznoga vina. U startu je bilo rečeno da će Mihin pjenušac RP (RP od rumeni plavec = žuti plavec) svakako minimalno pet godina nakon drugog vrenja provesti u butelji na talogu. Krajem prošle godine nešto butelja degoržirano je i pušteno je na tržište (još je oko 80 posto ukupne količine nedegoržirano), i to po cijeni od – 1964 eura, za tu svotu Miha se odlučio stoga što je 1964. godina njegova rođenja. Za članove Kluba ljubitelja pjenušaca koji vodi Istenič junior cijena je međutim 100 eura za butelju… ♣

KAMPIRATI u DVORIŠTU VINARA! – Jedno od najpouzdanijih vinskih gospodarstava na Bizeljskome, u susjedstvu našega Klanjca, je ono od Simona Pinteriča i njegove supruge Martine, smješteno uz cestu što od Bizeljskoga vodi prema hodočastilištu Svete gore. Sjajan eno-gastro brak, naime Martina odlično kuha, a Simon je pak vrlo spretan u uzgoju grožđa i proizvodnji vina. Zajedno su uspješni kao nositelji ugostiteljske ponude na seoskom gospodarstvu (imaju lijepu, prostranu dvoranu za goste), a sad bi se uključili i šire u turizam: Simon namjerava u svom dvorištu ponuditi mogućnost kampiranja, međutim ne u šatorima nego u kamp-kućicama na kotačima, veli da bi mogao odjednom komotno primiti pet kampica.

Pinterič od sorata (i vina) ima šipon, plavec žuti, graševinu, chardonnay, sauvignon, muškat bijeli, traminac, te od crnih frankovku, syrah i njemački križanac dornfelder. Posljednjih godina vrlo je napredovao u proizvodnji crnih vina, u toplijim godinama zna dobiti jako dobar syrah i upravo se iz vruće 2017. nada odličnoj kapljici od te sorte znane iz mediteranskog okružja. Pravo i ugodno iznenađenje kod njega je crnjak od dornfeldera, lijepi, puni, svježi, voćni, neopterećen alkoholm, mekan i za ljubitelje crnoga vina idealan za konzumaciju uz hranu – dobro ohlađen – upravo i u ovakvim vrućinama kakve nam je donijelo ovo ljeto. Velike nade glede berbe 2017. polaže I u frankovku.  ♣

HRVATSKA TRADICIJSKA KUHINJA u TRADICIJSKOJ GOSTILNI! – Hrvatska tradicijska kuhinja, dobro ste pročitali, u – slovenskoj gostilni. Konkretno gostilni Šekoranja u mjestu Bizeljsko. Ovih dana vrlo popularnome bizeljskom ugostitelju Sineu Šekoranji navratio je direktor zagrebačkog poduzeća MAM-VIN, izdavača revije Svijet u Čaši, Mladen Horić, njegov dugogodišnji prijatelj, da mu posveti i daruje najnovije izdanje MAM-VIN-a – knjigu Hrvatska tradicijska kuhinja. Bila je to prigoda i za evociranje uspomena upravo s početka života revije Svijet u čaši, koja je inače svoj prvi Atelje okusa Dobro mi došel prijatelj realizirala upravo kod Sineka, tada još u punoj fizičkoj i poslovnoj snazi. Gostilna Šekoranja, u kojoj su se na početku neovisne Hrvatske i neovisne Slovenije često sastajali predsjednici obiju država – Mesić i Kučan, bila je i poprište osnutka akcije Sutla-Sotla za koju su inicijativu, sa željom kvalitetnog druženja i njegovanja prijateljstva između stanovnika s obje strane rijeke Sutle dali upravo MAM-VIN i Svijet u čaši.

Gostilna Šekoranja, koja je sa svojim sportskim terenima i eno-gastronomijom privlačila kroz niz godina brojne znane javne ličnosti iz svijeta politike, sporta, estrade, vina, kuharstva kako iz Slovenije tako i iz Hrvatske, na vidnome mjestu ima izložen veliki poster s fotografijama s druženja Sutla-Sotla. Šekoranje očekujemo u studenome u Zagrebu, na obilježavanju 25. godišnjice Svijeta u čaši, koja će biti najvjerojatnije u okviru festivala Zagreb Vino.com 2017. ♣

Bojan Škorić

MARIJA ZVIJEZDA – Blagdan Velike Gospe: Marija Zvijezda, Laktaši kod Banja Luke, poljoprivredna proizvodnja koju su pokrenuli redovnici Trapisti, nazočni u Banja Luci od 1869. godine.

U drugim sredinama u kojima su djelovali gourmetima su trapisti (p)ostali poznati po pivu, a konkretno ovdje su se jače usredotočili na (polutvrdi) kravlji sir. Opat Franz Pfanner na kraju osamdesetih godina pretprošlog stoljeća došao je u Banja Luku i započeo s formiranjem trapističkog samostana što dobiva naziv Marija Zvijezda. Kao neumorni graditelji, trapisti su odmah po dolasku pokrenuli osnutak poljoprivredno-zanatsko-industrijskog kombinata, u sastavu kojega su bili ciglana, kovačnica s radionicom za plugove, žitnica-silos, kamenolom, mlin, pogon za proizvodnju sira, pilana, sušara za voće, pivovara, klaonica, tvornica platna s predionicom i tkaonicom, štamparija s kartonažom i knjigovežnicom, bačvarska, stolarska i kolarska radionica. Kao nositelji razvoja banjolučkoga kraja, trapisti su 1879. sagradili bolnicu te obiteljske kuće za radnike, pokrenuli su časopis Putokaz, otvorili crkvu, đački dom, sirotište, te, kao prvi na Balkanu, pustili u pogon hidroelektranu na Vrbasu!

Danas u okviru Marije Zvijezde djeluje zemljoradnička zadruga Livač, koja se između ostaloga bavi uzgojem goveda, te proizvodnjom mlijeka i sira po trapističkoj recepturi. ZZ Livač-Marija Zvijezda brine o 150 hektara poljoprivrednog zemljišta, uzgaja 370 grla goveda, i dnevno proizvede oko 100 kg trapističkoga sira, koji inače izlazi u dvjema varijantama, jedna je mlađi sir, a druga godinu do dvije stariji. Oba sira predstavio nam je mladi djelatnik Livača  Bojan Škorić.

Uoči svojega 12. festivala vina i kulinarike Zagreb Vino.com u studenome, direktor te manifestacije Ivan Dropuljić posjetio je s plešivičkim vinarem Zvonimirom Tomcem siranu Marija Zvijezda, u očekivanju da će ona sa svojim trapističkim sirom i ove godine sudjelovati na Zagreb Vino.comu i da će to možda rezultirati ponovnim dolaskom trapističkoga sira Marije zvijezde na hrvatsko tržište. Za Zvonimira Tomca bila je to lijepa prigoda ne samo da kupi dobar sir nego i da se, tepajući kravicama, prisjeti mladih dana, kad je i njegova obitelj imala krave… ♣

ŠTO SE BIJELI u GORI ZELENOJ?… – Što se bijeli u gori zelenoj (na dvoru zelenome)! Il’ je snijeg, il’ su labudovi? Nit’ je snijeg, nit’ su labudovi, to su guske Jože dečka andraševečkoga… Snimljene u selskom dvorištu prije koji dan. Prekrasne, čiste, kao da su netom izašle iz veš-mašine. Dolazi mi na pamet završni stih pjesme Loza Miroslava Krleže: Loza se tiho i nijemo penje, oh – divno je to njeno slijepo htijenje: da iz blata postane čista, vinom što u čaši blista…  ♣

NAJPROFITABILNIJI OD SVIH – Po nedavno u talijanskim tiskovinama objavljenim podacima, najprofitabilniji vinski podrum na Apeninskom poluotoku je toskanska Tenuta San Guido, glasovita po vinu Sassicaia. Odmah iza nje je carstvo Marchesi Antinori Piera Antinorija, koji inače ima najviše vinograda u Italiji – čak 2861 ha, slijede Cusumano i Gruppo Santa Margherita, pa Marchesi Frescobaldi, zatim Castellani, Ruffino, Planeta, Agricola San Felice, Masi Agricola, Falesco, Terra Moretti, Guido Berlucchi, Gruppo Lunelli, Umberto Cesari, Donnafugata, Argiolas, Astoria Vini.

Na slici slijeva su Niccolò Incisa della Rocchetta, vlasnik Tenute San Guido, zatim kćerka Piera Antinorija Albiera Antinori, pa Diego Cusumano i direktor Santa Margherite Ettore Nicoletto.  ♣

HRVATSKO PIVO: 3,4 MILIJUNA HL GODIŠNJE – U Hrvatskoj se godišnje proizvede 3,4 milijuna hektolitara piva. Po proizvodnji toga pića je Lijepa naša na 22. mjestu u Europskoj Uniji. Ukupna godišnja potrošnja piva na hrvatskom tržištu, u što je uključena i potrošnja inozemnih turista, iznosi oko 80 litara po glavi, i tu je Hrvatska na visokom osmom mjestu u EU. Bez turističke potrošnje, potrošnja piva bi iznosila oko 64 litre per capita, pri čemu bi Hrvatska bila na 20. mjestu po potrošnji u EU, a time i u prosjeku potrošnje piva u Uniji.  No, u Hrvatskoj je primjetan izniman sezonalni karakter potrošnje piva.

– Analiza tržišta piva u Hrvatskoj pokazuje da je pivarska industrija stabilna, jaka i prosperitetna industrija s uzlaznim trendom. Time pruža siguran temelj za daljnji rast pivarstva, ali i popratnih mu gospodarskih grana. Pivarska industrija u Hrvatskoj, izravno i neizravno, zapošljava oko 28.000 osoba. Jedno radno mjesto u industriji otvara dodatnih 13 radnih mjesta u povezanim djelatnostima. Rastućim trendom otvaranja malih pivovara, te značajnim ulaganjima u nove brendove, industrija se prilagođava sve raznolikijim zahtjevima potrošača, što rezultira sve većom ponudom piva u jeku turističke sezone – kaže direktorica Sektora za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo HGK Božica Marković.

Udruženje pivara pri HGK svojim članstvom u Europskom udruženju pivara zastupa gospodarske interese cijele industrije piva te ima uvid u sve svjetske i europske trendove. Osim što u Hrvatskoj postoji šest većih aktivnih pivovara, hrvatsko tržište bilježi i rastući trend malih tzv. craft pivovara, kojih je trenutno oko 30 aktivnih. Nudeći inovativne i raznolike proizvode, hrvatska industrija piva značajnije se prilagođava zahtjevima europskih potrošača. Novi proizvodi podižu image i kategoriju cjelokupne industrije, što jača potencijal malog i srednjeg poduzetništva i konačno rezultira rastom trenda zapošljavanja, vele u HGK.  ♣

NAJVIŠE UVOZIMO SVINJSKO MESO, KRUH i ČOKOLADU! – Da čovjek ne povjeruje: Hrvatska najviše uvozi svinjsko meso, kruh (???) i čokoladu… U prva četiri mjeseca 2017. uvezli smo, kaže izvještaj iz Hrvatske gospodarske komore, poljoprivredno-prehrambenih proizvoda u vrijednosti od 842 milijuna eura, a izvezli robe u vrijednosti 543 milijuna eura. Najnovija pokrivenost uvoza izvozom je 65 posto, što je neznatno bolje nego u istom razdoblju prethodne godine kada je bilo 64 posto. Uspoređujući prva četiri mjeseca 2017. i 2016. izvoz je povećan za devet posto, dok je uvoz povećan za sedam posto. Negativna bilanca iznosi 299 milijuna eura i povećana je za 13 milijuna eura. Udio poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u ukupnom izvozu roba čini 13 posto, dok u ukupnom uvozu roba čini 12 posto.

Naš glavni trgovinski partner zemlje su EU, kako u izvozu, tako i u uvozu. Tako je na tržište EU izvezeno je 57 posto vrijednosti ukupnog izvoza poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (310 milijuna eura), dok je iz EU uvezeno čak 86 posto vrijednosti ukupnog uvoza (725 milijuna eura). Izvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda na tržište zemalja CEFTA-e u prva četiri mjeseca 2017. čini 27 posto ukupnog izvoza, a uvoz iz CEFTA-e je šest posto ukupnog uvoza.

Naša glavna izvozna tržišta su i dalje Slovenija, Italija, Bosna i Hercegovina, Njemačka i Srbija, dok su glavna uvozna tržišta Njemačka, Mađarska, Italija, Slovenija i Nizozemska.

Prema kategorijama najviše izvozimo ribe (povećanje za sedam posto u odnosu na lani), različite prehrambene proizvode (ista razina), čokoladu, žitarice (povećanje 24 posto), proizvode na bazi žitarica i škroba (povećanje za šest posto), pića i alkoholna pića (povećanje za devet posto). Glavni izvozni proizvodi u prva četiri mjeseca 2017. jesu dakle svježe ribe (tuna), šećer, čokolada, kukuruz, soja u zrnu i sladni ekstrakti.  ♣

Long hot summer

Prof. Attilio Scienza

VINSKA REVOLUCIJA DOLAZI! – Vinska revolucija stiže u Europu!! Upravo sezona 2017. mogla bi biti izvrstan primjer za to, kaže ugledni professor s odsjeka za vinogradarstvo i enologiju Milanskog sveučilišta Attilio Scienza (gle kurioziteta: prijevod  njegovog imena i prezimena mogao bi glasiti Atila Znanosti!).

Klimatske promjene s ekstremima u hladnoći i vrućini i naglim promjenama temperature za desetak i više stupnjeva od danas do sutra na djelu su. Sjevernija područja kontinenta pa i ona gdje prije nije bilo vinove loze mogla bi od ovih novih okolnosti imati i koristi i postati izrazito vinogradarska, međutim južniji dijelovi Europe morat će se što prije reorganizirati u vinogradarstvu, Teško je generalizirati pogotovu npr. za jednu Italiju koja se u obliku čizme velikom dužinom proteže od sjevera prema jugu i na raznim geografskim širinama i pozicijama ima ponešto drukčiju klimu, međutim područja od sjevernih planina zemlje južnije prema Sredozemnom i Jadranskome moru svakako trebaju dobro razmisliti kako dalje.

Giancarlo Pacenti, azienda Siro Pacenti

Valjat će brojne vinograde koji su kroz dugu povijet zbog lakšeg i ekonomičnijeg uzdržavanja i postizanja većih prinosa zauzeli ravnice u nizinskim područjima vratiti na kosine brežuljaka i na veće nadmorske visine, valjat će vinograde podizati i na sjevernijim stranama (tako već rade, znam dobro, ambiciozniji vinogradari/vinari proizvođačli brunella u Montalcinu, primjerice Giancarlo Pacenti – na slici – s posjeda Siro Pacenti), pri obnovi vinograda morat će se više voditi računa na kojim tlima i s kojim podlogama saditi koje sorte, a zacijelo u dosta slučajeva i pribjeći rekonstrukciji nasada na način da redovi od sjevera prema jugu budu postavljeni tako da u doba dana kad je vrućina ljeti najveća lisna masa loze u jednome redu pruža hladovinu grozdu u susjednome redu, vjerojatno će trebati i sniziti uzgojni oblik da grozd bude bliže zemlji i da ga ljeti i u najvećim vrućinama u danu prekriva i vlastita lisna masa stvarajući hladovinu, ali i jače orijentirati se na za neki kraj tradicijske i za taj dio već prilagođene kultivare – za srednji i južni dio Italije prof. Scienza preporučuje veće oslanjanje na toskanski sangiovese i umbrijski sagrantino, koji su sposobniji bolje se nositi sa stresom od vrućina i suše i zadržati i u vrućinama dobru ukupnu kiselost nužnu za svježinu vina, kod nas bi valjda dobrodošla veća sadnja plaveca žutoga, a vjerojatno i moslavca, možda i kakve beline, a opcija je i posegnuti za križancima dizajniranima za podnošenje takvih vrućih prilika, kao što su prije za neka sjevernija područja gdje su zime s vrlo niskim temperaturama kreirani kultivari sposobni podnijeti veće hladnoće. Nije naodmet opredijeliti se i za nešto čemu su pribjegavali naši stari, a to je kreirati vino od više sorata, možda i s različitih pozicija, ali ne kao cuvée (mješavina vina) koji je danas moderan nego berbom više sorata u isto vrijeme i vinifikacijom tih sorata svih zajedno, to je ono što u Austriji, konkretno u vinogorju Beča, postoji kao kategorija zvana Gemischter Satz  ♣

TEMPRANILLO, SANGIOVESE i SAGRANTINO u AUSTRALIJI! – Čini se da neprikosnovena vladavina francuskih vinskih kultivara, posebice onih iz bordoškoga kraja, u Australiji slabi: izvještaj Wine Intelligence Australia kaže da se ukusi potrošača na Petom kontinentu mijenjaju i da osjetno  jenjava interes kupaca konkretno za vinima od merlota, te syraha koji je na neki način postao vinskim simbolom Australije, te da se zanimanje znatno povećava za trima mediteranskim kultivarima – španjolskom temnpranillu, toskanskome sangioveseu i umbrijskom sagrantinu! U skladu s tim novim okolnostima vinski posjedi počeli su merlot i syrah zamjenjivati tempranillom, sagioveseom i sagrantinom. Možda ovaj australski zaokret prema sangioveseu i sagrantinu ima veze i s onime o čemu govori prof. Attilio Scienza vezano uz najnovije iskaze primjene klime i globalnog zatopljenja u Europi!  ♣

NAJBOLJE TALIJANSKE VINARSKE ZADRUGE – Korisno je znati: po izvještaju njemačkog strukovnog vinskog časopisa WeinWirtschaft, najbolje talijanske vinarske zadruge odnosno cooperative po kakvoći vina su Cantina Valpolicella Negrar i pijemontska Vinchio Vaglio Serra. Iza njih su Cantina Valpantena iz Verone, Mezzacorona iz Trentina i Cantina Miglianico iz Abruzza, potom ponovno iz Pijemonta –  Terre del Barolo, pa ponovno iz Trentina –  Vivallis, onda Moncaro iz regije Marche, na devetom mjestu rang liste je Vecchia Cantina di Montepulciano iz Toscane, a na 10. je Santadi sa Sardinije. Dalje, do 20. mjesta, su Vitevis (Veneto), Cantine Tollo (Abruzzo), Settesoli (Sicilija), Castelnuovo del Garda (Veneto), Cva Canicatti (Sicilija), Cantina di Venosa (Basilicata), Cevico (Emilia Romagna), La Vis (Trentino), Colli del Soligo (Veneto) i Citra (Abruzzo).

Pored ovog popisa 20, posebno su, kao najbolje kooperative iz Alto Adigea/Južnog Tirola po kvaliteti istaknuti Cantina Tramin, Cantina Kurtatsch i Cantina Merano Burggräfler.  ♣

JESENSKI ISTRIA WINE & WALK – Tradicionalni proljetni Istria Wine & Walk (zašto ne bi bilo nazvano i na hrvatskome jeziku, primjerice Vino i kultura – korak po korak?) od ove godine dobiva i svoju jesensku priču. Dosadašnji veliki odaziv, iznimna uspješnost, atraktivnost te na kraju i redovito rasprodane kotizacije za ovakvu manifestaciju bili su poticaj Klasteru Sjeverozapadne Istre za organizaciju ovakvog događaja u još jednom terminu u godini. Lokacija je nova, zanimljiva istarska bajka dobila je drugu dimenziju, a svim sudionicima ponudit će pravi kulturni i rekreacijski užitak te užitak i za nepce na prvi dan jeseni.

Naš grad bogat je kulturnom i prirodnom baštinom, a svi dodatni sadržaji koji će biti dio ove manifestacije dat će mu posebnu draž i sigurna sam da će svi sudionici biti i te kako zadovoljni kako rekreacijom šetnjom, tako i ambijentom i eno i gastro-ponudom, kaže Vesna Ferenac, direktorica Turističke zajednice Grada Novigrada-Cittanova.

Jedinstveni ugođaj šetnje uz more s čašom vina u ruci, prolazak podno gradskih zidina Novigrada i kroz starogradsku jezgru, okrjepne stanice s bogatom ponudom istarskih vina i delicija inspiriranim tradicionalnim jelima sjeverozapadne Istre, magične staze kroz maslinike, vinograde i šume – sve to spojeno je u prvom jesenskom Wine & Walku by the Sea koji će se održati 23. rujna. Staza je malo kraća u odnosu na proljetni Istria Wine and Walk, i s obzirom i na manju zahtjevnost pogodna je za svakoga. Start je predviđen u jutarnjim satima u blizini novigradskog hotela Aminess Maestral, gdje će svi sudionici dobiti potrebne upute, te krenuti u ovu jedinstvenu avanturu. Staza dugačka 10 kilometara prolazi i pokraj barokne palače koju je grof Carlo Rigo dao sagraditi 1762. godine kao ladanjsku vilu. Ovaj novigradski plemić ostavio je duboke i trajne tragove u kulturnom životu grada i njegova ostavština samo je dio onoga što će se moći upoznati šetnjom Novigradom čije gradske zidine su sagrađene još u 13. stoljeću. Na okrjepnim stanicama nudit će se jela pripremljena od inćuna, srdela, jela s kapešantama i kanaštrelima, brodet i mnogi drugi ukusni zalogaji dok će u eno ponudi biti popularna vina sedam istarskih vinara – Morena Ivančića, Leonarda Palčića, Stancije Fava, Vina Demarka, Vina Fiore, Vina Mihelić, Vina P&PPervino.

Cilj je u atraktivnom parku u središtu povijesne jezgre, a dolazak je predviđen u kasnijim poslijepodnevnim satima. Tamo se očekuje nastavak eno-gastronomskog druženja za sve sudionike manifestacije, ali i ostale posjetitelje, uz degustaciju jela i vina, prigodnu glazbenu animaciju te degustacijsko-prodajni sajam autohtonih poljoprivrednih proizvoda i suvenira. Organizirat će se i zanimljiva lutrija za sudionike manifestacije, a oni najsretniji sa sobom će ponijeti i trajnu uspomenu.  ♣

KAJ SU JE..LI NAŠI STARI – Kaj su jeli naši stari? Po tradiciji, u Vrbovcu je na prijelazu iz kolovoza u rujan turističko-kulinarska manifestacija pod tim nazivom. Ove godine 37. po redu. Nekoliko prizora koji pozivaju na različite degustacije: dame u narodnoj nošnji nudile su – za 10 kuna komad dovoljan za ručak! – sjajnu netom pečenu bućnicu, odličan uvod u festival bućnice sutradan u Kumrovcu!

A članice Sindikata umirovljenika Hrvatske–podružnica Vrbovec predstavile su se s domaćim kolačima, među njima i s orahnjačom. Ta sjajna slastica neizmjerno užitna za nepce ali i okrjepljujuća i za dedeka i efikasnije djelujuća od afričke šljive što nam je nameće televizija, na žalost kao da je u nas pala u sjenu, čak možda duboko i do svojevrsnog zaborava, naime po slastičarnicama jedva da je se vidi. Fine guze okrenule su se bjelosvjetskim išlerima, sachericama, schwarzwaldicama, ledenim vjetrovima, esterhazicama, nemam ništa protiv tih kolača ali me boli taj naš, rekao bih, maćehinski odnos prema orehnjači kao domaćem kolaču, uz istodobno učestalo busanje o prsa kako je sve hrvatsko najbolje… Pa, naši aduti, pogotovu s obzirom da smo turistička zemlja, jesu upravo (smeđime bogata a žutime siromašna!) orehnjača, zatim makovnjača, a dakako i, kao tipično obilježje drugih krajeva Lijepe naše, rapska torta, makarska torta, imotska torta, rafioli, međimurska gibanica… ima toga još. U Vrbovcu na štandu s umirovljeničkim orahnjačama čuo se komentar: Kad buju pemzije vekše, i sloj smeđega (oraha, dakako) bu deblji, a sloj žutoga (tijesta, dakako) bu znatno tanji…  Poslije dobre okrepe, u staroj selskoj kući poziv na još jednu degustaciju, onu Kaj su je..li naši stari: dedek i, očito, hiperaktivna babica su bogme na kolosijeku stare izreke najprije delo, pa onda jelo

I ove godine humanitarna nota na vrbovečkome glavnome trgu: udruga kuhara Renato koju vodi znani naš chef i akademik kulinarstva Branko Ognjenović nudila je na prodaju jela da bi se skupila sredstva za pomoć djeci s teškoćama u razvoju… Ognjenović je, inače, bio gavni u žiriju koji je ocjenjivao domaća jela izložena na štandovima, a jedan od njegovih prvih asistenata bio je chef Almo Čatlak.

Inače, pokrovitelji vrbovečkog događanja Kaj su jeli naši stari su župan Zagrebačke županije, supokrovitelji Zagrebačka županija, Hrvatska turisticka zajednica, Grad Vrbovec, dakle značajne institucije, a priredba, koja je inače prije 37 godina startala odlično, na žalost je danas u vašarskoj izvedbi. Ima tu posla za dobrog scenografa i dizajnera da se osjetno popravi vizura.

Bilo je svakako potrebno nešto predvidjeti i u obrani od vreline sunca. Ne nešto tek da bude hladovine, nego svakako nešto vezano i uz izložene prehrambene artikle. Suhomesnati proizvodi i sirevi na vrućini znojili su se umjesto da se svjezi smiješe iza stakla rashladne vitrine. Bučino ulje takodjer je patilo. Tko zna s koliko su vrućina, jer nisu bili prodani, stigli sada u Vrbovrc kuleni, salame, kobasice, špek, sirevi, ulje, med… i tko  zna kamo će još poći na sajam ili izložbu ono neprodano što se na otvorenju Kaj su jeli… grijalo na 34 vrbovečka stupnja, a nije se plasiralo. Meso s roštilja presoljeno, valjda zato da bi se više pilo. Nakon takvog slanog krmića krenuo sam, logično, u potragu za najavljenim članovima Udruge vrbovečkih vinara, ali vinare nisam našao…♣

Upravo stigla vruća bućnica: Mia i Anja

BUĆNICA-FEST – Treći Bućnica-fest u Kumrovcu kod tamošnjeg Hostela i uz Staro etno-selo, vrlo decentno organiziran. Domaća atmosfera, domaća pjesma – čak i klapsko pjevanje domaćih vokalista okupljenih uz glazbenika i ugostitelja Branka Grebličkog Venteka u zagorsku klapu Brv, domaća bućnica kao specijalitet Hrvatskog zagorja dakako u prvome planu. Prije podneva – mogućnost besplatnog kušanja bućnice i raznih sireva (izlagala je, među ostalima, i već naširoko znana Veronika desinićka, a u rano popodne, nakon što je stručni žiri – u sastavu Branko Čukelj, član Saveza kuhara Hrvatske i do nedavno potpredsjednik te institucije, inače nekad chef u zagrebačkom hotelu Intercontinental a sada direktor odjela hrane i pića u zagrebačkome Sheratonu, zatim Anita Bočkaj, voditeljica dvorca Miljana (nekad u vlasništvu dr. Kajfeža, sada pod Kamgradom), i ugostitelj Zdravko Klanjčić Rodi – završila svoj posao, na stolove je počela stizati nova tura pladnjeva s bućnicom koja se kroz popodne nudila na prodaju.

Žiri za ocjenu bućnica: Zdravko Klanjčić Rodi, Branko Čukelj i Anita Bočkaj

Šampioni: Grešna gorica i…

…gostilna Šempeter

Evo i tko je izlagao bućnicu i natjecao se s njome za titulu šampiona: Seoski turizam Šumak, hostel Kumrovec, Villa Zelenjak Ventek, Turizam Masnec, Klet Grešna gorica, Vinotočje Hajduk, krčma Kod Starog, Tri užitka, pečenjara Pionirček te, iz Kumrovcu susjedne Bistrice od Sotli u Sloveniji, Gostilna Šempeter Stručni žiri izabrao je dvije šampionske bućnice – onu od Grešne gorice Damira Podboja i onu od gostionice Šempeter u vlasništvu Sreče Kunsta koji je kao poslužavnik za bućnice izabrao – dužicu bačve!

Zagorska klapa Brv, na čelu s Brankom Grebličkim Ventekom i, dolje, Desinečke mažoretkinje

AMBICIOZNI AGRIS – Postalo je moderno imati svoje vino, ne samo za privatnu uporabu nego i za tržište, a – nemati vinograda, pa u nekim slučajevima niti proizvodnog podruma! Već godinama u nas ljubitelji Bakhova nektara raznih profesija koje često čak i nemaju nužno veze s poljoprivredom, konkretno vinogradarstvom i vinarstvom, nastoje kupiti u vinogradima diljem zemlje grožđe i onda od njega proizvesti vino u svojoj kleti. Neki pak ugostitelji koji imaju mogućnost da bolje urede i tehnološki bolje opreme vinski podrum grožđe (pa čak i s jednih pod najboljih vinogradskih pozicija kakve su npr. one u brodskom Stupniku a i na Dingaču!!!) kupuju za vino koje će, nerijetko i bez etikete što govori o porijeklu, dakle anonimno glede vinogorja i moguće čak i vrhunske pozicije, ponuditi gostima u svom lokalu. Neki pak poduzetnici kupuju grožđe i prerađuju ga u svojim podrumima te izlaze na tržište s uredno napunjenim i etiketiranim buteljama sa zakonom određenim oznakama. A neki pak poduzetnici, koji spominju izraz difuzna vinarija i koji nemaju ni vlastiti vinograd a niti podrum, dogovaraju s izabranim vinogradarima/vinarima količinu određenoga vina koju će za njih od svojega grožđa i u svome podrumu proizvesti taj vinogradar/vinar partner, a oni će ga komercijalizirati pod svojom robnom markom.

Riječki marketingaš Boris Lešić, prisutan poslom uvelike i u Zagrebu, osnovao je sa suprugom Jadrankom tvrtku Agris za proizvodnju i plasman autohtonih poljoprivrednih proizvoda – zasad vina – najviše kvalitete, dobivenih, kako objašnjava Jadranka Lešić kao vlasnica Agrisa, od grožđa iz vinograda na ponajboljim vinogradskim položajima u Lijepoj našoj i, u podrumu, vrhunskom tehnologijom na suvremeni način a uz poštivanje tradicije i specifičnosti hrvatskih regija.

Nažalost, na etiketama butelja nigdje nema niti navoda vinogorja a kamo li položaja (piše samo Vino iz Hrvatske; nekad je po Zakonu o vinu na etiketi butelje trebalo biti obvezno napisati detaljan podatak o porijeklu vina), a nema neke od  oznaka kao ZOI ili ZOZP, odnosno uobičajenih i znanih nam oznaka vrhunsko odnosno kvalitetno vino s kzp…

– Tek nakon višegodišnje pripreme osjetila sam da sam spremna proizvesti svoje prvo vino. Suprug Boris i ja, kao veliki ljubiteji plemenite kapljice, godinama smo čitali stručnu literaturu o vinu, pohađali sommelijerske tečajeve, obilazili vinarije, strukovne skupove i sajmove u Hrvatskoj i inozemstvu. Kušali smo različite tipove vina i maštali o danu kad ćemo proizvesti svoju prvu butelju… A to je bilo vino iz berbe 2015., jedno je slavonska graševina a drugo istarska malvazija. Ambiciozni tržišni iskorak ne bi bio moguć bez podrške kvalitetnog tima u proizvodnji gdje stručni dio odrađuju enolozi zagrebačke tvrtke Vinolab na čelu s prof. Leom Gracinom. U prve dvije godine osvojili smo više priznanja struke pa eto očito radimo nešto dobro. U Agrisu želimo razvijati partnerstva s najboljim hrvatskim vinogradarima, održavati najviše standarde kvalitete, a potrošačima osigurati prepoznatljiv proizvod. Našu ljubav prema vinima volimo podijeliti sa čim većim brojem potrošača, a poštenim odnosom između cijene i kvalitete ostati i dostupni čim većem broju vinoljubaca. U prvom stadiju naše proizvodnje koncentriramo se na svježi i mineralni tip vina, a kad u tom segmentu steknemo pravo iskustvo i image na tržištu te kad financijski čvršće stasamo i proširimo i odgovarajuće i za nove izazove opremimo naš vinski podrum koji je u Zagrebu, išli bismo i na vina s dužim odležavanjem u drvu.  ♣

KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 07.2017 – THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

SADRŽAJ/CONTENTS

ATOMSKE TOPLICE OLIMIA • BELJE: DECANTEROVO SREBRO GRAŠEVINI, KOPAČKI RIT i KORMORAN • PLEŠIVICA – GRADILIŠTE • RADIJSKI OSCAR ZA GRGU • In Memoriam: STANKO ČURIN i DOMENICO CLERICO • RADO & DROPI: RAME UZ RAME, te TERMINSKI BLIZU • POVIJEST, SADAŠNJOST i VINO KOD LOVRECOVIH • DVA ZLATA i SREBRO ZA LAGUNAVINA u FRANCUSKOJ • BRANDYRAMO HRVATSKU KAO ZEMLJU KVALITETE • KONFERENCIJA o SIGURNOSTI HRANE • U SMEĆU u RH 380.000 TONA ZDRAVSTVENO ISPRAVNE HRANE! • HRVATSKA KUĆA ZA NAŠU DIJASPORU • ZAGREBAČKA ŽUPANIJA TRAŽI KRALJICU • DANI OTVORENIH BUTELJA PUNI POGODAK • TOPLINSKI VALOVI s DAVOROM ŠTAMBUKOM • SRIJEDA KOD KURTALJA: LJETNI BAŽULJ i ŠIBENSKE LUGANIGE • POŠIP s ANDRINIM POTPISOM • WBWE 2017 • TOP TALIJANSKA VINA • SANGUIS JOVIS u MONTALCINU • STRANCI UVELIKE INVESTIRAJU U BRUNELLO • ANTINORI u ČILEU • PAKLENE VRUĆINE i VINOVA LOZA & VINO

______________________________

Turizam

ATOMSKE TOPLICE OLIMIA!!! – U neko prijašnje vrijeme, u drugoj polovici prošlog stoljeća, i još u nekoj drugoj državi, razvijale su se pod bombastičnim nazivom – Atomske toplice. A onda je nestalo tog atomskog pridjeva. I nastale su Terme Olimia. Termalna voda dakako ostala je, a novi naziv Olimia dolazi od obližnjeg sela Olimje, znanoga po pavlinskom/minoritskom samostanu, ali i po enogastronomiji što počiva na lokalnim namirnicama i na finom virštajnskome vinu (restorani Termi Olimia, turistički objekt Amon, te Jelenov greben…), pa i na lokalno proizvedenoj – čokoladi (Čokoladnica Olimje). Kompleks Termi Olimia u općini Podčetrtek, odmah uz državnu granicu Slovenije s Hrvatskom (kod Zagorskih Sela) zapravo tek sada u punom smislu zavrjeđuje epitet ATOMSKE. I to, napisano velikim slovima.

Adrenalinski tobogani u Termama Olimia i, dolje, u Termama Tuhelj

Čuda su tamo napravljena posljednjih godina na izvorima ljekovite vode u smislu ne tek lječilišnog turizma nego u smislu turizma općenito. Aqualuna, divovski tobogani – adrenalinski raj za kupače… Za goste dubljeg džepa i odvojeni dio u kategoriji pet zvjezdica – glamping, od glamour camping. Što je to, zapravo, glamping? To su šatori prvoligaškog komfora, smještaj kao u hotelu s pet zvjezdica, s prednošću što je svaki šator, okružen zelenilom, poput male obiteljske vikendice, ali i s nečime što vikendice inače u pravilu nemaju – s privatnim jacuzzijem ispred ulaza!… Glampinzi su obično smješteni uz more, rijeke, plaže, a postali su iznimno popularni tamo gdje se s njima spaja vrhunska wellness-ponuda. Terme Olimia slove kao jedne od najprestižnijih slovenskih toplica, koje u svojoj ponudi imaju upravo vrhunske wellness-sadržaje, kažu – najbolje u Sloveniji.  Glamping u Termama Olimia i unutar ograđenog prostora nazvanoga Adria Village naselje je sa 20 luksuznih šatora a objekt je vrijedan oko milijun eura! Boravak s noćenjem u šatoru za dvije osobe – ima i šatora za po četiri osobe – je, čulo se od domaćina, 180 eura.

Glamping u Termama Olimia, noćni prizor i, dolje, šatorsko naselje danju

Jacuzzi pred ulazom!

Spavaća soba u elitnom šatoru: kao u hotelu!

Vrijedi poći do Termi Olimje i do sela Olimje, i po ljeti i u periodu kad tijelo ne vapi za temperaturnim osvježenjem u bazenu. Olimje, koje je navodno niknulo 1015. godine, dakle prije jednog milenija, isprva je pripadalo grofovima von Pellestein. Kroz povijest promijenilo je više vlasnika. Oko 1550. godine dolazi u vlasništvo grofa Tattenbacha, koji je dvorac preuredio u renesansnom stilu, i oko njega je, u strahu od Turaka, dao iskopati duboki obrambeni  jarak.

Godine 1658. dvorac je kupio zagrebački barun Ivan Zakmardy, koji ga je počeo preuređivati za samostan. Darovnicom ga je 1663. predao pavlinskim redovnicima koji su se tamo uselili nakon što su došli iz Lepoglave. Pavlini su od 1665. do 1675. građevinu potpuno pretvorili u samostan te joj dodali lijepu baroknu crkvu. Najzanimljiviji dio crkve je njen oltar, posvećen Mariji svetog Uznesenja. To je jedan od najljepših baroknih oltara u Europi. Godine 1740. crkva uz dvorac Olimje dobila je nova važna obilježja. Redovnik Ivan Ranger oslikao je cijeli prezbiterij, tj. prostor oko oltara. Pavlini su unutar dvorca otvorili ljekarnu, ona slovi kao jedna od najstarijih u Europi. Monasi, koji su dvorac morali napustiti za vrijeme vladavine cara Josefa II, ostavili su u Olimju duboki pečat kulture, umjetnosti i ljekarništva.

Dvorac – pavlinski/minoritski samostan u Olimju

Godine 1805. dvorac je kupila plemenitaška obitelj Attems. Nakon drugog svjetskog rata brigu oko dvorca preuzala je država. Dvorac je 1974. godine znatno ostećen u jakom potresu, no obrzo je obnovljen. U 1990. godini objekt su dobili manja braća reda sv. Franje – minoriti. Oni su sredinom kolovoza 1999. ponovno oživjeli samostan. Danas je dvorac Olimje jaka turistička atrakcija, kako zbog svojega izgleda i povijesti tako i zbog svoje biljne apoteke u kojoj se mogu kupiti lijekovi odnosno ljekoviti pripravci od raznog ljekovitog bilja što se uzgaja oko dvorca. Inače, priča kaže da je za širu popularnost dvorca-samostana što je na listi zaštićene kulturne baštine Slovenije, prilično zaslužan naš liječnik dr. Franjo Kajfež, koji se bavio kreiranjem ljekova i koji je postao poznat po aspirinu.

Općina Podčetrtek uprla je sve snage u to da cijeli svoj teritorij pretvori u atraktivno turističko odredište. Po riječma Zdravka Počivalšeka, svojedobno direktora Termi Olimia a sada ministra gospodarstva Slovenije, želja je čitav kraj sve maltene do Rogaške Slatine formirati u turistički raj s raznolikim oblicima smještaja, te s atraktivnim sadržajima.

Od prije koju godinu Terme Olimia iz Podčetrteka vlasnik je i turističko-rekreacijskog objekta u Tuheljskim Toplicama, sada s nazivom Terme Tuhelj. Tako i Hrvatsko zagorje ima svoj lijepi moderni turistički objekt

Terme Tuhelj u Hrvatskoj i Terme Olimia u Sloveniji do kraja ove te u 2018. energično nastavljaju s investicijama u ponudu. Nakon nedavnog otvorenja Glamping Olimia Adria Village, u Termama Olimia u planu je temeljna obnova bazenskog kompleksa Termalija, radovi će biti u dvije faze a planirano ih je završiti potkraj 2018. Prva faza trebala bi biti realizirana do prosinca 2017. kada bi se otvorio bazenski dio Termalije.

U Termama Tuhelj nakon 12 godina Vodeni planet dobio je adrenalinska pojačanja – vanjski tobogan duljine 120 metara i visine 12,5 metara, te unutarnji tobogan, duljine 55 metara i visine pet metara. U sklopu Vodenog planeta uređen je teren za odbojku na pijesku, a u sklopu vanjske terase Element bara postavljen je poligon za igru djece. Inače, u krugu podzemne garaže u Termama Tuhelj postavljene su dvije punionice za električna vozila, čime su te toplice nastavile djelovati u smjeru održivog razvoja.

Terme Olimia i Terme Tuhelj u ovoj godini bilježe pozitivne turističke rezultate. Terme Olimia u šest mjeseci ove godine posjetilo je 61.846 komercijalnih kupača, a u istom razdoblju ostvareno je 138.484 noćenja što je jedan posto više nego u istom razdoblju prošle godine. Te su terme zabilježile i odlične financijske rezultate, pa je tako u spomenutom razdoblju ostvareno 8,7 milijuna prihoda odnosno sedam posto više nego 2016.

U Termama Tuhelj u šest mjeseci ove godine zabilježeno je 64.808 komercijalnih kupača, te 54.380 noćenja, a to je glede noćenja  21 posto više nego u istom razdoblju prošle godine. Istodobno je realizirano 3,3 milijuna kuna prihoda, što je 16 posto više nego u šest mjeseci 2016. godine.

Terme Tuhelj,, i Tuheljska noć, krajem srpnja

Vrhunac ljetnih događanja u Termama Tuhelj je Tuheljska noć koja ove godine slavi 35. rođendan, te se tome u čast pripremaju i posebni sadržaji. Za najbolju feštu rezervirana je posljednja subota u srpnju. ♣

BELJE – DECANTEROVO SREBRO GRAŠEVINI, KOPAČKI RIT i KORMORAN – Dosta zabrinutosti upravo za posjed Belje u sastavu Agrokora izazvali su nedavni potresi vezani uz spomenutu grupaciju koja je zapala u znatne financijske probleme. Belje je prije relativno kratkog vremena obnovilo vinograde, sagradilo novi moderan veliki podrum za proizvodnju Bakhova nektara, a objektu starog podruma u Kneževim Vinogradima, gdje su bačve za dozrijevanje vina i prostrana kušaonica, dodalo je i vrlo značajnu turističku dimenziju. Doista bi bila golema šteta da sad tu stvari krenu ozbiljnije po zlu. Od

Marijana, Suzana i Ljiljana

tri beljske gracije – glavne enologinja Suzane Zovko, njene kolegica Marijane Nedoklan i direktorice marketinga i turizma Ljiljane Vajda Mlinaček čujem da se bura u Belju stišava i da se što se Agrokora tiče stvari vraćaju u normalu, pa su one optimistične glede budućnosti. Ima međutim nešto drugo što bi moglo i u Baranji prouzročiti problem, a to je – nedostatak radne snage. Kao i drugdje u Hrvatskoj, tako se i tu čuje da je teško naći radnu snagu za vinograd a i za podrum, s jedne strane osobe koje uopće žele raditi, a s druge strane posebice strukovno osposobljene radnike. A iz Hrvatske gospodarske komore javljaju da su trenutno u nas nezaposlene 171,044 osobe (u turizmu npr. nedostaje 2700 djelatnika!). Suzana Zovko veli da je barem što se tiče Belja u ovome segmentu, unatoč brojnim odlascima mladih u druge sredine a naročito u inozemstvo, situacija zasad još dobra, jer ima zasad dovoljno starijih i u radu iskusnih osoba na koje se moguće osloniti, problem je međutim što će i kako će biti ako se stvari u državi hitro bitno ne promijene, kad te već zrele ljude shrvaju godine i umor…

Suzana, Marijana i Ljiljana ovih su dana medijima predstavile novu berbu (2016) graševine (Graševina kvalitetna 2016 od Vina Belje osvojila je ove godine  srebrnu medalju na ocjenjivanju Decanter World Wide Award!) te roséa, ali i Graševinu 2015 Goldberg, te Cabernet sauvignon 2014 – i u sezoni koju vinogradari ne pamte kao dobru Vina Belje je brižnom selekcijom grožđa s pojedinih pozicija uspjelo dobiti vrlo dobar crnjak međutim u sasvim maloj količini (5500 litara) za takvog proizvođačkog giganta. Posljedenje vino na degustaciji toga dana bila je Frankovka 2012. Desert na kraju! Jako lijepa kapljica, uz graševinu kao bijelu perjanicu svakako bi upravo frankovku – ovaj uzorak iz 2012 to pokazuje i te kako – trebalo među crnjacima iz toga dijela Lijepe naše gurati kao perjanicu kuće i teritorija. Kao originalni aduti kraja (naime chardonnaya, merlota, caberneta ima posvuda, situacija je tu na tržištu poprilično zagužvana!) baš graševina i frankovka kao kraljice područja mogu odigrati značajnu ulogu i u turističkom segmentu, na koji se u Baranji sve više polaže pažnja.

Dvorac Eugena Savojskog u Bilju, gore, te, dolje, dvorac obitelji Esterhazy u Dardi

Crvena paprika!

– Priča o beljskim vinima počinje u vlastitim vinogradima na Banovom brdu, kroz čije pejzaže vijuga jedna od najljepših vinskih cesta u Hrvatskoj, dugačka gotovo osam kilometara. Vidikovac na Banovom brdu okružen je tisućama i tisućama čokota vinove loze i pravo je mjesto za predah i uživanje u pogledu na zeleno more vinograda, te, dolje, na baranjsku ravnicu – kaže Ljiljana Vajda Mlinaček, i dodaje: – U obilazak Vinske ceste kreće se iz turističkog prijemnog centra. Najmanje četiri su punkta obvezna za posjet. Jedan je dakako stari podrum Vina Belje, ukopan u brdo u središtu Kneževih Vinograda, objekt koji se po prvi put spominje davne 1526. godine. Ovo fantastično zdanje iza svojih teških vrata skriva tri etaže dugačkih hodnika ispunjenih bačvama od najboljeg slavonskog hrasta. Najveći je to i najimpozantniji vinski podrum u Baranji, ali i u cijeloj regiji. U kušaonici starog podruma moguće je blagovati te kušati, i to i uz stručno vodstvo, beljska vina, a postoji i mogućnost kupovine za ponijeti doma i vina i raznih lokalnih delikatesa poput kobasica, slanine, kulena, sira. Drugi punkt koji vinoljubac treba vidjeti je novi proizvodni pogon, najmoderniji vinski podrum ne samo u Baranji nego i šire, a smješten također uz trsje ali izvan samog mjesta Kneževi Vinogradi. Treći pak punkt je Villa, isto okružena vinovom lozom, a predviđena za ekskluzivnije eno-gastro programe. A četvrto odredište svakako je jedinstveni ambijent parka prirode Kopački rit, bogat životinjama, posebice pticama. Lutajući Baranjom nailazi se i na nekoliko lijepih dvoraca, npr. onaj od obitelji Esterhazy u Dardi, pa onaj od Eugena Savojskoga u Bilju…

Baranjska atrakcija – kotlići za fiš

Za odmor i užitak u širem spektru baranjskih delicija i vina preporučuje se restoran Kormoran, koji se nalazi upravo unutar granica Kopačkog rita, uz veliki park sa stazama za šetnju, te uz prostrane zelene površine i dječje igralište. U Kormoranu je vrhunska ponuda baranjskih gastro-aduta koji se spravljaju na otvorenim ognjištima i u kotlićima. Baranjski kulen i kobasice, obvezna ljuta crvena paprika, specijaliteti od divljači i slatkovodne ribe, mesna jela prigotovljena na tradicionalni način… Među najpopularnijim jelima: fiš paprikaš s domaćom tijesteninom, šaran u rašljama, šaran na baranjski, perkelt od soma, čobanac od divljači i filet jelena na baranjski…

Vinski podrum i smještaj: Kolar, u Suzi

Za noćenje, smještaj? Ivica i Marica u Karancu, a i vinsko-turistički objekt obitelji Kolar u Suzi…♣

Velimir Korak

PLEŠIVICA – GRADILIŠTE – Ovo je najljepše radilište od svih gradilišta na kojima smo dosad bili, kažu karlovački građevinari koji na jednom od vidikovaca u selu Plešivica ponad Jastrebarskoga rekonstruiraju objekt vinogradarsko-vinarske obitelji Velimira i Mirjane Korak.

Koraci, koji su prije koju godinu osjetno proširili i modernizirali vinski podrum, te koji su za prihvat gostiju imali lijepu kušaonicu s kaminom međutim nisu bili otvoreni i kao klasičan restoran, odlučili su se sada kad je mlađa generacija stasala – sin Josip završio je na fakultetu enologiju i duboko je već uz oca uključen u obiteljsku proizvodnju plemenite kapljice, sin Bernard duboko je pak u kuharstvu i već duže vrijeme radi uz cheficu Priscu Thuring u renomiranom zagrebačkom restoranu Dubravkin put, a kćerka Vera duboko je u marketingu – najozbiljnije posvetiti i

Mirjana uz roštilj

Josip Korak

ugostiteljskome segmentu, pa su prije nekoliko mjeseci krenuli u adaptaciju objekta, na način da urede restoranski prostor za najviše pedesetak komforno smještenih osoba (ne žele masu nego kakvoću i posebnost, osobnost; klein aber fein, rekli bi Nijemci), da urede dovoljno veliku i modernu kuhinju te, pored, vinoteku, a na katu su predvidjeli dvije vrlo prostrane prostorije od kojih bi jedna služila za razne prezentacije, konferencije, predavanja…. Objekt, koji je već posve pod krovom i u to ime

Bernard Korak i Prisca Thuring

nedavno je puknulo nekoliko pjenušaca–prvijenaca u produkciji vina Korak (bijeli i rosé brut nature), trebao bi biti dovršen i u funkciji do kraja ove godine, kaže pater familias Velimir Korak.

Obitelj Korak je inače upravo izašla odnosno izlazi na tržište s vinima novih berbi, riječ je o sauvgnonu 2016, rajnskom rizlingu 2016, chardonnayu 2015 sur lie, šest mjeseci u drvu maceriranom rajnskom rizlingu 2015, te crnom pinotu iz 2015, što se tiče syraha vani je već neko vrijeme s berbom 2013.

∎ Također na Plešivici, u selu Donji Pavlovčani, još jedna obitelj koja vinom pronosi dobar glas Plešivice, gradi! Riječ je o obitelji Šember što ulazi u proširenje podrumskih kapaciteta, Zdenka Šembera i njegova oca Stjepan zatekao sam na mjestu na kojemu treba niknuti građevina. Šemberi su projektom za novi podrum aplicirali za sredstva iz europskih fondova i dobili su zeleno svjetlo. Novi podrumski objekt bit će na površini 20 m X 8 m, i na dvije etaže. S obzirom da i Šemberi, kao i Koraci, proizvode više različitih tipova vina – mirna bijela i crna te jantarna, i pjenušce (bijeli i ružičasti), i s obzirom da dio njihovih vina zahtijeva duže dozrijevanje i odležavanje, novi prostor bio je nužan. ♣           

RADIJSKI OSCAR ZA GRGU – Urednik na Hrvatskome radiju Ljudevit Grgurić Grga u lipnju je u New Yorku primio Brončani mikrofon, nagradu što se smatra svojevrsnim radijskim Oscarom. Odličje je dobiveno za emisiju Svijet ne bi postojao bez čuda, u kojoj je intervjuirani gost bio ugledni filmski producent i oscarovac Branko Lustig. On je govorio o strahotama što ih je kao dijete proživio u nacističkim logorima smrti. Nagrada Brončani mikrofon dodjeljuje se na osnovi prosudbe stručnoga ocjenjivačkog suda u čijemu je sastavu gotovo 150 vrhunskih radijskih profesionalaca najuglednijih radijskih postaja i radijskih servisa iz cijeloga svijeta. Bravo Grga, čestitke!

Prije koji dan u HRT-ovu radijskome studiju Zvonimir Bajsić održana je svečanost u povodu dodjele spomenute nagrade. Ideja Ljudevita Grgurića Grge bila je da tog svog radijskog Oscara daruje Branku Lustigu, da se kipić nađe u društvu s pravim Oscarima u Lustigovoj riznici trofeja. Grga – inače svestrani majstor koji se inače kao voditelj iskazao u više navrata na velebnim eno-gastro događanjima Atelje okusa u organizaciji časopisa Svijet u čaši – je, naime, smatrao da je zapravo Lustig svojim prikazom događanja u logorima najzaslužniji da ima na nekoj od svojih polica i taj Brončani mikrofon, ali Lustig je ustrajao u stavu da je odličje u punoj mjeri zavrijedio baš Grga jer je svojim briljantnim vođenjem intervjua izvukao sve ono što je relevantno za upečatljivu priču. Grgurić je inzistirao da Lustig preuzme kipić, zamalo je na pozornici došlo do prepirke oko kipeca, i onda ga je Lustig preuzeo od Grge, da bi ga – sad on kao vlasnik – vratio Grgi! Susret je završen u kompromisnome tonu: Lustig je najavio otvaranje Muzeja holokausta u Zagrebu i predložio je da kipić nađe mjesto u muzejskoj postavi…  ♣       

________________________________

In Memoriam: STANKO ČURIN

Kaže sveučilišni profesor: Život je vlak, i ne znaš ni kad ćeš u njega ući, niti kad ćeš izaći. Postaja podzemne željeznice: Trsje-Kog. Uz ulaz u podzemnu mnoštvo ljudi. Zastave, puhački orkestar, svečani ispraćaj. I priroda je znala da se u tim trenucima nešto važno događa. Nebo se na horizontu od azurnoga najednom zacrnilo, odozgor se začula buka nalik na onu koju stvara vlak u vožnji. Iznad Trsja-Kog postupno se zasivilo, i, najednom, neobično – glavnina oblaka kretala se u jednome pravcu, a jedan manji zasebni nešto tamniji oblak polagano je zaplovio na drugu stranu! Buka je prestala, putnik iz podzemne otplovio je… I počeo je pljusak koji se pretvorio u snažnu tuču. S neba su poslani kiša koja ispire i kuglice leda kao upozorenje… Začas se nebo ponovno zaplavilo, sunce zasjalo. Otputovao je Stanko Čurin, nevelik stasom ali veliki čovjek, skroman a dušom tako bogat, vinogradar i vinar koji je proizvodio izvanredna vina ali koji je više kušao nego pio, lovac koji nije ustrijelio životinju, osoba koja nije bila fakultetski obazovana ali – opet kaže sveučilišni profesor – bio je profesor!

Poznavao sam ga dugo, čast mi je uvijek bila podružiti se s njime… Najprije sam kod njega, kad mi je te davne godine u svom podrumu otvorio bočicu predikatnog šipona, spoznao što to sorta moslavac, šipon, furmint može dati… I opet, kako je lijepo na postaji trsje u Kogu rekao sveučilišni profesor: Stanko, otišao si zauvijek, ali si i – ostao s nama zauvijek! ∎

___________________________________

In Memoriam: DOMENICO CLERICO

Otišao je Domenico Clerico, vinogradar i vinar, majstor Barola, Barolo Boy, jedan od najznačajnijih protagonista ne samo pijemontske, nego i talijanske a i međunarodne vinske scene. Godine 1976. preuzeo je vodstvo nad manjom obiteljskom vinarijom i od nje stvorio respektabilan pogon s proizvodnjom od oko 100.000 boca i s proizvodima prisutnima na 40 različitih tržišta u svijetu. Najpopularnija njegova vina: Barolo Pajana i Barolo Mentin Ginestra.

Pamtim ga po izjavi da je za proizvesti dobro vino nužan inteligentan i radišan seljak (un contadino intelligente) a ne puno filozofije i čarobiranja, te po grubim rukama zemljoradnika, po živahnim očima i toplom osmijehu. I stalno spremnog za zdravicu i šalu. Dok ga nije načela bolest… Dugo se nije predavao, sad je, eto, podlegao. Posljednji moj susret s njime bio je na veronskom Vinitalyju 2017. Tada me ponudio s meni jednim od najdražih njegovih barola, ali i barola općenito – Barolom Per Cristina.  Najbolje što je moglo biti za ono što tada dakako nisam znao u datum ali što se po njegovu izgledu kao nešto skoro dalo naslutiti – za posljednji pozdrav … RIP. ∎

_____________________________________

Vinski festivali

Rado Stojanovič i Ivan Dropuljić

RADO & DROPI: RAME UZ RAME, te TERMINSKI BLIZU – Susret dvaju direktora dvaju najznačajnijih vinskih festivala u regiji – Rade Stojanoviča sa Slovenskog festivala vina u Ljubljani i Ivana Dropuljića sa Zagreb Vino.coma. Obojica s novostima: Dropuljić, koji je, s obzirom na golemi interes izlagača da nastupe na njegovoj manifestaciji, razmišljao o tome da za Zagreb Vino.com napokon pronađe drugi hotel s većim raspoloživim prostorom od onoga što ga ima u Esplanadi, ipak i u 2017. ostaje u Esplanadi, upravo je potpisao ugovor s tim hotelom za priredbu posljednjeg petka i subote u studenome. Rado Stojanović, koji pak nema problema s prostorom, pohvalit će se jubilejem od 20 godina (čestitke!) i, u povodu visoke obljetnice, sa specijalnim programom. Slovenski festival vin, koji je u terminu 17. i 18. studenoga, dakle tjedan prije Zagreb Vino.coma, glavninom će se odvijati u elitnim ljubljanskim hotelima Union i Slon, a u nekim segmentima još i u Modnoj hiži, Cankarjevom domu, te hotelu Lev. Stojanović bi na svom festivalu uz klasične sudionike rado kao izlagače okupio više drugih relevantnih festivala Bakhova nektara iz Slovenije i susjednih joj država, konkretno Pomurski sajam/Ocjenjivanje vina, Salon traminaca, potom Salon sauvignona iz Ptuja, Festival frankovke iz Sevnice, festival Malvazije iz Portoroža i porečku Vinistru, Orange Wine festival iz Izole, pa Salon pjenušavih vina/penina iz Ljubljane i Zagreba, Zagreb Vino.com, zatim Beogradski salon vina iz Hyatta, salon vina iz Banja Luke, te još neke festivale iz Italije, Austrije i Mađarske. Predvidio je i smotru vinara i vina koji su osvojili medalje najvećeg sjaja na najznačajnijim ocjenjivanjima vina u Sloveniji i u inozemstvu.  U suradnji s Lidlom dogovara i reviju vina mladih vinara (do 30 godina starosti) koji svoje butelje plasiraju upravo preko tog, spomenutog trgovačkog lanca…♣

POVIJEST, SADAŠNJOST i VINO KOD LOVRECOVIH – Sveti Urban u Međimurju, Stanetinski vrh: tu, na nekadašnjem posjedu Zrinskih, gdje se još i te kako dobro drži jedan od nekad ukupno osam vinskih podruma znamenite obitelji Zrinski, spominjan još od 1522. godine, te gdje je i lijepa tradicijska drvena seoska kuća iz 1989. što služi kao kušaonica, stoluju Lovreci: Franjo Lovrec, profesor glazbe, sada u mirovini, supruga mu Ljiljana, te njihova djeca sin Krešimir i kerka Jasna. Miješaju se tu povijest, sadašnjost, glazba, likovna umjetnost, etnografija i vino, naime i Krešimir i Jasna završili su i glazbenu školu, Krešo je od oca preuzeo brigu o vinogradima, podrumu i vinu, a Jasna je aktivna u marketingu, u vinskom podrumu postavljena je izložba Etno-zbirka Lovrec sa starom vinskom prešom iz 1847. kao eksponatom-zvijezdom, interijer drvene kuće-kušaonice osmislio je akademski kipar Marijan Kelčec, a u tome prostoru se inače organiziraju i glazbene večeri…

Sasvim gore: podrum obitelji Lovrec, nekad inače u vlasništvu čuvenih Zrinskih, odmah iznad: Krešo uz bačve, te dolje eno-etno-zbirka Lovrecovih i sasma dolje drvena kuća koja služi kao kušaonica

Franjo Lovrec jedan je od pionira suvremenog međimurskog vinogradarstva i vinarstva, sudjelovao je i u osnutku udruge međimurskih vinogradara i vinara Hortus Croatiae. Vinogradi koji se uzdižu i do 328 metara nadmorske visine te protežu Stanetinskim vrhom Pri zidu, te pozicijama Pernjak, Jugovčak, Kozlovčak i Tobakan obuhvaćaju oko 36.000 trsova u vlasništvu i 12.000 trsova u najmu od članova šire obitelji. Prof. Lovrec veli da bi volio kad bi se broj trsova zaokružio na oko 50.000, više ne bi odgovaralo jer izgubila bi se obiteljska kontrola i imanje bi otišlo prema industrijskim vodama.

Krešimir i Franjo Lovrec uz njihova vina

Lovreci se bave chardonnayem, pinotom sivim, silvancem zelenim, sauvignonom, muškatom žutim, rizlingom rajnskim, tramincem mirisavime od bijelih sorata i merlotom, cabernet sauvignonom i syrahom od crnih. Vina su jednosortna, osim crnjaka nazvanog Viteško vino, sastavljenoga od cabernet sauvignona i syraha. Neobična mješavina dvaju kultivara iz tradicijski različitih uzgojnih zona – u Međimurju, na krajnjem sjeveru Hrvatske! Trebalo je odvažnosti odnosno neke intuicije za takvu kombinaciju i to baš u Međimurju, ali eto vino je dobro uspjelo, Krešo i Franjo štaviše sve su zadovoljniji njime jer, vele, klimatske promjene s globalnim zatopljenjem učinile su to da se i u našim sjevernijim krajevima mogu s uspjehom u smislu kvalitete dozrijevanja uzgajati i neke crne i porijeklom južnije sorte koje su nekad tu bile nezamislive…♣

DVA ZLATA i SREBRO ZA LAGUNA VINA U FRANCUSKOJ! – Dva zlata za Vina Laguna na natjecanju u Francuskoj: Castello Festigia 2013 i Cabernet  Sauvignon Festigia Riserva 2011  osvojili su zlatne medalje na Les Citadelles du Vin 2017, ocjenjivanju održanom u Bourgu u Francuskoj. Srebrnom medaljom nagrađen je Castello Festigia 2015. To su jedina vina iz Hrvatske nagrađena s dvjema zlatnim i jednom srebrnom medaljom na Les Citadelles du Vin na kojemu je sudjelovala 31 zemlja, ukupno su kušana 1074 uzorka, a vrednovalo ih je više od 500 stručnjaka za vino. Vina Laguna na ovom natjecanju su prisutna već četvrtu godinu za redom, a u izrazito jakoj konkurenciji do sada su okrunjena sa 10 medalja, od čega osam zlatnih i dvije srebrne. ♣

Iz Hrvatske gospodarske komore

BRANDYRAMO HRVATSKU KAO ZEMLJU KVALITETE U HGK je održana tematska konferencija na temu Brandiranje Hrvatske. Pa, evo što je tamo, po izvještaju dobivenome od HGK,  rečeno:

Koncept zemlje porijekla postaje najviše istraživani koncept, a sinergija gospodarstva s nacionalnim identitetom izuzetno važna. Nekim državama karta nacionalnog identiteta omogućuje željenu konkurentnost, rekao je na toj tematskoj konferenciji profesor Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu Božo Skoko tijekom panel-rasprave Koliko vrijedi oznaka Made in Croatia na globalnom tržištu. Skoko je spomenuo švicarski križić kojim je obilježen svaki švicarski visokokvalitetni proizvod, dok Njemačka automobilska industrija ističe nacionalni identitet kao dodanu vrijednost svojih proizvoda.

Brandiramo Hrvatsku kao zemlju kvalitete. Hrvatska je poznata kao lijepa, a sada želimo da bude i kvalitetna. HGK je to popratila Projektom vizualnog označavanja kvalitetnih hrvatskih proizvoda. Danas je 215 proizvoda ili usluga nositelj znakova kvalitete HGK, rekao je predsjednik Hrvatske gospodarske komore Luka Burilović, te dodao da država mora sinergijski uključiti sve institucije i da jedna središnja točka mora raditi na brandiranju zemlje. Provodili smo i akciju BeCROative za upoznavanje ljudi s Hrvatskom kao rodnom zemljom izumitelja koji su promijenili svijet, a projektom Vina Croatia objedinili smo svoju vrhunsku vinsku ponudu, radi jačanja konkurentnosti, kazao je Burilović.

Predsjednik Uprave Podravke Marin Pucar iznio je da se treba definirati arhitektura branda, a mi nemamo nikoga tko bi upravljao njegovom ukupnošću. U cijelom svijetu možete naći Podravkine proizvode. Ovo je prilika da se brandiramo kao destinacija gdje se proizvodi kvalitetna hrana koja ima ukus i doživljaj, a dok se istovremeno sve industrijaliziralo mi imamo jezgru iz koje možemo izvući povlastice, istaknuo je Pucar te dodatno naglasio doprinos sportaša i turizma brendiranju Hrvatske.

Turizam je jedan od najjačih aduta za brendiranje Hrvatske, i ministar turizma Gari Cappelli naglasio je da moramo definirati što točno želimo s turizmom. Što se tiče dolazaka gostiju u Hrvatsku – ima ih mnogo i suočeni smo s problemom oko prihvata gostiju. Bilo bi nam lakše kad bismo imali nešto poput Ikee da nam brandira turizam. Danas smo najviše brandirani kulturom. Sam Dubrovnik je muzej u koji ne naplaćujemo ulaz, rekao je Cappelli i spomenuo nedavni zajednički projekt u Mađarskoj gdje su se predstavili kvalitetni županijski OPG-ovi i kada su Mađari komentirali kako je zanimljivo koliko su puta bili u Hrvatskoj, a da nisu čuli za toliko dobrih proizvoda.

Suradnja institucija u ovom je smislu nužna, i na lokalnoj i na državnoj razini. Poruke ne smiju biti proturječne, istaknuo je veleposlanik RH u Maroku Zvonimir Frka Petešić, naglašavajući značaj kravate kao branda i niz inovacija zahvaljujući kojima moramo biti prepoznatljivi. To bi pomoglo našim tvrtkama da lakše posluju na ciljanim stranim tržištima.

Skoko je još kazao da raste osviještenost potrošača o zemlji podrijetla te da tvrtke mogu raditi vrhunske proizvode, ali je ključno da ih država izgrađenim imageom podupre. Burilović je istaknuo da se gotovo 70 posto razmjene događa sa zemljama EU, što znači da imamo kvalitetu, dok se, s druge strane, moramo brinuti i o ulasku mnoštva nekvalitetnih proizvoda u Hrvatsku.

Cappelli je rekao i to da je promašena funkcija turističkih zajednica te da će se to sada u potpunosti mijenjati. Promociju našeg turizma moramo prilagoditi svakom inozemnom tržištu zasebno. Engleze ne zanima promocija pojedinih hrvatskih regija i županija, već Hrvatska, dok Austrijanci znaju svako mjesto na obali. Skoko je konstatirao važnost vizualnog identiteta kod brendiranja koji još nije zahvatio korporacijski sektor te je naglasio da se mi na razini Hrvatske još nismo dogovorili u čemu želimo biti konkurentni u svijetu. ♣

Marijan Katalenić

KONFERENCIJA o SIGURNOSTI HRANE – U Opatiji je održana 11.Konferencija o sigurnosti hrane.

Dok novinski naslovi govore o salmoneli, o prodaji sumnjive hrane i mesa starog 40 godina, industrija hrane šuti. To je loša i pogrešna poruka, rekao je tamo Marijan Katalenić, bivši voditelj Odjela za zdravstvenu ispravnost hrane Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

Katalenić je upozorio na to da industrija sama mora napraviti preinake, inače će izgubiti kupce. Gubitak povjerenja u hranu previše košta. Sadašnji sustav označavanja hrane ne jamči da je proizvod nutritivno vrijedan, i toga smo svi svjesni. Iako se na deklaracijama sve više ističe da su u proizvodnji rabljeni prirodni sastojci, stvarnost nije uvijek takva kakvom se prikazuje. Prirodna bojila, primjerice, jesu nastala od prirodne sirovine, ali su često morala proći težak tehnološki postupak.

Vlatka Vrdoljak Muheljić

Trendovi se mijenjaju, potrošač danas traži da proizvod sadrži sastojke korisne za zdravlje, da bude pouzdan i da pruža zadovoljstvo, izjavila je Vedrana Jurčević Podobnik iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Rijeka.

Vlatka Vrdoljak Muheljić iz Ministarstva poljoprivrede rekla je da će nova Uredba o službenim kontrolama EU, s primjenom od prosinca 2019., propisivati počiniteljima obmanjujuće prakse financijske sankcije za koje vjeruje da će visinom biti obeshrabrujuće za svaku daljnju pomisao na obmanjivanje. Dodala je i da će ista uredba štititi i zviždača koji će prijavljivati takve prakse. ♣

U SMEĆU 380.000 t ZDRAVSTVENO ISPRAVNE HRANE! – U Hrvatskoj se godišnje baci 380 tisuća tona hrane, a na razini čitave EU količina se penje do oko 88 milijuna tona. Istodobno statistike predviđaju da svakomu četvrtom Europljaninu prijeti glad. Činjenica da najviše hrane u otpadu završi iz kućanstava veliki je paradoks, ta  svako kućanstvo – najviše novca izdvaja baš za hranu.

O tome kako smanjiti i spriječiti bacanje te pospješiti donaciju hrane raspravljalo se na Okruglom stolu na 11. Konferenciji o sigurnosti i kvaliteti hrane u Opatiji, u organizaciji HGK i pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravstva i Ministarstva poljoprivrede.

Više od 53 posto bačene jestive, zdravstveno ispravne  hrane dolazi iz kućanstava, a tvrtkama je donacija hrane najčešće ili preskupa ili prekomplicirana, upozorila je Marija Batinić iz Ministarstva poljoprivrede, te istaknula da brojne trgovine višak hrane ne doniraju iz straha da će se ona neispravno distribuirati. Drugim riječima, u slučaju trovanja krajnjega korisnika slijedi tužba koja bi mogla narušiti brend tvrtke.

Patrick Alix, Lettemieke Mulder i Tina Debeljak

Kao jedno od mogućih rješenja ovog problema glavni tajnik Europske federacije banaka hrane Patrick Alix predlaže nam osnivanje banke hrane koju Hrvatska još nema i za čiju je uspostavu potrebno vrijeme, a i žurna prilagodba postojećeg zakonodavstva primateljima. Donacija ne smije biti skuplja od bacanja, istaknuo je Alix, dodajući da se donatorima moraju davati porezne olakšice i poticaji. Alix je kao primjer naveo zemlje u kojima donator dobije 60 posto vrijednosti onoga što je donirao.

Sintija Perinić Šarić iz Porezne uprave Ministarstva financija veli da su prvi koraci učinjeni početkom svibnja ove godine uvođenjem poreznih olakšica za poslovne subjekte koji se odluče donirati hranu. Cilj olakšica jest zaštititi okoliš, spriječiti uništenje hrane, ali i pomoći krajnjim primateljima, kazala je Perinić Šarić i upozorila da ograničenja za ove olakšice postoje jer EU direktive zasad ne dopuštaju drukčije.

Porezne olakšice nisu uvijek motivacija. Moramo raditi na tome da donacija hrane postane čin koji daje prestiž u društvu, da se osjećamo sretnije, da odgovorno poslujemo, istaknula je Marija Batinić. Naglasila je da moramo razmišljati o tome da nije samo ta jedna trećina svega što se proizvede a završi kao otpad bačena hrana. Tim bacanjem zdravstveno ispravne hrane je uzalud bačena i jedna četvrtina vode te iskorišteno zemljište veličine Kine… Zato nam je potrebno unaprjeđenje sustava i prikupljanja i obrade podataka o otpadu hrane, rekla je Batinić i podsjetila da je 2015. donesen prvi Pravilnik o uvjetima, kriterijima i načinima donacije hrane i hrane za životinje, upravo da bi se uspostavio sustav donacije.

Da pomaka od tada ima potvrdila je voditeljica Socijalnog dućana Crvenoga križa Tina Debeljak. Iznos skupljene hrane Socijalnog dućana 2015. bio je 345 tisuća kuna, a već 2016., nakon donošenja Pravilnika, ukupna vrijednost svih donacija je više od tri milijuna kuna, u količini hrane to je 185 tona. Samo u prvoj polovini 2017. vrijednost donacija kretala se  oko više od dva milijuna kuna. Voditeljica je istaknula i manjkavosti Pravilnika koji, kako navodi, jest omogućio otkup hrane, ali je mnogo toga previdio. Ne postoji organizacija na terenu, niti potpora za distribuciju. Neke se organizacije ne upisuju u registar donora jer ne žele preuzeti odgovornost zbog nedostatka tehničkih uvjeta i opreme za odvoz i dijeljenje hrane, rekla je Debeljak.

Kako se s bacanjem i doniranjem hrane nose ostale zemlje EU otkrila je direktorica Odjela za održivost i politiku proizvoda Eurocommerca Lettemieke Mulder.

Neki od savjeta koje dajemo građanima odnose se na to što znači najbolje upotrijebiti do ili na educiranje o tome kako iskoristiti ostatke hrane kao novi obrok,  kako napraviti novi obrok od ostataka. Hrana koja možda nije privlačna može biti i nutritivna i zdrava. Postoje i edukacije za zaposlenike trgovačkih lanaca, o tome kako iskoristiti hranu netom prije isteka njena roka trajanja. Europljanima je i sve privlačnija praksa koja je u SAD-u ustaljena, a to su tzv. doggy bags, vrećice odnosno zamotuljci u koje restorani pakiraju ostatke hrane gostima za ponijeti, rekla je Mulder. ♣

Hrvatska kuća-Materina priča: uzvanici

Mina Petra pobrinula se i za domaće kolače – orehnjaču i makovnjaču

HRVATSKA KUĆA ZA NAŠU DIJASPORU – Zagreb je u drugoj polovici srpnja okupio brojne pripadnike hrvatske dijaspore iz čak 31 zemlje svijeta. Bilo je to u sklopu 4. Hrvatskih svjetskih igara. Uz natjecatelje-amatere u raznim sportskim disciplinama stigli su i njihovi roditelji i rodbina… tako da je posjet bio zaista velik. U Zagrebu su za pripadnike naše dijaspoore priređeni različiti sadržaji i izvan sportskih terena, a eto jedan od njih bio je prijem grupe naših iseljenika, uvelike onih iz SAD i Kanade, u Hrvatskoj kući – Materina priča što je u središtu Metropole vodi Mina Petra. U interesantnom ambijentu s mnoštvom etnografskih izložaka, uz šetnju pjesmom cijelom Hrvatskom pod vodstvom popularnog Međimurca Mirka Švende Žige, te uz domaće kolače (orahnjača i makovnjača), međimurske pjenušce Sebon (vlasnik tvrtke Goran Horvat iz Banfija veli da mu je Žiga – na slici nazdravljaju – partner, ali nije mi specificirao da li partner u proizvodnji ili u potrošnji, ili oboje) i plešivička mirna vina obitelji Korak, gosti su se osjećali, kako su rekli, iznimno ugodno, nisu propustili priliku da i zaplešu. Lijepoj večeri svojom nazočnošću i predstavljanjem časopisa te najnovije knjige Hrvatska tradicijska kuhinja pridonijela je i revija Svijet u Čaši/Atelje okusa…♣

Mirko Švenda Žiga u punom zamahu. Dolje: Žiga i Gordan Horvat Sebon: točili su se pjenušci Sebon, te mirna vina sauvignon i rajnski rizling od obitelji Korak

Lucija Šember

ZAGREBAČKA ŽUPANIJA TRAŽI KRALJICU! – Nekad bi se reklo da kraljica abdicira, a danas se moderno veli da joj – ističe mandat. Tako Luciji Šember iz poznate plešivičke vinske obitelji Šember uskoro ističe mandat i Zagrebačka županija raspisala je natječaj za nasljednicu krune u 2018. godini.

Vinskom kraljicom može postati djevojka između 20 i 28 godina, državljanka Republike Hrvatske s prebivalištem na području Zagrebačke županije. Njezina dužnost tijekom sljedeće sezone je promoviranje županijskih vina, vinogradarstva i vinorodne regije Zagrebačke županije. Vinska kraljica svojom osobnošću treba simbolizirati županijsku i hrvatsku vinsku kulturu, vinogradarstvo i vinarstvo s ciljem širenja kruga potrošača i prijatelja vina i vinorodnih područja.

Posebno imenovani stručni sud, na temelju Pravilnika o izboru Vinske kraljice i provedenog natječaja, izabire Vinsku kraljicu Zagrebačke županije po pokazanima općoj kulturi, te znanja o vinu općenito pa i o vinima i jelima Zagrebačke županije kao i o njihovom sljubljivanju, ali i po poznavanju vinogradarsko-vinarske tradicije i običaja. Ocjenjuju se, dakako, i šarm i javni nastup…

Iz Zagrebačke županije pozivaju sve zainteresirane djevojke da se jave na natječaj najkasnije do srijede, 13. rujna 2017. godine. Tekst natječaja nalazi se na web stranicama Zagrebačke županije www.zagrebacka-zupanija.hr, a prijave se podnose na adresu: Zagrebačka županija, Upravni odjel za poljoprivredu, ruralni razvitak i šumarstvo – za Izbor Vinske kraljice, Ulica grada Vukovara 72/V, 10000 Zagreb, fax-om na broj: 01/6009-474 ili e-mailom na g.matasin@zagrebacka-zupanija.hr

Izbor Vinske kraljice Zagrebačke županije odvija se od 2002. godine. Do sada su Vinske kraljice Zagrebačke županije bile Nataša Puhelek, Žana Šterc, Ivana Puhelek i Helena Čegec Margetić iz Svetog Ivana Zeline, Irena Majcenović, Ivana Jambrović, Gabrijela Vrbetić i Iva Braje iz Jastrebarskog, Ivana Rendulić iz Zagreba, Sandra Jerković iz Ivanić-Grada, Kristina Vugrin iz Samobora, Jelena Rožić iz Vrbovca te Lucija Šember iz Jastrebarskog.

Oko vinskih kraljica – gužva paparazza!

Zagrepčani i posjetitelji Zagreba imali su nedavno priliku podružiti se s vinskim kraljicama Zagrebačke županije i s njihovim vinima na platou ljetnog kina Gradec na Gornjem gradu a u organizaciji Vina Mosaica. Bilo je veselo, ukusno i okusno, svakako je u ovim naletima nesnosnih toplinskih valova bitno reći da je bilo i – dovoljno tekuće i osvježavajuće…♣

DANI OTVORENIH BUTELJA – PUNI POGODAK – Program Dani otvorenih butelja na zagrebačkom Gornjem gradu i u sklopu Ljeta u Zagrebu a u režiji Vina Mosaica Saše Zeca te popularnog estradnog dueta Pajo & Haži pokazao se do sada kao pun pogodak. Mjesto dobro odabrano – terasa ljetnog kina Gradec, vrlo velika posjećenost.

Organizatori Saša Zec i Hadži s Goranom Beusom Richenbergom iz političkih voda, s Davorom Dretarom Dreleom iz medijak i estrade, te…

Koncept: večernje druženje na otvorenome uz vinare iz raznih naših krajeva i njihovu plemenitu kapjicu, stacionarno sjedeći uz klasične stolove ili pak stojeći uz visoke barske stolove i lutajući među njima u potrazi za društvom. Konzumacija vina koja se prezentiraju besplatna je – do isteka zaliha… Netko će možda reći: nije ni čudno što se okupi mnogo ljudi. Ali, računica se nađe za organizatora i za proizvođače-ponuđače: vinari dobivaju priliku prezentirati se većem broju krajnjih konzumenata i steći nove potrošače, zatim imaju se priliku lijepo prezentirati i medijima ali i popularnim osobama što naiđu u većem broju, a organizator, koji otkupi nešto vina od svakog sudjelujućeg vinara, u danima (večerima) kad nisu

…s Reneoom Karamanom, urednikom i fotografom Menua

predviđene besplatne degustacije ima dobru i raznoliku ponudu i lijepo je, barem tako kaže, plasira. Prednost ovakvih nastupa i za ponuđača i za organizatora i za potrošača i za širenje kulture pijenja vina je i u tome što se široj publici i gratis konkretno otkrivaju uradci koje ne poznaje pa se s njima i ne bavi, a brojni pojedinci kad ih bezbolno (dakle ne posižući nužno rukom u džep) upoznaju uvide da im vrijedi posvetiti pažnju… Na slikama: Saša Zec i Hadži u društvu s političarem Goranom Beussom Richenbergom, Saša Zec s Davorom Dretarom Dreleom, i Zec s Menu novinarom i fotografom Reneom Karamanom. Dani otvorenih butelja prekidaju se, po riječima Saše Zeca, s gostovanjem Vina Belje i, najvjerojatnije Iločkih podruma na samome kraju srpnja, nakon predaha predviđen je povratak krajem kolovoza.♣

Platnena vrećica ilustrirana karikaturama Davora Štambuka

TOPLINSKI VALOVI (VALUNZI?) SA ŠTAMBUKOM – Ljeto je bogme uprlo, svako malo pa toplinski ne tek valovi koliko udari. Možda je malo lakše na – čak i vatrenom – Jadranu nego u unutrašnjosti, tamo se barem može naći makar privremeno spasonosno rješenje – skokom u more… A spasonosni moment na kontinentu? Na Plešivici, ili u Zelini, uz dobro rashlađeni šampus! Tko ima para kupa se u moru, a tko ih nema pati doma u lavoru. Tko ima para, na Plešivici pije šampus, a tko ih nema spržen je doma i crn k’o krampus…

Pogledi Davora Štambuka: 1) u kuhinji – ozbiljno; 2) na roštilju u prirodi – jednim udarcem dvije muhe; 3) za stolom u restoranu: neravnopravni dvoboj tko će koga; 4) ljetno osvježenje kreativnom polovidbom u podrumu; 5) u restoranu na moru: kako parirati jače slanome siru; 6) na pustome otoku: ljudsko srce nikad zadovoljno nije!…

Neki dan sretnem Gastronomada Zocka Šimunića Šimu s lijepom platnenom vrećicom koja mami na (o)smijeh a time i olakšava podnošenje toplotnih i drugih mrskih nam udara: na vrećici – mini-kolekcija sjajnih karikatura meaestra Davora Štambuka, kojega njegov zet Šime rado predstavlja kao hrvatsko-francuskog karikaturista, zato što je Štambuk dugo vremena živio i radio u Francuskoj te objavljivao u tamošnjim vrlo utjecajnim publikacijama. Štambuk u svojim karikaturama vrlo pikantno pa i s finom notom i malo lascivnoga progovara o eno-gastronomiji, hedonizmu te bonvivanstvu. Vječni motiv su mu odnosi muškarca i žene, od seksualnog do onih prozaičnih tipa ženskog prigovaranja, kuhanja, muškog pretjerivanja u piću i utjecaju Boga i vraga na ljude.

Njegove karikature zaista olakšavaju život! Ima ih na spomenutoj vrećici nekoliko koje su sjajni prijedlozi za ponašanje i za radnje i radove baš kroz dugo vrelo ljeto! Već malo smijeha uljepšava život, a ovdje na vrećici je bogme puno smijeha…

U projektu Caricatures from Croatia, uz vrećice za odlazak u kupovinu špeceraja sa Štambukovim karikaturama, postoje i majice, podlošci za čaše, posteri, krpe za stol, zastave za brod… Predmeti se mogu nabaviti preko www.stambuk-arts.com, a maloprodajne cijene su npr. za podloške za čaše (6 komada) 80 kn, za slike ovisno o veličini od 180 do 220 kn, za pregače 180 do 220 kn, majice 90 kn…

Šezdesetih godina prošloga stoljeća Davor Štambuk, rođen 29. prosinca 1934. i danas eto sa  83  godine na plećima ali, dojam je na pogled, u odličnoj kondiciji, radio je kao novinar Narodnog sporta, pisao je o tadašnjim nogometnim prvoligašima iz Splita – Hajduku i RNK Splitu, a osamdesetih godina prošloga stoljeća bio je autor i voditelj zabavnih emisija na Televiziji Zagreb. Kao karikaturist profesionalno počinje raditi u Parizu 1968. godine, nakon što je dobio nagradu Grand Prix Bellus od redakcije tjednika France Dimanche u zajednici sa sindikatom pariškog tiska. Godinu dana poslije prelazi u Ici Paris, u kojemu je do umirovljenja 1999. godine. Karikature su mu objavljivale mnoge novine i časopisi. One su nagrađivane u Francuskoj, Poljskoj, Nizozemskoj, Italiji, Sloveniji, Indoneziji, Izraelu, Belgiji, te Srbiji i Crnoj Gori. Od Hrvatskog društva karikaturista 2000. godine Štambuk dobiva jednu vrstu Oskara  kao najuspješniji sudionik na međunarodnim festivalima karikature te godine. Ministarstvo kulture Francuske odlikovalo ga je 2003. redom viteškog križa za umjetnost i literaturu, a 2007. godine predsjednik Republike Hrvatske mu dodijeljuje orden reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića. ♣

SRIJEDA KOD KURTALJA: LJETNI BAŽULj i ŠIBENSKE LUGANIGE – Već eto ima koju godinu otkako u Zagrebu jako dobro funkcionira Vinska klet koju je na Novoj vesi otvorio i vodi je plešivički vinogradar/vinar Drago Kurtalj. Uz razne vinske praznike redovito kod Drageca prigodni programi, a srijedom se nudi besplatan ručak na bazi domaćeg cušpajza. Gosti simpatične kleti su i brojne znane ličnosti, ponajviše iz svijeta estrade i sporta. Neki od gostiju iz redova poznatih osoba čak kod Drageca znaku ponešto i (za)kuhati! Kurtalj više nego zadovoljan: veli da je sve više gostiju zahtjevnijeg okusa, koji žele rafiniranije eno-uratke, veliki je priklon, veli Dragec, prema pjenušcu.

Srijedom kod Drage Kurtalja, u njegovoj zagrebačkoj Vinskoj kleti. Naišli su i kuhali, gastronomadi. Rene Bakalović i Zock Simunić Šime ovdje pri jelu…

…Rene i Šime prethodno u kuhinji, na na djelu

Pretposljednje srpanjske srijede s ekipom je došao i Zlatko Mateša. Istoga dana naišli su i gastronomadi Rene Bakalović i Zock Simunić Šime, donijeli namirnice s obližnje tržnice Dolac i kuhali na licu mjesta. Doživljajna eno-gastronomija! Rene i Šime priredili su iznenađenje na tanjuru – ljetni cušpajz od mladoga graha s puno povrća i sa, rečeno je, šibenskim luganigama! Mljac, mljac…

Gastronomadski ljetni bažulj

Moja sezonska i dnevno temperaturna preporuka Kurtalju s obzirom na blizinu Trbuha Zagreba Dolca, na ljeto i na dužinu prigotavljanja uz štednjak: pržene pobrašnjene ploškice tikvice poškropljene maslinovim uljem kao jednostavniji mali zalogaj, odnosno kao nešto konkretniji prigrizak tortice od po četiri do pet takvih prženih i maslinovim uljem poškropljenih ploškica složenih jednu na drugu s time da se između ploškica te po vrhu stavi malo ribanog tvrdog sira. Za ponuditi uz vrlo dobar Kurtaljev bijeli pjenušac DRI!…

Moj ljetni prijedlog, uz pjenušac DRI: pržene ploškice tikvica

Uz ljetni tanjur graha s kobasicama i Dragecov bijeli i ružičasti pjenušac moglo se eto i nešto saznati – upravo o tim luganigama.

Luganiga – znana i pod nazivom luganega i luganeghe – tradicijska je talijanska kobasica od svinjskoga mesa, a koja se danas nekako najviše vezuje uz sjeverni dio Apeninskoga poluotoka. Definiraju je kao domaću, rustikalnu kobasicu što se proizvodi od mesa s obraza ili od vratine svinje, treba reći da ponegdje u Italiji rabe i meso s rebara, a smjesa – koja se, inače, obično puni u dugačko crijevo što se savije, začinjena je, osim solju, muškatnim oraščićem, korijandarom, paprom i cimetom. Neki proizvođači u Italiji u želji da dobiju masniju i pikantniju kobasicu smjesi dodaju još i usitnjeni češnjak i ribani parmezan. Verzija s više masnoće obično se rabi kao dodatak duže kuhanim varivima, dok se manje masna varijanta najčešće ispeče ili se skuha pa se koristi kao dodatak tjestenini, te umacima uz palentu.

Luganige

Rene Bakalović kaže mi da se luganige rade i u šibenskome kraju, i to s dosta jakim udjelom cimeta i klinčića.

Inače, zna se i za rustikalnu kobasicu naziva lucanica/luganega, za koju se navodi da dolazi iz nekadašnje Lucanije, područja s južnog dijela talijanske Čizme, te da je bila omiljena u starorimskoj kuhinji. O toj relativno masnoj rustikalnoj kobasici Apicije veli da se proizvodi bilo od dimljenog goveđeg mesa ili od svinjetine, te da je vrlo začinjena. Može biti u sasvim svježoj varijanti, u podimljenoj, te kao suha u duže dozrijevanoj varijanti. Ciceron navodi da su je rimske trupe raširile Europom. U Portugalu tako, kao varijanta, postoji linguica, u Bugarskoj lukanka, u Makedoniji lukanec, u Grčkoj loukaniko, u Španjolskoj i u Latinskoj Americi longaniza. Arapski izraz je laqaniq, naqaniq i maqaniq, Arapi su za tu kobasicu umjesto svinjetine rabili ovčetinu.. ♣

POŠIP s ANDRINIM POTPISOM – Pri spomenu pošipa uglavnom uvijek se misli na otok Korčulu, gdje je ta sorta i nastala, međutim pošipa ima i u vinogradima na Hvaru. Znani jelšanski vinogradar i vinar Andro Tomić uzgaja pošip na dvjema lokacijama – na području između Jelse i Staroga Grada, te na južnim padinama Hvara. Ovih dana Andro Tomić izašao je s Pošipom 2016, kojega je radio na način da je 30 posto vina držao pola godine na dozrijevanju na finom talogu u novim francuskim i slavonskim barriqieima.  ♣

Tomićevi vinogradi

Tomislav i Sanja Stručić sa svojim prvim pjenušcem koji će prema tržištu krneuti za koji mjesec

PRVI LUDBREŠKI PJENUŠACTomislav i Sanja Stručić iz Ludbrega proizveli su svoj prvi pjenušac. Od chardonnaya je iz 2014, rađen je tradicijskom metodom, pune dvije je godine proveo u butelji na kvascu a degoržiran je i, bez dodavanja ekspedicijskog likera dakle riječ je o kategoriji pas dosé ili brut nature, začepljen plutenim čepom ovog ljeta krajem srpnja. Degoržiranje je obavljeno i te kako stručnom rukom – vinarke i pjenušarke Ivane Puhelek i Krune Antolkovića iz tvrtke Eno-koncept iz Zeline, koji imaju pokretnu opremu za tu operaciju. Ovaj je pjenušac prvi iz Ludbreškog vinogorja.

Stručići inače obrađuju tri hektara vinograda, uzgajaju graševinu, chardonnay, sauvignon i rajnski rizling i proizvode oko 25.000 boca mirnoga vina godišnje. Kreću, inače, i u gradnju novog podruma i nove kušaonice, odlučili su ući i u vinski turizam, spremaju se i na uređenje pet gostinjskih soba.  ♣

WBWE 2017 Što je WBWE? World BulkWine Exposition! Svjetska izložba otvorenih (rinfuznih) vina. Deveto izdanje izložbe ove godine u Amsterdamu u RAI Exhibition Centru bit će 20. i 21. studenoga. Većina dosad stalnih izlagača već se prijavila za ovogodišnji nastup. Direktor Otilia Romero de Condes navodi da dosta novih imena pokazuje veliki interes za sudjelovanjem u izlagačkome smislu (zainteresirani za izlaganje mogu se prijaviti na sljedećoj adresi: www.worldbulkwine.com).

Za amsterdamski susret u studenome najavljuje se više od 300 izagača, iz najmanje 22 zemlje, te barem oko 6000 vinskih trgovaca iz raznih dijelova svijeta. Kako u nas u novije vrijeme sve više osoba pokazuje interes da na tržište pod nekom svojom robnom markom plasira vino što ga je proizveo netko drugi i s obzirom da u nas, čini se, ima i dosta proizvođača vina koji svoju kapljicu ne uspijevaju sami u dovoljnoj mjeri uspješno plasirati na tržištu, moguće je da bi upravo ove godine jači interes za posjetom izložbi otvorenih vina bio među našim proizvođačima Bakhova nektara kao izlagačima a i među ponuđačima vina u kategoriji nazvanoj distancirane vinarije.

Sve je veće zanimanje i za sudjelovanjem na ocjenjivanju rinfuznih vina, ove godine na rasporedu 19. studenoga. Za sudjelovanje na ocjenjivanju može se prijaviti vino raspoloživao za tržište u količini od najmanje 10.000 litara. Cijena sudjelovanja na ocjenjivanju za dva uzorka je po 110 eura za svaki, ostali daljnji prijavljeni uzoci imaju popust od 30 posto od spomenute pune cijene. Vina ocjenjuju stručnjaci iz 16 zemalja. Prošle godine najbolje su prošle kapljice Vinicole San Nazaro iz Reggio Emilia (Italija), Cooperative Jesús del Perdón (Španjolska) i Viñedosa Puertas (Čile). Registracija za  ocjenjivanje moguća je preko linka: http://www.worldbulkwine.com/competition/esp/inscripcion_solicitud.html   ♣

TOP TALIJANSKA VINA – Po Wine Searcherovoj listi Top-100 najtraženijih vina svijeta za 2017 godinu vrh rang-ljestvice zauzima kapljica iz Bordeauxa. Uz bordožane, dobro se plasirani talijanski vrhunski crnjaci, poglavito iz Toscane, primjerice Sassicaia je na 12. mjestu, Tignanello na 32, Ornellaia na 39, Masetto na 44, a Solaia na 60. Od onih izvan Toscane su Alzero Quintarelli na 70, Barolo Monfortino riserva Giacomo Conterno na 89, Barbaresco od Gaje na 90. Evo i maloprodajnih cijena nekih vina s te top-liste: najskuplji je spomenuti Barolo Monfortino s cijenom od 736 eura za bocu, slijede Barolo Falletto riserva Bruno Giacosa po 681 euto, Masetto 619, Brunello di Montalcino riserva Tenuta Il Greppo Biondi Santi po 510 eura, i Brunello di Montalcino riserva Case Basse od Soldere – 451 euro za bocu.

Inače, od svih talijanskih vina na ovoj listi jedino bi Masetto, da se sada, za 21. stoljeće, globalno kreira sustav klasifikacije kakav postoji u Bordeauxu od 1855. godine, bio uvršten u kategoriju premier grand crua. Iz svijeta bi u toj klasifikaciji bilo 31 vino, kaže to agencija za praćenje kvalitete i tržišne vrijednosti vina postavljajući kao polaznu bazu za takvu tvrdnju tržišnu cijenu vina od 2500 engleskih funti za 12 butelja. U deuxième grand cru klategoriji od vina iz Italije našli bi se Sorì San Lorenzo od Gaje, zatim Antinorijeva Solaia, pa Barolo Cascina Francia od Giacoma Conterna, Sassicaia, Ornellaia i Barolo Monprivato od Giuseppea Mascarella.    ♣

SANGUIS JOVI u MONTALCINU – Od sanguis Jovi, tj Jupiterova krv, dolazi naziv znane talijanske sorte sangiovese. Sangiovese je kultivar od kojega se u Montalcinu u Toscani proizvodi svjetski glasoviti Brunello. Zaklada Banfi (veliki vinski posjed u vlasništvu Amerikanaca) inicirala je projekt Sanguis Jovis koji predviđa detaljno proučavanje sorte, njena ponašanja i performansi u najboljim – cru – vinogradima u kojima raste. Namjera je i populariziranje sorte u smislu sadnje i u smislu potrošnje vina. Sangiovese je, po OIV-u, najraširenija sorta u Italiji, pokriva 53.000 hektara, što je oko osam posto od ukupne površrine pod trsjem na Apeninskom poluotoku. Projekt Sanguis Jovis obuhvatit će publikacije, seminare i Ljetnu školu na temu sangiovesea. Na čelu projekta su professor vinogradarstva Attilio Scienza s Milanskog sveučilišta, te Alberto Mattiacci, profesor ekonomije i marketinga na sveučilištu La Sapienza u Rimu. Među partnerima u projektu su Grad Montalcino i Konzorcij za vuino Brunello iz Montalcina.  ♣

STRANCI UVELIKE INVESTIRAJU u BRUNELLO – Belgijanci su odlučili investirati u Montalcinu: kompanija Altas Invest, koju je 2007. utemeljio Marcel van Poecke i koja je aktivna uglavnom u segmentima energije i nekretnina, kupila je povijesni poljoprivredni posjed Poggio Antico, s ukupno 200 hektara terena od čega je 32,5 hektara pod trsjem od toga 28 ha je za brunello, dva su za Rosso di Montalcino a 2,5 ha zauzima cabernet sauvignon. Poggio Antico, kojime su više od 30 godina upravljali Paola Gloder i njen suprug Alberto Montefiori, uz poljoprivredno zemljište te podrum za proizvodnju i podrum za dozrijevanje vina u drvu, obuhvaća i vrlo cijenjeni restoran. Paola Gloder i njen suprug još će neko vrijeme ostati za upravljačem imanja, konkretno toliko dugo dok se tu posve ne aklimatizira novi generalni direktor tvrtke Federico Trost. Poggio Antico jedan je od ponajboljih proizvođača brunella, meni osobno posebice se dopada Brunello Altero. O cijeni vezanoj uz ovu kupoprodaju službeno se ne govori, tek se nagađa, na bazi aktualne cijene hektara vinograda za Brunello koja se kreće između 400.000 i 500.000 eura. Usput, za usporedbu: najnovija vijest iz pijemontskog vinogorja Barolo, gdje se također vrzmaju inozemni investitori: tamo se sada cijena hektara vinograda vrti iznad miijun eura, a u slučaju nekoliko posebno dobrih položaja uz koje su vezana neka izvanserijska vina i oko dva milijuna eura!

Francesco Leanza, Podere Salicutti iz Montalcina. Imanje je sada u rukama njemačkoga para

Nedavno je vlasnika promijenio i odličan i ekološki ustrojen montalčinski vinski posjed Podere Salicutti, kojim je gospodario Francesco Leanza, a koji je sad u njemačkim rukama Felixa i Sabine Eichbauer.  Francesco Leanza (na slici) ostavljen je zasad kao operativac na kormilu.

Strani kapital definitivno je zainteresiran za ulaganje u najpoznatije, prestižne vinske posjede, međutim, upozoravaju neki u Italiji, ma koliko je interes kapitala za ulaganjem pokazatelj da vinskom sektoru u nekom području ide dobro, toliko je potrebno razmisliti o reperkusijama tih kupoprodaja. Valja voditi brigu o mogućoj budućnosti domaćih vinskih imanja-ikona koja prijeđu u ruke novog vlasnika u inozemstvu, naime, ma kako kupac i dalje htio nastaviti putem kvalitete prethodnika – koliki je zapravo njegov senzibilitet prema lokalnima tradiciji, kulturi, načinu života i simbolima općenito, pa i o samome vinogradarstvu i vinarstvu kao specifičnom zanimanju, naime investitori dolaze uglavnom iz sasvim nekih drugih i drukčijih područja djelatnosti, te iz raznih zemalja i kontinenata, mentaliteta, tko li zna kakve su kod nekog takvog ulagača namjere. Da li dugoročne, u smislu da se dotičnom vinogradu posveti kako treba i onda kad stvari možda i ne idu baš najbolje ili je sve stvar samo financijske transakcije. Što ako s novim vodstvom iz nekog razloga ne krene na očekivanome top-nivou, pa uslijedi preprodaja nekome tko će ponuditi više a za kojega opet nema sigurnosti da se vinu posvećuje i iz strasti a ne samo radi novaca i pomodarstva. Vrlo delikatna stvar su i generacijske promjene u menađmentu kompanije.

U najnovije vrijeme s nekoliko strana čujem o nakanama nekih investitora iz inozemstva, poglavito npr. iz Kine, da kupe neke vinogradarske posjede u Hrvatskoj, pa je eto dobro i nama početi razmišljati o tome, i ne juriti….   ♣

ANTINORI u ČILEU! – Kako dosta inozemnih ulagača iz poslovnih svijeta dolazi kupovati vinograde od imena i u znamenitim vinogradarskim područjima  u Italiji, tako i Talijani odlaze investirati u vino u druge zemlje. Glasoviti toskanski markiz Piero Antinori kupio je nedavno dragulj čileanskog vinogradarstva i vinarstva posjed Haras de Pirque, 100 hektara vinograda u dolini Maipo Valley i čuveni podrum u obliku konjske potkove. Antinjori je još 2003. godine uspostavio suradnju s poduzetnikom Eduardom A. Matteom i njihovo zajedničko vino bilo je Albis, od carménèrea i cabernet sauvignona. Ovom kupnjom tvrtka Antinori povećala je svoje vinogradarsko carstvo na 2500 hektara pod trsjem, od čega je 600 hektara izvan Italije.  ♣

PAKLENA VRUĆINA i VINOVA LOZA & VINO – Sunce nam ove godine sije i bogme nesmiljeno kroz duži period grije. Paklene vrućine kulminirale su u srpnju, vidjet ćemo kakav će biti kolovoz. Suncu i toplini vesele se dakako turisti, ali poljoprivrednici su debelo zabrinuti. Lako je moguće da će se na ovim našim prostorima mediteranskih zemalja ljeto 2017. pamtiti kao najvruće ikada do sada. Međutim vrućina nije sâma za sebe razlog za zabrinutost zemljoradnika. Veliki je problem nedostatak vode, izjavio je nedavno predsjednik jedne od komisija OIV-a prof. Luigi Molo sa sveučilišta Federico II u Napulju, napominjući da u nekim predjelima npr. Italije već više od četiri mjeseca nije pala ni kap kiše. Tlo je suho k’o barut!

S globalnim zatopljenjem i velikim vrućinama pa i sušom više će problema, veli prof. Molo, imati bijele sorte i ranije dospijevajuće sorte, zbog prisilne zriobe te, na kraju, ishoda koji je najednom blizak stadiju prezrelosti a da u grozdu nema i dovoljne razvijenosti, te s manjkom je kiseline i svježine. Crne sorte, posebice one kasnog dospijevanja za berbu, u ovakvim uvjetima pa i u područjima gdje one nisu tradicijska sadnja imaju više izgleda da se, s obzirom na dužinu perioda sazrijevanja što završava sredinom ili krajem listopada kad temperature ipak više nisu tako nemilosrdsno žestoke, dobro razviju i da im se tanin bolje omekša. Profesor Molo navodi da se protiv ovih vrućinskih nedaća još i dade nekako boriti, prikladnim izborom terena za vinograd, npr. na većoj nadmorskoj visini, pa prikladnim izborom sorata favorizirajući što je više moguće one bolje, domaće, lokalne, prilagođene na klimu toga kraja… Međutim u najnovije vrijeme pojavila se i opasnost protiv koje je zasad čovjek nemoćan: u kratkome vremenskom roku nagle velike promjene u temperature, te smrzavanje, tuča i iznenadne olujne kiše…   ♣

MALVAZIJA FRANKOVIĆ VINO UMAŠKOG ATP TURNIRA 2017 – Svježa malvazija Josipa Frankovića proglašena je ATP-vinom za 2017. Vinaru Frankoviću nagradu je predao Ronald Korotaj, predsjednik Organizacijskog odbora turnira Plava Laguna Croatia Open Umag, Tim su svečanim činom okončane se vinske degustacije Skrivene čari istarskih vina koje se, u organizaciji HSK-a, već šestu godinu odvijaju u sklopu ATP Croatia Opena. Istarska su vina naslijepo ocjenjivali posjetitelji turnira na degustacijama (voditelj: sommelier Emil Perdec, uz moderatoricu Antoniju Mandić), na kojima su se imali prigodu upoznati i s osnovama sommelijerstva. Više od 200 zainteresiranih kušalo je, tako, petnaest vina istarskih vinara svrstanih u pet kategorija. Najbolje ocjene, po danima, dobili su: Franković za svježu malvaziju, Vina Laguna za odležanu malvaziju, Ivica Matošević za kupažu, Geržinić za svježi teran, a u kategoriji pjenušaca najbolje ocijenjen je Marino Markežić. Najveći postotak glasova bio je na strani Frankovićeve mladu malvaziju i time je Franković zaslužio titulu ovogodišnjeg pobjednika.  ♣

KRACHER FINE WINE EVENT 2017 – Po tradiciji, Gerhard Kracher iz  Illmitza u Burgenlandu, proizvođač vina (sin je glasovitoga Aloisa Krachera!) ali i uvoznik i distributer vina, svake godine s jeseni priređuje u svom dvorištu uz vinski podrum,  zanimljivo događanje Kracher Fine Wine Event. Riječ je o prezentaciji vina berbi s kojima on upravo izlazi, te o prezentaciji vina i pojedinih vinara s kojima radi kao uvoznik i distributer u Austriji. Cijeli prostor uređen je u stilu vinskog festivala a mnogi vinari i osobno su nazočni, atraktivnost je i u tome što uvijek nastupaju svjetski vrlo zvučna imena. Kracher se pobrine i za sjajnu ponudu hrane koju prigotavljaju chefovi sa zvjezdicama, ali i delicija poput sireva, mesnih prerađevina, čokolade što ih donesu butici s delikatesama uglavnom iz Beča. Ove godine iz inozemstva dolaze vinske kuće Roagna (Italija), Champagne Charles Heidsieck, te Cos d’Estournel (Francuska), Dr. Loosen i Reichsgraf von Kesselstatt (Njemačka), Albert Gesellmann, Kurt Angerer, Weingut Sohm & Kracher (Austrija) i Liliac (Rumunjska). Događanje je u subotu 2. rujna od 10 do 19 sati, cijena ulaza 40 €, s time da se za svakih 150 eura kupljenih vina za ponijeti doma dobiva popust od 20 €.  Moglo bi biti zanimljivo za hrvatske vinare poći susresti se i popričati s Kracherom-uvoznikom! Dobro bi bilo registrirati se do 15. kolovoza.   Registration      ♣

SuC 07.2017

KROZ SVIJET u ČAŠI – 06.2017 – THROUGH THE WORLD IN a GLASS & ON a PLATE

SADRŽAJ/CONTENTS

PJENUŠCI, i PJENUŠCI… • KRALJ PROSECCO POMAŽE ENGLESKIM PERLICAMA • STO VODEĆIH HRVATSKIH RESTORANA • INTERNACIONALNA KONFERENCIJA o GRAŠEVINI • NAJBOLJA VINA ZAGREBAČKE ŽUPANIJE • RAJAKOVIĆ IZ DOLINE KARDINALA • LJETO u ZAGREBU: DANI OTVORENIH BUTELJA • VINSKE ZVIJEZDE – FLIGHT ZA PET! • WoW WoW: ŠTO ŽENE ŽELE? • KOZLOVIĆ OD OLEANDERICE DO BALONA! • TRI PISMA IZ SARAJEVA • OD BATINE DO BEZDANA • PALIĆKA IGRA SLOVA: KAKO DO VISOKOG DRUŠTVA? • MARKO i JULIO u SVAKIDAŠNJIM i NESVAKIDAŠNJIM POLOŽAJIMA • NOVA KVALITETA IZ VARAŽDINSKE ŽUPANIJE: KOPJAR! • NINSKI CVIJET SOLI! • OL ISTRIA PRESTIGE GOLD u IZRAELU • RIOJA VINEDOS SINGULARES • CHARDONNAY i SAUVIGNON u SAINT-EMILIONU • REKORDI CHIANTI CLASSICA

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

____________________________________

Pierre-Yves Bournerias

PJENUŠCI, i PJENUŠCI… – Reda mora biti, i potrošači moraju znati… Bez toga teško je računati na čiste račune, dobre međuljudske odnose, visoki renome i dobar kontinuirani plasman glede količine i financijskog efekta.

Riječ je ovdje o pjenušcima. Potražnja za njima već dugo je velika, a baš posljednjih godina naglo se i povećala. Pojam visokokvaltetnog pjenušca bio je i ostao šampanjac, koji, inače, nastaje od triju sorata, svake posebno ili sviju zajedno – chardonnaya, pinota crnoga i pinota meuniera, ali on je skup, što iz razloga troškova proizvodnje (duže, uobičajeno najmanje trogodišnje odležavanje u butelji na kvascu prije degoržiranja), što zbog dugo godina uspješno građenog renomea robne marke i vinogorja Champagne.  I zato ga sebi nije lako priuštiti. Pojam visoke kvalitete je i pjenušac koji i izvan Champagne nastaje tradicijskom ili šampanjskom metodom, a to znači također drugim alkoholnim vrenjem u butelji i, potom, dužim odležavanjem u butelji na kvascu prije degoržiranja. Ali i taj je skup, to ulaganje u duže dozrijevanje poskupljuje ga. Najširim slojevima cjenovno je vrlo prihvatljiv talijanski prosecco, koji se proizvodi od druge sorte – to je glera – i, što je važnije za istaknuti, drukčijom metodom, zvanom charmat. Riječ je o drugoj fermentaciji u cisterni i o bitno ranijem izlasku na tržište, što i omogućuje ponudu po dosta niskoj cijeni, pa se on, svakako i zbog mogućnosti osjetno povoljnije kupnje nego šampanjac, silno mnogo prodaje, postao je globalni hit. Potrošačima, i onima manje verziranima, zasigurno nije teško u organoleptici primijetiti i te kakvu razliku između kompleksnog šampanjca i najčešće vrlo jednostavnog prosecca.

Kvaka je međutim u tome što je moguće i držeći se chardonnaya i pinota i metode drugog vrenja u butelji također izaći s pjenušcem vrlo rano pred kupca, štaviše iz tehničkih razloga i nužno je u nekim slučajevima pjenušac degoržirati nakon najviše tri do četiri mjeseca po završetku drugog vrenja u butelji. Nije riječ o tome da je takav pjenušac nužno loš, on može biti vrlo solidan međutim tri mjeseca na kvascu u butelji i minimalno dvije do tri godine odležavanja na kvascu u butelji ni u organoleptici ni troškovno nije isto, pa, uz preciznu oznaku na etiketi da potrošač zna o čemu se radi, i cijena rano izlazećeg pjenušca morala bi biti drukčija – niža! – u odnosu na onaj pjenušac koji izlazi dosta kasnije. Ali, ima proizvođača koji rade drugo vrenje u butelji a izlaze na tržište rano i koji koriste mogućnost označavanja pjenušca terminom méthode traditionelle te koji svoj vrlo rano izlazeći pjenušac tržištu nude po visokoj cijeni kao da je riječ o na kvascu dugo odležavanome pjenušavome vinu. A to je – mada nije riječ o laži navoda o drugom vrenju u butelji – obmana kupca i nelojalna konkurencija proizvođačima koji svoj pjenušac dugo drže na kvascu.

Koji su to pjenušci s drugim (tzv. sekundarnim) vrenjem u butelji a koji izlaze rano? Oni kod kojih se u sekundarnoj fermentaciji rabe inkapsulirani kvasci. Riječ je o kvascima u kapsulama. Oni su svojedobno kreirani da se izbjegne vremenski dosta dugačak postupak protresivanja naopako okrenute butelje – Francuzi to nazivaju rémuage (nekad se to radilo ručno, okrećući svaku butelju posebno a onda su konstruirani strojevi koji svako toliko protresuju naopačke okrenute butelje složene u kaveze) – da se talog, koji je uz maligane i CO2 produkt alkoholne fermentacije, spusti u grlić butelje.

Enolog Instituta za enologiju Champagne Pierre-Yves Bournerias – a zar nije baš on pozvan da se o tome izjasni?! – kategorički kaže: Izbjegavanjem rémuagea izlazi se iz koncepta tradicijske odnosno šampanjske metode proizvodnje. Bournerias dodaje: Talog na kojemu leži pjenušac dobiven klasičnim načinom štiti vino od oksidacije i daje mu mogućnost da se lijepo razvija kroz vrijeme. Kapsule sadrže manje kvasaca nego što ih nakon fermentacije bude u klasičnome talogu, i potencijal zaštite od oksidacije kad je riječ o inkapsuliranim kvascima znatno je slabiji nego kad je riječ o klasičnome talogu, dakle vino je podložnije oksidativnim procesima i stoga ga treba ranije degoržirati i ranije podastrti pred kupca. Ne znači da će pjenušac rađen s inkapsuliranim kvascima biti hitro zahvaćen oksidacijom u negativnome obliku, no činjenica je, pokazala su to znanstvena istraživanja, da pjenušac rađen s inkapsuliranim kvascima bitno brže evoluira. Da li on tako na brzinu može dostići u razvoju onu kvalitativnu razinu i kompleksnost koje postiže pjenušac što duže leži na kvascu i sporije se razvija? Rekao bih da je u priči o inkapsuliranim kvascima riječ o proizvođačkom pristupu više okrenutome prema biznisu i bržoj zaradi nego prema iskrenosti i kvaliteti.

Govorimo li o kvalitetnom informiranju potrošača, tada pjenušac rađen inkapsuliranim kvascima i s dosta hitrim izlaskom na tržište može imati oznaku metoda drugog vrenja u boci, ali nikako oznaku méthode champenoise ili šampanjska metoda, odnosno méthode traditionelle ili tradicionalna metoda

Iznenađujuće je da je na moj prilog o pjenušcu rađenome inkapsuliranim kvascima objavljen na Facebooku iz redova proizvođača reagirao samo jedan, i to iz Istre, s komentarom u kojemu mi se zahvaljuje što sam pokrenuo razgovor na tu temu. Smisao mojega teksta nije bio nekoga prozivati i špotati nego ukazati na obvezu jasnog i preciznog označavanja proizvoda na korist potrošača, kao i apelirati na potrošače da se, žele li konzumirati bolje i cjenovno adekvatno, podrobno informiraju o proizvodu što ga kupuju. Opet dolazimo do toga koliko je važno da se proizvođači po vinorodnim područjima samoorganiziraju i utvrde koja je to sorta ili koje su to sorte te koji je to tip mirnoga vina odnosno pjenušca što žele gurati kao nešto specifično svoje i perjanicu vlastitoga teritorija. Nije ovo niti apel da se neki proizvodi na nekom teritoriju zabrane, ukinu, nego je stvar samo u adekvatnom označavanju Da potrošač može lako iščitati što je što i po tome se ravnati pri kupovini proizvoda. ♣

KRALJ PROSECCO POMAŽE ENGLESKIM PERLICAMA – Talijanski prosecco, s 85 milijuna boca prodanih u 2016. godini u Velikoj Britaniji, suvereni je kralj pjenušaca u Ujedinjenom Kraljevstvu. No, zamjetan je u najnovije vrijeme jači napredak u plasmanu engleskih pjenušaca, koji su skočili za dva mjesta prema gore na listi najprodavanijih mjehurića i, po prvi puta na britanskome tržištu, u potražnji nadmašuju pjenušce iz Australije te francuski crémant (pjenušci rađeni drugom fermentacijom u boci, kao i šampanjci, međutim nastali izvan Champagne).

Nytimber

Prije kratkog vremena Wine and Spirits Trade Association (WSTA), savez koji okuplja oko 300 najvažnijih proizvođača, uvoznika i izvoznika te distributera alkoholnih pića u Ujedinjenome Kraljevstvu objavio je nove podatke o prodaji pjenušaca u Velikoj Britaniji, zemlji čiji stanovnici slove kao najveći poklonici pjenušaca u svijetu. Ukupno je u 2016. u Velikoj Britaniji prodano više od 153 milijuna butelja pjenušavih vina, što je povećanje za tri posto u odnosu na prethodnu godinu. Od tih 153 milijuna boca, eto, gotovo polovica je porijeklom iz Italije, konkretno iz zone prosecca. Istodobno, šampanjca se u UK u 2016. prodalo nešto više od 31 milijun boca. Talijani su povećali plasman svojih pjenušaca za 12 posto, a Francuzi za dva posto. Međutim Španjolci sa svojom cavom stoje slabije, zabilježili su pad prodaje  za 15 posto i sad su na brojci od oko 24 milijuna butelja.

Pjenušava vina proizvedena u Engleskoj skočila su (+8 %) na četvrto mjesto top-liste najprodavanijih pjenušaca i sad su na oko 3,6 milijuna boca. Na petom mjestu po prodaji su francuski crémanti (3,5 milijuna boca), slijede australski pjenušci s 3,4 milijuna boca, pa američki s 1,1 milijunom boca.

Iz izvještaja WSTA dolazi i podatak da se u posljednje vrijeme u UK povećao broj proizvođača vina, sada ih je 503 u Engleskoj i 133 u Gallesu. U posjednjih 10 godina površine pod vinovom lozom na Otoku udvostručile su se, a predviđanja su da će do 2020. narasti za još 50 posto te da će produkcija porasti na više od 10 milijuna butelja godišnje.Objašnjava se to time da se klima u Ujedinjenom Kraljevstvu osjetno promijenila u odnosu na prije i da je u dijelovima zemlje nalik na onu koju poznajemo iz Champagne. Pa, eto, iz tog razloga velike i znamenite šampanjske kuće Taittinger i Pommery  naveliko kupuju terene u Engleskoj, dosta investiraju u vinograde na Otoku.   ♣

Restaurant croatica

STO VODEĆIH HRVATSKIH RESTORANA: JOŠ MALO PA VEĆ ČETVRT STOLJEĆA! – Bogme, vrijeme leti! Krajem lipnja promovirano je već 22. izdanje knjige 100 vodećih hrvatskih restorana (2017/2018). Još malo, pa četvrt stoljeća toga, za zemlju koja pretendira da bude snažno turistička, osobito korisnog i značajnog eno-gastro vodiča, inače u izdanju tvrtke Gastronaut. Posebno zaslužna za sve to – Karin Mimica. Promocija knjige održana je, pod pokroviteljstvom Primorsko-goranske županije, TZ Kvarner i Udruge hrvatskih restoratera, na riječkom Trsatu, gdje se, logično, okupio veliki broj ponajboljih hrvatskih ugostitelja i lijepi broj hrvatskih vinara koji su svojima nazočnošću i uradcima obogatili događanje.

U uvodnom dijelu prisutnima su se obratili: u ime Ministarstva turizma ministar Gari Cappelli na žalost samo preko pisma koje je pročitao savjetnik projekta Nikola Serdar, zatim Tina Čubrilo, predsjednica Hrvatskog FIJETa i potpredsjednica međunarodnog FIJET-a (Međunarodne udruge turističkih novinara i pisaca o turizmu), pa zamjenica župana Primorsko-goranska županije Marina Medarić, potom Anđelka Kusturin ispred TZ Primorsko-goranske županije, Pavo Jerković ispred Udruge hrvatskih restoratera, kao i član Časnog odbora Nikica Karamarko i voditeljica projekta i urednica izdanja, Karin Mimica. Program je vodio suradnik u projektu Siniša Križanec, a u ime ugostitelja zahvalio se Zlatko Puntijar.

Ovogodišnja knjiga u kojoj su restorani prezentirani tekstom, slikom i receptima kućnih specijaliteta rezultat je istraživanja kojime je u 2016. godini obuhvaćeno 2500 samostalnih i hotelskih restorana u Hrvatskoj. Projekt 100 vodećih hrvatskih restorana – Restaurant Croatica iniciran je 1995. godine i od tada nastoji biti poticaj za što kvalitetniju ponudu i uslugu. Starija izdanja moguće je prelistati na https://www.gastronaut.hr/knjige/ Uz 22. tiskovno izdanje promovirana je i on-line verzija na hrvatskom i engleskom jeziku.

Stotinu vodećih hrvatskih restorana dobilo je plakete i naljepnice Restaurant Croatica. Novodizajnirane naljepnice Restaurant Croatica imaju u sebi i QR kod koji vodi direktno na on-line izdanje knjige.

Izborom najboljih u tri je kruga bilo obuhvaćeno više od 2508 restorana u Hrvatskoj, a glasovali su posjetitelji portala www.gastronaut.hr, zatim struka na terenu te, nakon pregleda detaljne dokumentacije o ponudi i usluzi restorana, i članovi Časnog odbora.

Knjiga je dostupna preko portala www.gastronaut.hr/knjige/2016/ a distribuirana je i po knjižarama.

Iz projekta 100 vodećih hrvatskih restorana nastao je prije 18 godina Klub Gastronaut koji nastoji popularizirati našu eno-gastronomsku i kulturno-povijesnu baštinu i koji je u proteklih godinu dana organizirao skupove u Međimurju, Pečuhu, Vilanyu, Rijeci i Rogoznici, priredio razne edukacije za ugostitelje, te dao podršku brojim gastronomskim i vinskim događanjima. Uska suradnja s medijima koji prate gastronomiju u turizmu (FIJET i Zbor turističkih novinara HND), s Udrugom restoratera Hrvatske i Savezom kuhara mediteranskih i europskih regija (SKMER) pridonijeli su još jednoj uspješnoj godini punoj zadovoljstva za zaljubljenike u gastronomiju.

Evo i glavnih laureata 2017: svih 22 godine otkako se održava ovaj izbor vodećih 100 hrvatskih restorana ulazak u knjigu izborili su sljedeći objekti – Bevanda iz Opatije, Milan iz Pule, Nada iz Vrbnika, Nautika iz Dubrovnika, Okrugljak iz Zagreba, Rivica iz Njivica, Stari puntjar iz Zagreba, Villa Neretva iz Metkovića i Zlatna ribica iz Brodarice. 21 put u knjizi najboljih 100 se pojavio zagrebački Vinodol, a 20 ulazaka bilježe Bodulka iz Šišana, Dva goluba iz Zagreba, Kapetanova kuća iz Malog Stona, Lovački rog iz Karlovca, Plavi podrum iz Voloskoga, Podravska klet iz Starigrada i Žganjer iz Ozlja.

Na slikama su Karin Mimica, za govornicom, te Nikica Karamarko, Tina Čubrilo, Nikola Serdar i Siniša Križanec, zatim dobitnici 22. priznanja Zlatko Puntijar (Stari puntijar) sa sinom, Pavo Jerković (Villa Neretva), a tu je i Gianfranco Zigante (Zigante)…  ♣

Internacionalna konferencija o graševini

GRAŠICE, NAŠE LJEPOTICE – Ubrzo nakon lipanjskih Dana graševine u Kutjevu, u Zagrebu se odvijala internacionalna konferencija o graševini, održana u hotelu International. Organizator konferencije bilo je Udruženje vinarstva pri HGK Vina Croatia Vina Mosaica, partner udruga Graševina Croatica, podršku je dala zagrebačka tvrtka Vinart.

Dupke puna velika dvorana zagrebačkog hotela International za vrijeme prezentacije graševine, koju su vodili enolog Marijan Knežević iz udruge Graševina Croatica, zatim Igor Barbarić iz Hrvatske gospodarske komore te Saša Špiranec iz Vinarta

Evo i programa: cjelodnevno promenadno kušanje graševina Hrvatske, Srbije, Mađarske, Slovenije i Austrije; radionica 1: Graševina u Hrvatskoj; radionica 2: Olaszrizling – najraširenija sorta u Mađarskoj; radionica 3: Welschriesling i Laški Rizling, narodska sorta Austrije i Slovenije; radionica 4: Povratak Grašca, Fruška gora, Srbija; radionica 5: Graševina – od pjenušca do izborne berbe prosušenih bobica – svi stilovi graševine. Master of Wine Jo Ahearne, koja inače proizvodi vino na Hvaru (međutim dakako ne od graševine jer jug nije stanište toga kultivara), angažirana je da predstavi različite vrste vina od sorte graševina. Od hrvatskih proizvođača odlučili su se vinom pokazati Belje, Krauthaker, Kronos (Kalazić), Iločki podrumi, Buhač, Galić, Feravino, PP Orahovica, Antunović, Papak, Erdutski vinogradi, Mihalj, Perak, Sontaki i Markota.

U zagrljaju Dunava, vinove loze i žene… Graševine – naše ljepotice!

Graševina je prepoznana kao  svakodnevno vino idealnog omjera cijene i kvalitete,  ali se potvrdila i kao prestižna, iznimno vrijedna kapljica različitih stilova npr. pjenušca i visokih predikata poput kasne i izborne berbe, izborne berbe prosušenih bobica, ledenoga vina, i očito je da sorta ima visoki potencijal, ističe tajnik Udruženja vinarstva HGK Igor Barbarić, dodajući da zadnje dostupni podaci vele da se graševina kao sorta u nas uzgaja na 4.688,44 hektara što čini 24,8 posto ukupnog sortimenta u Hrvatskoj te kultivar stavlja na prvo mjesto, dakle ispred svih. Starost najvećeg dijela ukupnog nasada graševine u Hrvatskoj je od četiri do 11 godina. Proizvodnja graševine procjenjuje se oko 17 do 20 milijuna litara godišnje

Graševina, kao najraširenija vinska sorta u Hrvatskoj, bila je, prije zagrebačke prezentacije, prisutna i na proglašenju knjige 100 vodećih restorana Hrvatske na Trsatu ponad Rijeke. Za doprinos konceptu Restauranta Croatica udruga Graševina Croatica dobila je i posebno priznanje. Na slici su Igor Hruškar iz udruge Graševina Croatica i Karin Mimica, glavna i odgovorna za vodič 100 vodećih hrvatskih restorana.  ♣

VINA ZAGREBAČKE ŽUPANIJE NA GORNJEM GRADU u METROPOLI – Već godinama Zagrebačka županija organizira ocjenjivanje svojih vina i kao slijed toga i izložbu Bakhova nektara s proglašenjem šampiona i s promocijom najnovijeg kataloga nagrađenih vina.

Dosad su se izložba i proglašenje održavali u zagrebačkoj okolici a sad su eto napokon stigli i u Zagreb. Također, dosad su izložbe bile praktički zatvorenog tipa, samo za uzvanike, a ovaj put, na Katarinskom trgu na Gornjem Gradu i u okviru manifestacije Dani otvorenih butelja Ljeta u Zagrebu, priredba je bila otvorena za sve koji su je htjeli posjetiti, i kušati nagrađenu kapljicu, upoznati se s vinarima-laureatima i podružiti se s njima. Dobro je što je Zagrebačka županija odlučila prihvatiti inicijativu Saše Zeca iz tvrtke Vina Mosaica te znanog dueta Pajo i Hadži, već više godina istaknutih u organizaciji događanja u zagrebačkom ljetu. Vina se i vrednuju da bi lakše našla put do potrošača i logično je da obznana rezultata i mogućnost kušanja budu i pred širom publikom. Evo, na slici, uz vinsku kraljicu Zagrebačke županije Luciju Šember i predstavnike Županije, ukupnog šampiona za 2017 – Stjepana Đurinskog (Traminac 2015 izbor prosušenih bobica) iz Zaprešića, tu su i Ivana Puhelek Purek (bijelo suho vino: sauvignon iz 2016), Tomislav Voštinić (Voštinić-Klasnić crni cuvée 2016), Josip Rajaković (pjenušac i visoki predikat od traminca 2016, po bodovima izjednačen sa šampionom!), Mato Vrbanić (aromatizirano vino). U skupini su i Kristijan Kure (Jarec-Kure), dobitnik šampionskog priznanja u kategoriji chardonnaya te predstavnik OPG Crnić, kao prvak u kategoriji rajnskog rizlinga.

Kako je jedna od robnih maraka vina Zagrebačke županije i kraljevina, na izložbi je – neslužbeno, ali praktično – bilo riječi i o tome kako je što bolje približiti širem krugu potrošača, pa su Hadži, Ivana Puhelek i njen otac Stjepan probno nudili za osvježenje dobro ohlađenu Purekovu kraljevinu začinjenu listićima metvice…  ♣

Šampion Josip Rajaković – slavi priznanja u svom podrumu…

RAJAKOVIĆ, IZ DOLINE KARDINALA! – Unatrag već koju godinu žanje medalje i nagrade za vino kao od šale. Josip Rajaković iz Krašića, koji je u 2017. nakupio impresivan niz odličja visokoga sjaja za svoja vina – primjerice na 49. ocjenjivanju vina kontinentalne Hrvatske u Zelini i na ocjenjivanju vina Zagrebačke županije – najnoviji trijumf ostvario je ovih dana na ocjenjivanju u sklopu 25. izložbe vina u organizaciji Udruge vinogradara i vinara Vivodine. U Vivodini, gdje je za ocjenjivanje skupljen 241 uzorak, šampion je s Tramincem od prosušenih bobica. Ukupno je osvojio četiri zlata i dva srebra.

U Vivodini, s prijateljem Markom i unukom

Rajakovićeva primarna poslovna okupacija međutim nije vino nego pvc stolarija, kroz krašićku tvrtku ŽeMa. S vinom se bavi jer, veli, to je tradicija u kraju gdje živi, zatim jer voli plemenitu kapljicu i jer je zaključio da mu vino vlastite produkcije može sjajno poslužiti i za dobru promidžbu glavnog businessa. Stoga i grize da kapljica bude što bolja i nastoji da se kakvoća potvrdi službeno, priznanjima na strukovnim ocjenjivanjima.

Rajaković se potrudio ne samo da ponudi vino u različitim …kategorijama, od mirnog do visokopredikatnoga i pjenušavoga, nego je krenuo čak u šest različitih pjenušaca, da, kako objašnjava, zadovolji što više različitih ukusa, od onih sklonih suhljim i aromatski neutralnijim pjenušcima do onih sklonima malo aromatičnijima i slađima.

Rajaković inače ima jedan vlastiti hektar vinograda, tri su u zakupu, a grožđe i otkupljuje. Sorte s kojima se bavi su graševina, sauvignon, muškat žuti, traminac. Neka su vina jednosortna a neka su mješavine. Uglavnom, ukupna produkcija vina je oko 5000 litara, od čega gotovo polovica – oko 2200 litara – otpada na pjenušac.  ♣

Dani otvorenih butelja: Pajo, Zec i Hadži

DANI OTVORENIH BUTELJA: ŠKRLETOVO – Tek što nam je kalendarski počelo, ljeto je udarilo vrelinom. Ne samo visokim temperaturama nego i brojnim vrućim vinskim događanjima u nas. Osobito vruće očekivalo se za vikend krajem lipnja-početkom srpnja. Na Kesten terasi Ljetnog kina Gradec nova manifestacija iz serije Dani otvorenih butelja: svečanost škrleta. Nastupili su Kezele, Florijanović, Voštinić-Klasnić, Ilovčak, Trdenić, Mihkaužić.  U nastavku, u srpnju u organizaciji opet Vina mosaica Saše Zeca te popularnih Paje i Hadžija pripremaju se fešte od erdutskih vina i potom od kraljevine iz Zeline. A onda i susret s vinskim kraljicama Zagrebačke županije.… ♣

U društvu Apoksiomena

Chef Melkior Bašić te sommelier Kristijan Merkaš kušaju vina i dogovaraju se oko menua

TENUTA di BISERNO: SJAJNO SVJETSKO VINSKO ISKUSTVO! – Mali Lošinj i čuveni Apoksiomen bili su domaćini vrhunskom eno-gastronomskom, kulturnom i kupačko-sunčačkom ili na drukčiji način rekreacijskom vikendu: grupacija Jadranka organizirala je posljednju vinsku prezentaciju pred početak udarne turističke sezone, a u goste je s vinom došla svjetski cijenjena toskanska vinska kuća Tenuta di Biserno sa sjedištem u Bibboni u okolici Livorna, dijelu Toscane gdje caruju prvenstveno francuske sorte merlot i cabernet sauvignon, a ne domaći sangiovese. Tenuta di Biserno, vina koje su inače prisutna na hrvatskom tržištu preko uvozničke i distribucijske kuće Vivat Fina Vina, sa snažnim je pedigreom: osnivač i vlasnik joj je markiz Lodovico Antinori (inače brat Piera Antinorija), svojedobno utemeljitelj do svjetske slave dospjeloga posjeda Ornellaia. Druženje s kapljicom Tenute di Biserno bilo je sjajno svjetsko vinsko iskustvo. Putovanje vinaima, za realizaciju kojih se s enološkog stanovišta brinu enologinja Helen Lindberg i kao savjetnik glasoviti Michel Rolland, startalo je od Novog Zelanda, išlo preko Toscane i završilo u mađarskom Tokaju.

Kanoći, paccheri, tuna, tagliata di chianina

Vrijeme je u Lošinju tih dana bilo lijepo, Apoksiomen je strpljivo čekao posjetitelje u svojoj kući na rivi, a chef Melkior Bašić, glavni kuhar restorana Alfred Keller u Alhambri potrudio se za večernje sate za vina Tenute di Biserno (Sauvignon blanc 2016 Mount Nelson, Pino di Biserno 2014, 2012 i 2008, zatim Biserno 2012, 2011, 2009, kao i Lodovico 2013 i 2007, te na kraju desertni Tokaji 2007 Baron Bornemisza 6 puttonyos) kreirati odličan menu (kruška sa skutom, kanoći s polusušenim rajčicama i pestom od pistacije, tjestenina paccheri s pjenicom od sira pecorino toscano dop, filet od tune u sezamu i začinskom bilju s pireom od pastrnjaka na svježoj salati, tagliata di chianina s domaćom grubo mljevenom palentom, te slatka breskva)…

Uz vina Tenute di Biserno: Boris Ivančić – Vivat Fina Vina, Rikardo Hesky – direktor u Jadranki, Niccolo Finizzola – direktor marketinga Tenute di Biserno, Goran Filipović – član uprave Jadranke i Kristijan Merkaš, korporativni sommelier

Preko ljeta i kroz glavnu sezonu masterclassovi u Alhambri se prekidaju a, po najavama dobivenima od Kristijana Merkaša, korporativnog chefa sommeliera, najesen će se oni nastaviti, s nekoliko programa posvećenih jakim pićima.  ♣

Vinske zvijezde

SVE ZA PET – Peto ocjenjivanje Kluba Vinske zvijezde u novoj sezoni, ambijent za pet, ekipa za pet, vina za pet, ručak za pet, sad je ljetni predah – za pet!

Bistrò hotela Esplanade Zagreb: Ivan Dropuljić, Josip Korak, Ivo Kozarčanin, Mario Meštrović, Željko Suhadolnik, Krešimir Šesnić, Ivan Šneler, sommelier-natakar Tomislav Klišanin, ručak chefica Ana Grgić, šampanjac Charpentier brut, Sancerre 2015 Vacheron, Furmint 7 Numbers 2015 Puklavec Family Jeruzalem, Ottocento 2014 crno Clai, Teran 2011 barrique i Merlot 2012 superior Franc Arman, Cabernet sauvignon 2011 single vineyard Los Aromas Terrazas de los Andes Bodegas Chandon, Red 2011 Meneghetti…
Ponovilo se! Pogotovu crna baterija!  ♣

WoW

ŠTO ŽENE ŽELE? – Udruga Žene i Vino ili Women on Wine: WOW-ice su aktivno angažirane na području kulture stola, s posebnim naglaskom na promidžbi ponajprije hrvatskih vina, osobito i vinarki, i kontinuirano ohrabruju umjereno uživanje u (dobrome!) vinu. Već šestu godinu za redom udruga WOW uspješno organizira akciju ocjenjivanja vina pod nazivom ŠTO ŽENE ŽELE. Vina ocjenjuju članice udruge, a udruga nagrađuje pobjednike. Izbor je zamišljen tako da jedan selektor iz vinskoga svijeta sastavi autorsku listu uzoraka u četiri kategorije: bijela, ružičasta, crvena i desertna, i tada posebna degustatorska komisija wowica kuša i vrednuje predložene uzorke. Kreatori vina koja su pobijedila u svojoj kategoriji od WoW dobivaju kao nagradu lijepu skulpturicu što ju je dizajnirala poznata zagrebačka Grupa, a ukupni pobjednik ocjenjivanja dobiva i nagradno putovanje u jednu vinsku regiju svijeta.

Ocjenjivanje je, pod budnim okom predsjednice WOW Sanje Muzaferije, održano nedavno u zagrebačkoj vinoteci Bornstein gdje je domaćica bila Doris Srpek, članice žirija bile su ovaj put Jasna Mohor iz MIVA Galerije vina, enologinja Ivana Valić i Daniela Drčec, WSET level 2, a s liste uzoraka koju je ove godine predložila sommelijerka Jelena Šimić Valentić u finale su ušla po tri vina u konkurenciji bijeloga i crnoga te po dva vina u konkurenciji roséa i desertne kapljice. Konkretno od bijelih vina to su Epicuria Chardonnay 2013 od Domaine Koquelicot, Malvasija dubrovačka Tezoro 2015 od Crvika i Rajnski rizling 2016 od Tomca, od ružičastih pak Rosé 2016 Pinkert i Teuta 2016 Prović, od crvenih Plavac mali veliki 2011 od Tomića, Teran 2011 od Benvenutija i Meneghetti Red 2011 od Meneghettija, a od slatkih desertnih Bodren izborna berba bobica 2009 od Borisa Drenškog i Sorbus 2012 od Kozlovića.

WoW-ice i šampioni po kategorijama

Grand Prix za Meneghetti Red 2011

Šampioni po kategorijama su: Malvasija dubrovačka Tezoro 2015 obitelji Crvik iz Konavala u grupi bijelih vina, Rosé 2016 obitelji Pinkert u kategoriji ružičastih vina te Red 2011 posjeda Meneghetti među crnim vinima, prvak pak u slatkim vinima je Sorbus 2012 od obitelji Kozlović.

Ukupni pobjednik je Red 2011, tako da će najesen predstavnik kuće Meneghetti u društvu sa Sanjom Muzaferijom, predsjednicom WoW-ica, na nagradno putovanje u neku svjetsku vinsku regiju.  ♣

Zagreb: eno-gastronomija i glazba u najljepšim gradskim parkovima

Od zagrebačkog Zrinjevca do Esplanadine terase Oleander

Domaćini na Oleanderici: supružnici Gianfranco i Antonella Kozlović

KOZLOVIĆ NA OLEANDERICI – Predio krasnog zagrebačkog trga Zrinjevac te, u nastavku prema glavnom željezničkom kolodvoru Trg Kralja Tomislava i, onda, institucija institucije – Terasa Oleander hotela Esplanade unatrag već nekoliko godina ljeti su odredišta na kojima se može uživati u različitoj ponudi delikatesa te vina i drugih pića, ali i u glazbenim programima. Enogastronomija, zabava, kultura, umjetnost – ruku pod ruku.

Kultna terasa Oleander, do koje Gajevom ulicom dopire svježi zrak što se spušta s Medvednice, idealna za osvježenje u ljetnom periodu. Sezona na Terasi Oleander nedavno je službeno otvorena, a ubrzo potom na njoj je party u velikome stilu i pod nazivom Vrijeme za prijatelje… priredio znani istarski vinogradar i vinar Gianfranco Kozlović sa suprugom Antonellom. Roštilj Esplanade sa cheficom Anom Grgić, restoran Stari podrum sa cheficom Mirom Zrnić, restoran Bevanda sa chefom Damirom Tomljanovićem, restoran Pergola chefa Fabricija Vežnavera, istarski pršut, selekcija sireva, janjeći kotleti, obrazi od crne svinje, teleći medaljoni, kukuruz, carpaccio od tartufa, istarski boškarin, tartar od tune, gamberi u tempuri, marinirani kvarnerski skampi, riblji sladoled, bogat izbor kolača iz slastičarnice Esplanade, pa vina Vale 2016, Malvazija 2016, JRE malvazija 2015, Svinjon 2016, Muškat momjanski suhi 2016, Violetta 2016, Teran 2016, Santa Lucia noir 2012, Muškat momjanski poluslatki 2016, Muškat ruža 2016, Mediteran n/v, liker od muškata momjanskoga, Lacrime, te, najavljeni kao premijere – ekstra djevičansko maslinovo ulje Kozlović i Santa Lucia 2015 Kozlović.  Nema da nema!

Oleanderica: u osvježavajućem ambijentu, od roštilja do sjajnih kolača

Bračni par Kozlović, chefica u Esplanadi Ana Grgić te gosti chefovi Mira Zrnić (konoba Stari podrum), Damir Tomljanović (restoran Bevanda Château & Relais) i Fabricio Vežnaver (Pergola)

I njihovi su počeci karijere vezani uz Esplanadu: gastronomad Rene Bakalović te Branko Ognjenović i Stevo Karapandža

Druženje s prijateljima bi po meni bilo i upotpunjeno da je uoči gozbe održana i kakva pressica na kojoj bi Franco Kozlović iznio novosti vezane uz svoj posjed, razmišljanja i planove za dalje…      ♣

Goran Bregović

TRI PISMA IZ SARAJEVA – Zagrebački Tomislavov trg, poslastica u sklopu festivala Zagreb Classic: program Tri pisma iz Sarajeva, s Goranom Bregovićem, njegovim Orkestrom za svadbe i sahrane pod ravnanjem maestra Krešimira Batinića i Zagrebačkom filharmonijom kao protagonistima i vrsnim solistima Mirjani Nešković – klasična violina (Srbija), Ziedom Zouarijem – orijentalna violina (Tunis) te Gershonom Leizersonom – klezmer violina (Izrael) kao gostima. Riječ je o svojevrsnom violinskom koncertu skladanome za klasičnu, klezmer i orijentalnu violinu, a u kojemu kroz glazbu Bregović nudi vlastitu umjetničku viziju novoga i pomirenog, tolerantnoga, multikulturalnog i multikonfesionalnog svijeta.

Projekt je premijerno predstavljen u Parizu u lipnju 2016. godine, a nakon Bruxellesa i Budimpešte, Bregović je, kako je kazao, s posebnim uzbuđenjem stigao u Zagreb.

Bregovićeva bilješka o razlozima skladanja Tri pisma iz Sarajeva: CNN-ova novinarka saznaje o starom Židovu koji se moli na Zidu plača, dvaput na dan već šest godina, i odluči posjetiti Jeruzalem te snimiti dokumentarac o tom čovjeku i njegovom iskustvu. Promatra ga u molitvi nekih 45 minuta, potom mu pristupi te se predstavi: Ja sam Rebecca Smith, CNN. Čula sam da se molite ovdje na Zidu plača već dugo vremenaVeć šest godina, odgovara čovjek. Šest godina! To je nevjerojatno. I, za što molite? Molim za mir među kršćanima, Židovima i muslimanima. Molim da mržnja i rat prestanu. Molim da naša djeca odrastu u odgovorna bića i vole svoje susjede. I što Vam je donijelo to moljenje, kako se osjećate nakon šest godina molitve? Osjećam se kao da govorim zidu…  ♣

OD BATINE DO BEZDANA – Od Batine na ovoj strani mostom preko Dunava do –Bezdana na onoj strani, a tamo pak svako malo ploče s pozivom na adresu Žrtava fašizma u Pikec, nazvan tako, navodno, po pikanju komaraca!… Koje li obećavajuće kombinacije!

Ali, nije sve tako kako se čini na prvu. Kad se odmah nakon mosta prođe uska aleja vikendica skrivenih u debeloj hladovini krošnji, na obali moćne rijeke ugodan ambijent čarde, komarci ako su i pikali nije se osjetilo, pogled s terase na široki vodotok, izvanredna ljubeznost domaćina, domaće šljiva i kajsija za ugrijavanje, pa čvarci od šarana, marinirana deverika, fiš-paprikaš, pržena kečiga s krumpir-salatom, Tonkovićeva kadarka i u finalu doboš-torta neboderske visine na koju nerijetko navraćaju turisti čak i iz Budimpešte, mogućnost suvenirskog fotkanja na dunavskoj splavi (s koje nitko nije pljusnuo u kupku!), odvode u neke sasvim druge sfere…  ♣

PALIĆKA IGRA SLOVA: KAKO U VISOKO DRUŠTVO? – Kako u visoko društvo? Možda jednostavnom igrom slova koju sam vidio u Paliću kod Subotice.

Krasan mali hotel u blizini jezera, ali – kako ga nazvati da bude belosvetski? Izraz Villa dobro dođe, ali treba još nešto zvučno, visokodruštveno. Zašto ne – Milord? Dakle: Villa Milord. Ali, otkud baš na Paliću Milord? Naiđe simpatičan vlasnik hotelčića Villa Milord i kroz smijeh upita: Znate li kako se u Srbiji postaje Milord? Pa, ako vam je ime Milorad, ono a izgovorite što je tiše moguće, a pri pisanju ga jednostavno ni ne upotrijebite…

Na Paliću i još nešto: kad već nije Philip Morris, neka bude – Philip Borris!  ♣

Umjetnici u svakidašnjim i nesvakidašnjim položajima

TO JE NAŠ MARKO! – To je naš dragi prijatelj i kolega Marlo Čolić: dobričina od čovjeka, talent za fotografiju, štaviše i certificirani umjetnik fotografije, nema te manekenke, pjevačice ili pjevača, glumca i glumice koje nije slikao, rese ga živahnost i poneki problem sa sluhom a naročito sa slušalicama-pojačivačima zvuka, no bogme tu je i ponešto godina = za koji tjedan punih 80! Sretno ti bilo, i još puno čaša s nama, Marko! Doživjeti stotKu, bistra uma i lakih nogu…   ♣

 TKO JE OVO, i ŠTO RADI? – Pogodite tko je ovo, i što radi? Riječ je o zagrebačkom fotografu Juliju Frangenu, koji eto iz posebnog položaja i kuta snima prirodu. Rezultat: lijepa sličica, isplatilo se prileći…  ♣

NOVA KVALITETA VARAŽDINSKE ŽUPANIJE: KOPJAR – S vinima vinskog posjeda Kopjar smještenoga kod Novog Marofa na samoj granici Varaždinske županije sa Zagrebačkom, prvi put susreo sam se ovog proljeća na ocjenjivanju plemenite kapljice za Dubrovnik FestiWine 2017. Naravno, ocjenjivanje se odvijalo naslijepo, dakle nisam imao pojma čiji su uzorci. Tek poslije, kad smo dobili rezultate ne samo s nazivima vina i godinama berbe nego i s imenima i nazivima proizvođača, prezime Kopjar, kao prezime s kojime se prije nisam susretao u vinskome svijetu, počelo mi je nešto značiti. Kopjarov je Rajnski rizling 2015 prošao sa službenom ocjenom 88,67 bodova, a Sauvignon 2016 s 88,33 boda, i ja sam osobno dobro ocijenio oba uzorka s time što sam ipak rajnskome dao gotovo tri boda više nego sauvignonu… S nedavnog ocjenjivanja vina Decanter World Wide Award 2017 stigle su značajne potvrde vrijednosti tih Kopjarevih vina: rajnski je osvojio srebro, a sauvignon broncu!  I zato mi je bilo posebno drago što me Robert Kopjar, i ne znajući za moje sudjelovanje kao degustatora u Dubrovniku i ne znajući koje su bile moje ocjene, kad sam ga nedavno posjetio na vinogradarskome posjedu u Podrutama/Peceu najprije ponudio upravo s tim rizlingom!

Pogled iz Kopjarovog vinograda prema novosagrađenome podrumu

U vinskome podrumu: Robert Kopjar sa suradnicom Mirtom Lampelj

Robert Kopjar, koji dolazi iz vinogradarsko-vinarske obitelji i koji je, kaže, kao dječak pomagao ocu u vinogradu i podrumu, ušao je ozbiljno u kontekstu proizvodnje u vinski svijet tek 2012. godine. Tada je preuzeo dosta zapušteni vinograd od vlasnika koji se bio opredijelio za ekološku proizvodnju i koji je zapao u poslovne probleme. Glavni biznis Kopjara, koji inače posjeduje i značajne površine voćnjaka kod Karlovca, vezan je uz tvrtku Comet i plasman raznih alata, oruđa i opreme u vrlo širokom smislu a unutar toga i vinogradarstva i podrumarstva. Od prije nekog vremena Robert Kopjar ima i predstavništvo njemačke tvrtke Pro-Eco koja proizvodi i plasira brojna certificirana ekološka sredstva za rad u trsju i u podrumu. Posao Kopjaru čini se ide vrlo dobro, uglavnom u svakome je pogledu spreman, veli, nositi se s pojačanim naporima i povećanim rizicima što ih nosi ekološka produkcija na otvorenome.

Sad je posjed na razini organske proizvodnje, na etiketama vina lijepo se vidi i zeleni eko-logo koji kao oznaka govori o tome da je proces pod nadzorom službe nadležne za ekologiju i za izdavanje eko-certifikata. Četiri su hektara vinograda s oko 22.000 loza. Robert Kopjar spominje planove o širenju do nekih 50.000, eventualno i 60.000 trsova. Vinogradi su na dva mjesta, ovaj u Peceu je na vrlo lijepoj poziciji. Sorte su graševina, silvanac zeleni, chardonnay, manzoni, muškat žuti, pinot crni i cabernet sauvignon. Upravo ovih dana, smješten tik uz vinograd, otvoren je i novi, suvremeni podrum kapaciteta 50.000 litara, unutar kompleksa je i lijepa prostrana kušaonica. Objekt je sagrađen (i) uz pomoć bespovratnih sredstava iz fondova Europske Unije.  ♣   

NINSKI CVIJET SOLI Proširile su se priče da sol i šećer nisu zdravi. Prije su oborine padale na svinjsku mast, a pohvale na biljna ulja… Međutim, je li baš sve tako jednostavno da je to moguće paušalno tvrditi? Kao što sol i šećer u moderno doba u javnosti nose breme nepodobnosti po zdravlje, tako bi to breme mogle nositi i brojne druge namirnice što ih danas nalazimo na tržištu. Ne mogu se oteti dojmu da se u današnje vrijeme kad je novac bog a reklama svemoguća povremeno u javnost iz lobističkih krugova – ovisno o tome plasman čega treba povećati – ide i s kampanjama o zdravstvenoj podobnosti odnosno nepodobnosti određene namirnice odnosno pića, napitka. Nastupa se, proračunano, rekao bih iz barem dva razloga: jedan je taj što je velika masa potrošača površna i ne nalazi volje i vremena da se detaljnije informira makar je riječ o zdravlju, a drugi je taj što ponuđačima koji žele nešto skrojiti – baš to i odgovara…

Bitna je razlika između onih namirnica proizvedenih na izvoran prirodan način i onih kreiranih industrijski, zatim bitna je i količina koja se unosi u organizam. Ponajprije o tome treba voditi računa. Mnogi su skloni upravo slanome i slatkome pa bi iz zdravstvenih razloga svatko trebao pripaziti baš na kvantitetu konzumacije!

Ovdje evo par rečeniica upravo o soli.  Ali ne industrijskoj! Riječ je o proizvodima iz Solane Nin.

Ivan Ivanac iz ninske solane uvjerava da Solana Nin sol proizvodi manufakturno i da je sol te tvrtke u izvornime obliku. A potvrda podobnosti je Bio znak dobiven 2015. godine za cvijet soli te za sitnu i krupnu morsku sol.  Solana Nin, pohvalit će se Ivanac,  jedina je Solana na Jadranu s ekološkim certifikatom.

– Posljednjih godina trsimo se potrošačima ponuditi razna pakiranja našeg cvijeta soli. Najnoviji proizvodi su cvijet soli s kajenskim paprom, cvijet soli s crnim i zelenim paprom, te sol dimljena na dimu za pršut, pancetu i šokol. Takav cvijet soli, makar je proizveden na posve ekološki način, ne nosi oznaku Bio zbog spomenutih dodataka. Sve je pakirano u male staklene teglice. Kao komplet moguće je, primjerice za lijepi dar, kupiti mali paket s te tri solne teglice složene u kutiju u slami. Što se tiče zdravstvenog aspekta: naša sol nije jodirana nego sadrži prirodan jod, te natrij morskih algi. Što se još tiče zdravlja: cvijet soli preporučuje se, dakako, vrlo umjereno, koristiti u prehrani za vrijeme trudnoće i dojenja, zatim za pravilan rad štitnjače, za rješavanje dišnih tegoba… – naglasio je Ivan Ivanac.    ♣

Ol ISTRIA PRESTIGE GOLD u IZRAELU Na međunarodnom natjecanju ekstra djevičanskih maslinovih ulja Terra Olivo 2017. održanom u Izraelu ekstra djevičansko maslinovo ulje Ol Istria osvojilo je odličje Prestige gold te je svrstano među top 10 svjetskih ulja, uz bok špicama iz Italije, Portugala i Španjolske. Ol Istria ekstra djevičansko ulje jedino je maslinovo ulje iz Hrvatske koje je tako visoko rangirano.

Terra Olivo održava se u Jeruzalemu i slovi za treće ocjenjivanje po važnosti za kreiranje ukupnog poretka najboljih ekstra djevičanskih maslinovih ulja na svijetu. Na Terra Olivo 2017. u Izraelu više od 600 uzoraka ulja iz 20 zemalja svijeta ocjenjivali su vodeći svjetski suci koji dolaze s tri kontinenta. Visoki plasman na ovome ocjenjivanju potvrđuje visoku kakvoću Ol Istria.

Katja Gašparin

Ekstra djevičansko maslinovo ulje Agrolagune godinama je sinonim visokog standarda kvalitete. Sva ulja dobivena su preradom maslina iz vlastitih maslinika te se odlikuju izrazito visokim sadržajem prirodnih antioksidansa. U masliniku iz kojega stiže sirovina za Ol Istria je Agrolagunina tehnologinja za ulje Katja Gašparin. ♣

RIOJA VINEDOS SINGULARES – Španjolska vinorodna pokrajina Rioja obogatila je svoju piramidu kvalitete uvođenjem, u samu špicu, nove kategorije – vinedos singulares, u slobodnom prijevodu zasebni, posebni vinogradi, odnosno vinogradi izdvojeni po osobitoj kakvoći roda. Consejo regulador Rioja ili Poslovna udruga za vino Rioje sad ima sljedeće razine, spominjem ih od bazne prema vrhu: joven (mlado vino, bez dozrijevanja u drvu), crianza (vino koje tu barem 12 mjeseci dozrijeva u hrastovoj bačvici), reserva (selekcija grožđa i duže dozrijevanje u drvu), gran reserva (niži prinos nego za reservu, pomnija selekcija grožđa, nešto duže dozrijevanje u drvu), i vinedos singulares, 20 posto manji prinos nego za kategoriju reserva, obvezno ručna berba, duže dozrijevanje u drvu.  ♣

Hubert de Bouard de Laforest

CHARDONNAY i SAUVIGNON u SAINT-EMILIONU! – U samo srce carstva crnih sorata i crnoga vina stigli su chardonnay i sauvignon! Još sauvignon u ovome slučaju možda i nije tolika senzacija kao chardonnay, naime postoje dijelovi bordoškog vinorodnog područja gdje se sauvignon odvajkada uzgaja i gdje se od njega proizvodi vino, dok introdukcija chardonnaya i te kako privlači pažnju jer u Bordeaux stiže iz francuske vinogradarske regije Burgundije koja je Bordeauxu i najveći rival na vinskoj pozornici. Hubert de Boüard de Lafortest, suvlasnik famoznog Château Angélusa iz Saint-Emiliona klasificiranoga kao Premier Grand Cru Classé A, enolog koji se proizvodnjom vina bavi od 1956. godine i koji radi i kao eno-konzultant velikog broja vinskih posjeda, odlučio je izaći na tržište sa chardonnayem te sa sauvignonom berbe 2016. De Boüard tako stvara novu robnu marku, a kao naziv rabi svoje ime i prezime. Uz Château Angélus, u vlasništvu obitelji su još i posjedi La Fleur de Boüard u Lalande de Pomerolu i Clos de Boüard u Montagne Saint-Emilionu. Nakon chardonnaya i sauvignona pod nazivom Hubert De Boüard priprema se izlazak i vina od semillona, zatim syraha, merlota i cabernet sauvignona. De Boüard objašnjava da smisao tih vina nije uz vrlo skupi Château Angélus ponuditi vino neke b-kakvoće, nego istinske i autentične bisere koje Saint-Emilion može dati i kroz neke druge sorte porijeklom i iz drugih nekih krajeva. Za svaku sortu pomno su s aspekta tla i mikroklime izabirane pozicije za sadnju vinograda, posebno se pristupa radu u svakom vinogradu, sve je to maksimalno kroz eko-pristup, a vina – chardonnay je dozrijevao u francuskom barriqueu dok je sauvignon jednom trećinom bio u bačvicama od akacije a s dvije trećine u francuskom barriqueu – izlazit će u vrlo malim količinama, do nekih 7000 butelja po etiketi.    ♣

Rasprava o Chianti Classicu – vodstvo i članovi Konzorcija, slijeva: Giovanella Stianti Mascheroni (Castello di Voplaia), Francesco Ricasoli (Barone Ricasoli), Piero Antinori (Antinori nel Chianti Classico), te desno od moderatora na skupu – Sergio Zingarelli (predsjednik Konzorcija) i Giuseppe Liberatore (direktor Konzorcija)

REKORDI CHIANTI CLASSICA – Boom u prodaji pokazuje i vino Chianti Classico docg iz Toscane. U mjesecu svibnju 2017. plasman je zabilježio rekordnu količinu ikad na jednomjesečnoj razini. U odnosu na svibanj 2016. povećanje prodaje u svibnju 2017. bilo je 58 posto! Konzorcij za Chianti Classico docg javlja da se danas butelje Chianti Classica nalaze na više od stotinjak raznih tržišta u svijetu i da se godišnje plasira više od 39 milijuna boca. Najveće tržište za Chianti Classico su i dalje SAD i Kanada koje apsorbiraju nekih 40 posto ponuđenih boca, Italija ih proda oko 22 posto. Uspjeh Chianti Classica na tržištu u Konzorciju objašnjavaju strašću proizvođača da budu sve bolji, ali i čvrstoj udruženosti proizvođača u poslovnu organizaciju koja vrlo uspješno surađuje sa znanstvenim institucijama na području unaprjeđenja kakvoće vina posebice kroz mjere u vinogradu, zatim koja se vrlo uspješno organizirala u marketingu ali i u pravnoj zaštiti od zloporaba vezanih uz falsificiranje vina i neovlašteno korištenje naziva robne marke…  ♣                                                                                 SuČ 06_2017

 

KROZ SVIJET u ČAŠI – 05.2017 – THROUGH THE WORLD IN a GLASS & ON a PLATE

 Google translater: http://translate.google.com/translate_t

SADRŽAJ/CONTENTS

VIDIM ZVIJEZDE: BUBBLES s PLEŠIVICE • FERAVINO: KNEŽEVIĆ OBEĆAVA EFEKTNE ZGODITKE • FRANKOVKA u SEVNICI • BENVENUTI DECANTERS • ĐURINSKI ŠAMPION ZAGREBAČKE ŽUPANIJE • ALHAMBRA OD FRANCUSKOG DO TALIJANSKOG BORDEAUXA • CHEF KAO NOVINAR • IL PICCHIO i KUBANKA • NUMANTHIA, ILI KREPÁT MA NE MOLÁT • TRAMONTANA WOOD CRAFT & BOUTIQUE POD ORLOVIM GNIJEZDOM • GRAĐE-VINAR DUBRAVKO • SAMOBORSKO LJETO • KADARKA vs. PINOT NOIR • HRVATSKA TRADICIJSKA KUHINJA • VINEXPO NA PRAGU: SLATKA VINA SVIJETA • KRAUTHAKER, STINA, JAKOPIĆ, CORONICA NA FRANCUSKOM TRŽIŠTU • ESPLANADE = HOTEL IZVRSNOSTI • PARMEZAN OD CRVENE KRAVE

_______________________

Od tri, prema mogućih šest i više tenora

VIDIM ZVIJEZDE: PJENUŠCI S PLEŠIVICE – Jako dobar svibanjski uvod u Bubbles 2017 festival pjenušavih vina u Zagrebu početkom lipnja: radionica Vidim zvijezde/Pjenušci s Plešivice, u Klovićevim dvorima na zagrebačkom Gornjem Gradu. Moderatori: Ivo Kozarčanin i aktualni hrvatski prvak u sommelijerstvu Filip Savić iz Istre. Prisutni šampanjeri sa svojim uradcima: Korak, Tomac, Šember, Jagunić, Kolarić, Kurtalj.

U zagrebačkim Klovićevim dvorima: plešivički pjenušari s Ivom Kozarčaninom i Filipom Savićem, pridružio im se na čašici mjehurića i novi stari gradonačelnik Jastrebarskoga Zvonimir Novosel

Dvorana popunjena, atmosfera vedra. Kušalo se popriličan broj pjenušaca, ali se i diskutiralo. U jednom trenutku u priči su dotaknuti organoleptički profil plešivičkih pjenušaca i pravila u proizvodnji (kvasci, minimalna dužina odležavanja na talogu u boci…), te najranije mogući izlazak pjenušca na tržište.

Pojavio se i novi stari gradonačelnik Jastrebarskoga Zvonimir Novosel. Možda je, šire gledano, najveća vrijednost ovog događaja bilo to što su se službeno na jednome mjestu u poslovnom i vedrom druženju okupili plešivički značajniji proizvođači vina i pjenušaca, i u dobroj atmosferi pokazali da se znaju i zajednički veseliti, pa – je li to, napokon, korak bliže prema i nekakvom kvalitetnom poslovnom udruživanju i boljoj suradnji s lokalnim društveno-političkim strukturama a sve radi unaprjeđenja proizvodnje, boljeg marketinga teritorija i gospodarskog napretka kraja? Kad već neke stvari nisu odradile starije generacije, bilo bi dobro da ih što prije počnu odrađivati sada ovi mlađi naraštaji. Kroz promidžbu teritorija – do općeg i pojedinačnog jačeg prosperiteta. Ako je Franciacorta, između Brescije i Bergama u Italiji, postala talijanska Champagnea, zašto Plešivica, nadomak prijestolnici Zagrebu, ne bi bila u široj javnosti prihvaćena kao hrvatska Champagnea?    ♣

Ivan Ergović, vlasnik Feravina (desno) i glavni enolog Marijan Knežević

FERAVINO: KNEŽEVIĆ OBEĆAVA EFEKTNE ZGODITKE – Kao u nogometnom svijetu: Marijan Knežević (na vrijeme) je prestao igrati u Agrokorovoj momčadi (Belje), i postao je kapetan Feravina. U novoj sredini godinu 2015. tek je doigrao, a s 2016. krenuo je ispočetka. Upravo je u prijestolnici predstavljen njegov kompletni osobni feričanački debut – vina 2016. iz kategorije Dika (ponos!), konkretno graševina, pa chardonnay, bijeli pinot, rosé, a doneseni su i frankovka i merlot iz 2015 što ih je Knežević, od kojega Feravino očekuje da postigne mnogo efektnih zgoditaka, tek (do)njegovao. Na prezentaciji, na kojoj je otkriven i novi dres Fera-vina – boce u izboru i etikete u kreaciji slovenske dizajnerice Zarje Vintar – i poseban gost iz Amerike: Mile Rupčić, glumac i pjevač koji se u Zagrebu našao ne samo po umjetničkim i estradnim pitanjima nego i kao vinski prezenter i trgovac, naime on već godinama tijesno surađuje s uvozničkom i distribucijskom kućom Wine World što je u SAD vodi Sam Ramic, a koja u svom portfelju ima i butelje od Feravina (Feravino će se pohvaliti da svoju kapljicu izvozi u 15 zemalja!), te od bračke Stine… Kao prezenter vina Rupčić nastupa u okviru tijela zvanog Educational Wine Masters.

Na promociji vina Dika najnovije berbe i na prezentaciji novih etiketa bio je i naš glumac i pjevač Mile Rupčić, koji već godinama živi u SAD gdje nastupa i kao prezenter vina

Graševina Dika 2016: ugodna, s lijepom svježinom i s jedva zamjetnim dodirom drva, chardonnay Dika 2016 vrlo živ, ima stanovitu pikantnost, po meni malo opterećen drvom, pinot bijeli 2016 Dika uredan i pun, bez iznenađenja, rosé Dika 2016, od frankovke, taman na vrijeme za (toplo) vrijeme što nam neposredno slijedi. Frankovka Dika 2015 nekomplicirana, s dodirom rustikalnoga, ali čista te puna, u skladu s tržišnom kategorijom u koju je pozicionirana, merlot 2015 Dika – pun, dotjeran, čist, mekan, osjeti se u njemu ta prednost od godine više.

Što se tiče boca, Feravino je odlučilo uvrstiti kod sebe i burgundijski model za vina od pinotnih kultivara (pinot bijeli, chardonnay) odnosno model Rhône za syrah. Taj Fera-potez valja pozdraviti jer i preko boce, tradicijske za određenu sortu i podneblje odakle originalno dolaze sorta i njeno vino, govori se o određenoj pripadnosti.

Dizajnerica Zarja Vintar, autorica novih etiketa za vina Feravina

Etikete modernije od onih prije, primjerenije današnjem vremenu, moja osobna primjedba je da je font riječi DIKA na prednjoj etiketi nepotrebno ipak malo prevelik te to da i na prednjoj etiketi ne stoji riječ Feričanci kao vrlo bitna oznaka što govori o porijeklu vina, kao i to da je taj vrlo važan navod porijekla (Feričanci) na stražnjoj etiketi napisan premalim slovima. Koliko god je nužno raditi na reklamiranju vlastitog proizvoda, toliko je danas, u moru ponude, korisno raditi i na reklamiranju prostora – kao bitnog dijela identiteta – gdje se dotično vino rađa…

Glavni enolog Marijan Kneževic veli da je novost u Feravinu glede vina u tome što se sada i te kako značajnije radi na tome da vino i kroz duže vrijeme sačuva više svježine te da bude i ljepše pitko od onoga prije. Knežević napominje da maksimalno radi na tome da se posve sjedini s vinogradom, tj. da temeljito upozna sve položaje kako bi točno znao, i to u svakoj godini – a godišta s obzirom na meteorološku situaciju znaju biti različita – s kojih pozicija može računati na arome i svježinu, a s kojih pozicija pak više na strukturu.

Feravino je stvorilo svoju piramidu kakvoće kod koje se najdonji i najširi dio odnosi na bazna vina, srednji i nešto uži dio piramide je Dika, a špica su Miraz i visoki slatki predikati. Intencija je, navodi enolog Knežević, u organoleptici od baze prema vrhu piramide kvalitete jače izraziti kakvoću i osebujnost. Nastojanja idu i u pravcu da se frankovka snažno istakne, pa se uz vrhunsko monosortno vino od nje želi izaći i s mješavinom sorata u kojoj bi bilo najmanje 50 posto frankovke, a ostatak bi činile, u omjeru što bi svake godine ovisio o stupnju kakvoće vina pojedine sorte, od drugih crnih kultivara kuće a to su cabernet sauvignon, merlot, syrah. To naravno ne znači da se u ponajboljim godištima uz cuvée neće proizvesti i nešto crnjaka od spomenutih sorata samostalno.

Upravo mješavina crnih sorata s frankovkom kao nositeljem trebala bi biti jedan od netom spomenutih efektnih pogodaka kapetana Kneževića.  A kao drugi bitni zgodici spominju se pjenušac i visoki predikati. Feravino već proizvodi i predikate i pjenušavo vino ali, objašnjava Knežević, ambicije kuće su se osjetno povećale u oba segmenta. Želja je, prema Kneževiću, krenuti u znatno ozbiljniju produkciju pjenušca i slatkog desertnog vina tako da Feravino stvori cijelu paletu etketa s kojima je moguće raskošno popratiti čitav (svečani) ručak, dakle da ponuda feričanačke vinske kuće obuhvati komplet od aperitiva (pjenušac) preko mirnih svježih jednostavnijih bijelih i roséa te ozbiljnijih bijelih vina, kao i svježijih mlađih ali i onih ozbiljnijih i zahtjevnih odležanih crnjaka sve do visokog predikata za veliko finale gurmanskog užitka za stolom. S obzirom na od nedavno prilično povećanu potražnju za pjenušcima što se konzumiraju ležerno za osvježenje pogotovu kad krenu vrućine, Feravino se sprema, uz ozbiljan pjenušac rađen klasičnom šampanjskom metodom, tržištu ponuditi i jednu manje zahtjevnu i jeftiniju varijantu mjehurića, dobivenu metodom drugog vrenja u cisterni, dakle, metodom charmat.   ♣

Najplaviji festival u Sloveniji, a i šire

FRANKOVKA u SEVNICI – Sedmi festival vina posvećen frankovki održava se 8. lipnja u dvorcu u Sevnici. Početak je u 17 sati a završetak u 22 sata.

Organizator i ove godine najavljuje sjajno eno-gastronomsko druženje u lijepom ambijentu i u kasnije (pro)ljetno popodne i večer. Za ponudu specijaliteta na tanjuru kao partnera frankovki u čaši pobrinut će se Grajske mesnine s mesnim prerađevinama te chefovi ugostiteljskih objekata gostionice Repovž, gostionice Kunst i hotela Splavar koji će nuditi i topla jela. Manifestacija je zamišljena i kao kulturno događanje, naime program obuhvaća i nstupe glazbenika, a za zainteresirane posjetitelje predviđen je vođeni obilazak dvorca.

Uz festival frankovke uvijek ide i stručno ocjenjivanje vina od te sorte. Ono je u Sevnici održano nedavno. Sedmeročlani žiri bio je međunarodni, uz slovenske kušače Jožea Simončiča, Mojmora Wondru, Klemena Lisjaka i Stašu Cafuta Trček sudjelovali su Ana-Marija Jagatić Korenika iz Hrvatske (Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta), zatim Brigitte Riener iz Austrije, te Joszef Kosarka iz Mađarske.

Vina su podijeljena u tri kategorije – mlada, tj. ona iz 2016. i iz redovne berbe, zatim zrela, tj. ona iz 2015. i starija i ona njegovana u barriqueu, te posebna. Ocjenjivalo se po tablici do 20 bodova. Na ocjenjivanju je bilo i hrvatskih uzoraka.

Šampion ove godine je vino Modra frankinja 2015 premium podruma KZ Krško.

Prva tri plasirana po kategorijamamlada vina iz 2016: 1. Modra frankinja 2016 V 2, Kobal Family Wines (18,08/20 bodova); 2. Modra frankinja 2016, klet Šuklje (18,06 bodova); 3. Modra frankinja 2016, Štefan Smolič (18,06)

Zrela vina iz 2015. i starija: 1. Modra frankinja 2016 premium, klet KZ Krško (18,18/20 bodova); 2. Modra frankinja 2011 prestige, klet KZ Krško (18,16 bodova); 3. Modra frankinja 2014, Robert Jarkovič Gadova peč (18,12).

Frankovka 2015 Miraz od Feravina završila je po bodovima (18,02) na sedmome mjestu. Rosé Dika 2016 od Feravina osvojila je 17,69 bodova. Inače, prošle godine Feravino je s crnjakom bio šampion festivala.

Posebna vina: 1. Modra frankinja 2010 vino iz sušenega grozdja sladko, Josef Prus (18,63); 2. Modra frankinja 2015 suhi jagodni izbor sladko, Vinska klet Metlika (18,37); 3. Modra frankinja 2012 vino iz sušenega grozdja sladko, Vinska klet Metlika (18,25). ♣

DOBRODOŠLI: ČESTITKE! – Benvenuti: Auguri! Ili, po hrvatski: Dobrodošli: Čestitke! A ima se i zašto čestitati: Benvenuti iz istarskog Kaldira kod Motovuna prva je hrvatska vinska kuća koja je u istoj godini osvojila najviša priznanja na dva od najznačajnijih svjetskih natjecanja. Malvazija Anno Domini iz 2015. okitila se ne samo zlatnom medaljom nego i trofejem najboljeg vina u kategoriji na londonskom International Wine Challengeu 2017, a Teran 2013 nagrađen je priznanjem Platinum – best in category na natjecanju Decanter World Wine Awards također nedavno u Londonu. Za zlatnu medalju na oba iznimno cijenjena natjecanja potrebno je osvojiti minimalno 95 bodova od mogućih 100. Trofej ili platinasta oznaka dodjeljuje se najboljima od najboljih, odnosno vinima koja su odabrana između zlatnih medalja ponovnim kušanjem.

Benvenuti su i lani, a za Muškat San Salvatore 2011, dobili zlato i nacionalni trofej na International Wine Challenge-u. To priznanje bilo je i povod za sudjelovanje, zajedno s još 100 najboljih vinarija iz cijeloga svijeta, na konferenciji Wine Vision u Kaliforniji krajem prošle godine.   ♣

Ocjenjivanje vina Zagrebačke županije 2017

Stjepan Đurinski, majstor predikata

NAKON DUBROVNIKA, DjURINSKI ŠAMPION i ZAGREBA!Stjepan Djurinski iz Zaprešića silovito je u prvoj polovici ove godine krenuo prema tržištu: nakon što se u travnju okitio šampionskim naslovom na internacionalnom ocjenjivanju vina Dubrovačko-neretvanske županije u sklopu Dubrovnik FestiWinea 2017, sredinom svibnja postao je i vinskim prvakom Zgarebačke županije! Pobijedio je s visokim slatkim predikatom Traminac 2015 izborne berbe prosušenih bobica. U kategoriji slatkih predikata u posljednje je vrijeme dobio nekoliko visokih odličja i eto nametnuo se kao značajna konkurencija predikatašu Borisu Drenškom Bodrenu iz Hrvatskog zagorja.

Josip Rajaković slavi svoja odličja u društvu s vinskim kraljicama Zagrebačke županije

Medutim taj trijumf na ovom, 14. vrednovanju što ga tradicijski svakog proljeća organizira Zagrebačka županija, ostvaren je vrlo tijesno, naime za vratom je Djurinskome opasno disao Josip Rajaković ŽeMa, poduzetnik iz Krašića koji je na ocjenjivanju, također s visokim predikatom – tramincem izborne berbe prosušenih bobica ali iz 2016 – osvojio jednaki broj bodova: 91, i veliku zlatnu medalju, u doigravanju je za dlaku u korist Djurinskoga presudila veća zrelost i razvijenost njegovog godinu dana starijeg uzorka. Na slikama su ovogodišnji šampion Stjepan Đurinski, te, među vinskim kraljicama Zagrebačke županije, Josip Rajaković, koji je i lani, s obzirom na osvojene medalje, bio jedan od najuspješnijih sudionika na ocjenjivanju u Zagrebačkoj županiji, zatim članovi novinarskog žirija i kuća u kojoj je nova kušaonica obitelji Čegec, mjesto gdje su ovogodišnja ocjenjivanja i održana.

Po broju osvojenih medalja visokoga sjaja Rajaković je poprilično nadmašio ne samo Djurinskoga nego i druge vinske kuće-sudionice, naime uz titule prvaka u kategoriji vina iz posljednje godine berbe (2016) te šampiona u grupi pjenušaca (2015; 86 bodova), kući je ponio jedno veliko zlato (91/100 bodova), te devet zlatnih medalja (jedan predikat od traminca iz 2014. – 90 bodova, jedan predikat od muškata žutoga – 87 bodova, dvije graševine iz 2016 – svaka po 86 bodova, traminac 2016. – 86 bodova, te još dva pjenušca iz 2015. i jedan iz 2014 – 86 i 85 bodova, a i sauvignon iz 2016 – 85 bodova), k svemu tome pripala su mu i dva srebra! Može se reći da je on najuspješniji sudionik ovogodišnjeg ocjenjivanja kojemu je, inače, predsjedala Ana Jeromel sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskig fakulteta i na kojemu su pragovi ta medalje bili 91-100 za veliko zlato, 85-90 za zlato i 80-85 za srebro.

Ostali prvaci po kategorijama su, u grupi bijelih suhih, obitelj Puhelek-Purek sa Sauvignonom 2016, zatim Voštinić-Klasnić u grupi ružičastih i crvenih vina, s mješavinom crnih sorata 2016., kao i Mato Vrbanić iz Voloder-Ivanić-Grada s uzorkom iz 2013. u grupi aromatiziranih vina. Inače, medju zlatnim odličjem nagradjenim vinarima, uz netom navedene, u najviše navrata spominju se još i imena Šimanović, Jarec-Kure.

Ocjenjivanje županijskih vina bilo je u kušaonici zelinske obitelji Čegec. Dolje na slici je žiri novinara koji je birao najbolji chardonnay i najbolji rajnski rizling

Zagrebačka županija uz glavno vrednovanje organizira i posebno ocjenjivanje vina od sorata chardonnay i rizling rajnski, koje smatra svojim uzdanicama, a žiri tu čine novinari koji pišu o vinu. Na kušanju se našlo po 10 vina što su od tih dvaju kultivara za finalnu degustaciju, održanu u novoj kušaonici obitelji Čegec u Obrežu kod Zeline, stigla kao ocijenjena za zlatnu medalju. Uzorci se općenito baš i nisu iskazali kakvoćom, a chardonnay se ukupno pokazao u za nijansu boljem svjetlu od rajnskog rizlinga. Novinarski sud u sastavu Vitomir Andrić, Ivo Kozarčanin, Martina Miličević, Tomislav Radić i Dražen Kopač kao prvaka u chardonnayima izabrao je onaj iz 2015, suhi, od obitelji Jarec Kure, a kao prvaka medju rizlinzima onaj iz 2016 (suhi) od Branka Crnića iz Zaprešića.    ♣

Sudionici Masterclassa s predavačem Herveom Gouinom, na rivici ispred Alhambre, i s bocama Chateaua Mouton Rothschild u ruci (Dean Dubokovič)

Za degustacije vina Chateau Mouton Rothschild u lošinjskoj Alhambri i prigodom nedavnog mog ponovnog posjeta Bordeauxu – prisjećanje na susret s Philippine de Rothschild, koja je u ono vrijeme bila na čelu Chateaua Mouton Rothschild

LOŠINJSKA ALHAMBRA: OD FRANCUSKOG DO TALIJANSKOG BORDEAUXA – Lošinjska Jadranka ne posustaje u organizaciji ekskluzivnih vikend-programa u kojima sudjeluju najpoznatiji hrvatski te svjetski protagonisti vinske scene. Nakon uspješnog vikenda s masterclassom te sa svečanom večerom uz vina glasovite grupacije Philippe de Rothschild, s podrumima Château Mouton Rothschild, Clerc Millon i Armaillhac – prezentaciju je vodio komercijalni direktor Hervé Gouin, najava nove zvijezde – toskanske Tenute di Biserno markiza Lodovica Antinorija, znanog kao osnivača glasovitoga podruma Tenuta dell’Ornellaia u području Bolgherija, a inače i kao brata markiza Piera Antinorija sjedište kojega je u oblasti Chianti Classico južno od Firenze prema Sieni.

Čavrljanje s markizom Lodovicom Antinorijem, koji je s vinima svoje Tenute di Biserno u Alhambri gost krajem lipnja

Markiz Lodovico Antinori, inače strastveni jahtaš, ljubitelj riba (na tanjuru!) i do prije koju godinu česti gost na našemu dijelu Jadrana, dolazi u Mali Lošinj sa svojom Tenutom di Biserno (uvoznik za Hrvatsku je tvrtka Vivat Fina Vina) za vikend od 30 lipnja do 2. srpnja… ♣

CHEF KAO NOVINAR – Kuhar s perom umjesto s kuhačom! Alhambra, Mali Losinj, masterclass s nazivom Château Mouton Rothschild. Uoči masterclassa i svečane večere sa čuvenom bordoškom kapljicom među novinarima se našao znani i vrlo cijenjeni chef Andrej Barbieri, koji je, inače, pred Novu godinu s Jadrana doselio u Zagreb i tu otvorio restoran. U Alhambru međutim nije došao da u pripremanju jela bude u tandemu s tamošnjem chefom Melkiorom Bašićem, nego je stigao, doista – kao novinar. Da napiše dojmove s događanja u kojemu su protagonisti bili jela njegova kolege Bašića i vina Château Mouton Rothschilda, Château d’Armailhaca, Château Clerc Milona što ih je prezentirao komercijalni direktor grupacije Baron Philipe de Rothschild Hervé Gouin. Chef Barbieri veli da povremeno uskače u ulogu novinara a za publikaciju Story Gourmet…   ♣

S Alessandrom Francoiseom, vlasnikom Castella di Querceto, za njegova nedavna boravka u Zagrebu

IL PICCHIO i KUBANKA! Alessandro Francois vlasnik toskanskog vinskog posjeda Castello di Querceto, dobitnik je ovih dana posebne nagrade kubanskih ljubitelja kubanskih cigara. U izboru najboljeg spoja između vina i glasovite kubanske cigare najcjenjeniji sommelijeri Kube opredijelili su se za brak između famozne kubanske cigare i crnjaka il Picchio  2012 Castella di Querceto.  To vino, koje se preko Vrutka uvozi i u Hrvatsku, upravo od nedavno je na kubanskome tržištu i eto već je ušlo u žižu…

Maria Antonietta Francois uz cigaru slavi trofej dobiven na Kubi

Uh, kako bi naši proizvođači vina Zdravko Ilija Jakobović (s vinogradom u brodskom Stupniku) i Mladen Siber iz Osijeka s vinogradom u Erdutskom vinogorju cvali da se i njihova vina proglase idelanim pratiteljima uz najfiniju kubansku cigaru. Ovako, zasad, samo – … smoke get in your eyes… with The Platters   ♣

Mladen Siber i Zdravko Ilija Jakobović: Smoke get in your eyes

NUMANTHIA, ili: KREPÁT, MA NE MOLÁT! – Povijesni izrazi, vezani uz život, mentalitet ljudi u pojedinim sredinama. Španjolski numancia, nešto kao naš istarsko-primorski krepát, ma ne molát, radije umrijeti nego predati se, dakako, ne samo u ratu nego općenito u životu, u teškim trenucima.

Antikni grad Numancia poznat je po svom legendanom otporu rimskim osvajačima. U silovitim napadima rimskih legija 134. godine prije Krista stanovnici grada borili su se do posljednjeg čovjeka, izabirući radije smrt nego predaju. Jednako tako žilavo, ali s većim uspjehom nego žitelji nekadašnje Numancije, u teškim meteorološkim uvjetima ekstremnih ljetnih vrućina i suše te zimske hladnoće, u španjolskom vinorodnom području Toro, smještenome na sjeverozapadu Španjolske na brežuljcima i visoravnima na velikoj nadmorskoj visini uz rijeku Duero (portugalski = Douro), i od globalno znatno poznatijeg vinogorja Ribera del Duero prema Portugalu, bori se vinova loza, s panjevima sorte tinta de Toro (vrlo kvalitetan klon tempranilla) nerijetko i znatno starijima od 100 godina, a koji su izdržali i napad filoksere, trsne uši što je u 19. stoljeću naprosto poharala europske vinograde! U spomen na Numanciju i kao počast njenim nepokolebljivim stanovnicima ali i kao divljenje žilavosti i izdržljivosti vinove loze na tome prostoru Toroa nazvan je vinski posjed (bodega) Numanthia, ustanovljen još 1880. godine, a koji se, u skladu sa spomenutom baštinom i prirodnim okolnostima, svjetskoj javnosti predstavlja na najbolji mogući način: odličnim, kompleksnim i karakternim, koncentriranim i krepkim ali i elegantnim vinom, s dosta voćnosti (zrelo tamno bobičasto voće, smokva…), i fino integriranih začina, dugačkog finala u ustima. Kapljicu Numanthia 2011 posjeda Numantia, koji pripada grupaciji Moet Hennessy, u Zagrebu je prezentirala Wendy van der Schrick, ambasadorica te znane grupacije koja se eto bavi i mirnim vinima i mirne podrume ima u Novome Zelandu – Cloudy Bay (sauvignon bijeli), Australiji – Cape Mentelle (syrah i cabernet sauvignon), Argentini – Terazas de los Andes (malbec i cabernet sauvignon) i Španjolskoj – Numanthia. Prezentaciju je organizirala zagrebačka uvoznička i distributerska kuća MIVA, i kušalo se osam vina, od spomenutih kuća i sorata.

Wendy van der Schrick, brand ambasadorica Moet et Chandona, i Lana Mohor iz kuće MIVA

Na prezentaciji je velikim posterom debelo naglašeno kako je Malbec 2015 posjeda Terazas de los Andes ove godine na nedavnom Decanterovom ocjenjivanju osvojio 95 bodova, ali on ipak nije bio zvijezda popodneva. Uz, po meni, šampionsku Numanthiju 2011, osjetno bolji dojam od ovoga 95/100 Malbeca ostavili su Cabernet sauvignon 2011 single vineyard Los Aromas od Terazas de los Andes iz Mendoze, a pogotovu vrlo vrlo kompleksno vino Cheval de los Andes 2009, od malbeca 60 posto, cabernet sauvignona i cabernet franca 36 posto kao i začinske mrvice od četiri posto petit verdota. To vino bordoškoga tipa na određeni je način inačica glasovitog Château Cheval Blanca, naime za nj je zaslužan Pierre Lurton iz Château Cheval Blanca koji je tražio – i u Vistalbi u Mendozi u Argentini našao – pogodnu lokaciju izvan Francuske a za uzgoj kultivara malbec što je svojedobno i stigao u Argentinu s francuskog jugozapada.

Baš nešto mislim vezano uz ocjenjivanja: u odnosu na spomenuti Malbec DWWA 95/100, za Numanthiju 2011 i Cheval de los Andes (Konja s Anda) preponu za ocjenjivanje trebalo bi podignuti sa 100 bodova…  ♣

Igor Zlatkov u svom izložbenom prostoru često prima turiste oduševljene njegovim radovima. Na slici je s gostom iz čak – Bordeauxa!

TRAMONTANA WOOD CRAFT & BOUTIQUE  POD ORLOVIM GNIJEZDOM… – Tamo negdje na sjeveru otoka Cresa, ispod impresivno letećih bjeloglavih supova a na nadmorskoj visini od oko 330 metara nalazi se zaselak Filozići, s tridesetak kuća od kojih ih je nekoliko sasma dobro uščuvano a od kojih ih je u novija vremena kroz cijelu godinu puna samo JEDNA. U toj jednoj, unutar kompleksa što obuhvaća još nekoliko kućica, zatim skladište/zrelište drveta, poljoprivrednu površinu za vlastite potrebe, živi obitelj Zlatkov. Prije nekog vremena Igor Zlatkov odlučio je napustiti urbanu atmosferu i Rijeku i preseliti se ovamo, gradski život zamijeniti robinzonskime, i formirati svoj mali raj na proplanku okruženom brojnim vrstama drveća bogatom šumom, punom divljači (jelen, divlja svinja…). Tu Zlatkov ima atelje Tramontana wood craft u kojemu drvo od čak 25 biljnih vrsta svojim umjetničkim talentom oplemenjuje u jedinstvene elegantne – i skupocjene! – stalke za pršut i šunku, daske za rezanje mesnih prerađevina i sira te pladnjeve za posluživanje delikatesa i čaša s pićima. Uz atelje za pladnjeve smještena je i Igorova radionica za mesne preradjevine – sušena ovčetina, kobasice od divljači… – s kojima se, prije nego li se u njima počne uživati kroz nos i usta, dakako mora i demonstrirati elegantan način posluživanja…

Igorova radionica, te eksponati: crna daska za posluživanje Black magic – najskupolji njegov proizvod, te ukrasna figura na dvorištu

U Filozićima se uz hrvatski podjednako tečno govori i engleski, naime iako je lokacija što se kaže bogu iza nogu, u originalni boutique Tramontana u zabit pod orlovim gnijezdom naiđe puno i stranih turista koji lutaju Cresom u potrazi za posebnostima, veru se strmim liticama prema mjestu gdje misle da mogu lijepo promatrati supove, a onda završe i kod poduzetnog Zlatkova, koji u skladu s lokacijom na kojoj se nalazi ali i zahvaljujući svojoj mudrosti – ne prima kartice…

Tramontana wood craft: pladnjevi za posluživanje

Igor Zlatkov doista je majstor za obradu drveta u uporabne predmete visoko estetske do umjetničke vrijednosti. Veli da čak 90 posto drveta kao sirovine za njegove uratke potječe s Cresa, pa je eto tako on svojevrsni brand ambasador otoka na kojemu živi. Najviše rabi  drvo od masline, koje drži godinu i pola na otvorenome na kiši i suncu, potom ga reže i komade još ostavlja na zraku ali sada pod krovom, ovisno o veličini/debljini, od jedne do četiri godine, tek potom drvo ide u finu obradu. Nešto drveta dovozi sa sjevera Hrvatske, uglavnom je riječ o hrastu lužnjaku s područja blizu Save i Drave. Upravo od te hrastovine izrađuje jedan od svojih najskupljih proizvoda a to je pladanj Black Magic odnosno crna magija. Taj elegantni pladanj i jeste pune guste crne boje, poput sipina crnila. Riječ je tu o hrastovini koja je doslovno zaglibila u riječnom mulju i tu, nakon puno godina, posve pocrnila. Zlatkov veli da takav lužnjak može biti star 4000 pa i 7000 godina. Inače, sve daske zaštićene su makovim uljem, koje je certificirano kao podobno za dodir s hranom.♣

Kuća u kojoj živi Igor Zlatkov s obitelji (gore), te kućica u kojoj se nalazi njegova radionica. Sasma dolje: igraonica za djecu, izvana i iznutra

GRAĐE-VINAR DUBRAVKO – Struka mu je i profesija te strastveni hobi – građeVINARSTVO! Dubravko Moravec u Župi Dubrovačkoj ima lijepu kuću s podrumom u kojemu se rađaju crnjaci uglavnom od merlota, cabernet sauvignona i syraha, te različite rakije i likeri. Dubravko sebi daje dosta truda oko vina, reklo bi se kao da i živi od njega, a on će radije reći da živi – za nj!

Vinograd nema, nego grožđe kupuje, ali na vrlo mudar način: pomoć u izboru onoga ponajbolje kakvoće u aktualnoj berbi potraži od stručnjaka koji po dužnosti obilaze teren i koji mu signaliziraju koji vinogradar na tržištu grožđa te godine nudi visoku kakvoću. I u podrumu Dubravko ne radi napamet nego za eno-kreaciju traži pomoć enologa. Vina se nakon perioda dozrijevanja napune u butelju i etiketiraju a i etiketa nije improvizacija, naime dizajn je osmislio i u njega ukomponirao svoj autorski likovni rad Stjepko Mamić, inače pomorski kapetan.

Moravec vino radi ne za prodaju nego za uživanje u krugu obitelji, rodbine i prijatelja a Dubravkovu vinarsku strast vrijedi istaknuti kako po tome što je kapljica vrlo ukusna i što, ovako enološki i dizajnerski dotjerana, na stol dolazi sa stilom… Iako crna, i mlada – Moravec je ponudio berbe 2016 i 2015, odlično je prijala uz velike na gradele nakratko bačene škampe što ih je donio Moravčev prijatelj i jedan od najjačih ribara s područja od Dubrovnika do Splita….   ♣

SAMOBORSKO LJETO – Nije ni tanjur nije ni pladanj, nego površina stola u vino-kafiću Tin na središnjem samoborskom trgu. Informativno (vino na čašu, sorte), živahno, veselo, ljetno. Tin bi bio zadovoljan!  ♣

KADARKA vs. PINOT NOIR – Kadarka vs. Pinot noir. Interesting idea. One of the ways for a newcomer on the market to attract the consumers’ attention can be also comparing himself/itself with someone or something having already a high reputation – but one has to have a lot of courage to do that. Kadarka is the ancient vine variety, once quite spread mostly on the sand soils in north-eastern Croatia (Podravina, Slavonia, Danube area), Serbia (Vojvodina) and in Hungary, today into the deep shadow of the other, international varieties, among them also of Pinot noir. Ignacije Tonković from Vojvodina fell in love with Kadarka and, once retired, he went vine growing and dedicated himself to the mentioned traditional and almost fully forgotten variety. He hired a Spanish oenologist (from Rioja, a guy who has worked with the Lopez Heredia!) to help him create the serious and modern wine out of it. In Zagreb’s fine restaurant Vinodol the Kadarka Rhapsody 2013 and the Kadarka Fantasy 2013 as well as the Kadarka Fantasy 2012 have been put on the blind tasting with the three 2015 pinot noirs from the three of the best best Croatian wine producers (Korak, Šember, Tomac), from the Zagreb surroundings (Plešivica vinegrowing area). The tasters: three in Croatia estimated sommeliers and one wine journalist. The result: the three Kadarkas scored a bit more than the three pinot noirs… Yes, the comparison would have been better if the pinot noirs were also from the 2013 vintage, but important is that the tasting showed that kadarka can give a serious wine and that as a LOCAL JEWEL is really worth of growing…

The final scores: Tonković Rhapsody (Rapsodija) 2013 – 89,25/100; Tonković Fantasy (Fantazija) 2013 – coming to the market in a few months! = 89/100; Tonković Phantasy (Fantazija 2012) = 88/100; Tomac Crni pinot 2015 = 87,5, Korak Crni pinot 2015 = 85; Šember crni pinot 2015 = 84,25/100. I was there unofficially, the best wine for me was Tonković Fantasy 2013 (89/100).    ♣

HRVATSKA TRADICIJSKA KUHINJA – U kulinarskom studiju majstora kuhara Branka Ognjenovića snimljen je spot vezan uz knjigu Hrvatska tradicijska kuhinja autora Mladena Horića, a u izdanju zagrebačkog poduzeća MAM-VIN. Knjiga je ne samo kuharski informativna nego je i edukativan eno-gastronomsko-turistički vodič. U njoj se našlo vrlo mnogo ponajboljih hrvatskih kuhara sa svojim receptima za tipična i tradicijska jela raznih krajeva Lijepe naše, s time da su uz recepte chefovi predložili i odgovarajuća hrvatska vina. Branko Ognjenović predstavio se s istarskim specijalitetom – janjećim zgvacetom uz koji je preporučio njemu posebno drage malvazije od Coronike i Kabole.

Chef Ognjenović, koji je nekad vodio više renomiranih restorana u Hrvatskoj i u Austriji, sada je vrlo aktivan na edukaciji mladih kadrova u kuharstvu. Utemeljio je Školu kuhanja, i veli da je zanimanje vrlo veliko, toliko da Branko sad traži novi veći prostor za odvijanje nastave. Ognjenović radi i kao konzultant u kuharstvu, a uspješno vodi i udrugu Renato – kuhari bez granica, što je osnovao nakon tragedije u kojoj je stradao njegov sin. Udruga je postavljena na humanitarnu osnovu i brine o tome da skuplja sredstva za pomoć djeci s posebnim potrebama i da povezuje potrebite mlade s odgovarajućim zdravstvenim ustanovama. Sredstva se, veli chef Branko, skupljaju najviše na večerama posebno organiziranim u humanitarne svrhe, a na kojima se kao kreatori jela odazivaju brojni Ognjenovićevi kolege-prijatelji iz Lijepe naše ali i iz inozemstva.

Na pitanje o aktualnom stanju u hrvatskom kuharstvu chef Ognjenović odgovara:

– Kad mi se svojedobno dogodila tragedija sa sinom odmaknuo sam se od raznih funkcija u Hrvatskom kuharskom savezu. Nažalost, vidim da među kuharima nema neke osobite sloge i spremnosti za kvalitetnu suradnju na poslovnome planu a koja bi mogla hrvatsku gastronomiju dignuti na vrlo vrlo visoku međunarodnu razinu. Kad bismo imali kako treba poslovno ustrojenu organizaciju mogli bismo dobiti i dovoljno novaca od raznih fondova i raditi mnogo toga korisnoga ne samo za poboljšanje kvalitete prehrane i podizanje eno-gastronomske svijesti u, ne zaboravimo, turističkoj Hrvatskoj nego i za bolje pozicioniranje hrvatske gastronomije u svijetu. Predlagao sam primjerice da Hrvatski kuharski savez kao tijelo koje bi obuhvatilo SVE vrijedne kuhare u zemlji krene u stručno ispitivanje kvalitete i originalnosti namirnica što se proizvode u Lijepoj našoj, i da nakon laboratorijskog i organoleptičkog ispitivanja onim namirnicama koje to zavrjeđuju dodijelimo znak Majstor kuhar kao strukovnu potvrdu i jamstvo kakvoće i izvornosti, ali, dok mi iz branše nismo svi zajedno, teško je tako nešto i ostvariti i da bude vjerodostojno…

A na pitanje što bi rekao o češćem otvaranju, u zadnje vrijeme, restorana koji teže ekskluzivi i elitizmu, Ognjenović veli:

– Drago mi je da se otvaraju restorani s visokim ambicijama u eno-gastronomiji. Hrvatska kao zemlja s velikim potencijalom za proizvodnju kvalitetnih namirnica te kao turistička zemlja to zavrjeđuje, zaspravo to se od Hrvatske i očekuje. Svim poduzetnim i dobro mislećim ljudima i kolegama želim puno razuma u poslu i puno uspjeha s kontinuitetom! ♣

Vinexpo ante portas

SLATKA VINA SVIJETA – Odličan, već tradicijski uvod u skorašnji najznačajniji svjetski sajam vina Vinexpo u Bordeauxu: festival Sweet Wines of The World ili Slatka vina svijeta. Piredbu, koja se odvija u subotu 17. lipnja od 14 do 18 sati, organizira u svojim prostorima Château La Tour Blanche premier grand cru (1855.) classé iz Bommesa u Sauternesu u bordoškoj regiji. Ova jedinstvena manifestacija otvorena je za degustaciju isključivo za profesionalce iz svijeta vina. Odlična je, jer okuplja velika imena svjetske vinske scene i odlična vina, uvjerio sam se u to i osobno prije nekoliko godina. Već neko vrijeme na tom festivalu prisutna je i Hrvatska, stalni gost unatrag nekoliko izdanja je Vlado Krauthaker, a ove godine uz njega nastupa i Stina-Jako Vino sa Brača.

Ovo je inače deveti po redu festival, i okupit će 29 izabranih proizvođača iz 10 zemalja, konkretno Austrije, Kanade, Hrvatske, Francuske, Njemačke, Mađarske, Italije, Južne Afrike, Španjolske i, po prvi put, Grčke.

Zainteresirani vinski profesiolnalci mogu se prijaviti za posjet priredbi do 9. lipnja na sljedeću adresu: www.tour-blanche.com/ldm

Evo i popisa izlagača:

Austria: Weinlaubenhof Kracher (Burgenland); Kanada: Inniskillin (Ontario) ; Hrvatska: Krauthaker i Stina, Jako Vino d.o.o.; Njemačka: Weingut Dr. Loosen (Mosel) ; Grčka: Gerovassiliou (Epanomi) ; Mađarska: Disznókő (Tokay) ; Italija: Donnafugata (Passito di Pantellaria) ; Južna Afrika: Klein Constantia Estate (Constantia Valley) ; Španjolska: Compania de Vinos Telmo Rodriguez (Malaga) ; Francuska: Domaine Zind-Humbrecht (Alsace), Château Climens i Château La Bouade (Barsac), Domaine Pierre Gaillard (Condrieu), Domaine Delesvaux (Coteaux du Layon), Domaine de Bouillerot (Côtes de Bordeaux Saint-Macaire), Domaine Rotier (Gaillac), Clos Uroulat, Domaine Cauhapé i Camin Larredya (Jurançon), Château du Cros (Loupiac), Château Tirecul La Gravière (Monbazillac), Château La Tour Blanche i Château Guiraud (Sauternes), Château du Mont i Château La Rame (Sainte Croix du Mont), Domaine Huet (Vouvray), Châteaux Montus i Bouscassé (Pacherenc du Vic-Bilh), Clos des Fées (Roussillon).   ♣

Hrvatska vina u bordoškom wine-baru La Ligne Rouge

KRAUTHAKER i STINA NA FRANCUSKOM TRŽIŠTU – Izvesti vino u Francusku je, nerijetko se čuje, kao i pokušati izvesti pijesak u Saharu! Ipak, Kutjevčaninu Vladi Krauthakeru već nekoliko godina polazi za rukom plasman vina u Francuskoj. I to, konkretno, u baš po vinu – ne samo crnome nego i bijelome, uglavnom od sauvignona i semillona, ponegdje uz dodatak muscadeta – famoznome Bordeauxu. Bio sam u Bordeauxu sad u svibnju, naišao na Krauthakerova vina npr. u wine-baru la Ligne Rouge i u restoranu Le Chiopot! Evo fotki. Uz Krauthakera, u wine-baru La Ligne Rouge smještenome na vrlo frekventnoj poziciji na obali uz rijeku Garonu, bila su od našh i vina od Stine, Coronike, Jakopića, Plenkovića…   ♣

ESPLANADE = HOTEL IZVRSNOSTI– Hotel Esplanade ovih je dana primio čak dvije prestižne nagrade: ugledni Luxury Travel Guide proglasio je Esplanadu najboljim klasičnim hotelom za 2017. godinu, dok je Trip Advisor prema odličnim recenzijama svojih korisnika i ove godine uvrstio zagrebačku ljepoticu u svega jedan posto najboljih hotela u svijetu, te mu uručio Travellers’s Choice Award za 2017. godinu. Ivica Max Krizmanić, generalni direktor hotela Esplanade, cvate. S pravom. A bogme cvate i Ivan Dropuljić, koji u Esplanadi već 11 godina organizira jedan od najjačih ako ne i najjači srednje-europski vinski festival Zagreb vino.com.

Svečarska ekipa zagrebačke Esplanade na čelu s direktorom Ivicom Maxom Krizmanićem, šeficom kuhinje Anom Grgić i voditeljicom PR-a Sandom Sokol

Luxury Travel Guide ekskluzivni je informativni resurs bogatih svjetskih putnika koji dodjeljuje LTG-nagrade samo najboljim hotelima i smještajnim kapacitetima u Europi i to na osnovi strogih kriterija usmjerenih na inovacije, dizajn, kvalitetu soba, gastronomska postignuća, izvrsnost usluge, upotrebu tehnologije, brigu o održivom razvoju, marketingu, brendingu, zadovoljstvu zaposlenika i lokaciji. Ova prestižna publikacija u svijetu luksuznih putovanja navela je u svojoj objavi kako je zagrebačka Esplanada prepoznata upravo po tome što objedinjuje klasiku i glamour art decoa s tradicijom i suvremenim dizajnom 21. stoljeća prilagođenu modernom putniku. Kerry Payne, predstavnica Luxury Travel Guidea, komentirala je nagradu uručenu Esplanadi: U hotelijerstvu sam više od pet godina i nikad nisam naišla na toliko elegantan hotel kao što je Esplanade Zagreb Hotel. Pročitala sam mnoge osvrte gostiju i baš svi su bili za 5.

Trip Advisor najveći svjetski turistički servis za ocjenu kvalitete usluga u turizmu dodjeljuje jednom godišnje svoj Travellers’s Choice Award i to vrlo maloj grupi najboljih smještajnih kapaciteta u svijetu prema recenzijama svojih korisnika. Esplanade već nekoliko godina zaredom ima čast primati ovu nagradu, a na Trip Advisoru od samog početka drži visoku ocjenu kvalitete zajedno sa svojim restoranima čime dokazuje dosljednost u pružanju vrhunske usluge.   ♣

PARMEZAN OD CRVENE KRAVE –  Dva su sira iz Italije poznata kao jako dobra i za jelo u grumenima i za ribanje – parmezan odnosno parmiggiano reggiano, te grana padano. Mnogi su konzumenti diljem svijeta oduševljeni podjednako i jednim i drugime, ali šmekeri ipak parmezan odnosno parmiggiano reggiano u kontekstu kakvoće stavljaju daleko ispred grana padana. Za razliku od grane padano, za proizvodnju parmiggiana reggiana koristi se obvezno samo mlijeko krava koje žive i hrane se na pašnjacima na brežuljcima u području Reggio Emilije u talijanskoj regiji Emilia Romagna. Ali ima tu još nešto: mlijeko za autentični parmiggiano reggiano daje tzv. crvena krava vrste zvane reggiana. Ta krava nudi manje mlijeka (od 19 do 20 litara dnevno) od drugih (30 i više litara) ali je njeno mlijeko znatno bolje kakvoće. Zbog manje količine, vrsta reggiana pomalo je na žalost bivala zapostavljana, čak do mjere da joj je prijetilo iščeznuće. Godine 1986. izbrojano je samo 600 grla, a 1950. bilo ih je 250.000. Srećom shvatilo se da bi bilo grozno kad bi reggiana nestala pa se vrsti počela ipak posvećivati dužna i nužna pažnja. Danas već eto postoji oko 3000 grla i u 2015. od mlijeka crvene reggiane proizvedeno je 15.000 kolutova sira parmezana. No to je još uvijek, u usporedbi s ukupnom produkcijom parmezana (parmiggiano reggiano) od tri milijuna i 300 tisuća kolutova, mizerni postotak. Tih oko 15.000 kolutova na tržištu su proizvod iz niše. Parmezan od mlijeka crvene krave posebno je označen izrazima Parmigiano reggiano vacche rosse. Komparirajuci organoleptiku toga sira dozrijevanoga 24 mjeseca i takodjer 24 mjeseca dozrijevanoga parmezana od mlijeka što nije od crvene reggiane uočava se da je sir od reggiane svjetlije boje, zatim da je s izraženijom aromom, malo je manje slan ali je kremozniji u ustima.

Tehnoloski postupak za dobivanje sira od mlijeka crvene krave jednak onome pri dobivanju sira od mlijeka krave koja nije crvena, tek parmezan od mlijeka crvene krave žig PDO (ZOI) koji mu dopušta izlazak na tržište dobiva ne već nakon jedne godine dozrijevanja nego nakon dvije godine dozrijevanja. Smatra se naime da posebnosti u svojstvima mlijeka crvene krave naprosto traže barem godinu dana duže čekanje sira u zrionici. Dobri poznavatelji materije uvjeravaju da je sir parmezan od mlijeka crvene krave reggiane najbolji nakon minimalno tri godine sazrijevanja.

Pravilnik proizvodnje parmezana iz Reggio Emilije nalaže da se krave drže na širem otvorenom prostoru i da se hrane svježom travom, tek zimi kad ne mogu van daje im se sijeno, medjutim – nikad i smjesa predvidjena za prehranu stoke. Za sir od reggiane bitno je reći i to da se on dužim dozrijevanjem, kroz koje se aromatski razvija i dobiva na kompleksnosti, ne suši… ♣

KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 04/2017 – THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

SADRŽAJ/CONTENT

JA SAM TRIBIDRAG – GAJA DARMAGI! – CORONICA: COdue, MALVAZIJA, TERAN i PLAVAC MALI! – VINA JAKOB: VLASTITI VINOGRADI, VLASTITE BAČVE – ZELINA 49.PUT – KORKYRA MELAINA CRNI OTOK BIJELOGA VINA – KOKOTI u SLUŽBI VINA – TRI TENORA s PLEŠIVICE u ALHAMBRI – BRUT KORACI OBITELJI KORAK – WINE EXPLORERS  – ŠAMPANJAC i SANCERRE ŠEĆU i TRČE PONAD JASKE – I BUFFON IMA SVOJE VINO – FERRARI NA AERODROMU – ENRICO RIVETTO: BRŽE SMEKŠANI BAROLO – ZAGREB BUBBLES 2017 – CASTELLO di QUERCETO

______________________________________________

JA SAM TRIBIDRAG – Prošlo je jako dobro! Program zanimljiv, sudionika mnogo, kotizacija smjelo visoka ali eto kad se najavljuje nešto dobro interesa ima i te kako, a kad se to najavljivano kroz realizaciju i pokaže dobrime – a ostvareno je, komentar je najambicioznije međunarodno vinsko događanje u Hrvatskoj – organizatoru je utrt put za nove ambiciozne akcije. Davorka Krnić Trick, Fani Prodan i Iva Drganc kao ponosne članice udruge Tribidrag utemeljene da promovira hrvatske autohtone vinske kultivare i organizatorice manifestacije uputile su na kraju poruku: Vidimo se dogodine!

Split je bio domaćin prve međunarodne konferencije o sorti tribidrag pod nazivom Ja sam/I am Tribidrag. Cilj je konferencije bio proširiti znanja o tribidragu kao kultivaru i kao vinu te animirati vinogradare/vinare za nastavak revitalizacije i za promociju autohtonih hrvatskih vinskih sorti. Više od 100 sudionika – vinskih stručnjaka, znanstvenika-istraživača i vinara u dva dana raspravljalo je o tribidragu, crljenku kaštelanskome, pribidragu, kratošiji, primitivu odnosno zinfandelu. Dakako, nije bilo priče na suho, degustirala su se vina iz osam zemalja od toga kultivara za koji se rado kaže da je svojedobno emigrirao prema Sjevernoj Americi i da je jedan od u svijetu najpoznatijih i jedan od po svijetu najraširenijih hrvatskih emigranata. Prvi put u povijesti moglo se kušati na jednome mjestu toliko različitih tribidraga iz svih krajeva svijeta – Hrvatske, Kalifornije, Italije, Albanije, Čilea, Južne Afrike, Indije, Australije. Međutim, eto – nije bilo i kratošije iz Crne Gore!…