Archive | Sorte grožđa/Grape varieties RSS for this section

GRAŠEVINA OD KUTJEVA DO BORDEAUXA

KROZ

 

ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

PROMIDŽBA: I KLONSKA SELEKCIJA u SLUŽBI i – VINSKOG TURIZMA 

Graševina

Graševina od Kutjeva do… Bordeauxa!

Graševinu imamo mi u Hrvatskoj, ali imaju je u dobrom opsegu i Slovenci, Mađari, Austrijanci, Česi…

A Francuzi? Da, kad im je pošalje Vlado Krauthaker!

Čija odnosno odakle je bolja?!

Graševina u nas je sortni i vinski sinonim Slavonije i Podunavlja, prostor ne osobito velik ali niti baš premalen. Kolika li je uopće razina svijesti o tome da pojedini kultivar pa tako eto i graševina, osim po našemu nazivu odnosno po sinonimima ovisno o zemlji, nije u čaši tek jednostavno samo taj kultivar odnosno u ovome slučaju, obično, graševina? Osnovna organoletipčka nit poveznica svakako postoji, ali, ovisno o klonu ili klonovima sorte, starosti loze, tipu tla, nadmorskoj visini i (eks)poziciji vinograda, mikroklimi, ali i prikladnome, kakvoći okrenutom pristupu u vinogradu dakle i za kvalitetu ploda očekivanome razumnom prinosu, vino unutar istog tipa od sorte istog naziva imat će drugdje neke svoje posebnosti, makar u nijansama. Ali u nijansama što mu mogu i osjetno pojačati izričaj osebujnosti u kontekstu originalnosti, te tako vinu, a i teritoriju odakle je, dati dodanu vrijednost. Da ne govorim o tome da različiti opći ekološki uvjeti omogućuju i posebne upečatljive kreacije više različitih tipova vina, što pojačava interes ne samo za dotičnom kapljicom nego i za prostorom na kojemu ona nastaje.

Graševinu se uglavnom, u (domaćoj) široj javnosti, percepira kao svježe laganije vino s dosta voćnosti u pravcu  jabuke, međutim npr. u Vipavskoj dolini u Sloveniji, gdje je uglavnom sađena na tlu s dosta kamena ona, u tamošnjoj klimi, daje vino s prilično visokim alkoholom i s vrlo izraženom mineralnosti, slanosti, pa je se rado kao poboljšivač koristi u kupažama… Ali, ostanimo u Hrvatskoj, konkretno njenom svjevernome dijelu od recimo Daruvara preko Zlatne doline s Kutjevom te preko Đakova do beljskih i iločkih vinograda na krajnjem istoku.  Razlika se nađe i u običnom, baznome vinu.

Kutjevački ponosi: vinogradi Rosenberg i Vidim

Bit i čar jesu u tome da se uz ambiciozan iskren pristup u vinogradu i podrumu na svakome i užem te po svojim eko-karakteristikama specifičnome području mogu proizvesti vina koja će i unutar jedne iste sorte vjerno oslikavati taj neki svoj eko-geografski prostor. U moru ponude upravo vina potrošači, posebice oni zahtjevniji, u pravilu i s dubljim novčanikom (dakle za domaćina poželjniji!), to i traže! Do mjere da čak i po tom stupnju izričaja izvornosti vina biraju odredišta za svoja putovanja i za kraći odnosno i nešto duži boravak. Ako treba pojašnjenje: idem ne na graševinu u Slavoniju i Podunavlje, nego idem na graševinu ciljano – da li u Daruvar, da li u Kutjevo, da li u Baranju, odnosno Srijem…

Graševina je već odavna najjača istoznačnica za Kutjevo, gdje su cisterciti još početkom 13. stoljeća osnovali opatiju De Gotho i gdje su s obzirom da su se ozbiljno bavili vinom, i sagradili vinski podrum, danas osobito zanimljiv i za turistički razgled. Kutjevčani već godinama, a pogotovu nakon što su njihovu svojedobnu snažnu dominaciju na našem vinskom tržištu podizanjem kakvoće svojih proizvoda i agresivnijim nastupom prema javosti počeli narušavati vinari iz drugih dijelova Slavonije, nastoje održati i ponovno nametnuti svoju robnu marku Graševina Kutjevo. Prije nekog vremena, da bi spremnije odgovorili suvremenim tržišnim izazovima, krenuli su, zahvaljujući uvelike, zapravo rekao bih i najviše, zalaganju Vlade Krauthakera, enologa poteklog iz tamošnjeg tzv. velikog podruma pa onda samostalnog proizvođača, i s osnutkom udruge Kutjevački vinari, ponajviše radi promidžbe upravo svoje graševine. Međutim ono što je obećavalo nije i zablistalo, nažalost nedovoljna sloga među lokalnim proizvođačima i ne osobita spremnost da se, kako bi se s vremenom (stvar ne ide na brzinu!) došlo do željenog rezultata, igra po dobro osmišljenom pravilniku važećem jednako za sve pa, dakle, time i ne velika stvarna privrženost zajedničkom projektu, neodgvarajući marketinški pristup nisu do sada mogli dati uspješan poslovni rezultat.

Vlado Krauthaker u svom podrumu

VINCELOVO i MARTINJE, SURADNJA S VILLANYJEM

Kutjevo je kao svojevrsno slavonsko središte uzgoja graševine bilo zamišljeno da raznim sadržajima s naglaskom na graševinu kroz godinu privlači mnoge posjetitelje iz raznih krajeva Lijepe naše pa i iz inozemstva, ali… Za ostvarenje vizije Krauthakera koji je, pa i sa mnom, proputovao svijeta i vidio kako vani funkcioniraju udruge proizvođača temeljene na poslovnoj osnovi, te za nužnost da sâma branša na svom teritoriju bude glavna u razumnom vođenju lokalne vinske politike, trebalo je imati, što se kaže, kritičnu masu jednako progresivno poslovno razmišljajućih dobro samoorganiziranih lokalnih proizvođača vina. Društvena pak zajednica zbog nesposobnosti odnosno nemara pojedinaca u svojim redovima sa svoje strane učinila je premalo ili ništa da sredstvima što su joj na raspolaganju potiče one koji se zalažu za boljitak, i ignorira one koji žele poticaje ali ničim ne jamče da će društvnenoj zajednici i svojim djelovanjem adekvatno i vratiti u njih uloženu vrijednost. Nedostajala je širina gospodarski usmjerenih pogleda kod lokalnih moćnika, tako da u Kutjevu nastojanja pojedinaca iz vinskog sektora da se ide naprijed nisu, barem ne u dovoljnoj mjeri, pratili i prikladni logistički projekti nužni kao bitna dopuna.

Nije doduše da, kad govorimo o vinu i potencijalu u gospodarskom aspektu, u Kutjevu nije napravljeno ništa: uz klasična okupljanja na veselicama o Vincelovu i Martinju, u Kutjevu se, ponovio bih: ponajviše zahvaljujući trudu opet upravo spomenutog Krauthakera, održava manifestacija Dani graševine, no, na žalost, zasad te priredbe nekako čini se kao da su okrenute samo domaćem življu, one ne okupljaju masovno goste iz drugih krajeva, a mogle bi. Kutjevo kao mjesto nazvalo je svoj glavni trg Trgom Graševine i na njemu kao ilustracijsku potporu podignulo mini vinograd s graševinm, ali nije se pobrinulo za dovoljan broj iole kvalitetnih smještajnih jedinica a ni za neki profinjeniji restoran s lokalnim specijalitetima, tako da se tamo stvari više ne bi svodile tek na cjelodnevno cupkanje uz pečenje kobasica na štapu, pijuckanje, pjevanje lokalnih napjeva, te da se gosta u večernjim i noćnim satima nakon sjelodnevne klope i cuge ne šalje na spavanje npr. u oko 18 km udaljenu Požegu, dakle na putovanje s nizm vrebajućih opasnosti od kojih su najmanje bolne – ali svejedno jako bolne –  oduzimanje vozačke dozvole i plaćanje kazne za vožnju s ponekim promilom više.

Inače, kad smo već kod Dana Graševine, ove godine Dani graševine u Kutjevu (gdje danas, navodno, djeluje nekih 13 do 14 količinski ozbiljnijih proizvođača s time da desetak od njih dostiže od 20.000 do i 50.000 litara vina) – a to je značajno okupljanje proizvođača graševine kao izlagača ne samo iz Kutjeva i Slavonije makar zamišljeno je prvotno bilo da svaki puta kao sudionici dođu i vinari-graševinaši iz drugih krajeva Hrvatske, pa i Slovenci, Austrijanci, Mađari itd. – bit će 31. svibnja te 1. i 2. lipnja 2019. Kako čujem, u sklopu događanja planiran je simpozij o vinskom turizmu; moguće je da su se i odgovorni koji vode Kutjevo probudili, pa da će napokon stvari krenuti u boljem pravcu. Kutjevo je simpatično maleno mjesto okruženo vinogradarskim krajolikom i te kako vrijednim obilaska i razgleda, u samome mjestu drevni je cistercitski podrum u sklopu Kutjeva d.d., pored je lijepa crkvica, u neposrednom susjedstvu je i stari pa nedavno obnovljeni dvorac Kutjevo za koji bi bilo dobro da je i više okrenut prema javnosti, u blizini dvorca nova je velebna nedavno otvorena vinarija Galić, od individualnih proizvođača tu je nekoliko vrhunskih imena znanih i izvan granica Hrvatske, primjerice Enjingi, Krauthaker… Afirmirani vinari i njihova kapljica ali ponuđena rafinirano, pa i iz starijih godišta kroz vinske radionice, zatim ljepote pejsaža, mogućnost sportske rekreacije u vinogradarskom ambijentu, znamenitosti u mjestu, tipični regijski gurmanski specijaliteti i te kako su razlog za dolazak u Kutjevo i boravak u njemu, međutim želi li se više gostiju sa strane i bolji gost nužno je na licu mjesta osigurati i kvalitetan i opsegom dovoljan smještaj za noćenje kao i kvalitetan ugostiteljski objekt za one koji traže komfor i kvalitetno prigotovljene izvorne domaće specijalitete, stasalo vino.

Ohrabruje da je kroz projekt međunarodne suradnje nedavno uspostavljena tijesna veza s nedalekim znanim mađarskim vinskim i turističkim mjestom Villany, te najava da će Mađari na Danima graševine ove godine u Kutjevu prezentirati svoja vina i svoje specijalitete kao i iskustva u segmentu svog vrlo uspješnog vinskog turizma. Spomenuo bih ovdje odgovor predstavnika znane vilanjske vinske kuće Joszef Bock na moje pitanje postavljeno mu na sajmu vina u Osijeku u siječnju ove godine: Kako to da ste već godinama stalno prisutni na sajmu WineOs, a na hrvatskom tržištu nemate svojih vina? Čovjek je odvratio: Istina je da još nemamo u Hrvatskoj u redovnoj prodaji naših vina, ali svake godine nas nekoliko vilanjskih proizvođača dolazi u Osijek da reklamira ne samo sebe nego Villany kao vinski turistički centar.

 BLAUBURGER i NEBBIOLO VALLIS AUREA, PREDIKATI U SAUTERNESU

Vlado Krauthaker ističe kako je nakon 15 godina rada napokon završen projekt klonske selekcije graševine rađen u suradnji sa zagrebačkom Agronomskim fakultetom. Ekipa stručnjaka izdvojila je četiti klona za sadnju u Kutjevačkom vinogorju. Neki Kutjevački vinari već su počeli saditi te klonove, a Krauthaker će, veli, s tim klonovima zasaditi 1,5 ha terena iduće godine. Inače, Vlado, koji voli istraživati i već godinama ima pokusni vinograd s nekih 20 različitih sorata, izašao je u okviru tog svog eksperimentalnog programa na tržište s crnjacima Nebbiolo, od istoimene pijemontske sorte, te s blauburgerom kojega je kao kultivar donio iz Austrije, u zadnje vrijeme dosta se posvećuje i frankovki

Kao pozitivno vezano uz udrugu Kutjevački vinari još treba navesti realizaciju, u suradnji sa stručnjacima Agronomskog fakulteta u Zagrebu, projekta klonske selekcije graševine koji je trajao 15 godina a završen je lani. Ekspertna ekipa Agrofaksa na čelu s dr.sc. Edijem Maletićem izdvojila je kao preporučene za sadnju u Kutjevačkom vinogorju iz starih nasada četiri klona graševine, bazni materijal je, kaže Vlado Krauthaker, označen bijelom etiketom, dok plava etiketa znači da je riječ o certificiranom virus free materijalu. Sad su, eto, i ti izdvojeni klonovi ne samo u službi povećanja osebujnosti kutjevačke graševine, nego indirektno i u službi vinskog turizma!

– Na nama kutjevačkim vinogradarima-vinarima je da posadimo te izdvojene klonove i da, naravno, predočimo stručnjacima i široj javnosti vina od njih. Neki vinari već su sadili te nove klonove, neki će ih saditi ovog proljeća, a ja se spremam 1,5 hektara graševine iz klonske selekcije saditi iduće godine – veli Krauthaker koji je lani podigao po dva nova hektara sauvignona bijeloga i chardonnaya, te nešto viogniera i cabernet franca tako da sad ima nešto više od 45 hektara vlastitog loznog nasada i tvrdi da tu staje sa sadnjom, to više što po potrebi dio grožđa može rabiti i iz kooperacije. – Novi klonovi graševine Kutjevo kroz idućih pet godina bit će dostupni samo kutjevačkim proizvođačima vina, a nakon tog razdoblja dat će se na raspolaganje i drugim vinarima…

Vlado Krauthaker je na svoj način i istraživač u vinogradarstvu i vinarstvu, naime prije dosta godina nekoliko hektara svoje vinogradske površine odredio je za pokuse, da vidi kako će u Kutjevačkom vinogorju uspijevati razni domaći ali i bjelosvjetski kultivari koje bi eventualno mogao ponuditi kao kuriozitete samostalno, ali i upotrijebiti za neke svoje posebne eno-kreacije. Pa tako u tom vinogradu ima i austrijskog rotgipflera kojega je ovamo donio barun Turković i za koji se po domaće rabi  naziv Zelenac Kutjevo, nešto plavca malog, zatim crljenka, blauburgera, portugisca, pa čak i pijemontskog nebbiola koji izvan Pijemonta teško daje neki visoki rezultat, Krauthaker je od njega uspio dobiti lijepo vino.

Château La Tour Blanche, Bommes, Sauternes: međunarodna revija slatkih desertnih predikatnih i likerskih vina, na kojoj nastupa i Vlado Krauthaker

Kao diplomirani enolog i čovjek od velikog iskustva Vlado je inače majstor za predikatna slatka vina, i opredijelio se za to da u toj kategoriji forsira graševinu te posebno i zelenac Kutjevo koji mu je osobito prirastao srcu. Velika priznanja upravo za svoje predikate dobio je u bordoškom Sauternesu, kraju čuvenome po slatkim desertnim vinima a gdje se svaki put uoči najprestižnijeg vinskog sajma na svijetu Vinexpoa u kući Château la Tour Blanche održava jednodnevna revija slatkih predikatnih i desertnih vina, uz sudjelovanje svjetske proizvođačke vrhuške. Već godinama Vlado je tamo pozivan kao izlagač, pa će ići i ove godine. Evo tek nekoliko imena uz koja je nastupao i uz koja će i ove godine u svibnju nastupiti i Krauthaker: Château d’Yquem, Clos Haut Peyraguey, Château Suduiraut, dr. Loosen, Alois Kracher, Inniskillin, Domaine de Diznökö, Telmo Rodriguez….

Predikati s kojima će Krauthaker nastupiti u svibnju na smotri u francuskom Sauternesu a uoči sajma Vinexpo: Zelenac Kutjevo 2011 izborna berba prosušenih bobica te Graševina 2012 izborna berba prosušenih bobica

Na tržištu su aktualna dva Vladina visoka predikata – Zelenac Kutjevo 2011 izborna berba prosušenih bobica i Graševina 2012 izborna berba prosušenih bobica. ♣   SuC 03.2019

Advertisements

Ljepotica iz Brda i Vipavske doline/ SVESTRANA KRALJICA ZLATA REBULA GIALLA

KROZ

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

…OD NANOSA do COLLIJA te KORADEA i CIVIDALEA, i od TRNOVSKE PLANOTE do KRASA i SABOTINA   Stoluje na području Primorske Slovenije, i to od planine Nanos iza mjesta Razdrto na jugoistoku pa uzlazno prema sjeverozapadu, preko Vipavskih brda i Vipavske doline i Nove Gorice do Goriških brda i talijanskog Collija, gotovo sve do lokacije Korade na visokom sjeveru i na zemljopisnoj razini grada Cividale del Friuli, s druge strane državne granice Slovenije s Italijom. Njen obitavališni prostor od Nanosa prema Goriškim brdima/Colliju omeđuju s gornje, sjeverne strane Trnovska planota, a s južne Kras i brdo Sabotin.

BMW – GO-REBULA

Riječ je o vinskoj sorti rebula.

Vipavski vinogradarski dio obuhvaća ukupno oko 2270 hektara pod trsjem, od toga na rebulu, kažu mi, otpada oko deset posto, tj. oko 227 ha. Taj kultivar je među sortama u vipavskome vinorodnome prostoru po raširenosti na četvrtom mjestu. Vinogorje pak Brda ima ukupno 1810 hektara pod trsjem, od čega na rebulu, kao, tu, prvi kultivar po raširenosti, otpada 381 ha odnosno 21 posto. Inače, slovenski vinorodni dio zvan Brda u tom geografskom ambijentu zauzima 70 posto terena pod vinovom lozom a talijanska Brda odnosno Collio, odmah s druge strane državne granice, drži 30 posto. Rebule ima i na Krasu (Vrhe), no tu je je samo 0,39 hektara i po raširenosti ona je tek na 11. mjestu. Vipavska dolina, dugačka oko 40 km a široka 12 km, znana inače kao područje s najviše različitih (domaćih) kultivara vinove loze u Sloveniji (rebula, zelen, pinela, glera, vitovska garganja, klarnica, pokalca/schiopettino…) ističe se i s drugim nasadima, npr. voća – breskva, a ima i masline (izvrsna maslinova ulja!), Brda su pak znana također po maslini ali i po trešnji, marelici, šljivi. Voćni nasadi u Brdima su na oko 700 ha.

U Gonjačama – selu na 320 m nadmorske visine, stup-vidikovac uspinje se do 22 metra i s njega se lijepo vide susjedno Šmartno i okolni vinogradi

______________________________________

Brda – mjesto opojnih trenutaka

BRDA: POČETAK s BERBOM 2017 – Prvi susret s rebulom na događanju u Brdima bio je u restoranu Klinec u Plešivu. Grupa od 13 proizvodača donijela je rebule iz berbe 2017, s time da nisu i sve već na tržištu, nekoliko ih je bilo još nedovršenih i za ovu prigodu napunjenih iz bačve, rečeno je da će biti finalizirane za koju godinu. Na njih se dakle moglo gledati tek kao na potencijal.

Evo ponuđenih rebula 2017, sva su vina suha.

Marjan Simčič (13,0 vol%, dotjerano, skladno, spremno za trošiti, rekao bih najkompletniji uzorak u ovome čašu, zove na još); Marko Skočaj Dolfo (12,5 vol%, skladno, ugodno, pitko); Medot (12,5 vol%, mekano, skladno, laganije); Čertič-Ferdinand (11,5 vol% vrlo svježe, vitko, s dozom mineralnoga, ima nešto svoje, lijepo se pije za osvježenje i kao aperitiv); Edi Simčič (bez maceracije, s alkoholnim vrenjem u rabljenom barriqueu, 10 mjeseci dozrijevanja u barriqueu, 12,5 vol%, čisto, uredno lijepo pitko, drvo se blago osjeti ali ne smeta, međutim i ne daje neku dodanu vrijednost); Jermann (12,5 vol%, živo, vrlo svježe, pitko, dobro dotjerano, ali – koliko baš i s izričajem sorte i kraja); Radikon (13,0 vol%, tri mjeseca maceracije, vino iz bačve gdje treba ostati ukupno tri godine, bačva je od 3500 lit i od slavonskog je hrasta, maceracija se osjeti, dobra kiselost, dojam je i pojačane hlapljive); Ščurek (14,0 vol%, maceriano, još je u bačvi – od 1000 litara – i bit će tamo ukupno oko tri godine); Erzetič (12,5 vol%, lijepo, ugodno, dopadljivo no dojam je da bi ta rebula mogla proći i za vino iz drugog vinogorja), KZ Brda (12,5 vol%, ugodno klasično bijelo svježe, ali – koliko odaje baš rebulu?) ■

Brda – masterclass o rebuli: Luca Gardini i Gašper Čarman, voditelji

A predavanje je održao i prof. Denis Rusjan

MASTERCLASS u VILLI VIPOLŽE – U prostranoj konferencijskoj dvorani u Villi Vipolže masterclass o rebuli baziran na degustaciji niza raznih uzoraka vina od te sorte vodili su sommelier i vinski trgovac Gašper Čarman i sommelier iz Italije Luca Gardini, s time da je značajnu potporu događaju svojim predavanjem dao dr. Denis Rusjan, profesor vinogradarstva i rasadničarstva na Biotehničkom fakultetu u Ljubljani. Uz Čarmana i Gardinija, za velikim stolom sjedili su predstavmici svih 13 vinskih kuća iz Brda okupljenih u projektu Rebula, i svaki od njih imao je priliku predstaviti svoj uzorak te odgovarati na pitanja uzvanika. Organizator se pobrinuo svakom nazočnome dati sadržajan katalog u kojemu su predstavljeni povijest rebule u Brdima te svaki od 13 sudjelujućih vinskih posjeda, uz uzorak dan na kušanje napisani su tehnički podaci o vinu, tj. iz kojega je vinograda dotično vino, o nadmorskoj visini pozicije, tlu, ekspoziciji, berbi, načnu vinifikacije i dozrijevanja, alkoholu, ukupnoj kiselosti, pH, datumu punjenja, potencijalu odležavanja.

Izlaganje prof. Rusjana i degustacija rebula u Villi Vipolže

Izdvojio sam sljedeća vina:

♣ ♣ ♣ ♣ ♣ Ribolla Gialla 2010 – Gravner; ♣ ♣ ♣ ♣ + Ribolla Opoka 2015 – Marjan Simčič;  ♣ ♣ ♣ ♣ Rebula 2015 – Kristijan (Edi) Keber; ♣ ♣ ♣ ♣ Rebula 2016 – Edi Simčič; ♣ ♣ ♣ ♣ Rebula Época 2016 – Ferdinand; ♣ ♣ ♣ ♣ Rebula Bagueri 2013 – Klet Brda; ♣ ♣ ♣ +;  Amfora belo 2015 – Erzetič; ♣ ♣ ♣ +  Rebula Visvik 2016 – Jermann; ♣ ♣ ♣ Rumena Rebula 2016 – Dolfo ■

U Brdima su se potrudili dovesti doista ugledna imena iz svijeta medija javog informiranja. U podrumu s Marjanom Simčičem su Steven Brook iz Velike Britanije, Michael Apstein iz SAD i Dagmar Ehrlich iz Njemačke, a na slici dolje na degustaciji kod Simčiča je Julia Harding, koautorica, sa jancis Robinson i Joséom Vouillamozom velikog atlasa Vine Grapes o sortama iz cijeloga svijeta

_______________________________

U Brdima, a i u Vipavskoj dolini tlo je uglavnom fliš – a to je mješavina lapora (marl po engleski, opoka po slovenski, ponca u govoru vinara s Collija) i pješčara (engleski: sandstone), riječ je o sedimentiranoj stijeni sastavljenoj od zajedno zacementiranih pijeska i zrna kvarca. Ima i samog lapora. Fliš i lapor daju vinu izraženu mineralnost. Vinogradi u Brdima na dosta nakošenim su do i strmim padinama brežuljaka različitih ekspozicija i nadmorskoih visina, dobrim dijelom i s terasastim su vinogradima. Klima u Brdima pod značajnim je utjecajima s Alpa sa sjevera i Jadranskoga mora s juga. Padalina je godišnje u Brdima oko 1000 do 1060 mm, a lozu nije dopušteno navodnjavati. U Brdima je registrirano 140 robnih proizvođača vina.

Rebule: luda, zelena, s malim bobicama, te žuta odnosno zlatna. Luda rebula ili crazy rebula ima grozd s vrlo različitim bobicama, jedne su jako velike, druge su normalne, treće manje… Otud naziv crazy rebula. Te rebule nema puno

Karakteristično tlo u vinogradima Brda i Vipavske doline

U susjednoj nam Deželi u predjelu Primorske kraj ljeta i ove je godine bio posvećen rebuli. Samo, sada sa teritorijalno i sadržajno u osjetno proširenom izdanju. Da, domaće je domaće, ali ne tek u jednostavnome smislu proizvodnje nečega doma, kod kuće, nego u smislu kreiranja, u dovoljnom opsegu, standardizirane kvalitetne ponude nečega što je tipično i karakteristično za određeni pojedini kraj, naime to stvara dodanu vrijednost i komparativnu prednost kraja, bitne za postizanje pune gospodarske valorizacije teritorija. Tradicijska, domaća rebula dobila je eto u 2018. važan promidžbeni dodatak, naime nakon što su 2017. godine po prvi put s manifestacijom utemeljenom s ciljem da se s rebulom snažno pođe i u svijet i da se svijet dovede u njen zavičaj krenuli ambiciozni vinari iz Goriških brda, sada se na takav korak odlučila i grupa ponajboljih vipavskih proizvođača. I tako je prvo ovogodišnje vipavsko događanje vezano uz rebulu a pod nazivom Vipavska rebula – Cesarjev izbor (carev izbor) otvorilo priču 2018., ubrzo potom je, kao novo poluvrijeme Kraljice Rebule, uslijedila druga po redu manifestacija vinara Goriških brda: Brda – domovina rebule.

Kao inicijator održavanja ovog događanja na temu rebule slovi na određeni način vinogradar/vinar iz Medane Marjan Simčič. Prvi prijedlozi pali su, čujem, za jednog putovanja grupice vinara Goriških brda – Marjan Simčič, Aleks Edi Simčič, Stojan Ščurek… – u Bruxelles na premijeru dokumentarnog filma na temu povezanosti stanovnika jednog teritorija međusobno te posebno svakoga od njih s tim svojim teritorijem. U putu je bilo dosta vremena za razgovore, i tako je krenula i priča o tome da bi bilo dobro da se Brda preko rebule i rebula preko Brda predstavljaju svijetu prvenstveno na način da se iz vana na prezentacije vezano uz rebulu ali i, onda, i uz što-šta drugo što kraj može ponuditi, redovito jednom godišnje pozovu ugledne i medijski utjecajne osobe koje u svoje sredine mogu kvalitetno prenijeti utiske. Po povratku kući u Brda ideja je predočena ostalim proizvođačima vina u kraju, interes se pokazao velikime, i napravljen je prijedlog projekta te poslan na uvid, dakako s molbom za potporu, županu i Institutu za turizam. Pripreme za prvo događanje Brda, zavičaj rebule trajale su, rečeno mi je, oko dvije godine. Poziv za uključenjem dostavljen je ne samo svim proizvođačima rebule u Brdima, nego i proizvođačima rebule s Collija, za početak onima koji imaju vinograde s rebulom i u Sloveniji. Inicijalno silno zanimanje vinara Brda splasnulo je međutim kad su prikazani troškovi nužni za realizaciju projekta, tako da je u grupi ostalo ukupno tek 13 vinara. Vrata međutim nisu zatvorena nikome, naglašava Simčič, svaki proizvođač rebule dobro je došao, ali samo ako je voljan ispunjavati predviđene uvjete.

Protagonisti javnog susreta s rebulom u Brdima – proizvođači iz Brda i s Collija, predstavnici Turističke zajednice Brda i voditelji masterclassa

Grupa 13 nije i službeno registrirana, mada bi kao institucionalizirana udruga s pravilnikom o radu u vinogradu, podrumu i na marketinškom području mogla imati dosta koristi u snažnijem brendiranju rebule kao robne marke teritorija. Lakše bi se došlo i do sredstava iz različitih društvenih domaćih i EU fondova, a s tim sredstvima smanjilo bi se opterećenje po samome proizvođaču. Marjan Simčič zasad smatra da se ide u dobrome pravcu, navodi i kako grupi pomažu Institut za kulturu i sport Goriška brda na čelu s Tinom Novak Samec, te ističe kako je rebula već postala toliko poznata u inozemstvu da je neki vinari iz drugih zemalja žele saditi makar nemaju za nju idealne pedološke i mikroklimatske uvjete, te dodaje da će ovo makar neformalno udruženje dugo potrajati ne na temelju službene registracije, nego ovisno o tome koliko će dugo članovi razmišljati jednako i koliko će, u skladu s time, biti interesa članova da se ide dalje. Što se tiče mogućeg marketinškog združivanja na temu rebule s vinarima iz susjedne im Vipave, Simčič kaže da svaki napor na promdžbi rebule dobro dođe, ali da je s obzirom na specifičnosti u pedologiji, orografiji i mikroklimi najbolje da Brda ostanu svoja a Vipava svoja.

U Brdima govore o jako dobroj berbi 2018, i u količini i u kvaliteti, i za bijelo, i za crno. Pjenušar Bjana Miran Sirk iz Biljane kaže da je ove godine bio vrlo veliki prinos te da su, i unatoč ranijoj berbi od uobičajenog termina, kiseline za pjenušac bile nešto nize od željenih. Bjana proizvodi Rosé iz inoxa, Brut 90 posto iz inoxa i 10 pasto iz rabljenog barriquea, Zero od 2/3 inoxa i Cuvée Prestige kompletno iz drva

Andrej Erzetič u svom podrumu, uz amfore

Evo i tko su sve bili proizvođači-glavni akteri manifestacije u čast rebuli u Brdima: Marjan Simčič, Edi Simčič, Ferdinand, Medot, Dolfo, Ščurek, Klet Brda, Zanut, Erzetič sa slovenske strane te s talijanske strane (Collio) vinari s vinogradima i u Sloveniji: Radikon, Gravner, Jermann, Edi Kristian Keber. U vipavskome dijelu bilo ih je upola manje, evo imena: Batič, Burja, Guerila, Mlečnik, Slavček, Svetlik.

Centralno mjesto događanja: Villa Vipolže u Vipolžu

U Villi Vipolže Bistro drži jedan od najboljih slovenskih kuhara Tomaž Kavčič, na slici s knjigom Atelje okusa – Hrvatska tradicijska Svijeta u čaši

Pogled u Bistro Ville Vipolže. Chef Kavčič inače vodi i vrlo cijenjeni restoran u dvorcu Zemono kod Vipave

Uz pomoć domaćih i inozemnih stručnjaka profesionalno vezanih uz vinogradarstvo, vinarstvo, trgovinu vinom, ugostiteljstvo/sommelijerstvo, te uz pomoć utjecajnih medija javnog informiranja, široj domaćoj javnosti i javnosti u drugim zemljama interesantnima kao potencijalnim tržištima za vino i kao emitivnim tržištima u turizmu, htjelo se kroz dojmove uglednih i utjecajnih uzvanika s obilaska vinograda i podruma i s vođenih degustacija i tzv. masterclassova prezentirati sortu i teritorij gdje kultivar raste kao i gdje i kako nastaje vino od rebule. Namjera je bila također široj domaćoj i svjetskoj javnosti pokazati raznolikost mogućih upečatljivih izričaja rebule u čaši, od pjenušca i svježeg mladog/mlađeg vina preko ozbiljnih vina duže njegovanih na kvascu u bačvi(ci) do vina nastalih uz duge maceracije u drvenoj bačvi odnosno u gruzijskoj amfori. Usput: u Hrvatskoj sam vezano uz graševinu mnogo puta slušao takvu priču o višestranosti sorte, međutim u nas, za razliku od ovoga što je sada na degustacijama posebice u Brdima ponuđeno kroz rebulu, nisam imao prilike kušati toliko ozbiljnih do i impresivnih uzoraka jednog kultivara u više lica…

Na završnoj i svečanoj večeri s domaćinima – predstavnicama Instuituta za kulturu, sport i turizam na čelu s Tinom Novak Samec i Petrom Marušič. Dolje – veselo, uz vinske kraljice rebule, ispred Ville, nakon večere. Šoumeni su Luca Gardini i Stojan Ščurek

BLISKO SRODSTVO S GOUAIS BLANCOM ODNOSNO HEUNISCH WEISSSROM

Rebula je stara sorta s područja Slovenije i Italije, a sinonimi su joj rebula zlata odnosno žuta odnosno ribolla gialla, pa rabola, rabiola, rabolla di Rosazzo, ribucella. Nazivi za koje se pogrešno vjeruje da su sinonimi za rebulu, dakle kultivari za koje se neispravno misli da su isto što i rebula, jesu: garganega, jarbola bijela, pignoletto, rébola ili ribolla riminese, robolla, ribolla verde. Žuta odnosno zlatna rebula (ribolla gialla) nema veze sa zelenom rebulom (ribolla verde), niti je mutant po boji od ribolle nere (crne rebule, odnosno pokalce, odnosno schiopettina). Tako kaže veliki atlas svjetskim vinskim sortama Wine Grapes, autora Jancis Robinson, Julije Harding i Joséa Vouillamoza.

Prvi pisani spomen vina od rebule seže u 13. stoljeće, točnije u 1206. godinu. Tada je korišten naziv rabola. Indicije ukazuju na to da je rebula žuta ili gialla u tijesnom rodu s roditeljem chardonnaya gouais blancom ili Heunisch Weisserom i to u svojstvu potomka, istraživanja su u tijeku ali stvar nije još i dokazana.

Zlata ili žuta rebula/ribolla gialla raširena je na području sjeveroistočne Italije i sjeverozapadne Slovenije, uz samu državnu granicu između dvije zemlje, i praktički se jedino tu sustavno uzgaja. Proizvođači iz Goriških brda kažu da je rebula baš na njihovom području prisutna još od srednjeg vijeka. U Vipavskoj dolini vezano iz rebulu rado ističu priču o caru Maximilianu I koji je od 1503. godine za svoj podrum naručivao vipavsko vino s nazivom ribollio.

__________________________________

VIPAVA: MASTERCLASS u VIPAVSKOM KRIŽU – Predavanja su održali Edvard Svetlik o caru Maximilianu I i vipavskoj rebuli, Dejan Bavčar o maceracijama bijelih sorata, Primož Lavrenčič o značenju redovnika Matije Vertovca za vipavsko vinogradarstvo i vinarstvo, Matjaž Lemut i Borut Koloini o vipavskim vinogradarima kroz povijest, te Mojca Mavrič Štrukelj o sorti Rebula u Vipavskoj dolini. Degustaciju rebule vodili su sommelijerka Mira Šemić i najbolji sommelier Slovenije Martin Gruzovin. Prisutnima je podijeljen odlično pripremljeni katalog, s detaljnim tehničkim podacima o porijeklu i nastanku vina.

Sommelijerka Mira Šemič, sa sommelijerom Martinom Gruzovinom. U publici: novinarka Darja Zemljič, vinski pisac Simon J. Wolf i proizvođač vina Primož Lavrenčič

Mira Šemić s Valterom Mlečnikom

Evo koja sam vina izdvojio s degustacije u Vipavi:

♣ ♣ ♣ ♣ + Angel belo 2011 (40 % pinela, 20 % chardonnay, 20 % malvazija, 10 % rebula, 7 % laški rizling, 2 % zelen, 1 % vitovska) – Batič; ♣ ♣ ♣ ♣ + Ana cuvée 2011 (45 % chardonnay, 40 % rebula, 15 % malvazija i friulano) – Mlečnik; ♣ ♣ ♣ ♣ + Rebula 2009 – Mlečnik; ♣ ♣ ♣ ♣  Rebula Svetlik 2012 Selekcija – Posestvo Svetlik; ♣ ♣ ♣ ♣  Stranice 2015 (50 % malvazja istarska, 20 % rebula, 20 % laški rizling, 10 % ostale bijele sorte) – Burja; ♣ ♣ ♣ + Prepih 2015 (60 % rebula, 20 % zelen, 20 % pinela) – Jamšek 1887 vina; ♣ ♣ ♣ +  Rebula Svetlik 2011 – Posestvo Svetlik; ♣ ♣ ♣ + Burja bela 2016 Gemischter Satz (40 % malvazija istarska, 30 % rebula, 20 % laški rizling, 10 % ostale bijele sorte) – Burja; ♣ ♣ ♣ +  Rebula 2013 riserva – Slavček; ♣ ♣ ♣ +  Pasji rep cuvée 2016 (50 % rebula, 40 % zelen, 10 % laški rizling i vitovska) – Pasji rep; ♣ ♣ ♣ + Rebula 2009 – Vinogradnoštvo JNK; ♣ ♣ ♣ + Rumena rebula 2015 – Vina Bizjak; ♣ ♣ ♣ +  Sutor White 2013 – Sutor Wine Estate; ♣ ♣ ♣ Rebula klasika 2012 – Slavček; ♣ ♣ ♣ Rebula 2016 Classic  – Lavrenčič; ♣ ♣ ♣ Retro cuvée 2016 (rebula, zelen, pinela, malvazija) – Guerila; ♣ ♣ ♣ Rebula 2012 Ussai – Vina Ušaj. ■

____________________________________________

Kod sjajnog proizvođača iz Šempasa – Batiča..Gore: s Ivanom Batičem u vinogradu orijentiranome na biodinamiku. Sasvim desno je Barbara Repovš koja je operativno brinula o organizaciji događaja o rebuli u vipavskome kraju. Dolje: kuća obitelji Batič i novi podrum koji bi do proljeća trebao biti u funkciji

Uz staru prešu: Miha Batič, koji je od oca Ivana preuzeo vodstvo nad posjedom

Ponosni djed Ivan Batič s unukom Angelom, po kojemu su nazvana dva najbolja vina kuće – bijela te crna mješavina sorata

Brojni pisani dokumenti govore o tome da je kultivar pod nazivom zlatna rebula u 14. stoljeću bio u većoj mjeri i u Istri, međutim suvremena znanstvena istraživanja pokazala su da postoje značajne genetske razlike između rebule iz Brda i s Collija te sorte nazivane kao zlatna rebula u Istri. Kao i prosecco i refošk, često se u Istri ribolla gialla pogrešno identificirala s pucinumom koji je u svojim zapisima spominjao još Plinije stariji kao kultivar uzgajan na kamenim tlima Istre.

Obilježja: rebula žuta sorta je srednje epohe dozrijevanja. Osjetljiva je na plijesan.  Uzgaja li se na plodnom tlu i u ravnici pokazuje se vrlo rodnom i daje obična vina, ali ako je na flišu i laporu te na kosinama i na većoj nadmorskoj visini ona ne daje visoki rod, a daje vino s karakterom. Inače, jako dobro podnosi sušu. Rebula žuta ne ističe se posebno aromama, međutim prednost joj je ta što ima snažne fenole i iz tog razloga pogodna je ne toliko za proizvodnju vina što se piju mlada, koliko za vina dobivena uz kraće i dugačke maceracije te duže dozrijevanje, u drvetu i na finom talogu (kvascu). Upravo kroz duže odležavanje ona dobiva na nosu… Primijetio je to i slovenski redovnik Matija Vertovec (1784-1851) koji se bavio vinogradarstvom i vinarstvom i radio razne pokuse, te koji je prvi na slovenskom jeziku izdao knjigu Vinoreja. Rebula se, inače, kao sorta pokazala i kao jako dobra za kupaže.

Kod jednog od ponajboljih vipavskih vinogradara i vinara Primoža Lavrenčiča koji upravlja posjedom Burja. Uz rebulu uzgaja i razne druge bijele, te crne sorte. Tehnološka posebnost kod njega je značajna uporaba posuda od betona i u obliku jajeta.

U Sloveniji se vino od rebule plasira pod apelacijama Brda (Goriška brda) odnosno Vipavski vinorodni okoliš, a u Italiji, u Furlaniji Veneciji Juliji (Friuli Venezia Giulia) pod apelacijama Collio doc i Colli orientali del Friuli doc, a i kao Venezia Giuliaj igt (indicazione geografica tipica). Mjesto nazvano Oslavia ili, po slovenski, Oslavje, na samoj granici Italije sa Slovenijom, smatra se poprištem početka proizvodnje vina s dugim maceracijama praćenim alkoholnom fermentacijom baš i od rebule. U modernome svijetu kao pokretač zaokreta odnosno povratka Zapada proizvodnji vina po drevnoj gruzijskoj tehnologiji što obuhvaća i amfore kao posude i za maceraciju/fermentaciju i za dozrijevanje zabilježen će ostati Francesco Joško Gravner, vinogradar i vinar s vinogradima osim u Oslaviju u Italiji i u Humu na slovenskoj strani, uz državnu granicu. Gravner je brojne talijanske i slovenske vinare uspio zainteresirati za dugačke, čak polugodišnje maceracije bijelih sorata i za uporabu amfore kao posude, kao i za, potom, višegodišnje sazrijevanje vina, a onda se amforaškom pokretu priključilo i nekoliko hrvatskih proizvođača npr. kao prvi Markežić Kabola iz Istre, te Zvonimir Tomac s Plešivice, gdje u novije vrijeme jako dobre i ozbiljne macerirane uratke od bijelih sorata rade i obitelji Šember Korak…  ♣                                                                                                SuČ – 11/2018

Franc Vodopivec Slavček iz Dornberka u svom vinogradu

Poduzetnik Edvard Svetlik, na slici sa suprugom Ivi, duboko je ušao u svijet vina. Priklonio se tzv. orange-kapljici i svoju rebulu macerira više mjeseci

Wipach – stari naziv za Vipavu, te naziv vipavske rebule iz proizvodnje obitelji Koren koja, inače, u Vipavi drži i prenoćište za turiste. Na slici su mama Nevenka, te njeni sin Domen i snaha

Tiziana Baldassari koja piše o vinu za vrlo utjecajni talijanski portal Winesurf, proglašena je u Vipavi – kraljicom rebule! Na nozi ima tetovažu koja prikazuje trs rebule!

U Vipavskom Križu, gdje je vipavska sekcija za rebulu održala svoju prezentaciju, uz vina su na kušanje podastrti i drugi proizvodi kraja, konkretno odlično maslinovo ulje obitelji Kante, delicije Ošterije Žogica, Majerije, restorana Grada Kromberk, a i palenta i pršut proizvođača iz Šempasa, čokolade i slastice Erilo, mozzarella Peloz…

SAUVIGNON BLANC – GLOBALNI KULTIVAR LOKALNOG IZRIČAJA

OLYMPUS DIGITAL CAMERASauvignon bijeli      Crtež: Greta Turković

Željko Suhadolnik ©

         Za kultivar Sauvignon bijeli kažu da je globalna sorta lokalnog izričaja! Proširio se po cijelome svijetu, i svuda gdje se proizvodi odlikuje se atraktivnošću. S dosta je visokom aromatičnošću, te prepoznatljivošću organoleptičkog profila koji ne ostavlja dvojbu glede sortne pripadnosti, relativno je lako pamtljiv, u različitim područjima svijeta definiran je i različitim stilovima.

SINONIMI: ispravan naziv je Sauvignon blanc, u hrvatskom prijevodu Sauvignon bijeli. Još se za nj kaže Muškatni silvanac, Blanc fumé, Blanc Fumet, Fumé blanc, Surin, Savagnon.

Krivi izrazi su Sauvignon vert, Sauvignonasse, Silvaner, Savagnin blanc, Spergola.

Uz Sauvignon blanc postoje još i Sauvignon jaune (žuti), Sauvignon noir (crni), Sauvignon rosé (ružičasti) i Sauvignon violet (ljubičasti). Sauvignon gris (sivi) je drugi naziv za Sauvignon rosé.

Sauvignon vert ili Sauvignonasse, po ampelografskim stručnjacima, nije Sauvignon, nego je isto što i Friulano, nekad zvan Tokaj friulano, Talijani su, kad im je najavljeno da zbog mađarske zaštite naziva Tokaj više ne smiju za popularni furlanski kultivar rabiti naziv Tokai friulano, neko vrijeme čak razmišljali o tome da, iako to ne zvuči nimalo talijanski, pa čak ni privlačno uhu, rabe Sauvignonasse.

PORIJEKLO: rašireno je mišljenje da sorta Sauvignon bijeli, koja je inače jedan od roditelja Cabernet sauvignonu, dolazi iz jugozapadne Francuske, iz bordoškoga kraja, te da je jedna je od najstarijih na svijetu. Više je vjerojatno, međurtim, da Sauvignon bijeli dolazi iz doline Loire. U bordoškome kraju prvi se put on spominje 1710., u Margauxu, a u dolini Loire, spominje se još 1534., pod nazivom Fiers, u Rabelaisovu komadu Gargantua. Pod nazivom Sauvignon fumé blanc spominje se 1783. u Sancerreu i Pouillyju uz Loireu.

Sa Savagninom, koji je inače potomak Pinota, te s kojim se sasvim krivo miješa u navodima sinonima, Sauvignon bijeli ima tijesne rodbinske veze, do mjere da se smatra da je Sauvignon bijeli potomak Savagnina. U prilog tvrdnji da Sauvignon bijeli potječe iz doline Loire govori etimologija naziva Sauvignon. Taj izraz proizlazi od francuske riječi sauvage, divlji, a isto takvo značenje ima i spomenuti naziv Fiers, koji dolazi od latinskoga ferus, također u značenju divlji. A zašto bi se za neku sortu rabio izraz sa značenjem divlji? Objašnjenje je u tome da je oblik lista Sauvignona bijeloga vrlo sličan listu divlje loze. K tome, divlje loze Vitis vinifera silvestris ima još uvijek u popriličnom broju u dolini Loire. Dakle, Sauvignon bijeli najvjerojatnije je iz doline Loiire stigao u bordoški kraj.

 Sorta je, osim za dolinu Loire, već dugo vrlo karakteristična za francusku vinorodnu regiju Bordeaux, posebice za dio Entre-Deux-Mers gdje je se u proizvodnji vina miješa sa Semillonom i Muscadelleom, potom za oblast Graves gdje se miješa sa Semillonom, te za zonu slatkih desertnih botritiziranih vina Sauternes, gdje se miješa također sa Semillonom. O sauvignonu kao vinu u Francuskoj postoji zgodna priča koja možda i nije istinita: od 1553. do 1610. u Francuskoj je živio kralj Henri IV od Navarre, i njemu je navodno kao bebi djed najprije trljao usne češnjakom, a onda bi mu dao žličicu sauvignona. Kasnije je, kažu, Henri IV slovio kao izvanredan stručnjak za kušanje sauvignona…

                               Sauvignon bijeli uzgaja se osim u Francuskoj i u drugim zemljama Europe i, dakako, Hrvatskoj. Sredinom 19. stoljeća prenesen je u Čile, a 1880. prve su loze stigle i u Kaliforniju, potom se proširio i po Južnoj Africi – gdje se njegovo grožđe, u kreiranju  kupaža miješa i sa chardonnayem!, pa Australiji, Novom Zelandu. Po podatku koji se čuo iz redova organizatora Svjetskog kongresa o Sauvignonu bijelome u Grazu, danas se Sauvignon bijeli na Zemlji prostire na oko 80 tisuća hektara površine, i na rang-listi 10 najrasprostranjenijih kultivara u svijetu zauzima osmo mjesto.

U međunarodnim okvirima, uz one francuske, dosta su znani npr. sauvignoni iz talijanske Furlanije Venecije Julije (svježi i jače aromatični, ali i oni koji težište imaju više na tijelu nego na aromatici), pa iz austrijske Štajerske (svjež, aromatičan i uvelike u pravcu bazge), a posebice je danas popularan onaj svježi i naprosto nabijen aromama južnog voća što stiže s Novog Zelanda. U Hrvatskoj, gdje ga zasad nema baš puno međutim širi se, pokazao se jako dobrime u Međimurju, Hrvatskom zagorju (svjež, aromatičan), te u Kutjevačkom vinogorju i na Plešivici, u ova dva zadnje spomenuta područja ističe se kako aromatikom tako i snažnim tijelom.

                ROD: sorta voli toplije, brežuljkaste položaje i mršavija tla. Prinos je srednji i redovit. Grožđe dozrijeva u drugom razdoblju.

SVOJSTVA: svojstva vina jako ovise o položaju vinograda, tlu, prinosu i o godištu te načinima vinifikacije i dozrijevanja. Ako ga se prerano ubere, bit će s mnogo zelenih tonova koji ne zavrjeđuju komplimente. S dobrih pozicija i s niskim prinosom te u dobroj godini, Sauvignon bijeli dat će puna i svježa – živa vina s dosta naglašenom aromom. Na intenzitet arome moguće je danas utjecati i modernim tehnologijama u podrumu.

U nekim geografskim područjima i uz uporabu nekih klonova, Sauvignon bijeli pružit će pak kapljicu snažna tijela i ne s baš tako intenzivnom, međutim uvijek tipičnom i raspoznatljivom aromom.

Svježija aromatična vina i s tala koje otpušta i mineralnost najbolja su kad nisu prekrivena utjecajem drveta, dok ona teža, snažnija, dobro podnose hrastovu bačvu, i barrique. U kušanju bijelih vina, Sauvignon bijeli uvijek govori svojim osobenim jezikom. Osvježava i stvara ugodu, osvaja specifičnim bouquetom koji, ovisno o tlu, klimi, načinima vinifikacije i dozrijevanja i dužini dozrijevanja, karakteriziraju paprika, šparoga, bazga, eukaliptus, crni ribiz, grapefruit, ananas, klinčić, nijansa dima, zatim i aroma nalik onoj što je oslobađa tartuf, pa čak i jedna neobična aroma nazvana – pipi de chat, mačkina mokraća….

Odakle i kako se stvaraju sve te arome u vinu kad su primarne, originalne arome u grožđu ipak ponešto drukčije? Ako itko umije objasniti o čemu je tu riječ, onda je to svakako Denis Dubourdieu, profesor enologije na sveučilištu u Bordeauxu, inače i proizvođač vina, upravo i od Sauvignona bijeloga, i s nekoliko posjeda a i enološki savjetnik brojnih renomiranih vinskih kuća u Francuskoj, Italiji, Grčkoj, Portugalu i Japanu. On je sada bez sumnje najznačajniji znanstvenik na području aroma u vinu, i zna sve o ulozi što je kvasci te alkoholna fermentacija imaju i mogu imati u razvoju aroma. Autor je više od stotine članaka o tome, objavljenih u međunarodnim strukovnim časopisima. O aromama Sauvignona bijeloga kao sorte te onima u vinima, o njihovome porijeklu iSauvignon casa veca načinu nastanka ovisno o tehnikama u vinogradu i u podrumu držao je predavanje i na Prvom svjetskom kongresu o Sauvignonu bijelome u Grazu.

 JELO i SERVIS: kao mladog i u svježem izdanju poslužite ga na oko 10 do 12 stupnjeva uz plodove mora, šparoge, bijelu ribu, svježi kravlji i osobito kozji sir, savijače i pite od sira, a kad je snažan, topao, kremast i od boravka u bačvi(vi) i začinjen, na 13 do 14 stupnjeva uz npr. riblje složence, teleće i janjeće pečenje s mediteranskim travama, pernatu divljač, polutvrdi kozji i ovčji sir. Predikatni sauvignon prijat će uz guščju i pačju jetru, kolače s orasima. ♣

 

TERAN i REFOŠK

 

 

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

ISTA OBITELJ, ODVOJENI IDENTITETI!

Priredio Željko Suhadolnik

Google translater: http://translate.google.com/translate_t 
 
OLYMPUS DIGITAL CAMERATeran crni   (crtež: Greta Turković)

DO PRIJE NEKOG VREMENA DRŽALO SE ČVRSTO DA JE RIJEČ O JEDNOM KULTIVARU VINOVE LOZE ALI S RAZLIČITIM EKSPRESIJAMA OVISNO O MIKRO-TERROIREU. SUVREMENIM ZNANSTVENIM METODAMA UTVRĐENO JE DA JE RIJEČ O DVAMA DODUŠE MORFOLOŠKI VRLO SLIČNIM KULTIVARIMA, KARAKTERISTIČNIMA ZA ISTARSKI POLUOTOK i SLOVENSKI i TALIJANSKI KRAS/CARSO TE VINOGORJE COLLI ORIENTALI DEL FRIULI

Priča o Teranu i Refošku vrlo je dugačka. I komplicirana! S obzirom da se oba kultivara tradicijski uzgajaju na prostoru što se nalazi u trima državama i obuhvaća tri različite nacionalnosti, te budući da su ti kultivari morfološki vrlo slični, pitanje identiteta tih dviju sorata odavna privlači pažnju, kako radi preciznog razjašnjenja s aspekta nauke da znanstvenici budu zadovoljni, tako i s aspekta pravilnog označavanja sortimenta u vinogradu pa, kao slijed toga, pravilnog označavanja vina na etiketi i, što je danas bitno, u poslovnome smislu – u marketingu, konkretno za uspješno stvaranje jakih robnih maraka i za zaštićivanje i na međunarodnoj razini tih robnih maraka kao vlastitih posebnosti, naime to omogućuje stjecanje bolje pozicije na tržištu.

OLYMPUS DIGITAL CAMERANi nakon dosta vremena od prvog vala ogorčenja na to da se zbog slovenske zaštite vina Teran s Krasa drugi terani ne smiju nalaziti na tržištu EU pod nazivom te sorte, javnost, na žalost, ne zna točno zašto se, i kako se, takva zaštita mogla dogoditi. Na Konferenciji o Teranu u zagrebačkom hotelu Antunović (organizacija: Vinistra i Vinart, moderiranje Saše Špiranca), u radnome dijelu za predavačkim stolom uz predsjednika Vinistre Nikolu Benvenutija koji je imao uvodnu riječ i prof. dr. sci. Edija Maletića zaduženog da iznese znanstveni aspekt  te Franka Lukeža, predsjednika Hrvatskog sommelier kluba, koji je govorio o Teranu kroz povijest u Istri, našla se i pomoćnica Ministra poljoprivrede RH Zvjezdana Blažić, a u prvim redovima u dijelu sale za publiku sjedili su Milan Antolović, pročelnik za poljoprivredu Istarske županije, i Božica Marković iz Hrvatske gospodarske komore. Situacija je na konferenciji postala zbunjujuća kad se nakon nekoliko puta izrečenoga da Hrvatska kad su Slovenci zaštićivali teran na razini EU niti jednom nije imala priliku za žalbu, iz publike čulo i to da je svojedobno preko medija javnog informiranja (radio) bilo rečeno da Hrvatska, koju se pozvalo da se očituje glede te slovenske zaštite –nije reagirala!…OLYMPUS DIGITAL CAMERA

 

Stanovnici hrvatskog dijela poluotoka Istra osobito su senzibilizirani na Teran jer ga smatraju starim svojim domaćim kultivarom. Naglašavaju da je on na našem najvećem poluotoku do prije stotinjak godina bio čak i glavni, vodeći, hranitelj. Spominje se da je potkraj 19. stoljeća u Istri više od 90 posto ukupne vinogradarske površine bilo pokriveno Teranom, a sada u hrvatskome dijelu Istre ima nekih 258 ha Terana. Teran je u hrvatskoj Istri gotovo dvostruko rašireniji od Refoška. Pod Refoškom, spomen kojega se vidi na etiketama vina Koparštine u Slovenskoj Istri gdje se, međutim, ne viđaju etikete s nazivom Teran, u nas se vodi 102 hektara. S obzirom da se Teran unatrag nekih stoljeće i pola često poistovjećuje i brka s Refoškom te kako u susjednoj Sloveniji vinari s Krasa proizvode vino koje nazivaju kraški teran i koje je prije nekoliko godina zaštićeno na nacionalnoj razini kao Teran dobiven od sorte Refošk, pa, potom, s istom formulacijom zaštićeno i na razini Europske Unije tako da po zakonu na snazi u EU od berbe 2013. – godine ulaska RH u EU – na Unijinu tržištu, kamo sada pripadamo i mi, ne smije više biti drugih etiketa vina s nazivom Teran, hrvatskim Istranima je naravno ne samo iz zavičajnih nego i iz gospodarskih razloga i te kako postalo stalo da se stvar izvede što prije na čistac i da se ospori ta briselska EU zaštita, kako bi ponovno pred kupce legalno mogao i teran iz Hrvatske Istre pod svojim sortnim nazivom i kako hrvatski istarski vinari više ne bi financijski trpjeli, veli predsjednik udruge Vinistra Nikola Benvenuti. Nemaju vinari iz hrvatskoga dijela Istre ništa protiv toga da se crnjak s Krasa označava kao Kraški Teran, želi se samo da se na razini EU prizna i dopusti i oznaka istarski teran. Nemoguće je složiti se s bilo kakvim svojatanjem naziva Teran, jer to je naziv sorte i kao takav vlasništvo je svih.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAKonferencija o Teranu okupila je u zagrebačkom hotelu Antunović mnoštvo vinogradara i vinara hrvatske Istre. Svima je stalo da se stvar što prije riješi, naime vino teran iz 2013 čeka da legalno krene iz hrvatskih podruma na tržište

Uz hrvatski dio Istre, u priču o Teranu/Refošku snažno su uključeni geografsko područje sjeverne te naročito sjevero-istočne Italije – Furlanija (Colli orientali del Friuli) i Venecija Julija (Venezia Giulia, Carso kod Trsta odnosno tršćanski Kras), potom, u Italiji, ponešto i pokrajina Emilia Romagna, zatim, i ovdje opet snažno – slovenski pogranični dijelovi uz Italiju konkretno oni na Krasu kod Sežane a i oni u Koparštini, ali i oni oko Vipave.
Što se pak tiče ostalog prostora bivše Jugoslavije, može se reći da je unutra i Makedonija, naime sorta s nazivom Teran uzgaja se i u Makedoniji.

ZNANSTVENO ISTRAŽIVANJE

Dugo se, dakle, u relativno novije vrijeme općenito držalo da je Teran isto što i Refošk, tj. jedan isti kultivar vinove loze ali s različitim ekspresijama ovisno o mikro-terroireu. Ali istodobno, bilo je u cijelome tom periodu dosta ampelografa koji su čvrsto smatrali da su to ipak dvije sorte! Malo pomalo, upravo zagovornici toga da Teran i Refošk nisu jedna sorta i nametnuli su se – vjetar u leđa dala im je upravo slovenska EU zaštita praktički naziva kultivara Teran! – svojim stavom, pa se krenulo s opsežnim znanstvenim istraživanjima putem najmodernijih analitičkih metoda, na bazi DNA.

OLYMPUS DIGITAL CAMERATeran – zabranjeno voće! Crvenu naljepnicu s tim riječima predložio je da se stavi na butelje s Teranom 2013 Gianfranco Kozlović

Ustanovilo se da Teran i Refošk pripadaju istoj grupi, ali i to da jesu svaki sa svojim genotipom i zasebnim identitetom, a ne jedan kultivar u dvjema varijantama, izričajima. To da pri istodobnom spomenu dvaju naziva valja rabiti veznik I, a ne ili, od prije stanovitog je vremena naputak prof. dr.sc. Edija Maletića sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta, vrhunskog stručnjaka koji se s kolegom i suradnikom Ivanom Pejićem sa Zavoda za genetiku i oplemenjivanje bilja istog fakulteta već dugo i tijesno bavi znanstvenim istraživanjima među ostalime i glede porijekla kultivara vinove loze te se, eto, specijalizirao i u dijagnosticiranju sorata, otkrivanju njihova nastanka i njihove moguće rodbinske povezanosti. Skupina znanstvenika na čelu s Edijem Maletićem a u kojoj su bili Jasminka Karoglan Kontić, Darko Preiner, Silvio Šimon, Mario Staver i Ivan Pejić, objavila je 2014. svoj rad o Teranu i Refošku u znanstvenom časopisu Mitteilungen, Klosterneuburg. Profesor Maletić navodi kako bi Teran mogao biti puno starija sorta nego što mislimo, te da su mogući razlog tome da se njemu posljednjih 150 godina počeo pridavati i naziv Refošk velika morfološka sličnost i to što kod obadvije sorte pronalazimo varijante sa zelenom i crvenom peteljčicom kao manifestaciju različitog očitanja fenotipa. Razumljivo je da ovakvo svojstvo lako može zbuniti promatrača, te ga navesti na pogrešan zaključak. Uzimajući u obzir i druga istraživanja (Cipriani i sur., 2010.) u kojima je identificirano sedam različitih genotipova Refoška, nameće se zaključak da je vjerojatno Refošk u svojim različitim jezičnim varijantama zapravo homonim, tj. isti naziv za različite sorte.
Prof. dr.sci. Edi Maletić, prof. dr. Ivan Pejić, dr. Mario Staver, dipl. ing. Darko Preiner, dipl. ing. Silvio Šimon, i enolog Elvis Visintin te student Vedran Gršković sudjelovali su na prijedlog udruge istarskih proizvođača vina Vinistra 2008. i 2009. godine u projektu Ampelografska i genetička evaluacija sorata vinove loze Teran i Refošk.
Projektom Ampelografska i genetička evaluacija sorata vinove loze Teran i Refošk htjelo se definirati ampelografski i genetički profil sorata Teran i Refošk, na temelju toga znanstveno potvrditi ili odbaciti stav da je riječ o jednom kultivaru odnosno hipotezu da se radi o različitim kultivarima ali i, ako se pokaže da je riječ o dvama različitim kultivarima, točno definirati moguće srodstvo među njima. Na temelju rezultata takvog istraživanja koje potvrđuje da su Teran i Refošk ne jedna nego dvije sorte i zašto je tome tako, dade se, dakako, utvrditi u kojim vinogradima, posebice onima u sustavu kontrole zemljopisnog porijekla, ima Terana, i koliko, odnosno gdje ima Refoška, i koliko.

Maletic EdiProf.dr. sci Edi Maletić (lijevo)

Ekipa znanstvenih istraživača u tijeku 2008. je iz 14 vinograda Terana-Refoška na 12 različitih lokacija u Istri – u sjevero-zapadnome, istočnom i središnjem dijelu najvećeg hrvatskog poluotoka i u trsju Ranka Anđelinija, Ivana Jurade, Rina Prelca, Marija Brgudca, Livija Benvenutija, Marina Rossija, Franca Armana i Morena Coronike, uzela po tri trsa za analizu DNA, za genetičku identifikaciju i za ampelografsku evaluaciju i identifikaciju Terana i Refoška. Obradi su podvrgnuta ukupno 42 uzorka.

______________________________________________

ISTERÀN – KREPÀT, MA NE MOLÀT! – Dugo su šutili – je li to baš od njih Hrvatski nogometni savez učio kako se NE oglasiti u trenucima kad se to i te kako očekuje? Napokon su se službeno oglasili: proizvođači terana iz hrvatskoga dijela Istre pojavili su se u Zagrebu na Konferenciji o Teranu/teranu, u organizaciji svoje udruge Vinistra i zagrebačke konzultantske kuće Vinart, koja je, inače, prije nekoliko mjeseci na istome mjestu organizirala uspješnu konferenciju u Sauvignonu bijelome.

Teràn je – Isteràn! I s hrvatskog tržišta, s obzirom da se od 2013. Lijepa naša nalazi u Europskoj Uniji, a Slovenci su naziv Teran za svoje vino s Krasa zaštitili na razini EU. Iako bi sjajan naziv za to vino hrvatskoga dijela Istre bio Istrijan – postoji sinonim Istrijanac, čak i neusporedivo bolji izraz nego Teran stoga što označava – a to je i te kako važno baš s aspekta zaštite i promidžbe – geografsku pripadnost i što, sadržavajući u sebi nekoliko slova i njihov raspored koji istodobno na neki način sugeriraju i naziv sorte, naši niti da čuju o Istrijanu! Može se pričati o povijesti, može se poslušati i izlaganje znanstvenika što se bave identifikacijom sorata vinove loze i dakako uvažiti njihove valjane argumente, ali činjenica je da je zaštita u korist Slovenaca pravno na snazi, i ostaje gorak okus zato što se ono što je bilo nužno nije učinilo prije 12, a sad se, poslije 12, traže rješenja.

Zaštita robne marke ekonomska je kategorija i za njom se posiže da bi se stekla bolja tržišna pozicija, pa – kako se može očekivati od nekoga tko je stekao neku zaštitu da će popustiti u korist nekog drugoga? Nikako da prihvatimo da smo se opekli, i da valja paziti da nam se tako nešto ne dogodi ponovno, vezano uz neki drugi proizvod… Na djelu je u nas sada – inat: stav je istarskih vinara da i dalje na etiketu stavljaju naziv teran. Krepàt, ma ne molàt! Bilo je i duhovitih iskaza: naljepnica preko etikete terana na bocama svih vinara hrvatske Istre s rečenicom: Teran – zabranjeno voće

Ako ne dođe do dogovora sa Slovencima, tužit će se, čulo se, EU zbog priznavanja zaštite na neispravnim temeljima. Kolike su zapravo šanse da doista EU u slučaju naše tužbe poništi zaštitu proizvođačima s Krasa? Ponavljam: predstavnici Ministarstva poljoprivrede RH govore da Hrvatska ni u jednome trenutku nije imala mogućnost za žalbu na odluku EU o priznavanju zaštite Slovencima, a u našim elektronskim medijima svojedobno kad je tema bila medijski vruća objavljeno je da se Hrvatska nije oglasila na pitanje ima li primjedbu na slovensko traženje zaštite. Pravnik koji razmišlja pragmatično pravnički, a ne i emocionalno vođen domoljubljem, prava je osoba za odgovor na to pitanje. Upitao sam osobe iz vrha Vinistre imaju li uopće u svojim redovima pravnika koji treba upozoriti na vrijeme na neke stvari i sugerirati poteze udruge sukladno tim upozorenjima – a to je na konferenciji i spomenuo istarski vinogradar/vinar Franco Cattunar – odgovor je bio da pravnika nemaju….■

_________________________________

NEPRIMJERENO KORIŠTENJE NAZIVA KAO SINONIMA

Dobiveni rezultat da su Teran i Refošk dvije sorte potvrdio je ono što su već dosta prije zastupali neki talijanski autoriteti, osobito, primjerice, ugledni talijanski profesor Antonio Calò, koji u svojoj još 2001. godine izdanoj knjizi, gdje je obradio više od 200 sorata, Teran kao kultivar odvaja od Refoška. On već tada objašnjava i zašto je toliko rašireno i duboko bilo uvjerenje da je riječ o jednoj sorti u više varijacija: zabunu je uvelo neprimjereno korištenje nekih naziva konkretno kamen smutnje uvelike je posijao kao sinonim za Teran krivo rabljeni Refosco dal peduncolo rosso (Refošk s crvenom peteljčicom)…

Znana vinska spisateljica Jancis Robinson u knjizi Vodič vinskim sortama svijeta objelodanjenoj 1996. piše da se od podvrste Refošk zvane na Krasu Teran na Krasu proizvodi vino nazvano teran. Robinson navodi da se Teran prvi put spominje u dokumentu od 13. studenoga 1340. godine a vezano uz uzgoj, u Barbanu u Istri, Rabiole Malvasie Terrano bianco (bijeli) i vermiglio (crni) Moscatelo e Pignolo. Spomenute su i bijela i crna varijanta, a preživjela je samo crna.

Prof. dr. Nikola Mirošević, svojedobno čelni čovjek Zavoda za vinogradarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta, u svom Ampelografskom atlasu izdanome 2003. godine donosi prilog samo o Teranu i tu spominje da je Teran sa zelenom peteljkovinom stara crna sorta koja se i pod nazivom Refošk (Refosco) od davnih vremena uzgaja u Istri i u susjednim područjima

Evo što je o Teranu u literaturi pronašao porečki enolog i znanstveni i prosvjetni radnik dr. Mario Staver:

Kroz povijest, Teranom i Refoškom bavili su se mnogi stručnjaci, koji su se glede njihove različitosti odnosno sličnosti i identičnosti i bitno razilazili. Po nekim izvorima, Teran se spominje 14. kolovoza još davne 1390. godine, tada je zabilježeno da je njime darivan carski ambasador grof Di Lozo, kojemu je poklonjeno 20 ingastariisa, odnosno keramičnih posuda određenog volumena s tim vinom… To je također u netom spomenutoj njenoj knjizi Vodič vinskim sortama svijeta iz 1996. navela i Jancis Robinson.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAPorečki enolog i znanstveni radnik Mario Staver (desno), s Kristijanom Damjanićem u publici na Konferenciji o Teranu u Zagrebu

Prvi opis Terana iz Istre, pod nazivom Il Terrano di Barbana, datira iz 1824. godine, a 1876. godine pojavljuju se tri opisa za Refošk – Refošk s crvenom peteljkom, Refošk s bijelom peteljkom, te Refošk slatki. Autor Del Bello tvrdio je da su Teran i Refošk kao nazivi sinonimi za istu sortu. Međutim 1887. izlaze novi, odvojeni opisi za Teran i za Refošk s crvenom i Refošk sa zelenom peteljkom. Autor Hugues 1889. godine spominje Teran iz Kringe, Teran iz Kanfanara, te Refošk pasozobac i Refošk iz Izole. Libutti (1913.), koji je bio stava da su Teran i Refošk jedna sorta, veli da se Teran uzgajan na kraškome tlu rabi za proizvodnju vina Refosco del Carso! Libutti je bio i mišljenja da su Teran sa zelenom i Teran s crvenom peteljčicom rezultat ambijentalnih okolnosti.

OLYMPUS DIGITAL CAMERANa Konferenciji o Teranu u Zagrebu bilo je više slovenskih novinara. Jedan od njih – Jože Rozman, u razgovoru je s predsjednikom Vinistre Nikolom Benvenutijem

A Vivoda 1996., stotinjak godina nakon Huguesa, izlazi vrlo žustro s tvrdnjom da su Teran i Refošk dvije različite sorte, i to podupire jednom od glavnih morfoloških razlika između Terana i Refoška a riječ je o tome da je unutarnja strana lista
Terana dlakava, dok je list Refoška gladak. Isti autor iznio je i podatak o postojanju dva tipa Terana – jednoga s crvenim peteljčicama a drugoga sa zelenim peteljčicama.

Kako je znanost napredovala i nudila sofisticiraniju opremu za znanstveni rad, tako se išlo sve dalje u novim spoznajama. Počelo se sve jače spominjati postojanje grupe Refoška, u kojoj se našao i Teran. Usporedbe DNA profila pokazale su da je Teran iz Istre u Hrvatskoj, kojega se često, i krivo, poistovjećivalo s Refoškom s crvenom peteljkovinom, identičan s Refoškom iz Istre i s Refoškom u Sloveniji (Maletić i dr, 1999. te Kozjak i dr., 2003). Usporedbe DNA profila što su ih provele i druge ekipe eminentnih stručnjaka govorile su da je Teran isto što i Cagnina u talijanskim pokrajinama Furlanija te Emilia Romagna, te isto što i Rabiosa nera u Breganzeu (Vouillamoz). Po riječima prof. dr. sc. Edija Maletića, službena nacionalna lista sorata u Sloveniji (MKPG 2011) spominje sortu Refošk kao sinonim sorte Refosco d’Istria, međutim velike rasadničarske kuće u Italiji (VCR 2005; VCR 2007) drže Refosco d’Istria sninonimom za Teran i tako se i postavljaju u ponudi: ti rasadnici nude odvojeno cijepove Refoška s crvenom peteljkovinom i Terana. U najvećoj većini vinograda u hrvatskome dijelu Istre provjerom uzoraka označenih kao Teran i utvrđeno je da je doista riječ o genotipu Terana, a provjerom u vinogradima u hrvatskoj Istri u kojima je kao sorta deklariran Refošk s time da su cijepovi bili kupljeni u slovenskim rasadnicima pokazalo se da im genotip odgovara ne Refošku, nego Teranu! Iz toga je moguće izvesti zaključak da na Krasu i nisu sva tamošnja vina deklarirana kao kraški Teran dobivena uistinu, kako se službeno navodi, od Refoška. Koliko je onda, zapravo, vina deklariranoga kao Teran proizveden na Krasu od sorte Refošk doista od Refoška, a koliko od Terana?

Može li i hoće li to izmijeniti stvar sa EU-zaštitom dalje – vidjet će se. Istarski proizvođači obuzeti inatom najavljivali su u Zagrebu na Konferenciji o teranu krajem 2014. da će na svoje etikete i dalje stavljati izraz Teran, što ih može koštati kazne, dok za slučaj da ne dođe do nekog dogovora izravno između proizvođača pa i politike s hrvatske i slovenske strane (a Slovenci zasad stoje na stanovištu da je njihova EU-zaštita terana za njih gotova stvar), hrvatska strana najavljuje tužbu, mada, zbog zakonske zabrane označavanja Teran na etiketama iz hrvatske Istre zabrinuti predsjednik Vinistre iznosi kako spletke neće pridonijeti boljem plasmanu terana, te kako se to vino može bolje prodavati samo iz godine u godinu rastućom kvalitetom te stabilnošću u kakvoći kapljice. Tužba, ako je bude, s hrvatske strane išla bi ne protiv Slovenije nego protiv EU, a s obzirom da je riječ kako se sada pokazuje o u EU priznatoj a ne posve preciznoj specifikaciji vezanoj uz proizvodnju (nije, dakle vino s Krasa teran od Refoška nego taj teran može biti i od Terana), možda će ipak morati doći do revizije zaštite na razini EU, i postignuća da vinari iz hrvatske Istre svoj teran smiju označavati kao istarski teran…

BOJA KATRANA

Kao SINONIMI Terana crnoga u literaturi su se dosad najčešće spominjali Istarski Teran, Istrijanac (sa zelenom peteljčicom), Terrano d’Istria, Terrano del Carso, Refosco del Carso, Refosco d’Istria, Cagnina, Crodarina, Teran noir, Teran blauer, Teran black…

Grasevina 2013 - Wine Grapes RobinsonDebela knjiga Wine Grapes, vodič kroz 1368 vinskih sorti svijeta, autora Jancis Robinson, Julie Harding i Joséa Vouillamoza

U najnovijem vodiču vinskim sortama svijeta Jancis Robinson, te njeni kolege José Vouillamoz i Julia Harding u 2012. godini objavljenoj debeloj knjizi WINE GRAPES – a complete guide to 1368 vine varieties, navode, kao sinonime Teranu, nazive Cagnina (Furlanija, i Emilia Romagna), Crodarina, Rabiosa nera (Breganze), Refosco del Carso, Refosco d’Istria, Refosco Terrano, Refošk, Terrano del Carso, Terrano d’Istria.
Kao krivo rabljeni sinonimi za Teran znaju se koristiti Refošk s crvenom peteljkom ili Refosco dal peduncolo rosso, Refosco nostrano, Refoscone, Refosco di Faedis, zatim Raboso, pa i Dolcetto.

PORIJEKLO: U vodiču Vinske sorte svijeta Robinson, Harding i Vouillamoz, koji su se glede kultivara u stvaranju knjige koristili izvorima/podacima od uglednih stručnjaka s terena, dakako i iz Hrvatske, govore da je Teran vrlo stara sorta s područja što obuhvaća Kras, s obje strane državne granice između Slovenije i Italije dakle ide slovenskim i talijanskim teritorijem, zatim jugozapadni dio Slovenije, te Istru. Hrvatski komunikatori priklonit će se tvrdnji da Teran crni i potječe baš iz Istre. Na žalost, u institucionaliziranome smislu nije mu se u eventualnoj njegovoj domovini hrvatskoj Istri posvetila dovoljna pažnja, i to dakako nije rezultiralo odgovarajućom zaštitom na nacionalnome nivou, koja bi bila temelj za zaštitu i na razini EU. Kod Kraškoga terana Slovenci su bili organiziraniji i hitriji.

Jancis RobinsonWine Grapes – Jancis Robinson (lijevo) i Julia Harding. Piju li to one – teran?

SVOJSTVA: Naziv Teranu, pretpostavka je, dolazi od njemačkoga Ter, što znači katran i vezuje se uz njegovu tamnu boju. Upravo jedno od svojstava terana je neprovidna rubinska boja s ljubičastom nijansom i toliko tamna da se doimlje gotovo crnom.
Sorta Teran crni voli bolje vinogradske položaje – odgovaraju joj manje plodni, kraški tereni i izrazito južne ekspozicije. Teran je otporan je na kasni mraz i na gljivična oboljenja. Srednje je kasna do kasnija sorta po dozrijevanju, dospijeva za berbu obično potkraj rujna – početkom listopada, puna tehnološka zrelost nastupa najčešće u prvoj dekadi listopada. Prinos je solidan.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAU sklopu Konferencije o Teranu održane su i degustacija mlađih (2013. i 2012.) i, posebno, još i degustacija odležanih terana (od 2011 do – 2005!) Bilo je ovo na neki način službeno pretpremijerno kušanje terana iz berbe u godini ulaska Hrvatske u Europsku Uniju, a koji, čulo se, još čeka u podrumima dozvolu da izađe i legalno s etiketom Teran pred kupce. Moguće je da se neki proizvođači snalaze prodajom terana rinfuzno, bez etikete, ali terane 2013 od Trapana, Agrolagune, Fakina, Kozlovića i Tomaza koji su prezentirani na kušanju bilo bi zaista šteta plasirati banalno i anonimno kao otvorena vina, oni su pokazali da kakvoćom svakako zavrjeđuju butelju i lijepu opremu.
 Dolje su istarski vinari Klaudio Tomaz,  Miroslav Latal (Agrolaguna), Gianfranco Kozlović, Bruno Trapan, te Marko Fakin i Geržinić, koji su prezentirali mlađa vina, i moderatori radionice Ivo Kozarčanin i Darko BaretićOLYMPUS DIGITAL CAMERA

Miris vina teran je dosta izražen, bude naglašeno voćni i daje na tamno šumsko bobičasto i jagodičasto voće, poput borovnice, crnog ribiza, kupine, od koštićavog voća tu će se naći višnja. U principu vino iz šire produkcije ne karakterizira visoki alkohol, on se u velikom broju slučajeva kreće u okviru 11,5 do 12,5 vol %, međutim ambiciozniji proizvođači, koji žele pokazati kako se od Terana mogu postići vrlo ozbiljni eno-uradci, dakle nešto znatno više od svježe jednostavnije brzopotrošne kapljice, pažljivijim izborom terena za vinograd, prikladnim radom u trsju, niskim prinosima i selekcijom grozdova pa i bobica uspijevaju dobiti vrlo kompleksna i alkoholno jača, upečatljiva vina za pamćenje. Kad je Teran sa zaista najboljih pozicija i uz jako nizak prinos te i iz jako dobrog godišta, on dosegne i 13,5 vol % i više, čak i do gotovo 15 vol %, vidljivo je to iz primjera nekoliko proizvođača iz hrvatske Istre. Tek u novije vrijeme krenulo se u hrvatskome dijelu Istre s tim ambicioznijim pristupom, koji uključuje duže maceracije ali i duže vrijeme dozrijevanja terana u drvenim bačvama i potom još neko vrijeme čuvanje u butelji. Od prosušivanoga grožđa Terana moguće je dobiti odlično desertno vino. Među ambicioznim proizvođačima terana u Hrvatskoj Istri čija vina od te sorte se u ovome trenutku pokazuju najkompleksinjima i najkompletnijima svakako su Moreno Coronica i obitelj Benvenuti, interesantni terani s dugim dozrijevanjem u drvenim bačvama nađu se i od kuće Roxanich, koja i inače u proizvodnji vina vozi vlastitim kolosijekom, spomenuti se mogu i Moreno Degrassi i Marino Markežić Kabola...
Među boljim i afirmiranijim proizvođačima kraškoga terana su pak Boris Lisjak, Primož Štoka, Edvin Širca sa sežanske te Benjamin Zidarich s tršćanske strane.

U ustima vino, i kad nije s visokim alhoholom, ostavlja dojam lijepe punoće. Uz jako tamnu boju, stvojstveni su mu visoki stupanj ukupne kiselosti i priličan sadržaj ekstrakta. Vino je tanično ali ne suviše. S obzirom upravo na to da mu je kiselost vrlo izražena, te s obzirom i na tu stanovitu taničnost, kad je iz slabijih godišta i ako se neprikladno radi u vinogradu, kao i ako se ne provede malolaktična fermentacija i ako se vino prebrzo počne trošiti, ono u ustima može djelovati agresivno. Ukupna kiselost kreće se od nekih 6,0 g/lit do i 10 g/lit, a zabilježeno je čak ekstrem i do 14 g/lit, pH je vrlo dobar, obično bude od 2,8 do 3,5.

Zbog jače kiselosti te i u slučaju kad nema visoki alkohol, teran se nerijetko preporučuje kao učinkovito sredstvo za otvaranje apetita. Prati ga i glas da je dobar za poboljšanje krvne slike. Teran zbog svoje voćnosti i svježine može biti vrlo prikladan kao ljetno crno vino.

RACIMULUS FUSCUS

Što se tiče pak Refoška, prof. Antonio Calò iz Italije navodi da je riječ o kultivaru Furlanije Venecije Julije. U knjizi Vino è … koja je u Italiji, pod pokroviteljstvom i sponzorstvom EU, prvi put objavljena 2003. a novo izdanje bilo je 2006., urednici Mario Busso, Carlo Macchi, Carlo Vischi i Paolo d’Abramo potpisuju da je Refošk naziv sortne obitelji raširene u Furlaniji i Venetu, međutim nazočne, u malom opsegu, i na Sardiniji i u Apuliji. Refošk, po njima, pripada Furlaniji, tamo je bio najznačajnija sorta dok, u 19. stoljeću, nisu prodrli Merlot i Cabernet sauvignon. Najcjenjenija podvrsta Refoška bila bi, oni navode, Refosco dal peduncolo rosso odnosno Refošk s crvenom peteljkom. Knjiga Vino è… ne obrađuje posebno Teran.

RefoskRefošk

U najnovijem vodiču vinskim sortama svijeta Wine Grapes, u izdanju Penguin Grupe, autori Jancis Robinson, Julia Harding i José Vouillamoz kažu o Refošku sljedeće:
SINONIMI su mu Refosco, Refoschin, Rifosc, Rifosco.
Evo i o PORIJEKLU: Postojala su mišljenja da je Refošk isto što i kultivar koji su stari Rimljani nazivali Racimulus Fuscus, pa je nastala pretpostavka da upravo od toga naziva i dolazi Refosco ili Refošk. Zatim, za Refošk se, pogrešno, smatralo da je to sorta Pucinum o kojoj je u davnini pisao Plinije Stariji kao o kultivaru uzgajanome na kamenitome tlu na sjevernome dijelu Istre u današnjoj Hrvatskoj…
Najraniji pisani spomen Refoška koliko je zasad poznato datira iz 1409. godine, i to vezano uz banket priređen u mjestu Cividale u Furlaniji u čast pape Grgura XII, kad je zabilježeno da su se uzvanicima posluživala vina rebula iz Rosazza, verduzzo iz Faedisa, ramandolo iz Torlana, refošk iz Albane i marzemino iz Gradisciute. Refosco se i kasnije spominjao u Furlaniji ali njegov je identitet ipak ostajao neizvjesnime, naime naziv Refosco rabljen u sjevero-istočnoj Italiji i naziv Refošk u Sloveniji odnosio se zapravo na nekoliko sorata. Koristeći se ampelografskim zapisima i modernim metodama analize i dijagnosticiranja putem DNA, istraživač Costacurta je identificirao šest sorata iz obitelji Refošk. To su:
– Refosco dal peduncolo rosso ili Refošk s crvenom peteljkovinom, on je i najrašireniji
– Refosco di Faedis, zvan i Refoscone, Refosco nostrano, Refosco di Ronchis
– Refosco d’Istria, on je isto što i Refošk u Sloveniji i Teran u Istri
– Refosco di Guarnieri, identičan sorti Trevisana nera
– Refosco del Botton, identičan sorti Tazzelenghe
– Refosco di Rauschedo, taj nije službeno registriran u Italiji i gotovo da je iščezao

Refošk s crvenom peteljkovinom, najpoznatiji iz obitelji Refoška, ima sinonim Rifòsc dal pecòl ròss.

Kao pogrešni njegovi sinonimi spominju se Bonarda piemontese, Mondeuse noire, Refosco di Faedis, Terrano, Teran.

Refoška ima na platou Krasa uz slovensko-talijansku granicu. Nije poznato je li baš taj Refošk s crvenom peteljkom bio onaj što se spominje uz banket u čast pape Grgura XII, ali zna se da se naziv Refosco dal peduncolo rosso odnosno Refošk s crvenom peteljkom po prvi put navodi 1870., kad su ampelografi počeli taj Refošk razlikovati od drugih refoška u obitelji.

Zanimljivo je vidjeti s kime je Refošk s crvenom peteljkovinom rodbinski povezan: to je unuk kultivara Teroldego, raširenog u Trentinu. Djeca Teroldega su Lagrein, sorta što obilježava Alto Adige odnosno Južni Tirol, te Marzemino, čije vino je, inače, obožavao Mozart. A Marzemino je roditelj Refoška s crvenom peteljkom! Refošk s crvenom peteljkom u rodbinskom je odnosu sa kultivarima Marzemino bianco, Raboso del Piave i Raboso del Veronese. Refošk s crvenom peteljkom pak roditelj je sorti Corvina del Veronese, potomak koje je sorta Rondinella, također raširena kod Verone (od Corvine i Rondinelle proizvodi se čuveni Amarone della Valpollicella). Iz ovoga se dakle o Refošku sa sigurnošću može govoriti kao o sorti sjeverne Italije.

Refošk iz Faedisa odnosno Refosco nostrano najvjerojanije dolazi iz područja kod Faedisa, Cividalea i Torreana zapadno od Udina u Furlaniji. DNA profil lijepo pokazuje da se taj Refošk razlikuje od Refoška s crvenom peteljkovinom. Sorta je dosta bujna i dospijeva kasno, a vino je s izraženijim kiselinama i taninom od Refoška s crvenom peteljkom.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAO sljubljivanju u gastronomiji govorili su sommelieri Danijela Kramarić, Sandi Paris i Siniša Škaberna

SVOJSTVA: Refošk s crvenom peteljkom za berbu dospijeva kasnije, u listopadu, a prednost sorte je što grožđe dobro odolijeva jesenskima kiši i vlazi, te truleži. S obzirom da sorta ima manje bobice, vino je bogato s fenolima. Refošk dobro nakuplja slador, vino postiže veći alkohol, ima dosta primjera sa 13 pa, na Koparštini, i sa 13,5 vol %, a u vinogorju Colli orientali del Friuli (Udine i okolica), gdje vino od Refoška rado stavljaju na dozrijevanje i u barrique, i sa 14,0 vol % (Dorigo, Moschioni…). Giorgio Clai iz okolice Buja ima vino označeno kao Refošk Brombonero iz 2007. (tvrdi mi da je doista riječ o Refošku!)  s gotovo 15 vol %! Moguće je da su ponajbolja područja za uzgoj Refoška Colli orientali del Friuli te područje kod Kopra.

teran mladiČaše: Teran, refošk – mlađi, gore, i  teran, refošk – duže odležani (dolje)teran odlezani

Izgledom, te na nosu s izraženom voćnošću kao i jačom kiselosti u ustima vino od Refoška slično je teranu, ali kako je vino od Refoška s izraženijima alkoholom i taninom, strukturom je ono ponešto drukčije od terana, robusnije. Boja mu je također tamno-ljubičasta, neprobojna, miris je u pravcu sitnog šumskog voća kao borovnice, kupine ali i plave šljive, retronazalno se zna javiti i dojam po svježem bademu, moguće je da se pokaže i metvica. Okus slan, kiselkast, ugodno gorkast i donekle taničan pa vinu valja ostaviti više vremena, završetak može biti u znaku gorke tamne čokolade. Vrijednost pH je obično u rasponu između 3,1 do 3,3, kiselost se kreće uglavnom između 7,0 i 9,0  g/lit.
JELO i SERVIS: teran i, pogotovu, refošk traže jača i krepka jela, npr. od narezaka suhe (istarske) kobasice i salame, a od glavnih jela pirjane juneće odreske, masnija topla pečenja, divljač, tvrđi (ovčji) sir. Teran predviđen da se pije već iduće godine nakon berbe poslužite na 14 do 16 Celzijevih stupnjeva i iz manje čaše, mlađi refošk nešto topliji, a ambiciozno rađene teran s većim alkoholnim stupnjem i refošk na 17 do 18 Celzijevih stupnjeva, ako su vina duže dozrijevala u bačvi i još odležavala u boci čaša neka bude veća.♣
___________________________________________________________________.

Svijet u casi logoSuhi u casi logoVINITALY 2015 – SPECIJALNO IZDANJE
Verona, 22 – 25. ožujka 2015.

Za 22. do 25. ožujka 2015. sajamska kuća VeronaFiere priprema specijalno izdanje Vinitalyja 2015 (www.vinitaly.com ) na svom sajmištu u Veroni. U skladu s tradicijom, Vinitaly će i ovaj put biti ne samo internacionalna smotra ponajboljih vina, nego i revija maslinovoga ulja i drugih proizvoda od masline i na bazi masline, pod nazivom Sol&Agrifood, te izlog opreme za vinogradarstvo i vinarstvo, ali i uljarstvo Enolitech. Upravo sinergija triju događanja u jednoj manifestaciji čini posebnu snagu priredbe na sajmenoj pozornici VeronaFiere, kuće koja – zasad jedina u svijetu –  totalnim prikazom, od opreme za vinograd i maslinik i opreme za vinski podrum i uljare do samih gotovih proizvoda – nastoji, i odlično uspijeva, u poslovnom smislu promovirati vinski i maslinarski sektor.

U predvečerje Vinitalyja, 21. ožujka 2015., u povijesnom veronskom zdanju Palazzo della Gran Guardia (www.operawine.it ) vrata otvara OperaWine s ponudom najboljih talijanskih vina. Sa svojim špicama nastupit će 100 najznačajnijih proizvođača plemenite kapljice s Apeninskog poluotoka, i prilika je to da se u nekoliko sati otkriju dragulji talijanskoga vinarstva. Selekciju tih stotinjak izlagača napravila je znana američka vinska revija Wine Spectator.
U svjetlu sve oštrije konkurencije pokazuje se da nastup na Vinitalyju može značiti vrlo mnogo u stjecanju povoljnije pozicije na tržištu. Potvrdu o tome daju odgovori s visokom dozom zadovoljstva na pitanja postavljena u anketama provedenima među izlagačima ali i posjetiteljima na kraju sajma Vinitaly 2014. Pokazalo se da je kroz četiri dana trajanja sajma 68 posto inozemnih kupaca sklopilo ugovore za kupnju, a 73 posto pronašlo je i nove dobavljače. Ista anketa govori i o tome da je 97 posto izlagača potvrdilo je svoj ponovni nastup, u 2015. godini.

Vinitaly kusaonicaVinitaly se pobrinuo da da vinski trgovci imaju zaseban prostor u kojemu mogu degustirati vina na miru i koncentrirano, što je praktički nemoguće na štandovima zbog velike gužveVinitaly kusanje

Svake godine VeronaFiere intenzivno radi na tome da na sajam privuče što više kvalitetnih trgovaca i ugostitelja, i to s najvažnijih i najzanimljivijih međunarodnih tržišta. U to se ulaže sve više ne samo napora nego i materijalnih sredstava. Ostvareni su i stalno se ostvaruju novi kontakti s odgovarajućim ustanovama i udruženjima u sektoru u drugim sredinama. Na posebnu želju da se još pojača posjet Vinitalyju s vodećih europskih tržišta provode se i separatne akcije za povećanje dolazaka kupaca naročito iz Njemačke, Austrije i Švicarske. Selekcija posjetitelja, zahvaljujući novom sustavu registracije za dolaznike bit će pedantnija nego što je bila proteklih godina.

U 2014. netto izlagačka površina prostirala se na 91.140 četvornih metara, a s pridodanim posebnim prostorima namijenjenima degustacijama ukupna površina prešla je 100.000 četvornih metara. Vinitaly 2014 zabilježio je 4111 izlagača iz 22 zemlje, a među 155.109 posjetitelja iz faha bilo ih je 36,41 posto iz inozemstva, iz 119 zemalja. Na Vinitaly 2014 stiglo je 1597 novinara iz čitavoga svijeta.

Za podrobne informacije o tome kako doći do bespolatne profesionalne ulaznice  za Vinitaly 2015  molimo kontaktirati  predstavnika VeronaFiere za zemlje Alpe-Jadran na http://www.mz-consulting.org

Putevima Sauvignona bijeloga/ KONTROVERZNI IGRAČ, KOJI TEK TREBA REĆI SVOJE!

 Sauvignon du Monde logo 

OLYMPUS DIGITAL CAMERAPriredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t     

SAUVIGNON: MNOGI GA POTROŠAČI VINA OBOŽAVAJU ALI i MNOGI GA, SMATRAJUĆI GA ČAK ZBOG JAČINE PA PONEKAD i VRSTE MIRISA, i VULGARNIME, ODBACUJU. STRUČNJACI KOJI SU MU SE JAČE POSVETILI DRŽE DA JOŠ NIJE POKAZAO SAV SVOJ POTENCIJAL i DO KRAJA ZASJAO. U ZAGREBU – ZANIMLJIVA KONFERENCIJA POSVEĆENA NJEMU IZ SJEVEROZAPADNOG DIJELA HRVATSKE, SLOVENSKE ŠTAJERSKE i AUSTRIJSKE JUŽNE ŠTAJERSKE, TRIJU PODRUČJA u TRI DRŽAVE GDJE SE OD SPOMENUTE SORTE PROIZVODI VINO VRLO SLIČNIH KARAKTERISTIKA

ABC i ABS, a nije riječ ni o abecedi, niti o kočionom sustavu kod automobila, nego o kraticama za uzrečice anything but chardonnay odnosno anything but sauvignon, u prijevodu sve samo ne chardonnay odnosno sve samo ne sauvignon.

Prije stanovitog vremena kad je chardonnay naprosto zagospodario u globalnoj vinskoj ponudi počelo je upravo s abc-om, naime krug potrošača plemenite kapljice u nastojanju da se potiče bioraznolikost općenito i raznolikost na tanjuru i u čaši krenuo je u akciju protiv dominacije svijetom kapljice od tek nekoliko opće prihvaćenih francuskih vinskih sorata, konkretno na tapeti anything but… uz Chardonnay našli su se i Sauvignon, Merlot te Cabernet sauvignon.

OLYMPUS DIGITAL CAMERASaša Špiranec, inicijator i, sa svojom ekipom iz Vinarta, i organizator Konferencije, te Ivo Kozarčanin, novinar-urednik u 24sata i bloger Bakhov sin, bili su prvi predavači na Konferenciji o sauvignonu u Zagrebu

 Sauvignon je tu u specifičnoj poziciji, naime riječ je o aromatičnoj i kroz organoleptiku i za onoga tko nije osobiti vinski znalac dosta lako prepoznatljivoj sorti što će aromama (egzotično voće, cvijet bazge, trava, zelena paprika, list rajčice…) u vinu brojne pilce instantno šarmirati, dok će pak, istodobno, nekima upravo zbog intenziteta aroma a i zbog senzacije pipija mačke, nerijetko vezivanog uz sauvignon, vino činiti vulgarnim i odbojnim.  Unatoč takvoj podjeli, koja baš i ne prati vina drugih kultivara, sauvignon – inače kao sorta rodom iz bordoškoga kraja gdje u vinu živi u simbiozi sa semillonom, svjetski znan i kao adut Loire (Sancerre, Pouilly Fumé…), austrijske Štajerske te Novog Zelanda, pa i talijanskog Collija – stekao je veliku planetarnu popularnost, vjerojatno najviše zahvaljujući Novozelanđanima koji su mu se jako posvetili kroz proizvodnju te kreirali jedan svoj raspoznatljivi i za širu masu vrlo dopadljivi stil, ali i potrudili kroz marketing, gdje je svakako jedan od temelja uspjeha kod publike bila i relativno vrlo prihvatljiva cijena.

OLYMPUS DIGITAL CAMERANa konferenciji, neki kao slušatelji, neki kao govornici: Mitja Herga, direktor i glavni enolog u P&F Puklavec iz Ormoža, zatim Tomislav Bolfan, vlasnik posjeda Vinski vrh iz Hrašćine, te novinari Zoltan Gyorffy iz Pečuha i Jože Rozman iz Ljubljane

Iz svojevrsne kontroverznosti sauvignona uzrokovane svakako i nekim suvremenim tehničkim mogućnostima vezanim uz vrlo niske temperature fermentacije te mikroorganizme što se u suvremenom vinarstvu u podrumima koriste u velikom opsegu, proizašle su u ponekim područjima i neke zamisli marketinške prirode a na popularizaciji vina lokalnih ne toliko međunarodno popularnih sorata kao – zamjenskim sauvignonima! Prisjećam se prije nešto više od godine dana razgovora s uglednim britanskim marketingašem angažiranime da pomogne u promidžbi hrvatskoga vina na internacionalnoj pozornici: rekao mi je da je, nakon serije kušanja, mladu istarsku malvaziju što se proizvodi na našem najvećem poluotoku i označava s IQ (Istrian Quality) doživio upravo kao dobru zamjenu za sauvignone, kako za one potrošače koji na svojemu stolu ne žele vidjeti etiketu ni sauvignona ni chardonnaya ni merlota ni caberneta, tako i za potrošače kojima su već dosadila vina gore spomenutih internacionalnih sorata među njima i Sauvignona bijeloga, pa se žele od njih odmoriti i traže vino nekog drugog kultivara, međutim, istodobno, ostajući, valjda podsvjesno, vjerni barem u tragu sauvignonskim aromama kakve se eto znaju naći upravo u modernim našim mladim istarskim malvazijama… Kod nas inače bude i graševina koje cvijetnom komponentom u mirisu mogu podsjetiti na sauvignon.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAIvana Puhelek iz Svetog Ivana Zelina govorila je o pokusima sa sauvignonima u obiteljskom podrumu Purek

Poklonici sauvignona još i prije nego što su se proširila međunarodna vrednovanja vina specijalizirana po pojedinim sortama, primjerice Chardonnay du Monde, Syrah du Monde, Muscat du Monde… krenuli su u organizaciju ocjenjivanja vina samo od Sauvignona bijeloga, bilo je to, prisjećam se, još prije više desetljeća u Češkoj, riječ je o Sauvignon Forumu. Nakon više uspješnih izdanja to je ocjenjivanje palo donekle u sjenu i sad je, kako čujem, poopćeno, tj. okrenuto vinima svih sorata. Prije nekoliko godina, povezavši se tijesno s bordoškim profesorom enologije Denisom Dubourdieuom, inače i proizvođačem vina koji se osobito bavi upravo sauvignonom, s organoleptičkim vrednovanjem kapljice isključivo od Sauvignona krenuli su, s nazivom Sauvignon du Monde, organizatori jednog od najvećih vinskih takmičenja na svijetu – Concoursa Mondial de Bruxelles (CMB). Cilj je bio ne samo osnovati još jedno novo ocjenjivanje nego, u suradnji s uglednim enologom, profesorom i znanstvenikom, širiti spoznaju o mogućnostima te sorte. Organizacijske sposobnosti ekipe iz CMB-a, znanje, autoritet prof. Dubourdieua, visoka internacionalna reputacija i određena financijska snaga CMB-a zacijelo će ocjenjivanju Sauvignon du Monde omogućiti dug život. Nakon šest izdanja, uvijek u područjima u znaku sauvignona, od čega dva u bordoškome kraju i jednoga u Loiri, 2015. godine će se Sauvignon du Monde održati  – bit će to 22. i 23. svibnja – u našem susjedstvu,  u mjestu Buttrio u Furlaniji Veneciji Juliji gdje je, osobito na Colliju, pa i na slovenskim Goriškim brdima, sorta dosta raširena!

OLYMPUS DIGITAL CAMERASauvignone austrijske Južne Štajerske uz moderiranje danske konzultantice Marie von Ahm prezentirali su Hannes Gross, Armin Tement, Alexander Sattler i Hannes Sabathi

KONFERENCIJA O SAUVIGNONU

Na zamisao da skrene pažnju na sauvignon u našim je krajevima došao Saša Špiranec, voditelj zagrebačke konzultantske tvrtke Vinart i vinski pisac. Inicirao je i, u hotelu Antunović u Zagrebu, organizirao prvu Konferenciju o Sauvignonu bijelome, skup proizvođača te sorte, ljubitelja vina od te sorte, novinara, vinskih trgovaca, ugostitelja… Zamisao je iduće godine ovakvu konferenciju prirediti u Ljubljani pa onda i u Beču.

  U najavama je rečeno da se vinima koja su vrlo slična po stilu želi pokazati kako Bregovita Hrvatska tj. brežuljkasti sjeverozapadni dio Lijepe naše, zatim slovenska Štajerska te austrijska Južna Štajerska, dakle regije u trima zemljama, čine jedan terroir (jedna sorta, tri zemlje, jedan terroir, jedno vino…).

– Kušajući vina, i promatrajući prirodu iz triju vinskih regija triju država s trima različitim jezicima, shvatio sam da usprkos granicama koje su nacrtali ljudi i njihovi jezici priroda i dalje govori samo jednim svima razumljivim, vlastitim jezikom. Tri promatrane regije što ih priroda spaja a ljudi dijele su Südsteiermark iz Austrije, Štajerska iz Slovenije i Bregovita Hrvatska. Za sve te tri regije tipična su dva vinska stila: prvi, koji karakteriziraju mlada, svježa, živahna vina, te drugi, koji karakteriziraju jednako osvježavajuća vina ali s puno više intenziteta, mineralnosti i slojevitosti, te s potencijalom za odležavanje – kaže Saša Špiranec.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAPostavljeno je kao reklama za čuvenog austrijskog proizvođača Riedela, kuću koja je dizajnirala i pustila u prodaju prvu čašu za hrvatsko vino – riječ je o istarskoj malvaziji, i postavljeno, dakako, kao reklama i za zagrebačku kuću MIVA, koja u Hrvatsku uvozi Riedelove čaše. Nije moglo ostati neprimijećeno, kao dio naše vinske realnosti, i kao svojevrsna (mada od izlagača nehotična) provokacija na skupu upravo o – sauvignonu! Na slici su Lana Mohor sa štanda MIVA-e i Rajko Žličar, koji s agronomom Božidarom Grabovcem i enologom Danilom Šnajdarom čini vinski proizvođački trio Verus iz Ormoža  

Uz radionice, organizirana je i izložba vina na kojoj se u nazočnosti vinara osobno mogla kušati kapljica posjeda Tement, Sattlefhof, Sabathi i Gross iz Austrije, P&F Wineries Jeruzalem Ormož, Dveri Pax, Pullus i Verus iz Slovenije, te Bolfan, Vuglec-breg, Korak, Mladina, Puhelek Purek, Belović i Prigora iz Hrvatske. Čaše austrijskog proizvođača Riedela prezentirao je uvoznik u Hrvatsku – poduzeće MIVA.

Nakon jednodnevnog druženja u Antunoviću te degustacije ponuđenih uzoraka ali i idućeg dana za vrijeme jednodnevne turneje manje grupice sudionika Konferencije po Hrvatskom zagorju (Vinski vrh Bolfan), Ormožu i Jeruzalemu (P&Puklavec) te po JužnoŠtajerskoj vinskoj cesti u Austriji duž same granice sa Slovenijom (Tement, Gross, Sattler, Sabathi…) zapravo se – uz to što se vidjelo da sauvignon u tipologiji mladog vina sjeverozapadne Hrvatske, slovenske Štajerske i austrijske Južne Štajerske ima u organoleptici velikih sličnosti – sjajno pokazalo da ta sorta što se tiče vina ima velike mogućnosti za ponudu, i da pruža velike izazove I proizvođačima vina i chefovima kuhinja. Austrijanci su u ovoj uvjetno rečeno konfrontaciji po meni izašli kao apsolutni šampioni manifestacije. Vina koja su prezentirali sva, osim jednog ili dva uzorka samo jednog istog proizvođača, bila su vrlo ujednačena ne samo stilom nego i kakvoćom, a kroz različite etikete pokazala su kakve mogu biti razlike od vina do vina iz različitih mada i maltene izravno susjednih pozicija. Austrijanci su prezentirali zrelu kapljicu i u većoj mjeri kapljicu starijih godišta, koja je bila u odličnoj formi. To govori da zaista rade vrlo ozbiljna vina i da se ne ograničavaju tek na ona mlada i svježa.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAPredavanje o sauvignonima svijeta: Paul White, novozelanski vinski pisac

Vrijedilo bi bilo uvjeriti se upravo u to što je sve Sauvignon bijeli u stanju pružiti u vinu ovdje i u zemljama u okruženju, dakle od modernog mladoga preko onoga njegovanog u bačvi odnosno u bačvici na finom talogu, maceriranoga i duže dozrijevanoga, do onoga s i do barem pet godina do jednog desetljeća na plećima, od onoga ne samo iz sjeverozapadne Hrvatske, slovenske Štajerske i austrijske Južne Štajerske nego i Daruvara i Kutjevačkog vinogorja, pa i onoga iz naše Istre a i Goriških brda, talijanskog Collija… Ova konferencija tek je početak, dobro je da se krenulo, vremena će, vjerujem, još biti i za šire sučeljavanje.

Evo ukratko i što se čulo o Sauvignonu na izlaganjima raznih predavača, među kojima su, kao otvarači skupa, nastupili Saša Špiranec i Ivo Kozarčanin, urednik u 24 sata i bloger Bakhov sin, da bi potom o slovenskoj Štajerskoj govorili vinski pisac Robert Gorjak i enolog Mitja Herga.

Sauvignon u Hrvatskoj, po službenom podatku ARCOD dobivenom od Agencije za plaćanja u poljoprivredi u sklopu Ministarstva poljoprivrede RH, zauzima oko 257,7 hektara površine. Ta se sorta u sjeverozapadnome dijelu Lijepe naše uzgaja na područjima Plešivice, Pokupja, Zagorja i Međimurja, Prigorja i Bilogore te u Moslavini. Inače, ima je i u Slavoniji, konkretno u Kutjevačkom vinogorju, a nešto i u Istri. Slovenija pak, koja ukupno broji oko 16.000 hektara pod trsjem, u Štajerskoj ima nekih 6000 ha, od čega je 600 ha pod Sauvignonom. Za slovensku Štajersku Sauvignon bijeli iznimno je značajna sorta. Na tržište izlazi kao samostalno, jednosortno vino, u blendovima, uglavnom kao mlado svježe i voćno. Njegovano je većma u inoksu ali drže ga ponešto i u drvu, od njega proizvode i predikat. Među ponajboljim pozicijama za Sauvignon bijeli je, vele, Gomila, kod sela Kog u Ljutomersko-ormoškim goricama. O sauvignonima austrijske Južne Štajerske, uz moderiranje vinske konzultantice i uvoznice vina Marie von Ahn, Dankinje koja živi u Barceloni, pričali su Hannes Sabathi, Hannes Gross, Armin Tement i Alexander Sattler. Momci vrlo samouvjereni ali, istina, i strukovno vrlo potkovani, ambiciozni sinovi afirmiranih vinogradara i vinara toga dijela Austrije (Manfred Tement, Alois Gross, Willy Sattler…). Dok su naši sauvignoni (neujednačeni u kakvoći!) pa i slovenski sauvignoni bili mahom mladi (2013; iz Hrvatske bili su od starijih Belovićev iz 2011. i jako dobar ali na žalost prethodno nedekantiran Korakov iz 2006, a od slovenskih dva od Dveri Paxa – Vajgen iz 2011. i Vajgen iz 2008, s dosta nota drveta), dotle su Austrijanci donijeli na pokaz tek dva vina iz 2013, ostala su bila iz 2012, pa 2011. te 2007. I objasnili da oni ta vina koja se trebaju pokazati u kompleksnijem ruhu i od kojih se očekuje da i izdrže neko duže vrijeme sva njeguju na finom talogu odnosno na kvascu (sur lie). Desetak južnoštajerskih vinara, među njima i braća Polz kojih na žalost nije bilo na skupu, udružilo se u grupu sa zadatkom internacionalne promocije kakvoće, osebujnosti vina te vinorodnog područja Južne Štajerske. U 2006. dogovorili su se o klasifikaciji svojih vinograda i vina koja uz generičnu oznaku pokrajine za bazno vino i klasičnu oznaku classic za mlado svježe vino obuhvaća i ozbiljnije uratke od grožđa s boljih pozicija u selu/općini (Dorf, Village) te ponajboljih pozicija (naznačenih na etiketi, primjerice Kranachberg, Sulz, Grassnitzberg, Sernauberg, Nussberg, Zieregg…) što se po njihovim zajedničkim stručnim mjerilima pokazuju u rangu 1er odnosno grand crua. Ta vina, njegovana na kvascu i u drvu, i duže vremena, preporučuju konzumirati nakon što prijeđu pet godina od berbe pa onda, sa sigurnošću da neće biti degradirana, i do dobi do 15 godina.  Indikativan je i podatak o cijenama: mlada vina, dakle u sadašnjem slučaju iz 2013., pa i neka iz 2012. plasiraju po 15 do 18 eura, ona iz 2012. s izdvojenih boljih vinogradarskih pozicija po 19 eura, a ona s najboljih pozicija ali nešto starija, od pet godina naviše, po 25 do 30 eura za butelju…

Amerikanac Paul White, vinski pisac već duže vrijeme nastanjen u Novom Zelandu, svoje je predavanje o područjima u svijetu gdje se uzgaja Sauvignon bijeli i razlikama u tlu, klimi, mikroklimi i lokalnom viđenju vina, začinio sauvignonima iz raznih krajeva svijeta, primjerice iz Loire, bordoškoga kraja, Australije (Margaret River), argentinske Mendoze, talijanskog Collija i, dakako, Novog Zelanda.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAGastronomad Rene Bakalović i blogerica Morana Zibar pričali su o prikladnom spoju sauvignona s jelima

OLYMPUS DIGITAL CAMERASauvignonski izazov kuharima, evo prijedloga, gledano slijeva: tortellini punjeni shitake gljivama, pileća krilca panirana s gorušicom, žganci s maslacem od bundeve, i mini hot-dog od telećih hrenovki

Gastronomad Rene Bakalović i blogerica Morana Zibar održali su slovo o sljubljivanju jela s vinima od Sauvignona bijeloga, pa su tako na kušanje ponuđeni sirni namaz sa začinskim biljem, dimljena orada s klicama od rotkvice, sushi od lososa, pileća krilca panirana gorušicom, tortellini punjeni gljivama shitake, mini hot-dog s telećim hrenovkama, žganci s maslacem od bundeve (palenta bi bila da je poslužena s maslinama odnosno maslinovim uljem!), sladoled s ogrozdom.

TURNEJA

Nakon zagrebačke Konferencije o Sauvignonu bijelome i vinu sauvignon, grupica sudionika Konferencije krenula je iz Zagreba u obilazak terena. U ekipi: Saša Špiranec kao inicijator zagrebačkog skupa i osoba koja se pobrinula i za realizaciju događanja, njegova suradnica Irina Ban, pa gastronomad Rene Bakalović, zatim Dankinja Marie von Ahm, te vinski novinar i degustator Paul White iz Novog Zelanda, i ja. Iz Slovenije su se priključili Sonja Erčulj, šefica marketinga vinske kuće P&F Wineries iz Ormoža, te Robert Gorjak, vinski pisac i predstavnik vinske kuće Dveri Pax.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAPrva postaja: Vinski vrh Tomislava Bolfana ponad Hrašćine. Bolfan brine o 20 hektara vinograda, proizvodi godišnje oko 100.000 butelja, priklonjen je biodinamskom uzgoju. Lijepa jutarnja degustacija vina, među njima dakako i sauvignona, sve uz originalne, maštovito kreirane Bolfanove kanapeje od domaće i eko-uzgojenih sirovina i domaće proizvedenih prerađevinaOLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERAPrva postaja – Vinski vrh Tomislava Bolfana, posjed ponad sela Hrašćina u Hrvatskom zagorju. Srdačan prijem na Vinskom vrhu, razgled vinograda i podruma, razgovor o Bolfanovoj biodinamici te degustacija neobičnih, kreativno napravljenih i jedinstvenih kanapea na eko-kolosijeku, kao i vina iz linije Bolfan – Sauvignona, kupaže Breg, blago ružičastog sivog pinota i Roséa, svih iz 2013 i svih odličnih za vruće ljetno vrijeme (dehidracija, bolje osvježenje nego uz klima-uređaj!)… Za kraj, sjajan zreli Rajnski rizling 2010.

JeruzalemEfektan prizor iz (ormoškog!) Jeruzalema: kao rukom likovnog umjetnika! Brojni su vinogradi na terasama

OLYMPUS DIGITAL CAMERAJedan od ponajboljih položaja u Ljutomersko-ormoškim goricama – Gomila kod sela Kog. Tu su vinogradi imanja P & F Puklavec iz Ormoža. Ta kuća-div brine o 1100 hektara vinograda, od čega ih je 650 u vlasništvu P&F-a. Više od 50 posto vinograda je na terasama. Produkcija je integrirana. P&F proizvodi 5,5 milijuna litara vina godišnje

Sljedeća postaja – Ormož i Jeruzalem. Pentranje na terasu da bi se bolje vidio posebno kvalitetan položaj Gomila (320 metara nadmorske visine) kod Koga, krasan vinogradski pejsaž, kušanje, na toj terasi, pjenušca upravo od Sauvignona i upravo s te pozicije Gomila, obilazak podruma s pet-šest ili možda i sedam etaža pod zemljom, degustacija kupaža s dobrim udjelom sauvignona, ali i zanimljivog Chardonnaya Gomila.

OLYMPUS DIGITAL CAMERANa terasi-vidikovcu odakle se pruža lijepi pogled na okolni vinogradarski krajolik: s obzirom da su oči usmjerene na poziciju Gomila, gdje su većma posađeni Sauvignon bijeli i Šipon odnosno Moslavac, Furmint, direktor Mitja Herga i enolog Rok Jamnik donijeli su ovamo na kušanje pjenušac od sauvignona kao baznoga vina šampanjiziranoga klasičnom metodom i odležanog na kvascu tri mjeseca. P&F ima i premium brut šampus od Šipona s Gomile, koji je na kvascu bio 30 mjeseci! P&F Puklavec posjeduje osam hektara vinograda i u Makedoniji a dio grožđa tamo kupuje od izabranih kooperanata te proizvodi Cabernet sauvignon, Merlot i Vranac. Želja im je odande, s juga, imati i rasno crno vino, ali zasad u tome smislu stvar ne ide tako lako jer, čujem, kooperanti čak i ako dobiju više novaca za manju količinu kvalitetnijega grožđa još ne prihvaćaju smanjivanje roda po trsu  

Jeruzalem podrum Stepenice u dubinuJeruzalem-Ormož vinski podrum P&F Puklavec: vrtoglavica – pogled s vrha stepenica u dubinu zemlje

A onda – austrijska Južna Štajerska, dolazak u Berghausen i u podrum Tement, Manfred Tement i sin mu Armin, da ponovim, spadaju među najbolje proizvođače u Štajerskoj, ali bogme i u cijeloj Austriji. Specijalisti za sauvignon (uvodni Classic 2013, izvrsni Sernau 2012, poseban Zieregg IZ reserve 2008/igra s maceracijama, 100 dana trajanje fermentacije, pa Zieregg 2008 Vinothek Reserve). S terase Tementovog podruma pogled puca na Zieregg. Potom razgled drugih vinograda, u društvu s Arminom Tementom i Hannesom Grossom, sinom drugog štajerskog vinskog velikana Aloisa Grossa. Prekrasni prizori Ratscher Nussberga i Herrenberga Svečina. Šteta da s nama nije bio i netko s Plešivice, koja je konfiguracijom vrlo slična krajoliku Južnoštajerske vinske ceste, ali, iako je lijepa, na žalost ne djeluje tako njegovano i uređeno…

OLYMPUS DIGITAL CAMERANovi, vrlo moderno ali i s domaćom dušom uređeni podrum jednog od najboljih austrijskih proizvođača Tementa. Tementovi, specijalisti za sauvignon, posvećeni su i drugim za onaj kraj prikladnim i tradicijskim sortama kao Graševini, Pinotu bijeliome, Chardonnayu, Muškatu žutom, Tramincu mirisavome…. I oni, kao i mnogi drugi Južnoštajerci, s bijelim vinima izlaze kao jednosortnima jer, kažu, bijeli cuvéei ma kako bili dobri ne mogu postići višu cijenu s obzirom da su u percepciji kupaca južnoštajrskoga vina bijele mješavine sorata sinonim za obično bazno i nižekvaliteno vino. Na crne mješavine međutim ne gleda se negativno. Tementovi brinu o oko 100 hektara trsja, od čega je 20 ha na slovenskoj strani a od tih 20 je 14 ha na poziciji Ciringa i odande nastaje vino s robnom markom Ciringa – fosilni breg. Inače ukupno Ciringa obuhvaća 20 ha, Tementovi su dakle tu praktički monopolisti. Tementovi su, inače, prije nekoliko generacija počeli s dva hektara trsja i postupno se širili do današnjeg opsegaOLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERATrsje na Južnoštajerskoj vinskoj cesti, inače u neposrednoj blizini slovenske državne granice, na visinama je od 300 do 600 metara. Armin Tement, sin Manfreda Tementa, objašnjava da u Južnoj Štajerskoj postoje četiri tipa tla: škrljevasto, šljunčano/pješčano, ilovasto i ilovasto-vapnenasto. Evo nas na terasi Tementova podruma, s pogledom na visokokvalitetnu poziciju Zieregg. Tu su Rene Bakalović, Hannes Gross, Sonja Erčulj, Marie von Ahn, Robert Gorjak, Armin Tement, Saša Špiranec i Paul WhiteOLYMPUS DIGITAL CAMERA

 OLYMPUS DIGITAL CAMERAKrasna barricaia kod Manfreda i Armina Tementa. Armin Tement na slici je s prijateljem i vinogradarom i vinarom Johannesom Grossom

OLYMPUS DIGITAL CAMERALegenda štajerskog i austrijskog vinogradarstva i vinarstva je Alois Gross, na slici sa sinovima Michaelom i Johannesom, skraćeno Hannesom

Veliko finale na kojemu se pridružio i Alexander Sattler – sjajna večera uz lokalne specijalitete (kobasice, šunku, kosani špek, paštetu, sireve, razno povrće, izvanredno bučino ulje) kod proizvođača Hannesa Sabathija. Na degustaciji devet vina (domaćini su se uistinu iskazali brojem butelja i kakvoćom ponuđenoga vina!): Gelber Muskateller 2013 Gamlitz – Sabathi; Chardonnay 2012 Gamlitz – Sabathi, Sauvignon blanc 2008 Grassnitzberg – Tement; Sauvignon blanc 2010 Kranachberg – Sattler; Gelber Muskateller 1993 (HEJ, 1993!) – Gross; Weissburgunder 2007 Pfarrweingarten – Sattler; Sauvignon blanc 2006 Ratscher Nussberg – Gross; Sauvignon 2003 Kranachberg – Sabathi i, na kraju, Sauvignon blanc 2001 Zieregg – Tement.   ♣

OLYMPUS DIGITAL CAMERAPozicija Herrenberg-Svečina. U pozadini je dio Ciringa

OLYMPUS DIGITAL CAMERACru vinograd Ratscher Nussberg. Desetak ponajboljih južnoštajerskih vinogradara-vinara koji se dugo druže i prijatelji su i čiji sinovi, uključeni u obiteljski posao oko vina, nastavljaju s tim druženjem, a među njima su npr. Tement, Gross, Sattler, Sabathi, Polz… udruženi su u grupu koja zajednički brine o unaprjeđenju kakvoće grožđa i vina te o marketingu vina. U tom smislu prije više godina zasađeno je na nekoliko položaja par ovećih vinograda s izdvojenim boljim klonovima pojedinih sorata da bi se na temelju praćenja vidjelo na kojim pozicijama i na kojim tlima koje sorte i klonovi daju najbolji rezultat, pa se po tome i sadilo nove vinograde. Prije nekog vremena grupa je odlučila svoja vina, naravno uz prethodno sačinjeni interni pravilnik o ponašanju u trsju i u podumu te izlasku vina na tržište, klasificirati na francuski način, konkretno za bazna vina generičnom oznakom Südsteiermark, ona kvalitativno za stupanj viša navodom sorte i oznakom Steierische Klassik, ona pak iznad toga najprije oznakom lokaliteta (sela – Dorf, općine, kao što je u Francuskoj village) a onda sorte. Kao špica piramide kakvoće su Erste STK Lage ili 1 STK (=1er cru), a to su npr. Grassnitzberg, Steinback, Hochkittenberg, Wielitsch, Sulz, i Grosse STK Lage ili G STK (=grand cru), a to su npr. Zieregg, Sernau, Nussberg…

OLYMPUS DIGITAL CAMERABuschenschank Hannesa Sabathija – ambijent lijep, sav u cvijeću, hrana izvrsna, bazirana na lokalnim proizvodima (sir, špek, zaseka, paštete, gljive, povrće iz vrta, odlično bučino ulje…)

OLYMPUS DIGITAL CAMERASrdačna dobrodošlica domaćina Hannesa Sabathija

 OLYMPUS DIGITAL CAMERA

 OLYMPUS DIGITAL CAMERAStol velik, ali i – prepun!OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Sabathi boce veceraAustrijanci su se doista pokazali! Evo na ogradi složenih butelja redosljedom slijeva nadesno, kako su vina posluživana (vidi tekst)!

______________________________________

SAUVIGNON BIJELI / SAUVIGNON BLANC – Za kultivar Sauvignon bijeli kažu da je globalna sorta lokalnog izričaja! Proširio se po cijelome svijetu, i svuda gdje se proizvodi odlikuje se atraktivnošću, zanmljivo je da kod nekih konzumenata izaziva – averziju. S dosta je visokom aromatičnošću, te prepoznatljivošću organoleptičkog profila koji ne ostavlja dvojbu glede sortne pripadnosti, relativno je lako pamtljiv, u različitim područjima svijeta definiran je i različitim stilovima.

SINONIMI: ispravan naziv je Sauvignon blanc, u hrvatskom prijevodu Sauvignon bijeli. Još se za nj kaže Muškatni silvanac, Blanc fumé, Surin, Savagnin, Genetin, Spergolina, Pellegrina. Uz Sauvignon blanc postoje još i Sauvignon jaune (žuti), Sauvignon noir (crni), Sauvignon rosé (ružičasti) i Sauvignon violet (ljubičasti). Sauvignon gris (sivi) je drugi naziv za Sauvignon rosé. S izrazom sauvignon u nazivu postoji još jedna sorta – Sauvignon vert ili Sauvignonasse, koja je inače dosta raširena u Čileu, te koja je, po nekim ampelografskim stručnjacima, isto što i Tokai friulano. Talijani su, kad im je najavljeno da zbog mađarske zaštite naziva Tokaj više ne smiju za popularni furlanski kultivar rabiti naziv Tokai friulano, neko vrijeme čak razmišljali o tome da, iako to ne zvuči nimalo talijanski, službeno rabe Sauvignonasse. Kultivar koji se u Kaliforniji uzgaja pod nazivom Sauvignon vert navodno je zapravo bordoški Muscadelle.

PORIJEKLO: sorta dolazi iz jugozapadne Francuske, iz bordoškoga kraja, i jedna je od najstarijih na svijetu. Karakteristična je za francuske vinorodne regije Bordeaux, posebice za dio Entre-Deux-Mers gdje je se u proizvodnji vina miješa sa Semillonom i Muscadelleom, potom za oblast Graves gdje se miješa sa Semillonom, te za zonu slatkih desertnih botritiziranih vina Sauternes, gdje se miješa također sa Semillonom, potom za dolinu Loire (Sancerre, Puilly Fumé…). O sauvignonu kao vinu u Francuskoj postoji zgodna priča koja možda i nije istinita: od 1553. do 1610. u Francuskoj je živio kralj Henri IV od Navarre, i njemu je navodno kao bebi djed najprije trljao usne češnjakom, a onda bi mu dao žličicu sauvignona. Kasnije je, kažu, onako trenirani Henri IV slovio kao izvanredan stručnjak za kušanje sauvignona…

Sauvignon bijeli uzgaja se osim u Francuskoj i u drugim zemljama Europe i, dakako, Hrvatskoj. Sredinom 19. stoljeća prenesen je u Čile, a 1880. prve su loze stigle i u Kaliforniju, potom se proširio i po Južnoj Africi – gdje ga, radeći kupaže, miješaju i sa chardonnayem!, pa Australiji, Novom Zelandu. Po podatku koji se čuo iz redova organizatora Svjetskog kongresa o Sauvignonu bijelome u Grazu prije koju godinu, danas se Sauvignon bijeli na Zemlji prostire na oko 80 tisuća hektara površine, i na rang-listi 10 najrasprostranjenijih kultivara u svijetu zauzima osmo mjesto.

U međunarodnim okvirima, uz one francuske, dosta su znani npr. sauvignoni iz talijanske Furlanije Venecije Julije (svježi i jače aromatični, ali i oni koji težište imaju više na tijelu nego na aromatici), pa iz austrijske Štajerske (svjež, aromatičan i uvelike u pravcu bazge), slovenske Štajerske, a posebice je danas popularan onaj svježi i naprosto nabijen aromama južnog, egzotičnog voća što stiže s Novog Zelanda. U Hrvatskoj, gdje ga zasad nema baš jako puno međutim širi se, pokazao se jako dobrime u Međimurju (svjež, aromatičan), te u Kutjevačkom vinogorju i na Plešivici, u ova dva zadnje spomenuta područja ističe se kako aromatikom tako i snažnim tijelom.

ROD: sorta voli toplije, brežuljkaste položaje i mršavija tla. Prinos je srednji i redovit. Grožđe dozrijeva u drugom razdoblju.

SVOJSTVA: svojstva vina jako ovise o položaju vinograda, tlu, prinosu i o godištu te načinima vinifikacije i dozrijevanja. Ako ga se prerano ubere, bit će s mnogo zelenih tonova koji ne zavrjeđuju komplimente. S dobrih pozicija i s niskim prinosom te u dobroj godini, Sauvignon bijeli dat će puna i svježa – živa vina s dosta naglašenom aromom. Na intenzitet arome moguće je danas utjecati i modernim tehnologijama u podrumu.

voce i cvijeceU nekim geografskim područjima i uz uporabu nekih klonova, Sauvignon bijeli pružit će pak kapljicu snažna tijela i ne s baš tako intenzivnom, međutim uvijek tipičnom i raspoznatljivom aromom.

Svježija aromatična vina i s tala koje otpušta i mineralnost najbolja su kad nisu prekrivena utjecajem drveta, dok ona teža, snažnija, dobro podnose hrastovu bačvu, i barrique. U kušanju bijelih vina, Sauvignon bijeli uvijek govori svojim osobenim jezikom. Osvježava i stvara ugodu, osvaja specifičnim bouquetom koji, ovisno o tlu, klimi, načinima vinifikacije i dozrijevanja i dužini dozrijevanja, karakteriziraju paprika, šparoga, bazga, eukaliptus, grapefruit, ananas, klinčić, nijansa dima, zatim i aroma nalik onoj što je oslobađa tartuf, pa čak i jedna neobična aroma nazvana – pipi de chat, mačkina mokraća….

Odakle i kako se stvaraju sve te arome u vinu kad su primarne, originalne arome u grožđu ipak drukčije? Ako itko umije objasniti o čemu je tu riječ, onda je to svakako Denis Dubourdieu, profesor enologije na sveučilištu u Bordeauxu, inače i proizvođač vina, upravo i od Sauvignona bijeloga, i s nekoliko posjeda a i enološki savjetnik brojnih renomiranih vinskih kuća u Francuskoj, Italiji, Grčkoj, Portugalu i Japanu. On je sada bez sumnje najznačajniji znanstvenik na području aroma u vinu, i zna sve o ulozi što je kvasci te alkoholna fermentacija imaju i mogu imati u razvoju aroma. Autor je više od stotine članaka o tome, objavljenih u međunarodnim strukovnim časopisima. O aromama Sauvignona bijeloga kao sorte te onima u vinima, o njihovome porijeklu i načinu nastanka ovisno o tehnikama u vinogradu i u podrumu držao je predavanje i na Prvom svjetskom kongresu o Sauvignonu bijelome u Grazu.

JELO I SERVIS: kao mladog i u svježem izdanju poslužite ga na oko 10 do 12 stupnjeva uz plodove mora, šparoge, bijelu ribu, svježi kravlji i osobito kozji sir, savijače i pite od sira, a kad je snažan, topao, kremast i od boravka u bačvi(vi) i začinjen, na 13 do 14 stupnjeva uz npr. riblje složence, teleće i janjeće pečenje s mediteranskim travama, pernatu divljač, polutvrdi kozji i ovčji sir. Predikatni sauvignon prijat će uz guščju i pačju jetru, kolače s orasima. ■

                  SuČ – Lipanj / June 2014

VINSKE SORTE/ GRAŠEVINA

TEKUĆI SIMBOL SLAVONIJE

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Kad se kaže Slavonija, misli se odmah i na GRAŠEVINU. Graševina je najraširenija sorta u Hrvatskoj  (4633 ha; oko 22 % u ukupnom sortimentu), a po rasprostranjenosti u globalnim okvirima nalazi se negdje oko 15. mjesta rang-ljestvice.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

     Graševina                         Crtež: Greta Turković

Graševinu poznajemo kao sortu srednje Europe. Osim u Hrvatskoj (kontinentalni dio, od Međimurja, varaždinskoga kraja, Hrvatskog zagorja i Plešivice na sjeverozapadu i zapadu zemlje preko Podravine i Moslavine pa do Slavonije, Podunavlja / Kutjevo, Slavonski Brod, Đakovo, Erdut, Baranja, Srijem – Ilok, Vukovar…), ima je mnogo i u Sloveniji, ponajviše u Slovenskoj Štajerskoj, zatim u Mađarskoj, Austriji, Češkoj, Slovačkoj, Rumunjskoj, a nešto i u Srbiji, te sjevernoj Italiji – u Furlaniji (tamo je u vinu najčešće miješaju s drugim sortama), kao i u Lombardiji (ukupno oko 2000 ha) konkretno u okolici grada Pavia (Oltrepò pavese). Uzgaja se i u Albaniji, pa i u dalekima Kini i Brazilu pa čak i u Kanadi! U Brazilu je dosta rabe u proizvodnji pjenušaca.

SINONIMI su joj Grašica, Laški rizling, Riesling italico, Riesling italiano, Olaszrizling, Wälsch/ Welsh Riesling, Ryzlink Vlašsky, Rizling Vlašsky, Borba (Španjolska Ribera del Guadiana, jugozapadni dio zemlje)…

Kao POGREŠNI SINONIMI za nju se ponekad rabe: Aligoté, Greco, Petit Meslier, Pignoletto, Riesling.

Sorta dugo pati od toga što je se miješa s Rizlingom rajnskim, zato što u nekim svojim sinonimima sadrži upravo riječ Rizling ili Riesling. Graševina međutim genetski a ni organoleptički nije isto što i Riesling bijeli ili Rizling rajnski, vezan uz područje Rajne u Njemačkoj. Riječ je o dva zasebna kultivara iz dvaju odvojenih zavičaja. U svježe objelodanjenome opsežnom vodiču kroz 1368 sorata svijeta, knjizi debeloj gotovo 1200 stranica, trio autora Jancis Robinson, Julia Harding i José Vouillamoz odlučio je – baš radi toga da se Graševinu napokon prestane u bilo kojem smislu i obliku brkati s Rizlingom rajnskim, ali i stoga što je ona sada ponajviše i vezana za prostor Hrvatske (gdje je, kako je već kazano, i najrasprostranjenija u sortimentu) a onda za prostore još nekih susjednih nam zemalja Srednje Europe – taj kultivar uvrstiti u svoju knjigu Wine Grapes pod hrvatskim nazivom GRAŠEVINA.

Za Hrvatsku je svakako osobito zanimljiva u vodiču Wine Grapes navedena pretpostavka Jancis Robinson, Julije Harding i Joséa Vouillamoza da bi zavičaj Graševine mogao biti – Danube region, odnosno regija podunavlja, što se, međutim, ne može automatski i sa sigurnošću prevesti i kao bazen Hrvatskog podunavlja!

PORIJEKLO: neki ampelografi poput npr. Ludwiga von Baboa (19. stoljeće) zastupali su stav da Graševina dolazi iz Francuske, moguće iz doline rijeke Marne u Champagnei, odnosno možda iz Alsacea, te da je introducirana u njemački Heidelberg kao Wälsch Riesling. Von Babo ju je pokušao identificirati kao Aligoté ili Petit Meslier, ali ustanovljeno je da ona nema nikakve veze njima.  Kako je sorta danas gotovo nepoznata u Francuskoj, mnogi drugi ampelografi protivnici su mišljenja da joj je domovina Francuska. Iz riječi Wälsch, Welsh u nazivu, pojedini ampelografi koji su pokušavali dokučiti istinu o njenu porijeklu zaključivali su da su za sortu znali u Franačkoj, na njemačkom govornom području, tj. da su joj Franci i nadjenuli upravo spomenute pridjeve. Wälsch se u Franačkoj nazivalo ono što je strano, što nije domaće, tj. germansko, franačko, dok se ono što jeste bilo franačko nazivalo fränkisch.

Zanimljivo je da je o Graševini, iako ona nije planetarno popularna kao neki drugi kultivari, isprelo mnogo priča u kontekstu njena porijekla. Zasigurno i to poprilično govori o vrijednosti toga kultivara, mada eto on danas nije globalno medijski toliko istaknut kao neki drugi. Neki svojedobno dobiveni podaci – bazirani i na spomenutim Von Baboovim tezama – kazivali su da je Graševina stigla k nama iz Njemačke, preko austrijske Štajerske, te da se u 19. stoljeću proširila zapadno-balkanskim prostorima gdje je našla idealne uvjete za uzgoj, pa je postala silno popularnom, i toliko se udomaćila da je se u Slavoniji smatra kultivarom ovih krajeva.

Neki, pak, izraze Wälsch, Welsh, Laški, Vlašsky ispred kojih odnosno – ovisno o jeziku – iza kojih se pojavljuje riječ Riesling ili Rizling, povezuju i s rumunjskom pokrajinom Walachia, koja se na slavenskim jezicima spominjala i kao Vlaška, pa su se rodile pretpostavke da je Welsh, Laški, Vlašsky nastalo od Walachije, Vlaške, te razmišljanja da porijeklo Graševine treba tražiti u Rumunjskoj. Međutim budući da je u Rumunjskoj za taj kultivar uvriježen naziv Riesling italiano, brojni stručnjaci s područja ampelografije suprotstavljaju se teoriji o rumunjskom porijeklu sorte, te s obzirom na pridjev italiano radije upućuju na talijansko porijeklo kultivara. To više što i Mađari dijelom svojega naziva – Olasz rizling – vuku prema talijanskoj strani, naime olasz znači talijanski.

Maletic Gilles Besse Vouillamoz Pejic Robinson Harding

Autori debele knjige Wine Grapes – vodič vinskim sortama svijeta, Jancis Robinson, Julia Harding i José Vouillamoz koristili su kao izvore za predstavljanje više sorata i  rezultate istraživanja u kojima su sudjelovali naši prof. dr. Edi Maletić i dr. Ivan Pejić sa zagrebačkog Agrononskog fakulteta  te podatke iz tekstova što ih je objavio prof. dr. Nikola Mirošević. Nedavno na promociji knjige u Londonu bili su prof.dr. Maletić i dr. Pejić, na slici ih vidimo na svečanoj večeri u društvu s Jancis Robinson, Julijom Harding, Joséom Vouillamozom te s Gillesom Besseom, predstavnikom udruge vinara švicarske pokrajine Valais.

Grasevina 2013 - Wine Grapes Robinson

Neki od onih koji su s obzirom na izraze italiano odnosno italico zagovarali talijansko porijeklo Graševine Graševinu su uspoređivali i izjednačavali sa jednom od sorata talijanskoga juga iz grupe Greco, jer da, navodno, obje dosta sliče rimskom kultivaru Vitis aminea gemella, međutim analize putem DNA pokazale su da Graševina i taj dotični Greco nisu genetski povezani. Iako eto, da ponovimo, naziv Riesling italico odnosno italiano sugerira Italiju kao zavičaj Graševine, čvrstoći prepostavke da je riječ o kultivaru talijanskoga porijekla ne idu u prilog tvrdnja profesora Antonija Calòa (2006.) da je Graševina u Italiju, u njen sjeverni dio, introducirana tek u 19. stoljeću, ali i činjenica da ona uopće nije karakteristična za Italiju.

Glede porijekla Graševine imamo i sljedeće: spominjala se i teza da je Graševina spontani križanac između sorte s talijanskog sjevera, kultivara s nazivom Verduzzo (kojega ima i u Hrvatskoj), i, možda, jedne sorte što se vezuje uz njemačko govorno područje. To roditeljstvo međutim nije i znanstveno potvrđeno.

Zanimljivo je svakako da Graševina ima veze sa – zamislite! – Španjolskom! Iznenađujuće je da 2003. godine objavljeni DNA-profil kultivara Borba uzgajanog u području Ribera del Guadiana na jugozapadu Španjolske odgovara DNA-profilu Graševine (Vouillamoz)!

SVOJSTVA: Graševini odgovaraju sjevernija kontinentalna vinogorja, visinski položaji na južnoj i od vjetra zaštićenoj strani, hladniju zemlju te hranjivo tlo, makar njoj može biti dobro i ono s dosta šljunka i kamena ali da je s nešto više vlage. Sorta po terminu početka berbe spada u kasne, a daje vino s dosta svježine, s lijepom kiselošću i voćnosti te s cvijetnim notama. Optimalni rezultat pruža kad je vegetacijski period dugačak, oko 165 do 170 dana. Graševina je vrlo pogodna za proizvodnju tzv. narančastih vina, konkretno za maceraciju dugačku i do 200 dana.

Zahvalna je, jer od nje se dade napraviti paleta različitih tipova vina. Ovisno o položaju vinograda, radu u vinogradu i opterećenju trsa te terminu berbe, kao i pristupu u podrumu, od nje je moguće proizvesti pjenušac, zatim vitka svježa jednostavnija aromatski neutralna vina no ipak i s dosta voćnosti, idealna kao ljetna vina, pa punija vina što se mogu njegovati i u barriqueu – mada valja reći da graševina u principu ipak i nije najprikladnija za barrique, te visoki plemenito botritizirani predikati. Iz austrijskog Gradišća, slovenskih Ljutomersko-ormoških gorica pa i Mariborskog vinogorja i, u Hrvatskoj, iz Hrvatskog zagorja te iz zapadne Slavonije (Daruvara), središnje Slavonije (Kutjevo) a i Podunavlja od nje dolaze najbolje izborne berbe, izborne berbe prosušenih bobica, ledena vina.

JELO i SERVIS: Mlado vino redovne berbe sa živom je žućkasto-zelenkastom bojom, svježe, s mirisom što upućuje na zelenu i zrelu jabuku, pa na krušku, (vinogradsku) breskvu, u ustima je profinjeno kiselkasto i s nervom. Vina iz odgođenih berbi punije su žućkaste do zlaćane boje, s voćnošću – ukuhano bijelo domaće koštićavo voće… – obogaćenom medom i specifičnim senzacijama za koje je odgovorna plemenita plijesan. U ustima vina budu slasna do slatka, i kremaste strukture do sirupasta.
Vina od Graševine dok su suha i mlađa prikladna su kao aperitiv te uz hladna predjela od plodova mora i topla predjela sa šparogama (kajgana, rižot), s artičokama, avokadom, tjesteninama s umacima od maslaca i sira, ali i uz kuhanu ribu, a malo strukturiranije graševine dobro će se složiti s pečenom ribom, piletinom pa i teletinom kao glavnim jelom. Visoki predikati odličan su pratitelj aromatičnih elaboriranih sireva poput gorgonzole, a i roqueforta, te, naravno, slatkih kolača, posebice onih s bijelim i žutim voćem.
Mlade suhe graševine poslužite na 10 Celzijevih stupnjeva, strukturiranije na 12 do 13 stupnjeva, a slatke predikate na oko 10 stupnjeva.

___________________________

GRAŠEVINA – THE LIQUID SYMBOL OF SLAVONIA

Željko SUHADOLNIK © november 2014.

By mentioning, in Croatia, the big northern region Slavonia, thoughts are immediately focused on the GRAŠEVINA (grashevina). Graševina – covering 4633 ha, about 22% of the total country’s assortment – is the most widespread variety in Croatia. Regarding it’s distribution on the global level, it takes around 15th place on the ranking charts.

Graševina is known as the Central Europe variety. Apart from Croatia (Međimurje, Varaždin surroundings, Hrvatsko zagorje and Plešivica on the northwest and west of the country, through Podravina and Moslavina until Slavonia & Danube area/Kutjevo, Slavonski Brod, Ðakovo, Erdut, Baranja, Srijem – Ilok, Vukovar…), it can be found in Slovenia, especially in the Slovenian Styria, Hungary, Austria, Czech Republic, Slovakia, Romania, then in Serbia, too, and in northern Italy – Friuli (there it is, in the wine production, most often mixed with other varieties in cuvées), as well in Lombardy (about 2000 ha), around the town of Pavia (Oltrepò pavese). It is grown in Albania, even in distants China, Brazil, Canada! In Brazil, it is mostly used in the production of sparkling wines.

SYNONYMS for Graševina are Grašica, Laški rizling, Riesling italico, Riesling italiano, Olaszrizling, Wälsch/Welsh Riesling, Ryzlink Vlašsky, Rizling Vlašsky, Borba (Spain’s Ribera del Guadiana)….

As FALSE SYNONYMS for it sometimes are used: Aligoté, Greco, Petit Meslier, Pignoletto, Riesling.

Variety is for a long time suffering from being mixed with Riesling, because some of its synonyms are containing in it’s name the words Riesling or Rizling. Graševina, however, neither genetically nor organoleptically is the same as the White Riesling or Riesling, closely tied to the area of the Rhine river in Germany. Graševina (Welsh Riesling) and Riesling are two separate cultivars from two separate homelands. In freshly published complete guide to 1368 vine varieties of the world WINE GRAPES, the book almost 1200 pages thick, the authors Jancis Robinson, Julia Harding and José Vouillamoz decided – just for the sake that Graševina finally stops in any way and form being confused with Riesling, but also because it is now mostly related to the space of Croatia (where, as already stated, it is the most widespread in the assortment), and, then, for it’s presence in other to Croatia neighbouring Central European countries – to include this variety in their book Wine Grapes under the Croatian name as a principal one.

For Croatia is, certainly, particularly interesting in the guide Wine Grapes Jancis Robinson’s, Julia Harding’s and José Vouillamoz’s stated assumption that the Graševina’s homeland could be the Danube region, however, that does not automatically mean it is for sure the Croatian area of the vast Danube region!

ORIGIN: some ampelographers such as Ludwig von Babo (19th century) advocated the view that Graševina comes from France, possibly from the valley of the river Marne in Champagne, or, perhaps, from Alsace, and that it had been introduced into the German Heidelberg as Wälsch Riesling. Von Babo tried to identify it as Aligoté or Petit Meslier, but the science has found that Graševina have nothing to do with these two varieties. As Graševina is almost unknown in France, many other ampelographer’s opinion was it’s homeland could not be France. From words Walsch, Welsh, in the name, some ampelographers, who were trying to find out the truth about Graševina’s origins, have made conclusions that the variety had been known in Franconia, the German speaking area, and that Franks inserted the adjective Wälsch in it’s name. Wälsch in Franconia was called what was foreign, what was not local, Germanic, Frankish, while what was Frankish has been called Fränkisch.

It is interesting that about Graševina, although it is not globally popular as some other cultivars, many stories in the context of it’s origin are existing. Certainly, this says a lot about the value of that cultivar, although it is, as said before, not so prominent on the global vine/wine scene as some others, especially the ones from the French provenience. Some former datas – based on the mentioned Von Baboo’s theses – claimed that the Graševina or Welsh Riesling had arrived to Croatia from Germany, across the Austrian Styria, and that in the 19th century has spread through the Western Balkans where it found the ideal conditions for life, breeding. Graševina became immensely popular especially in the Croatian Slavonia, where among the people it is widely considered as the cultivar originally from right this area.

Some experts in ampelography, however, the expression Walsch, Welsh, Laški, Vlašský appearing in front of or – depending on the language – behind the word Riesling or Riesling, tended to associate with the Romanian province of Walachia, which in the Slavic languages sounds as Vlaška, so they gave birth to the assumption that the Walsch, Welsh, Laški, Vlašský are resulting from Wallachia, and were convinced that the origin of Graševina/Welsh Riesling, Laški rizling… should be sought in Romania. But since in Romania for this cultivar is commonly used the name Riesling italiano, many other experts in the field of the ampelography are opposed to the theory of Graševina being of the Romanian origin. The adjective italiano rather suggest to the Italian origin of the cultivar. What’s more: also the Hungarian name Olasz Riesling is dragging to the Italian side, namely olasz means Italian.

PHOTO, SEE ABOVE: Authors of the thick book Wine Grapes – a complete guide to wine grape varieties of the world, Jancis Robinson, Julia Harding and José Vouillamoz as sources for the presentation of several varieties have used also different research results in obtaining of which the croatian prof.dr. Edi Maletić and dr. Ivan Pejić from the Zagreb Faculty of Agronomy were involved, and the texts published by prof. dr. Nikola Mirošević, from the same faculty. At the book Wine Grapes promotion in London presents in person have been Maletić et Pejić, on the photo they can be seen at the dinner in the company of Jancis Robinson, Julia Harding and José Vouillamoz, and with Gilles Besse, representative of the Association of winemakers of the Swiss region of Valais

Some ampelographers on the basis of the terms Italiano or Italico supported vividly the suggestion of the Italian origin of the variety Graševina. They also compared, and equated, Graševina with one of the varieties from the Italian south, belonging to the group Greco. They claimed that Graševina and this certain Greco di… look a lot like the Roman cultivar Vitis aminee gemella, but through DNA analysis it has been showed that Graševina and the respective Greco are not genetically related. While there, again, the names Riesling Italico and Riesling Italiano suggest Italy as the homeland of Graševina, the strength of assumptions that Graševina is a cultivar of Italian origin do not at all support the claim of the professor Antonio Calò (2006) that the Graševina or Riesling italico, Riesling Italiano in Italy, in its northern part, had been introduced only in the 19th century, and the fact that Graševina was not, and is not even today, typical for Italy.

Regarding the origin of Graševina, here can also be added the mention that Graševina is the spontaneous cross between a variety from the northern Italy, cultivar named Verduzzo (grown in a small quantity in Croatia, too), and, perhaps, one variety which is linked to the German-speaking countries. This parenting has not been scientifically proven.

It is also interesting that Graševina has something to do with – imagine! – Spain! It is surprising that in 2003 published DNA-profile of the cultivar Borba, grown in the Ribera del Guadiana in the southwest of Spain, corresponds to the DNA profile of Graševina (Vouillamoz)!

PROPERTIES: Graševina prefers the northern continental vineyards, high altitude locations turned to the south, and the wind-protected sides. The variety likes cold and nutritious soil, but good for it can be also the one with a lot of gravel and rock, only with a little more humidity. In the term of the harvest it is a late ripening variety. The optimum for this variety is the long vegetative period, 165 to 170 days. It yields a wine with a lot of freshness, with a nice acidity, with fruitiness and with floral notes. Very suitable for the producing of orange wines, supports very well the long macerations even up to 200 days.

Graševina is a very versatile variety, since it can give really a range of different types of wine. Depending on the location/position of the vineyard and the work in the vines, the quantity of the yield and the date of harvest, as well as on the approach in the cellar, it is possible to produce out of it the sparklings, lean fresh simple, aromatically neutral however fruity still wines perfect for the summer consumption, then fuller wines which can be aged in oak barrels – although it must be said that Graševina in principle is not suited for barriques. Graševina showed itself as very suitable for the noble botrytis affected high predicates like late harvest, Auslese, BA, TBA, the Ice Wine too. From the Austrian Burgenland, Slovenian Ljutomer-Ormož and Maribor area, and vineyards in Croatia’s northwest like Hrvatsko zagorje, then Slavonia from the west (Daruvar), through the central part (Kutjevo) to the Danube area at the far east (Ilok) where Danube is the natural border between Croatia and Serbia, best late harvests, selected harvest of berries and dried berries, ice wines are coming.

FOOD AND SERVICE – Young Graševina wine from the regular harvest and to be consumed in one or two years time is characterized by lively bright colour with the yellow-greenish nuances, freshnes with the green and ripe apple, pear, (vineyard) peach on the nose, some mention even banana too, the mouth is round and subtly sour. Wines from the delayed harvest, ment for a longer life, present themselves with more density and better structure, are at first yellow-green and then with the time are getting the yellowish to golden colour, they are with fine fruitiness – mature and cooked local white stone fruits…, and the particular sweet Prädikatsweine (Spätlese, BA, TBA…) are enriched with honey flavours and specific sensations for which the noble rot is responsible. In the mouth the wines are deliciously sweet, creamy until syrupy.

The wines of Graševina while dry and younger are fine as an aperitif and with cold appetisers, dishes of seafood and warm dishes such as scrambled eggs and risotto with asparagus, also with artichokes, avocado, pasta with sauce of butter and cheese, even with cooked fish. A more structured Graševina will pair well with baked fish, chicken, veal as a main course. High Prädikats wines are an excellent accompaniement to the elaborated aromatic cheeses like Gorgonzola, Roquefort, and, of course, to the sweet cakes, especially those with white and yellow fruits.

Casa GrasevinaThe glass

Young dry Graševina is to be served at 10 degrees Celsius, structured one from 12 – 13 degrees to the, if alcohol is high and the structure powerfull, 14 degrees. Sweet Prädikats serve at around 10 – 12 degrees Celsius.