Archive | Sorte grožđa RSS for this section

Kralj vina u Republici Hrvatskoj/ RAJNSKI RIZLING u ZAPEĆKU!

KROZ / THROUGH

ŽELJKO SUHADOLNIK

 

U više navrata čuo sam primjedbu da se u Hrvatskoj SVI razumiju u nogomet i u vino. Bolje bi, međutim, bilo reći kako svi MISLE da se razumiju…

                Lutajući naokolo svijetom te potom promatrajući situaciju na hrvatskom tržištu plemenitom kapljicom primijetio sam nešto po meni malo zbunjujuće za sredinu vrhunskih znalaca u materiji a vezano uz potrošnju barem dvaju vina koja na globalnoj razini uživaju doista kraljevski status no koja većina hrvatskih potrošača kao da ne doživljava kao nešto osobito vrijedno pažnje. Riječ je o vinu od sorte rizling rajnski, u svijetu zvanome kraljem vina pa i rolls royceom među vinima, te o barolu i barbarescu od pijemontske sorte nebbiolo. Hrvatska već godinama uvozi oveće količine vina, svježi podaci dobiveni ovog proljeća od Hrvatske gospodarske komore pa, nedavno, i objavljeni u mojim tekstovima, govore o gotovo pet puta većem uvozu Bakhova nektara u odnosu na ono što izvozimo, konkretno aktualni uvoz je oko 241.243 hektolitara, a naš izvoz je 58.856 hekolitara, međutim vanjskog rajnskog rizlinga, za razliku od npr. chardonnaya i sauvignona, a jednako tako i barola i barbaresca iz Pijemonta, za razliku od npr. crnjaka iz Bordeauxa i Toscane, baš i nema količinski u osobitoj ponudi na policama domaćih vinoteka. Moguće je, eto, zaključiti da se naše veliko znanje u vinu baš i ne poklapa s afinitetima domaćih pilaca u organoleptici…

Rajnski rizling iz hrvatskih podruma: proizvođači se žale da ga je teško prodati! (Julio Frangen)

Za razliku pak od crnjaka od nebbiola, kultivara koji se osim u nekoliko pokusnih nasada u vrlo malom opsegu uzgaja u Hrvatskoj (Krauthaker), kod vina od sorte rizling rajnski stvar je drukčija, rizling se ovdje u nas proizvodi za prodaju i u Lijepoj našoj on postoji kao ne baš zanemarivi dio tržišne ponude barem nekih vinogorja. Službeni podatak Agencije za plaćanje u poljoprivredi veli da je u Hrvatskoj rizling posađen na ukupnoj površini od oko 573 hektara, a može se reći kako je najviše zastupljen u sortimentu svjeverozapadnog dijela Hrvatske gdje mu klima odgovara osjetno bolje od one vruće u Podunavlju odnosno u jadranskome dijelu Lijepe naše. Rizlingu kao sorti što dolazi sa sjevera Europe u Hrvatskoj nekako najviše pašu klimatski uvjeti na Plešivici, u Hrvatskom zagorju i u Međimurju, posebice na Plešivici gdje je odavna introduciran te gdje ga se prigrlilo kao jednog od domaćih kultivara i smatralo jednom od glavnih Bakhovih uzdanica kraja, no u najnovije vrijeme baš i tu na Plešivici čuje se od vinogradara/vinara ono što brine, a to je – da im je vino od kultivara rizling rajnski teško prodati!

_________________________

ROLLS ROYCE BIJELOGA VINA  Rajnski rizling – RR – Rolls Royce među vinima! Za Rizling rajnski znalci kažu da je najplemenitija bijela sorta na svijetu, a za nektar koji daje da je kralj bijelih vina.

Rajnski rizling odlikuju izražen vrlo profinjen miris s voćnim i cvijetnim aromama, te visoki ekstrakt, dobar kiselinski sastav i viša ukupna kiselost. Ekstrakt i kiseline omogućuju mu dugovječnost i bez visokog sadržaja etanola. Sposobnost da vino dobro stari i da nakon dužeg vremena u boci razvije specifičan i vrlo cijenjeni bouquet diže Rizling rajnski na dimenziju više, koju druge sorte nemaju u ovome obliku.

Rajnski rizling u Hrvatskoj najbolje rezultate pokazuje u sjeverozapadnome dijelu Lijepe naše – na Plešivici, u Međimurju, Hrvatskom zagorju. Na slikama su vinogradi Šipkovica na Plešivici i Mađerka u Međimurju

SINONIMI: Riesling, Rhein Riesling, Weisser Riesling ili Rizling bijeli, Rheingauer, Johannisberger, Hochheimer, Petit riesling, Riesling blanc, Petit rhin, Riesling renano, Renski rizling. Naziv sorte navodno dolazi od izraza Russling (russ = tamno drvo), drugo objašnjenje vezano je uz riječ Rissling (rissing = onaj koji izaziva suze). Ampelografski, rodbinski, ova sorta nema nikakve veze s Laškim rizlingom, odnosno s Welsch Rieslingom (Graševinom), baš kao ni s Paarl rieslingom i Emerald rieslingom, mada im je dio naziva jednak.

Rizling rajnski je PORIJEKLOM iz doline Rajne u Njemačkoj, smatra se da je kultivar nastao od tamošnje divlje vrste loze Vitis vinifera silvestris. Rizling međutim svojataju Austrijanci, potkreplju tvrdnju o tome da je RR njihov podatkom da je 1301. u okolici Wachaua postojao vinograd zvan Ritzling. Bilo kako bilo, pisani dokumenti bilježe prvu značajniju sadnju Rizlinga rajnskog 1435. u Rüsselsheimu u Njemačkoj.

Stoljećima je kultivar davao razočaravajuće rezultate i smatran je čak i izrazito lošim, pa su ga u produkciji vina miješali s drugim sortama grožđa. A onda su proizvođači uspjeli otkriti vrline Rizlinga rajnskoga! Naime, u ono staro doba, zasigurno u želji da se plodovi spreme na sigurno prije nego li nastupi loše vrijeme, navika je bila grožđe brati relativno rano, a Rizling rajnski je izrazito kasna sorta. Rizling rajnski posađen na prikladnim pozicijama ima sposobnost nakupljanja šećera ako mu se dopusti polaganije i dugo dozrijevanje, a prednost mu je i što istodobno zadržava kiseline. Vina od njega su puna, ali i svježa, i elegantna. Bere li se međutim prerano, daje prosječno, obično, kiselkasto pa i malo oporo vino. S vremenom se došlo još do nečega bitnog: s rajnskim rizlingom upravo i zbog njegove naglašenije kiselosti valja biti strpljiv glede konzumacije, naime kiseline se tek s vremenom smire u vinu i kiselost, mada i dalje živa, tada se osjeti kao smirena i dobro uklopljena, a kroz to vrijeme odležavanja vino bude značajno obogaćeno u aromatskom profilu.

Sasvim slučajno u 18. stoljeću otkrivene su vrline Rizlinga rajnskog. Benediktinci, koji su ga uzgajali u Johannisbergu u rajnskoj oblasti, svake su jeseni slali grožđe na provjeru stručnjaku u državni ured u Fuldu, i čekali su da im on izda službeno dopuštenje za berbu. Godine 1775. kurir s dozvolom vratio se u samostan iz nepoznatih razloga s velikim zakašnjenjem, i grožđe je na trsu već prezrilo, a neke bobice je zahvatila i plemenita plijesan. Isprva u strahu da im je propao rod – benediktinci su živjeli od loze i prodaje vina, redovnici su poslije bili oduševljeni ovom neplaniranom kasn(ij)om berbom…

Rizling rajnski Crtež: Greta Turković

ROD: Rizling rajnski voli sjevernija područja, i tamo traži toplije i od vjetra zaštićene dobro osunčane jugu okrenute pozicije. Nije sklon plodnom tlu, a jako mu odgovaraju kamenasta tla i nanosni loess. Osobito elegantna vina s najfinijim mirisima dolaze s tla s obiljem škriljevca. Zimski mraz podnosi relativno dobro. Lako se osipa ako mu je ometena cvatnja. Prinos mu je srednji, a kod dobrih klonova – danas vinari u Njemačkoj imaju na raspolaganju već oko 60 klonova RR-a – i redovit. Rizling kao kasna sorta najbolji rezultat ostvaruje kad ima dugačak vegetativni period, povoljno i dovoljno dugačko razdoblje dozrijevanja a to je upravo u sjevernijim oblastima bez takvih vrućina kakve budu na jugu, gdje će sazrijevati brže i nakupiti više sladora ali neće s aromatskog aspekta dati tako interesantno vino. Za Rizling je važno da raste uz jezero ili rijeku, kako zato što su jezero i rijeka dobri regulatori i uravnoteživači temperature ambijenta, tako i zato što mu je u završnoj fazi zrenja potreban vlažan zrak radi razvoja plemenite plijesni. Idealni su za nj nagibi terena od oko 30 posto, da loza optimalno upije savjetlost, kako izravno od sunca tako i odbljeskom od površine rijeke ili jezera.

Nije čudno što osebujni pikantni rizlinzi s visokim identitetom dolaze iz njemačkih oblasti uz Rajnu – Rheingaua, RheinHessena i RheinPfalza, te uz rijeke Moselu, Saar i Ruwer, pa iz francuskog Alsacea, opet uz Rajnu, ali i iz Kremsa, Kamptala i Wachaua uz Dunav u Austriji. Njemačka drži primat po raširenosti Rizlinga rajnskog – na njenu je teritoriju 40 posto ukupne svjetske površine zasađene tim kultivarom. Rizling rajnski sadi se i kod nas, dobre rezultate pokazuje na Plešivici, lijepih rizlinga nađe se i u vinogorju Kutjeva. Ima ga dosta na krajnjem sjeverozapadu Hrvatske i u, njemu susjednome, sjeveroistočnom dijelu Slovenije.

SVOJSTVA: Rizling je žuto-zeleknaste boje, predikatna vina su prema zlatno-žutoj. Bouquet rajnskog rizlinga često se i rado uspoređuje s mirisom breskve, marelice, citrusa, meda, od cvijeća čak i nekih vrsta ruža, s nekih (kamenastih) tala RR pokaže i ponešto papra. Kako vino stari, bouquet bude u znaku smola i petroleja, no kad je petrolejski štih jači to se ne smatra vrlinom. U okusu vino je živo i svježe, s dosta nerva, uvijek s lijepom kiselosti, puno te slasno od visokog ekstrakta i od eventualno ostavljenog neprovrelog sladora. Lijepo se pije dok je još s izrazitijim primarnim voćnim i cvijetnim aromama, ali kad ostari onda je i doista i s dodanom vrijednosti.

Među visokocijenjene proizvođače vina spada posjed  Müller Catoir iz okolice Neustadta an der Weinstrasse u Palatinatu. Kuću sada vodi Philipp David Catoir, od kojega saznajem da je u Pfalzu 2018. bila odlična upravo za rizlinge

Čaša: suho i polusuho

Čaša: predikat

Kiseline u vinima od Rizlinga rajnskoga s nekih teritorija u mladosti mogu biti toliko agresivne da vino treba u boci zaboraviti na puno godina, da se one umire. U njemačkoj oblasti Mosel-Saar-Ruwer, koju zbog tla što daje visoku mineralnost uspoređuju s francuskim Chablisom, unatoč tome što je kiselost u tamošnjim rajnskim rizlinzima vrlo visoka, mnogi vinari, privrženi tradiciji, ne žele da vino prođe jabučno-mliječno vrenje kojime bi pungentna jabučna kiselina mjesto ustupila zaobljenijoj mliječnoj. Radije se opredjeljuju za jako dugo čuvanje vina. Danas, u vrijeme nesmiljene utrke za (brzim) novcem, mnogi pak drugi proizvođači ne žele podnijeti ni minimalno čekanje s vinom, pa, da kod mladog vina prikriju moguće smetajuću kiselost i učine ga naizgled pitkijim ranije, pribjegavaju ostavljanju i većeg sadržaja neprovrelog sladora u vinu, da on posluži kao svojevrsna maska. Na kartu neprovrelog sladora često se, s izlikom da slast osobito prija vinima s izraženijim aromama, igra posve prizemno kalkulantski, naime njime se prikriva i nedovoljan sadržaj ekstrakta. Krajem 18. i početkom 19. stoljeća rizling je bio silno popularan i prodavao se u Europi po cijeni koja nije bila niža od tada najboljih francuskih crnjaka. To je zacijelo mnoge proizvođače uvelo u napast da povećavaju prinose u vinogradu i da beru ranije, kako bi, s jedne strane, dobili na količini, a s druge na vremenu. I veći prinosi i ranija berba davali su vegetalne rizlinge s niskim ekstraktima i s hrapavijim kiselinama, pa je nedostatke naravno trebalo sakriti, a pokazalo se da to kod šire mase potrošača dobro prolazi upravo jednostavnim ostavljanjem neprovrela sladora u vinu… Tom prečicom služe se eto brojni proizvođači još i danas, no sladunjavi trend uzmiče jer sve se više računa vodi o zdravlju a šećer i slatko liječnici sve žešće i češće spomnju kao neprijatelje zdravlja, a, opet, oni koji poznaju vino i zahtjevnijih su kreiterija, a tih je, kako rastu kupovna moć i obrazovanost, sve više, ne daju se više navući na tanak led jednostavne slatkoće…

SERVIS I JELO: Za suhi rajnski rizling preporučuje se čaša tulipanova oblika poput ove na crtežu, za mladi je prikladna i ona slična ovoj ali nešto manja i s otvorom-rubom blago izvijenim prema van. Temperatura servisa: 10 do 12 stupnjeva. Poslužite ga kao aperitiv, potom uz plodove mora (prstace, dagnje, škampe, lignje), kuhanu i pečenu bijelu ribu, šparoge, srca artičoka, talijanska topla predjela s umacima od povrća (rezance, njoke, špagete, makarone), ali i, kad je s nešto višom gradacijom i stariji, uz puževe, pa i pernatu divljač, sireve poput edamca, goude. Polusuhi će prijati uz hladnog lososa, na žaru pečenu ribu, kuhanu šunku, pečenu teletinu, janjetinu. Predikatna vina s većim ostatkom šećera servirajte na 12 stupnjeva u manjoj čaši za bijelo vino, uz slatki desert ali ne i onaj s čokoladnim kremama, nego uz kolač baziran na voću. ■

_____________________________

Marija Vukelić (lijevo) u društvu s gradonačelnikom Jastrebarskoga Zvonimirom Novoselom i direktoricom Turističkog saveza Zagrebačke županije Ivanom Alilović, te, dolje, za vrijeme razgovora oko rizlinga, u društvu s Rudijem Grulom, voditeljem Turističke zajednice Međimurske županije, Branimirom Jakopićem, vinarom koji vodi i ugostiteljski objekt Terbotz u Železnoj Gori, i sa sommelierom Željkom Bročilovićem Carlosom, predsjednikom komisije za ocjenu vina (Julio Frangen)

Bez obzira na inozemno porijeklo rizlinga (riesling) i na, u novije vrijeme, sve jače naše usredotočenje na uzdizanje vina od hrvatskih autohtonih sorata, upravo to što vino rajnski rizling (RR – Rolls Royce!) nekako kao da nema među hrvatskom publikom toliko ljubitelja kao što ih imaju druge neke sorte te to što on slovi kao uzdanica u vinskoj proizvodnji određenih naših vinogradarskih područja koja se, poput Plešivice, nisu koncentrirala na domaću/domaće sorte ali uvelike jesu na nekoliko svjetski popularnih inozemnih (rizling, chardonnay, sauvignon, pinot crni), nametnulo je potrebu da se istraži zašto je tržišna situacija s rajnskim rizlingom, kojega, ponavljam, vani uzdižu do kraljevskog prijestolja, u nas sada nekako razočaravajuća. Potraga za odgovorom zadatak  je u koji bi bilo logično da se jače uključe i sâmi proizvođači, enolozi, a i kuhari i sommelieri te marketingaši… Inicijativa za akciju Rizling došla je iz promidžbenih krugova: profesorica Marija Vukelić, koja je već godinama prisutna na hrvatskoj vinskoj sceni kao organizatorica događanja u službi širenja vinske kulture i promocije plemenite kapljice i visoke gastronomije, potaknuta upravo tim neobičnim statusom rajnskog rizlinga na tržištu u nas odlučila je organizirati ovih dana nekoliko aktivnosti u sklopu kojih bi se na visokom strukovnom nivou kušala i vrednovala vina od sorte rajnski rizling, pretežito ona iz domaće produkcije ali uvijek – već kako to bude moguće – i uz neki sortno referentni uzorak iz vinogradarskih područja  gdje je riesling doma, primjerice Pfalza, Rheingaua, Rhein Hessena, Mosele u Njemačkoj, Wachaua, Kamptala, Kremsa u Austriji, Alsacea u Francuskoj, pa i Štajerske u susjednoj nam Sloveniji, zamišljeno je da potom slijede razgovori vinara, enologa, novinara, sommelijera, vinskih trgovaca, marketingaša pa i turističkih djelatnika na teme rizlinga i mogućnosti njegove bolje valorizacije u nas.

Skup o rajnskom rizlingu kod obitelji Jagunić na Plešivici, i sutradan kod dvorca Terbotz obitelji Jakopić u Međimurju (Julio Frangen)

Zasad su održana dva događanja, nimalo slučajno – prvo na Plešivici, a drugo u vinorodnom Međimurju. Namjera je bila obuhvatiti rajnske rizlinge ne samo s Plešivice i sjeverozapadnoga dijela Hrvatske nego i iz drugih naših krajeva gdje se sorta uzgaja, primjerice Slavonije (posebice Kutjevo), te Podunavlja. Marija Vukelić – koja je zamislila da priča ima edukacijsku dimenziju, obratila se, kaže, svim domaćim vinarima za koje se zna da proizvode (i) rajnski rizling, a posebice joj je, dakako, bilo stalo da u priču budu uključeni vinari s visokom reputacijom – okupila je među enolozima, sommelierima, vinskim trgovcima i vinskim novinarima članove za  strukovnu ocjenjivačku ekipu (nekoliko članova komisija zvala je i iz Slovenije), animirala je kao, logično, za temu izravno zainteresirane županijske i gradske institucije i dobila potporu za projekt, te je kušanje i vrednovanje uzoraka naravno naslijepo a, inače, po danas u svijetu pa i u nas uobičajenoj skali do 100 bodova, organizirala, opravdano računajući na dobru logistiku, kod dvaju vinogradara/vinara/ugostitelja – obitelji Jagunić na Plešivici i obitelji Jakopić (dvorac Terbotz) u Međimurju. Na žalost, s uzorcima se nisu odazvali neki predviđeni naši proizvođači s vrlo visokom reputacijom! S druge strane, donekle je razočaravajuće bilo i to što na ovim inače jako profesionalno organiziranim događajima nije zamijećen i veći odziv proizvođača rajnskog rizlinga na ozbiljnom razgovoru o sorti i njenoj tržišnoj poziciji u nas te o tome kako kako situaciju poboljšati.

Degustacija i ocjenjivanje vina od rizlinga rajnskog kod Jagunićevih i, dolje, u restoranu Terbotz. Kušača je na Plešivici bilo 12, a u Međimurju devet. Evo i tko je sve degustirao rizlinge: enolozi Saša Zec i Jasminka Šaško, vinski novinari Ivo Kozarčanin i Željko Suhadolnik, Jože Rozman, Ivan Goričanec,, vinari Dominik Jagunić i Branimir Jakopić, sommelieri Darko Lugarić, Ivan Perković, Marko Rundek, Igor Jurković, Franci Žgur, vinski znalci i pisci Hrvoje Petrić i Staša Bizjak, te gosti-vinari iz Slovenije Boštjan Protner i Milan Hlebec. Predsjednik ocjenjivačkog suda bio je sommelier Željko Bročilović Carlos, inače dugo godina uposlen u ugostiteljstvu u Alto Adigeu/Južnom Tirolu, danas uvoznik i distributer vina hrvatskom ugostiteljstvu i privatnim kupcima

 

Nazočio sam, kao kušač, na oba vrednovanja, koja su s ukupno oko 60 domaćih uzoraka bila vrlo vrijedna jer pružila su lijepi pregled rizlinga iz hrvatske produkcije. Nakon degustacije uzoraka bilo mi je jasno zašto je rajnski rizling kod hrvatskih potrošača u nemilosti. Riječ je ne o izraženijoj ukupnoj kiselosti rizlinga za koju se u nas zna reći da je kamen smutnje. Bilo je, doduše, na tim dvama kušanjima lijepih rizlinga, sa zrelim i dobro uklopljenim kiselinama, ali ipak broj tih rizlinga premalen je s obzirom na ukupan broj podastrtih uzoraka, bilo je i nešto vina koja su djelovala solidno ali kao vina općenito međutim ne i, aromatikom, živošću, dotjeranošću i elegancijom, uvjerljivo kao kapljica baš od kultivara rajnski rizling, ostatak je uzoraka pokazivao tvrdoću i grubost koja bi mogla biti posljedica žurbe autora da s vinom izađe na tržište, dobar dio vina bio je pak nekako mlitav, a dio vina bilo je s nečistoćama do mjere odbacivanja. Primijećeno je da su na degustacijama bolje od mlade kapljice iz berbe 2018. prošla vina starija od dvije do tri godine i više.

Ocjene na Plešivici prezentiranih uzoraka koji su vrijedni spomena i isticanja ovdje kretale su se od 85/100 do 92,7 bodova.  Najboljima su se na vrednovanju na Plešivici pokazali:

Rajnski rizling ledeno vino 2014 – Bodren (92,7); Rajnski Rizling Primus 2015 – Bolfan (90,7); Rajnski rizling ledeno vino 2013 – Bodren (89,8);  Rajnski Rizling 2015 – Šember– (86,9); Rajnski rizling 2017 – Sokač (85,8); Rajnski rizling 2012 – Šimanović (85,4); Coletti Rajnski rizling sur lie 2016 – Kolarić (85,2); Rajnski Rizling 2017 – Kopjar  (85)

Najbolje ocijenjeni uzorci  na Plešivici (Julio Frangen)

Najbolje ocijenjeni u Međimurju:

Rajnski rizling 2017 – Cmrečnjak (86,42), Rajnski rizling 2007 – Jakopić (86,0); Rajnski rizling 2015 – Jakopić (85,7), Rajnski rizling 2017 – Erdutski podrumi (85,28).

U kategoriji vina s ostatkom šećera na kušanju u Međimurju niti jedno vino nije prešlo prag od 85 bodova. U Međimurju nije bilo uzoraka kategorije visokih predikata.

Najbolje ocijenjeni uzorci na vrednovanju u Međimurju: Cmrečnjak, Jakopić, Erdutski podrumi

Lijepi restoran Jakopićevih Terbotz u Železnoj Gori, gdje je u Međimurju održano ocjenjivanje

Zdravko Režek, zadužen u Gradu Jastrebarsko za gospodarstvo, inače i vinar, Robert Braje, vingradar/vinar i ugostitelj, te Siniša šoškić proizvođač vina s Plešivice. I te kako im mora biti stalo da stvari i s vinom i ugostiteljstvom dobro funkcioniraju jer danas dobra, karakterna kapljica i izvorni specijaliteti privlače brojne turiste

U dobrom raspoloženju: Željko Bročilović Carlos, predsjednik ocjenjivačkog suda, i Darko Lugarić, sommelier i suvlasnik zagrebačkog restorana Agava

            Iz razgovora o rizlingu, nakon ocjenjivanja i proglašenja rezultata, izdvojio bih sljedeće izjave, za početak rečenicu slovenskog vinogradara/vinara Boštjana Protnera (Joannes), koji brine o 12 hektara vlastitih vinograda i koji izveze dosta rizlinga u SAD: Vinar se treba odlučiti za rizling, to znači da ga voli i da mu vjeruje. Nužno je potruditi se ne samo u vinogradarskom i podrumarskome dijelu, nego i u komunikaciji s tržištem. U Sloveniji ima dosta rizlinga, ali nekako se vinari rijetko odlučuju ponuditi upravo i rizling među tri prva uzorka koja stavljaju pred gosta i potrošača. A ako rizling ne ističu, on ostaje u sjeni, o njemu se ne zna dovoljno, vinoljupci ga ne prepoznaju i stoga se teže do teško prodaje. Enologinja vinarija Vuglec-breg Jasminka Šaško, napomenula je da klimatske promjene i globalno zatopljenje ne pogoduju rizlingu, primjećuje se kako zadnjih godina, konkretno od 2014., vino nema ekstrakta kao prije. Jasminka navodi i kako često rizlinzi izlaze na tržište premladi, a bolje rezultate pokazuju starenjem. Preporuka je vinarima da se rizling ne forsira preranim punjenjem i preranim izlaskom na tržište, rizlingu valja dati vremena barem godinu do dvije, jer on s vremenom postaje bitno bolji. Sommelier Darko Lugarić, suvlasnik zagrebačkog restorana Agava, predlaže popularizaciju sorte kroz prikladno spajanja uz sljedove hrane, ali odmah i ističe kako su u domaćem ugostiteljstvu veliki problem nedovoljno znanje i nepoznavanje sorte, ali problem je i aktualna kakvoća hrvatskih rizlinga. Željko Bročilović Carlos naglasio je da postoje referentni svjetski rizlinzi, te da nije teško dokučiti kakvi su oni te odlučiti/krenuti smjerom prema kvalitetnijem i boljem. Upozorenje je vinarima da tijekom vinifikacije rizlinga treba jako paziti na to da se sačuva sortnost, rečeno je da je rizlingu ne pašu ni previše drveta ni preduga maceracija jer s njima on lako može izgubiti važne i sortno prepoznatljive cijenjene aromatske karakteristike. I još nešto, vezano uz sortu: upravo da mu se oda počast i da bude lakše uočljiv na tržištu bilo bi dobro uvijek ga i puniti u tradicijske visoke uske rajnske butelje… ♣  SuC 07.2019

 

Advertisements

Vapaj za revitalizacijom / RAPSODIJA KADARKE

 

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

ZAHVALJUJUĆI VOJVOĐANSKOM HRVATU IGNACIJU TONKOVIĆU ZASJALO JE VINO OD STARE NAPUŠTENE i UGLAVNOM ZAPUŠTENE SORTE

 Kuša se kadarka. Eh, tu se neki odmah mršte… Zašto? Da li zato što to nije merlot a niti cabernet sauvignon?…

U čaši su Fantazija 2012 i Rapsodija 2013 – reakcije i te kako pozitivne. Osobito na Rapsodiju. A ti Fantazija i Rapsodija su – kadarka!… E, pa – tu smo: pojedini pilci skloni su, pogotovu stoga što se na tržištu teško mogu naći pažnje vrijedna vina od te i takvih raznih svjetski slabije znanih i manje popularnih kultivara, od sorte što nema neki bjelosvjetski pedigre i što je dotični osobno slabije poznaju – à priori deklasirati vino. Međutim lako je moguće da će vino od te iste sorte ako ga piju pod nekim fantazijskim nazivom – rado – dakako ako je dobro napravljeno –  pohvaliti…

Ignacije Tonković

Kadarkin je usud da ona danas kod većine pilaca pod svojim nazivom teško prolazi kao nešto zanimljivo i dobro. Kadarka kao sorta, ma koliko ona slovi kao tipična za sjeveroistok Hrvatske, za Bačku u Srbiji te za mađarski jugoistok, nosi taj predznak općeg apriornog odbacivanja. Ima tu i logike: danas u segmentu crnih vina od kultivara kao špice naprosto dominiraju oni francuski, koji posjeduju ne samo visoku vrijednost s obzirom na kakvoću vinskoga grožđa što je praktički posvuda pružaju, nego koji na temelju toga, ali i noble-francuskoga, imaju i visoku marketinšku vrijednost.

U današnje vrijeme tržišne dominacije raznih crnih sorata, ponajviše, ponavljam, francuskih – što zasigurno nešto i govori! – kadarka se nalazi u proizvodnom smislu i glede medijske eksponiranosti posve u zapećku do mjere da je najjači hrvatski stručnjaci za vinovu lozu na čelu s prof. dr. Edijem Maletićem a koji su zajednički objavili knjigu o raznim i manje znanim lokalnim sortama prisutnima (i) u Hrvatskoj, smatraju ugroženom, i to s visokim rizikom od iščeznuća.

Šteta je da je došlo do tog visokog rizika od iščeznuća, i doimlje se to i uvelike nepravednome – stoga što kadarka kad je sve kako treba posloženo može pružiti i te kako veliki užitak. Problem je u tome što je zaljubljenika i onih sa strašću te na dovoljnoj intelektualnoj razini da shvaćaju važnost pripadnosti proizvoda teritoriju kao i onih koji ne samo žele nego i mogu investirati u projekt danas bezimenih sorata poput kadarke na visokoj razini – premalo.

Srećom, početkom ovog stoljeća i tisućljeća pojavio veterinar Ignacije Tonković, koji je svoje mirovinsko razdoblje htio posvetiti vinovoj lozi. I – on je u Paliću u Bačkoj u Vojvodini pokazao kako se od najobičnijeg aktualnog loznog autsajdera može, ako postoji dobra volja, učiniti velika stvar. Kadarka iz podruma Tonković nešto je već čemu treba skinuti kapu, a nije rečeno da ako sad, nakon što unatrag nekoliko mjeseci na žalost više nema Ignacija, stvar i dalje, pod vodstvom njegove kćerke Gordane i zeta liječnika dr. Mire Reljanovića, bude išla uzlaznim smjerom, kadarka kao sorta neće u čaši i snažnije zasjati od ove sada.

Eto, uostalom jednog stiha Miroslava Krleže:

… Loza se tiho, i nijemo penje, oh, divno je to njeno slijepo htijenje: iz blata postati čista, vinom što u čaši blista!…

____________________________________________

KADARKA i FRANZ LISZT i La CITE du VIN u BORDEAUXU – Kadarku je jako volio skladatelj Franz Liszt. Nazivao ju je szekszardskim nektarom. Bila mu je inpiracija za glasovitu skladbu Trout Quintet. Liszt je iz osobnih razloga svake godine slao kadarku papi Piju IX. a Tonkovići su obnovili to darivanje 2009. godine i poslali svoju kadareku papi Benediktu XVI.

Danas se kadarka od Tonkovića nalazi i u novootvorenome Gradu vina (la Cité du Vin) u Bordeauxu, u vinoteci Latitude 20 i u restoranu Le 7 ∎

____________________________________________

Ignacije Tonković osmislio je Projekt Kadarka. Cilj mu je bio – kao što je rekao Tonkovićev zet dr. Reljanović – revitalizacaija sorte na cijelom području Panonske nizine. U tome smislu želio je prenositi svoja iskustava u proizvodnji drugima, osobito Mađarima koji je posjeduju u vinogradima znatno više nego mi ali od nje, kako je govorio, uglavnom rade samo mlada brzopotrošna vina. Kadarka se u Mađarskoj uvelike uzgajala u 19. stoljeću, a u novije vrijeme tek nekoliko mađarskih proizvođača posvećuje joj se ambiciozno. Pomalo su je istiskivali drugi kultivari, od frankovke pa do onih francuskih. Inače, ipak Mađari imaju već više od dva desetljeća i ocjenjivanje baš kadarki, javlja mi to kolega Joszef Kosarka, član ocjenjivačkih žirija na raznim i najpoznatijim svjetskim vrednovanjjima plemenite kapljice. U Kiskorosu je uprqavo nedavno održano 22. međunarodno ocjenjivanje kadarki, i tu je Grand prix dodijeljen Kadarki 2015 vinarije Borka iz okolice Villanyja…

– Moja kadarka zasađena je sva na pjeskovitome tlu, na Subotičko-horgoškoj pješčari.  Ne znam nikoga tko se baš ovako, strastveno poput mene, odlučio samo za jednu autohtonu sortu, i to baš za kadarku. Na Decanterovom ocjenjivanju, od 17 srpskih medalja ja sam jedini dobio dva brončana odličja i jednu preporuku za lokalnu sortu – znao se pohvaliti Ignacije, koji se potrudio ustrojiti lijepi salaš s vinskim podrumom ukopanime u pijesak, te koji je, da bi mu strukovnim iskustvom pomogli dobiti moderno vino, angažirao savjetnike iz vana, jednog iz Mađarske a drugoga iz Španjolske, iz svjetski glasovite vinorodne Rioje.

Imanje Tonković, Bački Vinogradi

Kadarke Tonkovići proizvode u četiri etikete – kao Fantaziju, Rapsodiju, Icon i Rosé, a namjeravaju napraviti i slatku kadarku!

Imamo vinograd od 7,5 hektara a želja je proširiti se na 10 ha.  Godišnje proizvodimo od 40.000 do 50.000 butelja, to je sasvim dovoljno da vino možemo čuvati i njegovati. Beremo oko 6,4 tona grožđa po hektaru. Više se ne smije, po pitanju kvalitete nema kompromisa! Naš koncept je da Fantazija i Rosé svake godine izdržavaju podrum, a Simfonija i Rapsodija da budu čista dobit. Ljudi se moraju ponovo naučiti što je kadarka. Brojne prekooceanske zemlje već su se nametnule svijetu svojom kapljicom, a za 20 godina i Kina će preplaviti svijet jako dobrim vinom, I, logično, profit u vinima će padati. Šansu da ostanu pošteđena imat će jedino vina od lokalnih autohtonih sorata, ona koja karakterom i vjerno odražavaju svoj terroir. Kadarku ne možeš premjestiti u Kinu zato što je tamo jeftinije, ona je odavde i samo tu može dati maksimum, govorio je Ignacije Tonković.

Evo i nešto o sorti kadarka iz Zelene knjige izvornih sorata prof. dr. Edija Maletića i njegove strukovne ekipe sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta:

Sinonimi su stara branićevka, branićevka, modra kadarka, skadarka. Homonimi (pogrešni nazivi): nisu poznati. Kategorija ugroženosti: vrlo ugrožena (VU).

_______________________________

Dr. Miro Reljanović i Marija Vukelić, organizatorica prezentacije u Bornsteinu

VIŠE LICA u BORNSTEINU – Nedavno je u zagrebačkoj vinoteci Bornstein predstavljena kadarka u nekoliko lica – kao ružičasti pjenušac rađen klasičnom metodom i s devet mjeseci na kvascu, proizvedeno je pokusno ukupno stotinjak butelja, zatim kao mirni Rosé 2016, sa čak 14,7 vol % alkohola (te s nedostatkom kiselosti koja bi dala živost), pa kao crno vino Fantazija 2012 (mpc 90 kn) i Fantazija 2013, potom kao Rapsodija 2013 (mpc. 130 kn) – jako dobro, puno, skladno, 13,5 vol %, i kao Ikona 2014, još premlado, s jačim utjecajem drva. Moj apsolutni favorit u toj konkurenciji: Rapsodija 2013 (mpc. 130 kn) ∎

________________________________

Gordana Tonković

Podrijetlo sorte i povijest uzgoja: Najpoznatija hipoteza o njezinu podrijetlu govori kako je sorta nastala uz Skadarsko jezero, po čemu je i dobila naziv. Po toj pretpostavci govori se kako je kultivar u 17. stoljeću, nakon prodora Turaka, prenesen na područje Podunavlja gdje se značajno proširio. Ali, najnovija genetička istraživanja kažu da je sorta nastala križanjem mađarskog kultivara Totika i turskoga Papaskarasi. Međutim zasad ipak još nije isključena točnost hipoteze povezane sa Skadarskim jezerom, tj. jugom Balkanskoga poluotoka. Sorta je prije filoksere bila značajno zastupljena u uzgoju u podunavskim zemljama, međutim nakon obnove vinograda poslije filoksere uvelike se smanjio njezin uzgoj. U Hrvatskoj njezin je uzgoj vezan uz istočni dio. Zbog naziva branićevka, koji se koristio na tom području, često se smatralo kako nije riječ o kadarki, međutim genetičkim je istraživanjima potvrđeno kako je riječ o sinonimima (Škala, 2009). Sorta je zbog visoke rodnosti korištena za proizvodnju masovnih crnih vina slabije obojenosti ili u proizvodnji ružičastih vina tzv. šilera.

Rasprostranjenost: Danas se kadarka može naći na području istočne Hrvatske, Mađarske i Srbije, međutim, ponavljam, u znatno manjoj mjeri nego u predfiloksernom razdoblju. U Hrvatskoj je, prema službenim podacima, u uzgoju na tek nešto više od šest hektara (APPRRR, 2013). Ima je, ali u tragovima, i na području sjeverozapadne Hrvatske.

Biološka i gospodarska svojstva – fenološke karakteristike: s vegetacijom počinje srednje rano, cvate kasno, a dozrijeva u III razdoblju. Bujnost: visoka. Osjetljivost prema biotskim i abiotskim čimbenicima: na pepelnicu i plamenjaču srednje, a jače na sivu trulež. Osjetljiva je i na niske je zimske temperature. Rodnost: visoka i uglavnom redovita. Kakvoća: sorta općenito nakuplja srednji sadržaj šecera u moštu, te srednje visoki do visoki sadržaj kiselina, što je posebno izraženo u slučaju veće rodnosti, i tada su vina i slabije obojena. Kontrolom tj. bolje reći obuzdavanjem rodnosti može se postići znatno bolja kvaliteta ploda, pa onda i vina. U fazi pune zrelosti vrlo brzo dolazi do prosušivanja bobica zbog iznimno tanke kožice.

Praktična iskustva i gospodarska važnost: kako bi postigla zadovoljavajuću kvalitetu, sorta, zbog osjetljivosti na niske zimske temperature i na sivu plijesan, zahtijeva dobre, povišene i prozračne vinogradarske položaje. Prikladna je za siromašna, pjeskovita tla gdje i postiže najbolje rezultate. U slučaju kišne jeseni, zbog iznimno tanke kožice može doći do naglog razvoja sive plijesni, i gubitka uroda. Kvalitativni potencijal ove sorte, dakle, jako ovisi o uvjetima položaja, ali i o meteo-uvjetima u pojedinim godinama. U toplim i sušnim godinama može dati vina jako dobre kvalitete, obojenosti i arome, srednje jakosti, ali mekana i bez izraženih tanina, tj. trpkoće, zbog čega je prikladna i za proizvodnju ružičastih vina. Kvaliteti u takvim uvjetima može bitno pridonijeti prosušivanje bobica. U lošijim se godinama preporučuje grožđe preraditi samo u bijelo ili ružičasto vino.

Populacija (veličina i trend populacije): iako joj je trenutačno populacija mala, ne poduzimaju se značajne mjere za revitalizaciju uzgoja ove sorte te valja očekivati daljnje smanjenje njena uzgoja. Ugroženost i mjere zaštite: smatra se da bi bilo potrebno sačuvati hrvatsku populaciju sorte zbog moguće unutarsortne varijabilnosti.   ♣   SuČ – 03/2017

ŽIVJELA GRAŠEVINA!

Belje Stari podrum_Steven Spurrier_Tony Hodges_2013Belje Grasevina Gold Day

Prvi članovi Kluba ljubitelja (beljske) graševine: Tony Hodges, značajni osječki vinski trgovac Viktor Bijelić, Steven Spurrier, te, iz Belja, Goran Pajnić, predsjednik Uprave Belja d.d., i Ljiljana Vajda-Mlinaček, direktorica marketinga. Kao prvi članovi Kluba dobili su na dar svaki po dvostruki magnum s beljskom vrhunskom graševinom

 BERBA 2013: BELJE U POČAST NAŠEM VELIKOM ADUTU U ČAŠI.  DO JUČER u SVIJETU MARGINALIZIRANOJ – u HRVATSKOJ, INAČE, NAJRAŠIRENIJOJ – SORTI, TE NJENOME VINU, DANAS UPRAVO IZ SVIJETA u HODOČAŠĆE k NAMA STIŽU NAJRENOMIRANIJA IMENA IZ SVIJETA ENOLOGIJE, MARKETINGA i MEĐUNARODNE VINSKE PUBLICISTIKE

 Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Dočekali smo i to: do jučer Graševinu (sorta) i graševinu (vino) nitko izvan podučja Hrvatske, Slovenije, Mađarske, Češke nije uopće šljivio, čak Graševina kao izraz u internacionalnoj terminologiji nije ni postojala nego su se rabili Welsh riesling, Laški rizlng, Riesling italico…, a danas s njom žive znani inozemni enolozi poput profesora Roberta Ferrarinija (savjetnika najcjenjenijeg proizvođača veronskoga kraja Quintarellija, ali i još nekih drugih izvrsnika), pa internacionalno renomirani marketingaši, npr. Tony Hodges BrandStory, njoj hodočastiti dolaze najpoznatija vinska pera svijeta poput Stevena Spurriera, Oza Clarka, a naziv Graševina kao glavni za sortu u najnovijem podacima naprosto našopanom vodiču vinskim kultivarima svijeta Wine Grapes rabe ni manje ni više nego Jancis Robinson, José Vuillamoz i Julia Harding. Do jučer, kod hrvatskih ljubitelja plemenite kapljice na prvome je mjestu bila graševina iz Kutjeva, danas je na tronu ona iz Belja. Nepromijenjeno je ostalo tek ovo: u Kutjevu relevantni proizvođači količinom i kakvoćom te stalnosti u ponudi kao i nazočnošću u oku i uhu javnosti i dalje su tek Krauthaker, malko manje Enjingi i Kutjevo d.d. s time da im u društvo pristiže Galić, u Daruvaru je to Vinarija Daruvar, a u baranjskome dijelu to je Belje d.d.

Belje Stari podrum_Steven Spurrier_Tony Hodges_2013 +Steven Spurrier i Tony Hodges na ulazu u stari podrum Belja u Kneževim Vinogradima. Steven Spurrier kuša graševinu u podrumu Belja d.d. Popodne prije večernje svečanosti posvećene graševini s enolozima Belja imao je opsežnu degustaciju – pedesetak uzorakaSteven Spurrier_Grasevina_102013 +

 ___________________________

GOLEMO ULAGANJE – Otkako je u prošlom desetljeću Agrokor preuzeo Belje, do sada je u posjed uloženo oko 2,3 milijuna kuna! ∎

___________________________

Belje je vrlo ozbiljno krenulo u kampanju na afirmaciji baranjske graševine, s jedne strane (i) angažmanom i inozemnog enologa-savjetnika a s druge strane angažmanom inozemnih stratega na polju marketinga te vinskih komunikatora, i to ne bilo kojih nego onih sa zvučnim imenima. K tome, Belje svoja vinska događanja diže – ili, kao organizator, barem se svojski trsi to učiniti – na znatno višu razinu od obične pučke veselice.

U zgradi starog podrumua u Kneževim Vinogradima a gdje su smješteni prostrana kušaonica i, dolje, pod svodovima obloženim opekama, velike hrastove bačve za dozrijevanje vina postavljene u savršenom redu poput smotre vojnika neke elitne postrojbe, u krilu što još nije ispunjeno bačvama priređeno je posebno događanje u čast Graševini i graševini a u povodu završetka ovogodišnje berbe te sorte za potrebe Belja. Prezentacija graševina, vrlo okusni menu (u izvedbi odličnog restorana Kormoran), uzvanika mnogo, među njima i spomenute svjetske zvijezde novinarstva i marketinga s područja vina, ali i novinari iz Hrvatske, Srbije, Mađarske…

OLYMPUS DIGITAL CAMERAKamere i mikrofoni usmjereni prema Stevenu Spurrieru

Nadahnuti govor iskusnog britanskog marketingaša Tonyja Hodgesa, glavu marketinške kampanje Belja, zatim poučan nastup Stevena Spurriera koji je govorio o tome kako se višeslojno uspješna robna marka stvara na način da se osnovna – bilo izvorno lokalna, domaća, bilo udomaćena –  namirnica/sirovina i finalni proizvod što ga resi tipičnost kroz uzgoj/produkciju te komunikaciju prema javnosti tjesno vežu uz određeni geografski (tlo, klima, sorta, tradicija…) prostor. Dok je enologinja Belja Suzana Zovko kao pčelica vrijedno obilazila brojne uzvanike za stolovima i nastojala im pružiti više podataka o graševini – na pozornici nastup glavnog enologa Belja Marijana Kneževića, s nekoliko rečenica o berbi 2013. Baš za sortu Graševina. Ljiljana Vajda Mlinaček, i najava osnutka, u režiji Belja d.d., Kluba ljubitelja (beljske) graševine, proglašenje prvih četiriju počasnih članova toga Kluba kroz koji je moguće ostvariti određene pogodnosti pri kupovini vina ali i u kupovini turističkih usluga Belja d.d…

___________________________________________

VRUĆINE i KISELINE – Glavni enolog Belja Marijan Knežević kad je lani na prezentaciji en primeur slavonskih graševina u zagrebačkoj Esplanadi govorio o berbi 2012. i spomenuo da je unatoč visokim temperaturama pH kao bitan čimbenik bio značajno nizak te kad mi je sada pričao o berbi  2013. i pokušao odgovoriti na moje pitanje kako to da je kod vrhunskih beljskih crnih vina baš i iz vrućih godišta osjet kiselosti pojačan, iznio je da i kad su ljeti i dugotrajne vrućine i kad se slador u grožđu prilično brzo povećava kiseline se u baranjskom vinogorju u dobroj mjeri zadrže. Obično je za vrijeme velikih vrućina i suše razlog naglog povećanja sadržaja šećera u bobici gubitak tekućine iz bobice i koncentracija sastojaka, pa dio objašnjenja može počivati na tome i za kiseline, ali Knežević veli da je u cijeloj priči za taj za mene neočekivano jači osjet kiselosti zasluga i tla, da je ono takvo – riječ je o degradiranom černozemu na praporu – da pomaže održavanju pH na nižoj vrijednosti, eto lani je u beljskoj berbi kod crnih kultivara pH bio oko 3,3 do 3,5 što je za crne sorte sjajno… Utjecaj na neočekivano nešto izraženiji osjet kiselosti u vinu svakako ima i dob vinograda, naime dok su loze još mlade – Belje je nove vinograde sadilo 2004. i 2005. – iskoraka u organoleptici uvijek ima na ovaj ili onaj način, prava harmonija nastaje kako loza stari i zrije. ∎

OLYMPUS DIGITAL CAMERAMarijan Knežević, glavni enolog Belja, govorio je o berbi 2013.

____________________________

Dobro zamišljeno (jedino s malim kašnjenjem početka zbog nogometne utakmice Hrvatska-Belgija), ali… Na žalost, kako je vrijeme u tijeku inače vremenski razumno doziranoga programa odmicalo, žamor u publici i komešanje, te šetnja postajali su izraženiji. U nas ništa nova, nije to svakako bila nervoza ili ljutnja zato što smo izgubili od Belgijanaca. Mada su uzvanici bili, što se kaže, ljudi od imena, dobrome dijelu gostiju očito nije uopće bilo važno to što se govorilo sa bine. Malo strpljenja, pozornosti i PRISTOJNOSTI prema domaćinu ipak valja pokazati… Možemo li na ovim našim prostorima shvatiti da onaj tko nešto priređuje i za to potroši sredstva i vrijeme ne ulazi u trošak tek zato da nekoga nahrani i napoji i zabavi, nego prvenstveno zato da nešto pokaže. Hrvatski je to sindrom neslušanja i žamorenja publike i za vrijeme i sasvim kratkih pozdravnih govora organizatora, iskusio sam to dobro tijekom 20 godina organizacije velikog (i do 500 uzvanika) Ateljea okusa Svijeta u čaši na kraju svake godine…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Komešanje i žamor u gledalištu, dok na pozornici traje službeni program

Suhi i Spurrier

Steven Spurrier veli  mi da mu se graševina osobito dopada, ali da na njoj ne treba i stati u afirmiranju vlastitoga potencijala, naime i Spurrier, kao i Tony Hodges i  kao što je svojedobno u Belju kazao i Oz Clark, veliki je zagovornik toga da se Belje i Baranja jače posvete i Frankovki/frankovki. Beljska vrhunska Frankovka 2009 dokazuje da to i te kako ima smisla…

 OLYMPUS DIGITAL CAMERA

 Vrhuška slavonske graševine: kutjevački proizvođač Vlado Krauthaker, Baldo Matić, savjetnik za vinogradarstvo i vinarstvo u Belju d.d, Milan Štimac kao aktualni tajnik udruge Craševina Croatica, te Đuro Horvat, direktor za vinogradarstvo i vinarstvo pri Agrokoru  Hoće li se i Belje i Krauthaker značajnije okrenuti i  frankovki?

Iako su i Hodges i, pogotovu, Spurrier – koji je, inače, u sedamdesetima prošlog stoljeća u Parizu organizirao čuveno ocjenjivanje naslijepo i sraz burgundijskih chardonnaya i bordoških cabernet sauvignona te kalifornijskih chardonnaya i cabernet sauvignona, kad je trijumfiralo vino kuće Chateau Montelena gdje je tada kao enolog radio Miljenko Grgić – u više navrata naglašavali, vezano uz graševinu, važnost, u tržišnome smislu, stvaranja robne marke kroz vezivanje proizvoda uz uži teritorij, čime do punog izražaja dolaze tipičnost i posebnost kao bitni snažni magneti usmjereni prema kupcu iz jednoga pravog mora današnje ponude, moguće je da je tek neznatan broj nazočnih shvatio da bi se, radi ostvarenja potpunog ispunjenja graševine kao dijela oblasti Baranje, uz Belje, i drugi proizvođači graševine iz toga dijela Podunavlja – ako žele dobro i cijelome kraju i sebi – morali definiranim radom u vinogradu i u podrumu i u komercijalizaciji uključiti znatno aktivnije, znači efikasno, u službeno definiranje standardiziranog organoleptičkog profila karakteristične baranjske graševine unutar apelacijske oznake Graševina kzp. Baranja, kao i, organiziranim osmišljenim zajedničkim radom, u marketing radi dobroga plasmana i proizvoda i teritorija…