Maceracije, amfora, qvevri, churi/ VOLIM NARANČASTO! ALI – ČISTO, i ELEGANTNO
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
INTRIGANTNI NO i, u DOSTA SLUČAJEVA, KONTROVERZNI MODERNI POVRATAK TEHNOLOGIJI STAROJ VIŠE TISUĆA GODINA
Narančasto je nova prihvaćena stara vinska boja. Datira iz vremena početaka proizvodnje vina, a potječe najvjerojatnije iz Gruzije s Potkavkazjem kao jedne od kolijevki vinove loze i plemenite kapljice gdje se, po mišljenju stručnjaka, s proizvodnjom Bakhova nektara krenulo prije 8000 godina! Inače, uz Gruziju, smještenu na sjeveroistoku Crnoga mora i na jugu Kavkaza te okruženu s Rusijom, Armenijom, Azerbajdžanom i Turskom, kao domovine vina smatraju se još i Armenija i Perzija… Mezopotamija i obronci Kavkaza, gdje se nakon perioda ledenoga doba snijeg počeo relativno brzo topiti, što je išlo na ruku buđenju i razvoju biljnoga svijeta, bili su prvi vinogradarski krajevi. Vino se u ono davno vrijeme tamo proizvodilo u amforama od terakote.
U arheološkim istraživanjima u južnoj gruzijskoj regiji Kvemo Kartli na Dangreuli Gori i Gadachvili Gori te u selu Imiri nađene su amfore s košticama grožđa iz 6000 godina prije Krista. Amerikanci su u sjevernom Iranu pronašli veliku amforu što datira iz vremena od 5500 godina prije Krista, a pripadala je sumeranskoj prakulturi, i to je jedan od najstarijih arheoloških nalaza vezan uz proizvodnju vina. U toj amfori bila je zasušena crvena naslaga za koju je analizom utvrđeno da sadrži ostatke vinske kiseline i tanina.
Iz Mezopotamije vinova se loza širila prema Egiptu, gdje je otkriven hijeroglifski zapis o proizvodnji vina iz 4000 godina prije Krista, a potom je krenula put Grčke, koja, s počecima u vrijeme od oko 2000 godina prije Krista, slovi kao prvi proizvođač vina u Europi. Iz Grčke trsje je pošlo dalje na europski zapad…
Joško Gravner (desno) i njegov hrvatski vinski sljedbenik Zvonimir Tomac iz jaskanskoga kraja, uz amfore koje iz Gruzije u Hrvatsku uvozi Tomčev bratić Mirko Ivančić s Plešivice
U novije vrijeme svjedoci smo i značajnoj seobi drevne tehnologije stvaranja vina u amfori iz Gruzije također prema zapadnoj Europi. Kao pionir modernog korištenja amfore i priklona dugačkim maceracijama bijelih sorata praćenih alkoholnom fermentacjiom ostat će zapisan vinogradar i vinar Francesco Joško Gravner s Collija, tj. talijanske strane Goriških brda. Nakon niza godina za ovo naše vrijeme konvencionalne produkcije naslijeđene od oca, nezadovoljan suvremenim tehniciranjem u trsju (prevelika uporaba sintetskih zaštitnih sredstava koja truju tlo i uništavaju život u njemu) te brojnim modernim intervencijama u podrumu, i time udaljavanjem vina od prirodnosti a i od njegova teritorijalnoga identiteta, kao i od zdravstvene podobnosti, pa i usmjerenjem globalne produkcije na tek nekoliko istih internacionalno razvikanih vinskih sorata uglavnom iz Bordoškoga kraja (dvije crne i jedna bijela) te Burgundije (jedna bijela i jedna crna), Gravner je odlučio potražiti esenciju vina na njegovu izvorištu, dakle upravo u Gruziji, i okrenuti se drevnom, izvornom načinu produkcije plemenite kapljice, od, na lokalnu sredinu dobro prilagođenih, domaćih sorata. Načinu koji za kvalitetan rezultat pretpostavlja ekološki uzgojeno, zdravo, tehnološki i fenolno zrelo grožđe te fermentacijom praćene dugačke maceracije radi izlučivanja, iz pokožice i koštice, fenola što djeluju kao antioksidanti i pružaju snažnu samozaštitu vinu, omogućavajući drastično smanjenje dodavanja protektivnih sredstava. Nakon dužeg razdoblja eksperimentiranja izašao je sa svojim prvim uradcima – sasvim drukčijim bijelim vinom u odnosu na standardnu organoleptiku na kakvu smo naviknuli. U tom svom pronalaženju pravoga puta mnoga vina i prolio je, ali nije se pokolebao, bio je uporan i ustrajan. S postignutim rezultatima zaintrigirao je kupce. Malo pomalo, vina su našla brojne poklonike, kako medju potrošačima tako i među drugim proizvođačima sklonima prirodi prijateljskom pristupu u vinogradu i podrumu, koji su počeli slijediti njegovu, kako bi on to rekao, cestu.
Gravner u carstvu amfora
Kako ugrubo definirati vina dobivena drevnom gruzijskom tehnologijom dugih maceracija bijelih kultivara te, eventualno, i korištenjem amfore? To je svakako nešto sasvim drugo od bijelih vina na koja smo naviknuli u ovo naše moderno vrijeme. Boja je ne vrlo svijetla žućkasto-zelenkasta ili slamnato-žuta, nego naglašena, u nijansama od starog zlata – iako to i ne bi smjelo smetati jer zlato je plemenito!, do jantarne i narančaste, miris ne ide prema svježem zelenom i bijelom voću, karakterizira ga određena oksidativna nota, okus je pun, osjeti se stanovita taninska komponenta, kod boljih uradaka ona se iskazuje kao prilično uglađena. Mnogi pri susretu s tim vinima ostaju, barem u prvim trenucima, zbunjeni, i možda bi se iz tog razloga moglo reći da je to kategorija koja se voli, ili se ne voli. Kažem u prvim trenucima, jer onaj kome nešto znači to da takvo vino počiva na eko-temeljima od vinograda do boce i čaše i onaj tko se želi koncentrirati i shvatiti tu specifičnu organoleptiku, te tko u vinu traži ne tek kapljicu za pijuckanje i opijuckanje nego dobrog pratitelja hrane – pomalo mijenja stav i od početne zbunjenosti prelazi u ljubitelja.
Joško to radi sa stilom: dao je kod jednog renomiranog talijanskog proizvođača čaša izraditi posudicu bez stalka, po uzoru na one posudice od terakote koje za posluženje narančastih vina rabe u Gruziji
Na žalost, postojeća službena enološka struka, koja bi trebala imati šire poglede i trebala biti spremna pružiti podršku i pomoć u kreiranju stilski i posve različitih proizvoda, posebice kad se pokaže/pokazuje da na tržištu za njih ima interesa, općenito nije prihvatila takva vina, moj je dojam da im velika većina današnjih enologa, odgajanih u školama i na fakultetima u sasma suprotnome pravcu, ni sada nije sklona. Mnogi od njih lako moguće i pod utjecajem proizvođača eno-opreme i preparata kojima, dakako, nije ni najmanje odgovaralo da gube pozicije na tržištu.
I tako, dok su se neki Gravnerovi sljedbenici dobro snašli u toj novoj staroj tehnologiji, dotle eto mnogi, samouki i tek s instinktom u proizvodnji, nisu imali dovoljno znanja, zatim petlje da riskiraju, strpljenja i pedanterije poput Gurua s Collija, i na žalost nisu uspjeli dobiti vino na visokoj razini kakvoće. Na tržištu se unutar narančaste kategorije i danas, na žalost, pojavljuju vina s enološkim manama!… I to je svakako nešto što ne ide u prilog dobrome glasu.
Uz to što boli činjenica da su ti vinari ostali bez pomoći struke u ostvarivanju jednog sasvim drukčijega tipa vina, čak dobrodošloga na tržištu i zbog doprinosa raznolikosti i, što je u današnje vrijeme tržišno bitno, nečega što je sasma novo u ponudi i izdvaja se iz mora klasike te što kao tržna niša može imati uspjeh i omogućiti vinogradarima/vinarima lakši poslovni rezultat i bolju egzistenciju, žalosti i to što mnogi od tih nepedantnih proizvođača ne samo da ne priznaju uočljive eno-greške u svojim uradcima nego se, štaviše, deklariraju ponosnima na te svoje uratke!… Očite mane – najčešće je riječ o previsokoj hlapljivoj kiselosti, ali onda i o jačim animalnim notama koje upućuju na brett, a tu su i gorčina, oporost – opravdavat će prirodnošću. Dosta pilaca nedovoljno je upućeno u procese, i lako padnu na to objašnjenje, koje uopće i ne mora biti neistina, posebice što se tiče visoke hlapljive kiselosti, naime – prirodan put vina jeste da, ako se stvar posve prepusti samoj sebi, ono razvojem kreće prema fazi zvanoj ocat…
Amfora za vino ukopava se u zemlju, time se postiže to da se na jesen kad se treba dogoditi alkoholna fermentacija vrenje odvija u prikladnim uvjetima i bez dirigiranja temperature, jer tlo još relativno dugo nakon ljeta ostaje dovoljno toplo, ali nije i pretoplo da bi vrenje bilo preburno. Na proljeće, kad se povisuje temperatura zraka, tlo ostaje relativno dugo svježe, tako da što se tiče temperature, i bez dirigiranja, ide na ruku vinu
Stanovita šteta je i s još jedne strane, naime dojam je da neki od onih malo snalažljivijih, promućurnijih koji ulaze u ovakav projekt, iz prevelikog opreza i straha od rizika, bojazni da ne pogriješe, to čine previše ziheraški. Uspijevaju izbjeći felere pribjegavajući i kompromisnim postupcima što, zadržavajući doduše neke elemente tzv. prirodnih vina i određena organoleptička svojstva duže maceriranih vina u dovoljnoj mjeri da ih se po tome može staviti u tu kategoriju, u suštini odalečuju vino od iskrenosti, pa i prirodnosti kao bìtka.
Činjenica je da se na bijela vina nastala dugom maceracijom praćenom alkoholnim vrenjem, znači rađena na određeni način tehnologijom crnih, potrošač treba dobro pripremiti. Pripremiti se najprije slušanjem objašnjenja o njihovoj bìti, izrečena od eno-stručnjaka, i to po mogućnosti onih s razvijenim senzibilitetom za njih. Pripremiti se valja na posve novi organoleptički doživljaj od onoga u susretu s konvencionalnim vinom, pripremiti se mora i u smislu da se ne podliježe objašnjenjima da je neka enološka mana znak prirodnosti kao i da se ne prihvaća da je ona dobrodošla u proizvodu na stolu.
Bez obzira na to što je riječ o drugome stilu u odnosu na ovaj sada rašireni konvencionalni, i kod narančastih vina nužno je, kao i kod konvencionalnih, pomno pripaziti na čistoću mirisa i okusa! Pojam prirodnosti ne može služiti kao paravan za mirise koji jednostavno ne spadaju na stol!
Volim narančasto ali – čisto, i elegantno, a uvjerio sam se da se ta razina i te kako može postići.
Sâmi bolji proizvođači morali bi, pa i danas kad su ta narančasta vina stekla određeno tržište, više raditi na upozoravanju svojih manje vještih kolega da bolje pripaze u proizvodnji, naime učestala vina s manama i te kako štete narančastome pokretu i onim pedantnim vinarima. Proizvođači bi se morali više angažirati i na edukaciji potrošača glede toga tipa vina. Nije rečeno da poklonika nije već moglo biti i više te da ih ne bi još moglo biti i više, da se od početka intenzivnije/energičnije/učinkovitije objašnjavalo i objašnjava o čemu je riječ. Gravner je, istina, uvijek uz bocu davao, kao popratnicu, papir s objašnjenjem o čemu je riječ, što je odlično, ali za privlačenje novih poklonika i potrošača informacija mora biti šire i lako dostupna i prije nego se kupi boca.
Tomislav Tomac kuša vino iz amfore ukopane u dvorištu obitelji Tomac
Na maceraciji u amfori/qvevriju
Kakva je to, dakle, preciznije, organoleptika narančastih vina? Vina bijelih i do pola godine maceriranih kultivara, bilo u amfori, bilo u drvu, ovisno o daljnjem dozrijevanju u amfori ili u drvenoj bačvi i dužini dozrijevanja te starosti kapljice, budu s jačom, do i zagasitom bojom, od zlatne pa do jantarne i narančaste (otud im i naziv: orange wines, narančasta vina; Gruzijci su, zapravo, skloni takva vina nazivati upravo jantarnima a ne narančastima, kažu da je jantarna boja plemenita, a kad je vino, rađeno po toj njihovoj tehnologiji, narančasto, to već upućuje na određenu degradaciju). S dosta su izraženim mirisom koji odaje maceraciju (fenolne note), daje i na posušeno i orašasto te kandirano voće (smokva, rogač, kora od naranče…), bouquet obuhvaća i razno začinsko bilje, čaj, pa ponekad i notu meda, nijanse cvijetnoga. Obično su ta vina snažne strukture, mogu biti donekle i kremasta te slasna i bez ostatka neprovreloga sladora (zrelost, duže odležavanje na finom talogu), sa zamjetnim su živim taninom, ona bolja s uglađenime a ona rustikalna s pomalo grubim, ona nedovoljno dobro od starta rađena te ne baš dozrela mogu biti opora, s jačom gorčinom, i gruba. Kod nepažljivijih i nepedantnih vinara su, kako je već navedeno, i s animalnim notama do nivoa bretta, te s (pre)visokom hlapljivom kiselošću nekad i na dubljem tragu octikavosti.
OD SMIJEHA PORUGE DO PRESTIŽA
Znam za priču o tome kad je, u poznim osamdesetima prošlog stoljeća, veća grupa britanskih vinskih trgovaca došla u Gruziju radi eventualne narudžbe vina: domaćin jedne od degustacija ponudio im je, nakon vina što ga danas smatramo konvencionalnime, i nekoliko uzoraka iz amfore ukopane u pod prostorije gdje se degustacija održavala, te ih potom upitao bi li po njihovu mišljenju englesko tržište moglo biti zainteresirano i za takvu kapljicu. Trgovci, iznenađeni tamnom bojom u pravcu jantarne/narančaste te taninom a i s povišenom hlapljivom kiselosti, kao odgovor – prasnuli su u smijeh!
Međutim sada, nešto više od četvrt stoljeća poslije, kako se narančasti eno-pokret širio i bilo prirodnošću, bilo tržišnim novitetom kao argumentom stjecao poklonike, eto – londonski top-restorani koji ne nude narančasto vino u debeloj su manjini! Danas kad na Googleu upišete orange wine pokaže vam se da se u manje od pola sekunde pojavi oko 80 milijuna reakcija! Ne mora značiti da je to i broj potrošača, ali znakovito je.
Koliko uopće količinski ima tih narančastih vina? Teško je kazati s točnošću. Po riječima Tine Kezeli, u funkciji izvršne direktorice Udruženja vinarstva Gruzije, u Gruziji proizvodnja vina (od bijelih sorata) rađenih uz duže maceracije praćene i alkoholnom fermentacijom kreće se, za tržište, oko 250.000 butelja. Tih 250.000 gruzijskih narančastih butelja dakako nije uopće mnogo, međutim danas se u gotovo svakoj značajnijoj vinogradarsko-vinskoj zemlji proizvodi to tzv. narančasto vino, posebice je to slučaj s Italijom, uz sjeverni dio tu su i Reggio Emilia, Toscana, Sicilija… U Toscani, kao i u Španjolskoj, konkretno u dijelu uz Sredozemno more u okolici Valencije u vinorodnom području Utiel-Requena, produkcija vina iz amfore (u spomenutom španjolskom području zvane tinaja) bila je tradicija. U novije vrijeme ona je izblijedjela s obzirom na popularnost moderne svježe kapljice. Maceracije i amfore raširile su se Slovenijom ali bogme i Hrvatskom, nađu se primjeri i u Austriji i Njemačkoj.
Orange iz Italije – Cos, Sicilija; Foradori, Trentino; i Austrije – Sepp i Maria Muster, Južna Štajerska. Musteri – boca je sasvim desno, svoje su vino nazvali Erde (Zemlja)
__________________________________________________
Panzano, Conca d’oro, vinograd Fontodi
Tradicijske toskanske amfore
Giovanni Manetti uz svoj sangiovese Dino u amfori
SANGIOVESE NA STARI NAČIN – Jedna od ponajboljih i najcjenjenijih toskanskih vinskih kuća Fontodi, iz Panzana u oblasti Chianti classico, inače na putu biodinamike, odlučila se vratiti korijenima i dio svoje proizvodnje usmjeriti na kolosijek amfore, koja se nekad u Toscani mnogo rabila u produkciji vina. Oblast Chianti classico karakteriziraju crne sorte, najviše Sangiovese, tako da je vlasnik Fontodija Giovanni Mannetti za vino nazvano Dino na maceraciju i fermentaciju u amforu stavio upravo grožđe toga kultivara. Amfora je specifičan toskanski tip izrađen u Toscani u tvornici proizvoda od trerakote koju vodi Giovannijev brat Marco. Vrijeme provedeno u amfori bilo je 12 mjeseci, a potom je vino na bistrenju, samo sedimentacijom, provelo u cisterni od inoksa nešto manje od mjesec dana. ■
____________________________________________________
U Novome svijetu Australija je država u kojoj se rasplamsava produkcija narančastih vina. Ono nastaje i u SAD, gdje je najpoznatiji proizvođač Channing Daughters iz Long Islanda. Vjetar u leđa narančastoj produkciji daju brojni ugledni sommelieri i distributeri takvih vina na obližnjem Manhattanu. Prominentni njujorški sommelieri, kao primjerice Levi Dallton, smatraju da su macerirana bijela vina odlična za sljubljivanje s jelima.
Gerard Basset MW, koji je prije nekoliko godina proglašen najboljim sommelijerom svijeta – Meilleur Sommelier du Monde – nije međutim sklon hvalospjevima na račun narančastih vina, uvjerenja je da su ta vina stekla određenu popularnost ne zbog neke posebne kakvoće i osobitih svojstava nego ponajviše zato što publika stalno traži nešto drugo, novo, ali i kao rezultat stanovite pobune potrošača na stil vina i na cijene vina što ih već godinama propagiraju Wine Advocate i Wine Spectator. Basset kaže da u svom lokalu više ne drži narančasta vina jer publici koja njemu dolazi teško ih je prodati.
Inače, nekoliko je načina dobivanja vina koje se naziva narančastime ali ne i u smislu da je to i apelacijska oznaka. Naziv orange u većini je slučajeva tek izraz kojime se skreće pažnja da je riječ o drukčijem, specifičnom vinu što ga karakterizira boja u pravcu narančaste. Međutim Orange s velikim početnim slovom jeste i apelacija!
U Hrvatskoj je više tržišnih proizvođača maceriranih vina, a nekoliko ih rabi i amfore. To su npr., uz obitelj Tomac, i Marino Markežić Kabola iz Momjanštine (na slici sa suprugom i kćerkom te talijanskim enologom Nataleom Favrettom) i…
… Zdenko Šember, na slici sa sinom Nikolom. Tu je s maceracijama – ali ne u amfori – i Vlado Krauthaker iz Kutjeva, s linijom Kuvlakhe, od sorata Graševina, Verduzzo i Zelenac
Jedan je od tih nekoliko načina dobivanja već spominjana dugačka maceracija s alkoholnim vrenjem.
Drugi je način dobivanja narančastih vina, Vino Naranja kako bi rekli Španjolci, raširen u Andaluziji (Huelva, Malaga) na jugu Iberijskog poluotoka, a sastoji se od maceriranja narančine kore u slatkome vinu od grožđa prosušivanoga na suncu.
Postoji i vino od fermentiranoga soka od naranče, takvu kapljicu – riječ je dakle o voćnome vinu a ne o vinu od grožđa – npr. rade u Africi, a u zapadnom svijetu na sjevernoj polukugli navodno je istaknutiji proizvođač Orange Grows iz Floride.
Inače s oznakom Orange, dakle s velikim početnim slovom, su i bijela, ružičasta i crna vina što se proizvode u predjelu Orange u Novom Južnom Walesu u Australiji. Izraz Orange kao zemljopisni pojam tu je dio službene apelacije. Australci se i poprilično ljute što se za vina koja nisu iz navedenog područja u Novom Južnom Walesu rabi oznaka Orange, koja je kao geografski pojam važnija od oznake za vino po njegovoj boji i koje porijeklom može biti odasvud.
Rođeni su i macerirani pjenušci! Obitelj Tomac izašla je sa zanimljivim pjenušcem od šestomjesečnog maceriranog bijeloga vina, i možda su Tomci po tome i prvi u svijetu! Zdenko Šember, koji se već dvadesetak godina igra s maceracijama bijelih sorata i koji je ove godine za Uskrs izašao sa svojim prvim vinom iz amfore (Qvevri rajnski rilzing 2011) tek se sprema i za pjenušac iz amfore (boca u sredini, s krunskim zatvaračem), on je od osnovnoga vina iz 2014. i izaći će tek za nekoliko godina
___________________________
KAHETIJA u TERAKOTI – Najpoznatija vinska područja Gruzije (Georgije) su Kahetija (Kakheti), s predjelima Telavi i Kvauli, zatim Kartli, Imereti, Racha Lechkhumi, Kvemo Svaneti, Abkhazija… Proizvodnja u amforama, koje Gruzijci nazivaju qvevri, odnosno, u zapadnome dijelu zemlje, churi, raširena je osobito u selima Atsana, te Makalubani, Sharoshka, Tq’emlovana i Ehkhiroula u Kahetiji.
Evo i nekih od brojnih tamošnjih sorata:
Bijele: Chinuri, Krakhuna, Mtsvane, Rkatsiteli, Tetra, Tsolikanuri…
Crne: Aladasturi, Alexandrouli, Dzvelshava, Mtevandodi, Mujuretuli, Saperavi, Tavkveri…
Gruzjske amfore u dimenzijama su od 20 do čak 10.000 litara, a tipčne i najviše u uporabi su one zapremnine 800 litara.
Izvorna tehnologija je da se grožđe skupa s peteljkovinom stavi na maceraciju i alkoholno vrenje u amforu ukopanu u zemlju, i potom se amfora zatvori poklopcem, te se ne dira pola godine. Moderniji vinari danas odvajaju peteljkovinu, pogotovu ako je grožđe s još mladih loza pa da se spriječi da peteljkovina u tekući dio ispusti suviše grubosti. U Gruziji, običajno, vino nakon tih pola godine što je provelo u kontaktu s pokožicom ubrzo se napuni u boce, a od krutoga dijela ispeče se rakija.
Neki proizvođači izvan Gruzije opredijelili su se za maceraciju s fermentacijom u amfori, i za maceraciju u trajanju po pola godine, ali neki maceriraju u drvenim kacama i u dužini od mjesec dva, tri…, neki pak u betonskim cisternama, neki i u inoksu. Neki su se odlučili za punjenje u bocu, kao Gruzijci, hitro nakon tih pola godine maceracije/fermentacije, a neki pak žele da im vino prije punjenja u bocu stanovito, i to duže vrijeme dozrijeva.
Danas zapravo većina proizvođača na Zapadu koji su se priklonili proizvodnji vina s dugačkim maceracijama preferira nakon odvajanja tekućega dijela od krute mase vino ostaviti na dozrijevanju nerijetko i po dvije do tri godine, da se kapljica još razvije i da se lijepo zaobli. Joško Gravner je period dozrijevanja produžio na gotovo na sedam godina!
Vino se na dozrijevanje vraća ili u drugu, dakako čistu amforu, ili, u dosta slučajeva, vino se na dozrijevanje meće u veliku drvenu bačvu, proizvođači koji žele u organoleptici izbjeći bilo kakav utjecaj paljenog drveta izbjegavaju barrique. Neki moderni vinari drže se kod dozrijevanja betonskih posuda i inoksa…
Nakon što se vino i kruti dio izvade iz amfore, ona se dobro opere, dezinficira pa i premaže slojem pčelinjeg voska, te čeka jesen do novog punjenja. Ugledni gruzijski vinar dr. Giorgi Dakishvili iz vinarije Schuchmann upozorava da pri održavanju amfore valja biti vrlo oprezan jer dok je prazna ona je, navodi, savršeni inkubator za bakterije. Plijesan se začas razvije, a da bi se to sa sigurnošću spriječilo stijenke amfore radi zaštite premažu se vapnom i limunskom kiselinom i potom i pospu pepelom. Vrlo zahtjevan postupak!
Vezano uz tradicijsku gruzijsku tehnologiju proizvodnje vina uz uporabu qvevrija treba kazati još i to da ju je 2013. godine UNESCO uvrstio na klistu svjetske kulturne baštine. ■
__________________________________
Poučna radionica na temu prirodnog i narančastoga vina održana je ovih dana u organizaciji Hrvatskog sommelier kluba u prostoru Agrokor Akademije vina u Zagrebu. Za nju se pobrinuo sommelier zagrebačkog restorana Trilogija Krešimir Šesnić, a u vođenju mu je pomoć pružio enolog i dopredsjednik HSK-a mr Franjo Francem. Šesnić je skupio 14 uzoraka bijelog vina iz kategorije nazvane prirodna vina, gotovo sva su bila macerirana, od dva do šest mjeseci, neka i u amfori, potom dozrijevana par godina u drvu, uglavnom velikome. Kapljica je sva osim jedne – iz Slovenije, s Bizeljskoga – bila ih hrvatskih podruma. Kušalo se naslijepo, bez navoda berbe i sorte, načina produkcije. A kad se raspravljalo, nastojalo se i pogoditi godinu berbe, sortu, prepoznati arome, dati preporuku u kojoj prigodi i uz koje jelo poslužiti koje od tih vina, išlo se i na to da se na temelju kušanoga istaknu sorte koje se pokazuju najprikladnjima za duge maceracije i duže odležavanje, te, dakako, da se istaknu uzorci koji su se pokazali najboljima. Što se tiče kultivara, najviše se dopao Rizling rajnski, uvelike i zbog lijepe kiselosti bitne za svježinu, a što se tiče vina najbolji su dojam ostavili Amfora rajnski rizling 2009 od Tomca, Qvevri 2011 od Šembera, Malvazija sv. Jakov 2013 od Claia (uz primjedbu da je još premlado), ali i Cuvée extreme 2012 od Keltisa Marijana Kelhara iz Slovenije.
Na radionici o narančastim vinima u Agrokor Vinskoj Akademiji u Zagrebu: uz Krešimira Šesnića, u sredini, su bizeljski vinogradar i vinar Marijan Kelhar, lijevo, te Franjo Francem, enolog i dopredsjednik Hrvatskog sommelier kluba
Bilo bi zasigurno vrijedno ovakvu radionicu ponoviti, svakako uz još i uzorke macerirane malvazije od Kabole te linije Kuvlakhe od Krauthakera, po mogućnosti rebule od Gravnera, vitovske od vrsnog Paola Vodopiveca s tršćanskoga Krasa, te još kojeg uzorka toga tipa iz Slovenije, možda i Austrije, te svakako uz bolje, zapravo prikladne čaše od ovih što su sada rabljene – veće trbušaste da vino brže dobije više zraka. Uz sommeliere dobro bi tu bilo imati barem neke od proizvođača. Dobro bi bilo i ovakva edukativna kušanja otvoriti i za širu publiku, i potrošače, dakako s plaćenom ulaznicom… Tada bi priča imala još i više smisla. ♣ SuČ – 11/2015
_______________________________________________
BEČ KAO IZLOG EKO-PRODUKCIJE i NARANČASTOGA VINA – Beč, očito, potkraj godine postaje široki izlog eko-eno-produkcije i narančastoga vina. U kratkom periodu – od kraja studenoga do početka prosinca tamo su dva festivala, u priredbi dviju različitih grupa ljubitelja takve kapljice. U koorganizaciju prvog, novembarskog festivala uključena je i grupa poklonika takvih vina iz slovenske Istre, a u organizaciju drugog, decembarskoga, pod nazivom Label GrandKarakterre, uključeni su i grupe iz Ljubljane i iz Zagreba, iz Zagreba tu je glavni Marko Kovač iz VinMedije. Prvi spomenuti festival na proljeće je u Izoli, te sada, krajem godine, u Beču, a drugi, Label Grand Karakterre, do lani još i u Zagrebu i u Ljubljani, ove godine zaobišao je i glavni grad Dežele i glavni grad Lijepe naše, dakle samo je u Beču, u Architekturzentrumu u Museums Quartieru, 4. prosinca.
S festivala narančastih vina ovih dana održanoga u Beču: izlagači iz Hrvatske bili su Zdenko i Nikola Šember, na slici sa slovenskim vinogradarom i vinarom Alešom Kristančičem Movijom te s Krunom Antolkovićem iz zelinske kuće vina Puhelek Purek, kao i sa zagrebačkim ugostiteljem Borisom Orašaninom Zubom. Šember kaže da je u Beču imao nekoliko vrlo ozbiljnih upita za svoj Qvevri 2011 od strane tamošnjih ugostitelja
Kriteriji za nastup na tom festivalu, kaže Marko Kovač, su sljedeći: održiva poljoprivreda s brigom za okoliš; promidžba autohtonih kultivara; kreatori vina moraju biti isključivo vlasnici vinskih posjeda; organski i biodinamski pristup u vinogradu i u podrumu; korištenje isključivo autohtonoih kvasaca; fermentacija bez kontrole i dirigiranja temperature; u vinu ukupni SO2 maksimalno do 80 mg/l
Evo vinarija koje sudjeluju:
Michael Erich Stefan Andert (Weingut Andert, Burgenland-Austrija), Martin i Anna Arndorfer (Martin & Anna Arndorfer, Kamptal-Austrija), Marc Barriot (Clot De L’Origine Barriot, Languedoc-Roussilon-Francuska), Davide Bentivegna (Etnella Societa Agricola Presa, Sicilija-Italija), Denny Bini (Podere Cipolla, Emilia-Romagna-Italija, Jean-Yves Bizot i Thomas Berry (Domaine Bizot, Vosne-Romanée, Burgundija-Francuska), Dimitri Brečević (Piquentum, Istra-Hrvatska), Jörg Bretz (Weingut Bretz, Carnuntum-Austrija), Josep Mitjans Buxens (Loxarel, Katalonija-Španjolska), Samuel Cano (Vinos Patio, La Mancha-Španjolska), Stefania Carrea (Terre di Matte, Pijemont-Italija) , Fabio Gea (Fabio Gea, Pijemont-Italija), Frank Cornelissen (Az. Agr. Cornelissen, Etna-Italija), Weingut Fuchs und Hase (Kamptal-Austrija), Martin Gruzovin (Guerila, Vipava-Slovenija), Susann Hanauer & Ralf Wassmann (Weingut Wassmann, Villány-Mađarska) Horst Hummel (Weingut Hummel, Villány-Mađarska), Gernot Kollmann (Immich-Batterieberg, Mosel-Njemačka),Ivan Kosovec (Vina Kosovec, Popovača-Hrvatska), Gottfried Lamprecht (Herrenhof Lamprecht, Štajerska-Austria), Valter i Klemen Mlečnik (Mlečnik, Vipava-Slovenija),Matjaz Kramar (Vina Kramar, Brda-Slovenija), Andrej Kristančič (Nando, Brda-Slovenia), Primož Lavrenčič (Posestvo Burja, Vipava-Slovenia), Jason Ligas (Ktima Ligas, Pella-Grčka), Helena i Dante Lomazzi (Colombaia Vino Naturale, Toscana-Italija), Juan Pascual Lopez Cespedes (Bodega Viña Enebro, Murcia-Španjolska), Agnes Lovecka (Slobodne Vinarstvo, Majer Zemianske Sady-Slovačka), Werner Michlits i Niklas Peltzer (Meinklang, Burgenland-Austria), Thierry Michon (Domaine Saint-Nicolas, Loire-France), Sepp Muster (Weingut Muster, Südsteiermark-Austrija), Milan Nestarec (Milan Nestarec, Moravska-Češka),Frédéric Niger Van Herck (Domaine de l’Ecu, Loire- France), Claire Ouzoulias (Chateau Franc-Pourret, Bordeaux-Francuska), Francesca Padovani (Campi di Fonterenza, Toscana-Italija), Daniele Piccinin (Az. Agr. Daniele Piccinin, Veneto-Italija), Andrej Razumovsky (Alpamanta, Mendoza-Argentina), Uroš Rojac i Sonja Go (Vina Rojac, Istra-Slovenija), Lukáš Rudolfský (Vinné sklepy Kutná Hora, Moravska-Češka), Friedrich Schatz (Bodega F.Schatz, Malaga-Španjolska), Georg Schmelzer (Weingut Schmelzer, Burgenland-Austrija), Karl Schnabel (Weingut Karl Schnabel, Südsteiermark-Austrija), Jiří Šebela (Dva Duby, Moravska-Češka), Laura Semeria (Domaine Montcy, Loire-Francuska), Janko i Tamara Štekar (Kmetija Štekar, Goriška Brda-Slovenija), Radovan i Simona Šuman (Eko vina Šuman, Podravska-Slovenija), Emil Tavčar (Tauzher, Kras-Slovenia), Martin Texier (Vins Eric Texier, Rhone-Francuska), Eduard i Stephanie Tscheppe Eselböck (Gut Oggau, Burgenland-Austrija), Ewald Tscheppe (Weingut Werlitsch, Südsteiermark-Austrija), Christian Tschida (Weingut Christian Tschida, Burgenland-Austria), Nicolas Marcos Vicente (Dominio del Urogallo, Asturias-Španjolska), Catherine Vincent (Chateau La Croix Martelle, Minervois-Francuska), Philippe i Christelle Viret (Domaine Viret, Rhone-France), Michael Wenzel (Weinbau Michael Wenzel, Burgenland-Austrija), te Božidar Zorjan (Zorjan, Stajerska-Slovenija).
Vezano uz Label Grand Karakterre, festivali u Ljubljani I Zagrebu ove godine nisu bili ekonomski opravdani, objašnjava Kovač. Ne mogu tražiti od vinari nakon četiri godine što su dolazili da dođu ponovno, jer jednostavno prodaja ovdje nije baš velika. Beč je ogromno i novo, izazovno tržište. ■
VinDel 2015 / NAJOUKUSNIJI DAN U GODINI!
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK · Snimio MARKO ČOLIĆ
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
TAKO KAKO KAŽE NASLOV GLASILA JE NAJAVNA REKLAMA ZA OSMI SALON VINA i DELIKATESA ŠTO JE OVE GODINE ODRŽAN u STUDENOME u MARIBORU. IZ HRVATSKE SU IZLAGALI BELJE, BODREN, GLIGORA, MATOŠEVIĆ, SVIJET u ČAŠI, TOMAZ, TRAPAN
Dan kad se u mariborskome hotelu Habakuk, smještenome, inače, u pravcu Pohorja, održava međunarodni salon delikatesa i vina VinDel organizator manifestacije – Zavod Slovino iz Maribora, tijela za promidžbu i za organizaciju raznih događanja na polju eno-gastronomije, proglasio je najokusnijim danom u godini.
Bučino ulje te proizvodi i jela od buče (bučinih koštica)
Nezaobilazan kao začin a i dobar za zdravlje: češnjak – ovaj ovdje iz okolice je Ptuja
Tradicijska slatka štajerska pogača sa sirom
Biserka Pečarič iz moderno opremljene uljare Pečarič iz Drašiča kod Metlike prezentirala je, uz bučino, i ulja od oraha, lješnjaka, koštica od grožđa, lana, konoplje, šipka, maka, badema, pistacije, kikirikija, sezama, gorčice…U pozadini je bizeljski vinogradar i vinar Janez Šekoranja, inače veliki prijatelj vinogradara/vinara iz našeg Ivanić-Grada
Vino: osebujnu kapljicu proizvodi podrum Marof iz Prekmurja. Enolog Uroš Valcl odlučio je predstaviti dva vina od, rekli bismo, domaćih kultivara – Laški rizling/Graševinu 2012 Bodonci i Modru frankinju/Frankovku 2011 Mačkovci, te dva vina od nadaleko popularnih internacionalnih sorata – Chardonnay 2012 Kramarovci i Sauvignon 2012 Breg. Zanimljive upravo snažna Graševina (s 14,5 vol%) te Frankovka (14 vol%), mpc. za butelju je po 32 eura!
Doista, VinDel prava je revija raznih delikatesa, plemenite kapljice, jakih pića, piva i napitaka, ali i pribora za posluživanje hrane i pića, iz raznih zemalja. Ove godine, po riječima Dejana Baiera, direktora Slo-vina, na izlagačkim mjestima našlo se nešto više od 600 različitih artikala iz 15 država. Uključujući, dakako, i Hrvatsku: odavde su svoje proizvode ponudili Belje – baranjski kulen nedavno zaštićen oznakom geografskog porijekla (PGO) i dimljenu slaninu, paška sirana Gligora – paški sir i druge sireve i mliječne prerađevine iz svoje proizvodnje, vinske kuće Bodren iz Hrvatskog zagorja – visoke slatke predikate, te Matošević, Tomaz i Trapan iz Istre. Revija Svijet u čaši, pojavila se i kao izlagač i kao medijski pokrovitelj, a najavili smo izlazak knjige Atelje okusa – Blaževa kuhinja, posvećene hrvatskom eno-gastronomskom bogatstvu, te, za pred Božić i Novu godinu, i izlazak jubilarnog 150. izdanja časopisa, koji se inače čita i u Sloveniji, u Deželi eto imamo pretplatnike.
Dejan Baier, direktor Slo-vina, organizatora VinDela, s Damirom Folnegovićem Blažom, uz izložene revije Svijet u čaši
Pored izlagača, zvijezde VinDela 2015 iz Lijepe naše bili su Damir Folnegović Blaž, uvelike zaslužan za realizaciju knjige Atelje okusa – Blaževa kuhinja, i radio i tv. voditelj Mirko Fodor, naime njih su dvojica, obojica u kuharskome zanosu, na naslovnoj stranici Svijeta u čaši br. 149 koja se, projicirana, cijelo vrijeme vrtila na zidu u festivalskim dvoranama
S aspekta zastupljenosti u ponudi, na VinDelu dominiraju vino te specijaliteti i dobrote iz domaćega kraja i domaće kuhinje, dakle mesarski i mljekarski pa i pekarski uradci, kao i razna ulja, s obzirom na geografsku lokaciju Maribora odnosno s obzirom na tradicijsku proizvodnju u široj mariborskoj okolici, logično, u prvome planu je ono od buče. Naravno, na svakom stolu gdje je izloženo bučino ulje našli su se i drugi proizvodi od buče npr. pržene bučine koštice za grickanje, brašno od bučinih koštica, razna slana i slatka jela baza kojih su bučine koštice i bučino ulje.
Kao što je to redovito na svim priredbama ove vrste, izlagački dio i na VinDelu prate i radionice, jedna je npr. bila u znaku portugisca, vina koje se na ovim našim prostorima tradicijski troši kao mlado međutim pećuški novinar i glavni urednik vinske revije Pecsi Borozo Zoltan Gyorffy s nekoliko uzoraka donesenih iz ponajboljih podruma iz Villanyja pokazao je da u dobrome godištu i uz odgovarajući pristup u vinogradu a potom i u podrumu portugizac može biti i prilično ozbiljno vino sposobno i da podnese poneku godinu na plećima. U sklopu radionica održane su i razne vođene degustacije vina, primjerice pjenušaca Radgonskih gorica uz pršut, pa sireva Gligora, sommelieri pak Slovenije predstavili su svoje aktivnosti.
Sljedeće godine VinDel vraća se u svoj prijašnji oktobarski termin, i bit će, ponovno u hotelu Habakuk u Mariboru, 26. listopada 2016. ♣ SuČ – 11/2015
Dva slatka, jedan iz Hrvatske – Boris Drenški Bodren, a drugi iz Slovenije – Jozef Prus
Veseli Hrvati iz Istre: uz predstavnika kuće Matošević su Bruno Trapan i gospođa Tomaz
Duboka privrženost Rieslingu: Boštjan Protner, vinogradar i vinar iz okolice Maribora
Neki vole piti na metre…
Kao kraljevi među slovenskim vinskim kraljicama: Dejan Baier, Blaž Folnegović i glavni urednik zagrebačke revije Menu Rene Karaman. Aktualna vinska kraljica Slovenije je Sandra Vučko, u bijeloj haljini, na slici sasvim desno
Nekad (i) vinska kraljica, danas ozbiljna vinarka: Mihaela Kopše, vinska kuća Doppler između Maribora i Šentilja. Vinu proizvedenome od sorata koje u nekoj godini daju najbolji rezultat i napunjenome samo u magnume dala je naziv 360, zato što se središte imanja Doppler nalazi na vrhu brdašca s kojega se krasan pogled pruža na sve strane (360 stupnjeva!)
Slovenci imaju i Mlečnu vinsku kraljicu
Šampanjer Miha Istenič netom naoštrenim nožem otvorio je butelju sa svojim pjenušcem
Bogata ponuda raznih manufakturno rađenih namaza i pašteta od jetre svinja iz, kažu, eko-uzgoja. Eko sirovina je iz sudjedne Austrije
Briga za prirodne resurse i okoliš: Save water, drink wine!
Kakvog li dueta, ponešto drukčijih pogleda: Ščurek junior, i Prinovec, poput Blues Brothersa. Uz Ščurkovu Staru brajdu
______________________________________________
ATELJE OKUSA – BLAŽEVA KUHINJA
Nastavak čuvenih ATELJEA OKUSA revije SVIJET u ČAŠi – u knjizi!
Najnovije izdanje zagrebačkog poduzeća MAM-VIN d.o.o, u suradnji s Damirom Folnegovićem, Blažom iz tv-Večernje škole i voditeljem serije tv-emisija Blaževa kuhinja
Zabavno i edukativno!
160 stranica – 60 vrhunskih restorana diljem Hrvatske – uz svaki recept po jedno vino ponajboljeg proizvođača iz Lijepe naše
Moguće kupiti u restoranima koji su u knjizi, preko Tiska, uskoro i u boljim vinotekama
Cijena: 150 kuna
KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 10/2015 -THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
Božica Marković, Gianfranco Kozlović i Igor Barbarić
PRVO NACIONALNO OCJENJIVANJE VINA CROATIA – Točno, ne još jedno međunarodno ocjenjivanje vina u nizu pa locirano, eto, u Hrvatskoj, nego prvo nacionalno ocjenjivanje hrvatskoga vina, ali ipak s – internacionalnom dimenzijom! Održalo bi se u Zagrebu krajem studenoga, neposredno prije 10. jubilarnog festivala vina i kulinarike Zagreb Vino.com 2015. (termin manifestacije: 27. i 28. 11. u hotelu Esplanade *****). Najavili su to Gianfranco Kozlović, sadašnji predsjednik udruženja vinarstva pri HGK, te Božica Marković, direktorica Sektora za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo HGK, i Igor Barbarić iz HGK, tajnik Udruženja vinarstva HGK.
S obzirom na način na koji je zamišljen, taj bi projekt, u organizaciji Udruženja vinarstva pri Hrvatskoj gospodarskoj komori i HGK, uz to što će vinoljupcima poslužiti kao dobar pokazatelj aktualnog trenutka hrvatske plemenite kapljice, mogao biti vrlo učinkovit u smislu bržeg boljeg brendiranja kapljice Lijepe naše na internacionalnoj pozornici.
Hrvatska kao tradicijski vinogradarska, vinarska, vinska te turistička zemlja svoju veliku gospodarsku šansu vidi (i) u enogastronomiji, upravo u tijesnoj sprezi vina i turizma, kombinaciji za koju se, otkako je vino u modernome društvu postalo kultno i pravi turistički magnet, može reći da je idealna. U turizmu smo se dosta uspješno brendirali na internacionalnoj sceni, ali s vinom – iako je posljednjih godina ono kakvoćom bitno napredovalo – zasad još nismo to učinili i u dovoljnoj mjeri. U akcijama na širenju dobrog glasa hrvatske plemenite kapljice mogla bi odlično pridonijeti eto baš i ova nova – strukovno vrednovanje Vina Croatia s internacionalnom dimenzijom. A ta internacionalna dimenzija znači da su u kušanje, uz naše ocjenjivače, uključeni većinom (dvije trećine članova po žiriju) inozemni eksperti degustatori – renomirani enolozi, sommelieri, vinski trgovci, specjalizirani vinski novinari.
Ovakva internacionalizacija s višestrukom je prednošću: njome se od stranaca dobiva vrijedna informacija o tome kako svijet diše na hrvatsko vino, zatim: relevantni vanjski krugovi, koncentrirani samo na vino odavde, upoznaju se s našim prozvodima na njiihovu izvoru, što je bitno jer su tako dojmovi jači, a onda su velike šanse da se iz tih strukovnih krugova vani prema tržištima širi kompleksna i – jer riječ je o poslovno neutralnim osobama – osobito uvjerljiva priča o našoj kapljici i eno-gastronomiji. Pri izboru inozemnih ocjenjivača dosta se pazilo na to da se pozovu prvensteno oni iz zemalja za koje se ovdje smatra da su za nas najzanimljivje kao vinska, ali i turistička tržišta. Inače, vezano uz strance izbjegavaju se u startu mogući prigovori o sukobu interesa kod degustatora. Stranci, naime, barem zasad još, nisu – osim nekoliko iznimaka na koje se, naravno, nije računalo s ovim pozivom – involvirani u suradnju s hrvatskim vinarima u segmentu enologije, marketinga, trgovine. Dakako, i pri odabiru hrvatskih kušača vodilo se računa da ne budu u poslovnoj vezi s vinarima.
Bitan dio projekta je i nešto što slijedi sâmima ocjenjivanju te službenoj podjeli odličja koje će biti na festivalu vina i kulinarike Zagreb Vino.com 2015 u zagrebačkom hotelu Esplanade: izdavanje knjige praktičnog formata i uveza što će na jednom mjestu objedinjavati relevatne podatke o vinskoj Hrvatskoj – svojevrsnu osobnu kartu Vina Croatia, prezentaciju proizvođačkih kuća prijavljenih za ovo ocjenjivanje, dakako i s navodom osvojene medalje te s objavom kompletne ponude, potom podatke o boljim prodavaonicama vina i tipičnih naših delikatesa, boljim restoranima, selskim turizmima, mogućnostima smještaja u vinorodnim područjma Lijepe naše. Knjiga bi se nudila turistima, a pratila bi nastupe RH na sajmovima vina, turizma… ∎
Darko Lorencin
TURISTIČKO SLAVLJE: TORTA OD 300 KG! – Rovinj se sladio uz tortu tešku 300 kg! Slavilo se slatko uz nazočnost glavnog našeg turističkog kormilara Darka Lorencina i direktora Turističke zajednice Istre Denisa Ivoševića. Već sada, iako godina kalendarski još nije završila. Lorencin je u Rovinju hrvatskim turističkim djelatnicima čestitao na rezultatima. I načeo tortu!
U dosadašnjem je tijeku turističke godine postignut u nas sjajan uspjeh, konkretno u prvih osam mjeseci zabilježen je rast dolazaka gostiju za osam posto, noćenja za 6,5 posto, a odlično se nastavilo i u rujnu. Procjena je da ćemo ovu kalendarsku godinu
Denis Ivošević
završiti s milijun više turističkih dolazaka u odnosu na prošlu, što se pak zarade tiče očekuje se barem osam milijardi. Pa, kad je već tome tako, ne samo Rovinj. nego i Poreč u sredini listopada na manifestaciji Dani hrvatskog turizma, na kojoj se dodjeljuju nagrade u okviru akcije Turistički cvijet – kvaliteta za Hrvatsku, zaslužio je golemu slasticu…
Može li se, inače, još i jače poraditi na toliko spominjanome programu Hrvatska 365, pa da se sezona i zaista bitno produži na svim dijelovima zemlje, posebice u prostorima uz neke istaknute naše turističke gradove poput npr. Dubrovnika, primjerice na vinorodnima poluotoku Pelješcu i na otoku Korčuli gdje je do sada bilo – jedva moguće od sredine odnosno kraja listopada pa dalje naći otvoreni hotel?… ∎
Na Zlatnom brdu – Goldbergu, ovaj put ne u Baranji nego u Deutschkreutzu u Burgenlandu
STILL YOUNG TO ROCK’N’ROLL, TO YOUNG TO DIE! HVALA SVIMA! – Impresionirao me, doista, broj rođendanskih čestitki dobivenih krajem listopada što u izravnom susretu, što putem telefona i sms-a, što preko Facebooka. Godilo je i vidjeti imena čestitara, koji su se javili ne samo iz Hrvatske nego i iz više zemalja Europe, čestitka je stigla i iz Južne Amerike (Čile)! ZAHVALJUJEM SVIMA, OD SRCA! Nadam se i dalje dobrome zdravlju svojemu (pa, ja sam kasna berba 1946, hvala Bogu zasad još tek s – nijansom botrytisa!), a i svima ga vama želim. Idemo dalje: still young to rock’n’roll, to young to leave – uvijek mladi za rock’n’roll, premladi za odlazak! ∎
RED SPANISH WINES… – O španjolskim nogometašima i klubovima znamo puno, a što, pak, znamo o Španjolskoj, španjolskome vinu? I maslinovu ulju (aceite de oliva)?
Nogomet nam redovito donosi televizija, španjolsko vino na kapaljku tek nekoliko uvoznika. Maslinovo ulje odande? Možda ga ovdje ima, no nisam ga vidio – barem ne ono u boljoj varijanti – u našim trgovinama. Hoće li se stvari jače promijeniti nakon upravo održane revije španjolskih vina, ali i maslinovih ulja, u Zagrebu, prezentiranima u elitnome hotelu Sheraton?
Bilo je to događanje, u Sheratonu, na najvišoj razini – otvorio ga je veleposlanik Španjolske u Zagrebu Nj. E. Eduardo Aznar Campo, aktivno su s naše strane nazočili i hrvatski ministar turizma Darko Lorencin, zatim Iva Bahunek, direktorica Udruge poslodavaca u hotelijerstvu Hrvatske (UPUHH), te Franjo Francem, dopredsjednik Hrvatskog sommelier kluba. Za prezentaciju je bio zaslužan ICEX, španjolski Institut za vanjsku trgovinu, inače dio Ministarstva za gospodarstvo i kompetitivnost u španjolskoj vladi (Ministero de economia y competitividad, Gobierno de Espana).
Prisutna osobno menađerica ICEX-a Ana Maria Rodriguez, od koje saznajem da Španjolska ima čak 69 oznaka o kontroliranome porijeklu DO (denominaciòn de origen), pojačanima i oznakama DOC – denominaciòn de origen qalificada za vina sa specifičnim obilježjima tipičnosti, i oznakama Pago za vina s izdvojenih, ponajboljih vinogradskih pozicija. OIV mi pak, istodobno, u najnovijem svom izvještaju o globalnim vinskim tokovima, javnosti predočenome na njegovoj pariškoj pressici 28. listopada (istoga dana kad je bio Dan španjolskoga vina i ulja u Zagrebu), javlja da Španjolska broji 1,17 milijuna hektara pod vinovom lozom i da je zemlja s najviše vinograda u svijetu ali po proizvodnji je, ovisno o godini, s nekih 36,6 do 38 milijuna hl, treća u svijetu, nakon Italije i Francuske.
Po podacima dobivenima ovih dana iz Hrvatske gospodarske komore, Hrvatska iz Španjolske uvozi godišnje oko 347.870 litara vina u vrijednosti od 554.225 eura, a iz dobivene izvozne tablice ne vidi se da Lijepa naša izvozi vino u Španjolsku. Kraljevina Španjolska – s površinom od 505,991 km2, s Balearskim otočjem u Sredozemnom moru, s Kanarskim otocima u Atlantskom oceanu, sa dva autonomna grada na sjeveru Afrike, riječ je o Ceuti i Melilli okruženima Marokom, sa 46,4 milijuna stanovnika od čega je 10,16 posto stranaca, prednjače Rumunji i Marokanaci, s gradovima poput prijestolnice Madrida, zatim Barcelone, Valencije, Seville, Zaragoze, bogata rudama (bakar, cink, olovo, kalij…) te obradivim zemljištem – vrlo je uspješni izvoznik vina. Trenutno je Španjolska glede količina, štaviše, najjači izvoznik vina na svijetu. Ove godine od siječnja do srpnja povećala je izvoz za 62 milijuna eura u odnosu na lani u istome razdoblju. Van svoje zemlje Španjolci su u prvom polugodištu 2015. plasirali 1410,4 milijuna litara Bakhova nektara u vrijednosti od 1461,8 milijuna eura. Prosječna cijena po litri je nekih 1,04 eura, ne izgleda mnogo ali tendencija je rasta, naime u porastu je izvoz buteljiranih, dakle onih skupljih vina s oznakama DOC. U prvih šest mjeseci 2015. veliki su skok u izvozu Španjolci ostvarili u Sjevernoj Americi – u Meksiku +29,4 posto, u SAD +12 posto i u Kanadi + 6,1 posto. Inače, kao najbolja i stabilna svoja tržišta za vino Španjolci spominju Njemačku, Veliku Britaniju i Francusku.
Vina, s Tempranillom u glavnoj ulozi, u Zagrebu je pokazalo 11 kuća, a samostalno je s vrlo dobrim maslinovim uljem nastupila jedna. Održane su i radionice o španjolskima vinu (Saša Špiranec), i maslinovu ulju.
Franjo Francem, Ricardo Penalba i chef Matija Balent
Za stolom Finca Torremilanos (biodinamika, certificirano Demeter!) iz Ribere del Duero enolog Ricardo Peñalba, iz vlasničke obitelji, oduševio je najprije svojom cavom (nakon ulaska Španjolske u EU, po zakonu oznaku cava smiju za pjenušce rabiti samo proizvođači iz Katalonije, a Finca Torremilanos jedina je u Riberi del Duero i cijeloj u regiji Castilla y Leon kojoj je to dopušteno, to je stoga što se obitelj Peñalba pjenušcima šampanjskom metodom bavila i prije nego li je Španjolska pristupila Uniji, pa je za Torremilanos napravljena iznimka), potom i s baznim Montecastrillom 2014 (Tempranillo), mpc. u Španjolskoj za butelju je šest eura, slijedili su Los Cantos de Torremilanos 2013 (95 posto Tempranillo, 12 mjeseci bačve, mpc. 10 €), besprijekorni Torremilanos 2012 (Tempranillo 95 %, Cabernet sauvignon 5 %, 17 mjeseci bačve, mpc, 13 €), sva tri s odličnim odnosom sadržaja i kvalitete. Na kraju degustacije kod Torremilanosa našao se interesantni crnjak Cyclo 2013 (Tempranillo 90 %, Grenache ili Garnacha 8 % i Tempranillo blanco 2 %, loze starije od 100 godina, 15 mjeseci bačve). Kod Ricarda Peñalbe zadržali su se duže vremena Franjo Francem iz HSK-a i Sheratonov chef Matija Balent.
Elena Sanchez Tendero i chef Damir Modrušan
Glasovita slika La Maja desnuda/Gola Maja od Francisca Goye reproducirana je na etiketi vina Club Lealtanza 2008 kuće Altanza
Bodega Altanza iz famozne Rioje ne samo što je podastrla odlična vina (Lealtanza 2012 crianza, Lealtanza 2010 reserva, Lealtanza 2008 gran reserva i specijalno crno Club Lealtanza 2008, sva od Tempranilla, počastila je i glasovitim umjetničkim djelom La Maja desnuda (Gola Maja) famoznoga slikara Francisca Goye, reproduciranime na etiketi Cluba Lealtanza 2008. Vina su zainteresirala znanog našeg chefa Damira Modrušana iz restorana Zigante u Livadama, koji se duže razgovarao s direktoricom izvoza Altanze Elenom Sanchez Tendero.
Kuća Esteban Martin iz okolice Zaragoze (Cariñena DO) lijepo se pokazala s vinima na bazi Grenachea (Garnacha), npr. baznime i po cijeni od 8 eura mpc. – Estebanom Martinom 2014 (85 % Grenache i 15 % Syrah), te, znatno i više, s crnjakom Esteban Martin 2010 reserva (50 % Grenache, 50 % Cabernet sauvignon, 14 mjeseci bačve, mpc. 14 €).
Carolina Rouco Chao
Paco & Lola iz DO Rias Baixas donijeli su bijela vina od sorte Albariño, ali kuća je zapravo izazvala dosta pažnje smjelim modernim dizajnom vizualnog identiteta vina, k tome ugodno iznenađenje bilo je čuti direktoricu izvoza Carolinu Rouco Chao kako govori tečno – hrvatski! Objasnila je da je naš jezik naučila za vrijeme nekolikogodišnjeg boravka svojedobno u Hrvatskoj.
Kod našeg Željka Kulića, koji živi u Barceloni i preko tvrtke D’avgusta Impeks uvozi ovamo španjolsko vino, pršut i druge mesne prerađevine (zastupnik više od 20 proizvođača, među njima i glasovitih vinskih kuća Marquès de Riscal iz Rioje i Codorniù iz Katalonije!), kušao sam odlične Marques de Riscal 2011 reservu (Tempranillo, Graciano, Mazuelo, 24 mjeseca barriquea) i sjajno očuvanog gotovo desetogodišnjaka Marques de Riscal 2006.
Fernando de Mendoza
Aranzazu Gomez Gil
Fernando de Mendoza pak, iz Inveravante Selecte, obiteljske vinske kuće s nekoliko posjeda u raznim španjolskim apelacijama – dostojan kraj mog vinskog obilaska: Obalo 2011 crianza (Tempranillo, DO Rioja, mpc. 12 €) a potom sjajni Dominio de Atauta 2011 (Tempranillo, 16 mjeseci francuskoga hrasta, 15 vol%, DO Ribera del Duero, mpc. 30 eura za butelju) i izvrstan, korpulentni topli a istodobno i elegantni Cénit 2010 (Tempranillo, 15 vol %, 18 mjeseci barriquea, DO Tierra del vino de Zamorra / zapadno od Ribere del Duero, prema Portugalu, mpc. 50 €)…
Lijepa maslinova ulja na kušanje je nudila Aranzazu Gomez Gil iz Castilla de Canena iz Andaluzije. Sorte Picual, Arbequiña i Royal, mpc. u Španjolskoj za pola litre je oko 20 eura… ∎
FÈLSINA u HRVATSKOJ – Kad je već uvoz tako veliki kod nas – najnoviji podatak iz Hrvatske gospodarske komore govori, za 2014., o uvezenih 22,5 milijuna litara vina u vrijednosti od 32 milijuna dolara, i o izvozu od (tek) 3,5 milijuna litara u vrijednosti od 15,5 milijuna dolara – osobno glede ulaska stranih roba na hrvatsko tržište navijam za visoku kakvoću. Naime to i te kako ima smisla: ponuda se u našim trgovinama bitno poboljšava i kvaliteta općenito jače dolazi do izražaja, utječe i na to da se i domaći proizvođači ne samo brže, lakše, bolje upoznaju s onime što svijet cijeni i spreman je i skuplje platiti, nego da se u većem broju i jače angažiraju na još boljoj kvaliteti i eleganciji vlastitih uradaka. Međutim svakako da se angažiraju i na prikladno pratećem marketingu, u izvedbama kako cijele branše tako i pojedinačno, da bi svoje etikete mogli i sami plasirati u značajnijem opsegu i po višoj cijeni, kroz turizam doma te globalno na vinskom tržištu.
Christian Oros, Giovanni Poggiali i Damir Horvat
Veseli što se kod nas u uvoznom segmentu sa svojim proizvodima (napokon) pojavila vinska kuća Fèlsina iz Toscane, jedan od najboljih proizvođača Chianti classica docg (ZOI), ali i jedan od najcjenjenijih proizvođača općenito vina u Italiji, pa i šire. Ovih dana u zagrebačkom wine-baru Dobra vina, preko kojega se sada vina Fèlsina distribuiraju u Hrvatskoj, boravio je Giovanni Poggiali, vlasnik imanja s ukupno 540 hektara terena od čega u općini-sjedištu kuće Castelnuovu Berardenga blizu Siene vinova loza zauzima 94 ha a maslinik broji 1200 stabala masline. U društvu s Damirom Horvatom, voditeljem Dobrih vina, i svojim europskim putnikom-promotorom Kristijanom Orozom, gostima, na večeri uz vina Fèlsina, prezentirani su pjenušci kuće (šampanjska metoda), zatim Chardonnay I Sistri (sistri je inače naziv jednog orijentalnog glazbenog instrumenta!), pa Chianti Colli senesi, Chianti classico Chianti classico Riserva, kao i supertoskance Rancia, Fontalloro (svi crnjaci 100 posto od Sangiovesea!), ali i Maestro raro (cabernet sauvignon).
Neobično je što su se na – istina improviziranu – pressicu s ovako kvalitetnom i svjetski renomiranom vinskom kućom odazvala samo naša – dva hrvatska vinska pera!
Uvoz vina vrlo visoke kakvoće i skupoće kod nas dugo počiva na nekoliko etiketa svjetski glasovitih, možda je dobro dodati i pojam razvikanih podruma. Trgovci su (bili) zadovoljni jer takva vina unatoč visokoj cijeni nalaze/nalazila su kupce, neka pak druga iz produkcijske zone Chianti classico, također izvrsna, upravo poput Fèlsine – dodao bih ovdje i Fontodija, La Massu… nisu uspijevala prodrijeti ovamo. Neka su, poput onih od Isole e Olena i Le Macchiole bila stigla, ali promidžba je bila slaba, pa Isole e Olena valjda više i nije tu, Le Macchiole prije nego li je posve iščeznula odavde uspjela je naći novog uvoznika… Ispada li i to da naši ljudi (koji sebi mogu priuštiti skuplju butelju) rado piju tek globalno visoko razglašene marke, a možda manje – vino?!… ∎
Ivana Nemet i Igor Hruškar
OD ZELENOG SILVANCA DO RUBINSKE FRANKOVKE – U središnjoj Slavoniji probudio se, nakon dužeg vremena, podrum od kojega se, dojam je, kao aduti mogu očekivati lijepe i teritorijalno tipične stvari kao zeleni silvanac, u Hrvatskoj rijetko vino što ga se već odavno htjelo etablirati kao robnu marku i proizvođačke kuće i toga dijela Slavonije, te rubinska frankovka, vino od istoimene sorte što u nasadima toga podruma zauzima 23 posto! A riječ je o podrumu PP Orahovica, koji se i silvancem i frankovkom bavi prilično dugo ali to prije, nekako, nije bilo i odgovarajuće. Povratak orahovičkog zelenog silvanca prema nježnom vinu koje svježinu očuva i nakon što je i dvije godine dana prebacio preko leđa bilježi se s berbom 2013, a frankovka – barem ona u kategoriji vrhunske – pomalo napreduje od berbe 2012…
Od prije koju godinu PP Orahovica ima novu ekipu u enološkom i marketinškome kadru, enologinja je Ivana Nemet koja je zasjela tu s višegodišnjim iskustvom baš oko frankovke u Feravinu, iz Orahovici susjednih Feričanca, a u službu marketinga, preko brda, iz Kutjeva i Kutjeva d.d., stigao je Igor Hruškar. Hruškar i Ivana Nemet prezentirali su nedavno javnosti u Dobrim vinima u Zagrebu spomenuti silvanac, zatim Chardonnay 2103 koji je dozrijevao u barrique bačvici i Frankovku 2013 kvalitetno vino te Frankovku 2012 s dozrijevanjem u drvu, označenu kao vrhunsko vino. Ivana je ta vina naslijedila i tek ih je do kraja odnjegovala, a prva njena samostalna berba bila je 2014, no u tome debutu joj se nije baš posrećilo s obzirom na loše meteorološke uvjete lani. Zato se od 2015., i od Ivanina osobnog angažmana u suradnji s agronomima PP Orahovica od početka radova u vinogradu, kao i od Ivanine predanosti do aktualne faze mladoga vina u podrumu, očekuje mnogo…∎
ROCKERI UZ (SKUPO MAKEDONSKO) VINO! – Nekad su se rockeri, pop-glazbenici te fanovi rocka i popa povezivali s (običnim, jeftinim) pivom, a sad kao da se situacija mijenja: i vino je, eto, kod njih ušlo u žižu, makar moguće je da je to samo kod rockera i popera koji su zašli u zrele godine, imaju i mogućnosti, pa su se priklonili Bakhu. Vrlo aktivni na promidžbi upravo vina, i to vina svoje svoje domovine, su Tihomir Asanović Pop, nekad orguljaš zagrebačke rock super-grupe Time, te Aki Rahimovski, zvijezda zagrebačkog Parnog valjka.
Makedonska kapljica u zagrebačkoj vinoteci Vivat Fina Vina: Mladen Vukmir, Boris Ivančić, Tihomir Pop Asanović, Aki Rahimovski…
Pop i Aki bili su, dakako uz eno-uratke vinskih kuća Bovin te Dudin, protagonisti na najnovijim prezentacijama makedonske kapljice tih vinarija održanima u Klubu Gastronomada u Zagrebu, gdje su Gastronomadi – Robert Ripli i Zok Šimunić – pripremili sjajna prigodna jela, npr. uz vina Dudina (Temjanika/=Muškat bijeli/ Anja, Red Imperial, Merlot… ) posebne oblizeke – humus napravljen od graha tetovca, pačji confit (kuhano u ulju osam sati), lazanje od domaćeg makedonskog povrća s mlincima, dugo pečena govedska rebra, s krumpirom…
Vaska Dudin u Klubu Gastronomada
Makedonska prisutnost s vinom u Hrvatskoj raste, a tu su već kuće Chateau Kamnik, Bovin, Tikveš, Ezimit, Stobi, Povardarje, Vardarska dolina, sada eto i Dudin. Još prije dosta godina Makedonci su stigli s kapljicom u Hrvatsku, ali s jeftinime, i rinfuznime, te, u butelji, onime dizajniranome da bude dopadljivo na mah, dakle s izrazito komercijalnim radovima. U novije vrijeme neki makedonski podrumi, koji su se u međuvremenu tehnički jako dobro opremili i modernizirali i koji su angažirali i eno-savjetnike i iz inozemstva, pojavljuju se i s izvrsnim, vrlo kompleksnim vinima, uvelike od sorte Vranac (kod njih: Vranec), od kojih su neka čak, kazao bih, drsko skupa, kao npr. Bovinovi Era, po mpc. od 250 eura, i My Way, po 200 eura za butelju… Makedonci su se odlučili na tu – s obzirom na današnje okolnosti na tržištu, mislim: smjelu i pozitivnu! – drskost u tzv. APP (ako prođe, prođe) određivanju cijene nakon što su ove astronomske cifre pokusno postavili pri izvozu u Rusiju gdje su butelje, tvrde mi, dobro prodane, dakle – prošlo je!… Nekad, očito, treba malo i istrčati, Makedonci su imali petlje!… ∎
Bez komentara
LOŠA i DOBRA VIJEST – Uobičajeno pitanje: koju hoćete najprije, dobru ili lošu vijest? Uobičajeni odgovor: najprije lošu, bolje je da za kraj bude ona dobra.
Pa, evo, Internetom, točnije e-mailom, kruži sljedeći tekst:
Božo: Ja sam mesar 11 godina i sa sigurnošću mogu reći da je meso koje jedemo iz trgovačkih centara ravno lešu neke životinje što se danima paca na cesti. Znao sam napraviti tako lijepu mljevenu kompoziciju od mesa starog mjesec dana, a sve zahvaljujući uvelike hladnoj vodi, soli, šećeru i vinobranu… Zato, ljudi, ako vam je meso jako sitno isfaširano, ako je s vanjske strane rumeno a unutra lagano tamno, i ako vam počne ići pjena kad ga dinstate, vjerujte mi da je meso tretirano na način koji sam vam rekao: sol i hladna voda izvlače smrad, šećer vraća boju a vinobran pomogne da se vrati i održi svježina, pazite kaj jedete…..pozzz
Ispod ovoga upozorenja navedeno je, kako slijedi:
V.Č. (smatrali smo da puno ime i prezime nije za objavu ovdje), struč. spec. posl. komm., stručna suradnica
Ministarstvo zdravlja
Zavod za zdravstvene usluge u turizmu
A sad evo i vijesti koja bi trebala popraviti dojam:
Meso hrvatskih farmi – PIK svježe pakirano meso stiže na stolove potrošača izravno s hrvatskih farmi. Knjižicom Meso hrvatskih farmi naatoji se doći do kvalitetnije edukacije građana.
U želji da hrvatsku javnost dodatno educira o važnosti podrijetla mesa kojega potrošači kupuju, PIK Vrbovec odlučio je napraviti prigodnu knjižicu Meso hrvatskih farmi. Uz osobne priče farmera i kooperanta, knjižica na zanimljiv način objašnjava zašto je PIK svježe pakirano meso uistinu meso hrvatskih farmi, ali i donosi recepte s preporukom farmera koje morate isprobati.
U knjižici Meso hrvatskih farmi pronaći ćete i savjete nutricionista o važnosti crvenog mesa za naš organizam te pročitati kako zapravo nastaje Meso hrvatskih farmi, od proizvodnje stočne hrane, uzgoja stoke i prerade pa sve do distribucije PIK svježeg pakiranog mesa na stolove hrvatskih potrošača.
Vjerujemo da će odluka o izboru najkvalitetnijeg crvenog mesa s garantiranim podrijetlom i preporukom farmera uz knjižicu Meso hrvatskih farmi postati još lakša. PIK proizvode s oznakom Meso hrvatskih farmi – svježe pakiranu junetinu, svinjetinu i mljeveno meso možete kupiti u vašoj omiljenoj Konzumovoj prodavaonici, gdje svakako potražite i ovu besplatnu knjižicu. ∎
CRVENO i SUHO MESO i RAK – Taman nas je obradovalo to što je baranjski kulen dobio zaštitu geografskog porijekla na razini EU, kad iz bijeloga svijeta stižu alarmantne vijesti o tome da crveno meso i mesne prerađevine – posebice su istaknute hrenovke i suhe kobasice – prijete rakom!
Stručnjaci za zdravlje svrstali su ih u opasnosnu grupu u kojoj su npr. duhan, azbest…
Odmah reakcija iz Slavonije – kulenar iz Zlatne doline ljuti se i kaže preko radija da Slavonci oduvijek jedu (suho) meso i, kad bi postojao problem u tome mesu, već odavno u Slavoniji ne bi bilo živih ljudi, pa dodaje, naglašavajući, da je njegova baka doživjela gotovo stotu, a da mu otac ima 84 godine…
Na žalost, informaciju što sam je čuo na našem radiju nisu pratili navodi konkretnih razloga za te opasnosti. Zašto bi, zapravo, mesne prerađevine i suho meso bili kritični za zdravlje?
Za dim, koji se za sušene mesne prerađevine tradicijski u mnogim krajevima rabi i kao konzervans, doduše već se duže govori da može biti uzrokom kancerogenih bolesti, ali – gdje je zdravstvena klopka u šunki, pršutu, kobasici, salami sušenima samo na zraku? Možda u hrani koja se daje životinjama u uzgoju?
Što se tiče prerađevina, osobito hrenovki, već odavna u nas i ptice pjevaju kako u njima – u sitno samljevenoj smjesi – završava sve i svašta. Nije tajna da se uvelike za prehrambene artikle rabe i razni dodaci kao poboljšivači okusa te da se koriste i razni aditivi sa svrhom zaštite od kvarenja. Obveza je prema potrošaču da se na proizvodu napišu svi ti dodaci, pa, eto, i na vinskim etiketama mora biti upozorenje da je u vinu sumpor, u nekim državama navode se i drugi – zakonom inače dozvoljeni – dodaci, koji, mada će enolozi iz industrije vina reći da su to sve tvari prirodnog porijekla, mogu izazvati alergije.
Činjenica je da su sve te oznake o dodacima tiskane tako sitnim slovima da ih je i s jakim nočalima teško do i jedva moguće pročitati, činjenica je i da je u sadašnjoj užurbanoj svakodnevici jedva moguće u dućanu pri kupovini izdvojiti puno vremena za pronalazak i dešifriranje oznaka, a vrlo je vjerojatno i da najveća većina potrošača niti ne zna što se krije iza npr. famoznga E praćenog nekim brojem.
Za shvatiti je da industrija – koja proizvodi goleme količine i koja, lako je moguće, po diktatu profita, kao sirovinu ne želi neiskoristiti do kraja i ono što se može nazvati otpatkom ostalime nakon obrade mesa životinje u pogonu mesnice – uvelike rabi aditive, ta ona sebi ne smije dopustiti nedopadljivu organoleptiku i kvarenje proizvoda. Za manje, manufakturne proizvođače rado se veli da oni rade u skladu s prirodom. Po domaće. A zna se: domaće je domaće! Logike za to ima, jer manju proizvodnju bez aditiva ili s minimumom aditiva trebalo bi biti lakše dovoljno brzo plasirati, te konzumirati pa izbjeći opasnost od kvarenja. Međutim, obično je maloprodajna cijena takvih proizvoda viša, a to, osobito u društvima sa slabijim standardom, otežava i usporava plasman. K tome, i ovdje pritišće diktat profita, pa se ne može biti posve sigurnime da i ti manji, ako ne svi a ono barem neki – ali znaj ti koji su ti! – ne posižu za dodacima što ne idu u prilog zdravlju. Iskušenje je veliko, i nije mu lako odoljeti, oduprijeti mu se…
Stvar međutim, naravno, nije i izgubljena: bitno se dobro informirati, i procijeniti u kojega ponuđača se može imati povjerenje.
A da se ne bi paušalno krivilo suho meso te, bilo veće, ili manje proizvođače, najbolje bi, valjda, bilo da nadležni postrože odredbe o tome kako uzgajati domaće životinje za zdravu ljudsku prehranu, kako i čime hraniti domaće životinje namijenjene ljudskoj prehrani, od kojih komada i na koji način za zdravu ljudsku prehrau prerađivati meso, ograničiti ili, još bolje, izbaciti dodavanja i dodatke, povećati slova u obavijesti o aditivima, kao i to da se konkretni prekršitelji strogo i, obvezno (visoko) novčano, kazne. Potrošač bi imao korist za zdravlje, proizvođač koji radi besprijekorno ne bi se osjećao nepravedno prozvanime, a inspekcijske službe mogle bi i za Proračun a i za veće plaće svojim djelatnicima namicati lijepa sredstva…∎
KAD NEKOGA IDE… – Kažu da je tužno u vinogradu u poznu jesen kad lišće otpadne. Možda ipak nije tako: lišće ode, a na trsu, eto – gotov pjenušac! Eh, kad nekoga ide…∎
S PLEŠIVICE U NEBESKE VISINE – Robert i Sanda Braje iz Lokošin dola, s Plešivice ravno u – nebeske visine! Svoj obol daju promidžbi zagrebačke prigorske kuhinje i plešivičkih vina na 10.000 metara visine! Kompanija Croatia Airlines u najnovije, jesensko izdanje svojega putnog časopisa Croatia, kojega nudi u zrakoplovima, uvrstila je oveći prilog o Jastrebarskome i okolici, dakako uz spomen lokalne eno-gastronomije. A u tom segmentu Brajeovi su nezaobilazni. Sanda odlično kuha, peče izvanredne copanjak (inačica samoborske greblice), savijače od sira i jabuke, kao i kruh i to u više varijanti (različite vrste brašna i, veli, bez dodavanja kvasca!), a Robertova zadaća je vino (crveni veltlinac, rajnski
Robert i Sanda Braje
rizling, crni pinot, mješavina cabernet sauvignona, crnog pinota i male količine portugisca, zatim i pjenušac, te, dakako, sada, najesen, mladi portugizac). Imaju lijepu kušaonicu – krasnu drvenu i unutra u tradicijskome stilu opremljenu i uređenu kuću sa 60 sjedećih mjesta, pa, kaže glavna urednica časopisa Ksenija Žlof, nije čudno što je Turistička zajednica Jastrebarskoga upravo kod Brajeovih priredila promociju novog broja. Direktorica pak TZ Jastrebarskoga Ivana Herceg nada se da će sada u jaskanski kraj turisti – padati s neba… (naravno, ne doslovno!). ∎
ŠEMBRI i QVEVRI – Šembi je Zdenko Šember, a qvevri je amfora. Šembri opasno igra na qvevri!Izvanredan mu je Qvevri 2011 rajnski rizling, šest mjeseci maceriran u gruzijskoj amfori ukopanoj u njegovu dvorištu u Donjim Pavlovčanima, dozrijevan u drvu od Uskrsa 2012. pa do prije oko godinu dana kad je napunjen, te promoviran i na tržište pušten za Uskrs ove godine. Iako se Zdenko s maceracijama bijelih sorata igra još negdje od samog početka ovoga stoljeća i tisućljeća, tek je sada izašao na tržište sa svojom kreacijom u tome eno-segmentu.
Ivan Dropuljić, Nikola i Zdenko Šember, Velimir Korak
Prve maceracije radio je s Pinotom bijelim i Muškatom Mme Mathias, i još uvijek ima poneku bocu tih vina iz 2003. (bijei pinot) i 2004 (Mme Mathias). Imao sam sreću, zajedno s domaćinom Zdenkom i njegovim sinom Nikolom, koji profesijom nastavlja tatinim stopama, te plešivičkim enologom i proizvođačem Velimirom Korakom kao i s utemeljiteljem i direktorom festivala vina i kulinarike Zagreb Vino. Com (27. i 28. studenoga 2015, hotel Esplanade, Zagreb) Ivanom Dropuljićem, biti na sjajnoj, pokazalo se nezaboravnoj degustaciji – za koju sam, priznajem i veseo sam zbog toga, i ja malo zaslužan: Šember senior otvorio je, uz butelju Qvevrija 2011 rajnski rizling, butelju rajnskog rizlinga također iz 2011 (ista sirovina!) nastalu na dvomjesečnoj maceraciji u drvu i potom dozrijevanjem u drvu, zatim Chardonnay 2004 koji je bio radio metodom sur lie u sklopu tadašnjeg jednog projekta zagrebačkog Agronomskog fakulteta, te Muškat Mme Mathias 2004 sa šestomjesečnom maceracijom ali ne u amfori jer tada je još nije ni imao, te Bijeli pinot 2003 također rađen maceracijom popraćenom alkoholnom fermentacijom.
Rizling s dva mjeseca maceracije lijep iako finoćom zaostaje za onime iz amfore, Chardonnay 2004 u sjajnoj kondiciji, pun, snažan, nešto ljepši okusom, a Muškat Mme Mathias 2004 također u jako dobroj kondiciji, snažan, on pak nešto ljepši mirisom. Bijeli pinot 2003 – uredan, lijepo se pije unatoč dobi, ipak on kao da je pomalo počeo gubiti dah.
Sljedeći korak bit će – Šemberov pjenušavi Qvevri! Naime svu količinu rajnskog rizlinga iz berbe 2014 koju je, unatoč tome što je 2014. zaostajala kakvoćom, ipak odlučio pola godine macerirati u amfori, procijenio je znatno prikladnijom kao bazno vino za pjenušac i, umjesto mirnog tzv. narančastoga vina, proizvesti klasičnom metodom drugog vrenja u boci pjenušac…∎
KAIROS NA BABAMA! – I bi, tako, Kairos sedam godina na trogirskim Babama, kad dođoše iz Metropole Wowice, i sretni trenuci presele se na opojnu Bornsteinovu večer u Zagreb…
Doris Srpek, Ljubo i Inga Jelavić, Sanja Muzaferija, Ivan Srpek, Nikša Zglav
Upravo u spomenutoj zagrebačkoj vinoteci bila je, u organizaciji udruge Žene o Vinu (Women on Wine), premijera vina Kairos splitske kuće Vinski dvori, koja ima 12 hektara pod trsjem u gustoj sadnji u vinogorju Kaštela-Trogir na poziciji Babe na kosini na brežuljku ponad Trogira s krasnim pogledom na more i Čiovo. Inga i Ljubo Jelavić, vlasnici, a on k tome i direktor, te enolog Nikša Zglav koji je 17 godina uspješno radio za Zlatana Plenkovića a sad je na Kairosu, predstavili su kapljicu Kairos od Crljenka, zatim mješavinu Kairos Tragurion od merlota 40 posto, cabernet sauvignona 30 posto, syraha 20 posto i 10 posto tempranilla, kao i Kairos Plavac mali, svi iz berbe 2011, i najavili se kao nove zvijezde hrvatske vinske scene.
Vina, sva tri vrlo moderna, čista (rijetkost, osobito kod crnjaka, u Dalmaciji) i dotjerana (voćna, s vrlo dobro inkorporiranim notama od boravka u barriqueu), puna, topla (alkoholi oko 15 i 15,5 vol%, ali su uklopljeni), čvrsta ali ne i nabildana – nova stranica u dalmatinskoj vinskoj produkciji! – pratila su inventivne kreacije call-chefa Christiana Misirače, od kojih mi je ekstra posebna bila ona s paštetom od gusje jetre na pečenoj smokvi sa čipsom od parmezana.
Vinograd Babe
Odličan cuvée Kairos Tragurion s internacionalnim sortama, po meni sada najspremniji za piće od svo troje ali i s potencijalnom za odležavanje, međutim posebno veseli reprezentativnost Kairos Crljenka s obzirom da mu je baš kaštelanski kraj zavičaj. S ovakvim vinom Crljenak ima prave šanse da napokon domaći, hrvatski naziv i u međunarodnim okvirima bude slavnom Zinfandelu i manje slavnom ali ipak dosta poznatom Primitivu ravnopravan u upotrebi. I da privuče ljubitelje vina kao goste u, nakon industrijskog perioda sada sve više turistička Kaštela!
Iako je, kako kaže Nikša Zglav, plavac tata svih vina u Dalmaciji, Kairos Plavac Mali pokazao se s neuobičajeno izraženom kiselošću, još malo raštiman, vidjet će se kako će vrijeme utjecati na nj.
Inače, na dobro osunčanim i stalno vjetrićem oplahivanim Babama, u vinogradu nastalom krčenjem makije i mljevenjem kamena prije sadnje (2008), ali i u podrumu (autohtoni kvasci!), radi se ekološki (uskoro treba stići i zeleni certifikat!), što vinima povećava vrijednost.
S prinosom manjim od pola kilograma po trsu, ukupna proizvodnja je nekih 15.000 litara, plavca je 4500 boca, Traguriona 1500, ostatak je Crljenak, cijene u maloprodaji: 200 kn butelja Crljenka, 160 kn Tragurion, 100 kn je Kairos Plavac… ∎
VINSKA ČITAONICA – Od prije poznajemo izraz čitaonica i za nešto što ne upućuje na to što to također jeste, a riječ je o konspirativnom nazivu za mjesto kamo se ide nakon eventualne nedjeljne mise i svakako prije nedjeljnog ručka – na gemišt. Od 1. listopada imamo pak nešto sasvim drugo, nimalo konspirativan već posve transparentan izraz Vinska čitaonica, koji međutim također iz prve nazivom ne upućuje na to što to zapravo jeste, a riječ je o prostoru kamo se ide preko tjedna poslije radnog vremena i prije spavanja – na iščitavanje vina, svojevrsni nauk o vinu i kulturi stola kao važnome dijelu poslovnog bontona!
U Vinskoj čitaonici: Nenad Trifunović Vinopija i Ivan Salopek
Vinsku čitaonicu u prikladno dekoriranome prostoru uglednog zagrebačkog restorana Vinodol, gdje će se susreti i događati, predstavili su njeni osnivači i voditelji – Nenad Trifunović, znan kao bloger Vinopija, i Ivan Salopek, s diplomom sommelier, i koji dolazi iz krugova marketinga. Vinska čitaonica je program vinskih edukacija namijenjen svim ljubiteljima vina koji žele obogatiti svoje znanje o Bakhovu nektaru, a posebno je okrenut osobama koje se u poslovnim životu često susreću s vinom i hranom i za koje je dobro da znaju više o tome segmentu, kaže Trifunović, a Salopek dodaje: O poznavanju kulture stola svojih zaposlenika poduzeća do sada nisu vodila računa, iako nesnalaženje djelatnika na tome području može tvrtki nanijeti veliku štetu glede reputacije, dakle kultura stola važan je dio korporativnoga bontona i u nju, kao u druge oblike poslovnog usavršavanja, treba također ulagati.
U novije vrijeme, kad su se u nas spoznali društveno (poslovno) značenje dobroga vina i gospodarski potencijal plemenite kapljice, mnoge proizvođačke kuće koje su se htjele nametnuti na tržištu pokazale su interes i za angažmanom vanjskih eno-savjetnika kako bi učinkovitije poboljšavale kakvoću, pa su ovdje niknule kuće za eno-usluge – primjerice vrlo aktivni su i traženi Vinolab gdje je uključen Leo Gracin te Eno-expert Miodraga Hruškara i Krešimira Hrena, a otkako se osjetno dignula kakvoća hrvatskoga vina, uz već dugo postojeći Hrvatski sommelier klub koji obrazuje za sommelijera, pojavili su se i vinski edukatori i za širu masu, s tečajevima za enofile željne novih spoznaja. Među prvima su spomenuti enolozi Hruškar i Hren, kojima se pridružila Jelena Puh-Miloš, startali s Eno-expert Akademijom, tu je eto i sommelijerka Jelena Valentić Šimić sa svojom Školom vina, a najnovija je Vinska čitaonica.
Po Vinopijinim riječima, Vinska čitaonica je doslovno radionica a ne konvencionalno predavanje, priređuje se za maksimalno 12 polaznika koji dobiju i skriptu za proučavanje, programom polazniku osigurava dovoljno znanja za svakodnevne situacije u poslovnom i privatnom okruženju i pruža mu pravi temelj za prikladno stjecanje daljnjih znanja u smislu kulture stola… Zamišljeno je da uz radionice za poslovnjake kroz šest termina unutar tri tjedna (cijena: 1650 kuna) budu i radionica Zahtjevnije štivo koja bi upoznavala s vinskim trendovima, vinskim pokrajinama, manje znanim sortama, te s nekim ekstra-vinima, kao i radionica na engleskome o hrvatskom vinu i hrvatskoj gastronomiji, namijenjena stranim državljanima. ∎
Pureki i Purice
Stjepan Puhelek Purek sa kćerkom Ivanom…
KRALJEVINA: SKOK u EKSKLUZIVU?! – Hoće li 2015. biti na svoj način prijelomna za vinsku kuću Puhelek Purek iz zelinskoga kraja? Prijelomna u smislu da Pureki, inače već godinama konstantno jedni od najsolidnijih prigorskih proizvođača plemenite kapljice, s razine pouzdano dobroga vina skoče i na nivo ekskluzive? Može li kraljevina, ako već ne u elitu, a ono u vrijednu ekskluzivu, makar – kroz pjenušac?
Za sorte koje uzgaja – naglasak je na Kraljevini i Sauvignonu bijelome, pater familias Stjepan Puhelek Purek veli da je 2015. bila izvrsna, a na scenu su vrlo ambiciozno upravo i stupili i mladi koji, svjesni da im vinogradi a i njihovo – i fakultetski stečeno – znanje to omogućuju, žele, kao što i priliči modernome vremenu i modernome tržištu, bolje. Vinogradi – tri hektara u vlasništvu i jedan u najmu, na dobrim su pozicijama, podrum sređen, s uređajem za dirigiranje temperature opremljenim cisternama manjih volumena tako da se svaka parcela može vinificirati i potom spremiti zasebno. Purekova kćerka Ivana, sa završenim studijem
… i u podrumu, s Krunom Antolkovićem
vinogradarstva i vinarstva na zagrebačkom Agronomskom fakultetu, gdje je sada i zaposlena, najozbiljnije razmišlja o novome licu kraljevine (novi, kvalitetniji, manje rodni klonovi proizašli iz klonske selekcije što ju je prije koju godinu proveo Agronomski fakultet iz Zagreba), da više ne bude svedeno na jednostavnu lepršavu ljetnu i gemišt-kapljicu, razmišlja, zatim, o sauvignonu rađenom i s dužim maceracijama, o pjenušcu gornje više klase, a njen partner Kruno Antolković, kao novi član obitelji, unosi svježe, suvremene vjetrove u komercijalni dio.
Nova mlada vina Purekovih obećavaju, kušao sam. Još, normalno!, mutna izgledom, ali čista k’o sunce u mirisu i okusu, najavljuju kompleksnost, neke cisterne dakako ostavljaju malo jači dojam (normalno!). Eh, kad bi Pureki uspjeli koliko-toliko bezbolno napraviti premosnicu, pa s vinom izlaziti na tržište godinu dana ili godinu i pola nakon berbe! A s pjenušcem (možda da ga rade i s dijelom baznoga vina koje je godinu dana provelo u podrumu?!), da izlaze npr. nakon što tri godine odleži na kvascu… O kraljevini sam toliko slušao da to vino treba hitro popiti jer da brzo pada, moja iskustva upravo s Purekovom kraljevinom, ali i sauvignonom drukčija su: ta vina iz butelje i iz 2014., koju inače ne prati dobar glas, sada, baš godinu dana nakon berbe, pokazala su mi se boljima nego prije nekih tri mjeseca kad sam ih kušao prije ove najnovije degustacije. ∎
Kristina Halužan
O’HARA i DALJE HARA! – Pizzerija O’Hara sa zagrebačke Malešnice i dalje hara! I ove godine, u konkurenciji 14 natjecatelja, pobjednik je Panorama Pizza Expoa, održanog u međimurskom Prelogu. Za trijumf je zaslužna kreatorica pizze Kristina Halužan (slika). Stručni žiri u sastavu Eduardo Mainardi, Gianni Calaon (trostruki svjetski prvak u prigotavljanju pizze!), Igor Zagajski, Časlav Matijević, Domagoj Jakopović Ribafish, Loreena Meda, Zlatko Gall i Zlatko Sedlanić (ocjenjivalo se izgled pizze, stupanj pečenosti tijesta, struktura, okus, sklad), drugo je mjesto dodijelio trattoriji Gatto nero iz Novigrada, gdje je pizza-majstor takodjer žena – Marija Vodopija, a treće mjesto pizzeriji Pet plus s Ivanom Delimarom iz Koprivnice. Šampionka Kristina stekla je ovom pobjedom pravo na sudjelovanje na Pizza World Cupu u Rimu u listopadu. Na slikama su pobjednica Kristina Halužan sa svojim uratkom, te drugoplasirana pizza kod koje je autorica, zar ne, ipak – malo pretjerala s nadjevom…∎
BOJE ORAHNJAČE! – Ovo su poželjne boje orahnjače: puno smeđeg, malo žutoga!…
PROIZVODI ZAGREBAČKE ŽUPANIJE – Boćarski dom u Zagrebu, nedjelja prije podne pa do nešto poslije podneva, odlično vrijeme za skitnju ponudom proizvoda sela Zagrebačke županije i za kupnju ponekog artikla koji može obogatiti nedjeljni ručak. Primjerice – povrće i voće, bučino ulje, mesni naresci, sir, med i kolači, pjenušci, novi mladi portugizac…
Vani kiša, pa kiša, pod šatorom ne baš osobiti broj publike. Neki ponuđači (izlagači) žale se da je priredba preslabo reklamirana, eto, ni na ulazu na uobičajenome panou nema oznake da tu Zagrebačka županije nešto organizira. Neki izlagači vele da je loše vrijeme, pa da zato nema publike u očekivanome broju, neki pak smatraju da kiša i ne smeta dolasku, staviše i bolja je od sunčana vremena jer kad je lijepo ljudi vole
Vrijeme mladog portugisca: Stjepan Režek s Plešivice
boraviti vani, na otvorenome, ali eto ni oni nisu osobito zadovoljni posjetom a, zapravo, posebice i prometom. Tko će ga znati…
Negdje očito šteka. Kome je, zapravo – bez obzira na to što sam među posjetiteljima zapazio bivšeg predsjednika Republike Ivu Josipovića (je li taj njegov dolazak bio u funkciji predpredizborne promidžbe?) – namijenjena ta priredba?
Vrijeme je mladoga vina, obično se ubrzo nakon ove smotre proizvoda Zagrebačke županije u Boćarskome održava Festival mladog portugisca. Zastajem kod svakoga od oko desetak proizvođača portugisca da kušam, dobar dio njih mi veli da je sad pravi trenutak za degustaciju više portugizaca na jednome mjestu jer možda prigode za upoznavanje s mladim portugiscima na jednome mjestu više neće ni biti, naime – ne znaju hoće li se ove godine uopće organizirati Festival portugisca. Što misliti ako u ovome trenutku proizvođači pojma nemaju hoće li smotre portugizaca biti ili ne? Podsjećam: projekt Portugizac Plešivica potekao je također od Zagrebačke županije… ∎
ISTARSKI FRANCUZI: MAKOVI S MJEHURIĆIMA! – Coquelicot na francuskome znači mak. Na istarskom francuskom koristi se izraz Koquelicot. A rabe ga, za svoju robnu marku i, dakako, etiketu, istarski Francuzi Olivier Ertzbischoff i Jaqueline Marovac, liječnici (eto: bez granica), koji su, nakon što je dr Olivier pošao u mirovinu, odlučili u srcu Istre, u Gračišću, proizvoditi vino, i ovdje, kombinirajući francusko, konkretno, s obzirom da su zaljubljenici u Burgundiju burgundijsko, i istarsko – Malvaziju istarsku i Chardonnay.
Dr. Olivier Ertzbischoff Koquelicot (prvi slijeva), u društvu s francuskom veleposlanicom u Hrvatskoj NJ.E. Michele Boccoz (treća slijeva)
U podrumu iz usluge u vlasništvu Ranka Anđelinija i u samoj proizvodnji spoj Istre i Burgundije – za dozrijevanje dovezene su rabljene burgundijske bačvice pièce (228 litara). Prva vina Koquelicot na tržištu su iz 2013., vrlo su uspjela, drukčija, doista u burgundijskome stilu, sjajan je Chardonnay 2013 Belaigra grand cru (i naziv koketiranje Istre i Burgundije: Belaigra je od Belaj i Gračišće, a za grand cru zna se što znači u Burgundiji).
Sada, uoči predprazničkog šoping perioda pri kraju godine, Makovi (bez patkica, ali spomenuti Chardonnay Belaigra mogao bi jako lijepo popratiti pačja prsa!) izlaze i s pjenušcima rađenima od chardonnaya iz 2013. klasičnom metodom – Kontempo zéro dosage (800 boca) i Luna extra brut (1500 boca). Crémant de l’Istrie! A da su se u nazivu malo poigrali sa zvukovnom sličnošću naziva svoje robne marke Koquelicot s Cliquot – prezime Mme Cliquot, sa glasovitih šampanjskih etiketa Veuve Cliquot, i pjenušce, koje je dr Olivier (prvi slijeva) pretpremijerno i u društvu s francuskom veleposlanicom u Hrvatskoj gđom Michèle Boccoz (treća slijeva) upravo prezentirao u zagrebačkoj vinoteci Vivat Fina Vina, nazvali (još nije kasno) – Kontempo Mme Quelicot zéro dosage odnosno Luna Mme Quelicot extra brut?! To više što im se iz berbe 2014. osjetno povećava količina pjenušca, na nekih gotovo 30.000 litara, naime lani nisu bili zadovoljni grožđem za mirno vino ali su uspjeli naći zadovoljavajuću sirovinu (niski sladori, izražena kiselost, nizak pH) za pjenušac, pa su sve usmjerili prema mjehurićima.
Što se tiče berbe 2015., grožđe je bilo, veselo govori Olivier Ertzbischoff, jako dobro i za mirno i pjenušavo vino. U planu im je, inače, da izađu i s crnjakom, ovdje međutim Istru ne vezuju uz Burgundiju nego uz Bordeaux, naime kreacija bi se sastojala od na našem najvećem poluotoku već odavno udomaćenih Merlota i Cabernet sauvignona te od domaćeg Terana ∎
TERAN i DALJE KAO KAMEN SMUTNJE – Kamo sve to vodi, valjda, kad su u pitanju zemlje susjedi i nekad pripadnici iste pa propale države, ne zna ni dragi Bog. Ne čujem od izvora iz Istre, ali saznajem ovih dana od izvora iz Njemačke koji je boravio u Istri: navodno je u Sloveniji na njihove degustatore pozvane, po već dugogodišnjoj tradiciji, da ocjenjuju vino u sklopu sajma Vinistra, izvršen pritisak da bojkotiraju bilo kakvo kušanje terana u hrvatskome dijelu Istre! Jadno!
Boris Lisjak i Miran Vodopivec
Ali, ima i nešto jadnije, za kraj.
A prije toga upozorenje našim tvrdoglavim vinarima koji i dalje, dakle i nakon berbe 2013., godišta kad smo ušli u EU i od kada i za nas počinju važiti EU zakoni i propisi, ustrajavaju na tome da na etiketama vina dobivenoga od sorte Teran stavljaju kao naziv vina Teran: onome tko u Sloveniji navede naziv Teran u medijima javnog informiranja ili na degustaciji otvori radi kušanja vino s nazivom Teran a da nije riječ o zaštićenome vinu Teran dobivenome na Krasu od sorte Refošk prijeti, kao najvećem kriminalcu, doista drakonska kazna od čak 10.000 eura! Tako barem piše Caroline Gilby MW u jednom od posljednjih izdanja poslovnog vinskog časopisa Meininger Wine Business International što ga izdaje kuća Meininger Verlag iz grada Neustadt an der Weinstrasse u njemačkom Palatinatu, inače i organizator jednog od najvažnijih svjetskih vrednovanja plemenite kapljice Mundus Vini.
A sad i ono još jadnije: nisam vidio ni čuo da je objavljeno u medijima javnog informiranja, ali čuo sam nedavno od izvora kojemu se, smatram, može vjerovati: prije nekog vremena na Krasu ispred podruma jednoga od značajnijih slovenskih vinara razbijale su se boce hrvatskih proizvođača s etiketama na kojima je pisalo Teran. Ma ne jadno, bijedno!
Ali satisfakcija s druge strane: koliko god uistinu dobri bili neki od tih kraških terana, toliko i, barem po onome što sam kušao a poznajem ih uglavnom sve, oni u kompletnosti debelo zaostaju zasad barem za dvama našima – Gran Teranu od Morena Coronike, i Teranu od obitelji Benvenuti. Pa, i Kabola je tu! Giorgio pak Clai Kraševce hametice tuče s refoškom Brombonero od sorte Refošk za koju Dečki s Krasa službeno kažu da se od nje proizvodi njihovo zaštićeno vino Teran… Na slici su aktualni predsjednk Konzorcija za kraški teran vinar Boris Lisjak iz Dutovlja, i jedan od utemeljitelja i prvi predsjednik Konzorcija za kraški teran enolog Miran Vodopivec. ∎
GOOD FOOD FESTIVAL DUBROVNIK 2015 – Good Food Festival 2015. u Dubrovniku uz slastice chefa Ozgura Donertasa iz hotela Rixos Libertas, jednog od sponzora i domaćina manifestacije, inače druge po redu, bio je četiri dana programa sa 17 različitih događanja – sajam, radionice, nastupi domaćih i inozemnih chefova, večere s poznatim chefom, prezentacija gastronomije i turističke ponude nekih inozemnih odredišta npr. slovenske pokrajine Gorenjske, španjolskog Gijona… Za sudjelovanje se prijavilo 28 dubrovačkih restorana.
Good Food Festival Dubrovnik vrlo je važna manifestacija za jesensko razdoblje turističke sezone jer predstavlja dodatni sadržaj za posjetitelje u periodu kad i završava ljetni red letenja. Uvjereni smo da je ovo događanje, koje iz godine u godinu raste i postaje sve atraktivnije, bitno za produljenje sezone – kaže je direktorica TZ Dubrovnik Romana Vlašić.
Uz ovogodišnji Good Food festival, TZ Dubrovnik priredila je i posebno izdanje mini-kuharice s naslovom Dubrovnik – s okusom prošlosti, autora Josipa Žuvele. Knjiga počiva na tradicijskim receptima iz dubrovačke prošlosti prilagođenima modernoj kuhinji. Uz prateća događanja objedinjena nazivom Gastro-culture publika je imala prilike vidjeti film Burnt (prijevod naslova je: Paklena kuhinja). ∎
SINIŠA LASAN NOVI SOMMELIJERSKI PRVAK KONTINENTALNE HRVATSKE – Novi prvak kontinentalne Hrvatske u sommelijerstvu je Zagrepčanin Siniša Lasan, koji, inače, posljednje dvije godine u turističkoj sezoni radi u restoranu u Dubrovniku.
Dodjela odličja: drugoplasirani Darko Lugarić, predsjednik Hrvatskog sommelier kluba Franko Lukež, šampion Siniša Lasan, Mario Meštrović iz organizacije, i trećeplasirani Predrag Čavić, sasvim desno sjedi član žirija Zvonimir Koprivnjak. Uz diplome, Lasan i Lugarić primili su po paket Riedelovih proizvoda od sponzora natjecanja, a to je bila zagrebačka Galerija vina Miva
Slavlje finalista s vinskom kraljicom Zagrebačke županije Helenom Čegec, dakako, uz pjenušac. Ipak, pilo se na čaše, a ne na metre…
Na četvrtom prvenstvu kontinentalaca u Zagrebu, a uoči državnog sommelijerskog prvenstva 5. i 6. prosinca u Umagu, u finalu se našao s Darkom Lugarićem (završio je kao drugoplasirani) i Predragom Čavićem. Natjecanju je pristupilo 11 sommelijera. Svaki kandidat morao je u teorijskime dijelu ispita odgovoriti na 40 pitanja, a u praktičnome dijelu morao je pokazati svoje sposobnosti prihvata i posluženja gosta, otvaranje i servis pjenušca te, potom, i butelje odležanog crnoga vina, poznavanje vinskih krajeva Hrvatske i svijeta, te vina kroz sorte, porijeklo i godište berbe. U žiriju za ocjenu bili su Franjo Francem, dopredsjednik Hrvatskog sommelier kluba, Aleksandar Asanović, profesor na ugostiteljskoj školi, Zvonimir Koprivnjak, Krešimir Šesnić i Karlo Gjurasek, sommelijeri, te Ivan Dropuljić, osnivač i direktor festivala vina u kulinarike Zagreb Vino.com u Esplanadi. ∎ SuC 10/2015
Suhi u čaši 