KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 10/2015 -THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Božica Marković, Gianfranco Kozlović i Igor Barbarić

Božica Marković, Gianfranco Kozlović i Igor Barbarić

PRVO NACIONALNO OCJENJIVANJE VINA CROATIA – Točno, ne još jedno međunarodno ocjenjivanje vina u nizu pa locirano, eto, u Hrvatskoj, nego prvo nacionalno ocjenjivanje hrvatskoga vina, ali ipak s – internacionalnom dimenzijom! Održalo bi se u Zagrebu krajem studenoga, neposredno prije 10. jubilarnog festivala vina i kulinarike Zagreb Vino.com 2015. (termin manifestacije: 27. i 28. 11. u hotelu Esplanade *****). Najavili su to Gianfranco Kozlović, sadašnji predsjednik udruženja vinarstva pri HGK, te Božica Marković, direktorica Sektora za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo HGK, i Igor Barbarić iz HGK, tajnik Udruženja vinarstva HGK.

S obzirom na način na koji je zamišljen, taj bi projekt, u organizaciji Udruženja vinarstva pri Hrvatskoj gospodarskoj komori i HGK, uz to što će vinoljupcima poslužiti kao dobar pokazatelj aktualnog trenutka hrvatske plemenite kapljice, mogao biti vrlo učinkovit u smislu bržeg boljeg brendiranja kapljice Lijepe naše na internacionalnoj pozornici.

Hrvatska kao tradicijski vinogradarska, vinarska, vinska te turistička zemlja svoju veliku gospodarsku šansu vidi (i) u enogastronomiji, upravo u tijesnoj sprezi vina i turizma, kombinaciji za koju se, otkako je vino u modernome društvu postalo kultno i pravi turistički magnet, može reći da je idealna. U turizmu smo se dosta uspješno brendirali na internacionalnoj sceni, ali s vinom – iako je posljednjih godina ono kakvoćom bitno napredovalo – zasad još nismo to učinili i u dovoljnoj mjeri. U akcijama na širenju dobrog glasa hrvatske plemenite kapljice mogla bi odlično pridonijeti eto baš i ova nova – strukovno vrednovanje Vina Croatia s internacionalnom dimenzijom. A ta internacionalna dimenzija znači da su u kušanje, uz naše ocjenjivače, uključeni većinom (dvije trećine članova po žiriju) inozemni eksperti degustatori – renomirani enolozi, sommelieri, vinski trgovci, specjalizirani vinski novinari.

Ovakva internacionalizacija s višestrukom je prednošću: njome se od stranaca dobiva vrijedna informacija o tome kako svijet diše na hrvatsko vino, zatim: relevantni vanjski krugovi, koncentrirani samo na vino odavde, upoznaju se s našim prozvodima na njiihovu izvoru, što je bitno jer su tako dojmovi jači, a onda su velike šanse da se iz tih strukovnih krugova vani prema tržištima širi kompleksna i – jer riječ je o poslovno neutralnim osobama – osobito uvjerljiva priča o našoj kapljici i eno-gastronomiji. Pri izboru inozemnih ocjenjivača dosta se pazilo na to da se pozovu prvensteno oni iz zemalja za koje se ovdje smatra da su za nas najzanimljivje kao vinska, ali i turistička tržišta. Inače, vezano uz strance izbjegavaju se u startu mogući prigovori o sukobu interesa kod degustatora. Stranci, naime, barem zasad još, nisu – osim nekoliko iznimaka na koje se, naravno, nije računalo s ovim pozivom – involvirani u suradnju s hrvatskim vinarima u segmentu enologije, marketinga, trgovine. Dakako, i pri odabiru hrvatskih kušača vodilo se računa da ne budu u poslovnoj vezi s vinarima.

Bitan dio projekta je i nešto što slijedi sâmima ocjenjivanju te službenoj podjeli odličja koje će biti na festivalu vina i kulinarike Zagreb Vino.com 2015 u zagrebačkom hotelu Esplanade: izdavanje knjige praktičnog formata i uveza što će na jednom mjestu objedinjavati relevatne podatke o vinskoj Hrvatskoj – svojevrsnu osobnu kartu Vina Croatia, prezentaciju proizvođačkih kuća prijavljenih za ovo ocjenjivanje, dakako i s navodom osvojene medalje te s objavom kompletne ponude, potom podatke o boljim prodavaonicama vina i tipičnih naših delikatesa, boljim restoranima, selskim turizmima, mogućnostima smještaja u vinorodnim područjma Lijepe naše. Knjiga bi se nudila turistima, a pratila bi nastupe RH na sajmovima vina, turizma… ∎

Darko Lorencin

Darko Lorencin

TURISTIČKO SLAVLJE: TORTA OD 300 KG! – Rovinj se sladio uz tortu tešku 300 kg! Slavilo se slatko uz nazočnost glavnog našeg turističkog kormilara Darka Lorencina i direktora Turističke zajednice Istre Denisa Ivoševića. Već sada, iako godina kalendarski još nije završila. Lorencin je u Rovinju hrvatskim turističkim djelatnicima čestitao na rezultatima. I načeo tortu!

U dosadašnjem je tijeku turističke godine postignut u nas sjajan uspjeh, konkretno u prvih osam mjeseci zabilježen je rast dolazaka gostiju za osam posto, noćenja za 6,5 posto, a odlično se nastavilo i u rujnu. Procjena je da ćemo ovu kalendarsku godinu

Denis Ivošević

Denis Ivošević

završiti s milijun više turističkih dolazaka u odnosu na prošlu, što se pak zarade tiče očekuje se barem osam milijardi. Pa, kad je već tome tako, ne samo Rovinj. nego i Poreč u sredini listopada na manifestaciji Dani hrvatskog turizma, na kojoj se dodjeljuju nagrade u okviru akcije Turistički cvijet – kvaliteta za Hrvatsku, zaslužio je golemu slasticu…

Može li se, inače, još i jače poraditi na toliko spominjanome programu Hrvatska 365, pa da se sezona i zaista bitno produži na svim dijelovima zemlje, posebice u prostorima uz neke istaknute naše turističke gradove poput npr. Dubrovnika, primjerice na vinorodnima poluotoku Pelješcu i na otoku Korčuli gdje je do sada bilo – jedva moguće od sredine odnosno kraja listopada pa dalje naći otvoreni hotel?… ∎

Na Zlatnom brdu - Goldbergu, ovaj put ne u Baranji nego u Deutschkreutzu u Gradišću gradišćanskom

Na Zlatnom brdu – Goldbergu, ovaj put ne u Baranji nego u Deutschkreutzu u Burgenlandu

STILL YOUNG TO ROCK’N’ROLL, TO YOUNG TO DIE! HVALA SVIMA! – Impresionirao me, doista, broj rođendanskih čestitki dobivenih krajem listopada što u izravnom susretu, što putem telefona i sms-a, što preko Facebooka. Godilo je i vidjeti imena čestitara, koji su se javili ne samo iz Hrvatske nego i iz više zemalja Europe, čestitka je stigla i iz Južne Amerike (Čile)! ZAHVALJUJEM SVIMA, OD SRCA! Nadam se i dalje dobrome zdravlju svojemu (pa, ja sam kasna berba 1946, hvala Bogu zasad još tek s – nijansom botrytisa!), a i svima ga vama želim. Idemo dalje: still young to rock’n’roll, to young to leave – uvijek mladi za rock’n’roll, premladi za odlazak! ∎

 

RED SPANISH WINES… – O španjolskim nogometašima i klubovima znamo puno, a što, pak, znamo o Španjolskoj, španjolskome vinu? I maslinovu ulju (aceite de oliva)?

Nogomet nam redovito donosi televizija, španjolsko vino na kapaljku tek nekoliko uvoznika. Maslinovo ulje odande? Možda ga ovdje ima, no nisam ga vidio – barem ne ono u boljoj varijanti – u našim trgovinama. Hoće li se stvari jače promijeniti nakon upravo održane revije španjolskih vina, ali i maslinovih ulja, u Zagrebu, prezentiranima u elitnome hotelu Sheraton?

Grb EspanaIcex EspanaBilo je to događanje, u Sheratonu, na najvišoj razini – otvorio ga je veleposlanik Španjolske u Zagrebu Nj. E. Eduardo Aznar Campo, aktivno su s naše strane nazočili i hrvatski ministar turizma Darko Lorencin, zatim Iva Bahunek, direktorica Udruge poslodavaca u hotelijerstvu Hrvatske (UPUHH), te Franjo Francem, dopredsjednik Hrvatskog sommelier kluba. Za prezentaciju je bio zaslužan ICEX, španjolski Institut za vanjsku trgovinu, inače dio Ministarstva za gospodarstvo i kompetitivnost u španjolskoj vladi (Ministero de economia y competitividad, Gobierno de Espana).

Prisutna osobno menađerica ICEX-a Ana Maria Rodriguez, od koje saznajem da Španjolska ima čak 69 oznaka o kontroliranome porijeklu DO (denominaciòn de origen), pojačanima i oznakama DOC – denominaciòn de origen qalificada za vina sa specifičnim obilježjima tipičnosti, i oznakama Pago za vina s izdvojenih, ponajboljih vinogradskih pozicija. OIV mi pak, istodobno, u najnovijem svom izvještaju o globalnim vinskim tokovima, javnosti predočenome na njegovoj pariškoj pressici 28. listopada (istoga dana kad je bio Dan španjolskoga vina i ulja u Zagrebu), javlja da Španjolska broji 1,17 milijuna hektara pod vinovom lozom i da je zemlja s najviše vinograda u svijetu ali po proizvodnji je, ovisno o godini, s nekih 36,6 do 38 milijuna hl, treća u svijetu, nakon Italije i Francuske.

Po podacima dobivenima ovih dana iz Hrvatske gospodarske komore, Hrvatska iz Španjolske uvozi godišnje oko 347.870 litara vina u vrijednosti od 554.225 eura, a iz dobivene izvozne tablice ne vidi se da Lijepa naša izvozi vino u Španjolsku. Kraljevina Španjolska – s površinom od 505,991 km2, s Balearskim otočjem u Sredozemnom moru, s Kanarskim otocima u Atlantskom oceanu, sa dva autonomna grada na sjeveru Afrike, riječ je o Ceuti i Melilli okruženima Marokom, sa 46,4 milijuna stanovnika od čega je 10,16 posto stranaca, prednjače Rumunji i Marokanaci, s gradovima poput prijestolnice Madrida, zatim Barcelone, Valencije, Seville, Zaragoze, bogata rudama (bakar, cink, olovo, kalij…) te obradivim zemljištem – vrlo je uspješni izvoznik vina. Trenutno je Španjolska glede količina, štaviše, najjači izvoznik vina na svijetu. Ove godine od siječnja do srpnja povećala je izvoz za 62 milijuna eura u odnosu na lani u istome razdoblju. Van svoje zemlje Španjolci su u prvom polugodištu 2015. plasirali 1410,4 milijuna litara Bakhova nektara u vrijednosti od 1461,8 milijuna eura. Prosječna cijena po litri je nekih 1,04 eura, ne izgleda mnogo ali tendencija je rasta, naime u porastu je izvoz buteljiranih, dakle onih skupljih vina s oznakama DOC. U prvih šest mjeseci 2015. veliki su skok u izvozu Španjolci ostvarili u Sjevernoj Americi – u Meksiku +29,4 posto, u SAD +12 posto i u Kanadi + 6,1 posto. Inače, kao najbolja i stabilna svoja tržišta za vino Španjolci spominju Njemačku, Veliku Britaniju i Francusku.

Vina, s Tempranillom u glavnoj ulozi, u Zagrebu je pokazalo 11 kuća, a samostalno je s vrlo dobrim maslinovim uljem nastupila jedna. Održane su i radionice o španjolskima vinu (Saša Špiranec), i maslinovu ulju.

Franjo Francem, Ricardo Penalba i chef Matija Balent

Franjo Francem, Ricardo Penalba i chef Matija Balent

Za stolom Finca Torremilanos (biodinamika, certificirano Demeter!) iz Ribere del Duero enolog Ricardo Peñalba, iz vlasničke obitelji, oduševio je najprije svojom cavom (nakon ulaska Španjolske u EU, po zakonu oznaku cava smiju za pjenušce rabiti samo proizvođači iz Katalonije, a Finca Torremilanos jedina je u Riberi del Duero i cijeloj u regiji Castilla y Leon kojoj je to dopušteno, to je stoga što se obitelj Peñalba pjenušcima šampanjskom metodom bavila i prije nego li je Španjolska pristupila Uniji, pa je za Torremilanos napravljena iznimka), potom i s baznim Montecastrillom 2014 (Tempranillo), mpc. u Španjolskoj za butelju je šest eura, slijedili su Los Cantos de Torremilanos 2013 (95 posto Tempranillo, 12 mjeseci bačve, mpc. 10 €), besprijekorni Torremilanos 2012 (Tempranillo 95 %, Cabernet sauvignon 5 %, 17 mjeseci bačve, mpc, 13 €), sva tri s odličnim odnosom sadržaja i kvalitete. Na kraju degustacije kod Torremilanosa našao se interesantni crnjak Cyclo 2013 (Tempranillo 90 %, Grenache ili Garnacha 8 % i Tempranillo blanco 2 %, loze starije od 100 godina, 15 mjeseci bačve). Kod Ricarda Peñalbe zadržali su se duže vremena Franjo Francem iz HSK-a i Sheratonov chef Matija Balent.

Elena Sanchez Tendero i chef Damir Modrušan

Elena Sanchez Tendero i chef Damir Modrušan

Glasovita slika La Maja denuda/Gola Maja od Francisca Goye reproducirana je na etiketi vina

Glasovita slika La Maja desnuda/Gola Maja od Francisca Goye reproducirana je na etiketi vina Club Lealtanza 2008 kuće Altanza

Bodega Altanza iz famozne Rioje ne samo što je podastrla odlična vina (Lealtanza 2012 crianza, Lealtanza 2010 reserva, Lealtanza 2008 gran reserva i specijalno crno Club Lealtanza 2008, sva od Tempranilla, počastila je i glasovitim umjetničkim djelom La Maja desnuda (Gola Maja) famoznoga slikara Francisca Goye, reproduciranime na etiketi Cluba Lealtanza 2008. Vina su zainteresirala znanog našeg chefa Damira Modrušana iz restorana Zigante u Livadama, koji se duže razgovarao s direktoricom izvoza Altanze Elenom Sanchez Tendero.

Kuća Esteban Martin iz okolice Zaragoze (Cariñena DO) lijepo se pokazala s vinima na bazi Grenachea (Garnacha), npr. baznime i po cijeni od 8 eura mpc. – Estebanom Martinom 2014 (85 % Grenache i 15 % Syrah), te, znatno i više, s crnjakom Esteban Martin 2010 reserva (50 % Grenache, 50 % Cabernet sauvignon, 14 mjeseci bačve, mpc. 14 €).

Carolina

Carolina Rouco Chao

Paco & Lola iz DO Rias Baixas donijeli su bijela vina od sorte Albariño, ali kuća je zapravo izazvala dosta pažnje smjelim modernim dizajnom vizualnog identiteta vina, k tome ugodno iznenađenje bilo je čuti direktoricu izvoza Carolinu Rouco Chao kako govori tečno – hrvatski! Objasnila je da je naš jezik naučila za vrijeme nekolikogodišnjeg boravka svojedobno u Hrvatskoj.

Kod našeg Željka Kulića, koji živi u Barceloni i preko tvrtke D’avgusta Impeks uvozi ovamo španjolsko vino, pršut i druge mesne prerađevine (zastupnik više od 20 proizvođača, među njima i glasovitih vinskih kuća Marquès de Riscal iz Rioje i Codorniù iz Katalonije!), kušao sam odlične Marques de Riscal 2011 reservu (Tempranillo, Graciano, Mazuelo, 24 mjeseca barriquea) i sjajno očuvanog gotovo desetogodišnjaka Marques de Riscal 2006.

Fernando Mendoza

Fernando de Mendoza

Aranzazu Gomez Gil

Aranzazu Gomez Gil

Fernando de Mendoza pak, iz Inveravante Selecte, obiteljske vinske kuće s nekoliko posjeda u raznim španjolskim apelacijama – dostojan kraj mog vinskog obilaska: Obalo 2011 crianza (Tempranillo, DO Rioja, mpc. 12 €) a potom sjajni Dominio de Atauta 2011 (Tempranillo, 16 mjeseci francuskoga hrasta, 15 vol%, DO Ribera del Duero, mpc. 30 eura za butelju) i izvrstan, korpulentni topli a istodobno i elegantni Cénit 2010 (Tempranillo, 15 vol %, 18 mjeseci barriquea, DO Tierra del vino de Zamorra / zapadno od Ribere del Duero, prema Portugalu, mpc. 50 €)…

Lijepa maslinova ulja na kušanje je nudila Aranzazu Gomez Gil iz Castilla de Canena iz Andaluzije. Sorte Picual, Arbequiña i Royal, mpc. u Španjolskoj za pola litre je oko 20 eura… ∎

FÈLSINA u HRVATSKOJ – Kad je već uvoz tako veliki kod nas – najnoviji podatak iz Hrvatske gospodarske komore govori, za 2014., o uvezenih 22,5 milijuna litara vina u vrijednosti od 32 milijuna dolara, i o izvozu od (tek) 3,5 milijuna litara u vrijednosti od 15,5 milijuna dolara – osobno glede ulaska stranih roba na hrvatsko tržište navijam za visoku kakvoću. Naime to i te kako ima smisla: ponuda se u našim trgovinama bitno poboljšava i kvaliteta općenito jače dolazi do izražaja, utječe i na to da se i domaći proizvođači ne samo brže, lakše, bolje upoznaju s onime što svijet cijeni i spreman je i skuplje platiti, nego da se u većem broju i jače angažiraju na još boljoj kvaliteti i eleganciji vlastitih uradaka. Međutim svakako da se angažiraju i na prikladno pratećem marketingu, u izvedbama kako cijele branše tako i pojedinačno, da bi svoje etikete mogli i sami plasirati u značajnijem opsegu i po višoj cijeni, kroz turizam doma te globalno na vinskom tržištu.

Christian Oros, Giovanni Poggiali i Damir Horvat

Christian Oros, Giovanni Poggiali i Damir Horvat

Veseli što se kod nas u uvoznom segmentu sa svojim proizvodima (napokon) pojavila vinska kuća Fèlsina iz Toscane, jedan od najboljih proizvođača Chianti classica docg (ZOI), ali i jedan od najcjenjenijih proizvođača općenito vina u Italiji, pa i šire. Ovih dana u zagrebačkom wine-baru Dobra vina, preko kojega se sada vina Fèlsina distribuiraju u Hrvatskoj, boravio je Giovanni Poggiali, vlasnik imanja s ukupno 540 hektara terena od čega u općini-sjedištu kuće Castelnuovu Berardenga blizu Siene vinova loza zauzima 94 ha a maslinik broji 1200 stabala masline. U društvu s Damirom Horvatom, voditeljem Dobrih vina, i svojim europskim putnikom-promotorom Kristijanom Orozom, gostima, na večeri uz vina Fèlsina, prezentirani su pjenušci kuće (šampanjska metoda), zatim Chardonnay I Sistri (sistri je inače naziv jednog orijentalnog glazbenog instrumenta!), pa Chianti Colli senesi, Chianti classico Chianti classico Riserva, kao i supertoskance Rancia, Fontalloro (svi crnjaci 100 posto od Sangiovesea!), ali i Maestro raro (cabernet sauvignon).

Neobično je što su se na – istina improviziranu – pressicu s ovako kvalitetnom i svjetski renomiranom vinskom kućom odazvala samo naša – dva hrvatska vinska pera!

Uvoz vina vrlo visoke kakvoće i skupoće kod nas dugo počiva na nekoliko etiketa svjetski glasovitih, možda je dobro dodati i pojam razvikanih podruma. Trgovci su (bili) zadovoljni jer takva vina unatoč visokoj cijeni nalaze/nalazila su kupce, neka pak druga iz produkcijske zone Chianti classico, također izvrsna, upravo poput Fèlsine – dodao bih ovdje i Fontodija, La Massu… nisu uspijevala prodrijeti ovamo. Neka su, poput onih od Isole e Olena i Le Macchiole bila stigla, ali promidžba je bila slaba, pa Isole e Olena valjda više i nije tu, Le Macchiole prije nego li je posve iščeznula odavde uspjela je naći novog uvoznika… Ispada li i to da naši ljudi (koji sebi mogu priuštiti skuplju butelju) rado piju tek globalno visoko razglašene marke, a možda manje – vino?!… ∎

Ivana Nemet i Igor Hruškar

Ivana Nemet i Igor Hruškar

OD ZELENOG SILVANCA DO RUBINSKE FRANKOVKE – U središnjoj Slavoniji probudio se, nakon dužeg vremena, podrum od kojega se, dojam je, kao aduti mogu očekivati lijepe i teritorijalno tipične stvari kao zeleni silvanac, u Hrvatskoj rijetko vino što ga se već odavno htjelo etablirati kao robnu marku i proizvođačke kuće i toga dijela Slavonije, te rubinska frankovka, vino od istoimene sorte što u nasadima toga podruma zauzima 23 posto! A riječ je o podrumu PP Orahovica, koji se i silvancem i frankovkom bavi prilično dugo ali to prije, nekako, nije bilo i odgovarajuće. Povratak orahovičkog zelenog silvanca prema nježnom vinu koje svježinu očuva i nakon što je i dvije godine dana prebacio preko leđa bilježi se s berbom 2013, a frankovka – barem ona u kategoriji vrhunske – pomalo napreduje od berbe 2012…

Od prije koju godinu PP Orahovica ima novu ekipu u enološkom i marketinškome kadru, enologinja je Ivana Nemet koja je zasjela tu s višegodišnjim iskustvom baš oko frankovke u Feravinu, iz Orahovici susjednih Feričanca, a u službu marketinga, preko brda, iz Kutjeva i Kutjeva d.d., stigao je Igor Hruškar. Hruškar i Ivana Nemet prezentirali su nedavno javnosti u Dobrim vinima u Zagrebu spomenuti silvanac, zatim Chardonnay 2103 koji je dozrijevao u barrique bačvici i Frankovku 2013 kvalitetno vino te Frankovku 2012 s dozrijevanjem u drvu, označenu kao vrhunsko vino. Ivana je ta vina naslijedila i tek ih je do kraja odnjegovala, a prva njena samostalna berba bila je 2014, no u tome debutu joj se nije baš posrećilo s obzirom na loše meteorološke uvjete lani. Zato se od 2015., i od Ivanina osobnog angažmana u suradnji s agronomima PP Orahovica od početka radova u vinogradu, kao i od Ivanine predanosti do aktualne faze mladoga vina u podrumu, očekuje mnogo…∎

ROCKERI UZ (SKUPO MAKEDONSKO) VINO! – Nekad su se rockeri, pop-glazbenici te fanovi rocka i popa povezivali s (običnim, jeftinim) pivom, a sad kao da se situacija mijenja: i vino je, eto, kod njih ušlo u žižu, makar moguće je da je to samo kod rockera i popera koji su zašli u zrele godine, imaju i mogućnosti, pa su se priklonili Bakhu. Vrlo aktivni na promidžbi upravo vina, i to vina svoje svoje domovine, su Tihomir Asanović Pop, nekad orguljaš zagrebačke rock super-grupe Time, te Aki Rahimovski, zvijezda zagrebačkog Parnog valjka.

Make

Makedonska kapljica u zagrebačkoj vinoteci Vivat Fina Vina: Mladen Vukmir, Boris Ivančić, Tihomir Pop Asanović, Aki Rahimovski…

Pop i Aki bili su, dakako uz eno-uratke vinskih kuća Bovin te Dudin, protagonisti na najnovijim prezentacijama makedonske kapljice tih vinarija održanima u Klubu Gastronomada u Zagrebu, gdje su Gastronomadi – Robert Ripli i Zok Šimunić – pripremili sjajna prigodna jela, npr. uz vina Dudina (Temjanika/=Muškat bijeli/ Anja, Red Imperial, Merlot… ) posebne oblizeke – humus napravljen od graha tetovca, pačji confit (kuhano u ulju osam sati), lazanje od domaćeg makedonskog povrća s mlincima, dugo pečena govedska rebra, s krumpirom…

Vaska Dudin u Klubu Gastronomada

Vaska Dudin u Klubu Gastronomada

Makedonska prisutnost s vinom u Hrvatskoj raste, a tu su već kuće Chateau Kamnik, Bovin, Tikveš, Ezimit, Stobi, Povardarje, Vardarska dolina, sada eto i Dudin. Još prije dosta godina Makedonci su stigli s kapljicom u Hrvatsku, ali s jeftinime, i rinfuznime, te, u butelji, onime dizajniranome da bude dopadljivo na mah, dakle s izrazito komercijalnim radovima. U novije vrijeme neki makedonski podrumi, koji su se u međuvremenu tehnički jako dobro opremili i modernizirali i koji su angažirali i eno-savjetnike i iz inozemstva, pojavljuju se i s izvrsnim, vrlo kompleksnim vinima, uvelike od sorte Vranac (kod njih: Vranec), od kojih su neka čak, kazao bih, drsko skupa, kao npr. Bovinovi Era, po mpc. od 250 eura, i My Way, po 200 eura za butelju… Makedonci su se odlučili na tu – s obzirom na današnje okolnosti na tržištu, mislim: smjelu i pozitivnu! – drskost u tzv. APP (ako prođe, prođe) određivanju cijene nakon što su ove astronomske cifre pokusno postavili pri izvozu u Rusiju gdje su butelje, tvrde mi, dobro prodane, dakle – prošlo je!… Nekad, očito, treba malo i istrčati, Makedonci su imali petlje!… ∎

Bez komentara

LOŠA i DOBRA VIJEST – Uobičajeno pitanje: koju hoćete najprije, dobru ili lošu vijest? Uobičajeni odgovor: najprije lošu, bolje je da za kraj bude ona dobra.

Pa, evo, Internetom, točnije e-mailom, kruži sljedeći tekst:

Božo: Ja sam mesar 11 godina i sa sigurnošću mogu reći da je meso koje jedemo iz trgovačkih centara ravno lešu neke životinje što se danima paca na cesti. Znao sam napraviti tako lijepu mljevenu kompoziciju od mesa starog mjesec dana, a sve zahvaljujući uvelike hladnoj vodi, soli, šećeru i vinobranu… Zato, ljudi, ako vam je meso jako sitno isfaširano, ako je s vanjske strane rumeno a unutra lagano tamno, i ako vam počne ići pjena kad ga dinstate, vjerujte mi da je meso tretirano na način koji sam vam rekao: sol i hladna voda izvlače smrad, šećer vraća boju a vinobran pomogne da se vrati i održi svježina, pazite kaj jedete…..pozzz

Ispod ovoga upozorenja navedeno je, kako slijedi:

V.Č. (smatrali smo da puno ime i prezime nije za objavu ovdje), struč. spec. posl. komm., stručna suradnica

Ministarstvo zdravljaMinistarstvo zdravlja

Zavod za zdravstvene usluge u turizmu

A sad evo i vijesti koja bi trebala popraviti dojam:

Meso hrvatskih farmi – PIK svježe pakirano meso stiže na stolove potrošača izravno s hrvatskih farmi. Knjižicom Meso hrvatskih farmi naatoji se doći do kvalitetnije edukacije građana.

U želji da hrvatsku javnost dodatno educira o važnosti podrijetla mesa kojega potrošači kupuju, PIK Vrbovec odlučio je napraviti prigodnu knjižicu Meso hrvatskih farmi.  Uz osobne priče farmera i kooperanta, knjižica na zanimljiv način objašnjava zašto je PIK svježe pakirano meso uistinu meso hrvatskih farmi, ali i donosi recepte s preporukom farmera koje morate isprobati.

U knjižici Meso hrvatskih farmi pronaći ćete i savjete nutricionista o važnosti crvenog mesa za naš organizam te pročitati kako zapravo nastaje Meso hrvatskih farmi, od proizvodnje stočne hrane, uzgoja stoke i prerade pa sve do distribucije PIK svježeg pakiranog mesa na stolove hrvatskih potrošača.

Vjerujemo da će odluka o izboru najkvalitetnijeg crvenog mesa s garantiranim podrijetlom i preporukom farmera uz knjižicu Meso hrvatskih farmi postati još lakša. PIK proizvode s oznakom Meso hrvatskih farmi – svježe pakiranu junetinu, svinjetinu i mljeveno meso možete kupiti u vašoj omiljenoj Konzumovoj prodavaonici, gdje svakako potražite i ovu besplatnu knjižicu. ∎

CRVENO i SUHO MESO i RAK – Taman nas je obradovalo to što je baranjski kulen dobio zaštitu geografskog porijekla na razini EU, kad iz bijeloga svijeta stižu alarmantne vijesti o tome da crveno meso i mesne prerađevine – posebice su istaknute hrenovke i suhe kobasice – prijete rakom!

Stručnjaci za zdravlje svrstali su ih u opasnosnu grupu u kojoj su npr. duhan, azbest…

Odmah reakcija iz Slavonije – kulenar iz Zlatne doline ljuti se i kaže preko radija da Slavonci oduvijek jedu (suho) meso i, kad bi postojao problem u tome mesu, već odavno u Slavoniji ne bi bilo živih ljudi, pa dodaje, naglašavajući, da je njegova baka doživjela gotovo stotu, a da mu otac ima 84 godine…

Na žalost, informaciju što sam je čuo na našem radiju nisu pratili navodi konkretnih razloga za te opasnosti. Zašto bi, zapravo, mesne prerađevine i suho meso bili kritični za zdravlje?

Za dim, koji se za sušene mesne prerađevine tradicijski u mnogim krajevima rabi i kao konzervans, doduše već se duže govori da može biti uzrokom kancerogenih bolesti, ali – gdje je zdravstvena klopka u šunki, pršutu, kobasici, salami sušenima samo na zraku? Možda u hrani koja se daje životinjama u uzgoju?

Što se tiče prerađevina, osobito hrenovki, već odavna u nas i ptice pjevaju kako u njima – u sitno samljevenoj smjesi – završava sve i svašta. Nije tajna da se uvelike za prehrambene artikle rabe i razni dodaci kao poboljšivači okusa te da se koriste i razni aditivi sa svrhom zaštite od kvarenja. Obveza je prema potrošaču da se na proizvodu napišu svi ti dodaci, pa, eto, i na vinskim etiketama mora biti upozorenje da je u vinu sumpor, u nekim državama navode se i drugi – zakonom inače dozvoljeni – dodaci, koji, mada će enolozi iz industrije vina reći da su to sve tvari prirodnog porijekla, mogu izazvati alergije.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Činjenica je da su sve te oznake o dodacima tiskane tako sitnim slovima da ih je i s jakim nočalima teško do i jedva moguće pročitati, činjenica je i da je u sadašnjoj užurbanoj svakodnevici jedva moguće u dućanu pri kupovini izdvojiti puno vremena za pronalazak i dešifriranje oznaka, a vrlo je vjerojatno i da najveća većina potrošača niti ne zna što se krije iza npr. famoznga E praćenog nekim brojem.

Za shvatiti je da industrija – koja proizvodi goleme količine i koja, lako je moguće, po diktatu profita, kao sirovinu ne želi neiskoristiti do kraja i ono što se može nazvati otpatkom ostalime nakon obrade mesa životinje u pogonu mesnice – uvelike rabi aditive, ta ona sebi ne smije dopustiti nedopadljivu organoleptiku i kvarenje proizvoda. Za manje, manufakturne proizvođače rado se veli da oni rade u skladu s prirodom. Po domaće. A zna se: domaće je domaće! Logike za to ima, jer manju proizvodnju bez aditiva ili s minimumom aditiva trebalo bi biti lakše dovoljno brzo plasirati, te konzumirati pa izbjeći opasnost od kvarenja. Međutim, obično je maloprodajna cijena takvih proizvoda viša, a to, osobito u društvima sa slabijim standardom, otežava i usporava plasman. K tome, i ovdje pritišće diktat profita, pa se ne može biti posve sigurnime da i ti manji, ako ne svi a ono barem neki – ali znaj ti koji su ti! – ne posižu za dodacima što ne idu u prilog zdravlju. Iskušenje je veliko, i nije mu lako odoljeti, oduprijeti mu se…

Stvar međutim, naravno, nije i izgubljena: bitno se dobro informirati, i procijeniti u kojega ponuđača se može imati povjerenje.

A da se ne bi paušalno krivilo suho meso te, bilo veće, ili manje proizvođače, najbolje bi, valjda, bilo da nadležni postrože odredbe o tome kako uzgajati domaće životinje za zdravu ljudsku prehranu, kako i čime hraniti domaće životinje namijenjene ljudskoj prehrani, od kojih komada i na koji način za zdravu ljudsku prehrau prerađivati meso, ograničiti ili, još bolje, izbaciti dodavanja i dodatke, povećati slova u obavijesti o aditivima, kao i to da se konkretni prekršitelji strogo i, obvezno (visoko) novčano, kazne. Potrošač bi imao korist za zdravlje, proizvođač koji radi besprijekorno ne bi se osjećao nepravedno prozvanime, a inspekcijske službe mogle bi i za Proračun a i za veće plaće svojim djelatnicima namicati lijepa sredstva…∎

OLYMPUS DIGITAL CAMERAKAD NEKOGA IDE… – Kažu da je tužno u vinogradu u poznu jesen kad lišće otpadne. Možda ipak nije tako: lišće ode, a na trsu, eto – gotov pjenušac! Eh, kad nekoga ide…∎

 S PLEŠIVICE U NEBESKE VISINERobert i Sanda Braje iz Lokošin dola, s Plešivice ravno u – nebeske visine! Svoj obol daju promidžbi zagrebačke prigorske kuhinje i plešivičkih vina na 10.000 metara visine! Kompanija Croatia Airlines u najnovije, jesensko izdanje svojega putnog časopisa Croatia, kojega nudi u zrakoplovima, uvrstila je oveći prilog o Jastrebarskome i okolici, dakako uz spomen lokalne eno-gastronomije. A u tom segmentu Brajeovi su nezaobilazni. Sanda odlično kuha, peče izvanredne copanjak (inačica samoborske greblice), savijače od sira i jabuke, kao i kruh i to u više varijanti (različite vrste brašna i, veli, bez dodavanja kvasca!), a Robertova zadaća je vino (crveni veltlinac, rajnski

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Robert i Sanda Braje

rizling, crni pinot, mješavina cabernet sauvignona, crnog pinota i male količine portugisca, zatim i pjenušac, te, dakako, sada, najesen, mladi portugizac). Imaju lijepu kušaonicu – krasnu drvenu i unutra u tradicijskome stilu opremljenu i uređenu kuću sa 60 sjedećih mjesta, pa, kaže glavna urednica časopisa Ksenija Žlof, nije čudno što je Turistička zajednica Jastrebarskoga upravo kod Brajeovih priredila promociju novog broja. Direktorica pak TZ Jastrebarskoga Ivana Herceg nada se da će sada u jaskanski kraj turisti – padati s neba… (naravno, ne doslovno!). ∎

ŠEMBRI i QVEVRI – Šembi je Zdenko Šember, a qvevri je amfora. Šembri opasno igra na qvevri!Izvanredan mu je Qvevri 2011 rajnski rizling, šest mjeseci maceriran u gruzijskoj amfori ukopanoj u njegovu dvorištu u Donjim Pavlovčanima, dozrijevan u drvu od Uskrsa 2012. pa do prije oko godinu dana kad je napunjen, te promoviran i na tržište pušten za Uskrs ove godine. Iako se Zdenko s maceracijama bijelih sorata igra još negdje od samog početka ovoga stoljeća i tisućljeća, tek je sada izašao na tržište sa svojom kreacijom u tome eno-segmentu.

Ivan Dropuljić, Nikola i Zdenko Šember, Velimir Korak

Ivan Dropuljić, Nikola i Zdenko Šember, Velimir Korak

Prve maceracije radio je s Pinotom bijelim i Muškatom Mme Mathias, i još uvijek ima poneku bocu tih vina iz 2003. (bijei pinot) i 2004 (Mme Mathias). Imao sam sreću, zajedno s domaćinom Zdenkom i njegovim sinom Nikolom, koji profesijom nastavlja tatinim stopama, te plešivičkim enologom i proizvođačem Velimirom Korakom kao i s utemeljiteljem i direktorom festivala vina i kulinarike Zagreb Vino. Com (27. i 28. studenoga 2015, hotel Esplanade, Zagreb) Ivanom Dropuljićem, biti na sjajnoj, pokazalo se nezaboravnoj degustaciji – za koju sam, priznajem i veseo sam zbog toga, i ja malo zaslužan: Šember senior otvorio je, uz butelju Qvevrija 2011 rajnski rizling, butelju rajnskog rizlinga također iz 2011 (ista sirovina!) nastalu na dvomjesečnoj maceraciji u drvu i potom dozrijevanjem u drvu, zatim Chardonnay 2004 koji je bio radio metodom sur lie u sklopu tadašnjeg jednog projekta zagrebačkog Agronomskog fakulteta, te Muškat Mme Mathias 2004 sa šestomjesečnom maceracijom ali ne u amfori jer tada je još nije ni imao, te Bijeli pinot 2003 također rađen maceracijom popraćenom alkoholnom fermentacijom.

OLYMPUS DIGITAL CAMERARizling s dva mjeseca maceracije lijep iako finoćom zaostaje za onime iz amfore, Chardonnay 2004 u sjajnoj kondiciji, pun, snažan, nešto ljepši okusom, a Muškat Mme Mathias 2004 također u jako dobroj kondiciji, snažan, on pak nešto ljepši mirisom. Bijeli pinot 2003 – uredan, lijepo se pije unatoč dobi, ipak on kao da je pomalo počeo gubiti dah.

Sljedeći korak bit će – Šemberov pjenušavi Qvevri! Naime svu količinu rajnskog rizlinga iz berbe 2014 koju je, unatoč tome što je 2014. zaostajala kakvoćom, ipak odlučio pola godine macerirati u amfori, procijenio je znatno prikladnijom kao bazno vino za pjenušac i, umjesto mirnog tzv. narančastoga vina, proizvesti klasičnom metodom drugog vrenja u boci pjenušac…∎

KAIROS NA BABAMA! – I bi, tako, Kairos sedam godina na trogirskim Babama, kad dođoše iz Metropole Wowice, i sretni trenuci presele se na opojnu Bornsteinovu večer u Zagreb…

Doris Srpek, Ljubo i Inga Jelavić, Sanja Muzaferija, Ivan Srpek, Nikša Zglav

Doris Srpek, Ljubo i Inga Jelavić, Sanja Muzaferija, Ivan Srpek, Nikša Zglav

Upravo u spomenutoj zagrebačkoj vinoteci bila je, u organizaciji udruge Žene o Vinu (Women on Wine), premijera vina Kairos splitske kuće Vinski dvori, koja ima 12 hektara pod trsjem u gustoj sadnji u vinogorju Kaštela-Trogir na poziciji Babe na kosini na brežuljku ponad Trogira s krasnim pogledom na more i Čiovo. Inga i Ljubo Jelavić, vlasnici, a on k tome i direktor, te enolog Nikša Zglav koji je 17 godina uspješno radio za Zlatana Plenkovića a sad je na Kairosu, predstavili su kapljicu Kairos od Crljenka, zatim mješavinu Kairos Tragurion od merlota 40 posto, cabernet sauvignona 30 posto, syraha 20 posto i 10 posto tempranilla, kao i Kairos Plavac mali, svi iz berbe 2011, i najavili se kao nove  zvijezde hrvatske vinske scene.

Vina, sva tri vrlo moderna, čista (rijetkost, osobito kod crnjaka, u Dalmaciji) i dotjerana (voćna, s vrlo dobro inkorporiranim notama od boravka u barriqueu), puna, topla (alkoholi oko 15 i 15,5 vol%, ali su uklopljeni), čvrsta ali ne i nabildana – nova stranica u dalmatinskoj vinskoj produkciji! – pratila su inventivne kreacije call-chefa Christiana Misirače, od kojih mi je ekstra posebna bila ona s paštetom od gusje jetre na pečenoj smokvi sa čipsom od parmezana.

Vinograd Babe

Vinograd Babe

Odličan cuvée Kairos Tragurion s internacionalnim sortama, po meni sada najspremniji za piće od svo troje ali i s potencijalnom za odležavanje, međutim posebno veseli reprezentativnost Kairos Crljenka s obzirom da mu je baš kaštelanski kraj zavičaj. S ovakvim vinom Crljenak ima prave šanse da napokon domaći, hrvatski naziv i u međunarodnim okvirima bude slavnom Zinfandelu i manje slavnom ali ipak dosta poznatom Primitivu ravnopravan u upotrebi. I da privuče ljubitelje vina kao goste u, nakon industrijskog perioda sada sve više turistička Kaštela!

Iako je, kako kaže Nikša Zglav, plavac tata svih vina u Dalmaciji, Kairos Plavac Mali pokazao se s neuobičajeno izraženom kiselošću, još malo raštiman, vidjet će se kako će vrijeme utjecati na nj.

Inače, na dobro osunčanim i stalno vjetrićem oplahivanim Babama, u vinogradu nastalom krčenjem makije i mljevenjem kamena prije sadnje (2008), ali i u podrumu (autohtoni kvasci!), radi se ekološki (uskoro treba stići i zeleni certifikat!), što vinima povećava vrijednost.

S prinosom manjim od pola kilograma po trsu, ukupna proizvodnja je nekih 15.000 litara, plavca je 4500 boca, Traguriona 1500, ostatak je Crljenak, cijene u maloprodaji: 200 kn butelja Crljenka, 160 kn Tragurion, 100 kn je Kairos Plavac… ∎

VINSKA ČITAONICA – Od prije poznajemo izraz čitaonica i za nešto što ne upućuje na to što to također jeste, a riječ je o konspirativnom nazivu za mjesto kamo se ide nakon eventualne nedjeljne mise i svakako prije nedjeljnog ručka – na gemišt. Od 1. listopada imamo pak nešto sasvim drugo, nimalo konspirativan već posve transparentan izraz Vinska čitaonica, koji međutim također iz prve nazivom ne upućuje na to što to zapravo jeste, a riječ je o prostoru kamo se ide preko tjedna poslije radnog vremena i prije spavanja – na iščitavanje vina, svojevrsni nauk o vinu i kulturi stola kao važnome dijelu poslovnog bontona!

U Vinskoj čitaonici: Nenad Trifunović Vinopija i Ivan Salopek

U Vinskoj čitaonici: Nenad Trifunović Vinopija i Ivan Salopek

Vinsku čitaonicu u prikladno dekoriranome prostoru uglednog zagrebačkog restorana Vinodol, gdje će se susreti i događati, predstavili su njeni osnivači i voditelji – Nenad Trifunović, znan kao bloger Vinopija, i Ivan Salopek, s diplomom sommelier, i koji dolazi iz krugova marketinga. Vinska čitaonica je program vinskih edukacija namijenjen svim ljubiteljima vina koji žele obogatiti svoje znanje o Bakhovu nektaru, a posebno je okrenut osobama koje se u poslovnim životu često susreću s vinom i hranom i za koje je dobro da znaju više o tome segmentu, kaže Trifunović, a Salopek dodaje: O poznavanju kulture stola svojih zaposlenika poduzeća do sada nisu vodila računa, iako nesnalaženje djelatnika na tome području može tvrtki nanijeti veliku štetu glede reputacije, dakle kultura stola važan je dio korporativnoga bontona i u nju, kao u druge oblike poslovnog usavršavanja, treba također ulagati.

U novije vrijeme, kad su se u nas spoznali društveno (poslovno) značenje dobroga vina i gospodarski potencijal plemenite kapljice, mnoge proizvođačke kuće koje su se htjele nametnuti na tržištu pokazale su interes i za angažmanom vanjskih eno-savjetnika kako bi učinkovitije poboljšavale kakvoću, pa su ovdje niknule kuće za eno-usluge – primjerice vrlo aktivni su i traženi Vinolab gdje je uključen Leo Gracin te Eno-expert Miodraga Hruškara i Krešimira Hrena, a otkako se osjetno dignula kakvoća hrvatskoga vina, uz već dugo postojeći Hrvatski sommelier klub koji obrazuje za sommelijera, pojavili su se i vinski edukatori i za širu masu, s tečajevima za enofile željne novih spoznaja. Među prvima su spomenuti enolozi Hruškar i Hren, kojima se pridružila Jelena Puh-Miloš, startali s Eno-expert Akademijom, tu je eto i sommelijerka Jelena Valentić Šimić sa svojom Školom vina, a najnovija je Vinska čitaonica.

Po Vinopijinim riječima, Vinska čitaonica je doslovno radionica a ne konvencionalno predavanje, priređuje se za maksimalno 12 polaznika koji dobiju i skriptu za proučavanje, programom polazniku osigurava dovoljno znanja za svakodnevne situacije u poslovnom i privatnom okruženju i pruža mu pravi temelj za prikladno stjecanje daljnjih znanja u smislu kulture stola… Zamišljeno je da uz radionice za poslovnjake kroz šest termina unutar tri tjedna (cijena: 1650 kuna) budu i radionica Zahtjevnije štivo koja bi upoznavala s vinskim trendovima, vinskim pokrajinama, manje znanim sortama, te s nekim ekstra-vinima, kao i radionica na engleskome o hrvatskom vinu i hrvatskoj gastronomiji, namijenjena stranim državljanima. ∎

Pureki i Purice

Stjepan Puhelek Purek sa kćerkom Ivanom

Stjepan Puhelek Purek sa kćerkom Ivanom…

KRALJEVINA: SKOK u EKSKLUZIVU?! – Hoće li 2015. biti na svoj način prijelomna za vinsku kuću Puhelek Purek iz zelinskoga kraja? Prijelomna u smislu da Pureki, inače već godinama konstantno jedni od najsolidnijih prigorskih proizvođača plemenite kapljice, s razine pouzdano dobroga vina skoče i na nivo ekskluzive? Može li kraljevina, ako već ne u elitu, a ono u vrijednu ekskluzivu, makar – kroz pjenušac?

Za sorte koje uzgaja – naglasak je na Kraljevini i Sauvignonu bijelome, pater familias Stjepan Puhelek Purek veli da je 2015. bila izvrsna, a na scenu su vrlo ambiciozno upravo i stupili i mladi koji, svjesni da im vinogradi a i njihovo – i fakultetski stečeno – znanje to omogućuju,  žele, kao što i priliči modernome vremenu i modernome tržištu, bolje. Vinogradi – tri hektara u vlasništvu i jedan u najmu, na dobrim su pozicijama, podrum sređen, s uređajem za dirigiranje temperature opremljenim cisternama manjih volumena tako da se svaka parcela može vinificirati i potom spremiti zasebno. Purekova kćerka Ivana, sa završenim studijem

... i u podrumu, s Krunom Antolkovićem

… i u podrumu, s Krunom Antolkovićem

vinogradarstva i vinarstva na zagrebačkom Agronomskom fakultetu, gdje je sada i zaposlena, najozbiljnije razmišlja o novome licu kraljevine (novi, kvalitetniji, manje rodni klonovi proizašli iz klonske selekcije što ju je prije koju godinu proveo Agronomski fakultet iz Zagreba), da više ne bude svedeno na jednostavnu lepršavu ljetnu i gemišt-kapljicu, razmišlja, zatim, o sauvignonu rađenom i s dužim maceracijama, o pjenušcu gornje više klase, a njen partner Kruno Antolković, kao novi član obitelji, unosi svježe, suvremene vjetrove u komercijalni dio.

Nova mlada vina Purekovih obećavaju, kušao sam. Još, normalno!, mutna izgledom, ali čista k’o sunce u mirisu i okusu, najavljuju kompleksnost, neke cisterne dakako ostavljaju malo jači dojam (normalno!). Eh, kad bi Pureki uspjeli koliko-toliko bezbolno napraviti premosnicu, pa s vinom izlaziti na tržište godinu dana ili godinu i pola nakon berbe! A s pjenušcem (možda da ga rade i s dijelom baznoga vina koje je godinu dana provelo u podrumu?!), da izlaze npr. nakon što tri godine odleži na kvascu… O kraljevini sam toliko slušao da to vino treba hitro popiti jer da brzo pada, moja iskustva upravo s Purekovom kraljevinom, ali i sauvignonom drukčija su: ta vina iz butelje i iz 2014., koju inače ne prati dobar glas, sada, baš godinu dana nakon berbe, pokazala su mi se boljima nego prije nekih tri mjeseca kad sam ih kušao prije ove najnovije degustacije. ∎

Kristina Halužan

Kristina Halužan

O’HARA i DALJE HARA! – Pizzerija O’Hara sa zagrebačke Malešnice i dalje hara! I ove godine, u konkurenciji 14 natjecatelja, pobjednik je Panorama Pizza Expoa, održanog u međimurskom Prelogu. Za trijumf je zaslužna kreatorica pizze Kristina Halužan (slika). Stručni žiri u sastavu Eduardo Mainardi, Gianni Calaon (trostruki svjetski prvak u prigotavljanju pizze!), Igor Zagajski, Časlav Matijević, Domagoj Jakopović Ribafish, Loreena Meda, Zlatko Gall i Zlatko Sedlanić (ocjenjivalo se izgled pizze, stupanj pečenosti tijesta, struktura, okus, sklad), drugo je mjesto dodijelio trattoriji Gatto nero iz Novigrada, gdje je pizza-majstor takodjer žena – Marija Vodopija, a treće mjesto pizzeriji Pet plus s Ivanom Delimarom iz Koprivnice. Šampionka Kristina stekla je ovom pobjedom pravo na sudjelovanje na Pizza World Cupu u Rimu u listopadu. Na slikama su pobjednica Kristina Halužan sa svojim uratkom, te drugoplasirana pizza kod koje je autorica, zar ne, ipak – malo pretjerala s nadjevom…∎

OLYMPUS DIGITAL CAMERABOJE ORAHNJAČE! – Ovo su poželjne boje orahnjače: puno smeđeg, malo žutoga!…

PROIZVODI ZAGREBAČKE ŽUPANIJE – Boćarski dom u Zagrebu, nedjelja prije podne pa do nešto poslije podneva, odlično vrijeme za skitnju ponudom proizvoda sela Zagrebačke županije i za kupnju ponekog artikla koji može obogatiti nedjeljni ručak. Primjerice – povrće i voće, bučino ulje, mesni naresci, sir, med i kolači, pjenušci, novi mladi portugizac…

OLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAVani kiša, pa kiša, pod šatorom ne baš osobiti broj publike. Neki ponuđači (izlagači) žale se da je priredba preslabo reklamirana, eto, ni na ulazu na uobičajenome panou nema oznake da tu Zagrebačka županije nešto organizira. Neki izlagači vele da je loše vrijeme, pa da zato nema publike u očekivanome broju, neki pak smatraju da kiša i ne smeta dolasku, staviše i bolja je od sunčana vremena jer kad je lijepo ljudi vole

Vrijeme mladog portugisca: Stjepan Režek s Plešivice

Vrijeme mladog portugisca: Stjepan Režek s Plešivice

boraviti vani, na otvorenome, ali eto ni oni nisu osobito zadovoljni posjetom a, zapravo, posebice i prometom. Tko će ga znati…

Negdje očito šteka. Kome je, zapravo – bez obzira na to što sam među posjetiteljima zapazio bivšeg predsjednika Republike Ivu Josipovića (je li taj njegov dolazak bio u funkciji predpredizborne promidžbe?) –  namijenjena ta priredba?

Vrijeme je mladoga vina, obično se ubrzo nakon ove smotre proizvoda Zagrebačke županije u Boćarskome održava Festival mladog portugisca. Zastajem kod svakoga od oko desetak proizvođača portugisca da kušam, dobar dio njih mi veli da je sad pravi trenutak za degustaciju više portugizaca na jednome mjestu jer možda prigode za upoznavanje s mladim portugiscima na jednome mjestu više neće ni biti, naime – ne znaju hoće li se ove godine uopće organizirati Festival portugisca. Što misliti ako u ovome trenutku proizvođači pojma nemaju hoće li smotre portugizaca biti ili ne? Podsjećam: projekt Portugizac Plešivica potekao je također od Zagrebačke županije… ∎

ISTARSKI FRANCUZI: MAKOVI S MJEHURIĆIMA! – Coquelicot na francuskome znači mak. Na istarskom francuskom koristi se izraz Koquelicot. A rabe ga, za svoju robnu marku i, dakako, etiketu, istarski Francuzi Olivier Ertzbischoff i Jaqueline Marovac, liječnici (eto: bez granica), koji su, nakon što je dr Olivier pošao u mirovinu, odlučili u srcu Istre, u Gračišću, proizvoditi vino, i ovdje, kombinirajući francusko, konkretno, s obzirom da su zaljubljenici u Burgundiju burgundijsko, i istarsko – Malvaziju istarsku i Chardonnay.

Dr. Olivier Ertzboischoff u drušstvu s francuskom veleposlanicom u Hrvatskoj NJ.E. Michele Boccoz

Dr. Olivier Ertzbischoff Koquelicot (prvi slijeva), u društvu s francuskom veleposlanicom u Hrvatskoj NJ.E. Michele Boccoz (treća slijeva)

U podrumu iz usluge u vlasništvu Ranka Anđelinija i u samoj proizvodnji spoj Istre i Burgundije – za dozrijevanje dovezene su rabljene burgundijske bačvice pièce (228 litara). Prva vina Koquelicot na tržištu su iz 2013., vrlo su uspjela, drukčija, doista u burgundijskome stilu, sjajan je Chardonnay 2013 Belaigra grand cru (i naziv koketiranje Istre i Burgundije: Belaigra je od Belaj i Gračišće, a za grand cru zna se što znači u Burgundiji).

Sada, uoči predprazničkog šoping perioda pri kraju godine, Makovi (bez patkica, ali spomenuti Chardonnay Belaigra mogao bi jako lijepo popratiti pačja prsa!) izlaze i s pjenušcima rađenima od chardonnaya iz 2013. klasičnom metodom – Kontempo zéro dosage (800 boca) i Luna extra brut (1500 boca). Crémant de l’Istrie! A da su se u nazivu malo poigrali sa zvukovnom sličnošću naziva svoje robne marke Koquelicot s Cliquot – prezime Mme Cliquot, sa glasovitih šampanjskih etiketa Veuve Cliquot, i pjenušce, koje je dr Olivier (prvi slijeva) pretpremijerno i u društvu s francuskom veleposlanicom u Hrvatskoj gđom Michèle Boccoz (treća slijeva) upravo prezentirao u zagrebačkoj vinoteci Vivat Fina Vina, nazvali (još nije kasno) – Kontempo Mme Quelicot zéro dosage odnosno Luna Mme Quelicot extra brut?! To više što im se iz berbe 2014. osjetno povećava količina pjenušca, na nekih gotovo 30.000 litara, naime lani nisu bili zadovoljni grožđem za mirno vino ali su uspjeli naći zadovoljavajuću sirovinu (niski sladori, izražena kiselost, nizak pH) za pjenušac, pa su sve usmjerili prema mjehurićima.

Što se tiče berbe 2015., grožđe je bilo, veselo govori Olivier Ertzbischoff, jako dobro i za mirno i pjenušavo vino. U planu im je, inače, da izađu i s crnjakom, ovdje međutim Istru ne vezuju uz Burgundiju nego uz Bordeaux, naime kreacija bi se sastojala od na našem najvećem poluotoku već odavno udomaćenih Merlota i Cabernet sauvignona te od domaćeg Terana ∎

TERAN i DALJE KAO KAMEN SMUTNJE – Kamo sve to vodi, valjda, kad su u pitanju zemlje susjedi i nekad pripadnici iste pa propale države, ne zna ni dragi Bog. Ne čujem od izvora iz Istre, ali saznajem ovih dana od izvora iz Njemačke koji je boravio u Istri: navodno je u Sloveniji na njihove degustatore pozvane, po već dugogodišnjoj tradiciji, da ocjenjuju vino u sklopu sajma Vinistra, izvršen pritisak da bojkotiraju bilo kakvo kušanje terana u hrvatskome dijelu Istre! Jadno!

Boris Lisjak i Miran Vodopivec

Boris Lisjak i Miran Vodopivec

Ali, ima i nešto jadnije, za kraj.

A prije toga upozorenje našim tvrdoglavim vinarima koji i dalje, dakle i nakon berbe 2013., godišta kad smo ušli u EU i od kada i za nas počinju važiti EU zakoni i propisi, ustrajavaju na tome da na etiketama vina dobivenoga od sorte Teran stavljaju kao naziv vina Teran: onome tko u Sloveniji navede naziv Teran u medijima javnog informiranja ili na degustaciji otvori radi kušanja vino s nazivom Teran a da nije riječ o zaštićenome vinu Teran dobivenome na Krasu od sorte Refošk prijeti, kao najvećem kriminalcu, doista drakonska kazna od čak 10.000 eura! Tako barem piše Caroline Gilby MW u jednom od posljednjih izdanja poslovnog vinskog časopisa Meininger Wine Business International što ga izdaje kuća Meininger Verlag iz grada Neustadt an der Weinstrasse u njemačkom Palatinatu, inače i organizator jednog od najvažnijih svjetskih vrednovanja plemenite kapljice Mundus Vini.

A sad i ono još jadnije: nisam vidio ni čuo da je objavljeno u medijima javnog informiranja, ali čuo sam nedavno od izvora kojemu se, smatram, može vjerovati: prije nekog vremena na Krasu ispred podruma jednoga od značajnijih slovenskih vinara razbijale su se boce hrvatskih proizvođača s etiketama na kojima je pisalo Teran. Ma ne jadno, bijedno!

Ali satisfakcija s druge strane: koliko god uistinu dobri bili neki od tih kraških terana, toliko i, barem po onome što sam kušao a poznajem ih uglavnom sve, oni u kompletnosti debelo zaostaju zasad barem za dvama našima – Gran Teranu od Morena Coronike, i Teranu od obitelji Benvenuti. Pa, i Kabola je tu! Giorgio pak Clai Kraševce hametice tuče s refoškom Brombonero od sorte Refošk za koju Dečki s Krasa službeno kažu da se od nje proizvodi njihovo zaštićeno vino Teran… Na slici su aktualni predsjednk Konzorcija za kraški teran vinar Boris Lisjak iz Dutovlja, i jedan od utemeljitelja i prvi predsjednik Konzorcija za kraški teran enolog Miran Vodopivec. ∎

Good food naslovnica knjigeGOOD FOOD FESTIVAL DUBROVNIK 2015 – Good Food Festival 2015. u Dubrovniku uz slastice chefa Ozgura Donertasa iz hotela Rixos Libertas, jednog od sponzora i domaćina manifestacije, inače druge po redu, bio je četiri dana programa sa 17 različitih događanja – sajam, radionice, nastupi domaćih i inozemnih chefova, večere s poznatim chefom, prezentacija gastronomije i turističke ponude nekih inozemnih odredišta npr. slovenske pokrajine Gorenjske, španjolskog Gijona… Za sudjelovanje se prijavilo 28 dubrovačkih restorana.

Good Food Festival Dubrovnik vrlo je važna manifestacija za jesensko razdoblje turističke sezone jer predstavlja dodatni sadržaj za posjetitelje u periodu kad i završava ljetni red letenja. Uvjereni smo da je ovo događanje, koje iz godine u godinu raste i postaje sve atraktivnije, bitno za produljenje sezone – kaže je direktorica TZ Dubrovnik Romana Vlašić.

Uz ovogodišnji Good Food festival, TZ Dubrovnik priredila je i posebno izdanje mini-kuharice s naslovom Dubrovnik – s okusom prošlosti, autora Josipa Žuvele. Knjiga počiva na tradicijskim receptima iz dubrovačke prošlosti prilagođenima modernoj kuhinji. Uz prateća događanja objedinjena nazivom Gastro-culture publika je imala prilike vidjeti film Burnt (prijevod naslova je: Paklena kuhinja). ∎

SINIŠA LASAN NOVI SOMMELIJERSKI PRVAK KONTINENTALNE HRVATSKE – Novi prvak kontinentalne Hrvatske u sommelijerstvu je Zagrepčanin Siniša Lasan, koji, inače, posljednje dvije godine u turističkoj sezoni radi u restoranu u Dubrovniku.

Dodjela odličja: Darko Lugarić, Franko Lukež, Siniša Lasan, Mario Meštrović i Predrag Čavić

Dodjela odličja: drugoplasirani Darko Lugarić, predsjednik Hrvatskog sommelier kluba Franko Lukež, šampion Siniša Lasan, Mario Meštrović iz organizacije, i trećeplasirani Predrag Čavić, sasvim desno sjedi član žirija Zvonimir Koprivnjak. Uz diplome, Lasan i Lugarić primili su po paket Riedelovih proizvoda od  sponzora natjecanja, a to je bila zagrebačka Galerija vina Miva

Slavlje finalista s vinskom kraljicom Zagrebačke županije Helenom Čegec, dakako, uz pjenušaqc

Slavlje finalista s vinskom kraljicom Zagrebačke županije Helenom Čegec, dakako, uz pjenušac. Ipak, pilo se na čaše, a ne na metre…

Na četvrtom prvenstvu kontinentalaca u Zagrebu, a uoči državnog sommelijerskog prvenstva 5. i 6. prosinca u Umagu, u finalu se našao s Darkom Lugarićem (završio je kao drugoplasirani) i Predragom Čavićem. Natjecanju je pristupilo 11 sommelijera. Svaki kandidat morao je u teorijskime dijelu ispita odgovoriti na 40 pitanja, a u praktičnome dijelu morao je pokazati svoje sposobnosti prihvata i posluženja gosta, otvaranje i servis pjenušca te, potom, i butelje odležanog crnoga vina, poznavanje vinskih krajeva Hrvatske i svijeta, te vina kroz sorte, porijeklo i godište berbe. U žiriju za ocjenu bili su Franjo Francem, dopredsjednik Hrvatskog sommelier kluba, Aleksandar Asanović, profesor na ugostiteljskoj školi, Zvonimir Koprivnjak, Krešimir Šesnić i Karlo Gjurasek, sommelijeri, te Ivan Dropuljić, osnivač i direktor festivala vina u kulinarike Zagreb Vino.com u Esplanadi. ∎            SuC 10/2015

Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: