Archive | April 2018

KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 04.2018 – THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE

    

ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

SADRŽAJ/CONTENTS

Sajmovi, festivali…: INFLACIJA VINSKIH DOGAĐANJA (?) • DUBROVNIK FESTIWINE 2018 • VINO DALMACIJE SPLIT 2018 • Vino Hvar: CARIĆ i CESARICA • VINA OD DAVNINA 2018 • ŠKRLETovo 2018 • Portugieser du Monde 2018: HRVATSKI ŠAMPIONI s PLEŠIVICE • PINK DAY MIMARA 2018 • VINISTRA 2018 • Vino i kino: OSKAROVCI i ARMANOVCI GOSPE JELE • TOMCI POJAČALI CHARDONNAY i PINOT CRNI, VRATILI VELTLINAC CRVENI • KRAUTHAKER IPAK POKLEKNUO PRED PJENUŠCEM • Champagne: OD KRPICA DO PERLICA • HRVATSKA VINA u SAD • KANADA KAO ZANIMLJIVO TRŽIŠTE • MONSTRUOSA i SIRIA

________________________________

Sajmovi, festivali, saloni, ocjenjivanja

POGLED NA STANJE: GUŽVA PRED GOLOM!

INFLACIJA VINSKIH DOGAĐANJA (?) – Toliko je već mnogo vinskih događanja – sajmova, festivala, smotri, ocjenjivanja, prezentacija i organiziranh tematskih druženja uz plemenitu kapljicu da već – boli glava! Ne od vina nego od broja. Neki dan na račun onoga što je vezano uz Hrvatsku kao malu zemlju čuo sam kvalifikaciju: Inflacija vinskih događanja

Ova godina čini se do sada, u ovom svom prijeljetnome razdoblju, najnapornijom: Mundus Vini, Concours Mondial de Bruxelles, Decanter World Wide Award, ProWein, Vinitaly, Chardonnay du Monde, Portugieser du Monde, Vino Ljubljana (ove inozemne manifestacije navodim stoga što na njima već godinama redovito sudjeluje mnogo hrvatskih proizvođača/ponuđača a sajmove i obilazi dosta posjetitelja iz Hrvatske), pa Festival pjenušaca u Zagrebu (i Ljubljani), Vino Dalmacije (startao ove godine) u Splitu, Vina od davnina u Zagrebu (također startao ove godine), Dubrovnik FestiWine, vinski festival u Zadru, potom Pink Day u Zagrebu, WineRi u Rijeci, Vinistra u Poreču, Izložba vina kontinentalne Hrvatske u Zelini, još jedan festival u Splitu, ovaj u organizaciji Slobodne Dalmacije, u Dioklecijanovim podrumima, pa onda Dani graševine u Slavoniji, Urbanovo u Međimurju, festivali Bakhova nektara u Banja Luci, Beogradu, Podgorici… Lako je moguće da manifestacija nešto većeg opsega ima i još, uglavnom – nekako ispada da (u nas) maltene svako selo želi imati neku vrstu vinskog festivala.

Travanj 2018. bio je posebno gusto ispunjen, do mjere da su se u nekoliko slučajeva u Hrvatskoj termini priredbi organiziranih s aspiracijom da budu vrlo ozbiljne poklapali. Netko će reći kako je bolje da je program događanja bogat, sve pet, međutim i proizvođačima/ponuđačima i novinarima od kojih se očekuje da priredbe profesionalno pokriju, ali i željno očekivanim postetiteljima ubojiti ritam valja i izdržati na više frontova u kratkom razmaku odnosno u istome terminu. Pitanja su vezana uz utrošak vlastitoga vremena, zatim uz višeslojni materijalni izdatak (putovanje, smještaj, hrana, vino istočeno radi kušanja), zatim vezana su i uz nemogućnost da se, po fizikalnome zakonu neproničnosti, unatoč i silnoj želji, bude istodobno na dva ili više mjesta, a pitanja su i te kako vezana i uz ostvareni efekt od te želje da se bude nazočan ako ne na svim tim manifestacijama a ono barem na nekoliko manifestacija (možda i manjih ali tematski zanimljivih) od kojih se očekuju dobra promidžba i određeni poslovni uspjeh. U kontekstu posjetitelja, pak, pitanja su vezana uz očekivanja publike da se susretne s proizvodom i proizvođačem, ali ne s vinom tek kao cugom, nego kao zanimljivim eno-uratkom što zadovoljava hedonističku i na stanoviti način i intelektualnu razinu, što pridonosi afirmaciji vlastitoga kraja i omogućuje razvoj kvalitetnoga turizma kao značajne gospodarske grane, kreatora ekonomskog rasta. Samo ako je cijeli krug od proizvodnje preko promidžbe do uspješnog plasmana i zadovoljnog potrošača-posjetitelja zatvoren, stvar može funkcionirati na duži rok. Zacijelo će se ubrzo pokazati može li se ovaj broj sajmova na malome prostoru i u dosta kratkom periodu sa stanovišta izlagača i posjetitelja održati, odnosno kolika je već sada opasnost od zasićenja do nivoa kad ozbiljno prijeti gašenje nekog događanja.

No, kako je, barem tu u nas, (gotovo) sve vezano i uz politiku, a vino je u novije vrijeme toliko IN, u ovoj gužvi pred golom u obzir vrijedi uzeti to da bi neke manifestacije u realizaciju kojih se u jačoj mjeri uključuje politika i mogle preživjeti i poživjeti ako i nisu baš posve na klasičnim komercijalnim temeljima dovoljnog broja sponzora. Naime nije nelogično razmišljanje da su političari, ako procijene da nešto u nekom trenutku odgovara, spremni i sposobni ponuditi oblike potpore koji mogu pomoći, među ostalime, i tome da nominalni tj. službeni organizator izlagački stol, uslugu ocjenjivanja vina pa i ulaznicu za posjetitelja naplaćuje jeftinije od uobičajenih tržišnih tarifa… i to stavljanje nekih, favoriziranih organizatora u povoljniji položaj od konkurenata oslonjenih uglavnom samo na sponzore, može pridonijeti tome da se nešto što sa čisto ekonomskog aspekta u nekom trenutku više ne bi imalo šansu opstanka ipak duže zadrži  na životu…

FESTIWINE 2018

DUBROVAČKA SETEMANA 2018 POČELA S PRŠUTIMA i KAMENICAMA, ZAVRŠILA KRUNIDBOM KARAMANOVE SLATKE DESERTNE DUBROVAČKE MALVASIJE 2016 PROGLAŠENE ŠAMPIONOM – Vinska setemana (tjedan) u gradu podno Srđa izrasla je u punu eno-gastro dekadu, naime fešta od delicija i Bakhova nektara proširila se na desetak dana. Počela je Danima hrvatskog pršuta, okupljanjem ponuđača pršuta kao jedne od najvećih hrvatskih gastro-ikona. Nastavila se s ocjenjivanjem vina te sommelijerskim prvenstvom za Dalmaciju, pa sljubljivanjem kamenica i vina, a završila je vinskim festivalom te gala-večerom i krunidbom vinskoga šampiona.

Odličan uvod u Dubrovačku vinsku setemanu: pršut na Stradunu, na Danima hrvatskog pršuta u Dubrovniku

Od 14. travnja odvijao se Tjedan hrvatskih zaštićenih proizvoda. Prije tri godine na taj datum krčki pršut dobio je oznaku zemljopisnog porijekla i to je bila prva registracija zaštićene oznake u Republici Hrvatskoj iz EU sustava kvalitete. Uz strukovni i edukativni, Dani hrvatskog pršuta imaju dakako i promotivni karakter. Hrvatski pršutari su kao pozornicu svojeg promocijskog nastupa na ovogodišnjim Danima hrvatskog pršuta uvelike koristili i Stradun. Želja je pridonijeti jačanju brenda hrvatskog pršuta i boljoj valorizaciji pršuta u prehrambenoj i turističkoj industriji – istaknuo je Ante Madir, izvršni direktor Klastera Hrvatskog pršuta.

Na Danima hrvatskog pršuta u Dubrovniku čulo se da je u protekle četiri godine proizvodnja pršuta u Hrvatskoj povećana 40 posto. Smanjenjem uvoza zamjenskih proizvoda i kontinuiranim rastom izvoza kroz samo nekoliko godina možemo udvostručiti proizvodnju, istaknuto je. Hoćemo li išta učiniti, i postići, u tome pravcu? Inače, Hrvati konzumiraju dvostruko više pršuta nego što ga proizvedu: godišnje pojedemo oko 700 tisuća komada, a proizvedemo 350 tisuća.

Uspomena na lijepo druženje: članovi stručnog žirija za ocjenu vina za Dubrovnik FestiWine 2018. Dominic Vrigneau, Željko Suhadolnik, Aleksandar Noršić, Marin Berović, Angela Muir, Franjo Francem, Mira Šemić, Tihomir Prusina, Lars Gustaf Torstensen, Jean Smullen, Darrel Joseph, Bojan Kobal, Quentin Sadler (Julio Frangen)

Ocjenjivanje Bakhova nektara za Dubrovnik FestiWine 2018 okupilo je 150 uzoraka i 13 degustatora. Uglavnom su to bila vina iz Hrvatske, iz inozemstva stiglo ih je nekoliko iz Bosne i Hercegovine, Slovenije, Makedonije. Komisija, na čelu s enologom Bojanom Kobalom, bila je međunarodna, uz kušače iz Hrvatske žiri su činili Britanci predvođeni Angelom Muir, pa Slovenci, po jedan Hercegovac, Amerikanac i Šveđanin koji radi kao enolog u Languedocu u Francuskoj, i jedna Irkinja. Svi smo ocjenjivali sve, a ocjenjivanje je trajalo tri dana. Pragovi za medalje: velika zlatna = od 95 do 100/100 bodova, zlatna od 90 do 94,99/100, srebrna od 85 do 89,99/100, i brončana od 80 do 84,99/100 bodova.

Ocjenjivanje (Julio Frangen)

Dodijeljeni su jedna veliaka zlatna medalja i 27 zlata.

Šampion ovogodišnjega izdanja Dubrovnik FestiWinea je slatka desertna dubrovačka malvasija 2016 od Nika Karamana iz Konavala, ona je osvojila 95,25 bodova. Najboljim bijelim suhim vinom proglašen je Pošip 2016 Elegance kuće Dingač/Skaramuča (91,63 boda), najboljim ružičastima AnaMaria 2017 od makedonskog Bovina iz vinogorja Tikveš i Rosé 2017 Zlatka Bačića s Korčule (oba po 84,88), najboljim crnim suhime Pinot crni 2009 Slavka Kalazića iz Baranje (92,50), najboljim pjenušcem Misal Blanc de Noirs 2013 od obitelji Peršurić iz Istre (88,86 bodova).

Šampion Dubrovnik FestiWinea 2018 Niko Karaman (lijevo), sa suprugom Anitom i s kolegom vinogradarom i vinarom iz Konavala Androm Crvikom. Karaman je na ocjenjivanju dobio i zlato za svoju Malvasiju dubrovačku 2017, a Crvik zlato za svoju Malvasiju dubrovačku Tezoro 2016

Od drugih uzoraka koji su se meni također posebno dopali istaknuo bih sljedeće: Malvazija istarska 2016 od Sanjina Siljana (90,88), Merlot 2015. od Sanjina Siljana (90,88), ) i Cabernet sauvignon 2012. od Sanjina Siljana (90,00), proizvođača koji je zaista pravo otkriće i ako je suditi po njegovu značajnome hat-tricku na ovome ocjenjivanju mogao bi biti nova prava zvijezda hrvatskoga vina. Ugodno iznenađenje stiglo je i iz PZ Dingač o kojemu se već dugo gotovo ništa ne govori a ako se i nešto čuje to ima veze ne s vinom nego s određenim financijskim problemima. PZ Dingač na ocjenjivanju je zablistao s dva uzorka za koja je osvojio zlato – Dingačem 2011 (92,29/100) i Dingačem 2013 ( 91,43/100). Kakav je poslovni smisao imati takva vina a praktički se ne pokazivati s njima? Jesu li ova dva zlata tek neki sretni bljesak, ili najavljuju come-back ove zadruge na scenu u velikome stilu? Spomenuo bih ovdje i Cabernet Franc 2015 od Istranina Giulia Ferenca (88), Trnjak 2015 od Nuića iz Hercegovine (90,00), Satir Cabernet sauvignon 2016. od Crvika iz Konavala (89), Cabernet sauvignon 2015 od Šime Škaulja (90,25) i Merlot 2015. od Škaulja (89,63), Syrah 2013 (90,50) i Jakob cuvée 2013 (90,25) od Vina Jakob, te Cabernet sauvignon 2011. od Slavka Kalazića (91,88) iz Baranje.

Među vrlo visoko ocijenjenima: Pinot noir i Cabernet sauvignon Kalazić, Cabernet sauvignon a i Merlot Škaulj, Trnjak Nuić

Dubrovački wine-barovi, u kaleti uz Stradun: Božo Metković otvorio je wine-bar a vodi ga njegova kćerka Gerda. Nudi se čak 17 etiketa vina, od pjenušca do slatkoga deserta. Kuriozitet: ovdje je moguće kušati graševinu koju Božo Metković proizvodi u Konavlima! Uz Gerdu su enolog Franjo Francem, prof. Marin Berovič sa Ljubljanskog sveučilišta, obojica članovi ocjenjivačkog suda Dubrovnik FestiWinea, te konavoski vinogradar/vinar Andro Crvik

U istoj kaleti i odmah do Metkovića je wine-bar Skaramuča, koji vodi Dario Grljušić. Uz njega na slici je Branimir Anđelić, komercijalni direktor kuće Dingač-Skaramuča, koja je na ocjenjivanju u Dubrovniku osvojila zlato za svoj Pošip 2016 Elegance, inače najbolje ocijenjeno bijelo vino na natjecanju 

Branimir Vukšić, Pelegrini, Šibenik, sommelijerski prvak Dalmacije za 2018

Malostonske kamenice s grkom Bire!

U ovogodišnjem spajanju kamenica i bijelih i ružičastih vina, najboljim partnerom malostonskoj sirovoj školjkastoj kraljici proglašen je Grk 2017 proizvođača Frana Miline Birea iz Lumbarde.

Na prvenstvo sommeliera Dalmacije, koje se, kao i ocjenjivanje vina, odigravalo u dubrovačkome hotelu Excelsior, ove se godine prijavilo 24 natjecatelja iz raznih krajeva Dalmacije (Zadar, Šibenik, Split, Dubrovnik, Korčula, Orebić, Brač i Tisno…). U finale su se probili Marko Šram i Vinko Fornažar iz Nautike iz Dubrovnika, te Branimir Vukšić iz Šibenika. Slavio je Vukšić, zaposlen u šibenskome restoranu Pelegrini, koji je ovih dana dobio jednu Michelinovu zvjezdicu, tako da je slavlje u Šibeniku bilo dvostruko.

Prvenstvo sommeliera Dalmacije 2018: trojica finalista Marko Šram, Vinko Fornažar iz Dubrovnika i Branimir Vukšić iz Šibenika – pobjednik. Ceremoniju dodjele priznanja uspješno je vodio zagrebački sommelier Siniša Lasan, koji već nekoliko godina u turističkoj sezoni radi u jednom od najboljih dubrovačkih restorana, Protu. Lasan je, dolje, na slici s kolegama u Protu – Amrom Pelko, zamjenicom voditelja restorana, Đirom Šoletićem i Nikšom Karamanom

Dan prije festivala organizator je članove degustacijske komisije poveo na cjelodnevni izlet na Korčulu, i tom prigodom posjetilo se Blato, Smokvicu i Lumbardu. U svakome od ta tri mjesta okupila se po grupa ponajboljih tamošnjih proizvođača vina pa smo toga dana imali svojevrsna tri mini-festivala plemenite kapljice. Protagonisti u čaši bili su pošip, maraština ili rukatac, te grk. Susret s korčulanskim vinarima na njihovu kućnome pragu gdje smo se mogli posvetiti samo njima pokazao je koliko su južnodalmatinska bijela vina napredovala u svježini, kakvoći i rafinmanu, tako da bi kontinentalna bijela kapljica koja je zbog svoje svježine već dosta duboko prodrla na vrući i riblji Jadran mogla imati problema s plasmanom. Pošip, maraština i grk na dosta su visokom nivou i dotjeranosti i svježine, a u uradcima se sada vidi i potencijal za osjetno duže trajanje u boci u jako dobroj formi nego što je to u većini slučajeva bilo još do nedavno.

___________________________________

BLATO NA KORČULI – Posjet Korčuli: prva stanica bila je u Blatu. U prostorima PZ Blato 1902 dočekali su nas enolozi Nikola Mirošević i Mileva  Milat iz PZ Blata te proizvođači vina Bačić i Dine-Sardelić. PZ Blato 1902 nudi pošip, plavac, merlot, syrah, prošek, ekstra-djevičansko maslinovo ulje Marko polo Gold, ekstra djevičansko ulje Marko Polo i djevičansko maslinovo ulje, ali i rakije i likere kao anižetu, travaricu, rogačicu, smokovaču, pa sapun od maslinova ulja, korčulanski sapun s lavandom i ružmarinom, melem Gospine trave Kantarion, ulje Gospine trave Kantarion, mirisnu sol s lavandom odnosno s ružmarinom! Vinarija Bačić znana je po pošipu, cetinki, roséu, te bijeloj mješavini Kalina cuvée od cetinke, pošipa i malvasije dubrovačke, i crnoj mješavini Kampijun cuvée od plavca, syraha i cabernet sauvignona. Vinarija pak Dine, koja brine o 15.000 loza i proizvodi oko 15.000 boca vina, na kušanje je dala pošip, cetinku, syrah i plavac. ■

U Blatu – tri vinara: Nikola Mirošević (desno) iz PZ Blata 1902, Bačić (u sredini), te Dine Jakov Sardelić. PZ Blato 1902 na kušanje je ponudila i druge svoje proizvode poput usoljenih inćuna, suhih smokava, rakija i likera

SMOKVICA i POŠIP – Susret u Smokvici upriličen je u vinariji Toreta, obitelji Baničević. Tamo su se okupili još i proizvođači Radovanović, Jakša Krajančić Nerica, PZ Pošip Čara, Luka Krajančić i Ante Milina. Vina na visokoj razini!

Igor Radovanović

Odmah na početku kušanja enolog i eno-konzultant Igor Radovanović predstavio se s vrlo dobrim, ne tek osvježavajućim nego i prilično kompleksnim pjenušcem Tris extra brut rađenim klasičnom metodom. Tris iz dva razloga: pjenušac je zajednički projekt triju korčulanskih enologa – Radovanovića, zatim Nikole Miroševića iz Blata 1902 i Janka Jovanova iz PZ Pošip iz Čare, a i od triju je sorata  – pošipa, cetinke (Radovanović objašnjava da cetinka odlično pridonosi svojom kiselošću!) i rukatca, a na kvascu je do degoržiranja proveo dvije godine (neka ubuduće još i tu bude brojka 3!). Radovanović, koji ima sasvim malenu vlasitu produkciju vina (hektar vinograda, 5000 butelja), donio je svoj rukatac iz 2017 i 2016. godine (na etiketi stoji: garažni vinar!!!), te pokazao kako rukatac, ako mu se prikladno pristupi, može dati vrlo lijepo elegantno vino s finim aromama, mada, Igor napominje, rukatcu je mali nedostatak to što relativno brzo razvija arome iz tercijarnoga stadija pa se nakon godine dana od berbe zna pokazivati i starijime nego što stvarno jeste. Možda bi, radi uspješnog prebrođivanja tog detalja, trebalo provesti kakvo temeljito istraživanje vezano uz izbor položaja (kosina), sjeverna pozicija?, nadmorsku visinu vinograda (topli dani, svježe noći) i tlo, koje bi plodu dalo više mineralnosti… Radovanović je donio i svoje crno, od plavca maloga, a iz 2015, vino je nastalo uz četiri dana maceracije, te podom uz godinu dana dozrijevanja u bačvi zapremnine 500 litara.

Jakša Krajančić Nerica

Jakša Krajančić Nerica, vinogorje Čara. Lijepi svježi pošip iz 2017. Postupak kod varijante Mindel je da vino dozrijeva godinu dana na finom talogu (kvascu) u bačvi od 1000 litara od slavonskoga hrasta (proizvođač je vrlo znana talijanska bačvarija Garbelotto), potom prije punjenja u bocu provede još pola godine u inoksu a na tržište izlazi nakon što još odleži nekoliko mjeseci u butelji.

PZ Pošip iz Čare trebao je prezentirati enolog Janko Jovanov, koji međutim ipak nije uspio doći na ovaj susret s degustatorima jer je morao biti nazočan u vinariji s obzirom da se baš toga dana novo vino punilo u butelju. Uzorak pošipa je poslao na kušanje i on se doimao kao lijepi potencijal, ali bolje je s konačnim komentarima još pričekati naime kapljica je netom napunjena i sad joj treba vremena da, što se veli, dođe k sebi.

Toreta Baničević

Luka Krajančić

Vinarija Toreta izašla je, osim sa svježim i lijepo pitkim pošipom iz 2017, s dva vrlo moćna pošipa – jedan je iz 2016 (14,0 vol %) i jedan iz 2015 (13,5 vol %) – njegovana po 18 mjeseci na kvascu u velikoj bačvi volumena 22 hl. Očito je da Baničević Toreta ima jake ambicije glede proizvodnje vrlo ozbiljnih, muških ali elegantnih vina od pošipa, kultivara koji je vinski zaštitni znak otoka Korčule.

O Luki Krajančiću opširno sam pisao prije kratkoga vremena, kad se s vinima prezentirao i u Zagrebu, sjajna kapjica pogotovu Statut!

Ante Milina, i amfora!

Gruzijska filozofija i amfora stigle su i na Korčulu. Ante Milina također pokazuje velike ambicije oko vina, okrenut je višim kategorijama, izvrstan Pošip Grandezza 2015 sur lie, vrlo lijepa i Amfora 2015 (šest mjeseci maceracija u amfori). Ovakva vina zahtijevaju dosta vremena za kušanje i guštanje, šteta je bilo što nam je vremena nedostajalo… ■

LUMBARDA je GRK! – Lumbarda: puni sjaj za kraj – sedam proizvođača, svi se pokazali u jako dobrom svjetlu! Zure, Popić, Lovrić, Bire, Stipe Cebalo, Fides, Branimir Cebalo. Važno i lijepo je to što su sva predstavljena vina bila tehnički besprijekorna te to što je grk kao mirno suho vino ovdje pokazao vrlo ujednačeni organoleptički profil. Neki od sedmorice proizvođača predstavili su se i u drugim kategorijama, konkretno kroz pjenušac i slatku desertnu kapljicu.

Grk na pijesku Lumbarde!

Sedmero veličanstvenih iz Lumbarde; Popić, Lovrić, Bire, Stipe Cebalo, Zure, Fides. Branimir Cebalo posebno je, u društvu s turističkom vodičicom Nikom koja u ruci drži knjigu o lumbardskome grku. Veza između vina i teritorija bitna je i u turističkom smislu

Zureove etikete na kojima se vidi i pečat akademskog slikara Stipe Nobila

Frano Milina Bire ponudio je uz svježi mladi grk iz 2017 i svoj grk Deforo 2016 njegovan na kvascu u bačvi, a Zure je ponudio pjenušac brut od grka iz berbe 2015, s jednom godinom u boci na kvascu prije degoržiranja. Zure je, uz Pošip 2017 Zure za koji je na ocjenjivanju osvojio zlatnu medalju, donio i grk Reventon 2016 njegovan na finom talogu u bačvi od 2000 litara. Njegov je i prošek Elysion 2016, od grožđa prosušivanoga oko mjesec dana, a s 15,0 vol % alkohola i s 98 g/lit neprovrelog sladora. Za nj je na ocjenjivanju osvojio zlatnu medalju. Interesantan je bio i Zureov plavac Advocatus Diaboli 2015 (14,0 vol %). Zureu i komplimenti za etikete na kojima su motivi što ih je izradio akademski slikar iz Lumbarde Stipe Nobilo. ■

____________________________________

Smotra Dubrovnik FestiWine, ovaj put održana je u novosagrađenm objektu na još nedovršenome kompleksu na lokaciji Sunset Beach u uvali Lapad, a otvorili su je ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić i župan Dubrovačko-neretvanske županije Nikola Dobroslavić. Nastupilo je 65 izlagača.♣

VINO DALMACIJE 2018 u SPLITU / A gdje je vugava, la la la la…?

ZAJEDNIŠTVOM DO PUNE SNAGE – Prvi festival plemenite kapljice Vino Dalmacije u Splitu – čini se i prvi jaki, relevantni iskorak udruge Vino Dalmacije na sceni! Zajedništvom do pune snage, pažljivo osmišljenim ozbiljnim akcijama i stalnim događanjima do pravog rezultata. U ukupno gledano vrlo simpatičnom okruženju s puno mladih, u kompleksu splitskog Sveučilišnog kampusa debitirala je smotra vina u organizaciji udruženja Vino Dalmacije. Kao što udruga istarskih vinogradara i vinara Vinistra već 25 godina organizira svoju vinsku reviju u Poreču, tako je to eto sada, po prvi put, učinila udruga dalmatinskih vinara u Splitu. Na udruženju Vino Dalmacije je da od ovoga festivala stvori instituciju, ali i da i od sebe stvori snažnu i djelotvornu poslovnu instituciju. Preduvjeti za sjajna postignuća u segmentu proizvodnje vina te sprege enogastronomije i turizma u Dalmaciji su golemi, ali u kontekstu valorizacije i prevelik je broj otvorenih pitanja koje treba riješiti…

Atmosfera (Julio Frangen)

U restoranu Sveučilišnog kampusa okupilo se nekih 35 vinskih kuća kao izlagača, upola nego na Dubrovnik FestiWineu, ali vrlo važno za spomenuti je da je dosta bilo vrlo afirmiranih imena – primjerice Boškinac, Grabovac, Gracin, Grgić-Vina, Kairos, Korta Katarina, Luka Krajančić, Saints Hills, Skaramuča, Stina, Tomić, Zlatan otok (Plenković)… , što svakako manifestaciju izdiže, te što pojačava interes publike. Po meni dobro je to što festival – barem zasad – nije širom otvoren i za izlagače izvan Dalmacije, naime bitno je da Dalmacija maksimalno propagira ponajprije sebe. Priredba međutim nije i posve zatvorena za vinare drugih regija, naime  predviđeno je da svake godine festival kao gosta primi nekoga iz neke druge regije, ovaj put bila je to udruga Graševina Croatica.

Osobno mi se na ovome prvom izdanju dopalo to što je među onim u široj našoj javnosti manje znanim imenima bilo moguće pronaći neka koja glede kakvoće ponuđenog proizvoda već mogu imati prolaz u visoko društvo, no da bi bila i čvrsto uvrštena u zvijezde morala bi, čak i uz ostanak u statusu garažne vinarije, ponešto ipak povećati količine raspoložive za tržište.  Ono što mi se manje dopalo bio je posjet. Rekao bih da se ipak očekivalo više publike. Reakcije izlagača raznolike – dok neki smatraju da su posjetitelji donekle zakazali, dotle neki, poput npr. Kreše Vučkovića iz pelješke kuće Grgić-vina, nemaju prigovora, Vučković štaviše veli kako je zadovoljan što nema vreve jer ovako posjetitelji imaju više mogućnosti za kvalitetno kušanje a i da uz kušanje razgovaraju s proizvođačem o vinu i educiraju se i prikladno informiraju.

Vrlo ugodno iznenađenje: – Filip Baraka: kreira vino, ali i etikete!

Prvo ugodno iznenađenje bila je vinarija Baraka mladog Šibenčanina Filipa Barake. Za uvod – vrlo lijepi debit iz 2017, tek treba biti napunjen. Lijepa i maraština (berba 2015), koja je u Dalmaciji tradicija ali koja tek sada, očito boljim pristupom u trsju i u podrumu, počinje postajati zvijezdom. Lijep i babić (2016) iz kategorije riserva (13 mjeseci u drvu). U hijerarhiji su na vrhu pozicionirani Prisbus riserva 2013 (cabernet sauvignon 60% i merlot 40 %; Prisbus označava Prižbu kod Šibenika gdje su Barakini vinogradi) te Barone riserva 2011 (cabernet sauvignon od kojega je 10 posto s prosušivanim bobicama, te plavina; Barone na etiketi je po nazivu tvrđave u Šibeniku). Baraka je trsje sadio 2005, prvu jaču berbu imao je 2009, obrađuje dva hektara vinograda s ukupno 11.000 loza, vinarija mu je kapaciteta oko 40.000 litara.

Jakša Bedalov: kod njega u Kaštel Kambelovac treba poći i na jelo od sipe i boba snažno zatamnjeno sipinim crnilom!

Kod Barake za istaknuti lijep vizualni identitet vina, elegantno, etikete moderne, Filip Baraka veli da etikete sam dizajnira.

Šećući festivalom zastajem i kod vinske kuće Birin iz Vodica, koju vode Nikola Birin i Luka Čulina. Lijepi uvod s debitom 2017, vrlo ugodan nastavak s maraštinom 2017, odlično finale s Maraštinom Akacija 2015!

Jakša Bedalov, iz Kaštel Kambelovca, već je sedam godina u eko-produkciji, njegovi su vinogradi na 400 metara nadmorske visine. Castel Zinfandel je dvorac u Kaštel Kambelovcu koji je obitelj Bedalov preuredila za turističku ponudu, u njemu su Muzej vina i kušaonica. Jako dobri crnjaci Tribus cuvée 2015 (sveta obitelj: crljenak, dobričić, plavac mali!) i, pogotovu, Kaštelanski crljenak eko-selekcija 2016 (loze u grmolikom uzgoju, en gobelet).

Hrvoje Baković razgovarao je, kako prikazuje slika, oči u oči (sad se to u nas ne kaže i ne reklamira kao OuO tj. oči u oči, nego B2B, pa bi, valjda, uskoro, na štandu neke zgodne proizvođačice moglo biti i razgovora Ch2Ch (čik to čik)… Inače, Bakovićev sugovornik sa zatamnjenim pogledom straga – je li to izraz modne novotarije pokupljene u splitskom studentskome kampusu, ili se odnosi na onu poznatu nam još iz davnina: Ništa nas ne smije iznenaditi!!

Hrvoje Baković sa Brača, znan po plavcu, ponudio je Plavac Murvica iz 2005 (kontroverzan ali – valjda baš i stoga! – interesantan!) te lijepi pošip iz 2016. Pošip je relativni novitet u Bakovićevoj ponudi, naime 2016., s kojom je sada na tržištu, bila mu je druga berba te sorte.

Ivan Kovač i kćerka mu Matija pod etiketom Matela ponudili su samo vina od domaćih kultivara – Kaštelansko crno 2013 cuvée od crljenka i babice (dvije godine u drvu), Crljenak kaštelanski Tradiciju 2015, Plavac mali selekciju 2015, te pošip i maraštinu iz 2016. Jako dobri Crljenak Tradicija i Plavac Selekcija!

Ivan Kovač i kćerka mu Matija

Hvar Hills, sa 30 hektara vinograda na južnim padinama otoka Hvara. U vinogradu nastalome melioracijom krša je 150.000 trsova vinove loze. Bogme, lijepi broj! Veseli pojava kuće s većom količinom vrlo kvalitetnoga vina raspoloživom za tržište, naime čini mi se da je u nas previše malih, garažnih vinarija, a premalo visokokvalitetnih vinskih kuća sa značajnim opsegom proizvodnje, kuća bez kakvih nema snažnog zamaha u hrvatskome vinarstvu. Na domaću sortu plavac mali otpada  80 posto, a ostalih 20 posto pokriva lokalna bogdanuša. Uzgoj je grmolik, bez armature, s račvastim trsom, a radovi se, kažu mi, obavljaju ručno. Hvar Hills nudio je tri vina: Maior Rizerva 2015, Pharos Maximus 2012 i prošek Risus iz 2010.  Kušao sam Plavac Maximus 2012, jako dobar, usput: mpc. 200 kn za butelju!

Vinogradi Hvar Hills!

Braća Grabovac

Nikša Mimica sa kćerkom Petrom

Nikola Plenković

Braća Grabovac iz Prološca kod Imotskoga: zanimljiva vina od inozemnih sorata, primjerice chardonnay i syrah, međutim – kod njih se kriju i vina od domaćih kultivara koja vrijedi kušati i o kojima, s obzirom na potencijal, vrijedi pričati, a to su npr. trnjak i vranac. U Splitu su Grabovci imali svoju uspjelu domaće-međunarodnu kupažu Modro jezero, od trnjaka i vranca te merlota i cabernret sauvignona…

Kuća sritnog čovika Nikše Mimice iz Omiša i opet u dobrome svjetlu s Pribidragom/ Tribidragom/ Crljekom /Zinfandelm 2012…

Nikola Plenković, sin Zlatana Plenkovića, pravilno, s magnumom plavca u počast svome prerano otišlome ocu, za 12. svibnja najavljuje organizirani pohod grobu Zlatana, jedne od ikona modernog hrvatskog vinogradarstva i vinarstva…Najavljena je prezentacija novoga vina što ga Marin i Nikola Plenković posvećuju njihovu ocu Zlatanu!

Ej, Zlatane, zašto si morao otići prije vremena?!…

The answer, my friend, is blown in the wind, the answer is blown in the wind… ♣

Na sajmu su delicije pripremali znani dalmatinski chefovi Hrvoje Zirojević (sasvim lijevo) i Braco Sanjin (sasvim desno). Prihod od prodaje jela bio je namijenjen potrebitim studentima iz Splita

Vinari, distributeri, uvoznici, trgovci: Mirko Kundig, Frano Miloš, Ljubo Makjanić enolog u Vino Hvar, te Trogiranin Miro Vallis aurea

Bio je, u Splitu, i znani uvoznik vina u Njemačku Petar Budimir

VINO HVAR NA HVARU i VINO DALMACIJE i u ZAGREBU: Abeceda finih zalogaja

CARIĆ i CESARICA – U Zagrebu su vinska događanja postala stalnima utorkom u Cheese baru – Vinarenje, i srijedom u vinskome baru Basement pored Uspinjače. Prezentacije u Basementu vodi Marija Vukelić, koja je osmislila eno-gastro edukativni projekt Abeceda finih zalogaja, s prezentacijama vina ponajprije od naših domaćih sorata prikladno spojenih s raznim jelima. Naziv Abeceda odabran je kao pojam koji je sinonim za početak. Jedno slovo ne daje suvisnu rečenicu, dok sa svim slovima abecede pišemo priče, pa i romane, reći će Marija, koja je u Zagreb dovela – Carića i Cesaricu! Riječ je o hvarskom vinogradaru i vinaru Ivi Cariću, vlasniku posjeda Vino Hvar, i Cesarici u dvama oblicima, kao vinu i kao pjesmi, dakako onoj vezanoj uz legendarnog Olivera Dragojevića. Davne večeri, kaže priča, nakon koncerta održanog na Hvaru zvijezda Oliver završio je na večeri u ugostiteljskom objektu koji je tada vodio Carić, i poslije jela zapjevalo se uz čašice Carićevih vina, a kad je na red došao tada novi Carićev eno-uradak – mješavina bijelih lokalnih sorata bogdanuša, parč, pošip, maraština uz nešto začinskog muškata, postavilo se pitanje kako vino nazvati na etiketi. Pjevala se u tom trenutku Cesarica, i – odgovor je nađen.

Ljubo Makjanić i Marija Vukelić

Carićev enolog Ljubo Makjanić u Zagreb je dovezao više Carićevih vina, pored bogdanuše te roséa od plavca iz 2017. i Cesaricu 2017, i dok ju je predstavljao sa zvučnika su, prigodno, šotovoče dopirali zvukovi i Oliverove Cesarice!…

Uz male zalogaje na degustaciji su se našla i dva vina po kojima je Carić zacijelo najpoznatiji – Ploški plovac s klasičnim dozrijevanjem u velikoj bačvi i, sirovinski isti, Ploški plovac barrique, dozrijevan dakako u malim bačvicama. Klasični je bio iz berbe 2011, pokazao je iznenađujuću živost za južno-dalmatinski plavac star gotovo punih sedam godina, dok je Ploški plovac barrique izazvao veliku pažnju s obzirom i na 2004. kao godište berbe. Upravo i prikaz takvih kurioziteta postavljen je kao obveza na dogadjanjima u Basementu, veli Marija Vukelić.

Inače Ivica Carić danas gospodari sa šest hektara vlastitih vinograda lociranih na čak 26 pozicija i to baš uglavnom onih na kojima nije moguće koristiti mehanizaciju. Dok su bijele sorte na položajima od Staroga Grada i Jelse, plavac mali je, osim na nekim kosinama u unutrašnjosti otoka, glavninom sađen na južnoj strani otoka zvanoj Hvarske plaže (otud i naziv vinu: ploške, u dijalektu, od plaže) unutar kojih je i Ivan Dolac kao hvarska inačica grand crua. Od 2004. krenulo se kod Carićevih i s ozbiljnom modernizacijom vinskog podruma i s jačim naporom u marketingu. Ivina Cesarica – supruga Ivana u Vinu Hvar voditeljica je marketinga i prodaje, ona je inače i predsjednica udruge Hvarski vinari i kao takva vrlo je aktivna u promicanju i općenito vinara Hvara i mediteranske prehrane kao načina i stila života. Inače, udruga Hvarski vinari u suradnji s TZ Hvara i s Gradom Hvarom a u povodu 150 godina organiziranog turizma na Hvaru 10. i 11. svibnja organizira festival Hvar – otok vina, na kojemu će se na kušanje podastrijeti kapljica hvarskih proizvođača ali na kojemu će, uz moderiranje rimskog vinskog novinara i sommeliera Bartolomea Roberta Leporija održati i zanimljiva radionica o pribidragu, primitivu odnosno zinfandelu, s mogućnošću kušanja pet vina od primitive iz talijanske pokrajine Apulije.

Vina Carić prisutna su u SAD, Švicarskoj, Belgiji i Nizozemskoj, a jedan od značajnijih uspjeha je odabir Plovca Ploškog berbe 2009 za vinsku listu nizozemskog restorana De Librije s tri Michelinove zvjezdice.  ♣         

AUTOHTONI KULTIVARI / A gdje je vugava, la la la la?…

VINA OD DAVNINA 2018 – Zagrebačka Art Galerija Lauba bila je domaćin smotre Vina od davnina koja u prvi plan stavlja plemenitu kapljicu od autohtonih hrvatskih vinskih sorata. Organizator ove jedinstvene manifestacije bila je Hrvatska poljoprivredno-šumarska savjetodavna služba, a potporu su pružili Ministarstvo poljoprivrede RH i Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo kao suorganizatori, te Agronomski fakultet u Zagrebu, Institut za poljoprivredu i turizam u Poreču i Institut za jadranske kulture i melioraciju krša iz Splita, kao partneri. Objavljeno je da je sudjelovalo 70 izlagača sa više od 150 etiketa vina isključivo od autohtonih hrvatskih sorata. Predviđeno je bilo da posjetitelji mogu ne samo kušati nego i kupiti, za ponijeti doma, vino izravno od proizvođača.

Ravnatelj Hrvatske poljoprivredno-šumarske savjetodavne službe Zdravko Tušek (lijevo) u društvu s Josipom Hađinom koji je svojedobno bio profesor na Tekstilnoj školi u neposrednom susjedstvu Laube i koji je, inspiriran narodnim motivima, izradio atraktivne vrećice za čaše i boce

Inicijativa za ovakvu priredbu potekla je od stručnih savjetnika Hrvatske poljoprivredno-šumarske savjetodavne službe.

– Želja je bila pomoći formiranju prepoznatljivog jedinstvenog turističkog proizvoda za kakav su idealna baza upravo hrvatski autohtoni vinski kultivari – rekao je u ime organizatora ravnatelj Hrvatske poljoprivredno-šumarske savjetodavne službe Zdravko Tušek.

U sklopu festivala odvijala su se razna strukovna događanja, konkretno panel-rasprava Vina autohtonih sorata – budućnost? (voditelj: prof. dr. sc. Edi Maletić, Agronomski fakultet, Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo), predavanje Zlatna žutica vinove loze (predavač: Aleksandra Radić, dipl. ing. agr., Hrvatska poljoprivredno-šumarska savjetodavna služba), radionica Stilski izričaji malvazije istarske (voditelj: Tomislav Plavša, dipl. ing. agr., Institut za poljoprivredu i turizam Poreč), pa svečana podjela priznanja za najbolje ocjenjena vina na ocjenjivanju kapljice hrvatskih autohtonih sorata, svečano otvaranje prve boce vina robne marke vina Zagrebačke županije Kraljevina Zelina (voditelj: Udruga Kraljevina Zelina), predavanje Prve zaštite vinove loze (predavač: Tatjana Radiković Palikuća, dipl. ing. agr., Hrvatska poljoprivredno-šumarska savjetodavna služb), radionica Vina autohtonih sorata Hrvatskog zagorja (voditelj: doc. dr. sc. Darko Preiner,  Agronomski fakultet, Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo Zagreb), radionica: Stilistika Škrleta (voditelj: Krešimir Hren, dipl. ing. agr., Eno expert d.o.o), radionica Retrospektiva Pošipa – od pjenušca do prošeka (voditelj: doc. dr. sc. Željko Andabaka, Agronomski fakultet, Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo).

Dipl. ing. Milorad Zoričić, inače i vinski vitez, član Bratovštine hrvatskih vinskih vitezova, i dalje je vrlo aktivan, još uvijek izdaje knjige a najnovija mu je Vinova loza u prošlosti i sadašnjosti Opatijsko-riječko-vinodolskog vinogorja. Na slici je – drži svoju knjigu – s Andrejom Rubeša iz kastavskog OPG-a Dejan Rubeša koje proizvodi kastavsku belicu, od sorata mejsko belo, verdić i malvazija istarska

S otvaranja prve butelje vina 2017 robne marke Zagrebačke županije Kraljevina Zelina: Ivana Puhelek i Zdravko Žigrović. Ove godine dopuštenje komercijalizacije pod markom Kraljevina Zelina dobili su i Željko Kos, Kos-Jurišić i Jarec-Kure

Nikola Grozaj iz Svetog Križa Začretje predstavio je starozagorsku belinu

Nove snage na sceni: Magdalena Plančić, kćerka Antuna Plančića, i špica proizvodnje kuće Braća Plančić iz Vrbanja na Hvaru – crnjak Pharos reserva 2012. Kod Braće Plančić moglo se kušati i drnekušu, bogdanušu…

Marijan Čižmešija, predsjednik ocjenjivačke komisije

Ivan Milan iz Kaštel Novoga, proizvođač Pošipa 2017 koji je na sajmu proglašen šampionom u kategoriji bijelih mirnih vina regije Primorska Hrvatska

Na ocjenjivanje vina održanom neposredno uoči festivala u Laubi prijavljen je bilo 121 uzorak od 26 različitih autohtonih sorata i od 63 proizvođača, berbe su bile od 2017. do 2011. Vinogradarska regija Primorska Hrvatska dala je dvostruko više uzoraka od vinogradarske regije Zapadna kontinentalna Hrvatska. Najzastupljenija su bila vina redovitih berbi ali prijavljena su i vina predikatnih berbi te pjenušci. Bijelih je vina bilo 86, rosea 6, crvenih vina 29 uzoraka.

Najbolje ocjenjeno vino od svih – ukupni šampion: Pušipel prestige izborna berba 2011Cmrečnjak

Šampion u kategoriji bijelih vina regije Kontinentalna Hrvatska: Škrlet 2017  – Voštinić-Klasnić

Šampion u kategoriji bijelih vina regije Primorska Hrvatska: Pošip 2017 – Vinarija Milan, Kaštel Novi

Šampion u kategoriji crvenih vina regije Primorska Hrvatska: Dingač Plavac mali crni 2015 Ivo Violić Jurica vina, Potomje.

I jedno provokativno pitanje: A GDJE JE VUGAVA, LA LA LA LA?!….  ♣

AUTOHTONI  KULTIVARI

ŠKRLET-ovo 2018 – Ako je suditi po jednoj nedavnoj izjavi iz redova moslavačkih vinogradara i vinara da bi vino od autohtone sorte škrlet trebalo postati za Moslavinu ono što je u Donjoj Austriji zeleni veltlinac, ambicije su uistinu velike. Ali, koliko i realne da se ostvare?

Veltlinac zeleni u Austriji je najraširenija vinska sorta. U područjima Wachaua, Kamptala i Kremsa, zahvaljujući uvelike ne samo htijenju nego i dobroj samoorganizaciji vinske branše a i upravo proizvođača iz svakoga od ta tri vinogorja zasebno, sa zelenim veltlincem, koji sve do relativno kratkog vremena i nije uživao neko poštovanje potrošača, čuda je učinjeno. Tako da je zeleni veltlinac danas visokopozicioniran, i u međunarodnim razmjerima, na ljestvicama kakvoće i cijene. Škrleta, pak, koji je zasađen u Moslavini u Sisačko-moslavačkoj županiji gdje je sada, inače, ukupno oko 228 hektara pod vinovom lozom, te na Pokupju u Zagrebačkoj županiji, tako da kao vino izlazi na tržište pod dvjema oznakama izvornosti – kao ZOI Moslavina i kao ZOI Pokupje, ukupno ima tek nekih 76 hektara, s time da je od toga 65 hektara škrleta u Moslavini. Taj manji opseg škrleta sigurno je, barem u ovome trenutku, problem, ali dakako ne treba odustajati, i te kako je nužno štititi i na pametan način razvijati svoje, ono što je ne samo vlastito nego i posebno kao tipično. Sve više se ljubitelji delicija na tanjuru i u čaši u izboru onoga na što će potrošiti pri kupnji opredjeljuju za lokalnu namirnicu, proizvod. I to treba iskoristiti, jer zahvaljujući upravo tome i, naravno, ako su posebnost i kakvoća uvjerljivi, u dotičnome kraju razvija se npr. turizam i donosi za teritorij višestruku korist. Možda je čak u jednu ruku i dobro što u ovome času nema više nasada škrleta, naime tek iduće godine Moslavci će imati prave cijepove škrleta, one koje im nakon provedenih istraživanja i ispitivanja preporučuje struka.

Pogled na smotru škrleta – odozgor (Marko Čolić)

Moslavci, ponosni na svoj škrlet, svojedobno su, upravo sa željom da dobiju bolje sadnice, bili krenuli, u suradnji s Agronomskim fakultetom iz Zagreba, u akciju na klonskoj selekciji sorte. Klonska selekcija završena je prije tri godine, kaže doc.dr.sc. Darko Preiner sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta, i sâm sudionik u projektu, i dodaje kako su izdvojena tri klona, uglavnom vezano uz stabilnost u rodu i niži prinos kao jedan od uvjeta za ostvarenje bolje kakvoće vina, te kako su sada napokon ti klonovi ušli u komercijalnu proizvodnju i za kupnju i sadnju će biti raspoloživi iduće godine.

Upravo u ovo najnovije vrijeme došlo je do smjene generacija u krugovima moslavačkih proizvođača vina, naime mladi su stasali i pomalo zamijenili ili zamjenjuju očeve, pa je logično očekivati da će mladost i donijeti novi vjetar i s njime pojačanu dinamiku u ostvarivanju krunidbe škrleta kao kralja vina u moslavačkome kraju. Udruga Škrlet u mladom izdanju broji osam članova – to su Florijanović, Ilovčak, Jaram, Kezele, Miklaužić, Mikša, Trdenić i Voštinić-Klasnić, i, evo, i ove godine organizirala je manifestaciju Škrletovo, kao jedan od pokaza namjere da ozbiljno poradi na tome da škrlet kao vino dobije, kako članovi vele, širu visoku reputaciju kakvu i zavrjeđuje s obzirom na kakvoću kultivara – naime znanstvenici nakon niza analiza i istraživanja govore kako škrlet spada glede aroma i kakvoće što ih može pružiti u vinu među najbolje bijele sorte u Hrvatskoj! Sada dakle stvari prvenstveno ovise o samim proizvođačima, njihovoj želji i spremnosti da se dogovore i vještini da na društveno-političkoj sceni u svome kraju ali i među drugima koji mogu savjetodavno i materijalno pomoći, budu dostojni sugovornici i da nađu prikladne sugovornike i partnere.

Na ovogodišnjem Škrletovu, održanome u prostorima ivanić-gradskog Pučkog otvorenog učilišta a s programom podijeljenime na strukovni skup o škrletu i na, potom, mini-festival škrleta otvoren i za široku publiku, svoja su saznanja o škrletu kao kultivaru i poglede na budućnost kapljice od te sorte u smislu da i u punoj mjeri ispolji svoj potencijal u vinu zaštićenome kao robna marka moslavačkoga kraja, iznijeli, uz moderiranje doc.dr.sc. Zvjezdane Marković, docentice sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta, doc. dr.sc. Ana-Marija Jagatić Korenika i doc. dr. sc. Darko Preiner, također sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta, ali i dr.sc. Silvio Šimon sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo, kao i dipl. ing. agr. Krešimir Hren, enolog. Doc.dr.sc. Ana-Marija Jagatić Korenika, koja je 2010. i 2011. radila doktorat na škrletu i to u segmentu primarne prerade, među ostalime uspoređujući klasičnu hitru preradu grožđa i nekoliko oblika hladne maceracije škrleta radi bolje ekstrakcije aroma, izašla je s podatkom da je škrlet bogat terpenima, tj. spojevima odgovornima za jači izražaj voćnih i cvijetnih aroma u organoleptici vina. Dodala je i kako se pokazalo da škrlet sadrži i dosta fenola, koji mogu biti vrlo korisni za vino u smislu njegove duževječnosti. Apelirala je na proizvođače da pri sadnji dobro razmisle o položaju terena, nagibu i ekspoziciji, tipu tla i izboru odgovarajućega klona, potom o načinu uzgoja i uzdržavanja vinograda, terminu berbe, selekciji grožđa, uporabi kvasaca za fermentaciju, načinu i dužini dozrijevanja. Preporučljivo bi bilo da vino maksimalno rese njegove vlastite arome, naime tako se čuvaju izvornost i posebnost, pa kod izbora selekcioniranih kupovnih kvasaca za fermentaciju valja rabiti one tzv. neutralne, dakle kvasce koji nisu dizajnirani za izvlačenje i potenciranje aroma. S time se složio dr.sc. Silvio Šimon. Doc.dr.sc. Ana-Marija Jagatić Korenika pozvala je proizvođače škrleta da budu složni i čvrsto se dogovore oko proizvodnje i oko fizionomije škrleta.

Tomislav Voštinić Klasnić, Zvjezdana Marković i Josip Kraljičković

Želi li se škrlet podastrijeti u čaši u njegovoj originalnosti, nužno je definirati stilistiku kako bi organoleptika vina od škrleta kao autohtone sorte unutar jedne ili unutar svake od mogućih više grupa što treba(ju) kao tipičnost i karakterističnost prezentirati u čaši moslavački kraj, bila do određene mjere ujednačena (ne uniformirana!), time i prepoznatljiva. A to znači da treba postaviti određene standarde-pravila za rad u vinogradu, rad u podrumu a i oko najranijeg mogućeg datuma izlaska vina na tržište. Koliko sam čuo od nekoliko na skupu nazočnih proizvođača, mašta se uvelike o škrletu kao svježem lepršavome mladome vinu, pa i s blagim ostatkom neprovrelog šećera, a koje bi se nudilo – u Dalmaciji, jer takvo svježe vino odgovara u ljetnoj vrućini i žegi, k tome i prija uz plodove mora i ribu. Osobno mislim da škrlet, kad već kao sorta ima tako visoki potencijal kako su znanstvenici rekli, ne bi trebalo zadržavati tek na razini svježeg lepršavog vina i vina s (jeftino komercijalnim) ostatkom neprovreloga sladora, te da nada u dobar plasman u Dalmaciji u ovome trenutku dok još nema većih količina ne počiva na čvrstom temelju. Logičnije mi se čini, umjesto odlaska prema turizmu na Jadran i u pravu vrevu ponude u kojoj se lako utopiti, ostati sa škrletom doma i pokušati u jačoj mjeri turizam dovesti k sebi. To je zahtjevniji, teži put, ali na dugi rok trud bi se trebao isplatiti. Moslavci bi mogli oformiti primjerice tri grupe škrleta, svaku sa svojom određenom stilistikom, tj. baznu ili početnu u kojoj bi bio takav navedeni svježi lepršavi mlađi (ali šećerom neopterećeni dakle posve suhi no i dovoljno dozreli) škrlet, potom grupu ozbiljnijeg zrelog suhog škrleta sposobnog i za duže odležavanje u butelji, te grupu slatkog desertnog vina, a svaku grupu morao bi u apelacijskoj oznaci ZOI Moslavina pratiti adekvatan dodatni navod, možda npr. classic za prvu grupu, premium za ozbiljniju grupu i predikat odnosno slatko desertno, uglavnom nešto u tome stilu, za slatka vina od kasne berbe naviše.

Na skupu u Ivanić-Gradu spominjali su se škrleti teške kategorije. Po etiketama ponuđenim na kušanje posebno, izvan protokola i u sklopu festivalskoga dijela, rekao bih da bi ti tako nazvani teškaši mogli aspirirati na ulazak u gore spomenutu premium kategoriju. Makar, neki su teškaši bili teškaši više po teškoj butelji nego po težini vina, ali među tim tzv. teškašima vidjeli su se pokušaji s dužim maceracijama koji mogu dati teškaše. Budući da dugačke maceracije praćene i alkoholnom fermentacijom nisu tradicija Moslavine, tako dobivena (tzv. narančasta) vina trebalo bi u apelaciji, makar ona bila i od autohtonog škrleta, drukčije označiti, dakle umjesto sa ZOI Moslavina jednostavno kao – vino s kontroliranim porijeklom. Inače, upravo ta Teška kategorija škrleta predviđena je kao tema za strukovni skup na Škrletovome iduće godine.

Dio strukovnoga skupa na Škrletovome 2018 protekao je u degustaciji naslijepo osam škrleta berbe 2017 a od osmero proizvođača, kako su se nazvali, glavnih igrača Udruge škrlet Moslavina. Degustaciju je vodio dipl. ing. Krešimir Hren. Po Hrenovu naputku trebalo je od tih osam uzoraka izabrati tri koja su ostavila najbolji dojam, i rangirati ih, kao šampiona i prvih pratitelja. Nakon što su degustacijski listići skupljeni i obrađeni bilo je vidljivo da je gotovo jednoglasno za prvaka izabran Škrlet 2017 obitelji Voštinić-Klasnić. ♣

PORTUGIESER DU MONDE 2018

HRVATSKI ŠAMPIONI s PLEŠIVICE – U mađarskome Pečuhu održano je eto već šesto ocjenjivanje Portugieser du monde. I opet uspjeh Hrvatske: osvojili smo dvije šampionske medalje, jednu zlatnu, te četiri srebrna odličja.  Evo i kako s medaljama stoje zemlje-sudionice: 1. Hrvatska – dva CH, jedno zlato, četiri srebra; 2. Mađarska – jedan CH, 18 zlata, 34 srebra; 3. Njemačka – jedan CH, jedno zlato, dva srebra; 4. Austrija – tri zlata, jedno srebro; Srbija –dva zlata, tri srebra; 5. Slovenija – dva zlata, dva srebra,; 6. Slovačka – jedno zlato, tri srebra.

Hrvatski šampioni Krešimir Ivančić i PZ Plešivica (Tomislav Haramija), i zlatni Kolarić iz Pečuha na okupu, u društvu s novinarom Ivom Kozarčaninom, te sa Željkom Baljom koja se pobrinula za slanje uzoraka u Mađarsku

Prvaci iz Hrvatske su s Plešivice. Dolje su najuspješniji sudionici:

Šampioni 2018

Kategorija mladih portugizaca, iz berbe 2017: PZ PLEŠIVICA Portugizac 2017 (Plešivica, Hrvatska)

Tomislav Haramija, upravitelj PZ Plešivica. Pretprošle godine na ocjenjivanju portugizaca u organizaciji Vinskih zvijezda u Zagrebu mladi portugizac PZ Plešivica bio je šampion! Haramija veli da su ga priznanja i jako dobra 2017. berba ohrabrili da se još jače posveti portugiscu

Kategorija po raznim godištima berbe: WEINGUT HUPPERT Portugieser Klassik 2015 (Rheinhessen, Njemačka)

Kategorija blendova s portugiscem: VYLYAN PINCÉSZET Redy 2017 (Villány, Mađarska)

Kategorija Portugieser Specialities: IVANČIĆ Griffin Rosé Sparkling (Plešivica, Hrvatska)

Top 5 Portugieser 2017

PZ Plešivica Portugizec 2017 (Hrvatska); Polgár Pince Portugieser 2017 (Mađarska); Ősi Gábor Portugieser 2017 (Mađarska); Lelovits Tamás Portugieser 2017 (Mađarska); Tiffán’s Pincészet Portugieser 2017 (Mađarska)

Top 5 Vintage Portugieser ukupno

Huppert Blauer Portugieser Klassik 2015 (Njemačka); Marcus Schneider Einzelstück Portugieser 2014 (Njemačka); Harald Schachl BlauerPortugieser 2016 (Austrija); Szende Pince Gábor Portugieser 2016 (Mađarska); Jackfall Bormanufaktúra Portugieser 2016 (Mađarska).

Inače, zlatnu medalju za Portugizac 2017 s Plešivice je još osvojio Franjo Kolarić, a srebra su pripala vinarijama Ivančić, Golubić te Željko Gregorić, konkretno, srebrni su Portugizac barrique od Kreše Ivančića i pjenušac Ivančić Griffin Purtugizec Plešivica Dark side, te, od obitelji Golubić i Gregorić, mirni portugisci iz 2017. Usput, na ocjenjivanju portugizaca u organizaciji Vinskih zvijezda potkraj prošle godine portugizac iz 2017 od obitelji Golubić plasirao se među prva trti!

Ocjenjivački žiri brojao je 18 članova, iz Hrvatske je ove godine član bio samo  Ivo Kozarčanin.

Krešimir Ivančić i otac mu Milan, znani vinski biškup. Milan Ivančić, u vinsko-biškupskoj odori i na slici sa svojim pomoćnikom vin-fra Perom Kunovićem, nedavno je objelodanio knjižicu Plešivičko Martinje u kojoj opisuje narodni običaj krštenja mošta i svoje dogodovštine uz Martinje. Uz knjižicu je pričvršćen i CD

Krešimir Ivančić u posljednje tri godine dobio je u Mađarskoj na ocjenjivanju portugizaca više medalja, i to ga je ponukalo da upravo portugiscu kao sorti i vinu posveti osjetno veću pažnju.  Ivančić veli da sad ima pet etiketa vina od portugisca odnosno na bazi portugisca, to su mladi, zatim njegovan u barriqueu, dva pjenušava tj. ružičasti i crni, i bermet. Ali, tu nije i kraj, kaže.

Vinograd Ivančićevih na Plešivici

Vinograd Ivančićevih na Plešivici, na 400 je metara nadmorske visine. Ivančići imaju 1,5 hetara vlastitog trsja, a grožđe i kupuju. Proizvode i rizvanac, chardonnay i sauvignon

Zlato u Pečuhu i dobra berba 2017 ohrabrili su i Franju Kolarića da se značajnije okrene upravo portugiscu. Kolarić najavljuje da upravo stvara veliko vino od portugisca roda 2017. Lani je bio kupio novu bačvu od 500 litara s namjerom da u nju stavi crni pinot, a iz bojazni da mu crni pinot u posve novoj bačvi ne dobije drveni štih odlučio je u bačvu, da je, što se kaže, ovini, na neko vrijeme najprije staviti mladi portugizac, međutim nakon nekog vremena kad je kontrolno kušao taj portugizac iz bačve toliko se njime oduševio da se opredijelio ostaviti ga u bačvi sve do kraja srpnja ove godine a onda će ga na daljnje dozrijevanje preseliti u amforu, sve kako bi na kraju dobio veliko vino.

Lijepa drvena kuća okružena vinogradima a u kojoj obitelj Ciban prima goste

Dragutin Ciban bio je također jedan od proizvođača što su na ocjenjivanje u Pečuh ove godine poslali portugizac. Međutim on nije dobio medalju, njegovo objašnjenje bilo je da njegov portugizac nije uzet u obzir jer da je – prealkoholan. Pa, ‘judi, je li to moguće?! Ne to da je portugizac s većim alkoholom nego to da zbog toga alkohola nije uzet u obzir za medalju… Dok je objašnjavao pretpostavljene razloge zbog kojih je ostao bez medalje, Ciban je davao kušati, kako je rekao, upravo taj portugizac poslan na degustaciju u Mađarsku. To što smo kušali bilo je uredno vino! Teško da je u Pečuhu bio baš problem visokog alkohola. Inače, prije nekoliko godina susreo sam se kod Vlade Krauthakera s portugiscem (poslije je otišao u jednu crnu kupažu) sa 14 vol % alkohola, bio je jako dobar. Bolja godina, povoljna vinogradska pozicija, niži prinos, kasnija berba – namjerna ili iz nehata, i, eto, i vinčine i od portugisca…

Drago Ciban, inače, ima 15 hektara zemljišta, od toga dio je šuma, a na lijepoj poziciji u Plešivičkom vinogorju je 8,5 hektara vinograda zasađenog pinotom bijelim, pinotom sivim, rizlingom rajnskim, pinotom crnim, cabernet sauvignonom i portugiscem. Drago Ciban veli da svoja vina prodaje samo na svom kućnom pragu, kroz lovačka druženja i izletničke posjete…

Nagrađeni plešivički vinogradari/vinari Haramija-PZ Plešivica, Ivančić, Kolarić i Gregorić u društvu s Ružicom Rašperić, direktoricom Turističke zajednice Zagrebačke županije, i Ivanom Herceg, direktoricom Turističke zajednice Jastrebarskoga

– Čestitam dobitnicima, ali i ostalim našim sudionicima na ocjenjivanju, najviše na zajedničkom nastupu, naime upravo zajedništvom možemo postići značajne rezultate i u promociji plešivičkog kraja. Medalje za vino svakako su dobar marketinški alat i solidan temelj za rast interesa posjetitelja određenome kraju. Podaci govore kako vinorodnu Plešivicu posjećuje sve veći broj ljudi, a osjetno povećanje bilježi se od nedavno tj. otkako je na području Jastrebarskoga otvoren novi hotel Princess. U prva četiri mjeseca ove godine u Jastrebarskome je ostvareno tri puta više dolazaka i noćenja nego u istom razdoblju prošle godine – rekla je na nedavnom susretu s nagrađenim vinarima Ivana Herceg, direktorica Turističke zajednice grada Jastrebarsko. ♣

PINK DAY 2018

FESTIVAL RUŽIČASTIH VINA u MIMARI – Udruga Women on Wine/WOW (Žene o vinu/ŽoV) može se pohvaliti sa već šestim po redu Međunarodnim festivalom ružičastih vina – Pink Day 2018. Festival se i ove godine odvijao u prostoru Muzeja Mimara u Zagrebu.

Ekipa koja nam jamči da će nam svakako barem jedan dan u godini biti ružičast! Organizatorska grupa ovogodišnjeg Pink Daya na čelu sa Sanjom Muzaferijom, novinarkom, predsjednicom udruge WoW i idejnom začetnicom ove smotre ružičaste kapljice

Pink Day uz izlagački dio s mnoštvom vinara i s grupom proizvođača maslinovoga ulja obilježili su, po tradiciji, i nastupi proizvođača maslinovoga ulja, te zanimljive radionice vezane uz vino i ulje. Za prvu radionicu, a pod nazivom Ružičasta Dalmacija, bila je zadužena Monika Prović, iz kuće vina Prović iz Opuzena, za radionicu o maslinovom ulju brinula je španjolska ekspertica Carmen Sanchez Garcia, a na kraju, da zasladi, sommelier Siniša Škaberna rješavao je dilemu: Rosé – da li slatko, ili ne?

Klinček med rojžicami!… Tata Prović iz Opuzena između Sibile Kolar Mijatović iz Baranje i Dubravke Kurtalj s Plešivice. Sibila poziva u Kneževe Vinograde, Zmajevac i Batinu od 8. do 10. lipnja na Gatorfest 2018. Sudjeluju podrumi i ugostitejski objekti Kalazić, Kolar, Zajec, Belje, Pinkert, Svijetli dvori, Čokot čarda, Endre Sabo, Szabo, Zdravko Dobrovac, Vina Aleksander, Andrić Stipa, Josić, Kusić, Špigel, Gerštmajer, Branka Hudobec, Ferenc Varga, poljoprivredni obrt Kresko…

Sve je pinkasto: WoW-icu Carlu Biancotti očarao jr rosé od Morena Degrassija, iz ruke – Mauricija!

Ivan Damjanić Fuškulinski: Nekad je kravata kao ukras bila stegnuta oko vrata gazde, a sad je, eto, oko vrata butelje….

Najlipša Špoža: Magdalena Senjković s Brača

Ništa ih ne može iznenaditi – Mladen i Dušica Siber iz Osijeka a s vinogradom od 10 hektara u Erdutu. Imaju grožđa za jelo i za vino, a vina za sva godišnja doba, za sva jela, za svaku prigodu – za proljeće a naročito za vruće ljeto sauvignon bijeli te rosé, za jesen i zimu cabernet sauvignon, a za čitavu godinu pjenušce!…

Nakon priredbe u Mimari, veselo druženje nastavilo se u večernjim satima na službenom after-partyju u restoranu Time, jednoj od omiljenih destinacija Zagrepčana za dobar provod. ♣

GREEN IN PINK – Za razliku od niza mediteranskih vinara što se tek sekundarno bave i maslinovim uljem, Istranin Klaudio Ipša je maslinar i proizvođač odličnog maslinovoga ulja koji je postao – i ozbiljnim vinogradarom i vinarom! Uljarski dio Pink Daya u Mimari nazvan je Green in Pink (=zeleno u ružičastome), ali Ipša je ipak i u tom zelenom Mimarinom kutku htio ostati na kolosijeku ružičastoga pa je etikete za svoje bočice ulja dao prigodno tiskati u rosé tonu, k tome ispod stola je kao odličnu dopunu imao i vinsku ružičastu ponudu – njegov macerirani sivi pinot… / Carmen Sanchez Garcia, ekspertica za maslinova ulja, održala je zanimljivu radionicu o uljima ali i, za svojim stolom, prezentirala neka od ponajboljih španjolskih ulja, od sorata picual i arbequina

VINISTRA 2018 – 25.put

SVIJET MALVAZIJA, ali i TERANA i… – Ohohoooo! Lijep jubilej, četvrt stoljeća postojanja – kao i revija Svijet u čaši! Čestitke Vinistri, i najbolje želje za dalje!

Nikola Benvenuti i Caroline Gilby MW

Počelo je uz prvomajske praznike, a onda premješteno na sredinu svibnja. Ove godine jubilarna 25. Vinistra odvijat će se u porečkoj dvorani Žatika od petka 11. do nedjelje 13. svibnja. Očekuje se oko 130 izlagača, najveći broj, logično, iz Istre. Zemlja partner je Austrija, pa će tako eto posjetitelji imati priliku uživati i u odličnim vinima austrijskih izlagača.

– Konstantno povećanje broja uzoraka, pogotovu od autohtonih sorti, sve veći broj uzoraka prijavljenih posebno za ocjenjivanje Svijet malvazije, sve viša razina kvalitete tih uzoraka i svake godine neki novi mladi perspektivni vinari potvrda je da radimo dobar posao te da Istra ravnopravno može stati uz najpoznatije svjetske vinske regije – istaknuo je predsjednik Vinistre Nikola Benvenuti. Na pressici vezanoj uz vinistru Benvenuti je s iznimnim zadovoljstvom najavio dolazak u Poreč legendarnog britanskog trgovca, kritičara i šampanjera Stevena Spurriera, kojega je predstavio i kao velikog prijatelja Istre i istarskih vinara.

Benvenuti je iznio još nešto bitno: udruga Vinistra već neko vrijeme temeljito radi na donošenju strategije razvoja istarskog vinogradarstva i vinarstva do 2030. godine. U tome istarskim vinarima i stručnjacima pomažu, kako je rečeno, jedna poslovna grupa iz Zagreba i ugledni talijanski enolog Walter Filiputti iz Furlanije. Benvenuti je obećao da će se novosti vezane uz taj projekt objaviti upravo na Vinistri.

Najveći broj uzoraka – rekordni! – pristigao je na deseto jubilarno vrednovanje Svijet malvazija. Na neformalno svjetsko prvenstvo najpoznatije istarske sorte ukupno je bilo prijavljeno 627 uzoraka iz sedam zemalja – Hrvatske, Italije, Slovenije, Španjolske, Grčke, Portugala i Crne Gore. Na ocjenjivanje je prijavljeno i 312 uzoraka vina ostalih sorata, zatim 28 uzoraka jakih alkoholnih pića i 17 uzoraka maslinova ulja. Predsjednica ocjenjivačke komisije Svijeta malvazija bila je Caroline Gilby MW, koja je je na tome položaju već pet godina i koja je izjavila kako je ovaj put na kušanju bilo vrlo mnogo sjajne kapljice.

Istra i posebice Poreč očekuju i ove godine dosta od turizma pa i od turizma vezanog izravno uz sajam Vinistra. Ronald Korotaj, član Uprave Plave Lagune koja je partner Vinistri, veli da se svake godine uz Vinistru osjeti povećani broj rezervacija, a Nenad Velenik, direktor TZ Grada Poreča, iznio je podatak da je prošla turistička godina sa 3,4 milijuna noćenja bila u Istri rekordna, a ove godine predviđa se povećanje od oko jedan posto, dakle – novi rekord! ♣

________________________________

Albert i Nikola Benvenuti

CALDIEROSSO EUROPA u MALOME, SAN SALVATORE VELIKAN IZ MALENOG KALDIRA!Nikola i Albert Benvenuti nedavno su i zasebno boravili u Zagrebu, da bi – u restoranu Vinodol – predstavili neka svoja vina  upravo puštena na tržište. Riječ je o Roséu 2017, Malvaziji 2017, Malvaziji Anno Domini 2016, crnom blendu Caldierosso 2016, i Bijelome muškatu San Salvatore 2013. Rosé je od terana branoga krajem kolovoza, vrlo svjež, odlično pitak, pun, sigurno će biti hit ovoljetnog osvježenja. Malvazija 2017 također vrlo pitka, svježa, a Malvazija 2016 Anno Domini – nadgradnja. Proizvodi se samo u jako dobroj godini. Trsje je na posebnoj poziciji sađeno još 1962! Oko 15 dana trajala je maceracija, uz alkoholno vrenje, slijedilo je jednogodišnje dozrijevanje u bačvi. Caldierosso (Caldier Rosso) – po sortama Europa u malome: teran, merlot, nebbiolo (Alba), tempranillo (Rioja), po 25 posto. Vinogradi su na ekstra poziciji Santa Elisabetta, za iduću godinu Benvenuti najavljuju baš s tog položaja izlazak novog vina – terana extra! Bijeli muškat San Salvatore 2013 – velikan iz maloga Kaldira! Slatko desertno, kompleksno, živo, puno. Alkohol 12 vol %, ostatak sladora 280 g/lit! Vinograd je na visini od 400 metara, selekcija najboljih grozdova, sušenje na slami oko četiri mjeseca, kratka maceracija pa dvije godine bačve…  ■

_________________________________

VINO i KINO

OSKAROVCI i ARMANOVCI GOSPE JELE – Ovako, s cvijećem, izgleda kao oskarovka, međutim riječ je ne o glumici-slavljenici, nego o dami koja se bavi Oscarima, ali i – eno-gastronomijom, s naglaskom na vinu, tako da je cvijeće znak pažnje za njen dosadašnji uspješan rad vezan uz događanja pod nazivom Vino i Kino a može i obratno – Kino i vino. Poput sommeliera koji nastoji što bolje sljubiti hranu s Bakhovim nektarom, tako ona na korist potrošača nastoji spajati film s plemenitom kapljicom i specijalitetima na tanjuru. Organizira susrete i druženja na način da se – ne u klasičnoj kino-dvorani nego u nekom atraktivnom prostoru gdje je moguće uživati i u dobroj hrani i dobroj kapljici – prikazuju inserti iz filmova koje ona izabere i koji se po prikazivanju komentiraju, a istovremeno na kušanje i, dakako, na javnu reakciju komentarima, nazočnima se nudi vino od izabranoga proizvođača poznavatelja i poklonika filmske umjetnosti a koji je zainteresiran da se predstavi i promovira na malo drukčiji način, ne kroz izravan reklamni oblik nego i na stepenici s intelektualnom notom više.

Marijan Arman prezentira vina

Protagonistica priče Jelena Bulum iz Zagreba upravo nedavno, a nedugo nakon ovogodišnje dodjele Oscara, svoje okupljanje je priredila u lijepoj zagrebačkoj vinoteci Bornstein na Kaptolu, koja se i ovom prigodom pokazala sjajnom za prezentacije ovakvog tipa. Gost vinar bio je Marijan Arman iz Nardučija kod Vižinade, s kojim je u društvu, kao logistička potpora, stigao i sommelier Siniša Škaberna. Marijan Arman, sedma generacija vinara u obitelji, dočekao je, uz slajd glasovitog Federica Fellinija, goste sa svojim pjenušcem Stancija brut od malvazije istarske 2017 (!), potom je, u nastavku večeri, ponudio mirnu Malvaziju 2017, pa Malvaziju 2016 grand cru (grand cru?! Smije li se ta oznaka rabiti u nas?) od grožđa s trsja staroga stotinjak godina (rekao bih: najbolje vino te večeri), slijedili su Sauvignon 2017 te Teran 2015 s boravkom 24 mjeseca u novom i rabljenom barriqueu.

Jelena Bulum

Mjesta u publici popunjena do zadnjega! i to govori nešto…

Uz priredbe Wine & Music, realizirane tako da se u prikladnom prostoru opremljenom stolovima priredi mini-festival proizvođača vina zainteresiranih za svoju promidžbu uz nastup nekolicine glazbenika, imamo eto i Kino i vino, obično s jednim vinarem-gostom i s prikazivanjem odlomaka iz filmova. Logično mi se čini  da bi priredbama punu dinamiku dalo to da organizatori Wine & Musica tješnje, tj. dovoljno prisno spoje – zašto ne u konzultaciji i sa sommelijerom i s glazbenim stručnjakom – vinare i njihova vina i glazbu, možda npr. na način da se svaki put izabere po grupa vinara s istim ili podjednakim afinitetima prema glazbenom žanru koji će se izvoditi na priredbi, te da upravo, koliko je moguće, ti vinari u prvi plan svoje prezentacije gurnu ono svoje vino ili ona svoja vina koja bi najviše odgovarala atmosferi što će je stvarati dotična muzika. A što se tiče Vina i Kina, podjednako – za prikazivanje inserata izabrati filmove kako po aktualnosti tako i po afinitetu i gostujućeg vinara. A vinar neka uz atmosferu koju stvaraju odabrani filmski inserti u prvi plan gurne svoja vina koja bi što moguće bolje popratila ono što se vidi na ekranu. Smatram da za ovakve prigode koje u sebi hoćeš-nećeš imaju hedonističku i opuštajuću notu ne bi trebalo, ma koliko filmovi toga trenutka bili aktualni i ma koliko osvojili Oscara i ma koliko se u realizaciji – i komentarima stručnjaka za film – želi pokazati intelektualistički pristup i ozbiljnost, izabirati one s iole mučnom tematikom i s mučnim scenama, prvo stoga što uživanje u finoj hrani i finome piću ne ide zajedno s promatranjem i komentiranjem nečijih ozbiljnih problema, drugo stoga što ljudi večernjim izlaskom, nakon naprnoga dana te zasićeni problemima svakodnevice i mučnim scenama u stvarnome životu, ovako uz film, glazbu, čašu vina i fini mali zalogaj žele vedrinu, razonodu, a treći je valjani razlog taj što postoje i vedri zanimljivi pažnje vrijedni filmovi na višoj intelektualnoj  razini..  ♣

NOVA SADNJA

Braća Zvonimir i Tomislav Tomac

Zvonimirov sin i nasljednik
u vinu Tomislav Tomac

TOMCI POJAČALI CHARDONNAY i PINOT CRNI, VRATILI VELTLINAC CRVENI! – Nekad je na Plešivici sorta veltlinac crveni bila vrlo raširena, a onda je pokleknula pred najezdom internacionalnih kultivara i ostala u nekom manjem opsegu u starim gusto sađenim nasadima, tako da je danas još malo tko ima za proizvodnju izdvojenoga vina od nje, i vino od nje jedva da se i nađe u butelji na tržištu (jedan od onih koji proizvode čisti crveni veltlinac i pune ga u bocu je Robert Braje). Vinogradarsko-vinarska obitelj Tomac, koja je nekad nudila butelje s etiketom Crveni veltlinac pa se potom usredotočila na rizling rajnski i chardonnay, sauvignon, u novije vrijeme i na pinot crni, odlučila je vratiti se veltlincu crvenome! Tomci su dobili mogućnost obrade terena na kojemu je nekad trsje uzgajao znani plešivički vinogradar/vinar Braco Nežić, riječ je o za vinograd vrlo dobroj poziciji na 220 metara nadmorske visine i površine oko 1,5 hektara. Upravo na kraju travnja 2018. Tomci su završili sadnju na toj parceli za koju pater familias Zvonimir Tomac tvrdi da je na razini grand crua, a odlučili su se za veltlinac crveni, chardonnay i pinot crni, svakoga po trećinu. Veltlinac je namijenjen za samostalno vino, a chardonnay i pinot crni su izabrani radi pojačanja količina grožđa za pjenušce, koji im se jako traže. Zvonko Tomac ističe da su certificirani cijepovi stigli iz rasadnika u Austriji – dakako veltlinac crveni, i Francuske. S tih novih 1,5 hektara Tomci sada imaju ukupno osam hektara pod vinovom lozom.

Nekad davno kušao sam na Plešivici vino još jedne sorte koja se tamo prije tradicijski uzgajala i davala lijep rezultat u vinu – lovrijenac. Šteta bi bilo i nju, također i kao dug tradiciji, ne vratiti na Plešivicu. Tomac senior kaže da je njemu ovo posljednja sadnja u životu, ali tu je Tomac junior…  ♣

MIRISAVE SLATKE KUTJEVACKE PERLICE

Vlado Krauthaker

KRAUTHAKER IPAK POKLEKNUO… – Posljednjih godina, otkako je u Hrvatskoj pojačano zanimanje za pjenušcima i otkako se u pjenušce upustilo već dosta naših vinara, u više sam navrata pitao jednog od najistaknutijih hrvatskih proizvođača vina Vladu Krauthakera kani li i on svoju ponudu vina popuniti s pjenušcem. Uvijek bi mi odgovarao odmahom ruke i riječima kako on nije ljubitelj pjenušaca pa ga i ne zanima taj segment proizvodnje, džentlmenski bi dodao da u Hrvatskoj ima već sasvim dovoljno pjenušara koji rade jako dobro pa njemu nije namjera petljati se u mjehuriće. Međutim vijesti govore da se ipak predomislio: novitet u njegovoj ponudi upravo je pjenušac, nazvan Julija, po njegovoj mami. Napravljen je metodom charmat (drugo vrenje u velikim posudama od inoksa), a od žutog muškata, bijelog muškata i muškat ottonela, ne samo da je mirišljav nego je i sladak, sa oko 20 g/lit neprovrelog sladora. Koji je bio razlog tome da je Krauthaker promijenio stav? Čini se da mu je s tržišta s jako puno strana došla direktna verzija upravo onog pitanja koje sam mu ponekad kad bismo se susreli postavio ja… Sad je, s moje strane, novo pitanje: budući da je izašao s pjenušcem primjerenime za posluženje nakon jela, uz desert, postoje li izgledi da uskoro izađe i s posve suhim pjenušcem koji bi odlično odgovarao kao aperitiv ili uz neko predjelo na bazi ribe odnosno plodova mora… A onda bi uslijedilo i treće pitanje: zar ne bi bilo primjerenije da vinska kuća Krauthakerova kalibra izlazi s pjenušcem klasične metode? ♣

CHAMPAGNE: TEKSTIL i  PJENUŠCI

OD KRPICA DO PERLICA – Nekad davno, početkom 18. stoljeća, Champagnea je, kažu, bila središte proizvodnje tekstila. I baš u to vrijeme tekstilne ekspanzije u nju je doselilo na rad i dosta Nijemaca. Koji su kad je splasnuo tekstilni business prešli u – šampanjski sektor. S tekstilom su ostali u vezi tek po elegantnom odjevanju.

Na prezentaciji u Dubravkinom putu u Zagrebu: Willem Pinçon, u sredini, Dražan Šunjić Grof iz distrbucijske kuće iz Velike Britanije (desno), te Tihomir Purišić, sommelier Dubravkinog puta

Kako je vrijeme teklo i kako se uvidjelo da ponuda tekstila postaje u svijetu prevelika da bi se i dalje lako ostalo na vrhu i s krpicama bralo slavu i novac, tako su žitelji-tekstilci Champagne i došljaci Nijemci u njoj počeli sve jači naglasak u svojim aktivnostima stavljati na ono što je Champagnea imala (ima i još!) ali drugi baš i ne, a to su jedinstveno tlo od krede te perlice bitne za davanje nove dimenzije vlastitom ne baš jako dobrom, mineralnome i jače kiselome mirnom vinu što je očito vapilo za šampanjizacijom. Nijemci, koji isprva, pri dolasku u Champagneu, teško da su pomišljali da će im se tekstil raspršiti u unosne mjehuriće, svojom pedantnošću i posvećenošću poslu pomogli su domaćinima u osvajanju svijeta tekućim načinom, pa evo i nekoliko istaknutijih prezimena Champagne a što vuku na germansko: Deutz, Heidsieck – ta se obitelj u Champagneu doselila 1785., pa Roederer…

Počelo je s jednom šampanjskom kućom Heidsieck, a danas su na šampanjskoj sceni čak tri Heidsiecka! To su Heidsieck Monopole, Piper Heidsieck, Charles Heidsieck! Znalci najviše cijene Charlesa, koji je vlastitu šampanjsku kuću utemeljio 1851. i koji je vizionarski odlučio ići na visoku kakvoću i na dotjerane proizvode za ponudu prema novim mladjim educiranim poduzetnicima dublja džepa, a takve je u većem broju uspio pronaći u sjevermoj Americi, osobito u New Orleansu gdje je eto 1888. i neko vrijeme poslje uspijevao godišnje plasirati po tri boce svojega pjenušca po stanovniku!…

E, pa u najnovije vrijeme taj Charles Heidsieck značajno je, preko distributera Enozoika, prisutan i u Hrvatskoj! I to kao Brut Reserve – šest godina na kvascu, Rosé brut – šest godina na kvascu, Brut Vintage 2006 – 9,5 godina na kvascu, Rosé brut vintage 2005 – također 9,5 godina na kvascu, i po najnovijemu i kao Blanc de Millénaire 2004 blanc de blancs, s 13 godina odležavanja na kvascu u boci i degoržiranom u studenome 2016 (čep je Mythic Diam, eto sposoban da i nakon toliko vremena po degoržiranju šampus očuva u sjajnom stanju). Taj Millénaire (nije milijuner, ali jeste za milijunere!), proizvodi se samo u izvrsnim godištima, pogled u bližu prošlost otkriva da je, prije 2004., napravljen 1999, 1995, 1985, 1983…

Brand manager Charlesa Heidsiecka Willem Pinçon – dakako, u elegantnome odijelu! – navodi kako kuća Charles Heidsieck koristi grožđe iz vinograda iz 60 sela Champagne, kako svake godine Charles Heidsieck ima na raspolaganju za izbor za kreaciju pjenušaca oko 400 vina, te kako Charles Heidsieck osobitu pažnju poklanja kreiranju šampanjaca blendiranjem baznih vina različitih godišta (vin de reserve) i ne opterećuje se suviše vintage izdanjima.

Šampanjski podrum Charles Heidscieck 28 je metara ispod površine zemlje, miran, bez vibracija i s 90 posto vlažnosti te s temperaturom stalno oko 10 Celzijevih stupnjeva. Takav podrum posjeduje samo pet šampanjskih kuća, a to su, uz Charlesa Heidsciecka, još Veuve Cliquot, Ruinart, Taittinger, Pommery. U tom podrumu vina reserve čuvaju se na finom talogu (kvascu) u velikim posudama od inoksa. Tako vino dobiva na kremoznosti i strukturi. Vina reserve su iz 20 različitih godišta berbe! U bijeli šampanjac brut obično se stavi oko 40 posto vina rezerve, a u rosé oko 20 posto. ♣

HRVATSKA KAPLJICA u SVIJETU

NASTUP NA TRŽIŠTU SAD – U sklopu serije prezentacija hrvatskoga vina po inozemstvu čak 22 vinarije iz Hrvatske predstavile su se ovih dana američkim distributerima i vinskim stručnjacima u New Yorku na nastupu u organizaciji Udruženja vinarstva HGK. Prezentacija pod nazivom Vina Croatia–vina mosaica privukla je oko 300 potencijalnih distributera i vinskih stručnjaka iz SAD.

Masterclass s hrvatskim vinom u New Yorku

Za hrvatske vinare prisutnost na američkom tržištu preduvjet je za ulazak na vinsku kartu svijeta. Ako nismo na njujorškoj sceni, onda teško da postojimo i na međunarodnoj, kazao je Ivica Matošević iz Udruženja vinarstva HGK. Ali, morali bismo zajedno dolaziti češće, to bi bila velika stvar za nas, istaknuo je još Matošević.

Malvazija je jedna od sorti koje su vrlo dobro primljene na američkom tržištu, i u restoranima u New Yorku moguće je naći vina Kozlovića, Matoševića, Trapana…. a dosta je dobro zastupljen i Bibich, dakako ne s malvazijom nego s vinima skradinskoga kraja. Američki restoran Delmonico’s, koji se nalazi u gospodarskom središtu SAD – na Wall Streetu, u svojoj ponudi ima i hrvatska vina. Poslužujemo 500 obroka dnevno i na karti imamo nekoliko hrvatskih vina. Kako bi se zainteresiralo Amerikance da piju više hrvatskih vina potreban je jači marketing, rekao je vlasnik grupe restorana Delmonico’s Dennis Turčinović.

Kušanja hrvatskih vina u New Yorku vodili su američki sommelier Cliff Rames te Matthew Horkey i Charine Tan, američki vinski stručnjaci koji su nedavno objavili vinski vodič za Hrvatsku – Cracking Croatian Wine: Visitor-Friendly Guide.

Čak 15 od 22 vinarije koje su se sada predstavile već ima distributere na američkom tržištu. Na prezentaciji u New Yorku svoje su proizvode predstavili: Agrolaguna, Badel 1852, Dingač Skaramuča, Erdutski vinogradi, Fakin, B&M, Grgić vina, Iločki podrumi, Jako-vino, Kabola, Katunar, Korta Katarina, Kozlović, Matošević, Miloš-Vinifera, Jasna Antunović Turk, Feravino, Rizman, Veralda, Bibich, Vina Cattunar, Zlatan Otok i Bartolović. ♣

KANADA, PRILIKA KOJU NE TREBA ZANEMARITI! – Zrnce za razmišljanje hrvatskim proizvođačima i ponuđačima plemenite kapljice:

Unatoč Monopolu, Kanada spada među zemlje koje su vrlo zainteresirane za uvoz vina i vrlo je interesantna za izvoznike. Za period od danas do 2021. predviđaju se za tu zemlju osjetan porast prodaje i porast konzumacije vina. Jedno od najjačih područja potrošnje čini British Columbia, koja sada godišnje plasira oko 93,6 milijuna butelja vina.

Najjače po uvozu i prodaji vina tri su kanadske provincije – Ontario (35,2 posto), Quebec (32,8 posto) i British Colombia (14,2 posto). Iako na trećem mjestu i po brojkama dosta niže, British Colombia je možda u ovome trenutku najbolja karta za zaigrati jer riječ je o ekonomski vrlo bogatome području, u kulturalnom smislu najrazvijenijemu od spomenuta tri, a vrijedi reći i to da je u toj provinciji državna omča Monopola slabije stegnuta nego drugdje, naime tamo osobito u posljednje vrijeme osjetno raste broj privatnih tvrtki s dozvolama za dilanje s alkoholnim pićem, pa eto uz postojećih oko 240 trgovina Monopola već postoji i oko 1200 zasebnih privatnih trgovina vinom!

Po prognozama stručnjaka, od danas pa do 2021. godine potrošnja vina u Kanadi, gdje vino sve više i brže ulazi u nacionalni stil života tako da postaje must be kao pratitelj jelu i za ručkom i za večerom, trebala bi rasti po stopi od najmanje 1,6 posto godišnje! U ukupnoj konzumaciji najviše šanse u potrošnji daju se talijanskogoj kapljici, pa potom francuskoj. Navodi se da jako dobre izglede imaju i druge zemlje koje će ponuditi kvalitetnu mirnu kapljicu unutar ranga cijena od 5 do 9,99 (američkih) dolara odnosno premium mirnu kapljicu u cjenovnom razredu od 10 do 20 ili 25 dolara. Očekuje se i znatno povećanje zanimanja posebno za pjenušce, barem za, prosječno, četiri posto, a najviše šanse za odličnu prodaju u segmentu mjehurića idu talijanskome proseccu plasman kojega bi, po prognozama, do 2021. trebao biti veći za četiri posto od sadašnjega, a tek potom bi na rang-listi potražnje bili šampanjci, što nije nimalo nelogično uzmu li se u obzir cijena prosecca i cijena šampanjca. ♣ 

POGLED u SORTE

DORNFELDER – Dornfelder je ne samo kao vino nego i kao sorta stigao i u naše krajeve. Najboljim koji je proizveden u ovome širem našem okruženju i kojega sam kušao čini mi se onaj iz proizvodnje vinogradara/vinara Simona Pinteriča s Bizeljskoga kod Klanjca.

Dornfelder je najuspješniji od modernih njemačkih križanaca. Sinonim mu je weinsberg S 341. Križanac je između helfensteinera i heroldrebea, a napravio ga je 1956. August Herold u Weinsberg Centru za istraživanja u vinogradarstvu u Baden Württembergu u Njemačkoj. Detaljniji pedigre mu je (pinot noir precoce ili Frühroter Burgunder odnosno rani pinot crni X schiava grossa) X (Portugizac X frankovka). Kultivar je dobio naziv po Immanuelu Augustu Ludwigu Dornfeldu, osnivaču spomenutog Centra za istraživanje u vingradarstvu.

Simon Pinterič u svom podrumu

Kultivar ima snažan trs, vrlo je rodna – može dati i 120 hl/ha, ranije je do srednje epohe dozrijevanja, otporna je na botrytis, debela kožica bogata je tvarima boje. Daje vrlo tamno, lijepo zaobljeno mekano, puno a ne nužno i jače alkoholno vino, vino s vrlo dobrom kiselosti. U aromatskom smislu osim kroz tamno bobičasto voće prezentira se i sa stanovitom cvjetnom notom. Dakako, želi li se dobiti vino sposobno za uspješno duže dozrijevanje, i u drvu, nužno je pripaziti na visinu prinosa, tj. prikladno ga ograničiti.

Sorta je službeno autorizirana u Njemačkoj 1980. godine i od tada joj raste popularnost. Početkom 21. stoljeća uvelike se sadi u Njemačkoj, i u toj zemlji u prvih šest godina od 2000. površine su se udvostručile. Dornfelder, koji osobito plijeni svojom punom tamnom bojom kakvu u Njemačkoj baš i ne daju druga vina crnih sorata, sada je rasprostranjen u Njemačkoj na 8100 hektara, od čega je 3000 ha u Palatinatu (Pfalzu) i Rhein Hessenu. U Njemačkoj su se s dornfelderom iskazali proizvođači Deutzerhof u Ahru te Gutzler i Knipser u Pfalzu. U Švicarskoj dornfeldera je oko 21 ha, s njime su se pak istaknuli proizvođači Fredi Clerc i Brigitte Bamert iz Nuolena (Schwyz) pa Gottlieb Welti iz Küssnachta (Zürich) i Landoldt (Zürich). Dornfeldera ima nešto i u Češkoj, a 16 ha ga je i u Engleskoj, tamo se vino proizvodi u ružičastoj verziji i kao pjenušac.  ♣ 

MONSTRUOSA, i SIRIA… – Čudno je kako se u ovome današnjem izrazito konzumerističkome i beskrupuloznome svijetu punome i cinizma biznismeni već nisu dosjetili ili odvažili da izađu s vinom i od sorata monstruosa i siria! A one postoje! Upisane su u prije koju godinu objelodanjeni Veliki vodič vinskim sortama svijeta autori kojega su Jancis Robinson, José Vouillamoz i Julia Harding.

Monstruosa je nazvana po veličini trsa i grozda (ne i vina!), Dolazi iz područja Monterrei u Galiciji na sjeverozapadn Španjolske. Snažno stablo, golemi grozdovi s velikim bobicama debele kožice. kasna epoha dozrijevanja. Sama sorta monstruosa daje arome divljeg planinskog cvijeća, a karakteriziraju je visoka kiselost i niži alkohol. Od iščeznuća ju je spasio José Luis Mateo iz Quinte da Muradella. Godine 2002. posadio je 790 sadnica monstruose i grožđe rabi za miješanje sa sortama siria (lokalno znane kao doňa blanca), zatim trajadura (treixadura) i verdello…

Poduzetnici, što se čeka?! ♣  SuČ – 04/2018

 

Advertisements

TAMO GDJE SUNCE VJEČNO SJA, TAMO JE MAKEDONIJA…

 

SKITNJE SUSJEDSTVOM

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

IMAO SAM SREĆU i ZADOVOLJSTVO NEDAVNO BITI u GRUPI HRVATSKIH NOVINARA POZVANIH DA OTKRIJU ENO-GASTRONOMSKU STRANU ZEMLJE DUBOKO NA BALKANU a s KOJOM SMO DO PRIJE NEKOG VREMENA ŽIVJELI u ZAJEDNIČKOJ DRŽAVI 

Tamo dolje, na jugoistoku Europe, na brdovitom Balkanu: ulazak u vinsku zemlju, sasvim neočekivano s obzirom na kilometarsku udaljenost između dvaju prostora – po francuski, preciznije: na bordoški način!

Zrakoplov vas ostavlja na aerodromu u Skopju, i slijedi vožnja automobilom prema središtu glavnoga makedonskoga grada, u nekom trenutku, na periferiji na ulasku u prijestolnicu, skrećete uzbrdo i pred vama se ukaže CHATEAU!

Bordoški ulaz u Makedoniju! Chateau Kamnik, Skopje

Makedonija, Leb i Sol. Za početak. Ali, stvar je i puno šira od kruha i soli dobrodošlice. Leb i sol, jedinstveno, od gitare do trpeze…. Majstore, velik si k’o neboder… Čukni vo drvo. I čuknuo sam!

Dvorac je Chateau Kamnik, jedan od najboljih vinskih posjeda u Republici Makedoniji. A i šire. Kompleks je s dvorcem u bordoškome stilu okruženime vinogradima, te s hotelom sa četiri zvjezdice. U dvorcu su vinski podrum što, kao i vinogradi – međutim naravno u sasvim drugom agregatnom stanju nego što je to u vinogradima! – uz makedonsku sortnu ikonu vranec, čuva nevjerojatan, neočekivan broj internacionalnih vinskih kultivara s time da posebno mjesto u srcu vlasnika zauzimaju upravo oni bordoški tj. cabernet sauvignon i merlot, te suvremeno uređeni prostrani restoran s terasom odakle se pruža lijepi pogled na trsje ispred te i, iza loze, na grad. I u hotelu je lijepi, više po domaće, lovački i u rustikalnome stilu uređeni restoran s kaminom i s masivnim drvenim namještajem. Uz makedonsku kuhinju podastrtu na domaći način, u tim dvama restoranima poslužuju se i jela što i izborom namirnica i izgledom i ostalom organoleptikom pripadaju modernoj internacionalnoj visokoj kuhinji ili kako bi rekli Francuzi – Haute Cuisine, i koja mogu u svakom pogledu stati uz bok ponudi ponajboljih svjetskih hramova ekskluzivne papice…

Bio sam s grupom kolega koji se bave eno-gastronomijom tjedan dana na turneji po Makedoniji. Organizator – nekoliko vodećih makedonskih vinskih kuća – zamislio je da to sedmodnevno druženje ima karakter ne tek klasične prezentacije makedonskih vina i makedonske kuhinje općenito, nego da bude na uistinu špic-razini, s visokom hedonističkom notom kao odličnom osnovom za vrhunsku ponudu u turizmu i, dakako, kao takvom vrlo korisnom za uspješno privlačenje suvremenih nomada i za dobar razvoj turizma u kraju. Naravno da razmišljanja domaćina idu i u pravcu otvaranja puteva za mogući još bolji izvoz vina, u ovome slučaju i u Hrvatsku, koja, inače, iz Makedonije uvozi mnogo kapljice, međutim uglavnom one jeftin(ij)e.

Skopje, bazar, grah tetovac!

Paprika caruje.Od relativno blage do ljute, ljute…

Nudi se i duhan, po kilogramu po cijeni – ovisno o kvaliteti – od 600 do 800 makedonskih denara, Tečaj: 1 € = 60 makedonskih denara. U hrvatskoj ekipi bio je i Zagrepčanin Marinko Hrastić, koji se bavi podučavanjem u borilačkim vještinama te proizvodnjom dresova za borce. Prva reakcija domaćih na tržnici, nakon što je Marinko razvio zastavu: Mandžukić, Mandžukić!…

Evo, iz Hrvatske gospodarske komore, svježih podataka iz tablica o uvozu vina ovamo. Uvoz je prikazan u četiri kategorije – jednu čine pjenušci, a ostale tri mirna vina.  U kategoriji pjenušaca na tablici nema spomena Makedonije, međutim u trima grupama mirnoga vina ima je i te kako! U skupini uvezenoga mirnoga vina punjenoga u boce do dvije litre Makedonija je u hrvatskome uvozu količinski na prvome mjestu, daleko ispred ostalih, ali ispada da je cijena po litri uvezenoga vina u toj grupi tek 0,72 €. Inače, po cijeni ispod jednog eura još je, među tih prvih 10 zemalja iz kojih uvozimo vino, samo Mađarska, iz koje nam u ovoj kategoriji stiže vino po 0,52 € za litru. U grupi uvezenog mirnog vina punjenoga u boce/posude od dvije litre do 10 litara Makedonija je opet među prvih 10 zemalja, iz kojih uvozimo vino, količinski daleko daleko na prvome mjestu, a ovdje je cijena po litri niža nego u prethodnoj kategoriji, iznosi, konkretno. 0,61 €. U grupi prvih osam zemalja iz kojih Hrvatska uvozi vino u posudama od 10 litara Makedonija je, iza Italije, po količini na drugome mjestu, i opet daleko ispred ostalih šest zemalja u ovoj skupini, a prosječna cijena po litri uvezenoga vina je 0,59 €.

Ono što bi i s hedonističkog i količinskog aspekta bilo sasvim dovoljno za cijeli obrok – razni sirevi, od svježeg preko pečenoga pa do zrelog kačkavalja, razne pite sa sirom, sa sirom i špinatom, kiselo mlijeko tako gusto da u njemu bez problema čelična žlica stoji uspravno, namazi od povrća kao ajvar, pinđur, ljutenica, pa makalo a to je pikantni umak od maslaca, fino mljevenog češnjaka i limunova soka, zatim gravče na tavče, tek je uvod u gozbu, koja se nastavlja s mesom, primjerice pastermalijom odnosno svinjetinom dobrano začinjenom tucanom crvenom paprikom, te pečenjima… Restorani Dukat i Čardak u Skopju i Javor kod Gevgelije

Kao posljedica toga, logično, Makedoniju, ovdje u Hrvatskoj, u kontekstu Bakhova nektara prati percepcija jeftilena. Svjesni su toga renomirani makedonski proizvođači, i upravo iz bojazni da se razvoj imagea jeftinoga ne bi i dalje širio, dakle iz želje da promijene stvari nabolje, odlučili su se na akcije kojima bi hrvatskoj publci bolje približili i svoje vinske dragulje, i pokazali da i te kako glede ponude imaju i vrlo eksluzivne originalne aseve u rukavu, dostojne najboljih vinoteka, restorana i nepaca strastvenih zahtjevnih pojedinaca kao konzumenata. Jedna od tih akcija upoznavanja svakako je bilo ovo hrvatsko novinarsko gostovanje u Makedoniji, a u nastavku je predviđeno i nekoliko zasebnih prezentacija renomiranih makedonskih vinskih podruma i njihovih vina po Hrvatskoj, s obzirom da sada starta turistička sezona s jačim dolaskom gostiju na more, prva predstavljanja planirana su na našem Jadranu, u Splitu.

Sasvim je logično da svaka zemlja, regija, kraj, forsiraju vlastitu proizvodnju, a danas je sve jače i među potrošačima, koji eto vole istraživati, vrlo izražen stav da se, kad se negdje stigne, treba koncentrirati prvenstveno na proizvode lokalne provenijencije. U svakoj zemlji postoje i domaći potrošači koji bi ponekad, pogotovu ako već ne ide drukčije, kod svoje kuće htjeli kroz tanjur i čašu napraviti izlet i u druga neka geografska i eno-gastro područja. Hedonizam za stolom ne poznaje nikakve političke i administrativne granice nego razlikuje samo ono što je dobro i jako dobro od onoga što je slabije, priznajući naravno ono prvo. Bitno je i u vlastitome okružju imati priliku šireg izbora te biti dobro informiran o tome što se to nudi, odakle je, kako nastaje, kakvi su glavna svojstva-odlike proizvoda i najbolji načini uporabe. Normalno je da neka zemlja – pa tako i Hrvatska – ima u ponudi baš i poneko ekstra-vino i iz susjednih joj država, pa da se može i usporediti vlastito sa susjedovime. K tome etikete iz najbližeg susjedstva mogu prema svijetu lijepo komunicirati i jedan širi zemljopisni prostor koji kao određenu cjelinu nekih bliskosti, sličnosti i posebnosti zatvara i ta neka zemlja, u ovome slučaju, naša zemlja.

U ovoj makedonskoj priči tri su protagonista osobito vrijedna da se na njih skrene pažnja: već spomenuta skopska vinska kuća Chateau Kamnik, te vinske kuće Bovin iz Negotina i Tikveš iz Kavadaraca.

ZEMLJA SUNCA, DUHANA, VINA

Ali, prije, općenito o Makedoniji. Republika Makedonija smještena je na jugoistoku Europe, u središnjem dijelu Balkanskog poluotoka. Graniči, na zapadu, s Albanijom, na sjeveru sa Srbijom i Kosovom, na istoku s Bugarskom, i na jugu s Grčkom. Pretežito je riječ o brdskom teritoriju, a s dosta dolina. Zemlju presijeca, na neki način popola, rijeka Vardar, a od većih voda tu su i tri značajna jezera – Ohridsko, Prespanko i Dojransko. Makedonija se prostire na površini od oko 25.713 četvornih kilometara, a broji oko dva milijuna stanovnika. Članica je organizacije CEFTA, kandidat za Europsku Uniju, a s EU u poljoprivrednom sektoru ima sporazum o slobodnoj trgovini.

Korijeni Makedonije, koja je kao država punu neovisnost stekla 1991. odvajanjem od Jugoslavije, sežu duboko u povijest. Arheološka istraživanja pokazala su da je u Makedoniji, prostoru što je, inače, u davnini bio tranzitno vrlo živ, europska civilizacija cvala između 7000. i 3500. godine prije Krista! Stari Makedonci slovili su, kaže se, kao posebna nacija, etnički, jezično i kulturološki drukčiji od susjeda.

Jedna od najznačajnijih gospodarskih grana države vezana je uz vino. Tragovi o proizvodnji vina na području današnje Makedonije sežu također u daleku prošlost, u doba još od prije Rimljana. Odavna isklesani u kamenu, prikazi vinove loze i grozdova pronađeni su u arheološkim nalazištima Negotino i Kavadarci. Proizvodnja vina nikad nije prekinuta, pa ni za vrijeme Otomanskog carstva. Iako je Makedonija zemlja s vrlo dugom tradicijom u vinogradarstvu i vinarstvu i iako je vino, uz duhan, njen glavni izvozni produkt, a i mada od Skopja pa uz Veles, Negotino, Kavadarce i Demir Kapiju sve do Gevgelije ambijent naprosto vrvi vinovom lozom, suvremena suverena Republika Makedonija jedna je od maloga broja današnjih vinorodnih europskih država koje su još ostale vinski ne(dovoljno) istražene.

Tamo gdje vječno sunce, sja, tamo je Makedonija, tamo je zemlja koju volim ja…  Kad je sve tužno ti se sjeti nje, Makedonija ti pruža radosti sve… prisjećam se, ponovno, svojedobnog hita zagrebačke rock super-grupe Time, u kojoj je, inače, klavijature svirao Makedonac Tihomir Pop Asanović. Sunce obožava Makedoniju, inače teritorij susreta mediteranske i kontinentalne klime, ono sjaji nad njom i grije je više od 270 dana u godini, ljeta su u toj zemlji vruća (nerijetko s temperaturom i do 45 Celzijevih stupnjeva) i suha (godišnje oborine kreću se od 440 do 740 mm, s time da središnji dio Makedonije, dolina rijeke Vardar, spada u aridnu kategoriju, sa 40 posto manje kiše nego što je bude u drugim područjima u zemlji), a zime su s relativno blagim temperaturama.

Po podacima dobivenima od poslovnog tijela Vino Makedonije odnosno Wines of Macedonia, u Makedoniji, koja je na svjetskoj enološkoj mapi svrstana u zonu C3 i doslađivanje je zabranjeno, sada je 33.500 hektara zasađeno vinovom lozom. U sortimentu je oko 70 posto vinskih kultivara, dakle onih namijenjenih proizvonji Bakhova nektara, i oni obuhvaćaju nekih 24.777 hektara, ostalo su stolne sorte. Uzgaja se, službeno, 28 sorata, 50 posto su crne i isto je toliko bijelih.

_________________________________

WINES of MACEDONIA – Wines of Macedonia (WoM) poslovna je organizacija zamišljena da okuplja makedonske proizvođače vina spremne angažirati se kako na stalnom unaprjeđenju kakvoće plemenite kapljice Makedonije tako i na široj promidžbi te kapljice i podizanju njenog imagea u svijetu, pa time dakako i izvoza. WoM je snovana u travnju 2010. sa zadatkom da, među ostalime i kontaktima i suradnjom s makedonskom vladom i drugim relevantnim institucijama u državi, pruža stratešku podršku domaćoj viskoj branši. Članovi organizacije Wines of Macedonia obuhvaćaju oko 50 posto ukupne proizvodnje makedonskoga vina i 90 posto izvezenih makedonskih butelja. U grupi su, među ostalima, Vinarija Tikveš, zatim Bovin i Chateau Kamnik,… ■

_________________________________

Vinogradi su većinom na brežuljcima, a i na znatnim nadmorskim visinama, sve čak i do 700 i više metara, tako da loza danju dobiva mnogo svjetlosti i topline što koristi fotosintezi, a po noći se temperatura u odnosu na onu dnevnu poprilično spušta, to pak grožđu pogoduje u dozrijevanju u, jednostavno rečeno, smislu da se, uz dobro nakupljanje sladora, očuvaju kiseline odnosno svježina. Glavne crne sorte su vranac, prokupac, merlot, cabernet sauvignon, stanušina i kadarka, ali ima i kratošije (tribidraga ili crljenka) a i plavca maloga, pinota crnoga i syraha, a glavne bijele sorte su smederevka, temjanika, chardonnay, sauvignon, rizling, žilavka i župljanka.

Vinske regije

Vinorodna Makedonija podijeljena je na  tri vinske regije i 16 vinogorja. Regije su Zapadna (Pelagonja Polog), Centralna (Povardarje – dolina rijeke Vardar), Istočna (Pčinja Osogovo). Vinogorja su npr. Skopje, Veles, Tikveš, Gevgelija-Valandovo, Strumica-Radoviš, Ovče Pole, Kočani… Najviše je na glasu vinsko područje doline rijeke Vardar, tj. Povardarje, u okviru kojega se nalazi vinogorje Tikveš, kapljica iz kojega je, vele, sinonim za makedonsko vinarstvo.

Makedonska su vina, inače, prema kvaliteti službeno svrstana u četiri kategorije. Najviša je kategorija vrhunsko vino sa zaštićenim zemljopisnim podrijetlom, slijede kvalitetno vino sa zaštićenim zemljopisnim podrijetlom, stolno vino sa te stolno vino bez zemljopisnog porijekla.

Broj registriranih vinarija u Makedoniji danas  je  84 (2003. ih je bilo 28!). Oko 90 posto vinskih podruma je po proizvodnom kapacitetu u grupi od ispod pet milijuna litara, pet vinarija je u grupi između pet i 15 milijuna litara, četiri su vinarije u skupini između 15 i 50 milijuna litara. Važno je naglasiti da sve više vinarija ulaže u modernu tehnologiju pa i u angažman i inozemnih enoloških savjetnika, nastojeći što brže i jače poboljšavati kakvoću vina te na bazi toga i izvoz, a i turizam u svome području.

Govori li se o proizvedenim količinama vina godišnje, dosta kaže činjenica da je u ukupnoj produkciji Bakhova nektara u nekadašnjoj Jugoslaviji vino iz Makedonije sudjelovalo sa dvije trećine! Danas se proizvodnja vina u Makedoniji kreće oko 120 milijuna litara, od toga 40 posto se napuni u bocu a 60 posto plasira se kao otvoreno vino (bulk wine).

Domaća potrošnja vina kreće se oko 10 litara po stanovniku.

Makedonska se vina u prodaji nalaze u više zemalja Europe – među ostalima i u Hrvatskoj, ali i na drugim kontinentima, konkretno u Americi – SAD, u Aziji – Kina i Japan. Izvoz je krenuo još u 19. stoljeću, kad se vino konjskim zapregama prebacivalo do albanskih i grčkih luka odakle je išlo prema svijetu. A to je opjevano u najpoznatijoj makedonskoj narodnoj pjesmi Biljana platno beleše.

Najviše vina Makedonija izvozi u Hrvatsku, cca 28 posto od ukupnog izvoza, slijede Srbija sa cca 21 posto, pa Slovenija sa cca 14 posto, BiH pet posto, Njemačka 2,5 posto, slijede Crna Gora, Kanada, Rusija, Bugarska… Promatra li se izdvojeno rinfuza, evo: najviše otvorenoga ide u Njemačku, cca 40 posto, zatim u Srbiju 28 posto, Hrvatsku 10,5 posto, Sloveniju 3,7 posto. Dobit Makedonije od izvoza danas iznosi oko 50 milijuna eura godišnje.

__________________________________

DISAN BRDO – U srcu Tikveškog vinogorja, u općini Negotino, smješteno između sela Gorni Disan i Dolni Disan a na lokaciji zvanoj Vešje, nalazi se brdo Disan sa svojim grand cru vinogradima. Disan je jedna od naboljih makedonskih vinogradskih pozicija, ako ne i najbolja. Vinogradi su na nadmorskoj visini između 600 i 700 metara, loze su starije od 50 godina. Zvijezda – kultivar vranec. Uz vinograde – parcele sa žitaricama, okoliš pun divljeg gorskog cvijeća, te divljeg bobičastog voća poput borovnice, kupine, a tu je i – magareći trn!

Impresivan prizor: vinogradi na Disanu, i uz njih divlje cvijeće živopisnih boja poput maka, kamilice, lavande…

Odozgor sunce, dan vrlo topao, a noći svježe. Čista priroda, bez zagađenja od industrije ali i bez zagađenja kemijskim preparatima za zaštitu loze. Ovdje je dovoljno tek orezati vinovu lozu, potom se čeka berba…■

________________________________

KAMNIK s KAMENA

 Chateau Kamnik – prva stanica. I prvi dojmovi. Odlični!

Kaže se da je prvi dojam najvažniji, on bude najdublji i najduže se pamti. U odboru za doček bio je glavom vlasnik Ilija Iki Malinkovski, biznismen koji je gotovo stalno na putu po svijetu, ali koji je svoj poslovni raspored prilagodio tako da nam se dospije posvetiti dva dana. Srdačno, precizno, eno-gastronomski besprijekorno. A tako može samo osoba koja je vidjela i doživjela puno toga, koja to čime se bavi voli, koja zna što točno želi, koja točno zna kako što treba biti, koja umije pronaći put kako da ostvari zamisli i koja stvari ne prepušta slučaju.

Chateau Kamnik, k’o iz bajke

Malinkovski je kao globetrotter i kao veliki ljubitelj vina, skupljač butelja po svijetu, početkom ovog stoljeća i tisućljeća odlučio utemeljiti vinski posjed Chateau Kamnik, na brdu uz Skopje a na nadmorskoj visini od 320 metara te na dosta kamenitome tlu, otud i naziv Kamnik. Vinova loza na tome terenu po prvi put sađena je 2004. i ta se godina smatra osnutkom Chateaua Kamnik. Vinogradi su projektirani gustoćom od 5500 trsova/ha. Prije je na tom zemljištu, kaže Malinkovski, Institut za poljoprivredu Republike Makedonije imao pokusne nasade raznog bilja namijenjenoga prehrani.

Vinogradi

– Nastojimo postoći perfekciju, i kreiramo vina sa strašću i posvećenosti. Idemo na nizak prinos, berba je ručna, u više navrata, kako grožđe dospijeva u optimalnu  zrelost. Berba počinje s bijelim sortama, za svaku sortu i parcelu u terminu kad je grožđe posve zrelo. Svaka sorta prerađuje se za sebe. Vinifikacija bude bilo u inoks cisternama bilo u drvenim bačvama, s time da su sve posude s opremom za regulaciju temperature. Nakon alkoholnog vrenja bijela vina dozrijevaju na finom talogu tu gdje je obavljena fermentacija, a crna odlaze na dozrijevanje u barrique, gdje se odvija malolaktično vrenje. Dozrijevanje, ovisno o vrsti i tipu vina, bude od 14 do 32 mjeseca, uglavnom u novim francuskim i američkim bačvicama zapremnine 225 litara. Kad za to dođe vrijeme, vina se, nakon još jednog kušanja iz svih posuda i odluke koje partije će se koristiti za koji rang kvalitete, homogeniziraju, napune u butelje i onda u podrumu čekaju nekoliko mjeseci prije izlaska na tržište – kaže vlasnik Ilija Malinkovski.

Barrique-podrum

Chateau Kamnik obuhvaća 16,5 hektara vlastitog vinograda, a još sa 16 hektara kupuje grožđe, od provjerenih kooperanata. Zasađene su sorte temjanika (a to je inače u svijetu znani muscat blanc a petits grains ili muškat bijeli s malim bobicama, odnosno muscat de Frontignan odnosno moscato d’Asti koji imaju u Pijemontu), chardonnay, pinot sivi, viognier, sauvignon bijeli, traminac mirisavi, cabernet sauvignon, cabernet franc, merlot, carménère, montepulciano, sangiovese, syrah, nešto vranca, kod vranca treba napomenuti da Chateau Kamnik dobrim dijelom kupuje grožđe te sorte s jedinstvene vinogradarske pozicije Disan u Tikveškom vinogorju. Posebnost je crni kultivar arinarnoa, križanac između tannata i cabernet sauvignona! Križanje je još 1956. obavio Pierre Marcel Durquety s francuskog Nacionalnog instituta za istraživanja u poljoprivredi (INRA), a kultivar je službeno odobren 1980. te preporučen za vinograde na jugu Francuske, pogotovu u Languedoc-Roussillonu. Naziv sorte dolazi od riječi iz baskijskog dijalekta arin, što znači svjetlost, i arno, što znači vino. Po navodu iz Velikog atlasa vinskih sorata svijeta Jancis Robinson, Julije Harding i Joséa Vouillamoza, sorta, makar u nazivu nosi pojam svjetla, daje duboko tamna vina s čvrstim ali finim taninom, ponekad s izraženijom herbalnom notom svojstvenom cabernet francu ali istodobno u okusu i slađom od nje. Novost u vinogradima je eksperimentalni nasad talijanske sorte greco di Tufo. Godišnja proizvodnja vina kreće se oko 150.000 litara.

Malinkovski se pobrinuo za kvalitetnu strukovnu ekipu, konkretno za vinograd je zadužen prof. Klime Beleski a pomaže mu Gligor Petkovski, enologinja/podrumarka je Sandra Georgievska, a enološki savjetnik i zaslužan za eno-kreacije u Kaminku je prof. Goran Milanov, s Agronomskog fakulteta u Skopju.

– Želja mi je da grožđe bude uzgojeno a vino proizvedeno na maksimalno moguće prirodan način. Herbicide uopće ne koristimo, i polagano idemo prema organskome uzgoju. Sve to međutim zasad je još dosta sporo glede tog eko-pravca koji smo sebi zacrtali, naime, s ekološke strane donekle nam problem čini blizina velikoga grada, ali znatno više okolna poljoprivredna zemljišta s konvencionalnom zaštitom. Ipak, nadam se da će ljudi koji se tu bave poljoprivredom shvatiti da je i njima bolje da se okrenu prema prirodi prijateljskom, organskom uzgoju i da izbjegavaju zagađivanje biljaka, tla i zraka… – kaže Ilija Malinkovski.

Vlasnik Ilija Malinkovski Iki (treća osoba slijeva), sa dijelom svoje ekipe. Desno su enologinja-podrumarka Sandra Georgijevska, te Gligor Petkovski, koji je zaduzžen za uzdržavanje vinograda

A vina je, barem po onome što smo u društvu s Ikijem Malinkovskim, enologinjom Sandrom te agronomom Petkovskime imali prilike kušati u barricaiji Chateau Kamnika – gotovo 20, od toga su dva pjenušca rađena klasičnom metodom – bijeli Chardonnay blanc de blanc kao brut i kao zéro dosage, sa četiri pune godine ležanja na kvascu u butelji, te ružičasti Spark Rosé brut od crnog pinota, montepulciana i sangiovesea (degoržiranje je obavio Plešivičanac Zdenko Šember, rado ističe Malinkovski), a jedno je vino – Euphoria – slatko desertno. Neka mirna suha vina su jednosortna, u baznoj i elaboriranoj (dozrijevanje u bačvicama) zrelijoj varijanti, a neka su mješavine sorata. Pa evo i o kojima je sve riječ, redosljedom kako su degustirana: temjanika, chardonnay, fumé blanc (sauvignon), chardonnay barrel fermented, rosé, pinot noir, montepulciano, winemaker’s selection (vranec 40 %, merlot 40 %, carménère 20 %), cuvée de prestige (merlot 45 %, vranec 37 %, cabernet franc 18 %), zatim syrah, merlot, cabernet sauvignon, vranec, kratošija, merlot signature… Kuriozitet iz berbe 2017, uzorak dakako uzet iz bačvice: cabernet sauvignon sa čak 19 vol % alkohola koji uopće ne iskače i nimalo ne smeta. Grožđe za ovo gusto vino u berbi je nakupilo toliko šećera da se alkoholno vrenje moralo provesti dva puta! Malinkovski veli da će se krajem 2019., kad se kapljica još pokaže u razvoju, odlučiti što i kako s tim vinom.

Nakon kušanja, u podrumu, nekih dvadesetak mladih i još nenapunjenih vina, domaćin Malinkovski htio je od nas kao grupe čuti koje nam se vino najviše dopalo. U igri su bili temjanika 2017, syrah 2017 namijenjen za kategoriju Ten barrels, te posve neuobičajeni cabernet sauvignon 2017 sa čak 19 vol % uopće ne stršećeg alkohola. Favorit od Malinkovskoga iz 2017 je syrah, dopalo mu se da se i nama svidio, i ponudio nam je da se potpišemo na bačvicu sa syrahom, uz obećanje da će svaki od nas, kad vino bude napunjeno, kao suvenir dobiti butelju!

Kad je već tako duboko široko i temeljito ušao u vinske vode, logično je da je htio pred javnost izaći i s posve nekonvencionalnim vinom, tzv. narančastime. Njegov narančasti je Orange 2013 grenache blanc, s 95 posto sorte grenache bijeli, u Makedoniji zvan belan, te sa pet posto pinota sivoga. Maceracija je trajala šest mjeseci, a vino, koje je s 13,5 vol % alkohola, 20 mjeseci je dozrijevalo u drvu, napunjeno je u bocu u veljači 2017.

Hotel Kamnik sa četiri zvjezdice ima 21 sobu, restoran sa 90 sjedećih mjesta i ljetnu terasu kapaciteta 100 osoba. U Chateau tj. dvorcu u kojemu je vinski podrum, ekskluzivni je restoran za manje grupe, uglavnom do ukupno 40 osoba. Uz dio za jelo nalazi se prostrani dnevni boravak za uživanje, poslije jela, u razgovoru uz kakvo piće, prvenstveno dakako vino…

Restoran u hotelu: ponuda hrane – sjajna: carpaccio od marinirane junetine s parmezanom, senfom, sezamom, špinatom i salatom; ravioli s jelenjim raguom, pestom, parmezanom, pireom od bučinih koštica i tartufa; rižot od lignje s prženim košticama od buče; meso zeca s vrganjima, maslinama, gusjom jetrom, topljenim sirom i kremastim umakom od cikle; jarebica sa smrčcima; mangulica s pireom od celera, šparogama, ukiseljenim lučicama, prženom ciklom; dugo pirjano meso od jelena s gljivama smrčcima, pireom od celera, prženom ciklom i s orasima, sirevi, kolači na bazi čokolade i na bazi karamela…

Kušaonica vina i prostor za boravak-odmor nakon jela, u chateauu

Kreacije na tanjuru

Vrijedni i inventivni chefovi Chateaua Kamnik – Marijan Skrojmanovski i Nikola Miškovski

Chateau Kamnik: vina poslužena uz jela gostima iz Hrvatske

BOVINOVA CIGANKA – PRVO MAKEDONSKO INTERNACIONALNO VELIKO ZLATO!

Još se nismo oporavili od skopskih akrobacija uz trpezu (ne na trapezu!), a već smo se našli u Negotinu, južno od Skopja i u Tikveškom vinogorju, u lijepo uređenoj kušaonici vinske kuće Bovin u vlasništvu dvojice braće BogevskiKirila i Giorgija. U društvu, naravno i opet za stolom prepunim lokalnih delicija, s Kirilom odnosno Kirom ili Ćirom Bogevskim, i glavnim enologom Borisom Nećevom, u Bovinu zaposlenime već 20 godina, Obojica strastveni zaljubljenici u vino, ali i u pjesmu.

Kiril Kiro Bogevski, suvlasnik Bovina, ozbiljan – lijevo, i raspjevan uz crnjak My Way

A bilo je toga dana i te kako razloga za druženje u Bovinu uz bogati stol i pjesmu: ne samo zato što se u dvorištu vinarije punio šleper vinom za izvoz u Kinu, nego je domaćinima i upravo bila stigla radosna vijest da su za vino G’upka (=ciganka) na jednom od najvećih i najznačajnijih svjetskih vrednovanja plemenite kapljice Mundus Vini 2018-spring tasting u njemačkome Palatinatu osvojili veliku zlatnu medalju! Kiro te Nećev, poznatiji kao Borče, bili su posebno ponosni odličjem jer, vele, to je prvo makedonsko veliko zlato otkako je Mundus Vinija. A što li će biti kad na ocjenjivanje u bijeli svijet pošalju svoje konje vrane Eru te My Way, kreiran malo i po afinitetima Kirila Bogevskoga (my way = moj način), inače zaljubljenika u pjesme Franka Sinatre, posebice u taj hit My Way pa i otud taj naziv vinu, tako da se dvoranom orilo My Way i kroz Kirin glas i kroz glas Frankie-boya sa zvučnika. Zaneseni Borče je pak bio više raspoložen za domaću glazbu…

Kiro Bogevski i enolog Boris Nećev. Kiril Ćiro Bogevski, koji je ljubitelj crnih ali i svježijih vina, pokazao je My Way-sistem i time što je od enologa Borisa Nećeva tražio da od sorte sangiovese napravi crno vino što će se moći pijuckati i za osvježenje u proljetnim, osobito ljetnim te ranojesenskim danima. Borče je u vinogradu na većoj nadmorskoj visini i iz uvjeta koji omogućuju očuvanje kiselina i svježine, ostavio grožđe određeno vrijeme na prosušivanju na trsu, maceracija je bila nešto kraća nego za klasičan crnjak, pa je dobio vino s lijepim aromama na suho tamno bobičasto i koštićavo voće i s dosta mekanim taninom, tako da to vino za osvježenje Bogevski preporučuje poslužiti – s kockicama leda!

– Bovin je utemeljen 1998. godine, danas brine o 65 vlastitih hektara pod trsjem a sa 20 hektara još kupuje grožđe od izabranih kooperanata. Naši se vinogradi većinom nalaze na 260 metara nadmorske visine, a nekih 30 posto terena je na položajima i od 400 do 700 metara. Kako se u Tikveškom vinogorju susreću kontinentalna i mediteranska klima i kako imamo puno sunca te kako uvijek tu puše ako ne vjetar a ono barem vjetrić, bolesti vezanih uz vlagu nema, tako da su kroz sezonu dovoljne ukupno dvije do tri zaštite. Tlo je vrlo pogodno za vinovu lozu, na većini parcela sastoji se od pijeska i kamena, tako da su uvjeti rekao bih idealni za proizvodnju posve prirodne, tj. bio-kapljice  – govori Boris Nećev, ističući Disan, Brestin dol, Ag’upka, Era, Ka Kruša kao ponajbolje table zasađene vrancem, sada s lozama starim i do 65 godina, navodeći i kako uz vinovu lozu gdje-gdje raste i divlje šumsko voće, primjerice trnka s bobicama poput onih od borovnice, njene arome kao da su nazočne i u vinu od vranca s tih pozicija.

Bovin trsje: ne vidiš mu kraja, tamo u daljini sa nebom se spaja…

Zgrada s podrumom Bovin. Tih dana kad smo bili kod njih Bogevski i Nećev imali su i te kako razloga za veselje: u kamion se punio kontingent vina namijenjen tržištu Kine, a stigla je i vijest iz Njemačke da je vino G’upka na Mundus Viniju 2018-proljetnom ocjenjivanju osvojilo veliku zlatnu medalju!

Prostrana kušaonica Bovina

Sorte koje Bovin uzgaja su: chardonnay, pinot sivi, temjanika ili muscat de Frontignan, kultivar je odavna prisutan u Makedoniji tako da ga Makedonci smatraju originalno svojime, zatim, od crnih, vranec, merlot, cabernet sauvignon, cabernet franc, petit verdot, syrah, tempranillo, sangiovese. Ukupna proizvodnja vina vrti se ko 1,3 milijuna litara. Uz vino, Bovin proizvodi i vinjak, bazni dozrijeva pola godine u bačvama, kategorija fine brandy dvije godine, a kategorija premium što u rabljenim što u novim bačvicama provede od četiri do šest godina.

Kako Nećev silno voli pjenušce, Bovin se okušao i u tome segmentu. I dobio vrlo dobar pjenušac! Radio ga je, Nećev, My Way sistemom, tj. ne najprije proizvodeći vinsku osnovu pa onda, kako danas rade svi ili gotovo svi, s gotovim vinom ideći u šapanjizaciju dodavanjem šećera i kvasaca, nego puneći u butelju mlado vino koje još nije završilo s prvom fermentacijom i ostavljajući ga, bez dodavanja šećera i kvasaca, da to vrenje dovrši u butelji. Prisjećam se da je na taj način pjenušce svojedovno radio i enolog Franjo Jambrović još dok je bio voditelj podruma Mladina nekadašnjeg Jaska-vina! Ovaj svoj prvi šampus koji smo kušali u Bovinu Nećev je stvarao od chardonnaya, ali namjera mu je prebaciti se na domaću smederevku, za koju smatra da može jako dobro poslužiti za šampanjizaciju. O tome koliki je Borče My Way, ili bolje reći His Own Way-igrač lijepo govori i to da se okušao u proizvodnji pjenušaca i od – šipka! Najteže od svega, veli, bilo je cijediti sok iz šipka dok ga se dobije u nekoj dovoljnoj količini da uopće vrijedi pokušaja ići u šampanjizaciju!

Boris Nećev u bariknom podrumu Bovina

Ima Borče i svoju tehniku kod produkcije bijelih mirnih vina: rado se u tijeku alkoholne fermentacije mošta igra sa spuštanjem i podizanjem temperature, da, kako objašnjava, u vinu dobije višeslojnu voćnu aromu. A pribjegava i još nečemu: u nekom trenutku kad procijeni da je to najbolje s taloga otoči dio s vrha a to što ostane u posudi drži oko četiri dana na temperaturi od minus četiri Celzijeva stupnja, kako bi, navodi, iz te mase izvukao određenu količinu tekućega dijela osjetno obogaćenoga aromama, i taj dio onda vraća u onaj prethodno otočeni tekući dio. Kod proizvodnje crnoga vina pazi da grožđe iz vinograda u podrum dođe na relativno niskoj temperaturi, kako prije vremena ne bi krenulo alkoholno vrenje, nakon što se odvoji peteljkovina cijele bobice stavlja u posudu za fermentaciju i dodaje se kvasac za vrenje, u toku fermentacije tri puta dnevno potapa se klobuk, a nakon nekih pet do šest dana sok odvaja od kožice i premiješta ga bilo u inoks ili u barrique. Svakog mjeseca, u vremenu od nekih 90 dana, Nećev obavlja po jedno pretakanje, da, kako kaže, kapljica dobije kisika. Vino u barriqueu, gdje se dovršava fermentacija, ostaje na dozrijevanju, ovisno o materijalu i o tome kakav se finalni proizvod želi dobiti, jednu odnosno dvije godine. Kod vina najgornje kategorije, tj. A’giupke (vinograd od 10 hektara na lokalitetu A’giupka na visini od 400 metara), Imperatora (vinograd na visini od 260 metara), My Way (vinograd na Disanu na oko 700 metara) i Ere (vinograd od tri hektara na nadmorskoj visini od 400 metara, loze stare 40 godina), Borče prakticira prosušivanje grožđa vranca na trsu od 50 pa i do 70 posto, tako da grožđe ulazi u primarnu preradu s vrlo visokim sadržajem sladora, i fermentacija bude spora i teška. Vina sazrijevaju najmanje po dvije godine u bačvicama od makedonskoga hrasta. Evo i što sve to znači u dobivenoj finalnoj količini vina: s 10 hektara A’giupke se dobije tek 7000 litara vina, a Ere s tri hektara bude jedva 1200 litara! Sukladno tome su i cijene – iznad 100 € za butelju! Inače, Imperator 2016 koji smo kušali sada u Bovinu bio je s 15,0 vol %, A’gjupka 2012 koja je osvojila Veliko zlato na Mundus Viniju 2018 sadržavala je 15,5 vol % alkohola, kao i My Way 2011, dok je Era 2012 bila sa 16,0 vol %.

VINSKA VIZBA TIKVEŠ

U Kavadarcima je, kažu Makedonci, najveća vinarija na Balkanu, a to je vinska vizba Tikveš. Tikveš danas ima nekih 1000 hektara vlastitih vinograda a grožđe još otkupljuje s  5000 ha.

Priča o vinariji Tikveš počinje još 1885. godine. Goleme proporcije bilježe se od sedamdesetih godina prošlog stoljeća kad se nekoliko manjih poljoprivrednih vinarskih zadruga udružilo i utemeljilo Agrokombinat Tikveš. Kupnjom, godine 2003. vlasništvo nad objektom preuzima grupacija M6 Investments, na čelu koje je danas Svetozar Janevski. Odmah po preuzimanju Tikveša, M6 Investments je počeo pokazivati kako uistinu ozbiljno misli, naime u modernizaciju proizvodnih pogona i u unaprjeđenje kakvoće vina, što uključuje i angažman francuskog enologa Philippea Cambiea kao eno-savjetnika, uložio gotovo 40 milijuna eura. Inače, najnovija informacija je da je M6 Investments odnedavno ima i vinski posjed na jugu Francuske, naime na području Vauclusea kupljen je dvorac De Gourdon s nasadom grenachea i syraha.

U vinariji Tikveš doček na najvišoj razini: pimio nas je i ugostio vlasnik Svetozar Janevski, kao čelnik grupe M6 Investments koja, inače, upravlja i Skopskom pivovarom i s nekoliko hotela visoke kategorije u Skopju i na Ohridu. Jela su pripremali kuhari Nikola Stojaković (dolje, u sredini), Ordančo Unev i Kristijan Stojčevski, koji su se školovali u Francuskoj, pa je ručak bio u znaku makedonskih namirnica (npr. pastrva s Ohridskog jezera) i francuskog načina prigotavljanja i serviranja

Htjelo se, odmah od tog novog početka Tikveša, maksimalno kombinirati lokalnu tradiciju s modernim internacionalnim pristupom, ali ne samo u smislu korištenja suvremene tehnologije koja u proizvodnji donosi poboljšanja, nego i u smislu kreiranja i razvoja proizvoda za novu generaciju potrošača, a to, među ostalime, znači, u formiranju eno-uradaka, i sljubljivanjem lokalnih sorata s onim međunarodnima. Uvelike je tome pridonio upravo spomenuti enolog Cambie, kojega je, usput da navedem. glasoviti američki vinski kritičar Robert Parker the Wine Advocate 2010. godine proglasio najboljim eno-savjetnikom na svijetu. Vizba Tikveš, koja godišnje proizvede oko 12 milijuna butelja, miljenica je Roberta Parkera, zaljubljenika u bijela i crna grand cru vina Bela voda i Barovo. Vinima Bela voda u bijeloj i crvenoj varijanti, te Barovu i Vrancu Special Selection, u više navrata Parker je dodjeljivao, pohvalit će se Tikvešani, od 90 do 95 bodova.

Vina uz ručak

Vinska vizba Tikveš tržištu danas nudi 50 različitih vina, razvrstanih po kategorijama na temelju organleptike i po kategorijama cijene. Kategorije su: Traditional wines (tradicijska vina u bag-in-boxu, miješano bijelo i miješano crveno, zatim, u litrenim bocama i stolne kategorije: graševina, smederevka, kratošija, vitač i vranec), Classic (klasik, u butelji: temjanika, traminac, chardonnay, graševina, rose, kratošija, vranec & merlot), Alexandria, T’ga za jug (komercijalno nevjerojatno uspješna marka polusuhog vina, bijelog – od rizlinga, i crnog – od vranca: marka je lansirana 1973. u počast Večerima poezije u Strugi), Special Selection (posebna selekcija: temjanika, grenache bijeli, sauvignon, muscat ottonel, cabernet sauvignon, cabernet franc, vranec, plavac), Alexandria Cuvée (bijelo: chardonnay & rizling; rosé, te crno: merlot, cabernet sauvignon, vranec), i Terroir Wines (vina terroirea, s izdvojenih položaja što se smatraju grand cruima a tu spadaju Bela voda single vineyard (bijelo: chardonnay & grenache bijeli; crveno: vranec & plavac mali), Barovo single vineard (bijelo: grenache bijeli ili belan + chardonnay; crno: vranec & kratošija ili tribidrag, crljenak). Inače, Tikveš je znan i po destilatu, konkretno po lozovači Žolta, njegovanoj u hrastovim bačvicama više od sedam godina.

Kroz vinograde i podrum proveo nas je Marko Stojaković, glavni enolog Tikveša, inače brat spomenutog kuhara Nikole Stojakovića

U vinariji Tikveš radi 15 enologa! Jedan od njih je i mladi Kire Petrov, uposlen u odjelu za ultra-premium vina. Svake godine određeno vrijeme provede negdje u svijetu na specijalizaciji u znanim podrumima!

Direktor vinarije Tikveš Radoš Vukičević skreće pažnju na butikne vinarije Tikveša.  U vlasništvu Grupacije su i boutique-vinarije, jedna je Domaine Lepovo, u kojoj se proizvodi samo kapljica premium kategorije (Domaine Lepovo chardonnay, pinot noir i cuvée od vranca, merlota i cabernet sauvignona), a jedna je na lokaciji Barovo, ona tek sada kreće s preradom grožđa s Barova. Vukičević kaže da Domaine Lepovo daje 5000 litara chardonnaya i 5000 litara crnog pinota, i da se Barovo bijelo, od belana i chardonnaya, te Barovo crno od vranca i kratošije proizvode u količini od tek po 15.000 boca godišnje.

Direktor vinarije Tikveš Radoš Vukičević, u društvu s kolegicama iz sektora vinogradarstva te marketinga i prodaje

Tikveško vinogorje, položaj Barovo,  single vineyard. Vinogradi su na vulkanskome tlu i smješteni na obroncima brda na visinama između 550 i 750 metara. Barovo je mjesto gdje se sudaraju svježina visokih planinskih vrhova Kožufa i tople struje Egeja. Ljeto (ljetna atmosfera) je tu dugačko, vrlo toplo ali ne prevruće, noći su svježe, zrak čist, vjetrić stalno pirka i nema vlage pa se ne razvijaju bolesti, loze su starije od 35 godina… Idealno ne samo za za uzgoj visokokvalitetnoga grožđa za vino, nego i, što je osobito važno, za uzgoj na 100 posto ekološki način! Uskoro Tikveš na novome prostoru na Barovu otvara podrum, upravo su u tijeku završni radovi na njoj.

Prizor s Barova, i dolje, građevina butikne vinarije Tikveša na Barovu

Prestižni uradci Tikveša su i Bela voda bijelo i Bela voda crno. Obje etikete proizvode se u količini od po 10.000 litara, Grand cuvée od vranca, merlota i cabernet sauvignona također je u količini od 10.000 litara. Bela voda je single vineyard u bregovitome dijelu, na nadmorskoj visini između 250 i 300 metara, na kosinama, s ilovastim tlom, milovan blagim vjetrovima od rijeke Vardar. U vinu: lijepe arome zrelog voća

Sva ova vina godišnje osvoje, čujem, i do 60 priznanja, i to samo na najjačim svjetskim natjecanjima, pa to i te kako govori o kakvoći!

Čak oko 50 posto produkcije Vizbe Tikveš ide u izvoz, zasad, osim u Europu (Tikveš ima svoje predstavništvo u Hrvatskoj, Orbico, pa se eto vina nalaze i kod nas), ponajviše u SAD, Kinu, Australiju, Kanadu…  ♣    SuČ – 04/2018

Prizori iz podruma Tikveša u Kavadarcima: konusne inoks-cisterne te velike hrastove bačve

Betonske cisterne s lijepom fasadom, te, dolje, barricaia

Kao u kakvom dvorcu: prolaz dijelom vinskog podruma do restorana vinarije Tikveš

 

 

 

 

KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 03.2018 – THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE

ŽELJKO SUHADOLNIK

 

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

SADRŽAJ / CONTENTS

GMO or NOT, THAT IS THE QUESTION • VINO, ALERGIJE, DIJABETES, RAK • Sajmovi: VINO DALMACIJE 2018 u SPLITU • DUBROVNIK FESTIWINE 2018 &  TREĆE PRVENSTVO SOMMELIERA DALMACIJE • VINA IZ DAVNINA • HRVATSKA NA PROWEINU 2018:  POVEĆAN IZVOZ! • HRVATI DO STATUSA INTERNACIONALNO CIJENJENIH ENO-SAVJETNIKA… • CROATIAN SYRAH BEST EVER • ISTENIČ: POLA STOLJEĆA PJENUŠANJA • KONOPLJA, i… MASLAČAK • USKRS u ZAGREBU • KARMELIĆANI u REMETAMA • KIĆO SLABINAC PJEVA s VINSKE ETIKETE • MILE RUPČIĆ: BOSANSKI DNEVNIK • KULTURNO UZDIZANJE, hmmm… • FLOS OLEI SAN ROCCO • MACEDONIA WINE EXPERIENCE 2018

_________________________________

TEMA, i DILEMA

GMO or NOT, THAT IS THE QUESTION – Je li GMO opasan? Ima li ga u Hrvatskoj? Zabranjuje li europska direktiva GMO, ili mu širom otvara vrata?

Na temu genetski modificiranih organizama koja zaokuplja hrvatsku javnost na nedavnoj tribini u zagrebačkom Novinarskom domu i u organizaciji Zbora znanstvenih novinara HND-a govorili su istaknuti znanstvenici i stručnjaci dr. Sanja Miloš iz Hrvatske agencije za hranu (HAH) sa sjedištem u Osijeku, dr. Nenad Malenica s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu (PMF), te dr. Vladimir Mrša i dr. Ivan Krešimir-Svetec s Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta (PBF).

Odmah na početku, nešto umirujuće, međutim umirujuće – do koje mjere? Profesori su iznijeli da u Hrvatskoj nema GMO, i to potkrepljuju time da do sada nitko nikada u RH nije podnio zahtjev za stavljanjem na tržište GMO. Dakle, u nas SLUŽBENO nema GMO-a…

Što je uopće to genetska modifikacija organizma? To je, rečeno je, skup postupaka kojima se – kad se uoči određeni genski nedostak – dodavanjem i promjenom gena postiže prilagođavanje metabolizma stanice.  Ta složena operacija uvelike se primjenjuje u segmentu proizvodnje hrane, ljekova, raznih kemikalija. Dakako, najosjetljivije područje je ono vezano uz proizvodnju hrane, naime hrana je – za razliku od lijeka koji se troši po potrebi, povremeno – nešto što redovito svakodnevno unosimo u organizam i što, logično, gledajući na duži rok može na naš organizam ostaviti ovakve ili onakve posljedice. Pa nije čudan čovjekov strah da to mogu biti i one teže, i posve nepoželjne.

Znanstvenici na tribini u Novinarskome domu trudili su se objasniti da je GM korak naprijed u znanosti na službi ljudi, i da ne treba samo automatski strahovati nego se prije donošenja svojega suda valja bolje informirati o čemu je riječ. Iz predavanja na kojemu se govorilo o pro i contra, o istini i poluistinama, moglo se iščitati da se čovjek odavna miješa  u genetiku prehrambenih biljaka, nekad prije bilo je to na tada njemu dostupan, s današnjeg aspekta primitivan način, a potom se tehnikama išlo malo-pomalo dalje, u skladu već sa stupnjevima razvoja nauke i tehnologija.

Novinarski dom u Zagrebu: skup na temu GMO (suhiucasi)

U prilog GMO kazano je da oni mogu i te kako pomoći da se iskorijeni i u budućnosti izbjegne glad na Zemlji, koja, inače, ima, istaknuto je, površinu od 13 milijardi hektara i na kojoj se u idućih stotinjak godina očekuje udvostručenje broja stanovnika. Kroz povijest, koja bilježi 10.000 godina otkako se čovjek bavi poljoprivredom, uvijek se na ovaj ili onaj način a radi poboljšanja proizvodnje hrane nastojalo utjecati na biljke iz prehrambene domene, da ih se učini otpornijima na bolesti i da se od njih dobije veći urod. Već i klonskom selekcijom koju se danas općenito ne smatra nimalo negativnom čovjek je počeo mijenjati svojstva sirovine što će mu poslužiti za hranu. Potom je, s napretkom znanosti i tehnologije, došlo i do stvaranja hibrida, što – zasigurno stoga što je, zahvaljujući onima kreiranima da daju veći prinos i da rađaju konstantno, osjetno povećana produkcija hrane – nije podiglo prašinu poput ove u najnovije vrijeme a vezane uz GMO koji kao proizvod na tržištu mora biti označen sa GMO već ako sadrži samo 0,9 posto sastojaka nastalih genetskim modifikacijama. Zanimljiva rečenica jednoga od predavača: koliko bilo tko od nas može biti siguran da konzumira nešto što se svrstava u kategoriju prirodnog proizvoda, kad se npr. u integriranoj proizvodnji preporučuju i rabe sastojci GMO, dakle upravo oni koje potrošačka masa razapinje na crnu listu!…

I sad dolazimo do one: Homo homini lupus, naravno posebice kad je riječ o novcu i materijalnome. Iako je sasvim logično da zadiranjem u gene može (mora?) doći do poremećaja biološke ravnoteže u prirodi pa i do razvoja nekih novih bolesti, to, valjda, samo po sebi i nije toliko zabrinjavajuće jer uz razum, oprez i maksimalnu pažnju stvar bi bila pod kvalitetnom kontrolom, međutim čovjek je takav da suviše žudi za novcem i moći, i to je prava opasnost. Ovako delikatna znanstvena istraživanja kao i ova oko genetskih modifikacija organizma zahtijevaju mnogo novaca, a ulaganja je sebi moglo i može priuštiti tek vrlo ograničeni broj subjekata u svijetu. Pitanje je koliko investitori sposobni – pogotovu kad je riječ o globalno krucijalnim i strateški važnim naučnim istraživanjima – osigurati dovoljno novaca za takve projekte razmišljaju o dobrobiti i čovječanstva a koliko prvenstveno i isključivo o vlastitoj dobrobiti, tj. da ulažu u nešto za što očekuju da će im, kroz monopolistički status na tržištu (sjemena) na dugi rok, kao svojevrsnim gazdama i planeta i čovječanstva porobljenog pod prijetnjom manipulacije hranom, investiciju vratiti te još i omogućiti da u nedogled trpaju legalno brda novca u vlastite džepove…  ♣

ETIKETE i OZNAČAVANJE

VINO i ALERGIJE, DIJABETES, RAK… – Sjećate li se, iz nekih davnih godina, čuvenog Francuskog paradoksa (French Paradox)? Kad je svijetom krenula priča o tome kako je vino, posebice crno jer ono, s obzirom na određene tvari u koštici i kožici te s obzirom na način proizvodnje s dugom maceracijom kroz koju se te tvari ekstrahiraju, sadrži mnogo polifenola a oni su antioksidanti i kao takvi korisni ljudskom organizmu. Od tada je crno vino, u ono vrijeme u sjeni bijeloga, počelo bivati vrlo traženo, a i dobivalo je i na cijeni. Iz znanstvenih i liječničkih krugova dolazile su preporuke za redovitu konzumaciju crnjaka, čak se i manji unos u vinu nužno nazočne alkoholne komponente smatrao dobrodošlim za zdravlje. Nakon nekog vremena, kad se crno vino dobro ustabililo u tržišnome smislu, ploča se počela pomalo okretati: krenule su priče kako i u bijelome vinu, kod kojega se, inače, u modernom receptu u pravilu ne primjenjuje maceracija (s alkoholnom fermentacijom), ima antioksidanata. A potom se nastavilo s nagovaranjem na konzumaciju svježeg bijelog vina s nižim alkoholnim stupnjem, Kao, na taj način potrošači koji žele uživati u Bakhovu nektaru ne uvlače se u zamku alkoholizma…

Boce po veličini, od malene – demie (0,375 lit), pa do Melkizedeka od 30 litara

Kad se bolje promisli, i sagleda u kakvome to svijetu živimo, vidi se da ispada da je riječ o kampanjama vezanima i uz namirnice-hranu i uz pića koji se lansiraju da se stvore modni trendovi a sve u vezi sa situacijom na tržištu, u smislu da se u nekom momentu marketinški favorizira određeni tip proizvoda kad ga treba dignuti iz sjene i poboljšati mu plasman. Međutim priča o vinu, kao i o svemu onome što kao dio prehrane unosimo u organizam, nije stvar modnog trenda i ne bi trebala biti puki dio naglašenog nastojanja da se nešto proda u većoj količini, nego je to nešto vrlo osjetljivo, naime to što konzumiramo i na koji način to konzumiramo može bitno utjecati na zdravlje, nezgoda je u tome što će ponekad rezultirati i nekim lošim posljedicama. K tome, vino je kao proizvod uvijek imalo neki uzvišeni status – loza na neki način kao ruke Isusove, kapljica kao krv Isusova, misno vino…, zatim kao simbol veselja i lakšeg podnošenja tuge, te kao nešto originalno, nešto pošteno i tipično, karakteristično za kraj odakle dolazi, a tako ga se rado u promidžbi spominje i dalje, ali kako se u globalu razvijaju proizvodnja i tržišno gospodarestvo tako sve te lijepe priče ustvari više dobivaju na licemjerju.

Često se u raznim savjetima koji dolaze i iz krugova liječnika i stručnjaka za prehranu i zdravlje govori – hvaleći ga ili kudeći ga – tek paušalno o nekom proizvodu ili tipu proizvoda, nažalost rijetko se u objavama o nepodobnosti ili pak podobnosti neke namirnice odnosno pića naglašava da je za potrošača, uz umjerenost, nužno da se informira o porijeklu namirnica te proizvodnoj i trgovačkoj filozofiji ponuđača kao i načinu u uzgoju i u preradi bazne sirovine u stvaranju finalnog produkta. Živimo u vremenu već bezobrazne komercijalizacije i utrke za novcem, nastojanja da se što manje uloži novca i muke a istodobno što više zaradi, ali, na žalost, živimo i u vremenu kad mnoge potrošače, iz ovih ili onih razloga, kao da i nije puno briga – svakoj razumnoj osobi posve neshvatljivo! – što unose u organizam. Pa tako na tržištu može svašta proći, pogotovu ako je lijepo upakirano i u blještavoj ambalaži, te ako je u trendu.

Jedan od prvih načina i vrlo važan oblik stjecanja pravilne informacije o proizvodu svakako može biti prikladan sadržaj tiskan na etiketi odnosno ambalaži. Pošteno i nužno bi bilo, za one potrošače koji žele znati što to točno jedu i piju a onda i za one koji bi trebali postati pažljiviji i svjesni što jedu i piju i toga što ima kakav učinak na zdravlje, svakako proizvode iz prehrambenog sektora vrlo precizno označavati na etiketi. Umjesto vrlo čestih pustih pričica i bajki, od kojih ponuđač očito očekuje reklamni učinak a potrošač nema ništa, onaj mali prostor na npr. vinskoj etiketi, danas sve češće u formi prednje i stražnje, moralo bi se, kroz ČITLJIVE natuknice koje ne trebaju zauzeti baš mnogo mjesta, iskoristiti za konkretne i ključne obavijesti o proizvodu u kontekstu njegova nastanka i u kontekstu njegovih osnovnih analitičkih svojstava a iz čega bi kupac mogao barem približno dovoljno iščitati je li to što kupuje u skladu i s njegovim očekivanjima u smislu afiniteta vezanog uz organoleptiku i njegov pojam užitka te u smislu zdravstvene podobnosti općenito a posebice za njegov organizam.

Nekad je npr. barem u Hrvatskoj, zakon nalagao da se na etiketu vina određenom minimalnom veličinom slova uz naziv vina i naziv odnosno ime proizvođača navede vinogorje odakle je vino (porijeklo), oznaka da je zemljopisno porijeklo kontrolirano, kvalitativna kategorija temeljena na laboratorijskoj i strukovnoj organoleptičkoj analizi uzorka (bodovni pragovi za grupe vrhunsko i kvalitetno bile su strože nego što su danas; zašto je danas to u nas olabavljeno???!!!), zatim kategorija vezana uz mogući ostatak neprovrelog sladora (suho, polusuho, poluslatko, slatko), sadržaj alkohola… U novije vrijeme na mnogim etiketama – bogme ne znam zašto je tome tako, je li to progledavanje kroz prste, ali znam da to nije dobro! – oznake su manjkave, ispisane su premalenim slovima a kontrast između slova i podloge zna biti slab pa sve to i te kako otežava čitanje (podsjeća me to na ugovore s tvrtkama što vam nešto nude i u kojima ponuđač ono što istinski želi iskomunicirati ispiše većim fontom, međutim ono pak što može ići na korist primatelja te pričiniti problem ponuđaču da svoj proizvod ili svoju uslugu plasira, bude  tiskano sićušnim fontom!), a – sa zdravstvenog aspekta npr. za šećeraše, pa i s aspekta hedonizma i upućenosti kupca u vrijednosti vina – bitna obavijest o šećernoj kategoriji kod vina koja nisu rađena da budu slatka desertna vrlo često izostaje. Objašnjenje valjda leži u tome da se u svijetu pokazalo da slađi proizvodi bolje prolaze kod većine publike na tržištu, ali i u tome da se u vinima za koja bi po tradiciji i po nekom definiranom pravilnuku o nastanku za teritorij tipičnog proizvoda  bilo normalno da su suha nerijetko ostavlja ostatak neprovrelog sladora da se tako u organoleptici prikriju gruba i/ili naglašena kiselost odnosno grub/naglašeni tanin, pa je zacijelo određeni utjecajni lobby u želji za boljim plasmanom ishodio upravo to da oznaka suho, polusuho itd. prestane biti obvezna…

Šećer

Ne sjećam se, a imam nešto godina (možda se zapravo i iz tog razloga i ne sjećam) da je nekoga jače zasmetalo ono što se prije u proizvodnji radilo u većem opsegu – dodavanje šećera moštu, odnosno doslađivanje, tzv. šaptalizacija, pa da je odgovorna ustanova naredila da se to napiše na etiketu. A upravo dodavanje šećera bio je dio patvorenja onoga što se nudilo kao vino… Neki podrumi umjesto doslađivanja saharozom krenuli su s uporabom koncentriranog mošta, ali tu se nerijetko događa da se u originalni mošt x stavlja koncentrirani mošt y a od grožđa drugih sorata u odnosu na one originalne, pa to mijenja krvnu sliku vina… Osvrnuo bih se ovdje i na jedan po meni neprihvatljiv oblik danas opće prihvaćene šaptalitzacije pri stvaranju proizvoda koji se vrlo skupo prodaju, a to su šampanjci i pjenušci rađeni klasičnom, šampanjskom metodom (oni rađeni charmat-metodom dosta su jeftiniji…). Ako u Champagnei i danas – kad govorimo o globalnom zatopljenju i kad su vinogradarstvo i vinarstvo u znanstvenom i iskustvenom (spoznaje) smislu osjetno napredovali tako da, čini mi se kao logično, nije baš nužan način poboljšavanja akrobacijama u podrumu tj. dodavanjem poboljšivača – još, s obzirom i na tlo izrazito od krede, i jeste prihvatljiv ekspedicijski liker kao stanoviti zaslađivač i ublažavatelj osjeta prejake kiselosti, u najvećem dijelu drugih područja gdje tlo nije takvo kao u Champagni i gdje su klima/mikroklima povoljniji za dobro dozrijevanje grožđa te gdje pjenušac samo treba duže (eh, a to poskupljuje stvar!) držati na takogu u boci da se (uz profinjeniji aromatski profil) stvori dovoljna količina manoproteina što stvaraju osjet slasti, ekspedicijaski liker s dodatkom sladora svakako nije potrebit – osim kao drsko proračunani brzi korektiv da proizvod što prije u organoleptici bude privlačniji s komercijalne strane, za šire mase.

Ostavljanje neprovrelog sladora u vinu koje nije predviđeno da bude desertno niski je sračunati komercijalni potez usmjeren na bolju prodaju, a dodavanje ekspedicijskog likerea koji zaslađuje pjenušac u najvećem broju slučajeva je zapravo legalna komercijalno navođena šaptalizacija (na visokoj peti!).

Moji kolege novinari iz Italije skrenuli su mi pažnju na to koliko talijanskih vina za koja se smatra da bi po defniciji trebala biti suha izlazi na tržište s popriličnim ostatkom neprovrelog sladora, kažu mi – sa 10 pa do čak i 30 g/lit! A u kategoriju suhoga vina spadaju ona sa do 4 g/lit neprovrelog sladora! No, sad kad smo kod šećera kao sredstva za zaobljavanje vina i za ostavljanje dojma veće punoće mogli bismo se zapitati i sljedeće: je li ipak bolje osloniti se na nj ili pak prihvatiti mogućnost da je proizvođač pribjegao nečem drugome kao dodatku vinu, konkretno gumirabici koja ima sličnu zadaću kao i slador (zaobljivač, pojačivač strukture, stabilizator) ali koju je, za razliku od sladora, nemoguće ili gotovo nemoguće percipirati kroz organoleptiku a nazočnost koje nije obvezno obznaniti na etiketi?

Gumirabika!

Amerikanci su u silnoj brizi za zdravlje uveli obvezu da se na etiketi vina odnosno alkoholnog pića navede kako konzumacija alkohola može biti opasna za zravlje trudnica. Na etiketi se onda počelo pisati i to da su u proizvodnji vina korištena sredstva koja mogu izazvati alergije, postalo je obvezno obavijestiti potrošača i o tome da vino sadrži sumpor. Nije se stvar išla rješavati inzistiranjem s odgovornog mjesta da se u proizvodnji bolje, strpljivije radi u vinogradu i u podrumu kako bi se u stvaralačkom tehnološkom procesu izbjegli razno-razni aditivi – makar inače zakonski dopušteni za uporabu kao enološka sredstva – što mogu biti uzrokom zdravstvenih problema. Industrija vezana uz proizvodnju enoloških sredstava svake vrste očito, kao uostalom i farmaceutska industrija što nas sramotno preko malih ekrana naprosto bombardira pozivima na korištenje ove ili one tablete – odgovorna za ljekove za čovjeka, prejaka je da bi dopustila da joj se sužava radni prostor

Kao najnovije što se tiče oznaka na etiketama za vino inicijativa je da se na etiketu – kao što se to čini na kutijama cigareta, stavi ni više ni manje nego upozorenje kako konzumacija vina može – izazvati rak! Ono što se donedavno propagiralo kao zdrav i božanski napitak sad doživljava kvalifikaciju na razini mrtvačke glave kao ilustracije! Nedavno je,čujem, irski ministar zdravstva Simon Harris izjavio kako bi smanjenje konzumacije alkohola bio bitan korak prema osjetnom smanjenju troškova društva vezanih uz bolest raka. A stanoviti Markus Peck-Radosavljevic, koji predstavlja ustanovu United European Gastroenterology, iznio je da se unošenjem u organizam samo jednog alkoholnog pića dnevno osjetno pojačava rizik od raka jednjaka, jednog od najsmrtonosnijih oblika tumora. Što će na kraju biti, vidjet ćemo za neko vrijeme, naime na nivou Europske Unije priprema se nova regulativa vezana uz etikete.

Da se još malo vratim na nikotin, te alkohol koji sasvim sigurno može prouzročiti štete zdravlju ali bih rekao da ne treba – iako je to očito za neke krugove najjednostavnije – baš ovako demonizirati pića što sadrže i maligane. Ako su cigarete i vino i jaka alkoholna pića toliko štetni da na ambalaži moraju imati mrtvačku glavu kao upozorenje, onda neka se potpuno zabrane, samo – država teško da bi se odlučila na takav korak zato što na temelju plasmana i cigareta i cigara i pića koja sadrže alkohol na ime dadžbina bere popriličan novac kojega se nije lako odreći. Pa, kad se već ne ide radikalno, ukinućem, nego se kompromisno – makar to jako mirisalo i na hipokriziju, želi nastaviti suživot s alkoholom, sigurno postoje drugi načini za dalje.

Tumori, rak…

Čudno je već da s obzirom na to koliko se novaca vrti oko droge – a taj se slijeva u private džepove – države u ovo današnje izrazito novčano doba nisu, radi i bolje popune proračuna, legalizirale i brojne opijate… Ne treba biti liječnik da bi se znalo da akohol može biti i te kako štetan ako se količinski pretjera s potrošnjom, ali činjenica je da postoje različiti oblici proizvodnje alkoholnih pića, od izbora sirovina do postupaka u proizvodnji pa o tome ovise i kakvoća pića i stupanj alkohola u njima. Činjenica je i to da suvremena industrija rabi razne aditive-poboljšivače i stvaratelje organoleptičkih trendova a koje i ne bi trebalo upotrebljavati, pogotovu kod vina čija suština nije da bude pomodni dizajnirani napitak nego, ponavljam, odraz terroirea (tla, klime, položaja vinograda – ekspozicije, sorte/sorata, tradicije življenja s načinom prehrane kao bitnom komponentom). Kao takav, osebujan i karakterističan, za teritorij tipičan proizvod, vino, kao i lokalni specijaliteti na tanjuru, magnet je za turiste da dođu u neki kraj a to eto kroz jačanje turizma pomaže lokalnom stanovništvu da gospodarski, standardom života ide prema naprijed. Zato se konkretno prema vinu treba i službeno odnositi ne prvenstveno pojadnostavljeno kao proizvodu s udjelom alkohola i kao takvome na etiketu mu stavljati odbijajuću mrtvačku glavu.  I za bolje zdravlje stanovnika i za ekonomsku korist društvene zajednice (priljev novaca društvu i smanjenje društvenih izdataka za liječenje tumora i drugih opasnih bolesti) nužno je uvesti reda u poljoprivrednu proizvodnju i u podrumu u produkciju tog pića što ga eto neki smatraju i kobnime, ali i uložiti  i u sustavnu edukaciju potrošača što bi sve kod potrošača malo-pomalo rezultiralo izborom kvalitetnijih proizvoda i umjerenom konzumacijom, bez nekih opasnosti po zdravlje. Na etiketi je dovoljno da se navedu, i  to prikladno velikim fontom da sve bude pregledno i dobro čitljivo, naziv vina, naziv odnosno ime i prezime proizvoiđača i odakle je on, porijeklo vina i to da je produkcija pod zaštitom i kontrolom, zatim razina kakvoće, razina eventualnog ostatka neprovrelog sladora (suho, polusuho…), alkoholna jačina, količina pića u boci. A što se tiče raznih aditiva uvelike pa i do pretjerano rabljenih u suvremenoj enologiji, bolje bi bilo da ih u vinu i nema odnosno da ih je bitno manje, a ako se već ne može ili ne želi spriječiti odnosno debelo ograničiti njihova uporaba, tada ih se za informaciju treba nabrojati – to ne bi uzelo mnogo prostora na stražnjoj etiketi i ne bi bilo nauštrb estetskog izgleda etikete! – pod nekom oficijelno definiranom šifrom, kako se to – uza slovo E ispred –  radi na ambalaži prehrambenih proizvoda. Postoji dakako i mogućnost QR koda. Putem interneta lako se može doznati što koje od tih E znači u proizvodenji i u kontekstu ljudskog zdravlja.  ♣

Sajmovi, saloni, ocjenjivanja

VINO DALMACIJE 2018

JOŠ JEDAN FESTIVAL, ALI, VELE – SASVIM DRUKČIJI!– Do prije nekoliko godina ništa ili gotovo ništa, a sad – gužva pred golom!

Dalmacija od ove godine u periodu od oko mjesec i pola ima tri vinska festivala koji pretendiraju biti špic-manifestacije. Od ta tri događanja dva su u Splitu. Prvi je, inače i prvi uopće, na rasporedu u petak 13. i subotu 14. travnja, riječ je o Vinu Dalmacije 2018, u restoranu Kampus u sklopu splitskog Sveučilišnog kampusa. Tjedan dana kasnije u gradu podno Srđa je Dubrovnik FestiWine 2018, a treći je festival, inače već nekoliko godina postojeći, opet u Splitu, ali centru grada i u podrumima Dioklecijanove palače, 25. i 26. svibnja, u organizaciji časopisa Slobodna Dalmacija. Na tom festivalu mogu se, inače, i kupiti vina za ponijeti kući.

Neko vrijeme, prije, postojale su vinske revije u Makarskoj, pa potom i u splitskim hotelima, ali su se ugasile, i udruženju dalmatinskih vinogradara i vinara Vino Dalmacije koje je žudilo za svojim festivalom vina kao svojedobno još budućem organizatoru Vina Dalmacije dobrim potezom učinio se prijedlog Slobodnoj Dalmaciji da se festival Slobodne Dalmacije i festival Vino Dalmacije u nastajanju spoje u jedan (čini se racionalnime, i s aspekta promidžbe korisnime), međutim Slobodna Dalmacija nije bila za to, pa sad Split ima dvije manifestacije jednakog vinskog profila. Dvaput je dvaput, reći će netko veselo, ali nakon svih priredbi u tih mjesec i pol dana vidjet će se efekti od uvođenja novoga festivala, bilo na sam taj festival, bilo na festival Slobodne Dalmacije, a bilo i na Dubrovnik FestiWine, naime vremensko i financijsko opterećenje vinara koji bi sudjelovali na sve tri priredbe nije malo, a stvar je i u stupnju poslovne koristi  od tih terminskih talo blizih nastupa na istom odnosno međusobno vrlo malo udaljenome prostoru. Organizator Vina Dalmacije 2018 – udruga Vino Dalmacije, kaže da popuna izlagačkih mjesta u Kampusu ide vrlo dobro, Slobodna Dalmacija veli da su stolovi za njihov svibanjski šou u vrlo popularnome prostoru Dioklecijanove palače već gotovo rasprodani, Dubrovnik FestiWine, koji se ove godine održava na novoj lokaciji, na Lapadu, također se, barem zasad, ne žali na odaziv izlagača. Stvar međutim nije jednostavna kako bi netko iz optimističnih tonova iz triju tabora mogao zaključiti, naime Vino Dalmacije pretendira okupiti na jednome mjestu sve iole relevantne vinare Dalmacije, a i Dubrovnik FestiWine, koji je, inače, startao s namjerom da bude samo izlog svih proizvođača iz Dubrovačko-neretvanske županije pa se sad pretvorio u reviju vinara i iz drugih krajeva, te Slobodna Dalmacija, s obzirom na mjesta događanja (značajna društvena i turistička središta), logično, očekuju sudjelovanje velikog broja upravo dalmatinskih vinskih kuća, svakako onih s većim renmeom jer veći broj izlagača s visokom reputacijom odlična je reklama za događanje i za organizatora. No, da ponovim, svaki nastup izlagača košta, ne samo svote za izlagačko mjesto, nego i prijevoza, noćenja, hrane, pa i vina potrošenog za degustacije… A da budu na sve tri manifestacije – to je u ovome slučaju trošak od tri puta u nešto manje od 50 dana!

Igor Barbarić, tajnik Udruženja vinarstva pri HGK, Branimir Anđelić iz proizvođačke kuće Dingač-Skaramuča, inače i suradnik u organizaciji festivala i izlagač, Ivica Kovačević, predsjednik udruge Vino Dalmacije i čelnik u organizaciji festivala, Leo Gracin sa Spltiskog sveučilišta, stručni suradnik u organizaciji, i Emil Mehdin iz kuće Stina-Vino, također izlagača na festivalu

Ali, ima i još nešto: smotra Vino Dalmacije 2018 u istome je terminu kao i prva revija vina od autohtonih hrvarskih sorata Vina od davnina 2018, u organizaciji Hrvatske poljoprivredbno-šumarske savjetodavne službe a u zagrebačkoj Laubi, gdje je, da usput spomenem, prije nedugo, u veljači, održan festival Vinart Grand Tasting 2018 uz sudjelovanje i većeg broja dalmatinskih vinara. Nije ovdje cilj ulaziti u to tko je kriv za poklapanje datuma, nego valja kazati sljedeće: s obzirom na tematiku odnosno njen bitan dio: smotra Vina iz davnina 2018 i smotra Vino Dalmacije, a i tjedan dana kasniji Dubrovnik FestiWine, bez obzira na popriličnu kilometarsku udaljenost između Zagreba te Splita i Dubrovnika, preklapaju se u vrlo važnom segmentu, konkretno u autohtonim sortama kojih baš Dalmacija ima lijepi broj (pošip, grk, vugava, bogdanuša, parč, debit, maraština ili rukatac, kujundžuša, plavac mali, crljenak ili tribidrag, drnekuša, babić, lasin, plavina… ), i bila bi velika šteta da visokokvalitetnih vina baš od tih kultivara ne bude u značajnijem opsegu na sve tri priredbe, odnosno u punom opsegu u Metropoli.

– Mnogi vezano uz festival Vino Dalmacije primjećuju eto nam još jednog sajma vina, a ja na to odgovaram naglašavajući: ovo je drukčiji sajam. Naime po prvi put u Dalmaciji festival organiziraju sami vinari, dakle oni koji izravno žive od vina pa je logično da im je stalo da manifestacija bude pripremljena na način da ona donese koristi kroz popularizaciju vina i vinogorja te u plasmanu Bakhova nektara Dalmacije. Potporu za projekt dobili smo od Hrvatske gospodarske komore a i od dalmatinskih županija, kojih je četiri. Nastojanja su da se ovakvim okupljanjem svih vinara Dalmacije na jednome mjestu razvija, učvršćuje i pokaže jedinstvo dalmatinske vinske branše te da se lijepo i kako treba istaknu brojne specifičnosti Dalmacije na vinskom području. Kao Dalmacija želimo se cjelovito predstaviti, ukazati na posebnosti, primjerice i domaće sorte o kojima se ne priča puno i o kojima se manje zna, želimo se pozabaviti i kreacijama vina miješanjem lokalnih sorata s onima internacionalnima, dakle u jednome segmentu proizvodnje objediniti nacionalno i internacionalno, te popularizirati takvu kapljicu. Kako je fokus u punoj mjeri na Dalmaciji i na njenim vinogorjima i kultivarima, tako smo odlučili i to da festival bude ne uvijek u jednoma gradu, nego da svake godine pozornicom održavanja dotakne neki drugi dio Dalmacije. Ipak, da ne bismo bili baš u potpunosti zatvoreni u sebe, zamišljeno je da svaki put na festivalu imamo i ponekog gosta iz neke regije izvan Dalmacije, tako će, konkretno, sada u Splitu gost biti udruga Graševina croatica s proizvođačima iz Slavonije i Podunavlja – kaže Ivica Kovačević, predsjednik udruge Vino Dalmacije.

Stručni suradnik u organizaciji festivala Vino Dalmacije 2018, posebice glede realizacije vinskih radionica, Leo Gracin, inače i proizvođač vina te prijavljen kao izlagač na festivalu, donedavno zaposlen na zagrebačkom Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu a sada zaposlenik Splitskog sveučilišta, dodaje kako kako je održavanje festivala Vino Dalmacije 2018. unutar Sveučilišnog kampusa prilika za tješnje povezivanje akademske zajednice i gospodarstva, te najavljuje osnutak, na Splitskom sveučilištu, poljoprivrednog studija što će uključivati i vinogradarstvo i vinarstvo.

Igor Barbarić, tajnik Udruženja vinarstva Hrvatske gospodarske komore koja je, kako je rečeno, spremno poduprla festival Vino Dalmacije, nadovezao se izjavom kako je bitno da što više kušanja vina bude upravo u području u kojemu vina nastaju, i uvjeren je da svaka regija mora imati jedan glavni vlastiti sajam kroz koji će se profilirati struka, stoga HGK čvrsto stoji uz organizatore ovoga festivala na kolosijeku strategije zacrtane kroz projekt Vina Croatia – vina mosaica.

Evo i izlagača koji su se do sada prijavili za nastup na Vinu Dalmacije: Bastijana Tomić, Jakša Bedalov, Dalmacija-vino, Dingač-Skaramuča, Leo Gracin, Grgić-vina, Hvar Hills Vrbanj, Korta Katarina, Kraljevski vinogradi, Maslina i vino, Ivica Milan Kaštel Novi, Saints Hills, Ante Sladić, Stina-vino, Testament Winery Šibenik, Rizman, Perišin Kaštel Kambelovac, Šarić Lastovo, Terra Madre, Baraka Šibenik, Birin Šibenik, Grabovac, Krajančić, Krolo, Frano Miloš, Rak, Vuina, Prović, Kairos, Volarević, Zlatan otok, Ivica Carić, Boškinac, Prgin vina Bucavac, Dubrovački podrumi, Bibich.

Vinske radionice – petak, 13,04., 13,00 h: Pošip, od vinograda Marina Tomašića Barbace zvanog Caparin do najvažnije bijele sorte Dalmacije. Usporedno kušanje odabranih vina od pošipa iz cijele Dalmacije / 14:15 h: Vino kao sastavnica mediteranske prehrane: medicinski pogled / 15:30 h: Maraština odnosno Rukatac, skriveni adut Dalmacije. Multifunkcionalna sorta koja daje podjednako dobra svježa bijela vina, zatim zrela i odležana, a u konačnici i desertna / 17:00 h: Drukčija Dalmacija Kujundžuša, Zlatarica i Trnjak

Subota, 14.04., 13:00 h:  Plavac mali, usporedno kušanje ponajboljih trogodišnjih plavaca iz premium kategorije. Stilovi i evolucija plavca malog starosti tri godine, dobi koja se doživljava idealnom za stavljanje na tržište većine premium vina te sorte / 15:00 h: Debit, Lasina, Babić, sortiment šibenskog kraja i njegovi potencijali. Usporedno kušanje odabranih vina vinara koji su se strastveno posvetili očuvanju nasljeđa i tradicije / 17:00 h: Dalmatinski crni blend, budućnost leži i u afirmaciji autentičnih kupaža dalmatinskih vinogorja. Usporedno kušanje odabranih vina s osvrtom na pozitivna iskustva afirmiranih svjetskih regija.

Festival je u petak otvoren od 11 do 20 sati  a u subotu od 13 do 20,30 sati. Prvi dio, sve do 16,30 sati, predviđen je za poslovne posjetitelje, a šira publika moći će ulaziti od 16,30 sati. Cijena ulaznice je 100 kuna po danu.  ♣

  DUBROVAČKA VINSKA SETEMANA 2018 – Jedva da u Splitu završava festival Vino Dalmacije 2018, a u Dubrovniku počinje manifestacija Dubrovačka vinska setemana sa smotrom plemenite kapljice FestiWine 2018, petom (dakle jubilarnom! – čestitke!) po redu. Cijeli program traje od ponedjeljka 16. pa sve do 22. travnja, i to je doista dubrovački vinski tjedan (tal. settimana=tjedan).

Tilda Bogdanović, šefica organizacije (suhiucasi)

Organizatori su pripremili bogat sadržaj. S dubrovačkim ugostiteljima – a, koji su to moći će se u Grodu vidjeti kroz oznake Wine Friendy – dogovorili su da se za ponudu pripreme posebni prigodni menui i da širok bude izbor vina što se odlično sljubljuju s izabranim jelima dubrovačkoga kraja. Predviđeno je i, posebno, kušanje stonske kamenice s raznim vinima, s izborom i proglašenjem vina što se najbolje slažu s kamenicama. Na rasporedu je i stručno ocjenjivanje vina uz sudjelovanje renomiranih domaćih i inozemnih degustatora. Tjedan završava u lijepom ambijentu Sunset Beacha u uvali Lapad revijom vina na kojoj će se licem uz lice susresti proizvođači plemenite kapljice, vinski trgovci, ugostitelji i sommelieri, vinski novinari, široka publika. Doživljaj će pojačati Sparkling table u režiji Salona pjenušavih vina održanog prije nešto više od mjesec dana u Zagrebu i Ljubljani.

Najavljene su i vinske i kuharske radionice, protagonist jedne od čini se posebno atraktivnih radionica, one pod okriljem Gault & Millaua, je japanski chef Ippei Uemure. Chef Uemura, osnivač i šef kuhinje marsejskog restorana Tabi no Yume, poznat je po izvrsnom spajanju mediteranskih namirnica s tradicionalnom japanskom tehnikom obrade ribe. Nedavno ga je znani gastronomski vodič Gault & Millau proglasio Talentom 2017. godine. On je i dobitnik nagrade za najbolju morsku kuhinju. Chef Uemura će otkriti tajne japanske pripreme hrane i pažljivog sljubljivanja modernih tehnika s tradicijskim namirnicama.

Jedna radionica na festivalu posvećena je lokalnom slatkome od vina – mantali. Mantala je vrlo ukusna, aromatična i izdašna slastica tradicije dugačke više od 300 godina. Priprema se od ukuhanog mošta i krupno mljevenog pšeničnog brašna uz dodatak kore od ljute naranče, zatim badema, muškatnog oraščića, klinčića i cimeta. Više informacija o ovoj tradicionalnoj deliciji šireg dubrovačkog područja na predavanju koje organiziraju Agroturizam Konavle i Dubrovnik FestiWine, uz gostovanje Marije Đano, vlasnice jedinog (a zašto je jedini???!!!) gospodarstva registriranog za pripremu mantale.

A onda na scenu nastupa sommelijerka i vinska akademičarka Mira Šemić koja živi u Ljubljani.  Ona će nazočne uvesti u svijet vina kroz upoznavanje osnova osjetilne analize vina. Predstavit će se razne stilistike vina, uz nju će se moći naučiti kako prepoznati kvalitetno vino te kako odabrati odgovarajuće vino uz pojedinu hranu.

Među osobitostima festivala je i gastro spektakl Dubrovnik FestiWine Gala, a riječ je o svečanoj večeri u hotelu Excelsior na kojoj će se uz sedam pobjedničkih vina s prošlogodišnjeg festivala predstaviti jela kreativne kuhinje mladih ali dokazanih chefova – domaćina Petra Obada, te gosta Igora Jagodića iz Slovenije. Kao i prošlih godina, cjelokupan prihod namijenjen je stipendiranju mladih talenata iz područja kulinarstva i somelijerstva.

Izlagači na Dubrovnik FestiWineu 2018, barem oni prijavljeni do ovoga trenutka: Adriatic Orebić, Mato Antunović, PG Oskorušno, Badel 1862, Ivo Cibilić, Dingač-Skaramuča, Korta Katarina, Kuna 1898, Madirazza, Vinarija Marlais, Pavo Miličić, Pelješki vinogradar, Pelješki vrhovi POZ janjina, PZ Putnikovići, Saints Hills, Šimunković, Franica Šunj Pezo, Ivo Violić, Boris Violić, Mato Vlašić, Bratos vina, Nikša Bratoš, Carevi podrumui, Damarius Winery, Dubrovački podrumi, Božo Metković, Miljas, Pero Monković, Mijo Uroš, Crvik, Vodopić, Niko Mihael Zore, Blato 1902, Zlatko Bačić, Bire, Zoran Cebalo Popić, Vinarija Dine, Vinarija Fides, PZ Nerica, PZ Čara, Zure, Zadruga neretvanskih branitelja, Poljopromet, Provin Lastovo, Rizman, Volarević, Petrač, Stručić, Đurinski, All4wine, AgrisVita, Mara Špoljar Barundić, Šime Škaulj, Kronos-Kalazić, Dvorac Belaj, Domaine Koquelicot, Tomaz, Kropec, Vuglec-breg, Vinarija Čitluk, Citrus d.o.o. Lovas Srijem.

A evo sada i tko je sve u žiriju za ocjenu vina u sklopu Dubrovnik FestiWinea 2018: Bojan Kobal, Slovenija, kao predsjednik ocjenjivačkog suda (na slici), zatim kao članovi Marin Berovič, Slovenija, Franjo Francem, Hrvatska, Darrel Joseph, Austrija/Sjedinjene Američke Države, Angela Muir, Velika Britanija, Aleksandar Noršić, Hrvatska, Tihomir Prusina, Bosna i Hercegovina, Quentin Sadler, Velika Britanija, Jean Smullen, Irska, Željko Suhadolnik, Hrvatska, Lars Torstenston, Švedska, Mira Šemić, Slovenija.

BIOGRAFIJE

Bojan Kobal (suhiucasi)

Bojan Kobal rođen je 1977. godine u Ljubljani. Suvlasnik je jedne od najvećih slovenskih kompanija koja izvozi vina u Kinu – Alpswine, a i vlasnik je vinarije Kobal. Dugi niz godina radio je kao enolog u najstarijoj slovenskoj vinariji Ptujska klet. Posebno je posvećen bijelom vinu. Održava prezentacije na vinskim sajmovima diljem svijeta, kao što su London Wine Fair, Prowein i Vinitaly te brojnim drugima. Specijalizirao je enologiju na Biotehničkom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. Surađivao je s Angelom Muir (MW), kao i s brojnim proizvođačima vina širom svijeta. Posjeduje službenu licencu za ocjenjivanje vina, te redovito sudjeluje na brojnim svjetskim natjecanjima poput Vino Slovenia, Ljubljana, Muvina Prešov, AWC Wien master tasting i Michelangelo Wine Awards u Južnoafričkoj Republici. Osvajač je 18 šampionskih titula na relevantnim međunarodnim ocjenjivanjima vina, kao i više od 250 zlatnih i srebrnih odličja.

Marin Berovič redovni je profesor bioprocesnog inženjerstva i fermentacijskih tehnologija Univerziteta u Ljubljani. Specializirao je u TU Graz, TU Delft, TU Hannover, ETH Zurich, DTU Lyngby, Strathclyde University. Gostujuči profesor na Pontificia Universidad de Santiago de Chile. Predsjednik ESBES (2005-2008). Predavao u Geisenheimu, Stellenboschu, National Institute of Wine Technology u Adelaideu, Yamanashi. Član nacionalne komisije za ocenjivanje vina KIS (1996), predsjednik ili član 22 prestižnih međunarodnih komisija na internacionalnim ocjenjivanjima vina (Vino Ljubljana, CMB,Mundus vini, Michelangelo, Great American Wine Competition, Finger Lakes, Emozioni dal Mondo, Vinalies Internationales, Bacchus, Zarcillo, Sélections Mondiales des Vins, Citadelles du Vin, Terravino, Glass of Bubbly….). Obišao je sve vodeće vinske regije svijeta, piše za magazine Vino, Dolce Vita, Svijet u čaši i Dobar tek. Delegat OIV (BIWC, Muvina). Član FIJV i FICB.

Darrel Joseph (suhiucasi)

Darrel Joseph Amerikanac je s prebivalištem u Beču, piše o vinima i vinskim regijama srednje i istočne Europe za publikacije Decanter, Decanter.com, Harpers Wine & Spirit (UK), Meininger’s Wine Business International (Njemačka) i wine-searcher.com. Njegovi su radovi objavljivani i u Wine Spectatoru (SAD), Vinumu u Švicarskoj i Njemačkoj, VinCE u Mađarskoj. Svojim prilozima  pridonio je stvaranju publikacije Hugh Johnson’s Pocket Wine Book u Velikoj Britaniji.Urednik je engleskog izdanja knjige ‘Tokaj: The Wine of Freedom” autora Lászla Alkonyija. Kao sudac sudjeluje na međunarodnim degustacijama i natjecanjima vina, uključujući i prestižnu Decanterov World Wine Awards u Londonu. Sudio je i na Berlin Wine Trophyju (Njemačka), Mundus Viniju (Njemačka), Asia Wine Trophy (Južna Koreja), Concoursu Mondial de Bruxelles (Belgija), Austrian Wine Challangeu (Austrija), kao i na hrvatskoj Vinistri. Darrel organizira brojna kušanja i prezentacije za vinske klubove i škole, poduzeća i privatne klijente diljem Europe, uključujući London International Wine Fair. Član je udruženja Circle of Wine Writers Ujedinjenog Kraljevstva.

Franjo Francem (suhiucasi)

Franjo Francem poslovnu karijeru počeo je u PIK-u Đakovo, nastavio u Badelu 1862 i u Agrokoru. Obavljao je razne dužnosti: glavni enolog, direktor proizvodnje, direktor razvoja, direktor projekata itd. Jedan je od osnivača i sadašnji je dopredsjednik Hrvatskog sommelier kluba. Inicirao je i osnutak Hrvatskog društva enologa, čiji je bio dugogodišnji predsjednik. Član je Union International des Oenologues. Organizator je brojnih edukacija, tečajeva i radionica za enologe i sommeliere kao i za sve poklonike kulture stola i vina. Organizirao je višegodišnja regionalna i nacionalna prvenstva sommeliera. Pokretač je Akademije vina kroz koju je u nepune tri godine prošlo oko 2500 polaznika u nekoliko različitih programa. Certificirani je degustator vina sa dugogodišnjim iskustvom i sudjelovanjem u brojnim ocjenjivanjima vina u Hrvatskoj. Član je najprestižnijih međunarodnih ocjenjivanja vina u Sloveniji, Mađarskoj, Slovačkoj, Češkoj, Italiji, Švicarskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Portugalu, Španjolskoj, Južnoj Africi, Brazilu, Kanadi, SAD-u i Izraelu.

Angela Muir (suhiucasi)

Angela Muir iz Velike Britanije bavi se vinima od 1970. godine, i to na području marketinga i prodaje, nabave za vodeće britanske trgovce u veleprodaji i maloprodaji. Pomagala je svojim klijentima diljem Europe i Južne Amerike u proizvodnji, odabiru i izvozu vina. Godine 1980. stekla je titulu MW (Master of Wine), i od tada pomaže velikom broju izvrsnih studenata koji idu istim tim, njezinim putem. Čak 14 je godina bila predsjednica ocjenjivačkog suda za časopis Decanter Wine Magazine za područje srednje i istočne Europe. Bila je i članica ocjenjivačkog suda na natjecanjima u Hrvatskoj. I dalje pokazuje veliko zanimanje za razvoj industrije vina u srednjoj i istočnoj Europi, a posebno su joj drage države bivše Jugoslavije, za koje vjeruje da imaju iznimno velik potencijal za proizvodnju kvalitetnih vina.

Tihomir Prusina rođen je u srpnju 1960. godine u Hamzićima, općina Čitluk, BiH. Diplomirao je 1985. godine na Fakultetu poljoprivrednih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Magistrirao je 2004. godine a doktorsku dizertaciju pod naslovom Utjecaj autohtonih sojeva kvasaca saccharomyces cerevisiae na kvalitetu vina žilavka obranio je 2011. godine na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1985. stalno je zaposlen u Vinariji Čitluk d.d., gdje i sada radi kao rukovoditelj vinarske proizvodnje i glavni enolog. Član je društva enologa Hrvatske. Više od 20 godina sudjeluje na domaćim i međunarodnim ocjenjivanjima vina. Od akademske godine 1997./1998. do danas radi i u svojstvu vanjskog suradnika na Agronomskom i prehrambeno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Mostaru a kao asistent iz predmeta Vinarstvo, Tehnologija vina i Vinarstvo II. Sada, u zvanju docenta, nositelj je navedenih kolegija. Objavio je nekoliko znanstvenih radova na temu autohtonih kultivara Hercegovine – žilavke i blatine.

Aleksandar Noršić posjeduje iznimno bogato profesionalno iskustvo na rukovodećim pozicijama razvoja u poslovanju restorana i barova u nagrađivanim tvrtkama poput Grand Circle Travel, Celebrity Cruises, Valamar hoteli i ljetovališta. Njegova stručnost očituje se u provođenju treninga i mentorstva zaposlenika, kao i sektoru razvoja, upravljanja financijama u promjenjivom okruženju, javnih nastupa i ostvarenju ukupnog zadovoljstva gostiju. Licencirani je predavač od strane United States Sommelier Association Wine School, gdje je završio edukaciju te od koje posjeduje napredni certifikat. Suvlasnik je Otto & Frank bara i konzultantske kuće Tom Tom Gornji grad u Zagrebu. Trenutačnoo radi kao Corporate Manager F&B operacije pri Apollo Grupaciji.

Quentin Sadler (suhiucasi)

Quentin Sadler iz Velike Britanije predavač je i konzultant. Član je međunarodnih institucija The Association of Wine Educators, The Circle of Wine Writers, FIJEV (Fédération Internationale des Journalistes et Écrivains des Vins et Spiritueaux) i suradnik je instituta The Institute of Wines and Spirits. Uz brojne aktivnosti, piše za web stranice Quentin Sadler’s Wine Page i Catavino.net. Redovito sudjeluje u ocjenjivanju vina na međunarodnim natjecanjima. Također, radi i kao predavač na WSET tečajevima, formira vlastite tečajeve, vodi prezentacije vina i vinokušnje, te je vrlo tražen kao govornik.

Jean Smullen iz Irske 1999.godine osnovala je pod svojim imenom i prezimenom agenciju koja promovira vinske brandove i kulturu. Jean Smullen agencija specijalizirana je za područje PR-a, marketinga i organizacije događanja za mnogobrojne vinarije i vinske brandove. Dugi niz godina radila je kao novinar s posebnim naglaskom na vino, u medijima poput radija, televizije i tiskovina. Godine 2013. ušla je u finale izbora za Komunikatora godine u okviru International wine and spirit competition. Izradila je vinski dnevnik za Republiku Irsku na www.jeansmullen.com a kako bi naglasila utjecaj organizacije događanja na razvoj gospodarstva. Sudjelovala je kao sudac na brojnim događanjima  i festivalima. Dobitnica je cijenjene WSET (Wine and Spirit Educational Trust) diplome.

Željko Suhadolnik rođen je u listopadu 1946. u Zagrebu.  Za sebe voli reći kako je kasne berbe, ili Spätlese, Late Harvest, vendemmia tardiva, vendange tardive…  Živi u Zagrebu, gdje je i pohađao školu. Nakon gimnazije studirao je strane jezike (talijanski i francuski) na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Služi se sa četiri strana jezika – engleskim, talijanskim, francuskim i njemačkim. Po zanimanju je novinar. U novinarstvo ulazi krajem šezdesetih godina kao suradnik tadašnjeg časopisa Izbor u izdanju kuće Vjesnik. Potom surađuje s tjednikom Studio, slijedi godina dana rada u Vjesnikovoj Press Agenciji a onda, 1975. godine, zapošljava se u popularnom tjedniku Vikend, u kojemu između ostaloga prati segment turizma i vina. U Vikendu je bio urednik sve do kraja 1991., a 1992. s kolegom i prijateljem Mladenom Horićem osniva reviju za vino, gastronomiju i turizam Svijet u čaši, koju kao glavni urednik vodi i sada. Inače, jedan je od osnivača Hrvatskog sommelier kluba, i prvi koji je, i to u Svijet u čaši, uveo degustacije s ocjenjivanjem vina s tržišta, kao potrošački putokaz. Kao degustator i ocjenjivač vina sudjelovao je na prvom nacionalnom ocjenjivanju Vina Croatia – Vina Mosaica 2015. u Zagrebu, u organizaciji Hrvatske gospodarske komore, više je puta sudjelovao na ocjenjivanjima Dubrovnik FestiWine i Vinistra, pa i na ocjenjivanjima vina Zagrebačke županije, a u inozemstvu na ocjenjivanjima Vino Ljubljana u Ljubljani, Concours Mondial de Bruxelles u Bruxellesu i po raznim gradovima Europe a jednom i u Čileu u Južnoj Americi, Mundus Vini u Neustadtu an der Weinstrasse u njemačkom Palatinatu, Vinitaly u Veroni, Emozioni dal Mondo: Merlot e Cabernet insieme u Bergamu, Portugieser du Monde u mađarskome Pečuhu.

Krajem 2017. za svoje višedesetljetno djelovanje na vinskoj pozornici primio je, na dodjeli nagrada za godišnja postignuća u organizaciji zagrebačke marketinške kuće Vinart, priznanje s titulom Zaslužnik, a za zasluge u razvoju kulture vina, pokretanju trendova, čuvanju vinske tradicije, afirmaciji umjerenosti konzumacije, poticanju znanosti o vinu, promociji kvalitete vina i za ostalo što je zadužilo vinsku scenu u 2017. i ranije.

Mira Šemić, ugledna slovenska sommelierka, počela se intenzivno baviti vinima prije trideset godina. Tijekom svoje duge karijere obišla je sve vodeće vinske regije svijeta. Godine 1995. godine otvorila je u centru Ljubljane prestižni restoran Monroe, koji je svojedobno predstavljao prekretnicu u razvoju ugostiteljstva u Sloveniji. Restoran je prvi nudio degustacijske menue kao i raznoliku ponudu vina na čaše. Godine 2003. u vinoteci Galerija umjetnosti i vina vodi mnogo degustacija vina te prezentacija, u programima surađuje s brojnim priznatim umjetnicima i glazbenicima. Iznimno dobro poznaje ponudu vina iz Australije i Novog Zelanda. Diplomirala je na WSET-u (Wine and Spirit Educational Trust), jednom od najpoznatijih međunarodnih vinskih programa sa sjedištem u Londonu. Posjeduje i titulu sommeliera 3. stupnja, te je jedina sommelijerka s navedenim certifikatom u ovom dijelu Europe. Vodi i organizira Malu vinsku školu u Ljubljani. Organizira i vodi brojne radionice i edukacije širom svijeta. Stručna je suradnica slovenske revije Pet zvezdic I časopisa Slovenske novice. Radi kao konzultant i savjetnik za ugostiteljske objekte kojima pruža pomoć pri sastavljanju vinskih karti, spajanju vina s ponudom hrane, kao i oko edukacije osoblja. U kolovozu 2017.godine postala je Winekademiker, prva žene u regiji s navedenom titulom.

Lars Thorstenson (suhiucasi)

Lars Torstenson, rođen u Švedskoj, studirao je kako bi postao novinar, a novinarstvom se i bavio nekoliko godina dok se, 1988., nije preselio u Francusku  i postao proizvođač vina. Radio je kao podrumar i voditelj vinarije Domaine Rabiega/Clos Dière u razdoblju od 1988. do 2005., zatim kao podrumar i u Château d’Esclans od 1995. do 2003. Od 2006. savjetnik je za tržište vina, ali i dalje radi za brojne proizvođače vina u Francuskoj, Španjolskoj, Italiji, SAD, Bugarskoj, Ukrajini te čak i Švedskoj. Dobitnik je nagrade Vigneron de l’année koju dodjeljuje Gault&Millau, te triju prestižnih zvjezdice vodiča od Betanne&Dessauve za rad u Domaine Rabiega. Osvojio je i brojne druge nagrade u Francuskoj i drugim zemljama, te napisao brojne vinske vodiče i knjige izdane u Švedskoj i Danskoj.

TREĆE PRVENSTVO SOMMELIERA DALMACIJE u EXCELSIORU POD SRĐEM – Unutar ovogodišnje Dubrovačke setemane uz koju je vezan i jubilarni peti Dubrovnik FestiWine bit će i treće prvenstvo sommeliera Dalmacije. Odvijat će se 16. i 17. travnja u dubrovačkome hotelu Excelsior. Prvenstvo se održava uz potporu Grada Dubrovnika, TZ Grada Dubrovnika, Dubrovačko-neretvanske županije, TZ Dubrovačko-neretvanske županije, TZO Orebić te brojnih drugih privatnih tvrtki. U ponedjeljak, 16. travnja su četvrtfinalna i polufinalna natjecanja, zatvorena za javnost, a utorak 17. travnja je finale, otvoreno za javnost. Nagrada trojici prvoplasiranih sommeliera – zahvaljujući angažmanu zagrebačke uvozničkei distribucijske kuće Pago – vrlo je atraktivna: posjet glasovitoj francuskoj vinorodnoj dolini Rhône uz četverodnevni obilazak najboljih tamošnjih vinskih kuća.

Siniša Lasan

Inače, Dubrovnik je na lanjskom natjecanju za prvaka Dalmacije imao dva predstavnika – Sinišu Lasana (na slici), koji je osvojio prvo mjesto, te Marka Šrama, koji je bio drugi, dok je trećeplasirani sommelier Dalmacije bio Branimir Vukšić iz Šibenika. Na prošlogodišnjem natjecanju sudjelovalo je osam natjecatelja. Vrijedi ovdje spomenuti, vezano uz Lasana i Šrama, to da se oni spremaju za nastup na Prvenstvu sommelijera Balkana, najavljeno za 10. i 11. studenoga Beogradu!

Na ovogodišnjem sommelijerskom prvenstvu Dalmacije u Dubrovniku, za koje se do kraja ožujka prijavilo 26 natjecatelja, dakle triput više nego lani, a sudit će 11 stručnjaka iz različitih segmenata ugostiteljstva. Iz Dubrovnika su Denis Jazvin, glavni sommelier grupacije ALH, Ana Bitanga Jukić, sommelierka i suvlasnica restorana Kopun koji se već drugu godinu zaredom našao na listi Michelinovih preporuka, Ivo Ivaniš, vinolog i vlasnik wine bara Ankora u Cavtatu, te Leo Bautović, barmen, pobjednik Grand Gourmeta. Iz Pule je Filip Savić, jedan od najškolovanijih i najuspješnijih hrvatskih sommeliera, nositelj titule najboljeg sommeliera sa tri prvenstva države – 2013., 2015. i 2016. godine, a iz Zagreba Mario Meštrović, nositelj

Ivo Ivaniš (suhiucasi)

međunarodne ASI diplome s GOLD certifikatom i povjerenik Hrvatskog sommelier kluba za Zagreb, on inače ove godine sudjeluje i kao degustator na Decanteru. U sudačkom timu su i Ivan Stiblik, povjerenik HSK za Dalmaciju i pokretač prvog festivala vina u Zadru, Juraj Dusper, poznavatelj vina i vlasnik tvrtke za uvoz i veletrgovinu Vinotrade iz Zagreba, zatim Ante Bojić, sommelier, chef i vlasnik konobe Adio Mare na Korčuli, kao i Marija Mrgudić, jedna od najpoznatijih hrvatskih vinarki, ikona pelješkog vinarstva. Svakako je najzvučnije sudačko ime prvenstva Eric Zwiebel, riječ je o Alzašaninu s titulom Master sommelier koji posljednih 16 godina živi i radi u Londonu.

Marija Mrgudić (suhiucasi)

Uz ovogodišnje sommelijersko prvenstvo Dalmacije u Dubrovniku se očekuje vrlo zanimljivo događanje, ne samo u smislu sučeljavanja kandidata u borbi za titulu prvaka i viceprvaka, nego i po dodatnim sadržajima, konkretno uz radionicu pod naslovom Vina Dalmacije a što će je voditi aktualni državni prvak u sommelijerstvu Siniša Lasan. Zagrepčanin Lasan već nekoliko godina kroz cijelu turističku sezonu radi u dubrovačkom ugostiteljstvu i zahvaljujući njemu na vinskim kartama ponajboljih restorana u gradu podno Srđa našla su se mnoga hrvatska vina za koja prije, zacijelo iz nedovoljunog poznavanja, nije pokazivano osobito zanimanje dubrovačkih ugostitelja međutim koja svakako zavređuju da se nude u gradu biseru našeg Jadrana kao adekvatni pratitelji lokalnih specijaliteta na tanjuru. Kao prvi hrvatski sommelier koji je 2006.  godine pozvan da bude ocjenjivač vina na znanome Decanterovu World Wide Awardu i kao zasad jedini hrvatski  sommelier koji je, u siječnju 2018. u Londonu, uspješno položio sve ispite za Advanced Master Sommelier što je na korak do prestižne titule Master Sommelier, Lasan je autoritet, i očekuju se odličan izbor karakternih dalmatinskih vina i odlična prezentacija.  ♣

VINA IZ DAVNINA – Zagreb, Art-Galerija Lauba, 13. i 14. travnja 2018: Vina iz Davnina 2018, prva revija plemenite kapljice od hrvatskih autohtoinih sorata. Organizator: Hrvatska poljoprivredno-šumarska savjetodavna služba, voditeljica projekta dipl. ing agr. Nataša Puhelek, iz poznate vinogradaresko-vinarske obitelji Puhelek Purek iz okolice Zeline. Na slici je (desno) s ocem Stjepanom, znanim zelinskim proizvođačem kraljevine, graševne, sauvignona, te sa sestrom Ivanom, koja je posebno aktivna u proizvodnji pjenušaca, a inače je zaposlena u Zavodu za vinogradarestvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta.Obje sestre bile su vinske kraljice Zagrebačke županije, otud i naziv Kraljica pjenušcu (od kraljevine!) obitelji Puhelek Purek. Na smotri u Laubi očekuje se, veli Nataša Puhelek Puština, oko 50 izlagača. Smotri je prethodilo stručno ocjenjivanje, oko 80 je prijavljenih uzoraka. Dvije su ocjenjivačke komisije, a predsjednik je bio Marijan Čižmešija, viši stručni savjetnik savjetodavne službe.   ♣

PROWEIN 2018

VINA CROATIA – VINA MOSAICA: NAJBOLJE STOJE BADEL 1862, BELJE i FERAVINO – Na ovogodišnjem sajmu vina ProWein 2018 u Düsseldorfu, u organizaciji Udruženja vinarstva Hrvatske gospodarske komore predstavili su se 16 hrvatskih vinarija i dva proizvođača jakih alkoholnih pića. Na dva štanda površine 102 m² svoje proizvode izložili su Badel 1862, Feravino, Lagradi, Iločki podrumi, Dingač Skaramuča, Dvanajščak–Kozol, Krauthaker, Vinarija Iuris, Kutjevo d.d., Poljopromet–Vina Terra Madre, Veralda, Belje, Timarist–Vinarija Raak, Zlatan Otok, Degrassi, Kraljevski vinogradi te dva proizvođača jakih alkoholnih pića: Maraska i Apimel.

– Hrvatska je u Njemačku prošle godine izvezla vina u vrijednosti od više od dva milijuna eura. To Njemačku čini drugim po veličini izvoznim tržištem za hrvatsko vino – kaže tajnik udruženja vinarstva HGK Igor Barbarić, dodajući kako je druga zemlja izvoza Bosna I hercegovina. – Za Njemačku ide čak 16 posto od ukupnog izvoza hrvatskog vina. Ukupno gledajući prošlu godinu u odnosu na 2016., uvoz vina se vrijednosno smanjio za sedam posto, a izvoz se povećao za 24 posto. Badel 1862, koji već tradicionalno nastupa na ovom sajmu, uz Kutjevo d.d. izvozi i najveće količine vina na njemačko tržište.

– Želja nam je još više se približiti i stranim konzumentima koji su Hrvatsku prepoznali kao posebnu turističku destinaciju. Badelov asortiman bijelih vina u posljednjih godinu dana doživio je snažno stilsko i kvalitativno unaprjeđenje. Tako smo tržištu uz prepoznatljive brandove Korlat, Korlat Supreme, Ivan Dolac i Dingač, ovih dana predstavili graševinu berbe 2017. iz Vinarije Daruvar a pod brandom Vezak. Riječ je o vinu koje je po ocjenama stručnjaka veliki favorit i smiješi mu se sjajna budućnost. Svaki naš proizvod je jedinstven, što potvrđuje i najnovija nagrada osvojena na ocjenjivanju Mundus Vini-Spring tasting 2018, Best of show Croatia za Arhivsku graševinu 1990. – rekla je Kristina Bocak Gojun, direktorica marketinga i inovacija u Badelu 1862.

Vina Belje su na ovom sajmu primila sljedeće nagrade osvojene na ocjenjivanju Mundus Vini: zlato za Graševinu Goldberg berbe 2016. te srebra za vrhunsku I za kvalitetnu Graševinu 2017.

– Najviše smo ponosni na srebro za kvalitetnu Graševinu 2017. jer se ovime potvrdilo kako butelja naše bazne graševine nudi najbolji omjer cijene i kvalitete – izjavila je Ivana Grepo iz Vina Belje.

– Feričanačko Feravino iznimno je zadovoljno nastupom na ProWeinu 2018. Već stižu narudžbe novih partnera iz Njemačke, Danske i zemalja Beneluxa. Interes su osobito pobudila vina od graševine i frankovke. Na sajmu smo se povezali s proizvođačima frankovke iz Austrije, koja je svojevrsna prijestolnica ove sorte. (Još prije više godina upravo je Svijet u čaši poveo enološku i marketinšku ekipu Feravina u Gradišće, da se upozna s frankovkom od koje Gradišćanski čuda člne!!! – primj. aut.). Radeći usporedbe možemo biti ponosni na postignute rezultate naše frankovke, sorte po kojoj je Feravino sve prepoznatljivije – ističe Luka Vrga, direktor prodaje i marketinga Feravina. – Feravino trenutno izvozi u 15 zemalja svijeta: Njemačku, Francusku, Nizozemsku, Englesku, Irsku, Estoniju, Švicarsku, Poljsku, Sloveniju, Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Rumunjsku, SAD, Meksiko i Japan. Najviše se vina izvozi u Njemačku, Francusku, Nizozemsku, SAD i Srbiju. Planira se povećanje izvoza sa sadašnjih 15 na 40 posto od ukupne prodaje.

S Proweina uslijedio je put na prezentaciju hrvatskoga vina u New York.  ♣

Bye Buying Guide

CROATIAN SYRAH BEST EVER! – I had been lucky to get it some years ago, I had had patience to wait and keep it, and it has turned out to be, I dare say, the best croatian made syrah since now!  It is the Korak Estate’s Plešivica Syrah 2011 Križevac vineyard: dark, complex, dense & concentrated, warm, balanced and very elegant, discreet on the nose, some dark berry fruit, a kiss of nuts and chocolate, slightly peppery, hint of mint, in the mouth rounded, somewhat creamy, soft, silky tannin, 14,8 vol % alcohol excellently incorporated, fullbodied, long finish…

Bottle to be opened some hours before the tasting! Can go fine with meat and the fish, matured cheeses, even with the chocolate (dark chocolate) tart! As the meditation wine, too.

If I remember well – it was a long time ago I had the opportunity to taste it  – there could be another one Croatian syrah deserving to be put into this category: the Istrian Moreno Degrassi’s Contarini Syrah 2011 riserva (14,2 vol %)

The Križevac vines on the northern Croatia Plešivica hills close to Zagreb are situated on the slopes at 350 m above the sea level, season 2011 was quite warm but not hot, balanced and very good especially for the reds.

Unfortunately, no more Korak 2011 vintage bottles (bye bye!) availables on the market, but some are still existing at the Korak family’s cellar, the possibility for the tasting may be at the soon opening of their fine&dine restaurant close to the wine cellar… Meanwhile, the Pater Familias oenologist Velimir Korak is suggesting to taste the Estate’s 2013 Syrah Križevac… ♣

PREMA PUNOJ AFIRMACIJI DELIKATNOG ZANIMANJA

Josipa Andrijanić, Cipelice-lutalice (suhiucasi)

HRVATI CIPELICAMA-LUTALICAMA DO STATUSA INTERNACIONALNO CIJENJENIH ENO-SAVJETNIKA!… – Hrvati kao međunarodno cijenjeni enološki savjetnici po vinskim podrumima doma i vani… – zašto ne? Ako već ne Micheli Rollandi, ono barem medium Rollandi!  Mogućnost realizacije tako nečega i te kako se nazire. A s time, zacijelo, s jedne strane veće angažiranje naših stručnjaka enologa za rad na našim domaćim vinskim posjedima i smanjenje uvoza stranih eksperata, pa i poneki (za reputaciju vinske Hrvatske značajan) izvoz cro-majstora u inozemstvo.

Danas u vrijeme velkog znanja, vrlo razvijene tehnologije i širokih tehničkih mogućnosti proizvesti koreknto, solidno vino više nije problem.  Ali danas kad potrošači imaju priliku biti odlično informirani o onome što im se nudi na tanjuru i u čaši te kad su u hedonističkome smislu sve razmaženiji proizvesti tek korektno vino više nije i dovoljno. Izazov je kreirati i tržištu ponuditi nešto posebno, što naprosto – ali ne iz ovisnosti nego vezano uz užitnost, kompleksnost, originalnog, posebnost – naprosto žarko mami na novi gutljaj. Ekonomski gledano, proizvodnja takvih eno-ostvarenja visokog ranga višestruko je interesantna za samog proizvođača-ponuđača, jer iz pravoga mora ukupne ponude izdiže svoj ambiciozniji eno-uradak i taj uradak ima veće izglede za plasman, zatim takvi ambiciozniji eno-uradci podnose i višu cijenu, a da ne govorim o tome koliko to nešto ekstra znači u smislu imagea i reklame za proizvođača.

Matija Lesković (suhiucasi)

Da bi se postalo cijenjenim i traženim stručnjakom nije dovoljno završiti odgovarajuće školovanje s fakultetom na kraju, naime fakultetska diploma tek je pravi početak. Nužno je stjecati dodatno znanje te iskustvo na terenu, izravno u poslu, zaviriti u druga dvorišta, u dušu i razmišljanja drugih osoba, prvenstveno onih koje su se dokazale kao uspješne. Shvatila je to prije više godina Josipa Andrijanić, koja je poslije poput ptice-selice obišla cijeli vinski svijet i skupljala iskustva u podrumima po svim kontinentima, te svoje utiske prenosila putem simpatično ali s punim pravom nazvanoga bloga Cipelice-lutalice. Josipa, danas na eno-kormilu vinskoga broda slavonskog pjevača Miroslava Škore, nakon niza svojih radnih svjetskih turneja iskazala se osobito nekim uradcima u Bosni i Hercegovini (posebice s trnjakom), na imanju Nuić, te radom I u makedonskom Chateau Kamnik…  Poslije nje van se, s diplomom iz enologije dobivenom na hrvatskim studijima, otisnulo još nekoliko mladih hrvatskih snaga, a tome je uvelike pomogao i legendarni Miljenko Mike Grgić, nekad i sam student na Agronoskom fakultetu u Zagrebu a potom svjetski ugledni enolog i vinar u Kaliforniji. On je prije nekoliko godina utemeljio zakladu kojom se omogućuje najboljim studentima  vinogradarstva i vinarstva zagrebačkog Agronomskog fakulteta da odu na praksu u ponajbolje svjetske vinske podrume u Sjevernoj i Južnoj Americi.  Među stipendistima našao se i Matija Lesković, koji je imao priliku praktično znanje i iskustvo stjecati u Kaliforniji, Čileu (Concha y Toro!), Austriji, te koji ima na enološkome planu olito velike ambicije, naime sad se sprema poći i u Južnafričku Republiku, da bi se u Europu vratio za berbu 2018 koju bi odrađivao u austrijskoj Štajerskoj, kod jednog od ne samo najcjenjenijih nego doista (znam jako dobro,!) jednog od najboljih austrijskih vinara i eksperta za sauvignon, Aloisa Grossa u Ratschu, dosta blizu austrijsko-slovenske državne granice. Kako čujem, Leskoviću se i smiješi zaposlenje u Austriji, zemlji u kojoj, inače, u enoloskome timu vrlo ugledne vinske kuće Schloss Gobelsburg Michaela Moosbruggera radi naša Ana Đogić.

Matija Lesković u Bornsteinu: crnjaci iz Čilea i Kalifornije

Lesković je ovih dana u zagrebačkoj vinoteci Bornstein, sjajnoj pozornici za eno-događanja, svoje svjetske avanture na vinskoj podloži podijelio sa širom našom javnosti kroz prezentaciju dvije vinarije iz SAD i tri iz Čilea i šest interesantnih (crnih) vina što ih je donio iz Čilea te dva iz Kalifornije. Iz Čilea su bili Malmau malbec 2013 – Morandé (Maule), Tiraziš syrah 2012 – Morandé (Casablanca), Vigno carignan 2012 – Morandé (Maule),  Massal 1945 cabernet sauvignon 2015 – Clos de Luz (Rapel, Cachapoal),  Balduzzi-B cabernet sauvignon + carménère’’ 2011 –  Balduzzi (Maule, San Javier), House of Morandé cabernet sauvignon 2010 (Maipo), a iz Kalifornije Vaca cabernet sauvignon + merlot 2012 – Cakebread Cellars (Napa Valley) i Cabernet sauvignon 2012 – Grgich Hill Estate (Napa Valley). Upravo za usporedbu kalifornijske i čileanske kapljice odlučio se, kako je objasnio, stoga što dijelovi Kalifornije i dijelovi Čilea gdje je boravio imaju dosta sličnosti u tipovima tla, (mikro)klimi, sortama. Publici od dvadesetak ljubitelja Bakhova nektara prezentirao je interesantna (uglavnom barriqueom neopterećena!) vina od sorata malbec, carmenere, carignan, syrah ili shiraz, cabernet sauvignon, cabernet franc, merlot, petit verdot, neka su vina bila jednosortna, a neka mješavine. Lesković se potrudio detaljno podastrti podatke o tlu, mikroklimi i načinima proizvodnje svakoga vina, pomažući tako prisutnima da shvate organoleptičke izričaje svakog prezentiranog uzorka.  ♣

Janes Istenič, No 1

ISTENIČ: POLA STOLJEĆA PJENUŠANJA – Najprije je bio No 1 među nogometnim stativama, a potom je postao No 1 u sferi pjenušaca.  Već pola stoljeća enolog Janez Istenič na Bizeljskom kod Klanjca bavi je proizvodnjom pjenušaca klasičnom metodom, onako kako to rade Francuzi. Jubilej će službeno proslaviti 27. rujna ove godine svečanom večerom i, dan poslije, 28. rujna, manifestacijom Dan otvorenih vrata. Tada će pomovirati autobiografsku knjigu Dve zgodbe v enem živlenju (Dvije priče u jednom životu) i ceremonijalno pred uzvanicima otvoriti butelje pjenušca No1 koje su dvije godine ležale na dubini od 15 metara i na 10 Celzijevih stupnjeva u vodi u bunaru uz njegov šampanjski chateau, a koje će izvaditi u svibnju te ih ostaviti do rujna u podrumu da se šamous smiri do svečanosti kušanja i zdravice.  Istenič je vrlo ambiciozno zamislio proslavu: obratio se veleposlanstvima brojnih zemalja s molbom da mu pošalju kraće promidžbene tv-filmove na temu vinogradarstva i vinarstva u tim državama, te je tražio da mu se iz svake zemlje preporuči poneki renomirani tamošnji šampanjer kako bi ga pozvao na svoje imanje na Bizeljsko pa da filmski sadržaj bude popraćen i konkretno, degustacijom pjenušaca pjenušara iz sudjelujućih zemalja.

Jubilarci: Janez Istenič s 50 godina među mjehurićima, a forograf Marko Čolić s 80 godina na plećina

Janez, koji je prijateljevao a i tijesno poslovno surađivao s nažalost već dugo pokojnim Ivom Turkom, prvim suvremenim i tržišno usmjerenim hrvatskim šampanjerom s podrumom u Mariji Gorici između Zaprešića I slovenske Dobove, rado bi da mu se odazovu i ponajbolji hrvatski šampanjeri. Namjerava ih okupiti možda već i u travnju na uvodnom prijateljaskom druženju kod sebe u Bizeljskome, i to bi se sjajno uklopilo u davno već od strane revije Svijet u čaši osmišljenu akciju Sutla-Sotla s druženjima uz tenis, pjesmu i eno-gastronomiju jedanput jedne godine na Bizeljjskom i jednom, sljedeće godine, u Zaprešiću. Nekad je inače Isteničeva kušaonica bila izuzetno popularna kod Zagoraca uz državnu granicu i kod Zagrepčana.

Istenič, koji je vinsku karijeru počeo na Bizeljskjom na pola hektara vlastitog vinograda a čiji se inače pjenušci nalaze i na hrvartskom tržištu, u dobroj mjeri i preko kuće Vrutak, danas godišnje proizvede oko 120.000 butelja pjenušca, i to u 12 različitih etiketa. Špica ponude mu je Prestige extra brut, od 60 posto chardonnaya i 40 posto crnog pinota (jako dobra berba 2013, kija izlazi nakon ljeta), slijedi No1 brut od chardonnaya, crnog pinota, žutog plaveca i graševine…   Inače, Istenič, na slici i s našim fotoreporterom Markom Čolićem koji ove godine pak slavi 81. godinu života (odlilan je!!), uspješno se bavi i proizvodnjom vinjaka i balzamskog octa!  ♣

SAMOBORSKA SALAMIJADA, 31. put!

Zlatni šajber 2018 Krešo Petrić, sa suprugom Snježanom, tajnicom udruge Zlatna šajba

OPG MILAN BANDIĆ? – Trodesetljetna je tradicija u Samoboru, uvijek tjedan dana prije Uskrsa dakle na isteku korizme, Salamijada, revija samoborske salame koja je postala robnom markom Zagrebačke županije, te revija raznih salama iz drugih krajeva Hrvatske ali i iz susjednih nam zemalja, ponajviše Slovenije, pa potom Bosne i Hercegovine, Srbije. Događanje počinje strukovnim ocjenjivanjem za Zlatnu šajbu a nastavlja se gala-večerom dakako s podjelom Velikih zlatnih, Zlatnih, Srebrnih i Brončanih šajbi, te prezentacijom salama, ali i vina samoborskih proizvođača na – također već tradicijskom – Samborskom proljetnom sajmu na glavnome gradskom trgu. Ovogodišnje 31. ocjenjivanje, održano pod predsjedanjem Milinka Perkovića koji je vodio dvije komisije sa po pet članova, okupilo je, kaže Snježana Petrić, tajnica udruge samoborskih proizvođača salame Zlatna šajba, 167 uzoraka. Posebno su ocjenjivane samoborske salame proizvođača iz Samobora i najbliže mu okolice, pa do Zagreba, a posebno druge salame ostalih proizvođača. Dakako, kriteriji ocjenjivanja i bodovni pragovi su isti.

Samoborski vinari popratili su smotru samoborske salame svojom kapljicom. Na slici su Marijan Sokolović, Marijan Žganjer, Ivica Rozjan, Silvio Leskovar, Hrvoje Kovačić, Mirko Dumić, Slak

Pravilnik o samoborskoj salami nalaže da svinja od koje se koristi meso mora biti uzgojena u Hrvatskoj i da sjedište proizvođača i proizvodnja moraju biti unutar Zagrebačke županije. Proizvođač  samoborske salame za tržište treba kao opremu za proizvodnju robne marke imati  hladnjaču za sirovinu, stroj za usitnjavanje tj. sjeckalicau, stroj za miješanje ili mješalicu, stroj za nadijevanje (vakumska punilica), komoru za dimljenje, klima-komoru, komoru za skladištenje gotovih proizvoda, pokretna kolica, zatim uveden HACCP sustav načela kojega se primjenjuju u proizvodnom procesu, sposobnost za tržišni plasman a to  je predviđena zakonska dokumentacija.

Evo i definicije samoborske salame, iz pravilnika o zaštiti samborske salame kao robne marke Zagrebačke županije i pravilnika o ocjenjivanju salama: Salama je proizvod napravljen od kvalitetnih dijelova zrele svinje (but, kare) eventualno i uz dodatak manje količine divljači ili govedine odnosno konjetine. Ostali dodaci su sol, papar, češnjak. Paprika ne, jer ona nije dio ovdašnje tradicije u proizvodnji salama.

Zdravko Runtas, vlasnik samoborske mesne industrije Igomat, te Dubravko Viduč, predsjednik samoborske udruge Zlatna šajba

Meso i špek se režu no od određene količine sirovine mljevenjem se napravi smjesa popularno nazvana prat, što služi za dobro povezivanje sastojaka u kompaktnu masu. Masa se puni u umjetni ovitak širine 50 do 55 milimetara i dužine oko 40 centimetara, tako da promjer suhe salame bude obično oko 42 do 48 mm a dužina suhe salame oko 37 cm. Dopušteno je odstupanje od +/- 10 posto, a ako je ono veće to se pri vrednovanju salame kažnjava oduzimanjem bodova. Smjesa što ulazi u spomenuti ovitak obično bude oko 900 grama težine. Samoborska salama se lagano dimi, Zdravko Runtas iz tvrtke Igomat, koja zasad jedina samoborsku salamu proizvodi u većem tržišnom opsegu, reći će kako se rabi bukovina. Poslije dimljenja je sušenje, u vremenu od 35 do 40 dana.  Nakon sušenja, salama teži oko 600 grama.

Zlatni, srebrni i brončani šajber Milan Bandić

Dobar proizvod, kaže predsjednik udruge Zlatna šajba i zamjenik predsjednika Organizacijskog odbora 31. samoborske salamijade Dubravko Viduč, ima sljedeća svojstva: živo crvenu boju, dobro raspoređeni nadjev s time da pozicije masnog tkiva na presjeku salame pokazuju pravilnost u smještaju, dobru povezanost nadjeva, izostanak šupljina ili pukotina, izostanak ruba oko ovitka, dobro prianjanje ovitka bez većih udubljenja, ugodan miris fermentiranog mesa, blagi slankasto-slatkast okus. Najveći broj bodova koju salama na ovom samoborskom ocjenjivanju može dobiti je 60. Raspon za Zlatnu šajbu je od 54,01 bod naviše, a za Srebrnu šajbu od 48,01 do 50 bodova, ispod 48 bodova je u znaku bronce.

Veliku zlatnu šajbu sa 58,20 bodova na 31. Salamijadi osvojio je Marko Naglić iz Sv. Martina pod Okićem, 17 je bilo osvajača Zlatne šajbe, 49 srebrne i sedam Brončane. U sam vrh uz Naglića plasirali su se Leonard Oslaković iz Samobora, MO Farkaševac iz Farkaševca, Željko Prosinečki iz Zaprešića, Tomislav Kapusta iz Marije Gorice, Krešimir Belak iz Sabobora, Mirjana Kupres iz Samobora, Matija Runtas iz Sambora, sa od 55,78 do 57,40 bodova. Uz nekoliko kako se vidi zvučnih ili naizgled zvučnih prezimena među zlatnim šajbašima ili šajberima  je i Bandić, da – upravo je to Milan Bandić, gradonačelnik Zagreba (54,03 boda i Zlatna šajba)! Kad sam među zlatnima vidio ime i prezime Krešimir Belak, Samobor, pomislio sam da bi mogla biti riječ i o gradonačelniku Samobora, ali ispalo je da je to tek sličnost prezimena, gradonačelnik je Beljak, dakle kod Krešimira Belaka u katalogu nije greškom odnosno eventualno namjerno izostavljeno slovo j.

Inače, uz ime i prezime Milana Bandića kao dobitnika u katalogu sam vidio i dvije osvojene Srebrne šajbe i jednu brončanu, na granici srebra. Budući da zagrebački gradonačelnik ima i svoje vino – znači li to se sprema otvoriti OPG?   ♣

KONOPLJA, i… – MASLAČAK – Puna usta konoplje, kroz priču, ali i doslovno. I sasvim legalno. Pa, kad je ona hedonistička i ljekovita! Na preduskršnjem Samoborskom sajmu – štand Hedonica, a riječ je o nastupu kuće za proizvodnju prirodnih domaćih rakija i vinjaka iz Vrhovčaka.  Među brojnim rakijama s aromama šipka, meda, oraha, borovnice, trešnje, šljive, kruške tepke i vinjacima Vila s vrha i Mihael (s boravkom u drvenim bačvama) – eto i etiketa koje predstavljaju rakiju od industrijske konoplje (canabis), i to u dvije verzije – s originalnom aromom i s aromom trešnje. Za ponosnu suvlasnicu Hedonike Kristinu Vugrin, a uskoro Maslek, svojedobno vinsku kraljicu Zagrebačke županije, upravo se govori kako bi uskoro mogla lansirati rakiju i od jedne druge sasvim neočekivane sirovine – MASLačka…    ♣

FLOS OLEI SAN ROCCO – Veselje u obitelji Fernetich iz Brtonigle: Tullio Fernetich i njegova supruga Rita, vlasnici vrlo uglednog hotela San Rocco s gourmet-restoranom San Rocco i objektom Food&Wine Primizia, ponovno su na međunarodnoj sceni u prestižnom društvu proizvođača maslinovih ulja, a ovdje ih vidimo na slici s Marcom Oreggiom, stručnjakom za maslinovo ulje i organizatorom velikog svjetskog ocjenjivanja Flos Olei u Rimu. Ekstra

Brtonigla, četiri zemlje: bijela, crvena, crna i siva

djevičansko maslinovo ulje Fernetichevih – San Rocco, osvojilo je i ove godine visoko priznanje, i ušlo je u Svjetski vodič ekstra djevičanskih maslinovih ulja Flos Olei 2018.

San Rocco je mješavina istarske bjelice, frantoia i leccina, od maslina s gotovo pet hektara obiteljskog maslinika koji više od stotinu godina postoji u Brtonigli i to na četiri tipa zemlje bijeloj, crvenoj sivoj i crnoj, dakako da i tlo daje svoj pečat ulju.

Međunarodna komisija stručnjaka uvrstila je maslinovo ulje San Rocco među najbolja ekstra djevičanska maslinova ulja na svijetu zbog njegovih snažnog karaktera, privlačne zlatno-žute boje s delikatnim zelenim odsjajem, primamljivog mirisa bogatog notama artičoke i divlje cikorije, elegantnog okusa s uravnoteženima gorčinom i pikantnošću.  ♣

USKRS u ZAGREBU – Uskrs u Zagrebu. Dok je u nas za Badnjak sinonim na tanjuru bakalar a za Božić purica, za Staru godinu odojak a na Novu godinu ljekovita sarmica, dotle u razdoblju oko Uskrsa danak najviše plaćaju – jaja. Za vjerovati ili ne, ali čuo sam nedavno u programu Hrvatskog radija: građani u Hrvatskoj uz Uskrs potroše ukupno – direktnom konzumacijom, uporabom za kolače, umake, namaze, salate te za bojanje –  80 miijuna jaja! Svako jutro jedno jaje… organizmu snagu daje.   ♣

KARMELIĆANI u REMETAMA – Za sv. Josipa kažu da je bio veliki radnik, a u skladu s time danas se on i slavi kao zaštitnik radnika. Vezano uz poznatu Josipovu posvećenost radu, karmelićani iz zagrebačkih Remeta, koji pokraj samostana imaju te marljivo obrađuju lijepi vinograd a u samostanskom kompleksu vode i vinski podrum, odlučili su, prigodno, baš na Josipovo, na širem skupu, kako su rekli, dobrih ljudi, i u nazočnosti priora oca Stjepana Vidaka, zatim župnog vikara i podrumara Ilije Tipurića kao i još nekolicine crkvenih dostojanstvenika, potom i znanog pjevača Krunoslava Kiće Slabinca kao, kazano je, prijatelja kuće, ali i u prisutnosti etablirane eno-gastro-turističke revije Svijet u čaši, održati svečanost blagoslova nedavno – zahvaljujući pomoći grupe sponzora – preuređenog podruma, te svečanost blagoslova novog mladog vina, dakako, iz berbe 2017. Ceremonijal je obavio otac provincijal Srećko Rimac, predstavljen kao jedan od zaslužnika za obnovu podruma.

Na kosini u Remetama samostanski vinograd postoji još od prije drugog svjetskog rata a o njemu je svojedovno, i kroz nekih četiri desetljeća, brigu vodio župnik Leopold Rusan. Obnova vinograda počela je 1996. godine i do 2005. posađeno je 4800 novih cijepova, od sorata graševina, silvanac zeleni, chardonnay, pinot bijeli, traminac, pinot crni… Oko proizvodnje vina uspostavljena je suradnja sa Zavodom za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta. Prošlogodišnja berba prerađena je u podrumu Fakulteta, i period od berbe do nedavnog prebacivanja mladoga vina s Fakulteta u matičnu kuću iskorišten je za restauraciju samostanskog podruma. Uz oca Iliju Tipurića, sada oko radova u vinogradu i u podrumu sa stručne strane brigu vodi Nikola Lesičar, koji je do prije nekog vremena radio kao podrumar na fakultetskom vinogradarsko-vinskome dobru Jazbina.

Vino karmelićanskog samostana iz Remeta s obzirom na postupak u proizvodnji spada u kategoriju misnoga. Dosad je ono služilo za potrebe crkve kako za svetu misu tako i za posluženje uglednim gostima i za darove, međutim intencija je, kaže prior Stjepan Vidak, da se s njime izađe i u širu javnost, mada ne i preširoku jer vinograd i nije baš tako velik. Obrada vinograda i proizvodnja vina vezane su uz popriličan trošak, pa je želja samostana da se nešto kapljice i plasira, kako bi se barem namaknula sredstva nužna za daljnje kvalitetno održavanje trsja i produkciju plemenite kapljice. Razmatra se mogućnost još malog širenja s površinom pod trsjem te buteljiranja kapljice a dakako i etiketiranja. Prilika za plasman određenog broja butelja vidi se npr. i preko raznih manifestacija u povodu značajnijih vjerskih praznika koji bi s prikladnim programom i uz prikladnu promociju mogli, uz lokalne vjernike, okupiti i širu publiku, ne samo onu gradsku nego i turiste koji dolaze u Zagreb.

A – ideja da se npr. o najvećim vjerskim praznicima poput Uskrsa, Božića, pa i Josipova, Ivanja, Štefanja odraslima koji dođu na ispovijest i na pričest i koje bi se odabralo po nekom prikladnome ključu vezanome uz neke određene zasluge u društvenome smislu, uz hostiju ponudi i štamprl misnog vina?…

Na slikama: blagoslov podruma i mladoga vina, otac Tipurić i podrumar Nikola Lesičar, te prior otac Stjepan Vidak, otac Ilija i Krunoslav Kićo Slabinac dok direktor Ateljea okusa i Svijeta u čaši Mladen Horić prioru kao dar predaje najnoviji primjerak revije Svijet u čaši i butelju graševine iz 1992. godine, kad je svjetlost dana ugledala revija Svijet u čaši.  ♣

Krunoslav Kićo Slabinac

KIĆO SLABINAC PJEVA S ETIKETE PJENUŠCA! – Što li danas tehnika radi! Kupiš butelju pjenušca, natočiš čašu, sjedneš i opustiš se, prisloniš uz etiketu mobitel, uključiš aplikaciju za čitanje QR koda, i – Krunoslav Kićo Slabinac pjeva ti svoje hitove!

Revija Svijet u čaši, uvijek po nečemu korak ispred drugih, u suradnji s međimurskim proizvođačem pjenušaca Sibon stavila je na etiketu ove butelje na slici znak na koji treba kliknuti mobitelom, i evo ti iznenada za stolom Kiće koji pjesmom dopunjuje uživanje u pjenušcu. Saznaje se da Slabinac priprema skorašnje izdavanje novog albuma sa svojim najvećim uspješnicama, i kuje se plan da se, ako ne sve a ono dio pjesama s albuma nađe i na pjenušavoj etiketi…   ♣

Mile Rupčić

MILE RUPČIĆ: BOSANSKI DNEVNIK – Glumac i pjevač Mile Rupčić, koji već godinama živi u SAD i kao veliki ljubiteklj Bakhova nektara tijesno surađuje s jednom tamošnjom uvozničkom i distribucijskom kućom te, u novije vrijeme a nakon što je sebe educirao po pitanju vina, nastupa i kao vinski edukator za zainteresirane potrošače, namjerava, uz dvostruki CD nazvan Grupni portret a s dvadesetak pjesama, objelodaniti i knjigu pod nazivom Bosanski dnevnik, o danima kad je, za vrijeme posljednjeg rata na ovim našim prstorima, radio u S-foru u Bosni i Hercegovini. Veli da bi na promocijama CD i knjige rado proslavio s hrvatskim vinom, posebice onime od Feravina i Stine, a koja se nalaze i na američkom tržištu, uvozi ih i plasira upravo ta kuća s kojom Rupčić surađuje…  ♣

KULTURNO UZDIZANJE – Glavna prometnica na ulasku sa zapada u Zagreb, i, u nastavku, u pravcu centra. Kulturno uzdizanje! Po gradu pak – na kantama za otpatke reklame za razne specijalitete i restoran što ih nudi. Baš sjajni putokazi za domaće ljude i za turiste vezano uz Metropolu kao centar kulture i eno-gastronomije. Što li još slijedi, u ovome stilu, sad  još dok turistička sezona nije počela?…  ♣

MACEDONIA WINE EXPERIENCE 2018

NICELY SPICY – Macedonia, Skopje, Basar (pazar= tutti frutti market…): in the show the stars of the local kitchen – white Tetovo beans, for the superb, brown gravče-tavče clay pot, and red paprika, either fresh or roasted, dried, present in different sauces, or in powder as condiment. Gentle, strong, and the hell strong paprika powder categories, the last one may not be healthy, but is making the dish nicely spicy. Anyway, the saying is: there are two kinds of food – healthy and savoury…

Good company to the (Macedonia) spicy food – the almost crow black wine from the local variety Vranec. Vranec derives from the word vrana, in English crow, and as name is used for the the racy dark dark black stallion. The wine indeed is a kind of stallion: complex, very fruity and earthy, mineral, rich and dense, fleshy, high octanic but the 15 or even 16 vol % are usually nicely incorporated and not at all bothering, well tamed silky tannin and fine acidity, even if some years old still quite fresh…

Wine & Music

                MANY FACES OF THE BOVIN BORČE SUPERSTAR – Several faces of Boris Nećev: oenologist of the Bovin Winery from Negotino, than model and than the high energy pop-singer. As model – elegant in blue, as oenologist here on the picture with the pearls of the Bovin Winery such as the reds Era, My Way and G’upka. Some weeks ago at the Bovin Winery Negotino, celebrating the Mundus Vini February 2018 harvest – Great Gold medal (first ever GGM for Macedonia at the Mundus Vini Competition, says the proud Borče) won for the G’upka wine (g’upka = gipsy woman, gitana) at the Mundus Vini 2018 spring tasting! As the picture is showing, Borče as singer, especially at the celebrations, is very passionate…

Boris Nećev, oenologist, proud for the Great Gold Medal that his wine G’iupka got at this year’s Mundus Vini competition

                But very passionate – although moderate in comparison with Borče – as singer is also the owner of the Bovin Winery Ćiro Bogevski. He likes very much the song My Way, and he made Borče create for him the wine My Way! My Way and Era are not only the best Bovin but also the most expensive Bovin wines, selling each for more than 100 €  a 0,75 bottle!

Ćiro Bogevski: My Way

Satisfaction!

Era

DANCING CHEEK TO CHEEK… – The term Era is suggesting a long period. With the 72 on the shoulders I can say I have lived a small era. For the Bovin classy red Era, which is certainly gaining in quality with the time in the bottle prison…

 I gotta have 100! 99 and a half won’t do!,the song is saying. Would like to celebrate my first century the cheek to cheek & cheek to peak my way!

Ohrid area  fine wine&dining

THE FLOATING RESTAURANT – Sveti Naum on the lake of Ohrid (many many tourists there!), hedonist’s day on the raft! The Ostrovo restaurant is offering a unique experience – the floating fine wine & dining. Several rafts are in use as the dining restaurants for 20 or 30 persons each. On each raft there is a rower moving slowly the floating restaurant through the water, so while enjoying the meal, chating and drinking good wines (Bela voda white and Bela voda red! = voda means water but the Bela voda white and the Bela voda red are more, more than water, one could say they are – the holly water! ) one can also enjoy the fresh air and nice ambiance around.

On the raft you can have a local music band, this time it was the group Car Samuil from Ohrid, aided, as the photo is showing, by a lady Elena Mladenovska Jelenković from the Tikveš Winery and Tihomir Pop Asanović, in the music world known as the organ player of the once very popular Croatian rock supergroup Time based in Zagreb. Tihomir Pop Asanović is now preparing his new solo album (composer, player…), to be released in cca one month.

Multilayered Kamnik

Chateau Kamnik, Skopje

Ilija Iki Malinkovski and his staff offering the welcome drink in the Chateau Kamnik cellar

A group photo close to the barrique containing the excellent 2017 syrah, certainly, when mature enough, the new big star not only of the Chateau Kamnik but also of the wine of Macedonia in general

Lunch and dinner to be remembered for a long time, thanks to the Kamnik’s chefs Marijan Skrojmanovski and Nikola Miškolovski

THE COMPLETENESS of a SKOPJE WINE CHATEAU – Skopje, the capital of Macedonia. Close to the city, on a hill, there is, at about 300 m altuitude, a multilayered object – exclusive wine estate (vineyard and cellar) Chateau Kamnik with the fine & dine restaurant (90 persons capacity), and the elegant hotel (21 rooms). Owner: Ilija Malinkovski. Local variety Temjanika and Vranec, Kratošija (Crljenak), international Chardonnay, Pinot grigio, Sauvignon blanc, Gewürtztraminer, Pinot noir, Merlot, Cabernet sauvignon, Syrah, Montepulciano, Sangiovese…. Ten barrels series to be tasted obligatory. Excellent cuisine, at the high international level, the responsible chefs are Marijan Skrojmanovski and Nikola Miškolovski.

Yess, worth (must!) visiting.

If you are lucky enough and if you catch the owner on the right foot, you can be given the right to put your signature on the barrel with the wine you liked most at the cellar barrel tasting, and then, when the time arrives, get, as a gift, bottle of the wine from this barrel…  More about Macedonia (wine) soon, on the blog www.suhiucasi.wordpress.com  ♣