TAMO GDJE SUNCE VJEČNO SJA, TAMO JE MAKEDONIJA…

 

SKITNJE SUSJEDSTVOM

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

IMAO SAM SREĆU i ZADOVOLJSTVO NEDAVNO BITI u GRUPI HRVATSKIH NOVINARA POZVANIH DA OTKRIJU ENO-GASTRONOMSKU STRANU ZEMLJE DUBOKO NA BALKANU a s KOJOM SMO DO PRIJE NEKOG VREMENA ŽIVJELI u ZAJEDNIČKOJ DRŽAVI 

Tamo dolje, na jugoistoku Europe, na brdovitom Balkanu: ulazak u vinsku zemlju, sasvim neočekivano s obzirom na kilometarsku udaljenost između dvaju prostora – po francuski, preciznije: na bordoški način!

Zrakoplov vas ostavlja na aerodromu u Skopju, i slijedi vožnja automobilom prema središtu glavnoga makedonskoga grada, u nekom trenutku, na periferiji na ulasku u prijestolnicu, skrećete uzbrdo i pred vama se ukaže CHATEAU!

Bordoški ulaz u Makedoniju! Chateau Kamnik, Skopje

Makedonija, Leb i Sol. Za početak. Ali, stvar je i puno šira od kruha i soli dobrodošlice. Leb i sol, jedinstveno, od gitare do trpeze…. Majstore, velik si k’o neboder… Čukni vo drvo. I čuknuo sam!

Dvorac je Chateau Kamnik, jedan od najboljih vinskih posjeda u Republici Makedoniji. A i šire. Kompleks je s dvorcem u bordoškome stilu okruženime vinogradima, te s hotelom sa četiri zvjezdice. U dvorcu su vinski podrum što, kao i vinogradi – međutim naravno u sasvim drugom agregatnom stanju nego što je to u vinogradima! – uz makedonsku sortnu ikonu vranec, čuva nevjerojatan, neočekivan broj internacionalnih vinskih kultivara s time da posebno mjesto u srcu vlasnika zauzimaju upravo oni bordoški tj. cabernet sauvignon i merlot, te suvremeno uređeni prostrani restoran s terasom odakle se pruža lijepi pogled na trsje ispred te i, iza loze, na grad. I u hotelu je lijepi, više po domaće, lovački i u rustikalnome stilu uređeni restoran s kaminom i s masivnim drvenim namještajem. Uz makedonsku kuhinju podastrtu na domaći način, u tim dvama restoranima poslužuju se i jela što i izborom namirnica i izgledom i ostalom organoleptikom pripadaju modernoj internacionalnoj visokoj kuhinji ili kako bi rekli Francuzi – Haute Cuisine, i koja mogu u svakom pogledu stati uz bok ponudi ponajboljih svjetskih hramova ekskluzivne papice…

Bio sam s grupom kolega koji se bave eno-gastronomijom tjedan dana na turneji po Makedoniji. Organizator – nekoliko vodećih makedonskih vinskih kuća – zamislio je da to sedmodnevno druženje ima karakter ne tek klasične prezentacije makedonskih vina i makedonske kuhinje općenito, nego da bude na uistinu špic-razini, s visokom hedonističkom notom kao odličnom osnovom za vrhunsku ponudu u turizmu i, dakako, kao takvom vrlo korisnom za uspješno privlačenje suvremenih nomada i za dobar razvoj turizma u kraju. Naravno da razmišljanja domaćina idu i u pravcu otvaranja puteva za mogući još bolji izvoz vina, u ovome slučaju i u Hrvatsku, koja, inače, iz Makedonije uvozi mnogo kapljice, međutim uglavnom one jeftin(ij)e.

Skopje, bazar, grah tetovac!

Paprika caruje.Od relativno blage do ljute, ljute…

Nudi se i duhan, po kilogramu po cijeni – ovisno o kvaliteti – od 600 do 800 makedonskih denara, Tečaj: 1 € = 60 makedonskih denara. U hrvatskoj ekipi bio je i Zagrepčanin Marinko Hrastić, koji se bavi podučavanjem u borilačkim vještinama te proizvodnjom dresova za borce. Prva reakcija domaćih na tržnici, nakon što je Marinko razvio zastavu: Mandžukić, Mandžukić!…

Evo, iz Hrvatske gospodarske komore, svježih podataka iz tablica o uvozu vina ovamo. Uvoz je prikazan u četiri kategorije – jednu čine pjenušci, a ostale tri mirna vina.  U kategoriji pjenušaca na tablici nema spomena Makedonije, međutim u trima grupama mirnoga vina ima je i te kako! U skupini uvezenoga mirnoga vina punjenoga u boce do dvije litre Makedonija je u hrvatskome uvozu količinski na prvome mjestu, daleko ispred ostalih, ali ispada da je cijena po litri uvezenoga vina u toj grupi tek 0,72 €. Inače, po cijeni ispod jednog eura još je, među tih prvih 10 zemalja iz kojih uvozimo vino, samo Mađarska, iz koje nam u ovoj kategoriji stiže vino po 0,52 € za litru. U grupi uvezenog mirnog vina punjenoga u boce/posude od dvije litre do 10 litara Makedonija je opet među prvih 10 zemalja, iz kojih uvozimo vino, količinski daleko daleko na prvome mjestu, a ovdje je cijena po litri niža nego u prethodnoj kategoriji, iznosi, konkretno. 0,61 €. U grupi prvih osam zemalja iz kojih Hrvatska uvozi vino u posudama od 10 litara Makedonija je, iza Italije, po količini na drugome mjestu, i opet daleko ispred ostalih šest zemalja u ovoj skupini, a prosječna cijena po litri uvezenoga vina je 0,59 €.

Ono što bi i s hedonističkog i količinskog aspekta bilo sasvim dovoljno za cijeli obrok – razni sirevi, od svježeg preko pečenoga pa do zrelog kačkavalja, razne pite sa sirom, sa sirom i špinatom, kiselo mlijeko tako gusto da u njemu bez problema čelična žlica stoji uspravno, namazi od povrća kao ajvar, pinđur, ljutenica, pa makalo a to je pikantni umak od maslaca, fino mljevenog češnjaka i limunova soka, zatim gravče na tavče, tek je uvod u gozbu, koja se nastavlja s mesom, primjerice pastermalijom odnosno svinjetinom dobrano začinjenom tucanom crvenom paprikom, te pečenjima… Restorani Dukat i Čardak u Skopju i Javor kod Gevgelije

Kao posljedica toga, logično, Makedoniju, ovdje u Hrvatskoj, u kontekstu Bakhova nektara prati percepcija jeftilena. Svjesni su toga renomirani makedonski proizvođači, i upravo iz bojazni da se razvoj imagea jeftinoga ne bi i dalje širio, dakle iz želje da promijene stvari nabolje, odlučili su se na akcije kojima bi hrvatskoj publci bolje približili i svoje vinske dragulje, i pokazali da i te kako glede ponude imaju i vrlo eksluzivne originalne aseve u rukavu, dostojne najboljih vinoteka, restorana i nepaca strastvenih zahtjevnih pojedinaca kao konzumenata. Jedna od tih akcija upoznavanja svakako je bilo ovo hrvatsko novinarsko gostovanje u Makedoniji, a u nastavku je predviđeno i nekoliko zasebnih prezentacija renomiranih makedonskih vinskih podruma i njihovih vina po Hrvatskoj, s obzirom da sada starta turistička sezona s jačim dolaskom gostiju na more, prva predstavljanja planirana su na našem Jadranu, u Splitu.

Sasvim je logično da svaka zemlja, regija, kraj, forsiraju vlastitu proizvodnju, a danas je sve jače i među potrošačima, koji eto vole istraživati, vrlo izražen stav da se, kad se negdje stigne, treba koncentrirati prvenstveno na proizvode lokalne provenijencije. U svakoj zemlji postoje i domaći potrošači koji bi ponekad, pogotovu ako već ne ide drukčije, kod svoje kuće htjeli kroz tanjur i čašu napraviti izlet i u druga neka geografska i eno-gastro područja. Hedonizam za stolom ne poznaje nikakve političke i administrativne granice nego razlikuje samo ono što je dobro i jako dobro od onoga što je slabije, priznajući naravno ono prvo. Bitno je i u vlastitome okružju imati priliku šireg izbora te biti dobro informiran o tome što se to nudi, odakle je, kako nastaje, kakvi su glavna svojstva-odlike proizvoda i najbolji načini uporabe. Normalno je da neka zemlja – pa tako i Hrvatska – ima u ponudi baš i poneko ekstra-vino i iz susjednih joj država, pa da se može i usporediti vlastito sa susjedovime. K tome etikete iz najbližeg susjedstva mogu prema svijetu lijepo komunicirati i jedan širi zemljopisni prostor koji kao određenu cjelinu nekih bliskosti, sličnosti i posebnosti zatvara i ta neka zemlja, u ovome slučaju, naša zemlja.

U ovoj makedonskoj priči tri su protagonista osobito vrijedna da se na njih skrene pažnja: već spomenuta skopska vinska kuća Chateau Kamnik, te vinske kuće Bovin iz Negotina i Tikveš iz Kavadaraca.

ZEMLJA SUNCA, DUHANA, VINA

Ali, prije, općenito o Makedoniji. Republika Makedonija smještena je na jugoistoku Europe, u središnjem dijelu Balkanskog poluotoka. Graniči, na zapadu, s Albanijom, na sjeveru sa Srbijom i Kosovom, na istoku s Bugarskom, i na jugu s Grčkom. Pretežito je riječ o brdskom teritoriju, a s dosta dolina. Zemlju presijeca, na neki način popola, rijeka Vardar, a od većih voda tu su i tri značajna jezera – Ohridsko, Prespanko i Dojransko. Makedonija se prostire na površini od oko 25.713 četvornih kilometara, a broji oko dva milijuna stanovnika. Članica je organizacije CEFTA, kandidat za Europsku Uniju, a s EU u poljoprivrednom sektoru ima sporazum o slobodnoj trgovini.

Korijeni Makedonije, koja je kao država punu neovisnost stekla 1991. odvajanjem od Jugoslavije, sežu duboko u povijest. Arheološka istraživanja pokazala su da je u Makedoniji, prostoru što je, inače, u davnini bio tranzitno vrlo živ, europska civilizacija cvala između 7000. i 3500. godine prije Krista! Stari Makedonci slovili su, kaže se, kao posebna nacija, etnički, jezično i kulturološki drukčiji od susjeda.

Jedna od najznačajnijih gospodarskih grana države vezana je uz vino. Tragovi o proizvodnji vina na području današnje Makedonije sežu također u daleku prošlost, u doba još od prije Rimljana. Odavna isklesani u kamenu, prikazi vinove loze i grozdova pronađeni su u arheološkim nalazištima Negotino i Kavadarci. Proizvodnja vina nikad nije prekinuta, pa ni za vrijeme Otomanskog carstva. Iako je Makedonija zemlja s vrlo dugom tradicijom u vinogradarstvu i vinarstvu i iako je vino, uz duhan, njen glavni izvozni produkt, a i mada od Skopja pa uz Veles, Negotino, Kavadarce i Demir Kapiju sve do Gevgelije ambijent naprosto vrvi vinovom lozom, suvremena suverena Republika Makedonija jedna je od maloga broja današnjih vinorodnih europskih država koje su još ostale vinski ne(dovoljno) istražene.

Tamo gdje vječno sunce, sja, tamo je Makedonija, tamo je zemlja koju volim ja…  Kad je sve tužno ti se sjeti nje, Makedonija ti pruža radosti sve… prisjećam se, ponovno, svojedobnog hita zagrebačke rock super-grupe Time, u kojoj je, inače, klavijature svirao Makedonac Tihomir Pop Asanović. Sunce obožava Makedoniju, inače teritorij susreta mediteranske i kontinentalne klime, ono sjaji nad njom i grije je više od 270 dana u godini, ljeta su u toj zemlji vruća (nerijetko s temperaturom i do 45 Celzijevih stupnjeva) i suha (godišnje oborine kreću se od 440 do 740 mm, s time da središnji dio Makedonije, dolina rijeke Vardar, spada u aridnu kategoriju, sa 40 posto manje kiše nego što je bude u drugim područjima u zemlji), a zime su s relativno blagim temperaturama.

Po podacima dobivenima od poslovnog tijela Vino Makedonije odnosno Wines of Macedonia, u Makedoniji, koja je na svjetskoj enološkoj mapi svrstana u zonu C3 i doslađivanje je zabranjeno, sada je 33.500 hektara zasađeno vinovom lozom. U sortimentu je oko 70 posto vinskih kultivara, dakle onih namijenjenih proizvonji Bakhova nektara, i oni obuhvaćaju nekih 24.777 hektara, ostalo su stolne sorte. Uzgaja se, službeno, 28 sorata, 50 posto su crne i isto je toliko bijelih.

_________________________________

WINES of MACEDONIA – Wines of Macedonia (WoM) poslovna je organizacija zamišljena da okuplja makedonske proizvođače vina spremne angažirati se kako na stalnom unaprjeđenju kakvoće plemenite kapljice Makedonije tako i na široj promidžbi te kapljice i podizanju njenog imagea u svijetu, pa time dakako i izvoza. WoM je snovana u travnju 2010. sa zadatkom da, među ostalime i kontaktima i suradnjom s makedonskom vladom i drugim relevantnim institucijama u državi, pruža stratešku podršku domaćoj viskoj branši. Članovi organizacije Wines of Macedonia obuhvaćaju oko 50 posto ukupne proizvodnje makedonskoga vina i 90 posto izvezenih makedonskih butelja. U grupi su, među ostalima, Vinarija Tikveš, zatim Bovin i Chateau Kamnik,… ■

_________________________________

Vinogradi su većinom na brežuljcima, a i na znatnim nadmorskim visinama, sve čak i do 700 i više metara, tako da loza danju dobiva mnogo svjetlosti i topline što koristi fotosintezi, a po noći se temperatura u odnosu na onu dnevnu poprilično spušta, to pak grožđu pogoduje u dozrijevanju u, jednostavno rečeno, smislu da se, uz dobro nakupljanje sladora, očuvaju kiseline odnosno svježina. Glavne crne sorte su vranac, prokupac, merlot, cabernet sauvignon, stanušina i kadarka, ali ima i kratošije (tribidraga ili crljenka) a i plavca maloga, pinota crnoga i syraha, a glavne bijele sorte su smederevka, temjanika, chardonnay, sauvignon, rizling, žilavka i župljanka.

Vinske regije

Vinorodna Makedonija podijeljena je na  tri vinske regije i 16 vinogorja. Regije su Zapadna (Pelagonja Polog), Centralna (Povardarje – dolina rijeke Vardar), Istočna (Pčinja Osogovo). Vinogorja su npr. Skopje, Veles, Tikveš, Gevgelija-Valandovo, Strumica-Radoviš, Ovče Pole, Kočani… Najviše je na glasu vinsko područje doline rijeke Vardar, tj. Povardarje, u okviru kojega se nalazi vinogorje Tikveš, kapljica iz kojega je, vele, sinonim za makedonsko vinarstvo.

Makedonska su vina, inače, prema kvaliteti službeno svrstana u četiri kategorije. Najviša je kategorija vrhunsko vino sa zaštićenim zemljopisnim podrijetlom, slijede kvalitetno vino sa zaštićenim zemljopisnim podrijetlom, stolno vino sa te stolno vino bez zemljopisnog porijekla.

Broj registriranih vinarija u Makedoniji danas  je  84 (2003. ih je bilo 28!). Oko 90 posto vinskih podruma je po proizvodnom kapacitetu u grupi od ispod pet milijuna litara, pet vinarija je u grupi između pet i 15 milijuna litara, četiri su vinarije u skupini između 15 i 50 milijuna litara. Važno je naglasiti da sve više vinarija ulaže u modernu tehnologiju pa i u angažman i inozemnih enoloških savjetnika, nastojeći što brže i jače poboljšavati kakvoću vina te na bazi toga i izvoz, a i turizam u svome području.

Govori li se o proizvedenim količinama vina godišnje, dosta kaže činjenica da je u ukupnoj produkciji Bakhova nektara u nekadašnjoj Jugoslaviji vino iz Makedonije sudjelovalo sa dvije trećine! Danas se proizvodnja vina u Makedoniji kreće oko 120 milijuna litara, od toga 40 posto se napuni u bocu a 60 posto plasira se kao otvoreno vino (bulk wine).

Domaća potrošnja vina kreće se oko 10 litara po stanovniku.

Makedonska se vina u prodaji nalaze u više zemalja Europe – među ostalima i u Hrvatskoj, ali i na drugim kontinentima, konkretno u Americi – SAD, u Aziji – Kina i Japan. Izvoz je krenuo još u 19. stoljeću, kad se vino konjskim zapregama prebacivalo do albanskih i grčkih luka odakle je išlo prema svijetu. A to je opjevano u najpoznatijoj makedonskoj narodnoj pjesmi Biljana platno beleše.

Najviše vina Makedonija izvozi u Hrvatsku, cca 28 posto od ukupnog izvoza, slijede Srbija sa cca 21 posto, pa Slovenija sa cca 14 posto, BiH pet posto, Njemačka 2,5 posto, slijede Crna Gora, Kanada, Rusija, Bugarska… Promatra li se izdvojeno rinfuza, evo: najviše otvorenoga ide u Njemačku, cca 40 posto, zatim u Srbiju 28 posto, Hrvatsku 10,5 posto, Sloveniju 3,7 posto. Dobit Makedonije od izvoza danas iznosi oko 50 milijuna eura godišnje.

__________________________________

DISAN BRDO – U srcu Tikveškog vinogorja, u općini Negotino, smješteno između sela Gorni Disan i Dolni Disan a na lokaciji zvanoj Vešje, nalazi se brdo Disan sa svojim grand cru vinogradima. Disan je jedna od naboljih makedonskih vinogradskih pozicija, ako ne i najbolja. Vinogradi su na nadmorskoj visini između 600 i 700 metara, loze su starije od 50 godina. Zvijezda – kultivar vranec. Uz vinograde – parcele sa žitaricama, okoliš pun divljeg gorskog cvijeća, te divljeg bobičastog voća poput borovnice, kupine, a tu je i – magareći trn!

Impresivan prizor: vinogradi na Disanu, i uz njih divlje cvijeće živopisnih boja poput maka, kamilice, lavande…

Odozgor sunce, dan vrlo topao, a noći svježe. Čista priroda, bez zagađenja od industrije ali i bez zagađenja kemijskim preparatima za zaštitu loze. Ovdje je dovoljno tek orezati vinovu lozu, potom se čeka berba…■

________________________________

KAMNIK s KAMENA

 Chateau Kamnik – prva stanica. I prvi dojmovi. Odlični!

Kaže se da je prvi dojam najvažniji, on bude najdublji i najduže se pamti. U odboru za doček bio je glavom vlasnik Ilija Iki Malinkovski, biznismen koji je gotovo stalno na putu po svijetu, ali koji je svoj poslovni raspored prilagodio tako da nam se dospije posvetiti dva dana. Srdačno, precizno, eno-gastronomski besprijekorno. A tako može samo osoba koja je vidjela i doživjela puno toga, koja to čime se bavi voli, koja zna što točno želi, koja točno zna kako što treba biti, koja umije pronaći put kako da ostvari zamisli i koja stvari ne prepušta slučaju.

Chateau Kamnik, k’o iz bajke

Malinkovski je kao globetrotter i kao veliki ljubitelj vina, skupljač butelja po svijetu, početkom ovog stoljeća i tisućljeća odlučio utemeljiti vinski posjed Chateau Kamnik, na brdu uz Skopje a na nadmorskoj visini od 320 metara te na dosta kamenitome tlu, otud i naziv Kamnik. Vinova loza na tome terenu po prvi put sađena je 2004. i ta se godina smatra osnutkom Chateaua Kamnik. Vinogradi su projektirani gustoćom od 5500 trsova/ha. Prije je na tom zemljištu, kaže Malinkovski, Institut za poljoprivredu Republike Makedonije imao pokusne nasade raznog bilja namijenjenoga prehrani.

Vinogradi

– Nastojimo postoći perfekciju, i kreiramo vina sa strašću i posvećenosti. Idemo na nizak prinos, berba je ručna, u više navrata, kako grožđe dospijeva u optimalnu  zrelost. Berba počinje s bijelim sortama, za svaku sortu i parcelu u terminu kad je grožđe posve zrelo. Svaka sorta prerađuje se za sebe. Vinifikacija bude bilo u inoks cisternama bilo u drvenim bačvama, s time da su sve posude s opremom za regulaciju temperature. Nakon alkoholnog vrenja bijela vina dozrijevaju na finom talogu tu gdje je obavljena fermentacija, a crna odlaze na dozrijevanje u barrique, gdje se odvija malolaktično vrenje. Dozrijevanje, ovisno o vrsti i tipu vina, bude od 14 do 32 mjeseca, uglavnom u novim francuskim i američkim bačvicama zapremnine 225 litara. Kad za to dođe vrijeme, vina se, nakon još jednog kušanja iz svih posuda i odluke koje partije će se koristiti za koji rang kvalitete, homogeniziraju, napune u butelje i onda u podrumu čekaju nekoliko mjeseci prije izlaska na tržište – kaže vlasnik Ilija Malinkovski.

Barrique-podrum

Chateau Kamnik obuhvaća 16,5 hektara vlastitog vinograda, a još sa 16 hektara kupuje grožđe, od provjerenih kooperanata. Zasađene su sorte temjanika (a to je inače u svijetu znani muscat blanc a petits grains ili muškat bijeli s malim bobicama, odnosno muscat de Frontignan odnosno moscato d’Asti koji imaju u Pijemontu), chardonnay, pinot sivi, viognier, sauvignon bijeli, traminac mirisavi, cabernet sauvignon, cabernet franc, merlot, carménère, montepulciano, sangiovese, syrah, nešto vranca, kod vranca treba napomenuti da Chateau Kamnik dobrim dijelom kupuje grožđe te sorte s jedinstvene vinogradarske pozicije Disan u Tikveškom vinogorju. Posebnost je crni kultivar arinarnoa, križanac između tannata i cabernet sauvignona! Križanje je još 1956. obavio Pierre Marcel Durquety s francuskog Nacionalnog instituta za istraživanja u poljoprivredi (INRA), a kultivar je službeno odobren 1980. te preporučen za vinograde na jugu Francuske, pogotovu u Languedoc-Roussillonu. Naziv sorte dolazi od riječi iz baskijskog dijalekta arin, što znači svjetlost, i arno, što znači vino. Po navodu iz Velikog atlasa vinskih sorata svijeta Jancis Robinson, Julije Harding i Joséa Vouillamoza, sorta, makar u nazivu nosi pojam svjetla, daje duboko tamna vina s čvrstim ali finim taninom, ponekad s izraženijom herbalnom notom svojstvenom cabernet francu ali istodobno u okusu i slađom od nje. Novost u vinogradima je eksperimentalni nasad talijanske sorte greco di Tufo. Godišnja proizvodnja vina kreće se oko 150.000 litara.

Malinkovski se pobrinuo za kvalitetnu strukovnu ekipu, konkretno za vinograd je zadužen prof. Klime Beleski a pomaže mu Gligor Petkovski, enologinja/podrumarka je Sandra Georgievska, a enološki savjetnik i zaslužan za eno-kreacije u Kaminku je prof. Goran Milanov, s Agronomskog fakulteta u Skopju.

– Želja mi je da grožđe bude uzgojeno a vino proizvedeno na maksimalno moguće prirodan način. Herbicide uopće ne koristimo, i polagano idemo prema organskome uzgoju. Sve to međutim zasad je još dosta sporo glede tog eko-pravca koji smo sebi zacrtali, naime, s ekološke strane donekle nam problem čini blizina velikoga grada, ali znatno više okolna poljoprivredna zemljišta s konvencionalnom zaštitom. Ipak, nadam se da će ljudi koji se tu bave poljoprivredom shvatiti da je i njima bolje da se okrenu prema prirodi prijateljskom, organskom uzgoju i da izbjegavaju zagađivanje biljaka, tla i zraka… – kaže Ilija Malinkovski.

Vlasnik Ilija Malinkovski Iki (treća osoba slijeva), sa dijelom svoje ekipe. Desno su enologinja-podrumarka Sandra Georgijevska, te Gligor Petkovski, koji je zaduzžen za uzdržavanje vinograda

A vina je, barem po onome što smo u društvu s Ikijem Malinkovskim, enologinjom Sandrom te agronomom Petkovskime imali prilike kušati u barricaiji Chateau Kamnika – gotovo 20, od toga su dva pjenušca rađena klasičnom metodom – bijeli Chardonnay blanc de blanc kao brut i kao zéro dosage, sa četiri pune godine ležanja na kvascu u butelji, te ružičasti Spark Rosé brut od crnog pinota, montepulciana i sangiovesea (degoržiranje je obavio Plešivičanac Zdenko Šember, rado ističe Malinkovski), a jedno je vino – Euphoria – slatko desertno. Neka mirna suha vina su jednosortna, u baznoj i elaboriranoj (dozrijevanje u bačvicama) zrelijoj varijanti, a neka su mješavine sorata. Pa evo i o kojima je sve riječ, redosljedom kako su degustirana: temjanika, chardonnay, fumé blanc (sauvignon), chardonnay barrel fermented, rosé, pinot noir, montepulciano, winemaker’s selection (vranec 40 %, merlot 40 %, carménère 20 %), cuvée de prestige (merlot 45 %, vranec 37 %, cabernet franc 18 %), zatim syrah, merlot, cabernet sauvignon, vranec, kratošija, merlot signature… Kuriozitet iz berbe 2017, uzorak dakako uzet iz bačvice: cabernet sauvignon sa čak 19 vol % alkohola koji uopće ne iskače i nimalo ne smeta. Grožđe za ovo gusto vino u berbi je nakupilo toliko šećera da se alkoholno vrenje moralo provesti dva puta! Malinkovski veli da će se krajem 2019., kad se kapljica još pokaže u razvoju, odlučiti što i kako s tim vinom.

Nakon kušanja, u podrumu, nekih dvadesetak mladih i još nenapunjenih vina, domaćin Malinkovski htio je od nas kao grupe čuti koje nam se vino najviše dopalo. U igri su bili temjanika 2017, syrah 2017 namijenjen za kategoriju Ten barrels, te posve neuobičajeni cabernet sauvignon 2017 sa čak 19 vol % uopće ne stršećeg alkohola. Favorit od Malinkovskoga iz 2017 je syrah, dopalo mu se da se i nama svidio, i ponudio nam je da se potpišemo na bačvicu sa syrahom, uz obećanje da će svaki od nas, kad vino bude napunjeno, kao suvenir dobiti butelju!

Kad je već tako duboko široko i temeljito ušao u vinske vode, logično je da je htio pred javnost izaći i s posve nekonvencionalnim vinom, tzv. narančastime. Njegov narančasti je Orange 2013 grenache blanc, s 95 posto sorte grenache bijeli, u Makedoniji zvan belan, te sa pet posto pinota sivoga. Maceracija je trajala šest mjeseci, a vino, koje je s 13,5 vol % alkohola, 20 mjeseci je dozrijevalo u drvu, napunjeno je u bocu u veljači 2017.

Hotel Kamnik sa četiri zvjezdice ima 21 sobu, restoran sa 90 sjedećih mjesta i ljetnu terasu kapaciteta 100 osoba. U Chateau tj. dvorcu u kojemu je vinski podrum, ekskluzivni je restoran za manje grupe, uglavnom do ukupno 40 osoba. Uz dio za jelo nalazi se prostrani dnevni boravak za uživanje, poslije jela, u razgovoru uz kakvo piće, prvenstveno dakako vino…

Restoran u hotelu: ponuda hrane – sjajna: carpaccio od marinirane junetine s parmezanom, senfom, sezamom, špinatom i salatom; ravioli s jelenjim raguom, pestom, parmezanom, pireom od bučinih koštica i tartufa; rižot od lignje s prženim košticama od buče; meso zeca s vrganjima, maslinama, gusjom jetrom, topljenim sirom i kremastim umakom od cikle; jarebica sa smrčcima; mangulica s pireom od celera, šparogama, ukiseljenim lučicama, prženom ciklom; dugo pirjano meso od jelena s gljivama smrčcima, pireom od celera, prženom ciklom i s orasima, sirevi, kolači na bazi čokolade i na bazi karamela…

Kušaonica vina i prostor za boravak-odmor nakon jela, u chateauu

Kreacije na tanjuru

Vrijedni i inventivni chefovi Chateaua Kamnik – Marijan Skrojmanovski i Nikola Miškovski

Chateau Kamnik: vina poslužena uz jela gostima iz Hrvatske

BOVINOVA CIGANKA – PRVO MAKEDONSKO INTERNACIONALNO VELIKO ZLATO!

Još se nismo oporavili od skopskih akrobacija uz trpezu (ne na trapezu!), a već smo se našli u Negotinu, južno od Skopja i u Tikveškom vinogorju, u lijepo uređenoj kušaonici vinske kuće Bovin u vlasništvu dvojice braće BogevskiKirila i Giorgija. U društvu, naravno i opet za stolom prepunim lokalnih delicija, s Kirilom odnosno Kirom ili Ćirom Bogevskim, i glavnim enologom Borisom Nećevom, u Bovinu zaposlenime već 20 godina, Obojica strastveni zaljubljenici u vino, ali i u pjesmu.

Kiril Kiro Bogevski, suvlasnik Bovina, ozbiljan – lijevo, i raspjevan uz crnjak My Way

A bilo je toga dana i te kako razloga za druženje u Bovinu uz bogati stol i pjesmu: ne samo zato što se u dvorištu vinarije punio šleper vinom za izvoz u Kinu, nego je domaćinima i upravo bila stigla radosna vijest da su za vino G’upka (=ciganka) na jednom od najvećih i najznačajnijih svjetskih vrednovanja plemenite kapljice Mundus Vini 2018-spring tasting u njemačkome Palatinatu osvojili veliku zlatnu medalju! Kiro te Nećev, poznatiji kao Borče, bili su posebno ponosni odličjem jer, vele, to je prvo makedonsko veliko zlato otkako je Mundus Vinija. A što li će biti kad na ocjenjivanje u bijeli svijet pošalju svoje konje vrane Eru te My Way, kreiran malo i po afinitetima Kirila Bogevskoga (my way = moj način), inače zaljubljenika u pjesme Franka Sinatre, posebice u taj hit My Way pa i otud taj naziv vinu, tako da se dvoranom orilo My Way i kroz Kirin glas i kroz glas Frankie-boya sa zvučnika. Zaneseni Borče je pak bio više raspoložen za domaću glazbu…

Kiro Bogevski i enolog Boris Nećev. Kiril Ćiro Bogevski, koji je ljubitelj crnih ali i svježijih vina, pokazao je My Way-sistem i time što je od enologa Borisa Nećeva tražio da od sorte sangiovese napravi crno vino što će se moći pijuckati i za osvježenje u proljetnim, osobito ljetnim te ranojesenskim danima. Borče je u vinogradu na većoj nadmorskoj visini i iz uvjeta koji omogućuju očuvanje kiselina i svježine, ostavio grožđe određeno vrijeme na prosušivanju na trsu, maceracija je bila nešto kraća nego za klasičan crnjak, pa je dobio vino s lijepim aromama na suho tamno bobičasto i koštićavo voće i s dosta mekanim taninom, tako da to vino za osvježenje Bogevski preporučuje poslužiti – s kockicama leda!

– Bovin je utemeljen 1998. godine, danas brine o 65 vlastitih hektara pod trsjem a sa 20 hektara još kupuje grožđe od izabranih kooperanata. Naši se vinogradi većinom nalaze na 260 metara nadmorske visine, a nekih 30 posto terena je na položajima i od 400 do 700 metara. Kako se u Tikveškom vinogorju susreću kontinentalna i mediteranska klima i kako imamo puno sunca te kako uvijek tu puše ako ne vjetar a ono barem vjetrić, bolesti vezanih uz vlagu nema, tako da su kroz sezonu dovoljne ukupno dvije do tri zaštite. Tlo je vrlo pogodno za vinovu lozu, na većini parcela sastoji se od pijeska i kamena, tako da su uvjeti rekao bih idealni za proizvodnju posve prirodne, tj. bio-kapljice  – govori Boris Nećev, ističući Disan, Brestin dol, Ag’upka, Era, Ka Kruša kao ponajbolje table zasađene vrancem, sada s lozama starim i do 65 godina, navodeći i kako uz vinovu lozu gdje-gdje raste i divlje šumsko voće, primjerice trnka s bobicama poput onih od borovnice, njene arome kao da su nazočne i u vinu od vranca s tih pozicija.

Bovin trsje: ne vidiš mu kraja, tamo u daljini sa nebom se spaja…

Zgrada s podrumom Bovin. Tih dana kad smo bili kod njih Bogevski i Nećev imali su i te kako razloga za veselje: u kamion se punio kontingent vina namijenjen tržištu Kine, a stigla je i vijest iz Njemačke da je vino G’upka na Mundus Viniju 2018-proljetnom ocjenjivanju osvojilo veliku zlatnu medalju!

Prostrana kušaonica Bovina

Sorte koje Bovin uzgaja su: chardonnay, pinot sivi, temjanika ili muscat de Frontignan, kultivar je odavna prisutan u Makedoniji tako da ga Makedonci smatraju originalno svojime, zatim, od crnih, vranec, merlot, cabernet sauvignon, cabernet franc, petit verdot, syrah, tempranillo, sangiovese. Ukupna proizvodnja vina vrti se ko 1,3 milijuna litara. Uz vino, Bovin proizvodi i vinjak, bazni dozrijeva pola godine u bačvama, kategorija fine brandy dvije godine, a kategorija premium što u rabljenim što u novim bačvicama provede od četiri do šest godina.

Kako Nećev silno voli pjenušce, Bovin se okušao i u tome segmentu. I dobio vrlo dobar pjenušac! Radio ga je, Nećev, My Way sistemom, tj. ne najprije proizvodeći vinsku osnovu pa onda, kako danas rade svi ili gotovo svi, s gotovim vinom ideći u šapanjizaciju dodavanjem šećera i kvasaca, nego puneći u butelju mlado vino koje još nije završilo s prvom fermentacijom i ostavljajući ga, bez dodavanja šećera i kvasaca, da to vrenje dovrši u butelji. Prisjećam se da je na taj način pjenušce svojedovno radio i enolog Franjo Jambrović još dok je bio voditelj podruma Mladina nekadašnjeg Jaska-vina! Ovaj svoj prvi šampus koji smo kušali u Bovinu Nećev je stvarao od chardonnaya, ali namjera mu je prebaciti se na domaću smederevku, za koju smatra da može jako dobro poslužiti za šampanjizaciju. O tome koliki je Borče My Way, ili bolje reći His Own Way-igrač lijepo govori i to da se okušao u proizvodnji pjenušaca i od – šipka! Najteže od svega, veli, bilo je cijediti sok iz šipka dok ga se dobije u nekoj dovoljnoj količini da uopće vrijedi pokušaja ići u šampanjizaciju!

Boris Nećev u bariknom podrumu Bovina

Ima Borče i svoju tehniku kod produkcije bijelih mirnih vina: rado se u tijeku alkoholne fermentacije mošta igra sa spuštanjem i podizanjem temperature, da, kako objašnjava, u vinu dobije višeslojnu voćnu aromu. A pribjegava i još nečemu: u nekom trenutku kad procijeni da je to najbolje s taloga otoči dio s vrha a to što ostane u posudi drži oko četiri dana na temperaturi od minus četiri Celzijeva stupnja, kako bi, navodi, iz te mase izvukao određenu količinu tekućega dijela osjetno obogaćenoga aromama, i taj dio onda vraća u onaj prethodno otočeni tekući dio. Kod proizvodnje crnoga vina pazi da grožđe iz vinograda u podrum dođe na relativno niskoj temperaturi, kako prije vremena ne bi krenulo alkoholno vrenje, nakon što se odvoji peteljkovina cijele bobice stavlja u posudu za fermentaciju i dodaje se kvasac za vrenje, u toku fermentacije tri puta dnevno potapa se klobuk, a nakon nekih pet do šest dana sok odvaja od kožice i premiješta ga bilo u inoks ili u barrique. Svakog mjeseca, u vremenu od nekih 90 dana, Nećev obavlja po jedno pretakanje, da, kako kaže, kapljica dobije kisika. Vino u barriqueu, gdje se dovršava fermentacija, ostaje na dozrijevanju, ovisno o materijalu i o tome kakav se finalni proizvod želi dobiti, jednu odnosno dvije godine. Kod vina najgornje kategorije, tj. A’giupke (vinograd od 10 hektara na lokalitetu A’giupka na visini od 400 metara), Imperatora (vinograd na visini od 260 metara), My Way (vinograd na Disanu na oko 700 metara) i Ere (vinograd od tri hektara na nadmorskoj visini od 400 metara, loze stare 40 godina), Borče prakticira prosušivanje grožđa vranca na trsu od 50 pa i do 70 posto, tako da grožđe ulazi u primarnu preradu s vrlo visokim sadržajem sladora, i fermentacija bude spora i teška. Vina sazrijevaju najmanje po dvije godine u bačvicama od makedonskoga hrasta. Evo i što sve to znači u dobivenoj finalnoj količini vina: s 10 hektara A’giupke se dobije tek 7000 litara vina, a Ere s tri hektara bude jedva 1200 litara! Sukladno tome su i cijene – iznad 100 € za butelju! Inače, Imperator 2016 koji smo kušali sada u Bovinu bio je s 15,0 vol %, A’gjupka 2012 koja je osvojila Veliko zlato na Mundus Viniju 2018 sadržavala je 15,5 vol % alkohola, kao i My Way 2011, dok je Era 2012 bila sa 16,0 vol %.

VINSKA VIZBA TIKVEŠ

U Kavadarcima je, kažu Makedonci, najveća vinarija na Balkanu, a to je vinska vizba Tikveš. Tikveš danas ima nekih 1000 hektara vlastitih vinograda a grožđe još otkupljuje s  5000 ha.

Priča o vinariji Tikveš počinje još 1885. godine. Goleme proporcije bilježe se od sedamdesetih godina prošlog stoljeća kad se nekoliko manjih poljoprivrednih vinarskih zadruga udružilo i utemeljilo Agrokombinat Tikveš. Kupnjom, godine 2003. vlasništvo nad objektom preuzima grupacija M6 Investments, na čelu koje je danas Svetozar Janevski. Odmah po preuzimanju Tikveša, M6 Investments je počeo pokazivati kako uistinu ozbiljno misli, naime u modernizaciju proizvodnih pogona i u unaprjeđenje kakvoće vina, što uključuje i angažman francuskog enologa Philippea Cambiea kao eno-savjetnika, uložio gotovo 40 milijuna eura. Inače, najnovija informacija je da je M6 Investments odnedavno ima i vinski posjed na jugu Francuske, naime na području Vauclusea kupljen je dvorac De Gourdon s nasadom grenachea i syraha.

U vinariji Tikveš doček na najvišoj razini: pimio nas je i ugostio vlasnik Svetozar Janevski, kao čelnik grupe M6 Investments koja, inače, upravlja i Skopskom pivovarom i s nekoliko hotela visoke kategorije u Skopju i na Ohridu. Jela su pripremali kuhari Nikola Stojaković (dolje, u sredini), Ordančo Unev i Kristijan Stojčevski, koji su se školovali u Francuskoj, pa je ručak bio u znaku makedonskih namirnica (npr. pastrva s Ohridskog jezera) i francuskog načina prigotavljanja i serviranja

Htjelo se, odmah od tog novog početka Tikveša, maksimalno kombinirati lokalnu tradiciju s modernim internacionalnim pristupom, ali ne samo u smislu korištenja suvremene tehnologije koja u proizvodnji donosi poboljšanja, nego i u smislu kreiranja i razvoja proizvoda za novu generaciju potrošača, a to, među ostalime, znači, u formiranju eno-uradaka, i sljubljivanjem lokalnih sorata s onim međunarodnima. Uvelike je tome pridonio upravo spomenuti enolog Cambie, kojega je, usput da navedem. glasoviti američki vinski kritičar Robert Parker the Wine Advocate 2010. godine proglasio najboljim eno-savjetnikom na svijetu. Vizba Tikveš, koja godišnje proizvede oko 12 milijuna butelja, miljenica je Roberta Parkera, zaljubljenika u bijela i crna grand cru vina Bela voda i Barovo. Vinima Bela voda u bijeloj i crvenoj varijanti, te Barovu i Vrancu Special Selection, u više navrata Parker je dodjeljivao, pohvalit će se Tikvešani, od 90 do 95 bodova.

Vina uz ručak

Vinska vizba Tikveš tržištu danas nudi 50 različitih vina, razvrstanih po kategorijama na temelju organleptike i po kategorijama cijene. Kategorije su: Traditional wines (tradicijska vina u bag-in-boxu, miješano bijelo i miješano crveno, zatim, u litrenim bocama i stolne kategorije: graševina, smederevka, kratošija, vitač i vranec), Classic (klasik, u butelji: temjanika, traminac, chardonnay, graševina, rose, kratošija, vranec & merlot), Alexandria, T’ga za jug (komercijalno nevjerojatno uspješna marka polusuhog vina, bijelog – od rizlinga, i crnog – od vranca: marka je lansirana 1973. u počast Večerima poezije u Strugi), Special Selection (posebna selekcija: temjanika, grenache bijeli, sauvignon, muscat ottonel, cabernet sauvignon, cabernet franc, vranec, plavac), Alexandria Cuvée (bijelo: chardonnay & rizling; rosé, te crno: merlot, cabernet sauvignon, vranec), i Terroir Wines (vina terroirea, s izdvojenih položaja što se smatraju grand cruima a tu spadaju Bela voda single vineyard (bijelo: chardonnay & grenache bijeli; crveno: vranec & plavac mali), Barovo single vineard (bijelo: grenache bijeli ili belan + chardonnay; crno: vranec & kratošija ili tribidrag, crljenak). Inače, Tikveš je znan i po destilatu, konkretno po lozovači Žolta, njegovanoj u hrastovim bačvicama više od sedam godina.

Kroz vinograde i podrum proveo nas je Marko Stojaković, glavni enolog Tikveša, inače brat spomenutog kuhara Nikole Stojakovića

U vinariji Tikveš radi 15 enologa! Jedan od njih je i mladi Kire Petrov, uposlen u odjelu za ultra-premium vina. Svake godine određeno vrijeme provede negdje u svijetu na specijalizaciji u znanim podrumima!

Direktor vinarije Tikveš Radoš Vukičević skreće pažnju na butikne vinarije Tikveša.  U vlasništvu Grupacije su i boutique-vinarije, jedna je Domaine Lepovo, u kojoj se proizvodi samo kapljica premium kategorije (Domaine Lepovo chardonnay, pinot noir i cuvée od vranca, merlota i cabernet sauvignona), a jedna je na lokaciji Barovo, ona tek sada kreće s preradom grožđa s Barova. Vukičević kaže da Domaine Lepovo daje 5000 litara chardonnaya i 5000 litara crnog pinota, i da se Barovo bijelo, od belana i chardonnaya, te Barovo crno od vranca i kratošije proizvode u količini od tek po 15.000 boca godišnje.

Direktor vinarije Tikveš Radoš Vukičević, u društvu s kolegicama iz sektora vinogradarstva te marketinga i prodaje

Tikveško vinogorje, položaj Barovo,  single vineyard. Vinogradi su na vulkanskome tlu i smješteni na obroncima brda na visinama između 550 i 750 metara. Barovo je mjesto gdje se sudaraju svježina visokih planinskih vrhova Kožufa i tople struje Egeja. Ljeto (ljetna atmosfera) je tu dugačko, vrlo toplo ali ne prevruće, noći su svježe, zrak čist, vjetrić stalno pirka i nema vlage pa se ne razvijaju bolesti, loze su starije od 35 godina… Idealno ne samo za za uzgoj visokokvalitetnoga grožđa za vino, nego i, što je osobito važno, za uzgoj na 100 posto ekološki način! Uskoro Tikveš na novome prostoru na Barovu otvara podrum, upravo su u tijeku završni radovi na njoj.

Prizor s Barova, i dolje, građevina butikne vinarije Tikveša na Barovu

Prestižni uradci Tikveša su i Bela voda bijelo i Bela voda crno. Obje etikete proizvode se u količini od po 10.000 litara, Grand cuvée od vranca, merlota i cabernet sauvignona također je u količini od 10.000 litara. Bela voda je single vineyard u bregovitome dijelu, na nadmorskoj visini između 250 i 300 metara, na kosinama, s ilovastim tlom, milovan blagim vjetrovima od rijeke Vardar. U vinu: lijepe arome zrelog voća

Sva ova vina godišnje osvoje, čujem, i do 60 priznanja, i to samo na najjačim svjetskim natjecanjima, pa to i te kako govori o kakvoći!

Čak oko 50 posto produkcije Vizbe Tikveš ide u izvoz, zasad, osim u Europu (Tikveš ima svoje predstavništvo u Hrvatskoj, Orbico, pa se eto vina nalaze i kod nas), ponajviše u SAD, Kinu, Australiju, Kanadu…  ♣    SuČ – 04/2018

Prizori iz podruma Tikveša u Kavadarcima: konusne inoks-cisterne te velike hrastove bačve

Betonske cisterne s lijepom fasadom, te, dolje, barricaia

Kao u kakvom dvorcu: prolaz dijelom vinskog podruma do restorana vinarije Tikveš

 

 

 

 

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d bloggers like this: