SVIJET u CASI – 02.2021 – WORLD IN a GLASS

kroz/through

ŽELJKO SUHADOLNIK

___________s vama od – 11.11.1992  – since, with you__________

Jedina maskica koja paše …, a onda je, sredinom veljače, u sumornom prijetećem vremenu covida19, nastupilo razdoblje – korizme! (Boris Kragić)

________________________

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Prehrana, ekologija, informiranost, iskrenost: KONVENCIONALNO, TEHNIČKO, BIODINAMIČKO, ORGANSKO, PRIRODNO, ČISTO, ŽUTO, JANTARNO, NARANČASTO… ⦁ Bakho, arheologija i moderno vrijeme: PUTOVANJE s ČAŠOM VINA u DOBA OD PRIJE 2000 GODINA ⦁ Enogastronomija i turizam – samoborska pozivnica: ZAŠTITA GREBLICE, KREMŠNITE i ČEŠNOFKE, BRANDY V.S.O.P., BERMET… ⦁ Obećavajuća priča s Visa: BUGAVA, (NAR)OČITO ŽELI VIŠE NJEŽNOSTI i LJUBAVI ⦁ Winnetou iz Potomja: DINGAČ INDIJAN ⦁ Dvije strane hrvatske extra-djevičanske medalje: BLISTAVA ISTRA i – SRAMOTA DOMAĆEG TRŽIŠTA ⦁

⦁ VIJESTI/NEWS  Sajmovi:  8. PINK DAY, VINISTRA 2021, SALON PJENUŠACA Zagreb-Ljubljana 2021, VINITALY 2021 ⦁ Popuštanje protu-covidne stege: JARUN, FAŽANA, NJIVICE …⦁ BISER MORA i DOKTORATI ⦁ TARTUFARSTVO u ZAGREBAČKOJ ŽUPANIJI! ⦁ Uz Valentinovo: ZA SRCE i DUŠU, VA-GIN…⦁ Syrah, ponovno: ZAGREBAČKA PRESUDA  ⦁ Vino u BiH: VINSKE PRIČE ŽELJKA GARMAZA ⦁ In Memoriam: ĐORĐE BALAŠEVIĆ, MILAN BANDIĆ, ZLATKO CICO KRANJČAR

 ⦁ POTROŠAČKI PUTOKAZ – 02.2021 – BUYING GUIDE ⦁

_____________________________

Prehrana, ekologija, informiranost, iskren

KONVENCIONALNO, TEHNIČKO, BIODINAMIČKO, ORGANSKO, PRIRODNO, ČISTO, ŽUTO, NARANČASTO, JANTARNO…

            Znamo li mi (u dovoljnoj mjeri) što jedemo i pijemo, odnosno jesmo li (u dovoljnoj mjeri) svjesni onoga što sve i koliko čega, ali i, zapravo, zbog čega u ovoj ili onoj količini unosimo u organizam žlicom i vilicom te kroz čašu? To je pitanje nad pitanjima, danas kad su tehnologije proizvodnje ali i stvaranja privida razvijenije nego ikad, kad je marketing jači nego ikad, kad je utrka za novcem žešća nego ikad, i kad mnogi sudionici u toj utrci ne prezaju ni od čega da ostvare svoj, makar, zapravo, i prljavi cilj. Najmanje jednako toliko koliko je primjerice važno da smo informirani i educirani vezano na posao što ga obavljamo da bismo zaradili za život, bitno je i da smo dobro informirani i educirani na temu prehrane i namirnica (porijeklo i svojstva) što ih konzumiramo te vezano uz korištenje gotovih jela što nam se serviraju i s kojima nas se nerijetko, naprosto, vreba.

              Pa – jesmo li dobro informirani i educirani, koliko se trudimo to biti, koliko smo podložni marketinškim porukama i koliko smo spremni biti popustljivi prema lažnome sjaju kreiranome tako da nas zaskoči i preuzme upravo tamo gdje smo, radi nečega za što smatramo da će nam donijeti zadovoljstvo, najosjetljiviji da popustimo? Ironično je što nas i farmaceutska industrija, od koje očekujemo ljekove za zdravlje i ozdravljenje (proizvodnja ljekova joj, valjda, i jeste prvenstvena zadaća), već svojom hiperprodukcijom koječega te čak agresivnim preporučivanjem (toga svega i svačega kroz razne reklame u sredstvima javnog informiranja na komercijalnim radio i TV stanicama naprosto u nedogled!) i na drušvenim mrežama i na svakm ćošku vabI na kupnju. Shvaćajući očito svoju primarnu ulogu da ipak djeluju na kolosijeku čuvanja zdravlja i čuvajući ugled profesije, u tim općenitim javnim pozivima na kupovinu na kraju svoje EP-poruke donekle i prepredeno, da sa sebe skinu svaku mogućnost krivnje, upućuju vas, kroz  glas čitača što juri brže od zvuka, da se prije upotrebe nekog lijeka odnosno preparata što ga guraju za obavijest o mogućim nuspojavama pročitaju upute i da se za podroban savjet oko uporabe  obratite svom liječniku ili svome ljekarniku. Proizvođači hrane pića i trgovci njima nerijetko su šturi na informacijama o proizvodima koje nude, vrlo često na ambalaži određene podatke daju zbijene i napisane sitnim slovima da je to muka pročitati/dešifrirati, a trgovci, koji neke namirnice – uglavnom voće i povrće – nude u prodavaonicama rinfuzno, obavijesti o svakoj pojedinoj robi nerijetko isprintaju na papir tako da slova hitro izblijede do nečitljivosti, k tome te obavijesti znaju postaviti tako da zbog veće udaljenosti od oka kupca i gube osnovni smisao a to je informiranje.

                Glede vina, nekad je postojao zakonski propis o tome što je sve, i kojom veličinom slova, trebalo obvezno navesti na etiketi (prednjoj i stražnjoj). Moglo se istina, kao obvezu, preporučiti i još koju informaciju, ali već je i onako bilo nešto: moralo se, i to veličinom fonta od najmanje 0,5 mm, navesti porijeklo vina, znači vinogorje, naziv proizvođača, pa sadržaj alkohola, količina pića u boci, zatim pojam vrhunsko s kontroliranim zemljopisnim porijeklom, kvalitetno s kzp odnosno stolno s kzp ili samo stolno kao oznaka kakvoće procijenjena na temelju analize i ocjenjivanja na Zavodu za vinogradarstvo i vinarstvo pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede zaduženog za izdavanje dozvole za stavljanje vina u promet. Etiketa je trebala obvezno sadržavati i informaciju, o rasponu neprovrelog sladora. Ostalo, kao obavijesti o načinu proizvodnje i preporuke za konzumaciju uz koja jela i na kojoj temperaturi, ili pak npr. pričice o proizvođaču i sorti, navod o osvojenim nagradama… bilo je fakultativno.

O SADRŽAJU NEPROVRELA ŠEĆERA – Onda je zakonski propis nekako olabavio, vlasnici vinarija i/ili njihovi dizajneri počeli su se na neki način iživljavati u kreiranju etiketa, neke su se najednom opsegom smanjile do minijaturnih i na njima zbog nedostatka prostora nije bilo moguće držati se veličine fonta propisane za određene parametre. S druge strane neki vlasnici vina htjeli su na etikete staviti crteže odnosno fotografije određenih motiva pa i neke tekstove o vinariji a i povijesti kraja, tako da je i to oduzimalo prostor za neke bitne informacije o vinu a koje bi potrošaču bile korisne s prehrambenog, zdravstvenog i hedonističkog aspekta. Danas u nas, koliko vidim na brojnim etiketama, u dosta slučajeva više nema navoda o neprovelom sladoru (vrlo vrlo bitno za potrošače koji imaju problem s dijabetesom!) a ni o tome u koji je kvalitativni razred stavljeno vino na ocjenjivanju na Zavodu, ovo glede kvalitativnog razreda ma kako bilo korisno kao neka prva informacija više i nije možda baš toliko nužno jer raznih i to vrlo renomiranih vrednovanja ima u svijetu i taj dio koristan proizvođaču za marketing i plasman vina može se pokriti obznanom o osvojenim medaljama. Nekad je, inače, Zakon dozvoljavao u vinu na tržištu za današnja razmišljanja uistinu previsoke sadržaje sumpora, neobična je od zakonodavca bila tolika tolerancija a i to da sadržaj i SO2 nije onda predvidio kao obveznu informaciju na etiketi, međutim i sada, kad sve više vinara nastoji u vinu imati što je manje moguće sumpora informacija o slobodnom SO2 i ukupnom SO2 u vinu pri punjenju dobro bi došla. Kao i navodi drugih enoloških dodataka i postupaka koji se u moderno vrijeme rabe da bi se vino dotjeralo po želji.

Nekad smo razgovarali uglavnom o mirnom bistrom, maglušastom, mutnom, bijelom, ružičastom-opolo, te crvenom-crnom vinu, pa smo se, rečeno je, bavili i s nijansama vezanim uz ostatak neprovrelog sladora praćenim izrazima kao što su, spomenuo sam, suho (po izvornom propisu sa do najviše 4 g neprovrela šećera po litri), polusuho (od 4 do 12 g/lit), poluslatko (12 do 50 g/it), slatko (50 g/lit i više), pa smo postajali svjesni da u kategoriji slatkoga uz aromatizirani samoborski bermet od Portugisca i Frankovke i s dodatkom pelina i (sušenog) južnog voća, te uz naš tradicijski dalmatinski prošek od prosušivanog grožđa postoji i, u tome stilu, toskanski desertni  vinsanto, zatim da u domeni slatkoga postoje mađarski sirupasti tokajac aszu s po nekoliko puttonyja, bordoški sauternes, te visoki predikati sjevernijih europskih vinogorja kao kasna berba, izborna berba bobica, izborna berba prosušenih bobica i ledeno vino. Upoznali smo se i s alkoholiziranim/fortificiranim vinima kao što su španjolski sherry, portugalski porto…, od posebnosti je do nas doprlo i izrazito oksidativno suho tzv. žuto vino (Vin jaune) iz francuske pokrajine Jura. Nametala se sve jače i nemirna kapljica, primjerice muzirajuće i biser vino, pa pravi pjenušci za koje smo saznali da nastaju drugim vrenjem ili u velikim inoks-posudama i metodom zvanom charmat (jako rašireno u sjevernoj Italiji u produkciji prosecca), ili s drugim vrenjem u butelji, ta tehnologija svojstvena za Champagneu i osjretno cjenjenija nazvana je kao klasična i kao šampanjska metoda, ovdje su s obzirom na ostatak neprovrela sladora usvojeni i prihvaćeni nazivi brut nature (0-3 g/lit šećera), extra brut (0-6 g/lit), brut (0-12 g/lit), extra sec (u prijevodu: vrlo suho, 12–17 g/lit), sec (u prijevodu: suho, 17-32 g/lit), demi sec (polusuho, 32-50 g/lit), doux (slatko, 50 g/lit i više), definirani sadržaji neprovrelog šećera po kategorijama gramažom su drukčiji (u kategoriji brut znatno tolerantniji!) nego kod mirnog vina. À propos perlica, od prije koju godinu novost: pet nat, što je kratica od francuskoga pétillant naturel, u slobodnom prijevodu prirodni pjenušac, riječ je o pjenušavom vinu dobivenom jednom a ne dvjema fermentacijama, naime vino u alkoholnome vrenju ali s još dovoljno neprovrelog sladora utoči se u butelju koju se dobro začepi i fermentacija se dalje odvija u boci ali ne na dodanima kvascu i šećeru nego na istome tj. originalnome kvascu i na u vinu zaostalom originalnom šećeru…

U smislu kakvoće proizvoda imali smo, kako sam također spomenuo, na etiketama isprva obvezne a u novije vrijeme ne više obvezne oznake čuveno, pa vrhunsko vino s kontroliranim zemljopisnim porijeklom (isprva je na strukovnom ocjenjivanju vina za dozvolu za puštanje u promet za epiitet čuveno odnosno vrhunsko trebalo osvojiti minimalno 85 od 100 mogućih bodova a unatrag koju godinu prag za vrhunsko snižen je na 82/100 bodova), kvalitetno s kzp (sada je raspon za kvalitetno od 72 do 82/100 bodova), te stolno s kzp i stolno bez službenog navoda porijekla.

DRUŠTVENO i PRIVATNO – Vezano uvelike i uz aktualne društveno-političke okolnosti koje su određivale i gospodarska kretanja, vina su nekad bila razdvojena na ona proizvedena u velikim državnim podrumima i u poljoprivrednim odnosno vinarskim zadrugama što su u to doba zamišljeni kao nositelji produkcije (društvena vina) i na ona iz malih seoskih podruma individualaca kojima u ono vrijeme nisu bili dopušteni posjedovanje 10 i više hektara vinograda za vlastitu proizvodnju i vina (uzgojeno grožđe se trebalo predavati u društvene vinarije!) i za buteljiranje i vlastito etiketiranje kapljice (privatna). Nakon što je društveno-politički sustav promijenjen i individualna proizvodnja vina, buteljiranje i izlazak na tržište pod vlastitom etiketom odobreni su podjela na društvena i privatna vina ostala je i dalje, s time da su zahvaljujući ambicioznijim individualcima što su izlazili sa sve boljom kapljicom k tome i u tržišno solidnoj količini  privatna vina brzo dobivala na popularnosti.

Kako su enologija i proizvodnja agronomskih i enoloških preparata naglo počele napredovati pa su se i na ovim našim zemljopisnim prostorima otvarale nove mogućnosti, vina su se sve izraženije u javnosti počela dijeliti još i na konvencionalna i tzv. tehnička te na prirodna. Onda su ta prirodna vina, kojih je malo-pomalo bivalo sve više i s oznakama, na etiketi, o eko-produkciji, u govoru svrstavana u grupu prirodi prijateljskih, pa u organska, a i biodinamska. Nedavno je (prošle godine!), barem u Francuskoj, stanovita društvena moglo bi se reći na neki način apelacijska podrška takvim vinima krenula odlukom da ih se službeno označi na etiketi, naime uvedena je oznaka Vin méthode nature.

_______________________________

VIN MÉTHODE NATURE – Nova apelacija Vin Méthode Nature donesena je 2020. u Francuskoj, u suradnji Nacionalnog Instituta za Apelacije (INAO – Institute National des Appellations d’Origine), Ministarstva poljoprivrede i Nacionalne porezne uprave. S obzirom na stupanj razvoja toga segmenta vinske produkcije smatralo se nužnime urediti stvari i u tome sektoru, želja je bila izbjeći bilo kakvu moguću konfuziju oko pojma prirodnog vina. Apelacija počiva na dotjeranome pravilniku vezanom uz prirodna vina što su ga radi službene zaštite prirodnog vina 2019. kreirali proizvođači i trgovci okupljeni u Savez za zaštitu prirodnog vina. Pravilnik propisuje određene kriterije kojih se u proizvodnji i plasmanu trebaju pridržavati oni što se bave prirodnim vinima. Predviđeno je da se nakon tri godine vijeće proizvođača, vinskih trgovaca i potrošača ponovno sastane i da razmotri treba li unijeti neke izmjene, dopune.

Kako Vin Méthode Nature funkcionira?

Da bi vino dobilo pravo na oznaku, grožđe mora biti iz certificiranog organskog uzgoja,  mora biti brano ručno i vinificirano uz uporabu autohtonih kvasaca. U tijeku procesa proizvodnje zabranjeni su termovinifikacija, reversna osmoza, pasterizacija i cross flow filtracija. Pravilnik nalaže da vino ne smije sadržavati nikakve aditive Dopušta se tek dodavanje do maksimalno 30 mg/lit SO2 međutim dodavati sumpor ne smije se prije početka vrenja i za vrijeme trajanja vrenja. Vino u koje je nakon vrenja dodavan sumpor do spomenutih 30 mg/lit dobiva oznaku Vin Méthode Nature avec moins de 30 mg/lit SO2 (vino s manje od 30 mg/lit dodanog sumpornog dioksida), a vino u koje SO2 uopće nije dodavan dobiva oznaku da sumpor nije dodavan (sans sulfites ajoutés). Prije nego što ga se pušta na tržište, vino prolazi i vanjsku, neovisnu kontrolu, da se vidi odgovara li pravilniku. Vina koja ne prođu tu vanjsku kontrolu s pozitivnim rješenjem moraju se označiti drukčije, ona ne smiju nositi oznaku Vin Méthode Nature.

Što se tiče pojave na tržištu, proizvođačima se preporučuje da posjetiteljima predoče Pravilnik o produkciji, zatim da prikladno, dovoljno uočljivo postave naljepnicu s logom Vin Méthode Nature, potom, proizvođači se obvezuju da Udruženju proizvođača Nature’l svake godine dostave dokaz da im je produženo pravo na uporabu te apelacije, proizvođačima koji su se okrenuli Vin Méthode Nature ali se istodobno (još) nisu odrekli konvencionalne produkcije nalaže se da u nastupu prema tržištu vizualno dobro razdvoje dvije marke, od proizvođača Vin Méthode Nature  traži se odobrenje da Udruga može preko interneta javnosti predočiti detalje o vinu.

Po nekim informacijama, u Francuskoj postoji više od 100 proizvođača koji su potpisali da će se pridržavati pravilnika Vin Méthode Nature. Očekuje se da se će primjer Francuske s oznakom Vin Méthode Nature uskoro slijediti  još neke zemlje Europe, za početak se spominju Španjolska, Italija I Švicarska. ◾

______________________________

Pokret okrenut prirodnome postajao je sve širim ali to ne znači i da su sva ta vina koja su se nudila a i još se nude – ne govorim o onima pod upravo spomenutom oznakom Vin Méthode Nature nego o onima bez nje – pod parolom prirodnoga bila i dobra. Dosta ih se našlo s izrazitim enološkim manama, od one da su izgledom bila mutna i već kao takva neprikladna za iznošenje na stol uz koji se blaguje, do nečistih mirisa i okusa u rasponu od izričaja slabije ili jače degradacije do neugodnih senzacija na nosu i u ustima.

Živimo u vrijeme, pojednostavljeno, utrke za novcem, netko tko s njime ne oskudijeva želi ga svejedno prigrabiti više (pa da se i bahati), a netko tko oskudijeva njime želi doći do njega da, što se kaže, dostojno živi, odnosno i da preživi. U takvim okolnostima neki igrači igraju pošteno i beskompromisno, neki bi zacijelo htjeli igrati posve pošteno ali to iziskuje više truda i muke a iskušenje je veliko, sukladno tome, linija manjeg otpora postaje jačom, izraženijom. Društveno prihvaljivo – mada ne uvijek i posve ekološki i biološki! – je ono što je legalizirano, makar valja voditi računa o tome da se u raznim slučajevima (preparati, razni aditivi, promidžba u nekim svojim oblicima prešućena bitna informacija, ne baš točna informacija…) zna pojaviti razlog da zvono zazvoni na uzbunu.

Neki proizvođači iz aljkavosti nisu vodili ili ne vode dovoljno računa o higijeni u podrumu, neki se nisu dovoljno informirali o eko-uzgoju grožđa i o nužnim eko-postupcima u podrumu a onda su se na prigovore  dobivene za vino vadili na to da svojim intervencijama nisu htjeli ometati posve prirodan nastanak vina, a neki su, očito smatrajući da će u toj novoj i sve popularnijoj kategoriji Bakhova nektara s manje truda i rada u trsju i podrumu te s većim prinosima i s mottom prirodnoga bolje zarađivati, ugavnom vrlo često očite enološke mane u svojim uradcima opravdavali su svojim  100 posto prirodnim postupcima. Kao negativne elemente u vinu navodili su ostatke sredstava za zaštitu vinove loze, pa ono što ostavlja uporaba umjetnih gnojiva, zatim razne aditive kao enološka pomagala, a kao jedan od najnapadanijih elemenata u neprirodnim vinima često i rado bi se u smislu krivca spominjao sumpor. Koji, dakako, kao i štošta drugo što se se ne koristi pravilno i s mjerom, može i te kako biti negatvan u Bakhovu nektaru.

Srećom, uz te neke ne(dovoljno) spremne ili pak sitnim ili većim podvalama sklone proizvođače koji su se htjeli tržištu nametnuti pod parolom naturalnosti bilo je i onih iskrenih, ozbiljnih koji su sebi dali mnogo truda te rezultati kojih su se i kroz sastav-sastojke vina, prirodnost, i kroz organoleptiku, dakle hedonističku dimenziju, pokazali sjajnima, i vrijednima priklona pokretu na kolosijeku naturalnoga.

JANTARNO (AMBER) i NARANČASTO (ORANGE) – Kao jedan od iskrenih i dosljednih izrazito kvalitetnIh radikalni(ji)h proizvođača afirmirao se među prvima Joško Gravner s talijanskog Collija, druge strane slovenskih Goriških brda. S vremenom, rekao bih baš posebice otkako je majstor Joško svojim tehnološkim preobraćenjem od barriquea (i u toj bariknoj fazi imao je sjajne proizvode, osobito od Chardonnaya i Sauvignona bijeloga!) na drevni gruzijski postupak dugih maceracija bijelih kultivara u amfori (qvevri) i potom dugog (sedam do osam godina!) dozrijevanja vina u velikoj bačvi, iz pepela u vrh dignuo na žalost dugo vremena u konvencionalnoj domeni nepravedno zapuštavanu Rebulu, sortu sjajnog potencijala i u Vipavskoj dolini i u Goriškim brdima, svojedobno, i to kroz dosta godina, tržištu nuđenu u obliku jeftine kategorije kapljice za hitru potrošnju i uz miješanje s mineralnom vodom,  Europom se, s obzirom da se pojavio veliki broj Gravnerovih sljedbenika sklonih dugim maceracijama bijelih kultivara, uz pojam prirodnog vina hitro raširio i naziv orange wine, narančasto vino, inače također na kolosijeku naturanoga.

Primjereni izraz bio bi zapravo jantarno vino ili amber wine, naime pojam narančasto korišten u vezi s vinom odaje da je kapljica već barem načeta degradacijom. Lako je moguće da se toliko proširio naziv orange wine zato što se u trenucima kad se sve jače počela buditi svijest potrošača o tome što unose u svoj organizam i u trenucima već toliko zasićenog  tržišta potaknuto Gravnerovim uspjehom najednom pojavilo mnogo vinara koji su svoju poslovnu šansu vidjeli u novoj niši tzv. prirodnih vina izgledom bitno drukčijih od bijelog vina kakvo smo u ovome dijelu svijeta poznavali prije, no, na žalost, mnogi od tih vinara umjesto jantarnoga imali su doista orange pa i smeđa vina…

Nekako najnoviji, makar ne i službeni u sustavu, nazivi su vino terroirea te čisto odnosno clean wine. Vino terroirea trebalo bi od svega do sada, po logici, imati najveću vrijednost, jer uz to što se – kao rezultat besprijekornih higijene i tehničke izvedbe – ne očekuje da pokazuje ikakve mane ono bi trebalo, kao obveznu dodanu vrijednost, prepoznatljivim svojstvima biti vjeran odraz kraja iz kojega stiže. Uostalom pojam terroir dolazi od riječi teritorij s time što obuhvaća ne samo pedološki, ekspozicijski i u uzgojnom smislu klimatološki moment te sortu grožđa i primjereni sustav održavanja vinograda i pristup u podrumu nego i određene eno-gastronomske i društvene navike/vrijednosti ljudi stvorene kroz vrijeme njihova života na nekom (mikro)klimom, orografijom, pedologijom definiranom geografskom prostoru kao tradicijski aspekt kraja. Vino terroirea bitno je, pogotovu danas kad se sve više vodi računa o zdravstvenom aspektu konzumacije pojedinih proizvoda a, npr. u turizmu (izbor destinacije za posjet!), o autentičnosti/originalnosti/jedinstvenosti proizvoda, jer ono s  obzirom na svoju dodanu vrijednost proizvođaču donosi više (u prihodima i u marketinškom smislu), a relevantnu korist ostvaruje još i za društvenu zajednicu.

Cameron Diaz Clean Wine (Drinks Business)

Cameron Diaz Clean (HD Wallpapers Pictures)

CLEAN WINE – Clean wine kao izraz sve se češće i glasnije sada spominje i kao da već baca sjenu na one druge spomenute. Clean wine krenuo je otkako su glumica Cameron Diaz i njena prijateljica Katherine Power lansirale svoje vino Avaline. Veliku su prašinu podignule agresivnim širenjem informacija o njemu u smislu naglašavanja da je taj njihov proizvod apsolutno čist, rađen bez ikakve pomoći kemije i pojačivača okusa, posebice raznih već uobičajenih aditiva koji utječu na povećanje slasti, tj. komercijalne  slatkoće kakvu su one, naglasile su, otkrile u mnogim drugim vinima na tržištu. Po ovome ispada da se one zalažu za prirodno vino, rađeno bez dodataka koji mu povećavaju komercijalnu vrijednost jer čine ga zavodljivijime za široku masu publike, veliko je pitanje koliko je ta njihova inicijativa clean wine iskrena potpora proizvodnji Bakhova nektara na posve prirodan način bez kićenja i uljepšavanja radi podilaženja i šireg komercijalnog uspjeha, a koliko im je (bila) namjera koristiti ga prvenstveno za vlastitu dobru zaradu, naime one se nisu svrstale na stranu postojećih brojnih poklonika prirodnih vina nego su, kao dame kojima su bliske kozmetika i čistoća  smatrale prikladnim izaći s izrazom clean, odnosno ČISTO vino. Stalnim isticanjem kako je njihovo vino proizvedeno od organski uzgojenog grožđa i bez  raznih enoloških pomagala tako i agresivnim prigovaranjem da se u moderno doba ta pomagala uvelike rabe da bi se kapljica dotjerala i postala zavodljiva za potrošača, dakle i prodala se u većoj mjeri, podignule su kosu u zrak brojnim, tim primjedbama pogođenim vinarima. Te druge vinare posebno je razbjesnilo to što te dvije dame nisu obznanile niti porijeklo a ni godište berbe svojeg čistoga vina, a niti su konkretno pojasnile postupak proizvodnje iz čega bi se eto i odmah i lijepo vidjelo po čemu je proizvodnja njihove kapljice bila drukčija od one konvencionalne koju one tako energično napadaju.

Čisto vino – bez navoda porijekla i specifikacije proizvodnje (Boris Kragić)

Nekako u isto vrijeme kad su se o svom čistome vinu raspričale Cameron i Katherine u javnosti je, žustro reklamirajući sebe i vlastite proizvode, počela na sebe značajnije skretati pažnju tvrtka Good Clean Wine. Ona je već od istupa Cameron i Katherine razbješnjele profesionalne vinare dodatno povukla za jezik tvrdnjom da je najvažnije na etiketi vina istaknuti oznaku Estate Bottled (doslovno: punjeno na posjedu), jer to je, tvrdili su, navodno, u Good Clean Wine, jamstvo da vino ne sadrži nikakve aditive.

Iz javnosti se javilo više osoba – lako je moguće, kažu neki američki novinari koji prate scenu, da ti pojedinci uopće i nisu iz redova profesionalnih vinara – s pitanjem što je zapravo bio detonator tome da se u društvenim medijima tako često i agresivno naglašeno ponavlja idiom Clean Wine.

Pa se ispostavilo da je Katherine Power, suosnivačica vinska marke Aveline, istodobno i suosnivačica tvrtke Clique Brands, digitalne platforme za komuniciranje prema potrošačima koja propagira preparate za njegu kože, dok su Courtney Dunlop i Michelle Feldmann, suosnivačice tvrtke GoodClean Wine, ujedno i suvlasnice firme Missouri spa putem koje plasiraju proizvode također za njegu kože, te da je Courtney Dunlop bila novinarka što je pratila modu i općenito područje iz okvira pojma ljepote. To je eto, raspisala se već američka štampa, početak objašnjenja zašto se kod vina toliko inzistira baš na pojmu clean, naime uvidjelo se ne tek to da je vino kao proizvod na tržištu postalo osobito popularno nego i to da clean beauty u kontekstu uspješnosti na tržštu podrazumijeva ponudu proizvoda više na bazi onoga što proizvod NE sadrži nego onoga što sadrži. Ugledna novina The Guardian napominje da trend clean beauty nastoji razvidno podijeliti proizvode na čiste i prljave, toksične i netoksične, dobre i loše. I sad, nešto ključno: predviđanja su da samo u SAD The clean personal care market ima velike izglede do 2025. godine narasti na 25,11 milijardi dolara! To bi bio tek dio – možda i samo početni dakle koji bi se s vremenom i povećavao! – od 3.4 trilijuna dolara vrijednosti tržišta wellnessa što ga Global Wellness Institute definira kao sustav koji obuhvaća zdravu prehranu, osobni zdrav način života s obveznim čestim redovnim kontrolama kod liječnika, alternativnu medicinu i ljepotu.

SREDSTVA ZA BISTRENJE, BIOGENI AMINI, SUMPOR, ALKOHOL – Malo pomalo počelo se sve jače postavlati i pitanje što bi to, uz, alkohol, moglo utjecati na pojedine pilce da se nakon popijene čaše nekog vina (dakako onoga izvan kategorije clean wine) ne osjećaju dobro. Njemačka enologinja Manuela Webber Witt, koja je pohađala znana učilišta u Geisenheimu i Giessenu, posumnjala je u rezidue sredstava za bistrenje na koje bi pojedinci mogli biti alergični, tu je u obzir uzela i jaja i mlijeko što se koriste u te svrhe, ali se nakon nekog vremena u svojim proučavanjima ipak više koncentrirala na histamine koji se nađu u biogenim aminima, a ti biogeni amini ponekad nastaju za vrijeme alkoholnog vrenja a i, čak se čini i češće, u procesu jabučno-mliječne fermentacije. Iz znanstvenih istraživanja proizlazi da se biogeni amini nerijetko znaju naći u vinima od grožđa iz toplijih regija. Tih biogenih amina zna biti i u hrani – nekim sirevima, mesnim prerađevinama, ribi, špinatu, a i rajčici! Tako eto netko tko s čašom bijeloga vina dozrijevanoga u barriqueu ili uz čašu crnog vina s toplog juga sjedi uz obrok pripravljen od namirnica što sadrže biogene amine u sebe lako unese dosta histamina a posljedica toga mogu biti svrab, kihanje pa čak i neke tegobe u želucu, rekla je Webber Witt za ugledni njemački vinski časopis Wine & Business International Meininger Verlaga.

Zanimljiva primjedba Webber Wittove: po njenu mišljenju tri su glavna krivca za određene moguće neugodnosti kod pojedinih osoba nakon konzumacije nekih vina, po jačini krivnje ih je i navela – 1. alkohol, 2. biogeni amini, te kao 3. sumpor. Sumpor se eto ovdje spominje tek na trećem mjestu, a mnogi ga pristaše prirodnih vina nazivaju – najvećim zlom u vinu! E, sad –  djeluje donekle ironičnio – taj najveći neprijatelj kakvoće vina ima vrlo pozitivnu ulogu u tome da može – spriječiti stvaranje biogenih amina! U krugovima proizvođača prirodnih vina koji sumpor naprosto sotoniziraju rado se ističe kako je prirodna kapljica jedino ona rađena bez sumpora – a baš u toj prirodnoj kapljici može se, zbog izbjegavanja sumpora, naći veće zlo, nazvano biogeni amini!

E, pa sad, ti si – MISLI!

Rebula Joška Gravnera: zadrti zagovornik prirodnoga vina, poklonik duže odležavane i dobro dozrele kapljice, rekao mi je da se nakon perioda kad uopće nije dodavao SO2 u vino vratio sumporu u stavlja ga u svoj Bakhov nektar samo pri punjenju u bocu Iiu minimalnoj količini., a radi jamstva za dužu zaštitu dobre kondicije vina. Nedavno sam imao prilike kušati njegovu sjajnu Ribollu giallu iz 2011,,osam godina dozrijevanu u velikoj bačvi! (Boris Kleončić)

Ovdje bih dodao sljedeće: sjećam se nekih davnih vremena uspona famoznog Francesca Joska Gravnera prema vrhu svjetske vinska scene, pogotovu razdoblja kad je, nakon perioda sjajnih bijelih vina odnjegovanih u barriqueu, kretao s dugačkim maceracijama bijelih sorata u amforama i kad se isticao kao beskompromisni zagovornik prirodnih vina te i kao jaki protivnik sumpora u vinu. Gravner, kojega prati, s pravom, epitet Gurua s Collija, za razliku od niza proizvođača-zagovornika prirodnog vina, potrudio se već od vinograda u smislu da sebi osigura preduvjete za kreiranje (maksimalno moguće) prirodnog vina. U te preduvjete spadaju po pedologiji, orografiji, ekspoziciji i (mikro)klimatskom ugođaju prikladne vinogradske pozicije, opredjeljenje za domaću authtonu sortu, prikladna mehanička obrada vinograda, znatno smanjenje broja rodnih pupova po trsu i fazoniranje grozdova na način da im se u pravome trenutku odreže donji dio do kojega hrana mora prodirati najteže i najduže, dakle sve to znači puno posla a i drastično smanjenje roda po lozi, pa, kasnije, dakako i roda u berbi kad je grožđe posve zrelo, potom apotekarska higijena u podrumu, kvalitetna oprema posebice kao i dovoljno dugačko dozrijevanje kapljice, punjenje vina na vrijeme u bocu, stvorio (pred)uvjete za izbjegavanje uporabe kupovnih kvasaca i bilo kakvih aditiva u proizvodnji. Kroz  godine iskustva njegov isprva također tvrdi stav prema dodavanom SO2 u vinu popustio je jer uvidio je da iz pokožice i koštice grožđa kroz maceraciju izlučeni antiokdsidativni fenoli, elago-tanini iz bačve i ona količina prirodnog sumpora koja se stvara u finom talogu dok kapljica na njemu dozrijeva u bačvi ipak nisu i dovoljni da vino kad, napunjeno u bocu krene na tržište, bude dovoljno zaštićeno i da duže izdrži u optimalnoj formi, pa je ipak odlučio intervenirati s minimalnim sulfitiranjem, s time da je kapljici produžio vrijeme boravka u bačvi i sad ono iznosi osam godina!

Trend wellnessa osobito je privlačan općenito ženama, za koje se u SAD ustanovilo da čine većinu potrošača vina u toj zemlji, a naročito je atraktivan i određenim slojevima populacije pripadnicima kojih je postalo – lako moguće ne samo zbog iskrene i promišljene brige za zdravlje nego i kao posljedica stanovite pomodnosti, iznimno važno to što unose u organizam, dakle smatraju da su im jako važne pojedinosti o porijeklu i nastanku namirnice i pića/napitaka te pojedinosti o njihovu sastavu. Kad je riječ o vinu, mnogi pojedinci iz te ili tih grupacija, možda i – na temelju rezutata nekih provedenih anketa na tu temu – suvišno opterećeni time kakve posljedice po zdravlje može izazvati konzumirao vino ostavili su dojam da poprilično strahuju od toga što se u vinima znaju naći aditivi potencijalno štetni za njihov organizam. Michelle Feldman u jednom intervjuu je nedavno rekla kako je u Americi dosta ljudi koji su se, inače, deklarirali kao ljubitelji Bakhova nektara, odlučilo da – posve prekine druženje s Bakhom! Upravo stoga Feldman i Duinlop odlučile su, navode, lansirati vlastito vino, naravno clean wine! Iz njihovih izjava ispada da su proputovale Europom i na vinskoj sceni pronašle partnere koji bi za njih radili clean wine i od jednoga su, početno, naručili  7200 butelja, onda su priredile prezentaciju za potencijalne kupce u SAD, odmah su uslijedile narudžbe određenih količina i, eto – dvije dame našle su se u vinskom biznisu.

E, sad, kako da potrošač odmah sazna na koje vino bi njegov organizam mogao biti tako osjetljiv da mu se nakon konuzumacije pića dogode neke neželjene nuspojave? Na etiketi na boci konvencionano proizvedenih vina nema podataka o mogućim dodacima vinu u tijeku njegove proizvodnje, i tu sad eto uskaču pojedinci i/ili grupe ljudi koji tržištu nude čista vina, clean wines, dakako uz naglašenu napomenu da su ostala, konvencionalna vina puna smeća i da ih treba izbjegavati, ali istodobno molo bi se reći i bez nekog čvrstog jamstva da su clean wines besporočna..

Preko interneta moguće je, krenula je priča, naići na veći broj clean wine-kompanija koje govore rječnikom fitnessa i zdravlja, redovito s izrazitim omalovažavanjem konvencionalnih vina, svrstavana s onu stranu zdravlja. FitVine u svojoj reklamnoj poruci ističe da u vinima koja on nudi udio šećera kakav karakterizira i neka druga vina ne sadrži ni mrvicu glutena, neke druge tvrtke poput Keta, Palea i drugih na kolosijeku veganstva navode da su vina iz njihova portfelja s osjetno manje kalorija nego druga, međutim znakovito je da praktički nijedna od tih firmi koje na pijedestal kakvoće i zdravlja dižu vina što ih nude ne otkriva ništa o tome otkuda je ta njihova clean-kapljica, tko je proizvodi i po kakvom postupku. Pa nije nelogično pretpostaviti da sve te kompanije što nude čista i zdrava, fitness vina nabavljaju kapljicu na bulk wine marketu odnosno tržnicu vina što se tržištu u veleprodaji nude kao otvorena. Takva vina se doduše, navodno, u laboratorijima testiraju najmanje dvaput, nerijetko i tri puta kako bi se osiguralo to da tekućina koja na cisterne napušta vinski podrum gdje je proizvedena bude, što se kaže, 100 posto enološki i barem po zakonu zdravstveno ispravna, tj. unutar zakonom propisanih granica sadržaja ostataka raznih –cida, tj. pesticida, herbicida, fungicida, insekticida…

Unutar već popriličnog broja marketinških kompanija koje na tržište i najčešće u internetskoj prodaji stavljaju vina u kategoriji clean, odnosno čistih, postoji ih nekoliko moglo bi se reći donekle brižjivijih, tj. onih okrenutih u većoj mjeri proizvodima iz doista organske produkcije odnosno onoga što se smatra prirodi prijateljskim pristupom u produkciji. Tako npr. The Thrive Market naglašava kako ne samo da ne tolerira pesticide, fungicide, herbicide insecticide nego je protivnik i šaptalizacije (doslađivanja), reversne osmoze, koncentriranja moštova, a i bilo kakvih aditiva, od vinarija s kojima surađuje navodno zahtijeva nalaze svih mogućih agrokemijskih testova. Je li to točno teško je tvrditi, ali činjenica je da je Thrive Market uspio uvjeriti brojne potrošače u kakvoću i etičnost vina što ih nudi tržištu, naime vina tog ponuđača se, navodno, odlično prodaju i svaka ponuđena količina ubrzo je rasprodana.

Najbolje i za one koji troše tzv. konvencionalna vina i za one koji inzistiraju na prirodnosti i pročišćenosti plemenite kapljice bilo bi da se na etiketama vina nađe/stvori prostor i za sažeti opis tehnologije proizvodnje od trsa do butelje i navode sastojaka korištenih u proizvodnji vina. To je bitno iz dva razloga: ne samo da se potrošač razuvjeri u nazočnost brojnih aditiva nego i stoga da se javnosti otkrije i način proizvodnje tzv. prirodnih vina i ovih sada sve traženijih clean vina, tj.čistih vina. Očekuje se da će se u Europi obvezni navod sastojaka i sažeti jasan prikaz proizvodnje vina uvesti potkraj 2022. godine, a to će zasigurno onda rezultirati uvođenjem takve obveze i vezano uz vina Novog svijeta.

Samo da se taj rok od godine-dvije ne pokaže – prekasnime, naime kompanije koje nude clean-vina pokazuju se kao vrsni stručnjaci za marketing i posebno su vješte u korištenju u e-marketingu općenito a onda još i osobito, dodatno, u korištenju društvenih mreža za marketing. Pokazuje se da, čini se da to treba još jenom kazati, koliko god agresivnije štite i guraju te svoje čiste, clean proizvode na tržištu, toliko agresivno nipodištavaju i omalovažavaju druge proizvode tako da postoji velika opasnost da se kod potrošača relativno brzo razvije veliko nepovjerenje u vino kao piće, napitak. Nastavi li se proces silinom kakvom je krenuo i ne uvede li se upravo spomenuta obveza navoda sastojaka u vinu i navoda za uz zdravstveno stanovište povezanog načina proizvodnje bitnog  za potrošača, konzumenti će bivati sve više zbunjeni i u toj zbunjenosti – prebacivati se s vina na neka druga pića…  ♣

Bakho, arheologija i moderno vrijeme (turizma)

PUTOVANJE  s  ČAŠOM VINA u DOBA OD PRIJE 2000 GODINA!

Svaka djelatnost ima svoju osnovu kao početak, te nadgradnju kao nešto što nastaje s vremenom i ovisno o maštovitosti i ambicioznosti osobe kao voditelja te djelatnosti. Zanimljiv primjer povijesnog i arheološkog aspekta ali i, posebice, u ovo naše moderno doba i turizma, pokazuju određene aktivnosti o kojima se sve više čuje u javnosti a koje se odvijaju na obiteljskom vinogradarsko-vinarskom posjedu Mas des Tourelles iz južnofrancuskog mjesta Beaucaire između Nîmesa i Arlesa, u, vinski rečeno, apelacijama AOP Costières de Nîmes i IGP Pays d’Oc. Aktualni posjednik imanja što se proteže na prostoru gdje su prije nešto više od dva tisućljeća stari Rimljani zasadili vinovu lozu i još neke druge kulture te sagradili galo-romansku villu s prikladnim podrumom za proizvodnju vina, Hervé Durand, kao osoba koja očito ima smisla za historiju i arheologiju a posebice i za turizam, odlučio je već prije dosta godina svoj poljoprivredni posjed, koji je u vlasništvu obitelji Durand od 17. stoljeća, razvijati unutar tri teme – povijesti prehrane odnosno što bismo modernim rječnikom kazali eno-gastronomije (iće i piće), dakle prikazom kroz degustacije nekih glavnih vrsta vina te nekih lokalnih specijaliteta na tanjuru sve do dalekog doba rimskog crstva, zatim arheologije, konkretno uređenjem dijelova ukupnog ambijenta na način da se vjerno dočaraju proizvodni pogoni (za vino) a i prostori za blagovanje karakteristični za neke dijelove povijesti, te (eno-gastro) turizma, koji je – posebno u posljednje doba – postao jedna od najznačajnijih gospodarskih grana i koji bi posjedu Mas des Tourelles donosio lijep prihod, a mjestu Beaucaireu image što jamči i prihod zajednici.

Mas des Tourelles

Hervé Durand na svojemu je imanju Mas des Tourelles osmislio okusno-ukusno putovanje kroz vrijeme koje gosta vodi sve do doba drevnog Rimskog carstva i vremena prisutnosti Rima na spomenutom francuskom prostoru.

Svake godine u drugoj rujanskoj nedjelji Durand, u suradnji s djelatnicima francuskog Nacionalnog centra za znanstvena istraživanja, zainteresirane turiste vodi u svojevrsnu arheološku pustolovinu, nudeći im na razgled ambijente tipične za život na selu i na poljoprivrednom gospodarstvu daleko još u povijesti, te vino što mirisom i okusom vjerno nalikuje onome što su ga opisivali glasoviti Plinije stariji i Lucius Moderatus Columella, prominentni autoriteti na temu agrikulture u starorimskom carstvu. Posjetitelji Mas des Tourellesa imaju prigodu kušati vina kakva se ne mogu naći na polici niti jedne prodavaonce Bakhova nektara.

Durand, koji, inače, glavninom radi moderna vina od Syraha i drugih domaćih kultivara, i koji je, držeći se zapisa povjesničara, dio svojeg vinskoga podruma uredio tako da liči na podrume iz vremena Rimskog carstva, na svome imanju proizvodi i nudi i vina napravljena točno onako kako je to bio običaj u drevnih Rimljana, a neka i na način kako su to prije Rimljana radili stari Grci. Uz grožđe kao bazu za svu tu povijesnu kapljicu, sastojci što se rabe su i neko drugo voće, pa med, razno aromatično bilje.

Tri su starorimska vina s kojima se Durand sada bavi. U amforama drži vino nazvano Mulsum, riječ je o kapljici obogaćenoj medom a što se obično trošila kao aperitiv, drugi tip vina je Carenum, slatko, prikladno za kraj obroka, ono je rađeno od grožđa te s medom ali i ali uz dodatak dunja i uz zagrijavanje. Ima i treća vrsta, naziv je Turriculae, ono nastaje po recepturi što ju je zapisao čuveni Columela. Nakon gnječenja grožđa masuljem se do vrha napune oveće keramičke posude kakve su bile u uporabi za vrijeme rimskog carstva, potom se dodaju razno aromatično bilje, među ostalime piskavica ili kozji rog ili božja travica (biljka bijelih cvjetova iz porodice grahorica s arlo aromatilnim sjemenkama koje se, mljevene, rabe za začinjavanje, i iris, na kraju se umiješa i – određena količina morske vode, koja vinu daje slanost. To je vino obično služilo za piće uz jelo.

_______________________________

OKUSI STAROG RIMA – Mulsum znači med. Vino pod tim nazivom posebno su cijenili stari Grci, a potom su se njime oduševljavali Rimljani. Za proizvodnju toga vina kao dodatak bazi tj. grožđu uz med su se rabili razno aromatično bilje i začini/mirodije poput cimeta, papra, timijana… Najčešće ga se konzumiralo kao gustatio, odnosno kao aperitiv, dakle prije jela. No, ipak, rado ga se posluživalo i uz neka jela poput npr. pirjanog  fileta patke sa smokvama, mlade prepelice u umaku s košticama grožđa, kao i uz rastopljene jače pikantne sireve poput roqueforta, ali  i s rastopljenom čokoladom. Serviraalo ga se obično na temperaturi od 14 Celzijevih stupnjeva.

Turriculae kao vino koje najbolje oslikava kategoriju suhoga po shvaćanju starih Rimljana dobiva se vinifikacijom u 400-litrenim dolijama, starorimskim keramičkim posudama kakve se mogu vidjeti i danas u Mas des Tourellesu. Proizvodnja Turriculuae u ovom francuskom podrumu odvija se striktno po uputama koje je u svojim tekstovima naveo Lucius Columella. Grožđe se najprije gnječi a potom se masa, iz koje se ne izdvaja peteljkovina, stavlja u prešu. Nakon prešanja, dolije su napunjene masuljem do vrha. Na početku alkoholnog vrenja u posude su dodani fenugreek odnosno piskavica odnosno kozji rog ili božja travica (Trigonella foenumgraechum) te sok od grožđa koji se prethodno zagrijava do točke ključanja, pa se onda ubaci i iris, na kraju se ulije i određena količina morske vode, krajnji rezultat bude vrlo kompleksan napitak, koji, uvjeravaju na posjedu Mas des Tourelles, poslužen na oko 18 Celzijevih stupnjeva, odlično prija uz kamenice i dimljenu ribu, ali i uz gusju jetru fois gras te kolače s lješnjakom. Zahvaljujući uvelike piskavici vino u priličnoj mjeri oslobađa arome lješnjaka i badema. U ustima se pokazuje dobro zaobljenime, bogata okusa, finiš bude začinski  donekle u znaku šljive.

Vina kakva su pili stari Rimljani

Recept za slatko vino Carenum zapisao je autor djela zvanog Opus Agriculturae Rutilius Tauraus Aemilianus, inače znan kao pjesnik Palladius. U doliju se na fermentaciju stavlja masulj jako zrelog grožđa pomiješan s koncentriranim sokom od grožđa koji je zajedno s dunjama neko vrijeme zagrijavan do točke ključanja kako bi se znatno ugustio. Na kraju cijelog proizvodnog procesa dobije se visokoalkoholizirano vino likerskog tipa, sposobno za dugo odležavanje. Vino je jantarne boje, vrlo izraženo na nosu i u ustima, s aromama kuhane breskve i karamela te dima. Poslužuje ga se na oko 14 Celzijevih stupnjeva. A može ga se servirati kao aperitiv. ◾

_____________________________

More u vinu? Zašto? Nekad u davnini prakticiralo se vinu dodavati more, i to ono uzeto podalje od obale, na mjestima gdje nije uzburkano nego je mirnije, i čistije, nekako se s vremenom došlo do toga da na takvim mjestima u moru bude za balans optimalna količina soli. More se s obzirom baš na sol rabilo kao dodatak vinu ne samo zato da dobije određenu slanost u okusu što mu je, kao protuteža slatkoći i slatkoj aromatici, povećavalo pitkost, nego i stoga da posluži kao određeni konzervans i omogući vinu, kao što se soljenjem to zna postići i s mesom, da bez kvarenja duže izdrži kroz vrijeme!

Zgodno je ovdje spomenuti da prvi zapisi o uporabi morske vode u proizvodnji vina datiraju iz negdje 160. godine prije Krista, a vezani su uz  proizvodnju vina na grčkom otoku Kos.

A zgodno je ovdje spomenuti i to da je s morskom vodom u proizvdnji svojih vina počeo od nedavno eksperimentirati znani portugalski proizvođač Dirk Niepoort, zasad on doduše nije okrenut tehnologijama rabljenima u vrijeme Starog Rima, ali inspisirian je zapisima Plinija starijega o proizvodnji Bakhova nektara u dalekoj prošlosti na Azorima. Plinije navodi da su na Azorskim otocima vinari koristili more za vino upravo zato da, zahvaljujući slanosti, kapljica bude življa i pitkija. Niepoort, koji proizvodi jedne od najboljih portoa na svijetu, odlučio je eto nedavno i sâm pokušati s dodatkom malo mora, i rezultat mu se, kaže, vrlo dopao, jer vino je dobilo na mineralnosti, a upravo mineralnost, iako je zapravo ona oduvijek, barem kod šmekera, bila dobrodošla u vinu, postala je, naglašava Niepoort, u najnovije vrijeme i veliki trend kod vina. Niepoort je nagovorio još dvoje proizvođača vina da i oni krenu u pokuse s morem u tehnologiji produkcije Bakhova nektara, i do sada su provedeni eksperimenti s jednim postotkom dodanog mora na količinu vina, zatim s pet posto i s 10 posto dodanoga mora vinu u nastanku u punoj inoks posudi zapremnine 25.000 litara. Najviše se dopala mješavina od jedan posto, jednoglasno je zaključeno da se dodatak mora od jedan posto nimalo ne osjeti kao neko razrjeđenje vina, a pokazuje se odličnime s obzirom na to koliko s tom svojom slanosti povećava živost i osjet mineralnosti kod kapljice.

Možda je, ako se već ne pazi na kojoj nadmorskoj visini i na kakvome se tlu sadi loza za koju vrstu vina u južnim klimatski vrlo vrućim područjima gdje je lako nakupiti visok slador u grožđu, dakle i postići visoke alkohole, a gdje su, ako već tlo s obzirom na svoj sastav ne daje kapljici u dovoljnoj mjeri slanost-mineralnost, a kiseline što trebaju dati vinu živost vrlo su osjetljive, upravo more je u nekoj prikladnoj količini čarobni dodatak za pomoć visokoalkoholnoj kapljici  juga da dobije na živosti i pitkosti.

Kao što je slučaj i kod hrane, kaže Niepoort: nekad je baš maleni dodatak soli hrani ključ za buđenje drugih okusa I, u ukupnosti, njihovog boljeg dolaska do izražaja: vino ima slatkoću od groždanog šećera, određenu kiselost od voćnog segmenta, taninsku gorkastost od fenola iz koštice i pokožice, maleni dodatak soli eto može (južnim vinima!) pomoći u sinergiji i s rezultatom postizanja željenog pravog sklada aroma i okusa…  ♣

Eno-gastronomija i turizam: samoborska pozivnica

ZAŠTITA GREBLICE, KREMŠNITE i ČEŠNOFKE, BRANDY V.S.O.P., BERMET

Tek što je prošao ovogodišnji tradicijski karneval, Samobor je ponovno, upravo ovih dana, počeo jače privlačiti pažnju šire javnosti: protagonisti su institucionalizirano zaštićene dugogodišnje zvijezde s tanjura samoborskoga kraja – originalna i tipična greblica iz Ruda, zatim jedan od simbola Sambbora i prva asocijacija na Samobor a to je kremšnita po tradicijskoj recepturi kraja, te sanoborska češnofka.

Na središnjem smoborskom trgu, Trgu kralja Tomislava, kraljica samoborskih kolača – Samoborska kremšnita kao zaštićeno kulturno dobro RH (Marko Colić)

Rudarska greblica sa zaštitom zemljopisnog porijekla na razinji EU! (Marko Čolić)

Rudarska greblica, kolač kojemu je Ministarstvo poljoprivrede RH potkraj 2017. odobrilo nacionalnu zaštitu zemljopisnog porijekla, sada se, po novome, diči statusom Rudarska greblica sa zaštitom zemljopisnog porijekla na razini Europske Unije. U EU je trenutno zaštićeno oko 1600 proizvoda, od čega ih je iz Hrvatske, skupa s Rudarskom greblicom, gotovo 20. Za postizanje zaštite Rudarske greblice uvelike je zaslužna pekarnica Nikl iz Ruda ponad Samobora a koja već odavna brižno i vjerno njeguje izvorni oblik te delicije. Nositelj spomenute najnovije zaštite je Udruga Rudarska greblica, jedan od osnivača i aktualni predsjednik koje je upravo Andrejas Nikl, vlasnik sada spomenute pekarnice. On se, primijetivši još prije dosta vremena da se na tržištu pod nazivom Rudarska greblica počinju pojavljivati uradci u različitim verzijama što dosta odudaraju od originala s kojime se ponosilo rudarsko selo Rude i s kojime, kroz priredbu Dani Rudarske greblice što postoji već više od 32 godine nastoji u svoj kraj privući gurmane i one koji drže do kulture, povijesti, tradicije, izvornosti. Rudarska greblica sa oznakom zaštićenog zemljopisnog porijekla i vidljivo obilježena prikladnim znakovljem može se proizvoditi isključivo u Rudama i okolnim selima a to su Cerje, Kotari, Braslovje, Prekrižje Plešivičko te Manja Vas. Kako zaštita počiva na specifikaciji kao službenom dokumentu odobrenom od strane Ministarstva poljoprivrede, receptura, način pripreme i konačni izgled, zapravo ukupna organoleptika zaštićene greblice moraju biti ujednačeni kod svih ponuđača. Svi proizvođači zaštićene greblice obvezni su bili sklopiti odgovarajući ugovor s certifikacijskim tijelima, ovlaštenima od strane Ministarstva poljoprivrede, kako bi se mogle provoditi i učinkovite kontrole autentičnosti radi sprječavanja mogućeg švercanja drugih greblica pod nazivom/oznakom Rudarske greblice s kzp. Kako se čuje od obitelji Nikl, Rudarska greblica s kzp potrošačima je dostupna u Rudama i Samoboru te u Zagrebu u određenim specijaliziranim trgovinama zdravom i domaćom hranom.

Andrejas Nikl iz pekarne Nikl, predsjednik udruge Rudarska greblica (Marko Colić)

Kao Samoborska kremšnita u Registar zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske ušla je slatka delikatesa sastavljena od kora prhkog lisnatog tijesta s gornje i donje strane te od, u sredini, lagane pjenaste žute kreme od tučenih jaja kojoj rahlost daje pažljivo umiješani snijeg od bjelanjaca. Pažnja, pažnja!: riječ je o kraljici samoborskih kolača rađenoj, tako barem stoji u obrazloženju zaštite od strane Ministarstva RH, po recepturi što ju je 1920. godine osmislio i do 1966. do odlaska u mirovinu primjenjivao samoborski slastičar Đuro Lukačić da bi onda s njime i uz nadgledanje autora osobno vjerno i vrijedno nastavile njegove samoborske učenice pa onda i s vremenom majstorice slatkog deserta Branka Žganjer iz slastičarnice U prolazu i Višnja Vukmanović iz kavane Livadić. Rješenje o zaštiti izdala je potkraj siječnja ove godine Uprava za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske. U specifikaciji stoji da za svaku turu kolača od oko 56 ovećih kocaka treba 24 jaja, tri litre mlijeka, 20 dag brašna, 75 dag šećera, dva vanilijina šećera, dvije veće kore lisnatog tijesta te šećer u prahu kojime se, kad se od velikog cijelog kolača izrežu 54 kocke, obvezno pospe gornja kora kremšnita. Kao nositelje zaštite Samoborske kremšnite kao nematerijalnog kulturnog dobra Uprava za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture i medija RH spominje kavanu Livadić i slastičarnicu U prolazu, obje su smještene na Trgu kralja Tomislava u samom središtu Samobora.

Slastičarnica U prolazu: Lila, Snježana i Mirjana … veselo, uz originalne samoborske kremšnite i fašničke krafne. Kremšnite privlače u Samobor i goste iz daljine, ovih dana U prolazu je u društvu s jednim od najpoznatijih samoborskh ugostitelja i s voditeljem slastičarnice U prolazu te kafića Tin te predsjednikom Udruge samoborskih vinogradara i vinara Marijanom Žganjerom viđen znani korčulanski vinogradar i vinar Frano Milina Bire! (suhiucasi)

Što se tiče Sanoborske češnofke, ona je, čulo se, dobila rješenje o nacionalnoj zaštiti zemljopisnog porijekla. Samobor je, inače, svojedobno bio vrlo žustro krenuo i s promidžbom Samoborske salame kao svog specijaliteta, već godinama eto održava se tamo manifestacija Samoborska salamijada s ocjenjivanjem tog proizvoda i sa svečanom podjelom nagrada najboljim uzorcima, međutim taj proizvod, koji je u najvećoj mjeri u tržišno interesantnoj količini proizvodila tvrtka Igomat, dogurao je tek do službenog rješenja kojim se proglašava kao zaštićena robna marka Zagrebačke županije, Zagrebačka županija je i nositelj te zaštite. Rješenje o nacionalnoj zaštiti zemljopisnog podrijetla za Sanoborsku češnofku važan je prvi korak do zauzimanja statusa na europskoj gastronomskoj karti. Nositelj zaštite je udruga Sanoborska češnofka, na čelu koje je kao predsjednik Igor Runtas, on pomalo od svojega oca Zdravka Runtasa preuzima poziciju čelnika spomenutog Igomata. Iako je Svijet u Čaši, u želji da potrošačima pojasni što mogu očekivati od zaštićene Sanoborske češnofke i kako će je se na tržištu – mesnica ima dosta! – uopće moći prepoznati, tražio detalje oko zaštite Sanoborske češnofke, i obećano je da će oni stići ali na žalost, nismo ih dobili u traženom roku…

Sanoborska češnofka

Umotavanje u autentični, dakle službeno na temelju određenih bitnih parametara priznati znakovno lako prepoznatljivi plašt institucionaliziranosti znači u tržišnom nadmetanju isticanje veće kakvoće proizvoda, ukazuje na to da proizvod ima višu dodanu vrijednost, i da na tržištu podnosi i višu cijenu od drugih, nezaštićenih istorodnih artikala.  Da bi kupac mogao imati povjerenje u tu višu dodanu vrijednost i da mu bude jasno zašto je nešto skuplje te da mu to bude i prihvatljivo bitno mu je da odmah i lako u moru proizvoda primijeti/prepozna privilegiranu oznaku koja ga vodi u detalje, a to su definicija onoga što je zaštićeno i uvid u to na čemu počiva zaštita (specifikacija, pravilnik). U svemu je iznimno važno i to da taj zaštićeni proizvod u stilski ujednačenom profilu bude na tržištu dostupan u dovoljnoj mjeri, minimalno u tzv. kritičnoj ukupnoj masi.

Pravilno i prikladno zaštićeni proizvodi primjereno zastupljeni na tržištu osjetno višestruko dobivaju na značenju, oni, primjerice, ulaze u rang jednih od mogućih snažnih I pouzdanih aduta kraja u privlačenju gostiju-turista, dakle nečega što na veliku korist, osim proizvođaču-ponuđaču izravn, može biti i cijeloj društvenoj zajednici, tada ona ima računa i opravdanja za ulaganje u razvoj marke. Ne zaboravimo da je Samobor, koji, inače, službeno postoji još od 1242. godine kad mu je Bela IV. potvrdio status slobodnog kraljevskog trgovišta, i koji kao svojevrsno predgrađe Zagreba neposredno povezuje Metropolu sa susjednom Slovenijom, godinama sa svojim prodavaonicama, ugostiteljskim objektima od pečenjarnica i gostionica do lokala na vrlo visokom nivou bio veliki zagrebački restoran, onda je nastupilo zatišje i sad je red da lijepa tradicija, pa eventualno i povratkom popularnog vlakića Samoborca, ponovno procvjeta!..

Samobor ima što-šta za ponuditi stolnim hedonistima odnosno onima koji uživaju u gurmanskim porocima. Na području Samobora postoji oko 15 tradicijskih restorana, zatim nekih dvadesetak što pizzerija što bistroa, šest je slastičarnica, ima, dakako, i mesnica, veliki ponuđač mesa i mesnih prerađevina je već spominjani Igomat sjedište kojega je u obližnjem Otruševcu, inače u susjedstvu jednog od tih značajnijih tradicijskih ugostiteljskih objekat – Kod Špilje, a što se tiče konkretno češnofke, ona bi se osim kod Igomata trebala naći u ponudi na osam punktova kod mesara članova udruge Sanoborska češnofka. Uz upravo opširno spominjane zvijezde na tanjuru te posebice u vrijeme Fašnika krafne, ali i jedinstvenu samoborsku muštardu kao prilog slanim jelima, svakako valja ovdje spomenuti još gastro-ikone u čaši kao npr. Samoborski bermet, aromatizirano crno vino što se, po recepturi iz doba od prije Napoleona, radi od Portugisca i Frankovke uz dodatak pelina i južnog voća, tu, kao i kod samoborske muštarde ističe se obitelj Filipec, s podrumom i kušaonicom u središtu Samobora, tik uz Trg kralja Tomislava. A u relativno novije vrijeme razvio se i lijep izbor vrlo kvalitetnih destilata iz proizvodnje tvrtke Hedonica koju na Vrhovščaku vodi bivša Vinska kraljica Zagrebačke županije Kristina Vugrin, ona je baš ovih dana izašla pred javnost s jednim novitetom – starim vinjakom Mihael V.S.O.P. (very special old pale, propis je da mora dozrijevati u bačvi najmanje pet godina), inače dobitnikom srebrne medalje na ocjenjivanju San Francisco World Spirit Competition!…

Vrijedne ruke ljudi samoborskog kraja pišu, dakle, i dalje povijest okusa, a na nama je da te arome i okuse kušamo i originalnost DOŽIVIMO svim čulima. Povijest je pak u Samoboru ostavila brojne objekte koje valja posjetiti i razgledati i VIDJETI, brojne priče i pjesme koje treba poslušati i ČUTI. Evo, prigodno, sada, još na početku godine i u trenucima postupnog popuštanja anti-covid19 mjera Stožera, uz sugestije Turističke zajednice Zagrebačke županije, kratkog putokaza kuda ići/proči, kamo stići i gdje se, barem nakratko ako već nije prilika zadugo, zaustaviti…

Rekao bih da je najbolje s obilaskom startati s glavnog samoborskog trga, Trga kralja Tomislava. U želji da se uživa u originalnm samoborskim vizurama i okusima svakako treba prošetati središnjim samoborskim trgom, jednim od rijetkih trgova na kojem su sve zgrade zaštićeni spomenici prve kategorije! Upravo na tome trgu su objekti tijesno vezani uz prvi dio ovog priloga – kavana Livadić, te slastičarnica U prolazu, ali i, vis a vis, te za ljubitelje plemenite kapljice, kafić znakovitog naziva Tin! Istina, ugostiteljski objekti još uvijek ne rade punom parom – otvorene su tek terase, a prostrani glavni samoborski trg, pogotovu o sunčanom i toplijem danu kakvi su baš sada, kao uvod u proljeće, i na pomolu, dojmljiva je takva terasa!… Mirisi tradicije neka vas vode i ulicama ovog urbanog bisera Zagrebačke županije koji očuvanom starom gradskom jezgrom, ali i brojnim kulturnim znamenitostima može privlači izletnike i turiste.

Tik uz glavni trg pronađite kušaonicu obitelji Filipec gdje uz redovna (buteljirana) lokalna vina kojima se predano bavi strukovno dobro potkovani mlađi član obitelji – Toni Filipec, možete kušati samoborski bermet, sada pod njegovom ingerencijom. Na slici snimljenoj drugoga dana ožujka tri su generacije Filipecovih: tata koji je toga dana proslavio 80. rođendan, sin Toni koji eto sada vodi posao, te unuci koji će jednog dana od svoga tate Tonija preuzeti bermetnu štafetnu palicu

Cestom točno ponad poznate Samoborske pivnice a koja vodi ubrdo stići ćete u naselje Vrhovščak, i sjedište destilerije Hedonica. Dočekat će vas nasmijana vlasnica i voditeljica destilerije Kristina Vugrin Maslek, koja se žesticama bavi od 2011, u taj posao ušla je kao nasljednica svojega oca. Prije toga neko je vrijeme radila kao zaposlenica jedne PR-agencije. Što kaže o objektu, proizvodnji i proizvodima:

Kristina Vugrin Maslek i njen Stari Vinjak Mihael V.S.O.P. (suhiucasi)

– Godišnje proizvedemo oko 5000 litara različitih jakih pića. Destilerija Hedonica nudi žestice s 15 različitih okusa, npr. travaricu, rakije sa šipkom, medom, orahom, borovnicom, višnjom, industrijskom konopljom…Baza za macerate su rakija od jabuke, šljive, kruške Tepke, lozovača (odležana u drvu). Radimo i Calvados i vinjak. Kao najnovije, vinjak imamo i u prestižnim kategorijama V.S. i V.S.O.P. Po propisu, V.S. mora odležavati najmanje dvije godine, a V.S.O.P. mora odležavati najmanje pet godina. U planu je i izlazak, u dogledno vrijeme, starog vinjaka Hors d’Age.  Baza aktualnog V.S.O.P.-a je graševina za koju smo grožđe brali nešto ranije, s višom kiselošću. Vinu nismo uopće dodavali SO2. Za proizvodnju tog vina zadužen je bio moj suprug Nenad Maslek. Svi destilati odrađeni su sa kontroliranom fermentacijom i dvostrukom destilacijom, prva je bila na 80 volumnih postotaka alkohola, a druga na 65 vol %. Destilat je onda stavljen na dozrijevanje/odležavanje u bačve zapremnine 125 i 150 litara. V.S.O.P. je proveo četiri godine u drvenoj bačvi i još godinu dana u inoksu, a V.S. dvje godine bio je u drvu. Inače, bačve koje imam su iz produkcije jaskanskog bačvara Goluba.  – objašnjava Kristina.

Kuća za odmor, te dolje lijevo, kušaonica

Obitelj Maslek okrenuta je i turizmu:

– Destilerija i kušaonica uređene su u tradicionalnom, autohtonom stilu. U degustacijskoj dvorani, dakle unutra, imamo mogućnost prezentacije i degustacije rakija za maksimalno  20 osoba. Međutim lijep prostor za predah, pa i s dobrom čašicom i uz meditaciju, na otvorenome je, u vrtu.  Ukupna ponuda dopunjena je ruralnom kućom za odmor smještajnog kapaciteta za osam osoba, te obogaćena saunom i jacuzzijem. Ispred kućice je sjenica sa roštiljem – veli Kristina.

Kruška Tepka Hedonica osvojila je srebrnu medalju na londonskom IWSC-u 2016. i brončanu medalju na World Spirit Competition 2017. U San Franciscu. Vinjak Mihael osvojio je San Francisco World Spirit Competitionu 2017. Srebrnu medalju.

– U smislu medalja sada dosta očekujemo od vinjaka Mihael VSOP. , koji je iznimno kompleksan u okusu i mirisu, s dosta je dimnih nota, dobro se osjeti i drvo, smatram da lijepe šanse  za kakvu medalju visokoga sjaja ima i vinjak Perun V.S., koji je  nježnijih i svježijih je nota, a s aromatikom u pravcu vanilije…- rekla je Kristina.

Obilazak Samobora i okolice možete od Trga kralja Tomislava nastaviti i šetnjom uz Gradnu do perivoja gdje je su Samoborski muzej, nekadašnji dom skladatelja Ferde Livadića i okupljalište kulturnih velikana toga doba. Malo dalje, na par minuta hoda legendarni je restoran K Gabreku 1929.

Šetnju nastavite do ruševina Staroga grada Samobora. Nekadašnji dvorac bio je poseban na svoj način. Od 1268., pa sve do nedavno ovo zdanje je bilo u rukama brojnih različitih obitelji. Prije je bujalo životom, a sada je ostao samo jedan divan spomenik – razornom zubu vremena. Brojni su plemići i kraljevi kroz stoljeća bili gospodari Samobor-grada, od češkog kralja Otokara, koji ga je izgradio 1268., pa sve do Arpadovića, Frankopana, Erdodyja, Matije Korvina  i drugih obitelji plave krvi. Kako su se mijenjali vlasnici, tako se mijenjao i ovaj dvorac. 1902. godine, Stari grad završio je u vlasništvu Samobora za 5.293 krune. Od tada ge se pokušava obnoviti, ali nijedan pokušaj nije urodio plodom. No, možda i bolje, jer dvorac u ovoj formi ima neku čaroliju koju možda ne bi imao da nije baš u ovakvom stanju. U njemu biva neki duh vremena, krije se među zidinama i pliva među okolnim stablima. Ovo mjesto uistinu diše nekom posebnom energijom. Samoborski stari grad zamalo je bio poguban za Jackie Chana koji je ovdje umalo stradao snimajući poznati film Božji oklop.

(fotografije: J. Skof TZZZ)

No, vi krenite dalje i spojite se na šumsku šetnicu Anindol, koja će vas vratiti u centar Samobora. Usput obratite pozornost na baroknu kapelicu svete Ane, zaštitnice grada. Kod kapelice se nalazi staro plesalište, popularni tancplac, pa – slobodno i zaplešite!…

Samo pet kilometara dalje su Rude, gdje imate priliku obići Rudnik sv. Barbare, jedan od najstarijih europskih rudnika bakra i željeza. Upravo ovo malo naselje dalo je i prvi zaštićeni gastronomski proizvod Zagrebačke županije – prhku slanu pitu zvanu rudarska greblica, nekoć skroman gablec mjesnih rudara.

Izvan Samobora uz šetnju na svježem zraku čekaju vas nezaboravni vidici uzbrdo na Samoborsko gorje, zaštićeni park prirode zajedno sa Žumberkom. Označenih staza je puno i zadovoljit će i šetače početnike i ambiciozne planinare penjače. Iako ni jedan nije viši od 1000 metara, vrhovi Oštrc, Japetić i Okić ključna su mjesta hrvatskog planinarstva. Prvi izlet pod kapom Hrvatskog planinarskog društva organiziran je 1875. na Oštrc, a uspon književnice Dragojle Jarnević po strmoj strani Okića 1843. bio je naš prvi zabilježeni alpinistički pothvat.

Plešivički copanjek (suhiucasi)

Edukativnu notu izletu možete dodati tako da obiđete Eko-centar Budinjak i poučnu Stazu kneževa, pretpovijesni lokalitet s nalazištem starih grobnih humaka, ili pak Etno kuću pod Okićem, seosko domaćinstvo u kojemu je vrijeme stalo prije više od stoljeća….

U Zagreb se iz samoborskoga kraja možete vraiti i putem po drugoj strani brda Plešivica koje se isprsilo između Samobora i Jastrebarskoga. Na plešivičkoj strani greblica postaje – copanjak!  Koliko čujem, u Turističkoj zajednici Zagrebačke županije razmišlja se o inicijativi da se zaštiti i plešivički  copanjek. Bitne razlike između greblice i copanjka su u tome što greblica postoji u dvije varijante – s nadjevom od svježeg sira pomiješanog sa sitno sjeckanim zelenjem iz vrta, te s nadjevom od svježeg sira pomiješanog s usitnjenim orasima, a copanjek je samo u varijanti mješavine sira i sitno sjeckanog zelenja kao nadjeva k tome copanjek se, a što nije slučaj kod greblice, prije stavljanja na pečenje premaže slojem domaćeg vrhnja… ♣

Priča s Visa

BUGAVA, (NAR)OČITO, ŽELI VIŠE NJEŽNOSTI i LJUBAVI!

Sjajna sorta, upečatljiva vina… Imam sreću što dugo pamtim. Vugava ili Bugava – srce i duša otoka Visa. Bilo je svojedobno mišljenja da je riječ o Viognieru, raširenome inače u dolini rijeke Rhône na francuskome jugu, i svjetski glasoviti vinogradar/vinar Marcel Guigal s posjeda Etienne Guigal iz mjesta Ampuis toliko se bio zainteresirao za taj viognier s našeg Jadrana da je bogme potegnuo do Visa da se u priču osobno uvjeri na licu mjesta. Neke prilično daleke godine kad sam Guigala posjetio zajedno s Vladom Krauthakerom s kojim sam inače tada bio na promotivnoj  turneji Decouvertes  de vin de la Vallée du Rhône prvo njegovo pitanje upućeno nam bilo je – kakva je situacija s vugavom na Visu! Toliko je bio oduševljen njome! I on je tada – naime još nisu bili obznanjeni rezultati novijega znanstvenog istraživanja putem DNA – bio uvjeren da je riječ o sorti Viognier koja je eto nekako našla put do našega Visa, i zadivljeno nam je, u kušaonici u svom podrumu uz čašu svojega viogniera, pričao o sličnostima dvaju vina s različitih geografskih prostora u mirisu pa i u okusu, ali i o nijansama normalnima za dva drukčija terroirea.  I dok je Viognier danas svjetski popularan kultivar, pa se uvozi i u Hrvatsku i sadi ovdje – jedan od onih koji ga ima u pokusnom nasadu je upravo Krauthaker u Kutjevu a moguće je da bi tom francuskom gostu čak i bolje odgovarala pjeskovita tla u toplijim baranjskim (Belje) i srijemskim (Ilok) vinogorjima, dotle vugave jedva da se i kod nas nađe, za nju se baš  ni ne čuje. Stanovitu proizvodnju doduše ima na Visu Antonio Lipanović, kod njega sam u nekoliko navrata prije dosta godina znao kušati i sjajne vugave, ali postojeće količine vina i osjetno malaksala aktivnost viških proizvođača u marketingu sveli su vidljivost vina od te sorte praktički na nulu!

Nada postoji da bi se to moglo promijeniti nabolje, s obzirom da se Marko Vojković, zagrebački poduzetnik inače rodom s Visa i potomak upravo vinogradarsko-vinarske viške obitelji, pobrinuo za osnutak tvrtke Vislander (Vino za život-Wine For Life; naziv Vislander potječe iz vremena Drugog svjetskog rata kad su na otoku Visu vojnu bazu imali Englezi koji su, u želji da se opuste, rado dio svoje hrane mijenjali s lokalnim stanovnicima za crnjak od Plavca maloga!) u mjestu Milna te da je krenuo  ozbiljno u obnovu tradicijske poslovne obiteljske aktivnosti vezane uz Bakhov nektar.

S kušanja u Bon Apetitu organiziranog u suradnji sa Sašom Zecom i njegovom firmom Vina Croatia – Vina Mosaica: Marko i Marina Vojković uz vina koja su ponudili – Vugavu Nona Jelenka 2019 Dračevo polje (12 vol %), zatim Vugavu 2019 (14,5 vol %), pa Rosé 2019 Nona Jelica, Milna (15 vol %), kao i Plavce 2015 Milna Nona Franka (14,5 vol %) i 2016 (15 vol %), na kraju Plavac mali 2016 Tihobraće (15 vol %)

Vislander je krenuo i u proizvodnju destilata

Posljednjih godina Vojković je ubrzao tempo i sa sve jačim novčanim ulaganjem – do sada je riječ o investiciji  u vinograde (plan za nasade radio mu je prof. dr. Nikola Mirošević, stručnjak sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta) i u vinariju od nekih  2,5 milijuna eura. Projekt obnove, pokrenut 1998. i isprva s nešto sporijom dinamikom, ubrzan je, konkretno, 2003. kupnjom terena za novu sadnju trsja tako da je površina pod trsjem dosegnula devet hektara što na padinama što na polju s pješčanim tlom, međutim tu stvar što se tiče trsja ne staje, ove godine Vojković je aplicirao za sredstva za podizanje još 20 hektara vinograda.  S berbom 2017 proradila je nova, suvremeno opremljena vinarija dijelom u inoksu a dijelom u bačvama (barrique, tonneaux) Momo i francuskog Vicarda, zasad iz nje izlazi oko 50.000 boca crnog vina od Plavca i oko 30.000 bijeloga prvenstveno od vugave (dio bijeloga još je od otkupljenoga grožđa,špica kakvoće očekuje se kad svo iskorišteno grožđe bude vlastito). U 2020. otvorena je i destilerija, naime Vislander osim s vinom od lokalnih sorata krenuo je i s rakijama i likerima, konkretno kruškovačom, travaricom, lozovačom barrique i rogačicom te  ginom i ginom aromatiziranime rogačom. Idealan prostor za promidžbu a i plasman Vojković  ima u Zagrebu, riječ je o lijepom restoranu Bon Apetit (nekad je tu chefovao Branko Ognjenović), a sad ga vodi Vojkovićeva supruga  Marina.  Vojković inače posjeduje još, u Slavoniji, imanje na kojemu uzgaja crne slavonske svinje fajferice, tako da se i u segmentu originalne hrane pobrinuo za  adute u ponudi za hedoniste za stolom.  ♣

_____________________________

Sorte: VUGAVA BIJELA

Sinonimi: Viškulja, Bugva, Bugava, Ugava. Neki za nju kao sinonim koriste i naziv Viognier, ali to nije ispravno.

Porijeklo: Vugava je stara sorta s otoka Visa u Jadranskome moru, dosta je ima kod Komiže i grada Visa, a izvan otoka nešto je sađeno i u selima kod Omiša, u najnovije vrijeme i na otoku Braču. Ne zna se posve točno odakle zapravo potječe. Postoje mišljenja da su je na Vis donijeli stari Grci, ali ta teorija nije znanstveno potvrđena. Za Vugavu se – s obzirom na aromatičnost i na arome – neko vrijeme šire smatralo da je isto što i Viognier, kultivar inače raširen u dolini rijeke Rhône na jugu Francuske, ali na znanstvenim ispitivanjima pokazalo se da je njen DNA-profil drukčiji od Viognierovoga.

Rod: Najbolje uspijeva na dubokim, ali umjereno vlažnim ili pak suhim tlima, na osunčanim i toplim položajima koji nisu izloženi vjetru. Sorta spada u one koje dozrijevaju ranije. U cvatnji ne prhne, grožđe joj se odlično drži na trsu i lako se pretvara u suhvice. U prvoj mladosti Vugava rodi slabo, nakon osam do 10 godina bolje, ali (gotovo) nikad ne rodi količinski baš jako dobro. Bobice imaju tanku pokožicu i stoga su u opasnosti od osa i drugih insekata, ali i od toga da izgore na suncu. Osjetljiva je na pepelnicu, ali je otporna na peronosporu.

Svojstva: Vugava pripada ponajboljim bijelim sortama za proizvodnju prvorazrednih vina, nadasve desertnih Grožđe je vrlo slatko, odlično za zobanje. Vino, lijepe zlaćano-žute boje, vrlo izražena ugodna voćna (marelice! – otud i usporedba s Viognierom)  i cvijetna mirisa, odlične je kakvoće, snažno i toplo.

Jelo i servis: višku vugavu poslužite uz jača i krepkija jela, npr. pečenja, na 12 – 14 stupnjeva i iz velike trbušaste čaše. ◾

______________________________

Winnetou iz Potomja

DINGAČ INDIJAN!

Dobro se zna – Indijaca je najviše u Indiji, Indijanaca – ako ih je uopće još išta i ostalo poslije američkih ratova i silnih rezervata u koje su ih bijelci trpali – valjda je najviše u SAD, a – gdje je puno, možda i najviše na svijetu – INDIJANA?

Pa, valjda, kao i Violića, na našem poluotoku Pelješcu! Mladići Ivan i Juraj Violić također su Indijani. I to iz znane vinogradarsko-vinarske obitelji. Djed Indijan bio je legenda, pametan, dosjetljiv, prepreden, zdravog razmišljanja, inventivan u smišljanju vragolija ali po potrebi i psina, na neki način fakin, a glede vina vrlo prilagodljiv tržištu, kupca bi odmah čim bi mu pristupio pročitao u smislu zavrjeđuje li dotični po svom znanju o vinu a i spremnosti da se na odgovarajući način pokaže (iskaže) u okviru svog gotovinskog statusa, da mu ponudi za popiti nešto što spada u rang špice kakvoće, nešto iz sredine ili nešto osrednje od osrednjega. Kad sam bio naišao kod njega, on me, ne znajući čime se bavim, procijenio tako da s kušanjem ipak nismo krenuli s najniže točke, a imao sam sreću i, na kraju, veliko zadovoljstvo da na osrednjem nismo stali i da je u jednom trenutku razgovora na terasi gdje smo potkraj lipnja sjedili pošao u podrum i vratio se s peharom gustog crnjaka, pokazalo se, najboljeg vina što je imao u podrumu. Bio je to njegov Dingač, smješten u bačvicu ne nekog osobitog izgleda i postavljenu u pozadini inoksa u mraku u kutu nikome na putu. Donija san ti da vidiš ča iman, triba ga sada pit, ovo vino mi ne smi prilitit (prilitit= proći ljeto), najboje je sada, rekao je.

I poslije, nakon što sam se vratio u Zagreb, svako mi se toliko kroz više godina obraćao pismom s vrlo zanimljivim razmišljanjima o vinu/vinima i kako ih raditi na posve ekološki način i da maksimalno pokažu svoju autohtonost i originalnost, zatim o stavovima o ljudima, životu.

Winnetou iz Potomja: Ivan Violić Indijan i vina koja proizvodi skupa s bratom Jurajem

Ovih dana susreo sam i upoznao unuka legende Indijana Ivana seniora seniora, koji je studirao u Zagrebu, ekonomiju, i koji s bratom Jurajem, studentom turizma na zagrebačkom Vernu, nastavlja  obiteljsku vinogradarsko-vinarsku tradiciju što je na braću prešla od oca im seniora Ive Violića Indijana, po struci građevinara a po zanimanju i hotelijera (uz more u Orebiću sagradio je hotelčić zamišljen da okuplja turiste-vinske ljubitelje i znalce).

Ivan junior Indijan je na kušanje za nekolicinu zagrebačkih vinskih novinara u kući sina također jedne legende – pokojnog Srećka Ljubljanovića, degustacija je eto bila svojevrsni tribute majstoru vinskog pera Srećku! – donio dingače iz nekoliko berbi te jedan plavac a koje on i brat mu, inače od malih nogu nazočni u vinogradu i podrumu, po onome kako su naučili od dida, oca, te Nike Bure, rade zajedno. Riječ je o dingačima u kategoriji Klasiko i kategoriji Prestige. Grožđe Plavca malog od 40 godina starih loza na Dingaču na mikrolokaciji je Pasi, a dio ga je na mikrolokaciji Granice Burino Ždrilo koja slovi također kao bolja, iznadprosječna, tlo je kamenito, uzgoj ekološki, fermentacija na vlastitom kvascu, nikakvi aditivi dodavani. Dingač 2018 namijenjen kategoriji Prestige, izvađen za ovu priliku iz bačve, dakle još ne posve dovršen, obećava i te kako, a Dingač 2017 (16 vol %) sjajan, Dingač 2013 sa 16,5 vol % s blagom slasti, s finom nijansom hlapljive kiselosti koja paše takvome vinu podsjetio je na fortificiranu kapljicu. Plavac bazni također jako dobar!

Indijani Violići – sjajnog li profesionalnog spoja kroz praksu priučenih i naučenih vinogradara-vinara, kroz obrazovne institucije naučenih ekonomista te turističkog djelatnika (na moru!!!). Možda/vjerojatno sutra vrlo uspješni i hotelijeri i ugostitelji!

Momci sad raspolažu s 1,5 hektara vinograda s ukupno oko 15.000 loza (stari, gusti nasad!), imaju volju širiti se s vinom. valjda će (na djedov način!?)  umjeti dobro procijeniti koliki kapital drže u rukama i što im sve lijepo on uz privrženost rodnoj grudi te poštivanje i njegovanje originalnosti može pružiti. Sretno, momci, istinskog Dingača premalo je u odnosu na kakvoću koju Plavac mali na ekstra poziciji te bez akrobacija u podrumu, kao i u količini što na tom kvalitativnom nivou i unutar prepoznatljivog stila i stabilnog organoleptičkog profila može pružiti a koja, zbog toga što nema sloge i prikladnog usmjerenja među lokalnim proizvođačima tako da gotovo svatko radi kako mu volja, još na tržištu nije raspoloživa u tom punom opsegu!…   ♣

Dvije strane hrvatske ekstra-djevičanske medalje

BLISTAVA ISTRA, i SRAMOTA s DOMAĆEG TRŽIŠTA

Čarobna,čudesna istarska ulika

Već šestu godinu zaredom Istra, u kojoj je oko 1,5 milijuna stabala masline, nosi titulu najbolje maslinarske regije na svijetu.  U autoritativnom svjetskom vodiču maslinovim uljima extra-vergine Flos Olei iz Rima među 500 najboljih ulja planeta čak 71 je iz Istre!

Hrvatska maslinova ulja ekstra-vergine su, očito i s pravom, među najskupljima na svijetu, meritorna osoba s našeg najvećeg pluotoka – Denis Ivošević, pročelnik za turizam Istarske županije ali koji je duboko svjestan značenja poljoprivrede i lokalnih osebujnih delicija baš za turizam i koji dobro zna bitne elemente vezane uz eno-gastronomiju, s ponosom veli kako za litru ekstra-djevičanskog maslinjaka iz Istre treba izdvojiti u prosjeku više od 22 eura, istodobno litra maslinova ulja te kategorije u Italiji, veli za usporedbu, kreće se oko  11 eura, u Španjolskoj šest, a u Turskoj četiri. Ivošević naglašava i to da je, kao i vino, i maslinovo ulje postalo snažan mamac za turiste, nekih 40 najboljih kuća maslinova ulja hrvatskog dijela Istre – a to su objekti što nude razgled maslinika pa i uljare-uljarskog podruma, zatim degustaciju na licu mjesta u vlastitoj kušaonici i mogućnost kupnje ulja na kućnom pragu, godišnje primi čak oko 60.000 indidivualnih gostiju!

U 2020. kad je okolnostima moćno dirigirao corona-virus i kad nije baš bilo nekih investicija u turizam, u Istri je, kako čujem opet od Denisa Ivoševića, u uređenje upravo objekata maslinara u unprjeđenje kakvoće proizvodnje i u poboljšanje prihvata gostiju uloženo više od 50 milijuna kuna! Među novim relevantnim istarskim maslinarskim centrima, kako su lokalno nazvani ti objekti kompletno vrhunski opremljeni kako za proizvodnju tako i za prezentacije ulja i za zadovoljenje gurmanskih poroka gostiju, su oni koje vode Sandi i Tedi Chiavalon, Klaudio Ipša, pa Boris Galić, tu su i onaj od Vanđelića i onaj zvan Oleum Maris… Od vrlo kvalitetnih manjih uljara koje pružaju maslinarima usluge prerade masline svakako treba spomenuti i onu od Danijela Kraljevića Cuja, a od velikih pogona (veće površine maslinika, vlastita moderna uljara, degustacijska dvorana s ponudom hrane kombinirane s maslinovim uljem i prodavaonica izvrsnog ulja i po relativno prihvatljivoj cijeni) ističe se porečka Agrolaguna.

Sandi Chiavalon, Dario Činić i Tedi Chiavalon u uljari obitelji Chiavalon

Dario Činić već je osvajao medalje za svoja ulja na svjetskom ocjenjivanju za vodič uljem Flos Olei, koji vodi Marco Oreggia, na slici sa Činićem

U Istri stalno pomalo raste i broj (jako kvalitetnih) maslinara i ponuđača (ekstra djevičanskog) maslinovoga ulja, a jedan od novijih i glede kakvoće vrlo perspektivni maslinar na tržištu sa svojim uljima La Rovinjola  (Belica, Buža i mješavina sorata) ekstra-vergine je Dario Činić iz Rovinja, nekad, kažu,  glavnog centra maslinarstva u Istri a koji je, zacijelo stoga što se silno razvijao turistički i istodobno, razumljivo, malo opustio u djelatnostima na zemlji, naslov s vremenom morao prepustiti Vodnjanu.

Činić, koji, očito je, grize u poslu, ima maslinik Sv. Cecilia od sedam hektara i s oko 1000 stabala maslina, namjera mu je tu urediti Park rovinjskih sorata ulike, s degustacijskim centrom.  Činić je nekad bio vrlo aktivan kao djelatnik u turizmu i ako nađe prikladnog poslovnog partnera kao ulagača postoje velike šanse da oformi značajan maslinarsko-turistički objekt visoke I turističke vrijednosti. Trenutno Činić masline prerađuje u novoj uljari kod prijatelja i kolega – po ulju vrlo afirmirane braće Sandija i Tedija Chiavalona.

                Na zemljištu na njegovu masliniku i uz njegov maslinik postoji, kaže mi Dario, nekoliko tipičnih istarskih kažuna ali i kućica koje bi preuredio na način da budu informativni, edukacijski i promidžbeni punktovi vezani uz (istarsko) maslinovo ulje ekstra vergine pa i uz sireve i kobasice, pršut i vino (Malvazija, teran Muškat) tipične za istarsku eno-gastronomiju.

Maslinik Darija Činića i u njemu berba, lani

Klaudio Ipša

Iz Istre i vezano uz masline i maslinovo ulje još i lijepa vijest iz sela Ipši kod Livada, središta istarskog tartufarstva: istaknuti maslinar ali i vinogradar i vinar Klaudio Ipša diči se sa svojom novom uljarom kapaciteta prerade 1000 kg maslina na sat! Uljara je već krštena, krajem prošle godine obavljena je u njoj prva proizvodnja ulja. Klaudio Ipša, koji proizvodi neka od najboljih maslinovih ulja ekstra vergine na našem najvećem poluotoku, rado će se pohvaliti kako je trenutno njegova uljara jedna od samo četiri takve supermoderne na svijetu! Obitelj Ipša trenutno je zaokupljena radovima na kušaonici i prodavaonici ulja (i vina), tako da bi njen Istarski maslinarski centar kakav je spominjao Denis Ivošević bio spreman za otvorenje do početka turističke sezone!

Klaudio Ipša sa sinom Ivanomu novoj njihovoj uljari, sada jednoj od najmodernijih na svijetu!

______________________________

TOLIKE PRIČE o ZDRAVOJ HRANI i PREHRANI, i ISTODOBNO TOLIKI PROPUSTI u OZNAČAVAJU i KONTROLI PREHRAMBENIH PROIZVODA NA NAŠEM TRŽIŠTU! –  Naličje ekstra-djevičanskog maslinovog ulja na tržištu Hrvatske: najnovija vijest je da su inspektori istražujući po prodavaonicama u Lijepoj našoj ustanovili da – svaka druga boca maslinovog ulja sadrži neispravno (označeno) ulje, ulje koje ne pripada kategoriji ekstra djevičanskoga kako mu piše na etiketi!  Od oko 25 analiziranih ulja čak 14 ih je palo na senzorskim analizama. Za javnost je obznanjeno da je unutar 25 ispitanih ulja sedam bilo iz Hrvatske, od čega su se dva uzorka pokazala nesukladima, a 18 ulja bilo je iz porijeklom iz EU – jedno iz Grčke, 10 iz Italije i sedam iz Španjolske.

Ne vidim, ne čujem, ništa ne govorim…

U 2019. smo, inače, uvezli 45 milijuna litara ulja za 14,6 milijuna eura. Većina tih EDM (ekstra-djevičanskih maslinovih) ulja u maloprodaji je (u nas) bila ispod 40 kn za litru, na akcijama su prodavana i po 20 do 30 kuna. Znakovito za naš kontrolni sustav: Večernjak je napisao da trgovci nisu, sad kad je otkriveno da ulja ne odgovaraju deklaraciji, dužni automatski odmah maknuti sporne etikete s police, barem dok se ne okonča pravni postupak protiv optuženih za nepravilnosti. Iako je svatko tko s iole pažnje prati ponudu maslinovoga ulja na policama a i sada kad su objavljeni rezultati analiza mogao primijetiti da autentično ekstra-djevičansko maslinovo ulje jednostavno nije moguće naći po niskoj maloprodajnoj cijeni, pogotovu po 40 kuna i nižoj, dio kupaca privuče ta niska cijena. S obzirom na brzinu kojom se u nas provode postupci, taj ostanak nepropisno označenih boca na policama  može dovesti do toga da do okončanja sudskog spora inkrimirane etikete budu, s obzirom baš na vrlo atraktivne maloprodajne cijene, prodane i da se uopće izgubi trag o postojanju neprikladno označenog proizvoda u redovnoj prodaji. Inače, upravo takvo cjenovno dosta nisko pozicionirano ulje  (inače porijeklom iz Italije!) i nakon objave članka o lažiranjima i dalje se – baš i te srijede kad je novinski prilog objavljen –  nesmetano reklamira(lo) na našoj TV…

E, pa sad pitanje je: sad kad smo napokon u svjetskim okvirima i službeno s proizvodom svrstani u špicu i kad ima šanse da se ta špica i plasira po vrlo visokim cijenama – gdje su tu s ovakvim pristupom prema prijestupnicima državna zaštita poštenih i ambicioznih uljara i potpora domaćim proizvođačima koji su Istri i Hrvatskoj svojim ekstra kvalitetnim uljima napravili sjajnu promidžbu i koji mogu biti i te kako zaslužni i za povećani broj maslinarskih turista u Istri?◾

______________________________

Flos Olei svjetski je vodič maslinovim uljem, pojavljuje se u tiskanom izdanju i na internetu. Tiskano izdanje domenzija je 14 x 21 cm, i ima 884 stranice. Knjiga, koja se tiska na talijanskom i engleskom te na kineskom jeziku, i predstavlja masinova ulja i proizvođače iz 54 zemlje svijeta, stoji 40 €.

Na ocjenjivanju mogu sudjelovati maslinari-ponuđači maslnova ulja, uljare, udruženja odnosno zadruge proizvođača, poduzetnici koji se bave segmentom etiketiranja, ambalažom i pakiranjem.

Za sjevernu polukuglu uzorci za ocjenjivanje primaju se od 1. veljače do 31. svibnja tekuće godine, konkretno to je, za 2021. godinu, već sada.

Organizatoru treba poslati, dakako uz ispunjenu prijavnicu, od svake etikete za koju se želi ocjena po tri uzorka u bocama zapremnine ili 0,5 lit ili 0,75 lit, po uzorku cijena ocjenjivanja je 200 €, a troškove slanja uzoraka snosi dakako pošiljatelj.

Uz uzorke, za svaku etiketu traži se kemijska analiza i, ako postoji, certifikat o organskom odnosno biodinamskom uzgoju, o apelaciji (ZOI, ZOZP), o kosheru odnosno halalu. Potrebno je još dostaviti i materijale – pisane i fotografije – na temelju kojih se u knjizi može napraviti lijepa prezentacija gospodarstva koje s na ocjenu dostavljenim uljem nastupa na tržištu.

Adresa primatelja je MARCO OREGGIA, Flos Olei, Via Positano 100, 00134 Roma (Italy)

Dodatne informacije i kontakt:

Tel. & Fax: +39 06.7197254 / E-mail: marco.oreggia@gmail.com / Web: www.flosolei.com / Shop: www.flosolei.com/shop

Evo ipriznanja koja se dodjeljuju: uvrštenje u Hall of Fame • proglašenje The Best (najbolji) – Gospodarstvo godine • Gospodarstvo u usponu • Pogranično gospodarstvo • Gospodarstvo u srcu • Najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje godine • Najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje – odnos kvaliteta/pakiranje • Najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje iz organskog uzgoja • Najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje iz organskog uzgoja i Zoi/Zozp • Najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje – metoda obrade • Najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje – kvaliteta/količina • Najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje – kvaliteta/cijena • Najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje monosortno – lagano voćno • Najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje monosortno – umjereno voćno • Najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje monosortno – intenzivno voćno • Najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje miješano – lagano voćno • Najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje miješano – umjereno voćno • Najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje miješano – intenzivno voćno • Najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje Zoi/Zozp – lagano voćno • Najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje Zoi/Zozp – umjereno voćno • Najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje Zoi/Zozp – intenzivno voćno • Nagrada za uvoznika godine • Nagrada za restoran godine ◾

_______________________________

Kušaonica i prodavaonica maslinova ulja i vina Giorgio Clai, Brajki

Maslinovo ulje Terrebianche Giorgio Clai

Giorgio Clai – ulje i vino

Kao vrlo vrijedno odredište za gourmeta koji voli uživati u izvrsnom maslinovom ulju, odličnom vinu a i izvornim istarskim mesnim prerađevinama i sirevima svakako je, ovdje, nužno spomenuti visoketabliranog proizvođača i vina i ulja Giorgia Claija iz Brajkija kod Krasice.  Posljednjih godina Clai se širio s vinogradimaa i s maslinikom, preuređivao je vinski podrum, uređivao degustacijsku dvoranu i prodavaonicu vina i ulja. U planu je bila, kaže mi, i gradnja uljare ali odlučeno je da najprije treba kako valja urediti vinski podrum i prostor za skladištenje vina i ulja te prstor za prihvat gostiju, kupaca. Svoje masline zasad Clai prerađuje u uljari Agromilo iz Baredina, koju hvale mnogi istarski uljari. U ambijentu za degustacije Clai može primiti, što se veli, za silu, i autobus gostiju, posebice po ljeti i o ljepom vremenu kad je moguće sjediti u lijepm ambijentu I vani, ali napominje mi da je za unutarnji prostor idealan broj gostju najviše do desetak. Uz svoje ulje, vino i rakiju komovicu Clai nudi tipične istarske kobasice, salamu, te sir koje nabavlja kod provjerenih OPG-a u okolici i iz pogona Agencije za ruralni razvoj Istre AZRRI. ♣

_______________________­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­______

NOVO NA TREŠNJEVAČKOJ TRŽNICI u  ZAGREBU: AGROLAGUNINA MODERNA

KONOBA TRI KANTUNA (sir, ulje, vino…)

Nedavno je porečka  Agrolaguna na trešnjevačkoj tržnici u Zagrebu otvorila boutique Tri kantuna. Šarmantna zaposlenica Dora ističe adute u ponudi: zlatne Festigije Castello i LV  u magnumu i  dvostrukom magnumu, pa Ol Istria i kao zrelo i kao novo mlado maslinovo ulje, lijep izbor sireva Laguna Špina

__________________________________

________________________________________

VIJESTI/NEWS

Sajmovi

PINK DAY, osmi put – U nadi da će to dopustiti okolnosti vezano uz famozne coronu i covid19, organizatori vinskih sajmova pripremaju se za ovu godinu za nastavak djelovanja. Međunarodni festival mirnih i pjenušavih ružičastih vina PINK DAY 2021. – zajedno sa svojim Zelenim in Pink dijelom posvećenim ekstra djevičanskom maslinovom ulju održat će se, u organizaciji udruge WoW, u Zagrebu, bude li sve u redu, 29. svibnja. Novost u odnosu na prethodnih osam godina u Muzeju Mimara je lokacija, naime zbog oštećenja Mimare u potresu, PINK DAY 2021 seli na otvorenu natkrivenu terasu Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu.  Naravno, stolovi će biti dovoljno razmaknuti i sve će se odvijati strogo prema propisanim zaštitnim protuepidemijskim mjerama za sve izlagače i posjetitelje. Festival-partner Pink Dayu ovaj put je VINISTRA.

Glavne i odgovorne za organizaciju Pink Daya – Sanja Muzaferija kao šefica WoW, i Vlasta Pirnat (Rene Karaman)

Uz klasičan izlagački dio predviđene su i dvije radionice – Svijet ružičastih šampanjaca grupacije Moët Hennessy i Istra – kraljica maslinovog ulja.

Po tradiciji, vrijednim darovima nagradit će se najbolje uređeni štandovi! ♣  

VINISTRA 2021 – Ne bude li neugodnih iznenađenja i ukoliko to Mjere dozvole, popularna Vinistra trebala bi se, kako je planirano, ove godine u Poreču  održati od 7. do 9. svibnja. Bilo bi to 27. izdanje ovog sajma vina i istarskih delicija, te 12. izdanje ocjenjivanja Svijet malvazija.

– Kako ove godine zbog ograničavajućih epidemioloških mjera nismo održali tradicionalni En Primeur u Zagrebu, Vinistra će biti izvrsna prigoda da se predstave vina nove berbe, odlične po svim karakteristikama, posebno za crne sorte. Za nas vinare jedina pozitivna strana 2020. bila je iznimna berba. Posljednje dvije godine snažno su pogodile vinski i turistički sektor, pa se jako veselimo ovogodišnjoj manifestaciji, susretu s našim partnerima, kupcima i ljubiteljima istarskih vina – ističe Nikola Benvenuti, predsjednik istarske udruge vinogradara i vinara, te naglašava kako će lokacija i popratni program ovisiti o epidemiološkim mjerama.

Uvod u Vinistru kao sajam međunarodno je ocjenjivanje Svijet malvazija, od 12. do 16. travnja u porečkom hotelu Parentium Plava Laguna. ♣

SALON PJENUŠACA  2021 u Zagrebu trebao bi se održati u petak,11. lipnja, ali ovaj put na Terasi Oleander u sklopu  hotela Esplanade, radno vrijeme bilo bi od 15 do 21 sati. Uz izlagački dio, kao središnje događanje, planirane su i edukativne radionice. U zagrebačkom hotelu Dubrovnik 19.3.2021. održat će se radionice: Pjenušavi Kvarner i Prirodno pjenušavo (Hrvatska & Slovenija).

Ove će se godine nastaviti i vrlo posjećeni  Pjenušavi doručci u vinogradu diljem Hrvatske, vinsko-umjetnički sadržaji na otvorenom, to bi bilo početkom ljeta, o detaljima naknadno, rekla je jedna od organizatorica prof. Marija Vukelić, na slici (Julio Frangen) s Ninom Levičnik koja brine o priredbi u Ljubljani. ♣

VINITALY 2021 – Jedan od najvećih svjetskih sajmova vina Vinitaly u Veroni planirao je svoje 54. izdanje za 20. do 23. lipnja ove godine. Za očekivati je bilo da će Talijani inzistirati na sajmu Vinitaly ove godine jer ipak su oni jedni od najvećih proizvođača vina na svijetu, u pojedinim godinama količinski i najveći, vrlo značajni su izvoznici i to, dakako, žele iskoristiti, u ovim posebno teškim okolnostima, na maksimalno moguće jači način.

Francesco Leanza – sjajna vina, podere Salicutti, Montalcino! (suhiucasi)

Predsjednik sajamske kuće Verona Fiere Maurizio Danese najavio je manifestaciju prilagođenu novim općim uvjetima koje u našim životima dirigira pandemija, a to znači da će se u koncipiranju ovogodišnje priredbe jako paziti da prostora bude više nego inače a izlagača pa i posjetitelja manje nego što je uobičajeno za Vinitaly, spomenuo je konkretno da bi se lipanjski Vinitaly odvijao na površini od oko 300.000 četvornih metara te da će se kao izlagače pa i kao posjetitelje za dolazak ponajprije animirati najistaknutija imena iz proizvođačke skupine i najznačajnija imena iz redova vinskih trgovaca, uvoznika, sommeliera, novinara. Uglavnom, VeronaFiere nastoji Vinitaly 2021 na najbolji mogući način prilagoditi poslovnom aspektu, pa će, kažu, ponuditi posebna rješenja za poslovne tzv. b2b susrete. Predviđeno je, za izlagače, besplatno savjetovalište o tome kako štand srediti da pruža što veću protuepidemijsku sigurnost. Glavni direktor Vinitalyja Giovanni Mantovani obavještava i o tome da će se sajamski prostor svako toliko dezinficirati, da će se montirati novi, tehnološki bitno unaprijeđeni klima-uređaji koji će u prostoru konstantno održavati za sigurnost prisutnih optimalnu temperaturu i vlagu interijera, te da će pridržavanje mjera sigurnosti protiv corone i covida nadzirati brojni redari i oko 400 sofisticiranih nadzornih kamera povezanih s jednim centrom, a na raspolaganju ć, za svaki slučaj, biti i punkt s dežurnim liječnicima.

Rok za slanje prijava za izlaganje je 12. travnja. 2021. ♣

Popuštanje protu-covidne stege

Cantina MM Zagreb

OTVORENJE NAKON TRI MJESECA…  – Napokon, jedva smo dočekali, svi. U popularnoj zagrebačkoj Cantini MM – vlasnik Marijo Mendek, osoblje i gosti odmah su proslavili uz fini pršut i fina vina: nakon tri mjeseca stega je olabavila, otvorene su terase ugostiteljskih objekata, a ako već legalno nisu, istodobno, u punom ugostiteljskom smislu proradili i interijeri, valjda će sada biti omogućeno da se unutra u objekt ode barem na WC.  Upravo javni WC jedna je od kritičnih nijansi o kojoj, kako se sada ispostavilo, brigu nisu kako i koliko treba vodili članovi famoznog Stožera, sastavljeni od liječnika koji bi morali biti svjesni da kad postoji unos mora postojati mogućnost i decentog iznosa, a ni gradski oci koji primjerice po tako velikome i brzo širećem gradu poput Zagreba nisu predvidjeli postavljanje/uređenje javnih ustanova tog servisnog tipa zbog nedostatka kojega se, osobito u zimskoj hladnoći, pripadnice nježnog spola nisu usuđivale poći na šetnju gradom, a pripadnici jačeg spola koji bi se u kritičnom trenutku zatekli na ulici morali su tražiti veći grm ili žbunje u gradskom parku…   

IZ BORDEAUXA NA JARUN – jarun, šljunčana plaža Dalmatino ispred restorana-pizzerije s istim nazivom i s bogatom ukusnom ponudom – svojevrsno  sunčalište za promatranje, uz zalogaj i gutljaj, elegantnih bijelih labudova i razigranih patkica. Neuobičajeno toplo kasnozimsko vrijeme izmamilo je van šetače, ljubitelje prirode i fine papice i kapljice. Bračni par Bačić do malog jarunskg jezera i restorana na Dalmatino-plaži potegnuo je na plešivički pjenušac, čobanac i lungiće sa žara čak iz – Bordeauxa, gdje je, kažu – sve zatvoreno!

DETALJI IZ ISTRE – Otvorila se i Istra: u restoranu Sapore di Mare (Okus mora) u Fažani potražnja je za mjestom (objekt može primiti do 12 gostiju) i vlasnik mora nekako pomiriti prihvat gostiju s propisanim epidemiološkim mjerama (distance, maska…). Novost objekta je novi kuhar, riječ je o chefu Damiru Modrušanu koji je ovamo stigao nakon niza godina rada u čuvenom carstvu tartufa Zigante u Livadama…

Buđenje, ovih dana, uz ovu stožernu vijest, s uvjerljivom dijagnozom!

RIVICA IZ NJIVICA – Rivica iz – NJIVICA!! I, ribica iz Njivica! Otvorenje nakon dužeg perioda mučnog zatvorenja. Dražen Lesica i sestra mu Rosi Lesica, kao potpora tu je, nad njima bdi… tu a od nekud iz daleka, njihov tata, legendarni ne samo krčki nego i hrvatski ugostitelj  Ivica Lesica. Prilika eto da se podsjetimo na velikana jastoga, škampa i ribice iz glasovite Rivice na obali krčkog mjesta Njivice….

Biser mora i – doktorati

ŽELJKO NEVEN BREMEC USKODO DR.! – Željko Neven Bremec na hrvatskoj kulinarskoj sceni već je dugi niz godina a još kao mladi kuhar redovito je plijenio pažnju svojim kreacijama na tanjuru. U zlatno doba revije SVIJET u ČAŠI koja je kroz jedan duži period na svojim svečanostima fine papice i fine kapljice održavanima u ponajboljim našim hotelsko-ugostiteljskim objektima na čelu sa zagrebačkima Esplanadom i Intercontinentalom (danas Westin) proglašavala Kuhara godine i Vinara godine redovito se nalazio pozicioniran pri vrhu rang-liste 20 najboljih kuhara Hrvatske.

Uskoro doktori na području eno-gastronomije – chef Željko Neven Bremec i njegova supruga Alma Harašić Bremec

U nešto novije vrijeme, a otkako je legendarni dalmatinski chef Miro Bogdanović morao odstupiti zbog bolesti koja ga je ubrzo i nepovratno uzela,  Bremec je na čelu ŠKMER-a odnosno udruge Šefova kuhinja mediteranskih i europskih regija sa sjedištem u Splitu, i tu, kao predsjednik, između ostalog,a obavlja i poslove predavača na Kuharskoj akademiji što je pohađaju domaći i strani kuhari. Ima i važnu ulogu u organizaciji natjecanja iz područja ugostiteljstva.

ŠKMER od drugih kuharskih udruženja izdvajaju posebni treninzi koji su iznimno dobro prihvaćeni među kuharima željnim novih znanja. Riječ je o treningu MCA, odnosno program Mediterranean Culinary Arts, namijenjenom profesionalnim chefovima s najmanje tri godine radnog iskustva. Taj trening omogućuje stjecanje specijaliziranih vještina i znanja u skladu s novim trendovima posebice mediteranskog kulinarstva. Uz Željka Nevena Bremeca, predavači su znani chefovi Stevo Karapandža, Hrvoje Zirojević, i drugi. ŠKMER nudi i obučavanje kroz Ducasse program, iza kojega stoji glasoviti francuski majstor Alain Ducasse, vlasnik nekoliko restorana s Michelinovom zvjezdicom. Ducassea i njegovu ekipu Bremec je upoznao osobno jer stažirao je u restoranu tog slavnog chefa i tada je dogovorio i suradnju

Željko, koji je završio Hotelijerski fakultet, magistrirao u Dubrovniku, a u Švicarskoj postao masterchef, na dobrom je putu da svoje titule magistra poslovne ekonomije i ekonomista hotelijerstva unaprijedi s novom, osjetno višom, a riječ je – doktoru kuharstva! S njom bi Bremec, koji slovi kao jedan od najvećih hrvatskih gastronomskih edukatora, ušao u povijest hrvatskog kuharstva i po tome što bi bio prvi nositelj moderne edukacije u nas.

Ali, nije to jedino što treba spomenuti uz obitej Bremec: supruga Željka Nevena Alma Harašić Bremec, inače voditeljica Kuharske akademije ŠKMER-a, također priprema doktorat!

Na moje pokušaje da saznam nešto više vezano uz dodjelu titule Bremecu oboje su ostali škrti, kažu da je bolje pričekati još neko vrijeme dok stvar ne bude gotova, sada, te, vele da je logično da kao edukatori drugih i njih dvoje moraju stalno dodatno educirati i sebe.

Sjećanje na neka bolja vremena – izbora Kuhara i Vinara godine i proglašenje 20 najboljih majstora kuhače i 20 top-proizvođača Bakhova nektara, revija za enogastronomiju i turizam Svijet u Čaši, hotel Antunović, Zagreb, lijepo je moguće prepoznati chefove Modrušana, Posavca, Noštroma Marinovića,Špičeka, Bremeca, Savanovića, Bogdanovića, Šlogara, Čukelja, Dragića (Marko Čolić)

Možda će se nešto više o doktorima Bremecima moći saznati uskoro na novom izdanju već tradicijskog kuharskog natjcanja Biser mora 2021 koje se planira, ako corona i covid nešto ponovno ne zakompliciraju, održati u Supetru na Braču od 13. do 17. travnja.  ♣  

Valentinski okusi Istre i u Metropoli i okolici

TARTUFARSTVO u ZAGREBAČKOJ ŽUPANIJI – Vijesti koja se može uklopiti u teme o zaljubljensti i ljubavi, ali ima i gospodarsku dimenziju, kroz prizmu turizma. Slučajno ili namjerno, baš oko Valentinova ili Dana zaljubljenih, Hrvatske šume i Turistička zajednica Zagrebačke županije potpisale su Sporazum o poslovnoj suradnji u svrhu promicanja tartufarstva i turizma vezanog uz tartufe u Zagrebačkoj županiji. Dosad je na ovim našim prostorima Istra bila neprikosnovena kad je riječ o tartufarstvu, sad je čini se u Zagrebačkoj županiji dobila jakog konkurenta. Nedavno je – konkretno sredinom prošle godine – već bilo govora o tome kako u šumama u Zagrebačkoj županiji ima jačih nalazišta tartufa, a ovim poslvnim ugovorom između TZ ZŽ i Hrvatskih šuma priča je podignuta na višu, institucionaliziranu razinu koja predviđa razvoj županijskog Centra za istraživanje gljivarstva s naglaskom upravo na postizanje kakvoćom i količinom boljeg rezultata na berbe tartufa i na učinkovito brendiranje šumskog područja Županije kao pažnje i te kako vrijednog novog izvora svjetski cijenjene plemenite gljive tartufa. Istra u određenoj prednosti ostaje jer posjeduje i crni i cjenjeniji bijeli tertufu, a zasad se kao adut Zagrebačke županije vidi tek crni tartuf.  Najavljeno je da će se posjetiteljima Turopolja kao nov turistički proizvod i kao nova atrakcija već uskoro ponuditi lov na crni tartuf u Turopoljskom lugu. – Akcija je vezana ne samo uz traženje i branje tartufa kao akcijsko-rekreacijski sadržaj, nego i uz formiranje i stalno unaprjeđivanje bogate gastronomske ponude s tartufom kao jednim od protagonista u specijalitetima  u ponudi autohtone kuhinje Zagrebačke županije. Suradnja sa Hrvatskim šumama d.o.o. koje gospodare šumskim područjem u Zagrebačkoj županiji snažan je zamašnjak u realizaciji ovog tržišno prikladno precizno  definiranog projekta. Držim kako smo na pravom putu da tartuf postane brend i motiv dolaska u Zagrebačku županiju – rekla je direktorica TZ Zagrebačke županije Ivana Alilović.

Lijepi primjerci crnog tartufa nađeni u Turoplju u Zagrebačkoj županiji (Josip Škof)

– Šume su u Hrvatskoj zahvaljujući struci ostale prirodne, uspjele su zadržati bioraznolikost i obilje, između ostalog, i plodova kao što su tartufi, tema ovog sporazuma. Najvažnije funkcije šume su proizvodnja kisika, skladištenje ugljika, filtriranje voda, te kroz to i još što-šta drugo kreiranje i zadržavanje estetski i plodonosno primjerene platforme za rekreacijske i gospodarske aktivnosti u koje se odlično uklapa i ovaj gastro-turistički projekt lova na tartufe – izjavio je Krunoslav Jakupčić, predsjednik Uprave HŠ d.o.o. ♣    

Uz Dan zaljubljenih

ZA SRCE i DUŠU – Veljača slovi kao mjesec ljubavi, a 14. O2. je i Dan zaljubljenih, Valentinovo. Često se kaže da ljubav najprije prolazi kroz – želudac, pa, onda, i evo nešto prigodno praznično za želudac a potom i za srce – ali ne samo kao dar Amora sa sudbonsnom čarobnom strelicom nego i kao nešto, s obzirom na polifenole znane kao vrlo učinkovite antioksidanse, i korisno sa zdravstvenog aspekta, a tu je i nešto što treba stići i do duše: riječ je o vrlo ukusnim i znakovitim darovima Tvoja krv i moja – G&J, te Bijeli pinot Pro Anima i Vranac ProCorde, od  Plantaža 13. Jul, a, što je također bitno za dobro raspoloženje – ova dva podgorička vina cjenovno su vrlo umjerena. ♣  

Vidim te, kako razmišljaš!…

VA-GIN – Iz Italije čuje se kako je u toj zemlji, baš u dane – gle slučajnosti!!! – uoči praznika zaljubljenih Valentinova, ali i u vrijeme kad se naglo sve češće i žešće diže prosvjednički glas uperen na osobe svako malo obuzete silnima nježnosti i ljubavi do mjere da (spolno) zlostavljaju žene, lansirano nešto što na svoj specifičan način glavnim sadržajem i popratnom etiketom može dodatno razigravati mozak i onda, valjda, i dušu, za nove podvige: na tržište je u domeni žestica pušten gin pod novom robnom markom provokativnog naziva – VaGin!

Na promptno negodovanje javnosti proizvođač je odmah izašao s objašnjenjem da nije mislio ništa loše, tek htio je, tvrdi, proizvod nazvati drukčije od već ofucanih stereotipa, poanta  je ovdje bila, ističe se, na pokliku podrške novom proizvodu na tržištu, preciznije: va, od Vai! Gin, u značenju Hajde, kreni, samo naprijed! Gin).

Ubrzo su se kao svojevrsna pomoć tome proizvođaču gina u talijanskoj javnosti pojavili sarkastični novi prijedlozi za inventivne nazive proizvoda za  obraćanje pojedinim posebno ciljanim skupinama potrošača potencijalnih kupaca, primjerice sugerirano je da se robna marka gina kojom bi se računalo na podršku mlađih djevojaka krsti  kao VerGin, zatim za gin što bi se nudio bolesnicima (??!!!)  preporučen je naziv AnGin, moglo bi se ići i dotle da se gin s posebnom etiketom punudi  stanovnicima raznih gradova i država, primjerice gin za stanovnike Peruggie i za državljane Perua da nosi naziv PeruGin, a gin za stanovnike Pariza i za one koji obožavaju Pariz – Pari-Gin…  Što li sve ljudima padne na pamet!…  ♣  

Syrah, ponovno

ZAGREBAČKA PRESUDA – Syrah kao mediteranska sorta lijepo se pokazuje i u Hrvatskoj i vrijedi mu posvetiti pažnju. Udruženje francuskih enloga Forum Oenologie već godinama u Dolini rijeke Rhône, postojbini Syraha,organizira međunarodno ocjenjivanje vina od sorte Syrah na kojemu lijepe uspjehe postižu i vina iz naših i nama neposredno susjednih prostora. Organizatori su obznanili listu Top 10 najboljih syraha svijeta za 2020, formiranu po rezultatima ocjenjivanja lani potkraj godine, pa evo tih desetak sjajnih: 1. Syrah Grandmaitre 2018 élevé en fûts de chène Valais AOC – Gregor Kuonen Caveau de Salquinen (Švicarska), 2. Ten Barrels Syrah 2017 Reserva – Chateau Kamnik (Makedonija), 3. Peter Lehman The Pastor’s Son Barossa Shiraz 2017 – Casella Family Brands (Australija), 4. Sunrock Vineyards Shiraz Okanagan Valley BC VQA 2016 – Arterra Wines (Kanada), 5. Cuvée Fantastique  Rouge Cuvée Côtes du Provence AOP Côtes de Provence La Lande 2017 – Château Sainte Marguerite (Francuska), 6. Sixth Sense Syrah Lodi 2018 – Michael Davin Winery Philips Farmes (SAD), 7. Exception 2018 Mediteranée IGP – Domaine des Masques (Francuska), 8. Syrah 2019 Vinhas de Pegoes Vinho Regional Peninsula de Setubal – Cooperativa Agricola Sto Isidro de Pegoes (Portugal), 9. Syrah 2018 Mme de Valais- Domaine de Mont d’Or (Švicarska), 10. Penfold’s RWT Bin 789 Barossa Valley 2018 – Penfolds Wnes (Australija).

Chateau Kamnik Ten Barrels 2017 Reserva, drugoplasirani na rang-ljestvici najboljih syraha na svijetu!

Zagrebačko kušanje

Nakon tog ocjenjivanja održana je i u Zagrebu lijepa degustacija syraha – Sangreal 2007 – Bibich (Hrvatska), Syrah 2012 Jakob – Vino Jakob (Hrvatska); Syrah Signature 2013 – Château Dalat (Vijetnam), Shiraz 2015 – Mullineux (Južna Afrika), Vista de Serra 2011 – Guaspari (Brazil), Syrah Red Barrel 2011 – Sanctum (Slovenija), Zlatan Syrah Grand Select 2016 – Zlatan otok Plenković (Hrvatska), Penfold’s Grange 2010 – Penfolds Wines (Australija).

I – Zagrebačka presuda: Najbolji i zaista izvrsni, dostojni i da se nađu ravno uz bok onih sa službene Top liste Syraha 2020 – Grange 2010 od Penfoldsa, Zlatan Syrah Grand Select od Plenkovića, Syrah 2012 od Jakoba. Zanimljivi Mulineux 2015 iz Južne Afrike te Signature 2013 Château Dalat iz Vijetnama, dosta začinski i s istočnjačkim mirodijskim slatkastim štihom (papar, divlja ruža, cimet, muškatne nijanse). Brazilski Vista de Serra 2011 u izrazito internacionalnom stilu, Bibichev Sangreal 2007 vrlo solidno izdržao punih 13 godina…   ♣  

VINOGRADARSTVO i PODRUMARSTVO KRAUTHAKER IZ KUTJEVA – POKUSNI NASAD S VIŠE OD 20 RAZLIČITIH KULTIVARA VINOVE LOZE ODAVDE i IZ RAZLIČITIH DIJELOVA SVIJETA. MEĐU TIM SORTAMA JE i SYRAH, KOJI VLADO KRAUTHAKER VRLO USPJEŠNO PRETVARA u VINO!

Vino u BiH

VINSKE PRIČE OPET U KONKURENCIJI ZA NAJBOLJU KNJIGU! – Vinske priče: Bosna i Hercegovina  osječkog novinara Željka Garmaza opet su, i ove godine, u najužem izboru za najbolju svjetsku knjigu o vinima!

Prije nekoliko mjeseci knjiga Vinske priče: Bosna i Hercegovina nominirana je za najbolju svjetsku knjigu o europskim vinima, i to u konkurenciji devet knjiga. Nedavno je autoru Garmazu, inače već jedanput pobjedniku u ovome izboru, stigao mail Edouarda Cointreaua, prvog čovjeka Gourmanda, institucije u svijetu publicistike što se bavi gastronomijom i vinima, u kojemu se Garmaz obavještava da je knjiga Vinske priče Bosna i Hercegovina ušla u najuži izbor četiri najbolje knjige, Top 4 for Best in the World in category Eureopean Wine Book, te da će pobjednik biti objelodanjen 5. lipnja u Parizu! Hurra, Garmaz!

U prošlom brou kao određenu bilansu vinskih uspjeha vezanih na 2020. godinu objavio sam nazive vinskih uspješnica iz Hrvatske, Srbije, Italije, djelom Slovenije, namjera je bila uvrstiti dakako i podatke o susjednima nam Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Makedoniji, ali informacije nisu stigle na vrijeme, pa što se tiče vina i vinara iz BiH, evo: lijepa prigoda za upoznavanje s Bakhovim nektarom te zemlje nudi se kroz priloge koje je Željko Garmaz skupio o vinarima i kapljci na svojm putovanjima po BiH. ♣  

In Memoriam

ĐORĐE BALAŠEVIĆ ◾ MILAN BANDIĆ ◾ ZLATKO Cico KRANJČAR

_________________________________________

…..pijte razborito – odgovorno – trijezno • drink wisely – responsibly – soberly…..

kroz / through  

POTROŠAČKI – BUYING GUIDE – PUTOKAZ

VODIČ ZA PAMETNU KUPNJU – 02. 2021 – TO THE SMART PURCHASE

Legenda

–  Veliki grozd, Šampion/Big Grape, Champion – 99 – 100 (ili or: 19,9 – 20 / 4,9 – 5,0) bodova/pts = Sjajno! Upečatljivo!  Jedinstveno! Višeslojno, precizno i visokokarakterno, živo, zrelo, puno i snažno, skladno i elegantno, s dugačkim završetkom i s potencijalom odležavanja / Brilliant! Impressive! Unique! Multilayered, precise and with high character, very alive, mature, full(bodied), harmonious and elegant, with a long finish, and with quite a long ageing potential

– Velika zlatna odnosno platinasta medalja/Great gold medal = Platinum medal – 95 – 98 (19,5 – 19,8 / 4,5 – 4,8) = Odlično, visoko karakterno, živo, zrelo, elegantno, klasično veliko vino, u ustima dugo traje / Excellent,  with much character, very alive, mature, fullbodied, classic elegant great wine, in the mouth long-lasting.

– Zlatna medalja/Gold medal – 90 – 94 (18,6 – 19,4 / 4,0 – 4,4) bodova = Izvrsno, kompleksno, uzbudljivo, živo, zrelo, profinjeno vino, s vrlo izraženima osobnošću i stilom / Outstanding, complex, exciting, alive and mature, very refined, with high style and quite a big personality.

– Srebrna medalja/Silver medal – 85 – 89 (17,5  – 18,5 / 3,0 – 3,9) = Osobito dobro i tipično, složeno, moguće i s izgledima da se i još razvije, za, još, ipak, zahtjevniji ukus / very good and typical, complex, with chances to develop even more, still for the exigent consumer

– 80 – 84 (15,5 – 17,4 / 2,1 – 2,9) = Korektno, može biti sortno prepoznatljivo i stilom definirano, ipak bez neke veće uzbudljivosti / Correct, may be varietal well recognizable and in a certain determinated style, but not exciting.

– 71 – 79 (11,0 – 15,4 / 1,1 – 2,0) = Obično,  prosječno, jednostavno, bez vrlina i nekih značajnijih, prejakih mana.. Moguće ponešto grubo, i/ili načeto umorom pa i na silaznoj putanji, eventualno još prihvatljivo za ležernu uporabu / Average, ordinary, with no virtues and no significant to strong flaws, eventually still acceptable for everyday use

Ispod/under 71 ( 1,1 / 1,9) = Nisko-prosječno, najbolje izbjegavati / low average, best to avoid

⇑ – trošiti/drink  • ⇗ – trošiti ili još čuvati/drink or hold •   ⇒ – čuvati/hold • – trošiti svakako uz hranu/drink with food

HRVATSKA  CROATIA

Dalmacija / Dalmatia

(mpc/pp: L) BUGAVA 2019 Dračevo polje – VISLANDER ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Vis ■ VINOGRAD/VINEYARD: Dračevo polje • sorta/variety: Vugava ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: aglomerat ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Srednja i Južna Dalmacija – vrhunsko s kzp/premium • suho/dry • 14,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno/OK ■ VINO je/WINE  is: mesnato • toplo • sočno • dotjerano • lijepo se pije uz hranu • u špici (koja može trajati) ■ IZGLEDOM živahno – bistro • zelenkasto-žućkasto ■ NA NOSU umjereno jako • upućuje na mineralno • na voćnost (voće: domaće/zeleno; bijelo; koštićavo; bobičasto; svježe) • na vegetalno/herbalno, diskretno ■ U USTIMA zaobljeno • okusom slankasto – ukazuje na kvalitetno prateću kiselost • tijelom & strukturom vrlo dobro • svježeg – gorkastog / grijućeg  završetka ■ SERVICE: ⇗ • čaša/glass: – srednja/medium size one – tip/type: bordeaux, • 10-12C

(mpc. XL) DINGAČ 2017 klasiko – Ivan Violić INDIJAN ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Pelješac ■ VINOGRAD/VINEYARD: Dingač • kosina • sorta/variety: Plavac mali ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: DIAM 5 ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO  Dingač – vrhunsko s kzp/premium with the controlled origin • suho/dry • 15,5 vol% ■ VINO je/WINE  is: kompleksno • sadržajno • bogato • mesnato • (vrlo) toplo • sočno • s karakterom • ozbiljno • zrelo • skladno • dotjerano • umireno no još s dosta živosti • u suglasju sa: teritorijem (g.p.) – tipologijom – sortom – dobi • lijepo se pije – uz hranu • uz meditaciju • u usponu – može trajati ■ IZGLEDOM rubinsko – granatno ■ NA NOSU umjereno – razvijeno • upućuje na mineralno • na voćnost (voće: domaće/ crveno / koštićavo; bobičasto; sušeno) • herbalno, umjereno • začine/mirodije (slatke) ■ U USTIMA zaobljeno – donekle kremasto • tanin: živ – uglađen – prašnast • okus sugerira slast – slankasto – ukazuje na kvalitetno prateću kiselost – fino gorkasto • tijelom & strukturom potentno • dugačkog /grijućeg  završetka ■ SERVICE: ⇗  ⇒  •  • odčepiti bocu nekoliko sati prije posluženja vina – poželjno, dekantirati • čaša/glass: velika/large one  –  tip/type: bordeaux • 16-18   ̊C

 (mpc/pp: XXXL) DINGAČ 2018 klasiko – Niko BURA ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Pelješac ■ VINOGRAD/VINEYARD: Dingač • kosina/slope • sorta/variety: Plavac mali • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski/nature friendly ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit • ukupno proizvedeno boca/bottles produced in total: cca 2500 ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO Dingač • polusuho/off dry • 16,0 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: prepoznatljivo iz daleka – uredno – pedantno – marketinški se čini dobro/recognisable from far – OK – pedantly applied – from the point of marketing seems good • čitljivo/legible: dobro good ■ VINO je/WINE is: tradicijskog tipa, kako mu kaže i oznaka Klasiko • kompleksno • bogato • mesnato • robusno i (vrlo) toplo • s karakterom • ozbiljno • već s obzirom na alkohol a i arome na kolosijeku specijalne, fortificirane kapljice • u suglasju sa: teritorijem – sortom ■ IZGLEDOM rubinsko-granatno • već oku sugerira gustoću tkiva ■ NA NOSU dobro izraženo – puno i duboko • upućuje na mineralno • na voćnost (voće: domaće; crveno / koštićavo; bobičasto; jagodičasto – sušeno – ukuhano/šljiva) • na vegetalno (peršinov list)/herbalno, fenolne niti – umjereno • začine/mirodije (slatke – cimet, metvica…), iskazano s mjerom • na hlapljivu kiselost, prihvatljivo ■ U USTIMA zaobljeno – puno i gusto • jače grije • tanin: živ, čini se uglađenime, zacijelo mu u tome pomaže i neprovreli šećer u vinu • okus sugerira slast – slatk(ast)o – slan(kast)o • tijelom & strukturom potentno • dugačkog završetka ■ SERVICE: ⇗ ⇒ •   (preporuka za jelo/dish recommendation: pašticada, divljač/game, zreli tvrdi sir/long matured hard cheese…) • poželjno dekantirati / decanting recommended • čaša/glass: srednja, sa širim promjerom ruba/medium size one, with a larger rim • 16  ̊C

 (mpc/pp: XXL) PLAVAC MALI 2016 Tihobraće polje – VISLANDER ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Vis ■ VINOGRAD/VINEYARD: Tihobraće polje • sorta/variety: Plavac mali ■ PODRUM/CELLAR, dozrijevanje/maturation: drvo/wood ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO Srednja i Južna Dalmacija  – vrhunsko s kzp/premium with the controlled origin • suho/dry • 15,0 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno/OK ■ VINO je/WINE  is: kompleksno • sadržajno • bogato • mesnato • (vrlo) toplo • zrelo • dotjerano • umireno no još s dosta živosti • u suglasju sa: teritorijem (g.p.) – tipologijom – sortom – dobi • lijepo se pije uz hranu • u usponu – može trajati ■ IZGLEDOM rubinsko-granatno ■ NA NOSU • upućuje na voćnost, izraženu srednje (voće: domaće/ crveno / koštićavo; bobičasto; zrelo – sušeno – u/kuhano) • na herbalno, umjereno • začine,  s mjerom • na osjet (fino) paljenoga/dima – čokolade/kave ■ U USTIMA zaobljeno • tanin: živ – solidno uglađen – prašnast • okus sugerira slast – slankasto – ukazuje na kvalitetno slabo prateću kiselost – fino gorkasto • tijelom & strukturom potentno • gorkastog – dugačkog završetka ■ SERVICE: ⇗   ⇒  • odčepiti bocu nekoliko sati prije posluženja vina / uncork the bottle one hour or some hours before serving the wine • čaša/glass: velika/large one  –  tip/type: bordeaux, • 16-18   ̊C

MAKEDONIJA  MACEDONIA

 (mpc/pp: XXL-XXXL) VRANEC TERROIR Grand Reserva 2015 – CHATEAU KAMNIK ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Sjeverna Makedonija ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina/slope • sorta/variety: Vranac • berba/harvest: nešto kasnija/later than normal one – grožđe je ostavljeno na prosušivanju na lozi/grapes left to dry on vine ■ PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova – bobica/selection of grapes – berries • dozrijevanje/maturation: bačvica/small casc (barrique 225 lit) • drvo novo/new oak • francuska – američka/french – american • koliko dugo/for how long: 24 mjeseci/months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux – teška, teretna • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: suho/dry • 16,0 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno/OK – pedantly applied • čitljivo/legible: slabo (mala slova)/ badly (to small font) ■ VINO je/WINE  is: moderno • kompleksno • bogato • gusto – mesnato • vrlo toplo • sočno • ozbiljno • dotjerano • dinamično • lijepo ga se pije uz krepku hranu • u usponu ■ IZGLEDOM živahno • rubinsko – granatno ■ NA NOSU umjerene jačine • upućuje ponajprije na začine/mirodije (slatke i pikantne), osjet vanilije – čokolade/kave – paljenoga/dima – plemenitog drveta – iskazano ne baš pretjerano ali ipak dovoljno da u drugi plan potisne voćnost (tamno domaće bobičasto i jagodičasto voće) i mineralnost ■ U USTIMA zaobljeno – donekle kremasto • tanin: živ – uglađen • okus sugerira slast – slankast – ukazuje na kvalitetno prateću kiselost • tijelom & strukturom potentno • dugačkog završetka ■ SERVICE: ⇗  ⇒  •  (preporuka za jelo/dish recommendation: crveno meso pečeno, pirjano, pikantni umaci, zreli tvrdi masni sir/red meat roasted, stuffed, piquant sauces, long matured hard cheeses) • poželjno dekantirati / decanting recommended • čaša/glass: velika/large one  –  tip/type: bordeaux • 16-18   ̊C  ♣

 

KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU -04.-05.2016- THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE

Sadržaj/Contents

Gala: CONCOURS MONDIAL U PLOVDIVU – JAGUNIĆEV THREE STARS BRUT – VINSKI KLUB KLOVIĆEVI DVORI – EUROPSKI CHEFOVI U FRANKFURTU – SIRO PACENTI u BALTAZARU – ALHAMBRA: U CARSTVU KVALITETNOG LUKSUZA – ENGLESKI PJENUŠCI POBIJEDILI ŠAMPANJCE – CLIFF RICHARD: KAD SIR i VINO NE IDU SKUPA – LIVIO FELLUGA: NADEŽIVJETI STOTKU – BURGUNDIJSKA INICIJACIJA – VILE KRALJEVINE ZELINA – MIMARA u BARRIQUEU – PA-VINova OTVORENA VRATA – Rock’n’Vranec: TIME AFTER TIME – Craft: VAGINALNO PIVO – EAT & DRINK ISTRIA – ZLATNI PODRUM FRANCESCA ILLYJA – SOLDERA: NIKAD VIŠE BRUNELLO! – MENEGHETTI WHITE – NAJBOLJI SOMMELIER ISTRE – IVAN DOLAC ZLATAN NA FINGERLAKEU – BATAKOVA … KRILCA!

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

_________________________________

Grof Stephan von Neipperg (Canon-la-Gaffeliere, Bessa Valley Vineyard…), Željko Suhadolnik (Svijet u Čaši), Louis Havaux (Concours Mondial)

Concours Mondial de Bruxelles – Plovdiv 2016

U DOBROME DRUŠTVU – Concours Mondial de Bruxelles, ocjenjivanje vina s dva desetljeća na plećima, završio je u nedjelju, na pravoslavni Uskrs, s pompoznom gala-večeri u hotelu Park Sankt Petersburg u bugarskome gradu Plovdivu, izabranome da u 2019. bude europska prijestolnica kulture. Bugarski specijaliteti na tanjuru i, u čaši, vina (uvelike od domaćih sorata Mavrud i Rubin a to je križanac između Nebbiola i Syraha dobiven 1944. u Institutu za vinogradarstvo i vinarstvo Pleven na sjeveru Bugarske) različitih ponajboljih lokalnih proizvođača, atraktivan nastup ‘’čelosica’’, tj. ženskog kvarteta koji svira – i to izvrsno! – stilom našeg majstorskog muzičkog dvojca 2 Cellos, pa sjajan šou folklornog ansambla koji je pak izvedbom stilski na kolosijeku našeg Lada, nazočnost vremešnog ali još uvijek živahnog osnivača Concoursa Louisa Havauxa koji je sa sinom Baudoinom, inače od prije više godina godina direktorom ovoga vrednovanja plemenite kapljice, stvorio jedno od najvećih i najznačajnijih ocjenjivanja Bakhova nektara u svijetu, plava krv grofa Stephana von Neipperga, vlasnika čuvenog bordoškog posjeda Château Canon-la-Gaffelière ali i imanja Bessa Valley kod Plovdiva…

Najednom, spontano, svi – i sviračice i folkoloraši i degustatori, na podiju, u zajedničkome plesu, interesantna atmosfera koja je od zvuka cellos-zvuka preko folklora postupno i bez stanke prelazila u potom gotovo do jutra trajući disko ritam…

A Svijet u Čaši, eto, ni manje ni više nego u društvu s grofom Neippergom i Louisom Havauxom. Glavni urednik Željko Suhadolnik sasvim se dobro snašao u visokom društvu – smijeha nije nedostajalo kad je objasnio da je i njegova krv plava, i to već dugo, mada, istina, i ne od rođenja, nego od – terana i plavca… ♣

THREE STARS BRUT – Novi plešivički pjenušac: Three Stars brut! Three Stars = tri zvjezde, a riječ je o trima kvalitetnim vinogradima obitelji Jagunić odakle je grožđe. Kreator pjenušca je Dominik Jagunić, koji se pri komponiranju baznog va za šampanjizaciju odlučio za 60 posto chardonnaya, te za po 20 posto rajnskog rizlinga i vina od tradicijski na Plešivici uzgajanih sorata poput Kraljevine, Veltlinca crvenoga… Berba je bila 2014. a nakon sekundarne fermentacije u boci vino je na kvascu provelo oko godinu dana i ima ga u količini od oko 600 boca. Mladi tehnolog Dominik Jagunić ohrabrio se rezultatom što ga je postigao sa svojim zapjenjenim prvijencem, i iz berbe 2015. stavio je na šampanjizaciju veću količinu vina, tako da će te druge ture pjenušca biti oko 4500 butelja.

Velimir Jagunić sa sinovima, desno je Dominik

Uspjeh s pjenušcem Dominik zahvaljuje i suradnji s Pierreom-Yvesom

Pierre Yves Bournerias

Bourneriasom iz Champagne, koji je postao konzultantom nekolicine plešivičkih vinara željnih dokazivanja i s mjehurićima. Upravo kod Jagunićevih bio je nedavno susret šampanjera sjeverozapadnog dijela Hrvatske – ali stigli su i neki iz Istre pa i iz Slovenije – s Bourneriasom, koji je održao predavanje o tome kako degoržirati pjenušac, kako napraviti ekspedicijski liker za nj i kako bocu stručno začepiti..

Dominik Jagunić, koji se može pohvaliti s vrlo lijepim mirnim tramincem iz 2012. godine, upustio se i u maceriranje bijelih sorata, konkretno jednu partiju sivog pinota iz 2015. i s bolje vinogradske pozicije te s malim prinosom macerirao je, kao pokus, 12 sati. Budući da je zadovoljan rezultatom, od berbe 2016, ako ne bude teškoća izazvanih meteorologijom, namjerava krenuti i u sferu narančastog vina.

Inače kod Jagunićevih, koji su prema potrošačima otvoreni ne samo u vinskome nego i u ugostiteljskom smislu, održava se ove godine, sredinom svibnja, već tradicijsko ocjenjivanje vina Zagrebačke županije!  ♣

Petar Crvik

VINSKI KLUB KLOVIĆEVI DVORI – Zagrepčanin Nenad Jandrić s Gornjega grada ponovno je aktivan u vinskom sektoru. Nekad prije u svome stanu organizirao je vinske susrete, onda je uslijedila duža stanka, da bi se sada stvar obnovila, ali i unaprijedila, kako ambijentaklno tako donekle i sadržajno. Jandrić je registrirao udrugu Vinski klub Klovićevi dvori i sada, u suradnji s ravnateljem Klovićevih dvora Tonijem Picukarićem te uz stručnu pomoć mr. Franje Francema, enologa i aktualnog dopredsjednika Hrvatskog sommelier kluba, programe realizira u prostorima te značajne kulturne institucije. Zgodno je spomenuti da zahvaljujući Toniju Picukariću ljubitelji Bakhova nektara mogu u Klovićevim dvorima i razgledati izložbu koja je tada u tijeku. Kao gost-vinar u ovim novim okupljanjima uz plemenitu kapljicu u hramu kulture na Gornjem Gradu prvi je nastupio Zdravko Ilija Jakobović (Vina Jakob), poslije njega bili su tu Iločki podrumi, a kao treći nastupio je enolog i proizvođač Petar Crvik, koji s ocem Androm u Konavlima proizvodi malvasiju dubrovačku, plavac, merlot, cabernet sauvignon i kupažu od tih crnih sorata. Vinski podrum Crvik s dugom je obiteljskom tradicijom, naime s proizvodnjom je predak sadašnjih vlasnika krenuo 1897. godine. Andro Crvik vodi vinariju od 1993, a sad je preuzima njegov sin Petar.

Crvik se u Zagrebu predstavio s vrlo lijepom Malvasijom 2015, koja tek treba poći na tržište, te s crnim vinima Pomet i Vilin ples kao i s prošekom rađenim po recepturi njegova djeda a koja predviđa duže prosušivanje grožđa od sorte Maraština te potom maceriranja, kroz neko vrijeme, u dobivenome vinu suhe smokve i+ rogača.

Inače Petar Crvik, koji nije ostao ravnodušan na pojavu tzv. narančastih vina, krenuo je i u pokus s maceracijom Malvasije dubrovačke popraćenom alkoholnim vrenjem na autohtonim kvascima, i to u bačvi zapremnine 500 litara. Zamislio je da nakon više od polugodišnje maceracije vino odmah napuni u bocu i da boca onda prije izlaska na tržište počiva najmanje pola godine u njegovu podrumu.  ♣

EUROPSKI CHEFOVI u FRANKFURTU – Frankfurt se na proljeće – zabijelio. Ali – nit’ je snijeg, nit’ su labudovi, tu su bjelinu svojim odorama donijeli kuhari! Frankfurt je bio poprište sastanka predsjednika europskih kuharskih udruženja, a događaj su organizirali WACS-a i Njemački kuharski savez. Sudjelovao je i predsjednik Hrvatskog kuharskog saveza Damir Crleni.

Predstavljeni su planovi za nastavak 2016. godine te novosti vezani uz Svjetsku konferenciju kuhara što će se održati u rujnu u Grčkoj, i Svjetsku kulinarsku olimpijadu u Njemačkoj, na rasporedu u listopadu ove godine. Hrvatska će biti prisutna na oba događanja.

Ali, bit će i na najprestižnijem individualnom kuharskom natjecanju na svijetu – Bocuse d’Or, ove godine u Budimpešti. Natjecat će se zadarski kuhar Tomislav Karamarko. (Da li ga ime i prezime stavljaju u povlašteni položaj?) Rijetko se ovakva natjecanja održavaju nama u susjednim zemljama pa je ovo dobra prilika za sve naše kuhare da svojim dolaskom podrže Tomislava, ali da i, dakako, usput i pogledaju gastronomske novitete na pratećem sajmu u sklopu kojega se natjecanje i održava.

Imajući na umu da na mladima svijet ostaje, predsjednici su najviše vremena posvetili mladim kuharima i razradi akcija kako prikladno dalje razvijati struku i pravilno usmjeravati nadarene mlade kuhare i slastičare, kako ih uključivati u rad WACS-a. U sklopu sastanka predloženi su i noviteti i za natjecanja Global Chefs Challenge, Hans Buschens Young Chef Challenge i Global Pastry Chef Challenge, zatim predstavljene su kandidature za domaćinstvo sljedećih kongresa kao i kandidature za novo rukovodstvo WACS-a, a glasovanje će se održati na konferenciji u Grčkoj. Predsjednici nacionalnih saveza usuglasili su se i o detaljima unificirane globalne proslave Svjetskog dana kuhara, a to je 20. listopada. Toga dana će, uz pomoć tvtke Nestle, kuhari i slastičari diljem svijeta obilaziti škole i vrtiće te s djecom i školarcima provesti dan kreirajući razna jela, promicati kuharsku i slastičarsku profesiju i pričati o važnosti zdrave prehrane u svakodnevnom životu. ♣

Vremeplov: priče iz davnine

SIRO PACENTI u BALTAZARU – Evo, iz nekog prijašnjeg vremena, kad je revija Svijet u Čaši dovodila svjetske vinske face u Zagreb, konkretno u restoran Baltazar: nakon workshopa o glasovitome brunellu, večera u svečanom ambijentu wine-bara Melkior: Giancarlo Pacenti, jedan od najboljih proizvođača brunella iz Montalcina, Filippo Fanti, proizvođač i tada i predsjednik Konzorcija za brunello, domaćini Bobo Čimbur i chef Tomislav Špiček te sommelier Krešimir Šesnić, dakako i glavni urednik Svijeta u Čaši Željko Suhadolnik.

Ideja je uvijek bila dovesti svijet u Hrvatsku, i Hrvate pred svijet na njihovu kućnome pragu ali s time da se propagira maksimalna kakvoća, kako bi se naše proizvođače potaknulo da se potrude da brže i bolje napreduju pa da i oni više izvoze, i po boljoj cijeni. Bilansa danas: uvoz vina u Hrvatsku je 290.109 hl i u vrijednosti od 29 milijuna eura, a izvoz je 49.398 hl u vrijednosti od 12,4 milijuna eura. Problem s našim uvozom je da u golemoj količini uvozimo jeftina vina, uglavnom otvorena, te to što je kontrola tih vina slaba.  ♣

U carstvu kvalitetnog luksuza

ALHAMBRA OPUS SEVEN – Luksuz i blještavilo te skupoća ne moraju nužno biti i jamstvo kvalitete i dobrog ukusa. U posljednje vrijeme imao sam se prilike naći u carstvu luksuza i skupoće, ali i onih uistinu visoke kakvoće.

Alhambra, Mali Lošinj

Alhambra! Što je, zapravo, to? Crveni dvor maurskih kraljeva u španjolskoj Granadi!

Nikola Benvenuti, Kristijan Merkaš, Saša Špiranec

Opus One – Charlie Matthews i Kristijan Merkaš

Ali, ima i jedan takav dvor u Malom Lošinju! Za današnje kraljeve! Sjajnu građevinu projektirao je 1911. godine Alfred Keller, tada vodeći austrijski arhitekt, dizajner i slikar. Ekskluzivan ambijent, s ekskluzivnom kuhinjom – odlični mladi kuhari Melkior Bašić, chef, te Dalibor Karlović, sous-chef, smjernice pak daje Miro Biondić, svojedobno na glasu kao jedan od predvodnika kreativne kuhinje u nas, inače i jedan od Zlatnih kuhara u izborima revije Svijet u čaši za Kuhara godine. Ekskluzivni i programi za goste. Lošinjska kuća Lošinj Hotels & Villas u sklopu poslovne grupacije Jadranka nude atraktivne vikend aranžmane, povezane s tim eno-gastro-programima i welnessom, cijene, istina, nisu nježne, ali želite li se barem dva do tri dana osjećati kao kraljevi – u to treba nešto i uložiti, i ne treba ni očekivati jeftilen.

Chef Melkior i sous chef Dalibor Karlović

Počelo je s jednom od najboljih istarskih i hrvatskih vinskih kuća: u prestižnom lošinjskom boutique-hotelu Alhambra prvi protagonist eno-masterclassa, u organizaciji hotelske grupacije Lošinj Hotels&Villas, bio je Nikola Benvenuti, inače s bratom Albertom i ocem Livijom majstor malvazije, terana i muškata. Naglasak je na ovome događanju bio na odležanim vinima, koja nažalost nisu prisutna na širem tržištu, ali koja se iznimno cijene u krugu istinskih poznavatelja i ljubitelja vina (kako će se prodavati ako ih nema u ponudi?!!). Sjajni popodnevna radionica s vinima Benvenuti do berbe 2007. i, potom, u ekskluzivnom restoranu izvanredna večera s više slijedova što su ih popratila vina Benvenuti.

Miro Biondić

Ali to je bio tek bio početak, odličan uvod u događanja u Alhambri planirana u punoj turističkoj sezoni. Grupacija Hoteli i Ville (Jadranka iz Malog Lošinja) krenula je žustro s animacijom odanika hedonizmu dubljega džepa da dođu u lošinjske ekskluzivne objekte, posebice Alhambru i hotel Bellevue***** . Nakon Benvenutija, gostovao je u Alhambri kalifornijski Opus One Roberta Mondavija i baruna Philippea de Rothschielda, a uskoro stižu Movia te Aleks i Marijan Simčič iz Goriških brda a onda, 4. lipnja, i Sassicaia iz Toscane.

Opus One postao je te večeri u Alhambri Opus Seven! Planetarno čuveno vino iz predstavljeno je u sedam izdanja od berbe 2012 do 2005, izostala je 2007. Najprije radionica a potom i večera, s time da su uz jela chefa Melkiora posluženi jos i šampanjac Veuve Cliquot te Claijeva Malvazija sv. Jakov 2013, Pouilly Fuissè Louisa Jadota i Krauthakerov Zelenac 2009 izborna berba prosusenih bobica. Izbor vina: Kristijan Merkaš, glavni sommelier grupacije Jadranka koja brine o elitnom turizmu u Malom Lošinju. Menu i izbor vina bogati, nije ni čudno, Merkaš je do nedavno radio kao sommelier na cruiseru čiji naziv asocira na britansku kraljicu koja je ovih dana slavila visoki rodjendan…

Sve pet, ali… Nejasno je, zasad, sljedeće: mogu li Jadranka i njeni Hoteli & Ville doista i imati uspjeha u privlačenju bogatih gostiju kakvima teže? Mali Lošinj lijep je ali do njega treba doći, a Alhambra, hotel Belvedere i drugi Jadrankini objekti su svojevrsna oaza. Domaći se ljudi baš i ne nadaju nekom odazivu jahtaša odnosno nekoj koristi od njih, jer, kažu, iskustvo im govori da jahtaši kad i dođu najradije ostaju na svojoj jahti a i najčešće od hrane i pića troše ono što donesu sa sobom. Nismo ih naučili da i kod nas postoji ponuda i za njihove novčanik, zacijelo upravo u tome pravcu animacije, da se stvar poboljša, i idu među ostalime i ovi masterclassovi s glasovitim svjetskim proizvođačima vina….

Po uvjetima putovanja kakvima treba proći da se dođe u Mali Lošinj cestom nekako je teško zamisliti da bi bogataša kao gostiju moglo biti u dovoljnom broju da se investicije u ovakvu elitnu ponudu i isplate. Cesta na puno mjesta vijuga, a dobrim dijelom na Lošinju od trajektne luke do Malog Lošinja asfalt je loš, pa putovanje automobilom na relaciji od tek 66 km predugo traje. Problem zna biti i mostić između Cresa i Lošinja koji se povremeno i diže da bi se tako morskim prolazom propustila veća plovila, ako se putnik u Malome Lošinju ne pripremi za mogućnost čekanja pa ne krene odande ranije prema Cresu i Krku nego što je inače potrebno za samu vožnju do trajekta može mu se dogoditi da i zbog čekanja na spuštanje mosta izgubi planirani trajekt…

Mali Lošinj: hotel Bellevue *****

Pravo rješenje mogao bi biti aerodrom, koji na Lošinju postoji ali je još premali pa bi ga trebalo proširiti da može primati i veće avione i više njih. Iz Jadranka hotela čuje se da je ta kuća spremna pomoći da zrakoplovna luka prodiše punim plućima, ali za takvu stvar ozbiljno se mora (la) zauzeti i lokalna zajednica, naime logično je očekivati da bi od tzv. visokog turizma korist imali svi a ne samo Jadranka. Koliko će se stići u tome pravcu učiniti do početka pune turističke sezone vidjet će se…♣

VINOTEKA SVIJET VINA –   U Zagrebu se pak sve jače kao izlog ponajboljih a bogme i jako skupih vina i jakih pića, ali i nekih delikatesa, nameće vinoteka Svijet Vina kuće Acrobat Dine Kušena. Kušen veli da mu je nakana nuditi samo najbolje što Hrvatska i svijet pružaju u eno-gastro segmentu. Na policama bogme, uz najbolje eno-uratke iz Hrvatske, Kušen ima već lijepe trofeje, i u specijalnim punjenjima, zasad ponajviše one iz Burgundije, Champagne te Toscane. Njegova veza s prije spomenutim elitnim hotelima iz Malog Lošinja i u tome je što preko njega tamo gostuje famozna Sassicaia.

Kušen je našao i kompanjone Tihomira Smoljanca i Deana Radinovića, koji se bave mesom, i u modernom ekskluzivnom konfekcioniranju u butiku Meat The King (Kralj Meso) – gle, smještenome tik uz vinoteku Svijet vina! – nude svježi te suho dozrijevani (dry aged) baby beef, a i meso i mesne prerađevine – kobasice, salame, slaninu – od crne slavonske svinje, namaze….

Dean Radinović, Tihomir Smoljanac i Dino Kušen

Roštilj ispred vinoteke

Kušen je, da pokaže kako su bez obzira na najnoviju parišku presudu po kojoj su engleski pjenušci proglašeni boljima od šampanjaca, htio pokazati puni domet šampanjca, i prezentirao je sjajan Champagne Billecart-Salmon brut 2002 (mpc. 1500 kuna 0,75 l), a potom i najnovije svoje ino-akvizicije – izvanredne crne pinote Domaine Arnoux-Lachaux (Chambolle Musigny 2014, Nuits-St.Georges 2011 aoc village, Vosne Romanée  2013 1er cru les Chaumes, Nuits-St.Georges 1er cru Clos Corvees Pagets 2011, Clos de Vougeot 2013 grand cru i Echezeaux grand cru 2010; opširnije u Potrošačkom putokazu Svijeta u čaši)). Meat the King popratio je priču svojim kobasicama, salamama, slaninom, a na kraju balade i sočnim komadom mesa ispečenim na priručnom roštilju ispred vinoteke. Kušen najavljuje da će se, s početkom u svibnju, kroz turističku sezonu subotom ispred vinoteke Svijet Vina i butika Meat The King odvijati eno-gastro programi na kojima bi se svaki put prezentirao po jedan od vodećih hrvatskih proizvođača vina, a Smoljanac i Radinović iz Meat The Kinga pobrinuli bi se za meso. ♣

Dražen Lesica

DANI ŠPAROGE – S proljećem ulazimo u sezonu šparoga, a s Uskrsom na neki način službeno i u turističku sezonu. Upravo na Danima šparoge u svome restoranu Rivica na rivici u Njivicama (sve deminutivi, od milja!) na otoku Krku ugostitelj Dražen Lesica govori o početku ovogodišnje turističke sezone: pohvalio se da mu je počela vrlo dobro, iako se, veli, nije tome nadao, od Uskrsa do sada, početka svibnja, radio je čak 20 posto bolje nego prošle godine u istome razdoblju!

Ideš prema Malome Lošinju, npr. u Alhambru i usput staneš kod Lesice u Rivici na kavi, i pokaže se da je ona samo aperitiv, naime evo nastavka: salata od šparoge – moderno, fritaja sa šparogama – klasika, ravioli punjeni kozicama i svježim sirom na umaku od crnog tartufa i šparoge – izvanredno!, sladoled od šparoge praćen svježom šparogom umočenom u rastopljenu bijelu čokoladu i obogaćenom kandiranim lješnjakom – za kraj allegro, te slatko ma non troppo!

Rivica: šparoge na salatu: moderno

Fritaja sa šparogama: klasika

Ravioli punjeni kozicama i svježim sirom na umaku od crnog tartufa – izvanredno!

Sladoled od šparoge praćen svježom šparogom umočenom u rastopljenu bijelu čokoladiu i obogaćen kandiarnim lješnjakom

Ali, logično je da Rivica, koja ima šest vrsnih kuhara, radi dobro, u tome restoranu se odlično jede, a i ponuda vina odlična je, k tome gosti kojima se neko vino dopadne mogu u Rivici kupiti butelju za ponijeti kući po cijeni vinoteke. Dražen, koji je nastavio dugu i bogatu obiteljsku tradiciju u ugostiteljstvu, trsi se ne samo da gostima ponudi finu papicu i dobru kapljicu, nego i u tome da osmišljava akcije kojima će privući gosta. Nakon Dana šparoga u travnju, u svibnju slijede Dani krčke janjetine i jedinstvenog kvarnerskog škampa, a lipanj bi, s obzirom da je Draženova mama bila rodom iz Hrvatskog zagorja, bio u znaku zagorske kuhinje. Inače, petkom će na rasporedu biti i program Ćakule uz vino. Dražen ga je zamislio na način da svaki put drugi poznati proizvođač plemenite kapljice prezentira nekoliko svojih vinskih posebnosti, a on će se sa svojim kuharima pobrinuti da uz ta vina budu posluženi posebni mali zalogaji, specijalno za tu prigodu kreirana jela koja se uglavnom ne nalaze u standardnoj općenito restoranskoj ponudi. ♣

Nova spektakularna pariška presuda

ENGLESKI PJENUŠCI POBIJEDILI ŠAMPANJCE! – Pariz ponovno kao mjesto povijesnog događanja koje može biti prekretnica u vinskome svijetu: nekoliko desetljeća nakon one čuvene davne degustacije na kojoj su uspoređivani burgundijska bijela vina s kalifornijskima te bordoški crnjaci s kalifornijskima i u kojoj je pobjedu nad do tada neprikosnovenim Francuzima odnijelo bijelo vino što ga je za kalifornijski podrum radio naš Miljenko Grgić, sada, u središtu glavnog francuskoga grada, konfrontacija šampanjaca s engleskim pjenušcima, i – ponovno, službeno, gubitnici Francuzi!

Engleski pjenušac Nyetimber – sada u velikoj modi

Ekipa britanskog Wine and Spirit Trade Associationa pozvala je neka od najpoznatijih imena iz miljea vlasnika i voditelja francuskih ponajboljih restorana i wine barova da budu kušači naslijepo šampanjaca i engleskih pjenušaca. Pokazalo se da su mnogi degustatori za vrijeme kušanja bili uvjereni da su engleski pjenušci zapravo šampanjci, te su im dodijelili visoke ocjene, a kad su karte otkrivene vidjelo se da je većina kušača – engleske pjenušce preferirala nad šampanjcima!

Mjehurići su bili podijeljeni u tri kategorije, a Englezi su pobijedili u dvjema kategorijama! Poseban uspjeh doživio je pjenušac Nyetimber, proizveden u Zapadnom Sussexu. Taj pjenušac, koji je u maloprodaji po cijeni od 40 funti za butelju devet od 14 članova žirija proglasilo je boljime od šampanjca Billecart-Salmon Grand Crua što u maloprodaji stoji 65 funta! U kategoriji roséa engleski Gusborne Rosé 2011 nadvladao je, opet po odluci devetorice od 14 članova ocjenjivačkoga suda, šampanjac  NV Ayala Rosé Majeur…

Engleska vina i osobito pjenušci u posljednje vrijeme sve su više na cijeni, i zabilježeno je da postoji popriličan interes i kod Francuza da u Engleskoj kupe terene za vinograde i otvore vinske podrume, poglavito šampanjerije. Navodno je glasovita šampanjska kuća Taittinger već u Kentu kod Canterburyja kupila oko 80 hektara terena jedne farme jabuka, i sad bi tamo trebali niknuti vinogradi za – “engleski šampanjac!”  ♣

KAD SIR i VINO – NE IDU SKUPA! – Kad se spomenu sir i vino, zna se da to dvoje ide skupa. Ali, ovdje je riječ ne o siru nego o SIRu, i, evo, ispostavlja se da SIR i vino ne moraju uvijek ići skupa!

Sjećate li se, barem oni nešto vremešniji, pjevača Cliffa Richarda, Britanca rođenog u Indiji, a koji je žario i palio na svjetskoj pop-glazbenoj sceni u šezdesetim godinama i kasnije? Cliff, kojega britanski mediji prezentiraju kao Sir Cliff Richarda i koji danas ima 76 godina, u međuvremenu je zaplovio vinskim putima i u Portugalu je u oblasti Algarve oformio vinogradarsko-vinarski posjed Adega do Cantor (Pjevačev podrum). Zavolio je vinogradarstvo pa je kad god bi došao na svoje imanje i sam zasukao rukave te radio u trsju, pišu mediji. Naknadno je otvorio još jedan podrum, Quinta do Miradouro. Izašao je s etiketama Vida Nova i Onda.

Ali, Cliff je, navodno, bio i nestašan, te je protiv njega podnesena prijava jer da je seksualno napastovao 16-godišnjeg dječaka! Policiji ga je 2014. prijavio 40-godišnjak koji tvrdi da je on bio žrtva. Richard je optužbe energično odbacivao, ali… Od onda do danas Richard nije bio službeno optužen, ipak je on SIR, ali nedavno je policija na temelju spomenute prijave ipak upala u njegov stan i pretraživala ga ne bi li našla štogod vezano uz Cliffove navike i ponašanje a što bi moglo potvrditi navode iz prijave.

Moguće je da je dotični 40-godišnjak Richarda prijavio ne bi li se dočepao kakve lijepe svote na ime odštete, ali s obzirom da je Cliff Richard nedavno najavio da se povlači iz vinskog biznisa i da imanje Adega do Cantor prodaje za 7,5 milijuna funti, pojavile su se u javnosti špekulacije i o tome da je nestašluka ipak možda bilo…♣

Filippo Felluga

NADŽIVJETI STOTU – Nedavno je Svijet u čaši objavio kako je znani talijanski vinogradar/vinar Livio Felluga, koji je rođen i koji je živio u Izoli u slovenskoj Istri pa se potom preselio u Furlaniju u Italiji, proslavio 101. godinu. Sada o posjedu i vinima Livio Felluga malo drukčije: od nedavno se Liviove butelje nalaze u ponudi zagrebačke vinoteke i wine-bara Dobra vina. Sin Livija Felluge Filippo, koji radi kao wine-maker a uz konzultatnsku pomoć enologa Stefana Chiocciolija, boravio je z Zagrebu da bi u Dobrim vinima gostima na večeri prezentirao posjed i kapljicu što je etiketirana dosta neobično – prikazom starih zemljopisnih karata s pozicijama gdje se nalaze Fellugini vinogradi. Na taj je način Livio, koji je svoju vinariju osnovao 1958., želio zorno prikazati gdje se teritorijalno svako od tih njegovih vina rađa.

Felluge tate Livija, koji je inače jedan od sedmero braće, gospodare sa 170 hektara vinograda i proizvode oko 800.000 butelja vina godišnje. U Zagrebu je Filippo Felluga predstavio najprije mješavinu chardonnaya i rebule Sharis 2015 (mpc. 90 kn), Friulano 2015 i Pinot grigio 2015 (mpc. 120 kn) iz kategorije mladih vina. Iz grupe dozrelih vina, koja su određeno vrijeme provela u hrastovim bačvama, bili su Abbazia di Rosazzo 2013 docg Rosazzo od grožđa s trsova starih od 50 do 80 godina i s 50 posto friulana kao propisanog minimuma te sa sauvignonom (dozvoljeno je pravilnikom od 20 do 30 posto), chardonnayem (maksimalno ga smije biti do 30 posto) te s 10 posto malvazije istarske i rebule (mpc. 230 kn), te vno Terre Alte 2014 docg Rosazzo od grožđa s 55 godina starih trsova i iz nasada gustoće i do 10.000 panjeva po hektaru (mpc. 300 kn). Kao laganija i manje obvezna crna vina točili su se Nuare od crnog pinota 70 posto i merlota, te Vertigo od merlota i cabernet sauvignona (mpc. 90 kn). Za kraj najbolje: crnjak Sosso 2012, nazvan tako po rječici što teče uz vinograd. To crno vino je od 60 posto refoška, 30 posto merlota iz najstarijih vinograda kuće, te od lokalne sorte Pignolo. Vino je dozrijevalo 18 mjeseci u velikim bačvama zapremnine 10 do 20 hl, a na tržište je izašlo tek prije koji mjesec  (mpc. 300 kn za butelju od 0,75 l).

Dobra vina inače imaju također zanimljiv ponudu svjetski glasovitih etiketa. Nakon Filippa Felluge još je jedno veliko inozemno ime potpisalo ugovor o suradnji s Dobrim vinima: Willy Bründlmayer iz Langenloisa u Kapmtalu u Donjoj Austriji, znan po zelenom veltlincu i rajnskom rizlingu. ♣

BURGUNDIJSKA INICIJACIJA! – Voditelj uglednog zagrebačkog bistroa Apetit kod Cmroka, sommelier Ivan Jug postao je ponovno tata. Na svijet je došao sinčić Grgur. Ninski ne može biti, možda će, kao tata sommelier, biti – Vinski! A proslava ni manje ni više nego s vinom iz Burgundije! Kuća: Philippe Pascalet. Beaune Pommard, Chambolle-Musigny, Nuits-St.Georges, sve 1er cru. Uz delicije chefa Gorana Kočiša. Sjajne krstitke prije krštenja. Sretno! ♣

Kraljevina Zelina!

KRALJEVINA ZELINA! – Još se nije pravo stišala bura sa zapada od Metropole a oko spaljivanja Princa i ukidanja Slobodne Flašničke Republike Sanobor te povratka na vlast starog gradonačelnika, sada još i ojačanog naime u međuvremenu postao je i predsjednikom stranke, a, evo, javila se, s istoka od Metropole – Kraljevina Zelina! U pohod na glavni grad, i to u samo njegovo srce, krenula je brojčano jača, te s teškom artiljerijom i kvalitetnijom municijom, potpomognuta zelinskim vilama i s Lucijom Kraljicom i Kraljevine i Portugisca (otud i crvena haljina) ali i cijele vinske Zagrebačke županije!

Zelinske vile kraljevine

Kraljev’na koja se upravo nametnula, koja je za 2016. intronizirana u lijepom vanjskom ambijentu zagrebačkog Cheese Bara i kojoj se, ostvare li se narednih mjeseci vrućine i suše što ih predviđaju meteorolozi, ne piše dugi vijek na tronu, je, dakako, Kraljevina Zelina, bijelo svježe lagano (ali, u ovome slučaju, ne i prazno!) bijelo vino, idealan lijek za suho grlo. Koja bi Kraljev’na Zelina, bez obzira na to što se taj lijek – inače iz berbe 2015. – iz svih magnuma kao teško-artiljerijskih cijevi (Jarec-Kure, Željko Kos, Kos-Jurišić, Ljubekov gaj/Robert Smrndić,

Kraljica Lucija i vile

Puhelek Purek, Branimir Žigrović) pokazao vrlo dobrime, mogla najviše dražiti i tažiti goste Cheese Bara na čijemu je čelu – Dado? Da li možda ona iz kuće Jarec Kure, naime i Kristijana Kurea zovu – Dado!…

Kraljevina Zelina robna je marka vina Zagrebačke županije, jednako kao i Portugizac Plešivica. Posljednjih godina udruga Kraljevina Zelina lijepo njeguje vino spomenute robne marke, ove godine ona duže vremena početna jezgra Kos, Jarec-Kure, Puhelek Purek, Žigrović povećala se, što ulijeva optimizam, od Kraljevine su se počeli, i to uspješno, raditi i pjenušci (klasična metoda), što i povećava optimizam, 2015. bila je kao berba dobra i na intronizaciji je bilo sasvim logično nastupiti s magnumima, a s marketinškog aspekta pogođena je bila i nazočnost kreposnih dobrih vila koje su s etiketa Kraljevine Zelina sišle među (uvijek žedne!) Zagrepčane… ♣

Bačve u muzeju LIKOVNE umjetnosti!

MIMARA BARRIQUE – Dočekali smo i to: bačve u muzeju LIKOVNE umjetnosti!

U dijelu zagrebačkog muzeja Mimara, za koji se kaže da je hram umjetnosti, jedan od ponajboljih hrvatskih vinogradara/vinara Vlado Krauthaker na svoj je način uredio vinski podrum, s desetak barriquea! Iz kojih se, međutim, nije kušalo vino, ono se točilo iz butelja i pilo u susjednoj prostoriji, koja je kafić.

Vlado Krauthaker u muzeju Mimara s likovnim umjetnicima koji su sudjelovali na njegovoj koloniji oslikavanja barriquea

Krauthaker se sa svojim prijateljima uglednim likovnjacima pobrinuo da se u Mimari priredi izložba barriquea koji su službu u enologiji zamijenili službom u domeni umjetnosti. Unatrag nekoliko godina Vlado na svom posjedu u Kutjevu organizira likovne kolonije na kojima priznati likovni umjetnici, te oni koji to (još) nisu ali imaju dara za umjetnost, od bačvica oslikavanjem odnosno oblikovanjem stvaraju umjetnička djela. Počelo je bezazleno, kao druženje uz čašicu i kičicu, ali onda se stvar i te kako uozbiljila, uključili su se i vrlo priznati likovnjaci, a oslikanih bačvica bivalo je sve više. Krauthaker ih je rabio kao ukras na imanju odnosno na štandovima kad je nastupao na sajmovima. Ali skupilo se kroz svo to vrijeme i više oslikanih ili preoblikovanih eksponata nego što ih je Vlado bio u stanju čuvati, pa se eto sada krenulo s izložbom Vino, boje i oblici Zlatne doline, najprije u Mimari, s time da potom ona bude i u susjednom joj hotelu Westin, a onda i u Esplanadi. Pokazane su bačvice koje su na razinu umjetničkoga djela podignuli autori Petar Barišić, Josip Karežić, Vatroslav Kuliš, Antun Krešić, Tihomir Lončar, Stanko Marinković, Bane Milenković, Stipe Nobilo, Ivo Raić i Hrvoje Šercar. Izložbu je otvorila dogradonačelnica Vesna Kusin, a kroz program je vodio glumac Vedran Mlikota. Rodila se i ideja da se eksponati ponude na prodaju. Upravo ova bačvica, posebno na slici a koju je ilustrirao brački ugostitelj Stanko Marinković, na ovoj izložbi sada u Mimari već je bila prodana I proije otvorenja!…

Već prije otvorenja izložbe bila je prodana bačvica koju je ukrasio brački ugostitelj i slikar Stanko Marinković

Evo, dakle, mogućnosti za dobar poslovni uspjeh vinara i likovnih umjetnika ne izravno, nego i indirektno vezanih uz svijet vina: plasman oslikanih bačvica! Ali ima još nešto: vinar kad odluči da neka bačvica više nije prikladna na iduće punjenje, ili ako smatra da bi mogao naći kolekcionara vina za kapljicu iz sasvim nove bačvice koja bi se na oslikavanje dala odmah nakon što je samo jednom čuvala vino, može vino iz dotične bačvice posebno napuniti u, primjerice, magnum (oko 150 takvih boca od 1,5 litre), te ga ubočenoga i s, na boci, primjerenom etiketom s umjetničkim štihom skupa s umjetnošću oplemenjenom bačvicom dati na prodaju…

Mimara barrique: bačvica kao ukras i umjetnina u kući, a vino za svečane, posebne trenutke… ♣

Otvorena vrata PA-VIN-a

REVIJA NAJBOLJIH SVJETSKIH MARAKA – Bez jako dobre opreme teško je proizvesti nešto ekstra, što će doista privući pažnju mogućeg kupca. Tim se mottom rukovodio Željko Pavković, jaskanski poduzetnik koji je prije 23 godine osnovao tvrtku PA-VIN za plasman suvremene opreme za vinogradarstvo i podrumarstvo te za konzultantske usluge, sa sjedištem u Jastrebarskome podno vinorodne Plešivice. PA-VIN svako toliko u krugu svoje tvrtke organizira Dane otvorenih vrata – smotru opreme, pomagala i potrepština za vinogradarstvo i vinarstvo.

Međimurec Mladen Letina izložio je svoje cisterne ali i preše francuske tvrtke Vaslin Bucher čiji je predstavnik u Hrvatskoj

Safet Bračković iz Agrosada i Hrvoje Bošnjaković dovezli su mehanizaciju – divovski kombajn za strojnu berbu grožđa – iz Njemačke! Ali, beračica je stigla i iz Francuske, iz tvornice Alma!

Na nedavnoj nekolikodnevnoj priredbi proteklih dana pokazana je oprema ponajboljih svjetskih proizvođača – strojevi za obradu tla i za zelenu rezidbu, atomizeri, malčeri te kultivatori Clemens, kombajn za branje grožđa što ih je dovezao iz Njemačke Agrosad, tvrtka kojom upravlja naše gore list Safet Bračković, zatim traktori Fendt, Carraro, Clemens, Felco, Fischer, beračice grožđa francuske Alme, preše Vaslin Bucher, pa Letina, Škrlj, Lallemand – kvasci  i neki preparati (LalVigne) napravljeni za uporabu već u vinogradi, da pospješe bolje dozrijevanje grožđa, pa bačve Garbelotto, Boutes, čepovi Colombin, punilice GAI…

Na centralnome mjestu – štand kanadske tvrtke Lallemand. Nenad i Maja Maslek te Karl Burger iz Austrije. Ta je tvrtka prezentirala svoje najnovije proizvode – inaktivne kvasce LalVigne u kategoriji Aroma i u kategoriji Mature (=zrelost). Prvi pospješuju izraženost aroma a drugi dozrijevanje fenola i veću kakvoću tanina, pridonose i punoći okusa. S tim preparatima treba tretirati lozu kad počne šara, tj. kad bobice počnu dobivati boju.

Mnogo posjetitelja – vinogradari i vinari iz cijele Hrvatske. Tako posjećene smotra opreme i strukovno vođene radionice ali i veliki broj nazočnih mladih upućuju na to da se u nas ubacuje u veću brzinu u postizanju, u proizvodnji, vrhunske kakvoće vina. PA-Vin kao organizator pobrinuo se, ustrojem i prostora za uživanje u lokalnima hrani i vinu, i za to da priredba bude i lijepa prigoda za druženje i razmjenu iskustava uz zalogaj i čašicu. ♣

Andro Crvik iz Konavala osobito se zanimao za bačve, i na slici je s predstavnikom ugledne talijanske bačvarije Garbelotto Antoniom Carluccijem

Milan Grabovac i enolog Mislav Maršić iz Imotskoga razgledavali su pažljivo punilice GAI

Rock’n’Vranec

TIME – AFTER TIME… – Da: Time, zagrebačka super-grupa s početka stvaranja jake rock-scene na ovim našim prostorima, ponovno, nakon nekog vremena, pred publikom!

Tihomir Pop Asanović klavijature, Vedran Božić gitara, Dado Topić vokal, Mario Mavrin bas, Ratko Rale Divjak bubnjevi. Konkretno: kraj travnja 2016. u kavani Johann Franck u Zagrebu.

Ozračje drukčije nego u doba naše mladosti, kad su pozornice bile sportske dvorane, a obvezni tekući pratitelj pivo. Danas dobro dozreli dečki Timea, ali i dalje podjednako brzi na gitarskoj i bas žici, tipki klavijature i palici za bubnjanje, ambijent profinjeniji, odgovarajući za njih ali i za njihove fanove, a tekući protagonist – vino. U glavnoj ulozi u čaši – Bovin, vinarija braće Bogevski iz Makedonije. U najnovije vrijeme tri su visoko vrana (da, crna k’o ugljen, a od sorte Vranec!) aduta kuće: Gjupka odnosno ciganka, Era, te May Way. Mpc. – da zaboli glava. Taman da se piju uz hit Timea Život u čizmama s visokom petom! Pa, eto, logika kaže: početak koncerta u Johannu Francku sa snažnom rock-obradom pop-hita Briana Highlanda Gipsy Woman, negdje na sredini glazbenog programa, uz mogućnost konzumacije Ere, skladba Makedonija (Tamo gdje vječno sunce sja…), a na kraju, uz čašu My Waya, Time-obrada velikog hita Franka Sinatre My Way (sa, inače, znakovitim tekstom!) – My Way… Organizatoru vrijedi razmisliti i o mogućnosti da se u nekom kutku objekta Johann Franck otvori i pult za maloprodaju Bovinovih butelja i Time-ovih ploča ili CD-a za ponijeti kući. ♣

Craft Beer Festival & Gastronomadi

VAGINALNO PIVO! – Eto ti ga na!

Postoji i – vaginalno pivo!

Chef Ivica Štruml i kuhari Gastronomada, te s njima mlada enologinja Teskera koja se odmetnula od vina i posvetila pivu!

U Zagrebu u prostorijama Gastronomada u Europskome domu, uz, kako je najavljeno, nazočnost čak dvaju ministara u hrvatskoj vladi, naravno, jedan od ministara bio je iz resora turizma jer, kaže se, želja je manifestaciju plasirati kao turistički sadržaj, odvijala se priredba Craft Beer Festival posvećena manufakturno proizvedenome pivu. Tamo tog famoznog, za turizam moguće vrlo značajnog – vaginalnog piva, nije bilo.  Ali, bilo je zato piva nazvanog Fakin ipa, pa čujem: tradicijska proizvodnja bez konzervansa. Fakin je fakin, a ipa je kratica za India pale ale. Riječ je o posebno gorkome pivu. Priča kaže kako je naziv nastao po tome što je Velika Britanija u vrijeme kolonijalizma brodovima slala pivo u Indiju a da se ono za dugačkog putovanja brodom ne bi pokvarilo u nj je dodavano mnogo hmelja, koji, objašnjeno je, služi i kao konzervans. S većom količinom hmelja pivo je dakako promijenilo okus, ali i taj novi, ekstra-gorki okus potrošači su jako dobro prihvatili. U nas takvo osobito gorko pivo pod nazivom Fakin Ipa, proizvodi i odnedavno i u boce puni pivovara Medvedgrad. Na festivalu kraft-piva bilo je moguće kušati i druge posebnosti te pivovare, primjerice svjetli lager Zlatni medvjed, crni lager Crna kraljica, pšenično pivo Dva klasa i jaki tamni lager Grička vještica.

Organizatori festivala i pivovara Medvedgrad pobrinuli su se za fine zalogaje, koje su pripremali chef Ivica Štruml, Esplanadin kadar i svojedobno Kuhar godine u Hrvatskoj u izboru revije Svijet u čaši, a danas voditelj gastro-konzultantske tvrtke Štruml d.o.o, te kuhari Gastronomada.

Ali, što je to vaginalno pivo? Kompanija zvana The Order of Yoni, a yoni na sanskrtskome navodno znači vagina, navodi kako je razvila tehnologiju za proizvodnju takvog jedinstvenoga piva. Opisano kao sadržavajuće kvintesenscije ženstvenosti (quintessence of femininity), to pivo proizvedeno je uz uporabu bakterija mliječne kiseline izdvojenih iz vagine češke modele/manekene. A ti mikroorganizmi Lactobacillus, koji inače budu u gastrointestinalnome traktu čovjeka i životinja ali su i, kaže se, sastavni dio mikrobiologije vagine u žene, inače se rabe u proizvodnji sira i jogurta, ali i u produkciji piva kao što je lambic u Belgiji. The Order of Yoni ističe da se na etiketi svake boce vaginanog piva te kuće nalazi datum kad je od spomenute modele uzet vaginalni tampon. Nazdravlje!

Tajna toga piva leži u vagini. Koristeći se visokom tehnologijom uspijevamo izolirati i za produkciju piva pripremiti bakteriju mliječne kiseline iz vagine neke određene, dakako, iznimne žene. Bakterija prenosi u pivo osobenost i profinjenost žene, i dok pijete pivo rađeno s tom bakterijom učinit će vam se kao da plešete s prekrasnim anđelom! Dok pijete ovo pivo možete sanjariti o tome da ste na rendesu sa ženom vaših snova., stoji u reklamnom prospektu.

The Order of Yoni planira kreirati još piva uz uporabu vaginalnih bakterija, jedno od tih bit će BDSM ale na bazi dimljene šljive i bakterija mliječne kiseline iz vagine crvenokose odnosno brinete, a drugo pak blond ale, napravljeno od pšeničnog slada, šafrana i jestivoga zlata s dodatkom mliječnih bakterija iz vagine plavuše, po mogućnosti neke slavne manekene.

Yoni pivo jedno je od nekoliko kreiranih uz uporabu genitalnih produkata.  U kolovozu prošle godine objavljeno je da je pivovara Choise Bros iz Novog Zelanda u proizvodnji svojega stouta rabila jelenovo sjeme! ♣

EAT & DRINK ISTRIA!… –  Istrani su kroz udrugu Vinistra među najbolje organiziranim proizvođačima vina i maslinovoga ulja u Hrvatskoj. Ali neki od njih smatraju da to i nije dovoljno! I idu u uža udruživanja, koje mogu biti i dodatno efikasna, osobito u elitističkom kontekstu!

Nono Edi Prodan te vinar Moreno Coronica

Vinogradari i vinari prve istarske lige Moreno Coronica, Moreno Degrassi i Gianfranco Kozlović te vinogradar, vinar, maslinar i uljar Danijel Kraljević Cuj, uljarka Alessandra Vekić kao i ugostitelji Fabijana Mijanović koja vodi konobu Buščina, i te kako na glasu, i Edi Prodan, voditelj renomiranog restorana Nono, odlučili su ući zajedno o projekt za još bolju Istru, pa su u ožujku u središtu Umaga skupa otvorili ugostiteljsko-prodajni objekt Istrian Food & Wine Shop Eat  Istria = Papati Istru! Ponudu čine riba i plodovi mora – srdela, tuna, sipa, lignja, te burger od boškarina. Sva vina spomenutih vinara moguće je naručiti na čašu. Predviđeni su i programi – radionice za one koji žele saznati više: o Istri općenito, o istarskome vinu, istarskom maslinovome ulju…

Skrećem pažnju na Cujev pjenušac (klasična metoda) te na novu baznu malvaziju (dakle 2015), ali i na maceriranu malvaziju, ali i na (još premladi!) teran 2015, naravno i na maslinovo ulje – Cuj posjeduje uljaru i osim za sebe prerađuje masline i iz usluge, za ponajbolje istarske maslinare. Tu su i Coronikina Gran Malvazija i Gran Teran, a uskoro ćemo vidjeti i njegov pjenušac!

Popriličan broj istarskih vinara krenuo je i u pjenušavome smjeru, a zadovoljava se metodom charmat. Dovoljno im je da im pjenušac bude tehnički u redu, svjež odnosno dopadljiv, i brzo spreman za konzumaciju. Metodom charmat to je moguće ostvariti  Istrani voze vino u Italiju u obližnju Furlaniju, i tamo im ga šampanjiziraju u velikim posudama, te napune i dovezu natrag kao proizvod spreman da izađe pred potrošača.. Coronica i Cuj međutim odlučili su se za klasičnu metodu koja traje duže, ali daje i daleko kompleksniji proizvod. Ne tek charmat, nego – charmaNt! S reputacijom kakvu imaju – Coronica s vinom a Cuj s uljem i vinom – i ne bi se smjelo pomišljati na neku drugu varijantu… Slažu se s time i članovi grupe zagrebačkih ugostitelja, sommeliera i dobrih potrošača vina koji su ovih dana posjetili Cuja i Coroniku…  ♣

ZLATNI PODRUM FRANCESCA ILLYJA – Nedavno za vrijeme toskanskih vinskih pretpremijera i manifestacije Benvenuto, Brunello! u Montalcinu je svečano otvoren novi – Zlatni podrum. Vlasnik mu je Francesco Illy, brat tršćanskog magnata kave, s kojim Francesco čini se i nije u najboljim odnosima i koji također u Montalcinu posjeduje vinski posjed Mastrojanni. U taj podrum Francesca Illyja, na imanju nazvanome Podere le Ripi, ugrađeno je više od 750.000 opeka slaganih, po starinskome principu gradnje u skladu s principima održivosti, jedna na drugu, pa tako kroz četiri godine.

Inače, u tome podrumu kao direktor i kao glavni enolog zaposlen je Sebastian Nasello, ovogodišnji osvajač nagrade Giulio Gambelli, nazvane tako po legendarnome talijanskom enologu Giuliju Gambelliju koji se isticao u maksimalno moguće prirodnoj proizvodnji osebujnih i organoleptikom teritoriju vjernih vina. ♣

SOLDERA: NIKAD VIŠE BRUNELLO NA ETIKETI! – Svjetski znani kontraverzni proizvođač vina Gianfranco Soldera, koji inače živi u Milanu a imanje – Case Basse – mu je u Montalcinu blizu posjeda Pieve Santa Restituta od Gaje i posjeda Caprili, kategorički je izjavio da više nikad na etikete svojih vina neće staviti naziv Brunello! Od berbe 2013. moje vino isključivo nosi naziv Toscana igt Soldera 100% Sangiovese. Praktički u podrumu u ovome trenutku više nemam vina za spremnoga isporuku. Inozemni ljubitelji moje kapljice pokupovali su, i platili unaprijed, svih 8600 butelja i 440 magnuma moje berbe 2009., a isporuka je realizirana ovih dana. Butelja je koštala 220 eura, i to je jedno od najskupljih talijanskih vina. Malo sam promijenio i pristup plasmanu: ja sad biram kome ću prodati vino, u suštini to znači da boce dam samo kupcu koji se navrijeme naruči i koji plati unaprijed, kaže Soldera. ♣

MENEGHETTI WHITE – U wine baru Basement u Zagrebu predstavljena su nova, za tržište spremna godišta vinarije Meneghetti iz istarskih Bala – Meneghetti Malvazija 2015 i Meneghetti White 2012. Goran Hanžek, direktor i partner u Meneghetti d.o.o., istaknuo je da će berba 2015. godine biti zapamćena kao jedna od najboljih u povijesti vinarije, posebice iz razloga što su vremenski uvjeti za razliku od kišne 2014. godine bili jako dobri pa se, finalno, očekuju vina izvrsne kvalitete. Od 2015. godine su svi vinogradi u vlasništvu vinarije u stanju pune rodnosti tako da će po prvi puta biti nadmašena proizvodnja od 100.000 boca godišnje. Meneghetti Malvazija 2015 je svježe bijelo vino koje uz 85 posto malvazije ima i 15 posto chardonnaya i bijelog pinota. Meneghetti White 2012 je kupaža chardonnaya i bijelog pinota odležana 12 mjeseci u velikim bačvama od slavonskog hrasta te još 30 mjeseci u boci prije izlaska na tržište.

Hanžek veli da su na Stanciji Meneghetti trenutno u tijeku radovi na proširenju smještajnih kapaciteta i restorana a ponovno otvaranje planirano je za početak kolovoza kada će Meneghetti zablistati sa 26 luksuznih smještajnih jedinica i restoranom sa 70 sjedećih mjesta is više  dodatnih sadržaja. ♣

Badel 1862 – Ivan Dolac

ZLATO IVANU DOLCU S FINGERLAKEA – Na velikom ocjenjivanju 16. Finger Lakes International Wine Competition 2016 u Rochesteru u SAD, na kojemu je bilo prijavljeno 4000 uzoraka iz raznih krajeva svijeta Ivan Dolac barrique 2009 Badela 1862 osvojio je zlatnu medalju, dok su Korlat Merlot 2012., Korlat Syrah 2011., te Dingač 50° 2011. osvojili srebrne medalje. Ivan Dolac Barrique 2009 predstavio se svijetu s novim dizajnom opreme. Autor je Vanja Cuculić. Na boci s reproduciranom kartom otoka Hvara želi se naglasiti jedinstveni vinogradarski položaj Ivan Dolca, a naziv tiskan zlatnim slovima služi kao asocijacija na mnoga svjetska priznanja za ovo vino. Etiketa Dingača 50° također ističe posebnost položaja Dingač, tj. ekstremnu nagnutost terena na kojem su vinogradi od 50°. ♣

SAŠA KRAJNOVIĆ NAJBOLJI ISTARSKI SOMMELIER za 2016 – Na ovogodišnjem prvenstvu sommeliera  za Istru i Kvarner pobijedio je Saša Krajinović iz Valamar Rivijere iz Poreča. Drugoplasirani je Saša Majstorović predstavnik Jadranke Hotela iz Malog Lošinja, a treći je Tomislav Sokač iz Istraturista. U eliminacijskom natjecanju sudjelovalo je 25 natjecatelja iz hotelskih kuća Maistra iz Rovinja, Valamar
Riviera iz Poreča, Laguna Novigrad iz Novigrada, Istraturist iz Umaga, Arenaturist iz Pule, aPlave laguna iz Poreča, Jadranka  iz Malog Lošinja, Liburnija Riviera Hoteli  iz Opatije te Ville Ariston iz Opatije i hotela La Grise iz Bala. ♣

DUHOVITOST … i FARBANJE BEZ GRANICA – Pa doista – gdje nam je kraj kad imamo takvu duhovitost kao što je ova, napisana na svježe obojenoj fasadi zagrebake zgrade? ♣

KRILCA u BATAKU – Pa gdje nam je kraj – uz ovakvo umijeće reklamiranja krilaca u restoranima Batak? (snimljeno u Zagrebu na parkiralištu pored trešnjevačke tržnice). ♣ SuČ – 04/2016

Name(required)

Email(required)

Website

Comment(required)

Submit

Δ

KROZ SVIJET u ČAŠI i TANJURU/01-2015

 ⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t

 PAPA FRANJO: PIJEM MALO, ALI IZ CIJELOGA SVIJETA… – Papa Franjo primio je u Vatikanu delegaciju talijanskih vinara, od koje je na dar dobio tastevin za kušanje kapljice te diplomu počasnog sommeliera, kao i kutiju s tri boce vina s etiketom Bibenda, naime sveti otac, da nekoga ne povrijedi, nije htio primiti neki specifični brend nego boce pod etiketom što predstavljaju cijelu talijansku vinsku scenu. Predsjednik udruge talijanskih sommeliera ASI enolog Riccardo Cotarella pitao je Papu je li istina da ne pije vino, a ovaj mu je odgovorio da nije, te da pije malo, ali da kuša kapljicu iz cijeloga svijeta. Papa Franjo, koji je Argentinac s korijenima u Pijemontu u Italiji raspričao se o vinorodnom području Barola i Barbaresca, zacijelo ga je ponijelo to što je mjesto Portocomaro Stazione odakle je njegova obitelj Bergoglio emigrirala u Argentinu vrlo blizu Barbarescu i upravo vinariji glasovitoga Angela Gaje…

NAJBOLJI PO WINE SPECTATORU – Evo kako kotiraju talijanska vina po uglednom američkom vinskom časopisu Wine Spectator: na prvom je mjestu Amarone della Valpolicella Classico Riserva od kultnog Giuseppea Quintarellija (prosječna kvotacija 723 dolara za butelju), slijede Masseto od Ornellaije (682), pa Barolo Monfortino Riserva od Giacoma Conterna (664), Barolo Falletto Riserva od Bruna Giacose (575), Brunello di Montalcino Riserva od Biondi Santija – Tenuta Greppo (561 dolara), pa Brunello di Montalcino Riserva Case Basse od Gianfranca Soldere (472 dolara). Wine-searcher.com listu vina o kojima se može sanjati ažurirao je sredinom siječnja 2015.

POTROŠNJA VINA U PORASTU – Dobre vijesti za proizvođače vina: po izvještaju International Wine & Spirits Researcha priređenome za ovogodišnji Vinexpo, do 2018. godine potrošnja vina u svijetu trebala bi porasti za 3,5 posto! Po tom izvještaju, do 2018. u Njemačkoj će se trošiti više vina nego u Italiji, konkretno predviđa se potrošnja oko 33 milijarde butelja u Njemačkoj, dok bi Italija bila na 32,8 mlijardi butelja. Značajan rast potrošnje, od oko 11 posto, očekuje se i u SAD, gdje bi se do 2018. trošilo oko 4,5 milijarde butelja. Dobre vijesti za proizvođače vina a posebice za Talijane vezane su i uz Veliku Britaniju, gdje se nakon smanjenja konzumacije i perioda stagnacije očekuje porast potrošnje od 3,3 posto, te konzumacija po stanovniku od 24,6 litara. Najviše izgleda za rast potrošnje po vrsti vina u Velikoj Britaniji daje se pjenušcima, posebice proseccu, u koji su, čini se, Britanci osobito zaljubljeni.

Po prognozama, najveći potrošači vina do 2018. trebali bi biti ili Francuzi ili Talijani, s oko 45 litara po stanovniku godišnje.

TURISTIČKI VODIČI i VINO – Zadaci turističkih vodiča su da goste upoznaju s poviješću, kulturom i ljepotama područja na kojemju rade, a u to sasvim sigurno pripadaju vinogorja i posebnosti naših vina. Na inicijativu Društva turističkih vodiča Dubrovnika održana je  vinska radionica za članove Društva, a  u organizaciji regijskog festivala Dubrovnik FestiWine, Hrvatskog sommelier kluba te regijske razvojne agencije DUNEA. Na radionici je sudjelovalo oko 30 članova Društva turističkih vodiča, koji su se upoznali s vinogradarstvom i vinarstvom u Hrvatskoj, s naglaskom na Dubrovačko-neretvansku županiju, te s osnovama proizvodnje bijelih, crvenih i ružičastih mirnih, te pjenušavih vina. Sudionici su prošli tehnike degustacije odabranih županijskih vina, a kroz svijet mirisa i okusa proveli su ih enolog Franjo Francem, potpredsjednik i predavač Hrvatskog sommelier kluba, te Sandi Paris, voditelj edukacije Hrvatskog sommelier kluba.

SVIJET u ČAŠI 146 – 23 GODINE S VAMA! – Iako nisu neka vremena, mala ekipa revije Svijet u čaši zadovoljna je: prošlu godinu smo završili izdanjem 146.! I tako smo sad već – u 23. godini s vama!

Promocija, kako i priliči, u pjenušavome slavlju. Promociju novoga broja, 146, imali smo u zagrebačkom Bistrou Karlo Karla Gjuraseka, simpatičnom malom lokalu s intimnom atmosferom i gdje se dobro jede. I pije! Uzvanika – kako je vrijeme odmicalo bivalo ih je sve više. Kad Svijet u čaši organizira priredbu odziv bude obično ne samo 100 posto nego barem 120 posto. Tajna? Ma ne, sve se zna: biramo primjerene prostore, ponudimo nešto fino na tanjuru i u čaši, pozovemo zanimljive osobe, inzistiramo na ležernoj atmosferi s time da ta ležernost ne smeta i poslovnom razgovoru.

Uz šunku u kruhu klanječke mesnice Željka Borošaka, samoborsku salamu i druge nareske samoborskog Igomata Zdravka Runtasa, kremšnite i druge kolače samoborske slastičarnice U prolazu Marijana Žganjera te praline s bermetom i bermet samoborskog proizvođača Antuna Filipeca – prava revija hrvatskih pjenušaca: Agronomski fakultet iz Zagreba, Giorgio Clai iz Krasice, Ante Grabovac iz Imotskoga, Anton Katunar iz Vrbnika, Željko Kos iz Hrnjanca kod Svetog Ivana Zelina, Drago Kurtalj s Plešivice, Kutjevo d.d. iz Kutjeva, Ivica Matošević iz Krunčića, Mladina iz Lokošin Dola, Đordano Peršurić iz Poreča, Ivana i Stjepan Puhelek-Purek iz Zeline, PZ Vrbnik iz Vrbnika, Zdenko Šember iz Donjih Pavlovčana, Zvonimir i Tomislav Tomac  iz Donje Reke kod Jastrebarskog, Boris Vuglec s Vuglec Brega kod Krapinskih Toplica, Davor Zdjelarević iz Zagreba… Većina proizvođača i osobno prisutna.  Đordanu Peršuriću i njegovoj kćerki Katarini nije bilo teško potegnuti iz Poreča do Zagreba na ovu promociju, Marinku Vladiću (PZ) pak iz Vrbnika.

Još za istaknuti: za 2015. planirano je da revija Svijet u čaši  izađe četiri puta, dakle da se ritam izlaženja s dvomjesečnog produlji na tromjesečni, zatim zamijećeni su osjetno poboljšanje, u odnosu na prijašnje uradke, u kakvoći pjenušca Poy od Mladine te njegov novi, prilično elegantni visual, ako Mladina, koja je kako čujem iz njenoga kruga u stanju proizvesti godišnje više od 100.000 butelja pjenušca, i nastavi s unaprjeđenjem kvalitete zacijelo će postati bitan čimbenik brendiranja Plešivice kao hrvatske Šampanje.

Porečki pjenušar Đordano Peršurić izašao je sa zanimljivom nakanom: uznemiren, kaže, sve većom nazočnosti svakojakih jeftinih vina s mjehurićima, najčešće rađenih metodom charmat (drugo vrenje u cisternama) ili čak i dobivenih ubrizgavanjem CO2, na hrvatskom tržištu odlučio je kod sebe u Poreču sazvati sve tržišno relevantne (što znači da uz kvalitetu imaju i zanimljivu količinu) hrvatske proizvođače pjenušavih vina rađenih klasičnom ili šampanjskom metodom (drugo vrenje u boci) na sastanak na kojemu bi se utemeljila udruga pjenušara s ciljem da brani interese grupacije, te sa snagom da učinkovito promiče domaća pjenušava vina i da našoj javnosti iskomunicira prednost šampanjske metode za ozbiljnost i kakvoću pjenušca nad onim drugim metodama i uvjeri potrošača u opravdanost više cijene koju imaju ti pjenušci klasične metode u odnosu na jeftilene. Inače, da podsjetim: prije dosta godina kad se već formirala hrvatska pjenušava scena upravo je Svijet u čaši pozvao sve tadašnje pjenušare na sastanak u zagrebački restoran Okrugljak, također s prijedlogom da se oformi udruga hrvatskih proizvođača pjenušaca. Udruga je formalno i utemeljena ali na žalost nije zaživjela. Nadajmo se da ovaj put hoće.

SVIJET u ČAŠI KOD DINE AKROBATA – Da, doista – svijet u čaši kod Dine Kušena Akrobata! U ponudi, i u maloprodaji u vinoteci Svijet vina i hrane u Boćarskome domu – sami dragulji. Iz Francuske jako dobro zastupljen posjed Olivier Leflaive, iz Italije odlično zastupljen veliki Gaja, sa svojim vinima i iz Barbaresca i iz oblasti Bolgherija i iz Montalcina. Stigao je i – Sassicaia! Tu je i paleta vina vrhunskog slovenskog vinogradara/vinara Marjana Simčiča. Prijedlog Dini Akrobatu: kad je već cijeli svijet vina i hrane tu, zašto ne bi bio i – Svijet u čaši!

Pogled na vinograde iz dvorišta Angela Gaje u Barbarescu

Kad smo već kod tih vinara, u Potrošačkom putokazu 01/2015 pogledajte prikaze vina, a evo ovdje nekoliko fotografija vezanih uz protagoniste i ambijent gdje se ta svjetski čuvena kapljica rađa: slike su s posjeda Angela Gaje u Pijemontu/Barbaresco, te u zoni Bolgheri u Toscani, gdje je njegov podrum Ca’Marcanda, dvije su fotke i s imanja Sassicaia markiza Niccolòa Incise della Rocchetta, inače velikog ljubitelja ne samo vina nego i konja. Ispred revije Svijet u čaši, kod Gaje i kod Sassicaije svojedobno sam bio s uglednim zagrebačkim ugostiteljem Bobom Čimburom, vlasnikom restorana Baltazar…

Angelo Gaja i Bobo Čimbur, Ca’Marcanda

Markiz Niccolo Incisa della Rocchetta, veliki ljubitelj i konja

Palača na Incisinome posjedu Sassicaia

MARJAN SIMČIČ U BRUTAL-BARU! – Nedavno je kod Marjana Simčiča u Goriškim brdima bio zagrebački sommelier Kristijan  Merkaš, zaposlen na turističkom krstarećem brodu Queen Mary II. Merkaš je, nakon što mu je nedavno završio dopust, sada na putovanju od Londona prema Australiji, i zaustavio se bio u Barceloni te posjetio tamošnji čuveni vinski Brutal Bar, gdje je našao u ponudi gotovo sva Simčičeva vina najviše razine kakvoće… I poslao fotke.

____________________________________

Narodni običaji: Vinkovo, Vincekovo, Vincelovo, Vinceška 2015

            KRAUTHAKER FIVE: SVI SMO MI VLADO! – Svi smo mi Vlado! A s Krauthakerom smo – Krauthaker Five! Ako mogu biti Jackson Five, zašto ne bi moglo biti i Krauthaker Five, govorila su četvorica u društvu s poznatim kutjevačkim vinogradarom i vinarom. I zapjevala, uz pratnju tamburice sa zvukom Ex-Pannonije: Još nijeden Krauthaker nije prodal vina, kaj mu ga je popila vesela družina, pijme ga pijme ga, sve do dana belega… Vlado Krauthaker našao se u čudu: Nisam, bogme, znao da imam toliko braće… Ali ubrzo se smirio kad se ispostavilo da braća nisu stigla do njegova doma radi ostavinske rasprave, nego da se podruže, pojedu, popiju i provesele se… Predvodnik vesele braće bio je, a tko drugi do li Davor Dretar Drele, a predvodnik tamburaša Damir Mihlovec Miki. Krauthaker je iznio vino (kušao sam nekoliko uzoraka iz 2014, razočaranja nije bilo, barem ne, s obzirom na godište, u mjeri u kojoj sam se pribojavao da bi moglo biti, staviše par vina djelovalo je iznenađujuće dobro, Vlado, kojemu je ovo u karijeri bila 39 berba, nije zadovoljan posebno sa sauvignonom, zelencem, muškatom 2014. pa će oni u kupaže, te s crnima, i veli otvoreno da je gotovo 50 posto kapljice iz 2014. za kvalitativnu liniju B, a ne za A), podastro je nareske, odojka, sir, grah, kolače, pobrinuo se, s mesarima, oko materijala za gulaš, čobanac, zagrebački chef Miroslav Dolovčak primio je zaduženje za prigotavljanje toplih jela posebice za večeru, pršutar Zoran Brkić Porcus d.o.o. rezao je dalmatinski pršut, a poznati brodski kulinar Tomislav Galović donio je specijalne svoje kobasice za peći (i na štapu uz vatru) a koje odnedavna radi uz dodatak Krauthakerove graševine – pred brojnim nazočnima promotivno je napravljena smjesa mesa, začina i vina za taj novi Galovićev proizvod što i službeno kreće na tržište, zagrebačka pomocija očekuje se – naravno, uz Krautovu graševinu i izvan same kobasice, dakle u čaši – u Galovićevoj prodavaonici delikatesa u Metropoli…

                Povod: Vincelovo kod Krauthakera u Kutjevu! Bio je to još jedan veliki slavonski siječanjski tjedan – s veselicama uz praznik sv. Vinka, zaštitnika vinogradara. Počelo je, u petak, Kutjevo d.d., nastavilo se, uz sudjelovanje lokalnih vinara, feštati u subotu u središtu Kutjeva, ponedjeljak je eto pripao Krauthakeru, i tako – svakog dana kod nekoga, četvrtak na sam praznik domaćini su bili Enjingi, pa Feravino, a i Belje i Ilokčki podrumi, u subotu finale kod Markote na brdu ponad Pleternice i kod Adžića u Kutjevu. Gostiju kod Vlade Krauthakera, po običaju, mnogo, veliki broj ugostitelja posebice iz Dalmacije koja sad ima turističku pauzu. Ante Radić, voditelj restorana Antonijo u Rogoznici, čudi se: Pa kako se već od Vincelova, koje se eto u Slavoniji a osobito u Zlatnoj dolini, proteže i na do desetak dana, nije napravila turistička manifestacija, da gosti i potroše, pa da se od toga nešto slije (i) u gradsku/općinsku kasu, nešto što se može iskoristiti za turistički i općenito gospodarski razvoj kraja-domaćina?!…

FENOLI i ANTIOKSIDANSI u BIJELOME VINU – Splitski liječnik prof. Mladen Boban bavio se proučavanjem na temu polifenola i antioksidanta u crnome vinu, svojedobno se bio fokusirao na istarski refošk s posjeda Brič u vlasništvu Envera Moralića, potom je istraživao i neka južnodalmatinska vina, a sad se sprema i na temeljito izučavanje bijelih vina s aspekta antioksidanata, korisnih za zdravlje. Nedavno je bio u Kutjevu u podrumu Vlade Krauthakera, s kojim je dogovarao preuzimanje uzoraka vina bijelih sorata rađenih danas konvencionalnim načinom eventualno i s određenim dužinama maceracije ali na hladno (na niskoj temperaturi, da ne dođe do fermentacije) i uzoraka rađenih uz maceraciju s alkoholnom fermentacijom. Krauthaker je prije nekoliko godina krenuo i u produkciju tzv. narančastih vina, od Graševine, Verduzza i Zelenca. Iako se s tim drukčijim vinima već pojavljivao u javnosti na specijaliziranom festivalu Label Grand Karakterre – lani u zagrebačkom Westinu uz orange-vino od bijelih sorata prezentirao je dva odlična crnjaka, Merlot i Mercs, rađena s produženim maceracijama – Vlado se s tim novim uradcima zasad još ne eksponira na tržištu, kaže da je sve još u fazi eksperimenta… Bit će svakako zanimljivo vidjeti rezultate najnovijih znanstvenih istraživanja prof. Bobana…

SAMOBORSKI PUČISTI! – To su ti samoborski pučisti, koji zagovaraju Slobodnu fašničku republiku Sanobor i koji se spremaju uzeti ključeve od grada te ih zadržati od 6. do 17. veljače! Fiškal, Sraka, Princ… Je li to, konačno, svjetlo na kraju tunela? Naravno, ali tek – U prolazu… Sreća pa ti pučisti, koji otvaraju vrata privremenim maskama što su iskrene u odnosu na ove stalne, imaju dobar program, pun kremšnita i krafni te gemišta. Prevrat će 6. veljače ići mirnim putem, Samobor je je valjda jedini varoš na svetu gdje je to moguće. Vinopolića bude svuda, a krvoproliće se očekuje jedino u selskim kočakima gdje će se pajceki neovisno o svojoj krivici a ovisno o svojoj veličini skraćivati za glavu. Na kraju, kad se osudi Fašnika na spaljivanje, vatra će biti jaka neovisno o tome koja mu je krivica dokazana, a ovisno o tome hoće li toga dana biti jako hladno ili ne…

Uza sve obveze vezane uz pripreme za preuzimanje vlasti u Samoboru, Princ Karnevala našao je vremena i za obilazak vinograda na Vinkovo, na slici je s Marijanom Sokolovićem u njegovom trsju i sa predsjednikom Udruge samoborskih vinogradara i vinara Marijanom Žganjerom, koji čvrsto držeći (se za) kobasice i pehar s vinom pokazuje – tko je gazda!

ZAGREB – JEDNA OD NAJBOLJIH EUROPSKIH DESTINACIJA! – Nije na moru, ali turizam mu cvate! Bravo! Pa, kad se hoće, i može se…

Zagreb je u 2014. s 910.988 dolazaka i sa 1.574.153 noćenja ostvario odlične poslovne rezultate u turizmu, postigao je eto 13-postotno poboljšanje u odnosu na prethodnu godinu. Najviše turista došlo je iz Južne Koreje, pa iz Njemačke, Italije, SAD i Japana, što se tiče noćenja na prvom su mjestu gosti iz Njemačke, slijede oni iz SAD, Italije, Južne Koreje i velike Britanije, kaže direktorica Turističke zajednice grada Martina Bienenfeld, koja s ponosom dodaje i da je hrvatski glavni grad nominiran za 2015. za izbor najbolje europske turističke destinacije! Ugledni portal European Best Destinations Zagreb već drugu godinu nominira za tu nagradu. Kandidata je 20, a nominacije počivaju na podacima Eurostata i na ocjeni stručnog suda organizatora. Rezultati će se glasovanja znati nakon 10. veljače.

Što to toliko privlači u Zagreb? Ponuda sadržaja vezanih uz kulturu, eno-gastronomiju, pa kongresi, sportska događanja, koncerti, poslovni skupovi, veliki magnet za turiste bio je u prosincu Advent u Zagrebu, on je privukao 56.142 posjetitelja a zaslužan je i za 101.473 noćenja u metropoli! Za 2015. planirano je dosta noviteta, primjerice Voice Guide aplikacija za pametne telephone, poboljšana internetska stranica, turističke novine Zagreb4you, pa Vjenčanja u Zagrebu, konkretno evo upravo uoči Valentinova TZGZ objavljuje novu brošuru Weddings in Zagreb…

HOTELIJERSKI OSCARI ZAGREBAČKOJ ESPLANADI! – Za zagrebački hotel Esplanade lijep ulazak u novu, 2015. godinu, ali stvar od velikog značenja i za grad Zagreb, koji se razvio u snažnu turističku destinaciju: na recentnoj dodjeli hotelijerskih Oscara World Luxury Hotel Awards održanoj u Cape Townu u Južnoafričkoj Republici Esplanade je primila čak dvije nagrade – za Najbolji gradski luksuzni hotel i za Najbolji povijesni luksuzni hotel. Čestitke!

Ovo je već četvrti put za hotel Esplanade da na ovakvoj dodjeli osvaja nagrade. Inače, upravo je Esplanade bila, 2011. godine, i domaćinom glamurozne ceremonije dodjele World Luxury Hotel Awards. World Luxury Hotel Awards prepoznaje visoke standarde kvalitete, vrhunsku uslugu te posvećenost detaljima. Ovo prestižno međunarodno odličje smatra se vrhuncem dostignuća za sve luksuzne hotele u svijetu. Trofej je priznanje struke za uspjeh u hotelijerstvu i u svijetu luksuznih usluga, te je doslovno sinonim za Oscar hotelijerskoj industriji.

– Ponosan sam na svoje kolege koji u svakom trenutku pokazuju koliko teže izvrsnosti i kolika je njihova ljubav prema Esplanadi. Može se raditi visokoprofesionalno, ali bez ljubavi za to što se radi stvar ostaje hladna. Upravo ta ljubav prema poslu i prema matičnoj kući bitna je, jer visokoprofesionalnome radu daje toplinu kao dodanu vrijednost – kazao je ushićeno Ivica Krizmanić, generalni direktor hotela.

Inače, hotel Esplanade nedavno se ponovno našao i na godišnjoj listi najboljih hotela najprestižnijeg svjetskog putničkog časopisa Condé Nast Travelera. Reader’s Choice Award posebno je cijenjeno priznanje upravo radi glasova čitatelja, kojih je ove godine bilo više od 70.000. Esplanade je još jednom uvrštena i na listu najboljih hotela Expedia Insiders’ Select 2014, a već dugo drži prvo mjesto na Tripadvisoru, najvećem svjetskom turističkom servisu za ocjenu kvalitete usluga u turizmu, gdje godinama prima certifikat izvrsnosti za kvalitetu smještaja i restoranske usluge.

U nizu priznanja i nagrada hotelu Esplanade valja istaknuti posebno priznanje generalnom direktoru hotela Ivici Krizmaniću, koji je nedavno, kao jedini aktivni hotelijer iz Hrvatske, primljen u E.H.M.A. – europsko udruženje generalnih direktora vrhunskih hotela na Starom kontinentu. E.H.M.A. je osnovana u Rimu 1974. godine, a djeluje kao platforma za umrežavanje i profesionalni razvoj europskih menadžera luksuznih hotela.

                Hotel Esplanade sagrađen je 1925. godine s ciljem pružanja vrhunskog smještaja i vrhunskih usluga putnicima glasovitog Orient Expressa, koji je prometovao na liniji Pariz – Istanbul. Hotel je jedna od najelegantnijih zagrebačkih građevina, a od svojih početaka bio je mjesto ključnih društvenih događanja glavnoga grada. Hotel je nudio gostima neviđenu raskoš, tako da su poznate ličnosti oduvijek odsjedale upravo u Esplanadi. Lista poznatih gostiju uključuje slavnu Josephine Baker, Charlesa Lindbergha, Leonida Brežnjeva te mnoge druge. Poslije potpune rekonstrukcije, 18. svibnja 2004. godine Esplanade ponovno otvara svoja vrata te se nameće kao istinska hotelska zvijezda u regiji, čemu su dokaz  brojna osvojena priznanja i najvišeg međunarodnog ranga.

                Nakon što je još davno postao rasadnik vrhunskih kadrova u kuharstvu i ugostiteljstvu te hotelijerstvu, posljednjih desetak godina Esplanade je i istinski hram plemenite kapljice, zahvaljujući međunarodnom festivalu vina i kulinarike Zagreb & Culinaria Vino.com. Ove godine posljednjeg petka i subote u studenome bit će 10. jubilarni festival. Profesor Ivan Dropuljić, osnivač i direktor festivala, može doista biti ponosan što ima mogućnost manifestaciju održavati u takvome objektu, ali bogme i Esplanade može biti ponosna zato što je pozornica najboljoj međunarodnoj smotri vina i delikatesa u ovome dijelu Europe!

_________________________________

SAJMOVI, PREZENTACIJE, KALENDAR 2015 – Pregled prezentacija, ocjenjivanja i sajmova/festivala vina na proljeće 2015 u Europi:

• Anteprima Amarone 2011 – 31.01-01.02, Verona
• Anteprime Toscane: Consorzio Chianti, Consorzio Chianti Classico, Consorzio Chianti Rùffina, Consorzio Chianti Colli senesi, Consorzio Chianti Colli fiorentini, Consorzio Vernaccia di San Giminiano, Consorzio Carmignano, Consorzio Bolgheri, Consorzio Vino Nobile di Montepulciano, Consorzio Brunello di Montalcino… – 14-21.02, Firenze, San Giminiano, Montepulciano, Montalcino…
• Vini ad Arte – preview of Romagna sangiovese riserva 2012 (quando sangiovese e un capolavoro!) – 22-23.02., Faenza (Ra)
• Mundus Vini – 25-27. 02, Neustadt an der Weinstrasse
• Pink Day – 07.03, Zagreb
• ProWein – 15-17.03, Düsseldorf
• Le Grandi Langhe docg – 18-20.03, razna mjesta u Pijemontu (kušanje barola, barbaresca, roera itd.)
• Vinitaly – 22-25.03, Verona
• Portugieser du Monde ocjenjivanje – 10.04, Pečuh; Festival Portugieser du Monde – 11.04., Pečuh
• Vinitaly Concorso enologico internazionale – 12-16.04, VeronaFiere
• International Wine Challenge – 13-24.04, London
• Dubrovnik WiniFest – 20-26. 04, Dubrovnik (ocjenjivanje 20-23, izložba 24. i 25.04)
• VDP Wein Borse – 26-27. 04, Mainz
• Decanter World Wide Award – 27.04-1.05, London
• Concours Mondial de Bruxelles – 01-03. 05, Jesolo
• Vinistra – 8-10.05, Poreč
• Nebbiolo prima – sredina 05., Alba
• Concours Mondial du Sauvignon – 22-23.05, Buttrio
• Ljubljana Vino ocjenjivanje – 29-31.05., Ljubljana
• Vinexpo – 14-18.06, Bordeaux
• Austria Wine Summit – 30.05-2.06, Donja Austrija, Burgenland
• Agra Gornja Radgona ocjenjivanje vina – 20.24.07, Gornja Radgona

 ____________________________

ZA BOLJU HRVATSKU! – Governare e far credere. E meglio peccare e poi pentirsi che pentirsi di non aver peccato… Niccolò di Bernardo dei Machiavelli, firentinski povjesničar, političar, diplomat, filozof i pisac za vrijeme Renesanse, autor glasovitog djela Il Principe (svakako pročitati!)

PARIŠKA STRAHOTA – Dogodilo se u Parizu: TRRRRRRRRRRRRRRRRRR, BUUUUUM!…. I u vječna lovišta u hipu ode 12 članova redakcije humorističkog časopisa Charlie Hebdo. Suvišno je reći bilo što, osim toga da je to bio grozan, i gnjusan čin onih koji su ga napravili.

       Posvuda protestni skupovi s porukom da je to bio atentat na slobodu mišljenja, govora i pisane riječi, ilustracije… Sloboda mišljenja, govora, pisane riječi nije, dakako, upitna, ali, što je, zapravo, to sloboda mišljenja, govora, pisane riječi? Prilika je da se sada baš uz ovo što se dogodilo, to glasno pojasni. O tome se međutim glasno ne priča u javnosti, priča li se uopće?…

Do kamo i do kuda seže ta sloboda govora, kao, uostalom, i neke druge slobode u ponašanju pojedinaca svakog posebno, odnosno grupa pojedinaca? Logično je da svaka sloboda ima neku svoju granicu preko koje se ne smije, jer na taj se način zadire u slobodu drugog pojedinca. A, ako ćemo demokratski – svatko ima pravo na slobodu, zar ne? Pa, lijepo kaže i ona drevna izreka: Ne učini drugome ono što ne želiš da se učini tebi!

Nedjelja prije podne, čuo sam u radijskoj emisiji rečenicu teologa koji se u svom komentaru osvrnuo na ta nedavna strašna zbivanja u Francuskoj, a kakva se najavljuju i za neke druge zemlje (ne daj Bože da se ponove!). Ona je bila nekako u ovome pravcu: valja voditi brigu o tome da se u tim dragocjenim slobodama koje imamo a među kojima je i ona vezana uz mišljenje, govor i pisanu riječ – ta, baš govor i pisana riječ mogu biti ubojitiji od oružja! – ne prijeđe granica dobroga ukusa i granica preko koje se ugrožava sloboda drugih, jer ako se to čini, pod maskom slobode ovoga ili onoga, u ovome aktualnome slučaju: govora i pisane riječi, demokracija se gura u – novi totalitarizam…

            KOD GRAŠE – Riječ je ne o dalmatinskome Graši na kojega ste zacijelo odmah i najprije pomislili, nego o zagorskome Graši! Bogme, Krešo Škalec Grašo, mesar i ugostitelj, kad nešto radi, onda radi! Krenuo je, prije nešto godina, u neposrednoj blizini dvorca Đalski u Zaboku, s nevelikim ugostiteljskim lokalom i pročuo se po dobroj pizzi i jelima s roštilja. A onda je htio i nešto više, i sagradio je, opet u blizini dvorca Đalski, zgradu koja se doima i većom od samoga dvorca, i tu otvorio novi lokal Grašo! Kuća na kat, restoranski prostor u dva nivoa, ukupno 250 sjedećih mjesta, ljetna terasa sa pedesetak sjedećih mjesta. Domaća zagorska kuhinja sa svježim mesom iz vlastite mesnice i s mesnim prerađevinama vlastite produkcije (jako dobre češnjovke, bunceki, šunka…), plus pizza plus roštilj. Pilo se domaće, ali za ovakav lokal i s velikim ambicijama koje obuhvaćaju ne samo velike brojeve (gostiju, sljedova, čaša…) nego i manji broj gostiju ali s otvorenijim novčanikom (nekad je manje = veće!), svakako će trebati ponuda dobrih butelja.

Pitam: nudi li, kad je kuća tako velika, i noćenje, Krešo odgovara niječno. Njegov je zadatak, veli, da dobro nahrani. Istina, spavati se može u susjedstvu…

                Ali, objekt s 250 mjesta treba i napuniti! Moja je kuhinja na glasu, bio sam uvijek krcat u onom prijašnjem malom lokalu, bit ću i sada. Najveće porcije u Hrvatskom zagorju, posebno okusno, najnijže cijene. Sad imam dovoljno prostora da kako treba primim grupe poslovnih ljudi, grupe koje slave rođendane, prve pričesti, krizme, za doček Nove godine, zatim za svatove… Viš, možda bi samo za mladence mogel imeti uređenu jednu sobu za prespati nakon pira, možda čak i dve takve sobe ak bi istovremeno imel dve svadbene večere, smije se šeretski  Krešo-Grašo.

                O tome koliko je Grašo popularan govori ogroman odziv na otvorenje lokala. Slavlje je krenulo već od kasnog prijepodneva. Gosti su stizali, kako bi Dalmatinci rekli, na refule, više ih je stizalo nego odlazilo. Među uzvanicima političari, npr. i bivši predsjednik države Stjepan Mesić, profesori s Agronomskog fakulteta iz segmenta vinogradarstva i vinarstva, djelatnici ministarstava, pa ekipa iz Nogometnog saveza Hrvatske, tv-sportski novinari, pjevači npr. Željko Krušlin Kruška… Tamburaši na sve strane.

U želji da populariziraju vino od Plavca maloga ali i da sugeriraju Graši da obogati svoju vinsku kartu i dobrim buteljama s našim znanim južnim crnjakom došli su i članovi zagrebačke udruge Plavac mali sa svojim čelnicima Željkom Stipinovićem i Ivicom Riljeom. U ime udruge, s kojom inače Grašo već dugo druguje, Željko Stipinović predao je Kreši Škalecu Graši golemu bocu zapremnine osam klasičnih butelja od 0,75 lit napunjenu jedinstvenim cuvéeom za koji uključeni proizvođači vina nikad nisu ni sanjali da bi se mogao realizirati, a riječ je o miksu plavaca što se na tržištu nalaze pod ponajboljim etiketama iz dotičnih kuća a vina su većma od PZ Svirče i Zlatana Plenkovića s Hvara, manjim dijelom od Frane Miloša s Pelješca. Grašo, kak i pravi muž, kad je od Stipinovića primio u ruke tu bocu nije ni trepnuo niti se pognuo ni milimetra…

KRALJEVSTVO KRALJICA! – Kraljevstvo je kraljevstvo, pogotovu kad su u špici kraljice! Slovenci imaju već 19 kraljica, dakako vinskih, a ta najnovija, 19. po redu okrunjena nedavno u hotelu Radin u Radencima je 26-godišnja Sandra Vučko iz Cvena kod Ljutomera. Ona je iz vinogradarske obitelji sa stoljetnom tradicijom. Studira pravo u Mariboru i uskoro treba steći diplomu. Uz materinski jezik dobro zna engleski, njemački i hrvatski, a ponešto govori i španjolski.

Krunu su joj stavili na glavu ministar poljoprivrede, šumarstva i prehrane Slovenije mr. Dean Židan i Janez Erjavec, predsjednik Uprave Pomurskoga sajma iz Gornje Radgone, koji je nositelj projekta. Sandra će u 2015. predstavljati slovenska vina, vinorodna područja, kulturno nasljeđe i turizam.

Sandra Vučko, nakon što je okrunjena, u svom prvom obraćanju javnosti rekla je, otprilike, kako je vino kao značajan dio slovenske nacionalne kulture, gastronomije te turizma i općenito življenja odličan medij za promiždbu vinorodnih krajeva i cijele države i za gospodarski napredak, te da u sektoru vinogradarstva, vinarstva, ugostiteljstva i turizma ima puno prostora za zapošljavanje pa bi sve to trebao biti jaki motiv za neiseljavanje mladih u potrazi za radnim mjestom i boljim životom u inozemstvo i ostanka ne samo u domovini nego i na selu, na zemlji koja nas hrani, a kad je inozemstvo u pitanju tamo treba što bolje promovirati svoj kraj.

                Pomurski sejem već gotovo dva desetljeća uspješno i na visokom nivou organizira izbor vinske kraljice Slovenije, a slovenska vinska industrija zdušno se koristi njome u promidžbene svrhe. Dakako, ništa se ne bi moglo bez moćnih sponzora, ali eto trudom i umijećem dođe se do njih. Glavni sponzor ovogodišnjeg izbora bila je banka, Nova KBM iz Maribora, a jaki sponzor bio je i Avto Rajh, koji je vinskoj kraljici na godinu dana predao ključeve automobila Ford Fiesta diesel. Kao jedan od sponzora bilježi se i vinarija P&F Jeruzalem iz Ormoža…

                U Hrvatskoj se bilo krenulo također s izborom vinske kraljice, ali zasad u višoj kategoriji imamo praktički samo Vinsku kraljicu Zagrebačke županije. Kao organizator izbora Vinske kraljice Hrvatske okušala se kuća Zagrebački Velesajam, znana i kao priređivač sajma Vinovita. Nakon tek nekoliko izbora vinske kraljice projekt se ugasio, a onda se ugasila i Vinovita. Osnivač i direktor međunarodnog festivala Zagreb Vino.com Ivan Dropuljić imao je žarku želju obnoviti izbor vinske kraljice, ali licencu je zadržao ZV. Pa eto, kad ne može ZV, ne mogu ni drugi…

CARPACCIO + CARPACCIO + BABY HOBOTNICE + KIRNJA – Boris Gašparin iz restorana Pikol kod Nove Gorice obožava carpaccio! I to – posebice od ribe. Jedan njegov specijalni carpaccio od jadranske je tune koja je, radi toga da dobije ljepšu čistiju boju i čistiji miris i okus, nekoliko dana marinirana u gruboj morskoj soli iz Jadrana i u smeđem šećeru a tanke ploškice poslužene su sa cvijetom soli, algama, tartufima, paprom i maslinovim uljem. Drugi njegov carpaccio je od brancina, tanke kriške poslužene su s maslinovim uljem, limunovim sokom i medom, ali i sa svjetlo-crvenim plodovima nara (šipka).

Nakon ta dva slijeda stižu male, baby-hobotnice u umaku, s pire-krumporom, vrlo zanimljivo jelo, pa onda tanjur, zamišljen za slow-foodaše strpljive na sjedalici i uz puni tanjur, kao drugo toplo predjelo, ali mogao bi sasvim lijepo biti i finale, slani desert (umjesto slatkoga). Riječ je o ruži od kirnje s podbratkom od crne svinje a na kremi od artičoke, ukrašeno sušenim crnim maslinama i hrustavcem od sipina crnila, obogaćene karfiolom na rimski i sherry rajčicom…

A uz sve sjajno pasao je šampus Silveri  blanc de blanc 2008 (Gašparini su i proizvođači vina i pjenušaca u Goriškim brdima!) koji je prošle godine na međunarodnom ocjenjivanju vina u sklopu sajma Vino 2014 u Ljubljani ponio šampionsku titulu.

                Ne ideme dime dime, ne ideme dime dime, ne idemo dime, haj do zore…

IZMEĐU CASTROLA i SPA TE TRITON LEXA i KOLOSA – Aleks Simčič iz Goriških brda doslovno je između Castrola i spa te Triton Lexa i Kolosa. Aleks, s vinogradarsko-vinarskog posjeda Edi Simčič, već godinama zastupnik je ulja Castrol za ovaj dio Europe gdje su zemlje bivše Jugoslavije, ali istodobno i vrlo je predan, s ocem Edijem, u proizvodnji vina s karakterom što ga je dugo gradio. Sa suprugom Martinom involviran je pak u turističku ponudu što obuhvaća smještaj u kuću osposobljenu za tretmane vezane uz kozmetiku, te zdravu prehranu (u tu zdravu prehranu uključena je dakako i čaša zdravog vina).  – Mislim da ću malo-pomalo smanjivati posao s uljem, naime ovdje u Goriškim brdima otvorile su se velike mogućnosti za domaće ljude uključene u proizvodnju hrane i vina i spremne da se uključe, kao ponuđači proizvoda i usluga, u turizam. Svake godine u Brdima je sve više turista, i to onih tzv. dobrih, zahtjevnih, koji mogu i žele potrošiti za svoje užitke i za stolom. Na kućnome pragu mi sada plasiramo oko 15 posto vina, a pretpostavljam da bismo mogli i više. Nismo se, moram priznati, maksimalno posvetili ponudi kod kuće jer s vremenom smo uspjeli ostvariti dobar izvoz, eto čak oko 70 posto vina uspijevamo plasirati izvan Slovenije. Dobar dio naših butelja ide u SAD, i moram reći da se s Amerikancima i najviše isplati raditi. Naša su vina sve do nedavno, preko Studija G 3, bila prisutna i u Hrvatskoj ali ta je kuća sad posustala glede plemenite kapljice pa tražim novog uvoznika. Vina su nam specifična, potrošači u Hrvatskoj dobro su reagirali na njih, i stalo mi je da opet budemo i na hrvatskom tržištu – kaže Aleks Simčič.

MEDENI ŠAMPUS – Slavlja su vrijeme baš za pjenušce.  Zašto ne i nekakav – sasma drukčiji?! Primjerice: na bazi meda, odnosno od starog alkoholnog pića medice, a rađen klasičnom, šampanjskom metodom drugog vrenja u boci. S aromom meda, slatkasto do slatko, ovisno o tipu, bez kiselosti koja inače karakterizira pjenušce rađene od vina i koja čak nekim potrošačima sklonim slatkim tonovima i ne odgovara.

Navodno je prvi na svijetu takav pjenušac na bazi meda počeo proizvoditi pčelar Cesar iz okolice Maribora. Pa se i pjenušac naziva Cesar.

Cesar veli da njegova peneča medica, koja u sebi, tvrdi autor, nema ni kap vina i koja na kvascu u boci leži oko dvije godine, sadrži nešto više od 9,5 vol.% alkohola, da je s pritiskom od iznad tri bara i da joj je količina neprovrelog sladora između 30 i 55 grama po litri. Za čašicu medenog pjenušca Cesar potrebno je, veli Cesar, 40 grama meda, a pčele da bi proizvele tih 40 grama meda moraju posjetiti priblično milijun cvjetova!

HIMALAJA u LIPOVEČKOJ! – Htjeli biste do Himalaje, ali bez napora i vrebajućih opasnosti što vrebaju po zabijeljenim usponima bespuća. Štaviše, s nekoliko obilazaka još se i riješite problema s disanjem, pa i nekih alergija! U skoroj budućnosti mogli biste čak i himalajski uživati i u finom jelu i čaši dobroga vina!

U zagrebačkoj Lipovečkoj ulici na Trešnjevci već neko vrijeme postoji Himalajska, pardon Himalayska spilja. Smještena u obiteljskoj jednokatnici, lijepo uređenoj izvana, posve preuređenoj iznutra. Uvod u bajku je kad uđete u zgradu, u prodavaonici prirodne jestive himalajske soli ali i raznih predmeta praktične uporabne – kulinarske, kozmetičke i suvenirske vrijednosti (uz jestivu sol i himalajska sol posebno za kupelji i saune, pa crna vulkanska sol, bijeli halit, ionizirajuće lampe i svijećnjaci… izrađeni od komada mineralnog kamena donesenog s Himalaje). Prizemlje s prodavaonicom i s još nekoliko prostorija od kojih je jedna bivša garaža interijerom doista djeluju poput spilje naime zidovi su obloženi blokovima minerala s Himalaje, te nekoliko prostorija na prvoj etaži gdje su također zidovi obloženi takvim blokovima, služe za različite tretmane i terapije protiv alergija i dišnih problema, za aroma-masaže, predavanja, radionice… U Himalaysku spilju upucano je ukupno oko 75 tona mineralnih blokova s Himalaje, od toga 22 tone u prostranu dvoranu-spilju u prizemlju! Na trećoj etaži, pod krovom, nekoliko je i soba predviđenih za noćenje.

U priču je obiteljskim putem uključena novinarka Mirjana Gračan, koja ima ideje i za nove aktivnosti Himalayske spilje. Konkretno, s obzirom da cijela stvar počiva na prirodnome, na poboljšanju zdravlja i na kulinarici s obzrom na jestivu himalajsku sol koja je, inače, kako čujem, svojim sastavom najprikladnija za čovječji organizam, zamisao je radi osmišljavanja novih atraktivnih sadržaja povezati se s poznatim nutricionistima te kuharima koji bi u zdravstveno blagotvornome spiljskom ambijentu mogli držati predavanja o zdravoj prehrani odnosno kulinarske radionice s prezentacijama i nekih proizvoda npr. u teglicama što bi se mogli naći u ponudi na policama spiljske prodavaonice, te s vinarima koji bi tu u jedinstvenom mineralnom slanome ambijentu mogli prezentirati vina, posebice ona koja su s takvih terena da izraženo odišu mineralnošću…

ENO-GASTRO i TURIZAM – U konferencijskoj dvorani Life Class Toplica u Svetom Martinu na Muri u Međimurju održana je sjednica na temu Hrvatska eno-gastronomija u kontekstu razvoja turizma. Sjednicu u cilju promocije i popularizacije te stalnog unaprjeđenja kvalitete hrvatskog turističkog proizvoda, njegove autohtonosti i jedinstvenosti, organizirao je Odbor za turizam Hrvatskog sabora u suradnji s Međimurskom županijom, kaže predsjednik Odbora Goran Beuss Richenbergh.

Aktualne točke: gdje je danas hrvatska eno-gastronomija, koliko na tradiciju gledamo kao na adut, što je danas domaće, a što ‘’domaće’’, postoji li autohtona kuhinja bez domaćih proizvoda (pitanje je suvišno jer odgovor je jasan), kvaliteta kao imperativ ili još kao nepoznanica, koliko Michelinovih zvjezdica imaju hrvatski restorani (i ovdje je odgovor jasan), kakva je hrvatska vinska karta…

Kao uvodničari najavljeni su bili Damir Fabijanić, glavni urednik časopisa Iće & piće, prof. dr. sc. Edi Maletić, predstojnik Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta, chef Mate Janković i Veljko Barbieri, gastronomski stručnjak i pisac. Reviju Svijet u čaši naravno nije bilo potrebno kontaktirati za mišljenje, mi smo već ionako kroz više od 22 godine postojanja i neprekinutog izlaženja na temu eno-gastronomije i turizma rekli već puno toga…

Vinskim putima brdovitim Balkanom

KAD ORGANIZIRA MAJSTOR LALLE… – Iz Njemačke je u Kanadu, i to u francuski dio, svojedobno bio stigao, kažu, iz Alsacea a to je uz granicu s Njemačkom, čovjek koji će osnovati tvrtku za proizvodnju selekcioniranih kvasaca za sigurnu fermentaciju. Kad je proradila, nazvana je ne, kako je uobičajeno, po njegovu prezimenu, nego po tome što je čovjek imao njemačko prezime pa su ga kanadski Francuzi nazivali L’Allemand, tj. Nijemac, upravo iz toga za kuću koja će s vremenom postati globalno važna upravo u domeni kvasaca za vrenje, nastao je naziv Lallemand. Predstavnik Lallemanda (još uvijek u obiteljskom vlasništvu!) za Hrvatsku i druge okolne srednje i južno-europske zemlje je Plešivičanac Nenad Maslek, po struci enolog, koji je, u skladu s događanjima na ovim našim prostorima i s našim običajima, pak prozvan Majstor Lalle.

Majstor Lalle redovito obilazi svoje klijente u regiji i povremeno na svoja putovanja pozove kolege enologe, pa i pokojeg novinara, jer danas je tako: ako se nešto ne objavi – nije se ni dogodilo! Kad organizira, majstor Lalle to radi doista majstorski. Najnovija turneja bila je u Imotsku krajinu s obje strane granice te potom po Hercegovini od Međugorja i Čapljine do Trebinja, pa onda po Crnoj Gori, do Podgorice.  U ekipi su, uz majstor-Lallea Masleka, bili njegova kćerka Maja, koja ide putevima oca i postaje majstorica Lalle, zatim enologinja Vera Zima, glavna u Iločkim podrumima, pa enologinja Martina Krauthaker iz Kutjeva (prezime dovoljno govori!), Ivan Marinclin, glavni enolog Kutjeva d.d., Slobodan Čapin, glavni enolog vinarije u Erdutu, Drago Kurtalj, individualni proizvođač vina s Plešivice, i ja, kao glavni urednik časopisa Svijet u Čaši.

Prva stanica: Proložac kod Imotskoga, na degustaciji kod Ante Grabovca. Najprije prolaz kroz bačve s vinom iz 2014. (dojam je vrlo solidan, spasila su se vina iz vinograda na brdu gdje je kamenito tlo!), potom su podastrti odležani crnjaci, uz imotski pršut i sir. Slijedili su okupljanje s degustacijom kod enologa Ante Grubišića odmah s druge strane granice, u selu Gorica, pa zaustavljanje u etno-selu Međugorje, u posjedu braće Barbarić, inače i vlasnika vinarije Hercegovina-produkt, s nama je bila i enologinja Nela Medić. Hercegovački biser je imanje Josipa Nuića u Crnopodu kod Ljubuškog – iako još nedovršen, impresivan podrum, 35 ha je pod trsjem, sve na kamenu, vina jako dobra a ona iz najgornje kategorije (merlot, trnjak i syrah i više nego odlična).

Doživljaj u zgodnom gradiću Trebinju – na uzvisini s koje se pruža krasan pogled na mjesto i okolicu veleban objekt: vinarija-restoran Vukoje Radovana Vukoja. (Svakako zaboraviti stihove Trebinje, Trebinje, kad me vidiš…!). I na kraju prodora na jugoistok: postaja u Podgorici, 2350 ha vinograda u komadu, početak je od zrakoplovne luke…, jedinstveni podrum za dozrijevanje vina s brojnim velikim i malim bačvama, te kušaonica, uređeni u nekadašnjem – vojnom avio-hangaru…. Naš domaćin: enologinja Biljana Knežević, direktorica proizvodnje u Plantažama 13. jul.

A završetak? Dakako, kod Drageca Kurtalja na Plešivici! Dragina sestra Mirjana, te supruga Dubravka toliko su ga se, nakon tri dana njegova izbivanja iz kuće, poželjele da su za doček priredile paštetu od gusje jetre s pjenušcem Dri, a slijedio je kraljevski roštilj.

Ali, tu stvar ne završava: ovo je bio uvod u rođendansko slavlje, naime krajem idućeg tjedna simpatična Vinska klet koju je Drago Kurtalj otvorio na Novoj vesi u Zagrebu slavi prvi rođendan, e pa neka bude sretno, a veselo svakako će biti…

SuČ – 01/ 2015

Name(required)

Email(required)

Website

Comment(required)

Submit

Δ

KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU/12.2014.

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

VRIJEME BOŽIĆA – Za vrijeme Božića kaže se da je vrijeme obilja. I oni koji nisu imućni nastoje barem u te dane najvećeg kršćanskog blagdana imati svečaniji, čitaj: puniji stol. Za mnoge od tih, nastojanja ostaju nastojanjima, a za mnoge pak u kontekstu u kojemu živimo nastojanja pomalo i – prestaju biti nastojanja…

A KAD MI PONOVNO DOĐEMO NA VLAST… – …sve će biti drukčije, kaže novinar Tomislav Radić.

ZAIGRANE ČAŠNE SESTRE – Bogme su se zaigrale, skupa s odabranim sljedbenicima, čašne sestre u zagrebačkoj kapelici Vintesa! Gdje se inače nudi i – apostolsko vino (slika). Za misno vino taj dan sestra Drozofila Lada (kolovođa!), sestra Peronosporafobia Martina, sestra Morana Macerationis, sestra Fermentatio Nataša, sestra Zina te sestra Fani Corporatio podastrle su – pjenušac. I to ne jedan, nego – pet! Bedekovich, Zdjelarević, Tomac, Šember, Centurion od Bolfana… Moderno vrijeme, a i – tu je i Božić!…

A onda je, uz velike ovacije nazočnih, sa zakašnjenjem no ipak još na vrijeme, ušao velečašni pater Desiderius, koji je, inače, na ovaj skup odanika što su se očito u međuvremenu već bili, i bez ispovjedi, pričestili, malo kasnio jer morao je ostati do kraja na oduženom prije toga održavanom skupu celebriranom s bogovskim mirnim misnim vinom. Završne riječi, dok još vrag stvar nije uzeo pod svoje: Ego vi absolvo, i braćo i sestre, pođimo u miru…

I gle: svi doista i pođoše u miru. Do susjedne kapelice…

DESETLJEĆE GASTRONOMADA – U Europskome domu u zagrebačkoj Jurišićevoj ulici – predbožićni skup posvećen 10. godišnjici djelovanja ekipe Gastronomadi, koja je bitno pridonijela razvoju i unaprjeđenju eno-gastro scene u Lijepoj našoj. Gastronomadi, od kojih su, nakon što su svojim putem krenuli npr. Rene Bakalović, pa chef Grgur Bakšić, kao motorna snaga ostali Zoran Šimunić Zok i Robert Ripli, posljednjih godina u svom prostoru u Europskom domu – nekad njihovom restoranu – drže tečajeve iz eno-gastronomije, evo jedan od onih koji je tu završio tečaj kuharstva je npr. i Bernard Korak (na slici uz gastronomadski hamburger), sin znanog plešivičkog vinara Velimira Koraka.

U Europskom domu na domijenku Gastronomada, koji su priredili više odličnih jela a svakako je atrakcija bio golemi hamburger čiji glavni i konkretni sadržaj je činio jedanput grubo mljeveni tri tjedna odležani ramstek, okupilo se više osoba znanih iz javnog društvenog života, među njima npr. karikaturist Davor Štambuk, pa operni pjevač Tvrtko Stipić  (na slici sa Zokom Šimunićem) a i makedonski glazbenik i orguljaš, jedna od zvijezda zagrebačke super rock grupe Time u najboljim danima, Tihomir Pop Asanović. Zanimljiva informacija od Popa: u Skopje su na dodjelu prestižne nagrade krajem veljače 2015. pozvani Time (Dado Topić, Vedran Božić, Mario Mavrin, Ratko Divjak i dakako Pop), koji su, prisjetimo se, svojedovno imali sjajan hit Makedonija, zatim rockeri zlatne generacije Goran Bregović i Bijelo dugme, Smak, Kornelije Kovač Korni Grupa, Septembar… svaki od njih izveo bi po jednu ili dvije pjesme, a na kraju showa predviđena je večera koju bi vinima popratili ponajbolji makedonski posjedi Bovin, Château Kamnik te Dudin!

VINO SAINTS HILLS – i VIŠE OD VINA – Vino kuće Saints Hills i – više je od vina! Jako dobra kakvoća, sjajan dizajn i značajna humanitarna dimenzija.  Po pitanju kvalitete kapljice vlasnik Ernest Tolj surađuje s glasovitim Francuzom Michelom Rollandom, a po pitanju dizajna s Mary Lewis iz renomirane londonske dizajnerske agencije Lewis Moberly. Već je Tolj za Saints Hills dobivao nagrade za dizajn, a upravo je stigla nova, s nazivom Red Dot. Među 7096 prijavljenih radova za 2014. godinu, stručni žiri sastavljen od međunarodnih sudaca nagradu u kategoriji communication designa dodjelio je vizualu vina Dingač Saints Hills Ernest Tolj. Izvrstan rad Mary Lewis koja je, formiravši oko vrata boce platinastu ogrlicu s uzorkom starog kovanog prozora s vinarije Saints Hills, uspjela, veli Tolj, u dizajn butelje pretočiti priču o tradiciji i traženju savršenstva.

– Nagrađeno vino, koje je najbolje u našoj paleti, ima zadaću i čast da ostvaruje prihod za našu zakladu Saints Hills For Kids koja pomaže djeci bez roditeljske skrbi. I prošle godine u predbožićno smo vrijeme vinom skupljali dobrotvorne prihode i pomogli obnovu Dječjeg doma u zagrebačkoj Nazorovoj ulici, a ove smo godine pomoć namijenili SOS dječjem selu Lekenik, i Dječjem domu Bjelave u Sarajevu – kazao je ponosni Ernest Tolj.

ENO-EKSPERT AKADEMIJA – Nakon niza godina savjetovanja u vinogradarstvu i vinarstvu na području cijele Hrvatske, tvrtka Eno-expert iz Zagreba pokrenula je edukacijske programe prilagođene različitim stupnjevima znanja i interesa za vino kod osoba različitog profila, bilo da je riječ o vinoljupcima, vinarima ili ugostiteljima.

Programe vode diplomirani enolozi s bogatim iskustvom u proizvodnji vina i profesionalnim degustacijama. Po završetku programa svi polaznici dobivaju diplomu o završenom tečaju Eno-Expert akademije. Predavači su iskusni enolozi Miodrag Hruškar i Krešimir Hren te drugi renomirani stručnjaci iz pojedinih područja kulture vina.

– Pokrenuli smo Eno-Expert akademiju sa željom da aktivno sudjelujemo u podizanju vinske kulture u Hrvatskoj. Pristupačnim programima, koji ne mistificiraju vinske teme, želimo se približiti i onima koji su dosad smatrali da takve edukacije nisu za njih. Naš je moto jednostavan: otvoreni smo prema svima koji vole vino i žele znati više, a to što predajemo temeljeno je na iskustvu u cjelokupnom procesu proizvodnje vina i dugogodišnjem konzaltingu za brojne domaće vinare – izjavio je Miodrag Hruškar, direktor i osnivač Eno-Expert akademije.

Programi su podijeljeni u dva dijela: školu za vinoljupce s tečajevima VinoLjubac, Napredni VinoLjubac i specijaliziranu nastavu Eno-Expert, Eno- Profesionalac i Eno-Exclusive Club.

VinoLjubac je početni tečaj namijenjen onima koji žele proširiti svoju vinsku kulturu, a polaznike uči o definicijama i podjelama vina, ponašanju u restoranu, degustaciji vina te sljubljivanju hrane i vina. Napredni VinoLjubac nastavlja se na početni tečaj i obuhvaća razbijanje predrasuda o vinu, odnos vina i zdravlja, napredne degustacije, itd. Napredni VinoLjubac podučava o manama vina, obrađuje bolesti vina te polaznike uči prepoznavati defektnu kapljicu. Eno-Expert je namijenjen vinarima koji žele unaprijediti svoju proizvodnju, i temelji se na modernom pristupu produkcije vina. Eno-Profesionalac je tečaj namijenjen ugostiteljskim djelatnicima koji trebaju umješno kreirati svoju vinsku kartu i koji u svakodnevnom kontaktu s gostima moraju znati dobro predstavliti vina iz svoje ponude. Taj tečaj omogućuje stjecanje potrebnih znanja za samostalan rad s gostima. Eno-Exclusive Club je namijenjen svim ljubiteljima vina koji svoja vinska znanja žele proširiti do u detalje i uživati u ciljanim vođenim degustacijama vina. Jedna od posebnosti ovoga tečaja je fleksibilnost mjesta održavanja, naime mogu se održavati bilo u prostorima Eno-Expert akademije ili na nekoj drugoj dogovorenoj lokaciji.

Zainteresirani se mogu prijaviti na http://www.enoexpert.hr/vinska-skola.html te pratiti Eno-ekspert na Facebooku na stranici Eno expert – https://www.facebook.com/enoexpert?fref=ts.

KRALJ ŠPRICAR! – Ni manje ni više naziv Svetovno prvenstvo u mehurčkanju z mineralnimi vodami! Prilično ambiciozno: svjetsko prvenstvo! Ptujska klet sredinom prosinca 2014. organizirala je izbor najboljeg špricara, mi u Hrvatskoj rekli bismo gemišta (da podsjetim: u Hrvatskoj se špricerom naziva mješavina vina i soda vode, a ovo što Slovenci nazivaju špricar – mješavinu vina i mineralne vode, u nas se naziva gemištom), po treći put. Tek što je mošt iz berbe 2014. postao vinom – odmah priprema za početak njegova plasman još prije Božića, ali i priprema za plasman špricara-gemišta za ljetno razdoblje kad mu je kao osvježavajućem piću, zbog vrućina, pravo vrijeme.

U Sloveniji, u Ormožu, postoji izbor najboljega vina za špricar, i on se odvija datumski prije nego ovo ptujsko mehurčkanje. U Ormožu na izboru podastrto je nekih 400 uzoraka vina, među njima bilo je i onih od sedmero proizvođača iz Međimurja, i tamo je kao najbolje vino za špricar izabran ptujski Haložan 2014. Prva četiri mjesta na rang ljestvici zauzeli su Slovenci, a peti u redosljedu bio je litreni DK cuvée 2013 od Zdravka Dvanajščaka. Protagonist mehurčkanja u Ptuju bio je, kao konstanta, upravo taj ormoški prvak, a s njime su u kombinaciji ocjenjivačima ponuđene 24 mineralne vode iz sedam zemalja, vode koje su inače prisutne na slovenskom tržištu. Među desetak kušača šoricara-gemišta u komisiji kojoj je predsjedao Bojan Kobal, glavni enolog ptujske kleti, bili su npr. i čelni čovjek Perutnine Ptuj, kojoj pripada Ptujska klet Pullus, Roman Glaser, i enolog Andrej Rebernišek, inače savjetnik na Bolfanovom posjedu Vinski vrh u Hraščini, te trojica iz Hrvatske – Vito Andrić, Ivan Dropuljić i Željko Suhadolnik.

Ocjenjivalo se po tablici do 20 bodova, s time da se za boju i bistroću moglo dodijeliti maksimalno po dva boda, za miris četiri, za okus pet, intenzitet i kakvoću CO2 jedan i za trajnost okusa jedan bod, kod bodovanja se moglo izraziti i kroz decimale. Vino se točilo do polovice špricar čaše od 0,2 l, koju su bili lansirali organizatori i koja na sebi ima tanke crte kao baždare, crtu po sredini kao granicu do koje ide vino, i crtu pri vrhu čaše kao granicu špricara. Za vode, koje su donošene za točenje umotane da se ne vidi koje su, nije rađen poseban redosljed.

Pobjednik je bio špricar-gemišt sastavljen od Haložana 2014 i austrijske mineralne vode Vöslauer, koji je osvojio17,46 od 20 bodova, na drugo mjesto plasirao se špricar s vodom Kraljevi vrelec od Radenske, treći je bio s francuskom vodom Perrier, a četvrti opet s austrijskom vodom marke Juvina.

PULLUS IZVAN SERIJE – Za nedavna boravka u Ptuju i u podrumu Ptujska klet Pullus prilika je bila kušati i nešto izvanserijsko: Pullus zvrst 2009 i Pullus laški rizling 2007. Oba ta dva odležana suha vina, u odličnoj kondiciji, lijep su primjer kako i veliki podrum ako ima pravu osobu na pravome mjestu i ako dade sebi malo više truda može impresionirati i zahtjevnog potrošača plemenite kapljice. Pullus zvrst 2009, 14,0 vol%, mješavina je chardonnaya, sivog pinota i traminca, od grožđa s ponajboljih pozicija vinograda Ptujske kleti, berba je bila izborna, vino je njegovano na finom talogu dvije godine u hrastovoj bačvi. Pullus laški rizling 2007, 14,0 vol %, također je s ponajboljih položaja, berba izborna, tri godine sur lie u bačvama od slavonske i francuske hrastovine, od čega je jedna trećina bila novih.

Ta vina, koja se rađaju samo u iznimno dobrim godištima, proizvedena su u vrlo maloj količini, rekli bismo i infinitezimalnoj u odnosu na ukupnu produkciju Ptujske kleti. Ali, iako je količina tako mala, ta vina, koja se nude samo izabranim gostima, imaju veliku marketinšku moć. Nakon što se kuša takva kapljica nekako automatski se u startu bolje gleda i na sva druga vina proizvođača.

Ptujska klet navodno je vrlo uspješna na tržištu, pohvalili su se da kroz godinu prodaju svo vino, čak se izvozi i u mnogoljudnu Kinu. A za to se Ptujska klet Pullus adekvatno pripremila i na način da u suorganizaciji sa svojim uvozničkim kineskim partnerom tamo organizira vinske tečajeve na kojima je edukator upravo glavni enolog Bojan Kobal, koji, kako je rekao, Kinezima priča ne samo o slovenskome vinu nego i o svjetskim vinima, svjetskim trendovima u vinarstvu, i onda ima priliku metodom komparacije i pokazati Kinezima da vina Ptujske kleti mogu kakvoćom i cijenom ravnopravno stajati uz bok istorodnoij kapljici iz raznih vinorodnih svjetski glasovitih zemalja.

SAMOBOR JE LEPI VAROŠ! – Samobor je lepi varoš, med goricam on stoji, vu njem jesu lepe seje, haj jesu lepe seje, sam jedna žalosna… Draga, zakaj si tak tužna, jedan-dva, zakaj si tak žalosna?…

Ne biti tužan/tužna v Sanòboru! V Sanòboru i najbližoj okolici, kak i u Somboru – sega na volju! Kraljevi bermeta i muštarde – mladi enolog Toni Filipec ima toliko flaša bermeta iz toliko godina prije, sve do 1980., i k’o niš’  priredi vertikalu, štaviše vertikalu sve do horizontale, k tome tata Vojko Filipec još i preludira po klaviru dok se u čašama istražuje povijest samoborskog bermeta. Kralj samoborske salame Zdravko Runtas, sad s novim ultra-modernim pogonom za preradu s puno većim kapacitetom tako da čovjek više nije, u strahu od nestašice, ograničen u uživanju u toj salami… Kralj kobasica Koprivnjak, koji svakog pondeljka i četvrtka radi češnjovke – sad im je i vrijeme, fino s restanim krumpirom i dinstanim kiselim zeljem. Kralj pak vina i kremšnita Marijan Žganjer na glavnom samoborskom trgu, ne da ga se ne može zaobići nego se to i ne smije učiniti, s jedne strane trga u Tinu nudi naravno pjesnikovo vino i klipiće a s druge strane, sa suprugom Brankom, slastičarkom, nudi U prolazu kremšnite. Malo dalje, na istome trgu, kraljica je sladoleda Ivana Baković, ona u svojoj slatkoj tvornici Medenko nudi 40 okusa sladoleda i uz svaki se preporučuje po neko odgovarajuće vince. Zapamtio sam iz te slatke radionice sjajan kolač od buče! Samobor ima i kraljeve piva (pivnica s velikim izborom piva odavde i izvana), kraljicu kruha i peciva Renatu Zemljič, pa znamenite Livadić i Lavicu (pitoma!), pa Princa karnevala, kraljicu Sraku, Fiškala… Bogme, to je već i te kako i više od tri kralja!

Samobor, pa to je prava država u malome. Uskoro ponovno postaje republikom! Slobodna neovisna fašnička republika Sanòbor! Aktualna civilna vlast morat će na kratko vrijeme odstupiti, jer mirnim putem a bez provedenih izbora vodstvo preuzimaju Princ, Sraka i Fiškal… A onda, poslije republikanskoga veselja koje završava spaljivanjem Fašnika, vraća se stara vlast, to je nekako slično kao kod nas koji smo izvan Samobora – malo SDP pa onda malo, ili malo više HDZ, i tako u nedogled do prve smrti…

I – kaj buš, onda, žalostan v Sanòboru?!

BERMET (i PRALINE) FILIPEC – U anketi što ju je svojedobno provela Hrvatska televizija o tome koji je najprepoznatljiviji simbol Samobora, 90 posto ispitanih odgovorilo je: kremšnite i bermet. Za kremšnite zacijelo svatko dobro zna što su, a što se tiče bermeta – kad se odmaknemo od toga da je to piće, znanje je u detaljima zasigurno slabije. Evo što govori Antun Toni Filipec, mladi enolog čiji je diplomski rad bio upravo na temu bermeta i koji nastavlja s obiteljskom proizvodnjom te u tome nasljeđuje oca Vojka:

– Bermet spada u grupu specijalnih vina nastalih posebnim načinom prerade grožđa, mošta ili vina bez dodatka ili s dodatkom određene količine vinskog alkohola, šećera, koncentriranog mošta i mirisavih ili drugih dopuštenih tvari biljnog porijekla. Specijalna vina dijele se na desertna, likerska i aromatizirana. Bermet je aromatizirano vino. Aromatizirana vina su proizvedena od vina uz dodatak alkohola, sladora, kiselina i obogaćenjem ekstraktom dobivenim maceracijom aromatičnih biljaka. Sadrže najmanje 8 vol % do najviše 25 vol % alkohola. Bermet, koji ima obično između 16 i 18 vol % alkohola, mirisom upućuje na pelin, rogač, smokvu i slatkasto-gorkastog je okusa. U njemu su mnogi aromatični sastojci, ponajviše upravo npr. pelin, otud mu i naziv, naime za pelin se kaže Wermut, te rogač i smokva… Tipičan je to samoborski aperitiv, ali i dižestiv. U svijetu globalnih kretanja u kojemu se gubljenje identiteta malih prije može nazvati činjenicom nego iznimkom što potvrđuje pravilo, važnost zaštite i očuvanja proizvoda poput bermeta iznimno je velika. Iako se glede porijekla bermeta provlači to da on potječe od Francuza, koji su u samoborski kraj došli u 19. stoljeću i navodno tada donijeli recepturu, dokumenti kojima raspolaže Muzej grada Samobora te provedena istraživanja upućuju na to da Francuzi nisu umiješani. Proizvodnja bermeta u samoborskome kraju traje već stoljećima. Moguće je da se piće tipa bermeta u antici proizvodilo na području Dalmacije i da je s trgovcima, skupa s mediteranskim voćem, dospjelo i do Samobora. Uglavnom, priča kaže da je starim narodima uz Mediteran dosadilo kiselo vino pa su ga počeli zašećeravati slatkim voćem. Slatko piće smanjuje apetit, pa mu se počelo dodavati pelin, da dobije gorčinu. Piće je dobilo na gorčini ali to još nije bilo ono što se tražilo jer gorčina je stršala. Uravnotežilo se dodatak pelina i krenulo se začinjavanjem mirodijama. I nastalo je aromatizirano vino nalik današnjem bermetu…

Filipec dodaje kako bermet, koji se s vremenom oplemenjivao, broji najmanje desetak sastojaka, od kojih je s najvećim udjelom vino. Bazno vino treba imati tamnu boju, izraženiju taninsku komponentu, izraženiju kiselost, mora ga resiti svježina mladosti ali istodobno treba imati i nijansu patine staroga vina. Da bi se sve to postiglo nužno je koristiti ne samo jednu sortu nego od više njih znalački napraviti kupažu s time da se pri blendiranju koriste i starija i alkoholno i jača vina. Za samoborski bermet preporučljive sorte, uzgajane prvenstveno dakako u Samoborskom i susjednom Plešivičkome vinogorju, su Frankovka, Portugizac, Kavčina crna, eventualno Zweigelt i Pinot crni, a od bijelih u obzir dolaze Graševina, Kraljevina. Već pri proizvodnji vina što će se koristiti za baznu kupažu za bermet u izmuljano grožđe dodaju se određeni pripremljeni sastojci.

Prvi dio postupka odvija se, barem kod Filipecovih, u inoksu. Mlada vina nakon nekog vremena kupažiraju se međusobno ali i s kapljicom iz prijašnje/prijašnjih berbi. Finalno bazno vino–kupaža može biti aromatizirano nizom mirodija, odnosno zaslađeno južnim posušenim voćem i šećerom, konkretno u bermetu uz najčešće pelin, suhu smokvu i rogač nađe se anisa, vanilije, muškatnog oraščića, dunje, cimeta, gorušice, smeđeg šećera… Dozrijevnje bude u hrastovim bačvama u dužini od najmanje oko tri mjeseca, pa se bermet puni u bocu, kaže Filipec, napominjući kako je njemu osobno bermet najbolji nakon godinu dana od početka proizvodnje.

Filipeci, koji inače proizvode i mirna vina redovnih berbi kao sivi pinot, zatim rosé Tia i crnjak od frankovke, cabernet sauvignona i crnog pinota, proširili su, surađujući s majstorima za čokoladu, ponudu proizvoda i na čokoladu i praline punjene bermetom.

KADARKA de LUXE – Kad se doktori skupa slože, i kadarka plivat može! Da je netko namjerno htio organizirati cijelu stvar ovako kako je to sredila sudbina, vjerojatno mu to ne bi pošlo za rukom.

Ignac Tonković iz Subotice, veterinar i svojedobno direktor zoološkog vrta, razmišljao je što bi radio kao umirovljenik, a onda kroz razgovor sa zetom Miroslavom Reljanovićem – Zagrepčaninom porijeklom iz Slavonije i liječnikom-neurologom sada nastanjenime, sa Tonkovićevom kćerkom Gordanom, također neurologinjom, kao svojom suprugom, u Rijeci – proizašlo je da bi bilo dobro startati s projektom proizvodnje vina! I to od nekad u panonskon području vrlo raširene a već dugo zanemarene i zaboravljene sorte Kadarka!

Kako su i zet i punac i Gordana liječnici, istina punac doktor za životinje, trebalo je naći majstora za proizvodnju vina. I, gdje je nadjen? U – španjolskoj Rioji! A kako je nađen taj señor Ruben de la Rioja? Lociran je – u susjednoj nam istočnoj državi s druge strane Dunava! Našao se naime tamo u ekipi inozemnih eksperata koje je bila angažirala Vlada Republike Srbije da pomognu u modernom ustroju i razvoju tamošnjeg vinskog sektora. Makar su, čujem, prva imena vinogradarstva i vinarstva u Srbiji bila protiv Kadarke, bez imalo sustezanja u obitelji Tonković odlučeno je da se gotovo cijeli posjed zasadi Kadarkom – sedam od raspoloživih 10 ha na pješčanome tlu (Kadarka voli pijesak, kao i korčulanski Grk). Tonković je ustrajao u tome da ima ono što je dio lokalne tradicije i što će na tržištu biti niša. Od internacionalno znanih kultivara odabrao je tek nešto Merlota, Cabernet franca (kombinacija kao u bordoškom St. Emilionu i Pomerolu), te Frankovke.

Da ta cijela tutti frutti fuzija funkcionira uvjerio sam se na prezentaciji-degustaciji Kadarke Tonković priređenoj u prostorima zagrebačke uvozničke i distribucijske kuće Miva, posebice uz (suho) vino izbora grozdova i bobica Kadarka 2011 Icon sa svjetlo-crvenom etiketom. Vino je od grožđa s trsova u Subotičko-horgoškoj pješčari u Bačkim vinogradima. Ozbiljna kapljica lijepe žive svijetle crvene boje kao u crnog pinota, nos vrlo voćan s naglaskom na crveni ribiz, usta mekana, zaobljena i elegantna, živahna, topla, s 14 vol % nimalo stršećeg alkohola… Señor Ruben dao je bačkoj kadarki štih Rioje – crianzu. Crianza je u Španjolskoj oznaka za vino koje na tržište smije izaći tek u trećoj godini nakon berbe, a za vrijeme dozrijevanja mora boraviti u drvenoj bačvi najmanje šest mjeseci, međutim u vinorodnim regijama Rioja i Ribera del Duero minimum boravka u drvenoj bačvi je 12 mjeseci.

Pod prezimenom Tonković sada su dva vina – Kadarka Fantazija s crnom etiketom, bazno, s 13,0 vol %, tu su kadarki s desetak posto pridruženi merlot, cabernet franc i frankovka (mpc. u Mivi oko 70 kuna), te spomenuta de luxe Kadarka Icon, isključivo od Kadarke. Iduće se godine planira se izlazak Kadarke 2012 Rapsodija, također od 100 posto Kadarke, to će biti, kažu Miro i Gordana Reljanović, kapljica u rangu između Fantazije i Icona…

Upitao sam bračni par Reljanović, koji navodi da od ove godine s kadarkom kreće i u pjenušac, jesu li možda razmišljali kadarku proizvesti i na sasma drukčiji način, s dugom maceracijom i dužim dozrijevanjem u drvu, možda bi to kadarki dalo neku novu i osobito zanimljivu dimenziju, a odgovor je bio da o tome nisu još razmišljali ali da su otvoreni za svaki pokus.

ISTERÀN – KREPÀT, MA NE MOLÀT! – Dugo su šutili – je li to baš od njih Hrvatski nogometni savez učio kako se NE oglasiti u trenucima kad se to i te kako očekuje? Napokon su se službeno oglasili: proizvođači terana iz hrvatskoga dijela Istre pojavili su se u Zagrebu na Konferenciji o Teranu/teranu, u organizaciji svoje udruge Vinistra i zagrebačke konzultantske kuće Vinart, koja je, inače, prije nekoliko mjeseci na istome mjestu organizirala uspješnu konferenciju u Sauvignonu bijelome.

Teràn je – Isteràn! I s hrvatskog tržišta, s obzirom da se od 2013. Lijepa naša nalazi u Europskoj Uniji, a Slovenci su naziv Teran za svoje vino s Krasa zaštitili na razini EU. Iako bi sjajan naziv za to vino hrvatskoga dijela Istre bio Istrijan – postoji sinonim Istrijanac, čak i neusporedivo bolji izraz nego Teran stoga što označava – a to je i te kako važno baš s aspekta zaštite i promidžbe – geografsku pripadnost i što, sadržavajući u sebi nekoliko slova i njihov raspored koji istodobno na neki način sugeriraju i naziv sorte, naši niti da čuju o Istrijanu! Može se pričati o povijesti, može se poslušati i izlaganje znanstvenika što se bave identifikacijom sorata vinove loze i dakako uvažiti njihove valjane argumente, ali činjenica je da je zaštita u korist Slovenaca pravno na snazi, i ostaje gorak okus zato što se ono što je bilo nužno nije učinilo prije 12, a sad se, poslije 12, traže rješenja.

Zaštita robne marke ekonomska je kategorija i za njom se posiže da bi se stekla bolja tržišna pozicija, pa – kako se može očekivati od nekoga tko je stekao neku zaštitu da će popustiti u korist nekog drugoga? Nikako da prihvatimo da smo se opekli, i da valja paziti da nam se tako nešto ne dogodi ponovno, vezano uz neki drugi proizvod… Na djelu je u nas sada – inat: stav je istarskih vinara da i dalje na etiketu stavljaju naziv teran. Krepàt, ma ne molàt! Bilo je i duhovitih iskaza: naljepnica preko etikete terana na bocama svih vinara hrvatske Istre s rečenicom: Teran – zabranjeno voće…

Ako ne dođe do dogovora sa Slovencima, tužit će se, čulo se, EU zbog priznavanja zaštite na neispravnim temeljima. Kolike su zapravo šanse da doista EU u slučaju naše tužbe poništi zaštitu proizvođačima s Krasa? Predstavnici Ministarstva poljoprivrede RH govore da Hrvatska ni u jednome trenutku nije imala mogućnost za žalbu na odluku EU o priznavanju zaštite Slovencima, a u našim elektronskim medijima svojedobno kad je tema bila medijski vruća objavljeno je da se Hrvatska nije oglasila na pitanje ima li primjedbu na slovensko traženje zaštite. Pravnik koji razmišlja pragmatično pravnički, a ne i emocionalno vođen domoljubljem, prava je osoba za odgovor na to pitanje. Upitao sam persone iz vrha Vinistre imaju li uopće u svojim redovima pravnika koji treba upozoriti na vrijeme na neke stvari i sugerirati poteze udruge sukladno tim upozorenjima – a to je na konferenciji spomenuo istarski vinogradar/vinar Franco Cattunar – odgovor je bio da pravnika nemaju….

SVIJET VINA i HRANE – Zagrebački Boćarski dom, istočna strana – Svijet vina i hrane. Radi već neko vrijeme, ali sad je i službeno otvoren. Svečanost u bijelome šatoru, postavljenom na ulaz u vinoteku. Odreda prva liga vinara koji su nudili svoje ponajbolje eno-uratke – rame uz rame osobno  Josip Korak i Tomislav Tomac s rizlinzima, chardonnayem, crnim pinotom, pjenušcima, do njih spoj sjevera i juga – Petračevi pjenušac te sjajni zagorski crnjaci (Karizma i cabernet sauvignon), snagom dostojni vina jadranskih otoka, pa jelšanska Bastijana s Caplarom i drugim svojim adutima, zatim Ivica Matošević sa svojim Grimaldama, bijelom i crnom, te Krauthaker (nije bio osobno jer je izlagao na festivalu vina u Osijeku) s jako dobrim sivcem i sa zelencem, potom hrvatsko slovensko prijateljstvo Zlatana Plenkovića Grand cru i Marjana Simčiča čije je vino Chardonnay Opoka već i prije kušanja proglašeno impresivnime naime Simčič je donio trolitrenu bocu!…. Samo jedna boca tog popodneva i večeri na odstrelu bila je veća i s nestrpljenjem se čekalo da pukne – riječ je o šampanjcu Billecart-Salmon, koji se inače sada u prosincu u Svijetu vina nudi po prigodnom predblagdanskom popustu.

Među uzvanicima i dvojica najvažnijih ljudi u državi – ministar turizma Darko Lorencin, koji mora smišljati kako će zaraditi novac za proračun, i ministar financija Boris Lalovac, koji pak ima nemogući zadatak da prikladno rasporedi novac kojega ima i novac kojega – nema… Od ugostitelja, npr. i Boris Orašanin, čelnik zagrebačkog restorana Trilogija koji je, nakon što je već dugo u stvarnosti in, sada, otkako je sommelier lokala Siniša Lasan nedavno postao novim hrvatskim sommelijerskim prvakom, to i službeno…

Vina odlična i ne samo u ponudi na fešti tog kasnog popodneva nego i na policama vinoteke koju vodi Dino Kušen Akrobat. Uz etikete najjačih hrvatskih pa i slovenskih vinara tu su i lijepa serija njemačkih rizlinga (Dr. Loosen…), pa kapljica iz Burgundije (Olivier Leflaive…), Champagne (Billecart-Salmon),  Južnog Tirola, Toscane, Pijemonta (i Gaja je tu!)… Cijene – da boli glava! Dino kaže da se ne boji problema s plasmanom. S obzirom da se i drugi naši uvoznici i distributeri diče prestižnim svjetskim proizvođačkim imenima na svojim policama, kod nas očito ima onih koji sebi mogu priuštiti vrlo skupu kapljicu, i to ne samo za Božić….

WEHLENER SONNENUHR i LOSOS S TEMPUROM – Ne samo BON APETIT, nego i – PUN APETIT! I to, dupke! Čuje se u nas da ovdje nema afiniteta prema rajnskom rizlingu, međutim broj gostiju te večeri, unatoč cijeni od gotovo 500 kuna po osobi, pokazuje da tome i nije tako. Njemačka Mosela dignula se od Save, na čijoj je otprilike razini zagrebačka zrakoplovna luka, i na čojoj je razini vinoteka Svijet vina Dine Kušena Akrobata, uvoznika Loosenovih vina, sve do Cmroka, na Jurjevsku strminu sličnu vinogradskim strminama upravo uz rijeku Moselu. A Ernst Dr. Loosen donio je s Mosele dah crvenog i plavog škriljevca sa – Sunčanog sata i Prelata. Toskanac pak, chef Gregorio Mannucci pobrinuo se u Apetitu za dašak Mediterana. Zvjezdana večer, unatoč kiši i maglici vani…

Ernst Loosen jedna je od ikona njemačkoga vina, osim uz Moselu (Dr. Loosen) vinske posjede ima i u Palatinatu (Pfalz; Villa Wolf) i SAD (Oregon; J.Christopher). Od prije kratkog vremena njegova se kapljica nalazi i na hrvatskom tržištu. Zahvaljujući Akrobatu Dinu Kušenu, koji se bogme nakrcao (skupim) vinima velikih svjetskih imena, i koji je kao dugogodišnji uvoznik te distributer plemenite kapljice po Hrvatskoj upravo preuzeo vinoteku Vivatina u zagrebačkom Boćarskome domu i pretvario je u Svijet vina i Svijet hrane, te koji je odlučio svakog mjeseca posebnim programom u njegovoj organizaciji u Zagrebu i uz osobnu prisutnost vinara na prezentaciji kao i popusnim cijenama butelja promovirati nekog od svojih pulena. Studeni je tako pripao upravo Dr. Loosenu i njegovim rajnskim rizlinzima, prosinac bi trebao biti u znaku Denis Billecart-Salmona i šampanjaca.

Chef Mannucci i sommelier i voditelj Apetita Ivan Jug nisu se dali zbuniti: tartar od sabljarke na kremi od patlidžana i s uljem od bosiljka, uz sjajan suhi rajnski rizling Red Slate 2012 (red slate – crveni škriljevac, 12 eura u maloprodaji, jako dobar odnos kakvoće i cijene!); domaći ravioli nadjeveni rombom na umaku ud kozjeg sira s Blue Slateom 2013 Kabinettom (plavi škriljevac, Kabinett kaže da se vino ne smije doslađivati); gusja jetra na pjeni od kestena i s kriškom karamelizirane kruške s timijanom uz slatkasti Erdener Trepichen 2012 Spätlese (kasna berba; sjajna kombinacija jela i vina!); filet od lososa s povrćem u tempuri, na svježoj kremi s metvicom i vlascem uz Wehlender Sonnenuhr 2012 Grosses Gewächs (grand cru), vinogradi stari 110 godina, 24 mjeseca u velikoj bačvi foudre od 1000 litara, maloprodana cijena 25 eura za butelju. Sonnenuhr – uistinu sjajan! Malo ekscentrični Loosen ima i neke ekstreme u produkciji vina: upravo Wehlener Sonnenuhr iz 1981. u velikoj je bačvi držao do 2005., dakle 24 godine, i potom do sada u butelji – pozvao me u Moselu da se uvjerim koliko je dobar!… Dok čekam da se zvijezde poslože za avio-kartu i za hotel ne zabrinjava me čekanje, moguće i dugo, pa – kad je već toliko vremena držao vino u bačvi i potom u butelji neće ga valjda sad na brzinu potrošiti…

SIR UZ – LAVABO? – Sir uz lavabo? I to, kako izgleda, lijepo poslužena porcija nekoliko specijalnih miomirisnih sireva iz nekih zemalja koje su na glasu po posebnostima te vrste!…

Ne vjerujete? Imate pravo, ali ako je već naziv ugostiteljskom objektu Apetit, onda je logično da – i sapuni izgledaju apetitlih!

SINIŠA LASAN – NOVI SOMMELIJERSKI PRVAK LIJEPE NAŠE – Smjena na tronu: Siniša Lasan, zaposlen u restoranu Trilogija kod Kamenitih vrata u Zagrebu, proglašen je najboljim sommelierom Hrvatske za 2014. godinu. Lasan je titulu osvojio na 18. prvenstvu sommeliera Hrvatske 2014. održanome, u organizaciji Hrvatskog sommelier kluba (neprofitne strukovne udruge osnovane 1993. godine u Zagrebu – i ja sam jedan od suosnivača! – danas sa oko 500 članova) i pod visokim pokroviteljstvom Ministarstva turizma RH te uz potporu TZ Opatija i TZ Kvarner, potkraj studenoga u opatijskom hotelu Ambasador.

Šampion Siniša Lasan (drugi slijeva), čestitke prima od plešivičkih vinara Drage Kurtalja i Zdenka Šembera, te od Šemberove kćerke Lucije. Na zagrebačkom finalu na pokazu vještine pravilnog rastakanja pjenušca iz magnuma točio je Šemberov bijeli pjenušac

Prvenstvo je tijekom dva natjecateljska dana okupilo 29 takmičara iz cijele Hrvatske. Uz Sinišu Lasana, u finalu su se našli Filip Savić, sommelier u hotelu Monte Mulini u Rovinju, te Fabijan Šantić iz rovinjskog Kantitnona. Novi prvak najviše je bodova skupio u praktičnim disciplinama finala poput prepoznavanja pića, posluživanja pića, ispravljanja vinske karte, predlaganja vina uz određena jela, rastakanja magnum boce, i komunikacije s gostima.

Sommelierski šampion, za nagradu, posjetit će i kušati vina u podrumima najveće svjetske šampanjske kuće Moët&Chandon u francuskoj regiji Champagne.

Finalu prvenstva nazočili su Ivo Bašić, savjetnik u Ministarstvu turizma RH, kao predstavnik pokrovitelja ovogodišnjeg prvenstva, zatim čelnici Slovenske udruge sommeliera Ivan Peršolja i Davorin Škarabot, te brojni drugi gosti iz eno-gastro djelatnosti.

U pisanom dijelu ispita tražilo se poznavanje hrvatskih i međunarodnih sorti grožđa, vinskih regija te drugih strukovnih tema, a u praktičnom su dijelu sommelieri morali pokazati vještinu iz svog svakodnevnog rada, poput otvaranja butelja, točenja i dekantiranja vina, otvaranja pjenušca, prepoznavanja vina i jakih alkoholnih pića te ispravnog ophođenja s gostima restorana.

Žiri su Opatiji činili Ninoslav Dusper, Franjo Francem, Daniela Kramarić, Davorin Škarabot, Željko Bročilović Carlos, dr.sc. Slobodan Ivanović, Nenad Kukurin, Dražen Ivanušec i Klaudio Jurčić.

Siniša Lasan na zagrebačkom natjecanju, sa Darkom Lugarićem (na slici je lijevo) i Marijom Meštrovićem

Neposredno prije državnog šampionata u Zagrebu je održano treće prvenstvo sommeliera kontinentalne Hrvatske. Odvijalo se u prostorijama Akademije vina u Zagrebu. Na njemu je Siniša Lasan u finalu odmjerio snage s Darkom Lugarićem, voditeljem simpatičnog restorana Agava u zagrebačkoj Tkalčićevoj ulici, i s Marijom Meštrovićem, sommelierom restorana Mon Ami u Velikoj Gorici. Lasan se u Zagrebu plasirao na drugo mjesto, iza Darka Lugarića.

U žiriju u Zagrebu bili su Franko Lukež, aktualni predsjednik HSK, Franjo Francem, dopredsjednik HSK, Zvonimir Koprivnjak, Dražen Ivanušec, Krešimir Šesnić, Ivan Dropuljić. Voditelji natjecanja: Sandi Paris, u HSK zadužen za edukaciju, i Emil Perdec, regionalni povjerenik HSKa za Istru. Manekeni-restoranski gosti na ovom natjecanju bili su skladatelj Alfi Kabiljo i poduzetnik Juraj Mihaljević.

QUEEN MARY II i KRALJEVI PLEŠIVICE – Eto ti Queen Mary na – vinorodnoj Plešivici! Kraljica kod kraljeva! Prirodno, kao što je i nazočnost sommeliera uz vino.

Kajkavski Zagrepčanin Kristijan Merkaš, nekad sommelier u domaćim ugostiteljskim objektima a danas na luksuznom cruiseru Queen Mary II, kad je na godišnjem odmoru, doma, ne propušta prigodu informirati se o vinskoj proizvodnji u Hrvatskoj, pa posjećuje naše vinare, prioritet uvijek imaju one u kojima još nije bio. Ovih dana pošao je kao svojevrsni izaslanik Queen Mary na Plešivicu, obiteljima Tomac i Korak. Imat će što pričati kraljici, kad se vrati na brod…

I Tomci i Korak priredili su mu detaljne degustacije svojih proizvoda. Osupnut je ostao Tomčevima filozofijom maksimalne prirodnosti u produkciji te pjenušcima i, osobito, vinima od u amfori šest mjeseci maceriranih bijelih sorata, a kod Koraka pak njegovim također prirodi prijateljskom pristupu u vinogradu i podrumu kao i baznim vinima i onima iz premium kategorije.

Tomci, koji su potpuno izbacili iz podruma barrique i sad sva vina dozrijevaju u velikim hrastovim bačvama od po 4000 litara zapremnine, prezentirali vrlo lijepo pitke Chardonnay 2013, Sauvignon 2013 i Rajnski rizing 2013 ali i Rajnski rizling 2011 Amfora (uistinu sjajan), međutim otvorili su i neka svoja starija godišta kao Sauvignon 2006 (odličan!), Rajnski rizling Amfora 2009 (interesantan, uvelike u znaku aromatičnog bilja), kao i za berbu 2013 iznenađujuće dobar crni pinot, a Korak, koji inače godišnje napuni oko 35 do 40 tisuća boca a iz 2013. imao je tek 40 posto od spomenute redovne količine, ponudio je sauvignon i rajnski rizling iz 2013 te chardonnay 2012 sur lie, zatim ružičasti (14 dana u otvorenim kacama macerirani, u rabljenom barriqueu 12 mjeseci i u velikoj bačvi još 12 mjeseci dozrijevani) sivi pinot 2011 – novitet!, samo 1200 butelja, pa i crni pinot iz 2012 i korpulentni syrah iz 2011. Pamtljivo finale na kraju kod Koraka: Rizling rajnski iz 2003!

Kraljevi Plešivice! Pravo mjesto za Queen Mary. ali i za njih na Queen Mary…

GOLI SPORI KUHAR – Inače sommelier (na znanom cruiseru Queen Mary II), Kristijan Merkaš na godišnjem odmoru u Zagrebu pokazao se kao odličan kuhar. Iako je zimska sezona, cijelo vrijeme u kuhinji je bio u majici s kratkim rukavima i s kratkim hlačicama te bos, tako da su ga prijatelji – novi hrvatski prvak u sommelijerstvu Siniša Lasan te Boris Orašanin, voditelj zagrebačkog restorana Trilogija, prozvali – golim kuharom.

Zacijelo Jaimie Oliver  ne bi našao prigovora jelima koja je Kristijan ponudio nakon što ih je pred gostima osobno prigotovio. Tjesteninu s gljivama na njegov način, te mjesec dana odležani biftek srednje krvavo pečen i poslužen s umakom od gljiva i s batatom, na kraju je bila sjajna torta od sira. A izbor vina? Šampanjci Larmandier–Bernier, te Veuve Cliquot, pa rajnski rizling Bürklin Wolf, Châteauneuf-du-Pape Vieux Lazarete, Clos de Marquis Saint Julien, deset godina stari Chianti classico riserva od Antinorija, bijeli porto…

JAKOB SYRAH i BORDOŠKA KOMBINACIJA – Brođanin s trsjem na brdu ponad Stupnika i sa stanom i podrumom u Zagrebu Zdravko Ilija Jakobović sa svojom enologinjom Ivonom Đipalo prezentirao je javnosti dva svoja glede berbe nova vina s kojima je upravo izašao na tržište: Syrah Jakob te Cabernet sauvignon, Cabernet franc i Merlot Jakob. Za obadva vina butelje su i etikete – identične. Dok je enologinja svoj posao obavila besprijekorno dotle je dizajner doista pretjerao minimalizmom glede veličine slova koje pružaju osnovnu informaciju, onu o sortnom sadržaju u butelji… Takvo dizajnersko iživljavanje susrećemo i na brojnim vizitkama koje se dijele da bi se ostavilo svoj kontakt ali i s naočarima je taj kontakt ispisan sićušnim slovima gotovo nemoguće pročitati. Lako je pak moguće da će se mnogi kupci zabuniti pri kupnji, srećom zabuna neće biti problematična što se tiče kakvoće vina koje će uzeti s police, ali hoće glede afiniteta prema sortama…

PODUZETNIČKA KLIMA – Vijest nedavno stigla e-mailom iz Hrvatske gospodarske komore: Paralelno sa smanjenjem nezaposlenosti ne popravlja se stanje zaposlenosti i aktivnosti koje je derogiralo u odnosu na prošlu godinu (aktivno stanovništvo manje je za oko 64 tisuće osoba, a broj zaposlenih za oko 26 tisuća osoba).  Prolongiranje istih odnosa kretanja kontingenata na tržištu rada (godišnji pad broja nezaposlenih, ali i zaposlenih i aktivnog stanovništva) analitičari HGK očekuju i do kraja ove godine, što će odrediti znatniji pad prosječne godišnje stope registrirane nezaposlenosti koja će zbog toga ostati vrlo visoka, odnosno bit će tek neprimjetno niža nego prošle godine (20% prema 20,2% u prošloj godini).

A kod nas je tako razvijena poduzetnička klima: imamo klasične poduzetnike, imamo pod uzetnike, a imamo i (s) pod(a) uzetnike. Bog zna kojih je najviše…

PRODUŽENA RUKA HRVATSKE PROMIDŽBE VINA – Moglo bi se reći da je obitelj Tonija Bačića – Dalmatinca koji već godinama živi i radi u Francuskoj kao prezenter i zastupnik za nekoliko znanih tvrtki za proizvodnju vinogradarske i podrumarske opreme te kao marketingaš, a nastanjen je u Bordeauxu – produžena ruka hrvatske promidžbe vina. I to uspješna ruka, jer promidžbenim aktivnostima slijedi i plasman! Toni i njegova kćer Barbara, uposlena sada u poznatome Châteauu Haut-Marbuzet, koriste za nastup svaku dobru prigodu, dobru po tome što za svoje nastupe biraju skupove na koje dolaze ugledni enolozi, vinski novinari, vinski trgovci, sommelieri, vlasnici restorana.  Pred takvim profilom uzvanika održe ili samostalnu prezentaciju vinske Hrvatske ili se dogovore s organizatorom da na degustacijsku listu ubace i poneko hrvatsko vino. To je već rezultiralo time da je nekoliko boljih bordoških restorana u svoju vinsku kartu uvrstilo neka hrvatska vina, primjerice od Vlade Krauthakera.

Barbara Bačić ovih je dana održala odlično predstavljanje Hrvatske s naglaskom na autohtone sorte u Toulouseu u klubu Airbus glasovite tvornice istoimenih aviona. Nekih gotovo osamdesetak prisutnih, među kojima su, poslije, na večeri s hrvatskom kapljicom, bili i direktor i tajnik Kluba Airbus, kušali su Malvaziju od Morena Coronike, Graševinu Mitrovac od Krauthakera, Pošip Čara od PZ Pošip, Plavac Mali Stina od Jako Vina, Babić od Gracina te, na kraju, Graševinu izbornu berbu prosušenih bobica od Krauthakera i Prošek Stina od Jako Vina. Reakcije odlične, sad se, veli Toni Bačić, ponosan, s pravom, na svoju kćer, očekuju i njihovu narudžbe.

TEATAR u GOSTIMA! – Pravi teatar u gostima u kušaonici Jadranka u sklopu zagrebačke uvozničke i distribucijske kuće za vino MIVA. Naročito raspoloženi sommelier iz Istre Siniša Škaberna imao je, što se veli, svoju večer: u prisutnosti većeg broja uzvanika, ali i poslodavca Morena Degrassija, sjajno je u predviđenih dvadesetak programskih minuta odigrao mnonodramu u kojoj se Degrassi sa scenskog aspekta doimao tek kao slučajni statist, ali u kojoj su do punog izražaja, što se i htjelo, došli pravi protagonisti večeri – dva bijela Degrassijeva vina koja su puštena na tržište prije koji mjesec i tri nova Degrassijeva crna vina upravo puštena na tržište: Viognier 2013 (valjda zasad jedini viognier iz hrvatske produkcije zasebno napunjen u bocu i etiketiran za tržište; vinognier u nas inače ima i Vlado Krauthaker ali on ga ne buteljira samoga), zatim Malvazija Bomarchese 2011 selekcija, pa Crni pinot 2011 Contarini reserve (polusuho, 14,7 vol %), kao i možda u ovome trenutku najbolji a svakako vrlo obećavajući Cabernet sauvignon 2011 Contarini (suho, 13,9 vol %),  te odmah potom Syrah 2011 Contarini rezerva (suho, 14,2 vol %), koji su naglašeno su iskakali. Cabernet 2011 Contarini i Syrah 2011 Contarini rezerva definirani, puni i vrlo topli, konkretni i na kolosijeku elegancije, treba im svakako još koja godina u boci, Crni pinot mekan i topao, nije klasično ogledalo sorte, bilo bi dobro vidjeti kako će se aromatski razvijati s vremenom.

Cijene u maloprodaji? Viognier 84,5 kune, Malvazija Bomarchese 92,5, a tri crnjaka Contarini svaki po 149,50 kuna. Po običaju, bit će zacijelo gunđanja o skupoći, osobito za spomenute crnjake, međutim treba shvatiti, i prihvatiti da, iako viša cijena NIJE obvezno i uvijek jamstvo da je nešto visokokvalitetno – ono što je kvalitetno  jednostavno ne može biti jeftino…

POLA STOLJEĆA FOTOGRAFIRANJA – Splitski fotograf Boris Kragić proslavio je prvih 50 godina druženja s kamerom. Za svoj rad primio je zahvalnicu splitskog gradonačelnika Baldasara. Veselilo se u društvu Marije Mrgudić i njenog supruga Ante, te uz postup i dingač! Kragić je u tih prvih 50 godina snimio, kaže, više od pet milijuna fotografija, uglavnom Splita, Dalmacije i mora, i imao 55 izložbi. U najnovije vrijeme uvelike snima motive vezane uz lozu i vino.

SuČ 12/2014.

Name(required)

Email(required)

Website

Comment(required)

Submit

Δ

KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU / 10.2014

 ⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Mi ga bumo pili, pili…

TUŽNO, i RUŽNO! – Tužno, i ružno: u Hrvatskoj je, kažu stručnjaci, oko 200.000 osoba ovisno o alkoholu! Navodno smo pri vrhu ljestvice pilaca (cugera!) u Europi, možda i u svijetu. Na godinu se, upravo je objavljeno na tv, u nas popije 12,8 litara čistog alkohola po osobi. Valja se, doista, zamisliti.
Edukacija i obrazovanje, osjećaj za estetiku, finoću… Treba li to nekome nacrtati: opće ekonomsko potonuće ne ide tome u prilog. Ali ide u prilog neselektivnosti i upravo forsiranju što jeftinjih proizvoda (jeftinoća pošto-poto i kakvoća ne idu ruku pod ruku) na tržištu, te posizanju za opijatima, bocom kao najdostupnijom, radi omame.
Kad – ako – u nas netko daj Bože stvarno uvidi (daj Bože da i shvati!) što se događa, posegnut će vjerojatno, ne daj Bože, za najjednostavnijime – partijskom metodom zabrane. I, trpajući sve u isti koš, ugroziti proizvođače koji se trse ponuditi gastronomski kvalitetan i turistički značajan proizvod pa time i svjetlati obraz ove poljoprivredne i turističke zemlje na internacionalnome planu, kao i uskratiti užitak onima koji znaju mjeru i poznaju vrijednosti. Čuju se i prijedlozi da stvar treba regulirati višom maloprodajnom cijenom. Eto kamo smo stigli: viša cijena proizvoda ne stoga što je on kvalitetniji jer u njegovu proizvodnju uloženo je više truda, vremena i materijalnih sredstava i izravno, nego stoga da se skupoćom možda utječe na smanjenje kupovine! Upitno je međutim i koliko bi to moguće povećanje maloprodajne cijene bilo doista iskrena briga za zdravlje ljudi a koliko možda pokušaj da se novim porezom namakne nešto sredstava za popunjavanje proračunske rupe…
Čudno: ništa ili gotovo ništa se u izvješćima ne spominje reklamiranje u javnim medijima, posebice na televiziji, i to vrlo agresivno reklamiranje nekih pića što sadrže alkohol, a također malo čudno – iako istina nisam primijetio da se u izvještajima izričito i izravno spominje vino kao krivac, zamijetio sam da kao ilustracija čitanome tekstu obično ide prizor točenja vina, i to ne iz litrenke kao sinonima za jeftilen nego iz butelje, pa je dakle (jedino) vino, indirektno, na neki način inkriminirano. Bilo bi dobro da izvještaji za javnost ne budu površni nego da se u njima iznese i koje se vrste alkoholnog pića u nas ponajviše troše i u kojemu su cjenovnome rangu najviše trošena pića, je li to, što ne bi bilo nelogično, jeftino pivo koje se silno reklamira na malom ekranu, a u kojoj je to pak mjeri žestica, koju pak prati glas da je, nerijetko zakamufliranu u neki bezalkoholni napitak, dosta troše mladi pri večernjim izlascima vikendom kako bi što brže došli u raspoloženje, a u kojoj mjeri je pak riječ o vinu, osobito onome koje industrija izbacuje u potocima po niskoj cijeni.
Naše godinama silazno reflektira se – čini se da o tome (dovoljno) ne razmišljaju oni koji su u poziciji da odlučuju – ne samo tankim novčanicima i kopanjem po kantama za smeće nego i, što je osobito nezgodno, po stvaranju niza dugoročnih navika u ponašanju koje nas, nekome na prvi pogled neprimjetno, ali sigurno – vode duboko unatrag.
Valjda će, kad-tad, i doći do nekog oporavka, ali ako, daj Bože, krene tim putem, zasigurno će trebati dvostruko više vremena da usvojimo ono što je dobro i vrijedno, nego što je trebalo da padnemo nisko. Uzbrdo je uvijek teže nego nizbrdo. Voda sama nikad ne teče uzbrdo, ali njoj je, kao vodi, ionako svejedno. Čovjeku (čovječanstvu) ne bi trebalo biti svejedno, uzbrdo se vrijedi pomučiti…

DAH BURGUNDIJE u GRAČIŠĆU! – Stigli su s francuskoga juga, on, Olivier, kardiolog, sada u mirovini, a ona Jacqueline, epidemiologinja, inače rodom iz Rijeke, još radno aktivna. Obožavaju Burgundiju i njena vina. i odlučili su krenuti u vinsku produkciju, ali ne u Burgundiji, nego – u hrvatskoj Istri.
U maleno mjesto u središtu poluotoka – Gračišće, gdje je, inače, svakog Velikog (Uskrsnog) ponedjeljka značajna vinska fešta, donijeli su dah Burgundije, na način da su proizvodnji vina pristupili na burgundijski način, među ostalime uporabom drugih/drukčijih kvasaca, uporabom, za fermentaciju i dozrijevanje kapljice, (rabljenih) francuskih bačvica pièce od 228 litara, tipičnih za glasovitu spomenutu vinorodnu regiju. Kako je njemu, koji je porijeklom iz Alsacea, prezime donekle komplicirano za izgovoriti – Ertzbischoff, odlučili su, s obzirom da tamo gdje im je sada francuski dom (najavljuju mogućnost da im dom postane Gračišće!) postoji prostrano polje makova, svoju istarsku vinariju nazvati Coquelicot, što znači mak. A da bi bilo bliže hrvatskom jeziku i izgovoru, vele, početno C pretvorili su u K, pa su dobili nekakvu čudnu tvorevinu Koquelicot. Ako je već stvar u kompliciranosti izgovora, mogli su se baš opredijeliti upravo za naš, kratak, svuda u svijetu lako izgovorljiv i pamtljiv naziv MAK!…

Ertzbischoffi, koji su se u organizaciji zagrebačkog G.E.T. Reporta ovih dana predstavili u Zagrebu u vinoteci Bornstein, zaljubljeni su, vele, u Istru, i organizirali su se što se tiče podruma pa i podrumara koji im pazi vino, zasad međutim još ne i glede vinograda, pa grožđe kupuju.  A kupuju, dakako, Chardonnay, s obzirom na svoje burgundijske sklonosti, te Malvaziju istarsku, logično, s obzirom na mjesto gdje su odlučili krenuti s kreiranjem vina. Kao amateri u vinarstvu pokazali su se, iznenađujuće – odličnima! Kažu da su se glede tehnologije mnogo konzultirali s više burgundijskih proizvođača s kojima se dugo druže i prijateljuju, i da kad god im nešto nije jasno nazovu njih. S obzirom na rezultat što su ga dobili u boci moglo bi se, pogrešno, zaključiti kako je stvaranje vina vrlo jednostavno i lako. Ipak, pripremaju se početkom iduće godine poći na tečaj iz vinogradarstva i vinarstva, da steknu više znanja, a i papir, danas i zakonski nužan za voditelja podruma.
Mora se priznati ne samo da im vina – donijeli su 2013. – imaju burgundijski štih (osjet finog utjecaja bačvice i blaga oksidativna nota), nego da su posve čista i uredna, alkoholom umjerena, puna, svježa i iznimno pitka. Iako sva tek godinu dana stara, posve su drukčija, rekao bih profinjenija u izričaju od većine mladih, također jednogodišnjih bijelih vina od chardonnaya i od malvazije koje poznajem od naših istarskih proizvođača. Rekao bih i da bolje prijaju chardonnay, malvazija te mješavina chardonnaya i malvazije s tim blagim burgundijskim štihom od dobroga dijela slabije ekspresivnih i jednoslojnih/ jednostavnijih tzv. mladih istarskih malvazija odnosno onih koje organoleptikom malo previše podsjećaju na vina od Sauvignona bijeloga…
Evo i koja je vina Domaine Koquelicot prezentirao u Bornsteinu: Santa Chiara 2013 Chardonnay 20% & Malvazija istarska 80 %, 13,5 vol %, 12 mjeseci dozrijevanja od toga 10 na finom talogu u barriqueu a potom još dva u inoksu; Epicuria 2013 chardonnay, dva dana macerirano, 12 mjeseci dozrijevanja od toga 10 u barriqueu, 13,0 vol %; Fugaz 2013 malvazija istarska, 12 mjeseci u barriqueu (vrlo interesantno); Belaigra (od Belai i Gračišće) 2013 chardonnay, 13,1 vol %.

VIVATINA POSTALA EKSKLUZIVNI SVIJET (SKUPIH) VINA – Nestala je Vivatina! Ambicije velike, najave jednako tako, međutim, nije dugo živjela – sad je nema više. Vivatina je nedavno postala – Svijet vina. Novi gazda je Akrobat Dino Kušen. Vidjet ćemo sada kako će funkcionirati akrobacije.
Kušen je, dojam je, vrlo ozbiljno zagrizao, vinoteka Svijet vina u Boćarskome domu, veli, služi mu kao izlog atraktivne ponude u središtu velegrada. Ponuda je sjajna. Oko 50 posto je uvoz proizvoda renomiranih svjetskih marki, a jednako toliko je domaćih vina, od ponajboljih naših proizvođača. Među strancima uistinu svjetske vinske zvjerke – Gaja, Billecart-Salmon, Domaine Olivier Leflaive, Jacques Selosse, Dr. Loosen, Marjan Simčič, od domaćih na vidnome mjestu, i u magnumima, su Meneghetti, Saints Hills, Boškinac, Tomac… Pravo bogatstvo u buteljama, u organoleptičkom i materijalnome smislu. A tu su još delikatese, primjerice i pršut San Daniele Bagatto… Čaše Zalto, po nekima bolje od Riedela. U dolasku: Ornellaia, Knoll…

Sve to treba i prodati u ovoj dugovima opterećenoj zemlji osiromašenog stanovništva na brdovitom Balkanu, a cijene spomenutih maraka nisu nježne.
Kušen ne strahuje, kaže da mu nekoliko ponajboljih hrvatskih restorana uzme gotovo svu tu spomenutu kremu. Dovoljno mi je tih nekoliko ekskluzivnih restorana, a planiram i utemeljiti Klub Dioniza, ne treba mi više od stotinjak članova, ističe. Klub Dioniza zamišljen je kao vrlo elitan projekt, članarina bi, govori s optimizmom Kušen, godišnje iznosila oko 10.000 kuna, a članovi bi mogli kupovati vina s dobrim popustom, u ponudi bi bila i neka vrlo rijetka vina koja je inače teško nabaviti. Zatim, šest puta godišnje za članove se planira organizirati degustacije ekstra-vina svjetske produkcije, jednom godišnje organizirao bih i putovanje u neku glasovitu vinogradarsko-vinsku regiju. Svakog mjeseca proglasit ćemo Vinara mjeseca i od 1. do 30. odnosno 31. nudit ćemo butelje tog proizvođača po posebnim popusnim cijenama, k tome unutar toga mjeseca priredili bismo i gostovanje dotičnog vinara ovdje u Zagrebu.  Studeni sam odlučio posvetiti dr. Loosenu iz Njemačke, a prosinac šampanjeru Denisu Billecartu-Salmonu.
Znači, iako je ekonomska situacija u zemlji loša, ipak se i ovdje uspijevaju plasirati i (vrlo) skupe stvari stranih majstora? Da, kaže Kušen, postoji određeni krug ljudi koji ima novaca i koji razumije vino, i to što ja nudim. Mislim da je dobro da na hrvatskom tržištu bude veći broj vrhunskih i skupih butelja glasovitih inozemnih proizvođača vina, jer to može biti dobra inspiracija i hrvatskim vinarima da se u određenom makar za početak i sasvim malenome opsegu okrenu produkciji i uradaka na svjetskoj razini kakvoće, koje bi s vremenom i oni, ne samo ovdje nego i vani, uspijevali plasirati po visokoj cijeni. Drugi uvoznici u Hrvatskoj imaju dosta stranih vina, ali većinom je riječ o velikim kućama, i o jako dobrim vinima ali ipak mahom konfekciji, mada vrhunskoj. Ja idem drugim putem: moje opredjeljenje su manji manufakturni proizvođači, kakvoća par excellence. Lijepa naša ima sjajne mogućnosti za produkciju izvanrednih vina a, s druge strane, pretendiramo da budemo snažna turistička velesila, dakle domaće proizvođače vina treba navesti da krenu i putevima ekskluzivne kakvoće jer samo ekskluziva donosiu visoki image I kao rezultat toga i unosniju prodaju…

BOŠKINAC K’O ALVA! – Da ima nešto u tome što kaže Dino Kušen Akrobat o dijelu hrvatskog tržišta koji apsorbira bez problema skupe butelje svjedoči primjer vina Boškinac Borisa Šuljića iz Novalje na Pagu. Ali i vina Bas de Bas crno (nekih 500 kuna u maloprodaji u vinoteci), te najnovijega – Aleph, Alena Bibića (1000 kuna butelja!).
Šuljić, koji je prije kratkog vremena gostovao s vertikalom Boškinca na promocijskoj degustaciji u objektu Sherry’s u Zagrebu, ovih je dana ponovno došao, da predstavi novo godište s kojime izlazi na tržište – Boškinac 2011. Prebrzo mi se učinilo ovo novo pojavljivanje nakon onog prethodnoga, a Šuljić objašnjava da je jednostavno morao ponovno ovako nastupiti za širu javnost jer posljednjih godina u jedva šest mjeseci, tvrdi, i bez korištenja nekih marketinških alata uspijeva plasirati svoj cijenom (oko 200 kuna) ne baš nježni Boškinac, pa je sad trebalo najaviti izlazak novog izdanja ali i novu cijenu, oko 30 kuna skuplju od one prije. Na poskupljenje se odlučio, navodi, zato da malo uspori prodaju, naime za proizvođača je vrlo nezgodno ako začas proda neko svoje vino po kojemu je poznat. Tržište ga traži, i nerijetko proizvođač, ako mu ga ponestane na policama, padne u napast da novo vino pusti u prodaju i ranije nego što bi trebalo, dakle dok još nije i posve dozrelo, a Šuljić to, veli mi, ne želi raditi. Vino pogotovu ovakvoga tipa kakav je Boškinac (berba 2011 pokazuje se izvrsnom, ali vino istina traži još boravka u butelji!) mora imati dovoljno vremena da odradi svoj proces do kraja, pa je, eto, bolje podignuti malo cijenu nego biti odsutan s tržišta. Šujićeva perjanica Boškinac se inače godišnje proizvede, ovisno o godištu, u količini od oko 14.000 do 18.000 butelja.

 

CRNA SVETA LUCIJA – Postoji i Crna Madonna, zašto ne bi onda bilo i Crne svetice?! Ova o kojoj je sada riječ još je i sa znakom – brojke 13! Ali, gledajmo stvar s vedre strane: riječ je o novom vinu Gianfranca Kozlovića – Santa Lucia noir 2011 single vineyard (između Brtonigle i Buja, jugozapad, nadmorska visina 250 metara, tlo ilovasto-vapnenasto), upravo promoviranome u simpatičnom zagrebačkom restorančiću Mali bar kulinarske majstorice Ane Ugarković, svojedobno tv-zvijezde s kuhačom, meni osobno znatno milije ovako uživo, u njenom kuharskom laboratoriju. A brojka 13? Pa, nije valjda da ne znate: sveta Lucija obilježava se 13. prosinca! E, pa onda i proslavite njen dan, možete, za početak, s bijelom Santa Lucijom, od Malvazije istarske, uz neki specijalitet od plodova mora, ribe, a kasnije – uz kakvo pečenje – s crnom Santa Lucijom, mješavinom merlota (50 %) te cabernet sauvignona i terana, 18 mjeseci u francuskom barriqueu i potom još toliko u velikim drvenim bačvama. Čestitke Kozloviću na tome što se odlučio ozbiljno posvetiti i (crnim) vinima koja dužim dozrijevanjem i odležavanjm dobivaju na dodanoj vrijednosti (dolje enopedofilija, u nas već i pretjerano raširena!), zatim na tome što je vina nazvao ne banalno po sorti nego po položaju vinograda, dakle toponimom, te time naglasio vrlo važnu geografsku pripadnost, kao i na tome što je u crnu mješavinu uvrstio i vino od istarske sorte Teran, čime je i u organoleptici dao određeni, bitan istarski pečat kapljici.
Franco i Antonella Kozlović na žalost nisu, za početak obroka, u Anin Mali bar donijeli bijelu Santa Luciju, da bude sve u znaku Lucije, nego su izabrali Svinjon 2013. Da, svinjon, nije tiskarska greška. Svinjon je, dakako, sauvignon, Franko Kozlović veli da jako voli vino od Sauvignona bijeloga pa ga čak i miješa s malvazijom za jedno svoje vino – Vale, a naziv bez postojećeg a smislio je multidiciplinarni (da li i multi disciplinirani?) Željko Burić (bravo Buriću, Buriću, bura – zdrav vjetar – te donijela!). Dosjetka dobra, a objašnjenja za nju može biti više: Sauvignon bijeli kao sorta nije karakterističan za Istru pa nije bilo loše smisliti neki drugi, duhoviti naziv ali koji bi ipak dovoljno jasno sugerirao o čemu je riječ, drugo objašnjenje neki će povezati s činjenicom da podosta modernih istarskih malvazija u organoleptici liči na vino od sauvignona, treće bi objašnjenje bilo za one koji jako vole meso i osobito svinjetinu: ako im se posluži obrok bez mesa, moglo bi ih zadovoljiti to što će za piće dobiti svinjona…
A kad se već igramo s nazivima vina – dok uživamo u sjajnim Aninim polpetama od jadranskih kozica i mozzarelli s mariniranim pečenim crvenim paprikama s bosiljkom, te domaćim špagetima s jadranskim kozicama i kremom od koromača i šafrana, potom dimljenoj hobotnici sa žara i sa salatom od mladog tetovca s koromačem i celerom, kao i u sočnom ramsteku sa žara, pitam Gianfranca Kozlovića:
Što dalje s Teranom? Odgovara da su Istrani skloni i dalje na etiketama rabiti naziv Teran! Nezadovoljni ishodom pregovora naših političara sa Slovencima, istarski proizvođači vina odlučili su se, kaže Franco, osloniti na sebe, i daljnjom uporabom naziva Teran kane, makar i razinom incidenta, skrenuti pažnju na, kako vele, neodrživost te u EU priznate slovenske zaštite naziva za vino koje uopće i nije od sorte Teran nego je od Refoška…

_________________________________________________

IN MEMORIAM: Branko Muždeka
Posljednji dan listopada. Dan prije Dana mrtvih. Par dana prije prvenstva hrvatskih sommeliera… Posljednji oproštaj od Branka. Upoznao sam ga još u tami povijesti. Već tada bio je svjetlo. Imao je od koga i s kime učiti, da bi poslije mogao i sam, suvereno podučavati, rukovoditi… Ode, puno puno prerano, znalac, ali još mnogo teže – ode pajdaš. Svjetlost je ostala!
Branko, neka ti je laka zemlja!

__________________________________________________

MODA (NE MODE!), i POLJOPERIVREDA – Moda – ali ne modE u (proizvodnji)! – i poljoprivreda, nego moda kao način i stil odijevanja. Kad sam ga neki dan vidio prigodom susreta u Zagrebu, isprva mi se učinilo da guru s Collija Joško Gravner na sebi ima – dimije. Ali, otkud orijentalne dimije na nekome sa zapada? Poslije mi je Joško objasnio: hlače koje je odjenuo za dolazak u Zagreb još su i daleko orijentalnije nego što su to dimije, a model su odjevnog premeta koji koriste težaci u Japanu, kad idu na rad na zemlju. Gravner je te hlače, naravno, elegantnu verziju s kakvom se ne ide u polje, dobio na dar od svojeg uvoznika iz Japana. Kao čovjek izrazito vezan uz zemlju i poljoprivredu, rado ih je prihvatio u svoju garderobu, one naime na svoj način simboliziraju njegovu filozofiju u agrikulturi i njegov stil života, uz zemlju i sa zemljom. Svaka pohvala japanskim modnim magovima za to što su u svijet mode lansirali model tradicijske odjeće vlastitog naroda iz djelatnosti ukorijenjene u svim dijelovima svijeta – rada na zemlji, poljoprivrede, bez koje ne bismo mogli živjeti…

MONTE ROSSA! YEEEESSSS! – Bilo je to prije nekoliko dana: prva konkretna čestitka za rođendan. S Emanueleom Rabottijem smo, vlasnikom odlične šampanjerije Monte Rossa u talijanskoj Champagnei Franciacorta. Sa mnom, uz Emanuelea Rabottija, Ivan Dropuljić (Zagreb Vino & Culinaria.com), Iztok Klenar (KlenArt, dopredsjednik međunarodne unije enologa), prof. Marin Berović (Kemijsko-biotehnološki fakulet Ljubljana).
Počelo je stavljanjem domaćinu Rabottiju na glavu plave kape Zagreba, i njegovim pozdravom: Zagreb, Zagreb, Dinamo Zagreb!… Prvi kušani šampusi toga dana – Coupé non dosato, pa P.R. brut Blanc de Blanc, zatim Sanseve saten (saten = s manjim pritiskom nego sto su klasični pjenušci) brut, pa gornji niz: Salvadek extra brut millesimato 2009, i, kao špica (dostojna špice!) – Cabochon brut millesimato 2009 (stare loze, vrenje u barriqueu, 40 mjeseci na kvascu u butelji) te Cabochon rosé brut riserva 2005!

NE PROLAZE KARTICE! – Vrlo čudno, ali, valjda, shvatljivo, jer potražnja za gotovinom uvijek je velika a plaćanje gotovinom omogućuje i manipulacije u korist i uposlenoga na naplatnom mjestu: u posljednje vrijeme imao sam dosta prilike putovati automobilom talijanskim autostradama. Kolega za volanom htio je cestarine plaćati kreditnom karticom, ali najčešće je odgovor zaposlenika u naplatnoj kućici bio da kartica ne prolazi. A malo prije prošla je bez problema na benzinskoj crpki, poslije također. Zacijelo je i dosta drugih naših a ne samo naših građana doživjelo odbijenicu kartice, a nakon što je platilo gotovinom uposlenik je kao zaboravio dati potvrdu o plaćanju…
Što bi bilo da netko iz nekog razloga ostane bez dovoljno gotovine i pojavi se na naplatnoj kućici a važeća kartica mu ne prolazi? Same neugodnosti.
Što preostaje nego prijaviti neugodnost instituciji u domicilnoj zemlji koja izdaje karticu. Banke bi se trebale zamisliti, i intervenirati kod svojih partnera i preko svojih partnera u zemljama gdje se tako nešto – odbijanje kartice – češće dešava, naime – što će mi kartica i plaćanje članarine na nju ako mi se događa da je na pojedinim, i to u ovome slučaju vrlo važnim mjestima kao što su naplatne kućice na autocesti, iako je važeća, odbijaju?!

MORALNO VERTIKALNO i MORTALNO HORIZONTALNO – Nakon dva sata provedenih kod Sherry’s, odoh moralno vertikalno. Kakav sjajan osjećaj u odnosu na moguće mortalno horizontalno!
Mladi enolog Josip Korak priredio je moralnu vertikalu crnog pinota plešivičke obitelji Korak, od vina iz 2012. koje je upravo izašlo na tržište, do prvog njihovog crnog pinota, iz 2006., koji su proizveli tata Velimir i tada još školarac na putu za (Agronomski) fakultet (enologija) Jožek. Između tih godišta bila su i 2007, 2009. i 2011. Kapljica je s ponajboljih Korakovih vinogradarskih položaja, primjerice Laškovec, Klemenka, Križevac, Cimbušak, Draga, Kamenica… na visinama od 350 do 400 metara.  Interesantno: ta degustacija je bila namijenjena vinskim novinarima, a poslije nje u tzv. komercijalnome dijelu, za širu publiku, ponuđena su vina mladih berbi, aktualnih sada na tržištu. Korak junior veli da, na žalost, za vina starijih godišta kod nas nema baš interesa! Zato s takvom kapljicom Koraci i ne inzistiraju na tržištu.
Samo mlado, mlado, već sam u više navrata rabio i termin enopedofilija, a, koliko su potrošači ovdje zaluđeni mladim vinom, pomalo razmišljam i o uvođenju termina embriofilija.
A ovi eno-uradci Korakovih – na početku, za ugrijavanje, Chardonnay 2006 sur lie, te crni pinoti do 2006, gotovo svi iz magnuma – sjajni, štaviše 2007., 2009. i 2011. i odlični, još s dobrim izgledima i za dalje…

KLENAR – MORAL IĆ – Svojedobno, a nakon što se riješilo dugogodišnjeg enologa Ivice Peraka, Kutjevo d.d. za suradnju na enološkome planu dogovorilo se s koparskim enologom Iztokom Klenarom (na slici), inače dopredsjednikom Međunarodne unije enologa. Nakon 27 godina provedenih u Vinakoperu kormilareći vrlo uspješno, Klenar je preuzeo posao upravitelja posjeda Envera Moralića Brič, na brdu ponad Kopra, a prihvatio se i uloge eno-konzultanta u podrumu Kutjevo d.d. Poslovna idila nije dugo trajala – suradnja je neslavno završila. Još jedan stručnjak, eto, o’šo. Gledam vizitku koju mi je Iztok dao prije nekog vremena, uz kontakte na njoj je, sugerirajući naziv zajedničkog poduzeća, pisalo: KLENAR & MORALIĆ. To Klenar & Moralić pretvorilo se u KLENAR – MORAL  IĆ…  
Iztok Klenar posvetio se sada u potpunoasti svojemu vinogradarsko-vinarskom imanju KlenArt na brdašču u okolici Kopra, s kojega ima lijepi pogled i na Koper i na Trst! Uzgaja Malvaziju, Refošk, Pinot crni, Cabernet sauvignon, proizvodi pjenušac klasičnom metodom, te mirna bijela, ružičasta i crna vina, od nedavna je našao uvoznika u Hrvatskoj i prisutan je sa svojim vinom eto i u Lijepoj našoj.

TO SU MUŽI!… – To su muži, kaj ne? A pije se fino, i na naučnom nivou. Ozbiljno! Marin je fakultetski profesor, a Ivan direktor međunarodnog festivala vina i kulinarike. Predlažem Ivanu da ove godine na svojoj priredbi krajem studenoga u zagrebačkoj Esplanadi ovakve čaše uz kauciju ponudi posjetiteljima za degustacije. Posjetitelji bi se zacijelo jednlasno složili, za razliku od ponuđača-izlagača…

PANSION REMETINEC – Stigao je novi chef! Stavi pravu stvar na pravo mjesto – PAMETNO!

PJENUŠAC ZA BERLUSCONIJA, te CARPACCIO! – Nadaleko čuveni slovenski eno-gastro trio: pater familias Boris Gašparin, te sinovi Tadej i Taras. Vrlo uspješno vode restoran Pikol kod Nove Gorice, a umješni su i u proizvodnji vina, posebice pjenušaca. Sa svojom peninom Silveri Chardonnay Blanc de Blanc 2008 ove su godine bili šampioni ocjenjivanja u sklopu obnovljenog sajma Vino u Ljubljani, ali u rukavu imaju još jednog asa – ružičasti šampus, za koji se zainteresirao bivši talijanski premijer Berlusconi, te sad Gašparini za nj pune taj pjenušac i isporučuju mu ga u magnumima! Pa, to je posao! Berlusconiju, koji ima problema sa zakonom ali ne i s novcem, možda bi se mogao pridodati još koji klijent i to s ovih naših prostora, primjerice bivši mu hrvatski kolega, a i neki koji i u Hrvatskoj, i u Sloveniji, tako silno vole svoje gradove da izgaraju naravno samo za njih…
Boris Gašparin pravi je, inače, majstor kulinarike, i za tili čas pred gostom će, uz priču i temperamentne pokrete, prirediti neko ugodno iznenađenje na tanjuru. Često je riječ o carpacciju, i to od brancina, odnosno od tune. Tanjuri izgledaju kao kakvo umjetničko likovno ostvarenje, a o okusu jela da i ne govorim. Gašparin dok radi jelo objašnjava otkud naziv carpaccio za sirovo meso ukrašeno raznim dodacima koji, uz začinjavanje, imaju i estetsku funkciju. Priča ide otprilike ovako: u neko prijašnje vrijeme u Istri je živio stanoviti Carpaccio, cijenjen kao likovni umjetnik, inače sklon vrlo kolorističnom izričaju. Prigodom otvorenja izložbe njegovih radova htio je na poseban način počastiti uzvanike, i od kuhara angažiranoga za catering zatražio da na tanjuru kreira ostvarenje što bi vjerno sličilo njegovim likovnim radovima. Kuhar se dosjetio: tanko rezane kriške sirova mesa ukrasio je raznim začinima, komadićima voća u raznim bojama te drugim dodacima u bojama i sve prelio zelenim maslinovim uljem. Carpaccio je bio oduševljen i uzviknuo je: Da, to je  Carpaccio! I tako je rođen carpaccio (karpačo).

CAVA i MISAL – Vraćaš se s društvenog događanja, za volanom si, i zaustave te u prometu:  Jeste li što pili? Pa, jesam. A što? Nekoliko cava (izgovara se, dakako, kava). Hmmm, dobro, dobro. Pa, dođeš na drugo događanje, i vraćaš se s njega, opet kontrola u prometu, druga ekipa: Jeste li što pili? Jesam. Što, i koliko? Pa, nekoliko misala…. Što, bili ste na misi? U utorak popodne?! Gospodine, zašto ne? I utorak popodne je vrijeme za pričest. Mi Hrvati smo vjernici, mi štujemo Boga oca.
Po idealnom scenariju prošli ste bez globe, a mogli ste lako pasti na ispitu. Tih nekoliko cava znači nekoliko čaša (valjda ne i flaša!) španjolskog pjenušca, naime Katalonci za svoje mjehuriće kažu cava (ponavljam: kava). Misal je također pjenušac, ali domaći, iz Istre, iz proizvodnje porečke obitelji Peršurić. U istome su danu bile dvije prezentacije, jedna za drugom: najprije u zagrebačkim Dobrim vinima španjolska cava Codorniù, a potom u kapelici wine-coffee baru Sherry’s, kod Doma sportova, sportsko druženje s Misalom, uz svetu Anu (Peršurić), koja je iz Istre uz brutalno suhi bijeli Misal donijela i Misal Royal od crnog pinota i slatki ljubavno-svadbeni Misal l’Amour (tutti frutti: chardonnay, malvazija, muškat žuti, crni pinot…)
Uh, što volim cavu, i misal! A ponajviše – ako sam pješice, podalje od volana…
Cavu u Hrvatsku uvozi nekoliko tvrtki, najnovija je D’Augusta impeks, koja se opredijelila za pjenušce jedne od najvećih i najstarijih španjolskih šampanjskih podruma Codorniù, u obiteljskom vlasništvu, nekad s prezimenom, dakako, Codorniù, a sada s prezimenom Raventòs, s proizvodnjom od oko 30 milijuna boca godišnje. To bogme treba i plasirati… Da bi konzumacija bila lakša, D’Augusta uvozi u Hrvatsku i španjolske grickalice, sir, namaze, pršut pata negra, pikantne iberijske salame, kobasice…

KRALJEVI ŽGANJERI – Od Samobora do Jaškova, ili od Jaškova do Samobora? Kraljevi Žganjeri. U Jaškovu Žganjer kralj janjetine, u Samoboru Žganjer kralj kremšnita i vina! Stalno nekakva događanja kod kraljeva Žganjera!
Velika svečanost održana je nedaleko od povijesnog Ozlja – grada Zrinskih i Frankopana, desetak kilometara od Karlovca a dvadesetak od Slovenije, u mjestu Jaškovu: bila je to proslava 40. obljetnice restorana Žganjer. Restoran je u vlasništvu obitelji Žganjer od 1974. godine. Tu se pripremaju stara jela: tijestenine, štrudle razvlačene preko cijelog stola kao što su to radile naše bake, razni drugi domaći kolači, kruh i pogačice, čvarci, kobasice i šunka, sir s vrhnjem,  krvavice i pečenice, juha od vrganja. Posebnost je janjetina koja se živa dovozi s otoka Paga i Krka i obrađuje u vlastitoj klaonici (ocijenjenoj prvom kategorijom po komisiji EU). Iako je vinska karta bogata imenima poznatih hrvatskih vinskih kuća, domaćini rado preporučuju vina ozaljske obitelji Žabčić.
Kod samoborskog Žganjera (sasvim lijevo) ovaj put slavlje pod budnim okom Majstor Lallea (Lallemand!; ipak je 2014. bila specifična!) u povodu završetka ovogodišnje ne baš slavne berbe, uz rižoto od jadranskih lignji i pečenog jadranskog brancina od desetak kilograma, paletu butelja iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Makedonije ali i šireg svijeta, kao i uz kremšnite. Specijalni gost iz Slovenije – vinar Matjaž Lemut Tilia (sasvim desno) iz Vipavske doline…

BAROLO i BARBARESCO – Nekoliko je vina duboko karakteristično za Pijemont, od toga dva su svjetski posebno cijenjena. Riječ je o crnjacima barolu i barbarescu, od sorte Nebbiolo, nazvanima tako po općinama Barolo i Barbaresco gdje su vinogradi, zatim o barberi (iz okolice gradova Alba, znanog po tartufima!, i Asti), pa bijelome arneisu, mirnome moscatu d’Asti (grožđe se bere kad je u njemu sladora za potencijalnih 12 do 12,5 vol % alkohola, ali se fermentacija zaustavlja na 5 vol % alkohola, tako da je vino slatkasto i ima i blagi muzirajući štih) i pjenušcu moscato d’Asti…  S obzirom na svjetsko značenje Pijemonta kao vinorodne oblasti te posebice vina Barolo i Barbaresco, neobično je kako je u Hrvatskoj kapljicom slabo zastupljena spomenuta regija. Zacijelo zato što vina nisu jednostavna i podilazeća, nego su vrlo kompleksna i teža za razumjeti. Na pokušaje da se stvari poboljšaju nailazimo kod Ivana Srpeka, vlasnika-voditelja zagrebačke vinoteke Bornstein, koji se povezao s proizvođačem Poderi Colla, pa organizirao prezentaciju toga imanja kod sebe u vinoteci. Tino Colla predstavio je Nebbiolo d’Alba 2011, Pinot nero 2011 Langhe Campo romano (lijepo vino!; sorta Pinot noir je čini se u rodbinskoj vezi s Nebbiolom!), mješavinu dolcetta i nebbiola  Bricco del Drago (zmajev vrh!) 2009 i Barbaresco 2009 Roncaglie (lijepo su prošli na nedavnom ocjenjivanju Vinske zvijezde!), kao i Barolo Bussia 2009 Dardi le Rose.

Na slici dolje karta je koja pokazuje gdje se u Italiji nalazi vinorodni dio Piemonta i gdje se proizvode barolo i barbaresco. Područje je to Langhe, a smeđkastom bojom označena je zona barola, dok je crvenom bojom označena zona barbaresca, zeleni dio je u apelaciji nebbiolo d’Alba.

SuC – listopad/october 2014

Name(required)

Email(required)

Website

Comment(required)

Submit

Δ

KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU 146 /09.2014

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

CUVÉE & TAILLE, COLLARD & PICARD – Olivier Collard + Caroline Picard = Collard Picard. A to je šampanjska kuća bračnog para Olivier i Caroline, koju dobri poznavatelji Champagne i šampanjaca svrstavaju visoko, u kvalitativnu grupu od tri od mogućih pet zvjezdica. Šampanjci Collard Picard od nedavno se nalaze, preko zagrebačke vinoteke Bornstein kao uvoznika, i na hrvatskom tržištu. Bračni par Collard Picard i osobno je boravio u Zagrebu da bi promovirao svoje mjehuriće, nekoliko etiketa, od baznog šampusa Cuvée Sélection, po 350 kuna mpc za butelju, pa do 0,75 boca, za 700 kuna, špica Collard Picard rosé Cuvée des Merveilles demi-sec 1er cru, te Essentiel 2006.

Olivier i Caroline, koji dolaze iz vinogradarsko-vinarskih obitelji, startali su zajedničku produkciju 1996., navodno odmah dan nakon što su se vjenčali. Danas gospodare s oko 16 hektara vinograda na odličnim pozicijama Mesnil-sur-Oger i Oger na Côtes des Blanc (Chardonnay; biološki uzgoj) te na desnoj obali rijeke Marne (Pinot Meunier i Pinot noir; pomalo se i tu prelazi na bio, bio…). Za šampanjce rabe isključivo vlastito grožđe, koriste samo cuvée, a ne i taille, ne provode malolaktiku, većinu baznih vina fermentiraju i dozrijevaju u drvu, u velikim bačvama Seguin Moreau znanima kao foudre, šampanjac nakon fermentacije a prije degoržiranja na kvascu u butelji drže najmanje 3,5 do četiri godine no često to bude i dosta duže, degoržiranje obave najduže nekoliko mjeseci prije nego što im šampanjac treba izaći na tržište.

Ovo je prigoda saznati poneki detalj iz šampanjske produkcije: proizvođač u Champagnei ne može raditi kako ga je volja, nego prema već dugo ustanovljenome pravilniku. Svake godine određuje se maksimalni dopušteni urod, grožđe se bere kad to odredi strukovna komisija inače vrlo jakog CIVC (Comité Interprofessionel du Vin de Champagne), a prerađuje se u registriranoj stanici za preradu gdje su propisane tradicijske preše u koje stane po 4000 kg grožđa. Od te četiri tone, za šampanjac se smije rabiti samo 2550 litara mošta, a taj mošt dijeli se u dvije grupe – prvih 2050 litara naziva se cuvée, s time da je ono što se sâmo iscijedi tête de cuvée, a ostalih 500 dopuštenih litara naziva se taille. Nakon što se odvoiji dopuštenih 2550 litara mošta, može se i nastaviti s prešanjem, ali ta prešavina ne smije u šampanjac nego u destilaciju. Za ružičasti šampanjac groždani sok drži se u dodiru s kožicom od jednoga do dva i pola dana… Šampanjci su godinom berbe (millesime) označeni jedino kad je godište jako dobro pa se samo ono rabi, dok se u godinama koje nisu iznimne kakvoće radi standardizacije kvalitete i okusa šampanjca uz mošt dobiven iz najnovije berbe u određenom postotku koristi i vino reserve (vin de réserve), a to je bazna kapljica što se svake godine ostavlja da odležava u podrumu, da se nađe kad zatreba…

NAJŠPRICAR/GEMIŠT – Mi mješavinu bijeloga vina i vode s mjehurićima nazivamo gemišt ako se rabi mineralna voda, a špricer ako se rabi soda-voda, Slovenci mješavini vina i mineralne vode kažu špricar odnosno brizganec, Austrijanci kad miješaju vino i vodu s mjehurićima vele Spritzer, Talijani spriz, Nijemci Weinschorle. Nema ništa bez gemišta, to je činjenica, posebice u vrućim ljetnim danima (zaboravimo na ‘’vruće’’ ljeto 2014!) kad vapimo za osvježenjem. Zna se dobro koja su vina primjerena za gemišt/špricar: alkoholno laganija, suha i svježa, s izraženijom kiselošću. Gemišt je, kaže priča, i nastao tako što su vina sjevernih područja imala jaku i grubu kiselost, koja se, dodavanjem u vino mineralne vode odnosno soda-vode s, inače, lužnatim svojstvom, ublažavala, i činila vino ugodnijime.

U novije vrijeme u smislu osvježenja velika je potražnja za pjenušcima, ali kako šampanjci pa i ozbiljni pjenušavi uradci izvan Champagne nisu cjenovno baš lako dostupni uskočio je talijanski Prosecco kojemu metoda proizvodnje (charmat, tj. sekundarna fermentacija ne u boci nego u velikim inoks-tankovima, te puno kraće odležavanje na kvascu) dopušta i dosta nižu maloprodajnu cijenu. Gemišt ili špricer moglo bi se eventualno općenito nazvati pjenušcem za siromahe, što uopće ne znači da vino mora biti loše, naprotiv. Maloprodajna cijena može biti dosta niža od prosecca već i po tome što se vino za gemišt uglavnom puni u litrene zamjenske boce, a i mineralna voda takodjer je u zamjenskim bocama, dakle ambalaža se plati samo jednom. K tome, puno je vinogradara/vinara hobista koji za obiteljske potrebe proizvedu nešto vina, pa im za gemišt valja kupiti tek mineralnu vodu. Bitno je kod gemišta da vino bude prikladno za taj tip pića.

Iz razloga pojačanog šireg interesa za vinsko osvježenje gemištom ali i iz razloga da se to piće ne profanira i srozava kojekakvom kapljicom, pa i delancima, dakle da bude reda na tržištu, kao i iz razloga da se mnoge koji to ne znaju pouči koji tip vina izabrati za gem, u nekim sredinama prišlo se organizaciji ocjenjivanja gemišta/špricera. U susjednoj Sloveniji postoje dva takva ocjenjivanja, jedno je u Ptujskoj kleti u Ptuju, gdje kao baza i zajednički nazivnik služi vino Halužan i gdje se bira najbolji gemišt od toga vina u kombinaciji s nekih dvadedetak na domaćem tržištu dostupnih mineralnih voda iz Slovenije, Hrvatske BiH, Srbije, Austrije, Njemačke, Italije, a drugo ocjenjivanje je, u režiji Javne razvojne agencije općine Ormož i Društva vinogradara i vinara Ljutomersko-ormoških gorica, u Ormožu.

Ove godine degustacija u Ormožu bit će 24. listopada. Tamo kao osnova nije tek jedno vino, nego je više vina, a vrednovanje ima i međunarodni karakter naime pozvani da sudjeluju sa svojom kapljicom su proizvođači i iz Hrvatske, a dolaze konkretno oni iz Međimurja (Hortus Croatiae) koji s Ljutomersko-ormoškim goricama dijele za gemišt podesnu sortu Moslavac/Pušipel/Šipon/Furmint, k tome i ja sam pozvan kao degustator-ocjenjivač…. Ormožani su na ovo ocjenjivanje baš mogli pozvati i Kutjevo d.d, koje je ove godine specijalno promoviralo gemišt od njihove graševine, a za pomoć u promidžbi pozvalo je nekadašnju nogometnu zvijezdu Roberta Prosinečkoga…

CHÂTEAU KAMNIK NAPOKON i U HRVATSKOJ! – Château jeste, ima sjajna a neka i odlična i vrlo vrlo skupa vina, ali – nije Francuz! Nego su to Ilki Malinkovski i njegov eno-zanesenjak-čarobnjak Goran Milanov, tajna je u njihovu mottu Wine Creation – Passion for Perfection (vinske kreacije – strašću do perfekcije)! Château Kamnik iz Skopja je najbolja, internacionalno najnagrađivanija vinska kuća Makedonije (a možda i na području cijele bivše Jugoslavije!), odnedavno je preko uvoznika Retecoma iz Zagreba prisutna i u Lijepoj našoj. Čujem da gotovo 50 posto produkcije izvozi, te da jako dobro prodaje vino ne samo u našem okruženju – u Crnoj Gori (makedonski Vranec u dvorištu čuvenog crmničkog Vranca!), Srbiji, Bosni i Hercegovini (kako li će kod nas?!), nego, mada Makedonija u svijetu nije neko zvučno vinsko ime, i u Njemačkoj, Švedskoj, Danskoj, Kanadi, Kini, Hong-Kongu… I to po cijenama koje, tvrdi glavna promotorica Kamnika i prodavačica Natalija Kuzmanovska, na slici s Romanom-Katarinom Čičko iz poduzeća Retekon, nisu ništa niže nego što su za makedonsko tržište!

Château Kamnik, koji ove godine obilježava desetljeće postojanja, brine o 13,5 hektara vinograda u vinogorju Skopje u regiji Dolina rijeke Vardara, i proizvede godišnje nekih 120.000 litara vina. Sve skladna i savršeno dotjerana vina, koja međutim ne djeluju i kao tehnička, crna su izvanredna, puna gusta topla, snažna a elegantna, špica su svakako Terroir Vranec Grand Reserve (17,2 vol %; u Dobrim vinima: 460 kuna), Ten Barrels Cabernet sauvignon, Merlot Single Vineyard Reserve, zatim i Ten Barrels Syrah (14,1 vol %; 180 kuna)… Prezentacija pred prepunim lokalom bila je u wine-baru Dobra vina, a nova će biti na festivalu Zagreb & Culinaria Vino. Com 2014 u zagrebačkoj Esplanadi.

SOKOL z KLANJCA! – Da, Sokol z Klanjca, i Sokol – jedino u Klanjcu! Bolje reći na obroncima Cesargradske gore ponad Klanjca. I, ima jato tih Sokolova… Ali, oni koji žive u obiteljskim kućama u okolici i uzgajaju perad ne brinu, nego se vesele ovome Sokolu. Sokol je stara sorta grožđa pronađena i znanstveno identificirana upravo u povijesnim vinogradima na Cesargradskoj gori. Strukovnu pomoć u pronalasku, identifikaciji pa i umnožavaju plemki za prve sadnice pružila je ekipa sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta, uz potporu Krapinsko-zagorske županije. I sad klanječki vinogradari i vinari gledaju da od Sokola naprave – robnu marku vina svojega kraja. Govori tako vinogradar i vinar Zvonko Sever, inače aktualni dogradonačelnik Klanjca. Klanjčani imaju i podlogu za priču, nužnu za dobru promidžbu: Sokol postoji jedino na području Klanjca, razmnožen je do sada i posađen u oko 1500 komada, a jedan roditelj mu je Krapinska belina velika odnosno Heunisch Weiss ili Gouais blanc, koji je pak i roditelj slavnome Chardonnayu! Znači, Zagorec ima polubrata u Burgundiji!

Kod Zvonka Severa moguće je kušati Sokola, ima ga (još) u sasma maloj količini, a pomiješane su dvije berbe – 2009. i 2010. Sever je krenuo predikatnim smjerom, vino je s vrlo izraženim i lijepim aromama koje podsjećaju malo na muškat a malo i na traminac, dosta je gusto, lijepo zaobljeno, blago sladi, s je 14 vol% alkohola. Sever, na slici, pokazuje i oblik boce za takvog sokola kakav je ovaj njegov. Neki drugi klanječki proizvođači vina, kao npr. mesar Željko Borošak, proizvode od Sokola lagano, osvježavajuće kiselkastio vino koje jako dobro može poslužiti za osvježenje u vrućim ljetnim danima.

BAREM 1986 MJEHURIĆA! – Mjehurići, mjehurići… Pogled u čašu: rekli bismo – na tisuće. Najmanje njih 1986! Upravo 1986. krenula je, kako će se ubrzo nakon starta pokazati, ozbiljna proizvodnja pjenušaca tik uz granicu između Slovenije i Hrvatske, na Bizeljskome, u susjedstvu naših Klanjca i Kraljevca na Sutli.

Janez Istenič te je godine napunio prve svoje boce s baznim vinom na sekundarnu fermentaciju u butelji, radi dobivanja šampusa. Ostat će zapisan kao prvi individualni proizvođač vina ne samo na Bizeljskome nego i u Sloveniji i u cijeloj ondašnjoj Jugoslaviji, koji se najozbiljnije usmjerio na pjenušce. Taj Ljubljančanin, inače, nekad vrstan golman, nakon sportske karijere duboko profesionalno vezan uz Bakhov nektar, imao je sreću da se priženio na Bizeljsko, gdje je odmah uvidio kako taj kraj ima sjajan potencijal upravo za produkciju pjenušavih vina najviše kakvoće (za pjenušac se traži bazno vino s nižim stupnjem alkohola, s izraženijom kiselošću, u novije vrijeme vrućih ljeta pa i jeseni i sorta/sorte koje ni u takvim uvjetima neće iznevjeriti kiselinom, a jedan od takvih kultivara je upravo na Bizeljskome rašireni Plavec žuti!). Od pola hektara vinograda dobivenoga od tasta Istenič se postupno proširio na današnjih 10 vlastitih hektara pod trsjem i sagradio podrum u kojemu, još na kvascu, odležava 350.000 pjenušavih boca, te, restauracijom jedne stare selske kuće na ulazu u svoj posjed, uredio profinjeno i sa stilom objekt s kušaonicom za prihvat gostiju, u kojoj se, po dogovoru, poslužuju i vrlo rafinirana jela. Sagradio je i uredio i objekt sa smještajnim kapacitetima za goste. Kompletnost ponude za zahtjevnoga gosta – Istenič proizvodi i mirna vina, te balzamski ocat i vinjak, te kakvoća pjenušaca i ostalih produkata i usluga kao i ambijent daju mu puno pravo na naziv ranga Château!

Na svečanosti u povodu punih 45 godina od punjenja prvih boca za pjenušac kod Isteničevih na Bizeljskome okupilo se mnogo uzvanika, ne samo iz Slovenije nego i iz Hrvatske, a prigodno slovo održala je prof. Slavica Šikovec, ikona koja je dugo godina bila u vrhu slovenske vinogradarsko-vinarske struke. I ona je bila slavljenica: sutradan je imala 85. rođendan! Predsjednik Vinogdararskog društva Bizeljsko Blaž Zagmajster predao je Isteniču zahvalnicu za sve što je učinio za taj kraj. Istenič je uzvanicima ponudio tri pjenušca koji obilježavaju njegovu karijeru: Barbaru – to je bila prva njegova etiketa (po kćeri Barbari), No 1 koji mu je s vremenom postao standard a podsjeća, barem brojkom 1, na njegove golmanske dane, te Prestige, iz najnovije generacije, njegovu dosad najbolju peninu.

 

BERBA 2014 – Krenulo se rano! Nije se, kažu mnogi, imalo više što čekati. Grožđe je zbog silnih kiša i vlage obolijevalo i trunulo. Ove godine zabilježeno je ekstremno loše vrijeme, puno kiše, gotovo svakodnevno, pa su stigli peronospora, pepelnica, trulež.

Je li itko od vinogradara imao dovoljno hrabrosti da riskira i odgodi berbu, u nadi da će se vrijeme popraviti i da će se sunce u dovoljnoj mjeri ukazivati kroz listopad? S više strana čuo sam: šećeri vrlo niski, kiseline visoke, te nezrele. Tretmana u trsju – puno. Je li malo sunca u listopadu moglo izvući berbu barem koliko toliko?…

Čini se ipak da jedino proizvođači pjenušca u ovakvom godištu kakvo je dosad bilo ovo mogu doći koliko-toliko na svoje – za pjenušac se i traži bazno vino s niskim alkoholom i s visokom kiselošću. Možda nije loše da se i dogodila ovakva sezona, da se ljudi trgnu i da vide što iz beznadja mogu najbolje učiniti, na muci se poznaju junaci…

Oko Martinja i poslije, kad se počinje intenzivnije razmišljati o plasmanu, svi će vinogradari/vinari reći kako je godina bila teška, zahtjevna, ali da su – zadovoljni!

Fotka s Plešivice: Tomislav Tomac gazi grožđe u preši! Nekad su to radile lijepe cure u otvorenoj širokoj kaci!…

 

BAJKA NA DLANU: DONEDAVNA KISELIŠ, SAD PJENUŠCI i PREDIKATI! – Hrvatsko zagorje – donedavna doživljavano kao područje vinskoga kiseliša… A sada su tu sve više vinske nadgradnje – pjenušci i predikati! Upravo ova šašava godina može biti dobra za pjenušce. Svako zlo ipak i za neko dobro. Zagorci, samo naprijed!

Dvojac koji svjetla vinski obraz – Bodren i Vuglec. Na prezentaciji Zagorje vu srcu – Bajka na dlanu u Zagrebu ovome dvojcu nedostaje – ne znam zašto! – još jedan – Bolfan, Vinski vrh.

Bajka na dlanu u metropoli! Stotinjak zagorskih proizvođača i ponuđača predstavilo se na štandovima na Trgu bana Jelačića. Nastup je bio izložbeno-prodajnog tipa, i građani su kupovali! Pogotovu nešto starije osobe, koje su zacijelo u ponuđenim prehrambenim proizvodima htjele osjetiti dah domaćega iz njihove mladosti… Sudeći po viđenome, dobar promet imao je (ovo nije izvještaj za poreznike, nego kompliment ponuđaču!) klanječki mesar Željko Borošak, što svakako znači da ima dobre proizvode i da ne divlja s cijenama. Gužva i na štandu na kojemu su bili vinari Vuglec-breg i predikatni Bodren. Vuglecov pjenušac odlično je parirao vrućini – zamislite: u petak preko dana sunce, toplo, nije pala ni kap kiše! A Bodrenovi odlični predikati krenuli su pravim ritmom popodne, kao desert nakon ručka…  I još nešto: barem u periodu mojega jednosatnog zadržavanja na Jelačićevom placu cijelo vrijeme su s pozornice odzvanjale zagorske pjesme…

Vjerojatno ne griješim ako kažem da bi jednom u godini na ovaj način i svaka naša županija imala računa na ovakav način predstaviti se u metropoli. Ponuđači ponešto izravno prodaju, a dolazak ovamo veliki je promidžbeni dobitak…

PETRAČ OTVORIO NOVU SEZONU MIVA-PREZENTACIJA – Moćna uvoznička i distribucijska kuća za vino Mohor Trgovina/Miva iz Zagreba, koja već unatrag koju godinu redovitim ritmom organizira u svom prodajnom salonu Galerija Miva i wine-baru Jadranka, tik uz njega, prezentacije vinara i vina, startala je u novoj sezoni, nakon ljetnog predaha, s tim svojim događanjima, a otvorenje je pripalo vinskom podrumu Petrač sa zagorskih brega iznad Krapinskih toplica. Nastup Vina Petrač bio je stanoviti uvod u dvodnevno gostovanje Bajke na dlanu Hrvatskog zagorja na Trgu bana Jelačića u Zagrebu. Kuću Petrač i vina Petrač prezentirali su direktorica podruma Alica Petrač i enolog Igor Horvat. Petračevi imaju oko 10 hektara vinograda s 40.000 loza, a sasvim netipično za sjeverni dio Hrvatske i pogotovu za Hrvatsko zagorje je da je kod njih čak 75 posto crnih sorata (Merlot, Cabernet sauvignon), a tek 25 posto bijelih (Graševina, Chardonnay).

Graševina 2013 – nepretenciozno, svježe, pitko, Chardonnay 2012 – puniji, zaobljeniji, mekan, ali već malo gubi dah, rosé 2013 svjež, pitak, rosé 2010 (donesen za usporedbu) – uredan, lijepo zaobljen, malo ravan, i vrijeme je učinilo svoje. Crna vina nadmašuju bijela: Karizma 2011 (bordoška kombinacija: cabernet sauvignon 70 merlot 30 posto, dvije godine barriquea) – lijepa tamna boja, puno, govori dosta o mogućnostima crnih sorata, zasađenih na dobrim pozicijama, u Hrvatskom zagorju u današnje vrijeme globalnog zatopljenja, a Cabernet sauvignon 2009 (jako dobra godina za crno!, 24 mjeseca bačvice francuske proizvodnje i 12 mjeseci sljubljivanja u velikoj hrastovoj balčvi) – dominantan, sortno lijepo izražen, dosta i elegantan, živ, za vlasnika koji bi htio i pričuvati koju butelji: vino ima još vremena pred sobom…

Alica Petrač možda nastupi s crnim vinima kao pratnjom crnoj čokoladi na idućem sajmu čokolade Choco-fest, koji se održava u Zagrebu uz Valentinovo, a evo je u razgovoru s organizatoricom te slatke manifestacije Sanjom Bančević Medenica.

Petračevi, koji proizvode i pjenušac klasičnom metodom (nisu ga donijeli sada u Zagreb) i koji imaju i krdo od 10 angusa, spremaju se s vinom u izvoz, i to u – daleku Kinu. S jednom austrijskom marketinškom agencijom idu na sajam ProWein, koji Düsseldorfski sajam organizira u studenome u Kini…

U nedavnom prilogu s jednog eno-gastro događanja u čudu sam naveo izostanak članica udruge WoW kao gostiju (makar, poslije su se, čujem, ipak neke pojavile), ovdje na prezentaciji Petrač-vina situacija je bila suprotna, zacijelo stoga što je Alica Petrač takošer članica WoW-a: došao je gotovo cijeli centralni komitet WoW-ica, nedostajala je međutim predsjednica…

ZATVARANJE, i OTVARANJE – Puno toga u novije se vrijeme kod nas zatvara: lokali, poduzeća, obrti, političari…, ali eto ponešto se i otvara! Veliki dan, i to dvaput!, za mesara Zadravka Runtasa i njegovu obitelj je 18. Rujna. Prvi put bio je prije 19 godina kad je Zdravko s mesnicom na jedva 50 kvadrata prostora počeo u zagrebačkim Dugavama, a drugi put 2014. kad je u Otruševcu između Samobora i Bregane, s partnerom Hrvojem Šikićem, uz postojeći suvremeni pogon za obradu i preradu mesa te centar za distribuciju proizvoda Igo-Mat što postoji od 2000., otvorio novi, supermoderni pogon u skladu sa svim zahtjevima EU a kojime je proširen proizvodni kapacitet za tri puta i sada je znanu Samoborsku salamu (robna marka Zagrebačke županije) tu moguće proizvesti u količini od 200.000 komada godišnje!

Rezači vrpce otvorenja: Hrvoje Šikić i Zdravko Runtas, uz župana Zagrebačke županije Stjepana Kožića i samoborskog gradonačelnika Krešu Beljaka i pomoćnicu ministra poljoprivrede Mirjanu Mataušić Pišl.

S planom unaprjeđenja krenulo se 2009, a 2011. je za proširbeni objekt izrađena projektna dokumentacija, u veljači 2012. slijedi prijava za natječaj Ipard (investicijska studija sadržavala je 1500 stranica koje su skupa sa slovima težile više od 23 kilograma!) od kojega je dobiveno 13 milijuna kuna, a njima je do kraja radova pridodano još nešto više od šest milijuna vlastitih sredstava, naime na kraju je ukupni trošak iznosio malo manje od 20 milijuna kuna. Prema investicijskoj studiji obveza Igo-Mata bila je da nakon otvorenja novog pogona zaposli do desetak novih djelatnika, da promet poveća za oko 30 posto, međutim već je i prije otvorenja uposlene su 23 osobe, a promet je povećan 100 posto! Da čovjek ne povjeruje, u ovom našem već duže vrijeme aktualnom trenutku! Danas se Runtasi i Šikić mogu pohvaliti da posluju u osam vlastitih mesnica i u modernom proizvodnom pogonu zahvaljujući kojemu mogu izvoziti u sve zemlje EU i u treće zemlje. Tu međutim stvar i ne staje: plan je da se u skoroj budućnosti sagradi Muzej Samoborske salame koji bi Igo-Matu služio za prezentacije svih proizvoda.

Samoborski suvenir Igo-Mata: Samoborska salama, kobasice, namazi, špek… Dama ostaje kao prodavačica u butiku Igo-Mata u Otruševcu

A to su, uz svježe meso, prerađevine na čelu sa Samoborskom salamom, češnjovke, šunke, paštete, ali i nešto posebno: salame, kobasice i sušeni komadi mesa od crne slavonske svinje (crna paleta), i salame i suhe kobasice od konjskoga mesa (riđa paleta). Istaknuto je da iz Igo-Mata izlaze proizvodi isključivio od domaćih sirovina!

           SLADOLED PLAVI SIR, i CIKLA! – Svega u Sanoboru! Novootvorena slastičarnica Slatka tvornica Medenko na glavnome trgu nudi paletu sladoleda domaće izrade, a među uobičajenim kuglicama (vanilija, čokolada, lješnjak, limun…) i one s aromama plavog sira, cikle, raženog kruha, zatim mlaćenicu, choco-bermet, earl gray… Najprije pojedete nešto voćno – limun, jagodui/ ili malinu, zatim za glavno jelo raženi kruh, plavi sir i ciklu, i s time earl gray, potom za desert naručite čokoladu, vaniliju, lješnjak i karamelu, a na kraju kao dižestiv choco-bermet…

KOJA REKLAMA! – Koje li reklame: Stjepan Grgos, vlasnik i voditelj jednog od najboljih hrvatskih restorana – Kod Spilje u Otruševcu kod Bregane, na šanku na samom ulazu u restoran drži ovu bocu…  Mali div!

Zamislite priču kad supruga nakon duže sjedeljke u restoranu u poznim satima nagovara supruga, koji je već bio malo zaljuljan, da napokon krenu kući. A on, u najboljem raspoloženju odgovara: Dobro, dobro, draga, aalllli molim te još saaamo jeeedno piće… Supruga se smiluje i, u nadi, veli: Hajde, dobro, ali SAMO JEDNO! A suprug će: Konobar, bocu molim…

KRISTIJAN NA KRALJICI – Zagrebački sommelier Kristijan Merkaš (Christian Merkash) dobro je napredovao: s Antunovića se popeo i na kraljicu Elizabetu! Evo ga ponosnoga na slici u radnom zanosu na čuvenom putničkome brodu Queen Elisabeth! U društu sa – Sassicaijom!

MILIJUN BUTELJA ZA PUTINA! – Po pisanju nekih vanjskih info-medija, administracija ruskog predsjednika Vladimira Putina kupila je u Europi i uvezla od početka ove godine do sada više od milijun butelja vina! Navodno je Putin sada potiče kupovinu vina vani bojeći se da Europska Unija u sklopu sankcija vezanih uz slučaj s Ukrajinom ne zabrani izvoz plemenite kapljice u Rusiju.

Milijun butelja svakako premašuje potrebe ruske vlade da počasti svoje goste na prijemima. Po nekom izračunu koji se bazira na tome da uzvanik po prijemu popije po pola butelje s tolikom količinom vina ruska bi vlada mogla pogostiti više od 5000 osoba svakoga dana u godini. Glasongovornik Predsjednikova ureda Viktor Krekov kazao je da će se uvezeno vino koje premašuje potrebe ruske vlade prepustiti raznim ruskim distributerima da ga oni prodaju. Istodobno javili su se proizvođači vina s netom Rusiji pripojenoga Krima koji traže od Putina da zabrani uvoz vina iz EU kako bi se njima olakšao plasman plemenite kapljice. Podaci vele da četvrtina konzumiranoga vina u Rusiji otpada na uvoznu kapljicu.

ODLAZAK PRIMADONNE – Otišla je, u 80. godini, primadona bordoškoga vina barunica Philippine Mathilde Camille de Rothschild, suvlasnica (većinski paket dionica) te predsjednica Nadzornog odbora legendarnog Châteaua Mouton Rothschild, te vlasnica, s njenih troje djece, vinskih kuća Château d’Armailhac i Château Clerc Milon. Philippine je bila kćer jedinica glasovitog Philippea de Rothschilda. Prije nego što je preuzela vodstvo nad vinskim posjedom njena oca, koji je umro 1988., gotovo tri desetljeća nastupala je kao glumica, pod prezimenom Pascal.

Za vrijeme njena mandata na kormilu Mouton Rothschilda podrum je moderniziran a ostvareno je i partnerstvo s vinskim kućama u Kaliforniji i Čileu. Philippine de Rothschild bila je odgovorna i za suradnju s glasovitim svjetskim likovnim umjetnicima a vezano uz etiketu vina Mouton Rothschild. Među autorima predloška za etiketu bili su i glasoviti Pablo Picasso i Francis Bacon.

Kad je Philippinei bilo tek 10 godina njenu majku Elisabeth Pelletier de Chambure uhitio je Gestapo, i ona je umrla u nacističkom koncentracijskom logoru Ravensbruck.

Philippine de Rothschild udala se prvi put za glumca Jacquesa Sereysa, s kojim je dobila dvoje djece, a drugi put za akademika i pisca Jean-Pierrea de Beaumarchaisa, s kojim je dobila sina.

Imao sam čast i zadovoljstvo upoznati je osobno, a trenutke s njom ovjekovječio je moj kolega po peru Vitomir Andrić.

BARUN i MARA-DONNA – Tko li je sad to? Ne, nismo negdje vani, u kakvoj bogataškoj palači plemenitaša ili pak na stadionu, nego tu, doma, ponad biskupskog Krašića, u vinogradu i kod kleti Josipa Barundića (Barun) i njegove šarmantne žene Mare (Mara-Donna!). Ali, zapravo i jesmo vani, barem malo: Barundić je rođen u Nici, zato je na početku za dobrodošlicu, prije racica s ražnja (patkice bez makova, bolje im i pristaju mlinci!) i ponuđena Pizza Nica (na klasično tijesto za pizzu stavi se prije pečenja puno na kolutove narezanog luka pomiješanog sa slanim inćunima i sve ukrašeno crnom maslinom), a Mara pak dolazi iz Bosne! Joža se iz Nice vratio u svoj Krašić, baki i djedi koji su se bavili vinogradarstvom i vinarstvom, a Mara nakon što je stigla u Krašić začas se snašla među trsjem. Barundić, koji inače jako voli kuhati, uposlen u MUP-u na poslovima osiguranja visokih dužnosnika, sad brine o nešto više od 2,5 hektara vinograda s 12.000 trsova, i pročuo se svojima graševinom, manzonijem i žutim muškatom u robnoj marki Barun. Uz obitelj Šimanović iz susjednog Pribića, u općini Krašić zasad je jedini tržišno relevantni proizvođač kvalitetne plemenite kapljice. Veli da mu plasman ide jako dobro, prodaje uglavnom na svom području (Krašić je vrlo pogodan jer kroz godinu okupi mnogo hodočasnika!), a dio i po restoranima u Zagrebu. Ambicije vezano uz vino velike su mu: s vremenom bi se i širio, sadio bi i Pinot crni, a već od ove berbe (2014.) namjerava krenuti i u pjenušce, za početak metodom charmat, i to s dva tipa, jedan, suhi, od sorte Manzoni, a drugi, malo slađi, od Muškata žutoga.

BIJELA KUĆ(IC)A ZA OL DALMATIA – Potrošnja maslinova ulja u mediteranskim zemljama navodno se kreće između 10 i 20 litara godišnje, a u mediteranskoj zemlji Hrvatskoj konzumira ga se kroz 12 mjeseci tek oko dvije litre! Sad kad imamo zaista sjajnih ulja – zašto je tome tako? Je li u pitanju maloprodajna cijena, koja doista nije nježna, posebice za istarska ekstra djevičanska maslinova ulja ponajboljih i najpoznatijih proizvođača (200 i više kuna za litru), ili je možda riječ o nekoj našoj tradicijskoj opredijeljenosti prema običnom biljnome ulju odnosno masti (sjeverni dio zemlje, osobito Slavonija), ili se pak radi o, kod brojnih potrošača, nesklonosti do odbojnosti prema maslinovu ulju što moguće datiraju iz vremena kad smo ovdje mogli kupiti samo domaća užegla ulja (na žalost, ima ih i još, osobito na selskim gospodarstvima, i moguće je i to da su se neki kupci i friško opekli), lako zamjerljiva za cijeli život.

Vrlo dobra, posebice ona istarska, a po relativno dobroj cijeni, ulja su pod markama Ol Istria i Ol Dalmatia. U pokušaju da se pojača potrošnja maslinovoga ulja kod nas krenulo se upravo u zgodan, novi oblik promidžbe – postavljanjem po prodavaonicama diljem Hrvatske, kao izloga za ulje, bijelih kućica izrađenih od čuvenog bijelog bračkoga kamena, inače korištenog pri gradnji Dioklecijanove palače u Splitu, zatim za predvorje zgrade Ujedinjenih naroda u New Yorku, te mnogih crkvi i palača, a priča, doduše nepotvrđena službeno, veli da je i Bijela kuća u Washingtonu od toga kamena… Dosjetka s Bijelim kućicama za maslinovo ulje – zgodna, taj proizvod zavrjeđuje takvu izložbenu stalažu i kad se nešto nudi s poštovanjem s takve, lijepe i elegantne police to jače privlači pažnju pa je za očekivati da plasman ulja Ol Dalmatia doista i bude bolji…

Nakon moje objave sličice Bijele kućice Ol Dalmatia na Facebooku promptno je uslijedila reakcija iz Njemačke: Poštovanje Željko, imas pravo to sa maslinovim uljem. Kako bi bilo da se na taj način pokuša malo i kod nas u Njemackoj? Mi potrošimo mjesečno kod kuće više od litre. A u WINE GARAGE bi se sigurno moglo prodati, pored ulja od buče, i maslinovo ulje. Podatke u fb ili www.wine-artsociety.com .  Pozdrav za Hrvatsku – Franz Horvat

PAROLE PAROLE, REPRIZE REPRIZE – Nekako istodobno s nedavnom iznenadnom smrću glumca Robina Williamsa poklopilo se prikazivanje, na HRT-u, američkog filma Slučajno predsjednik, u kojemu je Williams igrao glavnu ulogu (slika) i preko koje je u liku predsjednika SAD sjedio u Ovalnom uredu u Bijeloj kući. Pitko dok se gleda, a retronazalno – gorčina. Hoće li naša televizija prije izbora još jednom prikazati ovaj film? Repriza na malim ekranima ionako je puno, od ove bi barem moglo biti neke koristi…

KONFERENCIJA: VINSKI TURIZAM – Udruga GET Report organizirala je u Međimurju konferenciju o vinskom turizmu. Medju predavačima: Dijana Katica iz Hrvatskog farmera, Saša Špiranec, Zoltan Gyorffy iz Mađarske, Robert Grula iz Turističke zajednice Međimurske županije… U HGK je bila prezentacija mogućnosti ruralnog turizma Srijema, govorili Martin Božanovic, direktor TZ Nijemci, Ivica Miličević, iz TZ Iloka… Rekli su da je opća percepcija toga podunavskoga dijela Slavonije NND ili neotkriveni, nerazvijeni, daleki. A tko bi trebao brinuti da se ta percepcija promijeni?

Navodno na vinskoj cesti Iloka ima 17 vinara koji mogu i žele primiti turista. U Iloku – krasan dvorac Odescalchi…

I vukovarski vinari bude se, rečeno je. Tamo je npr. obnovljeni dvorac Eltz.

Slavonci imaju još nešto – Slavonsku košaricu, o promidžbi i plasmanu brine udruga Slavonska košarica.

Bilo bi, napokon, lijepo čuti i o dovoljnom posjetu gostiju. Treba malo više ići van, u područja gdje je ruralni turizam razvijen, i prenijeti ovamo neka dobra tamošnja iskustva, vidjeti kakve atraktivne programe ponuditi i kako se bolje organizirati u promidžbi, tako da se i gost iz udaljenijega kraja osjeti ponukame doci, prenoćiti, i nešto i potrošiti….

DOŽIVJETI STOTU – Prvi rujna 2014. – poseban dan za povijesnu osobu za furlansko ali i talijansko vinogradarstvo i vinarstvo: Livio Felluga,vlasnik vrlo značajnog vinskog posjeda, proslavio je – stoti rođendan! Čestitamo!

Povijest njegove vinarija počinje prije pet generacija, u Izoli, gdje je tada obitelj Felluga proizvodila malvaziju i refoišk, a nastravila se na brežuljcima u Furlaniji. Prije pedesetak godina Livio Felluga kupio je terene za vinograd između Collija i vinogorja Colli orientali del Friuli…

HUMANITARNA MORTADELA – U sklopu 34. kulinarsko-turističke manifestacije Kaj su jeli naši stari? u Vrbovcu, zahvaljujući inicijativi PIK Vrbovca prikupljeno je više od humanitarnih 10.000 kuna za udrugu LERI iz Sesveta – projekt namijenjen roditeljima male djece koja imaju teškoće u razvoju ili kod kojih postoji rizik njihovog pojavljivanja.

U organizaciji PIK Vrbovca pripremale su se delicije od 200 kg teške PIK Mortadele, proizvedene posebno za ovu prigodu, uz kreativno i kulinarsko vodstvo čak dva majstora kuhara – Branka Ognjenovića i Alma Čatlaka. Mortadela je bila glavna namirnica recepata – Vrbovečke salate i Salate naših baka. Svi su se željeli fotografirati uz talijansku ljepoticu s potpisom vrbovečke kvalitete…

EGZOTE KOD BENVENUTIJA – Dobrodošli – Benvenuti! Pa, lijepo je imati takvo prezime, Benvenuti. Svi su vam dobrodošli. Ima zanimljivosti kod Livija, Alberta i Nikole: ne samo vinskih. Uz njihovu kuću u Kaldiru pravi je egzotični ambijent, s palmama, limunima, mandarinama – bananama. Tata Livio brižno njeguje svoj specijalni park egzotike. Dođite, pogledajte, a onda uživajte u domaćem istarskome pršutu, siru, malvaziji svježoj pa odležanoj anno Domini, Teranu, muškatu.

ALPE-JADRAN u VIVAT FINIM VINIMA – Je li to budućnost, da li dopuna postojećim vinskim sajmovima i festivalima, ili, možda, uskoro – zamjena? Vinoteka (uvoznik, distributer) Vivat Fina Vina u svojoj je elegantnoj zagrebačkoj vinoteci u intimnijoj atmosferi organizirala Popodne Alpe – Jadran, uz sudjelovanje Stine Jako-vina s Brača, zatim vinara članova skupine Premium Wine Estates of Austria (važno je osobno prisustvo vinara!) koju čine Sattler iz Štajerske, Loimer iz Donje Austrije, Schellman iz Thermenregiona, Wieninger iz Beča i Heinrich iz Burgenlanda, pa vinara Ducala iz Slovenije, zatim proizvođača vinskog octa Göllesa iz Štajerske, te uljara Sandija Chiavalona iz Istre. Plavac, veltlinac, rajnski, chardonnay, mješavine, crni pinot, zweigelt, frankovka… U sjećanju mi osobito ostali Chiavalonovo ulje 2014 (sjajno, unatoč teškom godištu), Göllesov vinski ocat, Loimerov Riesling 2013 reserve Steinmassl 1 Gewachs, Wieningerovi Gemischtersatz 2013 i Pinot noir 2012 Select, Sattlerovi Weissburgunder 2013 te još više Sauvignon 2012 Kranachberg, Heinrichovi Zweigelt 2012 i kultna Gabarinza 2012 (me, zw,fr), ali i Stina plavac mali 2011.

Name(required)

Email(required)

Website

Comment(required)

Submit

Δ

KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU 145

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

 JUBILEJI OD 45 GODINA – Aktualno, i nešto u nogometnom kontekstu, cveba uz Svjetsko nogometno prvenstvo u Brazilu 2014: dvojica nekadašnjih ljubljanskih vratara, danas u različitim profesijama i podalje od vratiju, obojica s jubilejem od 45 godina! Čestitke!

Jedan od te dvojice vratara, ali ne običnih vratara nego nogometnih golmana, Tone Fornezzi Tof, novinar je u Ljubljani, a drugi, Janez Istenič, proizvođač je pjenušaca na Bizeljskom kod našeg Klanjca.

Tof ove godine obilježava četiri i pol desetljeća redovitog objavljivanja kolumne u časopisu Nedeljski Dnevnik, a Istenič pak 45 godina od svojeg prvog pjenušca. Sreo sam ih obojicu u Ljubljani na 56. međunarodnom ocjenjivanju vina za sajam Vino 2014. Istenič je bio predsjednik jednog od žirija, a sa svojom Belom peninom Prestige 2008 extra brut našao se u najužoj konkurenciji u doigravanju i u borbi za šampiona u grupi pjenušaca, završio je kao vice-šampion. Tof je pak došao skupiti material za budući napis…

Inače, ima u nogometnome svijetu u okruženju i jedna sportska zvijezda koja je povezana s vinom, i to, barem što se tiče šire javnosti, od nedavno: Robert Prosinečki. Dok je golman Istenič već godinama na braniku pjenušca visoke kategorije, dotle eto napadač Prosinečki u svijet vina sada poslovno ulazi tako da za Kutjevo d.d. propagira – gemišt! Sličnost: mjehurići; razlika: golema! S Prosinečkim se pak ovih dana viđala cijela nacija: s brojnih postera nagovarao je na gemišt od kutjevačke graševine, a u tv-studiju komentirao je nogomet iz Brazila…

Što se tiče našeg sudjelovanja na Svjetskom prvenstvu u Brazilu 2014: ionako nije bio za slavlje sa šampusom, a uz gemišt, pogotovu u jakoj ljetnoj vrućini, lako će ga se zaboraviti…

NAPRIJED, ZELINA! – Da, naprijed Zelina! Već je vrijeme da se taj vinogradarski kraj u Zagrebačkom prigorju jače uzdigne na vinskoj karti Hrvatske.

Lijepi pitomi brežuljci posuti vinogradima (krajolik vrlo ugodan za oko), ponajbolje svjetske sorte kao Chardonnay, Pinot bijeli i Pinot sivi a u posljednje vrijeme i Pinot crni, pa Rizling rajnski, Sauvignon, tu su i Manzoni a i Syrah, u kontekstu vlastite posebnosti igra se na kartu Kraljevine. Za nju je napravljena i klonska selekcija tako da se tržištu loznih cijepova nude izdvojeni klonovi dokazano veće kakvoće, pa da se u kvalitativnom smislu podigne vrijednost i cijelog vinograda. Kod nekoliko zelinskih vinogradara posađeno je nekih 16 izdvojenih boljih klonova i to bi trebali biti i matični vinogradi iz kojih bi se uzimale plemke za cijepove za nove nasade. Stvar se u ovome segmentu ne odvija brzo i, kako čujem, prva za šire tržište proizvedena vina od tih novih klonova Kraljevine mogla bi se na tržištu očekivati za nekih pet do šest godina. Jedan od tih vinograda s novim klonovima nalazi se i kod Željka Kosa iz Hrnjanca.

Zasad se iz zelinskoga kraja nekako najjače svojim vinom istaknula obitelj Jarec-Kure, a sve više, zahvaljujući mladim snagama prvenstveno kćerki Ivani, iz samozatajnosti izlazi i obitelj Puhelek Purek. U najnovije vrijeme medalje visokoga sjaja na raznim ocjenjivanjima vina skupljaju i obitelj Kos-Jurišić iz Nespeša, te obitelj spomenutoga Željka Kosa. Željko Kos, k tome, trsi se glede svojih vina napraviti i jači iskorak u vizualnome smislu, dobro po pitanju etiketa surađuje sa zagrebačkim dizajnerskim studijem Cuculić a i dosta je pedantan u naljepljivanju etikete i postavljanju ukrasne kapice na bocu. Upravo zlatna medalja za Kraljevinu 2013 na ovogodišnjem ocjenjivanju vina u sklopu Izložbe vina kontinentalne Hrvatske  u Svetom Ivanu Zelina, te zlato i šampionska titula u kategoriji obojenih vina za Pinot crni rosé 2013 osvojena na ocjenjivanju vina Zagrebačke županije 2014., kao i nove etikete za bijeli te ružičasti pjenušac Anita bili su povod susreta s Kosovima. I to na njihovu gospodarstvu u Hrnjancu, s vrlo lijepo, poput parka uređenim dvorištem idealnime da se tu nakon (domaćeg) ručka – što ga Kosovi mogu ponuditi – provede (pro)ljetno do (rano)jesensko popodne i s djecom, naime u dvorištu-parkiću postavljene su ljuljačke tako da dok odrasli uživaju u hrani i vinu i mališani imaju odgovarajuću zanimaciju. Dvorište Kosovih inače izvrsno može poslužiti i za grupne (prodajne) prezentacije, na neki način mini-festivale zelinskih vinara (u udruzi Kraljevina Zelina sada ih je 12, broj taman dobar za ovaj prostor) na način da svaki za svojim stolićem nudi na kušanje vino a između tih vinskih postaja da se postave i one na kojima bi se dalo nešto lokalno tipično za prigristi, npr. tradicijski kolač pera iz kuhinja vinara koji bi sudjelovali s vinom, odnosno specijaliteti iz mesnica i mljekarna proizvodi kojih spadaju i u već afirmirane robne marke Zagrebačke županije (Kudelić, Dragec  ). Na slikama: u kušaonici Kosovih su Željko Kos, supruga mu Anita, koja se iskazala kuhinjom, te kćerka, i sin Karlo, butelje posebice aktualne sada, ljeti, te kao i prizor dvorišta obitelji Kos s ljuljačkama, penjalicom i toboganom  za djecu.

POPE K’O ZMAJ! – Nekad carinik na graničnom prijelazu izmedju Slovenije i Italije u Sežani, kraški zet crnogorskih korijena Svetozar Raspopovič Pope pravi je zmaj, zato je i došao u Ljubljanu koja nosi amblem zmaja. Posluje k’o zmaj u svom restoranu As – a kako bi ga drukčije nazvao?! – u središtu grada, i u restoranu na platou lijepo obnovljenog i turistički prepunog Starog Grada, također simbola Ljubljane. Sjajna atmosfera u Asu, puno mladeži, dok su mladi vani na koncertu ritam i bluesa, dotle u dijelu restorana za šankom Pope i njegovi prijatelji dr. Igor Čuček, kirurg, i Zoran Damjanić zadovoljno tamane ćevape i zalijevaju ih Raspopovičevom Malvazijom 2010 Amfora, rađenom dakako uz višemjesečnu maceraciju u amfori. Damjanić je, kako čujem, bio prvi koji se pobrinuo da gruzijske amfore stignu u regiju, a i vodio je Popea u Gruziju, da se upozna s tamošnjim maceriranim vinima…

ŠTO ŽENE ŽELE?  –  Što žene žele? A što – ne žele?! Ovdje je, konkretno, riječ o vinu. Udruga žena u vinu WoW već treću godinu za redom uspješno organizira akciju Što žene žele, s namjerom da se pokažu preferencije pripadnica nježnog spola glede plemenite kapljice. Nedavno su objavljeni rezultati svojevrsnog ženskog izbora najboljih vina koja su wowice kušale u 2013. Pobjednici su birani u četiri kategorije – bijela, ružičasta i crna suha vina i vina s ostatkom neprovrela sladora. Trojka kušačica – Mirella Miki Šušak-Cvetković, Jelena Šimić-Valentić i Tatjana Štrbac-Bambulović te predsjednica udruge WoW Sanja Muzaferija objavile su najnovije prvake:

U kategoriji bijelog vina slavila je obitelj Benvenuti s Malvazijom 2012, u kategoriji ružičastog vina Geržinić s Roséom 2012, u kategoriji crvenog vina Moreno Coronica s Teranom 2011 (trijumf, dakle, Istre!), a u kategoriji slatkog/desertnog/s ostatkom šećera/ledena berba gospodarstvo Petrač s Cabernet Sauvignonom ledenom berbom. Svi su oni dobili trofej WoW, međutim tu stvar ne staje, naime proglašava se i ukupni pobjednik, koji dobiva i što-šta više, uz WOW GRAND PRIX još i studijsko putovanje u neku vinorodnu državu. Najviše se veselio Moreno Coronica (na slici majstora Julija Frangena sa Sanjom Muzaferijom), koji će u režiji WOW-a putovati u Španjolsku, Moreno veli da bi vrlo rado posjetio Rioju. Inače, prve godine, 2012., Gianfranco Kozlović je zahvaljujući malvaziji Santa Lucia putovao u Bordeaux, a 2013. Saša Senjković je zahvaljujući ružičastoj Spoži obišao Champagnu…

Coronica, koji, eto, trijumfira s baznim teranom a ne sa svojom perjanicom Gran Teranom, kaže da ga ne čudi što se njegov Teran 2011 toliko svidio, naime upravo za 2011. veli mi kako je smatra najboljim godištem za crno vino otkako se on bavi vinogradarstvom i podrumarstvom. Kao svoju novu senzaciju najavljuje Gran Malvaziju iz 2013, koja bi na tržište trebala ići za nešto više od godinu dana, a koja je, objašnjava, ponešto drukčija od njegovih dosadašnjih Gran Malvazija, naime grožđe je brao u redovnom terminu a ne kasnije, a barrique je zamijenio tonneauxom, bačvicom veće zapremnine, tako da vino dobije na svježini a izgubi na jačini drva.

POPI’ i POJEDI u VRBNIKU! – Ljeto, sunce, more, šurlice, riba, žlahtina! Odmor na plaži, ali i u konobi ili na terasi, za stolom. Vrbniče nad morem… Bravo! Oprez i na plaži ali i za stolom, preporučuje se kombinacija plaže ujutro te u kasnije popodne kad sunce nije tako jako, a između dvaju odlazaka na plažu  ostaje – stol u hladovini. Bolje pržena riba, nego ispržena koža… Ipak, oprez i za stolom, da se kao rezultat prejake brige od gubitka tekućine ne završi – pod stolom.

Iz Vrbnika na otoku Krku po četvrti put pozvali su na Popi’ i pojedi, a riječ je o više eno-gastro događanja kroz punu sezonu godišnjih odmora. Tim događanjima, uz pripadajuće običaje te lokalne folklorne i muzičke izraze, nastoje se promovirati lokalne vrijednosti u proizvodnji i pripremi hrane i proizvoda od vinove loze.

Popi’ i pojedi! čine tri temeljna programa raspoređena u turističkim vikendima tijekom srpnja i kolovoza, kaže mi Sanja Polonijo iz Turističke zajednice Vrbnika. To su, početkom srpnja, Festival žlahtine, Dani otvorenih podruma i obilježavanje tradicijskog blagdana Razgona; obilazak podruma moguć je i vinskim vlakićem koji polazi prema vinarima svakog punog sata s Trga Sv. Ivana u centru.

Razgon je pastirski običaj iz davnina a program posvećen njemu održava se prve nedjelje po blagdanu Sv. Petra i Pavla. Razgon obilježava završetak perioda mužnje ovaca i njihovo puštanje na slobodnu ispašu. Tom prigodom za posjetitelje i goste organiziraju se radionica filcanja vune i mali sajam autohtonih proizvoda. Na brojnim izložbeno prodajnim štandovima mogu se kušati i kupiti sir, maslinovo ulje, med, smokve, eko-sirupi, pekmezi, tjestenina, suhomesnati proizvodi te prirodna kozmetika i upotrebni predmeti od vune, crijepova, drva i keramike. U večernjim satima nastupaju članovi vrbničkog folklornog društva i drugi estradni umjetnici.

Dani šurlica ističu ručno pripremljenu autohtonu tjesteninu. Tijekom cijelog tjedna šurlice uz veliki broj različitih umaka i priloga nude se po prigodnim cijenama u svim vrbničkim restoranima i konobama. Prvog i zadnjeg dana manifestacije degustacija šurlica i vina vrbničkih vinara organizira se uz prigodan kulturno-glazbeni program, prezentaciju izrade šurlica te prigodan sajam autohtonih proizvoda i suvenira. Za kraj kolovoza, konkretno za 29. i 30. kolovoza, ostavljena je manifestacija Dani vina otoka Krka. Ona se kontinuirano odvija od 2004. Godine. Karakteriziraju je odlična ponuda lokalnih vina ali i ponuda kapljice od vinara  iz drugih, gostujućih hrvatskih županija. Degustacije prate strukovna predavanja za vinogradare i raznovrstan kulturno-zabavni program.

Pa onda – Popi’ i pojedi na Vrbniku!

U DRUŠTVU MARKIZA – Vani +35 ̊C, a unutra u skloništu lijepo, svježe, veselju nema kraja pri pogledu na kiblu u kojoj se nešto hladi, a to nešto je pjenušac Bouvet Ladubay Zero extra brut porijeklom iz francuske doline Loire, maloprodajnom cijenom osjetno jeftiniji od šampanjaca, a jeftiniji, u nas, i od ponajboljih hrvatskih pjenušaca. Lijek! Ali, nije na povlaštenoj listi HZZO-a…

Mjesto događanja: zagrebačka vinoteka Vivat Fina Vina. U nastavku, nakon osvježenja i povratka u život, moralo se ipak ići i na blago zagrijavanje, da na izlasku iz skloništa van ne bude prenagla i za organizam kobno stresna promjena temperature. Sa svježega na tropski vruće. Stigle su, kao glavne zvijezde, etikete toskanske braće markiza Piera i Lodovica Antinorija – Chianti classico Villa Antinori, Chianti Classico Marchese Antinori Tenuta Tignanello, a onda se vlasnik vinoteke Boris Ivančić odlučio ponuditi i Cont’Ugo 2011 Merlot markiz’Pierova podruma Guado al Tasso iz Bolgherija, pa čak, potom, i jedan od prvih superoskanaca – Tignanello, iz 2011 i iz oblasti Chianti Classica, da bi veliko finale ukrasio Pino di Biserno 2006, tzv. drugo vino od markiza Lodovica Antinorija iz oblasti Bolgheri…

Neobično: iako je prezime Antinori, ovdje doduše skriveno iza Tenuta di Biserno, iako je riječ o Toscani i Bolgheriju, i iako su sorte bordoški čuvene, iako je 2006. u Toscani bila izvrsna godina, ovo vino, koje se upravo i sada, osam godina nakon berbe, pokazalo doista izvrsnime, teško nalazi kupca. Ivančić, kod kojega je na polici već duže vrijeme, primijećuje da, za razliku od kapljice markiza Piera Antinorija, koja je i skuplja (Tignanello) a dobro ide, ono nikako da krene u prodaji…

To je jedan od primjera kako tržište funkcionira kod nas. Valjda dosta govori o nama: ne samo da se ovdje luduje za najmlađim mogućim vinom (ispast će po tome trendu da će se uskoro tražiti embrij, tj. vino još i prije vina), nego i o tome da mnogi ovdje koji imaju dovoljno novaca da sebi mogu priuštiti vrlo skupu kapljicu ne gledaju vino kroz prizmu kakvoće, kompleksnosti, posebnosti, nego više kroz prizmu mondenosti. Nakon što u društvu pokažu da sebi mogu priuštiti jako dobre i skupe stvari – slijedi povratak na gemišt…

EKSTRA DJEVIČANSKI ČIPS! – Postoji i to: ekstra-djevičanski čips! San Nicasio. Extra virgin potato chips, patatas fritas elaboradas exclusivamente con aceite de oliva virgen extra y sal rosa del Himalaya. Tanke ploškice krumpiravpržene na ekstra-djevičanskom maslinovome ulju i začinjene ružičastom soli s Himalaje! Pakira se u Cordobi u Španjolskoj. Ima ga i na hrvatskom tržištu. Naravno, ovaj čips potpuno je – zdrav!…

NOVA DIREKTORICA TZGZ – Nova direktorica Turističke zajednice grada Zagreba je mr.sc. Martina Bienenfeld. Na tu je poziciju došla s mjesta voditeljice Odjela za turizam pri Gradskom uredu za gospodarstvo, rad i poduzetništvo Grada Zagreba, tijela koje obavlja poslove provedbe strategije razvoja turizma, izrade planova, predlaganja mjera poticanja investicijskih aktivnosti u turizmu. Studirala je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te je stekla stručni naziv diplomiranog romanista i informatologa (smjer muzeologija), a 2004. godine završava poslijediplomski znanstveni studiji, smjer Međunarodni turizam u nacionalnoj ekonomiji na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu te stiče akademski stupanj magistra društvenih znanosti. Cijeli svoj profesionalni put, gđa Bienenfeld je gradila kroz poslove usko povezane s turizmom.

Posljednjih osam godina Turistički ured Turističke zajednice grada Zagreba vodila je dr.sc. Amelia Tomašević, koja je otišla u mirovinu ali koja će, čujemo, kao nezaobilazna znanstvena i stručna vertikala turističkog razvoja grada, ostati i dalje aktivna u turističkom području na dobrobit grada Zagreba.

GRADSKA DVORIŠČA NEKAD i SAD – U neko daleko ali sjećanju još dostupno vrijeme dvorišta u zgradama u središtima gradova bila su igraonice za djecu, tu smo se kao klinci svakodnevno družili, špekulali ili pikulali, igrali lovice, skrivača, škole – na kredom nacrtanim pravokutnicima kojima je trebalo skakutati na jednoij nozi, pucali prve loptice u badmingtonu i u stolnom tenisu, vozali se drvenim romobilima, pokušavali prve vožnje na biciklu, rolama (rolšue = koturaljke), tu smo jeli kruh i mast (kruh namazan domaćom svinjskom mašću), netko sa solju pa i češnjakom, a netko sa šećerom… Danas dvorišta u zgradama u središtima grada više nisu ono, bilo da su se pretvorila u parkirališta automobila stanara ili tvrtki, bilo da se nešto izgradilo u njima pa im je oduzelo prostor gdje bi se djeca poigrala, bilo da su ona u ingerenciji i vlasništvu institucija pa djeca iz tog razloga radi svoje igre više nemaju pristupa.

U zagrebačkom Gornjem gradu dvorišta su postala – igraonice za odrasle. Mjesto susreta, mjesto svojevrsne igre, također i svojevrsne učionice, blagovaonice. Nema doduše cike, lovice, skrivača, badmingtona, pingića, malog nogača, nema kruha-masti, ali ima užitka u ambijentu građevina koje su stilom u skladu s nastavkom na srednjevjekovnu arhitekturu, u ambijentu zelenila i cvijeća, uz živu glazbu, te uz mogućnost učenja o povijesti grada i legendama pa i specifičnostima svakoga dvorišta preko informativnih ploča i prospekata pa možda i kroz planirane organizirane obilaske dvorišta, kao i uz mogućnost ponekog tradicijskog zalogaja – zasad špek, luk, domaći sir i vrhnje, paprika, paradajz (Dolac nije daleko!), a baš bi se moglo ići još i na kruh i domaću svinjsku mast.. Kaj se pak tiče pijače, pa Zagreb je nekad imel dost svojih vinograda, jedan je bil i na strmini kojom od Ilice do Gornjega grada vozi Uspinjača, danas bi u ponudi logična bila kapljica sa Zagrebačke vinske ceste….

U srpnju su se kroz projekt dvorišta/svako ima svoju priču za javnost na desetak dana (valjda će iduće godine biti kroz cijelo ljeto!) otvorila zagrebačka gornjogradska dvorišta – palača Balbi u Demetrovoj 11 (Staroslavenski institut, osobito aktivan u proučavanju glagoljice, barokna palača i dvorište s jedinim sačuvanim bunarom na Gornjem gradu), palača Erdödy-Drašković u Opatičkoj 29 (Državni arhiv, čuva najstarije povelje iz povijesti grada Zagreba), Atelier Meštrović u Mletačkoj 8 (zbirka slavnog kipara, obiteljska kuća koju je Ivan Meštrović zajedno s umjetninama, fotografijama, arhivom i raznim osobnim stvarima darovao Hrvatskoj), Privatno dvorište u Opatičkoj 19 (kuća u kojoj je rođen hrvatski skladatelj i violončelist Rudolf Matz i u kojoj je živjela Hedviga Ban, velika ljubav Vatroslava Lisinskoga, autora prve hrvatske opera Ljubav i zloba… ). Dvorišta su za javnost radila od 18 do 24 sata, ulaznica je bila besplatna, konzumacija hrane i pića plaćala se. Maštovito obogaćenje turističke ponude u gradu. Na slikama: prizor iz Dvorišta, te direktorica Turističkog ureda Turističke zajednice Grada Zagreba Martina Bienenfeld, kao i prekrasna crkva sv. Marka na Markovu trgu.

VALLIS AUREA – PIVNICA! – Onima koji znaju što je nekad bio lokal Vallis Aurea u uličici što od zagrebačke Ilice vodi do Uspinjače, te osobito Kutjevčanima, a vjerojatno i ostalim žiteljima Zlatne doline, kosa na glavi, pretpostavljam, sad se diže uz ovaj prizor: Vallis aurea, nekad kultno sastajalište Zagrepčana zrelije dobi uglavnom danju a mladeži (mahom studenata) uvečer, mjesto gdje se ciljano išlo na kutjevačku graševinu pa i na dva u osam postalo je – PIVNICOM. Pivnica Vallis aurea! Laško!

Nemam ništa protiv piva i pivnica, ali pivo, za razliku od Bakhova nektara, nije sinonim za Zlatnu dolinu.

Ovaj simpatičan lokalčić bio je u Zagrebu u neko prijašnje vrijeme maltene konzulat kutjevačkih proizvoda za u čašu i za na tanjur… Pa zar stvarno nije bilo šanse i volje vinara, proizvođača sira, kulina, kulinovih seka, bučinoga ulja iz Zlatne doline da taj prostor sačuvaju a onda i unaprijede kao promidžbenu pozornicu za svoje proizvode i svoje običaje u hrvatskoj metropoli?   Sic transit gloria mundi… rekli bi stari Rimljani slavonskoga porijekla i napili se – malvazije…

 DOŽIVJETI STOTU! – Da, još malo, i Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu doživjet će – stotu!  Ove godine napunio je 95 godina. Iskrene čestitke!

Nastavna i znanstvena aktivnost iz vinogradarstva i vinarstva počela se odvijati na tadašnjem Gospodarsko-šumarskom fakultetu već njegovim osnutkom, a u okviru onda utemeljene Stolice ili Katedre za vinogradarstvo i voćarstvo – kaže prof. dr. sc. Edi Maletić (na slici), aktualni predstojnik Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo Agrofaksa. – U lipnju ove godine navršilo se i 75 godina otkako je zagrebački Agronomski fakultet došao u posjed pokušališta Jazbina, koje od onda služi kao poligon za znanstvene, nastavne i strukovne potrebe. Prvi dio proslave bio je dakako akademski: promocija monografije o Zavodu i prisjećanje na proteklo vrijeme te na osobe koje su obilježile rad Zavoda, ali i prezentacija najnovijih znanstvenih aktivnosti, drugi dio bio je dakako domijenak.

STRANI JEZICI – Uh, što volimo koristiti se stranim jezicima. Malo manje ih znamo… Prizor iz prolaza ispod Ciboninog tornja u Zagrebu.

GRAFIT KOJI, u AKTUALNOJ HRVATSKOJ, NADMAŠUJE GRAFIT – Snimljeno u dane Svjetskog nogometnog prvenstva u Brazilu na fasadi jedne zagrebačke kuće: Iz poraza u poraz do konačne pobjede!…

STINGOVA MJESEČEVA SESTRA, EKO EKO i BIODINAMIKA – Tamno sivi do crni oblaci, tako česti u Zagrebu ovoga ljeta, nadvijaju se zagrebačkim nebom. Vjetar najednom počinje fijukati. U posljednji trenutak ukazuje se spas! Ulijećem razbarušene kose i s ponešto krupnih kapi kiše po leđima i ramenima u posljednji trenutak u vinoteku Vivatina u zagrebačkom Boćarskom domu. I, grozno nevrijeme najednom se pretvara u – vrijeme!

U Vivatini je čekao slavni rocker Sting sa svojom Mjesečevom sestrom. Sister Moon 2010 čine Sangiovese, Merlot, 10 % Cabernet sauvignona! Sister Moon u skladu je sa Stingovim opredjeljejem za biodinamiku, koja uključuje i obavljanje određenih radova na zemlji i u podrumu u točno određenim Mjesečevim mijenama.

Vinoteka Vivatina počela je uvoziti vina koja Sting, osviješten i duboko na eko-kolosijeku, proizvodi na svom poljoprivrednom posjedu Il Palagio u Toscani. Uz vina tu su npr. žitarice, voće, povrće, voćni namazi, maslinovo ulje… Sting je imanje il Palagio kupio krajem prošlog stoljeća, i tamo je uredio i studio za snimanje. Kapljica When we Dance 2012 je od Sangiovesea, Canaiola i Colorina, a Casino delle Vie 2010 od Sangiovesea, Cabernet sauvignona, Cabernet franca, Merlota.

Bilo je tamo i delikatesa…

Četiri poduzetnice, suvlasnice Vivatine – Nina Schmidt, Tanja Hrenar, Ljiljana Režek i Milka Damijanić odlučile su pružiti posebnu podršku proizvođačima vina i delikatesa koji su na eko-kolosijeku Od stranih vinara na policama Vivatine proizvode imaju Alois Lageder i Perlage (Prosecco) iz Italije, španjolska Roda, Rivendel iz Južne Afrike i, od nedavno, Sting.

Vivatina, koja nudi veliki izbor delikatesa, primjerice maslinovo i bučino ulje, ulje od lana, ulje od konoplje, sir, salame, namaze, utemeljila je Klaster Natura i pokrenula je svoju liniju eko-proizvoda pod nazivom Wauuu (nije Wow!). Pod posebno dizajniranom etiketom s objašnjenjima na tri jezika predstavlja uratke hrvatskih eko-proizvođača – jabučni ocat  (jabučni ocat i sa češnjakom, pa i s bosiljkom), bučine sjemenke, cvijet soli, začine kao majčina dušica, bosiljak, potom slasticu smokvenjak, džemove od jabuke i cimeta, jabuke i lavande. U pripremi Klaster Natura su maslinovo ulje, bučino ulje, med, kulen, sir…

BLAŽEN MEĐU ŽENAMA… – Zdravko Ilija Jakobović, Vina Jakob, blažen među ženama! Uz njega su supruga Pavica, neprikosnovena u kuhinji (blaženi Jakobov smješak prije otud nego zbog blizine odjednom toliko pripadnica nježnoga spola s dva kontinenta!), zatim enologinja Ivona Đipalo iz zagrebačkog Vinolaba koja svojski pomaže u proizvodnji plemenite kapljice, te Sudanka Suhair Ibrahim, majstorica za marketing, sada Zagrepčanka, inače uposlena kao jedna od direktorica u EPH-u. Jakobović se pripremio za novo punjenje Jakoba s vinom od Cabernet sauvignona, Cabernet franca i Merlota, a crnjak od Sayraha će izdati odvojeno. Vina bi trebala izaći tek za pola godine, vjerojatno će im pretpremijera biti na 9. međunarodnom festivalu vina i kulinarike Zagreb Vino.com 28. i 29. studenoga u zagrebačkom hotelu Esplanade.

NAJBOLJA VINA UMAŠKOG ATP-a – ATP u Umagu je ne samo renomirani teniski turnir ljeti, nego i izlog visoke eno-gastronomije. Kao pratnja sportu kulinarski su programi i degustacije plemenite kapljice pod vodstvom pripadnika Hrvatskog sommelier kluba, osnovanoga u Zagrebu a sjedište kojega je posljednjih nekoliko godina u Istri. HSK je na degustacijama bilježio interes posjetitelja teniskoga turinira za vina, i za proizvođače kapljice koja je ocijenjena najvišim ocjenama i koja se najviše tražila predvidio nagrade. Ukupnom pobjedniku nagradu je uručio predsjednik Republike Hrvatske dr. Ivo Josipović.

U tijeku šest dana turnira degustacijama u organozaciji HSK-a pristupilo je oko 200 ljubitelja Bakhova nektara, i vina ocjenjivala naslijepo. Svakog dana nudilo se vino jedne od grupa, tj. mlade i odležane malvazije, roséi, mladi i odležani terani, muškati, ukupno je u ponudi bilo 18 vina od sorata tipičnih za Istru. Najbolje ocjene dobili su rosé od Veralde, mlada malvazije Franca Cattunara, odležana malvazija Bruna Trapana, mladi teran od Kozlovića i odležani teran od Franca Armana, u kategoriji muškata najviše uspjeha imao je onaj od Rina Prelca. Najveći postotak glasova, 72% posto, dobio je Franco Cattunar za mladu malvaziju i time zaslužio titulu ovogodišnjeg pobjednika. Na slici je s predsjednikom Josipovićem kad mu je uručivao nagradu.

SANJA AMBASADORICA – Počela je kao samostalna pjevačica, a onda postala vokalistica popularne pop-grupe Novi fosili, da bi se prometnula u tv-voditeljicu, kao najnovije je i – ambasadorica. Sanja Doležal ambasadorica je, za 2014., Termi Tuhelj u Tuheljskim Toplicama. Ona i nekadašnji naš državni reprezentativac u plivanju Gordan Kožulj.

Terme Tuhelj grade camping-resort sa 150 parcela, započele su suradnju s velikim wellness majstorom Peđom Filipovićem, a i Terme Tuhelj i Terme Olimia uvele su nekoliko novih wellness tretmana, pri čemu bitnu prekretnicu čini vitalna hrana – novi koncept zdrave prehrane, označen od sada simbolom jabuke u ugostiteljskim objektima

Lijepo je znati da postoji mjesto gdje se čovjek može u potpunosti opustiti, a Terme Tuhelj su jedna od takvih destinacija, izjavila je nova amasadorica Terma Tuhelj Sanja Doležal. Moja djeca su oduševljena bazenima i dnevnom zabavom, a ja se ipak više volim povući u prostorije wellnessa i isprobavati nešto što nemaju svi, masaže tibetanskim zdjelama, posebne masaže stopala nakon koje se osjećaš kao da hodaš po oblacima, zatim isprobavati vitalnu hranu itd. Veoma je hrabro krenuti u smjeru u kojem se razvijaju Terme Tuhelj. U jednom novom konceptu gdje se vidi da se ne žudi samo za masovnošću nego se u potpunosti posvećuje gostu i omogućava mu da se osjeća drukčije!, rekla je Doležal.

Nakon što sam se prestao aktivno baviti plivanjem i ušao u svijet poslovnih ljudi, shvatio sam da nije sve u cjelodnevnim sastancima koji se vrlo često odvijaju u zagušljivim dvoranama. Sretan sam što su Terme Tuhelj postale mjesto sretanja poslovnih ljudi gdje u jednom neformalnom okruženju mogu razmijeniti iskustva, naučiti nešto novo i, što je bitno, opustiti se, kazao je Kožulj.

Krenuli smo u jednom potpuno novom smjeru, s težinjom da se naši gosti osjećaju sretnije. Želimo postati mjesto gdje će se  goste učiti pozitivnim navikama što će ih moći primijeniti kod kuće, uvijek znajući da postoji destinacija gdje se mogu vratiti i naučiti još nešto novo, veli Ivana Kolar,  direktorica Terma Tuhelj.

Osluškivanjem potreba gostiju kao i slijedeći selfness-pristup uveden je koncept vitalne prehrane u kojemu se 30 posto hrane priprema s posebnom pažnjom te s pravilnom kombinacijom nutritivnih elemenata.

Metvica, poznat i popularan začin, zasađena je u wellness-vrtu te je slučajnim odabirom pos