Archive | Inicijative RSS for this section

SVIJET u CASI – 04.2021 – WORLD IN a GLASS

kroz/through

 

ŽELJKO SUHADOLNIK

______s vama od – 11.11.1992  – since, with you_______

Riječ je, ovdje, ne o spektaklu, vjerskom obredu, neredima u SAD, snimanju za horror film ili neku reklamu za TV. Radi se o obrani vinograda da ne pozebe i da se u njemu ne uništi rod. U francuskoj dolini Rhône (slika: nasad Paul Jaboulet l’Ainée), glasovitoj po vinu, kroz posljednjih nekoliko godina naviknuli su se na rani proljetni i ranojutarnji jak mraz, kojemu nastoje parirati palenjem vatre noću u brojnim velikim kantama stavljenima među lozne redove, kako bi temperaturu u vinogradu držali na vrijednostima daleko od točke smrzavanja. Za mnoge vinorodne dijelove Europe travanj 2021. bio je što se tiče mraza maltene poguban

___________________________

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Europski Uskrs i Božić 2021 – u travnju!: VATROM PROTIV LEDA u VINOGRADU ⦁ Svijet vina -OIV headquarters, Paris: GLOBAL PRODUCTION, CONSUMPTION & TRADE in 2020  ⦁ Svijet vina 2020: VINSKA HRVATSKA NA DLANU ⦁ Prirodno i konvencionalno: ORGANSKA i BIODINAMSKA VINA – ORGANOLEPTIČKI BOLJA! ⦁ Domaće, tradcijsko, i zaštićeno: SANOBORSKA ČEŠNOFKA ⦁ Gurmanskim porocima protiv covida: BAKHO OBOŽAVA ČOKOLADU

VIJESTI/NEWS  Vinistra – Festival traminca u Iloku – Lauba – Ocjenjivanja – Trnjak – Pupitres – Abeceda vina – Vino, novinarstvo, politika – Bach(us)ova Toccata – Ganni Morandi – Baranjska kuhinja – Michelin u AlHambri – Chefovi mađioničari – Cjepivo Corona Grande – Ispraćaj covida?

POTROŠAČKI PUTOKAZ – 04.2021 – BUYING GUIDE

______________________________

Europski Uskrs i Božić 2021 – u travnju!

VATROM PROTIV LEDA u TRSJU

Riječ je ne o spektaklu, vjerskom obredu, neredima u SAD, snimanju za horror film ili neku reklamu za TV. Eto što se događa kad su Uskrs i Božić u travnju, na niti puni dan razmaka jedan od drugoga… Preciznije – kad se praktički od dana do dana jutarnja a i dnevna temperatura razlikuju u rasponu od 20 i više Celzijevih stupnjeva, s time da se u najnižim vrijednostima i ne baš u kratkim momentima živa nađe debelo ispod ništice. Svjedoci smo drastičnih klimatskih promjena, ranoproljetnih visokih maltene ljetnih temperatura na koje se izravno nastavi zimski ambijent s pogubnim jutarnjim mrazem. Takva nagla promjena u tako kratkom vremenskom razmaku jak je atak na ljudsko zdravlje, a kad je riječ o jutarnjim vrijednostima mjerenim u Celzijima s popriličnim minusima uništenje je usjeva. Osobito budu pogođeni vinogradi. Proljetna toplina potjera biljku i ona lijepo propupa, a sljedećeg jutra nagli povratak u zimu krasan i u smislu uroda obećavajući prizor uništi nov i grub vizualni dojam i ubije nadu poljoprivrednika u rod koji očekuje na jesen.

Travanj 2021. bio je poguban za mnogo trsje u južnoj Europi i za sorte što ranije kreću.

Unatrag nekoliko godina na vinorodnom području Côtes du Rhône imaju redovito takvo neugodno iskustvo s ranim proljetnim i ranojutarnjim jakim mrazom, protiv pošasti organiziraju se na način da u kritično vrijeme u noćima pred dane za koje meteorolozi najave mogući mraz pale vatre, pa – evo kakav to bude prizor…

U posljednje dvije godine svijet napada corona, a nas ovdje dodatno su posjetili i potresi, no to, očito, nije bilo dovoljno, u ofenzivu su odmah po Uskrsu 2021. krenuli i meteo i klima. Jedan dan ljeto, sljedeći pak zima! U Bordeauxu je, primjerice, u dane oko Uskrsa ove godine izmjereno 26 do 28 Celzijevih stupnjeva, da bi odmah na tu vrućinu stigla jaka hladnoća, s jutarnjim mrazom praćenim na većini vinogradskih pozicija s minimalnim vrijednostima vlage, tako da je smrzavanje na takvim lokacijama bilo, kažu vijesti, totalno, pogubno gdje-gdje i 100 posto! Bordožani jadikuju, a engleski veletrgovci vinima, koji ih dobro poznaju jer upravo iz Bordeauxa uvoze lijepe količine i skupih butelja, odvraćaju im, malo i s podsmijehom, da im ne vjeruju naime podsjećaju ih da su se i prije u više navrata znali jako žaliti na mraz i smanjenje uroda pa su, iako im štete u trsju nisu bile tako visoke kako su ih predstavljali, na neopravdani način nastojali poskupljivati svoje vinska etikete… Međutim od 6. do 8. travnja 2021. napad leda bio je istinito žestok, nemilosrdan. Srećom, ne baš i posve poguban u svim dijelovima tog velikog vinorodnog područja Francuske (oko 120.000 hektara pod vinovom lozom ukupno), u procjeni stradanja bordoškog poljoprivrednog kraja u cjelini spominje se u prosjeku 40 posto.

Vinorodna dolina Rhône nastradala je, rečeno je, oko 60 posto. Tamo su vinogradari/vinari na neki način već navikli na opasne ranoproljetne mrazeve. Kako oni zadnjih godina nisu rijetkost, pripremili su obranu. U trsju u vlasništvu glasovite vinske kuće Paul Jaboulet Aine – vatra, međutim ne i požar! Vide se trsje glasovitog Hermitagea i trsje u apelaciji Châteauneuf-du-Pape: među redovima s vinovom lozom postavljene su rabljene cisterne s ulogom peći za grijanje, u njima lokalni vinogradari noću pale vatru od pruća s upravo orezanog trsja kako bi podignuli temperaturu ambijenta i održali je iznad ništice sve do dobrog dijela jutra dok ne prođe najveća opasnost od smrzavanja…

Neke bogatije vinske kuće u Francuskoj a i Španjolskoj borbu protiv za lozu opasnih proljetnih mrazeva vode i snažnim svjetiljkama i ventilatorima po stupovima raspoređenima u pravilnim razmacima među redovima u vinogradima,  umjesto da se pali vatra i riskira požar po noći se zapali svjetlo što zrači i toplinu a onda se ta toplina protiv smrzavanja po vinogradu širi ravnomjerno zahvaljujući elisama ventilatora…

Inače, u Francuskoj su od ovog travanjskog jakog mraza poprilično nastradali i Chablis – procjene stradanja idu od 80 do 100 posto, Burgundija nekih 55 posto. Za, Sancerre se govori o 50 do 60 posto, porciju je navodno dobio i Alsace… itd. Francuska vlada proglasila je stanje poljoprivredne katastrofe i obećala agronomiji milijardu eura potpore za oporavak. Priča se već i o nekim izmjenama u pravilnicima vezanim uz apelacije, dopustilo bi se, iznimno, neka blendiranja vina koja do sada nisu bila odobrena, a procurilo je i to da će se od vinogradara/vinara tražiti i smanjenje prinosa po trsu.  Što će na kraju biti, dakako, vidjet će se…  Ugledni njemački vinski časopis Wein & Business International (Meininger Verlag) donosi sljedeće procjene za Francusku: berba 2021. kao rezultat ove travanjske smrzavice mogla bi biti i do 30 posto količinski slabija od prosjeka u posljednjih pet godina. To bi značilo otprilike između 12,5 i, možda, čak i 15 milijuna hektolitara manje, prevedeno u financije riječ je o gubitku od oko dvije milijarde eura!

O smrzavici i borbi protiv ranoproljetnih mrazeva u dolini Rhône progovorio je vrlo cijenjeni enolog iz doline Rhône Philippe Cambie, koji je, inače, savjetnik u makedonskoj vinskoj kući Tikveš, na slici ovdje u društvu je s Markom Stojakovićem, enologom Tikveša. Od Radoša Vukičevića, izvršnog direktora Tikveša, čujem da osobito u novije vrijeme i Makedonci znaju imati problema s ranoproljetnim mrazevima, bilo je tako i sada u travnju, za iduću godinu planiraju se pripremiti da hladnoći efikasno pariraju po savjetima što im ih je na temelju vlastitog iskustva iz Rhône dao Cambie… Tikveš inače upravo u područja Rhône, kod mjesta Bolen, ima u svom vlasništvu Château Gourdon, djelatnici kojega već znaju kako se nositi s ranoproljetnom hladnoćom…

U Europi su štete u većoj mjeri evidentirane u južnijim dijelovima kontinenta – žalbe stižu osim iz Francuske još i iz Portugala, Španjolske i Italije, gdje je toplije i gdje vegetacija kreće ranije nego na sjeveru, tako da je pritužbi iz npr. Njemačke i Velike Britanije malo.

Što se tiče sorata, izgleda da je najpogođeniji bio Chardonnay, znatno jače nego Pinot crni, koji je također rani kultivar.

U Hrvatskoj, ponajviše su pritužbe stigle od vinogradara i vinara s Plešivice, gdje se neki vinogradari žale da im je urod 2021. uništen gotovo 100 posto. Zvonimir Tomac osobito je pogođen. Velimir Korak, čiji su vinogradi na popriličnoj visini, kaže kako to nije bila riječ o uobičajenoj ranoproljetnoj smrzavici na Plešivici nego o svojvrsnom polarnom valu kakav je Plešivicu bio već zahvatio 1985. i kojemu bi, smatra Korak, i palenje vatre među redovima vinograda teško moglo učinkovito parirati. ♣

Svijet vina  – 2020/2021 – World of  of Wine From the OIV’s headquarters in Paris

GLOBAL PRODUCTION, CONSUMPTION & TRADE in 2020

Under the title 2020: a year of resilience (elasticity), OIV director general Pau Roca during the press conference held on April the 20th in the OIV’s headquarters in Paris presented the actual state of global wine production, wine consumption and international trade.

OIV Director General/Glavni direktor Pau Roca

                2020 – the year of the Covid-19 crisis: drops in wine consumption volume by 3%, wine production slightly below average for the second consecutive year. Latest data on China highlight the end of its wine sector’s rapid growth. However, new opportunities arise.

KEY FIGURES for the WINE SECTOR – The surface area of the world vineyard in 2020 is estimated at 7,3 million ha, stable since 2017.

World wine production, excluding juices and musts, in 2020 is  estimated at  260 million hl (+1% / 2019), a level slightly below average for the second consecutive year.

World wine consumption in 2020 is estimated at 234 million hl, marking a 3% decrease compared to 2019 and reaching the lowest recorded level of consumption since 2002.

In 2020 the world wine export market has contracted slightly in volume reaching 105.8 mhl (-1.7% /2019), but has seen a relatively sizeable fall in value, with 29.6 billion EUR (-6.7% /2019).

First estimates of wine production in the Southern Hemisphere indicate high expected volumes for 2021 for the majority of countries, with the exception of Argentina.

Significant downward data revisions in vineyard surface area, wine production and consumption in China, together with the sharp decline in wine imports, signal the probable end of the rapid growth trend that started 20 years ago.

The impact of Covid-19 on the wine sector: main trends observed heterogeneous consumption behaviours in 2020 across countries depending on factors such as national consumption habits (weight of wine over total alcoholic beverages, weight of Horeca channel, etc.), length and strictness of lockdown measures and associated policies such as sales bans, and the weight of tourism in national wine consumption.

Distribution channel shiftThe full or partial closure of the Horeca channel has caused a fall in sales in value, and to a lesser extent in volume, only partially compensated by the increase in wine sales via e-commerce and large retailers.

Volume vs value – Premium wine suffered the most from the closure of restaurants and tasting rooms, while large producers that owned the off-premise channel with large partner wholesalers performed well.

With the exception of Prosecco, sparkling wine is the category of wines that suffered the most in 2020. Contrarily, bag-in-box wine sales have experienced a sharp increase in sales although overall volumes remain low.

Shifts in global trade patterns due to the combination of the expected decrease in global demand due to Covid-19 crisis and the imposition of new trade barriers (US retaliatory tariffs, China tariffs on Australian wine, Brexit).

A moment of new opportunities – On his final intervention, the OIV Director General reminded that for wine producers there has been and will continue to be a need to adapt to the diversification of markets and distribution channels. The Director General stressed that this situation added difficulties to an already complex system, and only those who incorporate continuous adaptive behaviour will stand up.

The sector is highly concentrated, and therefore risky. This shows us that diversification is necessary, starting with consumption, this is the message. Among other objectives, the OIV is working to make wine a more universal consumer product. “Asia, as a growing consumer continent, is one of the main challenges for the wine world”, considered Pau Roca.

_______________________

Zemlje s najvećom potrošnjom vina/Countries with the highest wine consumption podaci za/datas for  2020

SAD/USA – 33 million hl (približno toliko bilo je i u/similar as in the 2019) ⦁ Francuska/France – 24,7 m hl (približno toliko bilo je i u/similar as in the 2019) ⦁ Italija/Italy – 24,5 m hl (u odnosu na/regarding the 2019 rast /up 7,5 %) ⦁ Njemačka/Germany – 19, 8 m hl (rast/up 0,2 %) ⦁ Ujedinjeno Kraljevstvo/United Kingdom – 13,3 m hl (rast/up 2,2 %) ⦁ Kina/China – 12,4 m hl (pad/down 17,4 %) ⦁ Rusija/Russia – 10,3 m hl (rast /up3%) ⦁ Španjolska/Spain – 9,6 m hl (pad/down 6,8 %) ⦁ Argentina/Argentina – 9,4 m hl(rast/up 6,5 %) ⦁ Australija/Australia – 5,7 m hl (pad/down 37 %)

           Potrošnja po broju stanovnika /Consumption per capita

(odrasli iznad/adults in age over 15, podaci za/data for 2018)

Portugal – 62,1 lit ⦁ Luxembourg – 55,5 lit ⦁ Francuska/France –  50,2 lit (upola manje nego prije 50 godina/half volume than 50 years ago!) ⦁ Italija/Italy – 43,7 lit ⦁ Ujedinjeno Kraljevstvo/United Kingdom – 22,6 lit ⦁ SAD/USA –  12,4 lit.  ♣

___________________________

Svijet vina  – 2020/2021 – World of  Wine

VINSKA HRVATSKA na DLANUCROATIA WINE at a GLANCE

Uvod / Introduction

Zemljopisni položaj: južni dio Srednje Europe, uz Jadransko more. Oblikom: poput pereca/kifle/kroasana. Okružena Slovenijom (zapad), Mađarskom (sjever), Srbijom (istok), Bosnom i Hercegovinom (između svojega sjevernog i južnog kraka), s Crnom Gorom (jugoistok), i Italijom (jug; granica morem)

Location: southern part of the Mittel-Europa, on the Adriatic sea. With a shape similar to a croissant. Surrounded by Slovenia (west), Hungary (nord), Serbia (east), Bosnia & Herzegovina (between it’s northern and the southern wing), Montenegro (south-east), and Italy (south, and west; the sea border)

Glavni grad Hrvatske Zagreb: centar, Trg bana Jelačića. U pozadini se vide dva tornja katedrale / Zagreb, the capital of Croatia: center, main square Trg bana Jelačića. Behind, the two towers of the Cathedral.  (Photo: Tomislav Šklopan, Hrvatska turistička zajednica, the Croatian Board of Tourism)

Klima: tipična kontinentalna u unutrašnjosti i tipična mediteranska u primorskome dijelu, s time da u Istri te Kvarneru – Hrvatskom primorju dolazi i do miješanja kontinentalne i sredozemne

Climate: typical continental in the northern part, and typical mediterranean in the southern littoral part of the country; in Istria and the Quarnaro area the continental one is mixed with the mediterranean one

Biser hrvatskoga juga / Pearl of the southern Croatia:  Dubrovnik

Površina/Surface: 56.542 km2 • Broj stanovnika/Inhabitants: cca 4.437.500 • Valuta/Currency: kuna (1 kuna = 100 lipa) • Tečaj/Exchange: 1 € = cca 7,60 kuna. • Glavni grad/Capital: Zagreb = cca 800.000 stanovnika/inhabitants • sa širim područjem / large area = 1.200.000. Značajniji i veći ostali gradovi/Other significant big towns: Split, Rijeka, Dubrovnik, Osijek… • Najviši planinski vrh/The highest mountain peak: Dinara, 1831 m • Površina teritorijalnog mora/Territorial sea surface: 31.067 km2. • Ukupna dužina morske obale/Total sea coast lenghth: 5835 km • od toga na kopnu/on the coast: 1777 km; otočki je dio/on islands: 4058 km. • Broj otoka/Islands: 1185, od kojih naseljenih/inhabitated: 66. • Veći otoci/bigger islands: Krk, Cres, Brač, Hvar, Pag, Korčula, Dugi otok, Mljet, Vis, Rab, Lošinj. • Nacionalni parkovi, ukupno/National parks, total: 8,  od toga u planinskom području / in the mountain area: 4 – Risnjak, Sjeverni (northern) Velebit, Paklenica, Plitvička jezera (Plitvice lakes) • na moru/on the sea side: Brijuni, Krka, Mljet… • Parkovi prirode / Nature – wildlife parks: Biokovo, Kopački rit, Lonjsko polje, Telašćica, Učka, Velebit, Vransko jezero, Žumberak • Površine zaštićene kao prirodna dobra, nacionalni parkovi, rezervati, spomenici i parkovi prirode, ukupno/Surfaces under protection as natural parks, monuments, in total: 450.000 ha. • Zaštićene vrste/Protected species: bilje/flora = 44 • životinje/animals = 381. • Spomenici pod zaštitom UNESCO-a/Monuments under the UNESCO‘s protection: Dubrovnik: stari grad/old town; Plitvička jezera/Plitvice lakes; Poreč: Eufrazijeva bazilika/Euphrasius’ basilica in Poreč; Split: palača cara Dioklecijana/Split: emperor Diocletianus’ palace; Šibenik: katedrala/cathedral. •

Vinograd & vino/Vineyard & wine

Četiri hrvatske vinske regije/Four croatian wine regions

Četiri regije/Four regions: 1. Bregoviti Hrvatski sjeverozapad/Croatian North-western Uplands; 2. Slavonija i Hrvatsko podunavlje/Slavonia & Croatian Danube; 3. Istra i Kvarner (Hrvatsko primorje)/Istria & Quarnaro; 4. Dalmacija/Dalmatia

Kontinentalni i primorski vinogradarski dio Hrvatske, s ukupno 12 užih vinorodnih oblasti svaki/Continental and littoral vinegrowing parts of Croatia, with 12 smaller vineyard territories each

Širi vinogradarski dijelovi/Larger vinegrowing parts: Kontinentalna (unutrašnjost, sjeverni dio)/Continental (internal, northern part of the country) & Primorska/littoral, coastal part, at the sea side

Kontinentalni tj. unutrašnji dio, od zapada prema istoku/Internal continental part, from the west to the east = Zagorje-Međimurje, Plešivica, Pokupje, Prigorje-Bilogora, Moslavina, Slavonija, Hrvatsko podunavlje (Danube area)

Primorski dio, od sjevero-zapada prema jugo-istoku/Littoral part, from the north-west to the south-east = Hrvatska Istra i Kvarner/Croatian Istria & Quarnaro, Sjeverna (northern) Dalmacija, Dalmacija unutrašnjost (Hinterland), Srednja (central) i Južna (southern) Dalmacija, Dingač.

Užih vinorodnih oblasti/Smaller vinegrowing territories: 12.  Kontinentani dio, od istoka prema zapadu/Continental part from the east towards west: Podunavlje/Croatian Danube, Slavonija, Moslavina, Prigorje-Bilogora, Pokupje, Plešivica, Zagorje-Međimurje. Primorski dio/Littoral part: Istra, Hrvatsko primorje (Kvarner-Quarnaro), Sjeverna (Northern) Dalmacija, Dalmatinska zagora /Dalmatian Highlands, Srednja i Južna (Middle and South) Dalmacija.

Površina – 2021 – Surface 

Vinogradi, ukupna površina/Vineyards, in total (Arcod): 18.235,99 ha ⦁

Sjeverni dio – kontinentalna Hrvatska/Northern, interior part: cca 52,7 % ⦁ Primorski dio/Littoral part: 47,3 % ⦁ Broj registriranih parcela vinograai ukupno/Number of the registered vineyard parcels, total: 69.002

Najveće površine vinograda po županijama/The largest vineyard surfaces by counties:

Hrvatska Istra ukupno/Croatian Istria total = cca 2881,79 ha (bilo je prije/before there were 3084 ha); 2. Osijek-Baranja = 2198,23 ha; 3. Dubrovnik-Neretva = 2086,44 ha (godinu dana prije ih je bilo/a year before  there were 2214 ha. Slijede županije/following counties are: Splitsko-dalmatinska (Split Dalmatia) = 1581.75 ha; Vukovarsko-srijemska (Vukovar-Srijem) = 1544,37; Požeško-slavonska (Požega Slavonia) = 1467,24 ha; Zadarska (Zadar) = 1399,87 ha . Ostale županije imaju manje od/other counties are with less than 1000 ha; Grad Zagreb /Zagreb as the capital = 82,13 ha

Ukupno proizvođača vina u Hrvatskoj/Wine producers in total in Croatia: cca 35.573.

____________________________

Povijest

Vinovu lozu donijeli su na prostor današnje Hrvatske Feničani i stari Grci obalom šest stoljeća prije Krista, o čemu svjedoče nalazi na srednjedalmatinskim i južno-dalmatinskim otocima, te, kopnom, Tračani i stari Rimljani. Prvi vinogradi u Hrvatskoj, iz VI stoljeća prije Krista, sađeni su na Hvaru, Korčuli, Visu, a vinograde u kontinentalnome dijelu, Srijemu, na Fruškoj gori, dao je saditi još 232. godine rimski car Prob. Posljednjih godina hrvatsko vinogradarstvo i vinarstvo učinilo je velike pomake prema naprijed u kvaliteti Bakhova nektara. U mnoge posjede dosta je investirano, puno ulaganja došlo je i iz krugova poslovnih ljudi što prije profesionalno nisu bili vezani uz vino kao primarni posao (proizvodnja i prodaja), sagrađeni su novi pogoni, a postojeći su znatno modernizirani. Radi podizanja kakvoće vina ali i radi poboljšanja marketinga angažiraju se i ugledni enolozi vinski konzultanti te marketinški stručnjaci iz inozemstva, među njima i globalna zvijezda vinske scene Michel Rolland.

U Istri i na Plešivici kod Zagreba za proizvodnju vina koriste se i amfore. Prvi s vinom iz amfore u Hrvatskoj je na tržište izašao Marino Markežić Kabola iz Istre, odmah nakon njega to je učinila i obitelj Tomac iz Jastrebarskoga. Tomci – moguće kao prvi u svijetu – proizvode klasičnom metodom i orange-pjenušac! Amfora se inače lijepo rabi i za ukras dvorišta / In Istria and in the Plešivica area near Zagreb in the wine production also amphora (qvevri) is used. First with the amphora wine on the croatian market appeared Marino Markežić Kabola from Istria, followed soon by Plešivica Tomac family. Tomac family is producing – maybe as the first in the world – also the orange sparkling (classical method). Amphora is serving as a garden decoration, too

History

The vine was brought by Phoenicians and ancient Greeks sea way, and, inland, by Trachians and ancient Romans. First vineyards, from the 6th century before Chryst, had been planted on the islands of Hvar, Korčula, Vis. Inland vineyards were planted in the Srijem area close to the river Danube by the emperor Probus in the year 232 after Chryst. In the last years the croatian wine has made a big progress in quality. There have been many huge investments, also from the business-people who were not before professionaly (production and sales) involved primarily with wine, many new facilities have been built, the existing estate’s facilities have been modernized. In order to achieve higher quality and possible success on the international market, also the renowned international oenologists and marketing managers as wine and marketing consultants are hired, among them the global wine star Michel Rolland, too.

Kutjevo: cistercitski podrum / cistecites’ cellar Anno Domini 1232, lijevo/ left • Ilok: stari podrum / historic cellar

_________________________

 Sorte/Varieties

 Kultivara koji se mogu naći, ukupno/Grape varieties present  in total: cca 250  ⦁  Navedeni kao priznati na službenoj listi/Mentioned on the official list, as approved: cca 200 • Autohtonih/Indigenous: cca 70  ⦁  Glavne domaće sorte/Most important local varieties:

GRAŠEVINA (grashevina)/Welsh Riesling – 4.385,11 ha. MALVAZIJA ISTARSKA/MALVASIA ISTRIANA – 1.598,83 ha, PLAVAC (plavatz) MALI – 1.421,15 ha.

Od ukupne vinogradske površine u Hrvatskoj te tri sorte zajedno zauzimaju nekih/Of the total croatian vineyard surface these three varieties are covering about: 7405 ha.

Slijede, po zastupljenosti/following are, by presence: Merlot (797,29 ha), Cabernet sauvignon (643,90 ha), Chardonnay (577,13 ha), Plavina (575,96 ha), Rizling rajnski (Riesling) (518,06 ha), frankovka/Franconia/Blaufränkisch/Lemberger) (448,67 ha), debit (345,82 ha), Pošip (poship) (331,90 ha), Rukatac (rukatatz) /Maraština (marashtina) (308,82 ha), Babić (babich) (307,35 ha), Sauvignon bijeli/blanc (278,96 ha), Traminac crveni i mirisavi/Traminer roter & gewürtz (238.86), Teran (234,01 ha), Syrah (221,95), Trebbiano toscano/Ugni blnc (218,27), Trbljan bijeli/kuč (200,64), Kraljevina (194,93), Kujundžuša (186,27), Pinot sivi/gris (186,10), Pinot crni/noir (177,63), Vranac (162,34), Žlahtina (149,70), Silvanac zeleni / Grüner silvaner (142,90), Pinot bijeli/blanc (140,68), Ranfol (137,17), Moslavac/šipon/Furmint (125,21), Muškat žuti (108,09), Cabernet franc (88,39), Cardinal crveni (86,82), Refošk (86,07), Grenache noir/crni (84,84), Tribidrag/ zinfandel (76,79), Zweigelt (76,78),  Škrlet  (66,54)…

___________________________

Stara Krapinska velika belina, Heunisch Weiss, Gouais blanc (lijevo/left) &  Tribidrag, Crljenak,Kratošija Primitivo, Zinfandel

U sjevero-zapadnome dijelu Hrvatske blizu grada Krapine u većoj količini pronađena – kao stara autohtona domaća – sorta Krapinska belina velika identificirana je nedavno modernim znanstvenim metodama kao Heunisch Weiss odnosno, francuskim sinonimom, Gouais blanc. Taj se kultivar, uz Pinot crni, vodi kao jedan od roditelja svjetski glasovitog Chardonnaya. Postoji indicija da je Krapinska belina velika u vrlo bliskim familijarnim odnosima – sve do odnosa roditelj-potomak – sa značajnim kultivarima Srednje Europe, npr. Moslavcem i Frankovkom, raširenima u Hrvatskoj, Sloveniji, Mađarskoj, Austriji. Ako Krapinska belina velika već i nije nastala u Hrvatskoj kao potomak neke još starije sorte, s obzirom da je put vinove loze išao od Istoka prema ovamo moguće je da se kultivar, nazvan vinskim Casanovom jer roditelj je mnogim sortama, zadržavao u svom ljubavnom zanosu i duže vrijeme u ovim krajevima u Hrvatskoj i uz Hrvatsku a sve to prije svog odlaska dalje prema zapadu kontinenta gdje je postao famozan zbog roditeljstva Chardonnayu. Inače, i svjetski znameniti Zinfandel vezuje se uz Hrvatsku, znanstvenim istraživanjima ustanovljeno je da je njegovo porijeklo u jugoistočnoj Europi, lako moguće je da dolazi iz područja Kaštela. U Dalmacijii su mu nazivi Tribidrag i Crljenak. Smatra se jednim od roditelja najvažnije hrvatske crne vinska sorte Plavca maloga. Crnogorci pak smatraju da je sorta iz Crne Gore, gdje joj je naziv Kratošija.

Found in the north-western part of Croatia close to the town of Krapina, variety Krapinska belina velika has been short time ago with the modern scientific methods identified as Heunisch Weiss or Gouais blanc, which is, with the Pinot noir, the parent of the world famous Chardonnay. There is an indication of very tight parental relationship – even to the father/mother-discendent niveau – between the Krapinska belina or Heunisch Weiss or Gouais blanc with the important old middle european varieties such as Moslavac-Furmint and Blaufränkisch, spread in Croatia, Slovenia, Hungary, Austria. If the birthplace of the Heunisch Weiss was not somewhere between the just mentioned countries of the Middle Europe and since the vine started it’s world travelling from the East, it is possible that this variety, named as The Don Juan Vine  because being parent of a large number of other varieties, stayed quite a long time either in Croatia or in the areas touching also Slovenia, Hungary and Austria, before leaving for the west and getting the chance to gain the glory by becoming the parent of today’s famous Chardonnay!  Also the world famous Zinfandel is closely tied with Croatia, the scientific research established that it’s origin is in the south-eastern Europe, it is possible right in the Kaštela area close to Split in Dalmatia, the Dalmatian name for the variety is Tribidrag and Crljenak. It is considered as one of the parents of the most important Croatian red variety Plavac mali. Montenegro claims it’s origin, too, there the variety is called Kratošija.

__________________________

Prvo zaštićeno i međunarodno registrirano hrvatsko vino/The first croate internationally registered wine: Dingač (13. V 1964.), Pelješac, južne – jugozapadne padine/southern – southwestern slopes – sorta/variety: Plavac mali ⦁ Zaštićeno/Protected vineyards for the Dingač wine: cca 71,5 ha ⦁ Od ukupne površine vinograda na poluotoku Pelješcu/Of the total vineyard surface on the Pelješac peninsula (near Dubrovnik) – 1015 ha – Plavac mali zauzima/Plavac mali is covering there: cca 960 ha.

Pelješac, južna strana / Pelješac, southern slopes: Dingač, vinogradi i do visine od/vineyards high up to 350-400 m

Tržište – 2020 – Market

Proizvodnja/production

Prijavljena godišnja proizvodnja vina za 2020. godinu/Registered annual wine production for the 2020 harvest: cca 660.028 hl, od čega bijelo/out of it white: 439.921,74  hl, te ružičasto i crno/rosé and red: 220.107,18 hl

Najviše proizvedenoga vina u Hrvatskoj, po županijama/The largest wine production is in the following counties: 1. Dubrovnik-Neretva = 142.878,47 hl; 2. Osijek-Baranja = 114.418,56 hl; 3. Vukovar Srijem: 99.893,64 hl. 4. Istra = 90.024,60 hl; 5. Požega-Slavonija = 66.578,68 hl

Export-Import 2020

Izvoz – Exportation: 34.600 hl, u vrijednosti od/in value of: € 12,6 milijuna Uvoz – importation:244,900 hl, u vrijednosti/in value of  € 27,4 milijuna

Potrošnja po stanovniku, procjena/Consumption per capita, estimated: cca 27 lit

Hvar, južna strana / Hvar, southern slopes: Ivan Dolac (suhiucasi)

Atraktivne primoštenske čipke Babića / Attractive Primošten Babić embroidery: Primošten, Šibenik (Marko Čolic)

Najpoznatiji proizvođači / Most renown producers

Vinari godine u Hrvatskoj/Wine-producers of the year in Croatia: Vlado Krauthaker, Kutjevo (2002.); Kutjevo d.d., Kutjevo (2003.); Zlatan Plenković, Sveta Nedjelja Hvar (2004.); Ivan Enjingi, Kutjevo (2005.); Zlatan Plenković, Sveta Nedjelja Hvar (2006.); Vlado Krauthaker, Kutjevo (2007.); Velimir Korak, Plešivica (2008.); Belje d.d., Kneževi vinogradi (2010)…

Ostali izvrsni proizvođači/some other excellent producers: Tomac, Šember, Bolfan, Jakob, Clai, Kabola, Kozlović, Matošević, Degrassi, Radovan, Franc Arman, Agrolaguna, Meneghetti, Boškinac, Bibich, Gracin, Stina, Bastijana Tomić, Grgić, Saints Hills, Badel 1862, Bura-Mrgudić, Kiridžija, Marcus Pepejuh, Luka Krajančić, Bire, Cebalo, Zure… 

Najbolji iz hrvatske dijaspore/Best of the croatian origin in the world: Miljenko Mike Grgich – Grgich Hills Estate; Marko Zaninovich – Rutherford Ranch (SAD / USA) • Peter & Joe Babich – Babich Wines; Michael Brajkovich – Kumeu River; Frank Yukich – Montana; Nick, Steve, Mark Nobilo – House of Nobilo (Novi Zeland / New Zealand) • Matetic (Čile / Chile); Gullermo Luksic – Viña San Pedro Tarapaca, Altaïr Tabali (Čile / Chile), Finca la Celia (Argentina) • Mike Dobrovic (South Africa) ♣

__________________

Pripremio/Prepared by: SVIJET u ČAŠI, hrvatska revija za kulturu jela, pića i turizam/Croatian wine&gastronomy&tourisme magazine, Zagreb • Željko Suhadolnik. Snimke/Photos: Marko Čolić & Tomislav Šklopan

Izvori/sources: Državni zavod za statistiku / Central Bureau of Statistics ; Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Republike Hrvatske Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju / Ministry of agriculture, fishery and rural development, Agency for the payments in agriculture, fishery and rural development ; Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo – Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo / Croatian center for agriculture, food and rural environment – Institute for viticulture and wine ; Hrvatska gospodarska komora / Croatian Chamber of Commerce ;  OIV • Zagreb, 04. 2021.

_________________________

Prirodno, i konvencionalno

ORGANSKA i BIODINAMSKA VINA – ORGANOLEPTIČKI BOLJA!

Ono što je zacijelo za razumne sasvim logično – a to je da su vina proizvedena iz organskog i biodinamskog uzgoja grožđa s time da se eko-filozofija iz vinograda nastavi i u podrumu, ne samo sa zdravstvenog stanovišta nego i organoleptički superiorna vinima iz konvencionalne produkcije – u posljednje vrijeme sve više dobiva i na određeni način službeno priznanje društvene zajednice.

Kao osnova za to ističu se nedavno objavljeni rezultati dvaju odvojenih znanstvenih istraživanja koja su sadržavala i degustacije uzoraka, jednoga u režiji autoriteta iz SAD a drugoga u režiji autoriteta iz Francuske. Obuhvaćeno je bilo više od 200.000 različitih vina danih još i na posebno kušanje većem broju vodećih vinskih kritičara, proučeni su nalazi i dojmovi, i ispostavilo se, eto, to da su organska i biodinamička vina u organoleptičkom smislu znatno bolja u odnosu na kapljicu iz konvencionalne produkcije. Naglašeno je npr. da je primjena osobito biodinamike zaslužna za jači izričaj mineralnosti, za finiji odnos između ukupne kiselosti i fenolne zrelosti, za snažniju energiju kojom vino zrači. Ovo će svakako biti čvrsti vjetar u leđa širenju eko-prihvatljive proizvodnje u vinogradarstvu i vinarstvu u svijetu. Konačno eto, u trenucima sve glasnijih upozorenja na kontinuirano zagađivanje okoliša i na već opasan stupanj zagađenosti prirode, nekog konkretnog poguranca u globalnoj popularizaciji eko-pristupa i vrijednog i nužnog zaštitničkog odnosa prema okolišu te, kao rezultat toga, i prema ljudskom zdravlju.

Najsvježiji naš zlatni eko, na ocjenjivanju Concours Mondial du Sauvignon – Tomislav Bolfan (Marko Čolić)

Najnovije analize i objavljeni rezultati nastavak su akcija koje su provodili i neke rezultate s kojih su još u 2016. obznanili profesori Delmas s Instituta za okoliš i održivost UCLA-e i Gergaud, ekonomski stručnjak zaposlen u Poslovnoj školi KEDGE u Bordeauxu. Najprije se krenulo u vađenje ocjena što su ih kalifornijski uzoraci vina dobili na raznim značajnijim i svjetski priznatim strukovnim vrednovanjima plemenite kapljice a namjera je bila usporediti vrijednosti onih dodijeljenih kapljici iz organskog uzgoja s onima što su ih dobila konvencionalna vina. Znanstvenici su se potrudili još i dodatno provjeriti i rezultate nekih 74.000 vina ocjenjivanih u organizaciji čuvenog Roberta Parkera, te vodećih američkih vinskih časopisa Wine Enthusiast i Wine Spectator. Pokazalo se da su, u globalu, ocjene vina rađenih na principima organske produkcije bile oko 4,1 posto veće u odnosu na  rezultate što su ih ostvarila ostala vina.

U veljači ove godine dvojac je u časopisu Ecological Economics podastro podatke o ishodu drugog proučavanja, ovaj put cilj interesa bilo je 128.000 vina francuske proizvodnje, i ponovno je utvrđeno da su certificirano organska i biodinamska vina u ocjenama osjetno nadmašila uzorke iz klasične produkcije. U ovom istraživanju u obzir su uzimane ocjene vinima dodijeljene na degustacijama za poznati vodič Gault et Millau te na degustacijama posebno za vrlo autoritativne i uvažavane vodiče Gilbert Gaillard i Bettane Desseauve. Ovdje je prosječna ocjena organskih vina bila 6,2 posto viša od one što su je u prosjeku dostigla klasično proizvedena vina, a ona certificirana kao biodinamska imala su skok od 11,8 posto više.

Giorgio Clai i Dimitrij Brečević idu i na rang Demetera! (suhiucasi)

            U istraživanjima je zamijećeno i to da je na spomenuta vrednovanja poslano mnogo vina koja nisu bila ni koji način označena da su iz eko-produkcije ali se naknadno pokazalo da ipak imaju službeni certifikat neovisnih za kontrolu ovlaštnih nadležnih ustanova o organskoj i biodinamskoj proizvodnji. Priličan je bio i broj uzoraka za koje su proizvođači, naknadno, neslužbeno naveli da su ipak rađena uz eko-prihvatljiv pristup ali da za to nije zatražena službena potvrda. Ispostavilo se da dobar dio takvih eko-vina bez eko-potvrde ocjenama nije bitno odskakao u odnosu na prosjek ocjena tzv. konvencionalnih vina.

Naravno, pogotovu s obzirom da su neka recentna istraživanja u SAD pokazala da striktno pridržavanje eko-postulata znači više fizičkog rada i da proizvodnju poskupljuje za 15 do 20 posto, postavilo se pitanje kako to da toliki proizvođači plemenite kapljice, kad već ulažu veći trud a i novac u eko-proizvodnju – a ponuda etiketa na tržištu je golema i nužno je i u marketinškome smislu učiniti neki korak koji bi kupca mogao navesti na kupi  baš ovu etiketu – taj eko-pristup u proizvodnji nisu htjeli institucionalizirati, javno obznaniti i onda tržišno i bolje svoju proizvodnju valorizirati većim kličinskim plasmanom i/ili plasmanom po višoj cijeni.

Motivi za tu neku vrstu tajnovitosti kod određenog broja samozatajnih eko-vinogradara-vinara zagolicali su znatiželju, to više i stoga što se javno neisticanje eko-pristupa događalo i u vrijeme kad je baš osjetno porasla popularnost eco-ecoa i u segmentu vina. Čačkanjem po toj temi došlo se u prvoj fazi do zaključka da je dosta od tih deklariranih pobornika eco-ecoa zapravo sklono švercanju u eko-segmentu, oni su, kao vrlo bistri, eko-eko jako dobro shvatili kao prednost na tržištu, ali su zacijelo i bili svjesni toga da na službenom testu ne bi prošli… Među takvim samozvanim prirodnjacima percepirani su oni niskog stupnja stručne kompetentnosti u vinogradarsko-vinarskoj djelatnosti, oni koji pak nemaju previše volje da uče i jače zapnu u radu, oni koji su nemarni i aljkavi te ne drže dovoljno do higijene… Iz  želje za bržom afirmacijom i boljom i hitrijom zaradom na lakši način, proračunato se lovi u mutnome, nudeći maglušasta do i mutna vina s nečistim mirisima i grubim okusima do razine mana i potpune neprikladnosti za iznošenje na stol, k tome još i – podržavajući te anomalije opravdanjem da je proizvod zdrav i dobar jer je dobiven čisto prirodnim putem, bez imalo omražene kemije…  Ako ni sa čime drugime, neki se pak od tih eco-eco samo-deklariranih a bez certifikata kompromitiraju nestrpljivošću da s vinom izađu na tržište – takvih ima puno i među konvencionalnim proizvođačima – pa se pojave vani, žureći se da zarade, s kapljicom koja možda I ima potencijal ali koja nije odradila svoje kako i koliko je morala i trebalo bi joj još dosta vremena.

Vinski Tomci odavna slove kao skloni eko-pristupu u vinogradu i u podrumu. Veliki utjecaj na njih u tome smislu imao je glasoviti guru s Collija Joško Gravner. Uz Marina Markežića Kabolu, koji je također dosta učio od Gravnera i čak je i angažirao njegova enologa Natalea Favretta kao savjetnika, Tomci su u Hrvatskoj pioniri proizvodnje vina na gruzijski način, u amforama. Mladi diplomirani enolog Tomislav Tomac kaže da unatrag koju godinu Tomci provode biodinamiku u potpunosti, i da im je želja s vremenom steći i oznaku Demeter! (suhiucasi)

U široj pak izravnoj anketi među proizvođačima o tome zašto se, kad su se već odlučili na eko-pristup, nisu htjeli pobrinuti i za službenu potvrdu o tome pa da imaju certifikat kao dobar, čvrst temelj za marketing pa i da se ograde i obrane od nelojalne konkurencije spomenutih švercera, neki su vinogradari-vinari odgovorili da im je dobivanje certifikata preskupo i da su im se prelaskom na eko-prihvatljivu poljoprivredu već ionako povećali troškovi te da nisu baš bili sigurni da će im se eko-certifikati dovoljno povoljno odraziti na prihode. Što se tiče dodatnih troškova, logično je da su prisutni, makar u nekim zemljama za one okrenute ekologiji postoje stanovite poticajne mjere. Naime kad je riječ o poljoprivredi, određena strukovna poduka aplikantu glede rada a i nadzor zemljišta na kojemu on obavlja svoju djelatnost pa i kontrola (analiza) proizvoda imaju svoju cijenu, k tome i – to je rečeno nedavno u jednoj emisiji na temu eko-produkcije na Hrvatskoj televiziji –  određeni certificirani eko-preparati za kojima barem ponekad postoji stanovita potreba imaju svoju cijenu, po nekim izjavama, ako se poljoprivrednik sam dobro ne snađe i ne organizira osobno u izradi preparata na posve prirodan način, od različitog bilja, pa u bio-prodavaonici mora kupiti preparat, taj kupljeni u odnosu na onaj što bi ga sam priredio može za nj biti i do tri, možda I četiri puta skuplji…

Među sugovornicima–ispitanicima bilo je više proizvođača vina koji su kazali da im je bilo jedino bitno to da svojoj djeci, koju su pripremali za to da se nastave baviti poljoprivredom, ostave ekološki čiste terene pa nisu mnogo razmišljali o marketinškom aspektu tog svog necertificiranog eko-pristupa. Neki pak vinari izrazili su bojazan od bilo kakvog javnog obznanjivanja da su se prebacili na organsku produkciju obrazlažući to time da je u glavama mnogih potrošača izraz prirodna proizvodnja ozloglašen, upravo zbog njihovih kolega-vinara spomenutih foliranata u kontekstu prirodnosti produkcije kojima se dopušta(lo) da i s takvim vinima neprimjerena izgleda, mirisa a i okusa budu na tržištu, pa i to da se pod krinkom prirodnosti  još  i hvale očitim manama vina. Pojedinci iz te grupe koja prešućuje to da se u radu drži eko-postulata očito su izgubili povjerenje u inspekcijske službe u svojim sredinama i ne želi da dobar dio potrošača njih automatski paušalno svrsta u folirante. Manji broj vingradara/vinara ispitanika rekao je da nije tražio certifikat o eko-produkciji zato što se u srcu smatraju istinskim i iskrenim seljacima-zemljoradnicima i zato što su uvjereni da je dovoljno to što oni svojim poštenjem u poslu te visokom kvalitetom svojega proizvoda i stalnošću takve svoje ponude paze da pomalo ali sustavno i čvrsto grade reputacijusvoje robne marke  vlastitim imenom. Ima i još nešto što se čulo kao objašnjenje za neapliciranje za eko-eko certifikat: termin organic nekako se, navodno, u mnogim sredinama suviše tijesno vezao kao pozitivan prvensteno uz uzgoj rajčice, krumpira i jagoda, i ne percepira ga se podobnime u slučaju s vinovom lozom i vinom! Izraz biodinamika međutim, vidjelo se iz odgovora vinara, nije negativno vezan uz vino, on nema, poput pojma organic, navedenu negativnu konotaciju međutim do certifikata o biodinamičkoj proizvodnji dosta je komplicirano doći, i treba dugo čekati, pravdali su se neki vinari, naime neovisne ovlaštene institucije koje izdaju cerfitikate o biodinamskom pristupu traže da potvrda počiva da čvrstom temelju tako da izdavanje dokumenta uvjetuju prethodnim nekolikogodišnjim praćenjem rada u vinogradu.  Dobar dio ispitanika odgovorio je da su u fazi nadzora nadležnih neovisnih institucija legaliziranih za izdavanje eko-certifikata i da će – neki koji su se ranije orijavili već uskoro a neki za koju godinu, ugavnom kad istekne propisana početna kontrolna faza – na etikete stavljati meritorne oznake  o eko-proizvodnji.

Eko-filozofijom a i maceriranim vinima u amfori zaraženi su i Plešivičanci Šemberi – na slici su tata Zdenko sin Nikola i kćerka Lucija. Aplicirali su za eko-certifikat i sad čekaju daa prođe vrijeme nadzora što ga provodi, uz savjetovanje, nadležna ustanova (suhiucasi)

I tu se nametnulo novo pitanje: koliko je zapravo proizvođača Bakhova nektara spremno s eko-pristupom beskompromisno nastaviti i u radu u podrumu, gdje su postupci zidovima zaklonjeni od pogleda i gdje je, dojam je, lakše neprimjetno ili teže primjetno upustiti se u neke neprimjerene kompromise (makar oni i bili u skladu sa zakonom). Iako bi bilo posve logično da eko filozofija u trsju i ona među bačvama idu zajedno, nije, postoji bojazan, rijetkost da eko-eko u podrumu ne slijedi baš kako treba onaj eko-eko iz vinograda… Proizvodnja enoloških sredstava silno se razvila i nudi bezbroj rješenja za kreaciju u tehničkom smislu korektne i u komercijalnom smislu privlačne kapljice, nekim je preparatima koji su, iako zakonski dopušteni ali možda ipak s eko-stanovišta to ne bi trebali biti, čini se teško odoljeti, pogotovu stoga što je tržište preplavljeno vinom i nužno je kupcu nametnuti se barem nekom drukčijom/naglašenijom nijansom u organoleptici. Ako ništa drugo, nekim pojačivačem mirisa i okusa… Među kamenjem smutnje nekako od svih tih preparata kao najozloglašeniji kod kritičara ispada sumpor, ne čudi stoga to što se u mnogo slučajeva tvrdnje o priklonu naturalnoj proizvodnji najglasnije i najuočljivije ističe kako je vino proizvedeno bez dodavanja SO2. A možda je, među toliko toga mogućega, najmanji krivac taj u nekoj minimalnoj količini dodani sumpor, radi zaštite vina namijenjenog da prije konzumacije odležava i razvija se još neko vrijeme – obično je to barem godina dana – u butelji. Pitanje je je li baš takva mini-količina doista eko-neprihvatljiva, vrhunski majstor enologije znat će i te kako dobro kolike su za koje vino i uz koje za zdravlje potrošača i za podržavanje eko-podobnosti proizvoda prihvatljive doze dodanog sumpora predviđenog dag a učinkovito zaštititi na duži rok. Francuzi su nedavno i apelacijski regulirali (vidi pretprošlo izdanje Kronike Svijeta u Čaši, za veljaču) pitanje proizvodnje naturalnog vina – a baš konkretno vezano uz SO2 priznali su dvije kategorije: jedna je od njih pod nazivom Vin méthode Nature sans sulfites ajoutés (prirodna metoda, bez dodavanog sumpora), a druga Vin méthode Nature s manje od 30 mg/lit dodanog sumpora (moins de 30 mg/lit de sulfites ajoutés).

U Hrvatskoj se također dosta proizvođača, i to onih s visokom reputacijom, priklonilo maksimalno mogućem prirodnom pristupu u radu u vinogradu i podrumu, među najzvučnijim imenima tu treba svakako spomenuti Tomca, Koraka, Šembera, Enjingija, Claija, Kabolu, Tomislava Bolfana (Vinski vrh)… Neki od njih posjećivali su, radi savjetovanja o tome kako da rade u trsju i u podrumu, svoje inozemne kolege globalno znane upravo po svom ekološkom radu. Neki su kao savjetnike i angažirali inozemne stručnjake specijalizirane za rad u vinogradu i u podrumu na maksimalno ekološki način. Zapazio sam da Tomislav Bolfan na svjim promo-materijalima navodi eko-opredjeljenje, da su eko-oznake otisnute na etiketama Enjingijevih vina, da je Marino Markežić Kabola na etiketu svojega vina Malvazija Amfora stavio eko-znak, a i da eko-oznaku nose i vina od Giorgia Claija, znak Agribiocerta rese i etikete Dimitrija Brečevića. Clai mi veli da eko-znak svakako donosi određenu prednost na tržištu i najavljuje da sad, u kontekstu eko-certifikata, ide i na stupanj više, puca na oznaku Demeter! Zasad je to za naše vinare donekle komplicirano, jer Demeter nema svoju ispostavu ovdje, Clai i Brečević vele mi da su molbu/zahtjev trebali poslati Demeterovoj centrali u Njemačkoj i onda između Italije, Austrije i Slovenije izabrati zemlju iz koje bi Demeterovi stručnjaci dolazili u nadzor, ti naši Istrani tražili su da im u kontrolu dolazi Demeterova ekipša iz Slovenije, odnosno Austrije.

Kod onih koji (još) nemaju na etiketi eko-oznake propitao sam se za razlog. I Korak i Šember i Tomac koji na etiketi nemaju oznaku da je njihova eko-produkcija certificirana objašnjavaju mi da su bili malo lijeni odmah se prijaviti za kontrolu, ali da su to učinili u međuvremenu i sad svo troje čekaju da istekne razdoblje nadzora – ono može trajati i pet godina! – od strane odgovarajuće ustanove pa će, kad se ostvare uvjeti za dobivanje eko-certifikata, predati molbu za izdavanje potvrde. Korak, koji dio grožđa i otkupljuje od probranih i provjerenih vinogradara, skreće pažnju na to da to može biti problem, naime to što se on još prije dosta godina odrekao umjetnog gnojiva, herbicida, pesticide, sistemika ne znači da identičan stav ima i vinogradar koji grožđe nudi na prodaju, uglavnom bude li I dalje otkupljivao grožđe morat će sagraditi novi podrum za preradu grožđa te za čuvanje vina do punjenja. Tomci pak napominju da oni već godinama bare posve u skladu s biodinamikom i da i oni poput Claija kane ići na Demeter.

_________________________

PREFERIRATI MALE VINARIJE? – Da li u kontekstu kvalitete, autentičnosti, osobnosti i karaktera vina isključivo biti na strani malih proizvođača? Mnogo ljubitelji vina preferiraju male vinarije, smatrajući velike pogone industrijskim postrojenjima. Manje vinare nekako se tješnje vezuje uz iskreni rad na zemlji i uz proizvod koji plasiraju, a velike vinarije najčešće prati glas grupe plaćenika koji često ne osjećaju povezanost sa zemljom i koji tek odrađuju svoj posao.

Manji proizvođači imaju iz emocionanih razloga zasigurno šansu kod većeg kruga potrošača ostati u povlaštenoj pozciji u srcu u odnosu na velike vinarije, međutim…

Dobro je, prije uzdizanja jednih u nebo i spuštanju drugih na dno razmisliti o nekoliko bitnih objektivnih momenata vezanih upravo uz kakvoću vina: svakako je bitno proučiti i pročitati vlasnika manje i vlasnika veće vinarije, spoznati o kakvoj je osobi riječ i kako tko pristupa proizvodnji. Što vlasnik točno, kao prvenstveno, želi: ponuditi tržištu tehnički uredan proizvod ili pak, kao hedonist, ponuditi potrošaču čestit proizvod i na tome graditi materijalni uspon tvrtke. Čovjek je čovjek, ima dobrih ali i kvarnih ljudi, ima onih emocionalno a time i hedonistički spoznajno vezanih uz proizvod koji kreiraju pa nastoje da on bude pošten i s dušom, ali ima I onih onih kojima nedostaje spomenuti emocionalni moment ali mogu u tehničkom smislu solidno odraditi posao. Tako je moguće da se i na čelu male i na čelu velike vinarije nađe poštena i stručna osoba manje poštena i manje strukovno potkovana osoba. Činjenica je da visokokvalitetan proizvod i pogotovu s osobnošću a koji starta s poljoprivrednom aktivnosti na različitim tlima i položajima te pod vedrim i oblačnim nebom i kojemu treba puno pažnje i njege i dovoljno vremena da bude potpuno spreman za upotrebu, iziskuje dosta investicija. Koliko manje vinarije djeluju da su u prednosti u proizvodnji osobene kapljice jer je vlasnik u mogućnosti i osobno jače biti u izravnom kontaktu s vinom u cijelom procesu njegova nastanka, toliko veći posjedi imaju prednost da svake godine manje-više bez obzira na meteorološke okolnosti sa svojih parcela raspoređenih na različitim stranama prikladnim za vinogradarstvo birati različite nivoe kakvoće grožđa i praktički svake godine skupiti dovoljno ekstra-baze za kreiranje dovoljne količine Bakhova nektara ekstra kakvoće, ostatak grožđa može se rasporediti u nekoliko kategorija nešto nižeg ali još uvijek kvalitativno dosta dobrog ranga, pa tako ostvarivati prihod, no manji proizvođač s manje vinograda tu je u težoj poziciji. Ključno je dakle to da na čelu bilo velike bilo male vinske kuće bude osoba širih pogleda, koja točno zna što hoće, koja je ne tek profiterski nego višestruko odano i iskreno priklonjena vinu i voljna je i sposobna, gledajući realno i aspekt tržišta, svoje zamisli besprijekorno provesti u djelo. Vrlo brzo pokaže se, i kod manjih i kod većih vinskih kuća – kako gazda diše… 

__________________________

Velimir Korak navodi kako od predlani prakticira organsku produkciju – ne rabi mineralna gnojiva, pesticide, herbicide, insekticide, zaštitu vinograda provodi samo bakrom i sumporom, u podrumu se maksimalno oslanja na vlastite kvasce, sumpor je na minimumu i ako ga dodaje to čini samo prilikom punjenja vina u bocu. I Koakovi čekaju da prođe vrijeme nadzora pa da podnesu zahtjev za dobivanje certifikata (suhiucasi)

Tržište je komplicirano. Danas kad je opća zagađenost visoka ekologija postaje sve značajniji faktor, posebice u segmentu prehrane. U Austriji je npr. već četvrtina svih poljoprivrednih zemljišta u eko-režimu, o ekologiji se sve više pažnje posvećuje i u nas, možda više u riječima nego i konkretno u proizvodnji hrane i pića. Neki kupci ne vode baš osobitu brigu o ekologiji i zdravlju, oni žele sve u bescijenje, najvažnije im je da u šopingu prođu najjeftinije. Neki su, s druge strane, spremni, pod utjecajem svemogćnog EPP-a, potrošiti i na tričarije hrpu novaca. Neki pak potrošači spremni su za ono za što su uvjereni da je kvalitetnije, potrošiti više. Rješenje bi moglo biti to da se eko-osviješteni prozvođači/ponuđači na prikladan način, a tu u današnje vrijeme opet ključnu ulogu igra dobra i kako treba plasirana informacija preko svih mogućih informacijskih kanala, obrate ciljano onim slojevima koji imaju nešto u džepu te koji su razumni i voljni za istinsku dodanu vrijednost potrošiti više. Takvih bi se mogao povećati broj – upravo zahvaljujući dosljednošću u beskompromisnosti proizvođača-ponuđača kad je riječ o ekologiji i moralu, te pravim pristupom u marketingu a to bi značilo istinito i jasno, pa i  predočenjem  potrošaču službenog certfikata kao potvrde svih navoda, objasniti kako proizvod nastaje, što sadrži, koje su i u čemu s obzirom na filozofiju proizvodnje i način nastanka sve njegove prednosti za zdravlje i prednosti u organleptici, dakle da bude razvidno da se za nj uistinu vrijedi potrošiti novčić više

Ohrabrujuća su predviđanja svjetskih organizacija koje se bave istraživnjem tržišta, naime na globalnom tržištu vinom IWSR najavljuje značajan rast plasmana plemenite kapljice iz organske produkcije do 2024. godine. U prvome dijelu priloga navedeno je da je od 128.000 uzoraka vina ispitanih u razdoblju od 1995. do 2000. godine u sklopu analiza profesora Delmas i Gergaud 3,87 posto vina bilo certificirano od strane nadležnih ustanova u kategorijama organskog odnosno biodinamskog produkta, a u ponovljenom takvom istraživanju ali u periodu od 2001. do 2005. godine postotak certificiranih popeo se na 7,37. Predviđa se da će plasman organskih i biodinamski proizvedenih vina s certifikatom na globalnom tržištu navodno do 2024. godine narasti na 43 posto!  Računa se i na to da će sve više i većih vinskih podruma postupno krenuti u pravcu organskog a možda i biodinamskoga, što se smatra i te kako dobrodošlime jer zahvajujući medijskoj snazi velikih kompanija svijest o prednostima organskog i naročito biodinamskog uzgoja ima šansu da se brže širi u masi potrošača. ♣

________________________________

SRDAČNE ČESTITKE!!! Jasna Antunović u svom podrumu (suhiucasi)

__________________________

Domaće tradicijsko, zaštićeno

SANOBORSKA ČEŠNOFKA

U prošlom izdanju Kronike Svijeta u Čaši u ovećem je prilogu bilo riječi o novije službeno zaštićenim gastronomskim specijalitetima toga kraja. Spomenuta je i sanoborska češnofka, koja je upravo dobila rješenje o nacionalnoj zaštiti zemljopisnog porijekla.  Samobor je, inače, svojedobno bio vrlo žustro krenuo i s promidžbom Samoborske salame kao svog specijaliteta, već godinama eto održava se tamo manifestacija Samoborska salamijada s ocjenjivanjem tog proizvoda i sa svečanom podjelom nagrada najboljim uzorcima, međutim ta salama, koju je u najvećoj mjeri u tržišno interesantnoj količini proizvodila tvrtka Igomat, dogurala je tek do službenog rješenja kojim je se proglašava kao zaštićeNom robnom markom Zagrebačke županije, Zagrebačka županija je i nositelj te zaštite. Rješenje o nacionalnoj zaštiti zemljopisnog podrijetla za Sanoborsku češnofku važan je prvi korak do zauzimanja statusa na europskoj gastronomskoj karti. Nositelj zaštite je udruga Sanoborska češnofka, na čelu koje je kao predsjednik Igor Runtas, on pomalo od svojega oca Zdravka Runtasa preuzima poziciju čelnika.

Iako je Svijet u Čaši u želji da potrošačima pojasni što mogu očekivati od zaštićene Sanoborske češnofke i kako će je se na tržištu – mesnica ima dosta! – uopće moći prepoznati, tražio detalje oko zaštite Sanoborske češnofke, i obećano je da će oni stići na vrijeme za objavu u prošlom izdanju Kronike na žalost oni nisu stigli, poslani su naknadno pa evo sada objave dostavjenog elaborata.

Ovo je Svijet u čaši dobio kao ilustraciu samoborske češnofke koja je zaštićena. Ako se ovako nudi u mesnicama i prodavaonicama – kako da potrošač zna je li baš riječ o zaštićenoj samoborskoj češnofki ili o nekoj drugoj kobasici, koja može biti također vrlo dobra ali isto ako može biti i bitno slabija, a po cijeni je one zaštićene…

Naziv proizvoda: SAMOBORSKA ČEŠNJOVKA / SANOBORSKA ČEŠNOFKA

Samoborska češnjovka/Samoborska češnofka je dimljena kobasica za kuhanje proizvedena od usitnjenog svinjskog, goveđeg i/ili junećeg mesa te masnog tkiva svinja uz dodatak uvarka od svježeg češnjaka i suhog bijelog vina. U kobasicu se dodaju i mljeveni crni papar, slatka mljevena paprika, tucana ljuta paprika ili ukiseljeni ljuti feferoni te kuhinjska sol i nitritna sol. Smjesa za češnofku je nadjevena u prirodno svinjsko crijevo, kobasice su složene u parove te toplo su dimljene. Češofka se konzumira kuhana, pirjana ili pečena.

Opis sirovine/sastojaka: u proizvodnji Samoborske češnjovke/Samoborske češnofke koristi se 55 do 60 posto obrezaka svinjskog mesa s 20 do 25 posto vidljive masnoće te 20 do 25 posto čistog mesa svinjske lopatice bez podlaktice s najviše pet posto vidljive masnoće. U proizvodnji se također rabi 10 do 15 posto goveđeg i/ili junećeg mesa s regije vrata, lopatice bez podlaktice i buta bez koljenice i/ili goveđi i/ili juneći obresci sa do pet posto vidljive masnoće. Masno tkivo svinja se dodaje najviše do 10 posto. Masno tkivo može biti čvrsto masno tkivo s područja svinjskog vrata i/ili leđa i/ili polučvrsto masno tkivo s područja svinjskog buta. U Samoborsku češnjovku/Samoborsku češnofku se stavlja: 2 do 4 posto uvarka od svježeg češnjaka i suhog bijelog vina. Količina mljevenog crnog papra treba biti od  jedan do tri posto, slatke mljevene paprike 0,25 do 0,5 posto, tucane ljute paprike 0,1 do 0,2 % ili ukiseljenog ljutog feferona 0,2 do 0,5 posto, kuhinjske soli jedan posto i nitritne soli jedan posto Nije dozvoljena upotreba šećera. Prirodno svinjsko crijevo za nadjev treba biti kalibra 32/34 mm. Samoborska česnofka se dimi.

Opis gotovog proizvoda – organoleptička svojstva Samoborske češnjovke/Samoborske češnofke nakon dimljenja (gotov proizvod): po površini ima tipičnu svjetliju do tamnije crveno-smeđu boju. Na presjeku je meso svijetle ružičaste boje s vidljivim komadićima masnog tkiva. Nadjev je na presjeku ujednačen, povezan i prijanja uz ovitak. Tekstura nakon dimljenja i hlađenja je mekša. Samoborska češnjovka/Samoborska češnofka pripremljena za konzumaciju ima elastičnu teksturu, jedra je i sočna u zagrizu. Ima okus kuhanog svinjskog mesa i blago je ljuta. Ima blagi zaokruženi miris dima, češnjaka i vina.

Kemijski parametri: udio ukupnih proteina mesa u gotovom proizvodu je najmanje 16 posto. Udio masti u gotovom proizvodu je najviše 30 posto. Težina gotovog proizvoda, jednog para ohlađene kobasice iznosi 250 do 300 g.

ZEMLJOPISNO PODRUČJE PROIZVODNJE Samoborska češnjovka/“Samoborska češnofka proizvodi se unutar administrativnih granica grada Samobora i okolnih 77 naselja: Beder, Bobovica, Braslovje, Bratelji, Bregana, Breganica, Budinjak,BukovjePodvrško,Celine Samoborske, Cerje Samoborsko,Domaslovec, DrežnikPodokićki, Dubrava Samoborska, Falašćak, Farkaševec Samoborski, Galgovo, Gradna, Grdanjci, Hrastina Samoborska, Jarušje, Javorek, Kladje, Klake, Klokočevec Samoborski, Konšćica,Kotari, Kostanjevec Podvrški, Lug Samoborski, Mala Jazbina, Mala Rakovica, Mali Lipovec, Manja Vas, Medsave, Molvice, Noršić Selo, Novo Selo Žumberačko, Osredek Žumberački, Osunja, Otruševec, Pavučnjak, Petkov Breg, Podgrađe Podokićko, Podvrh, Poklek, PrekrižjePlešivičko, Rakov Potok, Rude, Samoborski Otok, Savršćak, Selce Žumberačko, Sječevac, Slani Dol, Slapnica, Slavagora, Smerovišće, Stojdraga, Sveti Martin pod Okićem, Šimraki, Šipački Breg, Tisovac Žumberački, Velika Jazbina, Velika Rakovica, Veliki Lipovec, VišnjevecPodvrški, Vratnik Samoborski, Vrbovec Samoborski i Vrhovčak, smještenih u sjevero-zapadnom dijelu Hrvatske, na istočnim obroncima Samoborskog gorja koji su dio Žumberačke gore i na izlazu rijeke Gradne u nizinu rijeke Save. ♣

Gurmanskim porocima protiv covida

BAKHO OBOŽAVA ČOKOLADU…

Mnogi to dobro znaju, mnogi na žalost pojma o tome nemaju, mnogi u takvu mogućnost ne vjeruju…

Bog vina obožava ne samo ribu, janjetinu, svinjetinu, mesne prerađevine te sir, nego i sladoled, biskvit, torte, ČOKOLADU!… Poruka je to sa skupa nedavno održanog u zagrebačkom hotelu International, gdje su se, kao protagonisti, sastali znani hrvatski gastronomad Rene Bakalović, jedan od vodećih hrvatskih vinara Vlado Krauthaker, i jedna od, najavljuju je, budućih zvijezda čokoladnih pralina Zagrepčanka Ana Herović, koja u središtu grada ima malu tvornicu slastica što ih na tržište plasira po narudžbi i putem interneta preko firme Old Pilot. Ana sad na bazi prvenstveno čokolade nastoji lansirati svoju ekskluzivnu rafinirano slatku marku Praline Sweet Gabi.  Sastanak u Internationalu dogovoren je radi konkretiziranja suradnje, tako da smo nas nekolicina također nazočnih imali priliku uživati u kombinacijama čoksa-vinček (choxa & wincheck) u kojima se Bakhov ili Dionizov nektar, čak dignut i na visoku potenciju (vinjak!), nalazi ne tek kao pratitelj u čaši nego kao vrlo poželjni sastojak. Te bi kreacije uskoro mogle biti podastrte široj javosti.

Rene Bakalović i slastičarka Ana Herović, te stojeći, uz vinara Vladu Krauthakera, slijeva na desno: informatičar Denis Čuljak, Vladin djelatnik Tomislav Razumović i ugostitelj Dražen Horvat koji ima restoran u glavnom gradu Češke Pragu (suhiucasi)

Inicijator jedne, nadam se, u budućnosti osobito uspješne priče, Rene Bakalović, očito i te kako dobro svjestan (turističkog tj. gospodarskog) potencijala hrvatske eno-gastronomije a koji su tek dijelom iskorišteni, ali i te kako svjestan i činjenice da i dobar dio žitelja Lijepe naše ima jako dobru materijalnu podlogu i da je spreman i potrošiti više na nešto što je profinjenije, pozvao je Anu i Vladu na dogovor o suradnji na realizaciji ponude hrvatskih gurmanskih poroka koji bi bili u stanju privući pažnju i svjetske javnosti. Ključne riječi u ovome slučaju su čokolada i vino. Bakalović, veliki ljubitelj vrhunske čokolade, uvidio je koliku privlačnost u Europi imaju npr. praline i razne kreme/namazi na bazi orašastog voća i (tamne) čokolade, i sâm se počeo baviti kreiranjem takvih namaza prvenstveno od lješnjaka i čokolade pa i uz dodatak koje kapljice crnoga vina ili pak vrhunskog vinjaka, a Ana Herović kao profesionalna slastičarka naprosto je zaražena s pralinama. Vlado Krauthaker ovdje se odlično uklapa i kao vinar i kao destilater i kao uzgajivač lješnjaka. Vlado na bazi svojih vina proizvodi, u maniri zvijezda cognaca, stare vinjake što u javnost izlaze nakon 11-godišnjeg boravka u njegovu podrumu i po tome spadaju u opće poznatu svjetski osobito cijenjenu kategoriju XO (hors d’age). A što se tiče lješnjaka, nakon jednog prijašnjeg iskustva s njima, uzgajanima na dva hektara, sada, nakon što je te terene iskrčio, na drugima, uz rubove svojih vinograda, ima ukupno 350 stabala te biljke….

Krauthaker inače sada posjeduje ukupno 43 hektara vinograda od čega je 39 u punom rodu a četiri su blizu da to budu, na toj površini ima zasađeno ukupno 44 sorte od čega ih je dosta, ali u manjoj količini svaka, stranih, posadio ih je da vidi kako će se koja ponašati u Kutjevačkom vinogorju i sad se i one, kroz vino ili destilat, mogu lijepo u nekoj mjeri  uključiti u međunarodni projekt čokolada, vino, vinjak, bilo kao sastojci u pralinama i/ili drugim kolačima na bazi čokolade bilo kao piće za poslužiti uz neki određeni slastičarski proizvod, Vlado je sa svojim dugogodišnjim stažom iskusni i vrsni proizvođač visokopredikatnih desertnih vina, u sjajnom svjetlu pokazali su se npr. njegovi Graševina kasna berba (poluslatko), ali i slatki Graševina izborna berba prosušenih bobica i Zelenac ibpb.

Ana i Rene, cokoladni namaz, praline, crno vino…

Bakalović je zamislio da u akciju uključi i još neke vinare iz ostalih triju vinskih regija Lijepe naše (Sjeverozapadni dio, Istra, Dalmacija), i nada se da bi prva ponuda delikatesa iz zajedničkog djelovanja slastičara-chocolatiera i vinara mogla zaživjeti do ove jeseni. Najavljuje i mogućnost da se neke špice plasiraju u ekskluzivnim bombonierama i vani! Ambicije idu visoko: ima nekih naznaka da bi glasoviti svjetski proizvođač čaša Riedel, kojega na hrvatskom tržištu zastupa kuća MIVA,  mogao, nakon što je to napravio vezano uz starsku malvaziju, ići i u lansiranje čaše posebno za graševinu, pa bi se tako i tu našle vazne dodirne točke s inozemstvom.

Praline sa želeom i slatki visoki predikati

Na skupu u hotelu International prisustvovali su uz Anu, Renea te Vladu i njegovog djelatnika Tomislava Razumovića, još i Denis Čuljak iz zagrebačke IT tvrtke vezane uz informatičku djelatnost i mobilne aplikacije, te Dražen Horvat, naš ugostitej koji već godinama u glavnom gradu Češke Pragu uspješno vodi restoran Hrvatski mlin i dakako reklamira Ljepu našu…   ♣

VINOGRADARSTVO i PODRUMARSTVO KRAUTHAKER IZ KUTJEVA – POKUSNI NASAD S VIŠE OD 20 RAZLIČITIH KULTIVARA VINOVE LOZE ODAVDE i IZ RAZLIČITIH DIJELOVA SVIJETA A KOJE VLADO KRAUTHAKER VRLO USPJEŠNO PRETVARA u VINO!

_______________________­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­___

NOVO NA TREŠNJEVAČKOJ TRŽNICI u  ZAGREBU: AGROLAGUNINA MODERNA

KONOBA TRI KANTUNA (sir, ulje, vino…)

Na trešnjevačkoj tržnici u Zagrebu otvoren je  Agrolagunin boutique Tri kantuna. Šarmantna zaposlenica Dora ističe adute: zlatne Festigije Castello i LV  u magnumu i  dvostrukom magnumu, pa Ol Istria i kao zrelo i kao novo mlado, lijep izbor sireva Laguna Špina  (suhiucasi)

_____________________________________

VIJESTI / NEWS

Sajmovi, ocjenjivanja

VINISTRA OSTAJE, MIJENJA DATUM i MJESTO, i BRANI 0,5 PROMILA? – U svjetlu novih promjena nagore u epidemiološkom smislu i mogućeg daljnjeg razvoja negativnog trenda na tom kolosijeku, logično se nametnulo pitanje o održavanju, ove godine, tradicijskog sajma vina, maslinovog ulja i jakog pića Vinistra 2021. Organizatori su optimistični i ne odustaju, doduše sredinom travnja odrekli su se već prije najavljenog termina i, naglašavajući kako su u svakodnevnoj komunikaciji s regijskim Stožerom civilne zaštite, u tjednu ocjenjivanja vina i jakih pića općenito te ocjenjivanja Svijet malvazija u porečkom hotelu Plava laguna kao svježu su pustili vijest da će 27. Vinistra biti u lipnju, i to na otvorenome u porečkoj uvali Peškera!

– Vrlo smo sretni što smo sada, unatoč korona-krizi, nakon godinu dana pauze uspjeli organizirati ocjenjivanje vina i jakih pića općenito i 12. Svijet malvazija, kao tradicijski uvod u Vinistru. Zbog epidemioloških mjera smanjili smo broj komisija na tri, a za strane ocjenjivače iz Slovenije i Italije omogućili smo PCR i antigenski test – rekao je Nikola Benvenuti, predsjednik Vinistre, udruge vinara i vinogradara našeg najvećeg poluotoka.

Nikola Benvenuti, znani istarski vinogradar i vinar te predsjednik udruge Vinistra, s Engleskinjom Caroline Gilby MW, vinskom konzultanticom, specijalisticom za vina Srednje i Južne Europe, vinskim piscem i suradnicom Decantera, The Drinks Businessa, Hugha Johnsona, autoricom knjiga o kapljici Bugarske, Rumunjske i Moldavije. Ona je već bila na čelu ocjenjivačke komisije na Vinistri, a ove godine zbog okolnosti vezanih uz pandemiju Vinistru i njena vina prati od kuće

– Na ovogodišnje ocjenjivanje ukupno je stiglo 415 uzoraka vina i 20 jakih alkoholnih pića, to je oko 15 posto manje nego prijašnjih godina, i očekivano je s obzirom na korona-krizu. Na 12. Svijetu malvazija, neformalnom svjetskom prvenstvu ove sorte, ocijenjeno je 220 uzoraka, iz Hrvatske ih je bilo 166, iz Italije 24, Slovenije 20, te iz Španjolske i Grčke po pet. Što se tiče svježih vina, prema kušanim uzorcima mogu reći da je berba 2020. bila odlična, dok su odležana vina punog i zaokruženog okusa – istaknuo je Mario Staver, predsjednik ocjenjivačke komisije.

Objavljeni su i rezultati ocjenjianja, evo i glavnih dobitnika:

Puse šampionu, djevojke u transu: Klaudio Tomaz osvojio je titulu šampiona za mladi teran (Teran Barbarossa 2020) na ocjenjivanju za Vinistru 2021

Malvazija Collina iz 2016 obitelji Cattunar iz Nove Vasi pored Brtonigle šampion je u kategoriji zrelih malvazija; Teran Barbarossa 2020 Vina Tomaz iz Motovuna šampionsku je titulu osvojio u kategoriji svježih terana, dok je u kategoriji zrelih terana ta titula pripala vinu Santa Lucia 2018. obitelji Kozlović iz Momjana. U kategoriji zrelih refoška šampion je Capo d’Istria 2013. slovenskog Vinakopera. Dodijeljeno je i pet Velikih zlatnih medalja za osvojenih najmanje 92 boda, pripale su uzorku San Salvatore muškat bijeli 2015 obitelji Bennvenutiiz Kaldira, zatim uzorcima Muškat žuti 2019 od Capo vina iz Fernetića; Malvasia volcanica iz 1956 španjolskog proizvođača El Grifo Canari; Merlot 2017. od Vina Siljan iz Krnice, osvajač  Velikog zlata je i Aura biska ekstra iz 2021 od buzetske destilerije Aura.

Podijeljeno je još 139 zlatnih i 16 srebrnih medalja Ove godine pravo na oznaku IQ – istarska kvaliteta ostvarilo je 24 vinara za malvazije i sedam za teran.

Denis Bernobić iz Markovca pokraj Višnjana, osvojio je šampionsku titulu u kategoriji svježe Malvazije. U pripetavanju s još tri iznimne malvazije njegovo vino odnijelo je pobjedu. Ovo je ujedno najveće iznenađenje na ocjenjivanju vina i jakih alkoholnih pića i 12. Svijetu Malvazija koje se sredinom travnja tradicionalno održalo u porečkom hotelu Parentium Plava Laguna.

–  Moja obitelj u vinarstvu je već četiri generacije, ali posljednjih nekoliko godina fokus je na vinima vrhunske kvalitete. Šampionska titula veliki je uspjeh, moram priznati i iznenađenje, ali i priznanje i poticaj da nastavimo dalje u istom smjeru – ističe Denis Bernobić.

Samo najbolje iz Istre

Da je Vinistra jedan od simbola Poreča i Istre potvrdili su porečki gradonačelnik Loris Peršurić i direktor TZ grada Poreča Nenad Valenik, a Emil Perdec, predstavnik Plave Lagune, hotelske kuće koja je godinama partner ovoj regionalnoj vinskoj manifestaciji, istaknuo je kako se turistički radnici neopisivo vesele manifestacijama u ovim izazovnim vremenima, posebno onima kojima je u fokusu doživljaj i hedonizam, a upravo to nude istarska vina.

Ubrzo nakon potpisivana ugovora o suradnji s tvrtkom Savičenta udruga Vinistra je za vinoljupce u ekskluzivnom prostoru u kaštelu Morosini Grimani u Svetvičentu upravo otvorila prodajni punkt i ukojemu na tjednoj razini planira i organizirati tečajeve sljubljivanja vrhunskih istarskih vina i sireva.

Inače, u svjetlu ponovne inicijative da se ukine sada dopuštenih maksimalnih 0,5 promila alkohola u krvi vozača u prometu, kažimo i to da su među prvima nezadovoljstvo s predloženih moguće novih 0,0 promila javno izrazili istarski vinogradari i vinari.

Proširila se eto vijest o tome da je dio novog nacionalnog plana sigurnosti u cestovnom prometu u Hrvatskoj koji bi trebao stupiti na snagu do 2030. uvođenje režima od 0,0 promila, s time da se s tih jednom prije već nametnutih pa onda ipak ubrzo povučenih 0,0 ponovno starta s 2023. godinom.

Ne niječući da se, posebice u posljednje vrijeme, na hrvatskim prometnicama dogodio veliki broj stravičnih nesreća koje su skrivili upravo alkoholizirani vozači, i to s utvrđenim popriličnim sadržajem alkohola u krvi, te naglašavajući kako podržavaju odgovornu konzumaciju alkoholnih pića i skrećući pažnju na to da bi dugoročno rješenje za smanjenje prometnih nesreća u nas trebalo potražiti prije na nekim drugim stranama nego tek jednostavno u kresanju 0,5 na 0,0 promila, istarski vinari zalažu se da na snazi ostane sadašnja regulativa. Ukazuju na to kako su u posljednjih dvije godine mnogo štete vinogradarima i vinarima nanijeli corona i covid 19, primjerice prosječan pad prodaje u istarskim podrumima pao je i 30 posto, a kako se pandemiji još ne vidi kraj, uvođenje propisa o 0,0 promila moglo bi biti u gospodarskom smislu i kobno za brojne vinare a i ugostitelje, moguće i vrlo štetno po naš turizam općenito.

Istra i 0,0 promila?

– Istra se kvalitetom vina i ponudom u segmentu turizma napokon pozicionirala kao vrhunska eno-gastro destinacija i o tome bi trebalo voditi računa. Jedinstveni smo u tome da bi Hrvatska trebala imati propise o sigurnosti cestovnog prometa usklađene s drugim europskim turistički jakim vinskim zemljama poput Italije i Francuske u kojima je dozvoljeno 0,5 promila.  U Velikoj Britaniji dopušteno je 0,8 promila u krvi – ističe Nikola Benvenuti, predsjednik udruge Vinistra.

I prof. dr. sc. Mladen Boban sa splitskog Medicinskog fakulteta, znanstvenik koji se godinama bavi istraživanjem bioloških učinaka vina na zdravlje, kaže da se eventualnim uvođenjem 0,0 promila neizravno negiraju dokazani korisni učinci umjerenog konzumiranja vina uz jelo.

– To bi bilo i u suprotnosti s nekim drugim strateškim dokumentima i akcijskim planovima Republike Hrvatske kojima je cilj povećanje svijesti u općoj populaciji o zdravoj hrani i odgovarajućoj prehrani, pri čemu se kao pozitivan primjer najčešće ističe mediteranska prehrana. Ne smije se zaboraviti da je umjereno pijenje vina uz jelo jedan od stupova tog načina prehrane s relativno najvećim doprinosom korisnih učinaka na zdravlje. U tom kontekstu važno je napomenuti da je 2013. na inicijativu Hrvatske i šest drugih mediteranskih država, UNESCO upisao mediteransku prehranu u nematerijalnu kulturnu baštinu čovječanstva. Svjetska zdravstvena organizacija prihvaća mediteransku prehranu kao učinkovitu strategiju za prevenciju nezaraznih kroničnih bolesti kao vodećih uzroka prerane smrti na globalnoj razini – kazao je prof. Boban.  ♣

EURASIA, VINARIUM, SYRAH du MONDE – Unatoč problemima s covidom po cijelome svijetu, ocjenjivanja plemenite kapljice ne posustaju, ona već postojeća s i dužim stažom, pretežito iz zapadne hemisfere, nastavljaju se, a niču, uz poštivanje propisanih protuepidemijskih mjera, i nova, posebice u istočnome dijelu svijeta, koji postaje sve atraktivnije i važnije tržište i za Bakhov nektar.

U Moskvi je nedavno pod pokroviteljstvom OIV-a održano vrednovanje EURASIA Wine & Spirits competition 2021. Organizator priopćava da je 75 zemalja iz svijeta poslalo na ocjenu ukupno oko 300 uzoraka. Žiri, kojim je predsjedao vinski pisac Vladimir Tsapelik, znan dobro i našoj javnosti jer u više navrata boravio je kao vinski izvjestitelj u Hrvatskoj, bio je međunarodni, s članovima iz Rusije, Gruzije, SAD, Moldavije, Velike Britanije, Njemačke, Švicarske i Izraela. Hrvatskih uzoraka, javlja mi Tsapelik, nije bilo. Dodijeljeno je tri velika zlata, 40 zlata i 39 srebra.

Krajem svibnja, točnije od 27. do 30. ovog mjeseca, u Bukureštu u Rumunjskoj, koja za sebe kaže da ima 7000 godina dugačku vinogradarsko-vinarsku tradiciju, ocjenjivanje je Vinarium International Wine Contest 2021. Organizator očekuje najmanje 1200 uzoraka iz raznih zemalja svijeta. Najavljeno je da su kao ocjenjivači angažirani pomno birani vinski stručnjaci iz više zemalja, te da će, s obzirom na covid i na nužnost poštivanja protuepidemijskih mjera, dio degustatora dobiti doma neke uzorke na ocjenjivanje te da će se centrali u Bukureštu javljati s ocjenama preko video-linka. Cijena za ocjenjivanje za pet uzoraka je 70 eura za svaki, a za šest i više 60 eura po uzorku. Informacije na: daniela.paduraru@wineconsulting.ro  

CHE SYRAH, SYRAH… – U francuskom Ampuisu 1. i 2.lipnja 2021 je 15. vrednovanje Syrah du monde, svojevrsno svjetsko prvenstvo u toj sorti. Organizator očekuje najmanje 450 uzoraka syraha iz barem 26 zemalja svijeta. Vina će ocjenjivati žiri od stotinjak međunarodnih degustatora iz raznih zemalja. Podrobno na: www.syrah-du-monde.com  ♣

Festivali: Hiša Traminca na Principovcu

STEYER-MARK CUVÉE u ILOKU!Danilo Steyer iz mjesta Apače kod Gornje Radgone, slovenski Kralj Traminca, nema problema  s označavajem kapljice i apelacijom: već samo njegovo prezime STEYER upućuje na porijeklo loze i grožđa, i to u dvjema zemljama – Sloveniji (Slovenska Štajerska) i Austriji (Steiermark). Kuva se, kuva nešto zanimljivo: uskoro Steyer-Mark Cuvée u Iloku, a Hiša Traminca na – Principovcu!

Naravno, riječ je o trećem Festivalu Traminca koji je najavljen za 21. i 22. svibnja 2021., inicijator i jedan od glavnih organizatora osječki publicist Željko Garmaz javio je da se od tog termina ne odustaje! Krepát, ma ne molát!, što bi rekli Istrani, koji nemaju Traminac ali imaju zato Muškat momjanski – upravo ove godine planiran da poteče na radionici Gostujuća aromatična sorta,  sada uvedenoj na spomenutoj manifestaciji u našem najistočnijem gradu. Kako sam i objavio na blogu u Kronici SVIJET u ČAŠI – 03.2021, početak priredbe je 21. svibnja sa svečanom večerom s Michelinovom zvjezdicom  Goranom Kočišem, a izlagački dio i radionice su dan poslije.

Kad govorimo o Tramincu, on ni opsegom a ni popularnošću (još) nije sorta za koju bi se moglo reći da značajnije općenito predstavlja Lijepu našu, ali zato svoju vrlo značajnu oazu ta sorta ima u iločkom području, određenu važnost ima i za Đakovo. Po najsvježijim podacima Agencije za plaćanja u poljoprivredi, Traminac se u Hrvatskoj prostire na ukupno 238,86 hektara. Gdje on svojom zastupljenošću stoji u  nas u odnosu na druge kultivare vinove loze moguće je vidjeti na početku ove Kronike, u prilogu Hrvatska na dlanu. Po nekim procjenama, a jednu mi je iznio Željko Garmaz, osječki novinar koji mngo putuje i obilazi vinare kako u Hrvatskoj tako i u okolnm zemljama, u nas se nešto intenzivnije Ttramincem bavi oko 60 vinskih podruma, iz Garmazovog iskustva u Iloku u Srijemu ih je 15, u Baranji bi ih bilo oko sedam, kao i u Kutjevačkom vinogorju, Đakovo i Trnava navodno ih broje  oko četiri (po tramincu je znan podrum Đakovake nadbiskupije!), u Moslavini bi se, po Garmazu, moglo spomenuti dvojicu, u Međimurju četvero, u Hrvatskom zagorju osam ili devet vinogradara-vinara, na Plešivici možda čak šestero….

Danilo Steyer

Posebno emotivna radionica vezana uvelike i uz traminac trebala bi u Iloku biti ona posvećena enologinji Veri Zimi koja je nakon 17 godina rada u Iločkim podrumima nedavno otišla u mirovinu.  Radionica s posebnim značenjem je svakako i ona što će je voditi slovenski Kralj Traminca Danilo Steyer, koji ima 10-godišnje iskustvo u organizaciji  Festivala traminca u Deželi.  Novinar Ivo Kozarčanin priprema radionicu na temu Ledene berbe Traminca. Svoje pak tramince u amber odnosno  jantarnoj verziji posebno će predstaviti Srđan Barić iz Križevaca (Anarhist) i Dominik Jagunić s Plešivice. Premijerno će s tramincem nastupiti Kutjevčanin Sontacchi. Bruno Graberšek najavio je radionicu s tramincima koji se proizvode po pravilima što im onda jamče eko-certifikat. Publicist Tomislav Ivanović iz Beogada održat će izlaganje o tramincima s Fruške Gore. Francuz Marc Tempé trebao bi predstaviti neke alzaške tramince, a talijanski sommelier Luca Gardini tramince Alto Adigea odnosno Južnog Tirola.

S ocjenjivanja traminaca za Festival traminca u Iloku. Komisija br. 1 sommeliera Marija Mestrovića, voditelja zagrebačkog restorana Kaiser gdje je bila degustacija. Dolje: komisija 2, Željka Bročilovića Carlosa (suhiucasi)

A za uvod u atraktivan mjesec traminca izabran je datum 3. svibnja u Zagrebu – riječ je o međunarodnom ocjenjivanju vina od sorte Traminac (uz hrvatske tramince očekivani su i oni iz vana, a uz hrvatske ocjenjivače također i oni iz vana), kao mjesto degustacije određen je restoran Kaiser što ga na Kajzerici vodi znani zagebački sommelier Mario Meštrović. Određena su bila dva stručna žirija sa po pet degustatora uključujući i predsjednika grupe, covid19 se na žalost umiješao i pomrsio račune, s popisa kušača u posljednji je čas eliminirao isprva predviđenog, također znanog zagrebačkog sommeliera, predavača na tečajevima Hrvatskog sommelier kluba Darka Lugarića. Svijet u čaši zavirio je na degustaciju i zatekao sljedeće ocjenjivače: Franju Francema, Ivanu Puhelek, Krešu Ivančića i Slovenca Brunu Gaberšeka koji su radili pod vodstvom Marija Meštrovića, dok su drugu ocjenjivačku komisiju, pod vodstvom Željka Bročilovića Carlosa, činili Saša Špiranec i Ivo Kozarčanin iz Hrvatske, te Igor Luković iz Srbije i Zoltan Gyorffy iz Mađarske. Na provjeri su bili ukupno 84 uzoraka iz Hrvatske i tri uzorka iz Mađarske. Među tih 87 vina našlo ih se sedam rađenih uz (dužu) maceraciju popraćenu alkoholnom fermentacijom, a zgodno je spomenuti i to da su se među 87 traminaca našli i oni što izlaze iz podruma pod imenom i prezimenom dviju popularnih osoba, konkretno pjevača Dražena Zečića i glumca Zlatka Ožbolta! Obvezni uvjeti za sudjelovanje na ovome ocjenjivanju, izjavio je jedan od glavnih organizatora ocjenjivanja Željko Garmaz,  bili su to da se vino finalizira do butelje i to da pri izlasku iz podruma ima svoju etiketu koja govori o njegovu identitetu. Kao prag za zlatnu medalju određen je bio minimum od 90  bodova, za platinastu medalju trebalo je skupiti najmanje 95/100 bodova. Ocjenjivanje sam napustio malo prije kraja, do tog trenutka kad sam otišao isplivalo je sedam etiketa okićenih platinastom medaljom…♣

LAUBA 2021: NOVI DATUM i MJESTO – Pandemija remeti planove: tradicijski Lauba Grand Tasting, dosad održavan u znanom zagrebačkom prostoru Lauba i za 2021. svojedobno najavljen za kraj travnja i početak svibnja, premješten je i datumski i lokacijski. Organizator – tvrtka Vinart, obznanio je da su novi termini 3. i 4. lipnja, a novo, u epidemiološkom smislu prikladnije  mjesto trebao bi biti otvoreni prostor sa sjeverne strane zagrebačkog Muzeja za suvremenu umjetnost. ♣

Tri izazova iz jugoistočne Europe

TRNJAK POSLIJE PLAVCA, a PRIJE VRANCA – Posložilo se, dosad, i bolje nego što sam se još do nedavno usudio i zamisliti: nekako taman uz moju objavu, u izdanju Kronike SVIJETA u ČAŠI za ožujak 2021,  te tekstova o Plavcu malome i o intrigantnome trisu iz jugoistočne Europe s članovima Plavcem malim, Trnjakom i Vrancem,  održano je, u Vinskome klubu u Zagrebu za grupu vinskih novnara i sommeliera-ugostitelja, kušanje nekih 37 dalmatinskih plavaca, a ubrzo potom, uoči izlaska Kronike SVIJETA u ČAŠI za travanj 2021, priređena je, za struku i u istome prostoru, degustacija petnajstak trnjaka, što iz Hrvatske što iz Bosne i Hercegovine. I odmah se počelo raditi na organizaciji organoleptičkog vrednovanja vranaca!

O kušanim plavcima smo već moji kolege i ja objavili dojmove, što se tiče trnjka složni smo u tome da se predstavio na vrlo visokom nivou, a za vrance, s kojima smo se imali lijepih prilika družiti lani i predlani i u Crnoj Gori i u Makedoniji, uz međunarodni praznik Vranca u listopadu, ali i na nekoliko prezentacija u Metropoli – ne sumnjamo da će oduševiti…

Trnjak, kojega prati glas da kroz vegetaciju do berbe lijepo nakuplja slador (alkohol, snaga, toplina; maligani od 13,5 vol% naviše, većina vina bila je s 14,5 do 15 vol%) ali i da istodobno uspijeva sjajno zadržati kiseline (svježinu), pokazao je monumentalnost – gustoću, visoku koncentriranost, ekstraktnost, potentnost,  uzorci i iz Dalmatinske zagore i iz Hercegovine odisali su mineralnošću, ali u aromatskome smislu oni iz Dalmatinske zagore bili su nešto uvjerljiviji u izričaju voćnosti, dok su oni s hercegovačkoga krša bili jači u izričaju prosušenog voća, začinskog bilja i kamena. Vina na ovome kušanju pokazala su se uglavnom unutar jedne stiliastike, tek jedno je malo pobjeglo, u smislu dosta izražene slatkoće i aromatikom u pravcu naglašene prosušenosti grožđa.  Kao i uvijek u grupi uzoraka, neki su se predstavili kao više zreli i razvijeni, profinjeni i elegantni, a neki kao tek na putu da to postignu, napomenuti tu valja da je na ovoj degustaciji bilo trnjaka – koji, inače, traži duže dozrijevanje i odležavanje u kojemu se i dodatno razvija – iz različitih godina berbe, od daleke 2012. pa do recentne 2020, dakle  neki uzorci ne nalaze se još na tržištu, štaviše nekima trebaju još godine dok budu spremni za izlazak a poslani su nam tek kao informacija da postoje i da se bolje upoznamo s time kako se trnjak kao vino razvija kroz vrijeme. Ovo u zagrebačkom Vinskom klubu nije bilo i ocjenjivanje vina za vinska vodiče.

Krešimir Šesnić, Darko Lugarić, Saša Zec, Branimir Turk, Tomo Jakopović, Ivo Kozarčanin, Miro Barec, Domagoj Jakopović Ribafish (suhiucasi)

Evo i manekena-sudionika u reviji, a redosljed na svoj način daje naslutiti dojmove što su ih oni najbolji izazvali kod kušača.

NUIĆ 2012; ŠKEGRO Carsus Trnjak 2017; NUIĆ 2017;  NUIĆ 2016; GRABOVAC Trnjak riserva 2017; GAŠPAR 2020; GAŠPAR 2019;  PILAČ 2017;  FRANIĆ 2019;   Ivica RADALJ  2018; FRANIĆ 2015;  FRANIĆ 2017;  NUIĆ ROSÉ 2019

Kao najsjajnije zvijezde toga dana iskočili su Trnjak 2012 od Nuića i, od mladih, Trnjak 2020 barrel sample od Gašpara,  a kao zvijezda pak na tanjuru bio je gulaš od mesa Enjingijevih angusa (Vrutak!) kojega je dan prije majstorski pripremio Ivo Kozarčanin.

Novo iz Pupitresa

BILJEŠKE o VINU –  Limitirano izdanje od samo 400 kopija, ručno šivane korice od eko-kože, dva u jednom: detaljan vodič kroz kušanje vina i radna bilježnica za impresije – novi poslovni pothvat zagrebačke sommelierke Jelene Šimić Valentić koja je, nakon dugog razdoblja rada u visokom ugostiteljstvu u Metropoli, prije nekoliko godina postala vlasnicom i voditeljicom danas poznatog  wine-bara Pupitres u središtu glavnoga grada Lijepe naše, cijenjenog među ljubiteljima plemenite kapljice kako po bogatom izboru etiketa za kušanje tako i po vrlo kvalitetnim vinskim radionicama – dosad ih je bilo više od 800! – u Jeleninoj režiji.

Bilješke o vinu nova su priča poznate sommelierke Jelene Šimić Valentić, limitirana edicija od 400 komada (cijena 295 kn) za sada jedinstvenog vodiča kroz kušanje vina koji se sastoji od dva dijela. U prvome je detaljno naznačen kako opisati, a u drugom, rezerviranom za zapis impresija na bazi osobnih osjećaja, ima mjesta za popratiti čak 200 vina. Nećete pisati samo o boji, mirisima i okusima, zabilježit ćete gdje ste i s kim ste kušali vino, jer to je, kaže Jelena, jednako važan podatak. Vino je emocija, važno je zabilježiti kako ste se osjećali dok ste ga pili, i na taj način otkrit ćete njegovu novu dimenziju, veli Jelena.

– Ovom knjigom u kojoj je uz ocjene vinima te opise vina moguće, s obzirom da ima dovoljno mjesta, zabilježiti i to s kime se u društvu vino degustiralo željela sam pokazati koliko je važno voditi ozbiljne i detaljne bilješke o vinu, koje je ne samo piće nego i emocija. Tako se fokusiraš na vino, usavršavaš se, nepce postaje sofisticiranije, okus istančaniji, doživljaj je dublji – ističe Jelena.

Na ideju o knjižici Jelena je došla lani u vrijeme punog naleta pandemije, zbog koje je njezin mali bar sa četrdesetak mjesta zbog epidemioloških mjera više zatvoren nego otvoren. Na vinskim radionicama primijetila sam da ljudi vole zapisivati impresije o vinima koja su pili, pogotovu ako su njima oduševljeni. Traže po torbama rokovnike, pišu po salvetama, vole papir, iako živimo u digitalnom vremenu, otud zamisao o knjižici, dodaje Jelena kojoj je vino velika strast i koja se dakako posebno veseli tome što ima naznaka da bi se mjere Strožera mogle ublažiti i da će njen wine bar u Frankopanskoj od sredine lipnja proraditi opet punom parom.  ♣

Abeceda vina

BAKHOV POZDRAV IZ HRVATSKE – Zagrepčanin Zoran Lutz, vrlo neumorni umirovljenik iz redova grafičara, vjerni podanik boga Bakha, posljednjih desetak godina otkako je zatvorio svoje poduzeće Arakart  za tiskarske usluge i dalje je vrlo aktivan u izdavaštvu, s time što se fokusirao na temu vina i duboko koncentrirao na kreiranje informativno-poučnih publikacija te raznih reklamnih brošura posvećenih plemenitoj kapljici.  U okviru svojega hobija i u suradnji s tvrtkom Indugraf koju vodi njegov prijatelj  krenuo je najprije u osmišljavanje vinskih kalendara, a, nakon što se zbog bolesti sa scene povukao znani naš vinski pisac Srećko Ljubljanović i prestao s izdavanjem svog Vinskog vodiča, Lutz je, smatrajući da vino kao simbol hedonizma, plemenitosti i gospodarstva te kao obilježje Lijepe naše zavrjeđuje bolju promociju i na edukativan način kvalitetno približavanje široj javnosti, pa je i sam jače zapeo u toj aktivnosti.

Lutz je svake godine kroz posljednje desetljeće objelodanio vinski kalendar s fotografijama grozdova autohtonih hrvatskih kultivara, s različitim kratkim objašnjenjima o sezonskim radovima u trsju, s popisom vinskih praznika i s popisom godišnjih događanja na hrvatskoj vinskoj sceni. Onda je krenuo u osmišljavanje i objavu manjih brošura na temu vina s fotkama i s opisima vinskih kultivara, popisom vina, savjetima oko sljubljivanja vina s jelom. Uglavnom, zamslio je da s vremenom njegov postojeći projekt preraste u nešto što bi na popularan i zabavan i praktičan način širilo kulturu vina i bilo i svojevrsna turistička promidžba i vina i eno-gastro i turističke Hrvatske.  Plan mu je knjižicu, koja bi izlazila svake druge ili treće godine, unaprijediti novim prikladnim sadržajima, primjerice prezentacijama pojedinih hrvatskih vinogradarskih područja, dodavanjem popisa i adresa proizvođača vina i vinoteka, dakako popraćeno s jezgrovitim opisom vinskih podruma odnosno (malo)prodajnih punktova,  i pretvoriti je u svojevrstan praktičan mini-vodič eno-gastro Hrvatskom.  ♣

Neki novi Bakhovi djelatnici…

Iwek Kozarčanin (sasvim desno), Josip Barundić Vina Barun, Drago Prstac i Tomo Jakopović

OD NOVINARSTVA DO MANZONIJA – Poznati zagrebački novinar Ivo Kozarčanin, s novinarskim iskustvom u izdanjima novinske i nakladničke kuće Vjesnik te potom i iz najčitanijega 24sata, Bakhov sin s nadimkom, te autor knjigice Škola vina Bakhova sina sadržaja tipa vinske abecede, nakon što je prešao u slobodnjake pera, ovih dana eto postao je, ne zatvarajući vrata žurnalizma, na neki način opet početnik, konkretno otvorio svoj novi start – kao nezavisni vinogradar, s ciljem da postane šampanjer. Upravo posljednjeg dana travnja na svom Iwek-bregu, zapravo Gizniku i mikrolokaciji Rupica ponad Samobora posadio je, uz pomoć pajdaša iz vinske branše – zagrebačkog sommeliera Tome Jakopovića te Josipa Barundića Baruna i njegova Strikana Drage Prstaca  (prikladno prezime baš uz kvalitetan pjenušac!) iz kardinalskog sjedišta Krašića, u devet redova nekih 180 cijepova sorte Manzoni, cilj je Iweku grožđe pretvoriti, klasičnom metodom drugog vrenja u boci, u Iwekov Bubbly brzut na tur.  Do prvog gutljaja tog bubblyja u punoj formi trebat će pričekati najmanje osam godina, naime Iwekove ambicije su visoke i traže i vrijeme, najprije svakako četiri godine do prvog roda za bazno vino, potom nakon šampanjizacije baze i najmanje tri godine dozrijevanja pjenušca u boci na finom talogu prije degoržiranja pa potom barem još godinu dana odležavanja u butelji nakon degoržiranja. ♣

Tomislav Tolušić

IZ CARSTVA POLITIKE u RAJ BAKHA – Donedavni ministar poljoprivrede RH Tomislav Tolušić izlaskom iz visoke politike ušao je visoko u vino! Bez vinograda, zasad, međutim i bez improvizacije. Grožđe u ovome trenutku, istina, otkupuje, ali oko odabira sirovine i oko prerade pomaže mu iskusna enologinja Ivana Nemet, koja je po vinskim pitanjima radila u Feravinu i u PP Orahovici. Tolušić kod Virovitice, gdje ima vinaski podrum, za sadnju vinove loze priprema nekih tri do četiri hektara terena! Njegova vina već su u prodaji, a nudi graševinu, sauvignon, chardonnay (sur lie), te crnjak, mješavinu najvjerojatnije od merlota, cabernet sauvignona i cabernet franca, rađenu u – amforama! ♣

Miroslav Škoro – političar

S VEDRIM NOTAMA i GRAŠEVINOM u ARENU POLITIKE – Slavonac Miroslav Škoro okušao se kao glazbenik i pjevač, čuvar ravnice (Ne dirajte mi ravnicu…) potom i kao vinar, i to s graševinom iz vinograda u Kutjevu i nastalom bistrom glavom i vrijednom rukom enologinje Josipe Andrijanić, znane pod nadimkom Cipelice lutalice. Onda je Miroslav velike ambicije počeo pokazivati u politici. Postao je vođom oveće oporbene stranke, kad nije prošao u borbi za fotelju na drugim visokim političkim instancama, krenuo je u lov na sjedalicu gradonačenika Zagreba. Sredinom svibnja nakon izbora vidjet će se kako će taj lov završiti i hoće li apetite zadovoljiti – tek možda povratkom u ravnicu… I Osijek i Đakovo imaju lijepe katedrale… ♣

Show&Winebusiness: I KYLIE MINOGUE PODLEGLA DIONIZU – Još jedno ime iz svijeta poznatih i popularnih uključilo se u vinski biznis. Riječ je o pjevačici Kylie Minogue, koja je upravo promovirala i svoj novi pjenušac, riječ je o proseccu proizvedenome od 85 posto sorte Glera i 15 posto Pinota crnog, u znanoj vinskoj kući Zonin u Gambellari u Venetu. Kylie se uključila u vinski segment proše godine, i pod brandom kylieminoguewines preko londonskog distributera vina Benchmark Drinks do sada je već uspjela plasirati ukupno milijun butelja! Na slici je Kylie doduše s crnjakom, snimka je napravljena dok je još vladao zimski režim pijenja vina, sad kako je zatoplilo i kako idemo prema još toplijemu dolazi red na lepršavi ružičasti prosecco… Hoćemo li Kylie vidjeti s tim njenim pjenušcem uskoro – točnije 11. lipnja 2021, na Terasi Oleander zagrebačkog hotela Esplanade, na petom festivalu pjenušaca u Zagrebu, u organizaciji Marije Vukelić i Nine Levičnik?

U Kylino vinsko stado spadaju još dvije etikete roséa iz francuske Provence, jedan sauvignon iz vinogorja Côtes de Gascogne, jedan španjolski pjenušac cava, zatim merlot francuske apelacije Vin de Pays d’Oc, kao i australski Margaret River Chardonnay, u fazi kreacije sad je još jedan australac, Yara Yara Pinot noir. ♣

Prisjećanje na nekadašnje glazbene dane…

Miroslav Papić Pajo

SJETNO, UZ – BACH(us)OVU TOCCATU! – Zagrepčanin Miroslav Papić, generacija 1941., preživio, i ne znajući za to!, drugi svjetski rat, u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća glazbenik, poslije s dva desetljeća rada u svojstvu inžinjera strojarstva u oil & gas businessu u Sirte Oil Company u Gadafijevoj Libiji, a sada dobro stojeći penzić s kućama u podnožju Medvednice i na Hvaru, računa i na, oslanjajući se na glasovitog Dantea, novi životni krug, još ni iz daleka zadnji, Deveti!, a koji treba uslijediti sada nakon vladavine terora Covida 19. Majstor Papić, koji je u Libiji postao zahvalan tamošnjem crnome zlatu a nakon boravka na Hvaru navikao se,lako, na drugo crno zlato – naravno, plavac mali crni!, očekuje, dakako, da taj novi krug bude, jooooooj, dakako – dobar i dugotrajan!

Naširoko znan kao Pajo, u neka davna vremena prije nego što ga je obrlatila svemoćna nafta osnovao je i, kao trubač, vodio sastav Soul Sound Band, koji je žario i palio na popularnim plesnjacima u zagrebačkom Tucmanu u neposrednom susjedstvu HNK-a što bi završavali znakovitom i za natalitet Hrvata obećavajućom najavom završne skladbe te večeri – Zadnji ples, zadnji dogovori… A onda je SSB, znam jer sam jedan od rijetkih svjedoka, dakle dragocjen!, pretvorio u grupu Clan sa zvijezdom u nastajanju – Rajkom Dujmićem Limom, poslije alfom i omegom Novih fosila, danas legendom.

Bachova Toccata i Fuga u D-molu, grupa Clan: Papić, Mažuran, Štimac, Žilih (stoje), Dujmić Lima i Kezele Jull. Može se poslušati preko Youtubea

Uz opus s Fosilima s kojima je osvaja publiku, sjajni Lima je ljubiteljima glazbe ostavio, i u nekom drugom žanru, istinsku muzičku poslasticu – aranžman i nastup na Clanovoj snimci Bachove Toccate i Fuge u D molu. Uz Limu na klavijaturama (Hammond) i Paju na trubi, Bacha nam u jazz-rock stilu i pod paskom legendarnih urednika Vanje Lisaka i snimatelja Radana Bosnara, donose Boris Žilih – tenor-saksofon, Mato Šantek – trombon, Ante Mažuran na gitari, Branko Kezele na basu i Zdravko Štimac za bubnjevima.

Bogme, vrijedi to poslušati, i te kako!!! Svakako uz čašu ekstra vina neke starije berbe prikladne za meditativne trenutke, mogao bih spomenuti Plenkovićev Zlatan plavac neko vrijeme Grand cru a sada Grand Select, Tomčeve Amfore od prije 10 godina, Korakov syrah iz 2009, ali i Rajnski rizling 2009 i 2011, međutim i RR u potrazi za nekim starim vremenom iz 2015, Krauthakerove merlot i cabernet sauvignon od prije desetak godina, Claijevu Malvaziju Sveti Jakov, Gran teran od Coronike…  ♣

Rekonvalescent Gianni Morandi lijek za oporavak je našao u – brunellu!

BRUNELLO KAO LIJEK – Prošlo je doista mnogo godina od vremena kad smo i u Hrvatskoj rado pratili talijanski festival zabavne glazbe u Sanremu i vremena kad smo svako malo i na valovima naših radio-stanica slušali Giannija Morandija. Taj pjevač iz Bologne nije više onoliko eksponiran I u žiži kao prije, ali ne bi se moglo reći da mu je popularnost baš jako opala, tà on na Faceboku ima 1,2 milijuna sljedbenika! Neko vrijeme u ovom najnovijem periodu nije se, pa ni virtualno, pojavljivao u javnosti, ili barem ne mnogo, jer popravljajući nešto u vrtu obiteljske kuće teško se ozlijedio i zbog opeklina završio u bolnici. Ovih dana vratio se s odsluženja bolničkog roka, i očito dobro raspoložen uslikao se za Instagram da svojim obožavateljima objavi come back pa i da se pohvali novim lijekom koji troši nakon izlaska izbolnice, a to je – Brunello PianRosso ugledne montalcinske kuce Ciacci Piccolomini d’Aragona! Lijek izvrstan, bila je o njemu i recenzija u Svijetu u Čaši, nakon što ga lizne i gucne svatko bi poželio malo dužu kuru i dvostruko ozdravljenje ali – maloprodajna cijena tom lijeku je (doduše sigurno ne i za Morandija) upućuje na to da ga je ipak nužno uzimati ga u apotekarskoj količini!…   ♣

Visoka gastronomija i ljekoviti tretmani na bazi potpuno prirodnoga

Ekskluzivni hotel Al Hambra

LOŠINJSKA AL HAMBRA SA CHEFOM s DVIJE MICHELINOVE ZVJEZDICE – Slikovita uvala Čikat ovoga proljeća podiže doživljaj luksuza i hedonizma na još višu razinu te se potpuno jedinstvenim konceptom gastronomskog i wellness doživljaja svrstava uz bok vodećim svjetskim luksuznim hotelima. Raskošni Boutique Hotel Alhambra, uvršten u Top 10 najboljih hotela Europe, inače dio luksuzne kolekcije prestižnog brenda Lošinj Hotels & Villas, predstavit će iz Švicarske gostujućega chefa Christiana Kuchlera, nagrađenoga dvjema Michelinovim zvjezdicama i sa čak 18 Gault&Millau kulinarskih kapica. K tome, ovaj lošinjski brend predstavit će i ekskluzivni novi koncept s potpisom vodeće međunarodne konzultantice za spa i wellness Melisse Mettler.

Chef Kuchler

Za cjelovitost luksuznog iskustva tijekom svibanjskog boravka na otoku Lošinju, SPA i wellness direktorica za brend Lošinj Hotels & Villas te vodeća međunarodna konzultantica za luksuznu spa i wellness ponudu Melissa Mettler osmislila je potpuno novi koncept u jedinstvenoj zoni Cube Spa Alhambra, koji se temelji na prirodnom nasljeđu i ljekovitosti otoka. Ljekovite terapije i spa tretmani inspirirani biljnim svijetom otoka vitalnosti u zadivljujućem okruženju lošinjskih borova, ekskluzivna ceremonija čaja uz uživanje u bogatstvu lokalnoga bilja te jedinstvena masaža koju educirani terapeuti izvode s povezom na očima uz taktove svjetski poznate Bečke filharmonije, samo su neki od mogućih i neponovljivih doživljaja lošinjskog programa. ♣

______________________________

S vedrije strane

Travanj baranjske kuhinje: PRIGOTAVLJANJE AUTENTIČNIH JELA! – Baranja je pozvala goste, da si dobro omaste brk! Istodobno, Svijet u Čaši je preporučio: Pazite dobro da svaki zalogaj ode na pravo mjesto!

Svakog aprilskog vikenda pa do 2. svibnja u Baranji su se širom otvarala vrata seoskih domaćinstava na kojima su domaćini gostima željnima znanja otkrivali opće vještine i male skrivene tajne u prigotavljanju autentičnih baranjskih jela!

Na radionicama predviđenim za po 25 najbržih hedonista bilo je moguće upoznati se s time kako se rađaju izvorni perkelt od soma, štuka u mundiru, grah u ćupu i druge regijske I lokalne delikatese. Zainteresirani su se trebali (pri)javiti na punktovima Visit Baranja, Turistička zajednica Općine Bilje – Kopački rit i Visit Slavonia Baranja i na Facebooku  Mjesec baranjske kuhinje

Radionice su bile zamišljene tek kao uvod: organizator je odlučio da za najširu javnost u potpunosti rasvijeli baranjsku gastronomsku baštinu tako da je, uz spomenute radionice kao pozornice prikazivanja izvornih načina stvaranja raznih lokalnih jela, u ponudi predvidio i obilazak baranjskih restorana zadatak kojih je pak bio da ta ista stara jela ponude u novom, modernom ruhu. Da doživljaj na licu mjesta te sjećanje budu bogatiji, planirano je da barem dio osoblja objekta gdje je događaj bude u raskošnim baranjskim narodnim nošnjama.

Po službenom rasporedu bilo je određeno da manifestacija Mjesec baranjske kuhinje počne u subotu 10. travnja na Planini Gajić kod Filipa Golubova Cara, posljednjeg baranjskog gajdaša, te značajnog čuvara šokačke tradicije.  Uz paprikaš od pijetla (pitla) trgalo se trgance, razvlačilo lokšice, motali čikovi… Dan poslije na imanju Galić u ribarskom selu Kopačevu kao zvijezda je bio najavljen šaran na rašljama.  Evo službenog rasporeda događanja do kraja: PERKELT OD SOMA – Vinarija Gerštmajer, Zmajevac  ⦁  GOLUBOVI s TRGANCIMA – Seljačko domaćinstvo Kalinka, Gajić  ⦁  FIŠ PAPRIKAŠ Vinarija Alexandar, Kamenac ⦁  GRAH U ĆUPU –  Asztalos keramika, Suza ⦁ GUŽVARA S MAKOM i GUŽVARA S ORASIMA –  Seoski turizam Lacković, Bilje ⦁  GULAŠ OD DIVLJAČI Tri mudraca, Karanac  ⦁  ŠTUKA U MUNDIRU  –  OPG Čudesna šuma – Romulić, Bilje…   ♣

Chefovi mađioničari: MENU, NEŠTO MALO DRUKČIJE… –  Cjenovno povoljniji škampi, malo krepkije ribice, patka za vegetarijance, zabranjeno voće za desert, vino na dohvat  ruke…… Preporuke chefova Kvragića i Zlatkova.  ♣

Istarsko cjepivo na zagrebačkom Jarunu!

BENVENUTI (Dobrodošli!)! CORONA GRANDE KAO GLAVNA ZVIJEZDA!Ovaj vikend vikend je cjepljenja. Stožeri i liječnici uoči 1. svibnja objavili su: samo u petak u Zagrebu je cijepljeno oko 20.000 osoba. Glavno cjepilište Metropole je, zna se, na prostoru Zagrebačkog velesajma. Astra-zeneki odzvonilo je, sve veći je broj sretnika koji se, ne skrivajući olakšanje, hvali ulaskom u prestižno društvo Pfizera…

U susjedstvu ZV-a kao zdravilište je, 200 posto epidemiološki sigurno, proradila plaža jezera Jarun. Sunce k’o naručeno! Ambijent topao, prirodna proizvodnja vitamina D u punom zamahu. Predviđeno je da nazočni budu stalno u pokretu jer to je sportski, a nekoliko sjedalica rezervirano je bilo za one s eventualnim nus-pojavama.

Benvenuti Nikola i Albert na zagrebačkom Jarunu

Cjepljenici, uglavnom iz rizičnih i nužno privilegiranih, prioritetnih skupina – novinari, osobe bliske ugostiteljstvu i turizmu, poneka starija osoba. Naručeni, strogo protuepidemiološki, u dvije grupe, za dolazak, konkretno, u 15 i, potom, u 17 sati. Naravno, uz upozorenje: držite se, obvezno, termina za koji ste potvrdili dolazak. Na dolasku prijavak, mjerenje temperature, pričest finim malim zalogajima prigotavljanima na licu mjesta, zamišljenima da pomognu stvaranju ugodne atmosfere cjepljencima. Zakuska je obuhvatila i nekoliko sirupa – jedan ružičasti i jedan bijeli na bazi istarskih autohtonih ljekovitih sirupnih sorata i jedan crveni na bazi četiri sorte iz četiriju zemalja – Hrvatske, Italije, Francuske i Španjolske. Za zajamčeno smirenje – naime cjepljenike je trebalo psihički i psihološki odgovarajuće pripremiti za dobivanje vakcine – osigurana je i ugodna diskretna glazba uživo.

Svakako – jedinstveno cijepljenje, ovo na Jarunu u Zagrebu! Cjepivo – hrvatske proizvodnje! Napunjeno u nešto veću bočicu od onih od Pfizera i drugih bjelosvjetskih marki, naime ovo cijepljenje se obavlja s većom dozom od one propisane za druge vakcine, i nije potrebno na repete čekati osam i više tjedana.

Riječ je o cjepivu Corona Grande proizvedenome 2016. godine, te prije službenog izlaska u javnost – a to je eto bilo upravo tog petka potkraj travnja u Metropoli – gotovo pet godina ispitivano je, i nije pokazalo neke osobite nus-pojave osim potrebe za sjedenjem i opuštanjem na sjedalici odmah nakon cijepljenja…

Coronu Grande osobno su na Jarunu predstavili specijalisti oinos-medicine i tvorci cjepiva Nikola i Albert Benvenuti iz Kaldira. Pohvale braći Benvenuti i organizatoru ovoga okupljanja na Jarunu – zagrebačkoj tvrtki Vinart, jer na Jarunu na pressici i prezentaciji za novinare od kojih javnost očekuje ne tek informaciju (što nerijetko, ako je štura, bude zapravo reklama!) nego i objašnjenje proizvoda, zajedno su se pobrinuli da nama info-medijima kao prenositeljima vijesti predočenjem i specifikacije pomognu upoznati šire pučanstvo s onime čemu je namjena da završi u našem organizmu.

Corona Grande 2016 – Od kasnije pobranih i, poslije, još i dodatno kroz tri mjeseca, prosušivanih Malvazije istarske i Muškata bijelog te, s manjim udjelom, rijetke lokalne Ulovine, uzgajanih na pozicijama s nazivima Corona Grande i San Salvatore. Godište 2016 pamtit će se u Istri kao jedno od najboljih posebice za ovaj tip proizvoda, naime izmjena padalina i sunčanih perioda bila je redovne i uravnotežena. Vegetacijski razvoj u toj godini iz udžbenika omogućio je biljkama razvoj bez stresa te potpunu harmoniju kiselina i sladora u punoj zrelosti. Kasnije je prosušivanjem taj balans samo dodatno naglašen. Unatoč izraženoj slasti lijepo je očuvana svježina. Trganje je obavljeno u terminu od 10. do 15. rujna 2016.

Dr. Nikola s bočicom Corone Grande u desnoj ruci

Tehnički podaci: Područje: Istra, Motovun, Corona grande (Malvazija, Ulovina), San Salvatore (Muškat) ⦁ tip tla: fliš (bijela zemlja s laporom s vrlo malim udjelom gline) ⦁ Nadmorska visina: od 330 do 400m ⦁ Starost nasada: od 2000. – Muškat, od 2003. – Malvazija, i od 1946. – Ulovina ⦁ Omjer: malvazija 60%, muškat bijeli 35%, ulovina 5% ⦁ Prinosi: 6 tona/hektar ⦁ Tip berbe: ručna ⦁ Prerada: prosušivanje ploda prirodnim putem u natkrivenom i otvorenom prostoru u trajanju od tri mjeseca. Potom maceracija i početak fermentacije u trajanju od 10 do 15 dana, vrenje potaknuto divljim kvascima. Slijedili su prešanje i, potom, višemjesečni nastavak fermentacije u čeličnom tanku pri temperaturi od 10 do 13 °C ⦁ Dozrijevanje: godina dana u čeličnom tanku, nakon ounjenja u boci odležavalo godinu dana. ⦁ Analitički podaci: 12,5 vol %, ukupna kiselinost 6,1 g, neprovreli slador 135 g, pH 3,38

Treba još reći i to da se od početka pandemije protiv corone kao protuoružje preporučivao crni serum GranTeran Coronica, ali vjerojatno zbog ograničenih, manjih proizvedenih količina a prevelikom potražnjom s njime se, pogotovu onda kad se kroz dugi period u Istri bilježila jako povoljna epidemiološka situacija, nisu činili osobiti napori da se cijepljenje njime proširi i na druge naše krajeve, smatralo se da je bolje da zainteresirani cjepljenici po taj sirup dođu osobno u Istru, oni jače rizični možda da se još i docijepe sirupastim serumom San Salvatore….

Oltar Domovine Benvenuti

Tamo su, u Kaldiru – Benvenuti tutti!, uz Oltar DomoWine! Njega su Nikola i Albert Benvenuti dovezli sada, prigodno, iz svojega Kaldira na Jarun, taj lijepo uređeni objekt krase proizvodi samo od sirovine iz Istre, tek jedan hommage – kroz Caldierosso – ukazan je našoj zajednici Europskoj Uniji, naime u tome su uzorku sirovine također uzgojene u Istri ali globalno znane kao porijeklom iz četiriju južnoeuropskih zemalja – Hrvatske, Italije, Francuske i Španjolske… ♣

ISPRAĆAJ COVIDA19? – Sasvim slučajno, odnekud iz tame povijesti (debelo prašnjavog albuma!) izletjela je fotka iz mladih dana. Bilo je to vrijeme novinarskih početaka i pisanja o glazbi u tadašnjim popularnim tjednicima Vikend i Studio. Vikend je bitno utjecao na to da glazba malo-pomalo bude potisnuta u drugi plan, primarnima su postali ugostiteljstvo i turizam. Ta važna gospodarska kategorija, ali i obiteljsko nasljeđe – po mami, koja je rodom iz ribarskog mjesta Kali na Ugljanu, žilama mi je tekao plavac mali a po tati Istraninu s Pazinštine pak teran, i kako nisam imao plemenitaški pedigre za tako jako plavu krv te kako sam se rodio i živio u Zagrebu morao sam za razrjeđivanje koristiti graševinu! – zaslužni su bili da se pojam gastro-turizam kao predmet moje profesije obogatio znakovitime eno, naglasak je i do danas ostao na Bakhovu nektaru, s time što je nekad jako popularni tjednik Vikend kao radno mjesto zamijenila specijalizirana revija Svijet u Čaši.

Evo, i jedne od najnovijih fotki, još sam – valjda uvelike zahvaljujući antioksidantima crnovinske provenijencije, živ(ahan), a ovim strogim izgledom s borama i sa sugestivnom, jačim vjetrom kreiranom, frizurom borisnom johnsonicom  te hrapavim glasom i prijetećim parolama I feel good… nastojim iz naše Lijepe naše čim prije zauvijek ispratiti taj vražji duet corona&covid19…  ♣

__________________________

_______________________

…..pijte razborito – odgovorno – trijezno • drink wisely – responsibly – soberly…..

kroz / through  

 

POTROŠAČKI PUTOKAZ – BUYING GUIDE

Vodič za pametnu kupnju – 04. 2021 – Hints to the smart purchase

Legenda

–  Veliki grozd, Šampion/Big Grape, Champion – 99 – 100 (ili or: 19,9 – 20 / 4,9 – 5,0) bodova/pts = Sjajno! Upečatljivo!  Jedinstveno! Višeslojno, precizno i visokokarakterno, živo, zrelo, puno i snažno, skladno i elegantno, s dugačkim završetkom i s potencijalom odležavanja / Brilliant! Impressive! Unique! Multilayered, precise and with high character, very alive, mature, full(bodied), harmonious and elegant, with a long finish, and with quite a long ageing potential

 – Velika zlatna odnosno platinasta medalja/Great gold medal = Platinum medal – 95 – 98 (19,5 – 19,8 / 4,5 – 4,8) = Odlično, visoko karakterno, živo, zrelo, elegantno, klasično veliko vino, u ustima dugo traje / Excellent,  with much character, very alive, mature, fullbodied, classic elegant great wine, in the mouth long-lasting.

.Zlatna medalja/Gold medal – 90 – 94 (18,6 – 19,4 / 4,0 – 4,4) bodova = Izvrsno, kompleksno, uzbudljivo, živo, zrelo, profinjeno vino, s vrlo izraženima osobnošću i stilom / Outstanding, complex, exciting, alive and mature, very refined, with high style and quite a big personality.

 –   Srebrna medalja/Silver medal – 85 – 89 (17,5  – 18,5 / 3,0 – 3,9) = Osobito dobro i tipično, složeno, moguće i s izgledima da se i još razvije, za, još, ipak, zahtjevniji ukus / very good and typical, complex, with chances to develop even more, still for the exigent consumer

 – 80 – 84 (15,5 – 17,4 / 2,1 – 2,9) = Korektno, može biti sortno prepoznatljivo i stilom definirano, ipak bez neke veće uzbudljivosti / Correct, may be varietal well recognizable and in a certain determinated style, but not exciting.

7179 (11,0 – 15,4 / 1,1 – 2,0) = Obično,  prosječno, jednostavno, bez vrlina i nekih značajnijih, prejakih mana.. Moguće ponešto grubo, i/ili načeto umorom pa i na silaznoj putanji, eventualno još prihvatljivo za ležernu uporabu / Average, ordinary, with no virtues and no significant to strong flaws, eventually still acceptable for everyday use

ispod/under 71 ( 1,1 / 1,9) = Nisko-prosječno, najbolje izbjegavati / low average, best to avoid

⇑ – trošiti/drink  • ⇗ – trošiti ili još čuvati/drink or hold • ⇒ – čuvati/hold •  – trošiti svakako uz hranu/drink with food

HRVATSKA  CROATIA

Bregoviti sjeverozapad / Hilly northwest

(mpc/pp: XL) MARANY 2019 – TOMAC ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Plešivica ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: nema službenih informacija/no official information; vjerojatno je riječ o nizu sorata zasađenih u vlastitom vinogradu/probably many varieties planted in the own vineyard • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski (organski, biodinamički)/nature friendly (organic, biodynamic) – službeni znak Eko na etiketi/official Eco sign on the label: ne/no ■ PODRUM/CELLAR, vinifikacija/vinification: maceracija/skin contact: 4 tjedna/weeks & alkoholno vrenje/fermentation: amphora (qvevri) • kvasci/yeasts: autohtoni, vlastiti/indigenous • dozrijevanje/maturation: velika bačva/big barrel (2000 lit) – koliko dugo/how long: 12 mjeseci/months – filtrirano/filtered: ne/no ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bourgogne – teška, teretna (nepotrebno!) • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO kvalitetno s kzp/quality with the controlled origin • suho/dry • 13,0 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno/OK • čitljivo/legible: dobro/good

VINO je/WINE is: s oksidativnom notom – tipa orange  • ima kompleksnost • s obilježjem tradicije • drukčije • toplo • s mladenačkim nabojem • rustikalno • s današnjeg, modernog aspekta djeluje kao još nedovršeno • lijepo se pije uz hranu • može trajati – vrijedi mu ostaviti još vremena u boci ■ IZGLEDOM maglušasto ■ NA NOSU upućuje na maceraciju s fermentacijom • mineralno • na voćnost, slabije (voće: dinja / sušeno) • na vegetalno/herbalno, diskretno • začinsko bilje/mirodije • na osjet kvasaca – kruha – plemenitog drveta ■ U USTIMA solidno zaobljeno • tanin: živ – malo steže usta • okus slankast – fino gorkast – ukazuje na kvalitetno prateću kiselost • tijelom & strukturom dobro do vrlo dobro • gorkastog – dosta dugačkog završetka ■ SERVICE: ⇗ • • odčepiti bocu nekoliko sati prije posluženja vina/uncork the bottle one hour before serving the wine • čaša/glass: srednja/medium size one –  tip/type: bordeaux, • 14-15 C

Dalmacija / Dalmatia

 (mpc/pp: XL-XXL) DRAGA RISERVA 2017 – GRABOVAC ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Imotski ■ VINOGRAD/VINEYARD: Vučja Draga • kosina/slope • nadmorska visina/altitude: 450 m • sorta/variety: Kujundžuša,Pošip, Žilavka, Chardonnay, Sauvignon blanc ■ PODRUM/CELLAR, dozrijevanje/maturation: bačvica/small casc (barrique 225 lit) • koliko dugo/how long: 12 mjeseci/months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bourgogne • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork – DIAM ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO Dalmatinka zagora, Imotski • suho • 13,0 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno – elegantno/OK – pedantly applied – elegant • čitljivo/legible: dobro/good

VINO je/WINE is: ozbiljno • kompleksno • moderno • sadržajno • sočno • dotjerano • skladno • ima eleganciju • dinamično – s nervom • u suglasju sa: tipologijom – godištem berbe – dobi • lijepo se pije – uz hranu • može trajati – vrijedi mu ostaviti još vremena u boci ■ IZGLEDOM živahno • slamnato žuto ■ NA NOSU umjerene jačine – razvijeno • upućuje na mineralno • na mirodije (slatke), iskazano s mjerom • na osjet maslaca – plemenitog drveta – fino paljenoga/dima, nijansa (osobno bih više volio da je ta začinska nota tanja) – voćnost (plodovi: domaći – bijeli – žuti/ koštićavi – svježi zreli • na floralno (cvijeće: bijelo) • med, dodir  ■ U USTIMA zaobljeno – donekle kremasto • okus sugerira slast – slankast – ukazuje na kvalitetno prateću kiselost • tijelom & strukturom vrlo dobro • živog – dugačkog završetka ■ SERVICE: ⇗ •  (preporuka za jelo/dish recommendation: pečena riba, teletina, janjetina…) • čaša/glass: velika/large one  –  tip/type: bourgogne, • 12-14   ̊C

(mpc/pp: M) POŠIP 2019 Selekcija – GRABOVAC ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Imotski ■ VINOGRAD/VINEYARD: Vučja Draga • sorta/variety: Pošip ■ PODRUM/CELLAR: dozrijevanje/maturation: inoks/stainless steel – 6 mjseci/months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO Dalmatinska zagora • 13,0 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno/OK – pedantly applied • čitljivo/legible: stražnja etiketa slabo, zbog sitnih slova i lošeg kontrasta između boje slova i podloge/the back label badly, to small fonts and to weak colour of the font

VINO je/WINE is: dotjerano • skladno • svježe • dopadljivo • ima kompleksnost ■ IZGLEDOM živahno • zelenkasto-žućkasto ■ NA NOSU umjerene jačine • upućuje na voćnost, izraženu dobro (plodovi: domaći/zeleni – bijeli/koštićavi – jabuka, citrusna nijansa) • mineralno ■ U USTIMA mekano • živo • s kvalitetno pratećom kiselosti • tijelom & strukturom dobro do vrlo dobro • trajnost u ustima solidna. ■ SERVICE:  ⇑ čaša/glass: srednja/medium size one –  tip/type: bordeaux  10-12C

 (mpc/pp: XXL) MODRO JEZERO RISERVA 2016 – GRABOVAC ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Imotski ■ VINOGRAD/VINEYARD: Vučja Draga, Podvornica • Vučja Draga kosina/slope; Podvornica visoravan/plain • nadmorska visina/altitude: 450 m & 280 m • sorta/variety: Cabernet sauvignon, Vranac Trnjak, Merlot • loze stare/vines old: 12 – 20 godina/years • gustoća nasada/plantation density: 7000 i 5000 loza/vines per ha • uzgojni oblik/breeding system: guyot & cordon • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski • prinos po trsu/yield per vine: 0,70 kg – 1 kg ■ PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova • vinifikacija/vinification: maceracija/skin contact: cca 30  dana/days – alkoholno vrenje: u inoksu/fermentation in stainless steel • dozrijevanje/maturation: bačvica/small casc (barrique 225 lit) • koliko dugo/how long: 24 mjeseci/months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: 0,75 lit • ukupno proizvedeno boca/bottles produced in total: 6000 ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO Dalmatinska zagora, Imotski • suho • 14,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno – elegantno/OK – pedantly applied – elegant • čitljivo/legible: dobro/good

VINO je/WINE is: impresivno • ozbiljno • kompleksno • moderno • sadržajno • bogato • gusto – mesnato • vrlo toplo • s karakterom • skladno • na kolosijeku elegancije (traži još vremena!) • dinamično – s nervom • u suglasju sa: teritorijem (g.p.) – tipologijom – sortom/sortama • za piti uz hranu • za pet do šest godina vrlo prikladno i  uz meditaciju • u sponu – može trajati – treba mu ostaviti još vremena u boci, da se razvije do kraja ■ IZGLEDOM živahno • rubinsko – s još ljubičastom nijansom! • (tamno/neprobojno • već oku sugerira gustoću tkiva ■ NA NOSU umjerene jačine • lijepo razvijeno ali još  ne i dovoljno • upućuje na mineralno • te na mirodije (slatke – pikantne) i na osjet paljenoga – vanilije – čokolade, iskazano s mjerom ali još uvijek malo nadjačavajući voćnost • na voćnost (plodovi: domaći/plavi, koštićavi, bobičasti) • na vegetalno/herbalno, umjereno ■ U USTIMA zaobljeno – kremasto – koncetrirano • tanin: živ – uglađen • okus sugerira slast – slankast – fino gorkast – ukazuje na kvalitetno prateću kiselost • tijelom & strukturom potentno • živog – fino  gorkastog – dugačkog završetka ■ SERVICE: ⇗  ⇒  •   (preporuka za jelo/dish recommendation: stewed red fish, red meat, hard matured cheeses…) • odčepiti bocu nekoliko sati prije posluženja vina – poželjno dekantirati / uncork the bottle some hours before serving the wine – decanting recommended • čaša/glass: velika/large one  –  tip/type: bordeaux. • 16-18   ̊C

 (mpc/pp: XL-XXL) TRNJAK RISERVA 2017 – GRABOVAC ■ PORIJEKLO/ORIGIN: iMOTSKI ■ VINOGRAD/VINEYARD: Vučja Draga • sorta/variety: Trnjak ■ PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova • dozrijevanje/maturation: bačvica/small casc (barrique 225 lit) • koliko dugo/how long: 12 mjeseci/months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bourgogne • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO Dalmatinska zagora, Imotski • 13,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno – elegantno/OK – pedantly applied – elegant

VINO je/WINE is: kompleksno • moderno • svježe • sadržajno • toplo • sočno • skladno • dinamično • u suglasju sa: teritorijem (g.p.) – tipologijom – sortom – dobi • lijepo se pije uz hranu • može trajati – vrijedi mu ostaviti još vremena u boci nijansa • ima šanse za duže odležavanje i, pritom, i za daljnji razvoj ■ IZGLEDOM živahno • rubinsko – granatna • tamno ■ NA NOSU umjerene jačine • upućuje na voćnost (plodovi: domaći/ plavi /bobičasti svježi • na vegetalno/herbalno, umjereno • mirodije (slatke), iskazano s mjerom • osjet plemenitog drveta – nijanse paljenoga – na kraju kao da odaje i malo badema ■ U USTIMA zaobljeno • tanin: živ – uglađen • okus slankast – s kvalitetno pratećom kiselosti • tijelom & strukturom vrlo dobro • dosta dugačkog završetka ■ SERVICE: ⇗ •  (preporuka za jelo/dish recommendation: crveno meso s roštilja, pirjano, zreli tvrdi punomasni njegovani sirevi ) • čaša/glass: velika/large one  –  tip/type: bordeaux • 16-18   ̊C

Slavonija / Slavonia

 (mpc/pp: M–L) ŽERJAVINA 2019 – KRAUTHAKER ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Kutjevo ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: Žerjavina/Zierfandler ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: na navoj/screw cap ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO Slavonija Kutjevo • suho/dry • 12,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno/OK • čitljivo/legible: dobro/good

VINO je/WINE is: na svoj način kompleksno • dotjerano • skladno • s mladenačkim nabojem • u špici (koja može trajati) – vrijedi mu ostaviti još vremena u boci • s obzirom na slanost i lijepu kiselost moglo bi odlično poslužiti kao pomoć sorti ili mješavini sorata kojima bi radi svježine dobro došlo još kiselosti ■ IZGLEDOM živahno – bistro • zelenkasto-žuto ■ NA NOSU umjerene jačine • upućuje na na voćnost (plodovi: domaći/zeleni – bijeli / koštićavi – svježe • na floralno (cvijeće: svježe/bijelo • na vegetalno – diskretno • začinsko bilje – s mjerom – vrlo dobro uklopljeno ■ U USTIMA zaobljeno • okus sugerira slankasto – fino gorkasto – s izraženijom je kiselosti • tijelom & strukturom dobro do vrlo dobro • svježeg – kiselkastog – srednje dugog završetka ■ SERVICE:  ⇗  • čaša/glass: srednja/medium size one – tip/type: bordeaux, • 8-10   ̊C

 (mpc/pp: M–L) BLAUBURGER 2019 – KRAUTHAKER ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Zlatna dolina, Kutjevo ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: Blauburger ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: na navoj/screw cap ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO, Kutjevo • suho/dry • 13,5 vol%

VINO je/WINE is: donekle kompleksno • toplo • sočno • ima karakter • zrelo • skladno • svježe • s dosta živosti • u suglasju sa: tipologijom – sortom/sortama – dobi • lijepo / lako se pije – uz hranu – i na dužu stazu • u špici (koja može trajati) ■ IZGLEDOM živahno • rubinsko–ljubičasti odsjaj • tamno/neprobojno • već oku sugerira punoću tkiva ■ NA NOSU umjerene jačine • upućuje na mineralno • na voćnost, izraženu dobro (plodovi: domaći/crveni – plavi / koštićavi – bobičasti – svježi • na vegetalno/herbalno – diskretno ■ U USTIMA zaobljeno • tanin: uglađen • okus slankast – ukazuje na kvalitetno prateću kiselost • tijelom & strukturom dobro do vrlo dobro • svježeg – solidno dugog završetka ■ SERVICE:  ⇑ •  (preporuka za jelo/dish recommendation: predjela poput hladnih narezaka/mlađi i meki sir, finija salama/kobasica, slanina, tjestenine s umakom na bazi mesa, burgeri, svinjetina s roštilja) • čaša/glass: srednja/medium size one  –  tip/type: bordeaux • 14-16  ̊C

—————–SMOTRA: TRNJAK ——————-

S kušanja vina od sorte Trnjak u zagrebačkom Vinskom klubu: uzorci koji su ostavili najbolji dojam

Champion)  TRNJAK 2012 (Ljubuški, Crnopod, 15,5 vol %, suho) – NUIĆ

CARSUS TRNJAK 2017 (Mostar, Ljubuški, Radišići, 14,5 vol%, suho) –  ŠKEGRO

TRNJAK 2017 (Ljubuški, Crnopod, 15 vol %, suho) – NUIĆ

TRNJAK 2016 (Ljubuški, Crnopod, 15 vol %,  suho) – NUIĆ

TRNJAK 2017 riserva (Imotski, 13,5 vol%, suho) – GRABOVAC 

TRNJAK 2020 barrel sample (Vrgorac, 15,5 vol %, suho)GAŠPAR (osobito ugodno iznenađenje s obzirom na još posve mlado vino, uzorak iz bačve)

 

SVIJET u ČAŠI Kronika – 06.2020 – Chronicle WORLD IN a GLASS

kroz/through

ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

_________s vama već – 28 godina/years – with you___________

Plešivica: položaj Gorička. Mali dvorac na vrhu brda – idealan da bude Regionalna vinoteka i kušaonica

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

Klasifikacija vinogradarskih položaja:, i apelacije u Hrvatskoj: CRO GRAND i 1er CRU ⦁ Vina od davnina: ŠAMPION ŠAMPIONA 2020 – PRIMUS PLAVAC MALI 2016 RIZMAN ⦁ Vin méthode nature: U FRANCUSKOJ PRIRODNA VINA i SLUŽBENO PRIZNATA ⦁ Tržište vinom Corona 2020: OPORAVAK POLAGAN ALI – SNAŽAN (?!) ⦁ VinMarKon 2020: PRVA HRVATSKA KONFERENCIJA o MARKETINGU PLEMENITE KAPLJICE ⦁ Covid19 i vino: INTERNET NA RUKU BAKHOVU NEKTARU ⦁ Vijesti/News: NAJŽENA HRVATSKOG SELA BARUN(D)ICA MARA, i MARQUIS JOŽA ŠTEFEK ⦁ Očevi i sinovi smjena generacija Kos: MACERACIJA i DRVO, ALI NE NUŽNO ZA ORANGE WINE ⦁ Swanky Monkey garden WoW: MALVAZIJA SESTO SENSO, TURBO TERAN i KOŠULJA BIJELA… BEZ MRLJE ⦁ Madunićevi mali vinski razgovori: ZAGORSKA GRAŠEVINA NADMAŠILA SLAVONSKU ⦁ Sevnički festival Frankovke: FERAVINO šampion 2020 ⦁ Uz Sutlu kao državnu granicu: OD ŠIPONA 1989 ZA DORUČAK DO DEBELUHA ZA RUČAK ⦁ Okuasi Posavja 2020: STEVEN SPURRIER PO DRUGI PUT MEĐU SLOVENCIMA ⦁ Michelin po prvi put u Deželi: HIŽA FRANKO i ANA ROŠ SA DVIJE ZVJEZDICE ⦁ Concours Mondial de Bruxelles: NOVI POZIV SVIJETU u ČAŠI ⦁ Selection mondiales du Vin Canada 2020: ULAZNA VRATA u SJEVERNU AMERIKU ⦁ Sajmovi & festivali: AGRA 2020 u GORNJOJ RADGONI KRAJEM KOLOVOZA ⦁ Vino i kultura: PAINTBALL u 230 STRANICA

POTROŠAČKI PUTOKAZ – 06.2020 – BUYING GUIDE

__________________________________

Klasifikacija vinogradarskih položaja, i apelacije u Hrvatskoj

CRO GRAND i 1er CRU…

Nedavno je u rubrici Dobra hrana Jutarnjeg lista izašao prilog kolege Saše Špiranca o ponajboljim vinogradskim položajima u Hrvatskoj. Svaka pohvala, naime u nas se o tome momentu, koji je vrlo važan, dosad premalo vodi(lo) računa, kao i o tome da (bi)smo trebali uspostaviti apelacije za kvalitetno, precizno i potrošaču jasno označavanje vina. Odavna želimo u svijetu biti priznati kao relevantna vinska zemlja a ne trsimo se kako treba u organizaciji vinske branše i tome da se iznjedre organoleptički prepoznatljivi profili vina po pojedinim našim teritorijima i da vina tih profila tipičnih za neki kraj onda, u ukupnosti, i bude na tržištu u dovoljnoj, barem tzv. kritično nužnoj količini.

Pogled na Dingač kao mogući hrvatski grand cru

K tome, ne trudimo se koliko treba ni u prikladnom komuniciranju vina prema svjetskom potrošaču, stranome kupcu, naime sama činjenica da se vinova loza uzgaja i vino proizvodi na teritoriju današnje Hrvatske još od šestog stoljeća prije Krista te to što smo turistička zemlja – pa nam se valjda čini da su stranci shvatili što je što i kamo što na hrvatskoj vinskoj pozornici spada, nije dovoljno da inozemni potrošač poveže određene stvari i da kad je kod nas osjeti potrebu i sigurnost da istražuje hrvatsko vino te da pri tome bude spreman za butelju i potrošiti više. Udruge proizvođača vina u Hrvatskoj nisu ustrojene kao poslovne, dakle one koje će, kao što je to u razvijenim vinskim zemljama svijeta, voditi glavnu riječ u vinskoj politici svojega kraja i same nadzirati što se događa, a to znači voditi aktivno brigu po svojim vinogorjima od vinograda (tu spada i klasifikacija pozicija po kakvoći) i sorata (prvenstveno dakako lokalnih, optimalnih za svaki dotični kraj) preko vinskih podruma, pozitivnih elemenata tradicije u vinskoj produkciji, najranijeg datuma i načina izlaska pojedinih vina na tržište, do marketinga te, što je bitno, stroge kontrole čitavog procesa.

ZOZP/PGI

ZOI/PDI

Kod nas je čini se još uvijek najvažnije odnosno sasvim dovoljno ono administrativno – da vino na etiketi nosi naziv sorte, te da ga prati oznaka da je s kontroliranim geografskim porijeklom (doduše, taj je podatak nužan da se pokaže da je vinograd službeno zaveden, a to je pak vezano uz porezne obveze a služi i kao baza za statističke pokazatelje) i da je na Zavodu za vinarstvo na prolaznoj degustaciji dobilo oznaku vrhunsko, kvalitetno, stolno, sad u najnovije vrijeme otkako smo u Europskoj Uniji raširilo se i u nas EU-označavanje s time što su maltene sva vina sa staroga automatski i makar ne bi imala pravo na to jer npr. znaju biti i od kultivara koji uopće nisu tradicija u nekom našem kraju nego su introducirani i jer su rađena tehnologijom koja ne spada u našu tradiciju, stekla kategoriju ZOI/PDO a to je zaštićena oznaka IZVORNOSTI. Jedva da se u nas sada nađe neka od druge dvije u EU rabljene i ništa manje važne/vrijedne oznake – ZOZP (Zaštićena oznaka geografskog porijekla) i Zaštićena tradicijska oznaka.

________________________________

Upečatljive frankovke iz vinograda Eisenberg u Gradišću – Jalits, Krutzler…

AUSTRIAN SINGLE VINEYARD SUMMIT 2020 – Službeno i pravilnicima regulirano izdvajanje vinogradarskih položaja po kakvoći za vinogradarsku i turističku zemlju (kakva je i Hrvatska!) bitno je, jer spada u čvrst temelj za kvalitetan marketing ne samo vina nego i šireg područja odakle vino s uskih izdvojenih pozicija dolazi. Austrijanci, koji su to jako dobro shvatili, u osam svojih vinorodnih područja pronašli su i službeno u javnosti promovirali ograničene ekstra-položaje što zahvaljujući svojim specifičnim svojstvima ambicioznom vinogradaru/vinaru omogućuju produkciju plemenite kapljice posebno visoke kakvoće i sa snažno izraženim karakterom. Krajem kolovoza i početkom rujna kroz četiri dana u dvorcu Grafenegg smještenom u Donjoj Austriji (Niederoesterreich) nekih 45 kilometara zapadno od Beča odnosno oko 50 minuta vožnje automobilom od glavnoga grada, priređuju Austrian single-vineyard summit, najznačajnije kušanje vina ove godine u toj zemlji. U organizaciju i realizaciju priredbe koja traje od 31. kolovoza do 3. rujna uključeni su udruga austrijskih tradicijskih vinskih posjeda Österreichische Traditionsweingüter (ÖTW) koja pokriva vinorodna područja Traisental, Kremstal, Kamptal, Wagram, Wien & Carnuntum, te proizvođači Eisenberga i Leithaberga.

…i Wachter-Wiesler, Kopfensteiner

Degustatori inače sami snose troškove putovanja do Castel Grafenegga i smještaja, a organizatori Österreichische Traditionsweingüter (ÖTW), proizvođači s područja Eisenberga i Leithaberga i bečka marketinška kuća WINE +PARTNERS predvidjeli su u degustacijskim danima goste počastiti ručkom.

Victoria Todt, Peter-Jordan-Straße 6/3, 1190 Wien /
T: +43 1 369 79 90 18 / M: +43 660 25 40 199 /
v.todt@wine-partners.at ; www.wine-partners.at

The number of participants is strictly limited. You may reserve your place here and now. To the invitation: www.wine-partners.at/single-vineyard-summit-austria/

__________________________________________

Impresivan prizor plešivičkog vinogradskog amfiteatra

Još davno, npr. u vremenu dok je sajam Vinovita bio u punom sjaju, pisao sam u Svijetu u Čaši o tome kako konačno treba urediti hrvatsku vinsku scenu općenito te kao temelj pravom razvoju branše, a i kako treba i kod nas uvesti APELACIJE na način kako one funkcioniraju vani. U tome kontekstu pisao sam i o tome kako treba unutar vinogorja regulirati i status vinogradarsklih pozicija, od onih recimo to tako običnih najširih regijskih preko užih općinskih pa još užih premier (1er) cruova do grand crua kao vrha piramide, s time čak da se vinogradi sa statusom grand crua i 1er crua svrstaju statusno u razinu neke vrste nacionalnog parka, gdje ne može raditi svatko kako njemu paše. Sjećam se iz onog vremena i odličnog predavanja o selekciji vinogradarskih pozicija u nas a koje je imao prof. dr. Nikola Mirošević sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agrofaksa. Upravo uz ostale i sada u članku u Dobroj hrani nabrojane pozicije spominjao je uz hvale i lokaciju u Brodskom Stupniku o kojoj je brigu vodio pok. Tunja Vinković a s koje na žalost na tržištu ne vidim vina i označena po toj poziciji. Čule su se ovih dana primjedbe kako ta pozicija i nije toliko idealna jer da je pretopla za bijele kultivare. Makar. odlična je za crne, pa – u tome i jeste štos: bitno je znati i to gdje što saditi i zašto! Iako je naša vinogradarska struka bila spremna, kako se na spomenutom predavanju čulo, pomoći znanjemi iskustvom, izostala je podrška i samih vinogradara i vinara koji nisu očito razumjeli i poslovnu vrijednost dobre organizacije branše i prikladne klasifikacije, a nije bilo ni podrške društvenih struktura od kojih bi se očekivala pomoć u financiranju projekta. Ne znam zašto, a možda ipak i znam…, naša vinska pozornica niti danas nije sređena kako treba, mi dan-danas nismo u svijetu adekvatno priznati kao istinska vinska zemlja. Može li se očekivati pomak nabolje?

Čuvene primoštenske vinogradske čipke babića, te, dolje: vinograd visoke kakvoće Defora na Korčuli

Vinogradi u Trsteniku na Pelješcu

Vugava na komiškim terasama i, dolje,trsje na Biševu

Tri naše sortne bijele uzdanice – Graševina i Malvazija istarska kao najraširenije, i Pošip, dolje tri crna kultivara o kojima valja voditi računa: Plavac mali, kao treći najrašireniji u nas, te Teran i Refošk

Kad govorim o uređenju branše i o klasifikaciji vinogradskih pozicija ne govorim dakako o čistom prepisivanju iz francuskoga, iako bismo zapravo baš i mogli što-šta korisno za nas i prepisati od Francuza! Neka se vidi na etiketi da i kod nas baratamo pojmom grand cru, ali ne na način kako je to proizvoljno i bez uporišta učinjeno u nekoliko primjera i – propalo. Stručnjaci s VV područja trebaju na temelju postojećih podataka i očevida ovdje reći svoje glede orografije i izloženosti, pedologije, (mikro)klime, sorte/sorata, uzgojnog oblika… a u obzir je svakako dobro uzeti i povijest i tradiciju vinogradarstva i vina(rstva) na dotičnom širem a onda i, pogotovu, na užem do uskom omeđenom prostoru. Potrebno je da proizvođači vina određenog definiranog teritorija oforme svoje POSLOVNO udruženje (Comité ili Bureau Interprofessionel ili Consorzio di tutela..) koje uzimajući u obzir ono što je rekla struka donosi pravilnik s puno detalja vezanih uz vinograd, podrum i najraniji mogući izlazak vina na tržište, ta udruženja preko svojih službi prvi su i glavni kontrolori toga koji član i u kojoj mjeri se drži pravilnika, ta su tijela uz nadležnu državnu instituciju što vodi brigu o apelacijama i glavna u odlučivanju koje je vino kad je pred izlaskom na tržište ima temelje da bude kandidat za titulu grand ili 1er crua. Kod nas je bilo, ponavljam, pojedinačnih pokušaja da se i bez podloge na etiketi rabi izraz grand cru, znači pojedinci su i te kako shvatili marketinšku vrijednost grand crua, međutim ti neki koji su pokušali s grand cruom na etiketi morali su pod pritiskom Francuza odustati, čudno je da naša inspekcija nije reagirala i prije Francuza… ♣

Vina od davnina

ŠAMPION ŠAMPIONA 2020: PRIMUS PLAVAC MALI 2016 – RIZMAN

            Nakon stručnog ocjenjivanja uzoraka vina od hrvatskih autohtonih sorata održanoga u svibnju, u drugoj polovici lipnja proglašeni su šampioni po kategorijama i, dakako, Šampion šampiona za 2020.

Za ocjenjivanje ove godine 77 proizvođača poslalo je 159 uzoraka vina od 30 naših autohtonih sorti različitih godišta berbe. Najzastupljenija su bila vina redovnih berbi, no došlo je i nešto predikatne kapljice, te 13 pjenušaca. Po boji, prednjačila su – sa 123 uzorka – bijela vina, crvenih vina stiglo je 29, a ružičastih sedam uzoraka.               

Šampion šampiona 2020 Primus Plavac mali 2016 – Rizman. Darko Štimac iz kuće Rizman, ponosno s odličjem, uz ministricu poljoprivrede Mariju Vučković (Marko Čolić)

Vina je vrednovala petočlana komisija sastavljena od iskusnih ocjenjivača(enologa) koji posjeduju certifikat o provjeri znanja i sposobnosti sukladno Pravilniku o organoleptičkom (senzornom) ocjenjivanju vina i voćnih vina. Kao predsjedavajućega treba spomenuti Marijana Čižmešiju, dipl. ing. agr. iz Ministarstva poljoprivrede, a kao članove-degustatore dr. sc. Ivanu Puhelek , prof. dr. sc. Darka Preinera, dr.sc. Mirelu Osrečak i Aleksandara Brodskog, dipl. ing. agr. s Agronomskog fakulteta iz Zagreba, Ivanu Rendulić Jelušić, dipl. ing. agr. iz Zagrebačke županije, Gorana Josipovića, dipl. ing. agr. i mr. sc. Vlastu Rubeša Vili iz Ministarstva poljoprivrede, Roberta Brkića, univ. spec. iz Hrvatske agencija za poljoprivredu i hranu. Ocjenjivalo se po metodi do 100 bodova, a bodovni pragovi za odličja bili su (po meni preniski): 90-100 bodova – Velika zlatna diploma; 85-89 bodova – Zlatna diploma; 80-84 boda – Srebrna diploma; 75-79 bodova – Brončana diploma; 61-74 boda – priznanje. Nejasno je čemu nagrađivati (brončana diploma) vino koje dobije jednva 79 bodova, a odgovora nema na pitanje za što je bilo predviđeno priznanje uzorku koji osvoji od 61 do 74 boda.

Nakon vrednovanja, za predaju je bilo sedam šampionskih odličja najbolje ocijenjenim uzorcima u pojedinim kategorijama. Uz šampionske povelje, dodijeljene su i tri velike zlatne diplome, 60 zlatnih diploma, 65 srebrnih diploma, 18 brončanih priznanja.

Šampioni treće revije Vina od davnina su:

                Kategorija pjenušavih vina: San Marin Žlahtina 2017Pavlomir vinarija, Novi Vinodolski Kategorija bijelih vina redovne berbe regije Središnja bregovita Hrvatska: Pušipel classic 2019Vinogradarstvo-podrumarstvo Cmrečnjak, Sveti Urban Kategorija bijelih vina redovne berbe regije Hrvatska Istra i Kvarner: Malvazija istarska 2019OPG Siljan Sanjin, Krnica Kategorija crvenih vina regije Hrvatska Istra i Kvarner: Kurykta reserva (Sansigot/Debejan) 2016 Katunar Estate winery, Vrbnik  Kategorija bijelih vina redovne berbe regije Dalmacija: Tasovac Pošip 2018OPG Davor Tasovac, Žrnovo Kategorija crvenih vina regije Dalmacija i NAJBOLJE OCIJENJENO vino na vrednovanju tj. UKUPNI ŠAMPION 2020: Primus – Plavac mali 2016Rizman vinogradi, Komarna, Klek

Diplome vinarima za šampionska vina podijelila je na svečanosti u zagrebačkom hotelu Westin – u nazočnosti državnog tajnika za poljoprivredu i svog pomoćnika Zdravka Tušeka, stručnjaka za ampelografiju prof. dr. Edija Maletića sa Zavoda za vinogradrstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta, Roberta Brkića, predstojnika Centra za vinogradarstvo, vinarstvo i uljarstvo HAPIH-a, te enologa Marijana Čižmešije sa zagrebačkog Agrofaksa a, inače, predsjednika ocjenjivačke komisije, kao i u prisutnosti brojnih predstavnika medija javnog informiranja – ministrica poljoprivrede RH mr.sc. Marija Vučković.

Planirano je bilo da ocijenjena vina budu izložena na reviji kao sljedu ocjenjivanja da ih i šira publika može kušati i kupiti izravno od proizvođača, međutim zbog problema s covidom19 za ovu godinu, ili barem za ove prve dvije trećine godine, smotra Vina od davnina otpala je.

                Ovo je treća godina otkako postoji projekt Vina od davnina kojega je iniciralo i kojega uz pomoć Hrvatske agencija za poljoprivredu i hranu kao suorganizatora te Agronomskog fakulteta u Zagrebu, Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču te Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša iz Splita kao partnera, organizira Ministarstvo poljoprivrede RH s ciljem poticanja hrvatskih vinogradara/vinara da više pažnje posvete izvornim našim kultivarima i, kako je dodatno objašnjeno, s ciljem promocije vina hrvatskih autohtonih sorata i Hrvatske kao autentične vinske zemlje. Projekt se sastoji od ocjenjivanja uzoraka i od izložbe vina od davnina, tj. kapljice od sorata za koje se zna ili smatra da su hrvatske. Težnja je inicijatora projekta bila svakako i to da se s nekoliko kultivara što se već tržišno lijepo snalaze, poput primjerice Graševine (koja ako možda ipak nije posve naša domaća ali se odlično u nas udomaćila, posebice u Slavoniji), Malvazije istarske te Plavca malog crnoga, dakle triju najraširenijih kultivara u aktualnom hrvatskom sortimentu, zatim od Pošipa, Žlahtine, Debita, Maraštine, Moslavca, Babića… – lista autohtonih hrvatskih kultivara rabljenih u proizvodnji Bakhova nektara proširi na još niz drugih starih naših sorata koje bi bilo dobro revitalizirati.

Dobitnici šampionskih priznanja i šampion šampiona te organizatori Vina od davnina, slijeva: Tasovac, Katunar, Palinkaš Pavlomir, Cmrečnjak, Siljan, ministrica Vučković, Darko Štimac Rizman, Zdravko Tušek, državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede, Marijan Čižmešija i Edi Maletić

Vina od davnina 2020: šampionskim priznanjima po kategorijama nagrađeni uzorci

Ideja o nužnosti naglašenog posvećivanja pažnje domaćim izvornim kultivarima vinove loze i o revitalizaciji te kroz vino kao finalni proizvod valorizaciji niza naših starih sorata koje bi vrijedilo pridružiti autohtonom hrvatskom sortimentu već aktualnom u široj komercijalnoj uporabi svakako je hvalevrijedna. Dovoljno je imati stalno na umu ono što valjda već svi dobro vidimo ali možda i ne zamjećujemo svi u punoj mjeri, a to je da je vino kao napitak, bez obzira na to što je ono toliko staro i čovjeka prati, što se veli, odvajkad, u novije vrijeme otkako se uvis vinula gastronomija i od gurmana stvorila kategoriju gourmeta koji sve više traži izvorni iskreni lokalni proizvod omogućavajući tako tom proizvodu da se uzdigne do statusa snažnog i učinkovitog reklamera kraja gdje nastaje, postalo jakim adutom u turizmu, i kao takvo zlata vrijedno. Međutim, je li ovaj način potpore kakav je sada – osiguravanjem ocjenjivanja vina te organizacijom festivala Vina od davnina s ulazom za koji se ne naplaćuje ulaznica (ne govori li na neki način taj besplatan ulaz o tome da onaj koji je donosio ili oni koji su donosili odluku o neplaćanju ulaznice možda ni sam/sami nije bio/nisu bili uvjereni da bi festival mogao privući ozbiljnijeg potrošača?) – baš jedini i najbolji mogući izbor.

Prof. dr. Edi Maletić istaknuo je na dodjeli odličja da smo nekad u Hrvatskoj brojili oko 400 kultivara vinove loze za koje se može reći da su naše autohtone. No onda su rusvaj napravili razni nametnici i bolesti tako da se broj krenuo smanjivati, a kad se stanje smirilo hrvatski vinogradari i vinari počeli su posizati za inozemnim kultivarima koji su pokazali da se s lijepim uspjehom mogu i kod nas uzgajati i davati kvalitetnu sirovinu za vino, kao prednost tih kutlivara smatralo se i to što je dobar dio njih već bio stekao određenu popularnost u svijetu pa je to davalo našima i nadu da će svoje vino moći dobro unovčiti. Danas imamo, po Maletićevim riječima, nekih 130 autohtonih sorata i sve one nalaze se u vinogradima-banci gena zagrebačkog Agronomskog fakulteta. Hrvatske regije najjače po autohtonim sortama su Dalmacija sa 43 posto, pa Istra sa 42 posto, ostatak je vezan uz Bregoviti sjeverozapad Lijepe naše. Robert Brkić, ravnatelj Centra za vinogradarstvo, vinarstvo i uljarstvo Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu, kazao je da danas u ukupnom prometu u ponudi hrvatskog vina sudjeluje nekih 25 autohtonih naših kultivara. Evo i što se može vidjeti o zastupljenosti hrvatskih autohtonih sorata odnosno nekih sorata značajnijih u smislu izvornosti u državama u našem najbližem okruženju ali ipak dosta sađenih i ovdje, u vinogradima u nas, podatak je za 2019. a iz Agencije je za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju

Graševina – 4.532 ha; Malvazija istarska – 1.641 ha; Plavac mali crni – 1.746 ha; Plvina crna – 624 ha; Debit – 373 ha; Babić – 331 ha; Pošip – 319 ha; Maraština – 313 ha; Teran – 246 ha; Kraljevina – 233 ha, Trbljan (Kuč) – 219 ha; Kujundžuša – 195 ha; Vranac – 177; Žlahtina – 152 ha; Moslavac (šipon) 136 ha; Refošk – 88 ha; Tribidrag/Crljenak/Prmitivo/Zinfandel 76 ha; Škrlet 73 ha.

Iz izvještaja vezanog uz ocjenjivanje vina 2020. bilo je vidljivo da su na ovome vrednovanju sada sudjelovale sljedeće naše domaće sorte: Plavac mali, Maraština, Malvasija dubrovačka, Malvazija istarska, Pušipel, Pošip, Sansigot ili Sušćan, Debejan, Teran, Sokol, Žlahtina, Belica, Crljenak, Kraljevina, Škrlet, Cetink,a, Muškat momjanski, Plavina, Belina starohrvatska, Plavina, Kleščec, Belina svetokriška, Debit, Starohrvatska belina, Trnjak, Kadarun.

Što li je s Grkom, Lasinom, Vugavom, Babićem, Kujundžušom, te ako već ne posve našim a ono na neki način djelomice našim Refoškom, Vrancem, pa Plavecom žutim?

Kako, barem zasad – nema naznaka o održavanju festivala Vina od davnina do daljnjega – nećemo imati prilike vidjeti koja sve vina od domaćih kultivara imamo u Hrvatskoj napunjena u bocu i u prometu. Promatrajući dostupnu listu na kojoj su navedeni kultivari podvrgnuti vrednovanju po kategorijama vide se ponajviše ili gotovo samo domaće sorte od kojih se već podosta vremena u nas proizvode vina za tržište, dakle Žlahtina, Pušipel (Moslavac), Malvazija istarska, Pošip i Plavac mali, novitet u odnosu na spomenute kultivare čine Sansigot ili Sušćan te Debejan u vinu Kurykta! Sada, dakle, nakon tri godine održavanja Vina od davnina, ponavljam, zapazili smo na dodjeli medalja šampionima po kategorijama to da se i dalje stvar vrti oko sorata koje su nam svima već znane i koje su na tržište našle svoje mjesto.

Sjećam se da je nekoliko proizvođača iz Hrvatskog zagorja na smotri Vina od davnina lani imalo vrlo solidne svježe niskoalkoholne i fino kiselkaste mekane kapljice od nekih od belina raširenih po našem bregovitom sjeverozapadu. Zar nam ne bi bilo interesantno pozabaviti se jače npr. baš i s Krapinskom belinom ili Belinom drobnom (recimo za pjenušac klasične metode, nakon drugog vrenja duže odležavan na talogu u butelji), riječ je tu o kultivaru Gouais blancu ili Heunisch Weissu koji je roditelj niza u svijetu proslavljenih sorata grožđa, među njima i Chardonnayu! Zamislite: Belina Drobna Don Juan ili Casanova (tako je Gouais blanc zbog visoke promiskuitetnosti duhovito krstio prof. Maletić!) extra brut, možda čak i brut nature?

Vidio sam na drugim nekim priredbama da se, i to sa solidnim uspjehom, neki naši vinari bave u samostalnom smislu npr. i Debitom (Bibić, Filip Baraka…), Lasinom. Jedini ozbiljni babić je od zagrebačkog garažnog proizvođača pod robnom markom Markus. A ono što već dugo ne vidim i što me iznimno žalosti s obzirom na potencijal toga kultivara: na pozornici kao da više nema (ili je ima tek u kapima koje se jedva nadju) viške Vugave!

Postoji li od ovog, rekao bih, dosta sterilnog oblika učinkovitiji način za stimuliranje domaćih vinogradara/vinara da se više jače potrude oko hrvatskih autohtonih sorata? Dobro bi moglo biti to da umjesto oznaka koje automatski prelaze na vina oformimo apelacije, tako da se neke oznake poput npr. ZOI (zaštićena oznaka IZVORNOSTI) jednostavno više ne bi smjele primjenjivati za vina od nekih sorata koje nemaju nikakve tradicijske veze s teritorijem odakle vina dolaze (npr. syrah u Slavoniji odnosno na Plešivici, tu se za nj može rabiti oznaka ZOZP, ona nije manje vrijedna od ZOI-a). Važnije bi još bilo to da se nađe modus stimuliranja vinogradara/vinara kroz neku financijsku potporu izravno, zar se u nekom interprofesionalnom odnosu poljoprivrede i turizma, društveno-političkih struktura ne bi mogao osnovati neki fond iz kojega bi se vinarima za koje se stalnim stručnim praćenjem i ne tek ovakvim jednim ocjenjivanjem godišnje utvrdi da se trse oko naših autohtonih sorata pa i da imaju određenog uspjeha u proizvodnji, na višoj razini, vina od njih, znači fond iz kojega bi se djelomice moglo podmirivati i usluge znanstvenika vezanih uz vinovu lozu i vino, da barem inicijalno budu savjetnici glede terena (tlo, mikroklima,ekspozicija) na kojemu saditi koju od tih nasih sorata, zatim oko optimalnog uzdržavanja vinograda (rezidba, berba, prinos) i adekvatnog pristupa u podrumu, te tipa vina za proizvesti u smislu monosortnosti odnosno mješavine sorata, tako da svaki kraj može imati organoleptikom standardiziranu visokoprepoznatljivu svoju tipičnu eno- perjanicu?… .♣

Vin méthode nature

Francuska: PRIRODNA VINA i SLUŽBENO PRIZNATA

Za prosperitet vinske branše među ostalime je vrlo važno precizno označavanje vina. Jasne točne kratke na zakonskom propisu bazirane oznaka o porijeklu i godini berbe te oznaka o tipu vina – a ne (inače, često rabljeni!) razni propagandni tekstovi koji vizuelno i estetski opterećuju etiketu i ukupni dizajn – obavještavaju odakle dolazi vino, upućuju makar indirektno na lokalnu eno-tradiciju te informiraju je li vino mirno, suho, s ostatkom neprovrela sladora, slabije odnosno jače po maliganima, potom je li pjenušavo, alkoholizirano, visoko-predikatno, slatko desertno itd., tako da kupac/potrošač zna u kojoj mjeri sadržaj boce odgovara njegovu osobnu afinitetu u konzumaciji i eventualno u kojoj prigodi i uz koje jelo bi bilo prikladno poslužiti dotično vino. U novije vrijeme, otkako se sve jače pažnja posvećuje zdravoj hrani i prehrani i u javnosti se preporučuju namirnice i pića rađena na maksimalno moguće prirodan, eko, zdravi način, dakle sa što manje odnosno i bez kojekakvih aditiva-poboljšivača te bez raznih tehniciranja u proizvodnom pogonu i procesu, poprilično je narastao broj ponuđača koji se na tržištu pojavljuju s vinom za koje tvrde da je posve prirodno. U tom segmentu zna(lo) se naći svega i svačega, naime neki proizvođači takvih prirodnih vina nisu baš bili i posve iskreni, a neki pak nisu bili dovoljno pedantni, pa su im vina bila s određenim manama, za koje se nije htjelo priznati da su nedostaci i obrazlagalo se da to tako mora biti jer proizvodnja je posve prirodna. U svakoj zemlji postoji Zakon o vinu koji obuhvaća i kontrolu vina na tržištu, međutim bilo iz možda nekih nedostataka-nedorečenosti u propisima o produkciji a i zbog nedovoljnih kontrola kapljice uzete i s polica trgovina na tržištu se našlo proizvoda s manom/manama koju/kojih ne bi smjeli imati.

Ovih dana iz zemlje koju se smatra po renomeu najjačom vinskom zemljom svijeta – Francuske, stigla je vijest da je nakon punog desetljeća oštre borbe s nadležnim institucijama vlasti napokon francuskim proizvođačima prirodnih vina oficijelno dopušteno da na butelje stave etiketu s oznakom Vin méthode Nature (VMN), u prijevodu Vino proizvedeno prirodnom metodom. Izrazi vin naturel odnosno natural wine na razini EU službeno nisu dopušteni. Budući da rješenje oko oznake Vin méthode nature počiva na određenom pravilniku iz kojega se dobro vidi što se ne smije, te što su mane, Francuski nacionalni institut za apelacije (INAO) priznao je oznaku Vin méthode nature apelacijom. U izradi koncepta za cijeli projekt sudjelovali su Ministarstvo poljoprivrede Francuske, INAO i Ured za suzbijanje krivotvorenja. INAO je inače to novoformirano udruženje proizvođača prirodnih vina okupljenih pod nazivom Union des producteurs de vin méthode nature i koja broji više od stotinu članova priznao kao tijelo što će službeno predstavljati proizvođače prirodnih vina. Na čelu Nacionalnog udruženja proizvođača prirodnih vina nalazi se Jacques Carroget, međunarodno znani vinogradar/vinar i pionir proizvodnje prirodnih vina u Francuskoj, inače iz doline rijeke Loire, područja koje se, makar je cijeli pokret za prirodna vina u Francuskoj krenuo još 1960. navodno u Beaujolaisu, etabliralo kao kolijevka organske i biodinamičke proizvodnje u Francuskoj. Carroget, koji je startao s prirodnim vinom 1997., upravlja s 23 hektara vinograda.

Novoutemeljeno Udruženje proizvođača VMN svoju proizvodnu dlelatnost bazira na pravilniku što počiva na 12 kriterija kojih se moraju pridržavati proizvođači što na svojim buteljama ćele vidjeti oznaku Vin Méthode Nature. Obveza je da se vinograd uzdržava organski, dakle da grožđe bude na visokom eko-nivou, te da bude ubrano ručno. Fermentacija se mora odvijati na vlastitom kvascu, bez ikakvih aditiva. Nisu dopušteni cross-flow filtracija, flash-pasterizacija, termo-vinifikacija, obratna osmoza. Vino u boci smije sadržavati maksimalno 30 mg SO2 na litru i u tom slučaju na etiketi treba pisati da ima do 30 mg/l dodanog sumpora. Ako se sumpor ne dodaje, na etiketi treba pisati bez dodavanog sumpora (sans sulfites ajoutés). Svaka kategorija tj. sa dodavanim i bez dodavanog sumpora ima svoj logo. Proizvodi li eventualno vinarija i prirodna i konvencionalna vina, to mora na etiketi biti vidljivo označeno.

Proizvođači članovi Udruge obvezuju se na pristanak da ih Udruga kontrolira i da svake godine dobiju neku vrstu auto-certifikacije, a obvezni su pristati i na to da se detalji vezani uz njihov rad preko Udruge stave na raspolaganje javnosti. U Francuskoj inače ima oko 150.000 proizvođača vina, od toga samo je jedan posto onih okrenutih organskoj odnosno biodinamičkoj produkciji. Očekuje se da će se ovom novom francuskom Pokretu za prirodno vino priključiti i istomišljenici iz Italije i Španjolske, spominju se i Slovenci! Hrvati??

Najavljuje se da bi se u narednih nekoliko mjeseci na tržištu moglo pojaviti prvih oko 1000 hl vina s oznakom Vin Méthode Nature, riječ je o kapljici proizvedenoij od lanjske berbe a na posjedima određenog broja vinogradara/vinara koji su od početka prošle godine vinograde imali spremne za eko-produkciju i koji su se i u podrumu držali eko-kriterija potvrđenih sada pravilnikom.

_____________________________

MACERATI IZ AMFORE – U tzv. prirodna vina spada i kapljica rađena od bijelih sorata te i sa po pola godine dugim maceracijama u amfori, najčešće ukopanoj u zemlju. Većina proizvođača takvih vina naziva tu kapljicu pomalo nespretno narančastom ili orange a bilo bi prikladnije zvati je jantarnom, naime jantarna boja djeluje još zdravo, dok narančasta već sugerira oksidativne procese.

Na takva se vina ukazuje posebnom, znatno težom bocom i npr. oblikom boce barem donekle nalikom na amforu, pa bakreno-žutom etiketom, a u Hrvatskoj se nerijetko za njih rabi službena oznaka ZOI kao zaštićena oznaka izvornosti – makar rabljena sorta a ni tehnološka metoda dobivanja nimalo ne ukazuje na tradicijsku izvornu tehonlogiju u našim krajevima… pa bi bilo dobro I ovdje u nas naći odgovarajući oznaku i ozakoniti je za uporabu na etiketi proizvoda.◾

_____________________________

Veliku podršku francuski prirodni vinari imaju u poznatoj Isabelle Legeron MW, jedinoj Francuskinji s titulom Master of Wine. Ona je jaka zagovornica prirodnih vina, i 2012. osnovala je platformu Raw Wine, najveće svjetsko okupljalište proizvođača sklonih vinu dobivenom organskim odnosno biodinamičkim pristupom, uglavnom s minimumom intervencija. Godišnje u svijetu Legeron MW organizira črtiri velika sajma takvih prirodnih vina, po jedan o Londonu, Berlinu, New Yorku i Los Angelesu. Inače je autorica knjige Natural Wine: an introduction to organic and biodynamic wines made naturally. ♣

VinMarKon 2020

PRVA HRVATSKA KONFERENCIJA o MARKETINGU PLEMENITE KAPLJICE           

Organizatorice Konferencije Irena Lučić Vinoljupci i Marija Vukelić iz tvrtke Zlatne riječi

U organizaciji zagrebačke udruge Vinoljupci, koju vodi ekonomistica Irena Lučić, i zagrebačke tvrtke Zlatne riječi, na čelu koje je prof. Marija Vukelić, u Zagrebu je, u hotelu International, pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, održana prva hrvatska konferencija o vinskom marketingu VinMarKon 2020, primarno namijenjena onima kojih je u publici bilo najmanje – vinarima, vinskim profesionalcima, distributerima vina, predstavnicima HoReCa sektora. Kao glavna tema konferencije, na kojoj je bilo za naše okolnosti vjerojatno neiznenađujuće (!) ali ipak i neočekivano malo – kao da je riječ o nečemu drugome i nekome drugome, zapravo maltene nimalo hrvatskih proizvođača vina, navedeno je Strateško planiranje u vinskom marketingu. Kako vrlo često govorimo da smo svjetski relevantna vinska zemlja – za to, istina, postoje određeni argumenti primjerice taj da je vinogradarstvo i vinarstvo na prostorima današnje Hrvatske krenulo još u VI stoljeću prije Krista, te taj da gotovo po cijeloj državi imamo sjajne prirodne uvjete za uzgoj vinove loze, a i taj da smo nekad imali oko 400 autohtonih kultivara, taj da imamo niz upravo fantastičnih vinogradskih položaja pa i taj što smo s nekim vinima pokazali svijetu da smo u stanju proizvesti velike stvari – ipak taj željeni status nismo dosegnuli, i stoga sam spomenuti naziv konferencije smatrao najavom nekog novog, učinkovitijeg marketinga za vinsku Hrvatsku u ukupnosti.

Voditeljica Irena Lučić i panelisti Josip kraljičković, Krunoslav Karalić, Božica Marković, Zarko Stilin (Julio Frangen)

Diskusija pod naslovom Strategija vinskog marketinga u Hrvatskoj okupila je nekoliko predstavnika relevantnih institucija i nezavisnih marketinških stručnjaka, među njima bili su doc.dr.sc. Krunoslav Karalić, pomoćnik ministra poljoprivrede za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, prof.dr.sc. Dragan Kovačević, potpredsjednik Hrvatske gospodarske komore za poljoprivredu i turizam, Božica Marković, direktorica HGK za poljoprivredu i prehrambenu industriju, mr. Josip Kraljičković, pročelnik Upravnog odjela za poljoprivredu, ruralni razvitak i šumarstvo Zagrebačke županije, dr.sc. Žarko Stilin, prodekan za poslovnu suradnju i predstojnik katedre za marketing i komunikacije na Visokoj poslovnoj školi PAR u Rijeci, s druge strane pomalo čudi što u programu nije bilo prof. Đure Horvata koji je nedavno izdao knjigu o vinskom marketingu, a ni prof. Damira Kovačića sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta koji se dugo bavi marketingom i znao je u segmentu poljoprivrede organizirati razne akcije na marketinškoj frekvenciji. Nadao sam se da će nazočiti Martin Vuković s HRT, jedan od glavnih u uredništvu Emisije za poljoprivredu na Hrvatskom radiju i jedan od glavnih u Sekciji agrarnih novinara Hrvatske, te Goran Beinrauch, glavni urednik Gospodarskog lista. Panelisti s kojima je razgovarala Irena Lučić prisutnima su, svatko sa svog aspekta, pokušali dati uvid u postojeću strategiju vinskog marketinga u Hrvatskoj te u ideje i smjernice za unaprjeđenje brendiranja Hrvatske kao svjetski relevantne vinske zemlje. Spomenuti su, kao nešto što treba pomoći, novi Zakon o vinu i novi ustroj hrvatskog vinogradarstva & vinarstva po četiri regije – Središnji bregoviti dio, Slavonija i Podunavlje, Istra i Kvarner te Dalmacija, rečeno je i to da će se u nas smjeti reklamirati samo vina unutar oznaka ZOI i ZOZP, te da se radi na poboljšanju suradnje između Ministarstva poljoprivrede i vinara, HGK i Ministarstva turizma.

Krunoslav Karalić naglasio je da je za brendiranje i marketing vrlo važna podjela na četiri hrvatske vinske regije:

Kroz zakon o vinu koji je stupio na snagu 1. travnja 2019. godine napravili smo cjelovitu reformu sustava i osigurali sve pretpostavke za marketinško označavanje vina: prije svega stvorili smo financijske pretpostavke tj. osigurali smo 12 milijuna kuna, uspostavili smo vinske regije, a za svaku regiju predvidjeli smo osnivanje udruga i vinskih organizacija, pri čemu je Ministarstvo izvršno tijelo koje organizacijama dodjeljuje status a za nj je potrebno minimalno 25 proizvođača ili 33 posto površina (po meni: nedovoljno!) iz određene regije. Ključni je korak“sada na proizvođačima, da se organiziraju i ostvare ove uvjete – kazao je pomoćnik ministrice. Objasnio je i koje su dvije krizne mjere donešene Nacionalnim programom corona-pomoći sektoru vina (osigurano 43 milijuna kao mjera skladištenja i mjera destilacije) i na koji način funkcioniraju.

Pogled u dvoranu s publikom (Marko Čolić)

Božica Marković iz HGK govorila je o brendiranju Hrvatske kao vinske zemlje kroz projekt Vina Croatia-Vina Mosaica, nastao na inicijativu samih vinara. Josip Kraljičković izrazio je nezadovoljstvo suradnjom lokalne uprave s višim (državnim) institucijama. Spomenuo je projekte stvaranja županijskih marki npr. Portugizac Plešivica, Kraljevina Zelina; vinske ceste. Žarko Stilin osvrnuo se na marketing i obrazovanje i manjak strategije na raznim razinama, a posebice istaknuo da mora postojati nacionalna strategija za marketing vina,

Osobno, očekivao sam na toj konferenciji više o tome da bi se vinska branša u Lijepoj našoj morala kako treba POSLOVNO organizirati te da bi se svakako i Država – s obzirom na golemu gospodarsku važnost vina (turizam: potrošnja ovdje ali i snažan magnet za nove eno-gastro goste, izvoz… ) morala pobrinuti da se u vinski sektor od vinograda, preko podruma do najranijeg mogućeg izlaska na tržište po kategorijama (klasifikacija pozicija, poticaji isključivo proizvođačima koji to zavrjeđuju svojim radom i povratkom svojim postignućima društvenoj zajednici, minimalna gustoća sadnje loze po jedinici površine – optimalan odnos kakvoća-količina, sorte i optimalni klonovi, stvaranje za teritorij tipičnog profila vina što se smatra perjanicom kraja, najveći dopušteni prinosi i načini i dužine dozrijevanja kapljice predviđeni za određene apelacijske oznake, najraniji mogući izlazak na tržište pojedine kategorije vina…) uvede red i da gasom do daske prorade inspekcijske službe.

Bitne teme za brendiranje Hrvatske kao svjetski relevantne vinska zemlje o udruživnju vinara, prednostima i izazovima toga, dotaknuli su Nikola Benvenuti, istarski vinogradar/vinar i predsjednik tamošnje udruge Vinistra, i Janko Kezele iz moslavačke udruge Škrlet.

Nikola Benvenuti

Benvenuti, koji je inače od 2010 do 2014 bio član UO udruge Vinistra (osnovane 1994., sa samo sedam članova) a 2014. postao je predsjednikom Vinistre (danas: 130 članova) iznio je da je Istra, koja brine o oko 3200 hektara pod vinovom lozom, 2018. otvorila novu svoju stranicu početkom implementacije Strategije razvoja istarskog vinogradarstva i vinarstva do 2030. Konzultantska tvrtka izradila je smjernice za novo profesionalno i strukturalno upravljanje u vinogradarstvu i vinarstvu, marketingu koji uključuje tiješnju suradnju s turističkim sektorom, uvodi se i obveza jače participacije vinara u financiranju udruge tako da se računa da bi godišnji proračun Vinistre morao dosegnuti milijun kuna! U budućnosti Vinistra će (kao što to imaju npr. talijanski poslovni vinski konzorciji), uz Upravni odbor što ga čine vinari i iz čijeg reda se bira predsjednik, imati profesiju izvršnog direktora udruge…

Kezele je, spominjući situaciju vezanu uz moslavački škrlet, kazao da u Moslavačkom vinogorju koje se prostire kroz tri županije koje ne daju podjednaki dosprinos proizvođačima, kojih s profesionalnm pristupom ima od najmanjeg s 20.000 do najvećeg od 150.000 litara. Udruga profesionalnih proizvođača škrleta broji osam članova. Ivan Ćuk iz zagrebačkog odvjetničkog ureda Vukmir & partneri pričao je o brendiranju vina i udruženom tržišnom nastupu, iz auditorija je dosta stidljivo spomenuto da bi svakako u nas trebalo više poraditi na širenju kulture stola i kulture zajedništva.

Na kraju konferencije a pod nazivom Stvaranje dodane vrijednosti: vina iz mora nastupili su Karmela Tancabel iz Iločkih podruma koji su na degustaciju ponudili svoja vina određeno vrijeme njegovana u butelji pod morem, te Zadranin Marko Dušević, koji pokraj otoka Paga ima uzgajalište školjaka i rakova te podmorsko njegovalište vina.

Osvrt na Konferenciju dala je organizatorica Irena Lučić:

                – Iako smo se nadali većem odazivu vinara, doista smo zadovoljni konferencijom koju smo održali u ovim teškim i izazovnim vremenima. Pokrenuli smo važne teme i postavili neka ključna pitanja na koja ćemo zajedno nastaviti tražiti odgovore. Planiramo 2. konferenciju dogodine, s nadom u veću podršku relevatnih institucija, vinskih udruga i udruženja, te većim odzivom vinara, kojima je, ova konferencija bila prvenstveno i namijenjena.

S ove konferencije – za koju treba reći da je dobro da je organizirana ako to označava početak kojemu slijedi i nastavak takvih susreta – nismo baš izašli pametniji na temu optimalnog vinskog marketinga za afirmaciju Hrvatske kao relevantne svjetske vinske zemlje, potvrdilo se uglavnom ono što se znalo već prije, a to je da se Hrvati teško poslovno ujedinjuju da bi zajednički napokon ostvarili željeni (poslovni) cilj. ♣

___________________________

__________________________________

Tržište vinom Corona 2020

OPORAVAK POLAGAN, ALI – SNAŽAN(?!)

          U cijelome svijetu pandemija corona-virusa prouzročila je goleme gospodarske probleme, velike gubitke posebice i na tržištu vinom, ali ekonomski analitičari najavljuju – da li poduprto na nekoj čvrstoj bazi ili da ipak malo umire oštećene ? – da bi se između 2021. i 2024. godine trebala dogoditi osjetna poboljšanja…

            U nas, stanovite korake na ublažavanju krize poduzela je Hrvatska vlada, a Hrvatska gospodarska komora odmah je pozvala na žurnu provedbu natječaja za pomoć vinarima. O kakvim koracima je riječ? Odobreno je 38 milijuna kuna potpore za destilaciju i pet milijuna kuna za skladištenje neplasirane kapljice. K tome, Hrvatska gospodarska komora resornom Ministarstvu poljoprivrede predložila izmjene Nacionalnog programa pomoći sektoru vina, tzv. vinske omotnice.               

Dragan Kovačević, potpredsjednik HGK za poljoprivredu i turizam

Izvanredne mjere pomoći za destilaciju vina i za krizno skladištenje vina predložili su Hrvatska gospodarska komora i Udruženje vinarstva HGK. Ovo je još jedan primjer dobre suradnje proizvođača i resornog Ministarstva poljoprivrede. Vjerujemo da će ova potpora djelomično stabilizirati nepovoljnu situaciju na tržištu vina uzrokovanu pandemijom corona-virusa te pomoći vinarima i vinogradarima u osiguranju financiranja tekuće proizvodnje vina i grožđa te otkupa grožđa iz ovogodišnje berbe – istaknuo je potpredsjednik HGK za poljoprivredu i turizam Dragan Kovačević.

HGK je apelirala na Ministarstvo poljoprivrede i na Agenciju za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, kao tijelu za provedbu ovih mjera, da hitno krenu s provedbom ovih mjera kako bi se potpora vinarima mogla ostvariti čim prije i u predviđenom obujmu.

– Sad je sve na resornom ministarstvu. Žurnu objavu natječaja za provedbu mjera očekujemo kako ne bi došla u pitanje realizacija osiguranih sredstava, posebno za mjeru kriznog skladištenja. Članice Udruženja vinarstva HGK traže jednostavnu natječajnu proceduru, bez suvišnog administriranja. Ako se žurno ne pristupi provedbi natječaja, predviđena sredstva mogla bi ostati neiskorištena. Riječ je o ukupno 43,3 milijuna kuna potpore – upozorava Kovačević.

Početkom lipnja Vinexpo New York organizirao je webinar na kojemu se raspravljalo o onome što bi trebalo biti nova normalnost na tržištu vina i jakih pića. Govorilo se o promjenama u prodaji alkoholnih pića nakon što prođe nalet covida19, pričalo se o tome kako je moguće što prije oporaviti se od šteta nanesenih globalnom blokadom koja je mjesecima praktički eliminirala plasman preko kanala HoReCa.

Za vrijeme webinara pod naslovom Nova normalnost: alkoholna pića nakon pandemije covidom19 izvršna direktorica svjetske agencije IWSR koja se bavi analizama tržišta upravo alkoholnim pićima Brandy Rand (kako joj se ime poklopilo s onime čime se bavi!), izjavila j da je ona sa svojom ekipom provela istraživanja vezana uz najnovije uvelike coroninom zaslugom nastale promjene ponašanja kupaca/potrošača te analize o bitno povećanoj aktivnosti u propagandi i trgovanju putem elektronskih medija a u što su u značajnoj mjeri uključeni ne samo vinski trgovci nego i sami proizvođači. Dakle, je li 2019. bila posljednja normalna godina u kontekstu konzumacije alkohola ili će se, odnosno u kojoj mjeri, stare navike zadržati i nakon što se opsadno stanje smiri? Ocjenjuje se da će ključne promjene u navikama i ponašanju potrošača kao posljedica rusvaja što ga je napravio covid19 najvjerojatnije na naš odnos i ponašanje pri kupnji i konzumaciji alkoholnih pića trajati dugoročno.

Konzumacija alkohola bazira se na određenim, prigodnim društvenim okolostima, na našim iskustvima i na trgovačkim kanalima koji su nam na raspolaganju. Određene naše navike u novim corona-okolnostima počele su se mijenjati i izmijenile su se poprilično, htjeli mi to priznati ili ne, i lako je moguće da će se novi pravci ponašanja zadržati i u vremenu nakon što se oslobodimo ofenzive covida19, jednostavno stoga što se nije lako riješiti za pandemijskog vremena stečenih određenih strahovanja od nekih postupaka i/ili okolnosti koji su nam prije bili sasma normalni a sad već na njih gledamo s priličnom dozom opreza.

U stvaranju određenih zaključaka o tome kako ćemo se prema alkoholnim pićima odnositi u budućnosti Rand je uzela u obzir niz pokazatelja na koje je naišla prateći, kako je već spomenuto, osjetno povećano oslanjanje potrošača na tzv. e-trgovinu, među tim pokazateljima je, kazala je Rand, dosta onih koji upućuju na razmišljanja pojedinaca vezano uz planiranje života za dalje i na duži rok.

U 2019. godini potrošnja alkoholnih pića bilježi, veli Rand, u ukupnosti porast od 0,3 posto, s time što je povećanje kad se govori samo o vinu iznosilo 0,8 posto. Međutim utjecaj pandemije covida19 na konzumaciju alkohola u SAD doveo je, čuje se, do toga da je u ukupnosti potrošnja alkoholnih pića u toj zemlji u 2020. do sada pala za 1,9 posto, a, za usporedbu, smanjenje potrošnje alkoholnih pića zabilježeno nakon recesije 2009 bilo je za 1,5 posto. Predviđanja za SAD sada, međutim na vrlo dugi period, govore o sporom poboljšavanju situacije, nakon nekoliko godina očekuje se doduše da će se sadašnjih -1,9 posto, za što neki tvrde da je plafon za SAD, za nekih tri godine pretvoriti u – 0,4 posto. U prognozama koje ohrabruju unatoč još uvijek količinskom minusu od tih -0,4%, u smislu novčane vrijednosti spominje se rast čak +2,9 posto! Sugerira li to zaključak o stanovitom jačem usmjerenju prema nešto višoj kakvoći u pravilu nešto skupljoj? Ne nužno.

Što se tiče Europe i Južne Amerike situacija bi po Brandy Rand bila sljedeća: moguće je da bi u Europi smanjenje konzumacije alkoholnih pića do kraja ove godine ili do sredine sljedeće moglo dosegnuti čak -16,2 posto, a u Latinskoj Americi i -19,7 posto! Glede Azije, govori se o smanjenju potrošnje od -11,4 posto, a brojke za Afriku vrte se oko -13,6 posto, tako da bi se na tim kontinentima oporavak barem približno do stope potrošnju kakva je bila registrirana u 2019. mogao očekivati tek poslije 2024. godine.

Jedina kategorija alkoholnih pića koja je u vrijeme covida19 ostala posve pošteđena pada, su pjenušci, kojima je, inače, konzumacija u 2019. bila porasla za 1,4 posto.

Što se tiče podataka o gospodarstvu općenito, u SAD je u svibnju 2020. nezaposlenost dosegnula, navodi Brandy, 16,4 posto, a potrošnja svega uopćeno smanjena je za pet posto (za vrijeme recesije 2009. bila je -2,8 posto!). Postoje mišljenja da je spomenuti pad potrošnje alkoholnih pića općenito u SAD do sada narastao naglo na navedenih. -1,9 posto do sredine 2020. zbog šoka što su ga u prvo vrijeme izazvali pandemija i najednom uvedene zaštitne mjere ograničenja, te se već nedavno počelo pričati da je situacija s konzumacijom alkoholnih pića u poboljšanju, naime stanovnici u SAD valjda su se malo pomalo naviknuli na nove izvanredne uvjete života pa su s obzirom da su za vrijeme lock-downa morali smanjiti izlaske počeli u većoj mjeri konzumirati u udobnosti vlastitoga doma, neki čak možda – razlog može biti i stres – i dosta više nego što su prije bili naviknuti, a više su počeli piti i kako bi, kako su se izražavali, lakše preboljeli ograničenja u izlasku iz kuće i na javna okupljališta. Očita ekonomska kriza i novi, post-šokni povratak alkoholu i u većoj mjeri nego što je možda bilo prije mogu biti u stanovitoj vezi s obzirom da se u vrijeme tzv. lock downa s alkoholom može podružiti u vlastitom domu i po nižoj cijeni od one koju bi se npr. za istu vrstu pića, isti brand, istu količinu platilo da se sjedilo u ugostiteljskom objektu. A izolacija doma nakon kraćeg privikavanja mogla se relativno solidno podnijeti jer internet i društvene mreže omogućuju različite oblike komuniciranja i virtualna socijalna druženja, pa i mogućnosti (povoljnije) nabavke pića on-line, tako i to je otvorilo neke nove momente kao razlog za potrošnju pića. Internet s različitim e-mogućnostima koje pruža otvorio je, kako je rečeno, nove komforne načine prodaje i nabavke i pića, i potrošači su to znali iskoristiti.

Francuski Buvet Ladubay, vinska kuća uz koju se tijesno vezao glumac Gerard Depardieu, očito nema potrebe za kukanjem: prije još 25 godina svoje je predstavništvo otvorila u Njemačkoj i tamo dobro i sada prodaje i svoje pjenušce Cremant de Loire i mirno vino!

Što se proizvođača i trgovaca tiče moglo bi se reći da su koliko-toliko još i dobro prošli oni koji se bave vinima predviđenima za plasman u većim trgovačkm lancima. E-prodaja se općenito u razdoblju neposredno nakon početnog silovitog pandemijskog udara u SAD samo u posljednjih mjesec dana utrostručila, u segmentu alkoholnih pića plasman relativno hitro raste. Najteže pogođenima u novim okolnostima našli su se ugostitelji, dakle sektor HoReCa jer su lokali morali zatvoriti svoja vrata, predviđanja kažu da covid19 u SAD neće dopustiti preživljavanje čak i do 30 posto restorana i kafića.

Zaključak Brandy Rand: oporavak će biti kompliciran, i promatra li se cijeli naš planet dugačak, s promjenama koje će na dugi rok utjecati na život svih nas, a što se tiče alkoholnih pića ona su očito, posebice kad se prebrodi mogući iznenadni prvi šok kakav je bio na početku službene objave pandemije, tražena roba i u društvenim i ekonomskim krizama, kako su razlozi za piće podjednako i jad i veselje teško da ona kao takva mogu propasti jer eto i kanal za plasman i mimo klasičnih punktova lako se nađe. S obzirom da u svijetu ima mnogo ljudi s ogromnim bogatstvom pa oni sebi mogu priuštiti veliki luksuz i na tanjuru i u čaši, na kraju bi mogli, zahvaljujući pažljivom gospodarenju financijama te, u nevoljama uobičajenim, prigodnim novčanim potporama i vinskom sektoru profitirati i vinari što su se opredijelili da rade i nude osebujna vina ekstra kakvoće i sposobna za dugo trajanje i koja su s obzirom na veće investicije u proizvodnju i u opremu za produkciju kao i u vrijeme dozrijevanja u pravilu skuplja…  ♣

Covid19 lock down i vino

INTERNET NA RUKU BAKHOVA NAPITKA

U Velikoj Britaniji nedavno je provedeno istraživanje o on-line kupovanju vina, i pokazalo se da je, otkako je covid19 u naletu, kupovanje vina preko interneta znatno poraslo. Pokazalo se i to da potrošači u Ujedinjenoj kraljevini zasad najviše trzaju na pjenušava vina, koja u ukupnom udjelu maloprodajne trgovine vinom preko interneta dosižu 49,3 posto. Na drugom mjestu po potražnji su, s 35,4 posto, crna vina. Bijelo vino pokriveno je sa 14,7 posto, a interes za ružičastim mirnim vinom je na skromnih 0,6 posto!

U kategoriji pjenušaca, očekivano, na vrhu zanimanja e-kupaca u Velikoj Britaniji je svjetski razvikani i cijenom vrlo pristupačni prosecco, za koji je proteklog mjeseca bilo 84.300 zahtjeva za kupnjom. Na drugom mjestu na Otoku su s, iako s mnogo ali ipak s poprilično manje zahtjeva nego što ih je registrirano za proseccom, šampanjci, ali ipak oni s generičnom oznakom – Champagne – na etiketi, dakle cjenovno povoljniji od cruova odnosno millesiméa, za njih je došlo 52.500 narudžbi. U kategoriji crnog vina najtraženijima su se pokazali francuski crnjaci iz Bordeauxa (43,400 narudžbi prošlog mjeseca), i oni iz područja Châteauneuf-du-Pape (16,800 narudžbi). Među dvama najtraženijim bijelim vinima pokazali su se talijanski (uglavnom s područja Furlanije Venecije Julije) Pinot grigio i Sauvignon, prvi se diči s 13,600 narudžbi a drugi ih je imao 11,500.

U cjenovnom razredu nešto skupljih vina, onih u rangu od 15 do 25 funta, situacija je nešto drukčija, tu se najtraženijim pokazalo toskanski crnjak Chianti Classico docg, dok je u grupi bijelih vina malo prije spomenuto prvo mjesto Pinot grigia preuzeo pijemonski Roero Arneis, što je donekle začudilo jer Arneis u Velikoj Britaniji nije toliko poznat, ali stekao je ipak sasvim dovoljno vjernih potrošača, čiji se broj pomalo povećava, naime Arneis u organoleptici nudi dosta finog tropskog voća što se zacijelo Britancima vrlo dopada. Najpopularniji kod jeftinijih vina – Pinot grigio kod onih Britanaca koji rado za bocu plate više tek je na šestom mjestu u ukupnoj potražnji (bijelo i crno), a u grupi samo bijelih vina na drugom je mjestu, podosta nakon Arneisa.

U grupi jače skupljih crnjaka vode francuski Pinot noir i talijanski Barolo, a na trećem mjestu po potražnji rafniranijih potrošača je talijanski Primitivo, dubok i bogat, s aromama tamno-plavog bobičastog voća i suhog voća, iako je riječ o sorti znanoj i kao Zinfandel ljubitelji vina na Otoku nekako rjeđe se opredjeljuju za vina pod tim američkim nazivom, objašnjenje, smatraju vinski trgovci i vinski stručnjaci, je u tome što se Primitivo pokazuje svježijim i voćnijime te prirodno slasnijim od zinfandela koji često zna biti malo prepopterećen i (sladunjavim) aromama i slasti od američkih barriquea. Kod kupaca u Velikoj Britaniji spremnih da izdvoje nešto više novca za butelju Prosecco zauzima na rang-ljestvici ukupne potražnje tek peto mjesto, ali ovdje je, inače, riječ o Proseccu na kvalitantivnoj razini više naime o (Prosecco di Valdobbiadene) kategoriji millesimato docg, a to je ono za što Francuzi vele millesimé a Anglosaksonci rabe oznaku vintage, dakle pjenušac je isključivo od grožđa ubranog te, jedne i na etiketi označene godine iznimno visoke kakvoće. Na osmom mjestu u ukupnosti kod vinoljubaca debljeg džepa je pijemontska barbera, uz napomenu da se više traži ona nešto duže odležana, kod koje se stvorio kompleksniji organoleptički profil naime prvotnoj izraženoj voćnosti, koja je s vremenom stekla novu dimenziju, pridružene znaju biti zemljane note, arome kože te mirodije.

Oko desetog mjesta na listi traženijih vina kod onih koji kupuju po nižoj cijeni i kod onih koji su u mogućnosti i voljni izdvojiti koju funtu više za bocu vina moglo bi se svrstati vrlo delikatni, svježi i elegantni Pinot blanc doc iz alpskih vinograda u Alto Adigeu, od crnih pak vina Montepulciano d’Abruzzo docg (Montepulciano je sorta!), a od pjenušaca pjenušavi slatkasti i aromatični Moscato d’Asti, s 5 vol %.

Može li i naš Šime Škaulj iz Benkovačkog vinogorja imati u plasmanu koristi od toga što su mu Merlot 2015 barrique i Cabernet sauvignon 2015 barrique bili službena vina u Euro-parlamentu za hrvatskim predsjedanjem tom institucijom? Škaulj je inače za svoja vina dobivao medalje na razglašenom svjetskom ocjenjivanju u organizaciji revije Decanter. Škauljeva vina u ponudi su Zdjelarevićeve vinoteke Vinoretum u zagrebačkom hotelu international, a i izvoze se, zasad u Njemačku, SAD, Poljsku… (suhiucasi)

Šime Škaulj

Kao značajna razlika između uobičajenog kupovanja u trgovini i onoga naručivanjem preko interneta u tome je što potencijalni kupac, posebice dok je u karanteni ili lock downu, ima više mogućnosti i više vremena da uspređuje i cijene i prezentacije vina kod različitih trgovaca-ponuđača vina, tako da je kod naručivanja preko interneta u znatno boljoj situaciji da izabere vino koje mu po tipu i okusu te po cijeni najbolje odgovara. Ta navika vrlo detaljnijeg pregledavanja vinska ponude po etiketama i cijenama mogla bi se zadržati i kasnije, tako da trgovci računaju da bi potrošači i nešto plićeg džepa mogli početi, u nadi da će profitirati, i češće navraćali u trgovine poznate po boljem vinu, a kako je u pravilu u takvim trgovinama moguće kušati neka vina možda će kušanjem izgrađivati svoj ukus i navući se na uzorke koncentriranijih aroma i kompleksnijeg aromatskog profila za koje se uvjere da se s obzirom na doživljaj što ga pružaju isplati, makar se doma ponijelo manji broj boca, izdvojiti koji novčić više…

U kupnji preko interneta među zahtjevnijim kupcima dubljeg džepa pokazala su se vina iz talijanskog Alto Adigea (Sud Tirol). Odlični proizvođači tamo su Paolo Foradori (desno) i njegov sin Martin, s posjeda Hofstätter

KINA: Istraživanja o tome u kojoj je mjeri pandemija donijela promjena u konzumaciji vina provedeno je i u Kini. Wine Intelligence navodi kako je nalet covida19 ne samo inspirirao više Kineza da piju i više vina nego što je to bilo prije, nego i na to da troše više na vino, konkretno da su spremni butelju, kad naiđu na bolje vino, platiti i skuplje! I u Kini se, kao i u svijetu, osjetno pojačala trgovina vinom preko interneta, međutim dok podaci vezani uz on-line kupnju u Kini govore o tome da se tamo narudžbe obavljaju dosta brzo, dotle infrmacije iz većine drugih zemalja više upućuju na to da konzumenti dosta paze na to da prođu jeftinije, ne toliko u smislu da bi se opredijelili za jeftina vina ili manji broj boca koliko u smislu da troše više vremena na surfanje i obilazak stranica ponuđača da bi vino za koje smatraju da im odgovara po kakvoći pronašli po za njih najboljoj cijeni. Zamijećeno je naime bilo da su otkako se pojačala e-trgovina u raznim zemljama cijene (nekih) vina poskočile pa nije nelogično da su naručitelji uložili veći napor i više vremena da vino na koje su naviknuli najprije potraže na dosta adresa, a za narudžbu se odluče kad nađu ponudu po cijeni poznatoj im iz trgovina ili po internetskoj cijeni najbližoj onoj na koju su naviknuti iz vinoteke.

Istraživanje aktualnog stanja na tržištu vinom u Kini Wine Intelligence je proveo na uzorku od 1000 kineskih potrošača vina što stanuju u 12 najvećih kineskih gradova, vrijeme istraživanja trajalo je oko dva mjeseca.

Krenulo se od pretpostavke da bi ograničenja koja je vezano uz suzbijanje širenja corona-.virusa uvela kineska vlada moglo dosta negativno utjecati upravo na potrošnju Bakhova nektara, rekao je njemačkoj vinskoj reviji Meininger Wine International (izdavač – obitelj Meininger, uz to što ima nekoliko revija posvećenih vinu, pivu, sommelijerstvu, ugostiteljstvu, organizator je ocjenjivanja Mundus Vini) Richard Halstead iz čelništva Wine Intelligencea. Smatralo se da će ograničenja u kontekstu okupljanja ljudi i smanjenja druženja uživo zbog smanjenja tradicijskih uvjeta za potrošnju pića rezultirati bitnim smanjenjem konzumacije vina. Međutim dogodilo se upravo suprotno: potražnja za vinom znatno je skočila jer ljubitelji plemenite kapljice povećali su konzumaciju kod sebe doma, a za tradicijsko druženje uživo očito su pronašli dobru zamjenu u velikim mogućnostim socijalnih druženja preko društvenih mreža. Nekih 57 posto intervjuiranih reklo je da pijucka doma dok traže prijatelja za razgovor preko neke od društvenih mreža a onda kad se usportavi kontakt s jednim ili s nekoliko njih nastavlja se, u proširenom krugu, pijuckati i do kasnije u noć. Istraživanje je pokazalo i to da su zaslužni za porast narudžbi preko interneta i konzumacije vina zaslužni oni koji su s vinskim sektorom bili tješnje povezani prije, i ti su dosta utjecali na one druge koji su s vinom prije manje dolazili u kontakt, da, otkako su počele mjere izolacije (lock downa), povećaju potrošnju vina. Povećanju potrošnje vina u Kini zbog covida19 svakako je pridonijelo i to da su se u Kini tvrtke koje nude butelje on-line pokazale vrlo razumne s cijenama i vrlo ažurnima u dostavi.

Pitanje upućeno Halsteadu bilo je što misli o tome – hoće li se uzlazni trend u konzumaciji vina nastaviti i nakon što se smiri situacija s coronom, a njegov odgovor bio je vrlo oprezan: teško je reći kako će biti poslije, kazao je Halstead, dodajući kako bi se iz raznih odgovora u anketama vezanima uz reakciju na coronu i na okolnosti covida19 moglo možda iščitati da je Kinezima bitno da – ako su u stanju priuštiti ih sebi – mogu uživati u određenim luksuznim proizvodima, dakle i u (boljem) vinu, bez obzira jesu li u situaciji družiti se na klasičan način ili biti zatvoreni doma pa konzumirati sâmi odnosno u najužem obiteljskom-prijateljskom krugu i konzumirati spojeni u komunikaciji i druženju preko društvenih mreža.

Uglavnom čini se da, barem do ovog trenutka,u Kini vino nije nastradalo zbog covida19! ♣

_____________________________________

VIJESTI/NEWS

NAJ-žena hrvatskog sela!

BARUN(D)ICA MARA, i MARQUIS JOŽA-ŠTEFEK… – Barunica Mara i Marquis Joža. U Krašiću, u Dolini kardinala! Kud’ ćeš više!…

Mara – ali nije se pretvorila ni u Mary ni u Marie! – barunica po prezimenu Barundić koje je uzela od supruga Josepha-Stephanea čije porijeklo je vezano uz Krašić ali koji koji je dugo, od najranije mladosti pa do prije stanovitog vremena živio u Francuskoj, otud mu spomenuta bjelosvjetska imena, umjesto Jožeka-Štefeka, k tome iz Francuske je donio doma i nadimak Marquis.

Mara Špoljar Barundić

U Dolini kardinala Mare a ni Joseph-Stephane nisu plemenitaši nego su vrlo marljivi i odgovorni radnici u poljoprivredi – konkretno u vinogradarstvu i vinarstvu, a jesu plemeNITI! Marquis koji se Joži kao nadimak vezao na prezime BARUNdić naziv je vina koje Barundići proizvode od i, naravno, francuske sorte Pinot noir! Ostala vina su mirna, dakako robne marke Barun, od sorte Manzoni bijeli, talijanskog križanca između Rizlinga rajnskog i Pinota bijeloga, te zanimljivi pjenušac extra brut također od Manzonija, s godinom i pola odležavanja na kvascu na dozrijevanju i razvoju prije degoržiranja.

Ovih dana kod Barundićevih u Krašiću okupilo se malo društvo prijatelja da se informativno kuša novi budući pjenušac Barundićevih radno nazvan 100+ jer od grožđa je iz prije nekoliko godina kupljenog vinograda i s loza starijih od stoljeća, berba je bila predlani, bazno vino odmah se lijepo pokazivalo za pjenušac i šampanjizirano je točno prije godinu dana, namjera je autorima – Mari i Josipu Barundiću, zatim prof. Ivanu Dropuljiću, direktoru festivala Zagreb Vino.com, Ivi Kozarčaninu, vinskom piscu i novinaru 24 sata, te meni, Suhadolniku, da pjenušac u boci bude na talogu najmanje tri godine i da ga se finalizira bez dodavanja ekspedicijskog likera, dakle da izađe kao brut nature.

Veselo, gostoljubivo, uređeno i ukusno – na razini restorana visoke kategorije. Mara Barundić s pladnjem sa savijačama i Josip Barundić (u crvenoj majici) te gosti Ivan Dropuljić (Zagreb Vino.com), Tomislav Jakopović (sommelier) i Ivo Kozarčani (24sata, Bakhov sin), prigoda za ovaj susret bilo je kušanje i provjera razvoja novog pjenušca kuće Barun – Stare loze/Vieilles vignes 100 + koji bi za koju godinu trebao izaći u javnost

A mudra Mara, koja je, barem se tako stječe dojam, kičma obiteljske vinske produkcije, želi, poput čuvene šampanjerke Mme Cliquot, i više: primjerice pjenušac s najmanje pet-šest godina odležavanja na kvascu a od kojega će doslovno zastajati dah. Velika inspiracija su joj u nas plešivički vinari Korak, Šember i Tomac koji su dosegnuli to da nakon kušanja njihovih ponajboljih uradaka zastaje dah, a potvrda koliko je u pravu oko držanja pjenušca u butelji na kvascu pet i više godina su neki pjenušci Barundićevih rađeni na početku njihova zaokreta i na mjehuriće i posve slučajno u nešto malo boca očuvani šest godina, skriveni od pogleda i pohote, te nedavno otkriveni.

Za doček: svježe jagode s pjenušcem, za predjelo: drniški pršut, svježi krašićki sir i vrhnje te mladi sir s ljutom crvenom paprikom, pa sa zelenim začinskim biljem, dijelom i podimljen, pašteta od jetre od domaće uzgajane patke, fileti marinirane trlje s maslinom, topli domaći kruh s kukuruznim brašnom….

Bačve umjesto Ibize! – Što mislite kako je barun(d)ica Mara reagirala kad joj je suprug nedavno u povodu rođendana ponudio da izabere jedno od svjetskih mondenih ljetovališta da je tamo odvede na odmor: odgovorila mu je da joj radije za podrum kupi dvije nove visokokvalitetne bačve nužne za proizvodnju vrhunske kapljice….

Mara je nevjerojatna: brine, sjajno, o obitelji, radnik je par excellence (uh kako se dobro koristim francuskime!) u vinogradu i u podrumu, odlično kuha i kreira vrlo rafinirana jela, kao višestruka mama izvanredno izgleda, uvijek je raspoložena i srdačna, posebno privlači širokim osmjehom i zvonkim smijehom, nikad joj ništa nije teško.

Domaće je domaće: OPG-sir iz Doline kardinala i Marina sezonska voćna torta s jagodama, malinama i borovnicama

I stoga PONOVNO predlažem organizatorima već tradicijskog izbora Naj-seoske žene da je uvrste među najozbiljnije kandidate za titulu i da najozbiljnije razmisle o tome da joj i dodijele titulu i prije nego li Barundići izađu s pjenušcem s pet godina na finom talogu u butelji…

Ima još: Barundići žive u obiteljskoj kući s prostranim dvorištem i vrtom u zaseoku Brezarić tik do Krašića u Dolini kardinala gdje se razvija vjerski turizam, a kako su i vjernici slabi na finu hranu i fino vino (to nije grijeh!), pa i, kako i hodočašće može lijepo podnijeti i vedre trenutke uz eno-gastronomiju – poželjno, s obzirom na pozornicu (Dolina kardinala!) održavanja ukupnih aktivnosti, na višoj razini i s ponudom prvenstveno probranih LOKALNIH specijaliteta kao provjereno odličnih promotora teritorija, predložio sam Barundićima – to više što im se sin priprema za zvanje kuhara i ugostitelja i šanse su da s vremenom u krašićkome kraju otvori restoran – da, za početak povremeno, možda jednom mjesečno ili u špici (ljetne) sezone dvaput mjesečno kod sebe u dvorištu ponude mogućnost gostima Krašića da, naravno uz prethodnu najavu jer oni ipak nisu restoran, uživaju u vrijeme ručka ili u periodu od klasičnog termina ručka pa do ranog predvečerja, u specijalitetima što su ih u stanju prirediti Mara i Joža. To bi mogao, s obzirom da se s vremenom očekuje povećanje broja hodočasnika u Dolini kardinala, biti okidač da se i poneko drugo lokalno poljoprivredno obiteljsko gospodarstvo uključi u takvu vrstu ponude, a i da se i poneki krašićki ugostitelji ambicioznije i ekskluzivnije postave, tako da Dolina kardinala dobije pojačanu i šire priznatu i gurmansku dimenziju a što može i te kako pomoći gospodarskom razvoju kraja… ♣

Očevi i sinovi – smjena generacija Kos

MACERACIJA i DRVO, ALI NE NUŽNO ZA ORANGE WINE! – Nekad prije naziv vinogradarsko-vinarskog imanja u Hrnjancu kod Nespeša u zelinskome kraju bio je Mirko i Željko Kos, dakako riječ je o ocu i sinu. Poslije je naziv glasio Željko Kos, od nedavno se već uz ime Željko počelo pojavljivati i ime Karlo, a sad, bogme, kao najnovije, naziv službeno glasi Karlo Kos!

Karlo Kos s mamom Anitom i tatom Željkom

Naravno da je i opet riječ o ocu i sinu. Tata Željko, koji je, nakon što je svojedobno od svojega oca preuzeo uzde, osjetno u kvalitativnom smislu unaprijedio imanje i vino, sad se službeno povukao – ali samo na neki način, naime ostaje stupom-nositeljem u vinogradu i nužna pomoć u podrumu, a novi koraci prema naprijed očekuju se, logično, od aktualnog mladog nasljednika Karla.

Podloga, i to čvrsta, za to je tu: Karlo, koji je godinama stjecao iskustvo u trsju i u kleti uz oca, završio je studij enologije na zagrebačkom Agronomskom fakultetu, k tome već je proveo četiri mjeseca na praksi u SAD, konkretno na posjedu Grgich Hills Cellars našeg Miljenka Grgića, te na imanju Obsidian…. Mladić je oduševljen boravkom na praksi u Americi i onime što je tamo vidio i naučio, a što sad nastoji pomalo primjenjivati na obiteljskom vinogradarsko-vinskom kompleksu. I to posebice na sorti Kraljevina koju zelinski kraj, uvelike i na poticaj Zagrebačke županije, stalno ističe kao paradnog konja zagrebačkog Prigorja.

– Dosta me se dojmilo to što Amerikanci nastoje čim više vina raditi na način da budu sposobna duže izdržati kroz vrijeme u dobroj kondiciji i razvijati se te, ako ćemo pragmatično, uz organoleptičku vrijednost povećavati i onu novčanu, a jedan od postupaka za to su i maceracije u vinifikaciji i za bijele sorte, međutim ne nužno prvenstveno za produkciju jantarnih ili šire tzv. orange vina. Vrlo me zainteresirao i njihov pristup dozrijevanju vina u bačvama, bitne su dakako i nijanse. Planiram dosta detalja baš iz ta dva segmenta implementirati kod nas na imanju – kaže Karlo Kos, i nastavlja: – Mi uzgajamo više sorata, ali naglasak bih stavio na Kraljevinu od koje se, siguran sam, uz neke promjene u pristupu u vinogradu, posebice vezano za smanjenje prinosa, te uz neke zahvate u podrumu može dobiti ozbiljnije vino od ovoga što ga kao standard imamo sada i s kojim smo i sasvim zadovoljni međutim eto i kad misliš da si dosegnuo špicu vidiš da uvijek ima još mjesta za poboljšanja….

Kuća obitelji Kos u Hrnjancu, s vinskim podrumom lijevo od nje. Dolje: pogled iz obiteljskog dvorišta preko ceste na brežuljak u kojemu Kosovi namjeravaju početi uskoro graditi novi vinski podrum, da dobiju više nužnog prostora i modernije uvjete proizvodnje

U dogovoru s ocem Željkom Karlo je izabrao dio obiteljskog vinograda na Gaju a to je, kažu Kosovi, jedan od najboljih vinogradskih položaja u zelinskom području, okrenut je prema jugu, nije na strmini nego leži na blažem nagibu, tlo je ilovasto, loze su sađene gustoćom od 5000 trsova po hektaru i sad su stare 15 godina, uzgojni oblik je jednokraki guyot.

– Prošle godine berba je bila nešto kasnije nego inače, tako da fenolna zrelost bude potpuna, a po trsu smo imali prinos od jedva 1,5 kg po trsu. Ovaj put išli smo na hitru predradu s odvajanjem soka od pokožice odmah, i vino, koje ima 13 vol % alkohola i ukupnu kiselost 6,5 g/lit , sad već osam mjeseci boravi na dozrijevanju u inoksu na finom talogu, uz miješanje. Ove godine išli bismo i opet na nešto kasniju berbu i punu fenolnu zrelost te u podrumu i na hladnu maceraciju kraljevine od najmanje 12 sati, da se bolje izvuku arome i da se izvuče određena količina polifenola koji će pomoći vinu da se bolje drži kroz vrijeme. Prošle smo se godine s maceracijom, hladnom, igrali na kerneru, u dužini od šest sati, te na rizlingu rajnskome, u dužini od 12 sati.

Vrijedi podsjetiti da su se Kosovi okušali i u domeni jantarnog vina, i izašli s vinom Coctura. Rajnski rizling iz berbe 2015. macerirali su 183 dana, dakle oko šest mjeseci, a istodobno s maceracijom odvijala se i alkoholna fermentacija, nakon maceracije i vrenja na vlastitom kvascu slijedilo je duže dozrijevanje u velikoj posudi a onda i odležavanje u butelji, eto tek sada vino pokazuje pomalo spremnost za konzumaciju…

Karlo Kos preuzima kormilo u situaciji koja je sve drugo do li lagana i jednostavna, zbog corona-virusa koji je u društvu donio velike poremećaje. Možda je s jedne strane i bolje za mladog, žilavog i za dokazivanje željnog čovjeka da je tome tako nego da je sve onako učmalo kako je bilo, jer ove nove okolnosti ne dopuštaju uspavljivanje a kod iole prkosnih – jačaju žilavost!… ♣

Swanky Monkey Garden WoW

MALVAZIJA SESTO SENSO, TURBO TERAN i KOŠULJA BIJELA… BEZ MRLJE! – Netko bi rekao: neizvedivo! A ipak, bilo je izvedivo.

Klaudio Tomaz u Zagrebu s dvostrukim magnumom turbo terana Barbarossa superior, u društvu s WoW-icama Vlastom Pirnat i Zdenkom Mesić (Marko Čolić)

Otac i sin Klaudio i Antonio Tomaz (Marko Čolić)

Ugostiteljski objekt novohrvatskog junky/funky naziva Swanky Monkey Garden nalazi se u Zagrebu, preciznije u srcu grada, u Ilici, gdje je, inače, i hostel, WoW – izgovorom WauuViceee – čine hrvatsku organizaciju žena u vinu-vinoljubica, koje, vidjelo se to po njihovu odazivu na događanje (predsjednica udruge WoW Sanja Muzaferija sa sigurne epi-socijalne distance iz svoje vikendice na Krku objasnila je da je susret kod Swanky Monkeya bio ne, kako je to inače slučaj, edukativnog karaktera, nego kao opušteno druženje u znak veselja što su upravo bila popustila anti-corona ograničenja; dirigentice zagrebačkog programa bile su WoW-članice Vlasta Pirnat iz Uprave i vinski educirana i tržišno aktivna Manuela Maras, one silno vole istarskog vinara Klaudija Tomaza, do mjere da ističu kako Tomazi svoju mineralnu Malvaziju 2019 Avangarde, posluženu, inače, ovom prilikom, nakon lepršavog ležernog svježeg roséa Flaminio 2019 od terana, smatraju najboljom malvazijom ikad izašlom iz njihova podruma. Usput, opazio sam da ipak zapravo radije piju četiri godine stariju Malvaziju Sesto Senso, a da ne govorim o usijanju što među njima nastaje kad se najavi crveni kralj podruma Tomaz – Teran Barbarossa, u abartiranoj i, potom, posebno, u turbo verziji! Za kraj, nepojmljivo: osobito naočiti Klaudio Tomaz, u pratnji sina Antonija, pojavio se te večeri u Zagrebu među brojnim vinoljubicama WoW u sniježno-bijeloj košulji koja je u istinsku opasnost došla kad je točen Teran Barbarossa 2017, a pogotovu kad je otvarana trolitrenka turbo Terana Barbarossa 2017, međutim, na rastanku camicia bianca ostala je i bez crvene mrlje i bez ijedne blonde ili brinetne vlasi, što za camiciju scuru Tomaza juniora Antonija ipak ne bih mogao tvrditi…

Vinski posjed Tomaz nalazi se u samom srcu Istre, uz piktoreskni Motovun. Na više od 20 hektara vinograda dominiraju za Poluotok tipične sorte – Malvazija istarska, Teran i Muškat bijeli. Posebnost podruma su Malvazija Sesto senso i terani Barbarossa.

Malvazija Sesto Senso 2015 od odabranih je bobica s najboljih mikro-položaja na ukupno sedam Tomazovih hektara zasađenih Malvazijom istarskom. Pri vinifikaciji provedena je maceracija od nešto duže od dva tjedna, a pazilo se da pri fermentaciji temperatura ne prijeđe 20 Celzijevih stupnjeva. Poslije alkoholnog vrenja vino je odležalo na miru oko osam dana na grubom talogu a onda je tekući dio preseljen u drvo, na 18-mjesečno dozrijevanje na finom talogu u 500-litrene bačve, dio u hrastove, dio u one od bagrema (akacije) a dio u one od duda (murve), drvo za te bačve sezonirano je bilo, naglašava Klaudio Tomaz, sedam godina! Slijedilo je sljubljivanje u inoksu gdje je vino prije punjenja provelo tri mjeseca. Prije izlaska na tržište još je tri mjeseca ležalo u podrumu u butelji.

Kod Terana Barbarossa 2017 iz butelje 0,75 lit valja spomenuti to da je riječ o vinu, označenome kao vrhunsko, nastalome od grožđa koje je nakon pune zrelosti a na odrezanim lucnjevima ostavljeno još neko vrijeme na trsju na prosušivanju, tako da je u vinifikaciju ušlo sa 21,8 baboa sladora i sa 6,4 g/lit ukupne kiselosti, da bi taj teran sada u butelji imao 14,5 vol % alkohola i 5,6 g/lit ukupne kiselosti. Tomaz je međutim dio grožđa iz berbe 2017 ostavio na prosušivanju i na prostirkama i nešto duže, tako da dobije još veću koncentraciju. Taj turbo Teran Barbarossa 2017 nakon dozrijevanja u drvu napunjen je, kao ekskluziva, u trolitrene boce (dvostruki magnum) i tek treba izaći na tržište. ♣

Mali vinski razgovori: Vrijemeje i za… Madunića

ZAGORSKA GRAŠEVINA NADMAŠILA SLAVONSKU! – U promidžbu hrvatskih proizvođača vina i njihove kapljice uz mnoge blogere uključio se i čovjek krupnog glasa i stasa Vjekoslav Madunić iz najjačeg i središnjeg medija javnog informiranja u nas, osoba koju poznajemo kao spikera na Hrvatskom radiju. U više već navrata u Metropolu, gdje su najjače koncentrirani novinarstvo i ugostiteljstvo, dovodio je na male vinske razgovore pod nazivom Vrijeme je za… vinare iz raznih krajeva. Najnovije dvije prezentacije Madunić je održao odmah nakon što su bile popustile mjere ograničenja Nacionalnog stožera za borbu protiv corona-virusa, prvi na redu bio je vinogradar i vinar Gojko Soldo iz Vetova kod Kutjeva, a onda je red došao na Ivana Sokača iz stubičkog kraja. Soldo je na kušanje donio 10 uzoraka, Sokač također 10. Nakon Sokača svoje eno-uratke pokazala je kuća Trdenić (Tomislav i Krešimir) iz Moslavine.

Vjekoslav Madunić s Hrvatskog radija (treći slijeva) i njegovi gosti Gojko Soldo (drugi slijeva) i sin mu, te, kao pomagač u prezentaciji, stručni suradnik sommelier Tomislav Jakopović (sasvim lijevo) (Marko Čolić)

Madunić se kao moderator potrudi podrobno predstaviti gospodarstvo koje pozove u goste, u tome smislu upomoć pozove nekog stručnjaka iz enoloških i/ili sommelijerskih krugova da komentira vina. U sva tri navrata Maduniću se pridružio sommelier Tomo Jakopović. Jakopović je pokazao da se dobro snalazi u ovoj ulozi komentatora vina na javnom skupu, posebno uvjerljiv bio je na prezentaciji uzoraka Ivana Sokača.

Ivan Sokač sa svojim finim zagorskim vinima, među ostalima i s graševinama (Marko Čolić)

Ivan Sokač stigao je iz Strmca kod Stubičkih Toplica. Mali proizvođač vina, s ukupno 8000 loza, sa sedam sorata, te s godišnjom proizvodnjom od ukupno oko 12.000 litara. Glavni vinogradi nalaze se na poziciji Rebar, gdje su i klet te manja kušaonica, a Sokačevo trsje je i na Krču i Potkrču, loza je na nadmorskoj visini od 200 do 250 metara.

Vina koja smo imali priliku kušati – sva vrlo dobra! Iako (zasad još) amater, Sokač ih kreira vrlo pažljivo i precizno, što je kao navika u radu zacijelo vezano uz njegovo osnovno zanimanje, naime on je elektroničar, vlasnik tvrtke Elektron, i kao što mora biti precizan u svom glavnome poslu jer je odgovoran za proizvodnju opreme za mjerenje i regulaciju temperature, tlaka, vlage…, tako nastoji biti precizan i u stvaranju vina. U vinogradu i podrumu ne čini ništa sam i na svoju ruku, nego se konzultira sa strukom, savjetnik u vinskom segmentu mu je enolog Krešimir Hren iz znane i afirmirane zagrebačke konzultantske kuće Enoexpert u kojoj je, inače, i enolog Miodrag Hruškar. Među malim tajnama Ivana Sokača kao podlozi za visoku kakvoću vina su, uz, logično, na vrijeme obavljene radove u vinogradu i, što se veli, apotekarsku čistoću u podrumu, nizak prinos po trsu – do 1,5 kg, zatim prikladan termin berbe, ručna berba, selekcija grozdova, maceracije bijelih sorata do i osam sati u preši i davanje vinu dovoljno vremena da dozori prije nego što će na stol i u konzumaciju.

Krešimir Trdenić i Tomo Jakopović (Marko Čolić)

Krešimir Trdenić kao enolog posjeda Trdenić, imanja inače i u vlasništvu brata mu Tomislava, donio je sa sobom pet vina – Škrlet 2019, zatim Škrlet 2017 private collection i Škrlet 2015 private collection, potom Pinot bijeli 2017 private collection, pa Pinot sivi 2017 i Pinot gris founder’s reserve, kao i Rosé 2018 (cabernet sauvignon 2015 i portugizac), dodatno su na listi bila i vino od jagode i vino od kupine… Nastup obitelji Trdenić, koja se dosta trsi oko autohtone sorte Moslavine Škrleta, nekako se u Zagrebu zgodno poklopio s podjelom medalja u sklopu festivala Vina od davnina (inače odgođenog za bolje dane!) najbolje ocijenjenim vinima od naših autohtonih kultivara u zagrebačkom Westinu. Na tom ocjenjivanju Trdenići, koji inače gospodare sa 15 hektara vinograda i godišnje proizvedu oko 150.000 litara vina od čega su tri tipa škrleta, za Škrlet 2015 Private Collection i za Škrlet 2017 Private Collection osvojili su srebrnu medalju. ♣

Uz Sutlu kao državnu granicu

OD ŠIPONA 1989 ZA DORUČAK, DO DEBELUHA ZA RUČAK – Ograničenja smanjena do ukinuta, i skok preko rijeke Sutle bio je neizbježan. Pjenušac je postao nekako uobičajen za doručak a mr. Janez Istenič posebice u najnovije vrijeme već više puta pozivao je na svoj posjed u Bizeljsko, međutim baš tog petka proboja nach Bizeljsko on je bio na moru, ali časopis Svijet u Čaši i blog Suhiucasi imaju duž one strane malene rijeke Sutle odnosno Sotle već godinama dosta prijatelja i znali smo dobro kamo još možmo poći na svečani doručak da obilježimo ponovni početak eno cro/slo druženja naprasno prekinut zbog covida19.

Simon Pinterič u čast gostiju iz Zagreba koji su mu stigli praktički prvi nakon ukidanja covid19-ograničenja otvorio je crnim plijesnima raccodium cellare obraslu butelju šipona iz daleke berbe 1989. a u odličnoj formi!

I, eto nas na Bizeljskome kod vinogradara/vinara Simona Pinteriča koji je u stanju i pri volji s dragim gostom podijeliti vrlo zanimljive stvari u čaši, od mladih bijelih vina ali i vrlo vrlo dobrih crnih vina (dornfelder, frankovka, crni pinot) iz njegove produkcije do arhivskih i s crnim plaštom zvanim raccodium cellare ogrnutih graševina i šipona iz vremena dok je car na posjedu bio Simonov otac Milan. I tako je naš doručak na Bizeljskom krenuo sa – Šiponom 1989! U odličnoj formi!

Jedino ispravno rješenje za dalje, za ručak, bila je Osterija Debeluh u Brežicama, gdje stoluje višestruko nagrađivani chef i sommelier Jure Tomič (kod njega je na praksi bio sin konavoske obitelji Karaman znane po malvasiji dubrovačkoj!) i gdje su ponuđeni maestralno prigotovljeni tartar biftek od jelena te pečena pačja jetra popraćena lijepim

U Ostariji Debeluh u Brežicama: maestralno prigotovljeni tartar biftek od jelena, te odlične praline

lokalnim chardonnayem i crnim pinotom od Lipeja i odličnim vipavskim cabernet sauvignonom Lapor od Krapeža, za finale, domaće praline i ružičasti pjenušcem našeg Tomca (prijateljstvo Sutla-Sotla!)… Pri naručivanju vina oprez: dobro pogledati na vinsku kartu, da se za neka vina koja, makar su dobra, ne zavrjeđuju cijenu kakvu imaju u lokalu (Lipej Chardonnay = 48 € te Lipej Modri pinot = čak 65 €), ne potroši novaca više nego što treba…   ♣

Posavje, Štajerska & Slavonija: Frankovka u prvom planu

ŠAMPION 10. FESTIVALA MODRE FRANKINJE – MIRAZ 2017 FERAVINAFrankovka Miraz 2017 od feričanačkog Feravina osvojila je, s 91 od mogućih 100 bodova, titulu šampiona na ocjenjivanju vina od sorte Frankovka/Modra Frankinja/Blaufränkisch/Kekfrankos/Lemberger, održanom u sklopu tradicijskog, sada već 10. međunarodnog festivala što ga je bilo lansiralo slovensko mjesto Sevnica. Ovo sada je ponovljeni vrhunski uspjeh Feravina, naime na četvrtom festivalu u Sevnici Feravino je s Frankovkom Miraz 2012 također osvojilo šampionski naslov.

Na ocjenjivanje 2020 je prijavljeno nekih 80 etiketa većinom iz Slovenije i Mađarske, tri su bila iz Hrvatske (upravo od Feravina), nekoliko ih je stiglo iz Austrije.

Uzorci koje je, pod predsjedanjem Roberta Gorjaka, novinara i voditelja Vinske Škole Belvin iz Ljubljane, kušala strukovna ocjenjivačka komisija u sastavu Klemen Lisjak, Uroš Valcl, Ožbej Peterle, Bojan Kobal, Grega Repovž, François Button Slapšak, vrednovani su u kategoriji mladih vina, tj. onih iz berbe 2019, zatim u kategoriji 2018. i starijih godišta te barriquea, pa u grupi roséa, grupi pjenušaca i grupi likerskih vina. Evo rezultata, navodim samo uzorke koji su osvojili barem 85/100 bodova kao, na mnogim ocjenjivanjima vina a posebice na ovim našim prostorima, praga za zlatnu medalju.

Vlasnik Feravina Ivan Ergović u razgovoru s enologom Matjažom Lemutom, inače vlasnikom vinskog posjeda Tilia u Vipavskoj dolini a koji mu je prijatelj i kojega je angažirao kao savjetnika u svom vinskom podrumu. Feravino proizvodi frankovku u četiri varijante: kao novu, sasvim mladu, crnu i pod nazivom Mlada, kao bazno crno vino pod nazivom Frankovka Dika, zatim kao feričanački špic-crnjak Frankovka Miraz, te kao ružičasti pjenušac

Jenny Šimić iz marketinga feričanačkog Feravina i j glavni urednik Svijeta u čaši, u čast šampionskog naslova koji je za Frankovku Miraz 2017 Feravino osvojilo na nedavnom ocjenjivanju frankovki u okviru festivala frankovki u slovenskom gradu Sevnici… (fotke, Marko Čolić i Marinko Petković)

Berba 2019, samo dva proizvodjača dostigla su 85/100 bodova: 1) Stane Možič MODRA FRANKINJA 2019 (85,00); i 2) Bogdan Dular MODRA FRANKINJA 2019 (85,00)

Starija godišta & barrique, s bodovima od 85/100 naviše: 1) Feravino 1804 FRANKOVKA MIRAZ 2017 (91,00); 2) Bodry Winey BODRI SZEKSZARDI KEKFRANKOS GUROVICA SELECTION 2017 (91); 3) Vinska klet Šuklje VRBANJKA 2017 (90,00); 4) Hiša vin Emino MF EMINO 2017 (90,00); 5) KZ Krško MODRA FRANKINJA 2017 (90,00); 6) Heimann Csaladi Birtok KFT SZIVEM KEKFRANKOS 2018 (89,00); 7) Žaren doo. ALBIANA MF 2017 (89,00); 8) Heteni Winery Indivinum KFT BLUEFRANK 2011 (89,00); 9) Vinska klet Šuklje VRBANJKA 2018 (88,00); 10) Andrej Repovž MF BARRIQUE 2017 (88,00); 11) Kobal Since 1931 Kmetija Kobal MODRA FRANKINJA 2017 (88,00); 12) Faktor Kereskedelmi Father KEKFRANKOS 2017 (88,00); 13) Vinska klet Frelih MF 2016 (88,00); 14) Vinska klet Prus MF BARRIQUE 2012 (88,00); 15) Jelenič Marjan MF 2015 (87,00); 16) Karlovček MF 2016 BARRIQUE (87,00); 17) Bock Boraszat KFT BOCK VILLANYI KEKFRANKOS 2017 (87,00); 18) KZ Metlika vinska klet MODRA FRANKINJA 2017 (86,00); 19) Hungexvin KFT KEKFRANKOS 2018 CREATOR (86,00); 20) Karlovček MF 2017 (86,0); 21) KZ Šmarje Hiša Vin Emino EMINO MF EMINO 2018 (85,00); 22) Vinska klet Šuklje ŠUKLJE LODOMA 2018 (85,00); 23) KZ Krško MF CLASSIC 2017 (85,0)

Pjenušci: 1) Vino Kozinc 2017 SUHO (88,00); 2) Vino Kozinc 2016 BRUT ROSÉ (88,00) 3); Vino Kozinc 2017 BRUT ROSÉ (85,00); 4) Feravino 1804 2018 ROSÉ (85,00).

Što se tiče Festivala frankovke, zasad se još ne zna što će biti. Bilo je planirano da se održi poslije ljeta, međutim s obzirom na povećanje oboljelih od covida19 ne odlučuje se izaći s datumima. ♣

Michael Gross u razgovoru s Vladom Šuškom, koji je s Gordanom Mohorom osnovao MIVU, već godinama vrlo uspješnu kuću za plasman hrvatske i uvezene kapljice i jakih pića.

LAŠKI RIZLING POSTAO BLAUFRÄNKISCH! – Zanimljivost iz slovenskog vinorodnog područja između Ptuja i Podlehnika: mladi austrijski vinogradar-vinar Michael Gross, iz vrlo ugledne vinske obitelji Aloisa Grossa na austrijskoj strani Štajerske u blizini državne granice sa Slovenijom odlučio je nastavak svoje vinska karijere započete u familijarnome krugu u mjestu Ratsch produžiti u Deželi, u znanom vinorodnom predjelu Haloze gdje su Grossovi prije koju godinu bili kupili trsje i odakle već, bazirajući se na sortama sauvignon bijeli i furmint ili po naški moslavac imaju (odlična) vina Gorca. Ovih dana novi potez Grossa juniora: odlučio se na precjepljivanje nekoliko desetljeća starog kupljenog nasada i tako je – u ovom prvome koraku – sorta Graševina od 30-godišnjeg Laškog rizlinga postala 30-godišnja Frankovka! Michael Gross, koji ističe kako se na genetskom materijalu zahvaljuje gradišćanskom vinogradaru/vinaru Georgeu Prieleru, znanom baš po crnome vinu i od frankovke, uzda se mnogo u svoju novu Modru frankinju, prva prva berba očekuje se 2021…

Za one u nas koje zanimaju vina obitelji Gross dobra vijest: u Hrvatskoj se ona mogu naći u vinotekama Galerija vina MIVA! ♣

Okusi Posavja 2020

STEVEN SPURRIER u GODINI DANA PO DRUGI PUT MEĐU SLOVENCIMA – Čovjek koji je, priredivši još 1976. u Parizu povijesni sraz – degustaciju naslijepo burgundijskih bijelih i bordoških crnih vina s jedne i kalifornijske kapljice s druge strane, demistificirao francuska vina i proslavio dolinu Napa, vinski trgovac, ugledni vinski kritičar, organizator i protagonist više značajnih ocjenjivanja vina, od novijeg vremena i proizvođač pjenušaca u Engleskoj, Steven Spurrier u posljednjih godinu dana bio je dvaput među Slovencima. Najprije ga je na proslavi 50-godišnjice šampanjerije na svom posjedu na Bizeljskom ugostila obitelj Istenič, a sad u drugoj polovici lipnja gostovao je, opet na inicijativu Mihe Isteniča ali za razliku od prvog puta na Bizeljskom kad je došao osobno i stvarno, bilo je to virtualno, naime iz svoje kuće nastupio je prigodno pred kamerom kao komentator izabranih vina slovenskog Posavja.

Voditeljica Ksenija Kragl i enolog Albiane Miha Ritonja lijevo, te, desno komentatori iz Slovenije Grega Repovž, Jure Tomič, Gašper Čarman i Miha Istenič, gore uz naslov: Steven Spurrier i Miha Istenič u razgovoru preko ekrana

Dio publike na degustaciji

Događaj je operativno organizirao Centar za poduzetništvo i turizam iz Krškoga koji, između ostaloga, već godinama uz kalendarski početak ljeta na ulicama i trgovima starog dijela Krškoga uz Savu priređuje vrlo dobru manifestaciju Okusi Posavja gdje kao izlagače/ponuđače i promotore lokalnih specijaliteta i plemenite kapljice okupi veći broj na temelju kakvoće ponude i posvećenosti vlastitom teritoriju izabranih ponajboljih chefova kuhinje i vinara. Ovaj put redovno odvijanje priredbe Okusi Posavja, na kojoj se inače svake godine moglo vidjeti i poprilično Zagrepčana i stanovnika Hrvatske uz državnu granicu kao posjetitelja, omeo je, kao i što-šta drugo, covid19 odnosno Corona-virus. Nužnost odgode smotre Okusi Posavja – najavljeno je da bi ako sve bude epidemiološki u redu (a najnovije informacije o porastu broja oboljelih i u Sloveniji i u Hrvatskoj nekako ne zvuče ohrabrujuće) priredba bila unutar datuma 27. kolovoza i 5. rujna, iskoristile su Kristina Ogorevc Račič, direktorica CPT Krško, i njena suradnica na Okusima Posavja  Ksenja Kragl, koje očito imaju dobar osjećaj za značenje eno-gastronomije za turizam, da prihvate prijedlog Mihe Isteniča o najavi novog termina priredbe Okusi Posavja realizacijom gostovanja Stevena Spurriera kao komentatora izabranih posavskih vina preko društvenih mreža a na skupu istaknutih chefova i gastronoma te vinara i eno-gastro novinara na imanju Albiana u sklopu kojega je vinski podrum Žaren, a koje se nalazi u zaseoku Nemška Vas u vinogradarskom krajoliku na nekih gotovo 300 metara iznad Krškoga.

Kod Arbiane: organizatori, vinari, komentatori iz Slovenije

Rekao bih da je događanje – na kojemu su se okupili i predstavnici medija iz Hrvatske, bio pun pogodak, naime degustaciju vina Posavja na kojoj su u prostranoj kušaonici Vina Žaren pred brojnom publikom kao komentatori, ne toliko samih vina koliko važnosti lokalnih vina i kulinarike u turističkoj ponudi i u široj afirmaciji kraja, od domaćih chefova-sommelera-vinara sudjelovali osobno Miha Istenič (direktor, Penine Istenič), Jure Tomič (chef i vlasnik Ošterije Debeluh iz Brežica, slovenski državni prvak u sommelijerstvu 2010), Grega Repovž (chef i vlasnik Gostilne Repovž, sommelier), Miha Ritonja  (enolog, Albiana Estate) i Gašper Čarman (direktor tvrtke eVino, slovenski državni prvak u sommelijerstvu 2013. i 2015),  te preko velikog ekrana Steven Spurrier iz svojega doma, preko:  https://www.facebook.com/events/593613548223723/ pratilo je uživo nekih 1000 osoba a s obzirom da je na istom linku zainteresiranima bilo moguće gledati snimku događaja naknadno pokazalo se da se do kraja večeri broj gledatelja udvostručio. Mamac za gledatelje svakako je bila i obznana organizatora da zainteresirani mogu kupiti vina ponuđena na ovo kušanje po prigodnoj cijeni.

Za kušanje sa Stevenom Spurrierom izabrana su vina Gourmet Rosé 2016 brut, te Passion 2009 brut nature od Isteniča, zatim Sauvignon 2018 od Albiane (Žaren), Cuveé Extrême 2013 Keltisa, te Modra frankinja Luna 2016 od Janka Kobala i Modri pinot 2017 od Lipeja. Ovaj izbor napravljen je, čujem, ne na temelju nekog općeg ocjenjivanja vina Posavja nego po saznanjima enologa i ugostitelja o kakvoći baš tih uzoraka i po tome koliko su baš ta vina tražena i prodavana u ponajboljim restoranima na području Posavja.

Steven Spurrier u uvodnoj riječi na svom nastupu naglasio je kako suvremeni potrošač sve češće traži vina s odrazom terroirea, dakle s pečatom mjesta nastanka. Sva kušana vina opisao je pozitivno, koristeći izraze ljupko, šarmantno, izražajno, sa znakon terroirea, lijepo, originalno, pa sve čak i do extraordinary! Nakon izjava slovenskih komentatora zaključak sa susreta: ustrajati na podizanju kakvoće i izričaja izvornosti posavskih vina, poboljšati organizaciju vinska branše, dobiti kvalitetnog sugovornika u tijelima države i regije, ostvariti čvršće međuprofesionalne odnose i vidjeti da se povećaju broj proizvođača i ukupna količina prepoznatljivog vina što bi spadalo u perjanicu teritorija. (snimke Marko Čolić) ♣

Zagrebački Noel, voditelj Ivan Jug

Michelin 2020 u Hrvatskoj i, po prvi put, u Sloveniji

U VODIČU ZA 2020. JE 70 HRVATSKIH RESTORANA! – Glasoviti planetarni gastro- Michelin u svoj je vodič za 2020. godinu uvrstio 70 restorana iz Hrvatske. U Hrvatskoj već postoje restorani s Michelinovim zvjezdicama, to su 360° (Dubrovnik), Draga di Lovrana (Lovran), Monte (Rovinj), Noel (Zagreb) i Pelegrini (Šibenik), oni svaki svoju zvjezdicu zadržavaju i u novom Michelinovom vodiču za Hrvatsku za 2020. Od ove godine kao nostitelji Michelinove (jedne) zvjezdice pridružuju im se LD Terrace u Korčuli, koji vodi chef Marko Gajski, te Boškinac iz Novalje, gdje je kuharska zvijezda vrlo kreativni chef Matija Bregeš.

Hotel i restoran Boškinac iz Novalje uvjerio je Michelinove ocjenjivače da mu pripada koja njihova zvjezdica. Boris Šuljić i njegova mlada kuharska ekipa malo su se vježbali zajedno s našim kulinarskim majstorom veteranom-internacionalcem Stevom Karapandžom

Slavlje za Michelinovu zvjezdicu 2020: Boris Šunjić, gastronom i vlasnik novaljskog hotela Boškinac te vinskog posjeda Boškinac i chef Matija u zdravici s čestitarima Antonijom i Borisom Mrgudić sa znanog pelješkog posjeda Bura Mrgudić

Dobitnik oznake Bib Gourman – Dražen Jambriško, Zlatne Gorice, Varaždin-Breg

Hrvatska gastro-scena od 2020. godine bogatija je i za dva Bib Gourmand restorana. Oznaka Bib Gourmand, uvedena 1997, ističe ugostiteljske objekte koji nude visokokvalitetni atraktivni menu s dva slijeda s čašom vina odnosno s desertom po cijeni do 35 €, što bi bilo nešto iznad 250 kuna. Novi nositelji oznake Bib Gourmand u nas su Konoba Škoj s otoka Šolte i Zlatne Gorice Dražena Jambriškog iz Varaždin-brega.

Michelin Plate Hotel-restoran San Rocco, Brtonigla: obitelj Fernetich može biti relativno zadovoljna jer i unatoč coroni Istra ipak ima turista. Michelin plate Mala hiža, Mačkovec, Međimurje: neumorni gastronom Branimir Tomašić svakodnevno se maksimalno trsi u stvaranju ne samo iznimno okusnih jela nego i jela koja namirnicama i moderniziranom domaćom tradicijom u prigotavljanju odlično prezentiraju svoj teritorij!

Michelin još dodjeljuje posebno priznanje za gastronomiju Michelin Plate (Michelinov tanjur), karakterizira ga kao oznaka crtež tanjura s priborom za jelo. U nas ima već dosta nositelja te oznake, primjerice Zinfandel i Bistrò zagrebačkog hotela Esplanade, Mala hiža u Mačkovcu, San Rocco u Brtonigli, Zigante u Livadama, te, opet u Zagrebu, Boban, Apetit, Bistro Apetit by Marin Rendić, Agava, Tač, Dubravkin put. Među novim laureatima, za 2020., šest je restorana iz Splitsko-dalmatinske županije, to su Zrno Soli, ZOI, Kadena, Jeny, Dvor i Konoba Trs. Nositelji Michelinova tanjura iz Dalmacije proslavili su svoja odličja s Jozom Tomašem, predsjednikom HGK-Županijske komore Split, i s njime razgovarali o planovima da se još tješnje suradnjom vežu s lokalnim proizvođačima namirnica i posebno delikatesa koje svakako bitno pridonose kakvoći i originalnosti keracija na tanjuru što ih oni nude. ♣

Uz predsjednika HGK-Županijske komore Split Jozu Tomaša na slici su Vlado Čović (Jeny), Braco Sanjin (Kadena), Mirko Mirčeta (ZOI) i Ivo Vrdoljak (Zrno soli)

HIŽA FRANKO i ANA ROŠ SA DVIJE ZVJEZDICE – Legendarni Michelin po prvi put otkriva Sloveniju kao eno-gastro destinaciju! Inspektori svjetski znanog vodiča ugostiteljskim objektima obišli su teren u Deželi i u svoje najnovije izdanje knjige za 2020. uvrstili su i 52 restorana iz Slovenije. Jednome su dodijelili dvije zvjezdice, a pet lokala dobilo je po jednu zvjezdiceu. Dvije Micheliove zvjezdice osvojili su Hiža Franko iz Kobarida, u kojoj su glavni Ana Roš, svjetski priznata chefica (kod koje je na praksi dugo vremena bio Bernard Korak, sada chef u obiteljskom restoranu Korak na Plešivici!), te Valter Kramar.

Ana Roš, Hiža Franko, dvije zvjezdice, Tomaž Kavčič Pri Lojzetu jedna zvjezdica

Po jednu zvjezdicu primili su dobro nam u Hrvatskoj znani chef i sommelier Tomaž Kavčič iz restorana Pri Lojzetu u dvorcu Zemono kod Vipave, zatim chef Uroš Fauč iz Nove Gorice, chef Jorg Zupan iz ljubljanskog Ateljea, chef Gregor Vračko iz Hiže Denki iz Zgornje Kungote, te chef Uroš Štefelin iz Ville Podvin iz Radovljice. Ostali objekti dobili su priznanja. ♣

Concours Mondial de Bruxelles 2020

PONOVNO SVIJETU u ČAŠI POZIV NA OCJENJIVANJE! – Dear Zeljko Suhadolnik, in 2020, for the first time in its history, the Concours Mondial de Bruxelles will travel to the Czech Republic, hosted by the city of Brno from 4 to 6 September.

For its 27th event, and in conjunction with the South Moravia Region, the National Wine Center – Czech Republic and the Wine Fund – Czech Republic, the Concours Mondial de Bruxelles is inviting you to discover one of Europe’s oldest wine regions, located in South Moravia.

We will be happy to have you with us for the next edition of the Concours in Brno. (Saremmo lieti di averti con noi per la prossima edizione del Concorso a Brno).

Despite its size and relatively small area under vine (approximately 17,900 ha), the Czech Republic boasts over 50 different grape varieties! Below is a glimpse of the events planned as an introduction to the local vineyards:

                Programme – Wednesday 02 September: Arrival of the judges ⦁ Thursday 03 September: An introduction to the vineyards and masterclasses ⦁ Friday 04 September: 1st tasting session ⦁ Saturday 05 September: 2nd tasting session Sunday 06 September: 3rd tasting session Monday 07 September: Departure of the judges

We would be very grateful if you could inform us of your decision as soon as possible, even if you decide to decline the invitation.

Best wishes, Stefania Manfredi, Project Manager, Concours Mondial de Bruxelles

S Louisom Havauxom, osnivačem CMB-a, i njegovim sinom Baudoinom koji je sada na čelu Concoursa, te s Thomasom Costenobleom, enologom i direktorom degustacije. Dosad sam na CMB-u sudjelovao mnogo puta, i zapazio sam da su uzorci iz Hrvatske svaki put prisutni u lijepome broju…

Pitao sam Stefaniju Manfredi je li se možda na Organizacijskom odboru razmatralo to da se u dogledno vrijeme Concours Mondial de Bruxelles – koji se isprva odvijao u Bruxellesu a od 2006. svake godine u nekoj drugoj je europskoj državi i drugome gradu, predlani je po prvi put gostovao i na nekom drugom kontinentu konkretno u Aziji, u Kini u Pekingu – priredi po prvi (ne da onda bude i posljednji!) put i u Hrvatskoj, naime dosad je inače kad govorimo o bivšim socijalističkim zemljama CMB već bio u Slovačkoj (Bratislava) i Bugarskoj (Plovdiv), oba puta sudjelovao sam kao degustator. Sad čekam odgovor… ♣

Séléctions Mondiales des Vins Canada 2020

ULAZNA VRATA u SJEVERNU AMERIKU – Za ocjenjivanje Séléctions Mondiales des Vins Canada (SMVC) kažu da predsdtavlja ulazna vrata za tržište Sjeverne Amerike, a za vinska tržišta i u SAD i u Kanadi kažu da su značajno rastuća, dakle i te kako zanimljiva ponuđačima. Jedno od najcjenjenijih međunarodnih vrednovanja vina i najveće vrednovanje Bakhova nektara u Sjevernoj Americi također je, kao i druga ocjenjivnanja, moralo platiti svoj danak covidu19, što znači da je i ono bilo odgođeno, a kao novi datumi najavljeni su 14. do 20. listopada. Sjeverna Amerika, posebice SAD, za razliku od Europe gdje se corona donekle primirila, ne stoje ovih dana baš najbolje u konfiltu s covidom19, i kako je najavljena mogućnost pojave drugog vala u opasnosti je možda i taj spomenuti novi datum. Predviđeno je da ocjenjivanje bude u Hotelu Delta u Québec Cityju. Ocjenjivanje je pod pokroviteljstvom OIV-a i Svjetske federacije najvećih međunarodnih vinskih ocjenjivanja VINOFED-a.

Evo i praktičnih obavijesti: posljednji dan za registraciju je 22. rujna 2020. Cijena je 253 kanadska dolara, prevedeno u eure to je 174 €, takse su uključene. Rok za prijem uzoraka je 2. listopada 2020. Direktor organizacijskog odbora Réal Wolfe preporučuje da se uzorci za svaki slučaj posalju prije isteka ljeta, mada je registracija predviđena do zaključno 22. rujna! Općenito informacije: www.smvcanada.ca/ Réal Wolfe President – Sélections Mondiales des Vins Canada +1 514 814-3591 • wolfereal@gmail.com ♣

Sajmovi & festivali 2020

AGRA u GORNJOJ RADGONI IPAK OD 22. DO 27 KOLOVOZA – Covid19 pomrsio je račune mnogim proizvođačima hrane i vina, ali i organizatorima eno-gastro sajmova, festivala i prezentacija kojih je u tijeku godine znalo već biti poprilično. I dok tradicijski festival ružičastih vina Pink Day, redovito u predproljetno ili ranoproljetno vrijeme ove godine nije uspio otvoriti vrata ljubiteljima roséa – ali krivac je ne samo corona-virus nego i potres koji je oštetio Muzej Mimara gdje je Pink Day s WoW-icama kao organizatorima na čelu i s brojnim domaćim i inozemnim izlagačima dočekivao ljubitelje roza ali i zelene boje, naime dodatak vinskom programu bila je odlična izložba ekstra-djevičanskih maslinovih ulja biranih naših proizvođača, tako da ćemo, nakon (ipak) virtualnog lipanjskog Pink Weekenda sa Sinišom Lasanom, Marijom Meštrovićem i Ivanom Jugom kao animatorima na Facebooku, na PINK & Green DAY morati pričekati do ožujka 2021.                  

Ali, znani međunarodni poljoprivredno-prehrambeni sajam Agra u Gornjoj Radgoni zasad se ne da zaplašiti i ne odustaje, naime iz kuće Pomurski sejem iz Gornje Radgone stiže vijest da će se 58. manifestacija Agre odvijati u Gornjoj Radgoni od 22. do 27. kolovoza! Naravno, ističe se da će se paziti da posebni uvjeti koje propisuje epidemiološka služba budu do milimetra ispunjeni. Nije da prizivam vraga i da sam zloguki prorok, sasvim suprotno: želim organizatorima uspjeh, ali kako je s cobidom19 upravo nedavno ponovno krenulo – pitanje je što će biti na kraju kolovoza…. Kako mi javlja Miran Mate iz Službe za odnose s javnosti Radgonskog sejma, kuća Radgonski sejem svjesna je mogućnosti da se okolnosti toliko promijene da sajam ipak u predviđenom terminu neće moći imati otvorena vrata, te je u slučaju otkazivanja manifestacije spremna sudionicima koji su se prijavili za nastup i koji su uplatili predviđeu kotizaciju za 2020. vratiti uplaćeni novac. ♣

Vino i kultura

PAINTBALL u 230 STRANICAStjepu Martinovića poznajem kao novinara odavna, dok smo radili u nekadašnjoj zagrebačkoj novinskoj kući Vjesnik koja je objedinjavala mnogo redakcija različitih profila. A sad, dva desetljeća nakon nestanka bivše države s kojime je počelo urušavanja novinskog diva do mjere da je danas sjećanje na nj tek neboder bez duše, susrećem gospara Stjepu kao romanopisca i upoznajem ga – na vinskim događanjima! – kao glazbenika! Da mu pisanje romana ide ništa ne čudi – evo, o njemu je zapisano i objavljeno sljedeće: Stjepo Martinović novinar je i književnik koji je na vrhuncu svoje karijere tipkao na pisaćem stroju da bi zatim zajedno sa svojom širokom općom naobrazbom i odnjegovanim višestrukim talentima krajem tisućljeća hrabro skočio u valove interneta i namenuo kriterije koje će teško dosegnuti generacije površno educirane u nervozi smjene milenija. Ispravno procjenjujući da je kombinacija žanrova sve dominantniji književni trend, višestruko nagrađivani književnik miksa ljubavno-avanturističke koktele u kojima demonstrira kako dobro poznaje sve načine ubrzavanja i usporavanja radnje i stila, ali i od početka razjašnjava da ne kani publiku zabavljati samo trikovima zanata. Višestrukim obratima i žanrovskim slojeviima oko čvrste osnovne konstrukcije, uz intrigantan barokni, eruditski stil, iskusni pisac širi publiku koja ga je dosad pratila.

Sviram ti priču: novinar, romanopisac, glazbenik Stjepo Martinović nastupa u sklopu gostovanja vinogradara/vinara Radovana Vukoja u G.E.T. -Vinskim razgovorima Tomislava Stiplošeka u Zagrebu

Stjepi idu sasvim dobro i sviranje i pjevanje! Uvjerio sam se u to nedavno kad je s gitarom nastupio za gostovanja vinogradara i vinara Radovana Vukoja iz Trebinja s BiH-juga u jednom od Vinskih razgovora što ih u Zagrebu organizira Tomislav Stiplošek sa svojim G.E.T. Reportom (G=gastronomija, E=enologija, T=turizam). Kao nešto najnovije vezano uz Martinovića spominjem to da je on upravo, u izdanju Beletre, izašao s novim romanom, s naslovom Paintball. To je priča – na oko 230 stranica džepnog formata i s mekim koricama – koja se možda nije dogodila, a ako ipak jest… nije se mogla zbiti drukčije nego kao što je ovdje ispisani slijed filmskih slika krajolika pusta dalmatinskog otoka i nekoliko protagonista ravnopravnih jednome jarcu i jatima ptica u seobi. Na južnom okrajku ižule u nekoliko dana odvijala se mračna storija koju otad njeni sudionici nastoje izbrisati iz sjećanja, a uspjelo je to samo jednome, s obzirom da ju je odnio sa sobom u smrt. Srazovi grijeha sustižu počinitelje, simulacija rata pretvara se u nesmiljen okršaj. U , SREBRNA: svjetlo na kraju tunela izlaskom iz kojega se otvaraju prostor i vrijeme iznova otkriveng smisla…. ♣

___________________________________________

…..pijte razborito – odgovorno – trijezno • drink wisely – responsibly – soberly…..   

POTROŠAČKI – BUYING GUIDE – PUTOKAZ

VODIČ ZA PAMETNU KUPNJU – 06. 2020 – HINTS TO THE SMART PURCHASE

                                                       

LEGENDA 

Veliki zlatni grozd, Šampion/Big Golden Grape, Champion99 – 100 (ili or: 19,9 – 20 / 4,9 – 5,0) bodova/pts = Sjajno! Upečatljivo! Jedinstveno! Višeslojno, precizno i visokokarakterno, živo, zrelo, puno i snažno, skladno i elegantno, s dugačkim završetkom / Brilliant! Impressive! Unique! Multilayered, precise and with high character, very alive, mature, full(bodied), harmonious and elegant, with a long finish

Velika zlatna odnosno platinasta medalja/Great gold medal = Platinum medal 95 – 98 (19,5 – 19,8 / 4,5 – 4,8) = Odlično, visoko karakterno, živo, zrelo, elegantno, klasično veliko vino / Excellent, with much character, very alive, mature, fullbodied, classic elegant great wine, long finish

– Zlatna medalja/Gold medal90 – 94 (18,6 – 19,4 / 4,0 – 4,4) bodova = Izvrsno, kompleksno, uzbudljivo, živo, zrelo, profinjeno vino, s vrlo izraženima osobnošću i stilom / Outstanding, complex, exciting, alive and mature, very refined, with high style and quite a big personality

Srebrna medalja/Silver medal85 – 89 (17,5 – 18,5 / 3,0 – 3,9) = Osobito dobro i tipično, složeno, moguće i s izgledima da se i još razvije, za ipak nešto zahtjevniji ukus / very good and typical, complex, with chances to develop even more, still for somewhat exigent consumer

–  80 – 84 (15,5 – 17,4 / 2,1 – 2,9) = Korektno, može biti sortno prepoznatljivo i stilom definirano, bez neke uzbudljivosti / Correct, may be varietal recognizable and in a certain determinated style, but not exciting

– 7179 (11,0 – 15,4 / 1,1 – 2,0) = Obično, prosječno, jednostavno, bez vrlina i nekih značajnijih, prejakih mana.. Moguće ponešto grubo, i/ili načeto umorom pa i na silaznoj putanji, eventualno još prihvatljivo za ležernu uporabu / Average, ordinary, with no virtues and no significant to strong flaws, eventually still acceptable for everyday use

Ispod/under 71 ( 11,0 / 1,0) = Nisko-prosječno, najbolje izbjegavati / low average, best to avoid

⇑ – trošiti •  ⇗ – trošiti ili još čuvati •  ⇒ – čuvati •  – trošiti svakako uz hranu

HRVATSKA   CROATIA

Bregoviti sjeverozapad / Hilly northwest

(mpc/pp: M) GRAŠEVINA 2017 – SOKAČ ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Zagorje-Međimurje, područje oko Stubičkih Toplica ■ VINOGRAD/VINEYARD: Rebar Donji • kosina/slope = 10 ̊ • nadmorska visina/altitude asl: 215 m • ekspozicija/exposition: jugo-zapad/southwest • tlo/soil: ilovasto/loamy • sorta/variety: Graševina (Welsh Riesling) • loze stare/vines old: 7 godina/years • gustoća nasada/plantation density: 6500 loza/vines per ha • pristup u trsju/approach in the vineyard: klasičan/classic • berba/harvest: redovna PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova/selection of grapes • vinifikacija/vinification: fermentacija u inoksu/fermentation in stainless steel – maceracija ukupno/skin contact in total: 3 sata/hours • dozrijevanje/maturation: inoks/stainless steel • na kvascu, koliko dugo/on the lees, how long: 6 mjeseci/months • nefiltrirano/not filtered ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux – visoka vitka/tall & slim • 0,75 lit • ukupno proizvedeno boca/bottles produced in total: 3000 ■ ZATVARAČ/CLOSURE: aglomerat – ne djeluje kao kvalitetan/impression of no needed quality OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: vrhunsko s kzp/premium with controlled geographical origin • suho/dry • 13,0 vol% DIZAJN/DESIGN: uredno – obično/OK – simple • vino zavrjeđuje bolji tip butelje, bolji čep i bolju etiketu/for this wine better bottle type, cork and the label are required • čitljivo/legible: slabo – presitna slova/badly – to small font VINO je/WINE is: kompleksno, karakterno, mineralno, toplo, živo, po meni spada u tek (na žalost!) malenu grupu ozbiljnih suhih vina od Graševine u Hrvatskoj općenito. Lijepe žive kristalno bistre žućkasto-zelenkaste boje, vrlo dobre gustoće. Diskretnog je ali punog i trajnog mirisa, aromatski se dosta razlikuje od slavonskih graševina što je i logično, voćno-cvijetni štih na koji smo se naviknuli kod većine graševina na tržištu Hrvatske ovdje je prilično podređen (to smatram prednošću!) mineralnom tonu. U ustima lijepo zaobljeno, živo i svježe, stanovitu slast donekle ali ipak uvjerjivo u pozadini drže slanost i dobra kiselost. Tijelo čvrsto, finiš dugačak umami! • odlična cijena u Vrutku! SERVICE: ⇗ • preporuka za jelo/dish recommendation: klasična plata s domaćim nareskom, pečena teletina, bijela riba s gradela, gregada, brudet • 12 ̊ C • čaša/glass: srednje velika/medium large one – tip/type: rhine….

(mpc/pp: M) GRAŠEVINA 2019 – BARUN ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Krašić ■ VINOGRAD/VINEYARD: Gorice, Novaković Gorica • kosina/slope • nadmorska visina/altitude asl: 200-280 m • tlo/soil: glina i lapor/clay, marl • sorta/variety: Graševina • loze stare/vines old: 12-20 godina/years • gustoća nasada/plantation density: 5000 loza/vines per ha • pristup u trsju/approach in the vineyard: klasičan/classic • berba/harvest: redovna PODRUM/CELLAR, vinifikacija/vinification: fermentacija u inoksu/fermentation in stainless steel – maceracija hladna ukupno, na temperaturi/skin contact in total, at the temperature: 24 sata/hours, 5 ̊C • dozrijevanje/maturation: inoks/stainless steel • na kvascu, koliko dugo/on the lees, how long: 3 mjeseci/months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux – visoka vitka/tall, slim • 0,75 lit OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Plešivica ZOI/PDO • suho/dry • 12,50 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno/OK – pedantly • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: ugodno, nekomplicirano, skladno, dosta nježno, živo, lijepo osjvežavajuće. Svijetle slamnato-žućkaste boje, diskretna mirisa, na bijelo koštićavo voće, provlači se i floralna nit. Usta voćna, mekana, lijepo zaobljena, tijelo tanje, finiš čak relativno solidne dužine SERVICE: ⇑ • 10 ̊C • čaša/glass: srednja/medium one – tip/type: rhine….

 (mpc/pp: XL) PINOT NOIR MARQUIS 2017 estate grown limited edition – BARUN ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Plešivica ■ VINOGRAD/VINEYARD: Krašić, Novaković Gorica • kosina/slope • nadmorska visina/altitude asl: 286 m • tlo/soil: lapor/marl • sorta/variety: Pinot crni • loze stare/vines old: 7 – 45 godina/years • gustoća nasada/plantation density: 5000 loza/vines per ha • pristup u trsju/approach in the vineyard: klasičan/classic PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova/selection of grapes • vinifikacija/vinification: maceracija/skin contact: 45 dana/days, na/on: 5 ̊C • fermentacija u inoksu/fermentation in stainless steel • dozrijevanje/maturation: barrique 225 lit • na kvascu, koliko dugo/on the lees, how long: 18 mjeseci/months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux – (nepotrebno) teška/(unnecessarily) heavy • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Plešivica ZOI/PDO – vrhunsko/premium s kzp/controlled origin • suho/dry • 13,0 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno – elegantno/OK – pedantly – elegant • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: pinotno svjetlije rubinske boje koju kao da pomalo počinje zahvaćati granatna nijansa, na unutrašnjoj stijenki čaše formira dosta debeo film. Miris je dobro izražen, s dosta je zrelog a ponešto i posušenog tamnog bobičastog voća, protkan floralnim (divlja ruža?) i, nježno, začinskim nitima te notama razvoja tijekom dozrijevanja u drvenoj bačvici. Usta intenzivnija, djeluju bogatije od nosa, mirodijski segment kao da je ovdje upotpunjen dodirom začinskog bilja, poput metvice. Usta mekana, lijepo zaobljena, donekle slasna i s dozom kremoznosti. slankasta, s dobrom kiselosti što pridonosi živosti, tijelo vrlo dobro, finiš dosta dugačak umami, primami SERVICE: ⇗ • preporuka za jelo/dish recommendation: pečenja od peradi, teletine… • 16-18 ̊C • čaša/glass: velika/large one – tip/type: bourgogne

(mpc/pp: M-L) PINOT CRNI ROSÉ 2019 – KOS Karlo & Željko ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Prigorje-Bilogora, Zelina ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina/slope • sorta/variety: Pinot crnipristup u trsju/approach in the vineyard: klasičan/classic PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova/selection of grapes • vinifikacija/vinification: fermentacija u inoksu/fermentation in stainless steel ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: aglomerat OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Prigorje Bilogora, Zelina – kvalitetno s kzp/quality, with controlled origin • suho/dry • 12,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno/OK – pedantly • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: čisto, uredno, s izraženim notama mladosti, živo, nekomplicirano, lepršavo, prikladno za pijuckanje i za osvježenje osobito u vrućim ljetnim danima. Lijepe nježne moderne svijetle ružičaste boje, na nosu dobrog intenziteta, aromatski prema tamnom bobičastom-jagodičastom voću (malina…), u ustima s vrlo dobrom kiselosti, skladno, tanjeg tijela, srednje dugačkog svježeg finiša SERVICE: ⇑ • preporuka za jelo/dish recommendation: • 10-12 ̊C • čaša/glass: mala/small – tip/type: bordeaux

Pjenušci

(mpc/pp: L-XL) 88 BARUN MANZONI ELEGANCE extra brut – BARUN ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Plešivica ■ VINOGRAD/VINEYARD: Novaković Gorica • kosina /slope • nadmorska visina/altitude asl: 286 m • tlo/soil: lapor/marl • sorta/variety: Manzoni bijeli (križanac/crossing Riesling x Pinot blanc) • loze stare/vines old: 7 godina/years • gustoća nasada/plantation density: 5000 loza/vines per ha • pristup u trsju/approach in the vineyard: klasičan/classic • berba/harvest: malo ranija od redovne/a bit earlier than normal PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova/selection of grapes • vinifikacija/vinification: fermentacija u inoksu – maceracija, ukupno/skin contact, in total: 24 sata/hours; 5 ̊C PJENUŠCI, metoda/SPARKLINGS, method: klasična/classical(champenoise) • u boci na kvascu/in the bottle on the lees: 18-20 mjeseci/months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: champagne 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Plešivica ZOI/PDO – vrhunsko • extra brut • 12,10 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno/OK – pedantly • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is drukčije od većine drugih pjenušaca s kojima se najčešće susrećemo, a drukčije je i jer je od sorte što – za razliku od chardonnaya, rizlinga rajnskog, graševine, na koje smo se naviknuli da ih nađemo i u pjenušcu – teško da je očekujete u šampusu, ne zato što ne bi bila primjerena nego zato što nije toliko raširena, barem na ovim našim prostorima. Ali ta se sorta s obzirom na voćnost i kiselost, nužne svakom boljem pjenušavom vinu, pokazuje baš lijepo primjenjivom i za šampus, posebice za pjenušce koji, barem u prvoj fazi svojega razvoja, više igraju na voćnost nego na klasične note korice kruha, brioš… Lijepe pune slamnato-žute boje, jako dobrog perlanja mnoštvom sitnih mjehurića koji pri gutljaju fino škakljaju nepce. Mirisom iskazano, trajno, ide u pravcu bijelog koštićavog voća poput zrele ali istodobno i kiselkaste jabuke, nazočne su niti citrusa, korice limuna, slatkog začina (cimet u tragovima?), ali tu je i osjet i fenolnoga, zacijelo ostvarenoga maceracijom. Manzoni Elegance dobro je izražen i u ustima, dosta voćan, s finom slasti kojoj svojim preplitanjem fino gorkasta fenolna nijansa i dobra kiselost ne daju da jače dođe do izražaja, čineći tako okus složenijim i zanimljivijim. Tijelo dobro do vrlo dobro, finiš solidne trajnosti ■ SERVICE: ⇑ • 8 ̊C • čaša/glass: srednja/medium one – tip/type: champagne

Orange

(mpc/pp: L) COCTURA 2015 – Karlo i Željko KOS ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Prigorje-Bilogora, Zelina ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina/slope • sorta/variety: Rizling rajnskipristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski/nature friendly PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova/selection of grapes • vinifikacija/vinification, fermentacija i maceracija/fermentation and maceration: drvo/wood container – maceracija ukupno/skin contact in total: 183 dana/days ? mjeseci/months – kvasci/yeasts: prirodni, autohtoni/natural, indigenous – bez aditiva/no additives • nefiltrirano/not filtered ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: rhein/alsace ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: suho/dry • 13,0 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno/OK VINO je/WINE is: drukčije od većine, pripada stilu za koji valja imati afinitet. Lijepe je jantarne boje, već na oku pokazuje dosta dobru konzistenciju. Solidno izraženo i dosta trajno na nosu, miris je ugodan, ali ne na razini očekivane višeslojnosti. Sortnost je u aromatskom smislu pokrivena osjetom maceracije, no na sortna svojstva upućuje dobro izražena ali nimalo napadna i smetajuća kiselost. U ustima vino djeluje kompleksnije nego na nosu, fino je zaobljeno, slankasto, s dosta živosti. Tijelo je dobro do vrlo dobro, finiš dosta dugačak SERVICE: ⇗ • 13 ̊C • čaša/glass: srednja/medium one – velika/large one – tip/type: rhine….

Graševine – Sokač, Marquis pinot crni – Barun, Dingač – Kiridžija i Plavac mali primus – Rizman

Dalmacija

(mpc/pp: M) BURNUM CUVÉE 2018 – BURNUM ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Dalmatinska zagora, Knin, Vrlika ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: Chardonnay, Pošip, Maraština, Viognierpristup u trsju/approach in the vineyard: klasičan/classic ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: aglomerat OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: 13,3 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno/OK VINO je/WINE is: čisto, donekle složeno, skladno, s nitima mineranoga. Slamnato-žućkasto, zelenkasta nijansa, na nosu daje na zrelo bijelo koštićavo voće, malo i na orašasto voće, provlače se i note floralnoga – bijelo cvijeće, te maslaca, usta zaobljena, živa, s notom slasti, s blagom slanosti koja drži živost, tijelo vrlo dobro, finiš solidne dužine SERVICE: ⇑ • 10-12 ̊C • čaša/glass: srednja/medium one – tip/type: bourgogne

⍟ ⍟ ⍟ ⍟. (mpc/pp: XXL) DINGAČ 2017 – KIRIDŽIJA ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Pelješac ■ VINOGRAD/VINEYARD: Dingač • kosina/slope • nadmorska visina/altitude asl: 70-120 m • ekspozicija/exposition; jug /south• tlo/soil: crvenkasto, s dosta kamena/a bit red, rocky • sorta/variety: Plavac mali • gustoća nasada/plantation density: 10.000 loza/vines per ha • pristup u trsju/approach in the vineyard:prirodi prijateljski/nature friendly • berba/harvest: redovna PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova/selection of grapes • maceracija/skin contact: cca 6-7 dana/days • dozrijevanje/maturation: barrique 225 lit – tonneau (500 – 600 lit) ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux – visoka vitka/tall slim – ne baš prikladna za ovaj tip vina/not appropriate to the type of wine • 0,75 lit • ukupno proizvedeno boca/bottles produced in total: cca 5000 ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Dingač ZOI/PDO • suho/dry • 14,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno/OK • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: višeslojno, sortno lijepo raspoznatljivo i porijeklom tipično, puno i snažno, toplo, skladno, ima i eleganciju. Tamne ali ipak providne rubinske boje, lijepo izraženo na nosu, bouquet je spoj nota tamnog koštićavog voća (suha šljiva), i plemenitog drveta te slatkih začina od boravka u bačvi, u ustima puno, lijepo zaobljeno i mekano, toplo, tanin zamjetan, fino zrnat, dobro pripitomljen, tijelo čvrsto, završetak dugačak SERVICE: ⇗ • preporuka za jelo/dish recommendation: tamna mesa, pečena i pirjana, divljač, zreli tvrdi sir / red meat, roasted and long stewed, game, mature cheese • 18 ̊C • čaša/glass: velika/large one – tip/type: bordeaux….

(mpc/pp: L-XL) PRIMUS 2016 plavac mali – RIZMAN ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Srednja i Južna Dalmacija, Komarna ■ VINOGRAD/VINEYARD: vlastiti/own • kosina/slope • sorta/variety: Plavac malipristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski (organski)/nature friendly (organic) – službeni Eko-znak na etiketi/official Eco sign on the label: da/yes • berba/harvest: redovna PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova/selection of grapes • vinifikacija/vinification, fermentacija u inoksu • dozrijevanje/maturation: barrique 225 lit – tonneau (500 – 600 lit) • na kvascu, koliko dugo/on the lees, how long: 12 mjeseci/months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO Srednja i Južna Dalmacija • suho/dry • 13,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno – estetski i marketinški jako dobro/OK – pedantly – from the point of esthetics and marketing very good • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: višeslojno, vrlo skladno, mekano, ukroćenih tanina, elegantno. Lijepe žive rubinske boje, na unutarnjoj stijenki čaše stvara debeli film od kojega nastaju lijeno cijedeće suze, već na pogled do izražaja dolazi gustoća. Miris je dobro iskazan ali je s manje žestine nego što to zna obično biti kod plavca, nekako kao da više podsjeća na tribidrag nego na čisti plavac, no sorte su u tijesnom rodu na bazi roditelj-nasljednik, Nos je bogat i trajan, privlačna mješavina zrelog do i prosušenog tamnog voća poglavito mješavina zrelog do i prosušenog tanog voća prmjerice šljive, pa mediteranskih začina, te tragova, od kontakta s drvom, nježnih nota palenja, pa, naposljetku,i rezultata razvoja kroz posljednje četiri godine, Usta nude nastavak arome iz nosa, topla su i zaobljena, dojam je i nijanse kremoznosti. Fina slast miješa se sa slanošću i vrlo kvalitetnom kiselošću. Tijelo vrlo dobro, završetak mekan, dugačak SERVICE: ⇗ • 18 ̊C • čaša/glass: velika/large one – tip/type: bordeaux

(mpc/pp: L) PLAVAC TAJANO 2017 Plavac mali – KIRIDŽIJA ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Pelješac ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina/slope + ravnica/plain, field • Tajano nastaje kupažiranjem vina od/is a mix of Plavac mali s Dingača, te Plavac mali, Marselan i Cabernet sauvignon iz polja • sorta/variety: Plavac mali s Dingača – 40 % & Plavac mali, Marselan i Cabernet sauvignon iz polja/field – 60 %, svaka sorta vinificira se zasebno, kasnije se vina pomiješaju/each variety vinified separately • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski/nature friendly PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova/selection of grapes ■ maceracija/maceration: inox/stainless steel – 6-7 dana/days • dozrijevanje/maturation: drvo i inox/wood and stainless steel ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO Srednja i Južna Dalmacija – vrhunsko s kzp/premium with controlled origin. • suho/dry • 13,5 vol% • ukupno proizvedeno/produced: cca 1500 lit DIZAJN/DESIGN: uredno/OK • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: složeno, djeluje kao zrelo, prilično mekano, toplo, skladno. Žive rubinske boje, već na oko pokazuje gustoću. Na nosu diskretno ali trajno, ide prema Plavcu, raspoznaje se nijansa suhe šljive. Aroma se prenosi u usta, gdje se vino pokazuje zaobljenim, s dobro ispeglanim taninom, slankasto, s vrlo kvalitetnom kiselosti (Marselan!), živo. Tijelo vrlo dobro, finiš dugačak SERVICE: ⇗ •18 ̊C • čaša/glass: velika/large one – tip/type: bordeaux

(mpc/pp: M-L) BURNUM CUVÉE 2017– BURNUM VRBNIČKO SELO  ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Dalmatinska zagora, Kninsko vinogorje ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux  • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: aglomerat OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: vrhunsko s kzp • suho/dry • 12,8 vol% DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno/OK – pedantly • čitljivo/legible: dobro/good VINO je/WINE is: lijepe žive pune rubinske boje, na pogled ostavlja dojam da je vrlo dobre konzistencije, mirisa dobrog intenziteta, u ustima vrlo živahno, robusno i vrlo toplo. Predstavlja se kao dosta moćno, i ukazuje na to da dolazi s vinogradskih pozicija dosta većeg potencijala od očekivane razine na kojoj se kapljica pokazuje u čaši. S obzirom na stanovitu neotesanost i na nosu i na nepcu, utisak je da je napunjeno i pušteno na tržište neodgovarajuće, odnosno da je nedovoljno dugo njegovano tako da snaga/struktura u simbiozi s nijansom prženoga te živost (slanost povezana s mineralnosti, kao i vrlo dobra kiselost) nisu u simbiozi na kolosijeku elegancije. Šteta!  SERVICE: ⇗ • 16-18 ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bordeaux….

Pjenušci

(mpc/pp: ) BURNUM 2018 suho – BURNUM ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Dalmatinska zagora, Knin ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: babić PJENUŠCI, metoda/SPARKLINGS, method: bez oznake na etiketi/no infos on the label ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: champagne – prozirna • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: kzp • suho/dry • 11,9 vol% ■ VINO je/WINE is: čisto, uredno živo, s dobrom kiselosti, nekomplicirano, u vrijeme vrućina može lijepo poslužiti za osvježenje. Boja mu je ružičasta, svijetla, između nijansa luka i bakra, perlanje isprva s većim mjehurićima postupno se pretvara u sitne mjehuriće miris nudi voćnost a blago je i u pravcu nota korice kruha, usta živahna, skladna SERVICE: ⇑ • 8 ̊C • čaša/glass: srednja/medium one – tip/type: champagne….

Istra & Kvarner / Istria & Quarnaro

(mpc/pp: XXL) TERAN BARBAROSSA 2017 – TOMAZ ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Hrvatska Istra ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: Teran • grožđe prosušivano na trsu/grapes dried on the vine PODRUM/CELLAR, dozrijevanje/maturation: drvo/wood OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO – Hrvatska Istra – vrhunsko s kzp • suho/dry • 14,5 vol% ■ VINO je/WINE is: uvelike u znaku kontakta s drvetom, u organoleptici sortnost i voćnost su mu ostale poprilično u drugome planu. Intenzitet herbalnoga I fenolnoga a istodobno i slatkih začina od, rekao bih, paljenja bačve, odmaže eleganciji i profinjenosti. Tamne je, gotovo neprobojne rubinske boje, na oko odaje solidnu gustoću. Miris ide u pravcu drva i fenolnoga, mirodija poput vanilije i, u tragovima, cimeta, a tek u pozadini se dade naslutiti nešto tamnog bobičastog voća. Usta su zaobljena no stanovitu kremoznost malo razbijaju herbalne note poduprte nitima izraženije, teranu svojstvene kiselosti. Tijelo prilično snažno, trajnost dugačka SERVICE: ⇑ ⇗ ? • 18 ̊C • čaša/glass: srednja/medium one – tip/type: bordeaux, bourgogne, rhine….

Slavonija & Hrvatsko podunavlje / Slavonia & Croatian Danube region

(mpc/pp: M) GRAŠEVINA 2018 – SOLDO ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Vinogorje Kutjevo ■ VINOGRAD/VINEYARD: Vetovo (naziv dolazi od Vetrovo, jer ondje stalno pirka vjetrić/the name deriving from Vetrovo, because of the continuous light wind=vjetrić) • blaga kosina/soft slope • nadmorska visina/altitude: 250 m • tlo/soil: pjeskovito • sorta/variety: graševina • gustoća nasada/plantation density: 5500 loza/vines per ha • prinos po trsu/yield per vine: 2 kg PODRUM/CELLAR, vinifikacija/vinification: u inoksu/in stainless steel • dozrijevanje/maturation: inoks/stainless steel ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: aglomerat OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Slavonija, Kutjevo, vrhunsko vino s kzp • suho/dry • 13,5 vol% DIZAJN/DESIGN: uredno/OK VINO je/WINE is: zrelo, ima punoću, dosegnulo je vrhunac. Slamnato-žućkaste boje, na nosu diskretno ali i trajno, mirisom koji upućuje na bijelo koštićavo voće, bouquet je i s floralnim (bijelo livadno cvijeće) aromama i s nijansom vegetalnoga (list smokve), te s notom mineralnoga. U ustima, koja su dobro zaobljena, nakon što se vino proguta kao da se osjeti, sasma blago, aroma kamilice. Okus s jedne strane nudi slast a s druge strane određenu slanost i stanoviti ugodni (Graševina!) gorkasti ton. Tijelo vrlo dobro, završetak solidno dugačak. SERVICE: ⇑ • 12 ̊C • čaša/glass: srednja/medium one – tip/type: bordeaux

______________________________________

 ovih dana kušano još… / these days tasted too…  

(mpc/pp: XL) PINOT GRIS 2015 Founder’s Reserve – TRDENIĆ ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Moslavina ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: suho/dry • 13,5 vol%

(mpc/pp: L) PINOT BLANC 2017 private collection – TRDENIĆ ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Moslavina ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: suho 12,50 vol%, AC 6,5 g/lit

(mpc/pp: M) PINOT SIVI 2017 – TRDENIĆ ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Moslavina ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: polusuho/off dry • 14,0 vol%, RS 12 g/lit, AC 7,5 g/lit

SVIJET u ČAŠI Kronika – 12.2019 – Chronicle WORLD IN a GLASS

KROZ /THROUGH

ŽELJKO SUHADOLNIK

Suradnici/contributors: Vinko Lozica, Zlatan Trsenjak, Zdravko Vodnik, Miran Debeljuh ⦁ Foto: Marko Čolić

_________s vama već – 28 godina/years – with you___________

Otok Hvar, južna strana, s glasovitim vinogradskim pozicijama Ivan Dolac, Sveta Nedjelja, Zavala / Southern Dalmatia, island of Hvar, south-southwest facing slopes with the grand cru and premier cru quality vineyards Ivan Dolac, Sveta Nedjelja, Zavala…

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Advent 2019: ČVARAK u DRUŠTVU s PJENUŠCEM ⦁ Sličice iz predbožićnog Zagreba: DRELE KAD KUHA VINO / CHEESE DADO s DEMOGRAFSKIM PROGRAMOM / BRATSTVO i JEDINSTVO TE JALTA PRED VITRINOM / ROUGEMARIN CITY: WE LOVE THE LOCAL FOOD, BUT NOT SO MUCH THE MOTHER LANGUAGE ⦁ SLAVONSKE RAPSODIJA i BAJADERA NA TANJURU ⦁ ORAŠAR ESPLANADINE ANE GRGIĆ ⦁ Hedonizam i zdravlje: BADNJAK u ZNAKU GADUSA ⦁ Hedonizam i zdravlje: MASLINOVO ULJE KAO IJEK, SAN ROCCO KAO AMBULANTA ⦁ Ne s jelom u otpad!: WWF i GASTRONOMADI PROTIV BACANJA HRANE ⦁ Gran odluke: MORENO CORONICA: MY WAY! BEZ DRVETA ZA BIJELO ⦁ Novo vinsko poglavlje Davora Zdjelarevića: VINORETUM INTERNATIONAL ⦁ Novo ruho moslavačkog cro-aduta: ŠKRLET – ODVOJENO ILI SPOJENO? ⦁ U novu godinu s novim vinskim časopisom: VINUM IN No. 2, SRETNO! ⦁ HENDRIXOV MOST ⦁ NAGRAĐENI NA CRO-AGRO 2019 ⦁ Wine OS 2020: ATRAKTIVNE RADIONICE ⦁ SUMMA LAGEDER 18-19. TRAVNJA 2020. ⦁ SVIJET ŽENA u VINU

POTROŠAČKI PUTOKAZ – 12.2019 – BUYING GUIDE

__________________________

Advent 2019

ČVARAK u DRUŠTVU S PJENUŠCEM!

Ne Bad Company, nego Excellent Company: čvarci i pjenušci Šember brut, Jasminka Vuglec, Sanabor Pallidia i Monteclassico Monterosso

Mogu li se – izvorno jeftina – selska namirnica koja se konzumira praktički prva nakon kolinja, i piće – od vajkada – s aureolom pripadnosti visokom društvu uspješno podružiti? O ooo, DA! Čovjek bi se iznenadio kako ne samo rafnirane kulinarske kreacije na tanjuru nego i namirnice s pedigreom rustikalnoga mogu na radost gourmeta, po naški gurmana, pokazati sjajan suživot s pjenušcima, Jednako kao i s toliko raznih tipova odličnih (i osobito skupih!) mirnih vina, sve te skupocjenosti odlično prijaju s hranom pripremljenom s pažnjom bez obzira je li hrana stilom rustikalna ili je rafiniranog tipa.

Prisjećam se nekih davnih vremena kad je slovenski šampanjer mr. Janez Istenič, s vinogradima i podrumom na Bizeljskome, odmah kod našeg Klanjca, pozvao k sebi na selo na pressicu u povodu izlaska na tržište njegove tada nove najgornje linije šampusa Prestige. Nakon prezentacije noviteta slijedio je domijenak, i to vrlo raskošan, tada sam prvi put doživio spoj otmjenoga i pučkoga, naime domaćin je, bez predrasuda, hranu naručio iz obližnje Gostilne Šekoranja, onda je uz Reziku, suprugu legendarnog bizeljskog gostioničara Renéa Sinea Šekoranje, aktivna u proizvodnji namirnica te u izboru namirnica i u prigotavljanju jela u kuhinji bila i Sineova mama, znana kao baka Šekoranja. Na Isteničev stol i do elegantnog servisa tanjura i pribora (bešteka!) stigle su domaće krvavice, domaće češnjovke, pečenice, domaće kiselo zelje, restani krumpir, grah salata s bučinim uljem… A u čaši – pjenušci No1 (Janez Istenič nekad je bio uspješni nogometni golman!), Gourmet bijeli i Gourmet Rosé, te, dakako, nova linija Prestige… BINGO! Kobasice sjajne, kiselo zelje i restani krumpir u svojoj rustikalnosti prvoligaški, a staleški visoki pjenušci, točeni u prikladnu kristalnu čašu tankih stijenki, punoćom, svježinom, finim sitnim mjehurićima, dotjeranošću pokazali su se odličnim partnerom jelima ponuđenih kroz ovaj zaista pedantno pripremljeni kolinjski domaći ručak. Pobijeno je bilo uvriježeno mišljenje da pjenušac mora biti samo u visokom društvu cijenjenih oblizeka poput npr. kamenica odnosno lososa itd. a koje ponekad performansom znaju objektivno biti i na nižoj razini od te neke plemenitaške reputacije što ih po automatici prati…

Pjenušac i čvarci, buncek, pečenice, krvavice, kiselo zelje, te repnjak (zmska savijača s ribanom repom, ljetni pandan joj je bućnica!)

A, zašto čvarak i ne bi s pjenušcem činio atraktivnu kombinaciju? To više i zato što je – to će valjda sada kao opravdanje odgovarati i onima koji paze više na staleže i pedigre nego na suštinu – eto došlo vrijeme da se po kilogramu taj čvarak, dobiven ne primarno od mesa nego od špeka i sala uz koji se prošverca kakva mesna mrvica…, po kilogramu danas vrlo skupo prodaje, dakle i CJENOVNO je dobio na cijeni…

Nužno je tek da, kao što se i pjenušac radi s više ambicije (mada kod nekih vinara uvjerenih da će se provući ne i uvijek s dovoljno više ambicije i požrtvovnosti!), čvarci budu dobro napravljeni, prhki a istodobno na svoj način i sočni, ne preprženi (pregoreni), ne glomazni te ne prestisnuti do stupnja žilavosti i osjećaja tvrdoće koštice od pri rezanju table špeka na kocke za topljenje moguće zaostalih komadića kožice odnosno mesa,

Kombinacija čvaraka i pjenušaca bila je dobra tema za vinsku radionicu – specijalno pripremljenu u restoranu Vuglec–breg u Hrvatskom zagorju – kao uvod u sljedeću radionicu na temu pjenušaca na posjedu Penine Istenič mr. Janeza Isteniča na Bizeljskom pa, odmah potom, i u ocjenjivanje pjenušaca početkom prosinca 2019. u Zagrebu, priređeno vezano uz već tradicijski, 4. Salon pjenušavih vina planiran za 31. siječnja 2010. u Zagrebnu u hotelu Dubrovnik, a ubrzo poslije – 14. veljače 2020. – i u Ljubljani.

Radionicu Magnum Monday – Pjenušac i čvarci organizirala je i na poznatom zagorskom eno-gastro i turističkom odredištu Vuglec breg na Vuglec-Bregu moderirala prof. Marija Vukelić, Zagrepčanka koja sa svojom promocijskom tvrtkom Zlatne riječi vrlo aktivno sudjeluje u cro-slo projektu Saloni pjenušaca Zagreb & Ljubljana i koja je i direktorica četvrtog Salona pjenušavog vina u Zagrebu ali i direktorica, za Zagreb, slovensko-hrvatskog projekta Vinski Univerzum što s 2020. po prvi put ulazi u Hrvatsku. Predstavnici medija i partneri događanja mogli su, uz vodstvo sommelijera Darka Lugarića Agave, koji je nastupio i u ime Hrvatskog sommelier kluba, kušati naslijepo četiri pjenušca (dva hrvatska i dva slovenska) s dvije vrste čvaraka (jedni stisnuti do daske, a drugi ne baš tako do kraja pa su imali malčice masnoće, dovoljno da ih se svrsta u zasebnu grupu), i s pogačicama od čvaraka, po domaće zvanima kram-pogačice a internacionalno čvarkuše.

Degustacija čvaraka i pjenušaca na Vuglec-bregu

Kod Vugleca – najava Salona pjenušavih vina u Zagrebu i Ljubljani: Darko Lugarić, Zdenko Šember, Jasminka Šaško, Boris Vuglec, Marija Vukelić, Ivanka Šember i Špela Štokelj (Julio Frangen)

Darko Lugarić objasnio je kategorije pjenušavih vina prema ostatku šećera te, tijekom kušanja i vrlo interaktivne radionice, vodio uzvanike na stručan ali lako razumljiv način kroz sljubljivanje. Pjenušci koji su se kušali sa čvarcima:  Sanabor Pallidia brut nature, NV (malvazija istarska, 35 mjeseci na kvascu u butelji, 13,3 vol %) i Monte Classico zero dosage NV od kuće Monterosso koja trsje ima u Istri i na slovenskoj i na hrvatskoj strani, zatim Jasminka NV demi-sec od Vugleca i Blanc de Blancs 2013 brut od Šembera. Mislim da i u ime svih nazočnih na radionici – od vinara prisustvovali su domaćin Boris Vuglec i njegova enologinja Jasminka Šaško te Zdenko Šember, a iz Slovenije je osobno stigla Špela Štokelj s granice Vipavskog vinogorja i vinorodnog Krasa – mogu i ponovno reći da pjenušac i čvarci idu lijepo skupa. Uđemo li u raščlambu, evo: čvarci su bili kako treba posoljeni, oni do kraja stisnuti i posve prhki. Druga grupa čvaraka bila je ne tako do kraja ali ipak vrlo solidno stisnuta, komadići su zbog te malenkosti masnoće lakše klizili grlom i, rekao bih, pružali doživljaj više. Pjenušci su bili različiti po stilovima i ostatku sladora, kazao bih da je u startu više trebalo više paziti na redosljed njihova posluživanja, tako da linija bude uzlazna, primjerice kao što je savjetovano da se najprije kušaju posve prhki čvarci, potom oni malčice masniji i onda da na red dođe čvarkuša odnosno još i čvarak zajedno s njom, tako je, po meni, trebalo i poredati pjenušce: najprije Monte Classico, potom Šemberov 2013, pa Pallidia 36 mjeseci na kvascu i na kraju vrlo aromatična poluslatka Jasminka, takva zbog toga što su kao ekspedicijski liker poslužili visoki predikati Vuglecovog prijatelja i susjeda Borisa Drenškog Bodrena. Iako je Jasminka i kao slatka sasvim dobro popratila čvarke, i to, po meni, one masnije pa i u kombinaciji sa čvarkušom, ne smatram da bi je trebalo preporučivati baš i uz čvarke, ona je izvan kategorije, i ipak aromatski, zaobljenošću i slasnoj kremoznosti uvjerljivo bolje pripada slatkom desertu, posebice kakvoj dobro nafilanoj orehnjači (kakvu Vuglec zna imati!). No dobro je da je ipak Jasminka ovdje servirana, radionica je bila i zamišljena da se kuša nešto drugo, da se nešto sazna i nauči. Vrlo profinjena Pallidia, iako je odlično prijala uz čvarke, prekompleksna mi je bila za čvarke i, osobno, radije bih je ipak pričuvao za uz neko kompleksno jelo iz slane kategorije. Monterossa Classic u ovoj mjehuričavoj konkurenciji i s čvarcima? Za nj bih se opredijelio kao pratitelja do kraja stisnutih, prhkih čvaraka. A u izboru dobitne, najbolje kombinacije sa čvarcima koje smo kušali opredijelio bih se, i to za spoj s onim nešto slabije stisnutim čvarcima, među spomenuta ponuđena četiri pjenušca za odličan Šemberov Blanc de Blancs s dodanom vrijednosti, koji bi svakako sjajno prijao uz neko kompliciranije jelo. ♣

Boris Vuglec ponosno poslužuje svoj pjenušac!

O PROJEKTU VINSKI UNIVERZUM – U nastavku degustacije čvaraka i pjenušaca pa potom i uz Vuglecov kolinjski ručak predstavljena je akcija Vinski Univerzum koja nam, kako je rečeno, dolazi iz Slovenije. Riječ je o obrazovno-promocijskoj priredbi, prvi put organiziranoj u prosincu 2015. u Ljubljani. Ona je odmah, sudeći po reakcijama posjetitelja i vinara, polučila velik uspjeh. Na događanju se tada okupilo preko 700 mladih, koji su preko vinara–svojih vršnjaka, različitih radionica i festivalskog programa ušli dosta duboko u domenu kulture vina općenito a pjenušaca zasebno. Svake je godine slovenski Vinski univerzum kao svojevrsna edukativna manifestacija sve bolja i sa sve više posjetitelja i izlagača. rsna edukativna manifestacija sve bolja i sa sve više posjetitelja i izlagača. Sad se eto Vinski unverzum, s ciljem da se širenjem objašnjenja i s mogućnošću kušanja za mlade (nove) potrošače usmjeri prema boljoj kakvoći proizvoda i da se vinare tim podizanjem svijesti novih mladih potrošača o kakvoći dodatno stimulira da  sami stalno dižu pragove kvalitete unutar svoje ponude, prenosi i u glavni grad Hrvatske, vidjet ćemo reakcije ovdje. Vinski univerzum Zagreb 2020 preuzima slovenski model i prilagođava ga hrvatskim uvjetima. Priredba je dakle tematski osmišljena da pruži maksimalni doživljaj mladim posjetiteljima kao novoj publici, a da vinarima kroz dodatne aktivnosti pokuša otvoriti nove prodajne kanale za novu ciljnu publiku. Plan je na priredbu pozvati do 500 studenata iz Hrvatske i inozemstva čija je zajednička želja upoznati vinske priče i vina raznih vinara. Kao uvod u priredbu Vinski Univerzum Zagreb 2020. trebao je poslužiti susret na Agronomskom fakultetu gdje se sa studentima razgovara o vinskoj kulturi, vinorodnim područjima, proizvodnji i degustaciji pjenušaca. Na Vinskom univerzumu u Zagrebu organizirat će se i dvije radionice sa zanimljivim temama. Festival se realizira uz podršku Kluba studenata Agronomskog fakulteta, Hrvatskog sommelier kluba te Turističke zajednica Zagrebačke županije. ◾

MASTERCLASS UMJESTO FESTIVALA – Ubrzo nakon radionice Pjenušci i čvarci, na Vuglec-bregu, slijedila je nova radionica posvećena pjenušcu, eto kao i ona prethodna zagorska datumski smještena u punu sezonu kolinja (čvarci) i vrijeme Adventa (pjenušci). I ova druga, a s lokacijom na posjedu Penine Istenič na Bizeljskom, po logici je uvrštena u predbožićno i prednovogodišnje vrijeme kad su baš pjenušci posebno aktualni. Prijašnjih godina Isteničevi, koji rado kažu kako su najveći obiteljski proizvođači pjenušaca u Sloveniji, priređivali su u prvoj polovici prosinca festival perlica ili, kako oni vele, mehurčkov, za ovu godinu promijenili su koncept i umjesto za festival opredijelili se za manifestaciju drukčijeg tipa od festivala međutim na kojoj bi također okupili brojne pjenušare osobno, zatim krug profesionalaca s eno-gastro scene kao npr. enologe, sommelijere i ugostitelje te vinske novinare, a nije izostao ni treći bitan segment kojim se nužno zatvara krug a to su ljubitelji vina i dakako, posebno pjenušaca, kao potrošači.

Domaćin Miha Istenič (u sredini) s komentatorima pjenušaca i s voditeljem kroz program Valentinom Bufolinom, dopredsjednikom Udruženja sommeliera Slovenije, slijeva su: Željko Suhadolnik, Miran Sirk Bjana, Sergij Cesar, Jure Tomič, Miha i Bufolin, zatim Tomaž Sršen i François Botton Slapšak. Dolje: Janez Istenič

Radionica je tako spojila edukativnu notu, hedonizam i poslovni aspekt. Nazočni proizvođači koji su donijeli svoje zapjenjene uzorke za kušanje – a tih uzoraka bilo je oko 30, među njima i dva iz Hrvatske! – imali su priliku široj publici (prostrana dvorana bila je puna!) prezentirati sebe kao proizvođača i svoj proizvod, S pjenušcima su se – netko s jednim uzorkom, netko s dva a netko i s tri uzorka – pokazali Berkovič, Pinterič, Zagmajster, Albiana, Kerin, Kunej, Marič, Mastnak, Kozinc, Domaine Slapšak, Istenič, Štokelj, Bjana, Ščurek, Silveri, Guerila, Kobal, a iz Hrvatske obitelj Tomac iz Jastrebarskoga (Classic brut nature 2006 i Amfora brut nature 2015). Po jedan član spomenute grupe izabranih enologa, ugostitelja, sommeliera i novinara predstavljene kao svojevrsna stručna komisija, komentirao je po par kušanih uzraka. U toj komentatorskoj grupi bili su, uz domaćina, Janeza Isteniča, znani tršćanski sommelier Sergij Cesar – sada nastanjen u Genevi, zatim François Botton – enolog iz Francuske koji radi za slovenski podrum Domaine Slapšak, pa Tomaž Sršen – publicist-vinski pisac, Miran Sirk – šampanjer kuće Bjana iz Goriških brda, Jure Tomič – istaknuti ugostitelj i sommelijer s restoranom Debeluh u Brežicana, inače član prestižne međunarodne udruge Mladi restorateri Europe (JRE), i Željko Suhadolnik, novinar i vinski pisac iz Zagreba. Kroz program je vodio Valentin Bufolin, dopredsjednik Udruženja sommeliera Slovenije. Publika koja se došla upoznati s pjenucima i pjenušarima i uživati u mjehurićima i prigodnom zalogaju ulaznicu je platila. Lijepo uspjela priredba! ◾

Najnovije! Čep DIAM za najgorljivije zagovornike eko-produkcije

O SALONU PJENUŠAVIH VINA ZAGREBČetvrti Salon pjenušavih vina Zagreb održat će se dan nakon Vinskog univerzuma, konkretno u petak, 31. siječnja 2010. popodne u hotelu Dubrovnik, vrata su otvorena od 15 do 21 sat. Priredba će okupiti, kao i prethodnih godina, četrdesetak izlagača.

Novost u vezi sa Salonom je da se ove godine međunarodno ocjenjivanje mreže SALON OF SPARKLING WINES po prvi put održalo u Zagrebu, a bilo je to u suradnji s Hrvatskim sommelier klubom. Pobjednici – konkretno proizvođači triju najbolje ocijenjenih bijelih i triju najbolje ocijenjenih ružičastih pjenušaca – svečano će se proglasiti i primit će odličja na salonima u Zagrebu i Ljubljani. Za vrednovanje je prijavljeno više od 80 uzoraka pjenušavih vina. Pjenušce je ocjenjivalo 16 strukovno potkovanih ocjenjivača iz regije, podijeljenih u dvije komisije. Predsjednica žirija s hrvatske strane bila je enologinja Ivana Nemet inače zaposlena u PP Orahovica, a sa slovenske enolog Dušan Brejc. U komisiji br. 1 pod predsjedanjem Ivane Nemet radili su Zelinčanka Ivana Puhelek iz vinske obitelji Puhelek Purek, pa slovenski vinski pisac Jože Rozman, zatim sommelijerka Milena Zaharić iz Novog Sada, proglašena u Srbiji najboljom ocjenjivačicom upravo pjenušaca, pa zagrebački sommelier i ugostitelj Darko Lugarić Agava, Špela Štokelj iz vinske obitelji iz Vipave, te enolog Saša Zec. U komisiji br. 2 pod predsjedanjem Dušana Brejca radili su enologinja Antonija Čeme, sommelier i ugostitelj Mario Meštrović Kajzer, novinari i vinski pisci Ivo Kozarčanin i Željko Suhadolnik, zatim slovenska sommelijerka Vanja Mramor, pa Nikola Šember iz znane plešivičke vinske obitelji, i enolog i sommelijer mr. Franjo Francem.

Moji osobni dojmovi s ocjenjivanja, dakako, mogu govoriti samo o pjenušcima koji su potočeni žiriju br. 2. Izdvojio bih kao jače pažnje vrijedne sljedeće pjenušce: Lucidia 2015 extra brut – Vina Sanabor (Primorska Slovenija, Kras, 12,5 vol %, 5 g/lit slador); Cuvée Prestige 2013 extra brut – Kurtalj (Središnja bregovita Hrvatska, Plešivica, 12,8 vol %, 3 g/lit ostatak sladora); Penina Vintage 2011 brut natureZlati Grič (Štajerka Slovenija, Podravlje, 13,0 vol %, 2 g/lit slador); Zlata radgonska penina Ciconia brut 2008Radgonske gorice (Štajerska Slovenija Podravlje, 12,5 vol %, 9 g/lit slador); Penina brut klasična metoda NVPuklavec Family Wines (Štajerska Slovenija, Podravlje 11,6 vol %, 6,8 g/lit sladora); Brut Moscato 2018Family Estate Leber -Vračko (Štajerska Slovenija, podravlje, 12,0 vol %, 9,5 g/lit sladora; za charmat metodu učinilo mi se baš prikladnime kao bazno vino rabiti ono od aromatične sorte ali u posve suhoj varijanti!).

Službeno, najbolje ocijenjeni u bijelim i ružičaastim pjenušcima sljedeći su uzorci:

Bijela pjenušava vina

Prestige extra brut 2013 – Istenič, Bizeljsko-Sremiški vinorodni okoliš, Slovenija; 1 a) Penina vintage 2011 brut natureZlati Grič, Štajerska Slovenija; 2) Muscat brut 2010 – Vina Kauran, Štajerska Slovenija; 3) No. 1 brut NV – Istenič, Bizeljsko-Sremiški vinorodni okoliš, Slovenija

Rosé pjenušava vina

Bregh rosé brut 2017 – Petrač, Središnja bregovita Hrvatska, Hrvatska; 2) Penina rosé brut 2017 – Vipava 1894, Vipavska dolina, Slovenija; 3) Ružica Vinodola brut 2017 – Vinska kuća Pavlomir, Hrvatska Istra i Kvarner, Hrvatska

U pripetavanju za najboljega: Prestige od Isteniča i Konjiška penina od Zlatog Griča

_______________________________

ŠAMPIONOVA MOGUĆA KORISTJanez Istenič (79) na vinskoj je pozornici i uglavnom u pjenušavom segmentu već više od pola stoljeća. Nakon što je prestao aktivno s nogometom, 1964. se okrenuo posve Bakhu i kao individualni proizvođač krenuo s vinogradom od oko 1,5 hektara na području Bizeljskoga na samoj granici s Hrvatskom. U sferu pjenušaca ušao je 1968. Razvio se u jednog od ne samo najcjenjenijih proizvođača pjenušaca nego i u jednog od najvećih pjenušara u Sloveniji, najvećime u smislu obiteljske produkcije. U prvih 51 godinu bavljenja pjenušcima, sa članovima svoje obitelji i s nekoliko suradnika proizveo je oko četiri milijuna boca pjenušavog vina. Danas godišnje napravi oko 130.000 do 150.000 boca, ovisno o berbi.

– Kad sam počeo, pjenušac je smatran kao nešto aristokratko i tajanstveno, tako da je start bio pun istraživanja i improvizacija, ali sve je sjelo na svoje mjesto zahvaljujući mojoj velikoj ljubavi prema tome poslu i uz puno učenja iz stručnih knjiga kao i uz posjete podrumima u Francuskoj, Italiji, Njemačkoj – reći će šampion 2019. Janez istenič

Na zalihi i sazrijevanju u podrumu Istenič stalno drži oko 400.000 do 500.000 boca, sirovina je 70 posto iz vlastitih vinograda, ostatak je od grožđa iz otkupa.

Istenič je afirmiran ne samo u Deželi nego i u Hrvatskoj, znan je i cijenjen i šire u europskim krugovima, uvršten u knjige šampanjera autori kojih su utjecajni vinski pisci.

– Za naše pjenušce smo u prošlosti u Parizu, Londonu i u Veroni primili barem stotinu medalja i oko 10 šampionskih naslova u Bruxellesu, New Yorku, Gornjoj Radgoni i Ljubljani. U 2019. smo osvojili srebrnu medalju na Decanterovom World Wide Awardsu i zlatnu medalju na Bubbles of Sparkling wines u Londonu. Što se tiče knjige, 2013. godine uvršteni smo u World Encyclopedia of Champagne & Sparkling Wine, autorica je Essi Avellan.

S legendom Janezom Istenicem

Što Isteniču, inače ove godine nositelju priznanja za doprinos razvoju vinskog turizma koji i na međunarodnoj razini dodjeljuje hrvatska udruga G.E.T. Report iz Zagreba, može u poslovnom smislu značiti ovaj trijumf na ocjenjivanju za Salon pjenušaca Zagreb-Ljubljana?

Ocjenjivanje naslijepo, strukovna komisija sastavljena od kušača iz Hrvatske, Slovenije, Srbije, konkurencija uzoraka jaka posebice iz Slovenije (Radgonske gorice, Zlati Grič, Sanabor, Klet Brda, Puklavec…), mada treba reći i to da, nažalost, nije bilo Bjane i Silverija, a iz Hrvatske nedostajali su teški artiljerci Tomac, Korak, Šember… Smještaj Isteničeva pogona u geografskom smislu i prirodna gravitacija prema na 45 minuta vožnje autom blizom Zagrebu kao značajnom tržištu odakle se otvara put prema jadranskome jugu… I dnevna politika koja međutim traje i koja uporno razdvaja i ono što može biti logički povezano i što je prije i bilo povezano do mjere da se skok odavde do Isteniča smatrao ne odlaskom nekome u drugu državu nego nekome maltene našemu ali na susjednoj strani Sutle.

– Ova odličja s ocjenjivanja za Salone pjenušca u Zagrebu i Ljubljani znače nam mnogo, ona, jednostavno, upućuju na kakvoću. Istina je da medalja sama za sebe u kontekstu posla ne predstavlja mnogo, svaki dobitnik mora se potruditi kroz svoju komercijalnu službu da nagradu dobro valorizira. Svjestan sam da ćemo i mi morati intenzivirati našu markretinšku aktivnost. Mogu reći da je naš podrum omiljeno odredište ljubitelja vina tj. pjenušaca, ali taj interes treba stalno i podgrijavati određenim akcijama na tržištu. Iz Hrvatske nam dođe godišnje između 30 i 40 posto od ukupnog broja posjetitelja, a u odnosu na našu produkciju pjenušaca u Hrvatsku izvezemo oko 35 posto boca, međutim prostora, smatram, ima i za jače povećanje, posebice u kontekstu naših najboljih proizvoda, a to su Prestige, linija Gourmet te No1, tako da već radimo novu strategiju marketinga baš i posebno za Hrvatsku – dodao je mr. Istenič.

Isteniče dakle čeka i te kako ozbiljan angažman u marketingu prema hrvatskome tržištu, bilo i smislu poboljšanja plasmana butelja u Lijepoj nasoj, bilo u privlačenju i većeg broja gostiju iz Hrvatske u Staru Vas kod Bizeljskoga. ◾

_______________________________

Prizor s ocjenjia, i, dolje, svi ocjenjivači (Julio Frangen)

Siniša Lasan, novi – i po treći put! – hrvatski sommelijerski prvak, u društvu s drugoplasiranim Ivanom Jugom i trećim Markom Škaricom, te s predsjednikom i dopredsjednikom Hrvatskog sommelier kluba Frankom Lukežom i Franjom Francemom, kao i s voditeljem edukacije pri HSK-u prof. Krešimirom Mikincem. Dolje: Lasan s uglednim peljeakim vingradarima/vinarima Marijom Bura Mrgudić i s njenim bratom Nikom

Sada, nakon ocjenjivanja, oči su proizvođača svakako osobito uprte u sommeliere koji su bili članovi žirija za vrednovanje, konkretno Marija Meštrovića koji se, nedavnim preuzimanjem objekta Kajzer vratio izravno ugostiteljstvu (nekad je odlično vodio velikogorički restoran Mon Ami), zatim Darka Lugarića, asa iz restorana Agava, a i u Novosađanku Milenu Zakarić kao specijalisticu za mjehuriće. Šteta je što u žiriju nije bio i Zagrepčanin Siniša Lasan. Lasan je naime nedavno postao i po treći put hrvatski sommelijerski prvak, a zamalo mu je u Londonu izmakla prestižna međunarodna titula MS ili Master Sommelier, no to mu je bio tek prvi pokušaj da je se domogne. Lasan unatrag nekoliko godina s velikim uspjehom i utjecajem radi na dubrovačkom području, u uglednom restoranu Proto, i zahvaljujući upravo njegovu zalaganju na vinskim listama toga dijela Lijepe naše našlo se dosta (mirnih i pjenušavih!) vina s hrvatskog sjevera koja i te kako odgovaraju lokalnoj, morskoj spizi!

_________________________________

HRVATSKI PJENUŠCI – RAST IZVOZA! – Lijepa vijest za kraj ove godine i ulazak u novu, s mogućim novim značajnim, kako se to kaže, radnim pobjedama. Nakon što je dovršena obrada podataka, iz Hrvatske gospodarske komore javljaju da je izvoz hrvatskih pjenušaca u 2018. u odnosu na 2017. porastao za 35 posto, konkretno s u 2017. ostvarenih 748.000 € na 1,08 milijuna € u 2018. Količinski, radi se o porastu od 117 hektolitara, konkretno sa 324 hektolitra u 2017., u 2018. dosegnut je 441 hektolitar.

Najviše se izvezlo u Nizozemsku (346.500 eura), a slijede Italija (178.100 eura) i Njemačka (140.300 eura). Četvrto najveće izvozno tržište za hrvatske pjenušce je Singapur, u koji smo prošle godine izvezli pjenušaca u vrijednosti 136.000 eura.

S druge strane, uvoz pjenušavih vina nam je prošle godine narastao za 19 posto, ali riječ je o mnogo većim iznosima. Tako smo u 2017. uvezli pjenušaca u vrijednosti 7,6 milijuna eura, a u 2018. u vrijednosti većoj od devet milijuna eura (porast sa 14.300 hektolitara na 17.900).

Najviše pjenušaca uvozimo iz Francuske (3,3 milijuna eura), Italije (2,8 milijuna) i Njemačke (1,1 milijun eura).

U prvih devet mjeseci 2019. godine izvoz je već količinski premašio cijelu prošlu godinu (476 hektolitara, inače vrijednih 683.000 eura), Prema podacima za prvih devet mjeseci 2019., najviše izvozimo pjenušce za zaštićenom oznakom izvornosti (211 hektolitara, vrijednih 546.000 eura). Uvoz je ove godine u odnosu na 2018. nešto usporio, do kraja rujna uvezeno je 12.800 hektolitara u vrijednosti 7,9 milijuna eura.◾

_______________________________

Zagrebačka smotra iz mreže Salon of Sparkling Wines, s kojom se, odmah nakon sajma WineOs u prvoj polovici siječnja u Osijeku otvara sezona festivala plemenite kapljice u 2020., predstavit će ponajbolje hrvatske i slovenske pjenušare ali i neka pjenušava vina nekolicine stranih proizvođača. Smisao Salona je, kaže prof. Marija Vukelić, zagrebačka direktorica, širenje svijesti da se pjenušava vina konzumiraju ne samo za praznike i svečanosti, nego i svaki dan, k tome želja je da se, kroz izobrazbu, i podiže razina kulture pijenja pjenušavih vina, tako da će na manifestaciji biti priređeno nekoliko vođenih radionice besplatnih za posjetitelje iz šire javnosti. A još i do Salona bit će još nekoliko najavnih događanja. Kao i prošlih godina, na festivalu pjenušaca u hotelu Dubrovnik dio prostora bit će u znaku ponude i kulinarskih delicija koje se lijepo sljubljuju s pjenušavim vinima.

Za četvrti Salon pjenušavih vina Zagreb, 31.1 2020., cijena ulaznice za posjetitelje iznosi u pretprodaji 120kn, a na dan priredbe 150kn. Prodaja na entrio.hr. Info: www.salonofsparkingwine.com

Sličice iz predbožićnog vremena Zagreba 2019

Adventski vijenac na Trgu bana Jelačića u Zagrebu

OD JELAČIĆ-PLACA PREKO TKALČE DO VITRINE i CHEESE BARA uz EUROPSKI TRG

Prekrasna subota, preko podneva sunce, makar zubato, idealno za jesti na cesti – moderno se to veli Street Food, pa dobro društvo, afrodizijak iz Malog Stona za duge zimske velegradske noći, i sirova i kuhana vina s istoka i zapada, od Fruške gore kroz Plešivicu do Collija u Italiji…. Vu tem Zagrebu, s’ega na volju, s’ega ima, to j’ istina, vu tem Zagrebu!…

Nakon debija na priredbi Kaj su jeli naši stari? u Vrbovcu, Davor Dretar Drele – glumac, radio i tv-voditelj, sve više se posvećuje ugostiteljstvu ali s one, unutrašnje strane šanka a manje s ove vanjske strane. U odnosu na malenu pečenjarnicu u Vrbovcu, ovo na Jelačić-placu na zagrebačkom Adventu prava je kuća dostoijna Djeda Božićnjaka odnosno Djeda Mraza…

Dado Tašner – briga za demografsku obnovu

Toga dana počelo je na Jelačić-placu – punom mirisa crnogorice (tu je postavljen i okićen golemi bor od 15 metara, najveći u Zagrebu u kojemu je, inače, ove godine Zrinjevac postavio 104 božićna stabla!), kobasica i kuhanog vina – upravo s vrućim kuhanim crnjakom (fino kuhano vino!!!) u kućici kod Dreleta DEdeka Mraza ili DEdeka Božičnjaka, i onda, dalje, uzlazno krenulo kod DAdeka Tašnera. Dado za predsjednika! Pripremao je marljivo malostonske kamenice za konzumaciju, jesti na cesti ili Street Food. U Metropoli na najboljem Adventu na svijetu nesebična propaganda za zimski turizam na jugu Lijepe naše Ali, i još važnije: briga za demografsku obnovu zemlje! Kad nas je već tako krenulo s izvozom Hrvata, pa da bude materijala i za nastavak!… Što reći u vrijeme zahuktale predsjedničke kampanje do li: Dado za predsjednika! Dado, Dado!…

Ni znani naš chef Hrvoje Zirojević nije odolio pružanju potpore demografskoj obnovi u društvu s kameničarom Dadom i pjenušarom Zdenkom Šemberom

Dva koraka preko Europskog trga do Vitrine, a tamo – delegati s Fruške gore, Plešivice i Collija tj. talijanske strane Goriških brda. Bratstvo i jedinstvo. Narančasta odnosno jantarna vina, pjenušci, rajski rizling. Đorđe Bikicki s Fruške gore, Zdenko Šember s Plešivice, Dario Prinčić s Colija. Jelena Bulum i Maras Manuela, pa cha cha cha…

Stiže i pajdaš Alfi Kabiljo, maestro od Jalte. Mjuzikl pred Vitrinom se nastavlja u sve jačem tonu, bogme – ne ideme dime dime… A kad se napokon odande krenulo, opet stop – kod demografa Dade Cheesea. Kao as na desetku odnekud laganinskim korakom bane chef nad chefovima Hrvoje Zirojević! Tome što on ponudi na tanjuru nema premca na ovim prostorima a i šire, riječ je ne samo o okusu, nego, bogme, kako to izgleda na tanjuru, nečemu što je stvarno i za izložbu, u Akademiji za LIKOVNU umjetnost!

Na tom starom ljetu veselimo se!…

Neizostavan na degustaciji visokokvalotetnog i osebujnog vina – proslavljeni naš skladatelj Alfi Kabiljo, u društvu s vinarima Zdenkom Šemberom (mirna vina, bijela i crna, pjenušci), zatim Darijom Prinčičem s Collija (jantarna vina Jakot i Trebež, crnjaci merlot i cabernet sauvignon, 10 ha, 7000 trsova, 35.000 butelja) i Đorđem Bikickijem s vinogradima na Fruškoj gori nedaleko od Iloka (bijela, rosé, crno i jantarno)

Rougemarin City Journal pop up we love local: WE LOVE LOCAL, EXCEPT OUR MOTHER LANGUAGE… – Kažu kako je zagrebački Advent postao čarobniji za još jedno gastro iskustvo – Rougemarin City u Petrinjskoj ulici kod Trga bana Jelačića na mjesec je dana postao Journal pop up We Love Local. Obožavateljima vrhunskih gastro užitaka omogućeno je da kroz cijeli prosinac u samom srcu grada kušaju specijalni We Love Xmas menu, maštovitu reinterpretaciju tradicionalnih hrvatskih jela u street food varijanti (zašto ne u varijanti jesti na cesti?). Sva adventska i božićna jela spravljena su bila isključivo od lokalnih namirnica koje su uzgojili i proizveli sjajni mali domaći proizvođači, baš u skladu s filozofijom gastronomske platforme We Love Local. Međutim očito nikako da se zavoli i vlastiti jezik. We love local, except our mother language….

Novi adventski punkt uz Jelačić-plac, na početku Petrinjske – Rougemarin. chefa Marina Medaka. We love local, a ako je već tako moglo je i pisati Obožavamo domaće!

Domaća jela koja je ponudio Journal pop up We Love Local a koja je potpisao chef Marin Medak bila su u dva različita posluženja: u porcijama normalne veličine i u novim malim porcijama small plates, izvrsnima za degustaciju. Organizatori kažu da su htjeli ići na ruku gurmanima koji vole uroniti u lokalne okuse, naime oni koji žele istraživati mogli su sebi priuštiti više različitih zalogaja We Love Xmas menua, a da im to ne bude preveliki financijski zalogaj.

Na pladnjevima su stizala redom jela neobičnih – ali, hvala Bogu, ipak hrvatskih – naziva: Smotani pršut, Livada i pastir, Bombon brudet, Batat juha, Skradinski rižoto, Tuna paštašuta i neobična Ramen purica. Kao glavna jela, Božićna patka, Janjeća koljenica u sarmi, Badnji mix i Vučena pašticada su kao kruna večeri, na kraju, dakako, poslužene su slastice. ◾

 Enogastronomija i trbušnjaci: PA, i LJUBAV IDE KROZ ŽELUDAC!… – U tijeku Adventa, na jednoj prezentaciji vezanoj strogo uz eno-gastronomiju u središtu pažnje – trbušnjaci! Pa, što da ne?! Ionako stara izreka kaže kako ljubav najprije ide kroz želudac, a s propovjedaonica pojačano slušamo da trebamo živjeti u ljubavi.

Evo famoznih rasplesanih želučeka…◾

SLAVONSKE RAPSODIJA i BAJADERA NA TANJURU – Rapsod je u staroj Grčkoj bio putujući pjevač koji je uz pratnju lire izvodio epske pjesme, a rapsodija je pjesma rapsoda odnosno muzička fantazija na temu narodne predaje, tako barem kaže Veliki rječnik stranih riječi Bratoljuba Klaića. Rapsodija u širem kontekstu može se odnositi i na gastro-segment, dakle biti i gastro-fantazija na temu delicija (ne delirija!). Dojmljivim ateljeom okusa u zagrebačkom Procaffeu na Adventu 2019 to je pokazao Klaster slavonskih turističkih zajednica. Čvarci, kulin i kulinova seka, slanina, razni sirevi, bajadera od svinjetine, šunka pečena u kruhu, požeški vinogradarski ćevap kao jelo kojime se otjeruje neprijatelj, sarmica, kuhane ljute kobase, tačkrle s orasima ali i s makom, orahnjača (masnica) i makovnjača, suhi kolačići poput sjajnih prhkih šapa…

Raskoš Slavonije na tanjuru. Njam, njam…

Što li je to bajadera od svinjetine? Riječ je o svinjetini pečenoj u komadu, pa ohlađenoj i izrezanoj na komade pravokutnog oblika (baš kako izgleda bajadera iz bombonijere) i tako posluženoj… A što je to požeški vinogradarski ćevap, jelo kojime se otjeruje neprijatelj?

Za 15 osoba treba: 25 komada svinjske vratine i 15 komada juneće vratine ili mesa od buta, 0,5 kg slanine, tri glavice luka, tri paprike, sol, papar, mljevena crvena paprika, krumpir. Komade mesa narezati na debljinu prsta, začiniti solju, paprom i mljevenom paprikom te ostaviti u pacu barem 24 sata. Na ražanj naizmjenice nabadati po komad svinjetine, slanine i junetine, sve dok se meso ne potroši. Da se meso ne bi vrtjelo oko ražnja, na svakih po desetak centimetara nabosti i kožu od slanine. Nabodeno meso zamotati svinjskom ili telećom maramicom i povezati špagom. Ako nema maramice, poslužit će, kažu, i papir za pečenje odnosno aluminijska folija. Peći vrteći uz laganu vatru, dok meso ne bude gotovo. Skinuti s ražnja i servirati vruće. Dok se meso peče, skuhati krumpir i narezati ga te istresti u tavu u kojoj se skupljala masnoća pri pečenju mesa, promiješati i kratko zapeći na vatri. Jelo prati uzrećica da se njime tjera neprijatelj naravno ne stoga što ne bi bilo dobro za jesti nego stoga što se u povijesti još za najezde Turaka na ove naše prostore pokazalo efikasnom prijevarom neprijatelja koji je određene prostore držao pod opsadom a kad mu se učinilo da se okruženi domaći stanovnici konstantno dobro hrane, misleći da će se opsada odužiti u nedogled, radije je napustio pozicije…

Adventski summit slavonskog turizma u Zagrebu: Martina Jakelić, Maja Jakobović Vukušić, Ružica Vidaković, Mislav Matišić i Rujana Bušić Srpak  (Marko Colić)

Adventski susret sa Slavonijom koji je u Metropoli priredilo pet slavonskih županijskih turističkih zajednica bio je prilika da se nešto novo nauči iz povijesti Slavonije ili da se podsjeti na neke detalje vezane uz tu našu regiju.

Evo tih nekih cveba kojih mi u Hrvatskoj moramo biti svjesni: na području Slavonije živi se dugih već osam tisuća godina, u Slavoniji je pronađen najstariji indoeuropski kalendar, vino se punilo u butelje gotovo 200 godina prije nego u Burgundiji i Bordeauxu, tu su se proizveli jedno od prvih piva u svijetu, ali i prvi hrvatski pjenušac. Slavonija ima i najveći crkveni trg nakon Rima, tu je bila prva kovnica novca u Hrvatskoj i prvi puta se u našoj zemlji upravo u Slavoniji zakotrljala nogometna lopta, a i zaigrao tenis…

Poziv na fine wine & dine u restoran novog kutjevačkog vinskog podruma Galić

A, sada, po prvi puta su se upravo u Slavoniji u Hrvatskoj i okupili direktori pet turističkih zajednica kako bi zajednički promovirali ljepote i turističku ponudu regije. Pod simboličnim nazivom Divani (od: divaniti), u vinoteci kavane Procaffe u srcu Zagreba održana je prezentacija ove jedinstvene regije uz vrhunska slavonska vina i najfinija jela koja potpisuje iločki hotel Dunav, prvi nositelj Michelinove preporuke u tom dijelu Hrvatske.

Martina Jakelić, direktorica TZ Virovitičko-podravske županije, Maja Jakobović Vukušić, direktorica TZ Požeško-slavonske županije, Ružica Vidaković, direktorica TZ Brodsko-posavske županije, Mislav Matišić, pomoćnik direktorice TZ Osječko-baranjske županije i Rujana Bušić Srpak, direktorica TZ Vukovarsko srijemske, koja je i koordinatorica Klastera Slavonija, prezentirali su turističke atrakcije najistočnije hrvatske regije, poznate po gostoljubivosti i ljudima otvorena srca.

Ovo je snažan i konkretan iskorak u promociji i prezentaciji Slavonije kao turističke destinacije Hrvatske. Sporazumom o suradnji na kreiranju i promociji turističkog brenda Slavonija, što su ga je prošle godine potpisali svih pet županijskih turističkih zajednica, Hrvatska turistička zajednica i Ministarstvo turizma, utvrdili smo okvire i aktivnosti kojima želimo ostvariti konačni cilj a to su razvoj i promocija proizvoda i usluga kao generatora povećanja turističkih rezultata. Nitko od potpisnika taj cilj ne može relizirati sam i stoga je zajedništvo u spremnosti da ostvarimo sve ono što Slavonija u turizmu može ključan faktor uspjeha. Imamo još jako puno toga čime se svijetu možemo pohvaliti. Kako je riječ o novom pristupu promociji, prvi je korak bio izrada strateškog marketinškog plana turizma Slavonije s planom brendiranja za razdoblje od 2019. do 2025. koji će uskoro na usvajanje, iz tiska je ove godine izišla brošura Slavonija, a zajednički nastupi na sajmovima i posebnim prezentacijama već daju prve rezultate, ističe Rujana Bušić Srpak.

Slavonija je destinacija koja ima što za ponuditi svih 365 dana u godini. Jedan od osnovnih motiva posjeta našem kraju je gastronomija, imamo i dva parka prirode, Kopački rit i Papuk, koji izgledaju božanstveno u svako godišnje doba. Slavonija nudi najljepši spoj tradicije i urbanog, a svi koji dođu prvi put oduševe se kad okuse boje i mirise, dožive moćni Dunav, ali i Savu i Dravu, nepregledne vinograde, Zlatnu dolinu, Plemićku rutu i otkriju da Slavonija nije samo nepregledna dosadna ravnica.

Visoka kuhinja/Haute cuisine, Esplanade Hotel: chefica ANA GRGIĆ – Po tradiciji, i ove godine zagrebački hotel Esplanade, i te kako znan po eno-gastro zbivanjima – posljednji veliki spektakl u 2019. bio je Zagreb Vino.com – priredio je u predpraznično vrijeme svečanost hrane i vina već i prije blagdana, tj. Božića i Nove godinu. Chefica Ana Grgić ponovno se dokazala da je kao umjetnica s kuhačom na vrhu hrvatske gastronomije, a hotel Esplanade i te kako je potvrdio svoju dugogodišnju reputaciju baš u tom profinjenom hedonističkom aspektu uz tanjur i čašu. Nije bilo uz Badnjak uobičajenog bakalara te uz Božić pečenih purice ili patke a uz novogodišnje slavlje odojka, ali je od ribe bila jadranska tuna, bilo je slanine (lardo), gljiva – tartufi i smrčci, bilo je prženog kukuruza i kreme od kukuriza, praha od dimljenog ružmarina, tamne čokolade u kremi…

U počast Božiću: hotel Esplanade Zagreb, chefica Ana Grgić u kuhinji sa svojom ekipom

Za početak: focaccia i razni oblici kruha s maslacem s tartufom i s maslacem s maslinama, te s maslinovim uljem, zatim potrbušnica od jadranske tune s ukiseljenom gorušicom u soku od cikle, artičoke, popraćno s pjenušcem Rosé brut Tomac, pa gnudi sa sušenim vrganjima, hrskavi lardo i tartufi, popraćeno sa Kuvlakhe Zelencom 2015 od Krauthakera, onda karamelizirani goveđi jezik (jabuka, krema od sira, gel od orahovca, smrčci), s Pinot noirom Marquis 2016 obitelji Barundić iz Doline kardinala, odrezak od noja na kremi od kukuruza, s prženim kukuruzom s prahom od dimljenog ružmarina, s korijandarom, praćeno Malbecom Terrazas reserva 2017 Bodegas Mendoza, i u finišu čokoladna cigara s kremom od tamne čokolade, rumom, prahom o gelom od hibiskusa, kremom od vanilije, popraćeno slatkastim Badelovim Merlotom boutique s Korlata kod Stankovaca. ◾

Pozdrav publici uz jela: Sanda Sokol, te uz vina: sommelier Ivan Šneler

Hedonizam i zdravlje

BADNJAK u ZNAKU – GADUSA!

            Na sjevernoj polukugli Božić, a s njime naravno i dan koji mu prethodi – Badnjak, su zimi. U zimsko vrijeme za tanjur, od namirnica poput mesa i ribe, češće se, logično, bira meso, nerijetko svinjetina, za masna pečenja. Ali, Badnjak je uvodni dan u mesne gozbe, pa je logično da se za badnju večer iz koje se s ponoći prelazi u Božić preferira riba. Kralj na tanjuru za badnju večer postao nam je bakalar, latinskim nazivom Gadus morhua, bez obzira na to što nam on stiže s dalekog sjevera (uglavnom Norveške) i na to što je Hrvatska zemlja na jugu Europe, k tome smještena uz obalu mora, Jadranskog mora kao staništa najplemenitijih ribljih vrsta. Nismo mi iznimka što se tiče popularnosti te arktičke ribe na južnim paralelama, bakalar je nadaleko znana delikatesa primjerice i u Italiji, s kojom dijelimo Jadransko more ali koja more ima i duž druge strane svoje Čizme, te u – Portugalu, čija je morska obala na Atlantiku!

Bakalar Gadus morhua

Priča iz 16. stoljeća govori da je mletački pomorac i trgovac stanoviti Pietro Querini krivac za dolazak bakalara na Mediteran, poslije je ta riba preko Mletaka stigla i u naše krajeve. Querini je sa svojim brodicama doživio brodolom uz obalu Norveške gdje je prvi put okusio tu iznimnu ribu, ali pripremanu kao svježu. I odlučio je ponijeti u svoje krajeve. Naravno, to nije bilo moguće sa svježom ribom, jer putem bi se, dakako, pokvarila. Queridi je vidio da je Norvežani suše kako bi je mogli koristiti stalno kroz godinu i u drugim krajevima zemlje a ne samo u onim priobalnima, te kako bi je mogli i prodati drugim zemljama, pa je nakon mjeseci izbivanja iz domovine i pred povratak u domaju svoju brodicu nakrcao sušenom ribom intenzivni miris koje je zgrozio njegove suputnike, nenavikle na tako nešto. Venecijanci su kao gurmani kroz načine pripreme bakalar pretvorili u izvanrednu deliciju koja se začas dopala širem krugu ljudi na Mediteranu, tako da bi se njih moglo smatrati odgovornima za najezdu bakalara na tanjure i na jugu Europe. S posebnim su se umijećem u prigotavljanju bakalara istaknuli i Portugalci, do mjere da je u toj zemlji na Iberijskom poluotoku bakalar, ili bacalhau kako ga tamo nazivaju stekao status nacionalnog specijaliteta. Portugalci pripremaju bakalar kao namaz, pa na bijelo s krumpirom, pa s porilukom, s bešamelom, pa iz pećnice itd, kako bi se to slikovito rado kazalo, na 100 načina, no za Portugal vrijedi izreka na 365 načina, za svaki dan drukčije.

Kako se vremena i običaji mijenjaju! Zgodno je spomenuti da je bakalar nekad bio hrana za siromašne, možda bismo ga ovdje mogli po tome usporediti s nečim što nam je ovdje odavna poznato, npr. sa špekom/slaninom i sa čvarcima, a onda je, s vremenom, nastupio značajan preokret za sve te tri namirnice, kojima se – cijena vinula prema nebu. Od, nekad davno, siromaške hrane, bakalar se zbog osjetno pojačane potražnje nakon njegova slučajna prvog improviziranog izvoza na brodici Venecijanca Querinija pretvorio u super-skupu ribu koju eto, najednom, oni s tanjim džepom više sebi nisu mogli (i još ne mogu) priuštiti. Jednaki slučaj sa čvarcima čija maloprodajna cijena po kilogramu je danas i dvostruko pa i trostruko veća od one za kilogram biranih komada svinjetine poput fileta, vratine, buta, karea…

Upravo visoka cijena bakalara bila je poticaj za pojačanu snalažljivost kako potrošača tanjeg novčanika tako i ponuđača hrane, u smislu okretanja ka vrstama ribe s kojima bi se moglo pokušati kao zamjenom za bakalar. Prisjećam se nekih godina kad se u nas u domaćinstvima u nemogućnosti da sebi priušte bakalar dosta rabila u našem Jadranu ulovljena pa posušena raža što bi se prigotavljala na brudet. U sjevernim dijelovima države kao što su Slavonija i Podunavlje koristile su se riječne ribe, poput npr. šarana. S druge strane, trgovci su za društvene slojeve s manje para u džepu ponudili jeftinije vrste ribe, među njima i oslića koji pripada obitelji bakalara. Sušenih riba u trgovinama je više vrsta, neke izgledom upućuju na bakalar ali to nisu, pa kod izbora treba pripaziti ne samo na cijenu nego i na što se pod kojim nazivom proizvoda kupuje.

Više je načina konzerviranja ribe sušenjem, primjerice nakon ulova samo njenim vješanjem na štap i boravkom na zraku (u periodu sušenja od siječnja do travnja u surovim zimskim uvjetima sjevera bakalar izgubi oko 70 posto vode, ali ništa od svojih prehrambenih vrijednosti), a pribjegava se i soljenju ribe nakon ulova pa onda njenim ostavljenjem na zraku. Soljenje pomaže da riba brže izgubi vodu. Otud i nazivi stockfish odnosno po njemački stockfisch (Stock=štap), te salt cod ili clip cod odnosno, po njemački, Klippfisch za ribu koja je nasoljena prije stavljanja na sušenje – obično na stijenu. Na taj način, dakle uz prethodno soljenje, konzerviraju se najčašće neke jeftinije vrste ribe. Neke ribe konzerviraju se i dubokim smrzavanjem. U nas se može naći i smrznuti bakalar, pod više naziva. Jedan je Pollachius virens, no tu je riječ o – crnoj kolji. Na filetima bakalara Pedro je pak latinski naziv Gadus Macrocephalus, prema popisu hrvatskih trgovačkih i znanstvenih naziva pojedinih vrsta proizvoda ribarstva riječ je o pacifičkom bakalaru. Da bi se bilo sigurno u kupnju onog pravog bakalara oznaka proizvoda mora biti latinski naziv Gadus morhua. Mnogi koji se razumiju govore da se pravi bakalar prepoznaje po repu koji mora biti u obliku metle, a ne u obliku slova V. Svi bakalari imaju intenzivan miris, no pravi miriše jako ali zdravo, bez arome plijesni. Loš miris može značiti da riba nije dobro osušena.

Bakalar, kralj Badnjaka! Norveški ponuđač suhog bakalara Gadus murhua preporučuje najprije najmanje osam sati namakanja ribe u hladnoj vodi prije kuhanja ribe. Dobro namočenu i vodom ponovno ispunjenu ribu narezati na manje komade i očistiti je od kosti i kožice, potom čisto meso kuhati oko pola sata u slanoj vodi. Kad je riba kuhana, usitnite je prstima na listiće (manje komade). Na ulju popirjajte glavicu sitno kosanog luka, zatim u posudu u kojoj će se jelo finalizirati stavite ulje s tim pirjanim lukom, na to složite ploške krumpira rezanog otprilike na debljinu kao za krumpirovu salatu, na te ploške pravilno rasporedite komadiće bakalara, na njih metnite sitno kosani češnjak, pospite po vrhu sitno sjeckanim peršinovim listom te s mljevenim paprom i s malo soli s time da vodite računa o tome da je riba bila kuhana u slanoj vodi! Pa opet na sve to složite ploške krumpira i na njih ribu, češnjak, peršinov list, papar, sol, pa tako dalje sve dok ima materijala. Zaliti s vodom u kojoj se kuhala riba tako da voda prekrije ribu i krumpir. Kuhati na laganoj vatri a kad krumpir dovoljno omekša podliti s malo bijeloga vina te još prokuhati koju minutu, poklopiti zdjelu i pustiti jelo da počine prije posluženja. Netko voli na tanjur s tako prigotovljenim bakalarom kao dopunu staviti krišku do dvije tanje rezane slanine.

Atlantski bakalar odnosno  atlantic cod odnosno Gadus morhua je riba iz obitelji Gadidae, značajne u ljudskoj prehrani. Komercijalno je znan kao  cod odnosno codling, bakalar sušen bez prethodnog soljenja naziva se, da ponovim, i  stockfish, dok je onaj posoljen pa stavljen na sušenje znan kao  salt cod ili clipfish.

Najveći primjerak bakalara dosad ulovljen bio je 1,8 metara dugačak i 98 kg težak, no obično bakalar bude između 61 cm i 1,2 metra dužine i do otprilike 40 kilograma težine. Mužjaci i ženke uglavnom su podjednake dužine i težine.

Bakalar je riba iznimnih nutritivnih vrijednosti. Odličan je izbor za sve koji brinu o zdravlju i kalorijama, jer sadrži važna dijetoterapijska svojstva i visoko je kvalitetna namirnica u prehrambenom smislu. Zbog vitamina D bakalar bi trebao biti nezaobilazna namirnica u prehrani djece. Bakalar obiluje i vitaminom B, pa kalcijem, jodom, magnezijem, željezom, selenijem koji štiti membrane stanica od posljedica oksidacije, ali i natrijem i kalijem, elementima nužnima za održavanje ravnoteže tekućina u tijelu. S druge strane, s vrlo malo je masti. U bakalaru je i vrlo malo ugljikohidrata. Masti koje posjeduje iz reda su esencijalnih, omega 3 masnih kiselina, koje su najprihvatljivije i povoljno utječu na neželjene promjene na arterijama, smanjuju razinu kolesterola, snižavaju krvni tlak i djeluju protuupalno. U 100 grama bakalara bude 307 kcal, 1,4 g masti od kojih su nezasićene masne kiseline u količini od 0,8 g, ugljikohidrata je 0,41 g, od čega šećera 0 g, bjelančevina je 68,1 g, soli 0,6 g . ♣

Hedonizam i zdravlje

HRVATSKO MASLINOVO ULJE KAO LIJEK!

Evo u cijelome ovom našem cro-džumbusu i nove LIJEPE vijesti, pristigle da nam baš i adventske dane učini ljepšima: nakon što je prije nekog vremena Istra proglašena najboljom regijom maslinovog ulja na svijetu, upravo je došla nova pohvala – znanstvena istraživanja na razini Europske Unije a vezana uz zdravlje pokazala su da je hrvatsko maslinovo ulje, za koje smo se već u mnogo navrata – dosad ponajviše u Istri – uvjerili da je posebno ukusno, i – najzdravije od svih drugih u Europi! Lijek!

Sandi i Tedy Chiavalon: tekuće zeleno zlato!

 U kontekstu zdravlja istraživalo se u prvom redu sadržaj fenola, kao snažnih antioksidanata, i tu je hrvatsko ulje pokazalo najveće bogatstvo u odnosu na ulja ostalih najznačanjijih EU-proizvođača – Italije, Španjolske, Francuske i Grčke!

Među najboljm proizvođačima maslinovog ulja kod nas su braća Sandi i Tedi Chiavalon, obitelj Belić (Duvilio i Bosiljka), Klaudio Ipša, Tullio Fernetich San Rocco, Giorgio Clai te Danijel Cuj Kraljević koji inače ima vlastitu uljaru i pruža i uslugu prerade masline, Od količinski većih proizvođača svakako u kontekstu kvalitetnoga maslinova ulja treba spomenuti porečku Agrolagunu. Čuo sam se ovih dana i vidio s tim uljarima, svi oni oduševljeni su kakvoćom mladog novog ulja iz berbe 2019. koja će se, međutim, uz po tome što je dala iznadprosječnu kvalitetu, pamtiti i po tome da je uvelike zakazala glede količine. U skladu s kvalitetom i sa visokom zdravstvenom podobnošću su i maloprodajne cijene maslinovog ulja: po riječima Tedija Chiavalona koji je nedavno prezentirao novo ulje i u Zagrebu u vinoteci Vivat Fina Vina, pola Chiavalonove litre stoji najmanje 140 kuna! Znani vinogradar, maslinar i vinar Giorgio Clai iz Krasice za bocu od pola litre, kad se ulje kupuje kod njega u podrumu u Brajkima (Krasica), traži 100 kuna. Zbog nestašice ove godine, i porečka Agrolaguna, veliki proizvođač i maslinova ulja i to vrlo kvalitetnoga a u maloprodaji po relativno prihvatljivoj cijeni, također je poskupjela berbu 2019., i to za nekih dvadesetak posto… Polica dopunskog zdravstvenog osiguranja ne pomaže!

_________________________

Giorgio Clai

EXTRAVERGINE TERREBIANCHE – Giorgio Clai, odličan vinogradar i vinar, maksimalno okrenut prema naturalnome, sa svojim novim mladim uljem extra vergine Terrebianche. Kod Claia bitne novosti: zahvaljujući poslovnom partnerstvu s braćom Penavić od kojih je jedan kirurg i živi u Zagrebu a drugi pak živi u SAD, Giorgio Clai povećao je površinu vinograda, i sad obrađuje 11 hektara. Kad mladi nasadi dođu u puni rod ukupna proizvodnja vina kod Claia bit će nekih 50.000 boca! Da podsjetim: uz svoju standardnu liniju vina u koju ulaze Malvazija sv. Jakob (podrumski mpc. 220 kn), bijela i crna mješavina sorata Ottocento bijeli i Ottocento crni (mpc. svaki po 174 kn) te kao crna špica Refošk Brombonero (mpc 298 kn butelja), Clai je na tržištu sada prisutan i s linijom Baracija (grožđe s mlađih nasada), bijela Baracija je malvazija istarska, a crna je refošk (mpc svakoga je po 93 kn). Clai je proširio i vinski podrum, iznad kojega je planirao veliko parkiralište. S plasmanom je zadovoioljan, navodi da oko 60 do 65 posto njegove ukupne proizvodnje ide u izvoz! ◾

_______________________

Klaudio Ipša iz sela Ipši kod Livada startao je s maslinovim uljem, a onda se, prije koju godinu, počeo baviti – opet vrlo uspješno! – i s vinom!

San Rocco iz Brtonigle kao ambulanta: BELICA, BUŽA i LECCINO TULLIJA FERNETICHA – Znani istarski hotelijer i ugostitelj Tullio Fernetich ovih je dana u svom luxury heritage boutique hotelu San Rocco u Brtonigli, inače pet puta nagrađenom kao najbolji mali hotel u Hrvatskoj, ali i uvrštenom u vodič Gault & Millau l’expert gourmand i učlanjenom u udrugu mladih restoratera Europe Jeunes Restaurateurs d’Europe (štaviše Tullijev sin Theo predsjednik je hrvatskog ogranka udruge JRE koji broji 15 objekata!), predstavio tri svoja nova maslinova ulja extra vergine, riječ je o monosortnim uljima buža (busa), bjelica (bianchera) i leccino, one se eto sada pridružuju San Rocco selekciji od miješanih kultivara.

Tullio Fernetich i jedan od uzvanika – njegov kolega po maslini Duvilio Belić. Od uljara kao gosta smo vidjeli Danijela Kraljevića Cuja, a od vinara Morena Coroniku

Hotel San Rocco sa svojim Gourmet Restaurantom nositelj je četiriju zvjezdica vodiča Gault & Millau, posebnost su mu ne samo izvrsna kuhinja i ponuda odličnih ulja, vina i pića, nego i to što od tradicijskih lokalnih namirnica izlazi pred gosta s majstorski prigotovljenim izvornim jelima prezentiranima na moderan način, ali, u kontekstu baš ulja, i to što je maslinik Fernetichevih, star 160 godina (zasadio ga je pranono Fernetich!), smješten upravo oko hotela i na svoj je način u ambijentalnom smislu i jedinstveni park, ukras objekta. Obitelj Fernetich uz objekt San Rocco ima još dva restorana gdje može plasirati svoju ponudu, npr. Primizia Food@ Wine. Maslinarstvo kod Fernetichevih zauzima sve značajnu ulogu. Nakon sadnje, 2005., dodatnih 800 stabala masline sada se maslinici prostiru ukupno na pet hektara na teritoriju općine Brtonigla, na bijeloj, crnoj i crvenoj zemlji i na nadmorskoj visini od 50 do 130 metara.

– Zbog vlastita uvjerenja a i zbog specifičnih agroekoloških karakteristika pojedinih pozicija, opredijelio sam se za sorte bjelicu, bužu i leccino, koje se eto po prvi put ove godine kod nas komercijaliziraju kao monosortna ulja. San Rocco Selection je blend spomenutih triju sorata uz dodatak frantoia i pendolina. Cijela kolekcija izlazi u novom pakiranju. Ulja su izvrsne organoleptičke kvalitete. Masline su brane ručno od 3. do 20. listopada i prerađene nakon nekoliko sati – rekao je Tullio Fernetich.

Ingrid Badurina Danielsson, direktorica Gault & Millaua Croatia (vodič prezentira 150 top hrvatskih restorana, 113 top vina RH, 25 hotela), sa suprugom, svojedobno veleposlanikom Švedske u Hrvatskoj

Ovom predbožićnom i prednovogodišnjom promocijom triju novih ulja odmah nakon ovogodišnje berbe maslina obitelj Fernetich je s grupom biranih uzvanika iz svijeta maslinarstva i uljarstva, turizma, eno-gastronomije i ugostiteljstva, strukovne publicistike, diplomacije, proslavila 15 godina djelovanja hotela San Rocco, 35 godina svoje tvrtke Primizia i – 45 godina braka Tullija i Rite, koji za sobom ostavljaju vrijedne i u poslu na polju gastronomije, ugostiteljstva i turizma, vrlo kompetentne nasljednike sinove Thea i Rocca te kćerku Luanu.

Obitelj Fernetich: Tullio, Luana, Rita, Theo (Dean Duboković)

San Rocco, koji slovi kao rasadnik dobrih kuhara i gdje je sada na čelu bijelog odreda kuhača chefica Floriana Ružić, ponudio je, nakon aperitiva i koktela od gina i maslinova ulja!), za svečanu večeru ove sljedove koje će lako privući ljubitelje fine hrane i iz daleka:

Iz majstorske radionice chefice Floriane Ružić

Jaje (žumanjak) s tartufom (Tuber Magnatum Pico) i s mladim špinatom, školjke capesante umotane u tanke kriške špeka od istarskog pršuta i popraćene domaćom marmeladom od šljive (sortno ulje buža), zatim Ječam s bučom i bijelim tartufom magnatum (ulje: San Rocco Selection blend), List u mirisu aromatičnog bilja (San Rocco leccino), Istarsku kobasicu na drukčiji način – na ljubičastom zelju i s cvjetačom (San Rocco bianchera), slastice su dakako došle u finalu. ♣

Ne s jelom u otpad!

WWF & GASTRONOMADI u BORBI PROTIV BACANJA HRANE

            A sad dosta o (finom) papanju! Ali – ne i o hrani!

Na hranu treba gledati ne samo s hedonističkog stanovišta nego i iz drugog kuta, a taj je da se toj dragocjenosti pristupa često, na žalost, vrlo nemarno i neprimjereno činjenici da dok se neki na razne načine razbacuju njome a od prejedanja i (i pretjeranog sjedenja) postaju pretilima, toliki drugi ljudi ne da nemaju priliku uživati u delicijama za blagdane nego nerijetko i inače kroz godinu nemaju priliku pošteno napuniti želudac. Čuju se podaci da trenutačno na svijetu devet milijuna ljudi umire od gladi, a da je čak 850 milijuna pretilih, u Hrvatskoj se 20 posto odraslih osoba smatra se pretilima.

Govorim ovdje o neprihvatljivom običaju da se hrana baca, bilo u sebe, bilo u otpad! Godišnje na svjetskoj razini u otpadu završi oko trećina proizvedene hrane, što je oko 1,3 milijarde tona (u vrijednosti od 700 milijardi eura), a na razini EU baci se 88 milijuna tona (143 milijardi), dok Hrvatska baca 400.000 tona. Čak 50 milijuna tona voća i povrća u Europi baca se isključivo zbog svojeg nepravilnog oblika, i to košta nevjerojatnih 140 milijardi eura. Čula se ovih dana i informacija da u prosjeku svatko od nas kroz godinu u smeće baci oko 75 kilograma hrabne.

Uz to što bi se tim bačenim količinama mogli nahraniti mnogi koji gladuju, bacanje hrane ima i štetan učinak s drugih, konkretno: eko-aspekata, jedan je, primjerice, taj što taj otpad stvara veliki pritisak na deponije, a jedan je i taj što takav nepravilno odloženi otpad pri svom rastvaranju razvija metan. Za odlaganje hrane kao otpada potrebne su ogromne površine tla, a za proizvodnju te hrane koja se na kraju baci potrebne su i goleme količine vode i energije. Smatra se da je čak 70 posto biološke raznolikosti izgubljeno zbog krčenja prirodnih staništa da bi se određeni prostori prenamijenili u poljoprivredna zemljišta.

U prostoru Gastronomada u Zagrebu: Robert Ripli iz Gastronomada i Fabijan Peronja iz WWF Adria prilikom predstavljanja projekta za smanjenje otpada iz hrane i demonstracije ukusnih jela od namirnica ili dijelova što se nerijetko a posve nepotrebno, nekad iz obijesti a nekad iz neznanja, bacaju u koš za otpad

S problemima vezanim uz zagađenja ukoštac se uhvatila WWF, jedna od, kako se predstavlja, vodećih svjetskih nevladinih i neprofitnih organizacija za zaštitu prirode, osnovana 1961. godine. WWF kao svoju glavnu misiju ističe zaustavljanje propadanja Zemljina prirodnog okoliša i gradnju budućnosti u kojoj bi ljudi živjeli posve u skladu s prirodom, a zacrtani bi cilj trebalo ostvariti kroz tri osnovna pravca – čuvajući/razvijajući (već i te kako ugroženu!) svjetsku biološku raznolikost, osiguravajući da upotreba obnovljivih prirodnih resursa bude održiva, te promovirajući smanjenje zagađenja i maksimalno obuzdavanje rasipne potrošnje. Teški – da li uopće savladivi?! – zadaci u današnjem društvu toliko okrenutom konzumerizmu da je potrošački mentalitet pustio korijenje vrlo duboko.

Početkom 2015. osnovana je podružnica WWF Adria, sjedište joj je u Hrvatskoj ali predviđeno je da bude aktivna ne samo u Hrvatskoj nego i u drugim okolnim zemljama, konkretno Albaniji, Bosni i Herecegovini, Crnoj Gori, Kosovu i Makedoniji, Sloveniji i Srbiji. WWF brine o zaštićenim područjima i vodi brigu o tome kako se njima upravlja, u segmentu slatkih voda provodi projekte obnove i zaštite riječnih eko-sustava i močvara, podiže svijest o opasnostima izgradnje hidroelektrana, što se tiče šuma radi na unaprjeđenju procesa izdvajanja šuma visoke zaštitne vrijednosti, provodi edukacije o upravljanju šumama i o njihovoj zaštiti, u domeni mora radi na razvoju održivih gospodarskih aktivnosti i promicanju održivog turizma, aktivna je u edukacijskom smislu u školama s namjerom osvještavanja djece i njihovih roditelja o okolišnim problemima, provodi treninge i aktivnosti oko razmjene iskustava za djelatnike u zaštićenim područjima i institucija te nevladinih orgnizacija kako bi se osigurala učinkovitija zaštita prirode u regiji. U sferi održivog poslovanja suradjuje s tvrtkama da bi se podigla svijest o održivom razvoju i društvenoj odgovornosti u poslovanju, potiče tvrtke da aktivno sudjeluju u rješavanju problema vezanih uz okoliš.

______________________________

OPET AFERA s MESOM – Mi kao da ne možemo bez afera u prehrambenom sektoru, konkretno npr. vezano uz meso. S jednom završavamo ovu godinu, naime upravo u vrijeme kad se što zbog godišnjeg doba koje traži nešto veći unos kalorija u organizam a što zbog blagdana uz koje se tijesno vezuju užici za stolom – pojačano jede i pije, sredstva javnog informiranja obavještavaju da je inspekcija što nadzire namirnice na našem tržištu od ukupnog broja uzoraka mljevenog mesa uzetih za analizu ustanovila da ih jedna petina ne odgovara propisu. Na žalost nije objavljeno – a trebalo je biti! – koji točno proizvodi nisu u redu i od kojih su oni proizvođača odnosno od kojih tvrtki što su tu robu stavile na tržište. Ne sjećam se da je i u prijašnjim objavama povezanim s nekvalitetnim mesom na našem tržištu službeno objavljeno tko su krivci, tek o nekima ulicom su – valjda s nekim razlogom upućujući na neka imena i nazive – kolale priče.

Hrana je iznimno osjetljiva tema, s obzirom da bez nje NE MOŽEMO i s obzirom da je riječ o nečemu što unosimo u organizam i što je tijesno povezano ne tek s užitkom nego i sa zdravljem, pa i s čuvanjem okoliša. Česte kontrole uzoraka s tržišta nužne su, ali ne tek stoga da se javnost obavijesti o nekoj nepravilnosti ili nekim nepravilnostima i manguparijama i time samo uznemiri, nego da se potrošačima dade do znanja koji su ponuđači mangupi – pa i češćim javnim objavama i crne liste prekršitelja! – te da se ti mangupi strogo kazne tako da se okane manipulacija, kad bi k tome klasična zatvorska kazna bila popraćena i jačim udarcem po džepu, a to i te kako boli, državni proračun u nas mogao bi lijepo profitirati!…

Često se govori o oznakama i deklaracijama koje potrošaču trebaju s aspekata sastojaka, trajnosti, nutritivne vrijednosti, zdravlja, osobnog afiniteta, te geografskog porijekla ali i uzgojno-proizvodnog oblika, biti koristan putokaz pri kupnji namirnice odnosno pića, ali,rekao bih da zakonodavac o njima ne vodi dovoljno računa u smislu da one i stvarno budu takav koristan putokaz, a ne tek pro forma. Naime na ambalaži većine proizvoda dominiraju šarene šarmirajuće ilustracije a dio koji po zakonu treba dati relevantne obavijesti o proizvodu nerijetko je sveden na sasvim maleni prostor i tu se, otkako smo u EU, uz poruku na hrvatskome nastoje uvrstiti poruke i na nekoliko drugih jezika, pa onda ako se nekako i uspiju uvrstiti uglavnom potrebne informacije slova budu toliko sitna, k tome ponekad je kontrast između boje slova i podloge vrlo slab, pa je deklaraciju i s dvostrukim naočarima maltene nemoguće pročitati. Ispada da bi potrošač, želi li biti obaviješten, uvijek sa sobom morao nositi i povećalo, te da bi, pođe li u prodavaonicu s namjerom da kupi nekoliko proizvoda, morao uzeti nekoliko dana godišnjeg odmora kako bi uspio dešifrirati za nj bitne obavijesti sa zakonom propisane deklaracije! ◾

_____________________________

Svjetska organizacija za zaštitu prirode WWF u 2019. je u široj regiji ovdje surađivala s trima hotelima kako bi im pomogla smanjiti ekološki otisak. Jedan od ta tri hotela je zagrebački Esplanade, jedan je hotel Jezero na Plitvičkim jezerima, a jedan je Cortiyard by Marriott u Beogradu. WWF je program proveo uz stručnu suradnju sa znanom hrvatskom udrugom Gastronomadi iz Zagreba.

– Borba protiv otpada hrane jako nam je važna, i želimo potaknuti na ozbiljne promjene u ponašanju u hotelima ovdje. Tri su hotela eto prepoznala problem i pokrenula su promjene s ciljem smanjenja otpada u hrani. Po podacima što smo ih dobili nakon uviđaja i mjerenja uvidjeli smo gdje je trebalo napraviti značajne promjene, a ubrzo nakon što su promjene stupile na snagu i otpad od hrane smanjen je za 20 posto, osoblje hotela primijetila je ostvarenje prednosti ne samo u ekološkom nego i u ekonomskom smislu. Vjerujemo da ćemo ovim primjerom nadahnuti i druge hotele u regiji da se uključe u borbu protiv suvišnih ostataka od hrane – istaknuo je Fabijan Peronja iz WWF Adrije.

WWW i Gastronomadi predstavili su ovih dana rezultate projekta za smanjenje otpada od hrane u prostorijama Gastronomada u Zagrebu, pokazali su okupljenima kako se mogu dobro iskoristiti mogući ostaci hrane prilikom kuhanja a koje neki kuhari očito smatraju otpacima. Prisutnima su poslužili, kako su se izrazili, ostatke hrane, ali ponuđeno kao ukusna jela, tako da je ovaj adventski i predbožićni domijenak koji je s tim ostacima pokazao da i takav može biti vrlo ukusan, te pokazao kako svi možemo kuhati pametnije i proizvoditi manje otpada od hrane.

– Iako je problem otpada iz hrane sveprisutan u svim okolnostima gdje se pojavljuje hrana, tj. od uzgoja i primarne prerade, preko prijevoza do proizvodnje hrane a onda i prijevoza namirnice do mjesta plasmana, pa trgovine, domaćinstva i ugostiteljstva, u ovom smo se programu fokusirali na područje ugostiteljstva gdje otpad iz hrane nastaje u lancu od ulaska namirnica u objekte pa do konzumacije gotovih jela. Istraživanja i realna snimanja u objektima u kojima smo radili pokazala su zanimljive rezultate, naime u pripremi namirnica naišli smo na mnogo više standarde od onih koji su zabilježeni u jednakim istraživanjim u SAD. U SAD su stručnjaci uočili da se namirnice u prigotavljanju jela ne iskorištavaju dovoljno, naime najčešće se, iz razloga nedovoljnog znanja u kulinarstvu i zbog nemaštovitosti kuhara, odbacuju dijelovi namirnica za koje se tek po izgledu smatra da su nejestivi ali koji se ipak prikladnim tretmanom mogu iskoristiti u stvaranju vrlo ukusnog jela. U ovim hotelima koje smo pratili ovdje to nije bio slučaj, namirnice su vrlo pažljivo i znalački korištene – kazao je Robert Ripli iz Gastronomada.

Ripli je dodao kako je veliki potencijal za uštedu pronađen u domeni posluživanja i konzumacije jela, naime pokazalo se da se dnevno u otpad bacaju velike količine gotove hrane ponuđene za doručak, te na domijencima.

– Aktivnostima u edukaciji gostiju prilikom dogovaranja domijenaka i edukacijom gostiju porukama i uputama o svjesnoj konzumaciji jela na tanjurima postigle su se velike uštende već nakon nekoliko tjedana. Ovaj program ćemo nastaviti prakticirati u sklopu naših redovnih aktivnosti jer sjajno je bilo vidjeti pozitivne rezultate I reakcije zaposlenih u hotelu i restoranu ali i reakcije pa i određeno povećanje svijesti gostiju kojima je postalo jasnije da je globalno zagađenje poprimilo ogromne razmjere, pri čemu je upravo otpad iz hrane jedan od jačih krivaca.

Umjesto bacanja u smeće, hranu koja je u nekom trenutku u kućanstvu ili ugostiteljstvu viška moguće je iskoristiti kroz duboko zamrzavanje u škrinji, bitno je međutim ovdje napomenuti da ipak,, tako je barem izjavila stručnjakinja za hranu u tv-intervjuu, jedino mliječne proizvode nije preporučljivo zamrzavati i onda ih odmrzavati pa jesti. Među rješenjima za viškove hrane koji nam ostaju je ono da se taj višak daruje pučkim kuhinjama.

            NEKOLIKO KORISNIH SAVJETA – U Italiji se u zadnje vrijeme također dosta ukazuje na prilično ležerno pa i do jako neodgovorno ponašanje prema hrani u smislu da se premalo vodi briga da je se prikladno (o)čuva i da ona kao još dobra ne završi u otpadu. Evo nekoliko preporuka koje su se upravo u posljednjem kvartalu 2019. često spominjale kod naših susjeda s Apeninskog poluotoka a u vezi su sa spašavanjem hrane što je bila predviđena da se potroši ali ipak je u nekim prigodama skončala kao višak i ostatak. Intenzivno se naglašavalo da loizinka za uspjeh glasi okus.

                Ne nagomilavanju hrane u hladioniku – Naravno da se hrana koja nije potrošena ali je još i te kako dobra za konzumaciju i za užitak mora do sljedećeg posluženja čuvati u prikladnim uvjetima, jedan od njih svakako je temperatura, u pravilu niža jer kao takva usporava degradativne procese. Uvjet svježine ambijenta zadovoljava hladionik, danas prisutan uglavnom u svakom domaćinstvu. Bitno je međutim paziti kako hranu stavljati u nj, konkretno namirnice odnosno hrana što se nije potrošila kako je zamišljeno pa je ostala, ne bi se smjele naguravati u hladionik jedna tijesno uz drugu, tako da zrak može dobro cirkulirati i svježina ambijenta kvalitetno se prenositi. Da bi se izbjegli gubitak vlage, odnosno moguće kapanje s nekog jela na drugo a i širenje mirisa neke hrane na ambijent pa onda tako i na drugu hranu, nužno je da su namirnice odnosno jela u posudama i da su posude dobro pokrivene poklopcem.

Upozorenje: nikad u hladionik ne stavljati hranu koja je još topla, naime to može podignuti temperaturu ambijenta u hladioniku na razinu kod koje se javlja opasnost za degradaciju druge hrane u hladioniku. Najbolje mjesto u hladioniku za čuvanje lakše/brže kvarljivih namirnica i jela poput umaka, ribe, pa i mesa, je donji dio hladionika. Preporuka je da se hranu koja je iz ovih ili onih razloga ostala kao višak od nekog obroka ne zagrijava više puta, dakle valja računati na to da se namirnicu ili dio jela koji se izvadi iz hladionika pa se zagriju taj put i potroši, dakle da se ista i eventualno ponovno preostala hrana ne zagrijava još jednom. Hranu zaostalu od nekog prethodnog obroka a čuva se u hladioniku trebalo bi konzumirati najkasnije unutar dva do najkasnije tri dana otkako stoji u hladioniku.

                Čuvati hranu razdijeljenu u manje porcije – Ugostiteljski objekti ovisno o veličini imaju rashladne prostorije većih odnosno manjih dimenzija, imaju i posebne uređaje za duboko zamrzavanje, a već i dosta kućanstava uz klasičan hladionik posjeduje zasebnu tzv. škrinju za duboko smrzavanje. Danas većina hladionika za kućanstvo sadrži i dio za duboko zamrzavanje hrane. Za čuvanje u škrinjama za duboko zamrzavanje odnosno dijelovima hladionika s ladicama na temperaturi dovoljno niskoj da namirnicu duboko zamrzne potrebno je namirnice razdvojiti i svaku zasebno staviti na duboko smrzavanje, a pametno je kad je riječ o nekoj većoj namirnici poput npr. komada mesa tu namirnicu izrezati na porcije veličine koja se namjerava koristiti za predviđeni obrok. Dobro je i to da se u škrinju odnosno ladice smrzivača ne naguraju odjednom i jedna na drugu sve namirnice na smrzavanje, nego da se paketići stavljaju postupno, naime na taj način hladnoća se brže širi i brže prodire u namirnicu te je smrzava. Kad se namirnice vade sa smrzavanja valja izvaditi onoliko paketića za koliko postoje stvarni izgledi da će se pojesti, naime jednom odmrznute namirnice, koje inače treba konzumirati unutar oko 24 sata otkako se odmrznu, nije dobro ponovno smrzavati. Kad se duboko smrznuta namirnica odmrzne bakterijska aktivnost se povećava maltene eksponencijalno i na izvornu hranu djeluje negativno dosta brzo.

                Ne zagrijavati više puta! – Jednom kad se hrana izvadi iz hladionika preporuka je da je se ne podgrijava više puta, jer to ide na ruku razmnožavanju bakterija. Kod prvog i jedinog grijanja iz hladionika izvađene hrane prije konzumacije bitno je da se juha i umaci zagriju do točke vrenja, dok je za drugu hranu dovoljno zagrivavanje do 75 stupnjeva, važno je međutim da se jelo pravilno rasporedi u tavici ili zdjeli kako bi zagrijavanje bilo za sve dijelove hrane istodobno podjednako.

                Život namirnica produžiti čuvanjem u staklenkama – Praktičan i učinkovit način čuvanja namirnica na duži rok je uporaba staklenki. Staklene posude za čuvanje hrane odlične su za domaćinstva, bolja su varijanta od plastičnig posuda jer su prirodi prijateljske. Razni umaci koji su ostali od nekog obroka, pa i prilozi od svježeg povrća mogu se lijepo očuvati u takvoj posudi, pogotovu ako ona ima poklopac koji dobro prianja. Dobra opcija može biti staklenku s namirnicom odnosno jelom stavljenom u nju i s čvrsto prianjajućim poklopcem da zrak ne može ulaziti, nakratko staviti u kućnu mikrovalku, tada se zahvaljujući mikrovalovima u staklenki stvore uvjeti koji pomažu da ne dođe do promjena u hrani i da hrana ne izgubi na prehambenoj vrijednosti i na okusu.

                Vakumiranje! – Jako dobar način za čuvanje namirnica je vakumiranje, dakle držanje namirnice u ambijentu bez zraka/kisika. Kisik je taj koji djeluje s jedne strane na razvoj namirnice ali, s druge strane, nakon određenog momenta dovodi i do oksidiranosti, degradacije. Čuvajući namirnice u ambijentu bez kisika postiže se to da one dulje izdrže u punoj ili barem jako dobroj formi, s time da je, ako je još riječ o nečemu bogatom aromama, kod prigotavljanja jela s dodatkim i tih aromatičnim biljem i travama finalni rezultat kuhanja izvrstan. U slučaju nedostatka uređaja za vakumiranje, moguće je kod npr. slanine, pršuta, kobasica za rezanje i jelo odmah, pa i tvrdih zrelih masnih sireva pomoći si zamotavanjem komada u masni papir pa ih tako zamotane staviti u vrećicu i onda sa strana rukama stisnuti da što je više moguće zraka izađe i da se papir tijesno pripije uz namirnicu, pa otvor vrećice tako stisnuti da se što je više moguće spriječi dotok zraka u paketić, i tada paketić, ovisno o tome je li namjera zamotano jesti prije ili tek nakon nekog vremena, staviti na čuvanje u hladionik odnosno u škrinju za zamrzavanje… ♣

Gran odluka

MORENO CORONICA: MY WAY! BEZ DRVETA ZA BIJELO

Gran personality, Gran Teran, Gran Grabar, Gran Malvazija, Gran Prosciutto fatto in casa… = GRAN MORENO!

Moreno Coronica

Moreno to što radi radi na neki svoj način. I treba! Gran Coronica: My Way!, odnosno His Way! Stvar je ne u pukoj tvrdoglavosti nego u logičnom zaključivanju temeljenom na golemom dugogodišnjem iskustvu u vinogradu i podrumu ali i na tržištu vina, zatim na impresijama s raznih putovanja vinskim svijetom, pa na onome što je čuo i naučio na raznim tečajevima i predavanjima vezanim u rad u vinogradu i podrumu, ali temeljenom i na nekim njegovim preferencijama glede vina, želji da vino proizvodi na način da se dopadne najprije njemu a ne da ga, kao mnogi drugi njegovi kolege, radi tako da se ponajprije svidi ukusu šireg tržišta.

Gran teran izbrusio je do razine crnog istarskog dijamanta i jedan je od prvih vinara ako ne i prvi koji je pokazao da se i od te sorte, što je zbog vrlo izražene kiselosti a i zamjetnih tanina (oporost i kiselost ne idu dobro zajedno!) neki znaju nazivati divljom, može kreirati veliko vino. A s Grabarom, koji je startao kao cabernet sauvignon a onda mu je pridodan merlot, pokazao je kako od bordošnih sorata, istina već odavna udomaćenih u Istri, može nastati francuz sa značajnom istarskom dimenzijom! Njegovu Gran Malvaziju od prije rado pamtim jer me svojom kompleksnosti znala vući prema velikim burgundijskim bijelim vinima, nasuprot brojnim drugim istarskim malvazijama što počivaju na dosta izraženom banalnom jednostavnom sauvignonskome kolosijeku.

Gran Teran s gran pršutom

Ali, Moreno Coronica sad više nije zadovoljan s takvom Gran Malvazijom iz drva! Objašnjava da je primijetio da mu bijelo vino u drvu prebrzo stari, a on ne želi to hitro starenje. Oduševio se bio svojedovno s nekim vinima Cantine Terlan iz Terlana u Alto Adigeu/Južnom Tirolu koja mu je donio naš znani sommelier Željko Bročilović Carlos, s dugim radnim stažem u restoranima upravo u Alto Adigeu, riječ je o bijeloj kapljici koja je na finom talogu dozrijevala – neka čak i puno godina – isključivo u inoks posudama, dakle bez sekunde kontakta s drvom. I, Coronica se opredijelio za to da ubuduće svoju Gran Malvaziju proizvodi također bez dodira s drvom, znači na finom talogu u inoksu!

Gran Grabar, Gran Teran i Gran Malvazija

– Željku Bročiloviću sam vrlo zahvalan! Ta južnotirolska vina pažljivo sam kušao i o njima puno razmišljao, ali je ipak trebalo proći više godina da u meni dozrije odluka za kretanje k novom stilu moje Gran Malvazije, vinu bez kontakta s drvom. Danas sam zbog toga jako sretan! Inače, Hrvatska je, rekao bih, još uvijek nedefinirano tržište pogotovu u kontekastu svježih vina. Mnoga bijela svježa vina i previše liče vinima iz Novog svijeta. Što se tiče crvenih vina, ona se sve više rade u podrumu s velikim utjecajem stila enologa!

Moreno spada u treću generaciju vinogradarsko-vinarske obitelji Coronica. Prvi put Coronike su napunili vino u bocu 1993. godine.

– Počeli smo s 2,5 hektara, a danas nam se vinogradi protežu na dvadesetak hektara. Fokus nam je na autohtonim sortama, malvaziji i teranu, a manji dio pripada internacionalnim sortama, merlotu i cabernet sauvignonu. Od etiketa imamo Malvaziju, GranMalvaziju, pjenušac klasične metode Due, Teran, GranTeran i Grabar u kojemu su zajedno merlot i cabernet sauvignon. Napomenuo bih da je svo grožđe koje rabimo iz našeg vinograda!

Coronica nastavlja:

– U proizvodnji Gran Malvazije počeo sam bio s barriqueom, naravno novim, a onda sam postupno smanjivao nove bačvice i povećavao udio rabljenih kako bi se u vinu reducirao dojam drvenosti. S obzirom da uz Gran Malvaziju ja proizvodim, od mlađih loza i s bržim izlaskom na tržuište, i tzv. baznu malvaziju, rekao bih svježi tip malvazije, bez drveta, imam mogućnost usporedbe, ne govorim sada o punoći, tijelu, kompleksnosti, nego prvenstveno o stupnju svježine. U najnovije vrijeme sve češće svako toliko otvorim po koju butelju bazne malvazije i istodobnp i Gran Malvazije, i primjećujem koliko mi se mnogo ova prva više dopada, upravo zato što bazna malvazija istog godišta kao što je i Gran Malvazija bude dosta svježija – kaže Moreno Coronica.

Moreno Coronica sa suprugom Suzanom i ocem Ottavianom koji upravo u 2020. puni 92 godina! Eto što su učinili svakodnevni rad (fizička aktivnost na čistome zraku) te čaša terana uz ručak!

Malvazija inače dobro podnosi odležavanje u hrastu, dodaje Coronica, koji veli da misli da nije i nužno da se s njom ide u drvo.

– Hrast ubrzava dozrijevanje, a u bijelim vinima cilj je upravo suprotan, tj. poželjno je što duže očuvati ih svježim. Moj najnoviji odabir je napuštanje hrasta u dozrijevanju bijelog vina.

Samo neka GranTeran i Grabar i dalje budu na dozrijevanju u drvu, za Gran Malvaziju bih možda, makar teško, bio spreman Morenu i oprostiti taj odmak od drva u procesu dozrijevanja. Nota bene: imao sam prilike svojedobno piti neka stara (ne ostarjela, dakle u negativnoj konotaciji!) velika bijela vina, konkretno npr. Puligny Montrachet kuće Domaine de la Romanée Conti koji je već bio punoljetan, navršio je tada kad mi je ponuđen 21 godinu, i bio je sjajan!…

Uz dužno poštovanje Morenova stava primijetio bih da se ja osobno ne bih odlučio za to da se za Gran Malvaziju drvo posve makne, jer vino boravkom u drvenoj bačvi ipak dobiva novu dimenziju, ali da treba biti opzezan s bačvom točno je. Ispravna bačva i te kako pridonosi kompleksnosti kapljice, elago tanin iz bačv(ic)e može vinu pomoći baš i glede dužeg trajanja u punoj kondiciji. Kad segovori o bačvi, valja reći kako mnogo ovisi o drvetu (hrastovina – lužnjak ilii kitnjak, zatim bagrem, koji je inče povezan s Istrom), zatim o tome jesu li dužice dovoljno dugo vremena sezonirane, o kvaliteti bačvara i njegovoj umješnosti pri paljenju dužice, o stupnju paljenja, spremnosti vina da uđe u drvo na duže dozrijevanje, dužini držanja vina u bačvici naime utvrđeno je da u prvo vrijeme vino najjače upija ono što mu drvo kani ispustiti i stoga je nužno vino u barriqueu držati do trenutka kad linija intenziteta upijanja iz drveta krene u silaznu putanju pri čemu se u vinu stvara ravnoteža, a ako se vino, u strahu da će biti drveno, izvadi iz bačvice prerano, tj. dok je linija upijanja u uzlaznoj putanji, kapljica ostaje drvena i gubi se šansa za spomenutu ravnotežu. No, u obzir kod korištenja drva za dozrijevanje treba uzeti i činjenicu da postoje bačve različitih dimenzija, uz barrique od 225 litara i burgundijski pièce od 228 litara, postoji i tonneau od 500 i 600 litara, a postoje i velike bačve od 1000, 2000 i više litara. Glede razvoja vina, najbrže se ono odvija u barriqueu, pogotovu ako bačvica nije od hrasta kitnjaka koji je vrlo gust, nego je od lužnjaka. Kod barriquea vino je najviše i najbrže zahvaćeno kisikom koji, s jedne strane, omogućuje brži razvoj kapljice ali, s druge strane, može pospješiti proces oksidacije prema starenju/starosti. Velike bačve imaju znatno deblju i, osobito ako je riječ o hrastu kitnjaku, za kisik slabije propusnu dužicu od barriquea, k tome kod njih s obzirom na zapremninu i veliku količinu vina te osjetno veću vanjsku površinu drvene mase kroz koju zrak može proći nužno je i osjetno više kisika (duže vremena) za jači razvoj oksidativnih procesa. Moglo bi se reći da se vino unutar nekoliko prvih godina boravka u velikim bačvama više razvija nego što stari. S obzirom na nepropusnost inoksa, da bi se vino ipak bolje razvijalo obično se posiže za postupkom mikooksigenacije, dakle dok se ona kad je riječ o velikim bačvama odvija spontano, ovdje kod inoksa čovjek intervenira…

Moreno Coronica uz cisternu od inoksa s malvazijom 2018 koja bi trebala biti punjena kao Gran Malvazija. Vino je rađeno s izdvojenim kvascima iz grupe kvasaca uzete iz obiteljskog vinograda starog 97 godina, te, dolje, uz veliku drvenu posudu u kojoj sazrijeva teran za etiketu Gran Teran

– Jedna od stvari koju najviše cijenim u vinskom svijetu je kad vinar istražuje potencijal autohtone sorte. Kad, osluškujući gledanjem i kušanjem što nekoj lozi treba, kako ona najbolje raste i sazrijeva, koje su njene specifičnosti, što je čini drukčijom i posebnom itd., vinar pronalazi stil vina u kojemu će sorta pokazati najviše – izjavio je Moreno Coronica, i dodao: – Svaka mlada, nova, nepoznata ili stara pa zaboravljena sorta kad stupa na vinsku scenu prolazi poznatim nizom koraka kroz koje se ona dokazuje i traži. Osnova od koje vinar mora poći je rad na čistoći, urednosti, tehničkoj ispravnosti vina. U tome dijelu zna doći i do spuštanja alkohola. Neki se željeni rezultati postignu određenim postupcima zbog kojih kultivar slabije pokazuje svoje sortne specifičnosti i slabije odaje geografsku, ambijentalnu poziciju vinograda, ali vina budu vrlo ugodna, pristupačna široj publici i tržišno, potencijalno, vrlo isplativa. Međutim pravi potezi vinogradara/vinara vezani su uz sortni izričaj, iskaz geografske pripadnosti, sklad i, svakako, eleganciju, pa dugotrajnost u nosu i ustima te dugovječnost kroz vrijeme, Sortu treba interpretirati stilom koji će vino odrediti i identificirati i okolišem, tj. tlom, ekspozicijom, količinom sunca, kiše, načinom rezidbe, prinosom, datumom berbe, kvascima, procesom fermentacije, dozrijevanjem itd.

Podrumska zgrada Moreno Coronica, te, dolje, ispred nje,park maslina kao prelijepa dekoracija u Morenovu selu Koreniki

Gran Malvazija 2017 prva je, eto, Coronikina malvazija iz ranga Gran bez utjecaja drva. Odležana je na vlastitim kvascima 16 mjeseci, a dobiva se iz vinograda starijih od 20 godina, s niskim prinosom po trsu. Izražena je više vinoznost, a manje voćnost, reći će Moreno, i dodati kako je jako svježa i mineralna, na nepcu dugo traje, upravo je namijenjena za uživanje.

– Od velike važnosti bili su mikrolokacija, starost loza. Kvasci su sigurno bitni, ali je ipak najvažnija kvaliteta grožđa. Zasad rabim tzv. komercijalne kvasce, ali to će se promijeniti, naime unatrag četiri godine radimo na istraživanju autohtonih kvasaca koje smo izolirali u našem vinogradu starom 97 godina. Izostavljanjem hrasta iz procesa, u vinu, ponavljam, više osjećamo teritorij i sortnost. Hrast otpušta vinu tanine i mikrokoličine kisika (mikrooksigenacija). Kvasci, nakon što odrade posao alkoholne fermentacije, štite vino od oksidacije i usporavaju starenje, k tome njihovom razgradnjom stvaraju se manoporoteini koji vinu pojačavaju strukturu i koji mu daju kremoznost i slast a bez ostatka neprovrelog sladora. Što da još kažem o Gran Malvaziji? Bitno je da se malvazija kao kultivar bolje izražava, te da meni paše taj stil. Tržište će s vremenom pokazati koliko dobru odluku sam donio… – kazao je Moreno Coronica. ♣

Novo vinsko poglavlje Davora Zdjelarevića

VINORETUM INTERNATIONAL

            U našoj obitelji nekad smo dobri, nekad smo grubi, nekad ludi, ali uvijek ambiciozni i kreativni. Rekao je to svojedobno Davor Zdjelarević, koji se sa suprugom Višnjom od 1985. godine bavi vinom, isprva kao direktni proizvođač (jedan je među prvim službeno priznatim privatnim vinarima u Hrvatskoj i tadašnjoj Jugoslaviji), potom, 2003. postaje i hotelijer (uz novu vinariju u Brodskom Stupniku otvorio je lijepi hotel), a od 2014. sudionik vinske scene je kao osnivač tvrtke Zdjelarević Vino Selekcija s projektom tzv. difuznih vinarija, što znači da je najprije prodao vinograde, podrum i hotel u Brodskom Stupniku (danas je tamo gazda kutjevački poduzetnik Galić) i da se potom upustio u suradnju s brojnim vinskim podrumima diljem Hrvatske (Antunović, Siber, Kronos-Kalazić, zatim Kašner i Miklaužić, pa Vinarum, Rota i PZ Pošip Čara), ali i nekima u Bosni i Hercegovini (podrum Andrija Paoča), Sloveniji (Posestvo Mastnak) i Makedoniji (Chateau Lazar), kod kojih od izabranih sirovina u vlasništvu tih podruma i u prostorima tih podruma kreira vina što će ih puniti i plasirati pod svojom etiketom Zdjelarević Vino Selekcija (Zdjelarević Wine Selection).

U vinoteci Vinoretum: Davor Zdjelarević s uzvanicima s otvorenja, dio njih su vinari njegovi poslovni partneri npr. Miro Palinkaš iz primorskog Pavlomira, a dio njih su ugostitelji koji plasiraju negovo vino, primjerice Ivan Srakovčić, vlasnik karlovačkog hotela Srakovčić i turističkog resorta Srakovčić u Ribniku na Žumberku, pa Nenad Kukurin, čelnik Kukuriku hotela u Kastvu… (Julio Frangen)

Davor Zdjelarević sa suprugom Višnjom, te s njihovim vinskim biserom Nagualom bijelim 2013 (Julio Frangen)

Najnovije u ukupnoj i bogatoj Zdjelinoj vinskoj priči je nedavno otvorenje, u zagrebačkom hotelu International, male elegantne vinoteke Vinoretum, s lijepim izborom vlastitih etiketa. U svom portfelju Zdjelarević sad ima vina za nove mlade generacije klink@, zatim vina za opuštena dnevna druženja, etikete za ljubitelje karakternih zrelih sortnih vina, pa odabrana sortna vina probirnih berbi Limited Edition, velike kupaže za zahtjevne enofile pod nazivom Nagual, tu su i pjenušci Grof, bijeli i ružičasti. Vinoteka Vinoretum zamišljena je ne samo kao klasična specijalizirana prodavaonica vina nego i kao pozornica elitnih i ekskuzivnih događanja poput npr. aukcija posebnih vina, iz njegove ponude to su svakako Nagual bijeli (2013) i Nagual crni (2016), prvi je cuvée od chardonnaya i sauvignona, dozrijevano u barriqueu, proizvedeno u podrumu Jasne Antunović u Erdutu, a drugi je od cabernet sauvignona i merlota, kreirano u podrumu Šime Škaulja u benkovačkom kraju. ♣

Novo ruho moslavačkog eno-aduta

ŠKRLET – ODVOJENO ILI SPOJENO?

Vinari članovi udruge Škrlet

Škrlet, odnosno sinonimima ovnek žuti i ovinek slatki, autohtona je moslavačka vinska sorta s kojom su vinogradari/vinari Moslavine, logično, htjeli koliko god je moguće više skrenuti pažnju javnosti na svoj kraj. Za pomoć su se obratili stručnjacima sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta, koji je 1999. počeo s klonskom selekcijom škrleta i 2014. godine prezentirao tri izabrana certificirana klona. Različite pokusne vinifikacije koje su javnosti svojedobno kroz predavanje ali, istodobno, i kušanje, predstavljene na susretu kod moslavačkog vinogradara/vinara Vlade Kašnera pokazale su da je doista vrijedilo uložiti toga truda oko škrleta. Vina, i ona još neuglađena, demonstrirala su, sjećam se dobro!, lijepu aromatiku, a neka, i s 14 vol % (što je za onda bilo čudo s obzirom da su dotadašnji škrleti bili polusuhe ili poluslatke vodice s uglavnom ne više od 11 ili 12 vol %), i popriličnu snagu. Potencjal!

Nekoliko ambicioznijih proizvođača škrleta prihvatilo se ozbiljnije posla, počelo je i suradjivati s enolozima savjetnicima, i malo pomalo modernijim pristupom nastao je tip (ne još I posve ujednačen, standardizirani organoleptički profil) lijepo pitkog uglavnom suhog dakle šećerom neopterećenog vina, vina s finom kiselošću a i s određenom slanošću povezanom s mineralnošću. Zanimljiva prezentacija bila je na imanju Kezele.

Tomislav Trdenić

I onda, nakon što su se s ciljem kvalitetne i učinkovite a i za svakog pojedinog ponuđača ekonomičnije promidžbe vina od moslavačke sorte škrlet bili udružili u poljoprivrednu proizvođačku organizaciju Škrlet, osmorica profesionalnih robnih proizvođača vina uvelike posvećenih spomenutoj lokalnoj sorti iz Moslavačkog vinogorja, koje se, inače, proteže u trima županijama – Sisačko-moslavačkoj, Bjelovarsko-bilogorskoj i Zagrebačkoj, odlučila je nedavno udružiti i – škrlet! Do prije nekog vremena Ilovčak, Jaram, Florijanović, Miklaužić, Mikša, Trdenić, Voštinić-Klasnić i Kezele svoja su vina na tržište plasirali svaki pod svojom etiketom, a onda je krenulo, po novome, tj. da van idu i sa škrletom pod jednom zajedničkom etiketom, s time da zajedničko vino nastaje ne miješanjem kapljice spomenutih proizvođača nego istodobnom vinifikacijom grožđa iz berbe 2019. što ga je iz svojega vinograda i to, rečeno je, s najboljih parcela, kod jednog prerađivača – nije se službeno htjelo obznaniti kojega! – dovezao svaki od članova udruge. Na taj način htjelo se, objašnjeno je, dobiti veću i moguće tržišno zanimljiviju količinu vina od škrleta u jednom profilu. Ovakav iskorak je dokaz zajedništva moslavačkih vinara te je projekcija budućnosti hrvatskog vinogradarstva i vinarstva, kazao je Tomislav Trdenić, predsjednik udruge Škrlet.

Vrlo lijepi objekt turističkog posjeda Moslavačka priča u Maloj Ludini. Dolje: na prezentaciji zajedničkog vina od škrleta vinari koji su sudjelovali u projektu, s njima su Snježana Ožetski, domaćica iz Moslavačke priče, zatim Josip Kraljičković, pročelnik Odjela za poljoprivredu Zagrebačke županije, i Tugomir Majdak iz Ministarstva poljoprivrede

Već 30. studenoga 2019. na lijepom (turistički vrlo atraktivnom!) seoskom imanju Moslavačka priča u Maloj/Velikoj Ludini na susretu nazvanom znanstveno-stručnim skupom Novo ruho škrleta u organizaciji udruge Škrlet, Grada Popovače, Udruge vinogradara i voćara Škrlet, Turističke zajednice Grada Popovače i Sisačko-moslavačke županije, održana je promocija tog zajedničkog vina. Prisutne su pozdravili domaćica Moslavačkih priča Snježana Ožetski, docentica Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo Agronomskog fakulteta i moderatorica programa doc. dr. sc. Zvjezdana Marković, te zamjenik župana Sisačko–moslavačke županije Roman Rosavec.

Zvjezdana Marković doc. dr. sc. sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo Agronomskog fakulteta iz Zagreba, moderatorica u programu prezentacije zajedničkog škrleta

Međutim škrlet je podastrt ne pod oznakom novog mladog vina, kako bi s obzirom na datume bilo logično, nego pod klasičnom etiketom, inače, rekao bih, dizajnerski vrlo uspjelom (autori: Bruketa-Žinić!), usput: za izbor butelje ne bih mogao reći da je uspio jer preteška je i premasivna za u nju napunjeni tip vina.

Rečeno je na skupu da je toga zajedničkog škrleta iz 2019. napunjeno 5000 butelja. Spominjalo se s ponosom i kako ima izgleda da se taj škrlet toči na svečanostima vezanim uz hrvatsko predsjedanje Vijećem EU koje je počelo s Novom godinom, pa u ubrzanom punjenju i promociji već kajem studenoga ima neke logike, ali je pitanje koliko ima i opravdanja u toj brzini naime teško je povjerovati da osobe kojima je na svečanostima vino namijenjeno s obzirom na svoje imovinsko stanje i iskustvo po prijemima nisu probirljive i zahtjevne… Od istaknutog moslavačkog vinogradara/vinara Marka Miklaužića, koji je inače sada i predsjednik novoosnovane udruge vinara Bregovite sjeverozapadne Hrvatske, čuo sam, međutim, da bi se s tim zajedničkim škrletom i dalje izlazilo ovako rano, dakle da je to budućnost škrleta, jer po njegovom iskustvu škrlet se najbolje proda ovako mlad..

Zajednički škrlet: na retro etiketi na kojoj su navedeni vinari-sudionici u projektu nema prezimena Kezele!?

Nisam siguran da je takvo razmišljanje o žurbi s izlaskom na tržište pravi put za škrlet. Na temelju kušanja ovog novog mladog zajedničkog škrleta ne govorim protiv zajedničke vinifikacije grožđa pogotovu kad je probrano ono (naj)bolje, nego govorim o izlasku vina pred potrošača puno puno prije od termina do kojega bi se vinu dopustilo da se razvije i uskladi i onda pokaže u pravoj svjetlosti. Ovo vino po meni svakako je oštećeno uskratom razvoja, uvjeren sam da bi, da ga se pustilo van negdje na proljeće, možda pred Uskrs, pokazalo u sasvim drukčijem, vrlo lijepom sjaju.

Agencija za plaćanje u poljprivredi (APPRR) s datumom 15. svibnja 2019. na popisu sorata prisutnih na teritoriju Hrvatske tek na 65. mjestu spominje škrlet ili ovnek žuti, uz napomenu da se prostire na 73,60 ha površine, a podatak sa tzv. znanstvenog skupa u objektu Moslavačka priča govori kako od ukupno 227 ha vinograda u Sisačko-moslavačkoj županiji škrlet zauzima 76 ha. Marko Miklaužić mi je pak spominjao da bi ukupno škrleta u dijelovima vinogorja Moslavina koji pripadaju Sisačko-moslavačkoj i Zagrebačkoj županiji moglo biti i stotinjak hektara. Po meni, budućnost škrleta trebalo bi graditi ponajrije na sadnji novih vinograda s tom sortom, da se uopće dobije relevantna površina za sirovinu i ozbiljan (unosan) posao sa škrletom. Svakako treba prikladno izabrati terene (ekspozicija, nadmorska visina, tip tla…) za nove vinograde. Saditi gušće po jedinici povšrine da bi se po trsu mogao smanjiti prinos, time se ne gubi na količini ali se povećava kakvoća roda. Možda ne bi bilo loše neke druge sorte a koje se nalaze na boljim pozicijama precijepiti na škrlet, tako bi se dobilo i na vremenu. Za škrlet koji bi nosio znak ZOI rabiti preporučene certificirane klonove. Maksimalno moguće krenuti u prirodi prijateljsku proizvodnju (uzgoj i pri radu u podrumu). Dogovoriti se za početak barem ugrubo oko načina vinifikacije (odvajanje odmah tekućeg dijela od krutoga ili maceracija od eventualno dan ili dva na nešto nižoj ali ne preniskoj temperaturi) i dozrijevanja (samo inoks, odnosno inoks i drvo…, sur lie?, minimalna dužina dozrijevanja…), te oko najranijeg mogućeg i dopušenog izlaska vina na tržište. Na određeni način ujednačiti rad u trsu i u podrumu, napraviti što prije osnovne standarde, detalje se može unijeti i u hodu. Neposredno prije izlaska vina na tržište prirediti internu degustaciju/ocjenjivanje uzoraka da se vidi je li to to, i može li s aspekta udruge ići van kao Škrlet ZOI Moslavina. Ne zadovolji li nečije vino standarde, upozoriti proizvođača za iducu godinu, da se greške/nepodopštine ponove. Vino koje nije u standard I na razini ne smije van pod oznakom Škrlet ZOI Moslavina. U udrugu nove članove primati samo ako se obvežu da će poštovati pravilnik udruge, te potom kontrolirati drže li se svoje riječi ili potpisa. Za uspjeh na tržištu i to ne samo kroz veći broj prodanih boca nego i kroz višu cijenu za buteju, nužno je da škrlet s oznakom ZOI Moslavina organoleoptikom predstavlja Moslavinu u izvornom smislu. Oznake moraju biti ne tek navod na etiketi nego i odraz apelacije, ona je ta koja kvalitetno i autentično prezentira određeno geografsko područje.

Stvar kod kreiranja zajedničkog vina od izabranog ponajboljeg grožđa više proizvođača kako bi se dobila veća količina vina ujednačenog profila dosta je osjetljiva, naime činjenica je da svaki vinogradar i vinar nije podjednako pedantan u trsju i u podrumu, pogotovu i ako mu određeni pravilnik nije za vratom, činjenica je i to da neki proizvođač proizvede bolje grožđe kako zbog bolje pozicije vinograda tako i zbog svog pristupa radu u trsju i zbog nižeg prinosa, a da je teško da će neki proizvođač koji nije toliko pedantan a i nema trsje na nekim ekstra pozicijama proizvesti grožđe istog ranga kvaltete kao onaj prvi. Ovako, u zajedničkom projektu moguće je, barem teoretski, određeno švercanje… Iako je s ovim projektom zajedničkog vina članovima udruge škrlet ostavljena mogućnost da nešto škrleta plasiraju i pod svojom, vlastitom etiketom, pitanje je vremena koliko će dugo vinogradari/vinari koji su u stanju s obzirom na vinogradsku poziciju i svoj rad dobiti vrhunsko grožđe pa i od njega vino htjeti davati svoje bolje grožđe da se miješa s drugime, i moguće slabije kakvoće, naime tim boljima koji zacijelo uspješnije od drugih prodaju svoje vino s vremenom će sve više nedostajati upravo onog najboljeg grožđa za vino koje bi plasirali pod vlastitim imenom i prezimenom, robnom markom i oznakom Škrlet ZOI Moslavina. Još i ova napomena: bit će problema ne bude li se strogo pazilo da se oznaka ZOI dodjeljuje za korištenje u smislu apelacije, a to je da se njena uporaba temelji na od grupe proizvođača usvojenog pravilnika o proizvodnji moslavačkog škrleta a ne samo na tome da je vino kao vino enološki ispravno odnosno bez mana.

Tomislav Voštinić, voditelj vinskog posjeda Voštinić-Klasnić. Od svih proizvođača škrleta jedini on ima paletu etiketa od škrleta koja može pokriti cijeli menu, od pjenušca i mladog vina kao aperitiva preko, zrelog vina, kasne berbe, arhive… Dolje: u podrumu uz inoks posude I bačve iz koji izlaze i crnjaci od merlota, cabernet sauvignona i cabernet franca iz vinograda u Moslavačkom vinogorju i iz trsja što radte u dalmatinskom Nadinu

 VOŠTINIĆ-KLASNIĆ – Jedan od proizvođača vina i član poslovne udruge Škrlet je, kako je već prije navedeno, Tomislav Voštinić iz Ivanić-Grada u Zagrebačkoj županiji. Na brdu Graberje na visini od 190 metara ima vinograd od oko 4,5 hektara, te moderan lijep vinski podrum, s obzirom na koncepciju i izgled očito usmjeren ne samo na produkciju Bakhova nektara nego i prema turizmu. U svoje vinograde puno ulaže, trsje je dao mikorizirati da bi iz dubine tla što bolje koristilo hranu. Iz kooperacijie Voštinić ima i grožđe s oko još četiri hektara. Od tih osam hektara škrlet pokriva šest, a preostala dva vezana su uz merlot, cabernet sauvignon i cabernet franc te syrah iz Nadina kod Benkovca. Voštinić je jedini vinar koji se bavi škrletom i koji ima škrlet u tipologijama što mogu pokriti cijeli menu, konkretno su tu aperitivni pjenušac Škrlet brut (škrlet 85 % i chardonnay 15 %; sad ima 1000 butelja!), zatim škrlet kao novo mlado vino, škrlet 2018 kasnu berbu kao polusuho zrelo vino za uz predjelo, Škrlet 2012 Arhivu (škrlet 80 posto, ostatak graševina moslavačka) kao vino za uz glavno jelo ili za uz meditaciju i uz glazbu, te crnjake Red (me, cs, cf) i Syrah, neka poznija godišta su i iz vinograda u Suzi u Baranji. Mješavinu merlota, cabernet sauvignona, cabernet sauvignona, syraha i crljenka, dijelom od grožđa iz Nadina a dijelom iz Moslavine, nudi u magnumu pod nazivom Fabula 2016. Kaže da godišnje proizvede i bez problema proda 24000 butelja suhih vina te najmanje 1000 butelja vina kasnijih berbi.

Ponuda kod Voštinić-Klasnića: domaći kruh, vanjkuši, domaće pacana pa pečena vratina, vina škrleta u nekoliko različitih tipova i etiketa. U proljetnom i ljetnom razdoblju nude se druženja uz finu domaću papicu i kapljicu te suvremenu gklazbu, od proljeća-ljeta ove godine radit će, uz vinska podrum I trsje,bazen sa šankom, za višestruko osvježenje….

Voštinić se dosta oslanja na turizam, prostor za prijem gostiju i degustacije lijep mu je i s pogledom na trsje. Počeo je nuditi i hranu – tipične i na domaći način pripremljene i prigotovljene namirnice i jela npr. domaću pacanu i u kruhu pečenu vratinu, domaće kobasice, sir s vrhnjem, grah, bučino ulje, domaći kruh… Na platou ispred vinskog podruma priređuje disko večeri uglavnom s hip-hop glazbom tako da su mu gosti pripadnici mlađih generacija koji žele uživati i u vinu, organizira i svojevrsne likovne radionice gdje gosti nastoje olovkom i kičicom stvarati likovne radove na kojima bojama prikazuju svoje osjećaje proizašle iz kušanja nekog Voštinićevog vina (škrlet u raznim varijantama!), sada Tomislav uz vinograd gradi bazen dimenzija 9 X 6 metara sa šankom gdje će se ljeti gosti moći osvježavati kupanjem i degustacijom pjenušaca i mlađeg škrleta, planira, pretežito za žene, večeri uz vina od muškata… a nudi i mogućnost noćenja naime posjeduje kućicu s 18 soba… Domišljati i poduzetni Voštinić veli da mu potporu u tim turističkim aktivnostima uvelike daju Grad Ivanić-Grad I Zagrebačka županija, posebice kroz marketing, te se nada da će za pola godine turizam kod njega biti u punom cvatu.

Od ekipe iz udruge Škrlet u turističkom segmentu vrlo su aktivni Drago Kezele i njegov sin Janko, oni imaju vrlo lijepo gospodarstvo za prihvat gostiju, uz vino vlastite produkcije nude i hranu u svom restoranu, tu su i mogućnosti rekreacije šetnjom i jahanjem (konji su hrvatski posavci) a na raspolaganju su i kućice za noćenje. Drago Kezele pohvalio se da je u posljednjih 12 mjeseci ostvario 3500 noćenja! I obitelj Trdenić uključena je u turizam i ima u planu i širiti se u turističkom smislu. Od zagrebačke udruge G.E.T. Report koja pomno prati vinarije uključene u turizam i svake godine, po ugledu na vodiče Michelin odnosno Gault & Millau nagrađuje zvjezdicama one za koje misli da su to zavrijedile Kezele je prije kratkog vremena primio priznanje s tri zvjezdice, Voštinić te Trdenići Tomislav i Krešimir po dvije, a Miklaužić i Mikša po jednu. ♣

U novu godinu s novim vinskim časopisom

VINUM IN br. 2, SRETNO!

Vinum.In br.2

U novu, 2020. godinu ušli smo s novim vinskim časopisom, riječ je o reviji Vinum.In koju je pokrenula Dijana Grgić. Prvi broj, koji međutim nije stavljen u kioske, izašao je uoči 14. međunarodnog festivala vina i kulinarike Zagreb Vino.com i promocija je održana u zagrebačkom bistròu Fino & Vino što je na Ivanje obilježio (slavio!) godišnjicu rada, a drugi broj, koji jeste krenuo na tržište, i to s cijenom od 39 kuna, promoviran je uoči Badnjaka u restoranu Kajzer(ica) na zagrebačkom Hipodromu, lokalu koji je upravo, kao voditelj, preuzeo znani naš sommelier Mario Meštrović, svojedobno inače vrlo uspješni eno-gastro kormilar velikogoričkog restorana Mon Ami.

Vinum.In br 2, te Dijana Grgić i Mario Meštrović

Ivan Dropuljić – Zagreb Vino.com, te novinari-suradnici Vinum.Ina Ivo Kozarčanin i Tomislav Radić

Moderno prelomljeni i elegantni Vinum.In, za koji je predviđeno da izlazi četiri puta godišnje, u svom izdanju br. 2 sa 112 stranica a što pokriva prosinac 2019. te siječanj i veljaču 2020., između ostaloga donosi: kao temu broja prilog o pjenušcima iz pera našeg znanog (vinskog) novinara Ive Kozarčanina, intervju s dugogodišnjim vinskim piscem Vitomirom Andrićem, prezentaciju vinogorja Komarna kao čarobnog bisera juga Dalmacije, u rubrici Vino na visokoj peti razgovor s istarskom pjenušarkom Anom Peršurić Palčić, Mustafa Topčagić predlaž pak a na izlet u segment craft piva vodi Domagoj Jakopović Ribafish…! ♣

Na badnju večer 2019

HENDRIXOV MOST!

Hey Joe, where are you goin’ with that camera in your hand? I am going to shoot my lady Sava river, messin’ around with the some other men, Hendrix is the name…
Hendrixov most, rijeka Sava, Zagreb, badnja večer 2019.
Nedostajali su Jimijevi gitara i glas…♣

Sajmovi, festivali: Cro Agro 2019

NAGRAĐENI, i PAŽNJE VRIJEDNI

            Snažna prosinačka živost na prostoru Zagrebačkog velesajma: veliki sajam poljoprivrede Cro Agro, s naglaskom na mehanizaciju i opremu za radove na zemlji te na opremu za vinske podrume, manji dio posvećen gotovim prehrambenim proizvodima. Nekih 180 izlagača iz 24 zemlje. Na inicijativu i uz zalaganje Društva agroturističkih novinara Hrvatske bilo je i nagrada, s obznanom – u dvorani Kongresnog centra ZV-a – najboljih proizvođača za 2019. godinu.

Laureatima su proglašeni iz Bakhova sektora Ivo Cibilić iz Potomja u grupi malih vinara, zatim Vlado Krauthaker iz Kutjeva u grupi srednje velikih proizvođača, te Iločki Podrumi iz Iloka u grupi velikih kuća. Kao temelj za taj izbor korištene su ocjene što ih je strukovna degustacijska ocjenjivačka komisija koja Ministarstvu poljoprivrede daje prijedloge koje uzorke plemenite kapljice i pod kojom oznakom kakvoće pustiti na tržište. Cibiliću je trofej donio njegov Dingač 2018, koji tek treba izaći (?!), Krauthakeru, koji, inače, uzgaja 39 sorata vinove loze a na tržište izlazi sa čak 32 etikete, za odličje je poslužilo vino Zelenac Kutjevo izborne berbe prosušenih bobica 2018, dodatno priznanje primio je i za to što je spomenuta strukovna komisija dala tom vinu i najviše bodova na ocjenjivanju), dok su se Iločkim podrumima, za koje je rečeno da su vinska kuća s najviše etiketa vrhunskih vina na tržištu – pa je to bio razlog i za dodatno priznanje, kao snažni asevi pokazali traminci izborne berbe i izborne berbe bobica 2017.

Ostali nagrađeni poljoprivrednici su, po grupama vezanim uz veličinu pogona, Zdravko Kušec iz Kamenice, Marijan Porkulabić iz Prilesja, Branko Horvatinčić iz Gusakovca, Žitar iz Donjeg Miholjca, Salaš iz Marijanaca, za uspješnost u uzgoju krava za mlijeko, zatim Capra Domestica iz Perkovića za uzgoj koza za mlijeko, Pro Lika iz Ličkog Petrovog Sela za uzgoj ovaca za mlijeko, pa Marija Stručić iz Treme i Pero Dulikravić iz Velikog Poganca, Darko Remuš iz Svetg Petra Čvrsteca i Belje Plus iz Mece za uzgoj junadi, onda Miljenko Letoja iz Pavlovca Ravenskog, Tomislav Smoljo iz Sapaca, tvrtka Protein iz Bobote za tov svinja, Mate Tomašević OPG iz Stružana za uzgoj pšenice visoke kakvoće, Zlatko Jelošek iz Beketinaca za uzgoj uljane repice i Ernest Nađ iz Ernestinova za uzgoj soje. Dobitnici su na slici sa čelnikom Društva agrarnih novinara Martinom Vukovićem, inače urednikom-novinarem na Hrvatskom radiju, i s Goranom Beinrauchom, glavnim urednikom Gospodarskog lista.

Na štandu AgroKokota, uz vlasnika Ivicu Kokota su enolog Miodrag Hruškar Enoexpert (lijevo na slici) i specijalist za agronomiju David Gluhić Agroexpert

U halama prepunim strojevima za obradu zemlje te strojevima i opremom za obradu nasada, posebice vinove loze, ali i punima opreme za podrume, osobito se isticala tvrtka Agro Kokot iz Jastrebarskoga. Kuća je to s dugom tradicijom u prodaji svega što treba poljoprivrednicima a posebice vinogradarima i vinarima, opsegom rada dugo je bila relativno malena (ali unatoč tome – jer vodstvo i djelatnici u poslu grizu – izrazito učinkovita!), a sad eto pokazuje golemi dimenzijski napredak i uz PA-Vin čini Jastrebarsko nezaobilaznim središtem za nabavku opreme za rad na zemlji i u podrumu. Jastrebarsko i Plešivica postali su u zadnjih desetak godina pak, s obzirom kvalitetu i na veći broj stilova produkcije jedno od najznačajnijih i najzanimljivijih područja proizvodnje vina u Hrvatskoj. Sad se, s obzirom na restoran Karlo sa chefom Karlom Navojem i na restoran Ivančić koji je bitno podigao kakvoću, ali i na obiteljsko gospodarstvo Robert Braje na kojemu se sjajnim jelima posebno ističe Robertova supruga Sanda, te pogotovu nakon što se ovih dana i službeno otvori fini restoran vođen chefom Bernardom, i preuređeni podrum s vinotekom obitelji Korak, očekuje da se Jastrebarsko i Plešivica (Plešivica curica!) – na pola sata vožnje od Zagreba i na pet minuta vožnje od autoputa Zagreb-Karlovac-more, kako treba razvijaju i napokon razviju i u turističkom segmentu!… ♣

6. WineOS – RADIONICE OSOBITO VRIJEDNE PAŽNJE

            Zavirimo sada malo i u novu godinu: početak 2020. obilježit će šesti po redu WineOS, osječki festival vina, delicija i ugodnog življenja. Dosad najveće izdanje te manifestacije, koja će se održati 10. i 11. siječnja 2020. u dvorani Gradski vrt, ponudit će posjetiteljima brojne novosti i zanimljivosti. Za ovu godinu najavljuju se, uz renomirana imena za izlagačkim punktovima, znatno privlačnije radionice od svih koje su održane do sada, kaže Boris Ocić, iz organizacijske ekipe Wine OS-a.

Autor vinskih radionica ponovno je vinski novinar, pisac i bloger Željko Garmaz. Njegove su vinske priče prethodnih godina privukle mnoge posjetitelje i goste, mahom one izvan Osijeka. U 2020., Garmaz na WineOS-u i opet dovodi brojne vinare i njihove priče iz svih krajeva Hrvatske te susjednih zemalja.

Na nekim radionicama posjetitelji Wine OS-a imat će prigodu iskusiti nešto za ovu manifestaciju potpuno novo: organizator, u suradnji s udrugom Panonski pivarski sindikat, osigurao je dvije radionice o kućnom kuhanju i stilovima piva.

Festivalski program počinje u petak 10. siječnja u 13 sati, pričom o bijelim sortama Dalmacije. Sat vremena kasnije najbolji hrvatski sommelier Siniša Lasan predstavit će vina Hercegovine, a u 15,30 sati predviđeno je upoznavanje s arhivom Davora Zdjelarevića. Od 16,30 bit će predstavljena vinarija Tri oraha, za koju se kaže da je najmističnija i najskuplja vinarija Balkana. Pa da otkrijemo široj javnosti ponešto o njoj: nema vino jeftinije od 60 eura!. Kirurg i ravnatelj KBC Dedinje, Radisav Šćepanović, vlasnik vinarije, za svoja vina kaže da su opasnija od kokaina, a bolja od bensedina! Ovo je njihov prvi i dosad jedini festivalski nastup od osnutka vinarije. Čista ekskluziva! Cabernet sauvignon 2009 (sedam godina u bačvama), Cabernet sauvignon 2010 (šest godina u bačvama), Merlot 2011 (šest godina u bačvama), 500 cuvée (1-8 godina iz 500 različitih bačava), Cabernet sauvignon 2009 i Merlot 2011 (75/25). Moderatori: Radisav Šćepanović i Željko Garmaz.

Mađarska prva vinska liga na okupu: Czaba Malatinski je treći zdesna, ostali su Valer Bock, Suzan Hanauer, Monika Debreczeni, Horst Hummel, Ede Tiffan i Attila Gere. Sasvim lijevo je novinar Zsoltan Gyorffy, glavni urednik vinskog časopisa Pecsi Borozo (suhiucasi)

Slijedi, u 17,30 sati, prezentacija poznatog mađarskog vinara Csabe Malatinskog iz Villanyja, Csaba Malatinszky mađarski je vinski genije za kojega je Caroline Gilby MW svojedobno rekla da u njegovim venama umjesto krvi teče – cabernet franc! Ne sudjeluje na vinskim festivalima i natjecanjima od 2004. godine, u marketing ne ulaže niti kunu, jer ne želi uljepšavati svoju vinsku priču. Jedinstvena prilika svjedočiti ponajboljim svjetskim izdanjima cabernet franca! Noblesse Chardonnay Kúria, Cabernet franc 2003 unfiltered, Kúria cabernet franc 2004, Kúria cabernet franc 2005, Kúria cabernet franc 2006, Kúria cabernet franc 2007, Kúria cabernet franc 2008, Kúria cabernet franc 2009

A u 19 sati počinje radionica o velikim crvenim vinima Makedonije. Najbolji makedonski crnjaci, u najvećoj mjeri vranci, dosegli su svjetski vrh, Ivana Simjanovska, vinska kritičarka, autorica dva makedonska vinska vodiča i pokretačica Skopje Wine Salona, potrudila se donijeti i predstaviti najbolje od najboljeg iz Makedonije, Imperator Vranec – Bovin, Heritage Cabernet sauvignon Grand Reserva – Chateau Kamnik, Vranec Orle 2016 – Venec, Private Reserve Vranec – Stobi, Smolnik Vranec – Popov, Black Diamond Vranec – Imako

_________________

(O vinskoj Makedoniji i vrancu opširno može se pročitati na www.suhiucasi.wordpress.com / Svijet u Casi Kronika – 11. 2019 – Chronicle World in a Glass)

________________

I drugi festivalski dan, subota 11. siječnja, pun je događanja, koja kreću od 13 sati radionicom o pelješkom vinu i kamenicama. Od 15 sati poznati vinski novinar Ivo Kozarčanin predstavlja macerirana bijela vina s Plešivice. Od 16 sati vinski pisac Tomislav Ivanović govorit će o manje poznatim sortama grožđa iz Srbije, a u 17 sati slijedi radionica na kojoj će nazočni imati prigodu kušati raritete iz arhive znanog istarskog vinara Morena Degrassija. Posljednja radionica šestog WineOS-a starta u 18 sati, legenda hrvatskog vinarstva Ivan Enjingi donosi na kušanje svoja vina iz 2003. godine.

Ulaznice za radionice mogu se kupiti u osječkoj vinoteci Vinita. Cijena ulaznica za vinske radionice iznosi 100 kuna, a za pivske je 50 kuna. Na istom će se mjestu prodavati i ulaznice za WineOS po cijeni od 80 kuna. Festival će oba dana biti otvoren za posjetitelje od 15 do 21 sat. Više informacija o festivalu i pratećem programu možete pronaći na Facebooku i na službenoj stranici WineOS-a. ♣

Must go … 2020!

 

            Počelo je prije dosta godina kad znani južnotirolski vinogradar/vinar Alois Lageder više nije htio trpjeti gungulu na Vinitalyju, i odlučio je odmaknuti se od tog sajma te nekako paralelno s njime kod sebe na posjedu Tòr Löwengang & Casòn Hirschprunn u Magréu ili, po njemački, Margreidu organizirati elitnu sajamsku manifestaciju po svojoj mjeri, ideja je bila na poziv okupiti kao izlagače globalno najistaknutija imena iz vinskog svijeta, te imena najpoznatijih pretežito domaćih, čitaj južnotirolskih proizvođača/ponuđača delikatesa, pa i šire znane chefove.

Tenuta Tòr Löwengang: Alois Lageder i Željko Suhadolnik

S imenima priredba je od početka bila u špici, ali opsegom je dugo bila relativno mala, međutim evo u što je prerasla sada: bogme, i glasoviti Merano Wine & Gourmet Festival, koji se održava u prvoj polovici studenoga, dobio je jaki proljetni pandan! Na priredbi Summa u Magreu 18. i 19. travnja 2020. kod Aloisa Lagedera nastupit će sljedeći proizvođači, dovoljno je samo kliknuti mišem po imenu odnosno nazivu i o svakome za koga se to želi saznati ono bitno :

Graf Adelmann, Al di là del Fiume, Ampeleia, Anselmi, Aquila del Torre, Arba Wine Beurer, Bietighöfer, Biserno, Léon Boesch,Maison BoizelIl Borro, Boscarelli, Braida, Buccia Nera, Clemens Busch, Pietro Caciorgna, Caggio Ipsus, Caiarossa, Marinella Camerani, Carleone,
Il Carnasciale, Cavalleri, Pio Cesare, Chateau Chambert, Chateau Changyu, Moser XV, M. Chapoutier, Chiamami quando piove – Valori Continuum, Corte d’Aibo,,Cos Costanti, Duemani, Fabbrica Pienza, Fiorano, Chateau Fonroque, Foradori, Nino Franco, Fritsch, Geyerhof, Ghizzano,
Gilvesy, Schloss Gobelsburg, Marchesi di Grésy, Guado al Tasso, Heitlinger, Iconic Wineries of British Columbia, Frank John, Jurtschitsch, Kaufmann, Krasna hora, Alois Lageder, Maso Martis, Chateau Mazeyres, Monteverro, Montevertine, Musella, Comtes von Neipperg, Niepoort, Nittardi, Anita und Hans Nittnaus, Ognissole, Bernhard Ott, Papiano, Petrolo, Pian dell’Orino, F.X. Pichler, Pichler-Krutzler, Podernuovo A Palazzone, Poggio Cagnano, Poggio Nibbiale, Pol Roger,
Potentino, Prima Pietra, Les Quelles Raen, La Raia – Cucco, Ökonomierat Rebholz, Reisetbauer, Sada, Salicutti, Prinz Salm, Salomon, Sander, Luciano Sandrone, Sanoner, La Sansonina, Schubert Wines, Rosi Schuster, Serra San Martino, Le Sincette, Stigler, Clemens Strobl, Taittinger, De Tarczal, Tarlant, Tement, Terre Nere, Terroir al Límit, Erwin Tinhof, Tormaresca, Torre degli Alberi, Oliviero Toscani, Castello del Trebbio, Umathum, Valgiano, Velich, – Moric, Villa Santo Stefano, Vistorta, Nik Weis, von Winning, Zahel, Zähringer, Herbert, Zillinger, Zwölberich ♣

_______________________________________________

Iskrena jela ⦁ Gostu, vinu & džepu prijateljski pristup

Genuine meals ⦁ Guest, wine & pocket friendly approach

Inventivni šef kuhinje & iskusni kompetentni sommelier ⦁ Inventive chef & experienced competent sommelier

Mogućnost organizacije posebnih degustacija pomno i tematski izabranih vina, odnosno degustacija dobitne kombinacije vina i jela ◾ Possible specially organised tastings of chosen particular wines, and tastings of the combination of chosen wines with appropriate food

Fino & vino; Kaptol 10, Zagreb – Hrvatska; Tel: +385 1 484 5336; e-mail: finoivino.zagreb@gmail.com ; www.finoivino.com ; Radno vrijeme/ Opening hours: pon-sub / mon-sat 12-23

__________________________________________

SIMEI 2019, Milano

SVIJET ŽENA U VINU!

            Uh, kakve li kombinacije: Žene u vinu, Žene o vinu, Women on Wine, The Women of Wine Worldwide! Muškarce već vidim kako se koprcaju u vinu, ali žene u vinu sjajno plivaju. Nešto što je još odavna osmišljeno za užitak pa se pretvorilo i u jak turistički magnet ali i nešto što lako i prijeđe rub na onu drugu stranu, žene s umijećem koriste i u kulturalne i poslovne svrhe. Prije kratkog vremena u Milanu je, za vrijeme znanog sajma opreme SIMEI, održan susret udruga žena u vinu iz cijeloga svijeta, cilj je bio ne tek zajedničko guštanje uz čašicu nego stvaranje jake, utjecajne međunarodne mreže koja bi pridonosila širenju kulture vina, pogotovu propagandi odgovorne konzumacije vina, turizmu na bazi vina a i s obzirom da se radi o mediju jako dragom muškarcima, i podizanju opće svijesti o ulozi žena i važnosti žene u svijetu, na kraju krajeva ali i ne manje važno, širenju kontakata i prijateljstava, razmjene iskustava.

Žene u vinu – predstavnice iz cijelog svijeta na susretu u Milanu

Naše Sanja Muzaferija i Suzana Zovko WoW u društvu s Donatellom Cinelli Colombini, čelnicom talijanske udruge Le donne del vino

Planirane aktivnosti sljedeće su: tješnje povezivanje članica svih zemalja, pomaganje članicama u stvaranju kontakata s predstavnicima ne samo vinske industrije u drugim zemljama nego i s predstavnicima turističkih organizacija i raznih poslovnih institucija, razmjena informacija kako iz svijeta vina tako i iz drugih područja života od zajedničkog interesa, lakši pristup konferencijama i tečajevima s edukacijskom notom.

Administrativno sjedište i referentno mjesto za koordinaciju, razmjenu informacija bit će kod udruge Le Donne del Vino u Milanu, Via San Vittore al Tetro no 3, rekla je Donatella Cinelli Colombini inače iz Montalcina u Toscani, vlasnica vinske kuće za proizvodnju brunella Casato prime Donne. Iz Hrvatske je na sastanku u Milanu sudjelovala udruga Women on Wine, s predstavnicama Sanjom Muzaferojom, predsjednicom WoW-a, i glavnom enolo