Archive | Inicijative RSS for this section

STANDARDIZACIJA ŠKRLETA i STVARANJE ROBNE MARKE i OZNAKE KVALITETE ŠKRLET MOSLAVINA

 

KROZ

ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

ČUVATI SVOJE: ŠkrletOVO 2019

           Najbolji škrlet iz Moslavine onaj je iz 2018. od proizvođača Tomislava Voštinića s vingradarsko-vinarskog posjeda Voštinić Klasnić iz Graberja Ivanićkog. Odlučio je tako stručni žiri sastavljen od enologa pretežito sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta a koji su se posljednjih godina dosta bavili upravo škrletom i kao sortom i kao vinom. Vrednovanje je održano neposredno prije ŠkrletOVa 2019 s trećim stručnim skupom o škrletu početkom travnja te uoči već tradicijske manifestacije ŠkrletOVO otvorene i za širu publiku u Ivanić-Gradu.

Članovi udruge Škrlet Moslavina – Ilovčak, Trdenić, Voštinić, Mikša, Kezele, Florijanović, Miklaužić, Kezele junior, i Jaram, te,dolje, butelje svakoga od njih

                Šampion Voštinić jedan je od osmero reputacijom i količinom najjačih moslavačkih proizvođača vina – a to su još Kezele iz Šumećana, Miklaužić, Trdenić i Florijanović iz Popovače, Mikša, Ilovčak i Jaram iz Kutine – koji su prije nekog vremena utemeljili udrugu Škrlet Moslavina s ciljem učinkovite promidžbe i boljeg tržišnog pozicioniranja tog svog domaćeg kultivara i njegova vina, te koji su, ovaj put na gospodarstvu i objektu selskog turizma Kezele a, u nastavku, i na (proširenom i lijepo obnovljenom, moderniziranom) gospodarstvu Voštinić Klasnić – organizirali evo već treći po redu stručni skup o škrletu, žarka želja Bakhova okteta je podizanjem kakvoće i prepoznatljivosti vina stvoriti i zaštititi robnu marku kvalitete Škrlet Moslavina, poboljšati svoju vidljivost na tržištu i zainteresirati za škrlet što više potrošača. U tome bi im uvelike trebali pomoći stručnjaci s područja enologije savjetima kako da unaprjeđuju kakvoću i prepoznatljivost vina škrlet, kao i stručnjaci za marketing  savjetima što i kako da rade na području promidžbe. Među važnim alatima za uspjeh u pothvatu smatra se netom spomenuta – vinskim profesionalcima i široj publici – namijenjena manifestacija ŠkrletOVO u Ivanić-Gradu, upravo na toj priredbi javno se proglašava najbolji  škrlet te godine.

__________________________________________

Tomislav Voštinić s enologom Krešimirom Hrenom iz zagrebaččke Eno-expert tvrtke za konzultacije u enologiji s kojom dugo, i očito uspješno, surađuje

Voštinić proizvodi i jako dobre crnjake, a na novinarskom druženju kod njega Red je u šali proglašen – crnim škrletom

JEDINI SA ŠEST ETIKETA! – Ambiciozni Tomislav Voštinić, koji je priznanje za najbolji škrlet osvojio i lani, proizvodi škrlet u više verzija (ukupno je riječ o oko 23.000 boca), rado će istaknuti kako je zasad jedini u Moslavini koji izlazi sa čak šest različitih etiketa škrleta, konkretno s pjenušcem extra brut i brut (škrlet 100 posto, klasična metoda), s baznim mirnim vinom (upravo eto nagrađenime, berba 2018, suho, 12,0 vol %), zatim s vinom Unikat od kasne berbe škrleta (Voštinić veli: to je prvi predikat od škrleta u Hrvatskoj, sada aktualna berba je 2015, polusuho, 13,0 vol %), pa s Orangeom (od grožđa sa starih loza, macerirano 24 dana u kaci i potom dozrijevano u velikoj bačvi, suho,  13 vol %), zatim s Mecenom a to je kombinacija tehnologija rabljenih za orange (50 posto količine) i za Unikat (50 %), dok je šesta etiketa Arhiva, od grožđa iz starog vinograda sađenog još 1971. godine, 75 posto je škrleta i 25 posto moslavačke graševine, sada raspoloživa berba je nedavno napunjena 2012, elegantno, za meditaciju). Voštinić ima i dva – vrlo vrlo dobra! – crna vina – Red, od cabernet sauvignona i cabernet franca (kaže da je grožđe iz Moslavačkog vinogorja, iz vinograda blizu njegovih nasada škrleta, berba je 2016, suho, 13,0 vol % – vino je na nedavnom novinarskom susretu kod njega na posjedu odmah prekršteno u crni škrlet!), te Syrah od grožđa što ga je Voštinić kupio u Nadinu, berba je 2015. (suho, 13,3 vol %). ∎

_______________________________________

            Poštovati, čuvati, njegovati, unaprjeđivati svoje i s pokrićem širiti dobar glas o tome svome dužnost je i obveza svakog stanovnika neke države, regije, uže sredine. Kako iz domoljublja tako i iz civilizacijskog, kulturološkog, zdravstvenog i gospodarskog razloga. Za pohvaliti je nastojanje osmorice najjačih moslavačkih vinara da se ozbiljno prihvate posla oko zaštite njihove autohtone vinske sorte škrlet. Riječ je o mladim i ambicioznim osobama za koje se čini da imaju potencijal da projekt Standardizacija škrleta i stvaranje robne marke i oznake kvalitete Škrlet Moslavina iznesu do kraja. Bitno je da grupa ostane kompaktna i složna te da inzistira na tome da vinska branša vodi vinsku politiku kraja i da priča krene i na interprofesionalnu razinu jer tek to u gospodarskom smislu puno obećava i ima šansu ostvariti se.

            Izrada brend strategije i uvođenje oznake kvalitete vina škrlet provodi se kroz ispitivanje tržišta i anketiranje proizvođača škrleta. Na temelju vizije proizvođača i preferencije potrošača namjera je definirati poželjnu stilistiku vina škrlet s oznakom Škrlet kvaliteta.                                                                                                                                                                Za pomoć u projektu Standardizacija i stvaranje robne marke te uvođenje oznake kvalitete Škrlet Moslavina – što su mu podršku dali lokalni političari i što ga je novčano poduprla Zagrebačka županija – osmorica spomenutih moslavačkih proizvođača vina, koji inače kao članovi udruge Škrlet Moslavina obrađuju ukupno oko 45 hektara vinograda zasađenih škrletom i ukupno godišnje proizvedu oko 250.000 litara vina škrlet, obratili su se zagrebačkoj tvrtki Eno Expert za pružanje savjetodavnih usluga u vinogradarstvu i podrumarstvu te Zavodu za marketing zagrebačkog Agronomskog fakulteta, ispred Eno experta izlagao je enolog dipl. ing. agr. Krešimir Hren, a ispred Zavoda za marketing dr.sc. Damir Kovačić.

S trećeg stručnog skupa o škrletu, održanom na turističkom imanju (seoski turizam) obitelji Kezele u Šumečanima (Graberje Ivanićgradsko): moderatorica Zvjezdana Marković sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta u Zagrebu, Krešimir Hren Eno-ekspert, te Damir Kovačić sa Zavoda za marketing Agronomskog fakulteta iz Zagreba

Dr.sc. Kovačić nastupio je na skupu s vrlo detaljnim i opširnim izlaganjem, koje evo, s dopuštenjem autora, prenosim u cjelosti.

Prezentacija je obuhvatila: uvodno općenito o brand-strategiji, zatim točku o konceptu oznake Škrlet quality, rezultate istraživanja, točke o definiranju brand-identiteta, brand-pozicioniranja i hijerarhije branda, kao i oživljavanja branda.

Provedena istraživanja

Desk analiza tržišta vina

Fokus grupa (n = 8)

Anketa potrošača bijelih vina (n = 200); anketa potrošača škrleta (n = 200); anketa proizvođača škrleta (n = 8); anketa stručnjaka (n = 9)

Novi vinski podrum Tomislava Voštinića: idealno mjesto ne samo nastanka vina nego i kušanje vrhunske kapljice

Najvažniji rezultati desk analize tržišta

Prekomjerna ponuda vina; tržna neravnoteža, problemi s prodajom; zalihe vina te stalni pritisak na sniženje cijena

Moćni trgovački lanci vinskom sektoru nametnuli bespoštednu cjenovnu utakmicu

Stalni pritisak na cijene, akcije

Potražnja za vinom

Raste potražnja za jeftinim vinima; raste segment zahtjevnih potrošača; traže se kvalitetna vina, pazi se na imidž i podrijetlo vina, raste potražnja za vinima autohtonih sorti

Kupci su vinski znalci, znatiželjnici i lokalni potrošači

Pozicija škrleta na tržištu

Konkurira u segmentu svježih, laganih kontinentalnih bijelih vina. Kakvoća škrleta općenito je povećana, poduzet je niz komunikacijskih aktivnosti kako bi se povećali i vidljivost i prepoznatljivost vina. Neke etikete mogu se pronaći u prestižnim restoranima Još uvijek na tržištu ima i loših škrleta, što dakako šteti imidžu

Očekivani trendovi

Rast konkurencije na tržištu vina

Prigode za škrlet su porast potražnje za posebnim vinima, porast elitnog turizma; porast agroturizma i vinskog turizma

Prigode treba iskoristiti za povećanje vrijednost i cijene vina škrleta

Škrlet bazni, škrlet Unikat te škrlet Arhiva butelja br 239 od ukupno njih 800

ANKETA POTROŠAČA općenito bijelih vina – asocijacije uz škrlet, najvažniji rezultati

Moslavina; aromatično i ukusno vino; autohtono vino; opuštanje, ugodno druženje, ljeto; večere u restoranu

Više od trećine ispitanika međutim nema asocijacija vezano uz škrlet, samo je čula za nj ništa o njemu ne zna

Image škrleta

Jako dobro  – 46,4 posto ispitanika; dobro  –  42,9 posto; osrednje – 9,5 posto; loše –  1,2 posto

Opis škrleta

Lagano, svježe, pitko vino; finog voćnog okusa; dobro za gemišt

Mišljenja o vremenu potrošnje

Kroz cijelu godinu – 42,5 posto ispitanika; ljeti – 31,6 posto; ne znam – 23 posto; zimi – 2,9 posto

Način potrošnje

Kao čisto vino – 49,4 posto; kao gemišt – 30,7 posto; ne znam – 17,6 posto; pomiješan sa sokom – 2,3 posto

Najveće zamjerke

Slabo dostupno; teško ga je za kupiti

ANKETA POTROŠAČA baš oko vina škrlet

Usporedba imagea moslavačkih vina i škrleta

Jako dobro – za škrlet se izjasnilo 42,7 posto, a za ostala moslavačka vina 32,7  posto ispitanika; dobro – za škrlet se izjasnilo  39,8 posto ispitanika, a za ostala moslavačka vina  43 posto; ni dobro ni loše – za škrlet  9,7 posto,  za ostala moslavačka vina  14 posto; loše – samo za ostala moslavačka vina: 0,9 posto; ne znam  – za škrlet:  8,7 posto, za ostala moslavačka vina:  9,3 posto

Domaćini tata Drago, mama, te sin Janko Kezele. Otac i sin Kezele na kušanje u Šumećanima ponudili su škrlet stariji od 10 godina, i on se pokazao jako dobrime, što bi značilo da ima potencijal za odležavanje

Motivi za kupnju baš škrleta

Škrlet bazni, škrlet Unikat te škrlet Arhiva butelja br 239 od ukupno njih 800

Iz znatiželje – 38 posto; za vlastitu potrošnju – 26,1 posto;  za poklon – 16,3 posto; nešto drugo – 8,7 posto; poznajem proizvođača – 5,4 posto; želim pomoći lokalnim proizvođačima – 5,4 posto

Asocijacije na škrlet

Moslavina; vinogradi i bregi; druženje i objed; domaće vino; lagano vino; vino finih aroma

Arome škrleta

Cvijetno-voćne – 34,7 posto ispitanika; voćne – 27,7 posto; cvjetne – 15,8 posto; ne znam – 21,8 posto

Primjedbe

Nema ga dovoljno na tržištu; teško ga je pronaći i kupiti

ANKETA PROIZVOĐAČA

Asocijacije

Lagano, nježno, pitko i veselo vino, ljeto, osvježenje, Moslavina, puno truda i rada, ugodno druženje

Opis Škrleta

Lagano, lepršavo, cvjetno, herbalno, svježe, ljetno, mlado, poletno, aromatično, lepršavo, autohtono, vino koje se lako pije i traži čašu više

ANKETA STRUČNJAKA

Asocijacije

Autohtona sorta, prirodnost, lepršavost, svježina, voćnost, lagano vino; druženje, opuštanje, sreća, veselje, mladost, ljeto i more.

Bitno za škrlet: sorta je autohtona i nužno je da vino odražava kako obilježja kultivara tako i obilježja teritorija na kojemu nastaje. Koliko vino kao nešto prepoznatljivo i posebno može biti bitno za razvoj npr. turizma u nekome kraju i za gospodarski razvoj kraja, toliko je turizam, koji počiva na ponudi lokalnoga, bitan za napredak i samoga proizvoda (toga vina). Pokazatelj međusobne tijesne povezanosti je uspješno obiteljsko poljoprivredno i turističko gospodarstvo Kezele u Šumećanima, koje svojom originalnom eno-gastro etno ponudom privlači brojne goste. Šumećani su devet kilometara u pravcu Čazme udaljeni od Ivanić-Grada, koji je pak na 27. kilometru autoceste od Zagreba prema Slavonskom Brodu. Ukupna površina imanja je oko četiri hektara

Opis škrleta:

Vino s dva lica; svježe s izraženim kiselinama, ali i punije, pitko, užitno, ljetno vino, dobro za gemišt, nenapadne arome, ugodnoo za svaku prigodu, lijepo klizi niz grlo i lako se pije

Riječ stručnjaka – ciljni škrlet

Bazni škrlet – lagano, ljetno vino, svježih cvjetno-voćnih aroma, pitko i hramoničnog okusa i mirisa ◾ kasnije berbe

Budući kupci

Osobe koje otkrivaju vino, početnici; vinoljupci i vinski znalci; turističko tržište – lokalno, zagrebačko, jadransko; osobe s većom kupovnom moći

Konkurenti škrletu

Većma su odgovori bili:  graševina, kraljevina, pušipel, malvazija, žlahtina, sauvignon, zeleni silvanac, lagana uvozna vina

Brand-strategija

Strateški elementi

Brand-pozicioniranje

Brand-arhitektura; dizajn marke; verbalni elementi (naziv, slog, tekst, rječnik); vizualni elementi  (logo, boja, tip slova, pakiranje….)

 

Obitelj Kezele, koja je stavila sebi u zadatak da čuva autohtonu seosku baštinu i da promiče lokalne vrijednosti, znana je po bogaom izboru lokalnih specijaliteta (domaći kruh, domaće mesne i mliječne prerađevine, kolači npr. krafne, bilo iz vlastite produkcije bilo iz proizvodnje susjednih OPG-ova, vlastita vina, rakije i likeri). U starim drvenim kućama ima prostrani restoran te tri poslovne dvorne, jednu s 80, jednu s 50 i jednu s 20 sjedećih mjesta. Mnoge tvrtke tamo odlaze na team-building. Obitelj Kezele nudi ne samo obilatu domaću trpezu nego i organizirani razgled mjesta te mogućnosti upoznavanja domaćim životinjama što ih uzgaja (konj hrvatski posavac, ovce, koze, svinje, perad) i rekreacije kroz mali nogomet, košarku, odbojku, stolni tenis, kuglanje, jahanje, vožnju biciklom i fijakerom, čak je tu i letenje balonom… Za noćenje na raspolaganju je 14 soba u etno-kućama unutar kategorije tri zvjezdice, jedna kuća za odmor uz sobu za noćenje posjeduje dnevni boravak, kuhinju i terasu. Ukupno je na raspolaganju oko 40 kreveta

Identitet oznake

Unutrašnja slika marke; ona govori što marka treba predstavljati; vizija s kojim asocijacijama treba izgraditi marku u glavi potrošača

Cilj – otkrivanje značajnih pozitivnih obilježja koja čine jednu marku

Podloga za kreiranje dizajna

Model kotača marke od Escha, kompetencija marke – tko sam ja? Koristi marke – funkcionalne, psihološke

Tonalitet marke

Kakav sam? Osobna obilježja – povezanost s markom – doživljaji; obilježja marke

Koja obilježja posjedujem? Obilježja ponude, obilježja poduzeća, slika marke; dizajn; komunikacija

Tradicionalno moslavačko vino od sorte škrlet

Uživanje u svježem, pitkom, ugodno aromatičnom i hramoničnom vinu, veselo, podiže raspoloženje, potiče druženje i opuštanje; manje alkohola, više kiselina, sklad, u nastanku vina: veliki trud, znanje i posvećenost vinara

Moslavačko, autohtono, Voloderske jeseni

Dizajn, komunikacije

Jedna je kućica, iz 1910. godine, posebno u funkciji njegovanja kulturne baštine, naime u njoj je etnografska zbirka sa 180 eksponata, uvrštena u katalog obiteljskih etnografskih zbirki što ga izdaje Ministarstcvo kulture RH. Oko čak 500 različitih starih predmeta izloženo je u dvjema obnovljenim starim kućicama iz 1880. i 1922. godine a u kojima se uslužuju gosti

Pozicioniranje škrleta

Vino povezuje brend s proizvodom; Moslavina emotivno povezuje brend s vinogradima, bregima, domaćom hranom, druženjem i opuštanjem, vinari su jamstvo za autentičnost i vjerodostojnost branda odnosno da će obećane koristi uistinu biti i isporučene

Arhitektura branda

Pozicija oznake kvalitete u odnosu na brandove vinara; na pakiranja; na promotivnom materijalu – mora se pojavljivati na prednjoj strani pakiranja proizvoda i biti dominantna na promocijskim materijalima

Oživljavanje branda 

Brand identitet – podloga za pričanje o brandu – zabavljanje potrošača – emocionalno vezanje za marku; naziv, logo, font i boja su kreirani; izrada komunikacijske strategije; kreiranje reklamnih materijala i njihova izvedba; provedba reklamnih aktivnosti; iskustvo branda s markom – ŽIVI BRAND

Put do željene tržišne pozicije

Standardizacija kvalitete; brendiranje vina; izgradnja željenog imagea; održavanje tržne pozicije

Pet do 10 godina sustavnog rada i puno novaca!

Osobno ja bih istaknuo sljedeće:  za uspjeh projekta uz istrajnost i strpljivost te određena i osobna materijalna ulaganja nužni – i bitni – su čvrsto zajedništvo, istomišljenost i sloga članova udruge te međusobno povjerenje. Članovi udruge istodobno su u poziciji kreatora robne marke ujednačenog i prepoznatljivog organoleptičkog profila te kontrolora (učinkovitijeg od onog općeg zakonskoga) rađa li se proizvod što će se plasirati pod dotičnom robnom markom po dogovoru odnosno prethodno donesenom pravilniku na ispravan način, i to u segmentu vinogradarenja, podrumarenja i marketinga uključujući tu i definiranje prvog mogućeg datuma izlaska novoga vina na tržište… ♣

Advertisements

Žene u vinu / FRANCUSKI ZA GOURMETE: VOULEZ-VOUS CAFÉ AVEC MOI?

French store vinoPriredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

SOVINJON ILI SUVINJON, ILI SAVINJON? ŠARDONE i TO S NAGLASKOM NA SLOVU E NA KRAJU RIJEČI, ILI ŠARDONE ODNOSNO ŠARDONAJ ODNOSNO ŠARD’NAJ S NAGLASKOM NA A NA POČETKU RIJEČI? TEMPRANILO ILI TEMPRANILJO ILI TEMPRANIJO? BAROLO S NAGLASKOM NA SLOVU O u SREDINI RIJEČI, ILI BAROLO S NAGLASKOM NA SLOVU A NA POČETKU RIJEČI? TO SU TEK NEKI PRIMJERI. U NAS SE ČESTO PRIMJEĆUJE NEZNANJE VEZANO UZ PROIZVODE VRHUNSKE ENO-GASTRONOMIJE, ČUJU SE NEPRAVILAN IZGOVOR RIJEČI TE ČUDNI NAGLASCI TAKO DA IZGOVORENO PONEKAD DJELUJE i NAKARADNO, TE TO ONE KOJI SE OZBILJNIJE ZANIMAJU ZA JEZIK(E), DAKAKO, SMETA. TURISTIČKA SMO ZEMLJA, HVALIMO SE SA SPECIJALITETIMA i PLEMENITOM KAPLJICOM, ŽELIMO LI VEĆE POŠTOVANJE OBRAZOVANIJEG ZAHTJEVNIJEG GOSTA MORAMO BITI NA NIVOU i s GOVOROM. PROFESORICA FRANCUSKOG i TALIJANSKOG JEZIKA MARIJA VUKELIĆ HTJELA BI, KAŽE, STVARI STAVITI NA SVOJE MJESTO … 

Eno-gastronomija je odmak od nagonskoga jesti i piti, to je disciplina nastala da stvara istinski užitak za stolom uz stanovito oplemenjivanje duha. Ona je hedonizam što zadovoljenje potrebe organizma za energijom profinjenim milovanjem više čula diže na intelektualnu razinu.

Unatoč tome što danas živimo u nekom ludom vremenu i vrtoglavom ritmu, u trenucima kad smo za stolom, uz neku – ne nužno jako skupu, nego, bitno je, karakternu – poslasticu na tanjuru i u čaši, dobro je upravo višeslojno koncentrirati se na to što se konzumira. A to znači i nastojati kvalitetno se informirati o hrani i piću od njihovog porijekla preko načina uzgoja odnosno proizvodnje do oblika prikladnog posluživanja, zapamtiti dobro organoleptički doživljaj ali i nazive kušanih proizvoda, da bi se potom bilo u stanju taj isti užitak ponoviti, te dati i dobru preporuku drugima. Dosta – ali ipak, čini se, i premalo u odnosu na broj koji bi bio poželjan! – ljubitelja dobre papice i kapljice to dobro shvaća, i danas eto i jedan vrlo važan segment turističke industrije počiva upravo na dolascima suvremenih nomada na izvorište nekog osebujnog artikla. Više krajeva u svijetu upravo su od svojih tipičnih eno-gastro specijaliteta stvorili i te kako važne adute za privlačenje gostiju. Ali, puno je i potrošača koji, makar su možda/najvjerojatnije i čuli o tome koliko je kvalitetan pristup hrani i prehrani te pićima važan i za (fizičko i mentalno) zdravlje, na žalost ne mare baš za te sitnice

Prof. Marija Vuklić te Nathalie Durbic u simpatičnom lokalčiću French Store, prodaoaonici-kušaonici francuskih delikatesa, vina i jakih pića gdje su održane prve radionice L'Alphabet Francais

Prof. Marija Vuklić te Nathalie Durbic u simpatičnom zagrebačkom lokalčiću French Store, prodavaonici-kušaonici francuskih delikatesa, vina i jakih pića gdje su održane prve radionice L’Alphabet Francais pour les Gourmets

Da bi konzument mogao u dovoljnoj mjeri upiti sve nužne informacije, on, uz to što za to mora pokazati volju, treba naučiti pravilno čitati/interpretirati obavijesti koje se pružaju o proizvodu, počevši od onih na etiketi pa do onih u raznim informativnim brošurama. To naučiti čitati u prvome redu znači razumjeti poruku na način da se određeni proizvod s obzirom na njegovo porijeklo, oblik produkcije kao i posluživanje umije smjestiti u pripadajući mu rang kakvoće. tipičnosti i zanimljivosti, te zdravstvene podobnosti. A za to, opet, valja poznavati ponešto iz zemljopisa i ponešto o tehnologijama nastanka pojedinog artikla, kao, dakako, i jezik, ili barem ključne izraze, te znati pravilno izgovoriti pojmove otisnute na proizvođačkoj deklaraciji, bilo da je riječ o materinskome jeziku, bilo o nekom stranome, posebice onima iz zemalja odakle najviše i vreba gurmanskih poroka, a to su Francuska, Italija, Španjolska, pa onda i Austrija i Njemačka…  Bitno je naravno ponešto znati i o konceptu označavanja prehrambenih proizvoda i pića npr. u smislu apelacijskih oznaka koje, s obzirom da počivaju na određenim pravilnicima, govore mnogo i onda kad etikete izravno ne otkrivaju, primjerice kod vina, korištenu sortu odnosno korištene sorte, pristup primarnoj preradi i dozrijevanju…

Nerijetko se kod nas zapaža da potrošač ne pamti naziv nekog posebno dobrog proizvoda što ga je kušao, niti da pamti područje gdje nastaje te način specifične elaboracije zahvaljujući kojemu on dobiva tu neku posebnost, zatim često se čuju krivi izgovori sorata, vinogorja, čak vezano i uz hrvatske produkte, a kamo li tek za one iz vana. Na žalost, i neke osobe u javnim istupima određene termine izgovaraju netočno, pa to zna zvučati i nakaradno. S obzirom da je po shvaćanjima modernoga društva konzumacija hrane i pića prestala biti čin odmaka od gladi i puko taženje žeđi, za gourmeta je dobro potruditi se u eno-gastro i jezičnom obrazovanju, a budući da je barem kod nas – iako maltene svaki časopis odnosno emisija na elektronskim medijima ima rubriku o hrani i piću, vrlo malo izdanja koja se trse biti edukativna – valja se okrenuti (i) drugim izvorima znanja.

Radionica L'Alphabet francais pour les Gourmets s pojmovima što počinju slovom B (Bordeaux, boire =piti, boules=mjehurici pjenušca...)

Radionica L’Alphabet francais pour les Gourmets s pojmovima što počinju slovom B (Bordeaux, boire =piti, boules=mjehurici pjenušca…). Među polaznicima – samo jedan muškarac!

_____________________

IMAM SLIKU, NEĆU TON, i IMAM TON, NEĆU GLAS! – Baš tako: imam sliku, neću ton! Imam ton, ali neću glas! Kad je na malom ekranu prijenos sportske priredbe gledam bez tona. Mislim da ću i neke dijelove u radijskom programu HRT-a općenito pratiti gotovo bez slušanja glasa, s pojačanim tonom tek kad osjetim da prestaje blablanje i počne glazba.

Neki sportski komentatori ne samo da stalno govore po sistemu što se babi milo, to se babi snilo, i ne samo da u pojedinim trenucima zavijaju kao prase na kolinju, nego – ovo ide i brojne druge novinare i osobe što javno nastupaju pred mikrofonom – pokazuju i nepismenost, naime kad se slaže rečenica očito se ne zna da postoje glagolski prilog sadašnji i prošli pa kao posljedica toga izlijeću besmislice, ne zna se da kad se u rečenici spominje više subjekata u korištenju glagola treba rabiti množinu, problemi su i s padežima ali i sa zamjenicama u smislu da se muška rabi tamo gdje treba biti ženska i obratno, meteorolozi i drugi što pred mikrofonom čitaju prognoze vremena pak ne shvaćaju zakon komparacije pa npr. govore da će danas biti vedro a sutra oblačnije… Posebna priča su izbjegavanja nužnih zastajkivanja u govoru a koja ovise o zarezu i točki, ali bogme i izgovori stranih gradova i mjesta te pojmova (koje se rado koristi), pa i naglasci, zbog čega riječi i imena, razni nazivi zvuče nakaradno.

Čemu služe emisje s uglednim stručnjacima za jezik kao sugovornicima-gostima (Radio Sljeme, svaka čast toj emisiji) o pravilnom korištenju jezika kad se upravo i na HRT-a ne pridržavaju onoga što se uči u školi i što se, kad su u pitanju strane riječi, može naučiti boravkom u inozemstvu, kamo npr. baš sportski novinari često idu?!… ■

_________________________

Budući da je u svijetu, pa i u nas, u domeni eno-gastronomije ono što je vezano uz Francusku uvijek chic, upravo potaknuta tim nespretnostima u izgovaranju konkretno francuskih izraza te nedovoljnom do slabom poznavanju značenja apelacija vani, profesorica francuskog i talijanskog jezika i eno-gastro poklonica inače i s položenom drugom razinom WSET-a Marija Vukelić iz Zagreba došla je na zamisao da organizira tečajeve vezano uz jezik(e) i eno-gastronomiju.

Na početku ljeta krenula je, kao uhodavanje, s radionicama u simpatičnoj maloj prodavaonici-kušaonici French Store što je već dvije i pol godine u Zagrebu drži Nathalie Durbic, koja je inače rođena u Francuskoj i tamo je, u Le Havreu, prije nego li se odlučila doći u Hrvatsku, dugo radila u ugostiteljstvu u restoranu svojega brata. Od jeseni prof. Marija Vukelić namjerava startati s tečajevima u pravom smislu, i sad i priznaje da joj se valja jako dobro pripremiti, ne u jezičnome dijelu gdje je doma, nego svakako u vinskome segmentu u kojemu predavač također mora suvereno vladati situacijom. Uz povremene radionice i dalje u French Storeu predviđen je, kaže prof. Vukelić, tečaj osnova francuskoga prema europskom referentnom okviru A1 i osnova o vinu prema udžbeniku WSET 1.  Prof. Vukelić veli da sama slaže skriptu, da tu ima puno posla, ali i da je sve to veliki izazov.

B kao Bordeaux: prikaz apelacija na području oko grada Bordeauxa

B kao Bordeaux: prikaz apelacija na području oko grada Bordeauxa

– Strahovito me smeta kad čujem nepravilan izgovor i većine profesionalaca koji se danas u Hrvatskoj bave vinima. Evo nekoliko riječi o ideji za projekt, proizašloj iz metode pokreta, plesa, izazivanja različitih osjeta što je provodim s djecom u Waldorfskoj školi u Zagrebu. Učimo dok smo živi, a kad učimo osjetilno to svakako ide brže i stvari se bolje i duže pamte. I vino i specijaliteti i jezik su osjećaj, doživljaj. Ove moje radionice i tečajevi zamišljeni su za manje grupe polaznika tako da pažnja bude maksimalna. Ne želim suhoparna predavanja nego razgovor na zadanu temu i uz konzumaciju odgovarajućih proizvoda, dakle objašnjavaju se pojmovi s etikete kušanih vina, sireva i drugih delikatesa, pojmovi iz pravilnika o proizvodnji vezano uz određene apelacije i zaštićene oznake porijekla, uči se kako pravilno izgovarati riječi kod kojih se po napisanim slovnim znakovima ali i glede naglaska mnogi ovdje ne snalaze. Startala sam, pod naslovom L’Alphabet Français pour les Gourmets, s abecedom francuskog jezika za gurmane, bonkuloviće, profesionalce. Važnost francuskog jezika u svijetu gastronomije ali i u svakodnevnom životu je velika, a za ljubitelje vina te, posebice, profesionalce iz sektora, znanje francuskoga je ne luksuz nego potreba. Jesenski tečajevi razvijat će se u dva smjera: za gurmane-amatere i za profesionalce u eno-gastronomiji. Uz svako slovo abecede na francuskom predstavit će se važne francuske vinske pokrajine, sorte, vina, vinarije, drugi važni pojmovi koji počinju na to slovo, usvajat će se rječnik i konstrukcije vezani uz osnovnu komunikaciju, French store sirkonkretno upoznavanje, predstavljanje, razne druge momente česte u svakodnevnim situacijama, kupovinu vina, kušanje, opis vina i sireva, uz spoj vina i sireva i vina i hrane općenito, bazna pravila pisanja, čitanja, osnove gramatike. Ova francuska abeceda spoj je mojih dviju strasti, jezika i eno-gastronomije, a istodobno i spoj dvaju postojećih projekata, naime uz ove nesvakidašnje radionice spajanja vina i hrane po slovima abecede imam i Malo kazalište, strani jezici kroz glumu na kojemu učenici metodom kazališta na iznimno razigran i veseo način uče francuski jezik – kazala je prof. Marija Vukelić, koja je, rado će se pohvaliti, odlikovana Akademskim palmama od francuskog Ministarstva obrazovanja za zasluge na promicanju francuskoga jezika, a za metodu učenja kroz kazalište dobila je priznanje Europska oznaka jezika.

Prof. Vukelić zasad potencijalne polaznike svojih radionica animira preko prijatelja, osobne mailing liste, društvenih mreža, a cijena radionice u kojoj se poslužuju po četiri različita sira i po četiri vina što se sljubljuju s tim sirevima, stoji oko 300 kuna.  ♣   SuČ – 07/2016

PCD: DALMATINSKI BORDOŽANIN!

Plavac mali crni

Plavac mali crni

Crljenak/Zinfandel/Primitivo

Crljenak/Zinfandel/Primitivo

Dobričić

Dobričić

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

OBITELJ NA OKUPU U BUTELJI: CRLJENAK i DOBRIČIĆ KAO RODITELJI, TE PLAVAC MALI KAO NJIHOV POTOMAK

Nije greška! Po uzoru na ono kako to rade vinari u bordoškome kraju, dakle koristeći kapljicu više tamošnjih sorata za jedno, finalno vino teritorija, i označavajući to vino s naglaskom na apelaciju što sadrži geografski pojam (odlična reklama na etiketi za određeni, navedeni kraj!), trebao bi se roditi tipični dalmatinski blend. Ideja se već duže vrijeme vrzma u glavi prof. dr. Edija Maletića, predstojnika Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta.

Prof dr. Edi Maletić

Prof dr. Edi Maletić u društvu s novinarom Vitomirom Andrićem. Ovaj put s plavcem u varijanti opolo!

On je razrađuje i realizaciju predlaže vinarima iz Dalmacije, koji, kao uostalom i gotovo svi drugi proizvođači kapljice u Hrvatskoj, robuju jednosortnome vinu i označavanju vina po nazivu sorte. S jedne strane ozbiljan rad na profiliranju tipičnog organoleptičkog izričaja vina  od samoga Plavca maloga po pojedinim dalmatinskim vinogorjima i marketing energično ustrojen u isticanje, kroz to, vlastitih posebnosti, a s druge strane igranje s kupažama u kojima će nositelj biti Plavac mali a pratitelji druge, preporučljivo, domaće crne sorte – sjajna obiteljska priča upravo ova s Plavcem malim te njegovim roditeljima Crljenkom i Dobričićem – mogli bi polučiti znatno veći uspjeh na tržištu kako za sâm proizvod, tako i za cijeli predio (turizam!!) gdje on nastaje.

Prof. dr. Maletić probni balon pustio je na radionici u sklopu manifestacije Grand Tasting 2016 u Zagrebu krajem veljače a u organizaciji tvrtke Vinart. Čelni čovjek Vinarta Saša Špiranec Maletiću je predložio Masterclass na temu Plavca i Crljenka, a ovaj je priči dodao i Dobričić, što je bilo logično jer Crljenak i Dobričić roditelji su Plavcu malome. Upravo s te tri sorte prof. dr. Maletić vidi dalmatinsku kupažu po bordoškom uzoru, s time da misli da bi u njoj vino dobričić bilo najmanje zastupljeno, tek da začini kompoziciju. Za sortu Dobričić takav cuvée bio bi zacijelo jako dobar, naime dok Plavca maloga ima dosta, a već se dobro proširio i Crljenak, Dobričića je malo, eno-kreacija sastavljena od roditelja i njihova potomka (možda bi dobar naziv vina bio Obitelj, odnosno za strano tržište Family…) mogla bi rezultirati poticajem dalmatinskim vinarima da je zasade više. Prvu sliku o mogućem dalmatinskom bordožaninu najbolje može dati degustacija više kombinacija spomenutih triju sorata u nekoliko različitih omjera, pa da se strukovno potkovani nazočni izjasne o dobitnoj mješavini.

Prof. dr. Maletić na kušanje polaznicima radionice, koji su svi reagirali s oduševljenjem na njegovu ideju o dalmatinskome blendu, ponudio je nekoliko kombinacija vina spomenutih triju sorata, a moguće je da se većini osobito dopala ona s Plavcem malim i Crljenkom u količini od po 40 posto i s udjelom Dobričića od 20 posto. Da bi se u kupaži ostalo u što tješnjoj vezi s teritorijem i da se to i lijepo vidi u organoleptici vina, s obzirom da je Dobričić sa Šolte, Crljenak s područja susjednih Kaštela, a da Plavac mali punu raskoš pokazuje na dalmatinskome jugu, nije nelogično razmišljanje da u mješavinama na područjima Šolte i relativno blizu joj Kaštelima budu zastupljeni Dobričić i Crljenak u većoj mjeri, a u mješavini na dalmatinskome jugu da dominantan bude Plavac mali, Crljenak da bude u istoj količini ili nešto manje udjela od Plavca, a najmanje da bude Dobričića, koji treba poslužiti kao začin. Inače, vrijedilo bi i vidjeti kako bi se šoltanski Dobričić ponašao na boljim pozicijama na Braču, Hvaru, Pelješcu, pa onda donijeti definitivnu odluku. Uostalom, ne mora biti administrativno strogo propisan jedan recept sa samo jednim omjerom obveznim za sve, primjeri iz inozemstva gdje se kreiraju kupaže kao brand teritorija pokazuju da pravilnik udruge lokalnih vinara predviđa različite omjere a prostor za manevriranje definiran je granicama od – do postotaka za svaku pravilnikom predviđenu uporabljenu sortu, ovisno o tome kakav treba dobiti ujednačeni organoleptički profil karakterističan za teritorij.

Prof. dr. Edi Maletić, prof. dr. JAsminka Karoglan Kontić i prof. dr. Iban pejić, sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta: oni su vrlo aktivni u projektu genetičke identifikacije sorata, pa su bili i sudionici otkrića da je Zinfandel porijeklom iz Srednje Dalmacije i da su on i šoltanski Dobruičić roditelji Plavcu malome

Prof. dr. Edi Maletić, prof. dr. Jasminka Karoglan Kontić i prof. dr. Ivan Pejić, sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta: oni su vrlo aktivni u projektima genetičke identifikacije autohtonih sorata vinove loze u Hrvatskoj, pa su bili i sudionici otkrića da je Zinfandel porijeklom iz Srednje Dalmacije i da su on, tj. Crljenak i šoltanski Dobričić roditelji Plavcu malome

Prof. Maletić  objašnjava  kako on gleda na sastav sorata u dalmatinskome blendu:

– Plavac mali sa svojima kičmom i snagom bio bi u ovome dalmatinskome cuvéeu kao Cabernet sauvignon u bodroškome, Crljenak, koji je s taninskog aspekta mekaniji, te je voćniji i bude s više kiseline, odigrao bi uklogu Merlota, i omekšao kompoziciju i pridonio svježinom, a Dobričić bi, kao kod Bordožana Cabernet franc, popunio kreaciju bojom i začinskom komponentom. U bordoškoj regiji za kupažu se u maloj mjeri rabi i Petit verdot, u Dalmaciji bi njegovu ulogu mogao preuzeti Ljutun, koji također začinjava ali ima i jako dobru kiselost pa je u stanju dodatno pridonijeti svježini.

Još je jedna sorta za koju prof. Maletić smatra da bi se mogla koristiti kao jako dobar partner vinu od Plavca maloga, a to je hvarska Drnekuša.

Što se tiče vina od Plavca maloga, vrijedno bi bilo razmisliti o tome da ga se malo kombinira – možda s 10 posto – sa tom zapostavljenom  crnom sortom otoka Hvara. Naime ona se, kako sam čuo od nekoliko hvarskih vinara, znala saditi na parcelama na većoj visini od onih gdje je Plavac mali, stoga da bi plavce s, npr., Ivana Dolca, iz Svete Nedjelje proizvedene od grožđa već i s dosta suhvica tako da su s visokom alkoholom i k tome i neka s neprovrelim sladorom a i njeguju se u drvenim bačvama i poglavito u barriqueu koji dodaje slast, obogatitila – često nedostajućima im – svježinom i živosti.

Prisjećam se, inače, kako su kutjevačku kupažu u 2006. radili Vlado Krauthaker i revija Svijet u čaši. Krauthaker posjeduje pokusne nasade s 30 različitih vinskih sorata a svaka sorta zastupljena je u trsju količinski premalo da bi imalo smisla od nje raditi zasebno vino redovno namijenjeno tržištu. Kako u nas postoje mali vinogradari i vinari kojima također nedostaju količine, logično je bilo razmisliti o tome da se vino na tržište i s izgledima za uspjeh plasira na drukčiji način. Predložili smo Krauthakeru da odaberemo desetak crnih sorata iz njegovih pokusnih nasada a koje mu svake godine daju bolji rezultat od drugih, i da od njih napravimo cuvée. Prijedlog je prihvaćen i Svijet u čaši u svakome je broju objavio reportažu o aktualnom stanju u trsju u tijeku vegetativnog razdoblja, a nakon berbe reportaže su bile iz podruma gdje se nakon kušanja mladih vina izbor suzio na četiri sorte i gdje je onda trebalo degustacijama odrediti definitivni omjer sorata. Poslije toga kupaža glavninom merlota, potom cabernet sauvignona, syraha i malbeca, nazvana Zajedno, stavljena je na dozrijevanje u barrique, i reportaže su bile o tome kako se vino razvija…. Nakon koju godinu vino, napunjeno u 150 magnuma i etiketirano posebno dizajniranom etiketom i sa stihovima Loza Miroslava Krleže na stražnjoj naljepnici, prezentirali smo u lijepoj drvenoj poklon-kutiji na našem Ateljeu okusa, godišnjoj smotri najboljih hrvatskih vinara i kuhara.

Na Novu godinu 2016. otvoren je jedan magnum Zajedno 2006, i vino je s desetljećem na plećima bilo jako, jako dobro! Poslije više Svijet u čaši i Krauthaker nisu ništa ovakvoga radili, ali zadovoljstvo nam ostaje u tome što se vidjelo da je Krauthaker kasnije izašao na tržite s kupažom merlota i cabernet sauvignona s nazivom Mercs!

ORGANOLEPTIKA PO VINOGORJIMA

Zanimljiva degustacija vina održana je ovih dana u kušaonici zagrebačke Akademije Vina, a riječ je o usporedbi vina od Plavca maloga iz više vinogorja Dalmacije, da se vide pristupi proizvodnji te kakve su razlike u tome, i da se dokuči kakve razlike u vinima mogu biti od vinogorja do vinogorja. Ovaj drugi zadatak u ovome je trenutku, kad nema pravilnikom definiranog postupka u proizvodnji i najranijem mogućem  datumu izlaska vina na tržište te kao rezultat toga i organoleptičkog profila kapljice od Plavca maloga po vinogorjima, rekao bih, bio nešto teži.

Plavci na testu u Akademiji vina

Plavci na testu u Akademiji vina

Mr. Franjo Francem, iskusni enolog, sada dopredsjednik Hrvatskog sommelier kluba, odlučio je organizirati radionicu za koju su se zapravo već odavno morali pobrinuti dalmatinski vinari proizvođači plavca. Možda im ova Francemova inicijativa bude buba u uho, koja će ih potaknuti da se jače angažiraju u kontekstu kvalitete, ujednačenosti stila i u marketingu što bi bi isticao posebnosti. Šteta je što ovome događanju, na koji su pozvani sommelieri – aktualni hrvatski prvak Filip Savić, aktualni prvak kontinentalne Hrvatske i drugoplasirani na nacionalnom prvenstvu Siniša Lasan, pa Ivan Jug, Darko Lugarić, Krešimir Šesnić, Željko Bročilović Carlos, ali i jedna dama – Alena Stuparić, nije bilo barem nekog od proizvođača plavca, da kuša, vidi, čuje, razmisli, prenese iskustvo kolegama u Dalmaciji.

Na kušanju plavaca po vinogorjima: mr. Franjo Francem, u sredini, s Alenom Stuparic, Filipom Savićem, Krešom Šesnićem, Sinišom Lasanom, Klaudijem Jurčićem, Darkom Lugarićem i Željkom Suhadolnikom

Na kušanju plavaca po vinogorjima: mr. Franjo Francem, u sredini, s Alenom Stuparic, Filipom Savićem, Krešom Šesnićem, Sinišom Lasanom, Klaudijem Jurčićem, Darkom Lugarićem i Željkom Suhadolnikom

Na kušanju se našlo ukupno 40 uzoraka plavaca, i to od većeg broja vrlo renomiranih proizvođača. Uzorci su podijeljeni po vinogorjima, konkretno Hvar, Pelješac te, posebno, i Dingač i Postup, Komarna, Brač, Konavle, Lastovo, i tako, po grupama, kušani naslijepo. Mr. Francem je priču zamislio na način da se vina ocjenjuju po klasičnoj tablici OIV-a do 100 bodova, ali da se na – toj tablici prirodanom – obrascu s ponuđenim pojmovima za opis vina upišu dojmovi o, u mirisu: stupnju voćnosti, mirodijama, utjecaju drva i paljenoga, animalnome, u okusu: o slatkoći, svježini, adstringenciji, tijelu, a rubrika Opći dojam obuhvatila je sklad, kompleksnosti, potencijal. Nakon kušanja svake grupe razvila se diskusija o vinima. U prvome planu nije bila, kao kod klasičnih vrednovanja vina, kakvoća svakog pojedinog uzorka, nego se prvenstveno htjelo na temelju dojmova s kušanja izvući vino koje bi moglo biti najtipičnij predstavnik plavca za tu grupu.  Iz svake grupe izabrano je, za dalje, po jedno vino za koje su se sommelieri složili da bi organoleptikom mogao biti dobar raprezentant svoje grupe i, na kraju, kušani su ti raprezentanti.

Rezultate obrade objavit ćemo, nadam se, naknadno, nakon što dobijemo rezultate ankete, a po onome što sam ja osjetio kroz degustaciju i što se čulo u raspravi najuvjerljivija su bila vina s Hvara i s pelješkog Dingača. Tu je bilo i najviše uzoraka gornje razine kakvoće. Brač je dao ekstreme – jedan vrlo lijepi uzorak i jedan posve u suprotnome pravcu – s puno acetata, Postupi su se pokazali s dosta drva i tanina koji jače suši usta i tu je teško bilo govoriti o vinogorju kao bazi za specifičnu organoleptiku, a ni kod Komarne se nije moglo zaključivati o vinogorju jer je više vina bilo s dosta mana…

Odlično iskustvo, trebalo bi s ovakvim akcijama nastaviti i dalje, mr. Francem najavljuje uskoro ovakve radionice vezane uz Graševinu i Malvaziju istarsku, sorte koje su uz plavac mali najrasprostranjenije u nas i drži ih se hrvatskim adutima. ♣  SuC 02-03. 2016.

OKUSI HRVATSKE – NA WEB-DLANU/Saznaj, pa jedi i pij zdravo, okusno, uživaj polako i – domaće!

Taste ofTaste of Croatia logoPriredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

OLYMPUS DIGITAL CAMERATaste of Croatia: Goran Zgrablić, Lada Radin, Mihael Tomić, Morana Zibar i Marinela Prodan

ZAHVALJUJUĆI RECENZIJAMA NA PORTALU TASTE OF CROATIA, SVE VIŠE KORISNIKA S VREMENOM ĆE i U POTPUNOSTI SHVATITI ŠTO JE TO DOBRA VRIJEDNOST ZA NOVAC, A VLASNICI RESTORANA, VINARI i PROIZVOĐAČI HRANE DOBIVAJU s TRŽIŠTA DIREKTAN POVRAT INFORMACIJE o ONOME ŠTO NUDE. NA TAJ NAČIN KONTROLU KVALITETE RADE NE SAMO PRIVATNE INTERESNE SKUPINE i TROME DRŽAVNE INSTITUCIJE NEGO i SAMI POTROŠAČI, KONSTANTNO, i TO MOŽE BITI I TE KAKO UČINKOVITO!

GDJE? Na Tavanu. Opet Tavan! Naravno, onaj zagrebački, javan, dakle Tavan – javan. Svašta se zanimljivo, i nazočnosti vrijedno, tamo događa. Kroz druženje u ležernoj atmosferi dosta se toga korisnoga sazna vezano uz prehranu i zdravlje, ali i uz proizvode Made in Croatia. Taste of Croatia! Zašto na engleskome? Pa, priča Taste of Croatia uvelike je usmjerena prema strancima koji nam dolaze kao turisti, a – ionako ovdje u Hrvatskoj sve više rabimo engleske riječi…
KADA? U nedjelju, od 16 sati.
TKO? Odabrana ekipa prijatelja zdrave hrane i prehrane te dobre kuhinje, kolega, kuhara, mesara, povrtlara, hedonista, svejeda, vinogradara/vinara, vinopija, pivara, pivopija, piskarala, blogera i hipstera svih vrsta.
ŠTO? Igraonice, radionice, nova saznanja i vještine, ugradnja svijesti o važnosti (pisanja) recenzija na Taste of Croatia u svaku poru vašeg bića.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAKako napraviti tijesto? Nauk i od malih nogu

Radionice: Čašna sestra u nebranom grožđu – http://tinyurl.com/casna-sestra ⦁ Tu me reži!… – http://tinyurl.com/tu-me-rezi ⦁ Prekapanje Hrvatske špajze  – http://tinyurl.com/kviz-spajza ⦁ Umijesi me umješno – http://tinyurl.com/umijesi-me ⦁ Samo večeras, u vašemu gradu: riječki tandem The Čučković Brothers! – http://tinyurl.com/cuckovic ⦁ Džinovskim koracima naprijed – http://tinyurl.com/dzinovskim-koracima ⦁ Pivarska revolucija  http://tinyurl.com/pivarska-revolucija ⦁ Za macho štrebere izborni predmet: Od ljutoga ljuće: Volim ljuto – svježe papričice i umaci. Tko preživi, pričat će.
Vaš Taste of Croatia tim: Goran, Lada, Marinela, Mihael, Morana
Što je, konkretno, Taste of Croatia?
Taste of Croatia rođen je 2011. Prvi impuls dala je blogerica Morana Zibar (Gurwoman), pozivom strastvenim amaterima i kolegama po peru Goranu Zgrabliću (Manjada), Ladi Radin (GastroLada) i Marineli Prodan (Enogastro mama) da joj se pridruže u tada još nedefiniranom projektu.

OLYMPUS DIGITAL CAMERANa Tavanu, ali s vanjske strane! The Čučković Brothers – odlično meso i sjajne mesne prerađevine. Dobro je znati baš vezano i uz prerađevine: upravo sada nastupa/nastupila je sezona pečenica, češnjovki, krvavica…

– Cilj je bio osobna piskaranja dignuti na višu razinu, za opće dobro, i postati pouzdan i provjeren vodič kroz hrvatsku gastronomsku tradiciju i ponudu, prvenstveno za strance. Počelo je sa stranicom na Facebooku, reakcije su bile dobre, i idući logičan korak bila je web-stranica. Projekt, u početku zamišljen kao pomoć stranim putnicima po Hrvatskoj, s vremenom je postao pouzdana početna točka za istraživanje lokalne ponude i domaćim hedonistima, svima onima kojima su hrana i piće više od zadovoljenja fizioloških potreba. Omjer stranih i domaćih korisnika danas je 60:40 u korist domaćih – kaže Morana Zibar.
I posebno ističe:
Na platformi Taste of Croatia nema plaćenih oglasa, PR tekstova, ili pisanja recenzija na slijepo. Vjerodostojno, ležerno i nezavisno prenosimo vlastita iskustva.
Godine 2012. Taste of Croatia postao je pr(a)vi nezavisni enogastronomski vodič s dušom, na tržištu prisutan kao web-portal i mobilna aplikacija za sustave Android i iOS. Na prigodnom partiju na Tavanu u Sinkovićevoj Tasteovci su htjeli podijeliti radosnu vijest: napokon su ostvarili trogodišnji cilj i izašli s novom web-stranicom.
– Redizajn web-stranice omogućava veću interaktivnost te stvaranje zajednice koja objektivnije, kroz provjerene recenzije korisnika, procjenjuje ponudu diljem Hrvatske. Objavljenim recenzijama, na hrvatskom i/ili engleskom jeziku, sve više korisnika s vremenom će u potpunosti shvatiti što je to dobra vrijednost za novac, a vlasnici restorana, vinari i proizvođači hrane dobivaju direktan povrat informacije o onome što nude. Na taj način kontrolu kvalitete radit će ne samo privatne interesne skupine i trome državne institucije, nego i sami potrošači, i to konstantno, i to može biti i te kako učinkovito.
U novoj verziji portala uvedene su nove kolumne koje uredništvu daju više prostora za pisanje o događanjima i trendovima na domaćoj, ali i stranoj enogastro sceni (Bila, jela, pila; Odbjeglo prase; Faces & places), vinima (Bottle Battle; Čašne sestre), restoranima (Eatlist; Recenzije) te nakuhavanju (Što se kuha; Taste of things to come). Baza informacija o lokalnim i tradicijskim jelima i proizvodima, tj. Foodventory – things to try, znatno je dopunjena, i sadrži više od 200 unosa. Kao i od samog početka, upis objekata u bazu Taste of Croatia potpuno je besplatan, a uvjet je za objavu da su opisane objekte (restorane, agroturizme, krčme, bistroe, vinarije, fast foodove, wine barove, pivnice…) ili proizvode (OPG, mali domaći proizvođači, vinari, pivari…) članovi tima osobno kušali, okusili i iskusili, doživjeli, i dali im pozitivnu ocjenu.  ♣

OLYMPUS DIGITAL CAMERANovo pivo – Nova runda. Miroslav Šuvak i Marko Filipin odlučili su, koristeći logističku uslugu poznate pivovare, krenuti u proizvodnju vlastitoga piva uz korištenje sorata hmelja koje se uzgajaju u SAD i američke recepture, i pustilo na tržište pivo American pale ale. Mjesečno proizvedu po oko 2000 litara toga piva koje se plasira samo preko točionika

OLYMPUS DIGITAL CAMERAOmar Biloslavo podučio je hrvatske potrošače o ginu i o cijenjenome famoznom francuskom biljnom likeru Chartreuse, i prezentirao razne koktele rađene i uz uporabu tonika
SuČ – studeni / november 2014

Novi pristupi u vinskom sektoru/ ZDJELINE DIFUZNE VINARIJE

OLYMPUS DIGITAL CAMERAPriredio ŽELJKO SUHADOLNIK

 Google translater: http://translate.google.com/translate_t

DAVOR ZDJELAREVIĆ NAKON NIZA GODINA s VINOGRADOM, PODRUMOM, RESTORANOM i HOTELOM u BRODSKOM STUPNIKU, SADA JE PONOVNO NA ASFALTU, STANOVNIK ZAGREBA, a VINOM SE BAVI KROZ SURADNJU s VIŠE DOMAĆIH PROIZVOĐAČA BAKHOVA NEKTARA

Na stolu se nedavno bio našao Nagual crni 2010, jako dobar crnjak s nazivom – ma što on značio. Od prve pojave tog neobičnog naziva za vino zanimalo me zašto je baš takva egzotika izabrana za hrvatsku kapljicu, kad se moglo naći neki atraktivan pojam blizak Slavonsko-brodskom vinogorju i tamošnjem životu. Rečeno mi je da to nešto znači na nekom od nekih jezika. Gledam na Google translateru, koji nudi prijevode na hrvatski s uistinu velikog broja jezika, nakon niza pokušaja dolazim na kraj abecednog reda jezika i pod Zulu dobivam prijevod na hrvatski – Gual. Što li je Gual? Pomoć tražim u Enciklopediji, te u Velikom Klaićevom rječniku, bez uspjeha. I dalje ne znam što je Nagual odnosno Gual, ali znam da sam onoga dana pio lijepo vino…

Naknadno sam saznao da sam, eto, upravo s njime baš na ugodan način – završio i ja s jednim poglavljem vinskoga života Davora Zdjelarevića. Čovjeka koji se svojedobno iz Zagreba, u naponu snage, s obitelji preselio u brodski Stupnik da bi tamo na lijepim pozicijama podigao vinograd i dostigao i više od 40 hektara od čega je došao do 32 ha pod trsjem, te da bi tamo sagradio i moderno opremio vinariju, otvorio i lijep hotel s restoranom. Čovjeka koji je sad, s obitelji – ponovno stanovnik Zagreba, bez velike većine stupničkih vinograda, bez svog podruma i bez hotela-restorana. Ali s projektom zvanim Difuzne vinarije. I s novim buteljama pod svojim prezimenom Zdjelarević, s kapljicom iz više različitih hrvatskih vinskih podruma.

– U Stupnik smo odselili 1997, a odluka o tome da bismo se, po uzoru na vinare iz Slovenije i Austrije, bavili i turizmom, te o gradnji kompleksa u kojemu bi se vinskome podrumu pridružili hotel i restoran donesena je 2000. Dobro smo uzočili potencijal terena u Stupniku za uzgoj vinskoga grožđa i, s obzirom da su se ukazali potpore i prihvatljivi krediti, krenuli smo pomalo u širenje s vinogradima. U ono vrijeme vlasnici zemljišta nisu baš bili skloni prodaji parcela, pa je širenje s vinogradima išlo sporo. Kako je bilo prilično interesa za vina Zdjelarević, da bismo ponudom zadovoljili potražnju počeli smo po potrebi od susjeda kupovati grožđe I prerađivati ga do vina. Onda su, s produbljavanjem gospodarske krize u nas, ipak neki stupnički vlasnici odlučili prodati zemlju. Da bismo iskoristili te nove okolnosti, trebala su svježa investicijska sredstva, sami financijski više nismo mogli. I, tražili smo partnera, nastojeći dobiti nekoga iz vana u očekivanju da će mu biti u interesu da proizvode i usluge u čijem nastanku i sam sudjeluje plasira i na tržištu svoje zemlje. Godine 2008. našli smo partnera u Rusiji. Naša poslovna veza trajala je eto šest godina. Djeca su nam u međuvremenu narasla, postala spremna da samostalno uđu u život, i kako njihova razmišljanja nisu baš išla prvenstveno u pravcu vinskog biznisa, supruga Višnja i ja, poštujući životni odabir djece, odlučili smo vratiti se u Zagreb i omogućiti mladima da realiziraju svoje profesionalne ambicije. Prodali smo sve nekretnine u Stupniku osim jednog manjeg dijela vinograda, ugasili smo tvrtku Vinarija Zdjelarević ali smo dakako zadržali pravo na korištenje našeg prezimena Zdjelarević za robnu marku, i opredijelili se da u vinu ostanemo kroz projekt znan kao Difuzne vinarija – govori Davor Zdjelarević.

A to, difuzne vinarije, model je suradnje s raznim vinogradarima/vinarima koji se dosta prakticira vani, sada stiže i k nama.  Bračni par Zdjelarević zasad kod tri hrvatska vinara s kojima već dugo prijateljuje selekcionira vina, kreira određene kupaže i kapljicu puni u butelje što ih etiketira pod svojim prezimenom, s time da na stražnjoj etiketi manjim slovima piše tko je proizvođač vina i gdje je vino napunjeno.

OLYMPUS DIGITAL CAMERADavor Zdjelarević s novim vinima pod svojim prezimenom: kapljica nije više iz njegova vinograda, nego je selekcionirana i posebno napunjena u podrumu vinara s kojime na tome planu surađuje

SVIMA DOBRO!

– Danas dosta vinskih podruma ima problem s viškom vina, naime ne uspijeva sve prodati, pa prihvaća ovakvu suradnju kroz koju ipak taj višak njihovoga vina, iako pod mojim prezimenom kao robnom markom, nađe put do kupca. Dogovor predviđa da već u vinogradu selekcioniramo parcele s kojih bismo koristili grožđe, te da uzgoj bude pod našim nadzorom, moja supruga Višnja agronomkinja je, dakle u to se odlično razumije. Vina, namijenjena prvenstveno gastronomiji, tj. ugostiteljstvu, plasiraju se pod nazivom Zdjelarević Wine Selection, ZWS. Zasad surađujemo sa tri vinske kuće, ali ne i samo u Slavoniji, konkretno to su Vina Jakob iz Stupnika, Jasna Antunović iz Erduta, te Alfredo Cossetto iz Istre, i izlazimo sa četiri vina.  Do kraja ove godine suradnja bi se trebala proširiti na još šest vinarija.  Naše serije su od po četiri do pet tisuća boca, riječ je, barem sada, o srednjem cjenovnom rangu od 45 do 60 kuna za butelju. U Stupniku još imamo nekoliko hektara pod trsjem, u Baranji planiram kupiti 10 hektara, a u Hrvatskom zagorju, odakle je porijeklom supruga Višnj, napravili bismo ladanjsku kuću s podrumom kapaciteta do 25.000 litara, tu bismo od grožđa iz naših vlastitih vinograda radili posebne serije vina u kategoriji Exclusive.

Emocije, s obzirom na odlazak s prostora na kojemu je tako dugo živio i stvarao, a sad, maltene preko noći, nešto sasma drugo?…

– Naravno da ne možemo biti ravnodušni. Stupnik je bio vrlo važan dio našeg života. Međutim čovjek, jer mora živjeti i opstati, ne smije se previše prepustiti osjećajima, nužno je pronaći sklad emocija s razumom. Mislim da smo postupili ispravno.

U novo poglavlje vinske karijere Zdjelarevići ne ulaze u sretnom gospodarskom trenutku u Hrvatskoj. Kako gledaju na tržište i na mogućnosti plasmana svojih novih proizvoda?

– Upravo zbog ovakvih, aktualnih gospodarskih okolnosti u nas, kad su potrošači sve tanjeg džepa a kad hrvatska vina prati glas da su preskupa, smatram da smo donijeli dobru odluku, i maltene u posljednji trenutak iskoristili šansu za bolje dane. Mnoge vinarije u nekim prijašnjim godinama u trenucima kad su se gotovo kapom i šakom nudili poticaji naglo su zagrizli malo previše, i sad kad je kriza sve dublja imaju velikih problema, posebice se to odnosi na manje objekte individualnih vinara koji se ipak nisu mogli ekipirati kao velike vinarije pa su sad prisiljeni, u konkurenciji već vrlo dobrih vina velikih vinarija što sebi mogu priuštiti da s dobrim dijelom svoje produkcije idu na tržište s nižim cijenama, i oni moraju spuštati cijenu da bi prodavali, ali to spuštanje cijene za poslovanje dosta vinarija pokazat će se možda i kobnime, pa će s one jednostavno morati zatvoriti.

Izvoz?

– Svaka hrvatska vinarija koja proizvodi stotinjak tisuća butelja vina i više obvezno se mora potruditi oko izvoza. Ali, s obzirom da Hrvatska zasad, bez obzira na svoju višetisućljetnu tradiciju u proizvodnji plemenite kapljice, još u svijetu nije dovoljno prepoznana kao vinska zemlja, te s obzirom da naša vina već dugo vani slove kao preskupa, kao i s obzirom da se inozemni potrošači u svojim zemljama teško odlučuju kupovati butelje o kojima ništa ili slabo znaju, izvoz je poprilično težak. Postoji tv. izvoz kod kuće, dakle kroz turizam, tu je svakako šansa za naše vinare jer turisti ipak vole kad dodju u neku zemlju kušati lokalni proizvod. I otuda valja početi. Ako taj lokalni proizvod bude dobar te s razumnom, ne nužno uvijek i samo s niskom cijenom, dobar glas će se pomalo širiti, što je dobro. Mislim da veće šanse imaju naši proizvođači malih serija visokokvalitetnih vina tipičnih za teritorij, ali uz nekoliko uvjeta, primjerice da budu stalni u kakvoći, da svakodnevno komuniciraju s javnosti što se može jako dobro odraditi i s internetom, da ulažu u marketing, k tome nužno bi bilo da se po pojedinim vinskom područljima formiraju poslovne, interesne udruge vinogradara/vinara koje bi iznjedrile vina s tipičnim organoleptičkim profilom za taj teritorij, tj. da vino pod određenom oznakom na etiketi bude stilistički podjednako a ne da svaki proizvođač radi po svojemu. Tada će i marketing, na bazi zajedništva i dogovora, biti učinkovitiji i plasman može biti bolji. Naravno, maloprodajna cijena mora biti ne nužno niska nego usklađena s vrijednosti vina, dakle po value-money principu.  ♣

________________________________

SuČ – Listopad / October 2014

Rad na afirmaciji domaćih sorata/ KRALJEVINA s KRUNOM KRALJICE

 OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK 

 Google translater: http://translate.google.com/translate_t

ZELINSKI VINOGRADAR i VINAR STJEPAN PUHELEK PUREK i NJEGOVA KĆERKA ENOLOGINJA IVANA ZAINATILI SU SE u NAMJERI DA POKAŽU i DOKAŽU DA SE i OD KULTIVARA KOJI SE DOSAD POKAZIVAO TEK KAO VINO ZA PAJDAŠIJU MOŽE PROIZVESTI i VRLO OZBILJNA KAPLJICA

Zelinski Dingač! Oho, pa i to postoji! Vidio, a i – kušao vino odande!

Ali, nema veze s crnjakom i Plavcem malim, nego s – Kraljevinom!

Stjepan Puhelek Purek i njegova kćerka enologinja Ivana odlučili su se, vele, sa 100 i više posto posvetiti Kraljevini (kultivar) i kraljevini (vino). Posljednjih godina su širili vinograde, i to upravo tom sortom koja je svojedobno i službeno proglašena paradnim konjem i adutom Svetog Ivana Zelina, međutim kojoj se, dojam je, malo tko od lokalnih proizvođača kako treba posvećivao a i posvećuje, pa je, eto, i vino ostalo tek na razini kapljice za pajdašiju.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAIvana Puhelek s ocem Stjepanom i zaručnikom Krunom Antolkovićem, uz cisternu s kraljevinom s oznakom Dingač

Koliko primjećujem, Purek i Ivana, koja ne samo da mu pomaže u proizvodnji nego i pomalo kao da preuzima kormilo posjeda (na mladima svijet ostaje!), naprosto su se zainatili u namjeri da kraljevini znatno podignu sjaj, pa čak i po cijenu osjetnog smanjenja prinosa po trsu, što bi bila naznaka pravog – i toliko potrebnog! – preokreta u vinogradarstvu i vinarstvu Zelinskog prigorja. Pureki su se u novim sadnjama opredijelili baš za još Kraljevine, a iako im je jako dobar sauvignon i bez obzira što im zbog stupnja potražnje za tim vinom nedostaju količine, s njime nemaju namjeru, barem ne zasad, ići jače u širinu, eventualno bi ga u vinogradu dodali tek pola hektara, da zaokruže broj butelja na 5000. Imaju namjeru kupiti još nešto zemljišta za novo trsje, u zelinskome kraju navodno postoje raspoloživi tereni na jako dobrim pozicijama, a cijena za hektar, čujem, kreće se oko 5000 eura.

Pri jednoj od novijih sadnji trsja, Kraljevinu je Štef Purek stavio na strmu poziciju pored već jednog postojećeg svojega vinograda (s Kraljevinom!) na Vukšić-bregu, a ispod te strmine je umjetno jezero pa kad se odozgor gleda prema dolje zbog prizora što može podsjetiti na pogled s visine Dingača prema moru Pureki i prijatelji im i kumovi Jarec-Kurei, pomagači u sadnji, dosjetili su se kroz šalu da se pozicija nazove – zelinskim Dingačem. I tako eto od lanjske berbe u podrumu Puhelek Purek postoji vino od Kraljevine s tog zelinskog Dingača. Ali, tu je i jedna mješavina kraljevina, u omjeru pola-pola, sa Vukšić-brega i sa Vukšić-bregu susjedne također, kažu, dobre parcele. Tlo se na tim pozicijama razlikuje, veli Purek, ide od ilovastoga do kamenitoga, i vina iste sorte i istoga klona drukčija su, pa sad treba pažljivim promatranjem zaključiti je li bolje svaku poziciju puniti kao mirno vino zasebno, ili je ipak bolje izaći s mirnom mješavinom…

Ili, možda, dio te kraljevine-Dingač, kako joj je radni naziv, a možda i svu tu kraljevinu sa zelinskog Dingača barem dok je trsje još mlado iskoristiti za pjenušac (Kraljica, po tome što su obje sestre Puhelek Purek bile vinske kraljice, ali šteta što s obzirom na sortu od koje je rađen nije nazvan Kraljev’na jer bi to bolje upućivalo na Kraljevinu kao sortu, a zadržala bi se veza s dvjema kraljicama), s kojim su Štef i Ivana Purek već nazočni na tržištu! Pjenušac se naime u startu percepira kao piće s dodanom vrijednošću, i moguće je da je na početku najavljenih aktivnosti na afirmaciji Kraljevine i kraljevine baš on prvo pravo rješenje u postupnom ostvarivanju zacrtanog cilja.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAKontrola pjenušaca, rađenih klasičnom metodom

                Puheleki-Pureki zasad obrađuju tri hektara vinograda sađenog Kraljevinom, Graševinom i Sauvignonom. Na proljeće 2015. ubacili bi novu porciju Kraljevine, ali ne klasične sadnice kakve su rabili do sada, nego bezvirusne cijepove dobivene putem klonske selekcije što su je proveli stručnjaci sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta.

Kad taj novi vinograd dođe u puni rod vrlo je vjerojatno da će se grožđe upravo s tih bezvirusnih loza, barem dok trsovi malo ne ostare, rabiti za pjenušac, najavljuje Ivana Puhelek.

– Klonska selekcija može iznjedriti vrlo zanimljive otpornije klonove, sa svojstvima da ih se bez velike opasnosti od propadanja lako i duže ostavlja na trsu, dakle kasnije bere, a to onda pruža sasvim druge, naravno bolje mogućnosti u proizvodnji vina u odnosu na ove koje imamo sada – kaže još Ivana.

Ona uvjerava u znatan kvalitativan naredak vina svoje kuće i iz razloga što se obiteljski podrum modernizira novom opremom.

– Najveću površinu u našim vinogradima zauzima Kraljevina. Već duži niz godina obitelj Puhelek Purek hrabro brani naziv Kraljevina i odolijeva predrasudama o kraljevini kao kiselišu ili samo vinu za gemišt što se najčešće plasira kroz rinfuzu i litru. U vrijeme kad su mnogi Prigorci krčili Kraljevinu i zamjenjivali je svjetski poznatim sortama, moj otac ju je sadio. I svi su govorili da je lud, ali eto zahvaljujući njemu danas smo najveći proizvođači kraljevine u Zelini, a, budući da ove sorte danas valjda i nema drugdje do li u Zelinskom prigorju, volim naglasiti da smo i najveći proizvođači te sorte u svijetu. Rijetki su se lokalni kultivari uspjeli othrvati najezdi velikih svjetskih igrača, tako je i s Kraljevinom, stoga joj treba i dodatno posvetiti dužnu pažnju. Kraljevina pokazuje značajne razlike ovisno o položaju i tehnologiji, ističu se i tipovi Kraljevine. Postoje tri različita tipa Kraljevine: crvena, zelena te mirisava ili pikasta. Te se razlike u vizualnm smislu odnose na boju i izgled kožice, a indikator su i kvalitete vina. Najkvalitetnija je mirisava ili dišeća, pikasta Kraljevina, ali je i najmanje rodna. Upravo je ovaj tip Kraljevine najzastupljeniji u vinogradima Purek. S druge strane, najrodnija je zelena, ali ona daje i najslabija vina. Te različitosti bile su jedan od razloga za pokretanjem projekta klonske selekcije Kraljevine, kako bi se definirale vrijednosti i riješile dileme o u literaturi spominjanim tipovima Kraljevine crvene, zelene i pikaste. Ali, i određeni interes za uzgojem Kraljevine i nepostojanje matičnih, selekcioniranih nasada upućivali su na potrebu za provedbom klonske selekcije. Postojanje klonskog sadnog materijala dobivenog kao rezultat sustavne klonske selekcije nužan je korak u osuvremenjivanju proizvodnje ove vinske sorte – govori mi Ivana Puhelek.

BITNA KLONSKA SELEKCIJA

Klonska selekcija Kraljevine počela je masovnom pozitivnom selekcijom u proizvodnim nasadima, kada je iz trsja Puheleka Pureka, ali i iz ostalih starih vinograda na području Svetog Ivana Zeline odabrano oko 10.000 loza. Za projekt je u strukovnom smislu bio zadužen Agronomski Fakultet, a za financiranje su se pobrinuli Zagrebačka županija i Grad Sveti Ivan Zelina.

– Cilj klonske selekcije je izdvojiti genotipove s pozitivnim nasljednim karakteristikama, razmnožiti ih i nakon dugotrajne evaluacije potvrditi klonove koji daju sigurnije urode, višu kvalitetu grožđa, veću sposobnost nakupljanja šećera, što sve vodi ka poboljšanju vina. Kod klonskih kandidata jasno su izražene pozitivne promjene proizvodnih svojstava, a bitno je da su slobodni od gospodarski štetnih viroza. Na ovaj način se uspješno povećalo i prinos i kvalitetu Rizlinga rajnskog u Njemačkoj i Pinota crnog u Francuskoj – napominje Ivana. – U našem vinogradu zasađeni su prvi primjerci klonskih kandidata koji su predstavljali temelj budućeg matičnjaka. Sljedeće godine vinograde planiramo proširiti upravo klonovima izdvojenim u procesu dugotrajne i sustavne klonske selekcije koji izravno vode do poboljšanja sortnih osobina, ponajprije u prinosu i kakvoći, a koji su predloženi državnom povjerenstvu za priznavanje najboljih klonova sorte Kraljevine, i koristit će se u produkciji sadnog materijala.

Želja je kraljevinu približiti mlađim generacijama i vratiti joj širu popularnost.

 – Mislim da joj treba dati priliku da se dokaže. Ona je to što nas, zelinske vinare, čini posebnim i prepoznatljivima. Budući da priča svakog vina počinje u vinogradu, uz znatno smanjenje prinosa po trsu, na čemu mi Pureki radimo već godinama, upravo i uporaba izdvojenih klonova Kraljevine trebala bi dignuti ovo vino na znatno višu stepenicu… Dušu ima, treba joj još samo malo tijela!

Ivana Puhelek Purek radi dosta pokusa, dijelom i s maceracijama – ali ne onima s alkoholnim vrenjem za dobivanje tzv. narančastih vina nego onima na nižoj temperaturi (oko 13 Celzijevih stupnjeva), a dijelom i vezano uz miješanje sorata u određenim omjerima radi postizanja zanimljivog cuvéea. Novitet iz vinske kuće Purek je mješavina kraljevine i graševine uz maleni dodatak sauvignona, da bi se dobilo na kompleksnosti i punoći osobito mirisa.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAPuheleki imaju lijepu kušaonicu – gostinjski ambijent u finom domaćem stilu

– Kod našeg sauvignona uvijek pokušavamo postići idealni omjer svježine i aromatičnosti koji se očekuje od sauvignona a da pri tome okus vina nije tanak i banalan, kao i da vino posjeduje strukturu te da ima solidno dugačak životni vijek. Svake godine uvodimo neke novitete u podrum, radimo nešto novo, tako je i sada, naime upravo kod sauvignona poigrali smo se malo hladnom maceracijom i različitim duljinama trajanja maceracije, a vrijeme će pokazati da li smo odnosno koliko smo i uspjeli u tome. Maceracijom postižemo ne samo ekstrakciju polifenolnih spojeva nego i oslobađanje voćnih aroma i prekursora arome smještenih u kožici grožđa. Glavni čimbenici koji utječu na ekstrakciju spojeva iz kožice i sjemenke su temperatura i duljina maceracije. Niže temperature i ograničeno, kraće trajanje maceracije smanjuju ekstrakciju nepoželjne frakcije fenolnih spojeva, flavonoida koji mogu uzrokovati gorčinu i adstringenciju vina. Iz navedenih razloga kod bijelih vina se koristimo tehnologijom maceracije na niskim temperaturama nazvane hladnom maceracijom. Uz to što ograničavaju ekstrakciju polifenola, niske temperature utječu na pojačano oslobađanje terpenskih spojeva i inhibiranje rada oksidativnih enzima. Temperatura pri kojoj se provodi hladna maceracija treba biti postignuta u što kraćem vremenskom periodu, do oko tri sata, kako bi se spriječilo djelovanje oksidativnih enzima i gubitak arome iz grožđa… ♣

Tavan je javan!/MALI PLAC u – POTKROVLJU STAMBENE VIŠEKATNICE

OLYMPUS DIGITAL CAMERAPriredio ŽELJKO SUHADOLNIK

                     www.svijetucasi.com                    

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

OLYMPUS DIGITAL CAMERA Na čarobnom zagrebačkom tavanu: Jelena Nikolić i Ivan iz dubrovačke Mame Organike s limunom, narančama, grapeom, te egzotičnim voćem poput avokada i, kažu mu – kumkvata

ZANIMLJIVI SUBOTNJI ZAGREBAČKI FACE TO FACE OBITELJSKIH POLJOPRIVREDNIH GOSPODARSTAVA i POTROŠAČA

Subota je, rano popodne. Svako malo iz zgrade s kućnim brojem 8 izlaze ljudi s vrećicama. U nekoj voće, u nekoj povrće, u nekoj pecivo, kolači, čokolada, vino… Kao s placa. Pa, i jeste riječ o placu! Malom Placu, na tavanu, u potkrovlju stambene zgrade na zagrebačkom Medveščaku. Do njega, kao i kad idete na obližnji Dolac, također treba svladati nešto stepenica, ali isplati se…

Sjajna ideja, visoka poduzetnost organizatora, dobra organiziranost. Po odzivu sudionika te po izrazu njihovih lica i lica domaćina – svi zadovoljni.

Jelena Nikolić, vlasnica prostora, i njena prijateljica Jelena Mikin domislile su se kako da lijepo i društveno korisno tavan stave u funkciju: osmislile su svojevrsnu tržnicu na kojoj će, kao kumice na Dolcu, ponuđači artikala – sa sljedljivim, i našim, domaćim porijeklom – biti izravno proizvođači registrirani kao obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, a kupci pak svi koji žele svježu i kvalitetnu namirnicu direktno s izvora i nastalu na hrvatskome tlu, dakle ne nabavljenu tko zna gdje i kada pa preprodavanu, te koji žele od namirnice nešto više. Da bi sve funkcioniralo kako treba u tom spoju face to face proizvođača i potrošača, dvije Jelene osnovale su udrugu Tavan je javan, u kojoj su kao članove okupili i ponuđače i konzumente, a ključnu ulogu u regrutiranju i jednih i drugih odigrale su, među ostalime, duboko i daleko, te hitro prodiruće društvene mreže, ali i prijenos glasa od usta do uha, za informiranje i preporučivanje nekoga ili nečega oduvijek iznimno učinkovit. Osluškujem i čujem, po ponašanju i vidim, da su mnogi kupci redoviti, dodju i svake subote. Mali plac radi subotom od 11 do kasnije popodne.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAPrvi susret na Malom placu na tavanu: prostrani stol dubrovačke Mame Organike, koju vode Ivan i Nenad. Domaći limun, naranča, grape, avocado, egzotični kumkvat u okusnim žutim lopticama nešto većima od trešnje-hrušt. Pored Mame Organike: stol Mali škoj s Fedrom Gamulin i Dijanom Podolski te delicijama sa Hvara, npr. s pralinama od hvarske smokve (figolini), s raznim namazima npr. od smokve i čokolade, ali i s pomadama na bazi ljekovitog i aromatičnog bilja sa Hvara. U nastavku, oveći stol sa svježim mlijekom, pa stol kuće Aralica sa šibenskim maslinovim uljem (100 kuna litra!) te s raznim voćnim namazima iz šibenskoga kraja, nekoliko stolova s povrćem među kojime se isticao batat, nekoliko stolova s ukiseljenim povrćem, zatim i s raznim domaćim kolačima te pekarskim proizvodima koji bude želju da se s ponuđačicom s face to face prijeđe na cheek to cheek, stol s domaće rađenom lijepo konfekcioniranom čokoladom, stol s vinom…

OLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAMaja Kefeček, učiteljica prirodne prehrane (spominje izreku: Jesti je potreba, a jesti inteligentno je umjetnost!) koja održava i tečajeve na temu zdravog načina kuhanja, kuhanja za djecu, pečenja kruha, jela bez glutena, kolača bez mlijeka, jaja i šećera, zatim koja je autorica knjige Kruh i peciva, te koja je i na Facebooku kao Maja Kefeček-fina klopa, nastupila je s klipićima rađenima od integralnog brašna (dobivenog meljenjem u kamenom mlinu) ali bez jaja i mlijeka te bez klasične germe, kao zamjenu za koju zna rabiti organski kvasac ili prašak za pecivo – no onaj bez ALUMINIJA! Zanimljiv je bio i njen kruh s crvenim piknjama, jer je u tijesto umiješala komadiće cikle. Dala je kušati i vrlo finu vegetarijansku paštetu rađenu od povrća i sjemenki suncokreta, s takvim okusom da se ne primjećuje da u njoj nema mesa…

OLYMPUS DIGITAL CAMERAMarija Kefeček i Marina Mlinareva kći

Marina, Mlinareva kći, donijela je mlijeko od soje, te razna peciva vlastite proizvodnje (jedno je bilo od kukuruznog brašna te s povrćem i začinima umiješanim u tijesto), pa slatke namaze, jedan rađen od rogača i badema, a drugi – malo podsjeća na nutellu! – od sojinog vrhnja, lješnjaka iz eko-uzgoja, kakaoa i meda.

 OLYMPUS DIGITAL CAMERAKrešimir Medarić iz vinarije Horvatović iz Iloka

Krešimir Medarić, zet u obitelji Horvatović koja je registrirana kao OPG Vinarija Horvatović s 10 hektara trsja u Iloku, ukrasio je svoj stol buteljama iločkoga vina Horvatović koja se, veli, mogu kupiti (maloprodajne cijene vrlo umjerene) samo izravno kod toga OPG-a…  Nakon kušanja peciva i paštete kod Maje Kefeček i Mlinareve kćeri pasao je snažni, dosta gusti cabernet sauvignon Horvatović…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Subotom, jednostavno – TAVAN JE JAVAN! ♡