KROZ SVIJET u ČAŠI i u TANJURU/02-2015
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
RIJEKA: 100% NATURAL! – U Tower Centru Rijeka od 9. do 12. travnja 2015. odvijat će se međunarodni sajam 100% Natural. Zamišljen je po uzoru na svjetske sajmove te vrste, a nakana mu je okupiti izlagače iz Hrvatske i regije. Promovirali bi se ekološka proizvodnja, energetska učinkovitost, prirodni proizvodi i vrhunske usluge. Posjetitelji sajma imat će priliku isprobati prirodne i zdrave domaće i strane proizvode na jednom mjestu, te naučiti ponešto novo. Sajam bi trebao okupiti stručnjake iz područja bio-proizvodnje i bio-energetike te predstaviti inovativna rješenja i projekte vezane uz zaštitu okoliša.
Manifestacija je podijeljena u tri dijela: HRANA IZ PRIRODE (eko-plac; proizvodi i usluge s eko certifikatom), UDOBNOST ŽIVLJENJA (prirodni materijali i ukrasi, energetska učinkovitost, recikliranje), LJEPOTA KROZ ZDRAVLJE (prirodni proizvodi za njegu kože, kose, aromaterapija, prirodna kozmetika, sport i rekreacija).
Porast ekološke svijesti i brige za zdravlje dovodi do porasta potražnje za ekološkim, zdravim proizvodima, uslugama i atraktivnim rješenjima! Pronađite ih u Rijeci od 9. do 12. travnja na sajmu 100% Natural.
PRVI ROĐENDAN NA PETAK 13.! – Petak 13., a – lijepo! Događa se. Barem u prvom činu. Vinska klet koju je u zagrebačkoj Novoj vesi otvorio plešivički vinogradar i vinar Drago Kurtalj proslavila je u petak 13. veljače, prvi rođendan. Puno prijatelja, puno paštete od gusje jetre koju odlično radi Dragecova supruga Dubravka, puno kotlovine, puno finog domaćeg kruha, puno Kurtaljevog pjenušca Dri, ali i drugih vina i tog proizvođača i drugih plešivičkih vinara… Kamera je uhvatila trenutak zdravice s Dragecom i njegovom glavnom sestrom u lokalu Andrejom, te e enologom Nenadom Maslekom, pa sa olimpijcem Zlatkom Matešom, reporterom Jurom Ozmecom…
KLIMATSKE PROMJENE i GRAPE-OCALYPSE – Je li riječ o prijetnji, ili o prilici za proizvođače? Klimatske promjene na Zemlji donose, govori se, nešto što neki čak nazivaju grape-ocalypse, vinogradarska apokalipsa. Neka danas tradicijska područja uzgoja grožđa za vino već kao da gube svoj sjaj. Vinogradari aktualnih renomiranih vinogradarskih oblasti žale se da nagli padovi i skokovi u temperaturi donose nevolje glede aroma i viška alkohola, a spominju i veće probleme s nepredvidljivim kasnim mrazevima u vinogradu. Vrlo visoke temperature ljeti i čudne zime atak su, vele, na tradicijski uzgoj grožđa i produkciju vina s tradicijskim predznakom.
Vinogradari/vinari doista se moraju prilagođavati novim uvjetima, no realno gledano stvar ipak uopćeno ne bi trebala biti tako crna kako se priča. Bez obzira na to koliko je čovjek danas glavni uzrok promjenama u klimi odnosno u kojoj je mjeri riječ o prirodnom fenomenu, odnosno o kombinaciji aktualnih utjecaja čovjeka s prirodnim ciklusima, globalno zatopljenje donosi stanovite prednosti u tome što mnogim područjima omogućuje veći prinos a da on, naravno ako nije i pretjeran, ne bude nautšrb kakvoće vina, a i otvara nove mogućnosti za uzgoj grožđa u predjelima na geografskim širinama koja prije nisu bila uopće prikladna za vinogradarstvo.
Najveći problem je, smatraju određeni krugovi, zapravo u tome što se sadašnji konzument-vinski znalac mora priviknuti na to, prihvatiti to da kapljica njegovih današnjih omiljenih etiketa postaje drukčijeg okusa, te da bi za nekoliko desetljeća ova sadašnja vina mogla nestati, i da ih zamijeni kompletno drukčija kapljica uglavnom iz drugih vinogorja. Predviđanja jesu da će za tri do četiri desetljeća današnja vrhunska vinogradarska područja izgubiti na značenju kakvo imaju sada, naime klima s toplijim zemaljskim temperaturama učinit će da u budućnosti odlična vinogradarska područja postanu i neki novi krajevi, sjevernije od sadašnjih ponajboljih vinograda.
Neki američki manji vinari već sad govore kako su njihova vina – zbog povišenih temperatura koje pomažu stvaranju višeg sladora u grožđu pa to rezultira ili alkoholno jačom kapljicom ili i dalje jakom kapljicom, mada nešto manje, ali s ostatkom neprovrela sladora – dosta različita od onih prije.
Neki Bordožani navode kako je globalno zatopoljenje za njih slatki problem jer sazrijevanje grožđa bolje je i regularnije svake godine, međutim pitanje je je li to prednost i općenito za Bordeaux, naime bordoška vina posljednjih su godina sve jača alkoholom a to u suvremenom društvu i te kako postaje tegoba za plasman js obzirom da potrošači izbjegavaju jaka vina da ne bi imali problema s vožnjom u prometu ali i s obzirom na pojačane obveze na radnome mjestu.
Mnogi vingradari/vinari s današnjih tipičnih vinogradarskih pozicija ističu kako ne strahuju od grape-ocalypse jer se hitro prilagođavaju, primjerice u svojim vinogorjima postupno seobom vinograda s nižih nadmorskih visina u više, gdje je svježije, ali i kupnjom zemljišta u sjevernijim geografskim predjelima koja bi sutra mogla postati draguljima u vinogradarskom smislu.
BOGATSVO PLODOVA ŽUTOG STABLA – Ne NA Žutom stablu, nego U Žutom stablu: pravo bogatstvo plodova raznih vrsta na jednom mjestu! Kao u raju, nekad! Neka i naiđe Eva, ali – jabuke-smutljivice tu joj, na polici, nema! Rebrica ima, ali – ne od Adama… Valjda tako taj raj ima šansu potrajati.
Na 400 četvornih metara površine u zagrebačkoj Hondlovoj ulici kod nogometnog stadiona u Maksimiru, nekad znanoj tek po Fotokemici i njenim proizvodima i uslugama a danas sve poznatijoj po kafićima i zalogajnicama (u kojima se može proveselili ili žaliti, ovisno o Dinamovu rezultatu!), nedavno je proradio boutique Yellow Tree, otvoren kao prodajni salon vina, piva, jakih pića, maslinova i bučina ulja ali i drugih ulja, pa pršuta, slanine, kulena, kobasica, sireva, tartufa, pašteta i raznih slanih ali i slatkih namaza, tjestenine, brašna, mirodija/začina, čajeva, meda, tzv. prirodne kozmetike na bazi bilja, dakle svakojakih čuda. Voditelj prodavaonice Marin Galinac kaže da je moguće da se u tome uistinu velikom lokalu uskoro otvori i kutak u kojemu bi posjetitelji mogli od onoga što je u ponudi u maloprodaji na licu mjesta nešto pojesti i popiti, a predviđena su i razna događanja poput eno-gastro prezentacija i edukacija. Uz objekt je parliralište, ali dolazite li u raj te vrste ne tek u brzu kupnju poznatog proizvoda nego i u istraživanje mogućnosti, bolje je automobile ostaviti doma.
Na ponudu vina i raznih delikatesa prve vrste nekako smo naviknuli zahvaljujući nekoliko specijaliziranih prodavaonica, ovdje vrijedi istaknuti solidan izbor različitih inozemnih piva višeg ranga uz koja se, svako, k tome, preporučuju i specijalne čaše – to je važno u edukacijsko-hedonističkom smislu, da kao društvo ipak ne zaglibimo do kraja tek u žuji i karlovačkome…
VALENTINOVO = SLAVONSKO TRENKOVO?! – Postaje li, to, Valentinovo također i vinski praznik, i može li se reći da će Kutjevo u segment ljubavi lansirati Dan Franje Valentina Trenka? Hoće li Kutjevo uz 14. veljače odnosno dane uz taj datum postati pozornicom i, za to mjesto unosne, turističke manifestacije?
Neumorni sommelier i prezenter Kutjeva d.d. Drago Humski uz famozni – narescima i buteljama ispunjeni kameni stol u kutjevačkom cistercitskom podrumu – dočarava ljubavnu sreću dvoje gurmana, slavonskog baruna i živahne imperatorice. Johan Wolfgang Goethe: Dobro vino i lijepa žena liječe svaku bol, i onaj tko ne ljubi i ne pije, taj gotovo živ da nije!
Još su posve svježi dojmovi s nedavnog Vincelova, krajem siječnja, a evo vinska kuća Kutjevo d.d. pozvala je u povodu dana ljubavi grupu novinara i novinarki na druženje u svoj iznimno atraktivni stari podrum iz 13. stoljeća. Htjelo se, s jedne strane, ponovno skrenuti pažnju na to da je, zahvaljujući, inače, redovnicima cistercitima, upravo u Kutjevu 1232. startala – danas gotovo već tisućljetna – tradicija vinogradarske i vinske proizvodnje u Zlatnoj dolini (Vallis aurea) u središnjoj Slavoniji te da je od početka do sada kakvoća kapljice sta(bil)no visoka, ali i, s druge strane, istaknuti kako vina kuće Kutjevo d.d. imaju, dokazano, ljubavnu moć i kako uz kvalitetnu kapljicu nestaju sve barijere! Samo, oprez – Shakespeare je odavna nešto primijetio, i rekao: Što više piješ, obećanja lakše naviru, ali ih je to teže ispuniti!…
Glavni enolog Ivan Marinclin uz priču o zaljubljenima za početak nudi pjenušac Maximo, za ekspedicijski liker kojega se koriste znani kutjevački visoki predikati. Potom je ponudio Maximo bianco da nas pomiluju vjenčani sauvignon i traminac, a uz famozni pak kameni stol, koji eto u tami među bačvama vapi za time da se ponovno zagrije, toči crnjak Maximo nero (merlot+cabernet sauvignon+syrah)
Neki nisu odoljeli, i na poziv da se čvrsto usredotoče na ljubavnu želju, stavili su ruku na najpikantnije (ne od slavonske kobasice dobro začinjene paprikom!) mjesto na stolu
– Već godinama zaboravu se otima priča o tome kako su austrijsku caricu Mariju Tereziju i slavonskoga baruna Franju Trenka povezala upravo birana vina iz podruma današnjeg Kutjeva d.d. Carica je slovila kao žena slobodnog duha i stoga ne čudi legenda da je s barunom u podrumu među bačvama provela punih sedam dana. Navodno je svima bio zapriječen ulaz u podrum, čuvari su budno držali stražu i time onemogućili da javnost ikad sazna o detaljima jednotjednog boravka poznatog dvojca u podrumu. Ipak, onaj tko zna čitati između redaka i sa zidova shvatio je što znače brojne recke pronađene na zidu u sredini podruma: one upućuju na afrodizijačko svojstvo vina iz našeg podruma, tà barun ih je u sedam dana zaradio čak 70! Pretpostavlja se da su recke svjedoci izljeva ljubavi dvoje vladara, ali nije to i sve: pronađeno je i udubljenje na sredini ploče kamenog stola nasred podruma! Vjeruje se da je rupa nastala u ljubavnom zanosu i borbi u kojoj je Franjo (Valentin!) Trenk jednom i promašio caricu, neki će pak reći da je za udubinu kriva carica koja je, silno zažarena, u nekom trenutku sjela na taj dio stola… Vjeruje se i to da se dodirom tog centralnog dijela ploče, koji je naknadno zapunjen pa rupe više nema, i dan-danas stječe velika ljubavna moć. Treba se, pri postavljanju dlana na stol, usredotočiti na svoju svoju ljubavnu želju i želja će se, najduže za godinu dana, i ispuniti – posjetiteljima podruma tvrtke Kutjevo d.d. veselo priča i obećava neumorni sommelier i sjajan prezenter Kutjeva d.d. Drago Humski.
Igrokaza na čuvenom kamenom stolu pa ni bilo kakve pojave utjelovljenih Trenka i carice već poneko stoljeće nije bilo i nekad za jednog cijeloga tjedna zažareni stol već dugo je samo hladan, i na sebi ima tek tanjure i butelje. Možda bi bilo dobro nešto učiniti da kamen ponovno zaiskri… Neka na njemu i dalje budu poneki tanjur, butelja i čaša, ali neka makar dijelom posluži kao motiv za (pikantno) maštanje o sreći!…
Za ljubitelje veličina i centimetara – cisterna Kutjeva d.d. od 100.000 litara: svaki centimetar ove posude sadrži po 130 litara vina
Kutjevo d.d. – kuća s podrumskim kapacitetom od 11,5 milijuna litara koja godišnje proizvede i do šest miijuna litara vina od grožđa s ukupno oko 800 hektara vinograda na južnim padinama Krnije i na nadmorskim visinama od 200 do 300 metara a gdje su najbolje pozicije Hrnjevac, Vetovo i Vinkomir – ima i drugih aduta i cveba za pokazati gostima: jednu od najvećih hrastovih bačava u Hrvatskoj, zapremnine oko 58.000 litara, goleme inoks cisterne zapremnine 100.000 litara u kojima unutar svakog jednog centimetra visine stane po 130 litara vina, 705 različitih posuda za vino, arhivu kao pravu riznicu odležanih visokopredikatnih vina, jednih od najboljih u Hrvatskoj, toliko lijepom kapljicom da muškarci govore kako ta vina lijepom čine i vlastitu suprugu, a žene odvraćaju da je vino tako fino da ga ne treba kvariti s vlastitim suprugom… Uz sam stari podrum lijepa je crkvica koju svakako, makar i nemate namjeru vjenčati se, valja posjetiti. A odmah tu je i famozni stari dvorac koji je postao zaštitnim znakom kutjevačkih proizvoda i koji se napokon, srećom, sada, a nakon nažalost dugih godina prepuštenosti samome sebi, ubrzano obnavlja tako da bi, očekuje se, najkasnije do svibnja trebao otvoriti vrata javnosti kao hotel s 30 visokokomfornih soba i s restoranom s ponudom rafiniranih jela, nadam se izvorno domaćih samo profinjeno moderniziranih.
Aktualni glavni enolog Kutjeva d.d., kombinata u kojemu su inače izrasla najveća eno-imena i danas cijenjeni proizvođači vina Hrvatske kao Vlado Krauthaker i Ivica Perak, Ivan Marinclin priredio je degustaciju nekoliko mladih vina, iz berbe 2014., vrlo čudnog godišta od kojega gotovo nitko ništa nije očekivao, međutim koje je pokazalo da se ipak i iz takvog godišta moglo nešto izvući, do vrlo solidnog eno-uratka:
– Lani smo imali između pet do 10 posto količinski slabiju berbu nego 2013. Po meni, 2014. bila je godina položaja na brdu, konkretno upravo Hrnjevca, Vetova i Vinkomira. Imamo vrlo dobru graševinu kao bazno vino za pjenušac, a imamo i vina od kasnijih berbi, primjerice graševinu Turković te graševinu De Gotho, za koju, inače, mošt vrije u barriqueu. I neka crna, npr. od Merlota i Caberneta, bit će sasvim solidna, čak s vrlo tamnom bojom. Visoki predikati ovaj put su izostali.
Iako iz 2014. neće biti tih visokih slatkih predikata, ipak Kutjevo d.d., da bi ponudilo tržištu nešto drukčiji pjenušac, ne odustaje od toga da za ekspedicijski liker kojime se regulira sadržaj sladora u pjenušavome vinu, rabi neke predikate, otud malo drukčiji, poseban štih inače kao brut označenog bijelog pjenušca Maximo, kapljice za – zaljubljene i one koji će to tek postati…
PORTUGIESER du MONDE 2015 – Kao što je u nas portugizac tradicija osobito Plešivice, ali i Kutjeva, tako je on to isto i u mađarskom vinogorju Villany na jugu zemlje, uz državnu granicu s Hrvatskom. Mađari su se prije nekog vremena dosjetili da kod sebe organiziraju međunarodnu smotru portugizaca, podijeljenu u dva dijela: prvi je posvećen strukovnom ocjenjivanju, a drugi je u obliku festivala. Manifestacija će biti 10. i 11. travnja uglavnom u kulturnom centru Zsolnay u Pečuhu. Za sudionike se origanizira i posjet vinskim posjedima izmedju Pečuha i Villanya.
Na ocjenjivanje se primaju uzorci mladog portugisca, dakle iz najnovije berbe (u ovome slučaju 2014.), zatim portugisci od berbe 2013 i stariji, te mješavine crnih sorata u kojima portugizac sudjeluje s najmanje 25 posto.
Prošlih godina hrvatski proizvođači – osobito Vlado Krauthaker – imali su na ocjenjivanju dosta uspjeha. Hoće li se s obzirom na dosta lošu 2014. posebice za crno vino ove godine prijaviti netko od naših, vidjet će se.
Rajem vina, sira, maslinova ulja…
TUSCANY TASTE – Svake godine, evo već nešto više od dva desetljeća, druga polovica veljače rezervirana je za jednotjednu turneju Toscanom, talijanskom riznicom povijesti, politike te kulture i umjetnosti uključujući tu i arhitekturu, te rajem vina, maslinova ulja, sira. Tijelo Toscana Promozione, što obuhvaća nekih desetak konzorcija (poslovnih, interesnih udruga) za vino i maslinovo ulje, među kojima su svakako najjači i svjetski najpoznatiji Chianti Classico docg, Vino Nobile di Montepulciano docg, Brunello di Montalcino docg, Bolgheri doc…, priređuje za eno-gastro novinare te za uvoznike i distributere ne samo iz Italije nego i cijeloga svijeta promidžbenu manifestaciju Tuscany Taste/ Okusi Toscane. Od novinara ove godine bilo nas je oko 150, uz Talijane i Francuzi, Nijemci, Austrijanci, Amerikanci, Kinezi, Japanci, Indijci, Južnokoreanci, Brazilci, Česi, Slovaci, Rusi, Ukrajinci, Kanađani, Švicarci, Belgijanci, Nizozemci, Poljaci…, i ja iz Hrvatske. Najveća koncentracija vina po konzorciju: Chianti classico Gallo nero (Crni pijetao) te Brunello, svaki s više od 350 etiketa, predviđenih za kušanje u po dva dana. Riječ je, inače, općenito bila o vinima koja su po konzorcijskim pravilnicima s 1. siječnjem 2015. stekla pravo na izlazak na tržište. Kod Brunella npr. to je kapljica iz berbe 2010 (tamo je proglašena s pet zvjezdica kvalitete!) za vino zvano brunello annata, i 2009. za vino brunello riserva.
Evo nekoliko sličica s turneje Tuscany Taste; za ovaj put, s obzirom da smo pred 8. ožujkom, međunarodnim Danom žena, izabrao sam fotke pretežito s damama, a koje su osobito uspješne u vinskome svijetu: Albiera Antinori (gore; vertikalno kušanje Chianti classica Gran Selezione, pet berbi, u Antinorijevom čuvenom restoranu Osteria a Passignano, gdje je i stari podrum markiza Antinorija),
Gaia Gaja (lijevo; eto, na hrvatski način otpuhuje pusu preko sjajnih brunella Sugarille i Rennina iz Gajina podruma Pieve Santa Restituta), Faye Lottero Il Lavacchio (desno; odličan Cedro Chianti Rufina, eko-produkcija, posebno vina Puro, bez dodavanog SO2), Maria Caterina Dei (dolje, desno; na slici u zdravici sa svojim odličnim Vinom Nobile Bossona 2004 sa znanim toskanskim chefom Walterom Tripodijem koji se istaknuo kreacijama u kategoriji fingerfood, tjesteninama i potom sočnim kozlićem…), grofica Beatrice Contini Bonacosi (lijevo), vlasnica posjeda Tenuta di Capezzana iz vinogorja Carmignano (izvrsni Trebbiano 2013, te crnjaci Carmignano Villa di Capezzana 2011 docg, zatim Treffiano 2009 riserva docg te Ghiaie della Furba 2009 igt),. A tu su i sirevi, dozrijevani 48 mjeseci pa i neki 72 mjeseca…
SuČ – 02/ 2015
EN PRIMEUR 2015/vino iz 2014: VRAG NIJE TAKO CRN…
En primeur 2015, Esplanade, Zagreb: Sandi Paris govori o malvazijama iz 2014.
…KAKO SE STRAHOVALO DA ĆE BITI!
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
MLADA NOVA KAPLJICA DONESENA OD STRANE 75 PROIZVOĐAČA IZ TRIJU NAŠIH REGIJA NA FEBRUARSKO KUŠANJE u ZAGREBAČKU ESPLANADU POKAZALA JE PROŠLOGODIŠNJU BERBU U BOLJEM SVJETLU OD OČEKIVANOGA. SIGURNO JE DA JE ZBOG EKSTREMNIH LANJSKIH METEOROLOŠKIH PRILIKA S OBILJEM KIŠE i VLAGE BILO PUNO ŠKART-GROŽĐA ŠTO BI TREBALO REZULTIRATI KOLIČINSKIM PADOM U PROIZVODNJI, A ONO ŠTO SE USPJELO IZVUĆI POKAZUJE PREDNOST BIJELIH VINA NAD CRNIMA, VITKIJA TIJELA, IZRAŽENIJU SVJEŽINU, PRIKLADNOST KAPLJICE ZA PRODUKCIJU PJENUŠACA
Mlada vina i Esplanade se ljube! Pretpremijerna kušanja mladih novih vina (onih iz posljednje berbe) već u veljači u zagrebačkom hotelu Esplanade pomalo postaju tradicijom. Ove godine En Primeur graševine, malvazije i pošipa, u organizaciji Udruženja vinarstva Hrvatske, te udruga Vinistra, Graševina Croatica i Vino Dalmacije, održan je četvrti put. Počela je bila, 2012., Vinistra, dakako, samo s malvazijom i s osunčanom i toplom 2011, nastavilo se godinu poslije još i sa slavonskom graševinom, te također s vrlo osunčanom i toplom, vrućom čak, berbom 2012., lani su se manifestaciji pridružili i Dalmatinci službeno s pošipom, na kušanje je podastrta berba 2013. koja je bila topla ali i s dosta kiše pa je i rezultat u boci bio drukčiji nego iz berbi 2012. i 2011., a ove godine hrvatski vinski trolist, kojemu još uvijek nedostaje sjeverozapadni dio pa da se i ovdje kompletira oficijelni vinski četverolist Lijepe naše, izašao je s vinom iz 2014, ekstremnog godišta s jako puno – debelo iznadprosječno puno! – kiše tako da se pribojavalo da će s vinom, osobito zbog truleži, biti maltene potpuni fijasko. Vinistra je u Zagrebu pred oko 600 posjetitelja nastupila sa 46 proizvođača, Graševina Croatica sa 17, a Vino Dalmacije s 12.
Udruga Graševina Croatica, bez zapadno-slavonskog predstavnika Vinarije Daruvar (???!!!), proizvođači od središnje Slavonije (ali i bez Kutjeva d.d. iz Zlatne doline, koje nije član udruge???!!!), pa do Podunavlja
Kušanje je i ovaj put bilo podijeljeno u dva vremenska okvira: od 13 do 16 sati za profesionalce (ugostitelje, sommeliere, vlasnike vinoteka, novinare…), a od 16 do 19 sati za širu javnost. Inače, En primeur degustacijama, tj. predstavljanjem mladih vina želi se profesionalcima u eno-gastronomiji prikazati potencijal berbe te im olakšati odluku o kupovini ili rezervaciji mladih vina, a zajedničkim nastupom vinara iz hrvatskih najznačajnijih vinskih regija nastoji se dodatno potaknuti kultura konzumiranja vina, navode u udruzi Vinistra.
Po onome što se iz 2014. moglo kušati sada u Esplanadi ne može se govoriti o fijasku, prezentirana vina (logično da je svatko donio ono najbolje što je imao!) bila su čistoćom vrlo pristojna, uredna, što znači da su naši proizvođači naučili kako se nositi i s lošijim godištima, pa da narod bude zadovoljan i da ne ostane žedan.
Krešo Vučković Bagio iz trsteničke vinarije Grgić, prepolovljen u odnosu na kako ga znam, te Antonija Mrgudić. Kod Kreše lijepi Pošip 2013, koji izlazi pred Uskrs, lijep i Plavac 2009, a kod Antonije zanimljivost – Prošek 2012 Moskar, od Plavca malog s Postupa. Sušenje grožđa na suncu 20 dana, alkoholno vrenje u inoksu i u trajanju od 1,5 mjeseca, dozrijevanje četiri mjeseca u do vrha zapunjenom barriqueu, s 15 vol % alkohola, te sa još čak 100 g/lit neprovrelog sladora, veli Antonija Mrgudić
Nika Silić (sasma desno), enologinja kod Korte Katarine, nudi s vinom kolegicu Ivonu Đipalo iz Vinolaba, te Natašu Dević. Korta Katarina iz 2014. neće imati mirnog vina pošip, nešto upotrebljivoga grožđa od Pošipa međutim uspjela je nabaviti i usmjerila ga je u proizvodnju baznog vina za pjenušac. Kod Nike također kao zanimljivost prošek, tehnologijom čini mi se blizak izvornome prošeku. Drukčiji je postupak nego kod obitelji Mrgudić, dakle dalmatinski proizvođači bi se trebali dogovoriti o pravilima u tehnologiji da bi unutar naziva PROŠEK dobili stilski ujednačeni proizvod. Korta Katarina uspjela je za prošek doći i do nešto grožđa ubranog sa sladorom od 21 baboa. Nakon berbe, prosušivanje se nastavilo do 40 baboa. Slijedili su prešanje, alkoholno vrenje u bačvici, te je onda vino stavljeno na dozrijevanje u drvo, u ne do vrha zapunjenu bačvicu, gdje će biti do rujna 2015.
Dakako da je bolje prošlo grožđe s trsova zasađenih na padinama (kosinama) i na propusnim terenima od onoga s trsova u ravnici i na težim tlima, tako da se baš za 2014. može reći da je, izrazito, godište boljih vinogradarskih pozicija, uvijek rado i spominjanih kao najprikladnijih za vinovu lozu. Dodatnu prednost baš u nezapamćeno kišnoj 2014. imali su vinogradi na kamenitim tlima, naime barem se tu, unatoč padalinama, nije stvaralo blato koje bi vlagu širilo i iz tla i koje bi i priječilo ulazak, posebice s traktorom, među trsje, pa se zaštita loze mogla po potrebi obavljati.
Nezgoda s 2014. bila je u tome što je vlaga u zraku i u zemlji pogodovala razvoju truleži, a trulež je stvorila puno škarta, pa dosta roda nije bilo upotrebljivo. S Korčule su krajem kolovoza i u rujnu došle vijesti da je pošip – posađen uglavnom u ravnici Čarskog i Smokvičkog polja – uvelike nastradao, neki poznatiji korčulanski proizvođači i najavili su da zbog preraširene gnjiloće iz berbe 2014 oni neće uopće imati svog uobičajenog pošipa, sada u Esplanadi to su i potvrdili npr. Krešo Vučković Bagio iz podruma Grgić-vina, i enologinja Nika Silić Maroević iz Korta Katarine. Među 12 dalmatinskih proizvođača-izlagača u Esplanadi u ponudi sam naišao praktički tek na dva pošipa iz 2014, onaj (sa zelenom eko-markicom) od Zlatana Plenkovića, s kamenitog tla na brežuljku u području Jadrtovca kod Šibenika (već napunjen u butelju, spreman i lijepo pitak već sada, na tržištu bi trebao biti najkasnije do Uskrsa ove godine; šteta da Plenković nije donio i malo pošipa 2014. iz svog strmog vingrada kod Makarske !), i onaj od bolske vinske kuće Stina, prvi njihov od grožđa s Brača (traži još vremena!), a iz njihovog nakošenog vinograda na nekoliko sotina metara nadmorske visine i također na kamenitom tlu… Iako je pošip naveden kao službeni nositelj u prezentaciji vina Dalmacije, njega u Esplanadi baš i nije bilo u nekoj dominantnoj ulozi, zapamtio sam još samo jedan, vrlo lijep ali ne iz 2014. nego iz 2013, a od podruma Grgić-vina.
Zlatan Plenković, blažen među sommelijerima! S njime na slici su Krešimir Šesnić iz zagrebačkog restorana Trilogija, i Marin Galinac, voditelj zagrebačkog prodajnog salona vina i delikatesa Žuto stablo/Yellow Tree. Plenković je iz svojega vinograda na Jadrtovcu kod Šibenika donio eko-ceretificirana vina Pošip i Babić iz 2014.
Debitant na ovakvim festivalima iz Dalmacije je Šibenčanin Rade Rak sa sinom Androm. Godina 2014. Raku je treća berba. Na kušanju u Zagrebu Rakovi su ponudili maraštinu, opolo od Babića i crno vino od Babića. Zasad brinu od 15.000 loza, a cilj im je dosegnuti oko 20.000 trsova
S obzirom da je i kod malvazija i kod graševina bilo sličnih/istih problema u trsju, vidjet ćemo kasnije na tržištu koliko su ponuđači svladali još nešto bitno: odlučno se pomiriti ovaj put s manje kilograma grožđa koje se uspjelo izvući kao pristojnu sirovinu za vino, dakle pomirba i s manjom ponudom vina iz 2014 – ili ipak popustiti iskušenju podložnosti kalkuliranju pa radi količinskog povećanja vina u ponudi iskoristiti, makar i u manjoj mjeri, i ono ne baš prikladno grožđe…
Inače, s obzirom da se u posljednje vrijeme sve više govori o zdravlju i s obzirom na sve šire opredjeljenje za eko-pristup u proizvodnji namirnica i pića, kao i s obzirom na uistinu puno kiše kroz cijelu 2014., bilo bi dobro da nadležne inspekcijske službe malo oštrije bace oko na vina onih koji se deklariraju kao eko-proizvođači i na vina proizvođača koji su certificirani eko i već neko vrijeme imaju dopuštenje na etiketu staviti zelenu oznaku o kontroliranoj i priznatoj ekološkoj produkciji (koja bi, inače, trebala obvezno obuhvatiti ne samo vinograd, nego i podrum!), isplatilo bi se ipak saznati kako u vinima iz 2014., grožđe za koje je trebalo puno tretmana da ga se spasi do berbe a u podrumu valjda i dosta tehniciranja, stojimo sa sadržajem rezidua korištenih sintetskih sredstava…
S Radoslavom Bobanovićem (sasvim desno) iz Polače – ekipa eno-konzultantske ekipe Eno-expert iz Zagreba – enolozi Miodrag Hruškar (sasma lijevo) i Krešimir Hren, te s nova kolegica Jelena Puh Miloš
Nevolja s 2014. je i u tome što su općenito vina tanja nego inače, što neće biti nekih rasnih, velikih vina, općenito zakazali su crnjaci ali i visoki predikati.
VIŠE ROSÉA i MJEHURIĆA…
Međutim, opet, nije loše to što ćemo, s obzirom na niže alkohole, uglavnom niži pH i izraženiju kiselost imati više svježih pitkih tzv. ljetnih vina i više roséa, pa valjda i više – doduše vjerojatno i ne baš i osobito kompleksnih, ali nije to tragično, ljeto ponajviše traži osvježenje! – pjenušaca. Od više vinara čuo sam da su s rodom iz 2014. krenuli u pjenušce, budu li nam se, a to je lako moguće, ove godine vratile one vrućine, problema s plasmanom i nezadovoljstva vinara nipošto ne bi smjelo biti.
Nove mlade istarske malvazije službeno je pred prisutnima u Esplanadi predstavio je Sandi Paris iz Hrvatskog sommelier kluba, koji je za berbu 2014. rekao da je bila klimatski zahtjevna te vinogradarski teža zbog iznadprosječnih padalina. Općenito malvazije iz 2014., dodao je, najavljuju izbalansirane miris i okus, ugodnu do izraženu svježinu. Vina u prosjeku imaju jedan volumni postotak alkohola manje nego ona iz prethodne berbe, djeluju kao pitkija te kao vrlo pogodnima za proizvodnju pjenušca.
Od, svojedobno, pa do nedavno iz svojih firmi otpisani slavonski enolozi, slijeva nadesno Ivica Perak i Vlado Krauthaker, obadva iz Kutjeva i obadva djeca velikog Kutjevačkog podruma, danas Kutjeva d.d., te Mladen Papak iz Iloka. Krauthaker, koji je najranije krenuo privatno, danas je s visokom reputacijom individualnog proizvođača, Perak, koji je tek nedavno prešao u svoje, privatne eno-tokove, na najboljem je putu da to dostigne, a Mladen Papak, koji je također nedavno ali kao zadnji od te trojice također nedavno napustio Iločki podrum, na samom početku je svog privatnog enološkog tržišnog puta. U Zagrebu je predstavio prvu svoju privatnu berbu, ovu iz 2014. Papak, kojemu su na pomoć kćerka Martina i sin Karlo, obrađuje 13 hektara vlastitih vinograda, najviše s graševinom, ima još i Traminca, Chardonnaya i Rizlinga rajnskog, od crnoga Cabernet sauvignona i Cabernet franca. Papak uz svoje vinograde sada gradi podrum i 2015. računa imati prvu berbu u njemu
Zdravica jubilaraca: Željko Adžić iz kutjevačkog obiteljskog gospodarstva Antun Adžić upravo slavi 20 godina rada, a Marino Markežić Kabola s 10-godišnjim je jubilejem u vinskom segmentu
O graševinama iz 2014. govorio je znani kutjevački vinogradar/vinar Vlado Krauthaker:
– Godina 2014. i u Slavoniji i u Podunavlju je bila jako kišna. Najveći doprinos kvaliteti vina dao je sam podrumar. U vinogradu su proizvođači teško mogli bilo što učiniti, pogotovo oni koji se bave ekološkom proizvodnjom. Graševina srećom ipak trpi ovako neugodne godine, zato i jest najzastupljenija sorta u Slavoniji, ona je nedaće podnijela nekako najbolje od svih sorata, i ona će vjerojatno dati i najbolje rezultate na tržištu. Padalina je kroz godinu bilo i do 350 litara na četvorni metar više od prosjeka, sunčanih sati bilo je oko 400 manje od prosjeka, prosječna godišnja temperature dva pa i do tri stupnja niža od prosječne u vegetaciji, i to je rezultiralo usporavanjem dozrijevanja grožđa, češćom potrebom za zaštitnim tretmanima, i, na kraju, s laganijim vinima, s manje alkohola, jačih kiselina i dosta izraženog pH koji je pogodan za duže odležavanje pojedinih vina.
Evo i izjave Ivice Kovačevića, predsjednika udruge Vino Dalmacije:
– Sigurno najteža berba u posljednjih pedesetak godina. U Dalmaciji su oborine bile višestruko obilnije od prosječnih. U vinogradima južnih, strmih padina uz dobar vinogradarski rad se dobila dobra kvaliteta grožđa ali s nekarakteristično izraženijim kiselinama. Posebno je bilo važno da urod nije bio prevelik, što je osiguralo grožđu da postigne dobru zrelost bez obzira na jako puno oblačnih i kišnih dana. Uz ocjedito tlo i uz izniman trud uspjelo se proizvesti grožđe dobre kvalitete. Vina iz vinograda takvih položaja rese lijepo izražene arome i svježina, ona su nešto laganija, i pitkija su, a to tržište trenutno i traži.
Korisno je, dakle, bilo posjetiti En primeur 2015 u Esplanadi: i oni koji se inače ne udubljuju na kompleksniji način u vino mogli su bez muke uočiti razlike između berbe 2014. i vina istih sorata i proizvođača iz prijašnjih godišta, posebice npr. 2012. i 2011. Dobro je biti svjestan tih razlika s obzirom na berbu, jer na taj način također gradi se pravilniji pristup plemenitoj kapljici, njenoj konzumaciji, i osobna kultura vina.
Braća Nikola i Albert Benvenuti: Nikola (lijevo) novi je predsjednik Vinistre. Pitam ga ima li kakvih novosti vezanih uz označavanje terana iz hrvatske Istre. Zasad – ništa… Baš je zapravo i dobro što je Nikola Benvenuti sada predsjednik Vinistre: obitelj Benvenuti ima odličan teran, ali kako s njime ne izlazi pred kupce odmah nego nakon koju godinu po berbi, zasad još nije imala problema s nazivom teran jer nije stigla do berbe 2013., koja je s obzirom na ulazak Hrvatske u EU kritična. Međutim vrijeme ide… Ako se uskoro ne postigne neki dogovor sa Slovencima, Benvenuti će da bi i sam mogao na tržište morati inicirati pronalazak nekog drugog za sve važećeg adekvatnog naziva za vino od istarske sorte Teran
Organizatoru međutim prigovor što je ipak u relativno kratkom vremenu jednog popodneva ponudio malo previše uzoraka – svaki od 75 vinara iz tri regije donio je sa sobom ne samo malvaziju, graševinu i pošip iz berbe 2014, nego i druga vina iz berbe 2014. ali i više vina iz prehodnih berbi, pa to onda izlazi iz okvira službenog En primeura graševine, malvazije i pošipa, i priredbu pretvara u još jedan festival ili sajam vina. Već lani imao sam primjedbu da je ponuda prevelika i preširoka i tada mi se učinilo prikladnim predložiti da se En primeur, s obzirom da je istarskih vinara brojem gotovo jednako kao i slavonskih i dalmatinskih zajedno, podijeli na dva događanja – jedno En primeur malvazije i drugo En primeur graševine i pošipa. Ali sad mi se čini da je bolje rješenje sljedeće: En primeur neka ostane jedna manifestacija za sve tri regije (sutra i za sjeverozapadni dio, nadam mu se!), s time da se uzorci strogo ograniče samo na najnoviju berbu, te s obzirom da pošip nije tako raširen cijelom Dalmacijom kao malvazija u Istri i graševina u Slavoniji, da se za Dalmaciju kao službena vina uz pošip navedu grk, vugava, maraština, a sutra kad stignu vinari sjeverozapadnog područja da se kao službena bijela vina, tipična za taj dio, navedu chardonnay, rajnski rizling, sauvignom, te škrlet.
Enolog porečke Agrogalune Milan Budinski i marketingašica Suzana Diklić: malvazija u prvome planu. Iz berbe 2014. vina srednje linije bit će sasvim prihvatljiva, veli enolog Milan Budinski, a jedino malvazija ima šansu da bude i u gornjoj kvalitativnoj kategoriji Festigia, dodaje Budinski
Poseban En primeur mogao bi biti s crnim mladim novim vinom npr. za Istru s teranom/refoškom, za Slavoniju s frankovkom, zweigeltom, za Dalmaciju s plavcem i s babićem, a za sjeverozapadni dio s crnim pinotom, moguće su svuda i mješavine tih za pojedini teritorij karakterističnih sorata.
Za vina – bijela i crna, također po sortama tipičnima za pojedini kraj – iz berbi prije posljednje a koja nisu još izašla na tržište može se iz promidžbenih razloga i posebno prirediti neka vrsta En primeura… Vrijedilo bi potruditi se da se na buduće manifestacije i ovakvog tipa pozovu – kao što to čini festival Zagreb Vino & Culinaria.com, neki inozemni novinari iz zemalja znanih kao dobra tržišta za vino a znanih i kao jača, posebno prema Hrvatskoj, emitivna turistička tržišta, ali i vinski trgovci od tamo, koji bi, kad kušaju sirovinu, mogli imati interes ne samo da rezerviraju i kupe jednosortno vino kad bude gotovo nego i da u dogovoru s hrvatskim proizvođačem dok je za to još vrijeme kreiraju neke kupaže, cuvéee što bi im mogli biti zanimljivi za plasman u njihovim zemljama… ♣
_____________________________________
ZAGREB WINE & GOURMET.COM 2015 – Alea iacta est! Odbrojavanje je počelo! Profesor Ivan Dropuljić, osnivač i direktor popularnog međunarodnog festivala vina i kulinarike Zagreb Wine & Gourmet.com, i Marko Mohorović ispred elitnog zagrebačkog hotela Esplanade, potpisali su ugovor o održavanju 10. jubilane priredbe, posljednjeg petka i subote u studenome 2015., konkretno 27. i 28.11.2015. Sve je zaliveno pjenušcem od Tomca, za koji se pobrinuo vječni Esplanadin majstor Josip Friščić.
Dosad je devet festivala bilo u Esplanadi, a jedan, i to prvi, početni, u Maloj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinkoga, također, dakle, u elitnome prostoru.
Od starta na oko 300 četvornih metara i sa 70 izlagača, Zagreb Wine & Gourmet.com festival došao je kroz godine na današnjih oko 2500 četvornih metara površine i na više od 300 izlagača. Moguće je da je Svijet u čaši upravo jučer za ovogodišnji sajam registrirao novog izlagača – kuću Marrenon iz doline Rhône, i vinogorja Ventoux i Luberon… ■
SuČ – 02/2015
KROZ SVIJET u ČAŠI i TANJURU/01-2015
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
PAPA FRANJO: PIJEM MALO, ALI IZ CIJELOGA SVIJETA… – Papa Franjo primio je u Vatikanu delegaciju talijanskih vinara, od koje je na dar dobio tastevin za kušanje kapljice te diplomu počasnog sommeliera, kao i kutiju s tri boce vina s etiketom Bibenda, naime sveti otac, da nekoga ne povrijedi, nije htio primiti neki specifični brend nego boce pod etiketom što predstavljaju cijelu talijansku vinsku scenu. Predsjednik udruge talijanskih sommeliera ASI enolog Riccardo Cotarella pitao je Papu je li istina da ne pije vino, a ovaj mu je odgovorio da nije, te da pije malo, ali da kuša kapljicu iz cijeloga svijeta. Papa Franjo, koji je Argentinac s korijenima u Pijemontu u Italiji raspričao se o vinorodnom području Barola i Barbaresca, zacijelo ga je ponijelo to što je mjesto Portocomaro Stazione odakle je njegova obitelj Bergoglio emigrirala u Argentinu vrlo blizu Barbarescu i upravo vinariji glasovitoga Angela Gaje…
NAJBOLJI PO WINE SPECTATORU – Evo kako kotiraju talijanska vina po uglednom američkom vinskom časopisu Wine Spectator: na prvom je mjestu Amarone della Valpolicella Classico Riserva od kultnog Giuseppea Quintarellija (prosječna kvotacija 723 dolara za butelju), slijede Masseto od Ornellaije (682), pa Barolo Monfortino Riserva od Giacoma Conterna (664), Barolo Falletto Riserva od Bruna Giacose (575), Brunello di Montalcino Riserva od Biondi Santija – Tenuta Greppo (561 dolara), pa Brunello di Montalcino Riserva Case Basse od Gianfranca Soldere (472 dolara). Wine-searcher.com listu vina o kojima se može sanjati ažurirao je sredinom siječnja 2015.
POTROŠNJA VINA U PORASTU – Dobre vijesti za proizvođače vina: po izvještaju International Wine & Spirits Researcha priređenome za ovogodišnji Vinexpo, do 2018. godine potrošnja vina u svijetu trebala bi porasti za 3,5 posto! Po tom izvještaju, do 2018. u Njemačkoj će se trošiti više vina nego u Italiji, konkretno predviđa se potrošnja oko 33 milijarde butelja u Njemačkoj, dok bi Italija bila na 32,8 mlijardi butelja. Značajan rast potrošnje, od oko 11 posto, očekuje se i u SAD, gdje bi se do 2018. trošilo oko 4,5 milijarde butelja. Dobre vijesti za proizvođače vina a posebice za Talijane vezane su i uz Veliku Britaniju, gdje se nakon smanjenja konzumacije i perioda stagnacije očekuje porast potrošnje od 3,3 posto, te konzumacija po stanovniku od 24,6 litara. Najviše izgleda za rast potrošnje po vrsti vina u Velikoj Britaniji daje se pjenušcima, posebice proseccu, u koji su, čini se, Britanci osobito zaljubljeni.
Po prognozama, najveći potrošači vina do 2018. trebali bi biti ili Francuzi ili Talijani, s oko 45 litara po stanovniku godišnje.
TURISTIČKI VODIČI i VINO – Zadaci turističkih vodiča su da goste upoznaju s poviješću, kulturom i ljepotama područja na kojemju rade, a u to sasvim sigurno pripadaju vinogorja i posebnosti naših vina. Na inicijativu Društva turističkih vodiča Dubrovnika održana je vinska radionica za članove Društva, a u organizaciji regijskog festivala Dubrovnik FestiWine, Hrvatskog sommelier kluba te regijske razvojne agencije DUNEA. Na radionici je sudjelovalo oko 30 članova Društva turističkih vodiča, koji su se upoznali s vinogradarstvom i vinarstvom u Hrvatskoj, s naglaskom na Dubrovačko-neretvansku županiju, te s osnovama proizvodnje bijelih, crvenih i ružičastih mirnih, te pjenušavih vina. Sudionici su prošli tehnike degustacije odabranih županijskih vina, a kroz svijet mirisa i okusa proveli su ih enolog Franjo Francem, potpredsjednik i predavač Hrvatskog sommelier kluba, te Sandi Paris, voditelj edukacije Hrvatskog sommelier kluba.
SVIJET u ČAŠI 146 – 23 GODINE S VAMA! – Iako nisu neka vremena, mala ekipa revije Svijet u čaši zadovoljna je: prošlu godinu smo završili izdanjem 146.! I tako smo sad već – u 23. godini s vama!
Promocija, kako i priliči, u pjenušavome slavlju. Promociju novoga broja, 146, imali smo u zagrebačkom Bistrou Karlo Karla Gjuraseka, simpatičnom malom lokalu s intimnom atmosferom i gdje se dobro jede. I pije! Uzvanika – kako je vrijeme odmicalo bivalo ih je sve više. Kad Svijet u čaši organizira priredbu odziv bude obično ne samo 100 posto nego barem 120 posto. Tajna? Ma ne, sve se zna: biramo primjerene prostore, ponudimo nešto fino na tanjuru i u čaši, pozovemo zanimljive osobe, inzistiramo na ležernoj atmosferi s time da ta ležernost ne smeta i poslovnom razgovoru.
Uz šunku u kruhu klanječke mesnice Željka Borošaka, samoborsku salamu i druge nareske samoborskog Igomata Zdravka Runtasa, kremšnite i druge kolače samoborske slastičarnice U prolazu Marijana Žganjera te praline s bermetom i bermet samoborskog proizvođača Antuna Filipeca – prava revija hrvatskih pjenušaca: Agronomski fakultet iz Zagreba, Giorgio Clai iz Krasice, Ante Grabovac iz Imotskoga, Anton Katunar iz Vrbnika, Željko Kos iz Hrnjanca kod Svetog Ivana Zelina, Drago Kurtalj s Plešivice, Kutjevo d.d. iz Kutjeva, Ivica Matošević iz Krunčića, Mladina iz Lokošin Dola, Đordano Peršurić iz Poreča, Ivana i Stjepan Puhelek-Purek iz Zeline, PZ Vrbnik iz Vrbnika, Zdenko Šember iz Donjih Pavlovčana, Zvonimir i Tomislav Tomac iz Donje Reke kod Jastrebarskog, Boris Vuglec s Vuglec Brega kod Krapinskih Toplica, Davor Zdjelarević iz Zagreba… Većina proizvođača i osobno prisutna. Đordanu Peršuriću i njegovoj kćerki Katarini nije bilo teško potegnuti iz Poreča do Zagreba na ovu promociju, Marinku Vladiću (PZ) pak iz Vrbnika.
Još za istaknuti: za 2015. planirano je da revija Svijet u čaši izađe četiri puta, dakle da se ritam izlaženja s dvomjesečnog produlji na tromjesečni, zatim zamijećeni su osjetno poboljšanje, u odnosu na prijašnje uradke, u kakvoći pjenušca Poy od Mladine te njegov novi, prilično elegantni visual, ako Mladina, koja je kako čujem iz njenoga kruga u stanju proizvesti godišnje više od 100.000 butelja pjenušca, i nastavi s unaprjeđenjem kvalitete zacijelo će postati bitan čimbenik brendiranja Plešivice kao hrvatske Šampanje.
Porečki pjenušar Đordano Peršurić izašao je sa zanimljivom nakanom: uznemiren, kaže, sve većom nazočnosti svakojakih jeftinih vina s mjehurićima, najčešće rađenih metodom charmat (drugo vrenje u cisternama) ili čak i dobivenih ubrizgavanjem CO2, na hrvatskom tržištu odlučio je kod sebe u Poreču sazvati sve tržišno relevantne (što znači da uz kvalitetu imaju i zanimljivu količinu) hrvatske proizvođače pjenušavih vina rađenih klasičnom ili šampanjskom metodom (drugo vrenje u boci) na sastanak na kojemu bi se utemeljila udruga pjenušara s ciljem da brani interese grupacije, te sa snagom da učinkovito promiče domaća pjenušava vina i da našoj javnosti iskomunicira prednost šampanjske metode za ozbiljnost i kakvoću pjenušca nad onim drugim metodama i uvjeri potrošača u opravdanost više cijene koju imaju ti pjenušci klasične metode u odnosu na jeftilene. Inače, da podsjetim: prije dosta godina kad se već formirala hrvatska pjenušava scena upravo je Svijet u čaši pozvao sve tadašnje pjenušare na sastanak u zagrebački restoran Okrugljak, također s prijedlogom da se oformi udruga hrvatskih proizvođača pjenušaca. Udruga je formalno i utemeljena ali na žalost nije zaživjela. Nadajmo se da ovaj put hoće.
SVIJET u ČAŠI KOD DINE AKROBATA – Da, doista – svijet u čaši kod Dine Kušena Akrobata! U ponudi, i u maloprodaji u vinoteci Svijet vina i hrane u Boćarskome domu – sami dragulji. Iz Francuske jako dobro zastupljen posjed Olivier Leflaive, iz Italije odlično zastupljen veliki Gaja, sa svojim vinima i iz Barbaresca i iz oblasti Bolgherija i iz Montalcina. Stigao je i – Sassicaia! Tu je i paleta vina vrhunskog slovenskog vinogradara/vinara Marjana Simčiča. Prijedlog Dini Akrobatu: kad je već cijeli svijet vina i hrane tu, zašto ne bi bio i – Svijet u čaši!
Pogled na vinograde iz dvorišta Angela Gaje u Barbarescu
Kad smo već kod tih vinara, u Potrošačkom putokazu 01/2015 pogledajte prikaze vina, a evo ovdje nekoliko fotografija vezanih uz protagoniste i ambijent gdje se ta svjetski čuvena kapljica rađa: slike su s posjeda Angela Gaje u Pijemontu/Barbaresco, te u zoni Bolgheri u Toscani, gdje je njegov podrum Ca’Marcanda, dvije su fotke i s imanja Sassicaia markiza Niccolòa Incise della Rocchetta, inače velikog ljubitelja ne samo vina nego i konja. Ispred revije Svijet u čaši, kod Gaje i kod Sassicaije svojedobno sam bio s uglednim zagrebačkim ugostiteljem Bobom Čimburom, vlasnikom restorana Baltazar…
Angelo Gaja i Bobo Čimbur, Ca’Marcanda
Markiz Niccolo Incisa della Rocchetta, veliki ljubitelj i konja
Palača na Incisinome posjedu Sassicaia
MARJAN SIMČIČ U BRUTAL-BARU! – Nedavno je kod Marjana Simčiča u Goriškim brdima bio zagrebački sommelier Kristijan Merkaš, zaposlen na turističkom krstarećem brodu Queen Mary II. Merkaš je, nakon što mu je nedavno završio dopust, sada na putovanju od Londona prema Australiji, i zaustavio se bio u Barceloni te posjetio tamošnji čuveni vinski Brutal Bar, gdje je našao u ponudi gotovo sva Simčičeva vina najviše razine kakvoće… I poslao fotke.
____________________________________
Narodni običaji: Vinkovo, Vincekovo, Vincelovo, Vinceška 2015
KRAUTHAKER FIVE: SVI SMO MI VLADO! – Svi smo mi Vlado! A s Krauthakerom smo – Krauthaker Five! Ako mogu biti Jackson Five, zašto ne bi moglo biti i Krauthaker Five, govorila su četvorica u društvu s poznatim kutjevačkim vinogradarom i vinarom. I zapjevala, uz pratnju tamburice sa zvukom Ex-Pannonije: Još nijeden Krauthaker nije prodal vina, kaj mu ga je popila vesela družina, pijme ga pijme ga, sve do dana belega…
Vlado Krauthaker našao se u čudu: Nisam, bogme, znao da imam toliko braće… Ali ubrzo se smirio kad se ispostavilo da braća nisu stigla do njegova doma radi ostavinske rasprave, nego da se podruže, pojedu, popiju i provesele se… Predvodnik vesele braće bio je, a tko drugi do li Davor Dretar Drele, a predvodnik tamburaša Damir Mihlovec Miki. Krauthaker je iznio vino (kušao sam nekoliko uzoraka iz 2014, razočaranja nije bilo, barem ne, s obzirom na godište, u mjeri u kojoj sam se pribojavao da bi moglo biti, staviše par vina djelovalo je iznenađujuće dobro, Vlado, kojemu je ovo u karijeri bila 39 berba, nije zadovoljan posebno sa sauvignonom, zelencem, muškatom 2014. pa će oni u kupaže, te s crnima, i veli otvoreno da je gotovo 50 posto kapljice iz 2014. za kvalitativnu liniju B, a ne za A), podastro je nareske, odojka, sir, grah, kolače, pobrinuo se, s mesarima, oko materijala za gulaš, čobanac, zagrebački chef Miroslav Dolovčak primio je zaduženje za prigotavljanje toplih jela posebice za večeru, pršutar Zoran Brkić Porcus d.o.o. rezao je dalmatinski pršut, a poznati brodski kulinar Tomislav Galović donio je specijalne svoje kobasice za peći (i na štapu uz vatru) a koje odnedavna radi uz dodatak Krauthakerove graševine – pred brojnim nazočnima promotivno je napravljena smjesa mesa, začina i vina za taj novi Galovićev proizvod što i službeno kreće na tržište, zagrebačka pomocija očekuje se – naravno, uz Krautovu graševinu i izvan same kobasice, dakle u čaši – u Galovićevoj prodavaonici delikatesa u Metropoli…
Povod: Vincelovo kod Krauthakera u Kutjevu! Bio je to još jedan veliki slavonski siječanjski tjedan – s veselicama uz praznik sv. Vinka, zaštitnika vinogradara. Počelo je, u petak, Kutjevo d.d., nastavilo se, uz sudjelovanje lokalnih vinara, feštati u subotu u središtu Kutjeva, ponedjeljak je eto pripao Krauthakeru, i tako – svakog dana kod nekoga, četvrtak na sam praznik domaćini su bili Enjingi, pa Feravino, a i Belje i Ilokčki podrumi, u subotu finale kod Markote na brdu ponad Pleternice i kod Adžića u Kutjevu. Gostiju kod Vlade Krauthakera, po običaju, mnogo, veliki broj ugostitelja posebice iz Dalmacije koja sad ima turističku pauzu. Ante Radić, voditelj restorana Antonijo u Rogoznici, čudi se: Pa kako se već od Vincelova, koje se eto u Slavoniji a osobito u Zlatnoj dolini, proteže i na do desetak dana, nije napravila turistička manifestacija, da gosti i potroše, pa da se od toga nešto slije (i) u gradsku/općinsku kasu, nešto što se može iskoristiti za turistički i općenito gospodarski razvoj kraja-domaćina?!…
FENOLI i ANTIOKSIDANSI u BIJELOME VINU – Splitski liječnik prof. Mladen Boban bavio se proučavanjem na temu polifenola i antioksidanta u crnome vinu, svojedobno se bio fokusirao na istarski refošk s posjeda Brič u vlasništvu Envera Moralića, potom je istraživao i neka južnodalmatinska vina, a sad se sprema i na temeljito izučavanje bijelih vina s aspekta antioksidanata, korisnih za zdravlje. Nedavno je bio u Kutjevu u podrumu Vlade Krauthakera, s kojim je dogovarao preuzimanje uzoraka vina bijelih sorata rađenih danas konvencionalnim načinom eventualno i s određenim dužinama maceracije ali na hladno (na niskoj temperaturi, da ne dođe do fermentacije) i uzoraka rađenih uz maceraciju s alkoholnom fermentacijom. Krauthaker je prije nekoliko godina krenuo i u produkciju tzv. narančastih vina, od Graševine, Verduzza i Zelenca. Iako se s tim drukčijim vinima već pojavljivao u javnosti na specijaliziranom festivalu Label Grand Karakterre – lani u zagrebačkom Westinu uz orange-vino od bijelih sorata prezentirao je dva odlična crnjaka, Merlot i Mercs, rađena s produženim maceracijama – Vlado se s tim novim uradcima zasad još ne eksponira na tržištu, kaže da je sve još u fazi eksperimenta… Bit će svakako zanimljivo vidjeti rezultate najnovijih znanstvenih istraživanja prof. Bobana…
SAMOBORSKI PUČISTI! – To su ti samoborski pučisti, koji zagovaraju Slobodnu fašničku republiku Sanobor i koji se spremaju uzeti ključeve od grada te ih zadržati od 6. do 17. veljače! Fiškal, Sraka, Princ… Je li to, konačno, svjetlo na kraju tunela? Naravno, ali tek – U prolazu… Sreća pa ti pučisti, koji otvaraju vrata privremenim maskama što su iskrene u odnosu na ove stalne, imaju dobar program, pun kremšnita i krafni te gemišta. Prevrat će 6. veljače ići mirnim putem, Samobor je je valjda jedini varoš na svetu gdje je to moguće. Vinopolića bude svuda, a krvoproliće se očekuje jedino u selskim kočakima gdje će se pajceki neovisno o svojoj krivici a ovisno o svojoj veličini skraćivati za glavu. Na kraju, kad se osudi Fašnika na spaljivanje, vatra će biti jaka neovisno o tome koja mu je krivica dokazana, a ovisno o tome hoće li toga dana biti jako hladno ili ne…
Uza sve obveze vezane uz pripreme za preuzimanje vlasti u Samoboru, Princ Karnevala našao je vremena i za obilazak vinograda na Vinkovo, na slici je s Marijanom Sokolovićem u njegovom trsju i sa predsjednikom Udruge samoborskih vinogradara i vinara Marijanom Žganjerom, koji čvrsto držeći (se za) kobasice i pehar s vinom pokazuje – tko je gazda!
ZAGREB – JEDNA OD NAJBOLJIH EUROPSKIH DESTINACIJA! – Nije na moru, ali turizam mu cvate! Bravo! Pa, kad se hoće, i može se…
Zagreb je u 2014. s 910.988 dolazaka i sa 1.574.153 noćenja ostvario odlične poslovne rezultate u turizmu, postigao je eto 13-postotno poboljšanje u odnosu na prethodnu godinu. Najviše turista došlo je iz Južne Koreje, pa iz Njemačke, Italije, SAD i Japana, što se tiče noćenja na prvom su mjestu gosti iz Njemačke, slijede oni iz SAD, Italije, Južne Koreje i velike Britanije, kaže direktorica Turističke zajednice grada Martina Bienenfeld, koja s ponosom dodaje i da je hrvatski glavni grad nominiran za 2015. za izbor najbolje europske turističke destinacije! Ugledni portal European Best Destinations Zagreb već drugu godinu nominira za tu nagradu. Kandidata je 20, a nominacije počivaju na podacima Eurostata i na ocjeni stručnog suda organizatora. Rezultati će se glasovanja znati nakon 10. veljače.
Što to toliko privlači u Zagreb? Ponuda sadržaja vezanih uz kulturu, eno-gastronomiju, pa kongresi, sportska događanja, koncerti, poslovni skupovi, veliki magnet za turiste bio je u prosincu Advent u Zagrebu, on je privukao 56.142 posjetitelja a zaslužan je i za 101.473 noćenja u metropoli! Za 2015. planirano je dosta noviteta, primjerice Voice Guide aplikacija za pametne telephone, poboljšana internetska stranica, turističke novine Zagreb4you, pa Vjenčanja u Zagrebu, konkretno evo upravo uoči Valentinova TZGZ objavljuje novu brošuru Weddings in Zagreb…
HOTELIJERSKI OSCARI ZAGREBAČKOJ ESPLANADI! – Za zagrebački hotel Esplanade lijep ulazak u novu, 2015. godinu, ali stvar od velikog značenja i za grad Zagreb, koji se razvio u snažnu turističku destinaciju: na recentnoj dodjeli hotelijerskih Oscara World Luxury Hotel Awards održanoj u Cape Townu u Južnoafričkoj Republici Esplanade je primila čak dvije nagrade – za Najbolji gradski luksuzni hotel i za Najbolji povijesni luksuzni hotel. Čestitke!
Ovo je već četvrti put za hotel Esplanade da na ovakvoj dodjeli osvaja nagrade. Inače, upravo je Esplanade bila, 2011. godine, i domaćinom glamurozne ceremonije dodjele World Luxury Hotel Awards. World Luxury Hotel Awards prepoznaje visoke standarde kvalitete, vrhunsku uslugu te posvećenost detaljima. Ovo prestižno međunarodno odličje smatra se vrhuncem dostignuća za sve luksuzne hotele u svijetu. Trofej je priznanje struke za uspjeh u hotelijerstvu i u svijetu luksuznih usluga, te je doslovno sinonim za Oscar hotelijerskoj industriji.
– Ponosan sam na svoje kolege koji u svakom trenutku pokazuju koliko teže izvrsnosti i kolika je njihova ljubav prema Esplanadi. Može se raditi visokoprofesionalno, ali bez ljubavi za to što se radi stvar ostaje hladna. Upravo ta ljubav prema poslu i prema matičnoj kući bitna je, jer visokoprofesionalnome radu daje toplinu kao dodanu vrijednost – kazao je ushićeno Ivica Krizmanić, generalni direktor hotela.
Inače, hotel Esplanade nedavno se ponovno našao i na godišnjoj listi najboljih hotela najprestižnijeg svjetskog putničkog časopisa Condé Nast Travelera. Reader’s Choice Award posebno je cijenjeno priznanje upravo radi glasova čitatelja, kojih je ove godine bilo više od 70.000. Esplanade je još jednom uvrštena i na listu najboljih hotela Expedia Insiders’ Select 2014, a već dugo drži prvo mjesto na Tripadvisoru, najvećem svjetskom turističkom servisu za ocjenu kvalitete usluga u turizmu, gdje godinama prima certifikat izvrsnosti za kvalitetu smještaja i restoranske usluge.
U nizu priznanja i nagrada hotelu Esplanade valja istaknuti posebno priznanje generalnom direktoru hotela Ivici Krizmaniću, koji je nedavno, kao jedini aktivni hotelijer iz Hrvatske, primljen u E.H.M.A. – europsko udruženje generalnih direktora vrhunskih hotela na Starom kontinentu. E.H.M.A. je osnovana u Rimu 1974. godine, a djeluje kao platforma za umrežavanje i profesionalni razvoj europskih menadžera luksuznih hotela.
Hotel Esplanade sagrađen je 1925. godine s ciljem pružanja vrhunskog smještaja i vrhunskih usluga putnicima glasovitog Orient Expressa, koji je prometovao na liniji Pariz – Istanbul. Hotel je jedna od najelegantnijih zagrebačkih građevina, a od svojih početaka bio je mjesto ključnih društvenih događanja glavnoga grada. Hotel je nudio gostima neviđenu raskoš, tako da su poznate ličnosti oduvijek odsjedale upravo u Esplanadi. Lista poznatih gostiju uključuje slavnu Josephine Baker, Charlesa Lindbergha, Leonida Brežnjeva te mnoge druge. Poslije potpune rekonstrukcije, 18. svibnja 2004. godine Esplanade ponovno otvara svoja vrata te se nameće kao istinska hotelska zvijezda u regiji, čemu su dokaz brojna osvojena priznanja i najvišeg međunarodnog ranga.
Nakon što je još davno postao rasadnik vrhunskih kadrova u kuharstvu i ugostiteljstvu te hotelijerstvu, posljednjih desetak godina Esplanade je i istinski hram plemenite kapljice, zahvaljujući međunarodnom festivalu vina i kulinarike Zagreb & Culinaria Vino.com. Ove godine posljednjeg petka i subote u studenome bit će 10. jubilarni festival. Profesor Ivan Dropuljić, osnivač i direktor festivala, može doista biti ponosan što ima mogućnost manifestaciju održavati u takvome objektu, ali bogme i Esplanade može biti ponosna zato što je pozornica najboljoj međunarodnoj smotri vina i delikatesa u ovome dijelu Europe!
_________________________________
SAJMOVI, PREZENTACIJE, KALENDAR 2015 – Pregled prezentacija, ocjenjivanja i sajmova/festivala vina na proljeće 2015 u Europi:
- Anteprima Amarone 2011 – 31.01-01.02, Verona
- Anteprime Toscane: Consorzio Chianti, Consorzio Chianti Classico, Consorzio Chianti Rùffina, Consorzio Chianti Colli senesi, Consorzio Chianti Colli fiorentini, Consorzio Vernaccia di San Giminiano, Consorzio Carmignano, Consorzio Bolgheri, Consorzio Vino Nobile di Montepulciano, Consorzio Brunello di Montalcino… – 14-21.02, Firenze, San Giminiano, Montepulciano, Montalcino…
- Vini ad Arte – preview of Romagna sangiovese riserva 2012 (quando sangiovese e un capolavoro!) – 22-23.02., Faenza (Ra)
- Mundus Vini – 25-27. 02, Neustadt an der Weinstrasse
- Pink Day – 07.03, Zagreb
- ProWein – 15-17.03, Düsseldorf
- Le Grandi Langhe docg – 18-20.03, razna mjesta u Pijemontu (kušanje barola, barbaresca, roera itd.)
- Vinitaly – 22-25.03, Verona
- Portugieser du Monde ocjenjivanje – 10.04, Pečuh; Festival Portugieser du Monde – 11.04., Pečuh
- Vinitaly Concorso enologico internazionale – 12-16.04, VeronaFiere
- International Wine Challenge – 13-24.04, London
- Dubrovnik WiniFest – 20-26. 04, Dubrovnik (ocjenjivanje 20-23, izložba 24. i 25.04)
- VDP Wein Borse – 26-27. 04, Mainz
- Decanter World Wide Award – 27.04-1.05, London
- Concours Mondial de Bruxelles – 01-03. 05, Jesolo
- Vinistra – 8-10.05, Poreč
- Nebbiolo prima – sredina 05., Alba
- Concours Mondial du Sauvignon – 22-23.05, Buttrio
- Ljubljana Vino ocjenjivanje – 29-31.05., Ljubljana
- Vinexpo – 14-18.06, Bordeaux
- Austria Wine Summit – 30.05-2.06, Donja Austrija, Burgenland
- Agra Gornja Radgona ocjenjivanje vina – 20.24.07, Gornja Radgona
____________________________
ZA BOLJU HRVATSKU! – Governare e far credere. E meglio peccare e poi pentirsi che pentirsi di non aver peccato… Niccolò di Bernardo dei Machiavelli, firentinski povjesničar, političar, diplomat, filozof i pisac za vrijeme Renesanse, autor glasovitog djela Il Principe (svakako pročitati!)
PARIŠKA STRAHOTA – Dogodilo se u Parizu: TRRRRRRRRRRRRRRRRRR, BUUUUUM!…. I u vječna lovišta u hipu ode 12 članova redakcije humorističkog časopisa Charlie Hebdo. Suvišno je reći bilo što, osim toga da je to bio grozan, i gnjusan čin onih koji su ga napravili.
Posvuda protestni skupovi s porukom da je to bio atentat na slobodu mišljenja, govora i pisane riječi, ilustracije… Sloboda mišljenja, govora, pisane riječi nije, dakako, upitna, ali, što je, zapravo, to sloboda mišljenja, govora, pisane riječi? Prilika je da se sada baš uz ovo što se dogodilo, to glasno pojasni. O tome se međutim glasno ne priča u javnosti, priča li se uopće?…
Do kamo i do kuda seže ta sloboda govora, kao, uostalom, i neke druge slobode u ponašanju pojedinaca svakog posebno, odnosno grupa pojedinaca? Logično je da svaka sloboda ima neku svoju granicu preko koje se ne smije, jer na taj se način zadire u slobodu drugog pojedinca. A, ako ćemo demokratski – svatko ima pravo na slobodu, zar ne? Pa, lijepo kaže i ona drevna izreka: Ne učini drugome ono što ne želiš da se učini tebi!
Nedjelja prije podne, čuo sam u radijskoj emisiji rečenicu teologa koji se u svom komentaru osvrnuo na ta nedavna strašna zbivanja u Francuskoj, a kakva se najavljuju i za neke druge zemlje (ne daj Bože da se ponove!). Ona je bila nekako u ovome pravcu: valja voditi brigu o tome da se u tim dragocjenim slobodama koje imamo a među kojima je i ona vezana uz mišljenje, govor i pisanu riječ – ta, baš govor i pisana riječ mogu biti ubojitiji od oružja! – ne prijeđe granica dobroga ukusa i granica preko koje se ugrožava sloboda drugih, jer ako se to čini, pod maskom slobode ovoga ili onoga, u ovome aktualnome slučaju: govora i pisane riječi, demokracija se gura u – novi totalitarizam…
KOD GRAŠE – Riječ je ne o dalmatinskome Graši na kojega ste zacijelo odmah i najprije pomislili, nego o zagorskome Graši! Bogme, Krešo Škalec Grašo, mesar i ugostitelj, kad nešto radi, onda radi! Krenuo je, prije nešto godina, u neposrednoj blizini dvorca Đalski u Zaboku, s nevelikim ugostiteljskim lokalom i pročuo se po dobroj pizzi i jelima s roštilja. A onda je htio i nešto više, i sagradio je, opet u blizini dvorca Đalski, zgradu koja se doima i većom od samoga dvorca, i tu otvorio novi lokal Grašo! Kuća na kat, restoranski prostor u dva nivoa, ukupno 250 sjedećih mjesta, ljetna terasa sa pedesetak sjedećih mjesta. Domaća zagorska kuhinja sa svježim mesom iz vlastite mesnice i s mesnim prerađevinama vlastite produkcije (jako dobre češnjovke, bunceki, šunka…), plus pizza plus roštilj. Pilo se domaće, ali za ovakav lokal i s velikim ambicijama koje obuhvaćaju ne samo velike brojeve (gostiju, sljedova, čaša…) nego i manji broj gostiju ali s otvorenijim novčanikom (nekad je manje = veće!), svakako će trebati ponuda dobrih butelja.
Pitam: nudi li, kad je kuća tako velika, i noćenje, Krešo odgovara niječno. Njegov je zadatak, veli, da dobro nahrani. Istina, spavati se može u susjedstvu…
Ali, objekt s 250 mjesta treba i napuniti! Moja je kuhinja na glasu, bio sam uvijek krcat u onom prijašnjem malom lokalu, bit ću i sada. Najveće porcije u Hrvatskom zagorju, posebno okusno, najnijže cijene. Sad imam dovoljno prostora da kako treba primim grupe poslovnih ljudi, grupe koje slave rođendane, prve pričesti, krizme, za doček Nove godine, zatim za svatove… Viš, možda bi samo za mladence mogel imeti uređenu jednu sobu za prespati nakon pira, možda čak i dve takve sobe ak bi istovremeno imel dve svadbene večere, smije se šeretski Krešo-Grašo.
O tome koliko je Grašo popularan govori ogroman odziv na otvorenje lokala. Slavlje je krenulo već od kasnog prijepodneva. Gosti su stizali, kako bi Dalmatinci rekli, na refule, više ih je stizalo nego odlazilo. Među uzvanicima političari, npr. i bivši predsjednik države Stjepan Mesić, profesori s Agronomskog fakulteta iz segmenta vinogradarstva i vinarstva, djelatnici ministarstava, pa ekipa iz Nogometnog saveza Hrvatske, tv-sportski novinari, pjevači npr. Željko Krušlin Kruška… Tamburaši na sve strane.
U želji da populariziraju vino od Plavca maloga ali i da sugeriraju Graši da obogati svoju vinsku kartu i dobrim buteljama s našim znanim južnim crnjakom došli su i članovi zagrebačke udruge Plavac mali sa svojim čelnicima Željkom Stipinovićem i Ivicom Riljeom. U ime udruge, s kojom inače Grašo već dugo druguje, Željko Stipinović predao je Kreši Škalecu Graši golemu bocu zapremnine osam klasičnih butelja od 0,75 lit napunjenu jedinstvenim cuvéeom za koji uključeni proizvođači vina nikad nisu ni sanjali da bi se mogao realizirati, a riječ je o miksu plavaca što se na tržištu nalaze pod ponajboljim etiketama iz dotičnih kuća a vina su većma od PZ Svirče i Zlatana Plenkovića s Hvara, manjim dijelom od Frane Miloša s Pelješca. Grašo, kak i pravi muž, kad je od Stipinovića primio u ruke tu bocu nije ni trepnuo niti se pognuo ni milimetra…
KRALJEVSTVO KRALJICA! – Kraljevstvo je kraljevstvo, pogotovu kad su u špici kraljice! Slovenci imaju već 19 kraljica, dakako vinskih, a ta najnovija, 19. po redu okrunjena nedavno u hotelu Radin u Radencima je 26-godišnja Sandra Vučko iz Cvena kod Ljutomera. Ona je iz vinogradarske obitelji sa stoljetnom tradicijom. Studira pravo u Mariboru i uskoro treba steći diplomu. Uz materinski jezik dobro zna engleski, njemački i hrvatski, a ponešto govori i španjolski.
Krunu su joj stavili na glavu ministar poljoprivrede, šumarstva i prehrane Slovenije mr. Dean Židan i Janez Erjavec, predsjednik Uprave Pomurskoga sajma iz Gornje Radgone, koji je nositelj projekta. Sandra će u 2015. predstavljati slovenska vina, vinorodna područja, kulturno nasljeđe i turizam.
Sandra Vučko, nakon što je okrunjena, u svom prvom obraćanju javnosti rekla je, otprilike, kako je vino kao značajan dio slovenske nacionalne kulture, gastronomije te turizma i općenito življenja odličan medij za promiždbu vinorodnih krajeva i cijele države i za gospodarski napredak, te da u sektoru vinogradarstva, vinarstva, ugostiteljstva i turizma ima puno prostora za zapošljavanje pa bi sve to trebao biti jaki motiv za neiseljavanje mladih u potrazi za radnim mjestom i boljim životom u inozemstvo i ostanka ne samo u domovini nego i na selu, na zemlji koja nas hrani, a kad je inozemstvo u pitanju tamo treba što bolje promovirati svoj kraj.
Pomurski sejem već gotovo dva desetljeća uspješno i na visokom nivou organizira izbor vinske kraljice Slovenije, a slovenska vinska industrija zdušno se koristi njome u promidžbene svrhe. Dakako, ništa se ne bi moglo bez moćnih sponzora, ali eto trudom i umijećem dođe se do njih. Glavni sponzor ovogodišnjeg izbora bila je banka, Nova KBM iz Maribora, a jaki sponzor bio je i Avto Rajh, koji je vinskoj kraljici na godinu dana predao ključeve automobila Ford Fiesta diesel. Kao jedan od sponzora bilježi se i vinarija P&F Jeruzalem iz Ormoža…
U Hrvatskoj se bilo krenulo također s izborom vinske kraljice, ali zasad u višoj kategoriji imamo praktički samo Vinsku kraljicu Zagrebačke županije. Kao organizator izbora Vinske kraljice Hrvatske okušala se kuća Zagrebački Velesajam, znana i kao priređivač sajma Vinovita. Nakon tek nekoliko izbora vinske kraljice projekt se ugasio, a onda se ugasila i Vinovita. Osnivač i direktor međunarodnog festivala Zagreb Vino.com Ivan Dropuljić imao je žarku želju obnoviti izbor vinske kraljice, ali licencu je zadržao ZV. Pa eto, kad ne može ZV, ne mogu ni drugi…
CARPACCIO + CARPACCIO + BABY HOBOTNICE + KIRNJA – Boris Gašparin iz restorana Pikol kod Nove Gorice obožava carpaccio! I to – posebice od ribe. Jedan njegov specijalni carpaccio od jadranske je tune koja je, radi toga da dobije ljepšu čistiju boju i čistiji miris i okus, nekoliko dana marinirana u gruboj morskoj soli iz Jadrana i u smeđem šećeru a tanke ploškice poslužene su sa cvijetom soli, algama, tartufima, paprom i maslinovim uljem. Drugi njegov carpaccio je od brancina, tanke kriške poslužene su s maslinovim uljem, limunovim sokom i medom, ali i sa svjetlo-crvenim plodovima nara (šipka).
Nakon ta dva slijeda stižu male, baby-hobotnice u umaku, s pire-krumporom, vrlo zanimljivo jelo, pa onda tanjur, zamišljen za slow-foodaše strpljive na sjedalici i uz puni tanjur, kao drugo toplo predjelo, ali mogao bi sasvim lijepo biti i finale, slani desert (umjesto slatkoga). Riječ je o ruži od kirnje s podbratkom od crne svinje a na kremi od artičoke, ukrašeno sušenim crnim maslinama i hrustavcem od sipina crnila, obogaćene karfiolom na rimski i sherry rajčicom…
A uz sve sjajno pasao je šampus Silveri blanc de blanc 2008 (Gašparini su i proizvođači vina i pjenušaca u Goriškim brdima!) koji je prošle godine na međunarodnom ocjenjivanju vina u sklopu sajma Vino 2014 u Ljubljani ponio šampionsku titulu.
Ne ideme dime dime, ne ideme dime dime, ne idemo dime, haj do zore…
IZMEĐU CASTROLA i SPA TE TRITON LEXA i KOLOSA – Aleks Simčič iz Goriških brda doslovno je između Castrola i spa te Triton Lexa i Kolosa. Aleks, s vinogradarsko-vinarskog posjeda Edi Simčič, već godinama zastupnik je ulja Castrol za ovaj dio Europe gdje su zemlje bivše Jugoslavije, ali istodobno i vrlo je predan, s ocem Edijem, u proizvodnji vina s karakterom što ga je dugo gradio. Sa suprugom Martinom involviran je pak u turističku ponudu što obuhvaća smještaj u kuću osposobljenu za tretmane vezane uz kozmetiku, te zdravu prehranu (u tu zdravu prehranu uključena je dakako i čaša zdravog vina).
– Mislim da ću malo-pomalo smanjivati posao s uljem, naime ovdje u Goriškim brdima otvorile su se velike mogućnosti za domaće ljude uključene u proizvodnju hrane i vina i spremne da se uključe, kao ponuđači proizvoda i usluga, u turizam. Svake godine u Brdima je sve više turista, i to onih tzv. dobrih, zahtjevnih, koji mogu i žele potrošiti za svoje užitke i za stolom. Na kućnome pragu mi sada plasiramo oko 15 posto vina, a pretpostavljam da bismo mogli i više. Nismo se, moram priznati, maksimalno posvetili ponudi kod kuće jer s vremenom smo uspjeli ostvariti dobar izvoz, eto čak oko 70 posto vina uspijevamo plasirati izvan Slovenije. Dobar dio naših butelja ide u SAD, i moram reći da se s Amerikancima i najviše isplati raditi. Naša su vina sve do nedavno, preko Studija G 3, bila prisutna i u Hrvatskoj ali ta je kuća sad posustala glede plemenite kapljice pa tražim novog uvoznika. Vina su nam specifična, potrošači u Hrvatskoj dobro su reagirali na njih, i stalo mi je da opet budemo i na hrvatskom tržištu – kaže Aleks Simčič.
MEDENI ŠAMPUS – Slavlja su vrijeme baš za pjenušce. Zašto ne i nekakav – sasma drukčiji?! Primjerice: na bazi meda, odnosno od starog alkoholnog pića medice, a rađen klasičnom, šampanjskom metodom drugog vrenja u boci. S aromom meda, slatkasto do slatko, ovisno o tipu, bez kiselosti koja inače karakterizira pjenušce rađene od vina i koja čak nekim potrošačima sklonim slatkim tonovima i ne odgovara.
Navodno je prvi na svijetu takav pjenušac na bazi meda počeo proizvoditi pčelar Cesar iz okolice Maribora. Pa se i pjenušac naziva Cesar.
Cesar veli da njegova peneča medica, koja u sebi, tvrdi autor, nema ni kap vina i koja na kvascu u boci leži oko dvije godine, sadrži nešto više od 9,5 vol.% alkohola, da je s pritiskom od iznad tri bara i da joj je količina neprovrelog sladora između 30 i 55 grama po litri. Za čašicu medenog pjenušca Cesar potrebno je, veli Cesar, 40 grama meda, a pčele da bi proizvele tih 40 grama meda moraju posjetiti priblično milijun cvjetova!
HIMALAJA u LIPOVEČKOJ! – Htjeli biste do Himalaje, ali bez napora i vrebajućih opasnosti što vrebaju po zabijeljenim usponima bespuća. Štaviše, s nekoliko obilazaka još se i riješite problema s disanjem, pa i nekih alergija! U skoroj budućnosti mogli biste čak i himalajski uživati i u finom jelu i čaši dobroga vina!
U zagrebačkoj Lipovečkoj ulici na Trešnjevci već neko vrijeme postoji Himalajska, pardon Himalayska spilja. Smještena u obiteljskoj jednokatnici, lijepo uređenoj izvana, posve preuređenoj iznutra. Uvod u bajku je kad uđete u zgradu, u prodavaonici prirodne jestive himalajske soli ali i raznih predmeta praktične uporabne – kulinarske, kozmetičke i suvenirske vrijednosti (uz jestivu sol i himalajska sol posebno za kupelji i saune, pa crna vulkanska sol, bijeli halit, ionizirajuće lampe i svijećnjaci… izrađeni od komada mineralnog kamena donesenog s Himalaje). Prizemlje s prodavaonicom i s još nekoliko prostorija od kojih je jedna bivša garaža interijerom doista djeluju poput spilje naime zidovi su obloženi blokovima minerala s Himalaje, te nekoliko prostorija na prvoj etaži gdje su također zidovi obloženi takvim blokovima, služe za različite tretmane i terapije protiv alergija i dišnih problema, za aroma-masaže, predavanja, radionice… U Himalaysku spilju upucano je ukupno oko 75 tona mineralnih blokova s Himalaje, od toga 22 tone u prostranu dvoranu-spilju u prizemlju! Na trećoj etaži, pod krovom, nekoliko je i soba predviđenih za noćenje.
U priču je obiteljskim putem uključena novinarka Mirjana Gračan, koja ima ideje i za nove aktivnosti Himalayske spilje. Konkretno, s obzirom da cijela stvar počiva na prirodnome, na poboljšanju zdravlja i na kulinarici s obzrom na jestivu himalajsku sol koja je, inače, kako čujem, svojim sastavom najprikladnija za čovječji organizam, zamisao je radi osmišljavanja novih atraktivnih sadržaja povezati se s poznatim nutricionistima te kuharima koji bi u zdravstveno blagotvornome spiljskom ambijentu mogli držati predavanja o zdravoj prehrani odnosno kulinarske radionice s prezentacijama i nekih proizvoda npr. u teglicama što bi se mogli naći u ponudi na policama spiljske prodavaonice, te s vinarima koji bi tu u jedinstvenom mineralnom slanome ambijentu mogli prezentirati vina, posebice ona koja su s takvih terena da izraženo odišu mineralnošću…
ENO-GASTRO i TURIZAM – U konferencijskoj dvorani Life Class Toplica u Svetom Martinu na Muri u Međimurju održana je sjednica na temu Hrvatska eno-gastronomija u kontekstu razvoja turizma. Sjednicu u cilju promocije i popularizacije te stalnog unaprjeđenja kvalitete hrvatskog turističkog proizvoda, njegove autohtonosti i jedinstvenosti, organizirao je Odbor za turizam Hrvatskog sabora u suradnji s Međimurskom županijom, kaže predsjednik Odbora Goran Beuss Richenbergh.
Aktualne točke: gdje je danas hrvatska eno-gastronomija, koliko na tradiciju gledamo kao na adut, što je danas domaće, a što ‘’domaće’’, postoji li autohtona kuhinja bez domaćih proizvoda (pitanje je suvišno jer odgovor je jasan), kvaliteta kao imperativ ili još kao nepoznanica, koliko Michelinovih zvjezdica imaju hrvatski restorani (i ovdje je odgovor jasan), kakva je hrvatska vinska karta…
Kao uvodničari najavljeni su bili Damir Fabijanić, glavni urednik časopisa Iće & piće, prof. dr. sc. Edi Maletić, predstojnik Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta, chef Mate Janković i Veljko Barbieri, gastronomski stručnjak i pisac. Reviju Svijet u čaši naravno nije bilo potrebno kontaktirati za mišljenje, mi smo već ionako kroz više od 22 godine postojanja i neprekinutog izlaženja na temu eno-gastronomije i turizma rekli već puno toga…
Vinskim putima brdovitim Balkanom
KAD ORGANIZIRA MAJSTOR LALLE… – Iz Njemačke je u Kanadu, i to u francuski dio, svojedobno bio stigao, kažu, iz Alsacea a to je uz granicu s Njemačkom, čovjek koji će osnovati tvrtku za proizvodnju selekcioniranih kvasaca za sigurnu fermentaciju. Kad je proradila, nazvana je ne, kako je uobičajeno, po njegovu prezimenu, nego po tome što je čovjek imao njemačko prezime pa su ga kanadski Francuzi nazivali L’Allemand, tj. Nijemac, upravo iz toga za kuću koja će s vremenom postati globalno važna upravo u domeni kvasaca za vrenje, nastao je naziv Lallemand. Predstavnik Lallemanda (još uvijek u obiteljskom vlasništvu!) za Hrvatsku i druge okolne srednje i južno-europske zemlje je Plešivičanac Nenad Maslek, po struci enolog, koji je, u skladu s događanjima na ovim našim prostorima i s našim običajima, pak prozvan Majstor Lalle.
Majstor Lalle redovito obilazi svoje klijente u regiji i povremeno na svoja putovanja pozove kolege enologe, pa i pokojeg novinara, jer danas je tako: ako se nešto ne objavi – nije se ni dogodilo! Kad organizira, majstor Lalle to radi doista majstorski. Najnovija turneja bila je u Imotsku krajinu s obje strane granice te potom po Hercegovini od Međugorja i Čapljine do Trebinja, pa onda po Crnoj Gori, do Podgorice. U ekipi su, uz majstor-Lallea Masleka, bili njegova kćerka Maja, koja ide putevima oca i postaje majstorica Lalle, zatim enologinja Vera Zima, glavna u Iločkim podrumima, pa enologinja Martina Krauthaker iz Kutjeva (prezime dovoljno govori!), Ivan Marinclin, glavni enolog Kutjeva d.d., Slobodan Čapin, glavni enolog vinarije u Erdutu, Drago Kurtalj, individualni proizvođač vina s Plešivice, i ja, kao glavni urednik časopisa Svijet u Čaši.
Prva stanica: Proložac kod Imotskoga, na degustaciji kod Ante Grabovca. Najprije prolaz kroz bačve s vinom iz 2014. (dojam je vrlo solidan, spasila su se vina iz vinograda na brdu gdje je kamenito tlo!), potom su podastrti odležani crnjaci, uz imotski pršut i sir. Slijedili su okupljanje s degustacijom kod enologa Ante Grubišića odmah s druge strane granice, u selu Gorica, pa zaustavljanje u etno-selu Međugorje, u posjedu braće Barbarić, inače i vlasnika vinarije Hercegovina-produkt, s nama je bila i enologinja Nela Medić. Hercegovački biser je imanje Josipa Nuića u Crnopodu kod Ljubuškog – iako još nedovršen, impresivan podrum, 35 ha je pod trsjem, sve na kamenu, vina jako dobra a ona iz najgornje kategorije (merlot, trnjak i syrah i više nego odlična).
Doživljaj u zgodnom gradiću Trebinju – na uzvisini s koje se pruža krasan pogled na mjesto i okolicu veleban objekt: vinarija-restoran Vukoje Radovana Vukoja. (Svakako zaboraviti stihove Trebinje, Trebinje, kad me vidiš…!). I na kraju prodora na jugoistok: postaja u Podgorici, 2350 ha vinograda u komadu, početak je od zrakoplovne luke…, jedinstveni podrum za dozrijevanje vina s brojnim velikim i malim bačvama, te kušaonica, uređeni u nekadašnjem – vojnom avio-hangaru…. Naš domaćin: enologinja Biljana Knežević, direktorica proizvodnje u Plantažama 13. jul.
A završetak? Dakako, kod Drageca Kurtalja na Plešivici! Dragina sestra Mirjana, te supruga Dubravka toliko su ga se, nakon tri dana njegova izbivanja iz kuće, poželjele da su za doček priredile paštetu od gusje jetre s pjenušcem Dri, a slijedio je kraljevski roštilj.
Ali, tu stvar ne završava: ovo je bio uvod u rođendansko slavlje, naime krajem idućeg tjedna simpatična Vinska klet koju je Drago Kurtalj otvorio na Novoj vesi u Zagrebu slavi prvi rođendan, e pa neka bude sretno, a veselo svakako će biti…
SuČ – 01/ 2015
Suhi u čaši 