Naši vinski susjedi: Bosna i Hercegovina/ŽILAVKA, BLATINA, VRANAC…
… i TRNJAK KAO NOVA ZVIJEZDA
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
Vinogorja u Bosni i Hercegovini. Vinogradi su smješteni praktično u dvjema županijama, Hercegovačko-neretvanskoj i Zapadnohercegovačkoj. Iako slika sugerira prostorno veća vinogorja na sjeveru BiH, u rajonu sjeverne Bosne tek je oko 100 hektara pod vinovom lozom, vinogorja su zacijelo prikazana tako velikima jer imaju dosta veći potencijal za vinograde od tih sadašnjih 100 ha
UKUPNA POVRŠINA POD VINOVOM LOZOM JE OKO 3500 HEKTARA, GLAVNINA TRSJA JE u DVJEMA ŽUPANIJAMA NA JUGU ZEMLJE, OKO MOSTARA i UZ GRANICUs HRVATSKOM, MLADI PODUZETNICI MODERNIM PRISTUPOM POTKRIJEPLJENIM INVESTICIJAMA SVJETLAJU OBRAZ BAKHOVIM NEKTAROM
Znati je ne samo dobro, nego je i nužno! Znati o (najbližim) susjedima – naravno, ne zabadati nos u njihove stvari nego upoznati ih! – k tome je ne samo korisno nego i pristojno. Što znamo o vinskoj Bosni i Hercegovini, s kojom smo nekad bili u državnoj zajednici, danas samostalnoj državi s kojom ćemo zacijelo uskoro i ponovno biti u zajednici ali ovaj put ne tek na balkanskom nego na širokom europskom nivou? Svijet u čaši zavirio je ovih dana s onu stranu granice… da se upozna s tamošnjom aktualnom vinskom stvarnošću.
Prvo zaustavljanje bilo je na hrvatskoj strani uz državnu granicu s Bosnom i Hercegovinom, u Prološcu kod Imotskoga i u podrumu Ante Grabovca. U društvu s Antom Grabovcem, njegovim sinovima Milanom i Nikolom te enologom Mislavom Maršićem, uz imotski pršut i sir te bijeli pjenušac Grabovac, zatim mlade kujundžušu i žilavku (dojam kapljice iz 2014. vrlo solidan, spasila su se vina iz vinograda na brdu gdje je kamenito tlo!) te vranac iz barriquea – odlična uvertira za BiH
Eto me u lijepom restoranu (s odličnom hranom) u sklopu turističkog etno-sela Herceg u Međugorju, u vlasništvu braće Barbarić, koja se kroz podrum Hercegovina-produkt bave i proizvodnjom vina. Poslije Hercegovina-produkta plan je bio u BiH obići i Vinograde Nuić u Ljubuškom i Podrum Vukoje u Trebinju.
Ovdje sam zahvaljujući Plešivičancu/Zagrepčaninu Nenadu Masleku, enologu i predstavniku znane kanadske tvrtke Lallemand za proizvodnju kvasaca za fermentaciju. Kao što su Kanađani-frankofoni poduzetnika koji im je bio stigao iz Alsacea i upustio se u proizvodnju kvasaca a koji je imao njemačko prezime prozvali l’Allemand, sa značenjem Nijemac, pa je iz toga i nastao naziv tvrtke Lallemand, tako je Maslek zbog majstorski organiziranih putovanja i zbog svoje veze s Lallemandom te prema liku iz jedne davne popularne tv-serije na našim prostorima – Majstoru Laleu, prozvan Majstor Lalle. U svom nedavnom obilasku poslovnih partnera na jugu Hrvatske, u BiH i u Crnoj Gori, Majstor Lalle sa sobom je, uz svoju kćerku Maju što profesionalno ide njegovim stopama, na novu turneju poveo grupu hrvatskih enologa i vinara – Veru Zimu iz Iločkih podruma, Martinu Krauthaker iz Kutjeva, Ivana Marinclina iz Kutjeva d.d., Slobodana Čapina iz Erduta, Dragu Kurtalja s Plešivice, te mene kao novinara.
POVIJEST i SADAŠNJOST
Na prostorima današnje Bosne i Hercegovine tradicija vinogradarstva i vinarstva seže, kažu, više od 2000 godina unatrag. Vinovu lozu tamo su donijeli Tračani. Srednjevjekovna Bosna bila je vrlo razvijena vinogradarsko-vinska zemlja, i u područjima prikladnima za uzgoj vinove loze gotovo da nije bilo obitelji bez vinograda. Dolaskom Islama vinogradarstvo se do 18. stoljeća gasilo dok se nije i gotovo posve ugasilo, ali se poslije odlaska Turaka počelo oporavljati…
Prof. dr. sci. Marko Ivanković, ravnatelj Federalnog agromediteranskog zavoda u Mostaru. Zahvaljujući njemu, evo, ovdje, osobne karte vinske Bosne i Hercegovine
Kakva je situacija sada?
Do jedinstvenih službenih aktualnih podataka na temelju kojih bi se mogla napraviti svojevrsna osobna karta današnje vinogradarsko-vinske Bosne i Hercegovine nije jednostavno doći. Internet je uvijek tu, ali nekako sam ipak sigurniji u točnost i ažuriranost podataka koje dobijem izravno od mjerodavnih, oficijelne ustanove i odgovorne službene osobe. Enolozi iz BiH koje poznajem savjetovali su mi da se kao meritornoj osobi obratim prof. dr. sci. Marku Ivankoviću iz Federalnog agromediteranskog zavoda u Mostaru, što sam i učinio. Pitanja su bila o ukupnoj površini pod vinogradima, najčešćim tipovima tla, o regijskom ustroju (vinogradarske regije, vinogorja, koliko ih je, nazivi), najvažnijim sortama (za Žilavku, Blatinu i Vranac sam dakako znao), ukupnoj godišnjoj proizvodnji grožđa i vina, vrstama i tipovima vina (bijelo, crno, rosé, mirno, pjenušavo, slatko desertno, specijalno), potrošnji po stanovniku godišnje, izvozu (kamo najviše, koja vina se najviše plasiraju vani), uvozu (otkud najviše, koji tipovi vina najviše), o prosječnim maloprodajnim cijenama buteljiranome vinu u vinotekama (kvalitetno s k.p., vrhunsko s k.p.), postojanju – ili nepostojanju – udruga/konzorcija kao poslovnih organizacija a ne tek kao skupova proizvođača koji se povremeno podruže, o vinu i turizmu u BiH (vinske ceste…), odnosu službene politike prema vinogradarsko-vinskom sektoru, tj. koliko se taj sektor u BiH shvaća kao gospodarski bitan, kakvi su planovi za budućnost branše.
_________________________________
HERCEGOVINA-PRODUKT – Hercegovina-produkt iz Međugorja u općini Čitluk u rukama je braće Dobroslava i Vlatka Barbarića, koji će se rado pohvaliti dugom obiteljskom tradicijom u vinogradarstvu i vinarstvu i koji su s ozbiljno tržišno orijentiranim vinskim biznisom krenuli malo prije početka rata na ovim prostorima, a s modernim pristupom vinskoj produkciji, kaže Dobroslav, počeli 1995. godine.
Start je bio s 30.000 litara. U privatizaciji su kupili vinariju Ljubuški, pa je prodali i, onda, ovdje gdje su sada podignuli novi pogon. Vlastitih vinograda nemaju, grožđe otkupljuju od tvrtke Plantaže-Čapljina, koja obrađuje 150 hektara pod vinovom lozom, ponajviše Žilavkom, zatim Blatinom i Vrancem. Barbarićima taj sortiment i odgovara, stoje na stanovištu da treba maksimalno forsirati vlastite kultivare.
Dobroslav Barbarić veli da, iako se njihovo vino dosta traži na tržištu, baš i nije zadovoljan kako sve to danas na tržištu funkcionira, jer problem je doći do novca za isporučene butelje, naplata šteka. Srećom, kaže Dobroslav, Barbarići imaju i tvrtku Union Foods, za uvoz i distribuciju hrane, koja radi jako dobro. Barbarići i proizvode čips, i to u svom pogonu otvorenome u Srbiji, a tu u Međugorju pokreću također produkciju čipsa, ali ne samo čipsa, nego i flipsa.
Enologinja Nela Medić predstavila je vina: Hercegovina-produkt ima dvije linije – Karizmu, koja obuhvaća mladu kapljicu i u cjenovnom rangu od 3,5 do 4 KM (1 konvertibilna marka = 4 kune), i Zlatnu dolinu kao stupanj više, u cjenovnom razredu od oko 7 KM. Vina nisu iz barriquea jer, objašnjenje je, Hercegovina-produkt nema kupca za takvo vino. Tu se inače, uz vino, proizvode i razni destilati.
Na degustaciji pod vodstvom enologinje Nele Medić u podrumu Hercegovina produkta u Međugorju. Nela Medić pokazuje, oslikavanjem boca i rješenjima za etikete, sklonost i nadarenost za likovnu umjetnost i dizajn
Braća Barbarić vlasnici su i turističkog naselja Etno-selo Herceg **** formiranog krajem 2008. godine na 40.000 četvornih metara površine i smještenog samo tri kilometra od središta hodočastilišta Međugorje. Selo se sastoji od oko 50 objekata građenih od kamena i raspoređenih u nekoliko cjelina. Za potrebe smještaja postoji sedam kućica i tri apartmana visoke kategorije, s ukupno 31 krevetom. Kućice kamene gradnje visoko-komforne su, interijerom uređene vrlo moderno ali i s pažnjom da se kroz detalje osjeti duh tradicije. Tu su još i hotel s 40 pretežito dvokrevetnih soba, suvenirnica s velikim izborom rukotvorina, etnografska zbirka, mlinica, staje s domaćim životinjama, amfiteatar i velika višenamjenska dvorana kao središte kulturnih zbivanja, kapelica. U središtu sela, koje djeluje vrlo živopisno, je lijep, prostrani restoran s odličnom kuhinjom, uvelike baziranom na plodovima mora i ribi, naime do jadranske obale stiže se odavde vrlo brzo. ■
_________________________________
Pedantni prof. dr. sci. Marko Ivanković počeo je općenito o BiH i o poljoprivrednom zemljištu u toj državi:
– Ukupna površina Bosne i Hercegovine iznosi 51.209 km2, a broj stanovnika je oko 3,5 milijuna. Od spomenutih 51.209 četvornih kilometara morske je površine 12,2 km2. Od ukupne površine kopna, ravnice čine pet posto, brda 24 posto, planine 42 posto a krševito područje 29 posto. Šume i šumovita područja pokrivaju oko 50 posto teritorija BiH. Po Izvještaju za poljoprivredni sektor u BiH za 2007., poljoprivredno zemljište prostire se na nešto više od 2,5 milijuna hektara, od toga je 1,018 milijuna ha obradivo. Nekih 51,3 posto poljoprivrednog zemljišta pripada Federaciji, a 48,7 posto Republici Srpskoj. Od ukupnog broja hektara obradivog zemljišta, Federaciji pripada 44 posto a Republici Srpskoj 56 posto.
Sudeći, međutim, po FAOSTAT-u, BiH raspolaže sa 2,13 milijuna ha poljoprivrednog zemljišta. U izvještaju pak Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH iz 2008. podaci su drukčiji, dosta manji. Zaključci su doneseni na osnovi rezultata FAO-projekta Popis zemljišnih resursa u Bosni i Hercegovini u poslijeratnom periodu, i CORINE (Coordination of Information of the Environment – Koordinacija informacija o okolišu) metodologije. Po ovom izvoru, u BiH je 1.884.906 ha zemljišta poljoprivredno.
Zemljišni pokrivač je, dodaje prof. dr. sci. Marko Ivanković, heterogen. Oko 86 posto su automorfna tla, a preostalih 14 posto čine hidromorfna tla. Veliki dio Bosne je izložen vodnoj eroziji, naročito u centralnom i južnom djelu.
________________________________________
Kod Josipa Nuića: Ivan Marinclin, Vlado Mandić, Nenad Maslek, Vera Zima, Josip Nuić, Slobodan Čapin, Maja Maslek, Martina Krauthaker i Drago Kurtalj
VINOGRADI NUIĆ – Kao pravi hercegovački biser pokazalo se imanje Josipa Nuića u Crnopodu kod Ljubuškog. Iako još nedovršen, impresivan je podrum. Trsje imanja Vinogradi Nuić svo je na kamenu. Drenaža jako dobra, i kišovita 2014., objašnjava Nuić, nije bila značajnije u znaku bolesti i nije ostavila negativne tragove kao drugdje, a kako je bilo dosta toplo slador je u grožđu bio visok… Tlo je vinogradarstvu privedeno nakon drobljenja i mljevenja kamena, dosad ukupna investicija u vinograde iznosi nekih 80.000 eura. Ulaganje u gradnju i opremanje podrumskog objekta, koji bi na katu trebao dobiti ekskluzivne restoran i kušaonicu i postati uistinu veleban eno-gastro i turistički punkt, vrti se, navodno, oko četiri milijuna eura!
Vinogradi Nuić, na kamenu (gore) i proljetno zazelenjeni
Nuić, koji također, kao i Barbarići, ima paralelnu gospodarsku djelatnost – vezanu uz prodaju i servis automobila, prvo trsje zasadio je 2004. godine, a prvo vino s kojim se predstavio javnosti bilo je iz berbe 2006. Gospodari s ukupno 35 hektara vinograda, od čega je osam na litici na nadmorskoj visini od oko 100 metara tik uz vinski podrum. Sorte su Žilavka, Blatina, Krkošija, Bena, Pošip, Trnjak (oko 20.000 loza), Cabernet sauvignon, Cabernet franc, Merlot, Touriga nacional… Korčulanski Pošip, prvi u BiH zasađen baš ovdje, dobro se snašao. Kod njega, objašnjava podrumar i enolog Vlado Mandić, ne odvajaju se bobice od peteljkovine nego u prešu ide cijeli grozd. Nuić blatinu proizvodi uz dugu maceraciju samo od sorte Blatina, za koju, inače, kao oprašivača rabi Trnjak. Maksimalno se koriste prirodni kvasci, a vina iz gornje kategorije obvezno dozrijevaju u drvu od osam do 18 mjeseci, 90 posto je barriquea a 10 posto su bačve od 500 litara.
Josip Nuić u barricaiji, i Josipa Andrijanić dok nazdravlja trnjakom
Vina? Pošip, zatim žilavka u kategorijama selekcija, vrhunska i kvalitetna s k.p., pa blatina, trnjak, syrah, cabernet sauvignon, merlot. Kapljica vrlo dobra, a ona iz najgornje kategorije i odlična, čemu pridonosi svakako i enologinja Josipa Andrijanić. Te špice, prepoznatljive već na pogled po težoj i ozbiljnijoj boci i crnoj etiketi, svakako su Syrah 2012 (15,5 vol %, 14 mjeseci dozrijevanja u drvenim bačvama, maloprodajna cijena 17,5 eura), Trnjak 2012 (pravi hit!; 15,5 vol%, mpc 17,5 €), te kao vrh piramide Merlot 2012 (16,3 vol %, mpc 17,5 vol %). ■
__________________________________
VINOGRADARSKA PODRUČJA i SORTE
– Vinogradarska područja protežu se sjevernim dijelom zemlje, duž državne granice s Hrvatskom od Une pa do Drine i Srbije, i na jugu oko Mostara a počev od Gruda na zapadu i opet uz državnu granicu s Hrvatskom, samo, dakako, s južne strane države, preko Širokog brijega, Čitluka, Ljubuškog, Čapljine i Stolca sve to Trebinja na jugoistoku i već uz granicu i s Crnom Gorom. Za ovaj južni vinorodni dio Hercegovci će reći: Zemlja od kamena oteta, suncem milovana, čistom vodom kupana… Ukupna površina pod vinovom lozom u BiH, po podacima iz 2011., iznosi oko 3.500 ha vinograda od čega su 3240 ha pod vinskim grožđem a 260 ha je za proizvodnju stolnoga grožđa. Vinogradi su smješteni praktično u dvije županije, Hercegovačko-neretvanskoj i Zapadnohercegovačkoj, konkretno Federaciji BiH pripada 3245 ha, a Republici Srpskoj tek nešto više od 250 ha, većina od tih 250 ha vezana je uz Trebinje i Popovo polje na jugu dok na rajon sjeverne Bosne prema procjenama otpada oko 100 ha s trsjem, tu se zasad još ne može govoriti o nekoj vrlo relevantnoj tržišnoj produkciji nego više o klimatski i zemljišno vinogradarski zanimljivom području, vjerojatno s dobrim izgledima, pogotovu u kontekstu globalnog zatopljenja, da se iskaže u budućnosti.
Vinogorja su Mostarsko i Širokobriješko, prije dok se Široki Brijeg nazivalo Lišticom bilo je Lištičko, na karti su označeni dvjema nijansama crvene boje, zatim Jablaničko kod Konjica (žuta boja), Kozaračko u okolici Prijedora pa gotovo do Banja Luke (smeđkasto), Ukrinsko, ugrubo orijentacijski, između Prijedorskog i Majevačkoga vinogorja i Dervente i Banja Luke (svjetlo-plavo), te Majevačko vinogorje već sasvim na (sjevero)istoku i do granice sa Srbijom, a gdje su od urbanih sredina Gradačac, Gračanica, Tuzla (tamno plavo na karti).
Loze na vlastitom korijenu (necijepljene) i hibrida proizvođača gotovo uopće nema, a to znači da je sveukupno vinogradarstvo podignuto na američkoj podlozi. Vodeći izvorni kultivari su: od bijelih Žilavka, koja rasprostranjenošću općenito dominira – zauzima oko 55 posto ukupne površine, te njeni pratitelji Krkošija i Bena, a od srnih Blatina, po opsegu odmah nakon Žilavke, ona je eto glavna za crveno vino. Njeni su pak pratitelji Trnjak, Alicante bouchet, Merlot, Gamay obojivač (bojadiser), Cabernet sauvignon, Vranac, Plavka i Skadarka. Kod zobatica odnos bijelih prema crnima je obrnut. Najviše se uzgajaju crne stolne sorte, s time da na Kardinal otpada oko 60 posto.
___________________________________
Na jednoj od trebinjskih uzvisina veleban objekt – vinski podrum, restoran, vidikovac Radovana Vukoja. Iz restorana – pogled na Trebinje
PODRUM VUKOJE, TREBINJE – Uistinu pravi doživljaj u zgodnom gradiću Trebinju: na uzvisini s koje se pruža krasan pogled na mjesto i okolicu veleban objekt Vukoje. Restoran uređen vrlo moderno i s ukusom, kroz ostakljene stijenke puca sjajan pogled na grad i na dio tamošnjih vinograda. Inače pravi vidikovac je na krovu zgrade. Impresivan vinski podrum ukopan u brdo!
Obitelj Vukoje, koja ima dugačku tradiciju u ugostiteljstvu, doista se ističe u proizvodnji vina. Osnivač vinogradarsko-vinarskog imanja je Zoran Vukoje. Vinskom produkcijom danas upravlja Radovan Vukoje, koji je enologiju završio u Coneglianu u talijanskom Venetu.
Ulaz u zgradu obitelji Vukoje – štok i vrata napravljeni od goleme bačve
Vinogradi u Trebinju, ukupno oko 30 hektara, na visoravni Trebinjsko polje na 270 metara nadmorske visine i u podnožju brda kod Trebinja. Vina – pjenušac klasična metoda od Chardonnaya (70 posto) i Žilavke, 12 mjeseci u boci na kvascu, pa mirni žilavka, syrah, vranac, merlot… Crna jako dobra, osobito Vranac 2008 rezerva, i McMagnum 2007 porodična rezerva od 90 posto merlota i 10 posto cabernet sauvignona. Tog McMagnuma proizvedi se u količini od 300 magnuma, od toga 200 se plasira kroz lokal, a stotinjak ostaje za potrebe obitelji. Inače, obitelj Vukoje zasadila je i Malvasiju dubrovačku, a prva berba bit će najesen ove godine! Iz 2014. koja ni ovdje nije bila osobita, Vukoji su proizveli samo vina u kategoriji svježih, dakle ta kapljica nije predviđena za dozrijevanje u bačvi, a dio količine poslužit će kao osnova za destilate.
Podrum: barrique i tonneaux, te velike hrastove bačve međimurske bačvarije Pozvek!
Hrana – barem ono što sam kušao – odlična, uvelike bazirana na povrću iz vlastita uzgoja (Vukoji imaju 1000 stabala masline i pripremaju se i za proizvodnju ulja), zatim na namirnicama/proizvodima lokalnih opg-a i na namirnicama iz mora. U restoranu-podrumu Vukoje susrećem na ručku poznanike iz Dubrovnika; Trebinje je, kažu mi, tek oko pola sata vožnje automobilom udaljeno od grada-bisera i morske obale našega Jadrana!…■
Vlasnik i enolog Radovan Vukoje sa suprugom Jagodom 
GEOGRAFSKI gledano – najistočniji razgovor: Radovan Vukoje iz Trebinja i Vera Zima iz Iloka
Vukoje – restoran
_______________________
PROIZVOĐAČI i PROIZVODNJA
Što tržišnom količinom, što reputacijom, značajne vinske kuće u Bosni i Hercegovini su: Vinarija Čitluk iz Čitluka, Hercegovina-produkt iz Čitluka, Podrumi Andrija, Paoča, Čitluk, Vinogradi Nuić, Ljubuški, Hercegovinavino iz Mostara, Hepok d.d. iz Mostara, Vina Zadro iz Domanovića, Čapljina, Stolački podrumi, Stolac, Podrumi Vukoje 1982 i Komrad, Podrumi manastira Tvrdoš iz Trebinja i Podrumi Banjalučke biskupije, koji također izvoze svoja vina u zemlje okruženja. U novije je vrijeme sve više vinogradarsko-vinskih posjeda individualnih privatnika koji su se već i dobro opremili / modernizirali za vinsku produkciju, neki kao eno-savjetnike angažiraju stručnjake i izvan BiH, i rezultat u čaši svjetla obraz hercegovačkoj kapljici.
– Po podacima od Agencije za statistiku BiH, u zemlji je 24.338 neurbanih domaćinstava, odnosno ruralnih domaćinstava. Od tih 24.338 ruralnih gospodarstava, 12.510 ih je prijavilo poljoprivrednu djelatnost. Od tih 12.510, samo je 567 prijavilo vinogradarstvo/vinarstvo kao proizvodnu djelatnost.
Dok je Agencija za statistiku BiH, koja je inače za 2010. godinu bila objavila objavila postojanje u BiH 5000 ha pokrivenih vinovom lozom, govorila o prinosu grožđa po hektaru od 3960 kg i ukupnoj proizvodnji grožđa od 19.800.000 kg te proizvodnji vina od 12.870.000 litara, dotle je Federalni agromediteranski zavod iz Mostara, koji je za istu tu 2010. godinu navodio 3457 ha vinograda (dakle manje, ali i bitno bliže najsvježijem dostupnom podatku, onom spomenutome iz 2011. što eto barata s 3500 ha), zastupao podatke o prinosu po hektaru od 7000 kg (dakle više), i proizvodnji od oko 15.730.000 litara (više).
Prinos po hektaru procjenjuje se i dalje na sedam tona, a glede ukupne proizvodnje grožđa izlazi se s podatkom o nešto više od 24,5 milijuna kg. Godišnja proizvodnja ukupno bijeloga vinskog grožđa je 12,4 milijuna kilograma, a crnoga vinskoga nešto malo manje od 10,2 milijuna kg.
Evo i vina po vrstama i tipovima: 60 posto otpada na bijelo a gotovo 40 posto na crno vino, zanemariva je količina roséa, što se tiče pjenušaca u BiH zasad je ustaljen na tržištu jedino onaj nazvan Domano, od hercegovačke vinarije Vina Zadro. Nešto pjenušca radi podrum Vukoje, a Hercegovinavino startalo je tek s pjenušcem, sorte su Žilavka i Chardonnay u omjeru pola-pola.
Računa se da se godišnja potrošnja vina po stanovniku u BiH kreće oko 5,5 litara.
IZVOZ i UVOZ
– Do srpnja 2013. najveći izvoz vina iz Bosne i Hercegovine bio je u Republiku Hrvatsku. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju i Protokol o vinu dali su BiH preferencijalni status za izvoz vina u zemlje EU. Kvota za izvoz iz Bosne i Hercegovine u EU definirana je na 1.600.000 litara, a kvota za uvoz vina iz EU u BIH na 800.000 litara. Nakon pristupanja Republike Hrvatske u punopravno članstvo EU, prema SSP predviđena je nova runda pregovora oko kvota za izvoz vina iz BiH u EU i za uvoz iz EU u BiH. Prosjek izvoza vina iz BiH u Hrvatsku u razdoblju od 2011. do 2013. godine bio je 2.433.196 litara. Najviše su po sortama izvoženi žilavka i blatina, pa vranac, cabernet sauvignon, po obliku pakiranja rinfuza. Do 2010. godine najveći uvoz ostvaren je iz Srbije 49 posto, potom Crne Gore 20 posto, Hrvatske 13 posto, i Slovenije 10 posto. U toj godini, 92 posto uvezenog vina je došlo iz ove četiri države. Preostalih osam posto je stiglo iz Makedonije, četiri posto, i iz drugih zemalja, također četiri posto. Najviše su uvoženi vranac, ždrepčeva krv i banatski rizling iz Srbije te graševina, rajnski rizling i plavac iz Hrvatske.
UDRUGE/KONZORCIJI KAO POSLOVNE ORGANIZACIJE, PLANOVI RAZVOJA
Nekoliko je udruga proizvođača grožđa i vina u BiH: Grupacija vinara pri vanjsko-trgovinskoj komori, zatim Udruga vinogradara i vinara Istočne Hercegovine na čelu s predsjednikom Zoranom Obrenom Vukojem, Udruga vinogradara i vinara Južne Hercegovine s predsjednikom Andrijom Ragužem, i Udruga vinogradara i vinara Hercegovina s predsjednikom Grgom Vasiljem. One bi, kao baza od koje sve počinje, morale odigrati ključnu ulogu u daljnjem razvoju bosansko-hercegovačkog vinogradarstva i vinarstva i na afirmaciji vina BiH i izvan granica zemlje. Dakako, bitna potpora mora doći i od strane službene politike, institucija, pa evo pitanja za prof. dr. sci. Marka Ivankovića: koliko uopće službena politika u BiH sektor vinogradarstva I vinarstva doživljava kao gospodarski vrlo važan za zemlju?
– Prema mišljenju strukovne javnosti i udruga vinogradara i vinara, ovaj sektor zasad i nije baš prepoznat kao gospodarski jako važan za Bosnu i Hercegovinu. Sa svega 3.500 ha vinograda smještenim praktično u samo dvjema županijama postavlja se realno pitanje održivosti sektora u nadolazećim globalnim procesima i približavanja BiH EU. Doduše, studija The Wine Sector in Bosnia and Herzegovina, FAO, 2012., dostupna na www.fao.org, dala je viziju razvoja i prikaz onoga što treba uložiti u unaprjeđenje sektora… Prema Strategiji razvitka poljoprivrede u razdoblju od 2006. do 2010., čija je valjanost produžena do kraja 2012. godine, a koju je usvojio Parlament Federacije BiH, zapisano je da bi BiH svoj ulazak u punopravno članstvo EU trebala dočekati s barem 10.000 ha pod trsjem, poželjno bi bilo i 12.000 ha. Na putu unaprjeđenja treba jasna potpora službene politike sa svih razina vlasti, dakle općina, županija, entiteta i Vijeća ministara BiH. Na razini Vijeća ministara BiH na žalost ne postoji nositelj agrarne i ruralne politike u BiH nego je ona spuštena na razinu entiteta, što nije uobičajeno u državama u okruženju a niti u EU – odgovara prof. dr. sci. Ivanković. – Također, ne postoji opći zakonski okvir, znači jedinstveni Zakon o vinu važeći za cijelu BiH, iz kojega bi trebalo proizaći 17 pravilnika što uređuju cijeli lanac vrijednosti u sektoru vina na nivou zemlje. Zakoni o vinu postoje na razini entiteta, jedan za FBiH i jedan za Republiku Srpsku. Srećom, barem je Federalni agromediteranski zavod iz Mostara prijavljen kao Agencija za vinogradarstvo i vinarstvo Bosne i Hercegovine u DG SANCO u Bruxellesu, i samim time je preuzeo ogroman dio obveza u razvoju sektora vina u BiH. Po GIS tehnologiji vodimo vinogradarski katastar, imamo laboratorij za enologiju s vrhunskom opremom. Uspjeli smo prije tri godine akreditirati određeni broj metoda po sustavu ISO 17025:2006, što našim izvoznicima omogućava lakši izvoz vina. Nastavak akreditacije novih enoloških metoda stalna je aktivnost Zavoda. Radimo na elaboratu o zaštiti zemljopisnog podrijetla vina, kao i na elaboratima za puštanje vina u promet svake godine. Svake godine organiziramo organoleptičku ocjenu vina u našoj sali za degustaciju opremljenoj po EU-standardima. U prvom kvartalu imamo ocjenu mladih vina a svake jeseni ocjenu vina koja su spremna za tržište. Bavimo se i edukativnom djelatnošću, naime organiziramo škole rezidbe vinove loze, lani smo imali 150 polaznika. Naši su djelatnici izdali brošuru o proizvodnji vina, a dostupna je na www.faz.ba Stalno surađujemo s udrugama vinogradara i vinara po svim segmentima…
DOPUNSKE DRŽAVNE i ENTITETSKE INTERVENCIJE, TURIZAM
U sklopu IPA-propisa kroz analize sektora procjenjivane su različite mjere, napominje prof. dr. sci. Ivanković.
– Od velikog bi značenja bila podrška Diverzifikaciji aktivnosti što stvaraju prihode u ruralnim područjima. Vinarije su svjesne nužnosti vlastitih ulaganja ali očekuju i značajna opća ulaganja u vinski turizam, radi boljeg iskorištavanja infrastrukture Vinske ceste Hercegovine. Stoga je relevantno razmotriti pomoć ovakvim vrstama ulaganja u sklopu IPARD-programa. Vinske ceste počelo se bilo uspostavljati 2007. na 2008. godinu. U početku su imale veliki zamah, ali očito je da su očekivanja bila prevelika. Postoje realne šanse za dobar plasman BiH-vina kroz ovaj distribucijski kanal, ali tek uz, prethodno, osjetno obogaćenje turističke ponude, primjerice i boljom ponudom izvornih jela, raznih lokalnih delicija… I iskustva iz EU govore da projekti poput Vinske ceste Hercegovine moraju imati profesionalno zaposleno osoblje koje će moći kvalitetno raditi na marketinškoj pripremi i dovođenju turista. Potrebno je pomagati jačanje kapaciteta vinskog sektora. Strukovno obučavanje poljoprivrednika, te radnika u vinarijama nužno je za kvalitetno praćenje razvoja međunarodnog vinskog sektora. S jedne strane, sektor se mora oslanjati na vlastitu stručnost i tradiciju, a s druge strane treba koristiti i međunarodno učenje gdje god se to pokaže relevantno i gdje može biti isplativo. Ovo je naročito važno s obzirom da je sektor jasno artikulirao ambiciju da poboljša proizvodnju vrhunskih vina od autohtonih sorti. Ne samo da valja ojačati stručnost i vještine proizvođača na terenu kao i u podrumima, nego sve upotpuniti principima organske i biodinamičke proizvodnje. Zatim, suradnju unutar lanca snabdijevanja nužno je poboljšati. Sudionici nemaju jednaka viđenja situacije. Za širenje na međunarodno tržište, bez čega nema naprijed, potrebna je jača suradnja među vinarima.
Preporučuju se inicijative i prikladna podrška za osnivanje i rad poslovnih, interesnih udruženja proizvođača. Međunarodno tržište ključ je širenja sektora, ali marketing i promoviranje u inozemstvu su relativno skupi te pojedinačno manje učinkoviti, međutim mogući su i mogu biti vrlo efikasni uz zajedništvo proizvođača.
– Analiza je pokazala da se sektor susreće sa nizom izazova koji nisu riješeni preporučenim IPARD mjerama. Ti se izazovi odnose na slijedeće teme: fragmentirana struktura poljoprivrednih imanja i proizvodnja malih razmjera, potreba za konsolidacijom i reparcelizacijom zemljišta, nerazjašnjeni vlasnički odnosi, pomoć ulaganjima u zemljište, jačanje ljudskih resursa u relevantnim državnim i entitetskim institucijama kako bi se ustanove osposobile za punu implementaciju i primjenu propisa, jačanje segmenta istraživanja i razvoja… – kazao je prof. dr. sci. Marko Ivanković. ♣
_____________________________________
KARAKTERISTIKE HERCEGOVAČKIH VINA
Žilavka i Blatina, te prateće sorte
Kad se kaže žilavka, odnosno blatina, vrlo često se misli da je riječ o jednosortnim vinima. A tome nije tako, naime i Žilavka i Blatina tradicijski imaju svoje sortne pratitelje, u prvome slučaju to su najčešće Bena i Krkošija, a u drugome to mogu biti Alicante bouchet, Trnjak, Vranac, Plavka, Skadarka, Gamay bojadiser, Merlot. Razloga tome je više.
Žilavki radi svježine i duževječnosti dobro dođe još malo kiselosti što je može dobiti od sortnog kompanjona, primjerice upravo od Krkošije koja, pokazalo se, u zrelome grožđu ima dobru koncentraciju sladora ali i kiselina, te koju obično resi, što je vrlo važno, nizak pH.
Doc.dr,sci. Tihomir Prusina, glavni enolog Hercegovinavina i predavač iz enologije na Agronomskom fakultetu u Mostaru (lijevo) te Milenko Soče, direktor Plantaža iz Čapljine
Kod sorte Blatina problem je pak, oprašivanje.
Glavni enolog Hercegovinavina, što gospodari sa 400 hektara pod trsjem, i predavač vinarstva na Agronomskom fakultetu u Mostaru doc.dr.sci. Tihomir Prusina, koji je radio doktorat na Žilavki, osobno smatra da Žilavki i ne bi trebalo pratitelja ako je sađena na prikladnoj vinogradarskoj poziciji i na odgovarajućem tlu, što znači na položajima kao što su Blizanci, na barem 220 do 230 metara nadmorske visine te na kamenitom tlu, i naravno ako joj je smanjen prinos, konkretno na svakako ispod dva kilograma po trsu. Što se tiče Blatine, koja ima funkcionalno ženski cvijet i ne može se sama oploditi, uz nju se na vinogradskoj parceli tradicijski, kao oprašivače, sadi sorte s podjednakim terminom cvatnje, konkretno dosad su to najviše bili Alicante bouchet (lokalno zvan Kambuša), ili Gamay obojivač, Trnjak, Vranac, Plavka… Grožđe se obično bralo zajedno, i upravo ponajviše zahvaljujući Alicante bouchetu i Gamayu obojivaču te Trrnjaku, što daju vina visoke obojenosti, vino blatina – koje bi, da je proizvedeno na tradicijski način samo od Blatine, imalo osjetno svjetlju boju, sličnu tipičnoj boji crnog pinota – postalo je izrazito tamno.
U najnovije vrijeme, navodi doc.dr. Prusina, u vinogradima s Blatinom kao oprašivača se stavlja Žilavka, cvatnja koje je terminski najbliža onoj u Blatine. Doc. dr. Prusina smatra da se i u slučaju Blatine u modernoj proizvodnji s trsjem na visokokvalitetnom položaju te uz nizak prinos i kasniju berbu vino jako dobre tamne boje i snažne strukture može proizvesti i samo uz uporabu kultivara Blatina, dakle bez pratitelja. Puna tehnološka zrelost kod Blatine vrlo je bitna, a prepoznaje se po suhvicama na pojedinim bobicama na vrhu grozda. Takvo tehnološki potpuno zrelo grožđe, naglašava dr. Prusina, u kožici bobice sadržava dovoljnu količinu tvari boje koje mogu osigurati jako dobru obojenost vina. Sa tako gotovo prezrelim grožđem uz produženu maceraciju i uz uporabu enzima mogu se dobiti jako obojena i strukturna vina sa sadržajem alkohola iznad 13,0 vol% i više te s ukupnom kiselošću od 5,5 do 6 g/l. Takva vina imaju potencijal za njegu u hrastovim većim ali i barrique bačvicama u kojima kroz dvije do tri godine dobiju na kvaliteti.
Detaljnije doc.dr.sci. Prusina:
– Najveća istraživanja Žilavke i njezinih pratećih sorata proveli su Milan Šupica, nekada redoviti profesor Poljoprivrednog fakulteta u Sarajevu, i dr.sc. Zlata Aničić. Zlata Aničić je još 1952. godine u strukovnom časopisu objavila članak pod nazivom O gospodarskoj vrijednosti hercegovačkih vinskih sorti grožđa, i u njemu na osnovi vlastitih istraživanja utvrđuje: Po gospodarskoj vrijednosti Žilavka je na prvom mjestu. Ona najviše rodi, nakupi najveću količinu ukupnog šećera i daje najviše soka. Krkošija ne zaostaje po gospodarskoj vrijednosti za Žilavkom. Svi podaci o Žilavki i Krkošiji gotovo su podjednaki. Dobrogostina je po gospodarskoj vrijednosti osrednja. Bena je posljednja. Ona daje najmanji prinos, ima manje sladora i nudi manje soka. Autorica nije sklona tome da u vinu žilavka bude 70 posto sorte Žilavka, 20 posto Krkošije i 10 posto Bene, nego zagovara da učešće Krkošije bude veće, uglavnom da se izbaci Bena, jer da su Bena i Dobrogostina prikladnije kao stolne sorte. Po gospodarskoj vrijednosti Blatinu svrstava iza Žilavke i Krkošije.
Vinograd Blizanci Hercegovinavina
Milan Šupica veli da se ekonomska vrijednost neke vinske sorte grožđa ne može cijeniti samo prema sadržaju šećera, nego treba uzeti u obzir ukupnu kiselost i aromatičnu vrijednost koje su važni čimbenici kakvoće vina. Tvrdi kako među postojećim bijelim sortama u Hercegovini Žilavka daleko odskače u aromi, pa se ispred nje ne može staviti niti jedan drugi kultivar. Pozivajući se na praktična iskustva, Šupica navodi da Krkošija pri pijenju nije onako prijatna kao Žilavka, jer u sebi ima izvjesnu oštrinu koja odbija. Ona u Brotnju bude s visokom koncentracijom šećera i kiselina u zrelom grožđu. Jedna od glavnih Šupičinih konstatacija je da je vino od Krkošije bogato u alkoholu, a naročito u ukupnim kiselinama, i s prilično je visokim aktivnim aciditetom, dok Žilavka ne zaostaje u alkoholu, ali zato sadrži manje kiseline i sa nešto je nižim aktivnim aciditetom. Krkošija nema sortnog mirisa i pri pijenju brzo zasićuje, naprotiv Žilavka ima svojstven, vrlo ugodan miris, po okusu je mekana, izaziva želju da je se pije.
U redovnim godinama, kad Žilavka normalno sazrije, ona sama daje vino intenzivnog mirisa, koji djeluje i prejako. Miješanjem Žilavke sa Krkošijom i Benom, a u manjoj količini eventualno i sa drugim bijelim sortama, njen intenzivan miris se razrjeđuje i dovodi na pravu mjeru. Međutim treba imati u vidu da Žilavka kao vino u mješavini sa drugim bijelim sortama može sačuvati svoj karakterističan miris jedino ako je zastupljena u natpolovičnoj količini. U lošijim godinama kad Žilavka ne može posve sazrijeti, njen miris je slab, pa ona u mješavini mora biti i u većem omjeru. Šupica se slaže sa Zlatom Aničić da je vino od sorte Bena osrednje kvalitete i da bi Benu bilo bolje izbjegavati kao pratitelja Žilavki, a žilavku da bi trebala sačinjavati jedino mješavina Žilavke i Krkošije u omjeru od 65 do 70 posto Žilavke i 30 do 35 posto Krkošije, međutim s obzirom na zakon trebalo je to korigirati, naime po aktualnome zakonu da bi vino nosilo naziv sorte mora sadržavati najmanje 85 posto te sorte.
Ali, tu je i pitanje kvasaca: u proizvodnji vina žilavka sve su prisutniji komercijalni preparati kvasaca, iako njihova primjena može rezultirati vinima koja često nisu prepoznatljiva po sortnoj aromi a ni po području proizvodnje. Autohtoni sojevi kvasaca igraju vrlo važnu ulogu kod tipičnosti senzornih karakteristika sortnih vina i vina karakterističnih za neki kraj, stoga bi u proizvodnji vina Žilavka svakako bilo osobito vrijedno koristiti autohtone sojeve kvasaca izolirane iz Mostarskog vinogorja, ističe dr. Prusina, i dodaje: Istraživanja su pokazala da su signifikantno veći sadržaj ekstrakta bez šećera u odnosu na vina dobivena epifitnim mikroorganizmima i komercijalnim sojem Uvaferm CEG sadržavala vina fermentirana s autohtonim sojevima! ■
_______________________________________
SuČ – 03/2015
Pink Day 2015/ RUŽIČASTO i ZELENO, KRCATO i VESELO!
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
Google translater: http://translate.google.com/translate_t
Na ulazu u dvoranu: Slovenija, Međimurje, Dalmacija, roséi iz Francuske i Italije…
UZ VINO, PROTAGONIST JE BILO i MASLINOVO ULJE. UDRUGA WoW (ŽENE u VINU) s PARTNERIMA JE PRIKUPILA VIŠE OD 20.000 KUNA ZA UDRUGU EUROPA DONNA KOJA SE BAVI PREVENCIJOM RAKA DOJKE
Treći međunarodni festival rosé vina, Pink Day, uoči Dana žena: krcata aula zagrebačkog Muzeja Mimara, gotovo svatko s nekim odjevnim ili ukrasnim predmetom u ružičastoj boji, žena, i to lijepih, i puuuuuuuno, žene oslobođene kao da je Dan žena bio 7. a ne 8. ožujka, atmosfera vesela…
Ne znaš tko je veseliji: istarski vinogradar i vinar Franc Arman ili dame u njegovu društvu!
Zdenko Šember slavio je rođendan sa suprugom Ivankom i sinom Nikolom te s plešivičkim prijateljima bračnim parom Kolarić, Martinom Tomac i Josipom Korakom
Josip Korak nakon što je potočio svoj Rosé 2014 Draga došao je kod Marije Rimac Vinolicious kušati francuski rosé….
Pink day kao smotra ružičastih vina i ekstra djevičanskog maslinovoga ulja u organizaciji udruge žena u vinu WoW, datumski pozicionirana tako da dade doprinos obilježavanju Dana žena, okupila je brojne proizvođače Bakhova nektara koji su, kako će reći predsjednica WoW-a Sanja Muzaferija, ponudili više od 60 nijansi roséa. Maslinovo ulje, od niza raznih sorata zasebno i kao mješavine tih sorata, na kušanje je nudilo 12 ponajboljih naših proizvođača. Službena informacija je da je priredbi prisustvovalo nešto više od 1000 posjetitelja.
Velika je gužva bila s obje strane izlagačkih stolova – i među proizvođačima koji su se došli predstaviti, i među posjetiteljima. Interes za izlaganjem i za posjetom očito velik, kako je popodne odmicalo tako je bivalo toplije pa i do vruće, očito je i to da je aula Mimare postala premala za toliki broj ljudi za manifestaciju u kojoj se i ponuđači i potrošači s čašicom u ruci moraju osjećati ugodno i moraju imati šansu za kvalitetnu komunikaciju. Ako WoWice, uz ovakav interes izlagača i publike, ustraju u tome da sajam ostane u Mimari, bilo bi svakako dobro da vide s Muzejem opcije za proširenje izlagačke površine, ali ne da onda padnu u napast i da se onda prihvati sudjelovanje novog većeg broja izlagača pa da se i taj prostor našopa njima i publikom.
Politika na Pinku, da li i – pink politika? Priredbu je posjetio i Darinko Kosor, na slici s članicama udruge WoW Alis Marić, Vesnom Ramljak, Marijom Vukelić i Sanjom Muzaferija
U sklopu Pink Daya održano je nekoliko zanimljivih radionica: prof.dr. Edi Maletić sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta, koji je, inače, i najavio skorašnju promociju knjige o sortama što se uzgajaju u Hrvatskom zagorju, govorio je na temu autohtonih hrvatskih ružica, a posebnu pozornost privukli su i okrugli stol Žene u poduzetništvu u organizaciji Ministarstva poduzetništva i obrta uz nastupe Doris Srpek, Jasne Mohor, Ive Vrgoč, Jelene Šimić-Valentić i Jasne Antunović i uz moderiranje Ivane Nemet i Jelene Puh-Miloš, te radionica s naslovom 50 nijansi ružičaste, zatim French Match – prikaz sljubljivanja nježnih francuskih roséa s francuskim sirevima što je demonstrirala francuska enologinja Laurence Berlemont, kao i radionica Maslinovo ulje s dvije strane Jadrana na kojoj je ekspertica za ulja Laura Marinelli odgovorila je na brojna pitanja vezana uz sličnosti i razlike hrvatskih i talijanskih maslinovih ulja.
Maslinova ulja ponajboljih naših uljara – Belića, Chiavalona, Agrolagune….
Laura Marinelli govorila je o hrvatskim i talijanskim maslinovim uljima… (gore). A zagrebački ugostitelj Boris Orašanin očito nešto jako važno govori baš o maslinovome ulju Mariji Žuvela s Korčule, iz obitelji Žuvela, proizvođaču maslinovog ulja Fanito
Laurence Barlemont s wowicama (dolje) 
Vina iz Istre: pink Antonella Kozlović (gore), te Suzana Diklić iz Agrolagune (dolje)
Rosé iz Dalmacije: barba Posejdon iz Jelse Andro Tomić
I ovogodišnji Pink Day imao je i humanitaran karakter, i to kroz projekt Pink Week. Pink Week bio je Tjedan ružičastih jelovnika koji je prethodio festivalu, i u njemu su sudjelovali odabrani restorani iz cijele Hrvatske koji su osmislili jelovnike u duhu mediteranske prehrane i ružičaste boje i menue nudili po promotivnoj cijeni, a dio prikupljenog novca donirali u dobrotvorne svrhe. 
Domagoj Klasiček iz Erduta donio je uz rosé i novi svoj crnjak Cabernet sauvignon Saltwater malo drukčije organoleptike
Ugostiteljski objekti koji su sudjelovali u Tjednu ružičastih jelovnika – Pink Week 2015 – Zagreb: Agava, Apetit City, Atlanta Bocca Marai, Balon, Bistro Apetit, Fajn, Bistro Karlo, Le Bistro – Esplanade, Les Ponts – Mostovi, Pauza, Rougemarin, Restoran Taverna Kraljevec – i tri pizzerije: Pizzeria Chateau des Jardins, Pizzeria Duksa i Pizzeria O’Hara; Velika Gorica: Mon Ami; Murter: Konoba Boba; Zadar: Kornat; Split: Bokeria, Adriatic Grašo, Paradigma, Zinfandel, Zrno soli; Međimurje: Mamica iz Pušćina i Hotel Panorama iz Preloga; Hrvatsko zagorje: Vuglec Breg; Sisak: Cocktail restoran; Dubrovnik: Pantarul. U suradnji s tridesetak hrvatskih restorana koji su osmislili i ponudili prigodne jelovnike u duhu ružičaste boje WoW je prikupljao novac za Forum Europa Donna, udrugu koja se bavi prevencijom raka dojke. Ukupna svota skupljena za Forum Europa Donna premašila je 20.000 kuna. Novac će udruga koristiti za kupovinu aparata za intraoperativno zračenje koji u odnosu na klasične aparate uvelike smanjuje zračenje pacijentica i olakšava im oporavak. ♣
SuČ – 03/2015
MUNDUS VINI 2015/HRVATSKA ZVIJEZDA MALVAZIJA
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
Google translater: http://translate.google.com/translate_t
I OPET MEĐUNARODNI USPJEH ZA POREČKU AGROLAGUNU: NA OCJENJIVANJU u NEUSTADTU AN DER WEINSTRASSE u NJEMAČKOM PALATINATU OSVOJENO PET ZLATA! SREBRO ZA KRAUTHAKERA
Žiri br. 17: Andrea Gabrielli, Giuseppe Laudicina, enolog sicilijanskog vinskog podruma Baglio d’Oro, Eduard Vuilleumier, enološki savjetnik iz Švicarske, Paul Robert Blom (predsjednik kušačke komisije), Christoph Meininger ispred organizatora izdavačke kuće Meininger Verlag, Željko Suhadolnik Svijet u čaši
Još malo pa desetljeće i pol međunarodnog ocjenjivanja Mundus Vini u palatinatskom Neustadtu an der Weinstrasse u Njemačkoj. Uz ustaljenu degustaciju krajem kolovoza, kao novost je u tijeku godine još jedno kušanje, potkraj veljače.
Mundus Vini jedno je od po broju uzoraka najvećih vrednovanja plemenite kapljice na svijetu. Od početka, 2004. svake godine broj prijavljenih etiketa rastao je, i to snažnim ritmom. Već u prvom ovogodišnjem, nedavno održanom ocjenjivanju skupljeno je gotovo 500 uzraka više nego ukupno na prvom natjecanju 2004, i tek malko manje nego godinu poslije, dakle, 2005.
Mundus Vini, od početka, 2004. godine, do sada: svake godine veći broj uzoraka
Lani kad je, s objašnjenjem organizatora da su proizvođači forsirali da se na Mundus Viniju pokažu sa svojim uzorcima i prije ljeta, uvedeno kušanje i u veljači, a pogotovu 2015. kad se u februarskom terminu umjesto, kako je rečeno, očekivanih najviše do oko 3500 vina za ocjenu našlo više od 4000 etiketa, pokazalo se koliko je doista veliki interes svjetskog vinskoga kruga za nastupom na Mundusu, i koliko je opravdan bio potez organizatora – kuće Meininger Verlag – da uvede to još jedno kušanje u tijeku godine, službeno nazvano, iako je u veljači, proljetnime.
U godini kad se startalo bilo je ukupno 3579 uzoraka, a 2014. brojka se popela na ukupno (termin u veljači i u kolovozu) 7304 etikete! Februarska degustacija ove godine privukla je, po riječima glavnoga u organizaciji – Christophera Meiningera, čak 4034 vina iz 37 zemalja, ostaje da se vidi koliko će vina još biti u ljetnom terminu krajem kolovoza. Očito, vinari su imali/stjecali/stekli povjerenje u ozbiljnost ovog ocjenjivanja, i lako je moguće da nakon degustacije u ljeto Mundus ovu godinu zaključi i s ukupno 8000 uzoraka!
Jedno od mogućih objašnjenja velikog interesa vinara da sudjeluju na Mundus Viniju i u veljači je i što je izdavačka kuća Meininger Verlag tijesno povezana sa značajnim vinskim sajmom ProWein u Düsselforfu (ožujak!) gdje ima golemi prostor za degustaciju kapljice iz svoje ergele, što može biti odlična promocija, proljetni termini toga ocjenjivanja i toga sajma svakako su privlačni ponuđačima jer mogu biti uvod u dobar plasman u ljetnoj turističkoj sezoni ne samo u Europi, gdje su Njemačka i njoj susjedne sjeverno-europske zemlje izvanredno zanimljive kao tržišta, nego na širokom prostoru sjeverne polukugle. Medalje osvojene pak na ljetnom ocjenjivanju Mundus Vini mogu pak rezultirati boljim plasmanom s obzirom na praznike potkraj godine.
Ovaj put daleko najviše vina stiglo je iz Italije – 986, slijedi Španjolska sa 894 uzorka, zemlja domaćin Njemačka na trećem je mjestu sa 556 etiketa. Mnogo vina bilo je iz berbe 2014, popriličan broj njih još i nefinaliziranih, nestrpljivo napunjenih u bocu izravno iz cisterne, što se u dosta slučajeva baš i nije pokazalo najboljime, pa ni kod vina koja su odavala visoki potencijal – jednostavno osjetilo se da nisu bila dovršena pa im je izmaknula medalja koju bi, i to i višega sjaja, s takvim potencijalom kao finalizirana i s barem minimalno dovoljnim vremenom provedenim u boci, zacijelo osvojila.
Saalbau u Neustadtu, inače kazalište, pretvoreno za potrebe Mundus Vinija u degustacijsku dvoranu: prezentacija mladih sommeliera koji su točili vina
Dotok vina iz zemalja južne polukugle bio je u ovome terminu nešto manji – Čile je prednjačio sa 138 vina, slijedili su Australija sa 82 vina, Argentina s 57, Južna Afrika sa 53, Novi Zeland sa 20 vina. Veće sudjelovanje južne hemisfere očekuje se ovoga ljeta, naime zasigurno će odande stići brojna vina iz 2014., dakle s gotovo pounom godinom na plećima, ali i nova vina, iz berbe 2015, koja tamo sada traje, kao i dozrela bijela i crna kapljica iz više prijašnjih berbi, držana duže u bačvama.
Mundus Vini Grand International Wine Award Spring Tasting dodijelio je na februarskom ocjenjivanju 38 velikih zlatnih medalja, 731 zlata i 946 srebra. Najviše medalja pripalo je Španjolskoj – 408, slijede Italija sa 377 i Njemačka sa 206.
Iz Hrvatske je na Mundus Viniju bilo 14 etiketa, osam crnih i šest bijelih vina. Naši susjedi iz Slovenije poslali su 18 vina, oni iz Bosne i Hercegovine pet vina, a Makedonci četiri.
Dobitnici medalja od hrvatskih vinara su porečka Agrolaguna s pet osvojenih zlatnih medalja, te Vlado Krauthaker s jednim srebrom. Čestitke!
Agrolaguna se istaknula sa svojim malvazijama i s jednim merlotom, a Krauthaker sa chardonnayejm s položaja Rosenberg.
Naši susjedi Slovenci dobili su jedno zlato (Radgonske gorice) i tri rebra (Radgonske gorice i Vinakras), a Makedonci jedno zlato (Vinarija Tikveš) i tri srebra (Chateau Kamnik i vinarija Tikveš).
Evo i konkretno o tim vinima, popraćeno s analitičkim podacima. Inače, na degustaciji na Mundus Viniju ocjenjivački listić sadrži i opisni dio, tako da svaki proizvođač dobije i dijagram vezan uz organoleptiku svoje kapljice:
ZLATA
Malvazija 2012 Akacija Festigia riserva Laguna vina (barrique, alkohol 13,0 vol %, ukupna kiselost 5,3 g/lit, ostatak sladora 6,9 g/lit, po njemačkim stručnjacima preporučena maloprodajna cijena trebala bi se kretati oko 13 eura)
Organoleptički dijagram Malvazije 2011 Vižinada Festigia riserva
Malvazija 2011 Vižinada Festigia riserva Laguna vina (alkohol 13,5 vol %, ukupna kiselost 4,7 g/lit, ostatak neprovrelog sladora 2,9 g/lit, preporučena mpc 13 eura)
Malvazija 2013 Vižinada Festigia riserva Laguna vina (alkohol 13,5 vol %, ukupna kiselost 5,2 g/lit, neprovreli slador 2,9 g/lit, preporučena mpc 13 eura)
Malvazija 2013 Festigia Laguna vina (13,5 vol %, kiselost 5,4 g/lit, neprovreli slador 3,90 g/lit, preporučena mpc 11 eura)
Merlot 2012 Festigia Laguna vina (14,0 vol %, kiselost 6,2 g/lit, ostatak sladora 1,6 g/lit, preporučena mpc 11 eura)
SREBRO
Chardonnay 2012 Rosenberg Krauthaker (njegovano u barriqueu, 13,5 vol %, kiselost 5,3 g/lit, neprovreli slador 3,6 g/lit, preporučena mpc 12 eura).
U mojoj grupi bile su sve četiri nagrađene malvazije, i drago mi je da mogu reći da sam im svima dao visoke ocjene, a najvišu Malvaziji 2011 Vižinadi riservi Festigia. Inače u tom prvom flightu uz malvazije iz naše Istre bile su i one iz talijanskog Lazija (Frascati superiore 2013, mineralno, jako dobro), iz Apulije (2014, solidna), zatim dvije s Kanarskih otoka (Lanzarote, jedna od njih – berba 2014 – jako dobra!), ponuđen nam je bio i jedan cuvée iz portugalskog Doura (2013, Malvasia fina, Rabigato i Viosinho, jako dobro).
Pragovi za medalje
Valja svakako istaknuti da su na Mundus Viniju pragovi za medalju sljedeći: veliko zlato dobiva se s osvojenih 95/100 bodova i više, zlato s 90/100 bodova i više, a srebro počinje tamo gdje je na dosta drugih međunarodnih ocjenjivanjima pa i onih kod nas, početak zlata, a to je 85/100 osvojenih bodova.
Dobra stvar za osobnu edukaciju: svaki dan nakon ocjenjivanja degustator dobije papir s tiskanim grafikonom o tome kako je ocjenjivao i kako to izgleda u odnosu na ocjenu cijelog žirija. Evo izvještaja o mojemu radu. Inače, na natjecanju Mundus Vini na ocjenjivačkom listiću naznačeni su, uz godinu berbe, i sorta, a i rasponi neprovrelog sladora (do 4 g/lit, od 4 do 12 g/lit i od 12 g/lit naviše). Listić uz klasičnu brojčanu tablicu za ocjenu vina bodovima do 100 ima i dio koji se odnosi na opis i dio koji se odnosi na moguće mane vina, i za kušača obvezno je označiti ponuđene pojmove vezane uz organoleptiku te, ako ih se osjeti, mane. Na temelju toga stvara se dijagram organoleptike koji se daje na uvid proizvođaču ocjenjivanoga vina, da mu bude jasnije zašto je vino ocijenjeno ovako ili onako
S pristiglim uzorcima se, inače, u tri dana ocjenjivanja, hrvalo oko 150 degustatora iz 24 zemlje, najviše ih je bilo iz Njemačke, potom iz Italije, a iz Hrvatske sam ovaj put bio samo ja, i to u žiriju br. 17, s predsjednikom Paulom Robertom Blomom, Nizozemcem koji već dugo u Amsterdamu ima tvrtku Blom Vijn Bouquet za uvoz vina, i koji uvozi i neka hrvatska vina, a od nedavno je i povremeni stanovnik Istre gdje, kod Rapca, u Malim Kosima, ima kuću a i ured. ♣
—————————————————————————-
VON WINNING, u LAS VEGASU PFALZA! – Nakon ocjenjivanja, u popodnevnim satima organizator Mundus Vinija uvijek povede u posjet nekom vinaru, ovaj put na redu je bio podrum Von Winning u Deidesheimu, inače u vlasništvu obiteji Niederberger, kao i podrumi Reichsrat Von Buhl i Bassermann Jordan, također smješteni u Deidesheimu. U sklopu tog vinskog podruma je i sjajan, ekskluzivni restoran Leopold, nazvan tako po Leopoldu Von Winningu koji je još 1907. nakanio proizvoditi velika i prirodna vina s najboljih vinogradarskih pozicija. Leopold von Winning bio je, inače , zet dr. Andreasa Deinharda, vlasnika vinogradarsko-vinarskog imanja čije prezime je ovaj objekt u Deidesheimu nosio do prije nekoliko godina.
Riječ je o povijesnom vinskom podrumu starom gotovo dva stoljeća (utemeljen je 1849.), inače i suosnivaču vrlo značajne udruge ponajboljih njemačkih vinskih posjeda VDP (Verein des Deutschen PrädikatsWeingütern). Imanje obuhvaća 42 hektara vinogradarske površine, na vrlo cijenjenim pozicijama Reiterpfad i Spiess u Ruppertsbergu, selu uz Deidesheim, Maushöhle, Paradiesgarten, Hergottsacker, Grainhübel, Langermorgen, Kalkhofen i Kieselberg u općini Deidesheim, te Ungeheurer, Jesuitengarten, Pechstein i Kirchenstück u općini Forst. Tla su pjeskovita s dosta kamena, šljunkovita, vapnenasta. Sortiment počiva na 80 posto Rizlinga rajnskoga. Proizvodnja se bazira na maksimalno prirodnom načinu, tradicijski je okrenuta, ne rabe se umjetno gnojivo a ni bakreni preparati, alkoholna fermentacija odvija se u velikim drvenim bačvama, vrenje je na kvascima iz vlastitog vinograda, dozrijevanje je u bačvama (od 500 litara naviše) na finom talogu, izbjegavaju se bistrenje enološkim sredstvima a i filtracija, vino se puni u bocu kad prirodno odradi svoje, kaže podrumar Andreas Hütwohl.
U podrumu Von Winning u Deidesheimu: o filozofiji glede vina i o proizvodnji govori Andreas Hütwohl
Krasni rizlinzi, ali i bijeli pinot! U restoranu Leopold: sjajan ambijent, odlična hrana.
Sa mnom za stolom sjedio je i jedan proizvođač vina iz susjednoga sela, inače i enolog, pozvan da bude član ocjenjivačke komisije na ovom februarskom kušanju Mundus Vini 2015. Rekao je, aludirajući na ponudu vina iz podrumâ u Deidesheimu ali i na ponudu jela u restoranu Leopold: Deidesheim je Las Vegas Pfalza! ■
Deidesheim – Las Vegas Palatinata! Muzej vina
SuČ – 03/2015
Suhi u čaši 