KROZ SVIJET U ČAŠI, I NA TANJURU
Google translater: http://translate.google.com/translate_t
VIDIM NARANČASTO, VIDIM i ŽUTO – Pozadina dvorišta na glavnom samoborskom trgu gdje je popularna slastičarnica U prolazu krije pravi biser: tamo Marijan Žganjer, kojega nazivaju kraljem kremšnita, ima kušaonicu po mjeri za manje i intimnije grupe – prvenstveno ljubitelja plemenite kapljice. Svako toliko kušanja su na neku dogovorenu temu, a sada, uoči festivala vina i kulinarike Zagreb Vino.com (29. i 30. 11, Esplanade, Zagreb) i odmah u nastavku njega i festivala Label Grand Karakterre (1.12, Westin, Zagreb) koji pokriva vino iz organske, te biodinamske proizvodnje, degustirana su narančasta vina iz Hrvatske, Slovenije i Italije, te žuta vina (vin jaune) iz francuske oblasti Jura.
Narančasta vina su ona dobivena s dugačkim maceracijama bijelih sorata (neki proizvođači rade šestomjesečnu maceraciju i u amforama, ukopanima u zemlju!) praćenima alkoholnom fermentacijom, te su potom dozrijevana više godina u velikim hrastovim bačvama ili u amfori, ponekad i u kombinaciji bačve i amfore.
A žuta vina, žućkaste boje i specifične i vrlo zanimljive organoleptike uvelike u oksidativnome tonu i s aromama oraha, ona su što se kao posebnost proizvode u oblasti Jura od tamošnje bijele sorte Savagnin na način da se vino, koje je s obzirom na sadržaj sladora posve suho, ostavi šest godina na dozrijevanju u rabljenoj hrastovoj bačvici pièce (228 litara) burgundijskoga porijekla koja se ne dolijeva da stalno bude puna pa se prostor, kako se volumen vina s vremenom postupno smanjuje, ispunjava zrakom i to dovodi do oksidacije. Na površini vina stvori se tzv. vinski cvijet, koji ipak vino štiti od prekomjernog utjecaja kisika. Kako se količina vina zbog isparavanja pomalo smanjuje, tako dolazi do koncentracije sastojaka. Vino se puni u boce zvane clavelin, zapremnine 0,62 litre. Najpoznatiji proizvođač žutoga vina je Château Chalon, a, inače, postoji i zasebno vinogorje Château Chalon.
Kod Žganjera, koji je inače i proizvođač vina, na kušanju je bilo dvadesetak raznih vina (samo jedno crno) rađenih maceracijama i uz korištenje i amfore, primjerice od Tomca, Šembera, Kabole, Ivančića, Roxanicha, Radovana, Claija, Krauthakera, Blažića, Erzetiča, Terpina, Vodopivca, Svetlika, te četiri vina iz Jura, dva Vin Jaunea vinogorja Château Chalon (2005. i 2002.) od Philippea Butina i jedno koje nije vin jaune ali je na tragu, riječ je o Côtes du Jura Tradition 2005 (chardonnay, savagnin, dvije godine dozrijevanja u bačvici od 228 litara) od Berthet Bondeta. Evo i vina koja su na ovoj degustaciji isplivala kao najbolja po sudu jedanaestorice prisutnih kušača:
Vina od maceriranih bijelih sorata ali NE u amfori: 1. Milva chardonnay 2008 – Roxanich; 2. Rebula 2006 selekcija – Borut Blažič; 3. Rebula Grace 2009 – Svetlik. Bodovno vrlo blizu njima plasirali su se Pinto 2002 (bijeli pinot) te Crveni veltlinac 2005 od Šembera.
Vina rađena uz maceraciju u amfori: 1. Amfora Rajnski rizling 2009 – Tomac; 2. Amfora 2008 (chardonnay i razne na Plešivici tradicijski uzgajane sorte) – Tomac; 3. Amfora Rajnski rizling 2011 – Šember. Bodovno u stopu prati Amfora cabernet sauvignon 2009 od Aleksija Erzetiča.
KARAMARKO NOVI KUHARSKI PRVAK – Nije riječ o političaru i čelniku HDZ-a nego o kuharu, njegovom prezimenjaku: Tomislav Karamarko iz hotela Borik Falkensteiner u Zadru pobijedio je na 10. državnom prvenstvu kuhara u sklopu Dana hrvatskog kulinarstva. Drugo mjesto pripalo je Nikolini Lončar iz hotela Zlatan u Koprivnici, a treći je Zlatko Novak koji je trenutno na privremenom radu u Njemačkoj. Ishod za titulu bio je tijesan jer je riječ o vrhunskim kuharima. Nikolina je bila prvakinja države u 2009. godini, dok je Zlatko titulu najboljeg ponio 2012.
Prvenstvo je uključivalo natjecanja u 13 kategorija, od kojih mnoge imaju i nekoliko potkategorija te je bilo zaista velik broj jela koje je potrebno pripremiti. Natjecalo se 50 kuhara, od kojih je šestero prihvatilo izazov takmičenja u trima kategorijama obaveznim za konkurenciju osvajanja titule prvaka države. U kategoriji A pripremali su četiri vrste malih zalogaja, odnosno finger-fooda, i to osam porcija od svake vrste, te tri različita hladna predjela. Kategorija B zahtijevala je od natjecatelja da pripreme jedno glavno jelo od ribe te jedno glavno jelo od mesa, dok su u kategoriji C kuhali menu od četiri slijeda – juhu, toplo predjelo, glavno jelo te desert. Posljednja kategorija iziskivala je mnogo domišljatosti i znanja jer su natjecatelji s namirnicama bili upoznati tek na samom početku natjecanja te su imali na raspolaganju samo dva sata da osmisle recepte za sva četiri jela na meniju.
U sklopu Dana kulinarstva održano je i peto državno prvenstvo slastičara u kojemu je titulu najbolje zaslužila Ivana Vidaković iz Riviera Adria hotela u Poreču, te osmi Kamelija kup, natjecanje učenika. Pobijedila je ekipa učenika kuhara iz Srednje strukovne škole Vinkovci, a u kategoriji slastičara najbolji je bio predstavnik kninske Srednje strukovne škole kralja Zvonimira, Tomislav Marušić.
GRAŠEVINE U BUDIMPEŠTI i PEČUHU – Na inicijativu udruge Winelovers i vinskog portala Boraszportal.hu listopad je u Mađarskoj proglašen Mjesecom Graševine, odnosno Olaszrizlinga. Prije pet godina je počelo sa Furmintom (Moslavcem), koji je dobio veljaču za svoj mjesec (Furmint Február), a ove godine organizatori su nastavili sa Olaszrizling Októberom, javlja mi kolega novinar Zoltan Gyorffy, glavni urednik vinskog časopisa Pecsi Borozo iz Pečuha.
Središnji dio cijele serije raznih vinskih i gastronomskih manifestacija vezanih za Olaszrizling bila je velika degustacija graševina/olaszrizlinga u Budimpešti, i to u dvoranama Gerbeauda, najpoznatije slastičarnice u glavnom gradu Mađarske. Pored 62 mađarskih vinarija, van granice Mađarske je pozvana jedino udruga Graševina Croatica, koja je sa graševinama Vlade Krauthakera, Vina Belje, te Vinarije Ilok predstavljala glavnu hrvatsku sortu.
Degustaciju u Gerbeaudu posjetilo je više od 400 prijatelja olaszrizlinga, koji su gotovo svi do jednog kušali i hrvatska vina. Publika je odabrala TOP-10 graševina/olaszrizlinga, a među najbolje je ušla Graševina 2012 Goldberg od Vina Belje, vinarije koja je od kolovoza nazočna i na mađarskom vinskom tržištu.
Pored poslijepodnevnog kušanja više od 120 raznih graševina, manifestacija je obuhvatila i predavanja i vođene degustacije koje su održali Josef Schuller MW, Kristian Kielmayer AIWS, Gabriella Mészáros AIWS, te István Jásdi, vinar koji radi najviše na promociji ove sorte.
Nekoliko dana prije ove priredbe Marijan Knežević, glavni enolog u Vina Belje je bio gost na Vinskom Seminaru na Sveučilištu u Pečuhu. Vinski seminar se održava svaki mjesec, s aktualnim vinskim temama i degustacijama, ovog semestra su predavači bili još Zoltán Szabó, predsjednik Ceha vinara Pečuha s vinima iz vinogorja Pečuh, zatim Ferenc Takler, vinar iz Szekszárda sa frankovkama iz Vinogorja Szekszárd, te Csaba Malatinszky, vinar iz Villánya sa cabernet francom iz svog vinogorja.
Marijan Knežević je pred oko 80 studenata, profesora, te zainteresiranih gostiju prestavio Baranju, kao vinogorje i enogastronomsku destinaciju, te sortu Graševina i njenu poziciju u Hrvatskoj. Upoznavanje sa hrvatskim graševinama su pomogla i vina iz baranjskih vinarija, s vinima su nazočne bile vinarije Kolar, Pinkert, Sabo, Josić, Vina Belje, te kao gost Baranjaca vinarija Antunović iz Erduta.
– Graševine su i u Pečuhu i u Budimpešti izazvale pažnju publike, koja je prepoznala vrline hrvatskih vina. Važno je početi sa aktivnijom prezentacijom hrvatske vinske scene u susjednim državama jer i pored toga, što dosta znamo jedni o drugima, ni u Mađarskoj, a ni u Hrvatskoj se ne zna dovoljno o vinima susjedne države – kazao je Zoltan Gyorffy.
VINO OUTLET – Outleti su vrlo popularni, ali do sada ponajviše s ponudom krpica. Nedavno je u Ljubljani outlet proradio i na vinu. Nositelj poslovanja vinoteke VINO Outlet je društvo Združenje Vinarjev Vinska Reprezentanca Slovenije sekcija Vino outlet. Outlet le nova dimenzija trženja vina. Ovaj oblik trgovine otvoren je da se bolje prodaju i vina starijih godišta, da se prodaju proizvodi realizrani u maloj količini koji teško mogu naći mjesto u ponudi u klasičnoj prodavaonici, te da se istaknu posebna punjenja. Trenutno se u vinoteci Outlet u Ljubljani nalaze butelje sedam proizvođača – Mikuža, Štekara, Valdhubera, Ščureka, Steyera, Isteniča, Santomasa. Uz vina, prodavaonica nudi i cvijet soli Piranske solane, maslinovo ulje obitelji Žiber, a tu su u posebnoj ponudi i čaše Spiegelau. Cijene su s popustom od 30 i više posto.
OTKRIVANJE AUSTRIJSKOG VINA – Turisti otkrivaju austrjsko vino – od vinograda gdje loza sazrijeva milovana suncem, do podruma. Austrija u ukupnom svom turističkom sektoru, koji bilježi godišnje oko 131 milijun noćenja, u segmentu eno-gastro gostiju može se pohvaliti s više od dva milijuna noćenja godišnje, s time da je zanimanje za dolascima u porastu, čujem od Susanne Staggl i Christiana Dworana iz organizacije Austrian Wine Marketing Board (AWMB, austrijski vinski marketing).
Dva milijuna vinskih noćenja u izravnoj usporedbi s 131 milijun ukupno ne izgleda mnogo, ali samo od te niše ostvareni promet vrti se oko pola milijarde eura, kaže Willy Klinger, glavni direktor AWMB-a.
Da bi se potaknulo turiste da u još većem broju obilaze austrijske vinorodne krajeve Austrian Wine Marketing Board krenuo je od kolovoza 2013. u vrlo opsežnu promocijsku kampanju za vinska područja. Prijedlozi za posjete Štajerskoj, Donjoj Austriji, Gradišću i Beču vabe s web-stranica www.austrianwine.com pod naslovom Wine & Travel (Vino i putovanja). Prilozi su na njemačkom i engeskom jeziku, koji je postao univerzalnime, tako da su dostupni zaista svima. Wine & Travel povezuje ponajbolje austrijske vinske posjede s ponudom Turističkog saveza Austrije, ali i s najznačajnijim turističkim i gastronomskim vodičima. Detaljno prezentira područje, eno-gastro ponudu, lokalne atrakcije, mogućnosti noćenja, cijene.
Willy Klinger (desno), direktor Austrian Wine marketing Boarda, i Christian Dworan, iz AWMB-a, u društvu s Petrom Stolba, direktoricom Austrijske turističke zajednice
Spomenuta web-stranica gostima omogućuje da s nje skinu fotografije koje ih zanimaju za uspomenu, ali omogućuje i primanje komentara gostiju, međutim stvar ne ostaje na pasivnome načinu nego ide u aktivu: ako se primijeti da gosti sami signaliziraju neku atrakciju koja možda nije navedena na stranicama Wine & Travel od strane nositelja web-stranice, uvijek postoji mogućnost da se kreiraju novi prilozi, dakle stranice su podložne konstantnom širokom ažuriranju…
MELALU – Što li je to? Pa, jednostavno za onoga tko barem malo zna pozadinu: Meštrovic, Lasan, Lugarić… A moglo bi se navesti i pojam MELALUJU, s time da ova posljednja dva slova pripadaju četvrto plasiranome Ivanu Jugu…
Hrvatski sommelier klub organizirao je u zagrebačkome Green Goldu prvenstvo za sommeliere iz unutrašnjosti zemlje, a od u Zagrebu sedam prijavljenih članova najviše uspjeha imali su Mario Meštrović (Mon Ami, Velika Gorica), pa Siniša Lasan (Trilogija, Zagreb), te Darko Lugarić (Agava, Zagreb), četvrtoplasirani je Ivan Jug iz Apetita. Upravo to je službeni redosljed nakon natjecanja. Čestitka šampionu, svako dobro i prvim pratiteljima. Nije bilo jednostavno: gosti koje su posluživali finalisti bili su Vinska kraljica Zagrebačke županije Iva Braje i skladatelj Alfi Kabiljo, čije note su se čule i uz priču o Jalti Jalti… Strukovni žiri: Franko Lukež, predsjednik Hrvatskog sommelier kluba, Franjo Francem, dopredsjednik, te Krešimir Šesnić, Zvonimir Koprivnjak, Folnegović Hulec… Na slici su finalisti za vrijeme dok, za vrijeme ispita, rastaču magnume Tomčeva pjenušca na način da podjednako napune sve postavljene čaše i da u boci ne ostane pjenušca… To je bila posljednja točka službenoga nastupa. Žiri se domogao čaše osvježenja dakako tek nakon što je predao ocjenjivačke listiće…
Donekle iznenađuje dosta mali broj nazočnih u gledalištu finala prvenstva sommeliera iz unutrašnjosti Lijepe naše. Za
razliku od lani, kad smo na istom događanju organiziranome u zagrebačkom hotelu International susreli popriličan broj proizvođača vina koji su poslije natjecanja nudili na kušanje svoju kapljicu, ovaj put, u Green Goldu – iako sommelieri jesu odnosno trebali bi biti važna spojnica između ponuđača i potrošača – moglo ih se vidjeti tek dva: Vina Bolfan iz Hrvatskog zagorja i Vina Grabovac iz imoćanskoga kraja. Kćerka Ante Grabovca a prezentirala je novost: kujundžušu iz novog vinograda Grabovčevih na brdu i njegovanu na finom talogu (sur lie). Kujundžuša u novom izdanju, odmak od one dosadašnje…
VIVAT FINA VINOTEKA – Vivat Fina Vina u novoj Vivat Finoj Vinoteci! Na sasma drugome kraju Zagreba u odnosu na onaj u kojemu je Vivat prije 20 godina počeo kao Vivat pa nastavio kao Vivat & Partneri i, potom, kao Vivat Fina Vina.
U vrlo lijepom novom lokalu, otvorenome na ulasku u treće desetljeće postojanja vinoteke vlasnik Boris Ivančić nudi oko 800 etiketa, što domaćih što iz vana. Neka vanjska vina ovdje su jeftinija nego vani, tvrdi. Ivančić veli da nikad nije išao za time da bude najveći, nego je htio da ima dobar izbor. Coronica, Kozlović, Tomac, Ledić, bračka Stina Jako-Vina, Korak, Tomić Bastijana, Roxanich, Franc Arman, Piquentum, Vukas… Paleta je uvoznih butelja, uz klasike evo sada i noviteta, primjerice iz španjolskog Montsanta i Priorata arhitekt-vinar Alfredo Arribas, iz južnog Tirola Unterortl Castel Juval, iz Valpollicelle MonteZovo, iz Australije Penfolds Grange 2008 – čak 100/100 bodova po Parkeru!
Na otvorenju su i bili osobno nazočni Tomac, Benvenuti, Gracin, Korak, Martina Krauthaker, Piquentum, Bastijana, ali i jedan od najcjenjenijih austrijskih proizvođača Willy Sattler, iz južnoštajerskog Sattlerhofa, koji je ne samo vinski posjed nego i luksuzni restoran što ga vodi Willyjev brat Hannes. Vivat Fina Vina su ne samo vina nego i delikatese, primjerice maslinovo ulje, eto Istranin Sandi Chiavalon donio je na otvorenje prve kapi berbe 2013., obitelj Sattler odmah se interesirala za kupnju. Tu su i razni octovi, od klasičnih balzamskih do onih proizvedenih od andaluzijskog sherryja. Uskoro stižu i specijalna vina – madera i marsala.
Sad kad je proradila vinoteka Vivat Fina Vina, sprema se i obnova rada Kluba Vivat Fina Vina. U planu su ne samo degustacije i povoljnije cijene za članove, nego i, najavljuje Ivančić, i organizirani posjeti domaćim i inozemnim podrumima s kojima Vivat Fina Vina jako dobro rade.
BORNSTEINOV NOVI POČETAK – Otvorena je, ako ne kao prva, a ono kao jedna od dvije prve vinoteke u Hrvatskoj s doista relevantnom ponudom. Vlado i Slavica Borošić, s nazivom Bornstein koji je ubrzo poslije postao robnom markom, počeli su u maloj podrumskoj prostoriji zgrade na početku elitnog zagrebačkog Pantovčaka. Na svojim policama okupili su sve relevantne hrvatske proizvođače vina, ali i one iz špice iz drugih sredina, ponajviše Slovenije. Uz vina nudile su se i delikatese koje se drugdje tada i nisu mogle naći. Borošići se nisu zadržali tek na prodavaonici i klasičnoj prodaji nego su organizirali razna vrlo atraktivna događanja vezana uz eno-gastronomiju, nešto čega prije njih nije u nas bilo a što je i te kako nedostajalo. Jedan od partyja za pamćenje je svakako večernje-noćni piknik na tadašnjoj livadi pored restorana Stari Puntijar u Gračanima, točno na mjestu gdje se sada nalazi lijepi veliki hotel Puntijar.
Kako su ubrzo svojim djelovanjem prerasli prostor na Pantovčaku, krenuli su u potragu za novim, većim atraktivnijim, odgovarajućim za njihov specifičan način prodaje s prezentacijama, te za razna događanja. I našli ga među znamenitim građevinama i institucijama na Kaptolu, te ga sjajno uredili i opremili. Neko vrijeme bili su svojevrsna eno-gastro-turistička ambasada Istre u metropoli. Kod njih, u potrazi za dobrom kapljicom, nerijetko se viđalo veleposlanike raznih zemalja u Hrvatskoj… I tako je trajalo sve do nedavno, dok se ekonomska kriza nije produbila i dok je zdravlje još dobro služilo.
Borošići su se službeno povukli sa scene, ali legenda Bornstein je o(p)stao, i ovih dana obilježio je novi početak, s novim vlasnicima Ivanom i Doris Srpek, koje poznajemo po uvozničkoj i distribucijskoj tvrtki Bin 19, a koji kad su preuzimali podrum na Kaptolu, pravilno, nisu htjeli mijenjati naziv. Srpeki su se potrudili održati visoku razinu uređenja ambijenta i visoku razinu ponude, a kao što su nekad radili Borošići, planiraju u tome uistinu prikladnom i reprezentativnome prostoru i razne akcije na promociji vina i raznih delicija ali i općenito eno-gastronomije kao discipline bitne u svakoj suvremenoj kulturi i značajne kao dio turističke ponude… Na slici su, prigodom službenog otvorenja novog Bornsteina, novi i stari vlasnici, bračni par Srpek i bračni par Borošić…
REZAČI PRŠUTA/ŠUNKI – S početkom jeseni zagrebačka Galerija vina MIVA startala je s novim ciklusom prezentacija vinara. A vinari se u toj galeriji sve više predstavljaju i kao kompletni gourmeti, donoseći sa sobom uz kapljicu i razne delikatese. Neki se pokazuju i kao vrlo vješti u posluživanju tih delicija. Tu svakako valja spomenuti Kutjevčanina Željka Adžića, nekad prve lopte Zlatne doline (Vallis aurea), nogometaša koji je profesionalno igrao u nekoliko domaćih ali i inozemnih klubova da bi se potom priključio ocu Antunu, nekad također sportašu, u vinskome biznisu (graševina, sivi pinot, rajnski rizling, zweigelt).
Adžić mlađi u Galeriju Miva donio je sjajnu dvogodišnju slavonsku šunku obiteljske produkcije (mnogi dalmatinski pršuti nisu joj ravni!) i demonstrirao je, kao pravu atrakciju za uzvanike, kako se vrlo uspješno snalazi u rezanju, pa bi eto sada i u toj sportsko-gurmanskoj disciplini mogao postato zvijezdom. Ivan Dropuljić, osnivač i direktor festivala vina i kulinarike Zagreb Vino.com, inače sa suprugom Ivankom vlasnik vinoteke/pršutoreznice na zagrebačkom Borongaju, već dugo razmišlja o tome da organizira natjecanje u rezanju pršuta, zasad ima barem jednog sigurnog natjecatelja, to je upravo njegova supruga, koja se specijalizirala u rezanju (nedavno je uspjela izrezati tanku krišku dugačklu oko dva metra!) i koja sada eto u Željku Adžiću dobiva ozbiljnu konkurenciju…
ĐULOVAC, KORLAT, IVAN DOLAC, i – MILEĆENTO – Nije u Badelu 1862 najmoćniji, ali je – najveći! Samim time prema publici djeluje i kao najuvjerljiviji. Mama baba Blaženka u Dalmaciji ga obožava. Vole ga i oni kojima kao osoba u Badelu 1862 zadužena za plasman nudi daruvarske graševinu i, pogotovu, sauvignon, te hvarski Ivan Dolac i
benkovački trio s Korlata – Syrah, Merlot i Cabernet sauvignon, naime vina su jako dobra a s povoljnom su, bolje reći razumnom cijenom. I aktualni kralj trgovine vinom u nas, Gordan Mohor MIVA, koji ima golemi portfolio etiketa i nudi sve ono najbolje iz Hrvatske i svijeta, nije odolio: uvod u jesenska druženja uz mirnu plemenitu kapljicu u Galeriji MIVA u Zagrebu bio je upravo sa spomenutim vinima Badela 1862. Dobro je da nešto od tih dobrih stvari ostaje ovdje – da baš sve ne ide za Kinu nakon što su badelovci prije nekog vremena sklopili sporazum o izvozu u tu mnogoljudnu zemlju! Mile Nikolić, s moćnim nadimkom – Milecento, ali i uvijek s dobroćudnim smiješkom na licu, uvjerio je skladatelja Alfija Kabilja što treba piti: sve redom, najprije chardonnay, zatim sauvignon s daruvarskog Đulovca, pa cabernet sauvignon s benkovačkog Korlata, i potom hvarski Plavac mali Ivan Dolac iz barriquea, na kraju, uz desert i uz meditaciju, desertnu Korlat-selekciju. Dok to sve pijuckate uz dobru hranu, svakako držite, preporučuje Milecento, zatvorenima radio i TV-prijemnik, jer – rubrika Vijesti s groznim vijestima je i prečesto na programu… A pravu vijest čuješ – na ulici: Znaš li da su danas pustili Sanadera iz bukse? Ne! Kako je to moguće Pa – da ne utječe na svjedoke…
G.E.T. CYCLO – Gastronomija, Enologija, Turizam, i biciklizam! Upravo to: pa, ne može se samo jesti i piti, treba se i sportom rekreirati. Mali nogomet, kuglanje, sve je to OK, ali obično se igra opet za neku večeru i piće, plaća, zna se, onaj tko izgubi, dobro je to za ugostitelja koji se pobrinuo organizirati mogućnost sportske rekreacije u svojem okružju, ali to je ipak stvar statike, naime uvijek ste na jednome mjestu. Za um i tijelo i turizam je i te kako dobro gibanje na način da se mijenja ambijent, da se vidi više, da se uživa u krajoliku, da se neki specijalitet i čaša dobroga lokalnoga vina odnosno drugoga pića kušaju na više mjesta. I da se čovjek rekreira, fizičkom aktivnosti. Šetnja kao fizička aktivnost također sugerira mijenjanje ambijenta, ali biciklizam je idealan jer se s manje napora i vremenski brže može obići, vidjeti pa i kušati mnogo toga, znatno više nego samo hodajući. Rekreacijski biciklizam vrlo je popularan kao dio turističke ponude, a kod nas se u taj dio s dosta ambicija upravo uključila zagrebačka udruga za kulturu stola G.E.T. Report, koja je organizirala već nekoliko uspješnih eno-gastro-biciklističkih druženja, primjerice u Međimurju, i u Klanjcu u Hrvatskome zagorju. Tomislav Stiplošek i Silvija Munda kao organizatori događanja ali istodobno i kao snimatelji i reporteri s lica mjesta prve pohvale i potporu dobili su od Međimurske županije, a posebno su zadovoljni i nakon drugog ciklo-toura u Klanjcu jer kao sudionike, uz osobe iz toga kraja, imali su i ljubitelje biciklizma te fine papice i kapljice iz drugih predjela, dakle – doveli su u taj dio Hrvatskoiga zagorja turiste! U Klanjcu je pokret bio s Trga Antuna Mihanovića, a obišlo se, kao kontrolne točke: seoski turizam Stara vodenica, proizvođača kupinovog vina Kupilek, izletište Villu Zelenjak – Ventek, muzej Staro selo Kumrovec, te vinariju Sever, na svakome punktu degustirane su domaće delicije.
Počele su pripreme za niz utrka Ciklo G.E.T. Tour 2014., planira ih se minimalno 12, a održavat će se, kažu Silvija i Tomislav, u raznim dijelovima Lijepe naše, primjerice na području Pelješca, konkretno oko Orebića, zatim u Slavoniji, oko Zagreba pa ponovno u Međimurju. Opširnije na webu Ciklo G.E.T. Toura www.get4u.hr/ciklo
FORT APACHE u STRMCU SAMOBORSKOME – Ponovno je proradio Fort Apache u – samoborskome Strmcu. Ambijent Divljeg zapada, zvukovi country glazbe, atmosfera iz kaubojskih filmova. Za ljubitelje hrane – nude se sočni steakovi različite gramaže i načina pripreme te zanimljivih kaubojskih naziva kao što su, primjerice, Indian Arrows, Cowboy’s choice, Apache Chief, Jack’s Steaks, Ribeye Steaks, Sirlions, Deer Warrior Steak ili pak popularni T-Bones. Tu su i saloonske zabavljačice…
ARISTOS – 10 GODINA! – Torta poput starinske keramičke peći za grijanje, ali niti je peć, a niti prava torta, međutim simbol je slavlja, ovdje i te kako opravdanoga: zagrebački hotel Aristos, smješten na strateški jako dobroj 
poziciji – u Buzinu, na pola puta od zrakoplovne luke i središta metropole te uz niz poslovnih zgrada tako da mu ne nedostaje poslovnih ljudi kao gostiju, obilježio je prvo desetljeće postojanja i rada. Čestitke! Čini se da vlasnik Jadranko Modrić (na slici) nije ni u kakvoj našoj partiji i stranci (bravo!) i da ne pati od sujete (bravo!) kad je u protokol uvrstio samo vrlo kratki pozdravni govor s napomenom da je ovo čisto rođendansko slavlje uz finu papicu, kapljicu i živu glazbu.
NARANČASTA UDOVICA – Došla je i ukazala se pred stotinjak vidjelica i vidioca okupljenih u dvorištu Hrvatskog muzeja arhitekture odnsno palače uz zagrebački Rokov perivoj i spomenik Vladimiru Nazoru koja bez problema izgledom može stati uz bok francuskim châteauima, te uvjerila i one koji su bili neodlučeni – ako je takvih bilo, a narančastom bojom s elegantnom kaki-nijansom što je prati kao zaštitini znak odlično se uklopila u prizor raslinja prvih metropolinih jesenjih dana. Glasovita Veuve Clicquot odnosno udovica Cliquot u suradnji s nekad nogometnom zvijezdom a sada zvijezdom uvoza te distribucije vina i jakih pića Gordanom Mohorom i njegovom ekipom MIVA, u sjajnom ambijentu s puno i narančastih balona realizirali su party kakve
ponekad vidimo u filmovima o imućnima. U ovoj našoj kriznoj i tužnoj svakodnevici, uz potoke šampanjca Veuve Clicquot, Jakobove kapice, gusju jetru i druge delicije barem u tih dva sata i oni koji imaju manje mogli su se osjećati kao da imaju više…
La Grande Dame međutim nije se baš pokazala i konkretno, barem ne svima, ona se baš i ne pojavljuje istodobno pred stotinjak ljudi, preferira intimnije društvo koje je i u mogućnosti udovoljiti njenim željama…
DANI MLADOG MASLINOVOG ULJA U VODNJANU – Deveti Dani mladog maslinovog ulja u Vodnjanu bili su bogati programom. Strukovna predavanja, degustacije, inovativna istarska kuhinja, posjete kulturnim znamenitostima i uljarama vlakićem, te još mnogo drugih mogućnosti. Učenje o kvalitetama maslinovog ulja u Oil-baru a zatim uživanje u više od 200 uzoraka mladih ekstra-djevičanskih maslinovih ulja koje Vodnjanština nudi, sve je to poseban i jedinstven doživljaj. Veliki šator okupio je više od 80 izlagača, posjet odličan!
ČAROBNI TAVAN – Nekome je tavan spremište za određene predmete koje ne rabi svaki dan, ali grupi mladih moglo bi se reći prehrambeno osviještenih i hedonistički nastrojenih ljudi iz Zagreba tavan služi za nešto sasvim drugo – za Eno-gastro laboratorij i za Mali plac, a to su specifični tulumi s puno ritma i cijeloga tijela u pokretu međutim ne toliko uz uobičajenu stimulaciju pop-glazbe koliko uz stimulaciju miomirisa iz tave, zdjele i čaše, te novih kontakata i veselog druženja što otklanja stres. To su i vrlo korisni susreti između ponuđača hrane i pića s obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava koje na Malom placu na Čarobnom Tavanu postaju kumice, te potrošača željnih izvornih mirisa i okusa, dakle publike koja voli domaću kuhinju svojih mama, baka. Cijelu stvar osmislile su dvije Jelene – Jelena Nikolić, vlasnica Tavana i blogerica (Sjedi, pa jedi), i njena prijateljica Jelena Mikin, a zdušno im pomaže eno-gastro bloger Ivan Vrban. Ideja odlična, čut će se, siguran sam, i još jače za njih i njihovu inicijativu…
Na slikama su Jelena Mikin i Jelena Nikolić, te mesarska braća Čučković iz Rijeke koja su oduševila svojim mesnim proizvodima i svojim kuhanjem, kao i vinari Marko Sladić iz Šibensko–kninske županije i Buhač iz Iloka čija su vina popratila odlične specijalitete
FRANCIACORTA – TALIJANSKA ŠAMPANJA – Iako proizvedeni klasičnom šampanjskom metodom, mnogi pjenušci iz raznih krajeva svijeta razlikuju se čak i poprilično od šampanjaca. Ne govorim to u smislu kakvoće proizvoda, nego u smislu organoleptike koja sugerira drukčiju stilistiku.
Ostanimo u Europi: primjerice, španjolski pjenušac cava, rađen metodom dvostrukoga vrenja (sekundarno vrenje u butelji) sasma je drukčiji od šampanjca, dijelom zbog drugih sorata (Champagne = Chardonnay, Pinot noir, Pinot meunier; Cava = Xarello, Macabeo, Parellada…), zbog tla, zbog (mikro)klime, zbog upotrijebljenog baznog vina, zbog načina uporabe ekspedicijskog likera, dužine odležavanja na kvascima… U Champagnei tlo je izrazito vapnenasto, za šampanjce se kao baza rabi odležano starije vino, koje zna i fermentirati u (rabljenom) barriqueu, osnovna vina su uglavnom mješavine kapljica različitih godišta, ekspedicijski liker uvelike služi da pripitomi kiselost, šampanjci dovoljno dugo odležavaju nakon drugoga vrenja u boci na kvascu. Nakon nekoliko posjeta talijanskoj vinorodnoj oblasti Franciacorta, između Brescije i Bergama, i ponajboljim tamošnjim proizvođačima – Ca’ del Bosco, Bellavista, Berlucchi, Cavalleri, te Monte Rossa (možda i najbolji šampusi)… – i te kako sam se uvjerio da je Franciacorta doista, kako kažu, talijanska Champagnea. Eto me, upravo, na slici s glavnim enologom Bellaviste Mattijom Vezzolom.
Posjeti pak obitelji Tomac na Plešivici, konkretno najnoviji njihovi vrlo kompleksni i zanimljivi šampusi Diplomat, Classic, kod kojih se ne rabi ekspedicijaski liker, pa cjenovno dosta povoljniji Millenium, a i pjenušac Amofra od baznog vina vinicifiranog u amfori i dozrijevanoga u velikoj hrastovoj bačvi pokazuju da bi vinorodnu Plešivicu trebalo doista shvatiti potencijalno kao hrvatsku Champagneu i u tome je pravcu tržišno pozicionirati. Međutim, na neki način službeno to će se dogoditi tek kad i drugi plešivički proizvođači počnu masovnije proizvoditi pjenušac i kad dostignu kakvoću Tomca. Poželimo im u tome smislu uspjeh. Ima doduše na Plešivici vinara koji su krenuli i u šampanjizaciju, ali… Oni, od njih, koji imaju korektne pjenušce vjerojatno se zasad zadovoljavaju njihovim jednostavnijim izričajem. Ove godine u šampanjsku produkciju na Plešivici uključio se i, uz Tomca, najpoznatiji plešivički vinar Velimir Korak, vidjet ćemo za koju godinu njegov uradak…
PUNOLJETNI SVIJET U ČAŠI, MARTINJE, DIPLOMATSKO VINO, HRVATSKO FRANCUSKO PRIJATELJSTVO
Rođendan Svijeta u čaši – na Martinje, kad se most krsti na mlado vino. Vinski biškup je Mirko Fodor, miništrant Saša Zec, kum je Emil Tuk iz Poglavarstva Grada Zagreba, a svjedok Mladen Papak
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
Google translater: http://translate.google.com/translate_t
U HRVATSKOJ KUĆI u ZAGREBU PREDSTAVLJEN NOVI BROJ REVIJE, ODRŽAN CEREMONIJAL KRŠTENJA MOŠTA, PREMIJERNO POKAZANO NOVO VINO CORPS DIPLOMATIQUE, NAJAVLJEN NASTUP LIJEPE NAŠE NA BOŽIĆNOM SAJMU u STRASBOURGU
Bilo je to, ovaj put, u zagrebačkoj Hrvatskoj kući, gdje se, pod budnim okom Mine Petre, priča Materina priča: promocija najnovijeg broja (140) revije Svijet u čaši s – u nazočnosti većeg broja pripadnika Corps Diplomatique i drugih istaknutih uzvanika, više od njih oko 60 – tradicijskom martinjskom svečanosti posvećenoj mladome vinu, te s predstavljanjem novog Diplomatskog vina revije Svijet u čaši.
Voditelj kroz program tv-zvijezda Mirko Fodor za ceremonijal krštenja mošta na vino pretvorio se najednom u vinskog biškupa i pokazao da se i u toj ulozi sjajno snalazi, na visini zadatka bio je i Saša Zec kao miništrant. U ulozi kuma mladome vinu vidjelo se Emila Tuka, glavnoga za poljoprivredu u Gradu Zagrebu.
Doček gostiju, s čašom pjenušca Princeps, od Iločkih podruma
U prvome činu restoran Muzej, iz zgrade zagrebačkog Muzeja za umjetnost i obrt, pobrinuo se za prigodne delicije, a Iločki podrumi za plemenitu kapljicu, od aperitivnog pjenušca Princeps preko graševine do ponajboljih traminaca. Mladen Papak, direktor Iločkih podruma, kaže da oni pune čak šest različitih linija iločkog traminca! Za glazbeni ugođaj pobrinuli su se Željko Krušlin Kruška izravno, te, s prigodnim izvornim hrvatskim narodnim pjesmama, glazbeni ansambl glasovitoga Lada, ali – preko CD-a.
Specijalitete na tanjuru osigurao je zagrebački restoran Muzej
S 11. studenime 2013. časopis Svijet u čaši postao je u punoj potpunosti punoljetan, naime napunio je 21. godinu života i neprekinutog izlaženja. Revija Svijet u čaši za enogastronomiju i turizam, u izdanju zagrebačkog poduzeća MAM-VIN d.o.o., ugledala je svjetlo dana upravo na Martinje, 1992. godine, dakle prije više od dva desetljeća. Najprije s izlaženjem u jednomjesečnom ritmu a ubrzo poslije, pa sve do danas, s dvomjesečnom periodikom, dosegnula je 140 brojeva. Ovu godinu zaključuje s još jednim izlaskom, s brojem 141, po uobičajenom rasporedu sredinom prosinca.
Paralelno s tiskovinom revija postoji i na Internetu, www.mam-vin.eu i www.svijetucasi.com. Elektronički oblik, s obzirom na svoju veliku brzinu protoka komunikacije i na veći prostor za objavu materijala nego što ga ima tiskovina, omogućuje maksimalnu aktualnost i plasman više materijala i većih priloga u odnosu na štampanu verziju časopisa, pa se te prednosti, dakako, i koriste.
Naše novo diplomatsko vino – Traminac 2007 kasnu berbu iz produkcije Iločkih podruma darovali smo veleposlanici Francuske u Hrvatskoj gospođi Michele Boccoz, te predsjednici ustanove Alliance française Jagodi Lukavac
U tijeku 21-godišnjeg djelovanja, kuća MAM-VIN d.o.o./Svijet u čaši u svojoj bogatoj aktivnosti, pored novinarskih kreacija, organizirala je mnogo raznih akcija usmjerenih na promidžbu eno-gastronomije kao discipline te, posebice, hrvatskih specijaliteta i hrvatskih vina. Jedna od tih akcija je i Diplomatsko vino, koje je i bilo protagonist druženja u Hrvatskoj kući.
Što je Diplomatsko vino? To je pokušaj međunarodne afirmacije hrvatskoga vina dakako i kroz utjecajne diplomatske krugove. S jedne strane nastojanje da se postigne to da se u svim hrvatskim veleposlanstvima i diplomatskim institucijama kao posebno reprezentativnim mjestima gostima nudi hrvatska kapljica s visokim pedigreom, a s druge strane da se prema hrvatskome vinu na jedan simpatično organizirani način snažnije privuku strani veleposlanici i diplomati u Hrvatskoj. Svijet u čaši došao je prije puno vremena na zamisao da u suradnji s proizvođačima plemenite kapljice o Martinju okupi uz bačvice s kapljicom eksluzivnijeg ranga strane veleposlanike i diplomate koji bi na krštenju mošta na vino bili kumovi pojedinom s njihove strane, nakon, naravno, kušanja, izabranome uzorku, i u jesen 2003., dakle prije 10 godina, dobiven je iz veleposlaničkih redova prvi vinski kum. Bio je to veleposlanik Norveške Njegova Ekselencija gospodin Knut Toraasen, a kumče je bio nespeški chardonnay iz podruma Badela 1862 u Nespešu. Već iduće godine broj veleposlanika-kumova se povećao, naime kumstva su se prihvatili i veleposlanici Finske, Švedske i Japana, kao i počasni konzuli Finske i Danske u Hrvatskoj.
Novo Vino Corps Diplomatique revije Svijet u čaši rođeno je nedavno u suradnji s Iločkim podrumima iz Iloka. Riječ je o Tramincu 2007 kasne berbe iz Srijemskog vinogorja i Iloka na krajnjem istoku Hrvatske, tamo gdje, kako pjesma veli, Dunav ljubi nebo…
Na događanju u Hrvatskoj kući veleposlanicama nekoliko zemalja, primjerice, i VIP-gostima darovana je, u prikladnoj elegantnoj drvenoj kutiji s ugraviranim imenom i prezimenom dobitnika, za uspomenu po butelja tog Diplomatskog Traminca 2007 kasne berbe od Iločkih podruma.
Željko Krušlin Kruška zabavio je uzvanike svojim pjesmama
Neven Brglez, proizvođač vina sa Zagrebačke vinske ceste, pobrinuo se da se na događanju toče i mlada graševina i mladi portugizac
A na francuskoj večeri u Hrvatskoj kući održan je koncert francuskih šansona pod nazivom Potpourri de Paris
Druženje Svijeta u čaši s diplomatskim korom nastavilo se u Hrvatskoj kući desetak dana poslije, kao drugi čin, na večeri hrvatsko-francuskog prijateljstva priređenoj u povodu predstavljanja Hrvatske, kao zemlje partnera, na Božićnom sajmu u Strasbourgu. Na poziv grada Strasbourga a u oranizaciji Stalnog predstavništva Republike Hrvatske pri Vijeću Europe i Hrvatske gospodarske komore brojni hrvatski umjetnici, obrtnici, rukotvorci nastupaju u prosincu pod hrvatskom zastavom na tradicijskom Božićnom sajmu na starome Trgu Guttenberg u središtu tog lijepog i značajnog francuskoga grada. Poseban naglasak na tome nastupu na Božićnome sajmu bit će na delicijama i proizvodima s oznakom Izvorno hrvatsko i Hrvatska kvaliteta. Hrvatska kuća-Materina priča pripremila je, u suradnji s ustanovom Alliance française de Zagreb, koja djeluje od 1953., i s Hrvatskom gospodarskom komorom izložbu proizvoda koji će biti zastupljeni u Strasbourgu. Glazbenici su pod nazivom Potpourri de Paris izveli više francuskih šansona. Goste Hrvatske kuće i one koji će nastupiti u Strasbourgu na Božićnom sajmu pozdravila je osobno veleposlanica Francuske u Hrvatskoj Njena Ekselencija gospođa Michele Boccoz.
Uz francusku veleposlanicu Michele Boccoz, pored koje je voditeljica Hrvatske kuće Mina Petra, među uglednim gostima bio je i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić
Domaće je domaće! Hrvatska će sa svojim izvornim i tradicijskim proizvodima sudjelovati kao izlagač na Božićnom sajmu u Strasbourgu. Među eksponatima bit će i jaslice
Mladen Horić, direktor MAM-VIN-a, Ivan Šućur, voditelj zagrebačkog restorana Muzej, Jadranka Rilović, glavna urednica Drugog programa Hrvatskog radija, te Branimir Vlajo, počasni konzul Finske u Hrvatskoj
Upravitelj Iločkih podruma i enolog Mladen Papak (drugi zdesna), s kolegama iz Jamnice/Agrokora i s velikim badelovcem MileĆentom
U veselom raspoloženju: do prije nekog vremena veleposlanik Hrvatske u Švicarskoj Mladen Andrlić, danas voditelj Diplomatske akademije u Zagrebu, Zdenka Mesić iz Ministarstva gospodarstva i malog poduzetništva, Milan Labus, zagrebački kralj roštilja…
Nikola Bunjevac iz kuće Zagrebački Velesajam s djelatnicom Japanskog veleposlanstva u Hrvatskoj. Hoće li iduće godine biti Vinovite?
GASTRONAUTI: KROZ TANJUR I ČAŠU – UPOZNATI LIJEPU NAŠU
SKUPINA HRVATSKIH LJUBITELJA FINE PAPICE i KAPLJICE ALI i NOVIH NE SAMO ENO-GASTRO SPOZNAJA i ISKUSTAVA VEZANO UZ NAŠE KRAJEVE NEGO i NOVIH SAZNANJA IZ DOMENE POVIJESTI i KULTURE DOTIČNOG PODRUČJA NEDAVNO SE SJAJNO PODRUŽILA U ISTRI. PA ODMAH POTOM i U SLAVONIJI i BARANJI. AKCIJA RIJEČANKE KARIN MIMICE, KOJA INAČE BRINE i o VODIČU 100 VODEĆIH HRVATSKIH RESTORANA, SVAKAKO BI SE, POGOTOVU U SVJETLU NEDAVNOG ULASKA HRVATSKE u EU, TREBALA ŠTO PRIJE PROŠIRITI i NA LJUBITELJE ENO-GASTRO LUTANJA – POTENCIJALNE TURISTE U NAS – IZ RAZNIH EUROPSKIH ZEMALJA!
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
Google prevoditelj / translater: http://translate.google.com/translate_t
Gastronauti plove dalje! Skupina ljubitelja fine papice i fine kapljice ali i novih ne samo eno-gastro spoznaja i iskustava vezano uz neki naš kraj nego i novih saznanja iz domene povijesti i kulture dotičnog područja nedavno se sjajno podružila u Istri, a odmah potom uslijedilo je putovanje na sasma drugi kraj Hrvatske, do Baranje, potencijalno nove hrvatske turističke Istre, ali na kranjem istoku i sjeveroistoku Lijepe naše.
Istra je bila uzbudljiva, a bogme i Baranja. Karin Mimica, članica uprave Kluba Gastronaut, trsi se da druženja uvijek budu na neku temu. U Istri su to bili Okusni welness – vanilija, te Skiperski specijaliteti s naglaskom na sezonski specijalitet švoj, odnosno ribu list. Težišta događanja: restoran Navigare i hotel Nautica u Marini u Novigradu istarskome, te restoran Badi u Umagu. Da će sve proteći na visokoj razini pokazalo se na prvoj, okupljajućoj postaji – u hotelu San Rocco u Brtonigli.
U San Roccu u Brtonigli – uvijek upečatljiv doživljaj. Karin Mimica, članica uprave Kluba Gastronauti, i Tullio Fernetich, vlasnik hotela San Rocco
Uz kuhara San Rocca, chefa Zorana Čobanova, koji je priredio sjajne male zalogaje, i vlasničku obitelj Fernetich koja se, uz ostalo, pobrinula i za rezanje pršuta, zvijezda je bila tvrtka Bakalar Milena iz, gle – BAČVE, sela kod Višnjana. Bakalar Milena osvojio je nazočne s više vrsta svojih delicija od bakalara – na bijelo, s tartufom, sa čilijem… Direktor Aleksandar Stefanov pustio je vijest koja će svakako obradovati hrvatske gourmete: tvrtka Bakalar Milena krenula je u uvoz prvoklasne kategorije bakalara iz Norveške, taj bakalar svakako bi se trebao naći u svim u Hrvatskoj predviđenim trgovinama na vrijeme da se okusno jelo prigotovi, po običaju, za Badnjak.
Bakalar Milena: Aleksandar Stefanov najavljuje uvoz najkvalitetnjeg bakalara iz Norveške
Od San Rocca se pošlo u posjet vinariji Cattunar u Novoj Vasi kod Brtonigle.
CATTUNAR – Obitelj Franca i Vesne Cattunar taman je bila u punoj berbi. Stizale su prikolice s crnim sortama. Cattunari gospodare sa 45 hektara pod vinovom lozom, najviše imaju Malvazije istarske, oko 50 posto, slijede Teran s 30 posto, a 20 posto pokrivaju Chardonnay, Merlot, Cabernet sauvignon i Muškat. Uz mirna vina, od 2012. krenuli su i u pjenušce, od terana, s time da je zamišljeno da pjenušac ne bude crn nego ružičast. S Malvazijom istarskom rade pokuse proizvodnjom vina iz vinograda na četirima tlima posebno, jedno tlo je crno, drugo, sivo, treće smeđe a četvrto bijelo. Poučno je bilo istodobno kušati malvaziju sa sva ta četiri tla.
Franco i Vesna Cattunar u društvu s Gastronautima
Franco i Vesna Cattunar vino dozrijevaju u barriqueu i u velikim hrastovim bačvama od 20 hl, neke su od slavonske hrastovine a neke od francuske hrastovine, na pitanje koje su se pokazale boljima Franco (diplomatski) odgovara sa su zasad obje podjednako dobre.
Upitao sam kako će ubuduće označavati vino od sorte Teran. Opredijelili su se za naziv Cappì… Štogod da to značilo…
Cattunari će se rado pohvaliti svojim izvozom, koji sada iznosi oko 20 posto, najviše su, vele, okrenuti prema Italiji, Sloveniji, SAD, Engleskoj i Belgiji…
A onda je, od Cattunarovih, put krenuo prema aromama vanilije u Novigrad. Vođeni obilazak Novigrada, te aperitiv uz Chartreuse, najstariji biljni liker na svijetu, i, zatim, večera na zadanu temu – Vanilija. Chef Robert Marenjak sa svojom ekipom iz restorana Navigare ponudio je menu sa šest sljedova u kojima je, u svakome, bila nazočna vanilija. Doduše, juha od dagnje odisala je, rekli su mnogi gastronauti, i šafranom, a punjeni lubin i komoračem.
Restoran Navigare, Nautica, Marina u Novigradu: chef Robert Marenjak s jednom od svojih kreacija
Marenjakova kolegica po struci, u civilu i u gastronautskoj inspekciji: chef Ivana Vukmanić iz Duge Rese, sa suprugom
Zašto baš vanilija? Prof. Karin Mimica objašnjava da začini, mirodije imaju svaki svoje djelovanje na organizam, a vanilija spada u one koji umiruju. Bravo, Karin! Zaista nas u cijeloj ovoj, već predugo aktualnoj, kaotičnoj općehrvatskoj situaciji bez svjetla na kraju tunela i treba umirivati!…
_____________________________________________________
VANILIJA: LJEKOVITOST POVRH NEODOLJIVIH MIRISA i OKUSA – Vanilija je jedna od najpopularnijih i najomiljenijih, ali i najskupljih mirodija svijeta. Uglavnom se koristi za začinjavanje, ali sve je više saznanja i o njenoj ljekovitosti, napominje prof. Karin Mimica. Vanilija eto postaje sve popularnija na području alternativne medicine. Mirišljive mahune vanilije plod su orhideje penjačice koja raste u tropskim šumama Središnje Amerike.
Postoji čak 150 vrsta vanilije, no danas se koriste samo dvije vrste – Bourbon i Tahitian vanilija.
U indijanskom narodu Totonaca vaniliju su vrlo cijenili kao lijek protiv otrova, plućnih bolesti i sifilisa, te je bila sastavni dio mnogih ljekovitih mješavina. Do sredine 19. stoljeća taj je narod bio glavni svjetski proizvođač vanilije. Hernán Cortés u 16. je stoljeću prvi upoznao Europljane s vanilijom. Nakon šafrana, vanilija je najskuplji začin. Cijenjena je zbog svoje čudesne arome.
Sastav i ljekovitost: ključni sastojak u mahuni vanilije je vanilin. Prisutni su i tragovi drugih spojeva poput eugenola, kaprinske kiseline, fenola, fenol-etera, karbonilnih spojeva, estera, laktona, alifatskih i aromatskih ugljikohidrata i vitispirana.
Vanilijin ekstrakt sadrži male količine vitamina B, nijacin, pantotenske kiseline, tiamin, riboflavin i piridoksin. A tu su i minerali kao kalcij, magnezij, kalij, mangan, željezo i cink. Na vaniliji nije rađeno baš mnogo istraživanja, međutim ustanovilo se da je vanilioid iz nje vrlo sličan kapsaicinu iz chilija i eugenolu iz klinčića, a kojima su dokazana brojna ljekovita svojstva.
Vanilija pomaže kod akni i problematične kože, ublažava simptome gripe, a može se koristiti i kod mučnina u trudnoći. Oblozi od vanilije daju trenutno olakšanje kod zubobolje i opekotina. Smatra se da vanilija može pomoći i kod neredovitih menstruacija. Nutricionisti pretpostavljaju da vanilioid ima blago antikancerogeno djelovanje.
Ljekovita svojstva vanilije: prirodni je antioksidans, pomaže kod problematične kože, ublažava stres i napetost, povećava libido, djeluje povoljno kod želučanih tegoba, djelotvorna je kod mučnina u trudnoći.
Moć mirisa: već sam miris vanilije snažno djeluje na psihu tako što izrazito opušta i stimulira. U jednom istraživanju mirisanje vanilije pomoglo je 70 posto teško oboljelih pacijenata da budu smireniji i lakše podnose napete situacije.
Kod starog naroda Maja vanilija je bila cijenjena kao moćni afrodizijak, a njemačka studija iz 18. stoljeća pokazala je da je vanilija i prirodni lijek za impotenciju. Ta su afrodizijačka svojstva potvrdila i novija istraživanja, u kojima se vanilija pokazala kao najbolji miris za poticanje libida. Ako ste izloženi stresnim događajima ili želite pojačati libido, nosite sa sobom mahunu vanilije te je po potrebi pomirišite. Od vanilije možete napraviti i ekološki osvježivač prostora. Da biste ga proizveli, promiješajte žličicu ekstrakta vanilije s vodom u boci sa raspršivačem.
U kozmetici: vanilija je visoko zastupljena u kozmetičkoj industriji zbog neodoljivog mirisa i umirujućeg djelovanja. Koristi se u svim vrstama kozmetičkih proizvoda, ponajviše u parfemima i kremama. Antibakterijska svojstva vanilina pomažu kod prištića i akni, a antioksidativna štite kožu od slobodnih radikala koji uzrokuju oštećenje tkiva.
U kulinarstvu: vanilija je jedna od najpopularnijih aroma na svijetu, a najčešće se dodaje u slastice poput sladoleda, kolača, čokolade, kao i u kavu i umake. Mahunu možete upotrijebiti dva puta. Nakon prve upotrebe operite je i posušite. Čuvajte je u hermetički zatvorenoj posudi ili šećeru, koji će poprimiti njenu aromu.
Na tržištu postoji mnoštvo proizvoda od umjetne arome vanilije. Koristite pravu vaniliju jer samo ona ima originalnu posebnu aromu i ljekovita svojstva. Kod kupnje mahuna pripazite da su crno-smeđe boje, sjajne i gipke. Najkvalitetnija vanilija dolazi iz Meksika i s madagaskarskog Burbonskog otočja, dok se indonezijska i tahićanska vanilija smatraju manje kvalitetnima.
Domaći ekstrakt od vanilije: trebaju vam dvije uzduž prerezane mahune vanilije, šalica vodke. Priprema: zatvorite sastojke u staklenu posudu i pustite da odstoje dva mjeseca na tamnom mjestu. Povremeno protresite staklenku. Nakon dva mjeseca ekstrakt je gotov. Čuvajte ekstrakt na tamnom mjestu u dobro zatvorenoj staklenoj bočici.
_______________________________________________________________
Finale je bilo sjajno: sommelier Omar Biloslavo na kraju večere pozvao je na kušanje selekcije rumova iz portfelja tvrtke Vitis O & N.
Omar Biloslavo prezentacijom različitih vrhunskih rumova učinio je večer uzbudljivijom
Rum je proizvod dobiven od soka šećerne trske i od melase od šećerne trske, tj. derivata soka šećerne trske, destilacija je kontinuirana. Destilerije od kojih je predstavljen rum bile su su Flor de Cana iz Nikarague, Mathusalem iz Dominikanske Republike, te Rhum Rhum iz Guadaloupe. Jedan je stil dugo dozrijevanje ruma u bačvi i onda punjenje u bocu, u ponudi su bili rumovi angsolaksonskog pristupa, s prosječnom starosti od 15 do 23 godine. Drugu grupu činili su rumovi španjolskog pristupa s dozrijevanjem u bačvicama u sustavu solera, i stari od 15 do 23 godine. Treća, francuska varijanta, koja mi se od svih tih odličnika pokazala najboljom, bio je Rhum Agricole, jedan iz inoksa i proziran kao rakija, a drugi, tamne boje, iz bačve i star tri godine.
Idući dan – nesvakidašnji doživljaj, dakako za većinu od nas koji jahtu može samo sanjati i vidjeti je iz daleka, odnosno na malom ekranu: u novigradskoj marini – doručak među jahtama. Kakvog li osjećaja!
Doručak kod… jahtaša
Nakon doručka, prijepodne se nastavilo u umaškoj uljari Babić. Vlasnica je Michelle Babić, inače zaposlena u TZ Novigrad. Glavni u proizvodnji je njen suprug Ante. Babići sada brinu o 1800 stabala masline, a želja im je dosegnuti oko 2300 stabala. Kad sve bude u rodu, imat će oko 4500 litara vlastitoga ulja. Uljara Babić, otvorena 2007., prerađuje 1,5 tona masline na sat i pruža preradu iz usluge.
Ante i Michelle Babić u uljari Babić
Ante Babić veli da u svijetu postoji oko 1200 kultivara masline, od toga 50 ih je prisutno u Istri, od tih 50 polovica, točnije 23 su autohtone sorte Istre.
– Berba je počela sa sortom Buža, a završila sa sortom Belica, koja u sebi ima najviše ulja. Lišće se odvaja od masline, ali ako ga i ostane u preradi do nekih dva ili tri posto to ne samo da ne smeta nego je i dobro jer i list ima korisne sastojke. Mlin melje maslinu s košticom, koja također u sebi ima ulja. Masa, tzv. tijesto onda ide u posude gdje se dodaje voda u količini od oko 30 posto, i to stoga da se lakše izvuče ulje. Prerada masline je na temperaturi do maksimalmo 25 odnosno 27 Celzijevih stupnjeva. U centrifugi se potom ulje odvaja od vode. Od 100 kilograma masline dobije se ovisno o sorti, položaju i godini od osam do nekih 20 kilograma ulja extra vergine.
Babići su, dok ga je bilo (sve se hitro plasiralo!) prodavali litru maslinova ulja u rinfuzi po oko 100 kuna.
I onda, aperitivno, kod Morena Degrassija, koji je kad smo dolazili upravo dovršavao ovogodišnju berbu i rekao je da je jako zadovljan ubranime. Srdačni Moreno proveo je Gastronaute kroz podrum a onda je uslijedila degustacija u lijepoj dovarni za kušanje. Zvijezda programa: Degrassijev sommelier i promotor Siniša Škaberna.
Zvijezda programa: Degrassijev sommelier i promotor Siniša Škaberna
Degrassija šira publika poznaje po mirnome vinu, ali on ima i pjenušac, rađen klasičnom metodom od baznog vina od grožđa Chardonnaya i malo Muškata iz berbe 2007. Još uvijek taj je pjenušac na kvascu, i degoržira se po potrebi. Proizvedeno je samo 1000 butelja. Jako dobar, specifičan, ne znam zašto se Degrassi jače ne posveti i pjenušcu!
Moreno i njegova supruga Alison Degrassi u njihovoj kušaonici
Uljuđeni Teran 2008 i fini crni cuvée Terre Bianche 2009. Pitam Morena kako će on ubuduće označavati svoj teran, njegov odgovor je jednostavan i logičan – Istrijan, zbog porijekla, ili Ist(e)rijan, jer je ulaskom u EU, iako Istrijan, s polica isteran!
Restoran Badi u Lovrečici San Lorenzo kod Umaga odlučio se za pet sljedova u kojima je u glavnoj ulozi bio list, za kraj kao desert stigle su istarske fritule s vanilijom i čokoladom.
I, premijera u Badiju: Franc Arman izašao je s pjenušcem Perla bianca!
Vinar Franc Arman toči vlasnicima Badija Nadi Badurini i njegovoj supruzi svoj prvi pjenušac Perla bianca, rađen metodom charmat
Moreno Coronica uz svoju Gran Malvaziju 2009. Upravo izlazi berba 2009!
Završetak naše gastronautske skitnje Istrom bio je kod Morena Coronike u Korenikima, koji je ponudio seriju svojih vina među kojima su briljirali Gran Malvazija 2009 i Gran Teran 2008, te kod Giancarla Zigantea u restoranu Zigante u Livadama.
Giancarlo Zigante, uz poprsje najvećeg tartufa s kojim je završio u Guinnessovoj Knjizi rekorda
TARTUFI! – Taman su tada bili kod njega Dani Tartufa. Giancarlo Zigante, koji je1999. ušao u Guinnessovu knjigu rekorda pronalaskom najvećega tartufa na svijetu, pohvalio se da je od ugostitelja, tartufara i proizvođača odličnog maslinovoga ulja, postao i – vinar! Iz vlastitih nasada u Kostanjici uz strukovnu pomoć enologa Marija Stavera proizveo je malvaziju, pa cuvée od chardonnaya, bijelog pinota i sauvignona, rosé od mješavine vranca, plavine i bijelog muškata, te crnjake teran, refošk, cabernet sauvignon… Iz 2013. ima teran nazvan San Stefano po lokaciji podruma. Bit će i San Stefano terana reserve ali i San Stefano terana gran reserve, vina ne idu van, veli, prije ljeta iduće godine.
NAŠICE i BELJE
Sredinu studenoga pak Gastronauti su proveli u Našicama i Baranji, a domaćini su bili Turistička zajednica Osječko-baranjske županije, Turistička zajednica Našice, hotel Park i restoran Dvorci Slavonije iz Našica, Park prirode Kopački rit, restoran Kormoran, restoran Josić, vinarija PP Orahovica, podrumi Kusić i vinoteka Vinita. Predviđene strukovne teme: Grofovski meni Pejačević, Tradicijska riblja jela u prirodi, Patka i Josićeva vina te Templarski doručak.
Suorganizatori iz TZ Našice upoznali su sudionike putovanja s Dvorcem Pejačević a oni iz Parka Prirode Kopački rit s ljepotama Kopačkog rita i Dvorca Tikveš. Program je bio sljedeći: prvog dana dolazak u PP Orahovicu, razgledavanje vinarije i degustacija, nastavak do Našica i hotela Park, šetnja gradom uz vodiča – posjeta Zavičajnom muzeju u sklopu dvorca Pejačević i Dorinom paviljonu gdje je poznata hrvatska kompozitorica Dora Pejačević skladala svoje kompozicije, u restoranu Dvorci Slavonije na temu Grofovski meni Pejačević uz priču o povijesti Pejačevića tijekom večere. Idući dan: vožnja brodom po parku prirode Kopački rit Ručak restoran Kormoran, demonstracija pripreme šarana na šljama i čobanca, degustacija uz prezentaciju vina Belje, posjet Dvorcu Tikveš, posjet Ulici zaboravljenog vremena, u restoranu Josić večera s patkom i Josićevim vinima u glavnim ulogama…■
U zmajevačkom Surduku, vododerini koju su domišljati Baranjci pretvorili u turistički atraktivnu ulicu eno-gastronmije: Gastronauti kod vinara i ugostitelja Damira Josića (snimio Zdenko Pomoravec)
Morska riba, janjetina i odojak kao specijaliteti drugih krajeva ustupili su, na stolu u restoranu Kormoran, mjesto tradicijskom baranjskom fišu. Na slici su Alma Bremec, Ivana Vukmanić, šefica kiuhnje restorana DP Zvečaj iz Duge Rese i njen suprug Dalibor, te poznati janjičar iz Jaškova Ivan Žganjer sa suprugom Marinom… (snimio Zdenko Pomoravec)
NARANČASTO KAO ČETVRTA VINSKA BOJA
PREDIO UZ DRŽAVNU GRANICU ITALIJE i SLOVENIJE OD NOVE GORICE PA, JUŽNO, DO KOPRA, ZATIM SJEVEROZAPADNI DIO HRVATSKE ISTRE TE ZAGREBAČKA OKOLICA VRLO SU AKTIVNI u PROIZVODNJI PLEMENITE KAPLJICE OD BIJELIH SORATA S DUGOM MACERACIJOM PRAĆENOM i FERMENTACIJOM, I NIJE NEOBIČNO ŠTO SADA, ZAHVALJUJUĆI DVAMA ORGANIZATORIMA, NA POTEZU OD IZOLE PREKO LJUBLJANE i ZAGREBA DO BEČA IMAMO ČETIRI SPECIJALIZIRANE MANIFESTACIJE POSVEĆENE ORANŽNOM i NATURALNOM BAKHOVOM NEKTARU
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK · Snimio DEAN DUBOKOVIĆ
Google translater: http://translate.google.com/translate_t
Narančasto se duboko etabliralo kao četvrta vinska boja. Narančasta ili, kako ih vani nazivaju, oranžna vina odnosno orange wines, koja nastaju od bijelih sorata dužim maceracijama s alkoholnim vrenjem i koja barem zasad u tržišnome smislu spadaju u nišu – međutim vrlo značajnu nišu! – obljubljena su jer vezuju se uz filozofiju naklonjenu maksimalno mogućem prirodnom procesu produkcije, kako u vinogradu tako i u podrumu, a to treba značiti i da su lišena raznih aditiva i sintetskih sredstava koji se danas rabe u vinogradarstvu i vinarstvu pa time i zdrava, podobna za organizam, k tome i korisna i zbog stanovitog sadržaja, doduše manjega nego kod crnjaka, polifenola znanih da su antioksidanti. Macerirana vina tradicijski se, još iz doba u tami povijesti, proizvode u Gruziji, a u novije vrijeme upravo kao slijed inspiracije rođene na gruzijskome primjeru u zapadnome svijetu najvažnije područje njihova nastanka su Furlanija (Collio), slovenska i hrvatska Istra, zagrebačka okolica. Zanimljivo je da se sada prema narančastome okreće sve više i austrijskih proizvođača plemenite kapljice.
Iz Hrvatske je u Beču bilo više izlagača, među njima i Marino Markežić Kabola (lijevo). Predstavnik organizatora Sašo Dravinac (sasvim desno) zaustavio se kod Kabole na kušanju Amfore odmah po otvorenju manifestacije, a s njim su veleposlanik Slovenije u Austriji dr. Andrej Rahten i, do njega, Boris Novak, također jedan od organizatora festivala, inače ugostitelj na Domačiji Novak kod Žužemberka i distributer narančastih vina
Nakon lanjske smotre narančastih vina u Izoli, festival narančastih vina odnosno Orange & Natural Wines Festival krenuo je upravo u Austriju, konkretno u Beč. I ove godine bio je, potkraj listopada i popodne od 16 do 21,30 sati, u glavnom austrijskome gradu, konkretno u Areni 21 u Muzejskoj četvrti gdje su nekad bile carske konjušnice a koja je sada jedno od najznačajnijih središta kulturnog i društvenog života metropole. Nasupilo je više od 50 vinara iz, abecedno: Austrije, Hrvatske, Italije i Slovenije, s ukupno nekih 120 različlitih vina. Najavljeni su bili sljedeći izlagači: Aci Urbajs, Atimo, Blažič, Brandulin, Braunstein, Casa Caterina, Casa Coste Piane, Clai, Čotar, Emil Tavčar, Franco Terpin, Georgium, Gordia, Gsellmann, Guerila, Harester, Herrenhof Lamprecht, JNK, Keltis, Klinec, Korenika&Moškon, La Castellada, Loimer, Marof, Meinklang, Mlečnik, Montanar, Moser, Movia, Muster, Paraschos, Ploder Rosenberg, Preiosinger, Pretterebner, Radikon, Renčel, Rodica, Rojac, Ronco Severo, Roxanich, Schnabel, Slavček, Strohmeier, Svetlik, Štekar 1672, Štemberger, Šumenjak, Tauss, Trapan, Tscheppe, Vodopivec, Werlitsch, Wimmer-Czerny&Hager, Zidarich. Bilo je i hrane, a nudili su je Gostilna Rajh, restoran Rizibizi, gostionica Skaručna, gospodarstvo Novak, Ribogojnica Fonda, Kraljevstvo pršuta iz Kobjeglave, Bios, te piranska Solana.
Kao gost na priredbu je pozvan Bruno Trapan (lijevo, sa sunčanim naočarima). Kod njega su se zaustavili plešivički amforaš Tomislav Tomac , koji je u Beč, zajedno s kolegom amforašem Zdenkom Šemberom došao kao posjetitelj. Na slici je, do Tomca, i Plešivičanac Antonio Ivančić, koji se s ocem Mirkom bavi uvozom amfora iz Gruzije
Zanimanje je bilo golemo: na smotru narančastih vina došlo je oko 600 posjetitetlja iz Austrije, Slovenije, Italije, Hrvatske, Slovačke, Češke, Njemačke, i nekih 40 specijaliziranih novinara. Zgodno je spomenuti i ovo: prošle godine, kad je priredba po prvi put organizirana u Beču uspjeh nije bio onakav kako se očekivalo da će biti, međutim to organizatore – osnivače festivala narančastih vina iz Izole i njihova bečkog partnera Egona J. Bergera nije obeshrabrilo da bi odustali od ponovnog narančastog pohoda na Beč. I dobro je da su bili hrabri – sad se situacija pokazala posve drukčijom: ne samo da se osjeti znatno povećanje zanimanja Austrijanaca za macerirana bijela vina nego se u austrijskoj prijestolnici zapaža već veći broj restorana koji pojačano nude upravo narančasta vina…
GRAND LABEL KARAKTERRE
Ali, Orange Wine Festival nije na ovim našim prostorima i jedina manifestacija te vrste, naime također lani, u terminu festivala Zagreb Vino.com u Esplanadi, u zagrebačkom restoranu Apetit City održan je prvi festival narančastih i naturalnih vina Grand Label Karakterre. Organizator nije isti kao za Orange Wine Festival nego je drugi, a u partnerstvu se iz Hrvatske nalazi komunikacijska tvrtka za područje enogastronomije VinMedia iz Zagreba.
Uvelike zahvaljujući ovoj tehnologiji (duge maceracije s alkoholnim vrenjem) proizvodnje, od više lokalnih sorata koje su prije općenito smatrane drugo- i trećerazrednima te su rabljene za obična jeftina vina i pomalo su počele tonuti u zaborav, primjerice Rebule, Vitovske, kreirana su vrlo ozbiljna vina koja su u igru vratila na velika vrata te sorte iz sjene. Na slikama: Aleš Kristančič Movia sa suprugom Vesnom, iz Goriških brda, te Branko Čotar sa sežanskoga Krasa
Ove godine festival Grand Label Karakterre predviđen je za 30. studenoga u Ljubljani, te 1. Prosinca – srećom, ovaj put nakon završetka Zagreb Vino.coma (preklapanje doista nema smisla!) – u Zagrebu u Hotelu Westin. Kako mi kaže koparski novinar Sašo Dravinec, koji je uključen u organizaciju priredbe u Izoli i u Beču, razmišljalo se bilo o opciji da se dva festivala udruže, međutim Izolani su, veli Sašo, odustali jer im se Ljubljana i Zagreb kao pozornice u tržišnom smislu čine geografski preblizu Izoli a i Beču, radije su se odlučili da u dogledno vrijeme sami i pionirski hrabro krenu prema novom i dosta udaljenijem ali u tržišnome smislu i te kako danas zanimljivome području – Kini, konkretno Šangaju…
Na festivalu Grand Label Karakterre lani bilo je među izlagačima dosta imena koji su gore spomenuti kao sudionici sada u Beču, pa će zacijelo tako biti i ove godine, međutim ove godine bit će i dosta drugih vinara i iz još europskih zemalja.
– Očekujemo oko 60 vinara iz Austrije, Francuske, Hrvatske, Mađarske, Italije, Portugala, Slovenije i Španjolske. Tako je to najveći međunarodni festival vina u Hrvatskoj do danas uopće. Uz vina, prezentiran će biti i sake malih obiteljskih proizvođača – kaže Marko Kovač iz VinMedije.
Uvjeti proizvođačima vina za nastup na festivalu su sljedeći:
– vlastiti vinogradi i podrum
– organska (biološka), biodinamska proizvodnja
– neuporaba kemikalija u vinogradu i podrumu
– alkoholno vrenje bez uporabe komercijlnih, kupovnih selekcioniranih kvasaca
– tehnički korektna vina
Organizatori Grand Label Karakterrea razmišljali su isprva da se manifestacija organizira naizmjenično jedne godine u Zagrebu a sljedeće u Ljubljani, a krivac za odluku da je se ipak priređuje iste godine na dva mjesta, dakle i u Ljubljani i u Zagrebu, je Isabelle Legeron, koju prati glas da je prva Francuskinja s titulom Master of Wine i koja je snažni propagator tih prirodnih vina po cijelome svijetu. Nastupila je već sa svojom radionicom na tu temu na festivalu Zagreb Wine Gourmet Weekend. Ona smatra da manifestacija Grand Label Karakterre ima veliki potencijal jer prezentira organska i biodinamski proizvedena vina u čitavome spektru, znači mirna bijela vina, bijela macerirana s alkoholnim vrenjem, ružičasta, crna vina te pjenušce.
BRESSAN
Na festivalu Grand Label Karakterre očekuje se i nastup talijanskog vinogradara i vinara Fulvija Bressana, iz mjesta Farra’ d’Isonzo u Furlaniji, sasvim blizu Gorizije. Nedavno, baš posljednjeg dana berbe kod njega, bio sam kod Bressana, koji ima vrlo zanimljiva vina, što ne samo da sjajno podnose godine nego s godinama postaju i dosta boljima.
Njihov Rajski vrt, idila je radna: trnovite ruže na ulazu, slijedi – trnovit rad oko loze i grožđa te poslije oko vina
Bressan obrađuje oko 20 hektara vinograda, uglavnom su oni u ravnici. Šest godina naukovao je u vinogradarsko-vinarskoj struci, uglavnom u Bordeauxu. Kad se vratio kući, i on je odlučio krenuti u duže maceracije bijelih sorata s alkoholnim vrenjem, ali ne nužno, kao što to radi više njegovih kolega uz granicu s Italije sa Slovenijom, uvijek i dugačke po pola godine, te u amfori. Ima Bressan i bijelih vina s višemjesečnom maceracijom, no po onome kako je prezentirao svoju produkciju i proizvode dojam je da kroz rad u podrumu više nastoji proizvoditi bijela vina slično načinu kako to čine Bordožani sa svojim crnima. Konkretno, maceracije obavlja u posudama od inoksa, slijedi duže dozrijevanje u drvu na finom talogu, bitna razlika od Bordožana je da on gotovo i ne rabi barrique, nego koristi velike bačve, ima i nešto tonneaua. Bitno je dodati i to da dužice nisu paljene, te da je nova bačva prije prvog punjenja vina tretirana vodom s dodanom cvijetnom soli.
Fulvio Bressan: duge maceracije i alkoholno vrenje u inoksu, višegodišnje dozrijevanje u velikim bačvama i tonneauxu
– Smatram da mjesec ili dva mjeseca mogu biti sasvim dovoljni za maceraciju kroz koju se u sok iz kožice i koštice izvlače poželjni sastojci, polifenoli. Važnije od polugodišnjih maceracija svakako je kako se radi u vinogradu. Želi li se proizvesti iskreno i zdravstveno podobno vino te vino s originalnim aromama a ne onima potpomognuto stvorenima, nužno je posaditi lozu na prikladnome tlu, odreći se kemikalija u vinogradu i podrumu, ići na nizak prinos, ja berem najviše do 800 grama po trsu, paziti kako uzdržavati trsje prilagođavajući se aktualnoj i predvidljivoj odnosno predviđenoj meteorološkoj situaciji u nekoj sezoni, zatim u podrum dovesti zrelo i zdravo grožđe, održavati higijenu, imati dobro drveno suđe, rabiti kvasce iz vlastitog vinograda, igrati na kartu vremena a ne na to da vino što prije, maltene odmah po berbi grožđa izađe na tržište. Nekome je malo čudno što ja fermentaciju vodim u inoksu a ne u drvu. Evo i razloga: mislim da vrenje u inoksu, koji je vrlo lagano održavati čistime i higijensko besprijekornime, daje uvijek pouzdano čistiji i precizniji rezultat nego kad je fermentacija u drvu. Kod maceracija i alkoholnog vrenja u drvu tekući dio mase zna prodrijeti do centimetar pa i 1,5 centimetar u dužicu, i iduća partija u toj već rabljenoj bačvi, ako se dužice ne postružu za tih zaprljanih 1,5 centimetara, lako može imati problema u mikrobiološkome smislu. A svake godine ostrugati po 1,5 centimetar znači da vrlo brzo morate kupiti novu bačvu, što je pak veliki trošak. Kod barriquea dužice i nisu takve debljine kao one od velike bačve, pa bi se bačvica svakogodišnjim struganjem maltene odmah dodošla. A svake godine izmijeniti sve barrique, ili svake dvije do tri godine sve velike balčve, pa to je trošak koji vas za tili čas dovede u financijsku propast. Pri dozrijevanju vina u drvu agresija na dužicu nije tolika, tako da je za veliku bačvu dovoljno dužice ostrugati jednom u 10 godina, i to je već financijski prihvatljivo – kaže Fulvio Bressan, i navodi još jedan razlog zbog kojega je pristalica vođenja maceracije i fermentacije u inoksu te dozrijevanja vina u velikoj bačvi: – Ja u svojemu vinu želim imati ne elago-tanine koje drvene dužice ispuštaju u vino, nego tanine koji su došli s grožđem. To znači i da pazim da grožđe uberem doista u optimalnoj zrelosti, kako bih imao mekane tanine a istodobno i dovoljno tanina da mi se vino uspješnije duže drži u dobroj kondiciji i poboljšava. Isto tako, ne želim da mi drvo nadvlada izvorne arome grožđa. Stoga, primjerice, naš muškat ružu nazvan Rosantico uopće i ne dozrijevam u drvu, nego u inoksu dvije godine na finom talogu uz miješanje. Vidite kako je lijepo aromatična, ali nipošto napadno…
Fulvio Bressan sa suprugom Jelenom: eksperimenti s bačvama od divlje kruške, divlje trešnje, bagrema…
Vina Bressan
Istina! Bressan, koji, inače, uzgaja još i Friulano, nazivan i Jakot (obratno od Tokaj), Rebulu, Malvaziju istarsku, Verduzzo, Pinot sivi, Pinot crni, Schiopettino, Pignolo, te tek malo Cabernet sauvignona i Merlota, pobornik je maksimalne odnosno što je veće moguće povezanosti proizvoda s teritorijem, pa se ne ograničava na dozrijevanje vina samo u klasičnoj hrastovoj bačvi, nego je krenuo i s pokusima vezanim uz dozrijevanje vina u bačvama proizvedenima od drveta voćaka i drugih biljaka izrazito tradicijski uzgajanih u Furlaniji, a to su primjerice murva ili dud, divlja kruška, divlja trešnja, akacija odnosno bagrem. Ponudio je na kušanje više vina još (ali već nekoliko godina!) na dozrijevanju u bačvama, paralelno u hrastovini i u onima izrađenim od drveta spomenutih biljaka, ali i više vina iz butelja. Sjajni kombinacija friulana, malvazije i rebule, sivi (Grigio in Grigio 2006, maceriran osam mjeseci i šest godina dozrijevao u velikoj bačvi od divlje trešnje), te crni pinot – sad mu je aktualan na tržištu Pinot nero 2006 ali je, kao i sivac, pokazao kako je još i te kako pun života. Taj Pinot nero 2006 aromatski je posve nešto drugo od klasičnih crnih pinota burgundijskoga tipa, s mnogo je mirodijskih nota uvelike na mediteransko začinsko bilje, zanimljivo: i na origan ili mravunac, te bosiljak…
Nereo Bressan sa sinom Fulvijem: Bressan stariji unatoč 83 godine na plećima vrlo je vitalan i okretan, o berbi još bez problema vozi traktor s prikolicom punom grožđa. Kao nekadašnji profesionalni mesar htio nam se pohvaliti pršutom vlastite proizvodnje. I, bio je odličan!
U obitelji Bressan poseban je i Fulvijev otac Nereo, danas 83-godišnjak. Unatoč poznim godinama vrlo je vitalan, okretan, baš je on iz vinograda do podruma u nekoliko navrata za našeg boravka vozio traktor s prikolicom s netom ubranim grožđem. On je 50 godina radio kao mesar, i donio na kušanje slasni te iznimno okusni pršut vlastite produkcije. Prije kušanja postavio je kviz-pitanje: mogu li dvije šunke od iste svinje i istim načinom prerade dati pršut jednake kvalitete?
Što mislite?
Ne mogu!
Svaka svinja sebi obično izabere jednu stranu na koju liježe na spavanje. Treba pripaziti, dakle, na tu naviku. Uvijek će, tvrdi Nereo Bressan, biti bolji pršut od šunke s boka na kojemu svinja učestalo NE leži! Znači, običava li svinja lijegati i ležati na lijevom boku, to može biti eventualno pršut premier cru, a za onaj od šunke s desnoga boka rezervirana je oznaka grand cru…
Suhi u čaši 