NARANČASTO KAO ČETVRTA VINSKA BOJA

Narancasta vina

PREDIO UZ DRŽAVNU GRANICU ITALIJE i SLOVENIJE OD NOVE GORICE PA, JUŽNO, DO KOPRA, ZATIM SJEVEROZAPADNI DIO HRVATSKE ISTRE TE ZAGREBAČKA OKOLICA VRLO SU AKTIVNI u PROIZVODNJI PLEMENITE KAPLJICE OD BIJELIH SORATA S DUGOM MACERACIJOM PRAĆENOM i FERMENTACIJOM, I NIJE NEOBIČNO ŠTO SADA, ZAHVALJUJUĆI DVAMA ORGANIZATORIMA, NA POTEZU OD IZOLE PREKO LJUBLJANE i ZAGREBA DO BEČA IMAMO ČETIRI SPECIJALIZIRANE MANIFESTACIJE POSVEĆENE ORANŽNOM i NATURALNOM BAKHOVOM NEKTARU

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK · Snimio DEAN DUBOKOVIĆ

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Narančasto se duboko etabliralo kao četvrta vinska boja. Narančasta ili, kako ih vani nazivaju, oranžna vina odnosno orange wines, koja nastaju od bijelih sorata dužim maceracijama s alkoholnim vrenjem i koja barem zasad u tržišnome smislu spadaju u nišu – međutim vrlo značajnu nišu! – obljubljena su jer vezuju se uz filozofiju naklonjenu maksimalno mogućem prirodnom procesu produkcije, kako u vinogradu tako i u podrumu, a to treba značiti i da su lišena raznih aditiva i sintetskih sredstava koji se danas rabe u vinogradarstvu i vinarstvu pa time i zdrava, podobna za organizam, k tome i korisna i zbog stanovitog sadržaja, doduše manjega nego kod crnjaka, polifenola znanih da su antioksidanti. Macerirana vina tradicijski se, još iz doba u tami povijesti, proizvode u Gruziji, a u novije vrijeme upravo kao slijed inspiracije rođene na gruzijskome primjeru u zapadnome svijetu najvažnije područje njihova nastanka su Furlanija (Collio), slovenska i hrvatska Istra, zagrebačka okolica. Zanimljivo je da se sada prema narančastome okreće sve više i austrijskih proizvođača plemenite kapljice.

 Kabola nudi

Iz Hrvatske je u Beču bilo više izlagača, među njima i Marino Markežić Kabola (lijevo). Predstavnik organizatora Sašo Dravinac (sasvim desno) zaustavio se kod Kabole na kušanju Amfore odmah po otvorenju manifestacije, a s njim su veleposlanik Slovenije u Austriji dr. Andrej Rahten i, do njega, Boris Novak, također jedan od organizatora festivala, inače ugostitelj na Domačiji Novak kod Žužemberka i distributer narančastih vina

Nakon lanjske smotre narančastih vina u Izoli, festival narančastih vina odnosno Orange & Natural Wines Festival krenuo je upravo u Austriju, konkretno u Beč. I ove godine bio je, potkraj listopada i popodne od 16 do 21,30 sati,  u glavnom austrijskome gradu, konkretno u Areni 21 u Muzejskoj četvrti gdje su nekad bile carske konjušnice a koja je sada jedno od najznačajnijih središta kulturnog i društvenog života metropole. Nasupilo je više od 50 vinara iz, abecedno: Austrije, Hrvatske, Italije i Slovenije, s ukupno nekih 120 različlitih vina. Najavljeni su bili sljedeći izlagači: Aci Urbajs, Atimo, Blažič, Brandulin, Braunstein, Casa Caterina, Casa Coste Piane, Clai, Čotar, Emil Tavčar, Franco Terpin, Georgium, Gordia, Gsellmann, Guerila, Harester, Herrenhof Lamprecht, JNK, Keltis, Klinec, Korenika&Moškon, La Castellada, Loimer, Marof, Meinklang, Mlečnik, Montanar, Moser, Movia, Muster, Paraschos, Ploder Rosenberg, Preiosinger, Pretterebner, Radikon, Renčel, Rodica, Rojac, Ronco Severo, Roxanich, Schnabel, Slavček, Strohmeier, Svetlik, Štekar 1672, Štemberger, Šumenjak, Tauss, Trapan, Tscheppe, Vodopivec, Werlitsch, Wimmer-Czerny&Hager, Zidarich. Bilo je i hrane, a nudili su je Gostilna Rajh, restoran Rizibizi, gostionica Skaručna, gospodarstvo Novak, Ribogojnica Fonda, Kraljevstvo pršuta iz Kobjeglave, Bios, te piranska Solana.

Trapan Tomac

Kao gost na priredbu je pozvan Bruno Trapan (lijevo, sa sunčanim naočarima). Kod njega su se zaustavili plešivički amforaš Tomislav Tomac , koji je u Beč, zajedno s kolegom amforašem Zdenkom Šemberom došao kao posjetitelj. Na slici je, do Tomca,  i Plešivičanac Antonio Ivančić, koji  se s ocem Mirkom bavi uvozom amfora iz Gruzije

Zanimanje je bilo golemo: na smotru narančastih vina došlo je oko 600 posjetitetlja iz Austrije, Slovenije, Italije, Hrvatske, Slovačke, Češke, Njemačke, i nekih 40 specijaliziranih novinara. Zgodno je spomenuti i ovo: prošle godine, kad je priredba po prvi put organizirana u Beču uspjeh nije bio onakav kako se očekivalo da će biti, međutim to organizatore – osnivače festivala narančastih vina iz Izole i njihova bečkog partnera Egona J. Bergera nije obeshrabrilo da bi odustali od ponovnog narančastog pohoda na Beč. I dobro je da su bili hrabri – sad se situacija pokazala posve drukčijom: ne samo da se osjeti znatno povećanje zanimanja Austrijanaca za macerirana bijela vina nego se u austrijskoj prijestolnici zapaža već veći broj restorana koji pojačano nude upravo narančasta vina…

GRAND LABEL KARAKTERRE

Ali, Orange Wine Festival nije na ovim našim prostorima i jedina manifestacija te vrste, naime također lani, u terminu festivala Zagreb Vino.com u Esplanadi, u zagrebačkom restoranu Apetit City održan je prvi festival narančastih i naturalnih vina Grand Label Karakterre. Organizator nije isti kao za Orange Wine Festival nego je drugi, a u partnerstvu se iz Hrvatske nalazi komunikacijska tvrtka za područje enogastronomije VinMedia iz Zagreba.

Movia

Cotar BrankoUvelike zahvaljujući ovoj tehnologiji (duge maceracije s alkoholnim vrenjem) proizvodnje, od više lokalnih sorata koje su prije općenito smatrane drugo- i trećerazrednima te su rabljene za obična jeftina vina i pomalo su počele tonuti u zaborav, primjerice Rebule, Vitovske, kreirana su vrlo ozbiljna vina koja su u igru vratila na velika vrata te sorte iz sjene. Na slikama: Aleš Kristančič Movia sa suprugom Vesnom, iz Goriških brda, te Branko Čotar sa sežanskoga Krasa

Ove godine festival Grand Label Karakterre predviđen je za 30. studenoga u Ljubljani, te 1. Prosinca – srećom, ovaj put nakon završetka Zagreb Vino.coma (preklapanje doista nema smisla!) – u Zagrebu u Hotelu Westin. Kako mi kaže koparski novinar Sašo Dravinec, koji je uključen u organizaciju priredbe u Izoli i u Beču, razmišljalo se bilo o opciji da se dva festivala udruže, međutim Izolani su, veli Sašo, odustali jer im se Ljubljana i Zagreb kao pozornice u tržišnom smislu čine geografski preblizu Izoli a i Beču, radije su se odlučili da u dogledno vrijeme sami i pionirski hrabro krenu prema novom i dosta udaljenijem ali u tržišnome smislu i te kako danas zanimljivome području – Kini, konkretno Šangaju…

Na festivalu Grand Label Karakterre lani bilo je među izlagačima dosta imena koji su gore spomenuti kao sudionici sada u Beču, pa će zacijelo tako biti i ove godine, međutim ove godine bit će i dosta drugih vinara i iz još europskih zemalja.

– Očekujemo oko 60 vinara iz Austrije, Francuske, Hrvatske, Mađarske, Italije, Portugala, Slovenije i Španjolske. Tako je to najveći međunarodni festival vina u Hrvatskoj do danas uopće. Uz vina, prezentiran će biti i sake malih obiteljskih proizvođača – kaže Marko Kovač iz VinMedije.

Uvjeti proizvođačima vina za nastup na festivalu su sljedeći:

– vlastiti vinogradi i podrum

– organska (biološka), biodinamska proizvodnja

– neuporaba kemikalija u vinogradu i podrumu

– alkoholno vrenje bez uporabe komercijlnih, kupovnih selekcioniranih kvasaca

– tehnički korektna vina

Organizatori Grand Label Karakterrea razmišljali su isprva da se manifestacija organizira naizmjenično jedne godine u Zagrebu a sljedeće u Ljubljani, a krivac za odluku da je se ipak priređuje iste godine na dva mjesta, dakle i u Ljubljani i u Zagrebu, je Isabelle Legeron, koju prati glas da je prva Francuskinja s titulom Master of Wine i koja je snažni propagator tih prirodnih vina po cijelome svijetu. Nastupila je već sa svojom radionicom na tu temu na festivalu Zagreb Wine Gourmet Weekend. Ona smatra da manifestacija Grand Label Karakterre ima veliki potencijal jer prezentira organska i biodinamski proizvedena vina u čitavome spektru, znači mirna bijela vina, bijela macerirana s alkoholnim vrenjem, ružičasta, crna vina te pjenušce.

BRESSAN

Na festivalu Grand Label Karakterre očekuje se i nastup talijanskog vinogradara i vinara Fulvija Bressana, iz mjesta Farra’ d’Isonzo u Furlaniji, sasvim blizu Gorizije. Nedavno, baš posljednjeg dana berbe kod njega, bio sam kod Bressana, koji ima vrlo zanimljiva vina, što ne samo da sjajno podnose godine nego s godinama postaju i dosta boljima.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Njihov Rajski vrt, idila je radna: trnovite ruže na ulazu, slijedi – trnovit rad oko loze i grožđa te poslije oko vina

Bressan obrađuje oko 20 hektara vinograda, uglavnom su oni u ravnici. Šest godina naukovao je u vinogradarsko-vinarskoj struci, uglavnom u Bordeauxu. Kad se vratio kući, i on je odlučio krenuti u duže maceracije bijelih sorata s alkoholnim vrenjem, ali ne nužno, kao što to radi više njegovih kolega uz granicu s Italije sa Slovenijom, uvijek i dugačke po pola godine, te u amfori. Ima Bressan i bijelih vina s višemjesečnom maceracijom, no po onome kako je prezentirao svoju produkciju i proizvode dojam je da kroz rad u podrumu više nastoji proizvoditi bijela vina slično načinu kako to čine Bordožani sa svojim crnima. Konkretno, maceracije obavlja u posudama od inoksa, slijedi duže dozrijevanje u drvu na finom talogu, bitna razlika od Bordožana je da on gotovo i ne rabi barrique, nego koristi velike bačve, ima i nešto tonneaua. Bitno je dodati i to da dužice nisu paljene, te da je nova bačva prije prvog punjenja vina tretirana vodom s dodanom cvijetnom soli.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Fulvio Bressan: duge maceracije i alkoholno vrenje u inoksu, višegodišnje dozrijevanje u velikim bačvama i tonneauxu

– Smatram da mjesec ili dva mjeseca mogu biti sasvim dovoljni za maceraciju kroz koju se u sok iz kožice i koštice izvlače poželjni sastojci, polifenoli. Važnije od polugodišnjih maceracija svakako je kako se radi u vinogradu. Želi li se proizvesti iskreno i zdravstveno podobno vino te vino s originalnim aromama a ne onima potpomognuto stvorenima, nužno je posaditi lozu na prikladnome tlu, odreći se kemikalija u vinogradu i podrumu, ići na nizak prinos, ja berem najviše do 800 grama po trsu, paziti kako uzdržavati trsje prilagođavajući se aktualnoj i predvidljivoj odnosno predviđenoj meteorološkoj situaciji u nekoj sezoni, zatim u podrum dovesti zrelo i zdravo grožđe, održavati higijenu, imati dobro drveno suđe, rabiti kvasce iz vlastitog vinograda, igrati na kartu vremena a ne na to da vino što prije, maltene odmah po berbi grožđa izađe na tržište. Nekome je malo čudno što ja fermentaciju vodim u inoksu a ne u drvu. Evo i razloga: mislim da vrenje u inoksu, koji je vrlo lagano održavati čistime i higijensko besprijekornime, daje uvijek pouzdano čistiji i precizniji rezultat nego kad je fermentacija u drvu. Kod maceracija i alkoholnog vrenja u drvu tekući dio mase zna prodrijeti do centimetar pa i 1,5 centimetar u dužicu, i iduća partija u toj već rabljenoj bačvi, ako se dužice ne postružu za tih zaprljanih 1,5 centimetara, lako može imati problema u mikrobiološkome smislu. A svake godine ostrugati po 1,5 centimetar znači da vrlo brzo morate kupiti novu bačvu, što je pak veliki trošak. Kod barriquea dužice i nisu takve debljine kao one od velike bačve, pa bi se bačvica svakogodišnjim struganjem maltene odmah dodošla. A svake godine izmijeniti sve barrique, ili svake dvije do tri godine sve velike balčve, pa to je trošak koji vas za tili čas dovede u financijsku propast. Pri dozrijevanju vina u drvu agresija na dužicu nije tolika, tako da je za veliku bačvu dovoljno dužice ostrugati jednom u 10 godina, i to je već financijski prihvatljivo – kaže Fulvio Bressan, i navodi još jedan razlog zbog kojega je pristalica vođenja maceracije i fermentacije u inoksu te dozrijevanja vina u velikoj bačvi: – Ja u svojemu vinu želim imati ne elago-tanine koje drvene dužice ispuštaju u vino, nego tanine koji su došli s grožđem. To znači i da pazim da grožđe uberem doista u optimalnoj zrelosti, kako bih imao mekane tanine a istodobno i dovoljno tanina da mi se vino uspješnije duže drži u dobroj kondiciji i poboljšava. Isto tako, ne želim da mi drvo nadvlada izvorne arome grožđa. Stoga, primjerice, naš muškat ružu nazvan Rosantico uopće i ne dozrijevam u drvu, nego u inoksu dvije godine na finom talogu uz miješanje. Vidite kako je lijepo aromatična, ali nipošto napadno…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Fulvio Bressan sa suprugom Jelenom: eksperimenti s bačvama od divlje kruške, divlje trešnje, bagrema…

OLYMPUS DIGITAL CAMERAVina Bressan

Istina! Bressan, koji, inače, uzgaja još i Friulano, nazivan i Jakot (obratno od Tokaj), Rebulu, Malvaziju istarsku, Verduzzo, Pinot sivi, Pinot crni, Schiopettino, Pignolo, te tek malo Cabernet sauvignona i Merlota, pobornik je maksimalne odnosno što je veće moguće povezanosti proizvoda s teritorijem, pa se ne ograničava na dozrijevanje vina samo u klasičnoj hrastovoj bačvi, nego je krenuo i s pokusima vezanim uz dozrijevanje vina u bačvama proizvedenima od drveta voćaka i drugih biljaka izrazito tradicijski uzgajanih u Furlaniji, a to su primjerice murva ili dud, divlja kruška, divlja trešnja, akacija odnosno bagrem. Ponudio je na kušanje više vina još (ali već nekoliko godina!) na dozrijevanju u bačvama, paralelno u hrastovini i u onima izrađenim od drveta spomenutih biljaka, ali i više vina iz butelja. Sjajni kombinacija friulana, malvazije i rebule, sivi (Grigio in Grigio 2006, maceriran osam mjeseci i šest godina dozrijevao u velikoj bačvi od divlje trešnje), te crni pinot – sad mu je aktualan na tržištu Pinot nero 2006 ali je, kao i sivac, pokazao kako je još i te kako pun života. Taj Pinot nero 2006 aromatski je posve nešto drugo od klasičnih crnih pinota burgundijskoga tipa, s mnogo je mirodijskih nota uvelike na mediteransko začinsko bilje, zanimljivo: i na origan ili mravunac, te bosiljak…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERANereo Bressan sa sinom Fulvijem: Bressan stariji unatoč 83 godine na plećima vrlo je vitalan i okretan, o berbi još bez problema vozi traktor s prikolicom punom grožđa. Kao nekadašnji profesionalni mesar htio nam se pohvaliti pršutom vlastite proizvodnje. I, bio je odličan!

U obitelji Bressan poseban je i Fulvijev otac Nereo, danas 83-godišnjak. Unatoč poznim godinama vrlo je vitalan, okretan, baš je on iz vinograda do podruma u nekoliko navrata za našeg boravka vozio traktor s prikolicom s netom ubranim grožđem.  On je 50 godina radio kao mesar, i donio na kušanje slasni te iznimno okusni pršut vlastite produkcije. Prije kušanja postavio je kviz-pitanje: mogu li dvije šunke od iste svinje i istim načinom prerade dati pršut jednake kvalitete?

Što mislite?

Ne mogu!

Svaka svinja sebi obično izabere jednu stranu na koju liježe na spavanje. Treba pripaziti, dakle, na tu naviku. Uvijek će, tvrdi Nereo Bressan, biti bolji pršut od šunke s boka na kojemu svinja učestalo NE leži! Znači, običava li svinja lijegati i ležati na lijevom boku, to može biti eventualno pršut premier cru, a za onaj od šunke s desnoga boka rezervirana je oznaka grand cru…

Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: