KRACHER FINE WINES & TAČ OF ORANGE

 

Weinlaubenhof Kracher, Burgenland: Gerhard Kracher i Yvonne Ehlers

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

 Google translater: http://translate.google.com/translate_t   

VRSTE DOGAĐANJA KOJE, LAKO MOGUĆE, POMALO MIJENJAJU VINSKU SCENU: KOD OBITELJI KRACHER u ILLMITZU u BURGENLANDU MOGLO SE ŠTO-ŠTA VIDJETI, i – NAUČITI!

Weinlaubenhof Kracher pozdravlja prijatelje vina u Illmitzu!

Kracherov dom, s podrumom i prostranim dvorištem. Blizina Niuzaljskog jezera, ranojesenska jutarnja maglica, idealno za formiranje plemenite plijesni, bitne u proizvodnji visokih predikata 

Dragi prijatelji i zaljubljenici u plemenitu kapljicu, srdačno vas pozivamo na naš posjed, na već tradicijsku prezentaciju vina i delikatesa, izdanje 2014.

Gerhard Kracher predstavlja kolekciju svojih vina iz berbe 2012 što je upravo puštena na tržište.

Kušajte i izabrana vina iz međunarodnog portfolija uvozničkog i distribucijskog poduzeća Kracher Fine Wine, u nazočnosti proizvođača, kao gostiju ovog događanja. A to su:

Angelo Gaja – Italija

S Gaiom Gajom kod Krachera

Niepoort – Portugal

Velimir Korak uz vina Niepoort, s Paolom Silvom iz te portugalske kuće. Posebnost Portugalaca je da gotovo sva svoja vina proizvode od vlastitih, domaćih sorata s Iberijskog poluotoka, za bijela (jako dobra!) najčešće rabe Rabigato, Viosinho, Arinto… a za crna (jako dobra!) Touriga nacional, Touriga franca, Tinta roriz/Tempranillo…

Billecart-Salmon – Francuska

Domaine des Enfants – Francuska

Švicarac Marcel Bühler odlučio je odseliti na jug Francuske u predio Roussillon, i u apelaciji Côtes Catalans proizvoditi vino. Odlični crnjaci Domaine des Enfants, od Carignana, Grenachea i Syraha. Bühler, koji posjeduje 25 hektara vinograda i proizvodi oko 30.000 boca, na slici je s domaćinom Gerhardom Kracherom

Weingut Georg Breuer – Njemačka

Ich möchte Weine erzeugen die das Merkmal ihrer Herkunft im Gesicht tragen/ Želim proizvoditi vina koja će vjerno pokazivati znakove svojega porijekla. Riječi su to Bernharda Breuera iz kultne njemačke kuće Georg Breuer iz Rheingaua. Sjajni rizlinzi, od 13, pa preko 32 do 50 eura za butelju. Vina i kuću prezentirala je Teresa Breuer, unuka. Weingut Georg Breuer postoji od 1880. godine, i obuhvaća 33 hektara na strmim pozicijama Rüdesheima i Rauenthala. Rizling rajnski zastupljen je s 80 posto, Pinot crni (Spatburgunder) s 11 %, Pinot sivi sa 7 %, Pinot bijeli , Orleans i Heunisch Weiss sa 2 %

Dr. Loosen – Njemačka

Château Béla – Slovačka

Château Bela iz Slovačke: lijepi Rajnski rizling 2012. Za stolom je enolog kuće Miroslav Petrech, koji kreirea vina u suradnji s vrlo znanim njemačkim proizvođačem Egonom Müllerom. Château Bela je inače povijesni, barokni dvorac pretvoren u hotel s pet zvjezdica, a nalazi se na jugu Slovačke u predjelu Nitra

Weingut Schwarz – Austrija

Weingut Schwartz, Michael Schwartz: jako dobri Panta Rhei Blaufränkisch 2008, Panta Rhei Pinot noir 2009, Panta Rhei Merlot 2011 i Panta Rhei Cabernet franc 2011

Franz Anton Mayer & Clemems Strobl – Austrija

Višestruko nagrađivani chef Tim Raue posluživat će specijalitete internacionalne kuhinje, da ih sljubite s ponuđenim vinima

Christian Pöhl dolazi s bogatom kolekcijom izvanrednih sireva koje inače nudi u svojoj već glasovitoj prodavaonici delikatesa Pöhl na Naschmarktu u Beču

Bogati izbor sjajnih sireva iz ponude Pöhl

Hink paštete i namazi

Hink Pasteten oduševit će vas svojim sjajnim paštetama i drugim namazima

Hans Schwarz priprema bogato i sočno svinjsko pečenje, uz koje preporučuje svoje vino Schwarz Rot, iz boce od 12 litara!

Mogućnost rekreacije

Golf na jednu rupu – ravno u barrique!

Predviđeni su i sadržaji za djecu koja dođu s roditeljima (crtići)

GDJE SE SVE TO ODVIJA?

Weinlaubenhof Kracher Apetlonerstraße 37 7142 Illmitz, Burgenland

Subota, nedjelja, ponedjeljak od 10 do 18 sati

ULAZAK

Ulaznica je 20 eura po osobi. Kupite li ponuđene proizvode – vina, delikatese… – za ponijeti kući u vrijednosti od 50 eura i više, tih 20 eura plaćenih za ulaz odbija vam se od ukupno načinjenog troška

Molimo vas da nam najavite vaš dolazak barem desetak dana prije datuma održavanja događanja. Bit će nam drago pomoći vam oko rezervacije smještaja.

Veselimo se susretu s vama u Illmitzu!

Vaš Kracher Family & Team!

Ubrzo poslije, stiže novi zanimljiv poziv:

Očekujemo vas na Boutique vinskom druženju Tač of Orange u petak od 15 do 21 sat u restoranu Tač u Zagrebu.

Sudjeluju, iz BiH: Brkić, iz Hrvatske Bibich, Clai, Kabola, Kosovec, Roxanich, Šember, Tomac, iz Italije La Castellada, Prinčić Dario, Radikon, Terpin, iz Slovenije Blažič, Cigoj, Čotar, Gordia, Keltis, Klabjan, Klinec, Mlečnik, Rodica, Svetlik.

Pred međunarodnim smo festivalom narančastih vina u Beču (3. studenoga), festivalom vina, gastronomije i vinskog turizma Mediteraneo u beogradskom Metropol Palaceu (sredina studenoga), zatim, vinskim festivalom u Ljubljani, tjedan dana poslije, te međunarodnim festivalom vina i kulinarike Zagreb Vino & Culinaria.com u Zagrebu, na kraju studenoga,, kao i međunarodnim festivalom prirodnih (i narančastih) vina Grand Label Karakterre također u Ljubljani i Zagrebu, početkom prosinca, pa se nekako nameće pitanje, s obzirom na to da (i u nas) npr. razne vinoteke ne samo da u posljednje vrijeme, i za ciljanu publiku, organiziraju prezentacije pojedinačno vinskih kuća s kojima rade nego su počele priređivati i svojevrsne mini-festivale s nastupom više proizvođača s kojima usko surađuju ili s nastupom više tih proizvođača a koji su baš vezani bilo uz neki tip vina, bilo uz neko, isto, vinorodno područje – koliko takve manje ali već relativno česte manifestacije postaju odnosno u kojoj su mjeri već i postale (oštra) konkurencija klasičnim vinskim sajmovima, festivalima. Dakako, ne mislim ovdje da se zabrinuti moraju one već visoko etablirane i čvrsto ustoličene svjetske manifestacije poput npr. Vinexpoa, ProWinea, Vinitalyja, Festivala u Meranu, na kojima proizvođaču svakako valja pojaviti se, potrošiti za to određeni novac i određeno vrijeme, jer su one, kao mjesto susreta ponuđača i uvoznika, distributera odasvud s našeg planeta, velika šansa… Za proizvođača-sudionika upravo specijalizirani mini-festivali po većim vinotekama, ugostiteljskim objektima, vinskim posjedima lako da su posebno zanimljivi zbog fleksibilnoasti – lako ih je organizirati u bilo koje doba godine kad prigoda dade povod, zatim na nacionalnoj pa i šire regijskoj razini (zemlje u okruženju) mogu imati dosta efekta, a ne treba zanemariti i aspekte materijalnog troška te utroška vremena, naime (neki) organizatori takvih događanja (barem zasad, možda i stoga što procjenjuju da kroz ovakve evente mogu učinkovito uz ne pretjerani trošak i sebe reklamirati) proizvođaču ne naplaćuju izlagačko mjesto, a sama priredba obično traje po jedan dan, ili jedno popodne, ponekad i samo jednu večer…

 Dvorište Kracherovih – kao park!

 Grčki mudrac Heraklit odavna je primijetio: Panta rhei, tj. sve teče, sve se mijenja, pa ni vinska scena nije imuna: najprije su postojali samo klasični sajmovi na prostorima velikih sajmišnih kuća i s velikim štandovima, potom su se rodile priredbe nazvane festivalima (enogastronomije), znatno bogatije s proizvođačima i ponuđačima, smještenima u elegantnim ambijentima starih dvoraca, muzeja, vrhunskih hotela, na ukupno manjoj površini i dakako ne više po štandovima (koji su, inače, na sajmovima znali biti i zatvoreni prema publici) nego za stolovima, što je znatno povećalo prisnost ozračja i poboljšalo mogućnosti izravne komunikacije između ponuđača i konzumenata, a sad, evo, možda se može reći, i koraka dalje – specijaliziranih programa u još prisnijim ambijentima (vinski posjed, vinoteka, ugostiteljski objekt), s manje ali po kvaliteti odnosno specifičnom proizvođačkom usmjerenju i vinskoj filozofiji biranih ponuđača, te obraćanjem, pozivnicama, definiranom profilu publike i nastojanjem da se, molbom za registraciju te potvrdu dolaska, dođe do ozbiljnih potencijalnih kupaca kao posjetitelja i, na fin i učinkovit način, i do tješnjeg kontakta s mogućim velekupcem odnosno kvalitetnim krajnjim potrošačem.

Čokolade Edel & Gut, s Kracherovim slatkim predikatima

Dva uvodno spomenuta događanja – prvi, Kracherov, u ambijentu obiteljske kuće i vinskog podruma Kracherovih u Illmitzu, a drugi neposredno poslije u zagrebačkom restoranu Tač, koji se cijeli taj dan posvetio butiknome druženju u narančastome tonu, pokazali su se vrlo ozbiljno zamišljenim projektima, onaj kod kod Krachera i besprijekorno realiziran i u najmanjim detaljima, onaj u Taču pak, moj je dojam, obećavajuće solidno, nužno je ovdje dodati da treba uzeti u obzir okružje u kojemu Kracher živi i tržište na kojemu je aktivan te višegodišnje iskustvo u ovakvim priredbama, te, s druge strane, i naše okružje, aktualni gospodarski trenutak i ovdašnje tržište te razinu iskustva naših organizatora.

Sadržaj kod Kracherovih zaista je trebalo doživjeti! Onaj tko je dobro gledao, i vidio, mogao je tamo, u organizacijskom i marketinškom smislu, koješta naučiti. Zato preporučujem skok do Illmitza na Kracherov event iduće godine, on će biti 10. listopada 2015.

Mic po mic, kroz Međimurje i mađarskom ravni preko Körmenda, Szombathelyja i onda graničnog prijelaza Pamhagen pa sela Apetlon, nas nekolicina vinskih novinara, sommelijera, turističkih djelatnika, zahvaljujući susretljivosti putničke agencije Ibus, stiže u Illmitz.

Illmitz je malo panonsko mjesto s desne strane Niuzaljskog (Nežiderskog) jezera (Neusiedler See), i on i cijeli taj istočni dio austrijskog Gradišća, tj. Burgenlanda, nadaleko su, iako se tamo s uspjehom proizvode i vina redovnih berbi, svijetom znani prvenstveno po predikatnom slatkom desertnom vinu. Veliko jezero ne samo da je regulator temperature, nego u posljednjoj fazi dozrijevanja grožđa, s ranom jeseni, utječe na stvaranje plemenite plijesni na grožđu, bitne za nastanak visokocijenjenog gustog, sirupastog slatkog nektara. Kuća Kracher, koju je svijetom proslavio ikona gradišćanskih slatkih predikata Alois Kracher (na žalost prerano preminuo!), a vođenje koje je preuzeo sin mu Gerhard, slovi kao ponajbolja u segmentu kasnih i izbornih berbi, izbornih berbi bobica (BA=Beeren Auslese), izbornih berbi prosušenih bobica (TBA=Trockenbeeren Auslese), ledenoga vina (EissWein).

Kaiserschmarn

Kod velikana se mogao i očekivati događaj za pamćenje.

Doček, na ulazu u dvorište obiteljske kuće i podruma Kracher, s bijelim i ružičastim pjenušcima Kracherovih. Prijamni pult za registraciju i uplatu 20 eura. Za posjetitelje su tu, ali i na stolovima na više mjesta unutra, pripremljeni raskošno dizajnirani i tiskani katalozi kuće Kracher (Weinlaubenhof Kracher i Kracher Fine Wines), zatim poseban katalog posvećen ovogodišnjem događanju, s navodima sudionika i njihovih proizvoda te kraćim prezentacijama i jednih i drugih, s cjenikom proizvoda u ponudi, te austrijski vinski vodič VinariaWein Guide. Kuća Kracher je s više proizvođača delikatesa – sir, čokolada, želei, ocat, rakije… – uspostavila suradnju na način da se ti proizvodi pakiraju i na tržište šalju pod prezimenom Kracher, pa su u katalog stavljene fotografije tih proizvoda, kao i slike tanjura s rafiniranim kuharskim kreaacijama i fotke Kracherovih butelja s vinima što se preporučuju kao pratitelj svakom pojedinom jelu.

Vrlo prostrano dvorište, u kojemu je ispred bijele zgrade nekoliko redova s trsjem, s krošnjom te sa, za predikatnu kapljicu, ostavljenim grozdovima radi zaštite od ptica ovijenima mrežom, bilo je za prijam gostiiju posebno uređeno: visoki bijeli barski stolovi i stolice na jednome dijelu, a niske fotelje i niski stolovi na drugome. U jednome uglu dvorišta i mogućnost rekreacije mini-mini golfom – lopticu treba natjerati da upadne u barrique! Vrijeme je poslužilo, i moglo se lijepo sjediti na otvorenome. Za zainteresirane, organiziran je i obliazak Kracherovih vinograda.

Pačja jetra s Kracherovim predikatom. Pod prezimenom Kracher nudi se i više vrsta vinskog octa

Uz zgradu, u dnu dvorišta postavljena su dva šatora, u kojima su se nudile delikatese, kao razne paštete i namazi, sirevi, praline, te Kracherovi slatki visoki predikati. U razizemlju zgrade pult s izborom sjajnih sireva, stolovi s toplom hranom, čokoladom i čokoladnim pralinama. U krilu pored, u suterenu, dugački stol s Kracherovim predikatima raznih, do i vrlo starih godišta (i iz prošlog stoljeća!), a na katu, u vrlo elegantnome ambijentu očirto bogate obiteljske biblioteke, spomenuti gosti-vinari iz Austrije, Francuske, Italije, Njemačke, Portugala, Slovačke… Stolovi dovoljno razmaknuti da se može komotno pristupiti proizvođaču, posjetitelja podosta, ali zbog dovoljnog prostora nema neke gužve i guranja. Svako malo police na kojima je moguće odložiti rabljenu čašu, i potom uzeti novu, čistu.

Pitao sam Gerharda Krachera i njegovu gospođu Yvonne koliko su proizvođači-gosti trebali participirati za sudjelovanje na ovome događanju. Odgovor je bio:  dosad nastupi nisu naplaćivani.

Jesu li Kracherovi razmišljali o tome da u svoj portfolio uvrste i vina nekog hrvatskog proizvođača, ipak Lijepa naša sad ima što ponuditi, a, k tome, Hrvati su i povijesno dosta vezani uz Gradišće. Iz uzvraćenih rečenica može se zaključiti da Kracherovi nemaju baš dobar uvid u aktualnu hrvatsku vinsku produkciju, ali i to da je Hrvatska u vinskome smislu na internacionalnome planu još nepoznanica, a to osjetno otežava plasman…

Na pitanje imaju li interesa pojaviti se na međunarodnom festivalu vina i gastronomije Zagreb Vino.com, Kracherovi su rekli da bi prije bilo kakvog pojavljivanja na sajmovima i festivalima u Hrvatskoj rado imali uvoznika ovdje, i odmah me, dakako, upitali: Poznajete li kojeg dobroga?

Na povratku iz Illmitza u Zagreb, u Maloj hiži u Mačkovcu, s vlasnikom Branimirom Tomašićem i njegovom kćerkom

DODIR NARANČASTOGA

Zagrebački restoran Tač u posebnoj boji – s dodirom narančastoga. Guru s Collija Joško Gravner rekao je da bi bilo bolje nego narančasto (orange) rabiti termin jantarno, naime narančasta boja već sugerira odlazak, a jantarna i dalje pokazuje živost. Možemo li ne složiti se? Teško! Ne tek stoga što je to rekao veliki Gravner, nego stoga što je to, kad promislite, doista točno…

U Taču: Vesna i Tihomir Miletić, Joško Gravner, enolog Natale Favretto i Gravnerov djelatnik Aljoša – zdravica s prvim vinom što ga je Gravner proizveo uz uporabu amfora, Bregom 2001, još nevjerojatno mladim. Gravner, inače, toga dana nije dolekao svoje apostole u Taču

Našao sam se, kao prvi jantarac, u Taču malo prije početka salona eko i maceriranih vina, sa, pokazalo se, čak 22 sudionika/izlagača – iz Hrvatske, BiH, Slovenije, Italije. Bibich, Clai, Kabola, Roxanich, Šember, Tomac, La Castellada, Brkić, Prinčič, Radikon, Terpin, Blažić, Cigoj, Čotar, Keltis, Klinec, Mlečnik, Rodica…  A Krauthaker? Batič? Podveršič? Paolo Vodopivec? Krauthaker je upravo toga dana kod sebe imao Martinje, ipak rješenje da tu budu i njegova macerirana vina moglo se naći.

Uvod u priču: ručak s Tačevim specijalitetima i uz prisutnost Joška Gravnera, koji je pokrenuo cijelu tu danas nazvanu narančastu, pardon: jantarnu lavinu! Gravner međutim, iako je tu bilo dosta njegovih apostola, nije i ostao na tom butiknom popodnevnom narančastom druženju.

Na podlozi od domaće kuhane šunke s hrenom, pačjeg aingemahtesa, creske janjetine, domaćeg ajvara… a potom odojka, pečenja, itd. iz Tačeve kuhinje: Breg 2001 (sjajan, ne samo još u kondiciji nego i s budućnosti!), Breg 2002, Ribolla gialla 2003 od Gravnera, zatim, u dvorani, Bibićeva Lučica, Roxanicheve Milva i Antica, Tomčeve amfore, Šemberovi rajnski i chardonnayi, bijeli pinot, crveni veltlinac, Kabolina Amfora, Blažičeva macerirana vina, pa Claijev Sveti Jakob, Terpin, Mlečnikova Anna, Ribolla i Bianco della Castellada od podruma La Castellada, ponešto od Prinčiča – Ribolla i Bianco Trebež, od Radikona Slatnik, Ribolla, Oslavje, pa Klineca, Rodice, Brkićeve žilavke, gotovo baš svi i osobno nazočni (bitno!) vinari…

U društvu s Matom Matićem (Roxanich) i Tomislavom Tomcem: Lucija Bilandžić iz agencije Pleasure Seekers, zaslužna, uz domaćine bračni par Miletić, za ovaj mini-festival u restoranu Tač

Organizacija priče: Lucija Bilandžić i Pleasue Seekers, te, dakako, domaćin Tač.

Ambijent Tača općenito ugodan, dvorana za izlaganje atraktivno ukrašena brojnim cvjetovima suncokreta (žuto!; možda se kao ukras moglo uz svakog izlagača postaviti još po buča narančaste boje), prostor malo skučen za toliko izlagača i toliko publike.  A publike je bilo poprilično, iako je ulaznica stajala 250 kuna, međutim za to se moglo ne samo kušati vino nego i okrijepioti vrlo okusnom Tačevom hranom. Vina: neka vrlo dobra, neka s greškama koje njihovi proizvođači ne smatraju greškama, ali zacijelo prije ili poslije uvidjet će… Što prije, to bolje, za njih ali i za cijeli pokret tzv. prirodnih vina.

Može li se računati da će ova priredba nakon svojega debuta krenuti putevima tradicije? Navodno, da.

Za idući put bilo bi dobro ponešto kopirati od Krachera: malo razmaknuti izlagače, rasteretiti ovu sada za izlaganje svih rabljenu dvoranu, da se lakše diše, na raspolaganju je odmah pored bila još jedna prostorija koja, rekao bih, nije bila dovoljno iskorištena. Bolje u dekoracijskom smislu iskoristiti i starinski namještaj koji imaju u Taču. Kod svakog izlagača postaviti posudu za ispljuvavanje. Pozvati da sa svojim proizvodima u prostoriji gdje je ponuđena hrana sudjeluju birani proizvođači delikatesa s kojima restoran Tač usko surađuje. Bolje, uočljivije na stolove staviti oznaku o proizvođaču. Na ulazu u restoran ponuditi – ne nužno raskošan te skup! ali koristan – katalog s imenima i adresama izlagača te s navodom izloženih proizvoda kao i s par rečenica o proizvođaču i s tehničkim podacima o proizvodima, uz svaki navod ostaviti malo praznog prostora da posjetitelj može napisati svoja zapažanja o proizvodu… Nije naodmet razmišljati i o nekom modalitetu prodaje izloženih vina/delikatesa, restoransnih aranžmana na licu mjesta, odnosno narudžbe proizvoda s mogućnosti dostave kupcu, čime bi svakako ponuđači-izlagači bili zacijelo vrlo zadovoljni… ♣ Zdenko i Nikola Šember: interesantni macerirani Rajnski rizling 2009, zatim Crveni veltlinac 2005, Bijeli pinto (pinot) 2002, vrlo dobar Chardonnay 2004 sur lie, macerirani Rajnski 2011 tek će se pokazati…

Valter Mlečnik iz Vipavske doline sa kćerkom, Giorgio Clai iz Istre i Borut Blažić iz Goriških brda

Marjan Kelhar s Bizeljskoga, Klinec iz Goriških brda, Vasja Čotar s Krasa, Rodica iz koparskoga dijela Slovenije

Apostoli s Collija, – Stanko Radikon i Niko Bensa La Castellada s uvoznikom naturalnih vina u Hrvatsku Mladenom Šogorićem i velikim potrošačem takvih vina Guštinom Gugijem

Ugodno iznenađenje iz Moslavine: proizvođač Kosovec sa Škrletom 2011 selekcijom

  SuČ – Listopad/ October 2014

Name(required)

Email(required)

Website

Comment(required)

Submit

Δ

Oglas ibus

 

Emozioni 2014, iz Bergama: TRIJUMF POREČKE AGROLAGUNE!

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Facebook; Google translater: http://translate.google.com/translate_t

FESTIGIA OSVOJILA KUŠAČE!

Bergamo, 10. jubilarno međunarodno ocjenjivanje vina Emozioni dal Mondo: Merlot e Cabernet insieme 2014.  Svojevrsno svjetsko prvenstvo vina proizvedenih od spomenutih dviju sorata i njihovih mješavina međusobno, ili, eventualno, mješavina tih bordoških kultivara s dodatkom nekog drugog partnera (nerijetko to u novije vrijeme bude syrah). Nekih 207 vina iz 21 zemlje iz raznih krajeva svijeta (Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Francuska, Njemačka, Gruzija, Izrael, Italija, Makedonija, Malta, Perù, Češka, Rumunjska, Srbia, Slovenija, Slovačka, Španjolska, Južna Afrika, Švicarska, Turska, Mađarska…), nešto više od 15 uzoraka bilo je iz Lijepe naše, zatim, sedam degustatorskih komisija sa po 12 članova i svojim predsjednikom svaka, među ocjenjivačima iz Hrvatske prof. Ivan Dropuljić, osnivač i direktor međunarodnog – ove godine devetoga! – festivala vina i kulinarike Zagreb Vino & Culinaria.com, te ja, Željko Suhadolnik, kao glavni urednik revije Svijet u čaši. Degustatori su, inače, stigli iz 23 zemlje – Kolumbija, Hrvatska, Francuska, Njemačka, Japan, Gruzija, Grčka, Izrael, Italija, Letonija, Luxembourg, Malta, Perù, Poljska, Rumunjska, Srbija, Španjolska, Velika Britanija, Češka, Slovačka, Slovenija, Turska, Mađarska… Stranih degustatora bilo je nešto više nego domaćih, Talijana. Vrlo je dobro to da se pozove dosta kušača iz inozemstva posebice s važnih tržišta za vino, jer tako je moguće dobiti određene informacije o tome kakva vina imaju šansu za dobar izvoz odnosno kako vina trebaju izgledati da bi imala šansu za (dobar) plasman u izvozu.

Pozdrav degustatorima: predsjednik udruge Vignaioli Bergamaschi Marco Bernardi, predsjednik Consorzija Tutela Vini Valcalepio i proizvođač vina Emanuele Medolago Albani, te, sasvim desno, direktor ocjenjivanja Sergio Cantoni. Dolje: početak ocjenjivanja – Luigi Odello, čelnik Centra za proučavanje i razvoj senzoričnih analiza (Centro studi Asssaggiatori) iz Brescije, prof. Mario Fregoni, pa Sergio Cantoni

Trijumf porečke Agrolagune, s cabernet sauvignonom, merlotom i mješavinom Castello, iz linije Festigia

Kad već godište 2014., zbog obilja kiše, nije bilo osobito u vinogradarskome smislu, barem je berba medalja 2014., za porečku Agrolagunu, bila lijepa: Vina Laguna osvojila su u Bergamu čak pet zlata, s time da su dva vina – Festigia Castello 2012 i Festigia Merlot 2010 – po osvojenim bodovima plasirana na osmo i deveto mjesto rang-liste ukupno najboljih. Ostala zlata za Porečane: Festigia Cabernet sauvignon 2011, Festigia Merlot 2012, te Festigia Cabernet sauvignon 2010. No, tu nije i gotovo: Festigia Castello 2011 Vina Laguna osvojilo je i titulu Consumer Choice, odnosno Izbor potrošača. Inače, u toj grupi nagrađenih Consumer Choice našla su se još samo tri vina, dva iz Italije – Terre siciliane Merlot & Cabernet sauvignon Costanza di Mineo 2012 igt od Mediterranean Domains & Estates te Alto Mincio Merlot 2011 Monte Cervo od Tenute Maddalena SS Agricola, i jedno iz Srbije – Regent 2009, podruma Aleksandrović.

Baranjsko Belje uzelo je za Merlot 2012 Goldberg zlatnu medalju te, s plasmanom na prvom mjestu grupe, titulu, po sudu novinara-degustatora, najboljeg hrvatskog vina na ovome vrednovanju.

Laureat na Emozioni dal Mondo: Merlot e Cabernet insieme 2014. je, inače, i Vlado Krauthaker, koji je dobio dvije zlatne medalje, jednu za Mercs 2011, a drugu za Merlot 45 2012.

Resit Soley (desno), vlasnik i upravitelj zlatnog turskog podruma Corvus Sarapcilik, u društvu s prof. Marinom Berovićem s kemijsko-biotehnološkog fakulteta iz Ljubljane

Jako dobar, ove godine, i uspjeh podruma iz Srbije, koja je poslala 18 uzoraka: zlatna odličja osvojili su Cabernet sauvignon 2011 Kardas limited podruma Aleksić, Ergo 2011 i Dobra godina 2011 podruma Temet iz Jagodinskog vinogorja, Regent 2009 i Rodoslov 2009 podruma Aleksandrović, Cabernet sauvignon 2011 te Franc cabernet sauvignon 2012 podruma Radovanović. Slovenci su se pak pozlatili samo s vinom Ferdinand Rdeče 2007 podruma Ferdinand iz Goriških brda. Tradicijski zlatni na Emozioni dal Mondo: izraelski Recannati, ove godine s Merlotom 2012 (Gornja Galileja) te s Cabernet sauvignonom 2013 (Gornja Galileja i dolina Ella), te turski Corvus Sarapcilik od Resita Soleya (prijatelj sa gazdom NK Bešiktaš i sa Slavenom Bilićem!), ove godine s vinima Corvus Cruturk 2007 (zlato, te novinarska nagrada) i Corvus Cabernet sauvignon 2011 (otok Bozcaada).

Enolozi i etablirani degustatori, u trenucima opuštanja: Fedor Malik iz Slovačke, Peter Sarkany iz Mađarske, Ralf Anselmann iz Njemačke… Kako se biraju članovi žirija predviđeni da predstavljaju glas potrošača? Udruga proizvođača vina Bergama (Vignaioli bergamaschi) i Konzorcij za zaštitu vina vinogorja Valcalepio u suradnji s Radijom Number One raspišu natječaj za candidate, potom se za osobe koje se prijave priredi audicija da se provjere njihovi znanje i stavovi o vinu, pa se za žiri izaberu oni koji zadovolje kriterije postavljene od strane stručnjaka

Već, dakle, cijelo jedno desetljeće u lombardijskome gradu Bergamu, značajnome po plenenitašima Colleonima (nipošto miješati s CoRleonima!), održava se međunarodno ocjenjivanje vina Emozioni dal Mondo: Merlot e Cabernet insieme. Zamišljeno je da se svijetu skrene pažnja na vinsku stvarnost vinogorja Valcalepio, koje u stvarnosti već odavno, a od prije nekog vremena i službeno, počiva ne na talijanskim nego na spomenutim francuskim kultivarima (u kategoriji crnoga – mješavini je naziv Valcalepio rosso doc, a u kategoriji bijeloga, dakle mješavini Valcalepio bianco doc, kukltivari su Chardonnay, Pinot bijeli i Pinoti sivi, propisani su postoci svake sorte od % do %). Domaćini su se u organizaciji vodili time da na što bolji način kroz ovo međunarodno ocjenjivanje valorizirati vlastiti teritorij.

Nije to opsegom veliko ocjenjivanje – okupi obično izmedju 200 i 250 uzoraka – ove godine, da ponovim, bilo ih je 207 iz 21 zemlje, ali u njegovu realizaciju uključene su vrlo važne institucije – Konzorcij za zaštitu vina Valcalepio doc, Ministarstvo poljoprivrede Italije, Međusveučilišni centar za znanstvenu suradnju na području vinogradarstva i vinarstva iz Verone, Katedra za vinogradarstvo i vinarstvo sveučilišta iz Udina, Institut za vinogradarstvo sveučilišta Cattolica del Sacro cuore iz Piacenze i Centro studi assaggiatori iz Brescije, kao i OIV, ali i turističke strukture teritorija. Značajnu ulogu u realizaciji ocjenjivanja ima prof. Mario Fregoni, stručnjak za vinogradarstvo i dugo vremena prvo lice Sveučilišta Cattolica del Santo Cuore u Piacenzi te nekad i predsjednik a potom i doživotni počasni predsjednik OIV-a, zaslužan za dovođenje jačih imena svjetskog vinogradarstva i vinarstva na ovo ocjenjivanje. Tako je već bio doveo Argentinku Claudiu Quinni, sada predsjednicu OIV-a, pa Australca Petera Hayesa, nedavnog predsjednika OIV-a, zatim prof. Alaina Bertranda s Bordoškog sveučilišta/sektor enologije – ove godine on je u Bergamu bio i predsjednik jedne od komisija (upravo moje!) i službeni promatrač/predstavnik OIV-a…

Komisije za vrijeme rada. Prof. Alain Bertrand, inale službeni kontrolor OIV-a, bio je predsjednik komisije u kojoj sam bio i ja

I – projekt ima dobru konkretnu potporu. Pristup  je zanimljiv: usporediti  javno i pred internacionalnim strukovnim žirijem sastavljenim od enologa-proizvođača, sommeliera, biranih vinskih trgovaca i vinskih novinara te predstavnika potrošača (otud po 12 članova u svakom žiriju), svoja, i zaštićena, vina od Merlota i Caberneta s vinima tih sorata i njihovih mješavina iz niza drugih vinskih područja svijeta, pa rezultate ocjenjivanja dobro iskomunicirati širokom tržištu, dakako maksimalno istaknuti vlastite uspjehe na ocjenjivanju.

Nakon ocjenjivanja prije podne i ručka, popodne se organiziraju izleti u okolicu Bergama, posjeti kulturno-povijesnim znamenitostima i tradicijskim kuriozitetima te vinskim podrumima. Idući dan na rasporedu su uvijek strukovni seminar vezan iz vinogradarstvo, vinarstvo, vinsko tržište, (vinski ili bolje reći eno-gastro) turizam, a popodne se u središtu Bergama za širu publiku otvara mini-festival ocjenjivanih vina s mogućnošću kušanja svih nagrađenih uzoraka na ovome vrednovanju, priča se proteže i na proljeće iduće godine, naime nagrađena vina na ocjenjivanju Emozioni dal Mondo izložena su i nude se na kušanje na štandu Konzorcija za vino Valcalepio doc na sajmu Vinitaly. Dakle organizacijski vrlo dobro posložena i zaokružena priča. Zacijelo bismo mi u Hrvatskoj iz ovog primjera mogli što-šta naučiti glede promidžbe…  ♣

____________________________________________

TENUTA DEGLI ANGELI – Azienda agricola Tenuta deli Angeli (doslovno: poljoprivredno imanje u bergamskoj okolici). Pa, logično je da u takvom anđeoskom ambijentu i proizvodi budu anđeoski! Tenuta degli Angeli, koju nam je predstavila mlada Roberta Testa, iz vlasničke familije, funkcionira kao obiteljsko gospodarstvo na dva kolosijeka – jedan je proizvodnja vina, poglavito pjenušaca, i to jako dobroga, a drugi, dakako fizički odvojen od prvospomenutoga, je Acetaia Testa, s produkcijom balzamskog octa, starijeg i od 50 godina. Imanje vrijedi obići, razgledati, i kušati dobrote koje nudi. ■

  Roberta Testa s bocom pjenušca iz obiteljske produkcije

Bačvice pod trijemom, u kojima se kroz godine i godine rađa vrhunski balzamski ocat

SuČ – Listopad / October 2014

Name(required)

Email(required)

Website

Comment(required)

Submit

Δ

KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU 146 /09.2014

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

CUVÉE & TAILLE, COLLARD & PICARD – Olivier Collard + Caroline Picard = Collard Picard. A to je šampanjska kuća bračnog para Olivier i Caroline, koju dobri poznavatelji Champagne i šampanjaca svrstavaju visoko, u kvalitativnu grupu od tri od mogućih pet zvjezdica. Šampanjci Collard Picard od nedavno se nalaze, preko zagrebačke vinoteke Bornstein kao uvoznika, i na hrvatskom tržištu. Bračni par Collard Picard i osobno je boravio u Zagrebu da bi promovirao svoje mjehuriće, nekoliko etiketa, od baznog šampusa Cuvée Sélection, po 350 kuna mpc za butelju, pa do 0,75 boca, za 700 kuna, špica Collard Picard rosé Cuvée des Merveilles demi-sec 1er cru, te Essentiel 2006.

Olivier i Caroline, koji dolaze iz vinogradarsko-vinarskih obitelji, startali su zajedničku produkciju 1996., navodno odmah dan nakon što su se vjenčali. Danas gospodare s oko 16 hektara vinograda na odličnim pozicijama Mesnil-sur-Oger i Oger na Côtes des Blanc (Chardonnay; biološki uzgoj) te na desnoj obali rijeke Marne (Pinot Meunier i Pinot noir; pomalo se i tu prelazi na bio, bio…). Za šampanjce rabe isključivo vlastito grožđe, koriste samo cuvée, a ne i taille, ne provode malolaktiku, većinu baznih vina fermentiraju i dozrijevaju u drvu, u velikim bačvama Seguin Moreau znanima kao foudre, šampanjac nakon fermentacije a prije degoržiranja na kvascu u butelji drže najmanje 3,5 do četiri godine no često to bude i dosta duže, degoržiranje obave najduže nekoliko mjeseci prije nego što im šampanjac treba izaći na tržište.

Ovo je prigoda saznati poneki detalj iz šampanjske produkcije: proizvođač u Champagnei ne može raditi kako ga je volja, nego prema već dugo ustanovljenome pravilniku. Svake godine određuje se maksimalni dopušteni urod, grožđe se bere kad to odredi strukovna komisija inače vrlo jakog CIVC (Comité Interprofessionel du Vin de Champagne), a prerađuje se u registriranoj stanici za preradu gdje su propisane tradicijske preše u koje stane po 4000 kg grožđa. Od te četiri tone, za šampanjac se smije rabiti samo 2550 litara mošta, a taj mošt dijeli se u dvije grupe – prvih 2050 litara naziva se cuvée, s time da je ono što se sâmo iscijedi tête de cuvée, a ostalih 500 dopuštenih litara naziva se taille. Nakon što se odvoiji dopuštenih 2550 litara mošta, može se i nastaviti s prešanjem, ali ta prešavina ne smije u šampanjac nego u destilaciju. Za ružičasti šampanjac groždani sok drži se u dodiru s kožicom od jednoga do dva i pola dana… Šampanjci su godinom berbe (millesime) označeni jedino kad je godište jako dobro pa se samo ono rabi, dok se u godinama koje nisu iznimne kakvoće radi standardizacije kvalitete i okusa šampanjca uz mošt dobiven iz najnovije berbe u određenom postotku koristi i vino reserve (vin de réserve), a to je bazna kapljica što se svake godine ostavlja da odležava u podrumu, da se nađe kad zatreba…

NAJŠPRICAR/GEMIŠT – Mi mješavinu bijeloga vina i vode s mjehurićima nazivamo gemišt ako se rabi mineralna voda, a špricer ako se rabi soda-voda, Slovenci mješavini vina i mineralne vode kažu špricar odnosno brizganec, Austrijanci kad miješaju vino i vodu s mjehurićima vele Spritzer, Talijani spriz, Nijemci Weinschorle. Nema ništa bez gemišta, to je činjenica, posebice u vrućim ljetnim danima (zaboravimo na ‘’vruće’’ ljeto 2014!) kad vapimo za osvježenjem. Zna se dobro koja su vina primjerena za gemišt/špricar: alkoholno laganija, suha i svježa, s izraženijom kiselošću. Gemišt je, kaže priča, i nastao tako što su vina sjevernih područja imala jaku i grubu kiselost, koja se, dodavanjem u vino mineralne vode odnosno soda-vode s, inače, lužnatim svojstvom, ublažavala, i činila vino ugodnijime.

U novije vrijeme u smislu osvježenja velika je potražnja za pjenušcima, ali kako šampanjci pa i ozbiljni pjenušavi uradci izvan Champagne nisu cjenovno baš lako dostupni uskočio je talijanski Prosecco kojemu metoda proizvodnje (charmat, tj. sekundarna fermentacija ne u boci nego u velikim inoks-tankovima, te puno kraće odležavanje na kvascu) dopušta i dosta nižu maloprodajnu cijenu. Gemišt ili špricer moglo bi se eventualno općenito nazvati pjenušcem za siromahe, što uopće ne znači da vino mora biti loše, naprotiv. Maloprodajna cijena može biti dosta niža od prosecca već i po tome što se vino za gemišt uglavnom puni u litrene zamjenske boce, a i mineralna voda takodjer je u zamjenskim bocama, dakle ambalaža se plati samo jednom. K tome, puno je vinogradara/vinara hobista koji za obiteljske potrebe proizvedu nešto vina, pa im za gemišt valja kupiti tek mineralnu vodu. Bitno je kod gemišta da vino bude prikladno za taj tip pića.

Iz razloga pojačanog šireg interesa za vinsko osvježenje gemištom ali i iz razloga da se to piće ne profanira i srozava kojekakvom kapljicom, pa i delancima, dakle da bude reda na tržištu, kao i iz razloga da se mnoge koji to ne znaju pouči koji tip vina izabrati za gem, u nekim sredinama prišlo se organizaciji ocjenjivanja gemišta/špricera. U susjednoj Sloveniji postoje dva takva ocjenjivanja, jedno je u Ptujskoj kleti u Ptuju, gdje kao baza i zajednički nazivnik služi vino Halužan i gdje se bira najbolji gemišt od toga vina u kombinaciji s nekih dvadedetak na domaćem tržištu dostupnih mineralnih voda iz Slovenije, Hrvatske BiH, Srbije, Austrije, Njemačke, Italije, a drugo ocjenjivanje je, u režiji Javne razvojne agencije općine Ormož i Društva vinogradara i vinara Ljutomersko-ormoških gorica, u Ormožu.

Ove godine degustacija u Ormožu bit će 24. listopada. Tamo kao osnova nije tek jedno vino, nego je više vina, a vrednovanje ima i međunarodni karakter naime pozvani da sudjeluju sa svojom kapljicom su proizvođači i iz Hrvatske, a dolaze konkretno oni iz Međimurja (Hortus Croatiae) koji s Ljutomersko-ormoškim goricama dijele za gemišt podesnu sortu Moslavac/Pušipel/Šipon/Furmint, k tome i ja sam pozvan kao degustator-ocjenjivač…. Ormožani su na ovo ocjenjivanje baš mogli pozvati i Kutjevo d.d, koje je ove godine specijalno promoviralo gemišt od njihove graševine, a za pomoć u promidžbi pozvalo je nekadašnju nogometnu zvijezdu Roberta Prosinečkoga…

CHÂTEAU KAMNIK NAPOKON i U HRVATSKOJ! – Château jeste, ima sjajna a neka i odlična i vrlo vrlo skupa vina, ali – nije Francuz! Nego su to Ilki Malinkovski i njegov eno-zanesenjak-čarobnjak Goran Milanov, tajna je u njihovu mottu Wine Creation – Passion for Perfection (vinske kreacije – strašću do perfekcije)! Château Kamnik iz Skopja je najbolja, internacionalno najnagrađivanija vinska kuća Makedonije (a možda i na području cijele bivše Jugoslavije!), odnedavno je preko uvoznika Retecoma iz Zagreba prisutna i u Lijepoj našoj. Čujem da gotovo 50 posto produkcije izvozi, te da jako dobro prodaje vino ne samo u našem okruženju – u Crnoj Gori (makedonski Vranec u dvorištu čuvenog crmničkog Vranca!), Srbiji, Bosni i Hercegovini (kako li će kod nas?!), nego, mada Makedonija u svijetu nije neko zvučno vinsko ime, i u Njemačkoj, Švedskoj, Danskoj, Kanadi, Kini, Hong-Kongu… I to po cijenama koje, tvrdi glavna promotorica Kamnika i prodavačica Natalija Kuzmanovska, na slici s Romanom-Katarinom Čičko iz poduzeća Retekon, nisu ništa niže nego što su za makedonsko tržište!

Château Kamnik, koji ove godine obilježava desetljeće postojanja, brine o 13,5 hektara vinograda u vinogorju Skopje u regiji Dolina rijeke Vardara, i proizvede godišnje nekih 120.000 litara vina. Sve skladna i savršeno dotjerana vina, koja međutim ne djeluju i kao tehnička, crna su izvanredna, puna gusta topla, snažna a elegantna, špica su svakako Terroir Vranec Grand Reserve (17,2 vol %; u Dobrim vinima: 460 kuna), Ten Barrels Cabernet sauvignon, Merlot Single Vineyard Reserve, zatim i Ten Barrels Syrah (14,1 vol %; 180 kuna)… Prezentacija pred prepunim lokalom bila je u wine-baru Dobra vina, a nova će biti na festivalu Zagreb & Culinaria Vino. Com 2014 u zagrebačkoj Esplanadi.

SOKOL z KLANJCA! – Da, Sokol z Klanjca, i Sokol – jedino u Klanjcu! Bolje reći na obroncima Cesargradske gore ponad Klanjca. I, ima jato tih Sokolova… Ali, oni koji žive u obiteljskim kućama u okolici i uzgajaju perad ne brinu, nego se vesele ovome Sokolu. Sokol je stara sorta grožđa pronađena i znanstveno identificirana upravo u povijesnim vinogradima na Cesargradskoj gori. Strukovnu pomoć u pronalasku, identifikaciji pa i umnožavaju plemki za prve sadnice pružila je ekipa sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta, uz potporu Krapinsko-zagorske županije. I sad klanječki vinogradari i vinari gledaju da od Sokola naprave – robnu marku vina svojega kraja. Govori tako vinogradar i vinar Zvonko Sever, inače aktualni dogradonačelnik Klanjca. Klanjčani imaju i podlogu za priču, nužnu za dobru promidžbu: Sokol postoji jedino na području Klanjca, razmnožen je do sada i posađen u oko 1500 komada, a jedan roditelj mu je Krapinska belina velika odnosno Heunisch Weiss ili Gouais blanc, koji je pak i roditelj slavnome Chardonnayu! Znači, Zagorec ima polubrata u Burgundiji!

Kod Zvonka Severa moguće je kušati Sokola, ima ga (još) u sasma maloj količini, a pomiješane su dvije berbe – 2009. i 2010. Sever je krenuo predikatnim smjerom, vino je s vrlo izraženim i lijepim aromama koje podsjećaju malo na muškat a malo i na traminac, dosta je gusto, lijepo zaobljeno, blago sladi, s je 14 vol% alkohola. Sever, na slici, pokazuje i oblik boce za takvog sokola kakav je ovaj njegov. Neki drugi klanječki proizvođači vina, kao npr. mesar Željko Borošak, proizvode od Sokola lagano, osvježavajuće kiselkastio vino koje jako dobro može poslužiti za osvježenje u vrućim ljetnim danima.

BAREM 1986 MJEHURIĆA! – Mjehurići, mjehurići… Pogled u čašu: rekli bismo – na tisuće. Najmanje njih 1986! Upravo 1986. krenula je, kako će se ubrzo nakon starta pokazati, ozbiljna proizvodnja pjenušaca tik uz granicu između Slovenije i Hrvatske, na Bizeljskome, u susjedstvu naših Klanjca i Kraljevca na Sutli.

Janez Istenič te je godine napunio prve svoje boce s baznim vinom na sekundarnu fermentaciju u butelji, radi dobivanja šampusa. Ostat će zapisan kao prvi individualni proizvođač vina ne samo na Bizeljskome nego i u Sloveniji i u cijeloj ondašnjoj Jugoslaviji, koji se najozbiljnije usmjerio na pjenušce. Taj Ljubljančanin, inače, nekad vrstan golman, nakon sportske karijere duboko profesionalno vezan uz Bakhov nektar, imao je sreću da se priženio na Bizeljsko, gdje je odmah uvidio kako taj kraj ima sjajan potencijal upravo za produkciju pjenušavih vina najviše kakvoće (za pjenušac se traži bazno vino s nižim stupnjem alkohola, s izraženijom kiselošću, u novije vrijeme vrućih ljeta pa i jeseni i sorta/sorte koje ni u takvim uvjetima neće iznevjeriti kiselinom, a jedan od takvih kultivara je upravo na Bizeljskome rašireni Plavec žuti!). Od pola hektara vinograda dobivenoga od tasta Istenič se postupno proširio na današnjih 10 vlastitih hektara pod trsjem i sagradio podrum u kojemu, još na kvascu, odležava 350.000 pjenušavih boca, te, restauracijom jedne stare selske kuće na ulazu u svoj posjed, uredio profinjeno i sa stilom objekt s kušaonicom za prihvat gostiju, u kojoj se, po dogovoru, poslužuju i vrlo rafinirana jela. Sagradio je i uredio i objekt sa smještajnim kapacitetima za goste. Kompletnost ponude za zahtjevnoga gosta – Istenič proizvodi i mirna vina, te balzamski ocat i vinjak, te kakvoća pjenušaca i ostalih produkata i usluga kao i ambijent daju mu puno pravo na naziv ranga Château!

Na svečanosti u povodu punih 45 godina od punjenja prvih boca za pjenušac kod Isteničevih na Bizeljskome okupilo se mnogo uzvanika, ne samo iz Slovenije nego i iz Hrvatske, a prigodno slovo održala je prof. Slavica Šikovec, ikona koja je dugo godina bila u vrhu slovenske vinogradarsko-vinarske struke. I ona je bila slavljenica: sutradan je imala 85. rođendan! Predsjednik Vinogdararskog društva Bizeljsko Blaž Zagmajster predao je Isteniču zahvalnicu za sve što je učinio za taj kraj. Istenič je uzvanicima ponudio tri pjenušca koji obilježavaju njegovu karijeru: Barbaru – to je bila prva njegova etiketa (po kćeri Barbari), No 1 koji mu je s vremenom postao standard a podsjeća, barem brojkom 1, na njegove golmanske dane, te Prestige, iz najnovije generacije, njegovu dosad najbolju peninu.

 

BERBA 2014 – Krenulo se rano! Nije se, kažu mnogi, imalo više što čekati. Grožđe je zbog silnih kiša i vlage obolijevalo i trunulo. Ove godine zabilježeno je ekstremno loše vrijeme, puno kiše, gotovo svakodnevno, pa su stigli peronospora, pepelnica, trulež.

Je li itko od vinogradara imao dovoljno hrabrosti da riskira i odgodi berbu, u nadi da će se vrijeme popraviti i da će se sunce u dovoljnoj mjeri ukazivati kroz listopad? S više strana čuo sam: šećeri vrlo niski, kiseline visoke, te nezrele. Tretmana u trsju – puno. Je li malo sunca u listopadu moglo izvući berbu barem koliko toliko?…

Čini se ipak da jedino proizvođači pjenušca u ovakvom godištu kakvo je dosad bilo ovo mogu doći koliko-toliko na svoje – za pjenušac se i traži bazno vino s niskim alkoholom i s visokom kiselošću. Možda nije loše da se i dogodila ovakva sezona, da se ljudi trgnu i da vide što iz beznadja mogu najbolje učiniti, na muci se poznaju junaci…

Oko Martinja i poslije, kad se počinje intenzivnije razmišljati o plasmanu, svi će vinogradari/vinari reći kako je godina bila teška, zahtjevna, ali da su – zadovoljni!

Fotka s Plešivice: Tomislav Tomac gazi grožđe u preši! Nekad su to radile lijepe cure u otvorenoj širokoj kaci!…

 

BAJKA NA DLANU: DONEDAVNA KISELIŠ, SAD PJENUŠCI i PREDIKATI! – Hrvatsko zagorje – donedavna doživljavano kao područje vinskoga kiseliša… A sada su tu sve više vinske nadgradnje – pjenušci i predikati! Upravo ova šašava godina može biti dobra za pjenušce. Svako zlo ipak i za neko dobro. Zagorci, samo naprijed!

Dvojac koji svjetla vinski obraz – Bodren i Vuglec. Na prezentaciji Zagorje vu srcu – Bajka na dlanu u Zagrebu ovome dvojcu nedostaje – ne znam zašto! – još jedan – Bolfan, Vinski vrh.

Bajka na dlanu u metropoli! Stotinjak zagorskih proizvođača i ponuđača predstavilo se na štandovima na Trgu bana Jelačića. Nastup je bio izložbeno-prodajnog tipa, i građani su kupovali! Pogotovu nešto starije osobe, koje su zacijelo u ponuđenim prehrambenim proizvodima htjele osjetiti dah domaćega iz njihove mladosti… Sudeći po viđenome, dobar promet imao je (ovo nije izvještaj za poreznike, nego kompliment ponuđaču!) klanječki mesar Željko Borošak, što svakako znači da ima dobre proizvode i da ne divlja s cijenama. Gužva i na štandu na kojemu su bili vinari Vuglec-breg i predikatni Bodren. Vuglecov pjenušac odlično je parirao vrućini – zamislite: u petak preko dana sunce, toplo, nije pala ni kap kiše! A Bodrenovi odlični predikati krenuli su pravim ritmom popodne, kao desert nakon ručka…  I još nešto: barem u periodu mojega jednosatnog zadržavanja na Jelačićevom placu cijelo vrijeme su s pozornice odzvanjale zagorske pjesme…

Vjerojatno ne griješim ako kažem da bi jednom u godini na ovaj način i svaka naša županija imala računa na ovakav način predstaviti se u metropoli. Ponuđači ponešto izravno prodaju, a dolazak ovamo veliki je promidžbeni dobitak…

PETRAČ OTVORIO NOVU SEZONU MIVA-PREZENTACIJA – Moćna uvoznička i distribucijska kuća za vino Mohor Trgovina/Miva iz Zagreba, koja već unatrag koju godinu redovitim ritmom organizira u svom prodajnom salonu Galerija Miva i wine-baru Jadranka, tik uz njega, prezentacije vinara i vina, startala je u novoj sezoni, nakon ljetnog predaha, s tim svojim događanjima, a otvorenje je pripalo vinskom podrumu Petrač sa zagorskih brega iznad Krapinskih toplica. Nastup Vina Petrač bio je stanoviti uvod u dvodnevno gostovanje Bajke na dlanu Hrvatskog zagorja na Trgu bana Jelačića u Zagrebu. Kuću Petrač i vina Petrač prezentirali su direktorica podruma Alica Petrač i enolog Igor Horvat. Petračevi imaju oko 10 hektara vinograda s 40.000 loza, a sasvim netipično za sjeverni dio Hrvatske i pogotovu za Hrvatsko zagorje je da je kod njih čak 75 posto crnih sorata (Merlot, Cabernet sauvignon), a tek 25 posto bijelih (Graševina, Chardonnay).

Graševina 2013 – nepretenciozno, svježe, pitko, Chardonnay 2012 – puniji, zaobljeniji, mekan, ali već malo gubi dah, rosé 2013 svjež, pitak, rosé 2010 (donesen za usporedbu) – uredan, lijepo zaobljen, malo ravan, i vrijeme je učinilo svoje. Crna vina nadmašuju bijela: Karizma 2011 (bordoška kombinacija: cabernet sauvignon 70 merlot 30 posto, dvije godine barriquea) – lijepa tamna boja, puno, govori dosta o mogućnostima crnih sorata, zasađenih na dobrim pozicijama, u Hrvatskom zagorju u današnje vrijeme globalnog zatopljenja, a Cabernet sauvignon 2009 (jako dobra godina za crno!, 24 mjeseca bačvice francuske proizvodnje i 12 mjeseci sljubljivanja u velikoj hrastovoj balčvi) – dominantan, sortno lijepo izražen, dosta i elegantan, živ, za vlasnika koji bi htio i pričuvati koju butelji: vino ima još vremena pred sobom…

Alica Petrač možda nastupi s crnim vinima kao pratnjom crnoj čokoladi na idućem sajmu čokolade Choco-fest, koji se održava u Zagrebu uz Valentinovo, a evo je u razgovoru s organizatoricom te slatke manifestacije Sanjom Bančević Medenica.

Petračevi, koji proizvode i pjenušac klasičnom metodom (nisu ga donijeli sada u Zagreb) i koji imaju i krdo od 10 angusa, spremaju se s vinom u izvoz, i to u – daleku Kinu. S jednom austrijskom marketinškom agencijom idu na sajam ProWein, koji Düsseldorfski sajam organizira u studenome u Kini…

U nedavnom prilogu s jednog eno-gastro događanja u čudu sam naveo izostanak članica udruge WoW kao gostiju (makar, poslije su se, čujem, ipak neke pojavile), ovdje na prezentaciji Petrač-vina situacija je bila suprotna, zacijelo stoga što je Alica Petrač takošer članica WoW-a: došao je gotovo cijeli centralni komitet WoW-ica, nedostajala je međutim predsjednica…

ZATVARANJE, i OTVARANJE – Puno toga u novije se vrijeme kod nas zatvara: lokali, poduzeća, obrti, političari…, ali eto ponešto se i otvara! Veliki dan, i to dvaput!, za mesara Zadravka Runtasa i njegovu obitelj je 18. Rujna. Prvi put bio je prije 19 godina kad je Zdravko s mesnicom na jedva 50 kvadrata prostora počeo u zagrebačkim Dugavama, a drugi put 2014. kad je u Otruševcu između Samobora i Bregane, s partnerom Hrvojem Šikićem, uz postojeći suvremeni pogon za obradu i preradu mesa te centar za distribuciju proizvoda Igo-Mat što postoji od 2000., otvorio novi, supermoderni pogon u skladu sa svim zahtjevima EU a kojime je proširen proizvodni kapacitet za tri puta i sada je znanu Samoborsku salamu (robna marka Zagrebačke županije) tu moguće proizvesti u količini od 200.000 komada godišnje!

Rezači vrpce otvorenja: Hrvoje Šikić i Zdravko Runtas, uz župana Zagrebačke županije Stjepana Kožića i samoborskog gradonačelnika Krešu Beljaka i pomoćnicu ministra poljoprivrede Mirjanu Mataušić Pišl.

S planom unaprjeđenja krenulo se 2009, a 2011. je za proširbeni objekt izrađena projektna dokumentacija, u veljači 2012. slijedi prijava za natječaj Ipard (investicijska studija sadržavala je 1500 stranica koje su skupa sa slovima težile više od 23 kilograma!) od kojega je dobiveno 13 milijuna kuna, a njima je do kraja radova pridodano još nešto više od šest milijuna vlastitih sredstava, naime na kraju je ukupni trošak iznosio malo manje od 20 milijuna kuna. Prema investicijskoj studiji obveza Igo-Mata bila je da nakon otvorenja novog pogona zaposli do desetak novih djelatnika, da promet poveća za oko 30 posto, međutim već je i prije otvorenja uposlene su 23 osobe, a promet je povećan 100 posto! Da čovjek ne povjeruje, u ovom našem već duže vrijeme aktualnom trenutku! Danas se Runtasi i Šikić mogu pohvaliti da posluju u osam vlastitih mesnica i u modernom proizvodnom pogonu zahvaljujući kojemu mogu izvoziti u sve zemlje EU i u treće zemlje. Tu međutim stvar i ne staje: plan je da se u skoroj budućnosti sagradi Muzej Samoborske salame koji bi Igo-Matu služio za prezentacije svih proizvoda.

Samoborski suvenir Igo-Mata: Samoborska salama, kobasice, namazi, špek… Dama ostaje kao prodavačica u butiku Igo-Mata u Otruševcu

A to su, uz svježe meso, prerađevine na čelu sa Samoborskom salamom, češnjovke, šunke, paštete, ali i nešto posebno: salame, kobasice i sušeni komadi mesa od crne slavonske svinje (crna paleta), i salame i suhe kobasice od konjskoga mesa (riđa paleta). Istaknuto je da iz Igo-Mata izlaze proizvodi isključivio od domaćih sirovina!

           SLADOLED PLAVI SIR, i CIKLA! – Svega u Sanoboru! Novootvorena slastičarnica Slatka tvornica Medenko na glavnome trgu nudi paletu sladoleda domaće izrade, a među uobičajenim kuglicama (vanilija, čokolada, lješnjak, limun…) i one s aromama plavog sira, cikle, raženog kruha, zatim mlaćenicu, choco-bermet, earl gray… Najprije pojedete nešto voćno – limun, jagodui/ ili malinu, zatim za glavno jelo raženi kruh, plavi sir i ciklu, i s time earl gray, potom za desert naručite čokoladu, vaniliju, lješnjak i karamelu, a na kraju kao dižestiv choco-bermet…

KOJA REKLAMA! – Koje li reklame: Stjepan Grgos, vlasnik i voditelj jednog od najboljih hrvatskih restorana – Kod Spilje u Otruševcu kod Bregane, na šanku na samom ulazu u restoran drži ovu bocu…  Mali div!

Zamislite priču kad supruga nakon duže sjedeljke u restoranu u poznim satima nagovara supruga, koji je već bio malo zaljuljan, da napokon krenu kući. A on, u najboljem raspoloženju odgovara: Dobro, dobro, draga, aalllli molim te još saaamo jeeedno piće… Supruga se smiluje i, u nadi, veli: Hajde, dobro, ali SAMO JEDNO! A suprug će: Konobar, bocu molim…

KRISTIJAN NA KRALJICI – Zagrebački sommelier Kristijan Merkaš (Christian Merkash) dobro je napredovao: s Antunovića se popeo i na kraljicu Elizabetu! Evo ga ponosnoga na slici u radnom zanosu na čuvenom putničkome brodu Queen Elisabeth! U društu sa – Sassicaijom!

MILIJUN BUTELJA ZA PUTINA! – Po pisanju nekih vanjskih info-medija, administracija ruskog predsjednika Vladimira Putina kupila je u Europi i uvezla od početka ove godine do sada više od milijun butelja vina! Navodno je Putin sada potiče kupovinu vina vani bojeći se da Europska Unija u sklopu sankcija vezanih uz slučaj s Ukrajinom ne zabrani izvoz plemenite kapljice u Rusiju.

Milijun butelja svakako premašuje potrebe ruske vlade da počasti svoje goste na prijemima. Po nekom izračunu koji se bazira na tome da uzvanik po prijemu popije po pola butelje s tolikom količinom vina ruska bi vlada mogla pogostiti više od 5000 osoba svakoga dana u godini. Glasongovornik Predsjednikova ureda Viktor Krekov kazao je da će se uvezeno vino koje premašuje potrebe ruske vlade prepustiti raznim ruskim distributerima da ga oni prodaju. Istodobno javili su se proizvođači vina s netom Rusiji pripojenoga Krima koji traže od Putina da zabrani uvoz vina iz EU kako bi se njima olakšao plasman plemenite kapljice. Podaci vele da četvrtina konzumiranoga vina u Rusiji otpada na uvoznu kapljicu.

ODLAZAK PRIMADONNE – Otišla je, u 80. godini, primadona bordoškoga vina barunica Philippine Mathilde Camille de Rothschild, suvlasnica (većinski paket dionica) te predsjednica Nadzornog odbora legendarnog Châteaua Mouton Rothschild, te vlasnica, s njenih troje djece, vinskih kuća Château d’Armailhac i Château Clerc Milon. Philippine je bila kćer jedinica glasovitog Philippea de Rothschilda. Prije nego što je preuzela vodstvo nad vinskim posjedom njena oca, koji je umro 1988., gotovo tri desetljeća nastupala je kao glumica, pod prezimenom Pascal.

Za vrijeme njena mandata na kormilu Mouton Rothschilda podrum je moderniziran a ostvareno je i partnerstvo s vinskim kućama u Kaliforniji i Čileu. Philippine de Rothschild bila je odgovorna i za suradnju s glasovitim svjetskim likovnim umjetnicima a vezano uz etiketu vina Mouton Rothschild. Među autorima predloška za etiketu bili su i glasoviti Pablo Picasso i Francis Bacon.

Kad je Philippinei bilo tek 10 godina njenu majku Elisabeth Pelletier de Chambure uhitio je Gestapo, i ona je umrla u nacističkom koncentracijskom logoru Ravensbruck.

Philippine de Rothschild udala se prvi put za glumca Jacquesa Sereysa, s kojim je dobila dvoje djece, a drugi put za akademika i pisca Jean-Pierrea de Beaumarchaisa, s kojim je dobila sina.

Imao sam čast i zadovoljstvo upoznati je osobno, a trenutke s njom ovjekovječio je moj kolega po peru Vitomir Andrić.

BARUN i MARA-DONNA – Tko li je sad to? Ne, nismo negdje vani, u kakvoj bogataškoj palači plemenitaša ili pak na stadionu, nego tu, doma, ponad biskupskog Krašića, u vinogradu i kod kleti Josipa Barundića (Barun) i njegove šarmantne žene Mare (Mara-Donna!). Ali, zapravo i jesmo vani, barem malo: Barundić je rođen u Nici, zato je na početku za dobrodošlicu, prije racica s ražnja (patkice bez makova, bolje im i pristaju mlinci!) i ponuđena Pizza Nica (na klasično tijesto za pizzu stavi se prije pečenja puno na kolutove narezanog luka pomiješanog sa slanim inćunima i sve ukrašeno crnom maslinom), a Mara pak dolazi iz Bosne! Joža se iz Nice vratio u svoj Krašić, baki i djedi koji su se bavili vinogradarstvom i vinarstvom, a Mara nakon što je stigla u Krašić začas se snašla među trsjem. Barundić, koji inače jako voli kuhati, uposlen u MUP-u na poslovima osiguranja visokih dužnosnika, sad brine o nešto više od 2,5 hektara vinograda s 12.000 trsova, i pročuo se svojima graševinom, manzonijem i žutim muškatom u robnoj marki Barun. Uz obitelj Šimanović iz susjednog Pribića, u općini Krašić zasad je jedini tržišno relevantni proizvođač kvalitetne plemenite kapljice. Veli da mu plasman ide jako dobro, prodaje uglavnom na svom području (Krašić je vrlo pogodan jer kroz godinu okupi mnogo hodočasnika!), a dio i po restoranima u Zagrebu. Ambicije vezano uz vino velike su mu: s vremenom bi se i širio, sadio bi i Pinot crni, a već od ove berbe (2014.) namjerava krenuti i u pjenušce, za početak metodom charmat, i to s dva tipa, jedan, suhi, od sorte Manzoni, a drugi, malo slađi, od Muškata žutoga.

BIJELA KUĆ(IC)A ZA OL DALMATIA – Potrošnja maslinova ulja u mediteranskim zemljama navodno se kreće između 10 i 20 litara godišnje, a u mediteranskoj zemlji Hrvatskoj konzumira ga se kroz 12 mjeseci tek oko dvije litre! Sad kad imamo zaista sjajnih ulja – zašto je tome tako? Je li u pitanju maloprodajna cijena, koja doista nije nježna, posebice za istarska ekstra djevičanska maslinova ulja ponajboljih i najpoznatijih proizvođača (200 i više kuna za litru), ili je možda riječ o nekoj našoj tradicijskoj opredijeljenosti prema običnom biljnome ulju odnosno masti (sjeverni dio zemlje, osobito Slavonija), ili se pak radi o, kod brojnih potrošača, nesklonosti do odbojnosti prema maslinovu ulju što moguće datiraju iz vremena kad smo ovdje mogli kupiti samo domaća užegla ulja (na žalost, ima ih i još, osobito na selskim gospodarstvima, i moguće je i to da su se neki kupci i friško opekli), lako zamjerljiva za cijeli život.

Vrlo dobra, posebice ona istarska, a po relativno dobroj cijeni, ulja su pod markama Ol Istria i Ol Dalmatia. U pokušaju da se pojača potrošnja maslinovoga ulja kod nas krenulo se upravo u zgodan, novi oblik promidžbe – postavljanjem po prodavaonicama diljem Hrvatske, kao izloga za ulje, bijelih kućica izrađenih od čuvenog bijelog bračkoga kamena, inače korištenog pri gradnji Dioklecijanove palače u Splitu, zatim za predvorje zgrade Ujedinjenih naroda u New Yorku, te mnogih crkvi i palača, a priča, doduše nepotvrđena službeno, veli da je i Bijela kuća u Washingtonu od toga kamena… Dosjetka s Bijelim kućicama za maslinovo ulje – zgodna, taj proizvod zavrjeđuje takvu izložbenu stalažu i kad se nešto nudi s poštovanjem s takve, lijepe i elegantne police to jače privlači pažnju pa je za očekivati da plasman ulja Ol Dalmatia doista i bude bolji…

Nakon moje objave sličice Bijele kućice Ol Dalmatia na Facebooku promptno je uslijedila reakcija iz Njemačke: Poštovanje Željko, imas pravo to sa maslinovim uljem. Kako bi bilo da se na taj način pokuša malo i kod nas u Njemackoj? Mi potrošimo mjesečno kod kuće više od litre. A u WINE GARAGE bi se sigurno moglo prodati, pored ulja od buče, i maslinovo ulje. Podatke u fb ili www.wine-artsociety.com .  Pozdrav za Hrvatsku – Franz Horvat

PAROLE PAROLE, REPRIZE REPRIZE – Nekako istodobno s nedavnom iznenadnom smrću glumca Robina Williamsa poklopilo se prikazivanje, na HRT-u, američkog filma Slučajno predsjednik, u kojemu je Williams igrao glavnu ulogu (slika) i preko koje je u liku predsjednika SAD sjedio u Ovalnom uredu u Bijeloj kući. Pitko dok se gleda, a retronazalno – gorčina. Hoće li naša televizija prije izbora još jednom prikazati ovaj film? Repriza na malim ekranima ionako je puno, od ove bi barem moglo biti neke koristi…

KONFERENCIJA: VINSKI TURIZAM – Udruga GET Report organizirala je u Međimurju konferenciju o vinskom turizmu. Medju predavačima: Dijana Katica iz Hrvatskog farmera, Saša Špiranec, Zoltan Gyorffy iz Mađarske, Robert Grula iz Turističke zajednice Međimurske županije… U HGK je bila prezentacija mogućnosti ruralnog turizma Srijema, govorili Martin Božanovic, direktor TZ Nijemci, Ivica Miličević, iz TZ Iloka… Rekli su da je opća percepcija toga podunavskoga dijela Slavonije NND ili neotkriveni, nerazvijeni, daleki. A tko bi trebao brinuti da se ta percepcija promijeni?

Navodno na vinskoj cesti Iloka ima 17 vinara koji mogu i žele primiti turista. U Iloku – krasan dvorac Odescalchi…

I vukovarski vinari bude se, rečeno je. Tamo je npr. obnovljeni dvorac Eltz.

Slavonci imaju još nešto – Slavonsku košaricu, o promidžbi i plasmanu brine udruga Slavonska košarica.

Bilo bi, napokon, lijepo čuti i o dovoljnom posjetu gostiju. Treba malo više ići van, u područja gdje je ruralni turizam razvijen, i prenijeti ovamo neka dobra tamošnja iskustva, vidjeti kakve atraktivne programe ponuditi i kako se bolje organizirati u promidžbi, tako da se i gost iz udaljenijega kraja osjeti ponukame doci, prenoćiti, i nešto i potrošiti….

DOŽIVJETI STOTU – Prvi rujna 2014. – poseban dan za povijesnu osobu za furlansko ali i talijansko vinogradarstvo i vinarstvo: Livio Felluga,vlasnik vrlo značajnog vinskog posjeda, proslavio je – stoti rođendan! Čestitamo!

Povijest njegove vinarija počinje prije pet generacija, u Izoli, gdje je tada obitelj Felluga proizvodila malvaziju i refoišk, a nastravila se na brežuljcima u Furlaniji. Prije pedesetak godina Livio Felluga kupio je terene za vinograd između Collija i vinogorja Colli orientali del Friuli…

HUMANITARNA MORTADELA – U sklopu 34. kulinarsko-turističke manifestacije Kaj su jeli naši stari? u Vrbovcu, zahvaljujući inicijativi PIK Vrbovca prikupljeno je više od humanitarnih 10.000 kuna za udrugu LERI iz Sesveta – projekt namijenjen roditeljima male djece koja imaju teškoće u razvoju ili kod kojih postoji rizik njihovog pojavljivanja.

U organizaciji PIK Vrbovca pripremale su se delicije od 200 kg teške PIK Mortadele, proizvedene posebno za ovu prigodu, uz kreativno i kulinarsko vodstvo čak dva majstora kuhara – Branka Ognjenovića i Alma Čatlaka. Mortadela je bila glavna namirnica recepata – Vrbovečke salate i Salate naših baka. Svi su se željeli fotografirati uz talijansku ljepoticu s potpisom vrbovečke kvalitete…

EGZOTE KOD BENVENUTIJA – Dobrodošli – Benvenuti! Pa, lijepo je imati takvo prezime, Benvenuti. Svi su vam dobrodošli. Ima zanimljivosti kod Livija, Alberta i Nikole: ne samo vinskih. Uz njihovu kuću u Kaldiru pravi je egzotični ambijent, s palmama, limunima, mandarinama – bananama. Tata Livio brižno njeguje svoj specijalni park egzotike. Dođite, pogledajte, a onda uživajte u domaćem istarskome pršutu, siru, malvaziji svježoj pa odležanoj anno Domini, Teranu, muškatu.

ALPE-JADRAN u VIVAT FINIM VINIMA – Je li to budućnost, da li dopuna postojećim vinskim sajmovima i festivalima, ili, možda, uskoro – zamjena? Vinoteka (uvoznik, distributer) Vivat Fina Vina u svojoj je elegantnoj zagrebačkoj vinoteci u intimnijoj atmosferi organizirala Popodne Alpe – Jadran, uz sudjelovanje Stine Jako-vina s Brača, zatim vinara članova skupine Premium Wine Estates of Austria (važno je osobno prisustvo vinara!) koju čine Sattler iz Štajerske, Loimer iz Donje Austrije, Schellman iz Thermenregiona, Wieninger iz Beča i Heinrich iz Burgenlanda, pa vinara Ducala iz Slovenije, zatim proizvođača vinskog octa Göllesa iz Štajerske, te uljara Sandija Chiavalona iz Istre. Plavac, veltlinac, rajnski, chardonnay, mješavine, crni pinot, zweigelt, frankovka… U sjećanju mi osobito ostali Chiavalonovo ulje 2014 (sjajno, unatoč teškom godištu), Göllesov vinski ocat, Loimerov Riesling 2013 reserve Steinmassl 1 Gewachs, Wieningerovi Gemischtersatz 2013 i Pinot noir 2012 Select, Sattlerovi Weissburgunder 2013 te još više Sauvignon 2012 Kranachberg, Heinrichovi Zweigelt 2012 i kultna Gabarinza 2012 (me, zw,fr), ali i Stina plavac mali 2011.

Name(required)

Email(required)

Website

Comment(required)

Submit

Δ

Vinum Croaticum & Fondazione italiana sommelier/OMNES VIAE ROMAM DUCUNT…

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

…PA SU, TAKO, PUT DO VJEČNOG GRADA NAŠLA i HRVATSKA VINA, DA BI SE PREDSTAVILA, u ELEGANTNOM HOTELU ROME CAVALIERI, TALIJANSKIM TRGOVCIMA, UGOSTITELJIMA, SOMMELIERIMA, NOVINARIMA. PREZENTACIJU JE, NA POZIV UDRUGE FONDAZIONE ITALIANA SOMMELIER, ORGANIZIRALO VELEPOSLANSTVO REPUBLIKE HRVATSKE u ITALIJI, UZ PODRŠKU HRVATSKE GOSPODARSKE KOMORE IZ ZAGREBA. REAKCIJE NA VINA VRLO POZITIVNE – HOĆE LI BITI i ŠTOGOD PLASMANA?

Omnes viae Romam ducunt. Aurelia, Cassia, Flaminia, Salaria, Tiburtina, Casilina, Appia…

Sum Romae! Bibenda, et Vinum Croaticum – Vinum Mosaica. Bonum. Vinum bonum, deorum donum. Spero fore ut vinum te placeat. Noli turbare poculos meos!

Roma uno die aedificata non est. Roma caput mundi est. Roma caput orbis terrarum est. Tiberis Romam praeterfluit. Via plena raedarum est. Noli in via ludere! Aspicite puellas! Estote prudentes sicut serpentes et simplices sicut columbae!

Inter arma enim silent leges. Omnis homo, ut rei publicae socius, sociali securitati jus habet; hic homo jus habet satisfactionem impetrare jurum publicorum, sociorum humanorumque quae necessaria ad suam dignitatem et progressum liberum sui est, per laborem suae patriae et operam aliarum gentium, pro temperatione et divitiis omnis gentis….

Ahhh… Verba volant, scripta manent. Scripta manent, verba volant!…

Roma, duos dies: omnes cistae vacuae sunt. Pecunia egeo.

Donc – redeo domum!

Laetus et felix sum: Vinum Croaticum laude recipit.

Službeni početak manifestacije: hrvatski veleposlanik Damir Grubiša (sasvim lijevo) i Franco Ricci, predsjednik Fondazione Italiana Sommelier obraćaju se protokolarno pred uzvanicima jedan drugome, a Alessandro Scorsone, glavni sommelier u rezidenciji talijanskog premijera Mattea Renzija – Palači Chigi, otvara, za zdravicu, ponajbolji hrvatski pjenušac Classic brut nature od plešivičke obitelji Tomac. A, zašto nije poslan također odličan Tomčev Diplomat? Tko, uopće, vodi brigu o tome što se u kojoj prigodi šalje van na prezentaciju?  

Vinum Croaticum u Rimu: nuditi pijesak u pustinji? Pitanje svih pitanja! Moj bi odgovor bio: Zašto ne?! Ako imaš drukčiji pijesak, nešto će proći. Ali, vrlo važno je nešto drugo: pokazuješ se da postojiš, i, naučiš li se kroz stečeno internacionalno iskustvo i uz dodatak ponešto mašte i svakako zdrave poduzetnosti kako sa šakom pijeska uspjeti izazvati pažnju upravo i u pustinji, zasigurno ćeš imati uspjeha u plasmanu i u različitim prostorima s ne tako ekstremnim uvjetima.

Da, valjalo je doći prezentirati hrvatsko vino u Rim, iako je vrlo teško da će ga se u Italiji plasirati u iole spomena vrijednome broju boca. Vrijednost ove prezentacije Vina Croazia-Vina mosaica u gostima kod talijanske sommelijerske udruge Fondazione Italiana Sommelier u elitnom hotelu Rome Cavalieri (ex Hilton, a gdje je, inače, i glasoviti restoran La Pergola na čelu s famoznim chefom Heinzom Beckom!), bila je u tome što se događanje odvijalo pred nekoliko stotina kvalitetnih i profesionalno i hedonistički zainteresiranih uzvanika iz svijeta ugostiteljstva, novinarstva, vinskih trgovaca, pa i diplomacije (bilo je oko 350 posjetitelja, od čega 100 gostiju Fondazione Italiana Sommelier i Bibende – osoba, naravno, vezanih uz vino dakle vinotekara, degustatora, ugostitelja…, došli su i predstavnici sajma Vinitaly, pa predsjednik Vinoforuma, najvećeg događanja na temu vina u Rimu,  našlo se tu i nekoliko velikih distributera vina, 120 je bilo gostiju Ambasade u što su uključeni i novinari, od predstavnika diplomatskog zbora odazvali su se ambasador pri Svetoj Stolici Vičak, ambasador BiH, talijanski ambasador pri UNESCO-u, ostali su bili članovi Bibende), te što su, iako je priredba, sudeći po reakcijama nazočnih, prema van zasigurno jako dobro uspjela, oni unutra, iza zavjese, mogli lijepo spoznati što i kako treba ali i što i kako NE treba raditi pri realizaciji ovakvih nastupa gdje se prezentiraju ne samo vino i vinar, nego i vinogorja, zemljopisna područja, i cijela zemlja.

Uz moderatora Paola Laucianija (sasvim lijevo), jednog od najpoznatijih talijanskih vinskih pisaca i tv-zvijezde u segmentu sommelijerstva, koji je detaljno (i s puno pohvala!) komentirao vina na seminaru, Hrvatsku kao vinsku zemlju predstavili su sommelier i iskusni ugostitelj Željko Bročilović(sasvim desno) te glavni urednik časopisa Svijet u čaši Željko Suhadolnik. Nazočni vinari imali su također prigodu da kažu poneku svoju, na slici se, uz trio prezentera, vidi Giorgio Clai dok govori o svojoj vinskoj filozofiji

 U organizaciji Veleposlanstva Republike Hrvatske te uz osobito zalaganje Ines Šprem kao atašea za kulturu pri našem Veleposlanstvu, zatim uz potporu Hrvatske gospodarske komore, i unutar gostoprimstva Fondazione italiana sommelier glasilo kojega je Bibenda, u Rimu se pod nazivom Uno sguardo alla Croazia – cosi vicini e tanto sconosciuti (Pogled na Hrvatsku – tako blizi a toliko nepoznati) a uz nastup Paola Laucianija, jednog od najpoznatijih talijanskih vinskih pisaca i tv-zvijezde u segmentu sommelijerstva, zatim hrvatskog sommeliera Željka Bročilovića Carlosa i Željka Suhadolnika, glavnog urednika revije Svijet u Čaši i blogera (www.suhiucasi.wordpress.com), predstavilo vinsku Hrvatsku i, konkretno, kapljicu  niza vinskih kuća iz sva četiri hrvatska vinska područja – Bregovitog sjeverozapada, Slavonije&Podunavlja, Istre&Kvarnera te Dalmacije. Osobno su nazočili vinari Giorgio Clai, Franco Cattunar i Bruno Trapan iz Istre, Željka Matković iz Potomja na Pelješcu, te Stjepan Djurinski iz Bistre kod Zaprešića. Vinari koji su sudjelovali s vinom: Bolfan, Bodren, Coronica, Cattunar, Kozlović, Clai, Trapan, Iločki podrumi, Belje, Krauthaker, Galić, Adžić, PP Orahovica, Gracin, Jako-vino, Tomić, Carić, Plenković, PZ Svirče, Vujnović, Rizman, Matković, Terra Rota, Šipun… Došla je i istarska uljarka Loredana Mussica, s izborom istarskih ulja od ulike.

Događanje, koje je, u nazočnosti hrvatskog veleposlanika Damira Grubiše i predsjednika udruge Fondazione Italiana Sommelier Franca Riccija, počelo ceremonijalnim otčepljivanjem boce ponajboljeg hrvatskog pjenušca Classic brut nature od Tomca – a otvorio ga je Alessandro Scorsone, službeni sommelier Palače Chigi, službene rezidencije talijanskog premijera, od veljače 2014. to je Matteo Renzi – odvijalo se u dva dijela: kroz dvoipolsatni seminar/radionicu na kojoj je na degustaciju ponuđeno 11 vina, te kroz druženje s ostalim vinima hrvatskih proizvođača.

Power point prezentacija, s dosta podataka o površinama, sortama, proizvodnji, te s dosta atraktivnih fotografija. Na ekranu se vide slike grozdova triju naših najvažnijih kultivara – Graševine, Malvazije istarske i Plavca maloga, te grozdova Krapinske beline velike (Heunisch Weiss odnosno Gouais blanc) i Crljenka/Tribidraga/Primitiva/Zinfandela. Dolje: Pogled na auditorij na seminaru

 ISTRIA u SRCU, SJEVERNI PREDIKATI, MOŽDA, ZA POSAO – NAJBOLJI KANDIDATI

Reakcije Talijana, kako sam čuo i vidio – izvrsne. Lauciani je nahvalio hrvatska vina ne tek laskajući, nego komentirajući svaki uzorak vrlo stručnim i detaljnim istupom. Komplimenti su se čuli i poslije, na široj degustaciji uz proizvođače i talijanske sommelijere zadužene za točenje. Tijekom većine večeri najviše publike zastajkivalo je uz stol Giorgija Claija, Bruna Trapana i Franca Cattunara te uz Loredanin stol s maslinovim uljem, pa onda i uz stol sa slavonskim buteljama (dojam je, inače, da je baš kod Slavonaca, stolom smještenih uz slatke Zagorce, bila velika šteta što nije bilo nijednog osobno nazočnog proizvođaca!) Osobiti interes pokazan je i prema visokim predikatima iz produkcije Bodrena i Djurinskoga, moguće je da su upravo predikati za ostvarenje kakvog posla i najbolji kandidati. S obzirom da Italija barem na južnome svome dijelu nema takvog tipa vina i s obzirom na upite uzvanika, moguće je da Bodren i Djurinski, a možda i Krauthaker sa svojim predikatnim Zelencem (Talijani su jedva izgovarali riječ zelenac, i stalno su se propitivali o kojoj je sorti riječ) prvi iz ovog dosta bogatog ukupnog popisa vina nešto i plasiraju na apeninski jug. Stjepan Djurinski rekao je da je vrlo zadovoljan što je došao kao sudionik ovoga događanja…

Hotel Rome Cavalieri: degustacija hrvatskoga vina i maslinovoga ulja  Na prezentaciji se našla i Martina Bienenfeld (na slici je u sredini), direktorica Turističke zajednice grada Zagreba! Lijevo od nje je Ines Šprem, kulturni ataše pri Veleposlanstvu Hrvatske u Italiji, inače osobito aktivna u organizaciji ovog rimskog događanja. Svoj najslađi predikat toči im vinogradar i vinar Stjepan Djurinski iz okolice Zaprešića, koji kaže da je vrlo zadovoljan što je sudjelovao na ovome skupu u Rimu

 Što ubuduće – da se u nekoj prilici javno ne otkrije ta tzv. skrivena ne baš pohvalna strana u priredbi manifestacije dobro uspjele prema van – treba svakako činiti kad se ide na prezentaciju?

Proizvođači svakako debelo u prvi plan moraju staviti proizvod koji je, kao tipičan, perjanica njihova kraja, pa i koji tipologijom najbolje prezentira dotično vinogorje a time i cijelu državu. Nije smisao prodati tek bocu ili dvije više, nego plasirati cijeli kraj, vinom privlačiti goste da u tome kraju potroše ne samo na vino već i na druge stvari, te da nakon što odu osjete potrebu da se i vrate!

Zatim, ako proizvođač već pristane na sudjelovanje, tada potvrdu treba dati na vrijeme, a ne kalkulatorski ili iz drugih razloga (aljkavost) neodgovorno odugovlačiti s njom i s popisom uzoraka te s dostavom uzoraka ali i s dostavom tehničkih podataka o svakom uzorku, i to prevedenih na univerzalni engleski, ili na jezik zemlje gdje se priredba održava. Jedna pošiljka vina stigla je u Rim doslovno pola sata prije početka manifestacije, vina su na kušanje došla izmučena od puta i ostala su bez mogućnosti da se lijepo smire, a nisu se dospjela  ni prikladno ohladiti…

Dakako, nužno je i osigurati kvalitetne prospekte kraja.

Barem po jedna osoba iz redova proizvođaca nekoga područja trebala bi, ako se već očekuje nekakav kvalitetniji povratni efekt, osobno nazočiti događanju, dakle kao predstavnik ne samo svojega vina nego kao predstavnik kolega proizvođača i svojega teritorija.

Valjalo bi svakako pripaziti da se ne čine stvari koje se, zbog inaćenja ili aljkavosti pojedinaca ili grupa kose s određenim zakonskim propisima, osobito onima u EU… Konkretno, i opet se nezgodna situacija stvorila oko terana. Slovenci, koji su saznali da se na prezentaciji sprema i kušanje terana, uložili su protest na diplomatskoj razini i navodno pokušali (srećom bezuspješno!) ishoditi zabranu održavanja cijele prezentacije. Iz njihovog veleposlanstva na poziv na ovu našu prezentaciju nisu se odazvali. Prisjećam se, na moje pitanje svojedobno nekolicini naših proizvođača terana kako će na etiketi označavati svoja vina od sorte teran, evo odgovora jednoga od njih: Nastavit ćemo koristiti naziv teran, pa neka nas Slovenci i Europska Unija tuže… Ali, ako tuže Slovenci i EU, morat će to učiniti i Hrvatska, kao dio EU-a. Dok je zaštita na snazi, ne vjerujem da bi proizvođač koji primi takvu tužbu i inati se dobro prošao. S obzirom da je i Hrvatska u EU, pod etiketom Terana vino iz 2013. i iz berbi poslije neće – osim ako ne dođe do kakvog inače u nas već neko vrijeme najavljivanog dogovora između nas i Slovenaca oko terana –  moći biti legalno u prodaji ni kod nas,  ali, eto, nije cijela stvar samo u tužbi: problemi mogu očito nastati na drugi način – ne samo izbacivanjem neke zakonski sporne etikete iz programa prezentacije nego i zabranom održavanja priredbe…  Veselo uz, vjerojatno, te večeri najposjećeniji degustacijski stol: Giorgio Clai (sasvim lijevo), Bruno Trapan, te rimski novinar Bartolomeo Roberto Lepori, koji je prije kratkog vremena u dvama talijanskim medijima objavio članke o Hvaru i hvarskome vina. Dolje: do Bruna Trapana i Giorgia Claia na malvaziju su stigle i predstavnice Veleposlanstva Crne Gore u Italiji

 U nas se nerijetko uz vino navodi tek ime (naziv sorte ili fantazijski naziv) a nedostaje prezime (godište berbe, vinogorje), i zbog toga je, zacijelo, u redovima našeg organizatora u Rimu, koji se žali da su pošiljke hrvatskih vina i tehnički podaci o vinima jako, pa i do neprihvatljivo, kasnili, došlo do kratkoga spoja. Sporan je u ovome slučaju mogao biti jedino teran iz berbe 2013, dakle iz godine kad smo, u ljeto, pristupili EU, poslije čega zbog odobrene zaštite Slovencima za Teran s Krasa drugi terani pod tim nazivom više ne smiju na tržište EU. U redovima naših organizatora u pet minuta do 12 prije otvorenja prezentacije zavladala je panika, a spas je stigao kad se vidjelo da dva terana – Gran Teran od Coronike iz 2009 i teran od obitelji Cattunar iz 2007 još, kao vina iz berbi što su prethodile ulasku Hrvatske u EU, ipak imaju pravo biti na tržištu – do isteka zaliha… Inače, možemo očekivati i još nešto: da netko u EU – Francuzi? – postavi pitanje korištenja oznake grand cru na vinskim etiketama u nas.

Time što je na kraju ispalo dobro u smislu predviđenog programa izlaganja međutim nisu izbjegnuta govorkanja koja nam uz ovakav PROMOCIJSKI skup nisu uopće potrebna ni dobrodošla jer Hrvatsku (a ne tek nekog pojedinog proizvođača!) u nečiju podsvijest stavljaju među one zemlje koje se ne pridržavaju preuzetih obveza…

 Što se tiče slanja uzoraka, materijala o vinima i o proizvođačima, prospekata o vinorodnome kraju te ostalog propagandnog materijala na ovakve manifestacije na kojima se prezentira CIJELA ZEMLJA a ne tek pojedino vino, najbolje bi ipak bilo da stvar ide s jednog službenog mjesta, u ovome slučaju svakako preko Hrvatske gospodarske komore, što ne mora implicirati da svaki put HGK snosi i trošak slanja, Komora bi bila ozbiljan operativni partner u logistici a troškove slanja može podmiriti svatko za sebe, kako je bilo i sada. Prednost suradnje s HGK vidim u tome da vina i materijali na odredište stignu na vrijeme, u dogovorenom terminu ali, i u tome da bi se kad bi sve išlo s jednoga mjesta moglo, vjerujem, računati i na neki popust na poštarini, dakle vinarske udruge i vinari kao pojedinci mogli bi proći povoljnije nego kad svatko šalje sam za sebe.   ♣ Slavonci su poslali popriličan broj uzoraka, na žalost niti jednog predstavnika udruge Graševina Croatica i osobno. Interesa je bilo dosta

_____________________________________

OMNES VIAE ROMAM DUCUNT…

Tutte ‘e strade pórteno a Roma, in dialetto romano. Il proverbio trae origine dall’efficiente sistema di strade dell’antica Roma, su cui in buona parte si basa l’attuale sistema viario italiano. Molte strade consolari partivano da Roma e quindi, se prese in senso contrario, anche portavano a Roma.

Questa volta, nei tempi moderni, è toccato alla Croazia di venire per le strade che portano a Roma alla capitale italiana. La Fondazione Italiana Sommelier e l’Ambasciata della Repubblica di Croazia nella Repubblica Italiana (molto attiva nell’organizzazione Ines Sprem, l’adetto culturale dell’Ambasciata; supporto della Camera di Commercio croata) presentavano una selezione dei migliori vini (e oli di oliva) croati, con una grande degustazione presso l’Hotel Rome Cavalieri, l’evento si e tenuto, d’avanti a circa 350 ospiti, sotto il titolo Croazia: incontro con il vicino sconosciuto. Cosi vicini, e cosi poco conosciuti.

Vi sono state svelate le ricchezze e le diversità della Terra Croata e raccontate le storie sulla lunga tradizione vitivinicola croata con delle radici all’epoca greca (secolo sesto orima del Cristo), ma anche delle curiosita dell’epoca contemporanea. Il programma – iniziato ufficialmente, in presenza dell’ambasciatore croato in Italia Damir Grubiša e del presidente del FIS Franco Ricci, con il brindisi con il miglior spumante croato Tomac Classic brut nature (metodo classico) aperto e servito da Alessandro Scorsone, sommelier del Palazzo Chigi, che è residenza del primo ministro italiano Matteo Renzi – e stato diviso in due parti: il simposio, davanti ad un vasto auditorio, con 11 vini scelti per l’assaggio, e poi, dopo, la degustazione tra tavolini dove il vino delle diversi regioni croati e stato servito da sommelier della Fondazione ma anche da alcuni produttori croati in persona, per esempio Giorgio Clai, Bruno Trapan e Franco Cattunar dall’Istria, Željka Matković dalla penisola dalmata di Pelješac (Dingač), e Stjepan Đurinski (vini dolci tipo vendemmie tardive e TBA…) dalla parte collinare nord-ovest, vigneti non lontani da Zagabria. A Roma presenti i vini di Bolfan, Bodren, Coronica, Cattunar, Kozlović, Clai, Trapan, Iločki podrumi, Belje, Krauthaker, Galić, Adžić, PP Orahovica, Gracin, Jako-vino, Tomić, Carić, Plenković, PZ Svirče, Vujnović, Rizman, Matković, Terra Rota, Šipun… Loredana Mussiz attirava con diversi premium oli d’oliva istriani.

Željka Matković iz Potomja nudila je na kušanje svoj dingač, a odlučila se, možda inspirirana romantičnošću koju sugerira spomen Rima ili pak čuvenim filmom La dolce vita, da donese i vino l’Amour (sorta Marcelan), dok predsjednik jedne od peljeških vinskih udruga Rosić servira crnjak Tera Rota / Željka Matković da Pelješac ha offerto in degustazione il suo dingač ed il vino l’Amour. Il presidente di una delle associazioni dei produttori di vino di Peljesac Rosić versa alle ospiti il vino Tera Rota 

Grazie all’ospitalita della Fondazione italiana Sommelier e Bibenda, a Roma davvero una bell’opportunita – sotto la guida di Paolo Lauciani, il famoso wine writer italiano e TV-star, poi sommelier croato Željko Bročilović Carlos e Željko Suhadolnik, caporedattore della rivista croata Svijet u čaši (Il Mondo nel Bicchiere) e blogger www.suhiucasi.wordpress.com – di approfondire conoscenze sul paese cosi vicino all’Italia e turisticamente cosi visitato dagli italiani, ma allo stesso tempo cosi poco conosciuto. La Croazia a Roma all’inizio dell’ottobre 2014 e arrivata con una bella gama di vini da tutte le sue parti vitivinicole e prevalentemente prodotti da vitigni autoctoni. Dominanti furono i vini dai vitigni Graševina/Riesling italico/Welsh Riesling (vedi il libro World Wine Grapes di Jancis Robinson, Jose Vouillamoz e Julia Harding – loro suppongono questo cultivar fosse nato sul territorio appartenente alla Croazia, situato all’est del paese, regione Slavonia/bacino del Danubio!), poi Malvasia istriana, e Plavac mali (Blu piccolo, in quanto con acini blu scuri e piccoli), discendente del famoso Zinfandel/Primitivo, per l’origine di cui e stato provato che si trova in Dalmazia, vicino a Spalato. I suoi nomi in croato: Crljenak kaštelanski, Tribidrag… Plavac mali è il risultato dell’incrocio spontaneo tra Crljenak/Tribidrag/ Primitivo/Zinfandel con un altro vitigno dalmato – Dobričić, dall’isola di Šolta situata in fronte a Spalato (vedi il libro World Wine Grapes di Jancis Robinson, Jose Vouillamoz e Julia Harding). Graševina, il piu diffuso cultivar in Croazia, Malvasia istriana al secondo posto e Plavac mali al terzo coprono insieme 38,4 per cento della superficie totale vitata (21.074  ha) croata.  L’attuale produzione di vino: tra milione e 1,2 milioni di hl, 65 % bianco, 34 % rosso, 1 % rose, poi vino fermo 98,5 %, bollicine: 1,5 %.

Loredana Mussiz, predsjednica udruge Žene Istre u maslinovome ulju, ponudom istarskog maslinovoga ulja uspjela je privući za svoj stol mnogo uzvanika. Loredana se inače bavi i izradom maski, i s ponosom će se pohvaliti da je kreirala maske za Nicole Kidman i Toma Cruisea za potrebe filma Stanleya Kubricka Eyes Wide Shut  / Loredana Mussiz, presidente dell’associazione Le Donne dell’olio istriano, attirava ospiti con eccellenti oli di oliva

Produttori d’origine croata rinomati nel mondo: Mike Grgich – Grgich Hills Cellar; Marko Zaninovich – Rutherford Ranch (California, USA); Peter & Joe Babich – Babich Wines; Michael Brajkovich – Kumeu River; Nick, Steve, Mark Nobilo – House of Nobilo (Nuova Zelanda); Matetich; Luksic – Vina San Pedro, Tarapaca, Altair (Cile) e Finca la Celia (Argentina); Mike Dobrovic (Sud Africa)…  ♣

______________________________

REAKCIJE / REAZIONI

Šalje / Da: Maurizio De Venuti

Gentilissimi!

Vorrei ringraziarvi ancora per l’invito a partecipare alla bella ed interessante degustazione dei vini Croati , che per me sono stati una interessantissima scoperta!

Un ringraziamento anche a Carlos, che mi ha guidato, se pur per un limitato percorso, ma sicuramente a degustare tra i prodotti presenti quelli più interessanti, in cui ho trovato nei rossi ancora alcuni vini un po’ spigolosi ma con una potenzialità ancora da poter sviluppare per una ottima crescita, invece  nei vini bianchi ho già trovato i prodotti molto interessanti ed a un livello già alto, paragonabili a molti dei nostri vini, ed in particolare modo ho degustato dei vini che mi hanno colpito in modo particolare e per il modo di come è stato vinificato il vino…pulizia etc, e per la complessità dei profumi, della concentrazione dei sapori tra acidità, sapidità etc. di cui li ho trovati ricchi !

Purtroppo, vorrei scusarmi se non cito ne i nomi delle aziende ne i vini, in quanto non avendo nelle mie mani la brochure dei partecipanti, e per la velocità nel realizzare la degustazione non ho avuto modo di poter prendere appunti in riferimento, poi in modo particolare la difficoltà delle terminologie in Croato non mi ha dato la possibilità di ricordare i nomi con la solita facilità, me ne scuso ancora per non essere preciso nella degustazione di ciascun vino, e di essere un po’ generico sulle tipologie di vini!

Speriamo in futuro di poter collaborare e far in modo di poter comunicare i vostri vini di sicuro interesse, e con la massima attenzione verso le aziende partecipanti

Grazie ancora

Maurizio De Venuti [mdevenuti@vinoforum.it]

______________________________

                   SuČ – Listopad / October 2014

Name(required)

Email(required)

Website

Comment(required)

Submit

Δ

ZAGREB VINO&CULINARIA.COM 2014 – VINSKA ESENCIJA u ESPLANADI

Međunarodni 9. festival vina i kulinarike / The 9th International Festival of Wine and Culinary Arts

Esplanade Hotel *****, Zagreb, 28-29.11.2014.

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t  

DEVETI MEĐUNARODNI FESTIVAL VINA i KULINARIKE NA KRAJU STUDENOGA u METROPOLI IMA SVE IZGLEDE DA BUDE SJAJNA UVERTIRA ZA IDUĆU, JUBILARNU DESETU MANIFESTACIJU. IZLAGAČA BI TREBALO BITI NEZNATNO VIŠE NEGO LANI, NAJAVLJUJU SE BOLJI IZLOG DELIKATESA TE OSOBITO ZANIMLJIVE i INTRIGANTNE RADIONICE SA SKUPIM ETIKETAMA a i S PRISTUPOM KAKAV JOŠ OVDJE NIJE VIĐEN!…

Deveti međunarodni festival vina i kulinarike Zagreb Vino & Culinaria.com, ove godine u petak 28. i subotu 29. studenoga u ekskluzivnom zagrebačkom hotelu Esplanade * * * * *,  ide uzlaznom linijom i očekuje se da će biti jako dobar uvod u slavlje iduće godine kad manifestaciji bude deseto jubilarno izdanje.

Osnivač i direktor prof. Ivan Dropuljić veli da je jako zadovoljan s odzivom izlagača, vinski segment uglavnom je već sav popunjen, brojka izlagača mogla bi dosegnuti 300. Zanimljivo je da više, i to onih vrlo renomiranih vinara koji su prijašnjih godina inzistirali da budu smješteni u velikoj okrugloj Smaragdnoj dvorani, sada preferira, zbog kvalitetnijeg kontakta s posjetiteljima i mogućim poslovnim partnerima, nešto mirniji ambijent, u drugim dvoranama pa i pod šatorom!

Iz Istre stižu Agrolaguna – na slici gore su glavni direktor Goran Kramarić i njegovi suradnici, te obitelj Benvenuti

Sezona bijelog istarskog tartufa Tuber Magnatum Pico traje od rujna do pred Božić. Miris tartufa iz doline Mirne kod Motovuna donijet će kuća Natura Tartufi iz Segle kod Buzeta

Dogovori oko aktivnosti za vrijeme festivala i oko medijskog praćenja festivala s Tomislavom Stiplošekom i Silvijom Munda iz G.E.T. Reporta

Dropuljić se inače ove godine naprosto rastrčao po Hrvatskoj, pa i po vani, uvelike po Sloveniji, u želji da ponudu delikatesa učini još većom i atraktivnijom. Zamisao mu je da upravo u šatoru, gdje su i smješteni ponuđači hrane, organizira i kutak u kojemu bi od domaćih namirnica kuhari prigotavljali mala okusna jela što bi se nudila po vrlo povoljnoj festivalskoj cijeni a skupljena sredstva usmjerila bi se u dobrotvorne svrhe. U jednom potezu nekoliko koristi: koji zalogaj svakako će pomoći stvaranju podlogu za brojne degustacije vina, posjetitelji će dok ga konzumiraju ne samo štititi se od mogućih posljedica mogućeg viška vina na održavanje ravnoteže, nego usput i uživati u deliciji, a zadovoljen će eto biti i humanitarni aspekt.

Prof. Dropuljić ove se godine posebno i osobno trsi pojačati radionice, da budu baš i naročito privlačne tematikom, uzorcima stavljenim na kušanje, pa i određenim filozofskim pristupima prema vinu u smislu isticanja njegove esencije. Tako se eto, saznajem, u kontekstu poslastica spominje mogućnost radionice na temu nekoliko berbi famoznog bordoškog crnjaka Château Pétrus (bio bi pravi pothvat doći to tih butelja, naime skupe su do neba!) a i mogućnost radionice s nekoliko berbi ništa manje glasovitog Château Angélusa!

Iz Makedonije na festival stiže sjajni Château Kamnik iz Skoplja. Na slici je njegova predstavnica Natalija Kuzmanovska, koja nazdravlja odličnim Vranecom Terroir

Za održavanje jedne interesantne radionice prijavio se Zoran Pejović, hotelijer i ugostitelj iz Splita koji u gradu pod Marjanom ima dva vrlo ljepa objekta – ekskluzivni restoran moderna izgleda Paradigma, i wine-bar Paradoks. Pejović će se predstaviti radionicom na temu Vina Sredozemlja. Uz hrvatske eno-uratke ponajprije iz dalmatinskih i istarskih podruma na svojim bogatoj vinskim kartama on ima i mnoga vina iz nviše mediteranskih zemalja, poglavito njihovih južnih krajeva.

Pejović je i sam uvoznik vina za potrebe svojih restorana, i kaže da u skladištu posjeduje oko 6000 butelja! Pri odabiru vina za svoje vinske karte a posebice onih koja uvozi usmjerio se na Mediteran smatrajući da je to s obzirom na lokaciju Splita i sasma normalno, logično. Uz hrvatska vina prvenstveno od autohtonih sorata kao što su Pošip, Grk, Vugava, Malvazija, Plavac mali, Babić… pred goste izlazi s paletom etiketa kapljice također od autohtonih sorata iz Grčke, Crne Gore, Italije, Francuske, Španjolske, primjerice to su Assyrtico, Aglianico, Agiorgitiko, Greco di Tufo, Grillo, Grenache, Mouvèdre i Syrah, Xarello, Parellada, Macabeo…, riječ je o elegantnim vinima koja, veli, imaju dobar potencijal odležavanja. Na devetom međunarodnom festivalu vina i kulinarike Zagreb Vino & Culinaria.com 2014. u zagrebačkoj Esplanadi Pejovićev mediteranski splet sorata bit će kroz pet bijelih i pet crnih vina.

Na kojim frekvencijama radi Pejović lijepo se vidi i po stoeurskoj večeri upravo organiziranoj u suradnji sa zagrebačkom uvozničkom kućom MIVA a u kojoj su u glavnoj ulozi u restoranu Paradigma bili šampanjci znane i visoko cijenjene kuće Ruinart, te konjak Hennessy. Pa, evo, neka malo poteku sline: Ruinart brut NV (non vintage) & Jakobove kapice, dimljena tuna, skuta, kavijar od lososa, gusja jetra, džem od smokve, brioš; Ruinart blanc de blanc NV & jadranski jastog u maslacu, krema od mrkve i madagaskar- vanilije; Ruinart rosé NV & tartar od srne, žumanjak kuhan u vakuumu, dimljena sol, toast s maslacem s kaparima i koprom; Dom Ruinart 2002 & juneći rep kuhan 16 sati u crnom vinu i s korijenastim povrćem, pa zamotan u maramicu, krema od celera, trakice crvene paprike, pjenica od mladog kozjeg sira; Dom Ruinart rosé 1998 & meringue vacherin, coulis od maslina, sorbetto od divlje kupine, choco crumble; Hennessy XO & Valrhona mouscadin

Profesor Ivan Dropuljić u dogovoru sa Zoranom Pejovićem oko radionice na Zagreb Vino&Culinaria.comu, te, dolje, neposredno prije ovog ljeta otvoreni Pejovićev restoran Paradigma u Splitu, u susjedstvu Prokurativa i sasma blizu rive, na poziciji s koje se, s terase uređene da izgleda kao paluba broda, lijepo vidi more ______________________________________________

BOLFANOV BIO-PRISTUP – Vinski vrh Tomislava Bolfana, na brdu i padinama ponad Hraščine u Hrvatskom zagorju, diči se mnogim lijepim stvarima: prije svega biodinamskim pristupom u proizvodnji, ali ne samo vina, nego i hrane što je nudi. Bolfan je zasigurno u kategoriji iskrenih eko-proizvođača, naime na taj kolosijek prešao je zato što je osobno imao problema sa zdravljem, i uvjeren da su ti problemi posljedica konzumacije hrane iz današnje konvencionalne industrijske produkcije.

Bolfan za potrebe obitelji ali i za ponudu u svom restoranu, u lijepoj drvenoj zagorskoj kući na hrptu brda, uzgaja 16 turopoljskih svinja od kojih se na domaći način i po njegovim recepturama naprave kobasice, salame, šunke, špek, on, zatim, ima svoj vrt s povrćem kao rajčicom, zelenom salatom, lukom, začinskim biljem, uzgaja stare žitarice poput npr. pira i u svojoj kuhinji peče domaći kruh, odnedavna ima, na 3,5 hektara koji ubrzo trebaju narasti na šest ha, i šest junica crvenog angusa čiji broj se s vremenom (sedam godina?) kroz razmnožavanje treba povećati na krdo od 30 grla, prva jela od njihova mesa nudio bi idućeg proljeća. Junad mu je, inače, tu i radi gnoja od kojega radi kompost za gnojidbu trsja.

Upravitelj Vinskog vrha Branimir Puškadija s Crnim pinotom 2011 te Cabernet sauvignonom 2011 te s bočicom predviđenom za ulje od koštica grožđa

Bolfan je proizveo i, od 600 kg koštica od grožđa, ulje (jedna litra dobije se, navodi, od cca 13 kg koštica) i sad ga puni u male bočice za na stol. Bolfanova kuhinja radi i čips od kelja, i jabuke…

A što se vina tiče, upravo na tržište izlazi, najavljuje upravitelj imanja Vinski vrh Branimir Puškadija, nekoliko zagorskih rnjaka, sva iz berbe 2011. i odnjegovana u francuskim bačvicama i velikim hrastovim bačvama, te punjena bez filtracije. Riječ je o vinima Gratus cuvée Primus od Cabernet sauvignona i Frankovke, zatim Crni pinot te Cabernet sauvignon, sva tri sa po čak 15 odlično uklopljenih volumnih postotaka alkohola. Sva tri vrlo dobra, puna, čista k’o sunce, skladna, ozbiljna, bez imalo onih smetajućih primjesa od utjecaja bačvice znanih nam od prije…

Kud ćeš boljeg izlagača!… ■

Razgovor oko nastupa sa zagorskim vinarima Bodrenom, Vuglec-bregom i Vinskim vrhom

_______________________________________________________________

FILOZOFSKI PRISTUP

Zoran Pejović, po profesiji hotelijer i s dugim stažom po svijetu i u ponajboljim hotelsko-ugostiteljskim objektima, povratnik je u Split prije tri godine i sada kao restorater u dalmatinskoj metropoli želi da programima koje pruža u restoranu Paradigma, ali i u winebaru Paradoks, pridonese tome da se bitno, dakako nabolje, promijeni slika splitskog ugostiteljstva. Pejović eto, ne strahujući da zbog ekonomske krize u zemlji neće imati (dovoljno) gostiju, radi na tome da u Paradigmi (inače, paradigma, od grčke riječi parádeigma = pokazujem, znači uzorak, uzor, primjer) ponudi visoku ekskluzivu za vrhunske poznavatelje eno-gastronomije koji imaju mogućnost i da sebi priušte hedonističke trenutke na ovoj valnoj dužini, pa zašto ih, razmišlja Pejović, ne zadržati ovdje, umjesto puštati ih da po sreću i zadovoljstvo za stolom odlaze u druge sredine, u inozemstvo.

_______________________________________________

BRAČKI NOVI CUVÉE, TE PJENUŠCI – Na festival u Esplanadu sprema se i obitelj Senjković iz Nerežišća/Dračevice na Braču. Senjkovići – otac Tonči i sinovi Lari i Saša – moraju gledati kako će dobro plasirati vino, dosad im je išlo na zadovoljavajući način ali su se u međuvremenu proširili s vinogradima i sad već imaju 60.000 rodnih trsova, dvostruko u odnosu na prije. Novosađeno trsje obuhvaća 50 posto Plavca maloga te 50 posto Syraha i Cabernet sauvignona. Da bi sav urod ubuduće mogli preraditi kako treba, u Nerežišćima uređuju novi vinski podrum za vinifikaciju i dozrijevanje te s uredima, veličine oko 3000 četvornih metara.

Tonči Senjković i njegov sin Lari

Ove godine izlaze s novim vinom – kupažom plavca (40 posto), syraha (20 posto) i cabernet sauvignona (40 posto) iz berbe 2012 i s dvije godine sazrijevanja u barriqueu, pa to eto valja šire i obznaniti, a gdje će ako ne i na takvom festivalu kakav je ovaj u Esplanadi u Zagrebu. Novitet kod Senjkovićevih: ušli su, zasad doduše eksperimentalno, i u domenu pjenušaca, klasičnom metodom. Ova godina išla im je, s obzirom na vremenske (ne)prilike, poprilično upravio u pravcu pjenušaca. Makar, Tonči Senjković veli da im učestale kiše i nisu napravile toliko zla jer kod njih u vinogradu tlo je s puno kamena i jako drenažno, trsje je na pozicijama gdje stalno pirka vjetrić pa nije bilo mnogo bolesti i truleži. Inače, Senjkovući su se osigurali i za izrazito sušna ljeta – gradnjom, uz vinograde, velikog akumulacijskog bazena za kišnicu i postavljanjem uz trsje cijevi za navodnjavanje kap po kap… ■

_________________________________________________

                A što se tiče filozofskog pristupa, razgovori o uistinu jedinstvenoj radionici vezanoj uz vino kakve teško da je ikad bilo u nas vode se s Darkom Petrovićem, svojedobno direktorom prekrasne Marine u Skradinu, čovjekom koji je ušao u filozofske vode i izučava na sve strane da bi mogao meritorno govoriti o esenciji vina, te s dipl. ing. Lidijom Ruškom, našom Slavonkom koja je 30 godina bila upraviteljica i glavna enologinja podruma Jeruzalem u Ormožu, a sad je u mirovini no dakako fiziku, kemiju i bio-kemiju nije zaboravila, otkako ima više vremena i ona, koja sa svojim saznanjima i iskustvima iz spomenutih znanstvenih disciplina i iz enologije umije protumačiti i predvidjeti reakcije na akcije, te posljedice, okrenula se promatranju i tumačenju vina s osjetno više i kompleksnije razine, također na tragu filozofskoga.

Pijem vino, dakle jesam. Vinova loza kozmička je, kao i čovjek i žitarica. Oni čine harmoničnu strukturu svemirske sinkronizacije… reći će Darko Petrović, na slici s enologinjom Lidijom Ruškom s kojom se na Zagreb Vino & Culinaria.comu sprema održati neobičnu radionicu

Inače, i ove godine Festival u goste poziva inozemne vinske i eno-gastro-turističke novinare, ponajprije iz zemalja koje su hrvatskim vinarima i ponuđačima delikatesa i općenito hrane osobito zanimljive kao tržišta. Dolaze, tako, iz Njemačke, Švicarske, Velike Britanije, Austrije, Danske, Poljske, Rusije, Mađarske, Češke, Finske, Slovenije, Srbije, Luxembourga, Španjolske, Indonezije, Izraela… Običaj je gotovo od početka održavanja festivala da se u nekoliko dana prije manifestacije za predstavnike stranih medija a i za nekolicinu naših vinskih pisaca organizira studijsko putovanje, pa se tako prvi put pošlo u Slavoniju i Podunavlje, godinu poslije u Istru, potom u Hrvatsko Zagorje, Prigorje i Međimurje te Moslavinu, lani u Konavle, Dubrovnik, na Pelješac, na Korčulu te na Komarnu i u Šibenik, a ove godine plan je obići Brač, Hvar, Imotski, vrlo vjerojatno i zadarsko zaleđe. Upravo ove godine za press-putovanje prijavio se dosad najveći broj inozemnih novinara gostiju festvala – njih dvadesetak, što svakako govori o pojačanom interesu stranaca za Vina Croatia – Vina mosaica…  ♣

 ____________________________________________

CRNA TUROPOLJSKA LANDRAS  DUROK MANGULICA – Uh, pa nije to naziv neke križanjem dobivene tutti frutti pasmine svinje, nego su to nabrojane pasmine koje u svom pogonu za preradu/dozrijevanje u Dugopolju drži tamošnji mesar i pršutar Vlade Pranjić Smjeli.

A drži ih, u obliku kobasica, pršuta, pancete…, stoga što mu je meso na obradu povjerila grupa prijatelja koja je htjela vidjeti istodobnim kušanjem razlike u organoleptici između istih proizvoda spomenutih pasmina, i član koje je i prof. Dropuljić. Smjeli, koji inače trenutno u velikim kacama u hladnoj komori drži ukupno 1100 tek nasoljenih pršuta a u zrionici 2500 pršuta, sudjeluje na Zagreb Vino & Culinaria.comu 2014, vidjet ćemo hoće li se tu moći išta od tih proizvoda paralekno kušati. Dropuljić i ekipa su, inače, dio mesa navedenih pasmina svinja dali na obradu i istarskom pršutaru Mladenu Dujmoviću iz Tinjana, pa će se vidjeti je li im bolje odgovara istarska tehnologija bez dimljenja i s dosta bure, ili dalmatinska, s dimljenjem ali i s dosta bure i dosta juga… ■

U pogonu Smjeli: Vlade Pranjić Smjeli i Ivan Dropuljić s pršutom od crne turopoljske svinje i dok drže i razgledaju 40 kg tešku tablu pancete od crne turopoljske svinje…

______________________________________________

SuČ – Listopad / October 2014

Name(required)

Email(required)

Website

Comment(required)

Submit

Δ

 

 

Novi pristupi u vinskom sektoru/ ZDJELINE DIFUZNE VINARIJE

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

 Google translater: http://translate.google.com/translate_t

DAVOR ZDJELAREVIĆ NAKON NIZA GODINA s VINOGRADOM, PODRUMOM, RESTORANOM i HOTELOM u BRODSKOM STUPNIKU, SADA JE PONOVNO NA ASFALTU, STANOVNIK ZAGREBA, a VINOM SE BAVI KROZ SURADNJU s VIŠE DOMAĆIH PROIZVOĐAČA BAKHOVA NEKTARA

Na stolu se nedavno bio našao Nagual crni 2010, jako dobar crnjak s nazivom – ma što on značio. Od prve pojave tog neobičnog naziva za vino zanimalo me zašto je baš takva egzotika izabrana za hrvatsku kapljicu, kad se moglo naći neki atraktivan pojam blizak Slavonsko-brodskom vinogorju i tamošnjem životu. Rečeno mi je da to nešto znači na nekom od nekih jezika. Gledam na Google translateru, koji nudi prijevode na hrvatski s uistinu velikog broja jezika, nakon niza pokušaja dolazim na kraj abecednog reda jezika i pod Zulu dobivam prijevod na hrvatski – Gual. Što li je Gual? Pomoć tražim u Enciklopediji, te u Velikom Klaićevom rječniku, bez uspjeha. I dalje ne znam što je Nagual odnosno Gual, ali znam da sam onoga dana pio lijepo vino…

Naknadno sam saznao da sam, eto, upravo s njime baš na ugodan način – završio i ja s jednim poglavljem vinskoga života Davora Zdjelarevića. Čovjeka koji se svojedobno iz Zagreba, u naponu snage, s obitelji preselio u brodski Stupnik da bi tamo na lijepim pozicijama podigao vinograd i dostigao i više od 40 hektara od čega je došao do 32 ha pod trsjem, te da bi tamo sagradio i moderno opremio vinariju, otvorio i lijep hotel s restoranom. Čovjeka koji je sad, s obitelji – ponovno stanovnik Zagreba, bez velike većine stupničkih vinograda, bez svog podruma i bez hotela-restorana. Ali s projektom zvanim Difuzne vinarije. I s novim buteljama pod svojim prezimenom Zdjelarević, s kapljicom iz više različitih hrvatskih vinskih podruma.

– U Stupnik smo odselili 1997, a odluka o tome da bismo se, po uzoru na vinare iz Slovenije i Austrije, bavili i turizmom, te o gradnji kompleksa u kojemu bi se vinskome podrumu pridružili hotel i restoran donesena je 2000. Dobro smo uzočili potencijal terena u Stupniku za uzgoj vinskoga grožđa i, s obzirom da su se ukazali potpore i prihvatljivi krediti, krenuli smo pomalo u širenje s vinogradima. U ono vrijeme vlasnici zemljišta nisu baš bili skloni prodaji parcela, pa je širenje s vinogradima išlo sporo. Kako je bilo prilično interesa za vina Zdjelarević, da bismo ponudom zadovoljili potražnju počeli smo po potrebi od susjeda kupovati grožđe I prerađivati ga do vina. Onda su, s produbljavanjem gospodarske krize u nas, ipak neki stupnički vlasnici odlučili prodati zemlju. Da bismo iskoristili te nove okolnosti, trebala su svježa investicijska sredstva, sami financijski više nismo mogli. I, tražili smo partnera, nastojeći dobiti nekoga iz vana u očekivanju da će mu biti u interesu da proizvode i usluge u čijem nastanku i sam sudjeluje plasira i na tržištu svoje zemlje. Godine 2008. našli smo partnera u Rusiji. Naša poslovna veza trajala je eto šest godina. Djeca su nam u međuvremenu narasla, postala spremna da samostalno uđu u život, i kako njihova razmišljanja nisu baš išla prvenstveno u pravcu vinskog biznisa, supruga Višnja i ja, poštujući životni odabir djece, odlučili smo vratiti se u Zagreb i omogućiti mladima da realiziraju svoje profesionalne ambicije. Prodali smo sve nekretnine u Stupniku osim jednog manjeg dijela vinograda, ugasili smo tvrtku Vinarija Zdjelarević ali smo dakako zadržali pravo na korištenje našeg prezimena Zdjelarević za robnu marku, i opredijelili se da u vinu ostanemo kroz projekt znan kao Difuzne vinarija – govori Davor Zdjelarević.

A to, difuzne vinarije, model je suradnje s raznim vinogradarima/vinarima koji se dosta prakticira vani, sada stiže i k nama.  Bračni par Zdjelarević zasad kod tri hrvatska vinara s kojima već dugo prijateljuje selekcionira vina, kreira određene kupaže i kapljicu puni u butelje što ih etiketira pod svojim prezimenom, s time da na stražnjoj etiketi manjim slovima piše tko je proizvođač vina i gdje je vino napunjeno.

Davor Zdjelarević s novim vinima pod svojim prezimenom: kapljica nije više iz njegova vinograda, nego je selekcionirana i posebno napunjena u podrumu vinara s kojime na tome planu surađuje

SVIMA DOBRO!

– Danas dosta vinskih podruma ima problem s viškom vina, naime ne uspijeva sve prodati, pa prihvaća ovakvu suradnju kroz koju ipak taj višak njihovoga vina, iako pod mojim prezimenom kao robnom markom, nađe put do kupca. Dogovor predviđa da već u vinogradu selekcioniramo parcele s kojih bismo koristili grožđe, te da uzgoj bude pod našim nadzorom, moja supruga Višnja agronomkinja je, dakle u to se odlično razumije. Vina, namijenjena prvenstveno gastronomiji, tj. ugostiteljstvu, plasiraju se pod nazivom Zdjelarević Wine Selection, ZWS. Zasad surađujemo sa tri vinske kuće, ali ne i samo u Slavoniji, konkretno to su Vina Jakob iz Stupnika, Jasna Antunović iz Erduta, te Alfredo Cossetto iz Istre, i izlazimo sa četiri vina.  Do kraja ove godine suradnja bi se trebala proširiti na još šest vinarija.  Naše serije su od po četiri do pet tisuća boca, riječ je, barem sada, o srednjem cjenovnom rangu od 45 do 60 kuna za butelju. U Stupniku još imamo nekoliko hektara pod trsjem, u Baranji planiram kupiti 10 hektara, a u Hrvatskom zagorju, odakle je porijeklom supruga Višnj, napravili bismo ladanjsku kuću s podrumom kapaciteta do 25.000 litara, tu bismo od grožđa iz naših vlastitih vinograda radili posebne serije vina u kategoriji Exclusive.

Emocije, s obzirom na odlazak s prostora na kojemu je tako dugo živio i stvarao, a sad, maltene preko noći, nešto sasma drugo?…

– Naravno da ne možemo biti ravnodušni. Stupnik je bio vrlo važan dio našeg života. Međutim čovjek, jer mora živjeti i opstati, ne smije se previše prepustiti osjećajima, nužno je pronaći sklad emocija s razumom. Mislim da smo postupili ispravno.

U novo poglavlje vinske karijere Zdjelarevići ne ulaze u sretnom gospodarskom trenutku u Hrvatskoj. Kako gledaju na tržište i na mogućnosti plasmana svojih novih proizvoda?

– Upravo zbog ovakvih, aktualnih gospodarskih okolnosti u nas, kad su potrošači sve tanjeg džepa a kad hrvatska vina prati glas da su preskupa, smatram da smo donijeli dobru odluku, i maltene u posljednji trenutak iskoristili šansu za bolje dane. Mnoge vinarije u nekim prijašnjim godinama u trenucima kad su se gotovo kapom i šakom nudili poticaji naglo su zagrizli malo previše, i sad kad je kriza sve dublja imaju velikih problema, posebice se to odnosi na manje objekte individualnih vinara koji se ipak nisu mogli ekipirati kao velike vinarije pa su sad prisiljeni, u konkurenciji već vrlo dobrih vina velikih vinarija što sebi mogu priuštiti da s dobrim dijelom svoje produkcije idu na tržište s nižim cijenama, i oni moraju spuštati cijenu da bi prodavali, ali to spuštanje cijene za poslovanje dosta vinarija pokazat će se možda i kobnime, pa će s one jednostavno morati zatvoriti.

Izvoz?

– Svaka hrvatska vinarija koja proizvodi stotinjak tisuća butelja vina i više obvezno se mora potruditi oko izvoza. Ali, s obzirom da Hrvatska zasad, bez obzira na svoju višetisućljetnu tradiciju u proizvodnji plemenite kapljice, još u svijetu nije dovoljno prepoznana kao vinska zemlja, te s obzirom da naša vina već dugo vani slove kao preskupa, kao i s obzirom da se inozemni potrošači u svojim zemljama teško odlučuju kupovati butelje o kojima ništa ili slabo znaju, izvoz je poprilično težak. Postoji tv. izvoz kod kuće, dakle kroz turizam, tu je svakako šansa za naše vinare jer turisti ipak vole kad dodju u neku zemlju kušati lokalni proizvod. I otuda valja početi. Ako taj lokalni proizvod bude dobar te s razumnom, ne nužno uvijek i samo s niskom cijenom, dobar glas će se pomalo širiti, što je dobro. Mislim da veće šanse imaju naši proizvođači malih serija visokokvalitetnih vina tipičnih za teritorij, ali uz nekoliko uvjeta, primjerice da budu stalni u kakvoći, da svakodnevno komuniciraju s javnosti što se može jako dobro odraditi i s internetom, da ulažu u marketing, k tome nužno bi bilo da se po pojedinim vinskom područljima formiraju poslovne, interesne udruge vinogradara/vinara koje bi iznjedrile vina s tipičnim organoleptičkim profilom za taj teritorij, tj. da vino pod određenom oznakom na etiketi bude stilistički podjednako a ne da svaki proizvođač radi po svojemu. Tada će i marketing, na bazi zajedništva i dogovora, biti učinkovitiji i plasman može biti bolji. Naravno, maloprodajna cijena mora biti ne nužno niska nego usklađena s vrijednosti vina, dakle po value-money principu.  ♣

________________________________

SuČ – Listopad / October 2014

Name(required)

Email(required)

Website

Comment(required)

Submit

Δ

Svečanosti Ziganteovih na Buzeštini/NJEGOVO VELIČANSTVO TARTUF!

GURMANSKI POROCI

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

 Google translater: http://translate.google.com/translate_t

TUBER MAGNATUM PICO i TUBER AESTIVUM IZVORNI SU i SNAŽNI ADUTI KRAJA OKO MOTOVUNA u GASTRONOMIJI, UGOSTITELJSTVU i TURIZMU. FESTIVAL u SVIJETU NAJCJENJENIJIH GLJIVA SVAKOG JE VIKENDA OD POLOVICE RUJNA DO POLOVICE STUDENOGA

Da, njegovo veličanstvo Tartuf! Tartufo, Truffles, Trüffle… Tuber magnatum bijeli, car, s cijenom prema nebu, te Tuber aestivum (=ljetni), crni, nešto jeftiniji od bijeloga ali i on skup skup k’o crni vrag…

Najcjenjenija gljiva svojom značajnom nazočnošću počastila je Hrvatsku. Ponajviše na Buzeštini, u motovunskoj šumi duž doline rijeke Mirne. Nekad je, za milijunske iznose, kroz crno tržište odlazila iz Hrvatske nakupcima-prekupcima, a onda smo, napokon, došli k sebi i uvidjeli koliko tržište unutar Lijepe naše također može biti zanimljivo za njen plasman, ali i koliko ona može dati snažan doprinos domaćem turizmu.

Giancarlo Zigante – tartufar, prerađivač tartufa, ugostitelj, proizvođač vina…

Niz je tragača za tartufom, ali kraljevi tartufa iz obitelji su Zigante – jedan je Giancarlo, donedavno lovac na te gljive koji je 1999. pronašao najveći tartuf na svijetu, s težinom od 1310 grama što mu je donijelo i težinu certifikata Guinnessove Knjige rekorda. Giancarlo je vlasnik preradbenih i pakirnih kapaciteta (među najmopdernijima u Europi!) i lanca prodavaonica tartufa i prerađevina od njih i s njima – Zigante tartufi, a vlasnik je i uglednog restorana Zigante u Livadama kod Motovuna. On je i proizvođač vina… Drugi pak Zigante je vlasnik – također na gljivarskome polju iznimno značajne  kuće – Natura Tartufi iz Segle kod Buzeta, tvrtke za skupljanje tartufa i drugih gljiva te za njihovu preradu i plasman proizvoda.

Motovunska šuma uz rijeku Mirnu: zlatni rudnik

Jesen je na Buzeštini posebno u znaku tartufa, a kako i ne bi bila kad je od rujna pa gotovo do Božića puna sezona najcjenjenije gljive na svijetu – tartufa Tuber magnatum pico! Crnog tartufa ima uglavnom kroz cijelu godinu s time da među crnima Tuber aestivum, kako mu i naziv veli (aestivum=ljetni), do većeg izražaja dolazi ljeti. Kroz drugu polovicu rujna te listopad i prvi dio studenoga svečanosti tartufa su svakoga vikenda u Livadama, u režiji Giancarla Zigantea, a drugi vikend u studenome, u drugoj organizaciji, festival je tartufa pod šatorom na ovećem parkiralištu u Buzetu. Obišao sam obje (doduše, onu u Buzetu lani!), za razliku od te buzetske koja je (o tome sam i pisao prošle godine) s jeftinim sajmišnim ugođajem posve neprimjerena takvoj ekskluzivnoj poslastici kao što je tartuf, ova u Livadama glavninom je u vrlo decentno uređenom šatorskom prostoru pored restorana Giancarla Zigantea.

U šatoru: odlične salamine od AZRRI-ja (Agencija za ruralni razvoj Istre): od svinje i boškarina, od magarca i s crnim vinom, od boškarina s crnim vinom, dakako teranom, no ne navodi se naziv zbog toga što su Slovenci s Krasa zaštitili naziv Teran!; eto koliko dalekosežne posljedice ima nedovoljna briga o vlastitome!), te od boškarina s malvazijom i boškarina s crnim tartufom

Ponuda sira: Cardinal

Namazi i daske za posluživanje Dida

Livade su okupirali  vinari iz Hrvatskog zagorja – Vuglec breg, Petrač, Bolfan Vinski vrh, Bodren

Lakoća postojanja u Istri!

U Istri nezaobilazni Agrolaguna s doista velikom ponudom, te šampanjerija Peršurić iz Poreča, gdje se uz jednu od dviju kćeri Đordana Peršurića zatekao enolog zagorskog posjeda Petrač Igor Horvat

Neposredna blizina restorana je zasigurno velika prednost za gurmana, jer nakon što obiđe izlagače u šatoru i eventualno kupi koji ponuđeni proizvod (tartuf, razne prerađevine kao namazi s tartufom, sir s tartufom, maslinovo ulje s tartufom itd. s tartufom, zatim sir, salame i kobasice, za ponijeti kući, maslinovo ulje, vino, istarske rakije, med…) ima priliku u lijepome restoranu, jednome od rijetkih smještenih tik uz nalazište tartufa!, i kušati vrlo rafinirane delicije s tartufom (npr. terinu od hobotnice na kremi od limete i maslinova ulja s biskvitom od kapara i mažurana te, dakako, s listovima bijelog tartufa po vrhu, zatim rezance domaće izrade s umakom carbonara s jajem posebno kuhanime i opet s listovima bijelog tartufa po vrhu, pa steak od crnog angusa – bilo bi dobro jače se okrenuti domaćem boškarinu! – sa ploškama stare cikle i s baby-ciklom te s umakom od cikle i s tartufom, pa desert Motovun u magli odnosno sladoled, zapravo semifreddo s listovima tartufa poslužen pod zvonom s rupicom na vrhu kako bi i dok konobar tanjur nosi do stola mogao izlaziti često nazivan suhim ledom i koji asocira na obližnju motovunsku maglu!…) što ih prigotavlja vrsna kuharska ekipa na čelu sa sjajnim chefom Damirom Modrušanom. On je eto ponovno, nakon izvjesne stanke, šef-dirigent Ziganteove kuhinje. Za ljubitelje dobre papice i kapljice još nešto: u Ziganteovom kompleksu u Livadama postoje i apartmani, sa četiri zvjezdice, tako da ako nakon dobro osmišljenog menua, sasvim zasluženo i logično, bude koja čašica više istarske malvazije, terana i muškata, nemate brigu oko sjedanja za volan… A ako nakon tartufa i ne bude previše zabrinjavajućih čašica, apartmani opet dobro dođu!

Kuhanje jela koja će ukrasiti tartuf, u Ziganteovu šatoru u Livadama

Poznati među gostima – lica s malog ekrana Drago Ćosić i Drenislav Žekić, u društvu/zdravici s vinogradarom/vinarom Klaudijom Tomazom, te pjevač Davor Rodolfi s Giancarlom Ziganteom i njegovim sinom Adrianom

POKAZNO TRAŽENJE

A kad ste već na Buzeštini, nudi vam se mogućnost ne samo da sjedite nego i da se razgibate, te da vidite kako se tartufi beru, naime za goste se organiziraju pokazna traženja tartufa. Budući da je specifičan miris tartufa najjači noću ili u ranu zoru, oni se najčešće i skupljaju u tom vremenu. Lovci tartufa u pohod odlaze s posebno istreniranim psima. Postoje i slučajevi da se koristi i svinja, koja je isto tako znana po odličnom njuhu, međutim, kažu, kod svinje je opasnost da kad pronađe tartuf da ga i – pojede…

Nakon što pas njuhom pronađe tartuf, tartufar gljivu izvadi posebnom motičicom, pa potom zatrpa rupicu i prekrije je lišćem, kažu domaći ljudi da je to kako bi se očuvao prirodni ciklus, ali vjerojatno uvelike je i zato da drugi lovci ne uočee mjesto berbe i ne zaključe da je tu dobro lovište, pa da oni poberu skupocjenu lovinu. Poštivanje prirode svakako je neizbješan dio tartufarske profesije, ali, kao što je slučaj s nalazištima zlata (a tartuf jeste živo zlato), tako se i nalazišta tartufa ljubomorno čuvaju kao obiteljske tajne, pa kako i ne bi kad se cijene za prvu klasu bijelog tartufa kreću do 1500 eura za kilogram, za drugu klasu 1000 a za treću klasu 600 eura za kilogram.

Crni tartuf, jeftiniji od bijeloga ali i ovako skup k’o crni vrag!

Za utjehu onima koji nemaju predebeli novčanik – ove sezone sada tartufi bi mogli biti po nešto povoljnijoj cijeni jer bilo je previše kiše, i na nastavak kišnog vremena posebice na duži rok tartufari ne gledaju blagonaklono, kao ni gurmani koji sebi mogu priuštiti punu, jer strahuju da će kakvoća tartufa biti slabija…

Tartuf je podzemna gljiva vrste Tuber koja raste isključivo u netaknutoj prirodi i čistom ambijentu. U simbiozi je s određenim vrstama drveća. U Istri ima nekoliko vrsta tartufa, a najpoznatiji su već spomenuti bijeli Tuber magnatum Pico, koji je i najcjenjeniji, te crni tartufi Tuber aestivum, a tu je i Tuber brumale. Tartuf je u dolini Mirne kod Motovuna prisutan odavna, ali tek prije dvadesetak godina prepoznan je i ovdje, kod kuće, njegov visoki potencijal za stvaranje snažnog branda na korist visoke gastronomije te turizma.

Chef Damir Modrušan s kolegom u kuhinji, i jedan od menua restorana Zigante u Livadama. Simfonija na tanjuru!

Hobotnica i pašta

Crni angus

Kao desert: Motovun u magli

Sjajno mjesto za ljubitelja tartufa na Buzeštini je svakako i obiteljski vođeni objekt Natura Tartufi u selu Segla tik uz Buzet. U sklopu građevine u kojoj su kapaciteti za preradu nalazi se vrlo lijepi, moderno uređeni lokal kao izložbeni prostor proizvoda, kušaonica i prodavaonica tartufa i prerađevina od tartufa, te istarskih vina. Moglo bi se reći Tartuf /Truffles & Wine Bar. Voditeljica kušaonice-prodavaonice je Daniela Zigante Puh, mlada dama, kćerka Pater familiasa tog drugog Zigantea, koja se odlično snalazi i u branju tartufa sa svojim crnim labradorom (za prethodno najavljene svoje goste i ona organizira pokazno traženje tartufa, i veli da ima puno upita za to), i u prezentaciji proizvoda i usluga. I tu je moguće naći široku paletu proizvoda s tartufom odnosno na bazi tartufa. Natura Tartufi, osim doma u Segli i na hrvatskom tržištu, nalazi se sa svojim proizvodima i u inozemstvu, prodaja ide očito dobro kad je u Beču otvoreno i predstavništvo tvrtke, a, uz Austriju, njihovi su kupci SAD, kamo roba odlazi svakog ponedjeljka, zatim Kanada, Njemačka, Rusija, Singapur…

Daniela Puh u kušaonici-prodavaonici Natura Tartufi, sa svojom ponudom

Vrlo zanimljivu platu imali smo prilike kušati kod Natura Tartufa: maslinovo ulje u posudici na ribanom parmezanu i posuto listićima tartufa, zatim bijelu krema s bijelim tartufom, vrhnjem i ribanim parmezanom na blago tostiranom (tek zagrijanom) kruhu, mali zalogaj s bijelim tartufom i vrganjima, pa isto tako crni tartuf s usitnjenim maslinama, crni tartuf s umakom od pelata, sir s tartufom, crni tartuf sa cvijetom jadranske soli, te, kao desert, male  komade crne čokolade sa 70 posto kakaoa s listićima bijelog tartufa te s keksom s tartufom…   ♣

Plata Natura Tartufi – od svega ponešto, na kraju ste siti, što se kaže – do grla

SuČ – Listopad / October 2014

Name(required)

Email(required)

Website

Comment(required)

Submit

Δ