OD SVETOG MARTINA DO SAN SIRA, na hrvatski način
PURTUGIZEC NOUVEAU 2014 JEST ARRIVÉ…
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
Google translater: http://translate.google.com/translate_t
VRIJEME KRŠTENJA MOŠTA i MLADOG VINA. FRANCUZI SU SE NAMETNULI SA SVOJIM BEAUJOLAISOM (TOPONIM!, MUDRO), TALIJANI IMAJU NOVELLO, AUSTRIJANCI NAJPRIJE STURM (JOŠ MOŠT, U PROCESU FERMENTACIJE) PA JUNKER, MAĐARI KEK-OPORTO KOJI VIŠE NE SMIJU NAZIVATI TIM IZRAZOM NA SVOM JEZIKU NEGO MU MORAJU TEPATI PORTUGIESER, a u SJEVERNIM PREDJELIMA HRVATSKE DUGOGODIŠNJA JE TRADICIJA PORTUGIZAC KOJEGA OD BERBE 2013. VIŠE NE SMIJEMO SPOMINJATI NA ETIKETI PA SU SE PLEŠIVIČKE GLAVE OPREDIJELILE ZA NEŠTO ŠTO ZVUČI VRLO NEZGRAPNO, A ZGODAN, NJEŽNIJI IZBOR BIO JE – NIJE LI?! – PLEŠIVICA CURICA
Počelo je na nepraznično Dragutinovo, Dragecovo, Dragino, Karlovo, i pokazalo se kao sjajan uvod u Martinje. Domaćin: Drago Kurtalj, plešivički vinogradar i vinar kojega bi se po njegovim novijim aktivnostima – eno-uradcima što su se osjetno poboljšali, pristupu opremanju boce koje je dizajnerski unaprijeđeno, te djelovanju na području ugostiteljstva i turizma kroz primanje gostiju u svoju malu bombon-kušaonicu na Plešivici i u kopiju takve kušaonice u zagrebačkoj Novoj vesi, ali i priređivanjem smještajnih kapaciteta za izletnike i turiste u sklopu svojega gospodarstva – moglo najaviti kao novo uzlazno pažnje vrijedno ime vinorodne Plešivice.
Drago Kurtalj pekao je patkice, guske su se čuvale za pravo Martinje. Na slici dolje, sa suprugom je Dubravkom u njihovoj pilnici na Plešivici
Drago Kurtalj i njegova supruga Dubravka organizirali su na Dragecovo kod sebe za prijatelje i poslovne partnere feštu i više nego dostojnu martinjske. Doduše, iako se jesu kušala nova vina, još u povoju, nije se krstio mošt na vino niti su glavom platile guske – to ne može bez Martina! – ali zato su sasvim dobro s ražnja, sve do hrskave smeđe kožice, cvrčale patkice, poslije na tanjuru dopunjene mlincima, a bogme su se, uz domaći kukuruzni kruh, sjajnima pokazale i kriške na žaru ispečenog komada carskog mesa sa kolinja iz dana prije, raspoloženje su rapidno popravljali Dragecov pjenušac Dri, kao i zeleni silvanac i sivi pinot iz prošlogodišnje berbe, kako je ponuda na tanjuru bila više u znaku sirne i jabučne savijače (po domaće: štruklji i štrudli) tražio se sve više i Kurtaljev predikatni rajnski…
Lijepa stambena kuća i vinski podrum Kurtaljevih, s natkritim prostorom opskrbljenim kaminom (roštilj, ražanj, peka) i predvidjenim za vanjski prihvat gostiju. Dolje je kućica u kojoj namjeravaju urediti sobe za noćenje
Ispit iz enologije, mesarstva, kulinarike, ugostiteljstva i srdačnosti položen i više nego uspješno!
Par dana poslije, u Dragecovoj plešivičkoj kletici u Novoj vesi u Zagrebu – kušaonici i prodavaonici ne samo Kurtaljevih vina nego i butelja drugih plešivičkih proizvođača, i kušaonici ne samo vina nego i domaće (sezonske) hrane kao narezaka, sira i vrhnja, češnjovki, krvavica, gulaša, odličnog Andrejinog kukuruznog kruha – još jedan lijepi uvod u ovogodišnje Martinje: prezentacija mladog plešivičkog portugisca u organizaciji Udruge Purtugizec Plešivica i, dakako, domaćina Drageca. Degustacija mladog vina od Ljube Kunovića, Željka Gregurića, Franje Gregurića, Damira Drage Režeka, obitelji Šember i Jagunić, pa Roberta Brajea, Zdenka Vučinića. Okupilo se osobno, uključujući, dakako, i domaćina Dragu, sedmero proizvođača, koji su inače i članovi Kluba prijatelja dobroga vina sa sjedištem u Jastrebarskome. Uz dvojicu predsjednika – Damira Režeka, koji je na čelu udruge Purtugizec Plešivica, i Dominika Jagunića, čelnika udruge Klub prijatelja dobrog vina 1984, nazočna i Gordana Županac, kao predstavnica Zagrebačke županije koja je i utemeljila županijsku robnu marku vina Portugizac (tada se još smjelo rabiti taj izraz) Plešivica.
Članovi udruge Purtugizec Plešivica koji su prezentirali mladi portugizac u Vinskoj kleti Drage Kurtalja u Zagrebu. Sasvim lijevo je predsjednik Udruge purtugizec Plešivica Drago Režek, a odmah do njega je Dominik Jagunić, predsjednik udruge Klub prijatelja dobrog vina sa sjedištem u Jastrebarskome. Druga zdesna je Gordana Županac, pročelnica za poljoprivredu Zagrebačke županije. Domaćin Drago Kurtalj smjestio se tik ispod naziva Jamnica
Malo zbunjujuće: više proizvođača pojavilo se s novim, vlastitim etiketama a ne sa zajedničkom županijskom etiketom, koja je, istina, dizajnerski estetski dosta loša, ipak rekao bih da je prije radikalnog pojedinačnog zaokreta trebalo pokušati doći do nove, ljepše u osnovi zajedničke etikete, da se vidi pripadnost jednome projektu. Svakome proizvođaču dakako treba ostaviti dovoljno mjesta unutar takve etikete da kako valja istakne svoje ime i prezime odnosno naziv posjeda.
Race z mlincima, češnjovke i krvavice s kiselim zeljem i restanim krumpirom
VJERNO OGLEDALO GODIŠTA
Na skupu količinski manjih proizvođača u plešivičkoj Vinskoj kleti Kurtaljevih u Zagrebu čule su se inicijative da se s Portugiscem pokuša ići i dalje od produkcije samo mladog i brzopotrošnog vina, naime kao što npr. u Beaujolaisu uz nouveau ili primeur postoji i vino beaujolais koje se proizvodi drukčijom tehnologijom i koje nije nužno samo za potrošnju odmah, te kao što npr. Mađari, osobito oni iz Villanya, rade portugisce ne samo u kategoriji mladih nego i u kagtegoriji onih što se počinju trošiti kad su mlada vina već popijena, dakle znatno kasnije, kao zrela crna vina, tako i članovi udruge Purtugizec Plešivica razmišljaju da krenu i u tu drugu kategoriju, zrelih ozbiljnih purtugizeca… Ako s takvim ozbiljnim vinom žele biti i posve uvjerljivi na tržištu, pretpostavljam da bi za nj trebali smisliti i ozbiljniji naziv.
Prizor poznate mušketirske zakletve: svi za jednoga, jedan za sve. Plešivički vinari Robert Braje, Zdenko Vučinić, Damir Režek, Ivanka Šember, Željko Gregurić i Velimir Jagunić
Što se tiče kušanih portugizaca: loše godište nije ni moglo dati više nego što je dalo. Vina koja su inače u dobrim godinama izrazito tamna i s dosta voćnosti, svježa, puna iako ne i alkoholno jaka, te i fino zaobljena već kao mlada, iz 2014. su vrlo svijetla, više kao roséi nego kao crna, alkoholi su većma oko 10,5 vol %, tijelo je tanko, kiselost vrlo izražena, kiseline uglavnom dosta grube, zelene, završetak opor, istina kod nekih vina kod kojih je ostavljeno neprovrela sladora, naizgled manje… Mladi portugisci: vjerno ogledalo godišta, bilo bi lijepo da i kad je godina (jako) dobra, ako već ne sva a ono znatno više plešivičkih vina bude isto tako vjerno ogledalo godišta.
Posjed Mladina, koji zemljopisno pripada jaskanskom i plešivičkome kraju, opredijelio se za samostalni nastup za Zagrepčane, u vinoteci-wine baru kod Uspinjače. Je li to još uvijek u nas na snazi stav količinski velikih da neće s malima, odnosno stav malih i manufakturnih da ne žele u svojoj blizini velike, kao predstavnike industrije?… Jedni i drugi jednostavno moraju biti skupa želi li se napredak kraja pa kao slijed toga i dobrobit svakoga subjekta posebno. Posjed Mladina je količinski i potencijalom preznačajan za plešivički kraj da ne bi bio uključen u poslovno zajedništvo, i to 100 posto.
Mladinci i Gastronauti: enolog Mladine Robert Brkić i marketingaš Saša Zec mladim portugiscem časte Karin Mimicu i Marinu Selak (Marko Čolić)
Mladinin mladi purtugizec vrlo dotjeran, ipak s prezentacije sam zapamtio nešto drugo: novi bijeli pjenušac Poj koji su poslužili prije portugisca. Napokon se krenulo drugim, boljim putem od onoga prije, koji je rezultirao alkoholno jakim i tupim starikavim proizvodom.
Maloprodajna cijena portugisca 2014 – uglavnom ista kao i prijašnjih godina i iz dobrih godišta (?!).
Toga vikenda u Zagrebu odvijao se, na starome mjestu, u zagrebačkom Boćarskom domu, Festival plešivičkih portugizaca i, upravo, i pjenušaca. Po tradiciji, mladi portugisci nudili su se po cijeni od 25 kuna za litru u rinfuzi. Posjet – ne baš naročit.
Članovi Udruge Ora et labora (Marko Čolić)
Poredali su se plešivički vinari sa svojim portugiscima: Ledić, Milan Ivančić, Jurkovac, Željko i Franjo Gregorić, Damir Režek, Zdenko Vučinić, Josip Braje, Vladimir Majcenović, PZ Plešivica i Franjo Stanišić. A pjenušce su ponudili Tomisalv Tomac, Krešo Režek i Tomo Tomac Tomba.
Enologinja Dragica Režek (Marko Čolić)
Priredbu u Boćarskome je, kaže kolega Tomislav Radić, organizirala plešivička Udruga Ora et labora, s namjerom da se nastavi predstavljanje plešivičkih portugizaca u Zagrebu, ali i da se u plešivičkoj ponudi jače istaknu i pjenušci kao i da se skrene pažnja i na još neke posebnosti teritorija. Nastupile su krašičke švelje, drveni mlin mljeo je kukuruz, kuhalo se i peklo, nudili sirevi a Milan Ivančić odjenuo je biskupsku odoru i s pomoćnicima održao martinjsku ceremoniju.
Martinje u kleti Kos-Jurišić u Nespešu: nakon krštenja mošta vinski biškup podijelio je prigodne darove domaćinu Đuri Kosu, te kumu i zaslužnim ljubiteljima Bakhova nektara
U Nespešu kod Svetog Ivana Zelina – Martinje baš na samo Martinje. Obitelj Kos Jurišić u svojoj je kleti priredila Tulum za brojne goste, a krštenje mošta vodio je stjecajem okolnosti miništrant Dragec Riba koji je eto – iznenada napredovao u biškupa…
Mario Jurišić sa suprugom Đurđicom Kos Jurišić i zelinskom kolegicom proizvođačicom vina i pjenušca Ivanom Puhelek
Nakon susreta sa sv. Nikolom Tavelićem u petak, veliko martinjsko finale u subotu nakon Martinja: zagrebački Trg bana Jelačića, svojevrsna sinoda martinjskih biškupa!
U Samoboru pak dvodnevno prvo vikend-Martinje nakon samog Martinja, stvar se odvijala dakako na glavnom trgu. Fašnički likovi Princ, Sraka, Fiškal i Sudec pokazali suda se polako ali sigurno pripremaju preuzimanje ključeva Grada i samoborske gradske vlasti. S tim su ciljem 11. 11. u 11:11 sati zaposjeli fašničku radio postaju Happy Station te najavili martinjske spelancije u trajanju od dva dana a potom i svoju karnevalsku srakovladu koja će trajati od 6. do 17. veljače 2015. godine.
Sanoborski Sudec, Fiškal, Sraka i Princ 11.11. u 11,11 sati otvorili su prvo samoborsko Martinje i najavili preuzimanje ključeva grada na razdoblje od 6. do 17. veljače iduće godine
Samoborsko Martinje bilo je manifestacija turističko-zabavnog i humanitarnog karaktera s ciljem očuvanja tradicijskih vrijednosti i običaja samoborskog kraja prezentiranih kroz kulturno umjetnički program. Predstavile su se brojne vinogradarsko-vinarske udruge s područja Zagrebačke županije, te neke i iz Slovenije. Dio ostvarenih prihoda doniran je učenicima slabog imovinskog stanja s područja Žumberka. Sad barem što se tiče tih učenika neće više trebati pojašnjenja da gladi nema nego da je hrana loša.
Martinjski, eto, cijeli tjedan završio je – a kako bi drukčije?! – pompozno, bakljadom. Neka se naširoko priča kako se Hrvati, koji, inače, svi znaju sve o vinu i nogometu, umiju veseliti i na kakvim se mjestima osobito rado vesele. Moglo se to napraviti i ovdje, ali ovako je priliku da vidi eksploziju hrvatskoga veselja imao cijeli svijet… Završilo je na kraju 1:1, ali, iako su ulaznice za feštu hrvatskim uzvanicima izdavane na ime i prezime, dojam je da je neriješeno ostalo i ne samo na pozornici spektakla – uglavnom: općenito nikom ništa pojedinačno, a Hrvatskoj i previše …
Stadion San Siro u Milanu mjesto je ne samo odigravanja nogometnih utakmica nego i odvijanja raznih drugih programa, primjerice koncerata, osobito se pamte nastupi Boba Marleya i Brucea Springsteena. Zašto ne bi bio i mjestom dobre martinjske zabave? Sveti Martin došao u goste svom kolegi! San Siro je inače svetac kojemu je u čast podignuta kapelica na prostoru što se danas nalazi u istoimenoj milanskoj gradskoj četvrti
Bolje da propadne selo, nego običaji!… ♣
SuČ – studeni / november 2014
Suhi u čaši 