SVIJET u ČAŠI Kronika – 08.2020 – Chronicle WORLD IN a GLASS

KROZ /THROUGH

ŽELJKO SUHADOLNIK

 

⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t

_________s vama već – 28 godina/years – with you___________

Vinorodna Toscana, Castello di Brolio

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

Državni inspektorat Republike Hrvatske: ZATRESLO SE BRDO, RODI(L)O se MIŠ (NIŠ!) ⦁ Razmišljanja uz Covid19: KAKO PRODAVATI BOLJE ⦁ Pét-nat kao pun pogodak: TOMAC MÉTHODE ANCESTRALE ⦁ Corona u gospodarskom smislu: 600 MILIJUNA € za UGOSTITELJSTVO VJERNO MADE in ITALY ⦁ Ono što može naširoko isticati Hrvatsku: DINGAČ KAO ZAŠTIĆENA GRAND CRU RAZINA KAKVOĆE i OSOBNOSTI ⦁ Ja Trgovac:  CERTIFIKAT ILI ZAŠTIĆENA OZNAKA PRODAJU PROIZVOD! ⦁ Quo vadis, svijete?:  SJEME POBUNE – LES SEMENCES de REVOLTE – SEEDS OF PROFIT  ⦁ VIJESTI/NEWS Nakon VinMarKona: OSNIVA SE ETIČKO POVJERENSTVO ZA MARKETING PRI HGK ⦁ U znaku pandemije – NOVE PROCJENE EU-KOMISIJE o BDP-u PESIMISTIČNIJE OD PRETHODNIH ⦁ Klopotec i trganje: ZA BERBU i PROTIV BERBE…⦁ Vino i turizam (2020. i dalje): SOMMELIERI u PROMIDŽBI BAKHOVIH REGIJA SVIJETA ⦁ Ocjenjivanja vina: EMOZIONI DAL MONDO: MERLOT e CABERNET INSIEME 2020 ⦁ Zbor gurmani, dijeli se kultura: TIŠINA MISLI  ⦁

 ⦁ POTROŠAČKI PUTOKAZ – 08.2020 – BUYING GUIDE ⦁

_____________________________________________

Državni inspektorat Republike Hrvatske

ZATRESLO SE BRDO, RODI(L)O SE MIŠ (NIŠ!)

Objavljeno ovih dana na Internetu na stranicama Državnog inspektorata Republike Hrvatske:

U razdoblju od 20. siječnja do 16. ožujka 2020. godine poljoprivredna inspekcija Državnog inspektorata Republike Hrvatske obavila je ukupno 275 inspekcijskih nadzora vezano uz označavanje vina i jakih alkoholnih pića stavljenih na tržište. Poljoprivredna inspekcija Državnog inspektorata sudjelovala je u velikoj akciji Europola i INTERPOL-a OPSON 2020 usmjerenoj na trgovinu krivotvorenih i nedostatno kvalitetnih hrane i pića.

Na policama trgovina u cijelome svijeta znaju se naći krivotvoreni i nedostatno kvalitetni hrana i piće, a i sve veća je prodaja takvih potencijalno opasnih proizvoda putem interneta, i to predstavlja već vrlo ozbiljnu prijetnju za javno zdravlje, tako da su ovu akciju podržale 83 zemlje. Akciju OPSON su poduprli Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF), Europska komisija i Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO).

Unatoč pandemiji Covid19, u svim zemljama ukupno je provedeno 26.000 nadzora. Kao rezultat toga zaplijenjeno je oko 12.000 tona ilegalnih i potencijalno štetnih proizvoda u vrijednosti od oko 28 milijuna eura.

Vidim te!… Vidim te!…

Poljoprivredna inspekcija Državnog inspektorata RH u akciji je sudjelovala u okviru svoje nadležnosti u dijelu koji se odnosio na vina i jaka alkoholna pića.

Prilikom obavljanja tih nadzora, kod pet kontroliranih subjekata utvrđena je, stoji u priopćenju Državnog inspektorata,  zlouporaba korištenja hrvatskih tradicionalnih izraza kvalitetno vino s kontroliranim zemljopisnim podrijetlom i vrhunsko vino s kontroliranim zemljopisnim podrijetlom, i to na vinima koja nisu hrvatskog porijekla nego su podrijetlom iz Italije (dva vina), Sjeverne Republike Makedonije (jedno vino) i iz Čilea (dva vina). Navođenje tradicionalnih izraza propisano je isključivo za hrvatska vina člankom 2a., Prilogom 12., 15. Pravilnika o zaštićenim oznakama izvornosti i zaštićenim oznakama zemljopisnog podrijetla, tradicionalnim izrazima i označavanju vina.

I to je – to!

Državni inspektorat RH obznanio je, dakle, da je nešto i radio (pa od njega se i očekuje da nešto radi!), međutim iz ovog njegova priopćenja – ne da se ne vidi nego se ni ne nazire što od toga rada ima hrvatska javnost. Rečeno je da je kod pet kontroliranih subjekata utvrđena zloporaba korištenja hrvatskih tradicijskih izraza s obzirom da vina nisu bila hrvatska, ali nije objavljeno nazivom, imenom i prezimenom tko su, to, tih petero subjekata uhvaćenih u nepravilnostima, zatim o kojim je vinima pobliže riječ, nisu prikazane butelje i etikete vina, da svi vide i nazive svakog pojedinog vina i eventualno druge neke oznake koje bi ukazivale na prekršaj. Tradicijski hrvatski izrazi kvalitetno s kontroliranim zemljopisnih porijeklom odnosno vrhunsko s kzp sami za sebe tj. ako uz njih nije rabljen neki konkretni uži geografski pojam vezan uz Hrvatsku te ako su vina enološki i sanitarno ispravna ne moraju, na kraju, proći kao neki baš smrtni grijeh. Lako je moguće da su sporna inozemna vina na danas vrlo velikom i razvijenom legalnom Bulk Wine-tržištu (gdje je moguće naći jako dobru kapljicu po povoljnoj cijeni!) nabavljena legalno i s papirom o tome kamo geografski izvorno pripadaju i da su dovoljno uredna za stavljanje na tržište, i dobar odvjetnik možda bi na suđenju, uz inzistiranje da su spomenuti tradicijski hrvatski izrazi upotrijebljeni samo zato da kupcu u Hrvatskoj na njemu blizak način predoče rang kakvoće svakoga od njih, mogao izbjeći neku jaču kaznu za našu nesmotrenu petorku…

__________________________

NEKI KOMENTARI (koji pokazuju i kakvo je mišljenje o inspekcijama)

Prof. dr. Nikola Mirošević (svojedobno predstojnik Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta, sada u mirovini)

U zadnjih desetak godina u vinogradarstvu i vinarstvu dominira eno-mafija pa nam se to događa. Nikada Ministarstvo nije obranilo stručno utemeljenu zakonsku regulativu RH pred EU nego je slegnutih ramena prihvaćalo diktate.

Marinko Vladić

Proizvođačima vina sa zaštićenim zemljopisnim porijeklom treba zabraniti da u istom podrumu pune i uvozna vina i vina iz drugih regija. Cisterne iz Makedonije, Španjolske itd. ne smiju dolaziti u naša vinorodna područja. Uvoz se ne može zabraniti ali uvjeti mogu i to potezom pera. Špekulanti koriste neznanje.

Igor Zlatkov

Zabrane su nekorisne, jer dovoljno je imati čovjeka, i nema frke… Odmah bi inspektori trebali objaviti SVA imena. Prije nego što stvari dođu u ured gdje se odmah zapisnik mora uručiti šefu i onda on odlučuje hoće li biti objave ili neće.

Goran Rihtar

Carinsko skladiste i sad mora biti odvojeno. Postoji kategorija bez ZOI, tj. Vino iz Hrvatske. Problem su poštenje, te dobra poslovna praksaa i dobar nadzor.

Ozren Kraljić

Jesmo li mi s novim Zakonom o vinu ukinuli markice? Jesmo, samim tim proizvođač ako ima tržište za 100.000 litara a on proizvodi tek 10.000 litara nema u ovom trenutku nikakve zapreke, osim pera, ali tko to kontrolira?! Ovih pet je po mojoj procjeni kap u moru… Siva zona cvjeta s novim zakonom….◾_________________________________

U objavi Inspektorata nje navedeno jesu li, unutar spomenutih zaplijenjenih ukupno 12.000 tona ilegalnih i potencijalno štetnih proizvoda, i vina otkrivene hrvatske petorke, niti je rečeno je li se barem razmišljalo o tome da se sporna vina i daju u laboratorij za analizu kakvoće, kao i to je li protiv prekšitelja podnesena kakva kaznena prijava i ako jeste – za što sve, odnosno je li, osim za uporabu hrvatskih tradicijskih oznaka za vina koja nisu hrvatska, nađeno prigovora još na nešto. Pa tako to, nekako, kako vrijeme prolazi a od ožujka 2020. do kolovoza 2020. ga je prošlo dovoljno, miriše na onu znakovitu narodnu zatresla se brda, rodio se –  miš… (zapravo: niš!)

Prisjećam se vremena prije dosta godina kad se Plešivica u javnosti spominjala kao leglo patvorina vina (srećom taj se vinorodni kraj uspio osloboditi tog teškog neugodnog utega i sad zahvaljujući grupi ambicioznih lokalnih vinogradara/vinara naprosto blista proizvodnjom plemente kapljice u nekoliko različitih tipologija!), a prisjećam se i vremena kad je javna tajna bilo da na Pelješac i Hvar u vrijeme berbe dolaze pune cisterne s vrancem iz Makedonije, međutim ne sjećam se da se iz toga u smislu pozivanja na odgovornost dogodilo – neš’!

Danas nas se bombardira apelima da bi bilo dobro da vodimo zdravi život u smislu da pazimo što jedemo i pijemo, unosimo u organizam, da pažljivo čitamo deklaracije na proizvodima, da kupujemo hrvatsko jer hrvatsko je autentično, originalno, svježe, da širimo dobar glas o kakvoći hrvatskih poizvoda vani, posebice delikatesa i vina kako bi oni postali i jak magnet za privlačenje turista. Ali, slaba vajda od toga ako kontrola šepa, ako se uhvaćeni krivci ne obznane i ne sankcioniraju i ako se ne djeluje (dovoljno) na preventivi da se nepravilnosti i kršenja propisa ne događaju. Ako je Udruženje vinarstva Hrvatske pri Hrvatskoj gospodarskoj komori krovna organizacija vinske branše u Lijepoj našoj, neshvatljiv je odnos vinske branše prema samoj sebi, naime ako itko onda to krovno udruženje vinara treba među prvima žestoko i otvoreno reagirati na nepravilnosti bilo da je riječ o patvorinama odavde ili iz vana, o pokušajima plasiranja proizvoda s nedovoljno jasnom odnosno krivom oznakom njegova porijekla i njegovih svojstava, dakle plasiranja lošijeg proizvoda pod oznakom koja sugerira da je bolji nego što jeste…  ♣

Razmišljanja uz Covid19

KAKO PRODAVATI BOLJE? – Samo znajući dobro tko si i što si, možeš učinkovito komunicirati i na tržištu bolje plasirati svoju ponudu.

Proizvesti nešto sjajno je. Proizvesti nešto sa svojstvima koja će plijeniti pažnju je – izvanredno! No pitanje svih pitanja je kako to, proizvedeno, plasirati, i to na način da ostvarena cijena pokriva uložene sredstva i trud, da omogućuje nova ulaganja i daje barem minimalno inspiraciju za novi trud te, po mogućnosti, i ostavlja nešto u segmentu nazvanome zarada što bi svakako poztivno utjecalo na to da taj novi trud bude jači. U najnovije vrijeme situacija je kompliciranija nego prije, specifična je zbog okolnosti vezanih uz posljedice što ih na svim frontovima života ostavlja pandemija Covid19, na koju se iz glava mnogih gleda ne tek s medicinskog stanovišta i stanovišta rušitelja i zdravlja i gospodarstva nego i smislu namještaljke (američki predsjednik Donald Tramp otvoreno kao krvica proziva Kinu!), dakle u okviru onoga što spada u područje teorije zavjere.

______________________________________________

Hit ljeta: domaća bućnica i škrlet Voštinić-Klasić!

_______________________________________________

Tržišni odnosi vrlo su komplicirani, a posve neočekivani problemi što ih je iznenada po cijelom svijetu donio Covid19 stvaraju još i veću zamršenost, Proizvođači/ponuđači su se silno namnožili pa, dakle, kako se postaviti? Ekonomski stručnjaci i analitičari u svijetu vele: dobrim dijelom na način kako je bilo sasvim logično i prije, u tzv. donedavno normalno vrijeme, samo sada na tome treba energičnije jašiti. Osnovno je, kažu oni koji se razumiju, zdušno raditi na razvoju identiteta teritorija kao ekološki jedinstvenog prostora s kojega stiže ponuđeni proizvod, zatim raditi na razvoju identiteta proizvođačke kuće u smislu da javnost shvati i prihvati to da se ona posve, i iskreno, podređuje realizaciji izvornog, originalnog proizvoda, te se zdušno trsiti u tome da osebujnost, tipičnost, karakternost proizvoda budu u potpunosti postignute, a naravno da je bitno prema svekolikoj javnosti širiti glas o tim spomenutim vrijednostima za koje se tvrtka zalaže. Kažu da se sve bolje pokazuje to da se kompetitivnost bitno povećava ukoliko se u proizvod, iskrenim pristupom, usadi tipičnost i originalnost vezano uz ambijent (geografski i samim time i ekološki prostor, te lokalna tradicija življenja), dakle da mu se takvim izdizanjem iz mora sličnih drugih produkata dade poseban smisao. Naravno, ponavlja se, uz to nužno je s posebnom pažnjom organizirati i s odgovarajućim intenzitetom održavati  način komunikacije prema potrošaču.

Važno je u skladu s trudom u proizvodnji i rezultatima proizvodnje formirati odgovarajuću cijenu koja će također pokazivati kako je riječ o nečemu posebnome. Bitno je imati dovoljno samopouzdanja da će cijena proizvoda s takvim osebujnim i izvornim svojstvima biti na tržištu prihvaćena kao legitimna, iako se, moguće, isprva čini i (pre)visokom. A može biti prihvaćena ako je identitet proizvođača autoritativan i kredibilan. U prilog ovom razmišljanju idu i rezultati najnovijih istraživanja tržišta provedenih u nizu zemalja svijeta nakon najezde Covida19 a koji mahom govore o tome da su kupci, inače sve jače orijentirani na shopping preko interneta (velika prednost ovoga načina je ta što se komotno iz naslonjača u svom domu u kratkom vremenu može informirati o proizvođaču, o karakteristikama proizvoda i cijenama u maloprodaji i mogućnostima dostave naručenoga na kućni prag) i koji većinom ukazuju na to da su kupci u ovo novo moderno  Covid19-vrijeme skloniji kupnji onoga u što su se uvjerili da je izvorno, svježe, domaće, makar bilo i skuplje od istorodnih proizvoda iz izvora što ne drže toliko do osebujnosti onoga što nude i kalkulantski radije igraju prvenstveno na kartu jeftinoće.

Identitet je fundamentalan u cilju stvaranja komercijalnih strategija i u komunikaciji, on je čvrsta osnova za uspješan razvoj djelatnosti. Kako kreirati poslovnu strategiju bez stvorenog čvrstog identiteta finalnog proizvoda, proizvođačke kuće i ambijenta, teritorija kao mjesta rođenja? Uz dakako tehnološko-tehnički besprijekorno odrađen posao u stvaranju nekog proizvoda i ponude, upravo komunikacija tog identiteta, preciznije stupnja identiteta i stupnjaj tipičnosti i prepoznatljivosti proizvoda u odnosu teritorij, te jačine identiteta proizvođačke kuće u smislu pokaz(iv)ane težnje ka kakvoći, osebujnosti, tijesnoj vezanosti uz teritorij kao i konstantnosti u rezultatskim ostvarenjima bitna je za pozicioniranje proizvoda na tržištu, viša cijena proizvoda postaje legitimnom, prihvatljivom.

Zaključak? U tri glavna koraka posvetiti se faktorima identiteta: staviti na papir značajnije identifikacijske faktore vezane uz vlastito poduzeće i proizvod(e), zatim po svojoj prosudbi hijerarhijski po važnosti klasificirati te faktore od najsnažnijega prema niže, pa onda dobro promisliti koje od tih snažnijih faktora identiteta i na koji način koristiti u komunikaciji da se ostvari najbolji mogući tržišni efekt. Ne znači da se u komunikaciji treba ograničiti na, primjerice, prvih pet-šest faktora s vaše prvotno napravljene top-liste, naime vrlo korisni upravo u tehnici komuniciranja prema širim slojevima mogu biti i oni faktori koji vam se možda u prvom naletu i nisu činili naj…naj. Stoga je vrlo važno da se u ovom trećem koraku vezanom uz komunikaciju prema javosti svakako potraži pomoć šireg kruga kolega iz tvrtke, posebice onih zaposlenih koji su svakodnevno na terenu izravno, moguće je da oni nađu prednosti za komunikaciju u nekim identifikacijskim faktorima koje vi možda niste odmah odabrali. U svakom slučaju upravo kod ovog trećeg koraka, vezanog uz danas toliko bitno komuniciranje, svi koji sudjeluju u izboru i formiranju obraćanja prema javnosti moraju biti svjesni da se valja kloniti bilo kakvog kopiranja, iznimno je važno ostati originalan. Reputacija koja se gradi mora biti snažna do mjere da drugi, šturo i grubo rečeno – konkurencija, kad govore o vama, a vi u tom trenutku niste osobno nazočni i to vas onda dakako dovodi u vrlo delikatnu neravnopravnu poziciju, jednostavno nemaju argumenta da kažu nešto što vam ne bi išlo u prilog. ◾

Pét-nat kao puni pogodak!

TOMAC MÉTHODE ANCESTRALE

Eto i radosne vijesti u već više od pola godine sumornoj svjetskoj i, sukladno tome, i hrvatskoj svakodnevici: taman pred Veliku Gospu sretnem u srcu Zagreba seniora Tomca, finije rečeno Zvonimira, za kojega sam već pomislio da se ni u snu ne odvaja od traktora i svojih dobro nakošenih vinograda danju i pajdaša u predvečerje u restoranu plave fasade popularno zvanome Galica na Plešivici. U Zagreb je došao ne na izlet nego poslom – posrijedi je bila dostava kapljice distributerima i ugostitejima. Dostavni kombi do vrha nakrcan kutijama, a na Tomčevu licu osmijeh od uha do uha. Je l’  znaš kaj je to Pet-nat?, pita me, i dodaje:. Pa to na tržištu ide k’o ludo! Nemrem verovat’.

Jedan od početnika u modernoj proizvodnji hrvatskih pjenušaca više kvalitativne klase i unatrag već više godina i jedan od kraljeva hrvatskih pjenušaca, ali i mirnih vina s identitetom, osobito maceriranih bijelih, kao da je djelovao malo razočaranime kad sam mu promptno odgovorio da znam o čemuje riječ, naime s pét-natom kao finaliziranim tržišnim proizvodom sam se po prvi put susreo još prije nekoliko godina na velikom svjetskom vinskom festivalu VieVinum u Beču, i vidio kako publika trza na nj, tako da me nije začudila spomenuta reakcija Zvonimira Tomca na potražnju za pét-natom kod nas. Tomac stariji odmah se oporavio i ponovno oraspoložio kad sam ga pohvalio da su njegov sin Tomislav, koji se vratio na prve očeve korake ali na profinjeniji način, i on upravo u neugodnim Covid19 okolnostima sjajno tržišno reagirali i, kao najvjerojatnije prvi (opet pioniri!) u Hrvatskoj, izašli pred potrošače s pét-natom kao, inače, u posljednje vrijeme, barem tako kažu, najtrendi vinom na tržištu u svijetu, k tome u nestrpljivosti  su prešišali i Zagorce uz koje se vezuje šala što počinje s pitanjem: Što je to patološka nestrpljivosti? a završava sljedećim odgovorom: To je kad Zagorec već početkom kolovoza žuri u vinograd da bi zobao grožđe i odredio datum nove berbe…

Zvonimir Tomac s bocom Tomac Pét-nata koji je, sada u ovom vrućem ljetnom vremenu, izazvao veliku pažnju ljubitelja plemenite kapljice,posebno kapljice s mjehurićima. Tomac Pét-nat nastao je od graševine uzgajane po postulatima biodinamike! (suhiucasi)

Tomislav Tomac, Zvonimirov sin, osobito zaslužan za visoki let vina obiteljskog posjeda s Plešivice (suhiucasi)

Što je to pét-nat? Izraz je sastavljen od dvije skraćenice – pétillant, francuske riječi sa značenjem perlajuć, muzirajuć, s mjehurićima, i nat od naturel. Naziv je to za lagano, živo i osvježavajuće muzirajuće vino najčešće niskog alkohola, najčešće i slatkasto, ima u posve suhih primjeraka. Uz naziv pet-nat na etiketi je obično i oznaka méthode ancestrele, što bi doslovno značilo metoda predaka. Navodno je to bio preteča pjenušca koji se kasnije počeo raditi u Champagnei ali metodom champenoise, danas znanom i kao classique. Ancestralna metoda ili metoda predaka došla je ne iz Champagne nego s juga Francuske, i to iz 16. stoljeća i iz predjela Limoux, gdje su se vinogradarstvom i proizvodnjom vina bavili  tamošnji redovnici. Dok pjenušac u Champagnei i drugdje po klasičnoj odnosno šampanjskoj metodi počiva na bazi dviju alkoholnih fermentacija, jedne kojom se dobije mirno vino kao baza i drugoj koja se, uz dodatak sladora i kvasaca, odvija u butelji, nužno je ovdje reći da postoji i metoda charmat koju nakon prve fermentacije mošta u vino karakterizira također druga fermentacija (gotovog baznog vina obogaćenog šećerom i kvascima) što se odvija u velikim tankovima od inoksa, dotle pet-nat po metodi predaka (méthode ancestrale) nastaje na bazi samo jednog alkoholnog vrenja, naime u određenom trenutku mošt koji još vrije utoči se u boce što se dobro zatvore i u kojima se dovrši to prvo vrenje na osnovi vlastitog, originalnog sladora iz grožđa i na bazi vlastitih kvasaca (kvasci jedu slador i stvaraju talog i CO2), otud i to isticanje naturalnoga. Kad smo već kod pét-nata, svakako moram istaknuti da je tim putem prema afirmaciji upravo Plešivice kao danas glavnog hrvatskog središta pjenušavoga vina krenuo poznati enolog inž. Franjo Jambrović, jedan od sjajne vinske braće Jambrovića a koji je karijeru gradio do posljednjeg daha na Plešivici, dugo je radio kao voditelj Jaska-vina a goleme zasluge su mu i u tome što je okupio plešivičke vinogradare/vinare u Klub prijatelja dobrog vina i poticao ih na natjecanje u tome tko će od njih od istih sorata (raširenih na Plešivici) proizvesti bolje vino. Kao ljubitelj mjehurića, u podrumu u Mladini eksperimentirao je s pjenušcima, upravo na način da vino još u vrenju i još s određenom količinom neprovrela šećera utoči u butelju i ostavi ga da alkoholno vrenje tu završi. Zahvaljujući baš njemu sudbinski velike iskorake u domeni pjenušaca u Hrvatskoj – doduše ne s méthode ancestrale nego s klasičnom, šampanjskom metodom drugog vrenja vina u butelji – napravili su Zvonimir Tomac i, na žalost već odavna pokojni, Ivan Turk.

Zvonimir Tomac s buteljama na kušanju kod njega, te, u pozadini, i dolje, novi podrum Tomčevih u nastajanju (Marko Čolić)

Pét-nat pjenušac je koji u tehnološkom smislu ne prolazi fazu bistrenja a ni filtracije, tako da je, zbog prisutnog taloga, u izgledu od maglušastoga do manje ili više mutnoga. Neki koji ne vole mutnjikavost u izgledu znaju ga prije posluženja staviti s grlićem okrenutim prema dolje u posudu s ledom, na sat ili dva, tako da se dobar dio taloga – kako se događa i uoči degoržiranja pjenušaca rađenih klasičnom metodom –  skupi u vratu boce pa kad se, uz zadržavanje položaja boce s vratom prema dolje, makne krunski čep dobar dio muteži izleti iz boce… Na mirisu i u okusu vino bude živo i svježe ali i sirovo i rustikalno. U principu, godina-dvije u boci mogu mu pomoći da se malo razvije i da oplemeni početni mladenački duh, ali u principu to nije, vele stručnjaci s iskustvom s pet-natom, vino kojemu bi odležavanje u boci baš i bitno pomoglo da se se finesom jače približi razini ponajboljih zrelih pjenušaca rađenih šamoanjskom metodom.

Zanimljivo je da ipak neke butelje s pet-natom dostižu popriličmo visoke cijene, primjerice boce pet-nata Tillinghame bez problema kupce nalaze iako im je maloprodajna cijena od  25 i 30 eura! Tomčev pet nat u maloprodaji stoji oko 100 kuna. Ipak, Tomac je – Tomac! Ali i, ipak – klasična metoda drugog vrenja u butelji i, poslije, dužeg dozrjevanja pjenušca je drugo, te je, s pravom, i višestruko skuplji…

Obitelj Tomac po već ustaljenoj praksi i ovog je ljeta u središtu svojega imanja u Donjoj Reki kod Jastrebarskog organizirala prezentaciju vina koja su, kao najnovija u smislu berbe, upravo izašla na tržište, po starom dobrom običaju prigoda je iskorištena i za kušanje istih etiketa ali izašlih pred javnost prijašnjih godina, toliko da se vidi kako se eno-uradci obitelji Tomac razvijaju kroz vrijeme.  S obzirom da Zvonimir i sin mu Tomislav već godinama izlaze s vinom u različitim vrstama i kategorijama to im pruža mogućnost za, uvjetno rečeno, igru, odnosno za korištenje pojedinih sorata na, po njihovoj procjeni, enološki i tržišno optimalan način, konkretno vina se u nekom godištu, ako ne u potpunosti a onda djelomice, ovisno i o kakvoći roda i o trenutno raspoloživim količinama vrsta vina u podrumu, usmjeravaju prema vrsti i tipu u kojima mogu pružiti najbolje.

Sjajna bućnica mame Pavice te, uz ukrasno raslinje o kojemu također brine mama Pavica, pjenušci Pét-nat i Amfora (Marko Čolić)

Veličanstveno finale, uz bućnicu mame Pavice i uz Tomac Amforu 2007 Magnum Gravnerovu Rebulu Anfora 2011. Na slici su braća Zvonimir i Tomo Tomac, inače također vinogradar i vinar na Plešivici (Marko Čolić)

Najnoviji pjenušac Tomac Pét-nat nastao je od graševine 2019 iz vinograda kojega Tomci imaju u najmu i obrađuju ga potpuno po načelima biodinamike.  Iz 2019. i 2018 sauvignon bijeli a i rajnski rizling 2019 pa i tradicijske, neke stare sorte Plešivice završile su uglavnom u baznom vinu za pjenušac Millenium. Chardonnay 2019 usmjeren je u pjenušac. Chardonnay 2018 nakon nekoliko godina pauze i uporabe za pjenušac ponovno je, u određenom opsegu, u mirnoj i ozbiljnoj suhoj u velikoj bačvi dozrijevanoj varijanti, a Rajnski rizling 2018 sad je na tržištu aktualan kao vrlo lijepo, kompleksno i profinjeno fino razvijeno mirno nježno suho bijelo vino moderne varijante s finom i za malo odležani RR tipičnom petrolejskom nijansom. Traminac 2019 nakon polugodišnje maceracije u amfori još je na dozrijevanju u drvu, u velikim hrastovim bačvama gdje ima provesti ukupno dvije godine. Sauvignon iz 2017, te Traminac 2017, koji su na maceraciji proveli također pola godine a onda su svaki po godinu dana dozrijevali u velikoj bačvi I potom odležavali u boci, prije kratkog su vremena pušteni na tržište. Tomci su u nekoliko navrata kao macerirano bijelo vino s dvogodišnjim dozrijevanjem u velikoj bačvi izašli s rajnskom rizlingom iz amfore, najnoviji njihov RR Amfora na tržištu je iz berbe 2016. Što se tiče crnog pinota, koji maceraciju također prolazi u amfori (ali kraće, do 30 dana) a onda duže dozrijeva u drvu sad je vani berba 2017, onaj iz 2018. svoje školovanje u bačvi završio je i sad, napunjen u butelju, čeka kraj ove ili početak iduće godine za izlazak na svjetlo dana. Od chardonnaya i tradicijskih starih sorata odavna raširenih na Plešivici a s kojima su, u kombinaciji pola-pola Tomci i počeli (iznimno uspješno!!!) svoj put tzv. jantarnim (inače često krivo zvanim orange ili narančastim) vinima, 2010. je kreiran (izvanredan !!!) pjenušac klasične metode, po meni – ali koliko čujem i po nizu drugih štovatelja plemenite kapljice – jedno od najupečatljivijih eno-ostvarenja Tomčevih ikad, u toj kategoriji ponude pauza je bila do berbe 2015. kad je pjenušac Tomac Amfora  ponovno izašao van. Za kraj ovogodišnje prezentacije kod Tomčevih ostavljeni sui iz arhive pjenučac Classic 2006, te prigodno još jedno remek-djelo ali u grupi mirnih bijelih vina dobivenih maceracijom u amfori – prvijenac Amfora Tomac 2007 (chardonnay 50 % + stare plešivičke sorte 50 %), napunjen u magnum. Finale u kojemu se našla i Rebula Anfora iz 2011. godine legendarnog Joška Gravnera, doista nije mogao biti bolji!

Tomci su svoje druženje s grupom novinara iskoristili i da prezentiraju novost koja će biti, rekao bih, vitalno značajna za tu marljivu plešivičku vinogradarsko-vinarsku obitelj a I za cijelu Plešivicu – novi podrum koji upravo niče pored dvorišta u centrali Tomčevih u Donjoj Reki. Podrum koji će prostorom tehnološki osobito pomoći u pjenušavom segmentu kako u smislu povećanja kočičine tako i u smislu mogućnosti dužeg dzrijevanja/odležavanja pjenušaca, gradi se na dvije etaže, jedna je pod zemljom a druga iznad, svaka se prostire na po 300 četvornih metara površine.

Sretno Tomci, nakon dva kralja – Zvonimira i Tomislava na pomolu je u obitelji i treći, koji imenom sugerira duboku vinsku pripadnost, a riječ je o Tomislavovom sinu i Zvonimirovom unuku MARTINU!…   ♣

Corona u gospodarskom smislu

600 MILIJUNA EURA ZA UGOSTITELJSTVO VJERNO MADE IN ITALY !

Otkako je krenula pandemija uz, logično, epidemiološke mjere među glavnim temama u razgovorima, debatama po institucijama, u novinama i na elektronskim medijima bila je i ona o negativnim posljedicama koje čini Covid19 odnosno koje još može uzrokovati Covid19 u gospodarstvu. Među najteže pogođenim segmentima gospodarstva pokazali su se turizam, trgovina koja je morala zatvoriti brojne prodajne objekte da bi onda prodajna mjesta što su radi snabdijevanja stanovnika morala biti pošteđena stavljanja ključa u bravu bila preusmjerena na novi, ograničavajući režim prilagođen preporučenim epidemiološkim mjerama, pa ugostiteljstvo, koje je na neko vrijeme moralo zatvoriti gotovo sva vrata no koje je ipak nakon tog nekog vremena proradilo ali također na nov, naravno ograničavajući način, te poljoprivreda, koja se najednom našla u velikim mukama oko plasmana svojih proizvoda. U raznim zemljama pristupilo se, dakako, izradi strategija za ublažavanje negativnog odraza Covida19 na gospodarstvo. Neke zemlje uvelike se u zaštiti od nevolja zbog Covida19 oslanjaju na novčanu pomoć iz fondova Europske Unije, a neke, u kojima su pojedine gospodarske branše već od prije dobro organizirane na poslovnom nivou, u velikoj se mjeri oslanjaju (i)  na vlastite snage i mogućnosti.

LA NOSTRA FORZA e NELLE NOSTRE RADICI – il TERRITORIO!

NAŠA JE SNAGA u NAŠIM KORIJENIMA – TERITORIJU!

Evo svježeg primjera iz Italije: u toj nama susjednoj zemlji već godinama postoje na poslovno-interesnim temeljima nastale organizacije nazvane Konzorcijima za zaštitu pojedinih proizvoda (Consorzi di tutela…) karakterističnih i tipičnih za pojedine regije odnosno i za teritorijalno uža područja gdje mogu ostvariti i za stepenicu bolji, uvjerljiviji rezultat. Čine ih, kao članovi, proizvođači istorodnih produkata na određenome prostoru, i njihova uloga je da na temelju ekoloških uvjeta i tradicije u življenju svojega kraja razvijaju i, u suradnji sa strukom što daje smjernice u izradi pravilnika u radu obveznoga da ga se pridržavaju svi konzorcijski članovi, razvijaju proizvod, da ga pod određenim osnovnim i od Ministarstva poljoprivrede odobrenim oznakama maksimalno promoviraju kao nešto svoje, posebno, originalno, te da ga štite od krivotvorenja. Značenje konzorcija za branšu veliko je jer takva poslovna udruga kao tijelo postaje ravnopravan sugovornik vlade i drugih društveno-političkih te ekonomskih institucija, što bitno povećava mogućnost dobivanja financijskih potpora. Tako, za vino, postoje Consorzi di tutela po raznim vinogorjima, među svjetski najpoznatijim primjerima su toskanski Chianti (područje između Firenze i Siene), te unutar Chiantija uži predjeli Chianti Classico, Chianti Rùfina, Chianti Colli fiorentini, Chianti Colli senesi…, pa pijemontski Barolo, Barbaresco, Barbera, potom, na sjeveroistoku, Collio te Colli orientali del Friuli, itd. Oznake na proizvodima su doc (denominazione d’origine controllata), pa, viši stupanj – docg (denominazione d’origine controllata e garantita), dok za šire, kompletno regijsko područje (npr. Toscana, Friuli Venezia Giulia…) postoji oznaka igt, odnosno indicazione geografica tipica, praćeno nazivom regije. Za prehrambene proizvode poput npr. sireva, mesnih prerađevina, maslinova ulja, balzamskog octa… rabe se oznake dop (denominazione d’origine protetta) odnosno zaštićena oznake izvornosti (indicazione d’origine protetta) i igp (indicazione geografica protetta). Bitno je ovdje istaknuti da u pozadini svake oznake stoji elaborat u okviru kojega je pravilnik o proizvodnji i pripadajućoj oznaci, kao jamstvo da je proizvodu ostavljeno dovoljno vremena i da do izlaska pred kupca sazrije i time dobije dodanu vrijednost, govorim o odredbi o najranijem mogućem izlasku pojedinog proizvoda na tržište. Na kraju su još laboratorijska i organoleptička provjera.

Svečana večera prigodom promocije nove berbe Chianti Classica, za stolom uz Alessandra Françoisea j njegove supruge Marije (među kojima sjedim ja iz Hrvatske!) iz Castella di Quercetto – nekoliko inozemnih ambasadora u Italiji

Snaga spomenutih konzorcija članovi kojih su shvatili da od jačine razvijene robne marke teritorija mogu SVI imati veliku korist pa im je i te kako stalo da se drže zajedno i da se drže pravilnika, i u tome je što imaju vrlo efikasnu unutarnju kontrolu koju uvažava i Ministarstvo poljoprivrede a što onda sve skupa stvara i jača povjerenje potrošača u dotičnu robnu marku i omogućava bolji plasman proizvoda općenito a i po boljoj cijeni, naime potrošač je razumije i prihvaća. Uvelike zahvaljujući tako njegovanome vlastitom adutu dobro se, kroz turizam, plasira i cijeli dotični kraj! Spomenuti konzorciji dobro surađuju s društveno-političkim institucijama koje imaju rezona pomoći im financijski s obzirom da je tu riječ o poslovnoj aktivnosti na veliku dobrobit i ukupno cijele zajednice. Kod nas, na žalost, poslovnih konzorcija za vino, sir, ulja, mesne prerađevine… organiziranih na taj način (na tragu im je, rekao bih, Vinistra) nema, možda i zato što su se poticaji davali tako kako su se davali…

______________________________

Zaštićene oznake za prehrambene proizvode na razini Europske Unije

Protected designation of origin (PDO) – Zaštićena oznaka izvornosti (ZOI) / Product registered as PDO are those that have the strongest links to the place in which they are made.

Protected geographical indication (PGI) – Zaštićena oznaka zemljopisnog porijekla (ZOZP) / PGI emphasises the relationship between the specific geographic region and the name of the product, where a particular quality, reputation or other characteristic are essentially attributable to its geographical origin

Traditional specijality guaranteed (TSG) / Traditional speciality guaranteed (TSG) highlights the traditional aspects such as the way the product is made or its composition, without being linked to a specific geographical area. The name of a product being registered as a TSG protects it against falsification and misuse

__________________________________________

Predsjednik Konzorcija Chianti Classico docg Giovanni Manetti, sa sinom (suhiucasi)

Talijani, konkretno, osobito su se na svjetskoj razini pokazali vrijednima, vještima i uspješnima u propagandi svojih tipičnih proizvoda posebice iz domene poljoprivrede i prehrane. U novije vrijeme Konzorciji iz agro-alimentarnog sektora počeli su se također udruživati, i 2006. nastalo je tijelo koje je najprije dobilo naziv AICIG (Associazione Italiana Consorzi Indicazioni Geografiche) a sad mu je naziv OriGIn Italia, sjedište mu je u Rimu a predsjednik mu je Cesare Baldrighi. Krenulo se s udruživanjem 25 Konzorcija, a danas OriGIn Italia okuplja 76 posto od ukupnog broja konzorcija na području poljoprivrede i prehrane u Italiji i predstavlja 93 posto produkcije zaštićene oznake geografskog porijekla… Najnovije stigla informacija koju svakako treba još dodati kao stanovitu ilustraciju potentnosti udruženja konzorcija OriGIn: prije nekog vremena Amerikanci na čelu s Donaldom Trumpom uveli su prilične dadžbine za uvoz vina iz EU u SAD, a, kako se već odavna smatra, američko tržište posebno je važno upravo za proizvođače vina u svijetu, i osobno od nekih vinara iz Hrvatske a i od brojnih vinara s kojima sam se susretao na raznim vinskim putovanjima Europom (ocjenjivanja plemenite kapljice, sajmovi, vinski festivali…) čuo sam kako im je i te kako stalo da plasiraju vino baš primarno u SAD i to ne samo zato što su SAD veliko tržište nego i zato što se tamo u većoj mjeri nego drugdje mogu prodati i skupe etikete, a, k tome, Amerikanci su, što je bitno, vrlo uredni i, navodno promptni platiše. Amerikanci su bili najavili velike poreze na uvoz prehrambenih artikala i vina posebice iz Italije, Francuske i Njemačke. OriGIn se energično uključio u razgovore i pregovore s Amerikancima i, eto, najnovija revizija lista roba uvezenih u SAD a koje podliježu spomenutim dodatnim porezima donijela je Talijanima ovih dana veliko olakšanje: naime ukinuta su prvotno zamišljena visoka dodatna davanja na uvoz talijanskih tjestenine, maslinova ulja i za dobar dio vina. Talijani se sad osobito readuju jer pošteđena su upravo vina iz njihove najviše cjenovne kategorije, kao npr. Brunello docg, Chianti Classico docg, Vino Nobile di Montepulciano. Što to znači upravo sada u vrijeme nevolja s Covidom19 ne treba spominjati. Talijanni su inače u 2018 izvezli u SAD prehrambenih proizvoda s oznakama DOP i IGP te vina doc i docg u vrijednosti većoj od devet mlijardi eura, od čega na vino otpadaju 5,4 milijarde €!

Istodobno, konzorciji za vino u Italiji poduzimaju i zasebne, vlastite korake u nastojanju da se ublaže posljedice Covida19 na vinski sektor. Consorzio del vino Chianti Classico docg u suradnji s toskanskom bankom Monte dei Paschi iz Siene tražio je mogućnosti kreditiranja konzorcijskih članova, prvenstveno onih koji vino proizvode od vlastitog grožđa i prvenstveno za vino proizvedeno od posljednjih nekoliko berbi koje su još uvijek na dozrijevanju u podrumima, a u podrumima ima još i neprodanog vina iz berbe koja je po konzorcijskom tek s 1. siječnjem 2020. uopće smjela izaći na tržište, sad treba prirediti mjesta u podrumima za novu berbu, to znači premjestiti zalihe u drugi prostor u zoni (destilacija se izbjegava jer riječ je o prevrijednim proizvodima!), a to je i nova, nepredviđena investicija. Postignut je, upravo javljaju iz Konzorcija Chianti Classico docg, dogovor o vrlo povoljnim kreditima vinarima da bi lakše prevladali iznenadne teškoće. Kako kaže predsjednik Consorzija Giovanni Manetti, inače vlasnik vrlo uglednog vinogradarsko-vinskog posjeda Fontodi, ključnu ulogu u ostvarenju te značajne suradnje konzorcija Chianti Classico docg i banke Monte dei Paschi iz Siene imao je, svakako, već godinama reprezentativan status vina Chianti Classico docg na globalnom tržištu, a taj zavidan ugled, na koji bankari gledaju posebno povoljnim očima i uvjereni da neće biti problema s vraćanjem kredita, plod je dugogodišnjeg dobro osmišljenog i organiziranog zajedničkog rada svih članova Konzorcija, zalaganja kako na kontinuiranom podizanju kakvoće proizvoda tako i zalaganja na uspješnoj internacionalnoj promidžbi. Inače, unutar Konzorcija za Chianti Classico docg utemeljen je Fond za stabilnost u vrijednosti od 1,5 milijuna eura, predviđen da pomogne vinarima apelacije Chianti Classico docg u ovakvim nenadanim situacijama kakvu je kreirao Covid19…  ♣

_____________________________________

PAŠKI – PONOS NAŠ! – SIR

_____________________________________

Ono što može naširoko isticati Hrvatsku

DINGAČ KAO ZAŠTIĆENA GRAND CRU RAZINA KAKVOĆE

Dingač

            Kad govorimo u esencijalnoj ulozi identiteta proizvoda i proizvođača, što je to što u segmentu hrane i pića može u svijetu bitno i naširoko isticati Hrvatsku? U sektoru delicija svakako određeni sirevi, mesne prerađevine poput pršuta, kulena, špeka, pa maslinovo ulje, riba i školjke s naše strane plavog Jadrana, gljive posebice tartuf s time da ih se, sve, dakako spominje tijesno vezano uz određena uža zemljopisna područja/lokalitete gdje visoko iskaču osebujnošću… a kod vina neke naše autohtone sorte od kojih svijet s Hrvatskom zacijelo najtješnje povezuje Plavac mali crni (netko će zacijelo primijetiti kako tu valja spomenuti i Tribidrag odnosno Crljenak, ali ta su dva hrvatska naziva što se tiče svijeta ipak još duboko u sjeni Zinfandela, a lako moguće i Primitiva, s druge strane sortu svojataju i Crnogorci koji je nazivaju Kratošijom), uzgojene za vino velikog dosega na izdvojenim i s vremenom po rezultatima u finalnom proizvodu dokazanih, potvrđenih iznimnih gegrafskih lokaliiteta s iznimnim ekološkim uvjetima. Kao marke se, zahvaljujući ponajviše nekolicini (ne bih rekao većini a ni svih!) proizvođača, nameću Paški sir, Istarski pršut, Dalmatinski pršut (bez onoga iz aferama kompromitiranog pogona Pivac!), istarsko maslinovo ulje, istarski tartuf, kuleni iz nekoliko užih područja Slavonije i Podunavlja, a kod vina svakako plavci s odličnih vinogradarskih položaja Dingač i Postup na Pelješcu, te Ivan Dolac i Sveta Nedjelja na Hvaru. Kod vanjskih ljubitelja plemenite kapljice, ali nekako sam uvjeren i kod naših domaćih, Dingač najbolje kotira, što ne bi trebalo čuditi jer o njemu je dosad bila i najjača komunikacija prema javnosti, počevši od spominjanja kako je Dingač prvo hrvatsko zaštićeno vino na međunarodnom planu, makar smatram da treba pojasniti da je je Dingač prije više od pola stoljeća međunarodno zaštićen zapravo kao vino jednog proizvođača a ne kao vino više tržišno orijentiranih proizvođača plemenite kapljice koji imaju trsje na Dingaču, naime u ono socijalističko vrijeme s vinom je smjela legalno na tržište izlaziti samo velika tzv. društvena vinarija (otkupljivač grožđa od seljaka) odnosno poljoprivredna zadruga – na Pelješcu je to bila PZ Dingač – koja radi s grožđem od lokalnih vinogradara.

Dingač

Inače, uz Dingač, Postup, Ivan Dolac, Sveta Nedjelja, unutar vinorodnih regija u Hrvatskoj postoji još lijep broj vinogradarskih pozicija koje su se godinama dokazale odličnim performansom u uzgoju grožđa i glede kakvoće i, što je također bitno, glede kontinuiteta visoke kakvoće po godištima, međutim iako je domaća vinska struka još odavno pokazivala interes da se, kako su stvari riješene u naprednim vinskim zemljama poput Francuske, Italije, a od novijeg vremena i Njemačke i Austrije, na temelju strukovno pripremljenih elaborate, te, neke, pozicije što bi mogle spadati u kategoriju francuskih pojmova  grand cru i 1er cru službeno izdvoje i oficijelno se zakite priznanjem da spadaju u kvalitativnu razinu iznad, to ovdje nije učinjeno. Mada je tako nešto ne samo iz hedonističkog poriva nego i iz šire ekonomskih razloga bitno, naime podiže reputaciju ne samo proizvoda nego i cijeloga kraja gdje se proizvod rađa, omogućuje bolji plasman samog vina a u kraj privlači više posjetitelja dakle pridonosi razvoju i turizma i daje prigodu za zaradu i drugim sudionicima u gospodarstvu područja. Moguću dobrobit od naziva tipa grand cru na etiketi shvatilo je u međuvremenu nekoliko poduzetnika iz hrvatskog vinskog svijeta pa su na etikete svojih vina proizvoljno stavljali oznaku grand cru, međutim ubrzo je došla packa iz EU, pa su morali odustati. Na žalost, društvena zajednica u nas nije bila dovoljno sklona rješavati stvar, a s druge strane rješavanju službene kategorizacije vinogradskih položa a u konačnici i uspostavi neke da tako kažem službene hijerarhije kakvoće vina nije nimalo mogla pridonijeti kronična nevoljkost hrvatskih vinara da se poslovno, cehovski udruže po područjima na kojima žive, rade i održavaju svoju egzistenciju, pa da sami vode vinsku politiku vlastitoga kraja.

Budući da kod nas praktički ne postoji cehovsko poslovno konzorcijski poslovno udruživanje kao u Italiji, te u Francuskoj gdje su pak tijela nazvana Bureau ili Comité interprofessionel de vin de…, te da je, osim eventualnim spomenom Vinstre kao u poslovnom smislu ovdje ipak nešto ozbiljnije organizacije (u vinskom sektoru pa i u segmentu maslinovog ulja), u nas teško govoriti o pravoj spremnosti Hrvatske da na području vina ali i drugih proizvoda iz tzv. ekskluzivne i za uspješnu promidžbu i snažnu valorizaciju pojedinih teritorija na bazi pršuta, sireva, maslinova ulja, tartufa, jadranske ribe adekvatno parira tržišnim izazovima što ih eto posebice sada nosi novo, ovo najmodernije vrijeme.

Plavac mali crni

S rođenjem samostalne države Hrvatske koja se bila otvorila prema privatnom sektoru pojavilo se na tržištu dosta proizvođača vina s nazivom Dingač, međutim veliko je pitanje koliko tih proizvođača radi vino na način da, istodobno sa stjecanjem koristi imagea Dingača za potrebe vlastitog vinskog podruma i vlastitog džepa, svojim postupcima iskreno podupire mogući napredak onoga što treba biti autentična robna marka teritorija i naš ponos.

Na Pelješcu je bilo više pokušaja organiziranja udruge Dingač ali bilo je i očito previše razlika u mišljenjima pa nije stvoreno snažno poslovno tijelo za unaprjeđenje i zaštitu vina s jedinstvene pozicije Dingač, što ne znači da se ne može naći (konstantno) odlične kapljice od grožđa iz vinograda s Dingača, makar pod nekom etiketom na kojoj se nažalost NE spominje Dingač! Problem je, rekao bih, što je premalo lokalnih vinara doista predano želji i trudu da proizvede autentični, iskreni Dingač ZOI s kojime se rado busa o prsa, te to što su vinari koji imaju volju raditi iskreno svaki za sebe uglavnom sitni u količini produkcije, pa je pitanje kolika se uopće na tržištu i nudi ukupna količina autentičnog dingača, a koliko je pak pod prestižnim nazivom Dingač u ponudi vina  koja jesu, bez obzira ako i ostavljaju dobar utisak na nepcu, uistinu autentični, iskreni Dingači. Unatrag nekoliko godina politika je uvidjela da bi položaj Dingač radi bolje valorizacije ipak trebalo posebno zaštititi i statusno kvalitativno unaprijediti, i eto nam, od novijeg vremena, Dingača sa statusom službeno izdvojenog vinogradarskog područja, naime Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske na svojim je web stranicama objavilo dokument kojim definira vino Dingač s izdvojenog lokaliteta. Evo, u nastavku, kako je vino Dingač ZOI definirano. Za najrašireniju vinsku sortu u Hrvatskoj Graševinu i za drugu po raširenosti Malvaziju istarsku, koliko znam, ne postoji takav dokument.

S internetskih stranica Ministarstva poljoprivrede i šumarstva RH SVIJET u ČAŠI Kronika 08.2020 donosi Specifikaciju proizvoda sukladno Uredbi 1308/2013, članak 94. za zaštitu oznake izvornosti sukladno članku 93 – naziv koji se zaštićuje: Dingač. U originalu tekst djeluje kao da su podaci nabacani nasumce a ne po cjelinama kako bi bilo logično, pa sam ovdje, ne mijenjajući izvorno iznesene podatke, dokument pokušao srediti po nekom logičnom redosljedu.

Bitno je odmah na početku naglasiti da se Zaštićena oznaka izvornosti Dingač može koristiti samo za vino nastalo od grožđa sa specifične vinogradske pozicije Dingač i uz poštivanje određenih parametara vezanih uz segmente vinogradarstva i vinarstva. (Po meni, trebalo je, s obzirom da se ipak radi o ekskluzivi, precizno odrediti i najranije moguće datume izlaska gotovog vina ZOI Dingač na tržišt – Suhadolnik).  Svi postupci u vinogradu i u podrumu za proizvodnju vina ZOI Dingač moraju biti u skladu s Uredbom Europskog parlamenta i Vijeća 1308/2013 i Uredbom Komisije 606/2009 te u skladu sa Zakonom o vinu RH i njegovih provedbenih propisa.

Krenimo od početka – Detalji koji se odnose na zemljopisno područje (Uredba 607/2009, čl. 7/2/a)

                Granice područja Dingač za vino ZOI Dingač, ekspozicija: Područje ZOI Dingač smješteno je na strminama uz južnu morsku obalu srednjeg dijela poluotoka Pelješca. Gorsko bilo te strmine suvislo se proteže od Trstenika do doline Jelin dol. Padina bila eksponirana je prema jugozapadu s inklinacijom od 10° do 60°, a uokviruju je vrhovi Čučina i Sv. Jurja.

Vinogradarsko se područje prema katastarskoj evidenciji nalazi u katastarskim općinama Pijavičino, Podobuče, Potomje i Trstenik. Ukupna površina područja iznosi 7,58 km2. Dužina je 8.070 m, a širina se kreće od 552 m u najužem dijelu, do 1386 m u najširem dijelu. Danas je na području ZOI Dingač vinovom lozom zasađeno 78,5 ha. Krajnje točke istočne granice područja ZOI Dingač obilježene su koordinatama: 1. 42° 54,76′ N 17° 23,50′ E 2. 42° 55,00′ N 17° 23,47′ E 3. 42° 55,23′ N 17° 22,96′ E. Krajnje točke zapadne granice područja ZOI Dingač obilježene su koordinatama: 1. 42° 56,51′ N 17° 18,25′ E 2. 42° 56,81′ N 17° 18,20′ E 3. 42° 57,05′ N 17° 18,72′ E

                Tlo. Tlo predstavlja jedan od najznačajnijih čimbenika kakvoće grožđa, odnosno vina. Gorska bila ponad dingačkih strmina i same strmine Dingača prema moru izgrađuju vapnenci gornje krede protkani dolomitnim slojevima. Tlo se oblikovalo na šljunkovitim siparsko–obronačkim nanosima. Čovjek je sve te nanose pogodne za poljoprivredu na dingačkim strminama tijekom minulih stoljeća teškim težačkim radom iskrčio, te je u zaštiti od erozije sagradio terase i djelomično jače nagnute terene pretvorio u ravne. Krupnije kamenje iskorišteno je za gradnju suhozida, a najveći dio viška kamena i krupnijeg šljunka iznesen je izvan granica budućeg vinograda. Pri odabiru povoljne površine za vinograde na nagibu, u mnogome se, kao pouzdanim pokazateljem, odlučivalo pogledom na stanje okolnog raslinja tijekom ljetnih suša. Fizikalna i kemijska svojstva tla vinograda raspoređenih po mnogim dingačkim rudinama koje su omeđene krševitim rebrima znatno se razlikuju. Iz analize mehaničkog sastava tla (provedene na Agronomskom fakultetu u Zagrebu) iščitava se kako je tlo skeletno do jako skeletno, uz udio od oko 75 posto šljunka i sitnijeg kamenja, priručnim krčenjem djelomično zatrpanog u dublje slojeve supstrata. U preostalih 25 posto prosječno je oko 40 posto pijeska, 30 posto praha i 30 posto gline. Prikaz karakterističnog sastava tla po cijeloj dubini profila govori o izrazito propusnom tlu, vrlo povoljnom za  vodozračni režim i za mikrobiološku aktivnost. U takvim uvjetima korijen vinove loze prokorjenjuje cijeli volumen tla, sve do tvrdog matičnog supstrata. Sitnica je smeđe–crvene boje koja se na površini ne vidi jer ispiranjem oborinama na površini ostaje šljunak i sitno kamenje koje djeluje kao izvrstan toplinski izolator. Šljunak i sitno kamenje izmiješano u profilu tla u velikoj mjeri utječu na sporije zagrijavanje i slabiji kapilarni uspon te time i na manji gubitak vlage u tlu. Rubni dijelovi vinogradarskih oaza odlikuju se plićim tlom pa se tu tijekom ljeta osjeti nedostatak vlage u tlu. Kemijska analiza tla (provedena na Agronomskom fakultetu u Zagrebu) pokazuje da je tlo po cijeloj dubini profila u svim uzorcima neutralne do blago alkalične reakcije s relativno umjerenim postotkom ukupnih karbonata i s niskim postotkom aktivnog vapna. Zadovoljavajućeg je sadržaja humusa i dušika, a niskog sadržaja fosfora (P2O5 mg/100 g tla). Međutim, u svim uzorcima i svim dubinama profila, nalaze se znatne količine kalija (K2O mg/100 g tla) kojega je svugdje više od 50 mg. Ovako visoke koncentracije kalija pravo su bogatstvo u dingačkim tlima i nezaobilazni i glavni čimbenik, uz navedene okolišne uvjete, vrhunske kakvoće grožđa i očitovanje vrsnosti i posebnosti vina sa ovog područja. Ova razina kalija u tlu nije rezultat gnojidbe mineralnim gnojivima nego je to pravi dar prirode, što potvrđuju analize djevičanskih tala s područja Dingač. Opskrbljenost kalcijem, sumporom i borom je dobra, međutim nedostaje magnezija ili se taj element nalazi u nepristupačnom obliku (blokiran) pa se ponekad opažaju simptomi nedostatka ovog mikroelementa. Posebno treba naglasiti da, temeljem analitičkih podataka (Institut Ruđer Bošković), u ovim tlima, dijelovima biljnog materijala (list) kao i u vinu, nema nedozvoljenih količina teških metala (željeza, mangana, kroma, nikla, kadmija, olova, cinka i bakra ).

                Flora Posebnost nekog prirodnog prostora, kao terroira za određenu proizvodnju baziranu na zemlji, čini skup različitih faktora. Više čimbenika utječe na uspješan uzgoj vinove loze pa, time, i na kakvoću i značajke vina kao finalnog proizvoda. Na položaju Dingač vinogradarske oaze okružene su kraškim hridinama između kojih raste raznoliko mediteransko bilje. Tu su sastavnice mediteranske makijske flore, kao npr. česmina (Quercus ilex L.), planika (Arbutus unedo L.), zelenika (Phillyrea latifolia L.) i jasen (Fraxinus sp.). Uz njih su i zajednice somine (Juniperus phoenicea L.), podivljalog ružmarina (Rosmarinus officinalis L.) i tršlje (Pistacia lentiscus L.). Trnovita mlječika (Euphorbia spinosa L.), mirisno smilje (Helicrysum italicum L.), kadulja (Salvia officinalis L.), velecvjetna divizma (Verbascume densiflorum B.), krestašac (Polygola sp.) i primorski vrisak (Saturea montana L.) dodatno utječu na posebnost ambijenta.

Klima Područje ZOI Dingač karakterizira vrlo blaga mediteranska klima, za što se može zahvaliti vrlo velikoj reljefnoj razvedenosti. Od sjevernih hladnih vjetrova ovo je područje zaštićeno dvostrukim gorskim bilom. Sjeverni visoki greben štiti položaj od prodora sjevernih hladnih masa zraka, dok južni niži greben koji se pruža od Čučina do Sv. Jurja pruža dodatnu zaštitu. S južne je strane položaja, uz same vinograde, duboko more koje djeluje kao regulator topline i predstavlja najbolji korektor klimatskih uvjeta. Tijekom zime to se očituje u zagrijavanju zraka, a ljeti u ublažavanju visokih temperatura. Srednja godišnja temperatura iznosi 17,6°C, a srednja temperatura u vegetaciji 20,1°C (podaci s najbliže meteorološke postaje u Orebiću). Može se pretpostaviti da se zbog navedenih mezoklimatskih uvjeta ti podaci neznatno razlikuju u smislu viših brojčanih vrijednosti u području ZOI Dingač. Količina oborina u prosjeku se kreće oko 1400 mm s neujednačenim godišnjim rasporedom. Godišnji maksimum je krajem jeseni i zimi, a najmanje oborina je u ljetnome periodu, u pojedinim godinama javljaju se suše. Ostale su meteorološke pojave tijekom vegetacije rijetke, magla i rosa moguće su tijekom zime. Nema pojave ranih jesenskih i kasnih proljetnih mrazeva. Vjetrovi ne predstavljaju ozbiljan problem uzgoju vinove loze. Broj sati sijanja sunca iznosi 2900, a s obzirom na povoljnu ekspoziciju cijelog područja ZOI Dingač prema jugu i jugozapadu uz prosječan nagib terena od 30° osvjetljenje je znatno povećano. Svijetli šljunak na površini tla, svijetle znatne površine suhozida u prostoru, pa stjenoviti masiv ponad vinograda, a tu je i refleksija sunčeve svijetlosti s morske površine. Slobodan sustav uzgoja trsa omogućavaju maksimalno iskorištenje sunčevog zračenja. Osobito su se dobro pokazale umjereno sušne sezone u kojima tijekom srpnja i kolovoza padnu obilnije kiše.

                Čovjekova aktivnost vrlo je važna, posebice kod načina pripreme tla za vinograd, kod sadnje trsja, izbora sustava uzgoja, njege loze, odredbe datuma početka berbe, odredbe u kojemu dijelu dana brati, transporta grožđa do podruma i do vinifikacije pa onda i sazrijevanja vina, termina izlaska na tržište.

                Osnivanje vinograda: Priprema terena za osnivanje novog vinograda obavlja se ručno ili manjim prikladnim strojevima. Rigolanje se izvodi neposredno nakon berbe ili u ranu zimu kako bi kiše primjereno navlažile tlo. Tijekom rigolanja (trapljenja) uklone se svi biljni dijelovi prethodnog raslinja, osobito u šumskoj krčevini. Izdvaja se veće kamenje za gradnju potpornih zidova terasa, a manje se iznosi iz vinograda ili zakopava u dublje slojeve tla. Danas se duboka obrada obavlja manjim prikladnim strojevima. Po označenim sadnim mjestima sade se korjenjaci ili prutići (reznice) podloge. Kod sadnje korjenjaka ili prutića cijepljenje se obavlja na stalnom mjestu, ovisno o bujnosti podloge, prve ili druge godine nakon sadnje. Ovakva se sadnja pokazala znatno povoljnijom s obzirom na trajnost vinograda, u usporedbi sa sadnjom gotovih cjepova. Moguća je i sadnja gotovih cjepova vinove loze. Kod primjene agresivnih tehnologija (ripanje i rigolanje) nije dozvoljena promjena povijesnog nasljeđa na krškim rebrima nagiba, jer se tim postupcima narušava i gubi identitet prostora, odnosno terroira na ZOI Dingač.

Dingač je ambijent i s dosta jačih strmina pa na tom cijelome prostoru nije jednostavno I lako održavati vinograd sađen klasično odozgor prema dolje. Negdje je problemu bilo moguće doskočiti uspostavom terasa, inače formiranih i da se spriječi erozija tla. Za realizaciju postojanih terasa mora(lo) se rabiti odgovarajuće čvrsti materijal, a radi zadovoljenja povijesnog nasljeđa i vizuala krajobraznog prostora potporni zidovi terasa morali su biti/moraju biti izgrađeni od izvornih materijala s dingačkih strmina. Navoženje zemlje iz drugih proizvodnih područja nije (bilo) dozvoljeno, jer time bi se izmijenio tipičan izvorni fizikalno-kemijski sastav tla, a time i autentičnost u kategoriji kakvoće vina.

Sorta/Sorte, klonovi: na Dingaču i za vino Dingač dopuštena je sadnja Plavca malog crnog.  (Moja primjedba: U ovo današnje vrijeme, u elaboratu o vinu Dingač ZOI trebalo je, kao preporuka, stajati i navod najboljih klonova sorte Plavac mali crni!). Plavac mali crni izvorna je hrvatska sorta nastala spontanim križanjem Tribidraga i Dobričića crnog, kultivara s otoka Šolte. Podloga: Plavac mali crni cijepi se na preporučene podloge iz skupine Berlandieri x Rupestris, ponajprije na Richter 110. Ta podloga pokazuje izniman afnitet prema sorti Plavac mali crni i dobro utječe na prirod i kakvoću grožđa. Sorta Plavac mali crni srednje je bujnosti. Početak vegetacije je srednje kasno a dozrijevanje vrlo kasno, u IV i V epohi. Rodnost je redovita. Dozrijevanje bobica traje dugo, tako da se istodobno na grozdu nalaze prosušene, normalno zrele i manje zrele bobice. Prosušene bobice vinu daju posebnost i specifičnu aromu, a manje zrele povećavaju ukupnu kiselost. Plavac mali crni pokazuje visoku otpornost na glavne biljne bolesti, ponajprije na pepelnicu. Na području ZOI Dingač ostale biljne bolesti rijetko se javljaju, s obzirom da nema uvjeta za njihov razvoj. Plavac mali crni dobro podnosi sušu, što djelomično proizlazi iz samog sustava uzgoja en gobelet zahvaljujući kojemu, kako je rečeno, slobodno rastuće mladice zasjenjuju površinu tla te plod štite od prevelike evaporacije. Plavac mali crni daje vina sa srednjom do visokom koncentracijom alkohola i sa srednjom do malom/nižom koncentracijom ukupne kiselosti. Vina su s karakterističnim sortnim okusom i mirisom.

Plavac mali -neravnomjerno dozrijevanje

                Razmak sadnje: dozvoljeni sklop sadnje je do 10.000 trsova po hektaru. Velika prednost veće gustoće nasada je u tome da se po trsu može jače smanjiti prinos čime se bitno dobiva na kakvoći roda, a s obzirom na spomenutu gustoću ne gubi se mnogo na količini roda po jedinici površine. U starim je vinogradima razmak sadnje 1,0 x 1,0 m, što daje sklop oko 10.000 trsova po hektaru. U novijim vinogradima razmak sadnje je 1,0 m -1,1m x 1,1m – 1,2 m. Uz ove razmake sadnje uzgojni prostor trsa iznosi 1,0 – 1,32 m2. Uz ovakav sklop sadnje prosječan broj trsova po hektaru je 8.500.

                Sustav uzgoja: obvezno račvasti oblik trsa (en gobelet) s tri do četiri kraka, bez armature. Za račvasti uzgoj (en gobelet) karakteristična su najčešće tri do četiri kraka s po jednim reznikom te s prosječno dva pupa po rezniku. Obzirom na broj pupova po jednom kraku u prosjeku dolazi po sedam pupova po trsu. Niže opterećenje je na slabijim terenima, a veće na dubljim, na kojima je i loza bujnija. Ovakav niski uzgoj sa slobodno rastućim mladicama idealan je za ovakve položaje, jer mladice s lišćem čine sjenu na površini tla i na taj način čuvaju vlagu u tlu. Radi zadržavanja krajobraznih strukturnih elemenata ali i radi efikasne zaštite ploda hladovinom lisne mase od žarećeg sunca ljeti po danu nisu dozvoljeni drugi sustavi uzgoja, pogotovu ne postavljanje armature u vinogradu (Neobično: za posjeta vrlo renomiranoj vinskoj kući na Pelješcu prije koju godinu čuo sam od domaćina kako je jedan od profesora sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta a koji je trebao biti savjetnik na tom posjedu, inzistirao da se grmoliki oblik makne i da se trsje stavi na armaturu!).

                Njega vinograda: Ampelotehnički zahvati (rezidba u zrelo, rezidba u zeleno, reduciranje grozdova) koriste se radi održavanja prinosa u propisanim granicama. Njega mladih vinograda prije i poslije cijepljenja prvenstveno podrazumijeva redovitu obradu kojom se sprječava razvoj korova i utječe na kapilaritet, odnosno na očuvanje prijeko potrebne vlage u tlu. Uz mladi trs se postavljaju drveni kolci (pritka, najčešće od somine) za koje se redovito privezuju mladice cijepa, a odstranjuju se one koje rastu iz podloge. Mladi se trsovi vežu početkom zime, a u tijeku zimske obrade skidaju se brandusi. Slijedeće se godine u proljeće precjepljuju oni trsovi koji nisu zadovoljili kriterije razvijenosti prethodne godine. Stari se vinogradi orezuju od kraja prosinca pa tijekom siječnja i veljače. Obrada klasičnom motikom je rijetka. Koriste se male motorne kopačice koje na strminama valja pridržavati konopcem. Prva se obrada, zajedno s gnojidbom, obavlja krajem zime, a one kasnije su u proljeće. Od početka vegetacije obavljaju se klasični zahvati zelenog reza (pljevljenje s odstranjivanjem nerodnih mladica i zaperaka u zoni grožđa). Gnojidba se provodi stajnjakom i drugim organskim gnojivima te mineralnim gnojivima (Moja primjedba: ?! – treba li baš, doista, na Dingaču umjetno gnojivo?) odgovarajuće formulacije u malim do srednjim količinama. Zaštita od biljnih bolesti je minimalna. Na području Dingača, osim pepelnice, praktično drugih bolesti nema jer nema uvjeta razvoja. Protiv pepelnice koristi se elementarni sumpor kojim se tijekom vegetacije tretira dva do tri puta. Prvo tretiranje provodi se pri otvaranju pupova, drugo pred cvatnju i treće polovicom lipnja.

                Maksimalni urod po hektaru: maksimalni urod po hektaru za ZOI Dingač je 8.000 kg što uz maksimalni randman od 60% iznosi oko 4.800 l vina po hektaru. Prirodi i kakvoća grožđa obzirom na: prosječni broj od 8.500 trsova po hektaru (GS), prosječno opterećenje od sedam rodnih pupova po trsu (OPR), koeficijent rodnosti pupova 1.2 (URP), prosječnu masu grozda 104 g (MG) može se iz godine u godinu očekivati prosječni prirod od oko 7.500 kg po hektaru, sukladno pokazateljima rodnosti. Proračun prosječnog priroda grožđa na Dingaču: OPR(7) x URP(1.2) = 8.4 grozda po trsu a  8.4 g/trs x MG (104) = 874 g → 0.874 kg/trs 0.874 kg/trs x GS(8.500) = 7.429 kg/ha Temeljem uprosječenih pokazatelja rodnosti, prirod po trsu iznosi oko 0,85 kg, a prirod po hektaru oko 7.429 kg. Na varijabilitet pokazatelja rodnosti utječu: broj trsova po hektaru, starost trsova, ukrijenjenost i ukupna kondicija trsova. To utječe na koeficijent rodnosti pupova – prosječna masa grozda koja, ovisno o godini i ukupnom stanju vinograda, može najviše varirati, pa se te vrijednosti nalaze u frekvenciji distribucije od 75 g do 180 g, a najveći se broj grozdova nalazi oko vrijednosti 104 g. Uz pridržavanje zadanih ampelotehničkih mjera, prinosi grožđa u pojedinim godinama s povoljnim vremenskim prilikama mogu iznositi do 8.000 kg/ha s time da istodobno budu ostvarene propisane koncentracije sladora i ukupne kiselosti.

Dingač: Vedran Kiridžija, u svom vinogradu, i dolje, uz bačvice s dingačem u svom podrumu u Potomju

Uvjeti proizvodnje grožđa na ZOI Dingač i rezultat toga: Količina priroda koja se mjeri u dekagramima po trsu, te berbe koje se prema sadržaju šećera mogu zvati predikatima juga, daju izrazito ekstraktna vina. Minimalna količina ekstrakta u crnom suhom vinu je zakonski utvrđena (20 g/l), uobičajeni sadržaj suhog ekstrakta kod vrhunskih crnih vina je 23 do 25 g/l, a vina s područja ZOI Dingač obično sadrže i više od čak 30 g/l ekstrakta! Najstarija praćenja sastava ovih vina, pri čemu posebno treba istaknuti šestogodišnje praćenje s ciljem izrade studije Dingač – čuveno dalmatinsko vino daleke 1964. godine, pokazuju da ni najjednostavniji tehnološki pristup proizvodnji kao ni moderne enološke škole današnjice nisu značajno utjecale na promjenu bìti i karaktera ovog vina. Dojmu punoće vina može značajno pridonijeti i osjet trpkosti. Za ravnotežu okusa crnih vina najvažniji je odnos tvari slatkoće, kiselinskog sastava i fenolnih spojeva, prvenstveno tanina. Plavac mali crni kao sorta obiluje taninima i umijeće svakog proizvođača je proizvesti vino u kojemu se oni neće agresivno isticati. U mladim vinima sa ZOI Dingač, pogotovo u onima čuvanim u drvu, uz intenzivan miris i taninski okus, prevladava i osjet stezanja koji ispunjava nepca, što se mijenja dozrijevanjem vina. Zrela vina postaju skladna, tanini mekani, a okus pun i zaobljen. U kompleksnosti bouqueta vina prepoznaje se izvorni, sortni miris grožđa. U njemu dominiraju svježe note crvenog voća, ali se raspoznaju i plemeniti mirisi suhih bobica koje neizostavno karakteriziraju grožđe sa ZOI Dingač. Lepršavost mladosti, izražajnost svježine i voćnosti, u zrelosti oplemenjuju medne note, miris najfinijih slastica, višanja i suhih šljiva. Dio dozrijevanja koji se odvija u drvetu obilježava svako vino, a kakvoća drva, veličina bačava i intenzitet paljenja drva utjecat će na mirisni profil vina. Vina ZOI Dingač su plemenita vina sama po sebi, no dozrijevanje u drvu ih dodatno oplemenjuje, intenzivira u njima začinsku nijansu i obogaćuje zrelo-voćnu dimenziju.

Pelješanin Niko Bura, količinski mali proizvođač, ali konstantno jedan od najboljih, ako ne i najbolji! Niko, koji većinu svojega Dingača izveze u SAD, pomaže i u nastanku Dingača američke obitelji Benmosche što se svojedobno bila odlučila podignuti vinograd, nakon što je kušala dingače, upravo na Pelješcu…

Proizvodnja vina Grožđe se bere u najpovoljnijem trenutku dostignute kakvoće, potrebne koncentracije sladora i ukupnih kiselina te potrebne razine zrelosti ukupnih polifenolnih komponenti nužnih za puninu kakvoće. Temeljem višedesetljetnih istraživanja i praćenja sladora i ukupnih kiselina u grožđu, može se ustvrditi da su te vrijednosti više–manje konstantne, te da minimalna koncentracija sladora u moštu, mjerena Baboovom moštnom vagom, ne smije biti ispod 19,5%, uz minimalnu koncentraciju ukupnih kiselina 4,0 g/l. Pri ovim vrijednostima preporučljivo je da na grozdu bude i 10 do 15 posto prezrelih bobica koje daju poseban okus i miris vinu. U godinama kada dođe do povećanja prosječnih vrijednosti bilo kojeg od pokazatelja rodnosti, što bi rezultiralo i povećanjem priroda grožđa/ha, treba se pristupiti u samom početku šare bobica reduciranoj berbi. Odstranjuje se dio grozdova na trsu te se očekivani prirod dovodi do razine ustanovljene računom iz svih pokazatelja rodnosti. Grožđe se mulja i odvaja od peteljkovine. Masulj se sumpori s najviše 5 g/hl sumpornog dioksida. U pravilu se koristi klasična tehnologija koja podrazumijeva istodobno odvijanje alkoholne fermentacije i maceracije masulja. Preporučuje se primjena selekcioniranih autohtonih kvasaca, izoliranih na položaju Dingač. Fermentacija protječe na temperaturi od 18 do 25 °C i traje pet do osam dana, što ovisi o smanjenju specifične težine mošta, intenzitetu obojenosti i organoleptičnim značajkama mladog vina. Po izdvajanju samotočne frakcije, zaostala kruta frakcija masulja prebacuje se u prešu gdje se masulj ocijedi laganim stiskanjem. Ocijeđena količina mladog vina može varirati od pet do 15 posto, i ono se sljubljuje sa samotočnom frakcijom te čini ukupni randman. Preostali masulj se preša do kraja, s time da, dakako, prešavinska frakcija ne ulazi u proizvodnju vina sa ZOI Dingač. Iskorištenje (randman) se kreće od 45 posto do najviše dopuštenih 60 posto. Tiha fermentacija se nastavlja u prikladnim posudama i traje otprilike mjesec dana. Za vina na dužem dozrijevanju u bačvi i boci nedvojbeno je da će im malolaktična fermentacija pridonijeti kvaliteti. ­

Saints Hills Dingač, vinograd Santa Lucia,  vino s francuskim pristupom, naime savjetnik je glasoviti svjetski enolog Michel Rolland, na slici ovdje u društvu vlasnika Saints Hillsa Ernesta Tolja, njegove supruge i Toljeve ekipe na Pelješcu          

Detalji koji se odnose na kakvoću, ugled ili druge specifične karakteristike (Uredba 607/2009, čl. 7/2/b): Boja vina prvenstveno je sortno određena. Po dubokoj, živoj, crvenoj boji, vina ZOI Dingač su osebujna i razlikuju se od drugih vina sorte Plavac mali crni. Dingač je primjer utemeljenosti tradicionalnog naziva crno vino. Grožđe s visokim sadržajem šećera daje vina bogata alkoholom no taj alkohol ne daje osjet paljenja. Iako u strukturi alkohola koji nastaju fermentacijom uvijek ima najviše etanola, jednostavnog alkohola koji je oštar te ako je osamljen strši, dajući osjet žarenja, paljenja i pečenja, kod vina ZOI Dingač on nije nametljivo grub. Uz etanol, u fermentaciji se sintetiziraju brojni drugi alkoholi od kojih je za organoleptički doživljaj vina osobito važan glicerol, kojim su ova vina bogata (do 14 g/l). Glicerol, kao viši alkohol velike gustoće i u odnosu na druge alkohole iznimne slatkoće, daje ovom vinu punoću i dodatni osjetilni dojam slasti. Ova vina su u pravilu u kategoriji suhih vina, a ostatka neprovrelog šećera gotovo da i nema ili se on mjeri u nekoliko grama. Ako slador iz grožđa ne fermentira u potpunosti, proizvedeno polusuho vino također je iznimne kakvoće. Kod tih po zakonu ne posve suhih vina slador ne prikriva možebitne nedostatke, grube i nezrele tanine u okusu ili nesklad kiselina, on je posljedica iznimno visokog sadržaja šećera u grožđu. (Ipak, govorimo li o ZOI Dingaču, rekao bih, da se izbjegnu moguće nedoumice kod kupca, da bi bilo dobro držati se ujednačenog organoleptičkog profila, tj. vidjeti da se pod oznakom ZOI Dingač nađu ipak samo suha vina odnosno ona na granici s polusuhima, a ona polusuha neka budu s tom oznakom ali svakako dobro uočljivo dopunjenom nekim dodatnim, objašnjavajućim izrazom – prim. ur.).

Po mojem mišljenju oznaka ZOI Dingač trebala bi na tržištu pokrivati ne istodobno i mlada lepršava i zrela vina, nužno bi bilo cijelu produkciju usmjeriti u ozbiljnu u drvu duže dozrijevanu kapljicu, s time da se jako pazi kod izbora bačve da jer ovakvome rasnome vinu per se nisu nimalo potrebne sladunjavost vanilije i note paljenoga i dima, naime one ga banaliziraju! Po mome, ZOI Dingač trebao bi glavninom biti po zakonskom propisu suh, a  dozrijevane ozbiljne crnjake u kategoriji polusuhog vina neka se, s obzirom na veliko gastronomsko značenje razlike suh i polusuh odnosno polusladak, sladak, uočljivo označi kao ZOI Dingač s dodanim tradicijskim izrazom koji bi ukazivao na razliku u slatkoći. Tradicijska slatka desertna vina tipa prošek rađena uz prosušivanje grožđa mogu se proizvoditi od plavca malog i ostalih domaćih sorata iz drugih vinograda! – Suhadolnik)

Svoj glas vrsnosti vino Dingač baštini još iz 15. stoljeća kad je postizalo cijenu tri do četiri puta višu od ostalih vina užeg i šireg proizvodnog područja. Usprkos nesređenim prilikama u proizvodnji i prometu vina u prošlosti, kad su se dalmatinska vina gotovo isključivo ocjenjivala prema sadržaju alkohola i prema tome se i plaćala, vino Dingač uvijek je bilo znatno skuplje od ostalih kvalitetnih crnih vina iz Dalmacije.

Nelojalna konkurencija stoljećima je zloupotrebljavala naziv Dingač. Kako bi se zaštitili od zlouporabe, vinogradari iz Potomja zatražili su zaštitu naziva i podrijetla vina Dingač. Na temelju saveznog Zakona o vinu donesenog 1957. godine, Naredbom Sekretarijata Saveznog izvršnog vijeća za poljoprivredu i šumarstvo FNRJ, br. 1252/2 od 19. rujna 1961. godine, zaštićen je naziv Dingač. Zatražena je i međunarodna zaštita naziva i žiga Dingač pri Bureaux Internationaux Réunis pour la protection de la propriété Industrielle, Littéraire et Artistique, Genève (WIPO). Zaštita stupa na snagu 13. svibnja 1964. godine s brojem svjedodžbe 283600. Na temu vina Dingač objavljeno je dosta stručnih radova i knjiga, a posebno treba istaknuti: Dingač: čuveno dalmatinsko vino autora A. Gazzari i K. Pešut-Gligo (1964.) i monografiju Dingač: priča o velikom hrvatskom vinu autora prof.dr.sc. Nikole Miroševića, prof.dr.sc. Tomislava Ladana, Branke Mihaljević, dipl.ing.agr, dr.sc. Frane Glavine, dr.sc. Ljiljane Gašparec-Skočić, prof.dr.sc. Vladimira Jelaske, Ive Kirigjije dipl.ing.agr., ps prof.dr.sc. Stanke Herjavec, dr.sc. Ivane Alpeza, dr.sc. Ignaca Kuliera, novinarke i književnice Božice Brkan, te Ivanke Čelar, dipl.ing.agr. (2008.). Na mnogim izložbama, vina s Dingača su stekla brojna prestižna priznanja od kojih treba naglasiti zlatnu medalju Grand Prix avec Medallie d’Or dodijeljenu Dingaču obitelji Miličić iz Trstenika na Međunarodnoj izložbi (EXPOSITION INTRANATIONALE) u Parizu 1930. godine. ­

Zaključak – Opis uzročne veze između zemljopisnog područja i kakvoće, ugleda i drugih karakteristika (Uredba 607/2009, čl. 7/2/c): Na području ZOI Dingač vinogradarstvo i vinarstvo imaju dugu i bogatu tradiciju, te predstavljaju najznačajniju granu poljoprivrede, koja je u prošlosti na ovim područjima značila život. Zahvaljujući utjecaju blage mediteranske klime, vrlo povoljnim geološko pedološkim prilikama, specifičnim, osunčanim položajima vinograda koji tvore veličanstvene krajolike gdje se loza spaja s morskim plavetnilom, stvoreni su posebni, gotovo idealni uvjeti za uzgoj vinove loze. Klimatske prilike imaju značajan utjecaj na ukupni tijek vegetacije, dinamiku dozrijevanja, I, u konačnici, na kakvoću grožđa odnosno vina. Zaključno, geološko-pedološke prilike područja ZOI Dingač, ponajprije visoka koncentracija kalija u tlu, glavni su čimbenik kakvoće i posebnosti vina s ovog područja. Dodatno, na kakvoću uz vrlo povoljan mehanički sastav i strukturu tla utječe i svijetla boja površinskog sloja supstrata. Cjelokupna flora ovog područja znatno se razlikuje od flore ostatka Dalmacije te uslijed klimatskih i geološko-pedoloških karakteristika biljke ovog područja imaju značajno intenzivniju aromu. Mikroflora ovih vinograda ima velikog udjela u aromi, premda je glavno specifično obilježje ovog vina vezano uz položaj. Prirodni uvjeti pod kojima se proizvodi grožđe za vino sa ZOI Dingač su takvi da omogućuju postizanje vrhunske kakvoće. Od značajnog su utjecaja povoljne klimatske i mikroklimatske prilike, sastav tla, specifična flora područja kao i povoljna ekspozicija terena. Prihvatljivi zahtjevi propisani odredbama Europske zajednice ili nacionalnim odredbama ili, ako je tako predviđeno u državi članici, zahtjevi propisani od strane organizacije koja upravlja zaštićenim oznakama izvornosti ili zaštićenim oznakama zemljopisnog podrijetla, imajući u vidu da takvi zahtjevi moraju biti objektivni i nediskriminirajući te u skladu sa propisima Europske zajednice: Sukladno Zakonu o vinu (Narodne novine, br. 96/2003, 55/2011 i 14/2014) u promet se mogu staviti samo ona vina koja su proizvedena u skladu sa Zakonom o vinu (i ovom specifikacijom proizvoda) i imaju rješenje za stavljanje u promet. Uz rješenje za stavljanje u promet vino dobiva i markice odnosno vrpce kojima će u prometu biti označeno. Stavljanju u promet vina sa ZOI Dingač (sustavna kontrola) obvezno prethodi fizikalno kemijsko i organoleptično ispitivanje kakvoće. 1) Fizikalno kemijski parametri kakvoće: relativna gustoća, stvarna volumna alkoholna jakost, ukupni suhi ekstrakt,  reducirajući šećeri, ekstrakt bez šećera, pepeo, ukupna kiselost,  hlapljiva kiselost, pH1), slobodni sumpor-dioksid, ukupni sumpor-dioksid , – u analizu mogu biti uključeni i drugi parametri sastojaka bitnih za ispitivano vinu.  Za ove parametre ne postoje zakonska ograničenja. Ograničenja ovih parametara dana su u Prilogu 1. ove specifikacije proizvoda. Organoleptično ispitivanje: Organoleptično ispitivanje vina provodi Komisija za organoleptično ispitivanje (Popis članova Povjerenstva za organoleptičko ocjenjivanje vina i drugih proizvoda od grožđa i vina (Narodne novine, br. 30/2006, 75/2007, 124/2008, 65/2010, 25/2011 i 47/2012). Komisiju čine članovi Povjerenstva: predsjednik, tajnik i pet ocjenjivača. Prije organoleptičnog ispitivanja svakog uzorka, predsjednik daje ocjenjivačima obvezne podatke o uzorku: berbu, podrijetlo proizvodnje, posebne informacije vezane za tehnologiju proizvodnje, informaciju o predikatnoj kategoriji, sortu ukoliko je navedena i osnovne fizikalno kemijske parametre. Uzorci se evidentiraju i ocjenjuju pod šifrom. Uvid u sve podatke o uzorku imaju samo predsjednik i tajnik. Organoleptično ispitivanje podrazumijeva analizu vanjskog izgleda vina (boje i bistroće), mirisa, okusa, ukupnog dojma i prepoznatljivosti sorte od koje je vino proizvedeno. Organoleptično ispitivanje vina provodi se prema metodi 100 bodova. Konačna ocjena za pojedino vino je medijana. Minimalni broj bodova za vino ZOI Dingač je 82 bodova (definitivno premalo!!!! – primj. Suhadolnik.). Najmanje 50 posto ocjenjivača, odnosno tri od pet ocjenjivača moraju potvrditi da je vino prepoznatljivo po posebnosti koja je najavljena.

Dodatni zahtjevi Odstupanje od proizvodnje u demarkiranom području ZOI Dingač Zbog reljefne specifičnosti područja ZOI Dingač, odnosno dislociranosti vlasnika vinograda i njihovih preradbenih kapaciteta, primarna se prerada, čuvanje i dorada vina mogu odvijati izvan granica ZOI Dingač, ali u neposrednoj blizini i isključivo unutar administrativnih granica općine Orebić i općine Trpanj. Punjenje unutar demarkiranog područja Zbog negativnih povijesnih iskustava nauštrb kvalitete proizvoda, te radi poticanja gospodarske aktivnosti i stvaranja dodane vrijednosti proizvoda, kao i radi zadržavanja stanovništva na ovom području u cilju poticanja ruralnog razvoja, punjenje (pakiranje) se mora odvijati u neposrednoj blizini demarkiranog područja, odnosno unutar administrativnih granica općine Orebić i općine Trpanj. Dodatne odredbe koje se odnose na označavanje Prilikom označavanja se mogu koristiti nazivi vinogradarskih parcela unutar područja ZOI Dingač (manje zemljopisne jedinice) ukoliko 85% grožđa dolazi s njih. Slova za označavanje manje zemljopisne jedinice moraju veličinom biti minimalno 50 posto manja od onih koja se koriste za oznaku ZOI Dingač. Dodatni izrazi koji se mogu koristiti za ZOI Dingač su: Klasiko – koristi se klasična tehnologija koja podrazumijeva protjecanje alkoholne fermentacije i maceracije masulja te dozrijevanje vina najmanje 12 mjeseci, od čega najmanje devet mjeseci u drvenoj bačvi i najmanje 3 mjeseca u boci. Riserva – najbolja berba koja je ostavljena na dozrijevanju najmanje 24 mjeseca, od čega najmanje 18 mjeseci u drvenoj bačvi i najmanje šest mjeseci u boci. Vino ZOI Dingač može se stavljati na tržište samo u bocama izrađenim od tamno zelenog ili smeđeg stakla, zapremine 0,375 l,  0,5 l,  0,75 l,  1,5 l,  3 l,  4,5 l,  6 l,  9 l,  12 l  i 18 l.

________________________________________

ZOI – U Pravilniku o zaštićenim oznakama izvornosti i zaštićenim oznakama zemljopisnog podrijetla, tradicionalnim izrazima i označavanju vina (»Narodne novine« br. 141/10, 31/11 i 78/11) iza članka 2. dodaje se novi članak 2.a koji glasi:

Uvjeti korištenja zaštićene oznake izvornosti u Republici Hrvatskoj

(1) Vina u Republici Hrvatskoj mogu nositi naziv ZOI ukoliko 100 posto grožđa za proizvodnju tih vina potječe isključivo sa zemljopisnog područja definiranog oznakom ZOI i ukoliko zadovoljavaju uvjete za korištenje tradicionalnih izraza iz stavka 2. ovoga članka.

(2) U Republici Hrvatskoj izraz ZOI zamjenjuje se jednim od tradicionalnih izraza iz Priloga 12. dio (A) ovoga Pravilnika. Tablica tradicionalnih izraza koji se mogu koristiti za ZOI nalazi se u Prilogu 15. ovoga Pravilnika.

(3) Kod vina proizvedenih u Republici Hrvatskoj mogu se koristiti dodatni tradicionalni izrazi: Mlado vino, Opolo i Plavac sukladno Prilogu 12. dio (B) ovoga Pravilnika.

(4) Vina koja ZOI mogu nositi naziv manje zemljopisne jedinice uz uvjet da najmanje 85 posto grožđa za proizvodnju takvog vina potječe iz manje zemljopisne jedinice (pretpostavka je, dakako, da se ta manja jedinica nalazi unutar područja ZOI – primjedba Suhadolnik), a preostalih 15 posto grožđa da potječe iz (preostalog dijela) zemljopisnog područja kojim je određena ZOI.

(5) Manje zemljopisne jedinice su vinogorja definirana važećim Pravilnikom o zemljopisnim područjima uzgoja vinove loze i vinogradarski položaji definirani važećom Listom zemljopisnih oznaka.

(6) Naziv određenog vinogradarskog položaja mogu nositi samo ona vina sa ZOI koja zadovoljavaju uvjete za označavanje tradicionalnim izrazom Vrhunsko vino s kontroliranim zemljopisnim podrijetlom (vrhunsko vino KZP), grožđe za koje potječe s tog vinogradarskog položaja.

(7) Proizvodnja vina sa ZOI odvija se u zemljopisnom području određenom za ZOI.◾

_________________________________________

Naziv i adresa nadležnih tijela ili inspekcijskih tijela za utvrđivanje sukladnosti sa zahtjevima proizvodne specifikacije: Nadležno tijelo koje obavlja sustavnu kontrolu ZOI: Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo, Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo, Jandrićeva 42, 10 000 Zagreb www.hcphs.hr

Zaključak – specifikacija proizvoda sukladno Svojstva vina: Vina sa ZOI Dingač su kristalno bistre tamno-rubinski crvene boje, koja, ovisno o metodi proizvodnje i načinu čuvanja vina, može imati lagani ljubičasti odsjaj ili slabo naglašenu svijetlu nijansu smeđe boje u odsjaju. Vina ZOI Dingač karakterističnog su sortnog mirisa koji, ovisno o metodi proizvodnje i načinu čuvanja može imati naglašen miris mladih razigranih vina, ili tipičan sortni miris dijelom vremena odležanog vina u drvu sa slabo naglašenim začinskim komponentama, te prepoznatljiv miris odležanog vina sorte Plavac mali crni u drvu s mirisom suhe šljive i suhe smokve, a u retronazalnom može se pojaviti osjet svježe pečenog kruha. To su vina zaokruženog, slabo hrapavo trpkastog okusa naglašene svježine, a ovisno o vremenu odležavanja ona postaju puna, harmonična, skladna i mekana, ukoliko odležavaju 24 mjeseca imaju pun, mekan, gorkast okus s naglašenim i skladno uklopljenim ostatkom neprevrelog šećera.

Dodatni izrazi koji se mogu upotrijebiti za ZOI Dingač su: Klasiko – rabi se klasična tehnologija koja podrazumijeva protjecanje alkoholne fermentacije i maceracije masulja, te dozrijevanje vina najmanje 12 mjeseci, od čega najmanje devet mjeseci u drvenoj bačvi i najmanje tri mjeseca u boci. Riserva – najbolja berba koja je ostavljena na dozrijevanje najmanje 24 mjeseca, od čega najmanje 18 mjeseci u drvenoj bačvi i najmanje šest mjeseci u boci. (Još jednom primjedba Suhadolnik: vino s oznakom ZOI Dingač Klasiko nikako puštati na tržište bez najmanje 12 do 15 mjeseci dozrijevanja u bačvi plus najmanje tri mjeseca u boci, a vina ZOI Dingač Reserva nikako ispod 24 mjeseca dozrijevanja u bačvi plus najmanje tri mjeseca u butelji!)

Dingač ZOI – propisani fizikalno kemijski parametri:  minimalni prirodni alkohol: 13,5 vol %, minimalni ukupni alkohol 18 vol %, minimalni stvarni alkohol: 13,5 vol %, minimalna ukupna kiselost:  4,0 g/lit, minimalni ukupno SO2: 200 mg/lit (za današnje vrijeme daleko previše! – primjedba Suhadolnik), maksimalna hlapljiva kiselost: 1,2 mg/lit, minimalna količina suhog ekstrakta bez šećera: 28 g/lit (zašto ne 30 g/lit)?!), minimalna količina pepela: 2,5 g/lit.  ♣

Istraživanja

CERTIFIKAT ILI ZAŠTIĆENA OZNAKA PRODAJU PROIZVOD!

Znakovito je u kojoj mjeri certifikati i oznake utječu na odluku hrvatskih građana o kupnji proizvoda ili usluga. Naime, čak 80 posto građana ističe da će u ponudi sličnih proizvoda radije kupiti onaj koji ima certifikat ili određenu zaštićenu oznaku.

Velika većina građana u Republici Hrvatskoj, točnije njih oko 87 posto, smatra da certifikati i određene oznake pridonose boljem imidžu tvrtki ili proizvoda na tržištu. Dakako, jedan od glavnih razloga postojanja oznaka i zahtjevnih certifikata odnosi se na podizanje svijesti o razinama kvalitete i sigurnosti u cijelom lancu stvaranja vrijednosti nekog proizvoda koji završava kod potrošača njegovom odlukom hoće li ukazati povjerenje određenom proizvodu ili usluzi.

Da vjeruju onome što certifikati ili oznake komuniciraju u našem anketnom istraživanju ističe 45 posto potrošača, a to da vjeruje u vjerodostojnost samo određenih oznaka i certifikata navodi pak njih 44 posto. Preostalih 11 posto ispitanika naglašava da ne vjeruje uopće u vjerodostojnost certifikata i raznih oznaka.

Četiri od pet građana Hrvatske prepoznaju Eko certifikat, koji je, tako, na prvom mjestu po prepoznatljivosti (78 posto građana čulo je za ovaj certifikat). Potom dolazi oznaka Best buy koju prepoznaje 68 posto anketiranih, dok je po 46 posto udjela pripalo oznakama Odabrale mame i Superbrands.

Certifikati Halal s 33 posto i Kosher s 30 posto jako su bliski po udjelu, a međusobno dosta blizu su, sa 17 posto, i oznaka Odabrani proizvod godine s 21 posto i certifikat Poslodavac partner, dok je na začelju Qudal s devet posto poznatosti/priznatosti.

Znakovito je u kojoj mjeri certifikati ili oznake utječu na odluku građana o kupnji proizvoda ili usluga. Naime, čak 80 posto građana ističe da će kod ponude sličnih proizvoda radije kupiti onaj koji ima certifikat ili određenu oznaku.

Na pitanje koje osjećaje u njima budi certificirani proizvod ili usluga gotovo podjednaki broj građana odgovara da je to sigurnost (52%), povjerenje (51%) i potvrda (48%). S nešto manjim udjelima dolaze potom osjećaji vrijednosti (31%) i zadovoljstva (18%).

Istraživanje su tijekom svibnja 2020. godine proveli Ja TRGOVAC magazin i agencija Hendal na nacionalno reprezentativnom uzorku građana Republike Hrvatske starijih od 16 godina, rekao je Goran Pavlović, glavni urednik magazina Ja TRGOVAC.

U usponu: PG Orehovec iz okolice Ludbrega, specijalizirano za uzgoj peradi posebice pataka, te prvi njegovi delikatesni proizvodi upravo izašli pred javnost –dimljena pačja prsa, kobasica, te četiri vrste paštete na bazi pačje jetre: klasična s jetrom i mesom patke (smeđa etiketa), pa ona s kombinacijom jetre i mesa dimljenih pačjih prsa (svjetlo-ljubičasta etiketa) , zatim s kombinacijom jetre i mesa te usitnjenih koštica buče (zelena etiketa), i, kao špica,parfait, 100 posto od pačje jetre (crna etiketa)

U sklopu istraživanja provedena je stratifikacija po šest regija i četiri veličine naselja uz slučajan odabir kućanstva i ispitanika unutar pojedinog kućanstva pri čemu je uzorak stanovništva uravnotežen prema spolu, dobi i obrazovnom statusu ispitanika.

Neobično je što se u izvještaju revije Ja TRGOVAC ne spominju i rezultati istraživanja o prihvaćanju danas osobito značajnih i najviše spominjanih oznaka poput npr. Zaštićene oznake izvornosti ZOI, Zaštićene oznake zemljopisnog porijekla ZOZP, vrhunsko odnosno kvalitetno vino s kontroliranim zemljopisnim porijeklom, pa Otočki proizvod, Proizvod hrvatskog sela itd…

Inače magazine Ja TRGOVAC izašao je s podacima o rezultatima još nekoliko anketa koje su provedene u suradnji i s agencijom Nielsen, pa evo o čemu je riječ i kakvi su odgovori Hrvata.

SPECIFIČNOSTI HRVATSKIH POTROŠAČA PO REGIJAMA

Hrvatsko je tržište relativno malo kad ga se uspoređuje sa zemljama Europe, ali je jedno od najbogatijih kad su u pitanju regionalne specifičnosti i različitosti.

                Gledajući pet glavnih regija – Jug, Zapad, Zagreb, Centralni dio i Istok, prema klasifikaciji agencije za istraživanje tržišta Nielsen može se slobodno reći da su različitosti od jedne do druge regije bitne i da kupci u svakoj pojedinoj regiji imaju drukčiji pristup kako bi dobili točno ono što im treba i na način koji im je najprihvatljiviji.

U regiji Istok potrošači su najviše u potrazi za promocijama i najnižim cijenama, oni unutar mjesec dana posjete prosječno 3,2 različita trgovačka lanca, što je iznad prosjeka Hrvatske i više je nego u ostalim regijama.

U Središnjoj Hrvatskoj (regija Central) kad se ide u šoping najčešće se dobro planira i pomno sastavlja popis za kupovinu, što smanjuje mogućnost impulsne kupovine i povećava važnost svijesti o brendovima (brand awareness). Većinom se kupuju osnovne stvari i nastoji se uštedjeti smanjujući troškove na luksuzne proizvode. Tzv. convenience nije nešto za što je potrošač spreman više platiti, što je značajno drukčije od regije Zagreb, gdje je convenience ključ uspjeha.

U regiji Zagreb kupcima je najvažtnija brzina kupnje i spremni su platiti više ako to štedi njihovo vrijeme. Većinom se kupuje u hipermarketima i supermarketima jer tu je moguće pronaći sve na jednom mjestu. Manje kupnje u najviše se slučajeva obavljaju dva do tri puta tjedno.

U regiji Zapad olasci u trgovinu su češći. Kupci su više usredotočeni na premium proizvode i spremni su i platiti više za njih, a ponuda svježe ribe može bitno utjecati na odabir punkta na kojemu se kupuje.

Ponuda ne samo svježe ribe nego svježe hrane općenito najvažnija je kupcima u regiji Jug koji, uz svježe proizvode, češće kupuju brendove trgovačkih robnih marki. Uspoređujući ih s ostatkom Hrvatske, na izlazu iz podavaonice imaju nešto veću košaricu od kupaca u ostalihm regijama. Na Jugu se najmanje posjećuju prodavaonice različitih trgovačkih lanaca.

Podaci su objavljeni u tradicionalnom istraživanju agencije Nielsen Adriatic – Understanding and adopting to shoppers’ expectations.

HRVATI i EKO-PROIZVODI

Eko proizvodi iz godine u godinu zauzimaju sve važnije mjesto u košarici potrošača. Hrvati i te kako prate ovaj globalni eko-trend pa ne treba čuditi da čak 99 posto građana naše zemlje zna za ekološke (bio ili organske) proizvode. Od toga je 72 posto onih koji su dobro upoznati sa značajkama ove kategorije proizvoda, a 27 posto građana tek djelomično poznaje eko-proizvode.

Jako su zanimljivi stavovi građana kad je riječ o njihovoj percepciji kvalitete eko proizvoda. Tako njih 63 posto ističe da su eko-proizvodi kvalitetniji od konvencionalnih, dok četiri puta manji udio (16 posto) ispitanih smatra kako ta konstatacija ne stoji. Preostalih 21 posto anketiranih nije znalo što bi odgovorilo na ovo pitanje.

Kad je riječ o konkretnom kupovnom ponašanju, tu je slika ipak nešto drukčija jer svega 23 posto hrvatskih građana redovito kupuje proizvode koji su označeni kao ekološki, dok ih dvije trećine (67 posto) to čini rijetko. Eko proizvode nikad ne kupuje 10 posto ispitanika.

Istraživanje je pokazalo da više od polovice (51 posto) kupaca eko proizvoda te artikle kupuje u trgovačkim lancima. Značajan dio kupaca (23 posto) ove proizvode kupuje u specijaliziranim bio dućanima, dok na tržnici to čini njih 16 posto, a u drogerijama osam posto ispitanika. Iz nekih drugih izvora snabdijeva se dva posto građana.

Eko proizvodi su dosta etnocentrična kategorija pa tako gotovo dvije trećine kupaca eko proizvoda (njih 65,6 posto) navodi kako im je važno da su ti proizvodi hrvatskog porijekla, dok za 34,4 posto njih to nije važan argument pri kupnji.

PIVO: LAGERI VODE, a ALE JE TU DA OSTANE

Iako je lager pivo daleko najpopularnije kod domaćih konzumenata piva, udio od desetak posto potrošača koji preferiraju ale stabilan je već nekoliko godina i govori da ovo nije tek prolazni trend, nego vrlo važna niša pivskog tržišta

Hrvati vole pivo, a to najbolje opisuje brojka od 84,5 posto hrvatskih građana koji ističu da redovito konzumiraju ovo piće. U usporedbi s istovjetnim istraživanjem provedenim prije koju godinu, uoči Svjetskog prvenstva u nogometu u Rusiji, riječ je sada ipak o o blagom padu općenito broja konzumenata od 2,8 posto.

Ali, istodobno, značajno je porastao broj onih koji svakodnevno piju pivo. I dok je u 2018. godini svakodnevnih konzumenata bilo 5,1 posto, danas ih je ukupno 8,8 posto. U usporedbi s prethodnim istraživanjem, broj tih koji obvezno kroz tjedan piju redovito po nkoliko puta tjedno porastao je za 6,3 posto.

Rast bilježi i sljedeća razina učestalosti, tj. da se pivo pije svakako po jednom tjedno: 18,8 posto ispitanika svakako na tjedan popije po jedno pivo.Takvih potrošača prije dvije godine bilo je 12 posto. Nekoliko puta mjesečno ovo piće konzumira 24,3 posto anketiranih građana (ranije 23,2%), a jednom mjesečno je učestalost konzumacije za sedam posto ispitanika u oba istraživanja. Tek nekoliko puta godišnje pivo pije 4,8 ispitanika, takvih je 2018. bilo 17,3 posto. Rjeđe od nekoliko puta godišnje pivo konzumira svega 0,1 posto ispitanih (5,5% u 2018.).

Najveći broj ispitanih građana u Hrvatskoj pivo troši kod kuće (vlastite ili kod prijatelja, rođaka…), to ističe 56,2 posto anketiranih. To je za 5,3 posto više nego što je bilo prije dvije godine, dok je broj onih koji pivo konzumiraju izvan kuće (kafić, pivnica, restoran) u padu za 5,4 posto te ih je sada 28,1 posto. Udio onih koji pivo konzumiraju podjednako i doma i vani nije se mijenjao te iznosi 15,6 posto.

Evo i usporedbe lojalnosti potrošača prema pivu velikih industrijskih proizvođača i sve popularnijih malih zanatskih craft pivovara:

Industrijsko pivo bilježi bolju poziciju, naime udio onih koji navode da više troše pivo velikih industrijskih pivovara porastao sa 70,8% u 2018. na 76,2% u 2020. godini, dok je udio onih koji kažu da više piju pivo craft-pivovara istodobno porastao s 8,9 posto na 9,4 posto.

Premda je riječ o ne baš velikom udjelu craft piva u ukupnoj potrošnji u Hrvata, craft pivo je i dalje značajno na tržištu jer kroz godine pokazuje veliku dozu stabilnosti. Sve manje je onih neodlučnih koji navode kako obje varijante piva piju podjednako – njihov je broj smanjen s 20,3 posto na 14,4 posto.

Uz klasične lager i ale, organizatori istraživanja su na izbor stavili još nekoliko varijanti koje su također uglavnom lageri, eventualno neko tamno pivo može pripadati u ale podvrstu.

U takvoj klasifikaciji u sklopu ankete pitali smo koju vrstu piva naši potrošači najčešće piju. Lager ili pilsner sasvim je očekivano daleko najpopularnija vrsta piva sa 76,9 posto udjela, a slijede lageri s voćnim okusom sa 7,9 posto. Ale je treći sa 6,5 posto vjernih potrošača, a slijede pšenično pivo s 3,9 posto, tamno s 2,8 posto i bezalkoholno s dva posto udjela.  ♣

Quo vadis, svijete?

SJEME POBUNE – LES SEMENCES DE REVOLTE – SEEDS of PROFIT

Prije nekih, rekao bih, desetak godina, u obilasku tada u nas popularne manifestacije vezane uz poljoprivredu i prehranu a organizirane u mjesecu svibnju u zagrebačkom Narodnom sveučilištu Moša Pijade, zatekao sam se pred punktom na kojemu su bili prezentirani rezultati suradnje Odjela za poljoprivredu Zagrebačke županije i zagrebačkog Agronomskog fakulteta na eksperimentalnom uzgoju rajčice poduzetom da se s vremenom efikasno pomogne poboljšanju opskrbe hrvatskog tržišta (domaćom) rajčicom. Pozvan sam bio da kušam tri vrste rajčice što ih je uzgojila akademska zajednica i to, svaku na drugi način a nijednu na klasičan domaći način, onako kako radi seljak u svom vrtu ili na određenoj većoj parceli zemlje. Svi koji su bili zamoljeni da degustiraju trebali su odgovoriti na pitanje Koja je od te tri ponuđene rajčice najbolja: a), b), ili c)? Moj odgovor vezan uz kakvoću rajčice proglašen je, dakako, nevažećime, jer sam rekao da mi je najbolja rajčica ona domaća iz druge polovice kolovoza, tražilo se, eto, ne izjašnjavanje o terminu berbe nego o trima načinima upravo obavljenog pokusnog uzgoja u laboratoriju.

            Uzorci a), b) i c) nisu mi se dopali jer su bili tvrdi, jednostavno kiselkasti i bez arome. Moj je favorit zrela sočna tamnijecrvena mesnata slasna rajčica lijepih aroma, ona na koju sam pomišljao kad sam odgovarao, a to je baš ona s majčice zemlje i iz druge polovice kolovoza odnosno s kraja kolovoza. Oko mene bilo je, međutim, mnogo ljudi kojima se neka od tih triju pokusnih laboratorijskih rajčica poprilično dopala, čak su objašnjavali da preferiraju ovakve tvrđe i kiselkaste rajčice, jer da su im one klasične, domaće i kasnoljetne premekane i preslatke za nešto što kao namirnica spada npr. i u kategoriju salate kao priloga. Međutim to me nije odvratilo od stava da su u današnje vrijeme ljudi nerijetko robovi navike da u svakome trenutku kroz godinu kad požele na stolu imaju određeno voće ili povrće mada mu i nije puna sezona. Neke vrste povrća i voća trebaju mnogima, da bi, eto, bili sretni, biti dostupne kroz svih 12 mjeseci, i potražnja se za tim vrstama znatno povećala, a kao društveno prihvatljiva komercijalna rješenja su se, očito, nametnuli povećanje domaće proizvodnje industrijskog tipa što znači od (hibridizacijom) dizajniranog sjemena, iz plasteničkog uzgoja, te iz uvoza. I, tako, u običnu frazu pretvorio se koristan nutricionistički savjet, preporuka ako hoćete i sa stanovitim domoljubnim prizvukom, da voće i povrće treba ne samo trošiti što više nego i da je višestruko korisno potrošnju usmjeriti prema domaćim plodovima i rasporediti je po tome kad je kojemu voću odnosno povrću puna sezona, naime to osiguravnužnu bio-raznolikost, a i tada bi imalo punog smisla konzumirati plodove (i) kao sirove, oni tek kao svježe ili relativno svježe ubrani mogu pružiti vrhunski užitak a kad su domaći, odavde, znači da su uzgojeni relativno blizu mjesta gdje živimo.  Ima i te kako logike da ti domaći  pred nas ovdje kao potrošače dođu manje do uvelike manje tretirani od onih iz vana i iz daleka, a ipak su u dobroj kondiciji za razliku od naveliko uvažanog voća i povrća osobito iz daljih zemalja. Opet sama logika govori: voće i povrće iz daleka izgledom i u kondiciji da bi ga se, kad nakon berbe, pakiranja, putovanja i rješavanja birokratske dokumentacije stigne na odredište, moglo staviti na tržište jednostavno mora biti genetski modificirano ili čak i prilično obogaćeno ostacima raznih zaštitnih sredstava.

Hibridizacija, a to je kreiranje hibrida s na prvi pogled ljepšim izgledom plodova te oblikom i dimenzijama ujednačenih plodova kao i plodova kod kojih je degradacija sporija tako da duže izgledaju u dobroj kondiciji, u svijetu je već uzela mnogo maha. Nije tajna to da ona već previše počiva na novcu. Nekoliko kompanija koje se u svijetu bave proizvodnjom standardiziranog voća i povrća i koje uspijevaju realizirati sjeme za dobar i redovit rod biljke i prirod ujednačen veličinom (pa time i praktičan za pakiranje!), lijep na prvi pogled te otporniji na bolesti i na brže vidljivu degradaciju, pomalo pokoravaju poljoprivredu na način da poljoprivrednika maltene primoravaju da svake godine kod njih kupuju sjeme, naime to kupljeno novo sjeme, za razliku od onog originalnog, starog sjemena klasičnih sorata uglavnom je upotrebljivo – samo jednom!

            Upravo o tome na našoj televiziji prije nekoliko godina emitiran je odličan film upozorenja a francuske produkcije na tu temu, da bi sada, prije nekoliko dana, HRT prikazao ponovno film francuske produkcije a o hibridizaciji s time što je kao glavni protagonist ovaj put bila rajčica. Naglasak je u reportaži još posebno bio stavljen i na to da te kompanije na svojim farmama, uglavnom smještenima u zemljama u Aziji i Africi, nešto i u Južnoj Americi, tamo gdje je radna snaga jeftina, zlorabe tu radnu snagu, njih se smatra odgovornima za isplatu dosta nižih nadnica od onih kao minimum propisanih u dotičnoj državi, a vrlo često i za zlorabu maloljetnika i žena koje rabe u radu na poljima.

            Veliki je problem u tome što je kroz 60 godina proizvodnje standardiziranog voća i povrća te stvaranje, križanjem raznih sorata pa i po više puta, industrijskih hibrida, imalo priličan negativni utjecaj i učinak na sastav hranjivih tvari u plodovima tih danas naširoko uzgajanih hibrida. U proteklih 50 godina povrće je, primjerice,  izgubilo 27 posto vitamina C i gotovo 50 posto željeza! Novi hibridi k tome pokazali su da u odnosu na plod tradicijske sorte sadrže dvostruko manje polifenola, znanih kao, za organizam, zdravstveno vrlo korisnih antioksidacijskih sastojaka!  Na to već duže vrijeme upozorava američki znanstvenik Donald Davis, koji kaže kako je spomenuto smanjenje sadržaja hranjivih sastojaka i antioksidanata u plodovima zasigurno uvelike i posljedica povećanja prinosa kod kreiranih hibrida.

Evo, za primjer, upravo rajčice: višestrukom hibridizacijom angažirani znanstvenici neprestano uzgajaju crveniji, glatkiji, tvrđi plod. No on je u međuvremenu u odnosu na svoj izvornik izgubio četvrtinu kalcija te više od pola količine vitamina. Sjeme iz kojega se uzgaja povrće u vlasništvu je nekoliko multinacionalnih kompanija, kao što su Bayer ili Dow-Dupont, BASF, Syngenta, Vilmorin, Clause, Limagrain… Od četiri najveća svjetska proizvođača sjemena tri su ujedno i među najvećim svjetskim proizvođačima pesticida.

Inače, većina tog sjemena proizvodi se u Indiji, gdje radnici kao dnevnu plaću dobivaju samo sitniš u rupijama, dok tvrtke ostvaruju promet veći od dvije milijarde eura. U tom globaliziranom biznisu sjeme se prodaje – skuplje nego zlato. Velike svjetske kompanije što proizvode sjeme za voće i povrće nove, suvremene generacije drže poljoprivrednike u svijetu u šahu: najprije su ih osvojile hibridima koji rode dosta dobro i redovito i daju veličinom pa i vanjštinom ujednačene plodove čak i dosta dobre otpornosti na degradaciju, a onda su im rekli da nije preporučeno za iduću sadnju koristiti sjeme tih hibrida jer nije sigurno da će ono u smislu količine roda, izgleda i trajnosti ploda u dobroj kondiciji pokazati jednaku performansu, dakle nužno je svaki put za novu sadnju kupiti od tvrtke novo sjeme. Cijene sjemenju su visoke, konkretno za kilogram sjemena za hibrid tzv. obične rajčice treba izdvojiti 60.000 eura! Razvijena je i jedna s specijalna vrsta rajčice osjetno višeg ranga kakvoće, e za nju kilogram sjemena stoji – 400.000 €!

Prema podacima Organizacije za prehranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda, u proteklih 100 godina nestalo je 75 posto od prije u svijetu kultiviranih sorti. A u novim, hibridiziranim kultivarima ostvaren je gubitak hranjivih tvari, vitamina, minerala. Poljoprivredna industrija monopolizirala je voće i povrće. Novi oblik porobljavanja, bez ratova i klasičnog oružja, legalan mada ne i legaliziran! Postoji doduše, srećom, u svijetu nekoliko individualnih poljoprivrednika koji su se protiv velikih globalnoih kompanija što kreiraju hibride i proizvode sjeme za njih  oštro postavili na način da na svojim, površinom prilično velikim privatnim imanjima, vode banku sjemena starih tradicijskih sorata i proizvode, na otvorenom i u plastenicima ali posve prirodnim načinom, voće i povrće samo od njihova sjemena. Jedan od tih je Jean-Luc Brault, s francuskog juga, također prikazan u filmu. On na otvorenome i u plastenicima proizvodi povrće i voće posve prirodnim putem, što se tiče rajčice o kojoj je ovdje najviše riječi, u svojoj banki sjemena čuva sjeme 20 različitih tradicijskih sorata tog povrća. Koliko će takvi pojedinci na braniku tradicije, ekologije i prirode i zdravlja izdržati u toj svojoj borbi vidjet će se, to zasigurno ovisi i o drugoj nužno zainteresiranoj strani, tj. tome koliki će doprinos borbi za autentičnost u prehrani te za ekološki put biti i angažman konzumenata u svijetu. Sve više se u posljednje vrijeme govori o skenerima koji bi se postavili u trgovačke centre a koji bi potrošaču lako mogli ukazati na sadržaj elemenata u proizvodu i na prehrambenu i zdravstvenu vrijednost dotičnog ploda, ako dođe do toga da se oni zaista postave tako kako je zamišljeno loptica odgovornosti prebacuje se značajno na zainteresirnost potrošača da kupuju i troše nutritivno i zdravstveno vrijednu hranu i da se ne daju zavesti blještavilom ambalaže i smišjeno iz komercijalnih razloga kreiranim podilazećim senzacijama onoga što je u ponudi na polici.

Film Sjeme pobune, nastao pod redateljskom palicom Linde Bendali, i koji bi i te kako trebao zabrinuti, počinje u biblioteci Francuske akademije za poljoprivredu, scenama pregleda knjiga u kojima su detaljno prezentirane biljke što se rabe u prehrani, uz botanička obilježja i svrhu kojoj služe pojedine biljke knjige sadržavaju i podatke o nutritivnom bogatstvu svake od njih. Upravo okidač za snimanje filma bili su podaci što iz godine u godinu ukazuju na to da se svake godine smanjuje prehrambena vrijednost (manje vitamina, manje minerala…) plodova te usporedna kušanja plodova novih hibridizranih sorataa i plodova od starih sorata  koja su pokazala da su ti novi dobro rodeći plodovi znatno siromašnija okusa. Brojčani podaci o prehrambenim vrijednostima u knjigama samo potvrđuju korelaciju s tim osiromašenjem u organoleptici.

Na širem planu – nikome ništa! Tek tu i tamo iskoče neki pojedinačni pokušaji da se ovakvim prikazom stanja široj javnosti preko najjačih informativnih medija upozori javnost o tome što se radi u sektoru proizvodnje hrane, ali stvari se ne mijenjaju, s jedne strane multinacionalne kompanije postale su u suvremenom društvu kad je novac kralj života i smrti iznad svega toliko moćne da im valjda više nitko ništa ne može, s druge strane nekako je, s obzirom na jačinu odnosno bolje reći ukupno plahost reakcija konzumenata, dojam kao da premalo potrošača uopće dovoljno kritično razmišlja i brine o tome što se sve danas nalazi na tržištu kao hrana. S treće strane, neuko pučanstvo u zemljama u kojima svoje pogone imaju velike multinacionalne kompanije miri se sa situacijom i kao da je izgubilo svaku nadu u nešto bolje od nekoliko novčića dnevno (u ovome filmu govori se o tome kako je plaća običnih radnika u službi kod multinacionalnih kompanija dosta niža od najmanje oficijelno odobrene svote dnevnice što bi je pojedinac kao radnik na osnovnim poslovima u dotičnoj zemlji trebao dobivati kao nadnicu za svoj rad).

Prof Haim B. Rabinowich, otac vječne i super rajčice, u svom uredu

Ekipa koja je snimala ovaj film pokucala je na vrata nekoliko involviranih multinacionalnih kompanija, ali od lidera tih kompanija moglo se čuti tek to da kompanije posluju strogo po zakonu, ali uspjelo se doći i do nekoliko znanstvenika, konkretno u Izraelu, gdje se, inače, opći je dojam, u agrikulturi događaju čuda, nekad smeđi prostori pokriveni pijeskom danas su, osobito predio znan kao pustinja Negev, zahvaljujući znanju, domišljatosti i vještini lokalnih znanstvenika – zelene oaze i žitnice.

Izraelski znanstvenici dosta su otvoreno mada, naravno, ne i opširno i detaljno, govorili o naučnom aspektu toga što rade i razvijaju, kritičnih primjedbi i dubljeg otkrivanja podataka klonili su se vrlo vješto, što je i razumljivo jer oni su tu zaposlenici, međutim ipak nisu mogli ne priznati da su povećanje prinosa, gubitak okusa i aroma, dakle osiromašenje u organoleptici sa smanjenjem količine vitamina i drugih prehrambeno i zdravstveno korisnih elemenata tijesno povezani. Bilo je i malo, očito, šale kad su govorili o oslabljelom okusu, kazano je kroz, kazao bih, ironičan osmijeh, kako i nije bitno to što kod nekih povrća arome nisu osobito izražene a okus je dosta ravan, naime stvar se i te ako dade popraviti s dodatkom malo soli i papra te maslinova ulja! Neki su i priznali kako se sada, nakon što su kod mnogih biljaka riješili pitanje solidne i stalne rodnosti i produženje sposobnosti plodova da se duže vremena opiru degradaciji, nastoje usredotočiti i na postizanje osjetnog poboljšanje organoleptike i prehrambene vrijednosti plodova tih hibridiziranih biljaka.

Čuvaj se, i Bog će te čuvati! Odgovor prof. Rabinowicha na pitanje zašto vječna i super rajčica A B C koju je kreirao nije već na tržištu bio je: Globalne kompanije koje se bave proizvodnjom sjemena za prehrambeno bilje ne pokazuju za to neki osobiti interes, a pritisak kupaca-potrošača na njih očito zasad nije dovoljno jak…

Autori TV-filma posjetili su glasovito Hebrejsko sveučilište Izrael da bi se susreli sa zvijezdom znanosti akademikom prof. Haimom D. Rabinowichem, kojega globalno prati titula oca vječne rajčice, naime Rabinowich je sa svojom ekipom eksperata u pokusnim nasadima nakon što je uspio dobiti rajčicu željena lijepa izgleda, zdrave pune crvene boje te ujednačenog izgleda i dobra i redovita uroda, priču dobrano usavršio onime što je još jedino nedostajalo a to je da ta super-rajčica, koja bitno sporije stari i degradira a u usporedbi s tradicijskom rajčicom sa sela što već nakon tri dana stajanja zna pokazati znakove umora i degradacije ova super-rajčica u stanju je u dobroj kondiciji izdržati i do tri tjedna, ima dovoljno vitamina A, C i E, pa je po tome i nazvana ACE. Ali… ima i ali…

Eto, upravo ta sorta rajčice ona je čije se sjeme po kilogramu prodaje po netom navedenih 400.000 €! Na pitanje novinarke-voditeljice nalazi li se ta sorta rajčice već na tržištu i ako da kolika joj je cijena po kilogramu, prof. Haim Rabinowich odgovorio je da te sorte zasad još nema na tržištu, a na sljedeće i logično pitanje zašto, izgovorio je posebno zabrinjavajuću rečenicu:

– Globalne kompanije koje se bave proizvodnjom sjemena za prehrambeno bilje ne pokazuju za to neki osobiti interes, pritisak kupaca-potrošača na njih očito zasad nije dovoljno jak. Quousque tandem! ♣

__________________________________

VIJESTI/NEWS

Eppur si muove…

FRANKOVKA MIRAZ PONOVNO ŠAMPION! – Može li i hoće li Frankovka i frankovka postati kraljicom crnog sortimenta vinove loze u našoj Slavoniji i njenom produžetku prema istoku Hrvatskom podunavlju. Već odavna, a nakon više mojih putovanja u austrijsko Gradišće gdje sam imao prilike temeljito upoznati se – i oduševiti se! – s vinima Blaufränkisch, postavljam to pitanje, naime nikako da mi bude jasno zašto se u spomenutome dijelu Hrvatske gdje u pojedinim vinogorjima postoje svakako idealni uvjeti za uzgoj Frankovke, umjesto da se toliko okreću stranim internacionalcima Merlotu i Cabernet sauvignonu, vinogradari i vinari jače ne potrude upravo oko svojeg potencijalno snažnog aduta Frankovke, u ovome dijelu panonske Hrvatske već odavna prisutnoga.

Frankovka Miraz 2017 feričanačkog Feravina – dvostruki prvak u 2020. na međunarodnim ocjenjivanjima vina od te sorte nedavno u Sevnici u Sloveniji i, potom, u Feričancima. Na slici su u feričanačkom podrumu ponosni vlasnik Feravina Ivan Ergović (u crvenoj majici) i njegov prijatelja i enolog savjetnik Matjaž Lemut

Odgovor: mogla bi Frankovka postati istinskom kraljicom Slavonije, a da li i uistinu hoće – vidjet ćemo.

Postoji vinski posjed u Feričancima s lijepim velikim nasadom upravo Frankovke i koji se trsi vino toga kultivara dvesti do trona slavonske crne vinske kraljice, u posljednjim godinama osvajanjem medalja ne samo zlatnog nego i šampionskog sjaja grabi većim koracima na tom putu ali Ffrankovka je zasad ipak kraljica tek Feričanačkog vinogorja i za to joj treba toplo čestitati, međutim da bude i kraljica Slavonije i Podunavlja, baš kao što je crna kraljica Burgenlanda i vinogradarskog područja u njemačkom Baden-Wurttembergu, nužno je da uz feričanačko Feravino bude još dovoljan broj proizvođača i, po vinogorjima, dovoljna ukupna tržišna količina organoleptički standardiziranog tipa premium vina, kao i da se osmisli prigodan marketing.

Zašto ovo pišem i na neki način ponavljam? Stoga što su nedavno, a u razmaku od nekih dva mjeseca, Frankovki Miraz 2017 uručena dva šampionska odličja na međunarodnim ocjenjivanjima plemenite kapljice, prvo je osvojeno na već tradicijskom 10. ocjenjivanju Modre frankinje u slovenskom gradiću Sevnica, gdje se već godinama održava i festival frankovke i gdje je feričanaški Miraz već i bio jednom prije ukupni šampion, a drugo je, inače dosad već treći put, bilo početkom druge polovice kolovoza 2020. u Feričancima, tu Feravino također osvaja, a time i ponavlja šampionsku titulu za Frankovku miraz.

– Drago mi je istaknuti  da svake godine na ovu organoleptičku provjeru stiže iz Lijepe naše ali i iz inozemstva, sve više vrlo interesantnih uzoraka iz svih eno-kategorija, od laganih mirnih lepršavih mirnh i pjenušavih roséa s naglašenima svježinom i voćnosti, preko svježih i sočnih novih mladih crnih vina pa do zrelih  te zrelih smirenih i elegantnih kompleksnih crnjaka redovne berbe ali premium kategorije, te do posebnih slatkih visokih predikata. Ove godine u konkurenciji su se našle 53 frankovke iz triju zemalja, te iz različitih vinogradarskih regija Mađarske, Slovenije i Hrvatske. Međunarodni ocjenjivački žiri, sastavljen od renomiranih enologa i stručnjaka, odabrao je za šampiona 2020. Frankovku Miraz 2017 – kaže Ivan Maričić direktor Feravina.

Lijepi prostrani vinogradi Feravina na poziciji Goveđa glava

Napominje kako frankovka kao sorta očito doživljava svoj preporod, pa, eto, Feravino, koje ima lijepe i prostrane vinograde na vrlo kvalitetnim feričanačkim pozicijama i koje baš i ovim dvjema šampionskim titulama potvrđuje kontinuitet i usponu s frankovkom, s ponosom nosi epitet Kuća Frankovke.

– Feravino kao Kuća Frankovke frankovku proizvodi s dosta uspjeha u nekoliko linija, uz ovu šampionsku, Miraz, tu su i linija Dika, zatim i visoki predikat konkretno prva Ledena berba sorte Frankovka u Hrvatskoj, ali i must have obilježje naše vinarije moderni pjenušac Francesca. Izričajima u nekoliko različitih kategorija želimo pokazati više odličnih načina kako iskoristiti sortu koju naši susjedi iznimno cijene, dok je u Hrvatskoj, nažalost, nepravedno bila dosta zapostavljena. Njezinoj popularizaciji svakako pridonose stručna ocjenjivanja, sajmovi i festivali te različita događanja kao npr. i tematske radionice,  masterclassovi. Tim događanjima svi proizvođači te sorte potaknuti su da se pokažu u što boljem svjetlu, a i na jači i profesionalniji pojedinačni i zajednički marketinški angažman. Frankovku moramo ne samo proizvoditi u premium kategoriji nego i prezentirati u pravom smislu kao sortu koja zaslužuje više i bolje. Na žalost, ove izazovne godine smo u nekim elementima uskraćeni, naime 3. Festival Frankovke u Feričancima iz opće znanih razloga neće biti održan. No i dalje gledamo svijetlo u budućnost, i gradimo novu strategiju. Planiramo organizirati Masterclass večeru u Zagrebu gdje bismo okupili sve proizvođače najboljih frankovki ovog ocjenjivanja te službeno i nastupom uživo objavili rezultate i  uručili nagrade najbolje ocjenjenim uzorcima – dodaje direktor Maričić. ♣

Klopotec i trganje

PROTIV BERBE, i ZA BERBU! – Na jedan način protiv berbe, a na drugi način za berbu! Kraj kolovoza obilježavaju s jedne strane postavljanje, u vinogradu, klopoteca, da svojim zvukovima tjera ptice kako one ne bi obrale vinograde, a s druge strane ulazak berača među trsje za berbu grožđa namijenjenog proizvodnji baznog vina za pjenušac!

Vinogradar Marijan Matočec iz Đurđevca tjedan dana prije završetka rujna postavio je u svom trsju klopotec i tek čeka, nadajući se da će vrijeme poslužiti, svoju berbu, a Klaudio Ipša iz sela Ipši kod Livada ispod Motovuna pet dana prije završetka rujna pobrao je grožđe za pjenušac u svom vinogradu Sveta Jelena/Santa Elena.

Marijan Matočec

Marijan Matočec iz Đurđevca na Bartolovo je u svom vinogradu, tradicijski, postavio klopotec, da svojim zvukom tjera ptice da mu ne jedu grožđe, zrelo i slatko pred berbu. Matočec, koji se nada u kvalitativno jako dobru berbu 2020., ima razloga za veselje i slavlje već sada, naime upravo je na nedavno održanom ocjenjivanju podravsko-prigorskih vina u organizaciji Koprivničko-križevačke županije za svoju Graševinu 2019 osvojio veliku zlatnu medalju i titulu najboljeg vina

Berba kod Klaudija Ipše,

Zadovoljni Klaudio krenuo je u pjenušce s berbom 2019, ali još nije i izašao s gotovim proizvodom pred kupce, bit će to tek krajem 2021. godine, Iz 2019. će, kaže, moći tržištu ponuditi oko 2000 butelja. Od ove berbe, 2020. trebalo bi biti 3000 boca. Ipša, koji radi odlične malvazije i crnjake Santa Elena, kaže da je grožđe koje je ostalo za berbu kasnije u odličnom stanju i dakako moli Boga da meteorologija neće pomrsiti račune.

Istarske sestre Ana i Katarina Peršurić nisu zadovoljne, makar grožđe koje treba pobrati izgleda lijepo, veliki problem kod obitelji Peršurić u tome je što im je nedavna tuča ozbiljno desetkovala rod. Vrijedne Ana i Katarina, koje nastavljaju uspješnu pjenušavu karijeru koju je bio započeo njihov otac Đordano, žalosne su, dakako, zbog štete od tuče ali nisu i obeshrabrene, iz berbe u kojoj se upravo nalaze poručuju:  od godišta 2020. bit će znatno manje pjenušaca Peršurić, ali mi ćem se dodatno potruditi da kakvoća bude na nivou našeg prezimena!

Ana i Katarina Peršurić u berbi 2020

S berbom za pjenušce krenuli su ili upravo kreću obitelji Tomac, Šember i Korak s Plešivice, Mladen Siber iz Erduta, obitelj Mrgudić s Pelješca….  ♣

Vino i turizam (2020 i dalje)

Neumorni Siniša Lasan neko je vrijeme vodio preko interneta – vinsku karantenu!

SOMMELIERI u PROMIDŽBI BAKHOVIH REGIJA SVIJETA – Kad se toga već nije dosjetila neka vinska institucija u Starome svijetu, gdje se vino kao proizvod najjače razvilo i afirmiralo i u svjetskim razmjerima, dosjetili su se toga u Aziji, kontinentu odakle je vinova loza krenula na svoj trijumalni put našim planetom, najprije skokom u Egipat i Aziju a onda glavninom u Europu, tek potom i na druge kontinente. S obzirom da ove godine zbog Covida19 nije bilo moguće organizrati na klasičan načn Svjetsko prvenstvo u sommelijerstvu, razmišljanja su bila da se to odradi na virtualan način, Azijski vinski institut sa sjedištem u Hong-Kongu rezonirao je ovako: sommelijeri su u principu osobe koje promoviraju ne samo vino, nego i vinske regije, pa zašto se u suradnji s njima ne bi u ovoj godini, nedaćama štetnima po gospodarstvo a posebice za turizam, ugostiteljstvo i (zbog naglo oslabljenog plasmana) proizvodnju delicija i plemenite kapljice, ne bi pokušalo, za bolje dane, još i nešto posebno učiniti na  promidžbi vina i (vinskog) turizma diljem svijeta.

Neumorni Siniša Lasan neko je vrijeme vodio preko interneta – vinsku karantenu!

Turizam se (u normalnim gospodarskim uvjetima) pokazao kao vrlo profitabilna gospodarska grana, a u najnovije vrijeme naročito se razvio vinski turizam, pa je dobro sada, kad je zbog Corone puno toga zastalo, iskoristiti prigodu za promociju, konkretno, naročite pažnje vrijednih svjetskih vinskih područja, za onda kad nas više Corona neće maltretirati, rekli su u Azijskom vinskom institute. I Institut je pozvao aktualne sommelijerske prvake po državama da predlože svaki za svoju zemlju (turističko) područje koje se osobito ističe i po vinu i dakako gastronomiji uopće. Svaki sommelier morao je i poslati obrazloženje, opširnu dokumentaciju koja temeljito prezentira predloženu regiju. Na temelju te prezentacije specijalni žiri Azijskog vinskog institute birat će i proglasiti najbolje svjetske vinska turističke regije za 2020. U Hrvatskoj je za nominaciju kontaktiran Siniša Lasan, trostruki i aktualni državni prvak, koji je poslao prijedlog za Istru.

Hotel Rixos Premium, Dubrovnik

Na temelju dosad pristiglih prijava objavljen je popis nominiranih, zasad tek kao informacija i kao nekakav široki izbor prijedloga za posjet vinskim područjima po državama, pa – evo što kaže: za Argentinu je navedena Salta, za Australiju Southern Forest, za Austriju Kamptal, za Brazil Vale dos Vinhetos, za Kanadu Quebec, za Chile Maipo Alto, za Kinu Ningxia, za Cipar Laona Akamas, za Njemačku Baden, za Španjolsku Priorat, za Francusku Montlouis sur Loire, za Veliku Britaniju Wine GB, za Hrvatsku Istra, za Indoneziju Bali, za Italiju Trentino, za Kazahstan Asse Valley, za Koreju Yeong Dong, za Mexico Guadalupa, za Novi Zeland Waiarapa, za Peru Ica… Slijede konzultacije članova žirija, a rezultati izbora najboljih za 2020. trebali bi se znati do kraja rujna ove godine. Pa pričekajmo, da vidimo tko će biti šampion i gdje će na rang-listi završiti naša Istra!

Siniša Lasan, inače, nakon višegodišnjeg rada u elitnom dubrovačkom restoranu Proto, sad je, po najnovijem, uposlen kao voditelj Odjela za hranu i piće u ogromnom (grad u Grodu!) dubrovačkom hotelu Rixos premium. Vlasnici tog hotela imaju i elitni hotel u skijalištu Davos, pa je lako moguće da Siniša nakon ljetne sezone u Dubrovniku nastavi svoju karijeru u zimskom periodu u Davosu. Sad je pred njim još jedan ali kratki skok u inozemstvo, naime pozvan je da bude degustator na značajnom svjetskom ocjenjivanju vina Concours Mondial de Bruxelles, koje se ove godine održava u češkom gradu Brno. Iz Hrvatske su u degustacijski žiri CMB-a 2020 uz Lasana pozvani još Saša Špiranec, te Ksenija Matić iz Dubrovnika i Morana Petričević iz Zagreba. ♣

Ocjenjivanja vina 2020

EMOZIONI DAL MONDO: MERLOT e CABERNET INSIEME – Nakon dugog oklijevanja s obzirom na neprilike što ih je izazvao Covid19, odluka je donesena: tradicijsko, 16. po redu međunarodno ocjenjivanje vina Emozioni dal Mondo: Merlot e Cabernet insieme u talijanskom gradu Bergamu ipak će se ove godine održati. Svoje pokroviteljstvo potvrdio je i OIV.  Datumi su 15., 16. i 17. listopada.

Na tom vrednvanju vina već godinama uzastopno sudjeluju brojni hrvatski proizvođači, a u ocjenjivačku komisiju iz Hrvatske, iz Slovenije, Srbije i Crne Gore pozivani su enolozi i novinari specjalizirani za vino. Poziv za ovogodišnje kušanje meni je stigao nedavno. Ići, ili ipak… Poslati uzorke na ocjenu proizvođaču nije neki rizik, transport obavi špediter, ali naći se sada, kad se Covid19 ponovno jače rasplamsava – još će se vidjeti i kako će se stvari razvijati do listopada, u Bergamu, koji je do prije nekoliko mjeseci bio jako žarište pandemije, spadalo bi donekle u domenu avanturizma… Ići, ili. ipak….?

Za proizvođače koji su zainteresirani poslati vino u Bergamo i ove godine, mali podsjednik: za ocjenu se prihvaćaju samo vina kojih je za tržite raspoloživo najmanje 1000 boca.  Uzorke će ocjenjivati strukovni žiriji sastavljeni od najmanje pet članova. Degustatori su, uz Talijane, do sada uvijek bili i oni iz niza europskih i prekomorskih zemalja, Iz ureda organizatora saznajem da je za ovaj put odlučeno da se zbog smanjenja rizika od širenja zaraze i mogućih povećanih troškova ne namjeravaju pozvati ocjenjivači iz prekomorskjih država a i iz nekih europskih zemalja koje s većim opsegom zaraženosti. Vina se ocjenjuju bodovnom skalom do 100, a medalje dobivaju ona s već osvojenih 80, pa do eventualno 100 bodova, sjaj medalje ovisi o dostignutim bodovima i ustanovljenim kriterijima  vezanma uz pragove za srebro, zlato i veliko zlato.

Degustatori s Balkana – Balkan Wine Network – pred tv-kamerama RTS, slijeva: Marin  Berovič, Iztok Klenar iz Slovenije, Sandra  Krstevska iz Makedonije, Nikola Biorčević iz Srbije, Vesna Maraš iz Crne Gore, snimatelj  Veličković, pa Mirko Rnjak iz Srbije, Ivan Dropuljić iz Hrvatske,, Darinko Ribolica iz Slovenije, Aleks Kolundžić koji živi i u enološkom sektoru radi u Kanadi.

Na ocjenjivanju 2019, slijeva: Vladimir Tsapelik (Rusija), Alessandra Belotti (Italija), Željko Suhadolnik (Hrvatska)

Podrobne informacije mogu se naći na: www.emozionidalmondo.it,  te na Vignaioli Bergamaschi, telefon +39 035/953957; fax +39 035/951592, e-mail: vignaiolibergamaschi@valcalepio.org

Iz organizacijskih razlika priređivač ocjenjivanja moli da se zainteresirani proizvođači vina prijave do 30. rujna 2020, putem na internet priloženog modula I s popisom traženih podataka o svakom uzorku. Do 30. Rujna 2020. trebalo bi i dostaviti uzorke, adresa je:  Vignaioli Bergamaschi S.C.A., via Bergamo, 10 – 24060 San Paolo d’Argon (BG). Cijena za svaki prijavljeni uzorak je 90€.

Kako bi ocjenjivanje imalo što jači odjek u javnosti i nagrađeni proizvođači korist, organizator se i ovaj put pobrinuo da medaljama okićena vina predstavi široj javnosti na vinskom sjamu Vinitaly ‘21 koji će biti od 18. do 21. travnja 2021.  na sajmištu VeronaFiere u Veroni. Štand Emozioni dal Mondo: Merlot e Cabernet insieme bit će u paviljonu regije Lombardija, javio nam je predsjednik ocjenjivanja Marco Bernardi.  ♣

Zbor gurmani, dijeli se kultura!

TIŠINA MISLI – Nedavno je svjetlo dana ugledala publikacija Zagrepčana Vesne Tadić i Vite Bilića Tišina misli, izdana u formatu pdf. Vesna je inžinjerka elektrotehnike a slikarstvo i kiparstvo su joj strastveni hobi, Svojedobno je za eno-gastro reviju Svijet u čaši bila izradila više skupltura koje je prva hrvatska revija za vino, kulturu stola i turizam podijelila kao nagrade ponajboljim hrvatskim kuharima i vinarima u sklopu naših brojnih eno-gastro događanja kroz godine. Vito je pak veterinar, kojemu je hobi pisanje. U publikaciji Tišina misli predstavili su oko 600 Vitinih umotvorina i oko 30 Vesninih slika kao ilustracija. Vesna i Vito svoje izdanje Tišina misli predstavili su javnosti u zagrebačkim knjižnicama i u Društvu klasičara u Zagrebu. Ovo izdanje nije zamišljeno da se prodaje, dobar dio pdf-ova Vesna i Vito darovali su rodbini i prijateljima a dio su u dobrotvorne svrhe poklonili Društvu klasičara. Plan im je uskoro nastupiti u Starom Gradu na Hvaru, tamo bi, na našem plavom Jadranu, bila izložba Vesninih radova pod nazivom Sve plavo, međutim stvar se ne zaustavlja samo na plavome moru, nego se ozbiljno dotiče i gurmanskih poroka: u starogradskom restoranu u povodu izložbe Sve plavo peći će se i posluživati plava riba, a u čaši servirat će se, dakako, čuveni hvarski plavac. I to ne od bilo koga, nego od jednog od najistaknutijih hrvatskih enologa izravno uključenoga u proizvodnju – Andra Tomića iz Bastijane iz  Jelse!

Nakon dobrog ručka, i Meditadija

Vrtlarice, i Gladne oči

Evo iz pdf-publikacije Tišina misli nekoliko Vitinih misli i nekoliko Vesninih ilustracija koje se mogu vezati uz eno-gastronomiju.

Nazivi ilustracija su: 1) Vrtlarice; 2) Gladne oči; 3) Anđeo zaštitnik graševine; 4) Anđeo, zaštitnik plavca malog;  5) Nakon dobrog ručka; 6) Meditacija; rad Vesne Tadić

Evo i Vitinih misli:

1) Ne treba ispijati čašu do kraja, na dnu se uvijek kriju neke aveti prošlosti;  2) Ako je istina  na dnu čaše, onda je moral u bačvi bez dna  3) Kao staro vino, i moral mijenja okus u pedesetima  4) Manji dio hedonizma nam škodi, a veći dio je nemoralan  5) Zalogaj hrane zalogaj laži, gutljaj vina pa sve veće laži  6) Glupa kao tuka, ali dobra kao pečena purica 7) U svome životu pojedemo stado krava, nekoliko njiva usjeva, trošimo zrak i vodu, a iza sebe ostavljamo nered  8) Mnogi mirne savjesti ispijaju tuđe živote iz tuđih čaša na veresiju, bez pokrića 9) Prva čaša je za čovjeka, druga za lava, treća za ovcu,  a četvrta za majmuna ♣

__________________________________________________________

…..pijte razborito – odgovorno – trijezno • drink wisely – responsibly – soberly…..

POTROŠAČKI – BUYING GUIDE – PUTOKAZ

Vodič za pametnu kupnju  – 08. 2020 – Hints to the smart purchase

LEGENDA

–  Veliki grozd, Šampion/Big Grape, Champion – 99 – 100 (ili or: 19,9 – 20 / 4,9 – 5,0) bodova/pts = Sjajno! Upečatljivo!  Jedinstveno! Višeslojno, precizno i visokokarakterno, živo, zrelo, puno i snažno, skladno i elegantno, s dugačkim završetkom / Brilliant! Impressive! Unique! Multilayered, precise and with high character, very alive, mature, full(bodied), harmonious and elegant, with a long finish,

 – Velika zlatna odnosno platinasta medalja/Great gold medal = Platinum medal – 95 – 98 (19,5 – 19,8 / 4,5 – 4,8) = Odlično, visoko karakterno, živo, zrelo, elegantno, klasično veliko vino / Excellent,  with much character, very alive, mature, fullbodied, classic elegant great wine, long finish.

  – Zlatna medalja/Gold medal – 90 – 94 (18,6 – 19,4 / 4,0 – 4,4) bodova = Izvrsno, kompleksno, uzbudljivo, živo, zrelo, profinjeno vino, s vrlo izraženima osobnošću i stilom / Outstanding, complex, exciting, alive and mature, very refined, with high style and quite a big personality.

– Srebrna medalja/Silver medal – 85 – 89 (17,5  – 18,5 / 3,0 – 3,9) = Osobito dobro i tipično, složeno, moguće i s izgledima da se i još razvije, za ipak nešto zahtjevniji ukus / very good and typical, complex, with chances to develop even more, still for somewhat exigent consumer

– 80 – 84 (15,5 – 17,4 / 2,1 – 2,9) = Korektno, može biti sortno prepoznatljivo i stilom definirano, bez neke uzbudljivosti / Correct, may be varietal recognizable and in a certain determinated style, but not exciting.

71 – 79 (11,0 – 15,4 / 1,1 – 2,0) = Obično,  prosječno, jednostavno, bez vrlina i nekih značajnijih, prejakih mana.. Moguće ponešto grubo, i/ili načeto umorom pa i na silaznoj putanji, eventualno još prihvatljivo za ležernu uporabu / Average, ordinary, with no virtues and no significant to strong flaws, eventually still acceptable for everyday useI

spod/under 71 (11,0 / 1,0) = Nisko-prosječno, najbolje izbjegavati / low average, best to avoid

⇑ – trošiti  • ⇗ – trošiti ili još čuvati • ⇒ – čuvati •  – trošiti svakako uz hranu

HRVATSKA  CROATIA

Bregoviti sjeverozapad / Hilly northwest

  (mpc/pp: XXXL) RAJNSKI RIZLING 2016 U traganju za zaboravljenim vremenima – KORAK ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Plešivica ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina/slope • nadmorska visina/altitude: cca 300 m • sorta/variety: Riesling • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski/nature friendly • berba/harvest: redovna ali u svom zadnjem periodu/normal but in it’s last period ■ PODRUM/CELLAR: metoda predaka/methode à la ancestralle • selekcija grozdova/selection of grapes • vinifikacija/vinification: maceracija/skin contact 180 dana/days • dozrijevanje/maturation: drvo/wood • na kvascu, koliko dugo/on the lees, how long: 18 mjeseci/months • filtriranje/filtering: ne/no – vino je punjeno s talogom/ wine has been bottled with the lees  • SO2 nije dodavan/not added ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bourgogne • 0,75 lit • ukupno proizvedeno boca/bottles produced in total: 2000 – 0,75 lit + 100 magnum ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: suho/dry • 13,0 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno/OK – pedantly ■ VINO je/WINE is: iskreno, kompleksno, muško, puno i snažno, živo, u oksidativnom izričaju. Lijepe plemenite punije žute boje prema jantarnoj, na unutarnjoj strani stijenke čaše stvara debeli film koji prelazi u lijeno cijedeće suze i dovoljno govori o gustoći. Miris je lijepo iskazan jačinom i trajnošću, upućuje na note maceracije ali pri tome nije opterećujuć. Tek iz pozadine  pomalo izlazi aroma rizlinga, koja se pokazuje jačom kad vino uđe u usta. Okus je živ, u znaku fenola koji ne odbijaju, dobro je zaobljen međutim traži još vremena u boci, možda barem još godinu dana, da se i drvo posebice nijanse paljenoga bolje sljube i da se ukupan dojam digne na višu razinu elegancije, rafiniranosti. ■ SERVICE: ⇗   ⇒ – želi li se imati u čaši gotovo kristalno bistro vino dobro je butelju neko vrijeme držati uspravno u hladioniku da se fni talog spusti na dno. Gusto vino s finim talogom koje eventualno ostane u boci može se odlično upotrijebiti u kuhinji za prigotavljanje jela/for the almost crystal clear wine it is necessary to put the bottle vertically for some time into the fridge in order that the lees settle down at the bottom. The eventualy remaining dense wine in the bottle could be excellently used in the kitchen for coocking •  (preporuka za jelo/dish recommendation: robusnija i jača hrana, pečenja ) • 15  ̊C • čaša/glass: velika/large one  –  tip/type: bourgogne

Pjenušci/Sparkling

      (mpc/pp: XL) ŠEMBER brut – ŠEMBER ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Plešivica ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina/slope • sorta/variety: chardonnay 60 % & bijeli pinot 30 % & Plavec žuti 10 %  • pristup u trsju/approach in the vineyard: klasičan/classic – ali  prirodi prijateljski/nature friendly ■ PODRUM/CELLAR, vrenje bazno vino/fermentation basic wine: inoks/stainless steel • dozrijevanje/maturation: velika bačva/big barrel (3000 lit) ■ PJENUŠCI, metoda/SPARKLINGS, method: klasična/classical (champenoise) • u boci na kvascu/in the bottle on the lees: 24 mjeseci/months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: champagne • 0,75 lit • ukupno proizvedeno boca/bottles produced in total: 10.000 ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO  Plešivica • brut • 12,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno – relativno nova etiketa, estetski i marketinški jako dobro/OK – pedantly – relatively new label – from the points of esthetics and marketing very good • čitljivo/legible: dobro/good  ■ VINO je/WINE is: kompleksno, s puno nerva, ozbiljan pjenušac, za trošii samostalno kao aperitiv, za osvježenje a i uz hranu te kao dižestiv. Punije žućkasto-zelenkaste boje, odličnog perlanja sitnim brojnim mjehurtićima. Nos je lijepo iskazan, s mjerom, vrlo skladan, složen, u voćnom segmentu nudi bijelo domaće koštićavo voće poput kiselkaste jabuke, vingradske breskve, u dobrom suživotu s notama korice kruha, brioša. Usta se aromatski dovezuju na nos, okus je dobro izražen, relativno intenzivan, jako dobra sklada, tijelo vrlo dobro, vino u ustima traje. ■ SERVICE: ⇗  • 10-12  ̊C • čaša/glass: veća/large one  –  tip/type: bordeaux, rhine….

Dalmacija

  (mpc/pp: XXXL) GRK 2017 Defora sur lie – BIRE ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Srednja i Južna Dalmacija, Korčula, Lumbarda ■ VINOGRAD/VINEYARD: Defora • kosina – terase/slope – terraces • nadmorska visina/altitude: 200 m • ekspozicija/exposition: jug/south • tlo/soil: kamen i crvena zemlja/red soil with stones • sorta/variety: grk  • loze stare/vines old: 12 godina/years • gustoća nasada/plantation density: 9000 loza/vines per ha – uzgojni oblik/breeding form: niski/low • pristup u trsju/approach in the vineyard: klasičan/classic ipak prirodi prijateljski/classic, but nature friendly • prinos po trsu/yield per vine: 0,8 kg • berba/harvest: redovna/normal ■ PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova/selection of grapes • vinifikacija/vinification: maceracija na hladno/cold maceration: 5-6 sati/hours – 13-14 ̊C • fermentacija drvu/wood container • dozrijevanje/maturation: velika bačva/big barrel (1000 – 2000 lit) • na kvascu prije punjenja, koliko dugo/on the lees before bottling, how long: 24 mjeseca/months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bourgogne – teška, teretna  • 0,75 lit • ukupno proizvedeno boca/bottles produced in total: 2000 ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: vrhunsko vino s kzp  • suho/dry • 13,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno – estetski jako dobro i elegantno mada je boca nepotrebno teretna/OK – pedantly – from the points of esthetics very good although the bottle iz unnecessarily very heavy • čitljivo/legible: dobro/good ■ VINO je/WINE is: kompleksno, konkretno, čvrsto, robusno ali ne i grubo, s mineralnom i začinskom notom na bazi elemenata juga kako i treba, kremasto, resi ga i slast, ima dovoljnu svježinu. Još je, zapravo, mlado. Za trošiti sada svakako uz hranu, no vino ima potencijal za odležavanje i nakon određenog vremena bit će odlično i za uz meditaciju. Intenzivnije je plemenite žute boje, finog mirisa umjerene jačine a u pravcu mediteranskog raslinja i začina, uočljivi su određena cvijetna nota te zrelo i suho orašasto voće (badem), a i blagi štih paljenoga od boravka u drvu. Usta živahna, lijepo zaobljena, kremasta, puna, aromatski se vežu za miris, tijelo je snažno, završetak dugačak ■ SERVICE: ⇗  ⇒ •   (preporuka za jelo/dish recommendation: rakovice,  jastog, brudeti, teletina u umaku, ali i – rožata!) • 13  ̊C • čaša/glass: velika/large one  –  tip/type: bourgogne

Istra & Kvarner / Istria & Quarnaro

  (mpc/pp: XXL) SANTA ELENA 2017 crno – ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Hrvatska Istra  ■ VINOGRAD/VINEYARD: Sveta Jelena/Santa Elena • kosina/slope: 30% • nadmorska visina/altitude: 420 m • tlo/soil: flish • sorta/variety: Refošk, Merlot (50:50 %) • loze stare/vines old: 8-9 godina/years • gustoća nasada/plantation density: cca 5000 loza/vines per ha • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski (organski)/nature friendly (organic) – službeni znak Eko HR i EU na etiketi/official Eco sign on the label • berba/harvest: nešto kasnija/a bit later than usual ■ PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova/selection of grapes • vinifikacija/vinification: maceracija/skin contact 30 dana/days – fermentacija u inoksu/in stainless steel – max. 22 ̊C – kvasci vlastiti/yeasts indigenous • dozrijevanje/maturation: 16 mjeseci/months – bačvica, nova i rabljena/small casc, new and used ones ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bourgogne • 0,75 lit • ukupno proizvedeno boca/bottles produced in total:  2800 ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO  Hrvatska Istra – vrhunsko s kzp • suho/dry • 14,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno – elegantno/OK – pedantly – elegant • čitljivo/legible: prednja etiketa vrlo problematično jer font je gotovo u istom tonu crne boje kao i podloga/front label very badly because the font iz practically black as the whole label is ■ VINO je/WINE is: kompleksno, moćno, sjajno strukturirano, toplo, skladno  i na kolosijeku elegancije, vrlo živo i još zapravo mlado, šteta ga je još koju godinu ne pričuvati da u butelji dostigne vrhunac. A ima i te kako šansu da dobije na visokoj dodanj vrijednosti. Ako je baš  tako silna žurba za konzumacijom odmah, svakako ga trošiti uz jaču hranu. A za koju godinu trebalo bi biti odlično i kao vino meditacije. Vrlo tamne gotovo neprozirne rubinske boje, na stijenki čaše ostavlja dugotrajni film koji se polagano pretvara u lijeno cjedeće suze. Umjerenog no trajnog mirisa, bouquet odiše voćnošću u pravcu tamnog plavog koštićavog te bobičastog voća, sve prošarano finim notama paljenoga kojima još treba vremena da se posve integriraju. Usta griju, vino pokazuje tanin ali ne kao grub nego kao živ i kao jamstvo za budućnost i dugotrajnost u dobroj formi, solidno je zaobljeno no postat će to, s vremenom, i do kraja, kiselost je odlična. Kičmom i tijelom čvrsto, dugačkog finiša ■ SERVICE: ⇗  ⇒ •  (preporuka za jelo/dish recommendation: svinjska odnosno teleća pečenja, janjetina ispod peke, dugo pirjana govedina, divljač, zrelo tvrdi ovčji sir…) • 16-18  ̊C • čaša/glass: velika/large one  –  tip/type: bordeaux

ITALIA  ITALY

(mpc/pp: XXL) RIESLING SAN LEONARDO 2017 – TENUTA SAN LEONARDO ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Trentino ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: Riesling ■ PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova/selection of grapes • vinifikacija/vinification: hladna maceracija/cold maceration: 12 sati/hours – vrenje/fermentation: 20-25 dana/days • dozrijevanje/maturation: tonneau 500 lit –  francuska hrastovina/french oak – jednom i dvaput rabljeni/once and twice used ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: rhein – teška/heavy • 0,75 lit • ukupno proizvedeno boca/bottles produced in total: 6654 ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Trentino DOC • suho/dry • 13,0 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno – elegantno/OK – pedantly – elegant • čitljivo/legible: dobro/good ■ VINO je/WINE is: ozbiljno, snažne strukture, složeno, mineralno, elegantno, s mogućnosti dugog odležavanja, do desetak i više godina. Lijepe iskričave žućkaste boje sa zelenkastom nijansom, već vizualno ostavlja dojam gustoće.  Na nosu diskretno, sortno precizno, u pravcu svježeg zrelog domaćeg bijelog i žutog voća (jabuka, kruška, malo i breskva), u pozadini se nazire fina nijansa petroleja, nešto izraženija kad vino dođe u usta. A kad je u ustima, potvrđuje gustoću i odaje vrlo dobro tijelo, finiš je solidno dugačke trajnosti. ■ SERVICE: ⇗ • 12  ̊C • čaša/glass: velika/large one  –  tip/type:  rhine….

 (mpc/pp: L-XL) LE VETTE di SAN LEONARDO 2017 – TENUTA SAN LEONARDO ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Trentinjo, Dolomiti ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina/slope • sorta/variety: Sauvignon bijeli   ■ PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova/selection of grapes • vinifikacija/vinification: hladna maceracija/cold maceration: 12 hours – fermentacija u inoksu/fermentation in stainless steel • dozrijevanje/maturation: inoks/stainless steel • na kvascu, koliko dugo/on the lees, how long:  5 mjeseci/months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: teška/heavy one • 0,75 lit – 1,5 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Vignetti delle Dolomiti IGT • suho/dry • 12,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: elegantno/elegant • čitljivo/legible: dobro/good ■ VINO je/WINE is: sortno lijepo prepoznatljivo, mineralno, živo i lijepo pitko, elegantno. Vrlo svijetle je žućkasto-zelenkaste boje, kristalno bistro, s fino iskazanim dopadljivim mirisom na bazgu, travu, u ustima mekano, podatno, čisto, slankasto, tijelom dobro do vrlo dobro, solidno dugačkg finiša. Potencijal trajanja: oko pet godina. ■ SERVICE:  ⇑ ⇗ • 10  ̊C • čaša/glass: srednja/medium size one –  tip/type: bordeaux

IMPRESIVNI VETERANI /  IMPRESSIVE OLDIES

 (mpc/pp: XXXL) AMFORA 2007 magnum – TOMAC ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Plešivica • sorta/variety: chardonnay 50 % & tradiciijske sorte Plešivice 50 %  ■ PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova/selection of grapes • vinifikacija/vinification: maceracija s vrenjem/skin contact with fermentation: 180 dana/days – amfora/amphora – vlastiti kvasac/indigenous yeasts • dozrijevanje/maturation: drvo/wood (velika bačva/big barrel 2000 lit) • na kvascu, koliko dugo/on the lees, how long: 24 mjeseca/months • bistrenje, filtriranje/fining, filtering: ne/no ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bourgogne • 1,5 lit • ukupno proizvedeno boca/bottles produced in total: 100 magnum ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: suho/dry • 12,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno – estetski jako dobro/OK – pedantly – from the points of esthetics very good

_____________________________________

____________________________________

ovih dana kušano još… /  these days tasted too… 

ILOČKI TRAMINAC – ILOČKI PODRUMI

Osam Iločkih traminaca različitih godišta berbe (od 2019. do 2011) i tipova (mlado, zrelo, s izdvojene pozicije, od redovne do predikatnih berbi, suho do slatko) ponuđenih na kušanje na gostovanju Iločkih podruma u Zagrebu (Marko Čolić)

Traminac kvalitetni 2019, položaj Vukovo – S lijepom svijetlo-žutom bojom i s razvijenim prepoznatljivim sortnim mirisom u kojem dominira miris ruže. Svježe, harmonično i meko. Poslužiti uz topla predjela – tjestenine, rižote, bijelo meso i lagane deserte. Vino za svaku priliku!

Traminac vrhunski 2018, položaj Principovac – Zlaćano-žute boja, fino razvijenog složenog bouqueta uvelike na ružu. Okusom puno, bogato, sadržajno. Potentno zrelo vino ugodne svježine. Vino za posebne prilike!

Traminac Principovac 2018, poluslatko, ograničena edicija – Zlatno-žute boje, intenzivnog razvijenog sortnog mirisa, punog, harmoničnog i slatkastog okusa s dosta naznaka meda. Čvrstog tijela, kremasto. Za uz jela od bijelog mesa te fine sireve, deserte s orašastim voćem. Vino za uživanje!

Limitirana linija vrhunskih predikatnih vina s položaja Principovac koja se mogu poslužiti kao aperitiv, ili uz fine deserte

Brak vječne trajnosti: Traminac Ilok IB 2017 i Traminac Ilok 2016 IBB, te baklava tete Ćamile

Traminac kasna berba 2017 – Zlatno-žute boje, intenzivnog i bogatog mirisa na ružu i muškate. Ovo plemenito vino punog je i bogatog harmoničnog, slatkastog okusa.

Traminac izborna berba 2017 – Kompleksno, zlatno-žute boje, s mirisom u kojemu su vrlo izražene medne note pomiješane sa za predikatno vino karakterističnim botritisnim tonovima. Harmoničnog slatkog okusa.

Traminac izborna berba bobica 2016 – Zlatno-žute boje prema jantaroj, intenzivnog i bogatog mirisa na ružu s nježnim karakterističnim mednim notama, s nijansom plemenite plijesni i s aromom koja upućuje na to da je vino imalo priliku koju godinu odležati. Punog, harmoničnog i slatkog okusa.

Traminac izborna berba prosušenih bobica 2011 – Slatko vino proizvedeno od pomno izabranih prosušenih bobica grožđa s visokom koncentracijom šećera. Zlatno-žute boje, bogatog mirisa na med, ružu, i suhe grožđice, orašaste plodove. Okus je pun, harmoničan.

Traminac ledena berba 2012 – Proizvedeno od smrznutih bobica grožđa, ubranih za vrijeme najhladnijih zimskih dana. Mirisom u pravcu medna, okus je lijepo zaokružen i bogat.  ♣

Name(required)

Email(required)

Website

Message

Submit

Δ