Archive | February 2019

SVIJET u ČAŠI – 01.2019 -WORLD IN a GLASS

     KROZ /THROUGH

ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

_________________________________________

Sajmovi, festivali: WineOs 2019

            GODINA JE POČELA u OSIJEKU – Još se nismo kako treba uživjeli u novu godinu, a eto 2019. je – već 11. i 12. siječnja – krenula žestoko, sa sajmom vina WineOs u Osijeku, u Gradskom vrtu, u objektu Muzej okusa, u lijepo uređenome prostoru svojedobno zamišljenome da bude ekskluzivni osječki restoran a onda, malo-pomalo, s vremenom, korištenom i na način da bude poprište za prigodne eno-gastro manifestacije šireg opsega. Sajam WineOs ove godine proslavio je prvi jubilej – petu godišnjicu održavanja.

Ove godine manifestacija je održana u Muzeju okusa u osječkom Gradskom vrtu

Publika odmah na otvorenju, te ubrzo nakon otvorenja

 – U prostoru Muzeja okusa na površini od oko 1000 četvornih metara okupilo se više od 80 izlagača, tj. proizvođača vina, jakih pića i gastronomskih delicija te trgovaca vinom, pićima i delikatesama iz Hrvatske i iz inozemstva. Na sajmu, kojemu su pokrovitelji bili Osječko-baranjska županija na čelu sa županom Ivanom Anušićem i Grad Osijek na čelu s gradonačelnikom Ivanom Vrkićem, uz izlagački dio odvijale su se edukativne radionice za poslovne ljude, trgovce, sommeliere, ugostitelje, novinare i sve ljubitelje vina i gastronomije. Vinske manifestacije koje su u nas zaživjele zadnjih godina već su pokazale da je na ovom području veliki broj ljubitelja dobre vinske kapljice i jednako veliki broj onih koji su spremni i ozbiljno uputiti se u otkrivanje vina, a priredba WineOs to je samo potvrdila. WineOs namijenjen je od svojega početka i poslovnim posjetiteljima i širem krugu onih koje intrigiraju vino i delikatese, posebice domaće. Kao suorganizator, ispred Vinoteke Vinita, mogu reći da smo zadovoljni odzivom publike – kazao je Vinko Ručević, voditelj osječke vinoteke Vinita. Inače, kao suorganizatori priredbe ostaju zapisani i udruga Graševina Croatica na čelu s Vladom Krauthakerom, te udruga Dekanter na čelu s Borisom Ocićem.

Vinko Ručević u razgovoru s našim poznatim enologom mr. Franjom Francemom koji sada pomaže podrumu Đakovačke biskupije

                Među izlagačima i sudionicima vinskih radionica – imena su ne samo s hrvatske nego i s inozemne vinska scene: Antunović, Apostol, Badel 1862, Belje, Bock, Brzanov, Buhač, Bura, Erdevik, Erdutski vinogradi, Feravino, Gere Tamas, Hepok, Iločki Podrumi, Josić, Kalazić, Kiridžija, Kolar, Krauthaker, Kutjevo dd, Maczko, Markota, Mačkov podrum, Mihalj, Misna vina Đakovo, Papak, Pavlomir, Perak, Pinkert, PP Orahovica, PZ Gospoja, PZ Trs, Siber, Winestem, Zvonko Bogdan

                Vatreno krštenje imala je u Osijeku nova vinarija u Kutjevačkom vinogorju, sa sjedištem u Kaptolu, pa otud i njen naziv – Kaptol. Vinarija Kaptol svoju prezentaciju u marketinškom smislu počinje rečenicom U Kaptol vina lako se zaljubiti. A kako i ne bi bilo to lako kad, za razliku od drugih vinskih podruma, glavnu riječ u vinariji Kaptol vode pretežito mlade žene, koje za sebe kažu kako svojima znanjem i strpljivošću stvaraju novu vinsku priču vinogorja Kutjevo. Vinarija Kaptol proizvodi graševinu (redovne berbe punjenu u litrenu bocu i u butelju te kasnu berbu za butelju), potom sauvignon od bijelih, pa rosé, a onda i crnjak Cuvée od cabernet franca i merlota.

Novost iz Kutjevačkog vinogorja – vinarija Kaptol. Na slici su vlasnica vinarije Barbara Ljevar mag.oec (lijevo) i Kristina Rupert. Inače, enologinja vinarije je Anita Matijević mag, a djevojkama okruženi blaženi direktor je Stjepan Bumba mag.

                Kuća Jozsef Bock iz mađarskog Villanyja već godinama sudjeluje s vinima na sajmu u Osijeku, ali zasad uglavnom još ništa ne prodaje na hrvatskom tržištu. Predstavnik Bocka objašnjava da ima razloga za kontinuirani dolazak na sajam u Osijek: susreti u Osijeku prigoda su za promidžbu Villanya i posjeda i proizvoda Bock među Hrvatima i svojevrsna pozivnica za posjet kući Joszef Bock koja u Villanyju uz vinski podrum ima i restoran i hotel.

Zagrebačka vinska kuća Badel 1862 prezentirala je bijela vina svoje Daruvarske vinarije marke Vezak, te crna vina svoje benkovačke vinarije marke Korlat. Uz Mladena Zrna su voditelji prodaje za istočni dio Hrvatske Damir Lacković i Miroslav Brković

Iločanin Mladen Papak (desno), pokazao je dvje linije bijelih vina – classic kao baznu, i Radosh kao gornju. Radoš je inače naziv boljeg vinogradskog položaja. Uz suhu Radosh graševinu 2017 Papak je donio i polusuhi Radosh rajnski rizling 2017, ali i crnu mješavinu Radosh 2015 od cabernet sauvignona (60 %) i cabernet franca. Kutjevčanin Sontaki junior (na slici je lijevo) nastojao je pažnju privući svojim crnim pinotom iz 2017 (godina dana u bačvi, upravo izlazi na tržište) te Venje cabernet sauvignonom iz 2016

Mladen i Dušica Siber te Anđelina Dina Pejić predstavili su široj publici svoj najnoviji proizvod – Sibernet (18,5 vol %), a to je likerom od višnje, rakijom od višnje, klinčićem, cimetom, anisom i paprom u zrnu aromatizirani Siberov barikirani cabernet sauvignon iz 2015 (mirodije su najprije skuhane u pet litara caberneta), Pohvalili su se, Siberi, i novom modernom mladenački dinamičnom ambalažom za butelje.

Drago Šurina i njegova kćerka Eva te zet Dinko Romić (OPG Romić) došli sa svojim brojnim rakijama JEDINA, na kušanje su ponuđene travarica,višnjevača, šljivovica, viljamovka, cabernino…

Mađari su imali tri predstavnika – glasovitu vinsku kuću Jozsef Bock iz Villanyja, te vilanjske podrume Gere Tamas&Zsolt i Maczko Robert. Bock je uz vino – sa Cuvée Bock i Cuvée Royale kao sa zvijezdama, izložio i ulje proizvedeno od koštica crnog grožđa, te prah od koštice crnoga grožđa i kapsule od melje koštice crnog grožđa. Prah a i kapsule, bogati polifenolima koji su antioksidanti pa time i korisni za zdravlje, rabe se za pripravu raznih napitaka, ali i kao dodatak smjesi za kolač

Iz Erdevika iz vinogorja Fruška gora u Srbiji stigla je vinska kuća Erdevik, na slici su voditelj prodaje Ramazi Inaišvili (inače porijeklom Gruzijac) i Milena. Donijeli su ambicioznije, u bačvicama dozrijevane Omnibus Chardonnay 2016 (13,5 vol %), Cathedra sauvignon bijeli 2016 (13,5 vol %), a i crnjak Grand Trianon 2015 od cabernet sauvignona 50 posto, merlota 15 posto i syraha 35 posto (14,0 vol %)

                I ove godine uz  vinare nastupili su, makar u sasvim maloj mjeri, i ponuđači mesnih i mliječnih prerađevina, bučinog ulja i drugih vrsta ulja, primjerice od uljane repice, suncokreta, konoplje, badema, lješnjaka, konoplje.

Razna ulja dobivena hladnim prešanjem a koja osim u prehrani primjenu nalaze i u kozmetičkoj industriji podastrla je osječka tvrtka BBOil. Proizvodi su s eko-certifikatom

Na WineOs-u 2019 bilo je, uz moderiranje Željka Garmaza, više zanimljivih radionica, primjerice jedna s naslovom NEKI NOVI PELJEŠAC – MODERNO SMJENJUJE TRADICIJU. Kroz desetak vina, od baznih plavaca do nekih sjajnih selekcija i rezervi, mladi vinari iz Donje Bande i Potomja pričali su o nekom novom Pelješcu koji, kako su rekli, nastoji nuditi ne više tek robusne džemaste, visokoalkoholne i prezrele dingače i postupe nego finu i uglađenu kapljicu što bi trebala Pelješac opravdati carstvom vina! Na radionici su bili osobno nazočni Boris Mrgudić i Baldo Kangjera. Predstavljeno je i vino Imperator, koje nastaje na način da desetak peljeških vinogradara/vinara, a to su konkretno Mladen Ančić, Phillip Baranović, Božo Daničić-Kačić, Viktor Farčić, Baldo i Ladislav Kangjera, Boris Mrgudić, Anton i Hrvoje Šaić i Boris Violić za zajedničku cjelinu predviđenu za primarnu preradu i potom dozrijevanje osigura određenu količinu – oko 50 kg – najboljeg grožđa sa starih loza iz svojih vinograda na Dingaču i Postupu… Svake godine grožđe se dovozi kod drugog člana grupe – koja se nazvala Imperator pa eto i vino nosi taj naziv – i proizvodnja se odvija kod toga člana kao domaćina. Grožđe u kacama nogama – kako je bilo nekad – gnječe (mlade) žene, što prizor čini vrlo atraktivnime, te odlično iskoristivime i u turističke svrhe. Ukupna godišnja produkcija Imperatora je oko 150 magnuma. Prvo vino Imperator bilo je iz berbe 2011.

Radionica o pelješkim plavcima koju je vodio Željko Garmaz. Dolje: Željko Garmaz i Boris Mrgudić

                Najjači utisak od svih kušanih na mene je ostavio Mare Postup 2016 obitelji Mrgudić, odličan je bio i Dingač 2016 od Borisa Violića, vrlo lijep Imperator iz 2015…

Plavci po redu degustacije: Mare Postup 2015 te, pretpremijerno Imperator 2014 i 2015

                Jedna je pak radionica bila s naslovom VRANAC JE NE SAMO ZA TOPLA PODNEBLJA! Na kušanje i na diskusiju o tome je li vranac nužno sorta samo južnog područja ili je jako dobar i za vino i u sjevernom dijelu Hrvatske, ponuđeni su vranci s Fruške gore i iz Erduta (Aleksandar Tadić iz vinarije SAlaxia, Vladimir Dragičević iz vinarije Tri međe i oblak, Zlatko Bošnjak iz iločke vinarije Trs te Ivo Brzica iz erdutske vinarije Brzica), ali i vranac iz Makedonije iz podruma Antonija Brzanova.

Enologa Antonija Brzanova (lijevo) iz skopskog vinskog podruma Brzanov Winery na WineOs-u 2019 moglo se vidjeti u dvjema ulogama: kao izlagača i kao osobu od koje se očekivalo stručno mišljenje o tome je li sorta vranac nužno baš samo za jako topla južna geografska područja. Uz odlične Vranec 2012 s 38 mjeseci u barriqueu (16 vol %; mpc. 50 €) i Masters Platinum Vranec 2012 sa 40 mjeseci bačvice (16 vol %) na kušanje je ponudio i vino Vranec s udjelom od 91 posto te sorte i s dodatkom devet posto crnog pinota, syraha i merlota, ali i sjajna vina Syrah 2015 (18 mjeseci barriquea; 20 €) i Merlot 2012 sa 40 mjeseci barriquea (16 vol %; mpc. 70 €). Brzanov (lijevo), na slici s proizvođačem bačvica Đorđevićem iz Vranja, nema svojih vinograda nego grožđe kupuje, najviše, veli, u područja oko Kavardaraca

                S radionice na kojoj se tražio odgovor na pitanje koliko je sjever prikladan za uzgoj vranca i na kojoj je nažalost potočeno i vino s manom vezanom ne uz neko specifično zemljopisno područje (ona se može pojaviti svuda!) izašao sam, posebice nakon kušanja vranca od Brzanova, uvjeren u sljedeće: govorimo li o ozbiljnom crnom vinu (za rosé ima toliko drugih kultivara da za nj ne treba trošiti vranac!), Baranja bi s obzirom na klimu i na tlo mogla dobro primiti vranac, uz, ugrubo rečeno, to da ga se posadi na višim pozicijama, zatim da proizvođač jako pazi na visinu prinosa (bolje reći da prikladno snizi prinos), te da ide i na prosušivanje grozdova na trsu, naravno i da, pri dozrijevanju koristi ne suviše paljenu, odnosno i uopće nepaljenu bačvicu (zašto samo bačvicu, vrijedilo bi pokušati i s velikom bačvom od npr. 20 hl), te da vinu dade dovoljno vremena i u bačvi i u butelji da se, ostajući u punoj moćnosti, formira do kombinacije komleksnosti i maksimalne elegancije…

                Jedna od pak radionica bila je VINSKI INDIANA JONES, posvećena liku i djelu rasadničara i vinara Ivice Dobrinčića s Krka, koji se može pohvaliti da je upravo svojim loznim cijepovima obnovio kompletne vinograde na spomenutom otoku i u prekoputnom Vinodolu. Da nije bilo njega i njegove zanesenosti istraživanjem starih sorti na izdisaju, danas ne bismo znali što su, npr. trojšćina i sansigot (sušćan). Pozicionirao je, smatra moderator Željko Garmaz, Krk na značajno mjesto vinske karte Hrvatske, a sa sansigotom zainteresirao je pilce u SAD, kamo šalje pola svoje proizvodnje te sorte. Na WineOs-u 2019 i na štandu u velikoj dvorani moglo se kušati Dobrinčićev sansigot iz 2015 (12 vol % ) a i sansigot 2015 od Ivana Katunara (12,5 vol% ).

                Predviđena je bila i radionica DUNAVSKI CHARDONNAY IZ BARANJE i ERDUTA – HRVATSKI ODGOVOR NA CHABLIS. Malo čudan naslov jer sugerira komparaciju a Baranja i Erdut na bitno su različitim vinogradskim pozicijama i glede klime od Chablisa!

                Vinski David – Jasna Antunović, i vinski Golijat – Vina Belje pohvalit će se da je u njihovim vinogradima najuspješnija sorta upravo chardonnay. Vina Belje do nedavno se, kažu, moglo dičiti time da u Hrvatskoj ima najveći vinograd chardonnaya u komadu, čak 60 hektara! Platina na Decanteru za Jasninu Graševinu nekako je u drugi plan bacila njezine chardonnaye za koje mnogi tvrde da su bolji od graševine. I beljski i Jasnini vinogradi su pored Dunava, pa se može kazati da je ta moćna rijeka u svoje naručje u Baranji i Erdutu prihvatila ovu najpopularniju svjetsku sortu, i omogućila joj visoke domete baš na istoku Hrvatske. O chardonnayima iz 2006., 2011., 2013., 2015., 2016. i 2017. godine kao govornice bile su najavljene dakako upravo Suzana Zovko, glavna enologinja Belja, i Jasna Antunović.

                ZAPJENJENA GRAŠEVINA! Graševina kao najrasprostranjenija vinska sorta u Hrvatskoj počela se sve više koristiti i u proizvodnji pjenušaca. Danas se u sedam hrvatskih vinarija pjenušac proizvodi od čiste graševine. O svojim iskustvima u proizvodnji pjenušca od graševine pozvani su bili da govore Davor Zdjelarević, tzv. difuzni vinar iz Zagreba, Miroslav Palinkaš iz vinarije Pavlomir iz Novog Vinodolskog, Goran Josipović iz vinarije Pjenušci i vina iz Požege, Ivan Marinclin enolog iz Kutjeva d.d., Ivana Nemet iz PP Orahovice, Ivica Perak iz Vinarije Perak, i Antonija Čeme iz Feravina.

                ČISTA PRIRODA, VINA BEZ KOMPROMISA! To je bio naslov radionice o vinima iz organske proizvodnje. U nekim slučajevima se brutalno ide u ekstrem te se, primjerice, teran macerira 365 dana, a u boce ulazi – bez imalo dodanog sumpora. O tom svom iskustvu pričao je Danijel Bastijančić iz vinarije Lunika u Istri. Svoja iskustva s maceriranjem škrleta iznio je Ivan Kosovec, a Denis Bogoević Marušić pričao je o svom grku s Pelješca, koji je, kao je rečeno u najavi, panegirično proglašen vinom godine (hmmmm; proglašen gdje, kada i od koga?). Bojan Baša iz Beograda iznio je vlastito iskustvo o beskompromisnom i u potpunosti prirodnom pristupu u njegovu vinogradu na Fruškoj gori, a Aleksandar Todorović iz Ražnja objašnjavao je zašto ga svi u čudu gledaju zbog župljanke (sorta kojoj se posvetio). Priču su pratila vina nazočnih vinara – grk iz 2017. i Križ plavac mali 2016, Škrlet Selekcija 2011. i Škrlet Selekcija 2017. godine, Pinot sivi Jantar iz 2013. Viaggio Lungo 2015. (malvazija) i Carbun 2015. (teran) od Lunike, kao i oranž malvasija Petra Crvika, proizvedena u samo 600 boca!

                Lijepo je bilo čuti razmišljanja proizvođača o nužnosti prirodnog pristupa u poljoprivredi i u prizvodnji vina, kako radi zdravlja konzumenta, tako i radi toga da se smanji do i izbjegne zagađenje tla i okoliša, međutim nakon prezentacije mogu kazati da  gotovo svi ti, ako ne i baš svi na toj radionici s vinom prisutni proizvođači jednostavno moraju shvatiti da ako su se priklonili prirodnom pristupu u proizvodnji to automatski ne znači da na stol uz koji se blaguje i uz koji valja uživati te koji, pogotovu kad je po njemu prostrt bijeli stolnjak, zavređuje određeni minimum dotjeranosti i elegancije proizvoda imaju pravo iznositi mutna vina boje blata, hrapava, gruba, nedovršena. Na radionici je na kušanje podastrto devet vina, najmlađe je bilo iz berbe 2017., nekoliko ih je bilo iz 2015. i 2016., a najstarije je došlo iz 2013. Upitao sam moderatora je li koje od tih vina već možda i na tržištu odnosno da li upravo sada izlazi na tržište, odgovor je bio da samo dva još nisu i još neko vrijeme ni neće biti na tržištu. Katastrofa! Jedno od ta dva vina a za koje mi se činilo da bi bilo vrijedilo kušanja za koju godinu je Škrlet selekcija 2017 od Ivana Kosovca. Drugo koje nije još na tržištu i koje po najavi vinara Aleksandra Todorovića iz mjesta Ražanj tek u bocu ide krajem ove godine, župljanka je iz 2017. Po ovome što sam kušao ne vjerujem da bi od njega moglo nastati neko osobite pažnje vrijedno vino (malo je tanko!), ali vjerujem da će za godinu dana biti daleko bolje i pitkije nego što se pokazalo sada. Pozitivno bih se izrazio i o Križu plavcu malome 2016, od Bogoevića Marušića, njemu treba svakako još malo vremena da mu tannin omekša.

                Radionica pod naslovom VELIKA VERTIKALA ČAROBNOG MJESEČARA bila je posvećena vinu Josipa Brkića iz Čitluka, kojega vinski znalci doživljavaju kao kultnog hercegovačkog vinara. On je čini se još uvijek jedini biodinamičar iz hercegovačkog krša. Istaknuo se dosad s kapljicom Mjesečar, koja se u najboljim godinama proizvede tek u nekoliko stotina butelja. Za ovu kušaonicu Brkić je pripremio vertikalu toga vina, od 2016., pa preko 2015., 2012., 2011. do 2008. godine, Josip Brkić pružio je mogućnost kušanja vrlo rijetkog Crvenog Mjesečara iz 2008. godine.

                Iločki podrumi prezentirali su svoje BISERE iz ARHIVE. Vina Iločkih podruma posljednjih su godina najnagrađivanija hrvatska kapljica, a Iločki podrumi su najnagrađivanija hrvatska vinarija. Traminac ledena berba 2007 je, navedeno je, u konkurenciji od 550.000 vina iz cijelog svijeta zauzela 19. mjesto. Uz proslavljenu ledenu berbu, za kušanje su bili predviđeni rijetki traminac iz 1982. te onaj iz 1999. godine, kao i rajnski rizling iz 2006. i graševina iz 2008. godine. O vinima je bila pozvana da govori Vera Zima, glavna enologinja Iločkih podruma.

                U najavi radionica bila je i VERTIKALA DINGAČA VEDRANA KIRIDŽIJE ali s posve drugim berbama od onih predstavljenih krajem studenoga na Zagreb Vino.comu u Esplanadi, nažalost radionica je otpala jer Kiridžija zbog gripe nije mogao doći.

Logično je da su neki obilazeći štandove i kušajući vina nastojali formirati svoju rang-listu etiketa po kakvoći. Predsjednik udruge G.E.T. i glavni urednik časopisa G.E.T. Report iz Zagreba Tomislav Stiplošek za svojega glavnog favorite izabrao je Frankovku 2012 podruma Vino Belje

Inače, što se tiče radionica općenito na WineOs-u, bilo bi dobro pronaći malo bolji prostor od ovoga sada na Muzeju okusa, na način da nazočni ne budu rastegnuti u dužinu nego da nekako budu oko stola uokolo, na kupu, naime svi će tada bolje ne samo čuti nego i razumjeti, uz moderator, i osobe koje na zadanu temu žele nešto komentirati, a ako je problem osigurati takav ambijent i smještaj sudionika rješenje bi bilo postaviti neki mini razglas. Moderator se, kao što je to bilo sada, snađe bez mikrofona i zvučnika jer dok priča i obrazlaže ima mogućnost kretati se od jednog do drugog kraja ambijenta, međutim ostali nazočni prikovani su svaki za svoju sjedalicu i kad nešto govore (a buka dolazi iz dvorane s izlagačima) i pogotovu ako nisu gromka glasa čuje se da pričaju ali oni prisutni malo udaljeniji od govornika slabo razumiju što se to tamo govori.

                VINSKI ATLAS OSJEČKO-BARANJSKE ŽUPANIJE – Osječani se u vinskome dijelu ozbiljno pripremaju za turističku sezonu: na ulazu u dvoranu na WineOs dostupna je bila publikacija Vinski atlas Osječko-baranjske županije! Publikacija koja je jedan od nužnih alata za promidžbu teritorija na bazi karakterističnog proizvoda – u ovome slučaju to je vino, te koja je iznimno korisna u razvoju turizma u ruralnome prostoru.

Vinski atlas Osječko-baranjske županije

Izdavač je Osječko-baranjska županija – Upravni odjel za kontinentalni turizam, urednici Tatjana Roth i Denis Despot, a autor tekstova Boris Ocić. Publikacija ima 56 stranica, i tekstom i fotografijama te dakako adresom, telefonom, e-mailom i www. adresom predstavlja 17 vinskih podruma Baranjskog vinogorja, tri podruma Đakovačkog vinogorja, devet podruma Erdutskog vinogorja te dva podruma Feričanačkog vinogorja. U njoj je moguće i upoznati se s raznim manifestacijama što se kroz godinu održavaju na području županije, kao i s mogućnostima za sport i rekreaciju. ♣

BARANJA: Iskustvo iz Zmajevca gnijezda

            KALAZIĆEVE SLASNE BATINE – Dobiješ ih starim loznim panjem, pa hrastovom daskom i staklenom bocom. I moliš Boga da batinanje potraje!

Slavko Kalazić s vinom Batina cuvée blanc 2010, 14,5 vol %, na etiketi je crtež prizora Batine uz Dunav, a pored su butelje Batina chardonnay 2010, 14,5 vol %, na etiketi je crtež jelena, zatim Batina Traminac 2012, 14,5 vol %, na etiketi su crteži sira i torte, pa Batina cabernet sauvignon 2012, također s nekih 14 vol % a s crtežem vepra, i Batina crni pinot 2009, sa 14,5 vol %, te s crtežem guske i patke. Crteži su po vinima odabrani kako bi sugerirali uz koja jela je najbolje piti koje od tih vina

                Batine su stigle iz vinograda i podruma Slavka Kalazića u baranjskoj Batini, tik uz Dunav. Iskustvo od prije koji tjedan u Zmajevcu gnijezdu u Baranji: riječ je o bijeloj mješavini batina te nekoliko samostalnih batina, konkretno o Batini 2010 (chardonnay, sivi pinot i sauvignon), zatim Batini chardonnayu 2010, Batini tramincu 2012, Batini crnom pinotu 2009 Premier i Batini cabernet sauvignonu 2012…, sva su vina od jako starih loza i dozrijevala u hrastovim bačvicama. Jedna Batina bolja od drugih, tražilo se repete. Iz Zmajeva gnijezda priča je krenula i u svijet: za Batinu chardonnay zainteresirali su se i u Francuskoj odakle je chardonnay i pošao u planetarno osvajanje, pa se, eto – batinanje odvija i tamo…

                Zmajevo gnijezdo nalazi se u mjestu Planina na području Zmajevca, a riječ je o novom vinskom podrumu Slavka Kalazića, po struci elektroničara koji je prije poprilično godina iz okolice Donjeg Miholjca stigao u Baranju i u Batinu na samom Dunavu, dopalo mu se pa se tu odlučio i nastaniti, te, kako je uz tadašnju još vikend-kuću imao vinograd s trsjem sađenim 1988. godine (to je sada tek dva posto njegove ukupne aktualne vinogradske povšrine), i baviti se vinogradarstvom i vinarstvom više na razini hobizma. Ali vino je postalo preveliki izazov za Kalazića, pa je od 2002. malo pomalo proizvodnja plemenite kapljice od garažne vikendaške prerastala u profesionalni okvir i – prešla prag od prve stotine tisuća butelja! Kalaziću je vino postalo poslovna dopuna onome za što se lijepo hrvatski kaže kor-biznis, a u Kalazićevu slučaju glavna su djelatnost prodaja i servis elektroničkih proizvoda. Kor-biznis je pak postao dobrodošla dopuna vinogradarstvu i vinarstvu u financijskom smislu!

                Kalazić se kao vinar bio počeo dosta dobro snalaziti na tržištu plemenitom kapljicom, pa, kako je kakvoća proizvoda rasla i o njoj se šire pričalo, tako je – i većom brzinom! – rasla i potražnja za vinom. Stvorila se potreba za osjetno većom količinom Kalazić-vina, a za svjetliju budućnost nužnost je pri rastu kvantitete bila ne samo održati postojeću kakvoću nego je i unaprjeđivati. To je značilo, radi osiguravanja dovoljno kvalitetne sirovine – Kalazić se nije htio upuštati u kupovanje grožđa a i silno je želio biti na ekološkom kolosijeku, potrebu jačeg širenja s vinogradima i to na boljim pozicijama, pa prikladnu dopunu sortimenta, te gradnju novog, većeg modernog vinskog podruma. Onaj prvi, izvorni, u Batini, imao je površinu od tek 66 četvornih metara tako da je, prisjeća se Kalazić, dobar dio radova trebalo obaviti vani, na otvorenome. Poduprt sredstavima iz Vinske omotnice, Kalazić je krenuo u novu, značajnu sadnju. Sada u Planini posjeduje vinograd na 18 hektara površine i sa 120.000 loza. U samom središtu toga vinograda podignuo je građevinu za novu suvremenu vinariju, opremanje koje još nije obavljeno do kraja. Proces tek treba kompletirati i nabavkom i postavljanjem, uz postojeću novu inoks-garnituru, drvenih posuda, riječ je o novim bačvama od slavonske hrastovine i zapremnina od 2500 litara, 500 litara i 225 litara. Predviđeno je da uz proizvodni dio budu i prostori za prihvat gostiju na degustaciju, konkretno jedna kušaonica unutar zgrade i jedna izvan, odmah pored, te  prodavaonica vina.

Poduzetnik Slavko Kalazić (desno) sa svojim suradnicima u segmentu vina – Samirom Nadjem (sasvim lijevo) s kojim radi već jako dugo, te s uglednim enologom Marijanom Kneževićem koji se Kalaziću, kao strukovno pojačanje, pridružio u 2018.               

Bogati slavonski doručak

– Kad sam nakon više godina iskustva u proizvodnji vina shvatio što Baranja kao ambijent može pružiti za dobivanje visoko-kvalitetnog i osebujnog vina, nije bilo dileme oko troškova, jednostavno prostor i oprema morali su biti vrhunski. Da bih stvorio najbolje uvjete za produkciju vrhunskoga vina aplicirao sam za sredstva iz sedam vinskih omotnica, konkretno za sredstva za kupnju terena, sadnju loze, gradnju i potpuno opremanja podruma. Dosad su realiziralna sredstva iz šest omotnica! Kad sve bude gotovo, ukupni trošak cijelog projekta s kompletnim opremanjem i uređenjem pogona za proizvodnju te kušaonica i prodavaonice kretat će se oko 1,5 milijun eura – kaže Slavko Kalazić.

                Gradnja podruma u srcu vinograda počela je 2014. godine, a prva prerađena berba bila je 2016. Kapacitet podruma po sadržaju posuda je 350.000 litara. Proizvodnja, kako naglašava Slavko Kalazić, se vrti oko 200.000 litara. To što još mladi – 2004. i 2005. godine gustoćom od 7000 trsova po hektaru sađeni vinograd na blagoj kosini i na nadmorskoj visini od 160 do 180 metara u Planini na baranjskom brdu i na tlu definiranome kao degradirani črnozem s praporom i dosta pijeska a sa jedva tri posto humusa, te prihvatni i preradbeni potencijal novog podruma otvaraju vrata i za dobivanje veće količine vina, to  neće utjecati na povećanje proizvedenih litara godišnje, naime Kalazić, koji se okrenuo ekološkoj proizvodnji pa ima i eko-certifikat, na dobrobit kvalitete reducira prinos tako da, veli, ne bude veći od 1,5 kg po trsu (uzgojni oblik je jednokraki guyot). Ipak, nešto će se povećati broj etiketa izlazećih iz vinarije Slavka Kalazića: uz postojeća mirna vina za nekoliko godina na tržište stiže pjenušac rađen klasičnom metodom. Iz berbe 2018. od sorata graševina, chardonnay, pinot crni i frankovka proizvedeno je bazno vino za nj!

Novi podrum Slavka Kalazića u Zmajevcu, iz vana i unutra

                Vinarija Kalazić trenutno je na tržištu s tri linije vina – bazna je s nazivom classic s kapljicom za hitru potrošnju, zatim tu je po lepršavim etiketama lako prepoznatljiva linija silver s monosortnim svježim šarmirajućim aromama i blagim ostatkom CO2 da ih učini atraktivnijima za vruće ljetno razdoblje i suhim i polusuhim vinima koja se preporučuje najbolje konzumirati do njihove starosti do dvije godine (graševina, chardonnay, rajnski rizling, sauvignon blanc, traminac, rosé), te linija premium (chardonnay jelen, traminac sir, graševina izborna berba bobica, pinot crni patka i guska, cabernet sauvignon vepar, Batina cuvée bijeli i Batina cuvée crni, cabernet sauvignon kasna berba), koja obuhvaća za duže odležavanje predviđena suha mirna vina te slatke visoke predikate, grožđe za tu liniju je iz onih spomenutih starih nasada u Batini iz 1988, a vino se brižno njeguje u hrastovoj bačvi(ci) na finom talogu.

                Kalazić ima 70 posto bijelih sorata, konkretno pinot bijeli, pinot sivi, chardonnay, graševinu, sauvignon, rzling rajnski i traminac, te 30 posto crnih kultivara, konkretno pinot crni, frankovku i cabernet sauvignon. Navodi kako mu od svih kultivara koje uzgaja najviše radosti pružaju od bijelih graševina, chardonnay i, osobito, traminac jer bude aromatski bogat i vrlo kompleksan, a od crnih pinot crni. Izdvojio ih je jer kako za njih kaže oni su svake ili gotovo svake godine konstantni u visokoj kvaliteti. Pinot bijeli i pinot sivi znaju biti odlični ali kad se potrefi godina. Kod crnih sorata jako hvali pinot crni, a cabernet sauvignon također – kad se potrefi godina. Za domaću frankovku kaže da će joj se tek sad kad ima novi podrum i nakon što u njemu budu i sve predviđene drvene bačve moći posvetiti kako treba. ♣

ERDUT: turističko iskustvo uz čudesni Dunav

BRZINA BRZICE i SPOROST PUŽEVA! – Bogme, puževi ne mogu biti toliko spori koliko Ivo Brzica iz Erduta može biti brz i snalažljiv! Na dovoljno rano upućeni poziv dopuzali su navrijeme do praga Brzičine kuće iz prostranog vinograda što ga majstor Ivo ima i obrađuje u okviru obiteljskoga imanja na uzvisini odakle se pruža prekrasan pogled na čudesni Dunav koji vam se koritom pred nosom i maltene nadohvat ruke savija poput zmije kad gmiže…. Radije su se vrzmali u blizini kuće, bojeći se valjda da se ne utope u moćnoj i tih zimskih dana osobito hladnoj europskoj rijeci na proputovanju našim Erdutom, ali nisu računali na to da će se ipak utopiti, i to u Brzičinim toplicama, tj. u tretmanu u vrućoj vodi, a potom i na vatrici u društvu s povrćem i začinima dok od njih nije nastao sjajan umak što ga je vinogradar, vinar a ovaj put i odličan chef Ivo Brzica ponudio s tjesteninom. U području gdje caruje fiš vinogradski puževi na ovaj način u zdjeli sjajno stoje uz bok spomenutom ribljem specijalitetu.

Ivo Brzica sa zdjelom s tjesteninom u umaku od vinogradskih puževa…

Ivo Brzica ima uistinu lijepi prostor za prihvat gostiju. Sad u ovo studeno zimsko vrijeme nakon što izvana uđete kod njega u kušaonicu sâm pogled na pucketajući kamin naprosto vas rastapa. Temperaturu poslije podižu pikanterije iz tanjura i kalorije iz čaše. Kako li je otvoreni kamin čudesan: domaćin Ivo malo razgrne goruće drvo, toliko da izravna površinu žara, začas je gore oveća rešetka a ubrzo potom na njoj meso, čaša (dakako, Brzičina) jako dobrog chardonnaya iz 2017 tek što je dokrajčila višekratno utapanje puževa a pečeni odresci i (dakako Brzičin) Merlot 2012 spremni su bili za svoje novo putovanje. Brzica inače za desert zimi  zna poslužiti i pečene njegove slavonske kobasice (jako dobre!). A u doba godine kad je ugodno boraviti vani na repertoaru je – šaran na rašljama! Brzica je u mogućnosti prihvatiti oko 50 osoba, zimi unutra uz kamin, a na proljeće i ljeto  i na otvorenome prostoru. Ambijent sjajan kao izletište.

Nakon što se afirmirao s vinom, Ivo Brzica sad ima i najozbiljniju namjeru u znatnom opsegu proširiti posao i na područje ugostiteljstva, hotelijerstva, dakle turizma! Računa da bi preuređeni hotel kroz kategorizaciju dobio četiri zvjezdice.

… te Brzica uz čari višestruko upotrebljivog kamina

– U planu mi je privući goste ne samo hranom i vinom, nego i s mogućnosti smještaja. Ovdje imam tri kuće za odmor, s ukupno 22 kreveta, i u funkciju turizma pustio bih ih ove godine kad popusti zima i nastupi ljepše i toplije vrijeme. Gosti koji bi došli što se rekreacije tiče mogu uživati u šetnji obalom Dunava, a ljeti bi se mogli i kupati u Dunavu, plaže su vrlo blizu ovoga mjesta gdje se nalazim. Opcija je i vožnja čamcem. S obzirom na neposrednu blizinu rijeke snažna lijepa je prilika i za sportski ribolov. Inače, ovdje je sve popularniji i cikloturizam, pa planiram nabaviti i odgovarajuće bicikle. U obližnjem Aljmašu, gdje je inače lijepa crkva i kamo dolazi i dosta vjernika, adaptirat ću postojeći hotel u visokokomforni objekt s restoranom, i u njemu bih mogao ponuditi smještaj u 12 dvokreventih soba, 24 kreveta u višoj kategoriji zasad vrlo je solidno. Ponavljam, računam da bi preuređeni hotel kroz kategorizaciju dobio četiri zvjezdice.

Ivo Brzica pored bačicva u svom sadašnjem podrumu koji postaje – bivšim naime u planu je gradnja novog, znatno većeg objekta

Na posjedu obitelji Brzica, na uzvisini s koje se krasno vidi Dunav

Čuesni Dunav

Ivo Brzica usporedno ide dalje i s razvojem svojega vinskog segmenta. U blizini svoje kuće gradi novi podrum koji će u zatvorenome prostoru biti površine 1500 četvornih metara, kapacitet vinarije bio bi milijun litara međutim, veli Brzica, ne zanima ga i neko bitno količinsko povećanje proizvodnje u odnosu na ovu sada – ističe kako i da želi povećavati kvantitetu u tu avanturu ne bi išao jer kod nas veliki je endostatak radne snage pogotovu one stručne, bitno je Brzici da podrum bude s dovoljno mjesta za komotan rad i da bude moderno opremljen.  Investicija u taj novi podrum, navodi Brzica, dopire do nekih milijun kuna…

Brzica inače obrađuje šest hektara vinograda zasađenih graševinom, chardonnayem, merlotom, cabernet sauvignonom i vrancem.  Vinogradi su smješteni u Erdutskom vinogorju na visini od 173 metra iznad Dunava koji okružuje erdutsko područje tako da kad se gleda odozgor Erdut se doimlje poput poluotoka… ♣

Perlice s terroirea Doline kardinala

BARUN KRAŠIĆ 100 PLUS brut nature – Klasiku i uhodanost, ma kako mogu biti dobri, povremeno treba razbucati nečim novime, drukčijime. Ukazala se prilika za to obitelji Špoljar Barundić iz Krašića iz Doline kardinala: Josip i Mara Barundić, koji se već godinama bave, i to s puno ljubavi, vinogradarstvom i vinarstvom, te koji su u kontekstu proizvodnje plemenite kapljice (i to ne samo mirnog vina, nego i pjenušca) već dobro ispekli zanat, prigoda za to nešto novo i drukčije ukazala se prošle godine, kad im se, na brdu pored njihova trsja, u vinogradu gusto zasađenome prije više od jednog stoljeća (možda čak i prije 130 godina!) i sa stablima u uzgoju na kolac, otvorila mogućnost berbe grožđa vrlo prikladnoga za kreiranje pjenušca s punim znakom terroirea, naime riječ je o kultivarima u kategoriji tradicijskih u plešivičkome kraju. I primarna prerada išla je na neki način u tradicijskome smislu, naime opredijelilo se za maceraciju od četiri dana, potom je sok otočen a trop sasvim lagano stisnut da vino ne dobije na gorčini, fermentacija mošta odvila se u inoks posudama, nakon vrenja vino je ostavljeno da dozrijeva na finom talogu s time da ga se povremeno miješalo. Vino će uskoro, a na mjesec dana, na smirivanje, potom, u ožujku ili travnju ide u bocu i na šampanjizaciju.

U vinskom podrumu Barundićevih kuša se novo mlado bazno vino od stoljetnih loza, namijenjeno kreaciji pjenušca Barun Krašić 100 brut nature. Slijeva su: Ivo Kozarčanin, Mara Špoljar Barundić, Josip Barundić, te Ivan Dropuljić

Marljiva ekipa koja je uz Josipa i Maru Barundić sudjelovala u berbi i u kojoj su bili Ivo Kozarčanin, novinar/urednik u 24sata i bloger Bakhov sin, te Ivan Dropuljić, direktor međunarodnog festivala vina i kulinarike Zagreb Vino.com (ove godine odvija se 14 put) sastala se prije koji dan kod Barundićevih i u podrumu kušala to za šampus proizvedeno bazno vino od grožđa iz prekostoljetnih loza. Kapljica lijepa, mekana, s nevisokim alkoholom, s vrlo dobrom kiselosti i lijepo svježa, pogođeno za pjenušac, i to, baš lijepo, onaj u kategoriji brut nature dakle bez dodavanja ekspedicijskog likera. Josip i Mara Barundić kažu da će nakon sekundarne fermentacije pjenušac prije degoržiranja na kvascu u boci odležavati barem tri godine. Ambicije su, eto, velike, a – zašto i ne bi bile?!…

Marine delicije – kuhane češnjovke, svježi kravlji sir, ajvar, pa juha sa štruklima, narezani pečeni ždrebeći filet, njoki s umakom od svježe ubranih vrganja, te, desno, Josip Barundić s vinom i pjesmom, dolje: vina Barundićevih – pjenušci, Manzoni bijeli, graševina, Marquis crni pinot, pjenušci

Susret kod Barundićevih nije dakako mogao proći bez specijaliteta Barun iz kulinarske radionice Joža & Mara: u čast mladome vinu i budućem pjenušcu bračni par – oboje su strastveni kuhari! – prigotovljen je bogat menu, od plate s prigodnim kuhanim češnjofkama te čvarcima i s mladim svježim sirom i domaćim ajvarom, preko juhe sa štruklima do ždrebećeg fileta pečenog lagano u pećnici i posluženog, narezano, s njokima u umaku od vrganja, za finale stigla je torta s jabukama. Nisu, eto, Mara Špoljar Barundić i Stephane Joseph Barundić iz Krašića baruni po nekoj službenoj tituli, golemoj ostavštini, prezimenu, ali jesu baruni po tome kako srdačno dočekuju gosta u svojoj kući. Barundićevi se uvježbavaju za bogatiju eno-gastronomsku ponudu na svojemu imanju.  I, ide im odlično! Spremaju se za koju godinu, kad i njihova djeca stasaju u dovoljnoj mjeri da uskoče u posao, proširiti ponudu i na kolosijek vinskog i gastro-turizma, koji u krašićkome kraju ima veliku šansu za uspjeh. Domaćini su mu sve jače skloni jer povećava izglede za plasman proizvoda i usluga na kućnom pragu. ♣

Decanter Top 10 i Zagreb Vino.com 2019

STEVEN SPURRIER 2018 SELECTION – Svake godine Steven Spurrier, dugogodišnji urednik i savjetnik svjetski glasovite vinske revije Decanter, bira vina koja bi kroz svoju Top 10 listu preporučio za konzumaciju odmah odnosno za čuvanje u podrumu još neko vrijeme, i, evo, njegova nedavno u spomenutom časopisu objavljenoga izbora najbolje kapljice što ju je kušao u 2018. Riječ je o uzorcima iz cijeloga svijeta i iz planetarno glasovitih ali i onih u globalnoj javnosti manje znanih podruma. Etiketama odabranima za svoj Top 10 za 2018. pripalo je po 94/100 bodova i više.

Na prvom mjestu top-liste je

OPUS ONE USA California Napa Valley, Oakville Opus One 1980, cabernet sauvignon 96 %, cabernet franc 4 %, dozrijevalo u drvu, suho, 13,5 vol %

A slijede: ALTOS las HORMIGAS, Argentina, Uco Valley, Gualtallary Malbec, 2014, sorta malbec, suho, 14,50 vol %; TENUTA TERRE NERE, Italia, Sicilia, Etna Prephylloxera 2015, sorta nerello mascalese, suho, 13,0 vol %;  Il PARADISO di FRASSINA, Italia Toscana Brunello di Montalcino Moz Art 2013, sangiovese, suho, 13,5 vol %; The SADIE FAMILY South Africa, Swartland Palladius 2015, sorta chenin blanc, suho, 14,50 vol %; EMRICH-SCHöNLEBER, Deutschland, Nahe Grosses Gewächs Halenberg Riesling 2017, suho, 12,5 vol %;  CHAPEL HILL, Australia, McLaren Vale, The Vicar Shiraz 2012, 22 mjeseca u drvu, suho, 14,50 vol %; ANIELLO, Argentina, Patagonia, Rio Negro Trousseau 2015, sorta trousseau, suho, 13,5 vol %; LUTUM  USA, California Santa Barbara County Santa Rita Hills Sanford & Benedict Vineyard Pinot noir 2013, suho, 13,5 vol %;  R. LOPEZ de HEREDIA, España, Rioja Viña Tondonia 2005, sorta tempranillo, suho, 13,0 vol %


Steven Spurrier, u sredini, te Ivan Dropuljić i Željko Suhadolnik

Možda se na ovoj listi 10 preporučenih za 2018. godinu moglo naći i jedno sjajno hrvatsko vino koje nije nepoznato Spurrieru i Decanterovim ocjenjivačima, naime o njemu je kao o velikom kuriozitetu na svjetskoj razini Decanter već svojedobno i pisao, i to i s puno oduševljenja. S obzirom da sam ga imao priliku kušati upravo sredinom prosinca lani, mogu reći da je u odnosu na ono vrijeme kad su ga kušali u Decanteru to vino toliko dobilo do sada da sam siguran da ravnopravno spada u ovu konkurenciju (94 i više bodova), samo – lako je moguće da ga Steven Spurrier nije kušao sada u ovoj fazi. A riječ je o Tomčevom pjenušcu Amfora 2010 rađenome od baznog vina dobivenog polugodišnjom maceracijom bijelih sorata u amfori, te degoržiranome prije nešto manje od godine dana!

Inače, krajem 2018. Steven Spurrier bio je nekoliko dana na korak od Hrvatske, konkretno na Bizeljskome i na imanju pjenušara Janeza Isteniča koji je proslavljao 50. godišnjicu svoje perlaste karijere, i to je eto bila prigoda za susret s njime na ovome terenu. Osnivaču i direktoru međunarodnog festivala vina i delikatesa prof. Ivanu Dropuljiću odmah je, s obzirom da je manifestacija u Esplanadi znana po vrlo jakim i ekskluzivnim radionicama, proradio kliker i porazgovarao je sa Spurrierom o mogućnostima da na idućem Zagreb Vino.comu, posljednjeg petka odnosno suboite u studenome 2019., Spurrier bude voditelj jedne radionice. Među prijedlozima za temu bilo je to da Spurrier u Zagrebu prezentira etikete burgundijskih, bordoških i kalifornijskih podruma uzorci kojih su se bili našli na njegovom čuvenom pariškom kušanju Pariška presuda, dakako ne nužno i one berbe, jer iz više razloga to lako ne bi bilo moguće, međutim atraktivno bi bilo već i to da u Zagrebu budu vina istih vinskih kuća i istih  sorata i stilova a novijih i sada na tržištu aktualnih berbi. A druga opcija mogla bi biti prezentacija vina s ove upravo ovdje objavljene Spurrierove Top 10 liste za 2018, s time da se možda u kušanje ubace neko vino ili par nekih vina kao visoke hrvatske posebnosti.  Razmišljanja su i na kolosijeku organizacije kušanja naslijepo, dakako pod Spurrierovim vodstvom, pa da se vidi kako bismo se mi tu uklopili. Spurrier je bio zainteresiran za suradnju, a prvi službeni dopisi iz Zagreb Vino.coma, čujem, krenuli su prema njemu… ♣

Bordoško čudo iz najmnogoljudnije zemlje na svijetu

BAKHOV LUKSUZ IZ KINE – Bordeaux, Burgundija, Toscana, Pijemont, Rioja, Ribera del Duero, Napa Valley? Ništa od toga! Najnovije vino namijenjeno šmekerima dubokoga džepa a ponajviše kolekcionarima plemenite kapljice dolazi iz Kine! U priču su uključeni imena i pojmovi koji intrigiraju: Luis Vuitton Moët Hennessy – moćna kuća svjetskog luksuza, Jean Guillaume Pratts – nekad direktor vrlo cijenjenog bordoškog posjeda Cos d’Estournel a sada predsjednik Estates & Wines odjela Moët Hennessyja, zatim –  Tibet, te rijeka Mekong…

Ovako izgleda butelja kineskog vinskog čuda Ao Yuna

Vino, kojega je ukupno tek 24.000 boca, htio je za sebe u količini od 500 kutija rezervirati njujorški vinski trgovac Sherry-Lehmann. Isprva je tek jedna trećina od ukupnoga broja boca bila određena za prodaju u Kini a onda je u međuvremenu Pratts dobio ponudu da i svu količinu plasira u Kini…. Vino je inače u prodaji i u Hrvatskoj, preko tvrtke MIVA Galerije vina, a maloprodajna cijena u nas mu je 2250 kn za butelju.

Naziv vina je Ao Yun, u značenju: lutanje među oblacima (kao podsjetnik na područja nekadašnjeg uzgoja vinove loze u podnožju Tibeta), a berba je 2013., riječ je o mješavini 90 posto cabernet sauvignona i 10 posto cabernet franca, alkohol se kreće oko 15 vol %!  Na početku prodaje najavljena maloprodajna cijena za butelju od 0,75 l: 250 dolara, kako vrijeme prolazi cijena dakako raste.

Jean-Guillaume Pratts, predsjednik odjela Moët Hennessy Estates & Wines, govori o vinu Ao Yun

Priča je počela 2009, kad je Moët Hennessy krenuo u Kini tražti mjesto idealno za proizvodnju vina. Shandong, istočno obalno područje gdje Château Lafite Rothschild ima joint-venture, odbačen je jer da je prevlažan, Ningxia gdje Moët Hennessy ima pogon Chandon za proizvodnju pjenušaca prehladna je… Nakon perioda traženja izabrana je oblast Yunnan uz Tibet, gdje su jezuitski misionari bili zasadili lozu još u 19. stoljeću.

U 2002. kineska je vlada pomogla farmerima u nekih 25 sela da na kosinama uz rijeku Mekong posade sortu cabernet sauvignon. Moët Hennessy izabrao je za svoje vinograde parcele u četiri među tih 25 sela, po dva sa svake strane rijeke, na visinama između 2200 i 2600 metara, te s tlom s dosta šljunka. Moët Hennessy dobio je koncesiju na vinograde na 50 godina. Zahvaljujući visini, klima je svježa i suha. Jean-Guillaume Pratts kaže da su vinogradi toliko visoko i iznad kiša da su loze pošteđene gotovo svih gljivičnih bolesti uvijek povezanih s vlagom. Svjetlosti je dovoljno kroz duži period dana. Vegetacijski period ovdje traje, kaže Pratts, 160 dana, a to je duže nego u bordoškoj regiji, gdje je on 120 dana. Pratts slikovito objašnjava: Zamislite polagano kuhanje, pirjanje mesa, tako je to i ovdje s dozrijevanjem grožđa. Ono je polagano i dugo traje, rezultat toga su zrelost, svježina, postojani i čvrsti ali ne grubi nego fini tanini koji vinu omogućavaju dugi vijek a ne narušavaju mu eleganciju.

Iz vinograda na objema stranama rijeke Mekong dolazi grožđe za vino Ao Yun

Logistička móra je tamo, u tim predjelima iznad Mekonga, proizvodnja vina, naime do tih sela treba se od civilizacije voziti nekoliko sati brdskim cestama džipom s pogonom na četiri kotača. Na farmama nema struje ni mehanizacije, poljoprivrednici za obradu zemlje kao vučno pogonsko sredstvo rabe jakove. Sve se u trsju radi ručno, dakle ovo je, naglašava Pratts, doista sve ekološki, organski proizvedeno. Kako naručene i kupljene cisterne nisu uspjele stići na vrijeme za berbu 2013 (vinarija u Adongu, najvišem selu od spomenuta četiri, napokon je ipak dovršena 2014), fermentacija je za ovo vino obavljena u velikim lokalnim recipijentima od keramike koji inače služe u tradicijskoj proizvodnji jakog kineskog pića baijiu.

Na pitanje kako to da je takva kompanija kao što je LMVH odlučila poći Bogu iza nogu da bi proizvodila vino, Pratts odgovara da je riječ o izazovu, bez kojega nema pravog uspjeha, te podsjeća da je Moët Chandon još 1959. pošao investirati u vino u Argentinu, a bio je i prvi strani investitor u vinski posjed u kalifornijskoj dolini Napa, još 1973. godine. ♣

Zapostavljeni Pijemont

MARZIANO ABBONA USTRAJAVA NA TRADICIJI – Bordeaux ide, Toscana ide, Čile ide, Pijemont – jedva. Meni koji sam godinama kontinuirano išao na prezentacije pijemontskih vina barolo, barbaresco, barbera neshvatljivo je kako  vina iz te regije na sjeverozapadu italije a koja su čuvena i cijenjena u cijelome svijetu – ne nailaze na neko osobito odobravanje potrošača u Hrvatskoj.  U  usporedbi s kapljicom iz upravo spomenutih područja čini mi se da su, gledajući kroz količine ponude u postocima, pijemontska vina među najiskrenijima od crnjaka što dolaze iz raznih krajeva svijeta.

Butelje Marziano Abbona u MIVA Galeriji vina

A kad govorim o iskrenosti, kao jednog od najiskrenijih proizvođača doživio sam Marziana Abbonu iz Doglianija ispod mjesta Barolo i Monforte. Sjećam se kao danas: priredba u Astiju posvećena barberi. Najprije kušanja naslijepo, potom susret s vinarima istoga dana na večeri. Marziano Abbona, visok, korpulentan no nipošto debeo, tek čvrst, s duboko izboranim rukama od rada u trsju. On jeste vlasnik posjeda Marziano Abbona, ali nije gospon, markiz ili neki dottore s puno para što su stigle ili stižu iz nekog drugog biznisa, nego je izravni šljaker u trsju i podrumu! Krasna rečenica jednog od kultnih vinogradara/vinara iz Pijemonta a kojega na žalost već nekoliko godina nema više među nama, riječ je o Domenicu Clericu: Vino ne treba nužno prvenstveno tehnologa, ono u prvom redu  treba INTELIGENTNOG i RADIŠNOG SELJAKA! Koji, kad ponudi vino, voli da je ono ne samo dotjerano, što se može postići tehniciranjem, nego da je užitno kao iskreno! OGLEDALO TERITORIJA! A baš to je bitno za uspješnu širu promidžbu kraja iz kojega vino dolazi. Nekom ozbiljnom ljubitelju plemenite kapljice nazivi razvikanih sorata koje s vinom stižu ne iz područja odakle su te sorte nego iz nekih drugih krajeva kamo su pomodno introducirane u principu ne znače puno. Mnogi nerijetko i vrlo komplicirani nazivi vina (osobito njemačkih) zbog te kompliciranosti također su naporni, ali ako se kako treba zajednički radi na isticanju i onda prikazivanju na etiketi područja u geografskom smislu stvar i te kako funkcionira. To je apelacija, nešto što se kod nas rekao bih ne shvaća kako treba, pa se sad otkad smo u EU posvuda i za sve i svašta rabi oznaka ZOI, iako bi bilo primjerenije rabiti oznaku ZOZP ili nešto treće.

Marziano Abbona sa supugom, uz lepezu njihovih vina

Prevedeno na naše navike: graševina je nešto generično, kao i plavac mali, crljenak, pošip, babić, ali ako te i još dadatne fantazijske nazive prati i navod regije, općine, zemljopisnog položaja, naziv pozicije grand cru kvalitete,  eh, to je već nešto drukčije.

U Pijemontu a i kod vinske kuće Marziano Abbona sva vina na etiketama  imaju vrlo istaknute podatke o lokacijama odakle stižu. Evo, kod Abbone: Dogliani docg Papà Celso Dolcetto, Langhe doc barbera, Barbera d’Alba Rinaldi doc, Nebbiolo d’Alba Bricco Barone, Langhe doc Nebiolo Garombello, Barolo docg Pressenda, Barolo docg Terlo Ravera, Barbaresco docg, Langhe doc Rosso Zerosolfitti (bez dodavanja SO2), Langhe doc Favorita (favorita je sorta) Valle dell’Olmo, Roero Tistin Arneis docg (arneis je sorta)…

Zagrebačka MIVA Galerija vina uvezla je, među ostalime, baš i vina Marziana Abbone. Barolo ima internacionalno visoki image pa je i skuplji, ali vrijedi kušati Papa Celso dolcetto, od sorte koja kod šire publike nema ni blizu pedigre poput barola i barbaresca… Vina kuće Marziano Abbona nalaze se u prodaji kod nas u MIVA Galeriji vina. ♣

Vino s crne liste

        ČUVAJ SE ONOGA ŠTO VRIJEDI (?!), JER PODLOŽNO JE FALSIFICIRANJU(!) – Kakvog li paradoksa: Čuvaj se onoga što vrijedi, međutim ostatak naslova objašnjava sve: ono što je vrijedno i afirmirano, te što je na tržištu svojim renomeom postiglo visoku cijenu (umjetnine, dragulji/nakit, vino….) podložno je falsificiranju. Netko bez poštenja a promućuran, tko se bavi makinacijama, na manjem osobnome trudu nastoji na lakši ili relativno lak način i na račun drugih doći do hrpe novaca. Uglavnom je danas u segmentu vina za vrhunsku zaradu riječ ne više toliko u tome da se, kao što je nekad bilo rašireno, na trop stave voda i šećer i još poneki dodatak, nego o tome da se neka jeftinija ili jeftina kapljica napuni u butelju na koju se nalijepi krivotvorena etiketa što maksimalno podsjeća na original, i uradak se onda nastoji plasirati kao original, dakako, po vrlo visokoj cijeni što prati taj original.

Ove su burgundijske i bordoške etikete bile podložne krivotvorenju: vina od Ponsota, Rousseaua, Petrusa

Nedavno su agenti FBI-ja upravo zbog vinskih krivotvorina banuli na prag kuća renomiranih francuskih proizvođača Bakhova nektara, posebice onih u Burgundiji, konkretno npr. karizmatičnog vinara iz Gevrey-Chambertina Erica Rousseaua, ali i kod Auberta de Villainea s famoznog posjeda Domaine de la Romanée Conti, pa Laurenta Roumiera i Georgesa Ponsota, da rasvjetle određene slučajeve krivotvorenja vina. U istrazi se u glavnoj ulozi ali na drugoj, lošoj strani našao stanoviti Rudy Kurniawan, optužen za vinske falsifikate ponuđene tržištu u vrijednosti od 55 milijuna dolara.

Eric Rousseau, te dolje Georges Ponsot

Rousseau je ostao zapanjen kad su mu agenti pokazali dvije kutije pune butelja s krivo označenim vinima, tj. s krivotvorenim etiketama, boce su nađene u villi indonezijskog krivotvoritelja: na prvi pogled bilo je vrlo vrlo teško razlikovati falsificirane etikete od onih izvornih! Krivotvorine su djelovale praktički identično u grafici, kakvoći i starosti papira etikete. Jedina razlika u odnosu na original bila je u tome što je početno slovo imena koje je u izvorniku bilo obogaćeno zlatnim prahom, na falsifikatu bilo izvedeno jednostavnim tipografskim pozlaćenjem.

Spomenuti Rudy Kurniawan se kroz istragu pokazao u svjetlu osobito sposobnog i vrlo promućurnog krivotvoritelja, on se nije libio najprije i nešto više uložiti u vino (ako nisi sijao, nećeš ni žeti!…) da bi onda na falsifikatu razvikanoga originala masno zaradio. Kurniawan je inače bio vlasnik manjeg wine bara u SAD i nije mu bilo teško da npr. za vino koje će prodavati kao originalni Petrus koristi mješavinu dvaju bordoških skupljih vina, među njima jedno je bilo i od znanog Châteaua Talbot!

Rudy Kurniawan, inače pravim imenom Zhen Wang Huang, porijeklom je Kinez a rodjen je u Džakarti, u SAD je stigao s vizom za studente. Pokazao se kao odličan degustator i veliki vinski znalac, o kojemu su i kolekcionari vina ali i neki proizvođači upravo i zbog tih degustacijskih svojstava imali vrlo visoko mišljenje. Kao stanovnik SAD počeo je kupovati rijetka vina tako da je vrlo brzo u svojoj arhivi skupio butelje u ukupnoj vrijednosti većoj od milijun dolara. Takva kupljena vina bila su namijenjena ne za otvaranje radi konzumacije doma ili u wine baru, nego da bi se nakon nekog vremena prodala znatno skuplje nego što je potrošeno za njihovu nabavu.

Rudi Kurniawan

Činilo se da Kurniawan stalno ide prema gore, dok mu neopreznost a i pohlepa nisu došle na naplatu. Kurniawan je u nekom momentu oglasio kako na tržište pušta vino Laurenta Ponsota Saint Denis grand cru iz berbi od 1945. do 1971, i tu ga je uhvatio Ponsot, naime on je to vino po prvi put proizveo tek od berbe 1982!

Policija je krenula s istragom i upala u Kurniawanov podrum u Kaliforniji, te tamo našla veće količine jeftinog kalifornijskog vina namijenjenoga plasmanu pod etiketama vrlo renomiranih bordoških proizvođača, te vina starijih godišta, pronađeni su i čepovi s oznakama bordoških châteaua i falsificirane etikete…

Inače, po izvještajima inozemnih novinskih Agencija, Kina je čini se sada jedna od najaktivnijih u tome da jeftinija do jeftina vina plasira pod krivotvorenim etiketama po osjetno višim cijenama.

Na tapeti su, kaže se, osobito bordoška vina. Kina je inače postala jedno od najjačih tržišta za bordoška vina, u 2016. čak nekih 40 posto bordoških butelja otišlo je za tu zemlju. Istodobno, Europska Unija je glede apsorbcije bordoških vina na drugom mjestu, s 35 posto bordoškog izvoza. Nedavno je Conseil Interprofessionnel du Vin de Bordeaux (CIVB or Bordeaux Wine Council, odnosno poslovna udruga bordoških vinara) što okuplja više od 7000 proizvođača bordoškoga kraja, ustvrdio da se u Kini svakog sata proda 30.000 butelja vina pod krivotvorenim bordoškim etikatama. CIVB je podnio tužbu protiv krivotvorenja, i nedavno je donesena presuda bila u korist tužitelja, što je protumačeno time da je Kina ipak voljna zaštititi kako treba originalne proizvode, pa time ima šansu da postane i još značajnije tržište za uvozna vina visoke klase. ♣

Smjena na vrhu OIV-a

NOVI GLAVNI DIREKTOR JE ŠPANJOLAC PAU ROCA – Smjena na vrhu Svjetske organizacije za vinovu lozu i vino (OIV): dosadašnjeg glavnog direktora Jean-Mariea Auranda zamijenio je Pau Roca. Roca je u OIV došao kao delegat Španjolske još 1992. godine. Neko vrijeme obavLjao je dužnost predsjednika grupe stručnjaka koji su se baviti prolematikom prava potrošača na informaciju. Od 2016. do 2018. bio je dopredsjednik grupe eksperata koja se pak bavila postojanim, trajnim razvojem i klimatskim promjenama.

Pau Roca, sadašnji glavni direktor OIV-a

Pau Roca izabran je za novog direktora na 16. glavnoj skupštini OIV-a u Punti del Este u Urugvaju potkraj studenoga 2018. Mandat mu je pet godina

Poliglot koji uz materinski španjolski izvrsno govori i francuski i engleski, duboko je upućen u problematiku vinogradarsko-vinarskog sektora u svijetu. Iskustvo je stjecao kao dugogodišnji (20 godina!) čelnik Španjolske vinske federacije. Roca se inače uz vino bavi(o) i drugim sferama – npr. maslinovim uljem, a aktivan je i u istraživanjima vezanima uz oceanografiju.

S predsjednicom OIV-a Reginom Vanderlinde Pau je odmah po preuzimanju visoke funkcije aktivirao Organizacijski odbor za realizaciju 42. Svjetskog kongresa OIV-a koji bi se trebao održati u Švicarskoj. ♣

Fino & Vino

NAMIRNICE s PORIJEKLOM, CIJENE UMJERENE – Alea iacta est! Kocka je bačena! Početak 2019. obilježilo je službeno otvorenje, na zagrebačkom Kaptolu, novog bistroa – Fino & Vino – koji je najavio korištenje, u kuhinji, namirnica s identitetom i poznatim porijeklom, uglavnom iz lokalnih OPG-eova, te biranih domaćih i inozemnih vrhunskih vina, a i, što je osobito važno, razumne, fer cijene.

Gosti u bistro Fino,i vino, te dolje, znani Dinamov Tomislav Butina s Velimirom Korakom i Nikolom Šemberom

Domacini Krešimir Šesnić, voditelj i sommelier, chef Danijel, Anto iz sjene, te gost.šampanjer Tomislav Tomac

Jedan od specijaliteta!

Proslava je protekla, dakako, u veselom rasoloženju velikog broja uzvanika. Među gostima našao se i nekadašnji golman Dinama Tomislav Butina koji posljednjih nešto godina nogometnu pamet prodaje u dalekim zemljama Azije!

Osobitu pažnju na svečanosi izazvala je prigodna svečarska torta, na slici, rađena filigranskom pedantnošću, kreacija koja pokriva istodobno i hranu i vino! ♣ SuČ – 01/2019

 

 

Advertisements