Archive | July 2019

SVIJET u ČAŠI – 07.2019 – WORLD IN a GLASS

KROZ /THROUGH

ŽELJKO SUHADOLNIK

_____________________________

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

42 svjetski kongres OIV-a, Ženeva: PAU ROCA – VINSKI SVIJET NA DLANU ⦁ Svjetska vinska vrhuška: BODEGA NUMANTHIA ⦁ Kralj vina, u Republici Hrvatskoj: RAJNSKI RIZLING u ZAPEĆKU! ⦁ Maceracija i krive poruke: TOMCI SADA i SA SAUVIGNONOM i TRAMINCEM! ⦁ Veliki i mali: AGROLAGUNIN KONTINUIRANO VISOKI SJAJ ⦁ Novi Zakon o vinu. GOTOVO NULA KOMENTARA ⦁ Gurmanski poroci: POŽEŽANIN ŠAMPION KULENIJADE 2019 ⦁ ESPLANADE u LJETNOM IZDANJU NA TANJURU ⦁ Michelin uskoro KOD KORAKA na Plešivici? ⦁ Vječni DRAGO VUKUŠIĆ ⦁ ČVARCI i RIZLING ⦁ Slatke dileme: CRNO-BIJELI SVIJET ⦁ U znaku BAKHOVA POKERA ⦁ Kulturno popodne CONCERTO vivace u Donjoj Reci ⦁ Novi pjenušac iz Doline kardinala: BARUN 100+ brut nature ⦁ HLADNO PIVO s razglasa i iz čaše ⦁ BOŠKINAC za zdrav život djece ⦁ ROXANICH Wine & Heritage Hotel ⦁ Smanjenje PDV-a ⦁ SINIŠA LASAN – as! ⦁ Muzej vinogradarstva i vinarstva u PUTNIKOVIĆIMA ⦁ Četvrt stoljeća PAVLOMIRA ⦁ 100 godina ZAVODA  ZA VINOGRADARSTVO i VINARSTVO ⦁ Nove sorte: SOUVIGNIER GRIS ⦁ Stare sorte: CRNA KAVČINA i SILVANAC ZELENI ZA ODLIČNE PJENUŠCE ⦁ POTROŠAČKI PUTOKAZ – BUYING GUIDE

_____________________

42. svjetski kongres OIV, Ženeva, Švicarska

        PAU ROCA: SVJETSKO VINOGRADARSTVO i VINARSTVO 2018-2019 – Na 42. Svjetskom kongresu međunarodne organizacije za vinovu lozu i vino održanome nedavno u Ženevi u Švicarskoj glavni direktor OIV-a Pau Roca iznio je najnoviju sliku vinogradarstva i vinarstva u svijetu.

Definitivan podatak za 2018. vezan uz ukupnu površinu pod vinovom lozom: ona je 7,4 milijuna hektara

Pau Roca, glavni direktor OIV-a, na 42 kongresu OIV-a nedavno u Ženevi

Ukupna produkcija grožđa dosiže 78 milijuna tona. Od toga, proizvodnja stolnoga grožđa iznosi 27,3 milijuna tona. Proizvodnja sušenoga grožđa je 1,3 milijuna tona. Globalna produkcija vina kreće se oko 292 miijuna hektolitara. Svjetska potrošnja vina je 246 milijuna hl. Trgovinska razmjena vina u svijetu je 108 milijuna hl u smislu količina te 31 milijardu eura u kontekstu novčane vrijednosti.

Španjolska je već godinama jedan od glavnih protagonista globalne vinske scene. Znanstveno je utvrđeno da se u Španjolskoj vino proizvodi još od šestog stoljeća prije Krista (kao i u Hrvatskoj!). Među 12 sorata koje su u svijetu najviše zasađene čak je šest španjolskog porijekla, a to su airen, garnacha (grenache), caryriñena (carignan), monastrell, bobal i tempranillo. Na slikama: Mariano Garcia, slavni enolog koji je do nedavno radio za glasovitu Vega Siciliju a sad ima sjajan podrum Bodegas Toro. Među jakim igračima u Španjolskoj je posjed Felix Callejo; vina prezentiraju Callejova kćerka Cristina Callejo i njena sestra. Odlična vina ali i s arhitektonske strane sjajan podrum ima i Marques de Riscal

Mariano Garcia, slavni enolog koji je do nedavno radio za glasovitu Vega Siciliju a sad ima sjajan podrum Bodegas Toro.l

Španjolska je i dalje na čelu ljestvice zemalja svijeta s najvećom vinogradskom površinom – u toj zemlji obrađuje se 969 milijuna hektara pod lozom. Slijede Kina sa 875 milijuna ha, i Francuska sa 793 milijuna ha. Europska Unija u 2018. se ustabilila na 3,324 milijuna hektara vinograda.

Proizvodnja grožđa u svijetu u porastu je. Od 2000. na ovamo zamjećuje se povećanje proizvodnje grožđa unatoč tome što je došlo do smanjenja globalne vinogradske površine, a to se objašnjava uglavnom povećanjem prinosa kao slijedu stalnog poboljšanja u radovima u vinogradarstvu. Najveći proizvođač grožđa na svijetu je Kina, s 11,7 milijuna tona (to je 15 posto ukupne svjetske produkcije grožđa), ispred Italije s 8,6 milijuna tona, SAD sa 6,9 milijuna tona, Španjolske sa 5,9 milijuna tona, Francuske sa 5,5 milijuna tona. U 2018. Kina ostaje najveći proizvođač stolnog grožđa, s 9,8 milijuna tona, slijede Turska s 1,9 milijunom tona i Indija također s 1,9 milijunom tona

________________

WEIN AUS ÖSTERREICH 2018/2019 – Austrija posjeduje 46.500 hektara vinograda. Vinogradarska Austrija smještena je na istočnome dijelu države, uglavnom uz državnu granicu sa Češkom na sjeveru-sjeveroistoku, Slovačkom na sjeveroistoku, Mađarskom na istoku te Slovenijom na jugoistoku i jugu.

Vinorodna područlja Austrije, smještena uglavnom uz državnu granicu – sa Češkom, Slovačkom, Mađarskom, Slovenijom

Najveća vinogradarska i vinska regija je Niederösterreich ili Donja Austrija, tu je 28.145 hektara pod vinovom lozom. Slijedi Burgenland ili Gradišće sa 13.100 ha vinograda, a na trećem je mjestu Štajerska sa 4633 hektara.  Posebna je jedinica Beč, sa 645 hektara s trsjem.

Vinorodna područlja Austrije, smještena uglavnom uz državnu granicu – sa Češkom, Slovačkom, Mađarskom, Slovenijom

___________________

Uskoro će na www.suhiucasi.wordpress.com u rubrici Kronika / Chronicle biti objavljena šetnja nizom austrijskih vinorodnih područja. Što se tiče konkretno pojedinih vina, dobar dio ih je već predstavljen na www.suhiucasi.wordpress.com u rubrici Kronika – 06.2019 – Chronicle, u dijelu Potrošački putokaz

__________________

Količinski, prosječna berba kreće se oko 2,4 milijuna hektolitara vina, 2018. je bila kvantitativno izdašnija, s 2,75 milijuna hl.

Austrija je zemlja pretežito bijelih sorata i bijeloga vina. Bijeli kultivari pokrivaju oko 67 posto ukupne nacionalne vinogradske površine, a najrašireniji je, s 31 posto, veltlinac zeleni (Grüner Veltliner). Graševine (=Welshriesling) je sedam posto. Od ukupno 33 posto crvenih sorata 14 posto otpada na zweigelt, a 6,5 posto na frankovku (Blaufränkisch).

Austrija u pokrajini Donja Austrija (Niederösterreich) ima četiri vinske regije od kojih svaka naglasak stavlja na neku svoju sortu odnosno nekoliko za taj neki dotičan kraj tipičnih, u dotičnome kraju etabliranih sorata, konkretno to su Wachau vinske perjanice kojega su veltlinac zeleni i rizling rajnski (riesling), Wagram koji gura veltlinac zeleni i veltlinac crveni, Carnuntum koji se maksimalno oslanja na zweigelt i frankovku, te Thermenregion gdje kao svoje adute vide Zierfandler, Rotgipfler (prevedeno na naški: crvenovršac jer su gornji listovi loze crvenkasti, inače u Hrvatskoj se za tu sortu rabi izraz zelenac), lovrijenac (St. Laurent) i pinot crni.

Postoji i 13 specificiranih vinogradarskih područja koja na temelju pravilnika što propisuje sorte i tehnologiju produkcije te što predviđa nekoliko kvalitativnih kategorija vina smiju u označavanju svojih vina uz naziv vinogorja rabiti izraz Districtus Austriae Controllatus (DAC), a ta su područja Weinviertel, MittelBurgenland (Srednje Gradišće), Traisental, Kremstal, Kamptal, Leithaberg, Eisenberg, Neusiedlersee, Vulkanland Steiermark, Südsteiermark i Weststeiermark, Wiener Gemischer Satz te, za ružičasto vino, Rosalia. Za Weinviertel DAC je propisan kultivar veltlinac zeleni, za Mittelburgenland DAC (Srednje Gradišće) frankovka, za Trasental su veltinac zeleni i riesling, za Kremstal i Kamptal također veltlinac zeleni i riesling, za Leithaberg DAC za bijelo vino pinot bijeli, chardonnay, veltlinac zeleni i neuburger a za crno frankovka, za Eisenberg DAC frankovka, za Neusiedlersee DAC zweigelt ako je vino jednosortno a ako je riječ o cuvéeu onda zweigelt mora biti dominantan, za DAC Wiener Gemischer Satz (razne sorte – Gemischter Satz znači da je riječ o više sorata tradicijski sađenih u vinogorju Beč =Wien koje se beru i prerađuju istodobno), za Vulkanland Steiermark DAC propisani su graševina, pinot bijeli, chardonnay, pinot sivi (ruländer), riesling, Gelber Muskateller ili muškat žuti, sauvignon bijeli i traminac, za Sudsteiermark DAC također graševina, pinot bijeli, chardonnay, pinot sivi (ruländer), riesling, Gelber Muskateller ili muškat žuti, sauvignon bijeli i traminac, za Weststeiermark DAC također su u igri graševina, pinot bijeli, chardonnay, pinot sivi (ruländer), riesling, Gelber Muskateller ili muškat žuti, sauvignon bijeli i traminac, s time što tu u obzir dolazi i Blauer Wildbacher ili Schilcher, za Rosaliju DAC  tu su frankovka i zweigelt, a za Rosaliju DAC Rosé jedna tamna sorta ili više visokokvalitetnih i za dotični kraj preporučenih sorata.

Piramida kvaltete za mirno vino

Piramida kvaltete za pjenušce

Postoje i tzv. piramide kakvoće. Austrija ima generičnu apelaciju – Gebietswein, za vina iz vinograda unutar pojedinih pokrajina (Niederoesterreich (Donja Austrija), Burgenland (Gradišće), Steiermark (Štajerska), Wien(Beč), Kärnten (Koruška), Salzburg, Tirol, Voralberg, Gornja Austrija ili Oberösterreich. Gebietswein je jednostavnija, svježa kapljica svojstvena  tom širem području. Apelacija iznad te generične odnosi se na uža područja tj. vinogorja – Wachau, Kremstal, Kamptal, Traisental, Wagram, Weinviertel, Thermenregion, Carnuntum, Leithaberg, Neusiedlersee, Mittelburgenland, Eisenberg, Rosalia, Vulkanland Steiermark, Sudsteiermark, Weststeiermark, Wien (Beč). Sredinu piramide čine Ortsweine, vina od grožđa iz vinograda unutar pojedine općina, Ono što su u Austriji Ortsweine u Francuskoj, konkretno Burgundiji, su villages aoc. Riječ je o punijoj i složenijoj kapljici koja organoleptikom treba predstavljati tu vinogradarsku općinu u kojoj je nastala, dakako na etiketi u apelaciji treba biti naveden naziv općine. Vrh piramide kvalitete čine vina s posebnih, izdvojenih položaja, u Austriji zvanih Riede, dakle to su RiedenWeine. Riječ je o kapljici s položaja koji su u klasifikaciji unutar vinogorja svrstani u najbolje. Apelacija mora sadržavati naziv položaja. Budući da uvijek ima proizvođača koji se ne trse u dovoljnoj mjeri kako bi kreirali ekstra i kompleksnu kapljicu, ambiciozni proizvođači koji se pak i te kako trude s tih ekstra položaja i dobiti baš ekstra kapljicu dostojnu kvalitete vinogradskog položaja, i koji izlaze s duže dozrijevanim višeslojnim i karakternim vinima imaju mogućnost, ako prođu provjeru, na etiketu staviti i oznaku Reserve.

Posebne su oznake za pjenušce s geografskim porijeklom. Formirana je piramida kakvoće PDO (Protected Designation of Origin) baza koju, s najvećom proizvedenom količinom, čine pjenušci s oznakom Klassik. Grožđe je s područja pojedine regije, uz klasičnu metodu dopušta se i metoda charmat, a pjenušac nakon drugog vremna mora prije izlaska pred kupca na kvascu provesti najmanje devet mjeseci. Kategorija rezerva je stupanj iznad, grožđe mora biti iz naznačenog vinogorja austrijske vinorodne regije i brano ručno te prerađeno u dotičnoj regiji, za šampanjizaciju se smije koristiti samo klasična, tradicijska (šampanjska) metoda s drugim vrenjem u boci, pjenušac prije izlaska na tržište mora u boci na kvascu provesti najmanje 18 mjeseci. Špicu piramide čini Grosse Reserve, grožđa mora biti ubrano i prerađeno unutar pojedine, navedene općine, metoda šampanjizacije isključivo je tradicijska, dakle s drugim vrenjem u boci, pjenušac nakon vrenja a prije izlaska na tržište mora na kvascu u boci odležati najmanje 36 mjeseci.

Na razini Austrije 4000 je podruma koji za tržište pune vino u bocu.

Među zvijezdama austrijskoga vina je i Emmerich Knoll iz Wachaua, na slici sa sinom Augustom

Što se tiče održivog uzgoja i organske proizvodnje, u Austriji postoje dvije oznake, jedna je Sustainable Austria, pod nadzorom Udruge vinogradara i vinara Austrije, vino mora biti GM free, mora se puniti u ambalažu koja ne zagađuje okoliš, kontrola je svake tri godine, a druga oznaka je oznaka izražena kroz EU logo o organskom uzgoju, tu je nadležna Europska komisija, kontrole su svake godine. ∎

_________________

U globalnoj proizvodnji sušenoga grožđa koja se u 2018. kretala  oko 1,3 milijuna tona, Turska je prednjačila s 381.000 tona, SAD su slijedile s 263 000 tona. Te su dvije zemlje najveći svjetski proizvođači sušenoga grožđa.

Svjetska proizvodnja vina u 2018. od 292 milijuna hl bila je količinski jedna od najvećih od 2000. godine na ovamo. U odnosu na proizvodnju u 2017. ona je veća za 17 posto. Godina 2017., podsjetimo se, u mnogim vinogradarskim predjelima Zemlje bila je s nepovoljnim meteorološkim uvjetima i to je bio razlog da je više zemalja izašlo s dosta manjom produkcijom od uobičajene.

Na čelu sjajnog posjeda Ciacci Piccolomini d’Aragona je Paolo Bianchini, koji se posebice u posljednje vrijeme ističe i kao biciklist na značajnijim takmičenjima

Italija se sa registriranih 54,8 milijuna hektolitara u 2018. potvrdila kao najveći svjetski proizvođač vina, na drugom je mjestu Francuska sa 48,6 milijuna hl, slijede Španjolska sa 44,4 milijuna hl. SAD se hvale s 23,9 miijuna hl, Argentina s 14,5 milijuna hl, Čile s 12,9 milijuna hl, Južna Afrika, inače zahvaćena velikom sušom, proizvela je 9,5 milijuna hl. Iako je po površini pod trsjem u svjetskome vrhu, Kina u posljednje dvije godine bilježi pad u količini proizvedenoga vina, u 2018. imala produkciju vina od tek 9,1 milijun hl.

Italija – najveći svjetski proizvođač vina, glasovita po perjanicama kao što su crnjaci brunello iz Montalcina u Toscani, barolo te barbaresco iz Pijemonta. Kad se govori o stubovima kakvoće, u Montalcinu je svakako u prvim redovima Podere Salicutti, koje je utemeljio je 1994. Francesco Leanza, i doveo ga je i do certifikata biodinamske produkcije. Salicutti koji ima Brunello Piaggione, Rosso di Montalcinoi Sorgente i Dopoteatro Rosso IGT Toscana, inače nudi i smještaj u svojim turističkim apartmanima.

Potrošnja vina u svijetu stabilizirala se u 2018. Ona je bila oko 246 milijuna hl. Zaustavljen je pad u potrošnji u zemljama tradicijskim proizvođačima vina, a porasla je potrošnja u dosta zemalja, posebice onima u Aziji, koje su postale značajna tržišta za vino. SAD su se s 33 milijuna hl pokazale kao najveći svjetski potrošač vina, na drugom su mjestu Francuzi sa 26,8 milijuna hl, na trećem Talijani sa 22,4 milijuna hl, iza su Nijemci s 20 milijuna hl, te Kinezi sa 17,9 milijuna hl.

___________________

Le VIN SUISSE Švicarska proizvodnja vina mjeri se u milijunima litara a ne hektolitara. Godinu 2017. Švicarci će pamtiti kao jednu od svojih količinski najslabijih berbi, naime te godine proizvedeno je u Konfederaciji tek 79 milijuna litara vina. U 2018. produkcija je prešla 100 milijuna litara, točnije bila je 111 milijuna litara, a nešto manje od 100 milijuna litara iznosila je potrošnja. Kvantitativno slabija produkcija bilježi se npr. i 2013, tada je iznosila 84 milijuna litara, zatim 2014. kad se kretala oko 93 milijuna, godine 2015. nije prešla 85 mlijuna litara. U posljednjim godinama berba iznad 100 milijuna litara osim u 2018 (111 milijuna litara) registrirana je 2016 (117 milijuna litara).

Kanton Valais proizvede oko 45 milijuna litara godišnje, kanton Vaud 30 milijuna, kanton Genève 10  milijuna litara, a područje Triju jezera – Les Trois-Lacs (Neuchâtel, Bienne, Morat) oko sedam milijuna litara.

Što se tiče vinogradskih površina, Švicarska je 2002. dostigla 15.000 hektara, ali u 2017. opet je bila ispod te brojke, na nešto manje od 14.800 ha. Vinogradi kantona Valais, Vaud i Genève pokrivaju oko 69 posto ukupne vinogradske površine u zemlji Wilhelma Tella. Valais vodi s 33 posto, slijedi Vaud sa 26 posto, Ženeva (Genève) participira s 10 posto. Svi ostali kantoni su na manje od 10 posto, konkretno Ticino ne prelazi sedam posto, danas je tamo nešto manje od 1100 hektara (između 1092 i 1097 ha) pod vinovom lozom.

Švicarska, i njeni vinorodni kantoni

Glavne bijele i crvene sorte u Švicarskoj, po kantonima. A ovdje kraticama navedeni kantoni su Valais, Vaud, Genève, Ticino, Neuchâtel

Govorimo li o boji vina, bijela kapljica prisutna je u posljednjih desetak godina sa oko 43 posto, što je općenito gledano smanjenje u odnosu na prije, kad je sa 48 posto sudjelovala u ukupnoj švicarskoj produkciji. Opredjeljenje prema bijelome vinu jače je u njemačkim kantonima Švicarske. Talijanski Ticino kao da počinje slijediti trend njemačkih kantona, naime pokazuje se da je u tome kantonu udio bijelih sorata od 1997. do 2017 narastao za više od tri posto. Osobito se sade chardonnay i sauvignon blanc. Proizvođači u Ticinu pokazali su se inače vrlo fleksibilnima i praktičnima s obzirom na meteorološke priike odnosno neprilike: unatrag nešto godina praksa kod mnogih od njih u godinama koje nisu baš povoljne za ozbiljnije crnjake crne sorte vinificirati na bijelo, i to čine s jako dobrim rezultatom, najnoviji podatak veli da čak 20 posto svojega merlota koji bi u takvim slabijim godinama bio blijed vinari iz Ticina pretvaraju u vrlo vrlo solidnu i tržižno osjetno vrijedniju bijelu kapljicu!

Među najboljim proizvođačima vina u Švicarskoj su Georg Fromm (na slici sa sinom Marcom) iz Malansa (sjajan pinot noir Selvenen), zatim Didier Joris iz Chamosona u Valaisu – izvanredan Syrah…

Iako je u nekim predjelima zemlje povećan interes za bijelim sortama i bijelim vinom, na razini cijele Švicarske se kod proizvođača ipak u ukupnosti vidi osjetno veće zanimanje za crnim vinom.

Najjače vinogradarsko područje Švicarske, ono u kantonu Valais, danas sa oko 4900 hektara pod lozom, bilježi u ukupnom sortimentu osjetno smanjenje udjela tradicijskih i do nedavno glavnih kultivara u tome dijelu Švicarske, a riječ je o plemenki odnosno o chasselasu-fendantu koja je maknuta sa 860 hektara, zatim riječ je o gamayu koji je maknut sa 401 hektara te pinotu crnome koji je maknut sa 355 hektara. Domaće bijele sorte kao petite arvine i savagnin te, osobito, crne sorte kao syrah, cornalin, humagne i internacionalac merlot u novije su vrijeme od prijašnjih pokrivenih kantonskih ukupno 218 hektara skočile su na 940 hektara!

U kantonu Valud također se površina pod crnim kultivarima povećala, od 28 na 35 posto, a najvećim dijelom od bijelih sorata iskrčena je plemenka odnosno chasselas, nekad u Švicarskoj najrašireniji kultivar. Maknut je i gamay, sa 191 hektara, a na 250 hektara zasađeni su gamaret i garanoir, a i merlot koji je svoj udio povećao za 54 hektara. Gamaret i garanoir povećali su, za 139 hektara, prisutnost i u vinogradima kantona Genève, gdje je također odbačeno poprilično chasselasa (oko 200 ha!). U kantonu Genève proizvodnja crnoga vina povećana je sa nedavnih 49 na sadašnjih 57 posto. U području triju jezera – Les-Trois-Lacs (Neuchatel, Bienne, Morat) crno vino u ukupnoj proizvodnji je sa 39 posto skočilo na 55 posto! Švicarci su se i tu odrekli uvelike plemenke, a zasadili pinot crni, garanoir te od bijelih sorata još chardonnaya, pinota sivog i sauvignona. Međutim Švicarci nisu okrenuli leđa i svim svojim starim sortama, štaviše počeli su ih otkrivati i vrednovati krajem prošlog stoljeća, najviše su se usredotočili na petite arvine, cornalin, humagne rouge I humagne blanche, amigne…

…te Jean Rene Germanier Domaine Balavaud iz Vetroza u Valaisu – odličan syrah Cayas, odličan Cornalin, te Pellegrin Domaine Grand’Cour iz Satignyja kod Ženeve – upečatljiv Pinot noir P

Počeci vinogradarstva u Švicarskoj sežu u daleko osmo stoljeće prije Krista. Grožđe se uzgajalo kao voće za jelo. U sektor vinarstva prostor današnje Švicarske ušao je 58 godine prije Krista, nakon što je rimska vojska pod vodstvom julija Cezara porazila helvetsko pleme koje je vodio Divico, tako da je čitav teritorij sadašnje Švicarske postao dio rimskog carstva i pod Rimljanima će ostati četiri stoljeća.  Stari Rimljani pobrinuli su se za razvoj vinogradarstva i vinarstva. Nakon 450 godine i sa širenjem kršćanstva te zahvaljujući uvelike i aktivnosti baš benediktinskih redovnika proizvodnja vina počinje cvasti…Vinska scena razvijala se pod snažnim francuskim i njemačkim utjecajima, to se vidi i po zasađenim sortama i opsegu njihove nazočnosti, tako su Francuzi značaan upliv imali na širenje chardonnaya, marsanne blanche, sauvignona bijeloga, a Nijemci za silvanac zeleni, kerner, pa i rizvanac, u Švicarskoj znan kao Müller Thurgau gdje ga je, u kantonu Thurgau, stvorio professor Müller.

Krajem prošlog stoljeća u Institutu Agroscope Changins u Wadenswillu intenzivirala se aktivnost na stvaranju križanaca, pa su tako križanjima sorte gamay s kultivarom reichensteiner blanche kreirana tri snažno obojena i dosta tanična kultivara- gamaret, garanoir i mara. Kombiniranjem chardonnaya i plemenke (chasselas) proizvedeni su kultivari charmont i doral. Na samome kraju prošlog stoljeća fokusiralo se na stvaranje visokokvalitetnih vinskih sorata koje će biti otporne na kriptogamske bolesti i 2013. Javnosti je predstavljen prvi član te nove sorte obbitelji, kultivar divico.

Tradicijska vina – evo i nekoliko tradicijskih švicarskih vina i njihovih osnovnih značajki: Dôle je blend crnih sorata u Valaisu. Miješaju se crni pinot u količini od 85 posto, te gamay. Pinot crni mora biti dominantan, a uz gamay smiju se u preostalih 15 posto koristiti i druge u kantonu Valais dozvoljene sorte.  Oeil-de-Perdrix (jarebičje oko), riječ je o crnom pinotu u ružičastoj varijanti. U kantonu Neuchâtel crnom pinotu smije de dodati do 10 posto bijeloga ili sivog pinota.  Non filtré znači ne samo to da vino nije filtrirano, nego i da je riječ o sasvim mladoj plemenki (chasselas) iz Neuchâtela a koja se puni, bez filtracije, trećeg tjedna u siječnju u godini što neposredno slijedi godište berbe. Schiller je vino dobiveno od crvenih i bijelih sorata posađenih na istoj vinogradskoj parceli, sorte se poberu zajedno te potom i zajedno vinificiraju.

Da ne bude zabune! Evo nekih naziva sorata i apelacijskih oznaka za vina od tih sorata: chasselas ili po njemački gutedel – apelacijski: Fendant; silvaner – apelacijski Johannisberg; pinot gris – apelacijski Malvoisie; marsanne blanche – apelacijski: Ermitage; savagnin blanc – Paien, Heida. ∎

________________________

Što se tiče svjetske trgovine vinom, ona je sa 108 milijuna hektolitara razmjene u 2018. bila u odnosu na 2017. nešto slabija glede količine (-0,7 %), ali je sa ostvarenim prometom od 31 milijarde eura bila 1,2 posto veća glede novčane vrijednosti. Količinski gledano, najviše je vina plasirano u buteljama (54 posto), potom kao rinfuza (33 posto), pjenušaci u tom trgovinskom segmenetu zauzimaju devet posto, a BiB (Bag in Box) četiri posto. Gledano po u ukupnosti realiziranoj novčanoj vrijednosti najviše je ostvareno na buteljama (69,7 %), zatim na pjenušcima (19,8 %), pa na otvorenome vinu (8,6 %), a najmanje na BiB-u (četiri posto).  Kao najveći izvoznik pokazuje se Španjolska, s 21,1 milijunom hl, slijede Italija s 19,7 milijuna hl i Francuska sa 14,1 milijunom hl. Te tri zemlje u svjetskom izvozu što se tiče količine sudjeluju s više od 50 posto. Pet zemalja najvećih uvoznika vina su Njemačka sa 14,7 milijuna hl, Ujedinjeno kraljevstvo s 13,2 milijuna hl, SAD sa 11,5 milijuna hl, Francuska sa 7,1 milijunom hl i Kina sa 6,9 milijuna hl. ♣

Svjetska vinska vrhuška

        BODEGA NUMANTHIA!  – Svjetska vinska vrhuška u Hrvatskoj! Ovaj put riječ je o Bodegi Numanthia iz vinogorja Toro u Španjolskoj, inače u vlasništvu znane grupacije LVMH (Louis Vuitton Moët Hennessy) koja se bavi ekskluzivnim i elitnim proizvodima. Numanthia – fantastično vino! Kod nas u prodaji preko kuće MIVA.

Utemeljena 1998, Bodega Numanthia, smještena u Valdefinjasu u pokrajini Castilla y León na sjeverozapadu Španjolske, zvijezda je ne samo vinogorja Toro nego i cijelog Iberijskog poluotoka. Numanthia je, inače, sinonim za hrabre ratnike Numancije koji su u prvom stoljeću prije Krista 20 godina herojski odolijevali moćnoj vojsci Rimskog carstva i koji su na kraju radije žrtvovali svoje živote nego da se predaju. KREPAT, MA NE MOLAT!, rekli bi naši Primorci i Istrani.

Ustrajnost pa i sposobnost preživljavanja i na duži rok vidi se lijepo u dugoj tradiciji vingradarstva i vinarstva u tome kraju. Trsje u području Toroa sadile su obitelji stoljećima unatrag, sve od vremena spomenutog Rimskog carstva, vinova loza istrajala je eto i bolje od stanovnika Numancije, naime preživjela je jake ekstremitete u klimi tipične za to područlje, ali preživjela je, i bez cijepljenja, i najezdu filoksere u 19. stoljeću. Kapljica vinogorja Toro bila je je među prvim vinima u svijetu koja su putovala u Amerike, a tamo ih je vozila još 1492. posada na čelu s Kristoforom Kolumbom.

Netko je za Toro, gdje zime znaju biti vrlo oštre a ljeta sušna i s nepodnošljivom vrućinom, rekao: devet mjeseci zime, plus tri mjeseca pakla. Vinova loza na imanju Numanthije, uzgajana na pjeskovitom i šljunčano-kamenitom tlu, doista upečatljivo pokazuje inat prema nedaćama odnosno odličnu prilagodljivost nedaćama. Usprkos jakim sušama i nekorištenju irigacije ona preživljava jer našla je način da u potrazi za potrebitom vodom prodre korijenom duboko, duboko u tlo…

Vinogradi kuće Numanthia, s vrlo starim lozama, dobrim dijelom i starijima od 120 godina, nalaze se na više od stotinu manjih odabranih parcela, što vinu osigurava jedinstvenu kompleksnost te bogatstvo. Ukupno je 83 hektara od trsjem. Rad u vinogradu na posjedu Numanthia odvija se u potpunosti ručno, kako bi se osigurali balans u lozi i visoka kakvoća poslije u vinu. Pristup u vinogradu je organski, pesticidi se ne rabe.

Na ovakvom tlu, loza u Torou, necijepljena i uzgajana u grmolikom obliku, dostiže i 150 i više godina starosti, i svjetla obraz apelaciji Toro. Bodega Numanthia bila je jedan od prvih vinskih posjeda koji je shvatio potencijale i vrijednost regije Toro, te koji je među prvima vino odande, od sorte tinta de Toro (tempranillo), otkrio cijelome svijetu.

Vinograd u apelaciji DO Toro

Bodega Numanthia izlazi s tri vinska izričaja jedne sorte, a to je tinta de Toro, iz obitelji tempranillo. Vina su Terme, Numanthia i Termanthia. Tempranillo u vinogorju Toro daje vrlo mali prinos, jedan od najmanjih na  svijetu, a to je ispod  2000 kg grožđa po hektaru, tako da vina mogu biti nevjerojatno gusta i koncentrirana, s jakim ali istodobno i mekanim taninom, te elegantna.

Na čelu posjeda Numanthia je Lucas Löwi, Argentinac  rođen u vinorodnoj Mendozi, u podnožju Anda, području glasovitome po  malbecu sađenom na parcelama na većoj nadmorskoj visini. Lucas je svoju karijeru u vinskoj industriji počeo u Argentini u grupaciji Peñaflor, i 2007. pridružio se vinskom sektoru The Moët Hennessy. Tada je bio zadzužen za vina Latinske Amerike i Kariba. Godine 2015. došao je u Španjolsku, na mjesto direktora Bodege Numanthia, španjoskog dragulja u vlasništvu LVMH u Torou.

Tehnički direktor Jesus Jimenez i gklavni direktor Numanthije Lucas Loewi

Tehnički direktor Bodega Numanthia je Jesus Jimenez, koji je stigao u Toro iz Toleda. Prvi kontakti s vinovom lozom i s vinom bili su mu u obiteljskom vinogradu. Poslije je završio studije na fakultetu za vinogradarstvo i vinarsto i stekao titulu Viticulture and Oenology master degree. Na početku svoje profesionalne karijere mnogo je surađivao s glasovitim Francuzima Françoisom Lurtonom i Michelom Rollandom, i to je iskustvo i te kako ostavilo traga… ♣

Kralj vina u Republici Hrvatskoj

RAJNSKI RIZLING u ZAPEĆKU! – U više navrata čuo sam primjedbu da se u Hrvatskoj SVI razumiju u nogomet i u vino. Bolje bi, međutim, bilo reći kako svi MISLE da se razumiju…

Rajnski rizling iz hrvatskih podruma: proizvođači se žale da ga je teško prodati! (Julio Frangen)

Lutajući naokolo svijetom te potom promatrajući situaciju na hrvatskom tržištu plemenitom kapljicom primijetio sam nešto po meni malo zbunjujuće za sredinu vrhunskih znalaca u materiji a vezano uz potrošnju barem dvaju vina koja na globalnoj razini uživaju doista kraljevski status no koja većina hrvatskih potrošača ne doživljava kao nešto osobito vrijedno pažnje. Riječ je o vinu od sorte rizling rajnski, u svijetu zvanome kraljem vina pa i rolls royceom među vinima, te barolu i barbarescu od pijemontske sorte nebbiolo. Hrvatska već godinama uvozi oveće količine vina, svježi podaci dobiveni ovog proljeća od Hrvatske gospodarske komore pa, nedavno, i objavljeni u mojim tekstovima, govore o gotovo pet puta većem uvozu Bakhova nektara u odnosu na ono što izvozimo, konkretno aktualni uvoz je oko 241.243 hektolitara, a naš izvoz je 58.856 hekolitara, međutim vanjskog rajnskog rizlinga, za razliku od npr. chardonnaya i sauvignona, a jednako tako i barola i barbaresca iz Pijemonta, za razliku od npr. crnjaka iz Bordeauxa i Toscane, baš i nema količinski u osobitoj ponudi na policama domaćih vinoteka. Moguće je, eto, zaključiti da se naše veliko znanje u vinu baš i ne poklapa s afinitetima domaćih pilaca u organoleptici…

Za razliku pak od crnjaka od nebbiola, kultivara koji se osim u nekoliko pokusnih nasada u vrlo malom opsegu uzgaja u Hrvatskoj (Krauthaker), kod vina od sorte rizling rajnski stvar je drukčija, rizling se ovdje u nas proizvodi za prodaju i u Lijepoj našoj on postoji kao ne baš zanemarivi dio tržišne ponude barem nekih regija. Službeni podatak Agencije za plaćanje u poljoprivredi veli da je u Hrvatskoj rizling posađen na ukupnoj površini od oko 573 hektara, a može se reći kako je najviše zastupljen u sortimentu svjeverozapadnog dijela Hrvatske gdje mu klima odgovara osjetno bolje od one vruće u Podunavlju odnosno u jadranskome dijelu Lijepe naše. Rizlingu kao sorti što dolazi sa sjevera Europe u Hrvatskoj nekako najviše pašu klimatski uvjeti na Plešivici, u Hrvatskom zagorju i u Međimurju, posebice na Plešivici gdje je odavna introduciran te gdje ga se prigrlilo kao jednog od domaćih kultivara i smatralo jednom od glavnih Bakhovih uzdanica kraja, no u najnovije vrijeme baš i tu na Plešivici čuje se od vinogradara/vinara ono što brine, a to je – da im je vino od kultivara rizling rajnski teško prodati!

_______________________

ROLLS ROYCE BIJELOGA VINA Rajnski rizling – RR – Rolls Royce među vinima! Za rizling rajnski znalci kažu da je najplemenitija bijela sorta na svijetu, a za nektar koji daje da je kralj bijelih vina.

Rajnski rizling odlikuju izražen vrlo profinjen miris s voćnim i cvijetnim aromama, te visoki ekstrakt, dobar kiselinski sastav i viša ukupna kiselost. Ekstrakt i kiseline omogućuju mu dugovječnost i bez visokog sadržaja etanola. Sposobnost da vino dobro stari i da nakon dužeg vremena u boci razvije specifičan i vrlo cijenjeni bouquet diže rizling rajnski na dimenziju više, koju druge sorte nemaju u ovome obliku.

Rajnski rizling u Hrvatskoj najbolje rezultate pokazuje u sjeverozapadnome dijelu Lijepe naše – na Plešivici, u Međimurju, Hrvatskom zagorju. Na slikama su vinogradi Šipkovica na Plešivici i Mađerka u Međimurju

SINONIMI: Riesling, Rhein Riesling, Weisser Riesling ili Rizling bijeli, Rheingauer, Johannisberger, Hochheimer, Petit riesling, Riesling blanc, Petit rhin, Riesling renano, Renski rizling. Naziv sorte navodno dolazi od izraza Russling (russ = tamno drvo), drugo objašnjenje vezano je uz riječ Rissling (rissing = onaj koji izaziva suze). Ampelografski, rodbinski, ova sorta nema nikakve veze s Laškim rizlingom, odnosno s Welsch Rieslingom (Graševinom), baš kao ni s Paarl rieslingom i Emerald rieslingom, mada im je dio naziva jednak.

Rizling rajnski je PORIJEKLOM iz doline Rajne u Njemačkoj, smatra se da je kultivar nastao od tamošnje divlje vrste loze Vitis vinifera silvestris. Rizling međutim svojataju Austrijanci, potkreplju tvrdnju o tome da je RR njihov podatkom da je 1301. u okolici Wachaua postojao vinograd zvan Ritzling. Bilo kako bilo, pisani dokumenti bilježe prvu značajniju sadnju Rizlinga rajnskog 1435. u Rüsselsheimu u Njemačkoj.

Stoljećima je kultivar davao razočaravajuće rezultate i smatran je čak i izrazito lošim, pa su ga u produkciji vina miješali s drugim sortama grožđa. A onda su proizvođači uspjeli otkriti vrline Rizlinga rajnskoga! Naime, u ono staro doba, zasigurno u želji da se plodovi spreme na sigurno prije nego li nastupi loše vrijeme, navika je bila grožđe brati relativno rano, a Rizling rajnski je izrazito kasna sorta. Rizling rajnski posađen na prikladnim pozicijama ima sposobnost nakupljanja šećera ako mu se dopusti polaganije i dugo dozrijevanje, a prednost mu je i što istodobno zadržava kiseline. Vina od njega su puna, ali i svježa, i elegantna. Bere li se međutim prerano, daje prosječno, obično, kiselkasto pa i malo oporo vino. S vremenom se došlo još do nečega bitnog: s rajnskim rizlingom upravo i zbog njegove naglašenije kiselosti valja biti strpljiv glede konzumacije, naime kiseline se tek s vremenom smire u vinu i kiselost, mada i dalje živa, tada se osjeti kao smirena i dobro uklopljena, a kroz to vrijeme odležavanja vino bude značajno obogaćeno u aromatskom profilu.

Sasvim slučajno u 18. stoljeću otkrivene su vrline Rizlinga rajnskog. Benediktinci, koji su ga uzgajali u Johannisbergu u rajnskoj oblasti, svake su jeseni slali grožđe na provjeru stručnjaku u državni ured u Fuldu, i čekali su da im on izda službeno dopuštenje za berbu. Godine 1775. kurir s dozvolom vratio se u samostan iz nepoznatih razloga s velikim zakašnjenjem, i grožđe je na trsu već prezrilo, a neke bobice je zahvatila i plemenita plijesan. Isprva u strahu da im je propao rod – benediktinci su živjeli od loze i prodaje vina, redovnici su poslije bili oduševljeni ovom neplaniranom kasn(ij)om berbom…

Rizling rajnski. Crtež: Greta Turković

ROD: Rizling rajnski voli sjevernija područja, i tamo traži toplije i od vjetra zaštićene dobro osunčane jugu okrenute pozicije. Nije sklon plodnom tlu, a jako mu odgovaraju kamenasta tla i nanosni loess. Osobito elegantna vina s najfinijim mirisima dolaze s tla s obiljem škriljevca. Zimski mraz podnosi relativno dobro. Lako se osipa ako mu je ometena cvatnja. Prinos mu je srednji, a kod dobrih klonova – danas vinari u Njemačkoj imaju na raspolaganju već oko 60 klonova RR-a – i redovit. Rizling kao kasna sorta najbolji rezultat ostvaruje kad ima dugačak vegetativni period, povoljno i dovoljno dugačko razdoblje dozrijevanja a to je upravo u sjevernijim oblastima bez takvih vrućina kakve budu na jugu, gdje će sazrijevati brže i nakupiti više sladora ali neće s aromatskog aspekta dati tako interesantno vino. Za rizling je važno da raste uz jezero ili rijeku, kako zato što su jezero i rijeka dobri regulatori i uravnoteživači temperature ambijenta, tako i zato što mu je u završnoj fazi zrenja potreban vlažan zrak radi razvoja plemenite plijesni. Idealni su za nj nagibi terena od oko 30 posto, da loza optimalno upije savjetlost, kako izravno od sunca tako i odbljeskom od površine rijeke ili jezera.

Nije čudno što osebujni pikantni rizlinzi s visokim identitetom dolaze iz njemačkih oblasti uz Rajnu – Rheingaua, RheinHessena i RheinPfalza, te uz rijeke Moselu, Saar i Ruwer, pa iz francuskog Alsacea, opet uz Rajnu, ali i iz Kremsa, Kamptala i Wachaua uz Dunav u Austriji. Njemačka drži primat po raširenosti Rizlinga rajnskog – na njenu je teritoriju 40 posto ukupne svjetske površine zasađene tim kultivarom. Rizling rajnski sadi se i kod nas, dobre rezultate pokazuje na Plešivici, lijepih rizlinga nađe se i u vinogorju Kutjeva. Ima ga dosta na krajnjem sjeverozapadu Hrvatske i u, njemu susjednome, sjeveroistočnom dijelu Slovenije.

SVOJSTVA: Rizling je žuto-zeleknaste boje, predikatna vina su prema zlatno-žutoj. Bouquet rajnskog rizlinga često se i rado uspoređuje s mirisom breskve, marelice, citrusa, meda, od cvijeća čak i nekih vrsta ruža, s nekih (kamenastih) tala RR pokaže i ponešto papra. Kako vino stari, bouquet bude u znaku smola i petroleja, no kad je petrolejski štih jači to se ne smatra vrlinom. U okusu vino je živo i svježe, s dosta nerva, uvijek s lijepom kiselosti, puno te slasno od visokog ekstrakta i od eventualno ostavljenog neprovrelog sladora. Lijepo se pije dok je još s izrazitijim primarnim voćnim i cvijetnim aromama, ali kad ostari onda je i doista i s dodanom vrijednosti.

Među visokocijenjene proizvođače vina spada posjed Müller Catoir iz okolice Neustadta an der Weinstrasse u Palatinatu. Kuću sada vodi Philipp David Catoir, od kojega saznajem da je u Pfalzu 2018. bila odlična upravo za rizlinge

Kiseline u vinima od rizlinga rajnskoga s nekih teritorija u mladosti mogu biti toliko agresivne da vino treba u boci zaboraviti na puno godina, da se one umire. U njemačkoj oblasti Mosel-Saar-Ruwer, koju zbog tla što daje visoku mineralnost uspoređuju s francuskim Chablisom, unatoč tome što je kiselost u tamošnjim rajnskim rizlinzima vrlo visoka, mnogi vinari, privrženi tradiciji, ne žele da vino prođe jabučno-mliječno vrenje kojime bi pungentna jabučna kiselina mjesto ustupila zaobljenijoj mliječnoj. Radije se opredjeljuju za jako dugo čuvanje vina. Danas, u vrijeme nesmiljene utrke za (brzim) novcem, mnogi pak drugi proizvođači ne žele podnijeti ni minimalno čekanje s vinom, pa, da kod mladog vina prikriju moguće smetajuću kiselost i učine ga naizgled pitkijim ranije, pribjegavaju ostavljanju i većeg sadržaja neprovrelog sladora u vinu, da on posluži kao svojevrsna maska. Na kartu neprovrelog sladora često se, s izlikom da slast osobito prija vinima s izraženijim aromama, igra posve prizemno kalkulantski, naime njime se prikriva i nedovoljan sadržaj ekstrakta. Krajem 18. i početkom 19. stoljeća rizling je bio silno popularan i prodavao se u Europi po cijeni koja nije bila niža od tada najboljih francuskih crnjaka. To je zacijelo mnoge proizvođače uvelo u napast da povećavaju prinose u vinogradu i da beru ranije, kako bi, s jedne strane, dobili na količini, a s druge na vremenu. I veći prinosi i ranija berba davali su vegetalne rizlinge s niskim ekstraktima i s hrapavijim kiselinama, pa je nedostatke naravno trebalo sakriti, a pokazalo se da to kod šire mase potrošača dobro prolazi upravo jednostavnim ostavljanjem neprovrela sladora u vinu… Tom prečicom služe se eto brojni proizvođači još i danas, no sladunjavi trend uzmiče jer sve se više računa vodi o zdravlju a šećer i slatko liječnici sve žešće i češće spomnju kao neprijatelje zdravlja, a, opet, oni koji poznaju vino i zahtjevnijih su kreiterija, a tih je, kako rastu kupovna moć i obrazovanost, sve više, ne daju se više navući na tanak led jednostavne slatkoće…

SERVIS I JELO: Za suhi rajnski rizling preporučuje se čaša tulipanova oblika poput ove na crtežu, za mladi je prikladna i ona slična ovoj ali nešto manja i s otvorom-rubom blago izvijenim prema van. Temperatura servisa: 10 do 12 stupnjeva. Poslužite ga kao aperitiv, potom uz plodove mora (prstace, dagnje, škampe, lignje), kuhanu i pečenu bijelu ribu, šparoge, srca artičoka, talijanska topla predjela s umacima od povrća (rezance, njoke, špagete, makarone), ali i, kad je s nešto višom gradacijom i stariji, uz puževe, pa i pernatu divljač, sireve poput edamca, goude. Polusuhi će prijati uz hladnog lososa, na žaru pečenu ribu, kuhanu šunku, pečenu teletinu, janjetinu. Predikatna vina s većim ostatkom šećera servirajte na 12 stupnjeva u manjoj čaši za bijelo vino, uz slatki desert ali ne i onaj s čokoladnim kremama, nego uz kolač baziran na voću. ■

____________________________

Marija Vukelić (lijevo) u društvu s gradonačelnikom Jastrebarskoga Zvonimirom Novoselom i direktoricom Turističkog saveza Zagrebačke županije Ivanom Alilović, te, dolje, za vrijeme razgovora oko rizlinga, u društvu s Rudijem Grulom, voditeljem Turističke zajednice Međimurske županije, Branimirom Jakopićem, vinarom koji vodi i ugostiteljski objekt Terbotz u Železnoj Gori, i sa sommelierom Željkom Bročilovićem Carlosom, predsjednikom komisije za ocjenu vina (Julio Frangen)

Bez obzira na inozemno porijeklo rizlinga (riesling) i na, u novije vrijeme, sve jače naše usredotočenje na uzdizanje vina od hrvatskih autohtonih sorata, upravo to što vino rajnski rizling (RR – Rolls Royce!) nekako kao da nema među hrvatskom publikom toliko ljubitelja kao što ih imaju druge neke sorte te to što on slovi kao uzdanica u vinskoj proizvodnji određenih naših vinogradarskih područja koja se, poput Plešivice, nisu koncentrirala na domaću/domaće sorte ali uvelike jesu na nekoliko svjetski popularnih inozemnih (rizling, chardonnay, sauvignon, pinot crni), nametnulo je potrebu da se istraži zašto je tržišna situacija s rajnskim rizlingom, kojega, ponavljam, vani uzdižu do kraljevskog prijestolja, u nas sada nekako razočaravajuća. Potraga za odgovorom zadatak je u koji bi bilo logično da se jače uključe i sâmi proizvođači, enolozi, a i kuhari i sommelieri te marketingaši… Inicijativa za akciju Rizling došla je nedavno iz promidžbenih krugova: profesorica Marija Vukelić, koja je već godinama prisutna na hrvatskoj vinskoj sceni kao organizatorica događanja u službi širenja vinske kulture i promocije plemenite kapljice i visoke gastronomije, potaknuta upravo tim neobičnim statusom rajnskog rizlinga na tržištu u nas odlučila je organizirati ovih dana nekoliko aktivnosti u sklopu kojih bi se na visokom strukovnom nivou kušala i vrednovala vina od sorte rajnski rizling, pretežito ona iz domaće produkcije ali uvijek – već kako to bude moguće – i uz neki sortno referentni uzorak iz vinogradarskih područja  gdje je riesling doma, primjerice Pfalza, Rheingaua, Rhein Hessena, Mosele u Njemačkoj, Wachaua, Kamptala, Kremsa u Austriji, Alsacea u Francuskoj, pa i Štajerske u susjednoj nam Sloveniji, zamišljeno je da potom slijede razgovori vinara, enologa, novinara, sommelijera, vinskih trgovaca, marketingaša pa i turističkih djelatnika na teme rizlinga i mogućnosti njegove bolje valorizacije u nas.

Skup o rajnskom rizlingu kod obitelji Jagunić na Plešivici, i sutradan kod dvorca Terbotz obitelji Jakopić u Međimurju

Zasad su održana dva događanja, nimalo slučajno – prvo na Plešivici, a drugo u vinorodnom Međimurju. Namjera je bila obuhvatiti rajnske rizlinge ne samo s Plešivice i sjeverozapadnoga dijela Hrvatske nego i iz drugih naših krajeva gdje se sorta uzgaja, primjerice Slavonije (posebice Kutjevo), te Podunavlja. Marija Vukelić – koja je zamislila da priča ima edukacijsku dimenziju, obratila se, kaže, svim domaćim vinarima za koje se zna da proizvode (i) rajnski rizling, a posebice joj je, dakako, bilo stalo da u priču budu uključeni vinari s visokom reputacijom – okupila je među enolozima, sommelierima, vinskim trgovcima i vinskim novinarima članove za  strukovnu ocjenjivačku ekipu (nekoliko članova komisija zvala je i iz Slovenije), animirala je kao, logično, za temu izravno zainteresirane županijske i gradske institucije i dobila potporu za projekt, te kušanje i vrednovanje uzoraka naravno naslijepo a, inače, po danas u svijetu pa i u nas uobičajenoj skali do 100 bodova, organizirala, opravdano računajući na dobru logistiku, kod dvaju vinogradara/vinara/ugostitelja – obitelji Jagunić na Plešivici i obitelji Jakopić (dvorac Terbotz) u Međimurju. Na žalost, s uzorcima se nisu odazvali neki predviđeni naši proizvođači s vrlo visokom reputacijom! S druge strane, donekle je razočaravajuće bilo i to što na ovim inače jako profesionalno organiziranim događajima nije zamijećen i veći odziv proizvođača rajnskog rizlinga na ozbiljnom razgovoru o sorti i njenoj tržišnoj poziciji u nas te o tome kako kako situaciju poboljšati.

Degustacija i ocjenjivanje vina od rizlinga rajnskog kod Jagunićevih i, dolje, u restoranu Terbotz. Kušača je na Plešivici bilo 12, a u Međimurju devet. Evo i tko je sve degustirao rizlinge: enolozi Saša Zec i Jasminka Šaško, vinski novinari Ivo Kozarčanin i Željko Suhadolnik, Jože Rozman, Ivan Goričanec,, vinari Dominik Jagunić i Branimir Jakopić, sommelieri Darko Lugarić, Ivan Perković, Marko Rundek, Igor Jurković, Franci Žgur, vinski znalci i pisci Hrvoje Petrić i Staša Bizjak, te gosti-vinari iz Slovenije Boštjan Protner i Milan Hlebec. Predsjednik ocjenjivačkog suda bio je sommelier Željko Bročilović Carlos, inače dugo godina uposlen u ugostiteljstvu u Alto Adigeu/Južnom Tirolu, danas uvoznik i distributer vina hrvatskom ugostiteljstvu i privatnim kupcima

Nazočio sam, kao kušač, na oba vrednovanja, koja su s ukupno oko 60 domaćih uzoraka bila vrlo vrijedna jer pružila su lijepi pregled rizlinga iz hrvatske produkcije. Nakon degustacije uzoraka bilo mi je jasno zašto je rajnski rizling kod hrvatskih potrošača u nemilosti. Riječ je ne o izraženijoj ukupnoj kiselosti rizlinga za koju se u nas zna reći da je kamen smutnje. Bilo je, doduše, na tim dvama kušanjima lijepih rizlinga, sa zrelim i dobro uklopljenim kiselinama, ali ipak broj tih rizlinga premalen je s obzirom na ukupan broj podastrtih uzoraka, bilo je i nešto vina koja su djelovala solidno ali kao vina općenito međutim ne i, aromatikom, živošću, dotjeranošću i elegancijom, uvjerljivo kao kapljica baš od kultivara rajnski rizling, ostatak je uzoraka pokazivao tvrdoću i grubost koja bi mogla biti posljedica žurbe autora da s vinom izađe na tržište, dobar dio vina bio je pak nekako mlitav, a dio vina bilo je s nečistoćama do mjere odbacivanja. Primijećeno je da su na degustacijama bolje od mlade kapljice iz berbe 2018. prošla vina starija od dvije do tri godine i više.

Ocjene na Plešivici prezentiranih uzoraka koji su vrijedni spomena i isticanja ovdje kretale su se od 85/100 do 92,7 bodova.  Najboljima su se na vrednovanju na Plešivici pokazali:

Rajnski rizling ledeno vino 2014 – Bodren (92,7); Rajnski Rizling Primus 2015 – Bolfan (90,7); Rajnski rizling ledeno vino 2013 – Bodren (89,8);  Rajnski Rizling 2015 – Šember- (86,9); Rajnski rizling 2017 – Sokač (85,8); Rajnski Rizling 2012 – Šimanović (85,4); Coletti Rajnski rizling sur lie 2016 – Kolarić (85,2: meni osobno ovo vino bilo je preopterećeno drvom i slatkim začinima, radije bih umjesto njega na ovome mjestu vidio Coletti RR 2017 Classic); Rajnski Rizling 2017 – Kopjar  (85)

Najbolje ocijenjeni uzorci (Julio Frangen)

Najbolje ocijenjeni u Međimurju:

Rajnski rizling 2017 – Cmrečnjak (86,42), Rajnski rizling 2007 – Jakopić (86,0); Rajnski rizling 2015 – Jakopić (85,7), Rajnski rizling 2017 – Erdutski podrumi (85,28).

U kategoriji vina s ostatkom šećera na kušanju u Međimurju niti jedno vino nije prešlo prag od 85 bodova. U Međimurju nije bilo uzoraka kategorije visokih predikata.

Restoran Terbotz obitelji Jakopić

Na kušanju u Međimurju najboljima su se pokazali rizlinzi od obitelji Cmrečnjak i Jakopić te od Erdutskih podruma

Nakon ovih strukovnih ocjenjivanja na Plešivici i u Međimurju, šira publika mogla je kušati rizlinge na ljetnoj manifestaciji Dani otvorenih butelja na zagrebačkom Gornjem Gradu. Riječ je bila o rizlinzima 17 proizvođača iz Zagrebačke županije (Braje Josip, Braje Robert, Dvorska vina Šoškić, Gregorić, Lagradi, Jagunić, Šember, Korak, Kurtalj, Sirovica s Plešivice-Okića, Željko i Karlo Kos te Kos Jurišić iz Zeline, i OPG Šimanović iz Krašića) Na slikama su organizatori Dana otvorenih butelja Hadži Kralj ulice i Saša Zec Vinolog Vina Mosaica s dijelom ponuđenih butelja. Proizvođača Željka Šimanovića zateki smo u društvu s poznatim zagrebačkim okulistom Atilom Čerfalvijem. Saša Zec ispred organizatora kaže kako je sljedeća priredba Dani otvorenih butelja na rasporedu u rujnu, a kao tema predviđen je crni pinot

Zdravko Režek, zadužen u Gradu Jastrebarsko za gospodarstvo, inače i vinar, Robert Braje, vingradar/vinar i ugostitelj, te Siniša Šoškić proizvođač vina s Plešivice. I te kako im mora biti stalo da stvari i s vinom i ugostiteljstvom dobro funkcioniraju

Iz razgovora o rizlingu, nakon ocjenjivanja i proglašenja rezultata, izdvojio bih sljedeće izjave, za početak rečenicu slovenskog vinogradara/vinara Boštjana Protnera (Joannes): Vinar se treba odlučiti za rizling, to znači da ga voli i da mu vjeruje. Nužno je potruditi se ne samo u vinogradarskom i podrumarskome dijelu, nego i u komunikaciji s tržištem. U Sloveniji ima dosta rizlinga, ali nekako se vinari rijetko odlučuju ponuditi upravo i rizling među tri prva uzorka koja stavljaju pred gosta i potrošača. A ako rizling ne ističu, on ostaje u sjeni, o njemu se ne zna dovoljno, vinoljupci ga ne prepoznaju i stoga se teže do teško prodaje. Enologinja vinarija Vuglec-breg Jasminka Šaško, napomenula je da klimatske promjene i globalno zatopljenje ne pogoduju rizlingu, primjećuje se kako zadnjih godina, konkretno od 2014., vino nema ekstrakta kao prije. Jasminka navodi i kako često rizlinzi izlaze na tržište premladi, a bolje rezultate pokazuju starenjem. Preporuka je vinarima da se rizling ne forsira preranim punjenjem i preranim izlaskom na tržište, rizlingu valja dati vremena barem godinu do dvije, jer on s vremenom postaje bitno bolji. Sommelier Darko Lugarić, suvlasnik zagrebačkog restorana Agava, predlaže popularizaciju sorte kroz prikladno spajanja uz sljedove hrane, ali odmah i ističe kako su u domaćem ugostiteljstvu veliki problem nedovoljno znanje i nepoznavanje sorte, ali problem je i aktualna kakvoća hrvatskih rizlinga.

Nakon ovih strukovnih ocjenjivanja na Plešivici i u Međimurju, šira publika mogla je kušati rizlinge na ljetnoj manifestaciji Dani otvorenih butelja na zagrebačkom Gornjem Gradu. Riječ je bila o rizlinzima 17 proizvođača iz Zagrebačke županije (Braje Josip, Braje Robert, Dvorska vina Šoškić, Gregorić, Lagradi, Jagunić, Šember, Korak, Kurtalj, Sirovica s Plešivice-Okića, Željko i Karlo Kos te Kos Jurišić iz Zeline, i OPG Šimanović iz Krašića) Na slikama su organizatori Dana otvorenih butelja Hadži Kralj ulice i Saša Zec Vinolog Vina Mosaica s dijelom ponuđenih butelja

Željko Bročilović Carlos naglasio je da postoje referentni svjetski rizlinzi, te da nije teško dokučiti kakvi su oni te odlučiti/krenuti smjerom prema kvalitetnijem i boljem. Upozorenje je vinarima da tijekom vinifikacije trebaju jako paziti na to da sačuvaju sortnost, rečeno je da je rizlingu ne paše previše drveta a, čini se, ni preduga maceracija jer oni lako mogu zatomiti važne i sortno prepoznatljive cijenjene aromatske karakteristike sorte. I još nešto, vezano uz kultivar: upravo da mu se oda počast i da bude lakše uočljiv na tržištu bilo bi dobro uvijek rajnski rizling puniti u tradicijske visoke uske rajnske butelje. ♣

Maceracija i krive poruke

DA, i ZA RAJNSKI i ZA SAUVIGNON i ZA TRAMINAC! – Kakve su to priče koje su se proširile nakon nedavnih degustacija i ocjenjivanja rajnskih rizlinga na Plešivici i u Međimurju?! Što – da rajnski nije za maceraciju?! Pa to je sasvim kriva poruka! Onaj tko je kušao prikladno i s pažnjom proizvedeni dugo macerirani i duže u bačvi dozrijevani rajnski do mjere da je riječ o tzv. narančastome odnosno bolje reći jantarnome vinu jednostavno ne može govoriti da rajnski rizling ne treba macerirati. Rajnski je u stanju i uz dugu maceraciju pružiti mnogo, kao, uostalom, i sauvignon i traminac, a to što na spomenutim ocjenjivanjima¸ valjda, nije bilo dovoljno prezentabilnoga maceriranog rajnskoga druga je priča – uzbuđeno, vidno uzrujano govori plešivički enolog Tomislav Tomac. On je, nakon uspješnog debuta 2007. sa chardonnayem i tradicijskim sortama Plešivice, s ocem Zvonimirom u maceraciju rajnskog rizlinga krenuo po prvi put 2009., sljedeće macerirano vino od rizlinga Tomci su proizveli od berbe 2011, a uskoro im izlazi macerirani rajnski iz 2015.

Zvonimir i Tomislav Tomac

Tomci, poput pravih pionira, skloni su istraživanju, pa su iz berbe 2017. na maceraciju stavili i sauvignon i traminac, upravo ovih dana na tržiste su pustili ta dva svoja nova, vrlo uspjela eno-uratka nastala maceracijom od po šest mjeseci i dozrijevanjem 1,5 godinu u velikim bačvama od po 2000 litara, oba s vrlo prepoznatljivim sortnim aromama. sauvignon nježan i profinjen, traminac snažniji, muškiji, elegantan. (vidi Potrošački putokaz u nastavku!)

Obitelj Tomac priredila je uz izlazak tih svojih dvaju novih maceriranih uzoraka susret na svome dvorištu, gdje je na degustaciju podastrla sve etikete iz svoje produkcije dakle pjenušac Diplomat, pa rajnski rizling iz 2017. rađen bez maceracije, zatim macerirane sauvignon i traminac iz 2017, zatim macerirani rajnski iz 2015 i 2011, još uvijek sjajnu Amforu iz 2007 od chardonnaya i tradicijskih sporata s Plešivice, slijedio je pjenušac Amfora iz 2015. Potom je na red došao crni pinot 2017 rađen rakođer u amfori ali s kratkom maceracijom te dozrijevanjem u velikoj bačvi, veliko finale ukrasio je pjenušac Tomac Classic iz 2006 i na kvascu sve do nedavnog degoržiranja.

Tomci koji se kao obiteljsko gospodarstvo bave vinogradarstvom i vinarstvom od 1988. godine s time da je sin Tomislav u proizvodnju intenzivno uključen, nakon steknute diplome enologa na zagrebačkom Agronomskom fakultetu, sada gospodare s nekih devet hektara pod vinovom lozom, specijalizirali su se za pjenušce rađene klasičnom šampanjskom metodom (tu su i najbolji u nas!) i s dugim odležavanjem na talogu u butelji prije degoržiranja, proizvedu oko 70 posto pjenušaca i 30 posto mirnog vina.  ♣

Veliki i mali

AGROLAGUNIN KONTINUIRANI VISOKI SJAJ! – U onom prijašnjem nekom vremenu nerijetko se znalo u kontekstu Bakhova nektara govoriti o velikim i malima, državnima i domaćima. Tada su scenom dominirali veliki podrumi u društvenom vlasništvu, a na one koji su htjeli ostati individualci-privatnici, manji, domaći, nije se lijepo gledalo, nastojalo ih se kao vinogradare usmjeriti na to da se učlane u velike vinarske poljoprivredne zadruge odnosno da grožđe prodaju vinarijama u društvenom vlasništvu. Pojedinci su ipak ustrajavali u odluci da grožđe iz svojih, obiteljskih vinograda koriste za proizvodnju vlastitoga vina, za sebe i prijatelje, te da eventualne viškove tržišno plasiraju, kao rinfuzu. Tek praktički neposredno prije stvarnog raspada Jugoslavije individualni privatnici koji su proizvodili vino dobili su dopuštenje da pune kapljicu u bocu ali – samo ako su posjedovali 10 hektara vinograda i više, a takvih nije bilo puno. Rezultat: na tržištu – vina iz velikih podruma u većoj količini, ali beskarakternih, i uglavnom kvalitete koja nije baš nadilazila neki osobiti prosjek. Tek s osamostaljenjem Hrvatske počela se priznavati i poštovati privatna inicijativa, i dozvola da individualni proizvođači vina pune i komercijaliziraju butelje proširila se i na one posjednike trsja koji su imali manje od 10 hektara pod vinovom lozom. Malo-pomalo kakvoća vina u Hrvatskoj počela se dizati. Nastavilo se govoriti o velikima i malima, s time da su ovaj put privatni manji podrumi dospjeli u prvi plan.

Moji favoriti, s nedavne degustacije u Poreču: Festigia Malvazija Vižinada 2015, Festigia Malvazija Akacija 2013, Festigia Castello 2016, Festigia Merlot 2016 i, posebno, Festigia Cabernet sauvignon 2016

Danas, ovdje, imamo već niz etiketa uistinu sjajnih vina, ambiciozni individualci-privatnici, među kojima je i dosta onih koji su se u vino uključili iz drugih sektora businessa, jednostavno su na kolosijek kakvoće povukli neke velike, prije društvene a potom privatizirane podrume. Postupno sve veća eno-gastro zahtjevnost domaćih potrošača i razvoj turizma s dolaskom i boljih gostiju pridonijeli su tome da kakvoća vina, općenito, stalno raste, međutim najezdu turista i, istodobno, očito slabu efikasnot inspekcijskih službi mnogi su proizvođači posebice u domaćim izrazito turistički posjećenim predjelima Lijepe naše – onima prvenstveno uz obalu mora i jače na jugu – vidjeli i kao mogućnost i za plasman svega i svačega, po konobama i/ili na debelo osunčanim štandovima šetnicama na rivi. Od najnovijeg oslobođenja na ovamo promidžbene aktivnosti i na nivou vinskih kuća i na nivou institucija iz gospodarskih segmenata tijesno vezanih uz enogastronomiju i turizam budile su se nekako neočekivano/neobjašnjivo sporo, i Hrvatska, mada se može podičiti odličnim prirodnim uvjetima za produkciju visokokvalitetnoga vina i tradicijom u vinogradarstvu i vinarstvu što seže u doba od šest stoljeća prije Kristova rođenja, te mada se mogla podičiti napretkom u kvaliteti proizvoda u zadnjim godinama, nije se u europskom okviru a kamo li u svjetskim okvirima uspjela bitno afirmirati po plemenitoj kapljici i bitno bolje pozicionirati kao zemlja vina.

Ekstra-djevičansko maslinovo ulje Ol Istria raznih sorata – pendolino, belica, picholine, ascolana, leccino, te mješavina tih sorata. Odlična kakvoća, a cijene niže od ostalih ponajboljih istarskih proizvođača

U današnje vrijeme i dalje se, umjesto da se priča prvenstveno o kakvoći, govori  o velikim i malima, s time da se, dok se mali proizvođači ponekad i prepretenciozno kuju u zvijezde, dotle veliki, neki čak i posve neopravdano, poprilično omalovažavaju. Došlo je i do toga da, unatoč osjetnom napretku u kvaliteti proizvoda, imamo nešto što, usudio bih se reći, baš i ne ide na ruku stjecanju u globalnom okviru snažnog renomea Hrvatske kao izrazito vinske zemlje, a to je da smo u današnjem trenutku s vrlo mnogo vrlo (pre)malih individualnih proizvođača vina koji neka i jesu uvjerljivi kvalitetom ali koji su količinski na razini oskudne garažne produkcije. S druge strane, kod dosta većih podruma koji imaju količine i koji očito imaju potencijal u kontekstu kakvoće (neočekivano) presporo se budi ambicija glede produkcije i vrlo – ne reklamno nego kvalitativno – ekskluzivne kapljice. Nerijetko se iz tih krugova velikih čuje kako se od takve ekskluzivne kapljice ne živi, što baš i nije točno, jer stvari su relativne: istina, takva kapljica ne donosi u tvrtku novac odmah, ali tvrtki stvara ugled i radi joj dobru reklamu, tako da se na temelju baš te reklame bolje plasiraju i tzv. niže kategorije vina, cjenovno niže i, čini se, lake za plasman baš zbog (relativne) jeftinoće, međutim koliko je komplicirano prodati skupo vino pogotovu u društvenoj zajednici s pojedincima s nižom platežnom moći, toliko je već postalo komplicirano i postaje sve teže za pojedinu tvrtku prodati i cjenovno niže rangiranu kapljicu jer na tržištu je u tom jeftinijem segmentu već obilje (previše!) ponuđenih etiketa.

Uglavnom: šira međunarodna afirmacija neke zemlje po nekom proizvodu, naprosto, uz kakvoću, zahtijeva i nekakvu nužnu minimalnu tzv. kritičnu količinsku masu proizvoda u toj višoj do visokoj kakvoći i klasi, ali i još nešto – definirane stilove i za svaku pojedinu vinorodnu oblast prepoznatljive tipične organoleptičke profile kapljice. Govorim o nečemu što u nas još nije uspostavljeno, a to su apelacije.

Sirevi: Agrolagune od kravljeg, od ovčjeg mlijeka, od miješanih kravljeg i ovčjeg mlijeka, sir odležavan u teranu, pa u vinu muškat tuža, sirevi s tartufom i s maslinama, sir grana istriano

Bitno bi dakle za nas bilo da se kako treba ovdje sredi pitanje apelacije a apelacija koja vino predstavlja na etiketi vezana je uz zemljopisno porijeklo u smislu vinogorja i, unutar njega, i užih vinogradarskih te i izdvojenih položaja, sorte/sorata, zatim uz lokalnu tradiciju, pa određene pravilnike o korištenju tehnologije u proizvodnji uključujući i oblik i dužinu dozrijevanja,  kao i uz – dogovorno, a to uz eno i organoleptičku ima i snažnu promidžbenu važnost – prvi mogući izlazak određenoga vina pred kupca.

Vina Laguna. Jedan od velikih hrvatskih vinskih podruma vrijedan i te kako pažnje je porečka Agrolaguna. Odavna je pratim, i znam da je ta vinarija bila i još u neka prošla vremena, rekao bih zahvaljujući uvelike nekadašnjem glavnom enologu Anti Gavraniću, na strani kakvoće i osebujnosti te geografske pripadnosti proizvoda. Kako je Agrolaguna imala sreću da joj je na eno-kormilu dugo čvrsto stajao Korčulanin Gavranić, potpomognut enolozima iz Istre Alfredom Cossettom i Valterom Legovićem, sada su, inače, obojica s uspješnim vlastitim vinskim podrumima, tako eto u najnovije vrijeme ima sreću da je od unatrag koju godinu, kad ga je predložio upravo Gavranić, eno-kormilar tvrtke mladi, strukovno dobro potkovani te pedantni Milan Budinski. On je sada glavni enolog kuće i direktor proizvodnje što obuhvaća ne samo vino nego i maslinovo ulje i sir, osoba koja ne tek odrađuje svoj posao nego, što je bitno, grize u poslu.

Direktor proizvodnje, glavni enolog Milan Budinski

Agrolaguna jedan je od zornih pokaza i dokaza da velika tvrtka – čak i lakše nego mala jer s velike vinogradske površine ima i te kako veću mogućnost, dosta bolju od one što je imaju manji posjednici trsja, izabrati ponajbolje grožđe za svaku željenu kategoriju vina – dakle može redovito izlaziti i s elitnim eno-uradcima. Važno je silno htjeti, posjedovati – i u glavi glavnog direktora kuće! – viziju, te biti strpljiv – a to sve zasad Agrolaguna (je) ima(la), nužno je i osigurati službu koja će znati cijeniti trud uložen u određenu specifičnu produkciju i koja će se potruditi da najbolje vlastite etikete i plasira na tržištu po najboljim mogućim cijenama. Ono čega je najbolje u pravilu je malo, ali to čini sam vrh piramide kvalitete i visoko je cijenjeno, o tome se naveliko priča…

Porečka Agrolaguna spada među 20 vodećih hrvatskih proizvođača Bakhova nektara. Ovih dana u režiji Društva agrarnih novinara Hrvatske bila je lijepa prigoda posjetiti tog značajnog proizvođača ne samo vina nego i visokokvalitetnih i višestruko međunarodno nagrađivanih ekstra-djevičanskih maslinovih ulja, te sira. Značenje Agrolagune vrlo je veliko u turističkom smislu jer ona svojim proizvodima tipičnima za vlastiti kraj snabdijeva ne samo lanac šire maloprodaje, nego i grupaciju HoReCa s nizom hotela i ugostiteljskih objekata prvenstveno u Istri.

Predsjednik Uprave Agrolagune Vlado Čondić Galiničić, inače i savjetnik za poljoprivredu izvršnog direktora Forte Nove (nekadašnji Agrokor). Na ovu poziciju došao je s mjesta glavnog direktora PP Orahovice

Osobna karta: Agrolaguna, koja se iz zagrljaja Grgićevog Agrama nedavno vratila u staro Agrokorovo društvo sada doduše s nazivom Forte Nova, a na čelu koje je, po novome, kao predsjednik Uprave Vlado Čondić Galiničić, inače i savjetnik za poljoprivredu izvršnog direktora Forte Nove, brine izravno o nešto više od 600 hektara vinograda, podignutih većma u razdoblju između 2005. i 2007. godine, a dio grožđa – oko 700 tona – dolazi joj i iz kooperacije. Oko 65 posto su bijele sorte, mahom malvazija istarska, od bijelih kultivara tu su još i chardonnay, pinot sivi, viognier, a oko 35 do 40 posto crvene su sorte – teran, borgonja (frankovka), merlot i cabernet sauvignon. Kapacitet vinskog podruma je 8,5 miijuna litara. Barricaia je, kaže mi enolog Danijel Baćac, pomoćnik direktora proizvodnje Milana Budinskog, s gotovo 490 bačava, većma je riječ o barriqueima, dobrim dijelom i od bagremova drveta, ali tu su i velike hrastove bačve. U sklopu vinarije je i prostrana kušaonica s dijelom uređenim za prodaju vlastitih proizvoda – vina, maslinova ulja, sira…

Vina su svrstana u nekoliko kvalitativnih kategorija, najveća količinski je dakako ona bazna, classic, temelj piramide kakvoće. Ta se vina na tržištu nalaze u bocama od litre, njih je oko 70 posto od ukupne proizvodnje. Gornja kategorija je u Agrolaguni nazvana Select, riječ je o, službeno, kvalitetnom vinu s k.p. punjenom u butelje od 0,75 lit s navojnim zatvaračem, takvih je oko 15 do 20 posto. Stupanj iznad, prema vrhu, su tzv. premium (uobičajena oznaka je: vrhunska) vina, u buteljama s plutenim čepom. A još iznad po kakvoći su Festigia te Festigia Riserva, riječ je tu o špici piramide i količini od nekih 10 do eventualno 15 posto u odnosu na ukupnu produkciju. Uz mirna vina, u ponudi su i dva pjenušca – pitki lepršavi ljetni rosé rađen metodom charmat, te kompleksni bijeli Blanc de Blancs od malvazije i bijelog pinota, rađen klasičnom metodom i s najmanje 1,5 godine na kvascu u boci prije degoržiranja

Maslinika je, reći će direktor poljoprivrede u Agrolaguni Dario Paulišić, kojega poznajem još od Gavranićevih vremena (u Agrolaguni radi već više od 14 godina!), ukupno 230 hektara, od čega je na području Červara 130 ha, ukupno je 65.000 stabala, sorte su istarska bjelica, pa leccino, pendolino, ascolana, te francuski picholine. Godišnje se, ovisno o meteorološkim prilikama kroz sezonu, ubere od 80 do 120 vagona maslina, i proizvede između 100 i 150 tona ulja. Ulje, koje, čujem, u jako povoljnoj godini sadrži između 500 i 600 mg/lit polifenola (!!), ide van pod markama Ol Istria i Ol Istria Selekcija. Agrolaguna se diči s dvije dobro opremljene uljare, s prešama kapaciteta od po 3,5 tona masline po satu, tako da svoj urod stigne navrijeme preraditi, čak je u stanju i zainteresiranima sa strane pružiti uslugu prerade.

Enolog Danijel Baćac, pomoćnik Milana Budinskoga, te, desno, Dario Paulišić, direktor poljoprivrede u Agrolaguni

_____________________________________

Valter Valenta

ŠAMPION i – PRIJE ROĐENJA! – Događa se i to: osvajanje šampionske titule i – prije rođenja! Na ovogodišnjoj Vinistri, vino teran iz 2018 posjeda Valenta Family Wines iz Motovuna, preciznije Kaldira, proglašeno je šampionom u kategoriji mladog terana! E sad, a zašto onaj dodatak: prije rođenja? Pa, zato što je to vino na natjecanje stiglo ne kao posve finalizirano u butelji nego je na ocjenjivanje poslano istočeno samo za tu priliku iz velike posude – bačve od 1200 litara – u kojoj je još dozrijevalo. O tome da je taj teran nešto posebno i da mu treba vremena da se kompletira govori podatak da sadrži 14,7 vol % alkohola! Pater Familias Valter Valenta na stanovištu je da s teranom treba pričekati glede izlaska na tržište, i sada je pred kupcima kao dostupna još uvijek berba 2017, a ovu, šampionsku, 2018., planirao je pustiti van iz podruma ne prije početka sljedeće godine.

I sad je još nužan i odgovor na pitanje zašto ovaj okvirić s vinom Valenta unutar priloga o Agrolaguni? Pa, zato što je svojedobno Valter Valenta bio zaposlenik Agrolagune, a nakon što  je, stjecajem okolnosti, otišao iz te tvrtke odlučio je, sa svoja dva sina, nastaviti baviti se vinom s obzirom na oveći obiteljski vinograd što ga ima i s obzirom na, pohvalit će se, gotovo 200 godina dugačku obiteljsku tradiciju u vinogradarstvu i vinarstvu.  Dakle, zaposlenici Agrolagune pokazuju se uspješnima i kad nastave samostalno…

Valenta Family Wines brine o vlastitih 6,5 hektara trsja, dio grožđa za svoja vina kupuje od kooperanata. Proizvodi su malvazija istarska, sauvignon bijeli i muškat bijeli slatki kao mlada svježa kapljica, te teran koji ide pred kupca u drugoj godini nakon berbe. U vinogradu su zasađeni još i merlot i cabernet sauvignon, ali loza joo nije dospjela u rod. ∎

_________________________________________

Stancija Spin – sirana, konoba i, uskoro, i smještajni objekt

Treći segment Agrolagune je sirana Špin, na lokaciji Špin, ona inače postoji od 1985., a 2013. je rekonstruirana sredstvima iz fondova EU. Sirana ima 140 hektara vlastitih pašnjaka u eko-režimu, te oko 2000 ovaca, važno je reći da se mnogo radilo na tome da se u Špin vrati stara istarska pasmina pramenka. Kravlje mlijeko otkupljuje se od provjerenih kooperanata isključivo iz Istre. Godišnja produkcija sira je 350 tona. Voditelj sirane Krunoslav Salaj navodi da se proizvode skuta, kravlji i ovčji sir te sir od miješanog kravljeg i ovčjeg mlijeka, uz baznu kategoriju tu su i osobito kompleksni sirevi primjerice onaj koji se, kad donekle sazrije, stavlja na mjesec dana u oblog od u orahovac dobro namočenog orahovog lista, te sir koji nakon što donekle sazrije odleži najmanje po mjesec dana u vinu teran, otud mu tamna crvena vanjska boja. Po kolutu sira koji otprilike teži oko 1,8 kg upotrijebi se po litra terana, godišnje sirana Špin za sav svoj sir iz terana potroši oko po 5000 litara terana.  Tu su i sir odležavan u vinu muškat ruža, pa sir s tartufom, s maslinom…. U Špinu su od prije koju godinu krenuli i u produkciju sira tipa grana padano, od kravljeg mlijeka, on je u impozantno velikim kolutovima težine oko 11 kg, kao mlađi je za rezanje a kao zreli odležani – dozrijeva obično barem od 12 do 14 mjeseci – za jelo se poslužuje kao lomljen u grumenovima, a služi i za ribanje.

Za siranu je zadužen Krunoslav Salaj, na slikama sa sirevima gran istrijanom te onome odležavanome u listu oraha i onome odležavanome u vinu teran

Što je osobito važno za reći uz sireve Špin: rade se od punomasnog pasteriziranog mlijeka, pri čemu se pasterizacijom uništavaju patogene bakterije. Masi se dodaju samo mliječni sastojci, ne rabe se konzervansi. Izrada sira je ručna, tj. ručno je okretanje i ručno je pranje sira. Sir dozrijeva na daskama u vlastitoj kori  – kako su to radili naši stari, premazivanje sira je isključivo s prirodnim premazom na bazi aktivnih sastojaka češnjaka i ekstra djevičanskog maslinovog ulja, tako da je i kora jestiva.

____________________________________

KORISNO JE ZNATI  – Sireve je najbolje izvaditi iz hladionika sat vremena prije posluživanja, kako bi došli na sobnu temperaturu i oslobodili svoje prirodne arome. Kod rezanja dobro je imati nož s dvostrukim vrhom. Sireve treba rezati pravilno. Ako se reže cijeli kolut, najprije se on podijeli na polovice, pa onda na četvrtine. Zatim se za kušanje sirevi režu na deblje jednake kriške i, dalje, svaka od njih na dva trokuta,  tako da svatko dobije komadić sira i do kore i unutarnji dio. Arome i struktura se razlikuju – unutarnji dio sira uvijek je blaži i mekši, na nosu i nepcu manje intenzivan, dok je prema kori isti sir sve aromatičniji, odnosno izraženiji. Znači, rezanje je bitno da bi se u potpunosti moglo uživati u aromi sireva. Kora se može maknuti, ali i ne mora.

Sir čuvajte u hladioniku (+4 do +8 ˚C), zamotan u izvornu ambalažu, voštani papir, zrakopropusnu foliju ili u vakumiranoj posudi. Nikako ga ne držati u posudi s drugim namirnicama izrazite arome jer sir diše pa bi mogao preuzeti neki miris i pokvariti se. ∎

_________________________________

Chefica Spina Sanja Morina, janjetina in tecia i dugo pirjana teleća obrazina u teranu

Špin je inače ne samo sirana nego i, u dijelu što ga čine stare kamene kuće lokalne arhitekture, i ugostiteljski objekt tipa konobe, s izvrsnom domaćom hranom, a uskoro bi trebao proraditi i kao turistički smještajni objekt. Domaćini iz Agrolagune nakon obilaska vinograda, maslinika i sirane upriličili su u konobi Špin degustaciju sira, vina i ulja, a potom i ručak na koji je, priredivši rustikalne jagnjetinu in teća s krumpirom  i, posebno, dugo pirjanu teleću obrazinu u teranu, upečatljivo svoj potpis stavila kuharica Sanja Morina.

Agrolaguna, vinogradi

Agrolaguna, inače redoviti osvajač medalja visokog sjaja npr. na Decanteru World Wide Award  Londonu, u Bergamu na natjecanju Emozioni dal Mondo: Merlot e Cabernet insieme – vina od merlota i cabernet sauvignona, pa na Concours Mondialu i na Mundus Viniju, te osvajač medalja za maslinova ulja u Londonu i na Flos Oleiju u Rimu, a i osvajač međunarodnih medalja za sireve, odlično eto pokazuje svoju visoku multifunkcionalnost, kroz istodobno tri različite poljoprivredno-prehrambene produkcije visoke gurmanske vrijednosti te kroz turistički segment. Za to joj eto treba odati priznanje i poželjeti da u ovoj zemlji što se deklarira plavom i zelenom te eko-prihvatljivom na području hrane imamo što više ovakvih (velikih) tvrtki s lijepim izborom proizvoda za različite ukuse i dubine novčanika, sve do onih elitnih, a s odličnim odnosom između kakvoće i cijene i barem ne, zasad, s onako ekskluzivnim cijenama kakve bi zacijelo ti elitni artikli imali u nekim drugim sredinama/zemljama!…  ♣

Novi zakon o vinu

        POTPORE (SAMO) ZA UDRUGE – U prošloj Kronici/Chronicleu objavio sam kako sam nizu hrvatskih vinara, prvenstveno predsjednicima vinogradarsko/vinarskih udruga, e-mailom bio slao molbu da mi odgovore što misle o novom Zakonu o vinu koji je nedavno stupio na snagu. Rezultat moje molbe bio je, nažalost, poražavajuć. Evo sada ovdje nešto što nije odgovor nekoga od upitanih, ali jeste bitno vezano uz novi  Zakon o vinu: po novom propisu, koji je ukinuo pristojbe prije obvezne za stavljanje vina u promet a sve s ciljem da se novac i dalje uplaćuje međutim koristio bi se u promidžbene svrhe za svaku regiju, nužno je da Hrvatska, podijeljena na četiri vinske regije – Bregovita Hrvatska (ja i dalje inzistiram da je se nazivom kokretno locira u geografski prostor Lijepe naše, dakle da je se barem označi kao Bregoviti sjeverozapad Hrvatske), zatim Dalmacija, Hrvatski Istra i primorje te Slavonija i Podunavlje, Dalmacija, Istra i Slavonija imale su i prije donošenja novog Zakona svoje udruge, međutim udrugu nije imao taj sjeverozapadni dio zemlje kao vinska regija. Upravo prije koji dan i to je riješeno, utemeljena je Udruga proizvođača vina Bregovite (sjeverozapadne) Hrvatske. Ona okuplja vinogradare i vinare s područja Bjelovarsko-bilogorske, Karlovačke, Koprivničko-križevačke, Krapinsko-zagorske, Međimurske, Sisačko-moslavačke, Varaždinske i Zagrebačke županije te Grada Zagreba.

Marko Miklaužić

Za predsjednika je izabran moslavački vinogradar i vinar Marko Miklaužić, a za potpredsjednika Josip Tržec iz vinarije Šafran u varaždinskome kraju. Na pitanje koji su mu prvi koraci kao predsjednika nove udruge, Marko Miklaužić odgovara da su to razgovori i konzultacije s proizvođačima vina regije Bregovita (sjeverozapadna) Hrvatska. Kao prva konkretna akcija je edukacija vinogradara/vinara Bregovite sjeverozapadne Hrvatske o tome što na razini Europske Unije znače pojedine oznake za vina, kako bi ih se i ovdje priklado primijenjivalo. Opširnije s Markom Miklaužićem za neko vrijeme, kad mu nakon razgovora s vinarima bude jasno kako na najbolji mogući način posložiti stvari.  ♣

Gurmanski poroci

Veliki izvozni potencijal Slavonije

        POŽEŽANIN ŠAMPION KULENIJADE 2019 – Na 39. požeškoj Kulenijadi, najstarijoj manifestaciji koja promiče najpoznatiji slavonski gastronomski specijalitet, titulu šampiona 2019 osvojio je kulen Jure Polića Strinića iz Požege. Događanje je okupilo 52 proizvođača kulena iz Požeško-slavonske, Brodsko-posavske, Osječko-baranjske, Vukovarsko-srijemske i Sisačko-moslavačke županije te iz Vojvodine.

Ova je godina po zaprimljenim uzorcima za ocjenu bila iznimno dobra, a za svaku pohvalu je to što na ocjenjivanju nije bilo uzorka s ocjenom nezadovoljavajuće, što se tiče odličja dodijeljeno je čak 11 zlata, 25 srebra i 16 bronci.

Šampionsko priznanje i novčanu nagradu od 3.000 kuna prvaku je uručio gradonačelnik Požege Darko Puljašić:

– Iznimno mi je drago što je 39. požeška Kulenijada na jednom mjestu okupila sve slavonske županije. Proizvodite najcjenjeniji i najpoznatiji simbol Slavonije, našu autohtonu deliciju kojom se trebamo ponositi pred cijelim svijetom. U kulen ulažete svoje znanje, iskustvo i novac, to treba znati cijeniti, ali i naplatiti. Grad Požega podupire Kulenijadu, i nastavit ćemo i dalje raditi na njezinom razvoju i popularizaciji – rekao je Puljašić.

Direktorica TU Turističke zajednice Grada Požege Silvija Podoljak naglasila je:

– U gastronomskom i turističkom smislu Kulenijada je vrlo značajna za naš kraj. Kroz godine održavanja Kulenijade primijetili smo da su brojni kulenari iz hobista prerasli u proizvođače s ozbiljnom količinom i visokom kvalitetom proizvoda. Za slavonskim kulenom sve je veća potražnja, a to i jeste smisao manifestacije. Svake godine nastojimo kulenarima kroz razne oblike obuke pružiti nove znanja iz marketinga, načina proizvodnje, povlačenja sredstava iz Europske unije, i zahvaljujući tome oni rastu i razvijaju se. Kulen pripada u lokalne proizvode koje svi gosti što dođu u Slavoniju moraju kušati.

– Više od 30 posto turista u Hrvatsku dolazi radi uživanja u gastronomiji. Tu Slavonija treba tražiti svoju gospodarsku šansu, a kulen mora biti okosnica njezine gastronomske ponude. Uz plasman u turizmu, kulen, kao specijalitet dobiven tradicijskom tehnologijom, zbog specifičnih svojstava ali i činjenice da je zaštićen na razini EU ima veliki izvozni potencijal. Zato je bitno ulagati u nove proizvodne kapacitete, ali i, osobito, i u svinjogojstvo jer s milijun tovljenika prošle godine nismo pokrili ni trećinu vlastitih potreba, kazao je potpredsjednik HGK za poljoprivredu i turizam Dragan Kovačević, čestitajući pobjednicima na trudu i znanju uloženom u ovaj vrhunski proizvod. ♣

Esplanade, ljetno izdanje

GUSJA JETRA u ČOKOLADI NA OLEANDERICI – Novo godišnje doba, novi, sezonski jelovnik u kreaciji šefice kuhinje zagrebačkog hotela Esplanade i restorana Zinfandel’s Ane Grgić. Kao sklonište od vrućine, sjajna hotelska Terasa Oleander bila je najprije poprište prezentacije najnovijih umjetnina na tanjuru spomenute chefice, a onda je nastavila kao uživalište u njima. Osvježavajuća pratnja u režiji MIVA-e – pingvin, te šampanjci kuće Moët et Chandon, s naglaskom na iznimno popularni ice (led), a od mirnih bisera iz hrvatskih podruma u prigodnoj ponudi bili su vugava te Plavac Mali majstor i prošek od Stina-vina s Brača, kao i malvazija, zatim Teran Anno Domini i desertni muškat San Salvatore istarske obitelji Benvenuti. Skrenuta je pažnja, inače, na to da je vino kuće u restoranu Zinfandel’s merlot od Vlade Krauthakera.

Chefica Ana Grgić, te sommelier Ivan Šneler i predstavnik Stina vina E,mil Mehdin

U ovoljetnom izdanju jelovnika chefica Ana spajala je naizgled nespojivo i vješto stvarala poslastice koje doista vrijedi kušati. Nova selekcija, tako, predstavlja intrigantna, moderna i precizno oblikovana jela što privlače rezultatom zanimljivih poigravanja namirnicama i okusima, posebno se izdvajaju kombinacije brancina i – kulena(!), škampa i – janjetine (!), pečenog grožđa (!) i kozje skute, tripica i slanutka, bambusa i kozica, trilje i – aloe vera (!). Prikaz novih kulinarskih trendova, inovativan pristup, svježi proizvodi lokalnih dobavljača. Kao dugogodišnji ambasador WWF-ove inicijative Fish Forward, Ana je poseban naglasak stavila na održivost. Najavila je novi projekt u suradnji s WWF-om, kojime bi se, cilj je, smanjio otpad od hrane na najmanju moguću mjeru.

Hit Zinfandel’s Summer 2019 prezentacije na Oleanderici po meni su bile na posteljici od badema složene oveće kuglice – gusje jetre u kakao prahu i čokoladi! Nešto što je na prvi pogled djelovalo kao odličan slatki desert pokazalo se kao izvanredan slani desert raskošnih aroma.

Ugodan smještaj na Zinfandel’s sjedalicama s Zinfandel’s jastucima i uz prigodne cvijetne aranžmane, čaša šampusa, hit-kuglice gusje jetre u kakaou i čokoladi (ne više od dvije za one koji strogo paze na liniju), čaša Malog majstora, čaša San Salvatorea što su ih točili Ivan Šneler Legenda i Emil Mehdin Stina, bijela i tamna čokolada s punjenjem, malo tamnog bobičastog voća, a bogme pogled na ljepotice poslovne žene u ljetnom izdanju – san ljetnog popodneva…   ♣

Michelin na Plešivici?

OBITELJ KORAK: RUJANSKO OTVORENJE BEZ GRAMA DODANOG SUMPORA! – Stiže li glasoviti Michelin i na Plešivicu? Preduvjeti su tu: proširenje objekta plešivičke obitelji Korak koji obuhvaća vinski podrum i prostor za prihvat gostiju te modernizacija proizvodnog pogona kao i preuređenje nekadašnje kušaonice vina u restoranski dio pa i suvremeno opremanje kuhinje kao i namiještanje interijera gotovi su, prvorođeni sin chef Bernard, kod kojega su prevladali mamini geni pa se opredijelio za profesiju kuhara, ispraksirao se s kuhačom i uz štednjak u nizu vrlo cijenjenih i inozemnih restorana primjerice kod već glasovite Ane Roš u Hiži Franko u Kobaridu, ali i eno-gastro hramovima po Italiji, i spreman je za nove izazove na svom kućnom pragu, mama Mirjana i baka, odlične kuharice, jedva jedva čekaju službeni start da pokažu i svoje majstorije, a bogme i enolozi – pater familias Velimir te mlađi mu sin Josip, jedni od najboljih vinogradara/vinara u Hrvatskoj, nestrpljivi su također, jer otvorenje obiteljskog ugostiteljskog objekta na visokoj razini vide ne samo kao počast onome na tanjuru nego i kao prigodu da široj javnosti uz postojeće svoje adute samo sada iz nove berbe što je krenula odnosno kreće na tržište, predstave dva svoja nova rekao bih (kušao!) remek-djela, rađena uz dužu maceraciju, duže dozrijevanje u drvu i bez dodavanja grama SO2, a to su Sauvignon 2016 i Rajnski rizling 2016. Inače, imaju i još jedan novitet kao asa u rukavu: riječ je o Crnom pinotu Selekcija 2017, koji je od biranog grožđa s posebno dobre parcele, maceracija je bila 40 dana, slijedilo je dozrijevanje od 1,5 godine u hrastovim barriqueima pa punjenje u butelju, ni ovome vinu nije dodavan sumpor! Ono će na tržište pred Uskrs 2020.

Velimir Korak u elementu: kao rezač šunke i dok predstavlja novo vino kuće – Crni pinot 2017 Selekcija, izlazak kojega na tržište je predviđen uz Uskrs 2010.

Enolog Josip Korak uz novitete – macerirane sauvignon i rajnski rizling koji u rujnu idu na tržište

Chef Bernard Korak s izabranicom; pjenušci Korak za svečanost otvaranja već se hlade!!!

Otvorenje objekta Korak na vidikovcu na Plešivici a koji uz vinski podrum i restoran obuhvaća i prodavaonicu vina te, na katu, dvije prostrane dvorane u kojima bi se mogla organizirati različita događanja kao znanstveni skupovi, promocije, najavljuje se za rujan 2019. E, pa sretno! S nekoliko Koraka (valja, uz sinove, spomenuti i kćerku Veru, te još i dvije snahe i zeta!) Plešivica, u turističkom smislu idealno smještena između metropole Zagreba te Karlovca i u neposrednom susjedstvu Samobora i državne granice sa Slovenijom, ima šansu okruniti se titulom ekskluzivnog izletišta, odredišta… ♣

Vječni Dragec Vukušić

GRDOBINA u UMAKU S MAHUNAMA – Nekad davno išlo se Dragi Vukušiću na specijalitete u zagrebačku četvrt Zelengaj, potom pak u restoran koji je on dugo vremena uspješno vodio u sklopu zgrade Muzeja za umjetnost i obrt na Kazališnom trgu u Zagrebu, a sad kad on više osobno nije s nama i dalje je vječan – kroz prostrani Bistro Kod Vukušića koji u zagrebačkoj industrijskoj-poslovnoj zoni odlično vode trojica negovih rodjaka. Radi se od ponedjeljka do subote doručak (gablec) i ručak, vreva gostiju, sve puno poslovnjaka. Sjajan menu toga dana: pašteta od bakalara, frigani gavuni, domaći kruh, grdobina u umaku od rajčice i s mahunama, zamislio sam to jelo i u varijanti bez mahuna a s bobom! Voditelji restorana slažu se s bobom ali i kažu – sve u svoje vrijeme, za njih je zakon prvenstveno domaća svježa sezonska namirnica…. Vino kuće: Krauthaker! A kad idete doma, za uspomenu vam daju bavarin, odnosno slinček, ne malešan kao za klince nego pozamašan, za odraslu osobu…  ♣

Iz Zagrebačke županije

ČVARCI & RIZLING – Sad smo ne u studenome, nego na prijelazu iz srpnja u kolovoz, a pitanje, i na 30 Celzijevih stupnjeva i više, glasi: bi li odgovarali svježi čvarci? Odgovor, na temelju provjerenoga: DA! I te kako!

Nije potrebno baš uvijek čekati zimu i bivši praznik s kojime su, htjeli mi to ili ne, neraskidivno vezani kolinje i friški ocvirki. I usred ljeta čvarci, ako su dobro stisnuti i dakle prhki, mogu biti nešto što nažalost naši prehrambena industrija i vrli marketinški stručnjaci nisu zasad još najbolje iskoristili kao prvorazrednu grickalicu, inače uz dobar kruh odličnu podlogu za čašu vina. Zaprešićka mesarija Zlatni čvarak proizvodi čvarke (baš te, fine, prhke!) kroz cijelu godinu, a zagrebački bistro Fino & Vino nudi ih s kruhom vlastite produkcije. Sjajnim pratiteljem, k tome u ljetnoj borbi protiv dehidracije, pokazao se Šemberov rajnski rizling… (Marko Čolić) ♣

Slatke dileme

Krešimir Šesnić

CRNO-BIJELI SVIJET – Crni rižoto od sipe i, kao pratnja – bijelo ili crno?

Opcija je ovaj put, u malom bistrou velikih doživljaja Fino & Vino u Zagrebu bila Rajnski rizling 2011 Protner iz okolice Maribora odnosno Cabernet sauvignon 2009 Petrač, zagorski crnjak što je godinu dana u butelji proveo u ljuljuškanju među ribama i glavonošcima u Jadranskome moru.

Oba vina odlična sama za sebe, ali i podjednako sjajna uz sipu. Rajnski rizling prikladan i kao aperitiv, uvod u crnu sipu i uz tu crnu sipu, a cabernet sauvignon i uz sipu i poslije nje, kao neka vrsta dižestiva, komentirao je sommelier i voditelj bistroa Krešimir, zvan Karizma.

U bistrou Fino & vino dosta su česte različite interne degustacije vina koja baš nisu svakodnevna, i pokušaji pronalaženja prikladnog -nekad na prvi pogled možda i nelogičnog – spoja između tih vina te jela iz repertoara lokala. Jedna od recentnih zanimljivih degustacija bila je na temu toskanskog brunella uz tartar biftek kuće. Uz odličan tartar biftek  sjajno su prijali Brunello di Montalcino 2009 Pian delle Vigne (Antinori) i Brunello di Montalcino 2005 riserva Vigna Ferrovia Pian delle Vigne. Dodatno su kušani i Villa Gresti 2013 renomirane Tenute San Leonardo iz vinogorja Dolomiti iz talijanskog Trentina, i Taurasi 2004 Terredora od aglianica s juga Čizme,13,5vol %, 18 mjeseci dozrijevanja u hrastovoj bačvi. Taurasi je, inače, grad i općina u provinciji Avellino u regiji Campania na jugu Italije. Naziv Taurasi najvjerojatnije potječe od latinskog Taurus. Područje je vrlo znano po crnme vinu Taurasi od sorte aglianico.

S obzirom na Krešino vinsko znanje i njegovu predanost eno-gastronomiji možda bi se povremeno, primjerice jednom mjesečno, takva drukčija kušanja mogla organizirati kao spoj hedonizma za stolom i edukacije i za širu publiku, manje grupe gostiju…Obrazovanjem gostiju šireći im horizonte stvaraju se kvalitetniji potrošači, a to bi, valjda, trebao i biti cilj i ugostitelja i trgovca vinom,..   ♣

U znaku Bakhova pokera

OD KVARTETA ASEVA DO FLASH ROYALAJakob Syrah 2012 i Jakob Cuvée 2015, Bura Dingač 2015, Bovin Era 2012! Bakhov poker aseva! Pričekati s igrom do svježijih dana, nakon ovih nesmiljenih ljetnih vrućina. Tada će zahvaljujući i drukčijoj, krepkoj hrani Bakhov poker aseva svakako prijeći u Bakhov Flash Royal! Asevi su svakako u kondiciji da s vremenom postanu i jači nego što su sada.

Dingač 2015 u interpretaciji Nika Bure – nažalost premalo prisuta/vidljiv na hrvatskom tržištu, proizvede ga se godišnje tek oko 4000 butelja a većina odlazi u SAD – izvanredan, vanserijski, razmišljam o njemu kao referentnom uzorku plavca malog  s položaja Dingač  ♣

Dani otvorenih butelja 2019

ZLATNI VINARI ZAGREBAČKE ŽUPANIJE – Zagrebačko ljeto može biti dugo, toplo i vruće, a zima duga, tmurna i hladna, ali tome je tako i to se ne može promijeniti. Međutim organizator gleda na ono na što može utjecati, a to je da – pazi na to da vruće ljeto ne bi bilo i sušno, a da se hladnoći po zimi promptno parira čašom koja grije. Pa je tako 2007. eto nastala akcija Dani otvorenih butelja na Gornjem gradu, startalo se na prostoru Ljetnog kina Gradec. Organizatori i idejni začetnici Dana otvorenih butelja su udruga Cestagram iza koje stoje Pajo i Hadži poznatiji kao Kraljevi ulice  te Vina Mosaica koju vodi enolog  Saša Zec.

Stjepan Đurinski niže i i niže zlata i velika zlata! ⦁ Među izlagačima bio je i sin Zelinčanina Vlade Kosa Valentin, on je donio vrlo lijepi crnjak Regent Cuvee 2018, od sorata regent i zweigelt ⦁ Pojavio se i nekadašnji gradonačelnik Dugog Sela Boris Mahač, danas umirovljenik, s hobijem okrenutim prema vinu. Na hektaru površine uzgaja silvanac zeleni, rizling rajnski, sauvignon i traminac, na kušanje je donio lijepi nježni silvanac

Dani otvorenih butelja (DOB) cjelogodišnji je projekt kojim se predstavljaju hrvatski vinari i vina na neposredniji i opušteniji način, na jednom od najljepših dijelova Zagreba – Gornjem gradu, uz finu glazbu i ugodno ozračje. Namjera DOB-a je vinski istražiti Hrvatsku, predstaviti Zagrepčanima i njihovim gostima poznatu i manje poznatu vinsku Lijepu našu.

Pozdrav prisutnoj publici: Ivana Alilović, Hadži, Saša Zec, Josip Kraljičković i Mateja Hercigonja

Mnogo se od 2007. butelja otvorilo na Gornjem gradu, a nova ljetna sezona  DOB-a startala je s početkom srpnja. Program na kojemu je nazočilo mnogo Zagrepčana tematski je bio vezan uz zlatna vina Zagrebačke županije i 51. Izložbu vina kontinentalne Hrvatske u Zelini. Nakon dugo godina zasebnog ocjenjivanja vina Zagrebačke županije s dva žirija – jedan glavni, sastavljen od enologa, i drugi novinarski, ovaj put vina Zagrebačke županije ocijenjena su na jednom vrednovanju, u sklopu Zelinske izložbe.

Zlatna vina i zlatni vinari Zagrebačke županije za 2019 su sljedeći:

Josip Rajaković, Krašić: Traminac 2017 izborna berba prosušenih bobica (Velika zlatna medalja); Traminac 2018 (VZM); pjenušac Grünwald (ZM) ⦁ Stjepan Đurinski, Zaprešić: Leona bijeli cuvee (traminac i graševina) 2016 ledeno vino (ZM) ⦁ Puhelek Purek, Zelina: Sauvignon 2017 (ZM i nagrada za najbolje bijelo suho vino sjeverozapadne Hrvatske); Kraljevina 2018 (ZM, najbolja kraljevina) ⦁ Jarec-Kure, Zelina: Pinot bijeli 2017 i 2018, Chardonnay 2017 i 2018, te Manzoni bijeli 2017 i 2018 (svi zlatne medalje) ⦁ OPG Šimanović, Krašić: Traminac 2016 ledeno vino (ZM) i Pinot crni 2016 (ZM) ⦁ Barbara Posavec Žalac, Zelina: Frankovka 2018 (ZM), Rajnski rizling 2015 (ZM) ⦁ Dražen Smrndić, Zelina: Graševina 2017 (ZM) i Sauvignon 2017 (ZM) ⦁ Zaleznik, Brckovljani: Zweigelt 2018 (ZM) ⦁ OPG Žnidarić, Marija Gorica: Chardonnay 2018 (ZM) i Rajnski rizling 2018 (ZM) ⦁ Kos-Jurišić: Muškat ottonel 2018 (ZM) ⦁ Antun Korenika, Vrbovec: Graševina 2018 (ZM) ⦁ Valentin Kos, Zelina: Regent cuvée 2018 ⦁ Boris Mahač, Dugo Selo: Zeleni silvanac 2018 (ZM) ⦁ Vlado Mikulčić: Škrlet 2018.

Očekivalo se da svi laureati budu nazočni, ali na žalost nisu bili. Logično je da je Zagrebačka županija, koja je pomogla priredbu, priredbu shvatila kao prigodu za dobru promidžbu svojih vina i vinara, među ostalime i kroz zajednički pozdrav nazočnoj publici od pročelnika za poljoprivredu mr. Josipa Kraljičkovića, nove direktorice županijske Turističke zajednice Ivane Alilović, vinske kraljice Zagrebačke županije Mateje Hercigonja, te Saše Zeca i Hadžija, I tih zlatnih vinara, kao i zajedničkim fotografiranjem s time da se fotografije zlatnih župnijskih vinara i vina mogu lijepo iskoristiti za promidžbene svrhe i poslije, nekom drugom prigodom….  ♣

Ljeto u Zagrebačkoj županiji: Kulturno popodne u Donjoj Reki

CONCERTO GROSSO ZA PUHAČE i GITARU, ALLEGRO VIVACE – Isprva andante a onda allegro moderato pa do allegro vivace: concerto grosso za tri puhačka instrumenta i gitaru na Plešivici, u Zagrebačkoj županiji.  Svirka za pamćenje. S obzirom da je riječ o inovativnom pristupu i na događaju s izrazito turističkom konotacijom, plan je našeg kvarteta za ovakve koncerte u sklopu Ljeta u Zagrebačkoj županiji zatražiti pokroviteljstvo županijske Turističke zajednice… (Snimio Marko Čolić) ♣

Novi pjenušac iz Doline kardinala

BARUN 100+ BRUT NATURE CARDINAL VALLEY – Čudesno je kako su se stvari dobro posložile: nevjerojatno marljiva, mlada obitelj BarundićJosipa i Mare iz Krašića, tek relativno svježa u vinskome sektoru, posve je apsolvirala vinogradarstvo i podrumarstvo pa i dio koji se odnosi na produkciju pjenušaca, silna težnja da se ide stalno naprijed i nerv za akciju i perfekcionizam posebno kod Mare (ponovit ću: ako je itko zavrijedio titulu Najbolje seoske žene što je dodjeljuje Zagrebačka županija, tada je to svakako Mara Špoljar Barundić!),  prigoda (prije nekoliko godina) za kupnju vinograda na dobroj poziciji i s trsjem starijim od stotinu godina, uzbudljivost pjenušca ne samo kao pića nego i kao kreatora posebne atmosfere, druženje s nekoliko osoba eksponiranih na domaćoj vinskoj pozornici i s određenim znanjem i iskustvom i u domeni marketinga, i plan je skovan: iz tog posebnog, drevnog vinograda na strmini Gorice u mjestu Hrženik grožđe starih i u tome kraju tradicijskih kultivara, primjerice lipovine, štajerske beline, graševine, kraljevine, muškata bijeloga i žutoga, plaveca žutog, plemenke…, mora se usmjeriti za poseban, uzvišeni finalni proizvod koji će u čaši biti istodobno odraz Marinog i Josipovog karaktera i pečat krašićkog kraja te koji će organoleptikom plijeniti i, šire, stvarati jedinstveni ugođaj.

Uz napunjene magnume prije nego što su premješteni u adekvatno klimatizirani podrumski interijer

Odlučeno je da se probrano grožđe s odličnim parametrima za pjenušac a to su prvenstveno ne previsoki slador koji bi stvarao problem s alkoholom i izvrsna ukupna kiselost i prikladan kiselinski sastav pretvori u bazno vino za pjenušac koje će barem jednu godinu prije šampanjizacije dozrijevati na finom talogu kod Barundićevih u podrumu. Berba, u kojoj smo uz domaćine Josipa i Maru te njihovu djecu Anu Mariju, Josipa i Tomislava te strica Dragu  sudjelovali i prof. Ivan Dropuljić, osnivač  direktor vrlo cijenjenog festivala Zagreb Vino.com u zagrebačkom hotelu Esplanade u studenome, zatim Ivo Kozarčanin, urednik te autor vinskih priloga u tiražnom časopisu 24sata, i ja iz Svijeta u čaši, bila je 2018.  Redovitim kušanjem svako toliko pratio se razvoj vina, dojmovi su uvijek bili iznimno dobri, a onda je, konkretno 24. srpnja 2019. vino, punjeno u magnume, stavljeno na šampanjizaciju. Napunjena su 252 magnuma i još nešto malo klasičnih butelja koje bi se povremeno otvorile da se vidi kako stvar u ovoj drugoj važnoj fazi, ide dalje. Predviđeno je da nakon što se u bocama odvije drugo alkoholno, tzv. šampanjsko vrenje pjenušac na kvascu prije degoržiranja provede, u maniri vrhunskih šampanjaca, najmanje tri godine! Kod degoržiranja neće se dodavati ekspedicijski liker, što znači da će pjenušac biti u kategoriji brut nature.

Sad se moramo oboružati s čeličnim strpljenjem i nadom da će, kao što je dobro prošao prvi dio projekta, vezan uz proizvodnju baznog vina, i ovaj sadašnji, drugi dio proteći kako treba. Ufanje u uspjeh počiva dakako i na tome što se sve odvija u Dolini kardinala, kao i u tome što je, kako sam barem načuo sa strane, ne samo jedan kardinal veliki ljubitelj pjenušca!… ♣

Vrijeme za osvježenje

HLADNO PIVO s RAZGLASA i IZ ČAŠE! – Vrijeme je za osvježenje. Hladno pivo, zar ne?, Ali – ono craft ili ono, kako vele cure, s Kek(s)inom. Što da ne i jedno i drugo! Dvaput je dvaput…

Popularni zagrebački glazbeni sastav Hladno pivo udružuje snage sa zagrebačkom craft pivovarom Medvedgrad. Oba hladna piva su iz zagrebačkih Gajnica, oba su jubilarci, pivovara Medvedgrad upravo obilježava 25. godišnjicu rada, a Mile Kekin i ekipa pet godina više! Došlo je vrijeme za tijesnu suradnju i bend Hladno pivo i pivovara Medvedgrad potpisali su o tome ugovor. Zajednički će skuhati novo craft pivo koje bi, po Kekinovim riječima, trebalo biti pitko i s karakterom, kakva je i glazba benda, i to pivo nudit će se prigodom koncerata Hladnog piva. Hladno pivo nastupit će 21. rujna u prostorima pivovare Medvedgrad u Huzjanovoj ulici, I koncert će biti službeni uvod u slavlje u povodu četvrt stoljeća pivovare. Očekuje se da se na pozornici Kekinu i ekipi pridruže Cinkuši i Blagdan bend. (Fotka: Rene Karaman) ♣

Suosjećanje i u vlastitoj nesreći

Posolicom i burom devastirani vinograd Boškinac

I BOŠKINAC u AKCIJI ZA PROMICANJE ZDRAVOG ŽIVOTA DJECE – Pohvale vrijedna gesta Borisa Šuljića Boškinca, hotelijera, restoratera i vinara iz Novalje na Pagu: lijepi izražaj suosjećanja u trenucima kad je i njega samoga pogodila nesreća, doduše ne i tako teška kao ona nad kojom je pokazao spomenuto suosjećanje.

O čemu je riječ? Evo izravno od Borisa/Boškinca:

– Naši su vinogradi ovoga svibnja  teško stradali od bure s posolicom. Mi smo ih nastavili održavati i dalje, iako je izgledalo da oni ove jeseni teško da mogu dati neki spomena vrijedan plod. Danas, u odnosu na svibanj, oni su u neusporedivo boljem stanju, kad ih sada gledamo čini se da ima osnove nadati se da će, ne bude li dodatnih vremenskih nepodopština, dati ploda, i sigurni smo da će iduće godine i još mnogo godina ponovno davati lijepi urod. Na nagovor svojega prijatelja Rudolfa Štefana odlučio sam od svega ubranog grožđa, a toga će s površine od oko četiri hektara vjerojatno ukupno biti ipak oko 1500 kg, napraviti jedno vino i nazvati ga POTRIBICA. Bit će to mješavina od malo caberneta, merlota, chardonaya, sauvignona, maraštine i gegića, mogli bismo napuniti čak oko 1200 boca Potribice. To bismo vino prodavali po 75 kn za butelju, a cijeli prihod od prodaje Potribice donirat ćemo Domagoju Jakopoviću Ribafishu i njegovoj http://rokotok.hr/ udruzi za promicanje aktivnog i zdravog života djece, udruzi nastaloj iz velike boli i koja čudesnom snagom jednog divnog čovjeka i oca sve pretvara u ljubav. Pozivam sve svoje drage kolege i prijatelje da se uključe u ovu akciju. Vino će biti dostupno već za Božić ove godine, minimalna količina za kupnju je šest boca, a maksimalna 60 boca. Molim da se za rezervacije i za upute za slanje računa i za dostavu vina obratite isključivo na mail cissa@inet.hr , mi ćemo vam dati sve potrebne informacije za uplatu…. ♣

Vino i elitni turizam

Vinar-hotelijer Mladen Rozanić sa kćerkom

ROXANICH WINE & HERITAGE HOTEL! – Prije je svoja specifična vina rađena uz duge maceracije i dugo dozrijevanje u bačvama kreirao i čuvao u unajmljenom prostoru kod Višnjana, a onda je čvrsto odlučio imati vlastiti podrum i u srednjevjekovnom istarskom gradiću Motovunu smješenom na brdu s kojega puca krasan pogled uokolo na vinograde, šumu bogatu glasovitim istarskim tartufom i na rijeku Mirnu kupio je objekt građen još za vrijeme Austro-Ugarske da bi poslužio za zadružnu vinariju. Privrženost istarskome kraju, inspirativni ambijent u širem smislu, vino od grožđa s istarske crvenice koje je radio, rastući turizam i evidentan gospodarski potencijal eno-gastronomije upravo s obzirom na njenu tijesnu vezu s turizmom, ponukao ga je da kupljeni objekt u Motovunu pretvori u luksuzni Roxanich Wine & Heritage hotel sa, iznad vinskog podruma, 32 smještajne jedinice, konkretno 30 dvokreventih soba i dva apartmana! Mladen Rožanić Roxanich rado će se, dakako, pohvaliti posebnostima: vinskim podrumom pod zemljom na četiri etaže s time da su donje tri namijenjene prizvodnji a na najgornjoj je smještena kušaonica vina, Još iznad, na razizemlju, restoran je s profinjenom gastronomskom ponudom baziranom na svježim sezonskim lokalnim namirnicama. Pored je i prostorija za dodatno uživanje – u cigarama i vrhunskim destilatima. U razizemlju je, inače, i multfunkcionalna dvorana povšrine 150 četvornih metara, koja može poslužiti za konferencije i druge ozbiljne skupove ali i za zabavu. Za manje grupe prostor je od 80 četvornih metara površine te s ugrađenom svom potrebnom opremom da može funkcionirati kao vrhunski disko-klub. Naravno da nisu zaboravljeni ni wellness centar, s dva tipa saune s turskom kupelji, te vinoteka sa svim proizvodima marke Roxanich.  ♣

Turizam, ugostiteljstvo i porezi

SMANJENJE PDV-a – DA LI PRAVO RJEŠENJE! – Hrvatska vlada odlučila je ugostiteljima smanjiti stopu PDV-a s 25 na 13 posto, jer će to otvoriti prostor za podizanje plaća radnicima i učiniti cjelokupni turistički sektor konkurentnijim. Hrvatska gospodarska komora podupire taj potez!

– Pozdravljamo ovu odluku jer je Hrvatska do sada na pripremu i posluživanje hrane imala najvišu stopu PDV-a na Mediteranu i jednu od najviših stopa u EU. Povratkom konkurenata poput Grčke i Turske sve više smo gubili korak i situacija je postala neodrživom, zato je dobro da je Vlada ovako reagirala. To je vjetar u jedra ne samo ugostiteljima, nego i cijelom turističkom sektoru – istaknuo je predsjednik Hrvatske gospodarske komore Luka Burilović, dodajući kako je uvjeren da će ovo smanjenje stope PDV-a otvoriti prostor gospodarstvenicima za podizanje plaća i nove investicije.

– To će djelomično smanjiti pritisak zbog nedostatka radne snage, ali u konačnici dovesti i do boljeg punjenja državnog proračuna. Nadam se da će dio ovog financijskog rasterećenja biti usmjeren i na jačanje suradnje ugostitelja s domaćim proizvođačima, kako bi se dobio dodatni multiplikativni efekt i ojačalo gospodarstvo – naglasio je Burilović.

Da je ova mjera Vlade korak u pravom smjeru smatra i predsjednik Udruženja putničkih agencija HGK Boris Žgomba.

– Zadovoljni smo tim potezom, prvenstveno jer ide u pravcu dizanja konkurentnosti turističkog sektora, no to je tek početak i još je puno posla pred nama – poručio je Žgomba.

Predsjednik Udruženja ugostiteljskih djelatnosti HGK Ivan Bogović smatra kako je smanjenje PDV-a veliko rasterećenje branše koje će imati višestruko dobre učinke.

–  Ovo je znak da Vlada ipak sluša glas gospodarstva i shvaća koliko nam je teško poslovati. Porezno rasterećenje će dati prostora da ugostiteljstvo i turizam ponovno postanu poželjni za investicije. Samim time će doći i do boljih uvjeta za radnike, a to će olakšati pronalazak radne snage – zaključuje Bogović.

Ali, stručnjak za ekonomiju i ekonomski analitičar Guste Santini ne smatra – barem je tako izjavio – da je ovo smanjenje PDV-a tako jako dobar potez, naime nedavno se u emisiji Hrvatskoga radija osvrnuo na određena prijašnja smanjenja PDV-a koja nisu rezultirala i adekvatnim smanjenjem cijena u ponudi izravno prema kupcima roba i usluga, a s obzirom na veliki egzodus Hrvata u inozemstvo u potrazi za boljim poslovnim okruženjem očito nije ni poslužilo kao temelj za dovoljno povećanje plaća zaposlenicima, logički je, dakako, zaključak je da je novčano pomoglo samo vlasnicima-ponuđačima roba i usluga.

Hoće li neke inspekcijske službe nadležne za financije ovaj put kontrolirati u kojoj će mjeri od najavljenog smanjenja PDV-a imati izravno potrošači i koliko zaposlenici koji zbog neadekvatnih plaća ovdje odlaze iz Hrvatske… ♣

Hrvatski sommelier klub

          KAD SI DRŽAVNI PRVAK, i ZVIJEZDA!... – Kad si višestruki državni prvak i doprvak te velika faca općenito dubrovačke ugostiteljske scene i jedna od glavnih poluga elitnog dubrovačkog restorana Proto – imaš mogućnost birati društvo i poslovne partner(k)e i mjesto gdje ćeš se družiti, a druge zvijezde požure se/potrude se da biraju obvezno i tebe u svoje društvo!

A Siniša Lasan , kažu dokumenti, jeste faca: dva puta državni hrvatski prvak u sommelijerstvu, dva puta prvak kontinentalnoga dijela Lijepe naše, jednom prvak Dalmacije, dva puta drugi i dva puta treći na nacionalnom prvenstvu, pa 2015. osvajač Diplome ASI (Assosiation de la Sommellerie Internationale), dobitnik, 2019., i Zlatne diplome ASI-a, ocjenjivač na Decanter World Wide Awardu…

Siniša Lasan, Proto, Dubrovnik, dolje i sa Michelom Rollandom i – veselo

                Siniši Lasanu, tako, u restoran Proto navratio je i globalno glasoviti francuski enolog Michel Rolland, konzultant mnogih najuglednijih svjetskih vinskih kuća i onih koje to kane postati, primjerice i Saints Hills vinarije Ernesta Tolja… ♣

Spomenik težaku i vinogradu u Putnikovićima

PRVI HRVATSKI MUZEJ VINOGRADARSTVA i VINARSTVA! – U Putnikovićima na Pelješcu otvoren je Prvi hrvatski muzej vinogradarstva i vinarstva. Od ideje do realizacije prošlo je više od deset godina.

Prvi hrvatski muzej vinogradarstva i vinarstva u sklopu PZ Putniković prostire se na više od 800 četvornih metara i sastoji se od tri zbirke – Doma vinarske tradicije, Povijesnog razvoja loze na ovim prostorima i Vina u tradiciji življenja. Posjetitelji mogu otkriti kakvu je ulogu imalo vino u ruralnim, a kakvu u građanskim sredinama, kako su nekad izgledale etikete, tko su slavni vinogradari i vinari, kako se nekada obrađivala zemlja, koji su se alati koristili, kakvi su se razvili običaji vezani uz vino…

– Prvi hrvatski muzej vinogradarstva i vinarstva rezultat je zajedništva, ali i velike ljubavi, volje i truda. Na njemu je radio veliki broj prijatelja, stručnjaka i institucija, i ovim putem im svima zahvaljujem. Želim naglasiti kako je većina eksponata donacija vinogradara i vinara s Pelješca, a veliki dio izložaka darovali su naši prijatelji Dragica i Želimir Bašić – rekao je na otvorenju Jozo Rabušić, direktor PZ Putniković.

– Željeli smo napraviti spomenik težaku i njegovoj muci i pokazati put koji se mora proći da bi se dobilo vino. Muzej daje prikaz proizvodnje od daleke povijesti do modernih dana. Tu su izloženi i eksponati iz prapovijesti poput fosila starih između 14 i 12 milijuna godina – kazao je Želimir Bašić idejni začetnik ovog projekta..

– Dubrovačka županija trebala je ovakav projekt, jer smo oduvijek vinogradarski kraj, a Pelješac je poznat kao carstvo vina. S nestrpljenjem iščekujemo dovršetak Pelješkog mosta, ali i nastavak izgradnje autoceste koji će pridonijeti udvostručenju broja turista na Pelješcu – izjavio je župan Dubrovačko-neretvanske županije je Nikola Dobroslavić.

Na dan otvorenja muzeja u Putnikovićima se slavila Sveta Ana, zaštitnica mjesta po kojoj je nazvana i vrhunska maraština, uz Liricu i Libertas najtraženije vino vinarije Putnikovići ♣

I kad (više) nisu s nama – ZLATAN i OLIVER uvijek su s nama!

Jubileji: gotovo tri desetljeća u Primorju

Pavlomir – vinski podrum i kušaonica

Miroslav Palinkaš

ČETVRT STOLJEĆA PAVLOMIRA! – Rat, ako ga se preživi, mijenja brojne sudbine. Novi počeci su nerijetko negdje i dosta daleko od mjesta rođenja i prvotnog prebivališta, Tako je prije nešto više od 28 godina sa slavonskog istoka u Hrvatsko primorje, konkretno kod Novog Vinodolskoga, stigao i Miroslav Palinkaš, da bi na novom odredištu krenuo u vinogradarsku i vinsku proizvodnju. Prije 25 godina, dakle prije punih četvrt stoljeća, u Primorju je, na imanju Pavlomir, posadio svoje prvo trsje (dosta je žlahtine). Od grožđa iz tog primorskog vinograda kerira mirna vina, a od grožđa iz obiteljskog vinograda u Slavoniji, dakako pretežito s graševinom, stvara pjenušce.

Vinarija Pavlomir posjeduje 40 hektara zemljišta od čega je 31 hektar vinograda. Suvremeno opremljeni podrum kapaciteta je 250.000 litara i s inoks cisternama od 2000 do 9000 litara te sa 40 barriquea, Djelatnost je ne samo proizvodnja vina nego i plasman vina i teritorija – podrum Pavlomir s lijepo uređenom kušaonicom za 70 osoba, te  prodavaonicom kapljice okružen je parcelama s trsjem koje, rado će se pohvaliti Palinkaš, na pogled oduzimaju dah. Prodavaonica uz butelje nudi i niz lokalnih ali i hrvatskih delicija poput kobasica, slanine, pršuta, sireva, maslinova ulja, meda, uglavnom iz produkcije manjih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava.  ♣

Značajne obljetnice –  veliki jubileji

Novi predstojnik Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta prof. dr. Darko Preiner

Prof. Edi Maletića i prof. Ivan Pejića  s prof. Carole Meredith sa sveučilišta California u Davisu, istraživalo se porijeklo zinfandela i ustanovilo se da je zinfandel naš crljenak odnosno tribidrag

100 GODINA ZAVODA ZA VINOGRADARSTVO I VINARSTVO – Prvo svijetlo stoljeće prošlo je, sad se ide dalje u svijetlu budućnost! Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta upravo je, svečanm skupom u prepunoj velikoj dvorani Šestog paviljona, obilježio 100. godišnjicu postojanja. Nakon pozdrava i uvodnih rečenica aktualnog predstojnika Zavoda prof. dr. Darka Preinera mnogi istaknuti profesori, primjerice Nikola Mirošević, pa dekan Zoran Grgić, Edi Maletić, Jasminka Karoglan Kontić, Bernard Kozina govorili su o razvoju Zavoda kroz povijest te ga predstavili javnosti – s naglaskom na istraživalački rad – i u današnjem svjetlu, a dakako iznesene su i neke naznake vezane za  budućnost.  Vrlo važna novost za Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo je ta da svoju novu stotKu počinje u novom prostoru, riječ je o zasebnom pavljonu u kojemu će svi odjeli Zavoda i djelatnici Zvoda biti na jednom mjestu, što b trebalo pomoći u još kvalitetnijem radu.

Uspješna suradnja Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta s odgovarajućim inozemnim institucijama, konkretno prof. Edija Maletića i njegove ekipe i prof. Ivana Pejića i njegovog tima s prof.  Carole Meredith sa sveučilišta California u Davisu, istraživalo se porijeklo zinfandela i ustanovilo se da je zinfandel naš crljenak odnosno tribidrag

Sa svečanog obilježavanja 100. godišnjice Zavoda

Paviljon Agronomskog fakulteta u kojemu s radom nastavlja objedinjeni Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo

Čestitke i Zavodu i Agronomskom fakultetu, uz najbolje želje za budućnost. ♣

Klimatske promjene i nove sorte

SOUVIGNIER GRIS – Novo vrijeme svakako je donijelo bitne promjene u meteorološkom i klimatskom sektoru. Vinogradari i vinari spadaju među posebno zabrinute vezano uz ono što se događa posebice u posljednje vrijeme. U predjelima nekad znanim po doista četirima godišnjim dobima danas kao da postoje samo dva godišnja doba – iz zime se nekako izravno prelazi u ljeto, i obratno. Veliki problem su ne samo posebno visoke do već i ekstremno visoke temperature nego i visoka vlaga, te nagle promjene  – do krajnih vrijednosti – u vremenu i temperaturama.

Marijan Sokolivić s prvim svojim vinom od sorte souvignier gris

Ovo što se danas događa s vremenom ne pogoduje postupnom tj. optimalnom načinu sazrijevanja (voća) grožđa nego spada u stanovito forsiranje, a visoke temperature i vlaga naročito pogoduju razvoju bolesti. Česta nevremena s jakim vjetrovima i olujama uzimaju svoj danak. Vinogradari i vinari s pravom su zabrinuti i pitaju se do kada će se o efektima globalnog zatopljenja i ovoga svega što nam se s vremenom dešava raspravljati tek na nekom teoretskom nivou. U pitanju su budućnost vina i cijele vinogradarsko-vinske branše, jedne dakle bitne poslovne zajednice. Svjedoci smo da se područja kvalitetnog sporijeg sazrijevanja grožđa pomiču prema sjeveru, sad je došlo dotle da je krajnji čas upitati se do kada su vremenski ta selidba na sjevernoj polukugli prema sjeveru I selidba na južnoj polukugli prema jugu moguće. Još malo i na sjevernom smo, odnosno južnome polu! Što, i kamo onda?

U Njemačkoj su stručnjaci kreirali novu, na bolesti otpornu (bijelu) sortu Souvignier gris, uspio ju je nabaviti da je pokusno posadi i proizvede vino od nje samoborski vinogradar i vinar Marijan Sokolović

Jedna su stvar promjene u alkoholnom stupnju vina (vrućina pomaže nakupljanju sladora) i svježini vina (vrućina ne pomaže sazrijevanju i očuvanju kiselina bitnih za svježinu), a druga su stvar nove okolnosti koje pogoduju razvoju raznih bolesti na lozi. Klima i mikroklima spadaju među bitne faktore za izričaj, u vinu, terroira o kojemu se toliko govori, sad je očito stiglo vrijeme da se i te kako redefinira pojam terroirea s obzirom na novu meteorologiju i klimu u geografskim područjima gdje su vinogradi tradicijski najrašireniji. Nastavi li se ovako, uskoro bi pjenušac iz Velike Britanije i Švedske mogao zasjeniti šampanjac, moćna crna vina dolazit će iz daleko sjevernijih geografskih zona nego što dolaze sada, slatka desertna vina s cijenjenom plemenitom plijesni u zonama gdje su s velikim uspjehom do sada mogla biti proizvedena u sedam godina u jednoj dekadi možda će se moći dobiti tek triput u 10 godina, kaže do Gerhard Kracher iz baš po visokim predikatima svjetski glasovite vinska kuće Kracher iz Illmitza u austrijskom Gradišću.

_________________________

SOUVIGNIER GRIS  njemačka je biljela sorta koju je u Istraživalačkom institutu za vinogradarstvo u Freiburgu stvorio dr. Norbert Becker, križajući francuski crveni kultivar cabernet sauvignon s njemačkim križancem bronnerom, također Beckerovim djelom nastalim pak križanjem hibridnih sorata Merzling (mama; inače to je križanac zaryje severe i lovrijenca) s Gm6494 (tata vina). Sorta je otporna posebice na gljivične bolesti, te na oidium i peronosporu.

Na slici: grozd Souvignier grisa

Grozd je srednje veličine, cilindričan. Lišće je donekle raspršeno, a kožica bobice vrlo je čvrsta i to je dodatna zaštita od plijesni i kod obilnijih padalina i jače vlage.

Vino je u aromatskom smislu dosta neutralno, bogato je ekstraktom, snažno, na neki način kao da podsjeća na sivi pinot. ∎

_____________________________

S pravom su posebice zabrinuti proizvođači vina koji su se svojim proizvodima uspjeli nametnuti na svjetskom tržištu ne samo kakvoćom i posebnošću, elegancijom nego i (visokim) cijenama, među njima tu svakako prednjače npr. Bordožani, i te kako svjesni toga da su naročito u posljednjim godinama njihova vina osjetno dobila na alkoholnom stupnju i da je ono što se nekad kao uobičajeno kretalo oko 12,5 do 13 vol % sada skočilo na 14 i više vol %, doduše prihvatljivih dok vino ima i dovoljno izražene arome i dovoljnu ukupnu kiselost i strukturu kiselina za svježinu, te zrelost kiselina bitnu za eleganciju vina. A sve ovo nabrojeno kao nužno rezultat je, da ponovim, dužeg vegetativnog ciklusa i dozrijevanja grožđa, međutim kao što vidimo taj ciklus se osjetno skraćuje tako da grožđe nerijetko zbog vrućine prisiljeno dozrijeva. Dakako da nije lako nakon toliko truda na poboljšavanju rada u vinogradu i u podrumu te nakon toliko truda i uloženog novca u marketingu vidjeti da se područje proizvodnje aromatski i svježinom upečatljivih kompleksnih moćnih ali elegantnih crnjaka seli drugamo, konkretno prema sjeveru!  Bordožani, koji su nekad svoj blend i brend gradili pretežto na merlotu u novije vrijeme pribjegavaju npr. većoj uporabi cabernet sauvignona… Ali, da se sačuva bordoška nit, i petit verdota, koji se do sada u kombiniranju za bordošku apelaciju legaliziranih sorata upotrebljavao u vrlo maloj količini, tek kao začin, a koji se u posljednje vrijeme dosta – konkretno triput! – proširio u bordođkim vinogradima, upravo kao odgovor na klimatske promjene. I, opet, ne samo to: konkretno u Bordeauxu su, da bi koliko toliko zadržali poznati stil vina, na nivou svojih poslovnih organizacija odlučili legalizirati još gotovo dvadesetak sorata što se do sada po propisu nisu smjele rabiti za vina označena bordoškim apelacijama, među tim sortama po novome legaliziranima za vina s apelacijom Bordeaux su npr. marselan (neki naši vinogradari sadili su ga na Pelješcui!)  i – portugalska touriga nacional.

Znanstvene ustanove u svijetu, baš kao što su nekad stvarale sorte križance otporne na hladnoću sjevernih vinograda, u novije vrijeme bacile su se na kreiranje kultivara križanaca koji će biti maksimalno moguće otporni na bolesti što proizlaze iz novijih meteoroloških i klimatskih okolnosti u tradicijskim vinogradarskim područjima… ♣

Postojeće sorte, i visok cjenovni rang

Peter Frelih sa svojim 10 godina starim pojenušcem od zelenog silvanca

CRNA KAVČINA i ZELENI SILVANAC ZA ODLIČNE PJENUŠCE – Još uvijek kao da smo ovdje, u Hrvatskoj, robovi određenih sorata vinove loze – posebice francuskih npr. chardonnaya, sauvignona, merlota, cabernet sauvignona…,, te nazivanja vina striktno po nazivu sorte, a za naziv vina bilo bi zacijelo bolje rabiti neki toponim koji odmah govori o porijeklu i radi reklamu područja rođenja vina. Dobrim dijelom još uvijek su naši vinari poklonici proizvodnje jednostavnijih i jeftinijih vina koja prehitro guraju na tržište, očito smatraju da su jeftilen i izlazak što prije iz podruma čarobna formula za dobru zaradu. Iako su se neki kultivari u zemljama u našem okruženju a na koje se gleda(lo) kao na autsajdere pokazali vrlo iskoristivi za proizvodnju zanimljivih mirnih vina i pjenušaca, hrvatski vinari – čast iznimkama! – nekako još ne nalaze dovoljno stimulansa da im se jače posvete. Prvenstveno govorim o tzv. starim originalnim i na ovim našim prostorima odavna raširenim pridošlim sortama, primjerice o silvancu zelenome, crnoj kavčini ili žametnoj črnini, pa nekim belinama, plavecu žutome (tek u najnovije vrijeme njemu se ovdje počelo posvećivati malo više pažnje jer se uvidjelo da kao dodatak nekoj drugoj sorti ili mješavini sorata može, svojim kiselinama, bitno pridonjeti svježini vina, iznimno bitnoj za pjenušac, kao i dužoj trajnosti kapljice. U segmentu crnih sorata uvelike se u nas zapostavilo lovrijenac, u dobroj mjeri i frankovka, kad vidim kakva čuda od njih rade Austrijanci posebice u Gradišću mogu mirno reći da su te dvije sorte ovdje jako neopravedno zapostavljene…

Bojan Berković Molipachi

Na festivalu frankovke u Sevnici upoznao sam članove obitelji Slapšak iz Dolenjske, kojoj se, kao zet, pridružio Francuz, i od tada iz njihova podruma izlazi vrlo lijepi ružičasti pjenušac klasične metode a od crne kavčine, a sada na turističkoj reviji ulične eno-gastronomije Kuhna na ulici u Brežicama naišao sam na mladog Petra Freliha iz Šentruperta koji je nudio izvrstan pjenušac brut (klasična metoda) od zelenog silvanca, s devet godina na kvascu u butelji, te nešto mlađi rosé brut upravo od crne kavčine odnosno žametne črnine. Frelih inače proizvodi vrlo lijepe mirne frankovku i crni pinot.

Iz Slovenije, iz neposrednog nam susjedstva na državnoj granici kod našeg Klanjca za istaknuti je Bojan Berkovič iz bizeljske vinske kuće Molipači, koji se od početka svoje karijere na području vina odlučio odmaknuti od segmenta jednostavne mlade jeftine kapljice kakvoj su se posvetili brojni njegovi kolege sumještani, i opredijelio se samo za najviše (slatke) predikate. Kad je nakon nekog vremena uvidio da je interes publike za slatkišima ipak preslab, Berkovič, koji je uspio doći do vinograda na poziciji Lusthaus na brdu ponad Bizeljskoga na nadmorskoj visini od 400 metara, hrabro se okrenuo nečemu što je odudaralo od lokalnog običaja, a to su vrhunska i skupa bijela vina od mješavine sorata, njegovana i na kvascu u drvenim bačvama, te ozbiljni, službeno vrhunski crnjaci od bordoških kultivara, upravo za njih zaredale su medalje visokog sjaja na međunarodnim  ocjenjivanjima, poglavito na onom specijaliziranom za merlot i cabernet sauvignon – Emozioni dal Mondo, u Bergamu u Italiji. Na eno-gastro smotri opet u Brežicama Berkovič Molipači, koji iza sebe ima 39 vinifikacija, podastro je Molipachi bijelo 2017 suho od bijelog pinota i rajnskog rizlinga u količini od 50 posto te sauvignona bijeloga 50 posto, vino je s 13,8 vol % alkohola i s 30 g/l suhog ekstrakta (!), zatim suho vino Oljevina Nucleus 2017 od chardonnaya 50 % te sauvignona i rajnskog rizlinga te s oko pet posto muškata žutog, sa odlično uklopljenih 14,8 vol %, a crnjak mu je Molipachi Oljevina crno od cabernet sauvignona i merlota… ♣

__________________________________

pijte razborito – odgovorno – trijezno • drink wisely – responsibly – soberly

POTROŠAČKI PUTOKAZ

VODIČ ZA PAMETNU KUPNJU / HINTS TO THE SMART PURCHASE

LEGENDA

 – Veliki grozd, Šampion/Big Grape, Champion – 99 – 100 (ili or: 19,9 – 20 / 4,9 – 5,0) bodova/pts = Sjajno! Upečatljivo!  Jedinstveno! Višeslojno, precizno i visokokarakterno, živo, zrelo, puno i snažno, skladno i elegantno, s dugačkim završetkom / Brilliant! Impressive! Unique! Multilayered, precise and with high character, very alive, mature, full(bodied), harmonious and elegant, with a long finish,

♣ ♣ ♣ ♣ ♣  – Velika zlatna medalja/Great gold medal = Platinum medal – 95 – 98 (19,5 – 19,8 / 4,5 – 4,8) = Odlično, visoko karakterno, živo, zrelo, elegantno, klasično veliko vino / Excellent,  with much character, very alive, mature, fullbodied, classic elegant great wine, long finish.

♣ ♣ ♣ ♣ – Zlatna medalja/Gold medal – 90 – 94 (18,6 – 19,4 / 4,0 – 4,4) bodova = Izvrsno, kompleksno, uzbudljivo, živo, zrelo, profinjeno vino, s vrlo izraženima osobnošću i stilom / Outstanding, complex, exciting, alive and mature, very refined, with high style and quite a big personality.

♣ ♣ ♣  –  Srebrna medalja/Silver medal – 85 – 89 (17,5  – 18,5 / 3,0 – 3,9) = Osobito dobro i tipično, složeno, moguće i s izgledima da se i još razvije, za ipak nešto zahtjevniji ukus / very good and typical, complex, with chances to develop even more, still for somewhat exigent consumer

♣ ♣  80 – 84 (15,5 – 17,4 / 2,1 – 2,9) = Korektno, može biti sortno prepoznatljivo i stilom definirano, bez neke uzbudljivosti / Correct, may be varietal recognizable and in a certain determinated style, but not exciting

♣   71 – 79 (11,0 – 15,4 / 1,1 – 2,0) = Obično,  prosječno, jednostavno, bez vrlina i nekih značajnijih, prejakih mana.. Moguće ponešto grubo, i/ili načeto umorom pa i na silaznoj putanji, eventualno još prihvatljivo za ležernu uporabu / Average, ordinary, with no virtues and no significant to strong flaws, eventually still acceptable for everyday use

Ispod/under 71 ( 11,0 / 1,0) = Nisko-prosječno, najbolje izbjegavati / low average, best to avoid.

 ⇑  – trošiti  •  ⇗ – trošiti ili još čuvati • ⇒ – čuvati •  – trošiti svakako uz hranu

HRVATSKA CROATIA

Bregoviti sjeverozapad

Upravo stiglo na tržište

Tomčeve nove amfore – Traminac 2017 i Sauvignon 2017. Rajnski rizling 2015 Amfora (na slici u sredini)  izlazi uskoro

♣ ♣ ♣ ♣ (♣) (mpc/pp: XXXL) TRAMINAC AMFORA 2017 – TOMAC ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Plešivica-Okić; ■ VINOGRAD/VINEYARD: Bresnica • kosina/slope • tlo/soil: vapnenasto-glinasto, dublje dolje: lapor/limestone, marl • sorta/variety: traminac crveni/Roter Traminer • loze stare/vines old: 18  godina/years • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski (od 2019 biodinamički)/nature friendly (as of 2019 biodynamic) • prinos/yield: 0,50 kg po trsu/per vine ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova /selection of the best grapes • vinifikacija/vinification: fermentacija u amfori, maceracija šest mjeseci /fermentation in amphora, maceration six months • dozrijevanje/maturation: velika bačva/big barrel (2000 lit), 12 mjeseca/months • na kvascu/on the lees ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Plešivica ZOI, vino s kzp • suho/dry • 13,5 vol%, AC 5,5  g/l ■ VINO je/WINE is: vrlo kompleksno, elegantno, štih maceracije nije u prvome planu, sortnost je visokoprepoznatljiva, tijelo snažno, trajnost u ustima dugačka, s vremenom vino će svakako rasti i lako dosegnuti punih pet grozdića a i više / very complex, intensive, elegant, presenting very very good the variety, full boidied, long  finish. Still young, big potential ■ SERVIS: ⇗  ⇒ • 15  ̊C • čaša/glass: velika/big one  –  tip/type: bourgogne

Upravo stiglo na tržište

♣ ♣ ♣ ♣  (mpc/pp: XXXL) SAUVIGNON AMFORA 2017 – TOMAC ■ PORIJEKLO/ ORIGIN: Plešivica-Okić ■ VINOGRAD/VINEYARD: Šipkovica Kraljev vrh • kosina/slope • tlo/soil: vapnenasto-glinasto, dublje dolje: lapor/limestone, marl • sorta/variety: sauvignon blanc • loze stare/vines old: 14  godina/years • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski (od 2019. biodinamički)/nature friendly (as of 2019: biodynamic) • prinos/yield: 050-0,75 kg po trsu/per vine ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova – bobica/selection of the best grapes – berries • vinifikacija/vinification: fermentacija u amfori – maceracija šest mjeseci/fermentation in amphora (qvevri) – six  months maceration • dozrijevanje/maturation: velika bačva/big barrel (2000 lit) • na kvascu/on the lees: 12 mjeseci/months  ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Plešivica ZOI, vino s kzp • suho/dry • 13,0 vol% ■ VINO je/WINE is:  složeno, svjetlije boje a ne izrazito jantarne  kao druga dugo macerirana kapljica, sortno lijepo prepoznatljivo, nježno, fino zaobljeno, elegantno, u ustima traje / complex, lighter yellowy golden colour, variety aromas very well expressed, fine rounded, elegant, long finish ■ SERVIS: ⇗  •  15  ̊C • čaša/glass: velika/big one  –  tip/type: bourgogne

♣ ♣ ♣ (♣) (mpc/pp: XL) RAJNSKI RIZLING Laškovec 2018 – KORAK ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Plešivica-Okić; ■ VINOGRAD/VINEYARD: Laškovec • kosina/slope • tlo/soil: vapnenasto-ilovasto, dolje lapor/limestone, down marl • sorta/variety: riesling • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski/nature friendly • berba/harvest: redovna ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Plešivica • suho/dry • 12,5 vol% • tradicijska rajnska butelja/traditional rhine bottle ■ VINO je/WINE is: lijepo pitko osvježavajuće, skladno, s aromatikom svojstvenom sorti / nice, refreshing, harmonious, with the typical varietal aromatics   ■ SERVIS:  ⇑ • 12  ̊C • čaša/glass: srednja/medium one –  tip/type: rhine….

♣ ♣ ( ♣) (mpc/pp: M) RAJNSKI RIZLING 2017 – JAGUNIĆ ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Plešivica; ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina/slope • sorta/variety: riesling ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova – bobica/selection of the best grapes – berries ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Plešivica ZOI, kzp. • suho/dry • 13,0 vol%l • tradicijska rajnska butelja/traditional rhine bottle ■ VINO je/WINE is:  čisto, uredno, lijepo pitko, upućuje na sortu međutim s obzirom na aromatiku još malo sramežljivo/clean, correct, showing the Riesling as variety in aromatics but still – quite shyly   ■ SERVIS:  ⇑  • 12 ̊C • čaša/glass: srednja/medium one –  tip/type: rhine….

♣ ♣ ♣ ♣ (mpc/pp: XL) CRNI PINOT 2017 – TOMAC ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Plešivica; ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina/slope • tlo/soil:  vapnenasto-glinasto, dublje dolje: lapor/limestone, marl • sorta/variety: pinot noir • loze stare/vines are old: 12 godina/years • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski(organski)/nature friendly (organic) ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova/selection of  the best grapes • vinifikacija/vinification: fermentacija u amfori – kraća maceracija/fermentation in amphora – shorter maceration • dozrijevanje/maturation: velika bačva/big barrel (2000 lit) ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Plešivica ZOI, vino s kzp, • suho/dry • 13,0 vol% ■ VINO je/WINE is: kompleksno, zrelo, mekano i elegantno, bojom i aromama posve na kolosijeku sorte, s notom je mineralnosti/complex,  mature, well rounded and elegant, with the colour and aromas typical for the variety, showing also minera notes ■ SERVIS: ⇗ • 16-18  ̊C • čaša/glass: velika/big one  –  tip/type: bourgogne

Dalmacija

♣ ♣ ♣ ♣ ♣ (mpc/pp: XXXL) DINGAČ 2015 Klasiko – BURA ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Pelješac ■ VINOGRAD/VINEYARD: Dingač • kosina/slope • sorta/variety: plavac mali • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski/nature friendly ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova/selection of the best grapes • dozrijevanje/maturation: drvo/wood ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Dingač ZOI, • suho/dry • 15,5 vol% ■ VINO je/WINE is:  impresivno, višeslojno, puno i koncentrirano, snažno ali i elegantno, fino zaobljeno, posve na kolosijeku sorte. U ustima dugo traje /impressive, multilayered, full bodied, concentrated but at the same time very elegant, well rounded, long finish ■ SERVIS: ⇗ ⇒ • 18  ̊C • čaša/glass: velika/big one  –  tip/type: bordeaux

♣ ♣ ♣ (♣)  (mpc/pp:  L ) KORLAT CABERNET SAUVIGNON 2015 – BADEL 1862 vinarija Benkovac  ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Dalmatinska zgora Benkovac-Stankovci;■ VINOGRAD/VINEYARD: Korlat • kosina/slope • sorta/variety: cabernet sauvignon • berba/harvest: redovna ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova – bobica/selection of the best grapes – berries • vinifikacija/vinification: fermentacija u inoksu/fermentation in stainless steel • dozrijevanje/maturation: drvo/wood – 12 mjeseci/months ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Benkovac-Stankovci, • suho/dry • 14,0 vol% ■ VINO je/WINE is: čisto, uredno, sortno prepoznatljivo, puno, skladno, slano, u ustima traje/clean, rappresenting good the variety, salty, full bodied, nice long finish ■ SERVIS: ⇗ •16-18  ̊C • čaša/glass: velika/big one  –  tip/type: bordeaux

♣ ♣ ♣ (mpc/pp:  L ) KORLAT SYRAH 2015 – BADEL 1862 vinarija Benkovac ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Dalmatinska zagora Benkovac-Stankovci;■ VINOGRAD/VINEYARD: Korlat • kosina/slope • sorta/variety: syrah • berba/harvest: redovna ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova – bobica/selection of the best grapes – berries • vinifikacija/vinification: fermentacija u inoksu/fermentation in stainless steel • dozrijevanje/maturation: drvo/wood, 12 mjeseci/months ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Benkovac-Stankovci, • suho/dry • 13,5 vol% ■ VINO je/WINE is: čisto, uredno, sortno prepoznatljivo, puno, skladno, u ustima traje/clean, rappresenting good the variety, full bodied, nice long finish ■ SERVIS: ⇗ • 16-18  ̊C • čaša/glass: velika/big one  –  tip/type: bordeaux,

MAKEDONIJA  MACEDONIA

♣ ♣ ♣ ♣ (mpc/pp: XXXL) ERA 2012- BOVIN ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Tikveš ■ VINOGRAD/VINEYARD:  kosina/slope • sorta/variety: vranec • berba/harvest: grožđe prosušivano na trsu/ grapes left to dry on vine ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova – bobica/selection of the best grapes – berries  • dozrijevanje/maturation: hrastova bačva, 24 mjeseca/oak wood, 24 months ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: suho/dry • 16,0 vol% ■ VINO je/WINE is:  gusto, snažno, lijepo zaobljeno, kompleksno, s dosta tamnog bobičastog voća, šljive, kave i čokolade, u aromatskom smislu kombinacija je rezultata tehnologije prosušivanja i zasad još nešto izraženijih nota slatkih začina od boravka u bačvici. Vino s velikim potencijalom, trag bačvice što sada još dolazi do izražaja s vremenom bi se mogao sasvim lijepo uklopiti/ dense, powerfull, fine rounded, complex, with much of dark berry fruit, plum, coffee and chocolate, big potential, the traces of the wood and sweet spices now present in the aromatics could be fine incorporated with some more time.  ■ SERVIS: ⇗ ⇒ • 18  ̊C • čaša/glass velika/big one  –  tip/type: bordeaux                 SuC 07.2019

Advertisements

Kralj vina u Republici Hrvatskoj/ RAJNSKI RIZLING u ZAPEĆKU!

KROZ / THROUGH

ŽELJKO SUHADOLNIK

 

U više navrata čuo sam primjedbu da se u Hrvatskoj SVI razumiju u nogomet i u vino. Bolje bi, međutim, bilo reći kako svi MISLE da se razumiju…

                Lutajući naokolo svijetom te potom promatrajući situaciju na hrvatskom tržištu plemenitom kapljicom primijetio sam nešto po meni malo zbunjujuće za sredinu vrhunskih znalaca u materiji a vezano uz potrošnju barem dvaju vina koja na globalnoj razini uživaju doista kraljevski status no koja većina hrvatskih potrošača kao da ne doživljava kao nešto osobito vrijedno pažnje. Riječ je o vinu od sorte rizling rajnski, u svijetu zvanome kraljem vina pa i rolls royceom među vinima, te o barolu i barbarescu od pijemontske sorte nebbiolo. Hrvatska već godinama uvozi oveće količine vina, svježi podaci dobiveni ovog proljeća od Hrvatske gospodarske komore pa, nedavno, i objavljeni u mojim tekstovima, govore o gotovo pet puta većem uvozu Bakhova nektara u odnosu na ono što izvozimo, konkretno aktualni uvoz je oko 241.243 hektolitara, a naš izvoz je 58.856 hekolitara, međutim vanjskog rajnskog rizlinga, za razliku od npr. chardonnaya i sauvignona, a jednako tako i barola i barbaresca iz Pijemonta, za razliku od npr. crnjaka iz Bordeauxa i Toscane, baš i nema količinski u osobitoj ponudi na policama domaćih vinoteka. Moguće je, eto, zaključiti da se naše veliko znanje u vinu baš i ne poklapa s afinitetima domaćih pilaca u organoleptici…

Rajnski rizling iz hrvatskih podruma: proizvođači se žale da ga je teško prodati! (Julio Frangen)

Za razliku pak od crnjaka od nebbiola, kultivara koji se osim u nekoliko pokusnih nasada u vrlo malom opsegu uzgaja u Hrvatskoj (Krauthaker), kod vina od sorte rizling rajnski stvar je drukčija, rizling se ovdje u nas proizvodi za prodaju i u Lijepoj našoj on postoji kao ne baš zanemarivi dio tržišne ponude barem nekih vinogorja. Službeni podatak Agencije za plaćanje u poljoprivredi veli da je u Hrvatskoj rizling posađen na ukupnoj površini od oko 573 hektara, a može se reći kako je najviše zastupljen u sortimentu svjeverozapadnog dijela Hrvatske gdje mu klima odgovara osjetno bolje od one vruće u Podunavlju odnosno u jadranskome dijelu Lijepe naše. Rizlingu kao sorti što dolazi sa sjevera Europe u Hrvatskoj nekako najviše pašu klimatski uvjeti na Plešivici, u Hrvatskom zagorju i u Međimurju, posebice na Plešivici gdje je odavna introduciran te gdje ga se prigrlilo kao jednog od domaćih kultivara i smatralo jednom od glavnih Bakhovih uzdanica kraja, no u najnovije vrijeme baš i tu na Plešivici čuje se od vinogradara/vinara ono što brine, a to je – da im je vino od kultivara rizling rajnski teško prodati!

_________________________

ROLLS ROYCE BIJELOGA VINA  Rajnski rizling – RR – Rolls Royce među vinima! Za Rizling rajnski znalci kažu da je najplemenitija bijela sorta na svijetu, a za nektar koji daje da je kralj bijelih vina.

Rajnski rizling odlikuju izražen vrlo profinjen miris s voćnim i cvijetnim aromama, te visoki ekstrakt, dobar kiselinski sastav i viša ukupna kiselost. Ekstrakt i kiseline omogućuju mu dugovječnost i bez visokog sadržaja etanola. Sposobnost da vino dobro stari i da nakon dužeg vremena u boci razvije specifičan i vrlo cijenjeni bouquet diže Rizling rajnski na dimenziju više, koju druge sorte nemaju u ovome obliku.

Rajnski rizling u Hrvatskoj najbolje rezultate pokazuje u sjeverozapadnome dijelu Lijepe naše – na Plešivici, u Međimurju, Hrvatskom zagorju. Na slikama su vinogradi Šipkovica na Plešivici i Mađerka u Međimurju

SINONIMI: Riesling, Rhein Riesling, Weisser Riesling ili Rizling bijeli, Rheingauer, Johannisberger, Hochheimer, Petit riesling, Riesling blanc, Petit rhin, Riesling renano, Renski rizling. Naziv sorte navodno dolazi od izraza Russling (russ = tamno drvo), drugo objašnjenje vezano je uz riječ Rissling (rissing = onaj koji izaziva suze). Ampelografski, rodbinski, ova sorta nema nikakve veze s Laškim rizlingom, odnosno s Welsch Rieslingom (Graševinom), baš kao ni s Paarl rieslingom i Emerald rieslingom, mada im je dio naziva jednak.

Rizling rajnski je PORIJEKLOM iz doline Rajne u Njemačkoj, smatra se da je kultivar nastao od tamošnje divlje vrste loze Vitis vinifera silvestris. Rizling međutim svojataju Austrijanci, potkreplju tvrdnju o tome da je RR njihov podatkom da je 1301. u okolici Wachaua postojao vinograd zvan Ritzling. Bilo kako bilo, pisani dokumenti bilježe prvu značajniju sadnju Rizlinga rajnskog 1435. u Rüsselsheimu u Njemačkoj.

Stoljećima je kultivar davao razočaravajuće rezultate i smatran je čak i izrazito lošim, pa su ga u produkciji vina miješali s drugim sortama grožđa. A onda su proizvođači uspjeli otkriti vrline Rizlinga rajnskoga! Naime, u ono staro doba, zasigurno u želji da se plodovi spreme na sigurno prije nego li nastupi loše vrijeme, navika je bila grožđe brati relativno rano, a Rizling rajnski je izrazito kasna sorta. Rizling rajnski posađen na prikladnim pozicijama ima sposobnost nakupljanja šećera ako mu se dopusti polaganije i dugo dozrijevanje, a prednost mu je i što istodobno zadržava kiseline. Vina od njega su puna, ali i svježa, i elegantna. Bere li se međutim prerano, daje prosječno, obično, kiselkasto pa i malo oporo vino. S vremenom se došlo još do nečega bitnog: s rajnskim rizlingom upravo i zbog njegove naglašenije kiselosti valja biti strpljiv glede konzumacije, naime kiseline se tek s vremenom smire u vinu i kiselost, mada i dalje živa, tada se osjeti kao smirena i dobro uklopljena, a kroz to vrijeme odležavanja vino bude značajno obogaćeno u aromatskom profilu.

Sasvim slučajno u 18. stoljeću otkrivene su vrline Rizlinga rajnskog. Benediktinci, koji su ga uzgajali u Johannisbergu u rajnskoj oblasti, svake su jeseni slali grožđe na provjeru stručnjaku u državni ured u Fuldu, i čekali su da im on izda službeno dopuštenje za berbu. Godine 1775. kurir s dozvolom vratio se u samostan iz nepoznatih razloga s velikim zakašnjenjem, i grožđe je na trsu već prezrilo, a neke bobice je zahvatila i plemenita plijesan. Isprva u strahu da im je propao rod – benediktinci su živjeli od loze i prodaje vina, redovnici su poslije bili oduševljeni ovom neplaniranom kasn(ij)om berbom…

Rizling rajnski Crtež: Greta Turković

ROD: Rizling rajnski voli sjevernija područja, i tamo traži toplije i od vjetra zaštićene dobro osunčane jugu okrenute pozicije. Nije sklon plodnom tlu, a jako mu odgovaraju kamenasta tla i nanosni loess. Osobito elegantna vina s najfinijim mirisima dolaze s tla s obiljem škriljevca. Zimski mraz podnosi relativno dobro. Lako se osipa ako mu je ometena cvatnja. Prinos mu je srednji, a kod dobrih klonova – danas vinari u Njemačkoj imaju na raspolaganju već oko 60 klonova RR-a – i redovit. Rizling kao kasna sorta najbolji rezultat ostvaruje kad ima dugačak vegetativni period, povoljno i dovoljno dugačko razdoblje dozrijevanja a to je upravo u sjevernijim oblastima bez takvih vrućina kakve budu na jugu, gdje će sazrijevati brže i nakupiti više sladora ali neće s aromatskog aspekta dati tako interesantno vino. Za Rizling je važno da raste uz jezero ili rijeku, kako zato što su jezero i rijeka dobri regulatori i uravnoteživači temperature ambijenta, tako i zato što mu je u završnoj fazi zrenja potreban vlažan zrak radi razvoja plemenite plijesni. Idealni su za nj nagibi terena od oko 30 posto, da loza optimalno upije savjetlost, kako izravno od sunca tako i odbljeskom od površine rijeke ili jezera.

Nije čudno što osebujni pikantni rizlinzi s visokim identitetom dolaze iz njemačkih oblasti uz Rajnu – Rheingaua, RheinHessena i RheinPfalza, te uz rijeke Moselu, Saar i Ruwer, pa iz francuskog Alsacea, opet uz Rajnu, ali i iz Kremsa, Kamptala i Wachaua uz Dunav u Austriji. Njemačka drži primat po raširenosti Rizlinga rajnskog – na njenu je teritoriju 40 posto ukupne svjetske površine zasađene tim kultivarom. Rizling rajnski sadi se i kod nas, dobre rezultate pokazuje na Plešivici, lijepih rizlinga nađe se i u vinogorju Kutjeva. Ima ga dosta na krajnjem sjeverozapadu Hrvatske i u, njemu susjednome, sjeveroistočnom dijelu Slovenije.

SVOJSTVA: Rizling je žuto-zeleknaste boje, predikatna vina su prema zlatno-žutoj. Bouquet rajnskog rizlinga često se i rado uspoređuje s mirisom breskve, marelice, citrusa, meda, od cvijeća čak i nekih vrsta ruža, s nekih (kamenastih) tala RR pokaže i ponešto papra. Kako vino stari, bouquet bude u znaku smola i petroleja, no kad je petrolejski štih jači to se ne smatra vrlinom. U okusu vino je živo i svježe, s dosta nerva, uvijek s lijepom kiselosti, puno te slasno od visokog ekstrakta i od eventualno ostavljenog neprovrelog sladora. Lijepo se pije dok je još s izrazitijim primarnim voćnim i cvijetnim aromama, ali kad ostari onda je i doista i s dodanom vrijednosti.

Među visokocijenjene proizvođače vina spada posjed  Müller Catoir iz okolice Neustadta an der Weinstrasse u Palatinatu. Kuću sada vodi Philipp David Catoir, od kojega saznajem da je u Pfalzu 2018. bila odlična upravo za rizlinge

Čaša: suho i polusuho

Čaša: predikat

Kiseline u vinima od Rizlinga rajnskoga s nekih teritorija u mladosti mogu biti toliko agresivne da vino treba u boci zaboraviti na puno godina, da se one umire. U njemačkoj oblasti Mosel-Saar-Ruwer, koju zbog tla što daje visoku mineralnost uspoređuju s francuskim Chablisom, unatoč tome što je kiselost u tamošnjim rajnskim rizlinzima vrlo visoka, mnogi vinari, privrženi tradiciji, ne žele da vino prođe jabučno-mliječno vrenje kojime bi pungentna jabučna kiselina mjesto ustupila zaobljenijoj mliječnoj. Radije se opredjeljuju za jako dugo čuvanje vina. Danas, u vrijeme nesmiljene utrke za (brzim) novcem, mnogi pak drugi proizvođači ne žele podnijeti ni minimalno čekanje s vinom, pa, da kod mladog vina prikriju moguće smetajuću kiselost i učine ga naizgled pitkijim ranije, pribjegavaju ostavljanju i većeg sadržaja neprovrelog sladora u vinu, da on posluži kao svojevrsna maska. Na kartu neprovrelog sladora često se, s izlikom da slast osobito prija vinima s izraženijim aromama, igra posve prizemno kalkulantski, naime njime se prikriva i nedovoljan sadržaj ekstrakta. Krajem 18. i početkom 19. stoljeća rizling je bio silno popularan i prodavao se u Europi po cijeni koja nije bila niža od tada najboljih francuskih crnjaka. To je zacijelo mnoge proizvođače uvelo u napast da povećavaju prinose u vinogradu i da beru ranije, kako bi, s jedne strane, dobili na količini, a s druge na vremenu. I veći prinosi i ranija berba davali su vegetalne rizlinge s niskim ekstraktima i s hrapavijim kiselinama, pa je nedostatke naravno trebalo sakriti, a pokazalo se da to kod šire mase potrošača dobro prolazi upravo jednostavnim ostavljanjem neprovrela sladora u vinu… Tom prečicom služe se eto brojni proizvođači još i danas, no sladunjavi trend uzmiče jer sve se više računa vodi o zdravlju a šećer i slatko liječnici sve žešće i češće spomnju kao neprijatelje zdravlja, a, opet, oni koji poznaju vino i zahtjevnijih su kreiterija, a tih je, kako rastu kupovna moć i obrazovanost, sve više, ne daju se više navući na tanak led jednostavne slatkoće…

SERVIS I JELO: Za suhi rajnski rizling preporučuje se čaša tulipanova oblika poput ove na crtežu, za mladi je prikladna i ona slična ovoj ali nešto manja i s otvorom-rubom blago izvijenim prema van. Temperatura servisa: 10 do 12 stupnjeva. Poslužite ga kao aperitiv, potom uz plodove mora (prstace, dagnje, škampe, lignje), kuhanu i pečenu bijelu ribu, šparoge, srca artičoka, talijanska topla predjela s umacima od povrća (rezance, njoke, špagete, makarone), ali i, kad je s nešto višom gradacijom i stariji, uz puževe, pa i pernatu divljač, sireve poput edamca, goude. Polusuhi će prijati uz hladnog lososa, na žaru pečenu ribu, kuhanu šunku, pečenu teletinu, janjetinu. Predikatna vina s većim ostatkom šećera servirajte na 12 stupnjeva u manjoj čaši za bijelo vino, uz slatki desert ali ne i onaj s čokoladnim kremama, nego uz kolač baziran na voću. ■

_____________________________

Marija Vukelić (lijevo) u društvu s gradonačelnikom Jastrebarskoga Zvonimirom Novoselom i direktoricom Turističkog saveza Zagrebačke županije Ivanom Alilović, te, dolje, za vrijeme razgovora oko rizlinga, u društvu s Rudijem Grulom, voditeljem Turističke zajednice Međimurske županije, Branimirom Jakopićem, vinarom koji vodi i ugostiteljski objekt Terbotz u Železnoj Gori, i sa sommelierom Željkom Bročilovićem Carlosom, predsjednikom komisije za ocjenu vina (Julio Frangen)

Bez obzira na inozemno porijeklo rizlinga (riesling) i na, u novije vrijeme, sve jače naše usredotočenje na uzdizanje vina od hrvatskih autohtonih sorata, upravo to što vino rajnski rizling (RR – Rolls Royce!) nekako kao da nema među hrvatskom publikom toliko ljubitelja kao što ih imaju druge neke sorte te to što on slovi kao uzdanica u vinskoj proizvodnji određenih naših vinogradarskih područja koja se, poput Plešivice, nisu koncentrirala na domaću/domaće sorte ali uvelike jesu na nekoliko svjetski popularnih inozemnih (rizling, chardonnay, sauvignon, pinot crni), nametnulo je potrebu da se istraži zašto je tržišna situacija s rajnskim rizlingom, kojega, ponavljam, vani uzdižu do kraljevskog prijestolja, u nas sada nekako razočaravajuća. Potraga za odgovorom zadatak  je u koji bi bilo logično da se jače uključe i sâmi proizvođači, enolozi, a i kuhari i sommelieri te marketingaši… Inicijativa za akciju Rizling došla je iz promidžbenih krugova: profesorica Marija Vukelić, koja je već godinama prisutna na hrvatskoj vinskoj sceni kao organizatorica događanja u službi širenja vinske kulture i promocije plemenite kapljice i visoke gastronomije, potaknuta upravo tim neobičnim statusom rajnskog rizlinga na tržištu u nas odlučila je organizirati ovih dana nekoliko aktivnosti u sklopu kojih bi se na visokom strukovnom nivou kušala i vrednovala vina od sorte rajnski rizling, pretežito ona iz domaće produkcije ali uvijek – već kako to bude moguće – i uz neki sortno referentni uzorak iz vinogradarskih područja  gdje je riesling doma, primjerice Pfalza, Rheingaua, Rhein Hessena, Mosele u Njemačkoj, Wachaua, Kamptala, Kremsa u Austriji, Alsacea u Francuskoj, pa i Štajerske u susjednoj nam Sloveniji, zamišljeno je da potom slijede razgovori vinara, enologa, novinara, sommelijera, vinskih trgovaca, marketingaša pa i turističkih djelatnika na teme rizlinga i mogućnosti njegove bolje valorizacije u nas.

Skup o rajnskom rizlingu kod obitelji Jagunić na Plešivici, i sutradan kod dvorca Terbotz obitelji Jakopić u Međimurju (Julio Frangen)

Zasad su održana dva događanja, nimalo slučajno – prvo na Plešivici, a drugo u vinorodnom Međimurju. Namjera je bila obuhvatiti rajnske rizlinge ne samo s Plešivice i sjeverozapadnoga dijela Hrvatske nego i iz drugih naših krajeva gdje se sorta uzgaja, primjerice Slavonije (posebice Kutjevo), te Podunavlja. Marija Vukelić – koja je zamislila da priča ima edukacijsku dimenziju, obratila se, kaže, svim domaćim vinarima za koje se zna da proizvode (i) rajnski rizling, a posebice joj je, dakako, bilo stalo da u priču budu uključeni vinari s visokom reputacijom – okupila je među enolozima, sommelierima, vinskim trgovcima i vinskim novinarima članove za  strukovnu ocjenjivačku ekipu (nekoliko članova komisija zvala je i iz Slovenije), animirala je kao, logično, za temu izravno zainteresirane županijske i gradske institucije i dobila potporu za projekt, te je kušanje i vrednovanje uzoraka naravno naslijepo a, inače, po danas u svijetu pa i u nas uobičajenoj skali do 100 bodova, organizirala, opravdano računajući na dobru logistiku, kod dvaju vinogradara/vinara/ugostitelja – obitelji Jagunić na Plešivici i obitelji Jakopić (dvorac Terbotz) u Međimurju. Na žalost, s uzorcima se nisu odazvali neki predviđeni naši proizvođači s vrlo visokom reputacijom! S druge strane, donekle je razočaravajuće bilo i to što na ovim inače jako profesionalno organiziranim događajima nije zamijećen i veći odziv proizvođača rajnskog rizlinga na ozbiljnom razgovoru o sorti i njenoj tržišnoj poziciji u nas te o tome kako kako situaciju poboljšati.

Degustacija i ocjenjivanje vina od rizlinga rajnskog kod Jagunićevih i, dolje, u restoranu Terbotz. Kušača je na Plešivici bilo 12, a u Međimurju devet. Evo i tko je sve degustirao rizlinge: enolozi Saša Zec i Jasminka Šaško, vinski novinari Ivo Kozarčanin i Željko Suhadolnik, Jože Rozman, Ivan Goričanec,, vinari Dominik Jagunić i Branimir Jakopić, sommelieri Darko Lugarić, Ivan Perković, Marko Rundek, Igor Jurković, Franci Žgur, vinski znalci i pisci Hrvoje Petrić i Staša Bizjak, te gosti-vinari iz Slovenije Boštjan Protner i Milan Hlebec. Predsjednik ocjenjivačkog suda bio je sommelier Željko Bročilović Carlos, inače dugo godina uposlen u ugostiteljstvu u Alto Adigeu/Južnom Tirolu, danas uvoznik i distributer vina hrvatskom ugostiteljstvu i privatnim kupcima

 

Nazočio sam, kao kušač, na oba vrednovanja, koja su s ukupno oko 60 domaćih uzoraka bila vrlo vrijedna jer pružila su lijepi pregled rizlinga iz hrvatske produkcije. Nakon degustacije uzoraka bilo mi je jasno zašto je rajnski rizling kod hrvatskih potrošača u nemilosti. Riječ je ne o izraženijoj ukupnoj kiselosti rizlinga za koju se u nas zna reći da je kamen smutnje. Bilo je, doduše, na tim dvama kušanjima lijepih rizlinga, sa zrelim i dobro uklopljenim kiselinama, ali ipak broj tih rizlinga premalen je s obzirom na ukupan broj podastrtih uzoraka, bilo je i nešto vina koja su djelovala solidno ali kao vina općenito međutim ne i, aromatikom, živošću, dotjeranošću i elegancijom, uvjerljivo kao kapljica baš od kultivara rajnski rizling, ostatak je uzoraka pokazivao tvrdoću i grubost koja bi mogla biti posljedica žurbe autora da s vinom izađe na tržište, dobar dio vina bio je pak nekako mlitav, a dio vina bilo je s nečistoćama do mjere odbacivanja. Primijećeno je da su na degustacijama bolje od mlade kapljice iz berbe 2018. prošla vina starija od dvije do tri godine i više.

Ocjene na Plešivici prezentiranih uzoraka koji su vrijedni spomena i isticanja ovdje kretale su se od 85/100 do 92,7 bodova.  Najboljima su se na vrednovanju na Plešivici pokazali:

Rajnski rizling ledeno vino 2014 – Bodren (92,7); Rajnski Rizling Primus 2015 – Bolfan (90,7); Rajnski rizling ledeno vino 2013 – Bodren (89,8);  Rajnski Rizling 2015 – Šember– (86,9); Rajnski rizling 2017 – Sokač (85,8); Rajnski rizling 2012 – Šimanović (85,4); Coletti Rajnski rizling sur lie 2016 – Kolarić (85,2); Rajnski Rizling 2017 – Kopjar  (85)

Najbolje ocijenjeni uzorci  na Plešivici (Julio Frangen)

Najbolje ocijenjeni u Međimurju:

Rajnski rizling 2017 – Cmrečnjak (86,42), Rajnski rizling 2007 – Jakopić (86,0); Rajnski rizling 2015 – Jakopić (85,7), Rajnski rizling 2017 – Erdutski podrumi (85,28).

U kategoriji vina s ostatkom šećera na kušanju u Međimurju niti jedno vino nije prešlo prag od 85 bodova. U Međimurju nije bilo uzoraka kategorije visokih predikata.

Najbolje ocijenjeni uzorci na vrednovanju u Međimurju: Cmrečnjak, Jakopić, Erdutski podrumi

Lijepi restoran Jakopićevih Terbotz u Železnoj Gori, gdje je u Međimurju održano ocjenjivanje

Zdravko Režek, zadužen u Gradu Jastrebarsko za gospodarstvo, inače i vinar, Robert Braje, vingradar/vinar i ugostitelj, te Siniša šoškić proizvođač vina s Plešivice. I te kako im mora biti stalo da stvari i s vinom i ugostiteljstvom dobro funkcioniraju jer danas dobra, karakterna kapljica i izvorni specijaliteti privlače brojne turiste

U dobrom raspoloženju: Željko Bročilović Carlos, predsjednik ocjenjivačkog suda, i Darko Lugarić, sommelier i suvlasnik zagrebačkog restorana Agava

            Iz razgovora o rizlingu, nakon ocjenjivanja i proglašenja rezultata, izdvojio bih sljedeće izjave, za početak rečenicu slovenskog vinogradara/vinara Boštjana Protnera (Joannes), koji brine o 12 hektara vlastitih vinograda i koji izveze dosta rizlinga u SAD: Vinar se treba odlučiti za rizling, to znači da ga voli i da mu vjeruje. Nužno je potruditi se ne samo u vinogradarskom i podrumarskome dijelu, nego i u komunikaciji s tržištem. U Sloveniji ima dosta rizlinga, ali nekako se vinari rijetko odlučuju ponuditi upravo i rizling među tri prva uzorka koja stavljaju pred gosta i potrošača. A ako rizling ne ističu, on ostaje u sjeni, o njemu se ne zna dovoljno, vinoljupci ga ne prepoznaju i stoga se teže do teško prodaje. Enologinja vinarija Vuglec-breg Jasminka Šaško, napomenula je da klimatske promjene i globalno zatopljenje ne pogoduju rizlingu, primjećuje se kako zadnjih godina, konkretno od 2014., vino nema ekstrakta kao prije. Jasminka navodi i kako često rizlinzi izlaze na tržište premladi, a bolje rezultate pokazuju starenjem. Preporuka je vinarima da se rizling ne forsira preranim punjenjem i preranim izlaskom na tržište, rizlingu valja dati vremena barem godinu do dvije, jer on s vremenom postaje bitno bolji. Sommelier Darko Lugarić, suvlasnik zagrebačkog restorana Agava, predlaže popularizaciju sorte kroz prikladno spajanja uz sljedove hrane, ali odmah i ističe kako su u domaćem ugostiteljstvu veliki problem nedovoljno znanje i nepoznavanje sorte, ali problem je i aktualna kakvoća hrvatskih rizlinga. Željko Bročilović Carlos naglasio je da postoje referentni svjetski rizlinzi, te da nije teško dokučiti kakvi su oni te odlučiti/krenuti smjerom prema kvalitetnijem i boljem. Upozorenje je vinarima da tijekom vinifikacije rizlinga treba jako paziti na to da se sačuva sortnost, rečeno je da je rizlingu ne pašu ni previše drveta ni preduga maceracija jer s njima on lako može izgubiti važne i sortno prepoznatljive cijenjene aromatske karakteristike. I još nešto, vezano uz sortu: upravo da mu se oda počast i da bude lakše uočljiv na tržištu bilo bi dobro uvijek ga i puniti u tradicijske visoke uske rajnske butelje… ♣  SuC 07.2019

 

Veliki i mali / AGROLAGUNIN KONTINUIRANI VISOKI SJAJ

     KROZ /THROUGH

ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

         U onom prijašnjem nekom vremenu nerijetko se znalo u kontekstu Bakhova nektara govoriti o velikim i malima, državnima i domaćima. Tada su scenom dominirali veliki podrumi u društvenom vlasništvu, a na one koji su htjeli ostati individualci-privatnici, manji, domaći, nije se lijepo gledalo, nastojalo ih se kao vinogradare usmjeriti na to da se učlane u velike vinarske poljoprivredne zadruge odnosno da grožđe prodaju vinarijama u društvenom vlasništvu. Pojedinci su ipak ustrajavali u odluci da grožđe iz svojih, obiteljskih vinograda koriste za proizvodnju vlastitoga vina, za sebe i prijatelje, te da eventualne viškove tržišno plasiraju, kao rinfuzu. Tek praktički neposredno prije stvarnog raspada Jugoslavije individualni privatnici koji su proizvodili vino dobili su dopuštenje da pune kapljicu u bocu ali – samo ako su posjedovali 10 hektara vinograda i više, a takvih nije bilo puno. Rezultat: na tržištu – vina iz velikih podruma u većoj količini, ali beskarakternih, i uglavnom kvalitete koja nije baš nadilazila neki osobiti prosjek. Tek s osamostaljenjem Hrvatske počela se priznavati i poštovati privatna inicijativa, i dozvola da individualni proizvođači vina pune i komercijaliziraju butelje proširila se i na one posjednike trsja koji su imali manje od 10 hektara pod vinovom lozom. Malo-pomalo kakvoća vina u Hrvatskoj počela se dizati. Nastavilo se govoriti o velikima i malima, s time da su ovaj put privatni manji podrumi dospjeli u prvi plan.

Moji favoriti, s nedavne degustacije u Poreču: Festigia Malvazija Vižinada 2015, Festigia Malvazija Akacija 2013, Festigia Castello 2016, Festigia Merlot 2016 i, posebno mi se dopao Festigia Cabernet sauvignon 2016

                Danas, ovdje, imamo već niz etiketa uistinu sjajnih vina, ambiciozni individualci-privatnici, među kojima je i dosta onih koji su se u vino uključili iz drugih sektora businessa, jednostavno su na kolosijek kakvoće povukli neke velike, prije društvene a potom privatizirane podrume. Postupno sve veća eno-gastro zahtjevnost domaćih potrošača i razvoj turizma s dolaskom i boljih gostiju pridonijeli su tome da kakvoća vina, općenito, stalno raste, međutim najezdu turista i, istodobno, očito slabu efikasnot inspekcijskih službi mnogi su proizvođači posebice u domaćim izrazito turistički posjećenim predjelima Lijepe naše – onima prvenstveno uz obalu mora i jače na jugu – vidjeli i kao mogućnost i za plasman svega i svačega, po konobama i/ili na debelo osunčanim štandovima na šetnicama na rivi. Od najnovijeg oslobođenja na ovamo promidžbene aktivnosti i na nivou vinskih kuća i na nivou institucija iz gospodarskih segmenata tijesno vezanih uz enogastronomiju i turizam budile su se nekako neočekivano/neobjašnjivo sporo, i Hrvatska, mada se može podičiti odličnim prirodnim uvjetima za produkciju visokokvalitetnoga vina i tradicijom u vinogradarstvu i vinarstvu što seže u doba od šest stoljeća prije Kristova rođenja, te mada se mogla podičiti napretkom u kvaliteti proizvoda u zadnjim godinama, nije se u europskom okviru a kamo li u svjetskim okvirima uspjela bitno afirmirati po plemenitoj kapljici i bitno bolje pozicionirati kao zemlja vina.

Ekstra-djevičansko maslinovo ulje Ol Istria raznih sorata – pendolino, belica, picholine, ascolana, leccino, te mješavina tih sorata. Odlična kakvoća, a cijene niže od ostalih ponajboljih istarskih proizvođača

                U ovo sadašnje vrijeme i dalje se, umjesto da se priča prvenstveno o kakvoći, govori  o velikim i malima, s time da se, dok se mali proizvođači ponekad i prepretenciozno kuju u zvijezde, dotle veliki, neki čak i posve neopravdano, poprilično omalovažavaju. Došlo je i do toga da, unatoč osjetnom napretku u kvaliteti proizvoda, imamo nešto što, usudio bih se reći, baš i ne ide na ruku stjecanju u globalnom okviru snažnog renomea Hrvatske kao izrazito vinske zemlje, a to je da smo u današnjem trenutku s vrlo mnogo vrlo (pre)malih individualnih proizvođača vina koji neka i jesu uvjerljivi kvalitetom ali koji su količinski na razini oskudne garažne produkcije. S druge strane, kod dosta većih podruma koji imaju količine i koji očito imaju potencijal u kontekstu kakvoće (neočekivano) presporo se budi ambicija glede produkcije i vrlo – ne reklamno nego kvalitativno – ekskluzivne kapljice. Nerijetko se iz tih krugova velikih čuje kako se od takve ekskluzivne kapljice ne živi, što baš i nije točno, jer stvari su relativne: istina, takva kapljica ne donosi u tvrtku novac odmah, ali tvrtki stvara ugled i radi joj dobru reklamu, ugled, tako da se na temelju baš te reklame i toig ugleda bolje plasiraju i tzv. niže kategorije vina, cjenovno niže i, čini se nekome, lake za plasman baš zbog (relativne) jeftinoće, međutim koliko je komplicirano prodati skupo vino pogotovu u društvenoj zajednici s pojedincima sa slabom platežnom moći, toliko je već postalo komplicirano i postaje sve teže za pojedinu tvrtku prodati i cjenovno niže rangiranu kapljicu jer na tržištu je u tom jeftinijem segmentu već obilje (previše!) ponuđenih etiketa.

                Uglavnom: šira međunarodna afirmacija neke zemlje po nekom proizvodu, naprosto, uz kakvoću, zahtijeva i nekakvu nužnu minimalnu kritičnu količinsku masu proizvoda u toj višoj do visokoj kakvoći i klasi, ali i još nešto – definirane stilove i tza svaku pojedinu vinorodnu oblast prepoznatljive tipične organoleptičke profile kapljice. Govorim o nečemu što u nas još nije uspostavljeno, a to su apelacije.

Sirevi: od kravljeg, od ovčjeg mlijeka, od miješanih kravljeg i ovčjeg mlijeka, sir odležavan u teranu, pa u vinu muškat tuža, sirevi s tartufom i s maslinama, sir grana istriano

                Bitno bi dakle za nas bilo da se kako treba ovdje sredi pitanje apelacije a apelacija koja vino predstavlja na etiketi vezana je uz zemljopisno porijeklo u smislu vinogorja i, unutar njega, i užih vinogradarskih te i izdvojenih položaja, sorte/sorata, zatim uz lokalnu tradiciju, pa određene pravilnike o korištenju tehnologije u proizvodnji uključujući i oblik i dužinu dozrijevanja,  kao i uz – dogovorno, a to uz eno i organoleptičku ima i snažnu promidžbenu važnost – prvi mogući izlazak određenoga vina pred kupca.

                Vina Laguna. Jedan od velikih hrvatskih vinskih podruma vrijedan i te kako pažnje je porečka Agrolaguna. Odavna je pratim, i znam da je ta vinarija bila i još u neka prošla vremena, rekao bih zahvaljujući uvelike nekadašnjem glavnom enologu Anti Gavraniću, na strani kakvoće i osebujnosti te geografske pripadnosti proizvoda. Kako je Agrolaguna imala sreću da joj je na eno-kormilu dugo čvrsto stajao Korčulanin Gavranić, potpomognut enolozima iz Istre Alfredom Cossettom i Valterom Legovićem, sada, inače, s obojicom s uspješnim vlastitim vinskim podrumima, tako eto u najnovije vrijeme ima sreću da je od unatrag koju godinu, kad ga je predložio upravo Gavranić, eno-kormilar tvrtke mladi, strukovno dobro potkovani te pedantni Milan Budinski. On je sada glavni enolog kuće i direktor proizvodnje što obuhvaća ne samo vino nego i maslinovo ulje i sir, osoba koja ne tek odrađuje svoj posao nego, što je bitno, grize u poslu.

Direktor proizvodnje, glavni enolog Milan Budinski

                Agrolaguna jedan je od zornih pokaza i dokaza da velika tvrtka – čak i lakše nego mala jer s velike vinogradske površine ima i te kako veću mogućnost, dosta bolju od one što je imaju manji posjednici trsja, izabrati ponajbolje grožđe za svaku željenu kategoriju vina – dakle može redovito izlaziti i s elitnim eno-uradcima. Važno je silno htjeti, posjedovati – i u glavi glavnog direktora kuće! – viziju, te biti strpljiv – a to sve zasad Agrolaguna (je) ima(la), nužno je i osigurati službu koja će znati cijeniti trud uložen u određenu specifičnu produkciju i koja će se potruditi da najbolje vlastite etikete i plasira na tržištu po najboljim mogućim cijenama. Ono čega je najbolje u pravilu je malo, ali to čini sam vrh piramide kvalitete, to intrigira i visoko je cijenjeno, o tome se naveliko priča…

                Porečka Agrolaguna spada među 20 vodećih hrvatskih proizvođača Bakhova nektara. Ovih dana u režiji Društva agrarnih novinara Hrvatske bila je lijepa prigoda posjetiti tog značajnog proizvođača ne samo vina nego i visokokvalitetnih i višestruko međunarodno nagrađivanih ekstra-djevičanskih maslinovih ulja, te sira. Značenje Agrolagune vrlo je veliko u turističkom smislu jer ona svojim proizvodima tipičnima za vlastiti kraj snabdijeva ne samo lanac šire maloprodaje, nego i grupaciju HoReCa s nizom hotela i ugostiteljskih objekata prvenstveno u Istri.

Predsjednik Uprave Agrolagune Vlado Čondić Galiničić, inače i savjetnik za poljoprivredu izvršnog direktora Forte Nove (nekadašnji Agrokor). Na ovu poziciju došao je s mjesta glavnog direktora PP Orahovice

                Osobna karta: Agrolaguna, koja se iz zagrljaja Grgićevog Agrama nedavno vratila u staro Agrokorovo društvo sada s nazivom Forte Nova, a na čelu koje je, po novome, kao predsjednik Uprave Vlado Čondić Galiničić, inače i savjetnik za poljoprivredu izvršnog direktora Forte Nove, brine izravno o nešto više od 600 hektara vinograda, podignutih većma u razdoblju između 2005. i 2007. godine, a dio grožđa – oko 700 tona – dolazi joj i iz kooperacije. Oko 65 posto su bijele sorte, mahom malvazija istarska, od bijelih kultivara tu su još i chardonnay, pinot sivi, viognier, a oko 35 do 40 posto crvene su sorte – teran, borgonja (frankovka), merlot i cabernet sauvignon, syrah. Kapacitet vinskog podruma je 8,5 miijuna litara. Barricaia je, kaže mi enolog Danijel Baćac, pomoćnik direktora proizvodnje Milana Budinskog, s gotovo 490 bačava, većma je riječ o barriqueima, dobrim dijelom i od bagremova drveta, ali tu su i velike hrastove bačve. U sklopu vinarije je i prostrana kušaonica s dijelom uređenim za prodaju vlastitih proizvoda – vina, maslinova ulja, sira…

Enolog Danijel Baćac, pomoćnik Milana Budinskoga, te, desno, Dario Paulišić, direktor poljoprivrede u Agrolaguni

                Vina su svrstana u nekoliko kvalitativnih kategorija, najveća količinski je dakako ona bazna, classic, temelj piramide kakvoće. Ta se vina na tržištu nalaze u bocama od litre, njih je oko 70 posto od ukupne proizvodnje. Gornja kategorija je u Agrolaguni nazvana Select, riječ je o, službeno, kvalitetnom vinu s k.p. punjenom u butelje od 0,75 lit s navojnim zatvaračem, takvih je oko 15 do 20 posto. Stupanj iznad, prema vrhu, su tzv. premium vina, u buteljama s plutenim čepom. A još iznad po kakvoći su Festigia te Festigia Riserva, riječ je tu o špici piramide i količini od nekih 10 do eventualno 15 posto u odnosu na ukupnu produkciju. Uz mirna vina, u ponudi su i dva pjenušca – pitki lepršavi ljetni rosé rađen metodom charmat, te dosta kompleksni bijeli Blanc de Blancs od malvazije i bijelog pinota, rađen klasičnom metodom i s najmanje 1,5 godine na kvascu u boci prije degoržiranja

                Maslinika je, reći će direktor poljoprivrede u Agrolaguni Dario Paulišić, kojega poznajem još od Gavranićevih vremena (u Agrolaguni radi već više od 14 godina!), ukupno 230 hektara, od čega je na području Červara 130 ha, ukupno je 65.000 stabala, sorte su istarska bjelica, pa leccino, pendolino, ascolana, te francuski picholine. Godišnje se, ovisno o meteorološkim prilikama kroz sezonu, ubere od 80 do 120 vagona maslina, i proizvede između 100 i 150 tona ulja. Ulje, koje, čujem, u jako povoljnoj godini sadrži između 500 i 600 mg/lit polifenola (!!), ide van pod markama Ol Istria i Ol Istria Selekcija. Agrolaguna se diči s dvije dobro opremljene uljare, s prešama kapaciteta od po 3,5 tona masline po satu, tako da svoj urod stigne navrijeme preraditi, čak je u stanju i zainteresiranima sa strane pružiti uslugu prerade.

______________________________

Valter Valenta

ŠAMPION i – PRIJE ROĐENJA! – Događa se i to: osvajanje šampionske titule i – prije rođenja! Na ovogodišnjoj Vinistri, vino teran iz 2018 posjeda Valenta Family Wines iz Motovuna, preciznije Kaldira, proglašeno je šampionom u kategoriji mladog terana! E sad, a zašto onaj dodatak: prije rođenja? Pa, zato što je to vino na natjecanje stiglo ne kao posve finalizirano u butelji nego je na ocjenjivanje poslano istočeno samo za tu priliku iz velike posude – bačve od 1200 litara – u kojoj je još dozrijevalo. O tome da je taj teran nešto posebno i da mu treba vremena da se kompletira govori podatak da sadrži 14,7 vol % alkohola! Pater Familias Valter Valenta na stanovištu je da s teranom treba pričekati glede izlaska na tržište, i sada je pred kupcima kao dostupna još uvijek berba 2017, a ovu, šampionsku, 2018., planirao je pustiti van iz podruma ne prije početka sljedeće godine.

I sad je još nužan i odgovor na pitanje zašto ovaj okvirić s vinom Valenta unutar priloga o Agrolaguni? Pa, zato što je svojedobno Valter Valenta bio zaposlenik Agrolagune, a nakon što  je, stjecajem okolnosti, otišao iz te tvrtke odlučio je, sa svoja dva sina, nastaviti baviti se vinom s obzirom na oveći obiteljski vinograd što ga ima i s obzirom na, pohvalit će se, gotovo 200 godina dugačku obiteljsku tradiciju u vinogradarstvu i vinarstvu.  Dakle, zaposlenici Agrolagune pokazuju se uspješnima i kad nastave samostalno…

Valenta Family Wines brine o vlastitih 6,5 hektara trsja, dio grožđa za svoja vina kupuje od kooperanata. Proizvodi su malvazija istarska, sauvignon bijeli i muškat bijeli slatki kao mlada svježa kapljica, te teran koji ide pred kupca u drugoj godini nakon berbe. U vinogradu su zasađeni još i merlot i cabernet sauvignon, ali loza još nije dospjela u rod. ∎

______________________________

                Treći segment Agrolagune je sirana Špin, na lokaciji Špin, ona inače postoji od 1985., a 2013. je rekonstruirana sredstvima iz fondova EU. Sirana ima 140 hektara vlastitih pašnjaka u eko-režimu, te oko 2000 ovaca, važno je reći da se mnogo radilo na tome da se u Špin vrati stara istarska pasmina pramenka. Kravlje mlijeko otkupljuje se od provjerenih kooperanata isključivo iz Istre. Godišnja produkcija sira je 350 tona. Voditelj sirane Krunoslav Salaj navodi da se proizvode skuta, kravlji i ovčji sir te sir od miješanog kravljeg i ovčjeg mlijeka, uz baznu kategoriju tu su i osobito kompleksni sirevi primjerice onaj koji se, kad donekle sazrije, stavlja na mjesec dana u oblog od u orahovac dobro namočenog orahovog lista, te sir koji nakon što donekle sazrije odleži najmanje po mjesec dana u vinu teran, otud mu tamna crvena vanjska boja. Po kolutu sira koji otprilike teži oko 1,8 kg potroši se po litra terana, godišnje sirana Špin za sav svoj sir iz terana potroši oko po 5000 litara terana.  Tu su i sir odležavan u vinu muškat ruža, pa sir s tartufom, s maslinom…. U Špinu su od prije koju godinu krenuli i u produkciju sira tipa grana padano, od kravljeg mlijeka, on je u impozantno velikim kolutovima težine oko 11 kg, kao mlađi je za rezanje a kao zreli odležani – dozrijeva obično barem od 12 do 14 mjeseci – za jelo se poslužuje u grumenovima, a služi i za ribanje.

Za siranu je zadužen Krunoslav Salaj, na slikama sa sirevima gran istrijanom te onome odležavanome u listu oraha i onome odležavanome u vinu teran

Što je osobito važno za reći uz sireve Špin: rade se od  punomasnog pasteriziranog mlijeka, pri čemu se pasterizacijom uništavaju patogene bakterije. Masi se dodaju samo mliječni sastojci, ne dodaju se konzervansi. Izrada sira je ručna, tj. ručno je okretanje i ručno je pranje sira. Sir dozrijeva na daskama u vlastitoj kori  – kako su to radili naši stari, premazivanje sira je isključivo s prirodnim premazom na bazi aktivnih sastojaka češnjaka i ekstra djevičanskog maslinovog ulja, tako da je i kora jestiva.

_____________________________

KORISNO JE ZNATI  – Sireve je najbolje izvaditi iz hladionika sat vremena prije posluživanja, kako bi došli na sobnu temperaturu i oslobodili svoje prirodne arome. Kod rezanja dobro je imati nož s dvostrukim vrhom. Sireve treba rezati pravilno. Ako se reže cijeli kolut, najrije se on porijeli na polovice, pa onda na četvrtine. Zatim se za kušanje sirevi režu na deblje jednake kriške i, dalje, svaka od njih na dva trokuta,  tako da svatko dobije komadić sira i do kore i unutarnji dio. Arome i struktura se razlikuju – unutarnji dio sira uvijek je blaži i mekši, na nosu i nepcu manje intenzivan, dok je prema kori isti sir sve aromatičniji, odnosno izraženiji. Znači, rezanje je bitno da bi se u potpunosti moglo uživati u aromi sireva. Kora se može maknuti, ali i ne mora.

Sir čuvajte u hladioniku (+4 do +8 ˚C), zamotan u izvornu ambalažu, voštani papir, zrakopropusnu foliju ili u vakumiranoj posudi. Nikako ga ne držati u posudi s drugim namirnicama izrazite arome jer sir diše pa bi mogao preuzeti neki miris i pokvariti se. ∎

____________________________

Stancija Spin – sirana, konoba i, uskoro, i smještajni objekt

Chefica Spina Sanja Morina, janjetina in tecia i dugo pirjana teleća obrazina u teranu

Špin je inače ne samo sirana nego i, u dijelu što ga čine stare kamene kuće lokalne arhitekture, i ugostiteljski objekt tipa konobe, s izvrsnom domaćom hranom, a uskoro bi trebao proraditi i kao turistički smještajni objekt. Domaćini iz Agrolagune nakon obilaska vinograda, maslinika i sirane upriličili su u konobi Špin degustaciju sira, vina i ulja, a potom i ručak na koji je, priredivši rustikalne jagnjetinu in teća s krumpirom  i, posebno, dugo pirjanu teleću obrazinu u teranu, upečatljivo svoj potpis stavila kuharica Sanja Morina.

Agrolaguna – vinogradi

 

Agrolaguna, inače redoviti osvajač medalja visokog sjaja npr. na Decanteru World Wide Award  Londonu, u Bergamu na natjecanju Emozioni dal Mondo: Merlot e Cabernet insieme – vina od merlota i cabernet sauvignona, pa na Concours Mondialu i na Mundus Viniju, te osvajač medalja za maslinova ulja u Londonu i na Flos Oleiju u Rimu, i osvajač međunarodnih medalja za sireve, odlično eto pokazuje svoju visoku multifunkcionalnost, kroz istodobno tri različite poljoprivredno-prehrambene produkcije visoke gurmanske vrijednosti i kroz turistički segment. Za to joj eto treba odati priznanje i poželjeti da u ovoj zemlji što se deklarira plavom i zelenom te eko-prihvatljivom na području hrane, imamo što više ovakvih (velikih) tvrtki s lijepim izborom proizvoda za različite ukuse i dubine novčanika, sve do onih elitnih, a s odličnim odnosom između kakvoće i cijene i barem ne, zasad, s onako ekskluzivnim cijenama kakve bi zacijelo ti elitni artikli imali u nekim drugim sredinama/zemljama!…  ♣                                                                                     SuČ 07.2019

 

SVIJET u ČAŠI – 06.2019. – WORLD IN a GLASS

KROZ /THROUGH

ŽELJKO SUHADOLNIK

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Gastro vodiči: 100 vodećih hrvatskih restorana 2019  ⦁ Neka nova imena: Fino & Vino  ⦁ Samoborski šarm i crnjak iz Rioje ⦁ Osmi rođendan udruge WoW ⦁ Korlat u novom naletu ⦁ Plešivica kreće na pivo! ⦁ Plavina iz Drniša ⦁ Vince, pršut i – Meštrović ⦁ Marin Držić iz butelje ⦁ Estrada i Bakho: Lepa Brena, Zečić, Škoro, Zvonko Bogdan…⦁ Zakon o vinu RH 2019 ⦁ Odakle su vina što se nude pod znakom neke zemlje? ⦁ Traminac caruje u Iloku ⦁ 51. Izložba u Zelini: Naglasak na kraljevini ⦁ Vinexpo više nije zakon! ⦁ Ljeto u Skradinu: Festival finih vina 2019 ⦁ Piti i jesti na cesti: Kuhna na ulici (Brežica) ⦁ Château Lafite Rothschild u Malom Lošinju ⦁ Austrian Wine Summit = visoko učilište za vinski marketing ⦁ Uz Dan zaštite okoliša: Slapnica 2019 ⦁ POTROŠAČKI PUTOKAZ – BUYING GUIDE ⦁

____________________

Gastro-vodiči Hrvatskom

STO VODEĆIH HRVATSKIH RESTORANA! – Na brodu-hotelu usidrenom u riječkoj luci održana je promocija (već) 24. izdanja Sto vodećih hrvatskih restorana, vodiča za bonkuloviće realiziranoga u organizaciji Kluba Gastronaut i tvrtke Abisal, nužno je navesti i ime i prezime osobe koja stoji iza svega, a to je prof. Karin Mimica. Na svečanosti, za koju su domijenak pripremili neki od restorana-dobitnika priznanja, sudjelovao je, u prezentacijskom smislu, i lijepi broj  hrvatskih vinarskih kuća.

– Glasanje se odvijalo preko najvećeg portala za gastronomiju u Hrvatskoj a to je www.gastronaut.hr, na kojemu se nalazi više od 5400 ugostiteljskih objekata iz oblasti prehrane i na kojemu podatke o tome kamo poći radi uživanja u hrani traži oko 3600.000 korisnika godišnje. Za 100 najboljih restorana glasaju i ugostitelji i gosti-potrošači, a konačnu listu utvrđuje Časni odbor projekta, vodeći računa o tome da restorani koje preporučujemo u vodiču imaju veliki broj glasova i gostiju i svojih kolega iz ugostiteljske branše te da zadovoljavaju različite potrebe suvremenoga gosta poput npr. mogućnosti kartičnog plaćanja, besplatnog korištenja WiFi-ja itd, te da su otvoreni kroz cijelu godinu – kaže prof. Karin Mimica, naglašavajući kako se projekt 100 vodećih hrvatskih restorana ponosi suradnjom s Udrugom restoratera Hrvatske, Udrugom šefova kuhinje mediteranskih i europskih regija te s Udrugom turističkih novinara. Restorani izdvojeni u knjizi kao vodeći u Hrvatskoj prepoznaju se na ulazu u objekt po znaku restaurant Croatica i QR kodu koji otvara on-line izdanje ove knjige-vodiča.

S dodjele priznanja objektima koji su ušli u vodič 100 vodećih hrvatskih restorana za 2019. godinu: Karin Mimica i članovi Časnog odbora s dobitnicima. među uvrštenima u vodič i ove je godine restoran Rivica u Njivicama, koji vodi Dražen Lesica (Marko Čolić)

Karin Mimica dodjeljuje priznanja-ulaznice u vodič 100 vodećih hrvatskih restorana Danijeli Kramarić, vlasnici Plavog podruma iz Voloskoga kod Opatije i Zlatku Puntijaru, vlasniku restorana Stari Puntijar i hotela Puntijar u Zagrebu. Na svečanosti, a i u vodiču, u popisu dobitnika označeni crvenom bojom slova, posebno su istaknuti restorani koji su svih 24 godine osvajali priznanja i tako kao dobitnici i ulazili u vodič. Evo, abecednim redom, koji su to bili: Bevanda – Opatija; Nautika – Dubrovnik; Rivica – Njivice, Stari puntijar – Zagreb; Villa Neretva – Metković; Zlatna Ribica – Brodarica (Marko Čolić)

Među vinarima koji su izlagali vino na svečanosti promocije vodiča 100 vodećih hrvatskih restorana bili su Valenta Wine iz Kaldira kod Motovuna koji se posebno istaknuo svojim Teranom 2018 na sajmu Vinistra 2019, pa Istranin Milenko Matić (gore) s lijepom malvazijom iz 2018, Slavonac Miroslav Palinkaš koji je još bio u znaku slavlja 25. godišnjice od prve sadnje vinograda u sklopu svojega posjeda Pavlomir u Novom Vinodolskome u Hrvatskom primorju, obitelj Perak iz Kutjeva koja je oduševila svojom graševinom Mitrovac… S izvrsnim starim vinjakom Brioni predstavio se Nikola Serdar

Miroslav Palinkaš, vinarija Pavlomir

Nikola Serdar

Odabrani ugostiteljski objekti u knjizi 100 vodećih hrvatskih restorana objavljeni su po područjima u kojima se nalaze, konkretno to su Istra i Kvarner, Dalmacija, Gorski kotar, Lika, Karlovac i okolica, Moslavina i Banovina, Zagreb i okolica, pa Zagorje, Međimurje, Podravina, potom Slavonija i Baranja. Bogato ilustrirana knjiga s oko 240 stranica uz svaki objekt pruža adresu, brojeve telefona, e-mail i internetski kontakt, kratak opis objekta, podatak o kapacitetu parkirališta,

podatak o radnom vremenu, te recepte za neko jelo tipično za lokal, fotografije objekta izvana i unutra, fotografije jela, podatak o karticama s kojima je moguće platiti račun.

Valenta wines

Vodič vodećim hrvatskim restoranima u režiji Karin Mimice i Gastronauta na svoj je način pionirski pothvat u nas. Danas u Hrvatskoj imamo i Vodič kroz hrvatske gastro ikone u izdanju iskusnih Gastrnomada (Zoran Šimunić, Robert Ripli, nekad je tu bio i Rene Bakalović), s tekstovima o gastro-ikonama iz pera Roberta Riplija te s prilozima o hrani i pićima niza renomiranih domaćih autora znanih iz domene eno-gastronomije. I u ovoj, bogato ilustriranoj knjizi Vodič kroz hrvatske gastro ikone, s gotovo 470 stranica, brojni su recepti.

Izbor najboljih restorana u Hrvatskoj odvija se i pod nazivom Dobri restorani, u režiji eno-gastro ekipe Jutarnjeg lista.

U novije vrijeme iz vana su nam došli i Gault Millau i Michelinove zvjezdice. Svaka ekipa ima svoju kompetentnu ekipu i svoj koncept pristupu izboru. Michelin je poznat po tome da njegovi stručnjaci za enogastronomiju u restorane da se upoznaju s ponudom i s ambijentom te s odnosom konobara prema gostu zalaze inkognito…

_____________________

Vodiči su i te kako nužni! – Za pohvalu je to što vodiči dobrim restoranima postoje, jer olakšavaju snalaženje gostima a ambicioznijim ugostiteljima daju poticaj da i dalje unaprjeđuju svoju ponudu. Restoran Rivica prisutan je redovito u gotovo svim tim značajnijim izdanjima, možda se od jednog do drugoga ocjene malo razlikuju, ali to je uglavnom zbog različitih korištenih metodologija u izboru. Moja je primjedba, pogotovu s obzirom na okruženje u kojemu živimo i djelujemo,  da bi osim o klasičnim točkama u kriterijima izbora trebalo vrlo intenzivno voditi računa i o jednoj koja govori o odnosu između kakvoće i rafiniranosti ponude te cijene, dakle o tome dobije li gost uvijek odgovarajuću vrijednost za cijenu što je plati. Nekad i imućan gost nije raspoložen za raskošan obrok pa mu valja preporučiti neko skromnije jelo ali ipak prigotovljeno i prezentirano rafinirano na tanjuru, a svjesni moramo biti i toga da je u Hrvatskoj segment osoba s dubokim džepom malen, dakle restoran mora biti dobro organiziran, pripremljen i spreman da ponudi i neko fino a novčano prihvatljivije jelo od nešto skromnijih posve svježih namirnica, štaviše takva jela od skromnih namirnica koje prate umjerene cijene za pravog ugostitelja i kuhara izazov su, da pokaže kako se i od njih uz malo mašte može kreirati tanjur za zaista vrhunski užitak. – kaže Dražen Lesica.

Dobitnik priznanja 100 vodećih hrvatskih restorana Dražen Lesica u vinoteci restorana Rivica koja čuva oko 150 etiketa vina. Dražen Lesica rado će se pohvaliti i s krčkim maslinovim uljima – Ulika i Dva tovara

Dražen je inače u kuhinji (Rivice, u Njivicama) od maih nogu, mama mu je bila sjajna kuharica, a otac odličan ugostitelj u kompletu. Isprva ga, još kao mladca, kuharstvo nije osobito zanimalo, okrenuo se bio sommelijerstvu, i tek kad je tu stekao znanja i nešto iskustva jače se počeo približavati i kuharstvu. Objašnjava kako vino kao gotov proizvod ne može mijenjati, ali može bitno utjecati na hranu tako da odlično prija na zadanu temu, tj. uz ovu ili onu kapljicu, i to je bio, tvrdi Lesica junior, glavni motiv da se prihvati kuhanja. Dražen pomno bira namirnice za Rivicu, posebno brine oko maslinova ulja i vina. Kao lokal-patriot osobito rado preporučuje dva domaća ulja extra vergine, jedno je Ulika – Bonifačić, a drugo Mali tovar od Marevića, posebnost ovoga drugoga ulja je u tome što je većma od domaće sorte slatkuje uz dodatak naše belice i što sadrži čak 250 mg/lit polifenola! Što se tiče vina, na vinskoj karti restorana Rivica je 150 etiketa iz Hrvatske (dakako, većina), Slovenije, Italije, te Njemačke (uglavnom rizlinzi, koje obožava). ∎

Dobitnici priznanja Dobro restorani za 2019 , dolje je jedan od glavnih dobitnika Boris Šuljić Boškinac, čuči u prvom redu kao prvi zdesna

Boris Šunjić Boškinac i njegov chef Matija Bregeš. Boškinac je osvojio prvo mjesto u kategoriji Visoka kuhinja

Podizanje svijesti o enogastronomiji – Sva su ocjenjivanja, po meni, dobrodošla, jer podižu svijest o eno-gastronomiji. Pitate koji je za mene najvjerodostojniji vodič od svih što ih imamo u Hrvatskoj. Bitno je meni da ocjenjivači, uz to što su strukovno dobro potkovani,  budu maksimalno objektivni.  U prvom redu na temelju objektivnosti, baziranoj na znanju i iskustvu, vodiči mogu računati da će ih se prihvaćati kao vjerodostojne, a koji budu percipirani kao vjerodostojni ti će preživjeti. Vrlo je važno za svaki vodič da postupno, pažjivo i stručno gradi vlastiti budžet, upravo radi toga da bude neovisan i objektivan i da njegovim autorima ne zaprijeti opasnost od pada u napast do razine i najmanje potkupljivosti, Zasad je u smislu neovisnosti, objektivnosti i vjerodostojnosti ipak najjači Michelin… – kazao je Boris Šuljić, vlasnik visokokategoriziranih hotela-restorana, te vinskog posjeda Boškinac kod Novalje. ∎

___________________________

Koji od svih tih vodiča prihvatiti kao najpouzdaniji? Najjednostavniji – naravno diplomatski – odgovor bio bi: svi su sigurno jako dobri, međutim kapice internacionalno znanih Gault Millaua i pogotovu zvjezdice svjetske ikone Michelina ugostiteljima su kao priznanje zacijelo komercijalno najinteresantnije….  ♣

Gurmanski poroci: neka nova, neka druga imena

ŠTUKA i SYRAH ZA PAMĆENJE! – Logično je da su oči uprte u osvajače prestižnih nagrada, ali nužno je da oči budu uprte i u nova imena, kako bi se među njima što prije otkrilo – buduće laureate. S novim vjetrovima scena postaje dinamična i zanimljivija. Među novacima na pozornici koji su vrijedni pažnje svakako je bistro Fino & Vino na zagrebačkom Kaptolu.

Odležani syrah uz štuku! Mljac!

Susret sa slavonskim štihom u novootvorenome bistrou Fino & Vino: uz štuku iz Dunava i odležani syrah iz Brodskog Stupnika. Treba li se k’o pijan plota uvijek držati one da uz (bijelu) ribu prija samo bijelo vino? Zašto ne i crno, ali pažnjivo izabrano?! Ovo sada bila je provjera prijedloga da bi uz prženu štuku odlično išlo i moćnije crno vino. Kao vinski maneken nazočan je bio Zdravko Jakobović Vina Jakob, koji se, uspoređujući svoij rosé i crnjak uz štuku, i te kako složio sa šest godina starim (svojim) syrahom uz bijelu prženu riječnu ribu, štaviše bilo mu je žao što nazočan, da se uvjeri, nije mogao biti i njegov prijatelj iz Osijeka Mladen Siber, nekad zubar, a potom vinogradar/vinar u Erdutu (uz Dunav!!!). Super zadovoljan prof. Ivan Dropuljić, osnivač i direktor međunarodnog festivala Zagreb Vino.com, koji se ove godine, uobičajeno krajem studenoga, održava eto već 14. put! Chef Darko Kesak pobrinuo se za odličnu juhu od štuke i za to da komadi štuke budu izvrsno pečeni, a voditelj bistroa i sommelier Krešimir Šesnić za vino i servis! ♣

Samoborski šarm, te kapljica sa svjetskih meridijana: La Rioja, Španjolska

Marijan Žganjer, u sredini s pladnjem sa škampima i Jakobovim kapicama, u društvu s Marijanom Sokolovićem, Božom Roknićem, Ivom Kozarčaninom, Kristinom Maslek, Ivanom Dropuljićem i Željkom Suhadolnikom

Škampi i Jakobove kapice, u režiji Samoborca Zganjera

I JE i NIJE, i – SVE JE! – I je, i nije i – sve je! Slastičarnica U prolazu na glavnom samoborskom trgu jeste u smještajnom smislu doista u prolazu, ali u smislu zadržavanja gostiju nije uopće u prolazu, nasuprot, naime npr. tu se na tenane uživa u kolačima posebice u najboljim samoborskim kremšnitama, ali ima i još: slastičarnica je, kad se jače angažira vlasnik Marijan Žganjer, inače i predsjednik Udruge samoborskih vinara, ne samo slastičarnica, nego je i izvor radosti i kroz slana jela – samoborske mesne specijalitete a i delicije iz mora, te u plemenitoj kapljici! Manja prostorija kao dio objekta U prolazu idealna je za tematske degustacije na temu delikatesa i Bakhova nektara. Najnoviji program, u zadnjem lipanjskom tjednu, posvećen je bio jadranskim škampima i školjkama u pratnji plešivičkih pjenušaca te pečenom ramsteku popraćenom španjolskim biserima iz regije Rioja.

Dio članova Udruge samoborskih vinogradara i vinara i lijepi broj enologa iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Makedonije vratio se bio s još jednog studijskog putovanja, ovog puta eto španjolskom vinorodnom Riojom, a kao kruna tome višednevnom druženju na Iberijskom poluotoku priređen je sastanak baš u samoborskom U prolazu, uz škampe i Jakobove kapice i osvježenje cro-pjenušcima te uz ramstek i degustaciju donesenih španjolskih crnjaka…

Španjolska vina na degustaciji u Žganjerovoj kušaonici kod slastičarnice U prolazu, slijeva: AVRVS 2011 Bodege Allende, pa Finca La Emperatriz 2014 Reserva, Muga Seleccion Especial 2015 Reserva, Beronia Rioja Reserva 2014, Bodega Gomez Gruzago Cerro las Cuevas Seleccion 2017

U grupi od 26 članova, uz Žganjera i Masleka u Španjolskoj su bili znani enolozi i vinari Biljana Knežević, Vera Zima, Marijan Knežević, Ivan Marinclin, Mato Violić, Zrinka Vinković Jergović, Venera Gelebeševa Krstiki, Slobodan Čapin, Damir Risek, Eliđo Pilato, Mislav Maršić, Nikola Grabovac… Dosad je ekipa već obišla i vinorodna područja u Čileu i Južnoj Africi. Zgodno je spomenuti da se ti česti putnici svako toliko na prijateljskoj bazi i na razmjeni znanja i iskustava nalaze kod nekoga člana grupe kao domaćina u drugome području, upravo nedavno, prije ovog odlaska u Španjolsku, susret je bio u Zagrebu i Samoboru s time da su tada Marijan Žganjer i Nenad Maslek grupu poveli detaljno podrumima u okolici Metropole.

Uspomena s obilaska Grgosove spilje, i restorana Kod Spilje Stjepana Grgosa, u susjedstvu Samobora

________________

LA Rioja je jedna od najpoznatijih vinskih regija u Španjolskoj. Postoje Rioja alta (Gornja), Alavesa i Baja (donja). Glavni grad pokrajine  je Logroño, sa oko 140.000 stanovnika. Tuda teče jedna od najdužih rijeka u Španjolskoj – Ebro. Vino se tu proizvodi od davnina, a veliki razvoj vinogradarstvo i vinarstvo bilježi dolaskom Francuza koji su zbog filoksere sredinom 19. stoljeća upravo u Rioju dolazili po vino. U Rioji je oko 64.000 hektara vinograda, a ukupna godišnja proizvodnja vina kreće se oko 2,5 milijuna litara, od toga je približno 90 posto crnoga. U toj pokrajini postoji nekih 600 vinarija koje pune vino u bocu i tako ga komercijaliziraju. Vino dozrijeva u drvenim bačvama, a u samoj pokrajini Rioja nalazi se čak oko 1,2 milijuna bačava.

Sorte grožđa: tempranillo, oko 70 posto, pa graciano, mazuelo i garnacha tinta (grenache crni), od bijelih kultivara tu su viura, garnacha blanca (grenache bijeli), tempranillo blanco.

Vina na tržište izlaze u nekoliko kategorija, s oznakama Joven (mlado), Cosecha (cosecha znači: berba), riječ je o vinu obično redovite berbe, bez dozrijevanja u bačvama (boja markice: zelena), zatim pod oznakom Crianza, što znači da je vino dozrijevano u bačvama minimalno godinu dana i potom odležavano u bocama još dvije godine (boja markice: crvena), pa Reserva, što znači da crno vino ne izlazi iz podruma prije isteka 36 mjeseci, od kojih je minimalno 12 mjeseci kapljica provela na dozrijevanju u drvenoj bačvi (boja markice: rubin), te, naposlijetku, Gran reserva, što za crno znači minimalno 24 mjeseca u bačvama (boja markice: plava). (više o vinorodnoj Španjolskoj, uključujući tu dakako i la Rioju, u reportažama Željka Suhadolnika na www.suhiucasi.wordpress.com /Španjolska ∎

_________________________________

Ispred vinskog podruma Bodega Allende

Grupa koja za kompaktnost, česte sastanke i putovanja ima zahvaliti Marijanu Žganjeru te enologu Nenadu Masleku, predstavniku za Hrvatsku ali i šire u ovome dijelu Europe svjetski glasovite kanadske tvrtke za proizvodnju kvasaca Lallemand,, sada je, za petodnevnog boravka u Rioji, posjetila vinska kuće Finca la Beatriz (prvi vlasnik bila je Napoleonova supruga Beatriz; 75 ha), Beronia (vlasnici Francuzi, šest milijuna boca godišnje produkcije), Bodega Allende  (80 ha pod trsjem, proizvodnja 350.000 boca), Muga (375 ha vinograda + otkup. proizvodnja 2,5 milijuna boca) Santiago Apostol Scdad Coop, (zadruga, 6,5 milijuna litara proizvodnje), Gomez Gruzago (55 ha vinograda + otkup grožđa, proizvodnja oko 200.000 boca). ♣

Središte Samoborska uvečer

Osmi rođendan WoW

ŠTO ŽENE ŽELE? FAKINA! – Hrvatska udruga Žene u vinu, popularno zvana kraticom WoW (Women on Wine), u prvoj polovici lipnja obilježila je osam godina postojanja i uspješnog rada. Iako je u zagrebačkom restoranu Balon bilo fine papice i kapljice, proslava je imala ne samo hedonističko nego i radno obilježje. Običaj je da svaki put na svoju godišnjicu WoW-ice pokažu Što žene žele, a to među ostalime znači da prezentiraju rezultate ocjenjivanja svojega WoW-WoW žirija i proglase pobjednike u kategorijama bijelog, ružičastog, crvenog i desertnog slatkog vina za tu godinu, te da iz grupe pobjednika po kategorijama istaknu primus inter paresa, tj. ukupnog šampiona, kojega, po običaju, nagrađuju putovanjem u neku svjetski znanu vinorodnu regiju

Marko Fakin sa suprugom Beti

Postupak je sljedeći: predselekcijsku listu vina za ocjenjivanje sastavlja uvijek neki od naših znanih sommeliera, a ove godine to je bio Istranin Filip Savić, potom se članice udruge – potencijalno 400 glasačica – izjašnjavaju elektronskom poštom za uzorke koji se sa sommelierove liste njima najviše dopadaju, lista kandidata za trofej se, dakako, sužuje i tada na scenu stupaju samo WoW-ice koje su vinski znalci, ili znalice – enloginje, sommelijerke…, pa one odabiru svoje favorite. Stvara se lista od 12 finalista koji završe na posljednjem i odlučnom ocjenjivanju, ove godine WoW žiri činile su sommelijerke Karin Rupena Perdec i Ines Matić te Doris Srpek iz zagrebačke vinoteke Bornstein.

U finale su ušli, u kategoriji pjenušaca – Blanc de Noir istarske vinarije Peršurić i Pavel, vinarije Šember s Plešivice, a pobijedio je – Blanc de Noir, vinarije Peršurić

Peter i Loredana Polettii

Grupu bijelih vina činili su: Meneghetti White 2017 vinarije Meneghetti; Grimalda bijela 2015 vinarije Matošević i Škrlet 2017 vinarije Voštinić- Klasnić. A pobijedio je Meneghetti White 2015

Ružičasta vina: Rosella Poletti 2017, vinarije Poletti i Rose Galić 2017, vinarije Galić. Pobijedila je Rosella Poletti 2017, vinarije Poletti

                Crvena vina: Fuga 2015, vinarije Dobravac; Santa Lucija crna 2015, vinarije Kozlović i Il Primo 2015, vinarije Fakin. Pobjedio je Il Primo, vinarije Fakin.

Desertna vina: Muškat Momjanski, vinarije Prelac i Graševina izborna berba bobica 2012, vinarije Krauthaker. A pobijedila je Graševina izborna berba bobica 2012, vinarije Krauthaker.

Ines Matić, Sanja Muzaferija, Karin Rupena Perdec, Jasna Mohor i Doris Srpek

Znate li koga su žene izabrale kao ukupnog šampiona? Pa, naravno- FAKINA! Ovogodišnji ukupni pobjednik je Il Primo, vinarije Fakin – a njegov proizvođač Fakin će u društvu predsjednice udruge Sanje Muzaferije na studijsko putovanje u Baranju i mađarski Villany.♣

Raskošni večernji vinski razgovori

Tri Badelova korlatska mušketira: syrah, cabernet sauvignon i merlot

KORLAT u NOVOM NALETU – Odmah na početku svojega pojavljivanja na tržištu, prije nekih devet godina, vino od grožđa sorata syrah, merlot i cabernet sauvignon s oko 300 metara visoke vinogradske pozicije Korlat u Benkovačko-stankovačkom vinogorju gdje je tvrtka Badel 1862 svojedobno zasadila stotinjak hektara vinograda, bilo je veliki hit, a razlog su bili odlična kakvoća (od jednog našeg znanog enologa i vinara svojedobno sam čuo kako se vrlo često događa da upravo prvi rod bude izvanredan) te vrlo prihvatljiv odnos između kvalitete kapljice i maloprodajne cijene. Kao prva napunjena berba za vino marke Korlat ostat će zapisana 2006.  a kao druga, no kao prva istinski komercijalna jer bila je u većoj količini, 2007.  Govorim dakle o dobu od prije 12 do 13 godina. S kakvoćom se nastavilo, iako ne i onim prvotnim jakim sjajem u osebujnosti jer trebalo je, logično, proći nešto vremena da loza s godinama stasa i da kao biljka dobije na punoj zrelosti za puni booom u svojoj ekspresiji u plemenitoj kapljici, A nastavilo se i s prihvatljivim maloprodajnim cijenama. I, popularnost vina rasla je. Prva izdanja Korlatove trojke bila su u tek po nekoliko tisuća butelja po svakome, a kako su nasadi dolazili u rod i trsje sazrijevalo, količine su se postupno povećavale, danas se vina od syraha, merlota i cabernet sauvignona pod nazivom Korlat pojavljuju u ukupnoj količini od oko 200.000 litara, syraha je najviše – oko 80.000 butelja, cabernet sauvignona bude oko 70.000 butelja, a merlota između 40.000 i 50.000 flaša zapremnine 0,75 litara. Uz ta tri kultivara na Korlatu su, u manjem opsegu, posađeni još i mourvèdre s francuskog juga te cabernet franc, pri izboru sorata razmišljalo se, sasvim ispravno, i o mješavinama kultivara. Zasad je, kao prva pod markom Korlat, kreirana i na dozrijevanju jedna, od syraha (40 %), cabernet sauvignona (30 %) i merlota (30 %) iz berbe 2013, a u planu je, danas-sutra, uključiti i druge, sorte ovisno o kakvoći njihova roda neke godine.

Ekipa Badela 1862, slijeva: Nensi Pejić, enolog Mladen Forko, enolog i djelatnik u marketingu Marko Pezer, glavni enolog i direktor proizvodnje Badela 1862 Dubravko Ćuk, direktorica marketinga Kristina Bocak Gojun, te enolog i djelatnik u marketingu Mladen Zrno

Vrijednost pozicije Korlat je u specifičnom krševitom tlu (s dosta kamena) koje daje vinu mineralnu notu, zatim u većoj nadmorskoj visini koja nakon vrućeg dana trsju donosi predah s dosta nižom temperaturom od te, ljetne visoke dnevne, kao i u posebnoj mikroklimi koja omogućuje dobro dozrijevanje i određenu stalnost u dobrom dozrijevanju tako da je i u godini koju se općenito okvalificira kao ne baš osobitu pa u bližoj okolici Korlata veli i da je loša, s Korlata moguće dobiti i vrlo, vrlo dobru kapljicu. Pokazuju to primjeri iz 2014, rekao bih osobito kod syraha.

Neka od sjajnih jela restorana Mano2

Kompanija Badel 1862, koja je, kao što povremeno otrpi vinograd, otrpila nekoliko slabijih godina ali ne, kao trsje, zbog klime u meteorološkom smislu, sada je, srećom, nakon što je nedavno napokon privatizirana i poslije nekog vremena preslagivanja i konsolidacije, ponovno u sedlu i plovi već maltene punim vjetrom, tako da prava valorizacija tih spomenutih korlatskih dragulja nije upitna. Bez obzira na tehničke teškoće koje je tvrtka u poslovnom pogledu trebala preboljeti, u vinogradima i podrumima te kuće radilo se jednako marljivo i brižno, onako kako treba, tako da vrlo dobre kapljice ne nedostaje, a onda je u većoj brzini proradila i marketinška služba koja se prihvatila posla oko promidžbe nove linije Vezak, bijelih vina od graševine, chardonnaya i sauvignona iz vinogorja u sjevernom dijelu Hrvatske da bi se sad kad su nove korlatske berbe došle u fazu da izađu pred kupce naglasak u promidžbi jače stavio na crnjake s Korlata iz 2015.

Dubravko Ćuk prezentira vina, a chef Hrvoje Kroflin jela

…a Hrvoje Kroflin jela

Badel 1862 odlučio je u velikom stilu široj javnosti objaviti izlazak triju svojih aseva s Korlata iz 2015: eno-gastro novinare i sommeliere pozvao je na osobito ukusan susret u renomirani zagrebački restoran Mano2, gdje je bila odlična prilika objasniti vina i pokazati spoj zvijezda s Korlata s kreacijama na tanjuru spomenutog ugostiteljskog objekta. Protagonisti večeri u Manu2 sredinom lipnja bili su Korlati Syrah, Merlot (prvo vino Badelova podruma u Benkovcu koje je upravo dobilo, nakon četiri godine monitoringa nadležnih stručnjaka, oznaku da je proizvedeno na ekološki način), i cabernet sauvignon svi iz berbe 2015., zatim cuvée Korlat Supreme od te tri sorte ali iz berbe 2013. s time da to vino, namijenjeno prvenstveno lancu HORECA, još odležava i na tržište treba izaći u prosincu uoči Božića i Nove godine, protagonisti su i te kako bili i Dubravko Ćuk, glavni enolog i voditelj vinske proizvodnje Badela 1862 te Hrvoje Kroflin, chef restorana Mano2.

Evo prijedloga chefa Kroflina i glavnog enologa Dubravka Ćuka:

Dimljeni tartar od palamide, carpaccio od tri vrste cikle, diplomat od komorača i krastavca + Korlat Merlot 2015; Kombinacija kreme od listova cvjetače, cvjetače u kozjem maslacu, te sirove cvjetače sa žumberačkim tartufom + Korlat Cabernet sauvignon 2015; Janjeća noga pečena na otvorenoj vatri na drvu trešnje, ragout od mladog graška, krumpir pečen u aktivnom ugljenu, janjeći jus & garum + Korlat Syrah 2015; Macaron od borovnice i fermentiranih limuna, gusja jetra + Korlat Cuvee 2013…

Iz berbe 2015 od vina Korlat skladom i elegancijom briljira cabernet sauvignon

Još jedna dobra vijest iz Badela 1862: iako se zaposlenici kompanije, kako je i najavljeno, ovih dana kompletno sele u proizvodni kompleks kompanije na Žitnjaku, lijepa kuća u Vlaškoj 116 kod Kvaternikovog trga ipak se neće, mada je tako najavljivano, prodavati! Odluka o prodaji je promijenjena jer se uvidjelo da bi, kako sam i ja već pisao prije više mjeseci, bilo šteta odreći se takve sjajno locirane zgrade koja se može odlično iskoristiti u segmentu turizma – kao hotel s restoranom Fine & Dine i kao Muzej vina, jakog pića i Badela 1862 u Zagrebu. Badelovci su u ozbiljnim razgovorima oko Muzeja, a hoće li dio zgrade biti namijenjen za smještaj turista i za eno-gastronomiju, to će se još vidjeti. ♣

G.E.T. – vinski razgovori

PLEŠIVICA KREĆE NA PIVO! – Vinorodna Plešivica, koja je dugo bila u zatočeništvu brojnih skandala vezanih uz vino, ne samo da se oporavila od teške mrlje nego je posljednjih godina po različitim tipovima vina što ih nudi postala posebno zanimljivo i atraktivno hrvatsko vinogradarsko-vinsko područje. S nekoliko posjeda ambicioznijih plešivičkih proizvođača uz klasična mirna bijela i obojena vina izlaze pjenušci, pa uradci dugo njegovani na finom talogu i u bačvici, narančasta vina nastala dugom maceracijom u amfori, a uskoro bi svjetlo dana moglo ugledati i pivo nastalo kombinacijom hmelja i – vinskog tropa! Najavio je to mladi vinogradar i vinar Franjo Kolarić iz Hrastja Plešivičkog pokraj Jastrebarskoga. Neobičnu novost priopćio je ovih dana za vrijeme devetih po redu malih večernjih vinskih G.E.T.-razgovora Tomislava Stiplošeka, predsjednika udruge G.(gastonomija) E.(enologija) T.(turizam) s njime u prostranom i lijepo uređenom zagrebačkom kafiću Procaffe.

Još je nešto bilo neobično za te devete G.E.T-ove Vinske razgovore – Kolarić je na susret s obožavateljima Bakhova nektara na kušanje donio devet vina iz svoje proizvodnje Coletti, različitih glede korištenih sorata, glede tehnologije proizvodnje te godišta berbe, odnosno starosti. Danas kad sve više pazimo što jedemo i pijemo, i kad su bitni to što unosimo u organizam i užitak pa je nužno znati dobro izabrati, ovakvi G.E.T.-susreti šire publike izravno s proizvođačem pića i sa većim izborom njegovih etiketa lijepa su prilika za vježbu na dobroj konzumacijskoj selekciji.

Franjo Kolarić i Tomislav Stiplošek

Kolarić – koji je u vinskom svijetu još od malih nogu i koji se ozbiljno u vinsku produkciju uključio 1997. godine te koji danas vodi od oca preuzeto obiteljsko gospodarstvo za vino, ugostiteljstvo i turizam, brine o 16 hektara vlastitih vinograda, te upravlja podrumom kapaciteta 120.000 litara, ugostiteljskim prostorom i smještajnim objektom – na kušanje je, od 12 svojih vinskih etiketa, podastro dva pjenušca  bijeli Blanc nature te ružičasti Rosé brut , oni su rađeni klasičnom šampanjskom metodom i s odležavanjem od 1,5 godine na kvascu u boci nakon druge fermentacije a prije degoržiranja (nova količina od netom napunjenih 25.000 butelja pjenušca dobrim će dijelom, kaže, odležavati na kvascu minimum tri godine!), zatim mirno vino Stare sorte 2017 od mješavine kultivara odavna raširenih na Plešivici  (plavec žuti, šipelj, štajerska belina i kraljevina, iz vinograda zasađenog prije šezdesetak godina, inače ta kombinacija čini 50 posto Kolarićevih pjenušaca), pa sivi pinot Pinot grigio classic 2018 i Rajnski rizling classic 2017,  Rosé (kupaža crnog i sivog pinota), potom Rajnski rizling 2016 sur lie,  Chardonnay 2017 sur lie  i Sivi pinot 2016 sur-lie, Pinot noir (pinot crni) 2016 dozrijevan 1,5 godinu u hrastovim bačvicama od po 500 litara,  i za kraj večeri – Sivi pinot 2017 s jednogodišnjom maceracijom u amfori. Kolarić inače vina proizvedena u amfori puni u sivu keramičku bocu.

Ponavljam: za sljedeći susret s novinarima i potrošačima na Vinskim razgovorima Franjo Kolarić, koji kreće u gradnju novog vinskog podruma te i u gradnju mini-pivovare (!), obećao je donijeti svoje prvo craft pivo proizvedeno na bazi hmelja i tropa nakon 11 ili 12-mjesečne maceracije rajnskog rizlinga odnosno pinota sivoga…

Na kraju je moderator Stiplošek publiku u Procaffeu pozvao da se izjasni s kojim je vinom bila najzadovoljnija, ispostavilo se da je najviše ocjene dobio Coletti pinot sivi 2016 sur lie 2016. ♣

G.E.T. – vinski razgovori

        PLAVINA IZ DRNIŠA!!! – Okončana je agonija tvrtke Dalmacijavino koja je privatizirana i sad je u vlasništvu poduzetnika Zadre. Po novome, Dalmacijavino u proizvodnome smislu djeluje na području Drniša, gdje vodi brigu o 200 hektara vinograda u koncesiji. Vinogradi su većma u Petrovu polju, visoravni na nadmorskoj visini od oko 250 metara, i na plodnome su tlu. Dio trsja nalazi se i na kosinama brijega, riječ je o poziciji Sveta Cecilija. Tu je pak tlo vulkanskog porijekla. Klima je mješavina utjecaja Mediterana i Krke ali i oštrine sa sjevera, predjelom stalno pirka vjetrić. Ljetne vrućine ne bi trebale smetati dobrom dozrijevanju grožđa jer ipak s obzirom na nadmorsku visinu kroz noć se temperatura snizi, a, s druge strane, u tlu u polju i u suši se nađe vodenih rezervi…. Loze su stare tridesetak godina, rečeno je da su u dobrome stanju jer nisu raubane i još mogu dosta dati, zrelost biljke vrlo je važna za kakvoću vina. Sorte su debit, maraština, pošip, gruzijski r’katsiteli, te od crnih plavina, merlot i nešto cabernet sauvignona i syraha. Uz vino, proizvod u koji se uzdaje je i vinski ocat. Na direktorskom mjestu vinarije u Drnišu je Baranjka Kristina Pinkert, koja ima bogato iskustvo u vinogradarstvu i vinarstvu naime dolazi s obiteljskog gospodarstva, enolog je Imoćanin Viktor Zdilar, a o financijama brine Ivan Kuštro.

Tomislav Stiplošek G.E.T. Repport, Viktor Zdilar, Ivan Kuštro i Kristina Pinkert

Čuli smo to na desetim G.E.T.-vinskim razgovorima Tomislava Stiplošeka s hrvatskim vinarima u zagrebačkom Procaffeu, gosti su bili upravo Kristina Pinkert, Kuštro i Zdilar, koji kao mlade i perspektivne snage usmjerene 100 posto na kakvoću najavljuju novo, svijetlo lice Dalmacijavina-vinarije Drniš. Prednost u priči moglo bi biti to što je Kristina Pinkert u Budimpešti završila studij turističkog menađmenta, dakle od nje se očekuje da na vino gleda kompleksno, ne samo kao na proizvod za prodaju sâm za sebe nego kao na proizvod koji bi kvalitetom i osebujnošću, karakterom trebao animirati hedoniste za stolom da navrate u kraj gdje se on rađa a koji inače ima i još toga doživljajnoga za ponuditi, dovoljno je spomenuti Otavice i svjetski slavnog kipara Meštrovića (međutim lokalna društvena zajednica trebala bi voditi više računa o kući što predstavlja Meštrovića!), a i zaselak Reljanovići gdje se, u pršutani Ante Reljanovića proizvode izvrsni pršut, slanina, panceta…

– Plan nam je ići na najveću moguću kvalitetu, tako da ćemo jako paziti u radu u vinogradu, te da ćemo smanjivati prinose, nastavili bismo posebno birati grožđe za kapljicu vrhunske  kategorije, osobito sebi dajemo truda oko vinifikacije i dozrijevanja takvog ekstra vina, spomenula bih tu i kraće maceracije bijelih sorata i njegovanje vina u bačvi na kvascu. Brigu vodimo i oko njegova punjenja, koristimo pluteni čep. Još smo novi u tvrtki i treba nam vremena, a i postojeća podrumska oprema morala bi se osuvremeniti, i prvi blistavi rezultati mogu biti vidljivi tek za koju godinu.  A kako, logično, sve ne može biti vrhunsko, ono drugo odlučili smo raspodijeliti, ovisno o kakvoći roda te godine, na kvalitetno vino s kp. punjeno u butelju s navojnim zatvaračem, te na klasičnu litrenu bocu, odnosno rinfuzu. Voljeli bismo se, s najboljim buteljama, što više približiti grupi HoReCa. Što se tiče kultivara, jači naglasak bismo dali na pošip i maraštinu, te na merlot – rekla je direktorica Kristina Pinkert,

Vinarija Drniš na kušanje je ponudila Debit 2018, pa R’katsiteli 2018 (do Drniša je, čulo se, stigao preko imotskog i Vrgorca; iz 2018. ima ga 30.000 boca), Maraštinu Sveta Cecilija 2018 (s petomjesečnim dozrijevanjem na finom talogu/kvascu u inoksu), zatim Plavinu 2018 Selekciju, Merlot 2016 bez dodira s drvom i Merlot 2015 1er cru Tradicija s godinom dana zrenja u barriqueu. Zvijezda večeri? PLAVINA selekcija! Vino je još na dozrijevanju, za ovu prigodu napunjeno ga je nekoliko butelja. Plavina, za koju se najčešće smatra da daje tanje i lagano crno vino  pokazala se sada u čaši u vrlo ozbiljnom svjetlu, s karakterom, i, po meni, vrijedilo bi se ozbiljno pozabaviti njome! (fotke: Marko Čolić)  ♣

Drniš, Otavice, Reljanovići

VINCE, PRŠUT i – MEŠTROVIĆ! – Jučer, danas, sutra…. Sjećanje na ratne dane, hvala Bogu preživio je! Svaki dan borba, ali srećom sada ipak i uz poneki slatki slani predah. Danas kod Ante Reljanovića, Gotovinina ratnog suborca iz zaseoka Reljanovići kod po slavnom kiparu Meštroviću čuvenih Otavica te Drniša – u prvom planu pršut! Borba međutim ne prestaje, ova je sa svinjama, vinogradom, tržištem… Ali, i s državnom administracijom: radi poboljšanja proizvodnje, u Reljanovićima Ante gradi i uređuje novi proizvodni pogon, vinski podrum te kušaonicu, rado bi i da je objekt veći nego što će ovako biti, a rado bi i, da još i jače poboljša produkciju, na Svilaji na vlastitoj parceli na nešto više od 20 hektara uredio objekt za ekstenzivan uzgoj svinja, no – nikako da dobije nužnu potporu u obliku sredstava iz EU-fondova… Dok čeka tu potrebitu financijsku injekciju, pita se kako je moguće da u njegovu susjedstvu čovjek koji uzgaja 80 koza također ne dobiva financijsku potporu, a istodobno drugi, koji ima tek dvije koze, dobije 200.000 €!…

Ante Reljanović iz Reljanovića kod Otavica, uz svoje pršute, obvaj koji drži rukama teži 22 kg (Marko Čolić)

Reljanovićeva nova pršutana imat će oko 500 četvornih metara površine, u zemlji ispod pršutane bit će vinski podrum, a do pršutane predviđen je objekt što će služiti kao kušaonica i kao mala prodavaonica Reljanovićevih proizvoda.

Reljanović u svojoj zrionici pršuta i slanina

Ante Reljanović majstor je produkcije pršuta, ali Reljanović je i majstor rezač. Kaže kako je klima u drniškom kraju vrlo povoljna za dozrijevanje pršuta, pa je, veli, ovaj pršut stavio na dozrijevanje na balkon. Tvrd je – k’o kamen, a Reljanović kroz smijeh navodi da bi sazrijeti mogao – tek za 2000 godina! Kad mu proradi kušaonica, u njoj bi za zainteresirane grupe održavao radionice o pršutu te o rezanju i posluživanju pršuta.

Reljanović glede posluživanja dosta surađuje s Igorom Zlatkovim, kvarnerskim meštrom za izradu elegantnih drvenih taca-poslužavnika. Za stolom, uz pršut i crnu mješavinu Reljanović u čaši, s domaćinom i Zlatkovom sjedi Ivan Dropuljić, direktor festivala Zagreb Vino.com, tema razgovora je i nastup Reljanovića i Zlatkova na toj manifestaciji u studenome u zagrebačkoj Esplanadi

Odavde stvar počinje: svinje u Reljanovićevu oboru

Ante Reljanović (50), koji se na raznim prezentacijama i sajmovima (nastupa na festivalu pršuta u Tinjanu, ali i na Zagreb Vino.comu) može vidjeti kako, kao član udruge Drniški pršut, svoje proizvode predstavlja odjeven u narodnu nošnju vlastitoga kraja, a koji nas je, kad smo mu doslovce banuli, dočekao u svakodnevnoj dakako radnoj odjeći, uzgaja 36 svinja pasmina mangulica, durock, crna slavonska (fajferica) za proizvodnju pršuta, slanine, pancete i kobasice. Svinje kolje tek kad dostignu težinu od 200 kilograma, a s pršutima izlazi na tržište tek nakon najmanje dvije godine dozrijevanja. Najveći pršut što ga ima teži između 22 i 23 kilograma! Reljanović obrađuje vinograd sa sortama merlot, plavina, plavac mali, babić i syrah za produkciju vina (jedno je mješavina svih spomenutih sorata a drugo je mješavina merlota, syraha i plavine) za vlastite potrebe ali i za prodaju. Vino, kao odličan pratitelj pršuta i slanine, tek će se pokazati u punoj vrijednosti upravo kad proradi kušaonica. S obzirom na kakvoću Reljanovićevih pršuta i Reljanovićevu reputaciju, te s obzirom na nacionani park Krka u blizini a i na neposrednu blizinu Meštrovićševih Otavica i Drniša, kao i s obzirom na nove obećavajuće vjetrove što dolaze iz vinarije Drniš – može se u Drnišu i okolici u dogledno vrijeme očekivati povećani broj turističkih dolazaka i boravaka… ♣

Dubrovačka republika

Andro Crvik, lokal-patriot koji je za susret u Zagrebu izabrao, dakako, terasu kafića hotela Dubrovnik!

MARIN DRŽIĆ iz BUTELJE – Nakon što se odavna proslavio preko kazališne pozornice, dubrovački komediograf Marin Držić sada sve jače plijeni pažnju – preko butelje!  Konavoski vinogradar i vinar Andro Crvik odlučio je Držiću u čast a i kao podlogu za odličnu promidžbu ne samo svoje vlastite kapljice nego i cijeloga dubrovačkoga kraja liniju najboljih svojih vina, predvođenih dakako malvasijom dubrovačkom, nazvati Marin Držić, Svako vino unutar marke Marin Držić nosi svoj naziv izabran među pojmovima što se spominju u Držićevoj literaturi, a na etiketi s bijelom podlogom kao simbolom bijelog kamena grada Dubrovnika s tri je crte koje simboliziraju grb Dubrovnika, Tako je malvsija dubrovačka nazvana Tezoro (=blago), ružičasto vino je Fiora, crnjak od merlota je Negromant (=mađioničar), cabernet sauvignon je Satir, a mješavina merlota, plavca maloga i cabernet sauvignona je Vilin ples! Bravo, Andro!

Ali, nije to i sve! Andro i njegov sin Petar, koji sada vodi proizvodnju, ove su godine zasadili 13.500 novih loza, kako bi mogli još bolje i u većoj količini izabrati najbolje grožđe upravo za svoju prestižnu liniju Marin Držić. Na kosini iznad Konavoskog polja zasadili su malvasiju dubrovačku, S tih novih 13.500 sadnica, čiji rod dakako treba pričekati još koju godinu, sad imaju ukupno 18.500 loza, oko 15.000 ih je na visoravnima s crvenicom na nadmorskoj visini od 250 metara na južnoj strani Konavoskog polja  Grožđe, inače, i kupuju, od nekih 15 provjerenih kooperanata,

Bazna linija vina obitelji Crvik s nazivom je Canavia, a obuhvaća maraštinu, plavac mali njegovan u barriqueu, cabernet sauvignon i merlot. ♣

Estrada i Bakho

LEPA BRENA, ZEČIĆ, ŠKORO, ZVONKO BOGDAN… – Estrada i vino vole se! Ne tek kroz konzumaciju, nego kroz marketing, trgovinu i – proizvodnju. Hadži i Pajo, znani najprije kao cestovni sviračko-pjevački duet Kraljevi ulice a potom i sve češće istaknuti zabavljači na koncertnim pozornicama i na malom ekranu pa onda i agilni organizatori, u glavnome gradu, različitih atraktivnih priredbi (Cest’ is the Best!), duboko su zagazili u vinsko područje na način da osmišljavaju (sa Sašom Zecom i kućom Vinolog: Dani otvorenih butelja) razna događanja u kojima je protagonist upravo plemenita kapljica.

Lepa Brena i zagrebečki dečko Vlado Sviben

Miroslav Škoro, kojega već neki vide kao novog predsjednika Hrvatske, uključio se u proizvodnju graševine u Kutjevu. U Kutjevačkom vinogorju kupio je bio vinograd i u prvo vrijeme grožđe mu je prerađivao Vlado Krauthaker, a ljubav je prestala – i preselila se na sud – kad je Krauthaker pjevačkoj veličini ispostavio račun za obavljenu podrumarsku uslugu. Škoro se nakon Krauthakera odmah snašao i nakratko skrasio kod kutjevačke obitelji Adžić, a onda je otvorio i vlastiti podrum te angažirao vrlo umješnu i uspješnu enologinju s dugačkim radnim iskustvom ne samo u Hrvatskoj (neko je vrijeme radila i za Enjingija) nego i u inozemstvu Josipu Andrijanić. Pjevač Dražen Zečić ušao je u proizvodnju traminca, grožđe za koji bere u Kutjevačkom vinogorju, i on je kao vlasnik vina u podrum(ar)skom smislu debitirao s Krauthakerom. Na prvom festivalu traminca u Iloku sredinom lipnja pjevačka zvijezda imala je eto priliku pokazati svoj zvjezdani status i u segmentu vina.

 I onda – najlepša i najpopularnija svih vremena Fahreta Jahić Živojinović alijas Lepa Brena, koja, inače, najavljuje svoj velebni nastup 14. prosinca 2019. u zagrebačkoj Areni: ona i bivša teniska veličina a sada veličina obujmom Boba Živojinović osnovali su vinski posjed Vista Hills, sjedište mu je u zgradi vinskoga podruma smještenog u Šidu na državnoj granici Srbije s Hrvatskom! U vinski bizns kao proizvođači Boba i Lepa Brena, koja se s kapljicom predstavila publici na festivalu ružičastog vina Pink Day u zagrebačkom muzeju Mimara te u uglednom opatijskom restoranu Bevanda, ušli su s velikim ambicijama, pucaju i na kinesko tržište, a po onome što se čuje ispada da su komercijalno vrlo uspješni, naime butelje koje nisu s nježnim cijenama navodno se jako dobro prodaju i tražene su ne samo u Srbiji nego i u drugim europskim zemljama te SAD! Lepa Brena i Boba Živojinović imaju ružičasto vino od pinota crnoga, zatim bijele White Selection od graševine, rajnskog rizlinga i traminca te White Reserve graševinu, crnjaci su Red Selection od merlota i Red Reserve od cabernet sauvignona i merlota.

Vinarija Zvonko Bogdan

Prostor za prihvat gostiju, za degustacije, te, dolje, restoran

Zvonko Bogdan

Ne zaboravimo Zvonka Bogdana! Vinarija Zvonko Bogdan, kojoj je eto slavni vojvođanski pjevač posudio svoje ime i prezime za naziv, službeno je otvorena, uz Palićko jezero kod Subotice, u travnju 2011. godine. Kompleks se prostire na 5600 četvornih metara, a uz podrum obuhvaća još nekoliko građevina predviđenih za hotel i restoran te za Muzej Zvonka Bogdana, umjetnika koji iz svoje bogate glazbeničke karijere te iz svojih aktivnosti u golubarstvu i konjičkom sportu, ima što za pokazati. Zgrada vinarije, koja pokriva površinu od 1.200 četvornih metara, građena je od betona u stilu mađarske secesije, a, za arhitekturu, vinarija, u koju je ugrađena podrumarska vrhunska oprema, ponijela je drugu nagradu na 20. međunarodnom Salonu urbanizma u Nišu. Vinarija Zvonko Bogdan brine o ukupno 500 hektara vinograda! Voditelj proizvodnje je njemački enolog Thomas Seeger, koji inače ima i vinski podrum u Njemačkoj. Od početka u vinariji vrijedi pravilo – sve što se radi treba biti najbolje! Prije sadnje loze – cijepovi su kupljeni u najboljim radsadnicima Njemačke i Francuske, pažljivo su birane pozicije, tlo, i prema njjima su se i rasporedile sorte, da bi dale optimum. Plan je da se u potpunosti prijeđe na organski uzgoj. ♣

Zakon o vinu RH 2019

        HRVATSKI PROIZVOĐAČI – NEZAINTERESIRANI?! – Nedavno je donesen novi Zakon o vinu i logično je bilo da se hrvatskoj javnosti predstave mišljenja domaćih proizvođača plemenite kapljice o njemu. Potkraj travnja poslao sam predsjednicima značajnijih vinskih udruga u nas i nizu vinara osobno sljedeći e-mail:

 Poštovani!

Imam pitanje na koje bih, radi objave, rado saznao odgovor od vas kao predsjednika/predstavnika udruge vinogradara i vinara vašeg područja odnosno kao renomiranog proizvođača vina i eksponenta na domaćoj vinskoj sceni.

Riječ je o novom Zakonu o vinu RH, dokumentu koji jeste odnosno može biti iznimno važan za razvoj hrvatske vinske industrije i za pozicioniranje Hrvatske na višim mjestima na top-ljestvici ponajboljih proizvodjača vina u svijetu.

Molim ovim putem  od vas mišljenje u novome Zakonu o vinu, što smatrate dobrime a što ne, i zašto? Je li Zakon o vinu 2019 napredak u odnosnu na prethodni Zakon, i, ako da, u čemu?

Zahvaljujem na odgovoru, bilo bi  sjajno da ga, ako je moguće, dobijem u narednih desetak dana, nadam se da vam taj rok nije prekratak.

Srdačan pozdrav, Željko Suhadolnik

E-mail sam poslao Vladi Krauthakeru, Davidu Štamparu, Nikoli Benvenutiju, Velimiru Koraku, Zvonimiru i Tomislavu Tomcu, Zdenku Šemberu, Tomislavu Bolfanu, Milanu Budinskome u Agrolagunu, Karmeli Tancabel iz Iločkih podruma, Slavku Kalaziću, Suzani Zovko u Belje, Tomislavu Voštiniću, Ivani Puhelek, Andru i Petru Crviku, Ivanu Marinclinu u Kutjevo d.d, Marinu Plenkoviću, Ernestu Tolju, Borisu Šuljiću Boškincu… Kako je odziv vinara bio poražavajuć – promptno su mi odgovorili samo iz vinarije Voštinić Klasnić i iz udruge Dalmatinski vinari predsjednik koje je Ivica Kovačević, sljedeći e-mail s istim sadržajem uputio sam na iste adrese, a evo, u nastavku, odgovora koji su stigli do 1. srpnja 2019:

Poštovani!

Vlasnik Tomislav Voštinić mi je prosljedio Vašu poruku s upitom o Zakonu. Teško je već sada govoriti o Zakonu, tj donositi ikakve kritike, jer još nije prošlo niti mjesec dana od kada je stupio na snagu. Zasad jedino s čim smo se susreli je puštanje vina u promet, koje je navodno pojednostavljeno, jer nema izdavanja markica, kao niti plaćanja za puštanje u promet, što na prvu djeluje kao boljitak. Pošto još nismo dobili rješenje, ne mogu Vam se niti osvrnuti na to.

Pitajte nas više o Zakonu nakon šest mjeseci kad ćemo ga malo više osjetiti. Zapravo, vidjet ćemo kako će se Carina početi ponašati prema vinogradarima i vinarima pošto je Zakon u tom vidu postrožen, ako će početi ometati normalan i svakodnevni rad vinarija sa svojim pregledima i nametima, onda znajte da nam je stari bio draži! Kako god, vrijeme će pokazati!…

Srdačno, Valentina Tuščić, mag.ing.agr., Vinarija Voštinić Klasnić

Poštovani Željko!

Nažalost ne mogu reći da je ovaj zakon iskorak u boljem pozicioniranju hrvatskog vinarstva. Mi smo propustili još jednu priliku da vinsko zakonodavstvo približimo zakonima razvijenih zemalja EU. Kroz sve ove godine nismo se puno odmakli od zakona iz vremena bivše države, stalno radimo samo kozmetičke promjene. Neka samo netko baci pogled na zbunjujuće i teško razumljive ZOI-je,  koji ostaju isti i po novom zakonu. Nižih geografskih oznaka uopće nemamo, a one bi trebale činiti veći dio proizvodnje vina u svakoj uređenoj vinskoj zemlji a ne da je većina vina u najvišoj kategoriji.

Ipak, nekakav je pomak napravljen, naime u novom Zakonu o vinu predviđeno je davanje značenja regionalnim udrugama. Iako i tu ostaje još puno otvorenih pitanja oko reprezentativnosti istih, odnosno što sa onima koji ne budu unutar tih reprezentativnih udruga. Ovo se tek treba definirati pravilnicima pa o tom možemo suditi kada se ti pravilnici donesu. Pomak je i u rasterećenju plaćanja, odnosno ukidanju naknade za stavljanje vina u promet, pozitivnime smatram obećanje izdvajanja sredstava za marketing preko udruga, ali opet treba pričekati i vidjeti kako će to i da li će, u praksi funkcionirati.

Pozdrav, Ivica Kovačević, mr. sc., Udruga dalmatinskih proizvođača vina i Stina vino

Poštovani!

Čekao sam s odgovorom da čujem i ostatak kolega iz Istre na sjednici Vinistre, koja je odgađana i onda je najavljena za 6. lipnja. Jednostavno nisam htio formirati vlastito mišljenje dok nemam više informacija i ne čujem i druga mišljenja, i očekivanja kolega. U naravi novi Zakon je kompilacija različitih zahtjeva poprilično razjedinjenih regija i predstavnika udruga, i dok jedni razmišljaju progresivno i proaktivno, dotle su drugi konzervativni. Dosta predloženih i usvojenih prijedloga rezultat su nezadovoljstva neprovođenjem prethodnog Zakona. Promjene Zakona donešene u takvoj situaciji ne moraju značiti ništa, ako opet provedba bude upitna. U smislu kontrole kvalitete vina na tržištu, došlo je (opet!) do smanjenja razine, u smislu kontrole proizvodnje prividno do veće. Veliki broj usvojenih prijedloga rezultat je i nepoznavanja prethodnog zakona, zakonskih procedura i stvarne administrativne prakse.

Na kraju, prave eventualne pozitivne efekte novog Zakona osjetit će svaka regija zasebno, ovisno o kvaliteti rada regionalnih udruga. Na regijama je sada da kroz izradu kvalitetnih prijedloga pravilnika i specifikacija proizvodnje, te marketinških projekata iskoriste pozitivne aspekate novog Zakona.

Kad budem imao više informacija nakon sastanka s kolegama, vrlo rado ću podijeliti.

Milan Budinski, Agrolaguna, Poreč

Dobro jutro!

Oprostite što se nisam odmah očitovao na vaš upit. Malo je to zbog gužve u poslu, pa je bilo putovanje u Gruziju, pa sam na kraju i zaboravio.

Kao dobro smatram skidanje troškova oko stavljanja vina u promet, micanje markica koje su nam bile dodatni posao kod etiketiranja i narušavale su estetiku boce. Najavljuju se i vinski nadzornici koji bi trebali kontrolirati put grožđa…vidjet ćemo da li će to biti tako. Da vam pravo velim, nisam u detalje upoznat jer se ne stignem time baviti ali mislim da su ovo neke stvari koje su bolje nego prije. Najvažnije bi bilo kad bi funkcionirala prava kontrola oko puta grožđa ili mošta.

Tomislav Tomac, vinogradar i vinar ♣

Najvažnijih 30 vinskih ruta svijetom

ODAKLE SU VINA POD OZNAKAMA NEKIH ZEMALJA? – Da li ste se ikad upitali jesu li vina koja se nude pod znakom neke zemlje doista i proizvedena u toj zemlji, i, ako nisu – odakle su zapravo? U posljednje vrijeme u svijetu se silno razvilo tržište otorenog vina (bulk wine), u studenom u Amsterdamu postoji i vrlo jaki sajam World Bulk Wine Exhibition, i tu se stvaraju rute vina našim planetom. Naravno, danas se pri spomenu izraza otvoreno,, rinfuzno vino ne misli ono na što smo mi ovdje naviknuli, dakle kupovinu vina, koje može osjetno variratiu kakvoći, na kanistere i demižone odnosno na par litara. Bulk Wine u svijetu je veliki biznis, trgovina se obavlja na velike količine, a vina su, po mišljenju niza stručnjaka koji su npr. posjetili spomenuti sajam u Amsterdamu, uglavnom visoke pa i do vrlo visoke kakvoće.

Evo, na ilustraciji, i odgovora o tokovima vina, od zemlje proizvođača do zemlje koja će ga poslije ponuditi na prodaju! U najvećem se opsegu  kao zemlja-proizvođač spominje Španjolska, sijede Italija, pa i Čile, Australija, Južna Afrika….. a kao kupci u većem broju slučajeva pojavljuju se Njemačka i SAD, Rusija. Zgodno je istaknuti kako se i Italija i Francuska pojavljuju i kao zemlje proizvođači i ponuđači i kao zemlje kupci bulk-vina, ♣

Sajmovi, festivali, ocjenjivanja

TRAMINAC CARUJE (i) u ILOKU – U Iloku na krajnjem istoku Hrvatske, gdje se od vina kakvoćom i osobnošću osobito ističe traminac, u petak i subotu sredinom lipnja odvijao se prvi međunarodni festival vina od spomenute sorte. Pokretači i organizatori: osječki vinotekar Vinko Ručević iz vinoteke Vinita, inače inicijator sajma Wine Os, te dugogodišnji i višestruko nagrađivani pisac o vinu Željko Garmaz također iz Osijeka, autor knjiga Vinske priče, Vinske priče Dalmacije, Vinske priče Slavonije i Hrvatskog Podunavlja te Vinske priče Istre i Kvarnera. Na tom, prvome festivalu traminaca u Hrvatskoj mogla se, kako su rekli Ručević i Garmaz, kušati kapljica više od 70 vinarija, iz Hrvatske i svijeta. Neki od traminaca predviđeni da se prezentiraju osvajači su i titule International Trophy na Decanteru, odnosno 100 od mogućih 100 bodova od glasovitog Roberta Parkera. Vijedi istaknuti to da je u iIok osobno došao Michel Ginglinger s posjeda Domaine Paul Ginglinger iz Eguisheima kod Colmara u Alsaceu (imao sam prilike prije dosta godina posjetiti imanje, sjajna vina!), on je održao predavanje o vinorodnom području Alsace kao o jednom od najboljih svjetskih vinskih regija, posebice znanom po tramincu, i to mirisavome.  Alsace se inače ističe s vinom od (če)triju vinskih kultivara – pinota sivoga (pinot gris), rieslinga, traminca mirisavoga (Gewürtztraminer) i silvanca zelenoga (grüner sylvaner).

Juraj Mihaljević, vlasnk iločkih podruma, I Karmela Tancabel, članivca Uprave Iločkih podruma

– Središnje događanje festivala bio je veliki masterclass, prvog festivaskoga dana u Starom podrumu. Ivan Barbić, jedini Master of Wine s hrvatskom putovnicom a koji živi i radi u sektoru trgovine vinom u Švicarskoj, raščlanio je najbolje hrvatske tramince i usporedio ih s tramincima iz četiri berbe iz sjajne alzaške vinarije Domaine Weinbach (bio sam i tamo, kod sestara Faller, izvanredna, iskrena vina, inače odličan i zeleni silvanac!). Radovan Šuman iz Slovenije priredio je predavanje o biodinamici u vinogradarstvu, a Danilo Steyer, također iz Slovenije, znan npr. i po suhom tramincu iz barriquea i po pjenušcu od traminca, pričao je o tramincu kao baznom vinu za proizvodnju pjenušaca. Slavko Kalazić je svojom vertikalom – tramincima od 2007. do 2017. godine, pokazao koliko je i Baranja izvanredan terroir za proizvodnju grožđa i vina od te sorte. A Iločki podrumi, bez podrške kojih ovaj Festival teško da bi mogao i biti organiziran, pokazali su koliko Iločko vinogorje spada među ponajbolja područja na svijetu za proizvodnju traminca. Iločki Podrumi rado će se pohvaliti da proizvode, kao jedini na Zemlji, čak osam različitih tipova vina od traminca! O svojim iskustvima s proizvodnjom traminca pričao je predstavnik Vinarije Nećak iz Petrovca na Mlavi, kao jedine u toj regiji koja se uopće odvažila na proizvodnju traminca. Prvi festivalski dan završio je gala-večerom chefa Toma Gretića.

___________________

Izlagači na Principovcu

HRVATSKA, Ilok – Iločki podrumi, Ivan Čobanković, Vinarija TRS, Vinarija Čobanković, Vinarija Papak, Vinarija Dragun, Podrumi Krešić, OPG Barbarić, Vinarija Buhač, Srijemska kapljica, Podrum Marija, Iločka polja; Erdut – Erdutski vinogradi; Baranja – Vinarija Josić, Vinarija Kalazić, Suza Baranje (Podrum Kolar), Vinarija Gerštmajer;  Trnava, Kutjevo, Slavonski Brod – Vinarija Apostol, Misna vina, Nikica Milanović, Vinarija Mihalj, Kutjevo d.d., Gojko Soldo, Vinarija Krauthaker, Dražen Zečić, Ranč Ramarin (Renato Samardžić); Moslavina, Ozalj, Krašić, Plešivica, Zagorje, Međimurje – Vinarija Trdenić, Vinarija Šoštar, Vinarija Šafran, Vinarija Sever, Dvorska vina Šoškić, Vinarija Rajaković, Vinarija Bolfan, Bodren, Vinska kuća Hažić, Podrum Štrigova, Mladina, Dvanajščak, Gašparinčić, Jagunić, Tomac

AUSTRIJA, Gradišće- Weingut Umathum  FRANCUSKA, AlsaceDomaine Paul Ginglinger  ITALIJA, Alto Adige – Franz Haas, Hartmann Donà, Gumphof  SLOVENIJA, Štajerska – Danilo Steyer, Radovan Šuman  SRBIJA – Vinarija Nećak, Mačkov podrum, Vinarija Imperator, Vinarija Đurđić, Vinarija Deurić, Fruškogorski vinogradi. ∎

Radionice

IVAN BARBIĆ MW: Hrvatski traminci vs Domaine Weinbach – Domaine Weinbach, Cuvée Theo 2018 – Domaine Weinbach, Cuvée Theo 2013 – Domaine Weinbach, Cuvée Theo 2009 –  Domaine Weinbach, Gewurztraminer Grand Cru Furstentum 2009 – Trdenić, Gewurztraminer 2017 – Josić, Traminac 2018 – Enjingi, Traminac mirisavi 2009 – Apostol, Traminac 2017 –  Kalazić, Traminac 2017 – Bolfan, Tingo – Tomac, Amfora -Iločki podrumi, Traminac Principovac – PZ Trs, Traminac 2017 – Sever, Traminac Izborna berba prosušenih bobica 2015 – Rajaković, Traminac 2017, suho – Bodren, Traminac Izborna berba prosušenih bobica 2015. ∎

_____________________

Tramin/Termeno, Alto Adige

Martin Foradori Hofstätter

U našem susjedstvu, točnije u dvorcu Negova blizu Gornje Radgone u Sloveniji već puno desetljeće održava se Salon traminca o kojemu dosta brigu vodi vinar Danilo Steyer, specijaliziran baš za traminac. Jubilarna deseta priredba najavljena je za 26. kolovoza. I drugdje u Europi se, inače, već godinama održava međunarodni festival traminca, pozornica je Dorfgasse u mjestu Tramin na Vinskoj cesti u Južnom Tirolu. Prisjećam je kako je prije više godina upravo tamo veliki uspjeh doživio sa svojim mirisavim tramincem Požežanin Ante Miličević, inače i Panonski vinski vitez. On ima vinograde u Kutjevačkom vinogorju, u posljednje vrijeme, otkako je u mirovini, grožđe uzgaja za Vladu Krauthakera a vino proizvodi samo u maloj količini, više za obiteljsku potrošnju. Nažalost više ne sudjeluje kao izlagač u Traminu, a iako se pobrinuo da nešto butelja njegova tramnca bude dostupno u Iloku on nije bio službeno kao izlagač u Iloku, samo kao posjetitelj. U Iloku ove godine nije bilo ni glasovite vinarija Hofstätter iz Tramina, koja spada u vrh južnotirolske produkcije ne samo traminca nego i vina općenito, posebice crnog pinota (Villa Barthenau) i crnjaka od domaće sorte lagrain (Steinrafler).  Ovdje bih spomenuo da ljubitelji vrhunske kapljice nakon Festivala traminca u Iloku imaju na jesen priliku obići manifestaciju posvećenu tramincu ali i lokalnim gastronomskim specijalitetima u Traminu, ona se održava 19. listopada.  ♣

51. IZLOŽBA VINA u ZELINI: NAGLASAK NA KRALJEVINI! – Prvi tjedan u lipnju u Svetom Ivanu Zelina u Zagrebačkoj županiji posebno je u znaku plemenite kapljice, osobito vina od sorte kraljevina s područja Zeline koja je kao Kraljevina Zelina postala robnom markom Zagrebačke županije.

Uvod u ovogodišnju manifestaciju bila je prezentacija rezultata projekta Klonska selekcija kultivara kraljevina koju su vodili prof. dr. Edi Maletić sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo i prof. dr. Ivan Pejić sa Zavoda za genetiku i oplemenjivanje bilja zagrebačkog Agronomskog fakulteta. Prof. dr. Maletić i prof. dr. Pejić predvodili su ekipu sa spomenutih zavoda u provedbi projekta na znanstvenoj razini, a sredstva su osigurali Grad Sveti Ivan Zelina u visini od 60 posto i Zagrebačka županija u visini od 40 posto. Projekt je inače startao 2003. i proveden je u tri faze, s time da je službeno završio krajem ožujka 2019.

Na slici: uza stol sa četiri izabrana klona za sadnju su zelinski proizvođači vina Branko Posavec, Branimir Žigrović, Ivana Puhelek, pa pročelnik za poljoprivredu Zagrebačke županije Josip Kraljičković, djelatnici-stručni suradnici u Zagrebačkoj županiji Danijel Rukavina i Ivana Rendulić, zatim i Ivan Pejić i Edi Maletić, te zelinski vinogradar-vinar Željko Kos. Dolje su, posebno, četiri izdvojena klona kraljevine – 360, 181, 427, 433

Od najboljih klonskih kandidata kod istaknutog zelinskog vinogradara-vinara Željka Kosa podignut je matičnjak iz kojega je izabrano šest najboljih klonova da bi od tih šest, na kraju, za preporuku vinogradarima i vinarima bila izdvojena četiri klona – 181, 427, 433 i 360 – što će se od 2010. naći na tržištu kao sadni materijal. Očekuje se da će, uz postojeći vinski kvartet koji se svojom kapljicom ističe godinama, uskoro i veći broj zelinskih proizvođača vina pokazati pojačanu ambiciju za proizvodnju vina visoke kakvoće upravo od (spomenutih izdvojenih klonova) kraljevine.

U želji da se jače i šire promovira Kraljevina Zelina, kao drugi prikladni uvod u 51. Izložbu u gradskoj sportskoj dvorani Sveti Ivan Zelina Zelinčani su predvidjeli stručno predavanje i radionicu Kraljevski užitak: Prvo ljetno vino – Kraljevina Zelina, za voditeljicu je, logično s obzirom da je na kraljevini stekla doktorat, izabrana dr. sc. Ivana Puhelek sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo Agronomskog fakulteta iz Zagreba, inače iz znane zelinske vinogradarsko-vinarske obitelji Puhelek Purek.

Klonska selekcija je najstariji način oplemenjivanja nasada vinove loze, a riječ je o izboru najboljih zdravih trsova i njihovu razmnožavanju te priređivanju standardnog (bezvirusnog) sadnog materijala za komercijalnu upotrebu. Kvalitativne razlike između trsova iste sorte mogu biti vezane uz genetiku, te uz mutacije koje nastaju ovisno o eko-uvjetima u kojima loza raste, bitni su tu tip tla, ekspozicija vinograda, mikroklima. Zagrebački Agronomski fakultet počeo je s klonskim selekcijama prije dvadesetak godina, i dosad su završene one vezane uz graševinu, kraljevinu i škrlet, a još traju one vezane uz maraštinu, grk, vugavu, debit, lasin, malvasiju dubrovačku, zlataricu vrgorsku i trnjak. ♣

   VINEXPO VIŠE NIJE ZAKON! – Bordoški vinski sajam Vinexpo dugo je slovio kao zakon što se tiče međunarodnog sajmovanja s plemenitom kapljcom, a u najnovije vrijeme primat mu je oteo diseldorfski ProWein, koji posljednih godina okuplja osjetno sve više publike i vinskih trgovaca iz cijeloga svijeta.

Hrvatski štand na Vinexpou 2019. Na štandu je i Barbara Bačić koja živi u Bordeauxu i koja ima tvrtku Les Robes de l’Est za uvoz i distribuciju po Francuskoj vina jugoistočne Europe pa onda i dalje, sve do Gruzije

Vinexpo u Bordeauxu, na svjetskom sajamskom rasporedu svake druge godine, u 2019. znatno je s održavanjem uranio u odnosu na svoj dosadašnji uobičajeni termin, neki su protagonisti s međunarodne vinske pozornice to povezali s nastojanjem da se ranijim terminom pokuša na sajam privući više poslovnjaka. Vinexpo novu svoju pravu prigodu vidi u ujedinjenju s Pariškim sajmom, koji je svoju priredbu najavio za period od 10. do 12. veljače 2020, no poslije je odlučeno da termin u Parizu bude od 13. do 15. siječnja, a onda je konačno ipak potvrđen termin od 10. do 12. veljače 2002. Priči se priključuje i sajam kapljice mediteranskih zemalja Vinisud, koji je, inače, svoj život počeo u Montpellieru… Velike nade gaje se vezano uz februarsku parišku kombinaciju Metropole, Vinexpoa, Vinisuda i početka godine kao vremena održavanja, naime uz karizmu koju nose glavni grad Francuske kamo je, k tome, vrlo praktično doći, ključno za uspjeh te sajamske manifestacije trebalo bi biti upravo ovo datumsko značajno pomicanje unaprijed, tako da bi se trgovci i ugostitelji mogli na vrijeme komotno opskrbiti vinom i prikladno ustrojiti punudu za novu turističku sezonu

Masterclass s hrvatskim vinom u Gradu vina u Bordeauxu

Inače, iz Hrvatske su ove godine na Vinexpou u Bordeauxu sudjelovale četiri vinska kuće  Zlatan Otok (Plenković), Dingač Skaramuča, Krauthaker i Feravino. Nastup je bio u organizaciji Hrvatske gospodarske komore. Pomoć našima u nastupu na sajmu, ali i općenito u Bordeauxu pružila je bordoška trgovkinja vinom (Les Robes de l’Est) Barbara Bačić, čiji otac Toni  je inače Dalmatinac. Masterclass na temu hrvatskog vina održan je u Gradu vina (La Cité du Vin), u uzorcima vrlo bogatoj međunarodnoj vinoteci kojega se nalazi kapljica i 26 vinarija iz Lijepe naše. Na francusko tržište – razumljivo! – teško se probiti s vinom, a od naših vinara solidan uspjeh je zasad polučio Vlado Krauthaker, koji kaže kako mu se uz slatka vina posljednjih deset godina povećao izvoz i suhih vina u Francusku te kako mu je prisutnost na francuskom tržištu vrlo značajna, ne toliko iz financijskih razloga koliko zbog prestiža u vidu same prisutnosti na tom tržištu, naime što se tiče Grada vina u Bordeauxu, tamo je najveća koncentracija etiketa koje nešto znače u vinskom svijetu. ♣

Zlatan plavac, Zlatan crljenak…

Ljeto u Skradinu

FESTIVAL FINIH VINA 2019 – Ulazak u punu turističku sezonu 2019: Festival finih vina, Skradin, u kasno (krasno!) popodne i uvečer. Marina, dio šetnice uz brojne parkirane jahte i uz bar&bistro Arka Pasquale Ante Pižića, jednog od organizatora priredbe: enogastronomija tipa jesti i piti na cesti ali profinjeno, u režiji vrhunskih chefova i majstora vinogradara/vinara iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije i Srbije, primjerice Alena Bibića (također jednog od organizatora), novaljskog Boškinca (Boris Šuljić; najboljeg i u Dobroj hrani!), Josipa Brkića Mjesečara, Cilića Onyxa, Dubokovića Medvida, pa orange Kabaja, Matoševića Grimalde, maceriranog Roxanicha, Šcureka Stare brajde, te chefova Rudija Štefana, Ivana Pažanina, Marina Rendića… Najavljeni su bili i Bruno Trapan i Marjan Simčič, ali nisam ih u Skradinu vidio. Ne samo ja nego i drugi!

Događanje kao savršen sadržaj za turističku sezonu. Vrhunski proizvodi s jedne strane dužeg reda spojenih stolova, te, malo dalje, nanizanih kuhala, hladionika, stalaka za rezanje pršuta…, a s druge strane izlagačkoga i ponudbenog dijela potencijalno izvanredno tržište na kopnu (šetajući turisti, inače u Skradin stigli autima) i u moru (imućni jahtaši). Manifestacija s još puno prostora za dogradnju do punog hita turističke sezone u Skradinu!

Šteta bi bilo ne dograđivali je u poslovnom smislu. Organizatori Pižić, Bibić i Petrović kad govore o festivalu stalno naglašavaju kako je to prijateljsko druženje, ono doista jeste skup prijatelja vrhunskih vinara i vrsnih kuhara s jedne te dijela posjetitelja s druge strane, međutim zašto stvar ne dignuti i na komercijalnu-poslovnu razinu, to ne bi trebalo nimalo omesti druženje prijatelja a može pomoći  promidžbi i plasmanu vina i specijaliteta odavde, te Skradinu kao budućem razvikanime relevantnom ekskluzivnom eno-gastro okupljalištu. Sudeći po jahtama u skradinskoj marini, odlični potrošači već su tu! Od ostvarenog prihoda festival bi se kao eno-gastro-turistička manifestacija mogao unaprjeđivati.

Na dugačkoj šetnici uz bistro Arka desetak ponuđača vina bilo je prilično zbijeno, skučeno, naime stolovi su bili tik jedan do drugoga, a da su bili malo razdvojeni to ne bi naštetilo uobičajenom režimu prohodnosti na šetnici, spriječilo bi gužve kod svakog stola i dalo više zraka priredbi.  Vino se za degustaciju nije naplaćivalo, ali hrana, na štandovima u nastavku šetnice jeste. Unatoč kulinarskim zvijezdama u glavnoj ulozi možda čak i skuplje nego što bi trebalo. Organizator bi mogao uvesti bonove za konzumaciju, u različitim vrijednostima, od 10 do 20 odnosno 30 i 50 kuna, pa od posjetitelja – tko što i koliko voli, nek’izvoli. Privatnim i poslovnim prijateljima koje se želi počastiti moglo bi se podijeliti nešto od tih bonova a preostale bonove prodavati, dakako u tome slučaju nužno bi bilo naznačiti na ulazu u prostor ili na svakome štandu koje vino se na čašu odnosno koja hrana (poslužena i u manjoj porciji) mogu dobiti za koje vrijednosti bonova. Čak bi se na licu mjesta mogle i prodavati butelje za ponijeti kući. Tako bi se, prepostavljam, kao izlagače-ponuđače uvijek moglo imati i veći broj ponajboljih imena iz vinskog i kuharskog svijeta iz Lijepe naše i iz inozemstva, te na elitno događanje zacijelo uz publiku duboka džepa privući i znatiželjnu publiku nešto plićeg džepa, željnu da, kad joj se tu za to pruža jedinstvena prilika, kuša što više različitih stvari od ponude. Što promet zbog zadovoljstva posjetitelja kojima je pružena prilika da sebi i više toga priušte bude bolji, to će svakako i ponuđači biti zadovoljniji, a bitno je i to da će se o manifestaciji još jače naširoko pričati.. Vrijednost ove priredbe je i u tome što se nude visokokvalitetnu proizvodi, i na tome svakako treba i istrajati…

Kušanje vina i jesti na cesti na šetnici u marini u Skradinu

Bistro Arka, i Ante Pižić, vladar Arke….

Kušanje vina na šetnici marine

Veseli vinari Alen Bibić i Boris Šuljić Boškinac, Gastronomad Rene Bakalović, te Manuela Maras

Vinski kapetan Mladen Rožanić Roxanich koji se okrenuo i vugavi na Visu i Dingaču na Pelješcu te koji je, odnedavna, i istarski hotelijer

Vinar Ivo Duboković pojavio se sa svojima hvarskima Medvidom, Medvjedicom te drnekušom kao ružičastim i crvenim vinom. Te su drnekuše od grožđa sa vjerojatno najvišeg vinograda u Hrvatskoj, koji se nalazi na nadmorskoj visini od čak 530 metara. Iz Slovenije došao je Jean Michel Morell Kabaj iz Goriških brda, predstavio se s lijepima Rebulom 2015, Tokajem 2013 i Bijelim pinotom 2014. Iz Srbije je stigao vinogradar/vinar Zoran Cilić s vinima od sorte morava (2018) te s Onyxom bijelim (sauvignon) i Onyxom crvenim (cabernet sauvignon, cabernet franc, merlot, petit verdot), oba iz 2016

U društvu sa znanim splitskim sommelijerom Rokom Bekavcem, Istranin Ivica Matošević koji uspjehe žanje uvelike sa svojima bijelom i crnom Grimaldom. Chef Rudi Štefan donio je sa sobom duh Michelina

Stigli su i najznačajniji hrvatski vinski trgovci, među njima Gordan i Jasna Mohor iz zagrebačke tvrtke MIVA, uz njih je na slici koparaski novinar Sašo Dravinec

S druge strane skradinske marine, također uz usidrene luksuzne jahte: umjesto stolova s vinarima i kuharima kao izlagačima – konoba Mate & Vino, koju vodi Marija Pucić, uz pomoć zeta Zlatka Vargeka. Interijer – kako je nekad bilo u priobalnim dalmatinskim mjestima po starim vinskim konobama-smočnicama što su eto u moderno vrijeme procvata turizma pretvorene u svojevrsne ugostiteljske objekte. U ovoj konobi nude se domaći pršut, sir, vino, travarica i razne rakije i likeri npr. od ruže, oraha, višnje, rogača, limuna, dunje, sve je to osim sira  iz obiteljske proizvodnje.

U skradinskoj marini, nasuprot bistrou Arka: konoba Mate & Vino, s domaćim ugođajem. Vodi je Marija Pucić, a glavna operativna uzdanica je njen zet Zlatko Vargek

Obitelj Pucić nudi i noćenje u svome minutu hoda udaljenom moderno uređenom trokrevetnom apartmanu… Gosti očito zadovoljni: unutrašnjost konobe ukrašena je brojnim majicama i kapama koje su tu kao podsjednik na njihov posjet ostavili domaći i strani turisti.  ♣

Piti i jesti na cesti

Znani slovenski i hrvatski chefovi predstavljeni i kao kauboji! U središtu fotografije su chef Janez Bratovž (u bijelome, sjedi) i Mate Janković (stoji do Bratovža, s kokicom u ruci)

        KUHNJA NA ULICI! – To je moderno, ali to što je odlično prihvaćeno i logično je: u vruće ljetno kasno popodne izlazi se iz svoja četiri zagrijana zida van na ulicu na ugodan vjetrić, u društvo i u carstvo fine papice i kapljice. Već sedam godina u Brežicama u prikladno izabranoj ulici u središtu gradića u drugoj polovici lipnja odvija se manifestacija Kuhna na ulici koju je osmislila Katarina Hauer na način da u ugodno primjereno uređenom ambijentu svojim sugrađanima i njihovim gostima priredi ugodno druženje uz gurmanske užitke s potpisom poznatih chefova kuhinje iz Slovenije (bili su npr. Janez Bratovž, Igor Jagodič…) ali i susjednih zemalja (iz Hrvatske su kuhali – chili con carne – Mate Janković i Marin Rendić), te uz ponajbolje proizvođače vina, ali i uz proizvođače kraft piva. Ovo je dobra prigoda da i šira masa po prihvatljivim cijenama za porciju odnosno čašu – plaća se bonovima u različitim apoenima koji se kupe na ulazu u prostor priredbe – kuša specijalitete i vina što se inače nude po elitnim ugostiteljskim objektima kamo za ulazak lisnica treba biti dobro popunjena. Svake godine manifestacija je pod nekim tematskim mottom, sad je bila s nazivom Spaghetti Western pa je vesternu donekle bilo prilagođeno ukrašavanje ambijenta i dio ponude hrane. Na svakom štandu kuhara pričvršćena je bila, u stilu Divljeg zapada i špageti vesterna, potjernica Wanted dead or alive koja se odnosila na chefa s tog štanda. Nagrade napisane na potjernicama kretale su se uglavnom oko 4000 do 8000 dolara, tek nekoliko ih je bilo sa svotom od 20.000 dolara. Na nagradu od 20.000 dolara potjernica je bila raspisana za Matom Jankovićem! Znači da je u Sloveniji – visokoj cijeni!

Kad se buše do večernjih sati napune delicijama, na rasporedu je glazba, ove godine nastupili su Giboni i grupa Elemental. Prva večer Kuhnje na ulici privukla je, kažu mi, ukupno oko 5000 posjetitelja!

Chefovi Mate Janković i Marin Rendić u društvu mladog slovenskog vinara Petra Freliha iz Šentruperta u Dolenjskoj, U boci i u čašama je Frelihov jako dobar pjenušac od zelenog silvanca, koji je dozrijevao devet godina na kvascu prije degoržiranja. Frelih se sprema doći kao izlagač na festival Zagreb vino.com u studenome

Vrijednost piredbe je to što se održava u zgodno uređenom ambijentu i što se nude ne tek obični ćevap i kobasica nego vrlo kvalitetna jela i ne obično pivo i vino nego vrlo kvalitetni uradci. Bojan Berković iz Bizeljskoga donio je svoje interesantne Oljevinu bijelu te Oljevinu crrnu, a Miha Kelhar, također iz Bizeljskoga, između ostaloga i narančati (macerirani) Cuvee Extreme!

Prof. Dropuljić te predstavnici Pivovare Ressel: i ove godine Ressel će nastupiti na Zagreb Vino.comu

Prof. Ivan Dropuljić, utemeljitelj i direktor međunarodnog festivala vina i kulinarike odmah na ulazu u prostor Kuhinje na ulici naišao je na izlagače na svom festivalu. Riječ je o  pivovari Ressel iz Kostanjevice na Krki, a koju vodi obitelj Goričar, znana I po uzgoju pastrve, šarana, kečige i soma u svojim ribnjacima. Pivovara Ressler 13. srpnja u Kostanjevici organizira festival kraft piva na kojemu će se predstaviti mnoge vrste toga pića, od klasičnog lagera do onoga naprosto nabijenog hmeljom. Samo Zablar I Jure Zlobko kažu da će nastupiti 15 pivovara, iz Slovenije, Hrvatske i Austrije. Događanje počinje spomenutog dana u 10 sati veslanjem Krkom u bačvi zapremnine 250 litara te, potom, utrkom kajaka i kanua po Krki, a službeni početak pivskog dijela je  u 14 sati. Večer je, s nekoliko glazbenih sastava, u znaku rock’n’rolla…♣

Vrh iz svijeta vina na hrvatskom Jadranu

Alhambra, uvala Čikat, Mali Lošinj

        CHÂTEAU LAFITE ROTHSCHILD u MALOM LOŠINJU! – Vrhuška svijeta vina ponovno je stigla na hrvatski Jadran, u Mali Lošinj, Nakon legendarne toskanske Sassicaije i glasovitog Château Mouton Rothschilda, uvala Čikat u lipnju je ugostila famozni vinski posjed Château Lafite Rothschild iz bordoške apelacije Pauillac. Posjed je u vlasništvu baruna Erica de Rothschilda, inače bankara i filantropa. Dolazak Châteaua Lafite Rothschilda uz vinsku komponentu imao je eto i stanovitu bankarsku notu,  makar Eric de Rothschild nije I osobno došao. Stigli su enolog i savjetnik u toj kući te ambasador vina Lafite Charles Chevallier, inače do pred kratko tehnički direktor u proizvodnji, te Frédéric Mairesse, direktor šampanjskog posjeda Rothschildovih.

Chateau Lafite Rothschild

Château Lafite Rotshschild – podrum (François Poincet)

U podrumu Châteaua Lafite Rothschild čuvaju se i butelje iz berbi 1905. i 914! (François Poincet)

Barun Eric de Rothschild i prvo (premier) vino kuće Lafite Rothschild

Domaćin ovome po kakvoći proizvoda jednom od najcjenjenijih svjetskih vinskih posjeda bio je Lošinj Hotels & Villas, koji unatrag već nekoliko godina, zahvaljujući zalaganjju korporativnog chefa sommeliera lošinjske kompanije Kristijana Merkaša, u svom butiknom hotelu Alhambra predstavlja javnosti ponajbolja hrvatska i svjetska vina i prikladne kombinacije tih vina sa specijalitetima talentiranog hotelskog chefa kuhinje. Prilikom prezentacije vina poseban naglasak stavlja se na etikete koje nisu prisutne na širokom tržištu. Običaj je da se prvog dana, dakle u veliki petak  (ne na Veliki petak!) održi masterclass na temu vina gostujućeg imanja, u nastavku je ekskluzivna gala-večera s pet sljedova u hotelskom à la carte restoranu Alfred Keller, pratnja je kapljica gosta. Program se nastavlja i u subotu, ovog puta u restoranu Matsunoki s japanskim štihom u sklopu hotelu Bellevue ***** bio je je ručak s prezentacijom – šampanjaca Baron de Rothschild, navečer je u Alhambri bila tzv. komercijalna večera s kapljicom Rothschildovih!

Kristijan Merkaš, Charles Chevallier, vlasnik tvrtke Pago Žara Malić i Ivan Dropuljić, direktor festivala Zagreb Vino.com. Moguće je da se na ovogodišnjem 14. izdanju tog festivala održi radionica s vinima Château Lafitea

Šampanjski posjed Rothschildovih predstavio je direktor šampanjerije Frédéric Mairesse

Avize u Champagnei: tu su vinogradi baruna de Rothschilda

Eric de Rothschild rođen je u bankarskoj obitelji 3. listopada 1940., Otac mu je bio Alain de Rothshild. Barun Eric u braku je sa slikaricom Marijom-Beatrice Caracciolo de Forino, ima tri sina i jednu kćer. Upravljanje Châteauom Lafite Rothshchild preuzeo je od svojega ujaka 1973. godine. Inače, barun Eric čelna je osoba UK Private Banking & Trusta, a i u Nadzornom je odboru tvrtke Paris Orléans koja upravlja imovinom od 28,3 milijarde eura. Počasni je predsjednik Grand Synagogue de Paris. Od 2001. do 2012. bio je direktor pariškog muzeja Memorial de la Shoah koji je obrađivao temu holokausta i posebno se zalagao da se u školama uči o holokaustu kako bi se iskorjenjivali antisemitizam i svi oblici rasizma.

Maslac u bojama – sa ciklom, tartufom, začinskim travama, sa solju, zatim sushi kvarnerski škamp, sashimi kaljska tuna, te izvanredni Miso patlidžan (s jadranskim kozicama, paškim sirom i lošinjskom rajčicom

Majstori u bijelome restorana Matsunoki, zdesna: Saša Pribičević, Ivan Županac, Goran Kunce, Bojana Petrović, Ivan Bradač, Dimitri Chapelle, Nikola Vid

Nakon odlaska Melkiora Bašića,, novi chef u boutique hotelu Alhambra – Francuz Thomas Braserlet

Na Masterclassu, koji je vodio Charles Chevallier, na kušanje su podastrta najprije slatka bijela vina 1er Grand cru classe de Sauternes Château Rieussec 2008 (semillon, sauvignon, muscadelle) te Château Rieussec 1997 (izvanredan!!!), potom se pošlo do Argentine (Mendoza) na imanje CaRo (Catena + Rothschild) i na crnjak Caro 2016 (cabernet sauvignon 67 %  & malbec), slijedili su, uzlazno, Pauillac Chateau Duhart Milon 2008 (cabernet sauvignon 73% & merlot), Pauillac Carruades de Lafite 2010 (cabernet sauvignon 55 % 6 merlot, cabernet franc, petit verdot; drugo vino/second vin kuće), veliko finale obilježio je Pauillac 1er grand cru classe Chateau Lafite Rothschild 2001 (cabernet sauvignon 86,5 % & merlot). Na večeri u režiji novog chefa Alhambre Francuza Thomasa Braserleta (Melkior Bašić otišao je!) a na kojoj su kao slijedovi dominirala jela tuna iz Kali s graškom i lisičarkama, te goveđi tournedos + fois gras + champignons, blistali su Château l’Evangile 2008 iz Pomerola (85 % merlot) i, još i više, Pauillac Château Lafite Rothschild 1995!

Doživljaj s izrazito dodanom vrijednosti bio je, sljedećeg dana, ručak uz restoranu Matsunoki, uz japanska jela (namirnice naše! – kvarnerski škampi, jadranske kozice, tuna iz Kali, paški sir… ) popraćena izvanrednim šampanjcima Baron de Rothschild brut, pa extra brut, Blanc de Blanc brut i Millesime 2008 brut. Šampanjsku kuću Barona Rothschilda predstavio je Frédéric Mairesse kazavši da Rothschildi u Champagnei imaju 85 hektara vinograda ted a je 83 posto površina pod trsjem unutar apelacija 1er cru i grand cru! ♣

Austrian Wine Summit 2019 = visoko učilište za vinski marketing

GRÜNER VELTLINER i BLAUFRÄNKISCH VISOKO LETE! – Austrian Wine Summit 2019, u režiji Austrijskog ureda za vinski marketing (Austrian Wine Marketing Board ili AWMB). Doista visoko učilište za vinski marketing, dakako marketing vezan uz vino vlastite zemlje a to je ujedno i marketing za vlastitu zemlju! Austrian Wine Summit treba doživjeti!

Cijelo događanje maestralno su pripremili i organizirali djelatnici AWMB-a na čelu s direktorom Willyjem Klingerom, moglo bi se reći rektorom Visokog učilišta. AWMB je u stanju realizirati ovakve susrete i odličnu promiždbu austrijskih vina i, dakako, s obzirom na lijepi budžet koji mu je na raspolaganju – devet milijuna eura godišnje, od toga milijun eura stiže iz fondova Europske Unije…

AWMB je pozvao na vinsku turneju Austrijom oko 200 novinara iz cijeloga svijeta. Da bi se svijetu što bolje prezentirala vinska Austrije i Austrija kao zemlja vrlo dobrga vina AWMB se potrudio i u tome da sa svojom kapljicom na raznim predstavljanjima i degustacijama sudjeluje 425 domaćih proizvođača iz svih vinorodnih područja države, koji su na kušanje podastrli oko 860 raznih vina.

Austrian Wine Marketing Board: Willy Klinger i njegov tim

Ove godine naglasak je bio stavljen na vinograde i vinare uz samu državnu grancu Austrije sa nekoliko zemalja – Češkom, Slovačkom, Mađarskom i Slovenijom. Na susretima austrijskih vinara i vinara iz spomenutih Austriji susjednih zemalja mogla su se kušati ne samo austrijska vina nego i vina austrijskih vinara proizvedena na njihovim imanjima s druge strane državne granice, kao i vina čeških, slovačkih, mađarskih i slovenskih pograničnih proizvođača.

Od vinara koji nisu iz Austrije predstavilo se njih 20, sa 31 svojim vinom. Moglo se, od historičara, i čuti što-šta zanimljivog iz povijesti vezane vrlo tijesno upravo uz vinogradarska područja s obiju strana sadašnje državne granice što je nekad baš na tim mjestima kojima ide sada i nije bilo. Vino se eto pokazalo kao vrlo učinkovit medij za povezivanje među narodima s obiju strana državne granice.

Susret austrjskih i slovenskih vinogradara/vinara uz Grenztisch ili Pogranični stol u mjestu Leutschach na austrjsko-slovenskoj granici. Od slovenskih vinara nazočan je, i s vinom i osobno, bio Alojzije Gaube

Snimka s terase proizvođača Tementa – glasoviti južnoštajerski vinogradski položaj Zieregg koji se prostire i s druge strane državne granice, u Sloveniji, tamo mu je naziv Ciringa fosilni breg

Jedna od degustacija različitih austrijskih vina bila je u palači Niederoesterreich u Beču

Palais Hofburg. Središte Beča je, inače, puno kočija s konjskom zapregom u kojima uživaju brojni turisti

Sljedeći Austrian Wine Summit bit će za dvije godine, naime to je bienalna manifestacija, kao što je i vrlo značajan međunarodnih sajam vina i jakih pića VieVinum u organizaciju kojega je AWMB također uključen, a koji se održava u impozantnoj bečkoj palači Hofburg, novo izdanje VieVinuma najavljeno je za 6. do 8. lipnja 2020. godine. (O Austrijskom vinskom summit i o vinskoj Austriji  uskoro detaljno na www.suhiucasi.wordpress.com ) ♣

Uz Dan zaštite okoliša: Slapnica 2019

Slapnica

ŽUMBERAČKI POTOK KAO EKO-SIMBOL – Početak lipnja u znaku je međunarodnog Dana zaštite prirodnog okoliša. Po dugačkoj tradiciji, početak i ovoga lipnja bio je u zagrebačkoj okolici – uz žumberački potok Slapnica – u znaku ugodnog jednodnevnog eno-gastro rekreacijskog druženja pod kapom ekologije.

Prof. Ivan Dropuljić, inače osnivač i direktor međunarodnog festivala plemenite kapjice i delicija Zagreb Vino.com te predsjednik ekološke udruge Slapnica, sa obitelji je na svom posjedu kod izvora potoka Slapnica na Žumberku priredio novi susret s dobrim vibracijama kojime je još jednom želio istaknuti nužnost čuvanja prirodnog okoliša, korisnost boravka u prirodi te važnost zbližavanja ljudi. Okupili su se brojni već dugogodišnji prijatelji i pridošlice koji će dugogodišnjim slapničarima tek postati prijateljima.

Novinar Ivo Kozarčanin ponudio je zeca dugo kuhanog u glinenom ćupu!

Primorac Časlav Matijević, spreman za kuhanje. hrabre ga gosti iz Slovenije Dare Špenko, znani proizvođač ukrasnih drvenih kutija za vino, te iskusni turistički novinar Drago Bulc

Drago Bulc te prof. Marin Berovič s ljubljanskog Fakulteta za biotehnologiju, enolog Franjo Francem, domaćin Ivan Dropuljić, Boris Drenški Bodren, ugledni vinar iz Hrvatskog zagorja…

Dropuljićevi skupovi na Slapnici na koje dolaze pripadnici različitih profesija i društvenih staleža (poslovnjaci, likovni i glazbeni umjetnici, sportaši, ugostitelji, kuhari, enolozi, sommelieri, diplomati, građevinari, trgovci, novinari…) funkcioniraju na način da domaćin ponudi prostor i osigura lijepu količinu hrane od namirnica sa znanim geografskim porijeklom (lokalni OPG-ovi) a da sudionici dođu puni dobre volje i svatko s, po mogućnosti, ponekom delicijom kreiranom u vlastitoj kuhinji, odnosno s materijalom s kojim će tu, na licu mjesta, prigotoviti neko jelo. Tako dio obale Slapnice postaje značajan kulinarski atelje na otvorenome. Vinari se dakako pobrinu da razna brojna lijepa vina..

Zvonko Bilić s HRT-a pripremio je odličan grah, u kojemu eto uživa i Juraj Mihaljević, vlasnik Iločkih podruma

Piknik ambijentalno osviještenih počne uvijek u podne strukovnim skupom na ekološku temu. Ove godine taj eko-skup međutim zbog bolesti i nedolaska nekoliko pojedinaca na koje se računalo nije održan na klasičan način i uvodno, ali to ne znači da susret na Slapnici 1. lipnja nije prošao u snažnome eko-tonu: poruke vezane uz njegovanje okoliša poslali su svojom nazočnošću i kroz razgovore sa sudionicima susreta na Slapnici npr. Amalka Vukelić, dipl. ing. agr, stručna suradnica i svjetnica pri Centru dr. Rudolf Steiner iz međimurskog Donjeg Kraljevca, te Romeo Ibrišević i njegovi dečki aktivisti udruge-akcije Zelene stope koja brine o uklanjaju olupina i otpada sa zelenih područja, posebice iz nacionalnih parkova prirode….

Amalka Vukelić, dipl. ing. agr, stručna suradnica i svjetnica pri Centru dr. Rudolf Steiner iz međimurskog Donjeg Kraljevca

Romeo Ibrišević iz udruge Zelene stope

Zelene stope – Pozdrav iz Hrvatske: Romeo Ibrišević svima je podijelio raglednicu upozorenja Zelenih stopa:

Ponašamo se kao da smo turisti na svemirskom brodu zvanom Zemlja ali, nismo! Mi smo posada! Ja sam zemlja, ti si zemlja…. A Zemlja umire. Ti I ja smo ubojice. I sada više nije važno što ćemo djeci ostaviti uništenu Zemlju, nego to što djeca neće moći učiniti ništa za svoj opstanak.

Tako, kad čovječanstvo nestane, Zemlja će se postupno početi vraćati u stanje u kojemu je bila prije desetak milijuna godina: u ravnotežu. Ljudska vrsta će možda moći ponovno krenuti, iz početka. Od amebe.

Kad posljednje stablo odumre, kad i posljednja rijeka bude zatrovan, i kad netko ulovi posljednju ribu… – hoćemo li shvatiti da se ne može jesti novac?! Priroda je ne mjesto u koje mi tek posjećujemo, ona je NAŠ DOM!

U sklopu akcije Očistimo Hrvatsku od auto-olupina tijekom 15 godina uklonili smo iz parkova prirode, šuma i potoka, s livada i obronaka, gorja i ravnica, podmorja oko 16.000 olupina. Hvala svima koji su nam pomogli, a to su u prvom redu Renault, CIOS, grupa LUSH, Jadrolinija, Hrvatska gorska služba spašavanja, Hrvatske pošta, JYSK, umjetnici, brojni volonteri.

No, još smo daleko od zadanog cilja da u Lijepoj našoj više nigdje ne bude auto-olupine. I zato naša akcija ne prestaje. Pridružite nam se, i javite lokacije olupina. Besplatan telefon za odvoz auto-olupine je 08000204 a e-mail je: info@zelene-stope.hr

Pozdrav iz Hrvatske!

Događanje na Slapnici već je dobilo međunarodni karakter, naime svake godine uz stanovnike iz raznih krajeva Lijepe nađe naiđu i stanovnici i drugih, uglavnom Hrvatskoj susjednih zemalja, kao Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Makedonije, Mađarske, Austrije, Slovačke, Rusije….(snimke: Marko Čolić) ♣

_____________________________________________

pijte razborito – odgovorno – trijezno • drink wisely – responsibly – soberly

POTROŠAČKI PUTOKAZ

VODIČ ZA PAMETNU KUPNJU / HINTS TO THE SMART PURCHASE

Legenda

Veliki grozd, Šampion/Big Grape, Champion – 99 – 100 (ili or: 19,9 – 20 / 4,9 – 5,0) bodova/pts = Sjajno! Upečatljivo!  Jedinstveno! Višeslojno, precizno i visokokarakterno, živo, zrelo, puno i snažno, skladno i elegantno, s dugačkim završetkom / Brilliant! Impressive! Unique! Multilayered, precise and with high character, very alive, mature, fullbodied, harmonious and elegant, with a long finish,

♣ ♣ ♣ ♣ ♣  – Velika zlatna medalja/Great gold medal = Platinum medal – 95 – 98 (19,5 – 19,8 / 4,5 – 4,8) = Odlično, visoko karakterno, živo, zrelo, elegantno, klasično veliko vino / Excellent,  with much character, very alive, mature, fullbodied, classic elegant great wine, long finish.

♣ ♣ ♣ ♣  – Zlatna medalja/Gold medal – 90 – 94 (18,6 – 19,4 / 4,0 – 4,4) bodova = Izvrsno, kompleksno, uzbudljivo, živo, zrelo, profinjeno vino, s vrlo izraženima osobnošću i stilom / Outstanding, complex, exciting, alive and mature, very refined, with high style and quite a big personality.

♣ ♣ ♣  Srebrna medalja/Silver medal – 85 – 89 (17,5  – 18,5 / 3,0 – 3,9) = Osobito dobro i tipično, složeno, moguće i s izgledima da se i još razvije, za ipak nešto zahtjevniji ukus / very good and typical, complex, with chances to develop even more, still for somewhat exigent consumer

♣ ♣  80 – 84 (15,5 – 17,4 / 2,1 – 2,9) = Korektno, može biti sortno prepoznatljivo i stilom definirano, bez neke uzbudljivosti / Correct, may be varietal recognizable and in a certain determinated style, but not exciting

♣   7179 (11,0 – 15,4 / 1,1 – 2,0) = Obično,  prosječno, jednostavno, bez vrlina i nekih značajnijih, prejakih mana.. Moguće ponešto grubo, i/ili načeto umorom pa i na silaznoj putanji, eventualno još prihvatljivo za ležernu uporabu / Average, ordinary, with no virtues and no significant to strong flaws, eventually still acceptable for everyday use

Ispod/under 71 ( 11,0 / 1,0) = Nisko-prosječno, najbolje izbjegavati / low average, best to avoid.

⇑  – trošiti  •  ⇗ – trošiti ili još čuvati •  ⇒ – čuvati • – trošiti svakako uz hranu

HRVATSKA  CROATIA

Bregoviti sjeverozapad

♣ ♣ ♣  (mpc/pp:  L – XL) SAUVIGNON KLEMENKA 2018 – KORAK ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Plešivica ■ VINOGRAD/VINEYARD: Klemenka • kosina/slope • sorta/variety: sauvignon blanc • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski • berba/harvest: redovna ■ PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova/selection of grapes ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI Plešivica, • suho/dry • 12,5 vol% ■ VINO je/WINE is: aromatično ali s mjerom, svježe, puno, skladno/fresh, harmonious  ■ SERVIS: ⇗ • 12  ̊C • čaša/glass: srednja/medium –  tip/type: bordeaux

♣ ♣ ♣ (♣) (mpc/pp: L) COLETTI PINOT SIVI 2016 sur lie – KOLARIĆ ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Plešivica ■ VINOGRAD/VINEYARD:  kosina/slope  • sorta/variety: pinot sivi/gris  ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova – bobica/selection of the best grapes – berries  • vinifikacija/vinification: fermentacija u inoksu/fermentation in stainless steel • dozrijevanje/maturation: drvo/wood • na kvascu/on the lees ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: nefiltrirano/not filtered • vrhunsko • suho/dry • 13,0 vol% ■ VINO je/ WINE is: zrelo, kompleksno, ozbiljnije, puno/mature, complex, serious…. ■ SERVIS: ⇗  •  12-13  ̊C • čaša/glass: velika/big  –  tip/type: bourgogne….

Istra & Kvarner

♣ ♣ ♣ ♣  (mpc/pp: L) MALVAZIJA Akacija Festigia Riserva 2013 – AGROLAGUNA  ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Hrvatska (zapadna) Istra; ■ VINOGRAD/VINEYARD: Vižinada • kosina/slope • sorta/variety: malvazija istarska ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova – bobica/selection of the best grapes – berries  • vinifikacija/vinification: fermentacija u drvu/fermentation in wood container • dozrijevanje/maturation: bačvice/small cascs – 500 lit – bagrem/acacia • mjeseci/months: 8 ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: vrhunsko s kzp. • suho/dry • 13,5 vol%, ■ VINO je/WINE is: zrelo, kompleksno, ozbiljno/mature, complex, serious ■ SERVIS: ⇗  •  14 ̊C • čaša/glass: velika/big  –  tip/type: bordeaux…

♣ ♣ ♣ ♣  (mpc/pp: L) CABERNET SAUVIGNON FESTIGIA 2016 – AGROLAGUNA ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Hrvatska Istra/Zapadna Istra; ■ VINOGRAD/VINEYARD, tlo/soil: crvenica • sorta/variety: cabernet sauvignon ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova – bobica/selection of the best grapes • dozrijevanje/maturation: bačvica/small casc ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: vrhunsko s kzp • suho/dry • 14,0 vol% ■ VINO je/WINE is: kompleksno, elegantno/complex, elegant ■ SERVIS: ⇗  •  18  ̊C • čaša/glass: velika/big  –  tip/type: bordeaux

AUSTRIJA    ÖSTERREICH

Eisenberg

♣ ♣ ♣ ♣ (♣)  (mpc/pp:  ) BLAUFRÄNKISCH PERWOLFF 2012 SÜDBURGENLAND EISENBERG  – KRUTZLER ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Sudburgenland Eisenberg ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina/slope • tlo/soil: s puno željeza/with much iron • sorta/variety: frankovka/Blaufränkisch ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova/selection of the best grapes • dozrijevanje/maturation: drvo/wood ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Sudburgenland Eisenberg • suho/dry • 14,0 vol%, RS 1,1 g/l, AC 5,8 g/l ■ TIP VINA/TYPE of WINE: ozbiljno, složeno, mesnato, mineralno, slano/serious one, fleshy, complex, mineral ■ SERVIS: ⇗  •  16-18  ̊C • čaša/glass: velika/big one  –  tip/type: bordeaux

♣ ♣ ♣ ♣ (♣)  (mpc/pp:  ) BLAUFRÄNKISCH ALTE REBEN 2015 Eisenberg DAC Reserve – WACHTER WIESLER ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Eisenberg ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina/slope • tlo/soil: s puno željeza/with much iron • sorta/variety: frankovka/Blaufränkisch • loze stare/vines old: 70 godina/years ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova/selection of the best grapes • dozrijevanje/maturation: drvo/wood ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Eisenberg DAC Reserve • suho/dry • 13,5 vol%, RS 1 g/l, AC 6,1 g/l ■ VINO je/WINE is: ozbiljno, mineralno/serious one,mineral ■ SERVIS: ⇗  • 16-18  ̊C • čaša/glass: velika/big one  –  tip/type: bordeaux

♣ ♣ ♣ ♣ (♣)   (mpc/pp:) BLAUFRÄNKISCH Ried REIHBURG 2015 Eisenberg DAC Reserve – SHIEFER & DOMAINES KILGER ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Eisenberg ■ VINOGRAD/VINEYARD: Reihburg • kosina/slope • sorta/variety: frankovka/Blaufränkisch ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova/selection of the best grapes ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Eisenberg DAC Reserve, • suho/dry • 13,5 vol%, RS 1 g/l, AC 5,8 g/l ■ VINO je/WINE is: mesnato, s puno začina/ fleshy, spicy  ■ SERVIS: ⇗  • 16-18   ̊C • čaša/glass: velika/big one  –  tip/type: bordeaux….

♣ ♣ ♣ ♣  (mpc/pp:  ) BLAUFRÄNKISCH DIABAS 2015 Eisenberg DAC Reserve – JALITS ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Eisenberg ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: frankovka/Blaufränkisch ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Eisenberg DAC Reserve • suho/dry • 14,0 vol%, RS 1 g/l, AC 5,8 g/l ■ VINO je/WINE is:  ozbiljno/serious one ■ SERVIS: ⇗  •  16-18   ̊C • čaša/glass: velika/big one  –  tip/type: bordeaux

♣ ♣ ♣ ♣   (mpc/pp:  ) BLAUFRÄNKISCH SAYBRITZ 2009 Südburgenland Eisenberg – KOPFENSTEINER ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Eisenberg ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: frankovka/Blaufränkisch ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova – bobica/selection of the best grapes ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Südburgenland • suho/dry • 13,4 vol%, RS 1 g/l, AC  5,5  g/l ■ VINO je/WINE is: zrelo, višeslojno, puno, mekano/mature, multilayered, dense  ■ SERVIS:   ⇑  ⇗  •  18  ̊C • čaša/glass: velika/big one  –  tip/type: bordeaux

♣ ♣ ♣ ♣  (mpc/pp:)  BLAUFRÄNKISCH Senior 2015 Eisenberg DAC Reserve – SCHÜTZENHOF ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Eisenberg ■ VINOGRAD/VINEYARD sorta/variety: frankovka/Blaufränkisch ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova/selection of the best grapes ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Eisenberg DAC Reserve • suho/dry • 14,0 vol%, RS 1 g/l, AC  5,7 g/l ■ VINO je/WINE is: voćno-začinsko, mineralno/fruity, spicy, mineral  ■ SERVIS: ⇗  •  16-18  ̊C • čaša/glass: velika/big  –  tip/type: bordeaux

♣ ♣ ♣ ♣  (mpc/pp:  ) BLAUFRÄNKISCH Ried ZUDELGRABEN 2015 Eisenberg DAC Reserve – POLLER ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Eisenbaeg ■ VINOGRAD/VINEYARD: Zudelgraben • kosina/slope • sorta/variety: frankovka/Blaufränkisch ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Eisenberg DAC Reserve • suho/dry • 13,5 vol ■ VINO je/WINE is: mesnato, voćno-začinsko, mineralno/fleshy, fruity-spicy, mineral  ■ SERVIS: ⇗  • 16-18   ̊C • čaša/glass: velika/big one  –  tip/type: bordeaux,

ŠPANJOLSKA  ESPAÑA

♣ ♣ ♣ ♣ (♣) (mpc/pp: XXXL) AVRVS 2011 – BODEGA ALLENDE ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Rioja; ■ VINOGRAD/VINEYARD, • sorta/variety: tempranillo 85 %, garnacha 15 %,  ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova – bobica/selection of the best grapes – berries  • dozrijevanje/maturation:drvo/wood ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Rioja, • suho/dry • 14,0 vol% ■ VINO je/WINE is: složeno, punog tijela, elegantno/complex, fullbodied, elegant ■ SERVIS: ⇗  • 18 C • čaša/glass: velika/big  –  tip/type:

♣ ♣ ♣ (♣) (mpc/pp: XXL – XXXL) CERRO LAS CUEVAS SELECCION 2017 – BODEGA GOMEZ GRUZAGO ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Rioja., Haro ■ VINOGRAD/VINEYARD,  sorta/variety: tempranillo & graciano ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova – bobica/selection of the best grapes – berries  • dozrijevanje/maturation: drvo/wood ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Rioja, Seleccion, • suho/dry • 14,5 vol%, ■ VINO je/WINE is: lijepo, puno, složeno, zaobljeno, u ustima traje/nice, complex, with quite a long finish  ■ SERVIS: ⇗  • 18  ̊C • čaša/glass: velika/big  –  tip/type: bordeaux                                      SuČ 06.2019

 

 

 

___