Veliki i mali / AGROLAGUNIN KONTINUIRANI VISOKI SJAJ

     KROZ /THROUGH

ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

         U onom prijašnjem nekom vremenu nerijetko se znalo u kontekstu Bakhova nektara govoriti o velikim i malima, državnima i domaćima. Tada su scenom dominirali veliki podrumi u društvenom vlasništvu, a na one koji su htjeli ostati individualci-privatnici, manji, domaći, nije se lijepo gledalo, nastojalo ih se kao vinogradare usmjeriti na to da se učlane u velike vinarske poljoprivredne zadruge odnosno da grožđe prodaju vinarijama u društvenom vlasništvu. Pojedinci su ipak ustrajavali u odluci da grožđe iz svojih, obiteljskih vinograda koriste za proizvodnju vlastitoga vina, za sebe i prijatelje, te da eventualne viškove tržišno plasiraju, kao rinfuzu. Tek praktički neposredno prije stvarnog raspada Jugoslavije individualni privatnici koji su proizvodili vino dobili su dopuštenje da pune kapljicu u bocu ali – samo ako su posjedovali 10 hektara vinograda i više, a takvih nije bilo puno. Rezultat: na tržištu – vina iz velikih podruma u većoj količini, ali beskarakternih, i uglavnom kvalitete koja nije baš nadilazila neki osobiti prosjek. Tek s osamostaljenjem Hrvatske počela se priznavati i poštovati privatna inicijativa, i dozvola da individualni proizvođači vina pune i komercijaliziraju butelje proširila se i na one posjednike trsja koji su imali manje od 10 hektara pod vinovom lozom. Malo-pomalo kakvoća vina u Hrvatskoj počela se dizati. Nastavilo se govoriti o velikima i malima, s time da su ovaj put privatni manji podrumi dospjeli u prvi plan.

Moji favoriti, s nedavne degustacije u Poreču: Festigia Malvazija Vižinada 2015, Festigia Malvazija Akacija 2013, Festigia Castello 2016, Festigia Merlot 2016 i, posebno mi se dopao Festigia Cabernet sauvignon 2016

                Danas, ovdje, imamo već niz etiketa uistinu sjajnih vina, ambiciozni individualci-privatnici, među kojima je i dosta onih koji su se u vino uključili iz drugih sektora businessa, jednostavno su na kolosijek kakvoće povukli neke velike, prije društvene a potom privatizirane podrume. Postupno sve veća eno-gastro zahtjevnost domaćih potrošača i razvoj turizma s dolaskom i boljih gostiju pridonijeli su tome da kakvoća vina, općenito, stalno raste, međutim najezdu turista i, istodobno, očito slabu efikasnot inspekcijskih službi mnogi su proizvođači posebice u domaćim izrazito turistički posjećenim predjelima Lijepe naše – onima prvenstveno uz obalu mora i jače na jugu – vidjeli i kao mogućnost i za plasman svega i svačega, po konobama i/ili na debelo osunčanim štandovima na šetnicama na rivi. Od najnovijeg oslobođenja na ovamo promidžbene aktivnosti i na nivou vinskih kuća i na nivou institucija iz gospodarskih segmenata tijesno vezanih uz enogastronomiju i turizam budile su se nekako neočekivano/neobjašnjivo sporo, i Hrvatska, mada se može podičiti odličnim prirodnim uvjetima za produkciju visokokvalitetnoga vina i tradicijom u vinogradarstvu i vinarstvu što seže u doba od šest stoljeća prije Kristova rođenja, te mada se mogla podičiti napretkom u kvaliteti proizvoda u zadnjim godinama, nije se u europskom okviru a kamo li u svjetskim okvirima uspjela bitno afirmirati po plemenitoj kapljici i bitno bolje pozicionirati kao zemlja vina.

Ekstra-djevičansko maslinovo ulje Ol Istria raznih sorata – pendolino, belica, picholine, ascolana, leccino, te mješavina tih sorata. Odlična kakvoća, a cijene niže od ostalih ponajboljih istarskih proizvođača

                U ovo sadašnje vrijeme i dalje se, umjesto da se priča prvenstveno o kakvoći, govori  o velikim i malima, s time da se, dok se mali proizvođači ponekad i prepretenciozno kuju u zvijezde, dotle veliki, neki čak i posve neopravdano, poprilično omalovažavaju. Došlo je i do toga da, unatoč osjetnom napretku u kvaliteti proizvoda, imamo nešto što, usudio bih se reći, baš i ne ide na ruku stjecanju u globalnom okviru snažnog renomea Hrvatske kao izrazito vinske zemlje, a to je da smo u današnjem trenutku s vrlo mnogo vrlo (pre)malih individualnih proizvođača vina koji neka i jesu uvjerljivi kvalitetom ali koji su količinski na razini oskudne garažne produkcije. S druge strane, kod dosta većih podruma koji imaju količine i koji očito imaju potencijal u kontekstu kakvoće (neočekivano) presporo se budi ambicija glede produkcije i vrlo – ne reklamno nego kvalitativno – ekskluzivne kapljice. Nerijetko se iz tih krugova velikih čuje kako se od takve ekskluzivne kapljice ne živi, što baš i nije točno, jer stvari su relativne: istina, takva kapljica ne donosi u tvrtku novac odmah, ali tvrtki stvara ugled i radi joj dobru reklamu, ugled, tako da se na temelju baš te reklame i toig ugleda bolje plasiraju i tzv. niže kategorije vina, cjenovno niže i, čini se nekome, lake za plasman baš zbog (relativne) jeftinoće, međutim koliko je komplicirano prodati skupo vino pogotovu u društvenoj zajednici s pojedincima sa slabom platežnom moći, toliko je već postalo komplicirano i postaje sve teže za pojedinu tvrtku prodati i cjenovno niže rangiranu kapljicu jer na tržištu je u tom jeftinijem segmentu već obilje (previše!) ponuđenih etiketa.

                Uglavnom: šira međunarodna afirmacija neke zemlje po nekom proizvodu, naprosto, uz kakvoću, zahtijeva i nekakvu nužnu minimalnu kritičnu količinsku masu proizvoda u toj višoj do visokoj kakvoći i klasi, ali i još nešto – definirane stilove i tza svaku pojedinu vinorodnu oblast prepoznatljive tipične organoleptičke profile kapljice. Govorim o nečemu što u nas još nije uspostavljeno, a to su apelacije.

Sirevi: od kravljeg, od ovčjeg mlijeka, od miješanih kravljeg i ovčjeg mlijeka, sir odležavan u teranu, pa u vinu muškat tuža, sirevi s tartufom i s maslinama, sir grana istriano

                Bitno bi dakle za nas bilo da se kako treba ovdje sredi pitanje apelacije a apelacija koja vino predstavlja na etiketi vezana je uz zemljopisno porijeklo u smislu vinogorja i, unutar njega, i užih vinogradarskih te i izdvojenih položaja, sorte/sorata, zatim uz lokalnu tradiciju, pa određene pravilnike o korištenju tehnologije u proizvodnji uključujući i oblik i dužinu dozrijevanja,  kao i uz – dogovorno, a to uz eno i organoleptičku ima i snažnu promidžbenu važnost – prvi mogući izlazak određenoga vina pred kupca.

                Vina Laguna. Jedan od velikih hrvatskih vinskih podruma vrijedan i te kako pažnje je porečka Agrolaguna. Odavna je pratim, i znam da je ta vinarija bila i još u neka prošla vremena, rekao bih zahvaljujući uvelike nekadašnjem glavnom enologu Anti Gavraniću, na strani kakvoće i osebujnosti te geografske pripadnosti proizvoda. Kako je Agrolaguna imala sreću da joj je na eno-kormilu dugo čvrsto stajao Korčulanin Gavranić, potpomognut enolozima iz Istre Alfredom Cossettom i Valterom Legovićem, sada, inače, s obojicom s uspješnim vlastitim vinskim podrumima, tako eto u najnovije vrijeme ima sreću da je od unatrag koju godinu, kad ga je predložio upravo Gavranić, eno-kormilar tvrtke mladi, strukovno dobro potkovani te pedantni Milan Budinski. On je sada glavni enolog kuće i direktor proizvodnje što obuhvaća ne samo vino nego i maslinovo ulje i sir, osoba koja ne tek odrađuje svoj posao nego, što je bitno, grize u poslu.

Direktor proizvodnje, glavni enolog Milan Budinski

                Agrolaguna jedan je od zornih pokaza i dokaza da velika tvrtka – čak i lakše nego mala jer s velike vinogradske površine ima i te kako veću mogućnost, dosta bolju od one što je imaju manji posjednici trsja, izabrati ponajbolje grožđe za svaku željenu kategoriju vina – dakle može redovito izlaziti i s elitnim eno-uradcima. Važno je silno htjeti, posjedovati – i u glavi glavnog direktora kuće! – viziju, te biti strpljiv – a to sve zasad Agrolaguna (je) ima(la), nužno je i osigurati službu koja će znati cijeniti trud uložen u određenu specifičnu produkciju i koja će se potruditi da najbolje vlastite etikete i plasira na tržištu po najboljim mogućim cijenama. Ono čega je najbolje u pravilu je malo, ali to čini sam vrh piramide kvalitete, to intrigira i visoko je cijenjeno, o tome se naveliko priča…

                Porečka Agrolaguna spada među 20 vodećih hrvatskih proizvođača Bakhova nektara. Ovih dana u režiji Društva agrarnih novinara Hrvatske bila je lijepa prigoda posjetiti tog značajnog proizvođača ne samo vina nego i visokokvalitetnih i višestruko međunarodno nagrađivanih ekstra-djevičanskih maslinovih ulja, te sira. Značenje Agrolagune vrlo je veliko u turističkom smislu jer ona svojim proizvodima tipičnima za vlastiti kraj snabdijeva ne samo lanac šire maloprodaje, nego i grupaciju HoReCa s nizom hotela i ugostiteljskih objekata prvenstveno u Istri.

Predsjednik Uprave Agrolagune Vlado Čondić Galiničić, inače i savjetnik za poljoprivredu izvršnog direktora Forte Nove (nekadašnji Agrokor). Na ovu poziciju došao je s mjesta glavnog direktora PP Orahovice

                Osobna karta: Agrolaguna, koja se iz zagrljaja Grgićevog Agrama nedavno vratila u staro Agrokorovo društvo sada s nazivom Forte Nova, a na čelu koje je, po novome, kao predsjednik Uprave Vlado Čondić Galiničić, inače i savjetnik za poljoprivredu izvršnog direktora Forte Nove, brine izravno o nešto više od 600 hektara vinograda, podignutih većma u razdoblju između 2005. i 2007. godine, a dio grožđa – oko 700 tona – dolazi joj i iz kooperacije. Oko 65 posto su bijele sorte, mahom malvazija istarska, od bijelih kultivara tu su još i chardonnay, pinot sivi, viognier, a oko 35 do 40 posto crvene su sorte – teran, borgonja (frankovka), merlot i cabernet sauvignon, syrah. Kapacitet vinskog podruma je 8,5 miijuna litara. Barricaia je, kaže mi enolog Danijel Baćac, pomoćnik direktora proizvodnje Milana Budinskog, s gotovo 490 bačava, većma je riječ o barriqueima, dobrim dijelom i od bagremova drveta, ali tu su i velike hrastove bačve. U sklopu vinarije je i prostrana kušaonica s dijelom uređenim za prodaju vlastitih proizvoda – vina, maslinova ulja, sira…

Enolog Danijel Baćac, pomoćnik Milana Budinskoga, te, desno, Dario Paulišić, direktor poljoprivrede u Agrolaguni

                Vina su svrstana u nekoliko kvalitativnih kategorija, najveća količinski je dakako ona bazna, classic, temelj piramide kakvoće. Ta se vina na tržištu nalaze u bocama od litre, njih je oko 70 posto od ukupne proizvodnje. Gornja kategorija je u Agrolaguni nazvana Select, riječ je o, službeno, kvalitetnom vinu s k.p. punjenom u butelje od 0,75 lit s navojnim zatvaračem, takvih je oko 15 do 20 posto. Stupanj iznad, prema vrhu, su tzv. premium vina, u buteljama s plutenim čepom. A još iznad po kakvoći su Festigia te Festigia Riserva, riječ je tu o špici piramide i količini od nekih 10 do eventualno 15 posto u odnosu na ukupnu produkciju. Uz mirna vina, u ponudi su i dva pjenušca – pitki lepršavi ljetni rosé rađen metodom charmat, te dosta kompleksni bijeli Blanc de Blancs od malvazije i bijelog pinota, rađen klasičnom metodom i s najmanje 1,5 godine na kvascu u boci prije degoržiranja

                Maslinika je, reći će direktor poljoprivrede u Agrolaguni Dario Paulišić, kojega poznajem još od Gavranićevih vremena (u Agrolaguni radi već više od 14 godina!), ukupno 230 hektara, od čega je na području Červara 130 ha, ukupno je 65.000 stabala, sorte su istarska bjelica, pa leccino, pendolino, ascolana, te francuski picholine. Godišnje se, ovisno o meteorološkim prilikama kroz sezonu, ubere od 80 do 120 vagona maslina, i proizvede između 100 i 150 tona ulja. Ulje, koje, čujem, u jako povoljnoj godini sadrži između 500 i 600 mg/lit polifenola (!!), ide van pod markama Ol Istria i Ol Istria Selekcija. Agrolaguna se diči s dvije dobro opremljene uljare, s prešama kapaciteta od po 3,5 tona masline po satu, tako da svoj urod stigne navrijeme preraditi, čak je u stanju i zainteresiranima sa strane pružiti uslugu prerade.

______________________________

Valter Valenta

ŠAMPION i – PRIJE ROĐENJA! – Događa se i to: osvajanje šampionske titule i – prije rođenja! Na ovogodišnjoj Vinistri, vino teran iz 2018 posjeda Valenta Family Wines iz Motovuna, preciznije Kaldira, proglašeno je šampionom u kategoriji mladog terana! E sad, a zašto onaj dodatak: prije rođenja? Pa, zato što je to vino na natjecanje stiglo ne kao posve finalizirano u butelji nego je na ocjenjivanje poslano istočeno samo za tu priliku iz velike posude – bačve od 1200 litara – u kojoj je još dozrijevalo. O tome da je taj teran nešto posebno i da mu treba vremena da se kompletira govori podatak da sadrži 14,7 vol % alkohola! Pater Familias Valter Valenta na stanovištu je da s teranom treba pričekati glede izlaska na tržište, i sada je pred kupcima kao dostupna još uvijek berba 2017, a ovu, šampionsku, 2018., planirao je pustiti van iz podruma ne prije početka sljedeće godine.

I sad je još nužan i odgovor na pitanje zašto ovaj okvirić s vinom Valenta unutar priloga o Agrolaguni? Pa, zato što je svojedobno Valter Valenta bio zaposlenik Agrolagune, a nakon što  je, stjecajem okolnosti, otišao iz te tvrtke odlučio je, sa svoja dva sina, nastaviti baviti se vinom s obzirom na oveći obiteljski vinograd što ga ima i s obzirom na, pohvalit će se, gotovo 200 godina dugačku obiteljsku tradiciju u vinogradarstvu i vinarstvu.  Dakle, zaposlenici Agrolagune pokazuju se uspješnima i kad nastave samostalno…

Valenta Family Wines brine o vlastitih 6,5 hektara trsja, dio grožđa za svoja vina kupuje od kooperanata. Proizvodi su malvazija istarska, sauvignon bijeli i muškat bijeli slatki kao mlada svježa kapljica, te teran koji ide pred kupca u drugoj godini nakon berbe. U vinogradu su zasađeni još i merlot i cabernet sauvignon, ali loza još nije dospjela u rod. ∎

______________________________

                Treći segment Agrolagune je sirana Špin, na lokaciji Špin, ona inače postoji od 1985., a 2013. je rekonstruirana sredstvima iz fondova EU. Sirana ima 140 hektara vlastitih pašnjaka u eko-režimu, te oko 2000 ovaca, važno je reći da se mnogo radilo na tome da se u Špin vrati stara istarska pasmina pramenka. Kravlje mlijeko otkupljuje se od provjerenih kooperanata isključivo iz Istre. Godišnja produkcija sira je 350 tona. Voditelj sirane Krunoslav Salaj navodi da se proizvode skuta, kravlji i ovčji sir te sir od miješanog kravljeg i ovčjeg mlijeka, uz baznu kategoriju tu su i osobito kompleksni sirevi primjerice onaj koji se, kad donekle sazrije, stavlja na mjesec dana u oblog od u orahovac dobro namočenog orahovog lista, te sir koji nakon što donekle sazrije odleži najmanje po mjesec dana u vinu teran, otud mu tamna crvena vanjska boja. Po kolutu sira koji otprilike teži oko 1,8 kg potroši se po litra terana, godišnje sirana Špin za sav svoj sir iz terana potroši oko po 5000 litara terana.  Tu su i sir odležavan u vinu muškat ruža, pa sir s tartufom, s maslinom…. U Špinu su od prije koju godinu krenuli i u produkciju sira tipa grana padano, od kravljeg mlijeka, on je u impozantno velikim kolutovima težine oko 11 kg, kao mlađi je za rezanje a kao zreli odležani – dozrijeva obično barem od 12 do 14 mjeseci – za jelo se poslužuje u grumenovima, a služi i za ribanje.

Za siranu je zadužen Krunoslav Salaj, na slikama sa sirevima gran istrijanom te onome odležavanome u listu oraha i onome odležavanome u vinu teran

Što je osobito važno za reći uz sireve Špin: rade se od  punomasnog pasteriziranog mlijeka, pri čemu se pasterizacijom uništavaju patogene bakterije. Masi se dodaju samo mliječni sastojci, ne dodaju se konzervansi. Izrada sira je ručna, tj. ručno je okretanje i ručno je pranje sira. Sir dozrijeva na daskama u vlastitoj kori  – kako su to radili naši stari, premazivanje sira je isključivo s prirodnim premazom na bazi aktivnih sastojaka češnjaka i ekstra djevičanskog maslinovog ulja, tako da je i kora jestiva.

_____________________________

KORISNO JE ZNATI  – Sireve je najbolje izvaditi iz hladionika sat vremena prije posluživanja, kako bi došli na sobnu temperaturu i oslobodili svoje prirodne arome. Kod rezanja dobro je imati nož s dvostrukim vrhom. Sireve treba rezati pravilno. Ako se reže cijeli kolut, najrije se on porijeli na polovice, pa onda na četvrtine. Zatim se za kušanje sirevi režu na deblje jednake kriške i, dalje, svaka od njih na dva trokuta,  tako da svatko dobije komadić sira i do kore i unutarnji dio. Arome i struktura se razlikuju – unutarnji dio sira uvijek je blaži i mekši, na nosu i nepcu manje intenzivan, dok je prema kori isti sir sve aromatičniji, odnosno izraženiji. Znači, rezanje je bitno da bi se u potpunosti moglo uživati u aromi sireva. Kora se može maknuti, ali i ne mora.

Sir čuvajte u hladioniku (+4 do +8 ˚C), zamotan u izvornu ambalažu, voštani papir, zrakopropusnu foliju ili u vakumiranoj posudi. Nikako ga ne držati u posudi s drugim namirnicama izrazite arome jer sir diše pa bi mogao preuzeti neki miris i pokvariti se. ∎

____________________________

Stancija Spin – sirana, konoba i, uskoro, i smještajni objekt

Chefica Spina Sanja Morina, janjetina in tecia i dugo pirjana teleća obrazina u teranu

Špin je inače ne samo sirana nego i, u dijelu što ga čine stare kamene kuće lokalne arhitekture, i ugostiteljski objekt tipa konobe, s izvrsnom domaćom hranom, a uskoro bi trebao proraditi i kao turistički smještajni objekt. Domaćini iz Agrolagune nakon obilaska vinograda, maslinika i sirane upriličili su u konobi Špin degustaciju sira, vina i ulja, a potom i ručak na koji je, priredivši rustikalne jagnjetinu in teća s krumpirom  i, posebno, dugo pirjanu teleću obrazinu u teranu, upečatljivo svoj potpis stavila kuharica Sanja Morina.

Agrolaguna – vinogradi

 

Agrolaguna, inače redoviti osvajač medalja visokog sjaja npr. na Decanteru World Wide Award  Londonu, u Bergamu na natjecanju Emozioni dal Mondo: Merlot e Cabernet insieme – vina od merlota i cabernet sauvignona, pa na Concours Mondialu i na Mundus Viniju, te osvajač medalja za maslinova ulja u Londonu i na Flos Oleiju u Rimu, i osvajač međunarodnih medalja za sireve, odlično eto pokazuje svoju visoku multifunkcionalnost, kroz istodobno tri različite poljoprivredno-prehrambene produkcije visoke gurmanske vrijednosti i kroz turistički segment. Za to joj eto treba odati priznanje i poželjeti da u ovoj zemlji što se deklarira plavom i zelenom te eko-prihvatljivom na području hrane, imamo što više ovakvih (velikih) tvrtki s lijepim izborom proizvoda za različite ukuse i dubine novčanika, sve do onih elitnih, a s odličnim odnosom između kakvoće i cijene i barem ne, zasad, s onako ekskluzivnim cijenama kakve bi zacijelo ti elitni artikli imali u nekim drugim sredinama/zemljama!…  ♣                                                                                     SuČ 07.2019

 

Advertisements

Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d bloggers like this: